Professional Documents
Culture Documents
Geopolitika Zagrebackih Piceka
Geopolitika Zagrebackih Piceka
NAPOMENA
Tekstovi u ovoj skripti predstavljaju autorski rad i bez doputenja autora nije dozvoljeno
njihovo citiranje ili umnoavanje. Studenti Fakulteta politikih znanosti ovu skriptu mogu
koristiti kao materijal za polaganje ispita iz predmeta POLITIKA GEOGRAFIJA I
GEOPOLITIKA.
znanstveni razvoj geografije poinje u Njemakoj polovicom 19. stoljea. Osnivai prve
sveuiline geografske katedre su A. Humboldt (1769.-1859.) i C. Ritter (1779.-1859.).
Tadanja opa podjela znanosti na prirodne i humanistike, pridonisi i podjeli geografije na
fiziku geografiju i antropogeografiju. S obzirom na brzi razvoj prirodnih znanosti, bre
se razvijala i fizika geografija, a u okviru nje geomorfologija. U okviru francuske
geografske kole istie se znaenje ovjeka, tako da se vea pozornost posveuje
istraivanjima ovjeka i njegova nasljea, odnosno prostora u kojemu ovjek ivi.
U 20. stoljeu dolazi do opeg procvata geografske znanosti. Nove tehnike mogunosti
prodonijele su preciznijim mjerenjima i zapisima prostora i objekata u njemu, ali
istovremeno je dolo do spoznaja drutvenih procesa i njihovog odnosa prema prostoru.
Tako nastaju mnoge geografske discipline koje prouavaju sloenu prostornu stvarnost,
posebice njezine sadraje i procese. U prouavanju funkcionalnih odnosa u prostoru
suvremena geografska znanost koristi se spoznajama iz drugih znanosti.
Geografija tradicionalno spada u prirodne znanosti (prouava prirodnu osnovu Zemljine
povrine). Suvremeni razvoj geografske znanosti sve je vie usmjeren prema prouavanju
sloene stvarnosti i fizikih obiljeja Zemljine povrine, tako da ona nuno zalazi u sustav
drutvenih znanosti. U okviru geografije kao znanosti postoje discipline koje se nalaze u
podruju prirodnih znanosti, izmeu prirodnih i drutvenih kao i izrazito drutvenih znanosti
Metodoloki sustav geografije
Tijekom razvoja geografije, razvijao se i njezin metodoloki sustav. Najvei utjecaj na
strukturiranje geografskog metodolokog sustava imala je podjela znanosti na prirodne i
drutvene. Bitno obiljeje geografskog metodolokog sustava je dihotomija. Dihotomija je
proizala iz objekata geografskog prouavanja, S jedne strane to je Zemlja u cjelini i
elementi njezine sferne strukture, a s druge je to Zemljina povrina odnosno prostor. Drugi
aspekt dihotomije uvjetuje spomenuta podjela znanosti na prirodne i drutvene. Budui da
geografsko prouavanje obuhvaa drutvenu u prirodnu sferu, razumljiva je dihotomija i s
tog stajalita.
prirodnoznanstvene osnove
Regionalna geografija
Opa geografija
Fizika geografija
Antropogeografija
drutvenoznanstvene osnove
Podjela geografije
Geografija se dijeli na opu i posebnu. Opa geografija bavi se prouavanjem opih
obiljeja Zemlje s horizontalnog stajalita. Bit je tog stajalita u tome da se jedna pojava
odreene geosfere (Zemljin omota ima sloenu sfernu strukturu koju ine brojni elementi
koji se zovu geosfere. To su atmosfera, litosfera, hidrosfera, biosfera, antoposfera, itd.)
prouava na povrini cijele Zemlje, pri emu se trae zakonitosti razmjetaja, nastanka,
razvoja i drugih obiljeja tih pojava (primjerice, pustinje, vjetrovi, raspored biljnih
zajednica, itd.).
Posebna ili regionalna geografija naziv je koji se rabi u veini zemalja u svijetu. Posljedica
spomenute podjele znanosti na prirodne i drutvene bio je dualizam u opoj geografiji, a
oituje se u podjeli ope na fiziku geografiju i antropogeografiju (socijalnu geografiju ili
human geography). Regionalna geografija koristi horizontano stajalite, gdje se prouavaju
4
B. drutvene snage
C. politika struktura
D. politiko djelovanje ili akcija
U suvremenim je kretanjima unutar politike geografije teite prouavanja pomaknuto s
drave i njezinh oblika, granica i ivotnog prostora na nadnacionalne velike politike cjeline,
kao i na manje politike zajednice.
Glavna zadaa politike geografije u dananje vrijeme moe se svesti na prouavanje triju
velikih podruja:
A. obuhvaanje i prikazivanje elemenata politikog sustava u prostoru
B. analizu i utvrivanje politike strukture i procesa kroz prostor i za prostor povezane
resurse
C. istraivanje prostornog djelovanja politikog sustava.
RAZVOJ POLITIKE GEOGRAFIJE
Rane radove o odreenim pitanjima koja bi mogli danas svrstati u podruje politike
goegrafije, moemo pronai ve u antikoj Grkoj, iako se to podruje odvojilo od
geografije tek krajem 19. stoljea. Da bi mogli istraivati suvremeni razvoj politike
geografije, potrebno je raslaniti dosadanje doprinose na tome podruju. Spoznaje koje su
nastale do dananjih dana na podruju politike geografije uvjetno moemo podijeliti u tri
faze:
1. Prouavanje odnosa u okolini,
2. prouavanje nacionalne moi,
3. pruavanje politikih regija.
Pri analizi kroz ova tri razdoblja je vano napomenuti dvije metodike upute:
1. Sva politiko-geografska uenja moemo vezivati uz intelektualni i tehniki razvoj.
Primjerice, Aristotel je promiljao u terminima grada-drave, Ritter o Europi, Mackinder
o cijelom svijetu (odnos kopna i mora), Seversky o zranoj premoi (to je bilo mogue
tek nakon brzog razvoja tehnikih preduvjeta za zrani promet),
2. Razvojem novih uenja nije automatski dolazilo i do odbacivanja starih, tako da su
mnoga od njih jo uvijek danas aktualna, odnosno podloga su za suvremena
promatranja i analizu raznih pitanja iz podruja politike geografije.
Prouavanje odnosa u okolini
Razlike koje postoje meu ljudima i meu podrujima u svijetu uvijek su bile predmet
prouavanja. Nije se samo nastojalo opisati te razlike, ve su ih pokuavali i interpretirati,
odnosno, objasniti zato su nastale te zato i dalje postoje. U svojim interpretacijama
usmjerili su se prema istraivanju korelacije izmeu kulturnih razlika s jedne strane i razlika
u fizikim fenomenima, kao to su klima, tlo, oblik reljefa, i drugo. Iako su se rani pisci na
tom podruju usmjerili prema prouavanju pojedinaca i grupa, isti se model primjenjivao i
kasnije kad su na povijesnu scenu stupile drave. Tada su poeli prouavati forme drave,
potencijalnu i stvarnu mo, vrste vladavine, itd. Kroz njihov metodoloki obrazac prouavani
su odnosi pojedinaca, kulturnih grupa i politikih fenomena s aspekta utjecaja prirodnih i
fizikih obiljeja okoline u kojoj se oni pojavljuju. U okviru takvog sustava ovjek je imao
maalo slobode izbora. Njegova jedina nada je bila razumjeti zakonitosti prirode i nauiti
kako iskoristiti te zakonitosti za svoj boljitak.
Jedan od prvih u antikoj Grkoj koji je govorio o utjecaju prirode i klimatskih uvjeta na
razvoj ovjeka bio je Hipokrat (460.-376. p.n.e.). On je tvrdio da:
1. ljudi koji ive u toploj i vlanoj klimi su visoki, naoiti, ali istovremeno pomalo lijeni i
kukavice.
2. ljudi iz stalno hladne klime su ogromni, ali letargini, indolentni i ne osobito produktivni
3. ljudi koji ive u podrujima s promjenjivom klimom tijekom godine (Grci) su vitki,
snani, puni duha i inteligentni.
Analizom razliitih uenja koja spadaju u ovu prvu fazu razvoja politike geografije lako je
uoiti da su svi pristupi etnocentrini, odnosno u sredite prouavanja stavljaju svoju naciju
ili skupinu i njezine potrebe. Znakovito je da svaki znanstvenik svojoj naciji pridaje najbolje
osobine.
To najboje moemo vidjeti iz sljedeeg citata: Aristotel (knjiga Politika, knjiga VII, poglavlje
7.)
O mnotvu graana u dravi, koja mu granica treba biti, ve smo govorili, a kakva pak
treba biti njihova narav, govorit emo sada. To se moe lako uvidjeti pogleda li tkogod
najslavnije grke drave i cijelu nastanjenu zemlju, kako je razdijeljena meu narodima. jer
narodi u hladnim mjestima i u Europi puni su sranosti, ali su oskudni u razumijeu i
umijeu, te stoga zadravaju vie slobodu, ali su neprikladni za dravno zajednitvo i nisu
uzmoni vladati svojim susjedima. Doim narodi u Aziji posjeduju razumijee i duu sklonu
umijeima, ali nemaju sranosti, te stoga ive potinjeni i u ropstvu. A rod Grka, kako je na
sredini izmeu tih mjesta, tako sudjeluje u obojim svojstvima, jer posjeduje i sranost i
razumijee. Zbog toga ustrajava na slobodi, te ima najbolji dravni poredak, i mogao bi
zavladati svima, da se okupi u jednu dravu. A ista se razlika nalazi i meu samim grkim
narodima, jer neki od njih imaju jednostranu narav, a drugi skladno smijeana oba dotina
svojstva. Bjelodano je kako i razumijea i sranosti treba imati narav u onih koje e
zakonodavac lako privesti do kreposti.1
Aristotel je ivio u gradu i smatrao je da bi grad-drava trebala biti zatiena brdima za
sluaj mogueg napada na nju, odnosno smjetena na moru radi trgovine. U takvim
uvjetima ona se moe razvijati i osvajati nove teritorije.
Drugi pisci iz tog razdoblja takoer su promiljali o odnosima ovjeka i prirode. Lucretius
(99.-55. p.n.e.) je pisao da je neprijateljstvo priroeno ljudskoj prirodi i da ljudi uvijek
nastoje iskoristiti slabosti drugih ljudi. Strabon (63. p.n.e.-24. n.e.) u svojem radu
Geografija pie da velike politike jedinice moraju imati jako i razvijeno sredite (ivio je u
Rimu i oito mislio na Rimsko carstvo). S obzirom na lokaciju, klimu i resurse, prostor
dananje Italije se njemu inio najpodesnijim za tako neto.
Tijekom srednjeg vijeka filozofi su se uglavnom koncentrirali na prouavanje religijskih
pitanja i malo su panje posveivali geografskom promiljanju. S poetkom 16. stoljea
ponovno se javljaju prouavanja odnosa ovjeka i njegove okoline. Bodin (1530.-1596.) je
pisao kako na nacionalna obiljeja imaju utjecaj klima i topografija. Ljudi u hladnim
krajevima, ili oni koji ive u planinama, jesu jaki, disciplinirani i hrabri. Kao to nacionalna
obiljeja ovise o geografskim elementima, tako i obiljeja drava i oblika vlasti u njima.
Okolina u kojoj je nastala drava ima utjecaja i na pravnu strukturu i pravo koje nastaje
1
Aristotel, Politika, Globus i SNL, Zagreb, 1988., str. 229-230 (knjiga VII., poglavlje 7.)
unutar nekih dravnih granica. Sve to zajedno ini poetak sveobuhvatne teorije
determinizma u okviru koje fizika priroda utjee na temperament, talent i volju, kao i na
politiki sistem i politiku strukturu drava.
Montesquieu (1689.-1755.) pisao je u uincima klime, topografije i lokacije na ljude, pravo i
politiki sustav. Hladna klima pogoduje razvoju demokracije, dok topla klima pogoduje
despotizmu i robovlasnitvu. Nizine pogoduju razvoju velikih carstava, dok planine i brda
pogoduju razvoju osjeaja neovisnosti i slobode. Ljudi koji ive na otocima mogu
uinkovitije braniti svoju slobodu, nego oni na kopnu i imaju drugaiji odnos prema njoj.
Dakle, regionalne razlike utjeu na nacionalni karakter, prirodu drave i oblik vlasti.
Tijekom 19. stoljea dolo je do objedinjavanja spomenutih koncepata i njihove
sistematizacije. U poduju politike geografije Karl Ritter i Friedrich Ratzel napravili su
veliku sistematizaciju geografije i politike geografije. Ritter je bio profesor geografije na
Sveuilitu u Berlinu. On je razvio tezu da ljudska kultura je organiki entitet unutar prirode
i da se moe raati, razvijati se, sazrijevati i mrijeti. ovjek i njegove institucije dio su
svemirskog jedinstva svijeta: Jedinstvo zemlje, jedinstvo kontinenata, i njihova izgradnja u
perfektnoj simetriji i zajednika adaptacija dijelova, je temeljna misao geografske znanosti.
Ritter je istraivao odnose izmeu kulture i uvjeta u okolini. On je smatrao da su kontinenti
temeljni prostor ivota naroda. Europa, limitirana u veliini i ograniena na umjerenu
klimu, ali najsloenija u svojim podjelama bila je posebno spremna za primanje stranih
rasa i za razvoj svoje energije i napretka svoje kulture. 2
Prouavanje nacionalne moi
Drugi pristup govori o tome da se nacionalna i meunarodna mo temelji na geografiji.
Glavni zastupnik takvog miljenja je Friedrich Ratzel, koji je bio profesor geografije na
Sveuilitu u Leipzigu. U svojim radovima, Ratzel je posebnu panju posveivao rastu
drava. On je smatrao da je drava ivi organizam koji je usmjeren prema irenju, odnosno
borbi za prostor, living room ili Lebensraum. Mlada drava nastala u odgovarajuoj
fizikoj okolini, moe proiriti svoje granice i postati monom politikom jedinicom. Ratzel je
postavio sedam uvjeta za ekspanziju drava:
1. Prostor drave raste s rastom kulture
2. rast drave slijedi druge aspekte razvoja, kao to su trgovina, ideje, misionarske
aktovnosti
3. drave rastu kroz stapanje i apsorpciju manjih jedinica
4. granice su periferni element drave i odraavaju rast, mo i promjene u dravi
5. U procesu rasta drave nastoje u svoj teritorij ukljuiti politiki i gospodarski vrijedna
podruja, kao to su obale mora, doline rijeka, ravnice i one regije koje su bogate
drugim resursima
6. Prvi poticaj za teritorijalno irenje primitivnih drava uvijek dolazi izvan njihovih granica,
od viih civilizacija
7. Opi trend prema stapanju potie sve veu ekspanziju.
Godine 1897. Ratzel je objavio knjigu Politische Geographie u kojoj je zapisao temelje
politike geografije i njezin razvoj do tada. On razvija tezu kako je teritorij drave najbolji
indikator politike moi, te da narodi trebaju razvijati koncepciju prostora, kao ideju o
2
Prescott, J.R.V., Political Geography, St. Martins Press, New York, 1992., str. 17.
10
za razliku, druga nastoji da politike pojave u daleko veoj mjeri objasni samo
geografskim faktorima. (Pavi, 1973: 32).
Sa politikom geografijom i geopolitikom usko je povezana i geostrategija. Do ovog pojma
dolazimo u sluaju ako inzistiramo na onim prostornim i geografskim faktorima koji mogu
biti odluni i u vojnim pitanjima. Pri tome valja istai da jedan od najvanijih i sredinjih
sadraja i politike geografije i geopolitike onaj koji se odnosi na globalnu strategiju
ujedno i predstavlja jedan od sadraja geostrategije, po emu je ova, praktiki ukljuena u
okvir politike geografije i geopolitike. Nadalje, kao geostrateke moemo definirati sve one
sadraje iz domene politike ili ekonomske geografije i geopolitike koji utjeu i na praktina
vojna pitanja. (Pavi, 1973: 32).
Otac geopolitike je Kjellen. Na njegovo uenje veliki utjecaj je imao Ratzel. Ratzelovo
uenje nastalo je na prijelazu u dvadeseto stoljee. Ono nuno nosi i peat svoga vremena.
To je vrijeme u kojemu je postalo razvidno da se europski poredak nastao nakon pobjede
nad Napoleonom sve tee i tee odrava. Sustav ravnotee koji je taj poredak drao u
funkciji polako se poeo naruavati raznim dogaajima na unutarnjem planu tadanjih
drava, ali i na vanjskom planu. To je vrijeme kada se osjea velika slabost Turskog carstva
i kada je postalo jasno kako e teko preivjeti. To je i vrijeme konane raspodjele
kolonija. Ratzelova metodologija bila je temeljena na aplikaciji njegovog iskustva iz
prirodnih znanosti na objanjavanje i razumijevanje ljudskog djelovanja. U radu Politika
geografija on je razvio svoje ideje o geografskim dimenzijama drave i ponaanju
drave. Njegovo polazite je bilo da je drava organizam (kao organizmi iz prirode) i njezino
se ponaanje moe objasniti s poznatim zakonitostima iz ponaanja ivih organizama iz
prirode. Drava je, prema Ratzelu, mnogo vie od zbira pojedinaca na nekom prostoru.
Drava je prostorno i civilizacijsko jedinstvo. Drava ne egzistira samo u nekakvom
prostoru, ve je ona neodvojivi dio toga prostora. S obzirom na to, dva glavna obiljeja
drava su prostor (Raum) i lokacija (Lage). Uspjeh drave ovisi izravno o interakciji te
dvije karakteristike.
Drava je, prema Ratzelu, organiki fenomen koji nuno tei irenju svoga teritorija, jer je
to jedini nain za osiguravanje njezinog razvoja. On je aplicirao teoriju evolucije na drave i
komparirao njezine oblike ponaanja s organikim fenomenima u prirodi. Uspjeh drave je
bio temeljen na njezinom teritoriju i njezinim mogunostima maksimalizacije prednosti toga
teritorija. Da bi drava bila uspjena ona mora osigurati odgovarajui prostor
(Lebensraum). Temeljni cilj drava je postizanje to vee moi. Drave trebaju teiti
prema tome da postanu velike sile (Grossmacht) ili najbolje svjetske sile (Weltmacht).
S obzirom na teritorijalnu ekspanziju moemo procjenjivati koja drava je uspjena, a koja
nije. Ratzel svoju teoriju nije promatrao analogno, ve je tvrdio kako su politiki fenomeni
sami po sebi istovremeno prirodni i organiki, obuhvaajui iste procese i subjekte, i tako
stvarajui zakonitosti koje vrijede jednako u ljudskom drutvu i u prirodi. Njegova
preporuka znanstvenicima je bila da se prvo treba traiti ope zakonitosti koje onda mogu
biti aplicirane za razumijevanje geopolitikih fenomena.
Kjellen je prihvatio uenje Ratzela. Na poetku svoga rada je smatrao kako Ratzelovo
uenje moe dati odgovore na pitanja koja su nastajala u to vrijeme u Europi. Jedno od
temeljnih pitanja bilo je kao mogu drave preivjeti u takvim uvjetima. On je u poetku
geopolitiku definirao kao znanost o dravi kao fenomenu u prostoru, odnosno kao teoriju
drave kao geografskog organizma ili fenomena u prostoru". Za njega je geopolitika bila
jedna od kategorija ireg spektra za analizu drave. On je jo govorio o Demopolitici
12
13
(The clash of civilizations-Huntington), nastupajua anarhija (The coming anarchyCaplan), kao nove vizije, novi obrasci za objanjavanje globalnog prostora.
GEOPOLITIKE SLIKE SVIJETA (ILI GLOBALNE GEOSTRATEGIJE)
Politika geografija i geopolitika nastale su i utemeljile se kao znanstvene discipline kroz
prouavanje drave, odnosno njezinog razvoja. Njihovo znanstveno utemeljenje dolo ja na
kraju 19. stoljea i to na prostoru Njemake, s tim da su se razvijale i u drugim
kontinentalnim silama (Francuska, Austro-Ugarska, Rusija). Sve ove sile svoje su
meusobne odnose temeljile na ravnotei snaga i svoju vanjsku politiku uglavnom su
usmjeravale jedna prema drugoj. U takvim uvjetima Ratzel i Kjellen promiljali su o
nastanku i ivotu drave, odnosno uvjetima u kojima ona moe uveavati svoju mo, jer je
to bio, po njima jedini put za preivljavanje drave u anarhinoj meunarodnoj okolini.
Svaka drava u takvim uvjetima mora voditi rauna o vlastitom opstanku. Ona je blie
ostvarenju tog cilja ako aktivno promilja svoje postojanje i razvoj, koji se nuno veu uz
prostor gdje se drava nalazi, njezin poloaj i lokaciju.
Na poetku 20. stoljea poseban zamah razvoju geopolitike i moderne geostrategije nije
doao iz tog prostora (prostor Njemake), jer su njihovi znanstvenici bili zarobljeni temama
vezanim uz dravu. Taj je poticaj dalo uenje Britanca Halforda Mackindera, koji je svoje
djelo napisao u uvjetima slabog razvoja geografije i geopolitike u svojoj zemlji. Ali, u Velikoj
Britaniji u drutvenim znanostima poelo se govoriti o svjetskim poslovima, svjetskim
procesima, o posebnostima odreenih prostora, itd. Dakle, potpuno razliita perspektiva
u promatranju procesa koji se dogaaju u ivotima drava i ljudi. To je posve razumljivo za
tadanju Veliku Britaniju, koja je, od svih svjetskih sila u to vrijeme, bila najvie ukljuena u
svjetske procese.
Valja naglasiti da su i prije Mackindera postojali autori koji su imali tzv. svjetski pristup,
to znai da su svijet promatrali u njegovu totalitetu. Primjerice, Hegel i Marx su se bavili
interpretacijom povijesnih dogaanja. Prostor su promatrali kljunim faktorom u razvoju
ovjeka. Europsko sredozemno podruje za njih je bilo jedino podruje stvarnog i potpunog
razvoja ovjeka. Za Marxa je istono i azijsko znailo niu razinu ljudskih dostignua. U
tom prostoru razvijala su se, po Marxu, primitivna i nerazvijena drutva. Zapadni prostor je
prostor koji je omoguio napredak ovjeka sukladno njegovoj dijalektinoj prirodi. Na
prostoru razvijenog kapitalizma dogaa se povijest, dok istoni i azijski narodi i
prostorne cjeline ive u prolosti. Upravo na tom prostoru nije mogui razvoj komunizma,
kako je tvrdio Marx. Svima je danas posve jasno da nije bio u pravu.
Ratzel je elio otkriti zakonitosti koje e objasniti naine stjecanja dravne moi, ali i
pripomoi njezinu lakem stjecanju. On je vjerovao da na prostoru srednje Europe treba
nastati velika i mona drava s germanskom dominacijom, a njezina mo bi proizlazila iz
prednosti prostora koji bi obuhvaala.
S druge strane Atlantika Mahan je razvijao potpuno drugaiju ideju. On je smatrao da je
more glavni imbenik za ostvarenje moi i bogatstva drave. Pored mora, o rastu,
bogatstvu i moi drave odluuju i drugi imbenici kao to su poloaj drave, prirodna
konfiguracija, resursi, nacionalni znaaj i vrsta vlade. Po njegovu miljenju je bila Britanija
jedina drava koja je imala sve imbenike moi dovoljno razvijene, da je bila sposobna
postii svjetsku mo. U svojim povijesnim analizama pomorske moi, on je stalno
14
naglaavao kako i SAD imaju sve prednsoti da postanu svjetska sila, samo da trebaju
poduzeti odreene korake u izgradnji jake mornarice. No, nije naiao na razumijevanje
unutar SAD-a, ali su se njegovi tekstovi naveliko itali na njemakom carskom dvoru.
Njegove zamisli postale su vrlo vane u oblikovanju njemake pomorske politike. Kaiser je
bio uvjeren kako se Njemaka mora usmjeriti na more ukoliko eli postati svjetskom silom.
Sir Halford Mackinder je udruio sva dotadanja stajalita i oblikovao tzv. cjelovitu
zamisao koja je imala svjetski pristup. Svoj rad je prvi puta predstavio 1904. godine u
lanku Kljune geografske toke povijesti, da bi kasnije svoje uenje razvio i objavio u
knjizi Demokratski ideali i realnost (Democratsic Ideals and Reality: A Study in the Politics
of Reconstruction, 1919. godine). Prvi lanak nastao je neposredno nakon Burskih ratova,
dok je knjiga nastala tijekom i krajem Prvog svjetskog rata. Svoj svjetski pristup
objanjavao je primjerenou takve analize vremenu, jer je svijet postao zatvorenim
politikim sustavom. On je smatrao da je poetkom 20. stoljea dolo vrijeme za cjelovito
promatranje svjetske povijesti i procesa koji se dogaaju u razliitim dijelovima svijeta, ali
su svi, na odreeni nain, povezani s ukupnim procesima u svijetu. To znai da moda i
nastaju neovisno o drugim dogaajima u svijetu, ali svojim nastankom i razvojem nuno
utjeu na svjetsku povijest. On je smatrao da se vie ne moe govoriti o povijesti Europe,
kao izoliranom prostoru i dogaajima. Europska povijest postala je svjetskom.
Sredinja teza u radu iz 1904. godine je bila da se svjetska povijest odvija kroz borbu
izmeu stanovnika kopnene mase i pomorskih ljudi. Tvrdio je da je najvanije sredite
kopnene mase u sreditu Euroazije. Iz tog prostora je veliko azijsko kladivo stalno udaralo
prema morskim rubovima te velike kopnene mase. Sredite Euroazije je veliko podruje,
koje je sastavljeno prije svega od stepa i visoravni, veinom ga okruuju velike planine, a
na sjeveru hladni pojas artikih krajeva. Tako je stvorene prirodna tvrava, koja je skoro u
potpunosti nedostupna pomorskim ljudima. Ne samo to, nego je na tom prostoru preivjelo
vrlo mali broj ljudi (uglavnom je to bilo nomadsko stanovnitvo). U tom prostoru bila su
stvorena velika carstva, jer je kroz taj prostor bilo relativno lako prodirati, s obzirom da na
njemu nije bilo stanovnitva koje bi se moglo organizirati u uinkovitu vojnu silu i tako se
suprotstaviti agresorima. Na junom i zapadnom rubu euroazijske kopnene mase nalazi se
pojas u kojemu su ivotni uvjeti bili mnogo povoljniji nego u sreditu i gdje su se razvijale
odreene civilizacije i gdje je naseljenost puna vea. Taj je prostor domovina pomorskih
ljudi sastavljen od etiri gusto naseljena podruja: Kine, Indije, Europe i Bliskog istoka.
