www.nasciturus.

com

I DIO:
1.

UVOD

POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA

Meunarodno pravo je sustav pravila koja na pravni nain ureuju odnose izmeu subjekata
toga prava. Dakle, osnovni elementi su:
a.)

meunarodno pravo je sustav pravnih pravila u smislu da se pretpostavlja da

ono u svojoj cjelini nema praznina. Pravila pozitivnog meunarodnog prava koja proizlaze
iz svih njegovih izvora, mogu se obuhvatiti zajednikim nazivom meunarodnog pravnog
poretka, u najirem znaenju te rijei.
Ako stranke meunarodnog spora povjere svoj spor nekom meunarodnom sudskom ili
arbitranom tijelu na odluivanje na toj osnovi, najmanja je mogunost da e se pri
odluivanju sudac ili arbitar suoiti s problemom praznina u meunarodnom pravu.
Ipak, u nekim posebnim, mada rijetkim sluajevima, praznine u tome meunarodnom
pravnom poretku postoje ponekad je neko pravilo najopenitije naravi pa ne daje
zadovoljavajue rjeenje za sve konkretne sluajeve na koje se ima primijeniti. U nekim
sluajevima unaprijed odreeno pravilo meunarodng prava ne postoji jer se sve drave
zbog svojih sukobljenih interesa nisu o njemu mogle sloiti.

b.)

meunarodno pravo na pravni nain ureuje odnose izmeu svojih

subjekata, ime se eli istaknuti razlika izmeu istinskih pravila meuarodnog prava ije
krenje povlai odgovornost po tom pravu, od razliitih pravila utivosti (kurtoazije),
pukog obiaja ili pravila nastalih tradicijom, koja nemaju pravni znaaj. Krenje i takvih
pravila ponaanja moe izazvati nesuglasice i sporove, i najee dovodi do recipronog
ponaanja povrjeene strane, ali ne povlai odgovornsot po meunarodnom pravu.

c.)

pojam subjekta meunarodnog prava u povijesti je bio podloan promjenama.

U 17. stoljeu Grotius subjektima nazivao podanike njihova vladara. Kasnije se
subjektima smatraju nosioci prava i obveza.

U 19. stoljeu kada se vlast vladara poela ograniavati, prevladalo je gledite da su subjekti
meunarodnog prava iskljuivo neovisne, tj. suverene drave. To su uz drave danas jo i
meuvladine meunarodne organizacije. Priznati ustanici i oslobodilaki pokreti koji se
bore za dravnost privremeni su subjekti meunarodnog prava s ogranienom pravnom i
djelatnom sposobnou. Prije su subjekti s ogranienom sposobnou bila i neka

www.nasciturus.com
internacionalizirana podruja, npr. Slobodni grad Danzig. Danas takvih subjekata
meunarodnog prava nema.
Iako meunarodno pravo nije zatieno djelotvornom dravnom sankcijom, ipak se radi o
pravu! (iako se ta pravila esto kre).
S tim u vezi ponajprije treba naglasiti da se smatraju nepostojeima pravna pravila koja bi
ureivala meunarodne odnose u nekim prostorima nedostupnima ovjeanstvu (npr. u
samom sreditu planeta) te sva druga pravila koja je fiziki nemogue izvriti.
Slino tome, gdje god fiziki postoji samo jedno mogue ponaanje, pravna pravila koja bi ga
nalagala takoer ne psotoje jer su nepotrebna.
Pravna pravila postoje samo tamo gdje je mogu izbor ljudskog ponaanja i gdje je
neophodno ta ponaanja regulirati na nain da se neka od njih bilo dopuste ili zabrane ili
ogranie.
Ipak, meunarodno pravo se u mnogo emu razlikuje od unutarnjeg prava pojedinih drava.
SUBJEKTI unutarnjeg prava su ovjek pojedinac i pravne osobe, a glavni subjekti
meunarodnog prava su neovisne (suverene) drave i meuvladine organizacije.
GLAVNI IZVORI unutarnjeg prava su ustav, zakoni i podzakonski akti koje donosi sredinja
dravna vlast, a izvori meunarodnog prava su ugovori, obiaj, opa naela prava i neke vrste
jednostranih akata drava.
Unutarnje pravo je preteito PRAVO SUBORDINACIJE, jer su njegovi subjekti podinjeni
tom pravu koje propisuje dravna vlast. Meunarodno pravo je PRAVO KOORDINACIJE jer
se ono stvara, mijenja, dokida i primjenjuje u odnosima jednakih drava i drugih subjekata
koji su mu u naelu podinjenji slobodnom voljom.
Za razliku od unutarnjeg prava, meunarodno pravo NE POZNAJE CENTRALIZIRANIH
ORGANA za osiguranje i izvrenje njegovih pravila. Meunarodno pravo ne poznaje ni
sudske organe s obvezatnom nadlenou za sve njegove subjekte. Nadlenost glede
rjeavanja sporova putem stalnih i arbitranih meunarodnih sudova uvijek se zasniva na
obostranom pristanku stranaka u sporu.
SANKCIJE postoje ali su specifine i decentralizirane. Drava rtva oruanog napada
(agresije) ima prema l. 51. Povelje UN-a pravo pribjei prirodnom pravu indivudualne ili
kolektivne samoobrane. To pravo je najavaniji izuzetak od opeg pravila koje zabranjuje
prijetnju ili uoptrebu oruane sile.

www.nasciturus.com
U ostalim sluaevima, ukoliko je drava rtva krenja svog subjektivnog prava, nju
meunarodno pravo ovlauje na pribjegavanje doputenim mjerama represalija, koje se ne
smiju sastojati od upotrebe oruane sile.
Izvan tih decentraliziranih sankcija do danas nije uspjelo organizirati djelotvorne kolektivne
sankcije protiv prekritelja baram najvanijih pravila meunarodnog prava. Pokuaji
organiziranja tih sankcija nisu uvijek doveli do djelotvronih, a jo manje do trajnih rezultata.
Ipak, u sluajevima krenja prava dolazi do povremenih individualnih ili kolektivnih osuda,
pa i ekonomskih sankcija. Te mjere mogu se sastojati u kolektivnom nepriznavanju
protupravnog stanja, u osudi protupravnog ponaanja putem rezlolucija Ope skuptine UN-a
i politikih tijela drugih meunarodnih organizacija, u oduzimanju prava glasa predstavniku
drave kriteljice u nekoj organizaciji, ili iskljuenju te drave iz jedne ili vie organizacija.
U najteim sluajevima Vijee sigurnosti UN-a na temelju Glave VII Povelje nalae
ekonomske i druge sankcije protiv drave kriteljice koje obvezuju sve drave lanice.

2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOG PRAVA

U meunarodnom pravnom poretku ne postoji hijerarhija norimi pravnih akata kakvu poznaje
svako unutarnje pravo drava. Sva pravila tog prava nisu od istog znaaja, niti imaju jednaku
prostornu vanost.
I. S OBZIROM NA PROSTORNU VANOST postoje pravila opeg i pravila partikularnog
(posebnog) prava.
Pravila opeg meunarodnog prava primjenjuju se u itavoj meunarodnoj zajednici. Pravila
partikularnog meunarodnog prava su sva ona iji je domaaj primjene ogranien na poseban
krug drava i drugih subjekata, i to uvijek ui od itave meunarodne zajednice.
II. S OBZIROM NA DOMAAJ VANOSTI pojedinih pravila meunarodnog prava,
razlikujemo imperativna ili apsolutno obvezujua (jus cogens) i dispozitivna pravila (jus
dispositivum).
Jus cogens su takva pravila od kojih nije doputeno nikakvo odstupanje u posebnim
ugovornim ili drugim uim odnosima. Sva su ona pravila opeg meunarodnog prava. Bilo
koje drugo pravilo koje je u suprotnosti s imperativnim pravilom nitavo je.
U jus cogens prema odredbama Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. spadaju pravila
koja zabranjuju zloin genocida i nepotivanje drugih ljudskih prava krenje kojih su po

www.nasciturus.com
meunarodnom pravu meunarodni zloini. Zatim, tu spada i naelo zabrane diskriminacije
ljudi po bilo kojoj osnovi.
Jus dispositivum su mnoga pravila opeg i bez izuzetaka sva pravila partikularnog
meunarodnog prava. Partikularna pravila koja su stipulirana u nekom ugovoru njihove
stranke mogu novim zajednikim sporazumom u svakom trenutku mijenjati ili dokidati.
I od ostalih dispozitivnih pravila meunarodnog prava, drave mogu odstupati sklapanjem
suprotnog ugovora ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila u njihovim
meusobnim odnosima.
Ukoliko nema posebnog pravnog odnosa koji primjenom naela lex specialis derogat legi
generali iskljuuje primjenu dispozitivnog opeg pravila, svaka drava ima pravo od drugih
zahtijevati potivanje opeg pravila te naravi.
III. S OBZIROM NA OBLIK (FORMU) u kojem se oituju, djele se na pravila u pisanom
obliku i na pravila koja se oituju u nekom drugom najee usmenom obliku.
Pravila koja nisu u pisanom obliku mogu biti obiajna pravila, mada se najee i ona
potruju nekim pisanim aktom poput konvencije o kodifikaciji, deklaracije Ope skuptine
UN-a ili presude Meunarodnog suda. Mogui su i ugovori sklopljeni u usmenom obliku ali
se o njima najee sastavlja pisani dokument. I jednostrane akte, obvezujue za odnosnu
dravu, mogue je oitovati u usmenom obliku poput izjave odgovornog dravnog
dunosnika na konferenciji za novinare, na televiziji i sl.
Pravna pravila u pisanom obliku mogu se stipulirati u ugovoru ili izraziti u drugom
meunarodnom instrumentu kao to je rezolucija Ope skuptine UN-a i presuda
meunarodnog sudskog tijela.
Ope konvencije o kodifikaciji meunarodnog prava sadre naela kojima se potvruju
pravila opeg meunarodnog prava, ili se oekuje da njihove odredbe u ta pravila prerastu.
Mnogi ugovori propisuju prava i dunosti samo za njihove stranke, ali sasvim jednakog
sadraja za sve njih. Pogodbeni propisi predviaju jednostrane obveze samo za jednu stranku
ili za svaku od njih razliite inidbe.
Pravila opeg meunarodnog prava temelj su subjektivnim pravima i odgovarajuim
dunostima drava i drugih njegovih subjekata koja iz njiih proizlaze. Uz to, drave i drugi
subjekti stipuliraju svoja parava i obveze u dvostranim i viestranim ugovorima te u drugim
pravnim poslovima.

www.nasciturus.com

3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEG PRAVA

I. DUALISTIKO I MONISTIKO SHVAANJE
Prema dualistikom shvaanju meunarodno i unutarnje pravo su 2 odvojena, ali ravnopravna
i meusobno neovisna pravna poretka. Ukoliko se u nekoj dravi usvoji zakon koji je suprotan
njezinom meunarodnoj obvezi, njezini sudovi i drugi unutarnji organi primjenjivat e samo
zakon. Pri tom se ne iskljuuje meunarodna odgovornost te drave kao subjekta
meunarodnog prava zbog krenja njezine meunarodne obveze.
Stoga se prema tom uenju ugovorna i druga meunarodna pravila moraju prethodno
transformirati u zakone i druge akte, i ona potom obvezuju dravne organe samo po toj
osnovi.
S druge strane, ako ta drava prihvati nadlenost nekog meunarodnog sudbenog ili
arbitranog tijela da rijei spor u kojemu je ona strana, tada e prema dualistikom shvaanju
meunarodni organ voditi rauna o njezinim meunarodnim obvezama, a ne o njezinim
unutarnjim propisima.
Prema monistikom shvaanju meunarodno i unutanje pravo su dijelovi jedinstvenog
pravnog poretka koji prua i naela o rjeavanju sukoba izmeu propisa unutarnjeg prava
neke drave i meunarodnog prava.

Propisi meunarodnog prava utjeu na propise

unutarnjeg, i obratno. Meutim, pristae tog gledita, otro se sukobljavaju o pitanju da li se

meunarodno pravo temelji na unutarnjem (primat unutarnjeg prava) ili obratno (primat
meunarodnog prava).
Pristae primata unutarnjeg prava svode meunarodno pravo na vanjsko dravno pravo.
Njihovi argumenti su:
-

nepostojanje naddravne vlasti, te stoga svaka drava slobodno odluuje o tome koje
su njezine meunarodno obveze, i ona u naelu sama odreuje nain njihova izvrenja;

nadlenost za zakljuenje ugovora u ime drave i za njezino obvezivanje lei u njezinu

ustavu, dakle unutarnjem pravu.

Ekstremni pristae tog uenja, kakve se danas gotovo ne moe nai, priznavali su svojoj
dravi pravo da se, kada to nae potrebnim, jednostrano razrijei svojih prije preuzetih
meunarodnih obveza.
Obvezujua osnova svakog sporazuma lei u opem naelu prava pacta sunt servanda koje
pretpostavlja postojanje i djelovanje nekakvog pravnog poretka, meunarodnog ili unutarnjeg.

www.nasciturus.com
Pristae primata meunarodnog prava dolaze do zajednikog zakljuka da obveze drave po
meunarodnom pravu imaju prvenstveno na njezinim unutranjim propisima, pa ak i u odnosu
na njezin ustav. Oni zastupaju stav da se niti jedna drava ne moe jednostrano razrijeiti
svojih meunarodnih obveza prostom izmjenom svojih zakona.
Meunarodna sudska i arbitrana praksa i pravni sustavi u dravama, ne mogu se u cijelosti
uklopiti niti u jedno od ovih uenja. Stoga niti jedno nije jedino ispravno. Novim dravama
prva je briga nakon proglaenja njihove neovisnosti da steknu meunarodno priznanje od
drugih drava, te da im prije postanu punopravnim lanicama UN-a i regionalnih
organizacija podruja kojemu pripadaju.
II. OBIAJNO MEUNARODNO PRAVO U SUDSKOJ I USTAVNOJ PRAKSI DRAVA
Engleska je prva zemlja u kojoj je taj problem bio uoen i to davno prije nastanka
dualistikog i monistikog uenja. Poetkom 18. stoljea engleski pravnik Lord Mansfield
izloio je stav po kojem meunarodno pravo ini dio prava Engleske. To je bio poetak tzv.
doktrine inkorporacije. Engleski sudovi izravno su primjenjivali pravila meunarodnog
(obiajnog) prava, osim ako bi bila u suprotnosti s nekim zakonom koji je usvojio Parlament.
Od druge polovice 19. stoljea prevladava doktrina transforamcije prema kojoj je
meunarodno pravo dio prava Engleske tek ukoliko su njegova pravila na jasan nain
usvojena i uinjena dijelom prava Engleske, i to bilo temeljem zakona, sudskih odluka ili
ustanovljene prakse.
Sjedinjene drave uglavnom slijede praksu Ujedinjenog kraljevstva, osim kad su u pitanje
meunarodni ugovori. Tome je slina i praksa zemalja iji su pravni sustavi proizali iz
engleskog (Kanada, Australija, Novi Zeland, Juna Afrika, Indija i veine drugih lanica
Commonwealtha).
U dravama kontinentalne pravne tradicije, prvenstveno u Europi i Latinskoj Americi, odnos
prema meunarodnom pravu esto je reguliran u ustavnom aktu zemlje. Njemaka zasluuje
mjesto ispred svih drugih drava te pravne tradicije, jer u svom ustavnom poretku visoko
uzdie obiajno meunarodno pravo.

www.nasciturus.com
III. PRIMJENA MEUNARODNIH UGOVORA PO ORGANIMA DRAVA NJIHOVIH
STRANAKA
S obzirom na podjelu nadlenosti u svakoj od drava za sklapanje i ratifikaciju ugovora,
pitanje odnosa ugovora i zakona nije manje sloeno od pitanja primjene nepisanih obiajnih
pravila opeg meunarodnog prava u tim dravama.
U Ujedinjenjom Kraljevstvu vlast skapanja i ratifikacije meunarodnih ugovora pripada
Kraljici, ali tek na savjet prvog ministra, ministra Krune, veleposlanika ili drugih dunosnika.
U SAD-u Ustav zemlje predvia da e predsjednik imati vlast, da na savjet i uz suglasnost
Senata, sklapa ugovore, uz uvjet da 2/3

prisutnih senatora sudjeluje u usvajanju.

Meunarodni ugovori imaju manju pravnu snagu od ustavnih amandmana. Naelno, prema
pravnom sustavu SAD-a, ugovori imaju jednak poloaj kao i zakoni a to znai da bi kasniji
zakon Kongresa mogao derogirati ranije sklopljeni ugovor (prema naelu lex posterior
derogat legi priori).
U dravama kontinentalne Europe nadlenost za sklapanje i ratifikaciju meunarodnih
ugovora, te njihov odnos prema zakonima, esto su ureeni ustavom zemlje.
Prema ustavu Nizozemske iz 1953. i 1956. propisi iz ugovora i rezolucija meunarodnih
ustanova (kojih je Nizozemska lanica), a koji obzirom na njihov sadraj mogu biti
obvezujui za sve osobe, imat e pravni uinak nakon to budu objavljeni.Takoer prema
Ustavu, nizozemski sudovi dobili su ovlast da ne primjene zakone, i to ne zato to bi bili
protuustavni, nego ako utvrde da nisu u skladu s ugovorima i rezolucijama.
U Francuskoj lanak 53. Ustava Pete Republike iz 1958. zahtijeva da se neke kategorije
ugovora (npr. o trgovini, koji zahtijevaju financijske trokove drave, koji mijenjaju zakone ili
se odnose na poloaj pojedinaca), moraju ratifiicrati ili prihvatiti zakonom Narodne skuptine.
Bive socijalistike drave srednje i istone Europe, neko su u odnosu na ugovore kojima su
bile stranke zastupale kruto dualistiko stajalite, pa na taj nain pojedinci nisu nikad mogli
pred sudovima tih zemalja ishoditi pravdu temeljem neke od konvencija o ljudskih pravima.
Nakon politikih promjena poetkom 90-ih godina mijenja se odnos prema meunarodnom
pravu i prema samim ugovorima. Ugovori se uzimaju kao sastavni dio svog prava, a neke im
pridaju snagu jau i od kasnijih zakona.
Ustav RH iz 1990., a dopunjen 1997. predvia propise o meunarodnim ugovorima u
lancima 132-134. U ima RH ugovore sklapa predsjednik Republike, a moe ih u skladu sa
zakonom sklapati i Vlada. Hrvatski sabor 2/3 veinom svih zastupnika, potvruje (ratificira)
samo one ugovore koji trae donoenje ili izmjenu zakona, meunarodne ugovore vojne i
politike naravi i meunarodne ugovore koji financijski obvezuju RH.
7

www.nasciturus.com
Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su
na snazi, ine dio unutarnje pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove
odredbe se mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su u njima utvreni, ili
suglasno opim pravilima meunarodnog prava.
IV. UNUTARNJE PRAVO DRAVA PRED MEUNARODNIM TIJELIMA
Neke meunarodne organizacije postavljaju posebne uvjete za primanje novih drava u
njihovo lanstvo te potom stalno provjeravaju da li su pravni poredak njihovih lanica i
njihova unutarnja praksa u skladu s njihovim ugovornim obvezama koje proizlaze iz tog
lanstva. To je sluaj s Vijeem Europe, Europskom unijom, Organizacijom za europsku
sigurnost i suradnju (OESS) te sa Sjeveroatlantskim paktom.
Sud Europskih zajednica u Luxemburgu i Europski sud za ljudska praa u Strasbourgu
nadleni su za oreene vrste sporova drava lanica EU, odnosno Vijea Europe.
Posebno je zanimljiv odnos meunarodnih sudbenih i arbitranih tijela prema unutarnjem
pravu drava u nekim od izreenih odluka.
Praksa dvaju hakih sudova dosljedna je u tome da se meunarodnim ugovornih i drugim
obvezama drava uvijek daje prvenstvo pred njihovim zakonima pa i ustavu.
Predratni Stalni sud meunarodne pravde u jednoj presudi iz 1926. priklonio se dualistikom
stajalitu, izjednaujui zakone stranaku u sporu s obinim injenicama. Jednak je bio pristup
Arbitrane komisije Konferencije o bivoj Jugoslaviji pod predsjedanjem Roberta Badintera.
U Miljenju br. 1. Komisija je izrekla da u svrhu primjene kriterija o postojanju ili nestanku
neke drave, kako su oblik unutarnje politike organizacije i ustavne odredbe obine
injenice. Komisija je ipak uzela u obzir neke od unutarnjih propisa bive drave. Tako je u
Miljenju br. 3 naprije utvrdila pravilo da, osim u sluaju suprotnog sporazuma, prijanje
granice izmeu federalnih jedinica postaju granice zatiene meunarodnim pravom. Kao
argument posluio je l. 5. Ustava SFRJ koji u stavcima 2. i 4. odreuju da se teritorij
republike i njezine granice ne mogu mijenjati bez njezina pristanka.
Dualistiko polazite te Arbitrane komisije jedino je mogue obzirom da se koncem 1991.
biva jugoslavenska Federacija ve nalazila u procesu raspada, da u njezinim saveznim
organima ve tada nisu bile adekvatno zastupljene sve federalne jedinice te da s obzirom da
Federacije vie nije imala efektivnu vlast nad itavim teritorijem bive drave.
Bez obzira na to mogu li se ustav i zakoni neke od strana u sporu izjednaiti s obinim
injenicama, ili im uvijek treba pridati odgovarajui pravni uinak, veoma je esto neki spor

www.nasciturus.com
nemogue rijeiti ako se unutarnje pravo ne istrai. I neka pravila opeg meunarodnog prava
ili ugvorni propisi upuuju na propise unutarnjeg prava. Neke od tih situacija:
-

domaaj nadlenosti meunarodnog sudbenog tijela prema zahtijevu stanaka spora

moe se odnositi na teritorij drave, njezino teritorijalno more, dravljanstvo fizikih
ili pravnih osoba, skrbnitvo nad maloljetnikom i sl. U svim ti sluajevima teba
istraiti zakone, sudske i upravne akte odreene drave o tim pitanjima;

ako je nadlenost nekog meunarodnog suda ugovorena tek za sluaj da tuitelj

prethodno iscrpi pravna sredstva pred organima drave u pitanja, tada se ispunjenje
tog uvjeta moe procijeniti samo uzimajui u obzir domae pravo i praksu;

mogui su i sporovi pred meunarodnim sudbenim tijelima o pravima fizikih i

pravnih osoba temeljenih iskljuivo na nekom unutarnjem pravu. U takvim iznimnim
situacijama meunarodni sud uope ne primjenjuje pravila meunarodnog prava.

4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOG PRAVA

U pravnoj znanosti kroz povijest dolo je do sukoba dviju tenji. To je sukob izmeu
solidaristike i voluntaristike koncepcije o uvjetima nastanka i djelovanja pravnih pravila.
Solidaristika koncepcija polazi od postojanja meunarodne zajednice (ili ovjeanstva u
cjelini) kao neke datosti u pravo. Prestae te koncepcije naglaavaju postojanje pravila nekog
opeg i objektivnog prava koje drave i druge teritorijalne cjeline ne mogu lako osporiti.
Voluntaristika koncepcija zastupa stajate da je pravo oduvijek bilo proizvod volja suverenih
vladara ili drava. Unutarnje pravo u nekoj dravi proizvod je volje te drave, tj. njezinih
zakonodavnih i drugih organa, a meunarodno pravo je proizvod suverenih volja vie ili svih
drava. Pristae ove koncepcije ne priznaju pravila opeg prava koja bi ograniavala volju
pojedinanih drava, osim onih na koja su sve drave dale neku vrstu pristanka. ovjeanstvo
kao takvo je za njih izvapravna kategorija.
Povijesni razvoj tih tenji (koncepcija)
a) JUS GENTIUM U RIMSKOM PRAVU
Naziv jus gentium koji se uportrebljava za meunarodno pravo, prvobitno je nastao u
rimskom pravu, a bio je dio unutarnjeg prava rimske drave ali sa zajednikim crtama s opim
naelima prava koja su danas jedan od izvora opeg meunarodnog prava. Pravila jus gentium
stvarala su se poglavito u praksi rimskog suca praetora peregrinusa koji je presuivao u

www.nasciturus.com
trgovakim sporovima izmeu rimskih graana i peregrina tj. pripadnika pokorenih naroda
pod rimskom vlau, ili u sporovima izmeu samih peregrina.
Rimski graani bili su podvrgnuti njihovom vlastitom pravu: jus civile ili jus Quiritum, koje
je bilo formalistiko i djelomino sakralne naravi. Jus gentium se naprotiv, sastojao od
pravnih pravila za koja se vjerovalo da imaju univerzalnu (openitu) primjenu i da ih priznaju
svi narodi i svi ljudi bez obzira na dravnu pripadnost ili oblik civilizacije.
Rimski pravnih Gaj u svojim Institucijama izvrio je podjelu cjelokupnog prava na jus civile,
koje svaki narod stvara za svoje potrebe, te na jus gentium koje je zasnovano na prirodnom
razumu (naturalis ratio) i koje je zajedniko svim narodima. Rimski narod, prema Gaju,
djelomino primjenjuje svoje vlastito pravo (jus civile), a djelomino pravo zajedniko svih
narodima (jus gentioum).
Mnogi rimski pravnici nisu inili razliku izmeu jus gentium i jus naturale tj. prirodnog prava
ija su pravila zasnovana na naravi ovjeka kao razumnog, drutvenog i prirodnog stvorenja i
da ta pravila nuno ureuju ljudsko ponaanje. Prema klasinom pravilu Ulpianu prirodno
pravo je ak ono koje priroda ui sve ivotinje, koje nije ogranieno samo na ljudsku vrstu.
Naela jus gentium kao dijela pozitivnog rimskog prava imala su snaan utjecaj na
kodifikaciju sveukupnog rimskog prava u doba cara Justinijana. Na taj nain pravila iz jus
gentium nadivjela su rimsku dravu i Bizant. Ona su se stoljeima neposredno primjenjivala
u mnogim drutvima, sve do kodifikacije graanskog prava u 19. st.
b) BOANSKO, PRIRODNO I POZITIVNO PRAVU U DJELU SV. TOME
AKVINSKOG
U Europi u srednjem vijeku, prije Reformacije poetkom 16. stoljea, karakteristina za
meunarodne odnose bila je odsutnost suverenih drava u modernom znaenju. Umjesto
nacionalnih i teritorijalnih drava postojala je feudalna organizacija drutva zasnovana na
uzajamnim pravima i dunostima sizerena i vazala s obzirom na dranje i uivanje zemlje.
Crkva je u tom razdoblju bila gotovo jedini ujedinjujui faktor drutva te je ak imala jau
kohezivnu snagu od slabe vlasti cara i Svetog Rimskog Carstva.
U 13. stoljeu zbog gospodarskog razvoja i proirenja trgovine posebno u sjevernoj Italiji,
oivljava se rimsko pravo. Nastaje i kola glosatora. Iz rimskog prava obnovljena je ideja
ovjeka kao graanina a ne kao podanika vie vlasti. Aristotelova filozofija sadravala je ideju
o dravi kao tijelu graana dovoljnome za svrhe ivota, dakle kao proizvodu prirodu.
Crkva se potrudila kanalizirati ogromno zanimanje za Aristotelom prilagoavajui njegovu
filozofiju kranskoj kozmologiji. Tu veliku sintezu na uspjean nain i s trajnim uincima
10

www.nasciturus.com
obavio je dominikanski redovnik Toma Akvinski. Time je unutar Crkve napravio
nepopravljivu napuklinu u hijerokratskoj doktrini papinske vlasti.
U njegovim djelima Summa Theologiae i komentaru Aristotelove Politike, moe se nazrijeti
podjela prava na Vjeno, Boansko pozitivno, prirodno te na ljudsko pozitivno pravo.
Prema Tomi Akvinskom, postoji Vjeno pravo ili vjeiti koncept Boanskog prava, koje je
Boja zapovijed za upravljanjem stvarima koje on predvia. Cilj Boanskog vladanja je Bog
sam, a njegovo pravo nije nita drugo nego on sam. Stoga Vjeno pravo nije podlono
nikakvom vanjskom cilju. Tako, Vjeno pravo nije nita durgo nego primjer boanske
mudrosti u upravljanju kretanjima i inima svega.
Meutim, za Tomu ne znai da Vjeno pravo ovisi o Bojoj samovolji. Boja mudrost je
mjera stvari, i ona je sama po sebi istinita. Upravo zato to je Bog, on ne moe djelovati
nerazumno i biti sa sobom u kontradikciji. Ljudski razum ne moe u potpunosti shvatiti
smisao Boje vlasti, nego je poima djelomice i na svoj nain.
Dio Vjenog prava otkriven je ljudima u obliku Boanskog (pozitivnog) prava, u Svetom
pismu. Pravila tog Boanskog prava su 10 Bojih zapovijedi datih Mojsiju na Sinaju.
Osim otkrivenja, postoji i drugi nain kojim ljudi spoznaju dijelove Vjenog prava. To je
putem prirodnog prava koje je participacija razumnim stvorenja u Vjenom pravu. Ali samo
ovjek, s obzirom da je razumna ivotinja moe uhvatiti neka ozraja Vjenog prava,
makar glede nekih openitih naela prirodnog prava.
Po Tomi svjetovna vlast postoji da bi ouvala unutarnji mir graana koliko se to moe postii
putem zakonodavstva potkrijepljenog sankcijama.
Time smo doli do ljudskog (pozitivnog) prava. Neke njegove zapovijesti izvedene su poput
zakljuaka neposredno iz prirodnog prava. Npr. zapovijed ne ubij moe se izveti iz one ne
uini nikomu zlo. Druge se zasnivaju na tumaenju prirodnog prava. Npr. prirodno pravo
propisuje da se zloin mora kazniti, a da nita ne navodi hoe li ovo ili ono biti kazna. Glavna
svrha ljudskog prava je da jasno definira prirodno pravo i da ga podvrgne vremeskim
sankcijama.
Boansko pravo ne ponitava ljudsko pozitivno pravo ako je ono zasnovano na prirodnom
razumu i na prirodnom pravu.
c) HUGO GROTIUS O PRIRODNOM PRAVU I O VOLJNOM PRAVU
Renesansa je oslobodila silne intelektualne mogunosti ljudi. Potaknula je znanstvena
istraivanja iji su se rezultati odrazili u naoruanju, u brodogradnji i u navigacijskim
instrumentima.
11

www.nasciturus.com
S Reformacijom u 16. st. u Europi nestaje srednjovjekovne ideje svjetske drave i crkvenog
jedinstva s papom na elu kao vrhovnim moralnim autoritetom. Umjesto feudalne
organizacije drutva nastaju svjetovne, po pravilu naionalne i teritorijalne drave.
Hugo Grotius, otac meunarodnog prava u svom je ivotnom djelu De jure belli ac pacis
libri tres, povukao razliku izmeu vieg prirodnog prava (jus nauturae) i voljnog prava (jus
voluntarium).
On je svoju ideju prirodnog prava udaljio od Boga. Prirodno pravo je po Grotiusu prije svega
zasnovano na razumu i na prirodi ovjeka kao drutvenog i razumnog bia. Prirodno pravo je
po njemu diktat razuma koji naglaava da je neki in, s obzirom na njegovu suprotnost ili
sklad s ovjekovom racionalnom prirodom li moralno pogrean ili moralno podoban, te ga je
prema tome Bog kao stvoritelj prirode zabranio ili naredio. Prirodno pravo je prema Grotiusu
nepromjenljivo i ak ga niti Bog ne moe mijenjati.
Razlike izmeu Tomina i Grotiusova poimanja prirodnog prava su ogromne. Toma je tvrdio
da nitko osim samog Boga ne moe znati Vjeno pravo u njegovoj cijelosti, a prirodno pravo
je tek neka nesavrena ljudska percepcija i sudjelovanje razumnih stvorenja u Vjenom pravu.
Nasuprot njemu, Grotious je Vjeno pravo apsorbirao u prirodno pravo. Nepromjenljiva
pravila prirodnog prava on je postavio ak iznad Boga. A poto su diktat razuma, ona su
razumljiva svakom razumnom stvorenju.
Uz prirodno pravo (jus naturae), Grotius poznaje i voljno pravo (jus volontarium) koje potom
dijeli na Boansko voljno pravu (jus voluntarium divinum) koje Bog propisuje bilo nekim
narodima posebno, poput idova, ili itavom ovjeanstvu, te na ljudsko voljno pravo (jus
voluntarium humanum).
U okviru ljudskog voljnog prava postoji civilno pravo (jus civile) koje proizlazi iz svjetovne
(graanske) vlasti, i koje propisuje drava. To je vrsta javnog prava koje proizlazi iz dravne
vlasti. Uz to civilno pravo postoje jos 2 ljudska voljna prava. Jedno je ue, a drugo ire od
civilnog prava. Prvo je podlono pravu drave, tj. civilnom pravu, i obuhvaa zapovijedi koje
otac izdaje sinu ili gospodar robi ili sluzi.
Pravo ire od civilnog prava je ljudsko voljno meunarodno pravo (jus gentium). Ono je
steklo obvezatnu snagu putem volje svih naroda, ili makar njihove veine. Tako je jus gentium
po Grotiusu neto sasvim razliito od jus gentium u rimskom pravu ili u spisima Tome
Akvinskog. U Grotiusovu znaenju i sve do dananjih dana, jus gentium je javno pravo na
koje su pristale drave i koje ureuje njihove uzajamne odnose. Prema njemu, ako je ljudsko
vojno meunarodno pravo (jus gentium) u skladu s diktatom razuma, ono je ustvari
asimilirano prirodno pravo, jer je njegov izraz.
12

www.nasciturus.com

d) PRIRODNO PRAVO U DJELU VATTELA

Vattel se zalago za jednakost svih drava. Za Vattela meunarodno pravo (droit des gens) po
porijeklu nije nita drugo nego prirodno pravo primijenjeno na narode. Ono je nepromjenljivo
i narodi ga ne mogu mijenjati svojim ugovorima, ne mogu ga se osloboditi svojim
ponaanjem niti se uzajamno mogu oslobotiti od njegova potivanja.
Pozitivno meunarodno pravo koje proizlazi iz volje naroda, Vattel je podijelio u 3 vrste:
voljno pravo (droit volontaire) koje proizlazi iz pretpostavljenog pristanka, ugovorno pravo
koje proizlazi iz izriitog pristanka te obiajno pravo koje proizlazi iz preutnog pristanka. Ta
podjelana veoma openit nain odgovara trima glavnim izvorima meunarodnog prava
propisanima u l. 38. Statuta meunarodnog suda: opim naelima prava, ugovoru i obiaju.
e) GLAVNE ZNAAJKE POZITIVIZMA OD 19. ST. DO DANAS
Prijelaz iz 18. u 19. st. je razdoblje plodne sublimacije prirodnog prava i njegove genijalne
transformacije u pisane pravne tekstove, temeljene na ljudskom razumu i na prirodnom stanju
ovjeka.
Tu moemo ubrojiti ameriku Deklaraciju o neovisnosti iz 1776. i Ustav SAD-a iz1789., te
francuska Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz 1789.
Pozitivistika ili voluntaristika doktrina 19. stoljea je bila posljedica afirmacije niim
ograniene suverenosti drava. Budui da se drava smatrala jedinim subjektom
meunarodnog prava i budui da je suverena, smatralo se da je neovisna u odnosu na sve
druge drave. Poto se smatrala neovisnom, nije bila podlona nikakvim viim pravnim
pravilima, dakle bilo kojoj vrsti prirodnog prava koje bi joj nalagalo kako se treba ponaati u
odnosima sa sebi jednakim dravama.
Iz toga je proizaao koncept prava kao iskljuivog proizvoda volje drava, po kojem niti jedna
drava ne moe biti obvezana nikakvim pravom na koje nije dala svoj pristanak. Mogua su
samo 2 izvora prava: ugobor koji drave prihvaaju izriito, te obiaj na koji one daju svoju
preutnu suglasnost (tacitus consensus).
Takav pozitivizam, koji se svodio na voluntarizam, bio je ustvari odraz potreba graanskog
drutva od poetka 19. st. narasli trgovaki i politiki odnosi drava nisu se vie mogli upirati
na izrazito subjektivne iskaze pravila prirodnog prava. Novi meunarodni odnosi bili su
mogui jedino na temelju preciznih pravila pozitivnog prava. Iz toga je proizaao pokret
kodifikacije graanskog prava.

13

www.nasciturus.com
Negativni aspekt tog razvoja ugledao se u prenaglaenom pridavanju vanosti suverene volje
drava koja nije ograniena nikakvim viim pravom. Pravo je moglo biti sasvim nehumano, i
to kako u njegovu sadraju tako i u primjeni.
Tek je ishod II. svjetskog rata u punoj mjeri ukazao na neadekvatnost voluntaristike doktrine
u praksi. Suci u Nrnbergu i u Tokiju nisu bili u stanju u cijelosti obrazloiti svoje presude
pravilima meunarodnog prava na koje su prije toga izriito pristale bilo Njemaka ili Japan,
pa ni bilo koja druga drava u svijetu.
Vie od tih dviju presuda, na neadekvatnost voluntarizma ukazalo nam je savjetodavno
miljenje Meunarodnog suda izreeno 1951. glede Rezervi na Konvenciju o genocidu iz
1948. Tako su nacistiki i japanski zloini iz II. svjetskog rata, koje Konvencija iz 1948. treba
sprijeiti i kazniti, dokazali politiarima i teoretiarima da iznad pozitivnog prava na koje su
drave pristale postoje i neka via naela moralnog prava.

5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA MEUNARODNOG

PRAVA IZMEU 17. ST. I DRUGOG SVJETSKOG RATA
17. stoljee bilo je obiljeeno 30-godinjim vjerskim ratom koji je okonan Westphalskim
mirom iz 1648. Njime je bila utemeljena ravnotea snaga izmeu drava kranske Europe. Iz
te ravnotee proizala je apsolutna jednakost svih drava u pravima, bez razlika vjerske
pripadnosti (katolike ili protestantske) ili politikog poretka (monarhija ili aristokratska
republika).
Tim mirom Nizozemska i vicarska konano su bile priznate kao neovisne drave.
U tijeku 18. stoljea uslijedili su ratovi iz sudjelovanje veeg broja europskih drava s malim
plaenikim vojskama. Najavaniji su bili: Rat za panjolsku batinu, Rat za austrijsku
batinu te 7-godinji rat. Za razliku od 30-godinjeg rata, ti ratovi nisu mnogo pogaali
civilno puanstvo. 7-godinji rat doveo je do poraza i degradacije Francuske u korist
Engleske, koja postaje prva pomorska sila svijeta.
Krajem 18. st. nakon Deklaracije o neovisnosti (1776.) 13 britanskih kolonija stvaraju SAD.
Ta drava dobija meunarodno priznanjeu 1783. Britansko-amerikim ugovorom (Jay Treaty)
iz1794. o rjeavanju sporova proizalih iz minulog rata poinje moderno arbitrano rjeavanje
meudravnih sporova.

14

www.nasciturus.com
Konac 18. i 19. stoljee je burno razdoblje obiljeeno francuskim vojnih pohodima proizalih
iz Revolucije koja je izbila 1789. te Napoleonovim osvajanjima. To razdoblje od etvrt
stoljea zavrava Bekim kongresom 1814-1815, na kojem su bile zastupljene sve europske
zemlje osim Turske i pape. Na tom kongresu stvorena je Kraljevina Nizozemska, proglaena
je trajna neutralnost vicarske te je ustanovljena Njemaka konfederacija pod stalnim
predsjednitvom Austrije.
Meunarodno pravo unaprijeeno je usvajanjem Pravilnika o rangu diplomatskih
predstavnika, osudom trgovine crnakim robljem na moru i priznavanjem naela slobodne
plovidbe svim meunarodnim rijekama.
Na Bekom kongresu ustanovljen je savez europskih velesila - Sveta alijansa, u ijem su
sastavu prvotno bile Rusija, Austrija, Pruska i Britanija a od 1818. i Francuska.
1823. u SAD-u dolazi do objave Monroeve doktrine (nazvane po amerikom predsjedniku, ali
je stvarni tvorac bio dravni tajnik i kasniji predsjednik John Quincy Adams). Njome je bilo
obznanjeno da ameriki kontinent vie nije otvoren za kolonizaciju europskih sila, te da e
SAD s neodobravanjem gledati na svaku europsku intervenciju u poslove ameriih drava.
Od Hakih mirovnih konferencija do mirovnih ugovora iz 1919. i 1923.
Na inicijativu ruskog cara Nikole II. 1899. u Haagu je odrana Prva mirovna konferecnija uz
sudjelovanje venie tada neovisnih drava svijeta, osim zemalja Latinske Amerike i dviju
burskih republika.
Na temelju Konvencije o mirnom rjeavanju sprova osniva se Stalni arbitrani sud.
Donacijom amerikog dobrotvora i mirotvorca Carnagiea u Haagu se podie Palaa mira u
kojoj je taj Sud smjeten. Nakon I. svjetskog rata tamo e se smjestiti i Stalni sud
meunarodne pravde te od 1946. njegov nasljednik Meunarodni sud.
Druga Haka mirovna konferencija iz 1907.

sazvana je na inicijativu SAD-a, kojoj se

pridruila Rusija. Treu konfereciju, predvienu za 1915. sprijeio je I. svjetski rat. Na toj
Konferenciji usvojeno je 14 konvencija, meu kojima su sve osim 12. i danas formalno na
snazi izmeu drava njihovih stranaka.
U Prvoj konvenciji o mirnom rjeavanju sporova proirene su odredbe o dobrim uslugama,
istrazi i arbitrai u odnsou na prethodnu. Drugom konvencijom zabranjena je upotreba
oruane sile za utjerivanje dogova, ukoliko drava dunik pristane na ponudu meunarodne
arbitrae. 3 sljedee konvncije odnose se na ratovanje na kopnu. Preostale konvencije odnose
se na pomorsko ratovanje.

15

www.nasciturus.com
I. svjetski rat trajao je od 28. srpnaj 1914. do potpisivanja primirja 11. studenog 1918., a
rezultat tog rata bila su sruana 4 carstva (rusko, njemako, austrougarsko i otomansko).
Oktobarska revolucija (7.11. 1917.) dovela je sovjetsku vlast u Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji i
na Kavkazu, koja e trajati sve do 1991.
Versajska mirovna konferencija odrava se 1919. i zavrava potpisivanjem (Versajskog)
Mirovnog ugovora s Njemakom (28.06.1919.). Potom se potpisuju posebni mirovni ugovori
s Austrijom, Bugarskom i Maarskom. Svi ti ugovori bili su nametnuti pobijeenim
dravama.
Liga naroda (1920-1946), djelovala je nakon I. svjetskog rata ali nije bila u stanju prevenirati
nove sukobe pa tako ni izbijanje II. svjetskog rata. Glavni poetni udarac Ligi bilo je
odbijanje Senata SAD-a da ratificira Versajski i druge mirovne ugovore. Odluujui udarac
povjerenju u sustav Lige naroda bila je agresija faistike Italije protiv Abesinije (danas
Etiopije) u listopadu 1935. S obzirom da je Njemaka jo 1933. po dolasku nacista na vlast
napustila Ligu, ona je bez smetnji otkazivala i krila svoje obveze iz Versajskog mirovnog
ugovora.
Meu postignutim uspjesima Lige naroda je izrada i usvajanje Statuta Stalnog suda
meunarodne pravde u haagu 1920. Vjerorajno najvei uspjeh bio je enevski protokol od
17.06.1925. o zabrani upotrebe zaguljivih, otrovnih ili slinih plinova i bakteriolokih
sredstava u ratu. Znaajan uspjeh predstavljala je i enevska konvencija od 27.07.1929. o
postupanju s ratnim zarobljenicima.
1928. sklopljen je Briand-Kelloggov pakt, koji je po prvi put u povijesti apsolutno zabranio
rat. Drave potpisnice tog Pakta osuuju rat i odriu ga se kao sredstva nacionalne politike te
obvezuju se da e sve svoje meusobne sporove rjeavati iskljuiveo mirnim sredstvima.
Od sustava Lige naroda jedino je ostala Meunarodna organizacija rada, koja u kontinuitetu
uspjeno djeluje sve do danas.
Drugi svjetski rat zapoeo je njemakom agresijom na Poljsku 01.09.1939. a zavrio je
potpisivanjem kapitulacije Japana na amerikom ratnom brodu Missouri 02.09.1945. u
Tokijskom zaljevu.
Sile Osovine (Njemaka, Italija i Japan uz Maarsku, Rumunjsku i Bugarsku te satelitske
reime u Slovakoj NDH i Carstvu Mandukuo, a kasnije i panjoska i Finska) htjele su
sruiti sustav ustanovljen u Versaillesu 1919.

16

www.nasciturus.com
Toj osvajakoj politici antifaistika koalicija suprostavila je program u Atlantskoj povelji,
koju su 1941. prvobitno potpisali britanski prvi ministar Churchill i ameriki predsjednik
Roosevelt. U njoj je izmeu ostalog navedeno:
-

prvo, njihove zemlje ne trae nikakvo teritorijalno ili bilo kakvo drugo uveanje;

drugo, njihova je elja da se ne provode nikakve teritorijalne promjene koje ne bi

odgovarale slobodno izraenoj volji zainteresiranih naroda;

tree, one potuju pravo svih naroda da izaberu oblik vladavine pod kojim hoe ivjeti,
i ele da suverena prava, kao i pravo upravljanja samim sobom, budu vraena onima
koji su ih silom lieni.

Uz Britaniku i SAD na elu te koalicije naao se i Sovjetski Savez nakon Njemake agresije
22.06.1941. Do proljea 1945. veina drava u svijetu pristupila je toj antifaistikoj koalici.
Po bezuvjetnoj kapitulaciji faistikih sila, u Parizu je 1946. odrana mirovna konferencija
koja je 10.02.1947. okonana sklapanjem mirovih ugovora s Italijom, Finskom, Maarskom,
Rumunjskom i Bugarskom. Mirovni ugovor nikad nije sklopljen sa Sovjetskim Savezom.
Zbog izbijanja hladnog rata i uspostave dviju njemakih drava 1949. ni s tom zemljom nikad
nije sklopljen mirovni ugovor.

6. POJAM IZVORA (NAIN STVARANJA) MEUNARODNOG PRAVA.

PRAVINOST U MEUNARODNOM PRAVU
Izvori meunarodnog prava su izvori prava i obveza za stranke nekog akta. U tom smislu
ugovor je izvor uzajamnih prava i obveza njegovih stranaka. Jednostrani akt je ili izvor
obveza koje je neka drava njime jednostrano preuzela, ili prava koja je njime stekla, te
odgovarajuih prava i dunosti drugih subjekata.
Izvorima meunarodnog prava, meutim, treba dakoer razumijevati i sloene postupke
(procese) stvaranja, izmjene i prestanka pravnih pravila.
Najautoritativnija ugovorna odredba koja propisuje izvore meunarodnog prava je l. 38.
Statuta Meunarodnog suda u Haagu, koji glasi:
1. Sud, kojem je zadaa da njemu podnesene sporove rjeava po meunarodnom pravu,
primjenjuje:
a) meunarodne konvencije bilo ope ili posebne, koje ustanovljuju pravila
izrijekom priznata od drava u sporu;
b) meunarodni obiaj kao dokaz ope prakse prihvaene kao pravo;
c) opa naela prava priznata od civiliziranih naroda,

17

www.nasciturus.com
d) uz rezervu odredaba l. 59. (koji glasi da je presuda Suda obvezatna samo za
stranke spora i za sluaj koji je rijeila), sudske odredbe i nauavanja
najpozvanijih publicista razliitih naroda kao pomono sredstvo za utvrivanje
pravnih pravila.
2. ova odredba ne dira u ovlasti Suda da odluuje ex aequo et bono, ako se stranke o
tome sporazumiju. Ova odredba predstavlja sao jedan od moguih naina sudakog
odluivanja koji ne mora biti strogo u okvirima pravila meunarodnog prava.
Najvaniji izvor opeg meunarodnog prava jo uvijek je opi obiaj, s obzirom da ugovori u
naelu obvezuju samo njihove stranke. Drugi izvor opeg meunarodnog prava su opa
naela prava, koja su openitije naravi i neodreenijeg sadraja od obiajnih pravila a
pogotovo od ugovora u pismenom obliku.
Pravila partikularnog meunarodnog prava najee se uglavljuju ugovorima. Ugovor je
najvaniji postupak sklapanja, potonjih izmjena, te okonanja pravila te vrste. Pravila
partikularnog meunarodnog prava mogu takoer nastati u partikularnom obiajnom proceseu
u uem krugu subjekata meunarodnog prava. I neke vrste jednostranih akata drava mogu
biti izvorom dunosti ili prava za njih same, te izvorom odgovarajuih prava i dunosti za
neke druge ili za sve ostale subjekte meunarodnog prava
Najprije treba objasniti ulogu pravinosti (aequitas) za razliku od pravde (justitia) u
meunarodnom pravu. Po svojoj naravi pravinost ne moe biti izvorom meunarodnog
prava, ali se ona nikako ne smije ni zanemariti u postupku primjene, pa i nastanka njegovih
pravila.
Pravinost treba shvatiti kao siguran i spontan osjeaj pravednog i nepravednog, naroito kada
se oituje u prosuivanju nekog konkretnog i posebnog sluaja. Treba ga posebno razmatrati u
sklopu sudakog i arbitranog odluivanja u konkretnim sporovima. U tom okviru raspravlje
se o pravinosti infra legem, praeter legem i contra legem.
Pravinost infa legem uroena je zdravoj primjeni svakog prava. Meunarodni sudac, poput
unutarnjeg suca, pozvan je po svojoj dunosti voditi rauna u mjeri koja je u skladu s
potivanjem prava. Sudac e se voditi pravinou u primjeni svakog pravnog pravila, ak
kada ga stranke na to nisu izriito ovlastile. On e se inspirirati pravinou osobito kada mu
pozitivno pravo ostavlja izvjesnu slobodu diskrecijskog odluivanja, npr. pri procjeni nastale
tete. Uz to, u ocjeni dokaza, pri pribjegavanju pojma zloupotrebe prava i kod tumaenja
nejasnih i dvosmislenih tekstova, dakle kad god je u poloaju da bira izmeu vie moguih
rjeenja sudac bi trebao odabrati ono koje se njemu ini najpravinijim, uzimajui u obzir sve
18

www.nasciturus.com
okolnosti datog sluaja. Ta pravinost, meutim ne ovlauje suca da prekorai jasan smisao
nekog praavnog teksta koga ima primijeniti, niti on smije putem pravinosti otklanjati
nedostatke u prau ili ispravljati njegove nepravedne posljedice.
Pravinost praeter legem vezana je za odluivanje u sluaju praznina u pravu. Naroito u
rjeavanju sporova izmeu drava o razgranienju njihovih kopnenih ili morskih prostora,
meunarodni sudac i arbitar imaju iroku vlast u odluivanju po pravinosti praeter legem ali i
veliku odgovornost u izricanju pravde. Kompromis kojim stranke od suda trae konanu
presudu u takvim sporovima valja tumaiti kao njihovu neizravnu ovlast da sud odluuje po
pravinosti u nedostatku primjenljivih pravila pozitivnog prava.
Pravinost contra legem moe se vezivati za posebno ovlatenje dato od stranaka sudu da
njihov spor odlui ex aequo et bono. Pri tome valja naglasiti da sud ne smije nikad otkloniti
primjenu pravila pozitivnog prava ako ono postoji, da bi izbjegao nepravednu odluku, osim
ako ga na to obje stranke izriito ovlaste.
U dosadanjoj praksi predratnog Stalnog suda meunarodne pravde i sadanjeg
Meunarodnog suda nema ni jedne presude izreene temeljem st. 2. l. 38. Statuta Suda.
Mogue je i za takve sluajeve utvrditi irinu slobode sudakog odluivanja. Ona je mnogo
vea od presuivanja po pravu, ali nije neograniena.
Talva vrst sudakog odluivanja najslinija je izravnim pregovorima stranaka u svrhu
zakljuenja ugovora. Stranke mogu sklopiti nagodbu (trasakciju) i na temelju oportunosti ali
sud i u tim okolnostima mora izrei pravdu i ne smije se voditi razlozima politike ili druge
oportunosti.
Ako je ovlaten presuditi spor ex aequo et bono, da bi postigao pravdu, sud moe ali i ne
mora, svojom presudom u okviru predmeta spora djelomino ili potpuno izmijeniti steena
subjektivna prava stranaka, ili moe veoma slobodno tumaiti ili ak dokidati njihove
meusobne ugovore.
Presuda ne smije prekoraiti ni jedno imperativno pravilo opeg meunarodnog prava (jus
cogens) jer bi to i ugovor inilo nitavim. Niti kao sredstvo niti kao cilj pravinost ne smije
biti zamjena za pravna pravila, niti moe biti izvorom meunarodnog prava.

19

www.nasciturus.com

II DIO:

IZVORI MEUNARODNOG PRAVA

A. OPA NAELA PRAVA
7. POJAM I BIT

Opa naela prava su pravna naela najopenitije naravi. Oni su zajedniki svim pravnim
porecima, dakle svim razvijenim unutarnjim pravnim porecima, dakle svim razvijenim
unutarnjim pravnim sustavima drava, potom meunarodnom pravu, ali i transnacionalnim i
supranacionalnom pravu. Za razliku od ugovora i obiajnih pravila, ona nisu neposredno
nastala da bi uredila neki konkretni odnos bilo u meunarodnom ili nekom drugom pravu.
U opa naela prava spada naelo pacta sunt servanda tj. da se slobodno preuzete ugovorne
obveze moraju u dobroj vjeri (bona fide) izvravati. Meu njih spada i naelo dobre vjere
(bona fides) koje se ne odnosi samo na izvravanje ugovornih obveza, nego i na izvravanje
pravomonih sudskih presuda, tumaenje pravnih propisa i na druge pravne odnose.
Meu opim naelima prava je i ono po kojem svako protupravno djelo povlai odgovornost
po pravu i dunost poinitelja da nadoknadi poinjenu tetu. Ali ta naela podrazumijevaju i
neke okolnosti koje iskljuuju protupravnost djela. To su:
a) pristanak subjekta protiv kojeg je djelo upravljeno, pod uvjetom da je dat slobodno i
bez prisile,
b) doputene represalije kao odgovor na protupravni in druge osobe,
c) samoobrana na fiziki napad u kojoj je kao odgovor iznimno doputena upotreba i
fizike sile
d) via sila
e) krajnja opasnost i
f) nuda.
Meu opim naelima prava vjerojatno su najbrojnija ona koja se odnose na pravo ugovora.
Osim spomenutih tu spada i naelo pacta tertiis nec nocent nec prosunt tj. da ugovor ne stvara
ni obveze a niti prava za tree drave bez njihova prstanka. Tu spada i naelo inadimplendi
non est adimplendum tj. da ukoliko jedna od stranaka prestane izvravati neki ugovor, druga
ili ostale stranke imaju takoer pravo suspendirati njegovo djelovanje, pa ak i okonati u
odnosu na dravu kriteljicu.
Nadalje, tu spadaju naela koja ponitavaju pristanak dat na ugovornu ili drugu pravnu
obvezu (mane kod oitovanja volje). To su bludnja, prijevara, korupcija pregovaraa, prisila
20

www.nasciturus.com
izvrena nad osobom pregovoraa, te prisila nad pravnom osobom ili dravom izvrena
prijetnjom ili upotrebom fizike sile.
Ima i opih naela prava koja se, poput onog bona fide, ne primjenjuju samo na ugovorne
odnose ili glede odgovornosti, nego imaju i iru primjenu. Meu njima su : non concedit
venire contra factum proprium (da se nikome drugom ne moe osporavati svoje vlastito
ponaanje) i nemo plus juris ad allium trasferre postest quam ipse habet (da nitko na drugoga
ne moe prenijeti vie praa nego to ih sam ima). Tu spada i naelo zastare, ono o zabrani
obogaenja bez pravne osnove (enrichissement sans cause), te ono o dunosti potivanja
steenih privatnih prava.
Postoje i neka opa naela svojstvena svakom sudskom i arbitranom postupku: naelo
neovisnosti i nepristranosti sudbenog tijela, naelo ravnopravnosti i obostranog sasluanja
stranaka, litispendencija (da se o istoj stvari ne moe istovremeno voditi postupak pred 2
sudska tijela) res judicata (da se konana presuda protiv koje nema priziva mora u dobroj
vjeri izvriti i da se o presuenoj stvari ne moe voditi nova parnica), naelo da presuda mora
biti obrazloena i dr.
Ako bi se neko sudbeno tijelo oito ogrijeilo o neko od tih opih naela postupka, to bi
moglo imati za posljedicu nitavost izreene presude.
U svim razvijenim pravnim porecima odavnu su sva najvanija opa naela prava kodificirana
odgovarajuim zakonima ili su se duboko ukorijenila u sudsku praksu. I u meunarodnom
pravu sva su ta naela odavno dio opeg obiajnog prava, a takoer su potvrena u
konvencijamao kodifikaciji poput Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969., te u statutima i
poslovnicima stalnih sudskih tijela poput Meunarodnog suda u Haagu.
Stanje je razliito u transnacionalnom pravu. Ugovori izmeu neke drava i strane fizike ili
pravne osobe, ili izmeu neke meuvladine organizacije i njenih slubenika, ili izmeu
federalnih jedinica dviju drava, mogu propisati pravo koje e se na njih odnositi. Pri
rjeavanju sporova glede tih odnosa arbitar je prisiljen neposredno primjenjivati opa naela
prava kao glavni pravni izvor tih odnosa.
Donekle je slino i sa supranacionalnim pravom. Pravo EU u njegovoj cjelini je veoma
inegriran i razvijen sustav pisanih propisa, u kojem obiajna pravila nisu od velikog znaaja.
Ali kao i svakom drugom pisaonom pravu, u njemu su neizbjene praznine. Sud u
Luxemburgu popunjava te praznine pribjegavajui naelima zajednikim unutranjim
pravnim poretcima drava lanica, dakle kao supsidijarnom izvoru prava.
Propis iz l. 38. toka 1c Statuta Meunarodnog suda, u kojem su opa naela prava priznata
od civliliziranih naroda predviena kao jedan od izvora meunarodnog prava koja primjenjuje
21

www.nasciturus.com
taj Sud, u praksi se esto tumai i kao ovlast dana Sudu da u sluaju praznina u
meunarodnom pravu pribjegava analogiji s unutarnjim porecima drave.
Na taj su nain neka veoma openita naela iz rimskog prava posluila kao inspiracija za
razvoj obiajnih i ugovornih pravnih pravila u prostorima koji su razvojem tehnikih
sredstava tek odnedavna postali dopstupni ovjeanstvu. Tako je pravilo iz rimskog prava: da
more, morska obala, voda koja tee i zrak ne mo biti predmetom privatnog vlasnitva (rex
extra commercium), posluilo kao inspiracija za obiajna i ugovorna pravila meunarodnog
prava da se istraivanje i iskoritavanje svemira, ukljuivi Mjesec i druga nebeska tijela,
moraju obavljati za dobrobit i u interesu svih zemalja i moraju biti dobro itavog
ovjeanstva.
Slino tome, neki meunarodni instrumenti proglasili su morsko dno i podzemlje koje je
izvan granica nacionalne jurisdikcije drava, kao i bogatstva te tzv. Meunarodne zone,
zajednikom batinom (opim dobrom) ovjeanstva.
Ali nije sasvim sigurno da su tako primjenljiva opa naela prava sama po sebi obvezatna u
novim prostorima, koja postaju dostupna ovjeanstvu i du kao takva neposredan izvor
meunarodnog prava bez doputenog odstupanja.
l. 38. Statuta Meunarodnog suda kae da opa naela priznata od civilizarnih naroda
nipoto ne treba tumaiti kao osnovu za podjelu razliitih naroda na civilizirane i na
necivilizirane. Pravo podrazumijeva civilizaciju. Stoga se svi narodi koji su organizirani u
drave moraju smatrati civiliziranim i ravnopravnima, jer su i sve drave meu sobom pravno
jednake.
Opa naela prava su ustvari ona pravna naela openite naravi koja su zajednika svim
vrstama prava (meunarodnom, transnacionalnom i supranacionalnom) kao i svim razvijenim
pravnim sustavima bez obzira na oblik civilizacije kojemu pripadaju.

22

www.nasciturus.com

B. OBIAJ U MEUNARODNOM PRAVU

8. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO JURIS
Opa naela prava su zajednika svim pravnim porecima. Za razliku od toga, meunarodna
obiajna pravila su specifina samo za meunarodno pravo. Ona nastaju u praksi drava i
drugih subjekata meun. prava, a svrha im je ureenje konkretnih meunarodnih odnosa.
Dva elementa su bitna za nastanak obiajnog pravnog pravila. To su:
a) materijalni i objektivni element tj. opa praksa (ponavljano vrenje), te
b) subjektivni i psiholoki element, da je ta praksa prihvaena kao pravo tj. opinio juris
sive necessitatis.
Dakle, subjekti meunarodnog prava ponavljaju odreenu praksu u uvjerenju da ta praksa
predstavlja pravnu obavezu, i da bi praksa suprotna njoj bila odstupanje od meunarodnog
prava ili ak njegovo krenje.
1. PRAKSA ili ponavljano vrenje obino prethodi uvjerenju o pravnoj obveznosti. Takva
praksa

se najee odvija u odnosima izmeu drava. Nije iskljueno da meuvladine

organizacije i drugi subjekti meunarodnog prava sudjeluju u relativnoj obiajnoj praksi, ali je
praksa drava u tom pogledu najuestalija i najznaajnija.
U obiajnom procesu vana je ne samo praksa dravnih organa nadlenih za vanjsko
zastupanje: glavara drave, vlade ministra vanjskih poslova i diplomatskih predstavnika, koji
su ovlateni pregovarati s drugim dravama bez punomoi, a njihove izjave mogu neposredno
obvezivati njihovu dravu. Pravno je relevantna i praksa zakonodavnih organa koja se oituje
u ustvanim, zakonskim i drugim propisima drave u pitanju.
Praksu neke meuvladine organizacije ini u obiajnom procesu u prvom redu praksa njezinih
administrativnih organa, kada u okviru njihovih nadlenosti djeluju u ime organizacije kao
posebnom subjekta meunarodnog prava.
Tree je pitanje uestalosti prakse organa subjekata meunarodnog prava, relevatne u
obiajnom pravu. Meunarodni sud je u presudi iz 1969. o Epikontintskom pojasu u
Sjevernom moru raspravljao u tom smislu o stalnoj praksi. Osim to je stalna, ta praksa treba
biti jednoobrazna (istovjetna) i kontinuirana, tj. da nema znaajnijih prekida u njezinu vrenju
u kojima bi prevladala praksa njoj suprotna.
Meunarodno pravo ne propisuje nikakvo vremensko razdoblje da bi se takva praksa
transformirala u pravno pravilo.

23

www.nasciturus.com
Sve ovisi o uestalosti prakse, njezine kvalitete i njezinih sudionika. Veoma brz tehnoloki
razvoj doveo je do trenutnog nastanka novog obiajnog pravila (tzv. instant custom) kojem
nisu bili potrebni presedani. Ali takve situacije su sasvim iznimne.
U obiajnom procesu od vanosti je praksa injenja, kao i praksa uzdravanja (proputanja).
Naprotiv, protesti i druge vrste suprostavljanja nekoj praksi od strane znatnijeg broja drugih
drava mogu sprijeiti da se ona transformira u obiajno pravo.
2. OPINIO IURIS Vani su i motivi u vrenju odreene prakse. Meunarodni sud je praksi
drava katkad pripisivao izvanpravne motive. U presudi iz 1969. istaknuo je da postoje mnogi
meunarodni akti u podruju ceremonijala i protokola, koji se vre gotovo bez odstupanja, ali
su motivirani razlozima utivosti, oportunosti i tradicije, a ne osjeajem pravne obveze. Tu se
radi o prostom ili pukom obiaju (usage za razliku od custom ili coutume), koji se
ponekad naziva i socijalnim obiajem. Krenje tih izvanpravnih pravila moe dovesti do
ozbiljnih politikih posljedica i do uzvraanja jednakom mjerom.
Kriterij da bi se neki puki obiaj razlikovao od obiajnog pravnog pravila je uvjerenje ili
svijest da je praksa u pitanju obvezatna zbog postojanja odgovarajueg pravnog pravila koje
ju nalae.
3. OBIAJ KAO PROCES - Obiaj je sloen i kontinuiran proces u kojem redovito
sudjeluje vei broj drava i drugih subjekata meunarodnog prava. U tom procesu vanu
ulogu imaju uzajamnost (reciprocitet), ali i razliiti interesi drava, te mogunost da se vlastiti
interesi jednog broja drava nametnu kao pravo na snazi svima ostalima.
U najveem broju sluajeva, nemogue je sa sigurnou utvrditi trenutak kristalizacije
odreene meunarodne prakse u pravno pravilo, tj. kada je tono nastalo uvjerenje da praksa
u pitanju predstavlja pravnu obvezu.
Upravo zbog svoje fluidnosti i nestalnosti u stvarnosti je mnogo tee dokazivati
meunarodnopravnu odgovornost za krenje nekog obiajnog pravnog pravila nego u sluaju
kada neka drava prkri ugovornu obvezu koju je svjesno preuzela. Uvijek se nanovo mora
dokazivati najprije samo postojanje obiajnog pravila, zatim injenicu da ono pravno
obvezuje dravu kojoj se pripisuje njegovo krenje, te napokon njezino protupravno
ponaanje.
Odstupanje veeg i znaajnijeg broja drava, od nekog obiajnog pravnog pravila nosi
redovito veoma otu dilemu: radi li se o krenju pravne obveze koja povlai meunarodnu
odgovornost, ili je to, naprotiv, suprotna praksa koja stvara novo obiajno pravilo.
24

www.nasciturus.com
Ako na temelju suprotne prakse drava zaista nastane novo obiajno pravilo, ostaje pitanje
trenutka njegove kristalizaije, tj. otkada je prvobitno pravno nedoputena praksa postala
pravno osnoovana i time doputena.
U stvarnosti, meutim, mada niti obiajni proces nije iskljuen, on vie nije prevladavajui,
osobito u dijelovima meunarodnog prava u kojima se sukobljavaju vani interesi drava.
Danas je veoma malo priznatih obiajnih pravila, naroito onih imperativne naravi (jus
cogens), koja su u praksi drava nastala sasvim spontano i za koja se doslovno moe zakljuiti
su su ostala u nepisanom obliku. U veini sluajeva obiaj je artikuliran nekim meunarodnim
aktima u pisanom obliku.

9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG

PROCESA
1. UVOD
Statut Meunarodnog suda navodi sudske rjeidbe i znanost kao pomono sredstvo za
utvrivanje pravnih pravila. To pomono sredstvo preteito se odnosi na obiajni proces.
U obiajnom procesu krug tih sredstava nije ogranien samo na sudsku praksu i na znanost
nego obuhvaa i mnoge druge akte koji su od jo veeg znaaja. U obiajnom procesu ne radi
se iskljuivo o pomonom sredstvu, dakle o dokumentarnim sredstvima ili dokaznim
sredstvima o ve postojeim obiajnim pravnim pravilima.
Sve akte u pismenom obliku ne valja oznaiti jedino pomonim sredstvima za utvrivanje
pravnih pravila, mada oni mogu biti i to. Oni mogu takoer initi materijalna sredstva koja
predstavljaju dijelove obiajnog procesa. A ako se taj proces uspjeno okonka i ako je
rezultirao u novo obiajno pravilo pozitivnog meunarodnog prava, tada ti akti i dalje ostaju
pismenim dokumentarnim izvorima o sadraju tog pravila. Stoga ih je preciznije nazvati
materijalnim i dokumetnarnim sredstvima obiajnog procesa.
2. UGOVORI
Svaki meunarodni ugovor za sebe je izvor prava i dunosti njegovih stranaka, i stoga je u
prvom redu najznaajniji izvor partikularnog meunarodnog prava. Uz to, ugovori su i veoma
vana materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa, i to u procesu nastanka,
izmjene i prestanka obiajnih pravila kako opeg tako i partikularnog meunarodnog prava.
Konvencije o kodifikaciji neke grane meunarodnog prava preteito propisuju pravila u
obliku imersonalnih (bezlinih) normi koja se ne odnose samo na njihove stranke nego i na

25

www.nasciturus.com
sve drave. I otvorene ope konvencije koje propisuju jednaka prava i dunosti, ali jedino za
njihove stranke mogu se takoer transformirati u pravila opeg meunarodnog prava ako im
pristupi najvei broj drava u svijetu. Primjer za to je Briand-Kelloggov pakt iz 1928. Njime
su se njegove stranke odrekle rata kao instrumenta njihove nacionalne politike i obvezale su
se da e sve svoje uzajamne sprorove ubudue rjeavati jediono miroljubivim sredstvima. Do
poetka II svjetskog rata strankama tog Pakta postale su sve neovisne drave svijeta osim
Argentine, Bolivije, ilea i El Salvadora. Njegov sadraj ve tada je prerastao u ope obiajno
pravo i po toj osnovi obvezivao je sve drave svijeta ukljuivi i te 4 neugovornice.
U opem obiajnom procesu nisu od jedine vanosti mnogostrane konvencije poput Povelje
UN-a, ili one o kodifikaciji neke grane meunarodnog prava. I niz dvostranih ugovora
posebice ako se zasnivaju na nekim jednakim naelima, ili ako izriito potvruju neka naela,
mogu biti dokazom odreene prakse njihovih stranaka, ili ak njihov sadraj moe biti dokaz
uvjerenja njihovih stranaka o postojanju nekog odreenog obiajnog pravila koje ih obvezuje.
3. ZAKLJUCI MEUNARODNIH KONFERENCIJA
Zavrni ili finalni akt neke diplomatske konferencije veeg broja drava sudionica moe
predstavljati sam za sebe ugoovr, ili moe obuhvaati sve ugovore sklopljene i potpisane na
toj konferenciji, koji se pottom podvrgavaju postupku ratifikacije u njihovim dravama
potpisnicama.
Ti akti mogu initi i slubene saetke rada konferencije i sadravati zakljuke drava
sudionica koji nisu usvojeni jednoglasno. Takvi zavrni akti ine neku sredinu izmeu
ugovora i prostih preporuka koje usvajaju politiki organi meunarodnih organizacija u obliku
rezolucija i deklaracija. Oni mogu dati poticaj za stvaranje novih obiajnih pravnih pravila ili
mogu znaiti potvrdu ve postojeih pravila, to ovisi o svakom posebnom sluaju. Openito
uzevi vanost i kvaliteta tih dokumenata varira ovisno o njihovu sadraju, broju drava
sudionica konferencije i preciznosti oitovanja volje u njima.
Zavrni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, koji su jednoglasno usvojili i
potpisali najodgovorniji dunosnici (ukljuivi najvie partijske funkcionere) drava
sudionica u Helsinkiju 1975., ima u tom pogledu veliku vanost. Mada nije usvojen u obliku
ugovora, nije bio ratificiran ni registriran u Tajnitvu UN-a, taj Zavrni akt predstavlja izraz
volje svih europskih drava, te SAD-a i Kanade. Bez obzira to taj Zavrni akt nije ugovor,
svako krenje tih naela inilo bi grubu povredu imperativnih normi opeg obiajnog prava
(jus cogens) i povlailo bi odgovornost po meunarodnom pravu.

26

www.nasciturus.com
4. DEKLARACIJE POLITIKIH ORGANA MEUNARODNIH ORGANIZACIJA
Meu tim deklaracijama najznaajnije su one usvojene u Opoj skuptini UN-a ali od vanosti
mogu biti rezolucije i preporuke odgovarajuih organa Meunarodne organizacije rada,
UNESCO-a i nekih drugih meuvladinih organizacija.
Te deklaracije Ope sukptine odraavaju volju veine drava lanica UN-a i ponekad se
izjanjavaju o veoma vanim meunarodnimm pitanjima. Po ustavnim aktima organizacija u
pitanju te deklaracije nemaju veu vanost od prostih preporuka, i one po toj osnovi ne
obvezuju ni drave lanice koje su za njih glasovale.
Unato tome, neke od deklaracija koje je usvojila Opa skuptina UN-a bile su veoma
znaajne u obiajnom procesu. Mogue je ak formulirati nekoliko openitih uvjeta da bi
neka deklaracija postigla tu svrhu.
Tekst deklaracije u pitanju mora biti sroen na imperativan nain i mora sadravati precizna
pravila koja se mogu pretvoriti u pravo. Njezin tekst donekle treba odraavati intezitet i
preciznost volje drava koje u za nju glasovale da se polui ba takav uinak. Stoga njezina
pravila trebaju biti formulirana u obliku impersonalnih normi na nain da predviaju opu
obvezu za sve drave. Formulacija u obliku preporuka ili elja ne moe postii takav uinak.
Nadalje, vaan je rezultat glasovanja za deklaraciju u pitanju. Jednoglasno ili konsenzusom
usvojene deklaracije imaju vei autoritet od onih usvojenih veinom glasova. Ako je protiv
neke deklaracije glasovao itav blok ili skupina drava, ona ne moe postii takav uinak,
osim ukoliko se odnos tih drava naknadno nije izmijenio u toku primjene naela iz
deklaracije.
Konaan dokaz o pravnoj obvezi proizlazi tek iz ponaanja drava nakon usvajanja
deklaracije u pitanju. Ako se golema veina drava pridrava njezinih naela u praksi, ili ako
se one na takvu deklaraciju kasnije pozivaju kao na izvor pravnih pravila na toj snazi, tada se
moe zakljuiti da je ona postigla svoj cilj (uinak).
Deklaracije mogu najprije dati poetni stimulans za nastanak nekog pukog obiaja ili obiajne
prakse, ija kristalizacija u pravo moe biti veoma daleka. Opa deklaracija o ljudskim
pravima iz 1948. razradila je naela iz te oblasti, potivanje kojih je na veoma openit nain
bilo proklamirano u Povelji UN-a. Veina pravila sadrana u njoj kasnije je bila pretoena u
ope i u regionalne konvencije o ljudskim pravima, koja po ugovornoj osnovi danas obvezuju
ogromana broj drava u svijetu.
Deklaracije, nadalje, mogu predstavljati akte kristalizacije nekih politikih naela i postojee
obiajne prakse u obiajna pravila. Primjer za to je Deklaracija o davanju neovisnosti
kolonijalnim zemljama i narodima iz 1960.
27

www.nasciturus.com
Slinu snagu u kristalizaciji obiajnog pravila imala je Deklaracija o zabrani upotrebe
nuklearnog i termonuklearnog oruja iz 1961., te Deklaracija o stalnoj suverenosti drava nad
njihovim prirodnim bogatstvima iz 1962.
Deklaracije mogu potvrivati naela i pravila meunarodnog prava prethodno stipulirana u
nekom ugovornom tekstu, kako bi stekla znaaj pravila opeg meunarodngo prava. Kao
primjer uzima se jednoglasno usvojena rezolucija Ope skuptine iz 1946. kojom su
potvrena naela meunarodnog prava sadrana u u Statutu Meunarodnog vojnog tribunala
iz Nrnberga (tzv. Nrnberka naela ). Rije je o zloinima protiv mira, ratnim zloinima i
zloinima protiv ovjenosti.
Jednoglasno ili golemom veinom usvojene deklaracije mogu biti akti tumaenja nekih
obiajnih pravnih pravila na snazi. Primjer za to je Deklaracija o naelima meunarodnog
prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a usvojena
konsenzusom 1970.
5. ZAKLJUCI SASTANAKA GLAVARA DRAVA I EFOVA VLADA
Ti zakljuci mogu imati ulogu slinu ili veu od deklaracija usvojenih u Opoj skuptini UNa. Oni mogu sami predstavljati praksu drava u pitanju, mogu biti dokazom njihove ve
postojee prakse, a ponekad mogu biti i osnova za buduu praksu.
Posebna vrijednost tih zakljuaka lei u tome to izjave dravnih poglavara i efova vlada,
prema propisima opeg meunarodnog prava obvezuju njihove drave kad su date s
namjerom da stvore pravnu obvezu.
6. JEDNOSTRANI AKTI DRAVA
Jednostrani akti drava mogu se sastojati od neke prakse, tj. od ponaanja ili od uzdravanja
od ponaanja. Oni se mogu oitovati i u usmenom obliku, npr. kao izjave za novinare, na
televiziji, i sl. Oni mogu biti instrumenti u pisanom obliku poput zakona, dekreta, deklaracija,
sudskih presuda i dr. Dakle, ti akti mogu potjecati od zakonodavne, izvrne, sudske, vojne ili
druge nadlene vlasti drave u pitanju.
Poput ugovora, neki jednostrani akti drava samostalan su izvor meunarodnog prava. Oni po
sebi ustanovljuju dunosti ili prava za dravu u pitanju, te odgovrjua prava i dunosti za
druge drave.
Jednostrani akti oduvijek su igrali znaajnu ulogu u obiajnom procesu. Obiajna pravila
mnogih grana meunarodnog prava, poput prava mora, razvijala su se najprije putem

28

www.nasciturus.com
jednostranih akata drava, prije nego to je dolazilo do sklapanja dvostranih i mnogostranih
ugovora.
S gledita postojeeg obiajnog prava neki akti drava prvobitno mogu biti protupravni i
povlaiti meunarodnu odgovornost njihovih poinitelja. Ali kumulacija takvih akata od
strane veeg borja drava, pod uvjetom da ne nailazi na proteste i protivljenja ostalih, moe
dovesti do izmjene postojeeg obiajnog prava, ili do njegova ukidanja i zamjene novim.
7. MEUNARODNA SUDSKA I ARBITRANA PRAKSA
Statut Meunarodnog suda navodi sudske rjeidbe, uz znanost, kao pomono sredstvo za
utvrivanje pravnih pravila. Izraz sudske rjeidbe obuhvaa presude i savjetodavna
miljenja predratnog Stalnog suda meunarodne pravde i sadanjeg Meunarodnog suda,
potom presude drugih stalnih meunarodnih sudova, zatim meunarodne arbitrane presude,
ali i presude sudova drava. Spomenute sudske rjeidbe mogu posluiti i kao dokaz da neko
naelo ili odreeno ponaanje nekih drava nije steklo svojstvo pravnog pravila na snazi.
Neke presude i savjetodavna miljenja Meunarodnog suda u Haagu, i to naroito one koje su
usvojene znatnom veinom glasova u sudakom zboru, i koe su obrazloene uvjerljivim
pravnim razlozima, imaju velik autoritet kao dokazno sredstvo o postojanju ili nepostojanja
odreenih pravnih pravila.
Neke presude i savjetodavna miljenja su tako znaile samo za sebe akt kristalizacije dotada
nesigurne, nedosljedne i neujednaene prakse drava u obiajna pravna pravila, koja se
pototm vie nisu dovodila u pitanje. Primjeri:
-

U savjetodavnom miljenju iz 1949. o Naknadi tete u slubi UN-a, Sud je ustanovio

da je OrganizacijaUN-a subjekt meunarodnog prava, sposobna da bude nosilac
meunarodnih prava i dunosti i da titi svoja prava isticanjem meunarodnih zahjeva.
Taj meunarodni subjektivitet, po miljenju Suda, ne protee se samo na drave
lanice te Organizacije, nego je objektivnog znaaja. To znai da ga moraju uzeti u
obzir i drave nelanice te svi drugi subjekti meunarodnog prava. Nakon tog
savjetodavnog miljenja veoma se rijetko osporavao subjektivitet UN-a, ali i drugih
meuvladinih organizacija. Danas takvih gledita uope nema.

U savjetodavnom miljenju iz 1951., o Rezervama na Konvenciju o genocidu, Sud je

naveo da ako neka konvencija ne sadri odredbe o doupustivosti rezervi, iz toga se ne
smije zakljuiti da je ulaganje rezervi na tu konvenciju uvijek zabranjeno.

I presuda o Anglo-norvekom ribolovu iz 1951. propisala je neka pravila openite

naravi glede povlaenja ravnih polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnog
29

www.nasciturus.com
mora, glede drava ije su obale razvedene i usjeene. Propisi iz te presude potom su
gotovo u cijelosti uneseni u l. 4. enevske konvencije o teritorijalnom moru i
vanjskom pojasu iz 1958., te ponovno u l. 7. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982.,
kao ope obiajno pravo na snazi.
-

Poseban je sluaj tzv. pravinih naela kao navodnih naela i pravila meunarodnog
prava u razgraniavanju prostora epikontinentskog pojasa izmeu susjednih obalnih
drava. Sud je u svojoj presudi iz 1969. o Epikontinentskom pojasu u Sjevernom moru
(SR Njemaka protiv Danske i Nizozemske), ustvrdio da pravilo iz l. 6. enevske
konvencije o epikontinentskom pojasu, iz 1958. koje propisuje crtu sredine uz posebne
okolnosti, ne obvezuje Njemaku kao ugovorni propis jer ona nije ratificirala tu
Konvenciju. Ali Sud je ustvrdio da to pravilo iz l. 6. nije bilo, niti je u kasnijoj praksi
drava postalo, pravilom opeg obiajnog prava.

8. ZNANOST MEUNARODNOG PRAVA

Nauavanje najpozvanijih publicista razliitih naroda, takoer je priznato l. 38. Statuta
Meunarodnog suda, kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila.
U 17. i 18. st., kada su uenja o prirodnom pravu bila vladajua, znanost je bila od velike
vanosti za razvoj pojmova i instituta meunarodnog prava. Pravna pravila su se neposredno
izvodila (deducirala) iz ljudskog razuma jer su morala biti u skladu s razumom, te iz
prorodnog stanja ovjeka kao razumnog, prirodnog i drutvenog bia.
U 19. st. nauavanje o prirodnom pravo bilo je u cjelini odbaeno u korist pozitivnog prava.
Odrala su se samo ona pravila prirodnog prava koja su utjecala na praksu drava u njihovim
meusobnim odnosima i koja su se na taj nain transformirala u pozitivno obiajno pravo.
Djela velikih pisaca prirodnog prava (Grotiusa, Pufendorfa, Bynkershoeka, Wolffa, Vattela i
dr.) rijetko su se i nedosljedno uzimala kao dokazna sredstva pravnih pravila, naroito u
arbitranim te kasnije u sudskim presudama.
U 20 st. veliki broj pisaca u mnogim zemljama objavljuje sustavna i monografska djela iz
meunarodnog prava.
Vrijednost nekog znanstvenog djela ovisi o meunarodnom ugledu pisca i o njegovoj
sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima obrazloi stavove koje zastupa i zakljuke do
kojih je doao.
Osobina mnogih pisaca je da ne opisuju pravo kakvo je u danom trenutku zaista na snazi (lex
lata), ne go pravo kakvo bi po njihovim eljama ili u interesu njihovih drava trebalo biti (lex

30

www.nasciturus.com
ferenda). I to su vie iskazi jedne i druge vrste izmijeani i nerazgranieni, opada dokazna
vrijednost znanstvenih djela o obiajnom pravu na snazi.
U moderno doba, od pojedinanih djela pisaca znatno su utjecajniji rezultati i zakljuci
vijeanja nekih meunarodnih tijela:
a) Komisija za meunarodno pravo je organ Ope skuptine UN-a, koja i bira njezine
lanove. lanove te Komisije bira taj politiki organ UN-a u njihovu osobnom
svojstvu, a na kao predstavnike drava. Ipak preteito broj lanova Komisije su pravni
savjetnici svojih vlada. Glavna djelatnost Komisije za meunarodno pravo sastoji se u
pripremanju nacrta konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju odreenih
podruja meunarodnog prava.
b) Institut za meunarodno pravo je nevladino tijelo, sastavljeno od ogranienog broja
najuglednijih sturnjaka koji djeluju u osobnom svojstvu, i koji na upranjena mjesta
biraju svoje nove lanove u postupku tajnog glasovanja. U okviru djelatnosti Instituta
pripremaju se nacrti rezolucija o vanim pitanjima meunarodnog prava na temelju
opirnih prethodnih izvjea pojedinih lanova koji se temeljito razmatraju, naprije u
uem odboru, a potom na plenarnim sjednicama instituta.
c) International Law Association (Ddrutvo za meunarodno pravo) je takoer nevladino
tijelo koje okuplja nacionalna drutva za meunarodno pravo (meu kojima je i
Hrvatsko drutvo za meunarodno pravo), ali i lanove pojedince. Ono putem
djelatnosti svojih izvjetaa i odbora te vijeanjima na konferencijama koje se
odravaju svake druge godine, priprema i usvaja rezolucije o vanim pitanjima
meunarodnog prava.

10. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH

PRAVILA
U vezi s nastankom i djelovanje opih obiajnih pravnih pravila namee se pitanje, koje je
postavila pozitivistika kola, a koje je i danas aktualno. Prema pozitivistikom, tj.

31

www.nasciturus.com
voluntaristikom uenju, nijedna drava ne moe biti obavezana nikakvim pravilom
meunarodnog prava, bilo opim ili partikularnim, na koje nije dala svoj pristanak. Pristanak
moe dati:
a. izriito putem ugovora
b. preutno nastankom obiajnog pravnog pravila
Dakle, prema ovom uenju, obiajno meunarodno pravo zasniva se na preutnom pristanku
(tacitus consensus). Jedan sovjetski pisac izjednaio je obiaj ak s preutnim sporazumom
(pactum tacitum).
Kad bi pozitivistiko uenje bilo ispravno u njegovoj cjelini, teko da bi uope bila mogua
pravila opeg meunarodnog prava, ili bi ta pravila bila toliko malobrojna i nedovoljna da ne
bi mogla initi cjeloviti sustav prava. Teko se moe zamisliti da bi se za svako obiajno
pravilo trebalo prikupljati dokaze o izriitom ili preutnom pristanku na njega vie od 180
neovisnih drava koliko ih danas ima, i jo veeg broja meuvladinih organizacija. Kod nekih
pisaca koji zastupaju pozitivistiko uenje preutni se pristanak ipak svodi na pravnu fikciju.

Pri razmatranju uvjeta nastanka pravila opeg obiajnog prava, treba uzeti u obzir da se sva
ona ne mogu doslovno primjenjivati na sve subjekte meunarodnog prava i na njihove
uzajamne odnose.
Kao ektreman primjer za to moe se uzeti pravilo prema kojem se morski prostori drava sa
stalno zaleenom obalom mjere od ruba stalno zaleene morske povrine, koja se u tom
pogledu izjednaava s kopnom. U postupku nastanka tog opeg obiajnog pravila, koje se
odnosi na sve drave s takvom obalom mogla je sudjelovati samo nekolicina drava koje
imaju obalu u arktikom prostoru. I u svemirskim istraivanjima moe sudjelovati vrlo mali
broj drava.
Pasivnost i nezainteresiranost ak i veine drava svijeta ne smeta stvaranju opeg obiajnog
prava ako postoje svi drugi uvjeti njegova nastanka. Stoga, u stalnoj, jednoobraznoj
(istovjetnoj) i kontinuiranoj praksi moe sudjelovati manji broj drava koje su posebno
zainteresirane za neku oblast. Jednom nastalo ope uvjerenje o pravnoj obaveznosti te prakse
(opinio iuris) pretvara tu praksu u novo pravilo koje obavezuje i one drave koje nisu
sudjelovale u njegovom stvaranju, a nisu mu se niti djelotvorno suprostavile. Pasivnost drava
uzima se kao njihvov podrazumijevani pristanak (acquiescence).
Dakle, opu praksu iz l. 38. Statuta Meunarodnog suda ne breba uzimati kao univerzalnu.

32

www.nasciturus.com
Ukoliko neka drava nae interesa da se meunarodnoj praksi koja bi mogla dovesti do
nastanka novog opeg obiajnog pravnog pravila odupre, ona mora uloiti protest aktivnim
sudionicima te prakse. Protest se moe izraziti i nekim konkludentnim inom poput: iznoenja
spora pred Vijee sigurnosti ili Opu skuptinu UN-a, glasanjem za neku rezoluciju u Opoj
skuptini ili drugom nadlenom tijelu kojom se takva praksa osuuje, otpoinjanjem
arbitranog ili sudskog postupka protiv sudionika te prakse i sl. Da bi protest mogao poluiti
eljeni cilj, mora biti efikasan i u razmjeru s naravi akta protiv kojeg je upravljen.
Prostest znatnijeg broja drava protiv neke obiajne prakse moe sprijeiti obiajni proces i
tada do nastanka novog obiajnog pravnog pravila nee nikad doi.
Efikasni protesti neke izolirane drave u poetnom stadiju obiajnog proseca, dok se obiajna
praksa nije iskristalizirala u novo ope pravno pravilo, mogu tu dravu izuzeti iz domaaja
primjene opeg obiajnog pravila, ak ako potom i ono nastane.Meunarodni sud je u presudi
iz 1951. o Anglo-norvekom ribolovu istaknuo da se u svakom sluaju pravilo o najveoj
doputenoj irini ulaza u zaljev od 10 milja 8da bi ga obalna drava ima pravo smatrati svojim
unutranjim vodama), ne moe primijeniti na Norveku, budui da se ona oduvijek odupirala
svakom pokuaju da se ono primijeni na norveku obalu.
Slino tome, ustanova tzv. historijskih zaljeva nastala je u meunarodnom pravu dosjelou.
Neke su obalne drave od davnina svojatale neke zaljeve u kojima bi prema opem
meunarodnom pravu vei dio voda trebao initi dijelove otvorenog mora. Ali u tome im se
nije odupirala ni jedna druga drava, i one su time stekle historijski naslov kao izuzetak od
opeg meunarodnog prava.
Mogunost izuzimanja od opih obiajnih pravila preteito ovisi o naravi obiajnog pravila u
pitanju (podjela pravila meunarodnog prava s obzirom na domaaj njihove vanosti).
A) Skupina imperativnih normi opeg meunarodnog prava (jus cogens)
strogo u smislu lanaka 53., 64. i 71. Beke konvencije o pravu
ugovora iz 1969. ima, nakon to nastanu, retroaktivan uinak. Kad
stupe na snagu, norme tog domaaja okonavaju svaku pravnu
situaciju drava prethodno stvorenu suprotnim partikularnim
obiajnim pravilom, ili ugovorom, ili temeljem njihovih jednostranih
akata.
B) Glede druge skupine imperativnih normi, osobito onih o pravu mora,
suprotno ponaanje zabranjuje se za ubudue. Ali pravila te vrste
potuju sva ve steena prava obalnih drava zasnovana na zastari,
historijskom naslovu ili partikularnom obiaju ve na snazi.
33

www.nasciturus.com
C) Postoje brojna opa obiajna pravila dispozitivne naravi (jus
dispositivum). Nakon to ta pravila postanu dijelom pozitivnog
meunarodnog prava, drave mogu u svakom trenutku, od njih
odstupiti sklapanjem posebnog ugovora za njihove uzajamne odnose,
ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila.

Vrlo vano praktino pitanje je ono o teretu dokazivanja o postojanju pravila opeg obiajnog
prava. U praksi Meunarodnog suda zapaen je s tim u vezi jedan paradoks u pogledu pravila
ius cogens: to je neko imperativno pravilo vanije za odranje meunarodnog mira,
sigurnosti i miroljubive suradnje drava, opada osjeaj dunosti Suda da dokazuje njegovu
opu obiajnu narav.
Kad se radi o nekom opem obiajnom pravilu manje od politike vanosti, teret dokazivanja
pada na dravu koja se na njega poziva. Pri tomu je najvanije dokazati da se suprotna stranka
nije oduprla ili izuzela od te prakse putem protesta ili konkludentnih radnji koje imaju znaaj
protesta. Kad u tom sporu odluuje neko meunarodno sudbeno tijelo, od njega se oekuje da
na temelju dokazane prakse ustanovi opinio juris.
Stranci u postupku koja osporava postojanje obiajnog pravila u pitanju dovoljno je dokazati
da praksa niej bila openita, stalna, jednoobrazna i kontinuirana. Ako za to ima argumenata,
ona moe dokazivati da drave sudionice nisu tu praksu vrile iz uvjerenja da ona predstavlja
njihovu pravnu obvezu (opinio juris), nego iz nekih izvanpravnih razloga.

11. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA U

OBIAJNOM PRAVU

34

www.nasciturus.com
Budui da je obiajni proces praktino jedini proces nastanka, kasnijih izmjena i prestanka
pravila opeg meunarodnog prava, drave ga nastoje razliitim aktima svjesno pospjeivati
ili usmjeravati u eljenom pravcu razvoja.
Najvaniji nain utjecanja na obiajni proces i na usmjeravanje prakse drava u odreenim
oblastima je pripremanje i usvajanje konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke
grane meunarodnog prava.
Povelja UN-a u l. 13. predvia kao jednu od funkcija Ope skuptine poticanje progresivnog
razvitka meunarodnog prava i njegove kodifikacije. U tu svrhu Opa skuptina ustanovila je
kao svoj pomoni organ Komisiju za meunarodno pravo.
Ove dvije funkcije nisu jasno razdvojene i uzajamno se proimlju. Ako se ele zabiljeiti i
sistematizirati ve postojea obiajna pravila u nekom ugovornom tekstu, esto je pri tome
potrebno predvidjeti i izvjesna nova pravila i rjeenja koja se jo nisu ustalila u praksi drava.
I tako su u veini konvencija te vrste izmijeani propisi koji oituju ve postojea pravila
opeg obiajnog prava s prijedlozima de lege ferenda, koji makar u poetku obvezuju samo
stranke usvojene konvencije i to kad ona stupi na snagu, ali ne i sve druge drave.
U tekstovima konvencija te vrste mogue je razlikovati 4 vrste pravila. Tri prve vrste
stipuliraju se u obliku impersonalnih (bezlinih) normi kojima se predviaju prava i dunosti
za sve drave bez ogranienja. etvrta vrsta predvia prava i dunosti samo za stranke
konvencije, i ne postoji namjera da se tim propisima utjee na opi obiajni proces. Te 4 vrste
pravila su:
a. Ugovorni propisi o istoj kodifikaciji Postoje najprije bezlina pravila koja oituju
ve postojee pravo. To su propisi koji su jo prije prerasli u ope obiajno pravo. Oni,
dakle, samo odraavaju postojea pravila na snazi. Stranke konvencije takvim
ugovornim odredbama ne preuzimaju nove pravne obveze, niti stjeu nova prava u
odnosu na prava koja uivaju sve druge drave po obiajnoj osnovi. Glede tih propisa
ugovorni tekst slui samo kao dokaz o postojanju i o sadraju opeg obiajnog prava
na snazi. To je konverzija obiajnih pravila u sustav pisanih, koordiniranih i
sistematiziranih pravila.
b. Propisi koji ine progresivni razvoj me. prava ova pravila kristaliziraju postojeu
praksu u novo obiajno pravo. Prije usvajanja konvencije praksa drava jo nije
postala jednoobrazna, a dotina pravila nisu bila prihvaena kao pravo od potrebne
veine drava u svijetu. Donoenje konvencije moe utjecati na okonanje tog
procesa. Za tree drave, koje ne postanu strankama takve konvencije, ta pravila su jo

35

www.nasciturus.com
uvike lex ferenda koja u poetku ne obvezuju njih nego samo stranke konvencije po
ugovornoj osnovi.
c. Legislacija meunarodnog prava putem konvencije ovdje spadaju propisi koji
predviaju potpuno nova rjeenja za nove odnose i novonastale objektivne situacije.
Tu obiajni proces nije jo ni otpoeo, a predviena pravila se jo ne mogu potkrijepiti
nikakvom praksom obavljenom jprije njihova formuliranja. Pravila te vrste suu
neizbjena kada se za konferencijskim stolom ele uskladiti opreni i posebni interesi
velikog broja drava. Po svojem sadraju ona moraju biti na jednak nain primjenljiva
za sve drave. I kao to je Meunarodni sud izrekao u presudi iz 1969., ta pravila ne
smiju biti podlona bilo kakvim rezervama stranaka konvencije.
U meunarodnoj zajednici ne postoji zakonodavni organ koji bi donosio propise
nekom veinom glasova. Legislacija se tu moe obavljati jedino na diplomatskim
konferencijama usvajanjem opih konvencija o kodifikaciji, otvorenih na ratifikaciju i
pristup svim dravama. Ako neka takva konvencija stekne oekivano velik i dovoljno
reprezentativan broj drava stranaka, potom se moe tvrditi da su se i njezini
legislativni propisi transformirali u novo ope obiajno pravo i da po obiajnoj
osnovi predviaju prava i da obvezuju sve drave, ukljuivi i one koje su ostale izvan
konvencije.
d. Konvencije o kodifikaciji poput svih drugih,

ne mogu biti bez kontraktualnih

propisa iz ijeg samog teksta proizilazi namjera stvaranja prava i dunosti iskljuivo
za njihove stranke. U tu skupinu spadaju uobiajene zavrne odredbe o potpisivanju,
ratifikaciji, pristupu i stupanju na snagu konvencije, o dozvoljenosti ili zabrani rezervi
na konvenciju.
Ako neka konvencija o kodifikaciji predvia osnivanje nekih stalnih tijela ili ak nove
meunarodne organizacije, ili periodine sastanie njezinih drava lanica, te bilo
kakve druge propise o postupku, svi se oni moraju stipulirati iskljuivo u
kontraktualnom obliku.
Gore navedena podjela je samo uvjetna i i podlona je razvoju u vremenu. Ona je korisna u
trenutku usvajanja neke takve konvencije. Ali ukoliko takva konvencija stupi na snagu i
obuhvati preteit broj drava u svijetu, tada e doi do bre ili polaganije transformacije
propisa koji ine progresivni razvoj i onih o istoj legislaciji u one o istoj kodifikaciji. Pisani
ugovorni propisi iz sve 4 skupine rijetko mogu obuhvatiti sve probleme pravne oblasti koja je
predmetom pravnog ureenja.

36

www.nasciturus.com

12. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA

Iako je ugovor najznaajniji nain stvaranja i izmjene pravila partikularnog meunarodnog
prava, u uim odnosima izmeu odreenih subjekata meunarodnog prava mogu nastajati i
partikularna obiajna pravna pravila.
Poput opeg obiaja i partikularni obiaj sastoji se iz dvaju konstitutivnih elemenata:
-

stalne, jednoobrazne i kontinuirane prakse ueg kruga drava i drugih subjekata

meunarodnog prava, te

njihova uvjerenja da je ta praksa pravno obvezatna (opinio juris).

