DANAK U KRVI

NOVI VIJEK

Pie:
Anelko Vlai

SULTANU OSMANSKOG CARSTVA

Ako ostavimo po strani negativne asocijacije koje pobuuje popularni
naziv danak u krvi, devirma postaje fenomen o kojem prosjena osoba
malo zna. Detaljniji uvid u njezine drutvene i pravne aspekte daje
prilino drugaiju sliku

Crni eunuh (ukopljenik)

Veliki vezir
Sultanov maonoa

Veziri

Glavni sluga

Janjiari
Zapovjednik sultanove
tjelesne strae
Dvorski paevi
(sluge), takoer dovedeni
na dvor kroz
sustav devirme

Prijem kod sultana Selima III.

u Topkapi palai u Istambulu
Sultan

| 20 |

HISTORY.INFO

Veliki muftija

Janjiari

PRAKSA U OSMANSKOM CARSTVU

200 000 djeaka je prolo je kroz ovaj sustav
U Osmanskom Carstvu do 15. stoljea uobiajena praksa novaenja
mladih kranskih zarobljenika prijeila je dostatno proirenje vojnih
odreda. Trebalo je namiriti vojne potrebe carstva koje je ubrzano raslo,
a ono je trebalo odane vojnike i lojalne dravne slubenike. Njihov broj
postao je nedovoljan i bilo je potrebno pronai novi nain. Sultani
su htjeli imati pod svojom kontrolom vjernije postrojbe od onih koje
su inile regularne vojne trupe. Snaga turske aristokracije postala je
prejaka da bi bila zanemarivana, stoga su poeli razvijati postrojbe
kapkullar, neovisne od ostatka vojske. Sustavno provoenje devirme
poelo je 1438., no ona se provodila sporadino i ranije.

evirma se prvi put spominje

u vrijeme vladavine sultana
Bajazita I. (1389.-1402.), ali zna
se da je zakon o njoj uveden u
vrijeme sultana Murata II. (1421.-1444. i
1446.-1451.). Prema navedenom zakonu,
drava je mogla od osmanskih nemuslimanskih podanika uzimati po jednog
djeaka odreenog uzrasta.

Ope karakteristike devirme

U 16. stoljeu devirma je provoena

na nain da je sultan svojim ukazom,
fermanom, postavljao povjerenika i janjiarskog asnika za svaki okrug. Pod
nadzorom lokalnog beglerbega, sandakbega, kadije i spahije, u svakom selu
navedeno povjerenstvo pozivalo je svu
muku djecu izmeu sedme (ili osme) i
osamnaeste (ili dvadesete) godine ivota
i njihove oeve kao pratitelje te biralo
samo one djeake koji su im se inili
fiziki i psihiki sposobnima. Devirma
je ukljuivala samo djecu kranskih
seljaka koji su se bavili poljoprivredom
i nije obuhvaala gradsku djecu i sinove
koji su bili jedinci. U sultanovu fermanu
i u pismu janjiarskog age (dvama dokumentima koje su posjedovale osobe
zaduene za provoenje devirme) bilo
je naznaeno koliko e se djeaka uzeti i
iz kojih se mjesta smiju uzimati. Obino
se na etrdeset kua uzimao po jedan
djeak, ali se taj propis mogao izmijeniti
prema potrebi. Povjerenstvo je biljeilo
ime svakog djeteta i zapisivalo njegov
opis u registar, a zatim je slalo djeake u
grupama od stotinu do stotinu i pedeset
djeaka janjiarskom agi u Istanbul. Devirma je u 16. stoljeu provoena svake

tree, pete ili sedme godine, ovisno o

potrebi za nove sluge na dvoru, u vojsci
i dravnom aparatu. Svaki bi put bilo
skupljeno od tisuu do tri tisue djeaka.
Prema podacima koji se mogu pronai u
jednoj zapovijedi o provoenju devirme
poslanoj 1666. u vie balkanskih gradova,
ciljano podruje za skupljanje izmeu
tristo te tristo i dvadeset djeaka bio je
itav sredinji i zapadni Balkan. Najmanje
dvjesto tisua djeaka na Balkanu prolo
je kroz sustav devirme u dva stoljea
njezina postojanja. Njezin je utjecaj bio
golem: zbog svoje ukorijenjenosti u vojni
i administrativni sustav bila je jedna od
najvanijih osmanskih institucija.
Bijeli eunusi strogo su nadgledali
i disciplinirali paeve. Svaki trenutak
njihova vremena bio je odreen: ustajali
su, spavali, jeli, odmarali i igrali se u
odreeno vrijeme. Nisu mogli razgovarati
meusobno kada su to oni sami htjeli, a
u svijet izvan granica dvora nisu smjeli
izlaziti. Nisu se mogli eniti, a na dvoru
su obino ostajali do svoje dvadeset i
pete ili tridesete godine ivota. Krenje
precizno odreenih pravila kanjavalo
se odmjeravanjem kazni prema visini
prijestupa: javnim ukorom, batinanjem
po tabanima, istjerivanjem ili smrtnom
kaznom.