Bliski istok je uvijek bio prostor preko kojega su ljudi iz kopnene tvrave prodirali na rubne
dijelove i na toplo more. Upravo se na tom prostoru razvijao stalni i jaki pritisak s istoka za
zapadne rubove velike sredinje kopnene mase. To je rezultiralo jaanjem pomorske
inicijative zapadnih rubova, koji odlaze u potragu za novim svjetovima. Istovremeno s
povlaenjem zapadnog ruba iz podruja dodira i sukoba na Bliskom istoku, slabe tenzije u
tom podruju, to otvara mogunost Rusiji za njezino irenje prema Sibiru i istoku. Od tada
pa do danas jedna organizirana sila zamijenila je u tom prostoru razjedinjene nomadske
narode, poela kontrolirati taj prostor i iz toga proizlazi njezina svjetska mo. Upravo je taj
prostor stoer svjetske povijesti (kljuna geografska toka) po Mackinderu. Zauzimanjem
toga prostora Rusija je ostvarila svjetsku mo.
Rubne drave svijeta su sastavljene iz dva koncentrina prstena. Unutarnji ili rubni je bio
podruje velikih civilizacija Europe, Bliskog istoka, Indije i Kine. Vanjski ili otoni prsten
ine: sjeverna i juna Amerika, Afrika i Australija. Iako je Velika Britanija dio Europe,
15
Mackinder ju je smjestio u vanjski prsten. Glavni problemi kraja 19. i poetka 20. stoljea
bili su na Bliskom i Dalekom istoku, a bili su posljedica nepovoljne ravnotee koja se
uspostavila izmeu kopnenenog i pomorskog dijela.
Mackinder je smatrao da je u Kolumbovo vrijeme morska sila bila monija i vanija od
kopnene. U postkolumbovom vremenu stvari su se promijenile i kopnene sile poinju imati
veu mo. Kopnena pokretljivost postaje mogua razvojem i izgradnjom eljeznica.
Sredinje kopnene sile na taj su nain dobile odreeni vjetar u lea za irenje prema
rubnim dijelovima. U tom irenju dolazilo je do sukoba s pomorskim silama. Za Mackindera
je Rusija imala idealnu geografsku poziciju za ostvarenje svjetske moi. Kao takva, ona je
predstavljala potencijalnu opasnost za pomorske sile. Mackinder naglaava tu opasnost i
predlae kako bi Velika Britanija, s ozbirom na svoju geografsku poziciju, ali i razvijenu
pomorsku mo, trebala predvoditi pomorske sile u sprjeavanju irenja Rusije prema
rubovima. U interesu pomorskih sila, Francuska je dobila posebnu ulogu, ulogu odvraanja
Njemake od pokuaja da i ona poinje provoditi politiku stoerne sile, to je ona mogla s
obzirom na svoj geografski smjetaj u sreditu Europe. Iz Mackinderova lanka proizlazi da
nastupa vrijeme kopnenih sila, te da pomorske sile trebaju uiniti sve kako bi to sprijeile.
Mackinderovo drugo djelo Demokratski ideali i realnost, koje je napisano 15 godina
kasnije, bilo je proeto duhom vremena u kojem je napisano. Naime, on je predlagao da
to prije treba pristupiti realizranju ratnih uspjeha, kako bi se to ranije uspostavio poredak
koji bi onemoguio ponovno ratovanje na prostoru Europe. On je tvrdio da to treba uiniti
to ranije, jer nove se drave oblikuju najlake dok su mlade. Kada postanu stare, tada su i
promjene u njima i oko njih vrlo neizvjesne.
Temeljna dihotomija izmeu kopnenih i pomorskih sila ostala je u sreditu njegova interesa.
No, uveo je neka nova promiljanja i neke geografske cjeline je imenovao drugaije. Azija i
Afrika su postale Svjetski otok. Unutarnji prsten postaje Svjetsko predgorje, i tim prostorom
jo od 16. stoljea vladaju europske sile. Stoer je preimenovao u Heartland kojega s
Europom povezuje velika nizina koja omoguava dobru komunikaciju s Europom. Sredinji
dio (Heartland) iri se na dva kraja: u gorskim predjelima srednje Azije (pomorskim silama
taj prostor nije zanimljiv) i prema istonoj Europi, Crnom moru i Baltikom moru (mnogo
zanimljivije podruje svjetskim silama). Mackinder je tvrdio da je istone Europe klju
Heartlanda. Iz toga je proizaao njegov poznati triptih:
16
Lige naroda (kasnije OUN). Anglo-ameriko pomorsko skrbnitvo bi bilo mono jamstvo za
sigurnost svjetskih pomorskih putova. Mackinder je takoer predlagao udruivanje drava u
saveze, jer je to jedan od naina pridobivanja moi koju pojedine drave nemaju.
Udruene, one postaju monije i znaajnije u meunarodnim odnosima. Istona Europa je
trebala postati podruje odreene federacije drava, kako bi se izbjegao utjecaj velikih sila
u tom podruju. To bi bila zapreka, tampon zona koja bi sprjeavala njemako i rusko
posezanje za tim prostorom. Ta zona bi takoer razdvojila dvije velike sile Njemaku i
Rusiju, to bi moglo dovesti do stabilnosti u tom prostoru, a time i u cijeloj Europi. Ukoliko
se to ne bi dogodilo, cijela Europa postala bi sluga svjetske geografije i prostor stalnih
trvenja i sukoba.
U svojem zadnjem lanku iz 1943. godine The Round World and the Winning of the
Peace, Foreign Affairs, Vol. 21, br. 4, Mackinder je donekle odstupio od svojeg svjetskog
pristupa koji je razvijao poetkom stoljea, pa sve do kraja tridesetih godina 20. stoljea.
Ovaj je lanak nastao u sasvim drugaijm okolnostima nego prijanji radovi. Njegov
svjetski pristup s poetka stoljea bio je pod utjecajem socijalnog darvinizma. On je sam
bio biolog po osnovnom obrazovanju, tako da je u poetku prirodne i drutvene pojave
promatrao sukladnima. U svojim radovima, posebice u tvrdnjama o dravi kao organskoj
cjelini, pribliio se i Ratzelu, mada nije nikad prihvatio traenje biolokih zakonitosti koje bi
vrijedile za pojanjavanje drutvenih pojava. esto je koristio bioloke izraze za
objanjavanje procesa, pojava i pojmova u drutvenim dogaanjima, ali to se moe
pripisati tadanjem popularnom koritenju tih izraza za objanjavanje pojava u drutvenim
znanostima, a ne njegovom osnovnom obrazovanju.
On je smatrao da je mogue djelovati na povijesna dogaanja. On je vjerovao da ovjek
moe prevladati determiniranost koja proizlazi iz geografskih imbenika. Primjerice, ukoliko
bi se stvari dogaale samo na temelju geografskih imbenika, tada bi Velika Britanija
postupno izgubila svoj svjetski primat. Stoga on predlae povezivanje s SAD-om, kao
jedinim nainom za zadravanjem statusa svjetske sile nasuprot rastue moi Njemake.
Mackinderov geopolitiki nazor je proizlazio iz analitikog i interpretativnog istraivanja
svjetske povijesti. Ta istraivanja kombinirao je s prostornim elementima, te je sintezom
svjetske povijesti i tih elemenata stvorio koherentnu i cjelovitu metodologiju za
objanjavanje odreenih procesa, ali i za njihovo anticipiranje (predvianje). Njegovo
uenje bilo je nuan nacrt za objanjavanje svijeta i interesa Velike Britanije u tom svijetu.
Bitno je naglasiti kako je on bio prilino zabrinut za sudbinu svoje domovine na kraju
kolumbovskog doba, jer je dobro procijenio kako nije uputno ivjeti na dostignutoj slavi,
ve da se treba prilagoavati promjenama i, ako je to mogue, djelovati na njih. Njegova
briga za sudbinu Velike Britanije vezuje se i uz njegovo javno djelovanje. Naime, on je
aktivno sudjelovao u politikom ivotu, a od 1910. do 1922. godine bio je zastupnik
Konzervativne stranke u parlamentu. Godine 1919. ga je lord Curzon, tadanji ministar
vanjskih poslova Velike Britanije imenovao veleposlanikom u junoj Rusiji, gdje ga je
zatekla Oktobarska revolucija. Kaos koji je nastao u vrijeme revolucije i dogaaji koji su
slijedili nakon nje, uvjerili su ga u ispravnost njegova miljenja o stvaranju federacije
drava u istonoj Europi, koje bi bile zapreka prodoru Rusije i revolucije na ostatak
europskog kontinenta.
On je isticao opasnost od Rusije za budunost Europe. Ovu opasnost on izvodi ne samo iz
njezine ogromne teritorijalne, demografske i gospodarske osnove, nego i iz njezine lokacije
na vratima europskog poluotoka. On je smatrao da e Rusija sigurno ugroavati istoni dio
18
toga poluotoka, posebice nakon pobjede komunistike ideologije. Rusiji ide u prilog i
otvorenost teritorija prema europskom poluotoku. Otuda i njegovi stavovi kako je potrebno
u istonoj Europi, upravo na ulazu u europski poluotok organizirati odreenu tampon zonu,
koja bi sprjeavala prodor Rusije na europski poluotok, ali istovremeno i zaustavila ulazak
Njemake u taj prostor, to bi izazivalo sigurno sukobe s Rusijom. U sluaju da Njemaka
izgubi u toj borbi, Rusiji bi bio otvoren put prema zapadu. Kako bi se izbjegla mogunost
njihovog otvorenog rivaliteta u tom prostoru, to je podruje trebalo neutralizirati od
istonih i zapadnih utjecaja i posizanja.
Osim povijesnog sukobljavanja Rusije i Njemake za taj prostor, postoji opasnost i njihovog
saveznitva, to predstavlja takoer veliku opasnost za zapadnu Europu (itaj: Veliku
Britaniju). Takvo saveznitvo treba sprijeiti, smatra Mackinder. Ono se i dogodilo 1938.
godine, ali to nije bilo stvarno saveznitvo, ve taktiki potez Hitlera u njegovim namjerama
osvajanja cijele Europe. Poslije Drugog svjetskog rata dogodilo se upravo ono to je
Mackinder cijenio posebno opasnim: jedna je sila ovladala najveim dijelom Heartlanda i
istonom Europom. Sovjetski je savez svojim utjecajem zaao duboko u srednju Europu i
uspjelo mu je podijeliti njemaki narod u dvije drave, kao i prisiliti seljenje prijestolnice iz
Berlina prema zapadu. Berlin je ostao prijestolnica Istone Njemake, ali je bio ovisan o
Moskvi. Pobjedom komunistike ideologije u Kini dolo je do formiranja ogromnog
saveznikog teritorijalnog bloka koji je ukljuivao dio europskog Rimlanda, itav Heartland i
dio azijskog primorskog Rimlanda. Taj su spoj gotovo svi geopolitiari zapada smatrali
glavnom opasnou po svjetski mir i faktorom naruavanja odnosa moi. Oni su smatrali da
su time konano ostvareni uvjeti za veliki iskorak Hertlanda prema ostvarenju maritimne
moi, ime se bitno naruava globalna ravnotea. Posebni interes predstavljala su za
Mackindera pitanja europske sigurnosti. On je smatrao da su glavni uzroci sukoba u Europi
u povijesnom suprotstavljanju germanskog i slavenskog etnikuma (posebnice njemakog i
ruskog). Iz toga je proizala i njegova teza o potrebi stvaranja tampon zone koja bi se
protezala od Baltika, preko Jadrana do Crnog mora.
Poznato je kako je uenje Mackindera imalo veliki utjecaj na kasnija geopolitika
promiljanja. Malo je poznato kako njegovo uenje nije imalo veeg utjecaja na politiku
Velike Britanije u vrijeme kad je nastalo. Njegova je namjera bila da njegovo uenje
postane korisno politiarima i donositeljima bitnih odluka za sudbinu Velike Britanije.
Ljudima na vlasti je njegovo uenje bilo nedovoljno znaajno, dok su ga ljeviari smatrali
imperijalistom. Njegovo uenje oblikovano je na kraju Prvog svjetskog rata kada su
europski politiari bili prilino zauzeti postratnim stanjem i ureivanjem novoga svjetskog
poretka. Veina njih nije imala vremena za razmiljanje o dugoronim implikacijama odluka
koje su donosili u Versaillesu. Ne treba zaboraviti i njihovo prilino oskudno geografsko
znanje.
Mackinder je bio prvi geograf koji je pokuao uspostaviti svjetski pristup i to tako da je
povezivao geografiju i povijest. Za suvremenike u Velikoj Britaniji njegovo je uenje bilo
prilino okantno i smatrali su ga nerealnim i pretjeranim. Za razliku od Velike Britanije i
Francuske, gdje njegovo djelo nije izazvalo posebnu pozornost, njegove su ideje posebno
popularizirane u njemakoj geopolitikoj koli izmeu dva svjetska rata.
DRUGI GLOBALNI PRISTUPI
Rad Halforda Mackindera utjecao je na njegove suvremenike u toj mjeri da su gotovo svi
geopolitiai poeli svijet promatrati kroz globalni pristup. Prvi meu njima je bio Leo Amery,
19
koji je vrlo brzo, nakon prvog Mackinderovog rada u kojem je primijenio globalni pristup
1904. godine, napravio kritiku toga rada.3 Amery je smatrao kako je Mackinder precijenio
znaaj stoera kao budueg sredita svjetske moi, te da takav pogled ne podupire ni
geografija niti povijest (na koje se inae Mackinder posebice oslanjao u svojim stavovima).
Kao alternativu Mackinderovu pogledu na povijest kao konfrontaciju dviju svjetskih sustava
(borba kopna i mora), on je predloio tri sustava: unutarnju stepu, rubni agrarni i
pomorski obalni sustav. Najmoniji meu njima u ekonomskom, demografskom i
teritorijalnom smislu je bio rubni agrarni sustav, koji je oduvijek bio prostor razvoja glavnih
civilizacija. Stepski i pomorski obalni sustav imaju manje fizike moi, ali je njihova
prednost u tome da se mogu lako izolirati u odnosu prema rubnom agrarnom sustavu. U
vremenima kada su civilizacije u rubnim dijelovima bile slabe, njima su vladale stepske ili
pomorske sile. Na taj su nain azijski nomadi, kakvi su bili Mongoli i Turci, uspostavili velike
imperije na Bliskom istoku i u istonoj Europi. S druge su strane, Vikinzi i Englezi, kao
pomorske sile, vrlo lako ovladavale velikim teritorijima i narodima. U 19. stoljeu se razvio
novi sustav, industrijski sustav, za kojega Amery smatra da e biti u budunosti
najznaajniji, te da e stvarati mo kakvu e teko ponititi povijesni ili geografski
determinizmi. On je tvrdio da e u budunosti biti najmonije one drave koje " imaju
najveu industrijsku osnovicu te mo izumiteljstva i znanosti. Predviao je takoer kako
e u budunosti zrana sila biti presudna u ostvarivanju nadzora i utjecaja na odreenom
teritoriju. Zranu je silu Mackinder gotovo u potpunosti zanemario. Amery je smatrao da su
drave obino dostizale premo nad drugima koritenjem dva sustava. Na temelju jednog je
bilo teko ostvariti bilo kakvu premo. Primjerice, Amery je smatrao kako je Velika Britanija
velika industrijska i pomorska sila. Mo Japana je takoer izvirala iz ta dva sustava. U
sreditu Ameryevog promiljanja bila je takoer sudbina Velike Britanije i zadravanje
njezine premoi u svijetu. On je predlagao saveznitvo velikih pomorskih i industrijskih sila
kako bi se uspostavila ravnotea u odnosu na stoer, u kojemu je, isto kao i Mackinder,
vidio najveu opasnost za svjetsku ravnoteu i mir. Stvarna mo, prema Ameryu, nalazila se
u razvoju industrije i znanosti, jer je to bio jedini nain prevladavanja odreenih
geografskih zapreka za ostvarivanje kontrole nad odreenim teritorijem.
Joseph Partch sa Sveuilita u Wroclawu svijet i sukobe u njemu promatrao je iz
perspektive podruja u kojemu je ivio. Za njega je najvea opasnost bila ovladavanje
velikih sila srednjom Europom (Velike Britanije i Rusije). Stoga je u svojoj knjizi Srednja
Europa upozoravao na opasnosti koje prijete tome prostoru i poslao jasnu poruku
Njemakoj o njezinoj ulozi u sprjeavanju takvog razvoja povijesti. Po njemu,
Mitteleuropa mora biti udruena, jer je to jedni nain za opstanak i pariranje velikim
silama.
Posve drugaiji pristup europskoj cjelini dao je Vidal de la Blanche, koji je svoje radove
objavljivao za vrijeme i poslije Prvog svjetskog rata. On je prihvatio dihotomiju koja svijet
promatra kroz dvije cjeline: kopnenu i pomorsku. Smatrao je kako je pomorska cjelina
vanija za svjetsku povijest i mo drave od kopnene. Pomorski ljudi uspostavljaju vrlo
jednostavno veze sa drugim teritorijima, komunikacija morem ima mnogo manje zapreka
od one kopnom, itd. Velika Britanija postala je svjetskom silom zahvaljujui pomorskoj
moi. Upravo na temelju pomorske moi i dostupnosti svih obalnih teritorija, pomorski se
3
Naslov njegova rada ukazivao je na raspravu s Mackinderovim tezama: Amery, L.S., Discussion
Following the Pesentation of the Geographical Pivot of History, Geographical Journal, br. 23, 1904.
20
ljudi mogu iriti prema unutranjosti i time iriti svoj utjecaj prema unutarnjim podrujima
(stepama ili stoeru).
Najcjelovitiji pogled na prepletenost geografije i povijesti nakon ili u vrijeme Macknidera
dao je britanski geograf James Fairgrieve.4 Njegov pristup identian je Mackinderovom, jer
svjetsku povijest promatra s prostornog stanovita od davnina do poetka dvadesetog
stoljea. Glavni znaaj u svjetskoj povijesti ima raspored kopnene mase a unutar nje
paralelogram staroga svijeta, koji je dijagonalno prerezan na dva dijela s pojasom niske ili
potopljene zemlje.
(SLIKA)
Taj pojas predstavlja najvanije sredite povijesti ovjeanstva odakle su kretale pomorske
sile u osvajanje obala paralelograma, te ih na taj nain ukljuivi u svjetski pomorski sustav
u kojemu vlada Europa. Prihvatio je Mackinderov pojam Heartlanda za kojeg je jo koristio i
naziv velika svjetska ravnica (great plain of the world), to je domovina pastirskih i
nomadskih naroda. Odredio je mjesta sukoba gdje se dodiruju pomorski i kopneni svijet.
(SLIKA)
Tome prostoru daje poseban znaaj, jer je smatrao da upravo na tim prostorima moe
nastati neka velika sila, koja bi istovremeno ugroavala stoer i primat pomorskih sila na
svjetskim morima. Tu je posebice naznaio kako je Njemaka jedna od takvih moguih
novih sila, koja ima istovremeno poloaj pomorske sile, ali i otvoreni prostor za ovladavanje
istonom Europom. Po njegovu miljenju, glavni razlog stalnih sukoba je ljudska tenja za
kontrolom energije. Kako energiju moemo dobiti iz fizike okoline, njezin prostorni
raspored izravno utjee na podruja sukobljavanja u ljudskoj povijesti. Na nekim se
prostorima sukobi stalno ponavljaju i obnavljaju. Kroz povijest su azijski nomadski narodi
ugroavali rubna agrarna podruja upravo iz razloga to su njihovi energetski izvori za
tadanji nain ivota bili nedostatni (hrana). Industrijska revolucija je i nastala kada se
poeo koristiti rasprostranjeni oblik energije ugljen, kojeg je trebalo samo iskopati i
iskoristiti. On je smatrao da je posjedovanje vlastitih izvora energije jedna od najvanijih
pretpostavki za izgradnju dravne moi. Fairgrieve je tvrdio da je sjeverni dio zemljine
kugle pojas selidbi i gibanja i da je taj prostor izravno vezan uz napredak ovjeka i
ostvarenje dravne moi. U tom prostoru nalaze se drave koje su najznaajnije za ljudsku
povijest. Za njega se povijest svijeta, vana za ukupni razvoj, dogaala gotovo iskljuivo
izmeu 30 i 60 stupnjeva sjeverne zemljine irine. Velika sredita civilizacije lee u Europi,
Indiji, dalekom istoku i u sjevernoj Americi. Ta podruja povezana su stalnim kretanjem i
stalnim kontaktima po kopnu i moru. Juno od Ekvatora takoer postoje slini uvjeti kao i u
tom sjevernom pojasu, ali je tamo premalo kopnene cjeline koja bi bila vana za svjetsku
povijest. More je za njega imalo presudnu ulogu u ostvarivanju moi. Zalagao se za
ostvarenje saveza Velike Britanije, Francuske, Italije, Portugala i Japana. Tim savezom
pomorske sile ostvarile bi potpunu kontrolu mora, primorskih krajeva i pojaseva, kao i
kontrolu nad irenjem stoera.
Poslije Prvog svjetskog rata Fairgreive je takoer zagovarao osnivanje svjetske organizacije,
koja bi, pod nadzorom zapadnih sila, uspostavila uinkoviti nadzor i svjetsku ravnoteu. U
svojim razmatranjima esto se vraao pitanjima energije, te je smatrao kako je budunost
svijeta u iskoritavanju suneve energije. S obzirom na to, isticao je vanost kontrole
tropskog pojasa.
4
Fairgrieve, J., Geography and World Power, University of London Press, London, 1915.
21
Zadnji vaniji politiki geograf toga doba bio je Vaughan Cornish, koji je svoje radove poeo
objavljivati neposredno nakon Prvog svjetskog rata. On je takoer pridavao veliki znaaj
sjevernom umjerenom pojasu i nalazitima ugljena u tome podruju. Posebnu prednost
imaju drave koje izlaze na sjeverni Atlantik. Smatrao je kako je prestalo doba pomorskih
sila i sve veu vanost dobivaju drave koje kontroliraju kopnenu masu. Po njemu Velika
Britanija polako prestaje biti velikom svjetskom silom. U svojoj knjizi Geografija imperijalne
obrane5 je tvrdio kako se stvari sve vie okreu protiv britanskog imperija. Njegov odgovor
na takvo stanje je bio razvoj konfederativnog imperija koji bi primio u partnerstvo sve
Britance u svijetu. S takvom mreom bogatstava i moi veliki britanski imperij bi se mogao
uinkovito suprotstaviti silama koje su poele djelovati protiv njega.
Umjesto zakljuka
1. Svjetski je pristup nastao u vrijeme spoznavanja ovjekove zajednice kao jedne cjeline.
Presudan utjecaj na takav zakljuak imala je Darwinova teorija evolucije, koja je,
zapravo izjednaila sve ljude bez obzira na boju koe i njihovo nasljee.
2. Zemaljsko jedinstvo se na poetku stoljea promatralo kao organsko jedinstvo, iz ega
su i proizale tvrdnje kako je ljudsko drutvo vrlo slino po svom funkcioniranju prirodi i
odnosima u njoj. Dravu su stoga promatrali kao ivo bie, koje se raa, raste, razvija,
umire i nestaje.
3. U prirodi se meu ivim organizmima vodi odreena bitka i samo najspremniji
preivljavaju. Tako i drave koje imaju vlastitu aktivnu viziju mogu preivjeti u
nepovoljnim meunarodnim uvjetima. Iz toga proizlazi da drave moraju voditi ratove
da bi preivjele. Ekspanzija je bila poeljna i jedini nain za ostvarenje jo vee moi.
4. Geopolitiari toga vremena uglavnom svoje uenje prezentiraju u obliku scenarija, s
nekoliko glavnih elemenata koji su ukazivali na poeljno djelovanje njihove drave,
odnosno drugih drava u tadanjem svjetskom sustavu, s ciljem ostvarivanja to vee
moi.
5. ovjek ima malo utjecaja na dogaaje koji nastaju na temelju odreenih geopolitikih
konanosti i njegova slobodna volja da ini neto prema svojemu scenariju, a koji nije u
skladu s opim zakonitostima moe mu samo nanijeti nesagledive tete. (Boji mlinovi
melju polako, ali vrlo sitno). Ljudi ive unutar nekih stalnih istina koje djeluju na njihovo
miljenje, to je presudno u njihovom djelovanju.
6. Na kraju Prvog svjetskog rata geopolitiari su doli do zakljuka kako je mogue svijet
urediti bez rata. Vrijeme stalnog mira i ravnotee moglo bi zaustaviti neke negativne
procese za razvoj ovjeanstva koji su se razvijali u uvjetima stalnog ili povremenog
ratovanja za teritorije. Rat je postao zapreka napretku. Ako je rat bio sredstvo za
ekspanziju kao osnovicu napretka prije industrijske ravolucije, sada je mir postao
presudnim za industrijski napredak.
7. Britanski geopolitiari bili su posebno zabrinuti za sudbinu Velike Britanije. Sve njihove
analize pokazivale su zabrinjavajue svjetske procese koji ugroavaju primat Velike
Britanije u svijetu, a posebice u pojedinim regijama.
8. Napredak se uvijek povezivao s morem i podnebljem u kojemu su se odreeni narodi
razvijali. Skoro svi geografi toga vremena su moru pridavali presudnu vanost. Opi
22
23
obiljeje. U drugoj polovici 19. stoljea, ideja Manifest Destiny dobila je sredstvo koje e
omoguiti daljnje teritorijalno irenje i irenje utjecaja kroz Mahanove ideje o pomorskoj
moi. Manifest Destiny ideja podsjea vrlo na njemaku ideju Lebensraum. No, meu
njima postoje i znaajne razlike: dok je geopolitika postala slubena dravna znanost i
vanjskopolitika orijentacija predratne Njemake, Manifest Destiny nije nikada u SAD-u
prihvaena kao slubena politika. Tek iza Drugog svjetskog rata SAD poinju voditi jednu
zaista svjetski orijentiranuu politiku. Dok se Manifest Destiny ideja odnosila samo na
ameriki kontinent i okolne otoke, u odnosu na Europu provodila se politika izolacionizma.
Sam izolacionizam takoer ima geopolitiki sadraj, jer se mogao razvijati samo u povoljnim
prostornim uvjetima, kakve su SAD svakako imale.
Povezanost drave i njenog teritorija izraena je u Njemakoj krilaticom Blut und Boden.
