Seminarski rad

DJEJA KNJIEVNOST
Dugo vremena se smatralo da literatura za mladi uzrast obuhvata bajke, fantastine prie,
stihove i pjesme, knjige o pravilima ponaanja i savjetima za ivot i o moralu, te prie iz
kole i igralita i pustolovine. U ovu knjievnost, dakako, spada sve to, ali i mnogo ire i
vie. Tu je literatura koja je pisana za djecu, ali su je ona prisvojila. Mnoge knjige koje
smatramo klasinim napisali su pisci i ne pomiljajui i da ih namjenjuju djeci. Djeja
literatura je iri pojam i obuhvata djela izvan podruja umjetnike knjievnosti, a na samom
knjievnom podruju obuhvata poeziju, romane, pripovjetke, pripovjetke o ivotinjama,
avanturistiku knjievnost, naunu fantastiku, putopise i slino.
U opem pojmu nema razlike izmeu "velike" i "male" knjievnosti, kako ih neki kritiari i
istoriari nazivaju. Obje su knjievnosti, mada knjievnost za djecu ima neke specifinosti i
zaseban svijet kojem se obraa. Pisci jedne i druge knjievnosti grade svoj svijet, razlika je
u tome to u dijelima za djecu nema slike u totalu i kompleksu ivota. I pisci za odrasle i za
djecu piu o svom ivotu, razlika je u tome to drugi imaju u vidu i djetinjstvo. I jednom i
drugom cilj je isti. Umjetnikova vizija je imitacija. Ponekad se za umjetnikovu istinu kae da
je "lana", ali je ona piscu stvarna, ak i istinitija ako je prikazana tako ubjedljivo da je u
potpunosti prihvatimo. Pisac ne opisuje ivot, ve kazuje ta se dogaa u svijetu. Pisati
"ne znai opisivati stvarnost ivota, jer kad bi pisanje u knjievnom smislu bilo obino,
jednostavno opisivanje fakata, onda bi svaki pisar bio pjesnik".
Da bi napisao umjetniko djelo, pisac prethodno studira ivot, poznaje ljude, odabira lica,
poznaje njihove karakteristike. Jedne ili dvije linosti, ma kako bile zanimljive, ne mogu biti
dovoljne da se napie umjetniko djelo. Potrebno e vie linosti, do njih pisac nee
doprijeti, ve dubljim stvaralakim oponaanjem.
TA JE DJEJA KNJIEVNOST I KOJA SU NJENA TEORIJSKA ISHODITA?
Iako polazimo od konstatacije da je knjievnost za djecu umjetnost, ne mislimo da je u
svemu identina s knjievnom umjetnou u obinom smislu rijei, mada je neosporno da
njoj pripada. Pisci za djecu su odavno napustili djetinjstvo i u svojim tvorevinama nastoje
da se u nju vrate. Pjesma za djecu je pustolovina duha kao i svaka druga. Uza sve
bliskosti i identificiranje ipak je neto osobeno, neto za sebe. Lakoa kojom je napisana,
njena boja tona, muzika rijei, sve to kad je rije o pjesmi za djecu, nije bitno kao estetsko
mjerilo, ono to je bitno, to je intenzitet vizije, izvornost u oblikovanju.
Ako je poredimo s modernom pjesmom, vraamo se Aristotelovoj poetici (Ars poetica), i
ustanovljujemo da djeja pjesma uope ne opjevava svijet, ve ga stvara. U modernoj
pjesmi emo se susreti s naglaenom sentimentalnou, patosom, melanholijom, velikim
strastima, obiljem imaginacije, humora i fabule. Djeja pjesma od pjesnika trai samo da
se ne udalji od djeteta i njegovog svijeta. Treba da bude slobodna, jer ne postavlja sebi
svrhu i cilj, njeno izvorno nadahnue je igra, doim je moderna pjesma hermetina,
izbjegava naraciju i fabulu, a pjesma za djecu uza sve hoe biti i priljiva na nain kako

dijete shvata slobodu. Malobrojni moderni pjesnici za djecu u Bosni i Hercegovini