Robovski sustav u Osmanskom Carstvu

Robovski sustav inio je temelj osmanske drave. Svi slubenici koji su provodili
vlast u sultanovo ime slubovali su na
dvoru i bili su sultanovi robovi. Na dvoru
su dobivali posebnu naobrazbu nakon
koje su postavljani na visoke dravne
poloaje. Tako je sultan, povjerivi vlast

TUGRA
sultanov
kaligrafski
monogram

Djeca Janjiari
Devirma je provoena u poetku
samo na podruju Rumelije, odnosno
u Albaniji, Bugarskoj, na Peloponezu i
egejskim otocima, ali je od sredine 15.
stoljea bila ukljuena i Anadolija, a u
Rumeliji i Srbija, Bosna, Hercegovina i
Ugarska

HISTORY.INFO

| 21 |

samo onima koji su mu bili duni bespogovornu odanost, osiguravao svoju

apsolutnu vladavinu. Treba istaknuti da
je biti sultanov rob u osmanskom drutvu
bila ast i povlastica, to nam potvruje
i injenica da su ti robovi popunjavali
najprestinije upravne poloaje u osmanskoj dravi. Dapae, ako se proui tono
znaenje rijei kul, uoava se da njezino
prevoenje pomou rijei rob moe
navoditi na krivi zakljuak. Islamski su
zakoni smatrali slobodu temeljnim, a
ropstvo prolaznim stanjem i zato bi bilo
bolje sve njih nazivati slugama sultana.

Pozitivne karakteristike
devirme

Traiti pozitivne karakteristike sustava

devirme nezahvalan je posao, naroito
kad se uzme u obzir jaina negativne
slike koju ona tvori u narodnoj tradiciji
Balkana. Taj danak u krvi ostao je u
narodnoj tradiciji simbol neumoljivosti
i surovosti osmanske drave. Prie o sakrivanju djeaka, njihovu zamjenjivanju
s muslimanskim djeacima iz okolnih
sela kako bi se izbjeglo odvoenje u
Istanbul i preobraivanje na islam, prie

o tome kako se osmogodinje djeake

enilo da bi ih se zatitilo od danka i
druge razne prie to preivljavaju do
dananjeg dana pokazuju da je trauma
stanovnitva pogoenog devirmom bila
snana i rairena. S druge strane, ima i
posve drugaijih pria i svjedoanstava,
iz kojih se moe iitati da je devirma omoguivala siromanim i brojnim
porodicama drutveni uspon veeg ili
manjeg obujma.
injenica da je devirma zaobilazila
djeake koji su bili jedinci, sinovi seoskih
ehaja (zamjenika viih dunosnika) i svih
onih koji su obavljali neku dravnu slubu,
sinovi obana, sinovi idova (odnosno
onih koji se bave trgovinom), oenjeni, oni
koji su znali turski jezik, oni koji se bave
kakvim zanatom ili umjetnou i oni koji
su vidjeli Istanbul, upuuje na zakljuak
da nisu uzimali djeake koji znaajnije
pridonose ivotu svoje zajednice i/ili koji
su imali prigodu ukljuiti se u ivot, bio
to ivot zajednice ili vlastiti, obiteljski,
kulturni ivot, itd.
Djeaci su u sustavu devirme prisilno
preobraivani na islam i prisilno im je
nametana turska kultura i jezik, ali su

