SEVDALINKE

IZBOR IZ BOSANSKO-HERCEGOVA KE
NARODNE LIRIKE

Sakupio, ociabrao i uredio

HAMID DIZDAR

IZDANJE DRAVNE KRUGOVALNE POSTAJE

SARAJEVO
1944.

iffimt~"1",,i1

Sarajevska
sp

PREDGOVOR
1:398(082)

COBISS

'94
-VO

r:

iitk :'
4gi,./ t1'n1

,
\s

/i/
"--

.......--

----.......1

ht 14;,. 495

Agillio

TISKARA BOSANSKA POTA`, SARAJEVO

Rade i na Dravnoj krugovalnoj postaji u Sarajevu

kao izvjestitelj za narodnu pjesmu, posebno sevdalinku,
opazio sam sliede e:
1. Pjeva i pjevaju vrlo mali broj izvornih sevdalinki
iako je njihov broj vrlo velik;
2. Tekstovi sevdalinki, koje pojedini pjeva i i pjevaice
donose i pjevaju, neto ni su, nepodpuni i najee, sasvim
izkrivljeni i
3. Melodije narodnih pjesama takoder su pogrene i
nesigurne, tako da ni dva pjeva a ne pjevaju jednu pjesmu
na isti nain.
Kako je kod ravnateljstva Hrvatskog Krugovala postojala vru a elja, da se jednom pristupi raz i avanju ovakvog stanja i da se u pitanju istoe bosanske sevdalinke,
tog najieg i najlirskijeg diela hrvatskog narodnog blaga,
unese malo vie svjetlosti i stru nog znanja, odlu io sam
se na teak posao sakupljanja bosanske muslimanske narodne pjesme.
Nije to nikako jednostavan i lagan posao. Naprotiv,
on iziskuje mnogo vremena, truda i znanja. Narodna bata,
na kojoj je nicala i rasla ova naa liepa pjesma, toliko je
zaputena i zakorovljena, da je danas vrlo teko do i do
pravog izvora. Vrieme, nemar i cigani-svira i unitili su i
nagrdili toliko ljepote i istinske lirike, da je to pravo zloinstvo prema oboj hrvatskoj narodnoj kulturi. Od silnog
tog blaga ostalo je ipak jo toliko, da moe zadiviti i odu,

eviti neupuene i zamirisati miomirisnim mirisima cielom

naem narodu.
Napominjem, da mi je kod prikupljanja i izbora ovih
pjesama bila glavna misao: potreba krugovalnih pjeva a i
pjeva ica, koji svakodnevno irom nae domovine pjevaju
pogrene tekstove skoro svih sevdalinki. Osim toga e, nadam se, ova knjiga posluiti u enjacima za znanstvena proi glasbeniuavanja nae narodne popievke, skladateljima e,
cima i, nada sve, ljubiteljima prave lirike, koji po mome
miljenju, ovdje na i vie istinske poezije nego u mnogim
knjigama pjesnika od zanata. Zavolit ete ih, nadam se svi:
i vi, kojima su ve poznate, kao i vi, koji ih prvi put itate
ili sluate, jer su vje ito tople, vje ito nove, bez zamora.
One su kao kapi rose, i kao dukati, i kao zrake proljetnog
sunca: zvone u srdcu uviek novim zvukovima, uviek novim
glasovima.
Iako sam pokoju od ovih pjesama ve pronaao u doslovnom tekstu ili sli noj varianti u ve objavljenhn knjigama narodne lirike i epike, unio sam ih u zbirku, da tako
upodpunim sadraj knjige, koja e, na taj na in, sigurno
predstavljati jednu riedku cjelinu u naoj knjievnosti uob e.
Naslove pjesama nisam sam izmiljao, kako su to radili drugi sakuplja i narodnog blaga. Svaka je pjesma dobila naslov prema svojim po etnim stihovima, izuzevi onih,
naravno, koje su ob e poznate po svome nazivu kao, recimo, pjesma Ah, to mi se Travnik zamaglio iako poije. Ja sam takoder
etak njezina teksta glasi sasvim druk
nekim pjesmama dao tehni ki izgled, formu, razstavivi im
tekst na kitice. Tako sam ih i oblikom pribliio izgledu
umjettlike pjesme. Tako, po mome miljenju, ljepe izgledaju i lake ih je itati. Epsko se pjesni tvo na ovakav
nain ne bi smjelo razdvajati i dieliti, jer bi se kontinuiteta
radnje i red misli izprekidao, to bi svakako smetalo ita
itao ili izvodio. Kod lirske
ili guslaa, koji bi takvu pjesmu

pjesme to, medutim, samo poja ava njezin izgled i njezinu dra.

Jo mi je na sdrcu bila jedna teka stvar: kako u izvriti razpodjelu pjesama? Lirske popievke (ljubavne pjesme
alice) spadaju u najobseniju i najraznovrstniju
i manje pri
skupinu, medu kojom se nalaze starije, novije i najnovije
tvorbe hrvatskog glasbenog folklora. Kako je knjiga, na
prvom mjestu, namienjena krugovalnim pjeva ima, odlu io
sam se, da pjesme poredam po abecednom redu njihovih
i, koji se budu sluili knjinaziva. Na taj na in e ih pjeva
gom kod pjevanja, najlake i najbre prona i. Nisam ih,
radi toga, svrstavao ni u kakve posebne skupine, jer one
i onako imaju preteno isti ton i istu icu svoga postanka.
Medu ovim pjesmama ima najvie onih, koje su vrlo
starog datuma. One se, uglavnom, pjevaju poravno. Ima
ih, nedutim, prili an broj, koje su postale u novije vrieme
i koje je lako prepoznati. Medu te spadaju: Oj kaduno,
kono moja, to da ivim, Imao sam jednu ruu, to je ivot,
U kafani sjedim pijern, Evo srdcu mome radosti, Ah meraka
sa veeri rane, Ni Bajrami vie nisu kao to su nekad bili,
uje
U ba ici kraj biele ruice i Ti, draga, ti. Sve nas to upu
na injenicu, da na narod glasbeno jo uviek stvara. U
bosansko-hercegova kom glasbenom folkloru ima obilje
stare pjeva ke tehnike s prastarim oblicima popievke u vrsti
dvoglasja i starog tonaliteta, a ba to, uz nove tvorbe, daje
dokaza duevnih osje aja i snage dananjih pokoljenja. U
ovoj zbirci su, tako er, neke pjesme koje, na oko, ne bi
spadale u sevdalinke, kao jedna skra ena varianta dobro
poznate pjesme o naim klasi nim ljubavnicima Romeu i Juliji (Omer i Meritna) i ona pod naslovom Razbolje se
Derzeleze. Medutim, ove pjesme imaju svoju melodiju, iako
dosta primitivnu, narod ih, kako sam ustanovio, pjeva i
voli, pa radi toga spadaju u krug sevdalinki.
U drugoj knjizi sevdalinki, koju u, akobogda, u najskorije vrieme srediti i pripremiti za tisak, doniet u, osim
novih pjesama, i note za cieli niz najpoznatijih i najpopularnijih sevdalinki. Note e zapisati to no onako, kako sc
danas u Sarajevu pjevaju pojedine sevdalinke, jedan od
astrunjaka, profesora glasbe, koji se i dosad bavio prou
7

1~1111111111111111.1111111"..~~~..-.------

airjem narodnog nielosa u Bosni. To e biti 6vostruka

korist: sa uvat ento melodiju naih pjesama za nove narataje i s druge strane, mo i emo stru no utvrditi sve
promjene koje su u toku pet prolih desetlje a nastale na
pojedinim naim melodijama. Devedesetih godina prolog
stoljea je, naime, Ludwig Kuba, eski melograph i slikar,
zabiljeio melodije skoro tisu u bosansko-hercegova kih
pjesama i objavio ih u Glasniku Zemaljskog muzeja u
Sarajevu. Od tada do danas na mnogim su pjesmama, i tekstovno i melodijski, nastale vidne promiene, kako sam se
u tome ve i uvjerio, pa e to biti zanimIjiva grada za poseban studij glasbenog stru njaka.

N,,

Sarajev o, svibnja 1944.

H. D.

U hrvatskoj lirskoj narodnoj poeziji, poznaloj pod

imenom enskih pjesama, pjesme bosansko-hercegova - kih
muslimana zauzimaju prvo mjesto. Originalnost i raznovrstnost motiva u tih pjesama su neizcrpivi, a bogatstvo
forme i jezi nog izraza daju im posebnu dra. O tome su
do sada dali najbolja miljenja mnogi u enjaci, pjesnici i
glasbeni stru njaci, nai i sirani, daju i bosansko-hercegovakoj muslimanskoj baladi najljepe mjesto u narodnom urnjetni kom sivaranju uob e.
Poevi od opata Alberia F o r t i s a, koji je nau
Hasanaginicu prvi pui iznio pred o i Europe u svome
djelu Viaggio in Dalmazia (Mleici, 1744.), cieli kulturni
sviet se pozanimao za nau narodnu pjesmu. I ba ta
pjesma je pod kraj predprolog stolje a pribavila hrvatskom narodu vidno mjesto u skupu kuliurnih naroda
europske zajednice. Ona je u prievodu najve eg njemakog pjesnika G o e t h e a, koji ju je naao u Foriisovu
putopisu po morla kim krajevima, ula 1778. godine i u
H e r d e r o v u aniologiju svjetske poezije Stimmen der
in Liedem. Poslije toga, u vrieme kada se mnogo
razpravljalo o fakozvanom homerskom pitanju, koje, je
u svom djelu Prolegomena ad Homerum god. 1795. pokrenuo njema ki uenjak F. A. Wolf pod utjecajern
Herderovih ideja, zainteresirali su se za nau narodnu
pjesmu i drugi veliki duhovi europske knjievnosii i
nauke: Prosper Merime, Valter S c o t, Bayro n,
Pukin, Kopitar, Ljermontov, Gerber, Jakob
Grimm, Alphonse de Lamartine,'Adam Micki ewicz i mnogi drugi.

