Nacionalni Kurikulum Nastavnoga Predmeta Hrvatski Jezik - Veljača 2018.

MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA
NACIONALNI KURIKULUM NASTAVNOGA PREDMETA

HRVATSKI JEZIK
Veljača 2018.
Sadržaj
UVOD
A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA U NASTAVNOME PREDMETU HRVATSKI JEZIK
C. PREDMETNA PODRUČJA U ORGANIZACIJI KURIKULUMA NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK
Hrvatski jezik i komunikacija

Književnost i stvaralaštvo
Kultura i mediji
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI U NASTAVNOME PREDMETU HRVATSKI JEZIK
Odgojno-obrazovni ishodi – osnovna škola

1. razred osnovne škole
Odgojno-obrazovni ishodi – srednja škola

1. razred srednje škole – 4, 4, 4, 4
1. razred srednje škole – 3, 3, 3
E. POVEZANOST S DRUGIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM PODRUČJIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA
F. UČENJE I POUČAVANJE NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK

Iskustva učenja
Uloga učitelja i nastavnika
Materijali i izvori
Okružje
Određeno vrijeme
Grupiranje djece i učenika
G. VREDNOVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA U NASTAVNOME PREDMETU HRVATSKI

JEZIK
DODATCI KURIKULUMU:
I. POPIS PREDLOŽENIH KNJIŽEVNIH TEKSTOVA ZA ČITANJE
II. JEZIČNI POJMOVNIK
III. OMJERI PREPORUČENE POSTOTNE ZASTUPLJENOSTI PREDMETNIH PODRUČJA
IV. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI PREDMETA HRVATSKI JEZIK
V. POPIS LITERATURE
NACIONALNI KURIKULUM NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK
UVOD
Kurikulum nastavnoga predmeta Hrvatski jezik jedinstven je dokument kojim su povezane sve razine
odgojnoobrazovnoga procesa u kojima se uči i poučava hrvatski jezik: osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i
obrazovanje, tj. gimnazijsko, strukovno i umjetničko obrazovanje. Svi dokumenti kurikuluma čine jedinstvenu
cjelinu, stoga se i čitaju u kontekstu međusobne povezanosti i uvjetovanosti.
U opisu predmeta istaknuta je svrha učenja i poučavanja predmeta, navode se znanstvene i stručne smjernice te
načela na kojima se temelje pristupi i sustavi učenja i poučavanja predmeta.
Odgojno-obrazovni ciljevi učenja i poučavanja predmeta predstavljaju opća, najšire određena očekivanja o tome što
će učenici znati i moći učiniti kao rezultat učenja i poučavanja predmeta Hrvatski jezik.
Tri međusobno povezana predmetna područja u organizaciji kurikuluma predmeta Hrvatski jezik čine strukturu koja
izravno određuje dio kurikuluma predmeta u kojem se iskazuju odgojno-obrazovni ishodi.
Odgojno-obrazovni ishodi predstavljaju jasne i nedvosmislene iskaze očekivanja od učenika u pojedinoj godini
učenja i poučavanja predmeta, a proizlaze iz odgojno-obrazovnih ciljeva učenja i poučavanja predmeta Hrvatski
jezik. Određeni su kao znanja, vještine, stavovi i vrijednosti te se razvijaju od prvoga razreda osnovne škole do
završnoga razreda srednje škole.
Kurikulum predmeta Hrvatski jezik povezan je i s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim

temama i ostalim nastavnim predmetima.
U dijelu o učenju i poučavanju predmeta navode se okvirne smjernice o načinima organizacije učenja i poučavanja
predmeta, a u dijelu o vrednovanju odgojno-obrazovnih ishoda navode se osnovni pristupi vrednovanju.
Učenicima se na svim razinama i oblicima školovanja omogućuje razvoj i stjecanje komunikacijske jezične
kompetencije, jezičnih znanja i višestruke pismenosti nužne za nastavak školovanja, život i rad, razumijevanje
književnosti kao umjetnosti riječi i kao temelja nacionalnog identiteta.
—1
Struktura Kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik – grafički prikaz
—2
A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK
Hrvatski jezik u službenoj je uporabi u Republici Hrvatskoj i jezik je na kojem se obrazuju svi učenici koji se školuju u
hrvatskim školama. Osposobljenost za komunikaciju i izražavanje na hrvatskome standardnom jeziku učenicima je
polazište za učenje svih drugih nastavnih predmeta, stoga se predmet Hrvatski jezik poučava na svim
odgojnoobrazovnim razinama i ciklusima. Učeći hrvatski jezik, učenici ovladavaju komunikacijskom jezičnom
kompetencijom na svim djelatnim idiomima hrvatskoga jezika te stječu osnove čitalačke, medijske, informacijske i
međukulturne pismenosti što je preduvjet osobnomu razvoju, uspješnom školovanju, cjeloživotnom učenju te
kritičkomu odnosu prema nizu pojava u društvenome i poslovnom životu.
Svrha je učenja i poučavanja nastavnog predmeta Hrvatski jezik osposobljavanje učenika za jasno, točno i prikladno
sporazumijevanje hrvatskim standardnim jezikom, usvajanje znanja o jeziku kao sustavu, slobodno izražavanje misli,
osjećaja i stavova te spoznavanje vlastitoga, narodnog i nacionalnog jezično-kulturnog identiteta. Učenicima se
omogućuje primanje, razumijevanje, vrednovanje i stvaranje različitih govornih i pisanih tekstova primjenom
komunikacijskih strategija. Učeniku je jezik najčešće sredstvo samospoznaje i spoznaje svijeta koji ga okružuje, a
vještine slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i njihova međudjelovanja pridonose njegovoj osobnoj dobrobiti i
omogućuju mu djelovanje u osobnim, društvenim, kulturnim i poslovnim prigodama.
Učenici razvijaju stav o nužnosti uporabe hrvatskoga standardnog jezika i pravila kulturne komunikacije.
Osvještavaju i potrebu očuvanja hrvatskih dijalekata i govora te se stvaralački izražavaju na mjesnim govorima.
Učenicima se omogućuje razumijevanje i prihvaćanje međukulturnih razlika te uočavanje i prevladavanje kulturnih
i jezičnih stereotipa i predrasuda pri čemu poštuju i uvažavaju jezike drugih naroda. Istražujući i pretražujući,
zauzimaju kritički odnos prema prikupljenim informacijama iz različitih medija i uvježbavaju procijeniti i vrednovati
njihove svrhe i namjene te ih stvaralački preoblikuju primjenom različitih strategija slušanja, govorenja, čitanja i
pisanja.
Učenici upoznaju književnost kao stvaralačku jezičnu djelatnost koja omogućuje osobitu vrstu spoznaje i
zadovoljstva. Čitanje i upoznavanje književnosti hrvatskoga naroda, kulturnoga i civilizacijskoga kruga, učenicima
omogućuje stjecanje književnoga znanja, književne kulture i kulturnoga identiteta, a čitanje književnih tekstova
svjetske književnosti razvijanje kulturne kompetencije i međukulturnoga razumijevanja. Učenike se također potiče
na literarno i estetsko čitanje književnih testova da bi se razvili u cjeloživotne čitatelje i ljubitelje umjetnosti riječi.
Osobita je vrijednost učenja i poučavanja književnosti i stvaralaštva razvijanje mašte i estetskih mjerila vrednovanja
te doživljavanje književnosti kao izvora znanja, iskustva i vrijednosti čovječanstva.
Kurikulumom se potiče usvajanje znanja o jeziku kao sustavu, razvijanje jezičnih djelatnosti slušanja, govorenja,
čitanja i pisanja te njihova ovladavanja koje se ostvaruju primanjem, proizvodnjom i međudjelovanjem različitim
oblicima i vrstama teksta.
Kurikulum uvažava kognitivne i jezične faze razvoja učenika te potiče cjelovito ostvarivanje njihovih potencijala pri
čemu je ključan doživljaj radosti i uspjeha u učenju o hrvatskom jeziku, književnosti i kulturi.
Važna su načela na kojima počiva kurikulum: načelo komunikacijske i estetske funkcionalnosti, načelo teksta, načelo
cjelokupnosti komunikacijske jezične prakse, načelo standardnoga jezika i zavičajnosti, načelo razlikovanja i
povezivanja jezičnih razina, načelo stvaralaštva u jeziku i putem jezika te opća načela postupnosti, primjerenosti,
zanimljivosti i unutarpredmetne povezanosti i uravnoteženosti. Tim se načelima u svim sastavnicama predmeta
—3
potiče razvoj integriteta, jezičnoga i kulturnog identiteta, osjećaj domoljublja, nacionalne pripadnosti i pripadnosti
višekulturnoj i višejezičnoj zajednici europskih naroda.
Kurikulum načelom didaktičkoga prijenosa poštuje spoznaje temeljnih znanosti predmeta, jezikoslovlja i znanosti o
književnosti, kao i njima srodnih obrazovnih i komunikacijskih znanosti. Stavljajući učenika u svoje središte, potiče
ga da stečene spoznaje primjenjuje u svakodnevnome životu i međudjelovanju s drugim pojedincima, zajednicom i
kulturom u cijelosti.
B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA U NASTAVNOME PREDMETU

HRVATSKI JEZIK
Učenik:
— ovladava temeljnim jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim

međudjelovanjem, jezičnim znanjem i znanjem o hrvatskome standardnom jeziku kao sustavu
— stvara pisane i govorne tekstove različitih sadržaja, struktura, namjena i stilova te razvija aktivan rječnik;
stječe naviku i potrebu za čitanjem i pisanjem različitih neprekinutih, isprekidanih, mješovitih i višestrukih
tekstova u osobne, obrazovne, javne i poslovne svrhe
— čita i interpretira reprezentativne tekstove hrvatske i svjetske književnosti na temelju osobnoga čitateljskoga
iskustva i znanja o književnosti te razvija kritičko mišljenje i literarni ukus
— otkriva različite načine čitanja razvijajući iskustva čitanja koja oblikuju i preoblikuju osobna iskustva te
otvaraju nove perspektive, potiču razvoj literarnoga ukusa, mašte i refleksiju o svijetu, sebi i drugima
— pronalazi u različitim izvorima sadržaje i informacije o kojima kritički promišlja, procjenjuje njihovu
pouzdanost i korisnost, prepoznaje kontekst i namjeru autora te primjenjuje višestruku pismenost,
samostalno rješava probleme i donosi odluke
— razvija vlastiti jezično-kulturni identitet komunikacijom na jednom ili više djelatnih jezičnih idioma
hrvatskoga jezika, poštuje različite jezične i kulturne zajednice i njihove vrijednosti, jača nacionalni identitet
i pripadnost narodu i državi upoznavanjem i njegovanjem kulturno-povijesne baštine te izgrađuje vlastiti
svjetonazor i njeguje moralne i estetske vrijednosti.
C. PREDMETNA PODRUČJA U ORGANIZACIJI KURIKULUMA NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI

JEZIK
Predmet Hrvatski jezik organiziran je u tri međusobna povezana predmetna područja: Hrvatski jezik i komunikacija,
Književnost i stvaralaštvo, Kultura i mediji. Polazišta su koncepcije suvremene teorije učenja i stjecanja kompetencija
te jedinstvena organizacija predmeta čija koncepcija proizlazi iz Nacionalnog dokumenta jezično-komunikacijskoga
područja kurikuluma.
—4
Pismenost se u ovome dokumentu određuje kao sposobnost razumijevanja, tumačenja i vrednovanja tekstova
različitih sadržaja i struktura, a tekstom se smatra svaki cjeloviti jezični i multimedijski izričaj. U svim se predmetnim
područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim djelatnostima slušanja,
govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj rječnika.
Predmetno područje Hrvatski jezik i komunikacija temelji se na učenju i poučavanju jezičnim znanjima te na
ovladavanju jezikom kao sustavom s uporabnoga stajališta. Jezik se razmatra u kontekstu. U komunikacijskim
situacijama učenik primjenjuje različite strategije slušanja, govorenja, čitanja i pisanja radi izražavanja i prenošenja
informacija, ideja, stavova i vrijednosti te upoznaje komunikacijski bonton. Stjecanje jezičnih znanja, znanja o jeziku
i ovladavanje jezičnim djelatnostima proces je koji uključuje razvoj mišljenja, intelektualnu i emocionalnu
angažiranost, socijalni razvoj te motiviranost i potrebu za svrhovitom komunikacijom. Svijest o jeziku i znanje o
jeziku u funkciji su razvoja i ovladavanja komunikacijskom jezičnom kompetencijom.
Predmetno područje Književnost i stvaralaštvo utemeljeno je na čitanju i recepciji književnoga teksta koji je iskaz
umjetničkoga, jezičnog, spoznajnog i osobnog poimanja svijeta i stvarnosti.
Književni se tekst čita i uspoređuje s drugim tekstovima radi osobnih i obrazovnih razloga, sinkronijski i dijakronijski.
Čitanjem književnog teksta potiče se osobni razvoj, razvoj estetskih kriterija, promišljanje o svijetu i sebi te razmjena
stavova i mišljenja o pročitanom. Čitanjem se književni tekst stavlja u suodnos s drugim tekstovima, uspoređuje se
te tako ostvaruje smisao i svrhu da poučava, zabavlja te potiče različite refleksije učenika. Osobito se naglašava
poticanje čitanja iz užitka i potrebe, stjecanje čitateljskih navika i čitateljske kulture, stoga su vrlo važni sadržaji koji
omogućuju učeniku slobodan izbor tekstova za čitanje. Učenike se potiče da se stvaralački izraze prema vlastitome
interesu potaknuti različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.
Čitanje književnih tekstova pridonosi stjecanju kulturnoga iskustva učenika te uspješnosti njegove socijalizacije
dijeljenjem vlastitih iskustava i spoznavanjem iskustava drugih ljudi i drukčijih kultura.
Predmetno područje Kultura i mediji odnosi se na istraživanje veza između tekstova i njihovih oblika, između kultura
življenja i društvenih odnosa, međuodnosa autora i publike te visoke umjetnosti i popularne kulture. U središtu je
učenikova istraživanja i stvaranja tekst koji, sinkronijski i dijakronijski, predstavlja vrijednosti i predrasude, sukobe i
razlike, uvjerenja, znanja i društveno okružje te komunikacijska priroda kulture, koja je istodobno posrednik i
posredovano, a mediji su primarni prijenosnici kulture.
Hrvatski jezik i komunikacija
Predmetno područje Hrvatski jezik i komunikacija temelji se na ovladavanju uporabnim mogućnostima hrvatskoga
jezika u jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja i međudjelovanja koje omogućuju stjecanje
komunikacijske jezične kompetencije na standardnome hrvatskom jeziku.
Predmetno područje obuhvaća stjecanje:
— jezične, uporabne, strategijske i društvenojezične kompetencije
— vještina komunikacije i suradnje s drugima u različitim kontekstima, medijima i komunikacijskim situacijama

— komunikacijskih strategija radi razumijevanja i stvaranja teksta na temelju prije stečenoga znanja i učenja
— sposobnosti pomnoga čitanja obavijesnih i književnih tekstova, sposobnosti analize i interpretacije teksta te
razumijevanja konteksta i značenjskih slojeva
—5
— kompetencije stvaranja tekstova različitih vrsta i funkcionalnih stilova
— svijesti o sebi kao osobi koja izgrađuje, poštuje i izražava vlastiti (jezični) identitet te poštuje identitet drugih
u okviru jezične i kulturno-jezične govorne zajednice.
Književnost i stvaralaštvo
Predmetno područje Književnost i stvaralaštvo temelji se na razumijevanju književnosti kao umjetnosti riječi i
osobite uporabe jezika. Književni je tekst umjetnička i društvena tvorevina koja ima osobnu, nacionalnu, kulturnu,
društvenu i estetsku vrijednost. Kao stvaralačka jezična djelatnost književnost je sastavni dio svakodnevnoga života.
Predmetno područje obuhvaća:
— razumijevanje, interpretaciju i vrednovanje književnoga teksta sa svrhom osobnoga razvoja, stjecanja i

razvijanja znanja i stavova te vlastitoga stvaralaštva
— razumijevanje stvaralačke i umjetničke uloge jezika i njegova kulturnoga značenja
— stjecanje književnoteorijskih i književnopovijesnih znanja te uvida u reprezentativne tekstove hrvatske i

svjetske književnosti radi razvoja stvaralačkoga i kritičkog mišljenja o književnome tekstu te proširivanja
vlastitoga iskustva čitanja
— povezivanje jezičnih djelatnosti, aktivne uporabe rječnika i stečenoga znanja sa svrhom dubokoga i
asocijativnog razumijevanja teksta
— potrebu za čitanjem književnih tekstova i pozitivan stav prema čitanju iz potrebe i užitka
— osobni i nacionalni kulturni identitet te razumijevanje općekulturnoga nasljeđa
— razvoj kreativne verbalne i neverbalne komunikacije
— stvaralačko izražavanje potaknuto različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.
Kultura i mediji
Predmetno područje Kultura i mediji temelji se na razumijevanju teksta u različitim društvenim, kulturnim i
međukulturnim kontekstima. Predmetnim se područjem potiče razvoj znanja o sebi i drugima, uvažavanje različitih
uvjerenja i vrijednosti te se omogućuje djelovanje u društvenoj zajednici.
Predmetno područje obuhvaća:
— kritički odnos prema medijskim porukama, razumijevanje utjecaja medija i njihovih poruka na društvo i
pojedinca; stvaranje medijskih poruka i njihovo odgovorno odašiljanje
—6
Predmetna područja u organizaciji Nacionalnog i predmetnog kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik i jezične
— razumijevanje kulture s gledišta svakodnevnoga života, s društvenoga gledišta, kulture u odnosu na
popularnu kulturu i kulture u odnosu prema književnosti i ostalim umjetnostima te utjecaj kulture na
oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta
— poticanje svjesnosti o jedinstvenosti i vrijednosti različitih mišljenja, stavova i ideja, društava i kultura sa
svrhom uspješne komunikacije te razumijevanja drugih i drukčijih.
djelatnosti – grafički prikaz
—7
D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI U NASTAVNOME PREDMETU HRVATSKI JEZIK
Odgojno-obrazovni ishodi proširuju se i produbljuju načelom vertikalno-spiralnoga slijeda od prvoga razreda

osnovne škole do završnoga razreda srednje škole pa se pojedine sastavnice razrade ishoda podrazumijevaju kao
usvojene i ne ponavljaju se u odgojno-obrazovnim ciklusima koji slijede.
Sastavnice razrade ishoda proširuju se, produbljuju i razvijaju u ciklusima kompleksnijim sadržajima i aktivnostima,
a učenicima se učenjem i poučavanjem omogućuje uvježbavanje i utvrđivanje znanja, automatizacija vještina i
razvoj stavova i vrijednosti. Odgojno-obrazovne ishode čine tri sastavnice: odgojno-obrazovni ishod, razrada ishoda
i razine usvojenosti ishoda. Dio nekih ishoda je preporuka koja sadržava upute za provedbu i ostvarivanje ishoda.
Razrada odgojno-obrazovnih ishoda podrazumijeva preciznije određenje aktivnosti i sadržaja u okviru pojedinoga
odgojno-obrazovnoga ishoda ili skupine ishoda. Razine usvojenosti odgojno-obrazovnoga ishoda opisno određuju
opseg znanja, dubinu razumijevanja i stupanj razvijenosti vještina i usvojenosti stavova/vrijednosti u četiri
kategorije.
OZNAKA OBJAŠNJENJE OZNAKE
A. predmetno područje Hrvatski jezik i komunikacija
B. predmetno područje Književnost i stvaralaštvo
C. predmetno područje Kultura i mediji
A. 1. predmetno područje Hrvatski jezik i komunikacija, prvi razred

predmetno područje Književnost i stvaralaštvo, prvi razred,
B. 1. 1
ishod jedan
Legenda oznaka odgojno-obrazovnih ishoda – tablica
—8
— 10
Struktura odgojno-obrazovnog ishoda – grafički prikaz —9
RAZRADA ISHODA RAZINA USVOJENOSTI

ODGOJNO-OBRAZOVNI
ISHODI ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
HRVATSKI JEZIK I KOM UNIKACIJA
A. 1. 1 - razgovara u skladu sa svojim interesima i potrebama - postavlja pitanja i - započinje razgovor, - sudjeluje u razgovoru
- postavlja jednostavna pitanja odgovara na pitanja postavlja pitanja i izražavajući svoje
Učenik razgovara i govori - govori kratak tekst i u
- odgovara cjelovitom rečenicom kratkom rečenicom; odgovara na pitanja potrebe, misli i
u skladu s jezičnim razgovoru izražava
- upotrebljava riječi: molim, hvala, oprosti, izvoli sadržajem govorenja kratkim rečenicama; osjećaje; sudjeluje u
razvojem izražavajući svoje potrebe, misli i
- govori više cjelovitih rečenica tematski povezanih u cjelinu obuhvaća poznate samostalno se govornom činu i
svoje potrebe, misli i osjećaje, sudjeluje u
- izgovora glasove i naglašava riječi u skladu s jezičnim razvojem pojmove i situacije uključuje u jezičnu razgovoru u formalnim govornom činu u
osjećaje.
- točno intonira rečenicu s obzirom na priopćajnu svrhu i poredak riječi u aktivnost govorenja te komunikacijskim osmišljenim govornim
rečenici u skladu s jezičnim razvojem i dobi sadržajem govorenja situacijama situacijama (govor je
- poštuje pravila uljudnoga ophođenja tijekom razgovora obuhvaća zadane teme čujan i artikuliran) te
inicira razgovor o temi
- tekstovi: pozdravljanje, upoznavanje, cjelovite rečenice kao pitanja i primjerenoj dječjem
odgovori, više povezanih rečenica u kraći govoreni tekst interesu
PREPORUKA: Učitelj svakodnevno organizira različite igrolike jezične aktivnosti kojima potiče razgovor i sudjelovanje učenika u govornom činu.
A. 1. 2 - sluša jednostavne tekstove iz različitih izvora - sluša s - sluša s

- s razumijevanjem - sluša s
- odgovara na pitanja o slušanome tekstu razumijevanjem razumijevanjem
sluša jednostavne razumijevanjem
Učenik sluša jednostavne - postavlja pitanja o slušanome tekstu govorni/čitani tekst, govorni/čitani tekst,
govorne/čitane govorni/čitani tekst,
tekstove, točno izgovara - sluša i razumije uputu i postupa prema uputi točno odgovara na točno odgovara na
tekstove, odgovara na pitanja o sadržaju točno odgovara na
glasove, - točno ponavlja izgovor glasova i čestih riječi te intonira rečenice s pitanja o sadržaju
pitanja uz logička teksta uz pomoć pitanja o sadržaju
riječi i rečenice na obzirom na priopćajnu svrhu teksta, točno izgovara
odstupanja i izgovara učitelja i izgovara teksta prema
temelju slušanoga teksta. - spoznaje značenje riječi na temelju vođenoga razgovora glasove i riječi i točno
glasove i ogledne i glasove, ogledne i smjernicama i izgovara
- tekstovi: kratki jednostavni tekstovi primjereni jezičnom razvoju i dobi intonira rečenice
česte riječi uz česte riječi i glasove, ogledne i
(radijske emisije, reklame, najave filmova i emisija, zvučni zapisi pokušaje i pogreške u rečenice prema česte riječi i rečenice
književnoumjetničkih tekstova) glasnoći i artikulaciji modelu
— 11
PREPORUKA: Pri odabiru tekstova za učenje, poučavanje i vrednovanje valja poštovati načelo od jednostavnijega prema složenome, i to s obzirom na sadržaj, ustroj teksta, jezične strukture i rječnik.
Tekstovi namijenjeni početnom opismenjavanju trebaju biti kratki, neopširni, pisani razumljivim stilom i jezikom. U skladu s interesima i napretkom učenika trebaju se postupno usložnjavati. Tekstovi
trebaju značenjem, smislom i sadržajem podržavati jezični razvoj učenika i početnu čitalačku pismenost. Grafičko oblikovanje teksta mora biti u skladu sa zahtjevima metodike početnoga opismenjavanja
(vizualno uporište za poučavanje pisanja i čitanja).
A. 1. 3 - razlikuje slovo od drugih znakova - čita riječi i kraće - čita s - čita s - čita s
- prepoznaje slova rečenice primjerene razumijevanjem razumijevanjem razumijevanjem duže
Učenik čita tekstove
- povezuje napisano slovo s glasom početnomu riječi i kratke kratke tekstove tekstove primjerene
primjerene početnomu opismenjavanju uz
- povezuje glasove i slova u slogove i cjelovitu riječ te riječi u rečenicu rečenice primjerene primjerene početnomu
opismenjavanju i povremene pogreške
- čita riječi, rečenice, tekstove primjereno početnomu opismenjavanju početnomu početnomu opismenjavanju; čita
obilježjima jezičnoga i razumije ih uz
- odgovara na jednostavna pitanja nakon čitanja teksta opismenjavanju opismenjavanju rečenice i tekst
razvoja. pomoć učitelja
- postavlja pitanja primjereno početnom opismenjavanju naglašavajući
- prikazuje i čita podatke u grafičkim prikazima i tekstovima drugih rečenične cjeline da
nastavnih predmeta (npr. Matematika, Priroda i društvo...) bi se zadržao smisao
- tekstovi: kratki tekstovi primjereni početnom opismenjavanju (s teksta
riječima u kojima su naučena slova), kratki obavijesni i književni tekstovi
primjereni jezičnom razvoju i dobi
PREPORUKA: Učitelj stvar a poticajno okružje za čitanje. Tijekom usvajanja početnih čitalačkih vještina učenik treba svakodnevno pozornost usmjeravati na značenje i smisao pročitanoga, vještinu čitanja i
vježbanje čitanja. Učitelj treba poučiti učenike tehnikama čitanja koje mu omogućuju točnost, pravilnu artikulaciju glasova, rečeničnu intonaciju i razumijevanju pročitanoga. Brzina čitanja nije presudna u
procesu početnoga opismenjavanja, nego pozornost treba usmjeriti na razvoj fluentnosti u čitanju i čitalačko j motiviranosti.
A. 1. 4 - povezuje glas s odgovarajućim slovom - prepisuje riječi i - piše riječi i kratke - piše riječi i oblikuje - izabire tematsku
- razlikuje slova od drugih znakova kratke rečenice rečenice slovima kratke rečenice skupinu riječi i piše
Učenik piše školskim
- povezuje glasove i slova u cjelovitu riječ, a riječi u rečenicu slovima školskoga školskoga formalnog slovima školskoga riječi, kratke rečenice
formalnim pismom slova, i oblikuje kratak tekst
- piše velika i mala slova školskoga formalnog pisma formalnog pisma pisma formalnog pisma i u
riječi i kratke rečenice u slovima školskoga
- prepisuje riječi i rečenice prema modelu pisanju samostalno
skladu s jezičnim formalnog pisma
- samostalno piše riječi i rečenice samo naučenim slovima odabire riječi u
razvojem.
- oblikuje kratak pisani tekst primjeren početnomu opismenjavanju skladu s njihovim
- ističe pisanje velikog početnog slova: prva riječ u rečenici, vlastita značenjem da bi
imena i prezimena ljudi i imena naselja ili mjesta u užem okružju - piše odaslao poruku
rečenični znak na kraju rečenice
- tekstovi: kratki tekst od tri do pet rečenica, sadržajno i logički povezan
— 12
PREPORUKA: Metodički postupci početnoga opismenjavanja: Učenik pravilno drži pisaljku u ruci, izvodi predvježbe za pisanje formalnih slova, prikazuje zadano slovo pokretom ruke ili tijela, izrađuje
model zadanoga slova od različitih materijala (papir, folija, vezice, masa za modeliranje i sl.), opisuje izgled slova, sluša zadani glas i piše odgovarajuće slovo, usvaja abecedni poredak slova učenjem kroz
igru i igrolikim aktivnostima, dopisuje izostavljene riječi u rečenici.
Učenik piše velikim slovima školskoga formalnog pisma. Mala slova služe za čitanje te se ne preporučuju diktati i vježbe prepisivanja dužih tekstova malim slovima školskoga formalnog pisma. Malim
slovima školskog formalnog pisma može se napisati tek redak ili dva kao motoričku vježbu. Tijekom samostalnoga oblikovanja kratkoga teksta učenici mogu pisati nekoliko rečenica velikim i malim slovima
školskoga formalnog pisma.
A. 1. 5 - izabire riječi kojima razumije značenje i njima oblikuje sintagme i - uz pomoć učitelja - prepoznaje - objašnjava - izabire
rečenice prepoznaje značenje značenje riječi i značenje riječi i odgovarajuće riječi i
Učenik upotrebljava
- traži objašnjenje za značenje riječi koje ne razumije riječi i upotrebljava upotrebljava ih u upotrebljava ih u točno ih
riječi, sintagme i
- objašnjava vlastitim riječima značenje nepoznatih riječi nakon ih u sintagmama i sintagmama i sintagmama i upotrebljava u
rečenice u točnome vođenoga razgovora oblikovanju sintagmi
rečenicama u rečenicama u rečenicama u
značenju u uobičajenim - traži nepoznate riječi u dječjem rječniku poznavajući abecedni poredak i rečenica u
uobičajenim uobičajenim uobičajenim
komunikacijskim riječi i čita s razumijevanjem objašnjenje značenja riječi uobičajenim
komunikacijskim komunikacijskim komunikacijskim
situacijama. komunikacijskim
situacijama situacijama situacijama
situacijama; traži
objašnjenje za
značenje riječi koje
ne razumije i
pravilno ih
upotrebljava u
kontekstu
PREPORUKA: Različitim ak tivnostima i strategijama čitanja (uspostavljanjem aktivnoga angažmana pri čitanj u i poticanjem na postavljanje pitanja) valja razvij ati aktivan i pasivan rječ nik učenika u skladu s
jezičnim razvojem.
A. 1. 6 - prepoznaje različitost u riječima (izraznu i sadržajnu) između mjesnoga - prepoznaje - uočava razliku - prepoznaje razliku
- uz pomoć učitelja
govora i standardnoga hrvatskog jezika značenje poruke na između tekstova na između tekstova na
Učenik prepoznaje prepoznaje razliku
- prepoznaje naglasnu različitost riječi u mjesnome govoru i mjesnome govoru mjesnome govoru i mjesnome govoru i
razliku između između tekstova na
standardnome hrvatskome jeziku prikladne standardnome standardnome
mjesnoga govora i mjesnome govoru i
učeničkomu hrvatskom jeziku u hrvatskom jeziku u
standardnoga hrvatskog standardnome
iskustvu, jezičnomu neposrednoj životnoj neposrednoj
jezika. razvoju i interesima hrvatskom jeziku u
stvarnosti neposrednoj životnoj stvarnosti
životnoj stvarnosti
— 13
PREPORUKA: Sadržajima i aktivnostima u ishodu promiče se očuvanje zavičajnih idioma kao kulturnoga nasljeđa. Prema načelu zavičajnosti uputno je u početnoj nastavi učeniku dopustiti slobodno
izražavanje idiomom koji najbolje poznaje i kojim može slobodno i jednostavno izraziti svoje misli i osjećaje. To je iznimno važno za daljnji razvoj komunikacijske jezične kompetencije i suzbijanje straha od
jezičnoga izražavanja u metodičkoj situaciji. Preduvjet za ovladavanjem standardnim hrvatskim jezikom jest uvažavanje imanentnoga jezičnog znanja učenika. Potrebno je poučiti učenike da se njihov jezik
zove hrvatski jezik i pismo latinica.
A. 1. 7 - prepoznaje glasovnu strukturu riječi - prepoznaje - prepoznaje - prepoznaje

- prepoznaje
- uočava početni, središnji i završni glas u riječi glasovnu strukturu glasovnu strukturu glasovnu strukturu
Učenik prepoznaje glasovnu strukturu
- izvodi glasovnu analizu i sintezu riječi i uočava riječi te glasovno riječi i glasovno
glasovnu strukturu riječi riječi i uočava
- pravilno izgovora glasove i naglašava riječi primjereno početnomu početni glas u analizira i sintetizira analizira i sintetizira
te glasovno analizira i početni, središnji i
opismenjavanju jednosložnim višesložne riječi višesložne riječi te
sintetizira riječi završni glas u riječi te
manipulira
primjereno početnomu riječima glasovno analizira
elementarnim
opismenjavanju. i sintetizira
jedinicama riječi (igra
jednosložne i
riječima, stvaranje
dvosložne riječi
rime)
PREPORUKA: U početnom e čitanju i pisanju učenik dekodira slova i vježbanjem postiže automatizaciju. Učitelj se pri poučavanju koristi metodama početnog a čitanja i pisanja (globalna, analitička i
sintetička). METODIČKI P OSTUPCI POČETNOGA OPISMENJAVANJA: sudjeluje u metodičkim igrolikim aktivnostima u skladu s početnim opismenjavanjem, pronalazi nove uzorke riječi zasićene
glasom/slovom koje se uči.
KNJIŽEVNOST I STVAR ALAŠTVO
B 1. 1 - govori o čemu razmišlja i kako se osjeća nakon čitanja/slušanja - uz poticaj izražava - uz pomoć učitelja - izražava svoje misli i
- izražava svoje misli i
književnoga teksta svoje misli i osjećaje izražava svoje misli i osjećaje nakon
Učenik izražava svoja osjećaje nakon
- izražava opisane situacije i doživljeno u književnome tekstu riječima, nakon osjećaje nakon slušanja/čitanja
zapažanja, misli i osjećaje slušanja/čitanja
crtežom i pokretom slušanja/čitanja slušanja/čitanja književnoga teksta i
nakon slušanja/čitanja književnoga teksta,
- izražava mišljenje o postupcima likova književnoga teksta i književnoga teksta i povezuje situacije iz
književnoga teksta i objašnjava sličnosti i
- uspoređuje postupke likova iz književnoga teksta s vlastitim prepoznaje situacije opisuje situacije iz književnoga teksta s
povezuje ih s vlastitim razlike između
postupcima i postupcima osoba koje ga okružuju iz književnoga teksta svakodnevnoga onima u
iskustvom. situacija u
- pripovijeda o događajima iz svakodnevnoga života koji su u vezi s u svakodnevnome života slične onima u svakodnevnome književnome tekstu i
onima u književnome tekstu životu književnome tekstu životu situacija u
- objašnjava razloge zbog kojih mu se neki književni tekst sviđa ili ne svakodnevnome
sviđa - dogovorenim simbolima unutar skupine ili crtežom izražava sviđa li mu životu te pokazuje
se književni tekst ili ne sviđa interes za
samostalno čitanje
PREPORUKA: Učitelj svakodnevno planira vrijeme za čitanje književnih tekstova i organizira aktivnosti pričanja / čitanja naglas cijelomu razredu, čitanja u manjim grupama i samostalnoga čitanja naglas ili u
sebi. Tekstovi su primjereni učenikovim recepcijskim, doživljajnim i spoznajnim mogućnostima te tematski povezani s interesima učenika i njegovom životnom stvarnošću.
— 14
- prepoznaje priču, pjesmu, zagonetku i igrokaz prema obliku - sluša/čita književni - sluša/čita književni
B. 1. 2 - opisuje situacije, događaje i likove u književnim tekstovima tekst, usmeno tekst, usmeno
- sluša/čita književni - sluša/čita književni
Učenik sluša/čita - prepoznaje i izdvaja riječi koje se rimuju u pjesmama i igrokazima za odgovara na pitanja odgovara na pitanja tekst, usmeno
tekst, prema
književni tekst, izražava o djecu o sadržaju teksta i o sadržaju teksta i odgovara na pitanja
smjernicama usmeno
čemu tekst govori i - prepoznaje čudesne i izmišljene elemente u pjesmama za djecu i prepoznaje književni prepoznaje književni o sadržaju teksta,
bajkama odgovara na pitanja
prepoznaje književne tekst prema obliku uz tekst prema obliku kazuje o čemu tekst
- prepoznaje elemente igre riječima u pjesmama za djecu o sadržaju teksta i
tekstove prema obliku u pomoć učitelja govori i prepoznaje
- prepričava pročitanu priču vlastitim riječima prepoznaje književni književni tekst prema
skladu s jezičnim
tekst prema obliku uz obliku
razvojem i dobi.
- tekstovi: slikopriča, kratka pripovijetka, bajka, dječja pjesma, kratki pomoć učitelja
igrokaz, zagonetka
PREPORUKA: Vrste tekstova navedene u ishodu B. 2 odnose se i na ishod B. 1

Učenik čita osam cjelovitih književnih tekstova godišnje, od toga dva obvezna i šest prema izboru učitelja n a temelju kriterija: recepcijsko-spoznajne mogućnosti učenika, raznolika žanrovska zastupljenost
tekstova, raznolika tematska zastupljenost tekstova, podjednaka zastupljenost antologijskih i suvremenih tekstova.
B 1. 3 - upoznaje se s prostorom školske knjižnice - - - -

- upoznaje se s radom u školskoj knjižnici
Učenik izabire - posjećuje školsku knjižnicu jedanput tjedno i posuđuje slikovnice za
ponuđene književne čitanje
tekstove i čita/sluša ih s - upoznaje se s različitim vrstama slikovnica
razumijevanjem prema - preporučuje pročitane slikovnice i priče drugim učenicima - objašnjava
vlastitome interesu. vlastiti izbor slikovnica
PREPORUKA: Čita najmanje jedno književno djelo godišnje prema vlastitom izboru, a preporučuje se više književnih djela sa šireg popisa predloženih tekstova za cjelovito čitanje. Svakodnevno izabire jedan
kratki književni tekst za čitanje između više književnih tekstova primjerenih dobi učenika prema prijedlogu učitelja ili samostalnome izboru. Sastavlja popis pročitanih slikovnica, priča, pjesama i igrokaza uz
pomoć odrasli h i uspoređuje vlastiti popis s popisom ostalih učenika radi poticanja čitanja.
Ishod se ne vrednuje, sam o se prati, a razine usvojenosti odnose se na konkretna predstavljanja na nastavi te se mogu i ne moraju sumativno vrednovati.
B. 1. 4 - koristi se jezičnim vještinama, aktivnim rječnikom sa svrhom - - - -

oblikovanja uradaka u kojima dolazi do izražaja kreativnost, originalnost i
Učenik se stvaralački stvaralačko mišljenje
izražava prema - istražuje, eksperimentira i slobodno radi na temi koja mu je bliska
vlastitome interesu - stvara različite individualne uratke: crta izabrane stihove ili dijelove
potaknut različitim priče,
iskustvima i doživljajima likove i prostor, izražava se pokretom, oblikuje u različitim likovnim
književnoga teksta. tehnikama likove iz priča, izrađuje vlastite slikopriče - razvija vlastiti
potencijal za stvaralaštvo
— 15
PREPORUKA: Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju koji je bitno drukčiji od klasične provjere znanja . Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i
timskim radom. Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i pred stavlja ih razrednomu
odjelu, a učitelj ga može nagraditi ocjenom za izniman trud. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme O sobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske
tehnologije.
KULTURA I ME DIJI
C. 1. 1 - izdvaja jedan ili više podataka iz teksta prema unaprijed zadanim pitanjima
- sluša/čita i tekst u - sluša/čita tekst u - sluša/čita tekst - sluša/čita tekst
- služi se dječjim rječnicima
Učenik sluša/čita tekst u skladu s početnim skladu s početnim oblikovan u skladu s oblikovan u skladu s
- pronalazi natuknicu prema abecednome redu
skladu s početnim opismenjavanjem i uz opismenjavanjem i početnim početnim
- crtežom i riječima izražava o čemu tekst govori
opismenjavanjem i pomoć učitelja prema smjernicama opismenjavanjem i opismenjavanje,
pronalazi podatke u pronalazi podatke u pronalazi podatke u pronalazi podatke u pronalazi i opisuje
tekstu. tekstu tekstu tekstu podatke u tekstu
C. 1. 2 - izdvaja omiljene medijske sadržaje i razgovara o njima: animirani - prepoznaje medijske - prepoznaje medijske - razlikuje medijske - razlikuje medijske
filmovi, televizijske i radijske emisije za djecu obrazovnoga i dječjeg programa, sadržaje primjerene sadržaje primjerene
Učenik razlikuje medijske sadržaje primjerene sadržaje te iskazuje
kazališne predstave, slikovnice i knjige za djecu dobi i interesu dobi i interesu te
sadržaje primjerene dobi dobi i iskazuje interes svoje mišljenje o
- sluša čitanje ili samostalno čita kraće tekstove u književnim i izdvaja omiljene
i interesu. za izbor medijskih njima; identificira i
zabavnopoučnim časopisima za djecu medijske sadržaje sadržaja te prima medijske
- prepoznaje edukativne digitalne medije primjerene dobi i služi se
komunikaciju s poruke te razlikuje
njima
medijskom porukom stvarno i nestvarno u
usmjerava na sadržaj poruci
C. 1. 3 - posjećuje kulturne događaje primjerene dobi - - - -

- razgovara s ostalim učenicima nakon kulturnoga događaja
Učenik posjećuje kulturne
- izražava svoj doživljaj kulturnoga događaja crtežom, slikom, govorom,
događaje primjerene dobi.
pokretom, pjevanjem
- kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, likovne izložbe, izložbe

u muzejima primjerene dobi i interesima učenika, susreti s književnicima i
ilustratorima u školi ili narodnim knjižnicama, dječji književni, filmski, edukacijski,
tradicijski festivali, kulturni projekti namijenjeni djeci
— 16
PREPORUKA: Ishod se ne vrednuje, samo se prati. Aktivnosti i sadržaji iskazani u ovome ishodu uvjetovani su razvojnom dobi i interesima učenika, fizičkim okružjem (lokalne zajednice i njihova ponuda
društveno-kulturnih i umjetničkih sadržaja) te upućivanjem na digitalne sadržaje dostupne svima bez obzira na mjesto školovanja ili stanovanja. Sadržaji izvanučioničkoga tipa zahtijevaju pojedinačni
angažman svakoga učenika, aktiviranje stečenih znanja i kompetencija u smislu neposrednoga iskustvenoga učenja. Ishod se odnosi na sve cikluse u svrhu osobnoga razvoja te aktivnoga uključivanja učenika
u kulturni i društveni život zajednice.

ODGOJNO-
OBRAZOVNI ISHODI ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A. 2. 1 - govori i razgovara o temama iz svakodnevnoga života koje zaokupljaju - uz pomoć učitelja, - prema smjernicama - govori i razgovara o
njegovu pozornost na temelju natuknica, govori i razgovara o temama iz
Učenik razgovara i pitanja i asocijativnog - govori i razgovara o
- odgovara na pitanja i postavlja pitanja cjelovitom rečenicom temama iz svakodnevnoga
govori u skladu s različitim temama iz
- pripovijeda kratku priču prema nizu slika niza riječi govori i svakodnevnoga života u skladu s
temom iz svakodnevnoga
- priča o vlastitim doživljajima i događajima razgovara o temama života u skladu s vlastitim iskustvom,
svakodnevnoga života, proširuje temu
života i poštuje - pripovijeda događaje kronološki iz svakodnevnoga vlastitim iskustvom i aktivno prati
života u skladu s u skladu s vlastitim
pravila uljudnoga - opisuje na temelju promatranja poštuje pravila prenositelja poruke i
iskustvom, uključuje
ophođenja. - pažljivo i uljudno sluša sugovornika ne prekidajući ga u govorenju vlastitim iskustvom i uljudnoga ophođenja poštuje pravila nove riječi koje je
- rabi nove riječi koje je naučio kao dio aktivnoga rječnika poštuje pravila uljudnoga ophođenja naučio i oblikuje
- točno izgovara sve glasove u riječima uljudnoga ophođenja poruku složenijim
- točno intonira izjavnu, upitnu i uskličnu rečenicu rečenicama, bez
prekidanja i
- tekstovi: kratka molba, zahvala i poziv, telefonski razgovor, spontani ponavljanja te
razgovor, kratka priča, kratki opis poštuje pravila
uljudnoga ophođenja
PREPORUKA: Učitelj bi svakodnevno trebao organizirati aktivnosti govorenja i razgovaranja u kojima će učenik sudjelovati u govornom činu u osmišljenim komunikacijskim situacijama. Teme trebaju biti
usmjerene na konkretne nastave sadržaje u korelaciji s drugim nastavnim područjima te omogućiti cjeloviti kulturološki razvoj.
— 17
A. 2. 2 - sluša kratke tekstove primjerene jezičnomu razvoju i dobi - sluša tekst i uz - sluša tekst, - sluša tekst, točno - sluša tekst, točno
- odgovara na pitanja o poslušanome tekstu pojašnjenje učitelja razgovara o tekstu te odgovara na pitanja odgovara na pitanja o
Učenik sluša kratke
- postavlja potpitanja o poslušanome tekstu da bi pojasnio vlastito odgovara na pitanja o o sadržaju teksta i sadržaju teksta i
tekstove i odgovara na uz ohrabrivanje
razumijevanje teksta sadržaju poslušanoga objašnjava o čemu izražava svoje
pitanja o poslušanome (verbalnim i
govori poslušani mišljenje o
- provjerava razumijevanje poslušanoga teksta u razgovoru s drugim teksta neverbalnim
tekstu. tekst poslušanome tekstu
učenikom - izražava svoje misli i osjećaje o poslušanome tekstu (crtežom, pismom, znakovima) usmenim
govorom, pokretom)
odgovorima pokazuje
- tekstovi: kratki jednostavni tekstovi primjereni jezičnom razvoju i dobi razumijevanje
(radijske emisije, reklame, najave filmova i emisija, zvučni zapisi sadržaja poslušanoga
književnoumjetničkih tekstova) teksta
PREPORUKA: Pri odabiru tekstova za učenje, poučavanje i vrednovanje valja poštovati načelo od jednostavnijega prema složenome, i to s obzirom na sadržaj, ustroj teksta, jezične strukture i rječnik.
Tekstovi tijekom počet noga opismenjavanja trebaju biti kratki, neopširni, pisani razumljivim stilom i jezikom, prilagođene kompozicije.
A. 2. 3 - čita kratke tekstove tematski primjerene iskustvu, jezičnomu razvoju i - čita tekstove - čita kratke tekstove - čita kratke tekstove - čita tekstove
interesima učenika tematski primjerene tematski primjerene tematski primjerene tematski prikladne
Učenik čita kratke
- odgovara na pitanja o pročitanome tekstu iskustvu, dobi i iskustvu, dobi i iskustvu, dobi i iskustvu, dobi i
tekstove tematski interesima te interesima te
- postavlja pitanja o pročitanome tekstu interesima: pronalazi interesima:
prikladne odgovara na pitanja samostalno odgovara
- izdvaja nepoznate riječi podatke prema uputi i objašnjava sadržaj
učeničkomu o tekstu uz pomoć na pitanja o tekstu
- pretpostavlja značenje nepoznate riječi prema kontekstu angažirano čita teksta, tumači
iskustvu, jezičnomu učitelja
- pronalazi podatke u čitanome tekstu prema uputi ili pitanjima poruku teksta i čita s
razvoju i interesima. - pronalazi podatke u grafičkim prikazima i tumači ih ciljem učenja
- tekstovi: kratki tekstovi primjereni jezičnom razvoju učenika i
njegovim recepcijskim sposobnostima (upute, poruke, pisma, obavijesni i
književni tekstovi)
PREPORUKA: Učitelj zajedno s učenicima stvara okružje koje je poticajno za čitanje. Tekstovi za čitanje trebaju biti primjereni jezičnom razvoju učenika i njegovim recepcijskim sposobnostima. Tijekom
poučavanja čitanja učitelj individualizira pristup svakom učeniku uvažavajući individualne razlike s ciljem da od učenika stvori čitatelja koji čita s razumijevanjem i radi užitka. Učitelj osigurava vrijeme za
svakodnevno čitanje/pričanje namijenjeno cijelomu razrednom odjelu, grupama učenika ili pojedinačno. Podjednako treba biti zastupljeno čitanje naglas i čitanje u sebi. Količina čitanoga teksta usklađuje se
s razumijevanjem pri čitanju i rječnikom učenika. Postupno se uvode aktivnosti za razvijanje vještina izražajnoga (interpretativnog) čitanja. Učitelj treba biti model interpretativnog čitanja i recitiranja.
— 18
A. 2. 4 - piše velika i mala slova školskim rukopisnim pismom - uz pomoć učitelja - prepisuje i piše slova, - uz pomoć učitelja - oblikuje i piše
- povezuje slova u cjelovitu riječ, riječ u rečenicu pišući školskim prepisuje i piše riječi i jednostavne oblikuje i piše jednostavne rečenice
Učenik piše školskim rukopisnim pismom slova, riječi i rečenice rukopisnim jednostavne rečenice i i kratke tekstove
rukopisnim pismom - prepisuje riječi i rečenice rukopisnim slovima jednostavne rečenice slovima, uz pomoć kratke tekstove rukopisnim slovima,
slova, riječi i kratke - samostalno piše riječi i rečenice naučenim rukopisnim slovima rukopisnim slovima, učitelja prepoznaje rukopisnim slovima, primjenjuje
rečenice u skladu s - u pisanju rukopisnim slovima pazi na veličinu pojedinih elemenata djelomično pogreške u primjeni primjenjuje poučavana poučavana
jezičnim razvojem. slova, vrstu poteza i način spajanja primjenjuje poučavanih pravopisnih pravopisna pravila i pravopisna pravila,
- razlikuje pojam glas, slovo, slog, riječ poučavana pravila i djelomično je uspješan je u prepoznaje pogrešku
- u pisanju rastavlja riječi na slogove na kraju retka; prepoznaje i rabi pravopisna pravila i uspješan u ostvarivanju ostvarivanju slovopisne u primjeni pravila u
pravopisni znak spojnicu kod rastavljanja riječi na slogove na kraju retka - piše djelomično je slovopisne čitkosti čitkosti vlastitom i tuđem
veliko početno slovo: imena životinja, blagdana i praznika, ulica, trgova i
uspješan u tekstu, samostalno
naseljenih mjesta u bližem okružju
ostvarivanju ispravlja pogreške i
- piše oznake za mjerne jedinice (duljina, novac, vrijeme)
slovopisne čitkosti uspješan je u
- piše ogledne i česte riječi u kojima su glasovi č, ć, dž, đ, ije/je/e/i
ostvarivanju
- tekstovi: kratki opis predmeta ili lika, obavijest, pismo, pisani sastavak slovopisne čitkosti
PREPORUKA: Metodički postupci početnoga opismenjavanja*: Učenik pravilno drži pisaljku u ruci, izvodi predvježbe za pisanje rukopisnih slova, prikazuje zadano rukopisno slovo pokretom ruke ili tijela,
uočava povezanost pisanja i čitanja, sluša i piše riječi u kojima se slovo koje se uči nalazi na početku, u sredini i na kraju riječi zbog pravilnoga spajanja rukopisnih slova, provjerava urednost i čitkost u
pisanju, aktivno i angažirano piše kako bi se osamostalio u pisanju.
Samostalno pisanje prema poticaju treba biti usklađeno s dinamikom učenja i jezičnim razvojem pojedinoga učenika. Učitelj stvara situacije, osmišljava aktivnosti i poticajno okružje s pomoću kojih učenici
uočavaju važnost potrebe pisanja. Učenike već tijekom početnoga opismenjavanja valja poučavati strategijama pripreme za oblikovanje pisanoga teksta.
A. 2. 5 - usvaja nove riječi i razumije značenje naučenih riječi - uz pomoć učitelja - upotrebljava riječi, - točno upotrebljava - točno upotrebljava
- objašnjava značenje određene riječi s obzirom na komunikacijsku točno upotrebljava sintagme i rečenice u riječi i objašnjava riječi i objašnjava
Učenik upotrebljava i
situaciju - izabire odgovarajuće riječi i upotrebljava ih u oblikovanju sintagmi i riječi i određuje točnome značenju s značenje riječi, značenje riječi, sintagmi
objašnjava riječi, rečenica obzirom na sintagmi i rečenica s i rečenica s
njihovo značenje s
sintagme i rečenice u - traži objašnjenje nepoznatih riječi u dječjem rječniku i koristi se njima komunikacijsku obzirom na obzirom na
obzirom na
točnome značenju s kao dijelom aktivnoga rječnika situaciju te prepoznaje komunikacijsku komunikacijsku
komunikacijski
obzirom na - prepoznaje i razlikuje izjavnu, upitnu i uskličnu te jesnu i niječnu imenice i glagole situaciju te razlikuje situaciju; može
kontekst
komunikacijsku rečenicu u tekstu imenice i glagole zamijeniti sintagmu
situaciju. - prepoznaje u tekstu ogledne i česte imenice i glagole drugom sintagmom
sličnoga ili suprotnoga
značenja i u kontekstu
zamijeniti glagol i
imenicu drugim
glagolom i imenicom
— 19
A. 2. 6 - prepoznaje govorne i - uz pomoć učitelja - prepoznaje razliku - opisuje razliku
- uspoređuje riječi mjesnoga govora i standardnoga hrvatskog jezika -
pisane tekstove na između govornih i između mjesnoga
Učenik uspoređuje zamjenjuje riječ mjesnoga govora s riječju na standardnome hrvatskom prepoznaje razliku
mjesnome govoru pisanih tekstova na govora i standardnoga
mjesni govor i jeziku između govornih i
prikladne učeničkomu mjesnome govoru i hrvatskog jezika u
standardni hrvatski - sluša i govori tekstove na mjesnome govoru prikladne učeničkomu pisanih tekstova na standardnome
jezik. iskustvu, jezičnomu razvoju i interesima iskustvu, jezičnomu mjesnome govoru i različitim jezičnim
hrvatskom jeziku u
- čita i piše kratke i jednostavne tekstove na mjesnome govoru u razvoju i interesima standardnome kontekstima
različitim jezičnim
skladu sa svojim interesima, potrebama i iskustvom hrvatskom jeziku u kontekstima
različitim jezičnim
kontekstima
KNJIŽEVNOST I ST VARALAŠTVO
B. 2. 1 - govori o čemu razmišlja i kako se osjeća nakon čitanja/slušanja - uz poticaj izražava - uz pomoć učitelja - zapaža likove,
književnoga teksta misli i osjećaje nakon izražava misli i osjećaje mjesta, situacije, - zapaža likove, mjesta,
Učenik izražava svoja slušanja/čitanja nakon slušanja/čitanja probleme i rješenje situacije, probleme i
- izražava opisane situacije i doživljeno u književnome tekstu riječima,
zapažanja, misli i književnoga teksta i književnoga teksta i problema u tekstu; rješenje problema u
crtežom i pokretom
osjećaje nakon opisuje situacije iz izražava misli i osjećaje tekstu; izražava misli i
- izražava vlastito mišljenje o događajima u priči i postupcima likova - prepoznaje situacije iz
slušanja/čitanja osjećaje nakon
uspoređuje postupke likova iz književnoga teksta s vlastitim postupcima i književnoga teksta u književnoga teksta nakon slušanja/čitanja
književnoga teksta i književnoga teksta i slušanja/čitanja
postupcima osoba koje ga okružuju svakodnevnome slične onima u
povezuje ih s povezuje situacije iz književnoga teksta
- povezuje postupke likova iz književnoga teksta s vlastitim postupcima i životu svakodnevnome
vlastitim iskustvom. književnoga teksta s objašnjavajući sličnosti
postupcima osoba koje ga okružuju životu
onima u i razlike između
- pripovijeda o događajima iz svakodnevnoga života koji su u vezi s situacija u književnome
svakodnevnome
onima u književnome tekstu tekstu i
životu
- objašnjava razloge zbog kojih mu se neki književni tekst sviđa ili ne situacija u
sviđa
svakodnevnome
životu te pripovijeda o
sličnostima i razlikama,
uzroku i posljedici
događaja u
književnome tekstu
— 20
B. 2. 2 - razlikuje priču, pjesmu, bajku, slikovnicu, zagonetku i igrokaz po obliku - sluša/čita književni - sluša/čita književni - sluša/čita književni - sluša/čita književni
i sadržaju tekst, uz pomoć tekst, samostalno tekst, prepričava tekst i razlikuje
Učenik sluša/čita
- razlikuje dijelove pjesme: stih, strofa učitelja odgovara na odgovara na pitanja o sadržaj književnoga tekstove po obliku,
književni tekst i sadržaju i strukturi te
- prepoznaje glavne i sporedne likove pitanja o sadržaju sadržaju teksta i teksta prema
razlikuje književne
- prepoznaje početak, središnji dio i završetak priče prepoznaje književne prati tijek skupnoga
tekstove prema obliku teksta i prepoznaje smjernicama i
tekstove po obliku, razgovora o tekstu
i sadržaju. - uočava obilježja igrokaza za djecu: lica, dijalog književne tekstove po prepoznaje književne
sadržaju i strukturi
- smješta likove u vrijeme radnje i prostor obliku tekstove po obliku,
sadržaju i strukturi
- tekstovi: slikopriče, slikovnica, kratka priča, bajka, pjesma, kratki
igrokaz, zagonetka
B. 2. 3 - - - -
- upoznaje se s različitim vrstama slikovnica, zbirki priča, pjesama za
Učenik samostalno djecu - upoznaje se s prostorom narodne knjižnice u blizini mjesta stanovanja
izabire književne (ili bibliobusom)
tekstove za - upoznaje se s radom dječjega odjela narodne knjižnice u blizini mjesta
slušanje/čitanje prema stanovanja
vlastitome interesu. - posjećuje školsku ili narodnu knjižnicu jednom tjedno i posuđuje
slikovnice i knjige za djecu za svakodnevno čitanje
- svakodnevno izabire jedan književni tekst, primjeren jezičnom razvoju,
za čitanje koji mu nudi učitelj ili samostalno izabire književne tekstove iz
dječjih knjiga i časopisa
- preporučuje pročitane slikovnice i knjige za djecu drugim učenicima
- objašnjava vlastiti izbor slikovnica i knjiga za djecu
B. 2. 4 - koristi se jezičnim vještinama, aktivnim rječnikom i temeljnim - - - -

znanjima sa svrhom oblikovanja uradaka u kojima dolazi do izražaja
Učenik se stvaralački
kreativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje
izražava prema
- istražuje, eksperimentira i slobodno radi na temi koja mu je bliska -
vlastitome interesu
potaknut različitim stvara različite individualne uratke: prikuplja riječi iz mjesnoga govora te
iskustvima i sastavlja mali zavičajni rječnik, preoblikuje pročitani književni tekst: stvara
doživljajima novi svršetak, mijenja postupke likova, uvodi nove likove, sudjeluje u priči -
književnoga teksta. razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo
— 21
PREPORUKA: Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju koji je bitno drukčiji od klasične provjere znanja. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i
timskim radom. Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i predstavlja ih razrednomu odjelu,
a učitelj ga može nagraditi ocjenom za izniman trud. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije.
KULTURA I MEDIJI
C. 2. 1 - uz pomoć učitelja - prema smjernicama - pronalazi podatke u - pronalazi podatke u

- prepoznaje važne podatke u kratkom tekstu pronalazi podatke u pronalazi podatke u elektroničkome tekstu elektroničkome tekstu
Učenik sluša/čita tekst
- izdvaja iz teksta jedan ili više podataka prema zadanim uputama elektroničkome tekstu elektroničkome tekstu oblikovanome u skladu s oblikovanome u skladu s
primljen uz pomoć
- prepričava sadržaj teksta oblikovanome u skladu s oblikovanome u skladu s početnim početnim
elektroničkih medija,
početnim početnim opismenjavanjem; služi opismenjavanjem i
oblikovan u skladu s
opismenjavanjem opismenjavanjem se navigacijskim alatima drugima usmeno
početnim
uz uputu učitelja iskazuje tražene
opismenjavanjem i
izdvaja važne podatke iz podatke; služi
teksta. navigacijskim alatima
C. 2. 2 - izdvaja omiljene medijske sadržaje i razgovara o njima izražavajući - prepoznaje različite - razlikuje medijske - razlikuje medijske
vlastito mišljenje sadržaje primjerene - razlikuje medijske
medijske sadržaje sadržaje primjerene
Učenik razlikuje sadržaje primjerene
- gleda i sluša animirane filmove, dokumentarne i igrane filmove za primjerene dobi i dobi i interesu s kojima dobi i interesu te izdvaja
medijske sadržaje se susreće u dobi i interesu i izražava
djecu - prati (gleda, sluša, doživljava) televizijske i radijske emisije za djecu interesu omiljene medijske
primjerene dobi i obrazovnoga i dječjeg programa svakodnevnome svoje mišljenje o njima
sadržaje
interesu. - samostalno čita kraće tekstove u književnim i zabavno-poučnim životu
časopisima za djecu
- prepoznaje edukativne i interaktivne digitalne medije primjerene dobi
i služi se njima
- posjećuje kulturne događaje - - - -

C. 2. 3 - razgovara s ostalim učenicima nakon kulturnoga događaja
Učenik posjećuje - izdvaja što mu se sviđa ili ne sviđa u vezi s kulturnim događajem
kulturne događaje - iskazuje svoj doživljaj nakon kulturnog događaja crtežom, slikom,
govorom ili kraćim pisanim rečenicama
primjerene dobi i
iskazuje svoje mišljenje.
— 22
- kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, posjet knjižnicama i
odjelima većih knjižnica (zvučne knjige), likovne izložbe, izložbe u muzejima
primjerene dobi i interesima učenika, susreti s književnicima i ilustratorima u
školi ili narodnim knjižnicama, dječji književni, filmski, edukacijski, tradicijski
festivali, kulturni projekti namijenjeni djeci

ODGOJNO-OBRAZOVNI
HRVATSKI JEZIK I K OMUNIKACIJA
A. 3. 1 - razlikuje svakodnevne komunikacijske situacije - uz pomoć učitelja - govori kratke - pripovijeda nižući
- pripovijeda kratke
- govori kraći tekst prema jednostavnoj strukturi: uvod, središnji dio, govori kratke tekstove i uz pomoć događaje kronološkim
Učenik razgovara i tekstove, govori
završetak tekstove i odgovara učitelja oblikuje redom te govori
govori tekstove strukturirani tekst,
- pripovijeda događaje nižući ih kronološki na postavljena uvodni, središnji i strukutrirani tekst,
jednostavne razgovara izražavajući
- služi se novim riječima u skladu s komunikacijskom situacijom i temom pitanja u skladu sa završni dio teksta; razgovara izražavajući svoje potrebe, misli i
kompozicijske
- u govornim situacijama samostalno prilagođava ton, intonaciju i stil zadanom temom u razgovara izražavajući potrebe, misli i osjećaje; pokazuje
strukture.
- točno izgovara ogledne i česte riječi koje su dio aktivnoga rječnika u poznatoj iznimno zanimanje za
potrebe, misli i osjećaje; navodi
kojima su glasovi č, ć, dž, đ, ije/je/e/i komunikacijskoj sadržaj govorenja i
osjećaje; u činjenice, uzročno-
- pažljivo i uljudno sluša sugovornika ne prekidajući ga u govorenju situaciji iskazuje angažman:
komunikacijskim posljedične veze,
kvaliteta govorenja,
situacijama otvara i pojašnjava pojedinosti
- tekstovi: jednostavni dijaloški i monološki tekstovi, kratki pripovjedni motivi i uspješnost
potiče dijalog s obzirom na funkciju i govorenja te je
tekst, opis predmeta ili lika, molba, kratko izlaganje formulaciju pitanja sposoban
preusmjeriti i
produbiti
komunikaciju
- sluša tekst prema zadanim smjernicama: unaprijed zadana pitanja i upute -

A. 3. 2 - sluša tekstove i uz - sluša tekstove i - sluša tekstove i - sluša tekstove,
- odgovara na pitanja o poslušanome tekstu
pomoć učitelja prepoznaje važne izdvaja važne izdvaja važne
— 23
Učenik sluša tekst i - postavlja pitanja o poslušanome tekstu odgovora na pitanja o podatke u podatke iz teksta, podatke iz teksta i
prepričava sadržaj - prepričava poslušani tekst poslušanome tekstu poslušanome tekstu postavlja pitanja o prepričava tekst
poslušanoga teksta. - izdvaja nepoznate riječi, pretpostavlja značenje riječi na temelju poslušanome tekstu i pokazujući
sadržaja teksta uz pomoć učitelja razumijevanje
- izražava mišljenje o poslušanome tekstu prepričava poslušani poslušanoga teksta
- razumije ulogu i korisnost slušanja tekst
- tekstovi: obavijesni tekstovi primjereni jezičnom razvoju i dobi

(radijske emisije, reklame, najave filmova i emisija), zvučni zapisi
književnoumjetničkih tekstova
A. 3. 3 - uočava grafičku strukturu teksta: naslov, tijelo teksta, ilustracije i/ili - čita kratki tekst i uz - čita tekst i prema - čita tekst, pronalazi - čita tekst, pronalazi
fotografije, rubrike pomoć učitelja smjernicama važne podatke iz važne podatke iz
Učenik čita tekst i
- odgovara na pitanja o pročitanome tekstu pronalazi važne pronalazi važne teksta i objedinjuje ih, teksta, objedinjuje ih
pronalazi važne podatke u tekstu podatke u tekstu uz pomoć tumači (šire razumijevanje
- postavlja pitanja o pročitanome tekstu
podatke u tekstu. (usredotočen je na pročitani tekst teksta), samostalno
- pronalazi važne podatke u tekstu
- pronalazi i objašnjava podatke u grafičkim prikazima određene dijelove tumači pročitani
- pojašnjava i popravlja razumijevanje pročitanoga teksta čitajući teksta) tekst, te izražava
ponovo tekst svoje mišljenje o
pročitanome tekstu
- sažima (traži glavne misli) i prepričava tekst
(promišlja i
- prepoznaje nepoznate riječi i pronalazi njezino značenje na temelju
sadržaja teksta i u rječniku procjenjuje sadržaj
teksta)
- tekstovi: obavijesni, edukativni i književni tekstovi primjereni
razvojnoj dobi
A. 3. 4 - piše jednostavne tekstove prema zadanoj ili slobodno odabranoj temi - piše prema - piše vođenim - piše vođenim
- piše prema predlošcima za uvježbavanje pisanja (neposrednim - piše prema smjernicama pisanjem jednostavne
Učenik piše vođenim predlošku pisanjem jednostavne
promatranjem, zamišljanjem, predočavanjem) jednostavne tekstove tekstove u skladu
pisanjem jednostavne jednostavne tekstove tekstove u skladu
- piše vođenim pisanjem pisani sastavak prepoznatljive trodjelne u skladu temom i temom i vrstom te
tekstove u skladu s u skladu s temom i temom i vrstom,
strukture (uvod, glavni dio, završetak). vrstom, uz tematska, primjenjuje
temom. vrstom te uz pomoć pravopisnu i grafički organizira
- piše različite kratke tekstove: čestitka, kratko e-pismo, pisani sastavak jezična ili stilska
učitelja primjenjuje slovopisnu točnost tekst i bez odstupanja
- provjerava pravopisnu točnost i slovopisnu čitkost u pisanju pravopisnu i odstupanja
primjerenu jezičnomu primjenjuje
- piše ogledne i česte riječi koje su dio aktivnoga rječnika u kojima su slovopisnu točnost primjenjujući
glasovi č, ć, dž, đ, ije/je/e/i (umanjenice, uvećanice, zanimanja) razvoju pravopisnu i
primjerenu jezičnomu pravopisnu i
- piše veliko početno slovo: imena ulica, trgova, naseljenih mjesta, voda slovopisnu točnost
razvoju slovopisnu točnost
i gora, ustanova u užem okružju; imena knjiga i novina primjerenu jezičnomu
- primjenjuje pravilo pisanja čestih višerječnih imena razvoju
— 24
- piše dvotočku i zarez u nabrajanju primjerenu jezičnomu
razvoju
- tekstovi: opis predmeta ili lika, čestitka, pismo, pisani sastavak, izvješće
PREPORUKA: Učitelj pri prema nastavne materijale na temelju inicijalnog stanja jezično-komunikacijske kompetencije učenika: metodički predlošci za pisane vježbe, vježbe smislenoga povezivanja riječi u
rečenici/tekstu, vježbe dopunjavanja rečenica/teksta, vježbe skraćivanja rečenica/teksta, vježbe prepisivanja s preinakama.
Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju koji je bitn o drukčiji od klasične provjere znanja. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i timskim radom.
Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i predstavlja ih razrednomu odjelu, a učitelj ga
može nagraditi ocjeno m za izniman trud. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije.
A. 3. 5 - uz pomoć učitelja - prema smjernicama - samostalno - samostalno odabire

- prepoznaje ogledne i česte imenice s konkretnim značenjem upotrebljava riječi u upotrebljava riječi u upotrebljava riječi u temu, doživljajno i
Učenik oblikuje tekst - uočava glagolsku radnju izrečenu glagolom skladu sa značenjem sintagmama i sintagmama i intelektualno se
služeći se imenicama, - piše pridjeve uz imenice da bi stvorio življu i potpuniju sliku (gramatičkim i rečenicama te rečenicama te ih jezično angažira,
pravopisnim vođenim pisanjem prema smjernicama upotrebljava riječi u
glagolima i - usvaja pojam imenica, glagol, pridjev na oglednim primjerima
znanjima) te ih oblikuje kratki tekst u povezuje u tekst u sintagmama i
pridjevima, - prepoznaje ogledne i česte umanjenice i uvećanice
povezuje u skladu s ovladanim skladu s ovladanim rečenicama te ih
uvažavajući - razlikuje jesnu i niječnu rečenicu
jednostavne izraze i gramatičkim i gramatičkim i samostalno povezuje
gramatička i rečenice pravopisnim
pravopisnim u tekst u skladu s
pravopisna znanja. znanjima, tematski znanjima, tematski ovladanim
povezan sa povezan s gramatičkim i
svakodnevnim neposrednom pravopisnim
komunikacijskim stvarnošću (vidni i znanjima, tematski
situacijama slušni dojmovi, povezan s
krajolici, događaji, neposrednom
obitelj) te posrednom stvarnošću (vidni i
ili pripremljenom
slušni dojmovi,
stvarnošću
krajolici, događaji,
obitelj) te posrednom
ili pripremljenom
stvarnošću
— 25
A. 3. 6 - uočava uvjetovanost uporabe zavičajnoga idioma ili standardnoga - uz pomoć učitelja u - uz pomoć učitelja u - prema smjernicama
hrvatskog jezika komunikacijskom situacijom govornoj komunikaciji govornoj i pisanoj uočava razlike između - prepoznaje razliku
Učenik razlikuje
- istražuje u mjesnim knjižnicama i zavičajnim muzejima tekstove uočava razliku između komunikaciji uočava zavičajnoga između zavičajnoga
uporabu zavičajnog
vezane uz jezični identitet i baštinu riječi na zavičajnome razliku između govora i standardnoga govora i standardnoga
govora i standardnoga zavičajnoga govora i
- prepoznaje povijesne jezične dokumente i spomenike kao kulturnu govoru i hrvatskog jezika hrvatskog jezika te
hrvatskog jezika s standardnoga uočava važnost
baštinu mjesta/zavičaja standardnome
obzirom na hrvatskog jezika učenja hrvatskoga
komunikacijsku hrvatskom jeziku
standardnog jezika;
situaciju. bilježi riječi i
sintagme zavičajnoga
jezika
B. 3. 1 - uz poticaj iskazuje - izražava zapažanja - objašnjava

