UNIVERZITET U TUZLI

FARMACEUTSKI FAKULTET

Mirjana Labus
POTREBA ZA PROTEINIMA U PREHRANI
Seminarski rad

Tuzla, Juli 2014.godine

UNIVERZITET U TUZLI
FARMACEUTSKI FAKULTET

Mirjana Labus
POTREBA ZA PROTEINIMA U PREHRANI
Seminarski rad

Tuzla, Juli 2014.godine

Podaci o seminarskom radu

Naziv predmeta : Bromatologija

Voditelj: dr. sc. Midhat Jai, red. prof.
Broj stranica: 12
Broj slika: 2
Broj tablica: 3
Broj priloga: 1
Broj literaturnih referenci: 8
Saetak:
U ovom seminarskom radu se opisuju struktura proteina, njihove funkcije u organizmu, izvori
u hrani i njihov znaaj u prehrani. Bit e prikazana graa i hemijska struktura proteina i
aminokiselina, te podvrste aminokiselina. Govori se o njihovoj gradivnoj, odbrambenoj,
pokretakoj i enzimskoj funkciji u organizmu. Nadalje se analiziraju biljni i ivotinjski izvori
proteina za prehranu, njihove razlike u sastavu aminokiselina i znaaj za prehranu.
Kombinacijama razliitih izvora se postie ujednaen unos potrebnih proteina, odnosno
aminokiselina. To se posebno odnosi na esencijalne aminokiseline, iji jedini izvor za
organizam predstavlja hrana, te je njihov sadraj u hrani limitirajuu faktor za kvalitet
proteina. O nainu ispitivanja kvaliteta proteina i standarda pri ispitivanju e biti rijei u
daljem tekstu seminarskog rada. Zakljuak rada predstavlja kratki osvrt na navede cjeline i
njihovu povezanost. Zakljuuje se da se pravilnom i uravnteenom ishranom moe
obezbijediti kvalitetan i potreban unos proteina u organizam, potrebnih za obavljanje
fiziolokih procesa. U prilogu rada su prikazani tabelarni podaci koji se odnose na dnevne
potrebe za nekim esencijalnim aminokiselinama.
Kljune rijei :
Proteini.
Esencijalne aminokiseline.
Kompletan protein.
PER.

Sadraj

1.UVOD ................................................................................................................................5
2.POTREBA ZA PROTEINIMA U PREHRANI.................................................................6
2.1. Hemijska graa proteina i prisustvo u hrani ...................................................................6
2.2. Esencijalne aminokiseline u hrani ..................................................................................8
2.3. Uloge i potrebe aminokiselina i proteina u organizmu....................................................9
3. ZAKLJUCAK ..................................................................................................................11
Literatura...............................................................................................................................12

1. UVOD
Proteini su visokomolekularni polimerni azotni spojevi, koji hidrolizom daju aminokiseline.
Ime im potie od grke rijei protos to znai prvi, najvaniji. Proteini su velika skupina
makromolekula koji ulaze u sastav ivih organizama. Proteini se neprestano razgrauju i
izgrauju u ljudskom organizmu te je potreban adekvatan unos aminokiselina hranom, kako
biljnog tako i ivotinjskog porijekla.
Proteini su od vitalnog znaaja za uspostavljanje homeostaze i funkcionisanje ivog sistema.
Uloga proteina je nezamjenjiva u organizmu. Proteini ini glavnu gradivnu, pokretaku i
odbrambenu snagu organizma. Aminokiseline i njihovi derivati djeuluju kao medijatori i
kofaktori u stotine biohemijskih reakcija. Slijed aminokiselina za svaki protein je odreen
genetikim kodom i visoko je konzerviran, to jest, u pravilu ne dolazi do izmjene slijeda, kao
ni sekundarne i tercijarne strukture.
Proteini pored nutritivne funkcije igraju i vanu ulogu u industriji, gdje se koriste kao
poboljivai izgleda, ukusa, teksture i viskoziteta prehrambenih proizvoda. Za razliku od
ostalih supstanci proteini sadre relativno konstantan iznos azota (16%) te se kod odreivanja
proteina odreuje procenat azota. (Strauss, 2009) .
O dnevnim potrebama i ulogama proteina i aminokiselina u ljudskom tijelu, te o
industrijskom i hemijskom znaaju, e biti govora u narednim poglavljima.