Po svojoj biti partkikularno obiajno pravo ipak je slinije ugovorima nego opim obiajnim
pravilima. Pravila te vrste uvijek se odnose na odreeni krug subjekata meunarodnog prava.
Poput ugovora, niti ona ne mogu obvezivati drave i druge subjekte koji na njih nisu dali neku
vrstu pristanka, npr. ako su u procesu njihova nastanka bili pasivni i nezainteresirani, a jo
vie ako su im se otvoreno suprostavili protestima ili slinim postupcima. Stoga je partkularno
obiajno pravilo u biti preutan sporazum (pactum tacitum), veoma slian ugovorima u
nepisanom obliku.
U svakom sluaju neko novo partikularno obiajno pravilo ne smije biti u suprotnosti s
postojeim imperativnim pravilom dok god se ono ne izmijeni.
Vrste partikularnog obiajnog prava:
a) LOKALNI OBIAJ - Postojale su sumnje u mogunost nastanka obiajnog pravila te
vrste. Te sumnje Meunarodni sud je u presudi iz 1960. o Pravu prolaska
(Portugal/Indija), izriito otklonio navodei da je teko vidjeti zato bi broj drava
meu kojima se neki lokalni obiaj moe ustanoviti na temelju dugotrajne prakse,
nuno morao biti vei od dviju. Sud ne vidi razloga zato dugotrajna i kontinuirana
praksa izmeu dviju drava, prihvaena od njih da regulira njihove odnose, ne bi
ustanovila osnovu za uzajamna prava i obveze izmeu tih dviju drava. Iz ovog
sluaja proizlazi da lokalna obiajna pravila mogu biti kontraktualne naravi koja
predviaju prava samo za jednu stranku, a dunosti za drugu.
b) REGIONALNI OBIAJ Nije iskljuena mogunost nastanka ni regionalnih
obiajnih pravila koja bi ureivala odnose izmeu drava iz odreenog dijela svijeta
koji se po neemu odlikuju od drugih. Ali ni taposebna obiajna pravila, poput svih
drugih, ne smiju biti u suprotnosti s imperativnim normama opeg meunarodnog
prava (jus cogens) na snazi, niti ih mogu nadomjestiti. Prije II. svjetskog rata vladalo
je uvjerenje da postoji regionalno ameriko meunarodno pravo, s nekim

37

www.nasciturus.com
posebnostima u odnosu na ope meunarodno pravo. Ali neka naela, poput onog o
zabrani intervencije, nastala su u tom pravu prije nego to su se asimilirala u ope
meunarodno pravo Poveljom UN-a iz 1945. U presudi iz 1950. o Pravu azila
(Kolumbija/Peru), Meunarodni sud je uzeo u obzir injenicu to Peru nije ratificirao
dvije regionalne konvencije o politikom azilu iz 1933. i 1939., ako dokaz da je ta
zemlja odbila priznati to partikularno obiajno pravo, i da je stoga ona ne obvezuje.
c) SPECIJALNI OBIAJ U UGOVORNOM ODNOSU Potoji posebno podruje
meunarodnog prava u kojem partkukularni obiaj moe biti od veeg praktikog
znaenja. Radi se o obiaju koji nastaje u okviru ugovornog odnosa, a koji smo
nazvali specijalnim obiajem. Drave stranke nekog ugovora mogu u tijeku njegove
primjene odstupiti od njegovih propisa, posebno ako se taj ugovor primjenjuje kroz
dugako vremensko razdoblje, a iz nekih razloga ne vri se formalna revizija njegova
teksta. Tada se putem obiajnih pravila usaglauje tekst takvog ugovora s izmijenjenim
socijalnim i politikim uvjetima u kojima se on primjenjuje.
Ako je takva praksa stalna, kontinuirana i jednoobrazna izmeu svih stranaka ugovora,
ona moe dovesti do njihova uvjerenja o obvezatnosti te prakse (opinio juris). Time
dolazi do stvaranja partikularnog obiajnog pravila koje ima uina revizije de facto
ugovornog teksta u pitanju.
Iz svega izloenog proizlazi da partikularni obiaj ipak nije veoma pogodan nain za pravno
ureenje meudravnih i drugih pravnih odnosa u regionalnim i drugim okvirima
meunarodne suradnje uim od onih svjetskih. Unato tome, takva pravila su mogua, a kad
nastanu ona imaju jednak pravni uinak poput svih drugih pravila partikularnog
meunarodnog prava.

C. PRAVO MEUNARODNIH UGOVORA

38

www.nasciturus.com

13. ZNAAJKE UGOVORA KAO IZVORA MEUNARODNOG

PRAVA
Meunarodni ugovori su najvaniji nain uglavljivanja uzajamnih prava i dunosti drava i
drugih subjekata meunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima.
Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, njihove stranke u njima mogu na
precizan nain izraziti svoje meusobne odnose, i bolje nego na drugi nain uglaviti eljenu
ravnoteu izmeu uzajamnih prava i dunosti. Odnosi izmeu suverenih i jednakih subjekata
u biti se zasnivaju na ravnotei i uzajamnosti (reciprocitetu), mada je u prolosti oduvijek bilo
neravnopravnih i nametnutih ugovora.
Neki oblici meunarodne saradnje mogu se urediti samo u obliku pisanog ugovora. (Npr.:
osnivanje nove meunarodne organizacije i predvianje broja, sastava i nadlenosti njehizin
organa; ugovori o trgovini; ogranienje oruanja itd.)
Najvei broj ugovora sklapa se u pismenom obliku za razliku od obiajnih pravila, pravne
obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. Ipak, to
ne otklanja sporove o tumaenju.
Neki oblici meunarodne suradnje mogu se urediti samo pisanim ugovornim pravilima. To je
sluaj s osnivanjem nove meuanrodne organizacije i predvianjem broja, sastava i
nadlenosti njezinih organa i sl.Od posebnog je znaaja i injenica da se najvei broj ugovora
sklapa u pisanom obliku. Stoga za razliku od obiajnih pravila, pravne obveze iz ugovora nije
potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt.
Pravo meunarodnih ugovora je grana opeg meunarodnog prava koja propisuje pravila o
sklapanju ugovora, o njihovu stupanju na snagu, o rezervama na ugovore, o primjeni,
tumaenju, izmjenama, nitavosti, te o prestanku i obustavljanju primjene ugovora. Prije
1969. u znanosti i meunarodnoj praksi ta su naela bila openito prepoznata i prihvaena, ali
nije bilo potpune suglasnosti u tome u kojim uvjetima, okolnostima i u kojem su opsegu ona
primjenljiva na meunarodne ugovore.
BEKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA kojij je stranka i Hrvatska potpisana 1969.
a stupila je na snagu 1980. Ona je preciznim propisima u pisanom obliku razrijeila najvei
broj tih dilema. Nakon njezina usvajanja ti njeni propisi zadobili su objektivan znaaj i gotovo
su svi do danas prerasli u pravila opeg obiajnog prava, koja vie nitko ne osporava. Pravila
ove Konvencije se danas primjenjuju ili se smatraju primjenljivima, na stranke svih ugovora

39

www.nasciturus.com
koji se sklapaju. Stoga je upravo ta Konvencija do danas moda najznaajniji ugovor o
kodifikaciji meunarodnog prava.
Manje je uspjela BEKA KONVENCIJA O SUKCESIJI DRAVA GLEDE ME.
UGOVORA iz 1978., a koja je stupila na snagu 1996.. Meu strankama se nalazi i Hrvatska.
Uz te dvije Beke konvencije, do sada je jo usvojena i potpisana ali nije stupila na snagu,
BEKA

KONVENCIJA

PRAVU

UGOVORA

IZMEU

DRAVA

MEUNARODNIH ORGANIZACIJA ILI IZMEU MEUN. ORGANIZACIJA iz

1986. Hrvatska je njezina drava ugovornica.

14. POJAM I VRSTE UGOVORA

Meun. ugovor se sastoji u saglasnosti volja 2 ili vie subjekata meunarodnog prava s ciljem
postizanja odreenog uinka po meunarodnom pravu, stvarajui odnos prava i dunosti
izmeu njegoivh stranaka. Ugovori mogu biti:
-

dvostrani i mnogostrani

sastavljeni u jednoj ispravi s moguim dodacima tj aneksima ili u vie imeusobno

povezanih isprava (u razmijenjenim notama).

Oni mogu biti sklopljeni u pisanom ili u nekom drugom obliku.

Da bi ugovor ostvarivao namjeravani pravni uinak po meunarodnom pravu, mora
ispunjavati vie uvjeta:
a) Sve stranke ugovora moraju biti subjekti meunarodnog prava, tj. drave,
meuvladine organizacije ili priznati ustanici.
b) Da bi ugovor bio pravno valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv.
Pravno je nedopustiv onaj ugovor:
-

kojeg je materijalno nemogue izvriti (npr. ako se odnosi na svemirska i druga

prostranstva koja su zasada nedostupna ovjeanstvu) ili

koji je u sukobu s nekom imperativnom normom meunarodnog prava.

c) Izraena volja stranaka u ugovoru mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. Stoga su
prema nekim opim naelima prava nitavi ugovori glede kojih postoje mane pri
oitovanju volje neke od stranaka. Ovdje samo valja istaknuti da su neke od tih mana
uzrok apsolutne nitavosti i ugovor se tada ne moe osnaiti (konvalidirati) naknadnim
pristankom svih stranaka. To su osim sukoba s jus cogens, prisila izvrena nad
predstavnikom neke drave i prisila izvrena na samu dravu ugovornicu. Osale mane
uzroci su relativne nitavosti (bludnja, prijevara, korupcija predstavnika drave, te

40

www.nasciturus.com
druge mane koje predvia Konvencija). One dovode do nitavosti jedino ukoliko se
oteena stranka na njih pozove.
d) Ope meunarodno pravo ne propisuje nikakav odreeni oblik (formu) ugovora.
Najvei broj ugovora sklapa se u pismenom obliku.
**
Svi ugovori na snazi u naelu jednako obvezuju sve njihove stranke ak i bez obzira na tijelo
neke drave koje ih je sklopilo, ili na akt kojim su ratificirani. U pravilu ne postoji hijerarhija
izmeu ugovora nalik na hijerarhiju pravnih normi i pravnih akata u unutarnjem pravu.
Djelomini izuzetak od tog pravila je Povelja UN-a i to zbog derogatorne klauzule u l. 103.
koji propisuje da u sluaju sukoba izmeu obveza lanova UN-a prema ovoj Povelji i njihova
obveza prema bilo kojem drugom meunarodnom sporazumu, prevlauju njihove obveze iz
ove Povelje.
Nemogue je dosljedno izvriti podjelu svih meunarodnih ugovora prema njihovom
sadraju. Meutim, neke podjele ugovora/ugovornih propisa nisu bez osnove.
1.)

UGOVORI SKLOPLJENI U PISANOM ILI NEKOM DRUGOM OBLIKU

Prva podjela ugovora

odnosi se na oblik (formu) u kojem su sklopljeni. Usmeni ugovori su danas vrlo rijetki, ali
ukoliko postoje, onda njihove stranke obvezuju kao i pismeni ugovori. U oruanom
sukobi punopravni sporazumi mogu se sklapati i znacima. Sporazumi se danas mogu
sklopiti izmjenom poruka putem telefona, radija ili telefaxa, pod uvjetom da je pristanak
obiju stranaka na neku pravnu obvezu izraen na izriit i nedvojben nain. Danas su ipak
teko zamislivi (mada nisu nemogui) usmeni sporazumi koji ostaju u nepisanom obliku.
Veinom se o njima sastavlja zapisnik. Ako je takav zapisnik ili memorandum o
suglasnosti ovjeren od predstavnika svih stranaka, time on moe zadobiti oblik pisanom
sporazuma.
2.) DVOSTRANI

I MNOGOSTRANI UGOVORI

Podjela ugovora s obzirom na broj njihovih

stranaka ini se na prvi pogled najmanje znaajnom ali to nije tako. S Prvom hakom
mirovnom konferencijom odranom 1899. otpoinje prodor mnogostrane diplomacije,
mnogostranih ugovora i meunarodnih organizacija. Taj fenomen odrazio se na mnoga
pravila prava ugovora.
Ukoliko je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od 5 ili vie godina s mogunou
njegova jednostranog otkaza po isteku tog roka, takvim otkazom dvostrani ugoovr
okonava. Kod mnogostranih ugovra radi se o samo o jednostranom povlaenju, jer
ugovor po pravilu ostaje na snazi izmeu ostalih stranaka.
41

www.nasciturus.com
Bitna povreda dvostranog ugoovra od jedne od stranaka ovlauje drugu da se na tu
povredu pozove kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene u cjelini
ili djelomino. Propisi o prestanku i suspenziji primjene mnogostranih ugovora zbog
njihove bitne povrede od jedne od stranaka mnogo su sloeniji.
Posebnu podvrstu mnogostranih ugovora ine viestrani ugovori ograniene naravi. Ako
takav ugoovr ne predvia drugaije, na njega su rezerve mogue samo uz pristanak svih
ostalih njegovih stranaka.
3.) UGOVOR-ZAKON I UGOVOR-POGODBA Ova podjela smatrala se bitnom, da bi se potom
poela zanemarivati. Prema uenju koje je postavio Heinrich krajem 19. st., ugovor-zakon
(Vertrag) se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka usmjerenih ka istom cilju. U stvari
se radi o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorom sve njihove stranke
preuzimaju iste pravne obveze. Prema tom uenju samo su ti ugovori izvor objektivnog
prava i izvor meunarodnog prava. Ugovori-zakoni mogu biti osnova za kodifikaciju i
progresivni razvoj obiajnih pravila iz neke grane meunarodnog prava.Oni su slini, ali
ne isti, sa zakonima u unutarnjim pravnim porecima drava.
Temelj ugovora-pogodbe su volje njegovih stranaka razliitog sadraja, ali koje
smjeraju istom cilju i uzajamno se dopunjuju (npr. kupovina i prodaja). Ovi ugovori nisu
izvor meunarodnog prava, ve samo pravni poslovi. Njima se stvaraju samo subjektivna
prava i dunosti njihovih stranaka. On je nalik na kontrakt iz unutarnjeg graanskog
prava. Meutim, nije tona tvrdnja da su ugovori te vrste samo pravni poslovi
(transakcije). I oni su izvori prava i obveza za njihove stranke dok su na snazi. Niti oni,
niti ugovori-zakoni ne mogu po sebi stvarati dunosti za tree drave. Ugovori-zakoni
nisu iznad poslova (transakcija) koji se sklapaju ugovorima-pogodbama.
4.) UGOVORIUSTAVI

MEUNARODNIH ORGANIZACIJA

Ovi ugovori imaju razliite

funkcije. Svaki od njih je izvor prava i dunosti za sve njegove stranke koje tim ugovorom
ustanovljavaju dugoroni okvir meusobne suradnje kroz stalne i ad hoc organe
organizacije u pitanju. Gotovo se svi ti ugovori sklapaju bez ogranienja njihova trajanja.
U isto vrijeme ugovorm te vrste raa se novi subjekt meunarodnog prava. Za sve organe
te organizacije i za samu organizaciju kao posebnog subjekta meunarodnog prava on nije
nalik na ostale ugovore. Za njih je on od temeljnog tj. ustavnog znaaja.
Veina tih ugovora iskljuuje mogunost ulaganja rezervi na njih. Veina njih propisuje
postupak za njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene stupile na snagu za sve
drave lanice organizacije, ne trai se jednoglasnost, nego neka kvalificirana veina.

42

www.nasciturus.com
Nezadovoljna lanica, ako ne eli pristati na takve izmjene, moe samo napustiti
organizaciju.
Jednoglasno ili konsenzusom usvojene rezolucije u glavnom predstavnikom tijelu
organizacije (poput Ope skuptine UN-a) mogu se smatrati ustanovljenom praksom u
postupku stvaranja partikularnih obiajnih pravila u pravu te organizacije. Neki od tih
rezolucija mogu biti akti autentinog tumaenja samog ugovora-ustava.
5.) POLITIKI

SPORAZUMI

(GENTLEMEN'S

AGREEMENTS)

Raireno je miljenje o

postojanju sproazuma posebne vrste koje drave sklapaju u pismenom ili drugom obliku s
namjerom da ih obaveu samo moralno ili politiki, ali da tim putem ne preuzmu nikakve
pravne obaveze. Takvo otro razlikovanje sporazuma drava na istinske ugovre i na
pravno neobvezujue sporazume najee u praksi nije opravdano.
S druge strane, formalni ugovori poput Povelje UN-a, sadre u nekim svojim odredbama
umjesto prava i dunosti njihovih stranaka obine elje ili program budue suradnje za
koji je nadlean organ tek treba donijeti odluke. Ipak, pretpostavka je da veina odredaba
formalnog ugovra stvara prava i dunosti za njegove stranke, a da je neugovorni
instrument u naelu lien takvih odredbi. Neovisno o obliku, uvijek je nuno u sluaju
sumnje izvriti sasvjesnu analizu sadraja instrumenata i okolnosti njegova usvajanja.

15. SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA

1. Sve suverene (neovisne) drave su subjekti meunarodnog prava prema opem
meunarodnom pravu i to njihovo svojstvo ne ovisi o njihovom priznanju od drugih drava.
Sukladno tome, sve one imaju niim ogranienu sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora.
2. S obzirom da je federalizam kao oblik sloene drave rasprostranjen na svim kontinentima,
vano je pitanje ugovorne sposobnosti federalnih jedinica. S obzirom da nisu neovisne
drave, postoji presumpcija da drave lanice federacije nisu ovlatene da budu strankama
meunarodnih ugovora. Pretpostavlja se da one nisu subjekti meunarodnog prava ak ni s
ogranienom djelatnom sposobnou. Ako ima ta sposobnost nije priznata ustavom federacije
ili ne proizlazi iz ustavne prakse federacije potvrene kao pravo, odredbe ustava neke
federalne jedinice o njezinoj vlastitoj sposobnosti sklapanja ugoovra nisu relevantne za tree
drave. Ukoliko bi pod takvim uvjetima neka trea drava sklopila ugovor s federalnom
jedinicom, to bi znailo nedoputeno mijeanje u unutranje poslove te federacije.

43

www.nasciturus.com
Drave lanice federalnog saveza mogu imati sposobnost sklapanja ugovora ako se na tu
sposobnost pristaje u saveznom ustavu i u njemu propisanim granicama. U bivoj SFRJ,
nakon ustavnih promjena iz 1971. republike i pokrajine imale su iroku slobodu ostvarivanja
suradnje s organima i organizacijama treih drava i s meunarodnim organizacijama, za to
nisu trebale traiti nikakav pristanak saveznih tijela. Unato tome, nije im bila izriito priznata
sposobnost sklapanja ugovora po meunarodnom pravu.
3. Premda ima sumnji u to da Vatikan ispunjava sve uvjete dravnosti po opem
meunarodnom pravu, Sveta Stolica, odnosno Drava Vatikanskog Grada danas je openito
priznata kao poseban subjekt meunarodnog prava. Svi konkordati i drugi ugovori koje Sveta
Stolica sklapa s treim dravama meunarodni su ugovori na koje se neposredno primjenjuju
propisi iz Beke konvencije iz 1969.
4. Nije jednak sluaj s ugovornom sposobnou meuvladinih organizacija. Nevladine
organizacije tu sposobnost ne uivaju. Nema sumnje da gotovo sve meuvladine organizacije
imaju objektivni meunarodni subjektivitet, dakle ne samo u odnosu na njihove drave
lanice nego i prema treim dravama. One su subjekti meun. prava, ali za razliku od drava
ne uivaju opu nadlenost. Meunarodne organizacije ravnaju se naelom sspecijalnosti, tj.
drave koje su ih osnovale daju im odreene ovlasti ije su granice odreene funkcijom
zajednikih interesa, a promicanje kojih su im te drave povjerile.
Te granice mogu biti izriito odreene u ugovoru ustavu organizacije. U nedostatku ali i izvan
takvih propisa, smatra se da svaka organizacija ima implicirane ovlasti bitne za vrenje
njezinih dunosti. Izvan takvih impliciranih ovlasti, i izvan njezinih funkcija, niti jedna
organizacija nema pravo sklapati ugovore bilo s dravama ili s ostalim meunarodnim
organizacijama u bilo kakvim drugim oblastima uzajamne suradnje.
Ugovori kojih je stranka neka organizacija izjednaeni su s meudravnim ugoovrima i
jednako obvezuju sve njihove stranke.
5. Ustanici u nekom oruanom sukobu ne uivaju objektivnu meunarodnopravnu osobnost
erga omnes. Po njihovoj naravi ustanici su privremene i prijelazne cjeline. Bore se bilo za
dravnost na dijelu podruja neke drave, ili za vlast na itavom dravnom podruju. Ako
pobijede tada ili stvaraju novu dravu ili novu vladu. Ako budu poraeni oni nestaju.
Ogranienu meunarodnu osobnost (svojstvo subjekta meunarodnog prava) i ogranienu
sposobnost skapanja ugovora, ustanici stjeu tek aktom priznanja, i to samo u odnosu na

44

www.nasciturus.com
dravu koja ih je priznala. Priznanje im moe dati bilo ustanovljena, tj. legitimna vlast protiv
koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke tree drave.

16.POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA

Osim minimalnih uvjeta za nastanak i za postojanje ugovora, ope meunarodno
pravo ostavlja dravama slobodu glede postupaka sklapanja ugovora.
U meunarodnoj praksi izrasla su 2 glavna postupka sklapanja ugovora:
1. Pojednostavljeni postupak sastoji se u razmjeni isprava (note, pisma), i tada se ugovor
sastoji od dvije ili vie povezanih isprava. Ali, te isprave moraju predvidjeti da e njihova
razmjena imati uinak izraavanja pristanka na ugovor obiju ili svih stranaka, ukoliko se na
drugi nain ustanovi da su se drave na to sporazumijele.
Iz ramijenjenih pisama mora nesumnjivo proizai suglasnost volja obiju (ili svih) stranaka s
ciljem da postignu uinak po meunarodnom pravu, kao i konstatacija te suglasnosti u
odredbama u kojima se propisuju prava i dunosti za stranke iz tog ugovora.
2. Sloeni postupak sklapanja ugoovra moe se satojati od vie odvojenih radnji:
1. pregovori ukljuujui usvajanje i ovjeravanje (autentifikaciju tj. utvrivanje
vjerodostojnosti) teksta ugovora
2. davanje pristanka stranaka da budu vezane ugovorom koji se moe izraziti na
vie naina (ratifikacijom, pristupanjem, ali i potpisom, pa i razmjenom pisama
koja ine ugovor)
3. razmjena ili polaganje isprava o ratifikaciji
4. registracija ugovora kod Glavnog tajnika UN-a i njegovo objavljivanje.
Mogue su i kombinacije ovih postupaka.

*PREGOVORI I USVAJANJE TEKSTA UGOVORA*

Pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora obavljaju ovlateni predstavnici drava.
Predstavnik drave iskazuje se punomojem od strane nadlenog organa. Punomo nije
potrebna ako iz prakse zainteresiranih drava ili iz drugih okolnosti proizlazi da su one
namjeravale osobu u pitanju smatrati svojim predstavnikom. Punomo nije potrebna
dravnom poglavaru, efu vlade i

ministaru vanjskih poslova. ef diplomatske misije

(veleposlanik, poslanik ili stalni otpravnik poslova) ne treba punomo za pregovore i

usvajanje teksta ugovora s dravom u kojoj je akreditiran.

45

www.nasciturus.com
Neki akt koga u postupku sklapanja ugovora izvri neovlatena osoba nema pravni uinak,
osim ako ga drava u pitanju naknadno ne odobri.
Sami pregovori mogu se voditi na razliite naine: pismenim putem, putem redovitih
diplomatskih kanala, ili na sastanku posebno opunomoenih predstavnika, tj. na diplomatskoj
konferenciji uz sudjelovanje veeg broja drava. Pregovori se nadalje, mogu voditi u okviru
djelatnosti neke meuvladine organizacije ili takva organizacija moe organizirati
diplomatsku konferenciju.
Po trajanju pregovor mogu biti kratki, ali i veoma dugotrajni osobito ako neko struno tijelo
prethodno ne pripremi radni tekst, tj. nacrt ugoovra kao osnovu za raspravu. Kada pregovarai
postignu sporazum o odreenim pitanjima, oni stiliziraju dijelove teksta budueg ugovora ili
ugovor u cjelini.
Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio, u pravilu je potreban pristanak svih drava sudionica
pregovora. To vrijedi kad se radi o dvostranom ugovoru ili o ugovoru ogranienog znaaja.
Ali ako se pregovori vode na meunarodnoj konferenciji uz sudjelovanje velikog broja
drava, i kad se ne oekuje da e ugovor odmah po svom stupanju na snagu obvezivati sve
sudionice pregovora, tada se naelo jednoglasnosti naputa. Tekst ugovora na meunarodnoj
konferenciji usvaja se 2/3 veinom drava koje su nazone i koje glasuju, osim ako te drave,
istom veinom odlue da se primijeni neko drugo pravilo.
Ovjeravanje (autentifikacija) teksta ugovora se vri nakon to je on usvojen. Time pregovarai
ustanovljuju i svjedoe da je tekst vjerodostojan i konaan. Ovjeravanje se vri na nain i
prema postupku predvienom u samom ugovoru ako su se stranke o takvim odrdbama
prethodno sporazumjele. U nedostatku takvih odredaba, ovjeravanje se moe izvriti:
-

potpisivanjem

potpisivanjem ad referendum ili

parafom predstavnika drava i to bilo samog teksta ugovora, ili zavrnog akta
konferencije u kojem je tekst ugoovra sadran.

Dakle, usvajanjem i ovjeravanjem, drave jo nisu dale svoj pristanak da budu vezane
ugovorom u pitanju. Potpisivanje ad referendum izriito znai da opunomoeni predstavnik
izraava svoju suglasnost s uglavljenim tekstom, ali smatra da nema dovljno ovlast da
obavee svoju vladu, pa ak ako je potom nuna i ratifikacija.
Nakon to se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On postaje ugovor koji
jo nije stupio na snagu.

46

www.nasciturus.com
*PRISTANAK DRAVA DA BUDU VEZANE UGOVOROM*
Tek tim pristankom drave izraavaju svoju volju da postanu strankama ugovora u pitanju. Ali
samim izraavanjem tog pristanka ugovor jo ne mora stupiti na snagu. Kod dvostranog
ugovora potrebno je da to isto uini i suprotna stranka, te ako je nuno da one potom razmjene
instrumente o ratifikaciji. Kod mnogostranog ugovora neophodno je da bilo sve ugovornice
daju taj svoj pristanak, ili makar njihov minimalni broj propisan u samom ugovoru kao uvjet
njegova stupanja na snagu.postoje 2 mogunosti da ugovor stupi na snagu.
Taj pristanak se moe dati ratifikacijom, prihvatom ili odobrenjem ugovora, njegovim
potpisivanjem, razmjenom isprava koje ine ugovor, pristupom ugovoru, ili na bilo koji drugi
ugovoreni nain.
(i) Ratifikacija, prihvat, odobrenje Pristanak drava da budu vezane ugovorom ima za svrhu
da se ugovor, prije njegova mogueg stupanja na snagu, razmotri u nadlenim tijelima drave
prema njezinom unutranjem pravu. za svrhu ima da se ugovor razmotri u nadlenim tijelima
drave prema njenom unutranjem pravu. Moe se raditi o izvrnim tijelima (dravni
poglavar, vlada), ili o zakonodavnom tijelu, ukljuivi njegove odbore.
Taj pristanak se potom daje u sveanom obliku i obino se naziva ratifikacijom. Prihvat i
odobrenje, koje spominje Beka konvencija takoer obuhvaaju to naknadno preispitivanje i
su oni u biti isto to i ratifikacija. Unutarnje pravo neke drave moe predvidjeti i akt
ratifikacije u sluaju njezina pristupanja nekom ugovoru koji je ve na snazi.
(ii) Pristanak drave da bude vezana ugovorom njegovim potpisivanjem Neke drave imaju
stroge ustavne propise po kojima se za svaki ugovor trai ratifikacija zakonodavne vlasti, ili
za neke vrste ugovora i ratifikacija izvrne vlasti. U pravu drugih drava ratifikacija
zakonodavne vlasti predvia se samo za odreene vrste ugovora, dok se ostali sklapaju
potpisivanjem po odobrenju nadlene izvrne vlasti (to je sluaj i s Hrvatskom).
Beka konvencija propisuje da se pristanak drave da bude vezana ugovorom izraava
potpisom predstavnika te drave u sljedeim sluajevima:

ako ugovor predvia da e poptisivanje imati taj uinak

ako se na drugi nain ustanovi da su se drave pregovarateljice sporazumjele da

potpisivanje ima takav uiank ili

ako namjera drave da takav uinak da potpisivanju proistjee iz punomoi njezina

predstavnika ili je izraena tijekom pregovora.

(iii) O razmjeni isprava koje ine ugovor - i tu se moe postaviti pitanje propisa unutarnjeg
prava svake od drava o ogranienjima glede davanja pristanka na ugovor te vrste.

47

www.nasciturus.com
(iv) Pristupanjem ugovoru (adhezija, akcesija) je nain izraavanja pristanka na ugovor u
ijem sklapanju neka drava nije sudjelovala, ili je sudjelovala, ali je propustila predvieni
rok da ga ovjeri.
Mogunost pristupanja nije jednaka za sve ugovore. Postoje tzv. zatvoreni ugovori koji ne
predviaju pristupanje treih drava ili ga ak izriito zabranjuju. Ovdje spadaju svi dvostrani
i viestrani ugovori ograniene naravi.
Druga skupina su poluotboreni ili regionalni ugovori koji se sklapaju u okviru regionalnih
organizacija ili imaju regionalno obiljeje. Takvi ugovori predviaju pristup samo za drave
lanice regionalne organizacije, a mogue i za ostale drave iz tog regiona.
U treu skupinu spadaju otvoreni ugovori iji je cilj u ugovorni odnos obuhvate to je
mogue vei broj drava iz svih dijelova svijeta. Sve drave koje postanu planicom UN-a
mogu bez znaajnih ogranienja pristupiti konvencijama sklopljenim u okviru te Organizacije.
To se prvenstveno odnosi na ope konvencije o ljudskim pravima poput Konvencije o
genocidu, Konvencije o zabrani rasne diskriminacije, na 2 meunaroda pakta o pravima
ovjeka i na druge konvenciej o kodifikaciji meunarodnog prava.
**
Svi naini izraavanja pristanka drava da budu vezane ugovorom: potpisivanje, ratifikacija,
razmjena isprava te pristup, vre se prema propisima Beke konvencije pisanim putem.
Ako neki ugovor to izriito doputa, ili ako se ostale drave ugovornice na to sloe, neka
drava moe se obvezati samo jednim dijelom ugovora.
**
Ako ugovor drukije ne odredi, obje drave ugovornice dvostranog ugovora razmjenjuju
isprave o ratifikaciji ugovora.
Mnogostrani ugovori u tu svrhu predviaju depozitara. To je drava domain diplomatske
konferencije ili glavni tajnik ili direktor meunarodne organizacije pod ijim je okriljem
odrana konferencija na kojoj je ugovor usvojen.
Svaka drava koja potpie ugovor, ili da svoj pristanak da njime bude vezana ratifikacijom ili
mu pristupi, isprave o tome pohranjuje kod depozitara. Dunost depozitara da uva originalni
tekst ugovora, te da ovjereni tekst ugovora, kao i ovjerene prijepise svih isprava o
potpisivanju, ratifikaciji ili pristupu ugovoru dostavi svim strankama ugovora. Depozitar
registrira ugovor kod Glavnog tajnika UN-a (ukoliko sam depozitar nije Glavni tajnik). On
takoer obavjetava sve te drave o stupanju na snagu ugovora kad se za to ispune uvjeti.
48

www.nasciturus.com
**
Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvreni njegovim odredbama, ili
sporazumno izmeu drava pregovarateljica.
Da bi stupile na snagu, mnogostrane otvorene konvencije u svojim zavrnim odredbama
predviaju polaganje kod depozitara odreenog broja isprava o ratifikaciji i pristupu a mogu
propisati jo i vremenski rok za njihovo stupanje na snago nakon to se taj uvjet ispuni.
U nedostatku odredaba ili sporazuma o stupanju na snagu, stupa na snagu im sve drave
pregovarateljice izraze pristanak da budu vezane ugovorom.
Ali i prije stupanja na snagu ugovora, njegove drave potpisnice ili ugovornice preuzimaju
prema njemu izvjesne obveze. To se dakle odnosi na drave koje su potpisale ugovor a prije
nego su dale svoj pristanak, te na drave koje su dale svoj pristanak, ali prije nego to je
ugovor stupio na snagu.
Te drave nisu dune izvravati ugovor, ali imaju dunost da se u meuvremenu uzdre od
ina koji bi osujetili predmet i svrhu ugovora. To pravilo zasniva se na naelu dobre vjere.
**
Sam ugovor moe predvidjeti, ili se drave pregovarateljice mogu na drugi nain
sporazumjeti, da se itav ugovor ili njegov dio privremeno primjenjuje dok ne stupi na
snagu. Takav sporazum o privremenoj primjeni obvezuje sve drave ugovornice.
**
Sve drave lanice UN imaju prema l. 102. Povelje dunost da sve svoje ugovore zakljuene
nakon njezina stupanja na snagu registriraju u tajnitvu te Organizacije. Tajnitvo ih ima
potom objaviti.
U istom lanku takoer se propisuje da se nijedna stranka ugovorora ili meunarodnog
sporazuma koji nije registriran ne moe pozvati na taj ugovor ili sporazum pred nijednim
organom UN-a. Povelja, meutim, nije predvidjela nikakav rok za registraciju ugovora.

49

www.nasciturus.com

17. REZERVE NA UGOVORE

Rezerva (ograda, priuzdraj) je jednostrana izjava, bez obzira na to kako je sastavljena ili
nazvana, kojom drava eli u odnosu na sebe iskljuiti ili izmijeniti pravni uinak nekih
odredaba ugovora. Rezerva se moe oitovati pri potpisivanju ugovora, pri njegovoj
ratifikaciji (prihvatu ili odobrenju), ili pri pristupanju ugovoru.
Od rezerve se razlikuje interpretativna izjava (declaration of understanding), kojom drava
bez namjere da iskljui ili preinai pravni uinak odredaba ugovora, pridaje nekima od tih
odredaba svoje posebno tumaenje, ili izlae politiki stav prema ugovoru koji moe bacati
odreenu svjetlost na tumaenje ugovora u cjelini. Ponekad se pod tim izjavama kriju istinske
rezerve, naroito kada ih ugovor izriito zabranjuje.
U naelu rezervu moraju dopustiti sve ostale stranke ugovora. To doputenje mee biti
predvieno u samom tekstu ugovora, ili se glede nekih ugovora moe izraziti naknadno.
Ne moe se uloiti rezerva na ugovor koji je izriito zabranjuje. Ako ugovor predvia
stavljanje rezervi samo na neke njegove odredbe ili dijelove, to podrazumijeva da su one
zabranjene glede svih drugih odredbi.
esti su ugovori koji ne predviaju nikakve odredbe o rezervama. Do toga moe doi ako su
drave pregovarateljice to pitanje zanemarile, i jo ee ako se o tome nisu uspjele
sporazumjeti. Glede tih ugovora neko je vrijedilo pravila da se rezerve mogu dopustiti samo
naknadnim pristankom svih ostalih stranaka ugovora, prema tzv. naelu apsolutnog integriteta
ugovora.
Prema Bekoj konvenciji, ako sam ugovor ne sadri odredbe o rezervama, u svakom sluaju
nedoputena je rezerva koja je inkompatibilna s predmetom i svrhom ugovora, a tu injenicu
ocjenjuju ostale stranke ugovora.
U pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve, kada ugovor o njima nema propisa, Beka
konvencija razlikuje 3 vrste ugovora:
a) Takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale stranke ako iz ogranienog broja drava
pregovarateljica kao i predmeta i svrhe ugovora proistjee da je primjena ugovora u cijelosti
izmeu svih stranaka bitan uvjet pristanka svake od njih da bude vezana ugovorom. U tu
skupinu spadaju svi dvostrani ugovori, te tzv. ugovor-pogodbe. Tu je na snazi ostalo naelo
apsolutnog inegriteta ugovora.
b) Takvu rezervu potrebno je da prihvati nadleni organ meunarodne organizacije kad se radi
o ugovoru-ustavu te organizacije, osim ako se u tom ugovoru ne odreuje drugaije.

50

www.nasciturus.com
c) U pogledu svih ostalih ugovora drava koja uloi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo s
onim drugim strankama ugovora koje njezinu rezervu izriito prihvate, ili joj ne stave
prigovor u roku od 12 mjeseci od primitka notifikacije o rezervi. Drava stranka ugovora koja
ne prihvati rezervu ne mora, ali moe, smatrati dravu koja ju je stavila strankom ugovora u
odnosu na sebe.
U sluajevima kad je rezerva doputena ili prihvaena, ona uvijek mijenja ugovorni odnos
prema ostalim strankama ugovora na temelju reciprociteta. Stoga, ako neka drava putem
rezerve zaista uspije iskljuiti neke odredbe ugovora u odnosu na sebe, ona od drugih stranaka
nema pravo traiti izvrenje tih odredaba u svoju korist.
Rezerva se moe u svakom trenutku povui i za to u naelu nije potreban pristanak ostalih
stranaka ugovora koje su prethodno na nju pristale.
Rezerva, izriit prihvat rezerve i prigovor na rezervu, moraju se sastaviti u pisanom obliku i
priopiti (notificirati) dravama ugovornicama i ostalim dravama koje imaju pravo postati
strankama ugovora.
Rezerve ine ugovorne odnose veoma sloenim ali su dio meunarodne stvarnosti koju je
nemogue zbog razloga pravne sigurnosti suzbiti. Poseban su problem rezervi na konvencije,
kod kojih je mogunost ulaganja rezervi najee najvea. Tada je za ugovorni odnos svake
dvije stranke koji proizlazi iz konvencije nuno ustanovljavati obujam njihovih uzajamnih
prava i dunosti.

18. TUMAENJE UGOVORA

Tumaenje meunarodnih ugovora ima velik znaaj za njihovo izvrenje. Postoje 3 temeljne
metode tumaenja ugovora.
a) Najstarija je subjektivna metoda, koja polazi od prvobitne namjere drava
pregovarateljica. Ta se metoda s nepovjerenjem odnosti prema tekstu ugovora, jer
polazi od toga da rijei nemaju znaenje osim ako izraavaju namjeru stranaka kao
najbitniji element ugovora.
b) Tekstualna metoda, naprotiv, uzima tekst ugovora kao najpouzdaniji dokaz prvobitne
namjere ugovornica, kojeg pri tumaenju treba iskoristiti koliko je to mogue. Tek ako
je tekst ugovora dvosmislen ili nejasan, ili dovodi do besmislenog ili nerazumnog
ishoda, doputeno je istraivati namjeru stranaka temeljem drugih dokaza.
c) Modernija funkcionalna (ili teleoloka) metoda tumaenja ne osvre se niti na
prvobitnu namjeru, pa ponekad ni na tekst ugovora. Primjenom metode ugovor se

51

www.nasciturus.com
tumai s obzirom na njegov predmet i svrhu u vremenu kad se vri tumaenje.
Predmet i svrha mnogih mnogostranih ugovora mogu se protekom vremena izmijeniti.
O izboru metode tumaenja moe ovisiti rezultat samog tumaenja. Mada se tekstualna
metoda dri temeljnom pri tumaenju svih vrsta ugovora, ukoliko ona ne dovede do rezultata,
valja pribjei drugih metodama. Pritom je subjektivna metoda svojstvena ugovorimapogodbama, a izuzetno i uz velik oprez ugovorima-zakonima. Ona nema skoro nikakve
vrijednosti pri tumaenju ugovora-ustava meunarodnih organizacija kojima je u nekim
sluajevima svojstvena funkcionalna metoda tumaenja.
Najveu slobodu tumaenja uivaju same stranke, kada zajedniki tumae njihov vlastiti
ugovor. One vre tzv. autentino tumaenje, koje obvezuje sva druga tijela. Ne samo da one
mogu pribjei bilo kojoj metodi tumaenja, ukljuivi i funkcionalnu, nego ako ele, mogu
zajednikim sporazumom izvriti izmjenu ugovora ili ga dokinuti neovisno o odredbama u
njemu o njegovu prestanku. Ali uvjet za autentino tumaenje ugovora je jednoglasnost svih
njegovih stranaka.
Iz navedenog proizlazi suprotno naelo, da jednostrano tumaenje nekog ugovora, ili ono na
koga nisu pristale sve njegove stranke, pravno ne obvezuje stranke koje na njega nisu dale
svoj pristanak.
I politiko tijelo neke meunarodne organizacije, poput npr. Ope skuptine UN-a, moe vriti
autentino tumaenje ugovora-ustava svoje organizacije, ukoliko s tom namjerom usvoji neku
rezoluciju. Rezolucija u pitanju mora biti usvojena jednoglasno, gotovo jednoglasno ili
konsenzusom.
Meunarodna sudska i arbitrana tijela u naelu nisu pozvana da stvaraju novo pravo, nego
samo da primjenjuju postojee. Ali u stvarnosti ta se njihova zadaa ne svodi samo na to. Ako
od parninih stranaka nisu izriito ovlatena da odluuju ex aequo et bono (na temelju
pravinosti ak i preko postojeeg prava, tj. contra legem), ona su pri tumaenju ograniena
tekstom ugovora i prvobitnom namjerom stranaka.
Beka konvencija iz 1969. u l. 31. postavila je ope pravilo tumaenja ugovora, u kojem
polazi od tekstualne metode kao osnovne glede svih ugovora. Ugovor se mora tumaiti u
dobroj vjeri prema uobiajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu i u svijetlu
predmeta i svrhe ugovora.
U svrhu tumaenja ugovora, osim teksta, ukljuujui preambulu (uvod) i priloge, kontekst
obuhvaa:
-

svaki sporazum koji se odnosi na ugovor a kojeg su sve stranke sklopile u vezi s
ugovorom,
52

www.nasciturus.com
-

svaku ispravu koju jedna ili vie stranaka sastave u svezi s ugovorom a koju ostale
stranke prihvate kao ispravu koja se odnosi na ugovor.

Dakle, naglasak je na tome da bi inili tekst ugoovra, svaki sporazum ili isprava u svezi s
ugovorom moraju biti prihvaeni od svih stranaka ugovora.
Nadalje, Beka konvencija navodi da e se zajedno s kontekstom voditi rauna:
-

o svakom naknadnom sporazumu izmeu stranaka o tumaenju ugovora ili o primjeni

njegovih odredaba,

o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora kojom se ustanovljuje sporazum izmeu

stranaka o tumaenju ugovora, te

o svakom mjerodavnom pravilu izmeu meunarodnog prava primjenljivom na

odnose izmeu stranaka.

Takoer se izlae i protupravilo onome o uobiajenom smislu izraza iz ugovora po kojem se

poseban smisao pridaje nekom izrazu ako je ustanovljeno da je to bila namjera stranaka.
l. 32. Beke konvencije izlae dopunska sredstva tumaenja, kada je tumaenje na temelju
opih pravila o tumaenju dvosmisleno ili nejasno, ili dovodi do ishoda koji je oito
besmislen (apsurdan) ili nerazuman, ili ak samo da bi se potvrdio smisao koji proistjee iz l.
31., tj. temeljem tekstualne metode tumaenja. Ta dopunska sredstva ukljuuju pripremne
radove i okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen.
Konvencija posveuje jednu opirnu odredbu (l. 33.) o tumaenju ugoovra kojih je
vjerodostojnost teksta utvrena na dva ili vie jezika. Ako sam ugovor predvia, ili se stranke
sporazume, da je samo jedna jezina verzija vjerodostojna, ili da joj se mora davati prednost,
to se pri njegovu tumaenju mora potivati. Ali ako je vjerodostojnost teksta ugovora utvrena
na dva ili vie jezika, smatra se da izrazi u ugovoru imaju isto znaenje u svakom
vjerodostojnom tekstu.

53

www.nasciturus.com

19. POTIVANJE I PRIMJENA UGOVORA

Obvezatna snaga svih ugovora poiva na naelu pacta sunt servanda. Ono je potvreno u
svim dosadanjim konvencijama o kodifikaciji prava ugovora. Najauturitatvniji u tom pogledu
je l. 26. Beke konvencije iz 1969. koji odreuje da svaki ugovor koji je na snazi vee
stranke i one ga moraju izvravati u dobroj vjeri. Ta se ogranienja opet sastoje u nekim
drugim opim naelima prava. Najprije, naelo dobre vjere (bona fides) je ope naelo prava
koje vai u svim pravnim odnosima drava ali je pri izravanju preuzetih ugovornih obveza e
element naela pacta sunt servanda.
Navod da svaki ugovor vee njegove stranke znai da se ovo naelo ne odnosi na tree drave
i ostale meunarodne subjekte, koji nisu stranke ugovora.
Naelo pacta sunt servanda se odnosi na ugovore koji su u nekom trenutku na snazi. Ono ne
vrijedi:
- za ugovore koji su okonani ili je
- njihovo izvrenje privremeno suspendirano a takoer ni na
- ugovore koji su po propisima same Beke konvencije iz 1969. nitavi, bilo da se radi o
nekom apsolutnom ili relativnom uzroku nitavosti.
Naelo pacta sunt servanda vai glede nekog ugovora ili njegova dijela koji se sporazumom
njegovih stranaka privremeno primjenjuje, dok ne stupi na snagu.
**
Sa stajalita meunarodnog prava svaki meunarodni ugovor je meunarodni instrument koji
stvara prava i dunosti za njegove stranke. S tog stajalita naelo pacta sunt servanda se
odnosi na sve organe svake od drava stranaka ili drugih subjekata meunarodnog prava.
Stranka se ne moe pozvati na odredbe svog unutarnjeg prava da bi opravdala neizvrenje
ugovora. Stoga je i pravna obveza svake stranke da otkloni smetnje u njenom unutarnjem
pravu kako bi svi njeni organi mogli u dobroj vjeri izvravati svaki ugovor koji je za tu zemlju
na snazi, a u sluaju potrebe osigurati potrebna financijska sredstva da bi se naelo pacta sunt
servanda potivalo.
Glede tih obveza u mnogim dravama nastaju problemi, pri emu se esto zanemaruje znaajka
uzajamnosti (reciprociteta) u pravima i dunosti stranaka najveeg broja ugovora.
Ako je neki ugovor ratificiran podzakonskim aktom ili nije uope ratificiran, sudovi i izvrna
tijela skloni su u njemu gledati akt nie pravne snage od njezinih zakona, bilo onih koji su ve na
snazi bilo buduih.

54

www.nasciturus.com
Sudovi i organi izvrne vlasti ponekad se uputaju u ocjenu ustavnosti nekog ugovora koji
obvezuje odnosnu dravu, s obzirom da je ustav najvii pravni akt. Ali o ustavnim ogranienjima
valja voditi rauna u tijeku pregoovra i svakako prije nego to ta drava da svoj pristanak da
njime bude vezana, a ne nakon toga. Beka konvencija iz 1969. predvia razliite naine
izraavanja pristanka na ugovor (potpisivanje ad referendum, ratifikaciju, prihvat, odobrenje i
pristup), upravo da bi vlada svake drave paljivo razmotrila sadraj ugovora i da bi uzela u
obzir svoje ustavne ograde.
Ukoliko bi neka ugovorna obveza koja je veoma dugo na snazi postala suprotna naknadnim
ustavnim promjenama, tada jedino preostaje otkazivanje tog ugovora, i to bi bilo u skladu s
njegovim odredbama ili uz suglasnost s njegovim ostalim strankama. Ako je to nemogue ta
drava treba pokrenuti postupak za njegovu izmjenu. Ali, ni tada ne smije kriti ili odbaciti svoju
ugovornu obvezu pod izgovorom da je neustavna, sve dok je ona na snazi.
Izvrni i sudski organi vlasti u nekim dravama, ak i u ugovorima koji su transformirani
(pretoeni) u zakone, gledaju neku vrst akata koji sasvim ne spadaju u njihov unutarnji pravni
poredak, te su ponekad skloni iz razloga javnog poretka, restriktivno primijeniti ili otkloniti
primjenu nekog meunarodnog ugovora.
Ranije je u mnogim dravama bio jako istaknut dualistiki pristup odnosa meunarodnog i
unutranjeg prava. Prema tom gleditu iz sklopljenog ugovora proizlaze prava i dunosti samo
za dravu njegovu stranku u svojstvu subjekta meunarodnog prava. Da bi ugovor dobio
uinak na dravne organe i na graane, neophodno je njegov sadraj transformirati u zakon ili
podzakonski akt drave. U suprotnom, dravni organi nisu duni neposredno primjenjivati
ugovor, to sukladno tom gleditu ne sprjeava odgovornost njihove drave za krenje
preuzete ugovorne obveze.
**
Kad govorimo o uincima ugovora, rije je o uincima u vremenu i prostoru, te nainima
osiguranja izvrenja ugovora. Ako sam ugovor ne rjeava ta pitanja, Beka konvencija iz
1969. predvia neka nuna i neosporna pravna pravila openite naravi.
1. Ope pravilo meunarodnog prava podlono je moguim izuzecima, da ugovor nema
retroaktivnog uinka. Ugovor u naelu obvezuje njegove stranke tek od dana njegova stupanja
na snagu, ali su stranke ugovora slobodne predvidjeti retroaktivni uinak, bilo u samom
ugovoru ili na drugi nain.
2. Glede teritorijalnog uinka, l. 28. Beke konvencije predvia da ako drugaija namjera ne
proistjee iz ugovora ili ako nije na drugi nain izraena, ugovor vee svaku stranku za itavo
55

www.nasciturus.com
njeno podruje. itavo podruje drave u tom smislu obuhvaa njene kopnene i morske
prostore, te zrani prostor iznad njih.
Gospodarski i epikontinentski pojas ne ine dijelove dravnog podruja, ali obalna drava u
njima uiva odgovarajua suverena prava i jurisdikciju.
Ali, s obzirom na predmet i svrhu, neki se ugovori ne mogu primjenjivati na itavom podruju
njegovih drava stranaka. Meu ostalim to su ugovori o meunarodnim rijekama i morskim
kanalima ili npr. enevnska konvencija iz 1958. o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu.
3. to se tie naina osiguranja izvrenja ugovora, u naelu, krenje obveza iz bilo kojeg
ugovora koji je na snazi povlai meunarodnu odgovornost drave stranke u pitanju. Iz te
odgovornosti proizlazi dunost naknade tete. Drava stranka koja je pretrpjela tetu se moe
pozvati na to krenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora u pitanju, ili pribjei
dozvoljenim mjerama represalija kako bi dravu kriteljicu natjerala da nastavi izvravati
ugovor i naknadi tetu.
U nekim ugovorima neke od njihovih stranaka preuzimaju jamstvo (garanciju) njihova
izvenja. Time one preuzimaju obvezu da uine sve u svojoj moi da navedu drugu ili druge
stranke da izve ugovor.
Neki ugovori predviaju poseban postupak osiguranja izvrenja ugovora, a taj postupak
sastoji se u podnoenju godinjeg izvjetaja Meunarodnom uredu rada o mjerama koje su
poduzele u ostvarenju ugovora. Potom ovlatena tijela razmatraju izvjetaj i daju preporuke.
Meutim, najei nain osiguranja izvrenja ugovora je stipuliranje odredbe kojom se
predvia obavezatna nadlenost nekog stalnog sudskog ili arbitranog tijela da odluuje o
svim sporovima o njihovu tumaenju i primjeni.

20. UGOVORI I TREE DRAVE

U naelu, ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke. Za sve tree drave koje
nisu njegove stranke on je po pravilu res inter alios acta. Zato po svojoj ugovornoj osnovi
ugovor nikad ne moe biti izvorom pravila opeg meunarodnog prava. Ali neko pravilo
stipulirano u ugovoru moe se transformirati u novo ope obiajno pravilo. Ono tada obvezuje
sve subjekte meunarodnog prava po obiajnom, a ne samo po ugovornoj osnovi.
Ugovor je iskljuivo izvor partikularnog meunarodnog prava i kao takav obvezuje samo
njegove stranke, i to prema naelu: pacta tertiis nec nocent nec prosunt.1 Od tog veoma
openitog pravila postoji vie izuzetaka. Dva od tih izuzetaka ureeni su propisima Beke
konvencije iz 1969., a trei se nametnuo u samoj meunarodnoj praksi.
1

ugovor treem niti kodi niti koristi

56

www.nasciturus.com
1.

PRISTANAK TREE DRAVE NA

UGOVOR: Openito uzevi, ugovor moe stvarati i prava i obveze za tree drave koje
nisu njegove stranke ali uz njihov pristanak. To pravilo formulirano je u l. 34. Beke
konvencije iz 1969. Prihvat mora biti dat izrijekom u pismenoj formi. Izriit prihvat u
pismenom obliku takve obveze ima znaaj kolateralnog sporazuma kojim trea drava
u stvarnosti ulazi u iri ugovorni odnos s izvornim strankama. Strogo gledajui, ona tada
prestaje biti trea. Ovakvi ugovorni odnosi nisu poznati u meunarodnoj stvarnosti.
l. 35. Konvencije podrazumijevani pristanak (acquiescence preutno) potpuno je
iskljuen glede obveza tree drave iz ugovora kojemu ona nije stranka.
Ali od mnogo veeg praktinog znaaja je propis Beke konvencije koji ureuje pitanje
prava za treu dravu stipulirana u ugovoru. l. 36. propisuje da za treu dravu nastaje
pravo na temelju odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom
dati pravo bilo treoj dravi ili skupini drava kojoj ona pripada, bilo svim dravama, i
ako trea drava na to pristane. Njezin pristanak se pretpostavlja sve dok nema suprotnih
naznaka, osim ako ugovor odreuje drugaije. Takva trea drava e izvravati i sve
odgovarajue dunosti koje proizlaze iz takvog ugovora. Budui da velika veina
ugovora te vrste predvia izvjesnu ravnoteu u pravima i dunostima, i za izvorne
stranke i za tree drave, ovaj propis u stvarnosti pokriva gotovo sve odnose ugovora i
treih drava.

2.

DJELOVANJE

PRAVILA

IZ

UGOVORA NA TREE DRAVE PO OBIAJNOJ OSNOVI: Beka konvencija u l.

38 odreuje da pravilo iz nekog ugovora moe postati obavezatno za treu dravu kao
obiajnio pravilo meunarodnog prava koje se kao takvo priznaje.
Na tom izuzetku se zasnivaju sva nastojanja na progresivnom razvoju i na legislaciji
opeg meunarodnog prava putem kodifikacijskih konvencija. Takvi propisi, stipulirani
u konvencijama u obliku bezlinih (impersonalnih) normi, imaju za cilj da se
transformiraju u novo obiajno pravo i da po obiajnoj osnovi budu izvorom prava i
dunosti za sve subjekte meunarodnog praa na koje se mogu primijeniti, dakle i za
drave koje ne postanu strankama tih konvencija.
3.

UGOVORI

KOJI

STVARAJU

OBJEKTIVNE REIME ERGA OMNES: Beka konvencija izriito ne predvia, ali i

ne otklapnja tzv. ugovore kojima se ustanovljavaju objektivni reimi erga omnes (glede
svih). Takvi ugovori ine posljednji i moda najznaajniji izuzetak od opeg pravila da
ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke.
57

www.nasciturus.com
U 19. st. takve ugovore je sklapao mali broj europskih velesila. Trajnu neutralnost
vicarske potvrdilo je i zajamilo na Bekom kongresu 1815. samo 6 drava. U 20. st.
objektivni reimi uspostavljani ugovorima prestali su biti izrazom volje oligarhijske
manjine europskih velesila. Takav jedan ugovor je npr. Konvencija o miroljubivoj
suradnji u znanstvenom istraivanju Antarktika (1959). Potpisalo ju je samo 12
zemalja, ali je propisala obveze za sve drave svijeta.
Ugovori koji ustanovljuju objektivne reime predviaju prava (i odgovarajue dunosti),
ne jedino u korist treih drava ili drugih subjekata meunarodnog prava, nego i
neposredno u korist svih fizikih i pravnih osoba kojima je namjenjena. Dovoljna je
namjera izvornih stranaka ugovora da stvore pravo za sve, tj. erga omnes, te da se taj
objektivni reim u praksi ostvario.
4. KLAUZULA NAJVEEG POVLATENJA: Ta klauzula, kada se izriito uglavi u
nekom ugovoru, predvia za svaku od stranaka ugovora prava koja je druga stranka
priznala treim dravama i njihovim graanima. Odnosi se na prava iz ve postojeih
ugovora s treim dravama, kao i ona koja e se naknadno uglaviti u buduim takvim
ugovorima. Dakle, u tim odnosima se razlikuju temeljni ugovor koji predvia tu
klauzulu, te ugovori svake od njegovih stranaka s treim dravama. Za svaku stranku
temeljnog ugovora, ugovori druge njegove stranke s treima prestaju biti res inter alios
acta.
Klauzula najveeg povlatenja najee se stipulira u dvostranim trgovinskim
ugovorima i odnosi se na uvozne carinske pristojbe. Ali se ona ugovara i glede pravnog
poloaja graana jedne drave u drugoj (osobito u pitanjima prava na stjecanje i
nasljeivanje nepokretne i pokretne imovine.
Svrha klauzule je da u svakoj od tih drava stranci koju su graani druge drave stranke
tog ugovora ne budu diskriminirani u odnosu na strance iz bilo koje tree drave za koje
je ugovorom predvien jo bolji tretman.
Uvjeti i domaaj primjene klauzule najveeg povlatenja predviaju se temeljnim
ugovorom. Tako se iz domaaja njezine primjene mogu iskljuiti povlastice koje neka od
drava stranaka temeljnog ugovora priznaje njoj susjednim dravama, ili povlastice iz
carinske unije ili zole slobodne trgovine, i dr.
U dvostranim ugovorima ta se klauzula najee stipulira pod uvjetom uzajamnosti
(reciprociteta). Klauzula se moe stipulirati i u mnogostranim ugovorima, a najznaajniji
primjer u tom smislu je l. 1. GATT-a (Opeg sporazuma o tarifama i trgovini).

58

www.nasciturus.com

21.IZMJENE I PREINAKA (REVIZIJA) UGOVORA

STABILNOST I PROMJENE PRAVNOG PORETKA

Stabilnost meunarodnog pravnog poretka moe se postii i odravati jedino ukoliko je taj
poredak otvoren u njegovoj cjelini promjenama i progresivnom razvoju, te ukoliko se te
promjene ostvaruju na miroljubiv nain. Potreba za promjenama ne odnosi se samo na
impersonalne norme opeg i partikularnog meunarodnog prava. Ona se odnosi i na
subjektivne situacije i prije steena prava drava iz ugoovrnih odnosa. Meutim, svaki zahtjev
za izmjenom (revizijom) ugovora ne mora biti opravdan. Takvi zahtjevi mogu se temeljiti na
sili i promijenjenom odnosu snaga u odnosu na slabiju dravu.

TEMELJNA PRAVNA PRAVILA O IZMJENAMA MEUNARODNIH UGOVORA

Beka konvencija iz 1969. ini razliku izmeu izmjene ugovora (amendment) i preinake
(modification) nekog mnogostranog ugovora, i to sklapanjem novog sporazuma samo izmeu
njegovih stranaka. Meutim, nema bitnih razlika izmeu izraza revizija, izmjena i preinaka
nekog ugovora. Svi oni u pravu znae isto.
Postoji nekoliko pravila koja se prema hijerarhijskom redoslijedu primjenjuju na izmjene, tj.
na reviziju ugovora.
I.

Prvo je pravilo da sve stranke bilo dvostranog ili mnogostranog ugovora

mogu zajednikim sporazumom svoj ugovor izmijeniti ili preinaiti, i to iz
bilo kojeg razloga i u bilo koje doba. Ako djeluju jednoglasno, one su
domini negotii svakog sporazuma.. One mogu tim putem, ako to ele,
okonati svoj postojei ugovor i zamijeniti ga novim.

II.

Ukoliko neki mnogostrani ugovor ima velik broj stranaka, jednoglasnost

stranaka u cilju njegove izmjene teko je ili nemogue postii. U
nedostatku jednoglasnosti, primjenjuju se odredbe samog ugovora o
njegovim izmjenama ukoliko su u njemu stipulirane. Kada je tim
odredbama ugovorena neka veina (npr. 2/3), kao uvjet da bi izmjene
stupile na snagu, ugovor se tada pod tim uvjetima moe izmijeniti. Ali ako
nema drukijih odredaba, izmijenjeni ugovor primjenjuje se samo izmeu
stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje na
izmjenu nisu pristale primjenjuje se prijasnji neizmjenjeni ugovor.
Poseban problem je izmjena ugoovra-ustava meunarodnih organizacija s
velikim brojem stranaka tj. drava lanica. To s obzirom to se neki takav

59

www.nasciturus.com
ugovor ne moe uporedno primjenjivati u prvotnoj i u izmijenjenoj verziji.
Ti ugovori takoer najee odstupaju od jednoglasnosti i propisuju neku
kvalificiranu veinu za njihove izmjene. Ali nakon to se taj uvjet ispuni,
izmijenjeni tekst ugovora obvezuje i stranke koje su se tim izmjenama bile
suprostavile.
l. 108. Povelje UN-a tako propisuje da njezine izmjene stupaju na snagu
za sve lanove UN-a kada ih prihvati 2/3 veina lanova UN-a ukljuujui
sve stalne lanice Vijea sigurnosti, ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim
propisima. To znai da bez ratifikacije bilo koje stalne lanice Vijea
sigurnosti (SAD, Britanije, danas Ruske federacije, Francuske ili Kine), niti
jedna izmjena Povelje ne moe stupiti na snagu.
III.

l. 40. i 41. Beke konvencije primjenjuju se na izmjene i preinake

mnogostranih ugovora u sluaju kada jendoglasnost stranaka nije
postignuta, a ugovor u pitanju ne sadri vlastite odredbe u tu svrhu. To
ujedno znai da je za svaku izmjenu svakog dvostranog ugovora nuan
pristanak obiju njegovih stranaka.
U l. 40. predviaju se neka proceduralna i materijalna pravila. Svaki se
prijedlog izmjene mnogostranog ugovora u odnosima izmeu svih stranaka
mora notificirati svih dravama ugovornicama. Svaka od njih ima pravo
sudjelovati u odluivanju o tome to treba poduzeti na temelju tog
prijedloga. Svaka od njih potom ima pravo sudjelovati u pregovorima i u
sklapanju svakog sporazuma o izmjeni ugovora.
Svaka drava koja ima pravo da postane stranka ugovora ima takoer pravo
postati strankom izmijenjenog ugovora. Izmijenjeni se ugovor primjenjuje
samo izmeu stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i
onih koje na izmjene nisu pristale, ugovor se primjenjuje u neizmjenjenom
obliku.

PRAVILA O SUKOBU UGOVORA O ISTOM PREDMETU

Pod izmjenom ugovora u irem smislu spadale bi, ne samo izmjena odredaba ugovora na
snazi, nego i sklapanje novog ili novih ugovora o istom predmetu, bilo da se njima dokida
postojei ugovor, ili on i dalje ostaje na snazi.
60

www.nasciturus.com
Beka konvencija iz 1969. predvia vie propisa o primjeni uzastopnih ugovora o istom
predmetu.
Glavna naelo o tom pitanju po njihovu hijerarhijskom redoslijedu:
a)

Imperativne

norme

opeg meunarodnog prava, kada su sadrane u nekog ugovoru, ine nitavim svaki drugi
ugovor koji je snjima u sukobu u trenutku njegova sklapanja. Nova imperativna norma
ini nitavim i okonava svaki postojei ugovor koji je s njom u sukobu.
b)

Obveza drava lanica iz

Povelje UN-a, prema njezinu l. 103., prevladavaju nad njihovim

obvezama iz bilo

kojeg drugog sporazuma. To je jedina derogatorna klauzula u nekom ugovoru koja

derogira obveze iz drugih (ostalih) ugovora, a koju Beka konvencija priznaje.
c)

Ako

neki

ugovor

odreuje da je podreen prijanjem ili kasnijem ugovoru ili da ga treba smatrati

inkopaktibilnim s tim drugim ugovorom, odredbe tog drugog ugovora imaju prednost.
d)

Nakon ovih propisa koji

se primjenjuju po hijerarhijskom redoslijedu, postoje razliite situacije sukoba ugovora o
istom predmetu gdje nema hijerarhijski postavljenih pravila.
1. Sve stranke prijanjeg ugovora stranke su i kasnije sklopljenog ugovora. Tu meutim,
ne mora postojati apsolutni identitet stranaka. Kasniji ugovor moe imati i vei broj
stranaka od prijanjeg, ali ne smije se dogoditi da bilo koja stranka prijanjeg ugovora
ne bude i stranka onog kasnijeg.
2. Dvije ili vie stranaka prijanjeg mnogostranog ugovora sklope izmeu sebe novi
sporazum u namjeri da ga preinae samo u njihovim uzajamnim odnosima (inter se).
U toj situaciji namjere stranaka novog ueg sporazuma nije da prijanji ugovor
prestane vaiti.
Beka konvencija u l. 41. predvia veoma stroge i ograniavajue uvjete da bi takav
sporazum bio pravovaljan. Novi sporazum mogu je:
-

ako prijanji ugovor predvia takve preinake, ili

ako takva preinaka ugovorom nije zabranjena, i

nije na tetu uivanja prava to ih ostale stranke izvode iz prijanjeg ugovora, niti
izvravanja njihovih obveza, i

ne odnosi se na odredbu od koje bi odstupanje dovelo do inkompatibilnosti s

efektivnim ostvarenjem predmeta i svrhe prijanjeg ugovora u cijelosti.

61

www.nasciturus.com
Adekvatno bi rjeenje bilo, koje Beka konvencija ne predvia da temeljem naela pacta
sunt servanada prvenstvo u primjeni ima prijanji ugovor, i to naroito ako je druga
stranka kasnijeg ugovora znala za postojanje onog prvog.
POSTUPAK ZA IZMJENU POVELJE UN-A

Predviena su 3 naina postupka izmjene:

1. POSTUPAK NA OPOJ SKUPTINI UN-a: za vrijeme redovnog zasjedanja, naprije
se daje prijedlog koji se usvaja 2/3 veinom glasova svih lanica. Takav zakljuak se
ratificira 2/3 veinom svih drava lanica, a meju njima svih stalnih lanica UN-a
2. POSTUPAK NA KONFERENCIJI ZA REVIZIJU: najprije se donosi zakljuak o
osnivanju takve konferencije opa skuptina 2/3 veinom, VS veinom glasova
3. OBAVEZNO STAVLJANJE PITANJA O REVIZIJI NA DNEVNI RED: u ovom
postupku konana faza stupanja na snagu izmjene uvjetovana je ratifikacija od strane
2/3 veine + sve stalne lanice VS.
Niti jedan od tih postupaka nije dosad primijenjen.

22. NITAVOST UGOVORA

1. PRAVILA O POSTUPKU IZ BEKE KONVENCIJE
Te odredbe obvezuju po ugovornoj osnovi samo stranke Beke konvencije (1969.). Ali osim
onih koje propisuju nadlenost Meunarodnog suda, arbitrau, te obvezatan postupak mirenja,
ostale se unato njihovoj proceduralnoj naravi, mogu transformirati u pravila opeg obiajnog
meunarodnog prava.
Prema l. 65. Konvencije svaka stranka koja se pozove bilo na to da postoji mana u njezinu
pristanku da bude vezana ugovorom, bilo na uzrok osporavanja valjanosti ugovora, njegova
prestanka, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene, mora svoj zahtjev notificirati
ostalim strankama ugovora.
Ako u roku koji, osim u sluajevima osobite hitnosti ne smije biti krai od 3 mjeseca od
primitka notifikacije, nijedna druga stranka ne stavi prigovor, stranka koja je notificirala
izjavu moe poduzeti mjeru koju je predloila.
Ona moe temeljem tako nastalog podrazumijevanog pristanka svih ostalih stranaka, tu mjeru
ponovo notificirati ostalim strankama u pisanom obliku i proglasiti da je ugovor u pitanju
nitav, ili da je okonan, ili proglasiti svoje povlaenje iz njega ili svoju suspenziju njegove
primjene.

62

www.nasciturus.com
Ako je meutim, bilo koja druga drava stranka ugovora uloila prigovor, nastaje spor.
2. UINCI NITAVOG UGOVORA
Odredbe nitavog ugovora u naelu su bez pravne snage od njegova sklapanja, dakle ab initio.
Ako ipak na osnovi takvog ugovora neka njegova stranka kojoj se ne moe pripisati prijevara,
korupcija ili prisila, izvri neke ini, ona moe od svake druge stranke tog ugovora zatraiti
povrati u prijanje stanje (restitutio in integrum). Beka konvencija iz 1969. pri tom predvia
izuzetak da ini izvreni u dobroj vjeri prije pozivanja na nitavost nisu postali protupravni
samim tim to je ugovor nitav.
Ta konvencija jo predvia, da u sluaju kada je nitav pristanak neke drave da bude vezana
mnogostranim ugovorom, prethodna se pravila primjenjuju na odnose izmeu te drave i
ostalih stranaka ugovora. To ujedno znai da je dvostrani ugovor u cijelosti nitav ukoliko je
nitav pristanak bilo koje od njegovih ugovornica da bude njime vezana.
Beka konvencija predvia jo jedno vano ogranienje. Prema l. 42. valjanost ugovora ili
pristanka drave da bude njime vezana, moe se osporiti samo primjenom te Konvencije. To
znai da drugih uzroka nitavosti ugovora, osim onih koje ta Konvencija izriito predvia, ne
moe biti.
3. APSOLUTNI UZROCI NITAVOSTI su oni koji se ne mogu naknadno otkloniti, i ugovore
se ne moe kasnije osnaiti, ukoliko bi drava koja je pretrpjela tetu ak i pristala da on
ostane na snazi. Prema Bekoj konvenciji radi se:
- o sukobu ugovora s jus cogens,
- o prisili izvrenoj na predstavnika drave te
- o prisili na dravu izvrenu prijetnjom ili upotrebom sile.
a) UGOVORI
(JUS

KOJI SU SUPROTNI IMPERATIVNOJ NORMI OPEG MEUNARODNOG PRAVA

COGENS)-

l. 53. Konvencije predvia ja je nitav svaki ugovor koji je u

trenutku sklapanja suprotan imperativnoj normi opeg meunarodnog prava.

Imperativna norma opeg meunarodnog prava je norma to ju je prihvatila i
priznala itava meunarodna zajednica drava kao norma od koje nije doputeno
nikakvo odstupanje i koja se moe izmijeniti samo novom normom opeg
meunarodnog prava iste prirode. Jus cogens, u svrhe Beke konvencije, obuhvaa
malen krug pravnih pravila koja sva nalau potivanje temeljnih prava ovjeka
pojedinca i ljudskih skupina u doba mira i u doba oruanih sukoba. Stranke su
dune, koliko je mogue, otkloniti posljedice svakog ina izvrenog na temelju
63

www.nasciturus.com
odredbe koja je suprotna imperativnoj normi opeg meunarodnog prava i uskladiti
svoje meusobne odnose s imperativnom normom opeg meunarodnog prava.
b) PRISILA

IZVRENA NA PREDSTAVNIKA DRAVE

l. 51. Konvencije odreuje da je

izraeni pristanak drave da bude vezana ugovorom koji je posljedica prisile

izvrene na njezina predstavnika inom ili prijetnjom upravljenima protiv njega, bez
ikakvog pravnog uinka. Prema ovom propisu u tim se sluajevima ak ne radi ni o
apsolutno nitavom, nego o nepostojeem ugovoru.
c) PRISILA

NA DRAVU IZVRENA PRIJETNJOM ILI UPOTREBOM SILE

po uincima je

neto blai oblik nitavosti ugovora. l. 52. Konvencije odreuje da je nitav svaki
ugovor koji je sklopljen kao posljedica prijetnje silom ili upotre sile protivno
naelima meunarodnog prava uglavljenima u Povelji UN-a.
4. RELATIVNI UZROCI NITAVOSTI su svi ostali: korupcija predstavnika drave,
prijevara, bludnja, odredbe unutranjeg prava o nadlenosti za sklapanje ugovora te posebna
ogranienja ovlasti za izraavanje pristanka drave.
Ukoliko se drava koja na to ima pravo pozove na neki od tih uzroka nitavosti u nekom
primjerenom roku, naroito ako ga bez protesta poen izvravati, smatrat e se da je pristala
na to da je ugovor u pitanju valjan.
a)

KORUPCIJA PREDSTAVNIKA DRAVE Prema l. 50. Konvencije, ako je izraeni

pristanak drave da bude vezana ugovorom posljedica korupcije njezina
predstavnika izravnim ili neizravnim djelovanjem druge drave pregovarateljica,
prva se drava moe pozvati na tu korupciju kao uzrok koji niti njezin pristanak da
bude vezana tim ugovorom.

b)

PRIJEVARA (DOLUS) je iri pojam od korupcije. U meunarodnim odnosima

valda svake drave duna je paljivo ispitati sve injenice prije davanja svog
pristanka da bude vezana ugovorom. Beka konvencija u l. 49. predvia da ako je
drava prijevarnim ponaanjem druge drave pregovarateljice navedena da sklopi
ugoovr, moe se pozvati na prijevaru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude
vezana tim ugovorm.

c)

BLUDNJA (ERROR,

ZABLUDA)

je mana pri oitovanju volje i u unutranjim

pravnim sustavima ali su se takvi sluajevi dogaali i u meunarodnoj praksi.

Bludnja je nepoznavanje ili pogrena predstava o nekoj injenici ili njenom stanju.
Ako je u trenutku kada je ugovor bio sklopljen drava bila u ispriivoj bludnji, ona

64

www.nasciturus.com
se na nju moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana
ugovorm.
Ispriiva bludnja nastupa kada dravni organ koji je dao oitovanje ne poznaje pravo
stanje stvari, a ne moe mu se pripisati nemar. Ako je toj pogrenoj predstavi o
injenicama pridonijela druga drava pregovarateljica, radi se o prijevari. Ali ako je
sama drava koja se poziva na bludnju pridonijela bludnji svojim postupkom, ili ako
su okolnosti bile takve da je morala znati za pravo stanje stvari, ona se na bludnju ne
moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak na ugovor.
Beka konvencija u l. 48. odreuje da se drava moe pozvati na bludnju u ugovoru
kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana ugovorom ako se bludnja
odnosi na injenicu ili situaciju za koju je ta drava pretpostavljala da postoji u
trenutku kad je ugovor sklopljen i koja je bitna osnova njezina pristanka.
d) ODREDBE UNUTARNJEG PRAVA O NADLENOSTI ZA SKLAPANJE UGOVORA - Uvjet koji
bi nitio pristanak drave da bude vezana ugovorom, je da krenje takve odredbe
mora biti oito, mora se ticati nekog bitnog pravila unutarnjeg prava na nain da je
to krenje objektivno jasno svakoj dravi koja se glede tog odnosa ponaa u skladu s
uobiajenom praksom i u dobroj vjeri (l. 46. Konvencije).
e) POSEBNO OGRANIENJE OVLASTI ZA IZRAAVANJE PRISTANKA DRAVE ako je ovlast
predstavnika da izrazi pristanak svoje drave da bude vezana odreenim ugovorom
bila predmetom posebnog ogranienja, a to je ogranienje prije davanja tog pristanka
bilo notificirano ostalim dravama pregovarateljicama, tada se drava u pitanju
moe pozvati na tu manu kao na uzrok nitavosti ugovora (l. 47.).

23. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ

UGOVORA
*SUSPENZIJA PRIMJENE nekog ugovora je privremeno stanje u njegovu izvrenju. Ona
oslobaa stranke izmeu kojih je primjena ugovora suspendirana obveza izvrenja ugovora u
njihovim meusosobnim odnosima za razdoblje suspenzije, ali inae ne utjee na pravne
odnose izmeu stranaka ustanovljene ugovovorm.
To znai da kada ugovor to predvia, ili se sve stranke na to suglase, dvije ili vie stranaka
mnogostranog ugovora mogu privremeno suspendirati njegovu primjenu samo u njihovim
uzajamnim odnosima.

65

www.nasciturus.com
Beka konvencija u nekim svojim odredbama predvia mogunost da se stranka ugovora
pozove na neku injenicu (na naknadnu nemogunost izvrenja, ili na krenje ugovora od
druge stranke), kao na razlog za njezin zahtjev za suspenziju primjene tog ugovora.
Vano je naelo da se za vrijeme razdoblja suspenzije stranke moraju suzdrati od svih ina
koji bi mogli prijeiti ponovnu primjenu ugovora. To je zahtjev naela pacta sunt servanda,
koji strankama nalae da se u razdoblju dok je ugoovr suspendiran ponaaju u dobroj vjeri.
*PRESTANAK UGOVORA, za razliku od nitavog ugovora koji u naelu nema pravnog
uinka i ne obvezuje njegove stranke od njegova sklapanja, samo oslobaa njegove stranke
obveze da nastave s njegovim izvrenjem.
U sluaju da neka drava otkae mnogostrani ugovor, ili se iz njega povue, gornje se odnosi
samo na odnose izmeu te drave i svake ostale stranke ugovora. Taj ugovor, dakle, moe
ostati na snazi izmeu njegovih preostalih stranaka.
Ali ako neka pravila iz ugovora predstavljaju iskaz opih obiajnih pravila na snazi, ili su se
takve odredbe naknadno transformirale u nova pravila te vrste i po toj osnovi obvezuju sve
drave, prestankom ugovora (ili njegovom naknadnom izmjenom) stranke se ne mogu
razrijeiti tih obveza.
Ugovor moe prestati (ili biti suspendiran) po 4 razliite osnove:
-

sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus)

primjenom njegovih vlastitih odredaba,

kao posljedica naknadne nemogunosti njegova izvrenja koju stranke nisu

predvidjele, ali je priznata pravilima opeg meunarodnog prava, i

pod posebnim uvjetima koje propisuje Beka konvencija, kao posljedica njegova
krenja.

1. Mutuus dissensus Sporazumom svih njegovih stranaka svaki se ugovor moe u

svakom trenutku okonati (ili se njegov tekst moe izmijeniti ili slobodno tumaiti), i
to neovisno od njegovih vlastitih odredaba o njegovu trajanju, prestanku, otkazu ili
izmjenama.
Beka konvencija se ne izjanjava o tome moe li ugovor prestati zastarom. Tu se ne
radi toliko o tome mogu li se sve stranke naknadno suglasiti o tome da je ugovor po toj
osnovi prestao, nego prua li zastara osnovu za jednostrani zahtjev neke stranke da je
ugovor u pitanju prestao.

66

www.nasciturus.com
ini se da je to mogue. Ako sve stranke kroz dugako razdoblje ne izvravaju svoje
obveze iz ugovora, ili ga otvoreno kre, ili to ini neka od njegovih stranaka a ostale
na to ne protestiraju, ugovor moe na taj nain prestati u cjelini, ili stranka kriteljica
moe prestati biti njime vezana.
2. Prestanak ugovora primjenom njegovih vlastitih propisa l. 54. Beke konvencije
propisuje da do prestanka ugovora ili povlaenja neke stranke moe doi u skladu s
odredbama ugovora. Malobrojni ugovori se sklapaju na odreeno vrijeme, koji se po
njegovu isteku automatski gase.
Veina se ugovora sklapa na neko poetno razdoblje od 5 ili vie godina, po isteku
kojeg oni ostaju na snazi sve dok ih neka stranka jednostrano ne otkae ili se iz njega
ne povue. Pri tom se mogu propisati razliiti uvjeti otkaza.
Otkaz moe stupiti na snagu 6 ili 12 mjeseci nakon njegove notifikacije drugih
strankama. Ako po isteku poetnog razdoblja ugovor ne bude otkazan, moe se
predvidjeti da on automatski ostaje na snazi za dalje unaprijed utvreno razdoblje od
5 ili vie godina, a prije isteka kojeg se on ne moe ponovno jednostrano otkazati.
Meutim, neki ugovori ne predviaju nikakve uvjete otkaza ili povlaenja po isteku
tog poetnog razdoblja. To znai da se oni potom mogu otkazati u svakom trenutku,
bilo uz otkazni rok (ako je unaprijed utvren) ili bez njega.
U ugovoru se moe predvidjeti da on ostaje na snazi sve do nastupanja nekog
dogaaja. Mnogostrani ugovor moe predvidjeti da e prestati ukoliko broj njegovih
stranaka zbog otkaza ili povlaenja padne ispd nekog predvienog broja.

24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA

Rije je o nekim naknadnim dogaajima koje drave pregovarateljice nisu predvidjele pri
sklapanju ugovora, a zbog kojih izvrenje ugovora postaje nemogue. Uvjeti mogueg
prestanaka (ili suspenzije) ugovora mogu biti:
-

nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora,

temeljna (bitna) promjena okolnosti,

prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa,

oruani sukob izmeu stranaka ugovora, te

novi ius cogens.

67

www.nasciturus.com
I. Stalan ili privremen nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora Moe se raditi
o npr. potonuu nekog otoka, isuenju rijeke ili unitenju hidroelektrike centrale neophodnih
za izvrenje ugovora. Ako su nestanak ili unitenje tog predmeta trajni, stranka u pitanju moe
samo pozvati na nemogunost izvrenja ugovora kao na uzrok njegova prestanka. Ako je
nemogunost privremena, ona se moe na nju pozvati samo kao na uzrok suspeznije primjene
ugovora.
Stranka se ne moe pozvati na nemogunost izvrenja kao na uzrok prestanka ugovora,
povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene ako je ta nemogunost posljedica krenja
od te stranke, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze prema
svakoj drugoj stranci ugovora (l. 62. Beke konvencije).
II. Temeljna (bitna) promjena okolnosti Beka konvencija propisala je to pravilo kao
naelo objektivnog sadraja. Da bi sprijeila subjektivna tumaenja i zloupotrebe fikcije
takvog preutnog sporazuma stranaka u ugovorima, Konvencija nigdje ne spominje klauzulu
resbus sic santibus. Ukoliko je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od 5 godina, svaka
stranka koja smatra da su se okolnosti izmijenile, moe po isteku tog roka taj ugovor otkazati.
l. 62. Beke konvencije predvia da na temeljnu promjenu okolnosti koja se zbila u odnosu
na one koji su postojale u trenutku sklapanja ugovora, a koju stranke nisu predvidjele, ne
moe se pozivati kao na uzrok prestanka ugovora ili povlaenja iz njega osim:
-

ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova pristanka stranaka da budu vezane
ugovorom, i

ako je uinak te promjene korjenita promjena domaaja obveza koje prema ugovoru
jo treba izvriti.

Beka konvencija uz to, iskljuuje primjenu tog propisa u 2 sluaja i to:

-

ako se ugovorom ustanovljuje granica ili

ako je temeljna promjena (okolnosti) posljedica krenja, od stranke koja se na tu

promjenu poziva, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze
prema svakoj drugoj stranci ugovora.

III. Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa Na prekid diplomatskih, pa u nekim

sluajevima ak i konzularnih odnosa, izmeu stranaka nekog ugovora neika se od njih moe
pozvati kao na temeljnu promjenu okolnosti. l. 63. Beke konvencije predvia da predkid tih
odnosa ne utjee na pravne odnose ustanovljene ugovorom izmeu tih stranaka, osim ako je
postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu ugovora.
68

www.nasciturus.com

IV. Uinci oruanog sukoba izmeu stranaka ugovora To pitanje ostalo je izvan dometa
Beke konvencije iz 1969. s obzirom da se nu njezinu l. 73. navodi da njezine odredbe ne
diruju niti jedno pitanje koje bi, to se tie ugovora, moglo izmeu ostalog proizai iz
izbijanja neprijateljstva izmeu drava. To treba smatrati velikom prazninom u propisima te
Konvencije.
Danas nema pravnog pravila koje bi u sluaju izbijanja neprijateljstva ipso facto (samim
inom) okonalo bilo koju vrstu ugovora. Sigurno je pravilo po kojem izbijanjem oruanih
sukoba postaju primjenljivi ugovori koji izriito predviaju njihovu primjenu za vrijeme
takvih sukoba ili koji se s obzirom na njihov predmet i svrhu moraju smatrati primjenljivim u
doba tih sukoba.
Tu izmeu ostalih, spadaju 4 enevske konvencije iz 1949. o zatiti rtava rata, 2 dopunska
protokola na njih 1977., Haka konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanih
sukoba iz 1954., te Konvencija iz 1980. o zabrani ili ogranienju upotrebe nekih klasinih
oruja. Mnogostrani ugovori o ratnom pravu koji su sklopljeni prije 1949. i dalje neposredno
obvezuju njihove stranke, ali se veina njihovih odredaba transformirala u pravila opeg
obiajnog meunarodnog prava.
Postojanje oruanog sukoba ne ovlauje neku njegovu stranku da jednostrano okona ili
suspenduje primjenu odredaba ugovora o zatiti ljudske osobe, osim ukoliko sam ugovor
drugaije odreuje.
Izbijanje oruanog sukoba ipso facto ne okonava niti suspendira primjenu dvostranih
ugovora izmeu neke stranke tog sukoba i tree drave. Na ugovore ustave meunarodnih
organizacija izbijanje i postojanje oruanog sukoba izmeu bilo kojih njegovih stranaka uope
ne utjee.
Glede ostalih ugovornih odnosa vano je pitanje je li VS UN-a temeljem glave 7. Povelje
donijelo neku obvezujuu rezoluciju koja se odnosi na taj oruani sukob i da li je njome
oznaila agresora ili ne. Ako takva rezolucija nije usvojena, pretpostavlja se da svaka od
stranaka sukoba moe (ali i ne mora) suspendirati primjenu svakog dvostranog ili
mnogostranog ugovora u odnosu na drugu stranku tog sukoga, za koji dri da je
inkompatibilan s nastalim stanjem. Ako je VS donijelo obvezujuu rezoluciju glede tog
sukoba, tada

u njezinu izvrenju svaka drava moe otkazati ili suspendirati primjenu

ugovora inkompatibilnog s tom rezolucijom.

69

www.nasciturus.com
V. Novi jus cogens Ako nastane nova imperativna norma opeg meunarodnog prava,
svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje. Ako ugovor postaje nitav i
prestaje to:
oslobaa stranke obveze da nastave s izvrenjem ugovora
nije na tetu nikakvog prava, obveze ili pravnog poloaja stranaka nastalih
izvrenjem ugovora prije njegova prestanka.
Ugovor suprotan novom jus cogens, ne samo da prestaje, nego postaje nitav.

25. KRENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVOG PRESTANKA

Krenje ugovora povlai i meunarodnu odgovornost neke od njegovih stranaka po istoj
osnovi kao i svaki drugi meunarodno protupravni in. Ope naelo prava jeste: inadimplendi
non est adimplendum2. Ovo naelo ne rjeava sva pitanja krenja ugovora.
Prema opem meunarodnom pravu postoji tzv. rezidualno pravo svake drave koja pretrpi
tetu da protiv drave kriteljice poduzme nenasilne mjere represalija i da je na taj nain
natjera da naknadi priinjenu tetu i da nastavi izvravati svoje ugovorne obveze. Ali u
vrenju prava na doputene represalije nema nikakvih pravila postupka.
Pravo na represalije je ogranieno Bekom konvencijom, koja u l. 60. nalae da se ne
primjenjuju na odredbe ugovora o zatiti ljudskih prava to ih sadre ugovori humanitarnog
karaktera, osobito ne na odredbe koje zabranjuju svaki oblik represalija prema osobama koji
su tim ugovorima zatiene.
Tu radi o pravilu koje je jus cogens. To znai da oteena drava ima pravo na nenasilne
mjere represalija, ali ne na one koje pogaaju prava pojedinaca, koji najee nisu krivi za
krenje ugovornih obveza njihove drave. Ukoliko sam ugovor koji je prekren predvia
posebne odredbe o osiguranju njegova izvrenja, te se odredbe u svakom sluaju mogu
primijeniti.
Bitnu povredu ugovora ini:
-

odbacivanje ugovora koje nije predvieno Bekom konvencijom, ili

povreda odredbe bitne za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora.

Situacija je jednostavna ako je u pitanju dvostrani ugovor bitna povreda ovlauje drugu
stranku da se pozove na povredu kao na uzrok prestanka ugovora ili njegove suspenzije!
Kad je u pitanju mnogostrani ugovor ako jedna stranka bitno povrijedi ugovor, onda:

ako jedna stranka prestane izvravati neki ugovor, druga ili ostale stranke imaju pravo suspendovati njegovo
djelovanje, pa ak ga i okonati u odnosu na stranku kriteljicu

70

www.nasciturus.com
a.) ostale stranke imaju pravo da jednoglasnim sporazumom suspendiraju primjenu
ugovora u cijelosti ili djelomice ili da ga dokinu:
u odnosima izmeu njih i drave povrediteljice ili
izmeu svih stranaka.
b.) Sama oteena stranka moe okonati ugovor ili suspendovati ugovor, ali potujui za
to propisani postupak, a ne samoinicijativno.
Osim drave povrediteljice, svaka stranka ima pravo da se pozove na povredu kao na uzrok
suspenzije primjene ugovora u cijelosti ili djelomice u osnosu na samu sebe, ako je taj ugovor
takve naravi da bitna povreda odredaba od jedne stranke korjenito mijenja poloaj svake
stranke to se tie budueg izvravanja njenih obveza na temelju ugovora.

26. SUKCESIJA DRAVA GLEDE MEUNARODNIH UGOVORA

Sukcesija drava je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se
primjenjuju sva postojea pravila meunarodnog prava. Pri svakoj teritorijalnoj promjeni
mogue je ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie njih) koju su prilikom sukcesije
zamijenile jedna ili vie drava sljednica, te jednu ili vie drava sljednica koje us prilikom
sukcesije zamijenile dravu prethodnicu.
Pravilo pozitivnog meunarodnog prava, koje je potvreno u l. 12. i 12. Beke konvencije iz
1978., je da sukcesija drava kao takva ne utjee na (teritorijalnu) granicu ustanovljenu
ugovorom koja se odnose na reim granica, kao i na druge teritorijalne reime.
U svrhe sukcesije drava sve ostale meunarodne ugovore drave prethodnice mogue je
podijeliti u 3 skupine:
(1) na mnogostrane ugovori otvorene na pristup dravama iz svih dijelova svijeta,
(2) na viestrane zatvorene ugovore kojima je pristup treih drava ogranien ili uvjetovan
pristankom svih postojeih stranaka, te
(3) na dvostrane ugovore.
Ako identitet drave prethodnice nije doveden u pitanje, ili je kontinuitet neke nove drave
openito priznat, takva drava ostaje strankom svih ugovora i lanicom svih meunarodnih
organizacija.
Ali na ugovore kojih je ta drava stranka, a koja je pretrpjela teritorijalne promjene,
primjenjuje se naelo promjenljivosti teritorijalnih granica. Svi postojei ugovori primjenjuju
se u njezinim novim granicama. Tek ukoliko je neki prijanji ugovor bio sklopljen iskljuivo

71

www.nasciturus.com
za podruje na kojem je nastala nova drava sljednica, ili je to podruje ta drava izgubila
cesijom, drava prethodnica prestaje biti strankom takvog ugovora.
Sve ostale drave nasljednice nastale iz teritorijalnih promjena drave prethodnice, nove su
drave. Beka konvencija iz 1978. dijeli te nove drave nasljednice na:
(a) novonastale neovisne drave za njihovo podruje je prije datuma sukcesije bila
odgovorna drava prethodnica3
(b) ostale nove drave nastale bilo odvajanjem od drave prethodnice ili njenim
raspadom.

Na nove drave nasljednice se primjenjuju sljedea pravila:

1. Mnogostrane otvorene konvencije trebajle bi se automatski primjenjivati na sve nove
drave nasljednice bez ikakve notifikacije depozitaru. Te bi konvencije trebale, dakle,
vrijediti na podruju tih drava bez prekida i pravnog vakuma u primjeni, neovisno o
datumu njihova meunarodnog priznanja i primanja u UN i druge meunarodne
organizacije.
2. Viestrane zatvorene konvencije Nove drave ne mogu ipso facto postati strankama
takvih konvencija. Ako tekst neke konvencije predvia postupak pristupanja, one se
moraju podvrgnuti tom postupku. U nedostatku takvih propisa moraju o svom pristupu
pregovarati sa svim njihovim postojeim strankama.
3. Dvostrani ugovori Nastala je obiajna praksa da ukoliko nema protivljenja bilo koje
zainteresirane strane, takvi se ugovori privremeno primjenjuju izmeu novih drava
nasljednica i treih drava njihovih stranaka, sve dok one ne postignu sporazum o
njihovoj sudbini.

D. JENOSTRANI AKT KAO IZVOR MEUNARODNOG PRAVA

3

bive kolonije, protektorati i druga nesamoupravna podruja

72

www.nasciturus.com

27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA

l. 38. Statuta Meuanrodnog suda ne predvia jednostrane akte drava i drugih subjekata
meunarodnog prava kao izvor meunarodnog prava
Jednostrani akti su od pamtivijeka bili jedan od najzanajnijih imbenika u obiajnom
procesu. Praksa drava glede jednostanih obeanja i odreknua od prva, jedna presuda
Meunarodnog suda iz 1974., te mnogi propisi Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982.,
konano svrstavaju jednostrane akte kao poseban izvor partikualnog meunarodnog prava.
Znanstvena djela koja obrauju jednostrane akte, nabrajaju vie njegovih vrsta: notifikaciju
(priopenje), priznanje, protest (prosvjed), odreknue i tek u novije doba i obeanje.
Neki jednostrani akti koje ne moemo svrstati kao izvor meunarodnog prava:
Notifikacija je oblik izraavanja volje neke drave. Radi se o formalnom priopenju drugoj
dravi u pisanom obliku, neke injenice, tvrdnje ili zahtjeva. Druga drava moe osporiti
sadraj notifikacije, i ako zahtjev izraen u njoj nema pravne osnove, ona e ostati bez uinka.
Ali ako se drava kojoj je priopenje upueno uzdri od protesta na zahtjev ili tvrnju izraene
u njemu, iz te njezine pasivnosti ponekad se moe podrazumijevati njezin pristanak.
Osim notifikacije, neka drava moe oitovati svoju volju konkludentnim radnjama iz kojih
nesumnjivo proizlazi neka njezina odreena namjera, npr. iz ina ustanovljenja diplomatskih
odnosa s novom dravom proizlazi namjera njezina priznanja.
Budui da notifikacija nema jedinstven cilj ili sadraj nego moe sadravati razliita
oitovanja, ona se ne moe smatrati izvorom meunarodnog prava.
Priznanje i protest imaju u meunarodnom pravu znaajan uinak glede nastanka i
sprjeaanja nastanka tzv. suprostavljivih stanja. Ali budui da se tu radi o reakcijama na akte
ili ponaanje neke druge drave, oni se teko mogu smatrati samostalnim jednostranim
aktima, a jo manje jednostanim aktima kao izvorom meunarodnog prava.
U jednostranke akte kao izvor partikularnog meunarodnog prava valja svrstati:
-

akte kojima neka drava (ili drugi subjekt meunarodnog prava) preuima nove
meunarodne obveze, tj. obeanje;

akte kojima neka drava naputa neko svoje postojee subjektivno pravo, tj.
odreknue; i

73

www.nasciturus.com
-

akte kojima drava stjee nova prava i to: okupacijom niijeg podruja, stjecanjem
podruja putem zastare i historijskim naslovom;

te neke jednostrane akte predviene dananjim pravom mora.

Opi uvjeti da bi bilo koji jednostrani akt bio pravno valjan su:
1. Autor akta mora biti drava ili drugi subjekt meunarodnog prava,
2. predmet jednostranog akta ne smije biti pravno nedopustiv,
3. volja izraena u jednostranom aktu, koja je oitovana bilo pismeno ili usmeno, mora
odgovarati stvarnoj volji njegova autora,
4. ope meunarodno pravo ne propisuje jedinstven oblik (formu) svih vrsta jednostranih
akata, ali za neke od vrsta tih akata meunarodno pravo mee predvidjeti posebne
zahtjeve, npr. pisani oblik.
Obeanje je vrsta jednostranog akta kojim neka drava ili drugi subjekt meunarodnog prava
preuzima pravne obveze u korist druge drave, skupine drava ili prema svima (erga omnes).
Da bi obeanje po meunarodnom pravu imalo uinka, ono mora potjecati od organa koji
svojim oitovanjem i u okviru svojih nadlenosti moe obvezivati svoju dravu (glavar
drave, predsjednik vlade, nadleni ministar, zakonodavno tijelo i dr.). Ono mora biti izraeno
na jasan i odreen nain, s namjerom da obvee dravu u pitanju u skladu s danim iskazom.
Obeanje se moe oitovati u pisanom obliku ali i usmeno. Neophodno je da je oitovanje
dano javno, na nain da druge zainteresirane drave saznaju za njegov sadraj kako bi mu
mogle pokloniti vjeru te traiti njegovo izvrenje i potivanje od onoga koji ga je dao.
Meuanrodni sud je u presudi iz 1974. o Nuklearnim pokusima u tom pogledu bio odreen
obvezivanje ove vrste, ako je uinjeno javno i s namjerom da obvezuje, ako ako se i ne daju
u okviru meunarodnih pregovora, ima obvezujui uinak.
Temelj pravne obvezatnosti obeanja lei u dobroj vjeri (bona fides). Meunarodni sud jeu
spomenutoj presudi iz 1974. istaknuo da je naelo dobre vjere jedno od temeljnih naela koja
se odnose na stvaranje i izvrenje pravnih obveza, bez obzira na njihov izvor. Uzajamno
povjerenje je uroen uvjet za meunarodnu suradnju, naroito u vremeno kad je u mnogim
oblastima ta suradnja sve vie nuna.
Za razliku od ugovora koji se redovito sklapaju na odreeni rok, ili se nakon poetnog
razdoblja produuju do opoziva, najvei broj obeanja koja stvaraju pravne obveze ne
preuzima se na nikakvo odreeno vrijeme. Stoga se pretpostavlja da se takvo obeanje, ovisno
o drugim okolnostima, moe naknadno po slobodnoj volji njegova autora i opozvati.
74

www.nasciturus.com
Odreknue pravo na odreknue od vlastitih prava proizlazi iz prava svake suverene drave
da slobodno raspolae svojim subjektivnim pravima i pravno zatienim interesima. Drava
se moe odrei vlastitih subjektivnih prava, ali ne i onih koja su joj dana za izvrenje neke
dunosti.
Odluku neke drave da se ne pozove na neki relativni uzrok nitavosti ugovora ili da ne trai
okonanje ugovora zbog bitne promjene okolnosti ili kao posljedicu krenja ugovora od druge
stranke, takoer valja shvatiti kao jednostrano odreknue od vlastitih prava da se trai
proglaenje tog ugovora nitavim ili njegovo okonanje.
Ope meunarodno pravo ne propisuje neki poseban oblik za odreknue od vlastitog prava.
Ono se moe oitovati pismeno, usmeno ili konkludentnim radnjama.
U mnogim meunarodnim sudskim i arbitranim odlukama afirmiralo se pravilo da se
odreknue neke drave od njezinih prava ne pretpostavlja. To znai, kad je odreknue u
sumnji, da se ono mora tumaiti restriktivno, i na nain povoljan za dravu koja ga je dala.
Takoer, to znai i da odreknue u pravilu ne moe proizai iz utnje ili pasivnosti u uvjetima
kada se oekuje reakcija.
Odreknue od vlastitog prava, kad je oitovano na izriit nain, i bez uvjeta, i ako je stiglo do
adresata, ne moe se opozvati.
Jednostrani akti kojima se stjeu nova prava da bi jednostrani akt postigao eljeni uinak, tj.
da bi drava u pitanju jednostrano stekla neko pravo, najvaniji je uvjet da je takav nain
stjecanja novih prava predvien opim meunarodnim pravom na snazi u trenutku oitovanja
te namjere, kao i da se steeno pravo neprestano uiva u granicama tog prava. Ako su ti uvjeti
ispunjeni, tada za takav akt po pravilu nee biti potrebno ovlatenje ili pristanak bilo koga
drugog.
U sluaju da neki akt ne ispunjava neke uvjete, tada je on poduzet ultra vires, tj. bez pravne
osnove.
Glavni primjeri jednostranih akata kojima se stjeu nova prava su:
1. Okupacija niijeg podruja efektivno i vidljivo zaposjednje nekog podruja, koje u
trenutku zaposjedanja ne pripada niti jednog drugoj dravi (terra nullius), uvjet je za
njegovo doputeno (legitimno) stjecanje.
2. Zastara i historijska prava neka drava moe ak i bez vidljivog pravnog naslova,
dakle krenjem opeg meunarodnog prava ili subjektivnih prava drugih, stei
izvjesna prava. Uvjet za to je da na miroljubiv naih un duljem razdoblju obnaa vlast

75

www.nasciturus.com
na nekom podruju ili na na dijelu otvorenog mora, a da u tome ne naie na otpore i
proteste bilo koje druge drave.
3. Jednostrano stjecanje prava obalne drave prema pravu mora ope meunarodno
pravo mora koje je danas na snazi, ovlauje obalne drave da u skladu s
meunarodnim pravom, stjeu obalne drave da u skladu s meuanrodnim pravom,
stjeu jednostranim aktima suverenost, suverena prava ili jurisdikciju nad nekim
dijelovima mora u produetku svoje obale.
Radi se o povlaenju ravnih polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnog mora,
o proglaenju arhipelakih voda, ukljuivi zrani prostor iznad njih, povlaenjem
ravnih arhipelakih crta, o proglaenju vanjskog morskog pojasa do granice od 24
milje raunajui od polazne crte, o proglaenju gospodarskog pojasa do granice od 200
milja od polazne crte te o proglaenju epikontintskog pojasa preko te crte od 200
milja.
Tim jednostranim aktima obalna drava zaista stjee prava nad odgovarajuim
dijelovima mora, morskog dna, podzemlja, te zranog prostora iznad mora, ovisno o
pravnom reimu drava u pitanju.
Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. u nekim propisima za koje se moe smatrati
da su takoer prerasli u ope obiajno pravo, predvia i prava obalnih drava da
jednostrano donese i neke druge zakone i propise.