- iskazuje misli i osjećaje nakon čitanja književnog teksta - uspoređuje
misli i osjećaje nakon nakon slušanja/čitanja zapažanja, misli i
- prepoznaje temu književnoga teksta zapažanja, misli i
Učenik povezuje slušanja/čitanja književnoga teksta, osjećaje nakon
- povezuje temu književnoga teksta s vlastitim iskustvom osjećaje nakon
sadržaj i temu književnoga teksta i povezuje temu i slušanja/čitanja
književnoga teksta s - navodi sličnosti i razlike između sadržaja i teme književnoga teksta i slušanja/čitanja
sudjeluje u sadržaj teksta s književnog teksta,
vlastitim iskustvom. vlastitoga životnog iskustva književnog teksta sa
izražavanju misli i vlastitim iskustvom te navodi sličnosti i
- uspoređuje misli i osjećaje nakon čitanja teksta sa zapažanjima ostalih zapažanjima ostalih
učenika osjećaja nakon prepoznaje etičke razlike između
učenika, povezuje
- prepoznaje etičke vrijednosti teksta slušanja/čitanja vrijednosti književnoga teksta i
temu i sadržaj teksta s
književnog teksta vlastitoga iskustva;
vlastitim iskustvom i
razgovara o estetskim
- tekstovi: priča, bajka, basna, pjesma, igrokaz, dječji roman, legenda, izdvaja etičke
i etičkim
slikovnica, pripovijetka vrijednosti teksta
vrijednostima teksta
B. 3. 2 - prepoznaje i izdvaja temu književnoga teksta - čita književni tekst i - čita književni tekst i - čita književni tekst,
- prepoznaje redoslijed događaja - čita književni tekst,
uz pomoć učitelja prema smjernicama izražava vlastite
Učenik čita književni prepoznaje obilježja
- povezuje likove s mjestom i vremenom radnje izražava zapažanja o uočava pojedinosti stavove i uočava
tekst i uočava književnoga jezika;
- opisuje likove prema izgledu, ponašanju i govoru pojedinostima teksta književnoga jezika pojedinosti
pojedinosti izražava
- uočava ritam, rimu i usporedbu u poeziji za djecu književnoga jezika
književnoga jezika. razumijevanje
- uočava ponavljanja u stihu, strofi ili pjesmi sadržaja teksta:
- uočava pjesničke slike redoslijed dođagaja,
- uočava emocionalnost i slikovitost teksta
— 26
- uočava posebnost poetskog izraza: slikovitost, zvučnost i ritmičnost ponašanje lika, govor
lika, pjesničke slike
- tekstovi: lirska, šaljiva, domoljubna, pejzažna lirska pjesma, priča,
dječji roman, dječji igrokaz, legenda, slikovnica, pripovijetka, basna
B. 3. 3 - razlikuje slikovnicu, zbirku pjesama, zbirku priča, dječji roman, basnu, - - - -
igrokaz
Učenik čita prema
- razvija čitateljske navike kontinuiranim čitanjem i motivacijom za
vlastitome interesu te
čitanjem različitih žanrova
razlikuje vrste knjiga
- izrađuje popis pročitanih knjiga
za djecu.
- objašnjava razloge vlastitoga izbora knjiga za čitanje
- preporučuje ostalim učenicima knjige koje je pročitao i koje su mu bile
zanimljive
- sudjeluje u radionicama za poticanje čitanja u školskoj knjižnici
B. 3. 4 - - - -
- koristi se jezičnim vještinama, aktivnim rječnikom i temeljnim
Učenik se stvaralački znanjima sa svrhom oblikovanja uradaka u kojima dolazi do izražaja
izražava prema kreativnost, originalnost i stvaralačko mišljenje
vlastitome interesu - istražuje, eksperimentira i slobodno radi na temi koja mu je bliska
potaknut različitim - stvara različite individualne uratke: stvara na dijalektu / mjesnom
iskustvima i govoru, piše i crta slikovnicu, glumi u igrokazu, stvara novinsku stranicu, piše
pismo podrške, crta naslovnicu knjige, crta plakat, crta strip
doživljajima
- razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo
književnoga teksta.
PREPORUKA: Učitelj pri prema nastavne materijale na temelju inicijalnog stanja jezično-komunikacijske kompetencije učenika: metodički predlošci za pisane vježbe, vježbe smislenoga povezivanja riječi u
rečenici/tekstu, vježbe dopunjavanja rečenica/teksta, vježbe skraćivanja rečenica/teksta, vježbe prepisivanja s preinakama.
Učeniku se nudi stvaralački način izražavanja i mogućnost dokazivanja u kreativnome izričaju koji je bitn o drukčiji od klasične provjere znanja. Aktivnosti se mogu ostvarivati individualnim i timskim radom.
Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i predstavlja ih razrednomu odjelu, a učitelj ga
može nagraditi ocjeno m za izniman trud. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije.
KULTURA I MEDIJI
C. 3. 1 - prepoznaje različite izvore informiranja: digitalni udžbenici, tekstovi u - uz pomoć učitelja ili
- prima poruku iz - koristi se zadanim - koristi se različitim
zabavno-edukativnim časopisima i knjigama za djecu te na edukativnim suučenika pronalazi
različitih medija, izvorima informacija u izvorima informacija u
Učenik pronalazi internetskim stranicama
uključuje nove kojima pronalazi kojima pronalazi
podatke koristeći se
informacije i izdvaja važne podatke, važne podatke,
različitim izvorima
— 27
primjerenima dobi - pronalazi podatke u različitim izvorima prema zadanim istraživačkim podatke u različitim važne podatke te ih razvrstava ih prema razvrstava ih prema
učenika. temama i vlastitim interesima izvorima informacija oblikuje u novi uputi te ih oblikuje u uputi te ih oblikuje u
- izdvaja važne podatke iz teksta i razvrstava ih prema uputi, te prenosi medijski sadržaj novi medijski sadržaj novi medijski sadržaj
tekst u druge oblike ili medije prenoseći tekst u
vizualni ili grafički
izgled, govornu
interpretaciju ili crtež
C. 3. 2 - razlikuje knjige, udžbenike, časopise, plakate, strip, brošure, reklamne - prepoznaje različite - nabraja tiskane - razlikuje tiskane - raspravlja o
letke - samostalno i redovito čita tekstove u književnim i zabavno-edukativnim tiskane medije i čita medije i razlikuje medije, izabire medijskim sadržajima
Učenik razlikuje časopisima za djecu i iskazuje mišljenje o njima sadržaje u njima medijske sadržaje
medijske sadržaje s kojima se susreće,
tiskane medije - čita stripove i razlikuje ih od ostalih tiskanih medijskih tekstova prema interesu i razvija misao na
primjerene dobi i - stvara kroz igru vlastite uratke potaknute određenim medijskim razvrstava ih prema
temelju primljenih
interesima. sadržajem zadanoj temi
informacija te kroz
igru stvara vlastite
uratke potaknute
određenim medijskim
sadržajem
C. 3. 3 - posjećuje kulturne događaje i sudjeluje u njima - - - -
- iskazuje svoje mišljenje o kulturnome događaju (atmosferi,
Učenik razlikuje
raspoloženju)
kulturne događaje - razgovara s ostalim učenicima nakon kulturnoga događaja
koje posjećuje i - izdvaja što mu se sviđa ili ne sviđa u vezi s kulturnim događajem
iskazuje svoje - izražava svoj doživljaj kulturnoga događaja crtežom, slikom, govorom
mišljenje o njima. ili kratkim tekstom
- kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, likovne izložbe, izložbe

u muzejima primjerene uzrastu i interesima učenika, susreti s književnicima i
ilustratorima u školi ili narodnim (gradskim, mjesnim) knjižnicama, dječji
književni, filmski, edukacijski, tradicijski festivali, kulturni projekti namijenjeni
djeci, hrvatska kulturna i prirodna baština na svjetskoj razini (spomenici pod
zaštitom UNESCO-a i nematerijalna svjetska baština u Hrvatskoj – narodni
običaji i uratci)
— 28

ODGOJNO-OBRAZOVNI
A. 4. 1 - razgovara i govori prema zadanoj ili slobodnoj temi - uz pomoć učitelja - razgovara u skladu - razgovara i prema - razgovara i
- sadržajem i strukturom govorenja cjelovito obuhvaća temu razgovora u skladu sa sa zadanom ili smjernicama raspravlja u skladu sa
Učenik razgovara i
- organizira govor prema jednostavnoj strukturi: uvod, središnji dio, zadanom ili slobodnom temom raspravlja u skladu sa zadanom ili
govori u skladu s
završetak slobodnom temom poštujući pravila zadanom ili slobodnom temom
komunikacijskom
- stvaralačkim postupcima oblikuje govorene tekstove poštujući pravila uljudnoga ophođenja slobodnom temom poštujući pravila
situacijom.
- sudjeluje u organiziranoj ili spontanoj raspravi uljudnoga ophođenja poštujući pravila uljudnoga ophođenja,
- poštuje pravila komunikacije u raspravi: sluša sugovornike, govori kad uljudnoga ophođenja u komunikaciji stvara
ima riječ i usmjerava dijalog u ozračje povjerenja i
- prepoznaje važnost neverbalne komunikacije komunikaciji izražava inovativne
ideje
- primjenjuje nove riječi u komunikacijskoj situaciji
- poštuje društveno prihvatljiva pravila uljudne komunikacije u
različitim životnim situacijama
- tekstovi: obavijest, poruka, kratki opis, organizirana i spontana

rasprava, tekstovi oblikovani govorenim modalitetom jezika
A. 4. 2 - sluša različite vrste - sluša različite vrste - sluša različite vrste
- izdvaja važne podatke iz poslušanoga teksta prema uputi - sluša različite vrste
Učenik sluša različite tekstova, prema tekstova, izdvaja tekstova, izdvaja
- oblikuje bilješke na temelju izdvojenih podataka tekstova i uz pomoć
tekstove, izdvaja smjernicama, izdvaja ključne podatke iz ključne podatke iz
- prepričava poslušani tekst na temelju bilježaka učitelja izdvaja
važne podatke i ključne podatke iz teksta i oblikuje teksta i prepričava
- objašnjava nepoznate riječi služeći se dječjim rječnikom ključne podatke iz
teksta poslušani tekst
prepričava sadržaj teksta bilješke
poslušanoga teksta.
tekstovi: književni i obavijesni tekstovi primjereni jezičnom razvoju i dobi,
zvučni zapisi književnoumjetničkih tekstova
— 29
A. 4. 3 - povezuje grafičku strukturu teksta i sadržaj - čita različite vrste - čita različite vrste - čita različite vrste - čita različite vrste
- izdvaja važne podatke iz teksta i piše bilješke s obzirom na sadržaj i tekstova i uz pomoć tekstova, prema tekstova, izdvaja tekstova, izdvaja
Učenik čita tekst i
strukturu učitelja izdvaja smjernicama, izdvaja ključne podatke iz ključne podatke iz
prepričava sadržaj ključne podatke iz teksta i prepričava
- prepričava tekst na temelju bilježaka ključne podatke iz teksta i oblikuje
teksta služeći se - objašnjava podatke u grafičkim prikazima teksta poslušani tekst
teksta bilješke
bilješkama. - objašnjava nepoznate riječi: na temelju vođenoga razgovora,
zaključivanja na temelju konteksta, uporabom rječnika nakon čitanja teksta
- tekstovi: obavijesni, edukativni i književni tekstovi primjereni

razvojnoj na dobi
A. 4. 4 - piše tekstove poštujući kompozicijsku strukturu: uvod, razrada i - uz pomoć učitelja i - prema smjernicama - piše tekstove u
zaključak - piše prema predlošcima za ovladavanje gramatičkom prema predlošku piše - prema predlošku piše tekstove u skladu s razvijenom
Učenik piše tekstove
(morfološkom, sintaktičkom i leksičkom) i stilističkom normom (na početnoj kratke tekstove u piše kratke tekstove u skladu s razvijenom sposobnošću
prema jednostavnoj funkcionalnoj razini) potrebnom za strukturiranje teksta skladu s razvijenom skladu s razvijenom sposobnošću promatranja i
kompozicijskoj - piše ogledne i česte pridjeve (opisne, gradivne i posvojne pridjeve na - sposobnošću sposobnošću promatranja i zapažanja
strukturi. čki, ćki, -ski, -ški) promatranja i promatranja i
zapažanja (sistematizira
- točno piše posvojne pridjeve izvedene od vlastitih imena zapažanja zapažanja
(sistematizira zapažanja i oblikuje
- piše veliko početno slovo: imena naroda, stanovnika, država, (sistematizira
zapažanja i oblikuje zapažanja i oblikuje kompoziciju opisa);
geografskih cjelina, knjiga, filmova, novina
kompoziciju opisa) te kompoziciju opisa i sastavlja dijelove u
- provjerava pravopisnu točnost i slovopisnu čitkost
uz pomoć učitelja pokazuje razvijene cjelinu i grafički
provjeravajući oblike izražajnih organizira tekst uz
- tekstovi: bilješka, pisani sastavak, SMS poruka, poruka elektroničke
pravopisnu točnost i sredstava) pravopisnu točnost i
pošte, pismo, sažetak, opis
slovopisnu čitkost provjeravajući slovopisnu čitkosti
pravopisnu točnost i
slovopisnu čitkost
- razumije gramatičku kategoriju vrste riječi (imenice, glagoli, pridjevi) - uz pomoć učitelja - uz pomoć učitelja - prema smjernicama - samostalno oblikuje
A. 4. 5 - pravilno oblikuje broj i rod imenica, umanjenice i uvećanice oblikuje sintagme i oblikuje sintagme, oblikuje rečenice i rečenice i primjereni
Učenik oblikuje tekst - točno oblikuje prošlo, sadašnje i buduće glagolsko vrijeme rečenice te rečenice i kratki tekst tekst te funkcionalno tekst te funkcionalno
primjenjujući znanja - točno oblikuje posvojne pridjeve funkcionalno te funkcionalno primjenjuje jezična primjenjuje jezična
o imenicama, - razlikuje rečenične dijelove i izražava okolnosti glagolske radnje primjenjuje jezična primjenjuje jezična znanja uz uočavanje i znanja; pokazuje
glagolima i pridjevima - oblikuje rečenice i primjereni tekst znanja uz odstupanja znanja uz odstupanja ispravljanje usvojenost
uvažavajući - funkcionalno rabi riječi, sintagme i rečenice u skladu s dinamikom pogrešaka na
gramatičke i
gramatička i učenja s obzirom na jezični razvoj gramatičkoj i
pravopisna znanja. pravopisne norme
- funkcionalno primjenjuje jezična znanja pravopisnoj razini
primjereno jezičnom
— 30
razvoju i kritički
odnos prema tekstu
A. 4. 6 - služi se standardnim hrvatskim jezikom u javnoj komunikaciji u skladu - uz pomoć učitelja - samostalno se
- uz pomoć učitelja - prema smjernicama
s usvojenim jezičnim pravilima prepoznaje razliku izražava zavičajnim
Učenik objašnjava izražava se zavičajnim izražava se zavičajnim
- razlikuje mjesni govor i standardni hrvatski jezik navodeći ogledne i između zavičajnoga govorom i razlikuje
razliku između govorom i prepoznaje govorom i prepoznaje
česte primjere govora i standardnoga zavičajni govor i
zavičajnoga govora i razliku između razliku između
- uočava važnost pozitivnog odnosa prema mjesnom govoru hrvatskog jezika te hrvatski standardni
standardnoga zavičajnoga govora i zavičajnoga govora i
- uočava važnosti mjesnoga govora i prepoznaje njegovu uočava važnost jezik te uočava
hrvatskoga hrvatskoga
hrvatskog jezika. komunikacijsku ulogu na pojedinome prostoru (raznolikost hrvatskih govora, važnost učenja
učenja hrvatskoga standardnoga jezika standardnog jezika te
jezične zajednice u Hrvatskoj i izvan granica Republike Hrvatske) hrvatskoga
standardnog jezika i te uočava važnost uočava važnost učenja
standardnog jezika i
- čita i sluša tekstove na kajkavskome, čakavskom i štokavskom narječju pozitivnoga odnosa učenja hrvatskoga hrvatskoga
pozitivnoga odnosa
prema mjesnom standardnog jezika i standardnog jezika i
prema mjesnom
govoru pozitivnoga odnosa pozitivnoga odnosa
govoru
prema mjesnom prema mjesnom
govoru govoru
KNJIŽEVNOST I STVARALAŠTVO
B. 4. 1 - povezuje doživljaj i razumijevanje književnoga teksta s vlastitim misaonim - uz pomoć učitelja - objašnjava svoja - prema smjernicama
- objašnjava svoje
i emotivnim reakcijama na tekst izražava svoje misli i zapažanja, misli i objašnjava i
Učenik izražava misli i osjećaje nakon
- povezuje sadržaj, temu i motive teksta s vlastitim iskustvom osjećaje nakon osjećaje nakon uspoređuje svoja
doživljaj slušanja/čitanja
- pokazuje radoznalost, sklonost i znatiželju za komunikaciju s književnim slušanja/čitanja slušanja/čitanja
književnoga zapažanja, misli i književnog teksta,
tekstom književnoga teksta i
teksta u skladu s književnoga teksta osjećaje nakon uspoređuje ih s
- razgovara s drugim učenicima o vlastitome doživljaju teksta povezuje sadržaj,
vlastitim slušanja/čitanja mislima i osjećajima
- prepoznaje vrijedne poruke i mudre izreke temu i motive teksta s
čitateljskim književnog teksta s drugih učenika te
vlastitim iskustvom
iskustvom. - argumentira vlastite doživljaje i zaključuje o uočenim vrijednostima povezuje sadržaj,
mislima i osjećajima
književnoga teksta temu i motive teksta s
drugih učenika te
vlastitim iskustvom
povezuje sadržaj,
temu i motive teksta s
vlastitim iskustvom
— 31
B. 4. 2 - objašnjava osnovna obilježja pripovijetke, pjesme, bajke, basne, - čita književni tekst, - čita književni tekst, - čita književni tekst, - čita književni tekst,
zagonetke, igrokaza, biografije i dječjega romana, mudre izreke uz pomoć učitelja odgovara na pitanja i odgovara na pitanja i odgovara na pitanja i
Učenik čita
- prepoznaje pjesničke slike (slika u pokretu, slika u mirovanju), odgovara na pitanja o postavlja pitanja te postavlja pitanja, postavlja pitanja,
književni tekst i
personifikaciju i onomatopeju u književnome tekstu tekstu i prepoznaje prepoznaje obilježja navodi obilježja objašnjava obilježja
objašnjava
- prepoznaje obilježja poetskih tekstova: stih, strofa, ritam, zvučnost, obilježja književnoga književnoga teksta književnoga teksta i književnoga teksta i
obilježja
slikovitost, ponavljanje u stihu, pjesničke slike, onomatopeja, personifikacija teksta izražava mišljenje o izražava mišljenje o
- prepoznaje obilježja proznih tekstova: događaj, likovi, pripovjedne sadržaju teksta sadržaju teksta
tehnike - prepoznaje obilježja dramskih tekstova: lica, dijalog, monolog potkrepljujući ga
primjerima iz teksta
- tekstovi: priča, pripovijetka, pjesma, igrokaz, dječji roman, poslovice
- razvija čitateljske navike kontinuiranim čitanjem i motivacijom za - - - -

B. 4. 3 čitanjem različitih žanrova
Učenik čita - razlikuje dječje rječnike, enciklopedije i leksikone
- redovito izlaže svoj čitateljski izbor ostalim učenicima
književne tekstove
- razgovara o izabranome i pročitanom književnom djelu
prema vlastitome
- izabire tekstove prema interesu sa šireg popisa predloženih književnih
interesu i
tekstova za čitanje i sa popisa novijih izdanja
obrazlaže svoj
izbor.
B. 4. 4 - koristi se jezičnim vještinama, aktivnim rječnikom i temeljnim znanjima - - - -
sa svrhom oblikovanja uradaka u kojima dolazi do izražaja kreativnost,
Učenik se
originalnost i stvaralačko mišljenje
stvaralački izražava
- prikuplja vlastite uratke u radnu mapu (portfolio) prateći vlastiti
potaknut napredak - stvara različite individualne uratke: pripovijeda sadržaj književnoga
književnim teksta iz perspektive drugoga lika, vremena ili mjesta, izražajno čita književne
tekstom, tekstove, recitira/krasnoslovi, piše dnevnik, snima audioprilog, stvara fotopriču ili
iskustvima i fotostrip
doživljajima.
timskim radom. Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik prikuplja vlastite uratke u radnu mapu i predstavlja ih razrednomu
odjelu, a učitelj ga može nagraditi ocjenom za izniman trud. Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako učiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske
tehnologije.
KULTURA I MEDIJI
— 32
- prepoznaje izvore informiranja: stručnjaci ili drugi pojedinci, školske ili - uz pomoć učitelja - pregledava i - izdvaja ključnu - objašnjava ključnu
C. 4. 1 narodne/gradske knjižnice, internet, e-udžbenik - pregledava i pronalazi pronalazi izvore poruku ili podatak iz poruku ili podatak iz
dolazi do podataka kombinirajući izvore informacija izvore podataka podataka i izdvaja različitih izvora te ih različitih izvora te ih
Učenik izdvaja
- prepoznaje, preuzima, pregledava i objašnjava materijale sa školske web nekoliko važnih oblikuje unošenjem oblikuje unošenjem
važne podatke
stranice podataka prema uputi novih podataka, novih podataka,
koristeći se
- rabi podatke u različite svrhe: proširuje sadržaje učenja, priprema se za crtanjem grafikona i crtanjem grafikona i
različitim izvorima
pisanje i govorenje tablica tablica
primjerenima
dobi.
C. 4. 2 - razlikuje televiziju, radio, internet - prepoznaje različite - izabire (čita, sluša) - izražava mišljenje o - izražava mišljenje o
- gleda emisije za djecu i razgovara o njima vrste medija i izabire medijske sadržaje te izabranim medijskim izabranim medijskim
Učenik razlikuje
- objašnjava razliku između novinskih priloga na televiziji i radiju medijski sadržaj se priprema za sadržajima i služi se sadržajima i služi se
elektroničke njima za učenje,
(primjerice, intervju) prema vlastitome stvarno ili virtualno njima prenošenje
medije primjerene prenošenje poruke i
- pristupa kontrolirano društvenim mrežama i pretražuje internetske interesu stvaralaštvo poruke i stvaralaštvo
dobi i interesima stvaralaštvo
učenika. portale za djecu
- gleda animirane, dokumentarne i igrane filmove i filmove dječjega
filmskog stvaralaštva tematski i sadržajno primjerene recepcijskim i spoznajnim
mogućnostima
- zamjećuje sličnosti i razlike između književnoga djela, kazališne predstave
i filma nastalih prema književnome djelu
C. 4. 3 - posjećuje i sudjeluje u kulturnim događajima (likovnima, glazbenim, - - - -

znanstvenim)
Učenik razlikuje i
- razgovara sa sudionicima tijekom i nakon kulturnoga događaja
opisuje kulturne
- izdvaja što mu se sviđa ili ne sviđa u vezi s kulturnim događajem
događaje koje
- izražava svoj doživljaj kulturnoga događaja crtežom, slikom, govorom ili
posjećuje i iskazuje kratkim tekstom
svoje mišljenje o - izražava svoja zapažanja, misli i osjećaje nakon posjeta kulturnom
njima. događaju
- kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, likovne izložbe, izložbe u

muzejima primjerene uzrastu i interesima učenika, susreti s književnicima i
ilustratorima u školi ili narodnim (gradskim, mjesnim) knjižnicama, dječji
književni, filmski, edukacijski, tradicijski festivali, kulturni projekti namijenjeni
djeci, posjet nacionalnim ustanovama
— 33

RAZINA USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNI RAZRADA ISHODA
ISHODI
ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA
A. 5. 1 - prepoznaje različite svrhe govorenja: osobna, obrazovna i javna - razgovara sa - primjenjuje različite
- primjenjuje različite govorne činove: zahtjev, isprika, zahvala i poziv svrhom davanja i govorne činove i - primjenjuje različite
Učenik govori i - primjenjuje različite
- razgovara sa svrhom razmjene informacija dobivanja pripovijeda govorne činove,
razgovara u skladu s kronološki opisuje prema govorne činove,
- opisuje prema jednostavnoj kompozicijskoj strukturi informacija
interesima, potrebama i jednostavnoj opisuje prema
- pripovijeda kronološki nižući događaje
iskustvom. kompozicijskoj jednostavnoj
- razgovijetno govori i točno intonira rečenice
strukturi i kompozicijskoj
pripovijeda strukturi i pripovijeda
- tekstovi: vic, anegdota, razgovorne igre, spontani razgovor
kronološki kronološki te
prepoznaje različite
svrhe govorenja
A. 5. 2 - prepoznaje slušanje iz zadovoljstva i slušanje sadržaja: usmjereno na - sluša tekst i izdvaja - sluša tekst, izdvaja - sluša tekst, izdvaja - sluša tekst, izdvaja
razumijevanje i zapamćivanje poruka ključne riječi prema ključne riječi i piše ključne riječi, piše ključne riječi, piše
Učenik sluša tekst,
- izdvaja ključne riječi i piše kratke bilješke o slušanome tekstu unaprijed zadanim bilješke bilješke i prepričava bilješke i objašnjava
izdvaja ključne riječi i
- prepričava slušani tekst služeći se bilješkama pitanjima slušani tekst značenje teksta
objašnjava značenje
- objašnjava nepoznate riječi na temelju vođenoga razgovora i uporabom
teksta.
rječnika
- tekstovi: opis, anegdota, radijski i televizijski prilozi
— 34
A. 5. 3 - prepoznaje svrhu čitanja: osobna, obrazovna i javna - čita tekst i izdvaja - čita tekst, izdvaja - čita tekst, izdvaja - čita tekst, izdvaja
- uočava sastavne elemente grafičke strukture teksta: naslov, podnaslove, ključne riječi prema ključne riječi i piše ključne riječi, piše ključne riječi, piše
Učenik čita tekst, bilješke i objašnjava
fotografije i/ili ilustracije unaprijed zadanim bilješke bilješke i prepričava
izdvaja ključne riječi i značenje teksta
- izdvaja ključne riječi i piše kratke bilješke pitanjima pročitani tekst
objašnjava značenje
- prepričava tekst služeći se bilješkama
teksta.
- objašnjava nepoznate riječi na temelju vođenoga razgovora i
zaključivanja iz konteksta
- služi se sadržajem i kazalom pojmova u traženju informacija
- ovladava osnovnim tehnikama pretraživanja interneta i knjižničnih kataloga
- tekstovi: opis, anegdota, bilješka; poziv, oglas
A. 5. 4 - piše tekst trodijelne strukture u skladu sa slobodno odabranom ili - piše pripovjedne - piše pripovjedne - piše pripovjedne - piše pripovjedne
zadanom temom tekstove bez vidljive tekstove trodijelne tekstove vidljive tekstove vidljive
Učenik piše pripovjedne sadržajne smislenosti
- utvrđuje temu: čita i istražuje o temi u različitim izvorima, povezuje strukture strukture ne postižući sadržajne smislenosti
tekstove
temu sa stečenim znanjem i iskustvom cjelovitost teksta i i strukture i strukturne
u skladu s temom. povezanosti te stilske
- piše bilješke o temi: u natuknicama navodi podteme razrađujući temu - stilsku ujednačenost
pripovijeda kronološki nižući događaje povezujući rečenice tako da sljedeća ujednačenosti
proizlazi iz prethodne
- služi se novim riječima koje je čuo ili pročitao istražujući o temi
- provjerava točnost informacija
- svjesno i točno citira autorsko djelo poštujući intelektualno vlasništvo -
piše veliko početno slovo u jednorječnim i višerječnim imenima: vlastite imenice,
posvojni pridjevi, zemljopisna imena u bližem okružju; piše zarez odvajajući usklik
i vokativ od ostatka rečenice
- služi se pravopisnim priručnicima sa svrhom poštivanja pravopisne
norme
- piše u skladu s usvojenim gramatičkim i pravopisnim pravilima
- tekstovi: pisani sastavak, sažeto, opširno i stvaralačko prepričavanje, e-

pismo
PREPORUKA: Faze proces a pisanja: 1. pripremna faza: prvi susret s temom (misaona priprema), prikupljanje podataka i građe, planiranje (izrada plana); 2. faza pisanja po planu (različite inačice); 3. faza
usavršavanja (prepravljan je, ispravljanje, dorada); 4. faza predstavljanja javnosti (uređivanje za objavljivanje, objavljivanje); Izvori informacija: stručnjaci ili drugi pojedinci, školske ili narodne/gradske
knjižnice, internet.
— 35
A. 5. 5 - razlikuje morfološke kategorije kojima se uspostavljaju veze među - razlikuje - razlikuje imenice, - razlikuje promjenjive
riječima: rod, broj, padež, osoba i vrijeme morfološke kategorije pridjeve i glagole i i
Učenik oblikuje tekst i
- razlikuje opće i vlastite imenice, opisne, posvojne i gradivne pridjeve, roda, broja, osobe i oblikuje jednostavne nepromjenjive - razlikuje promjenjive
primjenjuje znanja o osobne, posvojne i upitne zamjenice vremena u svrhu neproširene i vrste riječi u službi i
promjenjivim i - uočava padeže kao različite oblike iste riječi na čestim i oglednim oblikovanja rečenice proširene rečenice sklapanja i preoblike nepromjenjive
nepromjenjivim riječima primjerima vrste riječi u službi
rečenice
na oglednim i čestim - provodi stupnjevanje pridjeva na uporabnoj razini sklapanja i preoblike
primjerima. - točno rabi riječi s provedenim glasovnim promjenama rečenice te uočava
- razlikuje nepromjenjive riječi u službi: izricanja okolnosti radnje, odnosa različite
među riječima i povezivanja i preoblike rečenice: prilozi, prijedlozi, veznici, oblike iste riječi u
usklici, čestice padežnoj paradigmi
- izriče prošle, sadašnje i buduće radnje glagolom (prezent, perfekt i futur
prvi)
PREPORUKA: Riječi poredane po čestoti moguće je pronaći u objavljenome Hrvatskome čestotnome rječniku (Moguš, Bratanić i Tadić 1999) ili na jednome od dvaju mrežnih korpusa (Hrvatska jezična riznica
http://riznica.ihjj.hr/ i Hrvatski nacionalni korpus www.hnk.ffzg.hr).
A. 5. 6. - objašnjava službenu ulogu i uporabu hrvatskoga jezika i latiničnoga - navodi - uočava razliku - razlikuje službeni
- razlikuje vlastiti
pisma u Republici Hrvatskoj komunikacijske između jezik, materinski
Učenik uočava jezičnu mjesni govor od
situacije koje standardnoga jezik, drugi jezik i
raznolikost hrvatskoga - razlikuje standardni hrvatski jezik od materinskoga jezika, drugoga standardnoga
zahtijevaju uporabu hrvatskog jezika i jezik nacionalnih
jezika, jezika nacionalnih manjina te navodi primjere hrvatskog jezika i
jezika u užem i širem službenoga jezika
- uspoređuje vlastiti zavičajni govor i narječje sa standardnim hrvatskim navodi primjere materinskoga jezika manjina
okružju.
jezikom
- prepoznaje i izdvaja riječi zavičajnoga govora i narječja, razgovornoga
jezika te ih zamjenjuje riječima hrvatskoga hrvatskog jezika
- razlikuje vlastiti mjesni govor i narječje od drugih govora i narječja
PREPORUKA: Razvija oso bni i zavičajni identitet kao dio hrvatske jezične baštine. Dio sadržaja ishoda ostvaruje se u školskoj knjižnici i izvanučioničkoj nastavi, kao što su posjeti tribinama, susretima,
zavičajnim muzejima i festivalima na kojima se njeguje zavičajna riječ.
— 36
B. 5. 1 - izražava doživljaj o književnome tekstu - izražava neposredni - izražava emocionalni - izražava

- razvija sposobnost fantazijskoga mišljenja: doživljavanjem pročitanoga doživljaj na književni doživljaj i emocionalni doživljaj
Učenik obrazlaže
izražava vlastite osjećaje, stavove i vrijednosti tekst razumijevanje književnoga teksta i - obrazlaže
doživljaj književnoga
- komentira i obrazlaže vlastito razumijevanje književnoga teksta književnoga teksta dovodi u vezu emocionalni doživljaj
teksta, objašnjava
- prepoznaje glavne ideje i problematiku književnoga teksta i povezuje ih razumijevanje književnoga teksta
uočene ideje povezujući povezujući ideje
sa stvarnošću književnoga teksta s
tekst sa svijetom oko književnoga teksta sa
glavnim idejama
sebe. svijetom oko sebe
PREPORUKA: Da bi učeni k razvio trajnu čitateljsku naviku, preporučuje se zajedničko čitanje kraćih cjelovitih tekstova na satu i u školskoj knjižnici, tj. interakcija: učenik - tekst, učeni k - tekst - učenici,
učenik - tekst - učitelj te aktivan razgovor u kojem sudjeluju svi učenici. Predmet razgovora treba biti isključivo učenikovo razumijevanje teksta na temelju doživljaja. Pritom se ističe važnost svakoga
pojedinačnog mišljenja.*
B. 5. 2 - razlikuje temeljna
- uočava književnost kao umjetnost riječi - razlikuje poetske, - razlikuje temeljna - razlikuje temeljna žanrovska i
- objašnjava razliku između književnih i ostalih tekstova navodeći primjere prozne i dramske žanrovska obilježja žanrovska obilježja jezičnostilska
- razlikuje temeljna žanrovska obilježja: poetska, prozna, dramska, na osnovi na osnovi tematike na osnovi obilježja
Učenik razlikuje tematike, likova i načina izlaganja, strukture teksta tekstove navodeći i strukture teksta na tematike, načina književnih tekstova
temeljna žanrovska - primjenjuje temeljna književnoteorijska znanja: zvučnost i ritmičnost, primjere poznatim primjerima izlaganja i strukture na poznatim
obilježja književnoga stih, strofa; pripovijedanje o događajima, opisivanje, dijalog; sceničnost teksta na primjerima
teksta. dramskoga teksta, dijalog, monolog, didaskalije poznatim primjerima
- prepoznaje jezično-stilska obilježja književnoga teksta: preneseno
značenje, pjesnička slika, epitet, usporedba
- tekstovi: lirska pjesma: domoljubna, pejzažna; dijalektna pjesma; kratka

priča, roman za djecu i mlade, igrokaz; strip
— 37
- - - -
B. 5. 3 - izražava vlastiti doživljaj književnoga teksta
Učenik obrazlaže vlastiti - obrazlaže razloge vlastitog izbora književnoga teksta
izbor književnoga - dijeli vlastito čitateljsko iskustvo predstavljajući pročitani književni tekst
teksta. prema uputama ili unaprijed postavljenim zadatcima
B. 5. 4 - na temelju jezičnih vještina, aktivnoga rječnika i stečenoga znanja - - - -

oblikuje uratke u kojima dolazi do izražaja kreativnost, originalnost i
stvaralačko mišljenje
izražava prema
- istražuje, eksperimentira i slobodno radi na temi koja mu je bliska -
vlastitome interesu
prepoznaje pojam autorstva i autorskog djela te koncept zaštite
potaknut različitim intelektualnoga vlasništva kao način zaštite vlastitog i poštivanja tuđeg
iskustvima i doživljajima autorskog djela u kreiranju novih sadržaja
književnoga teksta. - stvara na narječju / mjesnome govoru, improvizira ili dramatizira
tekst i priprema za izvedbu, izražava se pokretom i plesom, crta slikovnicu,
ilustrira priču i druge uratke prema vlastitoj zamisli - razvija vlastiti potencijal
za stvaralaštvo
timskim radom. Ishod se prati i ne podliježe vrednovanju. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja uradak razrednomu odjelu, a učitelj ga može nagraditi
ocjenom za izniman trud . Ishodom se ostvaruju međupredmetne teme Osobni i socijalni razvoj, Učiti kako u čiti, Poduzetništvo, Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije.
KUTURA I MED IJI
C. 5. 1 - razlikuje tiskane medijske tekstove prema ritmu izlaženja: dnevne

novine, tjedne, mjesečne i godišnje časopise - razlikuje tiskane - nabraja sadržajne i - izdvaja sadržajne i - uspoređuje različite
- uočava uporabu i organizaciju pojedinih sadržajnih i grafičkih elemenata medijske tekstove grafičke elemente grafičke elemente tiskane medijske
u tiskanoga tiskanoga tekstove i
— 38
Učenik razlikuje različitim tiskanim medijskim tekstovima sa svrhom prenošenja poruke - medijskoga teksta i medijskoga teksta uporabu sadržajnih i
tiskane medijske prepoznaje kako se grafičkim elementima (naslov, nadnaslov, podnaslov, prepoznaje sa svrhom grafičkih
tekstove i izdvaja fotografija/ilustracija, okvir) oblikuje značenje medijske poruke i stvara željeni pozitivne prenošenja poruke elemenata sa
tekstove koji promiču učinak na primatelja vrijednosti u svrhom promicanja
pozitivne vrijednosti. - izdvaja sadržaje koji promiču pozitivne vrijednosti i potiču pozitivne medijskim pozitivnih
komunikacijske obrasce vrijednosti
tekstovima
- uočava vezu teksta i svijeta koji ga okružuje - prepoznaje - povezuje - objašnjava značenje - upoznaje pojam
- opisuje značenje popularnokulturnih tekstova i povezuje ih sa popularnokulturne popularnokulturne popularnokulturnih popularne kulture na
C. 5. 2
svakodnevnim životom tekstove u kontekstu tekstove sa tekstova uočavajući tekstovima s kojima
Učenik opisuje - uočava priču kao temelj popularnokulturnih tekstova svakodnevnog života svakodnevnim priču kao temeljni se svakodnevno
značenje - upoznaje pojam popularne kulture (ono što se sviđa velikomu broju životom element
susreće
popularnokulturnih ljudi)
tekstova u kontekstu
svakodnevnoga
- tekstovi: animirani filmovi, videoigre, igrani filmovi, isječci na
života.
internetskim portalima, tj. suvremeni tekstovi s kojima se učenik svakodnevno
susreće
PREPORUKA: Sadržajima i aktivnostima ovoga ishoda učeniku se predstavlja kultura s gledišta svakodnevnoga života, kultura s društvenoga gledišta, kultura u odnosu na popularnu kulturu i kultura u
odnosu prema književno sti i ostalim umjetnostima. Nastoji se promicati senzibilitet za novu, mladu publiku i njihove frekventne žanrove sa svrhom razvoja kreativnoga i kritičkoga mišljenja.
— 39
C. 5. 3 - - - -
Preporučeni sadržaji:
Učenik posjećuje - posjet kazalištu: kazališne predstave; programi kojima se predstavlja
kulturne događaje u organizacija rada kazališta, rad na predstavi i njihovi sudionici
fizičkome i - odlazak u kino i kinoteke
virtualnome okružju. - posjet medijskim kućama (radijske i televizijske postaje, novinske i
izdavačke kuće)
- posjet institucijama: knjižnice, muzeji, atelijeri, umjetničke radionice,
instituti, zavodi
- posjet festivalima: književni, filmski, znanstveni, edukacijski, tradicijski -
posjet tribinama i susreti s književnicima i autorima različitih područja djelovanja
- sudjelovanje u radionicama različitih sadržaja
- posjet izložbama
- posjet predavanjima u fizičkome i digitalnome okružju
- sudjelovanje u raznim projektima
- posjet internetskim sadržajima: online izložbe, online učionice, kulturni portali
PREPORUKA: Ishod se ne vrednuje, samo se prati. Aktivnosti i sadržaji iskazani u ovome ishodu uvjetovani su razvojnom dobi i interesima učenika, fizičkim okružjem (lokalne zajednice i njihova ponuda
društveno-kulturnih i umjetničkih sadržaja) te upućivanjem na digitalne sadržaje dostupne svima bez obzira na mjesto školovanja ili stanovanja. Sadržaji izvanučioničkoga tipa zahtijevaju pojedinačni
angažman svakoga učenika, aktiviranje stečenih znanja i kompetencija u smislu neposrednoga iskustvenoga učenja. Ishod se odnosi na sve cikluse u svrhu osobnoga razvoja te aktivnoga uključivanja učenika
u kulturni i društveni život zajednice.

RAZINA USVOJENOSTI
ISHODI
— 40
A. 6. 1 - razlikuje svrhe govorenja: osobna, obrazovna i javna - primjenjuje - primjenjuje obrasce - primjenjuje - primjenjuje
- kratko izlaže na zadanu temu obrasce vođenja vođenja razgovora s obrasce vođenja obrasce vođenja
Učenik govori i
- razlikuje obrasce vođenja razgovora s obzirom na sugovornika, vrstu i razgovora s obzirom obzirom na vrstu i razgovora s razgovora s obzirom
razgovara o na vrstu i svrhu
svrhu razgovora: razgovor s vršnjacima ili odraslima, slobodni ili vođeni na sugovornika i svrhu razgovora i obzirom na vrstu i
pročitanim i razgovor razgovora i
prepričava događaj pripovijeda s svrhu razgovora i
poslušanim - pripovijeda s različitih točaka gledišta izlaže na zadanu
različitih točaka pripovijeda nižući
tekstovima. - pripovijeda događaje poštujući uzročno-posljedične veze - razlikuje temu
gledišta događaje
brzinu govorenja: usporena, srednja i ubrzana
- tekstovi: razgovor na temu, izlaganje na temu
A. 6. 2 - razlikuje slušanje iz zadovoljstva i slušanje sadržaja: usmjereno na - odgovara na - prepričava slušani - prepričava slušani - objašnjava
razumijevanje i zapamćivanje, od drugih vrsta slušanja pitanja o tekst tekst i sažima značenje teksta na
Učenik sluša tekst, - postavlja potpitanja o slušanome tekstu da bi pojasnio razumijevanje slušanome tekstu podatke u bilješke temelju bilježaka
sažima podatke u - sažima podatke o slušanome tekstu u bilješke i objašnjava značenje
bilješke i objašnjava teksta
značenje teksta.
- objašnjava značenje nepoznatih riječi na temelju zaključivanja iz
konteksta i uporabom rječnika
- tekstovi: izvješće, sažetak, uputa, kratka priča, radijski i televizijski

prilog
A. 6. 3 - odgovara na pitanja - sažeto prepričava - prepričava - uspoređuje
- razlikuje svrhu čitanja: osobna, obrazovna i javna o pročitanom tekstu pročitani tekst pročitani tekst i podatke prema
Učenik čita tekst, - dovodi u vezu elemente grafičke strukture sa sadržajem teksta sažima podatke u važnosti i objašnjava
uspoređuje podatke - izdvaja važne podatke iz čitanoga teksta bilješke značenje teksta
prema važnosti i - oblikuje bilješke o čitanome tekstu
objašnjava značenje - sažeto prepričava pročitani tekst na temelju izdvojenih podataka -
teksta. uspoređuje podatke sličnoga sadržaja pronađene u različitim izvorima i izabire
ih prema korisnosti
- tekstovi: izvješće, sažetak, uputa; slikovni prikaz podataka
— 41
A. 6. 4 - izrađuje plan pisanja: sažima prikupljene podatke, uspoređuje - piše pripovjedni - piše pripovjedne i - piše pripovjedni - piše pripovjedni
podatke prema važnosti, određuje glavni cilj pisanja tekst vidljive opisne tekstove tekst s različitih tekst s različitih
Učenik piše
- raspoređuje sadržaj prema kompozicijskoj strukturi: dijelove plana strukture i opisuje razrađujući dijelove gledišta i razlikuje gledišta i opisuje
pripovjedne i opisne oblikuje u manje cjeline prema unaprijed plana u manje subjektivno i razvijajući tekst na
tekstove prema planu. - opisuje poštujući redoslijed promatranja zadanom cjeline objektivno temelju asocijacija
- opisuje subjektivno i objektivno razvijajući tekst na temelju asocijacija redoslijedu opisivanje
usporedno povezujući rečenice promatranja
- pripovijeda s različitih gledišta s istaknutim uzročno-posljedičnim
vezama
- pronalazi podatke u različitim izvorima prema svojim interesima i
potrebama
- preuzima i rabi različite oblike informacija poštujući načela zaštite
intelektualnoga vlasništva
- piše veliko početno slovo u jednorječnim i višerječnim imenima
(zemljopisna imena u širem okružju); piše redne brojeve; piše pravopisne
znakove: točka sa zarezom, dvotočka, trotočka i zagrade
- tekstovi: opis osobe, objektivni i subjektivni opis, prepričavanje s

promjenom gledišta, pozivnica
— 42
A. 6. 5 - točno rabi u govoru i pismu povratno-posvojnu, povratnu i pokazne - razlikuje - razlikuje prošla, - oblikuje rečenice - oblikuje rečenice i
zamjenice; glavne i redne brojeve morfološke sadašnje i buduća koristeći se objašnjava svrhu
- razlikuje morfološke kategorije: rod, broj, osoba, vrijeme, način, kategorije: rod, glagolska vremena, različitim vrstama uporabe
primjenjuje znanja o
glagolski vid - točno rabi u govoru i pismu neodređeni oblik infinitiv, glagolska broj, osoba, zamjenice i brojeve zamjenica, brojeva i određenoga
promjenjivim vrstama
imenica, glagolski pridjevi, glagolski prilozi; glagolsko vrijeme: aorist, vrijeme, glagolski glagolskih oblika glagolskog oblika,
riječi na oglednim i
imperfekt, pluskvamperfekt, futur drugi; glagolski načini: imperativ, vid zamjenice i broja
čestim primjerima.
kondicional prvi
- imenuje hrvatska - prepoznaje - uočava različite - prepoznaje

- prepoznaje hrvatska narječja i govore narječja i govore i tekstove s obzirom govore u istom hrvatska narječja i
A. 6. 6
- upoznaje se s pojmovima trojezičnosti (staroslavenski, starohrvatski i uočava važnost na narječje i imenuje narječju i razvrstava govore navodeći
Učenik uočava jezičnu latinski) i tropismenosti (glagoljica, hrvatska ćirilica/bosančica, latinica) kroz Bašćanske ploče u spomenike hrvatske spomenike hrvatske primjere i
raznolikost hrvatskoga hrvatsku povijest kontekstu hrvatske pismenosti pismenosti prema objašnjava važnost
jezika kroz hrvatsku - upoznaje se sa spomenicima hrvatske srednjovjekovne pismenosti povijesti jeziku i pismu spomenika hrvatske
povijest. pismenosti
B. 6. 1 - uočava kako stavovi i vrijednosti u književnim tekstovima utječu na - opisuje vlastite - opisuje vlastite - obrazlaže vlastite - obrazlaže vlastite
čitatelje, uspoređuje ih s vlastitim stavovima i vrijednostima reakcije potaknut predodžbe i iskustva predodžbe, predodžbe,
Učenik obrazlaže iskustva i stavove iskustva i stavove
- izražava vlastite predodžbe o stvarnosti i uvjerenja na temelju književnim tekstom te iskustva izrečena u
vlastite stavove u vezi te iskustva izrečena te ih uspoređuje s
čitateljskoga iskustva književnome tekstu
s pročitanim tekstom. u književnome onima u
- uočava etičku razinu književnoga teksta
- opisuje na koji način i u kojoj mjeri književni tekst utječe na tekstu književnome tekstu
oblikovanje njegovih stavova i vrijednosti
- prepoznaje različite obrasce ponašanja likova
- uočava svrhu književnoga teksta: pobuđivanje osjećaja i ljudske
odgovornosti
— 43
- otkriva značenje teksta na temelju suodnosa motiva i teme - uočava sastavnice - razlikuje sastavnice - obrazlaže značenje
B. 6. 2 - razlikuje sastavnice književnoga teksta: likovi, događaji, mjesto, književnoga teksta književnoga teksta i književnoga teksta
vrijeme navodi primjere primjenjujući - obrazlaže
Učenik obrazlaže - razlikuje pripovjedača u prvoj i trećoj osobi značenje
književnoteorijsko
značenje književnoga - objašnjava vlastito razumijevanje pjesničkih slika i prenesenoga književnoga teksta
znanje
teksta na temelju značenja pridajući mu vlastito značenje na temelju
vlastitoga čitateljskog - uočava različite vrste stihova i strofa književnoteorijskog
iskustva i znanja o - uočava ulogu ponavljanja: vrste rime i ponavljanja; asonanca, a znanja i
književnosti. aliteracija čitateljskog
- uočava dramski sukob kao temelj dramske radnje iskustva
- tekstovi: lirska pjesma, crtica, ljubavni roman, dramski tekst; strip
B. 6. 3 - uočava svrhu književnoga teksta: zadovoljstvo, poučavanje o svijetu - - - -

- uočava da osoba isti problem može sagledati s različitih gledišta
Učenik obrazlaže
- povezuje književni tekst sa suvremenim i osobnim kontekstom
vlastiti izbor
- objašnjava čitateljske sklonosti i utjecaj na čitateljski ukus
književnoga teksta
- uvažava različite izbore književnih tekstova
uočavajući svrhu
- preporučuje književni tekst drugima

izražava prema
- istražuje, eksperimentira i slobodno radi na temi koja mu je bliska
vlastitome interesu - snima fotografije prema motivima, snima kratke filmove (isječke),
potaknut različitim osmišljava kostime i scenografiju, organizira kvizove, oblikuje glagoljično
iskustvima i pismo različitim likovnim tehnikama i stvara druge uratke prema vlastitoj
doživljajima zamisli
— 44
KULTURA I ME DIJI
C. 6. 1 - uočava podjelu na javne i komercijalne medije - pronalazi primjere - pronalazi - objašnjava - objašnjava
- uočava različito prenošenje istih medijskih sadržaja u različitim istoga medijskoga primjere istoga uporabu postupaka uporabu
Učenik uspoređuje
medijima sadražaja u medijskog i tehnika u postupaka i
različito sadražaja u
- objašnjava različite reakcije različitih primatelja na isti medijski tekst - različitim medijima medijskome tekstu i tehnika u
predstavljanje istih
pretpostavlja o ciljanoj publici na temelju pročitanoga teksta / pogledane različitim različito medijskome
medijskih sadržaja sa
predstave / filma / serije medijima i uočava predstavljanje istih
svrhom utjecaja na tekstu te na
- opisuje kako se različitim postupcima, tehnikama te vizualnim i različito medijskih sadržaja
razvoj mišljenja i primjerima
zvučnim predstavljanje sa svrhom utjecaja
stavova. objašnjava kako se
na razvoj mišljenja i
sadržaja njima prenosi
stavova
poruka
znakovima oblikuje značenje medijske poruke i stvara željeni učinak na publiku

sa svrhom prenošenja poruke
C. 6. 2 - objašnjava vezu teksta i svijeta koji ga okružuje - povezuje - prepoznaje - objašnjava značenje - objašnjava
- objašnjava značenje popularnokulturnih tekstova i povezuje ih s popularnokulturne popularnokulturn e popularnokulturnih značenje
Učenik objašnjava
vlastitim interesima, željama i iskustvom tekstove s vlastitim tekstove kao dio tekstova dovodeći ih u popularnokulturni h
značenje
- uočava priču i likove kao temelje popularnokulturnih tekstova, tj. kao interesima trenutačne vezu s vlastitim tekstova uočavajući
popularnokulturnih
objekte znatiželje, sviđanja/nesviđanja društvene stvarnosti iskustvom različita uvjerenja i
tekstova s obzirom na
- izdvaja dijelove popularnokulturnih tekstova koji predstavljaju razlike i postavlja se kao
interese i prethodno
različita uvjerenja aktivan primatelj
iskustvo.
- uspoređuje vlastita i tuđa mišljenja o popularnokulturnim tekstovima
u skladu s dosadašnjim iskustvom
- objašnjava pojam popularne kulture na poznatim primjerima
popularnokulturnih tekstova
- tekstovi: stripovi, televizijske emisije, časopisi
— 45
C. 6. 3 Preporučeni sadržaji: - - - -
- posjet kazalištu: kazališne predstave; programi kojima se predstavlja
Učenik posjećuje
organizacija rada kazališta, rad na predstavi i njihovi sudionici
kulturne događaje u
- odlazak u kino i kinoteke
fizičkome i virtualnome
- posjet medijskim kućama (radijske i televizijske postaje, novinske i
okružju. izdavačke kuće)
instituti, zavodi
- posjet festivalima: književni, filmski, znanstveni, edukacijski, tradicijski
- posjet tribinama i susreti s književnicima i autorima različitih područja
djelovanja
- posjet izložbama
— 46
- posjet internetskim sadržajima: online izložbe, online učionice, kulturni

portali

RAZINA USVOJENOSTI
ISHODI
A. 7. 1 - određuje svrhu govorenja: osobna, obrazovna, javna - govori pripovjedne - govori objektivne - govori objektivne - govori objektivne
- govori objektivne pripovjedne tekstove prema planu tekstove bez vidljive pripovjedne pripovjedne pripovjedne
Učenik govori prema
- razlikuje vještine grupnoga razgovora: uvjeravanje, nagovaranje, strukture i sudjeluje tekstove i sudjeluje tekstove prema tekstove prema
planu i razgovara
pregovaranje, raspravljanje u spontanoj u spontanoj i planu i primjenjuje planu i primjenjuje
primjenjujući vještine
grupnoga razgovora. - razlikuje spontanu i planiranu komunikaciju raspravi kad mu je planiranoj raspravi vještine grupnoga vještine grupnoga
- raspravlja spontano i prema unaprijed dogovorenoj temi tema poznata razgovora: razgovora s
- obrazlaže vlastito mišljenje i stajalište o različitim temama u skladu s raspravljanje, izraženim stavom
dobi i vlastitim iskustvom
nagovaranje
- točno naglašava riječi u skladu s naglasnim sustavom hrvatskoga
standardnog jezika
- povezuje izgovorne cjeline u veće cjeline i rečenice, rečeničnim
naglaskom i rečeničnom intonacijom
- tekstovi: izvješće, grupni razgovor
A. 7. 2 - razlikuje svrhu slušanja: osobna, obrazovna, javna - sluša tekst i - sluša tekst i sažima - sluša tekst, izvodi - sluša tekst, izvodi
- razlikuje empatijsko slušanje: usmjereno na razumijevanje prepoznaje bitne bitne podatke u zaključke o zaključke o
Učenik sluša tekst, podatke u različite vrste slušanome tekstu slušanome tekstu i
govornikovih osjećaja i potreba, od drugih vrsta slušanja
izvodi zaključke i slušanome tekstu
- razlikuje bitne od nebitnih podataka u slušanome tekstu bilježaka tumači značenje
tumači značenje
- organizira i interpretira podatke iz slušanoga teksta te ih sažima u slušanoga teksta
teksta.
različite vrste bilježaka
- parafrazira slušani tekst
— 47
- donosi niz zaključaka da bi oblikovao značenje i smisao slušanoga teksta

- objašnjava značenje nepoznatih riječi iz slušanoga teksta služeći se rječnicima
- tekstovi: objašnjenje, komentar; radijska i televizijska emisija
A. 7. 3 - objašnjava svrhu čitanja: osobna, obrazovna i javna - čita tekst i izdvaja - čita tekst i sažima - čita tekst, organizira - čita tekst,
- uočava grafičku strukturu teksta bitne podatke u bitne podatke u podatke u različite interpretira podatke i
Učenik čita tekst, izvodi
- objašnjava svrhu slikovnih elemenata jednostavne bilješke različite vrste vrste bilježaka i tumači značenje
zaključke i tumači pročitanoga teksta
- razlikuje slične podatke u čitanome tekstu bilježaka objašnjava značenje
značenje teksta. potrepljujući ga
- pojednostavnjuje složene podatke iz čitanoga teksta pročitanoga teksta
- organizira i interpretira podatke iz čitanoga teksta i sažima ih u različite dokazima
vrste bilježaka
- pronalazi dokaze i potkrepljuje zaključke do kojih je došao čitanjem
- izabire odgovarajuće izvore za istraživanje informacija u skladu sa
zadatkom
- objašnjava značenje nepoznatih riječi služeći se rječnicima
- tekstovi: objašnjenje, komentar; obrazac, brojčani prikaz podataka
— 48
A. 7. 4 - pripovijeda objektivno: promatra i prati događaj, zapaža tijek događaja - piše objektivni - piše objektivne - piše objektivne - piše objektivne
i uključenost sudionika događaja poštujujući točnost i istinitost činjenica - pripovjedni tekst pripovjedne tekstove pripovjedne tekstove pripovjedne tekstove
Učenik piše objektivne
odgovara na pitanja tko sudjeluje u događaju, što se događa, gdje se i kada zapažajući tijek odgovarajući na pet prema planu i i dorađuje ih
pripovjedne tekstove u događa i koji je uzrok događaja (zašto i kako?) događaja temeljnih pitanja poštuje načela s uporabom podataka
skladu s temom i prema - poštuje načelo sažetosti, potpunosti, aktualnosti, točnosti i uvjerljivosti obzirom na vrstu iz različitih izvora
planu. - ponovno čita i pregledava napisani tekst sa svrhom usavršavanja teksta teksta
služeći se pravopisom i rječnicima
- razlikuje činjenice od mišljenja i stavova
- uspoređuje informacije iz različitih izvora sa svrhom procjene
pouzdanosti, točnosti i autorstva
- selektivno i kritički preuzima informacije iz različitih izvora
- piše veliko početno slovo u jednorječnim i višerječnim imenima
(ustanove, društva, pokreti, epohe, povijesni događaji); piše zarez: nizanje,
naknadno dodavanje, umetanje i isticanje; piše česte kratice i pokrate
- razlikuje upravni i neupravni govor u pismu
- točno rabi pravopisne znakove u rečenici: dvotočka, navodnici,
polunavodnici, crtica, spojnica, kosa crta
- tekstovi: obavijest, vijest, izvješće, pismo

A. 7. 5 - razlikuje glasovne promjene: sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, - razlikuje riječi s - povezuje značenje - objašnjava - objašnjava
nepostojani a obzirom na njihovu padeža i službu gramatičko gramatičko i
- objašnjava gramatičko ustrojstvo rečenice: predikat, subjekt, objekt vrstu i službu u riječi u rečenici ustrojstvo rečenice komunikacijsko
primjenjuje znanja o (glagoli po predmetu radnje) i priložne oznake te atribut i apozicija na oglednim rečenici sa svrhom ustrojstvo rečenice
gramatičkome i i čestim primjerima oblikovanja teksta sa svrhom
komunikacijskom - razlikuje značenja i službu padeža u rečenici oblikovanja teksta
ustrojstvu rečenice na - objašnjava razliku između rečenice kao gramatičke jedinice, tj. modela
oglednim i čestim kojim se ne govori i rečenice kao komunikacijske jedinice, tj. konkretnoga
primjerima. ostvaraja u govoru i pismu
- objašnjava stilski neobilježeni red riječi u rečenici i stilski obilježeni red
riječi u rečenici na oglednim i čestim primjerima
— 49
A. 7. 6 - uočava povezanost i uvjetovanost razvoja hrvatskoga jezika s razvojem - uočava kronološki - imenuje događaje i - objašnjava utjecaj - objašnjava utjecaj
nacionalnog identiteta i kulture tijek nastanka tekstove važne za važnih događaja i važnih događaja i
Učenik imenuje
- upoznaje se s tekstovima i događajima važnima za razvoj hrvatskoga različitih tekstova razvoj hrvatskoga tekstova na razvoj tekstova na razvoj
tekstove i događaje jezika: hrvatski prvotisak, prvi hrvatski rječnik, prva hrvatska gramatika - jezika
važnih za razvoj hrvatskoga jezika hrvatskoga jezika
važne za razvoj upoznaje se sa značajkama i vodećim ličnostima ilirskoga pokreta hrvatskoga jezika ističući njihovu
hrvatskoga jezika kroz - upoznaje se s događajima i ličnostima važnima za razvoj hrvatskoga važnost za nacionalni
hrvatsku povijest. jezika u 20. stoljeću
identitet
- istražuje suvremene jezične priručnike sa svrhom upoznavanja
suvremene leksikografije i uočava brojnost jezičnih priručnika
B. 7. 1 - stavlja u odnos uzroke i posljedice te vlastito znanje o svijetu i prikaz - uspoređuje prikaz - objašnjava utjecaj - vrednuje književni
svijeta u književnome tekstu svijeta u književnih tekstova tekst uočavajući
Učenik vrednuje
- uočava tematizira li tekst pojave i doživljaje koje može prepoznati u književnome tekstu s na promjenu - procjenjuje na koji njegov utjecaj na
književni tekst tumačeći način i u kojoj mjeri
vlastitom okružju vlastitim znanjem o postojećih predodžbi oblikovanje stavova i
utjecaj književnoga - uočava estetska obilježja književnoga teksta u odnosu na ostale književni tekst utječe
svijetu o svijetu vrijednosti
teksta na tekstove na oblikovanje
- obrazlaže etičku i idejnu razinu književnoga teksta mišljenja o svijetu
- uspoređuje djela slične tematike
oblikovanje stavova i - vrednuje književni tekst i argumentira vlastita zapažanja povezujući ih
vrijednosti. sa stečenim znanjem i iskustvom
- objašnjava na koji način i u kojoj mjeri književni tekst utječe na
oblikovanje njegovih stavova i vrijednosti
— 50
- uočava umjetničku ulogu književnosti koja ima kulturnu i estetsku - objašnjava - obrazlaže značenje - obrazlaže značenje - tumači značenje
B. 7. 2 vrijednost značenje književnoga teksta s književnoga teksta književnoga teksta
- imenuje i opisuje pripovjedne događaje u kronološkome slijedu književnoga teksta s obzirom na vlastito uspoređujući ga s primjenjujući
Učenik tumači - uočava strukturu književnoga teksta: fabula i kompozicija književnoga obzirom na vlastito čitateljsko iskustvo i drugim tekstovima književnoteorijska
književni tekst na teksta; stih i strofa kao jedinstven i samostalan pjesnički oblik i primjenjuje čitateljsko iskustvo žanrovska obilježja znanja
temelju čitateljskoga dosad stečena znanja o književnosti
iskustva i usporedbe s - razlikuje pripovjedača (u 1. i 3. osobi) od pisca
drugim tekstovima - prepoznaje jezično-stilska obilježja književnoga teksta: hiperbola,
primjenjujući znanja o retoričko pitanje, metafora
književnosti. - opisuje figurativni jezik pjesništva (nešto se spoznaje kao nešto drugo)
- tekstovi: lirska pjesma: ljubavna, duhovna; novela, kriminalistički

roman, romansirana biografija, autobiografija, komedija; strip
B. 7. 3 - izražava vlastiti doživljaj književnoga teksta - - - -

- obrazlaže razloge vlastitoga izbora književnih tekstova
Učenik obrazlaže - obrazlaže žanrove na temelju tematike, likova i načina izlaganja
vlastiti izbor - objašnjava svevremenske općeljudske poruke književnoga teksta -
književnih tekstova za stvara zajednički popis književnih tekstova prema kriteriju žanra, autora,
čitanje s obzirom na tematike i sl.
tematsku i žanrovsku
pripadnost.
B. 7. 4 - - - -
- na temelju jezičnih vještina, aktivnoga rječnika i stečenoga znanja
Učenik se stvaralački oblikuje uratke u kojima dolazi do izražaja kreativnost, originalnost i
izražava prema stvaralačko mišljenje
vlastitome interesu - istražuje, eksperimentira i slobodno radi na temi koja mu je bliska
potaknut različitim - snima radiopriloge, izvodi monolog, sudjeluje u sudnici i parlaonici,
iskustvima i organizira tematsku izložbu, istražuje književnu i jezičnu baštinu i stvara druge
uratke prema vlastitoj zamisli
doživljajima
- razvija vlastiti potencijal za stvaralaštvo
KULTURA I MEDIJI
— 51
C. 7. 1 - objašnjava svoju reakciju na medijski tekst - izražava reakciju - uspoređuje - dovodi u vezu
- uspoređuje reakcije različitih primatelja na isti medijski tekst na medijski tekst i različite reakcije na utjecaj medijskih - objašnjava utjecaj
Učenik obrazlaže
- suprotstavlja se stereotipima, predrasudama, prikrivenoj i otvorenoj prepoznaje isti medijski tekst i teksova s medijskih tekstova
pozitivan i negativan
diskriminaciji i govoru mržnje pozitivne utjecaje uočava pozitivne i oblikovanjem stavova na oblikovanje
utjecaj različitih
- razlikuje uporabu postupaka, tehnika i izražajnih sredstava u različitim medijskih tekstova negativne utjecaje stavova i vrijednosti
medijskih tekstova na
časopisima: usklađenost naslova sa sadržajem teksta, odnos fotografije i medijskih tekstova i postavlja se kao
razvoj stavova i aktivan primatelj
ilustracije s tekstom, svrha izdvajanja teksta u okvir, vizualni znakovi za
vrijednosti. medijskih poruka
privlačenje pozornosti, svrha različitih umetnutih priloga u časopisu
C. 7. 2 - tumači vezu teksta i svijeta koji ga okružuje - uočava vezu - povezuje - obrazlaže značenje - uočava razliku
- opisuje ulogu popularne glazbe u izražavanju temeljnih pitanja popularnokulturnih popularnokulturne popularnokulturnih između popularne i
Učenik obrazlaže tekstova
mladenačkoga identiteta tekstova i društvene tekstove s visoke kulture na
značenje stvarnosti izražavajući
- obrazlaže značenje popularnokulturnih tekstova i povezuje ih s društvenim i poznatim
popularnokulturnih društvenim i ekonomskim okružjem (npr. biografije poznatih koje prikazuju ekonomskim vlastiti stav o primjerima
tekstova s obzirom na društvenu i ekonomsku raslojenost) okružjem predrasudama i
društveni i ekonomski - tumači priču i likove kao temelje popularnih tekstova, tj. kao objekte stereotipima
kontekst. divljenja ili osude
- izdvaja dijelove teksta koji predstavljaju predrasude i stereotipe -
objašnjava postojanje različitih, njemu poznatih supkultura (gejmeri,
šminkeri...)
- uspoređuje popularnu kulturu s tzv. visokom umjetnošću na poznatim
primjerima iz književnosti ili drugih umjetnosti
- tekstovi: tekstovi popularne glazbe, djela tzv. trivijalne književnosti:

krimići, romanse, gotički romani, tinejdžerski časopisi

fizičkome i
virtualnome okružju.
izdavačke kuće)
— 52
instituti, zavodi
djelovanja
- posjet izložbama
portali
RAZINA USVOJENOSTI
ISHODI
A. 8. 1 - govori tekst u skladu sa svrhom govorenja - govori - izlaže na temu - govori tekstove - govori s uvjerenjem
- izvodi prethodno pripremljenu prezentaciju različitih sadržaja uz pripremljeni tekst s jasno i sustavno te različitih sadržaja i tekstove različitih
Učenik govori i
vizualna pomagala određenom sudjeluje u sudjeluje u raspravi sadržaja i
razgovara u skladu sa
- primjenjuje vještine grupnoga razgovora svrhom i sudjeluje u spontanoj i izražavajući vlastito raspravlja
svrhom govorenja i
- raspravlja spontano ili u planiranoj i pripremljenoj raspravi pripremljenoj raspravi mišljenje argumentirano
sudjeluje u planiranoj planiranoj raspravi
raspravi. - razgovijetno govori primjenjujući govorne vrednote izražavajući vlastite
- primjenjuje govornu spretnost: izbjegava pogreške u govoru, stavove
zastajkivanja, samoispravljanja, izbjegava zamuckivanje i poštapalice - uživljava
se u sadržaj govoreći s uvjerenjem
- tekstovi: prezentacija (PowerPoint, Prezi i dr.), planirana rasprava:

okrugli stol, parlaonica
— 53
A. 8. 2 - sluša tekst u različite svrhe: osobna, obrazovna, javna - sluša tekst i - sluša tekst i - sluša tekst i - prosuđuje
- razlikuje kritičko slušanje: usmjereno na procjenu poslušanoga teksta, objašnjava značenje sintetizira sadržaj procjenjue podatke poslušani tekst i
Učenik sluša tekst,
od drugih vrsta slušanja teksta na temelju poslušanoga teksta na temelju proširuje značenje
prosuđuje značenje
- procjenjuje podatke iz poslušanoga teksta stečenoga znanja stečenoga znanja i teksta na temelju
teksta i i povezuje ga sa
- sintetizira sadržaj poslušanoga teksta iskustva stečenoga znanja i
stečenim znanjem i
- prosuđuje poslušani tekst i proširuje njegovo značenje na temelju iskustva iznoseći
iskustvom.
stečenoga znanja i iskustva konkretne primjere
- objašnjava značenje nepoznatih riječi služeći se različitim izvorima: živa
riječ, narodna i školska knjižnica, internet
- tekstovi: popularno predavanje, vijest, radijska i televizijska emisija
A. 8. 3 - čita tekst u različite svrhe: osobna, obrazovna, javna - čita tekst i objašnjava - čita tekst i - čita tekst i - prosuđuje pročitani
- uočava kako slikovni elementi i grafička struktura teksta utječu na značenje teksta na sintetizira sadržaj objašnjava značenje tekst i proširuje
Učenik čita tekst,
razumijevanje teksta temelju prethodnoga pročitanoga teksta teksta procjenjujući značenje čitanjem
prosuđuje značenje stvarajući vizualne
- organizira i objedinjuje važne podatke iz čitanoga teksta u sažetak - znanja pouzdanost i točnost novih tekstova
teksta i povezuje ga s prikaze i grafičke
stvara vizualne prikaze (npr. plakate), grafičke organizatore (npr. Vennov podataka
prethodnim znanjem i dijagram, strukturirane mape) sintetizirajući sadržaj pročitanoga teksta - organizatore
iskustvom. uspoređuje podatke iz različitih izvora sa svrhom procjene pouzdanosti,
točnosti i autorstva u skladu sa zadatkom
- prosuđuje čitani tekst na temelju prethodnoga znanja i iskustva
- proširuje značenje čitanoga teksta čitajući nove tekstove iste ili slične
tematike
- objašnjava značenje nepoznatih riječi služeći se različitim izvorima
- tekstovi: popularno-znanstveni članak, vijest, prikaz; tablični prikaz

podataka
— 54
A. 8. 4 - pristupa temi s istraživačkoga, problemskog i kritičkog gledišta te nudi - piše raspravljački - piše raspravljački - piše različite vrste - piše različite vrste
moguća rješenja tekst u skladu s tekst izražavajući tekstova u zadanim
Učenik piše tekstova u skladu s
- istražuje temu uzimajući u obzir različite dokaze, primjere i iskustva - temom vlastiti stav veličinama i
raspravljačke temom i prema
jasno izražava stav i oblikuje temu iznoseći predodžbe, misli, znanja, asocijacije, odgovarajućega
tekstove u skladu s planu u kojima
stavove, prosudbe, iskustva i osjećaje stilskog izraza
temom i prema planu. dolaze do izražaja:
- određuje način pristupa temi i s tim usklađuje stilski izraz
svjesnost, proces
- piše tekst s prepoznatljivom komunikacijskom funkcijom u kojem
dolaze do izražaja: svjesnost i proces razlaganja zamisli razlaganja zamisli i
- dorađuje, skraćuje i jezično dotjeruje tekst za predstavljanje prepoznatljiv stilski
- izabire slikovni materijal koji pojašnjava tekst koji piše izraz
- piše tekst u zadanim veličinama s obzirom na vrijeme i dužina teksta -

piše veliko početno slovo u jednorječnim i višerječnim imenima (blagdani,
praznici, kulturne, umjetničke, političke, znanstvene i druge društvene
priredbe); piše zarez u nezavisnosloženim i zavisnosloženim rečenicama te u
uspravnom nabrajanju
- točno piše pravopisne znakove u rečenici: izostavnik, upitnik s
uskličnikom i uskličnik s upitnikom
- tekstovi: osvrt, prikaz, problemski članak i prezentacija (PowerPoint,