inspiriraju se nekim nadahnjujuim jezgrom, njihovo je polazite iracionalno, za divno udo
djeca ipak pronalaze i aloginosti na nain kako je samo njima svojstveno. U pripovijesti
Ivane Brli Maurani na pitanje da li bi uvijek ostao dijete, jedan djeak je odgovorio da
bi to znailo biti u istom razredu a oni to nee. To je samo isti oblik tenja za
nadvladavanjem sebe kakav jest. Po svojoj prirodi dijete je optimistino, ali i u tome ima
neke mjere, zavisi od ivota i situacije u kojoj ivi. Poslije trauma i svih zala to su u ovom
agresivnom ratu na Bosnu i Hercegovinu djeca proivjela, udno odgovaraju na pitanje o
ivotu. To potvruje koliko je djeja dua osjetljiva i ranjiva, a pisac za djecu treba da ima i
to u vidu. Pojavili su se i neki pjesnici, a i prozaisti i opisali tragiku djece, pisali prie o
njihovom stradanju i patnji, o njihovim mukama. Mislili su da e djeca prihvatiti tu svoju
realnost, priu o njima samima. Djecu to nije privuklo jer su rat doivjela.

SPECIFINOST DJEJE KNJIEVNOSTI

Djeja knjievnost po svojoj prirodi ne daje odgovore na pitanja o smislu naeg postojanja
i to je razlog njenog zanemarivanja. Mi ovdje govorimo o darovitim, istinskim piscima, ija
su djela umjetnost. Takvi su ostali, dok su drugi u veini njegovali nacionalne teme i
glorificirali prolost i vremenom bili zaboravljeni. Slino je pisao i Oton upani mnogo
godina kasnije. Zastupao je gledite da najbolje djela za odrasle ne moraju, a esto i nisu
najbolja za djecu, a svako dobro djelo za djecu je dobro i za odrasle. U knjizi Les enfants
Andre Maurois je isto pisao, mada drugim rijeima, da su djela za djecu jedino prava
umjetnika djela, priznajui na taj nain da je i knjievnost za djecu umjetnost.
Djeci nije bitno da li je knjievnost djeja ili za djecu, nije bitno da li je knjievnost ili nije,
ve da li govori njima prihvatljivim jezikom i na umjetnikom nivou. Vano je da pisac
polazi s pozicije djeteta, ako to ne ini, ide ka cjelini svijeta i koristi se sloenom tehnikom
stvaranja. Umjesto da otkriva svijet djetetu prihvatljivim mislima, pisac za odrasle
drugaijim postupkom optereuje dijete do mjere da mu slika svijeta postaje tamna. Takvo
djelo postaje razumljivo samo ovjeku s iskustvom i irim poznavanjem ivota. Svijet
djetinjstva je toliko jednostavan, koliko i sloen. Ako pisac izgubi to iz vida, moe mu se
dogoditi da dijete udalji od njegovog djela.
Postoje i takva knjievna djela pisana za djecu koja ih nisu prihvatila, to ne znai da nisu
umjetniki vrijedna ne zato to u njima nije svijet djece, ve zato to dijete jo nije odraslo
do potrebnog nivoa pieve misli. Pisac se mora kloniti pouka i tendencije, takva djela
djeca ne vole itati, poruka i tendencija mora prirodno izvirati iz djela, ne smije biti
nametnuta.
Da bi bilo prihvatljivo, djela mora imati stilsku ljepotu, mora u njemu biti i prava poezija,
istinske mudrosti i istine, mora biti arobno, prihvatljivo kao bajka. Dijete voli saznati to je
u svijetu koji ga okruuje i pokazuje veliko interesovanje za svaku knjievnu rije bilo
proznu ili pjesniku. Od djeteta ne moemo traiti da se opredjeljuje prema vrijednostima,
mada ne moemo zaobilaziti njegovo miljenje.

