JEZINO IZRAAVANJE U NASTAVI HRVATSKOG JEZIKA

Programski sadraji predmeta Hrvatski jezik su: jezik, knjievnost i medijska kultura
te jezino izraavanje kao njihova poveznica. Ono se bavi govornom i pisanom uporabom
hrvatskog jezika. Nastavnom podruju jezino izraavanje odgovara posebno mjesto, a
njegovi su sadraji razvidni i u ostalim predmetima. Spsobnost jezinog izraavanja i
snalaenje u svim jezinim djelatnostima vane su za ivot pojedinca bez obzira na to ime se
bavi. Iznimno je vano potiati i razvijati uenikove sposobnosti i vjetine jezinog
izraavanja, odnosno, govornu i pisanu uporabu jezika te razvijati svijest o razvoju svake
jezine djelatnosti, a to su: sluanje, govorenje, itanje, pisanje te prevoenje. Dobri su
pokazatelji jezinog izraavanja kultura itanja i konvenionalni govor. Najuestaliji oblici
jezinog izraavanja su pripovijedanje, koje obuhvaa prianje,prepriavanje i izvjeivanje,
potom dopisivanje,pisanje biljeaka i natuknica, opisivanje, raspravljanje, pisanje eseja,
putopisa, dnevnika i intervjua.

Kada danas govorimo o pisanju, ukljuujemo sve jezine razine, od poetnog pisanja
slova i rijei, preko pisanja reenica do pisanja teksta. Vjetina pisanja potpuno je nova
injenica u iskustvu uenika, a osobito je vano i ojsetljivo razdoblje prva etiri razreda
osnovne kole i prijelaz u 5.r. uitelji sudjeluju na putu od govorne do pisane rijei. Uenik se
tijekom pisanja moe susresti s potekoama te mu nije jasno zato nije jasno ono to je
napisao u svom sastavku. To se dogaa jer vie misli o pojedinostima sadraja, a manje je
uspjean u prenoenju sadraja u pisani izraz. . izraava se na nain na koji se izraava u
govoru, a to je fragmenatrno i nerazvijeno. Stoga je ueniku potrebno vie rada na
usavravanju napisanog teksta s gledita sadraja i ustroja, a potom slijedi jezino
dotjerivanje.

Pisanje je upravljanje veim brojem vjetina koje nisu sve jednkog opsega i
zahtjevnosti. (McLane, McNamee). Taj proces nije samo povezan s dobi uenika, ve i
njihovim interesima i svrhom pisanja. Pouavanje, prema tome, ne moe biti jednako za sve
uenike, ali je bitno da se u utvreni obrazovnim ishodima svi uenii mogu manje-vie
uspjeno snalaziti u skladu sa svojim mogunostima. Zadaa je pouavanja pisanju razvijati
strategije pisanja koje e uenici rabiti te pokazivati napredovanje u pojedinoj vjetini. U
hrvatskoj osnovnoj koli prevladava prezentacijski pristup kao nain pouavanja pisanju.
Uitelj je glavni izvor spoznaje o ustroju i obiljejima oblika jezinog izraavanja. Taj je
pristup manje uspjean od interakcijskog i slobodnog u kojem uenik samostalno i slobodno
stvara tekst, a objanjenja i pomo trai od uitelja ili ostalih uenika. Dobro je poznavati i
instrukcijski pristup pouavanju glavnih faza pisanju, a to su planiranje i organiziranje
sadraja teksta, sastavljanje, prepravljanje i objavljivanje. Na zavretku odreenog razdoblja
kolovanja, u 4.ili 8. razredu, elimo postii odreeni stupanj zanatske te odreeni stupanj
stvaralake pismenosti. Zanatska je razina tehniki i logiki aspekt koji se moe nauiti i
uvjebati. Odnosni se na pravopisnu i slovniku tonost u pisanju. Stvaralaka razina pisanja
podrazumijeva sposobnost i vjetinu preradbe i obradbe podtaka i nain izraavanja. Ona se
moe razvijati, ali u veoj mjeri ovisi o darovitosti i sklonosti.