Prezi i dr.)
A. 8. 5 - razlikuje jednostavne i složene rečenice - prepoznaje rečenice - razlikuje - povezuje - povezuje i niže
- objašnjava složene rečenice s obzirom na broj surečenica i s obzirom po sastavu na jednostavne od surečenice u surečenice u
na vrstu sklapanja surečenica oglednim i čestim složenih rečenica na nezavisnosložene nezavisnosložene
primjenjuje znanja o rečenice i
- razlikuje nezavisnosložene rečenice primjerima temelju rečenice i
rečenicama po uvrštavanjem sklapa
- razlikuje odnosne i neodređene zamjenice u službi vezničkih riječi gramatačkog uvrštavanjem sklapa
sastavu na oglednim i - preoblikuje rečenice glagolskim prilozima priložne
ustrojstva zavisnosložene
čestim primjerima. - razlikuje zavisnosložene rečenice: predikatne, subjektne, objektne, zavisnosložene
rečenice
atributne, mjesne, vremenske, načinske, uzročne, pogodbene rečenice
— 55
A. 8. 6 - objašnjava značenja riječi i njihovu ulogu u rečenici radi razumijevanja i - razlikuje značenje - objašnjava - odabire - objašnjava
stvaranja tekstova riječi sa svrhom značenje riječi s odgovarajuće riječi s značenje i ulogu
Učenik uspoređuje
- uočava različite uloge istoznačnih i suprotnih riječi u kontekstu stvaranja teksta obzirom na kontekst obzirom na isti riječi na temelju
različite odnose
- objašnjava česte frazeme i funkcionalno ih uklapa u vlastiti govor kontekst, zamjenjuje konteksta i stilskih
među riječima te
objašnjava njihovo - prepoznaje pleonazme kao suvišne riječi u govoru i pismu strane riječi obilježja te rabi
značenje u različitim - uočava tuđice, posuđenice i usvojenice; tuđice zamjenjuje hrvatskim hrvatskim riječima različite jezične
kontekstima. riječima savjetnike
- objašnjava značenje i svrhu neologizama
- služi se hrvatskim jezičnim savjetnicima u tiskanome i digitalnome
obliku (npr. posjećuje mrežne stranice jezičnog sadržaja: savjetnik.ihjj.hr;
bolje.hr, riznica.ihjj.hr, nazivlje.hr, rjecnik.neologizam.ffzg.unizg.hr i sl.)
B. 8. 1 - povezuje vlastiti spoznajni i osjećajni doživljaj da bi stvorio cjelovitu - objašnjava proživljeno - stavlja u odnos - izražava cjelovit - stvara cjelovitu sliku
sliku o književnome tekstu iskustvo i iskustvo proživljeno iskustvo i doživljaj o književnom tekstu
Učenik obrazlaže odnos
- uočava da je u književnome tekstu riječ o svijetu i čovjekovoj sudbini stečeno čitanjem iskustvo stečeno književnoga teksta s na temelju usporedbe
proživljenoga iskustva i književnih tekstova čitanjem književnih
- rješava različite problemske vršnjačke situacije pomoću različitih oblika obzirom na čitateljsko s drugim književnim
iskustva stečenoga priča tekstova navodeći iskustvo tekstovima i
čitanjem književnih - izražava vlastitu procjenu etičke, estetske i idejne razine književnoga konkretne primjere
čitateljskim iskustvom
tekstova. teksta - uspoređuje književne tekstove istoga ili različitih autora, iste književne
vrste i tematike
- uspoređuje književni tekst s njegovim prilagodbama u drugim
medijima
— 56
B. 8. 2 - uočava višeslojnost književnoga teksta: jezična, sadržajna, značenjska i - objašnjava obilježja - interpretira književni - interpretira - interpretira književni
stilistička poetskog, proznog i tekst prema unaprijed književni tekst prema tekst primjenjujući
Učenik interpretira
- prosuđuje likove na temelju izgleda, osobina, govora, razmišljanja, dramskog teksta na zadanim smjernicama smjernicama književnoteorijska
književni tekst na dovodi ga u vezu s
emocionalnih i psihičkih reakcija i društvenog statusa poznatome primjeru dovodeći ga u vezu s znanja i čitateljsko
temelju vlastitoga osobnim kontekstom
- objašnjava službenu ulogu i uporabu hrvatskoga jezika i latinčnoga drugim tekstovima, iskustvo
čitateljskog iskustva i pisma u Republici Hrvatskoj. osobnim i društvenim
znanja o književnosti. - obrazlaže važnost konteksta (osobnoga, društvenoga) i odnosa s kontekstom
drugim tekstovima za cjelovitije razumijevanje književnoga teksta
- objašnjava obilježja poetskoga, proznog i dramskog teksta te njihove
višeznačnosti i primjenjuje dosad stečena književnoteorijska znanja - tekstovi:
lirska pjesma: socijalna, misaona; socijalna pripovijetka, kratka priča, povijesni,
znanstvenofantastični roman, predaja; dramski tekst; strip
- - - -
B. 8. 3 - izražava vlastiti doživljaj književnoga teksta
- uočava zajedničke karakteristike omiljenoga žanra i omiljenih
Učenik prosuđuje autora - uočava svrhu književnoga teksta koji poučava, zabavlja i potiče
samostalno izabrani različite refleksije
književni tekst i uočava - prepoznaje svevremenske i općeljudske vrijednosti i ideje koje
svrhu i obilježja prenosi književni tekst
pripadajućega žanra i - argumentirano raspravlja o vrijednostima izabranih književnih
autora. tekstova - uvažava različite književne ukuse

izražava prema - istražuje, eksperimentira i slobodno radi na temi koja mu je bliska
vlastitome interesu - piše osvrt na kulturni događaj, uređuje razredne novine, izrađuje
potaknut različitim godišnjak razrednog odjela, izrađuje različite priručnike, organizira književne
iskustvima i večeri i stvara druge uratke prema vlastitoj zamisli - razvija vlastiti potencijal za
doživljajima stvaralaštvo
KULTURA I ME DIJI
— 57
C. 8. 1 - uočava sliku stvarnosti koju predstavljaju mediji sa svrhom - uspoređuje više - uočava razliku - objašnjava pojam i - prosuđuje utjecaj
komercijalizacije i uspoređuje ju s vlastitom slikom stvarnosti tekstova istog sadržaja između slike svrhu medijskih tekstova
Učenik prosuđuje
- objašnjava utjecaj medijskih poruka na oblikovanje vlastitih stavova - uočavajući stvarnosti koju nude komercijalizacije u sa svrhom
utjecaj medijskih samostalno izabire i prerađuje medijske poruke za stvaranje pretpostavki i razlike u mediji i uspoređuje medijskim komercijalizacije i
tekstova sa svrhom donošenje odluka predstavljanju istoga ju s vlastitim tekstovima oblikovanja stavova
komercijalizacije. - uočava internet kao platformu: internet kao medij svih medija sadržaja viđenjem stvarnosti i postavlja se kao
- uočava sastavne elemente hipermedije: međusobno povezani tekst, aktivan primatelj
slika, video i zvuk
medijskih poruka
- služi se poveznicama koje proširuju sadržaj teksta
C. 8. 2 - obrazlaže vezu teksta i svijeta koji ga okružuje - uočava vezu - objašnjava - uspoređuje - prosuđuje
- prosuđuje značenje popularnokulturnih tekstova povezujući ih s popularnokulturnih popularnokulturne popularnokulturne popularnokulturne
Učenik prosuđuje
društvenim, ekonomskim i kulturnim okružjem tekstova i tekstove u tekstove s njemu tekstove i dovodi ih
popularnokulturne
- tumači priču i likove kao temelje popularnokulturnih tekstova, tj. kao društvenoekonomskog kontekstu vlastitoga poznatim književnim u vezu s različitim
tekstove s obzirom na objekte identifikacije okružja društvenog okružja tekstovima kontekstima
književni kontekst i - objašnjava postojanje različitih, njemu poznatih supkultura (gejmeri,
kontekst ostalih šminkeri, emoi, hipsteri...)
umjetnosti. - uspoređuje popularnu kulturu s tzv. visokom kulturom na poznatim
primjerima iz književnosti ili drugih umjetnosti
- tekstovi: suvremeni tekstovi s kojima se učenik svakodnevno susreće
— 58

fizičkome i virtualnome
okružju.
izdavačke kuće)
instituti, zavodi
djelovanja
- posjet izložbama
portali
— 59
NACIONALNI DOKUMENT NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK
1. razred srednje škole (4, 4, 4, 4)
RAZINA USVOJENOSTI
ODGOJNO-
RAZRADA ISHODA
A. 1. 1 - prema smjernicama - prema - samostalno - samostalno govori

- određuje temu, oblik, svrhu (obrazovna, javna, osobna) i namjenu u skladu s temom,
govori u skladu s smjernicama govori govori u skladu s
Učenik opisuje i govornoga teksta: informiranje, uvjeravanje i pregovaranje
temom govornoga u skladu s temom i temom, oblikom i oblikom,
pripovijeda u skladu - razlikuje monološke i dijaloške vrste govornih tekstova s obilježjima svrhom i namjenom
teksta oblikom govornoga svrhom
sa svrhom i opisnog i pripovjednoga diskursa govornoga teksta
teksta govornoga teksta
željenim učinkom - prepoznaje različite izvore informacija za pripremu teksta i željenim učinkom
na primatelja. - odabire informacije u skladu sa svrhom i željenim učinkom na
na primatelja
primatelja i provjerava njihovu važnost i točnost
- oblikuje natuknice, nacrt i logično strukturiran tekst prema
obilježjima vrste teksta koji govori
- govori i razgovara u skladu s govornom ulogom
- razgovara prema obrascima grupnoga razgovora: uvjeravanja i
pregovaranja
- samostalno primjenjuje stečena znanja o hrvatskome standardnom
jeziku, uvažava pravogovornu normu, govorne vrednote, neverbalne znakove
i funkcionalni stil vrste teksta - tekstovi: izvješće, intervju
— 60
A. 1. 2 - razlikuje govorne i razgovorne vrste tekstova s obilježjima opisnog i - opisuje osnovna

- prepoznaje osnovna - tumači obilježja i
pripovjednog diskursa različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih obilježja i svrhu - analizira obilježja
Učenik sluša prema obilježja i svrhu svrhu opisnih i
izvora prema određenoj svrsi slušanja (obrazovna, javna, osobna) i namjeni opisnih i i svrhu opisnih i
određenoj svrsi opisnih i pripovjednih
(informiranje, uvjeravanje, nagovaranje) pripovjednih pripovjednih
opisne i pripovjednih tekstova te
- analizira strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim tekstova te tekstova te
pripovjedne tekstova te izdvaja organizira
znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta analizira procjenjuje
tekstove različitih informacije i ideje informacije i
- opisuje jezična i govorna obilježja slušanoga teksta informacije i informacije i ideje
funkcionalnih - prepoznaje različite moguće izvore informacija bitne za svrhu ideje bitne za svrhu ideje bitne za svrhu bitne za svrhu
stilova i oblika. - analizira i uspoređuje informacije i ideje i procjenjuje njihovu slušanja slušanja slušanja slušanja
valjanost u skladu sa svrhom slušanja
- vodi bilješke i postavlja pitanja s namjerom razjašnjavanja i
razumijevanja
- oblikuje govoreni i/ili pisani tekst na temelju slušanja
PREPORUKA: Učenik sluša dva opisna ili pripovjedna teksta prema odabiru nastavnika.
A. 1. 3 - razlikuje tekstove s obilježjima opisnoga i pripovjednog diskursa - opisuje osnovna - objašnjava - objašnjava
različitih oblika i funkcionalnih stilova i iz različitih izvora prema određenoj obilježja i svrhu osnovna obilježja i obilježja i svrhu - objašnjava
Učenik čita prema
svrsi čitanja (obrazovna, javna, osobna) i namjeni (informiranje, uvjeravanje, opisnih i svrhu opisnih i opisnih i obilježja i svrhu
određenoj svrsi nagovaranje) pripovjednih pripovjednih pripovjednih opisnih i
opisne i - objašnjava strukturna obilježja teksta služeći se prethodno tekstova te izdvaja tekstova te tekstova te pripovjednih
pripovjedne stečenim znanjima
informacije i ideje analizira organizira tekstova te na
tekstove različitih - analizira tekst: izdvaja informacije, razlikuje ih po važnosti,
informacije i ideje informacije i ideje raznovrsnim
funkcionalnih određuje glavne ideje u tekstu, objašnjava osnovna i prenesena značenja
primjerima analizira
stilova i oblika.
- tekstovi: tehnički opis, putopis, životopis, tekst s poveznicama informacije i ideje
(hipertekst)
— 61
A. 1. 4 - planira pisanje tekstova s obilježjima opisnoga i pripovjednog - prema primjeru - prema - samostalno piše - samostalno piše
diskursa prema određenoj strukturi, obliku (isprekidani, neprekinuti, piše opisne i smjernicama piše opisne i opisne i
Učenik piše opisne i
mješoviti) i funkcionalnom stilu (administrativnom i publicističkom) pripovjedne opisne i pripovjedne pripovjedne
pripovjedne - istražuje različite izvore informacija, prikuplja, razvrstava i povezuje pripovjedne
tekstove i tekstove i tekstove i
tekstove s informacije i ideje u skladu s temom i svrhom pisanja tekstove i
primjenjuje i primjenjuje primjenjuje
obilježjima - služi se informacijama poštujući prava intelektualnog vlasništva primjenjuje
obilježja obilježja obilježja
funkcionalnih - oblikuje sadržajno i logički povezan tekst obilježja
funkcionalnog stila u funkcionalnog stila funkcionalnog stila
stilova u skladu sa - primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnog jezika: funkcionalnog stila
skladu sa svrhom u skladu sa svrhom u skladu sa svrhom
svrhom i željenim pravopisnu (pravilno piše vlastita imena, osobna i zemljopisna imena i u skladu sa svrhom
teksta teksta teksta i željenim
učinkom na složene glagolske oblike), gramatičku, leksičku i stilističku (stilska obilježenost teksta
učinkom na
primatelja. glagolskih i imenskih oblika)
- samostalno popunjava upisnicu u tiskanome i/ili elektroničkome primatelja
obliku
- tekstovi: tehnički (objektivni) opis, izvješće, službeni životopis;

upisnica
PREPORUKA: Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 1. 1, A. 1. 2, A. 1. 3 i A. 1. 4 integracijski su povezani s nastavnim područjima Književnost i stvaralaštvo i Kultura i mediji i s ostalim ishodima nastavnog
područja Hrvatski jezik i komunikacija.
— 62
A. 1. 5 - objašnjava riječ kao morfološku i sintaktičku jedinicu - opisuje morfološka - razlikuje - objašnjava - analizira
- raščlanjuje ogledne primjere riječi na morfeme obilježja riječi u morfološka obilježja morfološka morfološka
Učenik analizira
- imenuje morfeme po položaju i funkciji na korijenske, prefiksalne i rečenicii promjenjivih i obilježja riječi u obilježja riječi u
morfološka
sufiksalne te leksičke i gramatičke ili oblikotvorne i određuje oblikotvornu nepromjenjivih rečenici i rečenici i
obilježja riječi u
osnovu riječi primjenjuje primjenjuje znanja
rečenici i
- uočava osnovni i izmijenjeni morf (alomorf) znanja u u oblikovanju
primjenjuje znanja
- razlikuje gramatičke kategorije riječi i vrsta riječi na zadanim oblikovanju teksta teksta
pri oblikovanju primjerima u kontekstu
teksta. - razlikuje apsolutnu i relativnu uporabu glagolskih vremena i načina:
prezent, perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt, futur I., futur II.,
imperativ, optativ, kondicional I. i kondicional II.
- objašnjava tvorbu i uporabu aktiva i pasiva
- primjenjuje morfološka znanja o vrstama riječi pri oblikovanju
teksta - objašnjava pojmove: morfologija, morfem, alomorf, oblikotvorna i
rječnotvorna osnova, oblikotvorni morfem, riječ, nepromjenjive riječi,
promjenjive riječi, gramatičke kategorije: lice, način, vid, prijelaznost, vrijeme,
rod, broj, padež, stupanj
NAPOMENA: Usvaja nje je morfoloških znanja na metajezičnoj razini u gimnazijama usmjereno razvoju komunikacijske jezične kompetencije i svjesnosti o hrvatskome jeziku, dok je učenje i
poučavanje metajezi čnim znanjima u strukovnim školama usmjereno razvoju uporabne sastavnice ko munikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnoga jezika u
svakodnevnoj komun ikaciji.
- opisuje strukturu jezičnoga znaka, načela proizvoljnosti i - analizira

A. 1. 6 - uočava - opisuje
dogovornosti veze izraza i sadržaja - razlikuje značenjske odnose
značenjske značenjske
Učenik analizira - razlikuje jednoznačnost od višeznačnosti i potkrepljuje ju značenjske među riječima na
odnose među odnose među
značenjske odnose primjerima odnose među temelju konteksta
riječima i riječima na
među riječima - objašnjava načine, razloge i posljedice višeznačnosti riječima na pomoću rječnika
prepoznaje vrste temelju
- razlikuje značenja leksema u zadanom kontekstu i razlikuje osnovna temelju konteksta
pomoću rječnika. rječnika konteksta i
i prenesena značenja (metaforu, metonimiju i oksimoron) i pomoću rječnika
— 63
- tumači leksičko-semantičke odnose: sinonimiju, homonimiju, opisuje vrste

antonimiju, hiperonimiju i hiponimiju u zadanom kontekstu rječnika
-razlikuje morfološku i leksičku homonimiju
- opisuje jezične rječnike općega i ograničenog leksičkog sloja i
strukturu rječničkoga članka
- služi se rječnicima pri razvijanju rječnika
A. 1. 7 - opisuje jezik kao sredstvo komunikacije, spoznaje i izražavanja - uočava da se služi - razlikuje sastavnice - objašnjava - primjenjuje znanje o
- opisuje odnos jezika i pisma i načine zapisivanja hrvatskoga jezika različitim govorima svojega idiolekta razliku između hrvatskome
Učenik objašnjava
- opisuje genetsku pripadnost hrvatskoga jezika jezičnoj porodici - u svojoj komunikaciji koje pripadaju sastavnica svojega standardnom jeziku
razliku između osobnoj i javnoj idiolekta koje
opisuje svojstva hrvatskog standardnoga jezika kao normiranog idioma kao jeziku javne
hrvatskoga jezika propisanog za uporabu u javnoj komunikaciji komunikaciji pripadaju osobnoj
komunikacije i
kao sustava govora - navodi i opisuje sastavnice jezične norme hrvatskoga na standardnom i javnoj
razlikuje ga od
i hrvatskoga standardnog jezika: pravopisnu, pravogovornu, gramatičku, leksičko- jeziku komunikaciji na
osobnoga idiolekta
standardnog jezika. semantičku, stilističku - opisuje odnos standardnoga jezika prema mjesnim standardnom
govorima, dijalektima, narječjima i govorima društvenih skupina jeziku
(kolokvijalni jezik, žargoni) - razlikuje hrvatski kao materinski jezik, kao
manjinski jezik i kao drugi jezik
- prepoznaje hrvatski jezik i njegove govore kao dio narodnog
identiteta
- prepoznaje hrvatski standardni jezik kao dio nacionalnog
identiteta - primjenjuje spoznaje o hrvatskom standardnome jeziku u
javnoj komunikaciji i razlikuje ga od osobnoga idiolekta
PREPORUKA: Obilježj a narječja i govora društvenih skupina svladavaju se prema načelu zavičajnosti i b liskosti (primjerenosti) te aktualnosti i preporučuje se povezati ih s medijskim tekstovima.
— 64
B. 1. 1 - objašnjava svoj literarni doživljaj teksta i izražava svoje

razumijevanje književnoga teksta
Učenik izražava svoj
- izdvaja pojedinosti koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje
literarni doživljaj i
- izražava svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na temelju vlastitog
čitateljskog iskustva i znanja o književnosti
- objašnjava svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu i
potkrepljuje ih primjerima -
objašnjava stav o - čita najmanje jedan tekst prema vlastitom izboru i predstavlja ga
književnom tekstu. - objašnjava u čemu uživa dok čita
PREPORUKA: Odgojn o-obrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; li terarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom; učenik
treba pročitati najma nje jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
— 65
B. 1. 2 - opisuje temeljne književnoteorijske pojmove i polazišta bitna za - razlikuje - tumači tematska - analizira - analizira
razumijevanje književnosti kao umjetnosti te oblike i načine književnog književne žanrove i i žanrovska tematska i tematska,
Učenik analizira
književni tekst izražavanja vrste i uočava obilježja teksta žanrovska obilježja žanrovska i
prema temi i žanru - opisuje osobitosti hrvatske usmenoknjiževne baštine (pučka i njihova osnovna primjenjujući teksta jezično-stilska
na sadržajnoj, narodna popijevka; narodne predaje, zagonetke, poslovice i vicevi) obilježja pojmove vezane primjenjujući obilježja teksta
izraznoj i idejnoj - opisuje i razlikuje književne žanrove i vrste te njihova osnovna uz prozne, pojmove vezane uz primjenjujući
razini i primjenjuje obilježja na oglednim primjerima poetske i prozne, poetske i pojmove vezane
književnoteorijske - analizira književni tekst na sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini dramske vrste dramske vrste uz prozne, poetske
pojmove. primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz: prozne vrste (umjetnička i dramske vrste
proza, roman, pripovijest, struktura proznog teksta: tema, pripovjedač,
fabula, kompozicija, karakterizacija i tipologija likova, ideja i značenje)
poetske vrste (obilježja lirike, lirske vrste i oblici, struktura lirske pjesme:
tema, motiv, pjesnička slika, ritam, rima, strofa, stih) dramske vrste
(drama i kazalište, komedija, struktura dramskog teksta: dramski sukob,
dramska napetost, dramski lik, dramski dijalog i monolog, didaskalije, čin,
prizor ili slika; različite razine smiješnoga)
- tekstovi: pripovijetka, roman, drama, komedija, lirska poezija;

lirsko-epska poezija; jednostavni oblici: zagonetka, poslovica, vic, bajka, basna
- obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: Marin Držić, Novela

od Stanca, Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera, Vladimir
Nazor, izbor iz poezije, Francesco Petrarca, Kanconijer, izbor; August Šenoa,
Prijan Lovro
PREPORUKA: Poučavanje i učenje književnoteorijskih pojmova povezuje se s književnim tekstovima; u analizi književnih djela primjenjuje se književnoteorijsko znanje (temeljni pojmovi) stečeno tijekom
obveznog obrazovanja, a novi književnoteorijski pojmovi uče se i poučavaju s obzirom na tematska i žanrovska obilježja.
Učenik analizira prema temi i žanru pet obveznih književnih tekstova (Marin Držić, Novela od Stanca, Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera, Vladimir Nazor, izbor iz poezije, Francesco
Petrarca, Kanconijer, izbor; August Šenoa, Prijan Lovro) i pet odabranih književnih tekstova koji mogu biti tematski i/ili žanrovski povezani s obveznim književnim tekstovima.
Tijekom školske godine nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književnoteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja, tj. pojedine
elemente književne strukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovima ili s njima povezanim ulomcima.
— 66
B. 1. 3 - imenuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni - imenuje - opisuje - opisuje književni - tumači književni
tekst književnopovijesno stilskopoetička tekst u tekst u
Učenik tumači
- uočava obilježja stilske formacije i dominantne književne poetike razdoblje u kojemu je obilježja književnog književnopovijesn književnopovijesno
književni tekst u
- opisuje obilježja tekstova hrvatske književnosti u kontekstu nastao književni tekst teksta i om, društvenom i m, društvenom i
književnopovijesno
europske i svjetske književnosti i uočava njegove specifičnosti (npr. osobitosti i uočava njegova potkrepljuje ih kulturnom kulturnom
m, društvenom i hrvatske realističke književnosti i razloge “kašnjenja” realizma) obilježja primjerima iz kontekstu kontekstu
kulturnom
- opisuje stilsko-poetička obilježja književnog teksta i potkrepljuje ih teksta
kontekstu. primjerima iz teksta
- tumači književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst književnog
teksta

jednostavni oblici: zagonetka, poslovica, vic, bajka, basna
Prijan Lovro
PREPORUKA: Učenik, zbog tumačenja konteksta književnoga teksta, stječe temeljna književnopovijesn a znanja koja primjenjuje na obveznim reprezentativnim tekstovima zadanim za čitanje.
Učenik čita pet knjiž evnih tekstova (Marin Držić, Novela od Stanca, Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera, Vladimir Nazor, izbor iz poezije, Francesco Petrarca, Kanconijer, izbor; August
Šenoa, Prijan Lovro) i pet odabranih književnih tekstova. Popis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i poučavanje. Nastavnik određuje temu i žanrove
prema svojoj profesi onalnoj procjeni te odabire, uz obvezne književne tekstove, i književne tekstove s popisa predloženih književnih tekstova te odabrane književne tekstove poštujući zadane kriterije
kojima postiže ostvar ivanje odgojno-obrazovnoga ishoda.
Za polazište pri ovla davanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovi ma od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih
književnih razdoblja i poetika.
B. 1. 4 - priprema i oblikuje radove, potaknut književnim tekstom ili umjetničkim

djelom, u kojima do izražaja dolazi kreativnost, inovativnost, originalnost i
Učenik se stvaralačko mišljenje
prema vlastitome
— 67
interesu potaknut - stvara tekst u govorenome ili pisanom obliku na mjesnom govoru
književnim tekstom. ili dijalektu, žargonu ili standardnome jeziku potaknut književnim tekstom
ili umjetničkim djelom
- žanrovski preoblikuje književni tekst (dramatizira prozni tekst,
preoblikuje dramski tekst) primjenjujući znanje o žanrovskim i strukturnim
obilježjima - priprema i izvodi dramske i scenske igre, snima (kratke)
filmove, crta, slika i/ ili fotografira potaknut književnim tekstom ili
umjetničkim djelom i rješava različite problemske situacije motivirane
književnim tekstom ili umjetničkim djelom
- izrađuje strip, rječnik, priručnik
PREPORUKA: Nastav nik potiče učenike na stvaralački način izražavanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom, u korelaciji s likovnom i glazbenom umjetnošću i/ili na temelju usvojenih
znanja i vještina iz lik ovne i glazbene umjetnosti. Učenik svoje radove može prikupljati u radno-dokum entarnoj mapi.
Ostvarivanje ishoda v rednuje se formativno. Nastavnik cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegov e mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju.
KULTURA I MEDIJI
— 68
C. 1. 1 - prepoznaje različita djelovanja medijskih tekstova u javnim, - objašnjava svrhu - objašnjava svrhu - objašnjava svrhu - objašnjava
komercijalnim i neprofitnim medijima na svakodnevni život primatelja medijskog teksta i medijskog teksta i medijskog svrhu medijskog
Učenik prosuđuje prema
- prepoznaje izravno i neizravno navedene poruke u medijskom prema smjernicama teksta, teksta, prosuđuje
utjecaj medijskih tekstu smjernicama
objašnjava medijsku interpretira kako su u njemu
tekstova na - objašnjava odnos između medijskih tekstova i stvarnosti interpretira
poruku i njezin utjecaj medijsku poruku i prikazane
svakodnevni život - analizira svrhu (osobnu, obrazovnu, javnu) medijskoga teksta medijsku poruku
na svakodnevni život njezin utjecaj na informacije,
primatelja. - interpretira medijsku poruku i zaključuje kome je ona namijenjena - i njezin utjecaj na
primatelja svakodnevni život ideje, stavovi i
istražuje na koje je jezične, vizualne, auditivne i audiovizualne načine svakodnevni primatelja i mišljenja i kako
oblikovana medijska poruka i kako ti načini utječu na njezinu recepciju - život primatelja objašnjava izravno utječu na
prosuđuje kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u i neizravno svakodnevni
medijskom tekstu i kako utječu na svakodnevni život primatelja navedene poruke život primatelja
u medijskom te objašnjava
tekstu izravno i
neizravno
navedene poruke
u
medijskom
tekstu
— 69
C. 1. 2 - opisuje razliku između popularne i visoke kulture na odabranim - uočava elemente - opisuje - objašnjava - analizira
tekstovima popularne i visoke elemente elemente elemente
Učenik analizira
- razlikuje različite kulturne obrasce na odabranim tekstovima i kulture u tekstovima i popularne i popularne i popularne i
tekstove popularne visoke kulture u visoke kulture u visoke kulture u
njihov utjecaj na oblikovanje vlastitog kulturnog identiteta prepoznaje njihov
i visoke kulture i tekstovima i tekstovima i tekstovima i
- prepoznaje i objašnjava obilježja kozmopolitske kulture, šunda, utjecaj na vlastiti
njihov utjecaj na trenda i kiča u umjetnosti i izražava svoj kritički stav prema njima povezuje njihov tumači njihov njihov utjecaj na
kulturni identitet
vlastiti kulturni - prosuđuje utjecaj popularne kulture na razvoj vlastitog kulturnog utjecaj na vlastiti utjecaj na vlastiti vlastiti kulturni
identitet. identiteta kulturni identitet kulturni identitet identitet
- posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u
stvarnom i digitalnom okružju i objašnjava ih
- tekstovi i višemedijski tekstovi: putopis, životopis, autobiografija,

reklama ili popularnokulturni tekst; film, kazališna predstava ili strip
PREPORUKA: Odgojno-obrazovni ishodi C. 1. 1 i C. 1. 2 ostvaruju se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika i sektorskim područjem u kojemu se učenik obrazuje te u povezanosti s
ishodima nastavnih područja Hrvatski jezik i komunikacija i Književnost i stvaralaštvo.
Izvori za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda C. 1. 2 mogu biti: književni tekstovi, kazališne predstave, film, strip, medijski i višemedijski tekstovi - prema samostalnom odabiru učenika i odabrani
u dogovoru s nastavnikom.
ODGOJNO- RAZINA USVOJENOSTI

OBRAZOVNI ISHODI RAZRADA ISHODA
A. 2. 1 - određuje temu, oblik, svrhu i namjenu govornoga teksta: informiranje, - prema - prema - samostalno govori - samostalno govori
dokazivanje, zabavljanje smjernicama govori smjernicama govori u skladu s u skladu s
— 70
Učenik govori - istražuje informacije važne za pripremu govornoga teksta služeći se u skladu s temom u skladu s temom i temom, oblikom i temom, oblikom,
izlagačke tekstove u različitim pouzdanim izvorima govornoga teksta oblikom govornoga svrhom govornoga svrhom i namjenom
skladu sa svrhom i - uspoređuje informacije iz raznih izvora radi procjene pouzdanosti, teksta teksta govornoga teksta i
željenim učinkom na vjerodostojnosti, točnosti, autorstva i gledišta željenim učinkom na
primatelja. - prikladno se služi natuknicama, bilješkama, karticama, plakatima i primatelja
računalnim prikazima pri govorenju
- govori ili razgovara radi upućivanja slušatelja / sugovornika ili
pregovaranja zbog zajedničkoga rješavanja problemske situacije ili donošenja
odluke - samostalno primjenjuje stečena znanja o hrvatskome standardnom
jeziku, uvažava pravogovornu normu, govorne vrednote (govornost,
izražajnost, tečnost, izgovor) i neverbalne znakove i funkcionalni stil vrste
teksta
- tekstovi: usmeni prikaz, javni govor, diskusija

A. 2. 2 - razlikuje govorne i razgovorne vrste izlagačkih tekstova iz različitih - prepoznaje - opisuje osnovna - tumači obilježja i - analizira obilježja i
izvora i različitih funkcionalnih stilova i oblika prema određenoj svrsi slušanja i osnovna obilježja i obilježja i svrhu svrhu izlagačkih svrhu izlagačkih
Učenik sluša prema
određenoj svrsi namjeni svrhu izlagačkih izlagačkih tekstova tekstova te tekstova te
izlagačke tekstove - analizira strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim tekstova te izdvaja te analizira organizira procjenjuje
znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta informacije i ideje informacije i ideje informacije i ideje informacije i ideje
različitih
- objašnjava jezična i govorna obilježja slušanoga teksta bitne za svrhu bitne za svrhu bitne za svrhu bitne za svrhu
funkcionalnih stilova
- uočava utjecaje konteksta na primanje informacija u skladu sa slušanja slušanja slušanja slušanja
i oblika.
svrhom slušanja
- procjenjuje informacije
- sluša i postavlja pitanja radi postizanja razumijevanja i/ili daje
odgovore
PREPORUKA: Učenik sluša dva izlagačka teksta prema odabiru nastavnika.
— 71
A. 2. 3 - razlikuje izlagačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz - objašnjava funkciju

- razlikuje funkciju - opisuje funkciju i - objašnjava
različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni i obilježja izlagačkih
Učenik čita prema i osnovna obilježja osnovna obilježja funkciju i obilježja
- objašnjava strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim tekstova na
određenoj svrsi izlagačkih tekstova izlagačkih tekstova izlagačkih tekstova
znanjima poznatim i
izlagačke tekstove te te na poznatim
- istražuje podatke o autoru, izdanju i nakladniku izvora nepoznatim
različitih
funkcionalnih stilova - razlikuje provjerene i neprovjerene izvore informacija razvrstava i sažima primjerima te primjerima te
i oblika. - povezuje i sažima podatke i ideje u tekstu povezuje informacije i ideje sažima i objašnjava sažima informacije i
- odabire prikladne citate kojima potkrepljuje svoje zaključke o informacije i ideje informacije i ideje u ideje u tekst,
eksplicitnom i implicitnom značenju teksta tekstu, a svoje zaključke
- povezuje informacije i ideje u tekstu sa svojim znanjem, iskustvom i zaključke potkrepljuje
drugim tekstovima potkrepljuje prikladnim citatima
- tekstovi: popularnoznanstveni članak, intervju, sažetak prikladnim citatima i povezuje tekst sa
svojim znanjem,
iskustvom i drugim
tekstovima
A. 2. 4 - planira pisanje izlagačkih tekstova prema određenoj strukturi, obliku - prema primjeru - prema - samostalno piše - samostalno piše
(isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu (administrativnom, piše izlagačke smjernicama piše izlagačke tekstove i izlagačke tekstove i
Učenik piše
publicističkom, znanstvenom) tekstove i izlagačke tekstove primjenjuje primjenjuje
izlagačke tekstove s primjenjuje i primjenjuje obilježja
- istražuje različite izvore informacija služeći se naprednim obilježja
obilježjima obilježja obilježja funkcionalnog stila
pretraživanjem i analizira njihovu valjanost funkcionalnog stila
funkcionalnih stilova funkcionalnoga stila funkcionalnoga u skladu sa svrhom
- oblikuje sadržajno i logički povezani tekst u skladu sa svrhom
u skladu sa svrhom - primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnog jezika: u skladu sa svrhom stila u skladu sa teksta i željenim
teksta
teksta i željenim pravopisnu (pravilno piše sve pravopisne znakove na razini rečenice), teksta svrhom teksta učinkom na
učinkom na gramatičku, leksičku i stilističku (obilježja subjektivnog i objektivnog izlaganja, primatelja
primatelja. analitičko i sintetičko izlaganje)
- samostalno popunjava anketni obrazac u tiskanome i/ili
elektroničkome obliku
- tekstovi: prikaz, sažetak, pismo (javno i osobno); anketni obrazac
— 72
PREPORUKA: Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 2. 1, A. 2. 2, A. 2. 3 i A. 2. 4 integracijski su poveza ni s nastavnim područjima Književnost i stvaralašt vo i Kultura i mediji i s os talim ishodima
nastavnih područja Hrvatski jezi k i komunikacija.
- razlikuje nezavisne (predikat subjekt, objekt, priložne oznake) i zavisne - razlikuje - objašnjava - analizira sintaktičku
A. 2. 5 - imenuje sintaktičku
rečenične članove (atribut: sročni ili pridjevski i nesročni ili imenski i apozicija) sintaktičku službu sintaktičku službu službu
Učenik analizira službu riječi u
riječi u rečenici i riječi u rečenici i riječi u rečenici i
sintaktičku službu rečenici
primjenjuje primjenjuje primjenjuje znanja
riječi u rečenici i - raščlanjuje rečenicu na nezavisne i zavisne rečenične članove - znanja pri znanja pri pri oblikovanju
primjenjuje znanja tumači sintaktičku službu promjenjivih i nepromjenjivih riječi u jednostavnoj oblikovanju teksta. oblikovanju teksta. teksta.
pri oblikovanju rečenici
teksta. - analizira sintaktičke službe i značenja padeža, glagolskih oblika i
načina, službu priloga, prijedloga, veznika i čestica u rečenici
- prepoznaje upravljanje ili rekciju prijedloga i glagola, prijedložno-
padežne izraze i bezlične konstrukcije
- analizira gramatičke veze među sastavnicama spojeva riječi ili
sintagmi: sročnost ili kongruencija, upravljanje ili rekcija, pridruživanje
- primjenjuje sintaktička znanja pri oblikovanju teksta
- objašnjava pojmove: sintaksa, spoj riječi ili sintagma, rečenica,
gramatičko ustrojstvo rečenice, prijedložno-padežna veza, spojevi riječi:
sročnost ili kongruencija, upravljanje ili rekcija, pridruživanje
NAPOMENA: Usvaja nje je jezičnih znanja na metajezičnoj razini u gimnazijama usmjereno razvoju ko munikacijske jezične kompetencije i svjesnosti o hrvatskome jeziku, dok je učenje i poučavanje
metajezičnim znanji ma u strukovnim školama usmjereno razvoju uporabne sastavnice komunikacijs ke jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi h rvatskoga standardnoga jezika u svakodnevnoj
komunikaciji.
— 73
A. 2. 6 - objašnjava tvorbu riječi u hrvatskome jeziku prema različitim - prepoznaje - opisuje izvođenje - opisuje tvorbu - uspoređuje tvorbu
tvorbenim načinima: izvođenje i slaganje; sufiksalna tvorba, prefiksalna tvorba, sufiksalnu i i slaganje te riječi prema imenica, pridjeva,
Učenik objašnjava glagola i priloga
prefiksalno-sufiksalna tvorba, slaganje, složeno-sufiksalna tvorba, srastanje, prefiksalnu tvorbu razlikuje izvedenice različitim tvorbenim
tvorbu riječi prema
preobrazba i slaganje na i složenice načinima na prema različitim
različitim tvorbenim tvorbenim načinima
- određuje tvorbeni uzorak, tvorbeni šav, rječotvornu osnovu i oglednim oglednim
načinima. rječotvorni morfem i navodi vlastite
primjerima primjerima
- analizira najčešće tvorbene načine tvorbe imenica, pridjeva, glagola i primjere
priloga
- opisuje značenjske razlike među riječima uvjetovane tvorbenim
načinima ili nastavcima
- primjenjuje znanje o tvorbi riječi pri oblikovanju teksta
A. 2. 7 - prepoznaje organske (mjesne govore, dijalekte i narječja) govore i - prepoznaje - opisuje obilježja - razlikuje uporabne
idiome kao sastavnice svojeg idiolekta organske govore organskih govora mogućnosti mjesnih
Učenik uspoređuje - uspoređuje
- opisuje obilježja svojega mjesnog govora ili idioma prema kao sastavnice prema govora, dijalekata i
organske govore uporabne
standardnome hrvatskom jeziku svojega idiolekta standardnome narječja
hrvatskoga jezika sa mogućnosti mjesnih
- opisuje rasprostranjenost hrvatskih dijalekata i narječja jeziku kao
standardnim govora, dijalekata i
- uočava morfološke, tvorbene i sintaktičke osobitosti hrvatskih sastavnicu svojega
hrvatskim jezikom narječja i
dijalekata i idiolekta
na uporabnoj razini. standardnoga jezika
narječja u usporedbi sa standardnim hrvatskim jezikom
u komunikaciji
- prepoznaje i komentira uporabu mjesnih govora, dijalekata i narječja
hrvatskoga jezika u javnoj komunikaciji
KNJIŽEVNOST I STV ARALAŠTVO
— 74
B. 2. 1 - obrazlaže svoj literarni doživljaj teksta i razumijevanje književnoga

teksta
- povezuje tematiku teksta s aktualnim situacijama na temelju svoga
literarni doživljaj i iskustva - objašnjava svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na temelju
obrazlaže stavove o vlastitog čitateljskog iskustva i znanja o književnosti
književnom tekstu. - obrazlaže svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu i potkrepljuje
ih primjerima
- objašnjava svoje proživljeno iskustvo čitanja i uspoređuje ga s
iskustvom čitanja drugih
- obrazlaže što utječe na njegov književni ukus -
PREPORUKA: Odgojno-obrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; literarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom; učenik
treba pročitati najmanje jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
B. 2. 2 - analizira i uspoređuje književne tekstove na sadržajnoj, izraznoj i - tumači tematska - analizira tematska - interpretira - uspoređuje
idejnoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz: i žanrovska i žanrovska književne književne tekstove
Učenik uspoređuje
prozne vrste (novela, uokvirena kompozicija romana i novele, tema, obilježja obilježja tekstove prema prema temi ili
književne tekstove
pripovjedač, tipovi karakterizacija i tipologija likova, ideja i značenje) poetske pojedinoga pojedinoga temi ili žanru i žanru i primjenjuje
prema temi ili žanru
na sadržajnoj, vrste (obilježja moderne poezije, vrste i oblici moderne poezije, struktura književnoga teksta književnoga teksta primjenjuje pojmove vezane uz
izraznoj moderne lirske pjesme: tema, motiv, pjesnička slika, ritam, rima, strofa, stih) i primjenjuje i primjenjuje pojmove vezane uz prozne, poetske i
i idejnoj razini i dramske vrste (tragedija i obilježja tragedije, struktura antičke tragedije) pojmove vezane pojmove vezane prozne, poetske i dramske vrste
primjenjuje - tekstovi: novela, roman, drama, tragedija, poezija uz prozne, poetske uz prozne, poetske dramske vrste
književnoteorijske i dramske vrste i dramske vrste
- obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: Charles Baudelaire,
pojmove.
Cvjetovi zla, izbor, Antun Gustav Matoš, izbor iz novela, Vjenceslav Novak,
Posljednji
Stipančići, Sofoklo, Antigona, Tin Ujević, izbor iz poezije
— 75
Učenik analizira prema temi i žanru pet obveznih književnih tekstova (Charles Baudelaire, Cvjetovi zla, izbor, Antun Gustav Matoš, izbor iz novela, Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići, Sofoklo, Antigona,
Tin Ujević, izbor iz poezije) i pet odabranih književnih tekstova koji mogu biti tematski i/ili žanrovski povezani s obveznim književnim tekstovima.
B. 2. 3 - imenuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni - imenuje - objašnjava - uspoređuje

tekst i opisuje njegova obilježja u tekstu književnopovijesno stilsko-poetička književne tekstove - uspoređuje
Učenik uspoređuje s obzirom na
- prepoznaje utjecaj konteksta na oblikovanje značenja književnog razdoblje u kojem je obilježja
književne tekstove s književne tekstove
teksta - uspoređuje obilježja tekstova hrvatske književnosti s tekstovima nastao književni književnog teksta i književnopovijesni
obzirom na s obzirom na
europske i svjetske književnosti s obzirom na vrijeme nastanka potkrepljuje ih , povijesni,
tekst i opisuje književnopovijes
književnopovijesni, - analizira i uspoređuje književne tekstove s obzirom na primjerima iz društveni i kulturni
njegova obilježja te ni, povijesni,
društveni i kulturni književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst prema vezama s drugim teksta te opisuje kontekst i opisuje
objašnjava društveni i
kontekst. tekstovima na razini obrade književne teme, uporabe književnih tehnika, važnost važnost određenog
stilskopoetička određenog kulturni kontekst i
kruženja tema i motiva, slika i predodžbi i njihove prilagodbe kontekstu književnog teksta u
obilježja književnog književnog teksta obrazlaže važnost
- tekstovi: novela, roman, drama, poezija, mit, legenda teksta književnoj i
u književnoj i određenog
kulturnoj povijesti kulturnoj povijesti
- obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: Charles Baudelaire, književnog teksta
Cvjetovi zla, izbor, Antun Gustav Matoš, izbor iz novela, Vjenceslav Novak, u književnoj i
Posljednji kulturnoj povijesti
PREPORUKA: Učenik, zbog tumačenja konteksta književnoga teksta, stječe temeljna književnopovijesna znanja koja primjenjuje na obveznim reprezentativnim tekstovima zadanim za čitanje.
Učenik čita pet knjiže vnih tekstova (Charles Baudelaire, Cvjetovi zla, izbor, Antun Gustav Matoš, izbor iz novela, Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići, Sofoklo, Antigona, Tin Ujević, izbor iz poezije) i
pet odabranih književnih tekstova. Popis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i poučavanje. Nastavnik određuje temu i žanrove prema svojoj
profesionalnoj procjeni te odabire, uz obvezne književne tekstove, i književne tekstove s popisa predloženih književn ih tekstova te odabrane književne tekstove poštujući zadane kriterije kojima postiže
ostvarivanje odgojno-obrazovnog a ishoda.
Za polazište pri ovla davanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovi ma od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih
— 76
B. 2. 4 - priprema i oblikuje radove, potaknut književnim tekstom ili

umjetničkim djelom, u kojima do izražaja dolazi kreativnost, inovativnost,
izražava prema - stvara tekst u govorenome ili pisanom obliku na mjesnom govoru
vlastitome interesu ili dijalektu, žargonu ili standardnome jeziku potaknut književnim tekstom ili
potaknut književnim umjetničkim djelom
tekstom. - žanrovski preoblikuje književni tekst (dramatizira prozni tekst,
filmove, crta, slika
i/ ili fotografira potaknut književnim tekstom ili umjetničkim djelom i rješava
različite problemske situacije motivirane književnim tekstom ili umjetničkim
djelom
znanja i vještina iz lik ovne i glazbene umjetnosti. Učenik svoje radove može prikupljati u radno-dokume ntarnoj mapi.
Ostvarivanje ishoda v rednuje se formativno. Nastavnik cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju.
KULTURA I MEDIJI
— 77
C. 2. 1 - opisuje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i - uočava kako su - opisuje kako su - uočava stilska - uočava stilska
neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitoga životnoga stila informacije, ideje, informacije, ideje, sredstva u medijskim
Učenik prosuđuje sredstva u medijskim
- uočava simboliku medijskoga jezika i različita stilska sredstva u stavovi i mišljenja stavovi i mišljenja tekstu te objašnjava
utjecaj medijskih tekstu te prosuđuje
medijskim tekstovima prikazani u prikazani u kako su u njemu
tekstova na medijskom tekstu i medijskom tekstu i kako su u njemu
- objašnjava na koji način mediji stvaraju trendove prikazane
oblikovanje kako utječu na kako utječu na informacije, ideje, prikazane informacije,
- prosuđuje kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u
životnoga stila životni stil primatelja životni stil primatelja stavovi i mišljenja i ideje, stavovi i
medijskom tekstu i kako utječu na životni stil primatelja s obzirom na dob, spol
primatelja. s obzirom na dob i kako utječu na mišljenja i kako utječu
i kulturni kontekst
spol životni stil primatelja na životni stil
s obzirom na dob, primatelja s obzirom
spol i kulturni na dob, spol i kulturni
kontekst kontekst
C. 2. 2
- navodi bitne - opisuje bitne - obrazlaže bitne - analizira bitne
- uočava kulturnu specifičnost i raznolikost sredine u kojoj živi
Učenik analizira tekstove za tekstove za tekstove za tekstove za hrvatsku
- navodi ključne hrvatske kulturne institucije i njihove početke
tekstove iz hrvatske hrvatsku kulturnu hrvatsku kulturnu hrvatsku kulturnu kulturnu baštinu i
- prepoznaje pripadnost ili povezanost književnoga teksta s hrvatskim
kulturne baštine i kulturnim krugovima: sredozemnom, srednjoeuropskom i balkanskom - baštinu i kulturni baštinu i kulturni baštinu i kulturni kulturni krug i
kulturnoga kruga i analizira utjecaj kulturne baštine na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta krug i prepoznaje krug i njihovu krug i njihovu njihovu povezanost
njihov utjecaj na - posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i njihovu povezanost povezanost s povezanost s s vlastitim kulturnim
digitalnom okružju i komentira ih s vlastitim vlastitim kulturnim vlastitim kulturnim identitetom
identitetom identitetom
vlastiti kulturni - tekstovi i višemedijski tekstovi: govor, pismo, dnevnik, intervju, kulturnim
identitet. znanstvenopopularni članak ili enciklopedijski prikaz; strip, film ili kazališna identitetom
predstava
PREPORUKA: Odgojno-obrazovni ishodi C. 2. 1 1 i C. 2. 2 ostvaruju se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika i sektorskim područjem u kojemu se učenik obrazuje te u povezanosti s
Izvori za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda C. 2. 2 mogu biti: književni tekstovi, kazališne predstave, film, strip, medijski i višemedijski tekstovi - prema samostalnom odabiru učenika i odabrani u
dogovoru s nastavnikom.
— 78

HRVATSKI JEZIK I KO MUNIKACIJA
A. 3. 1 - prema primjeru - uz pomoć - prema - samostalno govori

- određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: dokazivanje, smjernicama u skladu s temom,
oblikuje tekst i nastavnika oblikuje
Učenik govori nagovaranje, zabavljanje
govori u skladu s tekst i govori u oblikuje tekst i oblikom,
izlagačke i - istražuje informacije služeći se različitim pouzdanim izvorima radi
temom govora skladu s temom i govori u skladu s svrhom i
raspravljačke oblikovanja argumenata i protuargumenata - govori u skladu s govornom ulogom
oblikom govora temom, oblikom i namjenom
tekstove u skladu sa - razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova
svrhom i željenim svrhom govora govora i željenim
- izriče stav, navodi argumente i protuargumente učinkom na
učinkom na
- samostalno primjenjuje stečena znanja o hrvatskome standardnom primatelja
primatelja.
jeziku, uvažava pravogovornu normu, govorne vrednote i neverbalne znakove
- tekstovi: javni govor, debata
A. 3. 2 - razlikuje govorne i razgovorne vrste upućivačkih i raspravljačkih - prepoznaje - opisuje osnovna - tumači obilježja i - analizira obilježja i
tekstova različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora prema osnovna obilježja obilježja i svrhu svrhu upućivačkih i svrhu upućivačkih i
određenoj svrsi slušanja i namjeni (informiranje, dokazivanje, nagovaranje i i svrhu upućivačkih i upućivačkih i raspravljačkih raspravljačkih
određenoj svrsi
zabavljanje) - analizira strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim raspravljačkih raspravljačkih tekstova te tekstova te kritički
upućivačke i
raspravljačke znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta tekstova te izdvaja tekstova te organizira vrednuje
tekstove različitih - tumači jezična i govorna obilježja slušanoga teksta informacije i ideje analizira informacije informacije i ideje informacije i ideje
funkcionalnih stilova - razlikuje pouzdane od nepouzdanih informacija u različitim izvorima u bitne za svrhu i ideje bitne za svrhu bitne za svrhu bitne za svrhu
i oblika. skladu sa svrhom slušanja slušanja slušanja slušanja slušanja
- razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova u slušanom tekstu
- kritički vrednuje informacije
— 79
PREPORUKA: Učenik sluša dva upućivačka ili raspravljačka teksta prema odabiru nastavnika.
A. 3. 3 - razlikuje upućivačke i raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih - razlikuje funkciju i - opisuje funkciju i - objašnjava funkciju i
stilova i oblika i iz različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni osnovna obilježja osnovna obilježja obilježja upućivačkih i
Učenik čita prema
(dokazivanje, upućivanje) upućivačkih i upućivačkih i raspravljačkih
određenoj svrsi - objašnjava funkciju i
- tumači strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim raspravljačkih raspravljačkih tekstova na poznatim
upućivačke i obilježja upućivačkih i
znanjima - interpretira tekst: izdvaja i tumači ideje, uočava i tumači autorovo tekstova te izdvaja i tekstova te analizira primjerima,
raspravljačke gledište i namjenu teksta te utjecaj teksta na primatelja; razlikuje činjenice od raspravljačkih
objašnjava ideje u i tumači ideje u interpretira tekst i tekstova na poznatim
tekstove različitih stavova - prikladno povezuje ideje u tekstovima sa svojim znanjem, iskustvom i
tekstu tekstu, svoje svoje zaključke i nepoznatim
funkcionalnih stilova drugim tekstovima
zaključke potkrepljuje primjerima,
i oblika. - uočava pristranost i nepristranost izvora informacija
potkrepljuje prikladnim citatima interpretira
- tekstovi: esej, kolumna, uputa prikladnim citatima tekst,svoje zaključke
potkrepljuje
prikladnim citatima i
tekst povezuje sa
svojim znanjem,
iskustvom i drugim
tekstovima
— 80
A. 3. 4 - planira pisanje upućivačkih i raspravljačkih tekstova prema određenoj - prema primjeru piše - samostalno piše
strukturi, obliku (isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu upućivačke i upućivačke i - samostalno piše
Učenik piše - prema smjernicama raspravljačke
(administrativnom, publicističkom, popularnoznanstvenom) raspravljačke upućivačke i
upućivačke i tekstove i uz pomoć piše upućivačke i
- istražuje različite izvore informacija i razlikuje primarne i sekundarne - tekstove, primjenjuje raspravljačke
raspravljačke nastavnika raspravljačke
sažima prikupljene informacije i oblikuje sadržajno i logički povezan tekst obilježja tekstove, primjenjuje
tekstove s obilježjima primjenjuje obilježja tekstove, primjenjuje
izbjegavajući plagiranje funkcionalnoga stila u obilježja
funkcionalnih stilova funkcionalnoga obilježja
- primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnoga jezika: pravopisnu skladu sa svrhom funkcionalnoga stila u
u skladu sa svrhom (pravilno piše u navođenju), gramatičku, leksičku i stilističku (glagoli zahtijevanja, stila u skladu sa funkcionalnoga stila u
teksta i prikladno skladu sa svrhom
teksta i željenim zapovijedanja, poticanja, upozoravanja u upućivačkim rečenicama; nazivlje u svrhom teksta skladu sa svrhom
navodi i parafrazira teksta i željenim
učinkom na eseju) teksta i prikladno
parafrazira učinkom na
primatelja. - samostalno popunjava Europass obrazac
primatelja i prikladno
- tekstovi: interpretativni esej, tehnička uputa, molba; Europass obrazac navodi i parafrazira
PREPORUKA: Sadrža ji odgojno-obrazovnih ishoda A. 3. 1, A. 3. 2, A. 3. 3 i A. 3. 4 integracijski su po vezani s nastavnim područjima Književnost i stv aralaštvo i Kultura i me diji i s ostalim ishodima nastavnoga
područj a Hrvatski jezik i komunikacija.
A. 3. 5 - objašnjava rečenice kao gramatičke i komunikacijske jedinice - opisuje rečenice u - razlikuje rečenice - objašnjava rečenice - analizira načine
- razlikuje rečenice po sastavu: jednostavne: neraščlanjene i raščlanjene; tekstu i pomoću po sastavu i u tekstu, primjenjuje povezivanja rečenica u
Učenik analizira
složene nastale nizanjem (rečenični niz), sklapanjem veznikom i uvrštavanjem: smjernica primjenjuje primjenjuje sintaktična znanja pri tekst, razlikuje
rečenice u tekstu i sintaktična znanja pri
nezavisnosložene (sastavna, rastavna, suprotna, isključna, zaključna) i sintaktična znanja oblikovanju teksta i i linearnu i paralelnu
primjenjuje zavisnosložene rečenice (predikatna, subjektna, objektna, priložne, atributna, njegovu oblikovanju
pri oblikovanju opisuje linearnu i tekstnu vezu i vezna
sintaktička znanja pri apozitivna) te mnogostruko složene rečenice
teksta paralelnu tekstnu sredstva pri
njegovu oblikovanju. - objašnjava subjektno-predikatnu sročnost vezu oblikovanju teksta
- razlikuje neobilježeni, obilježeni i obvezatni red riječi
- objašnjava položaj nenaglasnica ili klitika u obvezatnom redu riječi -
objašnjava i uspoređuje linearnu i paralelnu tekstnu vezu i tekstna vezna
sredstva na primjerima (konektori, modifikatori)
- razlikuje tekst i diskurs
- primjenjuje gramatička znanja o rečenicama u stvaranju teksta
- objašnjava pojmove: rečenica, tema, rema; predikat, subjekt, objekt,
priložne oznake, apozicija, atribut (sročni i nesročni); subjetno-predikatna
— 81
sročnost; tekst, diskurs, red riječi, konektori, modifikatori, paralelna i linearna

tekstna veza
NAPOMENA: Usvaja nje je jezičnih znanja na metajezičnoj razini u gimnazijama usmjereno razvoju k omunikacijske jezične kompetencije i svjesnosti o hrvatskome jeziku, dok je učenje i poučavanje
metajezičnim znanji ma u strukovnim školama usmjereno razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencij e, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnoga jezika u svakodnevnoj
komunikaciji.
A. 3. 6 - imenuje leksičke slojeve općeuporabnog standardnoga jezika - prema - prema smjernicama - samostalno izdvaja - samostalno izdvaja
- razvrstava lekseme standardnoga jezika prema područnoj raslojenosti smjernicama izdvaja lekseme lekseme lekseme
Učenik razlikuje
(lokalizmi, regionalizmi, dijalektizmi) određuje pripadnost određenoga određenoga određenoga
leksičke slojeve
- razvrstava lekseme standardnoga jezika prema funkcionalnoj leksema leksičkom leksičkoga sloja i leksičkoga sloja leksičkoga sloja i služi
općeuporabnog se prikladnim leksikom
raslojenosti na beletrizme, kancelarizme, scijentizme, žurnalizme, kolokvijalizme sloju navodi prikladne prema zadanome
leksika hrvatskoga kontekste za njihovu prema
- razvrstava lekseme standardnoga jezika prema vremenskoj raslojenosti kontekstu
standardnog jezika. samostalnom ili
na arhaizme, historizme, zastarjelice, pomodnice, novotvorenice ili neologizme, uporabu
nekrotizme, knjiške lekseme i oživljenice zadanom kontekstu
- interpretira primjere iz obavijesnih i književnoumjetničkih tekstova
prema vremenskoj, područnoj i funkcionalnoj raslojenosti leksika
- prepoznaje i opisuje jezične i izvanjezične razloge stvaranja ili
zastarijevanja riječi
— 82
- razlikuje funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika: - razlikuje - razlikuje

A. 3. 7 administrativni, znanstveni, publicistički, razgovorni i književnoumjetnički stil - funkcionalne stilove funkcionalne stilove
- razlikuje
Učenik prosuđuje analizira jezična obilježja funkcionalnoga stila i tumači njihovu usklađenost s hrvatskoga hrvatskoga - razlikuje
funkcionalne stilove
pripadnost teksta normom hrvatskoga standardnog jezika standardnog standardnoga funkcionalne stilove
hrvatskoga
funkcionalnome stilu - primjenjuje i prihvaća pravila jezične kulture koja se odnose na jezika i njihova jezika i opisuje standardnoga
s obzirom na uporabu standardnoga jezika s obzirom na komunikacijsku situaciju, svrhu i obilježja njihova jezična objašnjava njihova jezika i analizira
jezična obilježja i namjenu - prosuđuje usklađenost uporabne norme sa standardnojezičnom obilježja jezična obilježja i jezična obilježja
njegovu normom u tekstovima koje stvara i prima funkcionalnog stila
usklađenost s
usklađenost s teksta koji prima ili
normom
normom stvara te prosuđuje
hrvatskoga
hrvatskoga usklađenost
standardnog jezika uporabne norme
standardnog jezika.
sa
standardnojezično m
normom
PREPORUKA: Sadrža je na kojima se ostvaruje ishod preporučuje se povezati s medijskim tekstovima.
B. 3. 1 - tumači svoj literarni doživljaj teksta i razumijevanje književnoga teksta

u cjelini s obzirom na prije stečena znanja o svijetu i uspoređuje ga s literarnim
doživljajem i razumijevanjem drugih učenika i književnih kritika
literarni
- obrazlaže svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na temelju
doživljaj i
vlastitog čitateljskog iskustva i znanja o književnosti
uspoređuje svoje
- uspoređuje svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu sa stavovima
stavove sa stavovima
drugih i donosi zaključke
drugih čitatelja.
- povezuje tematiku i problematiku književnog teksta s pojavama u
svijetu - preispituje utjecaj vlastitih stavova na oblikovanje vlastitoga književnog
ukusa -
— 83
PREPORUKA: Odgo jno-obrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; l iterarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pi sano, vizualizacijama i kreativnim uratkom;
učenik treba pročitati naj manje jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
- analizira tematska i - interpretira - uspoređuje

- analizira i uspoređuje hrvatske i svjetske književne tekstove na žanrovska književni tekst književne tekstove
B. 3. 2 sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove - uspoređuje
obilježja pojedinoga prema temi ili žanru istog žanra nastale u
književne tekstove
Učenik uspoređuje vezane uz: prozne vrste (klasični i suvremeni roman) poetske vrste književnoga teksta i i primjenjuje različitim
(tradicionalnu i modernu poeziju) dramske vrste (klasičnu i modernu dramu) iste teme i/ili žanra
književne tekstove primjenjuje pojmove pojmove vezane uz književnopovijes nim
- objašnjava i primjenjuje književnoteorijske pojmove vezane uz: nastale u različitim
iste teme ili žanra na vezane uz prozne, prozne, poetske i razdobljima i
prozne vrste: epski spjev, ep, epopeja; diskurzivne postupke moderne proze: književnopovijesn im
sadržajnoj, izraznoj i dramske vrste primjenjuje pojmove
unutarnji monolog, slobodni neupravni govor) poetske vrste: tradicionalni razdobljima i
idejnoj razini i tumači hrvatski stihovi vezane uz prozne,
primjenjuje pojmove
reprezentativnost - opisuje univerzalne teme, slike i predodžbe u književnim tekstovima vezane uz prozne,
književne vrste u različitog vremena i mjesta nastanka
različitim
književnopovijesni m - opisuje reprezentativnost književne vrste u različitim poetske i dramske poetske i dramske poetske i dramske
razdobljima. književnopovijesnim razdobljima vrste vrste vrste
- tekstovi: roman, epski spjev, drama, pastorala, lirska poezija, saga,
vizija (viđenje)
- obvezni tekstovi za cjelovito čitanje: Ivo Andrić, Prokleta avlija, Fjodor

Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna, Ivan Gundulić, Dubravka, Silvije
Strahimir Kranjčević, izbor iz poezije, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića,
William Shakespeare, Hamlet
— 84
PREPORUKA: Pouča vanje i učenje književnoteorijskih pojmova povezuje se s književnim tekstovima; u analizi književnih djela primjenjuje se ranije steč eno književnoteorijsko z nanje (temeljni pojmovi),
a novi književnoteori jski pojmovi uče se i poučavaju s obzirom na tematska i žanrovska obilježja.
Epski spjev Ivana M ažuranića, Smrt Smail-age Čengića polazište je za bavljenje književnom temom ep ske poezije od početka do 19. stoljeća, a pregledno i na ulomcima uvode se temeljna epska djela
(Homerovi epovi Ilij ada i Odiseja, srednjovjekovni nacionalni epovi, Eneida Vergilija Publija Marona, Ju dita Marka Marulića, Os man Ivana Gundulića).
Učenik analizira pre ma temi i žanru šest obveznih književnih tekstova (Ivo Andrić, Prokleta avlija, Fjodo r Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna, Ivan Gun dulić, Dubravka, Silvije Str ahimir Kranjčević, izbor
iz poezije, Ivan Mažu ranić, Smrt Smail-age Čengića, William Shakespeare, Hamlet) i četiri književna tek sta koji mogu biti temat ski povezani s obveznim književnim tekstovima.
Tijekom školske godi ne nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i pouč avanje o pojedinim književnoteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja, tj. pojedine
elemente književne strukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovima ili s nji ma povezanim ulomcim a.
B. 3. 3 - interpretira tekst i - interpretira odnos
- uočava sličnosti i razlike između književnih poetika i razdoblja uočava utjecaj - analizira odnos teksta teksta i konteksta na
Učenik interpretira - opisuje utjecaj konteksta na oblikovanje značenja književnog teksta - konteksta na književni i konteksta u temelju usporedbe
književne tekstove s objašnjava književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst i
tekst u nekim od - interpretira tekst i književnim tekstovima književne tekstove s
obzirom na njegova obilježja
elemenata: obrade opisuje utjecaj s obzirom na obzirom na
književnopovijesni , - interpretira na temelju usporedbe književne tekstove hrvatske i konteksta na književni književnopovijesni,
književne teme, književnopovijesni,
društveni i kulturni svjetske književnosti s obzirom na književnopovijesni,, društveni, kulturni tekst u nekim od
kontekst prema: vezama s drugim tekstovima na razini obrade književne teme, uporabe književnih povijesni, društveni, povijesni, društveni,
kontekst. elemenata: obrade
uporabe književnih tehnika, kruženja tema i motiva, slika i predodžbi i njihove tehnika, kruženja kulturni kontekst kulturni kontekst
književne teme,
prilagodbe kontekstu tema i motiva, slika i uporabe književnih prema: vezama s prema: vezama s
predodžbi i njihove tehnika, kruženja drugim tekstovima na drugim tekstovima na
- tekstovi: roman, epski spjev, drama, lirska poezija, saga
tema i motiva, slika i razini obrade književne razini obrade književne
- obvezni tekstovi za cjelovito čitanje: Ivo Andrić, Prokleta avlija, Fjodor predodžbi i njihove teme, uporabe teme, uporabe
Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna, Ivan Gundulić, Dubravka, Silvije prilagodbe kontekstu književnih književnih
Strahimir Kranjčević, izbor iz poezije, Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age prilagodbe kontekstu tehnika, kruženja tema tehnika, kruženja tema
Čengića, William Shakespeare, Hamlet i motiva, slika i i motiva, slika i
predodžbi i njihove predodžbi i njihove
prilagodbe kontekstu prilagodbe kontekstu
— 85
PREPORUKA: Učenik , zbog tumačenja konteksta književnoga teksta, stječe temeljna književnopovijesn a znanja koja primjenjuje na obveznim reprezentativnim tekstovima zadanim za čitanje.
Učenik čita šest knjiž evnih tekstova (Ivo Andrić, Prokleta avlija, Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Zločin i kazna, Ivan Gundulić, Dubravka, Silvije Strahimir Kranjčević, izbor iz poezije, Ivan Mažuranić, Smrt
Smail-age Čengića, William Shakespeare, Hamlet) i četiri odabrana književna teksta. Popis obveznih na slova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i poučavanje. Nastavnik
određuje temu i žan rove prema svojoj profesionalnoj procjeni te odabire, uz obvezne književne tekst ove, i književne tekstove s popisa predloženih književnih tekstova te odabrane književne tekstove
poštujući zadane krit erije kojima postiže ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda.
Za polazište pri ovla davanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovi ma od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih književnih
razdoblja i poetika.
Učenik se stvaralački umjetničkim djelom, u kojima do izražaja dolazi kreativnost, inovativnost,
izražava prema
- stvara tekst u govorenome ili pisanom obliku na mjesnom govoru ili
vlastitome interesu
dijalektu, žargonu ili standardnome jeziku potaknut književnim tekstom ili
potaknut književnim
umjetničkim djelom
obilježjima - priprema i izvodi dramske i scenske igre, snima (kratke) filmove,
crta, slika i/ ili fotografira potaknut književnim tekstom ili umjetničkim djelom i
rješava različite problemske situacije motivirane književnim tekstom ili
umjetničkim djelom
PREPORUKA: Nastavnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom, u korelaciji s likovnom i glazbenom umjetnošću i/ili na temelju usvojenih
znanja i vještina iz likovne i glazbene umjetnosti. Učenik svoje radove može prikupljati u radno-dokumentarnoj mapi.
Ostvarivanje ishoda vrednuje se formativno. Nastavnik cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju.
KULTURA I MEDIJI
— 86
C. 3. 1 - obrazlaže različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i - tumači medijski - uspoređuje - uspoređuje medijske
neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitih stavova i vrijednosti - analizira tekst i opisuje kako medijske tekstove i tekstove i analizira
Učenik prosuđuje - uspoređuje
zastupljenost medijskih tekstova u različitim medijima prema svrsi (osobnoj, prikazane tumači kako njihov utjecaj na
utjecaj medijskih obrazovnoj, javnoj) i njihovoj upućenosti različitim skupinama primatelja medijske tekstove i oblikovanje stavova i
informacije, ideje, prikazane
tekstova na - prepoznaje „nevidljive“ medijske poruke i skrivene stavove i mišljenja analizira njihov vrijednosti primatelja s
stavovi i mišljenja informacije, ideje,
oblikovanje stavova i - objašnjava trivijalne medijske poruke, predrasude, stereotipe i/ili utjecaj na obzirom na dob, spol i
utječu na stavovi i mišljenja
vrijednosti manipulaciju u medijskim tekstovima oblikovanje stavova i
oblikovanje stavova utječu na kulturni kontekst,
primatelja. - uspoređuje različite medijske tekstove i prosuđuje kako su u njima vrijednosti primatelja prepoznaje skrivene
i vrijednosti oblikovanje stavova
prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na oblikovanje s obzirom na dob, stavove i mišljenja,
primatelja s i vrijednosti
stavova i vrijednosti primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni kontekst spol i kulturni predrasude, stereotipe
obzirom na dob, primatelja s
kontekst te i manipulaciju u
spol i kulturni obzirom na dob,
prepoznaje skrivene medijskim porukama
kontekst spol i kulturni
stavove i mišljenja u
kontekst
medijskim porukama
C. 3. 2 - prepoznaje utjecaj - opisuje utjecaj - objašnjava utjecaj - prosuđuje utjecaj

europske kulturne europske kulturne europske kulturne europske kulturne
Učenik prosuđuje - objašnjava značenja jednostavnih usmenih oblika iz razdoblja ljudske baštine na
baštine na baštine na baštine na oblikovanje
tekstove iz europske usmenosti i njihov utjecaj na književne tekstove, umjetnička djela i kulturološke oblikovanje oblikovanje hrvatskog kulturnog
pojave oblikovanje
kulturne baštine i hrvatskog kulturnog hrvatskog kulturnog identiteta
kulturnoga kruga i - prepoznaje antičku baštinu kao klasičnu podlogu i srednjovjekovnu kao hrvatskog kulturnog identiteta identiteta
kršćansku podlogu (latinizam i glagoljaštvo) europske kulture u različitim identiteta
njihov utjecaj na
hrvatski kulturni tekstovima
identitet. - opisuje slavenski i hrvatski aspekt kulturnoga ujedinjavanja u različitim
tekstovima
- uspoređuje utjecaj izdavaštva, kulturnih časopisa i novina na
oblikovanje kulturnoga identiteta i kulturnoga posredovanja
- obrazlaže sudjelovanje većinskoga i manjinskih naroda na oblikovanje
kulturnoga okružja i međudjelovanje različitih europskih kulturnih krugova na
oblikovanje vlastitoga identiteta (kulturno-umjetnička društva, kulturne udruge,
kulturne ustanove...)
— 87
- posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i

digitalnom okružju i analizira ih
- tekstovi: esej, polemika, književna kritika, manifest ili program; višemedijski

tekstovi: strip, film ili kazališna predstava
Izvori za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda C. 3. 2 mogu biti: književni tekstovi, kazališne predstave, film, strip, medijski i višemedijski tekstovi - prema samostalnom odabiru učenika i odabrani u
ODGOJNO- RAZRADA ISHODA RAZINA USVOJENOSTI
— 88
A. 4. 1 - prema smjernicama - prema smjernicama - samostalno

- određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: informiranje,
raspravlja u skladu s raspravlja u skladu s raspravlja u skladu - samostalno
Učenik raspravlja u dokazivanje, zabavljanje
temom rasprave i temom, oblikom s temom, svrhom i raspravlja u skladu
skladu sa svrhom i - primjenjuje kriterije za procjenu informacije i izvora informacije s temom, oblikom,
govornom ulogom rasprave i oblikom
željenim učinkom na - govori u skladu s govornom ulogom poštujući strukturu teksta svrhom i
govornom ulogom rasprave i
primatelja. - donosi zajedničke zaključke o mogućem rješenju problemske namjenom
govornom ulogom
situacije ili o zajedničkoj odluci
rasprave,
- služi se hrvatskim standardnim jezikom, pravogovornom normom i
govornom ulogom i
govornim vrednotama i i neverbalnim znakovima - tekstovi: debata, sastanak
željenim učinkom
(poslovni, službeni)
na primatelja
A. 4. 2 - razlikuje govorne i razgovorne vrste opisnih, pripovjednih, upućivačkih i - opisuje obilježja i - objašnjava obilježja i - analizira obilježja
raspravljačkih tekstova iz različitih izvora prema određenoj svrsi slušanja i svrhu teksta te svrhu teksta te - analizira obilježja i svrhu teksta te
namjeni (informiranje, dokazivanje, zabavljanje) izdvaja analizira i svrhu teksta te kritički
Učenik sluša - analizira strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim informacije i ideje informacije i ideje organizira vrednuje informacije
tekstove različitih znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta bitne za svrhu bitne za svrhu slušanja informacije i ideje i ideje bitne za svrhu
funkcionalnih stilova - analizira jezična i govorna obilježja slušanoga teksta slušanja bitne za svrhu slušanja
prema određenoj - procjenjuje pouzdanost, vjerodostojnost, točnost i gledište izvora slušanja
svrsi i iz različitih slušanja s obzirom na svrhu slušanja
izvora. - kritički vrednuje informacije i ideje
PREPORUKA: Učenik sluša dva raspravljačka teksta prema odabiru nastavnika.
— 89
A. 4. 3 - razlikuje raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i - objašnjava funkciju - tumači funkciju i - tumači funkciju i
obilježja raspravljačkih - tumači funkciju i obilježja
Učenik čita prema oblika i iz različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni i obilježja
tekstova te uz pomoć obilježja raspravljačkih
(dokazivanje, zabavljanje) raspravljačkih
određenoj svrsi smjernica uspoređuje i raspravljačkih tekstova na
- tumači strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim tekstova te uz
raspravljačke procjenjuje tekst tekstova na poznatim i
znanjima - samostalno i argumentirano kritički procjenjuje tekst prema pomoć
tekstove različitih prema zadanim poznatim nepoznatim
zadanim odrednicama: uspoređuje informacije i ideje u tekstu s drugim nastavnika
funkcionalnih stilova tekstovima koje je čitao kao i sa svojim znanjem i iskustvom odrednicama primjerima te uz primjerima te
uspoređuje i samostalno i
i oblika. - oblikuje različite vrste prosudbe: procjenjuje svrhu teksta i gledište pomoć smjernica
procjenjuje argumentirano
autora prema zadanim odrednicama (sadržaj, struktura, svrha, namjena) informacije i ideje u uspoređuje i kritički
kritički procjenjuje
- prepoznaje reference i aluzije na druge tekstove i istražuje ih tekstu prema procjenjuje tekst
proširujući svoje spoznaje tekst prema
zadanim prema zadanim
zadanim
odrednicama odrednicama
- tekstovi: kritika, polemika, recenzija odrednicama
- planira pisanje raspravljačkih tekstova prema određenoj strukturi, - prema primjeru - samostalno piše
A. 4. 4 obliku (isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu piše raspravljačke raspravljačke - samostalno piše
(administrativnom, publicističkom, popularnoznanstvenom, znanstvenom) tekstove i uz pomoć - prema smjernicama tekstove, raspravljačke
Učenik piše piše raspravljačke tekstove,
- procjenjuje informacije s obzirom na pouzdanost, vjerodostojnost, nastavnika primjenjuje
raspravljačke tekstove, primjenjuje primjenjuje
točnost, autorstvo i gledište primjenjuje i obilježja
tekstove s obilježja obilježja
- oblikuje sadržajno i logički povezani tekst obilježja funkcionalnoga stila
obilježjima funkcionalnoga stila u funkcionalnoga stila
- primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnoga jezika: funkcionalnoga u skladu sa svrhom
funkcionalnih stilova pravopisnu skladu sa svrhom u skladu sa svrhom
teksta i
u skladu sa svrhom (pisanje glasova u dodiru), gramatičku, leksičku i stilističku (grafostilistika) teksta i teksta i željenim
teksta i učinkom
- tekstovi: raspravljački esej, referat
željenim učinkom stila u skladu sa prikladno parafrazira prikladno citira i na primatelja i
na primatelja. svrhom teksta parafrazira prikladno citira i
parafrazira
PREPORUKA: Sadržaj i odgojno-obrazovnoga ishoda A. 4. 1, A. 4. 2, A. 4. 3, A. 4. 4 integracijski su po vezani s nastavnim područjima Književnost i stv aralaštvo i Kultura i med iji i s ostalim ishodima
nastavnih područja H rvatski jezik i komunikacija.
— 90
A. 4. 5 - objašnjava vezu između glasa ili fona, alofona, slova ili grafema, - uočava obilježja - opisuje glasovni - objašnjava - analizira glasovni
fonema, naglaska ili prozodema i sloga i samoglasnika i suglasnika glasovnoga sustav hrvatskoga glasovni sustav sustav hrvatskoga
Učenik analizira
- uočava razlike između glasovnoga i naglasnoga sustava sustava hrvatskoga standardnoga jezika hrvatskoga standardnoga
glasovni sustav materinskoga idioma i hrvatskoga standardnog jezika na odsječnoj i standardnoga jezika na
standardnoga
hrvatskoga - opisuje glasovni sustav hrvatskoga standardnoga jezika na odsječnoj nadodsječnoj jezika na odsječnoj odsječnoj i
jezika na odsječnoj
standardnog jezika. (artikulacijska i akustička obilježja glasova) i nadodsječnoj (naglasak ili razini i i nadodsječnoj nadodsječnoj
i nadodsječnoj
prozodem i dužina) razini prepoznaje glasovne razini i glasovne razini, objašnjava
razini i glasovne
- objašnjava fonološki i morfološki uvjetovane glasovne promjene promjene u riječima promjene u glasovne promjene
promjene u
(jednačenje suglasnika po zvučnosti, jednačenje suglasnika po mjestu riječima i analizira govorni i
riječima
tvorbe, ispadanje ili gubljenje suglasnika; nepostojani samoglasnici, pisani ostvaraj
vokalizacija, palatalizacija, sibilarizacija, jotacija, alternacije ije/je/e/i) - jezika
uspoređuje govorni i pisani oblik jezika (izgovor i pisanje glasova i
suglasničkih skupina)
- tumači razliku između jednosložnih i višesložnih izgovornih cjelina u
govoru i pismu
- objašnjava pojmove: glas (fon), alofon, fonem, slovo ili grafem, slog,
fonetika, fonologija, naglasak ili prozodem, prozodija, artikulacija, akustika
morfonologija, nenaglasnice ili klitike (prednaglasnice ili proklitike,
zanaglasnice ili enklitike), glasovne promjene
NAPOMENA: Usvaja nje je jezičnih znanja na metajezičnoj razini u gimnazijama usmjereno razvoju ko munikacijske jezične kompetencije i svjesnosti o hrvatskome jeziku, dok je učenje i poučavanje
metajezičnim znanji ma u strukovnim školama usmjereno razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hr vatskoga standardnoga jezika u svakodnevnoj
komunikaciji.
- razlikuje vrste imena ili onima (antroponimi i toponimi)

A. 4. 6 - izdvaja lekseme - izdvaja lekseme - odabire lekseme
ograničene ograničene ograničene - razlikuje lekseme
— 91
- prepoznaje frazeme kao dio leksika i tumači njihovo podrijetlo uporabe iz teksta i uporabe i uporabe u ograničene
Učenik razlikuje - objašnjava potrebu za leksičkim posuđivanjem i novotvorenicama prema pravilno ih zadanom uporabe služeći se
lekseme - tumači vrste leksičkoga posuđivanja smjernicama primjenjuje u kontekstu služeći rječnicima
ograničene zadanome ograničenoga
- prepoznaje vrste posuđenica i njihov položaj u hrvatskome pravilno ih se rječnicima
uporabe u leksiku kontekstu leksičkog sloja i
standardnom jeziku prema leksičkoj normi primjenjuje ograničenoga
hrvatskoga
- služi se rječnicima ograničenog leksičkoga sloja (rječnik žargona, leksičkog sloja jezičnim
standardnog jezika
rječnik stranih riječi, razlikovni rječnik, usporedni rječnik, enciklopedijski savjetnicima i
i pravilno ih
rječnik, frazeološki rječnik rječnik vlastitih imena i prezimena) i jezičnim prema pravilima
primjenjuje.
savjetnicima pri razvijanju rječnika i jezične kulture jezične kulture
A. 4. 7 - objašnjava početke hrvatske pismenosti i prve pisane spomenike na - opisuje početke - opisuje početke - opisuje početke - objašnjava
trima jezicima i pismima hrvatske hrvatske hrvatske početke hrvatske
Učenik opisuje pismenosti i prve
- objašnjava povijesni razvoj hrvatskoga pisma i pravopisa pismenosti i pismenosti i pismenosti i
povijesni razvoj pisane spomenike
- opisuje osnovna obilježja šest razdoblja povijesti hrvatskoga jezika osnovna obilježja osnovna obilježja osnovna obilježja
hrvatskoga na
- navodi temeljna djela i autore bitne za standardizaciju hrvatskoga šest razdoblja šest razdoblja šest razdoblja
standardnog trima jezicima i
jezika povijesti povijesti povijesti
jezika. pismima
- imenuje povijesne hrvatske rječnike, pravopise i jezične savjetnike hrvatskoga jezika hrvatskoga jezika i hrvatskoga jezika i
- tumači položaj hrvatskoga standardnog jezika u europskome i navodi temeljna navodi temeljna
svjetskom kontekstu u prošlosti i sadašnjosti (hrvatski jezik kao službeni jezik djela i autore djela i autore
Europske unije, hrvatski jezik kao manjinski jezik u iseljeništvu, hrvatski jezik bitne za bitne za
u medijima) standardizaciju standardizaciju
hrvatskoga jezika hrvatskoga jezika
te tumači položaj
hrvatskoga jezika
u europskome i
svjetskom
kontekstu
— 92
B. 4. 1 - tumači i preispituje svoj literarni doživljaj teksta i razumijevanje

Učenik izražava književnoga teksta u cjelini
svoj literarni
doživljaj i -
prosuđuje kako - argumentira svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na
književni tekst utječe temelju vlastitog čitateljskog iskustva i znanja o književnosti
na njegov osjećajni, - uspoređuje svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu s
spoznajni i mišljenjima i stavovima drugih uvažavajući njihova mišljenja
vrijednosni razvoj. - uspoređuje temu i problematiku književnog teksta s pojavama u
svijetu - kritički prosuđuje po čemu književni tekst obogaćuje njegovu
spoznaju, maštu, osjećaje i vrijednosti
- preispituje društveno-kulturološke utjecaje na oblikovanje vlastitoga
književnog ukusa i obrazlaže ga
- uspoređuje recepcije književnoga teksta koje se razlikuju s obzirom
na životno iskustvo, dob, spol, dominantni ukus…
- kritički procjenjuje svoje stavove o svjetonazorskim, moralnim,
političkim, emocionalnim ili društvenim problemima i pitanjima na temelju
teksta kojega je pročitao
PREPORUKA: Odgojn o-obrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; lit erarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom;
učenik treba pročitati najma nje jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
— 93
B. 4. 2 - interpretira i prosuđuje na temelju usporedbe hrvatske i svjetske - prema smjernicama - interpretira književni - uspoređuje - prosuđuje književni
književne tekstove na sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini primjenjujući interpretira književni tekst s obzirom na književne tekstove s tekst s obzirom na
Učenik prosuđuje
književnoteorijske pojmove vezane uz: prozne vrste: moderna pripovijetka, tekst s obzirom na pristup usmjeren obzirom na pristup pristup usmjeren
različite pristup usmjeren čitatelju, usmjeren čitatelju, čitatelju,
moderni roman, groteska, parodija i travestija
interpretacije čitatelju,
poetske vrste: moderna poezija, pjesma u prozi književnom tekstu književnom tekstu književnom tekstu
književnih tekstova s
dramske vrste: drama u užem smislu i psihološka drama književnom tekstu ili piscu ili piscu ili piscu
obzirom na
- uspoređuje svoju interpretaciju s interpretacijama drugih čitatelja ili piscu
pristup usmjeren
(znanstvenika, književnih kritičara...)
čitatelju, književnom
tekstu ili piscu. - tekstovi: moderni roman, moderna pripovijetka i novela, drama,
lirska poezija, poema
- obvezni tekstovi za cjelovito čitanje: Albert Camus, Stranac, Franz

Kafka,
Preobrazba, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, Ranko Marinković, Kiklop,
Slobodan Novak, Mirisi, zlato i tamjan, Antun Branko Šimić, izbor iz poezije
PREPORUKA: Poučavanje i učenje književnoteorijskih pojmova povezuje se s književnim tekstovima; u analizi književnih djela primjenjuje se ranije stečeno književnoteorijsko znanje (temeljni pojmovi),
a novi književnoteorijski pojmovi uče se i poučavaju s obzirom na tematska i žanrovska obilježja.
Učenik analizira prema temi i žanru šest obveznih književnih tekstova (Albert Camus, Stranac, Franz Kafka, Preobrazba, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, Ranko Marinković, Kiklop, Slobodan Novak,
Mirisi, zlato i tamjan, Antun Branko Šimić, izbor iz poezije) i četiri književna teksta koji mogu biti tematski povezani s obveznim književnim tekstovima.
— 94
B. 4. 3 - objašnjava književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni - objašnjava - analizira utjecaj - obrazlaže slijed
tekst i opisuje obilježja zamjećena u tekstu književnopovijesno književnopovijesnog , književnih poetika i
Učenik obrazlaže - kritički prosuđuje
- analizira utjecaj konteksta na oblikovanje značenja književnog teksta razdoblje u kojemu je društvenog i kulturnog književnopovijesnih
slijed književnih nastao književni tekst utjecaje različitih
-obrazlaže slijed književnih poetike i književnopovijesnih razdoblja hrvatske i konteksta na razdoblja hrvatske i
poetika i razdoblja i i opisuje njegova konteksta na
svjetske književnosti na primjerima obveznih i izbornih književnih tekstova - oblikovanje značenja svjetske književnosti
kritički prosuđuje obilježja u tekstu književne tekstove na
kritički prosuđuje hrvatske književne tekstove na temelju usporedne
utjecaj različitih književnog teksta na primjerima temelju usporedne
interpretacije s tekstovima europske i svjetske književnosti s obzirom na
konteksta na obveznih i izbornih interpretacije i
književnopovijesni, društveni, kulturni kontekst prema: vezama s drugim
književni tekst. tekstovima na razini obrade književne teme, uporabe književnih tehnika, književnih tekstova obrazlaže slijed
kruženja tema i motiva, slika i predodžbi i njihove prilagodbe kontekstu književnih poetika i
- tekstovi: moderni roman, moderna pripovijetka i novela, drama, književnopovijesnih
lirska poezija, poema razdoblja hrvatske i
- obvezni tekstovi za cjelovito čitanje: Albert Camus, Stranac, Franz svjetske književnosti
Kafka, na primjerima
Preobrazba, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, Ranko Marinković, Kiklop, obveznih i izbornih
Slobodan Novak, Mirisi, zlato i tamjan, Antun Branko Šimić, izbor iz poezije književnih tekstova
PREPORUKA: Učenik čita šest obveznih književnih tekstova (Albert Camus, Stranac, Franz Kafka, Preobrazba, Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi, Ranko Marinković, Kiklop, Slobodan Novak, Mirisi,
zlato i tamjan, Antun Branko Šimić, izbor iz poezije) i četiri odabrana književna teksta. Popis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i poučavanje. Pisci su
navedeni abecednim redoslijedom. Nastavnik određuje temu i žanrove prema svojoj profesionalnoj procjeni te odabire, uz obvezne naslove i pisce, i naslove s popisa predloženih književnih tekstova za
čitanje te odabrane književne tekstove poštujući zadane kriterije kojima postiže ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda.
Za polazište pri ovladavanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovima od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih
književnih razdoblja i poetika. Usporedne raščlambe započinju se s hrvatskim književnim tekstovima.
— 95
- priprema i oblikuje radove, potaknut književnim tekstom ili

B. 4. 4
Učenik se stvaralački - stvara tekst u govorenome ili pisanom obliku na mjesnom govoru
izražava prema ili dijalektu, žargonu ili standardnome jeziku potaknut književnim tekstom ili
vlastitome interesu umjetničkim djelom
potaknut književnim - žanrovski preoblikuje književni tekst (dramatizira prozni tekst,
tekstom. preoblikuje dramski tekst) primjenjujući znanje o žanrovskim i strukturnim
crta, slika i/ ili fotografira potaknut književnim tekstom ili umjetničkim
djelom i rješava različite problemske situacije motivirane književnim
tekstom ili umjetničkim djelom
znanja i vje ština iz likovne i glazbene umjetnosti. Učenik svoje radove može prikupljati u rad no-dokumentarnoj mapi.
KULTURA I MEDIJI
— 96
C. 4. 1 - kritički procjenjuje različita djelovanja tekstova u javnim,

komercijalnim i neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitog doživljaja
Učenik kritički - analizira medijski - uspoređuje
stvarnosti i identiteta
procjenjuje utjecaj tekst i objašnjava - uspoređuje - uspoređuje medijske tekstove i
- uočava cenzuru i autocenzuru u medijskim tekstovima
medijskih tekstova kako informacije, medijske tekstove i medijske tekstove i kritički procjenjuje
- objašnjava sadržaj komercijalnih medijskih poruka i ekonomska
na doživljaj ideje, stavovi i analizira kako procjenjuje kako kako informacije,
načela funkcioniranja medija
stvarnosti i mišljenja u njemu informacije, ideje, informacije, ideje, ideje, stavovi i
- odgovorno preuzima ulogu u građanskom novinarstvu (objavljuje i
oblikovanje komentira poštujući zakonske propise i vodi računa o oblikovanju svoga utječu na doživljaj stavovi i mišljenja u stavovi i mišljenja mišljenja u njemu
identiteta identiteta u medijima) stvarnosti i njemu utječu na u njemu utječu na utječu na doživljaj
primatelja. - opisuje društvenu i estetsku vrijednost medijskog teksta oblikovanje doživljaj stvarnosti i doživljaj stvarnosti stvarnosti i
- uspoređuje različite medijske tekstove i kritički procjenjuje kako su u identiteta oblikovanje i oblikovanje oblikovanje
njima prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na doživljaj primatelja s identiteta identiteta identiteta
stvarnosti i oblikovanje identiteta primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni obzirom na dob, spol primatelja s obzirom primatelja s primatelja s obzirom
kontekst i kulturni kontekst na dob, spol i kulturni obzirom na dob, na dob, spol i
kontekst spol i kulturni kulturni kontekst te
kontekst te opisuje društvenu
prepoznaje i estetsku vrijednost
društvenu i estetsku medijskog teksta
vrijednost
medijskog teksta
— 97
C. 4. 2 - prosuđuje utjecaj globalizacije i internacionalizacije na oblikovanje - prepoznaje - opisuje povezanost - analizira - prosuđuje
višestrukih kulturnih identiteta povezanost vlastitog vlastitog kulturnog povezanost vlastitog povezanost vlastitog
Učenik prosuđuje
- prosuđuje odnos visoke, pučke i popularne kulture i umjetnosti u kulturnog identiteta s identiteta s određenim kulturnog identiteta s kulturnog identiteta s
povezanost određenim kulturnim kulturnim krugom određenim kulturnim
prošlosti i sadašnjosti (npr. renesansna kultura trga, srednjoeuropska kultura određenim kulturnim
vlastitog i hrvatskoga kavane, salonska kultura, kultura ceste...) i njihov odraz u tekstovima krugom krugom krugom
kulturnog
- obrazlaže kulturno posredovanje i povezanost u različitim
identiteta s tekstovima
određenim - uspoređuje pojave iz različitih kulturnih krugova i opisuje njihove
kulturnim krugom na utjecaje na oblikovanje kulturnog identiteta
temelju različitih - posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i
tekstova. digitalnom okružju i procjenjuje ih
- tekstovi i višemedijski tekstovi: esej, polemika, književna kritika,

manifest ili program; višemedijski tekstovi: strip, film ili kazališna predstava
RAZINA USVOJENOSTI
ODGOJNO-
RAZRADA ISHODA
— 98
A. 1. 1 - prema smjernicama - prema - samostalno - samostalno govori

- određuje temu, oblik, svrhu (obrazovna, javna, osobna) i namjenu govori u skladu s u skladu s temom,
smjernicama govori govori u skladu s
Učenik opisuje i govornoga teksta: informiranje, uvjeravanje i pregovaranje oblikom,
temom govornoga u skladu s temom i temom, oblikom i
pripovijeda u skladu - razlikuje monološke i dijaloške vrste govornih tekstova s obilježjima svrhom i namjenom
teksta oblikom govornoga svrhom govornoga
sa svrhom i željenim opisnog i pripovjednoga diskursa govornoga teksta
teksta teksta
učinkom na - prepoznaje različite izvore informacija za pripremu teksta i željenim učinkom
primatelja. - odabire informacije u skladu sa svrhom i željenim učinkom na
na primatelja
primatelja i provjerava njihovu važnost i točnost
- oblikuje natuknice, nacrt i logično strukturiran tekst prema
obilježjima vrste teksta koji govori
- govori i razgovara u skladu s govornom ulogom
pregovaranja
jeziku, uvažava pravogovornu normu, govorne vrednote, neverbalne znakove
i funkcionalni stil vrste teksta - tekstovi: izvješće, intervju
A. 1. 2 - razlikuje govorne i razgovorne vrste tekstova s obilježjima opisnog i - opisuje osnovna - tumači obilježja i
pripovjednog diskursa različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih - prepoznaje osnovna obilježja i svrhu svrhu opisnih i - analizira obilježja
Učenik sluša prema izvora prema određenoj svrsi slušanja (obrazovna, javna, osobna) i namjeni obilježja i svrhu opisnih i pripovjednih i svrhu opisnih i
određenoj svrsi (informiranje, uvjeravanje, nagovaranje) opisnih i pripovjednih pripovjednih tekstova te pripovjednih
opisne i - analizira strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim tekstova te izdvaja tekstova te organizira tekstova te
pripovjedne znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta informacije i ideje analizira informacije i procjenjuje
tekstove različitih - opisuje jezična i govorna obilježja slušanoga teksta bitne za svrhu informacije i ideje bitne za svrhu informacije i ideje
funkcionalnih - prepoznaje različite moguće izvore informacija slušanja ideje bitne za slušanja bitne za svrhu
stilova i oblika. - analizira i uspoređuje informacije i ideje i procjenjuje njihovu svrhu slušanja slušanja
- vodi bilješke i postavlja pitanja s namjerom razjašnjavanja i
razumijevanja
— 99
A. 1. 3 - razlikuje tekstove s obilježjima opisnoga i pripovjednog diskursa - opisuje osnovna - objašnjava - objašnjava
različitih oblika i funkcionalnih stilova i iz različitih izvora prema određenoj obilježja i svrhu osnovna obilježja i obilježja i svrhu - objašnjava
Učenik čita prema
svrsi čitanja (obrazovna, javna, osobna) i namjeni (informiranje, uvjeravanje, opisnih i svrhu opisnih i opisnih i obilježja i svrhu
određenoj svrsi nagovaranje) pripovjednih pripovjednih pripovjednih opisnih i
opisne i - objašnjava strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim tekstova te izdvaja tekstova te tekstova te pripovjednih
pripovjedne znanjima
informacije i ideje analizira organizira tekstova te na
tekstove različitih - analizira tekst: izdvaja informacije, razlikuje ih po važnosti, određuje
informacije i ideje informacije i ideje raznovrsnim
funkcionalnih glavne ideje u tekstu, objašnjava osnovna i prenesena značenja
primjerima analizira
stilova i oblika.
- tekstovi: tehnički opis, putopis, životopis, tekst s poveznicama informacije i ideje
(hipertekst)
A. 1. 4 - planira pisanje tekstova s obilježjima opisnoga i pripovjednog - prema primjeru - prema - samostalno piše - samostalno piše
diskursa prema određenoj strukturi, obliku (isprekidani, neprekinuti, piše opisne i smjernicama piše opisne i opisne i
Učenik piše opisne i mješoviti) i funkcionalnom stilu (administrativnom i publicističkom) pripovjedne tekstove opisne i pripovjedne pripovjedne
pripovjedne - istražuje različite izvore informacija, prikuplja, razvrstava i povezuje tekstove i tekstove i
i primjenjuje i pripovjedne
tekstove s informacije i ideje u skladu s temom i svrhom pisanja primjenjuje primjenjuje
obilježja tekstove i
obilježjima - služi se informacijama poštujući prava intelektualnog vlasništva obilježja obilježja
funkcionalnog stila u primjenjuje
funkcionalnih - oblikuje sadržajno i logički povezan tekst funkcionalnog stila funkcionalnog stila
skladu sa svrhom obilježja
stilova u skladu sa - primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnog jezika: u skladu sa svrhom u skladu sa svrhom
teksta funkcionalnog stila
svrhom i željenim pravopisnu (pravilno piše vlastita imena, osobna i zemljopisna imena i složene teksta teksta i željenim
u skladu sa svrhom
učinkom na glagolske oblike), gramatičku, leksičku i stilističku (stilska obilježenost učinkom na
teksta
primatelja. glagolskih i imenskih oblika) primatelja
- samostalno popunjava upisnicu u tiskanome i/ili elektroničkome
obliku

upisnica
— 100
PREPORUKA: Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 1. 1, A. 1. 2, A. 1. 3 i A. 1. 4 integracijski su povezani s nastavnim područjima Književnost i stvaralaštvo i Kultura i mediji i s ostalim ishodima nastavnog
A. 1. 5 - objašnjava riječ kao morfološku i sintaktičku jedinicu - opisuje morfološka - razlikuje - objašnjava - analizira
- raščlanjuje ogledne primjere riječi na morfeme obilježja riječi u morfološka obilježja morfološka morfološka
Učenik analizira
- imenuje morfeme po položaju i funkciji na korijenske, prefiksalne i rečenicii promjenjivih i obilježja riječi u obilježja riječi u
morfološka
sufiksalne te leksičke i gramatičke ili oblikotvorne i određuje oblikotvornu nepromjenjivih rečenici i rečenici i
obilježja riječi u
osnovu riječi primjenjuje znanja primjenjuje znanja
rečenici i
- uočava osnovni i izmijenjeni morf (alomorf) u oblikovanju u oblikovanju
primjenjuje znanja
- razlikuje gramatičke kategorije riječi i vrsta riječi na zadanim teksta teksta
pri oblikovanju primjerima u kontekstu
teksta. - razlikuje apsolutnu i relativnu uporabu glagolskih vremena i načina:
prezent, perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt, futur I., futur II.,
imperativ, optativ, kondicional I. i kondicional II.
- objašnjava tvorbu i uporabu aktiva i pasiva
- primjenjuje morfološka znanja o vrstama riječi pri oblikovanju teksta
- objašnjava pojmove: morfologija, morfem, alomorf, oblikotvorna i
rječnotvorna osnova, oblikotvorni morfem, riječ, nepromjenjive riječi,
promjenjive riječi, gramatičke kategorije: lice, način, vid, prijelaznost, vrijeme,
rod, broj, padež, stupanj
NAPOMENA: Usvaja nje je morfoloških znanja na metajezičnoj razini u gimnazijama usmjereno razvoju komunikacijske jezične kompetencije i svjesnosti o hrvatskome jeziku, dok je učenje i
poučavanje metajezi čnim znanjima u strukovnim školama usmjereno razvoju uporabne sastavnice ko munikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnoga jezika u
svakodnevnoj komun ikaciji.
— 101
- analizira
A. 1. 6 - opisuje strukturu jezičnoga znaka, načela proizvoljnosti i - opisuje
- uočava značenjske - razlikuje značenjske odnose
dogovornosti veze izraza i sadržaja značenjske
Učenik analizira odnose među značenjske među riječima na
- razlikuje jednoznačnost od višeznačnosti i potkrepljuje ju primjerima odnose među
značenjske odnose riječima i odnose među temelju konteksta
- objašnjava načine, razloge i posljedice višeznačnosti riječima na
među riječima prepoznaje vrste riječima na pomoću rječnika
- razlikuje značenja leksema u zadanom kontekstu i razlikuje osnovna temelju konteksta
pomoću rječnika. rječnika temelju konteksta
i prenesena značenja (metaforu, metonimiju i oksimoron) i
i pomoću rječnika
- tumači leksičko-semantičke odnose: sinonimiju, homonimiju, opisuje vrste
antonimiju, hiperonimiju i hiponimiju u zadanom kontekstu rječnika
-razlikuje morfološku i leksičku homonimiju
- opisuje jezične rječnike općega i ograničenog leksičkog sloja i
strukturu rječničkoga članka
- služi se rječnicima pri razvijanju rječnika
A. 1. 7 - opisuje jezik kao sredstvo komunikacije, spoznaje i izražavanja - uočava da se služi - razlikuje sastavnice - objašnjava - primjenjuje znanje o
- opisuje odnos jezika i pisma i načine zapisivanja hrvatskoga jezika različitim govorima svojega idiolekta razliku između hrvatskome
Učenik objašnjava
- opisuje genetsku pripadnost hrvatskoga jezika jezičnoj porodici - u svojoj komunikaciji koje pripadaju sastavnica svojega standardnom jeziku
razliku između osobnoj i javnoj idiolekta koje
opisuje svojstva hrvatskog standardnoga jezika kao normiranog idioma kao jeziku javne
hrvatskoga jezika propisanog za uporabu u javnoj komunikaciji komunikaciji pripadaju osobnoj
komunikacije i
kao sustava govora i - navodi i opisuje sastavnice jezične norme hrvatskoga standardnog na standardnom i javnoj
razlikuje ga od
hrvatskoga jezika: pravopisnu, pravogovornu, gramatičku, leksičko-semantičku, jeziku komunikaciji na
osobnoga idiolekta
standardnog jezika. stilističku - opisuje odnos standardnoga jezika prema mjesnim govorima, standardnom
dijalektima, narječjima i govorima društvenih skupina (kolokvijalni jezik, jeziku
žargoni) - razlikuje hrvatski kao materinski jezik, kao manjinski jezik i kao
drugi jezik
- prepoznaje hrvatski jezik i njegove govore kao dio narodnog
identiteta
- prepoznaje hrvatski standardni jezik kao dio nacionalnog
identiteta - primjenjuje spoznaje o hrvatskom standardnome jeziku u javnoj
komunikaciji i razlikuje ga od osobnoga idiolekta
— 102
PREPORUKA: Obilježj a narječja i govora društvenih skupina svladavaju se prema načelu zavičajnosti i b liskosti (primjerenosti) te aktualnosti i preporučuje se povezati ih s medijskim tekstovima.

razumijevanje književnoga teksta
- izdvaja pojedinosti koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje
potkrepljuje ih primjerima -
objašnjava stav o - čita najmanje jedan tekst prema vlastitom izboru i predstavlja ga
književnom tekstu. - objašnjava u čemu uživa dok čita
— 103
B. 1. 2 - opisuje temeljne književnoteorijske pojmove i polazišta bitna za - razlikuje - tumači - analizira - analizira
razumijevanje književnosti kao umjetnosti te oblike i načine književnog književne žanrove tematska i tematska i tematska,
Učenik analizira
književni tekst izražavanja i vrste i uočava žanrovska žanrovska obilježja žanrovska i
prema temi i žanru - opisuje osobitosti hrvatske usmenoknjiževne baštine (pučka i njihova osnovna obilježja teksta teksta jezično-stilska
na sadržajnoj, narodna popijevka; narodne predaje, zagonetke, poslovice i vicevi) obilježja primjenjujući primjenjujući obilježja teksta
izraznoj i idejnoj - opisuje i razlikuje književne žanrove i vrste te njihova osnovna pojmove vezane pojmove vezane uz primjenjujući
razini i primjenjuje obilježja na oglednim primjerima uz prozne, prozne, poetske i pojmove vezane
književnoteorijske - analizira književni tekst na sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini poetske i dramske vrste uz prozne,
pojmove. primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz: prozne vrste (umjetnička dramske vrste poetske i dramske
proza, roman, pripovijest, struktura proznog teksta: tema, pripovjedač,
vrste
fabula, kompozicija, karakterizacija i tipologija likova, ideja i značenje)
poetske vrste (obilježja lirike, lirske vrste i oblici, struktura lirske pjesme:
tema, motiv, pjesnička slika, ritam, rima, strofa, stih) dramske vrste
(drama i kazalište, komedija, struktura dramskog teksta: dramski sukob,
dramska napetost, dramski lik, dramski dijalog i monolog, didaskalije, čin,

lirsko-epska poezija; jednostavni oblici: zagonetka, poslovica, vic, bajka, basna

Prijan Lovro
Učenik analizira prema temi i žanru pet obveznih književnih tekstova (Marin Držić, Novela od Stanca, Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera, Vladimir Nazor, izbor iz poezije, Francesco
Petrarca, Kanconijer, izbor; August Šenoa, Prijan Lovro) i pet odabranih književnih tekstova koji mogu biti tematski i/ili žanrovski povezani s obveznim književnim tekstovima.
— 104
B. 1. 3 - imenuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni - imenuje - opisuje - opisuje književni - tumači književni
tekst književnopovijesno stilskopoetička tekst u tekst u
Učenik tumači
- uočava obilježja stilske formacije i dominantne književne poetike razdoblje u kojemu je obilježja književnog književnopovijesn književnopovijesno
književni tekst u
- opisuje obilježja tekstova hrvatske književnosti u kontekstu nastao književni tekst i teksta i potkrepljuje om, društvenom i m, društvenom i
književnopovijesno
europske i svjetske književnosti i uočava njegove specifičnosti (npr. osobitosti uočava njegova ih primjerima iz kulturnom kulturnom kontekstu
m, društvenom i hrvatske realističke književnosti i razloge “kašnjenja” realizma) obilježja teksta kontekstu
kulturnom
- opisuje stilsko-poetička obilježja književnog teksta i potkrepljuje ih
kontekstu. primjerima iz teksta
- tumači književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst književnog
teksta

Prijan Lovro
Učenik čita pet književnih tekstova (Marin Držić, Novela od Stanca, Johann Wolfgang Goethe, Patnje mladog Werthera, Vladimir Nazor, izbor iz poezije, Francesco Petrarca, Kanconijer, izbor; August
Šenoa, Prijan Lovro) i pet odabranih književnih tekstova. Popis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i poučavanje. Nastavnik određuje temu i žanrove
prema svojoj profesionalnoj procjeni te odabire, uz obvezne književne tekstove, i književne tekstove s popisa predloženih književnih tekstova te slobodno odabrane književne tekstove poštujući zadane
kriterije kojima postiže ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda.
— 105

Učenik se
stvaralački izražava - stvara tekst u govorenome ili pisanom obliku na mjesnom govoru
prema vlastitome ili dijalektu, žargonu ili standardnome jeziku potaknut književnim tekstom ili
interesu potaknut umjetničkim djelom
književnim tekstom. - žanrovski preoblikuje književni tekst (dramatizira prozni tekst,
znanja i vještina iz lik ovne i glazbene umjetnosti. Učenik svoje radove može prikupljati u radno-dokum entarnoj mapi.
KULTURA I MEDIJI
— 106
C. 1. 1 - prepoznaje različita djelovanja medijskih tekstova u javnim, - objašnjava svrhu - objašnjava svrhu - objašnjava
komercijalnim i neprofitnim medijima na svakodnevni život primatelja medijskog teksta i - objašnjava svrhu
medijskog teksta i svrhu medijskog
Učenik prosuđuje medijskog
- prepoznaje izravno i neizravno navedene poruke u medijskom prema smjernicama prema teksta, prosuđuje
utjecaj medijskih tekstu smjernicama teksta,
objašnjava medijsku kako su u njemu
tekstova na - objašnjava odnos između medijskih tekstova i stvarnosti interpretira interpretira
poruku i njezin utjecaj prikazane
svakodnevni život - analizira svrhu (osobnu, obrazovnu, javnu) medijskoga teksta medijsku poruku medijsku poruku i
na svakodnevni život informacije,
primatelja. - interpretira medijsku poruku i zaključuje kome je ona namijenjena - i njezin utjecaj na njezin utjecaj na
primatelja ideje, stavovi i
istražuje na koje je jezične, vizualne, auditivne i audiovizualne načine svakodnevni svakodnevni život
mišljenja i kako
oblikovana medijska poruka i kako ti načini utječu na njezinu recepciju - život primatelja primatelja i
utječu na
prosuđuje kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u objašnjava izravno
svakodnevni
medijskom tekstu i kako utječu na svakodnevni život primatelja i neizravno
život primatelja
navedene poruke
te objašnjava
u medijskom tekstu izravno i
neizravno
navedene poruke
u medijskom
tekstu
— 107
C. 1. 2 - opisuje razliku između popularne i visoke kulture na odabranim - uočava elemente - opisuje - objašnjava - analizira
tekstovima popularne i visoke elemente elemente elemente
Učenik analizira
- razlikuje različite kulturne obrasce na odabranim tekstovima i kulture u tekstovima i popularne i visoke popularne i visoke popularne i visoke
tekstove popularne kulture u kulture u kulture u
njihov utjecaj na oblikovanje vlastitog kulturnog identiteta prepoznaje njihov
i visoke kulture i tekstovima i tekstovima i tekstovima i
- prepoznaje i objašnjava obilježja kozmopolitske kulture, šunda, utjecaj na vlastiti
njihov utjecaj na trenda i kiča u umjetnosti i izražava svoj kritički stav prema njima povezuje njihov tumači njihov njihov utjecaj na
kulturni identitet
vlastiti kulturni - prosuđuje utjecaj popularne kulture na razvoj vlastitog kulturnog utjecaj na vlastiti utjecaj na vlastiti vlastiti kulturni
identitet. kulturni identitet kulturni identitet identitet
identiteta
- posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u
stvarnom i digitalnom okružju i objašnjava ih


— 108
A. 2. 1 - određuje temu, oblik, svrhu i namjenu govornoga teksta: informiranje, - prema smjernicama - prema smjernicama - samostalno govori - samostalno govori u
dokazivanje, zabavljanje govori u skladu s govori u skladu s u skladu s temom, skladu s temom,
Učenik govori
- istražuje informacije važne za pripremu govornoga teksta služeći se temom govornoga temom i oblikom oblikom i svrhom oblikom,
izlagačke tekstove u
različitim pouzdanim izvorima teksta govornoga teksta govornoga teksta svrhom i namjenom
skladu sa svrhom i govornoga teksta i
- uspoređuje informacije iz raznih izvora radi procjene pouzdanosti,
željenim učinkom na vjerodostojnosti, točnosti, autorstva i gledišta željenim učinkom na
primatelja. - prikladno se služi natuknicama, bilješkama, karticama, plakatima i primatelja
pregovaranja zbog zajedničkoga rješavanja problemske situacije ili donošenja
odluke - samostalno primjenjuje stečena znanja o hrvatskome standardnom
jeziku, uvažava pravogovornu normu, govorne vrednote (govornost, izražajnost,
tečnost, izgovor) i neverbalne znakove i funkcionalni stil vrste teksta
- tekstovi: usmeni prikaz, javni govor, diskusija

A. 2. 2 - razlikuje govorne i razgovorne vrste izlagačkih tekstova iz različitih - tumači obilježja i - analizira obilježja i
izvora i različitih funkcionalnih stilova i oblika prema određenoj svrsi slušanja i - prepoznaje - opisuje osnovna svrhu izlagačkih svrhu izlagačkih
namjeni osnovna obilježja i obilježja i svrhu tekstova te organizira tekstova te
određenoj svrsi
izlagačke tekstove - analizira strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim svrhu izlagačkih izlagačkih tekstova informacije i ideje procjenjuje
znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta tekstova te izdvaja te analizira bitne za svrhu informacije i ideje
različitih
- objašnjava jezična i govorna obilježja slušanoga teksta informacije i ideje informacije i ideje slušanja bitne za svrhu
funkcionalnih stilova i
- uočava utjecaje konteksta na primanje informacija u skladu sa svrhom bitne za svrhu bitne za svrhu
oblika. slušanja
slušanja slušanja slušanja
- sluša i postavlja pitanja radi postizanja razumijevanja i/ili daje odgovore
— 109
A. 2. 3 - razlikuje izlagačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz - razlikuje funkciju i - opisuje funkciju i - objašnjava funkciju
različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni osnovna obilježja osnovna obilježja i obilježja izlagačkih
Učenik čita prema - objašnjava funkciju
- objašnjava strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim izlagačkih tekstova izlagačkih tekstova tekstova na
određenoj svrsi i obilježja izlagačkih
znanjima te razvrstava i te sažima poznatim
izlagačke tekstove
- istražuje podatke o autoru, izdanju i nakladniku izvora povezuje informacije i ideje tekstova na poznatim
različitih primjerima te
- razlikuje provjerene i neprovjerene izvore informacija informacije i ideje i nepoznatim
funkcionalnih stilova i sažima i objašnjava
- povezuje i sažima podatke i ideje u tekstu primjerima te sažima
oblika. informacije i ideje u
- odabire prikladne citate kojima potkrepljuje svoje zaključke o informacije i ideje u
tekstu, a svoje
eksplicitnom i implicitnom značenju teksta tekst, zaključke
zaključke
- povezuje informacije i ideje u tekstu sa svojim znanjem, iskustvom i potkrepljuje
potkrepljuje
drugim tekstovima prikladnim citatima i
prikladnim citatima
- tekstovi: popularnoznanstveni članak, intervju, sažetak povezuje tekst sa
svojim znanjem,
iskustvom i drugim
tekstovima
- planira pisanje izlagačkih tekstova prema određenoj strukturi, obliku - prema primjeru piše - samostalno piše
A. 2. 4 (isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu (administrativnom, - samostalno piše
izlagačke tekstove i - prema smjernicama izlagačke tekstove i
Učenik piše izlagačke publicističkom, znanstvenom) primjenjuje obilježja piše primjenjuje obilježja izlagačke tekstove i
tekstove s obilježjima - istražuje različite izvore informacija služeći se naprednim funkcionalnoga stila izlagačke tekstove i funkcionalnog stila u primjenjuje obilježja
funkcionalnih stilova pretraživanjem i analizira njihovu valjanost u skladu sa svrhom primjenjuje skladu sa svrhom funkcionalnog stila u
u skladu sa svrhom - oblikuje sadržajno i logički povezani tekst teksta obilježja teksta skladu sa svrhom
- primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnog jezika: pravopisnu funkcionalnoga teksta i željenim
teksta i željenim
(pravilno piše sve pravopisne znakove na razini rečenice), gramatičku, leksičku i stila u skladu sa učinkom na
učinkom na
stilističku (obilježja subjektivnog i objektivnog izlaganja, analitičko i sintetičko svrhom teksta primatelja
primatelja.
izlaganje)
— 110
- samostalno popunjava anketni obrazac u tiskanome i/ili

elektroničkome obliku
PREPORUKA: Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 2. 1, A. 2. 2, A. 2. 3 i A. 2. 4 integracijski su poveza ni s nastavnim područjima Književnost i stvaralašt vo i Kultura i mediji i s os talim ishodima
nastavnih područja Hrvatski jezi k i komunikacija.
A. 2. 5 - razlikuje nezavisne (predikat subjekt, objekt, priložne oznake) i zavisne - imenuje sintaktičku - razlikuje sintaktičku - objašnjava - analizira sintaktičku
rečenične članove (atribut: sročni ili pridjevski i nesročni ili imenski i apozicija) službu riječi u rečenici službu sintaktičku službu službu
Učenik analizira
- raščlanjuje rečenicu na nezavisne i zavisne rečenične članove - tumači riječi u rečenici i riječi u rečenici i riječi u rečenici i
sintaktičku službu primjenjuje znanja primjenjuje znanja
sintaktičku službu promjenjivih i nepromjenjivih riječi u jednostavnoj rečenici primjenjuje znanja pri
riječi u rečenici i pri oblikovanju pri oblikovanju
- analizira sintaktičke službe i značenja padeža, glagolskih oblika i oblikovanju teksta.
primjenjuje znanja pri teksta. teksta.
načina, službu priloga, prijedloga, veznika i čestica u rečenici
oblikovanju teksta.
- prepoznaje upravljanje ili rekciju prijedloga i glagola, prijedložno-
padežne izraze i bezlične konstrukcije
- analizira gramatičke veze među sastavnicama spojeva riječi ili
- objašnjava pojmove: sintaksa, spoj riječi ili sintagma, rečenica,
gramatičko ustrojstvo rečenice, prijedložno-padežna veza, spojevi riječi:
sročnost ili kongruencija, upravljanje ili rekcija, pridruživanje
NAPOMENA: Usvajanje je jezičnih znanja na metajezičnoj razini u gimnazijama usmjereno razvoju komunikacijske jezične kompetencije i svjesnosti o hrvatskome jeziku, dok je učenje i poučavanje
metajezičnim znanjima u strukovnim školama usmjereno razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga standardnoga jezika u svakodnevnoj
komunikaciji.
— 111
A. 2. 6 - objašnjava tvorbu riječi u hrvatskome jeziku prema različitim - prepoznaje - opisuje - opisuje tvorbu - uspoređuje
tvorbenim načinima: izvođenje i slaganje; sufiksalna tvorba, prefiksalna tvorba, sufiksalnu i izvođenje i riječi prema tvorbu imenica,
Učenik objašnjava pridjeva, glagola i
prefiksalno-sufiksalna tvorba, slaganje, složeno-sufiksalna tvorba, srastanje, prefiksalnu slaganje te različitim
tvorbu riječi prema
preobrazba tvorbu i slaganje razlikuje tvorbenim priloga prema
različitim različitim
- određuje tvorbeni uzorak, tvorbeni šav, rječotvornu osnovu i na oglednim izvedenice i načinima na
tvorbenim rječotvorni morfem tvorbenim
primjerima složenice oglednim
načinima. načinima i navodi
- analizira najčešće tvorbene načine tvorbe imenica, pridjeva, glagola i primjerima
vlastite primjere
priloga
- opisuje značenjske razlike među riječima uvjetovane tvorbenim
načinima ili nastavcima
- primjenjuje znanje o tvorbi riječi pri oblikovanju teksta
A. 2. 7 - prepoznaje organske (mjesne govore, dijalekte i narječja) govore i - prepoznaje - opisuje obilježja - razlikuje
idiome kao sastavnice svojeg idiolekta - uspoređuje
organske govore organskih govora uporabne
Učenik uspoređuje uporabne
- opisuje obilježja svojega mjesnog govora ili idioma prema kao sastavnice prema mogućnosti
organske govore mogućnosti
standardnome hrvatskom jeziku svojega idiolekta standardnome mjesnih govora,
hrvatskoga jezika mjesnih govora,
- opisuje rasprostranjenost hrvatskih dijalekata i narječja jeziku kao dijalekata i
sa standardnim dijalekata i
- uočava morfološke, tvorbene i sintaktičke osobitosti hrvatskih sastavnicu narječja narječja i
hrvatskim jezikom dijalekata i
svojega idiolekta standardnoga
na uporabnoj narječja u usporedbi sa standardnim hrvatskim jezikom
jezika u
razini. - prepoznaje i komentira uporabu mjesnih govora, dijalekata i narječja
komunikaciji
hrvatskoga jezika u javnoj komunikaciji
— 112

teksta
književnom tekstu. - obrazlaže svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu i potkrepljuje
ih primjerima
- objašnjava svoje proživljeno iskustvo čitanja i uspoređuje ga s
iskustvom čitanja drugih -
- obrazlaže što utječe na njegov književni ukus
B. 2. 2 - analizira i uspoređuje književne tekstove na sadržajnoj, izraznoj i - tumači tematska i - analizira tematska i - interpretira - uspoređuje književne
idejnoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz: prozne vrste žanrovska žanrovska književne tekstove tekstove prema temi
Učenik uspoređuje
(novela, uokvirena kompozicija romana i novele, tema, pripovjedač, tipovi obilježja pojedinoga obilježja pojedinoga prema temi ili žanru ili
književne tekstove žanru i primjenjuje
karakterizacija i tipologija likova, ideja i značenje) poetske vrste (obilježja književnoga teksta i književnoga teksta i i primjenjuje
prema temi ili žanru moderne poezije, vrste i oblici moderne poezije, struktura moderne lirske pojmove vezane uz
primjenjuje primjenjuje pojmove vezane uz
na sadržajnoj, pjesme: tema, motiv, pjesnička slika, ritam, rima, strofa, stih) prozne, poetske i
pojmove vezane uz pojmove vezane uz prozne, poetske i
izraznoj i idejnoj dramske vrste (tragedija i obilježja tragedije, struktura antičke tragedije) dramske vrste
prozne, poetske i prozne, poetske i dramske vrste
razini i primjenjuje
- tekstovi: novela, roman, drama, tragedija, poezija dramske vrste dramske vrste
književnoteorijske
pojmove. - obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: Charles Baudelaire,
Posljednji
— 113
Učenik analizira prema temi i žanru pet obveznih književnih tekstova (Charles Baudelaire, Cvjetovi zla, izbor, Antun Gustav Matoš, izbor iz novela, Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići, Sofoklo, Antigona,
Tin Ujević, izbor iz poezije) i pet odabranih književnih tekstova koji mogu biti tematski i/ili žanrovski povezani s obveznim književnim tekstovima.
B. 2. 3 - imenuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst - imenuje - objašnjava stilsko- - uspoređuje
i opisuje njegova obilježja u tekstu književnopovijesno poetička obilježja književne tekstove s
Učenik uspoređuje obzirom na - uspoređuje
- prepoznaje utjecaj konteksta na oblikovanje značenja književnog razdoblje u kojem je književnog teksta i
književne tekstove s teksta - uspoređuje obilježja tekstova hrvatske književnosti s tekstovima potkrepljuje ih književnopovijesni književne tekstove s
nastao književni tekst
obzirom na europske i svjetske književnosti s obzirom na vrijeme nastanka primjerima iz teksta , povijesni, društveni obzirom na
i opisuje njegova
književnopovijesni, - analizira i uspoređuje književne tekstove s obzirom na te opisuje i kulturni kontekst i književnopovijes ni,
obilježja te objašnjava
društveni i kulturni književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst prema vezama s drugim važnost određenog opisuje važnost povijesni, društveni
stilskopoetička
kontekst. tekstovima na razini obrade književne teme, uporabe književnih tehnika, književnog teksta u određenog i kulturni kontekst i
obilježja književnog književnoj i
kruženja tema i motiva, slika i predodžbi i njihove prilagodbe kontekstu književnog teksta u obrazlaže važnost
teksta kulturnoj povijesti
- tekstovi: novela, roman, drama, poezija, mit, legenda književnoj i kulturnoj određenog
povijesti književnog teksta u
- obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: Charles Baudelaire,
književnoj i
kulturnoj povijesti
Posljednji
Učenik čita pet knjiže vnih tekstova (Charles Baudelaire, Cvjetovi zla, izbor, Antun Gustav Matoš, izbor iz novela, Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići, Sofoklo, Antigona, Tin Ujević, izbor iz poezije) i pet
odabranih književnih tekstova. Popis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i poučavanje. Nastavnik određuje temu i žanrove prema svojoj profesionalnoj
procjeni te odabire, uz obvezne književne tekstove, i književne tekstove s popisa predloženih knjiže vnih tekstova te slobodno odabrane književne tekstove poštujući zadane kriterije kojima postiže
ostvarivanje odgojnoobrazovnoga ishoda.
Za polazište pri ovla davanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovi ma od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih književnih
razdoblja i poetika.
— 114

izražava prema - stvara tekst u govorenome ili pisanom obliku na mjesnom govoru ili
vlastitome interesu dijalektu, žargonu ili standardnome jeziku potaknut književnim tekstom ili
crta, slika
— 115
i/ ili fotografira potaknut književnim tekstom ili umjetničkim djelom i rješava

djelom
znanja i vještina iz lik ovne i glazbene umjetnosti. Učenik svoje radove može prikupljati u radno-dokume ntarnoj mapi.
Ostvarivanje ishoda v rednuje se formativno. Nastavnik cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju.
KULTURA I MEDIJI
C. 2. 1 - opisuje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i - uočava kako su - opisuje kako su - uočava stilska - uočava stilska
neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitoga životnoga stila informacije, ideje, informacije, ideje, sredstva u medijskim sredstva u medijskim
Učenik prosuđuje
- uočava simboliku medijskoga jezika i različita stilska sredstva u stavovi i mišljenja stavovi i mišljenja tekstu te objašnjava tekstu te prosuđuje
utjecaj medijskih medijskim tekstovima prikazani u prikazani u kako su u njemu kako su u njemu
tekstova na - objašnjava na koji način mediji stvaraju trendove medijskom tekstu i medijskom tekstu i prikazane prikazane
oblikovanje - prosuđuje kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u kako utječu na kako utječu na informacije, ideje, informacije, ideje,
životnoga stila medijskom tekstu i kako utječu na životni stil primatelja s obzirom na dob, spol životni stil životni stil stavovi i mišljenja i stavovi i mišljenja i
primatelja. primatelja primatelja s kako utječu na
i kulturni kontekst kako utječu na
obzirom na dob i
životni stil primatelja životni stil primatelja
spol
s obzirom na dob, s obzirom na dob,
spol i kulturni spol i kulturni
kontekst kontekst
— 116
C. 2. 2 - opisuje bitne - obrazlaže bitne

- navodi bitne - analizira bitne
- uočava kulturnu specifičnost i raznolikost sredine u kojoj živi tekstove za tekstove za
Učenik analizira tekstove za tekstove za
- navodi ključne hrvatske kulturne institucije i njihove početke hrvatsku kulturnu hrvatsku kulturnu
tekstove iz hrvatsku kulturnu hrvatsku kulturnu
- prepoznaje pripadnost ili povezanost književnoga teksta s hrvatskim baštinu i kulturni baštinu i kulturni
hrvatske kulturne baštinu i kulturni baštinu i kulturni
kulturnim krugovima: sredozemnom, srednjoeuropskom i balkanskom - krug i njihovu krug i njihovu
baštine i krug i prepoznaje krug i njihovu
analizira utjecaj kulturne baštine na oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta povezanost s povezanost s
kulturnoga kruga i njihovu povezanost s
- posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i vlastitim vlastitim
njihov utjecaj na povezanost s vlastitim kulturnim
digitalnom okružju i komentira ih kulturnim kulturnim
vlastitim identitetom
identitetom identitetom
vlastiti kulturni - tekstovi i višemedijski tekstovi: govor, pismo, dnevnik, intervju, kulturnim
identitet. znanstvenopopularni članak ili enciklopedijski prikaz; strip, film ili kazališna identitetom
predstava
PREPORUKA: Odgojno-obrazovni ishodi C. 2. 1 1 i C. 2. 2 ostvaruju se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika i sektorskim područjem u kojemu se učenik obrazuje te u povezanosti s
RAZINA USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNI
RAZRADA ISHODA
— 117
A. 3. 1 - određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: dokazivanje, - prema primjeru - uz pomoć - prema smjernicama - samostalno govori u
nagovaranje, zabavljanje oblikuje tekst i nastavnika oblikuje oblikuje tekst i govori skladu s temom,
Učenik govori izlagačke
- istražuje informacije služeći se različitim pouzdanim izvorima radi govori u skladu s tekst i govori u skladu u skladu s temom, oblikom, svrhom i
i raspravljačke tekstove
oblikovanja argumenata i protuargumenata temom govora s temom i oblikom oblikom i svrhom namjenom govora i
u skladu sa svrhom i
- govori u skladu s govornom ulogom govora govora željenim učinkom na
željenim učinkom na
- razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova primatelja
primatelja.
- izriče stav, navodi argumente i protuargumente
A. 3. 2 - sluša govorne i razgovorne vrste upućivačkih i raspravljačkih tekstova - izdvaja informacije i - analizira informacije - organizira - procjenjuje
različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora prema određenoj ideje i ideje informacije i ideje informacije i ideje
svrsi slušanja (obrazovna, javna, osobna) i namjeni (informiranje, dokazivanje, bitne za svrhu slušanja bitne za svrhu bitne za svrhu bitne za svrhu slušanja
nagovaranje i zabavljanje) slušanja slušanja
- objašnjava jezična i govorna obilježja slušanoga teksta
određenoj svrsi
- razlikuje pouzdane od nepouzdanih informacija u različitim izvorima
upućivačke i
u skladu sa svrhom slušanja
raspravljačke tekstove
- razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova u slušanom
različitih funkcionalnih tekstu
stilova i oblika. - procjenjuje informacije bitne za svrhu slušanja
PREPORUKA: Učenik sl uša dva upućivačka ili raspravljačka teksta prema odabiru nastavnika.
— 118
A. 3. 3 - razlikuje upućivačke i raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih - razlikuje funkciju i - opisuje funkciju i - svojim riječima
stilova oblika i iz različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni osnovna obilježja osnovna obilježja objašnjava funkciju
Učenik čita prema upućivačkih i upućivačkih i
(dokazivanje, upućivanje) - objašnjava funkciju i i obilježja upućivačkih
određenoj svrsi raspravljačkih tekstova raspravljačkih osnovna
- objašnjava strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim i raspravljačkih
upućivačke i te uz tekstova te prema obilježja upućivačkih i tekstova na poznatim
znanjima
raspravljačke tekstove pomoć nastavnika smjernicama raspravljačkih
- interpretira tekst: izdvaja i tumači ideje, uočava i tumači autorovo primjerima te
različitih funkcionalnih analizira informacije i analizira i objašnjava tekstova na poznatim interpretira tekst
gledište i namjenu teksta te utjecaj teksta na primatelja; razlikuje činjenice od
stilova i oblika. stavova ideje informacije i ideje primjerima te
prema smjernicama
- prikladno povezuje ideje u tekstovima sa svojim znanjem, iskustvom i samostalno
drugim tekstovima analizira i objašnjava
- uočava pristranost izvora informacija informacije i ideje
- tekstovi: kolumna, uputa
- planira pisanje upućivačkih i raspravljačkih tekstova prema

određenoj strukturi, obliku (isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i
A. 3. 4 funkcionalnom stilu - prema primjeru piše - samostalno piše
upućivačke i - prema smjernicama upućivačke i
Učenik piše upućivačke (administrativnom, publicističkom)
i raspravljačke tekstove - istražuje različite izvore informacija i razlikuje primarne i sekundarne - uz pomoć nastavnika raspravljačke piše upućivačke i raspravljačke
- primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnoga jezika: piše upućivačke i tekstove, primjenjuje raspravljačke tekstove, primjenjuje
s obilježjima
pravopisnu (pravilno piše u navođenju), gramatičku (primjenjuje obilježja raspravljačke tekstove obilježja tekstove, primjenjuje obilježja
paralelne i linearne tekstne veze), leksičku i stilističku - samostalno popunjava i uz pomoć nastavnika funkcionalnoga stila u obilježja funkcionalnoga stila u
Europass obrazac primjenjuje obilježja skladu sa funkcionalnoga skladu sa
u skladu sa svrhom - tekstovi: interpretativni esej, tehnička uputa, molba; Europass obrazac funkcionalnoga stila u svrhom teksta i stila u skladu sa svrhom teksta i
teksta i željenim skladu sa svrhom prikladno parafrazira svrhom teksta i željenim učinkom na
učinkom na primatelja. teksta prikladno navodi i primatelja i prikladno
parafrazira navodi i parafrazira
PREPORUKA: Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 3. 1, A. 3. 2, A. 3. 3 i A. 3. 4 integracijski su poveza ni s nastavnim područjima Književnost i stvarala štvo i Kultura i mediji i s ostalim ishodima
nastavnoga područja H rvatski jezik i komunikacija.
— 119
A. 3. 5 - imenuje vrste - opisuje rečenice po - razlikuje vrste - razlikuje vrste

- razlikuje rečenice kao gramatičke i komunikacijske jedinice
rečenica na zadanim sastavu i način rečenica i zapaža rečenica i oblikuje
Učenik primjenjuje - razlikuje rečenice po sastavu: jednostavne: neraščlanjene i
znanja o vrstama raščlanjene; složene nastale nizanjem (rečenični niz), sklapanjem veznikom i tipičnim primjerima njihova sklapanja tekstne veze i zadanu strukturu
rečenica pri uvrštavanjem: nezavisnosložene (sastavna, rastavna, suprotna, isključna, tekstna vezna teksta
oblikovanju teksta. zaključna) i zavisnosložene rečenice (predikatna, subjektna, objektna, priložne, sredstva na
atributna, apozitivna) te mnogostruko složene rečenice primjerima
- prepoznaje osnovni, obilježeni i obvezatni redoslijed riječi
- uočava položaj nenaglasnica ili klitika u obvezatnom redu riječi -
zapaža linearnu i paralelnu tekstnu vezu i tekstna vezna sredstva na
primjerima (konektori, modifikatori)
- primjenjuje gramatička znanja o rečenicama pri oblikovanju teksta
PREPORUKA: Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u strukovnim školama usmjereno je razvoj u uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga
standardnoga jezika u s vakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji.
A. 3. 6 - imenuje leksičke slojeve općeuporabnog standardnog jezika - prema smjernicama - prema smjernicama - samostalno izdvaja
- prepoznaje lekseme standardnoga jezika prema područnoj prepoznaje izdvaja lekseme lekseme određenog
Učenik izdvaja lekseme
raslojenosti (lokalizmi, regionalizmi, dijalektizmi) pripadnost leksema određenog leksičkog sloja
iz leksičkog sloja - primjenjuje lekseme
- prepoznaje lekseme standardnoga jezika prema funkcionalnoj leksičkom sloju leksičkog sloja
općeuporabnog leksika raslojenosti iz leksičkog sloja
hrvatskoga (beletrizmi, kancelarizmi, scijentizmi, žurnalizmi, kolokvijalizmi) općeuporabnog
standardnog jezika i - prepoznaje lekseme standardnoga jezika prema vremenskoj leksika hrvatskoga
raslojenosti (arhaizmi, historizmi, zastarjelice, pomodnice, novotvorenice ili standardnog jezika u
neologizmi, nekrotizmi, knjiški leksemi i oživljenice) zadanom kontekstu
primjenjuje ih u - izdvaja primjere iz obavijesnih i književnoumjetničkih tekstova prema
zadanom kontekstu. vremenskoj, područnoj i funkcionalnoj raslojenosti leksika
- primjenjuje lekseme iz leksičkog sloja općeuporabnog leksika
hrvatskoga standardnog jezika u zadanom kontekstu
- uočava jezične i izvanjezične razloge stvaranja ili zastarijevanja riječi
— 120
A. 3. 7 - razlikuje funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika i njihova - razlikuje razgovorni, - razlikuje
obilježja administrativni i funkcionalne stilove
Učenik razlikuje - razlikuje
- objašnjava vezu funkcionalnoga stila (administrativnog, znanstvenog, književnoumjetničk i hrvatskoga - razlikuje
tekstove prema novinarsko-publicističkog, razgovornog i književnoumjetničkog) i rečeničnih standardnoga funkcionalne stilove
stil hrvatskoga jezika funkcionalne stilove
pripadnosti struktura u tekstovima koje stvara i prima standardnoga standardnoga jezika i
i navodi primjere jezika i navodi
funkcionalnome stilu i - objašnjava odnos funkcionalnoga stila i jezične norme jezika i opisuje vezu objašnjava odnos
njihova obilježja
odnosu prema jezičnoj funkcionalnoga stila funkcionalnoga
normi. i rečeničnih stila i jezične
struktura u norme na primjerima
tekstovima koje
stvara i prima
PREPORUKA: Sadržaje na kojima se ostvaruje ishod preporučuje se povezati s medijskim tekstovima.
KNJIŽEVNOST I STVA RALAŠTVO
B. 3. 1
- tumači svoj literarni doživljaj teksta i razumijevanje književnoga
Učenik izražava svoj teksta u cjelini s obzirom na prije stečena znanja o svijetu i uspoređuje ga s
literarni doživljaj i literarnim doživljajem i razumijevanjem drugih učenika i književnih kritika
uspoređuje svoje - obrazlaže svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na temelju
- uspoređuje svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu sa
drugih čitatelja.
stavovima drugih i donosi zaključke
svijetu - preispituje utjecaj vlastitih stavova na oblikovanje vlastitoga
književnog ukusa -
PREPORUKA: Odgojno-obrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; literarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom;
učenik treba pročitati najmanje jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
— 121
B. 3. 2 - tumači tematska i - analizira književni - uspoređuje - uspoređuje

- objašnjava i uspoređuje hrvatske i svjetske književne tekstove na žanrovska obilježja tekst prema temi književne tekstove književne tekstove
Učenik uspoređuje iste teme nastale iste teme ili žanra
sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove pojedinoga primjenjujući
književne tekstove iste vezane uz: prozne vrste (klasični i suvremeni roman) poetske vrste u različitim nastale u različitim
književnoga teksta pojmove vezane uz
teme ili žanra nastale u (tradicionalnu i modernu poeziju) dramske vrste (klasičnu i modernu dramu) književnopovijes književnopovijes
primjenjujući prozne, poetske i
različitim - opisuje i primjenjuje književnoteorijske pojmove vezane uz: prozne nim razdobljima nim razdobljima
pojmove vezane uz dramske vrste
književnopovijesnim vrste: epski spjev, ep, epopeja; diskurzivne postupke moderne proze: unutarnji primjenjujući primjenjujući
prozne, poetske i pojmove vezane pojmove vezane
razdobljima. monolog, slobodni neupravni govor) poetske vrste: tradicionalni hrvatski
stihovi dramske vrste uz prozne, uz prozne, poetske
- prepoznaje univerzalne teme, slike i predodžbe u književnim poetske i dramske i dramske vrste
tekstovima različitog vremena i mjesta nastanka vrste
- prepoznaje položaj književne vrste u različitim književnopovijesnim
razdobljima

vizija (viđenje)
- obvezni tekstovi za cjelovito čitanje: Ivan Gundulić, Dubravka; Ivan

Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića
PREPORUKA: Poučava nje i učenje književnoteorijskih pojmova povezuje se s književnim tekstovima; u analizi književnih djela primjenjuje se ranije steče no književnoteorijsko znanje (temeljni pojmovi),
a novi književnoteorijsk i pojmovi uče se i poučavaju s obzirom na tematska i žanrovska obilježja. Učenik analizira prema temi i ža nru dva obvezna knjiže vna teksta hrvatske književnosti (Ivan Gundulić,
Dubravka; Ivan Mažura nić, Smrt Smail-age Čengića) i pet književnih tekstova koji mogu biti tematski i/il i žanrovski povezani s o bveznim književnim tekstovima.
Tijekom školske godin e nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književnoteorijskim zna njima i vještinama njih ova prepoznavanja, tj. pojedine
elemente knji ževne strukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovima ili s njima povezanim ulomcima.
B. 3. 3 - opisuje
- uočava sličnosti i razlike između književnih poetika i razdoblja - uočava sličnosti i - uočava tipične stilskopoetička
- prepoznaje tipične književne žanrove i vrste za određena razlike između književne žanrove obilježja književnoga - objašnjava stilsko-
književnopovijesna razdoblja književnih poetika i i vrste za teksta poetička obilježja
— 122
Učenik objašnjava - opisuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni razdoblja i tipične određeno i potkrepljuje književnoga teksta i
utjecaj tekst i njegova obilježja književne žanrove i književnopovijesn o primjerima iz teksta potkrepljuje
književnopovijesnog, - objašnjava obilježja tekstova hrvatske književnosti s tekstovima vrste za određeno razdoblje i smješta utjecaj konteksta na primjerima
društvenog i kulturnog europske i svjetske književnosti s obzirom na vrijeme nastanka razdoblje književni tekst u književni tekst primjerima iz teksta
konteksta na književni - objašnjava na temelju usporedbe književne tekstove s obzirom na kontekst utjecaj konteksta na
tekst. književnopovijesni, povijesni, društveni, kulturni kontekst prema: vezama s književni tekst
drugim tekstovima na razini obrade književne teme, uporabe književnih
tehnika, kruženja tema i motiva i njihove prilagodbe kontekstu

PREPORUKA se odnosi na odgojno-obrazovne ishode B. 3. 1 , B. 3. 2 i B. 3. 3. Učenik čita dva obvezna k njiževna teksta hrvatske književnosti (Ivan Gundulić, Dubravka; Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age
Čengića) i pet književni h tekstova s popisa predloženih književnih tekstova za čitanje. Popis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i poučavanje.
Nastavnik određuje te mu i žanrove svojoj profesionalnoj procjeni te odabire, uz obvezne naslove i pisc e, i naslove s popisa predloženih književnih tekstova za čitanje te odabrane književne tekstove
poštujući zadane kriteri je kojima postiže ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda.
Za polazište pri ovladav anju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovima od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih
književnih razdoblja i p oetika. Usporedne raščlambe započinju se s hrvatskim književnim tekstovima.
— 123

izražava prema - stvara tekst u govorenome ili pisanom obliku na mjesnom govoru
vlastitome interesu ili dijalektu, žargonu ili standardnome jeziku potaknut književnim tekstom ili
PREPORUKA: Nastavni k potiče učenike na stvaralački način izražavanja i dokazivanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom i u skladu s mogućnostima i interesima učenika. Učenik
svoje radove može prik upljati u radno-dokumentarnoj mapi.
Ostvarivanje ishoda vre dnuje se formativno. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove m ogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju.
KULTURA I M EDIJI
— 124
C. 3. 1 - opisuje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i - tumači medijski - uspoređuje medijske - uspoređuje
neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitih stavova i vrijednosti - uočava tekst i prepoznaje tekstove i opisuje medijske tekstove i
Učenik analizira kako prikazane - uspoređuje medijske
skrivene stavove i mišljenja u medijskim porukama kako prikazane analizira kako
utjecaj medijskih - prepoznaje trivijalne medijske poruke, predrasude, stereotipe i/ili informacije, ideje, informacije, ideje, prikazane tekstove i analizira
tekstova na manipulaciju u medijskim porukama stavovi i mišljenja stavovi i mišljenja informacije, ideje, kako prikazane
oblikovanje stavova i utječu na oblikovanje utječu na stavovi i mišljenja informacije, ideje,
- uočava zastupljenost medijskih tekstova u različitim medijima prema
vrijednosti primatelja. stavova utječu na stavovi i mišljenja
svrsi (osobnoj, obrazovnoj i javnoj) oblikovanje stavova i
i vrijednosti oblikovanje stavova utječu na
- uspoređuje različite medijske tekstove i analizira kako su u njima vrijednosti
primatelja s obzirom i vrijednosti oblikovanje stavova i
prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na oblikovanje primatelja s obzirom
na dob, spol i primatelja s obzirom vrijednosti
stavova i vrijednosti primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni kontekst na dob, spol i
kulturni kontekst na dob, spol i primatelja s obzirom
kulturni kontekst
kulturni kontekst na dob, spol i
kulturni kontekst te
prepoznaje skrivene
medijskim
tekstovima
C. 3. 2 - opisuje značenja jednostavnih usmenih oblika iz razdoblja ljudske usmenosti i - prepoznaje utjecaj - opisuje utjecaj - objašnjava utjecaj
Učenik objašnjava njihov utjecaj na književne tekstove, djela ostalih umjetnosti te na kulturološke - uočava utjecaje europske kulturne europske kulturne europske kulturne
europske kulturne baštine na baštine na baštine na
tekstove iz europske pojave
baštine na oblikovanje oblikovanje oblikovanje oblikovanje
— 125
kulturne baštine i - uočava antičku baštinu kao klasičnu podlogu i srednjovjekovnu kao hrvatskog kulturnog hrvatskog kulturnog hrvatskog kulturnog hrvatskog kulturnog
kulturnoga kruga i kršćansku podlogu (latinizam i glagoljaštvo) europske kulture u različitim identiteta identiteta identiteta identiteta
njihov utjecaj na tekstovima
hrvatski kulturni - prepoznaje slavenski i hrvatski aspekt kulturnoga ujedinjavanja u
identitet. različitim tekstovima
- uspoređuje utjecaj izdavaštva, kulturnih časopisa i novina na
- opisuje sudjelovanje većinskoga i manjinskih naroda na oblikovanje
oblikovanje vlastitoga identiteta (kulturno-umjetnička društva, kulturne
udruge, kulturne ustanove...)
digitalnom okružju i tumači ih

manifest ili program; strip, film ili kazališna predstava
PREPORUKA: Odgojno-obrazovni shodi C. 3. 1 i C. 3. 2 ostvaruju se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika i sektorskim područjem u kojemu se učenik obrazuje te u povezanosti
nastavnih područja Hrvatski jezik i komunikacija i Književnost i stvaralaštvo.
Izvori za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda C 3. 2 mogu biti: književni tekstovi, kazališne predstave, film, strip, medijski i višemedijski tekstovi - prema samostalnom odabiru učenika i odabrani
ODGOJNO-OBRAZOVNI RAZINA USVOJENOSTI

