Izdvojeni citati:

"Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu,svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj
nain..."
"...,znao je da se za njega sve djevojke svijeta dijele na dvije vrste: jedna vrsta - to su sve
djevojke na svijetu,osim nje,i te djevojke imaju sve ljudske slabosti i vrlo su obine
djevojke;druga vrsta - to je ona jedina,bez ikakvih slabosti i ponad svega ljudskoga..."
"...,obje su ljubavi kamen kunje za ljude.Jedni samo znaju za jednu, drugi za drugu. A oni
to znaju samo za neplatonsku ljubav,utaman govore o drami.U takvoj ljubavi ne moe biti
nikakve drame. 'Sluga pokoran i hvala na uitku,moje potovanje',to ti je sva drama.A za
platonsku ljubav ne moe biti drame jer je u takvoj ljubavi sve jasno i isto..."
"...Oni osjeaju da je ovo neto drugo,da ovo nije igrarija,da mi je ova ena draa od
ivota.I upravo im je to neshvatljivo i ljuti ih.Ma kakva bila i ma kakva e biti naa
sudbina,mi smo je stvorili i na nju se neemo potuiti..."
"...Ni pojma oni nemaju o tome ta je srea,oni ne znaju da bez ove ljubavi za nas nema ni
sree,ni nesrea-nema ivota..."
"...Ne,ne,ali tu su pogledi,tu je dranje.Sto godina da ivim,zaboraviti neu..."
"...On ju je gledao kao to ovjek gleda uveo cvjeti to ga je on otkinuo i u kojem s mukom
prepoznaje ljepotu s koje ga je otkinuo i pogubio. Pa ipak, bez obzira na to,osjeao je da je
onda, kada mu je ljubav bila jaa,mogao,da je to ba zaelio, istrgnuti tu ljubav iz srca,no
sada kad mu se,kao i toga trenutka,inilo da ne osjea ljubavi za nju,znao je da ne moe
raskinuti svoju vezu s njom..."
"...Pocrvenjela je,probjedjela, opet pocrvenjela i obamrla,a usne su joj lako podrhtavale dok
ga je oekivala..."
"...Dugo on nije mogao nita rei, ne toliko zato to se bojao rijeju pokvariti uzvienost
svoga osjeaja, koliko zato to bi, svaki put kad je htio togod rei, osjetio da e mu mjesto
rijei navrijeti suze sree..."
"...Shvatio je da mu ona nije samo bliska nego da on sada ne zna gdje zavrava ona a gdje
zapoinje on..."
"... Dirati u ova osjeanja njoj je bilo bolno; ali ona je ipak znala da je to bio najbolji dio
njezine due i da se taj dio njezine due brzo utapao u ivotu kojim je ona sada ivjela..."
"...A osjeala je da je uporedo s ljubavlju koja ih je vezala, njima ovladao nekakav zao
borbeni duh koji ona nije mogla izagnati ni iz njega, a jo manje iz svojega srca..."

Ana Karenjina
Junak koji dejstvuje ekstremno prelazi dosljedno do kraja onaj put kojim
ostali koraaju sa strahom,kompromisima ili licemjerjem.Primjer za taj nain
likovnog stvaranja je lik i sudbina Ane Karenjine.Ana Karenjina ivi sa
nevoljenim muem za koga se udala pod pritiskom svog drutva.ivjei sa