OBRAZOVANJE

| 22 |

HISTORY.INFO

Stav osmanske vlasti prema devirmi

Osmanska vlast smatrala je devirmu

izvanrednim nametom koji je plaala
raja, a ne nekakvim porobljavanjem
svojih podanika. Cilj devirme nije bilo
unitavanje kranske djece. Da jest,
ve bi se bilo nalo jednostavnije rjeenje
nego to je bilo njihovo dugogodinje
kolovanje i profesionaliziranje. Cilj nije
bio ni odvojiti ih od njihove obiteljske
i pokrajinske sredine jer to esto i nije
bilo ispotovano do kraja: pojedini djeaci, jednom kada bi odrasli, dolazili su
u kontakt sa svojim obiteljima. Cilj je
bio osigurati sultanske sluge, osigurati normalno funkcioniranje sultanske
palae, janjiarskih odreda i dravne
administracije. Sustav je osmiljen tono
tako da se ne bi izopaio u nasljednu
aristokratsku kastu koja bi ugrozila poloaj sultana i njegovu vlast. Iz tog su
razloga samo nemuslimani mogli proi

dvorske komore. Oni su nastavljali svoje

obrazovanje i istovremeno vjebali jahanje,
gaanje lukom, maevanje, hrvanje i bacanje koplja. Takoer je svaki djeak izuavao
neku posebnu vjetinu ili umijee za koje
je imao dara. Djeaci koji su pokazivali
smisao za vjerske znanosti pripremali su
se za vjerske pozive, a oni koji su bili vjeti
u pisarskom umijeu pripremali su se za
karijeru u inovnitvu. Konani cilj pouavanja bio je proizvesti ratnika-dravnika
i odanog muslimana koji e istovremeno
biti uen i vrstan govornik, uglaen te
duboko ljubazan i poten. Preciznije bi bilo
rei da je temeljni cilj takvog obrazovanja
bio usaditi uenicima potpunu pokornost
i odanost sultanu. Zato ih se i uilo da je
smrt u sultanovoj slubi najvei blagoslov.

Knjinica Enderun
u Topkapi palai u Istambulu

Kada bi djeaci stigli u Istanbul, najbolji

od njih bili bi birani za paeve (i olan)
u sultanskoj palai Topkap, a u izboru
je ponekad sudjelovao i sam sultan. Pod
strogom paskom eunuha, paeve su
od druge do sedme godine poduavali
njihovi dvorski odgojitelji, a potom su

zauzvrat dobivali odgoj, obrazovanje, plau, izuavali bi pojedine zanate

i postali strunjaci u nekoj profesiji ili
znanosti.

djeaci prolazili drugi odabir, koji se zvao

kma: najsposobniji su djeaci ulazili u
slubu dviju komora sultanova dvora
Velike i Male komore dok se ostale
upuivalo u konjike odrede pod zapovjednitvom sredinjih vlasti (kapkulu).
U 16. stoljeu bilo je 700 paeva u dvije

Paevi su obino dobivali etverogodinje obrazovanje u Velikoj ili Maloj komori.

Nakon jo jednog odabira najsposobniji
su odlazili u odaje rezervirane za osobnu
slubu sultanu, a ostali u sultanovu konjicu. Postojale su etiri odaje u sultanovoj
privatnoj slubi: Osobna odaja (hs oda),
Riznica (hazne), Smonica (kiler) i Ratna
odaja (seferli oda).
Obrazovanje koje su djeaci stjecali moe
se slobodno nazvati vrhunskim za ono
doba, a obuhvaalo je vojne, sportske,
intelektualne i umjetnike discipline.

DVORSKA KOLA ZA PAEVE

Dvorska kola za paeve obrazovala
je umjetnike i uenjake, glazbenike
i inovnike, obrtnike i druge profesionalce, koji su radili za sultana i stvorili neke od najboljih djela
osmanske civilizacije. Dvor je bio
glavno stvaralako sredite i ondje
su se razvili osmanski umjetniki
stil i aristokratski nain ivota to
su ga sultanovi robovi rasprostranili svuda po Osmanskom Carstvu.
Primjerice, arhitekt Sinan doao je

devirmu, a prikupljeni djeaci nisu su

mogli kasnije u ivotu eniti. A kada bi
se nakon izlaska iz slube oenili, njihova
bi djeca postajala muslimani i samim
tim nisu mogli slijediti oev put i ui u
sustav devirme. Jedinu iznimku u pravilu
nasljeivanja predstavlja obitelj Kprl,
ijih je nekoliko lanova u kasnom 17.
i ranom 18. stoljeu zasjelo na poloaj
velikog vezira.
Osmanska drava provodila je devirmu kako bi si priskrbila vjernije i poslunije slubenike te vojnike nepodlone
korupciji, dakle eljeli su takve podanike
koji e biti ista suprotnost onom obliku
podanika koji se vremenom razvio: bili

u djeakoj dobi putem devirme u

Istanbul, profesionalnu naobrazbu
stekao je tijekom dugogodinjeg rada
u vojsci i u graditeljskom uredu na
dvoru, a postao je sultanov glavni
arhitekt i autor mnogih graditeljskih
djela i remek-djela diljem Carstva.
Njegov primjer pokazuje do kojeg
je pozitivnog vrhunca mogao doi
naizgled posve negativan i okrutan
obiaj danka u krvi.