2. POTREBA ZA PROTEINIMA U PREHRANI

2.1.Hemijska graa proteina i prisustvo u hrani
Proteini predstavljaju prirodne dehidratacione polimere aminokiselina. Aminokiseline su u
proteinu meusobno povezane peptidnim vezama. Raznolikost u grai proteina je uslovljeno
kombinacijama 20-tak aminokiselina i njihovim meusobnim kombiniranjem. Proteini su
glavni gradivni materijal ljudskog tijela. Proteini po svojoj strukturi i funkciju igraju
nezamjenjivu ulogu u svakom ivom organizmu. Pored gradivne, transportne i imunoloke
funkcije (Imunoglobulini)1 proteina, oni takoer ine osnovnu gradivnu jedinicu enzima.
Enzimi su biokatalizatori koji ubrzavaju hemijske reakcije u organizmu. Svi biohemijski i
fizioloki procesi u organizmu su direktno ili indirektno ovisni o enzimima, te bez njih ivot
ne bi bio mogu. (operak i voriec, 2009.).
Proteini se mogu prema hemijskom sastavu podijeliti na jednostavne i sloene proteine.
Jednostavni proteini su izgraeni samo od aminokiselina, dok u sastav sloenih proteina ulaze
ugljikohidrati, masne kiseline, metalni joni itd.
Osnovna gradivna jedinica proteina su aminokiseline. Hemijski gledano su to karboksilne
kiselina koje na alfa C atomu imaju vezanu amino skupinu u L orijentaciji 2, slobodan vodikov
atom i takozvanu ''R'' skupinu, koja je karakteristina za vrstu aminokiseline (slika 1.).
Aminokiseline su meusobno povezane peptidnim vezama. Prema hemijskoj strukturi R
skupine aminokiseline se daju podijeliti u tri skupine: neutralne, kisele i bazne.
Neutralne aminokiseline ne sadrane atomske grupe sa slobodnim naelektrisanjem u R
skupini. R skupina u neutralnim aminokiselinama moe biti nesupstituisana ili alifatska
(Valin, Leucin, Alanin, Glicin, Izoleucin), heterociklina (Prolin), hidroksilna (Serin,
Treonin), aromatska (Fenilalanin, Tirozin, Triptofan) merkapto (Metionin) i karboksiamidna
(Glutamin, Asparagin). (operak i voriec, 2009.).
Kiseline aminokiseline sadre dodatnu karboksilnu skupinu u svojoj strukturi, lokaliziranoj
na R skupini. U ovu skupinu se ubrajaju Glutamat i Aspartat. Glutamin i Asparagin su zapravo
amidni esteri ovih aminokiselina.
Bazne aminokiseline ili diaminomonokarbonske kiseline, sadre dodatnu amino skupinu u
bonom R lancu i daju cijeloj molekuli bazni karakter. Bazne aminokiseline su Histidin,
Arginin i Lizin. Arginin zapravo sadri gvanidino skupinu, koja je najbaznije organsko
jedinjenje koje se javlja u prirodi (Strauss, 2009).

Alfa i beta Tubulin ulaze u sastav citoskeletona i ine glavne gradivne jedinice elije.
Hemoglobina kao glavni transportni protein ini esencijalan dio sistema za obezbjeivanje
elija kiseonikom. Imunoglobulini su sloeni proteini koji inaktiviraju patogene organizme i
ksenobiotike iz organizma i tako ga tite.
2
Iako iskljuivo aminokiseline L orijentacije ulaze u sastav proteina i enzima, u ljudskom
organizmu se mogu pronai i D aminokiseline ali njihova funkcija jo uvijek nije poznata.

Slika 1. Opta strukturna formula aminokiselina.(Strauss, 2009)