njim Ana se bori da ne ivi sa maskom zadovoljne i srene ene iako na prvi
pogled izgleda da je tako.Veliki prelom u njenom ivotu nastaje kad putuje u
Moskvu da pomiri brata i snaju.Tada upoznaje mladog oficira Alekseja
Vronskog. U trenutku upoznavanja sa Vronskim desila se nesrea,neka
strana smrt:ovjek je pod tokovima voza prosto prepolovljen.Ve tada Ana
je naslutila svoju smrt.U poetku ona odbija Vronskog i ne eli imati vezu sa
njim,ali upornost Vronskog,a i Anina elja za osloboenjem tjeraju je na
preljub.Tim inom ona se oslobaa i postaje sve ono to s dosadnim i
predvidljivim Karenjinom nije mogla biti.Ali zbog pretjerane ljubavi i
neracionalnog razmiljanja Ana polako gubi kontrolu nad svojim osjeajima i
nekada mirna i uvijek stabilna Ana,sada postaje vrlo histerna,posesivna i
sumnjiava osoba.U danima koji su dolazili ona se sve vie odvajala od
svijeta oko sebe i sve vie vezivala za Vronskog zbog ega je osjeala as
sramotu as grijeh.Kad ljubav izmeu Ane i Vronskog postane realnost koju
treba ili prihvatiti ili energino prekinuti,Vronski je pokuao da navede Anu
da razmisli i odlui,ali je u tim trenucima primjeivao da je u Ani bilo neega
''to ona nije mogla ili nije htela sebi da jasno predstavi,kao da bi,im pone
da o tome govori,ona,prava Ana,odlazila nekud,povlaila se u samu sebe,a na
njeno mesto stupala druga,udnovata tua ena koju on nije voleo,koje se
bojao,i koja mu se odupirala.''Na zahtjev Vronskog da ostavi mua i sina i
zatrai razvod,ona,odgovara:''Ja sam svesna sve niskosti, sveg uasa moga
poloaja,ali to nije tako lako reiti kao to ti misli''.Ona je u poetku sve
mogla ali ne i da se odrekne sina,da joj ga oduzmu:''Bez sina za mene ne
moe biti ivota ak ni s onim koga volim;a ako ostavim sina i pobjegnem od
njega,postupiu kao najbezonija i najnevaljalija ena...''U sukobu dvaju po
moralnim svojstvima razliitih linosti u Ani Karenjinoj,bitan je i uticaj
sredine:to je sredina bila surovija prema Ani ona je postajala destruktivnija,i
gora linost je sve vie ovladavala Aninim biem i tjerala je da se
oprjedjeljuje za ona rjeenja koja su je lagano vodila ka
samounitenju.Posljedna scena u romanu,u kojoj se javlja Ana, je na
eljeznikoj stanici.Ana je sada duboko poremeena linost sa mutnom
svjeu o tome da je odluila da se ubije.Osjeajui se poraena od ivota i
ljudi,pred oima joj se prikazuje slika ovjeka koga je pregazio voz.Ide prema
stanici sa jednom jedinom eljom:da i ona okona ivot kao taj ovjek,da se
baci pod voz sa milju:''da njega kaznim i da se izbavim od sviju i od sebe''.
Tematski gledano putevi Ane i Ljevina su u kontrastu.Ana je u potrazi za
linim zadovoljstvom,kroz romantinhu ljubav iako bi to znailo da treba
uiniti grijeg-preljubu; Ljevinov cilj je osnivanje porodice kroz brak,odnosno

drutveno zadovoljavanje.Tako je Tolstoj opisao idealan brak i onaj u kojem

ivi grijeh.
Neki smatraju da je lik Ane stvoren uglavnom radi isticanja Ljevinovog
superioriteta.Gdje se Ana histerino mijenja da bi postigla savrenu ljubavnu
vezu,Ljevin nastoji pronai svrhu u ivotu i smrti,ljubavi i poslu;Ana je
portret poremeaja uma;Ljevin pronalazi sklad sa ljudima oko sebe.U Ani
vidimo moralni slom gradskog drtva a u Ljevinu Tolstojeve nade za buduu
Rusiju.
Anu moemo posmatrati zajedno sa Doli i Kiti.Tolstoj smatra da je glavna
funkcija seksualnih odnosa raanje djece,a ne lino zadovoljstvo.Doli i Kiti
uklopile su se u njegovo miljenje jer su one dobre ene i majke prije
svega.Dok,Ana smatra seks kao lino zadovoljstvo i boji se imati jo djece sa
Vronskim jer bi tako mogla oslabiti i izgubiti to zadovoljstvo.
sadrzaj

Aleksej Aleksandrovi Karenjin

Karenjin je jedna vrlo neromantina i pomalo dosadna osoba.Stalno gleda na
sat i uvijek ima unaprijed izraunato ta i kada treba uiniti,to ga ini vrlo
predvidljivim.Njegov odnos prema Ani u braku isto je formalan ,i njihov je
brak dosadan i monoton,to Anu ini eljnom uzbuenje,eljnom prave i
strastvene ljubavi.Poto drutvo ima veliki uticaj na Karenjina,ini se da
upravo drutvo i upravlja njegovim postupcima.Njemu je vanije ta e drugi
govoriti o njegovom braku nego njegova vlastita srea.On je kontrastan lik
Ljevinu to se tie religije.Dok Ljevin na kraju pronalazi Boga u
sebi,Karenjin ini upravo suprotno jer njegovo hrianstvo slabi te postaje lek
plijen Lidije Ivanovne,ene koja koristi svoju tzv.religiju kao sredstvo
zadravanja Karenjina blizu sebe i dalje od Ane.Karenjin je na kraju eljan
osvete.
Ako Tolstoj kao vanu figuru bira preteno negativan lik,onda ga pokazuje
kao linost unutranje relativno krutu,pravolinijsku,konvencionalno sputenu
ak i u njenim kolebanjima. Ali on ga dovodi u situacije koje e uzdrmati ovu
prividno bezbjednu konvencionalnu ivotnu osnovu,iznuditi nove probleme i
time pokrenuti lik.To je najjasnije upravo u Karenjinovom sluaju.Uprkos
svojoju sutini konvencionalnoj ljubavi prema Ani,usljed njene preljube s
Vronskim on biva ljudski jo ukrueniji,jo se potpunije preobraa u
birokratsku mainu.Tek kad stoji pored postelje smrtno bolesne Ane i kad