DJEJI PISAC I NJEGOVO DJELO

U pripovijedanju pisac uzima grau iz ivota, on se odluuje za oblast koju dobro poznaje,
za uoavanje karakteristinih detalja, dok pisac za djecu polazi od djetinjstva, on moe
poeti priu ili roman i o zbivanjima iz ivota uope, ali je vremenom suava na ue
podruje vodei rauna o moi djece i sposobnosti da razlikuje ivot o sebi i ivotu drugih
o kojima govori. Da bi neko napisao roman, priu ili pjesmu za djecu, bitno je poznavati
ivot djeteta.
Pripovjeda za djecu usmjerie panju na fabuliranje. Na osnovu koncepta linostima e
dati uloge, zapravo linosti e objasniti kao zasebne individue.
Knjievno djelo za djecu se ograniava na nivo znanja i poznavanja ivota. Umjesto da
ulazi u sloena psiholoka stanja, pisac e drugim putem pomou jezika i lokalnih boja
objasniti linosti i prikazati njihovo porijeklo i socijalnu pripadnost.Posluie se takoe i
argonom, dijalekatskim rijeima, te rijeima karakteristinim za zanimanje. Roman
Druina Pere Kvrice Mate Lovraka, na primjer, protie u dijalogu glavne linosti i grupe
djeaka. Svaki se iskazuje rijeima, te tako Lovrak profilira likove. Pisac se samo
povremeno uplie u radnju da pojasni zbivanje ili da ga usmjerava ka toku glavne zamisli.
Razliiti su oblici, vrste i forme knjievnosti za djecu: istorijski, kritiki i pedagoki. Pisac se
odluuje za forme koje im najvie odgovaraju, bio to roman, pripovjetka, pjesma ili drama.
Najraireniji su ovi tipovi romana: pustolovni, avanturistiki, viteki, istorijski, a manje
socijalni i psiholoki. Nisu zastupljeni ljubavni, satiriki i prosvjetiteljski,realistiki,
naturalistiki i simboliki.
U romanima je u osnovi zbivanje, i to na fabularnoj osnovi. Sadraj je sveden na najbitniju
okosnicu zbivanja i glavne motive. Na temelju fabule izgrauje se knjievni sie, koji je
zbijen i motiviran sadrajem djela. Motiv je tematski zaokruena graa. Prouavanje
motiva je vano za razumijevanje djela. Fabula je izgraena iz dogaaja koje povezuje
ivot junaka.
Meu najpoznatijim piscima prvih decenija dvadesetog stoljea bili su Mark Twain,
Molanar Ferenc, a na junoslavenskom podruju hrvatski pisac Mato Lovrak, i Slovenac
Tone Selikar. Fantazija, poetinost, udesnost, neobinost, slobodna igra matanja,
humor, neprilagoavanje moralistikim uticajima u osnovi je poezije za djecu, znai sve
ono u emu se izraavajos nedefinirana izvorna nejasna elja djeteta.
Djetetu treba pruiti svjee istine koje sa strogom logikom ne moraju biti u skladu, jer se
djeca probijaju kroz stege i reetke psihike cenzure, a to se sve uobliava u snu. Prava
poezija pouava dijete ne pouavajui ga, ona se ne smije sputati na djeji nivo, nego se
izdii do djetinjstva. Vano je znati koja je leksika djetetu bliska, kojim e rijeima izazvati
njegovu panju, kojim umjetnikim postupkom, melodijom i muzikom rijei. Dijete ima mo
opaanja, moe pronicati u neke sutine svijeta, ako mu ne bude data prihvatljiva vizija, i
dalje e ostati na povrini saznanja. Zaokupljeno igrom i suenom moi poznavanja ivota
nee ui u bit stvari. U svijetu odraslih osjea se kao malo dijete bez iskustva, ali ima i
malih ljudi koji znaju vie od drugih i ele jo vie saznati.
Sve to je reeno o velikoj i maloj knjievnosti ne treba shvatiti kao da su otrom linijom
odvojene. U svjetskoj knjievnosti (na primjer, Jonathan Swift Guliverova putovanja i
Daniel Defoe Robinson Crusoe), postoje djela koja su pisana za odrasle, a ostala su kao