Karakteristian slijed aminokiselina u proteinu je striktno odreen genetskim kodom, koji
ini konzerviran slijed nukleinskih kiselina. Proteinsku strukturu odravaju razliite vrste
kovalentnih i nekovalentnih interakcija izmeu hemijskih skupina kao to su vodikove veze,
jonske, elektrostatske, dipolne, hidrofobne interakcije te disulfidne veze. Taj proces se naziva
svijanje proteina (eng. Protein folding) i uveliko ovisi o pH, temperaturi i samim slijedom
aminokiselina.(Strauss 2009.).
Proteini, odnosno aminokiseline, su od esencijalnog znaaja za opstanak organizma i njihov
deficit moe dovesti i do smrti, stoga je bitno da ljudi prehranom unose dovoljne koliine
proteina i aminokiselina. Aminokiseline pored gradivne uloge u strukturi proteina takoer
predstavljaju izvor energije. Glikogene aminokiseline (Glutamat i Glutamin) se mogu
transformirati u glukozu i tako ui u proces glikolize i obezbijediti organizmu potreban ATP.
Glicin, Alanin i Valin se pak mogu direktno prevesti u Acetil koenzim-A i ui u Krebsov
ciklus.(Damodavan S. i Paraf A., 1997.).
Poto proteini predstavljaju glavni sastojak svih elija oni se mogu pronai u hrani i biljnog
i ivotinjskog porijekla. Vrijednost proteina koji se nalaze u hrani biljnog i ivotinjskog
porijekla se procjenjuje na osnovu aminokiselinskog sastava. Neke aminokiseline ljudski
organizam moe sam sintetisati te njih nije neophodno uzimati hranom, takve aminokiseline
nazivano neesenacijalnim. Za razliku od neesencijalnih aminokiselina postoje i aminokiseline
iji jedini izvor predstavlja hrana. One se nazivaju esencijalne aminokiseline. U esencijalne
aminokiseline se ubrajaju: triptofan, fenialanin, lizin, treonin, valin, metionin3, leucin,
izoleucin, arginin4, histidin. Iz toga slijedi da se preporuuje konzumiranje proteina u iji
aminokiselinski sastav ulaze velikim dijelom esencijalne aminokiseline.(Damodanav S. i
Paraf A.,1997.).
Pored nutritivnih osobina, proteini su znaajni u ispoljavanju senzornih atributa u hrani.
Sklonosti prema odreenoj vrsti hrane temelje se na organoleptikoj percepciji (izgled,
tekstura, boja, miris, okus). Proteini daju mnogim namirnicama karakteristine atribute i
osobine. Gluten u peninom branu je odgovoran za sjajni izgled kore i daje tijestu elastine
osobine. Miozin i Aktin daju mesu karakteristinu vlaknastu strukturu4, dok crvena boja mesa
potie od hemoglobina i mioglobina (Damodavan S.i Paraf A., 1997).
Voda se takoer nalazi u svi ivim organizmima, pa i u hrani. U hrani voda igra vanu ulogu
pogotovo jer ulazi u interakcije sa proteinima. Sa termodinamikog gledita sve osobine
proteina ovise o njihovoj interakciji sa vodom. Tako proteini sa mnogo neutralnih ili
hidrofobnih aminokiselina imaju tendenciju da grade sferne oblike usljed odbijanja molekula
vode. To se smatra razlogom zrnaste strukture mlijnih proizvoda. Daleko vei znaaj imaju
proteini koji pokazuju vei afinitet prema vodi. Ti proteini vezuju znaajne koliine vode, i
izraeno je kapacitetom za vezanje vode. Voda moe biti vezana, hidrodinamska, kapilarna i
fiziki zatoena voda. Fiziki zatoena voda ini najvei udio vode u proteinima. Ta voda je
razlog za sonost i mekost mesa i mesnih proizvoda.(Damodavan S. i Paraf A., 1997.)
Predhodno je spomenuto da sve namirnice u veoj ili manjoj mjeri sadre proteine, meutim
one se razlikuju po aminokiselinskom sastavu. Namirnice koje sadre 8-10 aminokiselina u
adekvatnom odnosu su najvie cijenjene. Tu spadaju jaja, mlijeko (surutka), meso i soja.
3

Metionin i homocistein se tokom metabolizma pretvaraju jedan u drugi, ali ih organizam

ne moe de novo sintetizirati. Cistein se moe dobiti iz homocisteina, tako da se
aminokiseline koje sadre sumpor tretiraju kao jedinstvena grupa. Isto tako Arginin se
tokom ciklusa uree transformie u ornitin i citrulin te ponovno u arginin , te se i ove tri
aminokiseline svrstavaju uzasebnu grupu esencijalnih kiselina.
4
Miozin i aktin su proteini koji u svojoj strukturi pokazuju izrazito visok udio alfa heliksa,
to je odgovorno za njihov vlaknasti izgled.