duhovnu
Ulaze i pomo u narodne pjesme u europsku
u
shvatio
svu

zajednicu, na narod je tek u XIX. stolje

vriednost svog narodnog blaga. Grimm je odmah rekao,
da naa enska narodna piesma ima u sebi sve ljepote
izto ne i zapadne lirike. Knjievna Europa je, dakle, iodna
krila sve vriednosti nae narodne poezije, ukazuju
ke i stilske kva
sve njezine moralne, nacionalne, pjesni
litete. Njezin udio bio je vrlo velik u formiranju vjere u
stvarala ku snagu naroda i u borbi za narodni jezik. Ona
je dala najbolje obrazce stila i jezika naem romantizmu.
-nike, ona je, istoVre i najve e uijecaje na nae ples
dobno, bila i najobilniji izvor za nau pov:est.
U devetnaestom i dvadesetom stolje u ozbiljnije je
shva ena vriednost narodne pjesme, pa joj je, s vremena
na vrieme, poklanjano vie panje. Prvi, koji su uvidjeli
veli inu i vriednost nae narodne piesme kod nas, bili su
biskup Maksimilijan V rho v ac i vladika Lukian M u no pjes.ni ko
i ck i. Njih je potakao da izkopaju jezi
blago Balkana i iznesu ga pred kuliurni sviet poznati
dobar poznavalac
slavista Jernej K o p i t a r (1780.-1844.),
ondanjeg razpoloenja u Europi, gdje je slava narodne
Slovenski
poezije zahvatila Njema ku, esku i prela na
uvene zbirke

Jug. Neposredni povod za to bila je pojava

staroenglezkih pjesama biskupa Tome P e r s i a (1765.) i
Maklerson ov i h kotskih balada.
enstvu
Biskup Vrhovac je 1813. uputio katoli kom sve
u svim naim krajevima poslanicu za sakupljanje narodnog
blaga: pjesama, pripovjedaka i poslovica. Vladika Muicki je isto tako naao Vuka S t efanovi a-Kar ad i a, koji je obiao mnoge krajeve Bosne i Hercegc-i
vine, Slavonije, Dalmacije, Crne Gore i Srbije sakupljaju
narodno blago iz svih ovih krajeva i izdavi ga poslije u
Be u pod imenom Srpske narodne pjesme u pet knjiga.
Najpoznatiji sakuplja i naeg narodnog blaga s pod i:
ja
ru Bosne i Hercegovine su, osim Vuka, jo sliede
10

Ivan Zovko, fra Grgo Marti , Vuk Vrevi , Ivan Frano

Juki , Mehmedbeg Kapetanovi - Ljubuak, Alija Aliefendi , Marijan unji , Luka Gr i Bjelokosi , Nikola
Kaikovi , Safvetbeg Baagi - Redepai , Halid aranTreb:njac, Marko S. Popovi , Abdul Hak, Bogoljub
Petranovi , Ante Hangi, Mato Boki , Hasan FehmiNametak, Miho Pavlinovi , fra Mato Dui , Mehmed Demaluddin Kurt, Ljudevit Kuba, Kosta H rmann, Esad
Hadiomerspahi , Kosta Hadi Risii , i u novije vrieme,
Muharem Kurtagi , Halid Kreevljakovi , Salih Mei ,
Alija Nametak, Alija Bejti i Omer Zorabdi .
Najvie zasluga za prou avanje bosansko-hercegova ke narodne pjesme, posebno lirske enske pjesme, koja
je dobila ob eniti naziv sevdalink a, imaju hrvatski
muzikolog Franjo K u h a , njema ki uenjak dr. Gerhard G e s e m a n, profesor slavistike na njema kom sveu ilitu u Pragu, koji je vrio fonografske snimke pojedinih pjesama, te eki slikar i melograf Ludvig K u b a.
Posebne zasluge u tom pogledu ima ovaj posljednji,
koji je napisao vrlo uspjele i dokumentirane lanke i
studije o izto nja kom (on kae muhamedanskorna) utjecaju na pu ku glasbu u Bosni i Hercegovini i kod drugih
Junih Slavena prema iztoku, o ljestvicama u bosanskohercegova koj narodnoj glasbi i i. d. Rezuliati njegovih
ztraivanja su, kako kae dr. Boidar irola,') vrlo zamani i vani, jer je on postavio mnogo problema hrvatskog glasbenog folklora i pokuao ih rieiti na jedan
osoben i zanimljiv na in. Njega je najvie privla ila
narodna dua Bosne i Hercegovine,1 pa je god. 1893.
putuju i, uz pomo bive Zemaljske vlade, po svim dielovima ovih pokrajina, prikupio blizu 1500 napjeva. Od
toga ih je za tisak priredio 1113, te ih, zajedno s tekstom,
-

Hrvatska narodna glasba, Zagreb, 1942., str. 6.

i) Dr. Boidar
:
Zna
ajna obiljeja nae narodne glasbe, .11r2 ) Dr. Branko Mari
vatska nnsao , god. II., br. 4., str. 91, Sarajevo, 1944.

1.1

objavio u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevul

Dr. Branko M a r i kae, da je io najvrjedniji prilog naoj
melografici uob e.
Narodno ili pu ko pjesni tvo pojavilo se u davnim
vremenima u okviru borbe ovjeka s prirodom, u njegovoj
molitvi boansivima ivota i smrti. Poslije je svaka manifestacija ivota nalazila adekvatan odjek u pjesmi. Takva
je ila, u raznim oblicima, najprije sasvim sirova i primitivna a kasnije dotjeranija, ljepa, od usta do usia,
prelazila iz generacije u generaciju, a ne zna joj se ni
je, opjeza po etak, ni za ime auiora. Nepoznati pjeva
duevnog
stanja,
razpolo
bio
tuma
aj,
vaju i koji doga
enja i miljenja cjelokupnog naroda. Iako je ona, donekle, individualna kreacija, kao i svako drugo umjetpostala kolekniko djelo, pjesma je, na tom svom putu
tivna, narodna svojina. Postala je ob e narodno dobro.
Najstarije nae narodne pjesme sa uvane su u Dalmaciji. To su takozvane bugartice, pjesme dugoga stiha
(od 14 do 16 slogova), nastale ak u XIII. i XIV. stolje u.
Pjesme kratkog stiha, u desetercu, nastale su u Bosni i
Hercegovini, du bosanske granice i u Primorju, i io u
XVI. i XVII. stolje u.4 ) Dr. Vinko V i t e z i c a misli, da
tradicije, opjevane u naim narodnim pjesmama, seu u
daleku prolost, a mogu se pratiti ak do u VI. i V. stolje e.') Najstarijim pjesmama, me uiim, nije bila povod
u naneka li nost iz poviesii, nego motiv, koji je ivio
rodnom predanju i prije, a ponekad je obra ivan u vie
raznih formi i u drugim europskim knjievnostima. To su
Zl L. Kuba: Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine, Glasnik zem.
muz. u Bosni i Hercegovini, Sarajevo god. 1909. i 1910.
1927. predgovor
4 ) Vidi: Narodno blago, knjiga 1., Sarajevo,
str.
VI.
dr. Jovana Kri a,
r, ) Dr. Vinko Vitezica: Antologija narodne poezje, Beograd, 1937.,
str. XXIX.

12

obino legendarni, religiozni i sli ni motivi. Meuiim,

doga alo se i to, da su u mnoge pjesme poviestnog, legendarnog karaktera bili kasnije unoeni i neki historijski
este i pogreno, tako da oni ni datumom, ni
mnisu odgovarali prirodi pjesme. 6)
sd;i1goaciaii
irenju narodne pjesme pogodovale su razli ite okolnosti i doga aji, a esto i sami slu ajevi. Najvanije je
kod toga to, da narod nije imao pismene knjievnosti,
pa je svu svoju povjestnicu, porodi nu, plemensku i dravnu, povjeravao dobrim pamtiocima i recitatorima, koji
su osim toga imali i posebne uloge u drutvenom i nacionalnom ivotu. Smatra se, da su na dvorovima starih vladara i velikaa postojali posebni pjeva i, koji su opjevali
slavna djela svojih gospodara, njihove rodbine i svojte,
njihovih plemi a i vitezova, a esto i obi nih podanika,
koji su se iztakli kakvim juna kim djelom. Te bi pjesme
prihvaali i pjevali vojnici, a onda sliepi guslari, koji su
ih proirivali po cielom narodu.') Guslari su poslije i sami
knadili narodne pjesme o radostima i patnjama svoga
vremena. Tako su nastajali sivaraoci, rapsodi i pamtioci
narodne poezije, koji su, ponekad, bili pribraniji i astniji
od ostalih u o ima svojih suvremenika.
Pjevanje uz gusle se, izgleda, najprije razvilo kod
Srba. Najstariji zapisi spominju srbske gusle. Jedan
takav guslar bio je 1415. god. na dvoru poljskog kralja
Vladislava Jagelovi a i kraljice Jadvige. Zanimljivo je
takoer, da su Hektorovi i Kriani pjevanje
lougartic%< nazvali pjevanjem na srbski na in iako je
sigurno da kod Srba nemamo sa uvane nijedne bugartice, dok su sve poznate pjesme ove vrste zabiljeene
na hrvatskom ilu.
4 ) Heusler: Geschichtliches u. Mythisches in der. Germanischen H81 densage (Sitzungsber. der. prens. Akad. v. Jahr. 1909.).
1 ) Slavko Jeii : Hrvalska knjievnost od po etka do danas 1100
1941 / Zagreb, 1944.; sir. 56.