su to korumpirani i neposluni muslimani turskog etniciteta koji su radili na

tetu drave, svoje obitelji, svog roda i/
ili svog mjesta. Devirma se pokazala
uinkovitim lijekom za tu administrativnu boljku koja je ponovno zarazila tkivo
osmanskoga dravnog aparata jednom
kad je devirma ukinuta.

Osmanska se drava poela povoditi prema stavu

koji se moe nai u rijeima velikog vezira andarl
Kara Halil Hayreddin-paa, inicijatora sustava
devirme: Poraeni su
robovi osvajaa, kome
pripadaju dobra, ene i
djeca poraenog. Preobraujui djecu silom na
islam i ukljuujui ih kao
vojnike u slubu vjere,
radi se za njihovo dobro na ovom svijetu
i za njihovo vjeno
spasenje. Prema
rijeima Proroka,
svako dijete dolazi
na svijet poecima islama, koji
e, razvijajui se u vojsci
sainjenoj od kranske
djece, razbuktati ak i
kod nevjernika ar za
preobraenjem na islam.

Vjerskopravni aspekt devirme

Je li primjena devirme bila u skladu

s islamskim pravom? Sporazumom zimmet izmeu islamske drave i njezinih
graana nemuslimana, drava svojim
nemuslimanskim graanima garantira

Janjiari, esencijalni dio

osmanske vojne sile

HISTORY.INFO

| 23 |

NOVI VIJEK
sigurnost ivota i imetka, a nemuslimani se obvezuju na potivanje opega
islamskog dravnog sustava i na davanje
glavarine, dizije, koja se moe smatrati nadoknadom za izbjegavanje vojne
slube. Provoenje devirme predstavlja
ukidanje tog sporazuma od strane drave
i iziskivanje od svojih nemuslimanskih
graana da se odreknu dizije te priskrbe
dravi ono to ona smatra nunim, a u
ovom sluaju to bi bili vojno sposobni
djeaci.
Kada je rije o uzimanju djeaka bez
suglasnosti njihovih roditelja te prisilnog
obrezivanja djeaka i preobraivanja na
islam, takve radnje predstavljaju krenje odredbi erijatskog prava. Naime,
prelazak na islam nije obvezna radnja,
nego je stvar slobodne volje pojedinca.
Provoenje devirme predstavlja jedino
znaajno nepotivanje tolerancije koju
je propisivao islamski zakon.

Ukidanje devirme i posljedice

Devirma je stvorila klasu monih

dravnih dunosnika i njihovih potomaka koji su se sukobljavali sa spahijama,
jedinicama feudalnog poretka. Ta su
neprijateljstva jaala tijekom 16. stoljea.

Ahmed III., 1720. godine

AHMED III.
| 24 |

HISTORY.INFO

Spahije su ivjeli od prihoda zemlje, a ti im

prihodi nisu dozvoljavali da se uspjeno
suoe s opom gospodarskom krizom.
Situacija je kulminirala pobunom 1603.
u Istanbulu, uz podrku uleme. Sultan
je tada stao na stranu janjiara pa su
njihovi protivnici potueni. Meutim,
nesigurno stanje nastavilo se i povremeno je eskaliralo u pobunama, npr. 1608.
godine. Zbog sve veeg pritiska koji su
podanici muslimanske vjere vrili na
sultana u elji da ostvare vojnu i politiku karijeru, poela su se kriti pravila
devirme. Uhodani principi novaenja
u janjiarske odrede putem devirme
vie nisu bili potivani jer su se poele
doputati razne iznimke u provoenju
zakona o devirmi. Tako su se janjiari
mogli eniti pa su njihovi sinovi uzimani u janjiarske odrede. Stoga je zakon
o devirmi tijekom 17. stoljea polako
prestao biti provoen. Koliko je poznato,
devirma je zadnji put provedena 1648.
ezdesetih je godina 17. stoljea ve
potpuno pala u zaborav. Zadnji se put
u izvorima spominje 1705., za vladavine
sultana Ahmeda III. (1703.-1730.).
Kad se devirma prestala provoditi,
pristup u dvorsku kolu dozvoljen je
sinovima osmanskih uglednika, koji su