djela za djecu. Ivo Andri i Skender Kulenovi nisu pisali za djecu, ali su njihove
pripovjetke djeca prihvatila, jer govore o njima. Iz Andrievih saznaju o svojoj prirodi, a iz
Kulenovievih o djetinjstvu. Djela raznih naroda za djecu imaju mnogo toga osobenog i
odgovaraju svim uzrastima to ih ova knjievnost postavlja, ali knjievnost za djecu ima i
neku svoju oznaku koju velika literatura nema ili je nema u toj mjeri i na takav nain kao
literatura za djecu. Djeci je potrebna i knjievnost drugih naroda, koja im postaje
dragocjena da upoznaju narode i ljude, njihovu istoriju i prolost.
Samo manji broj djela ostane i knjievna istorija ih vrednuje, mnoga se zaboravljaju.
Mnogo ta se u meuvremenu promijenilo i takva djela ne govore savremenom mladom
ovjeku i zato nemaju vanost kao u vrijeme nastajanja.
DJEJA KNJIEVNOST ILI KNJIEVNOST O DJECI ?
Naziv "djeja knjievnost" vie istie pripadanje djeci u formalnom smislu, ali ga mnogi
odbacuju upravo zato to se moe dvosmisleno tumaiti, to jest kao knjievnost koja je
pogodna ili namijenjena djeci i kao knjievnost koju stvaraju sama djeca. Ta se
dvosmislenost i ne osjea tako upadljivo, jer je rijedak sluaj da djeca stvaraju umjetniko
djelo, mada je bilo pojava da su se javljala i djeca sa literarnim sastavima u asopisima.
Termin "knjievnosti za djecu" nastao je upravo zato da se izbjegne dvosmislenost i
nesporazum u odreivanju ove knjievnosti, mada nije sasvim podesan zato to sadri
komponentu. Naziv djeja naginje ka autentinosti jedne knjievne oblasti knjievno
umjetnikog stvaralatva. U upotrbi je i naziv knjievnost o djeci za djela koja nisu
namijenjena mladim itaocima, mada se bave njihovim ivotom i sudbinom. Mnoga takva
djela sutinskije izdraavaju njihovu prirodu od takozvanih pravnih ili istih pisaca za djecu.

DJEJA POEZIJA
Za djeju poeziju ponekad se kae da je infantilna jer se obraa nedoraslom ovjeku. Kao
takva, mora se koristiti mitemskim jezikom. To je prikraeni govor, koji se izraava u
slikama i u kojem je racionalna smisaona sastojina podvrgnuta igri privida, iluziji
neosnovanosti. Pjesma za djecu se poigrava smislom i stoga je najblia djejem nainu
ponaanja. Pisanje za djecu je ist estetski, stvaralaki in, koji je pribiliava nadrealnom.
Pisanje pjesama za djecu je putovanje u svijet nemogueg, to je stvaranje utopijskog, a
nije ono to imenujemo avantura.
Pisati jednostavno, da to bude umjetnost, nije ba lahko. Naravno, svi tako ne misle. Oton
upani je pisao da nijedno djelo za odrasle nije dovoljno dobro za djecu, dok je svako
djelo za djecu dovoljno dobro za odrasle. To je pisao pjesnik za djecu koji je to mogao
shvatiti i osjetiti. Poezija za djecu ne ide daleko od djetinjstva, od njihove unutarnje tenje
da spoznaju sebe i svijet oko sebe. Ne ide daleko od zaviaja, jer je to mladom ovjeku
blisko, a bliska mu je i ljubav prema zemlji.
Kad je rije o poeziji o ratu kod nas, valja imati u vidu da djeca ne ele da se bave
tragikom, dosta im je rata koji su proivjeli. Neke zmelje u kojima je knjievnost za djecu
vrlo razvijena poslije drugog svjetskog rata uope nisu objavljivali takve knjige. Pisati o
ratu znai govoriti o sutini, to je van saznanja djece, a i nije neophodno, bolje je ostaviti