Uenje o prostoru sredinja je tema njemake geopolitike. Od svih geopolitikih hipoteza
najvanije su one koje raspored i znaenje odnosa snaga u svijetu dovode u vezu s
njihovim prostornim odnosima i poloajem. Meu njima se nalaze mnoge koje i danas
vrijede. Ove hipoteze moemo svrstati u etiri grupe:
1. Raspored kopna i mora
2. Obiljeja klime
3. Ekonomsko-deterministiki pristup
4. Razvoj tehnologije.
Njemaki geopolitiari shvaaju prostor na pet naina:
1. Raumgeopolitik istie znaenje teritorija koji zauzima neka drava kao ivi
organizam. Ovo dravno podruje treba shvatiti kao ivotni prostor (Lebensraum).
2. Prostor mora imati autarhine osobine
3. Prostor se dijeli na Pan-oblasti
4. Nuno je vladanje kopnenom masom
5. Drave se ire prema prirodnim granicama.
B. Autarhinost prostora
E. Prirodne granice
Prema tumaenju njemake geopolitike kole, granice drava samo su linije predaha neke
nacije na njezinom putu prema svjetskoj prevlasti. Drava se iri prema svojim prirodnim
granicama. Koje su njezine prirodne granice i kako znati kada treba prestati sa irenjem?
To je zapravo teko odrediti, jer drave koje kreu u ekspanziju bivaju vrlo teko
zaustavljive. U nekim interpretacijama, prirodne granice se odreuju prema stupnju i
intenzitetu otpora irenju. Sve dok lakoom svladava zapreke tijekom irenja, nije ostvarila
svoje prirodne granice.
26
28
30
31
granici prema Belgiji nije bila izgraena, zbog specifinih odnosa i reakcija od strane
Belgije. Upravo je u taj prostor Hitler koncentrirao svoje napade.
4. Francuska geopolitika kola samo je odraavala opu klimu statinosti koja je vladala u
meuratnoj Francuskoj. U tom pogledu je Njemaka bila mnogo dinaminija drava,
koja je imala jasne ciljeve i sredstva za njihovo ostvarivanje.
RAZVOJ GEOPOLITIKE MISLI U SAD-u IZMEU DVA SVJETSKA RATA
Kao i francuska geopolitika kola, tako se i amerika orijentirala u prvim godinama svoga
razvoja na prouavanje njemake geopolitike kole. To ne treba uditi, jer je bilo raireno
miljenje kako je upravo njemaka geopolitika kola predstavljala obrazac za djelovanje
vanjske politike. Potreba za razumijevanjem njemake geopolitike nije bila samo usmjerena
prema razjanjavanju vanjskopolitikih ciljeva Njemake, ve je u njoj bila sadrana elja za
spoznajom geopolitikih zakonitosti na temelju kojih se mogao stvoriti vlastiti geopolitiki
pogled na svijet i procese u njemu. Za razliku od Njemake, gdje je geopolitika nastala i
razvijala se u akademskim krugovima, da bi se proirila na politike krugove, u SAD-u se
poela razvijati u akademskim krugovima i irila se vie kroz javnost nego to se proirila
kroz politike krugove. Geopolitika je u SAD-u postala primjeren oblik za objanjvanje
meunarodnih odnosa.
Na kasni razvoj geopolitike i globalnog pogleda na svijet utjecao je i ameriki izolacionizam,
kojemu nije bila potrebna geopolitika metoda za objanjavanje dogaaja i procesa u
svijetu, jer se za njih u SAD-u nisu posebno interesirali. Pored toga, neki autori istiu kako
je i slabo poznavanje svjetske geografije u SAD-u bitno utjecalo na nedostatak globalnih
pogleda. Primjerice, po miljenju Archibalda Coolidgea prosjeni Amerikanac 1898. godine
nije mogao sa sigurnou tvrditi jesu li Filipini geografski pojam ili vrsta marmelade. Jedan
od glavnih amerikih geopolitiara Hans Weigert kazao je jednom prilikom kako
Amerikancima globalna geografija jednostavno nije bila u krvi.6
Meu glavne amerike geopolitiare moemo ubrojiti: Robert Strausz-Hupe, Derwent
Whittlesey, Andrew Gyorgy, Andreas Dorpalen, Hans Weigert, Nicholas Spykman,
Vilhjalmur Stefansson, Owen Lattimore, Dervent Whittlesey.
Na koji su nain ameriki geopolitiari pristupili prouavanju geopolitike:
1. Prevoenjem i prouavanjem njemake geopolitike
2. Upoznavanjem sa opim pojmovima svjetske geografije
3. Promjene u kartografskih metodama koje su imale za cilj izmjenu projekcija za izradu
karata.
Najvanija pretpostavka na kojoj se gradila amerika geopolitika bila je promjene u
kartografskim metodama. Oni su poli od toga kako Merkatorova projekcija zapravo
zastarjela, te da svijet prikazuje u iskrivljenom obliku. Prema njoj, ameriki se kontinent
nalazi na rubu svijeta, dok kartama dominira euroazijska i afrika kopnena masa. Smatrali
su da je takva projekcija izravno utjecala na razvoj Mackinderova globalnog pogleda, kao i
na sve njegove sljedbenike, u koje se mogu ubrojiti i predstavnici njemake geopolitike
kole.
(Slika na str. 171. A).
6
Weigert, H. W., Generals and Geographers: The Twilight of Geopolitics, Ayer, 1977.
32
rat na dvije fronte: kopnenoj i morskoj. Bez obzira na njihovu vojnu mo, takav rat
dugorono nisu mogle izdrati. Naime, ni jedna od saveznikih sila nije ratovala istodobno
na dva velika fronta. Velika Britanija je vodila operacije na kopnu i moru, ali one se nisu
provodile istodobno. SAD su bile vie orijentirane na rat na moru. Sovjetski Savez i Kina
vodile su gotovo iskljuivo kopnene operacije. Vrlo vaan imbenik u tome ratu je bilo i to
to su saveznike sile Velika Britanija, SAD, Sovjetski Savez i Kina imale pogodan geografski
poloaj, to im je omoguavalo obranu po dubini, odnosno obranu na moru. Njemake i
Japanske snage su se morale prilino rastegnuti da bi dostigle eljene ciljeve. A to su vie
odmicale od svoga centra, to su postajale ranjivije i slabije na protuudare.
Spykman se u svojoj knjizi pozabavio i svjetskim poretkom nakon saveznike pobjede.
Treba rei kako su se ameriki geopolitiari najvie razlikovali upravo na tom pitanju.
Njihove pristupe moemo uvjetno podijeliti na realistine i idealistine.
Idealistiko uenje je proizlazilo iz starije tradicije amerike politike geografije i zastupnici
su bili Bowman, Hartshorne, Whittlesey, Walsh, Lattimore, Weigert, itd. Oni su smatrali
kako politiku geografiju i geopolitiku treba prouavati iskljuivo kroz akademske metode
kako bi se izbjeglo ovinizam koji je znao dominirati geopolitikom. Njihovo uenje se
temeljilo na Willsonovih 14 toaka, pomou kojih je on nastojao urediti svijet nakon Prvog
svjetskog rata. Bili su uvjereni kako se amerika vanjska politika treba voditi naelima koji
vrijede u unutarnjem amerikom politikom poretku, te da se SAD trebaju u svijetu pojaviti
kao dobar susjed, a ne kao svjetski hegemon i svjetska sila. Jedini trajni odgovor na
svjetske probleme bila je suradnja.
Pogledi realista razlikovali su se u mnogoemu. Realisti (Renner, Baukema, Staley,
Spykman, itd.) su tvrdili da SAD moraju napustiti politiku izolacije, te da moraju zajedno sa
Velikom Britanijom ostvariti kontrolu svjetske pomorske povrine, kao bitni preduvjet za
ostvarenje svjetske moi. Jedino na taj nain SAD mogu ostvariti svoju sigurnost. Svjetsko
ureenje nije mogue organizirati na zajednikim idealima, jer takav pristup ne uzima u
obzir svjetsku realnost: drave su razliite; imaju razliite politike i drutvene sustave i
vrijednosti; drave su na razliitom stupnju politikog, gospodarskog i socijalnog razvoja;
itd. Iz tih razloga nemogue je napraviti ureenje koje bi odgovaralo svima i da bi svi bili
zadovoljni.
Spykman je bio izraziti predstavnik realistike kole. On je smatrao da SAD poslije pobjede
u ratu moraju imati na umu mogui razvoj dogaaja, koji e se temeljiti dobrim dijelom na
povijesti, ali i na odnosima u Drugom svjetskom ratu. Smatrao je da e narasti nove sile, te
da e one zapoeti borbu za prevlast na euroazijskoj kopnenoj masi. U zapadnom dijelu te
mase sukobit e se Francuska i Njemaka, dok e na Dalekom istoku doi do rasta Kine kao
velikog regionalnog hegemona. Stoga je smatrao da treba svakako pomagati u zapadnom
dijelu Francusku, koja je bila saveznica u ratu, dok su na Dalekom istoku ljutog neprijatelja
trebali postaviti u poziciju da postane brana kineskom utjecaju. Stoga je Japan zapravo
postao vrlo bitni ameriki saveznik na istoku. Dakle, Spykman se nije zalagao za unitenje
protivnikih drava, ve je smatrao da je potrebno kroz ravnoteu sile organizirati
meunarodni poredak tako da ni jedna sila ne moe biti matica koja bi okupljala druge sile,
odnosno da ne moe samostalno ili u grupi ugroziti interese drugih sila. Na stratekoj razini
sve su velike sile zapravo trebale suraivati. Takva ravnotea trebala je osigurati trajniji
mir. Kljuna podruja koja su SAD trebale kontrolirati su: Arktik, Atlantik i Tihi ocean. S
obzirom na to je predviao sukob izmeu Velike Britanije i SAD za kontrolu pomorskih
puteva. Glavna sila saveznica na kopnu trebao je biti Sovjetski Savez, jer su sve druge bile
34
Idealisti
suradnja
mir zajedno s drugim dravama
geografske imbenike mogue je
prevladati suradnjom i eljom za mirom
zajednika dobrobit
37
izmeu njih razviti skladna ravnotea bez sukoba na njihovim dodirima. Ova druga
geografska misao, kako ju je nazivao Mackinder, pomaknula je granice Heartlanda prema
zapadu, zahvatila je cijeli europski Rimland i dio sjevernog Atlantika i sva podruja koja su
gravitirala prema njemu. To znai da tim podrujem nije vie dominirala samo kopnena
masa, ve i morska povrina, iz ega je Mackinder izvodio zakljuak o ravnotei pomorskih i
kopnenih silnica. Dakle, nije vie dolazilo do sukoba tih silnica, kao u idejama iz 1904. i
1919. godine, ve su one stvarale ravnoteu, oko koje se stvarala ukupna svjetska
ravnotea. Upravo ravnotea u tome prostoru sprjeava sukobe izmeu spomenutih silnica,
ime se pridnosi ukupnom svjetskom miru. Mogui sukob se vie nije odvijao izmeu
pomorskih i kopnenih sila, ve izmeu novog Heartlanda i monsunskog podruja. No,
situacija je sada razliita, jer vie moguem sukobu izmeu dvaju prostora (recimo,
Heartlanda i Rimlanda) ne pogoduje povoljan teren i geografski dodir, ve upravo suprotno:
dva su nova prostora razdvojeni terenom, podrujem koje gotovo fiziki razdvaja, koje
nije zanimljivo kao podruje mogueg rivalstva ili potrebe za kontrolom, itd. Neki
Mackinderovi suvremenici i geopolitiari koji su kasnije razvijali svoje ideje, smatraju da je
Mackinder drugom geografskom misli gotovo u potpunosti revidirao ili ak negirao svoju
teoriju o Heartlandu, Rimlandu i vanjskom otonom prstenu.
Za razliku od Mackindera, Spykman se gotovo u potpunosti vratio analizi teorije Heartlanda
(The Geography of the Peace, 1944.). Analizirao ju je u detalje i ustvrdio kako je dvojbena
zamisao o tome kako e drava koja kontrolira Heartland vladati svijetom. Po njemu, ta je
teorija imala mnogo nedostataka, prije svega nemogunost odravanja strateke prednosti
u suvremenom svijetu. On je smatrao kako e strateku vanost sve vie dobivati unutarnji
prsten u koji je on svrstavao Europu (zapadno od baltiko-crnomorske prijelomnice),
Sredozemlje, Afriku, Bliski istok, indijski potkontinent, Indoneziju, jugoistonu Aziju, Kinu,
Japan, Australiju). Taj je prostor nazivao Rimlandom. Smatrao je da e to podruje
djelovati kao vrsti pojas oko Heartlanda, te da e svojim djelovanjem prema moru i prema
Heartlandu, zapravo sprjeavati, a ne izazivati sukobe. U sreditu Spykmanove teorije nalazi
se tvrdnja da je Mackinderova ideja o sukobu kopnenih i pomorskih silnica pogrena, a koja
je bila temeljena na rasporedu sila i podjeli svijeta u vrijeme kada je nastala. Situacija je
bila mnogo kompleksnija, smatrao je Spykman. U povijesti je bilo zapravo vie saveznitava
izmeu drava iz razliitih prostora, nego to su se povezivale drave u istom prostoru
(ukoliko euroazijsku kopnenu masu dijelimo na Heartland i Rimland). Iz toga je Spykman
zakljuio, parafrazirajui Mackindera da: Onaj tko vlada Rimlandom, vlada
Euroazijom; tko vlada Euroazijom, ima u rukama sudbinu svijeta.
Spykman je smatrao kao e Rimland u budunosti biti sve manje jedinstven, jer se odnosi u
meunarodnoj zajednici mijenjaju. Unutar samog Rimlanda stvaraju se novi centri moi,
koji e pridonijeti ukupnom rastu stratekog znaaja toga podruja. Spykman je zato tvrdio
da amerika vanjska politika treba djelovati tako da onemogui bilo koju veliku silu da
kontrolira Rimland. To je bio i glavni cilj amerikog sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu.
Sa dravama iz Rimlanda treba stvarati saveznitvo, a po mogunosti i s onima koje se
nalaze u Heartlandu.
I ostali geopolitiari toga razdoblja svoje su ideje oblikovali uglavnom na temelju
Mackinderovih gledanja. No, s vremenom je poelo prevladavati miljenje kako njegove
ideje imaju malu vrijednost u uvjetima nuklearne prijetnje i razvijene tehnologije.
Zagovornici ovog miljenja smatraju da su ideje Heartlanda imale svoju vrijednost do
pojave suvremene raketne i zrakoplovne tehnike. Nakon razvoja suvremenog naoruanja
40
kojim se mogao bilo koji dio svijeta gaati s velike udaljenosti, stare geopolitike ideje
ostale su bez vrijednosti. Stoga su zagovornici ove ideje smatrali kako je potrebno
oblikovati novi geopolitiki globalni pogled. Mackinder je smatrao kako nova tehnologija nije
smanjila vrijednost njegovih ideja, ve da su te ideje dobile jaku tehnoloku podrku za
svoje provoenje. To znai, da je svijet pomou suvremene tehnologije puno lake
kontrolirati, odnosno da oni koji nastoje kontrolirati Rimland i Heartland mijenjaju samo
sredstva, ali su im ciljevi stalni i isti. U tom kontekstu poele su se razvijati ideje o tome
kako je zrakoplovna i raketna premo osnovica budue vojne moi. Najvaniji zastupnik
toga pogleda bio je de Seversky, koji je u svojim prouavanjima koristio azimutnu
ekvidistantnu projekciju. On je smatrao da se SAD trebaju usmjeriti prema razvoju zrane
sile, jer su im izvori za razvoj pomorske i kopnene sile ogranieni, odnosno, Sovjetski Savez
je tu imao vee i pogodnije resurse.
De Seversky je podijelio svijet u dva velika kruga zrane sile, koji su imali sredite u
industrijskim sreditima SAD-a i Sovjetskog Saveza. Krug SAD-a je pokrivao veinu
zapadnog svijeta, dok je krug Sovjetskog Saveza dominirao kopnenom masom istone
Europe i Dalekog istoka. Krugovi se prostiru Sjevernom Amerikom i Sjevernom Euroazijom.
Ta podruja su podruja odluke, unutar kojih se nalaze industrijski potencijali jedne i
druge sile i u dometu su stratekih bombardera. Klju svjetske prevlasti nalazi se u tom
podruju. Za njega su SAD imale kljunu prednost zbog razvoja znanosti i rasporeda
njihovih saveznika u zapadnom svijetu.
Usprkos kritikama i dokazanim nedostacima, Mackinderove ideje o Heartlandu i danas se
nalaze i sreditu geopolitikih analiza, vjerojatno ekajui neto vre argumente za
njihovo konano osporavanje. Odranju te ideje u geopolitikim analizama pomogao je
presudno razvoj strategijskih odnosa poslije Drugog svjetskog rata. Te odnose obiljeavalo
je stalno rivalstvo velikih sila, to je zahtijevalo dovoljno jednostavni model za
objanjavanje i neizbjenost rivalstva. Mackinderov model pokazao se najpotpunijim u tom
kontekstu. Sovjetski Savez je na zapadu predstavljao opasnu dravu koja je kontrolirala
najvei dio euroazijske kopnene mase i koja je imala utjecaj na mnoge susjedne drave, iz
ega je proizlazila njegova svjetska mo. Na nekim geografskim prikazima crvene
opasnosti zajedno su crvenom bojom prikazivane Kina i Sovjetski Savez, to je, u
perceptivnom smislu, stvaralo geografiju straha. Nikada se u povijesti ni jedna svjetska sila
nije susrela s tako ogromnom opasnou, koja je ve zauzela ogromnu zemljinu povrinu.
Jo je Mackinder upozoravao 1919. godine na opasnosti nastanka jake sile u podruju
Heartlanda. Upravo se to dogodilo na samim poecima hladnog rata.
Odranju Mackinderove teorije pridonio je i njezin konfliktni karakter, koji se vrlo dobro
uklopio u suparnitvo hladnog rata. U tom suparnitvu prepoznavao se sukob izmeu:
NATO-a i Varavskog ugovora, kapitalizma i komunizma, Zapada i Istoka, slobode i
totalitarizma. u tom je kontekstu ideja Heartlanda postala intelektualna potpora hladnom
ratu. U veljai 1946. godine u svom govoru u Fultonu u Missouriju, Churchil je upotrijebio
izraz eljezna zavjesa (Iron Curtain), koji je oznaavao prostor pod kontrolom Sovjetskog
Saveza i koji je izdvojen iz utjecaja zapadnog demokratsko svijeta. U tom govoru jasno je
reeno kako predstoji nuan sukob izmeu Istoka i Zapada, te da se zapadni svijet mora
udruenim snagama suprotstaviti opasnosti sa istoka.
Rivalstvo izmeu istoka i zapada ubrzali su dogaaji u Grkoj. Britanija je izgubila mo koju
je imala prije i nije vie mogla utjecati na razvoj dogaaja. Stoga je nuno trebala pomo
SAD-a i inila je sve kako mi onemoguila izolacionizam koji je bio popularna strategija u
41
dominiraju i uvijek su dominirale velike sile. Regionalne organizacije mogle bi dati vie ansi
malim dravama za njihovo sudjelovanje u raspravama i odluivanju o njihovoj budunosti i
budunosti regije. Primjerice, u KESS-u su sve drave bila ravnopravne i odluivalo se
konsenzusom.
Saul Cohen je odbacio teze Spykmana i Kenana o nunosti sukoba izmeu komunistikog i
nekomunistikog svijeta. On je njihove ideje smatrao potpuno promaenima, jer su ve i
drugi autori dokazali kako se u povijesti dvadesetog stoljea dogodilo vie sukoba izmeu
drava unutar jednog pojasa (unutarnji ili Rimland), nego izmeu drava Heartlanda i
Rimlanda. Ali, vano je istai, kako je ideja o nunosti sukoba odgovarala u potpunosti
onima koji su nastojali zadrati steene strategijske pozicije u svijetu. Stvoren je strategijski
mit koji je izazvao ogromne vojne pripreme za budui sukob. Ukupna drutvena,
gospodarska, politika, kulturna energija naroda s obje strane eljezne zavjese
usmjeravana je u pripreme za budui sukob, koji su stratezi predstavljali neizbjenim. Meu
prvim potezima koje su poduzeli zapadni stratezi bilo je zauzimanje pozicija u Rimlandu,
odnosno sprjeavanje prodora u Rimland komunistike opasnosti.
Cohen je svijet, u skladu sa svojim regionalnim pristupom, podijelio na velike svjetske
regije, koje su po svom karakteru bile: geostrateke i geopolitike. U geostrateke regije
spadale su one koje su bile povezane pomorskom trgovinom i euroazijska kopnene masa.
Postojala je mogunost za razvoj i tree geostrateke regije u podruju Indijskog oceana,
za koju je smatrao da e se razvijati kao neovisna cjelina nakon raskida sa britanskim
Commonwealthom. Unutar velikih geostratekih regija postojale su manje geostrategijske
cjeline. U pomorski svijet, koji je bio povezan pomorskom trgovinom, ulazila su sljedea
podruja: Anglo-Amerika i Karibsko more, pomorska Europa i Magreb, juna Amerika, Afrika
juno od Sahare, jugoistona otona Azija i Oceanija. Unutar euroazijske geostrategijske
regije nalaze se dvije geopolitike regije: Heartland i istona Europa i istona Azija. Unutar
svake nalazi se jedna velika drava, ili nekoliko manjih.
Svaka geopolitika regija imala je svoje politike, gospodarske, socijalne i kulturne
znaajke, koje su predstavljale poveznicu. Svaka je imala unutarnju strukturu podijeljenu
na: ekumenu i zalee. Ekumena je onaj dio prostora gdje se nalazi veina stanovnitva i
gospodarskih potencijala, a u zaleu se nalaze sirovine. Izmeu geostrategijskih regija
nalazile su se opasne zone (shatterbelts) na Srednjem istoku i jugoistonoj Aziji. Obje
regije nisu uspjele u postkolonijalnom razdoblju stvoriti poveznice unutar regije, tako da su
na dogaaje u njima u znaajnoj mjeri utjecali imbenici izvan regije.
Promjene koje su se dogodile tijekom ezdesetih godina, na neki su nain redefinirale i
svjetsku politiku velikih sila. Jedan od najznaajnijih dogaaja bilo je svakako poetak
samostalnog djelovanja Kine u meunarodnim odnosima. Sada svijet nije bio vie podijeljen
izmeu dva velika bloka, ve se Kina izdvojila iz komunistikog bloka i poela provoditi
drugaiju vanjsku politiku. Dakako, ta politika nije bila znaajno razliita, ali je sam in
utjecao na promjene u meunarodnim odnosima, kao i na razvoj novih geopolitikih teorija,
koje nisu vie bile po karakteru bipolarne, ve multipolarne. Takva je situacija pogodovala
razvoju dviju ideja koje su imale utjecaja na globalnoj i regionalnoj razini. To su
nacionalizam i internacionalizam. Nacionalizam se uglavnom javljao u veim dravama, koje
su nastojale unutar formiranih blokova dostii to bolju i jau poziciju (Francuska, Kina). S
druge strane, nove drave (bive kolonije) razvijale su internacionalizam, jer im je kao
novim dravama u meunarodnoj zajednici bilo stalo do ukljuivanja u nju. Upravo su ti
procesi djelovali na slabljenje eurocentrizma.
43
44
zemljine kugle. Oni su smatrali da su ta sredita SAD, zapadna Europa, Rusija (Sovjetski
Savez), Kina i Japan. Iz tako rasprene moi mogue je uspostaviti stabilnu svjetsku
ravnoteu.
Idealisti su zagovarali uspostavu svjetskog reda, koji bi sprijeio nastajanje sukoba izmeu
odreenih naroda, drava, podruja. Izbijanje sukoba je mogue u uvjetima anarhinog
meunarodnog poretka u kojemu prebivaju narodi i drave. Da bi se prevladale dileme koje
proizlaze iz takvog poretka, potrebno je stvoriti takav red koji bi generirao mir, a ne ratove,
sukobe i nasilje.
Zastupnici kole sredita i periferije smatraju kako se svjetski poredak uvijek organizirao
prema odreenom sreditu, te kako su ljudsku civilizaciju obiljeili odnosi sredita (centra) i
periferije. Sredite modernoga svijeta nalazi se u sjevernoatlantskom podruju, a ostatak
svijeta je periferija. Iz takvog gledita nastali su i odnosi sjevera i juga.
Zanimljivo je spomenuti kako su se sve kole pojavljivale u razliitim razdobljima 20.
stoljea. Do poetka Prvog svjetskog rata dominirala je binarna kola, a izmeu dva
svjetska rata marginalne i pojasne. Nakon Drugog svjetskog rata dominirale su binarna i
pluralistika. Na kraju oba rata pojavljivala se idealistika kola koja je nastojala s tih
idealistikih pozicija urediti stvari u okolini.
Usprkos razlikama u globalnim pristupima, moemo izdovojiti tri zajednika obiljeja svih
pristupa:
1. Postoji mogunost sukoba izmeu odreenih geopolitikih cjelina. Ukoliko poinje rasti
mo jedne cjeline, vjerojatnom postaje reakcija druge ili drugih cjelina.
2. Binarni pogled skriva se u sadraju svih pristupa. Uvijek postoje dvije sile ili dvije grupe
sila koje imaju suprotstavljene interese.
3. U svim pristupima prisutan je hegemonski model centra i periferije koji se ostvaruje
putem regionalnih ili svjetskog poretka.
Ono to je bitno naglasiti kako su svi ovi modeli i znaajke nastali na temelju odreenih
procesa i dogaanja u svijetu, te kako se mijenjaju zajedno s njima. esto se neki od
modela pokae primjerenim za racionalno i realno objanjavanje odreenog vremenskog i
povijesnog razdoblja. U tom sluaju on postaje temeljno metodoloko sredstvo koje koriste
geografi, politiari i geopolitiari u svojim interpretacijama i analizama odreenog
povijesnog trenutka, odnosno u predvianjima buduih dogaaja.
MODERNA GEOPOLITIKA
Pojam geopolitike nastao je krajem 19. stoljea, ali je do danas ostao u estoj upotrebi u
politikom i strunom rijeniku. Suvremeni geopolitiari (Lefebvre, Agnew, Corbridge)
napravili su distinkciju izmeu prostorne prakse i predstavljanja prostora. Prostorna praksa
za njih je ono djelovanje koje se odnosi na materijalne i fizike tokove, interakcije i
djelovanje koje se dogaa u prostoru kao osnovni oblik gospodarske proizvodnje i
drutvenih odnosa. (Agnew and Corbridge 1995: 7). Prostorna praksa je svakodnevno
djelovanje u odreenom prostoru koja pomae konsolidaciji svjetskog gospodarstva.