28. SUPROSTAVLJIVA STANJA (OPOZABILNOST)

Suprostavljivost i nesuprostavljivost tekovine su najnovijeg razvoja meunarodnog prava
a odnose se na akte treih. Budui da je ugovor izvor neposrednih prava i obveza za njegove
stranke, nije uobiajeno govoriti da je on suprostavljiv u odnosu na neku od njih jer ugovor
pravno obvezuje sve njegove stranke.
Ali pitanje je ima li trea drava dunost potivati pravne posljedice ugovora koje nije stranka
i koji za nju predvia neka posebna prava i dunosti po propisima prava ugovora.
Suprostavljivost je pojam koji ne implicira dunost tree drava na neku aktivnu inidbu. On
podrazumijeva dunost pasivnog potivanja svih pravnih posljedica koje proizlaze iz nekog
akta za tru dravu u okolnostima kada ona ne osprava njegovu pravovaljanost, ali je pravno
ovlatena otkloniti sve njgove pravne posljedice u odnosu na samu sebe.
Oba pojma suprostavljivost i nesuprostavljivost od posebne su vanosti glede jednostranih
akata drava.

76

www.nasciturus.com
Suprostavljiva stanja najee nastaju nekom vrstom priznanja akta u pitanju od strane tree
drave. I obrnuto, trea drava moe sprijeiti suprostavljivo stanje ako na akt u pitanju uloi
protest.
A)

PRIZNANJE moe biti jednostrano, ali i kolektivni akt vie drava,

kojim prizanto stanje, zahtjev ili akt drugog postaju suprostavljivi u odnosu na
dravu koja ga je dala.
Priznanje ima uinak odreknua ukoliko neka drava priznajui zahtjev druge,
napusti vlastito subjektivno pravo. Jeino u tom sluaju priznanje je jednostrani akt
koji neposredno raa

prava i dunosti u meunarodnom pravu. U drugim

sluajevima ono proizvodi suprostavljiva stanja.

Ako neka drava prizna akt ili zahtjev druge drave koji je bez pravne osnove, takav
akt time ne postaje pravno utemeljen. Osim u sluaju odreknua od vlastitog prava,
druga se drava svojim priznanjem tog akta jedino odrie od svog rpava da mu se
suprostavlja i da protiv njega protestira. Priznati akt time postaje suprostavljiv u
odnosu na dravu koja je dala priznanje, i ona je otada duna trpjeti i potivati sve
posljedice koje iz tog akta mog za nju proizai.
Svojim priznanjem, drava u isto vrijeme odustaje od svih prijanjih protesta i
suprostavljanja druge vrste (ako ih je bilo), aktu ili stanju koje je postalo priznato.
Priznanje sa svim posljedicama prozilazi iz istovrsne protupravne prakse ili akta u
pitanju. Ukoliko ne da drava istakne u svoju korist zahtjev koji nije zasnovan na
pravu, tvrdei da se pravna norma s kojom je njezin akt u suprotnosti izmijenila, iz
te njezine tvrdnje proizlazi njezino vlastito priznanje pravne utemeljenosti istovrsnih
akata i zahtjeva svih drugih drava.
Suprostavljiva stanja stvaraju dvostrane odnose u kojima se sprjeava osporavanje
protupravnosti, i koja namee dunost trpljenja posljedica tih akata u meusobnim
odnosima.
B) PROTEST ima suprotan uinak od priznanja. On sprjeava nastanak suprostavljivog
stanja u odnosu na neki akt ili zahtjev protiv kojega je oitovan, ali jedino ako
jednostrani akt ili ugovor nije osnovan na opem meunarodnom pravu. Uinak
pravno doputenih akata ne moe se sprjeavati neosnovanim protestima.
Protest veeg broja drava moe sprijeiti stvaranje novog obiajnog pravnog
pravila. Isto tako, protest sprjeava stvaranje historjskih naslova. Svaki protest
prekida rok zastare, mada zastarni rokovi u meunarodnom pravu nisu unaprijed
odreeni.
77

www.nasciturus.com
Protest ima za cilj ouvanje vlastitih prava drave koja ga je oitovala. On se moe
izraziti u pisanom obliku ili usmeno ili konkludentnim radnjama, ali u svakom
sluaju mora biti efektivan i u srazmjeru s naravi protupravnog djela.
C) PODRAZUMIJEVANI PRISTANAK (ACQUIESCENCE) je jedan od najdelikatnijih
problema u meunarodnoj praksi. Naelo iz rimskog i kanonskog prava qui tacet
consentire videtur, tj. da utnja znai odobravanje, u pravu nema univerzalnu
primjenu. utnja se moe tumaiti kao pristanak, ali ponekad i kao odbijanje, ili pak
kao indiferentnost koja ne postie pravne posljedice.
Neki meunarodni ugovori u svojim odredbama izriito predviaju da utnja, tj.
pasivnost u odnosu na neki akt ima znaaj pristanka na njega. U tom pogledu
najznaajnija je odredba l. 65. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. koji
predvia da stranka koja se na temelju odredaba Konvencije, pozove bilo na to da
postoji mana u njenom pristanku da bude vezana ugovorom, bilo na uzrok
osporavanja valjanosti ugovora, njegova prestanka, povlaenja iz njega ili suspenzije
njegove primjene, mora svoj zahtjev notificirati ostalim strankama. Nofifikacija
mora navesti mjeru koja se predlae glede ugovora i razloge za to.
Taj propis iz Beke konvencije pridaje veliku vanost formalnog notifikaciji u
pisanom obliku. Svaka drava koja ju je primila moe uloiti prigovor, ali ako ga ne
uini podrazumijeva se da je predloenu mjeru pristala.
Pasivnost na akte, zahjeve ili na praksu drugog, ponekad moe imati nepovoljne
posljedice za onoga koji se uzdri od preotesta. Tim putem moe doi do stvaranja
novog obiajnog prava, ili do nastanka historijskog naslova, ili makar do
suprostavljivog stanja u odnosu na takav akt.
Ipak, doktrina podrazumijevanog pristanka, podrazumijeva i znaajna ogranienja.
Nekoj dravi se ne moe imputirati pristanak ako ona nije znala za injenice protiv
kojih nije protestirala. To se naravno, ne moe odnositi na injenice koje su slubeno
notificirane.

78

www.nasciturus.com

III. DIO: MEUNARODNA ZAJEDNICA

29. RAZLIITA POIMANJA MEUNARODNE ZAJEDNICE
I POJAM SUBJEKTA MEUNARODNOG PRAVA
Subjekt meunarodnog prava je svatko tko u meunarodnom pravnom poretku ima pravnu i
poslovnu sposobnost.
Pravna sposobnost znai da subjekt tog prava moe biti nosilac prava i obaveza. Poslovna
(djelatna) sposobnost je sposobnost subjekta meunarodnog prava da samostalno istie svoje
zahtjeve prema drugim subjektima, sklapa meunarodne ugovore i druge pravne poslove te
openito sudjelovati u stvaranju i izmjeni normi opeg i partikularnog meunarodnog prava.
Ova sposobnost podrazumijeva i neposrednu i samostalnu odgovornost za poinjena
protuvpravna djela, tj. za krenje obveza po meunarodnom pravu.
Do 19.st. se smatralo da su subjekti meunarodnog prava vladari drava. Tijekom 19.st.
prevladalo je gledite da je drava jedini subjekt meunarodnog prava. Danas prevladava
gledite po kojem je krug subjekata meunarodnog prava iri od drave. To su gotovo sve
meuvladine organizacije, te priznati ustanici kao privremeni subjekti koji se bore za
dravnost ili za vlast u nekoj dravi. Meutim, isppravno je gledite da je svaka suverena
drava subjekt meunarodnog prava s niim ogranienom pravnom i djelatnom sposobnou.
Meuvladine organizacije su tvorevine drava, a subjektivitet ustanika ovisi o njihovu
priznanju od drava.
Na prijelazu iz 20. u 21. st. pojavilo se zanimljivo pitanje moe li se i meunarodna zajednica
smatrati subjektom meunarodnog prava. Jo je preuranjeno za takvu klasifikaciju. Ona kao
takva jo uvijek ne moe biti nosiocem prava i dunosti po meunarodnom pravu, niti moe
isticati djelotvorne zahtjeve u vlastito ime.
Vanija od toga je injenica da se ta meunarodna zajednica, ako zaista i postoji sastoji od
suverenih drava. Meunarodno pravo je jo uvijek sistem pravnih pravila koja se uglavnom
primjenjuju u odnosima izmeu drava.
Uz izuzetak Meunarodnog odbora Crvenog kria i Lige drutava Crvenog kria, sve druge
meunarodne organizacije, koje su subjekti meunarodnog prava, meudravne su naravi.
Dakle sve meunarodne organizacije koje imaju to svojstvo, poevi od samih UN-a,
tvorevine su drava, drave su njihovi lanovi i njihovi glavni politiki organi sastavljeni su
od predstavnika drava lanica koji u njima provode politiku svojih vlada.

79

www.nasciturus.com

A. DRAVA I DRUGE TERITORIJALNE CJELINE

30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVA
NASTANAK DRAVE
Starija znanost razlikovala je 2 naina nastanka nove drave: originaan i derivativan. Kada
neka drava nastane na podruju koje u trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj
dravnoj vlasti, tj. na niijem podruju (terra nullius) radi se o

ORIGINARNOM

nastanku

drave. S obzirom da nema drave prethodnice, nema ni sukcesije drava. Posljednji primjeri
ovako nastalih drava datiraju iz 19.st. u Africi.
Svi ostali naini nastanka nove drave su derivativni. U svim tim sluajevima postoji jedna ili
vie drava prethodnica, te jedna ili vie drava sljednica, a nastanak nove drave povlai
pitanje sukcesije drava.
Takvi primjeri su: novonastale neovisne drave kojes u neposredno prije datuma sukcesije
drava bile ovisna podruja europskih metropola, drave nastale ujedinjenjem vie drava
prethodnica, drave nastale odvajanjem (secesijom) od drave prethodnice koja i dalje postoji,
ili drave nastale na podruju drava prethodnica koje su se raspale i vie ne postoje (SSSR,
Jugoslavija, ehoslovaka).
Nova drava moe nastati temeljem nekog pravnog akta, bili unutarnje, bilo meunarodne
naravi.
To moe biti unutarnji akt drave prethodnice poput Indian Independence Act, usvojen 1947.
Nova drava moe nastati ugovorom izmeu bive kolonijalne sile i narodnooslobodilakog
pokreta u pitanju. Moe nastati i meunarodnim ugovorom poput Odluke Londonske
konferencije iz 1912. Neke drave osnovane su odlukama politikih organa UN-a.
Meunarodno pravo ipak postavlja odreene kriterije koji se moraju zadovoljiti da bi se neka
zajednica zaista transformisala u novu dravu. Konvencija iz Montevidea o pravima i
dunostima drava iz 1933. propisuje da drava kao meunarodnopravna osoba mora ispuniti
sljedee uvjete:
a. Stalno stanovnitvo
b. odreeno podruje
c. vladu
d. sposobnost ulaziti u odnose sa drugim dravama. Ovaj uvjet moe se podrazumijevati
pod vladom tj. postojanjem organizirane politike vlasti.

80

www.nasciturus.com
Na poetku rada Konferencije o Jugoslaviji u Haagu krajem 1991., njezinoj Arbitranoj
komisiji postavljeno je jedno od ovih pitanja: da li se radilo o nezakonitoj secesiji (odvajanju)
nekih republika od jugoslavenske Federacije, ili o raspadu te Federacije. Arbitrana komisija
je pod predsjednitvom Roberta Badintera dala na to vano pitanje odgovor u svom Miljenju
br. 1. od 29.11.1991. Komisija je istaknula da bi odgovor na to pitanje trebao biti zasnovan na
naelima meunarodnog prava koja slue za odreivanje uvjeta na temelju kojih neka cjelina
ini dravu. Glede toga postojanje ili nestanak drave pitanje je injenica a uinci priznanja
od drugih drava su isto deklaratorni. S tim u vezi Komisija je zauzela jasno dualistiko
stajalite o odnosu meunarodnog i unutarnjeg prava: da su u svrhu primjene tih kriterija
oblik unutarnje politike organizacije i ustavne odredbe puke injenice, amada ih je
neophodno uzeti obzir da bi se ocijenio upliv vlasti na stanovnitvo i teritorij.
Kriterij iz tog Miljenja za efektivan nastanak i za postojanje nove drave je da se drava
openito definira kao zajednica koja se sastoji od teritorija i stanovnitva podvrgnutih
organiziranoj politikoj vlasti koja takvu dravu ini suverenom.
a. Dravni teritorij (podruje) - Svaka drava mora imati podruje na kojem njeni
organi vre svoje nadlenosti. Podrujem drave odreene su granice njezine vlasti.
Zbog toga nomadska plemena ne mogu ustanoviti dravu, makar dok se stalno ne
nasele na neko odreeno podruje.
Bilo je drava ije granice u renutku stjecanja neovisnosti nisu bile konano oreene
niti meunarodno priznate. To je bio sluaj s Belgijom nastalom 1830. pa sve do 1839.
Zatim, tu je i Izrael nakon 1948, sve do danas.
Gubitak cijelog dravnog podruja u nekom ratu ima za posljedicu nestanak drave.
Meutim, tijekom dva posljednja svjetska rata, ratna okupacija cijelog dravnog
teritorija nekih drava od strane neprijatelja, nije imala te uinke, stoga to su njihove
vlade s dijelovima oruanih snaga nastavile neprijateljstva u inozemstvu.
b. Stanovnitvo Drava je u isto vrijeme i zajednica ljudi na njenom podruju. Drava
ne moe postojati bez stalno naseljenog stanovnitva. Stoga Antarktik nikad ne moe
postati drava. Ta se zajednica najprije sastoji od graana (dravljana) te drave te od
stranaca. Svi dravljani ne moraju govoriti isti jezik, niti moraju biti istog etnikog
porijekla.
c. Organizirana politika vlast (suverenost) Svaka drava mora imati organe vlasti,
jednako kao to ni pravna osoba po unutarnjem pravu ne moe djelovati bez svojih
organa.

81

www.nasciturus.com
Suverenost se u meunarodnom pravu definira kao vrhovna vlast drave na njenom
teritoriju, koja iskljuuje vlast drugih drava, i nije podvrgnuta nikakvoj vioj vlasti. U
odnosu na inozemstvo, suverenost se oituje kao neovisnost.
Meutim, suverenost nije nikakva svemo drave u apsolutnom smislu. U suvremenoj
meunarodnoj zajednici, dravna suverenost je pravni pojam i podvrgnuta je
meunarodnom pravu. Tako Deklaracija o naelima meunarodnog praa o
prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a iz 1970.g.
pod naelom suverene jednakosti drava propisuje da su drave pravno jednake
Glede Hrvatske i Slovenije, Komisija je ustanovila da su obje proglasile svoju neovisnost
25.06.1991, zatim su u primjeni odredaba Brionske deklaacije 7.7.1991. suspendirale te
deklaracije o neovisnosti za 3 mjeseca. U skladu s njom uinak te suspenzije prestao je
8.10.1991. Tog dana te su dvije Republike konano prekinule sve svoje veze s organima SFRJ
i stekle su u smislu meuanrodnog prava kvalitete suverenih drava. Za njih je taj dan, datum
sukcesije drava. Po miljenu Komisije 27.4.1992. mora se smatrati datumom sukcesije
drava glede SRJ s obzirom da su tog dana Srbija i Crna Gora usvojile ustav nove cjeline.
NESTANAK DRAVE
Drava prestaje postojati nestankom nekog od triju elementa, koji je ine dravom. Najee
se smatra da se nestanak teritorija i stanovnitva neke drave dogaaju kao posljedica njihova
prijelaza pod suverenost druge drave sljednice ili vie njih. Meutim, u praksi drava nestaje
samo nestankom treeg elementa suverenosti.
Deklaracija Ope skuptine iz 1970. istaknula je da osim stvaranja suverene i neovisne drave
slobodno udruivanje ili ujedinjenje s nekom neovisnom dravom ili prihvaanje slobodnom
odlukom naroda bilo kojeg drugog politikog statusa, predstavljaju za taj narod naine vrenja
njegova prava na samoodreenje. Dakle mogue je da u vrenju prava na samoodreenje doe
do nestanka i dokidanja neke drave. Na taj nain je od 1991-1993. dolo do raspada triju
mnogonacionalnih federacija: SSSR, SFRJ, ehoslovaka.
Posljedica nestanke neke drave je da se cjelokupno njezino podruje sa stanovnitvom
inkorporira u jednu ili vie drava sljednica. Politika vlast drave prethodnice time prestaje
postojati.
**
Arbitrana komisija Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji (Badinterova komisija), u
svom Miljenju br.8. iz 1992.g. je naglasila da raspad neke drave okonava njenu pravnu
82

www.nasciturus.com
osobnost i duboko se odraava na djelovanje meunarodnog prava. Komisija je zakljuila da
je postojanje federalne drave, sastavljene od vie razliitih federalnih cjelina, ozbiljno
dovedeno u pitanje kada se veina tih cjelina koje obuhvaaju veinu podruja i stanovnitva
federacije, konstituiraju kao suverene drave, na nain da se savezna vlast tamo vie ne moe
oitovati. Komisija je u tom Miljenju zakljuila da je proces raspada SFRJ okonan te da
valja ustanoviti da SFRJ vie ne postoji.
U obrazloenju tog zakljuka Komisija je kao kljune dogaaje uzela akte etriju drava
prethodnica (svih osim Srbije i Crne Gore) o proglaenju njihove neovisnosti temeljem
odranih referenduma (dakle u vrenju prava na samodreenje). Potom je istaknula njihovo
uzajamno priznanje kao novih drava, njihovo priznanje od treih drava i njihovo primanje u
lanstvo UN-a. Uzela je u obzir i novi ustav koji su usvojile Srbija i Crna Gora a kojim je
ustanovljena SRJ.

31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

Ideja o temeljnim pravima i dunostima drava je prizvod prirodne kole prava. Po njenom
uenju, kao to su sva ljudska bia svojim roenjem nosioci nekih prirodnih i apsolutnih
prava, tako po toj osnovi i drave lanice meunarodne zajednice samim svojim nastankom i
postojanjem stjeu i uivaju neka neotuiva, nedjeljiva i neprenosiva prava.
Prva zadaa Lige naroda, osnovane nakon I svj. rata, bila je sprjeavanje svih buduih
ratova, i u tu svrhu organizacija kolektivnih sankcija protiv svake njene drave lanice koja
prekri svoje obaveze iz njenog Pakta. Taj novi cilj odravanje meunarodnog mira i
sigurnosti je zahtijevao nove dalekosene pravne obaveze drava.
l. 10. Pakta, zamiljen kao jedan od temeljaca tog novog sustava kolektivne sigurnosti,
predviao je da se lanovi Lige obvezuju da e potivati i odravati protiv svakog vanjskog
napada teritorijalnu cjelovitost i postojeu politiku neovisnost svih lanova Lige. Premda ta
pravna obveza nije dalekosena, ona je ukazala na injenicu da odranje svjetovnog mira
zahtijeva priznanje i ouvanje dvaju temeljnih prava drava: na teritorijalnu cjelovitost i
neovisnost.
Da bi postigla svoju svrhu, naela o temeljnim pravima i dunostima moraju nuno prerasti u
pravila opeg meunarodnog prava i biti izvorom prava i dunosti za sve drave svijeta.
Najznaajniji ugovorni tekst kojim su ta prava i te dunosti drava postala pravilima
pozitivnog meunarodnog prava je Povelja UN-a iz 1945., koja u l. 2. izlae naela UN-a, a
u l. 1. proklamira naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda.

83

www.nasciturus.com
Opa skuptina je 24. listopada 1970. na svojem jubilarnom zasjedanju u povodu 25 godina
UN-a, konsensusom (bez glasovanja) usvojila Deklaraciju o naelima meunarodnog prava o
prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a. U njoj se izlae i
razrauje 7 naela opeg meunarodnog prava, koja obavezuju sve drave svijeta. Stoga tu
Deklaraciju valja u njezinu sadraju smatrati autentinim tumaenjem Povelje UN-a.
1. naelo zabrane sile
2. naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sorova
3. naelo neintervencije
4. dunost drava da meusobno surauju u skladu s Poveljom UN-a
5. naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda
6. naelo suverene jednakosti drava
7. naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obaveza u dobroj vjeri.

1. Naelo zabrane sile U meunarodnom pravu je rat postao protupravan tek tzv. BriandKelloggovim paktom iz 1928. Drave stranke tog Pakta sveano su u ime svojih naroda
izjavile da osuuju pribjegavanje ratu u svrhu rjeavanja meunarodnih sporova i odriu
ga se kao instrumenta nacionalne politike u njihovim uzajamnim odnosima. Do izbijanja
II svj. rata (1939.) sve tada neovisne drave svijeta postale su strankama tog Pakta, izuzev
Argenitne, ilea, Bolivije i El Salvadora. Time je zabrana rata propisana u njemu ve tada
bila prerasla u pravilo opeg obiajnog meunarodnog prava.
Povelja UN tu zabranu veoma proiruje. Kao jedno od naela UN-a ona u l 2. propisuje
da se lanovi u svojim meunarodnim odnosima uzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe
sile, koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje
drave, ili su na bilo koji nain nespojive s ciljevima UN-a.
Deklaracija iz 1970. potom dodaje da takva prijetnja silom ili upotreba sile predstavlja
krenje meunarodnog prava i Povelje UN-a i ne smiju se nikada upotrebljavati kao
sredstvo za rjeavanje meunarodnih problema.
Agresivni rat oznaava se kao zloin protiv mira koji povlai odgovornost po
meunarodnom pravu. Istie se da su drave dune uzdravati se od svake propagande u
korist agresivnog rata. Drave su se, nadalje, dune uzdravati od ina represalija koji
ukljuuju upotrebu sile. Svaka drava duna je uzdravati se od upotrebe bilo koje prisilne
mjere koja liava prava naroda na samoodreenje, slobodu i neovisnost.

84

www.nasciturus.com
Napokon, Deklaracija iz 1970. zabranjuje i neke oblike posredne (indirektne) agresije.
Svaka drava je duna uzdravati se od organiziranja ili poticanja na organiziranje
dobrovoljakih snaga ili oruanih skupina, ukljuujui plaenike, radi njihova ubacivanja
na podruje neke druge drave. Svaka drava je duna uzdravati se od organiziranja,
poticanja, pomaganja ili sudjelovanja u graanskom ratu ili teroristikim inima u nekoj
drugoj dravi i nedopustiti na svom podruju organizirano djelovanje u svrhu izvrenja tih
ina.
Bitne odredbe definicije agresije usvojene rezolucijom Ope skuptine UN-a iz 1974.
dane su u l. 1. : agresija je upotreba oruane sile od strane neke drave protiv suverenosti,
teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti neke druge drav ili upotreba oruane sile
koja je na bilo koji drugi nain nespojiva s Poveljom UN-a.
U l. 2. Rezolucije navodi se kao prima facie dokaz o inu agresije kada neka drava prva
upotrijebi oruanu silu, krei Povelju UN-a.
U l. 3. navodi se da bez obzira na objavu rata, in agresije uz rezervu iz l. 2. predstavlja:
-

invazija ili napad oruanim snagama neke drave na podruje druge drave

bombardiranje, ili upotreba ma koje vrste oruja, od strane oruanih snaga neke drave
protiv podruja druge drave

blokada luka i obale neke drave oruanim snagama druge drave

napad oruanih snaga neke drave na kopnene, pomorske, ili zrane vojen snage druge
drave

upotreba oruanih snaga neke drave koje su stacionirane na podruju druge drave uz
njezin pristanak, ali protivno uvjetima predvienima sporazumom

postupak neke drave kojim ona doputa da njeno podruje koje je stavila na
raspolaganje drugoj dravi, bude upotrebljeno od te druge drave za izvrenje ina
agresije protiv neke tree drave.

Svaka prijetnja oruanom silom ili njezina upotreba postala je prema opem
meunarodnom pravu zabranjena, uz znaajan izuzetak samoobrane.
Brojni su sluajevi zlouporabe prava na individualnu, a posebice na kolektivnu
samoobranu. Prema gleditu dravnog tajnikaSAD-a u povodu sprora Caroline s
Britanijom iz1837., samoobrana je opravdana jedino u sluaju neposredne i neotklonjive
opasnosti koja ne daje mogunost izbora i ne ostavlja vremena za razmiljanje.

85

www.nasciturus.com
Pri pribjegavanju legitimnom samoobrani iskljueni su preventivni rat protiv mogueg
napada neke drave, a koji jo nije uslijedio; ili oruani napad u odgovoru na tzv.
produljenu agresiju, kada mjere samoobrane nisu poduzete odmah neposredno nakon
oruanog napada suprotne strane; ili kao odgovor samo na prijetnju silom prije nego to je
oruani mapad poduzet.
Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile, poput npr. gospodarskog ili politikog
pritiska, drava rtva ima pravo uzvratiti istom mjerom. To su tzv. nenasilne represalije
koje se ne smiju sastojati u upotrebi oruane sile.
Pravo na kolektivnu samoodbranu nekog vojnog saveza protiv navodnog agresora postoji
jedino kada drava lanica tog saveza koja je rtva napada, ima u gornjim granicama i
prema definiciji agresije pravo na individualnu samoodbranu.
Ovo naelo, sadrano u l. 2. Povelje UN-a, je imperativna norma oeg meunarodnog
prava. Zabranjuje svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili
politike neovisnosti bilo koje drave. Time, meutim, ope meunarodno pravo ne
garantira svim dravama svijeta teritorijalnu cjelovitost, a poglavito ne njihove postojee
granice. Zabranjuju se nenasilne promjene tih granica, ali ne i zahtjevi za tim
promjenama.
Sve europske drave lanice KESS-a (danas OESS-a) su se odrekle zahtjeva za podrujem
drugih drava lanica i time bilo kakvih jednostranih zahtjeva za promjenama njihovih
postojeih granica u Europi. Svaki takav zahtjev neke od njih treba smatrati suprotnim toj
posebnoj pravnoj obvezi.
2. Naelo mirnog rjeavanja meunarodnih sporova ovo naelo je nuan korelat naelu
zabrane sile. Da bi se osigurao trajan meunarodni mir bilo bi nuno da sve drave svijeta
preuzmu neke konkretne pravne obveze glede rjeavanja svih njihovih sporova koji mogu
nastati, i to putem postupaka koji dovode do konane i obvezujue presude po
nepristranom tijelu (suenje ili arbitraa)
l. 2 Povelje UN-a predvia da lanovi rjeavaju svoje meunarodne sporove mirnim
sredstvima na takav nain da ne ugroze meunarodni mir i sigurnost te pravdu.
Deklaracija iz 1970. u ovom smislu predvia da drave moraju traiti pravodobno i
pravino rjeenje svojih meunarodnih sporova pomou pregovora, istrage, posredovanja,
mirenja,

arbitrae,

sudskog

rjeavanja,

obraanja

regionalnim

ustanovama

ili

sporazumima, ili pomou drugih mirnih sredstava prema vlastitom izboru,

86

www.nasciturus.com
Izvjesna novost u Deklaraciji iz 1970. je afirmacija dunosti drava stranaka nekog spora,
kao i drugih drava, da se uzdre od svakog ina koji moe tako oteati situaciju da bi bilo
ugroeno odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Drave su, dakle, slobodne sklapati
posebne mnogostrane ili dvostrane ugovore kojima e preuzimati konkretne obveze na
neke naine rjeavanja svojih buduih sporova, poput npr. obvezatnog mirenja, arbitrae
ili sudskog rjeavanja.
3. Naelo neintervencije nedoputena intervecija moe se definirati kao diktatorsko
(nasilno) mijeanje neke drave, skupine drava ili meunarodne organizacije u poslove
koji spadaju u unutranju ili vanjsku nadlenost neke drave (ili vie njih) bez njenog (ili
njihova) pristanka.
Vanjska nadlenost drave oituje se u njezinu pravu da pripada ili ne pripada
meunarodnim organizacijama, da bude ili ne bude stranka dvostranih ili mnogostranih
ugovora, ukljuivi njezino pravo da bude ili ne bude stranka ugovora o politikim i
vojnim savezima, ako i njezino pravo na neutralnost.
Unutranja nadlenost drave moe se najkrae opisati kao pravo njezina stanovnitva da
slobodno izabere i razvija svoj politiki, drutveni, gospodarski i kulturni sustav bez
mijeanja izvana. To je u isto vrijeme i tzv. pravo na unutarnje samoodreenje naroda u
nekoj dravi. U razdoblju djelovanja UN-a posebne se afirmiralo i pravo svake drave da
slobodno raspolae svojim prirodnim bogatstvima i izvorima.
Meutim, opseg konkretnih poslova koji spadaju u nadlenost neke drave, a koji ine bit
njezine suverenosti, podloan je promjenama u vremenu.
Drava se ne moe pozvati na svoju iskljuivu nadlenost ukoliko je slobodnom voljom
prihvatila neku ugovornu obavezu i time pristala na neke oblike nadzora nad njenim
izvrenjem.
Ulanjenjem u organizaciju supranacionalnog karaktera (npr. EU), drave prenose i svoje
znatne iskljuive nadlenosti na zajednike organe. Ti organi imaju tada pravo vriti svoje
ugovorne funkcije na podruju njezinih drava lanica. Sve to nije sluaj nedoputene
intervencije. Ali samo ulanjenje u organizaciju te vrste i istupanje iz nje, morali bi biti
podloni politikoj volji biraa odnosne drave.
Ne smatraju se nedoputenim mjerama kolektivne intervencije koje Vijee sigurnosti
naloi u vrenju svojih nadlenosti iz glave VII Povelje, a u sluajevima prijetnje miru i
naruenja mira ili ina agresije. Te mjere mogu biti ak i oruane naravi. Kolektivne mjere

87

www.nasciturus.com
koje poduzme neka regionalna organizacija ili vojni savez bez prethodnog odobrenja
Vijea sigurnosti, pravno su nedoputene.
Neovlatene mjere intervencije poduzete, bilo pod prijetnjom oruanom silom ili njezinom
upotrebom, potpadaju pod naelo zabrane sile. Svaki in agresije koji odgovara toj
definiciji daje pravo rtvi da uzvrati oruanim mjerama samoobrane.
Pod naelom neintervencije u uem smislu valja uzeti razliite druge pravno nedoputene
mjere jedne ili vie drava, poput mjera politikog, gospodarskog, propagandnog ili
slinog pritiska, posebno kad se poduzimaju s namjerom da se od drave rtve iznudi neki
ustupak.
4. Dunost drava da meusobno surauju u skladu s Poveljom UN-a Deklaracija iz
1970. formulira izvjesne dunosti drava. Drave su dune meusobno suraivati na
razliitim podrujima meunarodnih odnosa, bez obzira na razlike u njihovm politikim,
gospodarskim i drutvenim sustavima, radi odravanja meunarodnog mira i sigurnosti i
radi unaprjeivanja meunarodne ekonomske stabilnosti i napretka, opeg blagostanja
naroda i meunarodne suradnje bez diskriminacije utemeljene na tim razlikama.
5. Naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda Ovo naelo je u trajnoj suprotnosti sa
naelom teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti postojeih drava u svijetu.
Naime, kada bi svi narodi pribjegli tom pravu, teritorijalna cjelovitost i granice mnogih
drava dole bi u pitanje.
Deklaracija iz 1970.g. je do sada najvjerodostojniji meunarodni instrument koji ureuje i
razrauje to naelo. Kao i u nekim drugim takvim instrumentima, i u njoj se mee nazrijeti
razlikovanje izmeu unutarnjeg i vanjskog samoodreenja naroda. Deklaracija navodi da
svi narodi imaju pravo da slobodno, bez mijeanja izvana, odrede svoj politiki status, te
da slijede svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj, i svaka drava je duna potovati to
pravo u skladu s odrdbama Povelje.
Stvaranje suverene i nezavisne drave, slobodno udruivanje ili ujedinjenje s nekom
nezavisnom dravom ili prihvaanje slobodnom odlukom naroda bilo kojeg drugog
politikog statusa, predstavlja za taj narod nain primjene njegova prava na
samoodreenje.

88

www.nasciturus.com
6. Naelo suverene jednakosti drava

Ovdje se u stvari radi o 2 naela: naela

suverenosti i naela pravne jednakosti svih suverenih drava.

Drave se meusobno mnogo razlikuju. Unato tim razlikama, sve su suverene drave
pravno jednake. Pravna jednakost drava proizilazi iz svojstva drave da je suverena i da
je subjekt meunarodnog prava.
Posljedica naela o pravnoj jednakosti svih drava je da kada se god neko pitanje ima
urediti sporazumno, svaka drava ima pravo na jedan glas, osim ako nema drugaijeg
sporazuma.
Na diplomatskim konferencijama, u meunarodnim organima, te u tekstovima
meunarodnih ugovora, drave se razvrstavaju prema abecednom redu njihovih imena.
Redoslijed njihova glasanja takoer se obavlja po abecednom reu. esto se uvodi tzv. roll
call glasovanje. Kockom se izvue ime drave koja prva glasuje, a potom glasuju sve
drave po abecednom redu do kraja, te potom od poetka takvom spiska.
Unato naelu pravne jednakosti na kojem se temelji UN, Povelja dalekoseno odstupa od
tog naela i to glede posebnih prava 5 stalnih lanica VS-a (Kine, Francuske, Ruske
Federacije, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a). Svaka od tih 5 drava moe u tom glavnom
organu UN-a za ouvanje meunarodnog mira i sigurnosti svojim negativnim glasom
(vetom) onemoguiti usvajanje bilo kakve odluka pa i preporuke.
Deklaracija iz 1970. navodi da sve drave uiaju suverenu jednakost. Suverena jednakost
ukljuuje sljedee elemente: pravnu jednakost drava, uivanje prava koja ine punu
suverenost, te dunost potivanja osobnosti drugih drava.
7. Naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obaveza u dobroj vjeri l. 2.
Povelje UN-a navodi da bi se svim lanovima osigurala prava i blagodati koje proistjeu
iz lanstva, lanovi moraju u dobroj vjeri ispunjavati obveze koje su preuzeli u skladu s
ovom Poveljom.
itavo meunarodno pravo zasnovano je na naelu pacta sunt servanda, te na dunosti
svih drava da se pridravaju pravila meunarodnog prava koja proizlaze bilo iz opeg
obiaja ili iz onih opih naela prava koja su dio pozitivnog meunarodnog prava. Svaka
drava, osim to u dobroj vjeri mora izvavati ugovore kojih je stranka, mora takoer
potivati svoje obveze koje proizlaze iz partikularnih obiajnih pravila i jednostranih
akata.

89

www.nasciturus.com

32. SUKCESIJA DRAVA

To je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva
postojea pravila meunarodnog prava. Pri svakoj teritorijalnoj promjeni je mogue ustanoviti
dravu prethodnicu (ili vie njih) te jednu ili vie drava sljednica.
Glavni tipovi teritorijalnih promjena:
1) Ustup (cesija) postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja nekoj ve
postojeoj dravi sljednici i to najee mirovnim ugovorom kao rezultat poraza u ratu.
Primjer za to je bilo ustupanje od Italije bivoj Jugoslaviji Mirovinim ugovorm iz Pariza
iz 1947., Slovenskog primorja, Istre, Rijeke, Zadra, Cresa, Loinja i Lastova. Taj tip
teritorijalnih promjena ne dovodi ni do nestanka drave prethodnice ni do nastanka neke
nove drave sljednice.
2) Prisajedinjenje (pripajanje, asimilacija) - Drava prethodnica u potpunosti postaje
dijelom druge, ve postojee drave sljednice. Primjer za to je asimilacija Demokratske
Republike Njemake koja je ukljuenjem u Saveznu Republiku Njemaku 1990.,
prestala postojati kao drava. U ovom sluaju drava prethodnica prestaje postojati,a
drava sljednica proiruje svoje podruje.
3) Ujedinjenje Dvije ili vie drava prethodnica ujedinjuju se u novu dravu sljednicu, i
time gube svoju dravnost. (npr. Arapska Republika Jemen + Demokratska Narodna
Republika Jemen Republika Jemen). Dakle, drave prethodnice prestaju postojati a
nastaje sasvim nova drava sljednica.
4) Odvajanje (secesija) Na dijelu ili na dijelovima podruja drave prethodnice koja i
dalje postoji, nastaju jedna ili vie novih drava sljednica. Primjer za to bio je proces
dekolonizacije nakon II svj. rata kada se velik broj tzv. novonastalih neovisnih drava,
odvojio od bivih kolonijalnih sila: Britanije, Francuske, Nizozemske, Belgije i
Portugala. Dakle, rava prethodnica i dalje postoji na umanjenom podruju, ali nastaju
jedna ili vie novih drava sljednica.
5) Raspad (disolucija) Drava prethodnica se raspada i prestaje postojati a na njenom
podruju nastaju dvije ili vie novih drava sljednica. (SSSR, SFRJ, Osmansko carstvo,
Austro-Ugarska itd.). Za razliku od odvajanja, pri raspadu drava prethodnica prestaje
postojati a sve drave su sljednice nove drave.
6) Podjela (partition) vie susjednih drava sljednica u cjelosti podijeli itavo podruje
drave prethodnice koja time prestaje postojati. Takav tip teritorijalnih promjena danas

90

www.nasciturus.com
je teko zamisliv. (npr. 1939. nacistika Njemaka i SSSR su podijelili Poljsku, ali to
nisu priznale druge drave).
**
Ove razliite situacije zahtijevaju razliita pravna pravila za rjeavanje nastalih problema.
Svaki od ovih oblika dovodi do sukcesije drava. Godine 1983. je potpisana Beka konvencija
o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiva i dugova (Beka konvencija iz 1983.) ini
se da ona nikad nee stupiti na snagu jer je potrebno da bar 15 drava postane njenim
lanicama. Ali moemo izloiti temeljna pravila meunarodnog prava o razliitim pitanjima
sukcesije drava, koja nisu sva obuhvaena tom konvencijom:
(a) DRAVLJANSTVO: Svaki pojedinac na podruju koje je promijenilo suverenitet ima
pravo na dravljanstvo. Nove drave sljednice slobodne su ureivati pitanja njihova
dravljanstva vlastitim zakonima. Pri tomu moraju voditi rauna o tomu da se primjenom
svih tih zakona ne smiju stvarati osobe bez dravljanstva (apatridi).
(b) MIROVINE: Svaka osoba koja je stekla pravo na mirovinu u dravi prethodnici zadrava
to svoje pravo. Drave sljednice moraju sklopiti sporazume o isplati mirovina iz
mirovinskih fondova bive drave, te o isplati mirovina koje su graani neke nove drave
sljednice stekli na podruju koje je postalo drugom dravom.
(c) VLASNIKA PRAVA: Privatna imovina fizikih i pravnih osoba nije predmet sukcesije
i ne podlijee podjeli izmeu drava sljendica. Hrvatska nije duna naknaditi tetu na
imovini graana SRJ na svom podruju (npr. na kuama za odmor) koje su otetile biva
JNA ili srpsek paravojen snage u agresiji.
(d) DRAVNI ARHIVI: Dravne arhive drave prethodnice ine dokumenti (ukljuivi
filmske, elektronske i druge zapise) to su ih organi drave prethodnice izdali ili primali u
obavljanju svojih funkcija, a koji su na datum sukcesije pripadali dravi prethodnici.
Stoga predmetom sukcesije i podjele nisu:
-

dravni arhivi federalnih jedinica koje su postale dravama sljednicama

arhivi opina, gradova i dr. teritorijalnih cjelina na podruju svake od drava sljednica

crkveni, privatni i slini arhivi.

Dravni arhivi koji jesu predmet sukcesije, dijele se u tri skupine:

91

www.nasciturus.com
(1) Dijelovi dravnih arhiva drave prethodnice koji radi redovitog upravljanja
podrujem na koje se odnosi sukcesija drava moraju biti u dravama sljednicama,
moraju se svim tim dravama predati u kopijama.
(2) Dijelovi dravnih arhiva drave prethodnice koji se direktno odnose na podruje
jedne ili vie drava sljednica treba u originalima predati tim dravama (npr.
ureenje granica itd.)
(3) Kada se radi o raspadu i o nestanku drave prethodnice, svi ostali dravni arhivi
drave prethodnice prelaze na drave sljednice na pravian nain, vodei pri tomu
rauna o svim relevantnim okolnostima.
Ipak, sve drave sljednice se mogu sporazumjeti da ti najbrojniji dijelovi dravnih
arhiva ostanu tamo gdje su se otprije nalazili, ali pod zajednikom skrbi. Pravilo je
meunarodnog prava da svi dravni arhivi drave prethodnice, bez obzira gdje se
nalazili i na koga mogu biti prenijeti, moraju ostati otvorenima na slobodan pristup,
koritenje i kopiranje svih dravama sljednicama.
(e) DRAVNA IMOVINA: Dravna imovina drave prethodnice oznaava imovinu, prava i
interese, koji su na datum sukcesije drava, prema unutranjem pravu drave prethodnice
pripadali dravi prethodnici.
U sluaju bive SFRJ, dravna imovina koja podlijee sukcesiji je imovina koja je na
datum sukcesije temeljem saveznih propisa pripadala jugoslavenskoj federaciji. Radi se
preteito o imovini bive JNA, o imovini saveznih organa, ukljuivi diplomatsku i
konzularnu nepokretnu i pokretnu imovinu u inozemstvu, imovina i potraivanja bive
Narodne banke Jugoslavije i sl.
Predmet sukcesije nije:
-

imovina bivih drava lanica federacije

imovina opina, gradova i dr. teritorijalnih cjelina

cjelokupna pirvatna imovina

Dravna imovina koja je predmet sukcesije dijeli se na nepokretnu i pokretnu imovinu.

Nepokretna dravna imovina ostaje dravama sljednicama na podruju kojih se nalazi.
Ako je veoma neravnomjerno rasporeena, postoji mogunost njene procjene i uzajamnih
pravinih kompenzacija.
Pokretna dravna imovina ukoliko se nalazi na podruju drave sljednice, koje je
postalo podrujem drave sljednice, trebalo bi prijei u njeno vlasnitvo, uz mogunost
pravinih kompenzacija ako je neravnomjerno rasporeena.
92

www.nasciturus.com
Sva ostala nepokretna i pokretna dravna imovina drave prethodnice, ukljuivi i onu
koja se nalazi u inozemstvu, dijeli se izmeu drava sljednica u pravinim razmjerima.
To znai da je sporazumno, ili odlukom nekog nepristranog meunarodnog sudskog tijela,
za svaki sluaj sukcesije nuno utvrditi ad hoc klju pravine raspodjele koji bi vrijedio za
podjelu kako imovine, tako i dugova drave prethodnice.
(f) DRAVNI DUGOVI: Dugovi drave prethodnice dijele se na tzv. alocirani i na
nealocirani (opi) dug.
a. Alocirani dug dug koji je podigla neka biva federalna jedinica, ili neka opina ili
poduzee s njenog podruja, ili ga je podigla (ili garantirala) drava prethodnica, ali je
u cijelosti utroen na podruju koje je postalo podrujem drave sljednice. On prelazi
na tu dravu sljednicu. U sporazumu s kreditorima sva prijanja jamstva (garancije)
drave prethodnice glede otplate tog duga se trebaju okonati.
b. Opi nealocirani dug dijeli se izmeu svih drava sljednica po kljuu koji vrijedi za
podjelu dravne imovine drave prethodnice. Ako se drave sljednice drukije ne
sporazumije, dravni dug drave prethodnice prelazi na drave sljednice u pravinim
razmjerima, vodei osobito rauna o imovini, pravima i interesima koji prelaze na
drave sljednice u odnosu na taj dravni dug.
(g) SUKCESIJA U LANSTVU MEUNARODNIH ORGANIZACIJA:
Ne postoji nikakvo ope pravilo meunarodnog prava glede sukcesija drava u lanstvu u
meunarodnim organizacijama.
Osim ako je drava prethodnica ili drava nasljednica ouvala identitet u svojoj
meunarodnoj osobnosti (cesija i dekolonizacija), u svim ostalim sluajevima odluujua
je politika volja veine drava lanica zastupljenih u tijelu odnosne organizacije
nadlenom za primanje novih lanova.

93

www.nasciturus.com

33. SLOENE DRAVE

A. UNITARNE DRAVE:
Ovdje postoji jedinstvena dravna vlast za itavo dravno podruje i jedinstveni organi
meunarodnih odnosa. Ona se moe iriti, suavati, ili sasvim ukinuti, a da odnosna drava
time ne prekri niti jedno pravilo opeg meunarodnog prava.
B. SLOENE DRAVNE ZAJEDNICE:
U sloenim dravnim zajednicama u pravilu postoje neka zajednika tijela, ali uz to i svaka
od njihovih jedinica ima svoje vlastite organe s iskljuivom nadlenou, u koju se vlast
zajednice ne smije mijeati. Oblici sloene drave su:
1. Personalna unija: to je bila prolazna, pa ak i sluajna zajednica dviju drava u osobi
jednog vladara. Vladar jedne drave je dolazio na elo druge ili nasljeivanjem ili
izborom za vladara u drugoj dravi. Premda je zajedniki vladar u svakoj dravi lanici
mogao imati znatne ovlasti, te drave ostajale su samostalne i neovisne i bez drugih
zajednikih organa. Personalna unija se sluajno razvrgavala kao to je i nastajala, bilo
zbog razlaza nasljednih redova ili kada je na poloaj izbornog vladara dola druga
osoba. Stoga sama personalna unija nije bila nikakav subjekt meunarodnog prava.
2. Realna unija: to je bila zajednica vladara dvije drave, zasnovana s namjerom da bude
trajna. Zajedniki je bio vladar, ali i neki drugi organi (npr. ef vlade, ministarstvo
obrane, financija i vanjskih poslova, zajednika zasjedanja delegacija parlamenata).
Unija je prema inozemstvu nastupala kao jedinstven subjekt meunarodnog prava.
Realna unija je bila mogua samo u ustavnim monarhijama u dobi zajednikog vladara.
Nastajala je meunarodnim ugovorom ili usvajanjem zakona u istom tekstu u dravama
lanicama.
3. Konfederacija: (Staatenbund) Gotovo sve konfederacije u povijesti su nastajali kao
slobodni savezi slobodnih, neovisnih, i u naelu ravnopravnih drava. To znai da sama
konfederacija nije bila nova drava, i ona nije bila nadreena nad svojim dravama
lanicama.

94

www.nasciturus.com
Dobrovoljno prenosei izvjesne nadlenosti i ovlasti na konfederalne organe, drave
lanice su stvarale novu pravnu osobu s vlastitom voljom, razliitom od velje svake od
drava lanica. Ali ta pravna osoba nije bila iznad tih drava.
Iako nisu bile drave, sve konfederacije su bile priznate pd stranih drava posebnim
pravnim subjektom.
Prvi cilj udruivanja bio je predstavljanje drava lanica prema inozemstvu i njihova
zajednika zatita od vanjskog napada. U te svrhe su sve drave lanice pristajale na
neka

ogranienja njihove suverenosti glede prava rata i mira, prava vanjskog

predstavljanja i sklapanja meunarodnih ugovora.

Ve stoga to su bile drave sa stanovnitvom, podrujem i suverenom vlau, drave
lanice konfederacije bile su nesumnjivi subjekti meunarodnog prava.
Odnosi izmeu drava lanica u konfederaciji ravnali su se po ugovoru o njezinu
osnivanju, koji je bio meunarodni ugoovr, te po drugim pravilima meunarodnog
prava.
Osim u nadlenostima koje su putem ugovora dobrovoljno prenosile na zajednike
organe, u svemu ostalom su drave lanice bile pravno potpuno izjednaene sa svim
drugim suverenim dravama svog vremena.
U veini konfederacija, glavni a esto i jedini zajedniki organ, bio je konfederalni sabor
po svojoj naravi stalna diplomatska konferencija. Nisu ih birali graani, niti su oni
izraavali volju biraa.
4. Federacija: (Bundesstaat) je drava koja ima svoje stanovnitvo, podruje i suverenu
vlast. Temeljni akt federacije je savezni ustav. Njime savezne drave lanice prenose na
savezne organe veoma znatne i iroke nadlenosti. Stoga se odnosi izmeu drava
lanica u federaciji ne ravnaju po meunardnom pravu, ve po unutranjem pravu
federacije.
Savezni ustav je takoer neka vrsta slobodnog ugovora drava lanica o organima i o
nadlenostima koje one na njih sporazumno prenose. Drave lanice zadravaju i pravo
sudjelovanja u donoenju saveznih zakona, najee u gornjem domu parlamenta, u
kojem mgou izravno birati predstavjene. Neovisno ustavnosudsko tijelo titi i prava
federalnih jedinica od zadiranja sredinje vlasti.
Primjeri federacija u Europi: vicarska, Njemaka, Austrija, Ruska federacija; na
amerikom kontinentu: Kanada, SAD, Meksiko, Brazil.

95

www.nasciturus.com
Kao odliku istinske federacije treba uzeti podjelu nadlenosti izmeu saveznih organa i
organa federalnih jedinica.
Savezni organi redovito imaju veoma iroke iskljuive nadlenosti
-

vanjsko zastupanje

narodna obrana

financije

monetarna politika i sl.

Osim toga, odlika federacije je i postojanje oblasti

konkurentne ili

paralelne

nadlenosti federalnih jedinica i organa federacije; ali i oblasti koje spadaju u iskljuivu
nadlenost federalnih jedinica (najee u pitanjima poput prosvjete, kulture, znanost,
radnog zakonodavstva, nekih privrednih poslova i dr.) u koje se savezna vlast ne smije
mijeati ni donositi svoje propise.
U odnosima s inozemstvom, federacija kao drava istinski je i potpuni subjekt
meunarodnog prava. Drave lanice federacije u pravilu nemaju pravo na direktne
diplomatske i konzularne odnose sa stranim dravama.
Samo u sluajevima kada im savezni ustav doputa sklapanje meunarodnih ugovora, i
u granicama koje on odreuje, federalne jedinice su subjekti meunarodnog prava ali s
veoma ogranienom djelatnom sposobnou.
Republike i pokrajine u bivoj SFRJ nisu po saveznom ustavu imale pravo sklapanja
meunarodnih ugovora. Stoga ih se nije moglo smatrati subjektima meunarodnog
prava ni s ogranienom sposobnou. Nakon ustavnih promjena iz 1971. one su stekle
iroku slobodu ostvarivanja suradnje s organima i organizacijama treih drava i s
meunarodnim organizacijama, za to im nije bio potreban nikakav pristanak saveznih
tijela.
RAZLIKE IZMEU FEDERACIJE I KONFEDERACIJE: lanice konfederacije ostaju
samostalni i nezavisni subjekti meunarodnog prava koji ugovorom o osnivanju konfederacije
prenose na njezine organe veoma ograniene nadlenosti. Sama konfederacija je bila
ogranieni subjekt meunarodnog prava.
U federaciji je u tom pogledu bilo obrnuto. Jedna znaajna odlika federacije je da njezine
zakonodavne organe najee biraju graani, dok je najvii organ svih povijesnih
konfederacija bio sabor, u biti diplomatska konferencija zastupnika drava lanica.

96

www.nasciturus.com
Drave su osnivale razliite druge zajednice s namjerom da butu neto vie od meudravnih
organizacijama. Meu svim tim zajednicama Commonwealth zauzima posebno mjesto.
5.

Commonwealth: sainjavaju brojne bive britanske zavisne

kolonije koje su u dugotrajnom procesu najprije stjecale poloaj samoupravnih
kolonija s odgovornom vladom, potom dominiona, te na kraju punu neovisnost.
Sve lanice Commonwealtha danas su suverene i potpuno neovisne drave, bez
ikakvih ogranienja u vanjskoj politici i obrani. Visoki komesari, koji predstavljaju
jednu dravu lanicu u drugoj, od 1952. izjednaeni su s diplomatskim zastupnicima.
Sam Commonwealth nikad nije bio naddrava, niti federacija ili konfederacija. On je
mnogonacionalna udruga slobodnih i jednakih drava koje podupiru UN i sprovode
zajednika naela nediskriminacije glede boje koe, rase ili vjere. Premda su u veini
republike, one priznaju britansku kraljicu kao glavara Commonwealha. Uz neke
razlike, one imaju sline institucije i politiku tradiciju.
Ne postoji nikakav pisani ustav Commonwealtha, niti ugovor o njegovu osnivanju, ali
se

odluke

na

zajednikim

sastancima

usvajaju

konsenzusom.

Tajnitvo

Commonwealtha je u Londonu a ustanovljeno je 1965.

34. TRAJNO NEUTRALNE DRAVE

Trajnu neutralnost treba razlikovati od neutralnosti u nekom oruanom sukobu. 4 Trajna
neutralnost je pravno i politiko stanje neke drave kojoj njen meunarodni poloaj
zabranjuje sudjelovanje u bilo kojem oruanom sukobu ili da njeno dravno podruje postane
podrujem ratnih operacija treih drava.
Stjecanjem tog poloaja, trajno neutralna drava pristaje na neka ogranienja svoje
suverenosti. Ona time prihvaa obvezu uzdravanja od sudjelovanja u napadakim ratovima,
ali zadrava pravo samoobrane u sluaju agresije protiv nje. Osim ako njeno podruje nije i
demilitarizirano (razvojaeno), ona ima pravo da dri oruane snage, ali samo za potrebe
vlastite obrane. Ona ujedno pristaja da u svim sukobima do kojih moe doi bude nepristrana.
Ne smije sklapati napadane ali ni obrambene saveze koji bi mogli kompromitirati njen
poloaj.
Tree drave, koje prihvaaju taj poloaj glede neke drave, obvezuju se da nee nakoditi
njenoj trajnoj neutralnosti. Tzv. drave jamci (garanti) preuzimaju ugovorom o trajnoj
4

neutralnost u oruanom sukobu pravno i faktiko stanje koje traje sve dok traje taj sukob

97

www.nasciturus.com
neutralnosti dodatnu obvezu da e oruanom silom intervenirati u sluaju agresije na trajno
neutralnu dravu.
Nakon to je Njemaka, koja je i sama bila garant trajne neutralnosti Belgije, ovu 1914.
napala, Britanija je navijestila rat Njemakoj, ispunjavajui time svoju obvezu iz Londonskog
ugovora iz 1839.
Trajno neutralne drave su danas: vicarska, Vatikanski Grad i Austrija.
1. VICARSKA: je od konca 15. st. (do 1481.) vodila politiku neuplitanja u strane
sukobe, iako su njeni graani i dalje sluili kao plaenici u tuim vojskama. Na Bekom
kongresu 1815. europske velevlasti dale su joj 20.03.1815. formalno i stvarno priznanje
neutralnost vicarske te joj zagaratirale cjelovitost i nepovredivost teritorija. Taj poloaj
potvren je i Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919.
vicarska je taj poloaj ouvala do danas. To je jedan od razloga zato nikad nije postala
lanicom UN-a, iako je u enevi europsko sjedite te organizacije te sjedite najveeg
broja specijaliziranih ustanova UN-a.
2. DRAVA VATIKANSKOG GRADA: ustanovljena je Laternaskim ugovorm Svete
Stolice s Italijom 1929. Tada je odreeno da e se grad Vatikan uvijek i u svim
sluajevima smatrati neutralnim i nepovredivim podrujem. To podruje je i
demilitarizirano.
3. AUSTRIJA: Mada nakon II svjetskog rata nije smatrana nepirjateljskom zemljom, ve
prvom rtvom nacizma, Austrija je iz rata izala vojniki okupirana. Poput Njemake,
bila je bila podijeljena na 4 okupacijske zone ameriku, britansku, francusku i
sovjetsku.
U Moski su 15. travnja 1955.g. austrijski i sovjetski predstavnici potpisali Memorandum
kojim se austrijska vlada obvezala da e proglasiti trajnu neutralnost svoje zemlje
meunarodnopravno obvezjui se za nju. Ovo Austrija je proglasila svoju trajnu
neutralnost Ustavnim zakonom od 25. listopada 1955., dakle jednostranim aktom.
**
Nakon osnivanja UN-a 1945. prevladalo je gledite da je trajna neutralnost ostatak
prolosti i da je taj poloaj nespojiv sa sustavom kolektivne sigurnosti prema Povelji i s

98

www.nasciturus.com
obvezama iz lanstva u toj organizaciji. To je jedan od razloga to vicarska do danas
nije zatraila svoje primanje u tu Organizaciju.
Nakon usvajanja svog Ustavnog zakona Austrija je zatraila primanje i premljena je u
UN. Ona smatra da e pri donoenju obvezujuih odluka po glavi VII. Povelje u
sluajevima prijetnje miru, naruenju mira iliina napadaja, VS UN-a voditi rauna o
trajnoj neutralnosti Austrije. Laos je 1962. stekao poloaj trajne neutralnosti ve kao
lan UN-a.

35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA

1. Priznanje nove drave:
Nova drava nastaje kad se steknu tri uvjeta: stanovnitvo, teritorij, suverenost. O uinicima
priznanja nove drave, u teoriji postoje dva suprostavljena miljenja:
a. po gleditu koje je u manjini meunarodno priznanje ima konstitutivne uinke i ono je
ustvari 4. uvjet samog postojanja nove drave. Zastupnici tog gledita smatraju da nova
drava tek nakon njenog priznanja postaje subjektom meunarodnog prava i ulazi u
meunarodnu zajednicu kao njen ravnopravni lan.
b. Preteita veina drugih pisaca smatra da priznanje drave ima isto deklaratoni uinak
postojanje neke drave sa svim pravnim uincima koji iz njega proizlaze, nee biti
dovedeno u pitanje ako je jedna ili vie drava odbiju priznati. Uskrata priznanja ne
sprjeava novu dravu da postoji, a njegovo davanje nije dovoljno za stvaranje nove
drave ako joj nedostaje neki od 3 neophodna elementa.
Nesporno je da svaka nova drava nastoji da u to krae mogue vrijeme ishodi svoje
priznanje od drugih drava i da bude primljena u UN i u druge meunarodne organizacije.
Nova drava ne moe uspostaiti dvostrane odnose s drugim dravama prije nego to je one
priznaju. I dok je god izvan meunarodnih organizacija, ona je vie ili manje izolirana u
mnogostranim odnosima.
Uz to treba naglasiti da nije jednak meunarodni poloaj svih nepriznatih drava, ukljuivi i
one koje ispunjavaju uvjet efektivnosti vlasti. Uskrata priznanja moe biti odraz openitog
odbacivanja neke nove politike i teritorijalne cjeline. Veina drava u svijetu moe odricati
njeno postojanje, a protiv nje Vijee siguronsti moe naloiti kolektivne sankcije (Sjeverni
Kipar i sl.).
Ali, ako se neka takva nepriznata nova drava sa svim atributima dravnosti uspije odrati u
duem razdoblju, efektivnost moe nadvladati nad politikim i ideolokim razlozima. Tako je

99

www.nasciturus.com
Njemaka Demokratska Republika nakon 1955. bila izolirana i nepriznata od svih drava
svijeta osim Sovjetskog Saveza i njegovih saveznika. Ipak, ona je 1972. uspostavila
diplomatske odnose sa Saveznom Republikom Njemakom, te potom i sa gotovo svim drugim
dravama svijeta.
Tek priznanje na svim razinama i u svim pitanjima normalizira odnose izmeu nove drave i
one koja ju je priznala. Nasuprot tome, iz nepriznavanja proizilaze znatne anomalije u
dvostranim odnosima. Postojanje nepriznate drave ne moe se sasvim ignorirati, osobito u
odnosima s njoj susjednim dravama.
Teritorij nepriznate drave koja ispunjava sve uvjete dravnosti, a pogotovo efektivnu vlast,
ne moe se smatrati niijim podrujem (terra nullius) slobodnim za stjecanje putem okupacije
od bilo koje drave. Njeno podruje se ne smije prelijetati bez njenog odobrenja, a brodovi
date drave se na moru ne smiju smatrati brodovima bez nacionalne pripadnosti.
Priznanje nove drave se moe dati u razliitim oblicima. Ope meunarodno pravo ne
namee glede toga nikakva ogranienja. Ono se moe dati:

izriito u vie ili manje sveanom pravnom aktu, te

na preutan ili implicitan nain kada se namjera

priznanja izvodi iz nekog drugog akta ili injenice koji
su rezervirani za meudravne odnose

Akt priznanja neka drava moe dati pojedinano i sama za sebe, to se u praksi najee i
dogaa. Ali priznanje moe biti i kolektivno od skupine drava. Ono se moe dati na
diplomatskoj konferenciji ili u okviru regionalne meunarodne organizacije.
Priznanje neke nove drave moe se smatrati preuranjenim ili zakanjelim. Ono se openito
smatra preuranjenim ako uslijedi jo dok je proces stvaranja nove drave u tijeku ili dok nije
sasvim dovren raspad drave prethodnice.
Zakanjelo priznanje moe komplicirati dvostrane odnose s novom dravom nakon to je ona
poela djelovati. Najee je drava prethodnica od koje se nova drava odvojila, posljednja
koja joj daje priznanje.
Neki razlikuju priznanje nove drave de jure i de facto. Ta terminologija nije napreciznija s
obzirom da nema de facto drava. Neka drava ili postoji ili ne postoji. Ti izrazi su
primjereniji za priznanje nove vlade.
Ponekad se priznanje daje, bilo izriito ili implicitno, aktom ili sporazumom ogranienog ili
privremenog znaaja. Ako nije privremeno, priznanje je uvijek konano, neopozivo i djeluje
retroaktivno od stvarnog nastanka priznate drave.

100

www.nasciturus.com
Prema opem meunarodnom pravu, ne postoji dunost priznanja, niti postoji odgovarajue
pravo nove drave na njeno priznanje. Priznanje ili odbijanje priznanja je akt slobodne volje
koji spada u diskrecijsko pravo svake drave. Uskraivanje priznanja moe se smatrati
neprijaznim inom ali ne i povredom prava.
2. Priznanje nove vlade:
Ukoliko u nekoj dravi doe do smjene vlade na nain propisan ustavom (npr. kao rezultat
promjene veine putem demokratskih izbora), ili ako doe i do dubljih promjena dravnog
sustava, ali potivajui postupak izmjena predvien ustavom zemlje, ostale se drave nemaju
pravo u te promjene mijeati.
Ali ako u nekoj dravi doe do smjene vlasti neustavnim putem, bilo dravnim udarom ili
revolucijom, tada dolazi do pitanja priznanja nove vlade od drugih zemalja. Strane drave nsu
dune produljiti odnose s novom vladom.
Poetkom 20. st. zbog mnogobrojnih dravnih udara u Latinskoj Americi nastaje je tzv.
legitimistika doktrina. Ministar vanjskih poslova Ekvadora Tobar afirmirao je doktrinu po
kojoj treba uskratiti prizanje vladi koja u nekoj dravi doe neustavnim putem.
Danas u meunarodnim odnosima preovladava tzv. doktrina efektivnosti, po kojoj je
postojanje vlade u drugoj dravi prosto faktiko pitanje, gdje nove injenice stvaraju pravo.
Prema opem meunarodnom pravu danas na snazi, kao kad je u pitanju priznanje nove
drave, i priznanje nove vlade je in slobodne volje svake drave koja u tom pogledu nema
nikakvu pravnu obavezu.
Redovito se daje priznanje novoj vladi kada se ustalila i kada efektivno obnaa svoju vlast na
itavom dravnom podruju. Susjednim dravama je tee ignorirati novo stanje nego veoma
udaljenim zemljama koje nemaju mnogo interesa u dravi u pitanju.
Priznanje nove vlade se moe izvriti:
na formalan nain, dakle putem pismene ili usmene izjave o priznanju, ali se ono moe
izraziti i
preutno ili konkludentnim radnjama.
Primjer formalnog naina priznanja je produljenje punih diplomatskih odnosa s novom
vladom bez povlaenja efa misije. Primjer drugog naina moe biti traenje agremana za
novog diplomatskog predstavnika ili sklapanje dvostranog ugovora s novom vladom.
Nova vlada moe biti priznata de jure ili de facto. Priznanje de jure je potpuno, konano i
djeluje retroaktivno, dakle od stvarnog preuzimanja vlasti po toj vladi. Priznanje de facto

101

www.nasciturus.com
moe se uzeti kao privremeno, kada se nova vlast u drugoj dravi (iako djeluje neovisno) jo
nije sasvim ustalila i nije uspostavila potpunu kontrolu nad itavim dravnim podrujem.

36. USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI

MEUNARODNA OSOBNOST
Ustanike vlasti i oslobodilaki pokreti ne uivaju objektivnu meunarodnu osobnost koja bi
djelovala erga omnes.
Po svojoj naravi oni su u meunarodnom pravu cjeline prijelaznog znaaja. Bore se, ili za
dravnost na dijelu podruja neke postojee drave ili za vlast nad itavim njezinim
podrujem. Ako u svojim nastojanjima uspiju, oni stvaraju bilo novu dravu (izdvajajui se iz
postojee) ili novu vladu u postojeoj dravi. Ako u svojoj borbi ne uspiju, oni nestaju.
U tijeku njihove borbe meunarodna osobnost tih cjelina ovisi o njihovu meunarodnom
priznanju od drava. Njih moe priznati legitimna vlada protiv koje se otklonila svaku vlastitu
odgovornost za ine ustanika na podruju pod njihovom vlau glede stranaca i njihove
imovine.
Priznanje ustanike vlasti i oslobodilakih pokreta stoga uvijek ima konstitutivne uinke. Za
dravu koja ih ne prizna oni nisu nikakav subjekt meunarodnog prava. U povijesnom razvoju
od poetka 19. st. u meunarodnoj praksi nastalo je nekoliko pojmova ustanike vlasti o
kojima treba voditi rauna:
1. Priznanje zaraenosti u graanskom sukobu Kada je graanski rat u nekoj zemlji
potrajao a pobunjenici su ustanovili efektivnu vlast na dijelu podruja koje su
zauzeli, neke tree drave nisu vie mogle ignorirati nastalo stanje U pitanju su
dolazila prava njhovih graana i njihove imovine na osvojenom podruju.
Iz tih razloga neke su strane drave poetkom 19. st. priznale kolonije pobunjene
protiv panjolske vlasti u Junoj Americi kao zaraene strane prije nego to su ih
priznale kao nove drave. Preduvjet priznanja zaraenosti bila je pretpostavka da
obje stranke, ukljuivi i pobunjenike, potuju pravila ratnog prava i da su pod
organiziranim zapovjednitvom. Podrazumijevalo se takoer da su pobunjenici
uspostavili kontrolu nad irokim podrujem i da tamo djeluju kao de facto vlast.
Drava koja je priznala zaraenost preuzimala je sa svoje strane sve obveze
neutralnosti u tom sukobu u odnosu na obje zaraene strane.
2. Priznanje ustanika U drugoj polovici 19. st. u Americi je nastala praksa
priznavanja ustanika. Uinci tog priznanja bili su ogranieniji od priznanja

102

www.nasciturus.com
zaraenosti i ono je uglavnom bilo inspirirano humanitarnim razlozima. To priznanje
nije podrazumijevalo prava ustanika kao zaraene stranke u sukobu, jer oni najee
nisu vrili efektivnu vlast nad veim dijelom kopnenog podruja. Tree drave su se
tim priznanjem uzdravale tretirati pobunjenika kao kritelje prava. Ali da bi zatitile
svoje dravljane i brodove, s njima su uspostavljale neku vrst odnosa kao s de facto
vlastima. Ustvari, priznanje ustanika podrazumijevalo je uskratu priznanja njihove
meunarodnopravne osobnosti.
3. Priznanje naroda - U tijeku I. svjetskog rata, Francuska i Britanija priznale su
ehoslovaki i poljski narod. To priznanje zaudilo je mnoge strunjake, jer se prije
toga narodi nisu smatrali subjektima meunarodnog prava. Priznanje naroda bilo je
temelj stvaranju nacionalnih vojski u inozemstvu s posebnom zastavom. Ali ono je
bilo dato uz oito nepotivanje naela efektivnosti. Naime, ti pokreti i vojske pod
svojom vlau nisu drali nikakva podruja u granicama jo tada postojeih
Austrougarske, Njemake i Rusije. A niti jedna od tih triju drava nije priznala
poljski i ehoslovaki narod kao takve.
4. Narodnooslobodilaki pokreti Nakon II. svjetskog rata otpoeo je proces
dekolonizacije. Priznavanje narodnooslobodilakog pokreta koji su se borili za
neovisnost njihovih nesamoupravnih podruja postalo je politikim sredstvom
mnogih drava. Na taj su nain bili priznavani neki izmeu nekolicine konkurentskih
pokreta kao jedini legitimni predstavnici svojih naroda.
Veina tih pokreta djelovala je iz inozemstva. Taj novi razvoj oznaen je veoma
brojnim aktima priznanja i drugim vrstama politike potpore nekima od tih pokreta,
ali uz nedostatak efektivnosti.
Novi razvoj otpoeo je ustanovljenjem Privremene vlade Alirske Republike u
Kairu 1958. Ta privremena vlada je u kratko virjeme dobila priznanje od vie od 30
drava ali ne i od Francuske. S treim dravama koje su je priznale, ona je
ustanovljavala diplomatske odnose i sklopila je jedan broj dvostranih ugovora, a
1960 pristupila je etrima enevskim konvencijama o humanitarnom pravu iz 1949.
Ako se vie takvih pokreta meusobno natjecalo u borbi, izbor izmeu njih vrile su
regionale organizacije poput Arapske lige, Organizacije afrikog jedinstva i u
rijetkim sluajevima i pokret nesvrstanih drava.
Nakon to je blok novoosloboenih i antikolonijalnih drava stekao veinu u Opoj
skuptini UN-a, neki od organa te organizacije priznale su te pokrete. Ali nikad nisu

103

www.nasciturus.com
stekli pravo sudjelovanja u lenarnim sjednicama Ope skuptine i Vijea sigurnosti,
niti su tamo imali pravo glasa.
Palestinska oslobodilaka organizacija zadobila je poloaj punopravnog lana u
Arapskoj ligi i njezinim ustanovama, poput neovisnih drava.
Drave koje priznaju te pokrete doputaju im na svom podruju osnivanje
informativnih ureda. Neke od njih priznaju pune diplomatske povlastice i imunitete
tim uredima i predstavnicima tih pokreta, dok im neke druge ne daju tolike ustupke.
Nakon to su SAD pokuale zatvoriti Misiju Palestinskog oslobodilakog pokreta u
New Yorku temeljem antiteroristikog zakona to ga je usvojio Kongres,
Meunarodni sud je u savjetodavnom miljenju iz 1988., jednoglasno zakljuio da
su SAD dune rijeiti taj spor u UN-u pomou arbitrae predviene Sporazumom iz
1947. o poloaju sjedita UN-a u New Yorku.
Kulmincaciju borbe nekog narodnooslobodilakog pokreta predstavlja ugovor o neovisnosti s
de jure vladom protiv koje je prije toga bila u sukobu. Ugovori te vrste su posljednja
oitovanja postojanja i djelovanja narodnooslobodilakih pokreta kao zasebnih subjekata
meunarodnog prava. Temeljem tih ugovora oni postaju prve legitimne vlade u
narodnooslobodilakim dravama, a ugovori o neovisnosti postaju pravna osnova buduih
uzajamnih odnosa njihovih drava stranaka.

37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA

MEUNARODNOG PRAVA
1. OPE ZNAAJKE I STUPNJEVANJE
Odnosi ovisnosti kakvi su u prolosti postojali i koji su bili ureivanje ugovorima i drugim
pravilima meunarodnog prava, uglavnom vie ne postoje. Danas vie nema ni
inernacionaliziranih podruja kao posebnih subjekata meunarodnog prava, iaoko nije sasvim
iskljueno da bi takve cjeline mogle nastati i u budunosti kao rjeenje nekih postojeih ili
buduih tekih politikih problema.
Bitno je za sve odnoste ovisnosti da u pravu nikad nisu postojali njihovi isti oblici. Uvijek je
bilo nuno prouavati svati od tih sluajeva za sebe, a neki od njih su unato istom nazivu,
imali veoma raznolike sadraje.
Najizrazitiji odnos ovisnosti bio je nekadanji isti kolonijalizam, kada je kolonijalna sila na
nekom podruju vrila svu vlast i snosila svu odgovornost, bez bilo kakvih oblika lokalne

104

www.nasciturus.com
samouprave ili nasljeene administracije. To su npr. bila prostrana podruja nekadanje
krunske kolonije Britanske Indije. Blai odnos bio je u tzv. britanskim samoupravnim
kolonijama i dominionima. Lokalno stanovnitvo imalo biralo je lokalna predstavnika tijela
koja su imala zakonodavnu i izvrnu vlast u lokalnim poslovima a vanjsko zastupanje i obrana
potpadali su pod nadlenost metropole. Tu se radilo o subjektima meunarodnog prava u
nastajanju. U takvom se poloaju jo i danas nalazi otok Puerto Rico u Karibima, koji je
posjed SAD-a.
2. VAZALITET je u predapsolutistikom feudalizmu (prije 16. st.) bio odnos podlonosti i
nadreenosti vazala i sizerena s obzirom na dranje zemlje. Smatralo se da
meunarodnopravno priznat vazalite nastaje jedino ako drava sizeren preuzme neke
ugovorne obveze i ogranienja u korist vazalne drave prema treim dravama. Ako nije bilo
takvog ugovora, takav se odnos smatrao da potpada pod unutarnju nadlenost sizerena. To je
bio odnos indijskih ovisnih dravica prema britanskom kralju.
Dok su trajale, vazalne su se drave mogle smatrati posebnim subjektima meunarodnog
prava s ogranienom djelatnom sposobnou. Nisu uivale pravo poslanstva, ali su u njihovim
prijestolnicama stolovali iskusni diplomati s naslovom generalnog konzula.
Jedno od obiljeja vazaliteta bilo je plaanje godinjeg danka sizerenu, ija se visina
odreivala ugovorom. Dunost davanja vojske sizerenu u praksi se nije vrila.
3. PROTEKTORAT - Pod tim nazivom krili su se veoma raznoliki odnosi dravnosti. Po
definiciji protektorat bi obuhvaao dunost jae drave da titi slabiju u odnostima prema
treim dravama. Osim obrane, drave protektorati osiguravali su si pravo vanjskog
zastupanja zatiene drave, pa i veoma snano mijeanje u njihove unutarnje odnose.
Drava protektor je zatienoj dravi protektorat izravno nametala ugovorom. Drave pod
protektoratom zadravale su svojstvo posebnog subjekta meunarodnog prava, kao i unutarnja
obiljeja dravnosti s glavarom drave, upravnom i sudskom organizacijom. Ugovori
sklopljeni s treim dravama prije nametanja protektorata ostajali su na snazi. Drave
protektori osiguravale su si ugovorom gotovo potpuni nadzor nad unutarnjim organima vlasti,
tako da je dravnost protektorata ostajala forma bez sadraja.
Postojali su i tzv. kolonijalni protektorati. Ti odnosi nastajali su ugovorima nekih europskih
metropola s lokalnim vladarima u Africi i na Pacifiku, gdje se moglo sumnjati u postojanje
dravne organizacije.

105

www.nasciturus.com
4. SUSTAV MANDATA LIGE NARODA Kolonijalni odnosi su pred I. svjetski rat bili na vrhuncu
i inilo se da e trajati vjeno. Ali tijekom tog rata neki su dogaaji zadali prve ozbiljne
udarce kolonijalizmu. Bila je to proklamacija naela samoodreenja do odcjepljenja u aktima
sovjetske vlasti u Rusiji nakon Oktobarske revolucije 1917.
Pakt Lige naroda, usvojen kao sastavni dio Versajskog mirovnog ugovora iz 1919. propisivao
je openitu dunost lanova Lige da osiguraju i vre pravino postupanje s domorodakim
stanovnitvom u podrujima pod njihovm upravom.
Podruja oduzeta od poraenih sila Otomanskog carstva i Njemake nisu mogla jednostavno
podijeliti izmeu pobjednika. U interesu stanovnitva samo tih podruja (a ne i drugih),
Paktom Lige bio je ustanovljen sustav mandata s izvjesnim meunarodnim nadzorom nad
izvrenjem obveza. Prema Paktu Lige trebalo se raditi o privremenoj ustanovi glede podruja
nastanjenih narodima jo nesposobnima da sami sobom upravljaju. Blagostanje i razvitak tih
naroda proglaeni su svetom misijom civilizacije, to je predstavljalo pravnu obvezu glede
naina upravljanja tim mandatnim podrujima.
Prema stupnju dostignutog razvoja sva mandatna podruja bila su podijeljena u 3 kategorije:
- Mandati A bili su prema odredbama Pakta Lige zajednice koje su dostigle toliko stupanj
razvitka da njihovo postojanje kao neovisnih naroda moe biti privremeno priznato pod
uvjetom da primaju savjete i pomo mandatara dok ne postanu sposobne da same sobom
upravljaju.
- Mandati B odnosili su se na narode sredinje Afrike u prijanjim njemakim kolonijama,
koji nisu imali posebnu politiku organizaciju. Mandatar je njima upravljao uz odreena
ogranienja i obveze.
- Mandati C su bili podruja (teritoriji) namanje razvijena. Njima je upravljao mandatar po
svojim zakonima kao s dijelovima svog podruja pod uvjetima predvienima za mandate B.
5. STARATELJSKI

SUSTAV

UN-A II. svjetski rat doveo je do dalje afirmacije prava naroda na

samoodreenje. Atlantska povelja iz 1941. koja je odraavala politike ciljeve antifaistike

koalicije drava proglasila je izmeu ostalog pravo svih naroda da izaberu oblik vladavine
pod kojim ele ivjeti.
Povelja UN-a u glavi XII. donosi propise o novom sustavu starateljstva koji je zamijenio
predratni sustav mandata. Za svako podruje sklapao se sporazum izmeu zainteresirane
drave i UN-a u kojem su obveze upravne vlasti bile precizno definirane. Cilj starateljstva bio
je postupni razvitak tih podruja prema samoupravi i neovisnosti.

106

www.nasciturus.com
6.NESAMOUPRAVNA

PODRUJA PREMA

POVELJI UN-A Glava XI. Povelje odnosi se na sva

podruja pod upravom drava lanica UN-a kojih narodi jo nisu postigli punu mjeru
samouprave. Njome se one drave lanice UN-a koje su posjedovale kolonije, protektorate i
druga nesamoupravna podruja Poveljom preuzele u odnosu na ta podruja neke odreene
pravne obveze. One su priznale naelo da su interesi stanovnika tih podruja prvenstveni i
prihvatile su kao svetu dunost da unapreuju njihovo blagostanje.
Te su se drave obvezale da Glavnom tajniku UN-a redovito dostavljaju radi informacija,
statistike i druge obavijesti tehnike naravi koje su se odnosile na ekonomske, socijalne i
odgojne prilike u nesamoupravnim podrujima.
Vrhunac tog razvoja bilo je usvajanje Deklaracije o davanju neovisnosti kolonijalnim
zemljama i narodima 1960. u Opoj skuptini, jednoglasno uz susdranih glasova. Tom
Deklaracijom, koja se otpoetka nije uzimala kao obina preporuka Ope skuptine,
kolonijalizam je stvarno bio proglaen suprotan meunarodnom pravu. Proglaeno je da svi
narodi imaju pravo na samoodreenje i da se moraju obustaviti sve oruane akcije i represivne
mjere protiv zavisnih naroda, kako bi im se omoguilo da ostvare svoje pravo na neovisnost.
Rezulatat te Deklaracije bio je da su se izmeu 1960. i 1962. Britanija, Francuska i Belgija
uglavnom oslobodile svojim prekomorskih posjeda. Uz rijetke iznimke, veina tih podruja
stekla je neovisnost u tom razdoblju, a nove drave bile su potom primljene u lanstvo UN-a.
7. ZAVISNI

TERITORIJI I SUBJEKTIVITET MEUNARODNOG PRAVA

Neke spomenute cjeline u

trenutku njihova stvaranja postajale su subjektima meunarodnog prava s ogranienom

djelatnom sposobnou. To su bile vazalne drave u okviru Otomanskog Carstva, te mandati
A koji su nakon I. svjetskog rata bili izdvojeni iz Carstva. To su bili i neki od protektorata.
Sva ostala nesamoupravna podruja (kolonije, kolonijalni protektorati, mandati B i C, te
podruja pod starateljstvom), bila su subjekti meunarodnog prava u zaetku.
U potvrdu toga Deklaracija iz 1970. pod naelom ravnopravnosti i samoodreenja naroda,
navodi da podruje kolonije ili nekog drugog nesamoupravnog podruja ima prema Povelji
UN-a, odvojen i razliit poloaj od podruja drave koja njime upravlja. Takav odvojen i
razliit poloaj u skladu s Poveljom postojat e tako dugo dok narod te kolonije ili
nesamoupravnog podruja ne ostvari svoje pravo na samoodreenje, u sladu s Poveljom a
naroito s njenim ciljevima i naelima.
8. PODRUJA

POD POSEBNIM MEUNARODNIM POLOAJEM

Takvih podruja danas nema.

Meunarodnu osobnost treba pripisati samo onim podrujima koja su imala neka
107

www.nasciturus.com
predstavnika tijela izabrana od graana i koja su imala makar neku, mada skuenu
autonomiju u odluivanju, pa i pravo sklapanja meunarodnih ugovora.
a) Neovisnu Dravu Krakov (1815. 1846.) ustanovile su zajednikim
sporazumom na Bekom kongresu 1815. Austrija, Pruska i Rusija i potom su joj
podijelile ustav. Prema tom ustavu ta cjelina je imala Predstavniku skuptinu i Senat
kao izvrno tijelo. Tri velesile su nizom promjena ograniavale nadlenosti
Predstavnike skuptine i Senata, sve dok 1846. nisu odluile da to podruje pripoje
Austriji.

Stoga se Neovisna Drava Krakov nije mogla smatrati subjektom

meunarodnog prava.
b) Meunarodna zona Tangera (1923. 1956.) ta neutralizirana luka ostala je
pod nominalnom suverenou marokanskog sulatana i nakon to je on 1912. potpao
pod francuski protektorat.. Ni ona nije subjekt meunarodnog prava.
c) Slobodni grad Danzig (1919. 1939.) stvojren je Versajskim mirovnim
ugovorom iz 1919. Program za mir u 14 toaka, to ga je predsjednik SAD-a
Woodrow Wilson objavio 8. sijenja 1918., izmeu ostalog predviao je stvranje
neovisne poljske drave na podruju nesporno naseljenom Poljacima, kojoj je trebao
osigurati slobodan i siguran pristup moru. Poljska je eljela jednostavno anektirati
Danzig, ali su se Glavne saveznike i udruene sile ustezale da ga prepuste Poljskoj.
Kompromis je naen u Versajskoj konferenciji u odvajanju Danziga od Njemake,
kako bi Poljska preko njega dobila pristup moru koritenjem luke tog grada.
Njemake znaajke grada trebale su se ouvati ustanovljenjem Slobodnog grada sa
irokom samoupravom.
d) Saarsko podruje (191-1935, 1945-1957) Prema lancima 45-50 Versajskog
mirovnog ugovora iz 1919., podruje Saara bogato ugljenom, bilo je privremeno na
15 godina ustupljeno Francuskoj kao naknada za njemako unitenje rudnika ugljena
u sjevernoj Francuskoj. Njemaka nije bila prisiljena odrei se suverenosti nad tim
svojim podrujem, nego ga je privremeno prepustila Ligi naroda kao fideikomisaru.
Vlast nad Saarom nije bila povjerena Francuskoj, niti nekom lokalnom tijelu, nego
Meunarodnom upravljakom povjerenstvu, koje je zastupalo Ligu naroda.
Nakon II. svjetskog rata, odlukom Postdamske konferencije, Francuska je izmeu
1945. i 1957. neposredno upravljala Saarom kao samoupravnim podrujem, politiki
odvojenim od Njemake, a ekonomski ujedinjenim s Francuskom. U tom razdoblju
nije bilo nikakvog meunarodnog nadzora.
108

www.nasciturus.com
Francuska je nastojala to je mogue dulje zadrati Saar odvojen od Savezne
Republike Njemake. Stoga mu je 1950. osigurala poloaj pridruenog lana Vijea
Europe.
Francuska je nastojala osigurati Saaru europski autonomni poloaj, ali je lokalno
stanovnitvo sprijeilo takav razvoj. Na referendumu 1955. 2/3 veinom bio je
odbaen europski status Saara. I kad je koncem te godine pronjemaka stranka
dobila veinu u Skuptini, Francuska se vie nije mogla ogluivati o tu demokratsku
volju naroda. Saar je ponovo prikljuen Njemaoj 1957.
**
Nema niti jednog pravila meunarodnog prava koje bi sprjeavalo ustanovljenje slinih
internacionaliziranih zona u budunosti kao mogue kompromisno rjeenje tekih
meunarodnih pitanja. Ali loa iskustva iz prolosti daju za to malo ohrabrenja.

38. SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOG GRADA

U meunarodnoj praksi oduvijek je bilo nesporno da je papa, tj. Sveta Stolica, ili Papinska
drava subjekt meunarodnog prava.
Uz to to je duhovni glavar svih katolikih vjernika i Katolike crkve kao i transnacionalne
vjerske organizacije, jo od 8. i 9. st. papa je bio i svjetovni dravni vladar.
Nakon poraza Francuske od Pruske, kao posljednji korak u ujedinjenju Italije, talijanske
postrojbe su 1870. ule u Rim te nakon odranog plebiscita Italija je anektirala itavu
Papinsku dravu. Time pape gube svjetovnu vlast.
Talijanska drava je jednostrano i protiv njegove volje uredila poloaj pape Garancijskim
zakonom iz 1871. temeljem kojeg je jednostrano preuzela iroke meunarodne obveze.
Priznata je nepovredivost papine osobe i u tom pogledu on je izjednaen s talijanskim
kraljem. Odreena mu je godinja renta. Priznata mu je potpuna sloboda u duhovnoj oblasti,
potom pravo da alje i prima diplomatske predstavnike kojima su priznata sva diplomatska
prava i privilegiji. Zajameno mu je nesmetano openje sa svim dravama u svijetu.
U stvari, Sveta Stolica je nakon 1870. ostala subjektom meunarodnog prava, iako njen
poloaj nije bio pravno ureen.
Taj spor uspjeno je i trajno rijeen trima ugovorima koje je Sveta Stolica sklopila s Italijom
koja je tada ima faistiku vlast. 1929. sklopljen je Lateranski ugovor, potom konkordat kojim

109

www.nasciturus.com
je uredio poloaj Katolike crkve u Italije, te financijska konvencija kojom je iznos rente iz
Garancijskog zakona bio prepolovljen.
Lateranskim ugovorom ustanovljena je Drava Vatikanskog grada s papom kao njezinim
glavarom, rijeenje je tzv. Rimsko pitanje, a papi su priznata u biti ista prava kao i ona iz
Garancijskog zakona.
U l. 24. Lateranskog ugovora odreeno je da e se Grad Vatikan uvijek i u svim sluajevima
smatrati neutralnim i nepovredivim podrujem. Ugovorom je ustanovljeno i posebno
vatikansko dravljanstvo koje je po svojoj naravi preteito funkcionalno. Stjeu ga dunosnici
Katolike crkve dok tamo ive, ali oni redovito zadravaju i svoje prijanje dravljanstvo.
Meunarodni odnosi
Sveta stolica odrava diplomatske odnose s vie od 140 drava svijeta, od kojih sve nemaju
veinsko katoliko vjersko puanstvo. 40-ak drava ima stalne diplomatske odnose sa Svetom
Stolicom. Hrvatska je uspostavila diplomatske odnose sa Svetom Stolicom na razini
nuncijature odnosno veleposlanstva, 8. veljae 1992.
Sveta Stolica ima stalnu promatraku misiju pri UN-u od 1964. Punopravna je lanica
specijaliziranih ustanova UN-a i to: Meunarodne agencije za atomsku energiju, Svjetskog
potanskog saveza, Meunarodne unije za telekomunikacije, te Svjetske organizacije za
intelektualno vlasnitvo. Sudionica je Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS).
Sudjelovala je na brojnim meunarodnim konferencijama. Stranka je i nekim meunarodnih
konvencija poput Konvencije o poloaju izbjeglica iz 1951.
Uz ugovore koje sklapa poput svake druge drave, Sveta Stolica sklapa posebne dvostrane
ugovore s drugim dravama pod nazivom konkordata. Njima se ureuje poloaj katolike
crkve u odnosnoj dravi.
Odnosi Svete Stolice i Drave Vatikanskog Grada
Mnogi smatraju da su Sveta Stolica i Drava Vatikanskog Grada dvije pravne osobe. Sveta
Stolica je sredinji upravni organ Katolike crkve. Sastoji se od pape, Zbora kardinala,
dravnog tajnika i sredinjih tijela (kongregacija) koja upravljaju itavom Crkvom.
Drava Vatikanskog grada, ustanovljena je 1929., stekla je openito meunarodno priznanje.
Ali u znanosti ima i danas onih koji joj osporavaju znaaj drave. Pri tom moda nije
odluujui njen mali teritorij i mali broj stanovnika, jer su to obiljeja i drugih malih drava
poput Monaca i San Marina. Za raliku od tih drugih drava, Drava Vatikanskog Grada ne
postoji zbog dobrobiti njezinih graana nego radi upravljanja Katolikom crkvom.
110

www.nasciturus.com
Moemo rei da se ovdje radi o odnosu vlade i drave, s tim da je svaka od njih veoma
specifina. Sveta Stolica je sama za sebe izvanteritorijalni subjekt meunarodnog prava, i taj
je njen poloaj znatno vaniji do njezina dopunskog poloaja vlade teritorijalno skuene
Drave Vatikanskog Grada. Ali bilo da u meunarodnim odnosima nastupa Sveta Stolica ili
Vatikan, u biti se radi o aktima razliith organa istog subjekta meunarodnog prava i sve to ne
stvara vee tekoe u meunarodnoj praksi. To je zbog toga to su njezini ogranci, tj. dijelovi
u razliitim dravama, ukljuujui i u samoj Italiji, podloni unutarnjem pravu odnosne
zemlje.
Malteki viteki red (Suvereni vojni hospitalni red Svetog Ivana Jeruzalemskog od Rodosa i
Malte) neko je imao teritorijalnu suverenost, a nakon to ju je izgubio, nastavio je s nekim
dravama odravati diplomatske odnose.
Taj red osnovan je u 11. st. prije kriarskog osvajanja Jeruzalema. Njegovi lanovi vodili su
brigu o bolesnicima i putnicima prvenstveno u Jeruzalemu, ali su kao vitezovi sudjelovali i u
borbama. Nakon brojnih izgona tijekom svog postojanja, 1834. smijetaju se u Rimu kao
humanitarna organizacija.
Malteki red podvrgnut je papi i ima uske odnose sa Svetom Stolicom. Red odrava
diplomatske odnose s 50 drava. Republika Hrvatska uspostavila je s njime diplomatske
odnose 22. 12. 1992. Njezin veleposlanik pri Svetoj Stolici akreditiran je i pri Maltekom
redu.
Taj Red nije subjekt meunarodnog prava ak niti u onoj mejri poput veine vladinih
meunarodnih organizacija. Ali on je subjekt meuanrodnog prava u odnosu na one drave
koje mu to svojstvo priznaju, meu kojima je i Hrvatska.

39. ORGANI DRAVE U MEUNARODNIM ODNOSIMA

Drave, poput pravnih osoba po unutarnjem pravu, mogu djelovati samuo putem ovlatenih
organa. Najvii organ u tom pogledu je glavar (ef) drave i predsjednik vlade, te ministar
vqanjskih poslova koji koordinira i upravlja radom diplomatskih i drugih stalnih i povremenih
predstavnitva svoje zemlje u inozemstvu. U izvanrednim prilikama, organi drave u
meunarodnim odnosima jo mogu biti i vojni zapovjednici u zemlji i u inozemstvu, te
zapovjednici ratnih brodova.

111

www.nasciturus.com
Ugovorima se moe predvidjeti i izravna suradnja razliitih drugih tijela dviju ili vie drava,
poput eljeznikih i potanskih uprava, organa unutarnjih poslova, carinskih organa i sl.
Iz praktinih razloga mogu se vriti razliite podjele organa drava za meunarodno openje.
Najznaajnija je podjela na sredinje tj. unutarnje organe koji djeluju u dravi (glavar drave,
najvie zakonodavno tijelo, vlada, ministarstvo vanjskih poslova) te na vanjske organe drave
koji djeluju u inozemstvu (diplomatska, konzularna i druga predstavnitva, ukljuujui misije
pri meunarodnim organizacijama).
1. Glavar (ef) drave: u meunarodnom pravu, on se smatra najviim organom vanjskog
zastupanja drave. To je vjerojatno naslijee iz apsolutistikog razdoblja u Europi kada su
se stvarali temelji meunarodnog prava. Tada je vladar imao svu vlast u odluivanju i
voenju vanjske politike svoje zemlje, a ostali su organi bili njegovi pomonici, tj.
ministri (sluge). Nakon ograniavanja vladareve moi pisanim ustavima i narodnim
predstavnikim tijelima tijekom 19. st. glavar drave u demokratskim zemljama u pravilu
ima ogranienu vlast.
Kada se nalazi u stranoj dravi, ukazuju mu se najvie poasti, ali se smatra da one nisu
namijenjene njegovoj osobi, ve dravi koju predstavlja. Kada se nalazi u drugoj zemlji,
ukazuje mu se i posebna zatita. Strana drava duna mu je osigurati na svojem podruju
osobnu nepovredivost protiv napada na njegov ivot, tjelesni integritet i ast.
U stranoj zemlji uiva potpuni sudski imunitet u kaznenim stvarima. Ne smije biti
sasluavan, uhien, pozvan pred sud da svjedoi, niti suen. On uiva imunitet i u
graanskim stvarima, ali ga se moe odrei. Do toga moe doi ukoliko su upusti u
parnicu u kojoj je tuen, ili ako u nekoj parnici uloi protutubu, ili ako se sam pojavi kao
tuitelj.
lanu obitelji glavara drave kada ga prati u inozemstvu priznaje se jednak imunitet.
Sporan je poloaj glavara drave kada se na podruju strane drave nae incognito, tj. pod
drugim imenom. Smatra se da on ne uiva povlastice glavara drave sve dok sam ne
otkrije svoj indentitet, ili on ne bude sluajno otkriven.
Za voenje pregovora i za sklapanje ugovora, poglavar drave ne treba posebnu punomo.
Izjave poglavara drave i ugovori koje on potpie obvezuju njegovu dravu u okviru
njegovih opepoznatih ustavnih ovlatenja.
U dravama u kojih se unutarnji poredak zasniva na strogoj podjeli zakonodavne, izvrne i
sudske vlasti (npr. SAD), glavar drave kao nosilac izvrne vlasti ima pravo ulaziti u
odreene meunarodne obveze za svoju zemlju. Predsjednik SAD-a sklapa tzv. izvrne
112

www.nasciturus.com
sporazume bez ratifikacije Senata, u svojstvu vrhovnog komandanta oruanih snaga, ili na
temelju svojih ustavnih ovlasti, ili u oblastima u kojima je za to unaprijed dobio ovlatenje
Kongresa.
2. Vlada i njen predsjednik: U nekim zemljama funkcija predsjednika vlade ne postoji, jer
je poglavar drave sam na elu svog kabineta ministara (npr. SAD). Suprotno tomu, u
parlamentarnim monarhijama i drugim demokratskim dravama zasnovanim na
meuovisnosti zakonodavne i izvrne vlasti (Britanija, Njemaka, Italija itd.), uloga
glavara drave u odluivanju je simbolina. U tim se zemljama teite vlasti nalazi u
parlamentu, a svu izvrnu vlast ima vlada koja ovisi od podrke parlamenta. U okviru te
izvrne vlasti sve najvanije vanjskopolitike odluke donosi vlada i njen predsjednik.
Bez obzira na stvarnu vlast predsjednika vlade u odluivanju, za razliku od dravnog
glavara, on ne simbolizira svoju dravu i njenu suverenost kada se nalazi u inozemstvu i
osobno ne uiva poasti koje se ukazuju dravno suverenu.
Za slubenih boravaka u inozemstvu, predsjednik vlade je po svom poloaju ef specijalne
misije. Konvencija o specijalnim pravima iz 1969. za njega uglavnom predvia jednake
povlastice i imunitete koje uivaju lanovi stalne diplomatske misije prema Bekoj
konvenciji i diplomatskim odnosima iz 1961.
Odgovarajui ugovorni propisi potvruju pravilo da presjednik vlade ne treba punomo za
pregovore. On moe svojim izjavama datima u okviru svojih nadlenosti obvezivati svoju
dravu, kada iz njih proizlazi nesumnjiva namjera preuzimanja pravnih obveza.
3. Ministar vanjskih poslova: Taj poloaj razvio se iz funkcije tajnika apsolutistikih
vladara prije 19. st., koji su se brinuli za odnose njhovih suverena s drugim dvorovima i
dravama.
MVP ni danas nije tijelo koje potpuno samostalno donosi vanjskopolitike odluke svoje
drave. Ono je podinjeno i za svoj rad odgovara vladi ili izravno parlamentu ili glavaru
drave. MVP je sluba koja koordinira politike i druge odnose svoje drave s
inozemstvom i smeunarodnim organizacijama. Njegovi su dijelovi diplomatska i
konzularna predstavnitva te zemlje u inozemstvu.
Ministar vanjskih poslova je redovito lan vlade i meu drugim ministrima u njoj ima
istaknut poloaj. Neposredno je nadreen cjelokupnom diplomatskom osoblju u
inozemstvu, koje djeluje po njegovim uputama. S njim stalno kontaktiraju efovi stranih
diplomatskih misija akreditirani u njegovoj zemlji. Sudjeluje u najvanijim dvostranim
113

www.nasciturus.com
pregovorima i na meunarodnim konferencijama. Obrazlae i brani vanjsku politiku svoje
vlade pred parlamentom. Ne treba punomo za pregovore i za usvajanje teksta ugovora
4. Parlament (predstavniko tijelo): U mnogim dravama predstavnika tijela nisu do
danas uspjela izboriti za ire pravo u odluivanju, nadzoru i uvidu u vanjske poslove svoje
zemlj. Potreba ouvanja tajnosti pregovora kao uvjet njihova uspjeha, kao i navodna
potreba uvanja dravnih i vojnih tajni od interesa za nacionalnu sigurnost zemlje, dovode
do

toga da su parlamenti rijetko kada upoznati s tijekom i pojedinostima vanim

meunarodnih pregovora svoje zemlje.

Predstavnika tijela bi trebala usporeivati i odobravati dugorone vanjskopolitike
ciljeve svoje zemlje i davati suglasnost na sve vanije akte na podruju te djelatnosti,
ukljuivi ratifikaciju ugovora o politikoj, vojnoj i drugoj suradnji.

40. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI

Ova oblast meunarodnog prava je po prvi put uspjeno kodificirana na Bekom kongresu
1815.g. Tada je usvojen Pravilnik o rangu diplomatskih predstavnika koji je uredio vana
pravila o prvenstvu diplomatskih predstavnika. Diplomatske predstavnike je podijelio u tri
grupe:
a. ambasadori, legati i nunciji
b. poslanici, ministri ili drugi opunomoenici pri suverenima
c. otpravnici poslova opunomoeni pri ministrima vanjskih poslova.
Aachenski protokol iz 1818. upotpunio je te razrede, dodajui im kao pretposljednji ministre
rezidente ali se taj razred nije potvrdio u praksi.
Na temelju razliitih nacrta Komisije za meunarodno pravo do sada je usvojeno nekoliko
konvencija iz diplomatskih i konzularnih odnosa:
-

Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. (stupila na snagu 1964.)

Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963. . (stupila na snagu 1969.)

Konvencija o specijalnim misijama iz 1969. . (stupila na snagu 1985.)

Beka konvencija o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim

meunarodnim organizacijama iz 1975. (koja jo nije stupila na snagu)

114

www.nasciturus.com
-

Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju kaznenih djela poinjenih protiv osoba

pod meunarodnom zatitom ukljuivi diplomatske agente, usvojena rezolucijom
Ope skuptine UN-a iz 1973. (. (stupila na snagu 1977.) i

Konvencija o sigurnosti osoblja UN-a i pridruenog osoblja iz 1994. (. (stupila na

snagu 1999.)

