ernobilska katastrofa

26. travnja 1986. - kombinacijom

nesigurnog dizajna sovjetskog
nuklearnog reaktora te ljudskom
pogrekom, uzrokovana je eksplozija
koja je unitila jedan od etiri reaktora
uMemorijalnoj elektrani Vladimir
Ilji Lenjinodnosno ernobilskoj
nuklearnoj elektrani.

glavni uzrok nesree nesigurandizajnsovjetskog

nuklearnog reaktora te ljudska pogreka nedovoljno
strunih ljudi pri pokuaju uspostavljanja stabilizacije
nad nepredvienim radom tada destabiliziranog
reaktora. Tono u 1 sat i 23 minute, 26. travnja 1986.
godine, dolo je do eksplozije na 4. reaktoru
ernobilske nuklearne elektrane. Nedovoljno
strunom procjenom, prilikom eksperimenta nije
ostavljen dovoljan broj ipki u etvrtom reaktoru to
je nenadano dovelo do optereenjasustava.
Istovremeno je drugioperateriskljuio dovod vode u
reaktor koja ga hladi, nakon ega je dolo do
eksplozije.

Eksperimentomse trebalo utvrditi mogu li turbine pri

gaenju, u sluaju da ne postoji vanjsko napajanje
elektrinom energijom, osigurati dovoljno energije za
odravanjesustavahlaenja reaktora dok se ne
ukljue dizel agregati.Eksperimentje prije toga
uspjeno sproveden, no rezultati su bili ispod
oekivanja, turbine nisu osigurale dovoljno energije
za vodene crpke sustava za hlaenje, niti za ostale
sigurnosneureaje. Na osnovi rezultata prethodnog
eksperimenta, napravljena su izvjesna poboljanja
koja je trebalo ispitati. Budui da je reaktor 4. trebao
privremeno biti iskljuen zbog odravanja, on je
izabran zaeksperiment.

U ernobilskom reaktoru 4 se trenutano nalazi oko 135 tona visoko radioaktivnogurana

iplutonija. Zraenje koje dolazi iz te radioaktivne mase uzrokuje deformacije strukture
metala od kojega jesarkofagizraen. Danas radijacija 100 metara od reaktora iznosi oko
500 mili Roentgena/h. To je oko 50.000 puta vea koliina zraenja od "normalne". Na
dvadesetoj godinjici ove katastrofe upozoreno je da sarkofag koji titi reaktor "nije bez
roka trajanja" (procjenjuje se da mu je rok do 30 godina, a 20 je ve prolo), te da ga
treba popravljati i nadograivati.
ernobilska katastrofa pokrenula je borbu europskih organizacija protiv europskih
nuklearnih postrojenja i buenje dublje ekoloke svijesti koja se proirila cijelim svijetom.
Godine 2000., ameriki predsjednikBill Clintonpotpisao je s ukrajinskim predsjednikom
ugovor o zatvaranju posljednjeg funkcionalnog reaktora u ernobilu, u zamjenu za
finacijsku pomo pri sanaciji mjesta nesree. Posebnim politikim naporima aktualne
ukrajinske vlasti su 2005. godine pokrenule svjetsku akciju kvalitetne i dugotrajne
sanacije mjesta nesree i zbrinjavanja tetnog otpada i materijala.
Godine 2007. potpisan je ugovor izmeuukrajinskih vlastiifrancuskogkonzorcijuma
Norvark kojim se u 2010. namjerava zapoeti izgradnja novog zatitnogsarkofaga, ija
se vrijednost i trokovi izrade kreu oko 505 milijunaamerikih dolara. Cjelokupan
projektje u 2009. bio predstavljen i odobren od ukrajinskog Dravnog nuklearnoregulatornog vijea. Novisarkofage biti izraen prema najviim sigurnosnim
standardima i njegov rok trajanja e biti najmanje 100godina.

Radioaktivnost raznoena vjetrom potom je najvie

pogodila zdravlje stanovnika susjedne june
Bjelorusije, ali isto tako i krajnjih sjevernih prostora
Ukrajinete jugozapadnih prostoraRusije, ija je
granica takoer bila u neposrednoj blizini. Oblaci
radioaktivne praine zaustavili su se tek nad
Skandinavijomu sjevernim dijelovimaEurope.
Izravne i neizravne posljedice radioaktivnog zraenja
osjetilo je do 5 milijuna ljudi. Zdravstveni problemi
kod velikog broja ljudi ostali su prisutni sve do danas,
a poseban problem predstavlja kvalitetno
zbrinjavanje okolia u neposrednoj blizini nuklearne
elektrane.