Ostale namirnice ne sadre dovoljan broj aminokiselina, ali se njihovim kombiniranjem moe
dobiti adekvatan spektar za ishranu, to je posebno znaajno kod vegeterijanske ishrane.
2.2. Esencijalne aminokiseline u hrani
Esencijalne aminokiseline imaju mnoge uloge u organizmu bez kojih ne bi bilo mogue
uspostaviti homeostazu. Te aminokiseline organizam nije u stanju de novo sintetizirati, niti ih
moe skladititi. Stoga je vano da se svakodnevnom ishranom unose dovoljne koliine
proteina u iji sastav ulaze esencijalne aminokiseline. Pojam kompletni proteini se koristi da
bi opisao namirnice koje sadre sve esencijalne aminokiselineu adekvatnom odnosu koji je
potreban za fizioloki metabolizam ljudskog tijela. Nekompletni proteini mogu u svom
sastavu imati sve esencijalne aminokiseline ali im odnos nije adekvatan, time se
podrazumijeva da su prisutne esencijalne aminokiseline, ali samo u tragovima.(Jasic M.2014.)
Potreba za aminokiselinama se izraava pomou metabolikih potreba. Pod metabolikom
potrebom se podrazumijeva energetski utroak svih biohemijskih puteva koji zahtijevaju
odreene aminokiseline za normalno funkcionisanje. Mjerenjem obima tih reakcija mogue je
ustanoviti i izraunati potrebe za aminokiselinama u posebnim stanjima (rast, laktacija,
trudnoa...). Potrebe u ishrani za odreenim aminokiselinama su definirane parametrima iz
metabolikih potreba. Teoretski je mogui odrediti adekvatan spektar potrebnih aminokiselina
za pojedinca i tako modificirati ishranu, meutim to je skupocjen i komplikovan proces.
Uravoteenom ishranom je mogue obezbijediti adekvatan unos svih aminokiselina. To je
posebno vano za vegeterijance. ovjek koji unosi namirnice i biljnog i ivotinjskog porijekla
rijetko treba da unosi dodatne suplemente za prehranu, poto meso i jaja sadre sve potrebne
aminokiseline u odgovarajuim omjerima, bez obzira na porijeklo. Meutim namirnice
biljnog porijekla variraju uveliko u sastavu i sadraju aminokiselina. Mahunarke, leguminoze,
sjemenke i itarice punog zrna su idealni izvori za esencijalne aminokiseline. Neke namirnice
koje sadre vie od 7% proteina su: soja, lee, crveni i bijeli grah, brazilski orah, tikvine
sjemenke, penica ra, bademi, orasi... (Jasic M. 2014.)
Iako ove namirnice sadre visok udio esencijalnih aminokiselina, njihovi proteini nisu
kompletni. Stoga se trebaju kombinovati razliiti biljni proizvodi da bi se obezbijedio
adekvatan unos esencijalnih aminokiselina (slika 2.). itarice, iako predstavljaju kvalitetan
izvor proteina, esto pokazuju deficit Lizina i Metionina, te je preporuena njihova
kombinacija sa mahunarkama.
to se tie ivotinjskih izvora proteina prije svega je to meso. Meso i mesni proizvodi u
svom sastavu pokazuju vrlo visok udio proteina, ak i do 80%, meutim sadre i dosta
masnoa. Meso sa malim udjelom masnoa a visokim udjelom esencijalnih aminokiselina kao
triptofa su puretina i piletina. Riblje meso je takoer cijenjeno kao izvor proteina, jer sadri
kompletne aminokiseline i omega-3 masne kiseline.
Ipak standard za kompletirane proteine predstavljaju jaje i mlijeko. Jaja i proizvodi od jaja
sadre sve esencijalne aminokiseline u idealnim omjerima. Mlijeko pokazuje sastav
aminokiselina slian majinom mlijeku te predstavlja idealan izvor proteina. Meutim zbog
relativno visokog udjela masnoa treba ga unositi u ogranienim koliinama.
2.3. Uloge i potrebe aminokiselina i proteina u organizmu
Aminokiseline, odnosno proteini imaju nezamjenjivu ulogu i irok spektar funkcija u
organizmu. Prije svega oni grade enzime bez kojih nijedna biohemijska reakcija ne bi bila
mogua. Pored uloge kao enzimi, proteini imaju i bitnu gradivnu ulogu. Miina masa se

