UNIVERZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET

SEMINARSKI RAD
Predmet: Finansijsko izvjetavanje
Tema: Vrste finansijskih izvjestaja

Predmetni profesor:

Studenti:

Dr. sc. Selma Novalija docent

Almir Spahi

I- 2863/11

Mirza Hadi

I-2813/11

Tuzla, april 2014. god.

Sadraj:

1. Pojam i vrste finansijskih (raunovodstvenih) izvjetaja.....................................1

2. Bilans kao osnovni finansijski izvjetaj...............................................................3
3. Bilans uspjeha kao osnovni finansijski izvjetaj..................................................6
4. Aneks................................................................................................................ 11
5. Izvjetaj o novanim tokovima.........................................................................12
6. Izvjetaj o promjenama na kapitalu..................................................................14
7. Izvjetaj o poslovanju....................................................................................... 15
8. Izvjetaj o korporativnom upravljanju...............................................................16

Literatura:............................................................................................................. 17

1. Pojam i vrste finansijskih (raunovodstvenih)

izvjetaja
Pravna lica i preduzetnici koji su duni da vode poslovne knjige (dnevnik, glavna knjiga i
pomone knjige) obavezni su da sastavljaju i prezentuju finansijske (raunovodstvene)
izvjetaje za tekuu poslovnu godinu, sa stanjem na dan 31.12. tekue godine, kao i u sluaju
statusnih promjena, promjena oblika organizovanja ili prodaje na dan donoenja odluke o
promjeni, tj. na dan utvren ugovorom o prodaji. Cilj, a time i sastavni dijelovi finansijskih
izvjetaja, tokom vremena su se mijenjali, a obavezni dijelovi finansijskih izvjetaja ni danas
nisu svuda isti. Prema IV Direktivi EU cilj godinjih rauna je pruanje vijerne slike imovine,
obaveza, finansijske situacije i dobitka ili gubitka drutva.
Shodno tome preduzea su duna da objave:
o

godinji raun, koji obuhvata:

o

bilans,

raun dobitka i gubitka i

aneks,

izvjetaj o poslovanju,

izvjetaj o korporativnom upravljanju,205 i

izvjetaj lica odgovornog za kontrolu rauna.

Ukoliko se stavke: predloena dispozicija rezultata i izvrena dispozicija rezultata ne

pojavljuju u godinjim raunima, preduzee je obavezno da ove stavke objavi zajedno sa
godinjim raunima.
Prema Meunarodnim raunovodstvenim standardima, cilj finansijskih izvjetaja opte
namjene jeste pruanje informacija o finansijskom poloaju, uspjenosti i tokovima gotovine
preduzea, koje e velikom broju razliitih korisnika biti od koristi prilikom donoenja
ekonomskih odluka, odnosno pruanje informacije o:

imovini;

obavezama;

sopstvenom kapitalu/glavnici;

prihodima i rashodima, ukljuujui dobitke i gubitke i

tokovima gotovine.1

Shodno tome, sastavni dijelovi finansijskih izvjetaja su:

bilans stanja;

bilans uspjeha;

izvjetaj koji pokazuje bilo:

o

sve promjene na kapitalu ili

promjene na kapitalu osim onih koji proistiu iz novih uplata vlasnika ili isplata
vlasnicima i po osnovu raspodjele vlasnicima;

izvjetaj o tokovima gotovine i

raunovodstvene politike sa objanjenjima.

Meunarodni raunovodstveni standardi podstiu preduzea da uz finansijske izvjetaje

prikau i izvjetaj o finansijskom poslovanju, a ukoliko je rije o preduzeima koja posluju u
privrednim granama u kojima ekoloki inioci igraju vanu uslugu, i ukoliko se zaposleni
smatraju vanom grupom korisnika finansijskih izvjetaja i dodatne izvjetaje: ekoloki
izvjetaj i izvjetaj o dodatnoj vrijednosti
Prema naim propisima finansijski izvjetaji obuhvataju2:
bilans stanja,

bilans uspjeha,

izvjetaj o novanim tokovima,

izvjetaj o promjenama na kapitalu,

napomene uz finansijske izvjetaje.

Izuzetak predstavljaju mala pravna lica koja su duna da sastavljaju samo

bilans stanja i bilans uspjeha.