ISHODI RAZRADA ISHODA
— 126
A. 4. 1 - određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: informiranje, dokazivanje - prema primjeru - uz pomoć - samostalno
oblikuje pripremu nastavnika oblikuje - prema smjernicama raspravlja u skladu
Učenik raspravlja u - istražuje informacije služeći se različitim pouzdanim izvorima radi za raspravu i pripremu za raspravu oblikuje pripremu za s temom, oblikom,
skladu sa svrhom i oblikovanja argumenata i protuargumenata raspravlja u skladu s i raspravlja u skladu s raspravu i raspravlja svrhom i
željenim učinkom na - procjenjuje valjanost informacije temom rasprave i temom, oblikom u skladu s temom, namjenom
primatelja. - govori u skladu s govornom ulogom govornom ulogom rasprave i svrhom i oblikom rasprave, govornom
- razgovara radi donošenja zajedničkoga zaključka o mogućem govornom ulogom rasprave i govornom ulogom i željenim
rješenju problemske situacije ili o zajedničkoj odluci ulogom učinkom na
- tekstovi: debata, sastanak (poslovni, službeni)

A. 4. 2 - opisuje obilježja i - tumači obilježja i - tumači obilježja i - analizira obilježja i
svrhu teksta te svrhu teksta te svrhu teksta te svrhu teksta te
Učenik sluša tekstove - sluša govorne i razgovorne vrste opisnih, pripovjednih, upućivačkih i
analizira informacije i organizira procjenjuje
raspravljačkih tekstova iz različitih izvora prema određenoj svrsi slušanja izdvaja informacije i
različitih funkcionalnih ideje bitne za svrhu informacije i ideje informacije i ideje
(obrazovna, javna, osobna) i namjeni (informiranje, dokazivanje, zabavljanje) ideje bitne za svrhu
stilova bitne za svrhu bitne za svrhu
slušanja slušanja
prema određenoj - opisuje strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim
slušanja slušanja
svrsi slušanja i iz znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta
različitih izvora. - analizira jezična i govorna obilježja slušanoga teksta
- analizira pouzdanost, vjerodostojnost, točnost i gledište izvora
slušanja s obzirom na svrhu slušanja - procjenjuje informacije i ideje
- oblikuje govoreni i/ili pisani tekst
PREPORUKA: Učenik sl uša dva raspravljačka teksta prema odabiru nastavnika.
— 127
A. 4. 3 - razlikuje raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i - razlikuje funkciju - opisuje funkciju i
oblika i iz različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni i obilježja obilježja - objašnjava funkciju i
Učenik čita prema raspravljačkih raspravljačkih - objašnjava obilježja obilježja
(dokazivanje, zabavljanje)
određenoj svrsi čitanja tekstova te uz pomoć tekstova te prema raspravljačkih raspravljačkih
- objašnjava strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim
raspravljačke tekstove znanjima nastavnika smjernicama tekstova na poznatim tekstova na poznatim
različitih - argumentirano procjenjuje tekst prema zadanim odrednicama: uspoređuje i uspoređuje i primjerima te i nepoznatim
funkcionalnih stilova i uspoređuje informacije i ideje u tekstu s drugim tekstovima koje je čitao kao i procjenjuje procjenjuje prema smjernicama primjerima te prema
oblika. sa svojim znanjem i iskustvom informacije i ideje informacije i ideje procjenjuje tekst smjernicama
- oblikuje različite vrste prosudbe: procjenjuje svrhu teksta i gledište prema zadanim argumentirano
autora prema zadanim odrednicama (sadržaj, struktura, svrha, namjena) odrednicama procjenjuje tekst
prema zadanim
- tekstovi: kritika, recenzija
odrednicama
- planira pisanje raspravljačkih tekstova prema određenoj strukturi, - uz pomoć - prema primjeru
obliku nastavnika piše piše raspravljačke - samostalno piše
(isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu raspravljačke - prema smjernicama raspravljačke
A. 4. 4 tekstove,
(administrativnom, publicističkom, popularnoznanstvenom) tekstove i uz pomoć piše raspravljačke
primjenjuje obilježja tekstove, primjenjuje
nastavnika tekstove,
Učenik piše - sažima prikupljene informacije i oblikuje novi sadržajno i logički funkcionalnoga stila obilježja
primjenjuje obilježja primjenjuje
raspravljačke tekstove povezan tekst izbjegavajući plagiranje funkcionalnoga stila u
u skladu sa svrhom obilježja
s obilježjima - procjenjuje informacije s obzirom na pouzdanost, vjerodostojnost, funkcionalnoga
teksta i prikladno funkcionalnoga stila skladu sa svrhom
funkcionalnih stilova u točnost, autorstvo i gledište stila u skladu sa
parafrazira u skladu sa svrhom teksta i željenim
skladu sa svrhom - primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnoga jezika: svrhom teksta
teksta i prikladno učinkom na primatelja
teksta i željenim pravopisnu
učinkom na primatelja. (pisanje glasova u dodiru), gramatičku, leksičku i stilističku citira i parafrazira i prikladno citira i
parafrazira
PREPORUKA: Sadržaji odgojno-obrazovnoga ishoda A. 4. 1, A. 4. 2, A. 4. 3, A. 4. 4 integracijski su pov ezani s nastavnim područjima Književnost i stv aralaštvo i Kultura i me diji i s ostalim ishodima
nastavnih područja Hrv atski jezik i komunikacija.
— 128
A. 4. 5 - opisuje vezu između glasa ili fona, alofona, slova ili grafema, - uočava obilježja
- uočava obilježja - prepoznaje - opisuje obilježja
fonema, naglaska ili prozodema i sloga i samoglasnika i suglasnika glasovnog sustava
Učenik opisuje glasovni glasovnog sustava
- prepoznaje obilježja glasovnog sustava hrvatskoga standardnoga standardnog jezika glasovnog sustava obilježja glasovnog
sustav hrvatskoga standardnog jezika na
jezika na na odsječnoj i standardnog jezika sustava standardnog
standardnog jezika i odsječnoj i
odsječnoj (artikulacijska i akustička obilježja glasova) i nadodsječnoj nadosječnoj razini i na odsječnoj i jezika na odsječnoj i nadosječnoj razini i
primjenjuje znanja u (naglasak ili prozodem i dužina) razini imenuje glasovne nadosječnoj razini i nadosječnoj razini, glasovne promjene i
govoru i pismu. - objašnjava glasovne promjene (jednačenje suglasnika po zvučnosti, promjene prepoznaje glasovne opisuje glasovne primjenjuje znanja u
jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe, ispadanje ili gubljenje suglasnika; promjene na promjene na govoru i pismu
nepostojani samoglasnici, vokalizacija, palatalizacija, sibilarizacija, jotacija, oglednim oglednim primjerima
alternacije ije/je/e/i) primjerima i
- opisuje razlike između govornog i pisanog oblika jezika (izgovor i pisanje primjenjuje znanja u
glasova i suglasničkih skupina) govoru i pismu
PREPORUKA: Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga
standardnoga jezika u s vakodnevnoj poslovnoj ili stručnoj komunikaciji.
- razlikuje vrste imena ili onima (antroponimi i toponimi) - izdvaja lekseme - izdvaja lekseme - odabire lekseme
- opisuje lekseme
- prepoznaje frazeme kao dio leksika ograničene ograničene uporabe ograničene uporabe
A. 4. 6 ograničene uporabe
- opisuje potrebu za leksičkim posuđivanjem i novotvorenicama uporabe iz teksta i i pravilno u
služeći se rječnicima
Učenik opisuje lekseme - opisuje vrste leksičkoga posuđivanja prema smjernicama ih primjenjuje u zadanom
ograničenoga
ograničene uporabe u - prepoznaje vrste posuđenica i njihov položaj u hrvatskome pravilno ih zadanome kontekstu kontekstu služeći se
leksičkog sloja i
leksiku hrvatskoga standardnom jeziku prema leksičkoj normi primjenjuje rječnicima
jezičnim
standardnog jezika i - služi se rječnicima ograničenog leksičkoga sloja (rječnik žargona, ograničenoga
savjetnicima i prema
pravilno ih primjenjuje. rječnik stranih riječi, razlikovni rječnik, usporedni rječnik, rječnici struke, leksičkog sloja
pravilima jezične
frazeološki rječnik rječnik vlastitih imena i prezimena) i jezičnim savjetnicima
kulture
pri razvijanju rječnika i jezične kulture
— 129
A. 4. 7 - opisuje početke hrvatske pismenosti i prve pisane spomenike na - opisuje početke - opisuje početke - opisuje početke - opisuje početke
trima jezicima i pismima hrvatske pismenosti hrvatske hrvatske hrvatske pismenosti,
Učenik opisuje
- navodi temeljna djela i autore bitne za standardizaciju hrvatskoga i prve pisane pismenosti i navodi pismenosti, navodi navodi autore i
povijesni razvoj
hrvatskoga jezika - tumači položaj hrvatskoga standardnoga jezika u europskome i spomenike na trima temeljna djela i autore i opisuje opisuje i temeljna
standardnog jezika na svjetskom kontekstu u prošlosti i sadašnjosti (hrvatski jezik kao službeni jezicima i pismima autore bitne za temeljna djela bitna djela bitna za
temeljnim djelima. jezik Europske unije, hrvatski jezik kao manjinski jezik u iseljeništvu, standardizaciju za standardizaciju standardizaciju
hrvatski jezik u medijima) hrvatskoga jezika hrvatskoga jezika hrvatskoga jezika te
opisuje hrvatski
standardni jezik kao
službeni i nacionalni
jezik RH i EU
B. 4. 1 - tumači i preispituje svoj literarni doživljaj teksta i razumijevanje književnoga

teksta u cjelini -
Učenik izražava svoj - argumentira svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na
literarni doživljaj i temelju vlastitog čitateljskog iskustva i znanja o književnosti
prosuđuje kako - uspoređuje svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu s
književni tekst utječe mišljenjima i stavovima drugih uvažavajući njihova mišljenja
na njegov osjećajni, - uspoređuje temu i problematiku književnog teksta s pojavama u
spoznajni i vrijednosni svijetu - kritički prosuđuje po čemu književni tekst obogaćuje njegovu
spoznaju, maštu, osjećaje i vrijednosti
razvoj.
— 130

teksta kojega je pročitao
PREPORUKA: Odgojnoobrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; li terarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom;
učenik treba pročitati n ajmanje jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
B. 4. 2 - prema - prema - prema - obrazlaže književni

- objašnjava na temelju usporedbe hrvatske i svjetske književne smjernicama smjernicama smjernicama tekst s obzirom na
Učenik obrazlaže tekstove na sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini primjenjujući tumači književni uspoređuje pristup usmjeren
analizira književni
različite interpretacije književnoteorijske pojmove vezane uz: prozne vrste: moderna pripovijetka, tekst s obzirom na tekst s obzirom na književne tekstove s čitatelju,
književnih tekstova s moderni roman, groteska, parodija i travestija pristup usmjeren pristup usmjeren obzirom na književnom tekstu
obzirom na pristup poetske vrste: moderna poezija, pjesma u prozi čitatelju, čitatelju, pristup usmjeren ili piscu
usmjeren čitatelju, dramske vrste: drama u užem smislu i psihološka drama književnom književnom čitatelju,
književnom tekstu ili - uspoređuje svoju interpretaciju s interpretacijama drugih čitatelja tekstu ili piscu tekstu ili piscu književnom
piscu. tekstu ili piscu
- tekstovi: moderni roman, moderna pripovijetka i novela, drama,
- obvezni tekstovi za cjelovito čitanje: Antun Branko Šimić, izbor iz

poezije; Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi
— 131
Učenik analizira prema temi i žanru dva obvezna književna teksta (Antun Branko Šimić, izbor iz poezije; Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi) i pet književnih tekstova s popisa predloženih književnih
tekstova za čitanje koji mogu biti tematski povezani s obveznim književnim tekstovima.
Tijekom školske godine nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književnoteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja, tj.
pojedine elemente književne strukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovima ili s njima povezanim ulomcima.
B. 4. 3 - opisuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni - imenuje - uočava utjecaj - opisuje slijed - prosuđuje utjecaje
tekst i uočava obilježja zamjećena u tekstu književnopovijesn književnopovijesn književnih poetika različitih konteksta
Učenik opisuje slijed
- opisuje slijed književnih poetika hrvatske i svjetske književnosti na o razdoblje u og, društvenog i i na književne
književnih poetika i
primjerima obveznih i izbornih književnih tekstova kojemu je nastao kulturnog književnopovijesni tekstove na temelju
razdoblja i prosuđuje
- prosuđuje hrvatske književne tekstove na temelju usporedne književni tekst i konteksta na h razdoblja usporedne
utjecaj različitih
interpretacije s tekstovima europske i svjetske književnosti s obzirom na opisuje njegova oblikovanje hrvatske i svjetske interpretacije i
konteksta na
književnopovijesni, društveni, kulturni kontekst prema: vezama s drugim obilježja u tekstu značenja književnosti na opisuje slijed
književni tekst.
tekstovima na razini obrade književne teme, uporabe književnih tehnika, književnog teksta primjerima književnih poetika i
kruženja tema i motiva i njihove prilagodbe kontekstu obveznih i izbornih književnopovijesnih
književnih tekstova razdoblja hrvatske i
lirska poezija, poema svjetske književnosti
na primjerima
- obvezni tekstovi za cjelovito čitanje: Antun Branko Šimić, izbor iz obveznih i izbornih
poezije; Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi književnih tekstova
PREPORUKA se odnosi na odgojno-obrazovne ishode B. 4. 1 , B. 4. 2 i B. 4. 3. Učenik čita dva obvezna književna teksta hrvatske književnosti (Antun Branko Šimić, izbor iz poezije; Miroslav Krleža,
Gospoda Glembajevi) i pet književnih tekstova s popisa predloženih književnih tekstova za čitanje. Popis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i
poučavanje. Pisci su navedeni abecednim redoslijedom. Nastavnik određuje temu i žanrove prema svojoj profesionalnoj procjeni te odabire, uz obvezne naslove i pisce, i naslove s popisa predloženih
književnih tekstova za čitanje te odabrane književne tekstove poštujući zadane kriterije kojima postiže ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda.
— 132

izražava prema
vlastitome interesu
umjetničkim djelom
tekstom.
djelom i rješava različite problemske situacije motivirane književnim tekstom
PREPORUKA: Nastavnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja i dokazivanja. Ishod se može ost varivati individualnim i timskim radom i u skladu s mogućnostima i interesima učenika. Učenik
Ostvarivanje ishoda vre dnuje se formativno. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju.
KULTURA I M EDIJI
— 133
C. 4. 1 - procjenjuje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i - tumači medijski - uspoređuje - uspoređuje - uspoređuje medijske
neprofitnim medijima na oblikovanje na oblikovanje vlastitog doživljaja tekst i opisuje kako medijske tekstove i medijske tekstove i tekstove i procjenjuje
Učenik procjenjuje
stvarnosti i identiteta tumači kako analizira kako
utjecaj medijskih informacije, ideje, kako informacije,
tekstova na doživljaj - uočava cenzuru u medijskim tekstovima informacije, ideje, informacije, ideje,
stavovi i mišljenja u ideje, stavovi i
stvarnosti i oblikovanje - opisuje sadržaj komercijalnih medijskih poruka i ekonomska načela stavovi i mišljenja u stavovi i mišljenja u
njemu utječu na mišljenja u njemu
funkcioniranja medija njemu utječu na njemu utječu na
identiteta primatelja. doživljaj stvarnosti i utječu na doživljaj
- odgovorno preuzima ulogu u građanskom novinarstvu (objavljuje i doživljaj stvarnosti i doživljaj stvarnosti i
komentira poštujući zakonske propise i vodi računa o oblikovanju svoga oblikovanje stvarnosti i
identiteta primatelja oblikovanje oblikovanje oblikovanje identiteta
identiteta u medijima)
s obzirom na dob, identiteta primatelja identiteta primatelja primatelja s obzirom
- prepoznaje društvenu i estetsku vrijednost medijskog teksta
spol i kulturni s obzirom na dob, na dob, spol i kulturni
- uspoređuje različite medijske tekstove i procjenjuje kako su u njima
prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na doživljaj kontekst kontekst te
stvarnosti i oblikovanje identiteta primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni spol i kulturni prepoznaje društvenu
kontekst kontekst i estetsku vrijednost
medijskog teksta
C. 4. 2 - obrazlaže utjecaj globalizacije i internacionalizacije na oblikovanje - na poznatim - navodi kulturne - prepoznaje - opisuje utjecaje
višestrukih kulturnih identiteta primjerima tekstova krugove i uočava utjecaje tekstova iz tekstova iz različitih
Učenik obrazlaže
- uočava odnos visoke, pučke i popularne kulture i umjetnosti u prepoznaje utjecaje njihove utjecaje na različitih kulturnih krugova na
povezanost vlastitog i različitih kulturnih kulturnih krugova na
prošlosti i sadašnjosti (npr. renesansna kultura trga, srednjoeuropska kultura različite tekstove oblikovanje vlastitog
hrvatskoga kulturnog krugova oblikovanje vlastitog
kavane, salonska kultura, kultura ceste...) i njihov odraz u tekstovima kulturnog identiteta
identiteta s određenim kulturnog identiteta
- uspoređuje pojave iz različitih kulturnih krugova i opisuje njihove

— 134
nastavnim područjima Hrvatski jezik i komunikacija i Književnost i stvaralaštvo.
— 135
RAZINA USVOJENOSTI
ODGOJNO-
RAZRADA ISHODA
A. 1. 1 - određuje temu, oblik, svrhu (obrazovna, javna, osobna) i i namjenu - prema primjeru - uz pomoć - prema smjernicama - samostalno govori u
govornoga teksta: informiranje, pregovaranje, uvjeravanje oblikuje tekst i nastavnika oblikuje oblikuje tekst i govori skladu s temom,
Učenik opisuje i
- prepoznaje različite izvore informacija za pripremu govornoga teksta - govori u skladu s tekst i govori u skladu u skladu s temom, oblikom,
pripovijeda u skladu svrhom i
odabire informacije u skladu sa svrhom i željenim učinkom na primatelja i temom govornoga s temom i oblikom oblikom i svrhom
sa svrhom i željenim namjenom
provjerava njihovu važnost i točnost teksta govornoga teksta govornoga teksta
učinkom na govornoga teksta i
- oblikuje natuknice, nacrt i logično strukturiran tekst prema obilježjima
primatelja. vrste teksta koji govori željenim učinkom na
- govori i razgovara u skladu s govornom ulogom primatelja
pregovaranja - primjenjuje stečena znanja o hrvatskome standardnom jeziku,
uvažava pravogovornu normu, govorne vrednote, neverbalne znakove i
funkcionalni stil vrste teksta
- tekstovi: vijest, razgovor o temi
— 136
- sluša govorne i razgovorne vrste tekstova s obilježjima opisnoga i - izdvaja informacije i - analizira informacije - organizira - procjenjuje
A. 1. 2 pripovjednog diskursa različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora ideje bitne za svrhu i ideje bitne za svrhu informacije i ideje informacije i ideje
Učenik sluša prema prema određenoj svrsi slušanja (obrazovna, javna, osobna) i namjeni slušanja slušanja bitne za svrhu bitne za svrhu
(informiranje) slušanja slušanja
određenoj svrsi
slušanja opisne i - prepoznaje različite moguće izvore informacija i uočava njihovu
pristranost - analizira i uspoređuje informacije i ideje i procjenjuje njihovu
pripovjedne tekstove
različitih
i oblika.
A. 1. 3 - razlikuje opisne i pripovjedne tekstove različitih funkcionalnih stilova i - uočava osnovna - prepoznaje - razlikuje osnovna - razlikuje obilježja i
oblika i iz različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja (obrazovna, javna, obilježja i svrhu osnovna obilježja i obilježja i svrhu svrhu opisnih i
Učenik čita prema
osobna) i namjeni (informiranje) opisnih i svrhu opisnih i opisnih i pripovjednih
određenoj svrsi - objašnjava strukturna obilježja teksta i služi se prethodno stečenim pripovjednih tekstova na
pripovjednih pripovjednih
čitanja opisne i znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta tekstova te analizira poznatim i
tekstova te izdvaja tekstova te
pripovjedne - analizira tekst: izdvaja informacije, razlikuje ih po važnosti, određuje informacije i ideje nepoznatim
informacije i ideje organizira
tekstove različitih glavne ideje u tekstu, objašnjava osnovna i prenesena značenja primjerima i
informacije i ideje
funkcionalnih stilova analizira ih
- tekstovi: putopis, reportaža pomoću smjernica
i oblika.
— 137
A. 1. 4 - planira pisanje opisnih i pripovjednih tekstova prema određenoj - uz pomoć - prema primjeru - prema smjernicama - samostalno piše
strukturi, obliku (isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu nastavnika piše piše opisne i opisne i pripovjedne opisne i pripovjedne
(administrativnom i publicističkom) opisne i pripovjedne pripovjedne tekstove tekstove i tekstove i
pripovjedne primjenjuje obilježja
- istražuje različite izvore informacija, prikuplja, razvrstava i povezuje tekstove i i primjenjuje primjenjuje obilježja
tekstove s funkcionalnog stila u
informacije i ideje u skladu s temom i svrhom pisanja primjenjuje obilježja obilježja funkcionalnog stila u
obilježjima skladu sa svrhom
- služi se informacijama poštujući prava intelektualnog vlasništva funkcionalnog stila u funkcionalnog stila u skladu sa svrhom
funkcionalnih stilova teksta i željenim
- oblikuje sadržajno i logički povezan tekst skladu sa svrhom skladu sa svrhom teksta
u skladu sa svrhom i - primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnog jezika: pravopisnu učinkom na
teksta teksta
željenim učinkom na (pravilno piše vlastita imena, osobna i zemljopisna imena i složene glagolske primatelja
primatelja. oblike), gramatičku, leksičku i stilističku (stilska obilježenost glagolskih i imenskih
oblika)
- samostalno popunjava upisnicu u tiskanome i/ili elektroničkome obliku
- tekstovi: tehnički (objektivni) opis, izvješće, službeni životopis; upisnica
PREPORUKA: Sadrža ji odgojno-obrazovnih ishoda A. 1. 1, A. 1. 2, A. 1. 3 i A. 1. 4 integracijski su pove zani s nastavnim područjima Književnost i stvar alaštvo i Kultura i medi ji i s ostalim ishodima
nastavnog područja Hrvatski jezik i komunikacija.
A. 1. 5 - opisuje riječ kao morfološku i sintaktičku jedinicu - razlikuje - objašnjava

- opisuje morfološka morfološka - opisuje morfološka morfološka
Učenik objašnjava - prepoznaje morfeme po položaju i funkciji (korijenske, prefiksalne i obilježja riječi u obilježja obilježja riječi u obilježja riječi u
morfološka sufiksalne te leksičke i gramatičke ili oblikotvorne) - uočava osnovni i izmijenjeni rečenici promjenjivih i rečenici i primjenjuje rečenici i primjenjuje
obilježja riječi u morf (alomorf) nepromjenjivih znanja u oblikovanju znanja u oblikovanju
rečenici i - razlikuje gramatičke kategorije riječi i vrsta riječi na zadanim primjerima riječi teksta teksta
primjenjuje znanje u kontekstu
pri oblikovanju - razlikuje uporabu glagolskih vremena i načina: prezent, perfekt, aorist,
teksta. imperfekt, pluskvamperfekt, futur I., futur II., imperativ, kondicional I. i
kondicional II.
- objašnjava uporabu aktiva i pasiva
- primjenjuje morfološka znanja o vrstama riječi pri oblikovanju teksta
— 138
PREPORUKA: Učenj e i poučavanje metajezičnim znanjima u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične k ompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga
standardnoga jezika u svakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji.
- opisuje odnos sadržaja i značenja leksema u kontekstu - uočava značenjske - imenuje značenjske - razlikuje riječi - opisuje značenjske
A. 1. 6 - razlikuje jednoznačnost od višeznačnosti i potkrepljuje ju primjerima odnose među odnose među prema vrsti odnose među
- razlikuje značenja leksema u zadanom kontekstu pomoću rječnika - riječima riječima na temelju značenjskih odnosa riječima na temelju
Učenik opisuje
prepoznaje osnovna i prenesena značenja (metaforu, metonimiju i oksimoron) konteksta i pomoću na temelju konteksta pomoću
značenjske odnose
među riječima - opisuje leksičko-semantičke odnose u zadanom kontekstu: sinonimiju, rječnika konteksta i pomoću rječnika
pomoću rječnika. homonimiju, antonimiju, hiperonimiju i hiponimiju - opisuje strukturu rječničkoga rječnika
članka u jezičnom rječniku
- služi se rječnikom općeg i ograničenog leksičkog sloja pri razvijanju
rječnika
PREPORUKA: Pozorn ost se posvećuje odnosu strukovnoga i općeuporabnoga leksika, tj. leksiku struke.
- opisuje jezik kao sredstvo komunikacije, spoznaje i izražavanja - uočava da se služi

A. 1. 7 - prepoznaje genetsku pripadnost hrvatskoga jezika jezičnoj porodici različitim govorima - prepoznaje - opisuje razliku
- prepoznaje razliku
- navodi sastavnice jezične norme hrvatskoga standardnog jezika: u svojoj komunikaciji sastavnice svojega između sastavnica između sastavnica
Učenik opisuje pravopisnu, pravogovornu, gramatičku, leksičko-semantičku, stilističku svojega idiolekta
idiolekta koje svojega idiolekta i
razliku između - razlikuje hrvatski kao materinski jezik, kao manjinski jezik i kao drugi pripadaju osobnoj i standardnog jezika koje pripadaju
hrvatskoga jezika jezik javnoj komunikaciji osobnoj i javnoj
kao sustava govora i - prepoznaje hrvatski jezik i njegove govore kao dio narodnog identiteta na standardnom komunikaciji na
- prepoznaje hrvatski standardni jezik kao dio nacionalnog identiteta jeziku
hrvatskoga - primjenjuje spoznaje o hrvatskom standardnome jeziku u javnoj komunikaciji i standardnom
standardnog jezika. razlikuje ga od osobnoga idiolekta jeziku
KNJIŽEVNOST I STVA RALAŠTVO
— 139

Učenik izražava svoj razumijevanje književnoga teksta
literarni doživljaj i - izdvaja pojedinosti koje su ga se dojmile i potaknule na razmišljanje
objašnjava stav o
književnom tekstu.
potkrepljuje ih primjerima
- čita najmanje jedan tekst prema vlastitom izboru i predstavlja ga -
objašnjava u čemu uživa dok čita -
PREPORUKA: Odgojn o-obrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; liter arni doživljaj učenik mo že izraziti usmeno, pisa no, vizualizacijama i kreativnim uratkom;
učenik treba pročitati najma nje jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
B. 1. 2 - razlikuje književne - prepoznaje - opisuje tematska i - opisuje tematska,

- prepoznaje polazišta bitna za razumijevanje književnosti kao umjetnosti žanrove i vrste te tematska i žanrovska žanrovska obilježja žanrovska i izrazna
Učenik opisuje te oblike i načine književnog izražavanja njihova osnovna obilježja teksta i primjenjuje obilježja teksta i
književni tekst - prepoznaje osobitosti hrvatske usmenoknjiževne baštine (pučka i obilježja teksta i primjenjuje pojmove vezane uz primjenjuje pojmove
prema temi i žanru. narodna popijevka; narodne predaje, zagonetke, poslovice i vicevi) osnovne pojmove prozne, poetske i vezane uz prozne,
- razlikuje i opisuje književne žanrove i vrste i njihova osnovna obilježja na vezane uz prozne, dramske vrste poetske i dramske
oglednim primjerima
poetske i dramske vrste
- služi se književnoteorijskim pojmovima u opisivanju književnog teksta na
vrste
sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini: prozne vrste (umjetnička proza, roman,
pripovijest, struktura proznog teksta: tema, pripovjedač, fabula, kompozicija,
karakterizacija i tipologija likova, ideja i značenje)
poetske vrste (obilježja lirike, lirske vrste i oblici, struktura lirske pjesme: tema,
motiv, pjesnička slika, ritam, rima, strofa, stih)
— 140
dramske vrste (drama i kazalište, komedija, struktura dramskog teksta: dramski

sukob, dramska napetost, dramski lik, dramski dijalog i monolog, didaskalije, čin,
- tekstovi: pripovijetka, roman, drama, komedija, lirska poezija; lirsko-

epska poezija; jednostavni oblici: zagonetka, poslovica, vic, bajka, basna
- obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: August Šenoa, Prijan

Lovro; Marin Držić, Novela od Stanca
PREPORUKA: Poučav anje i učenje književnoteorijskih pojmova povezuje se s književnim tekstovima; u an alizi književnih djela primjenjuje se književnoteor ijsko znanje (temeljni p ojmovi) stečeno
tijekom obveznog obrazovan ja, a novi književnoteorijski pojmovi uče se i poučavaju s obzirom na tematska i žanr ovska obilježja.
Učenik analizira pre ma temi i žanru dva obvezna književna teksta hrvatske književnosti (August Šenoa, Pr ijan Lovro; Marin Držić, Novela od Stanca) i pet književnih tekstova koji mogu biti tematski i/ili
žanrovski povezani s obveznim književnim tekstovima.
Tijekom školske godi ne nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književ noteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja, tj. pojedine
elemente književne s trukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovima ili s njim a povezanim ulomcima.
B. 1. 3 - imenuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst i - imenuje - prepoznaje stilsko- - prepoznaje - opisuje
uočava njegova obilježja u tekstu književnopovijesno poetička obilježja književnopovijesni, književnopovijesni,
Učenik opisuje
- prepoznaje obilježja tekstova hrvatske književnosti u kontekstu razdoblje u kojemu je književnog teksta i povijesni, društveni povijesni, društveni
književni tekst u
europske i svjetske književnosti nastao književni tekst potkrepljuje ih i kulturni kontekst i kulturni kontekst
književnopovijesn
om, društvenom i - prepoznaje stilsko-poetička obilježja književnog teksta i potkrepljuje ih i uočava njegova primjerima iz teksta književnog teksta književnog teksta
primjerima iz teksta obilježja
kulturnom kontekstu.
- opisuje književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst književnog
teksta
- tekstovi: pripovijetka, roman, drama, komedija, lirska poezija
- obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: August Šenoa, Prijan

Lovro; Marin Držić, Novela od Stanca
— 141
PREPORUKA se odnosi na odgojno-obrazovne ishode B. 1. 1 , B. 1. 2 i B. 1. 3. Učenik čita dva obvezna književna teksta iz hrvatske književnosti (August Šenoa, Prijan Lovro; Marin Držić, Novela od
Stanca) i pet književnih tekstova s popisa predloženih književnih tekstova za čitanje. Popis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i poučavanje.
Nastavnik određuje temu i žanrove prema svojoj profesionalnoj procjeni te odabire, uz obvezne naslove i pisce, i naslove s popisa predloženih književnih tekstova za čitanje te odabrane književne
tekstove poštujući zadane kriterije kojima postiže ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda.

Učenik se stvaralački djelom, u kojima do izražaja dolazi kreativnost, inovativnost, originalnost i
izražava prema
vlastitome interesu
umjetničkim djelom
tekstom.
obilježjima - priprema i izvodi dramske i scenske igre, snima (kratke) filmove, crta,
slika i/ ili fotografira potaknut književnim tekstom ili umjetničkim djelom i rješava
djelom
PREPORUKA: Nastav nik potiče učenike na stvaralački način izražavanja i dokazivanja. Ishod se može os tvarivati individualnim i timskim radom i na temelju prethodno usvojenih znanja i vještina iz
likovne i glazbene u mjetnosti te u skladu s mogućnostima i interesima učenika. Učenik svoje radove mož e prikupljati u radno-dokumentarnoj mapi.
Ostvarivanje ishoda vrednuje se formativno. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju.
KULTURA I ME DIJI
— 142
C. 1. 1 - uočava različita djelovanja medijskih tekstova u javnim, komercijalnim i - opisuje svrhu

- opisuje svrhu
neprofitnim na svakodnevni život primatelja - prepoznaje svrhu - opisuje svrhu medijskog teksta,
Učenik tumači medijskog teksta i
- opisuje svrhu (osobnu, obrazovnu, javnu) medijskoga teksta medijskog teksta i medijskog teksta i objašnjava medijsku
utjecaj medijskih tumači kako su u
- uočava izravno i neizravno navedene poruke u medijskom tekstu prema smjernicama prema smjernicama poruku i njezin
tekstova na njemu prikazane
svakodnevni život - opisuje odnos između medijskih sadržaja i stvarnosti opisuje medijsku objašnjava medijsku utjecaj na
- objašnjava medijsku poruku i zaključuje kome je namijenjena informacije, ideje,
primatelja. poruku i njezin poruku i njezin svakodnevni život
- prepoznaje na koje je jezične, vizualne, auditivne i audiovizualne načine stavovi i mišljenja i
utjecaj na utjecaj na primatelja te
oblikovana medijska poruka i kako ti načini utječu na njezinu recepciju kako utječu na
svakodnevni život svakodnevni život prepoznaje izravno i
svakodnevni život
primatelja primatelja neizravno navedene
primatelja
poruke
- tumači kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u medijskom u medijskom tekstu
tekstu i kako utječu na svakodnevni život primatelja
C. 1. 2 - prepoznaje razliku između popularne i visoke kulture na odabranim - uočava elemente - uočava elemente - prepoznaje - opisuje elemente
tekstovima popularne i visoke popularne i visoke elemente popularne i popularne i visoke
Učenik opisuje kulture u tekstovima kulture u tekstovima
- razlikuje različite kulturne obrasce na odabranim tekstovima i njihov kulture u tekstovima visoke kulture u
tekstove popularne i i njihov utjecaj na tekstovima i njihov i njihov utjecaj na
utjecaj na oblikovanje vlastitog kulturnog identiteta
visoke kulture i vlastiti kulturni utjecaj na vlastiti vlastiti kulturni
- prepoznaje i opisuje obilježja kozmopolitske kulture, šunda, trenda i kiča
njihov utjecaj na identitet kulturni identitet identitet
u umjetnosti i izražava svoj kritički stav prema njima
vlastiti kulturni
- opisuje utjecaj popularne kulture na razvoj vlastitog kulturnog identiteta
identitet. - posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i digitalnom
okružju i objašnjava ih

— 143

ODGOJNO-
OBRAZOVNI ISHODI
HRVATSKI JEZIK I KOMUNIKACIJA
A. 2. 1 - određuje temu, oblik i namjenu govornoga teksta: informiranje, - prema primjeru - uz pomoć - prema smjernicama - samostalno govori u
dokazivanje - istražuje informacije važne za pripremu govornoga teksta služeći se oblikuje tekst i govori nastavnika oblikuje oblikuje tekst i govori skladu s temom,
Učenik govori
različitim pouzdanim izvorima u skladu s tekst i govori u u skladu s temom, oblikom, svrhom i
izlagačke tekstove u
- uspoređuje informacije iz raznih izvora radi procjene pouzdanosti, temom govornoga skladu s temom i oblikom i svrhom namjenom
skladu sa svrhom
vjerodostojnosti, točnosti, autorstva i gledišta teksta oblikom govornoga govornoga govornoga teksta i
i željenim učinkom
- prikladno se služi natuknicama, bilješkama, karticama, plakatima i teksta teksta željenim učinkom na
na primatelja.
računalnim prikazima pri govorenju primatelja
pregovaranja radi zajedničkoga rješavanja problemske situacije ili donošenja
odluka - samostalno primjenjuje stečena znanja o hrvatskome standardnom
jeziku, uvažava pravogovornu normu, govorne vrednote i neverbalne znakove i
- tekstovi: usmena prezentacija (usmeni prikaz), poslovni razgovor
— 144
- sluša govorne i razgovorne vrste izlagačkih tekstova iz različitih izvora i - izdvaja informacije i - analizira - organizira - procjenjuje
različitih funkcionalnih stilova i oblika prema određenoj svrsi slušanja ideje bitne za svrhu informacije i ideje informacije i ideje informacije i ideje
A. 2. 2
(obrazovna, javna, osobna) i namjeni (informiranje) slušanja bitne za svrhu bitne za svrhu bitne za svrhu slušanja
Učenik sluša prema - prepoznaje različite moguće izvore informacija slušanja slušanja
određenoj svrsi - uočava utjecaje konteksta na primanje informacija u skladu sa svrhom
izlagačke slušanja
tekstove različitih
funkcionalnih - oblikuje govoreni i/ili pisani tekst na temelju slušanja
stilova i oblika.
PREPORUKA: Učeni k sluša dva izlagačka teksta prema odabiru nastavnika.
- razlikuje izlagačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz - prepoznaje funkciju - razlikuje funkciju i - opisuje funkciju i
različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni (informiranje) i osnovna obilježja osnovna obilježja - opisuje funkciju i
A. 2. 3 osnovna obilježja
- opisuje strukturna obilježja tekstova i služi se prethodno stečenim izlagačkih tekstova te izlagačkih tekstova te obilježja izlagačkih
Učenik čita prema izlagačkih tekstova na
znanjima analizira i tekstova na poznatim i
određenoj svrsi poznatim primjerima
- istražuje podatke o autoru, izdanju i nakladniku izvora nepoznatim
izlagačke - prepoznaje provjerene i neprovjerene izvore informacija te
tekstove - povezuje i sažima podatke i ideje u tekstu analizira informacije sažima informacije i sažima informacije i primjerima te sažima
različitih - odabire prikladne citate kojima potkrepljuje svoje zaključke o ideje ideje u tekstu, služi informacije i ideje u
funkcionalnih eksplicitnom i implicitnom značenju teksta se prikladnim tekstu te svoje
stilova i oblika. - povezuje informacije i ideje u tekstu sa svojim znanjem, iskustvom i citatima zaključke podupire
drugim tekstovima prikladnim citatima i
- tekstovi: popularnoznanstveni ili stručni članak, intervju povezuje tekst sa
svojim znanjem i
drugim tekstovima
— 145
A. 2. 4 - planira pisanje izlagačkih tekstova prema određenoj strukturi, obliku - uz pomoć - prema primjeru - prema - samostalno piše
(isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu (administrativnom, nastavnika piše piše izlagačke smjernicama piše izlagačke tekstove i
Učenik piše
publicističkom) izlagačke tekstove tekstove i izlagačke tekstove primjenjuje obilježja
izlagačke
- istražuje različite izvore informacija služeći se naprednim pretraživanjem i primjenjuje primjenjuje i primjenjuje funkcionalnog stila u
tekstove s
i analizira njihovu valjanost obilježja obilježja obilježja skladu sa svrhom
obilježjima
- oblikuje sadržajno i logički povezani tekst funkcionalnoga funkcionalnoga funkcionalnog
funkcionalnih teksta i željenim
stilova u skladu - primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnog jezika: pravopisnu stila u skladu sa stila u skladu sa stila u skladu sa učinkom na
sa svrhom teksta (pravilno piše sve pravopisne znakove na razini rečenice), gramatičku, leksičku i svrhom teksta svrhom teksta svrhom teksta primatelja
i željenim stilističku
učinkom na - samostalno popunjava anketni obrazac u tiskanome i/ili elektroničkome
primatelja. obliku
PREPORUKA: Sadr žaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 2. 1, A. 2. 2, A. 2. 3 i A. 2. 4 integracijski su pov ezani s nastavnim područjima Književnost i stv aralaštvo i Kultura i m ediji i s ostalim ishodima
nastavnih područja Hrvatski jezik i komunikacija.
A. 2. 5 - razlikuje nezavisne (predikat subjekt, objekt, priložne oznake) i zavisne - uočava sintaktičku - pomoću - samostalno - samostalno
rečenične članove (atribut: sročni ili pridjevski i nesročni ili imenski i apozicija) službu riječi u smjernica primjenjuje riječ u primjenjuje riječ u
Učenik rečenici
- primjenjuje pravilne oblike padeža, glagolskih oblika i načina, priloge, primjenjuje riječ u pravilnoj pravilnoj sintaktičkoj
primjenjuje riječi
prijedloge, veznike i čestice u rečenici pravilnoj sintaktičkoj službi službi u rečenici i
u pravilnoj
- uočava upravljanje ili rekciju prijedloga i glagola, prijedložno-padežne sintaktičkoj službi u u rečenici opisuje njezinu
sintaktičkoj
izraze i bezlične konstrukcije i pravilno se njima služi rečenici strukturu
službi u rečenici i
opisuje njezinu - opisuje gramatičke veze među sastavnicama spojeva riječi ili sintagmi: sročnost
strukturu. ili kongruencija, upravljanje ili rekcija, pridruživanje - primjenjuje sintaktička
znanja pri oblikovanju teksta
PREPORUKA: Učen je i poučavanje metajezičnim znanjima u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilno j uporabi hrvatskoga
standardnoga jezik a u svakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji.
— 146
- prepoznaje tvorbu riječi u hrvatskome jeziku prema tvorbenim - opisuje razliku - opisuje najčešće
A. 2. 6 - uočava razlike - opisuje značenjske
načinima: izvođenje i slaganje; sufiksalna tvorba, prefiksalna tvorba, slaganje, među osnovnim tvorbene načine
Učenik opisuje srastanje - prepoznaje razlike među riječima tvorenim različitim tvorbenim među osnovnim tvorbenim načinima tvorbe imenica, razlike među riječima
tvorbu riječi nastavcima ili načinima tvorbenim načinima na oglednim uvjetovane tvorbenim
pridjeva, glagola i
prema osnovnim - opisuje najčešće tvorbene načine tvorbe imenica, pridjeva, glagola i na oglednim načinima ili
primjerima priloga
tvorbenim priloga - opisuje značenjske razlike među riječima uvjetovane tvorbenim primjerima nastavcima na
načinima. načinima ili nastavcima oglednim primjerima
PREPORUKA: Pozorn ost se posvećuje odnosu strukovnoga i općeuporabnoga leksika, tj. leksiku struke.
A. 2. 7 - prepoznaje organske (mjesne govore, dijalekte i narječja) govore i - navodi obilježja - uočava obilježja - navodi obilježja - navodi obilježja
idiome kao sastavnice svojeg idiolekta svojega mjesnog svojega mjesnog svojega mjesnog svojega mjesnog
Učenik opisuje
- uočava obilježja svojega mjesnog govora ili idioma prema standardnome govora u odnosu na govora u odnosu na govora u odnosu na govora u odnosu na
razliku između
hrvatskom jeziku standardni hrvatski standardni hrvatski standardni hrvatski standardni hrvatski
hrvatskih narječja i
hrvatskoga - navodi rasprostranjenost hrvatskih dijalekata i narječja jezik jezik i prepoznaje jezik i prepoznaje jezik i opisuje
standardnog - prepoznaje morfološke, tvorbene i sintaktičke osobitosti hrvatskih organske i organske i organske i neorganske
jezika. dijalekata i
neorganske idiome neorganske idiome idiome kao sastavnice
narječja u usporedbi sa standardnim hrvatskim jezikom
kao sastavnice kao sastavnice hrvatskog jezika
- prepoznaje uporabu mjesnih govora, dijalekata i narječja hrvatskoga
hrvatskog jezika hrvatskog jezika
jezika u javnoj komunikaciji
PREPORUKA: Obilježja narječja i govora društvenih skupina svladavaju se prema načelu zavičajnosti i bliskosti (primjerenosti) te aktualnosti i preporučuje se povezati ih s medijskim tekstovima.
— 147
- obrazlaže svoj literarni doživljaj teksta i razumijevanje književnoga teksta

B. 2. 1
Učenik izražava iskustva - objašnjava svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na temelju
svoj literarni vlastitog čitateljskog iskustva i znanja o književnosti
doživljaj i - obrazlaže svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu i potkrepljuje ih -
obrazlaže stavove primjerima
o književnom - objašnjava svoje proživljeno iskustvo čitanja i uspoređuje ga s iskustvom
čitanja drugih
tekstu.
- obrazlaže što utječe na njegov književni ukus
PREPORUKA: Odgoj no-obrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; lit erarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom;
učenik treba pročita ti najmanje jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
B. 2. 2 - prema - prema - uspoređuje

smjernicama tumači - prema književne tekstove
- objašnjava i uspoređuje književne tekstove na sadržajnoj, izraznoj i smjernicama
Učenik uspoređuje smjernicama
idejnoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz: prozne vrste tematska i interpretira prema temi ili
književne tekstove analizira tematska žanru i primjenjuje
(novela, uokvirena kompozicija romana i novele, tema, pripovjedač, tipovi žanrovska obilježja književne tekstove
prema temi ili karakterizacija i tipologija likova, ideja i značenje) poetske vrste (obilježja i žanrovska pojmove vezane uz
književnoga teksta i prema temi ili
žanru. moderne poezije, vrste i oblici moderne poezije, struktura moderne lirske pjesme: obilježja teksta i prozne, poetske i
primjenjuje žanru i
tema, motiv, pjesnička slika, ritam, rima, strofa, stih) dramske vrste (tragedija i primjenjuje dramske vrste
pojmove vezane uz primjenjuje
obilježja tragedije) pojmove vezane
prozne, poetske i pojmove vezane
- tekstovi: novela, roman, drama, tragedija, poezija dramske vrste uz prozne,
uz prozne,
poetske i dramske
- obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: Vjenceslav Novak, poetske i dramske
vrste
Posljednji Stipančići; Antun Gustav Matoš, izbor iz novela vrste
— 148
Učenik analizira prema temi i žanru dva obvezna književna teksta hrvatske književnosti (Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići; Antun Gustav Matoš, izbor iz novela) pet književnih tekstova koji mogu
biti tematski povezani s obveznim književnim tekstovima.
B. 2. 3 - imenuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst i - imenuje - opisuje - opisuje književne - uspoređuje
prepoznaje njegova obilježja u tekstu književnopovijesn o stilskopoetička tekstove s obzirom književne tekstove s
Učenik
- uspoređuje obilježja tekstova hrvatske književnosti s tekstovima razdoblje u kojem obilježja književnog na obzirom na
uspoređuje europske i svjetske književnosti s obzirom na vrijeme nastanka je nastao književni teksta te književnopovijesni , književnopovijesni,
književne - opisuje i uspoređuje književne tekstove s obzirom na književnopovijesni, tekst i opisuje prepoznaje važnost društveni i kulturni društveni i kulturni
tekstove s društveni, kulturni kontekst prema: vezama s drugim tekstovima na razini obrade njegova stilsko- određenog kontekst i kontekst i prepoznaje
obzirom na književne teme, uporabe književnih tehnika, kruženja tema i motiva i njihove
poetička obilježja književnog teksta u prepoznaje važnost poveznice s drugim
književnopovijes prilagodbe kontekstu
književnoj i određenog tekstovima i
ni, društveni i
- tekstovi: novela, roman, drama, poezija, mit, legenda kulturnoj povijesti književnog teksta u umjetničkim djelima
kulturni kontekst.
književnoj i
- obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: Vjenceslav Novak,
kulturnoj povijesti
Posljednji Stipančići; Antun Gustav Matoš, izbor iz novela
PREPORUKA se od nosi na odgojno-obrazovne ishode B. 2. 1, B. 2. 2 i B. 2. 3. Učenik čita dva obvezn a književna teksta hrvatske književnosti (Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići; Antun Gustav
Matoš, izbor iz nov ela) i pet književnih tekstova s popisa predloženih književnih tekstova za čitanje. P opis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i
poučavanje. Nastav nik određuje temu i žanrove prema svojoj profesionalnoj procjeni te odabire, uz ob vezne naslove i pisce, i naslove s popisa predloženih književnih tekstova za čitanje te odabrane
književne tekstove poštujući zadane kriterije kojima postiže ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda.
Za polazište pri ovl adavanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovima od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih
književnih razdoblj a i poetika. Usporedne raščlambe započinju se s hrvatskim književnim tekstovima.
— 149
- priprema i oblikuje radove, potaknut književnim tekstom ili umjetničkim

B. 2. 4 djelom, u kojima do izražaja dolazi kreativnost, inovativnost, originalnost i
Učenik se stvaralačko mišljenje
prema vlastitome
interesu umjetničkim djelom
potaknut - žanrovski preoblikuje književni tekst (dramatizira prozni tekst,

književnim preoblikuje dramski tekst) primjenjujući znanje o žanrovskim i strukturnim
tekstom. obilježjima - priprema i izvodi dramske i scenske igre, snima (kratke) filmove, crta,
slika i/ ili fotografira potaknut književnim tekstom ili umjetničkim djelom i rješava
djelom
PREPORUKA: Nast avnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja i dokazivanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom i u skladu s mogućnostima i interesima učenika. Učenik
svoje radove može prikupljati u radno-dokumentarnoj mapi.
Ostvarivanje ishod a vrednuje se formativno. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju.
KULTURA I M EDIJI
— 150
C. 2. 1 - prepoznaje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i - uočava kako su - opisuje kako su - objašnjava kako su
- prepoznaje različita
neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitoga životnoga stila informacije, ideje, informacije, ideje, informacije, ideje,
Učenik objašnjava stilska sredstva u
- prepoznaje različita stilska sredstva u medijskim tekstovima stavovi i mišljenja stavovi i mišljenja stavovi i
utjecaj medijskih prikazani u prikazani u medijskom tekstu te
- opisuje na koji način mediji stvaraju trendove mišljenja prikazani u
tekstova na medijskom tekstu i medijskom tekstu i objašnjava kako su u
- objašnjava kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u medijskom tekstu i
oblikovanje kako utječu na kako utječu na njemu prikazane
medijskom tekstu i kako utječu na životni stil primatelja s obzirom na dob, spol i kako utječu na
životnoga stila životni stil primatelja životni stil primatelja informacije, ideje,
kulturni kontekst životni stil primatelja
primatelja. stavovi i mišljenja i
s obzirom na dob,
kako utječu na životni
spol i kulturni
stil primatelja s
kontekst
obzirom na dob, spol i
kulturni kontekst
C. 2. 2 - uočava kulturnu specifičnost i raznolikost sredine u kojoj živi - uočava značenje i - prepoznaje
- navodi ključne hrvatske kulturne institucije i njihove početke važnost teksta - prepoznaje - opisuje pripadnost ili
Učenik opisuje značenje i važnost
- uočava pripadnost ili povezanost književnoga teksta s hrvatskim hrvatske kulturne pripadnost ili povezanost teksta s
tekstove iz teksta hrvatske
kulturnim krugovima: sredozemnom, srednjoeuropskom i balkanskom baštine povezanost teksta s hrvatskim kulturnim
hrvatske kulturne kulturne baštine i
- opisuje utjecaj kulturne baštine na oblikovanje vlastitoga kulturnog hrvatskim kulturnim krugovima i utjecaj na
baštine i njegovu kulturnu
identiteta krugovima oblikovanje
kulturnoga specifičnost
kruga i njihov - posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i vlastitoga kulturnog

utjecaj na vlastiti digitalnom okružju i komentira ih identiteta
kulturni identitet.
- tekstovi i višemedijski tekstovi: govor, pismo, dnevnik, intervju,
znanstvenopopularni članak ili enciklopedijski prikaz; strip, film ili kazališna
predstava
— 151
RAZINA USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNI
RAZRADA ISHODA
A. 3. 1 - određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: dokazivanje, - prema primjeru - uz pomoć - prema - samostalno govori u
nagovaranje, zabavljanje oblikuje tekst i govori nastavnika oblikuje smjernicama skladu s temom,
- istražuje informacije služeći se različitim pouzdanim izvorima radi u skladu s temom tekst i govori u oblikuje tekst i oblikom, svrhom i
oblikovanja argumenata i protuargumenata govora skladu s temom i govori u skladu s namjenom govora i
u skladu sa svrhom i
- govori u skladu s govornom ulogom oblikom govora temom, oblikom i željenim učinkom na
željenim učinkom na
- razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova svrhom govora primatelja
primatelja.
— 152
A. 3. 2 - sluša govorne i razgovorne vrste upućivačkih i raspravljačkih - izdvaja informacije i - analizira - organizira - procjenjuje
tekstova različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora prema ideje bitne za svrhu informacije i ideje informacije i ideje informacije i ideje
određenoj svrsi slušanja (obrazovna, javna, osobna) i namjeni (informiranje, slušanja bitne za svrhu bitne za svrhu bitne za svrhu
određenoj svrsi dokazivanje, nagovaranje i zabavljanje) slušanja slušanja slušanja
upućivačke i - objašnjava jezična i govorna obilježja slušanoga teksta
raspravljačke tekstove - razlikuje pouzdane od nepouzdanih informacija u različitim izvorima
različitih funkcionalnih u skladu sa svrhom slušanja
stilova i oblika. - razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova u slušanom
tekstu
- procjenjuje informacije bitne za svrhu slušanja
A. 3. 3 - razlikuje upućivačke i raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih - razlikuje funkciju i - opisuje funkciju i - svojim riječima
stilova oblika i iz različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni osnovna obilježja osnovna obilježja objašnjava funkciju
Učenik čita prema upućivačkih i upućivačkih i
(dokazivanje, upućivanje) - objašnjava funkciju i obilježja upućivačkih
određenoj svrsi raspravljačkih raspravljačkih i osnovna i raspravljačkih
- objašnjava strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim
upućivačke i tekstova te uz tekstova te prema obilježja upućivačkih tekstova na poznatim
znanjima
raspravljačke tekstove pomoć nastavnika smjernicama i raspravljačkih primjerima te
- interpretira tekst: izdvaja i tumači ideje, uočava i tumači autorovo
različitih funkcionalnih analizira informacije i analizira i objašnjava tekstova na poznatim interpretira tekst
gledište i namjenu teksta te utjecaj teksta na primatelja; razlikuje činjenice od
stilova i oblika. stavova ideje informacije i ideje primjerima te prema smjernicama
- prikladno povezuje ideje u tekstovima sa svojim znanjem, iskustvom samostalno
i drugim tekstovima analizira i objašnjava
- uočava pristranost izvora informacija informacije i ideje
— 153
- planira pisanje upućivačkih i raspravljačkih tekstova prema

A. 3. 4 određenoj strukturi, obliku (isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i - prema primjeru - samostalno piše
- uz pomoć nastavnika
funkcionalnom stilu piše upućivačke i piše upućivačke i - prema smjernicama upućivačke i
Učenik piše upućivačke
(administrativnom, publicističkom) raspravljačke raspravljačke piše upućivačke i raspravljačke
- istražuje različite izvore informacija i razlikuje primarne i sekundarne tekstove i uz pomoć tekstove, primjenjuje raspravljačke tekstove, primjenjuje
s
nastavnika obilježja tekstove, primjenjuje obilježja
obilježjima - primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnoga jezika: primjenjuje obilježja funkcionalnoga stila obilježja funkcionalnoga stila
funkcionalnih stilova u pravopisnu (pravilno piše u navođenju), gramatičku (primjenjuje obilježja funkcionalnoga u skladu sa svrhom funkcionalnoga stila u skladu sa svrhom
skladu sa svrhom paralelne i linearne tekstne veze), leksičku i stilističku - samostalno stila u skladu sa teksta i prikladno u skladu sa svrhom teksta i željenim
teksta i željenim popunjava Europass obrazac svrhom teksta parafrazira teksta i prikladno učinkom na
učinkom na primatelja. navodi i parafrazira primatelja i prikladno
- tekstovi: interpretativni esej, tehnička uputa, molba; Europass
obrazac navodi i parafrazira
PREPORUKA: Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 3. 1, A. 3. 2, A. 3. 3 i A. 3. 4 integracijski su poveza ni s nastavnim područjima Književnost i stvarala štvo i Kultura i mediji i s ostalim ishodima
nastavnoga područja H rvatski jezik i komunikacija.
A. 3. 5 - imenuje vrste - opisuje rečenice po - razlikuje vrste - razlikuje vrste

- razlikuje rečenice kao gramatičke i komunikacijske jedinice
rečenica na zadanim sastavu i način rečenica i zapaža rečenica i oblikuje
Učenik primjenjuje - razlikuje rečenice po sastavu: jednostavne: neraščlanjene i
znanja o rečenicama raščlanjene; složene nastale nizanjem (rečenični niz), sklapanjem veznikom i tipičnim primjerima njihova sklapanja tekstne veze i zadanu strukturu
pri oblikovanju teksta. uvrštavanjem: nezavisnosložene (sastavna, rastavna, suprotna, isključna, tekstna vezna teksta
zaključna) i zavisnosložene rečenice (predikatna, subjektna, objektna, sredstva na
priložne, atributna, apozitivna) te mnogostruko složene rečenice primjerima
- prepoznaje osnovni, obilježeni i obvezatni redoslijed riječi
- uočava položaj nenaglasnica ili klitika u obvezatnom redu riječi -
zapaža linearnu i paralelnu tekstnu vezu i tekstna vezna sredstva na
primjerima (konektori, modifikatori)
- primjenjuje gramatička znanja o rečenicama pri oblikovanju teksta
— 154
PREPORUKA: Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u strukovnim školama usmjereno je razvoj u uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga
standardnoga jezika u s vakodnevnoj i poslovnoj ili stručnoj komunikaciji.
A. 3. 6 - imenuje leksičke slojeve općeuporabnog standardnog jezika - prema smjernicama - prema - samostalno izdvaja - primjenjuje
- prepoznaje lekseme standardnoga jezika prema područnoj prepoznaje smjernicama izdvaja lekseme određenog lekseme iz leksičkog
Učenik izdvaja lekseme lekseme određenog
raslojenosti (lokalizmi, regionalizmi, dijalektizmi) pripadnost leksema leksičkog sloja sloja
iz leksičkog sloja leksičkog sloja
- prepoznaje lekseme standardnoga jezika prema funkcionalnoj leksičkom sloju općeuporabnog
općeuporabnog leksika raslojenosti
leksika hrvatskoga
hrvatskoga (beletrizmi, kancelarizmi, scijentizmi, žurnalizmi, kolokvijalizmi)
standardnog jezika i standardnog jezika
primjenjuje ih u - prepoznaje lekseme standardnoga jezika prema vremenskoj u zadanom

zadanom kontekstu. raslojenosti (arhaizmi, historizmi, zastarjelice, pomodnice, novotvorenice ili kontekstu
neologizmi, nekrotizmi, knjiški leksemi i oživljenice)
- izdvaja primjere iz obavijesnih i književnoumjetničkih tekstova
prema vremenskoj, područnoj i funkcionalnoj raslojenosti leksika
- primjenjuje lekseme iz leksičkog sloja općeuporabnog leksika
hrvatskoga standardnog jezika u zadanom kontekstu
- uočava jezične i izvanjezične razloge stvaranja ili zastarijevanja riječi
A. 3. 7 - razlikuje funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika i njihova - razlikuje razgovorni, - razlikuje
obilježja administrativni i funkcionalne stilove
Učenik razlikuje - razlikuje
- objašnjava vezu funkcionalnoga stila (administrativnog, znanstvenog, književnoumjetničk i hrvatskoga
tekstove prema - razlikuje funkcionalne
novinarsko-publicističkog, razgovornog i književnoumjetničkog) i rečeničnih stil hrvatskoga jezika i standardnoga
pripadnosti funkcionalne stilove standardnoga
struktura u tekstovima koje stvara i prima navodi primjere jezika i navodi
funkcionalnome stilu i stilove standardnoga jezika i objašnjava
- objašnjava odnos funkcionalnoga stila i jezične norme njihova obilježja
odnosu prema jezičnoj jezika i opisuje vezu odnos
funkcionalnoga stila i funkcionalnoga
normi.
rečeničnih struktura stila i jezične
norme na primjerima
u tekstovima koje
stvara i prima
— 155
PREPORUKA: Sadržaje na kojima se ostvaruje ishod preporučuje se povezati s medijskim tekstovima.
B. 3. 1
- tumači svoj literarni doživljaj teksta i razumijevanje književnoga
Učenik izražava svoj teksta u cjelini s obzirom na prije stečena znanja o svijetu i uspoređuje ga s
literarni doživljaj i literarnim doživljajem i razumijevanjem drugih učenika i književnih kritika
uspoređuje svoje - obrazlaže svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na temelju
- uspoređuje svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu sa
drugih čitatelja.
stavovima drugih i donosi zaključke
svijetu - preispituje utjecaj vlastitih stavova na oblikovanje vlastitoga
književnog ukusa
-
PREPORUKA: Odgojnoobrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; literarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom;
— 156
B. 3. 2 - tumači tematska i - analizira književni - uspoređuje - uspoređuje

- objašnjava i uspoređuje hrvatske i svjetske književne tekstove na žanrovska obilježja tekst prema temi i književne tekstove književne tekstove
Učenik uspoređuje iste teme nastale iste teme ili žanra
sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove pojedinoga primjenjuje
književne tekstove iste u različitim nastale u različitim
vezane uz: prozne vrste (klasični i suvremeni roman) poetske vrste književnoga teksta i pojmove vezane uz
teme ili žanra nastale u (tradicionalnu i modernu poeziju) dramske vrste (klasičnu i modernu dramu) književnopovijes književnopovijes
primjenjuje prozne, poetske i
različitim - opisuje i primjenjuje književnoteorijske pojmove vezane uz: prozne nim razdobljima i nim razdobljima
pojmove vezane uz dramske vrste
književnopovijesnim vrste: epski spjev, ep, epopeja; diskurzivne postupke moderne proze: unutarnji primjenjuje i primjenjuje
prozne, poetske i pojmove vezane
razdobljima. monolog, slobodni neupravni govor) poetske vrste: tradicionalni hrvatski pojmove vezane uz
dramske vrste uz prozne, prozne, poetske i
stihovi
- prepoznaje univerzalne teme, slike i predodžbe u književnim poetske i dramske dramske vrste
tekstovima različitog vremena i mjesta nastanka vrste
- prepoznaje položaj književne vrste u različitim književnopovijesnim
razdobljima

vizija (viđenje)

PREPORUKA: Poučava nje i učenje književnoteorijskih pojmova povezuje se s književnim tekstovima; u analizi književnih djela primjenjuje se ranije steče no književnoteorijsko znanje (temeljni pojmovi),
a novi književnoteorijsk i pojmovi uče se i poučavaju s obzirom na tematska i žanrovska obilježja. Učenik analizira prema temi i ža nru dva obvezna knjiže vna teksta hrvatske književnosti (Ivan Gundulić,
Dubravka; Ivan Mažura nić, Smrt Smail-age Čengića) i pet književnih tekstova koji mogu biti tematski i/il i žanrovski povezani s o bveznim književnim tekstovima.
Tijekom školske godin e nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književnoteorijskim zna njima i vještinama njihova prepoznavanja, tj. pojedine
elemente knji ževne strukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovi ma ili s njima povezanim ulomcima.
— 157
B. 3. 3 - uočava sličnosti i razlike između književnih poetika i razdoblja - uočava sličnosti i - uočava tipične - opisuje - objašnjava stilsko-
- prepoznaje tipične književne žanrove i vrste za određena razlike između književne žanrove stilskopoetička poetička obilježja
Učenik objašnjava
književnopovijesna razdoblja književnih poetika i i vrste za obilježja književnoga teksta i
utjecaj
- opisuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni razdoblja i tipične određeno književnoga teksta i potkrepljuje
književnopovijesnog,
tekst i njegova obilježja književne žanrove i književnopovijesn potkrepljuje primjerima
društvenog i kulturnog
- objašnjava obilježja tekstova hrvatske književnosti s tekstovima vrste za određeno o razdoblje i primjerima iz primjerima iz
konteksta na književni europske i svjetske književnosti s obzirom na vrijeme nastanka
razdoblje smješta književni teksta utjecaj teksta utjecaj
tekst. - objašnjava na temelju usporedbe književne tekstove s obzirom na tekst u kontekst konteksta na konteksta na
književnopovijesni, povijesni, društveni, kulturni kontekst prema: vezama s
književni tekst književni tekst
drugim tekstovima na razini obrade književne teme, uporabe književnih
tehnika, kruženja tema i motiva i njihove prilagodbe kontekstu

PREPORUKA se odnosi na odgojno-obrazovne ishode B. 3. 1 , B. 3. 2 i B. 3. 3. Učenik čita dva obvezna književna teksta hrvatske književnosti (Ivan Gundulić, Dubravka; Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age
Čengića) i pet književnih tekstova s popisa predloženih književnih tekstova za čitanje. Popis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i poučavanje.
Nastavnik određuje temu i žanrove svojoj profesionalnoj procjeni te odabire, uz obvezne naslove i pisce, i naslove s popisa predloženih književnih tekstova za čitanje te odabrane književne tekstove
poštujući zadane kriterije kojima postiže ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda.
— 158

izražava prema
vlastitome interesu
umjetničkim djelom
tekstom.
PREPORUKA: Nastavni k potiče učenike na stvaralački način izražavanja i dokazivanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom i u skladu s mogućnostima i interesima učenika. Učenik
Ostvarivanje ishoda vre dnuje se formativno. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove m ogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju.
KULTURA I M EDIJI
— 159
C. 3. 1 - opisuje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i

neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitih stavova i vrijednosti - uočava - tumači medijski - uspoređuje - uspoređuje - uspoređuje
Učenik analizira utjecaj tekst i prepoznaje medijske tekstove i medijske tekstove i medijske tekstove i
skrivene stavove i mišljenja u medijskim porukama
medijskih tekstova na - kako prikazane opisuje kako analizira kako analizira kako
prepoznaje trivijalne medijske poruke, predrasude, stereotipe i/ili
oblikovanje stavova i manipulaciju u medijskim porukama informacije, ideje, prikazane prikazane prikazane
vrijednosti primatelja. - stavovi i mišljenja informacije, ideje, informacije, ideje, informacije, ideje,
uočava zastupljenost medijskih tekstova u različitim medijima prema
utječu na oblikovanje stavovi i mišljenja stavovi i mišljenja stavovi i mišljenja
svrsi (osobnoj, obrazovnoj i javnoj)
stavova utječu na utječu na utječu na
- uspoređuje različite medijske tekstove i analizira kako su u njima
i vrijednosti oblikovanje stavova i oblikovanje stavova i oblikovanje stavova i
prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na oblikovanje
primatelja s obzirom vrijednosti vrijednosti vrijednosti
stavova i vrijednosti primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni kontekst
na dob, spol i kulturni primatelja s obzirom primatelja s obzirom primatelja s obzirom
kontekst na dob, na dob, na dob,
spol i kulturni spol i kulturni spol i kulturni

kontekst kontekst kontekst te
prepoznaje skrivene
medijskim
tekstovima
— 160
C. 3. 2 - opisuje značenja jednostavnih usmenih oblika iz razdoblja ljudske - uočava utjecaje - prepoznaje utjecaj - opisuje utjecaj - objašnjava utjecaj
usmenosti i njihov utjecaj na književne tekstove, djela ostalih umjetnosti te na europske kulturne europske kulturne europske kulturne europske kulturne
Učenik objašnjava
kulturološke pojave baštine na baštine na baštine na baštine na
tekstove iz europske - uočava antičku baštinu kao klasičnu podlogu i srednjovjekovnu kao oblikovanje oblikovanje oblikovanje
oblikovanje
kulturne baštine i kršćansku podlogu (latinizam i glagoljaštvo) europske kulture u različitim hrvatskog kulturnog hrvatskog kulturnog hrvatskog kulturnog
hrvatskog kulturnog
kulturnoga kruga i tekstovima identiteta identiteta identiteta
identiteta
njihov utjecaj na - prepoznaje slavenski i hrvatski aspekt kulturnoga ujedinjavanja u
hrvatski kulturni različitim tekstovima
identitet. - uspoređuje utjecaj izdavaštva, kulturnih časopisa i novina na
- opisuje sudjelovanje većinskoga i manjinskih naroda na oblikovanje
oblikovanje vlastitoga identiteta (kulturno-umjetnička društva, kulturne
udruge, kulturne ustanove...)