Predstavljanje prostora ukljuuje sve koncepte, praksu i geografske kodove koji se koriste
za objanjavanje prostorne prakse. Prostorna praksa temelji se na materijalnim resursima,
46
dok je predstavljanje prostora vie naslonjeno na ideje i ideologije. Prostorna praksa je ono
djelovanje drave koje se odnosi na organizaciju prostora, njegovo iskoritavanje u cilju
blagostanja ili obrane i nacionalne sigurnosti. Predstavljanje prostora odnosi se na
odreene poglede, koji predstavljaju zaokruenu interpretaciju prostora. Suvremeni
gepolitiari su opisivali i intrpretirali-predstavljali prostor, a gospodarstvenici i vojnici su ga
koristili s ciljem razvoja gospodarstva, odnosno obrane drave.
Na temelju ove distinkcije, Agnew i Corbridge napravili su temeljno razlikovanje izmeu
geopolitikog poretka i geopolitikog diskursa. Geopolitiki poredak odnosi se na politiku
ekonomiju prostorne prakse, odnosno hijerarhijsku organizaciju prostora. Dakle onu koja se
stvarno i ostvarila u praksi. Geopolitiki diskurs odnosi se na geopolitiku zamisao
hijerarhijske organizacije prostora, koja u svom sreditu ima interpretaciju toga prostora, ali
koja se nuno ne mora u cjelosti ostvariti, odnosno koja u svojoj biti ne mora biti
ispravna/tona.
Agnew i Corbridge razlikuju tri geopolitika poretka poslije poraza Napoleona i Bekog
kongresa 1815. godine. To su: Britanski geopolitiki poredak (1815.-1875.), geopolitiki
poredak imperijalnih sukoba (1875.-1945.), geopolitiki poredak hladnog rata (19451990.)
Geopolitiki poredak
Predstavljanje prostora
Geopolitiki diskurs
Druga priroda
Industrijsko drutvo
Umjetna tehnosfera
Zemljopisne karte
Tehnoloka prostornost
Trea priroda
Informatiko drutvo
Informatiki cyberspace
Televizija i raunalo
Cyberspace
48
POST-HLADNORATOVSKO
RAZDOBLJE
Predvidivost
Nepredvidivost
irenje komunizma
Neuspjeni
razvoj
demokracije
i
trinog gospodarstva
SAD dominantne meu zapadnim SAD prva svjetska vojna i gospodarska
silama
sila
vrsta saveznitva
Ad hoc koalicije
Pojedinane prijetnje
Razliitost prijetnji
Strateko koritenje oruja
Teroristiko koritenje oruja
Europa u sreditu globalnog sukoba
Regije u sreditu sukoba
Visoki rizik svjetskog rata
Mali rizik za svjetski rat
Sovjetska vojna prijetnja
Regionalni agresori
U stvaranju pretpostavki za promjene u sigurnosnoj politici polo se od procjene da novim
sigurnosnim okruenjem dominiraju, u najirem smislu, etiri izazova:
- izazovi koji proizlaze iz postojanja nuklearnog oruja i drugih oruja za masovno
unitavanje, ukljuujui i opasnosti od proliferacije nuklearnih, biolokih i kemijskih oruja i
sustava za njihovu upotrebu;
- opasnosti koje proizlaze iz pokuaja regionalnih sila da sporna pitanja u regiji rjeavaju
silom i orujem, to moe izazvati brojne regionalne sukobe, unutarnje sukobe, etnike i
druge sukobe, terorizam i druge aktivnosti u kojima se primjenjuje nasilje;
- izazovi koji proizlaze iz razvoja demokracije i trine ekonomije na prostoru srednje i
istone Europe, posebno u Rusiji, jer usporavanje i zaustavljanje tih reformi moe postati
ozbiljnom prijetnjom europskoj i svjetskoj sigurnosti, ime se otvaraju novi izazovi za
sigurnost SAD-a;
- ekonomske opasnosti za nacionalnu sigurnost ako SAD na unutarnjem planu ne uspiju
odravati gospodarski rast i stabilnost.
Uzimanje u obzir ovih izazova prvi je korak i kritina toka u oblikovanju nove amerike
strategije nacionalne sigurnosti, a i u buduem razvoju i upotrebi amerikih oruanih snaga.
49
Gearoid O Tuathail, The Journal of Strategic Studies, Vol. 22, June/September 1999, No. 2/3, pp.
107-124
50
51
Objekt
istraivanja
geopolitiko miljenje
i geopolitika
tradicija
Praktina
geopolitika
svakodnevna praksa
u upravljanju
dravom
Popularna
geopolitika
popularna kultura,
masovni mediji,
geografsko
razumijevanje
Strukturalna
geopolitika
suvremeni
geopolitiki uvjeti
Problematika
Intelektualci,
institucije i njihov
politiki i kulturni
kontekst
praktino
geopolitiko
promiljanje i
konceptualizacija
vanjske politike
nacionalni identitet i
konstrukcija imagea
naroda i prostora
globalni procesi,
tendencije i
suprotnosti
Istraivaki
primjer
Halford Mackinder,
njegove geopolitike
teorije i imperijalni
kontekst
Balkanizacija i
njezin utjecaj na
vanjsku politiku SADa prema, primjerice,
Bosni i Hercegovini
uloga masovnih
medija u projiciranju
slike iz Bosne u
zapadne drave i
njihovo javno
mnijenje
kako globalizacija,
informatizacija i
drugi uvjeti imaju
utjecaja na
transformaciju
geopolitike prakse.
53
Drugi proces koji je obiljeio kraj dvadesetog stoljea je ubrzana informatizacija proizvodnje
i poslovanja. U tim uvjetima pojmovi ovdje-tamo, mi-oni, nae-njihovo, domae-strano , itd.
postaju povijesni i kulturni anakronizmi. Telemetrijsko predstavljanje prostora postaje
vanije od same teritorijalnosti odreenog prostora. Geopolitika je ula u postmodernu.
Trei proces koji se pojavljuje u suvremenom svijetu jesu opasnosti i prijetnje koje
proizlaze iz suvremene znanstveno-tehnike civilizacije. ovjek je danas u stanju u
potpunosti unititi ivot na zemlji, s obzirom da posjeduje stavinu koliinu razorne moi
atomskoga oruja. Pored toga, zanemaruju se opasnosti koje proizlaze iz ugroavanja
okolia. Suvremena informatizacija drutva donijela je mnogo dobrih stvari, ali je i otvorila
mogunosti za nove vrste ugroavanja normalnog ivota u suvremenim uvjetima. Sve te
nove opasnosti u velikoj mjeri se teko otkrivaju, jer su manje vidljive od prijanjih, koje su
bile veinom vojne i usmjerene prema geografskom prostoru. Sve te suvremene opasnosti
nisu rezultat nekakvih racionalnih kalkulacija, ve su izvan nacija i pojedinaca, a mogu imati
katastrofalne posljedice za ivot na zemlji. Industrijsko drutvo je rtva svoga vlastitoga
razvoja. To novo drutvo je drutvo globalnih i opih opasnosti.
Globalizacija, informatizacija i irenje novih opasnosti transformirali su prostornost i
teritorijalnost geopolitike na kraju dvadesetog stoljea. Na temelju ove spoznaje neki autori
su smatrali da je doao kraj geopolitici, to je zapravo bio zakljuak temeljen na klasinim
geopolitikim figurama. Danas je nacionalna sigurnost sve vie pod utjecajem globalizacije,
informatizacije i novih opasnosti. Ukoliko se ne promatra na ovaj proireni nain, tada se
moe temeljiti na krivoj percepciji svijeta i procesa, iz ega proizlazi djelovanje koje moe
biti prijetnja i samom drutvu u ime kojeg se organizira.
Danas kritika geopolitika razvija tri znaajna argumenta o suvremenim geopolitikim
uvjetima.
Prvi argument je taj da je problematika nacionalne sigurnosti u suvremenom svijetu
danas globalna po sadraju. Iako su regionalne prijetnje i dalje prisutne u pitanjima
sigurnosti, sve veu vanost dobivaju novi sigurnosni izazovi kao to su terorizam,
organizirani kriminal, proliferacija oruja za masovno unitavanje, itd. Veina strunjaka
unutar zapadne sigurnosne zajednice priznaju nove opasnosti i postupno ih ugrauju u
suvremene strateke koncepte. Pored toga, nastoje se u meunarodnoj zajednici ujednaiti
mehanizmi koji e se boriti protiv spomenutih novih opasnosti kroz diplomaciju,
meunarodnu pomo, vojnu i sigurnosnu suradnju, kontrolu naoruanja, itd. Dvije svjetske
tendencije mogu umanjiti uspjeh ovih pokuaja prema zajednikom djelovanju. Prva se
odnosi na neoizolacionistike tendencije u nekim zapadnim dravama, prije svega SAD-u.
Druga je nespremnost zapadnih drava da sagledaju neka svoja djelovanja koja potiu
suvremene prijetnje, umjesto da ih sprjeavaju.
Drugi argument odnosi se na institucije zapada koje doivljavaju krizu pobjede (victory
crisis). Ona se sastoji u tome da institucije i mehanizmi koji stoje na raspolaganju zapadnoj
zajednici doivljavaju neuspjehe u odreenim pitanjima, jer su nepodobni i neprimjereni
novim izazovima. Institucije koje danas prolaze kroz krizu pobjede su slobodno trite,
drava blagostanja, viestranaka demokracija, nacionalni suverenitet i birokracija
nacionalne sigurnosti. Institucije industrijskog drutva ne mogu u punoj mjeri odgovoriti na
opasnosti koje prijete u suvremenom svijetu. U podruju nacionalne sigurnosti posebno se
oituje kriza pobjede, jer institucije na tom podruju moraju napraviti veliki pomak kako
bi zadovoljile nove uvjete. Suvremeni svijet obiljeen je danas mnogim bumerang efektima
55
koji se ogledaju u djelovanju institucija koje bi morale voditi brigu o nacionalnoj sigurnosti,
a zapravo ugroavaju istu.
Trei se argument odnosi suvremene geopolitike uvjete i opasnosti koje proizlaze iz njih.
Jedan od procesa koji se pojavljuje u svijetu je antimodernizam kao izraz koji je nastao na
temelju opasnosti koje je modernitet unio u ljudsku zajednicu. Njegovo je obiljeje
pojednostavljivanje i koritenje klasinih geopolitikih figura. To se posebice odnosi na
establishment nacionalne sigurnosti unutar kojeg se inzistira na odreenom parcijalnom
koritenju klasinih geopolitikih figura za konceptualizaciju vanjskopolitikog ali i
unutarnjepolitikog djelovanja. Koristi se hladnoratovska retorika i racionalnost. Oni
pokuavaju reducirati globalne prijetnje na ili-ili logiku i predstaviti prijetnje kao
neprijatelje, crtajui granice protiv tih neprijatelja, i tada upotrebljavajui racionalne
instrumente za rjeavanje problema. Tako je primjerice i nastao pojam rogue states
(nestane, opasne drave). One su oznaene kao izvorite odreenih opasnosti, pa se i
prema njima djelovalo primjerenim instrumentima (Libija, Irak, Srbija, Afganistan, itd.).
DRAVA, NACIJA I NACIONALNA DRAVA
Suvremena politika geografija najvie svoje istraivake pozornosti posveuje dravama.
Pojam drava moe se pronai u filozofskim, politikim, geografskim i drugim raspravama
ve vie od dvije tisue godina. Danas je ona jo uvijek u sreditu pozornosti, bez obzira to
se pojavljuju neki imbenici koji umanjuju vanost drave u suvremenim odnosima. U
posljednjih dvije tisue godina drava je postala dominantni oblik politikog organiziranja u
svijetu i ini se da e to ostati jo jedno vrijeme. U raspravama o dravi dolazi do odreenih
nerazumijevanja pojmova, pa se tako esto poistovjeuju pojmovi drava, nacija,
nacionalna drava.
Drava
Drava je mjesto. To mjesto mora, da bi se zvalo dravom, posjedovati sljedea obiljeja:
1. Dravni teritorij. Drava mora zaposjedati odreenu zemljinu povrinu, ije se
prostiranje obiljeava granicama.
2. Stalno stanovnitvo. Drava je ljudska institucija kreirana od ljudi i s ciljem da
zadovolji njihove odreene potrebe.
3. Vlast. Ljudi koji ive na odreenom teritoriju koji je obiljeen granicama moraju imati
odreeni oblik administrativnog sistema koji e zadovoljavati funkcije te zajednice. Bez
administrativne organizacije ne moe ni biti drave.
4. Organizirano gospodarstvo. Svako drutvo ima odreeni oblik organiziranog
gospodarstva. Drave jo uvijek imaju velikog utjecaja na gospodarsku dinamiku i
tokove, iako se upravo na tome polju najvie osjeaju utjecaji globalizacije.
5. Prometni sustav. Da bi drava normalno funkcionirala u svojim drutvenim, politikim,
gospodarskim i drugim aspektima, mora imati organizirani sistem koji e omoguavati
transport ljudi, dobara, ideja s jednog kraja drave na drugi, odnosno iz drugih drava.
Spomenuta obiljeja drave geografska su po svojoj prirodi i politiki geografi su se u
svojim istraivanjima uglavnom bavili njima. Pored geografskih kriterija postoje i politiki
kriteriji koji odreuju je li neka jedinica drava ili ne. To su:
56
europeizacije svijeta, dok su se druge odrale sve do kraja 19. i poetka 20. stoljea
(Aanti u zapadnoj Africi).
Nastanku prvih veih organizacija na odreenom teritoriju koje moemo nazvati dravama
pogodovali su u velikoj mjeri povoljni geografski imbenici, kao to su klima, reljef, obiljeja
tla, rijeni tokovi, prometna povezanost, itd. Stare civilizacije i njihove drave razvijale su se
u dolinama velikih rijeka: Nila, Eufrata, Tigrisa, Ind (dananji Pakistan), itd.
(Slika 3)
U Europi su razvijene dvije drave koje i danas imaju veliki utjecaj na suvremene dravne
organizacije. To su Stara Grka i Rimsko carstvo. Stara Grka je razvijala princip gradova
drava, dok je Rimsko carstvo razvilo prinicip velike teritorijalne jedinice, koja je imala jaki
centar u Rimu. Nakon raspada Rimskog carstva dogodilo se to da je dolo do velike
rascjepkanosti europskog prostora u kojem su dominirale male teritorijalne cjeline koje su
organizarale apsolutnu vlast na svome teritoriju.
Mnogi autori postanak drave veu uz Westphalski mir 1648. godine kad se novi
sustav drava poeo temeljiti na pravu drava da samostalno odluuju o vlastitoj sudbini.
No, da bi razumjeli dogaaje koji su se dogodili sredinom 17. stoljea, moramo se vratiti
stotinu godina unatrag. Najvanija institucija toga razdoblja bila je Crkva. Ona se nalazila u
nekoj vrsti transformacije u skladu s drutvenim promjenama. No, ta je transformacija ila
prilino sporo. Pojavom Martina Luthera u Njemakoj reforma je ubrzana, jer je njegovo
uenje trailo temeljitu reviziju crkvenog ureenja. Svoje ideje izloio je u uvenim
reformatorskim spisima: Kranskom plemstvu njemake narodnosti; O babilonskom
suanjstvu; O slobodi kranina, itd. U spisu upuenom plemstvu on je zatraio od kralja i
knezova da reformu Crkve uzmu u vlastite ruke. Proglasio je duhovnu vlast Pape i biskupa
nevaeom, jer se nije mogla opravdati Novim zavjetom. Njegovu otru kritiku doivjeli su i
tradicionalni vjerski obiaji i ustanove (preporuio je da se odbace, osobito samostani,
hodoaa i dr.). Iako je popularnost njega i njegovih ideja rasla, ipak se morao podvrgnuti
raspravi u njemakom Reichstagu. Od Martina Luthera je zahtijevano da se odrekne svoga
uenja, a poto to nije uinio, njemaki Reichstag je donio odluku o progonstvu. Vrlo je
vana injenica da je o Lutheru odluivao car i njemaki stalei na raspravi u Reichstagu, a
ne Papa svojoj direktnom odlukom. U godinama nakon toga dogaaja u Njemakoj je dolo
do irenja Lutherova uenja i do pokuaja reforme monarhistike drave. Car Karlo V.
pokuao je reformirati Njemaku na principima katolike crkve, ali mu je to samo
djelomino uspjelo. Nakon viegodinjih vjerskih ratova u Njemakoj, kneevskom
revolucijom 1552. godine Karlo V. je izgubio prijestolje, to je dovelo do dravnog sabora
u Augsburgu 1555. godine. Knezovi koji su se pobunili protiv cara ostvarili su svoje
zahtjeve: iroku politiku samostalnost i trajan vjerski mir u dravi. To je znailo
dravnopravno priznanje luteranstva i legaliziranje crkvenog raskola. Vrhovna vjerska vlast
cara i drave prela je na dravne stalee. Dravni stalei mogli su na podruju kojim su
vladali sami odreivati vjeru. Dakle, to je bila njihova odluka, a ne odluka Pape ili nekog
drugog autoriteta izvan njihovog podruja. Autoritet je raspodijeljen kraljevima i prinevima
i to je bio temelj za nastanak suverenih drava.
Sredinje mjesto u novom sustavu drava ustanovljenim Westphalskim mirom zauzimao je
koncept legitimiteta, suvereniteta i obveza. Legitimitet je znaio da svaka drava ima pravo
postojati i organizirati vlast na svom teritoriju. Suverenitet, pojednostavljeno reeno znai
da ne postoji vii autoritet od onog kojeg drava ima. Obveze znae ponaanje drave u
skladu s dogovorenim princima u odnosima s drugim imbenicima meunarodnih odnosa.
58
U razvoju moderne drave mnogi autori uoavaju tri faze. Kriterij za odreivanje tih faza je
suoavanje s odreenim dominantnim problemom i njegovo rjeavanje. U prvoj fazi razvoja
moderne drave glavni je problem bilo kako uspostaviti mir u vrijeme religijskih ratova.
Rjeenje je pronaeno u pojmu suverenosti. Druga faza razvoja drave bila je obiljeena
pitanjima ograniavanja suverene vlasti da bi se ouvala sloboda pojedinca. Svemo drave
koja je proizlazila iz suverene vlasti trebalo je ograniiti. A da bi se svemo drave
ograniila trebalo je sputati dravu, odnosno usvojiti odreena pravila kojima se trebao
regulirati odnos drave i pojedinca. U tom procesu stvarala se ustavna ili pravna drava
koja titi slobodu pojedinca nasuprot svemoi drave. Treu fazu razvoja moderne drave
zaokupili su problemi socijalne raspodjele drutvenog bogatstva. Socijalna drava je
odgovor na rastue probleme drutvene pravednosti. Temeljna kategorija demokratskih
pokreta 19. i 20. stoljea bila je jednakost i od tog vremena ustav drave nije samo cjelina
politikog jedinstva nego i cjelina socijalnog poretka.
Osiguranje mira, slobode pojedinca i socijalne pravednosti tri su bitna obiljeja razvoja
moderne drave. Formiranjem moderne suverenosti poeo je nastanak moderne drave.
Razdoblje formiranja moderne suverenosti poinje religijskim ratovima, a zavrava
graanskim ratom, odnosno Francuskom revolucijom. To je bilo vrijeme klasinog
apsolutizma koji je postojao radi ouvanja osnovnih interesa: ivota, slobode i sigurnosti.
Suverenost je oblikovana u vrijeme kad je postojala jaka potreba za formiranjem politikog
jedinstva, jer je to politiko jedinstvo jamilo opstanak na unutarnjem i na vanjskom planu.
Drava je postala sveobuhvatno politiko jedinstvo, unutar kojega su suprotnosti, konflikti i
obrauni ispod razine grupiranja na prijatelja i neprijatelja. Bila je potrebna stanovita
suverena instancija koja formira politiko jedinstvo uope kao pretpostavku moderne
ustavnosti. Ustavnost je jamila relativiziranje napetosti i sukoba u okviru postignutoga
politikog jedinstva. To je bio jedini nain da se postigne mir i da se drutveni i politiki
problemi ponu rjeavati u okviru ustavom odreene i dogovorene javne procedure. Stoga
je vano naglasiti da moderni ustav pretpostavlja politiko jedinstvo, a ne sredstvo za
odreivanje vrste i oblika politikog jedinstva. Odreeni stupanj dostignutoga politikog
jedinstva jest rezultat odnosa moi u jednoj zajednici. U jednoj toki razliiti interesi dolaze
do vrhunca ostvarenja, te tada formiraju jedinstvo, jer bi svaka dalja borba meu njima ila
na tetu cijele zajednice. Politiko jedinstvo rezultat je kompromisa, ali kada je postignuto
ostaje prevladavajua forma oblikovanja i razvoja zajednice.
Godina/razdob
lje
Dogaaji/promjene
1648.
1775-1780.
1804-1815.
1815-1870.
1850-1914.
1914-1918.
1870-1930.
1918-1939.
1939-1945.
1945-do danas
Socijalni darvinizam
Tijekom predavanja ve smo spominjali koliki je utjecaj imao socijalni darvinizam na razvoj
teorija o nastanku i funkcijama drave. Kao posljedica toga uenja razvio se prirodnogeografski determinizam, koji u sreditu svoga uenja ima tezu kako prirodna okolina
izravno utjee na razvoj ovjeka i njegova drutva.
Funkcionalni pristup
Tijekom dvadesetog stoljea razvijale su se nove teorije. Nama su zanimljive one koje su
dolazile iz podruja politike geografije. Poznati ameriki geograf Richard Hartshorne
smatrao je da je sredinje mjesto prouavanja politike geografije upravo drava, te da
politiki geografi moraju dravu promatrati kao politiki organizirani prostor koji ima svoju
strukturu i funkcije. To je organizacija koja djeluje uinkovito. Na njezine funkcije i
djelovanje utjecaj imaju centrifugalne i centripetalne sile. Centrifugalne sile nastoje oslabiti
60
dravu ili je ak podijeliti, dok centripetalne sile pridonose jaanju homogenosti. Svaka
drava ima svoje centrifugalne sile. U nekim dravama one uspjevaju podijeliti teritorij na
nove drave. Hartshorne je tvrdio da su politiki geografi bili puno vie usmjereni u svojim
istraivanjima silama koje dijele drave, nego onim silama koje ih dre zajedno.
Teritorijalna drava
Drava se razlikuje od nacije po tome to posjeduje teritorij. Bez teritorija drava ne moe
postojati. Mora se tono znati koji je to dio zemljine povrine koji pripada jednoj dravi,
kako ne bi dolazilo do sukoba oko pojedinih podruja. Godine 1957. John Herz u svom
lanku Rise and Demise of Territorial State upravo se bavio problemom teritorija i
drave. On je smatrao da je drava postala svjesna vanosti teritorija otkako joj je moderna
vojna tehnologija pokazala kako utvrde i gradovi predstavljaju slabu osnovu za obranu
drave. Sigurnost je bila primarna briga politike organizacije, to je zahtijevalo razvoj
obrambene komponente i njezino smjetanje na granicama i po itavom teritoriju. Porast
nacionalizma personalizirao je do najvie razine potrebu nacionalnih grupa za zatitom
vlastite suverenosti. ak je i sistem kolektivne sigurnosti (UN) priznao pravo suverenih
jedinica na vlastitu obranu. Sistem zajednike obrane takoer se zasnivao na obrani
61
teritorijalnih drava (napad na bilo koju dravu ili dio njezina teritorija napad je na cijeli
savez).
Suvremeni razvoj naoruanja (nuklearno i druga oruja za masovno unitavanje)
jednostavno je natjerao drave da razmiljaju o prevladavanju teritorijalno organizirane
obrane, jer danas sigurnost drava jednako ovisi o unutarnjim, kako i o vanjskim faktorima.
U vanjskim faktorima danas prevladavaju dogovaranje i suradnja, a sve manje sukobi. U
suvremenim uvjetima temeljne potrebe ovjeka za zatitom ne moe vie uinkovito
osiguravati samo teritorijalna drava. Zakljuio je kako e drava polako slabiti, jer e
procesi univerzalizma preuzeti zatitu zadovoljavanja temeljnih ljudskih potreba.
No dogaaji tijekom ezdesetih godina potaknuli su Herza na reviziju teorije. U lanku The
Territorial State Revisited-Reflections on the Future of the Nation-State iz 1968.
godine on objanjava kako su se neke od njegovih ideja izmijenile. Ustvrdio je kako
njegovo objanjenje klasine teritorijalnosti jo uvijek vrijedi za suvremene drave, ali kako
vie nije siguran da e univerzalizam preuzeti funkciju zatite temeljnih ljudskih potreba od
drave. Ustvrdio je kako teritorijalnost dobiva nove dimenzije te kako moemo govoriti o
novoj teritorijalnosti, jer dolazi do udruivanja na novim osnovama.
U zakljuku, Herz smatra kako se osim vojnih opasnosti pojavljuju nove o kojima moraju
drave takoer voditi rauna.
Ove modele razvili su poetkom sedamdesetih godina Saul Cohen i L.D. Rosentahl. Oni su
smatrali kako je potrebno izgraditi metodologiju koja e povezivati politike procese i
njihove prostorne atribute. Smatrali su da se politiki geografi trebaju baviti istraivanjima
politikih procesa i prostornih odnosa u kojima se oni odvijaju. Sredinje mjesto u
istraivanjima treba biti politiki sistem koji se organizira na odreenom prostoru koji je
jasno definiran granicama, a koje su pak priznate od drugih entiteta u zajednici.
Teritorij drave
Sve moderne teorije drave slau se u jednom: drava mora imati teritorij. Temeljna
obiljeja teritorija drave su: stjecanje, veliina i oblik.
Stjecanje teritorija
Jedino drava moe stjecati teritorij u skladu s meunarodnim pravom. Teritorij se moe
sticati na sljedee naine:
1. okupacijom,
2. zastarom (ako jedna drava okupira teritorij druge drave i dri ga pod okupacijom
dugo vremena, a u tom vremenu drava iji je teritorij okupiran ne postavlja pitanje
povrata teritorija, taj teritorij postaje dio teritorija drave koja je poduzela akciju)
3. osvajanjem i aneksijom (osvajanje teritorija ne znai automatski da je to teritorij
drave koja je poduzela osvajanje. Kada se na tom prostoru organizira administrativna
uprava drave koja je poduzela osvajanje, moe se govoriti o prvim elementima
aneksije)
4. dobrovoljnim udruivanjem (SAD su dobar primjer za dobrovoljno udruivanje)
5. akcesijom (ovdje se radi o promjenama granica djelovanjem prirodnih procesa)
6. stjecanjem prava (jedna drava dri dugo vremena odreeni teritorij, ali ga jednog
dana vraa u njegovu maticu. Primjer Hong Konga, Panama.)