sastoji od proteina i ima mehaniku ulogu kao i kontraktilnu ulogu. BCAA,eng. broad chain
amino acids- aminokiseline razgranatog lanca, su procentualno najzastupljenije aminokiseline
u miiima. U ovu skupinu spadaju leucin, izoleucin i valin. Sve tri aminokiseline su
esencijalne te je njihov adekvatan unos posebno vaan za djecu u pubertetu, gdje se nagli rast
mora pratiti odgovarajuom ishranom. Dnevne potrebe za ovim aminokiselinama se kreu
izmeu 110-135 mg/kg/dan5 (Report of a technical WHO/FAO/UNU expert consultation,
2007.).
Arginin je vrlo bitna esencijalna aminokiselina, iako se definie kao semiesencijalna jer se
nalazi u povratnoj sprezi sa ornitinom u ciklusu uree. Arginin se nalazi u vezivnom tkivu i
zajedno sa lizinom izgrauje hrskavicu i elastino tkivo. Bitan je i u iskoritavanju azota u
organizmu, jer je kljuna komponenta ciklusa uree, i time obezbjeuje eliminaciju uree i
amonijaka iz organizma.( operak i voriec, 2009.).
Aminokiseline koje sadre sumpor, metionin i cistein, su esto limitirajui faktor kvaliteta
proteina jer se u leguminozama esto nalaze u graninim koliinama, dok su prisutne u
itaricama i u mesu u adekvatnim udjelima. Metionin i njegov metabolit homocistein su
kljuni faktori u C-1 metabolizmu Folne kiseline i vitamina B-12, koji igraju kljunu ulogu u
sintezi hema i produkciji eritrocita. Potrebe za aminokiselinama koje sadre sumpor iznosi 13
mg/kg/dan.7 .( operak i voriec, 2009.).
Triptofan je aromatska aminokiselina koja ima nezamjenjivu ulogu u nervnom sistemu. U
organizmu se triptofan metabolizira u neurotransmiter serotonin i u nikotinamid. Iako je
triptofan najmanje rasprostranjen u namirnicama njegov deficit se oituje tekim
poremeajima. Poto se moe metabolizirati u nikotinamid i time zamijeniti niacin, ukoliko
postoji deficit u ishrani, on ima svostva slina vitaminima. Izvori triptofana su okolada,
piletina, puretina, jaja, mlijeko, crveno meso itd. Dnevne potrebe se kreu izmeu 3 i 5
mg/kg/dan7,6. .( operak i voriec, 2009.).
Potreba za aminokiselinama je posebno poveana za djecu i dojenad. Njihov metabolizam
je ubrzan i zahtijeva vee koliine odnosno udjele esencijalnih kiselina nego odrasli ovjek.
Majino mlijeko predstavlja idealan izvor proteina i aminokiselina za dojenad. Ono sadri
kompletne proteine te cijeli spektar slobodnih esencijalnih aminokiselina. Tokom prvih 6
mjeseci ivota majino mlijeko se smatra idealnim i dovoljnim izvorom nutrijenata za
dojene. Naravno ta injenica implicira da dojilja ima odgovarajuu ishranu. Stoga dojilje
imaju poveanu potrebu za nutrijentima. Potrebe za proteinim ase poveavaju za 15-20
grama. .( operak i voriec, 2009.).
Da bi se obezbijedio kvalitetan unos proteina u ishrani vano je ispitati sastav proteina
razliitog porijekla, da bi se utvrdila pogodnost za ishranu. Najee koritena metoda za to
jeste izraunavanje procentualnog sastava aminokiselina prema vaeem standardu. Standard
koji pokazuje najvii kvalitet jesu proteini jaja. Jaja sadre idealnu kombinaciju aminokiselina
potrebnih za prehranu. Ovalbumini se smatraju kompletnim proteinima jer sadre sve
esencijalne aminokiseline u odgovarajuim koliinama. Iz njega se izvodi jajano proteinski
omjer JPO. U odnos se stavlja izmjerena procentualna vrijednost za odreenu aminokiselinu u
ispitivanom uzorku i podijeli sa odgovarajuim procentom iste aminokiseline u jajetu.
Dobiveni rezultat je bezdimenzionalni broj izmeu 0 i 1, to je cifra blia jedinici udio
aminokiseline vie odgovara idealnim uslovima. Na istim principu se odreuje i mlijeno
proteinski odnos, MPO.(Jasic M. 2014).

5
6

Pogledati priloge 1 i 2.
Pogledati prilog 3.