1 Prema MRS 1
2 Prema Zakonu o raunovodstvu i reviziji, Slubeni list br. 71 od 27. 12. 2002.
2

2. Bilans kao osnovni finansijski izvjetaj

Etimoloki, rije bilans potie od spoja latinskih rijei bilanx libra (vaga sa dva tasa),
to ukazuje na neka njegova formalna obiljeja, kao to su: da se bilansom neto mjeri i
iskazuje rezultat, da se to to se mjeri iskazuje sa dva aspekta i da se ta dva aspekta dovode u
ravnoteu, ali se njegova sutina, materijalna sadrina, iz samog naziva ne moe izvesti. Pored
pomenutog stanovita, ima stavova po kojima bi bilans mogao poticati i od starofrancuskih
rei bil i an, koje znae godinji raun.3

U privrednoj praksi, pod pojmom bilansa se ima u vidu finansijski izvjetaj koji sainjava
preduzee sa ciljem prikazivanja imovine i njene upotrebe, s jedne strane, i porijeklo te
imovine, s druge strane. Inae, u literaturi se nailazi na razliito definisanje bilansa. Da bi
izbjegao nesporazume, zakonodavac kod nas ne koristi izraz bilans, ve termin bilans stanja.
Prof. Le Coutre spominje bilans u irem i u uem kontekstu. Pod bilansom u uem smislu
podrazumijeva bilans stanja, a pod bilansom u irem smislu, pored bilansa stanja ima se u
vidu i bilans uspjeha i treba ih smatrati sinonimima, odnosno, izraz bilans predstavlja opte
priznati naziv za bilans stanja.4Sa pojmom bilans ne treba mijeati pojam godinji zakljuak,
koji je, kako i sam naziv oznaava, rezultat godinjeg zakljuivanja poslovnih knjiga. Budui
da je godinji zakljuak sraunat na utvrivanje imovinskog poloaja i ostvarenog uspjeha u
proteklom obraunskom periodu sa ciljem zadovoljavanja informacionih potreba razliitih
adresata, on je prirodno znatno iri od bilansa stanja. Pored bilansa stanja, on obuhvata i
bilans uspjeha, koji je u osnovi analitiki raun sopstvenog kapitala, aneks i izvjetaj o
poslovanju. Navedeni elementi godinjeg zakljuka jesu osnovni, odnosno najvaniji
finansijski izvjetaji.

Slika 1: Bilans u kontekstu odluivanja

3 Prema: Romi, L.: Teorija bilansa, Ekonomski fakultet u Subotici, 2003, str. 50.
4 Rankovi, J.: Teorija bilansa, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2003, str. 29.
3

Izvor: Romi, L., Teorija bilansa, Ekonomski fakultet, Subotica, 2003, str. 37.
Bilans prikazuje kategorije i vrijednosti imovine preduzea (angaovana sredstva) i nastale
obaveze prema zajmodavcima i vlasnicima sredstava na odreeni dan. Najvanije kategorije
imovine su: tekua imovina, stalna imovina i neopipljiva imovina. Ova imovina moe biti
finansirana iz sopstvenog kapitala, dugoronih obaveza i tekuih obaveza, koji predstavljaju i
najvanije kategorije izvora.

Meunarodnim raunovodstvenim standardima (MRS 1, odeljak br. 7) je odreeno koje

informacije moraju biti prikazane u bilansu stanja (Balance sheet), a koje informacije se mogu
alternativno prikazati bilo u bilansu stanja, bilo u napomenama uz raunovodstvene izvjetaje.
Minimum informacija koje treba da budu prikazane u bilansu stanja ine pozicije:
nekretnine, postrojenja i oprema (property, plant and equipment);

nematerijalna (ulaganja) sredstva (intangible assets);

dugoroni finansijski plasmani (long-term financial assets);

uea u kapitalu drugih lica po nabavnoj ceni (investments accounted for using the
equity method);

zalihe (inventories);

kupci i druga potraivanja (trade and other receivables);

gotovina i gotovinski ekvivalenti (cash and cash equivalents);

dobavljai i druge obaveze (trade and other payables);

potraivanja i obaveze za poreze, u skladu sa MRS 12 Porezi iz dobitka (tax

liabilities and assets as equired by IAS 12 Income Taxes);

rezervisanja (provisions);

uzeti kamatonosni zajmovi (interest bearing borrowings);

manjinski interesi (minority interests);

upisani kapital i rezerve (issued capital and reserves).