62
Eksklave i enklave
Sastavni dijelovi teritorija neke drave koji su u cjelosti okrueni teritorijem druge drave
nazivaju se eksklavama, odnosno enklavama. S obzirom na poloaj u odnosu na matinu
dravu ti su depovi eksklave, a sa stajalita drave ijim su teritorijem okruene to su
enklave. U Europi su etiri prave eksklave koje su istodobno i enklave: panjolska Llivia (u
Francuskoj), talijanska Campione (u vicarskoj), njemaka Bsingen (u Austriji) i belgijski
Baarle (u Nizozemskoj). Raspadom SSSR-a Kalinjingradska oblast postala je odvojena od
ruskog teritorija, ime ima statu ekslave, ali je ne moemo smatrati enklavom, jer nije
okruena teritorijem jedne drave, ve granii s njih tri: Poljskom, Bjelorusijom i Litvom.
Geoprometne eksklave puno su ee od stvarnih. To su rubni dijelovi neke drave kojima
se, osim pjeice, moe pristupiti iskljuivo preko teritorija druge drave.
NEPRAVILNE POLITIKE JEDINICE
Europski sistem drava i nain njihova utemeljenja i organizacije proirio se u posljednjih
nekoliko stotina godina po cijelom svijetu. To je rezultiralo stvaranjem skoro 200 drava.
No, cjelokupni teritorij u svijetu nije organiziran u politike jedinice koje moemo nazivati
dravama. U svijetu postoje teritoriji koji se jo uvijek nalaze u kolonijalnom statusu. Pored
toga postoje odreeni teritoriji koji su formalno pod suverenitetom jedne drave, ali se
nalaze unutar druge drave i prihvaaju zakone te drave. Ovdje govorimo o teritorijima
koji ne spadaju niti u jednu ni u drugu kategoriju. Neki od njih nastali su jo u vrijeme kada
nisu ni postojale nacionalne drave. Drugi su pak rezultat ratova ili procesa dekolonizacije.
63
Vojna okupacija
Veliki broj dananjih nepravilnih i spornih teritorijalnih jednica nastao je nakon lokalnog rata
i vojne okupacije. Ti su se ratovi uglavnom dogaali nakon Drugog svjetskog rata.
Primjerice, turska okupacija jednog dijela Cipra, ili pak okupacija Golanske visoravni od
strane Izraela.
Godine 1974. turska je vojska okupirala 37% teritorija Cipra, uglavnom ona podruja koja
je naseljavalo tursko stanovnitvo. Nakon te intervencije dolo je do velikog preseljenja
stanovnitva. Grko je stanovnitvo prelo na grku stranu, a tursko na tursku. Godine
1975. utemeljena je Turska republika sjeverni Cipar. Taj je teritorij jo uvijek pod
kontrolom turske vojske, a ova drava priznata je samo od strane Turske. (Primjerice, SAD i
Velika Britanija nisu priznale ovu politiku jedinicu, ali prihvaa njihove putovnice, dok u
drugim dravama oni moraju nositi turske putovnice).
Na Cipru se nalazi jo jedna specifinost. Nakon postizanja neovisnosti od Velike Britanije,
ona je zadrala dva teritorija na junom dijelu otoka kao suverena podruja vojnih baza. Na
tom teritoriju ive mijeano grko i tursko stanovnitvo.
U lipnju 1967. godine u estodnevnom ratu, Izraelske snage okupirale su Zapadnu obalu i
potisnule jordansku vojsku s toga teritorija. Taj se teritorij od tada nalazio pod vojnom
administracijom. Godine 1994. otpoeli su dugotrajni pregovori o zamjeni izraelske vojne
administracije palestinskom upravom. Taj bi teritorij trebao biti osnovica za proglaenje
palestinske drave.
Proces dekolonizacije otvorio je mnoge probleme u bivim kolonijama i oko njih. Nisu sve
bive kolonije ili podruja pod skrbnitvom postale neovisne drave. Primjerice, Zapadna
Sahara (biva panjolska Sahara) je jedan od takvih teritorija. panjolska se povukla s tog
teritorija 1975. godine, te su ga izmeu sebe podijelile dvije drave: Maroko i Mauritanija.
Toj podjeli se suprotstavio Alir, koji je podravao lokalne borce za neovisnost koji su bili
64
Veliki broj malih podruja u svijetu nalazilo se ili se jo uvijek nalazi pod upravom jedne ili
vie drava. Ti se teritoriji nazivaju kondominium i neutralne zone.
Najvei kondominium bio je Sudan, koji se od 1899. godine do 1955. nalazio pod upravom
Velike Britanije i Egipta. I jedna i druga drava imale su odreene obveze prema Sudanu,
iako se njihov utjecaj nije nalazio na istoj razini.
Jedan od posljednjih kondominiuma bili su Novi Hebridi, grupa od 12 manjih otoka i
sedamdesetak manjih otoia u junom Pacifiku kojima su od 1906. godine do 1980.
upravljali zajedno Francuska i Velika Britanija. Godine 1980. Novi Hebridi su postali
neovisna drava pod novim imenom Vanuatu.
Meu nekim dravama u svijetu postoje neutralne zone oko kojih jo uvijek ne postoji
dogovor kome pripadaju. Drave su postigle dogovor da se taj teritorij privremeno proglasi
neutralnim zonama, a u meuvremenu zajednike komisije pronalaze najbolje rjeenje za
budunost tih zona.
Meunarodni teritoriji
Danas u svijetu postoje odreeni teritoriji koji su stavljeni pod meunarodnu upravu.
Mandat za meunarodnu upravu odreuje orgranizacija UN-a. Primjerice, Kosovo se danas
nalazi pod meunarodnim mandatom.
U ovom sluaju razlikujemo dvije vrste teritorija: mandate i skrbnitva. U sluaju mandata
jedna drava ili grupa drava dobivaju odobrenje od meunarodne zajednice za upravljanje
odreenim teritorijem u ime ljudi koji ive na njemu i u ime meunarodne organizacije.
Postoji mnotvo takvih primjera u 20. stoljeu. Bilo je uobiajeno da se tijekom procesa
deokolinizacije neki od teritorija daje na upravu nekoj dravi (bivim kolonizatorima), koji su
u ime UN-a upravljali tim prostorom i organizirali proces osamostaljivanja. U sluaju
skrbnitva, odreeni teritoriji dolaze pod izravnu upravu meunarodne organizacije UN-a. U
okviru UN-a jedno od najvanijih njegovih dijelova u posljednjih 50-tako godina bilo je
Vijee za skrbnitvo, koje je imalo zadau obavljanja skrbnitva nad odreenim teritorijima,
kako bi ti teritoriji jednoga dana postali neovisne drave.
U meunarodnoj praksi imamo i primjere za proglaavanje odreenih gradova slobodnim
gradovima, dakle mjestima koje nisu ni pod izravnim utjecajem ni jedne grupe ili drave. O
njihovoj se sudbini odluivalo naknadno. Primjerice, Rijeka, Gdanjsk, Trst, Brko, itd.
65
FRONTIERI I GRANICE
U okviru politike geografije posebno mjesto u istraivanjima zauzima pitanje granica. No,
to se pitanje obrauje i u drugim znanstvenim disciplinama: pravu, ekonomiji, geografiji,
sociologiji, politikim znanostima, itd. Granicama oznaavamo na karatama i na zemljitu
linije do kojih see suverenitet jedne drave i poinje suverenitet i jurisdikcija druge drave.
Granice su vrlo esto mjesta sukobljavanja drava, mada su u suvremenom svijetu sve
manje vidljive. Granice su, u svakom sluaju, jo uvijek najvidljivi oblik dravnog
suvereniteta suvremenih drava.
U literaturi se esto koriste pojmovi frontier i boundary, koji se mogu prevoditi kod nas
kao granice. No, u strunoj se literaturi ova dva pojma razlikuju.
Frontier
Drave su, kao to smo ve govorili, nastale iz odreene jezgre i irile su svoje podruje. U
prolosti stare su drave ili civilizacije svoje podruje irile uglavnom do odreenih velikih
prirodnih zapreka (rijeka, jezera, planina, mora, itd.). U to vrijeme nije bilo jasne
delimitacije izmeu dva entiteta. Tek se u suvremenom dobu (s nastankom modernog
suvereniteta) stvaraju uvjeti za konkretnu delimitaciju dvaju podruja. Moderne drave
odijeljene su tankim linijama koje prate odreene prostorne objekte na zemljitu. U dalekoj
prolosti drave nisu bile odijeljene takvim linijama, ve su ih razdvajali iri prostori ili vei
prirodni objekti. One ak nisu ni imale mogunosti za neki dodir, jer su ta podruja
predstavljala veliku prirodnu i fiziku zapreku za meusobnu komunikaciju. U starijim
fazama razvoja granica (sve do kraja 19. stoljea) ulogu granica imala su podruja nazivana
terra nullius, odnosno podruja izmeu dvaju udaljenih arita suvereniteta. Po nastanku
i obiljejima, terra nullius su prirodni imbenik u prostoru. Danas su granice mjesto
izravnog fizikog kontakta drava.
U sljedeoj fazi razvoja granica nailazimo na pojam frontier. Frontier se mogu opisati kao
podruja koje lee izmeu dva integrirana podruja, odnosno dvije politike jedinice. To je
ua zona dinamikog karaktera, koja se moe pomicati, iriti ili suavati u skladu sa
jaanjem jednog od dravnih arita, tj. regija jezgre. Frontier se pomie na raun slabije
dravnosti. To podruje izmeu, potencijalno je podruje irenja jaih politikih jedinica.
Kao takvo, stalno je podruje potencijalnih sukoba. Jedna od najizrazitijih frontiera bio je
prostor izmeu amerikih doseljenika i indijanskih plemena tijekom naseljavanja dananjeg
prostora SAD-a. Vojna krajina u vrijeme turske ekspanzije je takoer primjer frontiera.
Kada su podruja frontiera zauzeta od odreene strane, na njima se izvrila sasvim
precizna demarkacija, nakon ega su granice postale linije (u prostoru i na karti). Po
nastanku i svojim obiljejima, frontieri su politiko-geografski imbenik u prostoru.
Granice
Granice predstavljaju linije i zone koje odjeljuju podruja razliitih geografskih, ekonomskih,
politikih, etnikih, religijskih ili drugih obiljeja. Granice nisu samo linije u prostoru, ve je
to element koji ima tri dimenzije koji ukljuuje Zemljinu plohu, podruje iznad i ispod nje.
Prema tome, granica nije crta nego ploha nepravilna oblika koja omeuje samu povrinu
tla, zrani prostor i podzemlje koji su sastavni dio dravnog podruja.
66
Odreivanje granica
Vrste granica
Pionirske granice povlae se u onim podrujima gdje jo nije dolo do jaeg naseljavanja
stanovnitva, ekonomske valorizacije i uope organizacije ivota. Prednosti takvih granica
lee u tome da one gotovo nikada nisu predstavljale sporna podruja izmeu suvremenih
drava. Suvremene su granice povuene upravo po liniji pionirskih granica i tu se nisu
stvarali sporovi.
67
68
Objekti u prirodi predstavljaju toke za odreivanje granice, koja se zatim u veini suajeva
definira ugovorom. Prema tome, prirodne granice se proteu objektima u prirodi koje su dvije
strane odredile kao toke ragranienja.
9
Ima mnogo primjera u povijesti kada su granice odreivane prema prirodnom obliku tla.
Razgranienje dviju drava vri se u tom sluaju na vrhovima planina, razvou dvaju vodenih
tokova, rijekama, jezerima itd. Na vodenim tokovima granica se odreuje na dva naina: crtom
geometrijske sredine ili crtom matice (thalweg-granica se odreuje na plovnoj matici rijeke). U
Mirovnom ugovoru iz Versaillesa (l. 30.) zapisano je da naelo geometrijske sredine primjenjujemo
kod neplovnih rijeka, a naelo "thalweg" kod plovnih rijeka odreivanjem srednje crte glavnog
kanala plovidbe. No, valja istai da se spomenuta naela ne primjenjuju iskljuivo kako je
predloeno, jer jos uvijek postoje rasprave o tome koje je naelo pravednije. Neki autori tvrde (Max
Huber, Balladore Pallieri) da naelo geometrijske sredine proizlazi iz obiajnog prava i podrazumjeva
se u sluaju kad obje strane ne otvaraju pitanje granica. No, danas se preporua svim dravama da
jasno naznae naelo kojim e odreivati granicu. I pored toga otvaraju se mnoga nova pitanja o
geometrijskoj sredini koja proizlaze iz razliitog vodostaja itd. Sva sporna pitanja uputno je
predvidjeti ugovorom.
69
pravu, ukoliko je izmjena nastala "laganim djelovanjem prirodnih sila."10 Ukoliko se desila
nagla promjena prirodnog toka, granica u pravilu ostaje u starom koritu, ako drave
drugaije ugovorom ne utvrde.11 U sluajevima da se tok rijeke ili polozaj jezera mijenja
namjerno, regulacijskim ili drugim radovima, preporua se zainteresiranim stranama da
prije poetka radova ugovorom odrede nain odreivanja granice poslije zavrenih radova i
utvrivanja novog stanja.
Vidljivo je da se granice odreuju prema razliitim naelima obiajnog prava i
naelima drugih pravnih grana, te da meunarodno pravo mora predvidjeti rjeenja za sve
mogue situacije. Upravo zato se predlae stranama koje odreuju medjusobnu granicu da
to svakako uine ugovorom, bez obzira koliko se ona inila neupitnom.
Danas je veina granica odreena ugovorom, ak i u sluajevima kada granice
postoje od starine "kao stvarno i potpuno priznato stanje". 12 U slucaju da nije moguno
odrediti granicu odmah ili u kratkom roku, primjenjuje se nacelo kondominija13 kao
privremeno rjeenje, dok se strane ne dogovore o nainu utvrivanja granice i o njoj
samoj. U pravilu cijeli proces odreivanja granice provodi se kroz nekoliko faza. Prof. dr.
Juraj Andrassy navodi tri faze: "Prva je faza temeljni (npr. mirovni) ugovor, koji odreuje
granicu u glavnim crtama. Poblie odreuju granicu na terenu mjeovite komisije, a
katkada se taj posao povjerava meunarodnim komisijama. One esto dobivaju ovlast da
odrede i manja odstupanja od crte koja su ustanovljena ugovorom, imajui na umu mjesne
prilike i potrebe. Kad komisija odredi granicu na samom mjestu, sastavlja se o tome
pismeni sporazum zajedno s opisom granine crte i postavljenih graninih znakova."14
Nakon utvrivanja granica obino slijede dogovori o koritenju objekata uz granicu i
rudnoga bogatstva, o pograninom prometu, ribolovu, turizmu i drugim pitanjima. Takoer
dvije drave vrlo esto sklapaju ugovore o rjeavanju graninih incidenata. Prema tome,
vrlo je vano utvrditi ugovorom sva bitna pitanja oko utvrivanja i odreivanja granica, jer
"... postojanja tono i sporazumno utvrenih granica je preduslov za normalne i korektne
10
70
meudravne odnose. Samo uz ispunjenje tog uslova mogue je trajno odravati prilike
koje su u skladu s meunarodnim pravom i dobrim susjedskim odnosima. Isto vrijedi i za
ureenje pograninih odnosa ako konkretne prilike trae ureenje tih pitanja. Nepravilno ili
nikakovo rjeenje mora, prije ili kasnije, uroditi tetnim posljedicama."15
ZATVORENE DRAVE (LAND-LOCKED COUNTRIES)
Suvremene drave moemo promatrati na temelju njihovih obiljeja kao to su: veliina,
oblik, lokacija, granice, geomorfoloke sastavnice, itd. Jedno od obiljeja koje takoer imaju
neke suvremene drave odnosi se na zatvorenost, odnosno na injenicu kako nemaju
pristup morskoj obali (land-locked countries). To predstavlja ozbiljne prometne,
gospodarske i druge potekoe tim dravama. Ovaj problem moe se javiti i kod drava
koje imaju pristup moru, ali je taj pojas vrlo uzak i predstavlja takoer odreeni problem sa
samu dravu (Zair, Jordan, Irak, Bosna i Hercegovina, itd.). Drave koje su u potpunosti
zatvorene moraju taj problem rjeavati zajedno sa susjednim dravama koje imaju pristup
moru. U tom sluaju zatvorene drave moraju razvijati aktivnu dobrosusjedsku suradnju
kako bi taj problem rijeile na zadovoljavajui nain. Trenutno se u svijetu nalazi 42
zatvorene drave, a njih 15 se nalazi u Europi. Meu ostalih 27 veina je nerazvijenih
drava. Primjerice, treina od najsiromanijih drava u svijetu nema svoju obalu. Prema
tome, moe se zakljuiti u kojoj je mjeri pristup morskim obalama vaan za gospodarski
razvoj neke drave. To ne znai da pristup morskoj obali automatski znai da e drava biti
bogata.
Obiljeja zatvorenih drava
Veina europskih zatvorenih drava nalazi se u blizini obale i imaju na raspolaganju dobru
prometnu mreu pomou koje mogu u relativno kratkom vremenu prevaliti razdaljinu do
morske obale i luka. Samo se Bolivija, Lesoto, Svaziland i Malavi od ostalih 27 drava nalaze
relativno blizu obale. No, njihove mogunosti transporta su limitirane s obzirom da obalne
drave s kojima granie imaju nerazvijeni prometni sustav, ili pak postoje odreene
prirodne zapreke koje je teko savladati u pristupu morskoj obali. 24 drava izvan Europe
imaju tri ili vie susjednih drava preko kojih mogu doprijeti do morske obale. Pored toga,
samo nekoliko njih (izvan Europe) imaju punu kontrolu nad prometnim pravcima koji idu iz
njihovih gospodarski najrazvijenijih dijelova prema obalnoj dravi. Isto tako se dogaa da
se zatvorenim dravama odreuje plaanje koritenja prometnih pravaca, vrlo esto iznad
normalne cijene takvog transporta. To ine one obalne drave koje imaju istu vrstu
proizvoda koje ele plasirati na svjetsko trite kao i zatvorena drava. Na taj nain
sprjeavaju zatvorenim dravama plasman njihovih proizvoda, ime neizravno utjeu na
njihovu gospodarsku situaciju. U najgoroj situaciji nalaze se drave koje imaju samo jednu
mogunost pristupa morskoj obali. One koje imaju nekoliko mogunosti odluuju koja im je
varijanta, odnosno pravac najpovoljniji. Poseban problem zatvorenim dravama predstavlja
i odreena psiholoka barijera koja je stvorena na temelju injenice da se radi o zatvorenoj
dravi. Ukupna gospodarska, kulturna, vojna i sva druga nastojanja podreuju se i
odreuju u skladu s tom injenicom.
15
Ibler, Vladimir: "DRAVNE GRANICE FNR JUGOSLAVIJE", Naa zakonitost, br. 4/1954, str. 82.
71
73
prelazili iz jednih u druge ruke, svaki osvaja je ostavio dio svoga identiteta, to je uvijek
predstavljalo pogodno tlo za svaku vrstu manipulacija u interesu velikih sila. Stoga treba
oekivati da e se i u budunosti na tim prostorima pojavljivati novi pokuaji stvaranja
drava (odnosno pseudodrava) na etnikom principu, emu e bitno pridonositi i
geostrateki interesi velikih sila (posebice u prostoru Kavkaza i srednje Azije).
REPUBLIKA HRVATSKA - gateway prema jugoistonoj Europi16
Saetak
Kao demokratska i gospodarski razvijena drava, iji se interesi ne razlikuju od interesa
zapadnih demokratskih drava, Republika Hrvatska moe biti presudan imbenik u buduim
procesima stabilizacije u regiji. Ona zauzima vrlo vano mjesto u regionalnim geopolitikim
strukturama i ima potencijale za utjecaj na budui razvoj susjednih drava i podruja,
posebice kroz nastavak demokratske tranzicije i razvoj dobrosusjedskih odnosa. Stoga je
vano njezino djelovanje u tome prostoru. Njezine budue geopolitike inicijative s ciljem
stabilizacije i sigurnosti u regiji mogu se promatrati s obzirom na njezinu vanost u
globalnim i regionalnim geopolitikim strukturama, sudjelovanje u procesima fragmentacije
jugoistoka Europe, te njezino geografsko, kulturno-vjersko i povijesno-geopolitiko okruje.
Uvod
Kraj hladnog rata i promjene osnovnih elemenata starog poretka, nisu automatski
donijele Europi oekivanu sigurnost i stabilnost. Do poetka devedesetih podijeljena Europa
ula je u novu fazu razvoja koju obiljeavaju procesi integracije i dezintegracije. Zanimljivo
je da ti procesi imaju sasvim konkretan prostorni smjetaj, pa se tako govori o integraciji
zapadne, a dezintegraciji istone i jugoistone Europe. Nakon raspada komunistikog
sustava istona Europa ula je u procese gospodarske i politike tranzicije, dok je na
prostoru Balkana dolo do traginih ratnih sukoba koji, s manjim prekidima, traju od 1991.
godine do danas. Zbog rata na prostoru bive socijalistike Jugoslavije gotovo deset godina
onemoguena je normalna prometna, gospodarska, politika, znanstvena i kulturna
komunikacija izmeu zapadne i jugoistone Europe.
Meunarodna zajednica uloila je velike napore na zaustavljanju sukoba primjenjujui
razliite mehanizme. Njihov je uinak bio ogranien zbog proturjenog djelovanja
nacionalnih politika kljunih imbenika u tome prostoru. Stoga je djelovanje na stabilnosti
Balkana bilo jednostrano, jer su poticaji za stabilizaciju i demokratski razvoj dolazili izvana,
dok su unutarnji bili rijetki i slabi. Uspjeh meunarodne zajednice u djelovanju prema
odreenoj regiji uvijek je bio vei kada su postojali regionalni partneri iji se interesi i ciljevi
nisu razlikovali od interesa zajednice. U globalnim geostratekim strukturama postojanje
takvih drava je nuno u promicanju stabilnosti i sigurnosti. Posebice ako se takve drave
nalaze na prostorima koji ine prijelaz iz jedne u drugu geopolitiku regionalnu cjelinu.
16
Za geografski prostor izmeu Jadranskog i Crnog mora koriste se dva naziva: Balkan i jugoistona
Europa. Ni jedan, ni drugi ne odgovaraju u potpunosti kao geografske oznake prostora o kojem se
govori. Pojam Balkan je kroz povijest dobio vie politiko znaenje, dok se pojam jugoistona
Europa vie koristi u geografskim odreenjima toga prostora (Vidi u: Mladen, Klemeni,
Jugoistona Europa definicija pojma i razvitak zemljovida, Southeastern Europe 1918-1995,
International Symposium, Dubrovnik 1996., pp. 18-21)
75
17
Fairgrieve, J., War and Change in World Politics, University of London Press, London, 1925.
Whittlesey, D., German Strategy of World Conquest, Farrar and Reinhart, New York, 1942.
Citirano prema: Pepper, D., Jenkins, A.,, (eds.), The Geography of Peace and War, Basil Blackwell,
New York, 1985.
19
Cohen, S., Geography and Politics in a World Divided, Random House, New York, 1963.
18
76
Maritimno podruje ima otvoreni pristup svim trgovinskim putevima. Unutar njega nalaze se
sljedee geopolitike regije: Anglo-Amerika i Karibi, maritimna Europa i Magreb, rubna
Azija, juna Amerika, i Afrika junije od Sahare. Euroazijska kontinentalna masa sadri dvije
geopolitike regije: ruski heartland i istonu Aziju. Geopolitika podruja nisu u potpunosti
obuhvatila sve teritorije, jer se izvan njih nalaze tri neovisne regije: Juna Azija, Bliski istok
(koju se jo naziva shatterbelt podruje ili osjetljiva zona), te srednja i istona Europa,
(poveznica izmeu dva geostrategijska podruja i danas podruje tranzicije). To podruje
Europe predstavlja regiju kroz koju se prelazi iz jednog u drugo geostrategijsko podruje.
Na njezin razvoj imaju veliki utjecaj oba podruja, ali isto tako taj prostor utjee na razvoj
odnosa izmeu imbenika u obje geostrategijske cjeline.
Koncept shatterbelt (osjetljive zone) dosta je prisutan u geopolitikih raspravama. O tome
su pisali, izmeu ostalih, Mahan, Fairgrieve, Hartshorne. Mahan je smatrao kako se izmeu
30 i 40 paralele u Aziji nalazi zona nestabilnosti, koja je u njegovo vrijeme razdvajala ruske
i britanske interese u tom podruju21. Fairgreive je smatrao kako postoje zone pritiska
sastavljene od drava koje se nalaze izmeu maritimnog i kontinentalnog geostrategijskog
podruja22. To podruje pritiska ide od sjeverne preko istone Europe, Balkana, Turske,
Irana, Afganistana i Koreje. Hartshorne je smatrao kako se ta zona nalazi iskljuivo u
podruju istone i jugoistone Europe23.
Osjetljive zone su strateka podruja u kojima je dolo do politike fragmentacije usljed
natjecanja izmeu maritimnog i kontinentalnog podruja. Ako je istona Europa bilo
podruje pritiska i nestabilnosti prije Drugog svjetskog rata, tada je takva atribucija poslije
20
Cohen, S. B., Geography and Politics in a Divided World, Methuen, London, 1964.
Mahan, A. T., The Influence of Sea Power upon History: 1660-1783, Little Brown, Boston, 1900.
22
Fairgrieve, J., Geography and World Power, University of London Press, London, 1915.
23
Hartshorne, R., The United States and the Shatter Zone in Europe, u: Weigert, H., and
Stefannson, V., (eds.), Compass of the World, Macmillan, New York, 1944.
21
77
1945. godine nestala (da bi se ponovno pojavila poetkom devedesetih). Nakon Drugog
svjetskog rata posebno osjetljivim zonama moemo obiljeiti podruje Bliskog istoka i
jugoistone Azije. Pored njih postoje i druga podruja nestabilnosti u svijetu, ali ona nisu
toliko rezultat sukoba izmeu maritimnog i kopnenog podruja, ve drugih imbenika. Valja
naglasiti da je osjetljive zone teko odrediti u geografskim granicama. Jedno podruje
nestabilnosti moe vrlo lako utjecati na susjedna stabilna podruja i odvesti ih u neeljenom
smjeru. Isto tako, osjetljive zone mogu se i stabilizirati i usmjeriti prema normalnom
politikom i gospodarskom razvoju.
Trea razina u hijerarhijskoj organizaciji prostora su nacionalne drave, kao dominantni
oblik politikog i teritorijalnog organiziranja u suvremenom svijetu. etvrta razina su
gateway regije, odnosno podruja koja mogu imati znaajan utjecaj na razvoj drave
unutar koje se nalaze, odnosno na susjedne regije, kao i na itava geopolitika podruja.
