20.

ODNOS IMANENTNE, DIDAKTIČKE I ZNANSTVENE GRAMATIKE

U školskoj se tradiciji gramatika uzima u najširem značenju te riječi. Osim morfoloških i

sintaktičkih sadržaja, tu su fonetsko-fonološki, lingvostilistički i općelingvistički sadržaji.

Temelj jezične nastave je normativna gramatika. Nju trodjelno možemo podijeliti na imanentnu
(intuitivnu) gramatiku, didaktičku (školsku) i znanstvenu (analitičku) gramatiku. U nastavi prednost se
daje školskoj, didaktičkoj gramatici. Ona će se uspješno ostvariti samo ako čvrsto bude povezana s
imanentnom i znanstvenom gramatikom. Slikovito možemo reći da je didaktička gramatika izrasla na
znanstvenoj gramatici, a iskorištava imanentnu gramatiku. Učenici u školi uče sve ono što je znanost
potvrdila, naravno, primjereno njihovim doživljajno-spoznajnim mogućnostima. S druge strane,
nastavnik iskorištava učenikovu imanentnu gramatiku, gramatiku stečenu u obitelji tj. u
komunikacijskoj okolini kako bi kod učenika stvorio naviku pisanja i govorenja na hrvatskom
književnom jeziku. Nitko od teoretičara ne osporava važnost didaktičke gramatike u nastavi, ali se
postavlja pitanje kada i kako učenici trebaju početi učiti gramatiku. Odgovori su različiti, od nijekanja
potrebe za učenjem gramatike pa sve do zaključka da se gramatika uči napamet kao tablica
množenja. Kako bilo, gramatiku moramo prilagoditi psihološkim i fizičkim mogućnostima naših
učenika. Takav pristup traži drugačiju, modernu gramatiku. Modernu gramatiku koja je usmjerena
prema učeniku. Ona stvara jezičnog stvaratelja koji je nastavnik, koji poznaje jezik i prilagođava ga
sebi te sebe osposobljava za komunikaciju. Za razliku od moderne gramatike, tradicionalna je
usmjerena na objekt. Ona misli da se jezična komunikacija postiže ovladavanjem pojmova. Učitelj je
sudac koji govori što je loše, a što nije te daje ocjene. Moderna gramatika jezik preispituje i
prilagođava životnim potrebama, ona njeguje funkcionalne stilove. Učenik postaje jezični stvaratelj uz
pomoć svoje intuicije. Tradicionalna oblikuje učenika koji dobro poznaje sustav, ali je nemaštovit i
nesposoban za komunikaciju. Učitelj ne smije previše pozornosti posvetiti učeniku, a ne gledati
gramatiku, ali ne smije obraćati samo pozornost na gramatiku, a zanemariti učenika. Gramatika mora
biti subjektivna. Učitelji gramatike moraju stvoriti učenika koji ima osjećaja za lijepu riječ te čovjeka
koji je maštovit. Osim toga, uz obrazovanje, djelujemo i na odgoj učenika.

Učitelji ne smiju dijeliti modernu i tradicionalnu gramatiku. Treba čuvati tradiciju, ali isto tako
uvoditi nešto novo i drugačije te biti u toku i neprestano se usavršavati. Kao što s tradicijom ne treba
inzistirati, tako treba biti oprezan s novinama u gramatikama u nastavi hrvatskoga jezika.