KONFUCIONIZAM

Znaenje Konfucija i njegove kole za kinesku religiju

Suvremenik Bude i Pitagore, Konfucije (K'ung Fu tse, uitelj K'ung) se rodio 551.
g. pr.
Kr. Njegovi su roditelji ivjeli u siromanim prilikama u jednom selu okruja
Chufu u
Shantungu. Oenio se u dobi od devetnaest godina. U braku je imao jednog sina
i vie keri.
Najprije je zauzimao mjesto nadglednika itnih hambara i polja u slubi
plemikog roda Chi.
U 22. godini poeo je oko sebe sakupljati uenike. Tek je u pedesetoj godini
dobio viu
slubeniku ast, koju je opet ubrzo izgubio. Najvei dio svoga ivota Konfucije je
proveo na
putovanjima od jednog kneevog dvora do drugoga, na kojima se uzalud trsio
feudalne
gospodare pridobiti za reforme, da sprijei propast kue ou. U 67. je godini
izdao est
starih klasika. To su bile u arhivama sauvane zabiljebe slubenih povjesniara i
drugih
dvorskih slubenika. Konfucije je mislio a e odstraniti zla svoga vremena kad
obznani rijei
svjedoka cvatueg doba dinastije ou. Umro je 479. g. pr. Kr.
Konfucije nije stvorio nikakvu novu religiju ni filozofiju, nego je samo nastojao
ponovno
oivjeti religiju, svjetovni nazor i udoree starih vremena, dinastije ang, koji su
poeli
propadati. Samog sebe naziva samo isporuiteljem starine i odbija da ga se zove
stvarateljem
neega novoga. On je prije svega propovijedao povratak starim mudracima.
Religiozne misli
nikako ne stoje u sreditu njegova miljenja i djelovanja, on je u prvom redu bio
politiar i
moralist.
U njegovoj religioznoj slici na prvom mjestu stoje Nebo i predi. Pojam Neba je
preuzeo
iz starina. Nebo mu je jedna via mo, koja svijet uzdrava i odreuje tijek
dogaaja prema
svojim planovima. Tko uvrijedi Nebo, ne moe se pred njegovom srdbom nigdje
sakriti. Kad
su mu predbacili daje bio u posjetu kod neke rasputenice, on je svoju nevinost
zajamio
rijeima: "Neka me Nebo odbaci, ako sam zlo uinio!" Kad je zauo grmljavinu ili
hukanje

oluje, na asak se pognuo, da bi rasrenom Nebu iskazao svoje potovanje.

Nikad se nije
tuio na odreenja Neba i mirno je ekao, ma to god Nebo odredilo. On je teio
da upozna
volju Neba. Za njega je mudrost bila u spoznaji nebeske volje. Govorio je da mu
je Nebo dalo
njegovo poslanje i nitko mu se stoga ne moe oprijeti. "Ako se nauk koji iznosim
iri, to biva
zato jer je Nebo tako htjelo. Ako ga nestane, to biva zato jer je Nebo tako htjelo.
Jedan ovjek
nije u stanju razoriti ga, jer to moe jedan ovjek protiv volje Neba? Da je Nebo
eljelo
propast toga nauka, ne bi mi predalo oporuni zapis (legat) cara Wen (oca
utemeljitelja
dinastije Cou). Budui da ono njezinu propast nije eljelo, uinilo je mene
njezinim uvarom,
nitko protiv mene nita ne moe."
Kad je jedan njegov uenik obolio i umro, Konfucije je rekao: "To je volja Neba."
Kad
mu je jedan mili uenik mlad umro, uzdisao je uitelj: "Ah, Nebo me bije, Nebo
me bije."
Druge su mu poune izjave: "Tko hoe upoznati ovjeka, mora najprije upoznati
Nebo, koje
je ljudima dalo njihovu narav i svoj zakon!" "Nebo radi bez pripovijedanja. Ono
upravlja
redovito odvijanje godinjih doba i tako svemu bivstvu daje ivot bez ijedne
rijei." "Svojim su
slonim radom Nebo i Zemlja proizveli sva bia." "Da se netko savren rodio, to
je u moi
Neba i Nebo je to uinilo kod roenja velikih mudraca. No, to je iznimka. Pomalo
se
usavravati uenjem i naprezanjem - to je u moi ovjeka i uobiajenije put."
"Vladanje ima
svoje korijene u Nebu. Mudrac koji ga obavlja, ini to u vezi s Nebom i Zemljom.
Takoer
djeluje u skladu sa slavnim duama prea. Njegove osobe mora to je vie
mogue nestati da
bi Nebo i Zemlja djelovali." "Sin Neba (car) je trei u savezu Neba i Zemlje i
pomae biima
dobro initi. Sin Neba je uvar nareenja Neba." "Obredi dolaze s Neba. Po njima
su stari
vladari ostvarivali namjere Neba s obzirom na ovjeka i ispravljali naravne
sklonosti ljudi. Koji
preko njih prelaze, propadaju, koji ih lijepo obdravaju, uspijevaju."
Iz tih se izjava vidi da je Nebo za Konfucija osobno bie, a ne slijepo djelatni
prirodni
zakon. No, on ne uzima stari izraz "Gornji car" (Shang ti), tako da mu je pojam
Neba istiji i