Trea razina u hijerarhijskoj organizaciji prostora su nacionalne drave, kao dominantni
oblik politikog i teritorijalnog organiziranja u suvremenom svijetu. etvrta razina su
gateway regije, odnosno podruja koja mogu imati znaajan utjecaj na razvoj drave
unutar koje se nalaze, odnosno na susjedne regije, kao i na itava geopolitika podruja.
Jedan od najznaajnijih fenomena u posljednjih pedesetak godina u svijetu je proliferacija
nacionalnih drava i njihov poloaj u dananjem meunarodnom sustavu. Broj suverenih
drava od 1939. godine do danas poveao se etiri puta. Danas su u svijetu 193 drave, a
velika je vjerojatnost da e ih nastati jo. 24
Obiljeja gateway drava mogu se razlikovati u nekim detaljima, ali ne i u opem
kontekstu. Gospodarski, gateway drave nastoje biti razvijenije od susjednih drava. Isto
tako, ta podruja obino imaju veliku i brojnu dijasporu, posebice u kljunim dravama i
regijama svijeta. Smjetene uglavnom du granice izmeu svjetskih geostratekih podruja
i geopolitkih regija, gateway drave imaju dobre pretpostavke za razvoj gospodarstava,
turizma, trgovine, imaju dobre uvjete za stimuliranje gospodarskih, drutvenih i politikih
veza. S postizanjem neovisnosti one mogu pridonijeti da se zona u kojoj se one nalaze
pretvore iz zone nestabilnosti u zonu stabilnosti i prosperiteta.
Nastanak takvih drava moe pridonijeti stvaranju granica prilagodbe, susretljivosti i
prijateljstva.25 Takve drave mogu znaajno pridonijeti gospodarskoj, politikoj i
sigurnosnoj stabilizaciji u regiji s dvostranim utjecajem prema svojoj okolini i prema
regionalnom i svjetskom sustavu. One nee predstavljati vojnu prijetnju ni svojim velikim ni
svojim malim susjedima. Prema tome, gateway drave su izravni sudionici stabilizacije
sustava, kao to i izravno pridonose njegovim mirovnim obiljejima.
Kako se svijet razvija tako e sve vie dolaziti do fleksibilnijih vanjskih plitika, posebice onih
drava koje su krenule putevima demokratizacije. Kada u odreenoj regiji ne postoji
24
Danas je u svijetu tridesetak politikih jedinica koje se nalaze u razliitim oblicima ovisnosti i
dvadesetak teritorija koji su pod skrbnitvom ili imaju vlastitu samoupravu, odnosno nalaze se u
statusu protektorata. Pored toga, u svijetu postoje brojni (vie od pedesetak) unutarnji
separatistiki pokreti, koji se nastoje odcjepiti od sadanjih drava i zatraiti priznanje njihovih
teritorija kao suverenih drava.
25
Od Drugog svjetskog rata do danas, granice izmeu dvaju geostratekih podruja bile su
uglavnom nestabilne zone sukoba (od Grke, Koreje, kinesko-indijskih sporova o granicama,
Vijetnama i Afganistana). Meutim, danas se ratni sukobi na toj liniji smanjuju. Razina sukoba u tim
podrujima danas nije nita vea od razine sukoba u cijelom svijetu. To ih razlikuje od osjetljivih
zona, koje su iskusile najvii stupanj intenziteta i uestalosti rata.
78
Vie o tome u: Saul B. Cohen, Geopolitics in the New World Era, in: Demko, J. George, and
William B. Wood (eds.), Reordering the World: Geopolitical Perspectives on the Twenty-first
Century, Westview Press, Oxford, 1993., pp. 27-48.
27
Saul B. Cohen, op.cit., p. 39.
79
28
Ibidem, p. 43
80
Hrvatski geopolitiki poloaj uvijek je bio sloen, jer je odreen dodirom s razliitim
etnikim, kulturnim, geografskim i politikim imbenicima. Teko je pronai dravu u svijetu
sa slinim geografskim oblikom i smjetajem na dodiru triju kulturno-religijskih krugova.
Oblik teritorija predstavlja nepovoljno geopolitiko obiljeje, jer se on ne moe mijenjati,
dok se dodir sa drugim kulturno-civilizacijskim krugovima, po svom sadraju, esto
mijenjao-od sukoba do suradnje. Na povijesni i kulturni razvoj Hrvatske izravne utjecaje
imalo je njezino geografsko, kulturno-vjersko i povijesno-geopolitiko okruenje.
Geografsko okruenje. Republika Hrvatska ima izrazito nepravilan teritorijalni oblik u
obliku potkove. Ova nepravilnost uzrokuje i mnoge prometne30, ali i geostrategijske
potekoe. Hrvatska se sastoji od panonskog i mediteranskog kraka, izmeu kojih se nalazi
gorska spojnica, odnosno tzv. gorski prag s prometnim vezama izmeu panonske i
jadranske Hrvatske. Nepravilnost hrvatskog teritorija rezultira i velikom duinom kopnenih
granica-ukupno 2028 km.31 Vojnopolitiki nadzor ovako dugih granica posebno je sloeno
29
unec, Ozren (ur.), Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oruane snage i demokracija,
SDP i STRATA istraivanja, Zagreb, 1999., str. 186.
30
Primjerice, izmeu Osijeka i Dubrovnika zrana je udaljenost 320 km, dok je cestovna oko 1000
km. Cestovna udaljenost izmeu ovih gradova kraa je kroz dvije susjedne drave, nego kroz
Hrvatsku (BiH-oko 580 km i SRJ-oko 750 km).
31
Vie o tome u: unec, Ozren (ur.), Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oruane snage i
demokracija, SDP i STRATA istraivanja, Zagreb, 1999., str. 190-198.
81
pitanje i zahtjevan posao. U tom kontekstu posebno je vano u kakvim je odnosima drava
s takvim granicama sa susjednim dravama. Za Hrvatsku je trenutna situacija sljedea: oko
46 % njezine granice je s Bosnom i Hercegovinom, gdje se nalaze meunarodne snage i
ija budunost je jo uvijek neizvjesna; 41 % hrvatskih granica odnosi se na drave s
kojima Hrvatska razvija kooperativne odnose (Slovenija, Maarska), dok je oko 13 %
dravnih granica prema Jugoslaviji s kojom Hrvatska razvija proces normalizacije. Kvaliteta
meudravnih odnosa bitno djeluje na geostrategijsku osjetljivost granica, a u hrvatskom
sluaju ak 59 % kopnenih granica odnosi se na geopolitiko nestabilno susjedstvo (Bosna i
Hercegovina i SRJ). Osim s Maarskom i Bosnom i Hercegovinom, Hrvatska jo uvijek nije
rijeila pitanje granica s drugim susjednim dravama. Na spornim sektorima mogui su
incidenti iako se stalno istie miroljubivo rjeavanje tih problema. Pored toga, krajem srpnja
potpisani sporazum o granicama izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine nije podrala
Republika Srpska, tako da su u javnosti poznati sluajevi otvorenog protivljenja tom
sporazumu (prije svega oko teritorijalnih rjeenja u podruju Kostajnice, podruje poluotoka
Kleka, zalee Dubrovnika, itd.). Osim kopnene granice sa susjednim dravama, Hrvatska
jo uvijek nije rijeila pitanje svojih bonih granica teritorijalnog mora, tako da dijelovi
nerazgranienog akvatorija takoer mogu biti uzroci ozbiljnih meudravnih sueljavanja
(problem utvrivanja granice u Piranskom zaljevu sa Slovenijom i podruju Boke Kotorske
sa SRJ, odnosno Crnom Gorom).
Kulturno-vjersko okruenje. Hrvatski prostor dio je junoslavenskog prostora
Balkanskog poluotoka. Hrvatska se nalazi na zapadnom rubu toga prostora i prelazi njegove
zapadne granice, te pokriva najvei dio istone obale Jadrana. U irem okruenju hrvatskih
zemalja tijekom povijesti razvijalo se nekoliko civilizacijskih arita: starogrko, rimsko,
bizantsko, germansko, venecijansko, maarsko i islamsko-tursko. Ta arita imala su
velikog utjecaja na razvoj cjelokupnog prostora Balkana, jer su se esto tu i sukobljavala.
Takoer su utjecala na povijesni i kulturni razvoj naroda koji se nalaze na tom prostoru. Na
razvoj Hrvatske izravni utjecaj su imala tri kulturno-civilizacijska kruga: mediteranski,
balkanski i srednjeeuropski. Sva tri kruga, u razliitim razdobljima povijesnog razvoja, bili su
i prostorno prisutni na teritoriju dananje Hrvatske, o emu svjedoe mnogi kulturni
spomenici. U trenucima dominacije jednog kruga, pokuavao se potisnuti utjecaj drugih, to
je esto izazivalo sukobe. Rijetka su i vrlo kratka povijesna razdoblja u kojima su sva tri
kruga bila u ravnotei.
Povijesno-geopolitiko okruenje. Preko podruja Balkana bio je usmjeren prodor
turskih snaga u Europu, kao i opi smjer germanskog interesnog prodora prema jugoistoku.
Hrvatska i iri prostor Balkana nalazili su se i u podruju romanskih interesa na istonoj
obali Jadrana. este seobe kroz povijest, koje su posebno bile izazivane turskim prodorima
od 14. do 19. stoljea, inile su taj prostor nestabilnim. Posljedica tih dogaanja i
prelamanja interesa razliitih sila, bila je stalna podjela prostora i naroda to je
onemoguivalo i usporavalo njihovu politogenezu. Nakon Prvog svjetskog rata u dravu
junih Slavena udruena su podruja koja su kroz povijest pripadala razliitim dravnim i
povijesnim cjelinama. Usprkos dogovorima iz Jalte o podjeli biveg prostora Kraljevine
Jugoslavije na principu 50:50, ona je nakon Drugog svjetskog rata ostala jedinstvena, te se
na njezinom prostoru organizirala socijalistika drava. U geopolitkoj podjeli Europe,
Jugoslavija se uspjela odrati cjelovitom i neovisnom sve do njezinog raspada 1991. godine.
82
unec, Ozren (ur.), Hrvatska vojska 2000: Nacionalna sigurnost, oruane snage i demokracija,
SDP i STRATA istraivanja, Zagreb, 1999., str. 192
83
balkanska inicijativa (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija). Ove tri inicijative proizlaze iz
geografskog, kulturno-vjerskog i povijesno-geopolitikog regionalnog razvoja Hrvatske i
jugoistoka Europe. S obzirom na dananje globalne geopolitike strukture, vano je razvijati
i sljedee tri inicijative: europska (EU, Vijee Europe, OESS), euro-atlantska (SAD, NATO),
globalna (UN, Rusija, Kina).
Nova Hrvatska mogla bi postati vano uporite stabilnosti na Jadranu, u srednjoj Europi i na
Balkanu. Preuzimajui istaknutiju i konstruktivniju ulogu, Hrvatska bi istodobno mogla
pomoi sebi i svojim susjedima te pridonijeti koherentnijoj i uspjenijoj politici NATO-a i EU
prema tim nesigurnim dijelovima kontinenta. Demokratska politika tranzicija mora utjecati
i na promjenu vanjskopolitikog ponaanja nove vlasti. Promjene na tom podruju
prvenstveno se moraju ogledati u: politici prema Bosni i Hercegovini, politici prema SRJ,
prema Crnoj Gori i politici prema drugim susjedima (Slovenija, Maarska, Italija), kao i
prema odnosima sa zapadnom Europom, prije svega zato to svi zajedno dijelimo
budunost europskog kontinenta. Dakako da nije uputno pri tome zanemariti odnose sa
drugim dravama, koje nisu geografski smjetene na europskom kontinentu, ali imaju
znaajnu ulogu za razvoj meunarodnih odnosa (SAD, Rusija, Kina, i druge).
Politika Republike Hrvatske prema BiH mora sadravati barem nekoliko kljunih elemenata
kako bi bila konstruktivna i efikasna. Nuna je bezuvjetna posveenost teritorijalnom i
administrativnom integritetu BiH na svim politikim i diplomatskim razinama i razvijanje
normalnih politikih, gospodarskih i drugih odnosa sa susjednom dravom. Bosna i
Hercegovina ne predstavlja vojnu opasnost za Republiku Hrvatsku i nema razloga da se ne
razvijaju normalni odnosi.
Iako nije lanica NATO-a, Hrvatska e se uskoro ukljuiti u program Partnerstvo za mir, te
na taj nain postati sudionicom konkretnih regionalno-sigurnosnih inicijativa u dvije
preklapajue subregije (jadranska i srednjeeuropska). Prvo, jadransko partnerstvo izmeu
Hrvatske i Italije moglo bi se usredotoiti ne samo na zajednike vjebe i vojnu suradnju,
nego i na stvaranje regionalnih postrojbi za brze reakcije u kriznim situacijama. I druge
zemlje, poput Slovenije, Austrije, Maarske, Bosne i Hercegovine, mogle bi sudjelovati u
takvoj inicijativi. Primjerice, mogue zajednike postrojbe bi se mogle uvjebavati na
hrvatskom teritoriju u Dalmaciji ili Slavoniji, a bavile bi se humanitarnim, ekolokim,
gospodarskim ili drugim katastrofama u regiji. Sline inicijative mogu se i proiriti prema
Bosni i Hercegovini, te prema Crnoj Gori i Srbiji, ovisno o politikim procesima, ime bi se
dali poticaji za razvoj balkanskih inicijativa. Takve subregionalne inicijative znaajno bi
pridonijele razvoju euro-atlantskog i regionalnog saveznitva u konstruktivnom i
stabilizirajuem smjeru. Usporednim djelovanjem na razvoju europskih, euroatlantskih i
globalnih inicijativa, Republika Hrvatska moe dati znaajne poticaje za promjene u regiji.
Zakljuak
Geografski smjetaj odreuje Republiku Hrvatsku nezaobilaznim prostorom u povezanosti
sjevera, zapada, istoka i jugoistoka Europe. Rat na prostoru bive Jugoslavije i dogaaji
vezani uz njega imali su odreeni utjecaj na oblikovanje dravnih politika svih imbenika na
Balkanu. Hrvatska dravna politika, iako deklarativno usmjerena prema demokratizaciji i
suradnji sa zapadom, na mnogim pitanjima nije provodila svoje opredjeljenje. Stoga i nije
mogla pokrenuti ni ostvariti geopolitike inicijative, koje bi zajedno sa naporima
meunarodne zajednice pridonijele sigurnosti i stabilnosti na Balkanu. Politika volja
84
33
Glassner, M.I., Political Goegraphy, John Wiley&Sons, Inc., New York, 1995.
85
86
Osim istraivanja izbora i izbornih rezultata, u literaruri se moe pronai sve vie studija
koja se bave pitanjima referenduma i plebiscita. U poetku razvoja izborne geografije,
istraivai su posveivali veliku panju izborima za nacionalne parlamente ili za
predsjednika, dok su bile vrlo rijetke studije o izborima na lokalnoj razini za lokalna tijela,
odnosno studije koje bi se bavile istraivanjima politikogeografskih aspekata referenduma i
plebiscita.
to sve danas ulazi u podruje izborne geografije? Mc Phail smatra kako je elektoralna
geografija trojstvo kojega ine: geografija glasovanja, geografski utjecaji na izbore i
geografija reprezentativnosti. Na temelju ove podjele P. J. Taylor je napravio ideogram
sustavnog modela elektoralne geografije.
ULAZ (INPUT)
PROLAZ
(THROUGHPUT)
Geografija
Geografija
glasovanja
i zastupanja
geografski utjecaji (reprezentativnosti
na glasovanje
)
IZLAZ (OUTPUT)
Geografski
relevantne
posljedice izbora
Taylor, P. J., Political Geography, Harlow, 1989, str. 213, cit. prema: Klemeni, M., Izbori u
Hrvatskoj 1990. elektoralnogeografska analiza odabranih primjera, Geografski glasnik, br. 53,
1991., str. 96.
87
88
s ciljem stvaranja izbornog sustava i odreivanja izbornih jedinica koji trebaju omoguiti
vladajuoj stranci zadravanje na vlasti. Posebno mjesto u takvim nastojanjima zauzima
instrument izmjene granica izbornih jedinica koji se poeo koristiti u SAD daleke 1812.
godine. Odreivanje izbornih jedinica je klju za pravednu demokratsku reprezentaciju i
jedno je od bitnih mjesta u demokraciji.
Granice izbornih jedinica i njihove promjene mogu izravno utjecati na rezultate izbora, i to
na dva naina: prvo, ako su izborne jedinice nejednake s obzirom na broj stanovnika, tada
dolazi do nejednake teine glasova. U ovom se sluaju dravni teritorij dijeli s obzirom na
njihovu veliinu mjerenu km2. Stanovnici u urbanim podrujima biraju isti broj predstavnika
kao i stavnici ruralnih podruja. Tako se dogaa da kandidati u ruralnim podrujima za
ulazak u predstavniko tijelo trabaju zaraditi manji broj glasova, od onih koji se
kandidiraju u urbanim podrujima.
Gerimandering je drugi nain koji moe izravno utjecati na izborne rezultate. On je takoer
povezan sa izbornim jedinicama i odreivanjem njihovih granica. Svako odreivanje granica
izbornih jedinica koje moe donijeti prednost nekoj od stranaka svrstava se u podruje
gerimanderinga. Izborna jedinica koja je stvorena sa tom namjerom naziva se gerimander.
Prvi gerimander stvoren je 1812. godine u Massachusettsu kada je guverner Elbridge Gerry
potpisao zakon prema kojemu su odreene granice izborne jedinice u kojoj je njegova
stranka trebala ostvariti prednost u odnosu na drugu stranku. Novine su objavile kartu
izbornih jedinica koju su kasnije prikazali kroz karikaturu, jer je jedna izborna jedinica
podsjeala na gutera. Urednici novina tu su izbornu jedinicu nazvali Gerrymander. Na
kraju je takvo odreivanje izbornih jedinica izvarno utjecalo na izborne rezultate: Gerryijeva
Republikansko-demokratska stranka osvojila je 29 mjesta u Senatu, a njihova opozicija
Federalna stranka osvojila je 11 mjesta. Zanimljivo je da je za Gerryijevu stranku glasalo
50.164 glasaa, dok je za federaliste glasalo 51.766 glasaa.
Slika 2: Podjela izbornih jedinica 1812. godine u Massachusettsu
Gerimandering od svog nastanka ima negativne konotacije i uvijek se spominje u
kontekstu pokuaja da se prekrajanjem granica izbornih jedinica postigne to bolji izborni
razultat za vladajuu stranku. No, u posljednjih dvadesetak godina, gerimandering se
koristi s ciljem to bolje zastupljenosti s obzirom na sociokulturne razliitosti odreenih
podruja. Tako se, primjerice, koristi u sluajevima kada je potrebno, s obzirom na
raspored stanovnitva, odrediti izborne jedinice koje e na adekvatan nain omoguiti svim
dijelovima stanovnitva najbolju moguu zastupljenost. U SAD-u se koristi na nain da se
izborne jedinice odreuju s obzirom na zadnji popis stanovnitva. Na taj se nain dobivaju
izborne jedinice neobinog oblika i geografskog smjetaja. Posebice je takvo odreivanje
izbornih jedinica prisutno u izborima za Kongres SAD-a, u kojima se tei to potpunijoj
zastupljenosti manjina (crnaca i latinoamerikanaca).
89
90
Rokkan, S., Citizens, Elections, Parties, Universitetsforlaget, Bergen, 1970., prema: Guillorel, H.
and Lvy, J., Space and electoral system, Political Geography, Vol. 11, No. 2. March 1992, str. 205224.
37
Guillorel, H. and Lvy, J., Space and electoral system, Political Geography, Vol. 11, No. 2. March
1992, str. 205-224.
38
Ibidem, str. 217.
91
92
izbornoj jedinici.39 Postoji niz pitanja vezanih uz translaciju izbornih rezultata u zastupnike
mandate to se na primjeru Hrvatske moe dobro vidjeti. Svaki izborni ciklus, prema
dosadanjim istraivanjima, otvorio je mnoge rasprave o pravednosti raspodjele
zastupnikih mandata u odnosu na broj glasaa koji su glasovali za stranku ili za pojedinca.
Regionalne i sociodemografske znaajke
Istraivanje utjecaja regionalnih znaajki na izborne rezultate prisutno je u gotovo svim
studijama izborne geografije. Nastoji se prikazati i pojasniti izborne rezultate stranaka na
regionaloj razini. Na primjeru Republike Hrvatske to se pitanja pojavljivalo u kontekstu
procjena u kojoj mjeri je odreena regija tradicionalno okrenuta prema odreenoj
politikoj opciji, odnosno stranci. Dakako da je teko govoriti o nekakvoj tradiciji, jer je
razdoblje od deset godina nedovoljno za vrste procjene hoe li se glasai u jednoj regiji
uvijek opredjeljivati za jednu stranku. Izbori od 3. sijenja pokazali su kako su neke
procjene, utemeljene na tradicionalnom opredjeljivanju jednostanvno bile nedovoljne ili
pogrean instrument u procjenjivanju izbornih rezultata. Primjer Hrvatskog zagorja i
sjeverne Hrvatske pokazao je kako su glasai, koji su tradicionalno podravali HDZ, na
izborima 3. sijenja 2000. podrali opoziciju sa preko 50% glasova. Regionalne znaajke
poele su se, pred sijeanjske izbore 2000. godine, pojavljivati u istraivanjima javnog
mnijenja koja su bila strukturirana prema upanijskom kljuu.
Sociodemografske znaajke vrlo su vano pitanje u istraivanjima izborne geografije, koje
je takoer ostalo nedovoljno istraeno u Hrvatskoj. Od prvih izbora u Republici Hrvatskoj
prisutna je tendencija opredjeljivanja gradskog stanovnitva za stranke lijevog bloka (ili
stranke lijevog centra), dok se ruralno stavovnitvo uglavnom opredjeljivalo za stranke
centra i desnog bloka (ili stranke tzv. nacionalnog bloka). Na prvim izborima 1990. godine
takoer je bio prisutan faktor nacionalne pripadnosti, koji se kasnije usmjerio prema izboru
zastupnika nacionalnih manjina. Na taj nain njegova je vanost na nacionalnoj razini
umanjena, ali je ostala na lokalnoj razini.
Sva nevedena pitanja koja se istrauju u okviru izborne geografije i pitanja koja su dijelom
ili uope nisu istraena u Republici Hrvatskoj, predstavljaju jedno novo podruje istraivanja
u nas. Dakako da je nemogue sva ta pitanja objediniti i istraivati samo u podruju izborne
geografije. Stoga je jedan iri pristup, u kojemu bi se objedila istraivanja i spoznaje iz
politikih, geografskih, ekonomskih, sociolokih i drugih podruja, put koji omoguava
razvoj istraivanja u tome podruju.
Izbori u Hrvatskoj
Kao to je ve spomenuto, za stjecanje cjelovitog uvida u izborne procese u RH u
posljednjih deset godina potrebno je analizirati najmanje pet faktora: drutveni okvir,
odreivanje izbornih jedinica, analizu izbornih zakona, translaciju glasova u zastupnika
mjesta te regionalne i sociodemografske znaajke. Spomenuti faktori imaju svoje mjesto u
istraivanjima izborne geografije. U ovom radu emo se usmjeriti prema odreivanju
izbornih jedinica. U istraivanju emo analizirati dijelove izbornih zakona, te zakone o
izbornim jedinicama.
Od prvih demokratskih viestranakih izbora 1990. godine do 2000. u RH je organizirano
nekoliko izbornih ciklusa: tri puta za Zastupniki dom (1992., 1995., 2000.), dva puta za
39
Johnston, R.J., Political, Electoral, and Spatial Problems, Clarendon Press, Oxford, 1979., str. 54.
94
upanijski dom (1993., 1997.), te tri puta za predsjednika RH (1992., 1997., 2000.). U ovu
analizu ukljueni su izbori za Zastupniki dom 1992., 1995., i 2000. godine.
Odreivanje izbornih jedinica u izborima za Zastupniki dom 1992. godine
Izborima za Zastupniki dom 1992. godine birano je 124 zastupnika. ezdeset zastupnika
birano je na dravnim listama, to je podrazumijevalo da je cijela Hrvatska jedna izborna
jedinica. Sljedeih ezdeset zastupnika birano je u izbornim jedinicama, pri emu je svaka
izborna jedinica davala jednog zastupnika. etiri zastupnika birale su nacionalne zajednice u
etiri izborne jedinice. Izborne jedinice odreivane su potivanjem principa nedjeljivosti
tadanjih opinskih granica, osim u sluajevima kada je to bilo potrebno. U lanku 2.
Zakona o izbornim jedinicama za Zastupniki dom Sabora RH od 9. lipnja 1992. godine
utvren je kriterij za odreivanje izbornih jedinica:
U Zastupniki dom Sabora Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zastupniki dom) 64
zastupnika bira se u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj bira jedan zastupnik.
60 zastupnika bira se u izbornim jedinicama u kojima se u svakoj na priblino isti broj
biraa (op.aut.) bira jedan zastupnik, a etiri zastupnika biraju pripadnici nacionalnih
manjina, odreeni Zakonom o izborima zastupnika u Sabor Republike Hrvatske, u posebnim
izbornim jedinicama.
Prema ovoj odredbi izborne jedinice odreivane su prema priblinom broju biraa. U
birakim spiskovima bilo je upisano ukupno 3.553 999. 40 Dravni teritorij podijeljen je u 60
izbornih jedinica, to je znailo da bi u svakoj izbornoj jedinici trebalo biti priblino 60.000
biraa. Vee opine i gradovi razdijeljeni su u dvije i vie izbornih jedinica: Vinkovci,
Slavonski Brod, Naice, urevac, akovec, Varadin, Sisak, Zadar, Knin, Sinj, Split,
Imotski. Opina Rijeka je bila podijeljena u tri izborne jedinice, dok je Grad Zagreb bio
podijeljen u njih jedanaest. Od svih tadanjih opina jedino su Poega (10. izborna jedinica)
i grad Zadar bez rubnih podruja (37. izborna jedinica) inili u cjelini jednu izbornu jedinicu.
Sve druge opine ili su podijeljene na vie izbornih jedinica, ili su cjelovite s nekom drugom
opinom ili njezinim dijelovima inile jednu izbornu jedinicu. S obzirom da u Zakonu o
izbornim jedinicama nije bilo zapisano kolika je doputena razlika u broju biraa izmeu
izbornih jedinica, postojale su velike razlike, ak do 15.000 biraa.41
Razloge za to treba traiti u nepostojanju limita (primjerice, 5 %) za zadovoljavanje kriterija
o priblino jednakom broju glasaa u svakoj izbornoj jedinici, ali i u namjernom prekrajanju
izbornih jedinica kako bi vladajua stranka (HDZ) postigla, zahvaljujui tome, bolji uspjeh.