Utvreno je da uitelji mnogo vie vremena posveuju pouavanju itanja nego

pisanja te da se pisano izraavanje nedostatno uvjebava kroz obrazovanje. To se odnosi na
sve predmete, a ne samo na hrvatski jezik. U pouavanju uenika pisanju, njegove se
sposobnosti i vjetine razvijaju uvjeabavanjem, a tome prethodi pouavanje o pojedinom
obliku jezinog izraavanja. U kolama se to uglavnom provodi prezentacijskim pristupom.
Dakle, prvo se stjeu iksustva na razini recepcije, a potom se spoznate injenice primjenjuju
na oblikovanju vlastitog teksta. Uza sve to, vano je potivati razlike meu uenicima, a s
obzirom na cjelokupni razvoj uenika, moemo ih podijeliti na prosjene, s usporenim i
ubrzanim napredovanjem. Iskustva pokazuju kako se uenici i unutar tih triju skupina
razlikuju. Nastavna je praksa sve vie svjesna heterogenosti koja zahtijeva individualizirani
pristup. Ono to sluamo, ujemo i doivljavamo razliito. to ovisi o naim spoznajama
iksustvima, slikama i asocijacijama na intelektualnoj, emocionalnoj i fantazijskoj razini.
Autorica takoer navodi kako je veina uenika izmeu dviju faza, one na kojoj samostalno
izvode zadatke i one na kojoj zadatke izvode uz pomo drugih. (Vigotski)

Vana sastavnica svih jezinih djelatnosti je rjenik. U literaturi susreemo termine djeji
rjenik, ueniki renik, kolski rjenik. Metodika istraivanja teite premjetaju s
opisivanja i tumenja rjenika na njegovu upotrebu. Moemo govoriti o aktivnom i pasivnom
rjeniku. Aktivnim se slue uenici pri izraavanju. On je dio govora, dok pasivni ukljuuje
jezine jedinice koje uenik razumije i poznaje, ali ne ukljuuje u svoje izraavanje. S
vremenom jedinice iz pasivnog mogu prijei u a aktivni. Zadaa uitelja je bogaenje
rjenika, odnosno aktualizacija u neposrednom radu s uenicima, tijekom vjebi sluanja,
govorenja,itanja i pisanja. Komunikacijski pristup, kojem je polazite rjenik, upuuje na
razumijevanje i upotrebu te neprekidnu aktualizaciju svih tekstovnih predloaka. Za
kvantitetu i kvalitetu bogaenja rjenika, vani su uvjeti ranog uenja rijei. Pojmu rjenik
valja priduriti i pojam stil kao nain izraavanja. Rjenik i stil izraavanja pokazuju vrstu
jezine okoline kojoj je dijete bilo izloeno. Znanje se rjenika promatra na tri razine: razini
razumijevanja, povrinskom ili dubinskom znanju te procjeni i uporabi rijei. Uenicima
tekoe predstavlja razumijevanje rijei ili njihovo razumijevanje u kontekstu. Posebno je
korisno da uenik sam iz konteksta pokua zakljuiti o znaenju rijei. Bogaenju rjenika
doprinose izravno pouavanje te itanje razliitih tekstova u kojima se iste rijei pojavljuju u
razliitim suodnosima. Matthewov efekt se oituje u tome da uenici iji je rjenik siromaan
imaju zapreke pri razumijevanju proitanog, a zato i itaju manje te usvajaju manje rijei.
Uenici iji je rjenik bogatiji,lake razumiju i vie itaju. esto slupanje i itanje pria i
pjesama moe obogatiti rjenik uenika jer oni najee koriste rijei koje esto uju.

Pisanje teksta, sastavljanje, ukljuuje itav sustav znanja i iskustva. Autor je uenik, a njegov
je sustav znanja i iskustva poseban s obzirom na razvoj. Rezultat je procesa pisanja sastavak
koji sjedinjuje zanatsku i stvaralaku razinu pisanja. Vrednovanjem i samovrednovanjem
pratimo uenike u procesu pisanja, za to nisu dovoljne samo kolske zadae, nego i mape
uenikih sastavaka. Proces pisanja sastoji se od pripremne faze, pisanja sastava i
predstavljanja sastava javnosti. U hrvatskoj je osnovnoj koli uvrijeeno u pouavanju pisanju
polaziti od recepcijske razine, odnosno uiti o pojedinom obliku jezinog izraavanja na
odabranim uzorcima. To je prihvatljivo, ali je poeljno vjebanje izraavanja i nakon
interpretacije knjievnog teksta ili krenuti od uenikovog izraavanja prema knjievnom
tekstu. to se tie mjesta pisanja sastavaka, treba odrediti omjer pisanja sastava u koli i onih
pisanih kod kue. Treba izbjegavati dvije krajnosti, pisanja sastavaka iskljuivo u koli ili
preteno kod kue. Uenike takoer moramo pouiti pisanju sastava u odreenom vremenu.
Vrijeme za odreenu vrstu teksta mora biti tono odreeno, a vie vremena nee poboljati
sastav. Poeljno je tijekom jedne kolske godine osigurati razliita mjesta i razliito vrijeme te
druge okolnosti pisanja.