13

Dalmatinski humanist, kanonik Juraj igori , u svom

latinskom djelu De sifu Illyriaec (1469.) govori o lirskim
pjesmama, koje narod pjeva u njegovom rodnom gradu
ibeniku. Za svatovske pjesme veli, da su ljepe od Kaiulovih i Klaudianovih epitalamia, a ljubavne popievke
savrenije od Tibulovih, Propercijevih, Galovih i Saphinih
(1461.
pjesama. I dubrova ki trubadur ore D r i
1501.) spjevao je nekoliko lirskih pjesama na narodnu.
Na dvorovjma aga i begova u Bosni najdue se sauvao
kult feudalne pjesme i sva obiljeja feudalnih

pjeva a, koji su na kulama i ardacima opjevali slavu i

njih su umjel
juna ka djela svojih gospodara. Mnogi odivali
ljubavne
udesiti i lirske ugo aje, kojima su razbu
aje
svojih
gospodara
jli
su,
ponekad,
opjevali
erotske osje
vesele i aljive zgode i nezgode svojih protivnika, obla e i
e sigurno jo iz
ih u umjetni ko ruho. Taj obi aj potje
a,
kada
je
u
Europi
podpuno zadevetog i desetog stolje
gospodario feudalni sistem, i kada su feudalna gospoda
udeavala na in ivota, kako im je najbolje odgovarao.
$) imali
Plemi i i velikai, pa i bosanski begovi toga doba,
ovjeka, koji

su u svojoj sviti uviek po nekog pismenog

je bio i diplomat i kroni ar, i dvorski pisar (dijak)
pjesnik.
Petar G r g e c, vrstan poznavalac narodne pjesme,
kae na jednom mjestu,') da je od Ahmeda Hercegovi a,
pa sve do najnovijega vremena, postojao neprekidan niz
pobosansko-hercegova kih paa, begova i aga, kojijnsustekl:

e
i
na
taj
na

dupirali i uzdravali narodne pjeva

beesmrtne zasluge za hrvatsko narodno pjesni tvo.
Feudalni kult pjesnikovanja doao nam je sa Zapada.
Jo u listini Kulina bana iz god. 1189. spominje se Radoje
dijak. Godine 1531. putovao je Slovenac Bened:ki Kur:1941.
iro Truhelka: Studije o podrijeflu; Zagreb,
, 1 Dr.
,) Petar Grgec: Razvoj luvatskog narodnog pjesni tva; Zagreb:

str. 173.

14

pei kao carski poslanik iz Be a preko Bosne u Carigrad.

U svojoj knjizi Itinerarium, u kojoj je opisao ovo svoje
putovanje, on kae, da je u Bosni na mnogo mjesta uo
liepe narodne pjesme. U njima se posebno spominju juna tva nekog bega Malko i a.
Stari narodni pjeva Avdo Karabegovi , dugogodinji
pjeva Hadi Rustembega Bi evi a u Biha u i mnogih
drugih begova u Travniku, nije n:kad, po njegovu vlastitom kazivanju, pjevao u kavani. Pjevao je uviek na
dvorovima bogataa. Sin Smailage engi a, Dedaga, imao
je svoga vlasiitog pjeva a, koji ga je uviek na puiu pratio
i pjevao mu, kao i mnogi drugi Ijubitelji juna ke i lirske
pjesme iz begovskih odaka obitelji Filipovi a, Firdusa,
Kapetanovi a, Ljubovi a, Kulenovi a, Rizvanbegovi a,
Grada evia, Alibegovi a i drugih. Ma arski ljetopisac
Sebastijan T i n od i zabiljeio je, da je beg od Lipe
bogaio nadario kr anskog pjeva a Dimitrija Karamana,
poslije jednog natjecanja narodnih pjeva a pred begom
i njegovim prijaieljima.
Na taj na in je narodna epika, u dosta slu ajeva, kao
odraz velikog epskog blaga srednjevjekovne knjievnosti,
ujedno i ogledalo feudalnog ivota toga vieka. Ona
opjeva juna ka djela kraljeva, vlastele, plemi a, vitezova
i begova, njihove gostbe, lovove sa sokolima, mejdane i
enitbe. Me utim, njezin aristokratski karakter nije ni
stalan, ni vje an: u stalnom razvitku pjeva kog znanja
izvrene su mnoge izmjene u izraavanju i odabiranju
tema. to su mo i sjaj kraljeva i kneeva vie tamnili i
nestajali, aodi improvizatori sve vie su se pribliavali narodu, posiajali su njegovi pjeva i. Zato naa
narodna pjesma u svom najve em i najboljem dielu nije
obi no veli anje i slavljenje feudalne gospode, vladara i
iztaknulih pojedinaca, nego, kako re e dr. J. Kr: , izraz
kolektivnih tenja i borbe za veliki ideal narodne slobode.
U tom pogledu, ona je presjek jedne poviestne stvarnosii.
Herojski epos sav bljeti od opisa razkoi i bogatstva, on
je panegiri an, jer predstavlja, uglavnom, oblik ondanjeg

15

vojnog i dvorskog izvje a feudalne aristokracije. Kasniji

narodni epos, naprotiv, kao i dio lirske narodne etve,
predstavlja niz istinskih biltena o borbi, stradanju, pat ovjeka, ije
njarria i osun anim stazama sirotinje, malog
ne.
su radosti male ali iskrene i srda

.to
Bosna i Hercegovina su klasi no ilo narodne pjesme.
Tu se je pjesma najbolje razvila i sa uvala zbog izuzetnih
topografskih, ivotnih i vjerskih prilika i odnoaja, a tu
se je rodilo i najtipi nije muslimansko pjesni tvo.
tvo, koje je
ljivo je, da je muSlimansko narodno pjesni
prvo, preko Hasanaginice, upozorilo kulturni sviet na
na narod i pribavilo mu duno potovanje, osialo sve
do najnovijih vremena podpuno nepoznato i nepriznato.
Tri puna stolje a ono nije imalo punog pristupa u knjii'evnost.
Ako bi netko upitao, zato se to dogodilo, moglo bi
Inu se navesti vie razloga. Glavni je svakako onaj, koji
se krije u motivima politi ke prirode. Poznato je, da sami
muslimani, naalost, sve do najnovijih vremena nisu imali
e kulturnih
svojih odanih i stru nih sakuplja a ili ina
ivo
ovom
poslu.
Tako je
ljudi, koji bi se posvetili izklju
i dolo do toga, da su drugi, nemuslimanski sakuplja i
narodnog blaga vrili falsifikate, mienjaju i tekstove cielih
muslimanskih pjesama ili samo imena i obi aje u njima.
S druge strane su opet ili sasvim preu ivali ili toliko
razre ivao u svojim izdanjima muslimanske pjesme, da
se one nisu zapravo ni primje ivale u moru drugih, nemuslimanskih pjesama.1
Na taj na in su inovjerni sakuplja i svjestno obmanjivali europsko, a isto tako i neupu eno doma e miljenje, o manjoj vriednosti muslimanskog pjesni tva i o
podredenijoj ulozi muslimanskog diela naeg naroda u
10 )

Petar Grgec: Razycj hryatskog rtarodtrog piesni a, Zagreb,

sivarala tvu jedne vrste knjievnosti, koja je predsiavljala

najvie vriednosii to ih je stvorio narodni genije. Ti isti
sakuplja i su, u isto vrieme, bili foliko nevjeti i naivni,
da su ponekad u tako prekrojenim pjesmama osiavljali
sigurne tragove njihova podrieila, da je svaki iole vjeiiji
i paljiviji ifa mogao znati, da su te pjesme pripadale
muslimanskoj pjesni koj skupini. Samo iakvom nesmoire"nou se moglo dogoditi, da su tiskane i ovakve nemogu e
kombinacije pjesama: Jovo obanin i careva er, Rina
njanin Boro i Ajka Fetagi a, Rozboli se liep Ivo
Gerzovu ravnom poljuz, Proeiao Jovo mom e mlado
izpred dvora Jugovi a Pate, Poranio elebija Niko
prije nego sabah zoru klanja... Sli nih primjera moglo
bi se nabrojiii koliko god iko eli.
Tako se dogodilo, da je u najbolje vrieme proputeno
uiniti ono, to bi naoj ob oj kulturi dalo jo mncgo
snage i zrnaca, koja su, inae, propala. Mnogi su muslimanski narodni pjeva i pomrii odnievi sa sobom u grob
stotine i stotine pjesama, nigdje nezabiljeenih i podpuno
nepoznatih. Riedko se tko sjefio, da zapie njihove stihove.
Kod lakvog stanja sivari nije udo to se je sa stanovitth mjesta digla prava hajka na Maficu Hrvaisku, koja
je dovela Mehmeda Kolaka Kolakovi a u Zagreb i osamdesetih godina prologa stolje a po ela kriti ki zapisivaii
njegove pjesme. Poslije toga su pop.'sane pjesme Hamida
Kuni a, Salka Vojnikovia-Pezi a i drugih muslimanskih
pjevaa, koji su odkrili svieiu jedno bujno narodno bogaistvo i frazeologiju, kakva se doile nije poznavaIL u
narodnim pjesmama nae inovjerne bra e. Muslimansko
narodno pjesni tvo ni kasnije nije imaIo sre e, da na
vrieme bude zapaeno i pravilno ocienjeno, jer se, na
primjer, dogodilo i to, da je dr. Luka Marjanovi ,
koji je sredio i svojim predgovorom poprafio prve dvie
obsene knjige mushmanskih pjesama u izdanju Matice
Hrvatskez bezrazlono i nekrifi ki napao pojavu knjige
Narodne pjesme muslimana u Bosni. i Hercegov:n:, koje

str. 178.