PREPORUKA: Odgojno-obrazovni shodi C. 3. 1 i C. 3. 2 ostvaruju se u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika i sektorskim područjem u kojemu se učenik obrazuje te u povezanosti
nastavnih područja Hrvatski jezik i komunikacija i Književnost i stvaralaštvo.
ODGOJNO-OBRAZOVNI RAZINA USVOJENOSTI

ISHODI RAZRADA ISHODA
— 161
A. 4. 1 - određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: informiranje, - prema primjeru - uz pomoć - prema smjernicama - samostalno
dokazivanje oblikuje pripremu za nastavnika oblikuje oblikuje pripremu za raspravlja u skladu s
Učenik raspravlja u
- istražuje informacije služeći se različitim pouzdanim izvorima radi raspravu i raspravlja pripremu za raspravu raspravu i raspravlja temom, oblikom,
skladu sa svrhom i oblikovanja argumenata i protuargumenata i raspravlja u skladu s svrhom i
u skladu s temom u skladu s temom,
željenim učinkom na - procjenjuje valjanost informacije temom, oblikom namjenom
rasprave i govornom svrhom i oblikom
primatelja. - govori u skladu s govornom ulogom rasprave i rasprave, govornom
ulogom rasprave i govornom
- razgovara radi donošenja zajedničkoga zaključka o mogućem govornom ulogom ulogom i željenim
ulogom
rješenju problemske situacije ili o zajedničkoj odluci učinkom na
- tekstovi: debata, sastanak (poslovni, službeni)

A. 4. 2 - opisuje obilježja i - tumači obilježja i - tumači obilježja i - analizira obilježja i
- sluša govorne i razgovorne vrste opisnih, pripovjednih, upućivačkih i svrhu teksta te svrhu teksta te svrhu teksta te svrhu teksta te
Učenik sluša tekstove analizira informacije i organizira informacije procjenjuje
raspravljačkih tekstova iz različitih izvora prema određenoj svrsi slušanja izdvaja informacije i
različitih funkcionalnih ideje bitne za svrhu i ideje bitne za svrhu informacije i ideje
(obrazovna, javna, osobna) i namjeni (informiranje, dokazivanje, zabavljanje) ideje bitne za svrhu
stilova slušanja slušanja bitne za svrhu
slušanja
prema određenoj - opisuje strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim
slušanja
svrsi slušanja i iz znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta
različitih izvora. - analizira jezična i govorna obilježja slušanoga teksta
- analizira pouzdanost, vjerodostojnost, točnost i gledište izvora
slušanja s obzirom na svrhu slušanja - procjenjuje informacije i ideje
PREPORUKA: Učenik sluša dva raspravljačka teksta prema odabiru nastavnika.
— 162
A. 4. 3 - razlikuje raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i - razlikuje funkciju - opisuje funkciju i
oblika i iz različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni i obilježja obilježja - objašnjava obilježja - objašnjava funkciju i
Učenik čita prema
(dokazivanje, zabavljanje) raspravljačkih raspravljačkih raspravljačkih obilježja
određenoj svrsi čitanja
- objašnjava strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim tekstova te uz tekstova te prema tekstova na raspravljačkih
raspravljačke tekstove tekstova na poznatim
znanjima pomoć nastavnika smjernicama poznatim primjerima
različitih funkcionalnih i nepoznatim
- argumentirano procjenjuje tekst prema zadanim odrednicama: uspoređuje i uspoređuje i te prema
stilova i oblika. primjerima te prema
uspoređuje informacije i ideje u tekstu s drugim tekstovima koje je čitao kao i procjenjuje procjenjuje smjernicama
sa svojim znanjem i iskustvom smjernicama
informacije i ideje informacije i ideje procjenjuje tekst argumentirano
- oblikuje različite vrste prosudbe: procjenjuje svrhu teksta i gledište
prema zadanim procjenjuje tekst
autora prema zadanim odrednicama (sadržaj, struktura, svrha, namjena)
odrednicama prema zadanim
- tekstovi: kritika, recenzija odrednicama
- planira pisanje raspravljačkih tekstova prema određenoj strukturi, - uz pomoć - prema primjeru
obliku nastavnika piše piše raspravljačke - samostalno piše
A. 4. 4 (isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu raspravljačke tekstove, - prema smjernicama
raspravljačke
(administrativnom, publicističkom, popularnoznanstvenom) tekstove i uz pomoć primjenjuje piše raspravljačke
Učenik piše tekstove, primjenjuje
nastavnika obilježja tekstove,
raspravljačke tekstove - sažima prikupljene informacije i oblikuje novi sadržajno i logički obilježja
primjenjuje primjenjuje
s obilježjima povezan tekst izbjegavajući plagiranje funkcionalnoga stila funkcionalnoga stila u
obilježja obilježja
funkcionalnih stilova u - procjenjuje informacije s obzirom na pouzdanost, vjerodostojnost, u skladu sa svrhom skladu sa svrhom
skladu sa svrhom točnost, autorstvo i gledište funkcionalnoga funkcionalnoga stila
teksta i prikladno teksta i željenim
teksta i željenim - primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnoga jezika: stila u skladu sa u skladu sa svrhom
parafrazira učinkom na primatelja
učinkom na pravopisnu svrhom teksta teksta i prikladno
i prikladno citira i
primatelja. (pisanje glasova u dodiru), gramatičku, leksičku i stilističku citira i parafrazira
parafrazira
PREPORUKA: Sadržaji odgojno-obrazovnoga ishoda A. 4. 1, A. 4. 2, A. 4. 3, A. 4. 4 integracijski su povezani s nastavnim područjima Književnost i stvaralaštvo i Kultura i mediji i s ostalim ishodima
nastavnih područja Hrvatski jezik i komunikacija.
— 163
A. 4. 5 - opisuje vezu između glasa ili fona, alofona, slova ili grafema, - uočava obilježja - uočava obilježja - opisuje obilježja
fonema, naglaska ili prozodema i sloga i samoglasnika i suglasnika glasovnog sustava glasovnog sustava glasovnog sustava
Učenik opisuje glasovni - prepoznaje obilježja
- prepoznaje obilježja glasovnog sustava hrvatskoga standardnoga standardnog jezika standardnog jezika standardnog jezika na
sustav hrvatskoga na odsječnoj i glasovnog sustava odsječnoj i
jezika na na odsječnoj i
standardnog jezika i nadosječnoj razini i standardnog jezika nadosječnoj razini i
odsječnoj (artikulacijska i akustička obilježja glasova) i nadodsječnoj nadosječnoj razini i
primjenjuje znanja u (naglasak ili prozodem i dužina) razini imenuje glasovne na odsječnoj i glasovne promjene i
prepoznaje glasovne nadosječnoj razini,
govoru i pismu. - objašnjava glasovne promjene (jednačenje suglasnika po zvučnosti, promjene primjenjuje znanja u
promjene na opisuje glasovne govoru i pismu
jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe, ispadanje ili gubljenje suglasnika;
oglednim primjerima promjene na
nepostojani samoglasnici, vokalizacija, palatalizacija, sibilarizacija, jotacija,
alternacije ije/je/e/i) oglednim primjerima
- opisuje razlike između govornog i pisanog oblika jezika (izgovor i i primjenjuje znanja u
pisanje glasova i suglasničkih skupina) govoru i pismu
PREPORUKA: Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga
standardnoga jezika u s vakodnevnoj poslovnoj ili stručnoj komunikaciji.
- razlikuje vrste imena ili onima (antroponimi i toponimi) - izdvaja lekseme - izdvaja lekseme - odabire lekseme
- prepoznaje frazeme kao dio leksika ograničene ograničene uporabe i ograničene uporabe - opisuje lekseme
A. 4. 6 - opisuje potrebu za leksičkim posuđivanjem i novotvorenicama uporabe iz teksta i pravilno ih u zadanom ograničene uporabe
Učenik opisuje lekseme - opisuje vrste leksičkoga posuđivanja prema primjenjuje u kontekstu služeći se služeći se rječnicima
- prepoznaje vrste posuđenica i njihov položaj u hrvatskome smjernicama pravilno zadanome kontekstu rječnicima ograničenoga
ograničene uporabe u
standardnom jeziku prema leksičkoj normi ih primjenjuje ograničenoga leksičkog sloja i
leksiku hrvatskoga
- služi se rječnicima ograničenog leksičkoga sloja (rječnik žargona, leksičkog sloja jezičnim savjetnicima i
prema pravilima
pravilno ih primjenjuje. rječnik stranih riječi, razlikovni rječnik, usporedni rječnik, rječnici struke,
frazeološki rječnik rječnik vlastitih imena i prezimena) i jezičnim savjetnicima jezične kulture
pri razvijanju rječnika i jezične kulture
— 164
A. 4. 7 - opisuje početke hrvatske pismenosti i prve pisane spomenike na - opisuje početke

trima jezicima i pismima - opisuje početke - opisuje početke - opisuje početke hrvatske pismenosti,
Učenik opisuje hrvatske pismenosti i
- navodi temeljna djela i autore bitne za standardizaciju hrvatskoga hrvatske pismenosti i hrvatske pismenosti, navodi autore i
povijesni razvoj prve pisane
jezika - tumači položaj hrvatskoga standardnoga jezika u europskome i navodi temeljna navodi autore i opisuje i temeljna
hrvatskoga spomenike
svjetskom kontekstu u prošlosti i sadašnjosti (hrvatski jezik kao službeni jezik na trima jezicima i djela i autore bitne opisuje temeljna djela bitna za
standardnog jezika
Europske unije, hrvatski jezik kao manjinski jezik u iseljeništvu, hrvatski jezik pismima za standardizaciju djela bitna za standardizaciju
u medijima) hrvatskoga jezika hrvatskoga jezika te
na temeljnim djelima. standardizaciju opisuje hrvatski
hrvatskoga jezika standardni jezik kao
službeni i nacionalni
jezik RH i EU
B. 4. 1 - tumači i preispituje svoj literarni doživljaj teksta i razumijevanje

književnoga teksta u cjelini
- argumentira svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na
temelju vlastitog čitateljskog iskustva i znanja o književnosti
prosuđuje kako
- uspoređuje svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu s
književni tekst utječe mišljenjima i stavovima drugih uvažavajući njihova mišljenja
na njegov osjećajni, - uspoređuje temu i problematiku književnog teksta s pojavama u
spoznajni i vrijednosni svijetu - kritički prosuđuje po čemu književni tekst obogaćuje njegovu
razvoj. spoznaju, maštu, osjećaje i vrijednosti
teksta kojega je pročitao -
— 165
PREPORUKA: Odgojnoobrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; li terarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom;
- obrazlaže književni
B. 4. 2 - objašnjava na temelju usporedbe hrvatske i svjetske književne tekstove na - prema - prema - prema tekst s obzirom na
sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove smjernicama smjernicama smjernicama pristup usmjeren
Učenik obrazlaže vezane uz: prozne vrste: moderna pripovijetka, moderni roman, groteska, tumači književni analizira književni uspoređuje čitatelju,
različite interpretacije parodija i travestija tekst s obzirom na tekst s obzirom na književne tekstove s
književnih tekstova s poetske vrste: moderna poezija, pjesma u prozi pristup usmjeren pristup usmjeren obzirom na
obzirom na pristup
usmjeren čitatelju, dramske vrste: drama u užem smislu i psihološka drama čitatelju, čitatelju, pristup usmjeren književnom tekstu
književnom tekstu ili - uspoređuje svoju interpretaciju s interpretacijama drugih čitatelja književnom književnom čitatelju, ili piscu
piscu. tekstu ili piscu tekstu ili piscu književnom
tekstu ili piscu
- obvezni tekstovi za cjelovito čitanje: Antun Branko Šimić, izbor iz

poezije; Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi
PREPORUKA: Poučavan je i učenje književnoteorijskih pojmova povezuje se s književnim tekstovima; u a nalizi književnih djela primjenjuje se ranije stečeno književnoteorijsko z nanje (temeljni pojmovi),
a novi književnoteorijsk i pojmovi uče se i poučavaju s obzirom na tematska i žanrovska obilježja.
Učenik analizira prema temi i žanru dva obvezna književna teksta (Antun Branko Šimić, izbor iz poezije; Miroslav Krleža, Gospo da Glembajevi) i pet knj iževnih tekstova s popis a predloženih
književnih tekstova za čitanje koji mogu biti tematski povezani s obveznim književnim tekstovima.
Tijekom školske godine nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i pouč avanje o pojedinim književnoteorijskim znanjim a i vještinama njihova p repoznavanja, tj.
pojedine elemente knji ževne strukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovima ili s njima povezanim ulomcima.
— 166
B. 4. 3 - opisuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni - imenuje - uočava utjecaj - opisuje slijed - prosuđuje utjecaje
tekst i uočava obilježja zamjećena u tekstu književnopovijesn književnopovijesn književnih poetika različitih konteksta
Učenik opisuje slijed
- opisuje slijed književnih poetika hrvatske i svjetske književnosti na o razdoblje u og, društvenog i i na književne
književnih poetika i
primjerima obveznih i izbornih književnih tekstova kojemu je nastao kulturnog književnopovijesni tekstove na temelju
razdoblja i prosuđuje
- prosuđuje hrvatske književne tekstove na temelju usporedne književni tekst i konteksta na h razdoblja usporedne
utjecaj različitih
interpretacije s tekstovima europske i svjetske književnosti s obzirom na opisuje njegova oblikovanje hrvatske i svjetske interpretacije i
konteksta na
književnopovijesni, društveni, kulturni kontekst prema: vezama s drugim obilježja u tekstu značenja književnosti na opisuje slijed
književni tekst.
tekstovima na razini obrade književne teme, uporabe književnih tehnika, književnog teksta primjerima književnih poetika i
kruženja tema i motiva i njihove prilagodbe kontekstu obveznih i izbornih književnopovijesnih
književnih tekstova razdoblja hrvatske i
lirska poezija, poema svjetske književnosti
na primjerima
- obvezni tekstovi za cjelovito čitanje: Antun Branko Šimić, izbor iz obveznih i izbornih
poezije; Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi književnih tekstova
PREPORUKA se odnosi na odgojno-obrazovne ishode B. 4. 1 , B. 4. 2 i B. 4. 3. Učenik čita dva obvezna književna teksta hrvatske književnosti (Antun Branko Šimić, izbor iz poezije; Miroslav Krleža,
Gospoda Glembajevi) i pet književnih tekstova s popisa predloženih književnih tekstova za čitanje. Popis obveznih naslova za četvrti i peti ciklus (1. - 4. razred) naveden je u poglavlju: F. Učenje i
poučavanje. Pisci su navedeni abecednim redoslijedom. Nastavnik određuje temu i žanrove prema svojoj profesionalnoj procjeni te odabire, uz obvezne naslove i pisce, i naslove s popisa predloženih
književnih tekstova za čitanje te odabrane književne tekstove poštujući zadane kriterije kojima postiže ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda.
— 167

izražava prema
vlastitome interesu
umjetničkim djelom
tekstom.
PREPORUKA: Nastavnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja i dokazivanja. Ishod se može ost varivati individualnim i timskim radom i u skladu s mogućnostima i interesima učenika. Učenik
Ostvarivanje ishoda vre dnuje se formativno. Učitelj cijeni učenikovu samostalnost i poštuje njegove mogućnosti. Učenik predstavlja svoj rad u školi i izvan škole, u stvarnom i digitalnom okružju.
KULTURA I M EDIJI
- procjenjuje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i - tumači medijski - uspoređuje - uspoređuje - uspoređuje medijske
C. 4. 1 neprofitnim medijima na oblikovanje na oblikovanje vlastitog doživljaja tekst i opisuje kako medijske tekstove i medijske tekstove i tekstove i procjenjuje
stvarnosti i identiteta informacije, ideje, tumači kako analizira kako kako informacije,
Učenik procjenjuje
- uočava cenzuru u medijskim tekstovima stavovi i mišljenja u informacije, ideje, informacije, ideje, ideje, stavovi i
utjecaj medijskih
- opisuje sadržaj komercijalnih medijskih poruka i ekonomska načela njemu utječu na stavovi i mišljenja u stavovi i mišljenja u mišljenja u njemu
tekstova na doživljaj
funkcioniranja medija doživljaj stvarnosti i njemu utječu na njemu utječu na utječu na doživljaj
stvarnosti i oblikovanje
identiteta primatelja. oblikovanje doživljaj stvarnosti i doživljaj stvarnosti i stvarnosti i
identiteta oblikovanje oblikovanje oblikovanje
— 168
- odgovorno preuzima ulogu u građanskom novinarstvu (objavljuje i primatelja s obzirom identiteta primatelja identiteta primatelja identiteta primatelja s
komentira poštujući zakonske propise i vodi računa o oblikovanju svoga na dob, spol i s obzirom na dob, obzirom na dob, spol i
identiteta u medijima) kulturni kontekst spol i kulturni kulturni kontekst te
- prepoznaje društvenu i estetsku vrijednost medijskog teksta kontekst prepoznaje društvenu
- uspoređuje različite medijske tekstove i procjenjuje kako su u njima i estetsku vrijednost
prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na doživljaj medijskog teksta
stvarnosti i oblikovanje identiteta primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni
kontekst
C. 4. 2 - obrazlaže utjecaj globalizacije i internacionalizacije na oblikovanje - na poznatim - navodi kulturne - prepoznaje - opisuje utjecaje
višestrukih kulturnih identiteta primjerima tekstova krugove i uočava utjecaje tekstova iz tekstova iz različitih
Učenik obrazlaže
- uočava odnos visoke, pučke i popularne kulture i umjetnosti u prepoznaje utjecaje njihove utjecaje na različitih kulturnih krugova na
povezanost vlastitog i različitih kulturnih kulturnih krugova na
prošlosti i sadašnjosti (npr. renesansna kultura trga, srednjoeuropska kultura različite tekstove oblikovanje vlastitog
hrvatskoga kulturnog krugova oblikovanje vlastitog
kavane, salonska kultura, kultura ceste...) i njihov odraz u tekstovima kulturnog identiteta
identiteta s određenim kulturnog identiteta
- uspoređuje pojave iz različitih kulturnih krugova i opisuje njihove

nastavnim područjima Hrvatski jezik i komunikacija i Književnost i stvaralaštvo.
— 169
1. razred srednje škole (3, 3, 3)
RAZINA USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNI
RAZRADA ISHODA
A. 1. 1 - određuje temu, oblik i i namjenu govornoga teksta: informiranje, - prema primjeru - uz pomoć - prema - samostalno govori
uvjeravanje i pregovaranje oblikuje tekst i nastavnika oblikuje smjernicama u skladu s temom,
Učenik opisuje i
- prepoznaje različite moguće izvore informacija za pripremu teksta govori u skladu s tekst i govori u oblikuje tekst i oblikom, svrhom
pripovijeda u skladu sa temom govornoga
- odabire informacije u skladu sa svrhom i željenim učinkom na skladu s temom i govori u skladu s govornoga teksta i
svrhom i željenim teksta temom, oblikom i
primatelja i provjerava njihovu važnost i točnost oblikom govornoga željenim učinkom na
učinkom na primatelja. svrhom govornoga
- oblikuje natuknice, nacrt i logično strukturiran tekst prema teksta primatelja
obilježjima vrste koju govori teksta
- govori u skladu s govornom ulogom
pregovaranja
- primjenjuje stečena znanja o hrvatskome standardnom jeziku,
uvažava pravogovornu normu, govorne vrednote, neverbalne znakove i
- tekstovi: vijest, razgovor o temi
- izdvaja informacije - analizira - organizira - procjenjuje

- sluša govorne i razgovorne vrste tekstova s obilježjima opisnoga i
A. 1. 2 i ideje bitne za svrhu informacije i ideje informacije i ideje informacije i ideje
pripovjednoga diskursa različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih
slušanja bitne za svrhu bitne za svrhu bitne za svrhu
Učenik sluša prema izvora prema određenoj svrsi slušanja (obrazovna, javna, osobna) i namjeni
slušanja slušanja slušanja
određenoj svrsi opisne (informiranje)
i pripovjedne tekstove - prepoznaje različite moguće izvore informacija i uočava njihovu
pristranost - analizira i uspoređuje informacije i ideje i procjenjuje njihovu
različitih funkcionalnih
stilova i oblika.
PREPORUKA: Učenik slu ša dva opisna ili pripovjedna teksta prema odabiru nastavnika.
— 170
A. 1. 3 - razlikuje osnovna - opisuje osnovna

- razlikuje opisne i pripovjedne tekstove različitih oblika i - uočava osnovna - prepoznaje
obilježja i svrhu obilježja i svrhu
Učenik čita prema funkcionalnih stilova i iz različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja obilježja i svrhu osnovna obilježja i
opisnih i opisnih i
određenoj svrsi opisne (obrazovna, javna, osobna) i namjeni (informiranje) opisnih i svrhu opisnih i
pripovjednih pripovjednih
i pripovjedne tekstove - opisuje strukturna obilježja teksta služeći se prethodno stečenim pripovjednih pripovjednih
tekstova i uz pomoć tekstova te
različitih znanjima o svrsi i funkciji strukture teksta tekstova i izdvaja tekstova i izdvaja
smjernica samostalno
funkcionalnih stilova i - objašnjava tekst: izdvaja informacije, razlikuje ih po važnosti, izravno navedene izravno navedene objašnjava objašnjava
oblika. određuje glavne ideje u tekstu, prepoznaje osnovna i prenesena značenja informacije informacije i ideje informacije i ideje u informacije i ideje
tekstu
- tekstovi: putopis, reportaža
A. 1. 4 - planira pisanje opisnih i pripovjednih tekstova prema određenoj - uz pomoć - prema primjeru - prema - samostalno piše
strukturi, obliku (isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu nastavnika piše piše opisne i smjernicama opisne opisne i
(administrativnom i publicističkom) opisne i pripovjedne i pripovjedne pripovjedne
pripovjedne tekstove s
- istražuje različite izvore informacija, prikuplja, razvrstava i povezuje pripovjedne tekstove i tekstove i tekstove i
obilježjima informacije i ideje u skladu s temom i svrhom pisanja tekstove i primjenjuje primjenjuje primjenjuje
funkcionalnih stilova u - služi se informacijama poštujući prava intelektualnog vlasništva primjenjuje obilježja obilježja obilježja
skladu sa svrhom i - oblikuje sadržajno i logički povezan tekst obilježja funkcionalnog stila funkcionalnog stila funkcionalnog stila
željenim učinkom na - primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnog jezika: funkcionalnog stila u skladu sa svrhom u skladu sa svrhom u skladu sa svrhom
primatelja. pravopisnu (pravilno piše vlastita imena, osobna i zemljopisna i složene
u skladu sa svrhom teksta teksta teksta i željenim
glagolske oblike), gramatičku, leksičku i stilističku (stilska obilježenost
teksta učinkom na
glagolskih i imenskih oblika)
primatelja
- samostalno popunjava upisnicu u tiskanome i/ili elektroničkome
obliku

upisnica
PREPORUKA: Sadržaji o dgojno-obrazovnih ishoda A. 1. 1, A. 1. 2, A. 1. 3 i A. 1. 4 integracijski su povez ani s nastavnim područ jima Književnost i stvar alaštvo i Kultura i medi ji i s ostalim
odgojnoobrazovnim ishodima na stavnoga područja Hrvatski jezik i komunikacija.
— 171
A. 1. 5 - uočava sintaktičku - pomoću - pomoću - samostalno

- prepoznaje riječ kao morfološku i sintaktičku jedinicu službu riječi u nastavnika smjernica primjenjuje riječi u
Učenik primjenjuje - određuje sintaktičku službu promjenjivih i nepromjenjivih riječi u
rečenici primjenjuje riječi u primjenjuje riječi u pravilnoj
riječi u pravilnoj rečenici - razlikuje nezavisne (predikat subjekt, objekt, priložne oznake) i
pravilnoj pravilnoj sintaktičkoj službi u
sintaktičkoj službi u zavisne rečenične članove (atribut i apozicija)
rečenici pri oblikovanju - sintaktičkoj službi u sintaktičkoj službi u rečenici pri
primjenjuje pravilne oblike padeža, glagolskih oblika i načina, priloge,
teksta. rečenici rečenici pri oblikovanju teksta
prijedloge, veznike i čestice u rečenici
- uočava upravljanje ili rekciju prijedloga i glagola, prijedložno- oblikovanju teksta
padežne izraze i bezlične konstrukcije i pravilno se njima služi
- prepoznaje gramatičke veze među sastavnicama spojeva riječi ili
NAPOMENA: Učenje i poučavanje metajezičnim znanjima u strukovnim školama usmjereno je razvoju uporabne sastavnice komunikacijske jezične kompetencije, tj. pravilnoj uporabi hrvatskoga
standardnoga jezika u svakodnevnoj poslovnoj i stručnoj komunikaciji.
A. 1. 6 - prepoznaje odnos sadržaja i značenja leksema u kontekstu - razlikuje - određuje značenje - uočava značenjske - uočava značenjske
- razlikuje jednoznačnost od višeznačnosti i potkrepljuje ju primjerima jednoznačnost od leksema u zadanom odnose među odnose među
Učenik uočava
- opisuje značenja leksema u zadanom kontekstu pomoću rječnika višeznačnosti i kontekstu pomoću riječima na temelju riječima na temelju
značenjske odnose
- prepoznaje osnovna i prenesena značenja potkrepljuje ju rječnika konteksta i pomoću konteksta i opisuje
među riječima pomoću
- uočava leksičko-semantičke odnose u zadanom kontekstu: primjerima
rječnika. rječnika strukturu
sinonimiju, homonimiju i antonimiju rječničkoga članka u
- služi se rječnikom rječnikom općeg i ograničenog leksičkog sloja pri jezičnom rječniku
razvijanju aktivnoga rječnika
- opisuje strukturu rječničkoga članka u jezičnom rječniku
PREPORUKA: Pozornost se posvećuje odnosu strukovnoga i općeuporabnoga leksika, tj. leksiku struke.
— 172
A. 1. 7 - opisuje jezik kao sredstvo za komunikaciju, spoznaju i izražavanje - uočava genetsku - uočava genetsku - opisuje genetsku - opisuje genetsku
- prepoznaje genetsku pripadnost hrvatskoga jezika jezičnoj porodici pripadnost pripadnost pripadnost pripadnost
Učenik opisuje razliku
- opisuje rasprostranjenost hrvatskih narječja hrvatskog jezika hrvatskog jezika hrvatskoga jezika i hrvatskoga jezika i
između hrvatskih jezičnoj porodici i
- opisuje višefunkcionalnost i nadregionalnost hrvatskoga jezičnoj porodici i rasprostranjenost rasprostranjenost
narječja i hrvatskoga opisuje
standardnoga jezika navodi hrvatskih narječja i hrvatskih narječja i
standardnog jezika. - prepoznaje hrvatski jezik i njegove govore kao dio narodnog rasprostranjenost
rasprostranjenost navodi primjere navodi primjere
identiteta hrvatskih narječja
hrvatskih narječja mjesnih govora mjesnih govora te
- prepoznaje hrvatski standardni jezik kao dio nacionalnog identiteta -
opisuje
uočava razlike u gramatičkim oblicima riječi u hrvatskome standardnom jeziku
višefunkcionalnost i
i u hrvatskim dijalektima (prema zavičajnom načelu)
nadregionalnot
hrvatskoga
standardnog jezika

Učenik izražava svoj razumijevanje književnoga teksta
literarni doživljaj i - izdvaja pojedinosti koje su ga se dojmile i potaknule na
razmišljanje - izražava svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na
objašnjava stav o
temelju vlastitog čitateljskog iskustva i znanja o književnosti
književnom tekstu.
potkrepljuje ih primjerima
- čita najmanje jedan tekst prema vlastitom izboru i predstavlja ga -
objašnjava u čemu uživa dok čita -
PREPORUKA: Odgojno-obrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; literarni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisano, vizualizacijama i kreativnim uratkom; učenik
treba pročitati najmanje jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
B. 1. 2 - prepoznaje polazišta bitna za razumijevanje književnosti kao umjetnosti te - uočava temeljna - razlikuje pojedine - razlikuje književne - razlikuje
književne oblike i načine književnog izražavanja obilježja prozne, poetske i žanrove i opisuje žanrove i opisuje
Učenik opisuje
- prepoznaje osobitosti hrvatske usmenoknjiževne baštine (pučka i narodna
književnosti kao dramske književne književni tekst književni tekst
književni tekst prema popijevka; narodne predaje, zagonetke, poslovice i vicevi) umjetnosti i vrste i tumači ih prema zadanim služeći se
temi i žanru i stavlja
- razlikuje i opisuje književne žanrove i vrste te njihova osnovna obilježja na
razlikuje književne služeći se ponekim smjernicama književnoteorijskim
ga u
oglednim primjerima žanrove književnoteorijskim služeći se pojmovima te
— 173
književnopovijesni,
- služi se književnoteorijskim pojmovima u opisivanju književnog teksta na
pojmom te imenuje književnoteorijskim prepoznaje stilsko-
društveni i kulturni
sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini: književnopovijesno pojmovima te poetička obilježja
kontekst. prozne vrste (umjetnička proza, roman, pripovijest, struktura proznog teksta: razdoblje u kojemu imenuje književnog teksta i
tema, pripovjedač, fabula, kompozicija, karakterizacija i tipologija likova, ideja je nastao književni književnopovijesno potkrepljuje ih
i značenje) tekst razdoblje u kojemu primjerima iz teksta
poetske vrste (obilježja lirike, lirske vrste i oblici, struktura lirske pjesme: tema, je nastao književni
motiv, pjesnička slika, ritam, rima,
strofa, stih) tekst i uočava
dramske vrste (drama i kazalište, komedija, struktura dramskog teksta: njegova obilježja dramski sukob, dramska napetost, dramski lik,
dramski dijalog i monolog, didaskalije, čin, prizor ili slika; različite razine smiješnoga)
- imenuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst i uočava
njegova obilježja
- prepoznaje stilsko-poetička obilježja književnog teksta i potkrepljuje ih primjerima
iz teksta
- prepoznaje književnopovijesni, društveni i kulturni kontekst književnog teksta
- tekstovi: pripovijetka, roman, drama, komedija, lirska poezija; lirsko-epska poezija;

- obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: August Šenoa, Prijan Lovro;

Marin Držić, Novela od Stanca
Učenik analizira prema temi i žanru dva obvezna književna teksta hrvatske književnosti (August Šenoa, Prijan Lovro; Marin Držić, Novela od Stanca) i pet književnih tekstova koji mogu biti tematski i/ili
žanrovski povezani s obveznim književnim tekstovima.
B. 1. 3 - priprema i oblikuje radove, potaknut književnim tekstom ili umjetničkim djelom, u kojima do izražaja
dolazi kreativnost, inovativnost, originalnost i
izražava prema
— 174
vlastitome interesu - stvara tekst u govorenome ili pisanom obliku na mjesnom govoru ili
potaknut književnim dijalektu, žargonu ili standardnome jeziku potaknut književnim tekstom ili
tekstom. umjetničkim djelom
- žanrovski preoblikuje književni tekst (dramatizira prozni tekst, preoblikuje dramski tekst) primjenjujući znanje o žanrovskim i strukturnim obilježjima - priprema i izvodi
dramske i scenske igre, snima (kratke) filmove, crta, slika i/ ili fotografira potaknut književnim tekstom ili umjetničkim djelom i rješava različite problemske situacije motivirane
PREPORUKA: Nastavnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja i dokazivanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom i na temelju prethodno usvojenih znanja i vještina iz likovne
i glazbene umjetnosti te u skladu s mogućnostima i interesima učenika. Učenik svoje radove može prikupljati u radno-dokumentarnoj mapi.
KULTURA I MEDIJI
C. 1. 1 - uočava različita djelovanja medijskih tekstova u javnim, komercijalnim i - uočava svrhu - uočava
svrhu - uočava svrhu - uočava svrhu neprofitnim medijima na svakodnevni život primatelja
medijskog teksta i medijskog teksta i medijskog teksta i medijskog teksta i
Učenik tumači utjecaj
- uočava svrhu (osobnu, obrazovnu, javnu) medijskoga teksta prema smjernicama prema smjernicama prema smjernicama tumači medijsku
medijskih tekstova na
- opisuje odnos između medijskih sadržaja i stvarnosti opisuje medijsku tumači medijsku tumači medijsku poruku te
svakodnevni život
- tumači medijsku poruku i zaključuje kome je namijenjena poruku poruku i kome je poruku i njezin prepoznaje kako su
primatelja.
- uočava na koje je jezične, vizualne, auditivne i audiovizualne načine ona namijenjena utjecaj na u njemu prikazane oblikovana medijska poruka i kako ti načini
utječu na njezinu recepciju svakodnevni život informacije, ideje, - prepoznaje kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u primatelja stavovi i
mišljenja i medijskom tekstu i kako utječu na svakodnevni život primatelja kako utječu na
svakodnevni život
primatelja
C. 1. 2 - prepoznaje razliku između popularne i visoke kulture na odabranim - uočava elemente - uočava elemente - prepoznaje - opisuje elemente
tekstovima popularne i visoke popularne i visoke elemente popularne i visoke
Učenik opisuje
- razlikuje različite kulturne obrasce na odabranim tekstovima i njihov utjecaj kulture u kulture u popularne i visoke kulture u
tekstove popularne i
na oblikovanje vlastitog kulturnog identiteta tekstovima tekstovima njihov kulture u tekstovima i njihov
visoke kulture i njihov
- uočava i opisuje obilježja kozmopolitske kulture, šunda, trenda i kiča u utjecaj na vlastiti tekstovima i njihov utjecaj na vlastiti
utjecaj na vlastiti
umjetnosti i izražava svoj kritički stav prema njima kulturni identitet utjecaj na vlastiti kulturni identitet
— 175
kulturni identitet.
- opisuje utjecaj popularne kulture na razvoj vlastitog kulturnog identiteta kulturni identitet

digitalnom okružju i objašnjava ih
- tekstovi i višemedijski tekstovi: putopis, životopis, autobiografija, reklama ili popularnokulturni tekst; film, kazališna predstava ili strip
PREPORUKA:: Odgojno-obrazovni ishodi C. 1. 1 i C. 1. 2 ostvaruju se na sadržajima u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika i sektorskim područjem u kojemu se učenik obrazuje te u
povezanosti s ishodima nastavnoga područja Hrvatski jezik i komunikacija i Književnost i stvaralaštvo.
RAZINA USVOJENOSTI
ODGOJNO-OBRAZOVNI
RAZRADA ISHODA
A. 2. 1. - određuje temu, oblik, svrhu i namjena govornoga teksta: informiranje, - prema primjeru - uz pomoć nastavnika - prema - samostalno govori u
dokazivanje, zabavljanje oblikuje tekst i govori oblikuje tekst i govori smjernicama skladu s temom,
- istražuje informacije važne za pripremu govora služeći se različitim u skladu s u skladu s temom i oblikuje tekst i govori oblikom, svrhom
tekstove u skladu sa temom govornog
pouzdanim izvorima oblikom govornog u skladu s temom, govornog teksta i
svrhom i željenim teksta oblikom i
- uspoređuje informacije iz raznih izvora radi procjene pouzdanosti, teksta željenim učinkom na
učinkom na primatelja. svrhom govornog
vjerodostojnosti, točnosti, autorstva i gledišta primatelja
- prikladno se služi natuknicama, bilješkama, karticama, plakatima i teksta
pregovaranja radi zajedničkoga rješavanja problemske situacije ili donošenja
odluka - primjenjuje stečena znanja o hrvatskome standardnom jeziku, uvažava
pravogovornu normu, govorne vrednote i neverbalne znakove i funkcionalni stil
vrste teksta
- tekstovi: usmena prezentacija (usmeni prikaz), poslovni razgovor
— 176
- sluša govorne i razgovorne vrste izlagačkih tekstova iz različitih izvora i - izdvaja informacije i - analizira informacije i - organizira - procjenjuje
A. 2. 2. različitih funkcionalnih stilova i oblika prema određenoj svrsi slušanja ideje bitne za svrhu ideje bitne za svrhu informacije i ideje informacije i ideje
(obrazovna, javna, osobna) i namjeni (informiranje) slušanja slušanja bitne za svrhu slušanja bitne za svrhu slušanja
određenoj svrsi - prepoznaje različite moguće izvore informacija
izlagačke tekstove - uočava utjecaje konteksta na primanje informacija u skladu sa svrhom
različitih funkcionalnih slušanja
stilova i oblika. - procjenjuje informacije bitne za svrhu slušanja
A. 2. 3 - razlikuje izlagačke tekstove različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz - prepoznaje funkciju - razlikuje funkciju i - opisuje funkciju i
različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni (informiranje) i osnovna obilježja osnovna obilježja osnovna obilježja
Učenik čita prema
- opisuje strukturna obilježja tekstova služeći se prethodno stečenim izlagačkih tekstova te izlagačkih tekstova te izlagačkih tekstova na - opisuje funkciju i
određenoj svrsi znanjima uz uz pomoć smjernica poznatim primjerima obilježja izlagačkih
izlagačke tekstove - prepoznaje provjerene i neprovjerene izvore informacija pomoć nastavnika analizira informacije i te analizira i sažima tekstova na poznatim
različitih funkcionalnih - povezuje i sažima podatke u tekstu analizira informacije ideje informacije i ideje i nepoznatim
stilova i oblika. - odabire prikladne citate kojima potkrepljuje svoje zaključke o primjerima te sažima
eksplicitnom i implicitnom značenju teksta
informacije i ideje u
- povezuje informacije i ideje u tekstu sa svojim znanjem, iskustvom i
tekstu te svoje
drugim tekstovima
zaključke podupire
- tekstovi: popularnoznanstveni ili stručni članak, intervju prikladnim citatima
A. 2. 4 - planira pisanje izlagačkih tekstova prema određenoj strukturi, obliku - uz pomoć - prema primjeru piše - prema smjernicama - samostalno piše
(isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu (administrativnom, nastavnika piše izlagačke tekstove i piše izlagačke izlagačke tekstove i
Učenik piše izlagačke primjenjuje obilježja
publicističkom) izlagačke tekstove i primjenjuje obilježja tekstove i
tekstove s obilježjima funkcionalnog stila u
- istražuje različite izvore informacija služeći se naprednim pretraživanjem primjenjuje obilježja funkcionalnoga stila primjenjuje obilježja
funkcionalnih stilova u
i analizira njihovu valjanost skladu sa svrhom
skladu sa svrhom funkcionalnoga stila u skladu sa svrhom funkcionalnog stila u
- oblikuje sadržajno i logički povezani tekst teksta i željenim
teksta i željenim u skladu sa svrhom teksta skladu sa svrhom
- primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnog jezika: pravopisnu učinkom na
učinkom na primatelja. teksta teksta
(pravilno piše sve pravopisne znakove na razini rečenice), gramatičku, leksičku i primatelja
stilističku
- samostalno popunjava anketni obrazac u tiskanome i/ili elektroničkome
obliku
— 177
PREPORUKA: Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 2. 1, A. 2. 2, A. 2. 3 i A. 2. 4 integracijski su povezani s n astavnim područjima Knj iževnost i stvaralaštvo i Kultura i mediji i s ostali m odgojno-obrazovnim
ishodima nastavnoga p odručja Hrvatski jezik i komunikacija.
- razlikuje riječ, spoj riječi (sintagmu), rečenicu i tekst - imenuje vrste - imenuje rečenice po - razlikuje rečenice - razlikuje rečenica
A. 2. 5 - prepoznaje rečenice po sastavu: jednostavne neraščlanjene i rečenica u tipičnim sastavu i način po sastavu po sastavu i oblikuje
raščlanjene; nezavisnosložene i zavisnosložene rečenice te višestruko složene primjerima njihova sklapanja zadanu strukturu
Učenik primjenjuje
rečenice nastale nizanjem, sklapanjem veznikom i uvrštavanjem teksta
znanje o rečenicama
pri oblikovanju teksta. - razlikuje osnovni, obilježeni i obvezatni redoslijed riječi
- zapaža linearnu i paralelnu tekstnu vezu i vezna sredstva na primjerima
- primjenjuje znanje o rečenicama pri oblikovanju teksta
- imenuje leksičke slojeve općeuporabnog standardnog jezika
A. 2. 6 - prepoznaje lekseme standardnoga jezika prema područnoj raslojenosti - samostalno izdvaja - primjenjuje lekseme
(lokalizmi, regionalizmi, dijalektizmi) - prema smjernicama - prema smjernicama lekseme iz leksičkog
Učenik izdvaja lekseme - prepoznaje lekseme standardnoga jezika prema funkcionalnoj prepoznaje izdvaja lekseme određenog sloja
iz leksičkog sloja raslojenosti pripadnost leksema određenog leksičkog sloja općeuporabnog
(beletrizmi, kancelarizmi, scijentizmi, žurnalizmi, kolokvijalizmi) leksičkom sloju leksičkog sloja leksika hrvatskoga
općeuporabnog - prepoznaje lekseme standardnoga jezika prema vremenskoj raslojenosti standardnog jezika u
leksika hrvatskoga (arhaizmi, historizmi, zastarjelice, pomodnice, novotvorenice ili neologizmi i zadanom kontekstu
oživljenice)
- primjenjuje lekseme iz leksičkog sloja općeuporabnog leksika hrvatskoga
primjenjuje ih u
standardnog jezika u zadanom kontekstu
zadanom kontekstu.
PREPORUKA: Pozorno st se posvećuje odnosu strukovnoga i općeuporabnoga leksika, tj. leksiku struke.
A. 2. 7 - opisuje funkcionalne stilove hrvatskoga standardnog jezika i njihova - opisuje razgovorni, - opisuje - opisuje vezu - opisuje odnos
obilježja administrativni i funkcionalne stilove funkcionalnoga stila i funkcionalnoga stila i
Učenik opisuje
- opisuje vezu funkcionalnoga stila (administrativnog, znanstvenog, književnoumjetnički hrvatskoga rečeničnih struktura jezične norme na
tekstove prema novinarsko-publicističkog, razgovornog i književnoumjetničkoga) i rečeničnih stil hrvatskoga standardnog jezika i u tekstovima koje primjerima
pripadnosti struktura u tekstovima
jezika i navodi navodi njihova stvara i prima
funkcionalnome stilu - objašnjava odnos funkcionalnoga stila i jezične norme
primjere obilježja
i odnosu prema
jezičnoj normi.
— 178

teksta
književnom tekstu. - obrazlaže svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu i potkrepljuje ih
primjerima
- objašnjava svoje proživljeno iskustvo čitanja i uspoređuje ga s iskustvom
čitanja drugih
- obrazlaže što utječe na njegov književni ukus -
PREPORUKA: Odgojno -obrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; litera rni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisan o, vizualizacijama i kreativnim uratkom; učenik
treba pročitati najman je jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
- opisuje i uspoređuje književne tekstove na sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini - prema - prema - uspoređuje
B. 2. 2 primjenjujući književnoteorijske pojmove vezane uz: prozne vrste (novela, smjernicama tumači - prema smjernicama smjernicama književne tekstove
Učenik uspoređuje uokvirena kompozicija romana i novele, tema, pripovjedač, tipovi karakterizacija i tematska i analizira tematska i interpretira prema temi ili žanru
književne tekstove tipologija likova, ideja i značenje; epski spjev) poetske vrste (obilježja moderne žanrovska obilježja žanrovska obilježja književne tekstove primjenjujući
prema temi ili žanru poezije, vrste i oblici moderne poezije, struktura moderne lirske pjesme: tema, pojedinoga pojedinoga prema temi ili žanru pojmove vezane uz
i stavlja ih u kontekst. motiv, pjesnička slika, ritam, rima, strofa, stih) dramske vrste (tragedija i obilježja književnoga teksta i književnoga teksta primjenjujući prozne, poetske i
tragedije) primjenjuje primjenjujući pojmove vezane uz dramske vrste te
- imenuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst i pojmove vezane uz pojmove vezane uz prozne, poetske i prepoznaje
uočava njegova obilježja prozne, poetske i prozne, poetske i dramske vrste te stilskopoetička
- prepoznaje stilsko-poetička obilježja književnog teksta i potkrepljuje ih dramske vrste dramske vrste te imenuje obilježja književnog
primjerima iz teksta imenuje književnopovijesno teksta i potkrepljuje
- uspoređuje književne tekstove s obzirom na književnopovijesni, književnopovijesno razdoblje u kojemu ih primjerima iz
povijesni, društveni i kulturni kontekst razdoblje u kojemu je nastao književni teksta
- tekstovi: novela, roman, drama, poezija, epski spjev je nastao književni tekst i uočava
tekst njegova obilježja
- obvezni književni tekstovi za cjelovito čitanje: Vjenceslav Novak,
Posljednji
Stipančići; Antun Gustav Matoš, izbor iz novela; Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age
Čengića
— 179
PREPORUKA: Poučava nje i učenje književnoteorijskih pojmova povezuje se s književnim tekstovima; u analizi književnih djela primjenjuje se ranije stečeno književnoteorijsko znanje (temeljni pojmovi), a
novi književnoteorijski pojmovi uče se i poučavaju s obzirom na tematska i žanrovska obilježja.
Učenik analizira prema temi i žanru tri obvezna književna teksta hrvatske književnosti (Vjenceslav Novak, Po sljednji Stipančići; Antun Gustav Matoš, izbor iz novela; Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age
Čengića) i četiri književna teksta koji mogu biti tematski i/ili žanrovski povezani s obveznim književnim tekstovima.
Tijekom školske godin e nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučavanje o pojedinim književnoteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja, tj. pojedine
elemente književne str ukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovima ili s njima povezanim ulomcima.

izražava prema
umjetničkim djelom
PREPORUKA: Nastavnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja i dokazivanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom i u skladu s mogućnostima i interesima učenika. Učenik svoje
radove može prikupljati u radno-dokumentarnoj mapi.
KULTURA I MEDIJI
— 180
C. 2. 1 - prepoznaje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i - uočava kako su u - uočava kako su u - opisuje kako su u
neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitoga životnoga stila medijskom tekstu medijskom tekstu medijskom tekstu - objašnjava kako su u
Učenik objašnjava medijskom tekstu
- prepoznaje izravno i neizravno navedene poruke u medijskom tekstu prikazane informacije i prikazani informacije, prikazani informacije,
utjecaj medijskih ideje i ideje, stavovi i ideje, stavovi i prikazani informacije,
- opisuje na koji način mediji stvaraju trendove
tekstova na oblikovanje mišljenja i mišljenja i ideje, stavovi i
- objašnjava kako su informacije, ideje, stavovi i mišljenja prikazani u kako utječu na životni
životnoga stila kako utječu na životni kako utječu na životni mišljenja i
medijskom tekstu i kako utječu na životni stil primatelja s obzirom na dob, spol i stil primatelja
primatelja. kako utječu na životni
kulturni kontekst stil primatelja stil primatelja
stil primatelja te
objašnjava izravno i
neizravno navedene
poruke u medijskom
tekstu
C. 2. 2 - uočava kulturnu specifičnost i raznolikost sredine u kojoj živi - uočava kulturnu - uočava značenje i - prepoznaje značenje - prepoznaje
- navodi ključne hrvatske kulturne institucije i njihove početke specifičnost i važnost teksta i važnost teksta pripadnost ili
Učenik opisuje tekstove
- uočava pripadnost ili povezanost književnoga teksta s hrvatskim raznolikost sredine u hrvatske kulturne hrvatske kulturne povezanost teksta s
iz hrvatske kulturne kojoj živi baštine
kulturnim krugovima: sredozemnom, srednjoeuropskom i balkanskom baštine i njegovu hrvatskim kulturnim
baštine i kulturnoga
- opisuje utjecaj kulturne baštine na oblikovanje vlastitoga kulturnog kulturnu specifičnost krugovima
kruga i njihov utjecaj na identiteta
vlastiti kulturni - posjećuje kulturno-umjetničke događaje i manifestacije u stvarnom i
identitet. digitalnom okružju i komentira ih
- tekstovi i višemedijski tekstovi: govor, pismo, dnevnik, intervju,

znanstvenopopularni članak ili enciklopedijski prikaz; strip, film ili kazališna
predstava
PREPORUKA: Odgojno-obrazovni ishodi C. 2. 1 i C. 2. 2 ostvaruju se na sadržajima u skladu s potrebama, interesima i mogućnostima učenika i sektorskim područjem u kojemu se učenik obrazuje te u
povezanosti s ishodima nastavnih područja Hrvatski jezik i komunikacija i Književnost i stvaralaštvo.
Izvori za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda C 2. 2 mogu biti: književni tekstovi, kazališne predstave, film, strip, medijski i višemedijski tekstovi - prema samostalnom odabiru učenika i odabrani u
— 181
RAZINA USVOJENOSTI
ODGOJNO-
RAZRADA ISHODA
A. 3. 1 - prema primjeru - uz pomoć - prema smjernicama - samostalno govori u

- određuje temu, oblik, svrhu i namjenu rasprave: dokazivanje oblikuje tekst i nastavnika oblikuje oblikuje tekst i govori skladu s temom,
Učenik govori - istražuje informacije služeći se različitim pouzdanim izvorima radi govori u skladu s tekst i govori u u skladu s temom, oblikom, svrhom
izlagačke i oblikovanja argumenata i protuargumenata - govori u skladu s govornom ulogom temom govora skladu s temom i oblikom i svrhom govora i željenim
raspravljačke tekstove - razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova
oblikom govora govora učinkom na
u skladu sa svrhom i - izriče stav, navodi argumente i protuargumente
primatelja
željenim učinkom na - samostalno primjenjuje stečena znanja o hrvatskome standardnom
primatelja. jeziku, uvažava pravogovornu normu, govorne vrednote i neverbalne znakove
- sluša govorne i razgovorne vrste upućivačkih i raspravljačkih tekstova - izdvaja informacije - analizira informacije - organizira - procjenjuje
A. 3. 2 i ideje bitne za svrhu i ideje bitne za svrhu informacije i ideje informacije i ideje
različitih funkcionalnih stilova i oblika i iz različitih izvora prema određenoj svrsi
Učenik sluša prema slušanja (obrazovna, javna, osobna) i namjeni (informiranje, dokazivanje, slušanja slušanja bitne za svrhu bitne za svrhu
određenoj svrsi nagovaranje i zabavljanje) slušanja slušanja
upućivačke i - razlikuje pouzdane od nepouzdanih informacija u različitim izvorima u
skladu sa svrhom slušanja
raspravljačke tekstove
- razlikuje činjenice od mišljenja i vrijednosnih sudova u slušanome tekstu
različitih funkcionalnih
- procjenjuje informacije bitne za svrhu slušanja
stilova i oblika.
— 182
A. 3. 3 - razlikuje upućivačke i raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih - razlikuje funkciju i - svojim riječima
stilova i oblika i iz različitih izvora prema određenoj svrsi čitanja i namjeni osnovna obilježja - objašnjava funkciju objašnjava funkciju
Učenik čita prema (dokazivanje, upućivanje) upućivačkih i - opisuje funkciju i i obilježja i obilježja
određenoj svrsi - opisuje strukturna obilježja tekstova služeći se prethodno stečenim obilježja upućivačkih upućivačkih i upućivačkih i
raspravljačkih
upućivačke i znanjima - interpretira tekst: izdvaja i tumači ideje, uočava i tumači autorovo i raspravljačkih raspravljačkih
tekstova te uz raspravljačkih
raspravljačke tekstove gledište i namjenu teksta te utjecaj teksta na primatelja; razlikuje činjenice od tekstova te prema tekstova te
pomoć nastavnika tekstova te
stavova - prikladno povezuje ideje u tekstovima sa svojim znanjem, iskustvom i smjernicama samostalno
različitih funkcionalnih analizira informacije objašnjava tekst
drugim tekstovima analizira i objašnjava analizira i objašnjava
stilova i oblika. i ideje prema smjernicama
- uočava pristranost izvora informacija informacije i ideje informacije i ideje
A. 3. 4 - uz pomoć - prema primjeru - prema smjernicama

- planira pisanje upućivačkih i raspravljačkih tekstova prema određenoj
nastavnika piše piše upućivačke i piše upućivačke i
Učenik piše strukturi, obliku (isprekidani, neprekinuti, mješoviti) i funkcionalnom stilu
upućivačke i raspravljačke raspravljačke - samostalno piše
upućivačke i (administrativnom, publicističkom) upućivačke i
raspravljačke tekstove, primjenjuje tekstove, primjenjuje
raspravljačke - istražuje različite izvore informacija i razlikuje primarne i sekundarne - raspravljačke
tekstove i uz pomoć obilježja obilježja
tekstove s obilježjima analizira informacije s obzirom na pouzdanost, vjerodostojnost, točnost, tekstove, primjenjuje
autorstvo i gledište nastavnika funkcionalnoga stila funkcionalnoga stila
funkcionalnih stilova obilježja
- oblikuje sadržajno i logički povezani tekst primjenjuje i u skladu sa svrhom u skladu sa svrhom
u skladu sa svrhom funkcionalnoga stila
- primjenjuje jezičnu normu hrvatskoga standardnoga jezika: pravopisnu obilježja teksta i prikladno teksta i prikladno u skladu sa svrhom
teksta i željenim
(pravilno piše u navođenju), gramatičku (primjenjuje obilježja paralelne i linearne funkcionalnoga stila parafrazira navodi i parafrazira teksta i željenim
učinkom na
tekstne veze), leksičku i stilističku - samostalno popunjava Europass obrazac u skladu sa svrhom učinkom na
primatelja.
teksta primatelja i prikladno
- tekstovi: tehnička uputa, molba, žalba; Europass obrazac
navodi i parafrazira
PREPORUKA: Sadržaji odgojno-obrazovnih ishoda A. 3. 1, A. 3. 2, A. 3. 3 i A. 3. 4 integracijski su povezani s n astavnim područjima Knj iževnost i stvaralaštvo i Kultura i mediji i s ostali m ishodima nastavnoga
— 183
A. 3. 5 - uočava vezu između glasa, slova, fonema, grafema i sloga - uočava glasovne - prepoznaje - razlikuje fonološki i
- opisuje obilježja
- uočava obilježja glasovnog sustava hrvatskoga standardnoga jezika na promjene u riječima glasovne promjene u morfološki
Učenik opisuje glasovnog sustava na
odsječnoj (artikulacijska i akustička obilježja glasova) i nadodsječnoj (naglasak ili riječima uvjetovane glasovne
glasovni sustav odsječnoj i
prozodem i dužina) razini promjene
hrvatskoga nadosječnoj razini i
- prepoznaje glasovne promjene (jednačenje suglasnika po zvučnosti,
standardnog jezika i prepoznaje glasovne
jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe, ispadanje ili gubljenje suglasnika;
primjenjuje znanja u promjene u govoru i
nepostojani samoglasnici, vokalizacija, palatalizacija, sibilarizacija, jotacija,
govoru i pismu. pismu
alternacije ije/je/e/i) u pisanom tekstu
A. 3. 6 - razlikuje vrste imena ili onima (antroponimi i toponimi) - prepoznaje - prepoznaje vrste - odabire lekseme - opisuje lekseme
- prepoznaje frazeme kao dio leksika posuđenice i posuđenica na ograničene uporabe ograničene uporabe
Učenik opisuje
- prepoznaje potrebu za leksičkim posuđivanjem i novotvorenicama zamjenjuje ih temelju konteksta i u zadanom i pravilno
lekseme ograničene ih primjenjuje u
- opisuje vrste leksičkoga posuđivanja sinonimima pomoću rječnika kontekstu služeći se
uporabe u leksiku zadanome kontekstu
- prepoznaje vrste posuđenica i njihov položaj u hrvatskome rječnicima
hrvatskoga standardnom jeziku prema leksičkoj normi ograničenoga
standardnog jezika i - služi se rječnicima ograničenog leksičkoga sloja (rječnik žargona, rječnik leksičkog sloja
pravilno ih stranih riječi, razlikovni rječnik, usporedni rječnik, rječnici struke, frazeološki
primjenjuje.
rječnik rječnik vlastitih imena i prezimena) i jezičnim savjetnicima pri razvijanju
rječnika i jezične kulture
A. 3. 7 - opisuje početke hrvatske pismenosti i prve pisane spomenike na trima - opisuje početke - opisuje početke - opisuje početke - opisuje početke
jezicima i pismima hrvatske pismenosti i hrvatske pismenosti i hrvatske pismenosti, hrvatske pismenosti,
Učenik opisuje
- navodi temeljna djela i autore bitne za standardizaciju hrvatskoga prve pisane navodi temeljna djela navodi autore i navodi autore i
početke hrvatske spomenike
jezika - opisuje položaj hrvatskoga standardnoga jezika u europskome i i autore bitne za opisuje temeljna opisuje i temeljna
pismenosti i temeljna na trima jezicima i
svjetskom kontekstu u prošlosti i sadašnjosti (hrvatski jezik kao službeni jezik standardizaciju djela bitna za djela bitna za
djela bitna za pismima
Europske unije, hrvatski jezik kao manjinski jezik u iseljeništvu, hrvatski jezik u hrvatskoga jezika standardizaciju standardizaciju
standardizaciju hrvatskoga jezika te
medijima) hrvatskoga jezika
hrvatskoga jezika. opisuje hrvatski
standardni jezik kao
službeni i
nacionalni jezik RH i
EU
— 184
B. 3. 1 - tumači svoj literarni doživljaj teksta i razumijevanje književnoga teksta u

cjelini s obzirom na prije stečena znanja o svijetu i uspoređuje ga s literarnim
doživljajem i razumijevanjem drugih učenika i književnih kritika
literarni doživljaj i - obrazlaže svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu na temelju
uspoređuje svoje vlastitog čitateljskog iskustva i znanja o književnosti
stavove sa stavovima - uspoređuje svoje mišljenje i stavove o književnom tekstu sa stavovima
drugih čitatelja. drugih i donosi zaključke
- povezuje tematiku i problematiku književnog teksta s pojavama u svijetu
- preispituje utjecaj vlastitih stavova na oblikovanje vlastitoga književnog
ukusa
-
PREPORUKA: Odgojno -obrazovni ishod odnosi se na obvezna i samostalno odabrana književna djela; litera rni doživljaj učenik može izraziti usmeno, pisan o, vizualizacijama i kreativnim uratkom; učenik
treba pročitati najman je jedan književni tekst prema vlastitom izboru i predstaviti ga.
B. 3. 2 - opisuje i uspoređuje hrvatske i svjetske književne tekstove na - prema smjernicama - prema - prema - uspoređuje
sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini primjenjujući književnoteorijske pojmove tumači tematska i smjernicama književne tekstove
smjernicama
Učenik uspoređuje vezane uz: prozne vrste (klasični i suvremeni roman) poetske vrste žanrovska obilježja uspoređuje iste teme ili žanra
analizira književni
književne tekstove iste (tradicionalnu i modernu poeziju) dramske vrste (klasičnu i modernu dramu) pojedinoga književne tekstove nastale u različitim
tekst prema temi i
teme ili žanra nastale poetske vrste: tradicionalni hrvatski stihovi književnoga teksta i primjenjuje pojmove iste teme nastale u književnopovijesni
u različitim - prepoznaje univerzalne teme, slike i predodžbe u književnim vezane uz prozne,
primjenjuje pojmove različitim m razdobljima i
književnopovijesnim tekstovima različitog vremena i mjesta nastanka poetske i dramske
vezane uz književnopovijesni primjenjuje
razdobljima i stavlja ih vrste te m razdobljima i pojmove vezane uz
u kontekst. imenuje primjenjuje prozne,
- prepoznaje položaj književne vrste u različitim književnopovijesnim prozne, poetske i književnopovijesno pojmove vezane poetske i dramske
razdobljima dramske vrste razdoblje u kojemu je uz prozne, poetske vrste te prepoznaje
- opisuje književnopovijesno razdoblje u kojem je nastao književni tekst i nastao književni tekst i dramske vrste te stilsko-poetička
njegova obilježja imenuje obilježja književnog
- opisuje obilježja tekstova hrvatske književnosti u kontekstu europske i književnopovijesn teksta i
svjetske književnosti o razdoblje u potkrepljuje ih
- opisuje stilsko-poetička obilježja književnog teksta i potkrepljuje ih kojemu je nastao primjerima iz
primjerima iz teksta književni tekst i teksta
uočava njegova
- tekstovi: roman, pripovijetka, novela, epski spjev, drama, lirska poezija obilježja
- obvezni tekstovi za cjelovito čitanje: Ivan Gundulić, Dubravka; Miroslav
Krleža, Gospoda Glembajevi; Antun Branko Šimić, izbor iz poezije
— 185
PREPORUKA: Poučava nje i učenje književnoteorijskih pojmova povezuje se s književnim tekstovima; u anal izi književnih djela primjenjuje se ranije stečeno književnoteorijsko znanje (temeljni pojmovi),
Učenik analizira prema temi i žanru tri obvezna književna teksta (Ivan Gundulić, Dubravka; Antun Branko Šimić, izbor iz poezije; Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi) i četiri književna teksta koji mogu
biti tematski povezani s obveznim književnim tekstovima.
Tijekom školske godin e nastavnik odabire na kojim će književnim tekstovima organizirati učenje i poučava nje o pojedinim književnoteorijskim znanjima i vještinama njihova prepoznavanja, tj. pojedine
elemente književne str ukture učenici uvježbavaju prepoznati na različitim cjelovitim tekstovima ili s njima povezanim ulomcima.
Za polazište pri ovlada vanju odgojno-obrazovnim ishodom predlaže se rad na suvremenim tekstovima od kojih se prema načelima postupnosti i aktualizacije dolazi do književnih tekstova starijih
književnih razdoblja i p oetika. Usporedne raščlambe započinju se s hrvatskim književnim tekstovima.

djelom, u kojima do izražaja dolazi kreativnost, inovativnost, originalnost i
izražava prema
umjetničkim djelom
PREPORUKA: Nastavnik potiče učenike na stvaralački način izražavanja i dokazivanja. Ishod se može ostvarivati individualnim i timskim radom i u skladu s mogućnostima i interesima učenika. Učenik svoje
radove može prikupljati u radno-dokumentarnoj mapi.
KULTURA I MEDIJI
— 186
C. 3. 1 - opisuje različita djelovanja tekstova u javnim, komercijalnim i - opisuje medijski - uspoređuje - uspoređuje
neprofitnim medijima na oblikovanje vlastitih stavova i vrijednosti - uočava tekst i prepoznaje medijske tekstove i medijske tekstove i - uspoređuje
Učenik objašnjava medijske tekstove i
skrivene stavove i mišljenja u medijskim porukama kako prikazane opisuje kako objašnjava kako
utjecaj medijskih - prepoznaje trivijalne medijske poruke, predrasude, stereotipe i/ili informacije i ideje prikazane informacije prikazane informacije analizira kako
tekstova na manipulaciju u medijskim porukama utječu na oblikovanje i ideje utječu na i ideje utječu na prikazane informacije
oblikovanje stavova i - prepoznaje različita stilska sredstva u medijskim tekstovima stavova oblikovanje stavova oblikovanje stavova i ideje utječu na
vrijednosti primatelja. - i vrijednosti i vrijednosti i vrijednosti oblikovanje stavova
uspoređuje različite medijske tekstove i objašnjava kako su u njima
primatelja s obzirom primatelja s obzirom primatelja s obzirom i vrijednosti
prikazane informacije, ideje, stavovi i mišljenja i kako utječu na oblikovanje
na dob, spol i na dob, spol i na dob, spol i primatelja s obzirom
stavova i vrijednosti primatelja s obzirom na dob, spol i kulturni kontekst
kulturni kontekst kulturni kontekst kulturni kontekst te na dob, spol i
prepoznaje različita kulturni kontekst,
stilska sredstva u prepoznaje različita
medijskim porukama stilska sredstva u
medijskim porukama
i skrivene stavove i
mišljenja
C. 3. 2 - prepoznaje značenja jednostavnih usmenih oblika iz razdoblja ljudske - uočava osobine - uočava utjecaje - prepoznaje utjecaj - opisuje utjecaj
usmenosti i njihov utjecaj na književne tekstove, djela ostalih umjetnosti te na europske kulturne europske kulturne europske kulturne europske kulturne
Učenik objašnjava
kulturološke pojave baštine baštine na baštine na baštine na
tekstove iz europske oblikovanje oblikovanje
- uočava antičku baštinu kao klasičnu podlogu i srednjovjekovnu kao oblikovanje
kulturne baštine i hrvatskog kulturnog hrvatskog kulturnog
kršćansku podlogu (latinizam i glagoljaštvo) europske kulture u različitim hrvatskog kulturnog
kulturnoga kruga i identiteta identiteta
tekstovima - prepoznaje slavenski i hrvatski aspekt kulturnoga ujedinjavanja u identiteta
njihov utjecaj na različitim tekstovima
hrvatski kulturni - uočava sudjelovanje većinskoga i manjinskih naroda na oblikovanje
identitet. kulturnoga okružja i međudjelovanje različitih europskih kulturnih krugova na
oblikovanje vlastitoga identiteta (kulturno-umjetnička društva, kulturne udruge,
kulturne ustanove...)