Priprema za pisanja sastvaka poinje misonom fazom. Ta pripremna faza moe se

ostvariti kao individualni, individualizirani, elni ili skupni rad te rad u paru. U ovoj fazi
polazi se od toga to uenik zna u vezi s temom, to bi trebao i elio znati. S temom je
potrebno uspostaviti to je mogue vie veza. Uenici bi trebali imati slobodu izbora, koja se
odnosi na izbor teme, sadraja i motiva te oblika rada. Nakon pripremne faze uenici
prikupljaju podatke, odnosno istrauju temu te u fazi izradbe plana sintetiziraju misli. Kao
rezultat toga nastat e sastavak. U konanici uenici usavravaju napisani sastavak, prvo ga
dotjeruju sadrajno, a zatim gramatiki i pravopisno. Posljednja faza, predstavljanje sastavka
javnosti, predstavlja odgovor na pitanje zato, kome i za koga piu sastavak. Ova faza
obuhvaa ponovno itanje, raspored i zavrno redigiranje.
Uenikovo se napredovanje u pisanju razvija uvjebavanjem pa treba govoriti o vrednovanju
uenikova sudjelovanja u procesu pisanja koje se ne bi smjelo temeljiti samo na zavrnom
inu pisanja, ve i na prethodnim fazama koje podrazumijevaju pripreme za pisanje.
U procesu pouavanja pisanju ostvaruju se na svakom stupnju obrazovanja dva temeljna
zahtjeva uvjebavanje u svim fazama procesa nastajanja sastavka i ispitivanje obrazovnih
psotignua u pisanom izraavanju na predloku uenikova sastava. Lingvometodika
interpretacija ukljuuje jezino promatranje uenikog teksta, ali s gledita metodike
tj.pouavanja i ueja u sreditu kojeg je uenik.

Postoje razliiti oblici jezinog izraavanja. Izvjeivanje je vrlo est oblik jezinog
izraavanja u svakodnevnom ivotu, neovisno o novinama i ostalim medijima. U prirodi je
ovjeka da izvijesti druge o neemu. Izvjeivanje o pjedinom dogaaju treba biti objektivno,
istinito i tono. Tome trebamo pouavati i uenike u izvjeivanju. Izvjetajno pripovijedanje
pomae u razvijanju logikog miljenja i zakljuivanja, a u izboru tema mogu se povezati
kolske i izvankolske aktivnosti uenika. Obavijest se kao oblik JI javlja ve u 2.r. osnovne
kole, a naglaava se kronoloki slijed dogaaja. Obavijest se temelji na stvarnom i istinitom.
Uenici mogu pisati obavijest o izletu, kolskoj priredbi ili nekom drugom dogaaju.
Obavijest je slina vijesti, ali se od nje razlikuje jer govori o neem to e se tek dogoditi, dok
vijest govori o onom to je ve bilo. Izvjee se pie o dogaajima koji su unaprijed
najavljeni. Od vijesti se razlikuje po nainu iznoenja injenica. ivotopis je oblik JI koji se
najee pie u poslovne svrhe ili radi predstavljanja osobe u razliitim prigodama. Uenici
mogu pisati vijesti i izvjea o istinitim dogaajima koji su primjereni njihovom stupnju
razvoja i naobrazbe. U odgojno-obrazovnoj praksi svoje mjesto pronalaze ivotopisi hrvatskih
knjievnika. Uvod u ivotopis je molba, poslovni oblik pisane komunikaije koji je razvidan u
stilu izraavanja. Nastavna prksa pokazuje da uenicima predstavlja problem jezina i stilska
posebnost molbe. Dopisivanje podrazumijeva upuivanje elja, pozdrava, estitki, a danas je
uestalo dopisivanje sms-om ili elektronikom potom. Pismo se kao oblik jezinog
izraavanja javlja u 4.r. osnovne kole, a u 8. se razredu proiruje znanje o osobnom i
otvorenom pismu. Sastoji se od poetnog pozdrava, glavnog dijela i zavrnog pozdrava. U
posljednje su vrijeme meu temama o JI u Nastavnom programu zasebno mjesto dobile
biljeka i natuknica. Biljeka je krai ili usputan zapis i mora biti bliska tekstu. Moe biti
sastavljena od rijei ili sintagmi. S uenicima se vjebe biljeenja mogu provoditi na temelju
proitanog teksta, a od pomoi je podcrtavanje kljunih rijei u tekstu. Natuknica moe biti
podsjetnik za govorenje ili poticaj za sastavljanje. Natuknice npr mogu oznaavati okosnicu u
nekoj fabuli to moe biti jao dobra vjeba za uenike (Teak).