16

17

je preko prijatelja i pozaanika sakupio dr. Kosta HOrmann

u Sarajevu 1888. godine. Iako je, kako kae Petar Grgec,
za mnoge umjerenije vukovce bilo muslimansko narodno
e, jer se vjerovalo, da se poslije
pjesni tvo pravo odkri
Vuka narodna pjesma podpuno izrodila, dr. Marjanovi
kao ljubomorni branitelj ovog pjesni tva nije mogao Harmannu oprostiti, to mu je, kao nehoti ni takmac, ugrabio
prvenstvo i jzdao pjesme, koje ljepotom jezika, lirikom,
anskom etikorn nisu bile
razpjevano u i dubokom ovje
nita slabije od onih, koje je on upravo spremao u izdanjima Matice. Ovaj napadaj izaao je 1888. god. u zagreba kom Viencua, ali godinu dana kasnije, dr. Vatroslav J a g i i dr. Tomo M a r e t i izpravili su nepravdu
naneenu Harmannu i muslimanskom pjesni tvu, priznavi,
da je Harmann naoj knjievnosti u inio veliko dobro.
Oni su od 75 pjesama, od kojih su neke skoro
romanic, pronali samo dvie absolutno loima.
Pjevaima i kaziva ima narodne epike, koje su izkoristili Matica Hrvatska i dr. Kosta H8rmann, pridruuju
se Meho Beba iz Fojnice, koji je Luki Grdi u-Bjelokosiu
kazivao mnogo pjesama, epskih i lirskih, nadalje Nazifa
Kurt ro . Selimhodi iz Mostara, koja je sve pjesme u
knjizi Hrvatske narodne enske pjesme muslimanske
od Mehmeda Demaluddina Kurta sama kazivala sakup i
ljau j, u najnovije vrieme, Ahmed Bucman Jamakovi
kome,
koji

Meho Mori , oba sela Rotimlja, u kotaru stola

su ve i broj epskih pjesama kazivali profesoru Aliji N ametku u pero. Mori je mnogo pjesama diktirao Fridriku K r a u s s u u Be u, dok je tamo sluio austrijsku
vojsku.
Ogroman broj epskih i lirskih pjesama tiskan je jo
u Matiinim zbirkama u V., VI., VII., VIII. i IX. knjizi,
te u najnovijoj desetoj knjizi, koju je uredio dr. Nikola
A n d r i , i muslimanskom dielu dao naziv Haremske
pri alioe. Banjalu anin Esad Hadiomerspahi
izdao je tako er jednu zbirku, Fridrik Krauss knjigu
Smailagi Meho i Alija Nametak tri izdanja knjige Mu-

18

slimanske juna ke pjesmea. Po svim goditima muslimanskih asopisa Behara, Novi Behar, Gajret, Bisers,
Novi Viek i t. d., razasuta je tako er hrpa vrlo vriedna
narodnog blaga: pjesama, pripoviedaka i narodnih poslovica, koje je jo samo Mehmedbeg Kapetanovi -Ljubuak
sakupljao i tiskao u svome Narodnom blagu.
Pronalazkom i analizom Erlangenskog rukopisa, u
kojem je neki nepoznati njema ki putnik u prvoj polovici
XVIII. stolje a zabiljeio 217 epskih i lirskih pjesama na
putu od Biha a do Zemuna, na en je prili an broj najstarijih muslimanskih narodnih pjesama. To su, zapravo,
prve zabiljeene mushmanske pjesme, koje su ve tada,
imale podpunu formalnu savrenost i svu ljepotu frazeologije, misli, osje aja ljepote i pravde, to sve sadrava
i kasnija muslimanska pjesma. Erlangenski rukop:s je sve
do god. 1913. leao u praini arhiva sveu ilitne knjinice
u Erlangenu. Godine 1925. ga je objelodanio j popratio
obirnim komentarom njema ki u enjak dr. Gerhard Gesemarm.")
Spomenute zbirke pjesama hrvafskih muslimana, Mati ine zbirke, kao i one koje je izdao Niemac Krauss, te
Vukove Sdaske narodne pjesme, u kojima se nalazi
dosta isto muslimanskih epskih i lirskih pjesama, naile
su kod nae javnosti na najbolji prijem. Muslimanske
mase, me u kojima su one izvrile veliko poslanje, prihvatile su ih i razgrabile kao najve e blago, a svratile
su na sebe panju i inozemne javnosti. Mnoge pjesme tjh
zbirki prevedene su na sfrane jezike. Profesor leipzikog
sveu ilita dr. Georg Stadtmaller rekao je, da ba
ove pjesme po ljepoli oblika i po eti koj dubini spadaju
u najvriednije tvorevine epskog pjesni fva svih naroda.
Neke od njih doseu razinu svjetske knjievnosti, te se
mogu izjedna iti s pjesraom o Nibelunzima jlj Homerom.
11 ) Dr. Garhard Gezernan: Erlangenski rukopis starih srpskohrvatskih
narodnih pjesama, Zbornik za istoriju, jezik i knjievnost srpskog naroda,
prvo odjeljenje knj., XII., Srpska Kralj. Akademijai Sr. Karlovoi 1925.

19

Narodna pjesma hrvatskih muslimana, kao naj i:.

izraz samoniklosti narodne kulture, pokazuje ne samo unutranje razpoloenje pojed:nog ovjeka, nego i individualne zna ajke cielog naroda. Narodne umotvorine mogu
prije svega posluiti kao dokumentt socialnog :vota i
politi kih odnosa u srednjem vieku. Postoje, zapravo, dvie
vrste eposa, stariji i mla i, ali to ne zna i, da me u nj:ma
nema nikakve veze. Drutvena veza, koja se izraz:la u
eposu sadrajno i formalno, sastoji se u tome, da je siariji
epos bio poezija feudalizma, a mla i borba naroda protiv
feudalizma. Po eo je kao poez:ja umjetni kog fiks:ranja
i obrane feudalizma, a zavrio kao poezija razbijanja feudalizma, kao graanska poezija nacionalnog oslobodila kog
(hajdu ko-usko kog) pokreta za samoodranje i oslobodenje.' 2) Muslimanski ciklusi krajikih i udbjnskih pjesama su, u stvari, samo odgovori na juna ke podvige
kranskih junaka i serdara, a moe se shvatiti i obratno.
Ove pjesme prikazuju i slave, uglavnom, guerilska ratovanja krajikih junaka, gdje je s krvi ru ak a s krvi
ve era i gdje svak krvave va e 7alogaje po Ravnim
Kotarima, oko Zadra i Senja, u sedamnaestom i osamnaestom vieku. One nisu u cielosti poviesine, jer riedko
biljee sivarne doga aje, ali tim vie su izpunjene mejdanima u kojima se bori ili brani za rz i obraz, ponos
osobni i ponos Krajine krvave haljine ; nadalje su izpunjene otmicama i enitbama, kultom potenja, juna tva,
a nada sve drugarstva, pobratimstva (pa ak i s k-artima)
i viernosti islamu. Skupina pjesama o budalini Talu
Li aninu proikana je zdravim humorom i ugodnim osvjeenjem, koje struji u tmurnim busijama, planinsk:m jezde.njima, okraj:ma, tamnovanjima i osobnim nadmetanjima
u p: u i junafvu. Muslimanske pjesme su odreda duboko
ljudske i ozbiljne, kao i sam ivot.
12)

Radovan Zogovi Tri lanka o srpskorn eposu, Beograd

20

1937. ;

Osobitost ovih pjesama je naro ito u sjajnim opis:ma

ljudi i njihova izgleda, odiela na junacima i djevojkama,
orme na konju, tako da bj i mnogi knji.ievnik moderne
knjievnosti ostao posramljen pred bogatstvom mata i
jezika, koj:ma su vi eni i opisani pojedini predmeti, pa
ak i neznatni njihovi dielovi. Narodni umjetnik je zaista
bio velik! On je umio prona i najljepe i najve e akcente
iako ih nije naro ito traio, nego je, kako kae jedna
narodna pjesma, pjevao iz psiholoke potrebe:
Ja ne pjevam to pjevati znadem,
nego pjevam, da teret raztjeram.
Tri bitna inioca stvarala ke snage, kako kae S.
J e 1 i ,") naro ito su bogato zasiupljena u narodnoj
pjesmi emocija, imaginacija i prikazivanje (izraz). Muslimanska narodna pjesma je, moe se re i, pogotovo bogata ivo u predstava, jednosiavnim sklopom boja i udesnim slikama. Na pjeva je slikar u pravom smislu
riei. Sve ono to nije mogao dati u likovnom izrazu (zbog
toga to je slikarstvo kod islamskih naroda do u posljednjih nekoliko desetlje a bilo skoro nepoznato), on je dao
ovdje, u pjesmi, u opisima arkih boja to se prelievaju u
udesnom spektru svuda, na ovjeku, konju, oblaku,
umskom proplanku i pti ici na grani. Ljudi su ovdje
junaci, divovi ; konji su krilati i nedostini ; oruje (koplje,
striela, buzdovan, sablja, male puke, topuzina, perni
buzdovan) sve u srebru i suhome zlatu ; skala osje anja
logi na i s finom gradacijom od diskretne lirike do dirljive tragike ; ljubav je data u svim niansama, od porodi ne resignacije i edne bra ne dunosti, do sevdaha i
meraka, nevjere i derta, bola neizmjerna ; ast, pravda
(Mujo Hrnjica puta madarske zarobljenike, jer, kako on
kae sirotinja nije kriva), dramatika, etika, tragika, komika, erotika, strah, ljubav prema slabijemu i nemo nome
sve su to motivi s kojima se vrlo esto sretamo u ovoj
poeziii na takav na in, da nas to sve zadivljuje.
";

S:enko Jeli

Neda narodna poezije, Subotica 1928 str. 3.