Anine patnje djeluju na njega fizikom neposrednou,poputaju malo

ukrueni elementi njegove linosti
to automatski djeluju,a u njegovom pokopanom ljudskom jezgru poinje da
se mie neto slino ivotu.Poto je to isuvie slabo da dovede do
uspostavljanja novih ljudskih odnosa izmeu njega i Ane,Karenjin ponovo
pada u duhovno mrtvilo.Njegove kasnije ''ljudske'' crte samo su jo
dvolinost,samo jo religiozno maskiranje figurativno mrtvog birokrate.
sadrzaj

Aleksej Vronski
Neto drukije stoji stvar s Vronskim.U tom ovjeku,koji je esto bio
nezadovoljan svojim nainom ivota,a da to nezadovoljstvo nikada nije
moglo da ukae na kakav novi ljudski horizont,strast oslobaa ivlje,dublje
ljudske energije.Tolstoj visoko umjetniki pokazuje kako snano djeluje
naroito promjena stvarnih ivotnih okolnosti u pravcu takvog unutranjeg
oslobaanja. Ali i ovdje je sputanost plemikog naina ivota nadmoamn
motiv.Osloboene ivotne snage ne prvazilaze diletantizam koji Vronskog ne
moe trajno da zadovolji.Njegovim povratkom u Rusiju poinje i obratni
proces:ponovno preobraavanje u ljubaznog,korektnog,prosjenog aristokratu
ija je velika strast neto ''ekscentrino'' i organski bez ikakve veze sa
sutinom njegovog osjeanja ivota.
Vronski je vrlo odluan u ljubavnom ivotu sa Anom.On se eli oeniti
njome i ivjeti porodinim ivotom.Odbacuje svoje snove o karijeri u slubi
vojske samo da bi bio sa Anom.On je zreliji u razmiljanju od Ane jer je
sposoban odvojiti racionalno razmiljanje od emocionalnog.Mnogi kritikuju
Vronskog to nije insistirao da Anu prihvate u drutvo,jer ipak,Anini prijatelji
su i njegovi.Drutvo ne kanjava Vronskog kao to kanjava Anu to ivi s
njim.On ne moe shvatiti Aninu bol jer je sam ne proivljava.Sa Anom je u
tim trenucima teko ivjeti.Ali bez obzira na njenu ljubomoru,narav i njene
suze,Vronski je i dalje voli,ostaje joj vjeran i ne pomolja da je ostavi.Ali to
se Vronski vie vraao onom to zaista jeste,svojoj obinosti i
svakodnevici,Ana je smatrala sve to nepotenim prema njoj samoj.Jer upravo
je on bio taj koji joj je uskratio da ivi kao obina ena.Vronski je svoje pavo
na obian i drutveni ivot elio zadrati,ne shvaajui bol,zavist i
osvetoljubivost Ane, koja ga je ba zbog toga progonila.Ana je sve oajnije

spoznavala da je prevarena,obmanuta i izigrana.Osjeajui da Vronskom

postaje navika,teret ili fizika potreba,reagovala je osvetoljubivo i ogoreno.I
tako je Ana unitila svoj ivot iz iste osvetoljubivosti,ier svojim unitenjem
razorila je i ivot Vronskog koji ostaje optereen osjeajem krivice.Ana je
eljela da Vronski osjeti ono to se u njoj dogaalo,i Vronski je dio toga
osjetio.Na kraju vidimo da seVronski ponovo vraa vojsci i ratu protiv
Turaka.Postavlja se pitanje da li je to samo odlazak u smrt,u asno
samoubistvo ili je Vronski ipak odluio neto uiniti sa svojim ivotom nakon
svega?
Vronskog je najbolje prikazao Stiva u svom citatu:''Silno je bogat,lijep,jakih
veza,krilni adutant i uz sve to-vrlo je drag dobar momak.I jo vie nego
naprosto dobar momak.Koliko sam ja ovdje o njemu doznao on je obrazovan
i vrlo pametan;to je ovjek koji e daleko dotjerati.''
http://www.znanje.org/lektire/i22/08/02iv0818/new_page_5.htm