ih da sazru i da sami dou do saznanja. Prihvatamo kao istinu vezu djece i ivotinjskog
svijeta, to nije nita drugo do neko vraanje naivnosti, kao primitivnoj sferi koju su djeca
davno nadvladala, mada je svijest uvijekvue ka izvoritu. U knjigama Branka opia
nema pjesme, bajke ni aljive prie bez ivotinja, bez staraca, bez biljki, to je kao neto
spojeno, kao neto to izvire jedno iz drugog.
Od svih lirskih pjesama najkasnije se pojavila ljubavna pjesma. Trebalo je dugo vremena
da se prihvati da i dijete osjea ljubav koju ono izraava na svoj nain, da dijete proivljava
i doivaljava osjeanje prema drugom spolu. Djeca se brzo prihvatila zbirku Plavi uperak
Miroslava Antia. Njegova zbirka je dugo ekala na objavljivanje, a kad se pojavila, bila je
rado itana.
MODERNA DJEJA PJESMA
Savremenu djeju pjesmu esto nazivamo moderno, mada je i taj pojam nejasan.
Modernisti piu u prvom licu, ispovijedaju svoje svjetove u dugim monolozima, esto bez
socijalne i rodoljubive teme, lica djeaka nisu nacionalnim bojama oznaena. Vie ih od
svega toga zanimaju egzotini krajevi, neki fantastikom dokueni svijet. Radoznali mladi
ovjek se ne moe zadovoljiti samo igrom ili duhovitim priama o neemu to je plod
izmiljanja i udaljeno od realnosti. On hoe da ivi u realnosti s knjievnou, eli da sazna
sve to ga okruuje. Ne moe se prihvatiti ni shvatanje da e dijete samo spoznati svijet
kad mu za to doe vrijeme, a do toga vremena je dovoljna samo igra. Njihova pjesma nije
samo igra, ve mu ona osim igre nudi i cjelovitu sliku, predstavu, viziju svijeta.
Oni koji su pisali poeziju za djecu navodili su modernu djeju pjesmu kao udesni spreg
muzike, finog besmisla, blistave kombinatorike, praskave i stalno odravane humorne
temperature. Ona ima u sebi neto iz djejeg vienja svijeta, djejeg doivljavanja,
njihovog nivoa saznanja poznavanja ljudi i ivota.
Sve se rijei ne mogu dovesti u logian sklad sa stvarnou, jer je u modernoj pjesmi sve
iracionalno. Umjesto zbilje i logike, moderna pjesma nudi smijeh. Upravo zato to je
sloboda unutar djejeg bia, to ga priroda daruje obiljem mate, dijete nema jasnu
predstavu o tome da je ogranien prostor njegovog kretanja, njegovog djelovanja, on je
kao stanovnik svaije i niije zemlje.
Za doivljavanje poezije nisu bitne godine ni granice, pa ni odreivanja vremena, svako
polazi od moi prihvatanja i od stepena saznanja.
TEORIJA IGRE, NONSENSNA PJESMA
Rije nonsens je iz francuskog jezika, a znai bez smisla. Umjesto od logike polazi od igre
u kojoj ostvaruje neki smisao. U takvoj pjesmi je neobian spreg muzike i kombinacije
rijei, puna je neobinog, praskavog, i zbunjujueg humora.Da bi bio uspostavljen sistem
"znaenja", treba posegnuti za iracionalnim i potraiti neki smisao, ako se ikako moe
nai.
Nonsensna pjesma je na razmei sna i jave, istine i neistine. Pjesma namee potrebu
traganja za neim ega nema u uobiajenom smislu rijei, traganja za neim to je izvan
zbilje.Nekim pjesnicima takva pjesma nije prihvatljiva i tua. Udio mate je u biti
nonsensne pjesme, te fantazije i igre rijei, igre jezika i u jeziku.