91

Nije onda udo, to je narodna pjesma, pogotovo muslimanska, imala veikog zna enja za preporodaj umjetnike knjievnosti. Nije slu aj, da je do sada est pisaca
obradilo samo motiv Hasanaginices. Kao gr ki dramatici
Eshil, Sofoklo i Euripid, koji su posegnuli za bogatstvom
iz riznice narodne predaje, kod nas je vie knjievnika
okualo istu sre u. Edhem M u 1 a b d i je napisao dramu
o rzelez Aliji, dr. Hamid ahin ov i -Ekrem dramu
Hivzibeg umii i Anelija, obje po motivima narodne pjesme, Vlado Veselinovi T m u a dramu Telal
vie..,Milica Stojanovi -Vlatkovi eva igrokaz
Nesudena ljuba Kop i Alajbega, Rasim F i 1 i p o v i
ak tri drame po motivima sevdalinke: Od kako Banja
Luka postalaa, Mo anice, vodo plemenitaa i Poetala
Hana Pehlivanaa, dok je Jaka Kuan obradio tako er
dobro poznate motive sevdalinke Dva Mori a, dva
paiaa i Zaplakala siara majka Daferbegovaa. Motive
narodne muslimanske pjesme obra ivali su pisci i u svojim
proznim djelima. Husejn Dubravi -ogo napisao je veliki
roman Srea mladog Ljubovi aa inspiriran narodnom
pjesmom, a najbolji pripovjeda Bosne Ivo A n d r i , takoer je u svoje stvaranje unio vie epskih i lirskih elemenata i motiva sadranih u obilnoj mjei u naoj narodnoj pjesmi.
Riedki su, meutim, pojedinci, koji su u narodnoj
pjesmi mogli i umjeli na i iskru genialnosti. Pod utjecajem narodne pjesme stvarali su svoja djela mnogi pjesnici, slikari, kipari i graditelji, stvorena su i velika djela,
ali je ono tajanstveno, ono veiko to je bilo instinktivni
glas naroda i to mu je sluilo kao vo a u mnogim tekim
izkuenjima i preokretima, ostajalo uviek netaknuto, nedoku ivo, u pjesmi i u srdcima naroda. Treba imati na
umu, da se umjetna lirska poezija kod nas i u svietu ne bi
razvila do dananje mjere i ljepote, da u eni pjesnici
nisu paljivc sluali pjesme ratara i pastira. Milan Ogrijovi je duboko osjetio unuiranju snagu i etiku Hasanaginice, pa je napisao svoju uspjelu istoimenu dramu,
-

22

onako kako su to kod nas prije njega radili Hanibal Luci ,

ore Dri , Gunduli i Maurani ili, kod drugih naroda,
Vicior Hugo, Mickievicz i mnogi drugi. Poslije Ogrizovieva uspjeha i nekoliko je novijih hrvaiskih skladatelja
poelo s uspjehom uzimati motive iz pu kog melosa za
podlog svoga glasbenog stvaranja, pa je i tu ve stvoreno nekoliko uspjelih djela.
Postanak bosanske sevdalinke, koja je ljubavna pjesma
po sadraju, a lirska po svome bivstvu i osje aju, vezan
je za razli na vremenska razdoblja i uzroke. Jedan pisac
je to no utvrdio, da je ona samo jedna erotska dialektika,
s ja om ili slabijom dinamikom emocije. Ona je lirski sadraj due naega ovjeka. Stvorilo ju je stanovni tvo,
koje je primilo islam, primivi tako u sebe postepeno sve
izvanjske vjrske i druivovne forme iztoka, ali ostaju i
uviek u dui, u srdcu, u svome unuiarnjem osje aju i razpoloenju, ono to je bilo nae, narodno, slavensko.
Postanak sevdalinke razjanjava se dvojako: jedni
kau, da je to pjesma begova, pjesma obiestne feudalne
gospode, koja su na svojim ardacima, u izobilju i bogatsivu, stvarala ovu bole ivu pjesmu sebi za radost i
razonodu. Drugi opet kau:, da je to pjesma puka, pjesma
naroda, koji je kroz patnje i bol, kroz muku i nevolju,
kroz radost i veselj, davao oduka svojim osje ajima,
stvaraju i tako najdivniju pjesmu balkanskih gudura i
klanaca, tihih proplanaka i itorodnih posavskih polja.
Jedni opet kau, da je sevdalinka prvensiveno enska
pjesma i da su je, najve im dielom, sknadilea muslimanske djevojke i ene, same, zatvorene izme u etiri
zida, skrivene u bielim avlijama i zelenim ba ama, u
enji srdca ranjena za draganom, xoji se skitao carskim
drumovima ili se tukao po razbacanim europskim i azijskim bojitima za slavu tu inske turske carevine.
One, ie djevojke, nevidljive zviezde, eznule su za
ivolom, za sre om neizpunjenom, vezu i najdivnije ve-

23

zove i are na svojim erefima, prosiplju i po njima

svoje suze, uzdahe, svoje sanje i elje. I pjevaju i tugaIjive sentimentalne pjesme ili, ponekad, razpojasane posko ice i napjeve pune radosti i cika djevoja koga. Tako
su one i nehoiice, i neznaju i stvarale na prvi likovni izraz na svome ru nom radu i lirski glasbeni izraz
u svojoj pjesmi.
Tematika narodne bosanske lirske pjesme je razli ita.
Ona, me utim, kao i svaka velika umjetnost, ima svoju
realnu osnovicu. Njezin postanak i tematika vezani su
za ivot bosanske kasabe, uvjetovani su drutvovnim zbivanjem u njoj. Zbog toga u ovoj pjesmi osobni, intimni
doivljaj vrlo esto je samo odsjev skupnog, zajedni kog.
Inae, u ovoj pjesmi pjevanoj tanko glasovitoa, pod penderom drage u mahali, na teferi u, u bati zaljevenoj
mjese inom, u pjanoj mejhani ili u obiteljskom druivu,
opjevane su ljubavne pomame srdca i njihove katasirofe,
aikluci, enje i nade zaljubljenih, kao i poplave, odvoenje na vojnu, tamnIce i zindani, bolesti, mu enja, berbe
i obiaji. U ovoj su pjesmi, kako se vidi, opjevana razliiia uvstva: estetska, religiozna, patriotska, soc:alna,
eti ka i ljubavna, skoro kao i u epskoj pjesmi.
Narod voli svoju pjesmu i svoje pjeva e. Ovdje se
dobar pjeva sevdalinke esto vie cieni od dobra junaka,
dobra jaha a, pa ak i od u ena ovjeka, kadije ili kakvog
drugog alima, iako je to sve na cieni. Nae majke pjevale
su nam te pjesme nad kolievkom, sluali smo ih u djetinjstvu, na livadama, u sve anim zgodama i one su nam
iz osje aja i srdca ule u duu. Mi smo tu i takvu pjesmu
us:sali i upili u sebe s prvim danima mladosti i ona takva
ivi u nama. Mi je takvu i vol:mo, jer je naa.
Posljednjih godina naa se sevdalinka potucala od
nemila do nedraga, od zadimljenih birtija nae pokrajine
do bljetavih i otmenih lokala Sarajeva, Osieka i Zagreba.
I kada se, poslije te skiinje, vratila natrag, mi je vie
nismo prepoznalk Nekad nakin urena i ciganizirana, nekad
silom odtrgnuta i nategnuta na r:tam madarskih plja ljivih

i sentimentalnih tubalica, lagera i stranih iango-a i stepova, ona nam se vra ala kao kakvo nae milo djevoj e
iz vratni kih ili bjelavskih baia Sarajeva, zalutalo i
kvareno u svietu, me u stranim ljudima.
U posljednji as se nalo ljudi s razumievanjem, koji
su odluili, da sevdalliku vrate na rjezin izvor i da je
otale, iz mahale, s naih starinskih ardaka, putem krugovalnih antena, dadu sluaocima. Taj rad je tek na po etku:
u prikupljanju izvornih teksiova i melodija, kao i u iznalaenju pravih pjeva a. Uspjesi sigurno ne e izostati.
Sluaoclma treba dati sevdalinku, onakvu kakva je pjevana po naim mirisnim batama i avlijama, za erefom
od merdanaa, pravo iz srdca djevoja kog, ojaenog saraoom za demir penderima, vje no zamandaljenim vratima i pod strogim okom jedne neumoljive tradicije. Jer
je tamo ona i nikla, tamo je odrasla i s naim srdcima
srasla. Tamo iza avlijskih vrata, preko ijeg praga je
riedko prelazila tu a rauka noga, iza gustih demira i visokih avlijskih duvarova, preko kojih nije moglo dopriefi
ni najzaljubljenije oko, pod andudama i rezdelijama, u
mir:su katmera, eboja i albabera, tu gdje je bio sav sviet
djevoja ki, carstvo nevi eno.
Vi, dananje djevojke, koje imate mogu nosti da to no
ustanoviie svu fizi ku realnost ovjeka koga volite, da
upoznate sve ljudske njegove navike i slabosti, i da se
tako obranite od svih zabluda i iluzija o draganu zar
se vi kraj svega toga moete osloboditi jednog sladkog
sna o njemu i jedne nevjerne, ali mile slike, koju veete
i sa samim spomenom njegova imena? Zamislite sada djevojku, od' koje je dragan fizi ki daleko odvojen ne samo
debelim zidovima, gustim prozorskim reetkama (muebcimaa) i jakim eljeznim bravama i erezama, nego i strogim
propisima jednog patriarhalnog ivotal Ona uhvati samo
nekolike njegove treptave nejasne slike u prolazu sokakom, izpod pendera, nekolike rie i ljubavnog tepanja
kroz kriom odkrinute kanate, ona ga uje kroz kucanje
argije trzaj terzijana i kroz pjesmu sve ostalo do ara

