Professional Documents
Culture Documents
Brojevi
Brojevi
UVOD - DEFINICIJA
Brojevi , e , i spadaju meu najpoznatije matematike konstante. Susreemo ih u
matematici, statistici, fizici, astronomiji te u mnogim drugim podrujima sve do medicine i
ekonomije. Njihova povijest je zanimljiva, a za see jo u doba starog Egipta.
Broj (pi) se definira kao omjer opsega i promjera krunice u Euklidskoj
geometriji,
o
3,14159 .
d
1
Eulerov broj e moemo definirati kao e lim 1 2, 718281828459045 i
n
n
POVIJEST
Broj
U Bibliji se nalazi jedan zanimljiv tekst: Tada od rastaljene kovine izli more koje je
od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu,
mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. (Kraljevi I 7, 23)
To su mjere Solomonova velikog hrama, sagraenog oko 950. god. pr. Kr. i uoavamo
kako je
o 30
tonije. Tako su jo davne 1700. god. pr. Kr. Egipani procijenili na 3,16, a Sumerani
1
raunali kao 3,125. Naravno i Kinezi su se istaknuli oko 500. god. pr. Kr. uzevi
Arhimed (287. 212. god. pr. Kr.) je prvi precizno definirao interval
355
.
113
223
22
, ija je
71
7
Potrebno je definirati rastui niz b1, b2, b3,... i padajui niz a1, a2, a3,... tako da oba imaju
granicu . Ako primijenimo trigonometrijsku notaciju dobivamo da su dva poluopsega dana
sa: an = K tan(/K), bn = K sin(/K), gdje je K = 3 2n-1. Za n+1: an+1 = 2K tan(/2K),
bn1 2 K sin( / 2 K ) . Daljnjim raunanjem, sve do a6 i b6 , Arhimed je zakljuio b6 a6 .
Vano je naglasiti kako Arhimed nije mogao koristiti trigonometriju i algebarsku notaciju.
Sluio se iskljuivo geometrijom te ovaj izraun nije bio nimalo trivijalan zadatak.
Nakon Grka, Rimljani su zbog svojih uvjerenja krivi za zastoj u matematici, a u
mranom srednjem vijeku istaknuo se jedino Fibonacci s procjenom 3.141818 . Ali
zahvaljujui Arapima ipak se uspjeno premostio gotovo tisuljetni jaz u znanju. Europska
renesansa je napokon dovela do uzleta u matematikom svijetu. Ludolph van Ceulen je
proveo veliki dio svog ivota raunajui numeriku vrijednost broja pomou Arhimedove
metode, te je tako do 1596. izraunao prvih 35 decimala,
3.14159265358979323846264338327950288 .
1 1 1 1
1 ... Jedini problem u raunanju vrijednosti
4
3 5 7 9
355
3.1415929 , koja je sluajno (a moda i ne)
113
jednaka kineskom otkriu. No, Kendall i Moran su zakljuili kako je preciznije izrezati veliki
krug drveta i uzeti krojaki metar te izraunati odnos opsega i promjera.
Koliko je utjecajan, svjedoi i gotovo nevjerojatna pria, kada su iskoristili kao
ispriku za rasistiki napad na eminentnog matematiara Edmunda Landaua 1934. u
Njemakoj, a svoju kontroverznost je opravdao i u SAD-u 1897. u jednoj politikoj debati.
Broj e
Za razliku od , e je relativno nova pridolica na matematiku scenu. Broj e se u
matematici pojavljuje na nevaan nain 1618. kada se u dodatku Nappierovog rada o
logaritmima pojavila tablica vrijednosti prirodnih logaritama raznih brojeva. No, tada se nije
znalo da su to logaritmi s bazom e jer oni nisu imali dananje znaenje. Ta je tablica, iako
nepotpisana, gotovo sigurno djelo Oughtreda. Potom je 1624. Briggs dao numeriku procjenu
log e , ali e nije spominjao kao takav u svom radu.
eksponencijalna, formule y ka x .
Nicolaus Mercator je 1668. objavio rad Logarithmotechnia u kojem se nalazi
razvoj log 1 x . Mercator je tada prvi upotrijebio izraz prirodni logaritam za logaritme
baze e. Ali ni tada se broj e nije pojavio kao samostalan te je opet ostao doslovno iza ugla.