Lahko je objanjiv pojam teorije igre i nonsensne pjesme, ali se u njenoj primjeni javljaju
problemi. Prije svega, kako shvatiti i ocijeniti poeziju u kojoj teorija igra nije primjenljiva.
Jezike igre, istina, postiu jezike uinke, one mogu ak i da prozivedu jezik i da se
poistovjeuju s prouzroenim ljudskim odnosima da bi se na kraju sve svelo na to da se
rijei igraju s nama, a ne mi sa njima.
injenica je da djela postaju zanimljiva im se oslobode gotovih ideja. Pjesma je iskljuivo
vezana za dijete i njegov poloaj u svijetu. Objektivno profilira svoj iskaz i postie onu
specifinu aromu vlastite sintakse. Valjalo bi obrazloiti po emu je nonsensna pjesma
Grigora Viteza, Zvonimira Baloga ili Duana Radovia samo zato to je u njoj fini
besmisao bolja i prihvatljivija od pjesme u kojoj ga nema. Da li njena novina i modernost u
tolikoj mjeri fetiiziraju da se zaboravlja na istorijske zakonitosti razvitka literature? Kako
prihvatiti da sopstveni feti postaje jedino objektivan i opevaei kriterij? Da li to znai da
literatura za djecu najveeg broja pisaca konzervativna ili je teorija igra jedna od prolaznih
pojava koja nije sasvim prihvaena.
Za nas je vano da pjesmi prilazimo kao umjetnici. Prihvatljiva nam je i pjesma nastala u
nonsensnu kao i van nje, bitno je da dokazuje istinu, da otkriva ivot djeteta, da ga vodi do
pune zrelosti.
Nonsensna pjesma je posve osloboena naslijea i tradicije. U sreditu je dijete koje tei
kao uvaavanju i potovanju njegove linosti, njegova iskustva. Kreui se na relacijama
sna i nesna pjesma se odrava iskljuivo na tim osnovama.
Duan Radovi je zaetnik moderne poezije za djecu, on je nametnuo prvu poetinost i
novi stih. Uzeo je ono to je najvrednije u poeziji Jovana Jovanovia-Zmaja ( razigranost,
oplemenjenu didaktiku,fantastiku). Duan Radovi i Grigor Vitez u veini pjesama su
napisali ustaljeno shvatanje da poezija za djecu mora imati epsko-lirki karakter, da mora
biti priica u stihu. U pjesmi je normalno da vrabac rauna, da aba ita novine, da
ivotinje daju oglase u tampi, da ajkule pue na lulu itd. Pjesnik dodaje svemu ljudske
osobine, a dijete voli da se stavlja u poloaju raznih stvari, pojava i ivotinja, da ih
oponaa, da se identificira sa njima.
HISTORIJSKI PREGLED DJEJE KNJIEVNOSTI
Meu prve djeje pisce historiari pominju zbirku o ivotinjama pod naslovom Panatantra,
koju je napisao indijski mudrac Vinuarman. U staroj Grkoj su, takoe, bile popularne
prie o ivotinjama i basne naroito Ezopove (VI.st.prije nae ere) Homerova Ilijada i
Odiseja su takoe bile pogodne i cijenjene kao tivo za mlade. U starom Rimu je bila
cijenjena Vergilijeva Eneida. Pod uticaje i osloncem na antiku kulturu renesansa je
razvijala kult prirode, koju su pisci opisivali.
Veliala je radosti, njegovala tjelesne i duhovne ljepote. Pisci su doprinijeli da se ovjek
oslobodi stega koje su ga sputavale.
Romantiari su imali drugaiji odnos prema ivotu od prosvjetitelja i znatno su doprinijeli
razvitku djeije knjievnosti. Priroda, koja je bila gotovo izuzta iz djela sada je jedna od
estih tema. Romantiari su se okretali prolom vremenu i egzotici. U doba romantizma
osobito su bili cijenjeni historijski romani. itaocima su bili zanimljivi, osobito djeci zbog
sadrine, ai naina prikazivanja historijskih dogaaja i vremena.

Nastali su prteno na fantastinoj podlozi.