24

25

srdce puno ljubavi i dua razapeta enjama, eijna m:Iote i ljubavnih njenosti. Tako se zaljubljeno, samotno
i nemirno srdce nadnese nad er ef i zlatnom icom veze
svoje ljubavne jade u divne bosanske vezove: u jagluke,
u jastuke, u evrme, koji su zlatna pjesma jedne neizpunjene elje
Taj osjeaj i tu enju ne moe pruiti ni do arati
kavana, krma. Taj osje aj treba svoj okvir i svoje
predstavnike, koji su iznikli iz njega, srasli s njime. Ba
zbog toga je krugoval u posljednje vrieme posegnuo za
tim blagom: freba prona i prave pjeva e, istinske sevdalije, koji ovoj vrsti krugovalnih emisija treba da uliju
duu. Iz usta ovih narodnih pjeva a behar e opet biti
behar, adrvan e biti adrvan, crven fesi , ki anka,
akam, cvie e, sevdah, golem i krvav karasevdah od
kojega goreg jada nema, ni bolesti od aikovanja, sve
e biti nepatvoreno, dobit e svoju boju, boju koju ima
u prirodi, u ivotu. Tako e pjesma ostati pjesma, bez
umetaka i nadomjestaka i bez civilizatorskog pudera.
Uz to treba oti i u starinske mahale, popeti se stopama
starih ihiijara uz obronke Vratnika, Bistrika i Bjelava u
Sarajevu, ili u nekom drugom mjstu Bosne i Hercegovine,
iznad gradske buke i gradskih kavana, u baie i ljivike
gdje jo ivi stara sevdalinka u srdcima on'h, koji su je
stolje ima stvarali i nosili Popela se je u svoj kraj,
me u krivudave sokake i sumrane ikmice, sakrila se
od ciganizacije i madarizacije u avlije i ba e zasa ene
fesli anom i alkatmerom, da do eka bolje dane. Tu su
penderi i muebci, tu su sjetni kapidici i djevojke, koje
sjede za sr ali penderima, vezu, uzdiu i pjevaju starinske pjesme. Kao nekad, u davno, prohujplo vrieme.
Istina, te djevojke danas rade svoje teke dnevne poslove,
po ku i, u radnjama, pa ak i u ivornicama i uredima,
okusile su sve tegobe i brige dananjeg tekog ivota, ali
su ipak u biti ostale iste i plemenite, kao i naa sevdalinka

Treba po i tamo, prijateljski i paljivo, u i u srdca

i due tih starinskih mahala i njezinih stanovnika, pa
emo na i jo mnogo blaga, kojim emo obogatiii na
glasbeni folklor. Zamisliie samo, koliko je dosada ovakova
bogatstva propalo i ostalo u narodul A grdna je teta da
propane i ovo to se skrilo u kuteve mahala pred naletom
vremena. Treba osjetiti ovo neizmjerno bogaistvo due
i pjesni tva prosta svieta, nepismenih ena i klasi ne
ljepote njihovih umotvorina i pjesama srdca i bola, da
spoznamo i uvidimo svu ljepotu, snagu i veli inu njihovu.
Jedan skuplja narodnog blaga kae: Uivljuju i se podpuno u duu narodnu, za mene su o i ljudi i ena bile
prozor kroz koji sam gledao u duu narodnu, u duu, koju
sam ja izpiiivao, osjetio, zavolio i esto povjerenjem
uspievao da itam, kao otvorenu knjigu. Jer nije riedak
slu aj, da su najskupocjenija biserna zrnca sa uvana u
pam enju i dui onih, kod kojih bi se najmanje nadao
ovjek, da e ih iamo na i. Treba vjetinom, povjerenjem
i strpljivou otvoriti duu narodu, i uspjeh nije daleko.

26

27

Hrvatski glasbeni folklor nije jednoli an skup velikog

broja, preobilja liepih melodija sa sitnim lokalnim razlikama i u njemu je mnogo raznolikosti u samim (me10dijskim, ritmijskim i harmonijskim) osnovama glasbencg
poimanja. I ba zbog toga je toliko zanimljiv stranom
u enjaku i vaan za njegovo iztraivanje nejasnih razdoblja u poviesti glasbe ranog srednjeg vieka (contrapunctus. a mente, cantus gemellus i sl.), gdje moe posluiti kao izvrstna gra a za komparativne studije,") kae
dr. Boidar irola. Zbog toga je strani svit pokazivao
mnogo zanimanja za prou avanje narodne popievke u
naim krajevima. Naro iti interes za nau popievku nastao
je poslije referata sveslavenskog melografa Ludviga Kube
na me unarodnom kongresu muzikologa u Be u god. 1909.
14 )

Dr. Boiidar irola Hrvatska narodna glasba, Zagreb 1942., sr. 5.

Na tom kongresu je upao u o i Kubin rad na razdiobi

bosanskog-hercegova kog glasbenog fo]klora. On je, nasuprot dotadanjem obi aju, redaju i svoje zapise bosanskohercegova kih popjevaka po zvukovnoj gra i a ne po
njihovim filolokim i etnogralskim obiljejima, uzeo u
obzir samo strukturu ljestvi nih nizova, me u kojima je
naao i iakvih, koji nisu poznati u ob oj europskoj pu koj
glasbi. Pronaao je, dakle, tri glasbene osnove vie od
dviju uobi ajenih (dur i mo]), kojima se slui europska
glasba.
Kuba je utvrdio 11 ljestvi nih obrazaca za prosu ivanje tonaliteta u naoj sevdalinci. Za njih je postavio
5 ljestvi nih osnova iz kojih je, premjetanjem teirahorda
(sastavnih dielova tih ljestvi nih osnova) i sticanjem posebnih finalnih nota lako izveo sv:h 11 ljestvi nih obrazaca. Kod ioga je upotriebio starogr ku leoriju glasbe
s njezinim ljestvi nim obrazcima pokuavaju i potvrdifi
ve prije izre eno miljenje o vezi izme u starogrke i
hrvaiske narodne glasbene tradicije.
Kuba je, uz isto glasbeni siudij, napisao,") da se
muslimanske pjesme muzi ki odlikuju dubokim i strasinim
patosom, u kome ih, da tako kaemo, tehni ki podpomae
djelimi no Y. zv. orientalna skala (sa dvie pove ane sekunde), djelimi no naglo zmjenjivanje te skale sa ivr om.
Za tu vrsiu pjesama, koje on naziva seoskim i hromalskim,
kae: Poto je pak selo kod ovih naroda prirodni konservator svih starina, to valja ove pjesme smafrati najstarijim glasbenim spomenicima, koji doseu do u glasbeno pradoba. To niju sliku dobivamo, ako spomenemo,
da je Pitagora, koji je ivio 569.-470. prije Krista, tek
iznaao oktavu. Medutim ovim pjesmama nedostaje jo
mnogo do oktave. Imamo tu dakle pred sobom ostavtinu
prolih hiljada godina.
I , ) L. Kuba: Pjesme bosansko-hercegova ke (svezak monumentalnog
djela Slovensivo u svojim pjesmatuar), Prag 1927.

Ima i slanoviiih utjecaja, koji su djelovali na sevdalinku. U naim krajevima je pjesma, ponekad, pod utjecajima, koji su tursko-arabskog podrietla. Ti utjecaji su,
me ulim, na povrini melodije, vie u njez:noj ari i
niansi, nego u dubini i sri, koja je ipak naa, koja je
odjek nae narodne due i narodnog osje anja. U nekim
naim melodijama (pa ak i onima iz Banske Hrvatske,
Srbije i Bugarske), kako je uivrdio hrvaiski muz:kclog
Franjo S. Kuha , iako prevla uje arabsko-turska tradicija,
nalazi se pokoji piev, koji pripada osebinama slavenske
glasbe. Ako im digne koprenu s njihova glasbena lica,
fe im otro pogleda u o i, razpoznat e, da su to prava
slavenska eda.c
Kuha , kao primjer za ovu tvIdnju, zapisuje izme u
ostalih i ove melodije, za koje bi se' ina e reklo, da poclpuno pripadaju orientalnoj glasbenoj sferi:
Mod.roto.

Ot - k...ko 143

Bania - 1n

ka po-ta

"

"7v="-.-~"--7~-.-:.":-.-

Anciante.

18.

Aj, ko

li

ka

je

Ja

irm

bo

ri

Da

pla ni

Franjo Kuha je uob e posvetio vrlo mnogo truda

prou avanju orientalnog utjecaja na nau narodnu p)mu,
pa je, obiavi cieli Balkan, napisao i posebnu studiju pod
naslovom Turski ivalj u pu koj glasbi Hrvata, Srba
79

Bugarai.") On je na taj na in doao do vrlo zanimIjivih

zaklju aka, s kojima se mi, naro ito u pogledu glasbenosti
i vokalnih sposobnosti turskog naroda, u svemu ne slaemo. On, na primjer, svoja iztraivanja svodi na ove
zakljuke:
1. Turci sami nemaju vlastite glasbne tradicije; ono
to u glasbi umiju i o glasbi znadu, nau ili su od Arapa ;
2. Slaveni, koji su poslije invazije Turaka u Europu,
poprimili islam, nisu dodue posve napustili slavensku
svoju glasbenu tradiciju, ali arabsko obredno pjevanje
islama ipak je dosta mo no djelovalo na melodizaciju
njihovih svjetovnih pjesama slaveskih; naro ito pak na
one bosanske uro enike, koji su prije pripadali bogumilskoj vjerskoj sekti ;
3. ene i djeca slavenskih muslimana niesu bila
pod utjecajem arabsko-turske melodije, te su zato i vjerno
sa uvala slavensku glasbenu tradiciju.
Kuha kae, da su Turci u privatnom ivotu bili dobroudni,
iskreni, poteni i viteki, a prema slavenskim e
nama vrlo ljubezni. Stoga su slavenski narodi iz njihova
jezika primili bezbroj liepih rie i, arabsko-turskih pripovjedaka, basna i poslovica, a nau ie i neke vjetine u
zanatima i drugim ru nim radovima. Tako se nau ie plesti
ilime po persijskim uzorima, tkati fine tkanine, izrezuckivati liepe ornamente, te ih upotrebljavati za gra enje
svojih ku a, od srebra, zlata i dragog kamenja praviti
krasne nakite, te pripravljati sladka orientalna jela: baklavu, gurabije, halve, rahatlokum, a donekle su se privikli i na na in arabsko-turskog pjevanja, ili bolje re6i,
na arabsko-turski na in melodizacije. 17 ) Jasno je, mectutim,
jedno: muslimani Bosne i Hercegovine, a jsto tako i Sandaka, koji su uviek ljubili svoju grudu i svoj naciona18 ) Separatni otisak iz Glasnika zemaljskog muzeja

govini, Sarajevo 1898.; X., 2. i 3. str. 175. -218.