Janjiari, esencijalni dio

osmanske vojne sile

Janjiari

nastavili putem djeaka prikupljenih

devirmom i poeli su se, kao i oni, uspinjati stepenicama administracije Carstva.
Naputanje tog sustava imalo je vanu
ulogu u otpoinjanju turcizacije dravne
administracije: turski etniki element
dobit e od tog vremena vie utjecaja u
vojsci, administraciji i svekolikom kulturnom ivotu Osmanskog Carstva. Ta nacionalizacija nije mogla biti ostvarena
dok je na snazi bila devirma jer je ona
spreavala Turke, odnosno muslimane
(ako preobraene djeake ne smatramo
izvornim muslimanima) da prevladaju
u ukupnom zbroju etnika zastupljenih
u dravnom ustroju. Zato se moe rei
da je zasluga za kozmopolitski karakter
Osmanskog Carstva dijelom pripadala i
devirmi, barem dok je bila provoena.

Odjea janjiara

Tipina odjea, odnosno uniforma janjiara sastojala se od vreastih hlaa (alvar)

noenih preko donjeg rublja i pamune
ili lanene koulje koja im nije prekrivala
koljena. al koji su janjiari nosili oko koulje i hlaa sluio je kao svojevrsni dep
za razne stvari, npr. novac, bodee i sl.
Preko ala nosili su kaput dugih rukava
koji bi vezali u struku. Zapovjednici janjiara nosili su jakne obrubljene krznom.
Vojnici su nosili crvene kone izme, a
zapovjednici ute izme. Bijelo nojevo
pero koje su esto znali zataknuti za kapu
bila je nagrada koja se davala pojedinim
janjiarima. Janjiari su esto prikazivani
u raznobojnim uniformama, ali slubena
boja janjiarskih odreda bila je plava ili uta.
Ono to je janjiarsku uniformu najvie
isticalo bila je kapa. Kada su bili u sveanoj
uniformi, janjiari su nosili veliku kapu od
bijele vune, oblikovanu u cijev koja je sa
stranje strane imala etvrtasti dio koji je
visio do sredine lea. Drugi istaknuti dio
uniforme bila je drvena lica koja je bila
spojena na prednji dio kape kao znaka. S
druge strane, zapovjednici su nosili zaimau
(kutlau, kacijolu, eflju) svezanu za pojas,
kao znak ina. Spomenute lice i zaimae
oznaavale su janjiarsku ovisnost o kazanu
(kotlu iz kojeg su se hranili) i egzistencijalnu
ovisnost o svojem hranitelju, sultanu, iji
su robovi bili.
U borbi su janjiari koristili sjekire i
kratke maeve. U mirnodopskim uvjetima
nosili su samo palice ili bodee, osim ako
su sluili kao granine postrojbe. Janjiari
koji su uvali sultanovu palau nosili su
velike sjekire i helebarde. Od poetka 16.
stoljea janjiari su nosili mukete, a od
sredine 17. stoljea i kubure.

SVjedoanstvo
Ltfi-paa, jedan od velikih vezira
Sulejmana I., u autobiografskoj crtici zapisao je da je on zahvaljujui
dareljivosti sultana () odgojen u
Unutarnjem dvoru i da je bio dobro
raspoloen prema [osmanskim sultanima, op. a.]. U Unutarnjem dvoru
prouavao je mnoge vrste znanja, a
nakon uspona na prijestolje sultana
Selima I., nastavlja Lutfi-paa, napustio je dunost ohadara te uao u
slubu Vanjske slube kao muteferika

s prihodom od pedeset aki dnevno.

Potom su mi povjereni poloaji kapidibae, miralema i sandakbega
Kastamonua, beglerbega Karamana i
Ankare te napokon u vrijeme naeg
sultana Sulejmana dunosti vezira
i velikog vezira. Kada sam, ponizan
i nesavren, napustio dvor, druio
sam se s mnogim pripadnicima uleme,
pjesnicima i ljudima kulture te sam pokuavao do krajnjih granica oplemeniti
svoju osobnost prouavanjem znanosti.