Favoriziranje vladajue stranke proizlazilo je takoer i iz samoga Zakona o izborima i
rjeenja o dravnim listama koje se natjeu na izbornoj jedinici koju ini cijela Hrvatska.
40
95
96
1. izborna jedinica (podruje gradova Krievci, Sveti Ivan Zelina, Velika Gorica i Vrbovec, podruje
opina Bedenica, Brckovljani, Kravarsko, Dubrava, Dugo Selo, Farkaevac, Gradec, Orle, Pokupsko,
Preseka, Rakovec, Rugvica, Sveti Ivan abno, Sveti Petar Orehovec i Stupnik) 171.436
stanovnika; 2. izborna jedinica (podruje gradova Zaprei, Krapina, Zabok i Zlatar, podruje opina
Bistra, Bedekovina, Brdovec, Budinina, Desini, Donja Stubica, Dubravica, urmanec, Gornja
Stubica, Hraina, Hum na Sutli, Jakovlje, Klanjec, Konjina, KraIjevec na Sutli, Krapinske Toplice,
Lobor, Luka, Mae, Marija Bistrica, Mihovljan, Oroslavje, Petrovsko, Pregrada, Pua, Radoboj,
Stubike Toplice, Sveti Kri Zaretje, Tuhelj, Veliko Trgovie, Zagorska Sela, Zlatar Bistrica i Marija
Gorica) 200.030; 3. izborna jedinica (Petrinja i Sisak, podruje opina Dvor, Glina, Gornji Klasni,
Gvozdansko, Jabukovac, Lasinja, Lekenik, Martinska Ves, Topusko, Vojni i Vrginmost) 167.610;
5. izborna jedinica (Duga Resa, Jastrebarsko, Karlovac i Samobor, podruje opina Barilovii,
Draganii, Klina Sela, Krai, Krnjak, Netreti, Ozalj, Pisarovina, Skakavac, Sveta NedjeIja, akanje
i umberak) 200.558; 6. izborna jedinica (Grad Varadin, podruje opina Beretinec, Cestica,
Gornji Kneginec, Jalabet, Petrijanec, Srainec, Sveti Ilija, Trnovec Bartoloveki, Vidovec, Vinica,
Bednja, Donja Voa, Ivanec, Klenovik, Lepoglava, Maruevec, Breznica, Hum Brezniki, Ljubeica,
Novi Marof, Varadinske Toplice i Visoko) 165.495; itd.
97
to je znailo ponovno vraanje na kriterij broja biraa u izbornoj jedinici, koji je primijenjen
na izborima za Zastupniki dom 1992. godine. Ovaj kriterij nije utvren Zakonom o
izbornim jedinicama, ve Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski dravni sabor od 3.
studenoga 1999. godine. U lanku 39. stoji:
98
jednog zastupnika u Zastupniki dom Sabora, dok pripadnici eke i slovake nacionalne
manjine biraju zajedno jednog zastupnika u Zastupniki dom Sabora.
Zakljuak
Istraivanjem hrvatske izborne prakse u podruju odreivanja izbornih jedinica, na
odreeni nain, moe se pratiti demokratski razvoj i tranzicija cjelokupnog izbornog sustava
Republike Hrvatske. Odreivanje izbornih jedinica obino je pratilo rjeenja iz izbornih
zakona, odnosno izborne jedinice prilagoavane su izbornom modelu. Analiza je pokazala
sljedee:
1. Izborne jedinice za izbor zastupnika u Zastupniki dom u analiziranom razdoblju
mijenjale su svoj oblik u svakom izbornom ciklusu. Za to postoje najmanje dva razloga:
prvo, izborne jedinice mijenjane su u skladu s procjenama vladajue stranke kakve e
izborne jedinice donijeti to bolje izborne rezultate; i drugo, ustavne odredbe bile su
openite i otvarale su mogunost politikoj manipulaciji prisutnoj u svakom izbornom
zakonu, odnosno zakonima o izbornim jedinicama.
U Ustavu iz 1974. godine, na temelju kojeg su raeni izborni zakoni za izbore 1990. godine,
izborne jedinice za izbore u Vijee opina bile su same opine, koje su bile s nejednakim
brojem stanovnika i glasaa. Ustav RH iz 1990. godine zapisao je odredbu da su upanije
izborne jedinice za izbor zastupnika u upanijski dom. U svakoj se upaniji bira po tri
zastupnika. Poznato je da postoji veliki nesrazmjer u veliini i broju stanovnika i biraa
izmeu upanija u RH.46 Sline odredbe, koja bi utvrivala kriterij za odreivanje izbornih
jedinica za izbor zastupnika u Zastupniki dom, nema u Ustavu RH iz 1990. godine. Kriteriji
su utvrivani zakonima o izborima zastupnika i zakonima o izbornim jedinicama, to je
omoguavalo vladajuoj stranci utvrivanje izbornih pravila prema njihovim potrebama.
2. U izborima za Zastupniki dom 1992. i 1995. godine primijenjen je slian model: jedan
broj zastupnika birao se u izbornim jedinicama, dok se drugi dio birao na dravnim listama
(cijeli teritorij drave jedna izborna jedinica). Godine 1992. biralo se, ne raunajui
zastupnike nacionalnih manjina, 60 zastupnika u izbornim jedinicama, dok se 1995. godine
broj spustio na 28. U oba izborna ciklusa u zakonima o izborima zastupnika i zakonima o
izbornim jedinicama nije postojalo odredba prema kojoj bi se odreivao priblian broj
biraa, odnosno stanovnika. Iako neki autori istiu kako je poznato u izbornoj teoriji i praksi
da se veliina izbornih jedinica odreuje prema kriteriju +/- 5 %, taj se kriterij u hrvatskoj
izbornoj praksi nije potivao (ak ni onda kada je bio zapisan u zakonu).
3. Pri odreivanju izbornih jedinica u svakom izbornom ciklusu vodilo se rauna o mijeanju
urbanih i ruralnih podruja. Primjerice, velikim gradovima esto se dodjeljuju ruralna
podruja u njihovoj blizini. Grad Zagreb u svakom izbornom ciklusu dijeli se na nekoliko
izbornih jedinica i to na nain da mu se pridodaju naselja iz Zagrebake upanije. Slinu
sudbinu doivjeli su i Rijeka i Split.
4. Broj zastupnika nacionalnih manjina i nain njihova biranja takoer se mijenjao u
svakom izbornom ciklusu. Zastupnici nacionalnih manjina birani su u izbornim jedinicama
koje su bile odreivane prema opinama i gradovima gdje preteno ive, ili je cijeli teritorij
Republike Hrvatske bila jedna izborna jedinica. U izbornom ciklusu 1995. godine bila su
46
Grad Zagreb i Zagrebaka upanija imaju, prema popisu iz 1991. godine, ukupno 1.035 668
stanovnika. Najmanja upanija po broju stanovnika je Liko-senjska koja ima 71.215 stanovnika.
Druga po veliini je Splitsko-dalmatinska upanija koja ima 414.019 stanovnika. Bez obzira na
veliinu, svaka upanija daje tri zastupnika u upanijski dom Hrvatskog sabora.
99
primijenjena oba modela: nacionalne manjine birale su sedam zastupnika u pet izbornih
jedinica. Pripadnici srpske manjine birali su tri zastupnika u jednoj izbornoj jedinici koja je
bila cijela Hrvatska. U ostale etiri izborne jedinice, teritorijalno odreene
prema
podrujima u kojima ive pripadnici ostalih manjina, birana su preostala etiri zastupnika.
Novi sustav sigurnosti u Perzijskom zaljevu
Uvod
Prostor Bliskog istoka je podruje u kojemu su nastale civilizacije iji je utjecaj bio
presudan za razvoj zapadne civilizacije, odnosno civilizacijskih krugova kojima i mi
pripadamo. Kroz povijest to je bilo podruje stalnih migracijskih kretanja, ratova, velikih
imperija, stalno prisutnih interesa velikih sila, itd. Saeto reeno, to je podruje gdje se
dogaala povijest.
Prostorima jugozapadne Azije vodili su glavni kopneni putevi izmeu Europe i najveih
azijskih drava Kine i Indije. Kontrola tih putnih pravaca znaila je za mnoge kroz povijest
ostvarenje posebne moi. U posljednjih stotinu godina to je podruje postalo posebno
zanimljivo zbog iskoritavanja nafte i prirodnog plina. U podruju srednje Azije i Bliskog
istoka nalazi se oko 80% procjenjenih rezervi nafte na svijetu, te oko 40% izvora prirodnog
plina.
U vrijeme hladnog rata prostor je bio podijeljen na pro-sovjetske i pro-amerike
simpatizere (s odreenim otklonima prema nesvrstanosti). Danas je to prostor gdje jedino
SAD imaju strateke interese i saveznike.
Industrijski razvoj zapada u posljednjih stotinu godina zapadni svijet moe zahvaliti dobrim
dijelom i nafti iz toga podruja. Drugi mnogoljudni dijelovi euroazijske kopnene mase nisu
toliko koristili naftu kao osnovicu industrijskog razvoja, ve ugljen i one prirodne resurse
koje su imali na vlastitom teritoriju. Ti su izvori danas vie-manje iscrpljeni. Azija i njezine
drave sve se vie okreu nafti. U skoroj budunosti mogua je gospodarska kompeticija
izmeu azijskih i zapadnih drava oko nafte.
U posljednje se vrijeme na Bliskom istoku otvaraju mogunosti novih sukoba, koji su vezani
uz jo jedan prirodni resurs: vodu. Postoji velika napetost izmeu nekih drava u pogledu
koritenja prirodnih izvora pitke vode, posebice u slivu Nila, Eufrata, Tigrisa.
Poslije Drugog svjetskog rata dogaali su se mnogobrojni ratni sukobi upravo u tome
prostoru. Do raspada bipolarne strukture u svijetu, velike sile su bile, kroz razliite oblike
podrke, ukljuene u te sukobe. Nakon kraja hladnog rata ponovno se u tome prostoru,
ako izuzmemo jugoistonu Europu, dogaaju veliki sukobi u koje su ukljuene i zapadne
sile. U toj regiji postoje drave koje imaju snane vojne sisteme za samostalno ratovanje.
Proliferacija oruja, proizvodnja sredstava za masovno unitavanje, sumnje u nabavku
nuklearnog materijala, gotovo su redovite pojave u tome prostoru. Sve to zajedno ini
podruje Bliskog istoka prostorom posebne gepolitike dinamike.
Geostrateka situacija u regiji znaajno se izmijenila nakon intervencije SAD i saveznika
protiv irakog reima i Sadama Huseina. Nepredvidivi Sadamov reim vie ne predstavlja
faktor strateke zabrinutosti u regiji. Jedna od izravnih posljedica akcije jest smjetanje
znaajnih vojnih snaga SAD-a, to e postati nezaobilazni imbenik budueg razvoja u
regiji. Stvara se novi sustav regionalne sigurnosti i stabilnosti s novim (drugaijim)
100
igraima. Izgradnja toga sustava suoava se s mnogim izazovima koji proizlaze iz: strateke
regionalne razine, regionalnih prijetnji i izazova, povijesnih pokuaja stabilizacije regije, itd.
Geografsko odreenje prostora
Vrlo esto se za taj prostor koriste nazivi koji ne odgovaraju realnosti. Pojam Bliski istok
nastao je unutar europske geografije koji je istoni svijet dijelio na Near East za
oznaavanje Turske, Middle East za Egipat, Saudijsku Arabiju i Iran, a Far East za Kinu i
Japan. Pojmovi Near East i Middle East na odreeni su se nain stopili u jedan: Middle
East ili u naem rjeniku Bliski istok. Pojam Far East danas se rijetko koristi (ili Daleki
istok u naem rjeniku).
Za potrebe ove studije koristimo dva pojma: Bliski istok, kao iru regiju koja je povezana
mnogobrojnim zajednikim obiljejima, te Perzijski zaljev kao posebnu regiju unutar Bliskog
istoka. Unutar tih geopolitikih cjelina nalazi se sljedee drave: Izrael, Jordan, Libanon,
Sirija, Irak, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Bahrein, Katar, Oman,
Jemen i Iran.
Strateka energetska elipsa
Dvadeseto stoljee je, prema tvrdnjama mnogih geopolitiara, ekonomista, povjesniara i
drugih strunjaka, stoljee nafte. Mnogi su ratovi (svjetski, regionalni) otpoinjani radi
pristupa i kontrole toga resursa. Kompeticijski odnosi koji su se razvijali u meunarodnoj
zajednici najveim dijelom dvadesetog stoljea podrazumijevali su posjedovanje stratekih
resursa, jer bez njih nije bilo mogue raunati na povlateni poloaj u meunarodnoj
zajednici. Nafta je predstavljala i jo uvijek predstavlja strateki energetski resurs bez
kojega je nemogue razmiljati o modernom nainu ivljenja.
Zanimljivo je naglasiti kako se potrebe za energijom poveavaju iz godine u godinu.47
Procjenjuje se da e do 2010. godine potrebe za energijom porasti za oko 40% dananjih.
U energetskim potrebama suvremenog svijeta jo uvijek prevladava nafta (oko 70%
ukupnih potreba za energijom). Prema nekim procjenama svijet danas troi oko 75 milijuna
barela na dan, a 2010. godine troit e gotovo 100 milijuna barela na dan.48
Prema dosadanjim saznanjima o svjetskim rezervama nafte, Zemlja ima dovoljno naftnih
resursa za potronju sljedeih barem stotinu godina, uz uvjet laganog rasta potreba i
poveanog koritenje drugih izvora energije. U tom bi se vremenu trebalo pronai nove
nove izvore energije, kako bi se zadovoljile potrebe sadanje civilizacije.
Sudbina je svijeta da se najvee rezerve nafte, te njezina proizvodnja nalaze u vrlo
osjetljivim i sukobima sklonim podrujima. Prema podacima Meunarodne agencije za
energiju, Perzijski zaljev ostaje i dalje jedno od strateki najznaajnih podruja, prije svega
zbog izvorita nafte. Nafta iz toga podruja moe biti uvijek jeftinija u odnosu na druga
izvorita i mjesta na Zemlji, te njezino iskoritavanje u tome podruju omoguava u dobroj
mjeri prihvatljivu cijenu na svjetskom tritu. Zato? Prvo, njezino je vaenje relativno
47
Najvea se potronja i potranja za naftom oekuje na dalekom istoku, tj. u Kini, koja jo uvijek svoju energetsku
politiku temelji na resursima ugljena, koji se brzo troe. Bilo kakav veliki zaokret u industrijalizaciji Kine znaio bi i
ozbiljan poremeaj na svjetskom tritu nafte, jer bi potranja naglo skoila.
48
Procjene su uvijek nezahvalne, jer potronja nafte i potranja za njom ovise o mnogim meunarodnim dogaanjima, a
posebice na podruju ekonomije. Ukoliko se ne dogodi neki veliki potres u svjetskoj ekonomiji, te ako izostanu vei
regionalni sukobi u podrujima koja su posebice strateki vana (zbog velikih rezervi nafte i prirodnog plina), tada
moemo oekivati primjerenu tonost u procjenama. Ukoliko se dogodi suprotno, tada potronja moe biti znaajno vea,
ili pak znaajno manja.
101
Izravno iz zemlje, nije potrebno raditi posebne platforme (kao to je to u Sjevernom moru), a tamo gdje i postoje
morske platforme, pogodnija je vremenska situacija i mirnije more.
50
Ti kapaciteti su posebno doli do izraaja tijekom nestabilne situacije u Perzijskom zaljevu (u vrijeme Irako-iranskog
rata, te sporova oko Hormukog tjesnaca izmeu Irana i Saudijske Arabije).
51
To se, prije svega, odnosi na Iran, koji ima ogranienja u izvozu nafte (kao posljedicu Iransko-irakog sukoba i
unutarnjih iranskih politikih kretanja).
52
U iskoritavanju energije vrlo se esto naglaava vanost nafte, a esto se zanemari vanost plina. S obzirom na
njegovu cijenu, on predstavlja vrlo vaan energetski resurs, a i s ekolokog aspekta puno je istiji od same nafte.
Meutim, postoji problem s transportom plina, kojeg nije mogue utovariti u tankere i razvoziti po svijetu, ve je
potrebno napraviti kopnenu infrastrukturu za njegovo iskoritavanje. Procjenjuje se da e se potronja plina kao
energetskog resursa izjednaiti 2015. godine s potronjom ugljena, nakon ega e koritenje ugljena znaajno padati.
Meutim, koritenje plina jo uvijek je neusporedivo manje nego nafte u svjetskim razmjerima. Zato? Prvo, naftu je
mogue transportirati bilo kamo u svijetu na vie naina, a plin ne; drugo, nafta ima svjetsku cijenu, a plin ima
regionalnu, jer se uglavnom troi u regiji (nemogunost transportiranja u daleke krajeve), po emu plin nije isplativ
koliko i nafta.
102
Stanovnitvo
(1995.)
Domae
stanovnitvo
(%)
Doljaci (%)
53
Dakako, treba naglasiti kako se ove prognoze rade na temelju dostupnih podataka, koji su i sami u velikoj mjeri
procjene, jer se u mnogim spomenutim dravama ne radi popis stanovnitva, niti postoji neki drugi relevantan izvor
tonih, ili priblino tonih podataka. No, bez obzira na to, ove prognoze govore o trendu velikog porasta stanovnitva u
tim regijama.
103
Bahrein
Kuvajt
Oman
Katar
575.925
1.800,000
2.100,000
533.916
68
39
73
25
Saudijska Arabija
UAE
18.700,000
2.900,000
69
24
32 (13 Azijci)
61 (9 juna Azija)
75
(36
juna
Azija)
31 (10 Afro-Azija)
76
(50
juna
Azija)
koje se bore za njihove ideje (Iran podrava Hebollah, Saudijska Arabija frakciju talibana,
dio pakistanskog vojnog i obavjetajnog establishmenta podravao talibane, itd.).
Nerijeena teritorijalna pitanja
Sporovi oko nerijeenih teritorijalnih pitanja jedan su od glavnih povoda za ratove na
prosoru Bliskog istoka. Geneza Arapsko-izraelskog sukoba, koji dominira geopolitikom
Bliskog istoka, obiljeena je teritorijalnim pitanjima. Mnoga pitanja osvojenih teritorija u
razliitim ratovima jo uvijek nisu rijeena. Ona su privremeno zaboravljena jer je ukupna
geopolitika situacija takva rjeenja nalagala, ali moramo biti posve svjesni da je samo
malo dovoljno da se sukobi oko tih istih teritorija ponove u budunosti. Primjerice, ukoliko
se dogodi promjena vlasti u Jordana, Siriji ili Egiptu, sukobi oko okupiranih teritorija, s vrlo
velikom vjerojatnou, bi se obnovili. Samo rjeavanje tih pitanja zahtijeva vrlo sloeni
proces, u kojeg su ukljueni mnogi faktori. Izrael je, primjerice, rijeio teritorijalna pitanja
sa Egiptom i Jordanom, bez obzira kako sloeni ti aranmani jesu. Ali su ostale nerijeene
granice sa Libanonom i Sirijom, kao i unutarnje granice izmeu Izraela i palestinske
samouprave. Upravo smo svjedoci da se te granice uope ne potuju.
Izreal-Palestinci
U ratu 1967. Izrael je okupirao Zapadnu obalu (teritorij Jordana) i pojas Gaze (od Egipta),
te pustinjsko podruje Sinaja i Golansku vosoravan (Sirija). Izrael je godinama tvrdio da je
Zapadna obala kljuno strateko podruje za sigurnost Izraela, ali istovremeno i religijski
vrlo vano povijesno podruje. Od osvajanja, pa do dananjih dana, demografska slika
Zapadne obale znaajno je izmijenjena, jer je Izraelske drava poduzela planirano
naseljavanje idovskog stanovnitva na ta podruja. Pored vojne sigurnosti koju je Izrael
dobio osvajanjem Zapadne obale, postoji jo jedan dobar razlog zato se to podruje nema
namjeru vraati bilo kome. Brdovito podruje Zapadne obale veliko je izvorite vode za
pie. Trenutno se oko 80% vode za pie i industrijsku proizvodnju u Izraelu crpi upravo iz
tog podruja (oko 40% vode za pie). Izrael bi moda i bio spreman vratiti osvojena
podruja, ali preduvjet je da moe i dalje iskoritavati spomenuto vodno bogatstvo.
Pojas Gaze ima manju strateku vrijednost za Izrael, odnosno, danas to podruje nije vie
oznaeno kao prostor preko kojeg bi mogao doi arapski napad prema glavnom gradu.
Izrael-Sirija
Izrael je u ratu 1967. godine okupirao Golansku visoravan i dri je jo uvijek u svojim
rukama. Godine 1981. Izrael je praktiki to podruje prisvojio, jer je svoj suverenitet i
pravni sustav proirio i na to podruje. Dakle, nisu vie vrijedila, uvjetno reeno,
okupacijska pravila, ve je to podruje postalo dio pravnog sustava Izraela. Za Siriju ni u
kom sluaju ne dolazi u obzir da taj dio teritorija prepusti bilo kome, a ponajmanje Izraelu.
Golanska visoravan dio je tzv. sigurnosne zone koju je Izrael organizirao na sjeveru i
sjeveroistoku prema Libanonu i Siriji kako bi sprijeio napade Hezbollaha i drugih
militantnih islamistikih skupina na teritorij Izraela. N, ne treba zaboraviti da se ovdje
takoer radi, osim sigurnosti, i o nekim drugim stvarima. Spomenuto podruje takoer je
bogato vodom (rijeke Hisbani i Litani, Galilejsko jezero).
105
Arapsko-perzijski zaljev
Taj je prostor, moe se slobodno rei, postao vrlo poznat nakon meunarodne akcije protiv
Iraka nakon njihova napada i okupacije Kuvajta. Manje su poznati teritorijalni sporovi i
problemi koji postoje u tom dijelu svijeta.
Rijeka Shatt-al-Arab predstavlja kroz povijest dodirnu toku izmeu arapskog i parzijskog
svijeta. U moderno doba ona je postala vrlo vano prometno podruje za transport irake i
iranske nafte prema svjetskim tritima. Godine 1975. Irak se sloio sa ureenjem granice
u tom podruju (Alirski komunike), a za uzvrat je traio da Iran uskrati podrku Kurdima u
njihovoj borbi za autonomiju i osamostaljenje. Godine 1980. Irak je odustao od sporazuma,
te otpoeo rat protiv Iraka koji je trajao osam godina. Godine 1990. dva tjedana nakon
irake invazije na Kuvajt, Saddam Husein je ponovno priznao odredbe sporazuma iz 1975.
godine. To je naravno bio taktiki potez u datim okolnostima, jer je trebao osigurati taj dio
granice, odnosno, nastojao je izbjei bilo kakvo mijeanje Irana u njegove namjere na jugu.
Irak-Kuvajt
Za Saddama Huseina ne postoji teritorijalni spor sa Kuvajtom. Za njega je Kuvajt bio i ostao
dio irakog teritorija, odnosno dio pokrajina Basra na jugu. On svoje tvrdnje temelji na
injenici da je taj dio teritorija bio dio iste pokrajina u vrijeme otomanskog carstva, a tek je
1932. godine pod utjecajem Velike Britanije odvojen od Basre i postaje samostalna drava.
U novu dravu ulaze dva otoka Bubijan i Warbah koji se nalaze ne ulazu prema irakoj luci
Umm Qasr. Pored toga, Irak smatra da su im nepravedno oduzeti teritoriji u podruju
Rumaila koje je bogato naftom. Sve do 1990. godina i irake invazije, bilo je nekoliko
situacija koje su bile na rubu rata. Irak je predlagao Kuvajtu razmjenu teritorija za
spomenute otoke i to ba u podruju Rumaila. Takoer je predlagao izgradnju
infrastrukture koja bi opskrbljivala Kuvajt slatkom vodom (odnosno vodom za pie) iz
podruja Shatt-al-Araba. No, Kuvajt je uvijek odbijao sve prijedloge Iraka.
Nakon oslobaanja Kuvajta, prema odluci Vijea sigurnosti formirana je komisija za
ponovno ureivanje granice izmeu dviju drava. Nije teko pogoditi tko jeloije proao u
novoj delimitaciji. Kuvajt je dobio vrlo vrijedna podruja u podruju Rumaila, te nafne
buotine u podruju Ratga. Pored toga, dobio je i dio vrlo vane za Irak luke Umm Qasr,
mada je nikada nije u povijesti svojatao. Sve to zajedno izazvalo je veliki revolt Iraka, koji
je smatrao da je uinjena velika nepravda, te da granice trebaju biti u skladu sa
delimitacijom iz 1932. godine, te sporazuma o granici izmeu drava Irak i Kuvajt iz 1963.
godine. Meutim, svi su prosvjedi ostali bez rezultata, iako je, naravno pod meunarodnim
pritiskom, Irak formalno i priznao dravu Kuvajt. Bez obzira tko bio na vlasti u Iraku nakon
Sadama, moem sa sigurnou tvrditi da e teritorijalno pitanje izmeu Iraka i Kuvajta jo
zadugo biti izvor otvorenih sukoba.
Iran-Ujedinjeni Arapski Emirati
Iran i UAE imaju takoer teritorijalni spor oko triju otoka koji su vrlo vani za ulazak u
hormoki tjesnac. To su Mali i Veliki Tunb i Abu Musa. Iran tvrdi da su otoci bili oduvijek
perzijski, te da su ih Britanci namjerno ustupili eicima iz arapskog svijeta prije stotinu
godina. Iran je poslao 1971. godine svoje trupe na spomenute otoke u vrijeme povlaenja
Britanaca s toga prostora. Veliki i Mali Tunb nalaze se 15 milja od iranskog otoka Qeshm i
nalaze se u perzijskom dijelu ako podijelimo zaljev po crti sredine. Abu Musa se nalazi na
arapskom dijelu. Sva tri otoka pripadala su kroz povijest emiratima. Iran i Sharjah emirat
106
107
Ne treba posebno pojanjavati koliko bi to tete izazvalo u donjem toku rijeke Eufrat, o ije
vodnom bogatstvu ovisi ivot u velikom dijelu Iraka.
Bazen rijeke Nil
Egipat ovisi o vodi iz rijeke Nil. Gotovo 100% potreba za vodom za pie, odnosno slatkom
vodom, dolazi iz rijeke Nil (97%). Nil i njegove pritoke u gornjem toku koristi veliki broj
drava: Sudan, Etiopija, Kenija, Uganda, Ruanda, Burnundi, Tanzanija i Zair. Egipat ima
potpisan sporazum o koritenju vode iz Nila sa Sudanom, ali nema i sa drugim dravama na
slivu Nila. One naravno, koriste sliv rijeke Nil prema vlastitim potrebama (posebno Etiopija),
koja kontrolira oko 85 % gornjeg toka Bijelog Nila. Ona planira izgraditi hidroelektrane koje
e sniziti razinu vode u Bijelom Nilu za 10%.