jasniji. Ali, s druge strane, pojavljuje se dualizam Neba i Zemlje koji meusobno
surauju.
Uz Nebo Konfucije je takoer priznavao nebeske i zemaljske bogove i duhove te
pokojnike due. On dri obvezatnim prinoenje rtava bogovima i dusima, ali im
rtvuje "kao
da bi bili prisutni". To nam pokazuje neku suzdrljivost u pitanju stvarne
prisutnosti viih
bia kod rtvovanja. Da Konfucije nije bio arki tovatelj bogova pokazuje nam
njegova izjava:
"astimo duhove i demone, ali se drimo daleko od njih."
Revno brani tovanje prea, ali osuuje svaku pretjeranu rasko kod sahrane i
manistikih rtava. O pobliem opisu ivota due poslije smrti kod Konfucija ne
nalazimo
nita. Na pitanje svog uenika o pojmu smrti, odgovorio je: "Kad ne poznamo
ivot, kako
bismo poznali smrt?"
Vei dio Konfucijeva nauka govori o dravi i udoreu. Za njega je drava
boanska
ustanova. Vladar je opunomoenik Neba i mora savjesno izvravati svoje
poslove. Narod mora
initi kreposti, jer je inae nemogu zajedniki ivot.
Konfucijev ideal je jen, to znai "udorednost, ovjenost". U toj udorednosti
nalazi
ovjek mir. Ona je potpuno u volji "im udorednost zaelimo, ona je tu, ako je
volja
upravljena na udorednost, nema zla". Konfucijevu etiku vodi optimistika vjera
u snagu
dobre volje, koja ne bi bila oslabljena nasljednim grijehom. udorednost je
nerazdruivo
povezana s pravednou "Plemenit ovjek smatra pravednost bitnom."
Pravednost ukljuuje
dobrotu, ali se ona ne uzdie do ljubavi prema neprijatelju. Na pitanje: "Sto bi ti
rekao kad bi
netko htio nepravdu naplatiti dobrotom?", Konfucije odgovara: "Nepravda se
naplauje
pravednou, ali dobrota dobrotom."
Etika je za njega uglavnom negativna: mladi se mora uvati zamamne
djevojake ljepote,
ovjek srednjih godina tunjave, starac krtosti. Evo Konfucijevog zlatnog
pravila: "Tsi-kung
je zapitao: 'Daj jednu jedinu rije, koja moe vrijediti kao uporite za provoenje
ivota.'
Uitelj je odgovorio: 'Moda rije uzajamnost (su). Ne ini drugome to nee da
se tebi
ini."
Za potpuniju sliku konfucionizma moramo spomenuti i Mencija. On nije bio
Konfucijev