PRAVO POSLANSTVA svaka suverena drava ima aktivno i pasivno pravo poslanstva. Aktivno
pravo poslanstva znai pravo drave iljiteljice da upuuje svoje diplomatske predsta nike u
druge zemlje (drave primateljice). Pasivno pravo poslanstva znai da drava primateljica ima
pravo da prima strane diplomatske predstavnike.
Po opem meunarodnom pravu ne postoji nikakva dunost drava da stupaju u diplomatske
odnose i da ih odravaju. Beka konvencija iz 1961. to i potvruje te ujedno odreuje da se
uspostavljanje diplomatskih odnosa i uspostavljanje stalnih diplomatskih misija vri na
temelju uzajamnog pristanka.
FUNKCIJE DIPLOMATSKIH MISIJA, prema Bekoj konvenciji iz 1961. sastoje se:
a) u predstavljanju drave iljateljice u dravi primateljici
b) u zatiti interesa drave piljateljice i njezinih graana u granicama dozvoljenim
meunarodnim pravom
c) u pregovaranju s vladom drave primateljice
d) u sakupljanju obavjetenja svim dozvoljenim sredstvima o stanju i razvoju dogaaja u
dravi primateljici i izvjetavanju o tome vlade drave iljateljice
e) u unapreivanju prijateljskih odnosa i razvijanju gospodarskih, kulturnih i znanstvenih
odnosa izmeu drave iljateljjce i drave primateljice.
DIPLOMATSKI

PREDSTAVNIK

(EF

MISIJE)

Beka konvencija iz 1961. dijeli efove

diplomatskih misija u 3 razreta (klase) i to:

a) Veleposlanici (ambasadori, poklisari) ili nunciji, akreditirani kod dravnih glavara, i
drugi efovi misija jednakog ranga;
b) Poslanici, ministri ili internunciji, akreditirani kod dravnih glavara;
c) Otpravnici poslova, akreditirani kod minoistra vanjskih poslova.
Nuncije i internuncije akreditira Sveta Stolica. Svi efovi misija akreditirani u jednoj dravi
ine diplomatski zbor (diplomatski kor), na elu kojeg se nalazi doyen (duajen). Poast da
bude doyen pripada efu misije najvieg razreda u dravi primateljici (danas gotovo bez
115

www.nasciturus.com
iznimke ambasadoru), koji je na tom poloaju neprekidno proveo najdulje vrijeme.Izuzetak
koji je nastao u praksi, koji je priznat i u Bekoj konvenciji, je da je doyen diplomatskog
zbora Svete Stolice po obiaju nuncij.
Diplomatski zbor kao posebno tijelo nije spomenut u Bekoj konveniciji iz 1961. On ima
preteito protokolarnu funkciju. Predvoen doyenom, kolektivno nastupa pri slubenim
sveanostima.
efa misije drava iljateljica imenuje u drugim dravama prema svojem izboru i svojim
kriterijima za takve dunosti, i na vrijeme koje ona odredi. Ali u tom ona nije sasvim
slobodna. Prije nego to slubeno imenuje neku osobu, drava iljateljica mora za nju zatraiti
pristanak od drave primateljice. Drava primateljica moe odbiti dati taj pristanak a da nije
duna navesti razloge za to.
Nakon to se za efa misije dobije pristanak, njegova funkcija poinje tei od trenutka predaje
vjerodajnice glavaru drave primateljice na sveanoj audijenciji.
U vrijeme dok je mjesto efa diplomatske misije upranjeno, ili ako je on privremeno
sprijeen obavljati svoju dunost, kao ef misije privremeno djeluje otpravnik poslova ad
interim. To je u pravilu najstariji lan diplomatskog osoblja misije, a ako takvog nema,
izuzetno se moe imenovati neki lan administrativnog i tehnikog osoblja.
Dunost efa misije prestaje njegovim opozivom od strane drave iljateljice (protokolom
predvienog vremena za tu dunost, umirovljenjem, njegovom ostavkom ili boleu) ili
njegovom smru.Ta dunost prestaje takoer ako je drava primateljica osobu efa misije
proglasina za persona non grata (neprihvatljivom osobom). Nofifikacija o tome ne mora
navoditi razloge.
Kada naputa svoju dunost u normalnim prilikama ef misije u sveanoj audijenciji predaje
glavaru drave primateljice svoje odazivno pismo. Uobiajeno je da tom prilikom bude
odlikovan. Ali i u izvanrednim okolnostima, poput izbijanja oruanog sukoba izmeu dviju
drava, prekida diplomatskog odnosa ili proglaenja osobe efa misije za persona non grata,
ef misije i svi lanovi misije zadravaju sve povlastice i imunitete do naputanja podruja
drave primateljice ili do isteka razumnog roka koji im je u tu svrhu odobren.
OSTALO

OSOBLJE DIPLOMATSKE MISIJE

Beka konvencija iz 1961. dijeli cjelokupno osoblje

diplomatske misije u 4 skupine:

a) ef misije, tj. osoba koju je drava iljateljica ovlastila da djeluje u tom svojstvu,
b) diplomatsko osoblje, tj. lanovi diplomatske misije koji imaju diplomatski poloaj
(status),
116

www.nasciturus.com
c) administrativno i tehniko osoblje (kancelari tj. pisari, arhivari, tumai, ifranti i sl.),
d) posluno osoblje (vratari, uvari, vozai, istai i sl.), te u nekim sluajevima i
privatna posluga lanova misije.
lanovi diplomatskog osoblja razvrstani su po zvanjima prema propisima drave iljateljice.
Uobiajena su ova zvanja: opunomoeni ministrar savjetnik, savjetnik, prvi sekretar, drugi
sekretar, trei sekretar, te attach (atae, diplomatski pripravnik).
SPECIJALNE

MISIJE

Pod specijalnim misijama podrazumijeva se tzv. diplomacija ad hoc,

koja se rairila naroito nakon II. svjetskog rata. Radi se o posjetima glavara drava s
pratnjom, ili izaslanstva na ijem elu moe biti predsjednik vlade, ministar vanjskih poslova
ili drugi odgovorni ministar. Specijalna misija moe se sastojati i od strunjaka s ciljem
pregovora o tehnikoj, gospodarskoj, vojnoj, politikoj ili drugoj suradnji. Ona moe
pregovarati jedino u svrhu razmjene miljenja i inforacija, ili s ciljem rjeavanja nekog spora
ili sklapanja ugovora. Pojam specijalnih misija obuhvaa i dravne delegacie koje sudjeluju
na viestranim ili mnogostranim diplomatskih konferencijama.
MISIJA

DRAVA PRI MEUNARODNIM ORGANIZACIJAMA

Povelja UN-a predvia da svaka

drava lanica vijea sigurnosti (stalna i izabrana), ima u svako doba predstavnika u sjeditu
Organizacije, da bi taj organ mogao neprestano djelovati.
Ali ve rezolucija Ujedinjeni za mir, to ju je Opa skuptina usvojila 1950., predvia
sazivanje hitnih izvanrednih zasjedanja Ope skuptine u roku od 24 sata, u sluajevima
naruenja mira ili ina napadaja, kada Vijee sigurnosti nije u stanju vriti svoju odgovornost.
Do 1950 je, veina drava lanica ve bila otvorila svoje stalne misije pri sjeditu UN-a u NY.
Osim New Yorka, mnoge su drave otvorile stalne misije i pri europskog sjeditu UN-a u
enevi.
Beka konvencija iz 1975., sadri posebna pravila o stalnim misijama pri meunarodnim
organizacijama, te posebne odredbe o izaslanstvima (delegacijama) drava u organima i na
konferencijama, koja preteito imaju obiljeje specijalnih misija.
a) Stalne misije pri meunarodnim organizacijama Drave lanice i nelanice mogu
otvarati stalne misije ako to doputaju pravila organizacije. Za to nije potreban
nikakav pristanak same organizacije niti drave domaina, ali je organizacija duna
notificirati dravi domainu osnivanje takve misije prije njezina otvaranja. ef misije
uruuje svoju vjerodajnicu organizaciji.
b) Izaslanstva drava u tijelima i na konferencijama organizacije Sastav izaslanstva
(delegacije), vrijeme njegova dolaska i odlaska, lokacija njegova sjedita i drugo,
117

www.nasciturus.com
notificiraju se organizaciji. Ali ni organizacija niti drava domain nemaju pravo
stavljati u tom pogledu primjedbe, niti mogu nekog lana izaslanstva proglasiti za
persona non grata.
Otvaranje misije, ili upuivanje izaslanstva ili promatrakog izaslanstva pri meunarodnoj
organizaciji, samo po sebi ne podrazumijeva meunarodno priznanje drave iljateljice,
odnosno njezine vlade (ili oslobodilakog pokreta), od strane drave domaina.

41. DIPLOMATSKI PRIVILEGIJI I IMUNITETI

Da bi diplomatski predstavnici mogli obavljati svoje funkcije, meunarodno pravo je u
obiajnom procesu izgradilo niz minimalnih pravila imperativne naravi (jus cogens) koja se
odnose na povlastice i izuzea, tj. na privilegije i imunitete lanova misije, kao i na posebnu
zatitu prostorija, arhiva i imovine misije. Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz
1961. kodificirala je ta pravila koja sva imaju domaaj pravila opeg obiajnog
meunarodnog prava.
Diplomatske povlastice priznaju se diplomatskim misijama i stanovima diplomatskog osoblja,
arhivima, dokumentima i imovini misija, zatim osobama diplomatskih agenata i lanovima
njihovih obitelji.
Prostorije misije su nepovredive. Organi drave primateljice ne smiju ui, osim uz pristanak
efa misije. To vrijedi i u sluaju poara. Drava primateljica posebno je duna poduzeti sve
mjere kako bi sprijeila da prostorije misije budu nasilno zaposjednute ili oteene, te naruen
mir ili povrijeeno dostojanstvo misije. Ako ne uspije sprijeiti pokuaj napada ili privremeni
upad u misiju, duna je o tome povesti naknadnu istragu, dati objanjenje i slubenu ispriku
dravi iljateljici.
U sluaju prekida diplomatskih odnosa, pa ak i u sluaju oruanog sukoba izmeu drave
primateljice i drave iljateljice, drava primateljica je duna i dalje potivati i tititi prostorije
misije, njezinu imovinu i arhive.
Meutim, prostorije misije ne smiju se koristiti na bilo koju nain nespojiv s funkcijama
misije. U sluaju zloupotrebe, ef misije ili neki drugi lan diplomatskog osoblja moe biti
proglaen za persona non grata.
Posebno je pitanje azila (utoita) u prostorijama diplomatske misije. Diplomatski azil nije
ustanova opeg meunarodnog prava i nije predvien Bekom konvencijom iz 1961. ali se u
praksi drava June i Srednje Amerike doputa utoite u zgradama diplomatskih misija

118

www.nasciturus.com
stranih drava osobama progonjenima iz politikih razloga, ali ne i obinim zloincima.
Diplomatski zastupnik duan je izvijestiti dravu primateljicu o pruanju azila, a bjegunca
sprijeiti u svakoj djelatnosti protiv ope sigurnosti zemlje.
Misija i njezin ef imaju pravo isticati zastavu i grb drave iljateljice na prostorijama misije,
te na rezidenciji efa misije, kao i na njegovim prijevoznim sredstvima. Stanovi diplomatskih
agenata uivaju jednaku nepovredivost i zatitu kao i prostorije misije.
Arhivi i dokumenti misije nepovredivi su u svako vrijeme i ma gdje se nalazili. U sluaju
prekida diplomatskih odnosa, i ak i u sluaju oruanog sukoba, drava primateljica duna je
potivati i tititi arhive. Nepovredivi su takoer spisi i dopisivanje diplomatskih agenata.
Sloboda openja Drava primateljica duna je dopustiti i tititi openje misije za sve
slubene svrhe. Slubeno dopisivanje misije koje se odnosi na misiju i njezine funkcije je
nepovredivo.
Diplomatski kurir uiva osobnu nepovredivost i ne smije se podvrgnuti nikakvoj vrsti
uhienja ili pritvaranja. On mora biti opskrbljen slubenim dokumentom kojim se potvruje
njegovo svojstvo i oznauje broj brea koje ine diplomatsku valizu.
Drava iljateljica ili misija mogu odrediti diplomatskog kurira ad hoc, ali njegova osobna
nepovredivost u tom svojstvu, ukljuujui zabranu uhienja ili pritvaranja, prestaje im
primaocu preda diplomatsku valizu koja mu je povjerena.
Diplomatska valiza moe se povjeriti zapovjedniku trgovakog zrakoplova koji treba sletjeti u
doputenu luku ulaska. Taj zapovjednik mora biti snabdjeven slubenim dokumentom u
kojem je oznaen broj vrea koje ine valizu, ali se on ne smatra diplomatskim kurirom.
Diplomatska valiza ne smije biti ni otvarana, ni zadrana. Vree koje ine diplomatsku valizu
moraju nositi vidljive vanjske oznake tog svojstva i smiju sadravati samo diplomatske
dokumente ili predmete namijenjenje slubenoj upotrebi.
Poloaj diplomatskog agenta Osoba diplomatskog agenta (ef misije i lanova diplomatskog
osoblja), nepovrediva je. On se ne smije podvrgnuti nikakvoj vrsti uhienja ili pritvaranja.
Drava primateljica obvezna je s njime postupati s dunim potovanjem i poduzeti sve
odgovarajue mjere radi sprjeavanja svakog napada na njegovu osobu, slobodu i
dostojanstvo.
Od toga je izuzetak ukoliko se diplomatski agent zatekne u fizikom napadu na neku drugu
osobu ili u izvrenju drugog zloina.
119

www.nasciturus.com
Diplomatski agent uiva potpuni imunitet od kaznene sudbenosti drave primateljice za sva
djela bez obzira je li ih izvrio u obaljvanju slubenih dunosti ili ne. Ali za obina kaznena
djela poinjena na podruju drave primateljice, on nije izuzet od sudbenosti u svojoj vlastitoj
dravi.
Diplomatski agent takoer uiva i imunitet od graanske i upravne sudbenosti drave
primateljice osim ako se radi:
a) o stvarnopravnoj tubi koja se odnosi na njegove privatne nekretnine na podruju
drave primateljice
b) o tubi koja se odnosi na nasljeivanje u kojoj se on pojavljuje bilo kao nasljednik,
legatar, izvritelj oporuke ili upravitelj ostavine kao privatna osoba
c) o tubi koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili trgovaku djelatnost to ju u
dravi primateljjici obavlja izvan svojih slubenih funkcija.
Beka konvencija inae zabranjuje diplomatskim agentima obaljvanje profesionalne ili
trgovake djelatnosti u svrhe zarade u dravi primateljici. Diplomatski agent nije duan
svjedoiti.
Drava iljateljica moe se odrei od imunitete od kaznene, graanske ili upravne sudbenosti
za svog agenta, ali on to sam ne moe uiniti. To odricanje mora uvijek biti izriito.
Diplomatski agent izuzet je od propisa o socijalnom osiguranju u dravi primateljici. Izuzet je
od svih poreza i taksa, osim od posrednih poreza uraunatih u cijenu robe ili usluga.
Sve navedene povlastice i imunitete diplomatski agent uiva od trenutka kakda ue na
podruje drave primateljice radi stupanja na dunost, do trenutka kada naputa njezino
podruje po prestanku dunosti, odnosno od isteka razumnog roka koju mu je u te svrhe
odobren.
lanovi obitelji diplomatskog agenta koji ive u njegovu domainstvu uivaju iste povlastice i
imunitete kao i diplomatski agent, ukoliko nisu dravljani drave primateljice.
Administrativno i tehniko osoblje i lanovi obitelji tog osoblja uglavnom uivaju iste
povlastice. Ali imunitet od graanske i upravne sudbenosti primjenjuje se jedino na djela u
obavljanju njihovih funkcija.
Posluno osoblje misije, ako se ne radi o dravljanima drave primateljice ili u njoj nemaju
stalno boravite, uiva imunitet jedino za djela izvrena u obavljanju svojih funkcija.

120

www.nasciturus.com
Dunosti Sve osobe koje uivaju povlastice i imunitete, dune su potivati zakone i propise
drave primateljice te su se dune uzdravati od mijeanja u unutarnje poslove drave
primateljice. U sluaju prekraja tih dunosti drava primateljica moe zatraiti da bilo koji
lan misije napusti njezino podruje i u tom pogledu moe mu odrediti razuman rok..

42. KONZULARNO PRAVO

Ustanova konzula nastala je u ranom srednjem vijeku u trgovakim gradovima Italije,
panjolske i Francuske u interesu trgovine i plovidbe te radi zatite vlastitih graana u
inozemstvu. Materija konzularnog prava kodificirana je Bekom konvencijom o konzularnim
odnosima iz 1963. (stupila na snagu 1967.).
PRAVO

NA KONZULARNE ODNOSE

Jednako kao i glede diplomatskih odnosa, sve suverene

drave imaju pravo na uzajmano odravanje konzularnih odnosa. Isto tako, drave nemaju
dunost uspostavljanja i odravanja konzularnih odnosa s drugim zemljama. Uspostavljanje
tih odnosa vri se temeljem uzajamnog pristanka. Ako drukije nije odreeno, pristanak na
uspostavljanje diplomatskih odnosa ukljuuje i pristanak na ustanovljenje konzularnih
odnosa. Ali prekid diplomatskih odnosa ipso facto ne povlai prekid i konzularnih odnosa.
Konzularni ured moe se otvoriti na podruju drave primateljice samo uz njezin pristanak.
Sjedite konzularnog ureda, njegovu vrstu i njegovo konzularno podruje odreuje drava
iljateljica, ali to podlijee odobrenju drave primateljice.
Konzularni ured drave iljateljice moe obavljati konzularne funkcije u dravi primateljici u
ime neke tree drave, ako se tome ne protivi drava primateljica.
KUMULACIJA

DIPLOMATSKIH I KONZULARNIH FUNKCIJA

U dravi u kojoj drava iljateljica

nema diplomatske misije i u kojoj ju ne zastupa diplomatska misija neke tree drave,
konzularni dunosnik moe, uz suglasnost drave primateljice, biti ovlaten da obavlja
diplomatske radnje. Obavljanje tih radnji ne daje mu pravo na diplomatske privilegije i
imunitete.
KONZULARNE

FUNKCIJE

Konzul ne predstavlja dravu iljateljicu u ukupnosti njezinih

meunarodnih odnosa s dravom primateljicom. U toj dravi on obavlja mnotvo nepolitikih

i tehnikih funkcija, ali koje su od velike vanosti za dvostrane odnose drave iljateljice i
drave primateljice.

121

www.nasciturus.com
Konzularne funkcije sastoje se najprije u zatiti interesa drave iljateljice u dravi
primateljici, a naroito interesa njezinih dravljana (fizikih i pravnih osoba), u granicama
koje doputa meunarodno pravo. U tu su zatitu ukljueni morski rijeni brodovi koji imaju
pripadnost drave iljateljice, te zrakoplovi registrirani u njoj.
Konzularne funkcije, nadalje se sastoje u promicanju razvoja trgovakih, ekonomskih,
kulturnih i znanstvenih odnosa izmeu drave iljateljice i drave primateljice.
Te funkcije se sastoje i u prikupljanju podataka svim raspoloivim sredstvima o uvjetima i
razvoju trgovakog, ekonomskog, kulturnog i znanstvenog ivota drave primateljice,
izvjetavanju o tome vlade iljateljice i obavjetavanju o tome zainteresiranih osoba.
Konzularne funkcije obuhvaaju i izdavanje viza i odgovarajuih isprava osobama koje ele
putovati u dravu iljateljicu.
Najire su konzularne funkcije u zatiti raznovrsnih interesa vlastith dravljana u dravi
primateljici, bilo da oni u njoj imaju stalno ili privremeno boravite ili su na proputovanju
(iseljenici, radnici na privremenom radu, turisti, osobe u prolasku preko podruja drave
primateljice i sl.). Te funkcije obuhvaaju i zatitu pravnih osoba iz drave iljateljice.
Konzularne funkcije, nadalje obuhvaaju zatitu interesa vlastith graana u sluaju
nasljeivanja na podruju drave primateljice u skladu s njezinim propisima; u zatiti
maloljetnih i drugih osoba s umanjenom uraunljivou, naroitio ako je tim osobama
potrebno postaviti tutora ili kuratora; u zastupanju vlastitih graana (fizikih i pravnih osoba)
pred sudovima i drugim tijelima drave primateljice u skladu s njenim propisima; u
prosljeivanju sudskih i izvansudskih akata ili dostavljanju zamolnica u skladu s
meunarodnim sporazumima ili na drugi nain koji nije suprotan propisima drave
primateljice.
Konzularne funkcije obuhvaaju i pravo nadzora i inspekcije nad morskim i rijenim
brodovima koji imaju pripadnost drave iljateljice, nad zrakoplomiva u njoj registriranima, te
nad njihovim posadama.
KONZULARNO

PODRUJE

je podruje u dravi primateljici odreeno konzularnom uredu za

obavljanje konzularnih funkcija. Ako na cjelokupnom teritoriju drave primateljice postoji

samo jedan konzularni ured (ili ako te funkcije obavlja samo konzularni ured diplomatske
misije), konzularno podruje poklapa se s cjelokupnim teritorijem drave primateljice.

122

www.nasciturus.com
EF

KONZULARNOG UREDA I DRUGI KONZULARNI DUNOSNICI

(FUNKCIONERI) Prema

oijanom meunarodnom pravu potvrenom Bekom konvencijom iz 1963., efovi

konzularnih ureda dijele se u 4 razreda (klase), i to:
a) generalni konzuli,

c) vicekonzuli i

b) konzuli,

d) konzularni agenti.

Prema razredu efa, i konzularni uredi nose nazive: generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat
i konzularna agencija. Danas se naziv generalnog konzulata daje konzularnim uredima u
gradovima i na podruju od osobitog znaaja za obavljanje konzularnih funkcija.
Imenovanje efa konzularnog ureda vri drava iljateljica, ali ono kao i u sluaju efa
diplomatskih misija, ovisi o odobrenju drave primateljice.
Drava iljateljica izdaje efu konzulanrog ureda patentno (ili provizorno) pismo, u kojem
potvruje njegovo svojstvo efa konzularnog ureda, te navodi njegovo ime i prezime, njegovu
kategoriju i razred, njegovo konzularno podruje i sjedite konzularnog ureda.
Po primitku patentnog pisma drava primateljica izdaje egzekvaturu, tj. odobrenje
imenovanom efu konzularnog ureda da obavlja svoje funkcije.
Od trenutka kada se izda egzekvatura, drava primateljica je duna notificirati svojim
nadlenim organima na odnosnom konzularnom podruju da je dotinoj osobi odobrila
obavljanje konzularnih funkcija.
Svi efovi konzularnog ureda u jednom gradu ine konzularni zbor (konzularni kor) kojeg
predvodi doyen (duajen) prilikom ceremonijalnih funkcija. Doyen konzularnog zbora je ef
konzularnog ureda u najviem razredu u tom mjestu koji je najdulje neprekinuto obavljao tu
dunost.
Funkcije efa konzularnog ureda, konzularnih dunosnika i ostalih lanova konzularnog ureda
prestaju:
a) nofifikacijom drave iljateljice dravi primateljici da su funkcije osobe u pitanju
prestale,
b) povlaenjem egzekvature od strane drave primateljice, te
c) notifikacijom drave primatejice dravi iljateljici da je dotinu osobu prestala
smatrati lanom konzularnog osoblja.
Drava primateljica moe u svako doba dravi iljateljici notificirati da je neki konzularni
dunostnik persona non grata, ili da joj neki drugi lan konzulanrog ureda nije prihvatljiv.
Drava iljateljica e u tom sluaju opozvati dotinu osobu ili e okonati njene funkcije u
konzularnom uredu. Ako to odbije izvriti, ili ako u razumnom roku to ne izvri, drava
123

www.nasciturus.com
primateljica moe povui egzekvaturu za dotinu osobu ili je prestati smatrati lanom
konzularnog osoblja.
ak i u sluaju oruanog sukoba ili prekida konzularnih odnosa, drava primateljica duna je
odobriti lanovima konzularnog ureda i lanovima njihovih obitelji koji nisu njeni dravljani,
potrebno vrijeme i olakice da bi napustili njeno podruje nakon prestanka njihovih funkcija.
KONZULI

PO ZVANJU I POASNI KONZULI

Konzuli po zvanju, bilo da se radi o efu

konzularnog ureda ili drugim konzularnim dunosnicima, su osobe kojima je to iskljuivo

zanimanje. Njih drava iljateljca upuuje u dravu primateljicu da tamo obavljaju konzularne
funkcije na odreeno vrijeme. To su prema klasinom konzularnom pravu consuli misi. U
naelu oni trebaju biti dravljani drave iljateljce, dok dravljani drave primateljice ili treih
drava mogu biti jedino uz suglasnost drave primateljice, koju ona moe u svako doba
povui.
Beka konvencija iz 1963. priznaje kategoriju poasnih konzula, ali joj s pravom pridaje
fakultativni znaaj. Svaka drava slobodna je sama odluiti hoe li ili nee imenovati ili
primati poasne konzule.
Poasni konzularni dunosnik moe se imenovati za efa konzularnog ureda u bilo kojem od 4
razreda. On moe sve svoje funkcije obavljati potpuno sam, ili drava iljateljica moe u
istom uredu imenovati jo jednog ili vie konzula po zvanju.Poasni konzularni dunosnici su
preteito osobe slobodnih zanimanja. Obavljanje konzularnih funkcija njima nije glavno
zanimanje, niti iskljuivi izvor prihoda. Za tu slubu ne moraju dobivati nikakvu naknadu od
drave koja ih je imenovala.
Poasni konzularni dunostnici uivaju manji opseg osobnih privilegija i imuniteta od konzula
po zvanju. lanovi njihovih obitelji ne uivaju nikakve povlastice.
KONZULARNE

PROSTORIJE, ARHIVE I DOKUMENTI

Konzularne prostorije nepovredive su.

Organi drave primateljice ne smiju ui u onaj dio konzularnih prostorija kojima se

konzularni ured iskljuivo koristi za potrebe svog rada, osim uz pristanak efa konzularnog
ureda, osobe koju on ovlasti ili efa diplomatske misije drave iljateljice. U sluaju poara ili
druge nesree koja zahtijeva hitne mjere, pristanak efa konzularnog ureda se moe
pretpostaviti.
Konzularnik arhiv i dokumenti nepovredivi su u svako vrijeme i ma gdje se nalazili.

124

www.nasciturus.com
Drava iljateljica ima pravo isticati svoju zastavu i grb na zgradu u kojoj se nalazi konzularni
ured i na ulazna vrata konzularnih prostorija, potom na rezidenciju efa konzularnog ureda, te
na njegovo prijevozno sredstvo, ali samo kada se njime koristi u slubene svrhe.
SLOBODA

OPENJA

Drava primateljica osigurava svim lanovima konzularnog ureda

slobodu putovanja i kretanja na svom podruju, uz rezervu svojih zakona i propisa u zonama
u koje je prilaz zabranjen ili ogranien radi dravne sigurnosti.
Drava primateljica doputa i titi slobodu saobraaja konzularnog ureda za sve slubene
svrhe.
Propisi glede slubenog dopisivanja konzularnog ureda, konzularne valize i konzularnog
kurira jednaki su kao i glede diplomatske valize i kurira. Znaajna razlika je u tome da
ukoliko nadleni organi drave primateljice imaju ozbiljnog razloga vjerovati da konzularna
valiza sadri druge predmete osim dopisivanja, dokumenata i predmeta namijenjenih
slubenoj upotrebi, oni mogu zahtijevati da valizu u njihovoj prisutnosti otvori ovlateni
predstavnik drave iljateljice.
Ako je neki strani graanin uhien, zatvoren, stavljen u pritvor ili zadran na bilo koji nain,
nadleni organ e na njegov zahtjev bez odlaganja o tome obavijestiti nadleni konzularni
ured njegove zemlje. Oni imaju pravo poduzimati sve potrebno za pravno zastupanje svojih
graana.
POVLASTICE

I IMUNITETI KONZULARNIH DUNOSNIKA

Konzularni dunosnici uivaju

znantno uu zatitu i izuzea u odnosu na diplomatske agente. Drava primateljica prema

Bekoj konvenciji iz 1963., ima openitu obvezu postupanja s konzularnim dunosnicima s
dunim potovanjem, te obvezu poduzimanja svih odgovarajuih mjera radi sprjeavanja
svakog napada na njihovu osobu, slobodu i dostojanstvo.
Imuniteti konzularnog dunosnika od kaznene sudbenosti u dravi primateljici mnogo su
ogranienjiji od onih diplomatskog agenta.
Konzularni dunosnici i konzularni djelatnici ne podlijeu kaznenoj nadlenosti sudskih i
upravnih organa drave primateljice za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija. To se
odnosi i na poasne konzule.
Za sva ostala djela, konzularni dunosnik uz izvjesna ogranienja kazneno je odgovoran u
dravi primateljici. On se moe uhititi ili pritvoriti samo u sluaju poinjenja tekog kaznenog
djela, i to samo u provoenju odluke nadlene sudbene vlasti.

125

www.nasciturus.com
Osim u sluajevima optubi za teka kaznena djela, konzularni dunosnik moe biti zatvoren
ili podvrgnut bilo kojem drugom obliku ogranienja slobode jedino u izvrenju pravomone
sudske odluke. To znai da se sudski postupak i za ostala kaznena djela moe protiv njega
provoditi ali se pri tom on brani sa slobode, i to sve do izricanja konane presude.
Osim za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija glede kojih uiva imunitet, sva
navedena ogranienja ne odnose se na poasnog konzula jer je on u veini sluajeva
dravljanin drave primateljice.
Konzularni dunosnici i konzularni djelatnici (slubenici), ukljuujui i poasne konzularne
dunosnike, izuzeti su i od nadlenosti graanskih sudskih, te upravnih tijela za djela izvrena
u obavljanju konzularnih funkcija. To izuzee, meutim, ne odnosi se u sluaju graanske
tube pokrenute na temelju ugovora to ga je konzularni dunosnik ili djelatnik sklopio u
vlastitom svojstvu (dakle ne kao opunomoenik drave iljateljice), te u sluaju kada trea
osoba podnese graansku tubu za naknadu tete nastalu prometnom nesreom koju je u
dravi primateljici prouzroilo neko vozilo, brod ili zrakoplom konzularnog ureda.
lanovi konzularnog ureda mogu biti pozvani da svjedoe u sudskom i upravnom postupku.
Oni nisu duni svjedoiti o injenicama koje se odnose na obavljanje njihovih funkcija, i nisu
duni pokazati dokumente i slubeno dopisibanje koji se na to odnose. To se odnosi i na
poasne konzularne dunosnike. Konzularni dunosnici po zvanju mogu odbiti svjedoiti i o
drugim injenicama i zbog toga se protiv njih ne smije upotrijebiti nikakva prisilna mjera ili
druga sankcija.
Konzularni dunosnici po zvanju ne smiju u dravi primateljici obavljati nikakvu
profesionalnu ili trgovaku djelatnost u svrhu stjecanja osobne zarade. To se ogranienje ne
odnosi na konzularne djelatnike i posluno osoblje, te na lanove njihovih obitelji, ali im se
glede tih djelatnosti ne priznaju nikakve povlastice i imuniteti.
lanovi obitelji poasnih konzularnih dunosnika ne uivaju nikakve olakice, povlastice i
imunitete.

126

www.nasciturus.com

B. NEKA POSEBNA PITANJA MEUNARODNOG PRAVA

43. IMUNITET DRAVA OD SUDBENOSTI I OD SREDSTAVA OBRANE
Iz naela suverenosti i jednakosti svih drava proizlazi vano, ali nedovoljno odreeno
naelo: par in parem non habet judicio. To znai da u naelu niti jedna drava ne moe
zahtijevati od druge da se podvrgne vlasti njezinih unutarnjih organa. Ali strana drava moe
slobodnom voljom pristati na sudbenost u dravi foruma (dravi sudita). Dakle naelo
imuniteta nalazi primjenu u postupku pred sudovima drave foruma.
Po pravilu, tuena strana u parnici je strana drva ili ovlateno tijelo ili pojedinac, koji djeluje
u njeno ime. Meutim, ponekad se moe postaviti pitanje imuniteta i glede imovine koja je
predmet spora, a da drava koja je vlasnik te imovine (ili to tvrdi), neposredno ne bude tuena
stranka. Tuitelj moe biti bilo koja fizika il pravna osoba, i to bilo iz drave foruma ili iz
neke tree drave, ukljuivi tu i iz tuene drave.
Imunitet se procjenjuje u odnosu sudbene vlasti drave foruma prema imovini, pravima i
interesima strane drave koja se poziva na svoj imunitet. Sudovi drave foruma inae bi bi bili
nadleni kada ne bi bilo imuniteta strane drave. Dakle, potrebno je da se imovina strane
drave nalazi u dravi foruma, ili da bi po nekoj drugoj osnovi postojala sudbenost njezinih
sudova glede prava, interesa ili djelatnosti strane drave.
Sudbeni imunitet drava vjerojatno spada u najsloenija pitanja meunarodnog prava.
Njegovo priznavanje ili nepriznavanje ovisi o unutarnjoj sudskoj praksi drava. Pravna
osnova za imunitet drava moe se traiti u vie uenja. I premda se za svako od njih moe
nai uporite u nekim od sudskih presuda, niti jedno ne daje potupuno, cjelovito i time sasvim
prihvatljivo objanjenje.
**
1. IMUNITET OD SUDBENOSTI
a) APSOLUTNI I OGRANIENI IMUNITET = Sve do konca 19. st. prevladavale su
doktrina i praksa o apsolutnom imunitetu stranih drava. Prema tom gleditu strana drava je
mogla u svakom trenutku sprijeiti domai sud da raspravlja o njezinim pravima. Sud je bio
sprijeen da ulazi u predmet spora, a naroiti da se uvjeri u to ima li strana drava valjan
naslov nad imovinom u pitanju. Bilo je dovoljno da ona spornu imovinu dri u posjedu ili pod
svojom kontrolom.
Od poetka 20. st. usvaja se doktrina o ogranienom imunitetu, koja se zasniva na
razlikovanju izmeu akata javne dravne vlasti jure imperii koji su i dalje pokreiveni

127

www.nasciturus.com
imunitetom, te akata jure gestionis gdje strana drava djeluje poput svake fizike ili pravne
osobe.
b) IMUNITET RATIONE PERSONAE = Da bi bio priznat, imunitet mora pripadati stranoj
dravi. Ali svaka drava djeluje kroz mnotvo organa i posebnih tijela, a ponekad i
teritorijalnih jedinica na nioj razini. U nekim se sluajevima i akti pojedinca mogu, ali i ne
moraju, priznati za akte u ime njihove drave. Stoga sud ima iroku diskreciju u priznavanju
ili nepriznavanju imuniteta.
Nacrt pravila Komisije za meuanrodno pravo navodi u l. 2. da drava znai: (i) dravu i
razliite organe vlade, (ii) konstitutivne cjeline neke federalne drave, (iii) politike jedinice
drave koje su ovlatene donositi akte u vrenju suverene vlasti drave te (iv) drave organe i
druga tijela u mjeri u kojoj su ovlateni donositi akte u vrenju suverene vlasti drave.
Rezolucija Instituta za meunarodno pravo iz 1991. pri tom dodaje da nije odluujui slubeni
naziv tih tijela i njihov ustavni poloaj, niti da li imaju zasebnu pravnu osobnost prema
zakonu te drave.
Sud nije duan priznati imunitet stranoj dravi ili stranoj vladi (i njihovim organima) koje
drava foruma nije priznala. Da bi se u to uvjerio, sud e zatraiti stajalite ministarstva
vanjskih poslova svoje zemlje. Sudovi SAD-a i veine drugih zemalja uzet e u obzir takav
stav kao konaan. Ali u nekim se dravama moe dogoditi da sam sud ustanovi da se radi o de
facto vlasti, neovisno o njezinu meunarodnom priznanju, te da odlui priznati imunitet
imovini, pravima ili interesima te cjeline. Meutim, za to treba imati valjane i jake pravne
razloge.
c) IMUNITET RATIONE MATERIEA = Pitanje opsega sudbenog imuniteta ratione materiea
veoma je osjetljivo. U osnovi je podjela izmeu akata javne dravne vlasti te akata javnog
upravljanja, kada drava obavlja komericijalne transakcije poput fizike ili pravne osobe, Za
te druge akte sudbeni imunitet u naelu ne bi postojao.
Neki od izuzetaka od subenog imuniteta (kada se sud drave foruma proglaavao nadlenim),
bili su priznati u praksi sudova Britanije i SAD-a jo dok je prevladavo njegov apsolutni
koncept. To se odnosilo na upravljanje trustom ili slinim fondom u kojem je strana drava
imala interese ili glede nekretnina na podruju drave foruma u vlasnitvu strane drave (osim
kad se radilo o diplomatskim i konzularnim prostorijama. Ve se tada smatralo da imunitetom
nije pokriven ni zajam koji je strana drava podigla u dravi foruma, osim ako je u ugovoru
bilo drukije predvieno. Izuzetak se odnosio i na iskoritavanje trgovakog broda u
128

www.nasciturus.com
dravnom vlasnitvu. Ti su se izuzeci potom definirali u zakonima drava o sudbenom
imuntitetu, koji pokrivaju akte jure gestionis.
d) POSTUPAK I NAINI ODRICANJA OD IMUNITETA = Moemo navesti neke propise
kojih bi se drava foruma i njezini sudovi morali pridravati kada strana drava ima pravo na
imunitet.
Najpreciznija pravila sadri Nacrt pravila to ga je predloila Komisija za meunarodno pravo
iz 1991., ali sve dok taj Nacrt pravila ne postane konvencija na snazi, makar za ui krug
njezinih buduih stranaka, ti propisi mogu sudovima sluiti kao uputa kako postupati kada se
uvjere da strana drava ima pravo na imunitet.
U Nacrtu pravila navodi se obveza drave da dade uinak tom imunitetu uzdravajue se od
vrenja sudbenosti u postupku pred svojim sudovima protiv strane drave. U tu svrhu drava
e po svojoj vlastitioj inicijativi osigurati da njezini sudovi potuju taj imuntet. Sudski
postupak protiv strane drave smatrat e se otpoetim ako je ta druga drava navedena kao
stranka u parnici ili ako nije navedena u tom svojstvu, ali je parnica stvarno usmjerena glede
imovine, prava, interesa ili djelatnosti te drave.
Meutim, dunosti potivanja imuniteta stranih drava nije neka obveza imperativne naravi
(jus cogens), koju bi trebalo potivati bez izuzetaka. Naime, strana je drava oduvijek imala
mogunost odricanja od svog imuniteta i pristati na sudbenost stranog suda. Pristanak na
sudbenost uvijek znai odricanje od imuniteta kojeg bi strana drava inae uivala.
Nacrt pravila propisuje da se strana drava ne moe pozvati na svoj imunitet ako je izriito
priznala sudbenost drave foruma u nekom meunarodnom ugovoru (kojeg je ona stranka) ili
u pismenom kontraktu ili u izjavi datoj pred sudom ili u pismenom podnesku u nekoj parnici.
Osim na izriit nain, pristanak na sudbenost moe se implicirati iz sudjelovanja u nekoj
parnici. Strana drava ne moe se pozvati na imunitet od sudbenosti ako je sama otpoela
postupak pred sudom drave foruma (tj. ako se u parnici pojavila kao tuitelj), ako intervenira
u parnici ili poduzme bilo koji drugi korak pri odluivanju o meritumu spora.
Pri tom, ako strana drava uvjeri sud da ne bi poduzela tu mjeru da je znala za inejnice koje
bi joj davale pravo na imunitet, ona se temeljem tih injenica moe naknadno pozvati na svoj
imunitet, ukoliko to uini to joj je mogue prije.
Nadalje, nee se smatrati da je pristala na sudbenost ako strana drava intervenira u parnici s
jednim ciljem: da se pozove na imunitet, ili ako istakne svoje pravo ili interes na imovinu koja
je predmet spora. Takoer i pojavljivanje predstavnika strane drave u svojstvu svjedoka u

129

www.nasciturus.com
parnici pred sudom drave foruma nee se tumaiti kao pristanak te drave na odricanje od
imunteta.
Nepojavljivanje strane drave u parnici pred sudovm drave foruma nee se tumaiti kao
njezin pristanak na sudbenost. Ovdje dakle ne vrijedi pretpostavka qui tacet consentire
videtur, tj. da utnja pretpostavlja pristanak..
U nekim sluajevima, odricanje od imuniteta, moe proizai i podizanjem protutube u
parnici.
**
2. IMUNITET OD SREDSTAVA OVRHE
Opseg imuniteta od sredstava ovrhe iri je od onog glede sudbenosti, i to upravo s obzirom na
ozbiljnost mogue povrede suverenosti strane drave koja se eli izbjei. U takvim
sluajevima, da bi se ovrha na temelju izreene presude provela, potrebno je odricanje od
imuniteta.
Ta posebno zatiena dravna imovina koja se nalazi u dravi foruma mora imati openitu
znaajku da ne smije biti namijenjena za komercijalne tj. gospodarske svrhe. Potom se
kumulativno mora raditi o nekoj od sljedeih vrsta imovine:
-

imovina, ukljuujui bankovne raune koja se koristi ili je namijenjena za

koritenje za potrebe diplomatske, konzularne ili specijalne misije drave
iljateljice, odnosno u sline svrhe,

imovina vojne naravi li upotrebljena ili namjeravana za upotrebu u vojne svrhe

imovina centralne banke ili monetarnih vlasti strane drave koritena ili
namjeravana za koritenje u te, a ne u komercijalne svhre

imovina koja ini dio kulturne batine stranih drava ili je dio njezinih arhiva, a
nije namijenjena prodaju (koja je dakle extea commercium) i

imovina koja ini dio izlobe predmeta od znanstvenog, kulturnog ili povijesnog
znaaja, a nije namijenjena prodaji.

Navedene vrste imovine, dakle, ne mogu biti predmetom privremenog sekvestra, tj.
zamrzavanja ili pljenidbe radi prisitlne prodaje (attachment, arrest, execution), osim ako je
strana drava dala poseban pristanak na vlast suda drave foruma da izrie i takve mjere.
Takav poseban pristank se moe dati u meunarodnom ugovoru, u arbitranom kompromisu
ili u pismenom kontraktu li izjavom datom sudu ili u pismenom podnesku nakon to je nastao
spor meu strankama.

44. ODGOVORNOST PO MEUNARODNOM PRAVU

130

www.nasciturus.com
Odgovornost drava i drugih subjekata, sredinje je pitanje meunarodnog prava ali i drugih
grana prava. Ope je naelo prava da svako protupravno djelo povlai odgovornost po pravu i
dunost poinitelja da ispravi (reparira) nastalu tetu.
OSNOVA ODGOVORNOSTI U MEUNARODNOM PRAVU
Svako protupravno djelo neke drave po meunarodnom pravu povlai meunarodnu
odgovornost (l. 1. Nacrta pravila Komisije za mounarodno pravo). Svaka drava moe biti
odgovorna za poinjenje takvog djela. Meunarodno protupravno djelo kumulativno ini:
a) ponaanje, koje se sastoji u djelovanju (akciji) ili proputanju, a koje se po
meunarodnom pravu pripisuje dravi, i
b) to ponaanje ini povredu neke meunarodne obveze te drave.
Djelo se smatra protupravnim samo po meunardnom pravu. Na tu kvalifikaciju ne utjee
mogua dopustivost istog djela po unutarnjem pravu. Povreda meunarodne obveze nastupa
kada jelo neke drave nije u skladu s onim to ta obveza zahtijeva. Povreda obveze ini neko
djelo meuanrodno protupravnim bez obzira na porijeklo te obveze, bilo da je to porijeklo
obiajno, ugovorno ili drugo. Meunarodna obveza u pitanju mora biti na snazi u trenutku
njene povrede. U suprotnom se ne radi o povredi meunrodne obveze.
*
Bitan doprinos Nacrta pravila Komisije za meunarodno pravo

razvoju pozitivnog

meunarodnog prava je razlikovanje izmeu obinih meunarodnih delikata i

meunarodnih zloina. Meunarodni delikt je akt neke drave koji ini povredu neke
meunarodne obveze je meunarodno protupravno djelo bez obzira na predmet prekrene
obveze. Meunarodni zloin je povreda meunarodne obveze od neke drave, koja je s jedne
strane , bitna za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice u njezinoj cjelini, te da je s
druge strane itava ta zajednica takvu povredu priznala meunarodnim zloinom. To su npr.
pravne obveze koje zabranjuju agresiju, kolonijalnu dominaciju, genocid, ropstvo, apartheid i
sl.
Nesumnjivo je da izmeu obinih meunarodnih delikata i meunarodnih zloina ne
postoji samo razlika u stupnjevanju, negu i u naravi njihovih tetnih posljedica. Prva djela
diraju u interese samo povrijeenih drava u pitanju, dok druga naruavaju interese jelokupne
meunarodne zajednice drava, a veoma esto i pojedinaca.
5

nacrt pravila o Meuanrodnoj odovornosti drava za tetne posljedice djela koja nisu zabranjena
meunarodnim pravom

131

www.nasciturus.com

*
Nacrt pravila potom definira razliite vrste meunarodnih obveza: a) one koje zahtijevaju
posebno ponaanje, b) one koje trae postizanje nekog cilja, i c) one koje trae sprjeavanje
nastupa (prevenciju) nekog dogaaja.
a) Glede prvih, povreda obveze sastoji se u tome kada ponaanje drave u pitanju nije u
skladu s onim to ta obveza iziskuje.
b) Kada obveza u pitanju postavlja neki cilj kojeg treba ostvariti, drava u pitanju moe
odabrati naine da bi ga postigla. Povreda obveze u tom sluaju nastupa kada drava
ne ostvari taj cilj.
c) Kada se radi o obvezi na prevenciju odreenog dogaaja, pri emu drava u pitanju
takoer ima mogunost izbora naina da to postigne , povreda obveze nastupa jedino
kada drava ponaanjem koje je odabrala ne osigura taj rezultat. U tom sluaju
povreda meunarodne obveze nastupa u trenutku kada dogaaj koga je trebalo
sprijeiti nastupi, i traje sve dok traje i taj dogaaj.
ODGOVORNOST ZA MEUNARODNA PROTUPRAVNA DJELA I ODGOVORNST ZA RIZIK
Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo, pod utjecajem njezina izvjestioca Roberta
Agoa, svjesno naputa kao osnovu odgovornosti krivnju poinitelja, koja bi podrazumijevala i
njegovu zlu namjeru. Tu zlu namjeru inae ne bi uvijek bilo lako ni dokazati. Osnova
odgovornosti u meunarodnom pravu lei u samom poinjenju meunarodnog protupravnog
djela kao objektivnoj injenici.
U nekim meunarodnim instrumentima jo se poziva na dunu panju. Dalji korak u tom
razvoju je da se glede njih, po posljedicama napose opasnih djelatnosti ugovara odgovornost
za rizik. Kada se ta odgovornost izriito ugovori, drava (ili fizika ili pravna osoba)
odgovora za posljedice ak i takvog ponaanja koje po sebi nije meunarodno protupravno
djelo. Ta se odgovrnost posebno ugovara u oblastima lansiranja objekata u svemir,
miroljubive upotrebe nuklearne energije te oneienje mora uljima i drugim tetnim tvarima.
Neki pisci navode kako ve postoji ope naelo prava koje ukljuuje odgovornost za rizik.
Unato tome, danas ona ne postoji ako nije izriito ugovorena. Ukoliko jest ugovorena,
drava koja je preuzela tu obvezu (ili fizika ili pravna osoba iz te drave), duna je oteenim
osobama nadoknaditi svu tetu koja je stvarno nastala, neovisno od njezine zle namjere ili
nepanje, i neovisno od toga to njeno ponaanje inae nije bilo zabranjeno meunardnim ili
unutarnjim pravom.
132

www.nasciturus.com

OKOLNOSTI KOJE ISKLJUUJU PROTUPRAVNOST DJELA

a) Pristanak - Valjano dat pristanak jedne drave na izvrenje odreenog akta od druge
drave koji nije u skladu s nekom meunarodnom obvezom te druge drave prema
prvoj, iskljuuje protupravnost tog akta, ali samo u mjeri u kojoj taj akt ostaje u
granicama pristanka.
Izriito je predvieno da se pristanak ne moe dati kaka je u pitanju obveza koja
proizlazi iz imperativne norme opeg meunarodnog prava.
Pristanak moe biti nitav, zbog istih razloga koji nite i neki meunarodni ugovor, a
koji su takoer opa naela prava. Radi se o pristanku datom u bludnji, usljed
prijevare, kao posljedica korupcije predstavnika drave koji ga je dao, ako je iznuen
prisilom nad tim predstavnikom drave ili ako je iznuen prijetnjom ili upotrebom sile
protiv te drave.
b) Protumjere Protupravnost nekog akta drave koji nije u skladu s njezinom
meunarodnom obvezom prema drugoj dravi iskljuena je ako taj akt po
meunarodnom pravu predstavlja zakonitu mjeru protiv te druge drave a posljedica je
meunarodnog protupravnog djela te druge drave. Protumjera je zakonita ukoliko se
na krenje prava od neke drave odgovara krenjem nekih njezinih prava.
Izrazi protumjere i mjere pokrivaju u Nacrtu pravila dvije vrste reakcija na
meunarodno protupravno djelo neke drave. Prve su doputene represalije koje
drava rtva tog djela poduzima temeljem opem meunarodnog prava. Takve se
represalije ne smiju sastojati u upotrebi oruane sile, niti u drugim mjerama koje
zabranjuje humanitarno pravo. Druga vrsta mjera su sankcije koje neka drava
poduzima u izvrenju odluke meunarodne organizacije koja je po svom statusu
ovlatena izricati takve mjere, i to takoer kao rekciju na meunarodno protupravno
djelo neke drave.Takve odluke, obvezujue za sve drave lanice UN-a, donosi
Vijee sigurnosti UN-a.
Nacrt pravila predvia mogunost poduzimanja protumjera od povrijeene drave
(dakle represalije) i odreuje njihove uvjete, kada god drava poinitelj nekog
meunarodnog protupravnog djela ne izvri svoje obveze prema povrijeenoj dravi.
Te obveze su: dunost prestanka protupravnog ponaanja, restitutio in integrum,
nadoknada ili zadovoljtvina.
c) Via sila ili nepredvieni dogaaj Protupravnost nekog akta drave koji nije u skladu
s njezinom meunarodnom obvezom iskljuena je ako je taj akt nije poduzet uslijed
133

www.nasciturus.com
neodoljive sile ili vanjskog nepredvienog dogaaja, izvan njezine kontrole, to nije
uinilo materijalno moguim djelovanje te drave u skladu s tom obvezom, ili da bude
svjesna toga da njezino ponaanje nije bilo u skladu s tom obvezom. Izuzetak
predstavlja ako je drava u pitanju sama pridonijela nastanku stanja materijalne
nemogunosti.
d) Nesrea Protupravnost nekog akta drave koji nije u skladu s njezinom
meunarodnom obvezom iskljuena je ako poinitelj ponaanja koje se sastoji u djelu
te drave nije imao drugog naina, u stanju teke nesree, da suava svoj ivot ili
ivote osoba koji su povjereni njegovoj skrbi. Radi se dakle, o prirodnim ili drugim
nepogodama koje dovode u opasnost ivote ljudi.
e) Stanje nude Drava se ne moe pozvati na stanje nude kao na uzrok koji iskljuuje
protupravnost nekog svog akta koji nije u skladu s nekom od njezinih meunarodnih
obveza, osim:
-

kada je taj akt predstavljao jedini nain ouvanja njezina sutinskog interesa
nasuprot tekoj i neposrednoj opasnosti i

taj akt nije teko nakodio sutinskom interesu drave u odnosu na koju je obveza
postojala.

Ovi uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Dakle, mora postojati razmjer izmeu
djela poinjenog u krajnjoj nudi i njegovih posljedica po bitne interese drave prema
kojoj obveza postojati. Ta obveza moe postojati bilo po opem meunarodnom pravu
ili temeljem nekog ugovora.
Drava se ne moe pozvati na takvo stanje krajnje nude koje bi iskljuivalo
protupravnost djela, u bilo kojoj od sljedee 3 situacije:
-

ako meunarodna obveza drave s kojoj akt drave nije u skladu proizlazi iz neke
imperativne norme opeg meunarodnog prava

ako je meunarodna obveza u pitanju predviena ugovorom koji izrijekom ili

implicitno iskljuuje mogunost prizivanja stanja nude ili

ako je drava u pitanju sama pridonijela nastanku stanja nude.

f) Samoobrana je ope naelo prava koju veina pravnih sustava drava predvia kao
okolnost koja moe iskljuiti protupravnost nekog djela. Protupravnost nekog akta
drave koji nije u skladu s njenom meunarodnom obvezom iskljuena je ako taj akt
prestavlja zakonitu mjeru samoobrane poduzetu u skladu s Poveljom UN-a.
POSLJEDICE MEUNARODNOG PROTUPRAVNOG DJELA

134

www.nasciturus.com
Pravne posljedice meunarodne odovornosti prema povrijeenoj dravi (ili drugom
povrijeenom subjektu), nameu dunost povreditelja da prekine proutpravno ponaanje
(ukoliko se radi o produenom meunarodnom protupravnom djelu), da ispravi (reparira)
poinjenu tetu, te ako je prikladno, da prui osiguranje ili jamstvo da to je djelo nee
ponoviti.
PRIPISIVOST MEUNARODNOG PROTUPRAVNOG DJELA
Drava je odgovorna za meunarodna protupravna djela koja proizlaze iz djelatnosti svih
njenih organa koji taj poloaj imaju prema njezom unutarnjem pravu, i kada u tom svojstvu
djeluju. Drava odgovara i za djelovanje organa njezinih teritorijalnih cjelina (kada one
obavljaju autonomne nadlenosti i kada se sredinja vlast u te nadlenosti nema prava
mijeati). Nadalje, drava odgovara i za djelatnosti pravnih osoba ukoliko su po unutarnjem
pravu one ovlatene vriti elemente dravne vlasti. To se odnosi i na sve osobe ili skupine
osoba koje stvarno djeluju za raun drave i vre elemente dravne vlasti kada to prilike
opravdavaju.
Smatra se po meunarodnom pravu djelovanje njenih organa u svim navedenim situacijama,
ak i kada takav organ prekorai svoje ovlasti po unutarnjem pravu, ili kada prekri upute o
svojoj djelatnosti. Drava je u tim situacijama odgovorna zbog toga to takve zloupotrebe
vlasti nije sprijeila, tj. zbog proputanja.
Organi izvrne vlasti najee se susreu sa strancima i stoga su najee u mogunosti da
angairaju odgovornsot svoje drave za meunarodna protupravna djela. U meunarodnoj
arbitranoj praksi postoji niz odluka kojima su drave bile proglaene odgovornima zbog
djelovanja njihovih izvrnih organa.
Zakonodavna vlast moe prouzroiti odgovornst svoje drave ako ne donese potrebne zakone
ili druge propise nune za izvrenje neke meunarodne obveze, ali jo ee ako iz primjene
zakona koje je donijela a koji nisu u skladu s njezinim meunarodnim obvezama, prizau
meunarodna protupravna djela.
Sudbena vlast najee uzrokuje odgovornst svoje drave uskratom pravosua strancima, ali i
svim drugim osobama. Danas posvuda u svijetu sve fizike i pravne osobe uivaju pravo da
od sudova i drugih nadlenih tijela trae zatitu svojih prava. Njihovo sprjeavanje da se
pojave pred sudom u svojstvu tuitelja ili u drugom svojstvu, znai uskratu pravosua i
povlai odogornost drave. Uskratom pravosua smatra se i kada nadleno tijelo u
primjerenom roku ne donese nikakvu odluku.
*
135

www.nasciturus.com
U naelu, drava odgovara za ponaanje svojih organa samo u obavljnju njihovih funkcija.
Kada neka ovlatena osoba (ili skupina osoba) ne djeluje za raun svoje drave nego u
osobnom ili drugom svojstvu, tada po meunarodnom pravu njezino ponaanje nije akt drave
i drava za njega ne odogovara.
U posebnom svjetlu javlja se pitanje odogovrnosti za meunarodna protupravna djela
meunarodnih organizacija koje su priznati subjekti meunarodnog prava. Postoji stalna
tenja da se djela neke organizacije pripie njezinim dravama lanicama ili makar nekima od
njih. Ali osim rijetkih izuzetaka, i to u sluaju da je to predvieno u pravilima same
organizacije ili da je unaprijed ugovoreno ope je pravilo da drave lanice nisu solidarno, a
ni supsidijarno odgovorne za meunarodna protupravna djela njihove organizacije. Prema
opem meunarodnom pravu, svaka organizacija

koja je meunarodna pravna osoba

odgovorna je za meunarodna protupravna djela svojih organa i svojih agenta koji djeluju u
njeno ime.

45. TETA I NAINI NJEZINA ISPRAVLJANJA

Poinjenje meunarodnog zloina ali i sustavna krenja nekih drugih temeljnih ljudskih prava
koja nisu kvalificirana meunarodnim zloinom, predstavljaju krenje obveza erga omnes
prema itavoj meunarodnoj zajednici drava. Razvoj meunarodnog prava usmjeren je k
uvoenju actio popularis, tj. prava bilo koje drave ili drugog subjekta meunarodnog prava
da trai da se za poinjenje takvog djela ustanovi odgovornost bilo koje druge drave.
Kao to je to i u privatnom pravu, teta se dijeli na neposrednu (direktnu) i posrednu
(indirektnu) tetu.
Neposredna teta je ona koja nuno proizlazi iz meunarodnog protupravnog djela kao
njegova neposredna posledica. Mora, dakle, postojati kauzalna (uzrona) veza izmeu
protupravnog djela koje je poinjenjo i nastale tete. Ako se u lancu dogaaja koji slijede ta
veza prekine, bilo zbog faktiknih dogaaja ili pravnih injenica (npr. zbog sklapanja ugovora
o osiguranju tete), prestaje dunost poinitelja da tu tetu nadoknadi. Pri procjeni neposredne
tete po pravilu se uzima u obzir stvarno nastala teta (domnum emergens) i izmakla dobit
(lucrum cessans).
Posredna teta ne moe sama za sebe povui meunarodnu odgovornost drave poinitelja.
Ona je akcesorna i moe imati pravnog uinka tek ukoliko nastupi neposredna teta.
Uz tetu materijalne naravi, dananje meunarodno pravo priznaje i pravo na ispravljanje
nematerijalne, tj. moralne tete. Za nju se prua zadovoljtina (satisfakcija).

136

www.nasciturus.com

OTEENA OSOBA U MEUNARODNOM PRAVU

Meunarodno prutupravno djelo moe poiniti samo neki subjekt meunarodnog prava i to u
praksi najee drava i meunarodna organizacija. Meunarodno odgovornost moe se
iznimno pripisati dravi za incidente i tetu koju su poinili pojedinci na njezinu podruju koji
djeluju u osobnom svojstvu, ukoliko ta drava nije uinila dovoljno da ih sprijei.
Slino je i glede oteene osobe u meunarodnom pravu. U naelu oteena osoba mora biti
subjekt meunarodnog prava, tj. drava ili meunarodna organizacija. Poinitelji
meunarodnih zloina, kao i povrijeene stranke, mogu jo biti i ustanici i oslobodilaki
pokreti, ali samo u odnosu na dravu koja ih je priznala.
Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo opirno obrauje znaenje izraza povrijeena
drava. Taj izraz znai bilo koju dravu ije je neko pravo druga drava povrijedila svojim
aktom, ako taj akt predstavlja meunarodno protupravno djelo. Neki primjeri znaenja izraza
povrijeena drava:
-

ako pravo koje je aktom drave povrijeeno proizlazi iz dvostranog ugovora to je

druga stranka tog ugovora,

ako takvo pravo koje je aktom drava povrijeeno proizlazi iz presude ili druge
obvezujue odluke u rjeavanju nekog spora, izreene po nekom meunarodnom
sudu ili tribunalu to su druga ili druge drave stranke u sporu,

ako pravo koje je aktom drave povrijeeno proizlazi iz mnogostranog ugovora

to je bilo koja stranka tog ugovora ako se ustanovi da je to pravo u tom ugovoru
bilo izriito predvieno radi zatite kolektivnih interesa svih drava stranaka.

Pravilo je meunarodnog prava da se i teta nanijeta fizikim i pravnim osobama iz neke

drave smatra tetom nanesenoj odnosnoj dravi ukoliko ona odlui da osobi u pitanju prui
diplomatsku zatitu, ili da zbog njezina zahtijeva pokrene meunarodni arbitrani ili sudski
postupak protiv drave poinitelja, kada mu ima mjesta.
To naelo istaknuo je Stalni sud meunarodne pravde u presudi iz 1924., te je naglasio da je
elementrarno naelo meunarodnog prava da je svaka drava ovlatena da titi svoje
dravljane kada ih je neka druga drava povrijedila aktima suprotnim meunarodnom pravu, a
od nje nisu mogli dobiti zadovoljtvinu uobiajenim putem. Preuzimajui sluaj nekog svog
dravljanina i poduzimajui diplomatsku akciju ili otpoinjajui meunarodni sudski
postupak, ta drava ustvari istie svoje pravo da se meunarodno pravo potuje u osobi
njezina dravljanina.

137

www.nasciturus.com
Za razliku od drave, meunarodna organizacija moe pruiti funkcionalnu zatitu samo svom
agentu glede tete koju je pretrpio u njezinoj slubi. Takvoj osobi diplomatsku zatitu moe
pruiti njezina drava. Meutim, drava moe pruiti diplomatsku zatitu samo svojem
graaninu, a ne i strancu ili osobi bez dravljanstva.
Da bi je njezina drava mogla zastupati, oteena osoba mora biti dravljaninom te drave
najmanje u trenutku poinjenja protupravnog djela i u trenutku pokretanja meunarodnog
zahtjeva.
U sluaju dvostrukog dravljanstva oteene osobe, pravilo je da drava ne moe pruiti
diplomatsku zatitu u korist svog graanina protiv druge drave koje je on takoer
dravljanin.
U praksi je ponekad mnogo tei problem utvrivanja dravljanstva neke pravne osobe. S
obzirom da svaka drava ima pravo sama odreivati vezu dravljanstva, u praksi su mogua
ak 3 kriterija za utvrivanje dravljanstva nekog drutva:
-

kriterij sjedita drutva,

kriterij mjesta upisa u registar drutva (inkorporacija), te

kriterij kontrole zasnovan, bilo na dravljanstvu veinskih dioniara, ili osoba koje
drutvom stvarno upravljaju.

ISCRPLJENJE DOMAIH LJEKOVA

Uvjet pruanja diplomatske zatite nekoj fizikoj ili pravnoj osobi, ili pokretanja suskog ili
arbitranog postupka protiv drave poinitelja, jest da je ta povrijeena osoba prethodno
duna iscrpiti sva pravna sredstva koja su joj otvorena u dravi poinitelju meunarodnog
protupravnog djela.
Taj uvjet nalae ope pravilo obiajnog meunarodnog prava, i on vai i kada se izriito ne
ugovori. Meutim, povrijeena drava ima ga se pravo odrei, bilo svojim ponaanjem, ili
temeljem ugovora, ili npr. sklapanjem sporazuma o arbitrai glede rjeavanja nekog ve
postojeeg spora.
l. 26. Europske konvencije za zatitu prava ovjeka i temeljnih sloboda odreuje da sud
moe razmatrati predmet samo nakon to su iscrpljena sva raspoloiva domaa pravna
sredstva, u skladu s opeprihvaenim pravilima meunarodnog prava i unutar razdoblja od 6
mjeseci od dana donoenja konane odluke.
U izvrenju tog naela oeena fizika ili pravna osoba duna je obratiti se svim redovitim
sudovima i drugim nadlenim tijelima koja imaju mogunost da im tetu isprave. To ukljuuje

138

www.nasciturus.com
i priziv ustavnim sudovima u zemljama u kojima postoje i gdje su nadleni da o nekom
konkretnom zahtjevu odlue.
Ako povrijeena osoba propusti propisane rokove da istakne svoj zahtjev ili uloi albu viem
tijelu, ona time nije uinila sve da ostvari pravdu. Osim ukoliko dokae posebne razloge za
svoj propust, ona time moe izgubiti pravo da pokrene sudski postupak protiv drave
poinitelja ako je na raspolaganju.
Neobraanje domaim organima moe izuzetno biti opravdano ako je oito bez koristi ili
nedjelotvorno. Mogue je da nadleni organ nije ovlaten dosuditi obveteenje, nego jedino
ispitati injenice. Ako nadlean organ u primjerenom roku ne donose svoju odluku, to se
smatra uskratom pravosua, i time se smatra da je osoba u pitanju zadovoljila uvjet
iscrpljivanja lokalnih ljekova. U takvim sluajevima teret dokazivanja pada na stranku koja se
poziva na neki od tih nedostataka.
Neki privatni kontrakti izmeu fizikih i pravnih osoba, ili sklopljeni sa stranom dravom,
sadre tzv. Calvo klauzulu. Njome se stranac unaprijed i izriito odrie od prava da u
sluaju mogueg spora trai diplomatsku zatitu svoje drave, i ograniuje se na domae
pravne ljekove.
PRAVA

POVRIJEENE

DRAVE

DUNOSTI

DRAVE

POINITELJA

MEUNARODNOG

PROTUPRAVNOG DJELA

Ponekad drava otklanja svoju odgovornsot za poinjeno djelo , ali pristaje da oteenoj
dravi ili osobi isplati nedoknadu ex gratia.
Povrijeena drava ima od drave poinitelja meunarodnog protupravnog djela pravo na
njegovo potpupo ispravljanje (integralnu reparaciju). To ispravljanje moe imati razliite
oblike i to: restitutio in integrum, novano obeteenje (indemnizaciju), zadovoljttinu
(satisfakciju) te osiguranje ili jamstvo da se to djelo nee ponoviti.
Pri odreivanju naina ispravljanja djela treba uzeti u obzir nemar (negligenciju) ili voljni akt
ili proputanje, bilo povrijeene drave ili dravljanina u ime kojeg je drava istakla zahtjev, a
koji su svojim ponaanjem pridonijeli teti.
Drava poinitelj meunarodnog protupravnog djela ne moe se pozivati na propise svog
unutarnjeg prava kao na izgovr da ne izvri njegovo potpuno ispravljanje.
1. Povrat u prijanje stanje (restitutio in integrum) Povrijeena drava ima od
drave poinitelja me. prot. djela pravo ishoditi materijalnu restituciju, tj. ponovno
uspostavljanje stanja kakvo je postojalo prije poetka protupravnog akta kad god je to

139

www.nasciturus.com
mogue. Ali povrat u prijanje stanje postaje nezamisliv kada je pravni akt ve proizveo
nepopravljive uinke, ili je protupravno ponaanje proizvelo nepopravljivu tetu.
Materijalna restitucija mora se izvriti osim i u mjeri u kojoj je ona:
-

materijalno nemogua

ukljuivala bi povredu neke obveze koja proizlazi iz imperativne norme opeg

meunarodnog prava

nametnuna bi teret izvan svake srazmjere u odnosu na korist koju bi povrijeena

drava ostvarila tom restitucijom umjesto obeteenja ili

bi ozbiljno ugrozila politiku neovisnost ili gospodarsku stabilnost drave

poinitelja meunarodnog protupravnog djela.

2. Obeteenje (indemnizacija) S obzirom na njegovu estu nemogunost, povrat u

prijanje stanje nije est u meunarodnoj praksi, premda kao naelo ima prvenstvo. Ponekad i
povrijeena drava daje prednost novanoj nadoknadi iz vlastitih interesa.
Umjesto restitucije ispravljanje se vri putem obeteenja, najee novanog. Pored
samostalne, moe se dosuditi i akcesorna nadoknada, da bi se u potpunosti otklonila nastala
teta.
Povrijeena drava ima od drave poinitelja me. prot. djela pravo dobiti obeteenje za
tetu prouzroenu tim aktom, ako i u mjeri u kojoj je to potrebno, ispravljanje (reparacija)
bude integralno. Obeteenje pokriva svu poinjenu tetu koju je pretrpjela povrijeena
drava, a mogue ju je procijeniti ekonomskim mjerilima. Ono moe ukljuiti kamatu, te gdje
je opravdano i izmaklu dobit.
Po dosadanjoj meunarodnoj praksi, posredna teta se po pravilu ne uzima u obzir, ve samo
stvarno poinjena teta (damnum emergens). Ali da bi se koliko je mogue uklonile posljedice
protupravnog djela, ponekad se dosuuje i izmakla dobit (lucrum cessans). Ukoliko nije
priznata izmakla dobit, moe se odrediti dakamata na dosueni iznos tete tee od vremena
poinjena tete. U ostalim sluajevima kamata se dosuuje samo od vremena donoenja
presude (ili postizanja sporazuma o obeteenju) do isplate nadoknade.
3. Zadovoljtina (satisfakcija) Za nanesenu nematerijalnu tetu i moralnu uvredu
strane drave u prijanje je doba traenje zadovoljtine esto imalo za namjeru da se drava
poinitelj me. prot. djela ponizi.
Nacrt pravila Komisije za meunarodno pravo odreuje da povrijeena drava ima od drave
poinitelja me. prot. djela pravo dobiti zadovoljtinu za tetu, naroito moralnu, prouzroenu
tim aktom, ako bi i mjeri u kojoj je to potrebno, ispravljanje bilo integralno.
Nadalje se predvia da zadovoljtina moe imati jedan ili vie sljedeih oblika:
140

www.nasciturus.com
-

ispriku,

simbolinu nadoknadu,

u sluaju teke povrede prava povrijeene drave (materijalnu) nadoknadu koja

odraava ozbiljnost povrede

u sluaju da me. prot. djelo proizlazi iz tekih prijestupa agenata drave ili iz
kriminalnih djela agenata drave ili privatnih osoba, disciplinske (stegovne) mjerre
protiv odgovornih ili njihovo kanjavanje.

4. Osiguranja ili jamstva da se protupravno djelo nee ponoviti Ona bi trebala

predstavljati progresivni razvoj meunarodnog prava. U Nacrtu se predvia da povrijeena
drava ima pravo, kada tome ima mjesta, da od drave poinitelja me. prot. djela dobije
osiguranja ili jamstva da se taj akt nee ponoviti.
POSTUPAK PO ZAHTJEVIMA GLEDE ODGOVORNOSTI
Povrijeena drava ima pravo neposredno istaknuti dravi poinitelju svoj zahtjev glede
ispravljanja tete koju je ona sama pretrpjela. U sluaju da drava poinitelj ne prihvati
opravdanost tog zahtjeva, time nastaje meudravni spor za ije su rjeavanje u naelu
otvorena sva sredstva mirnog rjeavanja koja predvia meunarodno pravo.
Stranke e taj svoj spor najprije pokuati rijetiti neposrednim pregovorima. Nisu rijetki
sporovi te vrste koji su se nakon kraih ili duljih pregovora uspjeno rijeili. Rezultat
uspjenih pregovora je sklapanje sporazuma izmeu stranaka u sporu. pri tom, naroito kada
se radi o potraivanjima fizikih ili pravnih osoba, ugovoreno obeteenje moe biti globalno,
i manje od stvarno poinjene tete i izmakle dobiti.
Ako ti pregovori u primjerenom roku ne dovedu do rezultata, svaka od stranaka moe glede
tog spora jednostrano pokrenuti postupak mirenja, arbitrae ili sudskog rjeavanja.
PRAVO POVRIJEENE DRAVE NA PROTUMJERE
Ako pregovori o zahtjevu proizalom iz meunarodnog prot. djela ne dovedu do sporazuma ili
se taj meudravni spor konano ne rijei na drugi nain, svaka njegova stranka ima po
opem meunarodnom pravu pravo pribjei dozvoljenim represalijama.
Pod protumjerama se podrazumijevaju neki ini koje povrijeena drava poduzima protiv
drave poinitelja nekog protupravnog djela, s ciljem da se ta drava navede da se podvrgne
svojim obvezama prema povrijeenoj dravi, na nain da okona svoje protupravno
ponaanje, da osigura povrat u prijanje stanje ili da joj da obeteenje ili zadovoljtinu, te da

141

www.nasciturus.com
prui osiguranje ili jamstvo neponavljanja. Protumjere su opravdane sve dok se drava
poinitelj ne podvrgne svojm obvezama.
Prije nego to poduzme protumjere, povrijeena drava duna je dravi poinitelju ponuditi
pregovore. Ali ta obveza ne dira u mogunost povrijeene drave da poduzme privremene
mjere da bi ouvala svoja prava (npr. da zamrzne spornu imovinu u svojim bankama)
Povrijeena drava mora se podvrgnuti svim svojim obvezama na mirno rjeavanje sporova, i
to kako onima koje e predvidjeti budua konvencija o odgovornsti drava, tako i svim
drugim odgovorarajuim obvezama na snazi izmeu povrijeene drave i drave poinitelja.
Ope ogranienje je da protumjere koje povrijeena drava poduzme ne smiju biti izvan svake
srazmjere sa stupnjem teine protupravnog djela i njegova uinka na povrijeenu dravu.
Izriito se propisuju zabranjene protumjere kojima povrijeena drava ne smije pribjegavati.
To su:
1. prijetnja ili upotreba sile zabranjene Poveljom UN-a,
2. ekstremna gospodarska ili politika prisila usmjerena na ugroavanje
teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti drave poinitelja me.
prot. djela,
3. svako ponaanje koje kri nepovredivost diplomatskih i konzularnih
agenata, prostorija, arhiva ili dokumenata,
4. svako ponaanje kojim se derogiraju temeljna prava ovjeka ili
5. svako drugo ponaanje u krenju neke imperativne norme opeg me.
prava.

46. ODGOVORNOST DRAVA ZA MEUNARODNE ZLOINE

Meunarodni zloin ini me. prot. djelo koje proizlazi iz povrede meunarodne obveze od
strane neke drave , koja je toliko bitna za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice
da je njezina povreda priznata zloinom od te zajednice u njezinoj cjelini.
Nacrt pravila nabraja neke meunarodne zloine, te odreuje da neki meunarodni zloin
moe proizai:
1) iz teke povrede neke meunarodne obveze od bitne vanosti za odranje meunarodnog
mira i sigurnosti, poput onih koje zabranjuju agresiju,
2) iz teke povrede neke meunarodne obveze od bitne vanosti za zatitu prava naroda na
samoodreenje, poput onih koje zabranjuju ustanovljenje ili odravanje putem sile
kolinijalne dominacije,

142

www.nasciturus.com
3) iz teke povrede u irokim razmjerima neke meuanrodne obveze od bitne vanosti za
zatitu ljudske osobe, poput onih koje zabranjuju ropstvo, genocid i apartheid,
4) iz teke povrede neke meunarodne obveze od bitne vanosti za odranje i zatitu
ljudskog okolia, poput onih koje zabranjuju masovno oneienje atmosfere i mora.
Meunarodni zloin je stoga samo ono me. prot. djelo koje proizlazi iz krenja obveze erga
omnes, a koje je toliko bitno za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice da je ta
zajednica tu povredu priznala meunarodnim zloinom. Meunarodni zloini razlikuju se od
obinih delikata s obzirom na ozbiljnost posljedica krenja, te na brutalnost i prezir njihovih
poinitelja prema ivotima i dostojanstvu ljudi. Meunarodni zloini naruavaju interese
cjelokupne meunarodne zajednice drava, a gotovo redovito i prava pojedinaca.
Poinjenje meunarodnih zloina povlai po meunarodnom pravu kaznenu odgovornost
pojedinaca, koji u izvrenju nekih od njih veoma esto djeluju i kao agenti svoje drave. S
druge strane, odreenja i kvalifikacije meunarodnih zloina u statutima tribunala nadlenih
za kanjavanje pojedinaca (poput Statuta MKSJ-a), odnose se i na drave. Drava u pitanju
takoer je odgovrna, bilo izravno za poinjenje tih djela, ili zbog toga to ih nije sprijeila. A i
te kvalifikacije zloina su erga omnes, odnose se na sve drave svijeta.
Kada se radi o specifinoj odgovornosti drava za meunarodne zloine, Nacrt pravila
Komisije za me. pravo nije rijeio neke vane dileme. To je posljedica injenice to nikada
nije postojao neki meunarodni kaznenei sud koji bi za takva djela sudio samim dravama.
Svaka drava u svijetu u sluaju poinjenja meunarodnog zloina ima sljedee obveze:
a) da ne prizna kao zakonito stanje koje je zloinom stvoreno,
b) da ne prui pomo ili podrku dravi koja je zloin poinila u odranju stanja koje je
time stvorila,
c) da surauje s drugim dravama u sprovoenju gornjih obveza, te
d) da surauje s drugim dravama u primjeni mjera u svrhu otklanjanja posljedica
zloina.

143

www.nasciturus.com

47. PRAVNA PITANJA MEUNARODNE ZATITE OKOLIA

Pitanje zatite okolia ukljuuje irok krug pitanja a osobito oneienje zraka (atmosfere)
ukljuujui posebno podizanje temperature na Zemlji s uinkom staklenika, te oteenje
ozonskog omotaa oko nje. To nadalje ukljuuje oneienje mora, rijeka i drugih vodenih
tokova, potom nuklearne i druge naroito opasne djelatnosti, kao i ugroavanje opstanka
nekih vrsta ivih bia na Zemlji.
Posljedice zagaenja poinjenog u granicama jedne drave veoma se rijetko ograniavaju
samo na tu dravu. tetne posljedice ire se na podruja susjednih, ali ponekad i veoma
udaljenih drava.
U meunarodnim instrumentima spominje se koncept odrivog razvoja, koji je u jednom
izvjeu neprecizno opisan kao razvoj koji izlazi u susret potrebama sadanjeg narataja a da
ne kompromitira sposobnost buduih narataja u zadovoljavanju njihovih vlastitih potreba.
Neki meunarodni instrumenti proklamiraju kao posebno, pravo svakog ovjeka da ivi u
zdravom okoliu. Ali takvo proklamiranje nema svrhe ako se ne preciziraju dunosti a
pogotovo financijske obveze onih subjekata koji bi ga trebali osigurati na itavom planetu.
Izmeu brojnih pokuaja definiranja oneienja (tj. zagaenja), najsveobuhvatniji je onaj po
kojem je zagaenje neposredno ili posredno unoenje po ovjeku u okoli tvari ili energije
koje rezultira tetnim uincima tolike naravi da ugroava ljudsko zdravlje, oteuje ive
izvore i ekosustav, te umanjuje ljepotu krajolika i druge zakonite upotrebe okolia.
Ne postoji ni neka specijalizirana ustanova UN-a ili druga stalna i univerzalna meuanrodna
organizacija koja bi se sustano bavila zatitom okolia.
Uz brojne diplomatske konferencije o pojedinim pitanjima, 1972. i 1992. odrane su dvije
konferencije UN-a o okoliu, prva u Stockholmu, a druga u Rio de Janeiru. Konferencija
odrana u Stockholmu, utemeljila je Program UN-a o okoliu, s upravljakim vijeem i malim
Tajnitvom koje koordinira sve planove UN-a prua savjete meunarodnim organizacijama,
osigurava suradnju svjetskih znanstvenika i predlae srednjorone i dugorone planove akcije
UN-a.
Zakljuak je da danas postoji obilje meunarodnih instrumenata, ukljuivi i konvencije, koji
na nesustavan nain pokuavaju regulirati sprjeavanje, kontrolu, umanjivanje ili otklanjanje
posljedica zagaenja nekog prostora iz razliitih izvora.
Neke vrste oneienja, poput podizanja temperature na Zemlji s uinkom staklenika i
oteenja ozonskog omotaa, imaju globalne tetne posljedice.. Stoga se one nazivaju

144

www.nasciturus.com
globalnih zagaenjima. Tu je nemogue utvrditi mjesto ili mjesta otkuda oneienje
potie. To stvara nove probleme u pravilima o odgovornsti drava u meunarodnom pravu.
Prvi cilj svih pravnih pravila u toj oblasti je prevencija oneienja, tj. njegovo sprjeavanje,
ili makar stavljanje pod kontrolu i sprjeavanje daljeg uveavanja.
Pitanje odgovornsti za oneienje okolia postavlja se u meunarodnim ugovorima i drugim
instrumentima na dvjema razinama: meunarodna odgovornost drava te paralelno i
kombinirano s njom tzv. graanska (graanskopravna) odgovornost.
Ta druga odgovornost koja je u pravilu stroa od prve, moe biti predviena u zakonodavstvu
neke drave, ili u zakonima donijetima u izvrenju meunarodnih obveza, ali moe biti i
izravno odreena u meunarodnim ugovorima i drugim instrumentima.
Graanska odgovornst nastupa zbog tetnih djelatnosti poduzetnika (operatora) tj. fizike ili
pravne osobe.
Trea razina odgovornosti koja se danas moe apstraktno razmatrati je ona kaznena. Kaznena
odgovornst fizikih ili pravnih osoba za oneienje okolia moe se predvidjeti u
nacionalnim zakonima drava, ali meunarodni instrumenti makar se danas izbjegava da ju se
nametne kao obvezu dravama.
MEUNARODNA ODGOVORNOST DRAVA U ZATITI OKOLIA
Temeljna je dunost svih drava da svaka na svom podruju ne smije djelovati na nain da
nanosi tetu drugim dravama. Kriterij dune panje je u tom pogledu standardno pravilo
osim kada se drukije ne ugovori. l. 194. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. odreuje
da drave trebaju poduzeti potrebne mjere da bi se sprijeilo, umanjilo i kontroliralo
oneienje okolia, upotrebljavajui u te svrhe najprikladnija sredstva kojima raspolau i u
skladu sa svojim mogunostima.
Objektivna odgovornost drava za rizik, koja ukljuuje dunost naknade za svu stvarno
nastalu tetu oteenim osobama, za sada se ugovora samo glede nekih naroito opasnih
djelatnosti..
Ope pozitivno pravo o odgovornosti drava u zatiti okolia kao uvjet nastanka meunarodne
odgovornsti zahtijeva nastanak stvarne tete ili kodljivih posljedica. Uz to je nuno da je
prekoraen izvjestan prag nastale tete, a koji se u nekim ugovorima oznauje time da
poinjena teta mora imati ozbiljne posljedice.
Meunarodna odgovornost drave moe nastupiti neposredno i za tetu na okolitu koju
skrive fizike ili pravne osobe. Osim odgovornosti za tetu proizalu iz djelatnosti njenih

145

www.nasciturus.com
dunosnika, odgovornost drave moe osobito proizai iz djelatnosti operatora tj. poduzentika
na njezinu teritoriju.
Mnogi ugovori nalau dunost drava njihovih stranaka da donose propise o zatiti okolia.
Ako npr. neki ugovor zahtijeva ogranienje emisije tetnih plinova ili drugih tvari, drava e
biti izravno odgovorna za prekoraenje tih ogranienja od strane fizikih i pravnih osoba na
njezinu teritoriju..
Openita je dunost svih drava da uzajamno surauju u toj oblasti. Prva je dunost
uzajamnog obavjetavanja o nastaloj nezgodi. Pravni reimi koji se odnose na zatitu okolia
mogu predviati izmjene izmeu drava planova za sluajeve opasnosti, obvezu drava na
pormatranje rizika ili posljedica oneienja okolia iz nekog izvora, na procjenu tetnih
posljedica neke djelatnosti na okoli, te obvezu na uzajamnu razmjenu podataka.
GRAANSKA ODGOVORNOST (CIVIL LIABILITY) PODUZETNIKA
Ova odgovornost moe nastupiti ak i kada se nr radi o nekom me.. prot. djelu poduzetom u
krenju me. prava. U pravnim reimima o okoliu objektivna odgovornost operatora za rizik
trebala bi biti, a esto i jest, normalan standard. Ti reimi pri tom mogu predviati rauzmne
izuzetke od odgovornosti.
Dunost drava trebala bi biti da osigura da operatori imaju adekvatnu financijsku sposobnost
da plaaju mogue obeteenje koje proizlazi iz te odgovornsti. Drava mogu u te svrhe
ustavnovljavati nacionalne fondove za osiguranje od mogue tete. One mogu preuzeti i
obvezu da plaaju naknadu oteenim osobama za tetu koju nije u stanju platiti sam operator.
Objektivna odgovornst u tom pogledu predviena je najprije u nekim ugovorima o
nuklearnim djelatnostima. Objektivna odgovornst predvia se i za tete nastale oneienjem
mora uljima s brodova. Po Konvenciji o graanskoj odgovornsti za tetu nastalu usljed
oneienja uljima iz 1969. odgovrnost brodovlasnika je objektivna za svu nastalu tetu uz tri
izuzetka: 1.) ako teta nastane uslijed rata ili vie sile, 2.) ako je teta u cijelosti uzrokovana
djelom ili propustom tree osobe s namjerom da poini tetu ili 3.) ako je teta u cijelosti
uzrokovana nemarom ili drugim nedoputenim inom neke drave ili druge vlasti odgovorne
za odranje svjetionika ili drugih navigacijskih pomagala.
GRAANSKA ODGOVORNOST DRAVE
Radi se o djelima koja nisu zabranje meunarodnim pravom a u sluaju kada sama drava ne
djeluje kao operator, tj. poduzetnik (kada nastane teta).

146

www.nasciturus.com

C. MEUNARODNE ORGANIZACIJE
48. POJAM, PRAVO I PODJELA MEUANRODNIH ORGANIZACIJA
POJAM MEUNARODNE ORGANIZACIJE
Meunarodne organizacije predstavljaju institucionaliziran i trajniji oblik suradnje njihovih
drava lanica u izvrenju nekih zajedniki postavljenih ciljeva.
Svaka organizacija ima jedan ili vie stalnih organa. Stalni administrativni organ djeluje
kontinuirano, dok se politiki i drugi izvrni organi mogu sastojati od predstavnika drava
lanica koji se povremeno sastaju. Svaka organizacija ima i jedan plenarni organ
(skuptinu, konferenciju) u kojem su zastupljene sve njezine drave lanice, a koji se sastaje
na redovita i, po potrebi, izvanredna zasjedanja.
Svaka meunarodna vladina organizacija osnovana je meunarodnim ugovorom izmeu
drava. Za razliku od ostalih meunarodnih ugovora, ti su ugovori u isto vrijeme i ustavni akti
za odnosnu meunarodnu organizaciju.
Za rad organizacije u pitanju i za njezine djelatnike taj ugovor je temeljni pravni akt. On
izmeu ostalog propisuje ciljeve i nadlenosti organizacije, nadlenosti, meusobni odnos i
ovlasti njezinih glavnih organa, nain donoenja odluka i njihov pravni domaaj u odnosu na
samu organizaciju, u odnosu na drave lanice, a ponekad i u odnosu na tree drave tj.
nelanice.
Ti ugovori ustavi u isto vrijeme propisuju prava i dunosti drava lanica organizacije u
pitanju i to: u njihovim meusobnim odnosima, u odnosima prema treim dravama, glede
njihova sudjelovanja u radu organa organizacije i dr.
PRAVO MEUNARODNIH ORGANIZACIJA
Svaka meunarodna vladina organizacije djeluje u okviru odreenih pravnih pravila. Skup tih
pravila ini pravo odnosne organizacije koje ima neka posebna obiljeja u odnosu na ope
meunarodno pravo. To pravo je u osnovi pisano i ugovorno.
Pravo neke organizacije ne svodi se jedino na njezin ugoovr ustav, mada je on najvaniji
pravni akt. Ono obuhvaa i ugovore koje sama organizacija sklapa s dravama-lanicama,
ponekad s nelanicama ili s drugim meunarodnim organizacijama s kojima stalno surauje.
Nadalje, to pravo obuhvaa i neke pisane propise koji nisu ugovornog znaaja (poslovnici
stalnih i povremenih organa koje najee oni sami usvajaju) i odluke nadlenih organa (o
primanju novih drava u lanstvo organizacije, o utroku sredstava i sl.).

147

www.nasciturus.com
Pored tih pisanih propisa, pravo svake organizacije dograuje se putem obiajnih pravnih
pravila nastalih u praksi njezinih organa i drava lanica, ali u pravu meunarodnih
organizacija obiajna pravila uvijek imaju supsidijarni znaaj.
Pravo me. organizacija samo po sebi ne obvezuje drave nelanice, niti tree meunarodne
organizacije ukoliko nemaju neke institucionalne ugovorne odnose s organizacijom u pitanju.
Utjecaj ovog prava na razvoj i izmjene opeg meunarodnog prava moe biti znatan, osobito
ako je organizacija u pitanju politiki veoma znaajna, a po prostoru djelovanja univerzalna.
Danas je to Organizacija UN-a.
POVIJESNI RAZVOJ MEUNARODNIH ORGANIZACIJA
Broj meunarodnih organizacija i njihove raznovrsne djelatnosti najbolji su pokazatelj stupnja
razvoja uzajamne suradnje drava u meunarodnih odnosima odreenog vremena.
Prve stalne meunarodne organizacije nastale su u 19. st. To su najprije bile tzv. rijene
komisije. U drugoj polovici 19. st. osnivaju se i tzv. administrativne unije (upravni savezi),
iji su glavni organi bile periodine konferencije drava lanica na diplomatskoj razini.
Nakon I. svjetskog rata na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919. usporedo su stvorene Liga
naroda i Meunarodna organizacija rada Pri koncu II. svjetskog rata dolazi do osnivanja
Organizacije UN-a. Neto prije toga, u oujku 1945, ustanovljena je Arapska liga. Danas
djeluje vie razliitih meuvladinih organizacija nego to ima suverenih drava u svijetu.
PODJELE MEUNARODNIH ORGANIZACIJA
Te podjele mogue je izvriti temeljem 4 usporedna kriterija.
1. Sa stanovita meunarodnog prava najvanija je podjena na vladine (meudravne)
i na nevladine meunarodne organizacije. Tzv. vladine organizacije osnivaju drave i one su
im jedini pravi lanovi.
Nevladine organizacije imaju prostor djelovanja iri od jedne drava, ali njih ne osnivaju, niti
su u njih ulanjene drave. lanovi su im ili ljudi pojedinci iz vie drava, ili srodna tzv.
nacionalne drutva ili udruge pojedinaca iz vie drava.
Neke od nevladinih me. organizacija mogu biti od znatnog politikog znaaja. Meu njima
su Interparlamentrarna unija, Svjetska sindikalna federacija, Meunarodna federacija bivih
boraca i dr. Postoji niz meunarodnih udruga koje okupljaju uenjake i znanstvena drutva
razliitih zemalja od kojih je najugledniji Institut za meunarodno pravo te po lanstvu
masovnije, Svjetsko udruenje za meunarodno pravo.

148

www.nasciturus.com
Samo vladine (meudravne) organizacije mogu biti subjekti meunarodnog prava, tj. mogu
imati sposobnost da budu nosioci meunarodnih prava i dunosti. Od tog su moda izuzetak
Meunarodni komitet Crvenog kria i Liga drutava Crvenog kria kojima su 4 enevske
konvencije o zatiti rtava rata iz 1949, povjerili odreene zadatke i ovlasti u oruanim
sukobima. Ostale nevladine organizacije nisu subjekti me. prava.
2. Po opsegu nadlenosti sve me. organizacije moemo podijeliti na ope i
specijalizirane. Do danas nije stvorena ni jedna me. organizacija koja bi bila nadlena za sva
mogua pitanja meunarodnih odnosa. Pod opim organizacijama nazivamo one koje se bave
politikim, ekonomskim i socijalnim pitanjima, problemima mirnog rjeavanja sporova, i po
potrebi drugim problemima.
Ope su organizacije, dakle, sve one ija nadlenost nije usko specijalizirana. Prije II.
svjetskog rata to je bila Liga naroda. Danas je najbolji primjer takve ope organizacije OUN,
ali i neke regionalne organizacije poput Vijea Europe.
Specijalizirane organizacije su sve one koje su svojim ugovorom-ustavom ovlatene da
djeluju u nekoj uoj, specijaliziranoj oblasti. To su npr. Meunarodna organizacija rada, Me.
organizacija za civilno zrakoplovstvo i dr.
3. Po prostornom vrenju djelatnosti i po lanstvu, postoje univerzalne i regionalne
organizacije. Jo nijedna organizacije u svoje lanstvo nije okupila doslovno sve drave
svijeta, ali se tome najvie pribliila OUN-a. Univerzalnim organizacijama nazivamo ustvari
sve one koje imaju za cilj da okupe sve drave svijeta i koje su, dakle otvorene dravama iz
svih dijelova svijeta. Izmeu ostalih u njih spadaju sve specijalizirane ustanove UN-a.
Regionalne organizacije obuhvaaju ui krug drava. One su pod odreenim uvjetima
otvorene na pristup zemljama iz odreenog regiona ili subregiona. Najtipinije regionalne
organizacije su Organizacja amerikih drava i Organizacija afrikog jedinstva.
Neki pisci razlikuju i treu skupinu organizacije posebno zainteresiranih drava. One su
sve zatvorenog karatktera ali u svom lanstvu obuhvaaju drave iz razliith dijelova svijeta,
tako da ne spadaju niti u univerzalne niti u regionalne organizacije. To su npr. Organizacija
drava izvoznica petroleja (OPEC), te razne organizacije koje okupljaju najvee proizvoae i
najvee potroae odreenih proizvoda, npr. Me. organizacija za kavu i dr.
4. S pravnog stajalita meu najvanijim je podjelama organziacija po stupnju ovlasti i
domaaja odluka koje donose njihovi organi tzv. deliberativne organizacije, koje
koordiniraju uzajamnu suradnju njihovih drava lanica. U njihovim se organima raspravljaju
pitanja koja su na dnevnom redu, usaglaavaju gledita, i nakon toga se veinom glasova
donose zakljuci najee u obliku pravno neobvezujuih preporuka (rezolucija).
149

www.nasciturus.com
Supranacionalne (nadnacionalne) organizacije danas su iznimno rijetke. To je danas
praktino jedino Europska unija nastala ujedinjavanjem triju zajednica: Europske zajednice za
ugljen i elik, Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju
(Euratom). EU nije naddravna organizacija, jer bi tada predstavljala federaciju drava.
Nazivamo je supranacionalnom, jer se u nekim crtama pribliaa klasinoj konfederaciji. Ipak,
ne moemo je svrstati u konfederacije jer meu svojim nadlenostima nema zajedniku
obranu drava lanica.

49. MEUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI

MEUNARODNOG PRAVA
Subjekt meunarodnog prava je svatko tko u meunarodnom pravnom poretku ima pravnu i
djelatnu sposobnost. U elji da bi doli do zakljuka da su me. organizacije ipak
meunarodnopravni subjekti, neki su im pisci olako pridavali naddravne znaajke i onim
organizacijama koje ih nisu imala.
Opa skuptina UN-a je zatraila od Meunarodnog suda u Haagu savjetodavno miljenje o
tome imaju li UN sposobnost isticanja meunarodnog zahtjeva za naknadu tete prema
odgovornoj dravi, poinjene samoj Organizaciji i rtvama. U savjetodavnom miljenju iz
1949. o Naknadi tete pretrpljene u slubi UN.a, meunarodni sud je na to pitanje jednoglasno
potvrdno odgovorio. Subjekti prava u nekom pravnom sustavu nisu neophodno identini
glede njihove naravi ili irine njihovih prava. Razvoj me. prava doveo je u lipnju 1945. do
stvaranja jedne meunarodne organizacije iji su ciljevi i naela izloeni u Povelji UN-a. Da
bi se ti ciljevi postigli nuno je da Organizacija ima meunarodnu osobnost.
Sud je doao do zakljuka da je OUN meunarodna osoba. To nije jednako tvrdnji da je ona
drava, to nikako nije, ili da su njezina pravna osobnost, te prava i dunosti jednake onima
koje ima drava. To znai da je OUN subjekt me. prava, da ima sposobnost biti nosilac
meunarodnih prava i dunosti i da se ima sposobnost koristiti tim pravima istiui
meunarodne zahtjeve.
Iako su me. organizacije subjekti me. prava, one za razliku od drava ne raspolau s
openitom nadlenou. Danas je openito prihvaeno da me. organizacije sklapaju
punopravne me. ugovore s dravama izmeu sebe, a takvi se ugovori ni u emu ne razlikuju
od ugovora kojih su stranke samo drave.
Razvoj me. prava doveo je do stanja da su me. vladine organizacije u pravilu subjekti me.
prava, i one u tom svojstvu djeluju prema dravama nelanicama i drugim organizacijama.

150

www.nasciturus.com

50. PRIVILEGIJI I IMUNITETI MEUNARODNIH ORGANIZACIJA I

NJIHOVIH DJELATNIKA
Osnivanje UN-a i velikog broja drugih me. organizacija doveo je do brojnih propisa o
njihovim privilegijama i imunitetima. Ti su propisi obuhvaeni:
-

u ugovorima ustavima odgovarajuih organizacija, zatim

u posebnim konvencijama koje organizacije sklapaju sa svojim dravama

lanicama, te

u ugovorima izmeu organizacije i drave domaina na podruju koje se zgrade i

uredi organizacije nalaze.

Povelja UN-a propisuje da Organizacija uiva na podruju svakog svog lana privilegije i
imunitete potrebne za postizanje svojih ciljeva.Pored predstavnika lanova UN-a, i slubenici
Organizacije uivaju takoer privilegije i imunitete potrebne za neovisno obavljanje svojih
funkcija u vezi s Organizacijom. Tu se dakle, ne govori o diplomatskim privilegijama i
imunitetima, nego jedino o onima za postizanje ciljeva Organizacije, odnosno za obavljanje
funkcija u vezi s Organizacijom.
Opa skuptina usvojila je 1946. Konvenciju o privilegijama i imunitetima UN-a, koja je
otvorena dravama lanicama na pristup. Na isti nain, Opa je skuptina 1947. usvojila i
Konvenciju o privilegijama i imunitetima specijaliziranih ustanova UN-a. UN su sklopili
posebne sporazume o sjeditima svjetske organizacije s vladama SAD-a, vicarske (koja nije
lanica UN-a) te Austrije. Tim se propisima izmeu ostalog odreuje podruje sjedita,
sloboda pristupa sjeditu osoba koje putuju po problemima u vezi s Organizacijom,
redarstvena zatita i nepovredivost prostora.
Privilegiji i imuniteti svake od organizacija i njezinih djelatnika jo se uvijek temelje na
ugovornim propisima za svaku dravu koja im je stranka.
Privilegiji i imuniteti me. organizacija i njihovih djelatnika u osnovi se razlikuju od
diplomatskih i konzularnih privilegija i imuniteta. Me. organizacije nisu suverene drave,
niti vre teritorijalnu nadlenost. Ti se privilegiji i imuniteti ne mogu zatiti putem
reciprociteta (prema kojem svaka povreda dovodi do recipronog ponaanja povrijeene
drave). Stoga je nuno da su oni zatieni izriitim i preciznim ugovornim propisima s
pojedinim dravama, kako bi svaka mogua povreda bila jasna.

151

www.nasciturus.com
IMUNITETI I PRIVILEGIJI KOJE UIVAJU MEUNARODNE ORGANIZACIJE
Te povlastice moemo podijeliti na
-

imunitete od sudbenosti,

nepovredivost prostorija i arhiva,

fiskalne i valutne privilegije,

slobodu openja, te

pravo izdavanja putnih isprava.

Ugovornim propisima predvia se imunitet organizacija, njihove imovine i sredstava, gdje

god

i kad god se nalazili, od svih vrsta sudskog postupka. Svi ugovori predviaju

nepovredivost prostorija, te arhiva organizacije, ma gdje se nalazili.