Arapski poluotok
Arapski je poluotok najsiromaniji izvorima pitke vode. Veliki dio regije gotovo da nema
mogunosti prirodnog obnavljanja izvora vode. S obzirom na bogatstvo veine drava u
regiji, pokrenuta su istraivanja i izgraeni potencijali za desalinaciju vode, tj. pretvaranje
morske u pitku vodu. Meutim, ti su projekti svrlo skupi, kao i cjelokupni tehnoloki proces,
tako da za sada nema prevelikog optimizma kako e takva proizvodnja vode zamijeniti
prirodne izvore.
Velike sile i Bliski istok
Velika je Britanija bila vezana uz taj prostor, jer je tamo prolazio najblii put prema Indiji, a
kasnije se ukljuila u pregovore oko raspodjele nasljea propadajueg Otomanskog
imperija. Tajni diplomatski sporazum izmeu Francuske i Velike Britanije iz 1916. godine
odredio je podjelu interesnih sfera na prostoru Bliskog istoka. 54 Upravo su tijekom i nakon
Prvog svjetskog rata, na temelju spomenutog sporazuma, odreene i granice novih drava
nastalih nakon propasti Otomanskog imperija.55 Uz manje izmjene, tadanja raspodjela
dravnog teritorija odrala se sve do danas. Istodobno s nastajanjem novih drava,
Francuska i velika Britanija pobrinule su se za stvaranje vrstih veza s pojedinim dravama,
te su, sve do kraja etrdesetih igrale vrlo znaajnu ulogu u njihovoj unutarnjoj i
vanjskopolitikoj sudbini. Na kraju etrdesetih, njihovu ulogu polako preuzimaju SAD i to,
prije svega, kroz podrku Izraelu. Upravo takva vanjskopolitika orijentacija SAD-a izazivala
je godinama otpor i sumnju arapskog svijeta prema dobrim namjerama SAD-a na Bliskom
istoku. Bez obzira na sve pogreke koje su SAD uinile kroz iskljuivu podrku Izraelu,
dananji regionalni sigurnosni kompleks izravno ovisi o njihovom djelovanju, te volji i elji
da se uhvati u kotac s jednom vrlo sloenom regijom i sloenim svijetom. Pri tome treba
naglasiti kako njihov interes u tom podruju nije vezan samo uz Izrael. Sredinji element
amerike vanjske politike u Perzijskom zaljevu je stabilnost u kojoj nafta slobodno tee po
54
Sporazum je poznat kao Sykes-Picot sporazum. Francuska je, prema sporazumu, trebala dobiti potpunu kontrolu nad
zonom buduih drava Sirije i Libanona, kao i nad podrujem Mosula (dananji sjeverni Irak). Velika Britanija je dobila
kontrolu nad prostorom jugoistono od francuske zone, na podruju dananjeg Jordana, Iraka i Kuvajta. Pripala im je i
luka Haiva i Acre na Sredozemnom moru, te pravo gradnje eljeznice korz fancusku zonu interesa do Bagdada. U
raspodjeli teritorija trebale su sudjelovati i Italija (Anatolija i Dodekanski otoci), te Rusija (Armenija i dijelovi
Kurdistana).
55
Nastale su sljedee drave: Libanon, Sirija, Transjordan, Palestina, Irak, Kuvajt. Mandat nad njihovom samostalnou
preuzele su Francuska i Velika Britanija.
109
Mackey, S., Povijest Iraka i budunost poslije Sadama Huseina, Grapa, Zagreb, 2003, str. 391.
Upravo je odravanje ravnotee u Zaljevu spasilo Sadama Huseina od sigurne propasti nakon izbacivanja njegovih
snaga iz Kuvajta krajem veljae 1991. godine. Ostao je na vlasti u Iraku i zbog straha od Iraka nakon njega, odnosno
mogueg kaosa i raspada drave koja je imala vrlo znaajnu ulogu u zapadnim strategijama u ograniavanju Irana i
utjecaja njegove revolucije na druge islamske drave u regiji.
57
110
58
Taj je reim podrazumijevao zabranu letenja zrakoplovima juno od 32, a sjeverno od 36 paralele. Kasnije je juni
reim proiren do 33. paralele.
59
Krajem listopada 1997. godine Irak je zatraio od Amerikanaca koji su radili u UNSCOM-u da napuste zemlju pod
optubama da su pijunirali u korist SAD-a. UN su, nakon neuspjelih pregovora sa Irakom, povukli cijelu misiju
UNSCOM-a iz Iraka.
60
Clinton je krajem 1997. u Zaljevu imao na raspolaganju 44.000 vojnika, 440 zrakoplova i 34 broda.
111
61
62
Rathmell, A., Karasik, T., and Gompert, D., A New Persian Gulf Security System, RAND, 2003.. str. 2.
U njemu se nalaze:
112
U kasnim veernjim satima 19. oujka, predsjednik SAD-a George W. Bush objavio je
poetak vojne operacija Iraka sloboda. Dva dana ranije uputio je ultimatum Sadamu
Huseinu u kojemu je traio odstupanje s vlasti njega i njegovih sinova, te odlazak iz Iraka.
U istom govoru objasnio je zato SAD i saveznici moraju poduzeti akciju protiv Iraka:
nepotivanje odluka UN-a, skrivanje oruja za masovno unitavanje, prijetnja sigurnosti u
regiji (a preko veza sa teroristikim organizacijama SAD-u i itavome svijetu),te tiranski
odnos prema vlastitom narodu i graanima Iraka.
Godinu dana ranije predsjednik SAD-a Goerge W. Bush svrstao je Irak u skupinu drava
osovina zla, koje ne potuju odluke meunarodne zajednice, proizvode oruje za
masovno unitavanje (potencijalno oruje terorista), te time prijete sigurnosti i stabilnosti
regija u kojima se nalaze, ali i itavom svijetu. Odluka o napadu bila je zavrni in velike
meunarodne diplomatske drame koja se odvijala u Vijeu sigurnosti UN-a i koja je: prvo,
duboko podijelila zapadne saveznike, te drugo, podijelila svijet na zagovornike i protivnike
rata.
Kada pogledamo paljivije optube, koje su predsjednik SAD-a George W. Bush i drugi
dunosnici njegove administracije, navodili u nekoliko navrata, vrlo brzo moemo uoiti
kako se radi o vrlo ozbiljnim objekcijama na ponaanje Iraka i Sadamova reima u regiji i
meunarodnoj zajednici. Iraka povijest u posljednjih dvadesetak godina obiljeena je
ratovima, unutarnjim nemirima i nasiljem. Sadam Husein upotrijebio je oruje za masovno
unitavanje u Irako-iranskom ratu, te tijekom devedesetih protiv vlastitih stanovnika
tijekom guenja unutarnje pobune protiv tiranskog reima. Takvo ponaanje u regiji koja je
od posebnog interesa SAD-a bilo je mogue tolerirati do odreene granice. Dolaskom na
vlast administracije predsjednika Georga W. Busha znaajno se promijenio odnos prema
dravama koje ne potuju meunarodne obaveze i potencijalna su utoita terorista.
Opa obiljeja reima i sve ono to je inio prema svojim graanima i drugim dravama u
regiji, te nepotivanje odluka UN-a, bili su dovoljni razlozi za pokretanje nove diplomatske
akcije u okviru UN-a. Vijee sigurnosti UN-a Rezolucijom 1441 nedvosmisleno je zaprijetilo
irakom reimu ozbiljnim posljedicama ukoliko u potpunosti ne ukloni iz svojih vojnih
arsenala oruje za masovno unitavanje.
Odreen je i krajnji rok do kojega Irak mora dati na uvid UN-u kompletnu dokumentaciju o
vlastitim potencijalima oruja za masovno unitavanje, nakon ega je trebala uslijediti
akcija unitavanja uz prisustvo inspektora UN-a. Kao to je poznato, itava operacija UN-a i
inspektora u Iraku pretvorila se u akciju traenja oruja, to nije bilo u potpunosti u duhu
spomenute rezolucije. Prihvaanjem takve uloge (traenje oruja), inspektori UN-a
unaprijed su uli u nemoguu misiju, jer su zbog slinih razloga nekoliko godina ranije i
napustili Irak. Treba napomenuti kako inspektori UN-a nisu imali previe uspjeha u
prijanjim misijama u nalaenju oruja, a veina podataka o njegovu postojanju dobivena
je od prebjega iz Iraka koji su sudjelovali u njegovoj proizvodnji.
Poetkom prosinca 2002. Irak je UN-u poslao 12.000 stranica materijala o irakom oruju
za masovno unitavanje na arapskom jeziku i pismu. Ve na prvi pogled utvreno je kako
se radi o dokumentima koji su ve poznati inspektorima UN-a i koji su u potpunosti
beskorisni. To je bio vrlo jasan znak nesuradnje irakog reima prema odredbama
Rezolucije UN-a. Mjeseci koji su slijedili pokazali su kako napori UN-a ponovno ulaze u
poznatu zamku (inspections trap), koja je ve bila viena ranije u Iraku. Iraki je reim
suraivao do one razine koja nije ugroavala njihove interese, a ta je suradnja u dijelu
meunarodne zajednice prihvaana vrlo pozitivno. Prijanja iskustva nauila su Sadama
113
115
Iraki vojni i politiki vrh pretpostavljao je kako e saveznici zaobii gradove na jugu, te da
e sve svoje snage koncentrirati prema Bagdadu s ciljem da se tamo odlui o pobjedniku u
ratu. S obzirom na karakteristike ireg podruja Bagdada, oekivali su mogunost pruanja
jakog i dugotrajnog otpora saveznikim snagama. Raunica je bila jednostavna: ukoliko
saveznici tu naiu na jai otpor, morat e upotrebljavati jako puno bombardiranja iz zraka,
a to bi moglo prouzroiti velike civilne rtve, ija pogibija e imati znaajan uinak na
arapski stav prema SAD-u, ali posebno na iraki otpor (vojnim snagama prikljuili bi se
mnogi Iraani s ciljem osvete saveznicima). Uz obranu gradova i u gradovima, iraka strana
je nastojala ouvati, to je mogue due, vei dio svojih postrojbi (posebice specijalne
postrojbe Republikanske garde). No, treba naglasiti kako to nije bio rezultat njihove
strateke i operativne vojne mudrosti, ve im saveznici nisu doputali niti jednu drugu
mogunost osim obrane i ostanka na vlastitim poloajima. Svako masovnije naputanje
borbenog rasporeda i pokuaj pregrupiranja snaga, ili pak pokuaj protuudara, bili su
sprijeeni vrlo brzo koncentriranim djelovanjem saveznika.
Iraka strategija je bila razvui snage saveznika, te ih prisiliti na borbu u urbanim uvjetima.
Nadali su se uinkovitom djelovanju po razvuenim linijama saveznika, gdje bi iraka strana
mogla nanijeti znaajne gubitke saveznicima izvoenjem gerilskih napada manjih postrojbi
na saveznike snage i njihovu logistiku, te pruanju otpora u gradovima i naseljenim
mjestima, gdje tehnoloka nadmo saveznika ne bi mogla doi do izraaja. Iraani su
vlastiti teritorij upotrijebili za razvlaenje saveznikih snaga po stratekoj dubini.
Strategija saveznika bila je predvidljiva s obzirom na snage koje su pristigle na teritorij
Kuvajta. Vojne operacije predviale su koordinirano djelovanje kopnenih i zranih snaga, te
vrlo visoki i kontinuirani intenzitet borbenih aktivnosti. Vojnim planerima SAD-a i saveznika
odreeno optereenje donijelo je uskraivanje prolaska preko njihovog teritorija od strane
Turske i Saudijske Arabije. I jedna i druga drava dopustile su prelete, ali ne i prolazak
saveznikih kopnenih snaga. Situacija u Jordanu takoer je dodatno zakomplicirala strateki
raspored i razvoj. Stoga su saveznici od potencijalna etiri pravca (sjeverni-Turska, zapadniJordan, jugozapadni-Saudijska Arabija, juni-Kuvajt), cjelokupnu akciju morali isplanirati i
pokrenuti samo s junog (Kuvajt). Upravo takav razvoj situacije utjecao je i na strateku
odluku o nainu njezina izvoenja, o snagama koje e biti angairane, te o pravcima
njihova napredovanja.
Saveznici su odluili u prvih nekoliko dana izbjei velike kopnene bitke s irakim snagama
(posebno s onima koje su se nalazile u gradovima), nastojei to dublje ui na iraki
teritorij iskljuivo zapadnom obalom rijeke Eufrat. Cilj im je bio zauzeti kljune strateke
toke (mostove) za prelazak u meurjeje Eufrata i Tigrisa, to bre pribliavanje Bagdadu,
te izolacija veih gradova koji su im se nali na putu njihova djelovanja. Uz svaki grad
ostavili su odreene snage koje su ga stavile u okruenje, te postupnim djelovanjem
slamale otpor irakih snaga. Saveznici su procijenili kako je dolazak pred Bagdad i osvajanje
kljunih toaka u njegovoj blizini i rubnim dijelovima grada od strateke vanosti, te da bi
to moglo znaiti i svojevrsni preokret u ratnim djelovanjima. Stoga su, uz stalna djelovanja
s kopna i zraka po obrambenom rasporedu irakih snaga, izvodili i desantne akcije ispred
saveznikih snaga, zauzimali vane objekte, te time unosili pomutnju u obrambene redove.
Sve zauzete zrane luke odmah su koristili za zranu dopremu logistike potpore vlastitim
snagama. Nakon ulaska u meurjeje, savezniko se kretanje prema Bagdadu razdvojilo na
nekoliko pravaca, to je rezultiralo brzim dolaskom pred sam grad.
116
Saveznici su, kao i Iraani, odluil rat zavriti u Bagdadu, ime su ciljevi protivnikih strana
izjednaeni. Prvih nekoliko dana, saveznici su ulazili duboko u teritorij Iraka i to na onim
pravcima gdje nije bilo znaajnijeg otpora. Tek nakon prvih tjedan dana, uputili su se
prema onim pravcima i mjestima gdje se oekivao znaajniji otpor. Bilo je posve jasno kako
se do Bagdada ne smije doi samo iz jednog pravca, ve da ga treba okruiti iz nekoliko. S
obzirom da je odgoena mogunost sjevernog pritiska i obuhvata sa svih strana, odlueno
je da se Bagdad pritisne s juga iz nekoliko pravaca.
Oekivala se velika bitka za Bagdad (prema nekim procjenama i viemjesena), ali se
obrana grada vrlo brzo raspala (posebice nakon osvajanja civilne zrakoplovne luke na
zapadu grada i vojne na jugoistoku grada). Saveznike su snage nakon trodjednog
djelovanja, ule u Bagdad i poduzele operacije za njegovu potpuno kontrolu. Nakon ulaska
u Bagdad, dio snaga se uputio sjeverno prema Tikritu. Istodobno je prestao otpor u Mosulu
i Kirkuku, te su se saveznike snage koncentrirale prema rodnom gradu Sadama Huseina, u
kojeg su i vrlo brzo ule. Dio snaga koji je okruivao Bagdad, uputio se prema granici sa
Sirijom, s jasnom zadaom osiguranja granice i sprjeavanja bilo kakvih pokuaja
djelovanja prema irakom teritoriju iz toga prostora. Naime, pretpostavlja se da je dio
snaga, izbjegavajui borbu sa saveznicima, napustio iraki teritorij, te potraio utoite u
susjednoj Siriji.
Poslijeratna obnova
Zavretak velikih vojnih operacija stavio je nove velike izazove pred saveznike. Oni se, prije
svega, odnose na osiguranje mira i stabilnosti u Iraku, te pokuaje uspostave nove vlasti i
normalnog funkcioniranja dravnog sustava. Pad irakog reima popraen je s mnogim
nemilim dogaajima pljake i otimanja, te javnim demonstracijama protiv saveznikih
snaga i svih onih koji se stavljaju na stranu SAD-a, pokuavajui uspostavi red i poredak u
Iraku.
SAD su, istodobno s pripremama za vojnu operaciju, otpoele pripreme i planiranje za
poslijeratnu izgradnju Iraka. To planiranje bilo je obiljeeno kompeticijom unutar
administracije SAD-a i neprimjerenom tajnovitou. Mnogi aspekti ostali su nepoznati
amerikoj i svjetskoj javnosti, ali i onima u Iraku koji su trebali imati znaajnu ulogu u
uspostavi novoga poretka. Mnogi analitiari smatraju kako je taj aspekt Irake krize
namjerno zanemaren od strane SAD-a, bez obzira to izravno utjee na suradnju s
drugim dravama ili organizacijama (UN) koje su voljne sudjelovati u izgradnji novih odnosa
u Iraku, te gospodarskoj, socijalnoj i politikoj obnovi. Istodobno, takvo ponaanje izaziva
velike potekoe saveznikim vojnim snagama na terenu u stabilizaciji situacije u Bagdadu i
drugim veim gradovima. ini se kako SAD ne raunaju s prevelikim ukljuivanjem UN-a (ili
drava koje nisu sudjelovale u vojnom dijelu operacije) u rekonstrukciji Iraka. Po svemu
sudei, veliku veinu poslova mogle bi odraditi amerike i saveznike privatne kompanije,
posebice u izgradnji infrastrukture i obnovi irakih naftnih potencijala.
etiri su podruja na kojima saveznici u Iraku moraju to prije otpoeti obnovu: sigurnost;
politiki sustav, administracija i upravljanje; uspostava pravosudnog sustava; gospodarska i
socijalna obnova.
Sigurnost se ini kljunom pretpostavkom za poetak aktivnosti na ostalim podrujima.
Potrebno je uspostaviti policijske snage, koje e jamiti sigurnost institucijama sustava i
svim graanima. Takoer je potrebno jasno dokazati kako u samome Iraku vie ne postoji
oruje za masovno unitavanje. Istodobno bi trebalo otpoeti s izgradnjom nove irake
117
vojske, koja e imati zadau zatite granica i kontrole teritorija, te zatitu irake naftne
infrastrukture.
Dogovori o politikoj budunosti Iraka ve su otpoeli unutar Iraka, ali se ini kako nee biti
tako brzo uoblieni jasni projekti uspostave novoga sustava. U pregovorima sudjeluju
predstavnici svih dijelova sloene etnike i oporbene strukture Iraka, s vrlo razliitim
idejama o budunosti Iraka. Po svemu sudei, mnogi bi iz ovih razgovora mogli izai vrlo
nezadovoljni i spremni na radikalne akcije protiv novoga poretka. SAD e, prije toga,
uspostaviti glavne poluge civilne administracije, koja e omoguavati obnovu Iraka, ali i
organizaciju gospodarskog i civilnog ivota. Vodei ljudi civilne administracije biti e
saveznici i lojalni iraki graani.
U uspostavi pravosudnog sustava saveznici e se osloniti na meunarodne strunjake koji
e pripremati irake pravnike (domae i iz irake dijaspore), za izgradnju sustava i
preuzimanje kljunih funkcija u njemu. Meu prvim zadaama toga sustava zasigurno e se
nai sluajevi bivih irakih dunosnika s optubama za kriminalna djela protiv humanosti i
ratnih zloina.
Gospodarska obnova koncentrirat e se na sreivanje financija i financijskih obaveza Iraka.
Kao to je poznato, Irak ima velika vanjska dugovanja, iji e dio zasigurno biti otpisan.
Takoer postoje sumnje u postojanje ogromnih financijskih sredstava na tajnim raunima u
inozemstvu bivih dunosnika irakog reima, a posebice Sadama Huseina. Trebat e uloiti
veliki napor na pronalaenju toga novca. Zbog meunarodnih sankcija, u bankama diljem
svijeta ostalo je oko 5.5 milijardi blokiranih irakih sredstava, ije deblokiranje je ve
otpoelo. Ta e sredstva posluiti za plaanje prvih financijskih obaveza u izgradnji novoga
poretka.
Kljuno mjesto u gospodarskoj obnovi ima iraka naftna industrija, tako da se najvei
napori usmjeravaju prema to hitnijoj uspostavi normalne proizvodnje i transporta nafte na
svjetska trita. Irak je tijekom devedesetih prodavao naftu u sklopu programa Nafta za
hranu, koji je imao humanitarni karakter (75% dobivenih sredstava sluilo je za kupnju
humanitarne pomoi irakom narodu, a 25% se troilo na druge obveze koje je Irak imao iz
prijanjih ratova). Iraka naftna infrastruktrua podosta je zaputena, tako da e trebati
uloiti velika sredstava u njezinu obnovu. Prema nekim procjenama, u sljedee dvije godine
potrebno je uloiti 5 do 7 milijardi USD kako bi se ostvarila dnevna proizvodnja nafte iz
1977. godine (3.5 milijuna barela dnevno). Ukoliko se ta proizvodnja eli poveati, u
sljedeih deset godina trebalo bi uloiti skoro 40 milijardi USD.
Opcije za budunost
Kada se govori o moguim scenarijima za budunost regije, posebno sada nakon eliminacije
Sadama i njegova reima, suoavamo se s prvom dilemom: treba li razvijati koncept
kooperativne sigurnosti na Bliskom istoku, koji podrazumijeva i znaajne politike promjene
i povjerenje meu dravama, to nas dovodi do pitanja: je li to uope mogua misija?
Druga dilema odnosi se na odravanje reima ravnotee moi, to podrazumijeva neto
due zadravanje SAD-a kao jednog od polova budueg sustava. Prvi pristup
podrazumijevao bi radikalne politike promjene, a drugi vraanje realpolitici i ureivanju
takve strukture koja bi osiguravala stabilnost, ali ne i ostvarivanje politikih i gospodarskih
promjena. Drugi pristup omoguuje trajnije zadravanje SAD-a u tom dijelu svijeta, jer niti
jedna druga drava nije spremna preuzeti na sebe onu koliinu odgovornosti kao to to
mogu SAD. To istodobno znai i stvaranje jednog regionalnog sigurnosnog sustava koji je
118
razliit od svih sustava koji se izgrauju u najvanijim regijama svijeta. Jedna od posljedica
bi mogla biti novo narastanje napetosti i novo izbijanje nasilja, prije svega na unutarnjem
planu. Mogunosti za radikalne promjene u nekim slabijim reimima poveavaju se, to
otvara mogunost nove radikalizacije pojedinih islamskih reima to bi, zasigurno, imalo
izravne posljedice na radikalizaciju odnosa u regiji.
U stvaranju novog regionalnog sustava treba odgovoriti na pitanje: tko sve moe i tko bi
sve trebao sudjelovati u izgradnji i stvaranju garancija za stabinost i sigurnost u regiji. Iako
SAD imaju ogromne vojne, politike i gospodarske kapacitete, ne bi bilo poeljno da oni
sami izgrauju taj sistem. Vrlo je vano ukljuivati i ostale drave, a posebice europske i to
preko sustava UN-a ili neke nove koalicije zainteresiranih drava. Upravo bi unilateralno
inzistiranje SAD-a na iskljuivo samostalnoj akciji (uz podrku rijetkih partnera) moglo
izazvati ozbiljne posljedice na budunost regije. SAD imaju veliko optereenje u svom
imageu pomagaa Izraelu, to se u arapskom svijetu vrlo teko zaboravlja.
S obzirom na sve reeno, autori iz RAND-a predlau izgradnju regionalnog sustava na tri
paradigme: ravnotea snaga, politike reforme, multilateralni pristup. Dakako,
podrazumijeva se da e SAD biti glavni provider sigurnosti u regiji, ali bi trebali ukljuiti i
druge zainteresirane drave (posebno one koje su se protivile ratu).
Ravnotea snaga ima dvije pretpostavke: sprjeavanje narastanje jedne sile koja bi
ugroavala ostale i drugo, sprjeavanje stvaranje revizionistikih reima.
Reforme je potrebno poduzeti na sljedeim podrujima: politike, gospodarske, socijalne i
vojne reforme. Tu treba oekivati i najvee otpore, jer mnogi regionalni reimi nisu skloni
unutarnjim promjenama, posebice ne slobodnim izborima koje bi omoguavale dolazak na
vlast radikalnim islamistima.
Multilateralizam podrazumijeva kako SAD ne bi trebale biti jedini jamac i arhitekt novoga
sustava. Kvartet SAD-a, EU, Rusije i UN-a trebao bi biti kljuan u osiguranju novog poretka
u Iraku, te novog poretka u regiji. Bilo bi loe kad bi se regionalni poredak pretvorio
iskljuivo u Pax Americanu.
Da bi se novi sustav mogao ostvarivati, postoje dva kljuna problema koje se moraju
rjeavati usporedo: prvo, odnosi Irana i SAD, te pitanje Izraelsko-arapskih odnosa.
Zakljuak
Iraka kriza otvorila je mnoga pitanja u meunarodnoj zajednici, koja e biti predmetom
znanstvenih istraivanja u sljedeih nekoliko godina. Istodobno je otvorila mnoge nove
izazove suvremenim dravama i njihovim vodstvima, posebice u podruju funkcioniranja i
djelovanja UN-a i drugih meunarodnih organizacija, kao i bilateralnim odnosima meu
mnogim dravama. Po svim svojim obiljejima Iraka kriza redefinira mnoge odnose i
konstante u meunarodnoj zajednici.
Vojnom pobjedom saveznika i slamanjem tiranskog reima Sadama Huseina, otpoelo je
novo razdoblje u povijesti Iraka. U ovome asu postoje mnoge nepoznanice budueg
razvoja odnosa meu etnikim skupinama i njihovim politikim predstavnicima u Iraku.
Saveznici e zasigurno morati uloiti velike napore u rjeavanju svih izazova koji se javljaju
na unutarnjem planu, te to prije pokrenuti obnovu Iraka na svim podrujima. Bez brze
uspostave funkcioniranja sustava nema ni uspjene obnove, a ni mira i stabilnosti drave i
ire regije.
Saveznika pobjeda u Iraku donijela je i znaajne promjene u geostratekim odnosima u
regiji, te regionalnom sigurnosnom poretku. Ve su sada vidljiva nova regionalna
119
prestrojavanja, koja u obzir uzimaju (vrlo ozbiljno) nove realitete. Budunost i odnosi u
regiji uvelike e ovisiti o sljedeim faktorima: sposobnosti i uinkovitosti saveznika u
izgradnji novog poretka u Iraku; spremnosti irakih graana na promjene pod utjecajem
saveznika; spremnosti razliitih etnikih i politikih skupina na konsenzus o buduem
politikom poretku; prihvaanju regionalnih imbenika nove strateke konfiguracije regije;
itd.
120