Jacob Bernoulli je 1683. razmatrao problem kamata na kamatu i pokuavao nai
n
1
lim 1 . Binomnim teoremom je pokazao da se granica nalazi izmeu 2 i 3, to se danas
n
n
smatra prvom procjenom broja e. To takoer moemo promatrati i kao definiciju broja e te je
to i prvo definiranje broja limesom. Kao to smo ve ranije spomenuli danas je logaritam
funkcija, a nekada je sluio iskljuivo kao pomo u raunanju. Moda je Jacob Bernoulli prvi
shvatio inverznost logaritamske i eksponencijalne funkcije, ali je James Gregory prvi povezao
logaritme i eksponente.
Broj e se prvi put samostalno pojavio 1690. Leibniz je u pismu Huygensu upotrijebio
slovo b za dananje e. S obzirom na to da veinu matematike notacije dugujemo Euleru,
vjerojatno nije iznenaenje ni njegovo oznaavanje broja e. Iako neki tvrde da e potjee od
prvog slova njegova imena, ta tvrdnja je smijena. Najvjerojatnije oznaka e potjee od toga
to je e sljedei samoglasnik nakon a, kojeg je Euler ve iskoristio. Koji god razlog bio,
oznaka e se prvi put pojavila u pismu Eulera Goldbachu 1731., ali je tek 1748. Euler u svom
radu Introductio in Analysin infinitorum objavio sve ideje. Dokazao je da je
n
1 1 1
1
e 1 ... i da je e lim 1 . Euler je
n
1! 2! 3!
n
spomenuta
veza
izmeu
trigonometrijskih
dokazao iracionalnost broja e, zapravo je Hermite 1873. dokazao da nije algebarski broj.
Znatielja zbog koje su ljudi raunali na to vie decimala, nije se toliko odrazila na
broj e, no i tu je bilo iznimaka. Shanks je 1854. prvi izraunao veliki broj decimala broja e
(ali je Shanks bio jo vei entuzijast pri raunanju decimala broja ). Glaisher je dokazao da je
prvih 137 decimala, koje je izraunao Shanks, bilo tono, a nakon korekcije, Shanks je
izraunao tonih 205 decimala. Napomenimo da je potrebno ak 120 pribrojnika reda
1
1 1 1
... za 200 tonih decimala.
1! 2! 3!
Broj i
Najranije ideje o kvadratnim korijenima negativnih brojeva vjerojatno potiu iz radova
grkog matematiara i inovatora Herona iz Aleksandrije u 1. st., iako negativni brojevi nisu
otkriveni u Helenistikom svijetu. Heron je razmatrajui volumen nemogue krnje piramide
doao nenamjerno do njihove potencijalne spoznaje. No, tek puno stoljea kasnije raste
zanimanje za kompleksne brojeve.
Rjeavajui kubne jednadbe talijanski matematiar Gerolamo Cardano je prvi
definirao i upotrijebio kompleksne brojeve, nazvavi ih fiktivnima. Za rjeenje ope kubne
jednadbe ponekad je potrebno raunanje kvadratnih korijena negativnih brojeva, iako su
konana rjeenja realni brojevi (causus irreducibilis). Tom spoznajom je uveden osnovni
teorem algebre koji kazuje kako svaka polinomna jednadba stupnja 1 ili vie, ima rjeenje u
skupu kompleksnih brojeva . Rafael Bombelli je prvi objasnio tada naizgled paradoksalna
rjeenja kubnih jednadbi te razvio pravila za kompleksnu aritmetiku (zbrajanje, oduzimanje,
mnoenje, dijeljenje), a irski matematiar William Rowan Hamilton je uveo apstraktniji
formalizam proirivi ga na teoriju kvaterniona.
"Fiktivni" su brojevi bez sumnje bili tabu jer u to vrijeme niti negativni brojevi nisu
bili na vrstom tlu. Tada podrugljiv (podcjenjujui) pojam imaginarni prvi je skovao Ren
Descartes 1637. Dodatne probleme i zabunu je uzrokovala jednadba
koja je bila hirovito nekonzistentna s algebarskim identitetom
1 1 1 1 ,
a b ab , koji vrijedi za
cos i sin
formula. 1748. Leonhard Euler je otiao korak dalje s Eulerovom formulom kompleksne
analize: cos i sin ei , kojom se komplicirani trigonometrijski identiteti mogu svesti na
puno jednostavnije eksponencijalne identitete.