Realizam je nastao kao reakcija na romantizam. Od kraja IX.st. javljala se tenja da se
stvarnost prikazuje istinito i bez uljepavanja. Pisce otada sve vie privlai povijesna
graa. U doba realizma procvjetala je pripovjetka kao zaseban knjievni rod. Realisti su
opisivali ivote junaka, a esto su likovi bila djeca. Duboko su prodirali u sutinski ivot
junaka, osvjetljavajui ih i s psiholoke strane. Kada je rije o knjievnosti za djecu,
nastojali su da izraze njihova shvatanja i poglede na svijet.
Poslije realizma razvila se granina vrsta literature u kojoj su djeca bila u centru dogaaja.
Meu najpoznatijim piscima bio je Mark Twain, koji je napisao djela Doivljaji Toma Sojera,
Doivljaji Haklberi Fina.

NAJZNAAJNIJI PISCI U DJEJOJ KNJIEVNOSTI

Kako smo rekli ima pisaca koji nisu svoja djela namijenili djeci, niti su pisali za djecu, ali su
njihova djela bila prihvaena i rado itana meu djejom publikom. Oni koji se posebno
istiu i koji zavrijeuju svaku panju, kako kod djece, tako i kod odrasle italake publike
su:
1) Umjetnika bajka
Charles Perrault
Braa Grimm
Aleksandar Sergejevi Pukin
Wilhelm Hauff
Hans Ch
Cristian Andersen
Lewis Carol
2) Istonjaka bajka
Tisuu i jedna no
3) Novi pisci bajki
Ivana Brli Maurani
Vladimir Nazor
Ahmet Hromadi
Svetlana Markovi
Sunana krinjari
4) Fantastina bajka
Carlo Colodi
Antonio de Saint Egzupety
Ela Peroci
5) Basne
Ezop

 La Fontaine Jean de
Ivan Andrijevi Ephraim
6) Pjesnici
Oton upani
Grigor Vitez
Ismet Bekri
Velimir Miloevi
Nasiha Kapidi Hadi
Vidoje Podgorec
Miroslav Anti
7) Moderni pjesnici
Slavko Janevski
Duan radovi
Dane Zvajc
Zvonimir Balog
Demaludin Lati
8) Pripovjedai
Ivan Cankar
Hamdija Muli
Branko opi
Ivo Andri
Edhem Mulabdi
Skender Kulenovi
Advan Hozi
9) Realistike prie
Slavko Kolar
ukrija Pando
Alija H.Duboanin
10) Prie o ivotinjama
Jack London
11) Romani o djetinjstvu
Mark Twain
Ferenc Molnar
Mato Lovrak
Tone Selikar
Nusret Idrizovi
Ivan Kuan

12) Avanturistiki roman

Daniel Defoe
Jonathan Swift
13) Nauno fantastini roman
Jules Verne
ZAKLJUAK
Knjievnost za djecu je bitna jer djeluje vaspitno, odgojno, i obogauje unutarnji ivot
djeteta. Polazi od take na kojoj se nalazi u psiholokom i emocionalnom stanju. Na drugi
nain dijete ne bi moglo bogatiti svoja saznanja. Forma i struktura ovakvih djela
nagovjetavaju slike kojima moe da struktuira svoje sanjarenje, da shvati kako mora
savladati mnoge prepreke, jer borba je sutinski dio ljudskog postojanja. Treba mu otkriti
itav ljudski ivot. Djeca su naklonjena prema licima koja su na strani dobra, koja uvijek
ine dobro, bore se za istinu, i esto se poistovjeuju sa junacima prie. Upravo je to i
bitno, jer u takvim godinama trebaju nauiti ta su prave stvari u ivotu, kako uvati
dostojanstvo i pravdu, kako da budu i ostanu poteni i marljivi, a da zlo i nesrea uvijek
dou onome ko je i inio loe stvari.
LITERATURA
Muris Idrizovi, Knjievnost za djecu, Sarajevo, 1998.
Dalibor Cvitan, Antologija pjesnitva za djecu, Zmajeve igre, Novi Sad,1975.
Milan Crnkovi, arobni govor djetinjstva, Zagreb,1978.
Muris Idrizovi, Knjievnost za djecu i omladinu, Svjetlost,1991.
Milovan Danojli, Naivna pesma, Nolit,1976.