Pravo pruanja utoita (azila) odbjeglim osobama u prostorijama organizacijama u nekim se
ugovorima izriito zabranjuje, a drugi ugovori o tome ute. Ali s obzirom da niti jedan od
ugovora izriito ne doputa davanje utoita, ono se oenito moe smatrati zabranjenim
(pravilo).
Fondovi, zlato i devize organizacije izuzeti su od financijske kontrole drave. Imovina,
prihodi i potraivanja organizacija osloboeni su od poreza i carina.
Sloboda openja organizacija najee predvia zabranu cenzure slubenih poruka, pravo
upotrebe kodova, ifre, kurira i i valize u istoj ili slinoj mjeri kao za diplomatske misije.
Veini se organizacija izriito priznaje pravo da svojim djelatnicima i strunjacima koje alje
u druge zemlje izdaju putne isprave.
PRIVILEGIJI I IMUNITETI MEUNARODNIH DJELATNIKA
Povelja UN-a propisuje da u obavljanju svojih dunosti glavni tajnik i osoblje te svjetske
organizacije nee traiti ni primati upute od bilo koje vlade ili bilo koje druge vlasti izvan
Organizacije.
U osiguranju neovisnog poloaja me. djelatnika veoma je vano na njih sprijeiti utjecaj
vlada njihovih vlastitih drava.
Privilegiji i imuniteti me. slubenika openito su ogranieniji u odnosu na one koje uivaju
diplomatski agenti drava. I tu su dole do izraaja posljedice funkcionalne teorije, tj. da se
povlastice priznaju jedino koliko je potrebno za postizanje ciljeva organizacije i za neovisno
obnaanje funkcija u njoj.
Konvencija o privilegijama i imunitetima UN-a osigurava diplomatske imunitete jedino
glavnom tajniku i njegovim pomonicima. Ostalim djelatnicima priznaje se imunitet od
sudbenosti samo glede obavljanja poslova koje su izvrili u slubenom svojstvu.
152

www.nasciturus.com
Meunarodni djelatnici, nadalje, oslobaaju se pristojbi i poreza na plae koje primaju za svoj
rad u meunarodnoj organizaciji. Ali u nekim sluajevima drava domain ne priznaje ta
izuzea glede me. slubenika koji su njezini vlastiti dravljani.
Me. djelatnici se izuzimaju i od obveza graanskih (civilnih) dunosti, od propisa o
useljavanju i formalnosti prijavljivanja stranaca i dr.. U sluaju meunarodnih kriza oni i
lanovi njihovih obitelji uivaju iste olakice radi naputanja zemlje u pitanju, kao i
diplomatski predstavnici.

51. PRETEE I OSNIVANJE UJEDINJENIH NARODA

Najstariji i do danas najvaniji cilj meunarodnog organiziranja bio je i ostao osigruanje
trajnog mira meu dravama sudionicama. Prvi nacrti takvih organizacija nastali su u Europi
u srednjem vijeku, a neki od tih nacrta bili su usmjereni i na suzbijanje ekspanzije neke strane
sile ili religije.
SVETA ALIJANSA
Za stvaranje prvih organizacija drava s uzajamnim pravima i dunostima radi ouvanja datog
status qua-a, i time osiguranja mira meu lanovima, presudni su bili dugotrajni i iscrpljujui
ratovi u svjetskim razmjerama.
Nakon Francuske revolucije 1789. i Napoleonovih osvajanja koje je trajalo etvrt stoljea, na
Bekom kongresu 1815. ustanovljen je savez najveih europskih sila koji je djelovao pod
imenom Svete alijanse. U poetku je taj savez obuhvaao Rusiju, Austriju, Prusku i Britaniju,
a 1818. u svoje je redove primio i poraenu Francusku, koja je tada bila pod dinastijom
Burbona.
To je bio elitistiki savez europskih vladara koji je imao za cilj ouvanje njihovih dinastikih
interesa, tj. socijalni status qou.
LIGA NARODA (1920-1946)
Izbijanjem I. svjet. rata sustav ravnotee snaga pretrpio je neuspjeh. U tijeku tog rata, za koga
se u poetku pretpostavljalo da e kratko trajati, usporedno s porastom ljudskih rtava i
materijalnih gubitaka, rasla je spoznaja o potrebi ustanovljenja trajnije svjetske organizacije
sa stalnim organima u svrhu odranja trajnog mira.
Na Versajskoj mirovnoj konferenciji 1919. dolazi do sklapanja Pakta Lige naroda, iji je tekst
bio uklopljen u Versajski i druge mirovne ugovore s pobijeenim dravama.

153

www.nasciturus.com
Liga naroda bila je prva moderna organizacija. Glavna joj je svrha bilo ouvanje mira u
svijetu. Imala je 3 stalna organa. Skuptina se sastojala od predstavnika svih njezinih drava
lanica. Vijee lige sastojalo se od predstavnika Glavnih saveznikih i udruenih sila iz I.
svjetskog rata te od predstavnika etiriju drugih drava lanica Lige koje je birala Skuptina
na rok koji je ona odreivala. Kasnije se broj nestalnih lanica poveao na 9.
Liga je imala i stalno Tajnitvo sastavljeno od glavnog tajnika, drugih tajniak i ostalog
potrebnog osoblja. Glavnog tajnika imenovalo je Vijee na prijedlog veine u Skuptini.
Sjedite Lige bilo je u enevi.
Uz propise o kolektivnoj sigurnosti, Pakt Lige sadravao je propise o razoruanju, mirnoj
promjeni, o obvezatnoj registraciji i objavljivanju ugovora, o sustavu mandata, o poboljanju
uvjeta rada, o poloaju ena i djece, suzbijanju trgovine drogama, te druge propise o
pozitivnoj suradnji meu dravama.
Umjesto da se ispune oekivanja u potivanju obveza preuzetih Paktom, Ligu su naputale
stalne lanice njezina Vijea nakon to su poduzimale ine agresije (Japan, Italija) ili su se na
njih pripremale (Njemaka).
Liga je formalno bila dokinuta na svojoj posljednjoj Skuptini odranoj u enevi u travnju
1946. i to nakon to je Povelja UN-a ve stupila na snagu. Sva imovina Lige prenijeta je u
vlasnitvo nove Organizacije UN-a.
OSNIVANJE UN-A
Izbijanje II. svjetskog rata napadom Njemake na Poljsku 1. rujna 1939. predstavljalo je
neuspjeh Lige naroda. Osnivanje nove i djelotvornije svjetske organizacije Saveznike su sile
kroz itavo vrijeme tog rata uzimale kao svoju prvenstvenu zadau.
Tako su predstavnici Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a, Sovjetskog Saveza i Kine u
Moskovskoj deklaraciji (01.11.1943.) priznali neophodnost ustanovljenja praktino u
najskorije vrijeme meunarodne organizacije za odranje meunarodnog mira i sigurnosti.
U izvrenju te Deklaracije predstavnici tih velesila sastali su se u Dumbarton Oaksu u SAD-u
u kolovozu i rujnu 1944. gdje su skicirali osnove budue organizacije. Usvojeni prijedlog
predviao je 5 glavnih organa. Opu skuptinu, Vijee sigurnosti, Meunarodni sud, Tajnitvo
te Ekonomsko i socijalno vijee. Starateljsko vijee tada jo nije bilo predvieno. Na
konferenciji Roosvelta, Churchila i Staljina na Jalti u veljai 1945. usvojena je jaltska
formula glede glasovanja u Vijeu sigurnosti.
Konferencija UN-a o meunarodnoj organizaciji odrana je potom u San Franciscu 1945. na
kojoj su predstavnici 50 pozvanih drava osnivaa (iskonski lanovi), na temelju prijanjih
154

www.nasciturus.com
zakljuaka izradili i usvojili cjelovit tekst Povelje UN-a. Meu dravama sudionicama bila je i
Jugoslavija.
Da bi se izjeglo loe iskustvo nesudjelovanja SAD-a u Ligi naroda, Povelja je predvidjela
njezino stupanje na snagu tek nakon polaganja ratifikacija kod drave domaina svih 5 stalnih
lanica budueg Vijea sigurnosti (Kine, Francuske, Sovjetskog Saveza, Ujedinjenjog
Kraljevstva i SAD-a), te veine njezinih ostalih drava potpisnica. Povelja je stupila na snagu
24.10.1945. i taj se dan danas slavi kao Dan UN-a.

52. LANOVI UN-a I POLOAJ DRAVA NELANICA

ISKONSKE I NAKNADNO PRIMLJENE DRAVE LANICE
Iskonske (prvotne) lanice UN-a su sve one drave koje su sudjelovale na osnivakoj
konferenciji u San Franciscu i potom su ratificirale Povelju. Bilo ih je 51. Iskonske lanice su
na temelju svoje suverenosti osnovale tu Organizaciju. One same nisu mogle biti podvrgnute
postupku primanja ali su imale pravo odluivanja o primanju novih drava u lanstvo.
lanovima UN-a mogu postati sve ostale miroljubive drave lanice koje prihvate obveze
sadrane u Povelji i koje su po ocjeni Organizacije sposobne i voljne izvravati te obveze. U
savjetodavnom miljenju iz 1948. o Uvjetima za primanje neke drave u lanstvo UN-a,
Meunarodni sud je zakljuio da ima 5 predvienih uvjeta: 1.) treba biti drava, 2.) biti
miroljubiva, 3.) prihvatiti obveze iz Povelje, 4.) biti sposobna izvravati te obveze, 5.) biti
voljna to uiniti.
Inae nema nikakve druge diskriminacije izmeu iskonskih i naknadno primljenih lanica.
Sve drave lanice imaju prema Povelji jednaka prava i obveze, s tim da 5 stalnih lanica
Vijea sigurnosti imaju i neka posebna prava u odluivanju.
Svaka se drava prima u lanstvo UN-a Odlukom Ope skuptine na preporuku Vijea
sigurnosti. U stvarnosti je Vijee sigurnosti organ koji odluuje o primanju u lanstvo, a Opa
skuptina potom donosi konanu odluku koja je gotovo redovito potvrdna.
Hrvatska, Slovenija i BiH zajedno su primljene u UN 22.5.1992. vicarska nikad nije
zatraila primanje u lanstvo, premda brojni organi UN-a imaju sjedite u enevi. To nije
zatraila ni Drava Vatikanskog Grada koja je u simbiozi sa Svetom Stolicom. Te su drave,
meutim lanice nekih specijaliziranih ustanova UN-a i pozivaju se na konferencije pod
okriljem UN-a.

155

www.nasciturus.com
PRAVA I DUNOSTI LANICA UN-A
Sve drave lanice imaju pravo sudjelovati i glasovati na redovitim i izvanrednim
zasjedanjima Ope skuptine o svim pitanjima koja su na dnevnom redu. One u njoj mogu
birati i biti birane za lanice drugih organa koje ona imenuje. Radi se o nestalnim lanicama
Vijea sigurnosti i o svim lanicama Ekonomskog i socijalnog vijea. U Opoj skuptini one
takoer biraju lanove Meunarodnog suda u Haagu, glavnog tajnika UN-a, te lanove
pomonih organa poput Komisije za meunarodno pravo.
Priznanje nove drave ima deklaratoran, a ne konstitutivan uinak, i nova drava stvarno
postoji ukoliko ima stanovnitvo, teritorij i suverenu vlast. Unato tome, svakoj je novoj
dravi veoma vano da odmah po proglaenju svoje neovisnosti, uz priznanje od drugih
drava, bude primljena i u lanstvo UN-a. Nova drava ne moe odravati normalne
dvostrane odnose s dravom koja joj je uskratila priznanje, a prije primanja u lanstvo UN-a
ona je praktino izolirana u mnogostranim odnosima u meunarodnoj zajednici.
Drave lanice dune su potivati temeljna naela meunarodnog prava (koja su vrsta
imperativnih normi opeg me. prava). Uz to, drave su preuzele i niz posebnih ugovornih
obveza: djelovanje u sluaju prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije, izvravaju odluke
koje Vijee sigurnosti u tim situacijama usvoji u skladu s Poveljom.
Nita u Povelji ne ovlauje UN da se mijeaju u poslove koji po svojoj biti pripadaju pod
unutarnju nadlenost drave, niti ne obvezuje drave lanice da takve poslove podnose na
rjeavanje prema Povelji. Ugovorna je obveza drava lanica da snose svaka svoj dio trokova
UN-a kako ih rasporedi Opa skuptina.
POSEBNI POLOAJ U UN-U STALNIH LANICA VIJEA SIGURNOSTI
U l. 23. Povelje izrijekom je propisano da su stalni lanovi Vijea sigurnosti Kina, Francuska
Savez Sovjetskih Socijalistikih Drava (danas Ruska Federacija), Ujedinjeno Kraljevstvo
Velike Britanije i Sjeverne Irske i SAD. Odluke VS-a o svim pitanjima, osima pitanja
postupka, donose se potvrdnim glasovima devetorice lanova ukljuujui glasove svih stalnih
lanova. To znai da se bez pristanka bilo kojeg stalnog lana ne moe usvojiti niti jedna
odluka u tom organu koji je prvenstveno odgovoran za odravanje meunarodnog mira i
sigurnosti.
Tekst povelje, dakle, predvia jednoglasnost svih 5 stalnih lanova pri donoenju odluka i
preporuka u VS-u. Nikakva se odluka ne moe donijeti ako je neka stalna lanica glasovala
protiv nje, tj. ako je uloila veto. Putem tzv. dvosturukog veta stalna lanica moe sprijeiti
donoenje ak i odluke koja spada u pitanja postupka. Ako ona postavi pitanje o tome je li
156

www.nasciturus.com
neko pitanje proceduralno ili ne, odluka o tome donosi se kao da se radi o sutinskom
(bitnom) pitanju. Meutim, predsjednik VS-a moe odluiti da je neko pitanje proceduralne
naravi ukoliko tu njegovu predsjedniku odluku podri bilo kojih 9 lanova tog organa.
Stalna lanica moe izbjei i dunost da se uzdri od glasovanja u sporovima kojih je stranka.
Posebna prava stalnih lanova VS-a ne mogu se mijenjati ili dokidati bez njihova pristanka.
Izmjene Povelje stupaju na snagu za sve lanove UN-a ka ih 2/3 lanova, ukljuujui sve
stalne lanove VS-a, ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim propisima.
Stalna lanica praktino ne moe biti iskljuena iz Un-a jer za to treba prijedlog VS-a, kojeg
ona tamo moe svojim vetom sprijeiti.
SUSPENZIJA, ISKLJUENJE IZ LANSTVA I POVLAENJE IZ UN-A
Povelja UN-a predvia propise o suspenziji lanskih prava u Organizaciji. lan UN-a koji je
zaostao u plaanju svojih financijskih prinosa Organizaciji za protekle pune 2 godine, gubi
pravo glasa u Opoj skuptini (ali ne i u drugim organima kojih je lan). Ipak, Opa mu
skuptina moe dopustiti da glasuje ako je neplaanje uzrokovano okolnostima koje ne ovise
o njegovoj volji. Radi se o tzv. maloj suspenziji, koja osim prava glasa ne liava odnosnu
dravu da sudjeluje u raspravama u Opoj skuptini.
Opa skuptina moe na preporuku VS-a suspendirati vrenje lanskih prava i povlastica
lanu UN-a protiv kojeg je VS poduzelo preventivnu ili prisilnu akciju. Rije je o tzv. velikoj
suspenziji. Vrenje tih prava moe ponovo uspostaviti samo VS nakon to obustavi takvu
akciju.
Opa skuptina moe na preporuku VS-a iskljuiti iz Organizacije lana UN-a koji uporno
kri naela sadrana u Povelji.
Povelja namjerno ne sadri propise o povlaenju iz lanstva UN-a, da se time ne bi potakla
praksa koja je bila pogubna za Ligu naroda. Ali, povlaenje iz lanstva neke meunarodne
organizacije, pravo je svake drave, osim ako je unaprijed podvrgnuto posebnim uvjetima
propisanima u njenom ugovoru ustavu. Do sada se iz UN-a jedino povukla Indonezija 1965.
ali se vratila sljedee godine.
POLOAJ DRAVA NELANICA PREMA POVELJI UN-A
Povelja predvia pravo drave koja nije lanic UN-a da upozori VS ili Opu skuptinu na
svaki spor kojem je stranka ako za taj spor prihvati obveze o mirnom rjeavanju propisane u
Povelji. Poput drava lanica, takva se drava poziva da sudjeluje bez prava glasa u
raspravljanju tog spora pred VS-om.
157

www.nasciturus.com
Iako je Statut Meunarodnog suda sastavni dio Povelje, Povelja doputa da neka drava
nelanica moe postati strankom Statuta uz uvjete koje za svaki posebni sluaj odredi Opa
skuptina na preporuku VS-a.
Odluke vieja sigurnosti usvojene temeljem glave VII. Povelje (koja predvia djelovanje u
sluaju prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije) pravno ne obvezuju drave nelanice
UN-a. Organizacija osigurava da drave koje nisu lanice UN-a postupaju u skladu s
propisanim naelima koliko je to potrebno za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti.

53. ORGANI UN-a

Povelja predvia 6 glavnih organa UN-a i to: Opu skuptinu, Vijee sigurnosti, Ekonomsko i
socijalno vijee, Starateljsko vijee, Meunarodni sud u Haagu i Tajnitvo.
OPA

SKUPTINA

je jedini plenarni i demokratski organ u kojem su sve drave lanice

zastupljene s najvie po 5 predstavnika. Svaka lanica ima jedan glas. Opa skuptina ima
opu nadlenost. Ona moe raspravljati o svim pitanjima ili predmetima koji ulaze u okvir
Povelje ili se odnose na ovlasti ili funkcije bilo kojeg drugog organa predvienog Poveljom.
O svim tim pitanjima moe davati preporuke drava lanicama i drugim organima UN-a.
Prima i razmatra izvjea ostalih organaUN-a. Ukoliko neko pitanje koje prema Povelji spada
u nadlenost UN-a, nije izrijekom dato u nadlenost nekog drugog organa, za njegovo
razmatranje nadlena je Opa skuptina (supsidijarna nadlenost).
U vrenju te ope nadlenosti, Povelja predvia samo jedno ogranienje. Dok glede nekog
spora ili situacije VS vri funkcije predviene Poveljom, Opa skuptina ne moe davati
nikakve preporuke koje se odnose na taj spor ili situaciju, osim ako VS to od nje zatrai.
Iako ima opu nadlenost o svim pitanjima Opa skuptina donosi rezolucije koje u naelu
imaju domaaj pravno neobvezujuih preporuka. Od toga su izuzetak odluke o raspodjeli
trokova UN-a koje su obvezujue za drave lanice.
Neke rezolucije mogu imati neizravno obvezujui znaaj za sve drave svijeta ako potvruju
naela opeg obiajnog prava ve na snazi, ili ako se naela potvrena u njima naknadno
transformiraju u to pravo. U pravilu, te rezolucije nose naziv deklaracija.
Odluke Ope skuptina o vanim pitanjima, donose se 2/3 veinom lanova koji su prisutni i
glasuju. Uzdravanje od glasovanja i odsutnost predstavnika ne uzimaju se u obzir pri
brojenju. Stoga ponekad 2/3 veina moe biti manjina u odnosu na ukupan broj drava lanica
UN-a. Meu vana pitanja spadaju preporuke koje se odnose na odravanje meunarodnog

158

www.nasciturus.com
mira i sigurnosti, izbor lanova drugih organa UN-a, primanje novih lanova u UN,
suspenzija i iskljuenje lanova, te pitanja prorauna. Odluke o ostalim pitanjima donose se
veinom lanova koji su prisutni i glasuju.
Opa skuptina sastaje se u redovita, izvanredna i u hitna izvanredna zasjedanja. Redovita
zasjedanja sazivaju se svake godine po pravilu u rujnu i po potrebi se produuju u sljedeu
kalendarsku godinu. Izvanredna zasjedanja saziva glavni tajnik na zahtjev VS-a ili veine
lanova UN-a.
Sazivanje hitnih izvanrednih zasjedanja ne predvia Povelja nego rezolucija Ope skuptine
Ujedinjeni za mir, usvojena 1950. Ukoliko uslijed nedostatka jednoglasnosti stalnih
lanova, VS nije u stanju izvravati svoju odgovornost za odravanje meunarodnog mira i
sigurnosti, Opa skuptina mora odmah razmotriti taj problem. U sluaju naruenja mira ili
ina agresije ona moe dravama lanicama preporuiti i upotrebu oruanih snaga. Ukoliko u
to vrijeme Opa skuptina ne zasjeda, moe se sazvati u roku od 24 sata u hitno izvanredno
zasjedanje. Takav zahtjev moe postaviti VS veinom od bilo kojih 9 lanova ili veina
lanova UN-a.
Opa skuptina ustanovila je mnotvo svojih stalnih i ad hoc organa za raznovrsne djelatnosti.
Ona ima 6 glavnih komiteta (odbora) i to:
-

za razoruanje i meunarodnu sigurnost,

za ekonomska i financijska pitanja,

za socijalna, humanitarna i kulturna pitanja,

za posebna politika pitanja i dekolonizaciju,

administrativni i proraunski komitet, te

pravni komitet.

Uz njih djeluju Opi komitet (nadlean za utvrivanje pitanja koja se stavljaju na dnevni red
zasjedanja Ope skuptine), te Komitet za verifikaciju vjerodajnica predstavnika drava
lanica.
Opa skuptina je nadomjestak za svjetski parlament, ali s tim da ne moe donositi zakone.
VIJEE

SIGURNOSTI

ima specijaliziranu i ogranienu nadlenost. VS je neka vrsta izvrnog

organa UN-a koji ima ogranieni broj lanova. Uz 5 stalnih lanova, Opa skuptina bira na
rok od 2 godine jo 10 njegovih nestalnih lanova. Da bi se osigurao kontinuitet u radu, svake
se godine bira polovica od tog broja. VS ima dakle, ukupno 15 lanova.
Ureeno je tako da moe neprestano djelovati i po potrebi se sastajati u svako doba. To danas
nije problem jer sve drave lanice i nelanice imaju svoje stalne misije pri UN-u u New
159

www.nasciturus.com
Yorku i enevi, a mnoge i u Beu. Stoga je gue sazivati i Opu skuptinu u hitna izvanredna
zasjedanja u roku od 24 sata.
Funkcija predsjednika VS mijenja se svakog mjeseca prema abecednom redu svih njegovih
drava lanica. Glavna je nadlenost, i odgovornost, VS-a odravanje meunarodnog mira i
sigurnosti. Ono moe donositi preporuke i obvezujue odluke za sve drave lanice.
VS preporuuje Opoj skuptini primanje, suspenziju i iskljuenje drava i lanstva UN-a, te
imenovanje glavnog tajnika. S Opom skuptinom sudjeluje u paralelnom postupku izbora
sudaca Meunarodnog suda u Haagu.
EKONOMSKO

I SOCIJALNO VIJEE

obavlja znatan dio poslova UN-a u irokom krugu

ekonomskih i socijalnih pitanja na svjetskoj razini. Najvie je cijenjena njegova djelatnost

unapreenja potivanja i odravanja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve.
U oblastima svoje nadlenosti ono moe davati preporuke Opoj skuptini, dravama
lanicama, te zainteresiranim specijaliziranim ustanovama UN-a.
Ekonomsko i socijalno vijee je organ koji koordinira djelatnosti svih specijaliziranih
ustanova UN-a. Preko njega te ustanove sudjeluju u radu UN-a.
Sastoji se od 54 lana koje bira Opa skuptina na razdoblje od 3 godine. Odluke se donose
veinom glasova lanova koji su pristuni i koji glasuju. Njegova zasjedanja odravaju 2 put
godinje, u proljee i na jesen, u enevi.
U vrenju njegovih irokih nadlenosti, Ekonomsko i socijalno vijee osniva stalne odbore,
tzv. funkcionalne komisije (npr. Statistika komisija, Komisija za ljudska prava), te regionalne
komisije.
STARATELJSKO

VIJEE

predvieno je Poveljom radi sprovoenja meunarodnog sustava

starateljstva iz njezine glave XII. Nakon to je posljednje starateljsko podruju Palau na

Pacifiku steklo neovisnost 1994., Starateljsko vijee je mjesed dana kasnije suspendiralo svoje
djelatnosti. Za oekivati je da e pri temeljitoj izmjeni teksta Povelje koja se oekuje, taj
organ biti i formalno dokinut jer je izvrio sve svoje zadae.
MEUNARODNI

SUD U

HAAGU je glavni sudski organ UN-a te ima sjedite u Palai mira u

Haagu. Taj sud je nasljednik Stalnog suda meunarodne pravde kojeg je osnovala Liga naroda
i to 1920. Meunarodni sud osnovan je Poveljom UN-a, a Statut suda sastavni je dio Povelje.

160

www.nasciturus.com
TAJNITVO se sastoji od glavnog tajnika i ptrebnog osoblja. Glavnog tajnika imenuje Opa
skuptina na prijedlog VS-a. On je najvii administrativni dunosnik UN-a ali obavlja i neke
vane politike funkcije.
Bit autoriteta glavnog tajnika lei u l. 99. Povelje, prema kojem on moe upozoriti VS na
svaki predmet koji bi po njegovom miljenju mogao dovesti u opasnost odravanje
meunarodnog mira i sigurnosti.
Glavni tajnik djeluje u osobnom svojstvu na sastancima svih glavnih organa UN-a osim
Meunarodnog suda. On podnosi opoj skuptini godinja izvjea o radu UN-a.

54. PREGLED SPECIJALIZIRANIH USTANOVA

Specijalizirane ustanove su meunarodne organizacije utemeljene ugovorima izmeu drava
koje imaju iroke odgovornosti na ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugim poljima, a
koje su uspostavile odnose s UN-om. Meutim, svaka od njih je poseban subjekt me. prava,a
a po prostoru djelovanja i po lanstvu, sve su univerzalne me. organizacije.
Odnosi s UN-om ustanovljuju se sporazumima koji obino predviaju slanje stalnih izvjea
tih ustanova Ekonomskom i socijalnom vijeu, kao i izmjenu informacija. Predstavnici
specijaliziranih ustanova sudjeluju bez prava glasa u raspravama Ekonomskog i socijalnog
vijea i njegovih komisija.
Specijalizirane ustanove ustanovljene su ugovorima koje su sklopile njihove izvorne drave
lanice. Tim ugovorima ustavima propisane su nadlenosti, lanstvo i organi tih organizacija.
Sustav glasovanja moe biti razliit. U veini specijaliziranih ustanova primjenjuje se naelo
jednakog praa svih drava lanica u njihovom plenarnom organu. Financijske ustanove
zasnivaju glasako pravo svake lanice prema visini kvote koju je uplatila u odnosne
ustanove. Mogue je povlaenje iz lanstva svih tih ustanova jednostranim otkazom uz
otkazni rok od 1 do 2 godine.
Veina specijaliziranih ustanova ima jedan plenarni organ u kojem su zastupljene sve drave
lanice. Taj organ bira svoje izvrno vijee s manjim brojem lanova.
Pregled ustanova:
1. Meunarodna organizacija rada osnovana je na Versajskoj mirovnoj
konferenciji 1919. usporedo s Ligom naroda, sa svrhom da meunarodnim
sporazumima osigura bolje uvjete rada i poloaj radnika svuda u svijetu.
Sjedite je u enevi.
2. Meunarodna organizacija za poljoprivredu i ishranu (FAO)

161

www.nasciturus.com
3. Organizacija UN-a za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO) osnovana
je 1946. u Londonu. Zadae UNESCO-a su pomaganje dravama lanica u
razvitku politike obrazovanja na svim razinama, promicanje meunarodne
suradnje u znanstvenim istraivanjima, poticanje slobodnog protoka ideja i
unaprjeenje irenja kulture i znanja. Pri tom se zalae da narodi i drave
ouvaju kulturne posebnosti i raznovrsnost. Sjedite je u Parizu
4. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO, OMS) takoer je osnovana
1946. Zadae su joj unaprjeenje zdravlja u svijetu putem meunarodne
suradnje zdravstvenih uprava drava lanica i strunih organizacija,
poticanje mjera za iskorjenjivanje epidemija i dr. Sjedite je u enevi.
5. Meunarodne financijske ustanove Svjetska banka za obnovu i razvoj i
Meunarodni monetarni fond proizali su iz Konferencije odrane u
Bretton Woodsu (SAD) 1944, s ciljem ohrabrivanja financijskih ulaganja,
monetarne suradnje i stabilnosti drava lanica i trgovine. Obje su ustanove
u funkcionalnoj vezi. Neka drava ne moe postati lanicom Banke ako
nije lanica Fonda. Tu su jo i Meunarodno udruenje za razvoj i
Meuanrodna financijska korporacija, a sjedite svih tih ustanova je u
Washingtonu, D.C.
6. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) proizala je iz Opeg sporazuma
o tarifama i trgovini (GATT)
7. Meunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO)
8. Meunarodna pomorska organizacija (IMO)
9. Svjetski potanski savez (UPU)
10. Meunarodni savez za telekomunikacije (ITU)
11. Svjetska meteoroloka organizacija (WMO)
12. Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo (WIPO)
13. Meunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA).

162

www.nasciturus.com

55. REGIONALNE ORGANIZACIJE I SPORAZUMI I OSTALE

MEUVLADINE ORGANIZACIJE
Glava VIII. Povelje UN-a regulira regioanalne sporazume. Prema Povelji regionalne ustanove
obuhvaaju sustave mirnog rjeavanja sporova i kolektivnu oruanu akciju njihovih lanica u
vrenju njihova prava na kolektivnu samoobranu.
1. Sjevernoatlantski savez (NATO North Atlantic Treaty Organization) utemeljen je
1949. sa svrhom suzbijanja moguih prijetnji s Istoka. U njegu su se udruili SAD i Kanada s
14 zemalja Zapadne Europe, ukljuivi i Grku i Tursku. Ugovorom su se stranke obvezale na
konsultacije kada god teritorijalna cjelovitost, politika neovisnost ili sigurnost neke od njih
budu ugroene. Savez se sastoji od Vijea NATO-a kao vrhovnog organa u kome su
zastupljene sve drave lanice, te od mnotva civilnih i vojnih odbora koji pokrivaju sve
aspekte sigurnosti.
1991. ustanovljeno je Vijee za suradnju Sjevernog Atlantica (NACC) u okviru kojeg je 1994.
utemeljen program Partnerstva za mir. Partnerstvo za mir usmjereno je na praktina pitanja
obrambene i vojne suradnje.
2. Zapadnoeuropska unija (WEU Western European Union, UEO) osnovana je
Briselskim ugovorom iz 1948. o suradnji u ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj oblasti, te
kolektivnoj samoobrani. Iskonske lanice bile su UK, Francuska, Nizozemska, Belgija i
Luksemburg. Unija je prvobitno bila usmjerena protiv poraene Njemake, ali su nakon
osnivanja NATO-a sljedee godine propisi o obrani uklopljeni u one NATO-a. 1954. Zapadna
Njemaka i Italija pozvane su da pristupe Briselskom ugovoru i tada je stvorena WEU ija je
svrha tada bila neka vrst kontrole naouranja Njemake.
WEU je potom irila svoje lanstvo, ali u sjeni NATO-a do danas nije uspjela zadobiti neku
znaajniju ulogu. U Maastrichtskom ugovoru iz 1992. priznata je kao sastavni dio Europske
unije, a Deklaracija s Maastrichtskog sastanka navela je da e se ona razvijati kao
komponenta obrane EU i kao nain uvrivanja stupa NATO-a.
3. Vijee Europe (Council of Europe) osnovano je 1949. sa irokom lepezom
zadataka. Danas obuhvaa 40 drava lanica, meu kojima je i Hrvatska. Najvaniji su organi
Odbor ministara svih drava lanica, te Parlamentarna skuptina koja se sastoji od
predstavnika nacionalnih parlamenata drava lanica.
Najznaajnija zadaa Vijea Europe je pripremanje i usvajanje konvencija i protokola koji se
podnose dravama lanicama na ratifikaciju ili pristup. Do danas je usvojen veliki broj njih,
ali su najvanije Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. s

163

www.nasciturus.com
protokolima te Europska socijalna povelja iz 1961. Sjedite

VE je u Strasbourgu u

Francuskoj.
4. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD Organization for Economic
Co-operation and Development) ustanovljena je 1960. Danas obuhvaa SAD, Kanadu,
Japan i zemlje Zapadne Europe. Biva Jugoslavija u njoj je imala snaan poloaj pridruenog
lana koji je njezinim raspadom okonan.
OECD odrava i potie ekonomski razvoj svuda u svijetu, ali djeluje kao zatvoreni klub
najrazvijenijih zemalja. Ugovor ustav izrijekom predvia da su ciljevi Organizacije
unaprjeenje politika usmjerenih k dostizanju najveeg odrivog ekonomskog razvoja i
zaposlenosti i k podizanju ivotnog standarda u dravama lanicama, ali i odranju
financijske stabilnosti.
5. Europska unija (Europian Union) je nesumnjivo najznaajnija europska
organizacija. Ona je najrazvijenija i najizgraenija regionalna organizacija stvorena do danas
u svijetu. Sastoji se ustvari od triju povezanih zajednica: Europske zajednice za ugljen i elik
(ustanovljene 1951.), Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku
energiju (obje ustanovljene 1957.). Ona u znatnoj mjeri djeluje kao supranacionalna
organizacija.
Temelj EU lei u daljoj ekonomskoj integraciji, te dugorono i u politikom povezivanju svih
drava lanicua ukoliko to bude mogue. Cilj Unije je stvaranje jedinstvenog trita sa
zajednikim vanjskim carinskim tarifama, te dokidanje unutarnjih tarifa i izvoznih kvota. Ona
potie slobodan protok kapitala i radne snage.
Ugovor o EU potpisan u Maastrichtu 7.2.1992. uveo je znaajne promjene. Ustanovljena je
EU, koja se do tada nazivala Europska zajednica. Institucije EU su prije svega Europski
parlament, Vijee ministara, Komisija i Sud.
Europski parlament ustanovljen je 1957. a danas ima 626 zastupnika. Parlament ima brojne
stalne odbore, a razmatra razliita politika, pravna, ekonomska, socijalna, poljoprivredna i
regionalna pitanja. U mjesenim zasjedanjima sastaje se u Strasbourgu, a u izvanrednim
zasjedanjima i u Bruxellsu.
Vijee ministara sastoji se od 1 predstavnika svake drave lanice, i ono je uvar njihovih
nacionalnih interesa. Ono je najvia politika vlast Unije i donosi konane odluke u veini
zakonodavne djelatnosti, kao i u nekim drugim pitanjima.
Komisija je organ podinjen Vijeu ministara, a pod nadzorom je Parlamenta. Danas broji 20
lanova koji se biraju na temelju strunosti, a djeluju neovisno od svojih drava. Ima sjedite
u Bruxellesu, a odluuje veinom glasova. Komisija sastavlja godinji proraun, a djeluje i
164

www.nasciturus.com
kao trgovaki pregovara u ime itave Unije. Ima izvjesne ovlasti u odluivanju, moe davati
savjetodavna miljenja za drave lanice a ta su miljenja obvezujua za njihove graane i
institucije.
Sud Europskih zajednica sastoji se od 15 sudaca koji se imunuju na obnovljiv od 6 godina.
Sudu u radu pomae 9 prisjednika ija je uloga da na nepristran nain formuliraju motivirane
zakljuke o sporovima time da ne sudjeluju u odluivanju.Pravo koje primjenjuje Sud sastoji
se od ugovora, pravilnika Komisije, prijanjih odluka tog Suda i opih naela prava
zajednikih domaem pravu drava lanica.
6. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS, the Organization for Security
and Co-operation in Europe) nastala je provobitno kao Konferencija o europskoj sigurnosti
i suradnji (KESS), na kojoj e 1975. u Helsinkiju potpisan Zavrni akt. Sudionice su joj sve
drave iz Europe, ukljuivi sve drave sljednice biveg Sovjetskog Saveza, te SAD i Kanadu.
Helsinki zavrni akt formulirao je seriju naela o uzajmnim odnosima izmeu drava
sudionica. Uz naela UN-a, kao posebna naela istaknuta su jo: nepovredivost granica,
teritorijalna cjelovitost drava te potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ukljuujui
slobodu misli, savjesti, vjere i uvjerenja. Iako Zavrni akt nije formalan ugovor nego je
usvojen i potpisan kao politiki dokument, naela sadrana u njemu imaju pravno obvezujui
znaaj. Ostale opsene odredbe Zavrnog akta (od kojih je veina sroena u obliku preporuka)
politiari dijele u 3 korpe. Prvu korpu ine odredbe o sigurnosti u Europi, drugu one o
srudanji drava sudionica u oblastima gospodarstva, znanosti tehnologije i okolia, a treu ona
o humanitarnim pitanjima.
7. Zajednica neovisnih drava
8. Organizacija amerikih drava (Organization of American States)
9. Arapska liga (Liga arapskih drava, League of the Arab States)
10. Organizacija afrikog jedinstva (Organization of African Unity)
11. Udruenje drava jugoistone Azije (ASEAN, the Association of the South East
Asian Nations)
12. Rasputene regionalne organizacije
13. Commonwealth nacija (Commonwealth of Nations) rezultat je osamostaljivanja
teritorija nekadanjeg Britanskog kolonijalnog carstva. Ve su Westministreskim statutom iz
1931. samoupravni dominioni Kanada, Australija, Novi Zeland i Junoafrika Unija stekli
punu neovisnost od UK-a ali su s njim ostali u mnogim vezama.

D. OVJEK U MEUNARODNOM PRAVU

165

www.nasciturus.com

56. OVJEK KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVA

Za razumijevanje meunarodnog prava u njegovoj cjelini vano je pitanje je li ovjek
pojedinac u vlastitom svojstvu (a ne kao pripadnik neke drave ili nesamoupravne teritorijalne
cjeline, ili ak kao pripadnik etnike ili vjerske skupine), izravni nositelj prava i obveza u
meunarodnom pravnom poretku.
Suverena drava je jo uvijek glavni subjekt me. prava. Meuvladine organizacije su
tvorevine drava, pa su one u tom smislu izvedeni subjekti. Ustanici i oslobodilaki pokreti
su prijelazni tj. privremeni subjekti.
Cjelokupno pravo, dakle i meunarodno, svodi se na ureenje odnosa izmeu ljudi. ovjek je
krajnji adresat svakog prava.
Koncept imperativnih normi opeg meuanrodnog prava (jus cogens) Beke konvencije o
pravu ugovora iz 1969., najveim se dijelom odnosi na potivanje i na zatitu ljudske osobe,
kako u miru tako i u oruanom sukobu. Subjekti meunardnog prava ne smiju ih kriti, niti ih
u uzajamnim sporazumima smiju derogirati.
Teka krenja nekih temeljnih prava ovjeka i ljudskih skupina na opstanak, na tjelesni
integritet, slobodu i dostojanstvo kako u miru tako i u oruanom sukobu meunarodna
zajednica je proglasila meunarodnim zloinima.
Poveljom UN-a iz 1945. i Opom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. prihvaeni su
instrumenti, kojima se potie razvoj pravila opeg meunarodnog prava, a odnosni ugovori
predviaju za njihove drave stranke precizne pravne obveze, i tu uz neke mjere meunarodne
kontrole izvrenja.
Oni koji nastoje dokazati da ovjek pojedinac jest subjekt me. prava (ili je na putu da to
postane), smatraju da se ta osobnost moe stupnjevati po intezitetu. Oni pojedinca usporeuju
s drugim izvedenim subjektima i dolaze do zakljuka da je njegov subjektivitet ogranien i
izveden iz subjektiviteta drave.
Ope me. pravo razvija se u pravcu priznavanja pojedincu mnogih ljudskih prava, ali im se
pri tom nameu i mnoge pravne obveze. Meunarodni zloin piratstva na otvorenom moru
moe kazniti svaka drava pa i ona koja nije pretrpjela tetu. A pirati su uvijek pojedinci koji
djeluju u vlastitom svojstvu. Po obiajnom me. pravu razvijenom temeljem ugovora, svaki
pripadnik oruanih snaga podvrgnut je pravnim pravilima koja vrijede u oruanim sukobima a
za njihovo krenje on je izravno odgovoran.

166

www.nasciturus.com
Osim materijalnih prava u uem smislu, koja su predviena u njihovu korist, temeljem nekih
ugovora pojedinci mogu sudjelovati kao stranke pred nekim meunarodnim tijelima protiv
drave, ap i protiv onih kojih su dravljani.
Mogue je zamisliti da bi, u dalekoj budunosti, ovjek mogao postati subjektom me. prava
ukoliko bi itava meunarodna zajednica stekla neke odlike naddravne organizacije (tzv.
superdrave) ili federacije drava u kojoj bi pojedinac dobio neka politika prava. Ali ako bi
se to dogodilo, me. pravo bi izgubilo bitna obiljeja koja danas ima te bi postalo federalno
pravo te svjetske superdrave.

57. DRAVLJANI I STRANCI

POJAM DRAVLJANSTVA
Prema naelu teritorijalne suverenosti (vrhovnitva), pojedinac je pod vlau drava u kojoj
boravi i ima dunost potivanja njenih propisa dok god se u njoj nalazi. Ali kad se nalazi
izvan svoje drave, on je u isto vrijeme i pod vlau te svoje drave (personalna suverenost ili
vrhovnitvo), i duan joj je na vjernost. Zauzvrat on u inozemstvu ima pravo traiti zatitu od
svoje drave. Stoga kad se raspravlja o pitanjima pravnog poloaja pojedinaca bitno je utvrditi
njegovo dravljanstvo.
Dravljanstvo je pravna veza koja neku osobu vezuje za neku dravu. Opa deklaracija o
ljudskim pravima iz 1948. proklamira da svatko ima pravo na dravljanstvo. Svaka drava u
naelu ima pravo svojim ustavom i zakonima odrediti tko ima pravo na njezino dravljanstvo.
Stoga se smatra da pitanja dravljanstva spadaju u unutarnju (iskljuivu) nadlenost drave.
DRAVLJANSTVO STEENO ROENJEM
Veina ljudi stjee neko dravljanstvo roenjem i ne mijenja ga do smrti. Dravljanstvo se
roenjem stjee bilo:
1. roenjem na teritoriju neke drave (jus soli) ili
2. temeljem porijekla nekog od roditelja (jus sanguinis).
DRAVLJANSTVO UDATE ENE
Mnoge su drave u svojim zakonima o dravljanstvu predviale da strana dravljanka
trenutkom udaje ipso facto tj. automatski, stjee dravljanstvo svog supruga i da gubi svoje
prijanje dravljastvo. Nasuprot tome, druge su drave, slijedei politiku jednakosti spolova

167

www.nasciturus.com
izriito predviale u svojim zakonima da samim inom udaje strana dravljanka ne stjee
dravljanstvo supruga.
U novije vrijeme mnoge su drave napustile propise o automatskom stjecanju dravljanstva
ena inom udaje. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979. predvia da
e drave stranke te Konvencije priznati enama jednaka prava kao i mukarcima glede
stjedanja, promjene ili ouvanja dravljanstva supruga.
Zauzvrat, zakoni veine drava danas, predviaju ubrzan i olakan postupak naturalizacije
(priroenja). Tako i Zakon o hrv. dravljanstvu predvia da stranac koji je u braku s hrvatskim
dravljaninom i kojem je odobreno trajno nastanjenje na podruju Hrvatske moe stei
dravljanstvo, iako ne udovoljava niti jednom predvienom uvjetu naturalizacije, osim uvjeta
da se iz njegova ponaanja moe zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u RH i da
prihvaa hrvatsku kulturu.
PRIROENJE (NATURALIZACIJA) I OTPUST IZ DRAVLJANSTVA (EKSPATRIJACIJA)
Naturalizacija u uem smislu je postupak u kojem neka drava po svojoj diskreciji podjeljuje
svoje dravljanstvo nekoj osobi na njezinu zamolbu. Po opem me. pravu stranac nema
pravo na dravljanstvo putem naturalizacije. U naelu drava ima pravo odbiti tu molbu.
Stoga naturalizacija spada u diskrecijsku vlast svake drave i moe

svojim zakonima

predviati razliite uvjete za primanje u svoje dravljanstvo.

Zakon o hrv. dravljanstvu, osim uvjeta potivanja pravnog poretka i obiaja RH, predvia da
osoba koja je podnijela takav zahtjev mora imati navrenih 18 godina, da joj nije oduzeta
poslovna sposobnost, da ima otpust iz stranog dravljanstva ili da podnese dokaz da e otpust
dobiti ako bude primljena u hrv. dravljanstvo, da ima prijavljen boravak na teritoriju RH
najmanje 5 godina te da poznaje hrv. jezik i latinino pismo.
U me. pravu nije prihvaena doktrina o neraskidivoj privrenosti koja bi dravu
sprjeavala da neku osobu otpusti iz svog dravljanstva suprotno njezinoj volji. Zakon o hrv.
dravljastvu ne predvia otpust iz dravljanstva protiv volje pojedinaca. Kao jedinu zapreku
za otpust iz dravljanstva, na Zakon navodi ako se protiv osobe u pitanju u Hrvatskoj vodi
kazneni postupak zbog djela koje se goni po slubenoj dunosti ili ako je u Hrvatskoj osuena
na kaznu zatvora dok tu kaznu ne izdri.
OSOBE BEZ DRAVLJANSTVA I OSOBE S VIE DRAVLJANSTAVA (APATRIDI I POLIPATRIDI)
Razlike u zakonima o dravljanstvu jo su tolike da stvaraju sluajeve apatridije i
polipatridije.
168

www.nasciturus.com
Neke drave s brojnim iseljenitvom ili sa svojim etnikim pripadnicima u susjednim
dravama, svojim zakonima namjerno doputaju stjecanje vlastitog dravljanstva bez obveze
otpusta iz prijanjeg dravljanstva. Ipak, tei je poloaj osoba bez dravljanstva (apatrida) od
onih koji imaju 2 ili vie dravljanstava. Bez dravljanstva mogu ostati brojne osobe koje
naputaju svoju domovinu iz politikih razloga. I druge teritorijalne promjene mogu stvarati
apatride. Pripadnici neke etnike skupine ne ele primiti dravljanstvo na koje jedino imaju
pravo, a drava u kojoj borave odbija im u postupku naturalizacije dati svoje dravljanstvo.
Konvencija o sukobu zakona glede dravljastva iz 1930. predvia neka pravila glede poloaja
osoba s vie dravljanstava. Ta se pravila danas mogu smatrati iskazom opeg obiajnog me.
prava. Svaka od drava koje je ta osoba dravljanin moe je smatrati samo svojim
dravljaninom. Drava ne moe toj osobi pruati diplomatsku zatitu u dravi iji je takoer
dravljanin. U treoj dravi takva e se osoba tretirati kao da ima samo jedno dravljanstvo, i
to u pravilu dravljanstvo drave u kojoj uobiajeno ili uglavnom boravi, ili s kojom je najue
vezana, uzimajui pri tom u obzir okolnosti sluaja.
PRAVNI POLOAJ STRANACA. PRISTUP STRANACA U NEKU DRAVU
Niti jedna drava nema obvezu da prima strance na svoje podruje. Drava moe zabraniti
strancima pristup na svoj teritorij ili ga moe ograniiti uvjetima koje sama propie. S druge
strane, danas gotovo da nema drave koja bi to svoje pravo sprovodila do kraja i u punoj
strogosti, zbog naela reciprociteta.
Mnoge drave doputaju dolazak turista ili studenata na krai rok (najee do 3 mjeseca) bez
formalnosti pa ak i bez ulazne vize. Fiziki, moralno i socijalno nepodobne osobe najee
se iskljuuju.
Stranac koji namjerava putovati u drugu dravu mora imati putovnici izdanu od nadlenog
organa svoje drave, i ako je potrebno, ulaznom vizom koju mu izdaje konzulat drave u koju
putuje. Na temelju putovnice njegoa mu drava moe pruiti dipl. zatitu u dravi u kojoj se
nalazi.
IZGON STRANACA
Poput prava da dopusti ili ne dopusti pristup, svaka drava ima pravo na svom podruju i
ustratiti dalji boravak stranaca kojeg smatra nepoeljnim.
Svaka drava moe svojim propisima predviati kriterije, tj. razloge izgona stranaca ali se to
pravo u njegovoj primjeni ne smije zlouptrebljavati. Drava prognanog stranca, ili onog
kojem je naloeno iseljenje, ima pravo traiti razloge za te mjere. U doba mira stranci mogu
169

www.nasciturus.com
po pravilu biti izgnani iz razloga javnog poretka. U sluaju objavljenog rata svaka zaraena
strana ima pravo prognati sa svog podruja sve graane druge zaraene strane.
Uskrata daljeg boravka stranca nije mjera njegova kanjavanja, nego akt izvrne dravne
vlasti. Izgon se ne bi smio vriti uz povredu dostojanstva izgnane osobe i s nepotrebnom
brutalnou. Treba izbjegavati pritvaranje osobe kada ona to odbija uiniti ili nastoji izbjei
nadzor dravnih organa. Osobi u pitanju daje se razumno vrijeme za naputanje drave i da
sama izabere dravu u koju e otii.
Stranac kojem se uskrati ulazak u neku dravu (na njezinoj granici, u zranoj luci ili u
morskoj luci otvorenoj za me. promet), vraa se u zemlju svog posljednjeg boravita. Ali ako
ga ta drava ne eli primiti, vraa se u svoju domovinu.
PRAVA STRANACA
Kada je stranac primljen na podruje neke drave s pravom neogranineog ili privremenog
boravka, on u toj dravi uiva neka minimalna prava potrebna za privatni ivot. Me. pravo
ne doputa niti jednoj dravi da strancima uskrati prava sklapanja graanskih ugovora
(kontrakata), stjecanja osobnog vlasnitva, sklapanja braka i uivanja obiteljskih prava. Izvan
tih temeljnih prava. drava moe ali i ne mora, strance podvrgnuti nekim ogranienjima radi
zatite svoje nacionalne sigurnosti, javnog poretka ili prava svojih dravljana (npr. glede
zapoljavanja).
Neke drave uskrauju strancim ai pravo na stjecanje nekretnina ili to pravo uvjetuju
reciprocitetom. Obino se strancima uskrauju politika prava, ukljuujui tu birako pravo,
obnaanje javnih funkcija i vrenje politikih djelatnosti.
Unato ogranienjima, osobna sigurnost, sloboda i prava stranca kojem je doputen
neogranien ili privremen boravak, jednako su sveta kao i prava domaih dravljana.
Drava je po me. pravu odgovorna za svaki propust dune panje (due diligence) u zatiti
prava stranaca. Odgovorne osobe drava je duna uhititi i kazniti, a povrijeenom strancu
duna je pruiti mogunost da u sudskom ili drugom postupku naplati tetu.
Stranac ili osoba bez dravljanstva ima pravo da se kao ravnopravna stranka pojavi pred
sudbenim i drugim nadlenim tijelima teritorijalne drave i da tamo dobije pravdu.
Stranac ima pravo i traiti diplomatsku zatitu svoje drave glede svake tete koja je nanesena
njegovoj osobi i imovini u dravi boravka, ali tek nakon to je iscrpio sva raspoloiva domaa
pravna sredstva, a nije postigao pravdu.

170

www.nasciturus.com
EKSPROPRIJACIJA6 IMOVINE STRANACA
Potivanje privatnog vlasnitva i steenih prava stranaca jedno je od naela me. prava.
Privatna se imovina stranih fizikih i pravnih osoba moe eksproprirati samo uz ispunjenje
nekih uvjeta propisanih me. pravom:
-

eksproprijacija je doputena samo u javnom interesu,

ne smije biti diskriminacije glede imovine koja je predmet eksproprijacije niti

njezinih vlasnika (predmet eksproprijacije mora biti odreena vrst imovine bez
obzira na vlasnika)

za ekspropriranu imovinu mora se isplatiti nadoknada.

DUNOSTI STRANACA
Stranac kojem je priznato pravo neogranienog ili povremenog boravka u nekoj dravi
podvrgnut je, poput domaih graana, pravu te drave. On ne moe zahtijevati svoje
izuzimanje od sudbenosti teritorijalne drave.
Od stranca se moe zahtijevati da vre graanske dunosti radi zatite zajednice u kojoj ive,
poput sudjelovanja u mjerama protiv epidemija, poara, prirodnih katastrofa i drugih
opasnosti koje ne proizlaze iz rata.
Stranci se ne smiju uplitati u politiku drave u kojoj borave. Takoer, osim osoba s
diplomatskim poloajem, stranci ne mogu traiti izuzea od plaanja poreza i carina. Drava
ima pravo naplaivati poreze na nekretnine i od stranaca bez prava na stalni boravak. Stranci
sa stalnim ili duljim boravkom potpadaju pod obveze osiguranja i jamevina, poput domaih
graana.
UTOITE (AZIL)
U vrenju svoje suverenosti, svaka drava ima u naelu pravu primiti u svoje podruje kojeg
god eli stranca. Niti jedna drava po me. pravu nije duna odbiti prititi nekog stranca na
svoje podruje, izruiti ga drugoj dravi ili ga izgnati sa svog teritorija, osim u sluaju nekih
ogranienja ili u izvrenju obveza koje je sama preuzela.
Teritorijalna suverenost (vrhovnitvo) drave uvijek ima prevagu nad njenom personalnom
suverenou.
Svaka drava moe podijeliti makar privremeni azil nekom strancu koji je izgnan ili je
pobjegao iz svoje domovine, kao i osobi bez dravljanstva. Pruanje azila je pravo koje
proizlazi iz teritorijalne suverenosti drave. Ono je mriroljubivo i humanitarno djelo koje
6

ekprorijacija ili izvlatenje = oduzimanje stvari iz privatnog vlasnitva

171

www.nasciturus.com
druge drave ne bi smjele smatrati neprijaznim inom.. U naelu se obinim zloincima ne
prua utoite. Pravo pruanja azila u praksi se sve vie ograniuje brojnim ugovorima o
izruenju (ekstradiciji), te nekim pravilima utivosti.
Pravo svake drave da prua utoite politikim bjeguncima, bilo da su stranci ili osobe bez
dravljanstva, nije kao takvo nikad bilo pod sumnjom, niti se osporavalo. Meutim, samo
meunarodno pravo ne garantira pojedincima nikakvo pravo na azil, tj. pravo da ga pod
odreenim uvjetima uvijek dobiju ako ga zatrae.
POLOAJ IZBJEGLICA I OSOBA BEZ DRAVLJANSTVA
Izbjegliki problem, koji je postao masovan nakon I. svjet. rata, nakon II. svjet. rata postaje
sve akutniji i dobija ogromne razmjere.
U sklopu UN-a od poetka 1951. djeluje Ured visokog povjerenika (komesara) za izbjeglice
(UNHCR) sa sjeditem u enevi. Danas je izmeu velikog broja drava, na snazi Konvencija
o poloaju izbjeglica iz 1951. i Protokol koji se odnosi na poloaj izbjeglica iz 1967.
Konvencija o poloaju osoba bez dravljanstva usvojena je 1954.
Izbjeglica je svaka osoba koja se zbog utemeljenog straha od progona zbog svoje rase,
vjeroispovjedi, nacionalne pripadnosti ili pripadnosti nekoj drutvenoj skupini ili zbog
politikog miljenja, nae izvan zemlje ije ima dravljanstvo i koja ne eli, ili zbog tog
straha, nee traiti zatitu te drave.
Naprotiv, osoba bez dravljanstva (apatrid) je osoba koju primjenom svojih zakona niti jedna
drava ne smatra svojim pripadnikom.
Prema navedenim konvencijama, pravo na zatitu nemaju osobe koje su poinile zloine
protiv mira, ratne zloine ili zloine protiv ovjenosti, one koje su izvan drave koja ih je
primila prethodno poinile obine zloine teke naravi, te osobe krive za djelatnosti suprotne
ciljevima i naelima UN-a.
U dravi koja im je pruila privremeno ili stalno utoite, izbjeglice i apatridi imaju
odgovarajua prava i dunosti. Njihova je dunost da potuju zakone i propise, kao i mjere za
zatitu javnog poretka drave u kojoj se nalaze.
Izbjeglicama i apatridima mora se pruiti jednaka zatita kao i vlastitim graanima glede
industrijskog i intelektualnog vlasnitva, mejre racioniranog snabdjevanja namirnicama,
onsovnog obrazovanja, javne pomoi, radnog i socijalnog zakonodavsta te poreznih tereta.
Drava boravka duna im je osigurati makar jednak tretman s ostalim strancima glede
stjecanja pokretne i nepokretne imovine, sklapanja ugovora o iznajmljivanju i dr. ugovora o
vlasnitvu, prava bavljenja poljoprivredom, obrnitvom i trgovinom na vlastiti raun i dr.
172

www.nasciturus.com

POJAM EKSTRADICIJE
Pod pojmom ekstradicije podrazumijeva se formalno izruenje neke osobe od jedne drave
drugoj koja ga je zatraila, radi suenja i kanjavanja. Ekstradicija bjegunca nikad nije postala
obvezom drave po opem me. pravu.
U praksi se veinom vri primjenom dvostranih ugovora kojih je sklopljen znatan broj.
Openito se smatra prihvaenim da drava kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju ne smije,
osim uz odobrenje drave koja je osobu izruila, suditi joj za druge zloine osim za one koje
je izruena. To naelo specijalnosti predvia se u ugovorima o ekstradiciji ali se potuje ak i
kada nije izriito propisano.
OSOBE PODLONE EKSTRDICIJI I ZLOINI KOJI PODLIJEU IZRUENJU
Ujednaena je praksa da drava kojoj je zahtjev za ekstradiciju upuen izruuje dravi koja tu
ekstradiciju trai, graane te drave ili one treih drava. U mnogim dvostranim ugovorima
koji su danas na snazi predvia se da ne izruuju vlastiti dravljani. Pri tom, ako drava ne
izrui vlastitog dravljanina, ima mu obvezu suditi za zloin za koji je optuen, ukoliko se
ispune neki predvieni uvjeti.
Kao uvjet ekstradicije mnogi ugovori predviaju da djelo za koje je bjegunac optuen mora
biti kazneno prema zakonima obiju drava tje. one koja trai izruenje i one u kojoj se
bjegunac nalazi.
Drava moe odbiti zahtjev za ekstradiciju osobe koja je zloin poinila u cjelosti ili
djelomino na njezinu teritoriju. Ako se izruenje trai za neko djelo koje nije poinjeno na
podruju drave koja ga trai, zahtjev za ekstradiciju se moe odbiti ako djelo u pitanju neije
predvieno kao zloin u zakonu drave u kojoj se bjegunac nalazi. Ekstradicija se ne
odobrava nakon to je u dravi u kojoj se bjegunac nalazi, za odnosno djelo ve izreena
konana presuda. Radi se o proc. pravilu ne bis in idem, po kojem se niti jednoj osobi ne
moe dva put suditi za isto djelo. Ono se moe smatrati opim naelom prava.
Zahtjev za ekstradiciju upuuje se diplomatskim putem nadlenim vlastima drave u kojoj se
bjegunac nalazi. U veini drava konanu odluku o ekstradiciji donisi sudbena vlast a ako se
zahtjev odobri, izruenje obavlja izvrna vlast.

58. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA

Zatita ljudskih prava prema obiajnom meunarodnom pravu

173

www.nasciturus.com
Ovdje treba naglasiti da se svaka zamisao prirodnog i objektivnog prava, pa ak i one o
temeljnim, neotuivim, i prirodnim pravima svakog ljudskog bia, mora na kraju potvrditi ili
opovrgnuti u onome to u odreenom povijesnom razdoblju predstavlja pozitivno pravo.
Takva pravila gotovo da i nemaju vrijednost ako se nisu transformirale u ono to nazivamo
corpus juris gentium.
Povelja UN-a iz 1945. ne predvia odreene obveze za njezine drave lanice o zatiti
ljudskih prava, ali ona tu zatitu formulira meu ciljevima Organizacije. Povelja odreuje da
je jedan oc ciljeva UN-a ostvariti meunarodnu suradnju razvijanjem i poticanjem potivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve bez razlike glede rase, spola, jezika ili
vjeroispovjedi.
Krajem 1994. ustanovljen je Ured Visokog povjerenika za ljudska prava koji djeluje uz
podrku Centra UN-a za ljudska prava u enevi.
10.12.1948. Opa skuptina UN-a usvojila je Opu deklaraciju o ljudskim pravima u kojoj su
uz graanska i politika prava, definirana i neka ekonomska, socijalna i kulturna prava. Ta
povijesna rezolucija usvojena je jednoglasno uz 8 suzdranih glasova (socijalistike zemlje
ukljuivi i Jugoslaviju, zatim Saudijska Arabija i Juna Afrika).
Radi se o katalogu neotuivih prava svakog pojedinca i to:
1. prava na ivot, slobodu i sigurnost,
2. priznanje svakog kao osobe pred zakonom,
3. jednakost svih pred zakonom,
4. posebna jamstva u kaznenom postupku poput potenog i javnog suenja,
pretpostavke nevinosti i zabrane kanjavanja primjenom ex post facto
zakona
5. sloboda kretanja u dravi, njezino naputanje i vraanje u nju,
6. utoite (azil),
7. dravljanstvo,
8. pravo na vlasnitvo,
9. slobode misli, savjesti, vjeroispovjedi i izraavanja, mirnog okupljanja i
udruivanja,
10. socijalno osiguranje,
11. rad uz pravine i povoljne uvjete, i udruivanje u sindikate radi zatite
vlastitih interesa,
12. prikladan ivotni standard i obrazovanje i

174

www.nasciturus.com
13. pravo slobodnog sudjelovanja u kulturnom ivotu zajednice, uivanja u
umjetnosti i sudjelovanja u znanstvenom napretku i njegovim koristima.
Postupno je Opa deklaracija zadobila sveopu podrku kao instrument koji definira obiajna
pravna pravila o ljudskim pravima, ili ona koja su na putu da to postanu.
Nakon, Ope deklaracije, 1966. usvojena su 2 ugovorna instrumenta: Meunarodni pakt o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te Meunarodni pakt o graanskim i politikim
pravima. Time su te deklaracije poticale razvoj opeg obiajnog prava, i to daje osnove za
tvrdnju da prava formulirana u njima pravno obvezuju i drave koje ne postanu strankama
odgovarajuih ugovora.
Pravila jus cogens moemo svrstati u nekoliko skupina.
1. U prvu skupinu spadaju neka temeljna prava svakog ovjeka na ivot, tjelesni integritet,
slobodu i dostojanstvo, ije je krenje itava meunarodna zajednica priznala me. zloinom.
Za njih su odgovorne drave ali kaznenu odgovornost po me. pravu neposredno snose i
pojednici.
2. Na drugom mjestu je sloboda od diskriminacije ljudi po bilo kakvoj osnovi koju zabranjuju
odgovarajui me. instrumenti. Dunost je svake drave, ne samo da se sama uzdri od mjera
diskriminacije i da ne donosi zakone s tim posljedicama, nego i da sprijei svoje organe, te
neovlatene pojedince ili skupine ljudi da je vre. Diskriminacija uvijek ima nehumane i
dalekosene posljedice te neizbjeno proizvodi masovna i sustavna krenja ljudskih prava.
3. U treu skupinu, meu pravilima jus cogens spadaju ona graanska i politika prava svakog
pojedinca koja se prema konvencijama na snazi ni pok kojim okolnostima ne smiju derogirati.
Sa stajalita opeg me. prava najvaniji je l. 4. Meunarodnog pakta o gra. i politikim
pravima iz 1966., koji predvia da se u doba izvanredne javne opasnosti koja ugroava
opstanak naroda ije je postojanje slubeno proglaeno mogu privremeno derogirati neke
obveze iz Pakta. Meutim, ni tada se ne mogu derogirati pravo na ivot, iz izuzetak izricanja
smrtne kazne za najtee zloine u sudskom postupku, zatim zabranjeno je muenje ili
okrutnog ili neovjenog postupanja, ropstvo, trgovina robljem i ropstvo slinih oblika,
uhienje jedino zbog neizvrenja ugovorne obveze, zatim pravo svakog na pravnu osobnost te
sloboda misli, savjesti i vjeroispovjedi.
4. Uz ova prava i slobode pojedinaca u jus cogens u smislu l. 53., 64. i 71. Beke konvencije
o pravu ugovora spadaju i jo neka. Ona se smiju derogirati u sluajevima izvanredne javne
opasnosti poput rata, za kratko vrijeme dok ta opasnost traje i mjeri koju ona nalae. Ali
njihovo teko, masovno i sustavno krenje od strane vlasti na dulji rok takoer predstavlja
teko krenje meunarodnog prava.
175

www.nasciturus.com
Tu prema Me. paktu o graanskim i politikim pravima treba uvrstiti i pravo svakog
pojedinca na slobodu i osobnu sigurnost i slobodu od samovoljnog uhienja ili dranja u
pritvoru, pravo osoba lienih slobode i na izdravnju kazne na ovjeno postupanje te
jednakost svih pred sudovima, pravo na poteno i javno suenje i pretpostavka nevinosti.
5. U sljedeoj skupini su neka imperativna pravila o slobodama i pravima pojedinaca, koja
sasvim ne odgovaraju odreenju jus cogens prema Bekoj konvenciji iz 1969. Te slobode i
prava podlona su izvjesnim ogranienjima koja moe propisati dravna vlast i to zbog
potivanja prava i ugleda drugih, za zatitu dravne sigurnosti ili javnog poretka ili javnog
zdravlja ili morala.
U tom smislu Me. pakt o gra. i pol. pravima meu ostalim proklamira slobodu kretanja na
podruju vlastite drave, slobodu njezina naputanja i vraanja u nju, slobodu izraavanja
vlastitih miljneja uz zakonska ogranienja koja dravna vlast moe propisati, slobodu od
mijeanja u privatni ivot i slobodu stupanja u brak..
6. U sljedeu skupinu spada veina ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava koja su u Me.
paktima iz1966., te u drugim instrumentima te naravi, veinom formulirana kao neki daleki
ciljevi kojima treba teiti. Mjera njihova potivanja i sudske zatite ne ovisi u prvom redu o
volji dravne vlasti, nego o sposobnosti drave da ih ostvari.
Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima proklamira pravo na rad,
pravo svakog da uiva pravedne i povoljne uvjete rada, pravo svakog na socijalnu sigurnost,
zatitu i pomo obitelji, pravo svakog da sudjeluje u kulturnom ivotu, da se koristi
znanstvenim napretkom, autorskim pravima i sl.
7. Neki pisci raspravljaju i o tzv. ljudskim pravima tree generacije. Prema tom pristupu,
graanska i politika prava spadaju u prava prve generacije, a ona ekonomska, socijalna i
kulturna u prava druge generacije.
U prava tree generacije spadala bi pravo na mir, pravo na ekonomski razvoj, pravo na zdrav
okoli i sl. koja se kao takva spominju u nekim rezolucijama Ope skuptine UN-a i u drugim
me. instrumentima.

Obveze drava iz meunarodnih konvencija o ljudskim pravima

Kada se radi o ugovornim obvezama glede potivanja i zatite prava i sloboda ovjeka, za
svaku je dravu vano pojedinano utvrditi sve konvencije kojih je ona stranka, s moguim
176

www.nasciturus.com
rezervama koje je uloila. Temeljem tih konvencija svaka od tih drava stekla je odgovarajua
prava, ali je i preuzela mnogobrojne ugovorne obveze. Meu tim obvezama moe biti
podnoenje periodinih izvjea meunarodnim tijelima o izvrenju tih konvencija te
priznanje prava pojedincima s njezina podruja da pod odreenim uvjetima podnose pritube
neposredno me. tijelima kada smatraju da su im prava iz konvencija prekrena.
Kronoloki pristup nekih meunarodnih ugovora o zatiti ljudskih prava kojima je Hrvatska
stranka temeljem notifikacije o sukcesiji ili temeljem pristupa:
a) Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.
b) Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950.
c) Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966.
d) Konvencija o nezastarijevanju ratnih zloina i zloina pritiv ovjenosti iz 1968.
e) Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije prema enama iz 1979.
f) Konvencija o sprjeavanju muenja ili neljudskog ili poniavajueg postupanja ili
kanjavanja iz 1985.
g) Konvencija o pravima djeteta iz 1989.
Ustav Meunarodne organizacije rada, 1919. a potom i brojne konvencije, obvezuju njihove
drave stranke da tijelima nepristranih strunjaka podnese periodina izvjea o mjerama koje
su poduzele u potivanju prava zatienih osoba iz tih konvencija (mjere osiguranja
izvrenja).
U skladu s ugovornim obvezma Hrvatske, pojedinci mogu podnositi svoje pritube
Europskom sudu za ljudska prava sa sjeditem u Strasbourgu, i Odboru za ljudska prava
osnovanom temeljem Me. pakta o gra. i pol. pravima sa sjeditem u enevi
Postupak pred Europskim sudom za ljudska prava tubu pred Europskim sudom
moe podnijeti pojedinac koji smatra da je rtva povrede prava predvienih Konvencijom ili
protokolima od neke drave stranke. Ta osoba moe biti dravljanin drave koju tui, ali
takoer i stranac ili osoba bez dravljanstva pod uvjetom da u tuenoj dravi ne uiva
diplomatski ili neki drugi imunitet. U svojstvu tuitelja mogu se pojaviti i nevladina
organizacija (NGO) ili skupina graana.
Tuba se podnosi Glavnom tajniku Vijea Europe u Strasbourgu obinim pismom za koje nisu
predviene formalnosti niti bilo kakve pristojbe. Tuba mora biti sastavljena na jednom od
slubenih jezika Suda francuskom ili engleskom. Dokumenti koji se prilau moraju biti
snabjedeveni prijevodom na neki od tih jezika. Predsjednik Suda moe ovlastiti stranku ili
njezina zastupnika da se slui i nekim drugim jezikom. Postupak pred Sudom je besplatan.
Sud e usvojiti tubu ako se ispune sljedei strogi uvjeti:
177

www.nasciturus.com
-

Navedenu povredu prava iz Europske konvencije ili protokola mora poiniti javna
vlast tuene drave (a ne privatne osobe).

Dogaaji koji ine povredu prava tuitelja moraju se zbiti nakon to Konvencija
stupi na snagu za tuenu dravu. Stoga se i Hrvatsku moe tuiti Sudu samo za
krenja prava koja Konvencija titi poevi od 5.11.1997.

Tuba se mora odnositi na povredu nekog prava navedenog u Europskij konvenciji

li u Protokolima br. 1, 4, 6 ili 7 te u granicama tih propisa.

Tuitelj mora biti sam i osobno rtva povrede prava.

Prije nego to uputi tubu Sudu, tuitelj mora iscrpiti sva raspoloiva pravna
sredstva predviena pravom tuene drave, sve do konane presude ili odluke
najvieg organa protiv koje nema priziva.

Tuba Europskom sudu mora se podnijeti najkasnije 6 mjeseci po konanoj

presudi ili odluci protiv koje nema priziva.

Tuba ne smije biti anonimna.

Ukoliko je tuba odbijena, ne moe se podnositi nova tuba o istom predmetu,

osim ukloko sadri nove podatke.

Tuba ne smije prethodno ve biti podnijeta nekom drugom meunarodnom

postupku istrage ili rjeavanja (naelo zabrane litispendencije).

Sud ima broj sudaca koji odgovara broju drava stranaka Konvencije, odluuje u odborima od
3 suca, u vijeima od 7 sudaca te u Velikom vijeu od 17 sudaca.
Odbor od 3 suca prethodno ispituje dopustivost tube. Ako odbor proglasi tubu dopustivom,
tuba se prosljeuje na razmatranje Vijeu od 7 sudaca. Vijee moe dubu proglasiti
nedopustivom ili e se upustiti u istraivanje njenih navoda. Ako utvrdi prima facie krenje
nekih propisa Europske konnvencije ili nekog protokola, ono e tubu razmotriti s
predstavnicima tuitelja i tuene drave, pri emu se moe poduzeti dalja istraga.
U sluaju da konano utvrdi krenje, Vijee e pokuati postii nagodbu izmeu tuitelja i
tuene drave. Ako u tome ne uspije ili ako unutarnje pravo drave ne doputa potpuno
obeteenje, Vijee u svojoj presudi moe odrediti iznos pravinog obeteenja tuitelja.
Protiv presude Vijea svaka od stranaka moe u roku od 3 mjeseca podnijeti albu Velikom
vijeu od 17 sudaca. albu prvo razmatra tijelo od 5 sudaca Velikog vijea. Ako odobri albu,
Veliko vijee izrie konanu presudu.
Pritube odboru za ljudska prava S obzirom da je Hrvatska 1995. pristupila
Fakultativnom protokolu iz 1966. uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz

178

www.nasciturus.com
iste godine, pojedinci pod jurisdikcijom Hrvatske imaju pravo da njihove pritube razmatra i
Odbor za ljudska prava u enevi.
Tuba se naslovljuje Tajnitvu UN-a (Odjel za ljudska prava) u enevi. Moe biti sastavljene
na bilo kojem jeziku.
Uvjeti za tubu Odboru za ljudska prava u osnovi su slini onima iz Europske konvencije.
Dakle, tubu ne mora biti sastavjena u nekom strogom obliku i za nju nije potrebno plaanje
nikakvih pristojbi. Tuba se mora odnositi na povredu nekog prava navedenog u tekstu
Meunarodnog pakta o gra. i pol. pravima i u granicama njegoovog teksta. Prava iz Pakta
slina su pravima iz Europske konvencije ali u pojedinostima i u domaaju propisa ima nekih
razlika.
Nuno je da je krenje nekog od tih prava prouzroio organ javne vlasti tuene drave.
Tuitelj takoer ora osobno biti rtvom povrede tih prava. Prije nego to se obrati Odboru
mora prethodno iscrpiti sva rasploiva pravna sredstva po pravu drave koju namjerava tuiti.
Samo pojedinac pod jurisdikcijom tuene drave i kojem je osobno nanesena teta ima pavo
obratiti se Odboru za prava ovjeka. Dakle, to pravo po Fakultativnom protokolu ne uivaju
skupine ljudi, niti nevladine organizacije. Tuba se moe odnositi i na prijanje povrede a ne
samo na one koje se nastale nakon stupanja Protokola na snagu. Rok za tubu nije izriito
odreen.
U svom godinjem izvjeu koje Odbor podnosi Opoj skuptini UN-a putem Ekonomskog i
socijalnog vijea, moe ukljuiti podatak da je neka drava stranka Protokola odbila tuitelju
ispraviti nepravdu nastalu krenjem njegova prava predvienog Meunarodnim paktom o
gra. i pol. pravima. To je nain moralne osude takve drave i na taj nain s takvim krenjem i
odbijanjem da se ispravi nepravda upoznaje meunarodnu javnost.

59. MEUNARODNA ZATITA MANJINA

179

www.nasciturus.com
Zanimanje za manjinsku zatitu u Europi veoma je naraslo tek u vremenu raspada
socijalistikog sustava, kada je narasla tenja za emancipacijom bivih federalnih jedinica u
Jugoslaviji, SSSR-u i eko-Slovakoj. Ta promjena stavova o vanosti manjinskog pitanja
moe se najbolje pratiti u dokumentima KESS-a koji se od 1995. naziva OESS.
Najopirniji dokument u kojem se definira sadraj manjinskih prava kao dio univerzalno
priznatih ljudskih prava je Dokument sa sastanka u Kopenhagenu o ljudskoj dimnziji KESS-a
iz lipnja 1990. KESS se nastavio sustavno baviti pitanjem zatite etnikih skupina te je 1994.
u Europi ustanovljena dunost Visokog povjerenika za nacionalne manjine, prva te vrste u
svijetu. Od Dokumenta iz Kopenhagena, za opi obiajni proces od veeg je znaaja
Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezinim
manjinama, koju je 1993. usvojila Opa skuptina UN-a.
Pravila opeg i regionalnog meunarodnog prava o manjinskoj zatiti
Postoji vie razliitih definicija manjina. Prema Capotortiju, manjina je skupina brojano
manja od ostatka puanstva neke drave, u nedominantnom poloaju, pripadnici koje koji su
graani te drave imaju etnike, vjerske ili jezine znaajke razliite od znaajki ostatka
puanstva, i makar imlicitno iskazuju osjeaj (uzajamne) solidarnosti usmjeren k ouvanju
svoje kulture, tradicije, vjere ili jezika.
Cilje svake manjinske zatite morao bi najprije biti potpuna ravnopravnost pripadnika manjina
u odnosu na ostatak puanstva, dakle njihova nediskriminacija, te potom posebna prava,
institucije i druge pogodnosti potrebne za ouvanje njihovih posebnosti.
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima odreuje da se u dravama gdje postoje
etnike, vjerske ili jezine manjine ne smije osobama koje pripadaju takvim manjinama
uskratiti pravo da zajedno s ostalim lanovima svoje skupine, imaju vlastiti kulturni ivot, da
ispovijedaju i odravaju svoju vlastitu vjeru ili da se slue svojim vlastitim jezikom.
Od 1990. godine regionalni razvoj pravila o zatiti manjina u okviru europskih institucija
neusporedivo je bri i djelotvorniji od onog na svjetskoj razini.
U krilu Vijea Europe usvojena su 2 veoma vana ugovora o manjinskoj zatiti: Europska
povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima iz 1992. te Okvirna konvencija za zatitu
nacionalnih manjina iz 1995.
Hrvatska je kao europska drava preuzela ugovorne obveze iz Meunarodnog pakta o gra. i
pol. pravima, kao i iz dvaju ugovora Vijea Europe. Uz to, Ustavni zakon o ljudskim pravima
i slobodama i o pravima etnikih i nacionalnih zajednica ili manjina, uz manjinska prava

180

www.nasciturus.com
koja sam razrauje, u l. 1 sadri obvezu na njihovo potivanje i zatitu u skladu, izmeu
ostalog, Dokumentom s kopenhakog sastanka KESS-a.
Mogu dalji razvoj pravila o manjinskoj zatiti
Razvoj pravila o manjinskoj zatiti moe se oekivati u 21. stoljeu i to zasnovan na nekim
prirodnim pravilima svih etnikih, vjerskih i jezinih skupina i osoba koje im pripadaju, iako
taj razvoj mogu veoma usporiti neki novi svjetski sukobi.
Neka manjinska prava koja su se ve afirmirala makar na normativnoj razini:
1. Prvo i najtemeljnije pravo svih skupina i njihovih pripadnika koji su
graani odnosne drave, je njihovo pravo na opstanak,
2. pravo svih skupina i njihovih pripadnika na jednakost ravnopravnost
pripadnika manjina u odnosu na ostatak puanstva postie se ako oni pod
jednakim uvjetima uivaju sva ljudska prava prema me. pravu kao i sva
ona prava koja predviaju ustav i zakoni drave iji su graani,
3. pravo na odgovarajuu zastupljnost svih skupina u politikom odluivanju,
4. pravo na slobodnu upotrebu jezika u privatne i javne svrhe u veini
drava osigurava se da okrivljena osoba u kaznenom postupku moe
koristiti svoj jezik ili jezik koji razumije. Na podrujima na kojima neka
manjinska jezina skupina ini cjelokupno stanovnitvo ili veinu ili
znaajni postotak, opravdano je da se uz dravni slubeni jezik, koristi i
jezik te skupine u sudskom u upravnom postupku, te u toponimima takvih
mjesta u zanivima ulica i javnih ustanova,
5. pravo na vlastite institucije da bi se odrale posebnosti pojedinih
skupina.Posebno je vano da se za djecu pripadnika jezinih skupina, tamo
gdje ih ima u dovoljnom broju osiguraju ustanove za prekolski odgoj, te
potom osnovno obrazovanje na njihovom jeziku. Sve etnike, vjerske i
jezine skupine, ovisno o njihovu broju i materijalnim mogunostima,
trebale bi biti slobodne da na vlastiti troak osnivaju i odravaju svoje
kulturne ustanove poput kazalita, folklornih drutava, radio stanica i dr.

60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA

181

www.nasciturus.com
Ve je po klasinom me. pravu pojedinac izravno bio podvrgnut meunarodnom pravnom
poretku i snosio je kaz. odgovornost za zloin piratstva na otvorenom moru. Za poinjenje
me. zloina koje je takvima priznala itava me. zajednica drava (jer su bitni za zatitu
temeljnih interesa te zajednice), uz dravu, odgovornsot snose i one fizike osobe koje su
njihovi poinitelji.
Drave mogu i putem ugovora predviati odgovornost pojedinaca za neke druge me. delikte
koji e se moda u budunosti transformirati u me. zloine u tom smislu. ini se da su to
danas meunarodni terorizam i nezakoniti promet opojnim drogama.
Manji broj me. zloina pojedinac ini gotovo redovito u vlastitom interesu ili iz vlastitih
pobuda, dakle u osobnom svojstvu a na kao agent neke drave. To su npr. zloini piratstva i
ropstva, te neka druga kaznena djela poput nezakonitog prometa opojnim drogama.
Neke druge, po posljedicama najtee me. zloine, pojedinac ili skupina mogu poiniti bilo u
vlastitom svojstvu ili kao agenti svoje drave ili priznatih ustanika kao subjekta me. prava.
To su npr. zloini genocida, apartheida, zloini protiv osoblja UN-a ili zloini protiv
ovjenosti. Ima i me. zloina koje pojedinac moe izvriti jedino kao agent svoje drave. U
tim sluajevima uz njegovu, uvijek je angairana i kaznena odgovornost drave u ije ime
djeluje. To su npr. zloin agresije ili teka krenja enevskih konvencija iz 1949.
Pojedinac moe poiniti i neke me. zloine u vrijeme mira i u vrijeme oruanog sukoba (npr.
genocid). Drugi zloini vezani uz postojanje oruanog sukoba, koji moe imati meunarodno
ili nemeunarodno svojstvo (zloini protiv ovjenosti, krenja zakona i obiaja rata). Neke
od njih je mogue poiniti jedino u istinskom oruanom sukobu (teka krenja enevskih
konvencija iz 1949.)
Sve te razdiobe veoma utjeu na mogunosti djelotvornog suzbijanja me. zloina. Drave e
redovito izvravati svoje me. obveze i njihovi e sudovi izricati presude poiniteljima me.
zloina koje su poinili u osobnom svojstvu. Ali veina drava e izbjegavati vrenje
sudbenosti ako iz zloina pojedinca moe proizai makar neizravna meunarodna
odgovornost drave zbog toga to ta djela nisu sprijeile, a bile su dune to uiniti bez
obzira to e time kriti preuzete obveze.
*
Odgovarajue meunarodne konvencije redovito propisuju sudbenost i dunost nacionalnih
sudova drava stranaka da kanjavaju zloine i druge me. delikte koje one zabranjuju (npr.
Konvencija o genocidu 1948. i Konvencija o apartheidu iz 1973.).
Statuti me. kaznenih tribunala za bivu Jugoslaviju i za Ruandu predviaju primarnu
nadlenost tih tribunala u odnosu na domae sudove. Za razliku od tih sluajeva, Rimski statu
182

www.nasciturus.com
o Meunarodnom kaznenom sudu predvia komplementarnu nadlenost tog suda i sudova
drava stranaka.
Kao posljedica bezuvjetne kapitulacije Njemake na kraju II. svjet. rata, Me. vojni tribunal u
Nurnbergu imao je iskljuivu nadlenost za kanjavanje glavnih optuenika, tzv. velikih
ratnih zloinaca. Od 1971. tu su sudbenost preuzeli sudovi Savezne Republike Njemake.
Nakon proteka odreenog vremena od okonanja II. svjetskog rata nametnulo se pitanje
zastarjevanja meunarodnih zloina.

Ta dilema okonana je usvajanjem Konvencije o

nezastarivosti ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti 1968. godine, a meu strankama je i
Hrvatska.
Sudbenost domaih sudova glede kanjavanja meunarodnih zloina i drugih delikata
Da bi se neki domai sud proglasio nadlenim da sudi osobama okrivljenima za me. zloine,
nije dovoljno da je odnosna drava postala strankom konvencije koja taj zloin zabranjuje.
ak i u dravama u kojima je priznat primat me. prava nad unutarnjim, ili u kojima ustav
propisuje prvenstvo ugovora nad domaim zakonima, neovisni sud se moe proglasiti
nenadlenim ako djelo u pitanju nije izriito predvieno i u kaznenom zakonu te drave.
Sudovi e strogo tumaiti ope naelo prava koje izriito i u konvencijama o ljudskim
pravima, nullum crimen sine legem, nulla poena sine legem (naelo legaliteta).
Da bi se te tekoe otklonile, odgovarajue konvencije propisuju obvezu drava njihovih
stranaka da usklade svoje zakonodavstvo, ili da donesu nove zakone, potrebne za kanjavanje
poinitelja zabranjenih djela u pitanju.
KZ RH predvia kaznena djela protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, kao to
su npr. genocid, agresivni rat, ratni zloin protvi civilnog puanstva, ratni zloin protiv
ranjenika i bolesnika, ratni zloin protiv ratnih zarobljenika, protupravno ubijanje i ranjavanje
neprijatelja, protupravno oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na bojitu.
Drava moe u svom kaznenom zakonu predviati djela zabranjena konvencijama kojih ona
nije stranka, a osobito djela zabranjena opim obiajnim me. pravom Ukoliko se radi o
djelima zabranjenima nekom konvencijom koje je odnosna drava stranka, sudac e uvijek
usporeivati kvalifikaciju tog djela iz konvencije s onim iz kaznenog zakona. Hrvatski e
sudac to initi i u svjetlu odredbe Ustava RH po kojoj su objavljeni ugovori po pravnoj snazi
iznad zakona.
Meunarodna kaznena sudbena tijela

183

www.nasciturus.com
Meuanrodni vojni tribunal u Nurnbergu ustrojen je radi kanjavanja glavnih ratnih
zloinaca iz nacistike Njemake. Sud je nadlean za 3 skupine zloina:
-

zloine protiv mira

ratne zloine

zloine protiv ovjenosti (npr. ubojstvo, istrebljenje, porobljavanje deportacija i

ostala neovjena djela poinjena prema bilo kojem civilnom puanstvu prije ili za
vrijeme rata i dr.).

Tribunal je zasjedao u Nurnbergu od 10.11.1945. do 30.8.1946. Statutom Tribunala bilo je

predvieno da se slubeni poloaj okrivljenih, bilo kao glavara drave ili odgovornih
dunosnika u dravnim tijelima, nee smatrati razlogom za osloboenje od odgovornosti ili za
ublaavanje kazne. Stoga se pred Tribunalom nisu priznavali nikakvni imuniteti okrivljenih.
Izreene presude bile su konane i bez priziva. Tribunal se u svojoj presudi uglavnom
ograniio na kanjavanje okrivljenih za zloine koje su poinile u tijeku II. svjetskog rata ili u
vezi s njim tj. od 1.9.1939. do njemake kapitulacije 1945.
Meunarodni vojni tribunal za Daleki Istok u Tokiju ustanovljen je Posebnim
proglasom vrhovnog komandanta saveznikih snaga generala Douglasa McArthura 19.1.1946.
Bio je nadlean za iste zloine kao i Tribunal u Nurnbergu, ali za djela poinjena od 1.1.1928.
do 2.9.1945.
Meunarodni kazneni tribunal za bivu Jugoslaviju MKSJ osnovan je Rezolucijom
Vijea sigurnost br. 827 koja sadri i statut Suda. Sjedite mu je u Haagu. Nadlean je za
kanjavanje osoba odgovornih za teke povrede meunarodnog humanitarnog prava
poinjenog na podruju bive Jugoslavije od 1.1.1991.
11 sudaca bira Opa skuptina sa liste izmeu 22 i 33 kandidata kuje predlae Vijee
sigurnost. Suci se biraju na 4 godine s mogunou ponovnog izbora. Sud se sasdtoji od 2
vieja od po 3 lana koja presuuju u prvom stupnju te od albenog vijea od 5 sudaca.
Tribunal je nadlean za kanjavanje 4 vrste me. zloina i to:
-

teke povrede enevskih konvencija iz 1949.: namjerno ubojstvo, muenje i

neljudsko postupanje, namjerno nanoenje teke patne ili ozbiljne ozljede tijela,
opseno unitavanje i oduzimanje imovine, namjerno uskraivanje prava ratnim
zarobljenicima ili civilima na poten i nepristran sudski postupak, nezakonito
protjerivanje ili premjetanje civila ili njihovo nezakonito zatoenje, uzimanje
civila kao talaca

krenje zakona i obiaja rata: odgovornost obuhvaa upotrebu otrovnog ili drugog
oruja, samovoljno unitavanje gradova i sela ili pustoenje koje nije opravdano
184

www.nasciturus.com
vojnom potrebom, napad ili bombardiranje bilo kojim sredstvima zabranjenih
gradova, sela, objekata ili zgrada, osvajanje, unitavanje ili namjerno oteenje
vjerskih, odgojnih i dr. ustanova, povijesnih spomenika, umjetnina i znanstvenih
djela
-

genocid: je svako navedeno djelo uinjeno s nakanom da se u cijelosti ili

djelomino uniti nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina kao to je ubijanje
pripadnika skupine, uzrokovanje teke tjelesne ozljede ili duevne boli
pripadnicima skupine, namjerno nametanje takvih ivotnih uvjeta skupini kojima
je cilj njezino potpuno ili djelomino unitenje, provoenje mjera s namjerom
sprjeavanja poroaja u okviru skupine, prisilno premjetanje djece iz skupine u
neku drugu skupinu. Kanjiva su sljedea djela genocid, udruivanje kojem je
cilj genocied, izravno i javno poticanje na genocid pokuaj poinjena genocida i
sudionitvo u genocidu.

zloine protiv mira: ti su zloini najprije bili priznati u Statutu i pu presudi

Nunberkog tribunala. Takva su djela na podruju Jugoslavije dobila oblik tzv.
etnikog ienja kao i rasprostranjenog i sustavnog silovanja i drugih oblika
seksualnog zlostavljanja, ukljuujui i prisilno prostituiranje. Zloini protiv
ovjenosti su: ubojstvo, istrebljenje, porobljavanje, protjerivanje, zatoenje,
muenje, silovanje, progoni na politikoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi i ostali
neljudski postupci.

Potvruje se naelo ne bis in idem i priznaje se prvenstvo Tribunala pred domaim sudom.
Ipak osoba suena pred domaim sudom moe ponovno biit suena pred Tribunalom ako je
djelo za koje je suena okvalificirano kao obino kazneno djelo ili ako postupak pred
domaim sudom nije bio nepristran i neovisan, ako je bio usmjeren za zatitu optuenog ili
ako sluaj nije bio propisno voen.
Tribunal moe izrei samo vremenske kazne a njihova se visina odreuje prema opoj praksi
glede kazne zatvora u sudovima beve Jugoslavije. Neki smatraju prazninom to nije izriito
predviena mogunost suenja okrivljenim osobama u odsutnosti.
Meunarodni kazneni tribunal za Ruandu - utemeljen je rezolucijom VS a nadlean je
za kanjavanje me. zloina poinjenih na podruju Ruande i susjednih zemalja poinjenih od
1.1. do 31.12.1994.
Stalni Meunarodni kazneni sud Komisija za me. pavo razmatrala je uz prekide
pitnje osnivanja stalnog me. suda gotovo od poetka svog djelovanja. Na temelju njezina
185

www.nasciturus.com
nacrta usvojenog 1994. na diplomatskoj konferenciji u Rimu, 17.7.1998. potpisan je Rimski
statut Meunarodnog kaznenog suda sa sjeditem u Haagu.
Sud e biti nadlean za kanjavanje pojedinaca zbog zloina protiv ovjenosti, ratnih
zloina, genocida i agresije.
Postupak pred Sudom moi e pokretati drave, samostalni tuitelj i VS UN-a. Sud e imati
ovlast izdavanja naloga za uhienje i privoenje okrivljenih osoba. Sud e se sastojati od 18
sudaca izabranih na rok od 9 godina meu strunjacima kaznenog i meunarodnog prava.
Radni jezici Suda e biti engleski i francuski.
Da bi Statut stupio na snagu i Sud se ustanovio, potrebno je da ga ratificira 60 drava, koliko
je potrebno i za stupanje na snagu Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. Ispunjenje tog
uvjeta ne oekuje se brzo. Ali nakon to se Sud i ustanovi, jo nee imati univerzalnu
sudbenost, to je inae svrha njegova postojanja.

IV. DIO: OBJEKTI U MEUNARODNOM PRAVU

186

www.nasciturus.com

A. DRAVNO PODRUJE
61. PROSTOR DRAVNOG PODRUJA. TERITORIJALNA
SUVERENOST DRAVE
Dravni teritorij tj. dravno podruje, je bitan kriterij za procjenu nastanka neke drave, i
bitan element njezina postojanja.
Dravno podruje obuhvaa kopnene prostore koji se nalaze u dravnim granicama, ukljuivi
rijeke i jezera, te otoke.
Podruje obalne drave obuhvaa jo i njene unutranje morske vode, arhipelake vode tzv.
oceanskih arhipelakih drava, te njeno teritorijalno more.
Dravno podruje ne obuhvaa samo povrinu kopna i mora ve i podzemlje, ukljuivi
podzemlje morskog dna, kao i zrani prostor iznad cjelokupnog kopnenog i morskog podruja
drave.
Suverenost drave ne oituje se sasvim jednako na njenom kopnenom, morskom i uzranom
prostoru.
Sve drave se grubo mogu podijeliti na obalne i neobalne. Ali i neobalne drave imaju pravo
pristupa moru preko susjednih drava. Neke obalne drave sastoje se iskljuivo do otoja i
arhipelaga. To su npr. UK, Irska, Japan, Novi Zeland i dr., uz tzv. oceanske arhipelake drave
od kojih su najznaajnije Indonezija i Filipini.
U prolosti je bilo iznimaka kada su na nekom podruju vlast vrile dvije drave (koimperij ili
kondominij).
*
Dravno podruje je prostor na kojem drava vri svoju vrhovnu vlast i do granica kojeg ta
vlast dopire. Ono je objekt meunarodnog prava, jer svaka drava prema tom pravu uiva tzv.
teritorijalnu suverenost. Pod teritorijalnom suverenou drave podrazumijeva se skup
nadlenosti koje ona uz pomo svojih organa vri na svom dravnom podruju.
Postoje dva spekta dravne suverenosti: punoa i iskljuivost.
Punoa dravne vlasti znai da drava na svom podruju vri sve funkcije dravne vlasti. Na
njemu se primjenjuje njezin ustavni poredak sa svim njegovim naknadnim izmjenama. Za to
podruje drava donosi zakone i druge propise, organizira svoju upravnu sudbenu i lokalnu
vlast.

187

www.nasciturus.com
Drava ima pod svojom sudbenou (jurisdikcijom) sve fizike i pravne osobe koje se nalaze i
koje djeluju na njezinu podruju. To se odnosi na njezine dravljane, na osobe bez
dravljanstva, i uz neke izuzetka i na strance. Dakle, sve osobe i stvari koje se nalaze ili koje
uu na podruje neke drave, ipso facto se podvrgavaju njenoj suverenosti.
Ope meunarodno pravo ograniuje dravu u vrenju njezine iskljuive nadlenosti na
njenom podruju, glede osoba koje po tom pravu uivaju privilegije i imunitete.
Uz teritorijalnu, drava vri i tzv. personalnu suverenost (vrhovnitvo), ali samo nad svojim
dravljanima kada se nalaze u drugoj dravi. Tu svoju personalnu suverenost nad svojim
graanima smije vriti bez tete po teritorijalnu suverenost bilo koje druge drave.
Naelo iskljuivosti znai da drava vri vlast na svom dravnom podruju uz iskljuenje
vlasti svake druge drave. Naelo iskljuive teritorijalne iskljuivosti daje pravo svakoj dravi
da se suprostavi djelatnostima drugih drava na njezinu podruju.
Temeljem ugovora o vojnom savezu (npr. NATO), neka drava moe iz svoje sudbenosti
iskljuiti pripadnike stranih oruanih snaga koje su stancionirane na njenom podruju uz
njeno odobrenje.
*
Meudravne slunosti pod tim pojmom podrazumijevaju se posebna ogranienja
teritorijalne slunosti neke drave nametnuta ugovorima. Slunosti su po pravilu uvijek
vezane za odreeni dio podruja neke drave, a ne za itavo dravno podruje. Nema
slunosti koje nisu vezane uz teritorij (in rem).
Slunosti se najee sastoje u neinjenju ili trpljenju neeg na dijelu vlastitog podruja.
Moe se npr. raditi o davanju susjednoj dravi prava da izgradi eljezniku prugu ili cestu
preko dijela njenog podruja ili da koristi dio njezine obale, morske luke ili neku rijeku u
odreene svrhe.

188

www.nasciturus.com

62. DRAVNE GRANICE

O MEUDRAVNIM GRANICAMA
Kao to ni podruje drave ne ini samo povrina njenog kopnenog i morskog prostora, nego
zahvaa njihovo podzemlje i zrani prostor, tako ni dravna granica nije jednodimenzionalna
crta. S obzirom da se suputa u dubinu, te razgraniuje zrani prostor izmeu drava, ona ima
i drugu dimenziju.
Granica neke drave ini crtu koja je na kopnu dijeli od podruja njoj susjednih drava. Na
moru je to vanjska crta teritorijalnog mora odnosne drave.
Dravne granice se esto dijele na prirodne i vjetake. Prirodna se granica upire na neki
prirodni oblik tla, poput rijeke ili planinskog masiva.
Kad je rije o graninim rijekama moe se raditi o neplovnim i plovnim rijekama. Ako neka
neplovna rijeka dijeli podruja dviju drava, njihova granica po pravilu slijedi crtu sredine
izmeu obala te rijeke. Kod plovnih rijeka za graninu crtu moe se usvojiti thalweg. To je
crta koja neprekinuto spaja najdublje toke u koritu te rijeke, odnosno u koritu njenog glavnog
plovnog rukavca. Ukoliko dvije susjedne drave izgrade preko granine rijeke most, one
svoju granicu najee odreuju na sredini tog mosta, i to neovisno od granice na samoj rijeci.
Osobito je vano precizno utvrditi graninu crtu u ugovoru kada su dvije susjedne drave
odijeljene planinskim masivom ili lancem planina. Ta crta moe povezivati vrhove planina, ili
slijediti njihove grebene.
Vjetake granice povlaile su se u doba kolonijalizma i u kasnijim razdobljima na
neistraenim i slabo naseljenim pustinjskim i drugim podrujima. Vjetaka granica je
imaginarna geometrijska ravna crta koja slijedi neki geografski meridijan ili paralelu, ili je to
dugaka ravna crta povuena na drugi nain.
Mogue je da granica izmeu dvije drave nije utvrena nikakvim pisanim ugovornim
tekstom ili meunarodnom sudskom ili arbitranom presudom. Neke su granice nastale
obiajnim putem, temeljem dugotrajne prakse, i njih ne osporava niti jedna od susjednih
drava.
NAELO UTI POSSIDETIS
Na sluajeve teritorijalnih promjena koje stvaraju stanja sukcesije drava primjenjuje se
naelo uti possidetis. To znai da ako izmeu novih drava sljednica nema drukijeg
sporazuma, izmeu tih teritorijalnih cjelina koje su stekle neovisnost crta razgranienja unutar

189

www.nasciturus.com
drave prethodnice, koja je bila na sazi na datum sukcesije drava, postaje njihova dravna
granica prema me. pravu.
Vijee Meunarodnog suda u Haagu rijeilo je presudom iz 1986. spor o granicama izmeu
Burkine Faso i Malija prema graninoj crti tih dviju drava kakva je postojala u trenutku
stjecanja njihove neovisnosti 1960. godine. Ta je presuda proglasila naelo uti possidetis
naelom opeg meunarodnog prava.
Naelo uti possidetis nema domaaj imperativne norme opeg me. prava (jus cogens). Nove
susjedne drave koje proizdau iz dekolonizacije ili iz raspada drave prethodnice, mogu
odreivati granice kakve god ele, pod uvjetom da o tome postignu obostran i slobodan
sporazum. Meutim, to se naelo uvijek namee kao obvezatno ukoliko se ne postigne
suprotan sporazum.
Bilo je pokuaja dokazivanja da je naelo uti possidetis neprimjenljivo pri odreivanju
morskih granica izmeu novih obalnih drava. To nije tono. Ako je sredinja vlast drave
prethodnice sklopila sporazum o razgranienju morskih prostora sa susjednom dravom, ti
sporazumi ostaju na snazi i obvezuju, kako obalnu dravu sljednicu, tako i tu treu dravu
stranku tih sporazuma.
Postupak utvrivanja granica
Prva faza sastoji se u nastojanju postizanja ugovora o granicama. Radi se o politiko-pravnoj
operaciji. Ako stranke nisu u stanju postii sporazum, one mogu povjeriti nekom
meunarodnom arbitranom ili sudskom tijelu zadau da svojom obvezujuom presudom
zacrta, bilo itavu granicu, ili samo njezine sporne dijelove.
Druga faza sastoji se od demarkacije (zacrtavanja) granice na terenu. Taj se posao moe
povjeriti paritetnoj komisiji strunjaka (pravnika, geodota, geografa i dr.). Komisija se moe
ovlastiti na mala odstupanja od ugovorene crta da bi bi bolje postavila granicu na terenu, npr.
da bi se izbjeglo da ona prolazi kroz neku kuu.
Zavrna faza je podizanje trajnih graninih stupova. Stupovi se mogu obiljeiti s brojevima,
time da se odravanje onih s neparnim brojevima povjeri jednoj od susjednih drava, a onih s
parnim brojem drugoj.
Hrvatska, Slovenija, Makedonija i BiH proglasile su svoju neovisnost u okviru njihovih
dotadanjih republikih, odnosno dravnih granica prema treim zemljama, koje su potom jo
u 2 navrate potvrdile kao konane.
Iako se nije odrekla zahtjeva za kontinuitetom sa vivom SFRJ, Savezna Republika
Jugoslavija je u Deklaraciji od 27.4.1992. istaknula da nema teritorijalnih aspiracija protiv
190

www.nasciturus.com
bilo koga u svom susjedstvu. To znai da je i ona prihvatila kao konane svoje granice u
nekadanjim granicama Crne Gore i Srbije (ukljuivi granice autonomnih pokrajina
Vojvodine i Kosova).
Moglo bi se openito rei da su sve te drave prihvatile naelo uti possidetis koje, osim u
sluaju suprotnog sporazuma djeluje neovisno o njihovoj privoli.
PRAVNI DOMAAJI UGOVORA O GRANICAMA
Beka konvencija o sukcesiji drava iz 1978. potvrdila je pravilo pozitivnog me. prava da
sukcesija drava kao takva ne utjee na granicu ustanovljenu ugovorom, na obveze i prava
ustanovljena ugovorom koja se odnose na raim granica kao i na druge teritorijalne reime.
Naelo nepovredivosti postojeih granica drava, kao jedna od osnova me. mira i sigurnosti
u svijetu, potvreno je Bekom konvencijom o pravu ugovora iz 1969. Taj propis iskljuuje
pozivanje neke stranke na bitnu promjenu okolnosti kao na uzrok prestanaka ili suspenzije
ugovora ako se ugovorom ustanovljuje granica.
Jedno od temeljnih pravila opeg me. prava iz Povelje UN-a, koje je danas imperativna
norma opeg me. prava, zabranjuje svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne
cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave.