No, postojanje kompleksnih brojeva nije bilo potpuno prihvaeno sve do geometrijske
interpretacije Caspara Wessela 1799. godine, koju je ponovno otkrio i popularizirao Carl
Friedrich Gauss nekoliko godina kasnije; kada se teorija kompleksnih brojeva znaajno
proirila. Gauss je dokazao da svaka polinomska jednadba f x 0 ima barem jedan
korijen, i to bilo da su koeficijenti realni, bilo kompleksni. Ali ideja o grafikom prikazu
kompleksnih brojeva se pojavila jo davne 1685. u Wallisovom djelu De Algebra Tractatus.
Ona je naalost ostala nezapaena ak i kada ju je predloio i Wessel, te je Gauss neovisno o
njima iznio istu ideju, pa se danas takva ravnina obino naziva Gaussovom kompleksnom
ravninom.
smjera, esto koriten za izraz cos i sin dugujemo Hankelu, a apsolutnu vrijednost za
modul je uveo Weierstrass.
Samom razvoju kompleksnih brojeva su pridonijeli i Abb Bue, Jean-Robert Argand,
Mourey, Augustin Louis Cauchy, Niels Henrik Abel, a slijedei trag Cauchyja i Gaussa
istaknulo se jo nekoliko matematiara: Kummer, Leopold Kronecker, Scheffler, Bellavitis,
Peacock, De Morgan, Mbius i Dirichlet.
PRIMJENA
Navodimo neke od mnotva poznatih formula koje sadre ove konstante.
Matematika. Prikaz kompleksnih brojeva: z r (cos i sin ) , Eulerov identitet:
n
n
1
e cos i sin , Stirlingova procjena: n ! 2 n , Gamma funkcija: ,
e
2
i
Vieteova formula:
2 2 2 2
2 2 2
2 2 2
2
... ,
2
2
2
2
Bazelski
1 1 1 1
2
...
problem:
teorem o reziguumu:
dz
2 i , broj i verini razlomak: 4 1
z
(k ) 3n
/2 ,
k 0
, itd.
4
5
9
16
7
...
4 3
r , povrina kugle: P 4 r 2 , volumen valjka: V r 2 h , oploje
3
Fizika.
Kozmoloka konstanta:
8 G
,
3c 2
Coulombov zakon: F
relativnosti:
xp
h
.
4
R v
1
8 G
Rg v 2 Tv ,
2
c
Heisenbergov
q1q2
4 0 r 2
Einsteinova opa
princip
neodreenosti:
distribucija:
Poissonova: p( x)
f ( x)
2
2
1
e ( x ) /(2 ) ,
2
Cauchyjeva:
f ( x)
1
,
(1 x 2 )
e x
, itd.
x!
e x dx
koji, ako se
n nm.
Cn C0 lim 1
m
100m
nm
p
x 100m C0 lim 1
x
x
n /100
C0 e p
np
n /100
C0 e100 .
Dobiveni izraz vrijedi u sluaju kad se ukamaivanje vri beskonano mnogo puta godinje,
tj. kad se kamate pripisuju glavnici svakog trenutka (neprekidno kontinuirano). To nije
sluaj u financijskoj praksi, ali zato formula vjerno opisuje kontinuirani rast ivih bia
(pojedinano ili kao populacije). Pri tome je p prosjena stopa (godinjeg) prirasta.
Primjer. Godine 1995. na Zemlji je ivjelo 5 674 380 000, a 2005. godine 6 453 628 000
ljudi. Ako prosjena stopa godinjeg prirasta ostaje nepromijenjena, kada moemo oekivati
da e se broj stanovnika na Zemlji udvostruiti ?
Imamo: C0 5674380 000, Cn 6 453628000, n 10 god., p ?, pa je
Cn C0e
np
100
100
ln Cn ln C0 1, 28681147% (prosjena stopa godinjeg prirasta).
n
LITERATURA
[1.]
Arndt, J., Haenel, C.: Pi unleashed, Springer Verlag Berlin Heidelberg, 2001.
[2.]
[3.]
[4.]
[5.]
[6.]
Wikipedia,
Complex
number
(mathematical
constant):
http://en.wikipedia.org/wiki/