Lik u knjievnom, filmskom i scenskom djelu

neto prema: Kreimir Dikli

Predmetna podruja nastave Hrvatskog jezika su knjievnost, jezik, medijska kultura

i jezino izraavanje koje je njihova poveznica. Kada govorimo o knjievnosti, odnosno
knjievnim djelima, jedno od temeljnih elemenata prouavanja je lik. Film, odnosno nastava
filma, dobivaju sve veu ulogu u nastavi Hrvatskog jezika. Film je sredstvo obavjetavanja,
umjetnost, a u nastavi je posebno sloen odnos filma i uenika, odnosno uenikova recepcija
filmskih elemenata, kao to su filmska radnja, jezik , a tako i lik. Scenska djela, utemeljena
na teatrolokom pristupu, omoguavaju uenicima vjerodostojnije i stvarnije poimanje likova.
Uenici se ipak u nastavi najee susreu s knjievnim djelima i njihovim likovima.

Knjievno djelo sloena je tvorevina elemenata kao to su pisac, radnja, njeno

mjesto i vrijeme, postupci i likovi. Lik je glavni akter knjievnog, filmskog i scenskog djela, a
u svakom od navedenih djela specifino je odreen pa ga uenici doivljavaju na razliite
naine. Pod pojmom lika podrazumijeva se najkompleksniji element djela koji svojim
postupcima stvara radnju, odnosno pokree fabulu. Uenici e prije svega likove razvrstati na
pozitivne i negativne, glavne i sporedne pa tako prvo uoavaju karakteristike koje vode toj
podjeli.

Likovi, kao glavni pokretai radnje, mogu biti okarakterizirani razliitim knjievnim
postupcima. Tako pisac moe koristiti monoloke metode pa nam o likovima govore njihovi
stavovi, miljenja i osjeaji. Dijaloke metode stavljaju likove u sloen suodnos s drugim
likovima i na taj nain pokreu radnju. Oni mogu biti okarakterizirani i pripovijedanjem i
opisivanjem. Knjievna djela utemeljena su na literarnom pristupu u kojem o likovima
saznajemo samo na temelju napisane rijei. S obzirom na to koji aspekt lika pisac iznosi,
postoje razliite karakterizacije. Svaka od njih nije jednako zastupljena u svakom djelu. Tako
je u nekom djelu prikazan samo pojedini aspekt, a u drugom prisutna sloena kombinacija
svih karakterizacija to uenicima daje mogunost potpunog uivljavanja u likove i veu
mogunost njihova poimanja.

Ono to uenici najlake uoe su elementi vanjskog izgleda visina, graa, odjea,
boja kose, oiju... Tada govorimo o fizikoj karakterizaciji lika koja je nerijetko povezana sa
socijalnom, odnosno poloajem lika u drutvu, njegovim drutvenim statusom. Lik moe biti

1
okarakteriziran i govorom, iz ega saznajemo o kojem se govornom podruju radi; esto je to
piev zaviaj. Govor likova utjee na uenika, moe izazivati smijeh i pomae u
vizualiziranju. Uenici na ovaj nain spoznaju i razliku izmeu zaviajne i standardne rijei,
upoznaju raznolikost narjeja i dijalekata hrvatskog jezika te njihova obiljeja. U djelima se
govornom karakterizacijom moe postii prikaz suprotnosti stanovnitva sela i grada ili
razliitih krajeva domovine. Unutarnje osobine, stavovi, osjeaji elementi su psiholoke
karakterizacije koju moemo promatrati zasebno, ali i u suodnosu s etikom.

Iz etike karakterizacije proizlazi kompleksnost radnje jer ona podrazumijeva odnos

lika prema drugim likovima. Tu vidimo ulogu lika u pokretanju radnje. Odnos dvaju likova
sloen je element djela, a oituje se u preklapanju, nadopunjavanju i sukobljavanju njihovih
osobina. Na toj relaciji mogu se analizirati njihovi razgovori, mimike, geste, osjeaji koje gaje
jedni za druge te postupci koje ine i onda kad ih radnja ne obuhvaa istovremeno. Posebno je
zanimljiv odnos pozitivnih i negativnih likova gdje se u suprotan odnos stavlja znatan broj
njihovih osobina. Odnos pozitivnih i negativnih likova najvie pridonosi vrhuncu napetosti
radnje, ali i zapletu i raspletu.

Cjelokupnost osobnosti lika uenici, osim na nastavi, mogu uoavati i samostalnim

itanjem lektire gdje imaju priliku pratiti razvoj lika i gotovo sve karakterizacije. Tu se
posebno uoava njihova sloena osobnost te odnos prema drugim likovima.