63. STJECANJE PODRUJA

Kao i naini nastanka nove drave, naini stjecanja podruja po postojeim dravama mogu
se podijeliti na originarne i derivativne. Originarni naini su oni kada u trenutku stjecanja
podruje u pitanju nije pod vlau bilo koje druge drave (terra nullius). Glavni nain
originarnog stjecanja podruja je okupacija. Da bi bili pravno valjani ostali naini stjecanja
podruja moraju u pravilu biti derivativni. Glavni nain derivativnog stjecanja je ustup
(cesija). 5 temeljnih naina stjecanja podruja su: ustup (cesija), okupacija niijeg podruja,
uveanje dravnog podruja prirodnim zbivanjima ili na vjetaki nain, sila kao nain
stjecanja podruja te zastara i historijski naslov.
USTUP (CESIJA) je u praksi najvaniji nain stjecanja podruja. Do cesije dolazi kada neka
postojea drava prethodnica ustupa dio svog podruja nekoj ve postojeoj dravi sljednici.
Tim putem se na ustupljenom podruju prenosi suverenost jedne drave na drugu. Nemogue
je dijelove mora ili zranog prostora ustupiti drugoj dravi bez ustupanja odgovarajuih
dijelova kopnenog podruja.

191

www.nasciturus.com
Ustup se u pravilu obavlja putem ugovora izmeu drave koja ustupa podruje u pitanju
(drave predhodnice) i one koja ga stjee (drave sljednice). Ustup moe biti temeljen na
nekoj protuinidbi ali do njega moe doi i bez naknade. Meutim, i drava koja stjee
podruje bez protuinidbe u pravilu je duna preuzeti odgovarajui dio duga drave
prethodnice, pri emu se uzimaju u obzir veliina i znaaj ustupljenog podruja. Ona naroito
preuzima sve tzv. alocirane dugove koji su bili utroeni ili investirani na tom podruju.
Neki mirovni ugovori uvjetovali su cesiju nekih podruja prethodnim plebiscitom. Do cesije
je dolazilo tek ako bi veina lokalnog stanovnitva takvu promjenu suverenosti prihvatila.
Ope meunarodno pravo ne namee plebiscit kao uvjet svake cesije. Plebiscit bi bio
apsolutno neopravdan ako bi agresor prethodno izvrio etniko ienje privremeno
zaposjednutog podruja.
Od plebiscita treba razlikovati pravo pojedinaca (ili glavara obitelji) s ve ustupljenog
podruja na opciju. Da bi se posljedice promjene suverenosti ublaile, ugovor o cesiji moe
predvidjeti izvjestan rok u kojem stanovnici ustupljenog podruja imaju pravo izjasniti se da
zadravaju svoje dotadanje dravljanstvo (dr. drave prethodnice). Ali u tom sluaju takva
odluka moe imati za posljedicu da drava sljednica ima pravo traiti od tih osoba da se isele.
Pravo opcije moe se priznati svim stanovnicima ustupljenog podruja i ne mora biti vezano
za etniko porijeklo ili jezinu pripadnost pojedinaca. Lokalni stanovnici ustupljenog
podruja koji su prihvatili dravljanstvo drave stjecateljice moraju biti izjednaeni u pravima
sa svim njezinim ostalim graanima, te im priznati i odgovarajua manjinska prava ako se
razlikuju od veinskog stanovnitva.
OKUPACIJA NIIJEG PODRUJA Stjecanje suverenosti nad podrujem putem
okupacije mora zadovoljiti 2 uvjeta:
a) u razdoblju neposredno prije poduzimanja tog akta, podruje u pitanju ne smije
pripadati niti jednog drugoj dravi (terra nullius, niije podruje),
b) podruje u pitanju mora se zaposjesti na vidljiv i efektivan nain, preuzimanjem
posjeda i uvoenjem administracije nad njime, u ime i u korist drave stjecateljice. Taj
drugi uvjet ustvari ine 2 elementa: animus i corpus, tj. namjera i volja da se djeluje
kao suveren i neko stvarno vrenje ili oitovanje te vlasti.
Meutim, mogui su brojni sporovi glede ispunjenja ova 2 uvjeta za okupaciju. Kada su
poetkom 20.st. poduzimana prva putovanja na Sjeverni i Juni pol, postavilo se pitanje
okupacije polarnih predjela. Glede podruja Sjevernog pola (Arktika), ubrzo se otkrilo da se
ono ne sastoji od kopna, nego od zaleene morske povrine gdje morske struje pokreu led,
192

www.nasciturus.com
stoga se suverenost nad tim zaleenim dijelovima mora na kojima se led kree, ne moe stei
okupacijom. Meutim otoke u prostoru Arktika, podijelile su, temeljem teorije kontinuiteta,
susjedne obalne drave. Neke od tih zemalja razvile su teoriju sektora. Obiljeavale su
meridijanima sve do Sjevernog pola prostore u kojima su si rezervirale pravo suverenosti nad
svim ve otkrivenim otocima i onima koji e se tek otkriti. Ta teorija sektora potom je
primijenjena na prostor Antarktika.
Po me. pravu okupacija se prostire samo na efektivno zaposjednuto podruje. Stoga niti
jedan od navedenih zahtjeva nije doveo do stvarnog stjecanja suverenosti, sve dok podruje u
pitanju nije bilo efektivno zaposjednuto.
Meunarodni poloaj Antarktika 1959. sklopljen je Ugovor o Antarktiku na 30 godina, a
stupio je na snagu 1961. Tim ugovorom zabranjene su izmeu ostalih, sve mjere vojne naravi.
Na Antarktiku su doputene samo djelatnosti u miroljubive svrhe. Proglaena je slobodna
miroljubivih znanstvenih istraivanja. Ugovor o Antarktiku ostao je na snazi i nakon isteka
roka od 30 godina 1991. Time i svi zahtjevi za suverenou nad njegovim dijelovima
temeljem teorije sektora ostaju i dalje zaleeni.
UVEANJE

DRAVNOG

PODRUJA PRIRODNIM

ZBIVANJIMA ILI

NA

VJETAKI NAIN Prirodno uveanje podruja neke drave moe se zbiti na graninoj
rijeci ili na morskoj obali neke drave.
Tok vode i bujice mogu na graninoj rijeci otplaviti zemlju s jedne obale i naplaviti je na
suprotnom. Ukoliko je taj proces postupan, time se pomie granina crta na rijeci u korist
drave ija je obala tako uveana.
Rijeni nanosi mogu uveati i morsku obalu drave na uu neke rijeke gdje ona stvara deltu.
I morski valovi i morske struje mogu uveati ili umanjiti obalu neke drave.
Novi otoci koji se pojave bilo na rijeci razgranienoj thalwegom, ili u unutranjim morskim
vodama ili teritorijalnom moru neke drave, pripadaju drugoj dravi.
Prema obiajnom pravnom pravilu, sva ova opisana uveanja podruja drave zbivaju se ipso
facto. Drava u pitanju ne mora poduzimati nikakve akte u svrhu proirenja svoje suverenosti
na uveanom podruju. Stoga i taj nain stjecanja podruja spada u originarne.
Ukoliko bi se zbog prirodnih zbivanja (vulkanske erupcije, narastanja koraljnog grebena i sl),
pojavio novi otok na otvorenom moru, on bi bio niije podruje (terra nullius). Svaka bi ga
drava mogla prisvojiti putem okupacije.
Obale neke drave moe se uveati i na vjetaki nain, tj. svjesno i ljudskim radom. Za
podizanje brane na meunarodnoj rijeci nuan je pristanak druge drave. U tom sluaju
193

www.nasciturus.com
sporazumom se ureuje nova dravna granica, ukoliko bi dolo do uveanja obale jedne ili
duge drave. Svaka obalna drava ima slobodu podizanja brana i lukih graevina na svojoj
morskoj obali.
SILA KAO NAIN STJECANJA PODRUJA Subjugacija (debelacija, upokorenje),
kojoj je slijedila aneksija, bila je doputen nain stjecanja podruja druge drave sve dok je rat
bio priznat kao suvereno pravo svake drave.
Do subjugacije je meutim, dolazilo kada je pobjednika drava potpuno upokorila
pobijeenu u kojoj je prestao svaki oruani otpor i potom je anektirala itavo njeno
podruje.
Kao nain stjecanja podruja, subjugacija je postala protupravnom usporedo s nastankom
ugovornih i obiajnih pravnih pravila o zabrani agresivnog rata, te svake prijetnje silom ili
upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti drava.
Deklaracija o naelima me. prava i prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu
s Poveljom UN-a iz 1970., odreuje da podruje neke drave ne moe biti predmetom
stjecanja od strane neke druge drave, koje je posljedica prijetnje silom ili upotrebe sile. To je
imperativna norma.
ZASTARA I HISTORIJSKI NASLOVI U me. pravu razlikuju se dva aspekta zastare:
njezin pozitivni aspekt tj. dosjelost (usucapio, acquisitive presciption) glede stjecanja naslova
na nekom podruju i njezin negativni aspekt (extinctive prescription), koji se odnosi na
gubitak nekog prava ili na odreknue zasnovano na podrazumijevanom prestanku
(acquiscence).
Neka drava moe ak i bez valjanog pravnog naslova, dakle krenjem opeg me. prava ili
subjektivnih prava drugih stei izvjesna prava. Uvjet za to je da u duljem razdoblju i na
miroljubiv nain vri vlast na nekom podruju ili na dijelu otvorenog mora, a da u tome ne
naie na otpore i proteste bilo koje druge drave. U tim okolnostima protekom vremena
pravilo ex facits jus oritur nadvladava njemu suprotno pravilo ex injuria je non oritur.
U znanosti se naelo zastare uzima kao ope naelo prava svojstveno svim pravnim
poretcima. Svaki protest onoga koji se ima pravo oduprijeti tom stanju (zakoniti vlasnik)
prekida rok zastare. Efektivni protesti koji se ponavljaju, sprjeavaju stjecanje naslova putem
zastare.

194

www.nasciturus.com
Najvei je problem to ope me. pravo ne propisuje nikakve rokove za zastaru. Zastara
ustvari nastupa tek onda kada se stvori ope uvjerenje o tome da je stvarno stanje u skladu s
me. pravom, a u svrhu odranja stabilnosti i reda.
Bitni uvjeti nastanka historijskog naslova nad nekim podrujem su:
-

miroljubivo vrenje akata vlasti od posjednika bez valjanog pravnog naslova u

vremenskom razdoblju koje ovisi o okolnostima svakog posebnog sluaja i

podrazumijevani pristanak (acquiescence) svih zainteresiranih drava.

Od posebnog je znaaja presuda Me. suda iz 1951. o Norvekom ribolovu (UK/Norveka).

Britanija je pred sudom tvrdila da je norveko povlaenje ravnih polaznih crta uz sjevernu
obalu te zemlje putem zakona i drugih akata suprotno pravilima opeg me. prava o zaljevima
i o najveoj doputenoj tirini ter. mora. Sud je u presudi zakljuio da norveke ravne polazne
crte nisu u suprotnosti s me. pravom. Svoje je zakljuak potkrijepio i injenicom da norveki
dekreti o tim crtama iz 1869. i 18889. nisu naili na otpor ostalih drava. Dakle, norveke
ravne polazne crte postale su suprostavljive u odnosu na Britaniju temeljem njezina
podrazumijevanog pristanka.

64. MEUNARODNE RIJEKE I JEZERA

Sve rijeke, kanali (vjetaki prokopi) i jezera mogu se podijeliti na 2 velike skupine.
Nacionalne (ili unutranje) rijeke su one koje od njihova izvora do ua u more ili u drugu
veu rijeku protjeu u granicama jedne drave. Zajedno s kanalima i jezerima s istim
obiljejem, one ine dio kopnenog podruja (teritorija) odnosne drave.
Meunarodne rijeke su one koje razdvajaju podruja dviju drava (granine rijeke) ii
sukcesivno prolaze kroz vie drava.
Upotrebe meunarodnih rijeka moemo podijeliti u 2 velike skupine: plovidbu plovnim
dijelom rijeke uzvodno od ua u more do toke do koje je ta plovidba mogua i koritenje
vodneih tokova u druge (neplovidbene) svrhe, poglavito za proizvodnju energije i irigaciju.
Pravo plovidbe meunarodnim rijekama
Do Francuske revoluciej krajem 18. st. u nedostatku ugovora o suprotnom, svaka pribrena
drava (drava koja ima obalu na nekoj rijeci) je mogla na svom dijelu meunarodne rijeke
sprjeavati plovidbu ak i brodovima ostalih pribrenih drava ili je za tu plovidbu mogla po
svojoj odluci naplaivati pristojbe.

195

www.nasciturus.com
Tek je na Bekom kongresu 1815. proglaeno naelo slobodne plovidbe na meunarodnim
rijeka u Europi za trgovake brodove svih, a ne samo pribrenih drava i to po ugledu na
slobodu plovidbe otvorenim morem.
Sljedea etapa u tim nastojanjima bilo je usvajanje, u okviru Lige naroda, Barcelonske
konvencije o reimu plovnih putova od meunarodnog znaaja sa Statutom iz 1921. Ta
Konvencija, koja je za njezine stranke i danas na snazi, postavlja vie pravnih naela koja se
mogu svesti na etiri:
1. sloboda plovidbe i jednakost tretmana za brodove pod zastavom svih
drava stranaka,
2. pristojbe se mogu naplaivati samo za stvarno pruene usluge i za
odravanje ili poboljanje plovnosti rijeke,
3. predviaju se znatne obveze za svaku pribrenu dravu glede njezina
sektora meunarodne rijeke,
4. Konvencija podrazumijeva razliite mogunosti upravljanja meunarodnim
rijeka: pojedinano (svaka drava u svom sektoru), regionalno (sve
pribrene drave u svom sektoru) ili meunarodno (pribrene i tree
drave).
*DUNAV* Osim u vrijeme ratova, na Dunavu je od 1856. bio na snazi poseban meunarodni
reim. Na njegovom plovnom dijelu vrijedilo je naelo slobodne plovidbe za trgovake
brodove svih drava svijeta. U upravljanju Dunavom, nadlenost je imala Europska dunavska
komisija u kojoj su znatan utjecaj imale europske velesile.
Za me. reim Dunava kakav je danas na snazi vane su odredbe mirovnih ugovora iz 1947. s
Bugarskom, Rumunjskom i Maarskom u kojima je istim rijeima potvreno naelo slobodne
plovidbe za dravljane, trgovake brodove i robu svih drava, ali s izuzetkom kabotae.
U Beogradu je 1948. usvojena nova Konvencija o reimu plovidbe na Dunavu. Njezine
izvorne stranke bile su pribrene podunavske drave: ehoslovaka, Maarska, Jugoslavija,
Bugarska, Rumunjska, Sovjetski Savez i Ukrajina.
Beogradska konvencija propisuje da e plovidba na Dunavu biti slobodna i otvorena
dravljanima, trgovakim brodovima i robi svih drava na temelju ravnopravnosti glede
lukih i plovidbenih taksa, kao i glede uvjeta trgovake plovidbe. Kabotaa (lokalni prijevoz
izmeu luka u jednoj dravi) rezervirana je samo za tu dravu.
Naelo slobodne plovidbe svih trgovakih brodova primjenjuje se na itavom plovnom dijelu
Dunava od Ulma u Njemakoj do Crnog mora, o to kruz rukavac Sulina u Sulinskom kanalu.

196

www.nasciturus.com
Reim slobodne plovidbe Dunavom ne protee se na kanale i na plovne dijelove rijeka koje
utjeu u Dunav (te tako ni Drave ni Save).
Drave stranke Konvencije preuzele su obveze glede odravanja i poboljanja plovnog dijela
Dunava.
Dunavska komisija, koja danas ima sjedite u Budimpeti, sastoji se od po 1 predstavnika
podunavksih drava. Njezine nadlenosti preteito su savjetodavne, ali uz neke vane
izuzetke. Ona skrbi o izvrenju Konvencije, izrauje opi plan velikih radova u interesu
plovidbe, daje savjete glede izvrenja radova. Kordinira rad hidrometeorolokih slubi na
Dunavu, izdaje jedinstveni hidrometeoroloki bilten i predvianja na dulju ili krai rok. Takse
za plovidbu i luke takse, svaka pribrena drava naplauje od brodova ovisno o visini
njezinih rashoda za osiguranje plovidbe u njenom sektoru.
*RAJNA* - Za Rajnu se primjenjuje Konvencija iz Mannheima iz 1868. dopunjena najprije
Versajskim mirovnim ugovorom iz 1919. te Konvencijom iz Strasbourga iz 1963. Na Rajni
ustvari ne postoji potpuna sloboda plovidbe za brodove pod zastavama nepribrenih drava.
Takvi su brodovi u prolosti morali imati ovlatenje za plovidbu neke od pribrenih drava, a
danas od Sredinje komisije za plovidbu Rajnom. Kabotaa je rezervirana za dravljane
pribrenih drava, te ostalih drava lanica EU.
Koritenje meunarodnih vodenih tokova u neplovidbene svrhe
Glede takvih upotreba vodenih tokova, meunarodna judikatura, praksa i znanost prihvaaju
pojam iri od me. plovnih puteva, dovoljnog samo za svrhe plovidbe. Danas se u pravnom
smislu govori o hidraulikom bazenu, kao o irem podruju s kojeg neke rijeka odvodi sve
povrinske i podzemne vode.
Sva sloena pitanja razumnog gospodarenja s nekom graninom rijekom ili s onom koja
protjee kroz vie drava, poput iskoritavanja njenih potencijala za proizvodnju elektrine
energije, isuivanja, nadvodnjavanja te u industrijske svrhe koje uvijek nosi rizik oneienja,
ne mogu se rijeiti nekim apstraktnim pravilima opeg me. prava.
ini se da postoji openiti sporazum o pravilu, potvrenom u praksi drava, da je upotreba
voda me. rijeka podvrgnuta me. pravu. Tokovi voda me. graninih i drugih rijeka nisu u
arbitrarnoj (samovoljnoj) vlasti neke od pribrenih drava. Pravilo je me. prava da niti jedna
drava ne smije izmijeniti prirodne uvjete podruja susjedne drave. Stoga drava, ne samo da
ne smije zaustaviti ili skrenuti tok vode, koji tee s njezina podruja na podruje susjedne
drave, nego takoer ne smije koristiti vodu rijeke na nain da bi ugrozila susjednu dravu ili
197

www.nasciturus.com
bi je onemoguila da se na prikladan nain koristi tim vodenim tokom na svom podruju. Ovo
se naelo odnosi na pribrenu dravu koja lei uzvodno, prema pribrenoj dravi koja lei
nizvodno na istom vodenom toku. Ali jo starije pravno pravilo odreuje da niti nizvodna
drava ne smije podizati nikakve zapreke na vodenom toku koje bi izazvale poplave (kao i
druge tete) na podruju drave koja lei uzvodno.
Zajednice pribrenih drava svojim postojanjem nameu dunost potivanja zajednikih
interesa prema izreci sic utere tuo ut alienum non laedes (koristi se svojim tako da ne smeta
drugom), a na kojoj se zasniva i naelo zabrane zloupotrebe vlastith prava.
Drugo naelo openite naravi lei u pojmu pravine raspodjele voda, koje bi trebalo biti
ciljem pregovora zainteresiranih drava u svrhu postizanja pravinog rjeenja, ili takve odluke
nekog arbitranog ili sudskog tijela.
Meunarodna jezera
Jezera potpuno okruena podrujem samo jedne drave dio su njezina dravnog teritorija. Ali
poput jezera Lanoux koje se nalazi u Francuskoj, ona mogu biti dijelovima me.
hidrografskog bazena, i tada su podlona me. ureenju.
Granina jezera nalaze se na granicama dviju ili triju drava. Velika jezera, smjetena izmeu
Kanade i SAD-a u plovnoj su vezi s Atlantskim oceanom preko kanala i rijeke St. Lawrence.
Sve su pribrene drave do dana razgraniile povrinu svih graninih jezera, a ugovorima
ureuju i druga pitanja poput napajanja i odvoenja vode iz jezera, odravanja ribljih vrsta te
ouvanja okolia.
Ouvanje okolia na vodenim tokovima
Uz odlijevanje vode iz kanalizacije u urbanim sredinama, osobito je opasno isputanje
iskoritenim voda, kemijskog otpada i motornih ulja iz tvornica, isputanje farmaceutskog
otpada, te voda koja se hlade nuklearne elektrane.
Po jednom miljenu, oneienje vodenog toga bilo bi svaka fizika, kemijska ili bioloka
promjena sastava ili kakvoa voda koja je neposredno ili posredno posljedica ljudskog
djelovanja, a kodi zakonitom koritenju tih voda i tako uzrokuje tetu.

198

www.nasciturus.com

65. ZRANI PROSTOR

Suverenost drava u zranom prostoru
Pozornost znanosti me. prava glede pitanja suverenosti drava u zranom prostoru javila se
tek pronalaskom aviona tj. letjelica teih od zraka.
Glede pravnog poloaja zranog prostora iznad podruja svake drave, ukljuujui tu i njeno
teritorijalno more, do pred I. svjetski rat bilo je nekoliko suprostavljenih gledita, a sva su bila
pod utjecajem pravila iz prava mora.
Neki su pisci zagovarali punu slobodu tog prostora po ugledu na slobodu otvorenog mora, dok
su drugi zagovarali suverenost svake drave u njenom zranom prostoru. Izbijanje I. svjetskog
rata razrijeilo je tu dvojbu, s obzirom da su se tada pokazale opasnosti od napada iz zraka. Ne
samo sve zaraene strane, nego i neutralne drave, priklonile su se gleditu o suverenosti
svake od njih u svom zranom prostoru, i to do neogranienih visina.
Ta su naela na precizniji i na djelomino ui nain bila potvrena u ikakoj konvenciji o
civilnom zrakoplovstvu iz 1944. prema kojoj drave ugovornice priznaju da svaka drava ima
potpunu i iskljuivu suverenost u zranom prostoru iznad svog teritorija.
Meutim ikaka konvencija ne predvia potpunu slobodu nekodljivog prelijetanja ak ni
civilnih zrakoplova ostalih njenih drava stranaka. Predvia se da je Konvencija primjenljiva
na civilne, ali ne i na dravne zrakoplove. Takoer, svaka drava stranka priznaje drugim
strankama pravo sputanja ili pravo prelijetanja bez sputanja preko svog podruja bez
prethodnog odobrenja. uz uvjet da teritorijalna drava ima pravo zatraiti prislilno sputanje.
*
Na temelju tih propisa razvilo se nekoliko temeljnih naela opeg me. prava iz te oblasti.
Zrani prostor iznad otvorenog mora i kopnenog podruja koje ne potpada pod suverenost niti
jedne drave, slobodan je za prelijetanje svih vrsta zrakoplova iz svih drava svijeta.
Podrazumijeva se ista slbooda prelijetanja u zranom prostoru iznad gospodarskog pojasa
onih drava koje su ga proglasile. Dakle, ta je sloboda jednaka slobodi plovidbe svih brodova
otvorenim morem i gospodarskim pojasom drava.
Meutim, u zranom prostoru iznad svog kopnengo podruja, unutranjih morskih voda i
teritorijalnog mora svaka drava uiva potpunu i iskljuivu suverenost.
Drava ima pravo zatvoriti svoj zrani prostor za pristup i prelijetanje iznad njihova podruja
stranim zrakoplovima svih vrsta. Ali niti jedna drava, zbog njezinin vlastitih interesa, vie

199

www.nasciturus.com
nije u stanju u mirno doba potpuno zatvoriti svoj zrani prostor za prelijetanje i svoje zrane
luke za sputanje stranih civilnih zrakoplova.
Vrste i nacionalna pripadnost zrakoplova
Zrakoplov je svaki stroj koji moe se moe odravati u zraku zahvaljujui zranom potisku
razliitom od zranog potiska na zemljinoj povrini. U zrakoplove stoga spadaju avioni,
helihopteri i jedrilice, ali ne spadaju naprave koje se kreu povrinom zemlje ili mora
uzdignute na zranom jastuku (hoverkrafti ili lebdjelice).
Zrakoplov je stoga u pravnom smislu pojam iri od aviona i ta dva izraza ne treba uzimati kao
sinonime.
ikaka konvencija je izvrila temeljnu podjelu zrakoplova na civilne i na dravne. Meu
ovim drugima ona navodi one koji se koriste u vojnoj, carinskoj i redarstvenoj slubi. Niti
jedan dravni zrakoplov neke njezine stranke ne moe prelijetati podruje druge drave, ili na
njega sletjeti, bez prethodnog odobrenja temeljenog na posebnom sporazumu ili na drugi
nain, i prema uvjetima koji su tamo odreeni.
Sami se civilni zrakoplovi u meunarodnom zranom prometu dijele na one koji su angairani
u redovitom prometu, te na ostale.
Svaki zrakoplov mora biti registriran u nekoj dravi po njenim uvjetima i propisima, i on nosi
njenu pripadnost. Niti jedan zrakoplov ne smije istovremeno biti registriran u vie drava.
U meunarodnoj zranoj plovidbi svaki zrakoplov mora imati:
-

uvjerenje o njegovoj registraciji,

uvjerenje o njegovoj plovidbenoj sposobnosti,

dozvolu za svakog lana posade,

putnu knjigu,

dozvolu za rad radio postaje zrakoplova,

poimenini popis putnika s oznakom mjesta njihova ukrcaja i iskrcaja, te

manifestom i detaljnim popisom tereta.

Temeljna naela meunarodnog civilnog zranog prometa

Meunarodni zrani promet ne obavlja se temeljem obiajnih pravila opeg me. prava, ve
propisiama ugovornog karaktera.
Ve su su na ikakoj konferenciji 1944. sukobili interesi SAD-a koje su si kroz slobodnu
konkurenciju nastojale osigurati privilegiran poloaj u me. zranom prometu te interesi
ostalih drava. Raspravljalo se o 5 sloboda tj. prava i to:
200

www.nasciturus.com
1. pravu prelijetanja preko podruja druge drave bez slijetanja,
2. pravu slijetanja na podruje druge drave, ali samo iz tehnikih, a ne iz
komercijalnih

razloga

(opskrba

gorivom,

otklanjanje

kvarova

na

zrakoplovu i sl).,
3. pravu iskrcaja putnika, pote i tereta iz drave kojoj zrakoplov pripada,
4. pravu ukrcaja putnika, pote i tereta u dravu kojoj zrakoplov pripada i
5. pravu iskrcavanja i iskrcavanja putnika, pote i tereta izmeu zranih luka
bilo koje drave stranke Konvencije.
Na konferenciji su izmeu ostalih usvojena 2 sporazuma Sporazum o meunarodnom
zranom tranzitu (Sporazum o dvjema slobodama) i Sporazum o meunarodnom zranom
transportu (prijevozu) (Sporazum o 5 sloboda, kojeg su zagovrarale SAD). Ali s obzirom na
veoma malen broj njegovih stranaka, ubrzo su ga potom otkazale i same SAD.
Otada se me. civilni zrani promet zasniva preteito na dvostranim ugovorima drava
kojima, na temelju reciprociteta, svaka od njih vodi rauna o svojim posebnim interesima.
1984. ikaka konvencija dopunjena je na Skuptini ICAO-a na nain da se propisuje da se
svaka drava mora suzdrati od upotrebe oruja protiv civilnih zrakoplova u letu.
Sprjeavanje i kanjavanje zloina izvrenih u zrakoplovu
Pitanje sudbenosti glede dijela poinjenih na zrakoplovu moe biti veoma sloeno.
Teritorijalna drava iznad koje zrakoplov leti imat e tekoe za provedbu svoje sudbenosti
ako zrakoplov samo prelijee njeno podruje i ne slijee u neku njenu zranu luku.
Putnici i posada u zrakoplovu podrgnuti su do neke mejre i sudbenosti drave iji su graani.
Zahtjev za sudbenou moe istaknuti i drava u kojoj je zrakoplov registriran.
Pitanje je teko i stoga to je ekstradicija poinitelja kaznenih dijela sloen postupak, do kojeg
u veini drava ne moe doi ako nema ugovora izmeu drava u pitanju.
Oneienje atmosfere
Zagaivanje zraka je najtei i najtee rjeiv problem za budunost ovjeanstva. Vrste i
uzroke oneienja zraka moemo grubo podijeliti na:
-

zagaivanje atmosfere iz nuklearnih izvora: to je podruje relativno dobro

pokrivreno pravilima pozitivnog me. prava. U novije vrijeme je nastala i opasnost
da nuklearne tvari dou u posjed terorista ili obinih kriminalaca. 1963. u Moskvi
je potpisan Ugovor o zabrani pokusa nuklearnim orujem u zraku, u izvanzranom
prostoru i pod vodom.
201

www.nasciturus.com
-

zagaenja zraka ostalog porijekla: oneienje atmosfere iskutanjem nekih

plinova ima tetnih posljedica po itav planet.

66. SVEMIR
Do 1957. vladalo je ope uvjerenje da zrani prostor drava dopire do neogranienih visina.
To se izmijenilo 4.10.1957., kada je bivi Sovjetski Savez lansirao u Zemljinu orbitu svoj prvi
vjetaki satelit Sputnjik. Time je nastalo novo stanje u me. pravu. Zrani prostor iznad
podruja drava postao je ogranien. Iznad njega vladala je sloboda lansiranja predmeta u
Zemljinu orbitu i izvan nje, za sve koji su to bili u stanju uiniti. Te je djelatnosti potom
trebalo pravno urediti i ograniiti, da ne bi predstavljale prijetnju sigurnosti drava na Zemlji.
Obiajna pra ila svemirskog prava kodificirana su u Ugovoru o naelima koja ureuju
djelatnosti drava na istraivanju i iskoritavanju svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska
tijela, usvojenom 1967.
Istraivanje i iskoritavanje svemira mora se obavljati za dobrobit i u interesu svih zemalja i
moraju biti dobro itavog ovjeanstva. Rije je o konceptu zajednike batine tj. opeg dobra
ovjeanstva. Svemir (ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela) slobodan je za istraivanje i
iskoritavanje (ukljuivi znanstveno istraivanje) od svih drava bez diskriminacije, u
uvjetima jednakosti i u skladu s me. pravom.
Drave se joj nisu usuglasile o tome na kojim visinama zrani prostor zavrava, i otkuda
poinje svemir. U raspravama prijedlozi su da to bude izmeu 10 i 100 milja iznad Zemljine
povrine.
Poput otvorenog mora, svemir niej res nullius, nego je apstraktno govorei res communis
omnium, i extra commercium.
Drava stranka Ugovora iz 1967., u ijem je registru upisan objekt lansiran u svemir, zadrava
sudbenost i nadzor nad tim objektom i njegovom posadom sve dok se nalazi u svemiru ili na
nekom nebeskom tijelu.
Takoer, propisuje se da svaka drava stranka Ugovora koja lansira ili omogui lansiranje
nekog objekta u svemir ali i drava s ijeg je podruja ili ureaja objekt lansiran
meunarodno je odgovorna za tetu koju takav objekt ili njegovi djelovi prouzroe drugoj
dravi stranci ili njenim fizikim ili pravnim osobama i to kako na zemlji, tako i u zranom
prostoru ili svemiru.
Ustanovljen je i reim demilitarizacije svemira. Drave stranke su se obvezale da ne stavljaju
nuklearno oruje ili bilo koju vrst oruja za masovno unitenje, u orbitu oko Zemlje ili na

202

www.nasciturus.com
nebeska tijela, te da ih ne stacioniraju u svemiru na drugi nain. Zabranjuje se uspostavljanje
vojnih baza, ureaja i utvrenja, obavljanje pokusa svim vrstama oruja, te izvoenje vojnih
manevara na nebeskim tijelima.

67. MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU

More prekriva 71 % Zemljine povrine dok kopneni dio ini samo 29 %. Ono ini cjelinu iji
su svi dijelovi meusobno povezani, dok s druge strane kopno ne ini cjelinu. ovjeanstvo
e u budunosti sve vie ovisiti o morskim resursima.
Razvoj prava mora do modernog doba
U razvoju prava mora neprestano su se sukobljavale dvije oprene tedencije: jedna za
osiguranje slobode mora za sve, i druga za proirenje vlasti drava nad morskim prostorima.
U rimskom pravu more se izjednaavalo sa zrakom i vodom koja tee pa i s morskom obalom.
Prema tome more kao in usu communis, nije moglo biti predmetom privatnog vlasnitva.
Morem se nisu mogli koristiti jedino neprijatelji rimskog naroda koji su smatrani
neprijateljima ovjeanstva.
U doba feudalizma, od 9. st. poinje prevladavati gledite da su dijelovi mora pod
vrhovnitvom pojedinih feudalnih vladara, ili uvjetno reeno, drava. Pod vlau drave,
najee su bili dijelovi mora koji se danas smatraju unutranjim morskim vodama. Drave su
smatrale da imaju i izvjesnu vlast nad mnogo irim dijelovima mora uz njihovu obalu i ta je
vlast zaetak onoga to se kasnije nazvalo teritorijalnim morem. Meutim, sadraj te vlasti
sve do 16. st. u razliitim je morima bio razliitim.
Neke drave isticale su zahtjeve za vlau nad itavim morima. Venecija (Mleci) od 13. st.
svojatala je Jadransko more iako nikad nije posjedovala sve njegove obale. Nisu doputali
plovidbu Jadranom bez odobrenja i naplaene pristojbe. Poznat je bio obred vjenanja
mletakog duda s Jadranskim morem, prigodom ega je u more bacan zlatan prsten.
Nizozemski pravnik Hugo Grotius u poznatom spisu Mare liberum, objavljenom 1609.,
usprotivio se tim neumjerenim zahtjevima drava.
Tek od druge polovice 18. st. drave su si ugovorima uzajamno priznavale vlast nad morem
do dometa topa.
Pravo mora do konca II. svjetskog rata

203

www.nasciturus.com
Na prijelazu iz 19. u 20. st. pravo mora se prilino konsolidiralo. Na moru su postojala samo 3
openito priznata pravna reima.
Unutranje morske vode obuhvaale su more do najnie crte oseke, potom luke, ua rijeka i
zaljeve. Bila je sporna najvea doputena irina ulaza u zaljev. U naelu ona nije smjela biti
vea od dvostruke irine teritorijalnog mora.
Teritorijalno more inilo je morski prostor (ili pojas) uzdu obale svake drave, ija se
polazna crta mjerila od najnie crte oseke ili od vanjskih granica drugih dijelova unutranjih
voda. Nije postojala jedinstveno prihvaena irina teritorijalnog mora. Zahtjevi drava kretali
su se izmeu 3, 4 i 6 morskih milja.
Otvoreno more obuhvaalo je sva ostala morska prostranstva, izvan granica teritorijalnog
mora obalnih drava. Ono je bilo otvoreno svima za plovidbu, za ribolov, za polaganje
podmorskih kabela, a od poetka 20. st. i za prelijetanje.
Nakon to je 1920. u SAD-u uvedena prohibicija alkohola, otpoeo je razvoj prava mora u
drugom smijeru. irina teritorijalnog mora od samo 3 milje toj zemlji nije bila dovoljna za
suzbijanje krijumarenja alkohola koje je postalo veoma unosno. Zakonom (Tarrif Act) iz
1922. propisano je pravo pretrage i mogunost konfiskacije krijumarskog broda sve do 12
milja od obale. Bio je to zaetan novog reima na moru koji e se kasnije u nas nazvati
vanjskim morskim pojasom.
Izmeu dva svjetska rata pod okriljem Lige naroda dolazi do prvog pokuaja kodifikacije
prava mora. Na enevskoj kodifikacijskoj konferenciji 1930. trebalo je, izmeu ostalog,
izraditi i usvojiti mnogostranu konvenciju o teritorijalnom moru na temelju prethodnog rada
odbora strunajka i prikupljenih miljena drava. Konferencija je zavrila neuspjehom jer se
drave sudionice nisu mogle usuglasiti na jedinstvenu irinu teritorijalnog mora.
1939. ministri vanjskih poslova amerikih republika usvajaju Panamsku deklaraciju, kojom je
pojas u Atlantiku, odreen geografskim koordinatama, ali udaljen od amerike obale izmeu
200 i 300 milja proglaen pojasom neutralnosti.
Prva i druga konferencija UN-a o pravu mora
Komisija za meunarodno pravo Ope skuptine UN-a izradila je nacrt propisa koji je
razmatran i usvojen na Prvoj konferenciji UN-a o pravu mora odravnoj u enevi 1958.
Materija o pravu mora na toj je Konferenciji razdijeljena u 4 posebne konvencije.
KONVENCIJA O TERITORIJALNOM MORU I VANJSKOM POJASU potvrdila je suverenost obalne
drave u njenom teritorijalnom moru. Izmeu ostalog, ona je dopustila povlaenje ravnih
polaznih crta za mjerenje irine teritorijalnog mora u krajevima u kojima je obalna crta
204

www.nasciturus.com
duboko razvedena ili usjeena, ili ako se uzdu obale u njezinoj neposrednoj blizini nalazi se
niz otoka.
U propisima o zaljevima, odreena je izmeu ostalog, najvea doputena irina ulaza u zaljev
od 24 morske milje.
Glede vanjskog morskog pojasa ta je Konvencija predvidjela da je on dio otvorenog morga, u
kojem obalna drava moe vriti nadzor da bi sprijeila povredu svojih carinskih, fiskalnih,
useljenikih i zdravstvenih propisa na svojem dravnom podruju i u teritorijalnom moru.
Utvrena je najvea doputena irina tog pojasa, i to do 12 morskih milja od polazne crte od
koje se mjeri irina teritorijalnog mora. To znai da irina teritorijalnog mora i vanjskog
pojasa u njegovu produetku ne smiju zajedno prijei udaljenost od 12 milja.
Neuspjeh Prve konferecije iz 1958. bio je to se drave sudionice po drugi put nisu uspjele
usuglasiti na jedinstvenu irinu teritorijalnog mora.
KONVENCIJA

O EPIKONTINENTSKOM POJASU,

propisala je da obalna drava nad svojim

epikontinentskim pojasom suvrena prava (dakle ne potpunu suverenost poput one u

teritorijalnom moru), radi njegova istraivanja i iskoritavanja njegovih prirodnih bogatstava.
Po toj Konvenciji, more iznad tog pojasa inilo je dio otvorenog mora.
Ova konvencija znaajna je zbog toga jer je ne samo priznala epikontinenski pojas kao novi
institut opeg me. prava, nego je i propisala da svaka obalna drava ima epikont. pojas.
Konvencija predvia dvostruki kriterij: dubinu i eksplotabilnost. Propisano je da taj pojas ini
morsko dno i podzemlje podmorskih prostora uz obalu, ali izvan granica teritorijalnog mora
do dubine od 200 metara, ili preko te granice do toke gdje dubina vode nad njime doputa
iskoritavanje prirodnih bogatstava spomenutih prostora.
KONVENCIJA

O OTVORENOM MORU

kodificirala je postojee pravo koje se stoljeima

razvijalo putem obiaja. U Konvenciji je navedeno da se otvorenim morem smatraju svi

djelovi mora koji ne pripadaju teritorijalnom moru ili unutranjim morskim vodama.
Otvoreno more je slobodno za sve narode. Slobode mora podrazumijevaju osobito za obalne i
za neobalne drave, slobode plovidbe, ribolova, polaganja podmorskih kabela i cjevovoda i
slobodu prelijetanja. Brodovi smiju ploviti otvorenim morem pod zastavom samo jedne
drave.
KONVENCIJA

O RIBOLOVU I OUVANJU BIOLOKIH BOGATSTAVA OTVORENOG MORA

imala

je dvostruku svrhu. S jedne strane ona je trebala ouvati pravo dravljana svih zemalja na
ribolov u otvorenom moru, koje je potvreno i u Konvenciji o otvorenom moru. U isto
vrijeme trebala je zatititi legitimne interese obalnih drava u dijelovima otvorenog mora u
blizini njihove obale.
205

www.nasciturus.com
*
1960. sazvana je Druga konferencija UN-a o pravu mora, takoer u enevi. Ona je trebala
ponovo razmotriti irinu teritorijalnog mora i granice iskljuivog ribolova obalnih drava.
Kompromisan prijedlog SAD-a i Kanade da jedinstvena irina teritorijalnog mora iznosi 6
milja, uz daljih 6 milja za ribolovnu zonu, nmije bio prihvaen jer mu je za to nedostajao
samo 1 glas. Tako je ta Konferencija, poput one iz 1930., prola bez rezultata.
Biva Jugoslavija bila je meu rijetkim zemljama koje su ratificirale sve 4 konvencije. RH
notifikacijom sukcesije postala je strankom svih ovih osim one o ribolovu na otvorenom
moru.
Uz sve navedeno, te su konvencije izmeu njihovih stranaka i danas na snazi. One su to ostale
i nakon to je Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. stupila na snagu 16.11.1994.
Trea konferencija UN-a o pravu mora
Trea koferencija UN-a o pravu mora otpoela je u New Yorku 1973. a dovrena je 1982.
potpisivanjem u Montego Bayu na Jamajci nove Konvencije UN-a o pravu mora.
Najvee pomorske sile pristale su da se Konvencijom dopusti irina teritorijalnog mora do 12
milja, ali su ishodile novi institut tranzitnog prolaska kroz sve tjesnace koji slue
meunarodnoj plovidbi a u svom najuem dijelu nisu iri od 24 milje. Granica vanjskog
morskog pojasa pomaknuta je na 24 milje od polazne crte.
Za prostor dna i podzemlja oceana izvan novih i veoma proirenih granica nacionalne
jurisdikcije Konvencija je usvojila naziv Zona (Area, la Zone). O meunarodnom reimu te
Zone na Konferenciji se najvie pregovaralo. Mnogi su se tada zanosili nadama da e njeno
gospodarsko iskoritavanje ubrzo otpoeti i da e donositi goleme dobiti, koje su se trebale na
temelju solidarnosti raspodijeliti svim dravama svijeta obalnim i neobalnim. Osim pravnog
ureenja Zone i propisa o razvoju njezina bogatstva, meunarodni reim propisan u njemu
predvia ustanovljenje Vlasti koja bi u Zoni djelovala u ime itavog ovjeanstva.
Ova Konvencija stupila je na snagu 16.11.1994.
Konvencija iz 1982. i ope obiajno pravo mora
Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. opsean je meunarodni instrument s 320 lanaka
raspodijeljenih u 17 dijelova, uz 9 aneksa.
Dijelovi te Konvencije koji potvruju istovjetna pravila s onima iz enevskih konvencija iz
1958., propisi su koji predstavljaju istu kodifikaciju obiajnog prava na sanzi. Mnogi propisi
iz te Konvencije predstavljali su 1982. progresivni razvoj opeg obiajnog prava. Tu se radi o
206

www.nasciturus.com
propisima koji ovlauju drave da proire svoje teritorijalno more do 12 milja, te vanjski
morski pojas do 24 milje od polazne crte. To su i propisi koji potvruju vanjsku granicu
epikont. pojasa do 200 milja od polazne crte za sve obalne drave bez progaenja.
Odredbe o legislaciji prava mora, koje 1982. nisu potvrivale tada postojeu praksu drava, u
Konvenciji iz 1982. su relativno malobrojne. Radi se o propisima o tranzitnom prolasku
stranih brodova meunarodnim tjesnacima koji slue me. plovidbi. Zatim, tu su i odredbe
koje doputaju nekim obalnim dravama da proire svoj epikont. pojas preko 200 milja, sve
do vanjskog ruba kontinentalne orubine.
Meu kontraktualnim propisima najvaniji su oni koji se odnose na Meunarodnu zonu.
Znaajke i pregled pravnih reima na moru prema dosadanjem pravu
Konvencija iz 1982. podrazumijeva 8 razliitih pravnih reima u razliitim djelovima mora.
Danas na cjelokupnom morskom prostoru ustvari postoji 10 razliith reima.
Pravni reim nekog od tih prostora ovisi o pravima na izvjesne upotrebe mora u granicama
odnosnog prostora. Od davnina su poznate upotrebe mora u svrhe plovidbe i ribolova.
S obzirom na odnos iskljuivih prava obalne drave, te prava i sloboda svih drava, sve
dijelove mora, morskog dna i podzemlja, te zranog prostora iznad mora, moemo podijeliti
nu 3 velike skupine:
1. DIJELOVI

MORA, MORSKOG DNA I PODZEMLJA KOJI INE DRAVNO PODRUJE

- U njih

spadaju unutranje morske vode, arhipelake vode arhipelakih drava i teritorijalno more.
Prema obiajnom pravu mora potvrenog ugovornim propisima ukljuujui i Konvenciju iz
1982., nad tim djelovima mora, koji obuhvaaju i morsko dno i podzemlje, te zrani prostor
iznad njih, protee se suverenost obalne drave.
2. DIJELOVI MORA, MORSKOG DNA I PODZEMLJA U KOJIMA OBALNA DRAVA UIVA SUVERENA
ILI NEKA DRUGA PRAVA

Tu spadaju vanjski morski pojas, gospodarski pojas (iskljuiva

ekonomska zona) i epikontinentski pojas. Ti morski prostori koji se preklapaju nisu dijelovi
dravnog podruja obalne drave. U njima je vlast obalne drave znatno umanjena, naroito u
korist slobode plovidbe za brodove i prelijetanja za zrakoplove svih drava.. Meutim, u tim
prostorima sve tree drave uivaju slobodu plovidbe, prelijetanja i polaganja podmorskih
kabela i cjevovoda, kao i na otvorenom moru. S druge strane, obalna je drava u tim
prostorma stekla dalekosena gospodarska praa na ive i neive prirodne izvore.
3. DIJELOVI
DRAVA

MORA, MORSKOG DNA I PODZEMLJA IZVAN GRANICA NACIONALNE JURISDIKCIJE

U njih spadaju otvoreno more i Meunarodna zona dna mora i oceana. U tim

207

www.nasciturus.com
dijelovima niti jedna drava ne moe vriti iskljuivu vlast, osim nad brodovima koji plove
pod njezinom zastavom, te u jo nekim posebnim sluajevima.

B. DIJELOVI MORA KOJI INE DIO PODRUJA OBALNE DRAVE

68. UNUTRANJE MORSKE VODE
Vanjske granice unutranjih voda
Unutranje morske vode su oni dijelovi mora koji su s kopnom u najuoj vezi. U unutranje
morske vode spada more do crte niske vode, zatim ua rijeka, zaljevi te more unutar ravnih
polaznih crta.
Dijelovi mora izmeu crte visoke vode i crte niske vode (izmeu crte plime i crte oseke),
spadaju u unutranje morske vode. Vanjsku granicu unutranjih morskih voda u lukama ine
crte koje spajaju najisturenije stalne luke graevine koje su sastavni dio lukog sustava i ine
dio obale.
Kod ua rijeka ukoliko se rijeka neposredno ulijeva u more, vanjska granica e biti pravac
preko ua rijeke izmeu toaka na crti niske vode na obalama. Ako ue rijeke ini estuarij,
tj. deltu, onda se u tom pogledu primjenjuju pravila koja vae za zaljev.
Zaljev se smatra istaknutom uvalom koja zadire u kopno. Povrina mora u zaljevu mora biti
jednaka ili vea od povrine polukruga kojem je promjer crta povuena preko ulaza u zaljev.
Ulaz u zaljev ne smije biti iri od 24 morske milje. Gdje zbog postojanja otoka zaljev ima vie
od jednog ulaza, zbroj tih ulaza ne smije prelaziti 24 milje. Ako tako odreen ulaz prelazi 24
milje, obalna drava moe u unutranjosti zaljeva povui ravne crte od 24 milje, tako da te
duine zatvore najveu moguu povrinu vode.
Sa stajalita me. prava ne postoje razlike izmeu zaljeva i tzv. unutranjih mora, tj. onih
mora koja su okruana kopnom ali su u prirodnoj vezi s drugim morima. Tako je npr. Azovsko
more inilo unutranje vode SSSR-a.. Naprotiv, Kaspijsko more, Aralsko more, Mrtvo more i
dr. s gledita me. prava nisu ni mora ni zaljevi, nego jezera jer su sa svih strana okruena
kopnom, a nemaju prirodnu vezu s drugim morima.
Ovi propisi o zaljevima ne primjenjuju se na tzv. historijske zaljeve (historijska su prava
steena dosjelou). Ipak, postoji dosta historijskih zaljeva s ulazom irim od 24 milje koji su
stekli taj poloaj dosjelou. To je npr. Riki zaljev i Hudsonov zaljev.
More unutar ravnih polaznih crta tekovina je novijeg razvoja. U krajevima gdje je obalna crta
duboko razvedena (razuena) i usjeena, ili ako se uzdu obale u njezinoj neposrednoj blizini

208

www.nasciturus.com
nalazi niz otoka, obalna drava moe povui ravne polazne crte koje spajaju prikladne vanjse
toke. Tako povuene ravne polazne crte ne smiju se znatno udaljiti od opeg smijera obale, a
morski prostori obuhvaeni unutar tih crta moraju biti dovoljno povezani s kopnenim
podrujem da bi bili podvrgnuti reimu unutranjih morskih voda. Prilikom povlaenja ravnih
polaznih crta obalna drava moe povesti rauna o posebnim gospodarskim interesima nekog
kraja.
Reim mora do crte niske vode, luka iskljuenih iz meunarodnog prometa, ua rijeka i
zaljeva
Ti dijelovi unutranjih voda potpadaju pod potpunu suverenost obalne drave. Ustvari jedino
u tim dijelovima unutranjih voda vlast obalne drave potpuno je izjednaena s onom koju
uiva u svom kopnenom prostoru.
Ako obalna drava dopusti pristup stranim trgovakim, ratnim oo drugim brodovima u te
dijelove svojih unutranjih morskih voda, njihov je poloaj jednak kao da se nalaze u nekoj
luci otvorenoj za me. promet te drave.
Uz to, obalna drava moe po svojoj volji mijenjati, suspendirati i ukidati te propise, jer se ne
radi o obvezama po me. pravu.
Prema opem obiajnom pravu obalna drava duna je dopustiti pristup u bilo koju svoju luku
ili sidrite brodu koji se nalazi u nevolji zbog elementarnih nepogoda ili neke druge vie sile.
Pravo pristupa u tim okolnostima uivaju svi brodovi.
Reim luka otvorenih za meunarodni promet
Svaka obalna drava odreuje svojim propisima vie svojih luka otvrenima za me. promet.
Te luke moraju imati odgovarajue obale, lukobrane, ureajue i postrojenja za pristajanje,
sidrenje i zatitu brodova, zatim za ukrcavanje i iskrcavanje putnika i robe. U tim lukama
nalaze se policijski, carinski, sanitarni i drugi nadzorni organi obalne drave
Glede pristupa i poloaja stranih trgovakih brodova na snazi je Opa konvenciaj o morskim
lukama sklopljena 1923. u enevi (obvezuje i Hrvatsku).Pod uvjetom reciprociteta ona
osigurava pristup i jednak poloaj trgovakih brodova drugih ugovornica u lukama
otvorenima za me. promet svake njezine stranke. Ali izvan tog mnogostranog ugovornog
odnosa veina obalnih drava sklopila je velik broj dvostranih ugovora o tom pitanju.
Ako neka obalna drava iz politikih ili slinih razloga zatvori neke ili sve svoje luke
brodovima neke druge drave, bilo da s njom ima ugovorne odnose ili ne, izlae se jednakim

209

www.nasciturus.com
mjerama glede pristupa njenih brodova u luke te druge drave. Upravo stoga ta se pravila
danas iroko i samo uz rijetke izuzetke potuju
Neke od najveih svjetskih luka (London, Hamburg, Rotterdam i dr.) nisu smjetene na samoj
morskoj obali nego se nalaze u unutranjosti kopna, a s morem su povezane rijekom, kanalom
ili jezerom. Neke druge luke smjetene su u zaljevima i u unutranjim morima. Pravo pristupa
tim lukama podrazumijeva i pravo prolaska kroz dio rijeke, kanala ili jezera, zatim kroz
zaljeve i unutranja mora, koliko je to potrebno radi ulaska ili izlaska iz luke.
Pravo pristupa stranim lukama otvorenima za me. promet ogranieno je samo na trgovake
brodove, bilo da su u privatnom vlasnitvu ili dravnom vlasnitvu i to samo na one koji nisu
na nuklearni pogon. Za sve druge brodove: ratne ,dravene brodove koji nemaju trgovaku
namjenu, ribarske, te za sve brodove na nuklearni pogon, obalna drava ima pravo zabraniti
pristup svojim lukama, uvjetovati ga prethodnom dozvolom ili makar prethodnom najavom.
Ali ni pravo pristupa stranih nenuklearnih trgovakih brodova u luke neke drave nije
apsolutno.
Poloaj stranih brodova u lukama
Strani trgovaki, ribarski ili drugi brod koji se ne moe pozvati na imunitet, dok se nalazi u
luci u naelu je podloa vlasti obalne drave, ali se ona u nekim sluajevima uzdrava od
vrenja svoje sudbenosti. Obalna drava uzdrava se od vrenja kaznene sudbenosti u
stvarima unutranje discipline ili djela poinjenih meu lanovima posade na brodu, sve dok
mir i red u luci nisu narueni, ili dok zapovjednik brodu ili konzul drave zastave ne pozove
lokalne vlasti upomo.
Obalna drava uzdrava se od vrenja svoje graanske sudbenosti u sporovima izmeu
zapovjednika, asnika i posade broda. Ali kad su u pitanju prava putnika i drugih osoba koje
nisu lanovi posade, obalna drava vri svoju graansku sudbenost.
Obalna drava moe vriti svoju kaznenu i graansku sudbenost nad stranim brodom i za
djela poinjena prije ulaska u njenu luku, u njezinom teritorijalnom moru, gospodarskom i
epikont. pojasu, a kad se radi o zagaenjima velikih razmjera i u dijelu otvorenog mora u
blizini obale.
Ako obalna drava dopusti pristup u neku svoju luku stranom ratno brodu ili dravnom
netrgovakom brodu, podrazumijeva se da je time pristala da e potivanjti njegov imunitet.
Imunitet podrazumijema nevrenje kaznene sudbenosti za sva djela poinjena na brodu, ali i
za djela izvrena u slubenoj dunosti u vezi s brodom i na kopnu. Ali kaznenna sudbenost se
vri za djela koja lanovi posade poine na kopnu izvan slubene dunosti.
210

www.nasciturus.com
Obalna drava ne vri gra. sudbenost nad ratnim i drugim dravnim netrgovakim
brodovima glede sudara, spaavanja, pruanja pomoi, sporova o vlasnitvu nad brodom, kao
i zbog zagaivanja.
Gra. sudbenost obalne drave protee se na djela lanova posade izvrena izvan slubenih
dunosti na kopnu, ali mjere izvrenja ne bi smjele prijeiti obavljanje njihovih vojnikih
dunosti. Putnici koji po svom poloaju uivaju imunitet izuzeti su od sudbenosti obalne
drave.
Reim mora naknadno zahvaenog ravnim polaznim crtama
Prema enevskoj konvenciji iz 1958. izriito propisuje da, kada se odreivanjem ravne
polazne crte u skladu s njenim odgovarajuim propisma kao unutranje morske vode obuhvate
prostori koji su se prije toga smatrali za dio teritorijalnog ili otvorenog mora, u tim e vodama
postojati pravo nekodljivog prolaska. Bit tog propisa potvrdila je i Konvencija iz 1982.
(dodala i gospodarski pojas), koja za te djelove predvia jednak reim kao i u teritorijalnom
moru.

69. ARHIPELAKE VODE ARHIPELAKIH DRAVA

Pravo na arhipelake vode
Arhipelake vode su novi institut me. prava o kojima su propisi prvi put predvieni
Konvencijom iz 1982.. Pravo na arhipelake vode priznaje se tzv. oceanskim arhipelakim
dravama, tj. onima koje su u cijelosti sastavljene od jednog ili vie arhipelaga, te mogue i
drugih otoka. Prema propisima Konvencije iz 1982. mali broj drava ima pravo na arhipelake
vode. To su npr. Indonezija, Filipini, Bahami, Fidi, Mauricijus i dr.
Arhipelake vode se pod navedenim uvjetima moraju izriito proglasiti. Ako ih neka
arhipelaka drava ne proglasi, tada u njenim vodama izmeu otoka ostaje prijanji reim, tj.
teritorijalno more i dijelovi otvorenog mora. Arhipelaka drava ima pravo povlaenja tzv.
ravnih arhipelakih crta spajajui krajnje toke najudaljenijih vanjskih otoka i nadmorskih
grebena u arhipelagu, s tim da su tim crtama obuhvaeni glavni otoci.
S vanjske crte ravnih arhipelakih crta, arhipelaka drava ima pravo odrediti irinu svog
teritorijalnog mora, zatim proglasiti gospodarski pojas, te mogue i epikontinentski pojas
preko granice od 200 milja.

211

www.nasciturus.com
More unutar ravnih arhipelakih crta potpada pod reim arhipelakih voda. U tom se
izuzimaju samo luke, ua rijeka i zaljevi, koji ostaju pod reimom unutranjih morskih voda
arhipelake drave.
Prava i dunosti arhipelakih drava
Arhipelaka drava uiva suverenost u njenim arhipelakim vodama, i to bez obzira na
njihovu dubinu ili udaljenost od obale. Suverenost arhipelake drave protee se i na zrani
prostor iznad arhipelakih voda, kao i na njihovo dno i podzemlje, ali uz neka ogranienja. To
znai da su arhipelake vode, zajedno s unutranjim morskim vodama, teritorijalnim morem i
kopnenim podrujem svih otoka, dijelovi ukupnog podruja arhipelake drave. Ipak,
suverenost arhipelake drave u njenim arhipelakim vodama natno je ogranienija nego u
pojedinim dijelovima unutranjim morskih voda.
Prolazak i prelijetanje arhipelakih voda
Najvaniji su propisi o pravu prolaska stranih brodova kroz arhipelake vode, te prelijetanja
iznad njih. Kroz arhipelake vode Indonezije i Filipina prolaze vani morski putovi iz
Indijskog u Tihi ocean. Brodovi bi morali ploviti dulje od 3000 milja da bi zaobili te vode.
Iznad arhipelakih voda Indonezije nalaze se vane zrane ceste na putu iz Bankoka, preko
Singaporea u Australiju. Uvjet pristanka ostalih drava sudionica na Treoj konferenciji o
pravu mora na poseban reim arhipelakih voda bio je osiguranje nesmetane plovidbe i
prelijetanja kroz i iznad tih voda.
Openito, brodovi svih stranih drava uivaju pravo nekodljivog prolaska kroz arhipelake
vode, po istim propisima iz Konvencije iz 1982. Arhipelaka drava moe iz razloga svoje
sigurnosti privremeno obustaviti nekodljiv prolazak stranih brodova u tono naznaenim
dijelovima svojih arhipelakih voda.
Strani brodovi i zrakoplovi koji prolaze odnosno prelijeu arhipelake plovne putove,
podvrgnuti su pravilima prolaska arhipelakim plovnim putovima, najveim dijelom
indentinima s pravilima tranzitnog prolaska za prolazak i prelet morskim tjesnacima koji
slue me. plovidbi.
Najznaajnija dunost arhipelake drave je da nikad ne smije obustaviti prolazak i
prelijetanje svojih arhipelakih voda.

212

www.nasciturus.com

70. TERITORIJALNO MORE

PROSTOR I REIM TERITORIJALNOG MORA
Teritorijalno more je pojas mora uzdu itave obale, u kojem obalna drava uiva suverenost.
Ta suverenost se protee i na zrani prostor iznad teritorijalnog mora, kao i na njegoov dno i
podzemlje. Obalna drava ima iskljuivo pravo nad svim ivim i neivim prirodnim
bogatstvima koja se nalaze u vodama njenog teritorijalnog mora, na njegovu dnu i u
podzemlju. Ta bogatstva ona ne mora sa kim dijeliti.
Obalna drava je duna trpjeti nekodljiv prolazak stranih borodova kroz svoje teritorijalno
more, ali ne i prelijetanje zrakoplova iznad njega.
Konvencija iz 1982. propisala je da svaka drava ima pravo odrediti irinu svog teritorijalnog
mora do granice koja ne prelazi 12 morskih milja. Pomorski zakonik RH iz 1994. propisuje
irinu teritorijalnog mora od 12 mm.
irina teritorijalnog mora mjeri se od polaznih crta koje mogu biti crte niske vode, ili ravne
polazne crte, ili ravne arhipelake crte. Kod zamrznutog mora irina teritorijalnog mora
rauna se od kraja stalno zamrznute povrine. Vanjska granica teritorijalnog mora je crta kojoj
je udaljenost svake toke od najblie toke polazne crte jednaka irini teritorijalnog mora.
Svaka drava ima pravo na teritorijalno more oko svojih otoka, pa ak i oko stijena na kojima
nije mogu ljudski ivot. Otok je prirodan dio kopna, okruen vodom, koji je suh za visoke
vode.
Kad se obale dviju drava nalaze suelice ili se dodiruju, ni jedna od tih drava nije ovlatena
proiriti svoje teritorijalno more preko crte sredine (ekvidistance), kojoj je svaka toka
jednako udaljena od najbliih toaka polaznih crta.
NEKODLJIV PROLAZAK STRANIH BRODOVA
Dunost trpljenja nekodljivog prolaska odnosi se na brodove svih drava, obalnih i
neobalnih, kao i na sve vrste brodova.
Prolazak je plovidba teritorijalnim morem bilo radi presijecanja, ili radi ulaska u unutranje
morske vode, pristajanja uz sidrita ili uz luke ureaje, te izlaska iz njih. Prolazak treba
obaviti neprekinuto i bez odgode. Zaustavljanje i sidrenje u prolasku opravdani su samo ako
su to uzgredni dogaajk u redovitom tijeku plovidbe, ili ih namee via sila odnosno nevolja,
ili su neophodni radi pruanja pomoi osobama, brodovima ili zrakoplovima u opasnosti
odnosno nevolji.

213

www.nasciturus.com
Prolazak je nekodljiv sve dok ne dira u mir, red ili sigurnost obalne drave.. To su najprije
neke nasilne ili prikrivene vojne i obavjetajne djelatnosti stranog broda (prijetnja ili upotreba
sile ili drugo ponaanje suprotno naelima iz Povelje UN-a, svaka vojna vjeba ili obuka s
orujem, djelatnosti radi prikupljanja obavjetenja i svaka propagandna djelatnost radi
nasrtanja na obranu ili sigurnost obalne drave i dr.) To su zatim carinski, fiskalne i
zdravstveni prekraji o useljavanju. Nadalje svaki in hotiminog ili ozbiljnog zagaenja u
teritorijalnom moru suprotnog Konvenciji, svaka ribolovna djelatnost te svaka druga
djelatnost koja nije u izravnom odnosu s prolaskom broda.
Znaajnu novost u Konvenciji iz 1982. ini i pravo obalne drave da u svom teritorijalnom
moru propisuje plovne putove i sustave odijeljenog prometa, vodei izmeu ostalog rauna o
preporukama Meunarodne pomorske organizacije.
Konvencija u naelu priznaje ratnim brodovima svih drava pravo na nekodljiv prolazak
teritorijalnim morem. U tom pogledu ona ne predvia odobrenje ili prethodnu najavu obalnoj
dravi. Podmornice i druga podvodna prijevozna sredstva duna su u teritorijalnom moru
ploviti povrinom i nositi svoju zastavu.
Obalna drava duna je na propisan nain objavljivati svoje zakone i propise koji se odnose
na nekodljiv prolazak. Ona mora na jasan nain oznaiti plovne putove i sustave odijeljenog
prometa na kartama koje na propisan nain objavljuje. Na prikladan nain objavljuje svaku
opasnost za plovidbu svojim teritorijalnim morem koja joj je poznata.
Obalna drava ne smije od stranih brodova naplaivati nikakvu pristojbu samo zbog njihova
prolaska teritorijalnim morem. Naknade se smiju ubirati samo za posebne usluge pruene
brodu (npr. za pilotau, tegljenje i sl).
Obalna drava ima pravo u svom teritorijalnom moru poduzimati mjere potrebne radi
sprjeavanja prolaska koji nije nekodljiv.
ZNANSTVENA ISTRAIVANJA I ZATITA OD ZAGAIVANJA
Obalna drava u ostvarivanju svoje suverenosti, ima iskljuivo pravo da ureuje, odobrava i
obavlja znanstvena istraivanja u svom teritorijalnom moru. Kada obalna drava ima
ozbiljnog razloga vjerovati da je brod koji plovi u njenom teritorijalnom moru prekrio te
propise, ona moe pregledati taj brod, i kada dokazi to opravdaju, moe povesti postupak,
ukljuivi i zadravanje broda. Redarstvene ovlasti u tom postupku mogu vriti samo javni
slubenici, ratni brodovi ili vojni zrakoplovi, ili drugi brodovi ili zrakoplovi koji nose oznake
da su u vladinoj slubi.

214

www.nasciturus.com
To pravo pregleda ne odnosi se na strane ratne brodove i zrakoplove, niti na druge brodove i
zrakoplove koji pripadaju stranoj dravi ili ih ona u danom trenutiu koristi iskljuivo u
vladine nekomercijalne svrhe.
SUDBENOST OBALNE DRAVE U TERITORIJALNOM MORU
Kada trgovaki brod prolazi teritorijalnim morem plovei iz unutranjih morskih voda obalne
drave, ona moe nad tim brodom poduzimati sve mjere radi kanjavanja krenja njezina
zakonodavstva poinjeno u luci i drugim dijelovima unutranjih morskih voda.
Ako se trgovaki brod nalazi samo u prolasku kroz teritorijalno more bez zadravanja, u
interesu me. plovidbe nalenost obalne drave tada je znatno manja. Ona tada ne bit trebala
zaustavljati strani brod, niti ga skretati s puta radi vrenja graanske sudbenosti nad osobom
koja se nalazi na brodu. Ona ne smije niti prema stranom brodu poduzimati mjere izvenja ili
zadravanja zbog bilo kojeg graanskog postupka, osim zbog obvezez koje je taj brod sam
preuzeo, ili zbog odgovornosti koje su zbog njega nastale u tijeku plovidbe ili zbog plovidbe
vodama obalne drave.
I kaznena sudbenost obalne drave nad trgovakim brodovima iskljuivo u prolasku znatno je
suena. Ona ne bi trebala vriti tu sudbenost radi uhienja neke osobe ili istrane radnje zbog
bilo kakvog kanjivog djela poinjenog na brodu za vrijeme prolaska, osim:
-

ako se posljedice kanjivog djela proteu na obalnu dravu,

ako kanjivo djelo remeti mir zemlje i red u teritorijalnom moru,

ako su te mjere nune radi suzbijanja nedoputene trgovine opojnim drogama ili
psihotropnim tvarima, te

ako zapovjednik broda, ili diplomatski agent ili konzularni dunosnik drave
zastave broda to trae.

Strani radni brod uiva jednak imunitet u teritorijalnom moru obalne drave kao i u njezinoj
luci. Graanska, kao ni kaznena sudbenost nad tim se brodovima i osobama na njima, ne
moe vriti. Drave zastave snosi me. odgovorost za svaki gubitak ili tetu nanijetu obalnoj
dravi u njenom ter. moru.
Ukoliko ratni brod ne potuje zakone i propise obalne drave o prolasku ter. morem, obalna
drava ga moe pozvati da im se pokori. Ako se ratni brod ne odazove tom pozivu, oblana
drava moe jedino zahtijevati da odmah isplovi iz njenog ter. mora.

215

www.nasciturus.com

C. MORSKI PROSTORI U KOJIMA OBALNA DRAVA UIVA

SUVERENA ILI NEKA DRUGA PRAVA
71. VANJSKI MORSKI POJAS
Vanjski morski pojas stekao je openito priznanje tek Konvencijom o teritorijalnom moru i
vanjskom pojasu iz 1958., po kojoj irina tog pojasa, zajedno sa irinom teritorijalnog mora,
nije smjela prelaziti 12 mm od polaznih crta.
Po Konvenciji iz 1982. obalna drava moe svoj vanjski pojas protegnuti najvie od crte od
24 mm, raunajui od polaznih crta ok kojih se mjeri irina teritorijalnog mora. To znai da
ako neka drava odredi punu mjeru irine teritorijalnog mora od 12 milja, ostaje jo najvie 12
milja za vanjski morski pojas, naravno, ako ukupna pirina mora u pitanju to doputa, tj.
ukoliko to nije neki uski tjesnac ili zaljev. Ako obalna drava odredi irinu svog ter. mora
manju od 12 milja, njen vanjski morski pojas moe biti iri, ali ukupne ne smije prelaziti crtu
od 24 mm od polazne crte.
Konvencija iz 1982. ne sadri nikakvu odredbu o razgranienju vanjskog pojasa, to otvara
brojne probleme, osobito kada su u pitanju uski tjesnaci poput Otrantskih vrata. Najpravinije
rjeenje u veini sluajeva bila bi crta sredine, pa bi u takvim tjesnacima bila najpovoljnija za
slobodu plovidbe. Meutim nije iskljueno da e se neke drave u nepovoljnom geografskom
poloaju pozivati na pravilo o razgranienju gospodarskom pojasa budui da se vanjski pojas
s njim djelomino poklapa.
Prema Konvenciji iz 1982. vanjski morski pojas ostat e dijelom otvorenog mora samo ako i
dok obalna drava ne proglasi svoj gospodarski pojas, a ija najvea irina moe biti do 200
milja od polazne crte. Ako ga proglasi, onda e se reim vanjskog pojasa preklapati s reimom
gospodarskom pojasa u granicama onog prvog.
I ova Konvencija priznaje obalnoj dravi pravo vrenja nadzora koji je potreban da se sprijee
povrede njenih carinskih, fiskalnih, zdravstvenih propisa, kao i propisa o useljenju, poinjene
na njenom (kopnenom) podruju i u njenom ter. moru.
Tim pravima nadzora u Konvenciji iz 1982. dodaje se i novo pravo suzbijanja prometa
arheolokim i povijesnim predmetima naenima u moru.
Obalna drava nema ipso facto pravo na vanjski morski pojas, nego ga, poput arhipelakih
voda i gospodarskog pojasa mora izriito proglasiti. Ako se tim pravom ne poslui i ako ne
proglasi gospodarski pojas, taj morski prostor ostaje i dalje dijelog otvorenog mora izvan
nacionalne jurisdikcije bilo koje drave.

216

www.nasciturus.com
Pomorki zakonik RH iz 1994. nema propisa o vanjskom morskom pojasu, ali ga temeljem
opeg me. prava mora moe proglasiti bilo izmjenama tog Zakonika ili novim zakonom ili
drugim aktom.

72. GOSPODARSKI POJAS (ISKLJUIVA EKONOMSKA ZONA)

Prostor i reim gospodarskog pojasa
Gospodarski pojas tj. iskljuiva ekonomska zona je novi institut u pravu mora. Vanjska
granica tog pojasa mjeri se od polaznih crta ili ravnih arhipelakih crta, od koji se mjeri irina
teritorijalnog mora, do ukupne irine od 200 mm. To znai da ako obalna drava proiri svoje
ter. more na 12 milja, njen gospodarski pojas e biti irok 188 milja, jer se on nastavlja na
vanjsku granicu ter. mora.
Obalna drava nema pravo na gospodarski pojas ipso facto. Da bi ga stekla, mora ga izriito
proglasiti. Ako, ili dok ga ne proglasi, ona i dalje ima pravo na epikontinentski pojas koji
obuhvaa samo morsko dno i podzemlje, s tim da vodeni stup i povrina nora iznad epikont.
pojasa i dalje ostaju u tom sluaju pod reimom otvorenog mora. Za razliku od gospodarskog
pojasa, vanjskog morskog pojasa i arhipelakih voda koje treba proglasiti, obalna drava ipso
facto, dakle bez proglaenja, ima epikontinentski pojas.
Meutim, kada obalna drava proglasi gospodarski pojas, ona u njega asimilira svoj epikont.
pojas do irine od 200 milja.
Mnoge su obalne drve iskoristile svoje pravo ili se to spremaju uiniti. Ali kad veina drava
ili sve drave iskoriste to svoje pravo, mnogi prostori mora i oceana u kojima je neko vladala
sloboda mora, doi e tako pod nacionalnu jursidkiciju obalnih drava, a u nekim podrujima
nee vie uope imati prostora pod reimom otvorenog mora.
Ova promjena pravnog poretka na morima i oceanima nije sluajno nastupla. Ona je
posljedica naraslih potreba ovjeanstva za hranom, energijom i drugim sirovinama, koje e
sve vie ovisiti o izvorima iz mora.
Gospodarski pojas je pod posebnim pravnim reimom, tj. pod reimom sui generis. On nije
dio teritorija obalne drave, ali ni dio otvorenog mora. Obalna drava u njemu ima znatno
ogranieniju vlast nego u svom teritorijalnom moru, ali u tom pojasu ipak ima vana suverena
prava i jurisdikciju i to u prvom redu glede tzv. resursnih prava.
Prava treih drava u gospodarskom pojasu

217

www.nasciturus.com
U tom pojasu znaajna prava i dalje imaju i sve tree drave. Sve drave, obalne i neobalne u
gospodarskom pojasu svih drava i dalje uivaju, iz neke pravno doputene upotrebe mora, i
osnovne slobode i to: slobode plovidbe, prelijetanja, te polaganja podmorskih kabela i
cjevovoda. Kad se radi o ovim osnovnim slobodama treba voditi rauna o pravima obalne
drave u tom pojasu. Konvencija naglaava da u ostvarivanju svojih prava, tree drave
dolino potuju prava i dunosti obalne drave i dre se njenih zakona i drugih propisa koji su
u skladu s Konvencijom i ostalim pravilima me. prava. Na slian nain, i obalna drava
dolino potuje prava i dunosti drugih drava.
Suverena resursna i druga prava, te dunosti obalne drave
Obalna drava u tom pojasu ima suverena prava radi istraivanja, iskoritavanja, ouvanja i
gospodarenja ivim i neivim prirodnim bogatstvima nad morskim dnom i morskog dna i
podzemlja mora.
Meutim, ta prava nisu potpuno jednaka glede ivih i neivih, tj. mineralnim bogatstava.
Obalna drava nije duna s nikim dijeliti neiva, tj. mineralna bogatstva u svom
gospodarskom pojasu, koja se danas preteno iskoritavaju s njegova dna i podzemlja. Isto
tako, obalna drava ima iskljuiva prava nad svim ivim biima koja pripadaju tzv. vrstama
od dna. To su bia koja su u stadiju u kojem se mogu loviti, bilo nepomina na morskom dnu
ili ispod njega, ili su nesposobna se pomicati ako nisu u stalnom fizikom dodiru s morskim
dnom i podzemljem. To su pored morskih algi i drugih biljaka, spuve, koralji, koljke i razne
vrste rakova (ali ne i jastozi).
to se tie ostalih ivih izvora, u prvom redu morskih riba i sisavaca, stanje se znatno
razlikuje. Tu su prava obalne drave donekle ograniena pravima neobalnih drava i drugih,
od kojih su mnoge prije vrile eksploataciju tih dijelova mora.
Obalna drava ima najvea prava glede iskoritavanja ivih bogatstava svog gospodarskog
pojasa u odnosu na sve druge drave. Ona odreuje njhovu dopustivu lovinu i svoje vlastite
mogunosti njihova lovljenja. Tek ako sama nema mogunosti za ulov cjelokupne lovine, ona
e sporazumima ili drugim dogovorima dati drugim dravama pristup viku dopustive lovine.
Pri tom e u prvom redu omoguiti takav ulov neobalnim dravama iz iste regije ili subregije,
s tim da razvijene neobalne drave mogu loviti samo u gospodarskom pojasu razvijenih
drava. Ovo omoguuje Hrvatskoj da ne dopusti pristup ribljim dravama koje joj se nalaze u
zaleu, jer se radi o razvijenim dravama.
Ipak, sama obalna drava odluuje o odobrenju pristupa ribarima i ribarskim brodovima
drugih zemalja u svoj gospodarski pojas, i to izdavanjem dozvola, ukljuujui i naplatu
218

www.nasciturus.com
naknada za dozvoljeni ribolov. Ona odreuje vrste, starost i veliinu ribe koja se moe loviti i
utvruje kvote lovine. Nadalje, ona odreuje sezonu i podruje ribolova, te tipove, veliinu i
bro ribarskih brodova, kao i ribarskog alata.
U svom gospodarskom pojasu obalna drava jo ima i suverena prava glede drugih djelatnosti
radi gospodarskog istraivanja i iskoritavanja te zone, poput proizvodnje energije
koritenjem vode, struja i vjetrova.
Jurisdikcija obalne drave glede umjetnih otoka i naprava
Prva oblast odnosi se na podizanje i upotrebu u gospodarskom pojasu umjetnih otoka, te
ureaja i naprava za iskoritavanje ivih i neivih prirodnih bogatstava, te za druge
ekonomske svrhe.
Obalna drava ima iskljuivo pravo sama graditi, ili doputati i regulirati izgradnju, rad i
upotrebu tih ureaja. Oko tih otoka, ureaja i naprava obalna drava moe, kada je potrebno,
ustanoviti zone sigurnosti plovidbe i sigurnosti samih tih ureaja.
Svi brodovi moraju potivati takve zone sigurnosti, ali se takvi umjetni otoci, ureaji i
naprave ne smiju postavljati tamo gdje mogu ometati upotrebu poznatih plovnih putova bitnih
za meunarodnu plovidbu.
Umjetni otoci, ureaji i naprave nemaju status otoka. Oni nemaju vlastitog teritorijalnog mora
i njihovo postojanje ne utjee na odreivanje granice teritorijalnog mora, gospodarskog ili
epikont. pojasa.
Jurisdikcija glede znanstvenih istraivanja mora
Druga glavna oblast jurisdikcije obalne drave u njenom gospodarskom pojasu, odnosi se na
znanstvena istraivanja mora. Za razliku od njenih unutranjih morskih voda i ter. mora, ona u
tom pojasu nema pravo da se jedina bavi tim istraivanjima.
Obalna drava moe ne dopustiti znanstvena istraivanja u samom gospodarskom pojasu (ili
epikont. pojasu), u svakom sluaju kad to istraivanje nije u miroljubive svrhe, zatim kada
ono ima izravno znaenje za istraivanje i iskoritavanje ivih i neivih prirodnih bogatstava
(nad kojima ona uiva suverena prava), kada ukljuuje buenje morskog dna upotrebom
eksploziva ili unoenjem kodljivih tvari u morski okoli, ili izgradnju umjetnih otoka,
ureaja i naprava.
Druge drave i nadlene me. organizacije ne smiju vriti znanstvena istraivanja u gosp.
pojasu neke drave ako ona za to nije dala odobrenje, a pristanak je potreban kad se radi o
istraivanju u miroljubive svrhe. U svim sluajevima, kada je druga drava ili nadlena me.
219

www.nasciturus.com
organizacija dobila odobrenje, ona je duna obalnoj dravi pruiti detaljan opis projekta, mora
joj omoguiti sudjelovanje bez naknade u projektu i stalno je obavjetavati o svim rezultatima
istraivanja.
Jurisdikcija u sprjeavanju zagaivanja
Obalna drava je duna tititi i uvati morski okoli. Ona je duna suraivati na opoj i
regionalnoj razini u formuliranju i provedbi me. propisa i standarda, posebno imajui u vidu
regionalne znaajke.
Za svoj gospodarski pojas moe donositi vlastite zakone i druge propise radi sprjeavanja,
smanjivanja i nadziranja zagaivanja, u naelu jedino ako su ti propisi usklaeni s
opeprihvaenim me. pravilima i standardima.

73. EPIKONTINENTSKI POJAS

Konfiguracija dna mora i oceana
Epikontinentski pojas je uz Zonu jedini prostor u moru koji obuhvaa samo morsko dno i
njegovo podzemlje, koji se dakle ne prostire na vodeni stup iznad tog dna, niti na povrinu
mora.
Dno mora i oceana se najee blago sputa od ruba morske obale u dubinu od otprilike 200
metara dubine. Taj dio morskog dna nazivamo kontinentalnom ravninom (shelf, plateau ili
platforma). Tamo se po jednom kriteriju zaustavljala granica epikont. pojasa prema
Konveniciji iz 1958.
Nakon te dubine morsko dno se sputa prosjeno pod mnogo jaim nagibom od veih dubina
od 1500 do 3000 metara i taj dio dna nazivamo kontinentalnom strminom (slope, talus ili
talud). Nakon toga se tlo opet neto polaganije sputa do dna dubokog mora od oko 4000 m
dubine i taj njegov dio nazivamo kontinentalnom kosinom (rise, glacis ili pendiente).
Sve te dijelove morskog tla zajedno, od obalnog ruba do dna dubokog mora od oko 4000 m
dubine, obuhvaamo zajednikim nazivom kontinentalne orubine (margin, marge, margen).
Kontinentalna orubina je geografski pojam, koji poinje od obalnog ruba. Da bi se oznaila
pravna narav samo onog dijela morskog dna i njegova podzemlja koji poinje od vanjske
granice teritorijalnog mora (od 12 milja od polaznih crta) u kojem obalna drava uiva
izvjesna suverena prava razliita od njene suverenosti u ter. moru, u arhipelakim vodama i u
njenim unutranjim morskim vodama, trebalo je pronai posebni naziv. Juraj Andrassy je u

220

www.nasciturus.com
monografiji iz 1951. jo dok je taj institut bio u nastajanju predloio izraz epkont. pojas (u
drugim zemljama to je conntinental shelf, plateau continental, platforma continental).
Pravo obalne drave na epikontinentski pojas
Konvencija o epikont. pojasu iz 1958. je ugovorni propis i danas na snazi, koji obvezuje ne
vie od 53 dravu, meu kojima i Hrvatsku.
Ta konvencija je propisala, a Konvencija iz 1982. preuzela, da svaka obalna drava ima pravo
na svoj epokont. pojas nezavisno od bilo kakvog proglasa, te od stvarne ili fiktivne okupacije.
Svaka obalna drava i dalje ima pravo na svoj epikont. pojas, ak i ako ne proglasi
gospodarski pojas. Meutim, ukoliko ga proglasi, tada e se njen epikont. pojas do irine od
200 milja od polazne crte asimilirati u gospodarski pojas, jer on, pored mora, obuhvaa i
morsko dno i podzemlje.
Vanjska granica epikontinentskog pojasa
Prema enevskoj konvenciji iz 1958. epikont. pojas se prostirao do dubine od 200 metara, ili
preko te granice, do toke gdje dubina vode nad njim doputa iskoritavanje prirodnih
bogatstava (granica eksplotabilnosti).
Konvencija iz 1982. pomaknula je granicu epikont. pojasa, pa se ona protee do vanjskog
ruba kontinentalne orubine ili do udaljenosti od 200 mm od polaznih crta tamo gdje vanjski
rub kontinentalne orubine ne see do te udaljenosti.
Drugi kriterij je odreeniji od prvog jer ne ovisi o dubini mora, nego se ustvari poklapa s
dnom i podzemljem gospodarskog pojasa. Stoga e sve drave koje ne proglase taj pojas i po
Konvenciji iz 1982. imati pravo smatrati da se njihov epikont. pojas ipso facto protee do
udaljenosti od 200 milja.
Vanjska granica epikont. pojasa prema prvom kriteriju see mnogo dalje.Vanjski rub
kontinentalne orubine ne dosee do izobate od 200 metara, nego prosjeno do dubine oko
4000 metara.
Konvencija iz 1982. odreuje krajnju granicu tog pojasa u sluaju drava ije se obale nalaze
na rubu nekih kontinenata. Ona ne moe prelaziti 350 mm od polaznih crta, ili 100 mm
raunajui od izobate od 2500 metara.
Ovo golemo proirenje krajnje granice epikont. pojasa, ak izvan granice od 200 milja od
polaznih crta, veoma ozbiljno ugroava budui reim i isplativost eksploatacije Zone tj. dna i
podzemlja ispod otvorenog mora izvan granica nacionalne jursidikcije. Na te se prostore
primjenjuje naelo zajednike batine (opeg dobra) ovjeanstva.
221

www.nasciturus.com
Posebne dunosti obalne drave u epikontinentskom pojasu izvan 200 milja
Konvencija iz 1982. propisuje da je obalna drava duna dati obavijesti o granicama svog
epikontinentskog pojasa, kada prelazi 200 milja, posebnoj Komisiji za granice epikont.
pojasa. Komisija daje preporuke, i ako obalna drava utvrdi granicu na temelju tih preporuka,
one postaju konane i obvezuju.
Obalna drava nee moi na temelju svoje slobodne ocjene uskratiti svoj pristanak na projekte
znanstvenog istraivanja u njenom epikont. pojasu izvan 200 milja, a koja imaju znaenje za
istraivanje i iskoritavanje ivih i neivih prirodnih bogatstava. Meutim, to vrijedi samo za
ona podruja u kojima sama ne vri istraivanje i iskoritavanje.
Reim epikontinentskog pojasa
Suverena prava obalne drave u njenom epikont. pojasu odnose se na istraivanje i
iskoritavanje njegovih neivih (mineralnih) prirodnih izvora, a glede ivih bia, samo one
koja pripadaju vrstama od dna.
Prava obalne drave u epikont. pojasu ne driaju u pravni status voda iznad tog pojasa, koje su
pod reimom otvorenog mora, te pravni status zranog prostora iznad tih voda.
Sve druge drave imaju pravo polagati podmorske kabele i cjevovode u epikont. pojasu neke
drave, ali za odreivanje njihovih pravaca moraju dobiti suglasnost obalne drave.
Razgranienje epikontinentskog i gospodarskog pojasa
Veina obalnih drava u svijetu ne moe odrediti punu irinu tih dijelova mora jer irina mora
koja zapljuskuje njihove obale ne dostie 400 ili 700 mm. Meu njima je i Hrvatska. Stoga su
se otprije javljale potrebe razgranienja epikont. pojasa drava ije obale lee suelice. U
prakse se pokazao jo vei problem odreivanja lateralne (bone) granice epikont. pojasa
izemeu susjednih drava na istoj obali.
enevska konvencija o epikont. pojasu iz 1958. za obje je situacije propisala da se granica
epikont. pojasa izmeu drava u pitanju odreuje sporazumom. Ako sporazuma nema i ako
posebne okolnosti ne opravdavaju drugu granicu, granica je crta sredine (ekvidistanca), kojoj
je svaka toka jednako udaljena od najbliih toaka polaznih crta, od kojih se mjeri irina ter.
mora svake pojedine drave.
Konvencija iz 1982. predvia jednak propis za razgranienje epikont. i gospodarskog pojasa.
Izmeu ostalog takoer propisuje da kada izmeu zainteresiranih drava postoji sporazum
koji je na snazi, razgranienje gospodarskog odnosno epikont. pojasa ureuje se u skladu s
odredbama tog sporazuma.
222

www.nasciturus.com
Biva SFRJ ragraniila je svoj epikont. pojas s Italijom sporazumom sklopljenim u Rimu
1968. a more u Transkom zaljevu Osimskim sporazumom iz 1975. Te crte razgranienja
odnose se na i na Hrvatsku, SR Jugoslaviju i Sloveniju u odnosu na Italiju, nakon njihova
stjecanja neovisnosti.

D. MORSKI PROSTORI IZVAN NACIONALNE JURISDIKCIJE

DRAVA
74. OTVORENO MORE
Prostor otvorenog mora
Prema Konvenciji o otvorenom moru iz 1958, pod otvorenim morem podrazumijevaju se svi
dijelovi mora koji ne pripadaju teritorijalnom moru ili unutranjim morskim vodama.
Nastankom novih pravnih instituta prava mora ta definicija postala je zastarjelom. Stoga
Konvencija iz 1982. pod reimom otvorenog mora obuhvaa sve dijelove mora koji nisu
ukljueni u gospodarski pojas, teritorijalno more ili unutranje morske vode neke drave, ili u
arhipelake vode arhipelake drave.
Po dananjem pravu mora otvoreno more obuhvaa samo vodeni stup iznad morskog dna,
povrinu mora i zrani prostor iznad njega.
Osim negativnog odreenja, otvoreno more moemo i pozitivno odrediti: u njega spadaju
dijelovi mora i zrani prostor iznad njih, koji se nalaze izvan granica nacionalne jurisdikcije
obalnih drava.
Miroljubive upotrebe otvorenog mora
Konvencija iz 1982. izriito proklamira da je otvoreno more rezervirano za miroljubive svrhe.
Meu opim odredbama Konvencije nalazi se i jedna kontraktualnog znaenja, koja dakle
obvezuje samo drave stranke. Ona odreuje da se u ostvarivanju svojih prava i u vrenju
svojih dunosti prema Konvenciji drave stranke uzdravaju od svake prijetnje ili upotrebe
sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovistnosti bilo koje drave ili nekog drugog
ponaanja u suprotnosti s naelima me. prava utvrenima u Povelji UN-a.
Meutim, ovi propisi jo uvijek ne znae demilitarizaciju itavog prostora otvorenog mora, pa
stoga te propise treba uzeti kao neki dugoroni cilj me. zajednice.
Pregled sloboda otvorenog mora

223

www.nasciturus.com
Konvencija iz 1982., izmeu ostalog nabraja 5 sloboda od kojih neka sadre ogranienja:
1. slobodu plovidbe
2. slobodu prelijetanja
3. slobodu polaganja morskih kabela i cjevovoda
4. slobodu podizanja umjetnih otoka i drugih ureaja
5. slobodu ribolova, te
6. slobodu znanstvenog istraivanja.
Sve drave ostvaruju te slobode dolino potujui interese drugih drava prilikom njihova
ostvarivanja slobode otvorenog mora i prava sadrana u Konvenciji iz 1982. s obzirom na
djelatnost u Zoni.
Ope je naelo da nijedna drava, obalna i neobalna, ne moe valjano podvrgnuti svojoj
suverenosti bilo koji dio otvorenog mora.
Prava neobalnih drava
Otvoreno je more jednako slobodno za sve, kao i za obalne drave. Da bi neka neobalna
drava mogla uivati sve navedene slobode otvorenog mora, a uz njih i zajedniku batinu
ovjeanstva u Zoni, treba joj se osigurati slobodan pristup moru.
Konvencija iz 1982. u svom posebnom dijelu ureuje pravo pristupa neobalnih drava moru i
od mora, ukljuivi slobodu tranzita. U tom pogledu tranzitne su drave optereene nekim
dunostima u korist neobalnih drava. Tranzitna drava je drava s morskom obalom ili bez
nje, koja se nalazi izmeu neobalne drave i mora, preko ijeg se podruja obavlja promet u
tranzitu. Tako je za neobalnu Maarsku tranzitna drava Hrvatska. Ali ako bi neobalna
Slovaka eljela koristiti pristup nekoj jadranskoj luci, tranzitne drave za nju su, osim
Hrvatske, i neobalne Maarska ili Austrija.
Neobalne drave uivaju slobodu tranzita preko podruja tranzitne drave svim prijevoznim
sredstvima. Prema Konvecniji o otvorenom moru iz 1958. tranzitna je drava bila duna
osigurati neobalnoj dravi tranzit kroz svoje podruje na temelju uzajmanosti. Meutim po
Konvenciji iz 1982. pravo tranzita za neobalnu dravu postaje apsolutno i vie nije podlono
uvjetu reciprociteta.
Poloaj brodova na moru
Svaka drava, obalna ili neobalna, odreuje uvjete pod kojima podjeljuje brodovima svoju
dravnu pripadnost, ukljuujui uvjete upisa u svoj upisnik (registar) brodova i pravo na
isticanja njene zastave.
224

www.nasciturus.com
Brodovi plove pod zastavom samo jedne drave. Brod ne smije za vrijeme putovanja ili
ticanja neke luke mijenjati svoju zastavu, osim kada se radi o stvarnom prijenosu vlasnitva ili
o izmjeni upisa u upisnik brodova. Brod koji plovi pod zastavama dviju ili vie drava, i
kojima se slui po svojem nahoenju, nee se moi ni prema jednoj dravi pozvati ni na jednu
od tih dravnih pripadnosti. On se moe izjednaiti s brodom bez dravne pripadnosti, i stoga
ga na otvorenom moru moe pregledati ratni brod bilo koje drave.
Brodovi takoer mogu ploviti pod zastavom UN-a, neke specijalizirane ustanove UN-a ili
Meunarodne agencije za atomsku energiju, ako se nalaze u slubenoj upotrebineke od tih
organizacija.
Dunost svake drave je da djelotvorno vri jurisdikciju i nadzor nad brodovima vlastite
zastave. Svaka drava vodi upisnik brodova s imenima i podacima o brodovima koji plove
pod njenom zastavom.
Danas se mnogi trgovaki brodovi upisuju u dravama tzv.otvorenog upisnika (open register),
a da s dravom iju zastvau istiu ne odravaju nikakvu vezu, pa ak nikad ne uplove u svoju
matinu luku. Takve drave (npr. Panama, Liberija, Bahami i dr.) uope ne raspolau ratnom
flotom ili drugim brodovima u vladinoj slubi, da bi na otvorenom moru mogle stvarno vriti
jurisdikciju nad mnogobrojnim brodovima koji plove pod njihovom zastavom.
Na temelju starinskog obiaja, svaka drava ima vanu dunost da obvee zapovjednike
brodova pod njenom zastavom da ukau pomo na moru, ako to zapovjednik moe uiniti bez
ozbiljne opasnosti za svoj broj, posadu i putnike.
Pomo se pod navedenim uvjetima mora ukazati svakoj osobi koja se nae u moru u opasnosti
da bude izgubljena.
Pravo progona
Pravo progona (hot pursuit) na otvorenom moru je jedan od izuzetaka od pravila o iskljuivoj
sudbenosti drave zastave nad njenim brodovima.
Pravo progona nastaje ako je strani brod povrijedio one propise obalne drave u nekim
dijelovima mora pod njenom jursidikcijom koje ona u njemu ima pravo provoditi i njihove
povrede kanjavati. S obzirom da su suverenost, suverena prava, jurisdikcije i prava nadzora
razliita u unutranjim vodama, arhipelakim vodama, u ter. moru, vanjskom pojasu,
gospodarskom pojasu te u epikont. pojasu, pravo kanjavanja i pravo progona nastaju jedino
ako je strani brod u nekom od tih dijelova mora povrijedio one propise koje obalna drava u
njemu ima pravo provoditi.

225

www.nasciturus.com
Pravo progona otpoinje nakon to je osumnjienom brodu dan vidni ili ujni znak za
zaustavljanje, a o ne se ne odazove i nastoji pobjei. Progon mora biti kontinuiran. Moe se
naizmjenino vriti s pomou vie zrakoplova ili brodova, ali se na otvorenom moru ne smije
prekinuti. Pravo progona prestaje im progonjeni brod uplovi u teritorijalno more bilo svoje
ili neke tree drave.
Pravo pregleda ili pravo progona stranog broda na otvorenom moru, ali u dijelovima mora
pod jurisdikcijom obalne drave, moe vriti samo ratni brod, vojni zrakoplov, ili propisno
oznaeni i ovlateni brod ili zrakoplov u dravnoj slubi.

75. SLOBODE OTVORENOG MORA

SLOBODA PLOVIDBE
Svaka drava, obalna i neobalna, ima pravo na to da otvorenim morem plove brodovi pod
njenom zastavom.
Na otvorenom moru ni jedna drava ne moe vriti iskljuivu vlast. Odsutnost iskljuive
vlasti drava ne znai da na otvorenom moru postoji anarhija. Naprotiv, tamo vlada pravni
poredak izravno po me. pravu, koji se stoljeima izgraivao putem obiajnih pravila.
Na otvorenom moru svaka obalna ili neobalna drava vri u pravilu jurisdikciju samo nad
brodovima koji plove pod njenom zastavom. Meutim brodovi pod zastavama drava tzv.
otvorenog upisnika, kao i pod zastavama s malom ratnom flotom, dok se nalaze na otvorenom
moru, stvarno nisu podvrgnuti jurisdikciji drave stave jer je ona gotovo nikad ne vri.
Konvencija iz 1982. predvia 5 moguih sluajeva u kojima ratni brod neke drave moe
pregledati strani brod, ako postoji ozbiljna sumnja:
1. da se brod bavi piratstvom,
2. da se brod bavi trgovinom roblja,
3. da se brod bavi neovlatenim emitiranjem,
4. da je brod bez dravne pripadnosti, ili
5. da je brod, iako vije stranu zastavu ili odbija istaknuti zastavu, ustvari brod
iste drave pripadnosti kao i ratni brod.
Zaustavljanje stranog broda i njegov pregled na otvorenom moru (ali i u gospodarskom pojasu
neke drave), moe izvriti samo ratni brod ili vojni zrakoplov, ili propisno ovlaten i oznaen
brod ili zrakoplov u dravnoj slubi, i to po posebnom postupku.
U novije vrijeme promet narkoticima i psihotropnim tvarima postaje sve vee zlo u
meunarodnim razmjerima. Svaka obalna drava ima pravo suzbijati takav promet.