17 ) Mendl: Musical Convers;

str. 347.

30

lizam manifesiiraIi na svojstven na in, kao to su ostali

vjerni svom materinskom jeziku, tako su svoje narodne
pjesme pjevali ne po arabskom jli turskom ritmu (metru),
nego su se drali svoga narodnog deseterca. Osim toga,
pjesme hrvatskih muslimana nisu onako fantasti ne i melodijski iztrzane, kao pjesme izrazito orientalnog kolorita.
One su, dakle, isto realisti k, ivotne, premda su kroz
njih propletene mnoge turske i arabske rie i, koje im ipak
ne mogu sakriti nau narodnu duu.") Ovo didanje
pjesme turcizmima ili samo obi nim orientalnim poklicima,
kao to su aman, aj, kuzum, dermana, dertu mi
derta i sli no, ima samo vanjsko zna enje i djeluje kao
ures. Zbog toga se u skoro svih poravnih pjesama u
pjevanju doda na po etku jedno aja, >roj ili aman,
pa, na primjer, pjesma Poetala Hana Pehlivana zapo inje ovako: Aj poetala Hana Pehlivana ili Aman poetala Hana Pehlivana.
Naa narodna glasba skriva u sebi dva glavna elementa: ritam i melodiju. Kuba je u njoj naao prastari
grko-rimsko-kr anski, arhajski oblik, tako da o njezinoj
isto i ne moe biti sumnje. Ona je lirski sadraj nae
due, a izvor joj je u naoj poviesti: Ona nas sje a
svojom glasbenom stranom i svojom sadrinom mo i i sjaja
turskog gospoduju eg elementa. Instrumenat i ta pjesma,
koja se pjeva na svojstven na in, posljednji su svjedoci
jedne profinjene stare komorno-muzi ke kulture onih bogaIih i mo nih Turaka, koji su vladali zemljom. Ova muzika nekada visokog i narodu stranog drutva djelomi no
jo uviek ivi u odli nim muslimanskim porodicama. iroki
gra anski slojevi muslimanskih gradova poznaju ovu
liriku iz repertoirea ciganskih kapela. Tako za sevdalinke
kae njema ki muzikolog Walter W u n s c h.'")
U razmafranju ovoga lanka, rekao je Ahmed M uradbegovi , da je berlinski muzikolog iznio krivo

u Bosni i Herce-

Lexikon, Berlin

1878. ; sv.

X.,

18) Mehmedbeg Kapetanovi -Ljubuak: Narodno blagor Sarajevo

1887., str. 7.
19) Vidi lanal u berlinskom asopisu Die Musikr, 1938. g.

31

gled:te o rasnoj pripadnosti bosansko-hercegcva kog

gospoduju eg elementa u naoj proIosti, jer to nisu bili
nikakvi Turci, nego islamizirani doma i plemi : i velmoe
nae krvi i jezika koji su, s islamom, zadrali i sva svoja
feudalna prava, svoje povlastice, pa tako i pjesmu i svoju
narodnu duu. Sevdalinka je, dakle, izraz narodne poviesii u naoj domovini i njezina feudalnog vladala kog
ke
kruga, iji je ona rezultat stare profinjene komorno-muziCit.
kulture, u emu se slau i Wnsch i Muradbegovi
a, koji kae
raju i jo i dr. Vladimira D v o r n i k o v i
da je ta pjesma daleko dublja i mo nija i duhovnija od
europske glasbene armature, kojom se slue nai i stran
glasbenici, da je potrebna jedna posebna udeenost rzvedena u krajnost, u neizmjernost, da se na e kIju toga,
nost:, neto
to je ja e u toj pjesmi od zapadnih mogu
to je u unutranjem doivljavanju i izivljavanjui, Muradbegovi dolazi do zaklju ka, da je to pjesma osobena
i orig:nalna, ali da su joj cigani dali ime, jer je naziv
sevdalinka novijeg daiuma. Na kraju on trai, sasvim izpravno, da se sevdalinka stru no prou i na njezinim izvorima u staroj seoskoj popievci, gradskoj pjesmi i
gospodskoj pjesmi komorno-glasbenog zna aja, na koje
i razotkriti
su stru njaci ukazali. Na taj e se na in mo
a sevi ustanoyiti pravi zna aj, glasbena vriednost i isio
ajk:
najzna

dalinke, kao najljepe i glasbeno i umjetni

ju
nae
zemlje,
nije narodne pjesme na itavom podru
na kojem obitava hrvaiski narod i hrvatska narodna
kultura.
Na ovaj bi na in stru no i dostojno bili upoznati
s otmjenim ljepotama bosanske sevdalinke svi oni, koji se
njome zanimaju i koji od nje o ekuju jedan vii i umjetni kr izgra eniji oblik. Njezini su izvorr jo uviek veliki
i neizcrpni. Pjesme ovih krajeva su izraz dubokcg duevnog ivota ljudi nadahnutth najljepom i najuzvienijom poezijom. U njoj je izvor snage iz koje treba da se
razvije naa nova umjetni ka glasba. Iz njezinih izvora i
nai umjetnici, skladatelji i pisci, trebaju crpiti snagu, na

ijim e osnovama stvarati vlastite elemente melodije,

ritma, harmonije i sadrajne boje, koji e, svi zajedno,
sloeni u visoke umjetni ke oblike, biii i samobitni i nacionalni, visoko urnjetni ki i savreni.
itav je na narod pjeva . Kad ga je neto bolilo,
kad se je veselio, kad je plakao, kad je volio, molio, kad
je robovao i kad se je nadao, uviek se je okietao umjetnosti, glasbi, pjesmi. On je osje ao tragiku prolosti,
radost i bol sadanjosii i stvarala ku icu svoga naroda,
jer pokazalo se, i uviek e se pokazivati, da narod, koj::
kroz umjetni ko djelo umije izraziii svoju enju za buduno u i svoj bol za prolosti, ne moe biti uniten! 2")
A na narod je Yo stoput pokazao i dokazao.

.20)

R. Wallaschek Aniiinge der Torikunst Leipsig, Verlay

v. J. A. Barth, 1903. str. 302.

33
32

AH MERAKA SA VEERI RANE

Ah meraka sa veeri rane
sastala se druba akamlija
u ljiviku pod beharli granom.
Rahatluku nigdje kraja nema
gdje Fazila mezetluke sprema,
na ardaku iza muebaka,
gledaju ' nas sa dva crna okal
Ah itaha i behar se truni
u aice pune ljivoviceI
Podvriskuju aiklije mladel
Sid', Fazila, mladosti ti tvoje,
natoi mi biser suze svoje I
Bez rakije nema ivovanja,
bez Fazile nema milovanja!

2.

A4I MOJ ALJO

Ah moj Aljo, crne oi,
ne hodaj sam po no i.
Ti ne hodaj sam po no i,
ja u tebi sama do i.
Na vraniu kosmatome,
u od'jelu gospodskome.

35

Moj se vranac uz brieg penje,

esto staje na kamenje.
Iz kamena vaIra s'jeva,
sad moj Aljo pjesmu pjeva.
Ah, moj Aljo, crne masti,
to me mladu upropasti.
Sto me mladu upropasti,
ne dade mi ni dorasti.
4:*

3.
AH, MOJ DILBER
Ah, moj dilber, kud se e e,
to i mene ne povede?
me prodaj
me vodi,
mom srdcu derman podaj.
Odvedi me u ariju,
pa me prodaj bazardanu.
Uzmi za me oku zlata,
pa pozlati dvoru vrata.

4.
AH MOJ DORO, DOBRI DORO
Ah moj doro, dobri doro,
ta je iebi dodijalo,
te si mene ostavio,
na zlu puiu na bojitu?

je tebi dodijalo
bojno sedlo imirovo?
angija ibalija?
ili uzda biserlija?
Ah moj bee, dobri bee,
nije meni dodijalo
bojno sedlo imirovo,
ta angija ibalija,
zlatr.a uzda biserlijal
Ve su meni dodijali
esti puti putuju i.
Ti ponese tri dukata,
pa fi ide u mejhanu,
mene svee za kafanu.
Jedan dukat piva pije,
drugi dukat svircu daje,
tre i dukat curi dajel
U mejhani tri djevojke:
jednoj ime Grli ica,
drugoj ime Ljubi ica,
treoj ime Gonde lale!
Grli ica grli iebe,
Ljubi ica Ijubi tebe,
)GOnde-late po e za me!
A ja jadan, a ja gladan,
ja gladan, a ja edan,
kopam zemlju do koljena,
grizem travu do korjena,
pijem vodu sa kamenal

36
37

Kazuj ljubo, iko te je ljubio!