Ltfi paa bio je veliki

vezir Sulejmana Velianstvenog od 1539.
do 1541. godine

Jedna od karakteristika devirme

jest izuzetna etnika arolikost:
openito kranski djeaci potjecali
su iz velikog broja rumelijskih (pa i
anadolskih) naroda. Od etrdeset
i sedam velikih vezira u razdoblju
izmeu 1453. i 1623. samo petorica
bila su turskog etnikog podrijetla,
a meu ostalima bilo je jedanaest
Albanaca, est Grka, jedan erkez,
jedan Armenac, jedan Gruzijac i
jedan Talijan, dok se za desetoricu
ne moe utvrditi etniko podrijetlo.
Iako etniki arolikog podrijetla,
djeaci su bili odgajani u pravcu
potpunog odvajanja od etnikih i
kulturnih korijena, s ciljem oblikovanja po istom, turskom kulturnom
modelu.

Bajramski domjenak, slika

Jean Baptistea Vanmoura

HISTORY.INFO

| 25 |

Drugi istaknuti dio uniforme

bila je drvena lica koja je bila
spojena na prednji dio kape kao
znaka

Odjea janjiara
Bijelo nojevo pero koje su esto
znali zataknuti za kapu bila je
nagrada koja se davala pojedinim
janjiarima

Janjiari su nosili veliku kapu od bijele vune, oblikovane u cijev, koja je sa

stranje strane imala etvrtasti dio
koji je visio do sredine lea
Od poetka 16. stoljea janjiari
su nosili mukete, a od sredine 17.
stoljea i kubure

Opasai i lente bili su

Pokazatelji statusa te
su odraavali jedan
od devet inova:
1. gruba plava tkanina;
2. gruba bijela tkanina;
3. gruba uta tkanina;
4. gruba mijeana plava i
bijela tkanina;
5. fina bijela tkanina;
6. bijela svila;
7. fina crna tkanina;
8. i 9. crna svilena tkanina

U borbi su janjiari koristili sjekire i

kratke maeve

Orhan
(1326.1359.)

1250.

Vojnici su nosili crvene kone

izme, a zapovjednici ute izme

Bajazit I.
(1389.1403.)

1300.

1350.

Mehmed II.
(1451.1481.)

Mehmed I.
(1413.1421.)

1400.

1450.

Ahmed I.
(1603.1617.)

Selim I.
(1512.1520.)

1500.

Selim II.
(1566.1574.)

1550.

Sulejman
elebija
(1403.1411.)

Osman I.
(1299.1326.)

| 26 |

Murat I.
(1359.1389.)

HISTORY.INFO

Musa elebija
(1411.1413.)

Murat II.
(1421.1451.)

Bajazit II.
(14811512.)

Sulejman I.
(1520.1566.)

Murat III.
(1574.1595.)

Bodei zvani
jatagani bili su
poznato janjiarsko
oruje i njihov simbol

JATAGAN

Kijev

Krakov
Be
Zagreb
Beograd

Azov
Bukuret
Edirne Istanbul
Bursa

Tunis

Baku

Ankara
Konya

Alir
Tripoli

Damask

Bagdad

Kairo
Medina
Meka

Mustafa I.
(1617.8. i
1622.3.)

Osman II.
(1618.1622.)

Sulejman II.
(1687.1691.)

Mehmed IV.
(1648.1687.)
Ibrahim
(1640.1648.)

1600.

Mehmed III.
(1595.1603.)

1650.

Murat IV.
(1623.1640.)

Mustafa IV.
(1807.1808.)
Mahmud I.
(1730.1754.)
Osman III.
(1754.1757.)
Mustafa III.
(1757.1774.)

1700.
Ahmed II.
(1691.1695.)
Mustafa II.
(1695.1703.)
Ahmed III.
(1703.1730.)

1750.

Abdulmedid
(1839.1861.)

Mahmud II.
(1808.1839.)

1800.

Abdulhamid I. Selim III.

(1774.1789.) (1789.1808.)

Abdulhamid II.
(1876.1909. )

Mehmed VI.
(1918.1922.)

Murat V.
(1876.)

1850.

1900.

Abdulaziz
(1861.1876.)

Mehmed V.
(1909.1918.)

HISTORY.INFO

| 27 |