Nije rijetka pojava da je neki od likova u knjievnom djelu glas samog pisca,
odnosno pisac preko njega iznosi svoje stavove, misli i osjeaje. Isto tako, pisac moe
pokazivati posebnu simpatiju, ali i empatiju s pojedinim likom. Upravo to je ono to pisac
proizvodi i kod itatelja. Uenici se prilikom itanja djela opredjeljuju za odreene likove,
jednog ili vie njih koji imaju sline osobine. Njih simpatiziraju, suosjeaju s njima i
uivljavaju se u radnju. Ono to uenicima preostaje tijekom itanja djela jest da sve aspekte
linosti lika i radnje vizualiziraju u mati, a to onda ovisi o njihovoj dobi, razvojnim
sposobnostima, interesu za itanjem i sposobnosti uivljavanja u radnju.

Filmsko i scensko djelo uenici doivljavaju na drugi nain. Sve karakterizacije

mogu biti prikazane i zastupljene kao u knjievnom djelu, no uenikovo doivljavanje je
drukije, ne trebaju sami predoavati i zamiljati sve elemente, ve im se to nudi filmskom
scenom, odnosno scenskim nastupom. No, uenici moda nemaju mogunost pogledati
scensko djelo pa im u razumijevanju radnje i likova pomau didaskalije, tekst u zagradama
koji glumcima daje upute kako se ponaati. Za razliku od literarnog pristupa, tu je rije o

2
teatrolokom koji se bavi izvanliterarnim scenskim elementima. Scenski elementi, pozornica,
didaskalije, iva rije likova, odnosno u ovom sluaju glumaca, pridonose uenikovom
poimanju lika scenskog djela.

Film je u nastavi Hrvatskog jezika prisutan kao nastavno sredstvo ili zasebno
nastavno podruje. Korisno ga je povezati s proitanim djelom te na taj nain dati ueniku
mogunost uoavanja razlika izmeu opisa lika u knjievnom djelu te prikaza u filmu (kao i
na sceni). Dakle, uenici gledanjem filmskog ili scenskog djela imaju mogunost uivo ili
barem djelomino uivo uoiti sve ono to u knjievnom djelu mogu samo zamiljati.
Prilikom zajednikog gledanja ovih dvaju djela svi uenici esto reagiraju na slian nain.
Meutim, recepcija radnje i osobina likova uglavnom je individualna.

Uenici se esto poistovjeuju s likovima, a korisno je za izraavanje ispitivati ih

zato vole pojedine likove, koji im se postupci sviaju, a koji ne i zato. U tom se smislu
moe organizirati i rasprava utemeljena na razliitim simpatijama prema likovima. To je
prikladno za uenike viih razreda, a poveznica je s podrujem jezinog izraavanja. Od
uenika se moe traiti i da naprave intervju s najdraim likom ili ga okarakteriziraju po onim
odrednicama koje su prisutne u djelu. Na taj nain zadubit e se u kompleksnost lika, ali i
razvijati sposobnost pisanog i usmenog izraavanja. Taj temeljni zahtjev nastave jezinog
izraavanja mogue je kombinirati s nastavom knjievnosti i medijske kulture na ovaj nain.

Uloga nastavnika oituje se u motiviranju za itanje, gledanje filma ili scenskog

djela, povezivanju sa stvarnou i poticanju uoavanja pojedinosti koje ukazuju na
karakterizaciju lika. Uenike treba poticati na samostalan rad, zapaanje, ali i potpitanjima
ispravljati pogrene predodbe te ih voditi u pravom smjeru kako bi doivjeli likove
individualno i u suodnosu prema drugima. Korisno je organizirati i rad u paru te grupni rad te
na taj nain promatrati razliite karakterizacije.

Lik u knjievnom, filmskom ili scenskom djelu sloeni je initelj koji treba
razmatrati s razliitih gledita. Njegova kompleksnost glavni je pokreta radnje u djelu.
Uenici doivljavanjem i razumijevanjem lika spoznaju radnju. Posebno je bitan za fabulu
odnos dvaju likova koji je prikazan etikom karakterizacijom i temelj je zapleta, vrhunca i
raspleta. U svakom od navedenih djela likovi su specifino prikazani pa ih uenici na taj nain
i doivljavaju. Uloga nastavnika je poticanje uenika u doivljavanju likova, kombiniranje
razliitih nastavnih oblika te povezivanje razliitih predmetnih podruja Hrvatskog jezika.