226

www.nasciturus.com
Svaka drava koja ima valjanog razloga vjerovati da se brod pod njenom zastavom bavit
takvim nedoptenim prometom, moe, ako to eli, zatraiti suradnju drugih drava radi
njegova suzbijanja. Ali u odsutnosti takvog zahtjeva, ratni brodovi drugih drava nemaju zbog
tih razloga pravo pregleda sumnjivog broda ni njegova uzapenja.
Nadlenost za sprjeavanje, smanjivanje i nadziranje zagaivanja otvorenog mora s brodova
koje nema tetnih posljedica za obalnu dravu spada iskljuivo dravi zastave broda. Ali ako
se posljedice zagaenja, ili opasnost od posljedica proteu na dijelove mora ili na obalu neke
drave, tada ona na otvorenom moru moe poduzimati nune mjere da bi sprijeila, umanjila
ili otklonila opasnost, osim kad su u pitanju ratni i dravni netrgovaki brodovi.
SLOBODA PRELIJETANJA
Slobodu prelijetanja iznad otvorenog mora izriito proklamiraju Konvecija o otvorenom moru
iz 1958. te Konvencija iz 1982. Prelijetanje otvorenog mora civilnih i drugih zrakoplova,
ukljuujui tu i zrani prostor gospodarskog pojasa, ureuje Vijee Meunarodne agencije za
civilno zrakoplovstvo.
Prilikom prelijetanja otvorenog mora svi zrakoplovi su podloni propisima prava mora o
zabrani piratstva i o pravu progona.
SLOBODA POLAGANJA PODMORSKIH KABELA I CJEVOVODA.
Sve drave imaju pravo polagati svoje podmorske kabele i cjevovode na dno otvorenog mora
izvan epikont. pojasa neke obalne drave. To pravo takoer vrijedi i u epikont. pojasu ali uz
uvjet da odreivanje njihovih pravila podlijee suglasnosti obalne drave.
Drave su dune donijeti propise da be osobe pod njihovom vlau koje su vlasnice kabela ili
cjevovoda snosile trokove popravka, ako prilikom polaganja ili popravka svog kabela ili
cjevovoda na dnu otvorenog mora uzrokuje prekid ili oteenje neijeg tueg kabela ili
cjevovoda. Ti su vlasnici duni nadoknaditi tetu borodovlasniku koji je rtvovao sidro, mreu
ili ribolovni alat kako ne bi otetio njihov kabel ili cjevovod.
SLOBODA PODIZANJA UMJETNIH OTOKA I DRUGIH UREAJA
Ta sloboda postoji za sve obalne i neobalne drave, ali jedino na dijelovima otvorenog mora
koji se nalaze iznad epikont. pojasa neke obalne drave. Na dijelu otvorenog mora iznad
epikont. pojasa, strane drave smiju postavljati samo one ureaje koji nisu uvreni za
morsko dno. Umjetni otoci i drugi ureaji postavljeni na otvorenom moru, poput onih u

227

www.nasciturus.com
gospodarskom pojasu, nemaju status otoka te prema tome nemaju ni vlastito teritorijalno
more.
SLOBODA RIBOLOVA
Sloboda ribolova na otvorenom moru, poput slobode plovidbe, najprije se afirmirala putem
obiajnog prava, da bi na openit nain bila potvrena Konvecnijom o otvorenom moru iz
1958, te Konvencijom iz 1982. Kao i sve druge slobode na otvorenom moru, nju uivaju sve
drave i obalne i neobalne.
Meutim, ta je sloboda podlona veim ogranienjima nego koja druga sloboda otvorenog
mora. Ta ogranenja posljedica su porasta ribolovnih djelatnosti na moru i golemog porasta
ulova morske ribe da bi se prehranilo naraslo stanovnitvo.
Sve drave koje ostvaruju i uivaju slobodu ribolova na otvorenom moru podrvrgnute su
ogranienjima vie vrsta. One su dune dolino potivati interese drugih drava prilikom
njihova ostvarivanja te drugih sloboda otvorenog mora, kao i prava s obzirom na djelatnosti u
Zoni. Svaka je drav, nadalje, duna pridravati se svojih posebnih ugovornih obveza koje je
ugovorila glede ribolova na otvorenom moru. Pravo ribolova podvrgnuto je, nadalje, dunosti
suradnje meusobno ili s obalnim dravama ili vie drava i u susjednom podruju otvorenog
mora.
Konvencija iz 1982. stavlja naglasak na dunost drava da meusobno surauju. Prilikom
odreivanja dopustive lovine, drave usvajaju mjere kojima je svrha da se na temelju
najboljih znanstvenih podataka odravaju i obnavljaju populacije lovljenih vrsta na razinama
koje mogu osigurati njavie odrivi prinos.
Osim ovom Konvencijom koja je openite naravi, drave su obveza dvostranim i viestranim
ugovorima o ribolovu na otvorenom moru koji su stranke.
Osim dvostranih ugovora, od 19.st. zainteresirane drave sklapaju i viestrane ugovore kako
bi uredile ribolov u nekoj regiji ili subregiji otvorenog mora, sa slinim ciljevima koje imaju i
stranke dvostranih ugovora.
U cilju ouvanja nekih biolokih vrsta do potpunog istrebljenja, a posebno morskih sisavaca
iji se broj u 20. st. drastino smanjuje, zainteresirane drave sklopile su posebne ugovore.
Tim ugoovrima odreuje se godinji dopustivi ulov, sezona lovljenja, te izvjesna podruja
zabranjena za lov. Takvi posebni ugovori postoje za foke i neke vrste kitova, zatim za ribe
poput haringe, lososa i bakalara te za rakove.
SLOBODA ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA
228

www.nasciturus.com
Istraivanja se moraju obavljati iskljuivo u miroljubive svrhe, te podesnim znanstvenim
metodama i sredstvima u skladu s Konvencijom iz 1982. Takva istraivanja ne smiju
neopravdano ometati druge pravno doputene upotrebe mora, pa prema tome ni slobode
otvorenog mora. Ona se obavljaju uz potivanje svih odgovarajuih propisa donesenih u
skladu s Konvencijom, a posebno onih o zatiti i ouvanju morskog okolia.
ZLOUPOTREBE SLOBODA OTVORENOG MORA
Nakon II. svjetskog rata, uslijed utrke o naoruanju i poveanja ratnih flota najjaih drava
svijeta, dolazilo je do nekih zloupotreba sloboda otvorenog mora. Mogu se svrstati u 3
najvanije skupine:
1. Nukelarni pokusi u moru i u atmosferi 1963. sklopljen je Moskovski
ugovor o zabrani nuklearnih pokusa u atmosferi, u svemiru i u vodi, kome je
pristupilo vie od stotinu drava, ali ne i Francuska, Kina i neke druge. Danas
se moe smatrati da su takvi pokusi zabranjeni temeljem opeg obiajnom
me. prava.
2. Pokusi s raketama dugog dometa
3. Pomorski manevri irokih razmjera u prolosti su dvije najjae sile, SAD i
SSSR, uz suradnju svojih saveznika na veim prostorima otvorenog mora
obavljale pomorske manevre. Manevri su bili prilika za suprotnu silu da se
njeni avioni i brodovi upliu u borbeni raspored, da prislukuju radiosignale,
pa sve do opasnosti od sudara zbog niskih nadlijetanja i sumiliranih napada.

76. MEUNARODNA ZONA

Oblast Meunarodne zone
Prema propisima Konvencije iz 1982., Zona obuhvaa dno i podzemlje otvorenog mora, ali
umanjeno za epikontinentski pojas svih obalnih drava do najvee doputene irine.
Naela pravnog ureenja Meunarodne zone
Zona je pristupana radi upotrebe u miroljubive svrhe svim dravama, obalnim i neobalnim.
Ope ponaanje drava u odnosu na Zonu treba biti u skladu s tom Konvencijom, naelima
Povelje UN-a i drugim pravilima me. prava.

229

www.nasciturus.com
Znanstvena istraivanja u Zoni, prema Konvenciji iz 1982., obavljaju se iskljuivo u
miroljubive svrhe i radi dobrobiti ovjeanstva kao cjeline. Ta e istraivanja vriti Vlast i
drave stranke Konvencije.
Meutim, neka dobra koja se nalaze na morskom dnu u Zoni, a ne spadaju u prirodna
bogatstva, podvrgnuta su posebnim propisima, a ne onima koji se odnose na otvoreno more.
Tako, svi arheoloki i historijski predmeti koji se nau u Zoni, uvaju se i njima se raspolae u
korist cijelog ovjeanstva, imajui posebno u vidu prednosti u pravima zemlje porijekla ili
drave kulturnog porijekla, ili drave historijskog i arheolokog porijekla.
Vlast i njeni organi
Sve drave stranke Konvencije su ipso facto lanice Vlasti. Njeno sjedite i sjedite svih
njenih organa, ukljuivti i Poduzee, je na Jamaici. Glavni organi Vlasti su Skuptina, Vijee
i Tajnitvo.
Skuptinu ine sve drave lanice Vlasti, tj. sve drave stranke Konvencije sa po jednim
glasom. Sastanci Skuptine i drugih organa odravaju se samo onda kad je to stvarno nuno
za obavljanje poslova.
Vijee je izvrni organ Vlasti s mnogo veom nadlenou od Skuptine. Sastavljeno je od 36
lanova koje po posebnim kriterijima bira Skuptina na rok od 4 godine. Svaka od 4 skupine
drava u Vijeu moe uloiti veto na odluke koje ono donosi. Organi Vijea su: Ekonomskoplanska, te Pravna i tehnika komisija.
Tajnitvo Vlasti ine glavni tajnik i toliko drugog osoblja koliko je Vlasti potrebno.
Poduzee je organ Vlasti, ali je prvobitno bilo predvieno da ono izravno istrauje i
iskoritava mineralna bogatstva Zone, te obavlja transport, preradu i marketing ruda
dobivenih iz Zone. Sporazum iz 1994. predvia da funkcije Poduzea privremeno obavlja
Tajnitvo.
Dananje stanje u Meunarodnoj zoni
Neka privatna ili dravna poduzea dobivala su dozvole za istraivanje i obiljeavanje tih
nalazita od organa drava koje do danas nisu postale strankama Konvencije iz 1982. Meu
njima najznaajnije su SAD, koje su takve dozvole izdavale temeljem svog Zakona o
dubokomorskom rudarstvu iz 1980.
Pripremna komisija za ustanovljavanje Me. vlasti za morsko dno i Me. suda za pravo mora
sa svoje je strane registrirala 7 tzv. pionirskih investitora, tj. drave ili njihova poduzea i to:

230

www.nasciturus.com
1987. Indiju, Francusku, Japan i bivi SSSR, 1991. Kinu i 1 istonoeurpski konzorcij, te 1994.
Republiku Koreju.
Sporazum iz 1994.
Sporazum o primjeni dijela 11. Konvencije UN-a o pravu mora s Prilogom (Aneksom)
usvojen je rezolucijom Ope skuptine UN-a 1994. Odredbe Sporazuma iz 1994. i dijela 11.
Konvencije iz 1982. tumae se i primjenjuju kao jedinstven instrument, a u sluaju njhove
nesuglasnosti odredbe Sporazuma imaju prednost.
Iako preambula tog Sporazuma formalno potvruje da su morsko dno i podzemlje izvan
nacionalne jurisdikcije (tj. Me. zona) ope dobro ovjeanstva, od to naela vie nije ostalo
gotovo nita.

E. TJESNACI I MORSKI KANALI

77. POJAM I VRSTE TJESNACA
U geografskom smislu, tjesnaci su sueni dijelovi mora izmeu dvaju dijelova kopna,
podrazumijevajui tu i otoke, kroz koje je mogu prolaz brodova, i to bez obzira na njihovo
posebno ime. U nazivu nekih tjesnaca pojavljuju se izrazi kanal, vrata, prolaz, most ili tjesnac.
Tjesnaci su tvorevine prirode.
Vlast nad nekim tjesnacima i reim prolaska kroz njih izuzetno je vano pitanje me. odnosa.
Sukobi drava zbog vanih tjesnaca ponekad su veoma opasni po mir u svijetu. Jendo od
najvanijih pitanja 19. st. bilo je pitanje Bospora i Dardanela.
Svi tjesnaci nisu podvrgnuti jednakom pravnom reimu. Njihov reim ovisi o njihovoj irini i
geografskom poloaju.
Pisani pravni propisi najprije su se donosili za neke tjesnace pojedinano u prvom redu za
Bospor i Dardanel. U 19. st. afirmiralo se obiajno pravno pravilo da je prolazak kroz tjesnake
koji spajaju 2 otvorena mora slobodan. Presuda Me. suda o Krfskom tjesnacu iz 1949.
potvrdila je pravilo da nekodljiv prolazak kroz takve tjesnace u doba mira slobodan za sve
brodove, ukljuivi i ratne. To obiajno pravilo kodificirala je i Konvencija o teritorijalnom
moru i vanjskom pojasu iz 1958.
Konvencija iz 1982. sadri detaljna i prilino sloena pravila o tjesnacima. Postoji samo 1
ope pravilo me. prava koje se odnosi na sve tjesnace, bez obzira na njihovu irinu i
geografski poloaj. Za razliku od prolaska kroz meunarodne kanale, za prolazak kroz bilo

231

www.nasciturus.com
koji tjesnac obalna drava ne smije naplaivati nikakve pristojbe, osim onih za posebno
pruene usluge.
U geografskom smislu sve tjesnace moemo podijeliti u 5 skupina:
1. Tjesnaci na ulazu u unutranje morske vode Ti tjesnaci ne slue meunarodnoj
plovidbi, za razliku od ostalih. Radi se o ulazima u zaljeve ili unutranja mora, koji su po
propisima me. prava u cjelini unutranje morske vode samo jedne drave. To su prije raspada
SSSR-a bila Kerka vrata na ulazu iz Crnog u Azovsko more. To je i drugi ulaz u Boku
Kotorsku (s obzirom da je rt Otra dio hrvatskog podruja). Ti tjesnaci slijede reim
unutranjih morskih voda. Obalna drava moe sprijeiti prolazak kroz takve tjesnace svih
brodova, ili ga doputati samo nekima po vlastitom izboru.
Ako se u takvom zaljevu nalazi neka luka otvorena za me. promet, obalna drava pravno je
obvezna dopustiti ulazak i izlazak iz te luke, kroz taj tjesnac, samo trgovakim nenuklearnim
brodovima onih drava s kojima ima ugovorene odnose u tom pogledu.
2. Tjesnaci iri od 24 mm To su meu ostalim i Otrantska vrata na ulazu u Jadransko
more koja su na svom najuem dijelu iroka samo 40 mm. Ukoliko obalne drave i proire
svoje teritorijalno more do najvee doputene irine od 12 milja, one u tim tjesnacima ipak
nemaju vlast da prolazak kroz njih suspendiraju ili zabrane. Kroz te tjesnace i dalje postoji
prolaz otvrenim morem ili gospodarskim pojasom ili vanjskim pojasom obalnih drava, ako
su ih sve one proglasile.
3. Tjesnaci pod reimom nekodljivog prolaska tu spadaju 2 vrste tjesnaca. Jedni su
oni izmeu otoka obalne drave i njenog kontinentalnog podruja, ako pored njih postoji
alternativni put otvorenim morem ili gospodarskim pojasom (npr. Krfski tjesnac). Drgui su
tjesnaci izmeu diejla otvorenog mora ili gospodarskog pojasa teritorijalnog mora strane
drave (npr. Tiranski prolaz na ulazu u zaljev Aquaba). Konvencija iz 1982. navodi da u tim
tjesnacima vrijedi reim nekodljivog prolaska, koji se ne smije obustaviti. Pravo
nekodljivog prolaska kroz njih ne ukljuuje i pravo prelijetanja iznad njih.
4. Tjesnaci pod reimom tranzitnog prolaska To su najvaniji tjesnaci za me.
plovidbu. Oni slue me. plovidbi izmeu jednog dijela otvorenog mora ili gospodarskog
pojasa i drugog dijela otvorenog mora ili gospodarskog pojasa. U njima se zbog irine manje
od 24 milje preklapa ili se moe preklapati, teritorijalno more obalnih drava. Najvaniji
tjesnaci s tim obiljejima su Gibraltar, Bonifacio, Bab el Mandeb,

Hormouz, Malacca,

Singapur, Sunda, Lombok i Prolazi Northeast, Northwest, te Windward.

232

www.nasciturus.com
Jakim pomorskim silama bilo je vano osigurati u Konvenciji iz 1982., ne samo prolazak kroz
te tjesnace, koji obalne drave ne smiju nikad obustaviti, nego uz to i prelijetanje iznad njih.
Pravo tranzitnog prolaska je ostvarivanje slobodne plovidbe i prelijetanja jedino radi
neprekinutog i brzog tranzita tjesnacem. Brodovi i zrakoplovi pri tom su duni ploviti
odnosno prelijetati bez zadravanja. Oni se uzdravaju od svih drugih djelatnosti, osim ako ih
nalae via sila ili nevolja.
U interesu obalnih drava na takvim tjesnacima, Konvencija iz 1982. izriito u tom pogledu
potvruje pravilo opeg me. prava da se brodovi i zrakoplovi, ostvarujui pravo tranzitnog
prolaska, uzdravaju od svake priejtnje silom ili upotrebe sile protiv suverenosti, teritorijalne
cijelovitosti ili politike neovisnosti obalnih drava na tjesnacu, ili nekog drugog ponaanja
kojim se naruavaju naela me. prava sadrana u Povelji UN-a.
5. Tjesnaci pod posebnim ugovornim reimom
a) Bospor i Dardaneli: ta 2 tjesnaca izmeu kojih se nalazi Mramorno more, povezuju Crno
more sa Sredozemljem. Cjelokupno more u tim tjesnacima i u Mramornom moru ini
unutranje more Turske. U doba mira ili u doba rata ako Turska nije zaraena strana, trgovaki
brodovi svih zastava uivaju potpunu slobodu prolaska i plovidbe, i to danju i nou.
U sluaju ako bi Turska smatrala da joj prijeti neposredna opasnost, moe ograniiti prolazak
stranih trgovakih brodova samo danju i to pravcima koje ona odredi.
U doba rata u kojem je Turska zaraena strana, prolazak trgovakih brodova drava koje su s
njom u ratu postaje zabranjen.
Propisi o prolasku brodova prilino su sloeni. U doba mira prolazak pomonih brodova za
opskrbu gorivom ratnih mornarica svih zastava slobodan je bez ogranienja i bez najave. Laki
povrinski, mali borbeni i pomoni brodovi mogu takoer prolaziti bez ogranienja, ali uz
prethodnu najavu turskoj vladi diplomatskim putem 8 do 15 dana. Prolazak podmornica
tjesnacima je u pravilu zabranjen.
U doba rata, ako Turska nije zaraena strana, ratni brodovi neutralnih drava prolaze kroz
tjesnace pod uvjetima kao u doba mira. Ratni brodovi zaraenih strana tada ne smiju prolaziti
kroz tjesnace, osim ako Turska ukazuje pomo nekoj dravi rtvi agresije s kojom ima ugovor
o uzajamnoj pomoi, ili po propisima iz Pakta Lige naroda.
b) Gibraltarska vrata: taj tjesnac koji spaja Sredozemlje s Atlantskim oceanom irok je 14,6
km. Njegove obale su pod vlau Maroka, panjolske i Britanije. Prema Francusko-britanskoj
deklaraciji iz 1904. prolazak Gibraltarom je slobodan, te zabranjuje utvrivanje njegovih
obala. Isti propis potven je i Francusko-panjoskom konvencijom iz 1912.

233

www.nasciturus.com
c) Magellanov prolaz: taj tjesnac na krajnjem jugu June Amerike spaja Atlantski s Tihim
oceanom. Obale tog tjesnaca bile su predmetom dugogodinjem spora izmeu ilea i
Argentine. Na inicijativu SAD-a taj je spr rijeen Ugovorom o granicama iz 1881. kojim se
proglaavaju 3 naela slobodu prolaska osiguranu zastavama svih nacija, neutralizaciju u
doba rata i neutvrivanje njegovih obala.

78. POSEBNI REIMI INTERNACIONALIZIRANIH MORSKIH

KANALA
Morski kanali su vjetaki (umjetni) prokopi, to znai da su nastali djelom ljudi. Za prolazak
morskim

kanalima

redovito

se

naplauje

pristojba.

nedostatku

ugovora

internacioanlizaciji nekog morskog kanala, on ostaje podvrgnut teritorijalnoj suverenosti

obalne drave kroz ije je kopno prokopan. 3 morska kanala, iznimno znaajna za me.
pomorski promet, internacionalizirana su posenim ugovornim propisima.
1. Sueski kanal spaja Sredozemlje s Crvenim morem, i preko njege s Indijskim
oceanom. Skrauje brodovima obilazak afrikom kontinenta preko rta Dobre nade. Otvoren je
1869. i tada je bio dugaak 164 km, irok 44 m a dubok 8 m. Kasnije je u vie navrata
proirivan i produbljivan, tado da je danas irok 190 m a dubok 19,5 do 20 m. Njime danas
mogu ploviti i brodovi premo 150 000 tona.
Carigradska konvencija iz 1888. o slobodnoj upotrebi Sueskog kanala, ustanovila je stalni
reim namijenjen za sva vremena. Njome se taj kanal internacionalizira. Konvencija propisuje
da je kanal uvijek slobodan i otvoren, u doba mira i u doba rata, i to svim trgovakim i ratnim
brodovima bez razlika zastave, ak ako bi Otomansko Carstvo, ili bilo koja druga ugovornica
bila zaraena strana.
Propisima Carigradske konvencije kanal je izuzet od vrenja prava blokade, kao i svih drugih
neprijateljskih akata u ratu. Prolazak ratnih brodova zaraenih strana mora se obaviti u
najkraem roku i bez zaustavljanja, osim zbog potreba slube. Propisano je da mora protei
razmak od 24 sata izmeu isplovljavanja iz kanala ratnih brodova zaraenih strana. U doba
rata zaraene strane ne smiju u kanalu i u njegovim prilaznim lukama iskrcavati ni ukrcavati
trupe, streljivo ni ratni materijal.
2. Panamski kanal povezuje Atlantski s Tihim oceanom, i time skrauje put broodvima
koji bi se inae morao vriti oko June Amerike. Kanal je dugaak 83 km. Njegova minimalna
irina iznosi 152,2 m, a dubina 12.8 m. Kanal se nalazi na 28 m iznad morske razine. Stoga se
brodovi u prolasku kanalom na nekoliko mjesta izdiu i sputaju posebnim komorama, kao bi

234

www.nasciturus.com
dostigli visinu jezera kroz koja djelomino plove. Gradnja Panamskog kanala otpoela je
1882. a za plovidbu je otvoren 1914.
Panama i SAD sklopile su 7.9.1977. 2 ugovora koji su danas na snazi. Prvi je Ugovor o
Panamskom kanalu, a drugi Ugovor o trajnoj neutralnosti i odravanju Panamskog kanala.
Prema ovom novom poloaju dvije stranke zajedniki tite i brane kanal, i u doba mira i u
doba rata on je proglaen trajno neutralnim. Panama se obvezala da e u doba mira i doba rata
kanal drati slobodnim i otvorenim za mirloljubiv prolazak brodova svih drava bez
diskriminacije, ukljuivi i brodove na nuklearni pogon. U kanalu su zabranjena
neprijateljstva.
Kanalom upravlja komisija sastavljena od 5 amerikih i 4 panamska lana. Komisija je
registrirana kao pravna osoba u SAD-u i ravna se po pravu te zemlje. Panama u naelu vri
suverenost nad podrujem kanala i u njegovim prilaznim lukama Cristobal i Blaboa. Svi
ureaji,ak kao i sam kanal, prelaze u trajno vlasnitvo Paname 1999.
3.Kielski kanal povezuje Svjeverno s Baltikim morem. Njemaka ga je prokopala
kroz svoje podruje izmeu 1887. i 1895. i to najprije iz stratekih razloga. Skrauje put
izmeu dvaju mora, a njime se izbjegava i opasan put kroz Sund ili Veliki i Mali Belt oko
Danske. Kanal je dugaak 98.7 km, irok je oko 40 m.
Do kraja I. svjetskog rata Kielski kanal je bio unutranji plovni put Njemake. Versajskim
mirovnim ugovorom iz 1919. Njemakoj je nametnuta iternacionalizacija Kielskog kanala,
prema kojem e Kanal biti pod uvjetom jednakosti otvoren trgovakim i ratnim brodovima
svih nacija koje su miru s Njemakom. Pristojbe za prolazak i za usluge moraju biti pravine i
jednake za sve.

235

www.nasciturus.com

V. DIO: MIRNO RJEAVANJE SPOROVA I OSIGURANJE MIRA

79. NAINI MIRNOG RJEAVANJA SPOROVA
OBVEZE DRAVA PO OPEM MEUNARODNOM PRAVU
Cjelokupni odnosi izmeu dviju ili vie drava mogu se podijeliti na normalne odnose liene
sukoba, meunarodne sporove i na oruane sukobe.
Spor je neslaganje o nekoj toki prava ili injenica, proturjeje, suprostavljanje dvaju pravnih
ili interesnih stavova izmeu dviju osoba. U ovom kontekstu pod osobama se
podrazumijevaju meunarodnopravni subjekti. Da bi nastao spor dovoljno je da jedna drava
postavi neki zahtjev, a druga da ga odbije.
Obveze koje ope me. pravo namee dravama i njegovim drugim subjektima u rjeavanju
sporova veoma su oskudne.
1. lanak 2. Povelje UN-a propisuje opu dunost rjeavanja svih
meunarodnih sporova mirnim sredstvima na nain da se ne ugroze
meunarodni mir i sigurnost, te pravda.
2. Ope meunarodno pravo namee naelo slobodnog i obostranog izbora
prikladnih naina rjeavanja sporova. To je pravo svake strane u svakom
sporu. Ali se strane mogu i unaprijed obvezati, putem ugovora ili
jednostranim izjavama, da e neke vrste sporova podvrgnuti posebnim
nainima rjeavanja.
3. Time ope me. pravo ne namee dravama nikakve posebne postupke
rjeavanja sporova koji bi za njih bili obvezatni bez njihova pristanka, pa ak
niti njihovu obvezu da svoje sporove konano rijee. Ali pri njihovu
rjeavanju ni jedna od njih ne smije pribjei prijetnji silom ili upotrebi sile
koje bi bile uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti
bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive s ciljevima UN-a.
4. Drave mogu svoj spor rijeiti i na izvanpravnoj osnovi sklapanjem
transakcije, i to na nain da se svaka od njih odrekne u korist druge nekih od
svojih subjektivnih prava da bi se sklopila nagodba. Pri tom se moraju
potivati imperativne norme opeg me. prava (jus cogens).
TZV. PRAVNI I POLITIKI SPOROVI

236

www.nasciturus.com
Mnogi prijanji me. ugovori o rjeavanju sporova implicirali su njihovu podjelu na tzv.
pravne i na one politike. Neke ugovorne odredbe predviale su i neke objektivne kriterije da
bi se prepoznali pravni sporovi a najstariji je onaj po koje su to u prvom redu sporovi o
tumaenju ili primjeni nekog ugovora. Takoer se predvialo da su to oni sporovi u kojima se
strane spore o nekom pravu.
Najrazraeniji u tom pogledu je lanak 36. Statuta Hakog suda, koju su preuzimali i mnogi
drugi ugovori, bilo da je uzimana kao sveobuhvatan kriterij svih pravnih sporova ili su njen
sadraj navodili kao neke primjere te vrste sporova. Ti propisi nabrajaju 4 vrste takvih
sporova koji se odnose na:
-

tumaenje nekog ugovora

svako pitanje me. prava

postojanje svake injenice koja bi, ako se ustanovi tvorila povredu me. obveze

prirodu ili opseg zadovoljenja koje valja dati za povredu me. obveze.

Politiki ili nepravni sporovi preteito su se odreivali po negativnom kriteriju. To su bili svi
oni sporovi koji nisu pravne naravi.
U vrijeme izmeu 2 svjetska rata bila je prihvaena i paralelna podjela izmeu presudivih i
nepresudivih sporova. Prvi su bili oni koji se navodno mogu rijeiti primjenom pravila me.
prava na snazi. Nepresudivi su bili sporovi o interesima, za rjeenje kojih navodno nema
primjenljivih pravila zbog praznina u me. pravu.
Dvostrani i mnogostrani ugovori o mirnom rjeavanju buduih sporova propisivali su
obvezatne naine njihova rjeavanja. Za pravne i presudive budue sporove, takvi su ugovori
propisivali, bilo obvezatnu arbitrau ili rjeavanje pred Stalnim sudom me. pravde. U oba
sluaja spor se imao rijeiti konanom obvezujuom presudom na temelju me. prava. Za
politike i navodne nepresudive sporove predvialo se mirenje, a ukoliko ono ne uspije, neki
su ugovori za njih predviali obvezatnu arbitrau ili sudsko rjeavanje, ali ne po pravu nego
ex aequo et bono.
Po subjektivnom kriteriju spor pravne naravi je svaki onaj u kojem se njegove strane spore o
primjeni ili o tumaenju postojeeg me. prava. Spor politike naravi je svaki onaj u kojem
jedna ili obje strane zahtijevaju izmjenu postojeeg prava u svoju korist.
PREGLED NAINA MIRNOG RJEAVANJA SPOROVA
1. Tzv. diplomatska sredstva su: izravni pregovori izmeu strana spora, dobre usluge i
posredovanje (medijacija) nekog treeg.

237

www.nasciturus.com
Prednost tih sredstava lei u fleksibilnosti postupka, i u tome to se postupak moe obaviti u
potpunoj diskreciji i izvan pozornosti javnosti. U demokratskim drutvima unutarnje javno
mnijenje moe natjerati vladu svoje zemlje da odbije neke koncesije (ustupke) suprotnoj
strani, koje bi ova inae bila spremna pruiti da su ti naini rjeavanja ostali tajni do
uspjenog rjeenja spora.
Nedostaci toh naina su ponajprije u tome to nema garancija, tj. jamstva ravnopravnosti
strana.
2. Institucionalizirana (formalizirana) sredstva koja ne moraju dovesti do konane
odluke su: istraga (anketa) i mirenje (kocilijacija). Za razliku od diplomatskih sredstava
njihova prednost lei u nepristranosti tijela koje rjeava spor. Redovito se radi o komisijama
(povjerenstvima) strunjaka (a ne o predstavnicima treih drava ili organizacija), koje
imenuju same strane meu osobama od svog povjerenja.
3. Sredstva koja dovode do obvezujue presude su: arbitraa i rjeavanje spora pred
nekim stalnim me. sudskim tijelom. Njihove prednosti lee u nepristranom postupku i
jednakosti obiju strana u tijeku itavog postupka. Spor se tim putem konano rjeava
obvezujuom presudom.

80. IZRAVNI PREGOVORI, DOBRE USLUGE I POSREDOVANJE

Neposredni pregovori strana u sporu bez sudjelovanja treeg prethode svakom daljenm
rjeavanju sporova ukoliko uslijedi. Njih kao takve predviaju i mnogi ugovori o mirnom
rjeavanju sporova kao obvezatan postupak prije nego to se pribjegne ostalim nainima
rjeavanja.
Po opem me. pravu, dakle u nedostatku obveze iz nekog ugovora, sami pregovori nisu
obvezatan nain rjeavanja. Jedna strana ih ne moe nametnuti drugoj. Ako u sluaju
neuspjelih pregovora nisu u izgledu neki drugin naini rjeavanja, jaa strana moe nametnuti
slabijoj svoj interes i diktirati joj uvjete rjeenja spora.
Ipak, u praksi se daleko vei broj sporova, pa ak i onih opasnih po me. mir, rjeava
diskretnim pregovorima, daleko od javnosti.
Dobre usluge su nain rjeavanja nekog spora, pa i oruanog sukoba, u kojem trea drava ili
vie njih, ili neko me. tijelo, nastoji navesti strane da poduzmu ili da produlje izravne
pregovore ili da se suglase na neki drugi nain rjeavanja. Taj drugi nain moe biti postupak

238

www.nasciturus.com
pred stalnim me. sudom, arbitraa, iznoenje spora pred neku me. organizaciju, a rjee
mirenje, anketa ili posredovanje.
Dobre usluge se ponekad u praksi ali i u znanosti, mijeaju s posredovanjem. Bitna je razlika
to se tijelo koje prua dobre usluge ne bi smjelo mijeati u predmet spora, dok posrednik
izravno pomae strane svojim savjetima kako da nau uzajamno prihvatljivo rjeenje.
Prednost lei u odsutnosti bilo kakvih pravila postupka i odreenja predmeta spora. Mogu se
obavljati diskretno i ostati u tajnosti. Trebale bi biti prihvatljive i onim dravama koje se
odupiru tome to se netko trei mijea u predmet njihova spora.
Pri posredovanju (medijaciji) trea se drava ili vie njih, ili neko me. tijelo, aktivno
upliu u predmet spora i pomau stranama da pristanu na rjeenje koje bi im trebalo biti
obostrano prihvatljivo.
Do dobrih usluga ili do posredovanja moe doi ponudom treeg, a rjee zahtjevom jedne ili
obiju strana u sporu ili u sukobu, upuenom treemu da obavi tu zadau. Nemogue ih je
obaviti ako ih makar jedna strana otkloni. Ali i u tijeku obavljanja svoje zadae, tijelo koje
pomae stranama mora stalno uivati njihovo povjerenje.
*
Kao zajedniku znaajku svih diplomatskih sredstava rjeavanja sporova, dakle pregovora,
dobrih usluga i posredovanja, moe se navesti da se ne mora nuno raditi o rjeavanju sporova
temeljem primjene postojeeg me. prava, nego prije o postupku stvaranja novog prava
(zakonodavni proces) za strane. Taj ugovor je nova pravna osnova odnosa stranaka u
pitanjima koja on ureuje (ako se na taj nain spor rijei).

81. ISTRAGA I MIRENJE

Istraga (anketa, istrano povjerenstvo) je nain rjeavanja sporova u kojem tijelo sastavljeno
od strunjaka, imenovano od strana, ili po njihovu pristanku, na nepristran nain utvruje
injenino stanje koje ini predmet spora. Izvjee povjerenstva o injenicama ne obvezuje
strane, ali je namijenjeno da im pomogne u pronalaenju rjeenja u daljim pregovorima.
Razlog rijetke primjene ovog postupka je njegova objektivnost. Izvjee komisije, iako
neobvezatno, ograniuje dalju mogunost cjenkanja i nagodbe. Stoga mu drave
pretpostavljaju izravne pregovore, ili ukoliko se odlue na objektivan postupak, pribjegavaju
arbitrai ili sudskom rjeavanju.

239

www.nasciturus.com
Mirenje (koncilijacija) se razlikuje od istrage u tome to se u tijeku postupka pred komisijom
strunjaka imenovanih od strana u sporu nastoji izmiriti njihova suprotna gledita i postii
uzajamno prihvatljivo rjeenje spora. Ukoliko se u tome ne uspije do kraja postupka, komisija
potom sastavlja izvjee u kojem stranama predlae cjelovito rjeenje povjerenog joj spora i
ostavlja im rok da ga obje prihvate ili odbace.
Mnoge konvencije o ljudskim pravima, pa i Konvencija iz 1982, predvia mirenje kao
obvezatan postupak u sluaju sporova o njihovu tumaenju i primjeni. Mirenje je time postala
neka vrsta neuspjelog nadomjestka za arbitrau i sudsko rjeavanje, ali njije potaklo gotovo
nikakvu me. praksu.
*
Istraga i mirenje imaju neikih zajednikih znaajki ali i bitnih razlika u odnosu na me.
arbitrau. Slinosti se sastoje u tome to u sva tri sluaja strane u sporu sastavljaju tijelo
strunjaka od njihova povjerenja. Strane odreuju predmet spora koji obvezuje komisiju.
Postupak je u sva tri sluaja kontradiktoran i u biti je slian. Strane u postupku zastupljene su
svaka s po jednim agentom, te sa odvjetnicima.
Razlike u odnosu na arbitrau mnogo su znaajnije. Cilje istrage nije postizanje cjelovitog
rjeenja, nego nepristrano utvrivanje injenica. Najbitnija razlika izmeu mirenja i arbitrae
je da se arbitrani postupak okonava obvezujuom presudom, dok mirenje ima za cilj izmiriti
gledita strana i navesti ih na obostrano prihvatljivo rjeenje spora.

82. ARBITRAA
Meunarodna arbitraa (izabrano sudovanje) je rjeavanje sporova izmeu drava i drugih
me. subjekata odlukom arbitara koje su strane izabrale i koji izriu obveznu i u pravilu
konanu presudu.
Neki pisci smatraju da je arbitraa uvijek suenje na temelju potivanja prava. Juraj Andrassy,
koji je u tom miljenju nastojao biti dosljedan, zbog toga je uveo pojam izravnanje za
sporove u kojima tijelo imenovano od strana u sporu izrie obveznu presudu na izvanpravnoj
osnovi, a kojom za njih propisuje novo pravno ureenje njihovih buduih odnosa.
Arbitrana tijela

240

www.nasciturus.com
Moderno arbitrano rjeavanje sporva poinje od britansko-amerikog ugovora (Jay Treaty) iz
1794. o rjeavanju sporova porizalih iz rata za ameriku neovisnost. Od poetka 19. st. ulogu
arbitra vre sljedea tijela i pojedinci:
1. Jedinstveni arbitri to su bili vladari treih drava koje su imenovale
strane.
2. Mjeovita vijea ta se vrsta arbitrae pojavila krajem 18. st. i to u obliku
paritetnih diplomatskih vijea. svaka strana imenovala je po jednog
predstavnika, i oni su teili nagodbi prije nego odluci zasnovanoj na pravu.
Ako se nisu moguli nagoditi, spor su upuivali arbitru pojedincu.
3. Arbitrani tribunali sastavljeni su od neovisnih i nepristranih strunjaka
te se redoviteo sastoje od neparnog broja lanova, 3 ili 5, a rjee vie.
4. Pokuaji organizirane arbitrae; Stalni arbitrani sud nije stalni sudbeni
organ. Osnovan je Hakom konvencijom o mirnom rjeavanju sporova iz
1899. a danas djeluje po propisima istoimene Hake konvencije iz 1907.
Stalni ured obavlja tehnike poslvoe a strane sastavljaju arbitrani zbor za
svaki spor posebno.
Arbitrana komisija Konferencije o bivoj Jugoslaviji ustanovljena je Deklaracijom o
Jugoslaviji koju su usvojili ministra vanjskih poslova EZ 1991. Njeno osnivanje i nadlenost
prihvatile su vlade jugoslavenske Federacije i svih republika bive Jugoslavije, odazivajui se
pozivu da sudjeluju u radu Konferecije, koja je poela u Haagu u rujnu te godine. Njena se
djelatnost svela na izricanje savjetodavnih miljenja na zahtjev supresjedatelja ili Vijea
ministara Europske zajednice. Izrekla je 15 miljenja o razliitim pitanjima proizalim iz
raspada bive Jugoslavije. Dokidanjem Me. konferecije o bivoj Jugoslaviji nakon sklapanja
Daytonskog sprazuma krajem 1995., prestala je djelovati.
Osnova arbitrae
Meunarodna arbitraa zasniva se iskljuivo na dobrovoljnom pristanku strana na taj nain
rjeavanja spora. Pristanak uvijek podrazumijeva preuzimanje obveze na izvrenje izreene
presude u dobroj vjeri i u cijelosti.
Pristanak na arbitrau moe se dati za ve postojei spro (prigodna ili izolirana arbitraa) ili
glede sporova koji meu strankama ugovora mogu nastati u budunosti (institucionalna
arbitraa). Taj drugi oblik se moe stipulirati u posebnim dvostranim ili mnogostranim
ugovorima o rjeavanju buduih sporova, i pri tom ga, ovisno o vrsti spora, kombinirati s
nekim drugim oblicima rjeavanja. Mogue je predvidjeti i vie uzastopnih postupaka
241

www.nasciturus.com
rjeavanja za sve vrste sporova, npr. najprije pregovore, potom mirenje, te arbitrau kao
konano sredstvo. Pristanak se moe dati i u obliku tzv. arbitrane klauzule u mnogostranim i
dvostranim ugovorima o bilo kojem predmetu, prema kojoj e se sporovi o primjeni ili
tumaenju tih ugovora rjeavati putem arbitrae.
Pristanak na arbitrau za ve postojei spor izraava se arbitranim kompromisom (pristatnom
pogodbom). Ali ni arbitrani kompromis nije nita drugo do meunarodni ugovor koji se
ravna po naelima iz Beke konvencije iz 1969. Njime strane odreuju predmet spora i nain
imenovanja arbitra ili arbitranog tribunala. Kompromis, nadalje, moe sadravati osnovu na
temelju koje e arbitar presuditi spor, pravila postupka, rok za izricanje presude, jezik
postupka i presude i dr.
Odredbe kompromisa i ugovora o arbitrai obvezuju arbitre. Njihove nejasnoe i praznine
arbitri popunjavaju posezanjem za opim naelima prava i obiajnim pravom izgraenim u
praksi.
Za pravovaljanost arbitrae odluujua je valjanost kompromisa ili ugovora o arbitrai (npr.
da nije protupravno nametnut jednoj ili obima stranama u sporu, ili da nije istekla njegova
vanost). Njegova nitavost ili prestanak vanosti moe uzrokovati nitavost arbitrae. Ipak,
ako stranke zajedniki ustanove tribunal i sudjeluju u postupku, to se moe protumaiti da su
dale svoj naknadni preutan pristanak na arbitrau (forum prorogatum), ak ako je kompromis
i prestao vrijediti.
Arbitar e se sam proglasiti nenadlenim ili e ograniiti svoju nadlenost kada za to nae
opravdanje. Zloupotrebe u tom pogledu imale bi za posljedicu prekoraenje nadlenosti
arbitra i nitavost abritrane presude.
Mjerodavna pravila za odluivanje u sporu
Kompromis moe propisati materijalna pravna pravila ad hoc, primjenom kojih e arbitar
presuditi spor. Do tog dolazi rijetko.
Kompromis moe uputiti arbitra na primjenu me. prava, to otklanja mogunost praznina u
pravu koje treba primjeniti.
Kompromis moe uputiti na naela pravinosti, naela pravinosti i prava, na apsolutnu
pravinost, ili na odluivanje ex aequo et bono. Arbitar e pri odluivanju potivati
imperativna pravila oeg me. prava (jus cogens) i steena prava treih drava, a ovisno o
tumaenju domaaja svoje vlasti odluiti e u kojoj e mjeri u izricanju pravde odstupiti od
subjektivnih steenih prava strana.

242

www.nasciturus.com
Kompromis moe zatraiti od tribunala da propie budue pravno ureenje za odnose meu
stranama (izravnanje). Tada e njegova vlast u sutitni biti ista kao kad odluuje ex aequo et
bono.
Ako kompromis ne predvia nikakve odredbe o osnovi odluivanja, to podrazumijeva da su
ga strane ovlastile da njihov spor rijei na temelju opeg me. prava.
Predmet spora
Predmet spora odreuje se kompromisom i arbitar ga ne smije prekoraiti. O svim spornim
tokama arbitar u presudi mora donijeti odluku.
Postupak
Ukoliko strane nisu propisale pravila postupka u kompromisu, one mogu arbitra uputiti na
takva ve pripremljena pravila.
Drei se propisa kompromisa ili ugovora o arbitrai, arbitar e sam nadopuniti sva pravila
postupka koja mu propiu strane, ili e ih po odluci strana sam propisati prije poetka
rasprave.
Postupak se moe sastojati od pismenog i od usmenog dijela. U arbitrai pismeni dio postupka
je obvezan, a usmeni samo po sporazumu strana ili ako arbitar odlui o njegovoj
neophodnosti.
Svaka strana pred tribunalom je zastupljena sa agentom. Agent je slubeni predstavnik svoje
vlade i on prenosi poruke izmeu tribunala i vlade. Izjave agenta, ili po njegovu odobrenju
izjave savjetnika i odvjetnika, obvezuju njegovu dravu. Osim agenta, svaka strana u sporu
moe u postupku biti zastupljena s potrebnim brojem savjetnika i odvjetnika.
U sluaju institucionalne arbitrae postupak se moe pokrenuti tubom koja se upuuje
tribunalu nakon to ga strane ustanove, te suprotnoj strani.
Strane u pismenom dijelu postupka dune su formulirati svoje zahtjeve i protuzahtjeve.
Usmeni postupak, vodi presjednik ili nadarbitar. Taj se postupak u naelu vodi uz iskljuenje
javnosti, osim ako tribunal uz pristanak strana ne odlui drukije. O tijeku usmenog postupka
vodi se zapisnik kojeg potpisuju predsjednik i tajnik tribunala.
U usmenom postupku agenti, savjetnici i odvjetnici obrazlau zahtjeve strana, a na zahtjev
lanova tribunala daju potrebna objanjenja. Obavlja se i sasluanje svjedoka i vjetaka
predloenih strana i onih koje je tribunal pozvao proprio motu. Izvode se i dokazi.
Presuda
243

www.nasciturus.com
Presuda se donosi veinom glasova lanova tribunala. Potpisuju je predsjednik i svi lanovi
tribunala. Ako lanovi koji su glasovali protiv odbiju potpisati presudu, to se konstatira u
njenom tekstu, ali ne utjee na njenu valjanost. Presuda mora sadravati obrazloenje na
kojem je zasnovana.
Presuda se izrie na javnoj sjednici u prisutnosti strana. Ako se to ne uini, slubeno se
notificira stranama. Od trenutka izricanja ili notifikacije ona pravno obvezuje strane.
Arbitrana presuda rjeava spor konano, osim ukoliko se strane nisu unaprijed dogovorile o
mogunosti priziva nekom drugom tijelu, to se dogaa iznimno rijetko.
Strane su na temelju pristanka datog za arbitrao rjeavanje due presudu izvriti u dobroj
vjeri i u cijelosti. Presuda obvezju samo strane u sporu i za sluaj koji je rjeila (sententia jus
facit inter partes).
Sporedni (incidentni) postupci
U tijeku arbitranog postupka ili po njeogu okonanju, tribunal moe uz pristanak strana
doputati neke sporedne postupke.
Uz pristanak strana tribunal bi mogao dopustiti, iako to nije duan uiniti, intervenciju treih
drava u parnicu. U takvom sluaju presuda bi obvezivala i dravu interventa.
Strane mogu unaprijed predvidjeti mogunost revizije presude na temelju naknadno utvrenih
injenica koje strana koja se na njih poziva nije znala do izricanja presude, a neznanje se ne
moe pripisati njenom nemaru. Nove injenice moraju biti takve naravi da bi utjecale na
odluku tribunala. Takva strana duna je uputiti zahtjev za reviziju presude istom tribunala im
je doznala za te injenice.

83. MEUNARODNI SUD U HAAGU I OSTALI STALNI SUDSKI

ORGANI
PREGLED STALNIH MEUNARODNIH SUDBENIH TIJELA
Sve meunarodne sudove, bive i sadanje, moemo svrstati u 2 iroke skupine.
1. U prvu skupinu spadaju sudovi osnovani za rjeavanje svih vrsta me. sporova koje
drave pred njih iznesu.
a) Prvi takav stalni sud u povijesti, Centralnoameriki sud, bio je regionalne naravi. Osnovan
je Konvencijom iz 1907. na rok od 10 godina, koji se treba produivati. Stranke Konvencije i
lanice Suda bile su sve drave Srednje Amerike osim Paname i to: Gvatamala, Honduras,
Kostarika, Nikaragva i El Salvador.

244

www.nasciturus.com
b) l. 14. Pakta Lige naroda predvidio je osnivanje Stalnog suda meunarodne pravde. Do
njegova osnivanja dolo je 1920., usvajanjem Statuta Suda u Vijei i u Skuptini Lige.
Formalno je dokinut 1946., kada je rasputena i Liga naroda.
c) Meunarodni sud u Haagu osnovan je Poveljom UN-a, a Statut Suda sastavni je dio
Povelje.
2. Nakon II. svjet. rata me. ugovorima osnovano je vie stalnih me. sudova sa
specijaliziranom nadlenou. U pravilu, ta su sudbena tijela otvorena samo dravama
strankama tih ugovora ili fizikim i pravnim osobama iz tih drava stranaka.
a) Europski sud za ljudska prava sa sjeditem u Strasbourgu (Francuska), osnovan je
Europskom konvencijom za zatitu ljudskih sloboda i temeljnih sloboda iz 1950.
b) Meuameriki sud za ljudska prava sa sjeditem u San Joseu (Kalifornija), osnovan je
Amerikom konvencijom za ljudska prava iz 1969.
c) Sud Europskih zajednica, prvobitno je bio osnovan kao Sud Europske zajednice za ugljen i
elik 1951.. Sjedite mu je u Luxemburgu. To je glavno sudbeno tijelo dananje EU.
Ujedinjuje mnogobrojne sudbene funkcije u Uniji, a izmeu ostalih, moe rjeavati i sporove
izmeu drava lanica Unije.
d) Meunarodni tribunal za pravo mora sa sjeditem u Hamburgu predvien je Konvencijom
UN-a o pravu mora iz 1982., a utemeljen je 1996.
3. U okviru me. organizacija, ili za vie njih zajedno, djeluju administrativni
tribunali koji odluuju o radnopravnim sporovima izmeu organizacija i njihovih djelatnika
ili osoba s kojima su sklopile ugovore o radu. Najvaniji su Administrativni tribunal UN-a, te
Administrativni tribunal Meunarodne organizacije rada koji opsluuje i neke druge
specijalizirane ustanove UN-a.
4. Od nabrojenih treba izdvojiti 2 me. kaznena tribunala, osnovana rezolucijom
Vijea sigurnosti UN-a. Meunarodni kazneni tribunal za bivu Jugoslaviju, osnovan je
rezolucijom 827. iz 1993, a Meunarodni kazneni tribunal za Ruandu rezolucijom 955. iz
1994. Pretee ovih sudova bili su meunarodni vojni tribunali u Nurnbergu i Tokiju. Rimski
statut usvojen i potpisan 1998., predvia osnivanje stalnog Me. kazn. suda.
MEUNARODNI SUD U HAAGU
Sastav i funkcije Suda: To je glavni sudbeni organ UN-a. Sastoji se od 15 sudaca
izabranih na rok od 9 godina u sloenom postupku izbora paralelno u Opoj skuptini i u
Vijeu sigurnosti, s popisa kandidata.

245

www.nasciturus.com
Kandidati za suce moraju imati preduvjete koji se trae za imenovanje na najvie sudake
slube u zemlji koja ih predlae ili da uivaju ugled pravnika u polju meunarodnog prava.
Svake tree godine obnavlja se treina sudakog zbora od po 5 sudaca. Po isteku mandata od
9 godina ista osoba moe ponovo biti birana za suca.
Suci su do isteka njihova mandata nesmjenjivi, osim ako su po jednoglasnom miljenju
ostalih sudaca prestali ispunjavati traen uvjete. Suci mogu dati i ostavku na svoj poloaj prije
isteka mandata.
U vrenju svoje slube suci uivaju diplomatske povlastice i izuzea. Oni ne mogu vriti
nikakve politike, upravne ili sline funkcije, niti u bilo kojem sporu mogu djelovati kao
agenti, savjetnici ili odvjetnici.
Suci draljani svake od strana u sporu u kojem odluuje Sud zadravaju pravo sudjelovanja u
odluivanju. Ako u svom zboru Sud nema dravljane jedne ili obiju strana u sporu, svaka
takva drava moe imenovati suca ad hoc koji sudjeluje samo u toj parnici.
Sud bira svog predsjednika i podpredsjednika izmeu svojih lanova na 3 godine. Oni se
mogu ponovo izabrati. Sud imenuje svog tajnika i moe se pobrinuti za imenovanje drugih
potrebnih djelatnika. U naelu Sud vri svoje djelatnosti u punom sastavu. Kvorum od
devetorice dostaje za sastav Suda.
Sud moe ustanovljavati vijea od najmanje 3 suca za rjeavanje odreenih vrsta predmeta.
Na zahtjev obiju strana, Sud moe ustanoviti vijee za rjeavanje odreenog spora. Presuda
koju je izreklo vijee vrijedi kao da ju je izrekao Sud.
Svake godine Sud sastavlja vijee od 5 sudaca za tzv. sumarni (brzi) postupak, kada stranke to
zahtijevaju. Do sada nije bilo takvih zahtjeva.
Sjedite Suda je u Haagu (Nizozemska), ali moe zasjedati i vriti svoju djelatnost drugdje,
kada to smatra poeljnim. Slubeni jezici Suda su francuski i engleski.
Sud obavlja 2 funkcije. U parnicama izmeu drava izrie presude koje su obvezujue za
strane. Izrie i savjetodavna miljenja o pravnim pitanjima koja mu moe postaviti neki organ
ili ustanova me. organizacije koji su Poveljom ili u skladu s njenim propisima, ovlateni da
ih trae.
Parnini postupak: Strane u parnicama mogu bit samo drave. Bez pristanka strana, Sud
nema nadlenost u sporovima izmeu drava stranaka njegova Statuta. S obzirom da je statut
Suda sastavni dio Povelje, sve drave lanice UN-a u isto vrijeme su i stranke Statuta.
Sud moe odluivati i u parnicama u kojima jedna ili obje drave nisu stranke Statuta. Takva
drava duna je kod tajnika Suda deponirati pismenu izjeavu kojom prihvaa nedlenost Suda
246

www.nasciturus.com
u skladu s Poveljom UN-a i pod uvjetima propisanima Statutom i Poslovnikom Suda. Ona se
obvezuje da e u dobroj vjeri izvriti odluke Suda i da prihvaa sve obveze lana UN-a, te je
duna snositi trokove parnice.
Statut predvia i jednostrano prihvaanje nadlenosti Suda za budue sporove sa svakom
drugom dravom koja je prihvatila istu obvezu. Rije je o tzv. fakultativnoj klauzuli, temeljem
koje su u prolosti rjeavani brojni sporovi pred Sudom ili pred predratnim Stalnim sudom
me. pravde.
Temeljni propisi o parninom postupku predvieni su u Statutu Suda. Detaljni propisi
sadrani su u Poslovniku kojeg donosi sam Sud. Posljedni Poslovnik koji je danas na snazi,
Sud je usvojio 1978.
Postupak pred Sudom moe se zapoeti notifikacijom Sudu kompromisa obiju strana (kada se
radi o ve postojeem sporu), ili tubom. U tubi se mora naznaiti tuitelj, tuena strana,
predmet spora, te koliko je mogue osnova nadlenosti Suda. Tajnik Suda e tubu odmah
proslijediti tuenoj dravi.
Svaka od strana mora imenovati svog agenta kojem Sud upuuje sve spise o sporu i koji pred
Sudom zastupa odnosnu dravu u toj parnici. Agentu mogu pomagati savjetnici ili odvjetnici
koje imenuje odnosna drava.
Ako Sud ne zasjeda, odluke o parninim radnjama donosi predsjednik ili osoba koja vri tu
dunost. Postupak se sastoji od pismenog i usmenog dijela.
Incidentni postupci prije ili u tijeku pismenog postupka: Stranke mogu na samom
poetku postupka postavljati neke zahtjeve Sudu u tzv. incidentnim postupcima.
Svaka strana moe pisanim putem od Suda zahtjevati izricanje privremenih mjera. Te mjere
mogu se traiti na samom poetku postupka, dok Sud jo nije utvrdio svoju nadlenost, ali se
prema Poslovniku Suda, mogu podnositi tijekom itavog postupka. Ako Sud ne zasjeda,
predsjednik Suda moe ga hitno sazvati ili ak sam predsjednik moe naloiti privremene
mjere koje smatra potrebnima. O zahtjevo o privremenim mjerama u pravilu se saziva usmena
rasprava.
Sud moe naloiti privremene mjere po slubenoj dunosti, a moe naloiti i mjere koje
odnosna strana nije zahtijevala. Sve do izricanja konane presude, svaka od strana moe
zahtijevati od Suda ukidanje ili izmjenu privremenih mjera, ukoliko su se okolnosti
izmijenile.
Svaka od strana u sporu moe Sudu izloiti prethodne prigovore kojima osporava njegovu
nadlenost ili opravdanost tube.Taj se postupak najprije afirmirao u praksi Suda. Danas je
247

www.nasciturus.com
ogranen, samo na osporavanje nadlenosti Suda ili opravdanosti tube. U me. pravosuu taj
je postupak je naroito vaan kako bi se sprijeilo da neka drava bude protiv svoje volje
uvuena u parnicu temeljem naela forum prorogatum, kada prije toga nije prihvatila
nadlenost Suda za spor u pitanju.
Podnoenjem prethodnih prigovora suspendira se postupak o predmetu (meritumu) spora.
Nakon to ih primi, Sud odreuje suprotnoj strani rok za podnoenje pismenih opservacija. U
pravilu se, potom zakazuje usmena rasprava samo o tim prigovorima. Na koncu tog postupka
Sud izrie presudu. Presudom Sud moe u cijelosti usovjiti prethodne prigovore i proglasiti se
nenadlenim. U tom sluaju okonava se postupak o predmetu spora. Ako Sud u presudi
odbaci sve ili neke prethodne prigovore, ili ako zakljui da oni u svojoj biti nisu prethodnog
karaktera, utvrdit e rokove za nastavak pismenog postupka o meritumu spora.
Intervencija u postupku: Statu Me. suda predvia intervenciju treih drava u nekoj
parnici po dvjema razliitm osnovama:
a) Ako koja drava smatra da je u toj parnici za nju u pitanju interes pravne naravi, moe
uputiti Sudu zahtjev za intervenciju. O tom zahtjevu odluuje sud. Tu se dakle, ne radi
o nikakvom pravu na intervenciju, nego tek o mogunosti da je se zatrai. U sluaju da
se takav zahtjev usvoji, pitanje je u kojoj e mjeri i hoe li izreena presua obvezivati i
interventa. Sud je, meutim, do sada odbijao sve zahtjeve za intervencijom po toj
osnovi kojima su se obje parnine strane suprostavljale, a nije bilo druge osnove
zajednike nadlenosti Suda.
b) Kad god se radi o tumaenju ugovora kojeg su stranke i druge drave osim parninih
strana, svaka od njih u parnici ima pravo intervenirati.Ukoliko se poslui tim pravom,
tumaenje ugovora sadrano u presudi jednako je i za nju obvezatno.U ovom sluaju
radi se, dakle, o pravu na intervenciju u parnici.
Pismeni postupak: Taj dio postupka obuhvaa priopenje spomenice, odgovora, i prema
potrebi, protuodgovora (replike i duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava Sudu i
strankama. Sva priopenja dostavljaju se putem tajnika Suda suprotnoj strani. Svojim
zakljucima Sud utvruje rokove za podnoenje svakog parninog pisma.
U svakom trenutku Sud moe odluiti da spoji dvije ili vie parnica u jednu. To se dogaa
kada dvije drave tue treu, a predmet spora je u biti isti. tada se vodi jedinstvena rasprava, a
parnica se okonava jedinstvenom presudom. Tada oba tuitelja imenuju zajednikog suca ad
hoc.
248

www.nasciturus.com
Spomenica obuhvaa: izlaganje relevantnih injenica, izlaganje o primjenljivom pravu, te
zakljuke. Odgovor na spomenicu obuhvaa: priznanje ili osporavanje inejnica izloenih u
spomenici i u sluaju potrebe, izlaganje dopunskih injenica, opservacije na prikaz
primjenljivog prava, te zakljuke. Ako ih Sud odobri, replika i duplika trebaju obrazloiti
toke o kojima se strane jo nisu sloile.
Usmeni postupak: U usmenom postupku Sud sasluava svjedoke i vjetake, te agente,
savjetnike i odvjetnike strana. Raspravu vodi predsjednik ili ako je on sprijeen,
potpredsjednik ili najstariji prisutni sudac. Za razliku od arbitranog postupka, rasprave su
javne osim ako Sud odlui drukije ili obje strane zahtijevaju da se javnost iskljui. O svakoj
se raspravi vodi zapisnik koji potpisuju tajnik i predsjednik.
Sud moe ak i prije poetka usmene rasprave traiti od agenata strana da preloe svaku
ispravu i da daju svako objanjenje. Svako odbijanje ustanovljuje se zapisniki.
Prije otvaranja raprave svaka od strana priopuje tajniku Suda dokazna sredstva koja e
predloiti Sudu, sa spiskom svjedoka i vjetaka. Kopija tog priopenja dostavlja se suprotnoj
strani. Su moe svakog asa povjeriti istragu ili vjetaenje svakoj osobi, zboru, uredu ili
komisiji ili tijelu po svom izboru. Pozvanim svjedocima i vjetacima pitanja mogu postavljati
suci i zastupnici svake od strana.
Sve do okonanja usmenog postupka strane izlau svoje teze. Na kraju posljednjeg izlaganja
agent svake od strana izlae zakljuke svih izlaganja bez ponavljanja argumenata. U tijeku
itave rasprave Sud moe naznaivati toke ili pitanja koja valja posebno razmotriti.
Presuda: Po okonanju usmene rasprave Sud se povlai na tajno vijeanje da bi usvojio
presudu.
Presuda se donosi veinom glasova sudaca koji su sudjelovali u parnici. U sluaju podjele
glasova odluuje glas predsjednika ili onog koji ga zamjenjuje. Presuda mora biti
obrazloena.
Presuda se izrie u javnoj sjednici, nakon to su agenti strana propisno obavjeteni. Potpisuju
je predsjednik i tajnik Suda. Presuda je konana i bez priziva, ali je obvezatna samo za strane
spora i za sluaj koji je rijeila.
Svaki se lan UN-a, Poveljom povezao da e prihvatiti odluku Me. suda u svakom sporu u
kojem je strana.

249

www.nasciturus.com
Incidentni postupci nakon izricanja presude:
a) Tumaenje presude u sluaju spora o znaenju i domaaju presude, Sudu pripada
pravo da je tumai na zahtjev svake od strana. Zahtjev sudu moe uputiti svaka strana
jednostrano, ili ga obje mogu podnijeti putem kompromisa.
b) Revizija presude moe se zahtijevati samo na temelju naknadnog otkria neke
injenica takve naravi da bi odluno djelovala u odluivanju Suda, a koji je prije
izricanja presude bila nepozanta Sudu i stranci koja trai reviziju, a da pri tom ona to
neznanje nije skrivila.
Zahtjev mora sadravati pojedinosti o navedenim uvjetima na temelju kojih se trai
revizija. Uz njega se po potrebi prilau dokumenti. Suprotna strana ima pravo izloiti
svoj pisani komentar na taj zahtjev. Zahtjev za reviziju treba postaviti najkasnije u
roku od 6 mjeseci nakon otkria nove injenice. Meutim, nikakav zahtjev se ne moe
postaviti po isteku roka od 10 godina od izricanja presude.
Ako Sud prihvati zahtjev za reviziju, odreuje rokove za dalji pismeni i usmeni
postupak koga smatra potrebnim prije donoenja konane presude o reviziji prijanje
presude.
Savjetodavni postupak: Druga funkcija Me. suda je izricanje savjetodavnih miljenja.
Ta miljena od Suda ne mogu traiti drave. Mogu ih zatraiti Opa skuptina i Vijee
sigurnosti o svakom pravnom pitanju, te drugi organi ili specijalizirane ustanove UN-a koje
Opa skuptina na to ovlasti, i to o pravnim pitanjima koja se pojave u okviru njihovih
djelatnosti.
Pisani podnesak mora precizirati pravno pitanje koje se postavlja Sudu. Upuuje se putem
glavnog tajnika UN-a ili najvieg dunosnika u ustanovi koja ga je ovlatena uputiti.
Tajnik Suda smjesta priopuje taj podnesak svim dravama koje imaju pravo pojaviti se pred
Sudom kao strane, kao i svim me. organizacijama koje po miljenju Suda mogu dati
obavjetenja o pitanju.
U vrenju svoje savjetodavne funkcije Sud se vodi i propisima Statutua i njegova Poslovnika
koji se primjenjuju u parnicama, u mjeri u kojoj Sud to smatra umjesnom.
Sud pazi je li savjetodavno miljenje zatraeno glede nekog pravnog pitanja koje je predmet
nerijeenog spora izmeu dviju ili vie drava. U takvom sluaju te drave moe na njihov
zahtjev ovlastiti da imenuju suce ad hoc, kao kad se radi o parninom postupku.

250

www.nasciturus.com
Nakon pismenog postupka Sud odluuje o umjesnosti usmene rasprave. Ako je zakae,
predstavnici drava i organizacija koje su podnijele pisane podneske, mogu na njoj obrazloiti
svoje stavove.
Savjetodavna miljenja usvajaju se u tajnom vijeanju jednako kao i presude. Uz njih suci
mogu prilagati svoja posebna i odvojena miljenja ili deklaracije.
Kontroverzno je pitanje pravnog domaaja savjetodavnih miljenja koja izrie Sud i to samo
na pravna pitanja. I dok bi strane u nekoj parnici mogle ovlastiti Sud da izrekne presudu ex
aequo et bono, ne postoji mogunost da Sud izrie savjetodavna miljenja na pitanja koja nisu
pravne naravi, ili da na njih daje izvanpravne odgovore. Sud ak moe odbiti dati miljenje na
pitanja za koja on ocijeni da nisu pravne naravi ili da nisu u djelatnosti organa ili ustanove
koja ga je zatraila. Ali takvu odluku mora obrazloiti pravnim argumentima.

84. RJEAVANJE SPOROVA U KRILU MEUNARODNIH

ORGANIZACIJA
Pristup problemu
U strukturi Pakta Lige naroda rjeavanje sporova i reguliranje upotrebe sile su bili dijelovi
jedinstvenog sustava, a pribjegavanje ratu nije bilo apsolutno zabranjeno. lanice Lige su po
prvi put bile ovlatene jednostrano iznositi svoje sporove s drugim lanicama pred Vijee Lige
u svrhu mirenja.
Povelja UN-a iz 1945. ima razliit pristup tom problemu u odnosu na onaj iz Pakte Lige
naroda. Mirnom rjeavanju sporova posveena je glava VI. Povelje, prema kojoj se uloga
Vijea sigurnosti praktino svodi na funkciju pruanja dobrih usluga, a izuzetno i mirenja
izmeu drava strana nekog me. spora. Nije predviena ovlast VS-a da tim stranama diktira
uvjete rjeavanja spora, pa ni da im nametne neki postupak rjeavanja kao njihovu pravnu
obvezu.
Naprotiv, ukoliko samo VS utvrdi da je negdje u svijetu dolo do prijetnje miru, naruenja
mira ili ina agresije, tada prema glavi VII. Povelje ono dobiva ovlast da osim preporuka,
donosi obvezujue odluke za sve drave lanice UN-a u svrhu odravanja ili uspostavljanja
me. mira i sigurnosti. Ako to ocijeni potrebnim, ono u tu svrhu moe organizirati i oruanu
akciju.
Uz to, glava VIII. Povelje predvia postizanje rjeenje lokalnih sporova putem regionalnih
sporazuma ili ustanova. Takoer je predvieno da VS upotrebljava, gdje je prikladno, te

251

www.nasciturus.com
sporazume ili ustanove za provoenje prisilne akcije koju je ono odredilo, te se naglaava da
se nikakva takva prisilna akcija ne poduzima bez ovlatenja VS-a.
To razlikovanje ovlasti VS prema glavi VI. i prema glavi VII. Povelje, nije se moglo odrati u
praksi UN-a. Poseban problem s kojima se me. zajednica neprestano suoava su unutarnji
sukobi.
U praksi UN-a gotovo od samog poetka djelovanja svjetske organizacije upuivane su brojne
promatrake, a potom i mirovne misije sastavljene od oruanih snaga po ovlatenju VS-a. Za
njih nema pokria u tekstu Povelje. Neke promatrake misije su nenaoruane, a neke su
opskrbljene lakim osobnim orujem. Ali se sve takve misije upuuju na lice mjesta potujui 3
naela: prethodni postupak svih zaraenih strana (bilo u unutarnjem ili u me. sukobu),
njihova nepristranost, te uzdravanje od primjene sile (osim u samoobrani, ukoliko su na to
izriito ovlatene).
Ugledni profesor me. prava iz Egipta Boutros Boutro-Ghali, nakon to je 1992. preuzeo
dunost glavnog tajnika UN-a, sljedee godine je objavio opiran dokument pod naslovom An
Agenda for Peace. U njemu je izmeu ostalog s profesorskom akribijom pokuao
kategorizirati tipove akcija koje UN poduzima ili iz treba poduzeti. To su preventivna
diplomacija (preventive diplomacy), stvaranje mira (peacemaking), odranje mira
(peacekeaping), graenje mira (peace building) i uvrivanje mira (peace enforcement).
UN je pretrpio pravi fijasko upravo u doba madata B. Boutros-Ghalija, mada ne iskljuivo
njegovom krivnjom i to u BiH i u Somaliji. Tamo su bile poslane mirovne misije nedovoljne
oruane snage s nedovoljno definiranim mandatom. Misije su trebale biti nepristrane prema
svim stranama u sukobu. Na upotrebu sile bile su ovlatene samo u samoobrani, ali ne i da bi
sprijeile zloine. Mirovne snage su 1995. napustile Somaliju preputajui njeno stanovnitvo
daljem sukobu a mir u BiH je uspostavljen krajem te godine izvan UN-a. Oruane snagu koje
su tamo bile upuene u sprovoenju Daytonskog sporazuma bile su pod vodstvom NATO-a
(IFOR, te zatim SFOR), i to vie nisu bile snage UN-a.
Vijee sigurnosti
I kada se radi o mirnom rjeavanju sporova, prvi cilj UN-a ostaje odravanje me. mira i
sigurnosti. Stoga prema propisima Povelje UN ne zanimaju bilo kakvi meudravni sporovi,
nego samo oni koji bi mogli dovesti u opasnost me. mir i sigurnost.
Strane takvih sporova moraju prije svega same traiti njihovo rjeenje pomou pregovora,
istrage, posredovanja, mirenja, arbitrae, sudskog rjeavanja, obraanja regionalnim

252

www.nasciturus.com
ustanovama ili sporazuma, ili pomou drugim mirnih sredstava prema vlastitom izboru. Ali
ako se time ne postigne rjeenje, spor opasan za me. mir i sigurnost pred VS moe iznijeti:
a) svaka drava lanica UN-a, bez obzira da li je strana u sporu,
b) drava nelanica UN-a, ali samo onaj spor kojeg je strana i ako za taj spor prethodno
prihvati obveze o mirnom rjeavanju propisane u Povelji,
c) Opa skuptina moe upozoriti VS na situacije za koje se ini da bi mogle ugroziti
me. mir i sigurnost, te
d) glavni tajnik moe upozoriti VS na predmet koji ima ista ta obilljeja.
Ako same strane ne uspiju same rijeiti svoj spor na neki od mirnih naina rjeavanja sporova,
one imaju dunost da ga iznesu pred VS, a ako bi se druga strana obvezi suprostavila, svaka
strana ima ga pravo iznijeti jednostrano.
Sve strane mogu zajednikom odlukom zatraiti od VS-a da im da preporuke radi mirnog
rjeenja njihova spora. U tom sluaju uloga VS-a nadilazi pruanje dobrih usluga i postaje
posredovanje. Ono im, naravno ni tada ne moe diktirati rjeenje koje bi ih pravno
obvezivalo.
Za odluku da se neki izneseni spor uvrsti na dnevni red VS-a, potrebno je najmanje 9 bilo
kojih glasova. Meutim, samo uvrtavanje u dnevni red i otvaranje rasprave ne jami nikakav
dalji ishod, jer svaka od stalnih lanica VS-a moe svaku njegovu dalju akciju svojim vetom
sprijeiti. Preuzme li VS razmatranje nekog spora, nitko ga drugi ne moe vie skinuti s
njegovog dnevnog reda.
Ono moe smo pristupiti utvrivanju injenica (obina anketa) ili tu zadau moe povjeriti
nekom ad hoc tijelu, ili glavnom tajniku UN-a. Istraga je vana da bi se VS uvjerilo radi li se
o sporu nastavljanje kojeg doista moe dovesti u opasnost odranje me. mira i sigurnosti, jer
tada moe pristupiti svom posredovanju.
Nakon utvrivanja injenca VS e pozvati strane da prihvate neki od naina mirnog rjeavanja
spora.
Vano je naglasiti da prema glavi VI. Povelje VS ima pravo drati pod svojom kontrolom sve
sporove opasne za me. mir, ali njihovim stranama moe davati samo preporuke.
Politiki uvjet za obavljanje funkcije VS-a, prema glavama VI. i VII. Povelje, je suradnja
svih 5 njegovih stalnih lanica.
Opa skuptina
Premda prvenstvena odgovornost za odravanje me. mira i sigurnosti lei na VS-u, paralelnu
(konkurentnu), ali i supsidijarnu nadlenost u rjeavanju sporova ima i Opa skuptina.
253

www.nasciturus.com
Taj demokratski i plenarni organ UN-a ima opu nadlenost. Opa skuptina moe raspravljati
i davati preporuke o svim predmetima i pitanjima koja ulaze u okvir Povelje.
Opa skuptina, prvenstveno moe preporuiti mjere za mirno ureenje svake sitacije, bez
obzira na njeno porijeklo, za koju dri da bi mogla tetiti opem blagostanju ili prijateljskim
odnosima meu narodima. Sporove mogu pred nju iznijeti na razmatranje svaka drava
lanica UN-a, drava nelanica ako je strana nekog spora i ako je prihvatila odgovarajue
obveze iz Povelje te VS.
Da bi se izbjegao neeljeni sukob nadlenosti, Povelja namee opoj skuptini u toj oblasti
dva ogranienja:
a) Dok glede nekog spora ili situacije VS vri funkcije koje su mu dodijeljene Poveljom,
Opa skuptina ne moe davati nikakve preporuke, osim ako to ono od nje zatrai.
b) Svako pitanje gdje je potrebna prisilna akcija, Opa skuptina upuuje VS-u prije ili
poslije rasprave.
Tekoe Ope skuptine u vrenju te nadlenosti lee u njenom ogromnom broju lanova. Po
svom sastavu ona je prije forum i politika tribina nego organ podeen za rjeavanje sporova.
Glavni tajnik UN-a
Glavni tajnik moe upozoriti VS na svaki predmet koji bi po njegovu miljenju mogao dovesti
u opasnost odravanje me. mira i sigurnosti. Dakle, on moe na vlastitu inicijativu pokrenuti
akciju VS-a ako to ne uini niti jedna drava. Meutim, on se tom nadlenou ne koristi
esto.
U rjeavanju sporova glavni tajnik mnogo ee vri funkcije koje mu povjere VS ili Opa
skuptina (moe poduzeti pregovore sa stranama, moe ovlastiti neku osobu ili skupinu
neovisnih strunjaka ili predstavnika drava, a cilj im je pruanje dobirih usluga ili ak
pokuaj posredovanja).
Glavni tajnik ponekad i na svoju ruku poduzima akcije u cilju rjeavanja sporova opasnih za
me. mir. Ponude dobrih usluga ili posredovanja stranama nekog spora moe davati diskretno,
pa i u tajnosti. U nekim sluajevima djelovao je na molbu strana u sporu ili zajdno s
odgovarajuim organom regionalne organizacije.
Mirno rjeavanje sporova u krilu regionalnih i drugih meunarodnih organizacija
Povelja UN-a ne propisuje jasnu hijerarhiju mehanizma, ni raspodjelu nadlenosti izmeu
organa UN-a i regionalnih organizacija pri rjeavanju tzv. lokalnih sporova.

254

www.nasciturus.com
Povelja predvia da lanovi UN-a koji sklapaju reg. sporazume ili osnivaju takve ustanove
moraju uloiti sve svoje napore da postignu mirno rjeenje lokalnih sporova putem tih reg.
sporazuma ili ustanova prije nego to ih iznesu pred VS. Ovu odredbu treba uzeti samo kao
preporuku dravama lanica reg. organizacija da tim organizacijama povjere svoje lokalne
sporove, kada se koriste svojim pravom na slobodan i obostran izbor prikladnih naina
njihova rjeavanja.
Pravo svake drave lane neke reg. organizacije je da po svojoj vlastitoj odluci jednostrano
iznosi i svoje lokalne sporove pred VS ili Opu skuptinu, a to je pravo i bilo koje druge
drave.
S druge strane, VS ima pravo da na svoj dnevni red stavi provoenje istrage i davanje
potrebnih preoruka glede bilo kojeg lokalnog spora, i to bilo da mu ga je predloila neka
drava, ili to odlui po vlastitoj inicijativi. Takoer, njegovo je pravo da neki lokalno spor
uputi na rjeavanje odgovarajuoj reg. organizaciji. Ali ako to i uini, takva odluka ne
proizlazi iz njegove vlastite nenadlenosti u rjeavanju lokalnih sporova.

85. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVELJI I MIROVNE OPERACIJE

Sustav kolektivne sigurnosti UN-a ustanovljen je s namjerom da bude sveobuhvatan u svojim
propisima i univerzalan u primjeni.
Vijee sigurnosti
a) Prvenstvena odgovornost za mir l. 24. Povelje drave lanice UN-a povjerile su
VS-u prvenstvenu odgovornost za odravanje meunarodnog mira i sigurnost. Dok su
zakljuci VS u rjeavanju sporova u pravilu preporuke, u sluajevima prijetnje miru,
naruenja mira ili ina agresije ono prema glavi VII. moe, osim preporuka donositi i
obvezujue odluke.
b) Kvalifikacija nastalog stanja Prije nego usvoji mjere koje smatra potrebnima, VS
mora samo utvrditi postojanje svake prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije. Na takvu
ga situaciju moe upozoriti svaka lanica UN-a, Opa skuptina ili glavni tajnik UN-a, ali
njezin nastanak ono moe i samo utvrditi. Nakon to utvrdi injenice, VS ih treba kvalificirati.
Kvalifikacija stanja opasnog za me. mir ovisi o okolnostima sluaja, ali i o politikoj
procjeni i odnosima izmeu stalnih lanica.

255

www.nasciturus.com
Najira je kategorija prijetnje miru, s obzirom da ju je najtee objektivno definirati. Povelja
je predvia i kao izlaz iz nude, kada se ini da ne postoje okolnosti naruenja mira ili
ina agresije, ali se smatra da je akcija VS-a nuna kako bi se odrao me. mir.
Primjenom objektivnih kriterija najlake bi bilo utvrditi in agresije u nekom oruanom
sukobu. Opa skuptina je 1974. usvojila Definiciju agresije (rezolucija 3314). Ako neka
drava prva upotrijebi oruanu silu krei Povelju, to predstavlja prima facie dokaz o inu
agresije.
Znakovito je da VS gotovo nikad nije u svojim rezolucijama oznavala neko stanje agresijom,
niti je proglaavalo neku dravu agresorom, pa ni kada je nalagalo mjere prema glavi VII.
Povelje.
U vrijeme napada bive JNA na Hrvatsku u rezolucijama o bivoj Jugoslaviji, navodi se da
produljenje i pogoranje te situacije ini prijetnju me. miru i sigurnosti.
Ali bilo da VS okvalificira neku situaciju prijetnjom miru, naurenjem mira ili inom agresije,
ono prema glavi VII. Povelje uvijek ima pravo propisati svojim odlukama mjere koje su
pravno obvezujue za sve drave lanice UN-a.
c) Privremene mjere I prije utvrivanja injenica i njihove kvalifikacije, VS moe
odnosne strane pozvati da se pridravaju privremenih mejra koje ono smatra potrebnima i
poeljnima. Svrha tih mjera je sprjeavanje pogoranja nastale situacije. Tu se radi o
neobvezujuim preporukama koje jo ne sadre nikakvu osudu. Radi se o mjerama
privremenog karaktera s namjerom da se atmosfera smiri i da se omogue pregovori ili neki
drugi nain rjeavanja spora mirnim putem.
d) Preporuke i odluke VS-a U situacijama opasnima za mir VS moe svojim
rezolucijama davati preporuke dravama u pitanju ili svim lanicama UN-a. Ako bi se neka
drava ogluila na preporuku koja joj je upuena, moe oekivati da e u sljedeim
rezolucijama protiv nje biti propisane odluke, pa i sankcije.
Kada se radi o odlukama, VS obino navodi da djeluje prema glavi VII. Povelje. Mjere koje
VS poduzima svojim odlukama prema glavi VII. mogu se podijeliti na one koje ne ukljuuju
upotrebu sile (najee ali ne iskljuivo ekonomske sankcije protiv napadaa), te na one koje
ukljuuju oruanu silu.
e) Mjere koje ne ukljuuju upotrebu oruane sile VS ima iroku slobodu izvora takvih
mjera koje moe poduzeti da bi provelo svoje odluke. Ono moe naloiti svim dravama
lanicama UN-a ili samo nekima od njih da primjene te mjere. One mogu biti ekonomske ili
politike naravi i to: potpunbi ili djelomini prekid ekonomskih odnosa te eljeznikih,

256

www.nasciturus.com
pomorskih, zranih, potanskih, telegrafskih, radio i drugih sredstava veza, kao i prekid
diplomatskih odnosa.
Rezolucijom 713. iz 1991. bio je nametnut opi i potpuni embargo na izvoz oruja u
Jugoslaviju, koji je bio dokinut tek krajem 1995.. Ta neselektivna mjera ubrzo se pokazala
kontraproduktivnom. Ona je pogodovala srpskoj strani u sukobu koja je prisvojila najvei dio
oruja bive JNA, a pogaala njene rtve koje esto nisu imale nikakvih sredstava za obranu.
Zato je taj emargo ustvari produljio sukob u Hrvatskoj, a naroito u BiH.
Slabost ekonomskih i drugih nenasilnih mjera je to se pokazuju uinkovitima tek na dulji
rok. Ali i tada one pogaaju samo civilno stanovnitvo u dravi u pitanju, ali ne i vlastodrce
koji su odluni da produlje sa svojom agresivnom politikom.
f) Oruana akcija Ako VS smatra da mjere koje ne ukljuuju upotrebu oruane sile ne
bi odgovarale, ili ako se ve pokazalo da ne odgovaraju, ono moe pomou zranih,
pomorskih ili kopnenih snaga poduzeti takvu akciju koju smatra potrebnom za odravanje ili
uspostavljanje me. mira i sigurnosti. Ta akcija moe obuhvatiti demonstracije, blokadu i
durge operacije zranih, pomorskih ili kopnenih snaga lanova UN-a
Povelja predvia da svi lanovi UN-a sklope posebne sporazume s VS-om o stavljanju Vijeu
na raspolaganje, na njegov poziv, oruanih snaga, pomoi i olakica, ukljuujui i pravo
prolaska.
Povelja predvia i osnivanje Odbora vojnog taba sastavljenog od naelnika tabova stalnih
lanica VS ili njihovih zamjenika da ga savjetuje i pomae mu u svim pitanjima koja se tiu
vojnih sredstava za odravanje me. mira i sigurnosti, upotrebe i zapovjednitva snaga
stavljenih na njegovo raspolaganje, reugliranje oruanja i mogue razoruanja.
Opa skuptina
Povelja UN-a je OS namjenila supsidijarnu funkciju u odnosu na onu VS-a, ne samo u
rjeavanju sporova nego i glede svih drugih mjera za odravanje me. mira i sigurnosti. Ona
moe davati preporuke dravama lanica i/ili VS-u.
3. studenog 1950. OS usvojila je rezoluciju pod naslovom Ujedinjeni za mir. U njoj je
predvieno da ako zbog nedostatka jednoglasnosti stalnih lanova VS nije u stanju izvravati
svoju odgovornost za odravanje me. mira i sigurnosti, OS mora odmah razmotriti taj
problem U sluaju naruenja mira ili ina agresije ona moe dravama lanicama proporuiti i
upotrebu oruanih snaga. Ukoliko u to vrijeme OS ne zasjeda, moe se sazvati u roku od 24
sata u hitno izvanredno zasjedanje.

257

www.nasciturus.com
Temeljem te rezolucije, u uvjetima naruenja mira ili agresije od neke drave, OS nikad nije
preporuavala upotrebu oruanih snaga UN-a. Iz njezinih preporuka proizala je praksa
upuivanja oruanih snaga UN-a u mirovne misije, mandat kojih je sasvim razliit od onog
kako ga predvia glava VII. Povelje.
Promatrake i mirovne misije UN-a
Prva promatraka misija UN-a bila je odaslana 1947. u Grku koja je tada bila zahvaena
graanskim ratom. Promatrai su na grkoj strani granice nadgledali da li iz susjednih zemalja
(osobito iz Jugoslavije) pristie oruje i streljivo za ustanike. Misija je trajala do 1954.
Vojna intervencija Britanije i Francuske u zoni Sueskog kanala u Egiptu te s njom usklaeno
izraelsko zauzimanje Sinajskog poluotoka, izmeu listopada i prosinaca 1956., bili su povod
za prvo hitno izvanredno zasjedanje Ope skujptine temeljem rezolucije Ujedinjeni za mir.
OS je stranama u sukobu preporuila prekid neprijateljstava, to u toj situaciji nije bilo
dovoljno, pa je uz pristanak zainteresiranih nacija, ustanovila Meunarodne snage UN-a za
brzo djelvoanje.
Time su roene prve plave kacige. Zadaa te naoruane formacije, sastavljene od
kontingenata iz vie drava, bila je nadzirati prekid vatre, povlaenje izraelskih snaga sa
Sinajskog poluotoka, te njeno smjetanje na egipatskoj strani granice s Izraelom da bi
sprijeila oruane sukobi dviju strana. Snage su na zahtjev Egipta povuene 1967.
Tim promatrakim i mirovnim misijama slijedile su mnoge druge u mnogim djelovima
svijeta, pa i na prostoru bive Jugoslavije. Promatrake misije su relativno malobrojne i imaju
za zadau promatranje i obavjetavanje. Neka prvobitno promatraka misija moe potom
dobiti ovlasti mirovne misije, poput UNPROF-a na prostoru bive Jugoslavije.
Osim razdvajanja sukobljenih snaga, mirovne misije imaju za cilj smirivanje napetosti na
terenu. One mogu dobiti u mandat i razne druge zadae: da vre privremene upravne funkcije
na nekom poduju, da nadgledaju izvrenje sproazuma o potivanju ljudskih prava i povratku
izbjeglica, da nadziru provodenje izbora, da obuavaju lokalne policijske postrojbe, da
provjeravaju provoenje sporazuma o miru itd.
Osim drave domaina te snage trebaju uivati kontinuiranu podrku VS-a jer ni bez nje ne
mogu djelvoati.
Svaka promatraka i mirovna misija pomoni je organ bilo OS ili VS. Program njihova
upuivaja na neko poduje sastavlja glavni tajnbik pod nadzorom VS ili OS. UN imenuje
njihova zapovjednika.

258

www.nasciturus.com
I drava na podruju koje te snage obavljaju misiju takoer sklapa sporazum s UN-om. Taj se
sporazum kompletira s pravilnikom glavnog tajnika.
1990. glavni tajnik je izradio Uzorak sporazuma o poloaju snaga za mirovne operacije. Te
odredbe izmeu ostalog predviaju da su snage UN-a dune potivati lokalne zakone i
propise, a vlada drave domaina obvezuje se da e potivati iskljuivo meunarodnu narav
mirovnih operacija.
Uspjeh promatrakih i mirovnih misija ovisi o njihovom mandatu i o uvjetima koji vladaju na
podruju na koje se upuuju. Ako neprijateljstva jo traju a zaraene snage nisu razdvojene,
mirovne misije ne mogu nametnuti mir. One ne mogu sprijeiti nit zloine protiv civilnog
puanstva, jer silu mogu upotrijebiti samo u samoobrani, a prema svim stranama moraju biti
nepristrane i trebaju uivati povjerenje svih.
Akcije VS na podruju bive Jugoslavije od 1991. do 1995.: U doba neskrivenog napada
bive JNA u Hrvatskoj, VS je rezolucijom 713. je 1991.. nametnulo opi i potpuni embargo na
izvoz oruja u Jugoslaviju, to je znailo u sve njezine dijelove.
U izvrenju sarajevskog Sporazuma o prekidu vatre, u Hrvatskoj je 1992. VS rezolucijom
ustanovilo Zatitne snage UN-a (UNPROFOR United Nation Protection Force). Te su snage
zaposjele 4 zone u Hrvatskoj pod srpskom konotrolom, u kojima je prije toga bilo iroko
obavljeno etniko ienje hrvatskog i ostalog nesrpskog puanstva. Mandatim UNPROFORa prostorno je proirivan. Dobio je zadau nadgledati podurja koja su jo uvijek pod
kontrolom JNA u junoj Hrvatskoj a kasnije i da nadgleda povlaenje JNA kao i
demilitarizaciju Prevlake.
UNPROFOR se iz privremene promatrake misije pretvorio u mirovnu misiju ali nikad s
dovoljnim mandatom. Praktino nikad nije imao ovalst upotrijebiti oruanu silu izvan
samoobrane.
Regionalne i multinacinalne snage
Glede upotrebe oruanih snaga vojih saveza ili ad hoc koalicija u stranim zemljama, Povelja
UN-a odreuje da VS upotrebljava gdje je prikladno, regionalne sporazume ili ustanove za
provoenje prisilne akcije koju je ono odredilo. Ali nikakva prisilna akcija se ne poduzima
bez ovlatenja VS-a.
Bilo je vie takvih regionalnih organizacija s razliitim uspjehom. Arapska liga je 1976. u
Libanonu uspostavila Arapske snage za odvraanje, tzv. zelene kacige. Te su se snage vrlo
brzo svele na kontingent same Sirije, kojoj je to bio plat za uplitanje u libanonski sukob.

259

www.nasciturus.com

86. KONTROLA NAORUANJA I RAZORUANJE

Pojam razoruanja
U obinom govoru razoruanje podrazumijeva vie razliitih stvari:
a) ogranienje naouranja, to moe obuhvaati i njegovo uveanje za zemlju koja nije
dosegla dogovorene limite;
b) smanjenje naoruanja u odnosu na ono postojee, i to od strane svih drava stranaka nekog
sporazuma; te
c) ukidanje naoruanja.
Premda se potpuno razoruanje do danas pokazalo utopijom, dolazilo je do sporazuma koji
zabranjuju ne samo upotrebu, nego i posjedovanje i proizvodnju nekih vrsta oruja
(biolokog, kemijskog, te protupjeakih mina).
Od nastanka ovjeanstva ljudi su vjerovali da posjedovanje nekog oruja koje protivnik
nema prua oitu prednost nad njim. Rije je o posjedovanju tzv. novih generacija oruja, pa
se danas u tom smislu govori o nuklearnom oruju kao zasebnom u odnosu na ono klasino
(konvencionalno). Meutim, jo ni jednoj dravi nije uspjelo ouvati apsolutni monopol u
posjedovanju neke nove generacije oruja.
Razoruanje u prethodno navedenom smislu, nije isto to i pravna zabrana odreenih vrsta
oruja u neprijateljstvima, npr. onih koja nanose nepotrebne patnje neprijatelju ili otrvonih
plinova ili bakteriolokih sredstava. Zabranu upotrebe morale bi slijediti mjere zaroruanja uz
zabranu proizvodnje i posjedovanja, te pod meunarodnim nadzorom unitenja zabranjenog
oruja.
U sustavu UN-a Opa skuptina ima nadlenost razmatrati naela razoruanja, dok VS ima
zadau da uz pomo svog Odbora Vojnog taba izradi planove koje se podnose lanovima
UN-a, radi uspostavljanja sustava za reguliranje naoruanja.
Rezultati su se postizali izvan ili u UN-u, ali tek nakon to su se o mjerama razoruanja
sporazumjele dvije supersile: SAD i SSSR. Mjere ogranienja ili smanjenja naoruanja i
mjere razoruanja postiu se sklapanjem mnogostranih konvencija.
Mjere kontrole naouranja
Ti sporazumi nisu mogui bez nekih mjera kontrole postojeeg naouranja. Prvi ugovori su
bili sklopljeni tek nakon to je postalo mogue promatrati podruja drugih drava s vjetakih
Zemljinih satelita (tj. uzajamna satelitska pijunaa).

260

www.nasciturus.com
Ugovori univerzalne naravi
1. Moskovskim ugovorom od 5.8.1963., njegove stranke su se obvezale na zabranu
pokusa nuklearnim orujem na njihovu podruju ili na podruju pod njihovom kontrolom, i to
u atmosferi ukljuujui izandzrani prostor, pod vodom (ukljuivi teritorijalno more i
otvoreno more), te u svakoj drugoj okolini ako bi eksplozija prouzrokovala otpatke koji bi se
irili izvan njihova podruja. Dakle, tim ugovorom su ustvari zabranjeni svi nuklearni pokusi,
osim onih pod zemljom. Francuska, Kina i neke druge zemlje jo uvijek odbijaju postati
njegovim strankama.
2. Ugovor o neirenju nuklearnog oruja, potpisan istovremeno u Moskvi, Londonu i
Washingtonu 1.7.1968., sloenije je naravi. On predvia razliite pravne obveze za njegove
drave stranke koje su u posjedu nuklearnog oruja i za one koje to nisu.
Drave stranke koje dre nuklearno oruje obvezale su se da drugim dravama nee prenositi
to oruje niti druke eksplozivne nuklearne naprave. Stranke koje ne posjeduju to oruje
obvezale su se da ga nee primati ni proizvoditi.
Znaajno je da stranke sporazuma do danas nisu postale neke nuklearne sile (Kina, Indija,
Pakistan), kao i neke za koje se pretpostavlja da razvijaju tu tehnologiju (Juna Afrika,
Argentina, Brazil, Egipat, panjolska, Izrael, Koreja).
3. Konvencija o zabrani usavravanja, proizvodnje i uskladitenja bakteriolokog
(biolokog) i toksinog oruja, te o njihovu unitavanju, potpisana je 10.4.1972. u Moskvi,
Londonu i Washingtonu. Zabranjuje svako posjedovanje i proizvodnju tih oruja i nalae
unitenje svih njenih zaliha u kratkom roku od 9 mjeseci od njena stupanja na snagu.
4. Konvencija o zabrani usavravanja, proizvodnje i uskladitenja kemijskog oruja i o
njegovu unitavanju sklopljen je 13.1.1993., ali jo nije stupila na snagu. Predvia stvaranje
Organizacije za zabranu kemijskog oruja sa sjeditem u Haagu. Postojee oruje treba se
poeti unitavati 2 godine od stupanja Konvencije na snagu te se u potupunosti unititi
najkasnije 10 godina od tog datuma.
5. Konvencija UN-a iz 1997. o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i
prijenosa protupjeakih mina i njihovu unitenju, predstavlja velik korak u humanizaciji
ratovanja, s obzirom da su rtve tih mina u prvom redu civili.
*
Nakon ovih ugovora mogu se spomenuti i oni o demilitarizaciji (razvojaenju) kojima se u
nekom prostoru zabranjuje svaka vojna delatnost, te oni o denuklearizaciji kojima se
zabranjuje prisutnost nuklearnog oruja. Demilitarizacija uvijek obuhvaa denuklearizaciju.

261

www.nasciturus.com
6. U svemirskom prostoru nuklearni su pokusi bili zabranjeni ve Moskovskim
ugovorom iz 1963., a Ugovorom iz 1967. o naelima koja ureuju djelatnosti drava na
istraivanju i iskoritavanju svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, zabranjuje se
dravama stavljanje u Zemljinu orbitu svakog nosaa nuklearnog oruja ili svake druge vrste
oruja za masovno unitenje.
7. Ugovor o zabrani smjetanja nuklearnog i drugih vrsta oruja za masovno unitenje
na morskom dnu i njegovom podzemlju izvan pojasa od 12 milja od polaznih crta obalnih
drava, sklopljen je 1971.
8. enevskom konvencijom iz 1977. zabranjena je upotreba tehnika za promjenu
okolia u neprijateljske svrhe.
Ugovori regionalnog domaaja
1. Ugovor o Antarktiku, sklopljen u Washingtonu 1959., izmeu ostalog zabranjuje
sve jere vojne naravi poput uspostavljanja baza, izgradnje utvrda, manevara kao i pokusa
oruja svih vrsta, a izriito su zabranjene nukelarne eksplozije i odlaganje nukearnog otpada.
2. Od brojnih pokuaja denuklearizacije ostalih dijelova svijeta, do danas je potupuno
uspio jedino onaj u Latinskom Americi. Ugovorom iz Tlatelolcoa u Meksiku iz 1967., drave
Srednje i June Amerike obvezale su se na iskljuivo miroljubivu upotrebu nuklearnih
materijala i postrojenja pod njihovom sudbenou, te da nee trpjeti prisutnost nuklearnog
oruja na svom podruju.
3. Ugovor o Raratongau (Cookovo otoje), sklopilo je 14 drava 1985., s ciljem
denuklearizacije podruja Pacifika. Njime je denukleariziran ogroman prostor od ekvatora do
Antarktika.
4. Ogranienje klasinog oruja namee neke posebne probleme u odnosu na ono
nuklearno, bioloko i kemijsko. Najvei dosadanji uspjeh je sklapanje Ugovora o
konvencioanlnim oruanim snagama 1990. u Parizu, koji odreuje gornje granice u
naoruanju svih europskih drava. Dravama strankama namee se dunost unitenja vikova
pod me. nadzorom.
Dvostrani ugovori
Dvostrani ugovori izmeu SAD-a i biveg SSSR-a pokazali su se najznaajnijima za stvarno
otklanjanje opasnosti od nuklearnog sukoba.
Sporazumi SALT I (Strategis Arms Limitation Talks) iz 1972., koji vie nisu na snazi, ali se i
dalje potuju, predvidjeli su ogranienje broja stratekih defenzivinih nuklearnih raketa
262

www.nasciturus.com
(dugog dometa). Sporazumi SALT II iz 1979., odreuju gornje dosta visoke granice i
ofenzivne vektore ofenzivnih raketa. Njihov cilj nije bio smanjivanje broja tih vrsta raketa
nego usporavanje njhove modernizacije.
Washingtonski sporazum iz 1987. o nuklearnim raketama srednjeg i kratkog dometa
smjetenima u Europi, omoguio je Sporazum iz Jackson Holea iz 1989. o pokusnim mjerama
za verifikaciju buduih smanjenja ofenzivnih stratekih raketa.
Ugovor START (Strategis Arm's Reduction Talks) iz 1991. predvia uzajamno smanjivanje
broja ofenzivnih raketa dugog dometa na 30 % do poetka 2003.
Ope obiajno pravo u oblastima smanjivanja naoruanja i razoruanja
Sloeno je pitanje da li su propisi iz navedenih konvencija mogli stvoriti pravila opeg
obiajnog me. prava koja bi po toj osnovi obvezivala i drave koje im nisu stranke. Ako bi
taj proces bio mogu, ogranienja i zabrane iz tih konvencija bila bi pravila jus cogens.
Moe se smatrati da je zabrana biolokog i kemijskog oruja u neprijateljstvima ve postala
jus cogens. Glede zabrane protupjeakih mina takav e razvoj biti mogu nakon to SAD i
neke druge vane vojne sile postanu stranke Konvencije iz 1997.
Uz to se moe smatrati da su pravila o demilitarizaciji Antarktika i Svemira te o
denuklearizaciji morskog dna i podzemlja, kao i Latinske Amerike, takoer dio opeg me.
prava.

87. SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE REPRESALIJE

Razliiti oblici samopomoi u meunarodnom pravu
U irem smislu pod mjerama samopomoi koje me. pravo doputa ubrajamo jednostrane akte
neke drave protiv duge drave koja je povrijedila neka njena prava ili joj je nanijela tetu
vrenjem svojih vlastitih prava.
Pod mjerama samopomoi mogu se uzeti:
-

neke jednostrane mjere odgovora na krenje vlastitih prava koje proizlaze iz opih
naela prava,

doputena (legitimna) samoobrana,

retorzija i

represalije.

263

www.nasciturus.com
Primjenom naela inadimplendi non est adimplendum, stranka nekog ugovora imala bi pravo
jednostrano suspednirati primjenu, pa i okonati ugovor kao posljedicu njegovog
neprimjenjivanja od njegove druge strane.
Retorzija
Retorzija je uzvraanje na pravno doputeno, ali tetno i neprijazno ponaanje neke drave
protumjerama iste ili sline naravi da bi se iznudila promjena njenog stava. Retorzija se moe
definirati i kao pretjerano kruto koritenje vlastitim pravima kao protumjera na jednako ili
slino ponaanje druge drave.
Drava koja je dala povoda za tu vrstu protumjera nije prekrila nikakvo pravo. Ona nije
poinila nikakvo protupravno djelo. I mjere retorzije ostaju u granicama me. prava, ali mogu
imati tetne uinke po dravu koja je za njih dala povoda.
Mjere retorzije mogu npr. biti: uskrata priznanja neke nove drave; povlaenje egzekvature
konzularnom agentu druge drave; ogranienje kretanja stranih diplomatskih agenata ili
njihov izgon iz zemlje ili prekid diplomatskih odnosa i sl.
Nije uvijek lako odrediti prag dopustivosti mjera koje su dale povoda za retorziju, kao i mjera
koje se kao retorzija poduzimaju.
Poput doputenih represalija, poduzete mjere retorzije ne smiju biti izvan razmjera
(proporcionalnosti) s razinom djela koja su im pruila povod.
Ekonomski bogate drave i neke ekonomske organizacije poput EU mogu doputenim
mjerama retorzije djelotvorno uzvratiti na ponaanje drave za koju smatraju da nije izvrila
sve preuzete ugovorne obveze ili jednostrano data obeanja.
Pojam represalija u meunarodnom pravu
Represalije su djela koja su po sebi povreda meunarodnog prava, ali se izuzetno smatraju
doputenima ako su protumjera na meunarodna protupravna djela drave koja je prva
prekrila neko pravo drave koja ih poduzima. Uz legitimnu samoobranu, one su najvanije
sredstvo samopomoi, tj. jednostrana mjera drave koja njome nastoji iznuditi od druge
drave okonanje protupravnog ponaanja i ispravljanje tete koju je poinila.
Da bi se sprijeile njihove najgore zloupotrebe pozitivno me. pravo je u 20.st. propisalo
brojna ogranienja u vrenju represalija.
Represalije se mogu podijeliti na one koje se poduzimaju u doba mira i na one koje se
poduzimaju u oruanim sukobima.