uenik, ivio je naime 494. - 468. g. pr. Kr., alije bio njegovo duhovno dijete.
Nebo mu je
vrhovno svjetsko poelo. Duhovno bie, koje upravlja svijetom i ljudskim djelima,
vladarima
daje njihovu mo i dostojanstvo. O odgojnom djelovanju patnje Mencije je lijepo
rekao: "Kad
Nebo hoe nekome udijeliti teku dunost, tada doputa da njegov duh mnogo
trpi, miii
mu i kosti iznemognu, tijelo mu izgladni i od oskudice izgubi snagu, te ono
pomuti i
porazbaca sve njegove pothvate. Time pobuuje njegovu energiju, elii njegov
znaaj i
nadopunja to mu jo manjka." U tovanju bogova Mencije je protiv suvinoga.
On smatra da
u dravi na prvo mjesto dolazi narod, na drugo zemaljski bogovi, na tree knez.
Ako zemaljski
bogovi, usprkos rtvama, alju narodu suu i poplave, treba ih skinuti s
prijestolja i
nadomjestiti novima. U tovanju prea Mencije nita ne izostavlja. Pokop mu je
vrhunac svih
djela ljubavi djece za roditelje dok su drugi sveane konfucijevske sprovode
otro napadali.

Uzdizanje konfucionizma do dravne religije

Da je Konfucija vie stoljea nakon njegove smrti zapala ast da bude najvei
kineski
mudrac, on zahvaljuje jednome od velikih careva dinastije Han (206. pr. Kr. 220.
nakon Kr.).
Njegovo nastojanje za spaavanjem dinastije Cou doivjelo je ponajprije velik
neuspjeh. Vie
stoljea je njegov nauk bio kao mnogi drugi. Razlozi koji su careve Han, naroito
cara Wu Ti
(156. - 186. n. Kr.) naveli, da pogoduju konfucionizmu bili su politike prirode.
Trebalo je
jednom zauvijek ukloniti mo lenskog plemstva koje je stoljeima stvaralo
nemire i na koncu
skrivilo propast dinastije Cou. Carevi dinastije Han nastojali su to postii
stvaranjem
poslunog inovnikog aparata. Izbor sposobnih kandidata obavljao se strogim
ispitima, u

kojima je poznavanje Konfucijeva nauka bilo mjerilo sposobnosti. Poloaj cara

kao "Sina
Neba", kao bojeg opunomoenika i posrednika izmeu Boga i ljudi bio je za
utvrivanje
carske vlasti od neprocjenjiva znaenja. Konfucijeva etika je bila izvrsno sredstvo
za
podlonost puka. Obredi koji su kod konfucijevaca sliili obvezatnosti prirodnog
zakona,
izraavali su nedostiiv poloaj cara kao Sina Neba i istovremeno su svakom
podaniku
ukazivali na njegov poloaj u obitelji i dravi. Budui daje drava sastavni dio
boanskog
ureenja svijeta, i stoga religiozne naravi, samo po sebi moralo je dravno pravo
postati
religijom, a religija dravnim pravom. To usidravanje kineske drave u
religioznome stvarno
ju je i uzdralo kroz dva tisuljea. Stvaranjem republike (1912.) uklonjen je
njezin stari
temelj, zato je njezina opstojnost bila izvrgnuta tekim potresima kakve ne
pozna itava
njezina povijest.
Uzdizanje samoga Konfucija ilo je dalje svojim tokom. Car Kao tau godine 195.
pr. Kr
dopustio je obavljanje rtava na Konfucijevom grobu. U prvom su kranskom
stoljeu u koli
te rtve bile zapovijedane, ali su tek u 6. stoljeu postale openite. U sedmom
mu je stoljeu
podijeljen naslov "najvieg uitelja" i zapovijedana je gradnja hramova u
njegovu ast. Godine
739. dobio je naslov kralja, a 1074. kraljevska je akademija traila za njega
naslov cara. Tek
1906. priznata mu je najvia boanska ast, kad je dinastija Mandu
poistovjeivanjem
Konfucijevih rtava sa rtvama Nebu pokuala utvrditi svoje klimavo prijestolje.
Godine 1912.
bile su zabranjene rtve Nebu kao i Konfuciju. Ali je ve 26. rujna 1914. izdano
doputenje za
ponovno oivljavanje Konfucijeva kulta. Preporodu konfucionizma su osobito
doprinijeli
kranin SunYat-sen i bivi budist Liang Sun-ming. Ovaj posljednji je u snanom
jen vidio
ideal Kine. Mao Tse-tung je dokinuo spomendan Konfucija, alije upozorio svoje
drugove da
jednako ue od K'ung fu tsea i Sun Yat-sena kao i od Marxa i Lenjina.

LITERATURA

RELIGIJA I RELIGIJE - Dr. Tomislav Ivani

www.maturski.org