Opisivanje je postupak koji se svaladava na recepcijskoj i dijelom na produijskoj

razini. Na primjerima tueg i vlastitog stvaranja uenik zapaa, promatra i razumije te zna
razliku izmeu subjektivnog i objektivnog opisa. On razumije vanost redoslijeda u postupku
opisivanja, ui o vrijednosti izbora rijei i izraza kojima moe opisati te razvija vjetinu
promatranja predmeta opisa. Najjednostavnija je vjeba koja se bavi redoslijedom o
opisivanju, npr. vjeba u kojoj su izmijeani dijelovi opisa djeaka koji dolazi u Ulicu lipa.
Uenici prvo prave biljeke o pojedinom dijelu, a zatim uspostavljaju red meu dijelovima
upisujui redne brojeve. Opisivanje moe biti subjektivno ili objektivno. Razumijevanje
razlike izmeu ova dva opisa moe se postii oblikovanjem teksta na temelju zadanih
rijei.Uenici mogu opisivati prostor (statino ili dinamino predmete u mirovanju ili
pokretu), predmete ili osobe iz svoje okoline, likove iz knjievnih djela ili same sebe
(unutarnji ili vanjski opis).

lanak je uopeni naziv za sastavak na razne teme bez unaprijed zadanog sadraja i
naina pisanja. U pisanju problemskog lanka uenike bi trebalo usmjeravati na probleme
manjeg opsega kojisu njima primjereni. Npr. uspjeh u koli, nedisciplina na nastavi. Uenici
mogu individualno, u paru ili skupini odrediti problem te potom vjebati pisanje lanka.
Komentar ne bi trebao biti dugaak, a pogodan je za razvijanje vjetina pisanja, kritikog
miljenja, logikog povezivanja i zakljuivanja.

Raspravljaki oblici JI su: osvrt, prikaz, kritika i recenzija. Osvrt prikazuje odreeni
dogaaj te ima obiljeja komentara, ali se od njega razlikuje po duini i nainu komentiranja.
Prikazati dogaaj ne znai i komentirati ga. Osvrt podrava subjektivni stav autora, ali ne
donosi prijedloge rjeenja niti mnogo argumenata. Prikaz je umjetniko ili znanstveno djelo,
kratka kritika ocjena koje obavjetava o temi djela, nainu njena prikaza, ustroju djela i
njegovih dijelova. Kritika je ocjena djela koja nastupa nakon njegova objavljivanja, a moe
biti pozitivna ili negativna. Njen cilj je prosudba. Uenici mogu napisati kritiku omiljenog
filma. Recenzija je objektivna ocjena djela, ali prije objavljivanja to znai da se djelo nee
objaviti ako je recenzija negativna.
 Esej kao oblik JI je otvoren oblik koji u srednjokolskoj nastavi daje mogunosti za
slobodnije, subjektivnije zlaganje. To je raspravljaki tekst koji se pribliava umjetnikom
stilu. Od znanstvenog preuzima provjerljive injenice, znanstvene pojmove, dokumentarbost
izlaganja, a od knjievnoumjetnikog prikazivanje teme umjetnikim iozrazom. Tzv. kolski
esej na dravnoj maturi mie biti interpretativni, raspravljaki ili usporedna ralamba dvaju
tekstova.

PP prezentacija koristi se na strunim i znanstvenim skupovima. Ona daje mogunost

saimanja biti izlaganja u rijei ili sintagme koje se oblikuju u natuknice. Moe ukljuivati
videopordukcije, audioprodukcije ili uenike pisane radove.