264

www.nasciturus.com
Znanost jo razlikuje tzv. pozitivne represalije, koje se sastoje u nekom injenju i negativne
represalije, koje se sastoje u neizvrenju neke pravne obveze.
Represalije u doba mira
Komisija za me. pravo je u Nacrtu pravila o odgovornosti drava pokuala kodificirati
pravila o dopustivosti protumjera, pod kojima se u obzir iskljuivo uzimaju represalije.
Kao mjera represalija prema tom Nacrtu pravila, najprije je zabranjena prijetnja ili upotreba
sile koje su zabranjene Poveljom UN-a. To je ogranienje danas nesporno, makar kada se
odnosi na upotrebu fizike, tj. oruane sile. To je zato jer zakonite protumjera na upotrebu sile
protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti neke drave, nisu represalije nego
mjere legitimne samoobrane.
Nadalje, prema Nacrtu pravila zabranjena je ekstremna ekonomska ili politika prisila
usmjerena na ugoroavanje teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti drave poinitelja
me. protupravnog djela.
Zabranjeno je svako ponaanje koje kri nepovredivost diplomatskih i konzularnih agenata,
prostorija, arhiva ili dokumenata.
Zabranjeno je i svako ponaanje kojim se derogiraju temeljna prava ovjeka.
Ope me. pravo koje je danas na snazi kao mjere represalija apsolutno zabranjuje upotrebu
vojne sile (osim u vrenju legitimne samoobrane), svako ponaanje kojim se derogiraju
ljudska prava, svako drugo ponaanje koje bi po tom pravu inilo neki me. zloin, te neka
druga djela poput npr. krenja nepovredivosti diplomatskih i konzularnih agenata, prostorija,
arhiva ili dokumenata.
Ukoliko neka drava namjerno i izvan sumnje otpone kriti neku svoju me. obvezu prema
drugoj dravi, povrijeena drava ima pravo pribjei onim mjerama represalija koje nisu
zabranjene opim me. pravom ali pod strogo odreenim drugim uvjetima. Prema opem
me. pravu radilo bi se o ovim ogranienjima:
1. mora zaista postojati povreda nekog interesa zatienog me. pravom;
2. prije nego t pribjegne doputenim represalijama povrijeena drava, mora
pokuati osigurati potivanje svojih prava mirnim putem te u tu svrhu
dravi prekiteljici mora ponuditi pregovore. Ako krenje njenih prava
dovodi do nepopravljivih posljedica, povrijeena drava trea izravno putem
diplomatskih ili drugih raspoloivih kanala zatraiti hitan prestanak takvih
povreda;

265

www.nasciturus.com
3. tek ako ostvarenje prava na ovaj nain ostane bezuspjeno, moe se
pribjei doputenim mjerama represalija. Poduzete mjere ne smiju biti
iznad svakog razmjera (proporcionalnosti) s protupravnim djelom koje im
je posluilo kao povod;
4. poduzete mjere represalija trebale bi imati iskljuivo za cilj odvraanje
drave prekriteljice od njenih protupravnih radnji, te njeno navoenje da
pristane na mirno rjeenje spora, ukljuujui naknadu poinjene tete;
5. ukoliko drava kriteljica okona me. protupravno djelo, povrijeena
drava duna je suspendirati mjere represalija za vrijeme dok se spor o
naknadi mogue tete konano ne rijei.
Represalije u oruanim sukobima
Represalije u oruanim sukobima se najee provode primjenom oruane sile. Strana u
sukobu koja im pribjegne smatra svoje mjere represalija sankcijom, kako bi sprijeila da
neprijatelj dalje kri pravila ratnog prava.
Represalije koje se poduzimaju u oruanim sukobma su opasan i malo djelotvoran nain
postizanja potivanja prava.
Pravila humanitarnog prava kodificirana etrima enevskim konvencijama iz 1949. na iscrpan
nain i izriito zabranjuju mjere represalije zatienih osoba. Radi se o apsolutnoj zabrani
mjera represalija usmjerene protiv ranjenika, bolesnika i brodolomaca, te osoblja, zgrada,
brodova ili materijala koje te Konvencije tite.
Represalije u oruanim sukobima su opasan i nesiguran nain zatite vlastitih prava, te uope
ne mogu osigurati ispravljanje tete prije okonanja neprijateljstava.
Uvjeti i ogranienja pribjegavanja doputenim represalijama u oruanim sukobima slini su
onima koji vrijede u doba mira. Ta ogranienja su:
1. Mora se raditi o ozbiljnim, kontinuiranim i ponovljenim krenjima zakona i
obiaja rata koja prekritelja stavljaju u oito povoljniji poloaj od njegova
protivnika. Bilo kakva pvoreda pravila prava oruanih sukoba ne moe biti
dovoljan razlog za represalije.
2. U ovim sluajevima kada je to mogue, prije pribjegavanja represalijama
povrijeena strana e pokuati navesti suprotnu stranu da prestane s krenjem
prava i da svoje ponaanje uskladi s pravnim pravilima. Situacijama kada krenje
prava uzrokuje nepopravljivu tetu, oteena strana ima pravo pribjei doptenim
represalijama bez odlaganja.
266

www.nasciturus.com
3. U izboru mjera represalija strana koja im ima pravo pribjei obvezna je na
potivanje svih ugovornih i obiajnih propisa o njihovim ogranienjima ili
zabrani. Ni u kojem sluaju, ak kada se radi i o protumjerama na me. zloine,
povrijeena strana nema pravo odgovoriti istim ili slinim mjerama koje su
zabranjene kao represalije ili okvalificirane kao teke povrede enevskih
konvencija.
4. Po svojim posljedicama poduzete mjere represalija moraju biti proporcionalne,
tj. u razmjeru s nedoputenim djelima koja su im bila povodom.
5. Represalije se po svojoj naravi privremene mjere. Njihovo se vrenje mora
prekinuti odmah nakon to suprotna strana prekine sa svojim nedoputenim
ponaanjem.
6. Pravo da naredi ili odobri represalije pripada vrhovnom zapovjedniku oruanih
snaga zaraene strane, nakon to paljivo procjeni sve okolnosti. Zapovjednici
niih, njemu podreenih postrojbi mogu narediti represalije samo u sluajevima
krajnje nude, kada bi njihovo odlaganje zbog traenja odobrenja prouzroilo
unitenje vojne jedinice u pitanju ili gubljenje pozicije odlune za ratovanje.

267

www.nasciturus.com

VI. DIO: PRAVO ORUANIH SUKOBA

A. OPENITE ZNAAJKE
88. IZVORI RATNOG I HUMANITARNOG PRAVA
Kodifikacija ratnog prava putem ugovora
Polovicom 19. st. otpoeo je pokret za kodifikacijom me. ratnog prava putem pisanih
ugovora, kojeg je potaknuo vicarac Henri Dunant. Njegova broura iz 1862. potakla je
organiziranje nacionalnih drutava Crvenog kria, te usvajanje prve Konvencije o poboljanju
sudbine ranjenika u vojskama na kopnu, potpisane u enevi 1864.
Najvie se uinilo na dvjema Hakim mirovnim konvencijama 1899. i 1907. etvrta Haka
konvencija iz 1907. i njen Haki pravilnik o ratovanju na kopnu, najvanija je od onih iji se
propisi i danas primjenjuju. Trea Haka konferencija trebala se odrati 1915. ali ju je
sprijeio I. svjet. rat.
1925. usvojen je enevski protokol o zabrani upotrebe zaguljivih, otrovnih ili slinih plinova
i bakteriolokih sredstava u ratu.
12.8.1949. u enevi su usvojene i potpisane 4 konvencije iz oblasti me. humanitarnog prava
i to:
1. (prva) Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u oruanim
snagama u ratu,
2. (druga) Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca
oruanih snaga na moru,
3. (trea) Konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima,
4. (etvrta) Konvencija o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata.
8.6.1977. usvojena su 2 dopunska protokola za ove 4 enevske konvenije i to:
1. Protokol I., o zatiti rtava me. oruanih sukoba i
2. Protokol II., o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba.
Pokret kofifikacije ratnog prava imao je prvobitni cilj da po mogunosti sve drave svijeta
postanu strankama tih konvencija u pisanom obliku i da one po ugovornoj osnovi obvezuju
sve zaraene strane u svim buduim ratovima. Dalji je cilj bio da se preciziraju prava i
dunosti strana u oruanom sukobu, da bi se sprijeilo da svatko za sebe, i za suprotnu stranu,
proizvoljno tumai pravila ratnog prava ovisno o svojim trenutnim interesima.

268

www.nasciturus.com
Humanizacija ratovanja ograniena vojnom potrebom
U svim konvencijama iz te oblasti od poetka je bila veoma izraena elja za donoenjem
novih pravila, ija je svrha daljnja humanizacija ratovanja. Ti se napori nikad nisu mogli
podvrgnuti krutom pravnom pozitivizmu. Prema pozitivistikom uenju cjelokupno pravo je
bez iznimke proizvod volje drava, i zato suverene drave navodno nisu podlone nikakvom
viem pravu, koje bi im protiv njihove volje nalagalo kako da se ponaaju.
Odbacivanje tog uskog pozitivistikog pristupa izraeno je u tzv. Martensovoj klauzuli iz
uvoda u etvrtu haku konvenciju o zakonima i obiajima rata na kopnu iz 1907. Ta klauzula
predvia izvjesnu hijerarhiju u prvenstvu primjene pravnih pravila o ratovanju, s ciljem da
nikada ne doe do pravnih praznina:
-

Najprije se primjenjuju pisane odredbe uglavljene u toj i u drugim konvencijama.

U nedostatku takvih izriitih pisanih propisa, moraju se primijeniti naela me.

prava kakva proizlaze iz obiaja ustanovljenih meu civiliziranim narodima.

Ako nema ni takvih pravila, strane u sukobu ne smiju se ni tada ponaati

samovoljno, pod izlikom da se smatra doputenim sve to izriitim ugovornim ili
drugim propisima poz. me. prava nije zabranjeno. One moraju primjenjivati
naela me. prava kakva proizlaze iz zakona ovjenosti i zahtjeva javne svijesti.

Martensova klauzula predvia u svojoj cjelini i dinamini element u razvoju me. prava, s
obzirom na nove naine ratovanja, nova sredstva razaranja i nova oruja. Zaraene strane se
ni u tim situacijama ne smiju ponaati neodgovorno.
Humanizacija ratovanja znai uklanjanje nepotrebnih okrutnosti i sprjeavanje najstranijih
oblika ratovanja.
Haki pravilnik iz 1907. u l. 22. propisao je da zaraene strane nemaju neogranieno pravo u
izboru sredstava za nanoenje gubitka neprijatelju.
Meutim, ni ta humanizacija putem propisivanja pravnih pravila ne moe ii preko neke
mjere. Potpuna humanizacija znaila bi dokidanje rata. Stoga je mjera humanizacije
ograniena svrhom rata koja trai upotrebu svih sredstava podesenih sa guenje
neprijateljskog otpora.
Ope obiajno pravo primjenljivo na oruane sukobe
Danas je openito uvjerenje da materijalna pravila iz mnogih konvencija iz te oblasti
sklopljenih prije II. svjet. rata, po obiajnoj osnovi obvezuju sve drave svijeta. Ti njihovi
propisi ine cjelinu sa enevskim konvencijama iz 1949. i Dopunskim protokolom iz 1977.

269

www.nasciturus.com
Druga znaajka simbioze pisanih ugovornih propisa i opeg obiajnog prava lei u tome to
se danas openito smatra da veina ogranienja ratovanja propisanih u njima, a osobito glede
zatienih osoba, predstavlja imperativne norme opeg obiajnog me. prava to ih je
prihvatila i priznala itava me. zajednica drava. A jus cogens se namee svim, pa i novim
dravama koje prije stjecanja dravnosti nisu imale mogunosti sudjelovati u pripremanju i
donoenju odgovarajuih ugovora.
Teke povrede enevskih konvencija iz 1949. u Protokola I. iz 1977., predstavljaju me.
zloine, koji povlae me. odgovornost.
Ostali izvori prava oruanih sukoba
Pravo oruanih sukoba ima i neke druge izvore.
Nurnberka presuda iz 1946. izmeu ostalog je istakla da neovisno o ugovorima, zakoni rata
proizlaze iz prakse i obiaja koji se takvima postupno i openito priznaju u nauavanjima
pravnika i praksi vojnih tribunala. To pravo nije nepromjenljivo, ono se neprestano
prilagoava potrebama svijeta u promjenama.
Dragocjen pomoni izvor ratnog prava inte tzv. vojni pravilnici pojedinih drava, a po
potrebi i propisi njihovog kaznenog zakonodavstva koji se primjenju na zloine poinjene u
oruanim sukobima.

89. RAT I DRUGE VRSTE ORUANIH SUKOBA

Pravedni i nepravedni ratovi
Podjele ratova na pravedne i nepravedne i pokuaji stvaranje objektivnih kriterija za te
podjele, bili su prva nastojanja da se poduzimanje ratova na neki nain ogranii pravnim
pravilima (jus ad bellum), ili da se i njihovo voenje podvrgne pravu (jus in bello).
Jo je rimsko pravo prihvatilo strogo formalistiku ideju o pravednim ratovima. Rat koji je
imao pravedan uzrok i poduzimao se u skladu sa strogo propisanim postupkom ija su pravila
imala sakralni karakter, smatran je pravednim (justum i pius). 4 su se uzroka smatrala
pravednima za otpoinjanje rata: povreda rimskih posjeda, povreda poslanika, povreda
ugovora i pomo koju u neprijatelju u doba rata ukazuje dotadanji prijatelj rimske drave. Uz
ispunjenje nekog od tih uvjeta, rat je trebao biti i pravilno zapoet.
Ciceron je od toga poao korak dalje i istaknuo je da je rat koji se otpone bez dovoljnog
razloga nepravedan, dok je, naprotiv, opravdan ako se poduzme u cilju obrane od neprijatelja
ili radi osvete za nanesenu nepravdu.

270

www.nasciturus.com
Kransko uenje o pravednim i nepravednim ratovima, bilo je plod doprinosa teologa kroz
vie stoljea. Sv. Augustin je naveo da se pravednim ratovima obino nazivaju oni koji
osveuju nanesene nepravde, kada su nacija ili grad protiv kojih su neke neprijateljske akcije
upravljene zanemarili kanjavanje nedjela poinjena od njihovih graana.
Na vrhuncu tog uenja, u 16. st., ono je bilo zamiljeno kao neka vrsta sudskog postupka u
kojem je povrijeena drava sama preuzimala izricanje pravde i kanjavanje krivca za
nanijetu nepravdu. Prema tom uenju da bi bio pravedan, rat je morao ispuniti vie
kumulativnih uvjeta:
1. pravedan naslov (titulus),
2. pravedan uzrok (justa causa),
3. nuda i
4. pravedan rat se morao voditi na pravedan nain, i to s umjerenou, da se
ne poini vea teta od nune da bi se postigla pobjeda i pripremilo
obnavljanje mira.
U doba djelovanja Lige naroda nastala je nova podjela na doputene i nedoputene, tj. na
legalne i nelegalne ratove. Doputenim se smatrao ak i napadaki rat ako se drava koja ga je
poduzela prethodno podvrgla sustavu rjeavanja sporova i rokovima propisanim u Paktu Lige,
a mirno rjeenje nije bilo postignuto.
Nakon usvajanja Briand-Kelloggova pakta 1928., pozitivno me. pravo je konano osudilo i
zabranilo sve agresivne ratove. Podrazumijevali su se izuzeci od te zabrane: ratovi poduzeti u
samoobrani, u izvrenju me. obveza ili protiv drave koja se prije toga sama ogrijeila o tu
zabranu rata.
Sudionici u oruanim sukobima
Jean-Jacques Rousseau u Drutvenom ugovoru iz 1762. zapisao je da rat nije odnos ovjeka
prema ovjeku, nego odnos drave prema dravi u kojem su pojedinci samo sluajni
neprijatelji, ali ne kao ljudi nego kao graani.
Ratno pravo, kakvo se razvijalo od 19. st., zasniva se na jasnom razlikovanju izmeu oruanih
snaga i civilnog puanstva, izmeu branjenih i nebranjenih mjesta, a u zranim napadima
izmeu vojnih i nevojnih ciljeva. To prava u ratu priznaje razliku izmeu zaraenih drava s
jedne strane i neutralnih drava i njihovih graana s druge. Neprijateljsko civilno stanovnitvo
ne smije biti objektom napada, osim ako se ukljui u neprijateljstva. Neutralne drave,
brodovi i osobe ne smiju biti predmetom intervencije i zahvata, osim onih koje predvia pravo

271

www.nasciturus.com
neutralnosti u ratu. Meutim, oni taj imunitet gube ukoliko se angairaju u neprijateljstvima
ili na drugi nain preke neutralnost.
Ve I. svjetski rat dobiva odlike totalnog rata. To znai sudjelovanje cjelokupnog stanovnitva
u ratnom naporu svake od zaraenih drava s ciljem da se porazi neprijatelj. U tom naporu, uz
oruane snage na frontu, sudjeluju ratnici u tvornicama i seljaci na poljima u proizvodnji
oruja, streljiva, sirovina i hrane. Da bi se postigla pobjeda, unitavale su se privreda i promet
neprijatelja. Da bi se porazili moral naroda i volja za otporom, namjerno su se ruila gradska
naselja uz ogromne civilne rtve.
Podjele oruanih sukoba i primjenljiva pravna pravila
Me. pravo na snazi do iza II. svjetskog rata dijelilo je na oruane sukobe u tri skupine: na rat,
na upotrebu oruane sile koja ne dovodi do rata te na graanski rat.
a) Za rat se smatralo da makar jedna od sukobljenih strana mora imati namjeru ratovanja
(tzv. animus belligerendi). Otpoinjanje rata se nastojalo urediti obvezom formalne,
bilo bezuvjetne ili uvjetne objave (ultimatum), adresirane protivnikoj dravi i svim
treim dravama. Drava rtva neobjavljenog napada mogla je objaviti rat s dravom
agresorom. U oba sluaja, izmeu zaraenih strana nastajalo je ratno stanje s brojnim
pravnim posljedicama na njihove uzajamne odnose.
b) Upotreba oruane sile od drava, tj. neprijateljstva koja nisu dovodila do rata i ratnog
stanja, nisu dovodila niti do neutralnosti treih drava. Uz, od obiju strana, nepriznate
ratove, tu su spadale i oruane represalije, akti samoobrane koji nisu dovodili do
ratnog stanja, te druge vrste oruane intervencije poput mirne blokade dijela obale
druge drave i sl.
c) Graanski rat odlikovao se time to se vodio na podruju jedne drave. U pravilu se
nije smio ticati stranih drava.
Ova se trodioba sve tee mogla odravati nakon to je otpoinjanje rata podvrgnuto nekim
pravilima iz Pakta Lige naroda, a potom je bilo potpuno zabranjeno Briand-Kelloggovim
paktom iz 1928..
enevske konvencije iz 1949. i dva Protokola iz 1977. razlikuju tri mogue skupine sukoba i
nastoje ih svojim pravilima definirati na objektivan nain.
1. Meunarodni oruani sukobi taj pojam je neto iri od samog rata, jer neki od tih
sukoba ne dovode uvijek do priznatog ratnog stanja od svih drava njihovih sudionica. U te
sukobe spadaju:
a) svi sluajevi objavljenog rata kojih nakon 1945. vie nije bilo
272

www.nasciturus.com
b) svaki drugi oruani sukob koji izbije izmeu dviju ili vie drava, stranaka enevskih
konvencija, ak i ako jedan od njih nije priznala ratno stanje
c) svi sluajevi okupacije itavog ili dijela podruja jedne drave, ak ako ta okuacija ne
naie ni na kakav vojni otpor
d) pod utjecajem razovja opeg me. prava nakon 1949. Protokol I. iz 1977., ukljuuje u
me. oruane sukobe neke vrste koje su se prije smatrale graanskim ratovima. To su
bili sukobi: u kojima se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i
protiv rasistikih reima, koristei se pravom naroda na samoodreenje.
2. Nemeunarodni (unutarnji ili graanski) oruani sukobi su oni u

kojima

neprijateljstva izbijaju na podruju jedne drave (s izuzetkom onih u koritenju prava naroda
na samoodreenje). Neprijateljstva u tim sukobima se odvijaju na teritoriju jedne drave
izmeu njenih oruanih snaga i odmetnikih oruanih snaga ili drugih organiziranih
naoruanih skupina koje, pod odgovornom komandom vre takvu kontrolu nad dijelom
njenog teritorija koja im omoguuje da vode neprekidne i usmjerene vojne operacije.
Kao posljedica uruenja sredinje dravne vlasti, razliite skupne u nekoj dravi mogu se
meusobno boriti, a pravila iz Protokola II. e na taj sukob ipak biti primjenljiva. To se
dogodilo u Somaliji 1992, te u BiH glede sukoba izmeu HVO-a i Armije BiH tijekom 1993.
U tim unutarnjim ratnim sukobima primjenjuju se pravila humanitarnog prava iz zajednikog
l. 3. enevskih konvencija te ona iz Protokola II. iz 1977.
3. Unutarnji nemiri i zategnutosti Protokol II. odreuje da se taj Protokol nee
primjenjivati na situacije unutarnjih nemira i zategnutosti kao to su pobune, izolirani i
sporadini akti nasilja i ostali akti sline naravi, jer to nisu oruani sukobi. Osim dravne
vlasti tu nema druge strane u sukobu, jer se ona nije ili jo nije organizirala. Tu nema ni
stvarnih neprijateljstava ni ratnog stanja a ni neutralnosti treih drava.
Meutim, ako ih uhiti dravna vlast, sudionici i takvih nemira imaju pravo na potivanje
svojih ljudskih prava te na osnovnu zatitu ovjekove linosti.
4. Uplitanje Vijea sigurnosti UN-a u meunarodni ili nemeunarodni oruani sukob
pravila oruanih sukoba primjenjuju se na jednak nain, ak i u sukobu izmeu drave
agresora i njene rtve ili izmeu drave agresora i Snaga UN-a.
Dok VS jasno ne oznai agresora ili dok protiv njega ne poduzme akciju temeljem glave VII.
Povelje UN-a, u oruanim sukobima izmeu drava mogue je da tree drave lanice UN-a
proglase neutralnost.

273

www.nasciturus.com
Neutralnost drava prestaje biti moguom nakon to VS usvoji mjere iz glave VII. Povelje i
nametne dravama lanicama UN-a dunost sudjelovanja u njima protiv neke strane u sukobu,
osim ako ser radi o trajno neutralnim dravama ili su na drugi nain izriito izuzete.
ak i u akcijama protiv drave agresora, obje strane u sukobu uvijek moraju potivati ista
pravna pravila i ogranienja. To vrijedi kako za meunarodne, tako i za nemeunarodne
oruane sukobe. U nemeunarodnim oruanim sukobima sve e njihove strane primjenjivati
pravila iz zajendikog l. 3. enevskih konvencija iz 1949. i iz Protokola II., te po potrebi i
drugih pravila.
Time su u dananjem me. pravu jus ad bellum i jus in bello, potpuno razdvojeni.
Unutarnji nemiri ponekad brzo prerastaju u nemeunarodni, a ovaj zatim u meunarodni
oruani sukob. To se dogodilo i u Hrvatskoj. Unutarnji nemiri (nazvani balvan revolucijom)
zapoeli su 1990., kada su lokalne srpske naoruane skupine u blizini Knina podizale barikade
i prekidale komunikacije. Potencijalno stanje nemeunarodnog oruanog sukoba, koji tada jo
nije bio stvarno izbio, nastalo je nekoliko tjedana kasnije kada je odmetnuti Milan Marti uz
prikrivenu podrku JNA ustrojio miliciju Srpske autonomne oblasti. Uz tu miliciju i JNA,
na podruju Hrvatske djelovale su i hrvatske policijske snage iz kojih se u svibnju 1991.
organizirao Zbor narodne garde.
Taj sukob je evoluirao u meunarodni oruani sukob 8. 10. 1991. kada je Hrvatska konano
prekinula sve veze sa SFRJ i kada je 15.1.1992. dobila me. priznanje od veina drava u
svijetu.
Mogu je i obrnuti proces. Zbog intervencije UN-a neki me. oruani sukob moe prerasti u
nemeunarodni. Zatim, dolazak i prisutnost me. snaga po ovlatenju VS UN-a moe dovesti
do potpune obustave neprijateljstva. Takav se razvoj dogodio u BiH nakon Daytonskih
sporazuma krajem 1995.

90. OGRANIENJA RATOVANJA OBVEZATNA U SVIM ORUANIM

SUKOBIMA
Radi se preteito o pravilima jus cogenst koja obvezuju sve strane u svim vrstama oruanih
sukoba, ukljuujui i snage UN-a ili me.organizacije koja djeluje po ovlatenju VS.Ta
ogranienja jednako obvezuju i sve oruane snage u unutarnjem sukobu, ak i ako nisu
priznate.

274

www.nasciturus.com
1. Ratnici i civilno puanstvo
Razlikovanje izmeu ratnika i civila ostalo je osnova prava oruanih sukoba. Izmeu
pripadnika oruanih snaga sukobljenih strana ini se razlika izmeu boraca i neboraca. U
svakom oruanom sukobu treba poduzeti sve mjere da se civilno puanstvo zatiti, osim
ukoliko sudjeluje u neprijateljstvima. U svim prilikama treba potivati temeljna ljudska prava
kako civila, tako i ratnika, koliko to uvjeti oruanog sukoba objektivno dopuaju.
2. Ogranienja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oruja
Dok propisi o ratnom pravu usvojine na Hakim koferencijama 1899. i 1907. govore samo o
sredstvima (means) za nanoenje tete neprijatelju, propisi iz 1977. govore o metodama i
sredstvima ratovanja (methods and means of warfare).
a) Ratna lukavstva i perfidne metode i sredstva ratovanja Ratna lukavstva oduvijek
su se u ratovima smatrala doputenima, time da ona nikad ne smiju prijei u perfidiju.
Prema Protokolu I. ratna lukavstva nisu zabranjena. Takva lukavstva su radnje namijenjene da
obmane protivnika ili da ga navedu da se ponaa neoprezno, ali koje ne kre niti jedno pravilo
me. prava to se primjenjuje u oruanom sukobu. To su npr. koritenje kamuflae, lane
operacije i pogrene informacije.
Isti propis izrie i zabranu perfidije te odreuje da je zabranjeno ubijati, ranjavati ili
zarobljavati protivnika pribjegavajui perfidiji. Akti kojima se ulijeva povjerenje protivnika,
navodei ga da povjeruje u to da ima neko pravo ili neku obvezu glede zatite po me. pravu
primjenljivom u oruanim sukobima, s namejerom da se to povjerenje izda, smatrat e se
perfidijom.
Taj propis potom navodi neke od primjera perfidije:
-

pretvaranje da se ima namjera pregovarati pod parlamentarnom zastavom (koja je

bijele boje) ili pretvaranje da se ima namjeru predati,

pretvaranje nekoga da je nesposoban za borbu uslijed rana ili bolesti,

preruavanje nekog civila da bi imao poloaj neborca,

pretvaranje nekog da ima zatieni poloaj koristei znakove, ambleme ili odore
UN-a il neutralnih ili drugih drava koje nisu stranke u sukobu.

Zabranjeno je koristiti znakove, ambleme ili odore i protivnike strane, ali samo pri
poduzimanju napada, ili da bi se prikrile, potakle, zatitile ili omele vojne operacije.
U ratu na moru upotreba lane, pa i neprijateljske zastave smatra se ratnom varkom i nije
zabranjena, ali se vlastita zastava mora istaknuti pred otpoinjanje napada.

275

www.nasciturus.com
Zabranjena je zloupotreba tzv. priznatih amblema. To su amblemi Crvenog kria, Crvenog
polumjeseca ili Crvenog lava i sunca (koji se koristio u Iranu) i dr.
b) Meunarodni zloin predstavlja izdajniko ubijanje il ranjavanje neprijatelja
ranjavanje ili ubijanje protivnika koji je poloio oruje nakon poziva da se preda, barbarski je
in i nije doputeno ak ni kao protumjera na takve izdajnike akte protivnike strane.
c) Izjava da se nee davati milost, tj. naredba da nee biti preivjelih (ako se prije ne
predaju), te u tom smislu prijetiti protivniku i voditi neprijateljstva na toj osnovi, takoer je
me. zloin, a jo je tei zloin provesti takvu naredbu u dijelo.
d) Meunarodni zloin je unitenje, pljaka ili pljenidba imovine protivnika (bilo
privatne ili javne), osim kada vojna potreba imperativno nalae njeno unitenje ili pljenidbu.
Zloin je pljaka grada ili mjesta, ak i kada su osvojeni na juri.
e) Precizne odredbe o postupanju s padobrancima usvojene su u pismenom obliku te
1977. Niti jedna osoba koja u nevolji iskae padobranom iz zrakoplova ne smije biti za
vrijeme sputanja predmetom napada. Ako se spusti na teritorij koji kontrolira protivnika
strana, osobi u nevolji treba pruiti mogunost da se preda prije nego to postane metom
napada, osim kada je oito da se ukljuila u neprijatljski in. Tu zatitu i ogranienje ne
uivaju zrano-desantne jedinice, to znai da se pripadnici tih jedinica pri samom
poduzimanju desanta mogu gaati dok su u zraku, te po sputanju na zemlju.
f) pijunaa po me. pravu nije zabranjena i ne predstavlja me. zloin. Ali pijun
uhvaen na djelu nema poloaj ratnog zarobljenika i podlijee strogom kanjavanju.
pijunom se moe smatrati samo ona osoba koja djelujui tajno ili lano se predstavljajui,
pribavlja ili pokuava pribaviti obavijesti na podruju operacija neke zaraene strane, s
namjerom njihova priopavanja protivnikoj strani.
Sa pijunom koji se po izvrenju zadatka pridruio svojoj vojsci, ako potom padne pod vlast
neprijatelja, postupa se kao s ratnim zarobljenikom. pijun uhvaen na djelu ne moe biti
kanjen bez prethodnog pravinog i nepristranog suenja. Stoga je otkrivene pijune
zabranjeno strijeljati po kratkom postupku i bez suenja.
Prema Protokolu I.:
-

Nee se smatrati angairanim u pijunai pripadnik oruanih snaga koji u svojoj

vojnikoj odori prikuplja ili pokuava prikupiti obavijesti za svoju stranu na
poduju koje kontrolira neprijatelj.

Takoer se nee smatrati da se bavi pijunaom pripadnik oruanih snaga koji na

podruju koje je okupirala protivnika strana prikuplja ili pokuava pribaviti

276

www.nasciturus.com
obavijesti od vojnog znaaja, ako na tom podruju inae prebiva i ako to ne radi
lano se predstavljajui ili oito potajno.
-

U sluaju da ih neprijatelj zarobi ili uhiti, ove osobe imaju poloaj ratnih
zarobljenika.

g) Plaenici (merceneri) plaenik je stranac, i bez prebivalita u dravi za koju se

bori, kojije unajmljen da se bori uglavnom iz elje za osobnom koristi. Materijalna naknada
koju dobiva ili koja mu je obeana, znatno je vea od one koja se isplauje borcima slinog
ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane. Zbog tih obiljeja plaenici su skloniji pljaki
privatne i javne imovine, te zloinima prvenstveno protiv civilnog puanstva, nego pripadnici
oruanih snaga. Prema Protokolu I. plaenik nema pravo na poloaj borca ili ratnog
zarobljenika. Plaenik kojeg protivnika strana zarobi ili uhiti odgovara u sudskom postupku
za sve zloine koje je poinio, a koji su predvieni bilo po meunarodnom ili po domaem
kaz. pravu.
3. Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte
Obiajna i ugovorna pravila me. prava propisala su neka ogranienja i zabrane, koja su
takoer obvezujua sa sve strane u svim vrstama me. sukoba.
a) Nebranjena mjesta i vojni cilj pravila o kopnenom ratovanju vre vano
razlikovanje izmeu branjenih i nebranjenih mjesta. Zabranjeno je bilo kojim sredstvima
napadati ili bomardirati nebranjene gradove, sela, naelja ili zgrade.
Najicrpnija su neka pravila za koja se smatra da su primjenljiva u zranom ratu. Ona uvode i
preciziraju pojam vojnog cilja. Radi se o Hakim pravilima o zranom ratu iz 1923.
Zabranjeno je bombardiranje iz zraka u svrhu teroriziranja civilnog stanovnitva, razaranje ili
oteenje privatne imovine koja nema vojni karakter ili nanoenje gubitka meu neborcima.
Bombardiranje iz zraka zakonito je samo ako je upravljeno na vojni cilj. Vojni ciljevi su:
vojne snage, vojne utvrde, vojne ustanove ili spremita, tvornice koje su vana i priznata
sredita a koje se bave proizvodnjom oruja, streljiva ili izriito vojne opreme,
komunikacijski ili prometni pravci koji se upotrebljavaju u vojne svrhe.
Openito se uzima da nenamjeravano oteenje drugih objekata smjetenih u blizini vojnih
ciljeva, pa i stradanje civila u njima, ne povlai nikakvu odgovornost jer se radi o tzv.
kolateralnoj teti.
b) Zatita kulturnih objekata i hramova staro je pravilo koje zabranjuje
bombardiranje zgrada namijenjenih bogosluju, umjetnosti, znanosti i dobrotvornim svrhama,

277

www.nasciturus.com
kao i povijesnih spomenika, bolnica i mjesta gdje su okupljeni bolesnici i ranjenici, pod
uvjetom da nisu istodobno upotreljeni u vojne svrhe.
1954. u Haagu je sklopljena Konvencija za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanog
sukoba. Ta konvencija, kojoj je stranka bila i biva SFRJ, nije sprijeila unitavanje i
oteivanje kulturnih spomenika u Dubrovniku, Vukovaru i dr. mjestima u Hrvatskoj.
c) Zatita objekata nunih da bi civilno stanovnitvo preivjelo zabranjeno je napasti,
unititi, ukloniti ili uiniti nekorisnima u tu svrhu, objekte neophodne da bi civilno
stanovnitvo preivjelo, kao to su namirnice, poljoprivredne oblasti za proizvodnju hrane,
etva, iva stoka, instalacije za vodu za pie i rezerve i postrojenja za nadvodnjavanje.
d) Zatita graevina i instalacija koje sadre opasne sile graevine i instalacije koje
sadre opasne sile tj. brane, nasipi i nuklearne elektrine centrale ne smiju biti objektom
napada, ak ni ako su vojni ciljevi, ako takav napad moe uzrokovati oslobaanje opasnih
sila, pa prema tome i velike gubitke meu civilnim stanovnitvom.
e) Zatita prirodnog okolia prirodni okoli se mora zatititi od opsenog,
dugotrajnog i ozbiljnog oteenja a ta zatita obuhvaa i zabranu koritenja metoda ili
sredstava ratovanja ija je svrha ili se moe oekivati da uzrokuju takvo oteenje prirodnog
okolia.
f) U ratu na moru od napada moraju biti zatieni i ne smiju se uzaptiti bolniki te
kartelni brodovi koji prevoze ratne zarobljenike. Slian je poloaj brodova upotrebljenih u
vjerske, znanstvene i dobrotvorne svrhe. Takoer se od uzapenja izuzimaju brodovi
namijenjeni iskljuivo obalnom ribolovu il maloj lokalnoj plovidbi, osim ako sudjeluju u
neprijateljstvima.
4. Zabranjene vrste oruja
Zaraene strane nemaju neogranieno pravo izbora sredstava za nanoenje gubitka
neprijatelju, pa je zabranjeno upotrebljavati oruje, projektile i materijal i metode ratovanja
koji uzrokuju suvine ozljede i nepotrebne patnje. Zabranjeni su:
a) naboji teine ispod 400 grama koji se rasprskavaju ili su napunjeni goruom ili
zapaljivom tvari,
b) naboji koji se u ljudskom tijelu lako raire ili spljosnu (dum-dum naboji),
c) otrov i otrovno oruje,
d) zabranjena je upotreba svakog oruja koje je namijenjeno da svojim fragmentima
nanosi povrede koje se u ljudskom tijelu ne mogu otkriti rengenskim zrakama,

278

www.nasciturus.com
e) zabranjena je ili ograniena upotreba odreenih vrsta mina, mina iznenaenja i nekih
drugih sredstava u ratu na kopnu,
f) napalm i druge vrste zapaljivog oruja i streljiva,
g) zasljepljujue lasersko oruje,
h) protupjeake (antipersonalne) mine,
i) zabranjena je upotreba bakteriolokog (biolokog), toksinog i kemijskog oruja u
svim vrstama sukoba,
j) u pomorskom ratu openito su doputene samo usidrene mine, dok se druge smatraju
zabranjenima.
Vano je pitanje upotrebe nuklearnog oruja, ali jo nema odgovora na to pitanje. Naime, ni
obiajno, ni ugovorno me. pravo ne ovlauju posebno na prijetnju ili upotrebu nuklearnog
oruja, ali takoer i ne sadre cjelovitu i univerzalnu zabranu upotrebe takvog oruja.

91. PRAVILA HUMANITARNOG PRAVA PRIMJENLJIVA U

NEMEUNARODNIM ORUANIM SUKOBIMA
Elementarni obziri ovjenosti (humanosti)
Za sve sluajeve oruanih sukoba koji nemaju me. karakter, zajedniki l. 3. iz 4 enevske
konvencije iz 1949. propisuje pravna pravila kojih se sve strane u svim prilikama i na svakom
mjestu moraju pridravati.
Ti elementarni obziri ovjenosti obvezuju sve strane u svim sukobima izvan svake ugovorne
osnove. Radi se ponajprije o dunosti ovjenog postupanja kako prema civilima, tako i
prema pripadnicima oruanih snaga koji vie ne sudjeluju u neprijateljstvima, i to bez ikakve
diskriminacije tih zatienih osoba.
U tom cilju, prema tim su osobama u svako doba i na svakom mjestu zabranjeni:
-

nasilje protiv ivota i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaenja, okrutnog
postupanja i muenja,

uzimanje talaca,

povrede osobnog dostojanstva, osobito uvredljivi i poniavajui postupci,

izricanje i izvravanje kazne bez prethodnog suenja pred redovno ustanovljenim

sudom koji prua sva sudska jamstva priznata kao nuna od civiliziranih naroda.

279

www.nasciturus.com
Ratni zloini u kontekstu nemeunarodnih oruanih sukoba
Rimski statut Me. kaznenog suda iz 1998. predstavlja u neku ruku kodifikaciju opih
obiajnih pravila humanitarnog prava koja su danas na snazi i koja obvezuju sve strane u
nemeunarodnim sukobima.
Prema Statutu ostala teka krenja zakona i obiaja rata primjenljiva u oruanim sukobima
koji nisu me. znaaja, u utemeljenim okvirima me. prava su:
1. namjerno usmjereni napadi protiv civilnog stanovnitva kao takvog ili
protiv civila pojedinaca koji neposredno ne sudjeluju u neprijateljstvima,
2. namjerno usmjereni napadi protiv zgrada, materijala, medicinskih jedinica i
transporta, te osoba koje koriste u skladu s me. pravom ambleme
enevskih konvencija,
3. namjerno usmjereni napadi protiv osoblja, instalacija, materijala, jedinica
ili vozila ukljuenih u humanitarnu pomo ili u mirovnu misiju u skladu s
Poveljom UN-a, sve dok imaju pravo na zatitu predvienu za civile ili
civilne objekte prema pravu oruanih sukoba.
4. poinjenje silovanja, seksualnog ropstva, nasilne prostitucije, nasilne
trudnoe, nasilne sterilizacije, i bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja,
5. novaenje djece mlae od 15 godina u oruane snage ili skupine, ili
njihovo koritenje da aktivno sudjeluju u neprijateljstvima,
6. nareivanje premjetanja civilnog stanovnitva iz razloga vezanih za
sukob, osim kada sigurnost tih civila ili imperativni vojni razlozi to nalau,
7. podvrgavanje osoba koje su u vlasti druge strane u sukobu, fizikom
sakaenju ili medicinskim ili zdravstvenim pokusima bilo koje vrste.
Zanimljivo je da meu ratne zloine jo nisu svrstani: iscrpljivanje stanovnitva glau, napadi
na graevine ili instalacije koje sadre opasne sile te teka oteenja prirodnog okolia.

280

www.nasciturus.com

B. MEUNARODNI ORUANI SUKOBI

92. POETAK I SVRETAK MEUNARODNOG ORUANOG
SUKOBA. PRAVNE POSLJEDICE RATNOG STANJA
Neprijateljstva i ratno stanje
Ratno stanje (state of war) znai odsutnost miroljubivih odnosa izmeu zaraenih drava.
Njegov se pristanak znatno odraava na njihove diplomatske odnose, na neke vrste ugovora,
na trgovinu i na odnose izmeu njihovih fizikih i pravnih osoba.
Ratno stanje nije uvijek sasvim identino sa stvarnim neprijateljstvima (hostilities) izmeu
drava koje su se nale u sukobu.
Neprijateljstva mogu prestati kapitulacijom pobijeene drave ili na drugi nain, ali se ratno
stanje produuje do sklapanja i stupanja na snagu mirovnog ugovora ili dok neka pobjednika
drava jednostrane ne okona ratno stanje.
Poetak meunarodnog oruanog sukoba
Prije 1919. godine nije bilo sasvim jasno je li sama objava rata drugoj dravi predstavljala
pravnu obvezu ili ne. 1907. sklopljena je Trea haka konvencija o otpoinjanju
neprijateljstava, kojoj njene stranke priznaju da se neprijateljstva izmeu njih ne smiju poeti
bez prethodnog i nedvojbenog upozorenja koje e imati oblik, bilo obrazloene objave rata ili
ultimatuma uz uvjetnu objavu rata.
Predvianjem pravne obveze prethodne objave rata nastojalo se za ubudue utvrditi trenutak
izbijanja svakog rata, tj. vrijeme nastanka ratnog stanja, te poloaj svih treih drava prema
njemu. Time se nastojalo da objava rata prethodi stvarnim neprijateljstvima.
Meutim, dunost objave rata i notifikacije ratnog stanja neutralnim dravama postoja je
prema propisima Tree hake konvencije samo u odnosima izmeu njenih drava stranaka.
Njeni propisi nikad nisu prerasli u pravila ope obiajnog prava.
Nakon to je Briand-Kelloggovim paktom iz 1928. rat postao zabranjen meunarodnim
pravom kao instrument nacionalne politike drava, a Nurnberki tribunal 1946. za zloin
protiv mira osudio nacistike voe koji su prekrili taj Pakt, nakon II. svjet. rata vie nije bilo
poznatih primjera objave rata jedne drave drugoj.
Do meunarodnog oruanog sukoba dolazi:
a) u svim sluajevima objavljenog rata,

281

www.nasciturus.com
b) u drugim oruanim sukobima izmeu drava ako je makar jedna od njih priznala ratno
stanje,
c) u sluajevima strane okupacije dijela ili itavog podruja druge drave, ak ako ta
okupacija ne naie na nikakav otpor, te
d) u sukobima u kojma se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i
protiv rasistikih reima, koristei se pravom naroda na samoodreenje.
Pravne posljedice ratnog stanja
ak ako se ne ispuni od uvjeta za postojanje me. oruanog sukoba, namjera ratovanja i
postojanje ratnog stanja mogu i danas proizai iz nekih drugih akata zaraenih strana.
a) Izbijanje rata po pravilu za posljedicu ima prekid diplomatskih odnosa izmeu
zaraenih strana Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961., nalae dravi
primateljici koja je zaraena strana dunost pruanja olakica da diplomatsko osoblje
neprijateljske drave, u najkraem moguem roku s lanovima obitelji napusti njen
teritorij.
b) Izbijanje rata ima znaajne posljedice prvenstveno za neke dvostrane ugovoreizmeu
zaraenih strana. To pitanje nije rijeeno Bekom konvencijom iz 1969. ali temeljem
prijanje me. prakse moe se zakljuiti da:
-

izbijanje rata ponitava dvostrane ugovore izmeu zaraenih drava o vojnom ili
politikom savezu ili suradnji,

za trajanja rata svaka od zaraenih strana slobodna je suspendirati izvravanje

dvostranih ugovora o trgovini, prometu, ekstradiciji i drugim oblicima suradnje

mnogostrani i dvostrani ugovori koji sami predviaju da e se izvravati u

oruanim sukobima, tek se tada poinju stvarno primjenjivati. To su izmeu ostalih
4 enevske konvencije iz 1949. o humanitarnom pravu i Protokol I.,

oruani sukob nema uinka na vanost ugovora o grancama i onih koji

ustanovljuju objektivne reime.

c) Izbijanje neprijateljstaa ima u pravilu vane uinke na poloaj neprijateljskih

dravljana koji ive ili se zateknu na podruju druge zaraene strane. Ako niti jedna
strana upletena u neki oruani sukob ne tretira graane one druge drave kao
neprijateljske dravljane, i ako oni ostaju pod zatitom svoje diplomatske misije koja
je nastavila s djelovanjem, to je pouzdan test da izmeu tih drava ne postoji ratno
stanje a time ni me. oruani sukob.

282

www.nasciturus.com
d) Izbijanje neprijateljstava ima vanih posljedica na trgovinske i druge sline odnose
izmeu zaraenih strana i njihovih pravnih i fizikih osoba. Iz zakonodavstva i prakse
zaraenih strana u I. i II. svjet. ratu moe se zakljuiti da:
-

svaka od zaraenih strana ovlatena je zabraniti svojim zakonima svu trgovinu

izmeu njenih neprijateljskih poduzea, ukljuujui tu i dravna poduzea,

primjenom tih zakona dokinuti su svi prije sklopljeni privatni kontrakti, dok su
novi kontrakti bili nitavi, a njihovo sklapanje po sebi je bilo kazneno djelo,

sve zaraene strane vrile su pljenidbu neprijateljske javne pokretne imovine na

svom i na privremeno okupiranom neprijateljskom podruju. Ratnim plijenom su
se smatrali: novac, zlato i druge dragocjenosti, oruje, streljivo, namirnice, te
lokomotive i vagoni u vlasnitvu neprijateljskih dravnih eljeznica.

Prestanak meunarodnog oruanog sukoba

1. Prosti prestanak neprijateljstava bez posebnog ugovora bilo je vie preutno
okonanih ratova npr. izmeu Francuske i panjolske 1720., Rusije i Perzije 1801. i dr.
Nedostatak tog naina je da ostavlja mnoga pitanja u sumnji, te nije pogodan za suvremene
uvjete u kojima treba ugovoriti repatrijaciju ratnih zarobljenika, pitanja granica, sukcesije
drava i dr.
2. Upokorenje (debelacija, subjugacija) radi se o osvojenju cjelokupnog teritorija
druge zaraene strane kojima slijedi anekcija, pod uvjetom da prestane svaki otpor u zemlji i
inozemstvu i da svaka vlast upokorene drave nestane, ak i u izbjeglitvu. Osvojena i
anektirana drava time prestaje postojati kao subjekt me. prava. Upokorenjem prestaje rat, te
time i potreba ureenja njegovih posljedica.
Prema dosadanjem me. pravu upokorenje neke suverene drave u oruanom sukobu bilo bi
pravno nevaljalo. Nikakvo stjecanje podruja ili posebne prednosti koje proizlaze iz agresije
nisu i nee se priznati kao zakonite.
3. Mirovni ugovor se smatra normalnim nainom okonanja ratnog stanja, kojim se
ureuju sva pitanja proizala iz rata i promjena u ratu, poput povlaenja postrojbi s
okupiranog podruja, reatrijacije ratnih zaroljenika, novih granica itd.
U mirovnom ugovoru primjenjuje se naelo postliminium. To znai da se ponovo
uspostavljaju sva prava osoba koje su se zatekle bilo u neprijateljskoj dravi ili na
okupiranom podruju, kakva su postojala prije rata.
4. Neki se rat moe okonati i ugovorom druge vrste, kao to je to bio Sporazum o
okonanju rata i obnavljanju mira u Vijetnamu, iz 1973.
283

www.nasciturus.com
5. Sporazum o primirju najprije se sklapa s namjerom okonanja neprijateljstava u
oekivanju konanog mirovnog ugovora. Ako se nakon toga mirovni ugovor ne sklopi,
privremeno sklopljeni ugovor o primirju stvarno se primjenjuje kao ugovor o prestanku ratnog
stanja.
6. Jednostranom izjavom neka pobjednika drava moe okonati ratno stanje s
pobijeenom dravom ako sklapanje mirovnog ugovora iz politikih razloga nije na vidiku.
Naelo postliminium
U rimskom pravu taj se izraz odnosio na povrat poloaja osoba i vlasnitva nad imovinom na
njihov statu prije nego to ga je neprijatelj osvojio. Danas to naelo treba dvoznano shvaati.
Ono se moe odnositi samo na posljedice akata koje je okupant poduzeo bilo u prekoraenju
ili u krenju svojih ovlasti.
Meutim, zanimljivije je drugo znaenje naela. Drava koja je kroz krae razdoblje bila
upokorena i anektirana od druge drave, nakon to se oslobodi i ponovo stekne neovisnost
nastavlja sa svojim postojanjem kao da te aneksije nije bilo. Svi pravni odnosi ili veina njih,
vraaju se na stanje uoi aneksije.
Okonanje neprijateljstava
a) Primirje obustavlja ratne operacije (neprijateljstva) uzajamnim sporazumom zaraenih
strana. Ono moe biti lokalno ili ope. Lokalno primirje obustavlja ratne operacije
samo izmeu odreenih dijelova zaraenih vojski i na odrenom podruju.
Ope primirje obustavlja ratne operacije zaraenih strana svuda, dakle na svim
frontovima i na svim podrujima. Sporazum o opem primirju ima politiki znaaj.
Njega niej mogue valjano sklopiti bez pristanka najviih organa vanjskog zastupanja
svih drava koje su njegove stranke.
b) Opa bezuvjetna kapitulacija (unconditional surrender) je izum II. svjet. rata. To je
jednostrani in poraene drave popraen sporazumom o predaji svih vojnih postrojbi
i dokidanjem svih civilnih vlasti u njoj.
c) Prekid neprijateljstava ili primirje po nalogu ili po preporuci Vijea sigurnosti UN.
Namjeravani uinak takve odluke je apsolutni prestanak neprijateljstava za vrijem koje
se odredi rezolucijom. U tom bi roku trebalo postii trajni politiki sporazum, redovito
uz posredovanje organa UN-a.
d) Ostale vrste ugovora o prekidu ili suspenziji neprijateljstava. Do takvih je ugovora
dolazilo na diplomatskim konferencijama, posredovanjem treih drava ili organa UN.
284

www.nasciturus.com

93. TEMELJNA PRAVNA PRAVILA O RATOVANJU I

NEPRIJATELJSTVIMA
Pod zakonima rata (laws of war) podrazumijevaju se ogranienja propisana meunarodnim
pravom u okviru kojih se smije primijeniti sila potrebna da se savlada neprijatelj.
Ta se ogranienja mogu podijeliti na one ratione loci, ratione instrumenti te ratione personae.
Ogranienja ratovanja ratione loci
U ratovima izmeu drava razlikuju se ratite (the region of war) od podruja ratnih operacija
(vojnina prostorija, the theatre of war).
Ratite je sav prostor u kojem zaraene strane mogu pripremati i vriti neprijateljstva. To su
najprije kopneno podruje, unutranje vode i teritorijalno more zajedno sa zranim prostorom
svake od tih drava. Ratite zahvaa i sve prostore otvorenog mora, jer se i u njima mogu
vriti neprijateljstva.
Ratie meutim, ne obuhvaa kopneno podruje, unutranje morske vode i teritorijalno more
neutralnih drava. Ono takoer ne obuhvaa podruja koja su neutralizirana meunarodnim
ugovorima i zrani prostor iznad njih. To su danas Sueski i Panamski kanal, Magellanov
prolaz, norveki otoci Spitzbergen (Svalbard) na Arktiku, Aalandsko otoje koje je dio Finske
te itav Antarktik.
Od tih ogromnih prostora ratita treba razlikovati podruje ratnih operacija tj. prostore u
kojima se neprijateljstva stvarno vode. Podruje ratnih operacija u unutarnjem sukobu ostaje
podruje drave zahvaene graanskim ratom, ak ako u njemu protupravno interveniraju
oruane snage treih drava.
Ogranienja ratovanja ratione instrumenti
Radi se o ogranienjima s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oruja, s
obzirom na objekte, te o zabranjenim vrstama oruja. Ta ogranienja obvezuju sve strane u
svim vrstama oruanih sukoba, ukljuivi i snage UN-a ili me. organizacije koja djeluje po
ovlatenju VS-a.
Ogranienja ratovanja ratione personae
Temeljno razlikovanje izmeu ratnika i civilnog puanstva trebalo bi potivati u svim
oruanim sukobima

285

www.nasciturus.com
A) Zatita civila Glede zatite civilnog stanovnitva pravo me. oruanih sukoba
predvia mnogo vei stupanj odgovornosti svih strana u svim vrstama me.
oruanih sukoba nego to je to sluaj u unutarnjim sukobma.
Civilno stanovnitvo i civilne osobe uivaju opu zatitu od opasnosti koje
proistjeu iz vojnih operacija. Oni nee biti objektom napada. Pod izrazom
napadi, podrazumijevaju se akti nasilja protiv protivnika, bilo da su
ofenzivni ili defenzivni.
Civili uivaju tu zatitu ako izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima, odnosno
za vrijeme dok izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima.
B) Borci su osobe koje sudjeluju u neprijateljstvima, a ako padnu pod vlast
neprijatelja, imaju poloaj ratnih zarobljenika. Izvjesne civilne osobe koje ne
sudjeluju u neprijateljstvima, ako padnu pod vlast neprijatelja, imaju poloaj
ratnih zarobljenika.
C) Regularni borci su pripadnici oruanih snaga svake od strana u sukobu, kao i
pripadnici milicija i dobrovoljakih odreda koji ulaze u sastav tih oruanih
snaga.
Ukoliko padnu pod vlast neprijatelja, poloaj ratnih zarobljenika uivaju neki
neborci, i to: osobe koje prate oruane lanove posada vojnih zrakoplova, ratni
dopisnici, dobavljai, pripadnici radnih jedinica ili slubi zaduenih za skrb
oruanih snaga, pod uvjetom da su za to dobile odobrenje od oruanih snaga
koje prate i koje e im u tu svrhu izdati osobnu iskaznicu.
D) Neregularni borci su borci koji nisu bili pripadnici neprijateljskih regularnih
oruanih snaga. Trea enevska konvencija iz 1949. odreuje da pripadnici
ostalih milicija i pripadnici ostalih dobrovoljakih odreda (koji ne ulaze u
sastav regularnih oruanih snaga) ukljuujui i

pripadnike organiziranih

pokreta otpora, koji pripadaju nekoj strani u sukobu i koji djeluju izvan ili
unutar njena podruja, ak i ako je ono okupirano, imaju poloaj ratnih
zarobljenika ako kumulativno ispunjavaju 4 uvjeta:
1. da im na elu stoji osoba odgovorna za svoje podinjene,
2. da imaju odreen i na daljinu uoljiv znak raspoznavanja,
3. da otvoreno nose oruje i
4. da se u svojim operacijama pridravaju zakona i obiaja rata.
E) Puki ustanak Stanovnitvo neokupiranog podruja koje se prilikom
pribliavanja neprijatelja spontano lati oruja da bi se oduprlo postrojbama
286

www.nasciturus.com
napadaa, ne imajui vremena organizirati se kao regularne oruane snage, ako
otvoreno nose oruje i ako potuje zakone i obiaje rata, imat e status borca.
Ako sudionici takvog pukog ustanka padnu pod vlast neprijatelja, imaju pravo
na poloaj ratnih zarobljenika.
F) Pripadnici vojnog ili civilnog sanitetskog i vjerskog osoblja strana u sukobu,
ako padnu pod vlast neprijatelja ne smatraju se ratnim zarobljenicima. Oni
imaju poseban i povlaten poloaj. Strane u sukobu dune su potivati i tititi
taj poloaj.
To osoblje moe izgubiti pravo na posebnu zatitu ako se ono ili jedinice
sanitetskih slubi kojima pripadaju upotrijebe za vrenje tetnih akata za
neprijatelja, a izvan svojih humanitarnih zadaa.

94. ZATITA RATNIH ZAROBLJENIKA, RANJENIKA, BOLESNIKA I

BRODOLOMACA
Poloaj i uvjeti ratnih zarobljenika
1. STATUS

RATNIH ZAROBLJENIKA

sve osobe koje imaju pravo na poloaj ratnih

zarobljenika ili pravo da ga zahtijevaju, pod vlasti su neprijateljske sile, a ne pojedinaca ili
vojnih jedinica koje su ih zarobile. Neprijateljska drava meunarodno je odgovorna za
njihovu sudbinu.
U svako doba i u svim okolnostima ratni zarobljenici imaju pravo na ovjean (human)
postupak i na potivanje svoje osobe bez diskriminacije.
Pri ispitivanju, ratni zarobljenici su duni navesti samo svoje ime i prezime, datum roenja i
matini (registracijski) broj. Ne smije ih se prisiljavati da odaju druge podatke.
Oni smiju zadrati sve stvari i predmete za osobnu upotrebu osim oruja, konja, vojne opreme
i vojnih dokumenata. Novac i dragocjenosti im se mogu oduzeti samo uz priznanicu i moraju
im se na kraju zarobljenitva vratiti.
Ratni zarobljenici su podvrgnuti disciplini (stezi) i zakonima na snazi drave u vlasti koje se
nalaze. Radi svoje vlastite sigurnosti ona im moe ograniiti slobodu, tj. moe ih internirati,
ali ih ne smije drati u zatvoru osim kada preke kaznene i disciplinske propise. Prije svake
osude imaju pravo da se brane.
2. UVJETI ZAROBLJENITVA Drava u ijoj su vlasti, duna im je besplatno osigurati
hranu, dostatnu odjeu i uvjete smjetaja koji ne smiju biti loiji od onih za vlastite postrojbe.
Duna im je osigurati i medicinsku skrb.

287

www.nasciturus.com
Osim asnika, ratni zarobljenici se mogu prisiliti na rad uz skromnu naknadu, uz uvjeteu
najmanju ruku jednake onima vlastitih graana.
Odmah po zarobljavanju mora im se omoguiti da poalju obavijest svojoj obitelji, te
Sredinjoj agenciji za ratne zarobljenike Meunarodnog odbora Crvenog kria.
Imaju pravo izmeu sebe izabrati povjerenike koji e ih zastupati pred vojnim vlastima.
3. REPATRIJACIJA Jo u vrijeme neprijateljstava treba u domovinu vratiti teko
bolesne i teko ranjene ratne zarobljenike, ali ukoliko se oslobode oni se ne smiju zaposliti u
aktivnu vojnu slubu. Po okonanju aktivnih neprijateljstava, a prije sklapanja mirovnog
ugovora, ratne zarobljenike treba osloboditi i repatrirati bez odlaganja.
Zbrinjavanje ranjenika, bolesnika i brodolomaca
Njihova zatita ureena je Prvom enevskom konvencijom za poboljanje poloaja ranjenika i
bolesnika u oruanim snagama u ratu, te Drugom enevskom konvencijom za poboljanje
poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca u oruanim snagama na moru. Uz to, Protokol I.,
proirio je pojam zatienih osoba i na civile ranjenike, bolesnike i brodolomce koji imaju
potrebu za medicinskom pomoi, odnosno koje se nau u opasnosti na moru, ali pod uvjetom
da su se suzdrali od neprijateljstava.
Sve te osobe, moraju biti potovane i zatiene. U svakoj e se prilici s njima postupati
ovjeno i navjeoj e moguoj mjeri i u najkraem moguem roku dobiti medicinsku skrb i
pomo koju zahtjeva njihovo stanje.
Zarobljeni neprijateljski borci koji su ranjeni, bolesni ili su brodolomci postaju ratni
zarobljenici. Ali do njihova izljeenja, odnosno njihova spaavanja iz mora, korisnici su svih
triju enevskih konvencija iz 1949.
Dunost je svake zaraene strane pronai i prikupiti mrtva tijela neprijatelja i sprijeiti
njihovu pljaku. Niti jedan mrtvac ne smije se zakopati prije nego to se utvrdi njegov
identitet i prije nego to se utvrdi smrt po mogunosti lijenikim pregledom.

288

www.nasciturus.com

95. INVAZIJA I RATNA OKUPACIJA. ZATITA CIVILNOG

PUANSTVA
Ratnu okupaciju (belligerent occupation) kao institut prava me. oruanih sukoba treba
razlikovati od okupacije kao naina stjecanja niijeg podruja koja je jednostrani akt neke
drave kojim ona moe stei nova prava.
Temeljni propisi o ratnoj okupaciji dio su Pravilnika o zakonima i obiajima rata iz 1907., koji
su u vanim pojedinostima upotpunjeni opirnom etvrtom enevskom konvenicijom iz 1949.
o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata. Ta je konvencija dopunjena propisima iz Protokola
I. iz 1977. Prava i dunosti okupanata propisana su u Pravilniku iz 1907.
Invazija i okupacija
Jedan od glavnih ciljeva rata je osvajanje neprijateljskog podruja. Sve dok borbe traju, sama
invazija jo ne stvara objektivno stanje ratne okupacije. Ratna okupacija je prijelazni korak
izmeu invazije i mogueg stjecanja suverenosti nad osvojenim podrujem.
Ratna okupacija je privremeno stanje u kojem se suverenost zaposjednutog podruja nije (ili
jo nije ) promijenila.
Okupantu je zabranjeno prisiljavati stanovnitvo okupiranog podruja da daje obavijesti o
vosjsci druge zaraene strane i o njenim obrambenim sredstvima ili ih prisiljavati na vjernost
neprijateljskoj sili. Okupant mora potivati obiteljsku ast, i prava: ivote pojedinaca, privatno
vlasnitvo kao i vjerska uvjerenja i obavljanje vjerskih obreda. Privatno vlasnitvo se ne smije
konfiscirati. Pljaka je strogo zabranjena.
Okupant ima pravo namiriti trokove svoje urpave i potreba vojske koju dri na okupiranom
podruju, ali uz vana ogranienja. On ne smije ubirati vea sredstva, namirnice ili ostale
potreptine, koje bi mu posluile za njegov ratni napor na druim podrujima.
Meutim, naelo nedodirljivosti privatnog vlasnitva na okupiranom podruju trpi vaan
izuzetak. Sva sredstva na kopnu, moru ili u zraku namijenjena za prijenos vijesti, kao i ona za
prijevoz ljudi ili stvari, zatim spremita oruja i uope sve vrste ratnog streljiva, mogu se
zaplijeniti ak i ako pripadaju privatnicima.
Vojska koja je okupirala neko podruje moe zaplijeniti samo gotovinu, dravne fondove i
dospjele vrijednosne papire koji su iskljuivo u vlasnitvu drave, zatim spremita oruja,
prometna sredstva i zalihe, te svu pokretnu dravnu imovinu koja se moe upotrijebiti za ratne
operacije. Po ratnom pravu ta se dobra smatraju ratnim plijenom.

289

www.nasciturus.com
Glede ostale nepokretne dravne imovine koja ne spada u navedene iznimke, okupacijska e
se drava smatrati samo upraviteljem i plodouivaocem javnih zgrada, nekretnina, uma i
poljoprivrednih dobara to pripadaju okupiranoj dravi, i to se nalaze u okupiranoj zemlji.
etvrta enevska konvencija iz 1949.
Odredbe te Konvencije primjenjuju se na sve civilne graane neprijateljske drave koji ne
sudjeluju u neprijateljstvima, a ne uivaju zatitu Prve, Druge ili Tree enevske konvencije.
Ona ne titi graane neutralne ili saveznike drave dok god strana u sukobu odrava redovite
diplomatske odnose s takvom zemljom.
a) Civilno stanovnitvo na okupiranom podruju mora, koliko je mogue, nastaviti
ivjeti normalno. Okupant ima dunost odravanja javnog poretka. Okupacijska sila ne smije
deportirati ili premjetati dio vlastitog stanovnitva na podruje koje je okupirala. Okupant se
ima dunost skrbiti za djecu, odravati zdravstvene i higijenske slube, te prehrane
stanovnitva. Okupant se ima pravo braniti od neprijateljskih ina protiv njegove uprave i
protiv pripadnika njegovih oruanih snaga, uz znaajna ogranienja.
b) Civili u neprijateljskoj dravi civilima bi trebalo omoguiti naputanje neprijateljske
drave, bilo nakon izbijanja neprijateljstava ili u njihovu tijeku. Ako to oni ne uine ili ako su
zadrani, njihov bi poloaj u naelu trebao biti jednak openitom poloaju stranaca u doba
mira.
Protokol I. iz 1977.
Neki od propisa tog Protokola upotpunjuju propise o poloaju civila u vlasti strane u sukobu
iz etvrte enevske konvencije, ili proiruju tu zatitu.
Mjesta i zone pod posebnom zatitom
etvrta enevska konvencija predvia mogunost ustanovljenja sanitetskih i sigurnosnih zona
i mjesta, te neutraliziranih zona. Nadalje, Protokol I. predvia mogunost proglaenja
nebranjenih mjesta i demilitariziranih zona.
1. Sanitetske i sigurnosne zone i mjesta njihovo ustanovljenje ostalo je teoretska
mogunost bez primjene u praksi. Te zone i mjesta prvotno su zamiljena kao
trajna, sa svrhom da se od posljedica rata zatite ranjenici i bolesnici, nemoni
starci, djeca do 15 godina, trudnice i majke s djecom do 7 godina starosti.
2. Neutralizirane zone mogu se ustanoviti kao privremene na podruju na
kojem se vode borbe s namjenom da se u njih smjeste ranjeni i bolesni borci i
290

www.nasciturus.com
neborci obiju strana, kao i civilne osobe koje ne sudjeluju u neprijateljstvima i
ne obavljaju nikakve poslove vojne naravi dok u njima borave.
3. Nebranjena mjesta praksa njihova jednostranog proglaenja je stara, ali tek
opiran propis iz Protokola I. predvia precizne uvjete koje ona moraju
ispuniti. Gubitkom tih uvjeta ona to svojstvo mogu naknadno izgubiti.
Nebranjenim mjestom moe se proglasiti svako naseljeno mjesto blizu ili u
zoni neprijateljstava, koje postaje protivnikoj strani otvoreno ako doe u
priliku da ga bez otpora okupira. Uvjeti za to su:
-svi borci, pokretno oruje i pokretna vojna oprema moraju biti iz tog mjesta
evakuirani,
- nepokretne se vojne instalacije ne smiju koristiti u neprijateljstvima,
- vlasti i stanovnitvo ne smiju poduzimati nikakve neprijateljske ine ili akcije
za podruku vojnim operacijama.
4. Demilitarizirane zone Protokol I. potvruje pravilo po kojem je stranama u
sukobu zabranjeno proirivati vojne operacije na zone na koje su se
sporazumom suglasile da imaju status demilitarizirane zone. Niti jedna strana
ne smije koristitu tu zonu u svrhe vezane za voenje ratnih operacija.

C. RATOVANJE NA MORU

291

www.nasciturus.com

96. PRAVNA PRAVILA O NEPRIJATELJSTVIMA NA MORU

Izvori pomorskog ratnog prava
Pravna pravila o pomorskom ratovanju najprije su bila obiajne naravi i razvijala su se u
prvom redu u pomorskom ratovanju europskih pomorskih sila u 17. i 18. st. Polovicom 19. st.
poela je njihova kodifikacija putem opih konvencija. Na Drugoj hakoj konferenciji iz
1907. usvojen je najvei broj tih konvencija za sluaj novog svjetskog sukoba. Jedan od
primjera konvenija koja sadravaju obiajna pravila je Pariska pomorska deklaracija iz 1856.
Brodovi u pomorskom ratovanju
Temeljna razlika u ratovanju na moru je razlikovanje izmeu ratnih i trgovakih brodova. U
pravu mora koje se primjenjuje u doba mira nema gotovo nikakvnih znaajnih razlika glede
imuniteta ratnih i drugih javnih brodova kada se nalaze u luci ili u teritorijalnom moru strane
drave. U doba me. oruanog sukoba postaje vana odlika ratnog broda, iako se i ostali
brodovi, pa i trgovaki, mogu s njim izjednaiti s obzirom na tetu koju mogu poiniti.
Ratni brod, prema opeusvojenoj definicij, mora ispunjavati vie uvjeta. On:
1. pripada oruanim snagama neke drave,
2. ima vanjske oznake prema kojima se raspoznaje brod te
dravne pripadnosti (prema boji, zastavi ratnog broda,
plamencu i komandnoj zastavi),
3. pod zapovjednitvom je asnika koji je u slubi vlade te
drave i ije je prezime upisano u odgovarajuem popisu
vojnih osoba ili u drugom dokumentu jednakog znaaja, i
4. ima posadu podvrgnutu disciplini (stezi) regularnih oruanih
snaga.
Pariskom pomorskom deklaracijom iz 1856. postalo je zabranjeno korsarstvo (ili gusarstvo)
kao oblik ratovanja koji se stoljeima smatrao zakonitim.
Niti jedan brod u isto vrijeme ne moe imati poloaj ratnog i trgovakog broda, ali svaka
zaraena strana moe neki svoj trgovaki brod pretvoriti u ratni.
Brodovi koji uivaju imunitet u oruanom sukobu
a) To su prije svega vojni

BOLNIKI BRODOVI,

te potom bolniki brodovi koje

upotrebljavaju slubeno priznata nacionalna drutva Crvenog kria bilo strana u

sukobu ili neke neutralne drave. To su potom i

MALA PLOVILA ZA PRIOBALNE

292

www.nasciturus.com
OPERACIJE SPAAVANJA.

Svi su ti brodovi obojeni bijelom bojom, a na svakoj strani

trupa i na vodoravnim povrinama naslikani su znakovi crvenog kria, kako bi bili

uoljivi s mora i iz zraka.
Bolniki brodovi se ne smiju ni u kakvim okolnostima napadati, niti uzaptiti. Duni su
ukazivati pomo svim ranjenicima, bolesnicima i brodolomcima bez razlike na
dravljanstvo, dakle i onima neprijateljske strane.
b) Imunitet od uzapaenja nadalje uivaju

BRODOVI NAMIJENJENI ISKLJUIVO OBALNOM

RIBARSTVU ILI MALOJ LOKALNOJ PLOVIDBI ,

potom brodovi kojima su povjereni

VJERSKI, ZNANSTVENI ILI HUMANITARNI ZADACI.

c) Imunitet takoer uivaju

pregovaraa), te

BROD-PARLAMENTAR

KARTELNI BROD

(koji suprotnoj strani prevozi

koji na temelju prethodnog sporazuma prevozi

suprotnoj strani ratne zarobljenike u svrhu razmjene, ili obavlja evakuaciju civilnog
stanovnitva. Takav brod u pravilu plovi pod bijelom zastavom i mora imati
propusnicu (safe-conduct) izdanom od neprijateljske strane.
d) Nepovredivo je i

POTANSKO DOPISIVANJE

neutralaca ili zaraenih strana, bilo da je

javno ili privatno, a koje se nae na uzapenom neutralnom ili neprijateljskom brodu.
Poloaj neprijateljskog trgovakog broda
1. INDULT

ZA TRGOVAKE BRODOVE

esta haka konvencija iz 1907. preporuila je

njenim strankama da neprijateljskim trgovakim brodovima koji se u trenutku

izbijanja neprijateljstava zateknu u njihovim lukama, te brodovima koji napuste
polaznu luku prije poetka rata, a uplove u njihovu luku ne znajui da je nastupilo
ratno stanje, dopuste da odmah ili u roku koji odrede slobodno isplove s ispravama za
slobodan prolaz do luke odredita, ili do luke koja e im biti naznaena.
Prema toj Konvenciji drava ne bi smjela uzaptiti niti neprijateljski trgovaki brod
zateen na moru koji ne zna za izbijanje rata jer je iz posljednje luke isplovio prije
njegova poetka.
2. NAORUAVANJE

TRGOVAKIH BRODOVA

Neprijateljska privatna imovina u ratu na

moru nije zatiena. Ako ga na otvorenom moru ili u vodama pod suverenou
zaraenih strana susretne ratni brod, neprijateljski trgovaki brod i teret koji prevozi
nije zatien od uzapaenja i od pljenidbe.
To se izmijenilo uvoenjem podmornica u pomorskom ratovanju. Londonski protokol
iz 1936. glede podmornica, potvrdio je pravilo koje inae obvezuje povrinske ratne
brodove, prema kojem podmornica ne smije potopiti neprijateljski trgovaki brod ili
293

www.nasciturus.com
ga uiniti nesposobnim za plovidbu ako prije toga nije zbrinula putnike, posadu i
brodske isprave na sigurno.
Od II. svjetskog rata openito se smatralo da se i trgovaki brodovi u ratu smiju
naouravati.
U idealnim uvjetima neprijateljski trgovaki brod, bilo da je naouran ili ne, i danas bi
uivao imunitet od napada ako se odazove pozivu da stane radi pregleda i uzapaenja.
Ako on prvi otvori vatru na neprijateljski ratni brod ili podmornicu, gubi pravo na taj
imunitet i izlae se potapanju.
Pucanje po brodolomcima u moru ili u amcima za spaavanje predstavlja me.
zloin.
Pitanje tzv. zabranjenih zona
Britansko proglaenje zabranjene zone (TEZ Total Exclusion Zone), u Falklandskom ratu
1982., iroke 200 milja oko tih otoka, u kojoj je ta zemlja sve brodove i zrakoplove koji se u
njoj nau bez izriitog odobrenja britanskog ministarstva obrane, smatrala neprijateljskim i
predmetom britanskog napada, nije bio prvi sluaj te vrste.
Proglaenje takve zone, pogotovo ako im je namjera da se u njima bez upozorenja napadaju
neprijateljski, pa ak i neutralni trgovaki brodovi koji se u njima zateknu, treba smatrati
protivnim me. pravu. Meutim, moglo bi se smatrati doputenim objaviti neke ratne zone u
kojima bi trgovaki brodovi neutralnih drava bili izloeni veem ratnom riziku ako se u
njima zateknu. To bi trebala biti izuzetna mjera i ne bi smjela obuhavatiti prostore otvorenog
mora.

97. NEKA OGRANIENJA RATOVANJA NA MORU

Brodolomci, lanovi posade i putnici uzapenog trgovakog broda
Prema starom obiajnom pravnom pravilu zapovjednik broda je i u doba mira duan pruiti
pomo svakoj osobi koja se nae u moru u opasnosti da bude izgubljena, ako to moe uiniti
bez opasnosti za svoj brod, posadu ili putnike.
Brodolomci su vojne ili civilne osobe, koje se nalaze u opasnosti na moru ili u drugim
vodama kao posljedica nesree koja je zadesila njih ili brod ili zrakoplov na kojem se nalaze,
ali koje se uzdravaju od svakog neprijateljskog ina. Pod uvjetom da se i dalje uzdravaju od
svakog neprijateljskog ina, te e se osobe smatrati brodolomcima i za vrijeme spaavanja,
sve dok ne steknu neki drugi poloaj.

294

www.nasciturus.com
lanovi posade uzapenog neprijateljskog trgovakog broda, ukljuujui njegovog
zapovjednika te pilote i vjebenike trgovake mornarice, su kao i posada civilnog
zrakoplovstva neprijateljske drave, ratni zarobljenici ako ne uivaju povoljniji postupak
temeljem drugih propisa me. prava.
Ogranienja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebu oruja
Meu perfidnim i stoga zabranjenim metodama pomorskog ratovanja spadaju sluajevi ako bi
brod u svrhu navodne predaje obustavio vatru i spustio ratnu zastavu ili istaknuo bijelu
zastavu, a zatim ponovo otvorio vatru, ili ako bi trgovaki brod odbio poziv da se zaustavi i
odgovorio vatrom, potom dao znak da se predaje i onda ponovno otvorio vatru na ratni brod.
U ratovanju na moru, perfidije kao ratna lukavstva su doputene. Ne smatra se zabranjenom
upotreba od ratnog broda lane zastave ili preruavanje ratnog broda u neprijateljski ili
neutralni trgovaki brod. Meutim, vlastita ratna zastava mora se uvijek istaknuti prije
poetka napada.
U svim je uvjetima zabranjeno zloupotrijebiti boju i oznake bolnikog broda i zatieni znak..
Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte
Zabranjeno je bombardirati po pomorskim snagama nebranjene luke, gradove, sela, naselja ili
zgrada. Mjesto se smatra nebranjenim ak ako se ispred luke nalaze usidrene automatske
kontaknte mine.
Meutim, i u nebranjenim mjestima doputeno je bombardirati vojne utvrde, vojne ili
mornarike ustanove, spremita oruja ili ratnog materijala, radionice ili ureaje koji mogu
koristiti potrebama neprijateljske ratne mornarice ili vojske, te ratni brodovi koji se nalaze u
luci.
Osim ako vojna potreba zahtijeva neodgodivu akciju, zapovjednik ratnog broda duan je prije
bombardiranja obavijestiti o tome mjesne vlasti i ostaviti im dovoljan rok za evakuaciju
civilnog stanovnitva.
Zabranjene vrste oruja
I sve vrste oruja koje su zabranjene u ratovanju openito, zabranjene su i u pomorskom
ratovanju poput otrova i otrovnog oruja, oruja koje je namijenjeno da svojim fragmentima
nanosi povrede neprijatelju, napalma, zasljepljujueg laserskog oruja i dr.
U sluaju neprijateljstva na moru najbitnije je urediti nain upotrebe mina i torpeda za
unitavanje neprijateljskih brodova. U pomorskom ratovanju koriste se razliite vrste mina
295

www.nasciturus.com
(kontaknte, dirigirane s obale, one poloene na morsko dno koj reagiraju na prisutnost broda,
usidrene i plutajue).
Osma haka kovnencija o polaganju podmorskih automatskih mina na kontakt iz 1907. u
naelu ovlauje polaganje usidrenih mina, ali ne i onih na kojima je zaraena strana koja ih je
poloila izgubila kontrolu.
U tu svrhu zabranjeno je postavljati:
-

neusidrene mine, osim ako su izraene tako da postaju nekodljive najvie jedan
sat nakon to se nad njima izgubi kontrola,

usidrene mine koje ne postaju nekodkljive nakon to se otkae sa sidra, te

upotreba torpeda koji ne postaju nekodljivi (tj. ne potonu) nakon to promae cilj.

Osobito je zabranjeno postavljati automatske kontaktne mine ispred protivnikih obala i luka
s jedinim ciljem sprjeavanja trgovake plovidbe.

98. POJAM NEUTRALNOSTI, NEZARAENOSTI I NEUTRALIZMA

Uvod
Neutralnost postaje moguom kada nastane ratno stanje izmeu dviju ili vie zaraenih
drava. To znai da formalne neutralnosti treih drava nema u unutarnjem, tj.
nemeunarodnim oruanim sukobima (osim ukoliko tree drave priznaju ustanike), te u
nepriznatim me. oruanim sukobima i u sluajevima strane okupacije podruja neke drave,
a pogotovo ako ta okupacije ne naie na nikakav otpor.
Klasina neutralnost u ratu
Svaka drava mogla je objaviti rat drugoj strani i svaka se trea drava mogla prikljuiti nekoj
od zaraenih strana, bilo na poetku neprijateljstava ili u nekom kasnijem trenutku.
Ali sve dok to ne uine, tree su drave bile u pravnoj obvezi primjenjivati pravila o
neutralnosti u njihovoj ukupnosti. Ta su pravila, poput samih pravila ratnog prava, bila
preteito imperativne naravi. Ona nisu samo titila neutralne drave u ratu, nego su im
nametala i znatne obveze i ogranienja u ponaanju.
Od prava na rat bile su izuzetak trajno neutralne drave poput vicarske, a do 1914. jo i
Belgije i Luxemburga. One su se putem ugovora obvezale da e u svim ratovima biti
neutralne. Ostale drave stranke tih ugovora, koje su im zajamile trajno neutralnost, takoer
su prihvatile obvezu da te drave nee napadati i da e njihovu neutralnost braniti od moguih
napada.

296

www.nasciturus.com
OPE DUNOSTI NEUTRALACA U ODNOSU NA SVE ZARAENE STRANE SU:
a) Uzdravanje neutralna drava ne smije ukazivati pomo niti jednoj zaraenoj strani.
Ona ih naroito ne smije pomagati oruanim postrojbama, davati ili garantirati im
zajmove, ili na svom podruju pruati zaklon od neprijateljstava njihovim oruanim
snagama i ratnim brodovima.
b) Prevencija na svom podruju i u morskim prostorima pod svojom suverenou
neutralna drava je duna sprijeiti djelatnosti zaraenih strana poput novaenja
vojnika, obavljanja priprema za neprijateljstva ili ratnih djelatnosti.
c) Trpljenje (acquiescence podrazumijevani pristanak) neutralna drava je duna
priznati zakonitost akata zaraenih strana protiv trgovakih djelatnosti njenih fizikih i
pravnih osoba, ukoliko su ti njihovi akti u skladu s ratnim pravom.
DUNOSTI ZARENIH STRANA U ODNOSU NA NEUTRALNE DRAVE SU:
a) Uzdravanje protivnike strane u sukobu dune su se uzdrati od bilo kakvih vojnih
djelatnosti na teritoriju, u vodama i u zranom prostoru neutralne drave.
b) Prevencija svaka zaraena strana duna je npr. sprijeiti krenje prava diplomatskih
predstavnika i zlostavljanje graana neutralne drave na svom podruju, ali i na
neprijateljskom podruju koje je okupirala.
c) Trpljenje zaraena strana duna je trpjeti interniranje na neutralnom poduju
neprijateljskih turpa koje su tamo dobile utoite do konca rata ukoliko su prethodno
razoruane.
Neutralna drava u naelu ima pravo na novanu naknadu ukoliko neka zaraena strana grubo
prekri svoje dunosti prema neutralnoj dravi. Istu obvezu ima neutralna drava ako prekri
svoje obveze prema nekom zaraenoj strani.
Nezaraenost i nesvrstanost
Nezaraenost: Na poetku II.svjet. rata i neke faistike sile proglaavle su nezaraenost u
tom ratu, i osim to neko vrijeme nisu aktivno sudjelovale u neprijateljstvima, nisu se
uzdravale od pomaganja svojim ideolokim istomiljenicima na svaki drugi nain.
Izraz nezaraenost za stanje izmeu zaraenosti i neutralnosti prva je upotrijebila
diplomacija fastike Italije.
Neutralizam, nesvrstanost: ovi pojmovi nastali su u 50-im godinama 20.st. Tu se nije
radilo o nikakvom pravno definiranom poloaju drava koje su slijedile takvu politiku u
odnosu na oruane sukobe, a niti o njihovim ugovornim obvezama. Te su drave odbijale

297

www.nasciturus.com
stupiti u neki od vojnih saveza, ime su odbijale sudjelovati u hladnom ratu, ali su o svakom
pitanju zadravale slobodu donoenja neovisnih odluka.
Neutralnost i sustav UN-a
1. Kolektivne akcije UN-a i drave lanice ukoliko VS u povodu nekog sukoba
poduzme akciju na temelju glave VII. Povelje, neutralnost svih drava lanica UN-a postaje
neodrivom. To proizlazi iz pravnih obveza koje su sve drave lanice unaprijed preuzele
Poveljom a to su:
a) Sve lanice daju Organizaciji punu pomo u svakoj akciji koju ona poduzima u skladu
s Poveljom i uzdravaju se od pomaganja drave protiv koje UN poduzima
preventivnu ili prisilnu akciju.
b) lanovi UN-a su unaprijed suglasni da prihvate i izvravaju odluke VS-a u skladu s
Poveljom. To znai da ako VS odlui o nekoj akciji, drave lanice nemaju izbora i tu
odluku moraju provesti. U tim okolnostima one ne mogu biti neutralne.
c) VS je ovlateno traiti suradnju od drava lanica, pa i pomo u kontigentima
oruanih snaga. Sve su te obveze u oitoj suprotnosti s potivanjem pravila o klasinoj
neutralnosti u ratu.
Sudjelovanje u ratu s njihovim kontigentima oruanih snaga u prisilnoj akciji UN-a protiv
drave agresora ne stvara po sebi ratno stanje izmeu lanica UN-a i drave napadaa. Stoga
sudionici tih sukoba nisu zaraene strane i izmeu njih ne nastaje ratno stanje.
Mjere koje VS poduzme svojim odlukama, u svakom pojedinom sluaju su lex specialis u
odnosu na pravila klasinog ratnog prava.
2. Drave lanice u sukobima u kojima izostane kolektivna akcija UN-a me. praksa
nakon II. svjet. rata ukazuje na to da se na drave lanice koje nisu strane u sukobu
primjenjuju klasina pravila prava neutralnosti koja su istovjetna pravima i dunostima svih
drava. Ipak, poloaj drava koje ne sudjeluju u ratu blii je nezaraenosti nego klasinoj
neutralnosti.
3. Trajna neutralnost poloaj trajno neutralnih drava u tim sukobima je zanimljiv.
U tome se razlikuje poloaj Austrije koja je postala lanicom UN-a nakon stjecanja tog
poloaja, od poloaja vicarske koja se zbog svoje trajne neutralnsoti do danas nije eljela
ulaniti u UN. vicarska kao nelanica UN-a nije u pravnoj obvezi provoditi odluke VS-a
usvojene temeljem glaveVII. Povelje. Na nju se primjenjuju klasina pravila o neutralnosti.

298

www.nasciturus.com

99. DUNOSTI NEUTRALACA I ZARAENIH STRANA, NAPOSE NA

PODRUJU NEUTRALNE DRAVE
Pod neutralnim vodama podrazumijevaju se unutranje morske vode i teritorijalno more
neutralne drave, u dananje vrijeme i arhepelake vode arhipelake neutralne drave, te
zrani prostor iznad njih.
Dunosti neutralaca i zaraenih strana u kopnenom ratovanju
Ti su propisi kodificirani Petom enevskom konvencijom o pravima i dunostima neutralnih
sila i osoba u sluaju rata na kopnu iz 1907.
a) Dunosti zaraenih strana: njihova je prva dunost potivanje nepovredivosti teritorija
neutralne drave. Neutralna drava moe, ali nije duna, na svoje podruje primiti
trupe zaraene strane koje nastoje izbjei zarobljavanje od neprijatelja. Ona e ih pri
prijelazu granice iz vlastite sigurnosti razoruati i internirat e ih daleko od bojita
koliko god je to mogue.
Odbjegle ratne zarobljenike neutralna drava moe primiti i ostaviti na slobodi, ali im
moe odrediti boravite. Neutralna drava moe, ali i ne mora, dopustiti prolazak
preko svog podruja ranjenika i bolesnika zaraenih strana.
b) Dunosti neutralnih drava: minimalna dunost im je da na svom podruju ne dopuste
ustrojavane borakih odreda zaraenih strana, niti otvaranje ureda za njihovo
novaenje (regrutiranje).
Neutralna sila nije duna sprijeiti izvoz ili provoz (kroz svoje podurje), za raun
jedne ili druge zaraene strane, oruja, streljiva te uope svega to moe koristiti
vojsci ili nekoj ratnoj mornarici.
c) Neutralni dravljani: koji borave na podruju zaraenih strana ne uivaju zatitu iz
etvrte enevske konvencije iz 1949. sve dok se izmeu odnosnih drava odravaju
diplomatski odnosi. Ali dok se oni tamo nalaze izloeni su ratnim rizicima poput svih
ostalih civila.
Neutralni dravljani s boravitem na okupiranom podruju izjednaeni su u pravima i
dunostima sa svim ostalim osobama koje se tamo nalaze, i njih titi etvrta
konvencija.

299

www.nasciturus.com
Dunosti neutralaca i zaraenih strana u pomorskom ratu
Njih obuhvaa Trinaesta haka konvencija o pravima i dunostima neutralnih sila u sluaju
pomorskog rata iz 1907.
a) Nepovredivost neutralnog teritorija i neutralnih voda: Zaraene strane dune su
potivati suverenost neutralne drave i dune su se uzdravati na njenom poduju i u
njenim vodama od svakog ina koji bi predstavljao povredu njene suverenosti.
Svaki in neprijateljstva, ukljuujui uzapenje i vrenje prava pregleda, poinjen od
strane ratnih brodova zaraenih strana u neutralnim vodama predstavlja povredu
neutralnosti i strogo je zabranjen.
Zaraene strane ne smiju na neutralnom podruju ili na svom brodu u neutralnim
vodama osnivati svoje pljenovne sudove.
U pomorskom ratu naroito je vano pitanje nekodljivog prolaska teritorijalnim
morem, te tranzitnog prolaska tjesnacima koji slue me. plovidbi i prolaska
arhipelakim plovnim putevima ratnih brodova zaraenih strana i od njih uzapenih
brodova.
Ukoliko se radi o teritorijalnom moru ili arhipelakim vodama neutralne drave, i ako
su sve drave na nekom tjesnacu neutralne, taj je prolaz slobodan, uz sva ogranienja
koja pravo mora propisuje i za doba mira.
Trinaesta enevska konvencija napose predvia da neutralnost neke drave nije
dovedena u pitanje uslijed nekodljivog prolaska bez zadravanja ratnih i od njih
uzapenih brodova kroz njeno teritorijalno more.
U svim tim sluajevima, prolazak treba obaviti neprekinuto i bez odgode i ne smije
dirati u mir, red ili sigurnost obalne drave. Sve vojne djelatnosti ratnih brodova u
prolasku, a napose njihova uzajamna neprijateljstva u tim morskim prostorima
predstavljali bi povredu suverenosti neutralne obalne drave.
Potivanje svih tih uvjeta osobito je vano radi sprjeavanja da teritorijalno more ili
arhipelake vode neutralne drave ne bi posluili kao zakon ratnim brodovima jedne
zaraene strane od neprijateljstava druge.
Neutralna obalna drava moe, meutim, bez pravne i stvarne diskriminacije meu
stranim brodovima, privremeno obustaviti, tj. suspendirati nekodljiv prolazak stranih
brodova, ako je takvo obustavljanje bitno za zatitu njene sigurnosti.
Nikad se ne smiju obustaviti tranzitni i nekodljiv prolazak kroz tjesnace na koje se ti
reimi odnose.

300

www.nasciturus.com
b) Dunosti neutralne drave: Trinaesta haka konvencija propisuje na openiti nain da
neutralna drava mora prema obje zaraene strane jednako primjenjivati uvjete,
ogranienja i zabrane to ih je donijela u ovoj oblasti.
Neutralnoj dravi zabranjeno je opskrbljivati zaraenu stranu s ratnim brodovima,
orujem ili bilo kojim ratnim materijalom. I u tom pogledu ona nije duna sprijeiti
izvoz ili uvoz za raun neke zaraene strane oruja, streljiva i svega drugog to moe
koristiti vojsci ili ratnoj mornarici. To znai da ono to se zabranjuje neutralnoj dravi,
ne zabranjuje se njenim ili stranim fizikim i pravnim osobama.
c) Ratni brodovi zaraenih strana u neutralnoj luci: tu se u naelu primjenjuje pravilo od
24 sata, kako bi se sprijeilo da neutralne luke i neutralne vode poslue ratnim
brodovima neke od zaraenih strana kao zaklon od neprijateljstava. U posebnim
okolnostima neutralna drava moe odstupiti od tog pravila i produljiti rok boravka.
Ratni brod zaraene strane koji se zatekao u luci neutralne drave ili u njenim vodama
u trenutku izbijanja rata duan je isploviti u roku od 24 sata, ili u roku propisanim
pravom neutralne drave.
Ako se u neturalnoj luci istodobno nau ratni borodovi protivnikih strana, mora proi
najmanje 24 sata izmeu njihova isplovljavanja. Slino vrijedi ako se u neutralnoj luci
istodobno nae trgovaki brod pod zastavom jedne zaraene strane i ratni brod druge.
Tada ratni brod naputa luku u24 sata nakon to ju je napustio trgovaki brod.
U neutralnim lukama mogu se obavljati samo prijeko potrebni popravci stranog broda
nuni za sigurnost njegove plovidbe, ali nikako za uveanje nnjegove vojne moi.
Gorivom se mogu snabdjeti koliko im je potrebno da stignu do najblie luke u svojoj
dravi.
*
Trinaesta konvencija predvia posebne propise glede uzapenog broda. On se ne smije
dovesti u neutralnu luku osim zbog nesposobnosti za plovidbu, nevremena, nedostatka goriva
ili namirnica. On mora isploviti im taj razlog prestane. U suprotnom, neutralna drava moe
osloboditi uzapeni brod zajedno s posadom, te internirati posadu koju je na brod postavio
uazptitelj.
Neutralna drava moe, ako tako odlui, dopustiti pristup u svoje luke uzapenim brodovima
pod pratnjom ili bez nje.

301

www.nasciturus.com
*
Nenaoruani trgovaki brodovi zaraenih strana imaju slobodan pristup lukama neutralnih
drava otvorenima za me. promet pod istim uvjetima kao i u doba mira.
Slobodu pristupa i boravka u neutralnim lukama imaju i vojni te civilni bolniki brodovi
zaraenih strana, te dravni i privatni brodovi kojima su povjereni vjerski, znanstveni ili
humanitarni zadaci.

100. NEUTRALNI I NEPRIJATELJSKI TRGOVAKI BROD I ROBA U

POMORSKOM RATOVANJU
Neutralni brodovi u prostoru ratita
Ratite u pomorskom ratovanju obuhvaa, uz tzv. obalno more svih zaraenih strana (njihove
unutranje vode, teritorijalno more te arhipelake vode arhipelakih drava), takoer i sve
prostore otvorenog mora.
Kada plove otvorenim morem, ratni i drugi javni brodovi koji plove pod zastavom neutralne
drave uivaju imunitet od neprijateljstava sve dok se sami ne bi u njih upleli.
Sama se neutralna drava mora uzdravati od pomaganja bilo kojoj od zaraenih strana, ali
nema dunost sprjeavati fizike i pravne osobe da trguju, prodaju usluge pa i da ukazuju
pomo zaraenim stranama.
Ratni plijen i pomorski plijen (priza)
U kopnennom ratovanju ratni plijen (booty) po pravilu je pokretna dravna imovina koja
padne u ruke neprijatelja poput novca drugih dragocjenosti, oruja, streljiva, sredstava
transporta i dr. U pomorskom ratovanju ratni plijen su pored toga neprijateljski ratni i javni
brodovi koji ne slue u trgovake svrhe, uz vane iznimke poput bolnikih, ribarskih i drugih
brodova. Ti objekti postaju dravnom imovinom samim inom osvajanja i bez daljeg
postupka.
Pomorski plijen (prize) su neprijateljsi trgovaki brodovi, te neprijateljska roba bilo da se
prevozi na neprijateljskom ili neutralnom brodu ili na brodu pod vlastitom ili saveznikom
zastavom. Pomorski plijen je i neutralna roba ako je kontrabanda.
Za razliku od ratnog plijena ti brodovi i roba samim inom uzapenja jo ne postaju vlasnitvo
neprijateljske drave. O pomorskom plijenu mora se provesti postupak pred domaim
pljenovnim sudom i tek temeljem njegove presude ti se brodovi i roba kofisciraju.

302

www.nasciturus.com

Neprijateljski karakter broda i robe

Nacionalnost trgovakog broda odreuje se zastavom pod kojom on zakonito plovi. Neutralni
brod je dakle, onaj koji plovi pod zastavom neutralne drave. Ako neprijateljski trgovaki
brod nezakonito istie neutralnu ili savezniku zastavu, tada se na njega primjenjuju pravila
koji se utvruje njegova stvarna pripadnost.
Protuneutralna pomo (unneutral service, assistance hostile)
To je svaka upotreba neutralnog trgovakog broda i pruanje usluga za neprijateljsku dravu,
koji su u suprotnosti s pravilima o neutralnosti u ratu, a koji se tehniki ne sastoje ni u
probijanju blokade, ni u prijevozu kontrabande.
Kontrabanda
To je roba na neutralnom trgovakom brodu koja moe sluiti u ratne svrhe, zateena je na
putu za neprijatelja a zaraena strana u pitanju je njen prijevoz zabranila.
Starinska je praksa izdavanja navicerta. Konzularne vlasti zaraene strane mogu u
neutralnoj luci ukrcaja pregledati teret i neutralnom brodu izdati dokumet da ne prevozi
kontrabandu. Navicert nije obvezujui dokument ak ni za ratne brodove drave iji su ga
organi izdali.
Zapljeni podlijee i neutralni brod koji prevozi kontrabandu ako ona po vrijednosti, teini,
zapremnini ili iznosu vozarine ini vie od polovice ukupnog tereta na brodu.
Kontrabada se moe uzaptiti na otvorenom moru ili u vodama neke zaraene strane ali ne i u
neturalnim vodama.
Konvoji
Neutralni trgovaki brod moe ploviti u konvoju pod zatitom ratnih brodova neke od
zaraenih strana. U tom sluaju izjednauje se s brodom koji je pruio nasilan otpor pregledu i
uzapenju od protivnike strane. On se izlae opasnosti da ga bez upozorenja napadnu i
potope neprijateljske podmornice, zrakoplovi i drugi ratni brodovi, kao da je i sam ratni brod.
Blokada
Ratna blokada (blockade) je zabrana pomorskog prometa koja se postie zatvaranjem luke ili
dijela obale s pomou ratnih brodova i zrakoplova. Blokiati se moe neprijateljska luka ili

303

www.nasciturus.com
obala, vlastita ako je u vlasti neprijatelja, pa i neutralno podruje ako su na njega proirene
ratne operacije.
Da bi blokada bila valjana, nuno je ispuniti 3 uvjeta:
1. Efektivnost je propisana ve Pariskom pomorskom deklaracijom iz 1856.
Blokada se stoga mora vriti s dovoljno ratnih brodova i zrakoplova da se
pristup blokiranoj obali uini opasnim.
2. Deklaracijom se naznauje dan poetka blokade, granica blokiranog podruja,
te rok koji se ostavlja neutralnim brodovima i zrakoplovima da to podruje
napuste.
3. Notifikacija s prije navedenim sadrajem je jednostrani akt drave u pitanju
koji se dostavlja svim neutralnim dravama, vlastima blokoranog podruja i
brodovima koji se tom podruju pribliavaju a pretpostavlja se da ne znaju za
blokadu.
Pljenovno redarstvo
Pljenovno redarstvo oznaava skup mjera koje neka zaraena strana moe u prostoru ratita
poduzeti u skladu s me. pravom glede zaustavljanja, pregleda, sprovoenja i uzapenja bilo
neprijateljskog ili neutralnog trgovakog broda.
Zaustavljanje i pregled (visit and search) vri se kako bi se ustanovilo prevozi li neutralni brod
kontrabandu, ili kada se god sumnja da se radi o trgovakom brodu neprijateljse pripadnosti.
Uzapenje (seizure) se vri kada se ustanovi da se radi o neprijateljskom trgoakom brodu,
kada se brod na bilo koji nain odupre zaustavljanju ili pregledu, kada se pregledom ustanovi
da neutralni brod prevozi kontrabandu, te bez obzira na dravnu pripadnost kada se brod
zatekne u obavljanju protuneutralne pomoi ili u pokuaju probijanja blokade.
Pljenovno sudovanje
Samim uzapenjem broda ili tereta jo se ne prenosi vlasnitvo na dravu uzaptitelja.
Konfiskacija je valjana tek nakon provedenog postupka pred pljenovnim sudom drave
uzaptiteljice, i ukoliko se utvrdi konanom presudom da je pljenidba zakonita (lawful prize).
Pljenovni sudovi su unutarnji sudbeni ili upravni organi drave uzaptiteljice koji u
odluivanju preteito primjenjuju me. pravo. Na presudu prvostupanjskog suda najee se
predvia pravo albe vioj instanci. U kontradiktornom postupku u kojem je zastupljen
vlasnik uzapenog broda ili druge osobe koje imaju interesa, odluuje se na temelju prava i
injenica:
304

www.nasciturus.com
-

o valjanosti uzapenja broda i pljenidbe robe,

o moguim zahtjevima za naknadom tete usljed uzapenja te

o primjenljivosti domaih sudskih odluka ili propisa donijetih kao mjera

represalija.

Konanom presudom moe se ustanoviti da je uzapenje nevaljalo i time se brod i/ili roba
oslobaaju, ili se izvrava konfiskacija broda i robe u korist drave uzaptiteljice.

305

www.nasciturus.com

306

www.nasciturus.com

307