Izvori za ostvarivanje odgojno-obrazovnoga ishoda C 3. 2 mogu biti: književni tekstovi, kazališne predstave, film, strip, medijski i višemedijski tekstovi - prema samostalnom odabiru učenika i odabrani u
— 187
STRATEGIJE UČENJA U NASTAVNOME PREDMETU HRVATSKI JEZIK
PREOPORUKA: Izbor strategija učenja povezuje se s međupredmetnom temom Učiti kako učiti. Navedene su
samo neke od češćih strategija.
Izabire i primjenjuje komunikacijske strategije i strategije učenja u skladu s vlastitim potrebama i u skladu s
jezičnom djelatnosti, međudjelovanjem i zadatkom.
Određuje ciljeve učenja.
Priprema se i planira za ostvarivanje jezične djelatnosti i međudjelovanja s obzirom na temu, svrhu,
namjenu i zadatak.
Aktivira prije stečeno znanje i povezuje ga s novim na temelju zadatka.
Pretražuje i prikuplja podatke, informacije i ideje iz različitih izvora u skladu s temom, svrhom i namjenom te
s ciljem ostvarivanja zadanog ili samostalno odabranog zadatka.
Rabi vlastite bilješke i natuknice u jezičnom primanju, proizvodnji i međudjelovanju.
Analizira i sintetizira prikupljene podatke sa svrhom razumijevanja teksta i ostvarivanja jezične djelatnosti i
međudjelovanja zadanog ili samostalno odabranog zadatka.
Služi se rječnikom radi razumijevanja novih riječi i pojmova u tekstu.
Služi se jezičnim priručnicima s obzirom na dob, postojeće znanje i zadani ili samostalno odabrani zadatak.
Služi se grafičkim prikazima (i ilustrira) radi razvrstavanja, klasificiranja i kategoriziranja podataka,
informacija, pojmova i ideja.
Uočava vlastita odstupanja tijekom razgovaranja/govorenja, čitanja i pisanja te ih samostalno ispravlja.
Planira vlastito učenje i uočava važnost pojedinih faza učenja radi ostvarivanja cilja učenja.
Izabire učinkovite strategije za ostvarivanje zadatka i fleksibilno odbacuje neučinkovite.
Nadgleda proces ostvarivanja zadanog ili samostalno odabranog zadatka.
Preuzima odgovornost za svoj rad.
Vrednuje i samovrednuje ostvarivanje zadanog ili samostalno odabranog zadatka prema unaprijed
dogovorenim kriterijima vrednovanja i dogovorenim obrascima.
KOMUNIKACIJSKE STRATEGIJE
Preporuka: Izbor komunikacijskih strategija prema potrebi povezuje se s međupredmetnim temama Osobni i
socijalni razvoj i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije. Navedene su samo neke od češće
upotrebljavanih i preporučenih komunikacijskih strategija.
JEZIČNO PRIMANJE
— postavlja pitanja prije slušanja/čitanja teksta (predviđa mogući
sadržaj teksta)
— prepoznaje glavne ideje tijekom slušanja/čitanja
— oblikuje natuknice i bilješke tijekom slušanja/čitanja —
izdvaja nove riječi i pojmove iz slušanoga/čitanoga teksta i
provjerava njihovo značenje služeći se rječnicima
SLUŠANJE I ČITANJE — uočava i izdvaja ključne riječi, bitno/nebitno u rečenici,
dijelovima teksta i cjelovitom tekstu
— sažima, analizira, organizira, sintetizira, vrednuje i primjenjuje
nove informacije i ideje iz teksta na temelju slušanja/čitanja —
postavlja pitanja radi provjere razumijevanja tijekom i poslije
slušanja/čitanja
— oblikuje natuknice i bilješke tijekom slušanja/čitanja
— 160
— svojim riječima oblikuje tekst nakon slušanja/čitanja radi boljeg

razumijevanja teksta
— stvara pretpostavke o tekstu letimičnim pregledom teksta

— aktivira postojeće znanje i predviđa nadolazeći tekst
— čita tekst u sebi / naglas / pomno radi razumijevanja dijelova
teksta ili teksta u cjelini
— čita tekst po dijelovima i parafrazira dijelove teksta radi
ČITANJE razumijevanja teksta u cjelini
— podcrtava/izdvaja ključne podatke, nove informacije i glavne
ideje
— ponovno čita rečenice, dijelove teksta, poglavlja koja nije razumio
da bi ih bolje razumio
JEZIČNA PROIZVODNJA
— jasno izražava svoje misli, želje, potrebe i osjećaje tijekom

razgovora / rasprave / govorenja
— izabire riječi koje izazivaju pozitivne emocije tijekom razgovaranja
/ raspravljanja / govorenja
— uočava govornikov/sugovornikov stav i neverbalnu i paraverbalnu
komunikaciju
RAZGOVARANJE/ — služi se tehnikama za prevladavanje straha i nelagode tijekom
RASPRAVLJANJE/ GOVORENJE razgovora / raspravljanja/ govorenja
— pokazuje empatiju tijekom razgovora / rasprave / govorenja
— preuzima i daje riječ tijekom razgovora i rasprave —
započinje razgovor s različitim osobama u različitim
komunikacijskim situacijama
— uključuje se u razgovor/raspravu dajući odgovore i postavljajući
pitanja
— priprema se i planira oblikovanje teksta s obzirom na temu,

svrhu i namjenu — oblikuje koncept
— samostalno oblikuje tekst na temelju pripreme i plana služeći se
vlastitim bilješkama, natuknicama i konceptom
— upotrebljava novonaučene riječi i pojmove oblikujući tekst —
samostalno odabire riječi i jezična sredstva za oblikovanje teksta s
obzirom na strukturu teksta, temu i svrhu
GOVORENJE I PISANJE — samostalno prati, ispravlja i vrednuje oblikovanje teksta tijekom
govorenja i pisanja s obzirom na izraz i sadržaj
— uređuje tekst da bi pojasnio njegov smisao te učinak na
primatelja
— samoinicijativno traži pomoć zbog teškoća u oblikovanju
tekstova
— traži povratnu informaciju o napisanom/izgovorenom tekstu
— 161
E. POVEZANOST S DRUGIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM PODRUČJIMA I MEĐUPREDMETNIM

TEMAMA
Hrvatski jezik nastavni je jezik poučavanja i učenja na kojem se obrazuju svi učenici koji se školuju u hrvatskim
školama. Tijekom učenja i poučavanja učenici razvijaju različite vidove pismenosti (komunikacijsko-funkcionalnu,
čitalačku, informacijsku, medijsku i međukulturnu) koje su im potrebne za komunikaciju i suradnju te izražavanje i
razvijanje ideja i stavova u svim ostalim nastavnim područjima, predmetima i međupredmetnim temama
obuhvaćenim nacionalnim kurikulumima.
Nastavni predmet Hrvatski jezik dio je jezično-komunikacijskoga područja kurikuluma, a ovladavanje prvim jezikom
omogućuje bolje razumijevanje, učenje i primjenu postojećih znanja i vještina u stranim jezicima.
Učenjem hrvatskog jezika i ovladavanjem jezičnim zakonitostima i jezičnim kompetencijama, osobito čitalačkom,
ostvaruje se poveznica s matematičkim područjem u svim ciklusima i domenama 1 područja nacionalnoga
kurikuluma.
Jezikom se izražavaju osjećaji, stavovi i vrijednosti, umjetnički se oblikuju ideje, uvjerenja i svjetonazori što je
poveznica s društveno-humanističkim i umjetničkim područjem. Izgrađuje se odnos među ljudima, razvija se
prihvaćanje drugih i različitih, vrednuje se i čuva povijesno, kulturno i književno nasljeđe, baština i tradicijske
vrijednosti te hrvatski narodni i nacionalni identitet.
Vještine suradničkoga učenja te sposobnost prihvaćanja odgovornosti i rješavanja problema, sposobnost javnoga
nastupa te kritička procjena društvenih i vlastitih vrijednosti poveznica su s međupredmetnom temom Socijalni i
osobni razvoj.
Uporaba i odabir strategija učenja, razlikovanje činjenica od mišljenja, propitivanje i traženje informacija iz različitih
izvora te razvoj pozitivnoga stava i odgovornosti u rješavanju problema i donošenju odluka poveznica su s
međupredmetnom temom Učiti kako učiti.
U nastavnom predmetu Hrvatski jezik razvija se odgovorno ponašanje, prihvaćanje društvenoga i vlastitoga
identiteta, tolerancija, uvažavanje različitih mišljenja i ravnopravnost, što je poveznica s međupredmetnom temom
Građanski odgoj i obrazovanje.
Odgojno-obrazovni ishodi u nastavnom predmetu Hrvatski jezik kojima se predviđa samoinicijativno predlaganje
tema i oblika rada, samostalno i samopouzdano iznošenje vlastitih ideja i stavova te prihvaćanje razumnoga rizika
poveznica su s međupredmetnom temom Poduzetništvo.
Učenje i poučavanje o primjerenoj i odgovornoj uporabi informacija, njihovom pronalaženju, razumijevanju i

kritičkom vrednovanju u digitalnom okružju poveznica su s odgojno-obrazovnim očekivanjima iskazanim u
međupredmetnoj temi Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije.
F. UČENJE I POUČAVANJE NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK
1U ovom je dokumentu naziv domena nakon stručne rasprave zamijenjen nazivom nastavno područje i ta se dva naziva
smatraju istoznačnicama.
— 162
I. Iskustva učenja
Učenje i poučavanje hrvatskoga jezika usmjereno je na učenika radi otkrivanja njegovih potencijala, interesa i
potreba te poticanja cjelovitoga jezičnog razvoja i napretka. Ciljevi su predmeta razvijanje sposobnosti uporabe
jezika u različitim komunikacijskim situacijama, razvijanje čitateljske pismenosti i kulture, istraživanje iskustava i
ideja književnosti, poticanje i vrednovanje vlastitoga stvaralaštva i stvaralaštva drugoga te razumijevanje teksta u
različitim kulturnim, povijesnim, međukulturnim i društvenim kontekstima.
Učenju i poučavanju hrvatskoga jezika pristupa se prema načelima različitih metodičkih sustava i pristupa, a naglasak
je na komunikacijsko-funkcionalnome i holističko-humanističkomu pristupu radi ostvarivanja ciljeva učenja
definiranih predmetnim područjima: Hrvatski jezik i komunikacija, Književnost i stvaralaštvo te Kultura i mediji.
Priprema, organizacija, vođenje i vrednovanja učenja i poučavanja temelji se na načelima primjerenosti,
obavijesnosti, sustavnosti, životnosti, zanimljivosti te načelima znanstvenosti i načelu teksta s ciljem funkcionalne
primjene znanja i vještina te oblikovanja sustava vrijednosti tijekom školovanja, u svakodnevnome i profesionalnom
životu.
Odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju se iskustvenim, problemsko-stvaralačkim, istraživačkim i projektnim učenjem i

poučavanjem, osobito individualnim, individualiziranim pristupom i suradničkim oblicima rada te svrhovitom
uporabom informacijske i komunikacijske tehnologije
U nastavnom predmetu Hrvatski jezik tekst je sredstvo učenja i poučavanja na kojemu i pomoću kojega učenik
razvija jezične djelatnosti primanja (slušanje i čitanje), proizvodnje (govorenje i pisanje) i njihova međudjelovanja
(razgovaranje i dopisivanje) te njima ovladava.
Strategije učenja, metode i oblici učenja i poučavanja povezuju se sa sadržajima predmetnih područja Hrvatski jezik
i komunikacija, Književnost i stvaralaštvo te Kultura i mediji.
Učenicima treba osvješćivati važnost služenja strategijama učenja i komunikacijskim strategijama te im stoga valja
omogućiti što češću njihovu uporabu. Ovladavanje strategijama ovisi o njihovu odabiru i prihvaćanju s obzirom na
osobine ličnosti i stilove učenja. Stoga učenik samostalno izabire strategije kojima će se služiti. Učitelj i nastavnik,
na temelju analize potreba učenika, planira i programira poučavanje strategija kojima njihovi učenici nisu ovladali,
koje su složenije i potrebno je duže vrijeme usvajanja, a važne su za stjecanje komunikacijske jezične kompetencije.
Važno je da učitelj/nastavnik izravno poučava učenike strategijama, modelira njihovu uspješnu uporabu do
postupnoga osamostaljivanja učenika u odabiru i uporabi. Ako učenici nisu ovladali strategijama nužnim za jezično
djelovanje i međudjelovanje u jednoj godini učenja, valja ih planirati u sljedećim godinama učenja. Stoga se
strategije učenja i komunikacijske strategije ponavljaju iz godine u godinu učenja. Uporaba strategija učenja i
komunikacijskih strategija ne vrednuje se sumativno, već se kontinuirano prati njihovo usvajanje.
Učenje i poučavanje ostvaruje se nizom aktivnosti i procesa kojima učenik aktivno stječe znanja i razvija vještine, uči
istraživanjem i otkrivanjem te primjenjuje prije stečena znanja i iskustva učenja uočavajući važnost samostalnoga
upravljanja učenjem te preuzimanja odgovornosti za vlastito učenje.
Početno čitanje i pisanje preduvjet su i podloga za stjecanje komunikacijske jezične kompetencije tijekom ranoga
učenja materinskoga jezika u primarnome obrazovanju. Rani i predškolski odgoj i obrazovanje i prvi ciklus
osnovnoškolskoga obrazovanja obuhvaćaju predčitalačko i čitalačko razdoblje. Sustavnost u poučavanju i
uvažavanje postojećih jezičnih dosega omogućuju i potiču užitak učenja i učenje bez straha. Pokušaji i pogreške
pokazatelji su jezičnoga napretka i dinamike procesa usvajanja jezika.
U prvome i drugom ciklusu posebno su važne aktivnosti učenja kojima se uspostavlja suodnos jezičnih predvještina
usvojenih u ranome razdoblju s jezičnim znanjima i vještinama kojima će se poučavati učenike.
Tijekom drugoga i trećeg ciklusa učenici uče o jezičnoj normi: pravogovornoj, pravopisnoj, gramatičkoj i leksičkoj
normi standardnoga hrvatskog jezika na uporabnoj razini, a to znači da se metajezična znanja poučavaju na temelju
jezičnih znanja. Nova se znanja proširuju i produbljuju u skladu s urednim jezičnim razvojem i individualnom
dinamikom učenja.
— 163
U četvrtom i petom ciklusu tekst je i dalje polazište pri ovladavanju jezičnim djelatnostima i lingvističkim znanjima
(složenim jezičnim strukturama i rječnikom). Učenje i poučavanje jezičnim i metajezičnim sadržajima usklađeno je
s vrstom školovanja i jezikom struke.
Tekstove na kojima se uči i poučava hrvatski jezik valja odabirati prema sljedećim načelima: načelu teksta, načelu
cjelokupnosti komunikacijske jezične prakse, načelu standardnoga jezika i zavičajnosti, načelu komunikacijske i
estetske funkcionalnosti, načelu razlikovanja i povezivanja jezičnih razina, načelu stvaralaštva u jeziku i primjenom
jezičnih znanja.
Učenik će se jezično najbrže razvijati u okolnostima u kojima dobiva poticaje za jezično komuniciranje; pritom valja
izbjegavati stalno upozoravanje na pogreške i poticati ga na samoispravljanje vlastitih pogrešaka.
Cjelovito čitanje književnih tekstova među ključnim je sastavnicama učenja i poučavanja književnosti. Ono proizlazi
iz dvojake svrhe nastave književnosti: s jedne strane omogućuje razvoj kulturne pismenosti, s druge pak strane,
čitanje književnih tekstova otvara nove perspektive za refleksiju o svijetu, sebi i drugima.
Učenje i poučavanje književnosti temelji se na doživljajno-spoznajnome, emocionalno-iskustvenom, literarnom i

estetskom pristupu književnom tekstu radi interpretacije i vrednovanja, razvoja problemskoga i kritičkoga mišljenja
te stvaralaštva. Strategije i aktivnosti učenja i poučavanja književnosti usmjerene su razvijanju kritičkoga,
problemskog i literarnoga čitanja te na učeničko stvaralaštvo, pri čemu do izražaja dolaze učenikova osobnost i
kreativnost potaknuta čitanjem književnoga teksta.
Popis djela za cjelovito čitanje sastavljen je prema načelu mogućnosti ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda u
predmetnome području Književnost i stvaralaštvo te je vođen idejom o profesionalnoj autonomiji učitelja i
nastavnika. Pri izboru književnoga teksta za čitanje učitelju i nastavniku preporučuje se odabir suvremenih tekstova
za poticanje literarnoga čitanja prema načelima: od poznatoga prema nepoznatome, od bliskoga prema
udaljenome; tj. učenik se s temom ili žanrom upoznaje na suvremenim tekstovima, a potom produbljuje spoznaje i
vještine na tekstovima iz književnopovijesnih i stilskih razdoblja. Književni tekstovi namijenjeni cjelovitom čitanju
izabiru se prema kriterijima: recepcijsko-spoznajnih mogućnosti učenika, žanrovskoj uravnoteženosti i tipičnosti
(poezija, proza, drama), oglednosti književne poetike, literarne vrijednosti te podjednake zastupljenosti hrvatskih i
svjetskih književnih tekstova iz različitih književnopovijesnih razdoblja. Radi ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda
čitaju se i ulomci iz predloženih ili slobodno odabranih književnih tekstova, od kojih su neki izrijekom i navedeni u
razradi odgojno-obrazovnih ishoda. Učenju i poučavanju književnosti i stvaralaštva pristupa se tematsko-žanrovski.
Izbor tema prepušten je procjeni učitelja ili nastavnika na temelju analize potreba i procjene zanimanja učenika koje
poučava.
Tijekom osnovnoškolskoga i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja učenik u svakoj školskoj godini samostalno čita
određeni broj cjelovitih književnih tekstova koje učitelj i nastavnik izabire radi ostvarivanja predviđenih ishoda.
U prvome ciklusu učenik godišnje čita 10 cjelovitih književnih tekstova, od toga 2 obvezna književna teksta. U
drugome i trećem ciklusu učenik čita 8 cjelovitih književnih tekstova, od toga 2 obvezna književna teksta.
U četvrtome i petom ciklusu u gimnazijama i strukovnim školama sa satnicom 4, 4, 4, 4 učenik čita 10 cjelovitih
književnih tekstova godišnje, od toga 5, odnosno 6 obveznih književnih tekstova (3, odnosno 4 hrvatske književnosti
i 2 svjetske književnosti). U strukovnim školama sa satnicom 4, 4, 3, 3 u prva dva razreda učenik čita 10 cjelovitih
književnih tekstova godišnje, od toga 5 obveznih (3 hrvatske književnosti i 2 svjetske književnosti), a u trećem i
četvrtom razredu čita 7 cjelovitih književnih tekstova godišnje, od toga 2 obvezna (hrvatske književnosti). U
strukovnim školama sa satnicama 3, 3, 3, 3 i 3, 3, 3 učenik čita 7 cjelovitih književnih tekstova godišnje, od toga 2
obvezna književna teksta (hrvatske književnosti).
— 164
Učenik u svim ciklusima čita jedno djelo po vlastitome izboru godišnje. Broj djela za čitanje po vlastitome izboru
učenika nije ograničen, čak štoviše, učenike valja poticati na čitanje iz užitka radi poticanja literarnoga čitanja te
stvaranja čitateljskih navika i čitateljske kulture.
Popis obveznih književnih tekstova za cjelovito čitanje
Prvi ciklus:
Grimm, Jacob i Wilhelm, Crvenkapica, Snjeguljica, Trnoružica

Andresen, Hans Christian, Carevo novo ruho, Ružno pače, Tratinčica
Drugi ciklus:
Brlić-Mažuranić, Ivana, Šegrt Hlapić

Lovrak, Mato, Vlak u snijegu
Lovrak, Mato, Družba Pere Kvržice
Balog, Zvonimir, izbor iz poezije
Vitez, Grigor, izbor iz poezije Kušan,
Ivan, Koko u Parizu
Treći ciklus:
Brlić-Mažuranić, Ivana, Priče iz davnine

Cesarić, Dobriša, izbor iz poezije
Gavran, Miro, Zaljubljen do ušiju
Glavašević, Siniša, Priče iz Vukovara
Mihelčić, Nada, Zeleni pas
Pavličić, Pavao, Trojica u Trnju
Četvrti i peti ciklus:
Hrvatska književnost
Andrić, Ivo, Prokleta avlija

Držić, Marin, Novela od Stanca
Gundulić, Ivan, Dubravka
Kranjčević, Silvije Strahimir, izbor iz poezije
Krleža, Miroslav, Gospoda Glembajevi
Marinković, Ranko, Kiklop
Matoš, Antun Gustav, izbor iz novela
Mažuranić, Ivan, Smrt Smail-age Čengića
Nazor, Vladimir, izbor iz poezije
Novak, Slobodan, Mirisi, zlato i tamjan
Novak, Vjenceslav, Posljednji Stipančići
Šenoa, August, Prijan Lovro
Šimić, Antun Branko, izbor iz poezije
Ujević, Tin, izbor iz poezije
Svjetska književnost
— 165
Baudelaire, Charles, izbor iz poezije

Camus, Albert, Stranac
Dostojevski, Fjodor Mihajlovič, Zločin i kazna
Goethe, Johann Wolfgang, Patnje mladog Werthera
Kafka, Franz, Preobražaj
Petrarca, Francesco, izbor iz poezije
Shakespeare, William, Hamlet
Sofoklo, Antigona
Učenje i poučavanje u predmetnome području Kultura i mediji potiču učenika na razvijanje potreba i navika za
samoincijativnim istraživanjem i otkrivanjem informacija, za razumijevanjem uloge i važnosti medijskih tekstova i
njihovih poruka te njihove kritičke prosudbe, za razumijevanjem sinkronijskih i dijakronijskih aspekata kulturoloških
sadržaja, svoje kulture i drugih kultura, jezika i identiteta. Osobito se naglašava poticanje potrebe i navike
posjećivanja kulturnih događaja radi obogaćivanja vlastitoga emocionalnog, intelektualnog i kulturnog razvoja.
Učitelj i nastavnik, uvažavajući preporuke učenika, izabire medijske sadržaje, popularnokulturne i

popularnoznanstvene tekstove s kojima se učenik svakodnevno susreće primjereno dobi, interesu, recepcijskim i
spoznajnim mogućnostima. Učenik razlikuje bitne od nebitnih informacija; ovladava strategijama istraživanja i
otkrivanja pouzdanosti i točnosti informacija; sažima, organizira i tumači prikupljene informacije i kritički ih
vrednuje. Istražuje utjecaje kulturnih vrijednosti i obrazaca, masovne potrošačke kulture, odnos visoke i popularne
kulture, razmatra veze kulturnoga identiteta i pripadajućih kulturnih krugova s ciljem prosuđivanja njihova utjecaja
na oblikovanje kulturnoga identiteta. Promišlja o važnosti književnoga teksta koji je dio nacionalne književne i
kulturne baštine te promatra povezanost vlastitoga kulturnog identiteta u odnosu na europski i svjetski kulturni
kontekst.
II. Uloga učitelja i nastavnika
Učitelj i nastavnik prihvaća i primjenjuje inovativne pristupe u teoriji i praksi nastave hrvatskoga jezika i kontinuirano
unapređuje svoje kompetencije da bi se održala visoka profesionalna kvaliteta poučavanja u skladu sa zahtjevima
suvremenoga društva. Metode i pristupe poučavanju osmišljava i primjenjuje kreativno i samostalno sa svrhom
poticanja na učenje i razvoj, razlikuje ih i prilagođava da bi odgovorio na potrebe svih učenika.
Osmišljava nastavu procjenjujući prije stečena znanja i vještine učenika, njihove individualne razlike s obzirom na
sposobnosti i različite stilove učenja te kulturnu i socijalnu sredinu iz koje učenik potječe, zdravlje, razvojnu dob i
interese. Učitelj i nastavnik samostalno stvara i izabire materijale i prilagođava ih učenicima u razrednome odjelu ili
skupini koju poučava. U poučavanju se uvažavaju i prihvaćaju različite osobnosti učenika.
Učitelj i nastavnik u suradnji sa školskim knjižničarom i drugim stručnim suradnicima primjenjuje raznovrsne
strategije poučavanja, a ujedno i poučava učenike različitim strategijama učenja, komunikacijskim strategijama
(slušanja i čitanja, pisanja i govorenja), strategijama rada na tekstu (istraživanja i uporabe informacija), strategijama
za vlastito učenje, nadgledanje i usmjeravanje učinkovitosti i samostalnosti u radu i pomaže učeniku u odabiru
najprikladnijih. Prilagođava poučavanje učeniku osmišljavajući različite aktivnosti za učenika. Potiče ga na aktivno
sudjelovanje u učenju aktivnostima u kojima može primijeniti ono što je naučio i koje potiču razvoj kritičkoga i
kreativnog mišljenja. Omogućuje učenicima suradnju i komunikaciju u različitim situacijama, potiče autonomiju,
inicijativnost, osjećaj individualnosti i identiteta te pruža podršku da razviju svoj puni potencijal. Potiče razvoj
empatije i osjetljivosti za potrebe drugih, otvorenost za različitosti. III. Materijali i izvori
— 166
Nastavni materijali usmjereni su ostvarivanju osobnih i obrazovnih ciljeva te ishoda definiranih kurikulumom
nastavnoga predmeta. Dinamika učenja i poučavanja ostvaruje se izravnom komunikacijom učitelja/nastavnika i
učenika te pomoću informacijske i komunikacijske tehnologije.
Učitelj i nastavnik se služi odobrenim udžbenicima i pomoćnim nastavnim sredstvima, a materijale za učenje i
poučavanje može izrađivati i samostalno te u suradnji sa sustručnjacima, učenicima, školskim knjižničarima i
stručnim suradnicima.
Polazišni izvori nastave hrvatskoga jezika različite su vrste tekstova svih funkcionalnih stilova, različitih sadržaja i
struktura u različitim medijima.
U nastavi hrvatskoga jezika tekst za učenje, poučavanje i vrednovanje jezičnih umijeća jest lingvometodički
predložak koji je usklađen s jezičnom i razvojnom dobi učenika, njegovim interesima, iskustvom i prethodno
usvojenim jezičnim znanjima, sposobnostima i vještinama.
Izvori učenja i poučavanja moraju biti različiti i dostupni učenicima tijekom učenja i poučavanja.
IV. Okružje
Okružje za učenje i poučavanje hrvatskoga jezika učeniku je poticajno i usmjereno je na sadržaje učenja. Omogućuje
različitu dinamiku učenja i razumijevanja u kojoj se uvažavaju i prihvaćaju različita mišljenja, stavovi i vrijednosti.
Razvija se osjećaj zajedništva koji potiče na sudjelovanje u stvaranju pozitivne razredne klime i kulture.
Prostor učenja i poučavanja najčešće je učionica, a učenje i poučavanje ostvaruje se i u različitim izvanučioničkim
prostorima kao što su kulturno-umjetničke institucije i manifestacije, u fizičkome i virtualnom okružju. Učenik
sudjeluje u osmišljavanju i organizaciji radnoga prostora, a u virtualnome okružju može se pridružiti različitim
obrazovnim zajednicama.
Odnosi između učenika i učitelja/nastavnika temelje se na međusobnome poštovanju, povjerenju, uvažavanju i

dobroj volji. Prema svim se učenicima postupa bez predrasuda, pravedno i jednako, bez obzira na njihove različitosti
i osobnosti, radi poticanja samoinicijativnosti, razvoja samopouzdanja i preuzimanja odgovornosti.
V. Određeno vrijeme
Nastavni predmet Hrvatski jezik poučava se od prvoga do petoga ciklusa. U prvome, drugom, i dijelom u trećem
(šesti razred) planirano je 175 sati nastave godišnje. Prva četiri razreda imaju prilagodljivu organizaciju nastave, bez
formalnoga rasporeda sati i vremenskoga ograničenja trajanja nastavnoga sata, a to omogućava učiteljima veći
stupanj prilagodbe odgojno-obrazovnoga rada potrebama i interesima učenika. U sedmome i osmome razredu
planirano je 140 sati. U četvrtome i petom ciklusu razlikuju se srednjoškolski četverogodišnji gimnazijski i strukovni
programi (s tjednom satnicom 4, 4, 4, 4) i strukovni programi (s tjednom satnicom 4, 4, 3, 3; 3, 3, 3, 3; 3, 3, 3).
Učitelj i nastavnik svojim izvedbenim planom samostalno planira sate obrade, uvježbavanja, ponavljanja,
usustavljivanja i provjeravanja s obzirom na ostvarivanje ishoda i napretka učenika u pojedinome razrednom odjelu.
Broj sati s obzirom na tri predmetna područja raspoređuje se prema načelu unutarpredmetne korelacije i
integracije, tj. tijekom jednoga nastavnoga sata poučavaju se i uče sadržaji svih triju predmetnih područja.
VI. Grupiranje djece i učenika
Učenici su grupirani u razredne odjele prema kronološkoj dobi. Za postizanje radnoga i produktivnoga ozračja
razredni se odjel može podijeliti u skupine. Učenik postavlja vlastite ciljeve, uči suradnički i samostalno u različitim
skupinama i okružjima. Tijekom učenja i poučavanja u razrednome odjelu vlada pozitivno i radno ozračje za učenje
— 167
u kojemu učenici osjećaju zadovoljstvo i pripadnost skupini. Učenici se mogu organizirati u različite skupine radi
ostvarivanja različitih projekata (individualnih i suradničkih, razrednih i školskih) u fizičkom i virtualnom okružju
Da bi se zadovoljile odgojno-obrazovne potrebe učenika s teškoćama, kurikulum se prilagođava u skladu sa
smjernicama Okvira za poticanje i prilagodbu iskustava učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s
teškoćama.
Da bi se zadovoljile odgojno-obrazovne potrebe darovitih učenika, uvodi se razlikovni kurikulum u skladu sa
smjernicama Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika.
G. VREDNOVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA U NASTAVNOME PREDMETU HRVATSKI

JEZIK
Vrednovanje u nastavnome predmetu Hrvatski jezik pažljivo se planira i provodi sustavnim prikupljanjem različitih
povezanih informacija o ostvarivanju odgojno-obrazovnih ishoda. Pritom se poštuje jedinstvenost svakoga učenika
s obzirom na kognitivno, društveno-afektivno i psihomotoričko razvojno područje vrednovanja.
Svrha je procesa vrednovanja dvojaka. Vrednovanje motivira učenika na daljnji rad, a ujedno je povratna informacija
učenicima, učiteljima i nastavnicima, roditeljima, obrazovnim institucijama i prosvjetnim vlastima.
Sastavnice vrednovanja u predmetu proizlaze iz odgojno-obrazovnih ishoda organiziranih u trima predmetnim

područjima: Hrvatski jezik i komunikacija (A), Književnost i stvaralaštvo (B) i Kultura i mediji (C).
Sastavnice su vrednovanja u predmetu Hrvatski jezik:
1. Hrvatski jezik i komunikacija

2. Književnost i stvaralaštvo
3. Kultura i mediji
Sastavnicama vrednovanja u svim se trima nastavnim područjima opaža, prati i vrednuje dubina i širina usvojenosti
odgojno-obrazovnih ishoda u kognitivnome i afektivnome području (znanja, vještine, stavovi i vrijednosti) u svim
trima nastavnim područjima. Uz svaki odgojno-obrazovni ishod predlažu se četiri razine usvojenosti kojima se mjeri
usvojenost ishoda na zadovoljavajućoj, dobroj, vrlo dobroj i iznimnoj razini.
Sastavnice vrednovanja obuhvaćaju:
- stečena znanja o jeziku, književnosti, medijskoj, kulturnoj i međukulturnoj pismenosti

- sposobnost razumijevanja jezičnih, književnih i kulturnih koncepata kojima se znanja usustavljuju i
međusobno povezuju i isprepliću u predmetu Hrvatski jezik (unutarpredmetno povezivanje) te povezuju s
međupredmetnim temama i drugim predmetima po načelu međupredmetne povezanosti
- primjenu znanja i koncepata na razini analize i sinteze te stvaranje novih znanja i koncepata.
Sustavnim praćenjem i vrednovanjem na temelju prikupljanja i tumačenja podataka o poučavanju i napredovanju

pojedinoga učenika djeluje se na poboljšanje učenja i poučavanja. Formativno vrednovanje polazište je za učenikovo
i učiteljevo/nastavnikovo planiranje daljnjega učenja i poučavanja.
Na kraju određenoga razdoblja učenja i poučavanja procjenjuju se ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda.

Sumativno se vrednuje usvojenost znanja i razvijenost vještina, a prati se i procjenjuje usvojenost općeprihvaćenih
stavova i vrijednosti te razvijenost navika i elementi generičkih kompetencija: odgovornost, samostalnost i
samoinicijativnost te komunikacija i suradnja. Smisao i cilj procjenjivanja jest poticanje učenika na iskazivanje
znanja, vještina i stavova.
— 168
Tri su osnova pristupa vrednovanju: vrednovanje za učenje, vrednovanje kao učenje i vrednovanje naučenoga.
Vrednovanje za učenje služi unapređivanju i planiranju budućega učenja i poučavanja. Temelji se na povratnoj
informaciji učeniku i razmjeni iskustava (učitelj i nastavnik - učenik i učenik - učenik) o procesima učenja te
usvojenosti znanja, vještina i stavova u odnosu na postavljena očekivanja. Motivira učenike na daljnji rad.
Oblici su vrednovanja: provjera razumijevanja i učenikova napredovanja ciljanim pitanjima, vođenje individualnih
savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima, predstavljanje učeničkih radova, uvid u učeničke mape (uvidom
u učeničke uratke, prikupljane tijekom dužega razdoblja, prati se učenikov napredak), predstavljanje učeničkih
projekata, opažanja učeničkih aktivnosti i ponašanja tijekom učenja i poučavanja (frontalno, individualno i
suradničko).
Vrednovanje kao učenje učenika potiče na (samo)praćenje, (samo)refleksiju i samovrednovanje učenja s obzirom
na ciljeve postavljene na početku nastavnoga procesa. Učenjem i poučavanjem učenike se usmjerava na
ovladavanje strategijama nadgledanja, planiranja i samoreguliranja vlastitoga napredovanja u usvajanju znanja,
vještina i stavova radi postizanja samostalnosti i preuzimanja odgovornosti za vlastito učenje.
Oblici su vrednovanja: vođenje individualnih savjetodavnih i refleksivnih razgovora s učenicima, služenje popisima
za (samo)procjenu znanja, vještina i sposobnosti, popisima kompetencija za osobnu samoprocjenu i praćenje,
obrascima za (samo)procjenu predstavljačkih uradaka, opisnicima za (samo)procjenu suradničkoga učenja,
upitnicima, tablicama, ljestvicama procjene, planovima učenja i njegova ostvarivanja.
Vrednovanje naučenoga podrazumijeva sumativno vrednovanje razine usvojenosti znanja i razvijenosti vještina u
odnosu na definirane odgojno-obrazovne ishode, njihovu razradu te razine usvojenosti. Provodi se tijekom ili na
kraju određenoga planiranog razdoblja: obrade, ponavljanja, uvježbavanja, usustavljivanja i sintetiziranja radi
provjere ostvarivanja planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i rezultira brojčanom ocjenom.
Oblici su vrednovanja: usmene provjere, pisane provjere zadatcima zatvorenoga i /ili otvorenog tipa; predstavljanja
ili izvedbe: govorni i razgovorni oblici, praktični radovi, projekti; učeničke mape i sl. Provode se prema potrebi/planu
i individualnoj procjeni učitelja i nastavnika.
Vrednovanje ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda potiče dubinsko i trajno učenje te primjenu znanja i vještina
u novim situacijama i rješavanje problema u kontekstu koji je učenicima važan i zanimljiv. Nedvosmislena pravila i
mjerila vrednovanja učenicima pomažu pri razumijevanju sastavnica uspješne izvedbe i područja učenja koji se
vrednuju.
Zaključna (pr)ocjena oblikuje se na temelju što više različitih informacija o učenikovu ostvarivanju
odgojnoobrazovnih ishoda. Zaključna (pr)ocjena nije aritmetička sredina pojedinačnih ocjena, već je pokazatelj
učenikova napretka u učenju i razvijenosti razumijevanja, vještina i sposobnosti izricanja kritičkoga i stvaralačkoga
mišljenja, vrijednosti i stavova. O podatcima o učenikovu postignuću i uradcima u predmetu, uloženome trudu,
sudjelovanju, suradnji i odgovornosti izvješćuje se zasebno, osim o elementima koji su izravno ugrađeni u odgojno-
obrazovne ishode.
— 169
DODATCI KURIKULUMU
I. POPIS PREDLOŽENIH KNJIŽEVNIH TEKSTOVA ZA ČITANJE
Prvi ciklus
Obvezni književni tekstovi
Grimm, Jacob i Wilhelm, Crvenkapica, Snjeguljica, Trnoružica

Andresen, Hans Christian, Carevo novo ruho, Ružno pače, Tratinčica
Prošireni popis književnih tekstova
Anić, Višnja, Božićna tišina

Balog, Zvonimir, Male priče o velikim slovima
Baronian, Jean-Baptiste, Figaro, mačak koji je hrkao
Bauer, Ludvig, Tri medvjeda i gitara
Borovac, Ivanka, Životinjska abeceda
Čapek, Karel, Poštarska bajka
Čunčić-Bandov, Jadranka, Šale, trice, zvrndalice
Ćopić, Branko, Ježeva kućica
Đokić, Ana, Trči, Giza, trči / Tri sestre / Nemaš pojma Grizlijane / Bao Baobab i i mala Kibibi
Femenić, Stanisalv, Idi pa vidi
Gluščević, Maja, Piki i Argo
Grozdanić, Ksenija, Dvanaest veselih mjeseci
Guljašević, Ivana, Čarapojedac
Hercigonja, Želimir, Pobuna u postolarskoj radionici / Prašnjavko / Vodenjak i stara kruška
Horvat, Nada, Jakić Divković, Ana, Blistanova priča
Horvat Vukelja, Željka, Hrabrica / Kako je kornjača išla na ljetovanje / Reumatični kišobran i drugi igrokazi /
Slikopriče ili Nove slikopriče
Horvat, Nada, Mica Poštarica
Iveljić, Nada, Božićna bajka
Jelić, Marijana, Coprnica Dragica
Janikovszky, Eva, Baš se veselim / Da sam odrastao / Kako da odgovorim / Znaš li i ti
Junaković, Svjetlan, Dome, slatki dome
Kasparavičius, Kęstutis, Dan jagoda / Mala zima / Vrtlar Florijan
Kolarić Dumić, Ljubica, Ja se mraka ne bojim
Kovačević, Hrvoje, General Kiro, miš
Kušec, Ksenija, Janko i stroj za vrijeme Lindgren,
Astrid, Mi djeca Graje Male
Lovrenčić, Sanja, Djevojčica iz cirkusa
Lukatela, Vesna, Jedan je dječak imao
Macan, Darko, Bartolić, Štef, Moj tata je tat
Manojlović Vračar, Nikolina, Kako misli jure jednog malog Jure
Mravunac, Larisa, Dječak u zvjezdanim čizmama
Novosel, Igor, izbor iz poezije
— 198
Parun, Vesna, Da sam brod (izbor iz dječje poezije) Peroci,

Ela, Maca papučarica
Perrault, Charles, Mačak u čizmama / Kraljević Čuperak
Pervan, Jelena, Brbljava Iva
Peterlik Huseinović, Andrea, Jan vjetroviti / Ljubav / Plavo nebo / Ciconia, ciconia
Pilić, Sanja, Maša i … (izbor iz serije) / Djed Mraz darove nosi
Pongrašić, Ema, Princeza i zmaj
Pongrašić, Zoran, Zašto ne volim bajke / Zabrinuta Jasenka
Prosenjak, Božidar, Miš
Sigsgaard, Jens, Pale sam na svijetu
Šesto, Silvija, Palac Sim Palac Tam
Škrinjarić, Sunčana, Kako sanjaju stvari / Medin dom / Nezadovoljna bubamara / Plesna haljina žutog maslačka
Torjanac, Tomislav, Žabeceda
Videk, Nevenka, Pismo iz Zelengrada / Zagonetna abeceda
Vitez, Grigor, A zašto ne bi / Kako živi Antuntun
Vončina, Pika, Četiri godišnja doba
Vuković, Aljoša, Tople riječi / Ulica zagonetki / Povratak u ulicu zagonetki / Tajne i zgode nestašne vode
Zidar Bogadi, Nada, Sretan cvrčak
Zubović, Sonja, Kako se gleda abeceda
Zvrko, Ratko, Grga Čvarak
Drugi ciklus
Obvezni tekstovi
Brlić-Mažuranić, Ivana, Šegrt Hlapić

Lovrak, Mato, Vlak u snijegu
Lovrak, Mato, Družba Pere Kvržice
Balog, Zvonimir, izbor iz poezije
Vitez, Grigor, izbor iz poezije
Kušan, Ivan, Koko u Parizu
Balog, Zvonimir, O Bože, kako sam ja blesav

Barrie, James Matthew, Petar Pan
Bašić, Zdenko, Sjeverozapadni vjetar / Mjesečeve sjene
Basne (po izboru)
Bilopavlović, Tito, Paunaš / Filipini iza ugla
Brajko-Livaković, Maja, FinkaFi
Collodi, Carlo, Pinokio
Dahl, Roald, Charlie i tvornica čokolade / Fantastični gospodin Lisac
Gardaš, Anto, Duh u močvari / Ljubičasti planet / Izum profesora Leopolda
Gavran, Miro, Igrokazi za djecu
Gavran, Miro, Sretni dani / Kako je tata osvojio mamu
Gluščević, Maja, Bijeg u košari / Tišina, snima se
— 199
Graham, Kenneth, Vjetar u vrbama

Hercigonja, Želimir, Bajkovnica
Hitrec, Hrvoje, Eko Eko / Humandel
Horvat, Tihomir, Frka u Ščitarjevu
Horvatić, Dubravko, Stanari u slonu Hrvatske
narodne bajke
Iveljić, Nada, Šestinski kišobran Kanižaj,
Pajo, 3čave pjesme Kästner, Erich, Emil
i detektivi / Blizanke / Tonček i Točkica
Kipling, Rudyard, Knjiga o džungli
Kopjar, Mladen, Poštanski Marko / Čokoladne godine / Žganci od vanilije
Kovačević, Hrvoje, Tajna šutljiva dječaka / Tajna zmajeva vrta
Krilić, Zlatko, Šaljive priče i priče bez šale
Kušan, Ivan, Lažeš, Melita / Domaća zadaća
Lagerlöf, Selma, Legende o Kristu
Lindgren, Astrid, Pipi Duga Čarapa
Lofting, Hugh, Pripovijest o doktoru Dolittleu
Lovrenčić, Sanja, Noina mačka i drugi igrokazi / Kuća iznad čudovišta
Maar, Paul, Tjedan sav od subota
Macan, Darko, Knjige lažu
Madunić Barišić, Nives, Tajna čokoladnih bombona
Marušić, Matko, Snijeg u Splitu
Matošec, Milivoj, Strah u Ulici lipa
Mihaljević, Nada, Anđeo plišanih igračaka
Mihoković-Kumrić, Nada, Tko vjeruje u rode još
Molnar, Ferenc, Junaci Pavlove ulice
Parun, Vesna, Miki slavni kapetan / Mačak Džingiskan i Miki Trasi
Pichon, Liz, Tom Gates – Odlični izgovori (i druge dobre fore) Pilić,
Sanja, Nemam vremena / Zar baš moram u školu?
Polak, Sanja, Dnevnik Pauline P. / Drugi dnevnik Pauline P. / Morski dnevnik Pauline P.
Pongrašić, Zoran, Mama je kriva za sve / Ovaj put je kriv tata
Primorac, Branka, Ljubavni slučaj mačka Joje / Moj djed astronaut
Prosenjak, Božidar, Sijač sreće / Sunce za Vučka
Puškin, Aleksandr Sergejevič, Bajka o ribaru i ribici
Rorić, Ivica Vanja, Najljepše pjesme za djecu
Sempé, Jean-Jacques, Goscinny, René, Nikica
Spyri, Johanna, Heidi
Šesto, Silvija, Bum Tomica (izbor iz serije)
Škuflić-Horvat, Ines, (ur.), Kaos prije premijere
Todorovski, Zvonko, Plavi trubač
Twain, Mark, Doživljaji Huckleberyja Finna / Kraljević i prosjak
Winterfeld, Henry, Timpetill
Zidar-Bogadi, Nada, Plavi san
Zlatar, Pero, Otključani globus
Zubović, Sonja, Pjesme iz prirode i društva
Željeznjak, Mila, Sretne priče
— 200
Treći ciklus
Brlić-Mažuranić, Ivana, Priče iz davnine

Gavran, Miro, Zaljubljen do ušiju
Glavašević, Siniša, Priče iz Vukovara
Mihelčić, Nada, Zeleni pas
Pavličić, Pavao, Trojica u Trnju
Bitenc, Jadranko, Twist na bazenu / Apsolutni početnici

Boyne, John, Dječak u prugastoj pidžami
Brajko-Livaković, Maja, Kad pobijedi ljubav / Nemoj reći nikome
Bruckner, Karl, Sadako hoće živjeti
Caroll, Lewis, Alisa u zemlji čuda
Cvenić, Josip, Čvrsto drži joy-stick
Defoe, Daniel, Robinson Crusoe
Dnevnik Ane Frank
Domjanić, Dragutin, izbor iz poezije
Dovjak-Matković, Blanka, Zagrebačka priča
Ellis, Deborah, Djevojčica iz Afganistana
Ende, Michael, Beskrajna priča / Momo
Felscherinow, Christiane, Mi djeca s kolodvora Zoo
Galović, Fran, izbor iz poezije
Gavran, Miro, Svašta u mojoj glavi / Zaboravljeni sin
Gervais, Drago, izbor iz poezije
Grković Janović, Snježana, Striborovim stazama
Grozdanić, Ksenija, Nova sam u školi
Hercigonja, Želimir, Tajni leksikon
Hitrec, Hrvoje, Smogovci
Hornby, Nick, Sve zbog jednog dječaka
Horvat, Joža, Besa / Waitapu
Ibbotsen, Eva, Putovanje na rijeku More
Iveljić, Nada, Svračkovo brdo
Jan, Bernard, Potraži me ispod duge
Jelačić-Bužimski, Dubravko, Sportski život letećega Martina / Balkanska mafija
Jurić Zagorka, Marija, Kći Lotršćaka / Tajna krvavog mosta
Kaštelan, Jure, izbor iz poezije
Kinney, Jeff, Gregov dnevnik: kronike Grega Heffleyja / Gregov dnevnik: Rodrick rastura
Kishon, Ephraim, Kod kuće je najgore
Klepac, Jadranka, Miris knjige
Knižek, Igor, Priča o dva brata
— 201
Kolar, Slavko, Breza

Kopjar, Marko, Ljubav, padobranci i izvanzemaljci
Kovačević, Hrvoje, Tajna crne kutije / Idemo dalje
Kovačić, Ivan Goran, izbor iz poezije
Kovačić, Ivan Goran, izbor iz kratke proze
Krilić, Zlatko, Zabranjena vrata / Veliki zavodnik
Krklec, Gustav, izbor iz poezije
Laća, Josip, Grand hotel
Lewis, Clive Staples, Kronike iz Narnije: Plovidba broda Zorogaza / Princ Caspian
Macan, Darko, Pavo protiv Pave
Majer, Vjekoslav, Dnevnik maloga Perice
Mayer, Milutin, Dolazak Hrvata
Mihelčić, Nada, Bilješke jedne gimnazijalke
Miloš, Damir, Bijeli klaun
Miloš, Damir, Kornatske priče
Nazor, Vladimir, izbor iz kratke proze
Nesbø, Jo, Čarobna kupka doktora Proktora
Nöstlinger, Christine, Konrad, dječak iz limenke / Olfi među ženama
Novak, Vjenceslav, Iz velegradskoga podzemlja
Oz, Amos, Iznenada u dubini šume
Paljetak, Luko, Grenlandski leptir
Paljetak, Luko, izbor iz poezije
Parun, Vesna, izbor iz poezije
Pavličić, Pavao, Dobri duh Zagreba
Pichon, Liz, Tom Gates ̶ Moj savršeni svijet
Pilić, Sanja, O mamama sve najbolje / Sasvim sam popubertetio Polak,
Sanja, Pobuna Pauline P. / Skijaški dnevnik Pauline P.
Pongrašić-Đokić, Ana, Grozdana na zrnu papra
Pongrašić, Zoran, Djevojčica koja je preskočila nebesa ili Gumi-gumi
Pongrašić, Zoran, Čuvari sreće
Primorac, Branka, Maturalac / Divlje godine
Prosenjak, Božidar, Divlji konj
Pullman, Philip, Jantarni dalekozor (trilogija Njegove tamne stvari)
Rajki, Igor, Posuđene ispričnice / Mamac za duhove
Riordan, Rick, Kradljivac gromova
Rowling, Joanne Kathleen, Harry Potter i kamen mudraca / HarryPotter i darovi smrti
Rundek, Melita, Psima ulaz zabranjen / Kupit će ti tata koturaljke
Saint-Exupéry, de Antoine, Mali princ
Schami, Rafik, Pregršt zvijezda
Schwab, Gustav, Najljepše priče klasične starine
Storić, Šime, Mačka se uvijek dočeka na noge / Jana, volim te, al' stvarno
Sienkiewicz, Henryk, Kroz pustinju i prašumu
Šajatović, Ivona, Tajna ogrlice sa sedam rubin
Šenoa, August, Kameni svatovi, Postolar i vrag
— 202
Šesto, Silvija, Debela / Tko je ubio Pašteticu

Šimunović, Dinko, Alkar / Duga
Škrinjarić, Sunčana, Ulica predaka / Čarobni prosjak
Škuflić-Horvat, Ines, (ur.), Maštoplov / Panika u Strahogradu
Tadijanović, Dragutin, izbor iz poezije
Tihi-Stepanić, Jasminka, Baš kao Harry Potter / Moja neprijateljica Ana
Tolkien, John Ronald Reuel, Hobit
Townsend, Sue, Tajni dnevnik Adriana Molea
Tribus Goran, Ne dao Bog većeg zla
Tribuson, Goran, Rani dani / Mrtva priroda
Verne, Jules, Put u središte zemlje
Wilde, Oscar, izbor iz kratke proze
Zusak, Markus, Kradljivica knjiga
Četvrti i peti ciklus
Hrvatska književnost
Andrić, Ivo, Prokleta avlija

Držić, Marin, Novela od Stanca
Gundulić, Ivan, Dubravka
Krleža, Miroslav, Gospoda Glembajevi
Marinković, Ranko, Kiklop
Matoš, Antun Gustav, izbor iz novela
Novak, Vjenceslav, Posljednji Stipančići
Šenoa, August, Prijan Lovro
Šimić, Antun Branko, izbor iz poezije
Ujević, Tin, izbor iz poezije
Svjetska književnost
Baudelaire, Charles, izbor iz poezije

Camus, Albert, Stranac
Dostojevski, Fjodor Mihajlovič, Zločin i kazna
Goethe, Johann Wolfgang, Patnje mladog Werthera
Kafka, Franz, Preobražaj
Shakespeare, William, Hamlet
Sofoklo, Antigona
— 203
Prošireni popis klasičnih hrvatskih i svjetskih književnih tekstova
Ahmatova, Ana, izbor iz poezije

Alighieri, Dante, Božanstvena komedija, izbor
Andrić, Ivo, Na Drini ćuprija
Balzac, Honore de, Otac Goriot
Beckett, Samuel, Čekajući Godota
Begović, Milan, Bez trećega, Pustolov pred vratima, Kvartet
Biblija, izbor
Boccaccio, Giovanni, Dekameron, izbor
Borges, Jorge Luis, izbor iz kratke proze
Brecht, Bertolt, Majka Hrabrost i njezina djeca, Kavkaski krug kredom
Brešan, Ivo, Nečastivi na Filozofskom fakultetu, Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja
Bulgakov, Mihail, Majstor i Margarita
Bunić Vučić, Ivan, izbor iz poezije
Calderon de la Barca, Pedro, Život je san
Cervantes, Miguel, Don Quijote, izbor Cesarec,
August, Zlatni mladić
Christie, Agatha, Božić Herculea Poirota Conrad,
Joseph, Srce tame
Cvetajeva, Marina, izbor iz poezije
Čehov, Anton Pavlovič, izbor iz kratke proze
Čehov, Anton Pavlovič, Tri sestre
Desnica, Vladan, Proljeća Ivana Galeba, Zimsko ljetovanje
Dizdar, Mak, izbor iz poezije
Doyle, Arthur Conan, Baskervilski pas
Držić, Marin, Dundo Maroje, Skup
Duras, Marguerite, Ljubavnik
Eco, Umberto, Ime ruže
Eliot, Thomas Stearns, izbor iz poezije
Eshil, Okovani Prometej
Euripid, Medeja
Ezop, Basne
Flaubert, Gustave, Gospođa Bovary
Galović, Fran, izbor iz poezije
Gervais, Drago, izbor iz poezije
Gjalski, Ksaver Šandor, Pod starim krovovima
Gogolj, Nikolaj Vasiljevič, Kabanica
Golding, William, Gospodar muha
Goldoni, Carlo, Gostioničarka Mirandolina
Grass, Günter, Limeni bubanj
Gundulić, Ivan, Osman (izbor), Suze sina razmetnoga
Hasanaginica
Heine, Heinrich, izbor iz poezije
Hektorović, Petar, Ribanje i ribarsko prigovaranje, izbor
Hemingway, Ernest, izbor iz kratke proze, Starac i more
— 204
Hesse, Herman, Igra staklenim perlama

Homer, Ilijada, Odiseja, izbor
Huxley, Aldous, Vrli novi svijet
Ibsen, Henrik, Lutkina kuća
Ionesco, Eugene, Ćelava pjevačica, Lekcija
Ivan Kozarac, Đuka Begović
Ivšić, Radovan, Kralj Gordogan
Jesenjin, Sergej, izbor iz poezije
Joyce, James, Portret umjetnika u mladosti
Kafka, Franz, Proces
Kaleb, Vjekoslav, Gost
Kaštelan, Jure, izbor iz poezije
Kiš, Danilo, Grobnica za Borisa Davidoviča
Kovačić, Ante, U registraturi
Kovačić, Ivan Goran, Jama, izbor iz poezije
Kozarac, Josip, izbor iz kratke proze
Krleža, Miroslav, Kraljevo, Balade Petrice Kerempuha
Krleža, Miroslav, Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti
Kundera, Milan, Nepodnošljiva lakoća postojanja, Šala
Leskovar, Janko, Misao na vječnost
Lorca, Federico Garcia, izbor iz poezije
Lucić, Hanibal, Jur ni jedna na svit vila
Ljermontov, Mihail, Junak našeg doba Maeterlinck,
Maurice, Plava ptica
Mann, Thomas, Smrt u Veneciji
Marinković, Ranko, Kiklop, Glorija, izbor iz kratke proze
Marulić, Marko, Judita, izbor
Márquez, Gabriel García, Sto godina samoće
Matković, Marijan, Heraklo
Matoš, Antun Gustav, izbor iz poezije
Matoš, Antun Gustav, izbor kratke proze
Maupassant, Guy de, Na vodi
Mihalić, Slavko, izbor iz poezije
Milićević, Nikola, izbor iz poezije
Miller, Arthur, Smrt trgovačkog putnika
Miłosz, Czesłav, izbor iz poezije
Mitovi (grčki, skandinavski i slavenski)
Molière, Škrtac, Umišljeni bolesnik
Neruda, Pablo, izbor iz poezije
Orwell, George, 1984., Životinjska farma
Parun, Vesna, izbor iz poezije
— 205
Pirandello, Luigi, Šest lica traži autora

Plath, Sylvia, izbor iz poezije
Plaut, Škrtac
Poe, Edgar Allan, izbor iz kratke proze i poeziije
Polić Kamov, Janko, izbor iz kratke proze i poezije
Preradović, Petar, izbor iz poezije
Prevert, Jacques, izbor iz poezije
Proust, Marcel, Combray
Pupačić, Josip, izbor iz poezije
Puškin, Aleksandar Sergejevič, izbor iz poezije
Racine, Jean, Fedra
Rilke, Reiner Maria, izbor iz poezije
Rimbaud, Arthur, izbor iz poezije
Salinger, Jerome David, Lovac u žitu
Selimović, Meša, Derviš i smrt
Shakespeare, William, Romeo i Julija, San ivanjske noći
Slamnig, Ivan, Bolja polovica hrabrosti
Slamnig, Ivan, izbor iz poezije
Sofoklo, Kralj Edip
Szymborska, Wisława, izbor iz poezije Šegedin,
Petar, izbor iz kratke proze
Šenoa, August, Zlatarovo zlato
Šoljan, Antun, Kratki izlet, Brod u boci
Šop, Nikola, izbor iz poezije
Tadijanović, Dragutin, izbor iz poezije
Tagore, Rabindranath, izbor
Tolkien, J. R. R., Gospodar prstenova
Tolstoj, Lav Nikolajevič, Ana Karenjina, Uskrsnuće
Turgenjev, Ivan Sergejevič, Očevi i djeca
Vargas Llosa, Mario, Grad i psi
Ujević, Tin, izbor iz poezije Vergilije,
Eneida, izbor
Vida, Viktor, izbor iz poezije
Vidrić, Vladimir, izbor iz poezije Vojnović,
Ivo, Allons Enfants
Whitman, Walt, izbor iz poezije
Wilde, Oscar, Slika Doriana Graya
Williams, Tennessee, Mačka na vrućem limenom krovu, Tramvaj zvan žudnja
Woolf, Virginia, Svjetionik
Wordsworth, William, izbor iz poezije
Yourcenar, Marguerite, Hadrianovi memoari Zoranić,
Petar, Planine, izbor
Prošireni popis suvremenih hrvatskih i svjetskih književnih tekstova
Ammaniti, Niccolo, Nek zabava počne

Aralica, Ivan, Psi u trgovištu, Asmodejev šal
— 206
Atwood, Margaret, Sluškinjina priča

Barbieri, Veljko, Epitaf carskoga gurmana
Baretić, Renato, Osmi povjerenik
Baricco, Alessandro, Ocean more
Bauer, Ludwig, Zavičaj, zaborav
Bodrožić Simić, Ivana, Hotel Zagorje
Botton, Alain de, Kako vam Proust može promijeniti život
Brodski, Josif, Vodeni žig
Burgess, Anthony, Paklena naranča
Carver, Raymond, izbor iz kratke proze
Coetzee, J. M., Gospodin Foe
Cvetnić, Ratko, Kratki izlet
Čegec, Branko, izbor iz poezije
Dedić, Arsen, izbor iz poezije
Doxiadis, Apostolos, Stric Petros i Goldbachova slutnja
Dragojević, Danijel, izbor iz poezije
Drakulić, Slavenka, Mramorna koža
Fabrio, Nedjeljko, Smrt Vronskoga
Gavran, Miro, Ljubavi Georgea Washingtona, Judita, Kafkin prijatelj
Gibson, William, Neuromancer
Gromača, Tatjana, izbor iz poezije
Hitrec, Hrvoje, Kolarovi
Horvatić, Dubravko, izbor iz poezije
Hosseini, Khaled, Gonič zmajeva, Tisuću žarkih sunaca
Jelačić Bužimski, Dubravko, Noćna igra s Jesenjinom
Jelušić, Božica, izbor iz poezije
Jergović, Miljenko, Sarajevski Marlboro, Mama Leone
Kolanović, Maša, Sloboština Barbie
Krauss, Nicole, Povijest ljubavi
Kureishi, Hanif, Buddha iz predgrađa Machiedo,
Mladen, izbor iz poezije
Majdak, Zvonimir, Kužiš stari moj
Maruna, Boris, izbor iz poezije
Matanović, Julijana, Zašto sam vam lagala
Matišić, Mate, Bljesak zlatnog zuba
Mićanović, Miroslav, izbor iz poezije
Mrkonjić, Zvonimir, izbor iz poezije
Munro, Alice, Služba, družba, prošnja, ljubav, brak
Nothomb, Amelie, Strah i trepet
Novak, Kristian, Črna mati zemla
Pamuk, Orhan, Snijeg
Pavličić, Pavao, Koraljna vrata, Večernji akt
Paz, Octavio, izbor iz poezije
Pelevin, Viktor, Omon Ra
Primorac, Branka, Perešin: život i smrt: o Rudolfu, ne samo pilotu
Rudan, Evelina, izbor iz poezije
— 207
Sajko, Ivana, Žena bomba

Savičević, Olja, Adio kauboju
Schlink, Bernhard, Žena kojoj sam čitao
Somosa, Jose Carlos, Spilja ideja
Soucy, Geatan, Djevojčica koja je previše voljela šibice
Süskind, Patrick, Parfem
Škunca, Andriana, izbor iz poezije
Šojat Kuči, Ivana, Unterstadt, Jom Kipur
Štivičić, Tena, izbor
Tomić, Ante, Što je muškarac bez brkova
Tribuson, Goran, Povijest pornografije
Ugrešić, Dubravka, Štefica Cvek u raljama života
Ulicka, Ljudmila, Sonječka i druge priče
Vrkljan, Irena, Marina ili o biografiji
Zafón, Carlos Ruiz, Sjena vjetra
Žagar, Anka, izbor iz poezije
— 208
II. JEZIČNI POJMOVNIK2
GRAMATIČKI POJMOVI
1. CIKLUS 3. CIKLUS
glas A. 1. 3, A. 2. 4 broj
- glasovna analiza i sinteza A. 1. 7 - glavni A. 6. 5
rečenica A. 1. 3 - redni A. 6. 5
- po priopćajnoj svrsi A. 1. 1 infinitiv A. 6. 5 glagol, morfološke
riječ A. 2. 4 kategorije
slog A. 1. 3, A. 2. 4 - način A. 6. 5
- rastavljanje riječi A. 2. 4 - predmet radnje A. 7. 5
slovo A. 1. 3, A. 1. 4, A. 2. 4 standardni hrvatski jezik - vid A. 6. 5
A 1. 6. glagolska imenica A. 6. 5 glagolski način
2. CIKLUS - imperativ A. 6. 5
2 Pojmovi s kojima se učenik upoznaje u određenom odgojno-obrazovnom ciklusu ponavljaju se i primjenjuju u sljedećim
ciklusima. Pojmovi o kojima se znanja proširuju i produbljuju ponavljaju se u različitim ciklusima u pojmovniku.
— 209
čestica A. 5. 5 glagol A. 3. 5, A. 4. 5 - kondicional drugi A. 6. 5 - kondicional prvi A. 6.

- buduće vrijeme A. 4. 5 5 glagolski pridjev
- futur prvi A. 5. 5 - radni A. 6. 5
- prošlo vrijeme A. 4. 5 - trpni A. 6. 5
- perfekt A. 5. 5 glagolski prilog
- sadašnje vrijeme A. 4. 5 - prošli A. 6. 5 - sadašnji A. 6. 5 glagolsko
- prezent A. 5. 5 vrijeme
imenica A. 3. 5, A. 4. 5 - aorist A. 6. 5
- rod A. 4. 5 - futur drugi A. 6. 5
- broj A. 4. 5 - imperfekt A. 6. 5 - pluskvamperfekt A.
- opća A. 5. 5 6. 5 glasovna promjena
- vlastita A. 5. 5 - jotacija A. 7. 5
jezična norma - nepostojani a A. 7. 5
- gramatička (početna razina) A. 4. 4 - - palatalizacija A. 7. 5 - sibilarizacija A. 7. 5
stilistička (početna razina) A. 4. 4 morfološke kategorije
gramatičko ustrojstvo rečenice A. 7. 5
- rod A. 5. 5 - apozicija A. 7. 5
- broj A. 5. 5 - atribut A. 7. 5
- padež A. 5. 5 - osoba A. 5. 5 - vrijeme A. 5. 5 - objekt
pridjev A. 3. 5, A. 4. 5 - izravni A. 7. 5
- opisni A. 4. 4, A. 5. 5 - neizravni A. 7. 5
- gradivni A. 4. 4, A. 5. 5 - predikat A. 7. 5
- posvojni A. 4. 4, A. 5. 5 - subjekt A. 7. 5
- stupnjevanje ili komparacija A. 5. 5 prijedlog A. 5. nezavisnosložena rečenica -
5 prilog isključna A. 8. 5 - rastavna A. 8. 5
- mjesni A. 5. 5 - rečenični niz A. 8. 5
— 210
- načinski A. 5. 5 - vremenski A. 5. 5 - sastavna A. 8. 5

rečenica - suprotna A. 8. 5 - zaključna A. 8. 5 padež
- jesna A. 3. 5 - služba A. 7. 5 - značenje A. 7. 5
- niječna A. 3. 5 rečenični dijelovi A. 4. 5 sklonidba priložna oznaka
ili deklinacija - društva A. 7. 5
- imenica A. 5. 5 - pridjeva A. 5. 5 - mjesta A. 7. 5
standardni hrvatski jezik A. 4. 6 - načina A. 7. 5
umanjenica A. 4. 5 usklik A. 5. 5 - sredstva A. 7. 5 - vremena A. 7. 5
uvećanica A 4. 5 veznik A. 5. 5 rečenica
zamjenica - jednostavna A. 8. 5
- osobna A. 5. 5 - složena A. 8. 5
- posvojna A. 5. 5 red riječi
- upitna A. 5. 5 - neobilježen A. 7. 5 - obilježen A. 7. 5
zamjenica
- neodređena A. 8. 5
- odnosna A. 8. 5
- pokazna A. 6. 5
- povratna A. 6. 5
- povratno-posvojna A. 6. 5 zavisnosložena
rečenica - atributna A. 8. 5
- mjesna A. 8. 5
- načinska A. 8. 5
- objektna A. 8. 5
- pogodbena A. 8. 5
- predikatna A. 8. 5
- subjektna A. 8. 5
- uzročna A. 8. 5
- vremenska A. 8. 5
4. I 5. CIKLUS
alomorf A. 1. 5 padež
artikulacija A. 4. 5 - služba padeža u rečenici A. 1. 5
akustika A. 4. 5 diskurs - prijedložno-padežna veza A. 1. 5
A. 3. 5 dijalekt A. 2. 7 pismo A. 1. 7, A. 4. 7
- hrvatski dijalekti A. 2. 7 - hrvatska pisma A. 1. 7
fonem A. 4. 5 - povijesni razvoj A. 4. 7
- razdioba fonema A. 4. 5 prozodem A. 4. 5
fonetika A. 4. 5 fonologija prozodija A. 4. 5 rečenica
A. 4. 5 funkcionalni stil A. A. 3. 5
3. 7 - komunikacijska jedinica A. 3. 5
- administrativni A. 3. 7 - tema A. 3. 5
- književnoumjetnički A. 3. 7 - rema A. 3. 5
— 211
- publicistički A. 3. 7 - gramatička jedinica A. 3. 5

- članjivost A. 3. 5
— 212
- razgovorni A. 3. 7 - znanstveni A. 3. 7 - ciljna usmjerenost A. 3. 5

glagolske kategorije A. 1. 5 - jednostavna A. 3. 5
- način A. 1. 5 - neraščlanjena A. 3. 5
- optativ A. 1. 5 - raščlanjena A. 3. 5
- imperativ A. 1. 5 - bezlična A. 3. 5
- kondicional I. A. 1. 5 - besubjektna
- kondicional II. A. 1. 5 - složena A. 3. 5
- osoba ili lice A. 1. 5 nezavisnosložena A. 3. 5
- predmetnost A. 1. 5 - isključna A. 3. 5 - rastavna A.
- stanje A. 1. 5 3. 5
- aktiv A. 1. 5 - sastavna A. 3. 5
- pasiv A. 1. 5 - suprotna A. 3. 5
- vid A. 1. 5 - zaključna A. 3. 5
- svršeni A. 1. 5 - zavisnosložena A. 3. 5
- nesvršeni A. 1. 5 - glavna A. 3. 5
- vrijeme A. 1. 5 - zavisna A. 3. 5
- prezent A. 1. 5 - apozitivna A. 3. 5
- perfekt A. 1. 5 - atributna A. 3. 5
- aorist A. 1. 5 - objektna A. 3. 5
- pluskvamperfekt A. 1. 5 - predikatna A. 3. 5 - odnosna A. 3. 5 -
- futur I. A. 1. 5 priložne:
- futur II. A. 1. 5 - dopusna A. 3. 5
glas ili fon A. 4. 5 - načinska A. 3. 5
- artikulacijska obilježja A. 4. 5 - mjesna A. 3. 5
- akustička obilježja A. 4. 5 - poredbena A. 3. 5
- odsječna ili segmentna obilježja A. 4. 5 - posljedična A. 3. 5
- nadodsječna ili suprasegmentna obilježja - uzročna A. 3. 5
A. 4. 5 - vremenska A. 3. 5
glasovna promjena A. 4. 5 subjektna A. 3. 5
- fonološki uvjetovana
- asindetska A. 3. 5
- ispadanje (gubljenje) suglasnika A. 4. 5
- sindetska A. 3. 5
- jednačenje suglasnika po zvučnosti A. 4. 5
- mnogostruko složena A. 3. 5
red
- jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe A.
riječi A. 3. 5
4. 5
- neobilježen
- morfološki uvjetovana
- obilježen
- alternacije dvoglasnika ije/je/e/i A. 4. 5
- obvezatan
- jotacija A. 4. 5
riječ
- nepostojani samoglasnici A. 4. 5 A. 1. 5
- morfološka A. 1. 5,
- palatalizacija A. 4. 5
- sintaktička A. 1. 5, A. 2. 5
- sibilarizacija A. 4. 5 - vokalizacija
- promjenjive A. 1. 5, A. 2. 5
A. 4. 5 govori A. 2. 7
- broj A. 1. 5, A. 2. 5
- organski A. 2. 7
- glagol A. 1. 5, A. 2. 5
- neorganski A. 2. 7
- imenica A. 1. 5, A. 2. 5
- mjesni A. 2. 7
- pridjev A. 1. 5, A. 2. 5
— 213
idiolekt A. 2. 7 - zamjenica A. 1. 5, A. 2. 5
idiom A. 1. 7, A. 2. 7 - nepromjenjive A. 1. 5, A. 2. 5
- organski A. 1. 7, A. 2. 7 - čestica A. 1. 5, A. 2. 5
- neorganski A. 1. 7, A. 2. 7 - prijedlog A. 1. 5, A. 2. 5
imenske riječi, kategorije A. 1. 5
— 214
- broj A. 1. 5 - prijedložno-padežna veza A. 2. 5

- padež A. 1. 5 - prilog A. 1. 5, A. 2. 5
- rod A. 1. 5 - uzvik A. 1. 5, A. 2. 5
- stupanj A. 1. 5 - veznik A. 1. 5 , A. 2. 5
izgovorna cjelina A. 4. 5 samoglasnik A. 4. 5 sintaksa
- intonativna obilježja A. 2. 5 slog A. 4. 5 slovo ili
jezik A. 1. 7 grafem A. 4. 5 služba riječi u
- hrvatski A. 1. 7 rečenici A. 2. 5 sintagma ili
- materinski A. 1. 7 spoj riječi A. 2. 5
- drugi A. 1. 7 - standardni A. 1. 7 - pridruživanje A. 2. 5
jezična kultura A. 3. 7 komunikacija ili - sročnost ili kongruencija A. 2. 5
sporazumijevanje A. 1. 7 morfem A. 1. 5 - upravljanje ili rekcija A. 2. 5
subjektno-predikatna sročnost A. 3. 5
- korijenski A. 1. 5
suglasnik A. 4. 5 standardni hrvatski
- oblikotvorni A. 1. 5
jezik A. 1. 7
- prefiksalni A. 1. 5
- rječotvorni A. 1. 5 - jezična norma hrvatskoga standardnog
jezika A. 1. 7
- sufiksalni A. 1. 5
- povijesni razvoj A. 4. 7 tekst A. 3. 5
morfologija A. 1. 5
morfonologija A. 4. 5 naglasak tekstna veza A. 3. 5
A. 4. 5 - linearna A. 3. 5
- paralelna A. 3. 5
- dužina A. 4. 5
tekstna vezna sredstva A. 3. 5 -
nenaglasnice ili klitike
modifikatori A. 3. 5
- prednaglasnice ili proklitike A. 3. 5, A. 4. 5
- zanaglasnice ili enklitike A. 3. 5, A. 4. 5 - konektori A. 3. 5 zalihost ili
redundancija A. 1. 7 zavisni rečenični članovi A.
nezavisni rečenični članovi
2. 5 - atribut A. 2. 5
- objekt A. 2. 5
- imenski / nesročni A. 2. 5
- predikat A. 2. 5
- pridjevski /sročni A. 2. 5
- priložna oznaka A. 2. 5
- apozicija A. 2. 5
- subjekt A. 2. 5
obilježja glasova A. 4. 5
- odsječna ili segmentna A. 4. 5
- nadodsječna ili suprasegmentna A. 4. 5
osnova riječi A. 1. 5
- oblikotvorna A. 1. 5
- rječotvorna A. 1. 5
— 215
PRAVOPIS I PRAVOGOVOR
1. CIKLUS 3. CIKLUS
alternacije dvoglasnika ije/je/e/i A. 2. 4 alternacije dvoglasnika ije/je/e/i A. 6. 1, A. 6. 4, A. 7. 1,
glasovi č, ć, dž, đ A. 2. 4 malo A. 7. 4, A. 8. 1, A. 8. 4 glasovi č, ć, dž, đ A. 6. 1, A. 6. 4, A.
i veliko početno slovo 7. 1, A. 7. 4, A. 8. 1, A. 8. 4
- na početku rečenice A. 1. 4 govorenje
- u nazivima mjesta i ljudi A. 1. 4 - brzina A. 6. 1
- imena životinja, blagdana, ulica, trgova i - govorne vrednote A. 8. 1
naseljenoga mjesta u bližem okružju A 2. 4 - jačina glasa (A. 7. 1)
mjerne jedinice, oznake A. 2. 4 pravopisni kratica A. 7. 4
znakovi u rečenici
- na kraju rečenice A. 1. 4 naglasak
školsko formalno pismo A 1. 4 - - rečenični A. 7. 1
velika i mala slova pokrata A. 7. 4
pravopisni znakovi u rečenici
2. CIKLUS
- crtica A. 7. 4
alternacije dvoglasnika ije/je/e/i A. 5. 1, A. 5. 4 - dvotočka A. 6. 4
artikulacija glasova A. 5. 1 glasovi č, ć, dž, đ A. - izostavnik A. 8. 4
5. 1, A. 5. 4 malo i veliko početno slovo
- kosa crta A. 7. 4
- posvojni pridjevi izvedeni od osobnih imena A. - navodnik A. 7. 4
4. 4 - polunavodnik A. 7. 4
- imena naroda, stanovnika, država, geografskih - spojnica A. 7. 4
cjelina, knjiga, filmova, novina A. 4. 4 - točka sa zarezom A. 6. 4
- jednorječna i višerječna imena: vlastite imenice, - trotočka A. 6. 4
posvojni pridjevi, zemljopisna imena u bližem okružju A.
- upitnik s uskličnikom A. 8. 4
5. 1
- uskličnik s upitnikom A. 8. 4
- višerječna imena A. 3. 4
- zagrade A. 6. 4
pravopisni znakovi u rečenici
redni brojevi A. 6. 4
- dvotočka i zarez u nabrajanju A. 3. 4
uspravno nabrajanje A. 8. 4
rečenična intonacija A. 5. 1 zarez upravni govor A. 7. 4
- nizanje A. 5. 1 veliko početno slovo u jednorječnim i višerječnim
- usklik A. 5. 1 imenima
- vokativ A. 5. 1 - blagdani, praznici, kulturne,
umjetničke, političke, znanstvene i druge
društvene priredbe A. 8. 4
- ustanove, društva, pokreti, epohe,
povijesni
događaji A. 7. 4
- zemljopisna imena u širem okružju A.
6. 4
- zemljopisna imena u užem okružju A.
6. 4
zarez
- u nezavisnosloženim rečenicama A. 8.
4
- u zavisnosloženim rečenicama A. 8. 4
- u nizanju, naknadnom dodavanju,
umetanju, isticanju (A. 7. 4)
4. I 5. CIKLUS
— 216
glasovi u dodiru A. 4. 4
- pisanje glasova
- pisanje suglasničkih skupina
- jednačenja suglasnika i suglasničkih skupina
govorne vrednote A. 1. 1, A. 2. 1, A. 3. 1, A. 4. 1
- pisanje glasova
- naglasci
- naglasne cjeline
- izgovorne cjeline
pravopisni znakovi u rečenici A. 2. 4, A. 3. 4
složeni glagolski oblici A. 1. 4 veliko
početno slovo A. 1. 4
- vlastita imena, osobna i zemljopisna A. 1. 4
LEKSIKOLOŠKI POJMOVI
3. CIKLUS
antonim ili suprotnica A. 8. 6
frazem A. 8. 6 neologizam A.
8. 6
posuđenica A. 8. 6
sinonim ili istoznačnica A. 8. 6 tuđica A. 8. 6
usvojenica A. 8. 6
4. I 5. CIKLUS
— 217
frazem A. 4. 6 frazeologija A. 4. 6 jezični leksičko-semantički odnosi A. 1. 6

znak - antonimija
- struktura A. 1. 6 - hiperonimija
leksem A. 1. 6 - hiponimija
- jednoznačnost - homonimija
- višeznačnost - sinonimija
leksikologija A. 1. 6 leksikografija A. 1. 6 onomastika A. 4. 6
leksički slojevi A. 3. 6 - onim ili ime
- funkcionalna raslojenost A. 3. 6 - antroponim
- beletrizam - toponim
- kancelarizam rječnik
- kolokvijalizam - struktura rječničkog članka A. 1. 6
- scijentizam - posebni ili specijalni rječnik A. 3. 6
- žurnalizam - rječnik ograničenoga leksičkog sloja A. 4.
- područna raslojenost A. 3. 6 6
- dijalektizam tvorba riječi A. 2. 6
- lokalizam - rječotvorni morfem
- regionalizam - rječotvorna osnova
- vremenska raslojenost A. 3. 6 - tvorbeni šav - tvorbeni uzorak
- arhaizam tvorbeni načini A. 2. 6
- historizam - izvođenje
- knjiški leksem - prefiksalna tvorba
- oživljenica - prefiksalno-sufiksalna tvorba
- nekrotizam - preobrazba
- novotvorenica ili neologizam - slaganje
- pomodnica - zastarjelica - složeno-sufiksalna tvorba
leksičko posuđivanje A. 4. 6 - srastanje
- međujezični dodiri - sufiksalna tvorba
- posuđenica
- usvojenica
- strana riječ
— 218
III. OMJERI PREPORUČENE POSTOTNE ZASTUPLJENOSTI PREDMETNIH PODRUČJA3
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST I