Alibee, popuiaj mi ruke,
pa u kazat tko me je ljubio:
dva Pai a i dva trgov i a:
Alibee, poputaj mi rukel
Kazuj, ljubo, to su dara dali!
Dva Pai a dva zlatna noi a,
trgov 'i i dva zlatna fesi a.
Noi e sam bra i poklonila,
a fesi e u ruhu doniela.
Alibee, pukoe mi rukk

5.

AKAM MRAE
Akam mra e, moj pobogu brate,
a jacijo, moja posestrimol
Pola noi, pola dobra moga,
eto zore, dumanina mogal
Da zna zora to je milovanje,
ne b' svanula za nedjelju danal
4.

110

6.

ALAJ MI JE, PA MI JE
Alaj mi je, pa mi je,
niiko ne zna ta mi jel
Nitko ne zna ta me boli,
samo onaj koj' me voli.
Alaj mi je danas dan
osvanuo kaharan.
Nitko ne zna to je meni:
dragi mi se enil

7.

ALIBEG SE S LJUBOM ZAVADIO

Alibeg se s Ijubom zavad:o
prvu no cu na mehku dueku.
Pa joj veza naopako ruke:

38

8.

ALIBEG SE S LJUBOM ZAVADIO

Alibeg se s ljubom zavadio,
prvu ve e u mehku dueku.
Da je za to, ne bi ni alio
ve za jedno srmali jaglu e.
Ljuba veli: Draga ti je dalal
A beg veli: Seka mi je vezlal
Ljubo moja, ao mi je na te,
na srdcu mi grdna ranalei,
a glava mi crnoj zemlji tei.
Ljubo moja, enit' u se na tek
Zeni, ago, otklen ii je drago:
dosia ima gore ne.sje ene
i gospode mlade neenjenek

39

9.

ALIPASA NA HERCEGOVINI
Alipaa na Hercegovin:,
liepa Mara na Bi u bijae.
Aj koliko su nadaleko bili,
jedno drugom jade zadavali.
Knjigu pie paa Alipaa:
Liepa Maro, bi li pola za me?
S Bia Mara njemu poru uje:
Da me prosi ne bih pola za e,
da s' oeni bih se otrovala.

10.
ASIKOVAH TRI GODINE DANA
Aikovah tri godine dana
i dolazih dragoj pod pendera,
a jo dragu vidjeti ne mogoh.
Na penderu mrea okovana,
koja mi je pamet zaniela,
pamet nosi, draga se ponosi,
nek' ponosi, nek' mi pamet nosi,
da Bog da je voda odniela
i u moje ruke doniela.

11.

ASIKOVAH TRI GODINE DANA

Aikovah tri godine dana,
a ne vidjeh fajde ni zijana,
nit ja vidjeh moju drugaricu

40

ve tri puta za tri godinice.

Jednom vidjeh: Bogu se moljae,
jednom vidjeh: lonicu sterae,
jednom vidjeh: puce razpinjae.
Kad je vidjeh Bogu da se moli,
upitah je: Moli li se za me?
Kad je vidjeh da stere lonicu,
upitah je: Stere li je za me?
Kad je vidjeh da puce razpinje,
b'jele joj se dojke pokazae i
ja se mla an bijah pomamio,
pa poletih, da poljubim dragu.
Kako sam je sladko poljubio,
odmah sam je travi oborio,
na travi se sla e poljubismo.
Onda meni veli zlato moje:
Oj, juna e, jedna adamijol
jo ti nisi nita ni vidio,
a ve si se mamom pornamio!

12.

ASIKUJE ADEMAGA
Aikuje Ademaga, b'jela dana ne ostavlja,
tamne no i ne presko i.
majka:
Pitala ga
ti emu ta djevojka?
Je
Jest mi emu, stara majko,
jest mi emu i pri emu.
Tz oka joj sunce sije,
u obrazu krvca lije,
jest mi emu, stara majko,
jest mi emu i pri emuk
<4.

41

13.

A TO MI SE TRAVNIK ZAMAGLIO
Dv'je planine vrh Travnika grada:
Bukovica, spram nje Vilenica.
Vilenica Bukovicu pita:
A to mi se Travnik zamaglio?
Ili gori,
ga kuga mori?
Niti gori, nit' ga kuga mori,
djevojka ga okom zapalila,
crnim okom kroz sr ali penderl
Izgorie dva nova du ana,
dva du ana i nova mejhana,,
i meema, gdje kadija sudi lc

14.

Mila majka, moji b'jeli zubi,

nek' se znade, kako Avdo ljubi,
Avdo ljubi, al" svoju djevojkuk

15.

BAJRAM IDE
Bajram idey bajramu se nadam.
Sta bih dragom bajramluka dala?
Kad bih dragom vezen jagluk dala
dragi mi je, malo bih mu dala.
Kad bih dragom bo aluka dala.
sirota sam, mnogo bih mu dala.
Kad bih dragom b'jelo lice dala,
hvalit e se medu jaranima.
Kad bih dragom po dueka dala,
azgin dragi, mirovati ne e.

AVDO MAJKU PO BOSTANU VODA

Avdo majku po bostanu voda,
po bostanu i po ulistanu.
Privodi je bielu zambaku:
Vidi, majko, biela zambaka,
ovako je lice u djevojke I
Privodi je rumenoj ruici:
Vidi, majko, rumene ruice,
ovako je lice u djevojke,
nij' u svake, ko u moje majkol
Majka Avdi tiho govorila:
uti, sine, voda je odn'jelal
Mila majko, meni je don'jela!
uti, sine, objesila fi sel
Mila majko, o mom b'jelu vratul
uti, sine, ujela je gujal

42

16.

BANJA LUKA NA KRAJINI FALA

Banja Luka na Krajini fala
nitko ne zna ni ijega hala.
Iindija stie haberdija:
utopi se Mujo Celebija,
na Vrbasu ata kupaju i,
na ariji u sred Banje Luke I
Njega ali i staro i mlado,
al' najvie Mujina djevojka.

43

19.
17.

BEG-EMINA, NE PRODAJI VINA

Beg-Emina, ne prodaji vinal
S ivog je vina sino kavga bila.
Nije s vina, neg' s tebe, Eminal
Pobila se dva mila jarana
jaran Mujo i jaran Alija.
Na Muji je sedam grdnih rana,
na Aliji dvades't i etiri.

18.

BEJTURANE, BOG T' UBIO GRANE

Bejturane, Bog t' ubio granel
Tvoje grane po mom srdcu rane.
Niti cvate, nit' behara daje,
ve se truni po zelenoj travi.
Ti si mene opanjkao majci:
da ja Ijubim etiri jarana,
dva enjena, a dva neenjena.
Nisam, majko, ivota mi mogal

20.

BEG OMERBEG NA KULI SJE AE

BLAGO SUNCU I MJESECU

Beg Omer-beg na kuli sje ae,

uj, Omere, dilbere, eljo moja,
aman, enit u se na tel

Blago suncu i mjesecu.

jer se sunce juirom ra a
a i mjesec esto mHta.
A ja jadna ve ostarih
od zuluma svekrvina
i jezika zaovina.
Zaova me opanjkala,
svekrva me i erala.
Ja pobjegoh komijama.
U komije kolo igra.
Ja s' ufatih da poigram,
kad evo ti mlad Omera,
mlad Omera, mlad devera.
Hajde kui, snaho moja,
majka nam je na umoru,
A ja njemu odgovaram:
Nije moja, ve je tvojad

Vjernu ljubu na krilu drae,

uj, Omere, dilbere, eljo moja,
aman, enit u se na te.
Vjernoj ljubi tiho govorae:
uj, Omere, dilbere, eljo moja,
aman,, enit u se na te.
eni, Ago, i meni je drago,
uj, Omere, dilbere, eljo moja,
aman, enit u se na te.
I ja u ti u svatove po i,
uj, Omere, dilbere, aj eljo inoja,
aman, enit u se na tel
4,>

45

21.
BOGA MOLI LIEPA DJEVOJKA
Boga moli liepa djevojka:
Daj mi, Boe, iglu od biljura
i u igli svilu iz Misira,
da saijem jorgan od behara,
da pokrijem sebe i be ara i
da ja vidim kako bear spava,
kako spava, kako li se budi,
kad se budi kako, al ak, ljubil

22.

BOLAN MI LEZI KARA MUSTAFA

Eolan mi lei Kara Mustafa.
Bre-gidi, bre-danum,
bolan Kara-Mustafal
Bolna ga pita ta vjerna ljuba,
bre-gidi, bre-danum,
bolan Kara-Mustafal

Neka ga jae taj Isajbee,

jer je on bolji junak od mene,
bre-gidi, bre-danum,
bolan Kara-Mustafal

23.

BOL BOLUJE LIEPA HAJRIJA

Bol boluje liepa Hajrija,
pod orahom i pod jorgovanom.
Nju oblaze sva gospoda redom,
al' najvie tri dilbera mlada.
Prvi veli: Boluje li, Hajro?
Drugi veli: Bolov'o bi za tel
Tre i veli: I umro bi' za tel
Progovara liepa djevojka:
Niti boluj, nit' umiri za me,
skini fermen, pa lezi uzame.

24.
Koj' e da pae tu britku sablju?
Bre-gidi, bre-danum,
bolan Kara-Mustafa I
Neka je pae, taj Isajbee,
jer je on bolji junak od menela
bre-gidi, bre-danum,
bolan Kara-Mustafa I
Koj' e da jae tvog b'jelog ata?
Bre-gidi, bre-danum,
bolan Kara-Mustafa!

BONA JELO, BI L' SE POTUR ILA?

se poturila,
Aj bona Jelo, bi
bi 1i svoje svetce ostavila?
Ne b' se Jela nikad potur ila,
ne bi svoje svetce ostavila.
U Turaka malo svec ima:
dva Bajrama u godini dana,
mjesec dana ehri Ramazana.

47