% aminokiselina u ispitivanom proteinu

JPO =
% aminokiselina u proteinima jajeta
% aminokiselina u ispitivanom proteinu
MPO=
% aminokiselina u proteinima mlijeka

Slika 3. Jajano proteinski i mlijeno proteinski odnos(Jai M.2014)

Proteini surutke predstavljaju najefikasniji izvor proteina za rast miine mase. Surutka
posjeduje kompletan spektar aminokiselina potrebnih ljudskom organizmu i pokazuje visoku
bioraspoloivost i iskoristivost, brzo je probavljiva i sadri nizak udio masti i ugljikohidrata.
Naroito je visok sadraj lizina i ostalih aminokiselina razgranatog lanca, potrebnih za
izgradnju miinog tkiva, te se iz tog razloga preparati surutke (eng. Whey) esto koriste kao
dodaci prehrani za bodybuildere. (Jasic M.2014.)
PER ili protein efficency ratio je meu najstarijim i danas dan esto koritenim metodama
ocjene kvaliteta proteina. Temelji se na mjerenju poveana tjelesne mase u odnosu na unijetu
koliinu proteina. PER se dobije tako to se poveanje mase u gramima podijeli sa koliinom
unijetih proteina u gramima. I ovdje surutka daje najvie vrijednosti u razliitim ispitivanjima.
Mnoge dravne institucije koriste PER sistem ocjene kvaliteta kao temelj za izraunavanje
preporuke dnevnog unosa proteina.
Dnevne potrebe za proteinima variraju u odnosu na spol, godine, stanje uhranjenosti, fiziku
aktivnost itd. Openito su dojenadima i djeci do 16 godina potrebne dvstruko vee koliine
proteina po kilogramu tjelesne teine nego odraslim. U prosjeku zdravom mukarcu od 70 kg
je potrebno izmeu 0,8 i 0.9 g/kg/dan proteina, taj odnos se poveava ukoliko je ispitivanik
fiziki aktivan, odnosno ako se bavi sportom, gdje ishrana pored poveane koliine proteina
treba da sadri i vie ugljikohidrata kao brzi izvor energije.(Jasic M. 2014.)

3. ZAKLJUAK
Hemijska graa proteina i prisustvo u hrani.
Proteini i aminokiseline predstavljaju jedan od tri osnovna nutrijenta, pored eera i lipida.
Proteini predstavljaju dehidratacione polimere aminokiselina, povezanih peptidnim vezama.
Oni ine enzime i enzimske sisteme koji igraju ulogu u svim aspektima koji se pridonose
homeostazi.
Esencijalne aminokiseline u hrani.
Esencijalne aminokiseline su: triptofan, fenialanin, lizin, treonin, valin, metionin, leucin,
izoleucin, arginin, histidin.
Kompletnim proteinima se nazivaju oni koji sadre sve esencijalne aminokiseline u
odgovarajuoj koliini.
Uloge i potrebe aminokiselina i proteina u organizmu.
Dnevne potrebe za proteinima su razliite za spolove i za uzraste. Djeci i adolescentima su
potrebne vee koliine spram tjelesne mase nego odraslima. Najkvalitetniji proteini su oni iz
jaja i mlijeka. Stoga se ti proteini i koriste kao standard za izraunavanje kvaliteta proteina.

Literatura
1. operak I. i voriec D., trausova medicinska biokemija, Zagreb 2009. 162-167
strana, preuzeto sa www.shopingcentar.com(juli 2014.)
2.
L. Stryer, Biochemistry,105-111strana, Stanford University, 1981.,preuzeto sa
https://icampus.strayer.edu/(juli 2014.)
3. Damodaran S.i Paraf A., Food proteins and their application, Mercel Dekker inc.
1997. Stranice 11-20,preuzeto sa www.crcpress.com(juli 2014.)
4. Protein and amino acid requirements in human nutrition, Report of a technical
WHO/FAO/UNU expert consultation, poglavlja 7 i 8, 2007.preuzeto sa
http.//whqlibdoc.who.int/trs/WHO_TRS_935_eng.pdf (juli 2014.)
5.

Jai M. ,2014., Predavanja iz predmeta 'Bromatologija', preuzeto sa

www.tehnologijahrane.com (juli 2014.)

Prilozi

Prilog 1. Dnevne potrebe za Leucinom.

Prilog 2. Dnevne potrebe za Leucinom i Valinom

Prilog 3. Dnevne potreba za Triptofanom.