KULTURA I MEDIJI
KOMUNIKACIJA STVARALAŠTVO
1. razred 60% 30% 10%
2. razred 60% 30% 10%
3. razred 60% 30% 10%
4. razred 40% 40% 20%
5. razred 40% 40% 20%
6. razred 40% 40% 20%
7. razred 35% 40% 25%
8. razred 35% 40% 25%
1. razred (4444) 45 – 50% 40 – 45% 10 – 15%
2. razred (4444) 45 – 50% 40 – 45% 10 – 15%
3. razred (4444) 45 – 50% 40 – 45% 10 – 15%
4. razred (4444) 45 – 50% 40 – 45% 10 – 15%
1. razred (4433) 45 – 55% 40 – 45% 10 – 15%
2. razred (4433) 45 – 55% 40 – 45% 10 – 15%
3. razred (4433) 45 – 50% 35 – 40% 15 – 20%
4. razred (4433) 45 – 50% 35 – 40% 15 – 20%
1. razred (3333) 45 – 50% 35 – 40% 15 – 20%
2. razred (3333) 45 – 50% 35 – 40% 15 – 20%
3. razred (3333) 45 – 50% 35 – 40% 15 – 20%
4. razred (3333) 45 – 50% 35 – 40% 15 – 20%
1. razred (333) 50 – 55% 30 – 35% 10 – 15%
3 U planiranju i programiranju ostvarivanja odgojno-obrazovnih ishoda učitelj i nastavnik može odstupiti od

preporučene postotne zastupljenosti pojedinoga predmetnog područja do 10 %.
U svim se predmetnim područjima razvija komunikacijska jezična kompetencija i potiče se ovladavanje jezičnim
djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim međudjelovanjem; ujedno se potiče razvoj
rječnika.
— 219
2. razred (333) 50 – 55% 30 – 35% 10 – 15%
3. razred (333) 50 – 55% 30 – 35% 10 – 15%
— 220
IV. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI PREDMETA HRVATSKI JEZIK
OSNOVNA ŠKOLA
PRVI RAZRED DRUGI RAZRED TREĆI RAZRED ČETVRTI RAZRED
A. 1. 1 A. 2. 1 A. 3. 1 A. 4. 1
Učenik razgovara i govori u skladu s jezičnim Učenik razgovara i govori u skladu s temom Učenik razgovara i govori tekstove Učenik razgovara i govori u skladu s
razvojem izražavajući svoje potrebe, misli i iz svakodnevnoga života i poštuje pravila jednostavne kompozicijske strukture. komunikacijskom situacijom.
osjećaje.
uljudnoga ophođenja.
A. 1. 2 A. 2. 2 A. 3. 2 A. 4. 2
Učenik sluša jednostavne tekstove, točno Učenik sluša kratke tekstove i odgovara na Učenik sluša tekst i prepričava sadržaj Učenik sluša različite tekstove, izdvaja važne
izgovara glasove, riječi i rečenice na temelju pitanja o poslušanome tekstu. poslušanoga teksta. podatke i prepričava sadržaj poslušanoga
slušanoga teksta.
teksta.
A. 1. 3 A. 2. 3 A. 3. 3 A. 4. 3
Učenik čita tekstove primjerene početnomu Učenik čita kratke tekstove tematski Učenik čita tekst i pronalazi važne podatke u Učenik čita tekst i prepričava sadržaj teksta
opismenjavanju i obilježjima jezičnoga prikladne učeničkomu iskustvu, jezičnomu tekstu. služeći se bilješkama.
razvoja.
razvoju i interesima.
A. 1. 4 A. 2. 4 A. 3. 4 A. 4. 4
Učenik piše školskim formalnim pismom Učenik piše školskim rukopisnim pismom Učenik piše vođenim pisanjem jednostavne Učenik piše tekstove prema jednostavnoj
slova, riječi i kratke rečenice u skladu s slova, riječi i kratke rečenice u skladu s tekstove u skladu s temom. kompozicijskoj strukturi.
jezičnim razvojem. jezičnim razvojem.
A. 1. 5 A. 2. 5 A. 3. 5 A. 4. 5
Učenik upotrebljava riječi, sintagme i Učenik upotrebljava i objašnjava riječi, Učenik oblikuje tekst služeći se imenicama, Učenik oblikuje tekst primjenjujući znanja o
rečenice u točnome značenju u uobičajenim sintagme i rečenice u točnome značenju s glagolima i pridjevima, uvažavajući imenicama, glagolima i pridjevima
komunikacijskim situacijama. obzirom na komunikacijsku situaciju. gramatička i pravopisna znanja. uvažavajući gramatička i pravopisna znanja.
A. 1. 6 A. 2. 6 A. 3. 6 A. 4. 6
Učenik prepoznaje razliku između mjesnoga Učenik uspoređuje mjesni govor i Učenik razlikuje uporabu zavičajnog govora i Učenik objašnjava razliku između
govora i standardnoga hrvatskog jezika. standardni hrvatski jezik. standardnoga hrvatskog jezika s obzirom na zavičajnoga govora i standardnoga
komunikacijsku situaciju. hrvatskog jezika.
— 221
A. 1. 7
Učenik prepoznaje glasovnu strukturu
riječi te glasovno analizira i sintetizira riječi
primjereno početnomu opismenjavanju.
B 1. 1 B. 2. 1 B. 3. 1 B. 4. 1
Učenik izražava svoja zapažanja, misli i Učenik izražava svoja zapažanja, misli i Učenik povezuje sadržaj i temu književnoga Učenik izražava doživljaj književnoga
osjećaje nakon slušanja/čitanja osjećaje nakon slušanja/čitanja teksta s vlastitim iskustvom. teksta u skladu s vlastitim čitateljskim
književnoga teksta i povezuje ih s vlastitim
književnoga teksta i povezuje ih s vlastitim iskustvom.
iskustvom.
iskustvom.
B. 1. 2 B. 2. 2 B. 3. 2 B. 4. 2
Učenik sluša/čita književni tekst, izražava o Učenik sluša/čita književni tekst i razlikuje Učenik čita književni tekst i uočava Učenik čita književni tekst i objašnjava
čemu tekst govori i prepoznaje književne književne tekstove prema obliku i pojedinosti književnoga jezika. obilježja književnoga teksta.
tekstove prema obliku u skladu s jezičnim sadržaju.
razvojem i dobi.
B 1. 3 B. 2. 3 B. 3. 3 B. 4. 3
Učenik izabire ponuđene književne Učenik samostalno izabire književne Učenik čita prema vlastitome interesu te Učenik čita književne tekstove prema
tekstove i čita/sluša ih s razumijevanjem tekstove za slušanje/čitanje prema razlikuje vrste knjiga za djecu. vlastitome interesu i obrazlaže svoj izbor.
prema vlastitome interesu. vlastitome interesu.
B. 1. 4 B. 2. 4 B. 3. 4 B. 4. 4
Učenik se stvaralački izražava prema Učenik se stvaralački izražava prema Učenik se stvaralački izražava prema Učenik se stvaralački izražava potaknut
vlastitome interesu potaknut različitim vlastitome interesu potaknut različitim vlastitome interesu potaknut različitim književnim tekstom, iskustvima i
iskustvima i doživljajima književnoga
iskustvima i doživljajima književnoga iskustvima i doživljajima književnoga doživljajima.
teksta.
teksta. teksta.
KULTUR A I MEDIJI
C. 1. 1 C. 2. 1 C. 3. 1 C. 4. 1
Učenik sluša/čita tekst u skladu s početnim Učenik sluša/čita tekst primljen uz pomoć Učenik pronalazi podatke koristeći se Učenik izdvaja važne podatke koristeći se
opismenjavanjem i pronalazi podatke u elektroničkih medija, oblikovan u skladu s različitim izvorima primjerenima dobi različitim izvorima primjerenima dobi.
tekstu. početnim opismenjavanjem i izdvaja učenika.
važne podatke iz teksta.
— 222
C. 1. 2 Učenik razlikuje medijske C. 2. 2 C. 3. 2 C. 4. 2

sadržaje primjerene dobi i interesu. Učenik razlikuje medijske sadržaje Učenik razlikuje tiskane medije primjerene Učenik razlikuje elektroničke medije
primjerene dobi i interesu. dobi i interesima. primjerene dobi i interesima učenika.
C. 1. 3 C. 2. 3 C. 3. 3 C. 4. 3
Učenik posjećuje kulturne događaje Učenik posjećuje kulturne događaje Učenik razlikuje kulturne događaje koje Učenik razlikuje i opisuje kulturne događaje
primjerene dobi. primjerene dobi i iskazuje svoje mišljenje. posjećuje i iskazuje svoje mišljenje o njima. koje posjećuje i iskazuje svoje mišljenje o
njima.
PETI RAZRED ŠESTI RAZRED SEDMI RAZRED OSMI RAZRED
A. 5. 1 A. 6. 1 A. 7. 1 A. 8. 1
Učenik govori i razgovara u skladu s Učenik govori i razgovara o pročitanim i Učenik govori prema planu i razgovara Učenik govori i razgovara u skladu sa
interesima, potrebama i iskustvom. poslušanim tekstovima. primjenjujući vještine grupnoga razgovora. svrhom govorenja i sudjeluje u planiranoj
raspravi.
A. 5. 2 A. 6. 2 A. 7. 2 A. 8. 2
Učenik sluša tekst, izdvaja ključne riječi i Učenik sluša tekst, sažima podatke u Učenik sluša tekst, izvodi zaključke i tumači Učenik sluša tekst, prosuđuje značenje
objašnjava značenje teksta. bilješke i objašnjava značenje teksta. značenje teksta. teksta i i povezuje ga sa stečenim znanjem i
iskustvom.
A. 5. 3 A. 6. 3 A. 7. 3 A. 8. 3
Učenik čita tekst, izdvaja ključne riječi i Učenik čita tekst, uspoređuje podatke Učenik čita tekst, izvodi zaključke i tumači Učenik čita tekst, prosuđuje značenje teksta
objašnjava značenje teksta. prema važnosti i objašnjava značenje značenje teksta. i povezuje ga s prethodnim znanjem i
teksta. iskustvom.
A. 5. 4 A. 6. 4 A. 7. 4 A. 8. 4
Učenik piše pripovjedne tekstove u skladu s Učenik piše pripovjedne i opisne tekstove Učenik piše objektivne pripovjedne tekstove Učenik piše raspravljačke tekstove u skladu
temom. prema planu. u skladu s temom i prema planu. s temom i prema planu.
A. 5. 5 A. 6. 5 A. 7. 5 A. 8. 5
Učenik oblikuje tekst i primjenjuje znanja o Učenik oblikuje tekst i primjenjuje znanja o Učenik oblikuje tekst i primjenjuje znanja o Učenik oblikuje tekst i primjenjuje znanja o
promjenjivim i nepromjenjivim riječima na promjenjivim vrstama riječi na oglednim i gramatičkome i komunikacijskom ustrojstvu rečenicama po sastavu na oglednim i čestim
oglednim i čestim primjerima. čestim primjerima. rečenice na oglednim i čestim primjerima. primjerima.
— 223
A. 5. 6 A. 6. 6 A. 7. 6 A. 8. 6
Učenik uočava jezičnu raznolikost Učenik uočava jezičnu raznolikost Učenik imenuje tekstove i događaje važne za Učenik uspoređuje različite odnose među
hrvatskoga jezika u užem i širem okružju. hrvatskoga jezika kroz hrvatsku povijest. razvoj hrvatskoga jezika kroz hrvatsku riječima te objašnjava njihovo značenje u
povijest. različitim kontekstima.
B. 5. 1 B. 6. 1 B. 7. 1 B. 8. 1
Učenik obrazlaže doživljaj književnoga Učenik obrazlaže vlastite stavove u vezi s Učenik vrednuje književni tekst tumačeći Učenik obrazlaže odnos proživljenoga
teksta, objašnjava uočene ideje povezujući pročitanim tekstom. utjecaj književnoga teksta na oblikovanje iskustva i iskustva stečenoga čitanjem
tekst sa svijetom oko sebe. stavova i vrijednosti. književnih tekstova.
B. 5. 2 B. 6. 2 B. 7. 2 B. 8. 2
Učenik razlikuje temeljna žanrovska Učenik obrazlaže značenje književnoga Učenik tumači književni tekst na temelju Učenik interpretira književni tekst na
obilježja književnoga teksta. teksta na temelju vlastitoga čitateljskog čitateljskoga iskustva i usporedbe s drugim temelju vlastitoga čitateljskog iskustva i
iskustva i znanja o književnosti. tekstovima primjenjujući znanja o znanja o književnosti.
književnosti.
B. 5. 3 Učenik obrazlaže vlastiti izbor B. 6. 3 B. 7. 3 B. 8. 3
književnoga teksta. Učenik obrazlaže vlastiti izbor književnoga Učenik obrazlaže vlastiti izbor književnih Učenik prosuđuje samostalno izabrani
teksta uočavajući svrhu književnoga tekstova za čitanje s obzirom na tematsku i književni tekst i uočava svrhu i obilježja
teksta. žanrovsku pripadnost. pripadajućega žanra i autora.
B. 5. 4 B. 6. 4 B. 7. 4 B. 8. 4
Učenik se stvaralački izražava prema Učenik se stvaralački izražava prema Učenik se stvaralački izražava prema Učenik se stvaralački izražava prema
vlastitome interesu potaknut različitim vlastitome interesu potaknut različitim vlastitome interesu potaknut različitim vlastitome interesu potaknut različitim
iskustvima i doživljajima književnoga iskustvima i doživljajima književnoga iskustvima i doživljajima književnoga teksta. iskustvima i doživljajima književnoga
teksta. teksta. teksta.
KULTUR A I MEDIJI
C. 5. 1 C. 6. 1 C. 7. 1 C. 8. 1
Učenik razlikuje tiskane medijske tekstove i Učenik uspoređuje različito predstavljanje Učenik obrazlaže pozitivan i negativan Učenik prosuđuje utjecaj medijskih
izdvaja tekstove koji promiču pozitivne istih medijskih sadržaja sa svrhom utjecaja utjecaj različitih medijskih tekstova na razvoj tekstova sa svrhom komercijalizacije.
vrijednosti. na razvoj mišljenja i stavova. stavova i vrijednosti.
— 224
C. 5. 2 C. 6. 2 C. 7. 2 C. 8. 2
Učenik opisuje značenje Učenik objašnjava značenje Učenik obrazlaže značenje Učenik prosuđuje popularnokulturne
popularnokulturnih tekstova u kontekstu popularnokulturnih tekstova s obzirom na popularnokulturnih tekstova s obzirom na tekstove s obzirom na književni kontekst i
svakodnevnoga života. interese i prethodno iskustvo. društveni i ekonomski kontekst. kontekst ostalih umjetnosti.
C. 5. 3 Učenik posjećuje kulturne C. 6. 3 C. 7. 3 C. 8. 3

događaje u fizičkome i virtualnome Učenik posjećuje kulturne događaje u Učenik posjećuje kulturne događaje u Učenik posjećuje kulturne događaje u
okružju. fizičkome i virtualnome okružju. fizičkome i virtualnome okružju. fizičkome i virtualnome okružju.
SREDNJA ŠKOLA (4, 4, 4, 4)
A. 1. 1 A. 2. 1 A. 3. 1 A. 4. 1 Učenik raspravlja u skladu sa

Učenik opisuje i pripovijeda u skladu sa Učenik govori izlagačke tekstove u skladu Učenik govori izlagačke i raspravljačke svrhom i željenim učinkom na
svrhom i željenim učinkom na primatelja. sa svrhom i željenim učinkom na tekstove u skladu sa svrhom i željenim primatelja.
primatelja. učinkom na primatelja.
A. 1. 2 A. 2. 2 A. 3. 2 A. 4. 2
Učenik sluša prema određenoj svrsi opisne Učenik sluša prema određenoj svrsi Učenik sluša prema određenoj svrsi Učenik sluša tekstove različitih
i pripovjedne tekstove različitih izlagačke tekstove različitih funkcionalnih upućivačke i raspravljačke tekstove različitih funkcionalnih stilova prema određenoj svrsi
funkcionalnih stilova i oblika. stilova i oblika. funkcionalnih stilova i oblika. i iz različitih izvora.
A. 1. 3 A. 2. 3 A. 3. 3 A. 4. 3
Učenik čita prema određenoj svrsi opisne i Učenik čita prema određenoj svrsi izlagačke Učenik čita prema određenoj svrsi Učenik čita prema određenoj svrsi
pripovjedne tekstove različitih funkcionalnih tekstove različitih funkcionalnih stilova i upućivačke i raspravljačke tekstove različitih raspravljačke tekstove različitih
stilova i oblika. oblika. funkcionalnih stilova i oblika. funkcionalnih stilova i oblika.
A. 1. 4 A. 2. 4 A. 3. 4 A. 4. 4
Učenik piše opisne i pripovjedne tekstove s Učenik piše izlagačke tekstove s obilježjima Učenik piše upućivačke i raspravljačke Učenik piše raspravljačke tekstove s
obilježjima funkcionalnih stilova u skladu sa funkcionalnih stilova u skladu sa svrhom tekstove s obilježjima funkcionalnih stilova u obilježjima funkcionalnih stilova u skladu sa
svrhom i željenim učinkom na primatelja. teksta i željenim učinkom na primatelja. skladu sa svrhom teksta i željenim učinkom svrhom teksta i željenim učinkom na
na primatelja. primatelja.
— 225
A. 1. 5 A. 2. 5 A. 3. 5 A. 4. 5
Učenik analizira morfološka obilježja riječi u Učenik analizira sintaktičku službu riječi u Učenik analizira rečenice u tekstu i Učenik analizira glasovni sustav hrvatskoga
rečenici i primjenjuje znanja pri oblikovanju rečenici i primjenjuje znanja pri oblikovanju primjenjuje sintaktička znanja pri njegovu standardnog jezika.
teksta. teksta. oblikovanju.
A. 1. 6 A. 2. 6 A. 3. 6 A. 4. 6
Učenik analizira značenjske odnose među Učenik objašnjava tvorbu riječi prema Učenik razlikuje leksičke slojeve Učenik razlikuje lekseme ograničene
riječima pomoću rječnika. različitim tvorbenim načinima. općeuporabnog leksika hrvatskoga uporabe u leksiku hrvatskoga standardnog
standardnog jezika. jezika i pravilno ih primjenjuje.
A. 1. 7 A. 2. 7 A. 3. 7 A. 4. 7
Učenik objašnjava razliku između Učenik uspoređuje organske govore Učenik prosuđuje pripadnost teksta Učenik opisuje povijesni razvoj hrvatskoga
hrvatskoga jezika kao sustava govora i hrvatskoga jezika sa standardnim hrvatskim funkcionalnome stilu s obzirom na jezična standardnog jezika.
hrvatskoga standardnog jezika. jezikom na uporabnoj razini. obilježja i njegovu usklađenost s normom
hrvatskoga standardnog jezika.
B. 1. 1 B. 2. 1 B. 3. 1 B. 4. 1
Učenik izražava svoj literarni doživljaj i Učenik izražava svoj literarni doživljaj i Učenik izražava svoj literarni doživljaj i Učenik izražava svoj literarni doživljaj i
objašnjava stav o književnom tekstu. obrazlaže stavove o književnom tekstu. uspoređuje svoje stavove sa stavovima prosuđuje kako književni tekst utječe na
drugih čitatelja. njegov osjećajni, spoznajni i vrijednosni
razvoj.
B. 1. 2 B. 2. 2 B. 3. 2 B. 4. 2
Učenik analizira književni tekst prema temi i Učenik uspoređuje književne tekstove Učenik uspoređuje književne tekstove iste Učenik prosuđuje različite interpretacije
žanru na sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini i prema temi ili žanru na sadržajnoj, izraznoj teme ili žanra na sadržajnoj, izraznoj i idejnoj književnih tekstova s obzirom na pristup
primjenjuje književnoteorijske pojmove. i idejnoj razini i primjenjuje razini i tumači reprezentativnost književne usmjeren čitatelju, književnom tekstu ili
književnoteorijske pojmove. vrste u različitim književnopovijesnim piscu.
razdobljima.
B. 1. 3 B. 2. 3 B. 3. 3 B. 4. 3
Učenik tumači književni tekst u Učenik uspoređuje književne tekstove s Učenik interpretira književne tekstove s Učenik obrazlaže slijed književnih poetika i
književnopovijesnom, društvenom i obzirom na književnopovijesni, društveni i obzirom na književnopovijesni, društveni i razdoblja i kritički prosuđuje utjecaj
kulturnom kontekstu. kulturni kontekst. kulturni kontekst. različitih konteksta na književni tekst.
— 226
B. 1. 4 B. 2. 4 B. 3. 4 B. 4. 4
vlastitome interesu potaknut književnim vlastitome interesu potaknut književnim vlastitome interesu potaknut književnim vlastitome interesu potaknut književnim
tekstom. tekstom. tekstom. tekstom.
KULTURA I MEDIJI
C. 1. 1 C. 2. 1 C. 3. 1 C. 4. 1
Učenik prosuđuje utjecaj medijskih Učenik prosuđuje utjecaj medijskih Učenik prosuđuje utjecaj medijskih Učenik kritički procjenjuje utjecaj
tekstova na svakodnevni život primatelja. tekstova na oblikovanje životnoga stila tekstova na oblikovanje stavova i medijskih tekstova na doživljaj stvarnosti i
primatelja. vrijednosti primatelja. oblikovanje identiteta primatelja.
C. 1. 2 C. 2. 2 C. 3. 2 C. 4. 2
Učenik analizira tekstove popularne i Učenik analizira tekstove iz hrvatske Učenik prosuđuje tekstove iz europske Učenik prosuđuje povezanost vlastitog i
visoke kulture i njihov utjecaj na vlastiti kulturne baštine i kulturnoga kruga i kulturne baštine i kulturnoga kruga i njihov hrvatskoga kulturnog identiteta s
kulturni identitet. njihov utjecaj na vlastiti kulturni identitet. utjecaj na hrvatski kulturni identitet. određenim kulturnim krugom na temelju
različitih tekstova.

A. 1. 2 A. 2. 2 A. 3. 2 A. 4. 2
i pripovjedne tekstove različitih izlagačke tekstove različitih funkcionalnih upućivačke i raspravljačke tekstove funkcionalnih stilova prema određenoj
funkcionalnih stilova i oblika. stilova i oblika. različitih funkcionalnih stilova i oblika. svrsi i iz različitih izvora.
— 227
A. 1. 3 A. 2. 3 A. 3. 3 A. 4. 3
Učenik čita prema određenoj svrsi opisne i Učenik čita prema određenoj svrsi Učenik čita prema određenoj svrsi Učenik čita prema određenoj svrsi
pripovjedne tekstove različitih izlagačke tekstove različitih funkcionalnih upućivačke i raspravljačke tekstove raspravljačke tekstove različitih
funkcionalnih stilova i oblika. stilova i oblika. različitih funkcionalnih stilova i oblika. funkcionalnih stilova i oblika.
A. 1. 4 A. 2. 4 A. 3. 4 A. 4. 4
Učenik piše opisne i pripovjedne tekstove Učenik piše izlagačke tekstove s Učenik piše upućivačke i raspravljačke Učenik piše raspravljačke tekstove s
s obilježjima funkcionalnih stilova u skladu obilježjima funkcionalnih stilova u skladu tekstove s obilježjima funkcionalnih stilova obilježjima funkcionalnih stilova u skladu
sa svrhom i željenim učinkom na sa svrhom teksta i željenim učinkom na u skladu sa svrhom teksta i željenim sa svrhom teksta i željenim učinkom na
primatelja. primatelja. učinkom na primatelja. primatelja.
A. 1. 5 A. 2. 5 A. 3. 5 A. 4. 5
Učenik analizira morfološka obilježja riječi u Učenik analizira sintaktičku službu riječi u Učenik primjenjuje znanja o rečenicama pri Učenik opisuje glasovni sustav hrvatskoga
rečenici i primjenjuje znanja pri oblikovanju rečenici i primjenjuje znanja pri oblikovanju oblikovanju teksta. standardnog jezika i primjenjuje znanja u
teksta. teksta. govoru i pismu.
A. 1. 6 A. 2. 6 A. 3. 6 A. 4. 6
Učenik analizira značenjske odnose među Učenik objašnjava tvorbu riječi prema Učenik izdvaja lekseme iz leksičkog sloja Učenik opisuje lekseme ograničene uporabe
riječima pomoću rječnika. različitim tvorbenim načinima. općeuporabnog leksika hrvatskoga u leksiku hrvatskoga standardnog jezika i
standardnog jezika i primjenjuje ih u pravilno ih primjenjuje.
zadanom kontekstu.
A. 1. 7 A. 2. 7 A. 3. 7 A. 4. 7
Učenik objašnjava razliku između Učenik uspoređuje organske govore Učenik razlikuje tekstove prema pripadnosti Učenik opisuje povijesni razvoj hrvatskoga
hrvatskoga jezika kao sustava govora i hrvatskoga jezika sa standardnim hrvatskim funkcionalnome stilu i odnosu prema standardnog jezika na temeljnim djelima.
hrvatskoga standardnog jezika. jezikom na uporabnoj razini. jezičnoj normi.
B. 1. 1 B. 2. 1 B. 3. 1 B. 4. 1
razvoj.
B. 1. 2 B. 2. 2 B. 3. 2 B. 4. 2
Učenik analizira književni tekst prema temi i Učenik uspoređuje književne tekstove Učenik uspoređuje književne tekstove iste Učenik obrazlaže različite interpretacije
žanru na sadržajnoj, izraznoj i idejnoj razini i prema temi ili žanru na sadržajnoj, izraznoj teme ili žanra nastale u različitim književnih tekstova s obzirom na pristup
primjenjuje književnoteorijske pojmove. i idejnoj razini i primjenjuje književnopovijesnim razdobljima. usmjeren čitatelju, književnom tekstu ili
književnoteorijske pojmove. piscu.
— 228
B. 1. 3 B. 2. 3 B. 3. 3 B. 4. 3
Učenik tumači književni tekst u Učenik uspoređuje književne tekstove s Učenik objašnjava utjecaj Učenik opisuje slijed književnih poetika i
književnopovijesnom, društvenom i obzirom na književnopovijesni, društveni i književnopovijesnog, društvenog i kulturnog razdoblja i prosuđuje utjecaj različitih
kulturnom kontekstu. kulturni kontekst. konteksta na književni tekst. konteksta na književni tekst.
B. 1. 4 B. 2. 4 B. 3. 4 B. 4. 4
KULTURA I MEDIJI
C. 1. 1 C. 2. 1 C. 3. 1 C. 4. 1
Učenik prosuđuje utjecaj medijskih Učenik prosuđuje utjecaj medijskih Učenik analizira utjecaj medijskih tekstova Učenik procjenjuje utjecaj medijskih
tekstova na svakodnevni život primatelja. tekstova na oblikovanje životnoga stila na oblikovanje stavova i vrijednosti tekstova na doživljaj stvarnosti i
primatelja. primatelja. oblikovanje identiteta primatelja.
C. 1. 2 C. 2. 2 C. 3. 2 C. 4. 2
Učenik analizira tekstove popularne i Učenik analizira tekstove iz hrvatske Učenik objašnjava tekstove iz europske Učenik obrazlaže povezanost vlastitog i
visoke kulture i njihov utjecaj na vlastiti kulturne baštine i kulturnoga kruga i kulturne baštine i kulturnoga kruga i njihov hrvatskoga kulturnog identiteta s
kulturni identitet. njihov utjecaj na vlastiti kulturni identitet. utjecaj na hrvatski kulturni identitet. određenim kulturnim krugom na temelju

— 229
A. 1. 2 A. 2. 2 A. 3. 2 A. 4. 2
i pripovjedne tekstove različitih izlagačke tekstove različitih funkcionalnih upućivačke i raspravljačke tekstove funkcionalnih stilova prema određenoj
funkcionalnih stilova i oblika. stilova i oblika. različitih funkcionalnih stilova i oblika. svrsi i iz različitih izvora.
A. 1. 3 A. 2. 3 A. 3. 3 A. 4. 3
Učenik čita prema određenoj svrsi opisne i Učenik čita prema određenoj svrsi Učenik čita prema određenoj svrsi Učenik čita prema određenoj svrsi
pripovjedne tekstove različitih izlagačke tekstove različitih funkcionalnih upućivačke i raspravljačke tekstove raspravljačke tekstove različitih
funkcionalnih stilova i oblika. stilova i oblika. različitih funkcionalnih stilova i oblika. funkcionalnih stilova i oblika.
A. 1. 4 A. 2. 4 A. 3. 4 A. 4. 4
Učenik piše opisne i pripovjedne tekstove Učenik piše izlagačke tekstove s Učenik piše upućivačke i raspravljačke Učenik piše raspravljačke tekstove s
s obilježjima funkcionalnih stilova u skladu obilježjima funkcionalnih stilova u skladu tekstove s obilježjima funkcionalnih stilova obilježjima funkcionalnih stilova u skladu
sa svrhom i željenim učinkom na sa svrhom teksta i željenim učinkom na u skladu sa svrhom teksta i željenim sa svrhom teksta i željenim učinkom na
primatelja. primatelja. učinkom na primatelja. primatelja.
A. 1. 5 A. 2. 5 A. 3. 5 A. 4. 5
Učenik objašnjava morfološka obilježja riječi Učenik primjenjuje riječi u pravilnoj Učenik primjenjuje znanja o rečenicama pri Učenik opisuje glasovni sustav hrvatskoga
u rečenici i primjenjuje znanje pri sintaktičkoj službi u rečenici i opisuje oblikovanju teksta. standardnog jezika i primjenjuje znanja u
oblikovanju teksta. njezinu strukturu. govoru i pismu.
A. 1. 6 A. 2. 6 A. 3. 6 A. 4. 6
Učenik opisuje značenjske odnose među Učenik opisuje tvorbu riječi prema Učenik izdvaja lekseme iz leksičkog sloja Učenik opisuje lekseme ograničene uporabe
riječima pomoću rječnika. osnovnim tvorbenim načinima. općeuporabnog leksika hrvatskoga u leksiku hrvatskoga standardnog jezika i
standardnog jezika i primjenjuje ih u pravilno ih primjenjuje.
zadanom kontekstu.
A. 1. 7 A. 2. 7 A. 3. 7 A. 4. 7
Učenik opisuje razliku između hrvatskoga Učenik opisuje razliku između hrvatskih Učenik razlikuje tekstove prema pripadnosti Učenik opisuje povijesni razvoj hrvatskoga
jezika kao sustava govora i hrvatskoga narječja i hrvatskoga standardnog jezika. funkcionalnome stilu i odnosu prema standardnog jezika na temeljnim djelima.
standardnog jezika. jezičnoj normi.
B. 1. 1 B. 2. 1 B. 3. 1 B. 4. 1
razvoj.
— 230
B. 1. 2 Učenik opisuje književni tekst prema B. 2. 2 B. 3. 2 B. 4. 2

temi i žanru. Učenik uspoređuje književne tekstove Učenik uspoređuje književne tekstove iste Učenik obrazlaže različite interpretacije
prema temi ili žanru. teme ili žanra nastale u različitim književnih tekstova s obzirom na pristup
književnopovijesnim razdobljima. usmjeren čitatelju, književnom tekstu ili
piscu.
B. 1. 3 B. 2. 3 B. 3. 3 B. 4. 3
Učenik opisuje književni tekst u Učenik uspoređuje književne tekstove s Učenik objašnjava utjecaj Učenik opisuje slijed književnih poetika i
književnopovijesnom, društvenom i obzirom na književnopovijesni, društveni i književnopovijesnog, društvenog i kulturnog razdoblja i prosuđuje utjecaj različitih
kulturnom kontekstu. kulturni kontekst. konteksta na književni tekst. konteksta na književni tekst.
B. 1. 4 B. 2. 4 B. 3. 4 B. 4. 4
KULTURA I MEDIJI
C. 1. 1 C. 2. 1 C. 3. 1 C. 4. 1
Učenik tumači utjecaj medijskih tekstova Učenik objašnjava utjecaj medijskih Učenik analizira utjecaj medijskih tekstova Učenik procjenjuje utjecaj medijskih
na svakodnevni život primatelja. tekstova na oblikovanje životnoga stila na oblikovanje stavova i vrijednosti tekstova na doživljaj stvarnosti i
primatelja. primatelja. oblikovanje identiteta primatelja.
C. 1. 2 C. 2. 2 C. 3. 2 C. 4. 2
Učenik opisuje tekstove popularne i visoke Učenik opisuje tekstove iz hrvatske Učenik objašnjava tekstove iz europske Učenik obrazlaže povezanost vlastitog i
kulture i njihov utjecaj na vlastiti kulturni kulturne baštine i kulturnoga kruga i kulturne baštine i kulturnoga kruga i njihov hrvatskoga kulturnog identiteta s
identitet. njihov utjecaj na vlastiti kulturni identitet. utjecaj na hrvatski kulturni identitet. određenim kulturnim krugom na temelju
— 231
PRVI RAZRED DRUGI RAZRED TREĆI RAZRED
A. 1. 1 A. 2. 1 A. 3. 1
Učenik opisuje i pripovijeda u skladu sa Učenik govori izlagačke tekstove u skladu Učenik govori izlagačke i raspravljačke
svrhom i željenim učinkom na primatelja. sa svrhom i željenim učinkom na tekstove u skladu sa svrhom i željenim
A. 1. 2 A. 2. 2 A. 3. 2
Učenik sluša prema određenoj svrsi opisne Učenik sluša prema određenoj svrsi Učenik sluša prema određenoj svrsi
i pripovjedne tekstove različitih izlagačke tekstove različitih funkcionalnih upućivačke i raspravljačke tekstove različitih
funkcionalnih stilova i oblika. stilova i oblika. funkcionalnih stilova i oblika.
A. 1. 3 A. 2. 3 A. 3. 3
Učenik čita prema određenoj svrsi opisne i Učenik čita prema određenoj svrsi Učenik čita prema određenoj svrsi
pripovjedne tekstove različitih izlagačke tekstove različitih funkcionalnih upućivačke i raspravljačke tekstove
funkcionalnih stilova i oblika. stilova i oblika. različitih funkcionalnih stilova i oblika.
A. 1. 4 A. 2. 4 A. 3. 4
Učenik piše opisne i pripovjedne tekstove Učenik piše izlagačke tekstove s Učenik piše upućivačke i raspravljačke
s obilježjima funkcionalnih stilova u skladu obilježjima funkcionalnih stilova u skladu tekstove s obilježjima funkcionalnih stilova
sa svrhom i željenim učinkom na sa svrhom teksta i željenim učinkom na u skladu sa svrhom teksta i željenim
primatelja. primatelja. učinkom na primatelja.
A. 1. 5 A. 2. 5 A. 3. 5
Učenik primjenjuje riječi u pravilnoj Učenik primjenjuje znanje o rečenicama Učenik opisuje glasovni sustav hrvatskoga
sintaktičkoj službi u rečenici pri pri oblikovanju teksta. standardnog jezika i primjenjuje znanja u
oblikovanju teksta. govoru i pismu.
A. 1. 6 A. 2. 6 A. 3. 6
Učenik uočava značenjske odnose među Učenik izdvaja lekseme iz leksičkog sloja Učenik opisuje lekseme ograničene
riječima pomoću rječnika. općeuporabnog leksika hrvatskoga uporabe u leksiku hrvatskoga standardnog
standardnog jezika i primjenjuje ih u jezika i pravilno ih primjenjuje.
zadanom kontekstu.
— 232
A. 1. 7 A. 2. 7 A. 3. 7
Učenik opisuje razliku između hrvatskih Učenik opisuje tekstove prema Učenik opisuje početke hrvatske
narječja i hrvatskoga standardnog jezika. pripadnosti funkcionalnome stilu i odnosu pismenosti i temeljna djela bitna za
prema jezičnoj normi. standardizaciju hrvatskoga jezika.
B. 1. 1 B. 2. 1 B. 3. 1
Učenik izražava svoj literarni doživljaj i Učenik izražava svoj literarni doživljaj i Učenik izražava svoj literarni doživljaj i
objašnjava stav o književnom tekstu. obrazlaže stavove o književnom tekstu. uspoređuje svoje stavove sa stavovima
drugih čitatelja.
B. 1. 2 B. 2. 2 B. 3. 2
Učenik opisuje književni tekst prema temi i Učenik uspoređuje književne tekstove Učenik uspoređuje književne tekstove iste
žanru i stavlja ga u književnopovijesni, prema temi ili žanru i stavlja ih u kontekst. teme ili žanra nastale u različitim
društveni i kulturni kontekst. književnopovijesnim razdobljima i stavlja ih
u kontekst.
B. 1. 3 B. 2. 3 B. 3. 3
Učenik se stvaralački izražava prema Učenik se stvaralački izražava prema Učenik se stvaralački izražava prema
vlastitome interesu potaknut književnim vlastitome interesu potaknut književnim vlastitome interesu potaknut književnim
tekstom. tekstom. tekstom.
KULTURA I MEDIJI
C. 1. 1 C. 2. 1 C. 3. 1
Učenik tumači utjecaj medijskih tekstova Učenik objašnjava utjecaj medijskih Učenik objašnjava utjecaj medijskih
na svakodnevni život primatelja. tekstova na oblikovanje životnoga stila tekstova na oblikovanje stavova i
primatelja. vrijednosti primatelja.
C. 1. 2 C. 2. 2 C. 3. 2
Učenik opisuje tekstove popularne i visoke Učenik opisuje tekstove iz hrvatske Učenik objašnjava tekstove iz europske
kulture i njihov utjecaj na vlastiti kulturni kulturne baštine i kulturnoga kruga i kulturne baštine i kulturnoga kruga i njihov
identitet. njihov utjecaj na vlastiti kulturni identitet. utjecaj na hrvatski kulturni identitet.
— 233
V. POPIS LITERATURE
Anić, V. (2000). Rječnik hrvatskoga jezika. Novi liber. Zagreb.
Aristotel (1983) . O pjesničkom umijeću. August Cesarec. Zagreb.
Babić, Stjepan (1991, 2002). Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Zagreb: HAZU i Globus.
Babić, Stjepan, Brozović, Dalibor, Moguš, Milan, Pavešić, Slavko, Škarić, Ivo, Težak, Stjepan (1991). Povijesni
pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika. Zagreb: Globus i HAZU.
Babić, S., Finka, B., Moguš, M. (1996). Hrvatski pravopis. Školska knjiga. Zagreb.
Babić, S., Ham, S., Moguš, M. (1995). Hrvatski školski pravopis. Školska knjiga. Zagreb
Babić, S., Brozović, D., Moguš, M., Pavešić, S., Škarić, I., Težak, S. (1991). Povijesni pregled, glasovi i oblici
hrvatskoga književnog jezika. Nacrti za gramatiku. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - Globus. Zagreb.
Babić, S. (2003). Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku. Nacrt za gramatiku. Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti - Globus. Zagreb.
Babić, S., Brozović, D., Škarić, I., Težak, S. (2007). Glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Nakladni zavod
Globus. Zagreb.
Badurina, L. Marković, I., Mićanović, K. (2007). Hrvatski pravopis. MH. Zagreb.
Badurina, L. (2008). Između redaka. Studije o tekstu i diskursu. Hrvatska sveučilišna naklada / Izdavački centar
Rijeka. Zagreb - Rijeka.
Bachman, L. F., Palmer, A. S. (1996). Language Testing in Practice: Designing and Developing Useful Language
Tests. Oxford University Press
Bagarić, V. i Mihaljević Djigunović, J. (2007). Definiranje komunikacijske kompetencije. Metodika, Vol. 8, br. 1.
Zagreb.
Bagić, K. (2004). Treba li pisati kako dobri pisci pišu. Disput. Zagreb.
Bagić, K (2012). Rječnik stilskih figura. Školska knjiga. Zagreb.
Bagić,T. (2012). Samostalnost u učenju stranih jezika i ZEROJ. Život i škola 27: 222-233 Barić,
E. i dr. (1995120052). Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb.
Barthes, R. (2004). Užitak u tekstu. Meandaar. Zagreb.
Batušić, N., Kravar, Z., Žmegač, V. (2001). Književni protusvjetovi. Poglavlja iz hrvatske moderne. MH. Zagreb.
Beacco, J.-C. (ur.) (2015). The Language Dimension in all Subjects. Council of Europe Beaugrande
de, R.-A., Dressler, W. U. (2010). Uvod u lingvistiku teksta. Disput. Zagreb.
Benešić, Julije (1949) Hrvatsko-poljski rječnik. Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske.
Benjak, M., Požgaj-Hadži, V. (2008). Sprečavanje komunikacijskih smetnji u nastavi hrvatskoga jezika. Lahor.
br. 5. Zagreb.
Bennet, A., Royle, N. (20043). An Introduction to Literature, Criticism and Theory. Pearson & Longman. Harlow.
— 234
Bežen, A. Metodike u suvremenom odgojno-obrazovnom i znanstvenom sustavu (dostupno na:
http://2co2.ufzg.hr/skini/bezen_met.pdf)
Bežen, A. i Bošnjak, M. (2012). Hrvatska nastava u inozemstvu. MZO. Zagreb.
Bežen, A., Budinski, V., Kolar Billege, M. (2012). Što, zašto, kako u poučavanju hrvatskoga jezika. Učiteljski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu i Profil. Zagreb.
Bežen, A., Budinski, V., Kolar Billege, M. (2014). Mikrostrukturirani model metodičke interpretacije teksta
narodne književnosti iz sakupljačkog opusa Balinta Vujkova. u: Čeliković, K. (ur.) Dani Balinta Vujkova – dani
hrvatske knjige i riječi: 11-23. Subotica. Hrvatska čitaonica.
Bilić Meštrić, K. (2013). Gramatika dijaloga: teorijski prikaz. Jezikoslovlje. 14-1. Zagreb.
Binkley et al. (2010). KSAVE − 21st century skills framework
Blagus Bartolec, G. (2014). Riječi i njihovi susjedi, Kolokacijske sveze u hrvatskom jeziku. Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje. Zagreb.
Brabec, Ivan, Hraste, Mate, Živković, Sreten (1970). Gramatika hrvatskoga ili srpskog jezika. Zagreb.
Braš Roth, M. (ur.) (2010). PISA 2009. Čitalačke kompetencije za život. NCVVO PISA-centar. Zagreb.
Brešić, V. i dr. Hrvatski jezik za trogodišnje strukovne škole (1995). Ministarstvo kultre i prosvjete RH. Zagreb.
Brinker, K. (1992). Linguistissche Textanalyse. Eine Einführung in Grundbefriffe und Methoden. Schmidt. Berlin.
Brozović, D. (2007). Fonologija hrvatskoga standardnog jezika. Nakladni zavod Globus. Zagreb.
Brozović, D. (2008). Povijest hrvatskoga književnog i standardnoga jezika. Školska knjiga. Zagreb.
Brozović, D. (1970). Standardni jezik. Teorija, usporedbe, geneza, povijest, suvremena zbilja. Matica hrvatska.
Zagreb.
Buchberger, I. (2012). Kritičko mišljenje. Udruga za razvoj visokoga školstva Universitas. Rijeka.
Budinski, V. i Kolar Billege, M. (2012). Mjerenje predčitačkih vještina glasovne analize i sinteze u hrvatskom
materinskom jeziku na početku prvog razreda osnovne škole. u: Blažetin, S. (ur.) X. međunarodni kroatistički
znanstveni skup: 301-312). Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj. Pečuh.
Budinski, V., Kolar Billege, M. (2011). Razine jezičnih predvještina učenika u hrvatskom jeziku na početku prvoga
razreda osnovne škole (nečitač, polučitač i čitač) – inicijalno istraživanje. u: Bežen, A., Majhut, B. (ur.)
Redefiniranje tradicije: dječja književnost, suvremena komunikacija, jezici i dijete: 89-103. UFZG i ECNSI. Zagreb.
Bujas, Ž. (2001). Veliki hrvatsko-engleski rječnik. Nakladni zavod Globus. Zagreb.
Bulger, M. E. (2012). Measuring media literacy in a national context: callenges of definition, method and
implementation. Medijske studije. Vol. 3. br. 6. Zagreb
Byram, M., Gribkova, B., Starkey, H. (2002). Developing the intercultural dimension in language teaching: a
practical introduction for teachers. Council of Europe.
— 235
Canale, M. (1983). From communicative competence to communicative language pedagogy. (dostupno na:
https://books.google.hr/books?hl=en&lr=&id=iWDXAwAAQBAJ&oi=fnd&pg=PA2&dq=Canale,+M.+(1983).+Fr
o
m+communicative+competence+to+communicative+language+pedagogy.&ots=f0Iebb8NI&sig=aEfUTNH9oDs
hTW-9i1SAZ6lKLeg&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false) Crnković, M. (1984). Dječja književnost. Školska
knjiga. Zagreb.
Crnojević-Carić, Dubravka. (2014). O kazalištu i drami tijekom stoljeća . Knjiga I. i II. Alfa. Zagreb.
Culler, J. (2001). Književna teorija. Vrlo kratak uvod. AGM. Zagreb.
Češi, M., Barbaroša Šikić, M. (ur.) (2013). Komunikacija u nastavi hrvatskoga jezika. Agencija za odgoj i
obrazovanje. Zagreb.
Češi, M., Cvikić, L., Milović, S. (ur.) (2012). Inojezični učenik u okruženju hrvatskoga jezika. AZOO. Zagreb.
Češi, M. (2012.) Strategije učenja i poučavanja hrvatskoga kao inoga jezika, u: Inojezični učenik u okruženju
hrvatskoga jezika: okviri za uključivanje inojezičnih učenika u odgoj i obrazovanje na hrvatskome jeziku (ur. Češi,
M., Cvikić, L. i Milović, S.). AZOO. Zagreb.
Češi, M., Jelaska, Z. (2007.). Poučavanje gramatike i oblikovanje nastavnoga sata: primjer obrade sklonidbe i
padeža. Jastrebarsko. Naklada Slap.
Čižmar, Ž., Obrenović, N. (2013). Medijska pismenost u Hrvatskoj. Zagreb.
Čudina-Obradović, M. (2003). Igrom do čitanja. Školska knjiga. Zagreb.
Čudina-Obradović, M. (2004). Kad kraljevna piše kraljeviću. Pučko otvoreno učilište Korak po korak. Zagreb.
Čudina-Obradović, M. (2014). Psihologija čitanja, od motivacije do razumijevanja. Golden marketing - Tehnička
knjiga, Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.
Čunčić, M. (2003). Oči od slca, misal od oblaka. Izvori hrvatske pisane riječi. Školska knjiga. Zagreb.
Deklaracija o umjetničkom odgoju (2006). IDEA, InSEA, ISME
Donoghue, D. (1998). The Practice of Reading, Yale University Press, New Haven & London.
Duda, D. (2002). Kulturalni studiji. Ishodišta i problemi. AGM. Zagreb.
Eco, U. (2005). Šest šetnji pripovjednim šumama. Algoritam. Zagreb.

Erdeljac, Vlasta. (2009). Mentalni leksikon: modeli i činjenice. Ibis grafika. Zagreb.
Erjavec, K., Zgrabljić, N. (2000). Odgoj za medije u školama u svijetu, Hrvatski model medijskog odgoja.
Medijska istraživanja. God. 6. br. 1. Zagreb.
Eurydice. (2011). Poučavanje čitanja u Europi: konteksti, politike i praksa. Europska komisija. Bruxelles.
Framework Educational Programme for Basic Educational Programme for Basic Education. (2007). VUP. Prague.
Frančić, A., Hudaček, L., Mihaljević, M. (2006). Normativnost i višefunkcionalnost u hrvatskome standardnome
jeziku. Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb.
Friedrich, H. (1985) Struktura moderne lirike. Stvarnost. Zagreb.
— 236
Galetić, V., Jelaska, Z. (2011). Tipizacija i formalna kvantifikacija prototipnosti… Lahor, br. 11. Zagreb.
Galjer, A.(1986). Lektira u prvom i drugom razredu osnovne škole, priručnik za nastavnike. Školska knjiga.
Zagreb.
Geld, R. (2006.). Konceptualizacija i vidovi konstruiranja značenja: temeljne kognitivnolingvističke postavke i

pojmovi. Suvremena lingvistika 62: 183-212. Zagreb.
Gjeri., N., Fulgosi, S., Žitnik, Z., (2011). Kvalitativna analiza ispita vanjskoga vrjednovanja obrazovnih postignuća
učenika osmih razreda provedenih 2008. godine: hrvatski jezik i povijest. Stručno izvješće. Nacionalni centar za
vanjsko vrednovanje obrazovanja. Zagreb.
Glovacki-Bernardi, Z. (2004). O tekstu. Zagreb: Školska knjiga.
Glazer, J. (1997). Introduction to Children's Literature. Pearson Education. New Jersey.
Govorimo hrvatski, jezični savjeti (1997) priredio Mihovil Dulčić. Hrvatski radio. Naklada Naprijed. Zagreb.
Green, O. J., Burleson, B. R. (ur.) (2003). Handboook of Communication and Social Inteaction Skills: 93-134.
Mahweh, New Yersey: Larwerence Erlbaum Associates.
Grosman, M. (2010). U obranu čitanja. Algoritam. Zagreb.
Ham, Sanda (2002). Školska gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb.
Ham, Sanda (2006). Povijest hrvatskih gramatika. Zagreb: Nakladni zavod Globus.
Hamburger, Kate (1976). Logika književnosti. Nolit. Beograd.
Harley, T. A. (2009). The Psychology of language. Psychology Press. Hove.
Häusler, M. (2003). Kontakt sprache deutsch neu. Priručnik za profesore. Školska knjiga. Zagreb.
Hirsch Jr., E. D. (2003). Reading Comprehension Requires Knowledge of Words and World. American Educator.
American Federation of Teacher.
Horvat, M., Štebih Golub, B. (2010). Posljedice internacionalizacije u hrvatskome jeziku. Rasprave Instituta za
hrvatski jezik i jezikoslovlje. 36/1: 1-21
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje (2013-2015). Hrvatski leksikografski zavod. Zagreb.
Hrvatski jezik za četverogodišnje strukovne škole (sa satnicom: 1. razred - 4 sata, 2. razred - 4 sata, 3 razred - 3
sata, četvrti razred - 3 sata). (1995.) Ministarsto kulture i prosvjete. RH. Zagreb.
Hrvatski pravopis. 2013. ur. Jozić, Ž. i dr. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.
Hržica, G., Kuvač Kraljević, J., Šnajder, J. (2013). Hrvatski čestotni rječnik dječjeg jezika. Lahor 2: 189-205.
Huber, J., Reynolds, C. (ur.) (2014). Developing Intercultural Competence through Education. Council of Europe.
Pestalozzi Series, No.3
Hudeček, L., Mihaljević, M. i Vukojević, L. (2011). Jezični savjeti. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.
Ivanetić, N. (2003). Uporabni tekstovi. FF Press. Zagreb.

Jojić, Lj. i sur. ur. (2015). Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika. Školska knjiga. Zagreb.
Jonke, Ljudevit (1971). Hrvatski književni jezik 19. i 20. stoljeća. Zagreb: Matica hrvatska.
— 237
Jelaska, Z. (2004). Fonološki opisi hrvatskoga jezika – Glasovi, slogovi, naglasci. Hrvatska sveučilišna naklada.
Zagreb.
Jelaska, Z. (2005). Hrvatski kao drugi i strani jezik. Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb.
Jelaska, Z. (2005). Jezik, Komunikacija i sposobnost: nazivi i bliskoznačince. Jezik Vol. 52. No 4: 128-138.
Hrvatsko filološko društvo. Zagreb.
Jelaska, Z. (2007). Društvo i jezik. U: Cvikić, L. (ur.) Drugi jezik hrvatski: 24-33. Profil. Zagreb.
Jelaska, Z. (2007). Teorijski okviri jezikoslovnom znanju u novom nastavnom programu hrvatskoga jezika za
osnovnu školu. u: Češi, M., Barbaroša-Šikić, M. (ur.): Komunikacija u nastavi hrvatskoga jezika – Suvremeni
pristupi poučavanju u osnovnim i srednjim školama: 9-33. Naklada Slap. Zagreb.
Kapović, M. (2010). Čiji je jezik? Algoritam. Zagreb.
Katičić, R. (1991). Sintaksa hrvatskoga književnog jezika. Nacrt za gramatiku. Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti - Globus. Zagreb.
Katičić, R. (1971). Jezikoslovni ogledi. Školska knjiga. Zagreb.
Katičić R. (2011). Na kroatističkim raskrižjima. Hrvatski studiji. Zagreb.
Katičić R., (1992). Novi jezikoslovni ogledi. Školska knjiga. Zagreb.
Kolić-Vehovec, S (1998). Edukacijska psihologija. Rijeka: Filozofski fakultet Rijeka. Kolić-Vehovec,

S. (2013). Kognitivni i metakognitivni aspekti čitanja (dostupno na:
http://www.azoo.hr/images/izdanja/citanje/04.html)
Košir, M., Zgrabljić, N., Ranfl, R. (1999). Život s medijima. Doron. Zagreb
Kovačević, M. i Badurina, L. (2001). Raslojavanje jezične stvarnosti. Filozofski fakultet. Rijeka.
Kovačević, M. i Anđel, M. (1999) Jesu li leksički i gramatički razvoj međusobno usklađeni?, u: Badurina, L.,
Pritchard, B., Ivanetić, N. i Stolac, D. (ur.) Teorija i mogućnosti primjene pragmalingvistike, Zagreb - Rijeka: HDPL,
str. 397-404.
Kovačević, M. i Kuvač, J. (2004) Jezik udžbenika i jezik djeteta: razumiju li se oni?, u Bacelja, R. (ur.) Zbornik
radova Dijete, odgojitelj i učitelj. Zadar, str. 93-101.
Kovačević, M.; Palmović, M.; Hržica, G. (2009) The Acquisition of Case, Number and Gender in Croatian, u:
Stephany, u Voeikova, M. (ur.) Development of Nominal Inflection in First Language Acquisition: A Cross-Linguistic
Perspective. Berlin: Mouton De Gruyter, str. 153-17.
Kuvač, J. (2007). Usvajanje prvoga jezika: uredan jezični razvoj. u Cvikić, L. (ur.) Drugi jezik hrvatski: 49-59.
Profil. Zagreb.
Kuvač-Levačić, K. (2013). Razvoj i vrste čitanja, tipologija čitatelja s obzirom na čitanje „neknjiževnih“ tekstova.
u: Čitanje za školu i život. AZOO. Zagreb (dostupno na: http://www.azoo.hr/images/izdanja/citanje/03.html)
Langer, Judith A. (1994). A response-based approach to reading literature. National research center on
literature teaching and learning. New York.
— 238
Lasić Lazić, J., László, M., Boras, D. (2008). Informacijsko čitanje. Zavod za informacijske studije. Zagreb.
Lasić-Lazić, J. (ur.) (2014). Informacijska tehnologija u obrazovanju. Zavod za informacijske studije. Zagreb Lasić-
Lazić, J., Špiranec, S., Banek, M. (2012). Izgubljeni u novim obrazovnim okruženjima – pronađeni u
informacijskom opismenjivanju. Medijska istraživanja 18/1: 125-142.
Laszlo, M. (2013). Informacijsko čitanje u nastavi jezika i književnosti. u: Čitanje za školu i život. AZOO. Zagreb
(dostupno na: http://www.azoo.hr/images/izdanja/citanje/03.html)

Leniček, E. (2002). Lektira u razrednoj nastavi. Visoka učiteljska škola u Petrinji. Petrinja.
Lončarić, M. (1996). Kajkavsko narječje. Školska knjiga. Zagreb.
Lotman. J. M. (2001). Struktura umjetničkog teksta. Alfa. Zagreb.
Lučić-Mumlek, K. (2002). Lektira u razrednoj nastavi. Školska knjiga. Zagreb.
Lujanović, N. (2016). Autopsija teksta. Priručnik za kreativno pisanje. CeKaPe. Zagreb.
MacLuhan, M. (2008). Razumijevanje medija: mediji kao čovjekovi produžeci. Golden marketing - Tehnička knjiga.
Zagreb.
Martinović, B. (2014). Na pútu do náglasnē nôrmē – oprímjereno ȉmenicama. Hrvatska sveučilišna naklada -
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli. Zagreb.
Marzano, Robert, Pickering, Debra, Pollock, Jane (2005). Nastavne strategije. Educa. Zagreb.
Matasović, R. (2008). Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Matica hrvatska. Zagreb.
Mattes, W. (2007). Nastavne metode. Naklada Ljevak. Zagreb.
Mattes. W. (2007). Rutinski planirati - učinkovito poučavati. Naklada Ljevak. Zagreb.
McDonoough, J., Shaw, C., Masuhara, H. (2013). Materials and Methodsin ELT. Wiley- Blackwell. Oxford.
Medved Krajnović, M. (2010). Od jezičnosti do višejezičnosti. Uvod u istraživanja ovladavanja inim jezikom.
Leykam international. Zagreb.
Moguš, M. (1993). Povijest hrvatskoga književnoga jezika. Nakladni zavod Globus. Zagreb.
Moguš, Milan (1971). Fonološki razvoj hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska.
Moguš, Milan (1977). Čakavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga.
Nacionalni okvirni kurikulum (2010). MZOŠ. Zagreb.

Nastavni plan i program za osnovnu školu. (2006). MZOŠ. Zagreb.
Nastavni programi za gimnazije (1994). Ministarstvo kulture i prosvjete RH. Zagreb.
Nemec, K. (1997.). Antologija hrvatske novele. Naklada Pavičić. Zagreb.
Nemec, K. (2001). Hrvatski pripovjedači. Mozaik knjiga. Zagreb.
Nemec, K. (2000). Leksikon hrvatskih pisaca. Školska knjiga. Zagreb.
Nemec, K. (2000). Mogućnosti tumačenja. Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb.
Nemec, K. (1994). Povijest hrvatskog romana. Od početka do kraja 19. stoljeća. Znanje. Zagreb.
Nemec, K. (1998). Povijest hrvatskog romana. Od 1990. do 1945. godine. Znanje. Zagreb.
— 239
Nemec, K. (2003). Povijest hrvatskog romana. Od 1945. do 2000. Znanje. Zagreb.
Nemeth-Jajić, J. Suvremeni pristupi sadržajima i ciljevima poučavanja u predmetnim područjima Hrvatskoga

jezika za osnovnu školu radi stjecanja jezično-komunikacijske kompetencije. (dostupno na:
http://www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/J_Nemeth-Jajic_jezicno-komunikacijska_kompetencija.doc)
Nemeth-Jajić, J.. Metodički aspekti čitanja neknjiževnih tekstova u nastavi hrvatskoga jezika. (dostupno na:
http://www.azoo.hr/images/izdanja/citanje/11.html)
Nikčević-Milković, A. (2008). Kognitivni i metakognitivni procesi pri pisanju kod studenata nižih i viših godina
studija. Magistarski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.
Nikčević-Milković, A. (2008). Procesni pristup pisanju kao oblikovanju teksta. Psihologijske teme 17, 1: 185-201.
Novak Milić, J. (2012). Međukulturalna komunikacijska kompetencija i inojezični hrvatski u okruženju hrvatske
škole. u: Inojezični učenik u okruženju hrvatskoga jezika. AZOO. Zagreb
Odluka o programu hrvatskoga jezika za pripremnu nastavu za učenike osnovne i srednje škole koji ne znaju ili
nedovoljno poznaju hrvatski jezik. .„Narodne novine“, broj 151/11 MZOS. Zagreb.
Opačić, Nives (2009). Reci mi to kratko i jasno. Novi Liber. Zagreb.
Oraić Tolić. D. (2011). Akademsko pismo. Strategije i tehnike znanstvenog rada. Naklada Ljevak. Zagreb.
Ozimec. S. (1996). Otkriće kreativnosti. Tonimir. Varaždinske Toplice.
Pasini, D. (2010). Kultura u nastavi hrvatskog kao stranog jezika. Časopis za Hrvatske studije, Vol. 6. Zagreb.
Pastuović, N. (2012). Obrazovanje i razvoj. IDIZ i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb.
Pavešić, Slavko i Vince, Zlatko (1971). Gramatika; Jezični savjetnik s gramatikom. Zagreb.
Pavičić Takač, V. i Bagarić Medve, V. (2013). Jezična i komunikacijska kompetencija u stranome jeziku. Filozofski
fakultet u Osijeku. Osijek.
Pavličević-Franić, D. (2006). Jezičnost i međujezičnost između sustava, podsustava i komunikacije. Lahor br. 1.
Zagreb
Pavličević-Franić, D. (2005). Komunikacijom do gramatike. Alfa. Zagreb.
Pedagoška enciklopedija 1 (1989). Beograd, Zagreb, Sarajevo, Titograd, Novi Sad: Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva, IRO Školska knjiga, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Republički zavod za unapređivanje
vaspitanja i obrazovanja, Zavod za izdavanje udžbenika.
Peleš, Gajo. (1989). Priča i značenje. Naprijed. Zagreb.
PISA 2012. Matematičke kompetencije za život. 2013. PISA Hrvatska. Zagreb.
Pletikos, E. (2008). Kriteriji procjene govornoga izražavanja u nastavi hrvatskoga jezika. U: Jezik, književnost i
mediji u nastavi hrvatskoga jezika: 43-64. Naklada Slap i AZOO. Zagreb.
Pranjić, Krunoslav (1991). Jezikom i stilom kroza književnost. Školska knjiga. Zagreb.
Prijedlog Nacionalne strategije poticanja čitanja Republike Hrvatske (2015. − 2020.). 2015.
— 240
Propp, V. (1982). Morfologija bajke. Prosveta. Beograd.
Rosandić, D. (2005). Metodika književnoga odgoja. Školska knjiga. Zagreb.
Rosandić, D. (2013). Obrazovni kurikulumi, standardi i kompetencije. Naklada Ljevak. Zagreb.
Rosandić, D. (2002). Od slova do teksta i metateksta. Profil. Zagreb.
Runjić-Stoilova, A., Pandža, A. (2010). Prilagodba anglizama u govoru na hrvatskim televizijama. Časopis za
hrvatske studije. Vol. 6: 229-240.
Sablić, M. (2014). Interkulturalizam u nastavi. Naklada Ljevak. Zagreb.
Samardžija, M. (2002). Nekoć i davno: odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnoga
jezika. Izdavački centar Rijeka. Rijeka.
Schonmann, S. (2011). Key concepts in theatre/drama education. Sense Publishers. Rotterdam, Boston, Taipei.
Schweizer, B. (2009). Cultural Literacy: Is it Time to Revisit the Debate? Thought & Action. The Nea Higher
Education Journal
Selden, R., Widdowson, P., Brooker, P. (2005). A reader’s guide to contemporary literary theory. Pearson
Longman. Harlow, England.
Silić, J. (2006). Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika. Disput. Zagreb.
Silić, J., Pranjković, I. (2005). Gramatika hrvatskoga jezika (za gimnazije i visoka učilišta). Školska knjiga. Zagreb.
Smjernice za umjetnički odgoj (2006). UNESCO
Solar, M. (2004). Ideja i priča. Golden Marketing – Tehnička knjiga. Zagreb.
Solar, M. (2011). Kritika relativizma ukusa. MH. Zagreb.
Solar, M. (2014). Književnost. Vrlo kratak uvod u njezinu teoriju, povijest i kritiku. Politička kultura. Zagreb.
Solar, M. (2005). Laka i teška književnost. Matica hrvatska. Zagreb.
Solar, M. (2003). Povijest svjetske književnosti. Kratki pregled. Golden marketing. Zagreb.
Solar, M. (2006). Rječnik književnoga nazivlja. Golden Markteing- Tehnička knjiga. Zagreb.
Solar, M. (1984). Teorija književnosti. Školska knjiga. Zagreb.
Solar, M. (1989). Teorija proze. Sveučilišna naklada Liber. Zagreb.
Solar, M. (1990). Teorija književnosti. Školska knjiga. Zagreb.
Solar, M. (2005). Vježbe tumačenja. MH. Zagreb.
Spitzberg, B. H. (2003). Metods of interpersonal skill assessment, u: John O. Green i Brant R. Burleson (ur.)
Handboook of Communication and Social Inteaction Skills, Mahweh, New Yersey: Larwerence Erlbaum
Associates. 93-13.
Staiger, E. (1996). Temeljni pojmovi poetike. Ceres. Zagreb.
Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (2013). Vlada Republike Hrvatska
Stričević, I. (2011). Pismenosti 21. stoljeća: Učenje i poučavanje u informacijskom okruženju. Zrno : časopis za
obitelj, vrtić i školu XXII: 2-5, 97-98.
— 241
Škarić, I. (2009). Hrvatski izgovor. Nakladni zavod Globus. Zagreb.
Školski rječnik hrvatskoga jezika. (2012). Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Školska knjiga. Zagreb.
Škreb, Z., Stamać, A. (1986). Uvod u književnost. Globus. Zagreb.
Škuflić-Horvat, I. (2008). Dramska nadarenost i njezino provjeravanje. Hrvatski. god VI. broj 1. Zagreb.
Škiljan, D. (1980) Pogled u lingvistiku. Školska knjiga. Zagreb.
Škuflić-Horvat, I. (2004). Scensko stvaralaštvo učenika osnovnoškolske dobi. Hrvatski. god. II. broj 1-2. Zagreb.
Špiranec, S. (2003). Informacijska pismenost - ključ za cjeloživotno učenje. Edupoint. III/17. Zagreb.
Špiranec, S. Banek Zorica, M. (2008). Informacijska pismenost, Teorijski okvir i polazišta. Zavod za informacijske
studije. Zagreb
Šonje, J. (ur.) (2000). Rječnik hrvatskoga jezika. Leksikografski zavod M. Krleža. Zagreb.
Staiger, E. (1996). Temeljni pojmovi poetike. Ceres. Zagreb.
Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (2013). Vlada Republike Hrvatska
Stričević, I. (2011). Pismenosti 21. stoljeća: Učenje i poučavanje u informacijskom okruženju. Zrno : časopis za
obitelj, vrtić i školu XXII: 2-5, 97-98.
STRUNA (Hrvatsko strukovno nazivlje), Teorija govornih činova http://struna.ihjj.hr/ (pristupljeno 11. 10. 2015.)
Težak, S., Babić, S. (2000). Gramatika hrvatskoga jezika - priručnik za osnovno jezično obrazovanje. Školska
knjiga. Zagreb
Težak, D. (1991). Hrvatska poratna dječja priča. Školska knjiga. Zagreb.
Težak, S. (2005). Između jezika i stila. Tipex. Zagreb.
Težak, S. (1991). Hrvatski naš svagda(š)nji. Školske novine. Zagreb.
Težak, S. (1996). Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 1. Školska knjiga. Zagreb.
Težak, S. (2003). Teorija i praksa nastave hrvatskoga jezika 2. Školska knjiga. Zagreb.
Tkalec, G. (2010). Primjenjivost teorije recepcije na medij interneta. Fluminensia. God. 22. br. 2. Rijeka. Tolić,
M. (2009). Medijska kompetencija kao prevencija pri sprječavanju medijske manipulacije u osnovnim
školama. Medianali. Vol. 3. br. 6. Zagreb.
Turk, M. (1996). Jezični purizam. Fluminensia. God. 8, br. 1-2: 63-79. Rijeka.
Turk, M., Opašić, M. (2008). Linguistic Borrowing and Purism in the Croatian Language, Suvremena lingvistika.
Br. 65, sv. 1. Zagreb.
Understanding of Literacy (2006). UNESCO − Education for All Global Monitoring Report
Unsworth, L. (2001). Teaching multiliteracies across the curriculum. Changing contexts of text and image in
classroom practice. Open University Press. Buckingham, Philedelphia
Vanjsko vrednovanje obrazovnih postignuća u osnovnim školama Republike Hrvatske.Učenici osmih razreda,
školska godina 2007./2008. NCVVO i Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar”. Zagreb.
— 242
Velčić, M. (1987). Uvod u lingvistiku teksta. Školska knjiga. Zagreb.
Vince, Z. (1978). Putovima hrvatskoga književnog jezika: lingvističko-kulturnopovijesni prikaz filoloških škola i
njihovih izvora. Sveučilišna naklada Liber. Zagreb.
Visinko, K. (2014). Čitanje − poučavanje i učenje. Školska knjiga. Zagreb.
Visinko, K. (2005). Dječja priča – povijest, teorija, recepcija i interpretacija. Školska knjiga. Zagreb.
Visinko, K. (2010). Jezično izražavanje u nastavi hrvatskoga jezika, Pisanje. Školska knjiga. Zagreb.
Vizek-Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. IEP-VERN.
Zagreb.
Vukušić, Stjepan, Zoričić, Ivan, Grasselli-Vukušić, Marija (2007). Naglasak u hrvatskome književnom jeziku.
Zagreb: Nakladni zavod Globus.
Vuletić, B. (2002). Lingvistika govora. FF Press. Zagreb.

Werlich, E. (1975). Typologie der Texte. Heidelberg.
Wiggins, Grant, McTighe, Jay. (2005). Understanding by Design. Expanded 2nd Edition. Association for
Supervision and Curriculum Development. ASCD.
Yule, G. (19962). The Study of Language. Cambridge University Press. Cambridge.
Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje (ZEROJ). 2005. Vijeće Europe,
Školska knjiga. Zagreb.
Žitinski, M. (2009). Što je medijska pismenost? Obnovljeni život. 64, 2. Zagreb.
Žmegač, V. (1991). Povijesna poetika romana. Grafički zavod Hrvatske. Zagreb.
— 243

Nacionalni Kurikulum Nastavnoga Predmeta Hrvatski Jezik - Veljača 2018.

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nacionalni Kurikulum Nastavnoga Predmeta Hrvatski Jezik - Veljača 2018.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA

NACIONALNI KURIKULUM NASTAVNOGA PREDMETA

A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK

B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA U NASTAVNOME PREDMETU HRVATSKI JEZIK

C. PREDMETNA PODRUČJA U ORGANIZACIJI KURIKULUMA NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK

Hrvatski jezik i komunikacija

D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI U NASTAVNOME PREDMETU HRVATSKI JEZIK

Odgojno-obrazovni ishodi – osnovna škola

Odgojno-obrazovni ishodi – srednja škola

E. POVEZANOST S DRUGIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM PODRUČJIMA I MEĐUPREDMETNIM TEMAMA

F. UČENJE I POUČAVANJE NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK

G. VREDNOVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA U NASTAVNOME PREDMETU HRVATSKI

I. POPIS PREDLOŽENIH KNJIŽEVNIH TEKSTOVA ZA ČITANJE

II. JEZIČNI POJMOVNIK

III. OMJERI PREPORUČENE POSTOTNE ZASTUPLJENOSTI PREDMETNIH PODRUČJA

IV. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI PREDMETA HRVATSKI JEZIK

Kurikulum predmeta Hrvatski jezik povezan je i s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim

Struktura Kurikuluma nastavnoga predmeta Hrvatski jezik – grafički prikaz

A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI JEZIK

B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA U NASTAVNOME PREDMETU

— ovladava temeljnim jezičnim djelatnostima slušanja, govorenja, čitanja, pisanja te njihovim

C. PREDMETNA PODRUČJA U ORGANIZACIJI KURIKULUMA NASTAVNOGA PREDMETA HRVATSKI

Hrvatski jezik i komunikacija

— vještina komunikacije i suradnje s drugima u različitim kontekstima, medijima i komunikacijskim situacijama

— kompetencije stvaranja tekstova različitih vrsta i funkcionalnih stilova

— razumijevanje, interpretaciju i vrednovanje književnoga teksta sa svrhom osobnoga razvoja, stjecanja i

— razumijevanje stvaralačke i umjetničke uloge jezika i njegova kulturnoga značenja

— stjecanje književnoteorijskih i književnopovijesnih znanja te uvida u reprezentativne tekstove hrvatske i

— osobni i nacionalni kulturni identitet te razumijevanje općekulturnoga nasljeđa

— razvoj kreativne verbalne i neverbalne komunikacije

— stvaralačko izražavanje potaknuto različitim iskustvima i doživljajima književnoga teksta.

Predmetno područje obuhvaća:

djelatnosti – grafički prikaz

D. ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHODI U NASTAVNOME PREDMETU HRVATSKI JEZIK

Odgojno-obrazovni ishodi proširuju se i produbljuju načelom vertikalno-spiralnoga slijeda od prvoga razreda

OZNAKA OBJAŠNJENJE OZNAKE

A. predmetno područje Hrvatski jezik i komunikacija

B. predmetno područje Književnost i stvaralaštvo

C. predmetno područje Kultura i mediji

A. 1. predmetno područje Hrvatski jezik i komunikacija, prvi razred

Legenda oznaka odgojno-obrazovnih ishoda – tablica

Struktura odgojno-obrazovnog ishoda – grafički prikaz —9

1. razred osnovne škole

RAZRADA ISHODA RAZINA USVOJENOSTI

HRVATSKI JEZIK I KOM UNIKACIJA

A. 1. 2 - sluša jednostavne tekstove iz različitih izvora - sluša s - sluša s

- tekstovi: kratki tekst od tri do pet rečenica, sadržajno i logički povezan

A. 1. 7 - prepoznaje glasovnu strukturu riječi - prepoznaje - prepoznaje - prepoznaje

KNJIŽEVNOST I STVAR ALAŠTVO

PREPORUKA: Vrste tekstova navedene u ishodu B. 2 odnose se i na ishod B. 1

B 1. 3 - upoznaje se s prostorom školske knjižnice - - - -

B. 1. 4 - koristi se jezičnim vještinama, aktivnim rječnikom sa svrhom - - - -

C. 1. 3 - posjećuje kulturne događaje primjerene dobi - - - -

- kulturni sadržaji: kazališne predstave za djecu, likovne izložbe, izložbe

2. razred osnovne škole

RAZRADA ISHODA RAZINA USVOJENOSTI

HRVATSKI JEZIK I KOM UNIKACIJA

B. 2. 4 - koristi se jezičnim vještinama, aktivnim rječnikom i temeljnim - - - -

C. 2. 1 - uz pomoć učitelja - prema smjernicama - pronalazi podatke u - pronalazi podatke u

- posjećuje kulturne događaje - - - -

3. razred osnovne škole

RAZRADA ISHODA RAZINA USVOJENOSTI

HRVATSKI JEZIK I K OMUNIKACIJA

- sluša tekst prema zadanim smjernicama: unaprijed zadana pitanja i upute -