Imajui u vidu da je zahtjev za vjerno i poteno (true and fair) izvjetavanje jedan od
najvanijih zahtjeva koje finansijski izvjetaji treba da zadovolje, bilans stanja treba dopuniti
dodatnim pozicijama, ukoliko bi njihovo izostavljanje umanjilo vjerno i poteno prikazivanje

finansijskog poloaja. Bilans stanja treba dopuniti i ukoliko to neki drugi meunarodni
standard zahtjeva.

Pored toga, u okviru svake pozicije bilansa stanja treba posebno iskazati i:

potraivanja ili obaveze prema matinom preduzeu (amounts payables to or

receivable from the parent entreprise);

potraivanja ili obaveze prema zavisnim preduzeima ili drugim preduzeima u grupi
(fellow subsidiaries);

potraivanja ili obaveze prema pridruenim preduzeima (associates);

potraivanja ili obaveze prema drugim povezanim licima (other related parties).

Pri sastavljanju bilansa potrebno je pridravati se odreenih pravila ili principa. Kako je ve
reeno, bilans je najvaniji informacioni izvor koji ima cilj da prikae stanje sredstava i
kapitala na odreeni dan. Upravo, da bi se poveala iskazna mo bilansa, nuno je sueljavati
kratkorono vezanu imovinu, sa jedne strane (u aktivi), sa obavezama koje u kratkoronom
periodu preduzee mora da izmiri (u pasivi), i dugorono vezanu, dakle imobilisanu imovinu
(u aktivi) sa sopstvenim kapitalom i dugorono pozajmljenim kapitalom (u pasivi).

Usljed razliitog pogleda po pitanju toga koja je informacija od veeg znaaja, bilans se moe
sastavljati po principu opadajue likvidnosti u aktivi (najlikvidnija imovina se stavlja na prvo
mjesto, a imovina koja nije namijenjena prodaji, tj. koja se najsporije transformie u novac
na posljednje mesto), koji nuno prati princip rastue ronosti u pasivi (prvo se stavljaju
obaveze koje najpre dospijevaju na naplatu, a na kraju sopstveni kapital).

Sastavljanje bilansa prema principu rastue likvidnosti u aktivi i opadajue ronosti u pasivi
se vri sa ciljem pruanja uvida u odnos izmeu stalnog kapitala, sa jedne strane, i dugorono
vezane aktive, sa druge. Zlatno pravilo finansiranja u uem smislu nalae da postrojenjska
imovina bude finansirana sopstvenim i dugorono pozajmljenim kapitalom, a obrtna imovina
kratkoronim kapitalom. Zlatno bilansno pravilo u irem smislu nalae da se dugoronim
kapitalom finansiraju i gvozdene zalihe.5Dakle, pod uticajem zlatnog pravila finansiranja, u
Evropi se kao preovlaujui nametnuo stav da bilans treba sastavljati po principu rastue
likvidnosti.6
5 Zalihe koje su trajno vezane u preduzeu i omoguavaju nesmatano odvijanje procesa poslovanja.
5

Sa druge strane, unoenje pozicija aktive prema principu opadajue likvidnosti i pozicija
pasive prema principu rastue ronosti, pojavljuje se u SAD kao posljedica naglaavanja
znaaja likvidnosti, odnosno, ovako sainjen bilans ima cilj da omogui brzo testiranje pravila
finansiranja (1:1 acid test), koji zahtjeva jednakost izmeu gotovine, mjenica i
potraivanja, sa jedne, i kratkoronog kapitala, sa druge strane.7

Meunarodni raunovodstveni standardi, kao osnovno pravilo pri sastavljanju bilansa, nalau
pridravanje principa rastue likvidnosti (MRS 1, odeljak 7, taka 2).

3. Bilans uspjeha kao osnovni finansijski izvjetaj

Za razliku od bilansa, koji je raun stanja ili terminski raun orijentisan na prikazivanje
imovine, a uspjeh prikazuje samo kao globalnu veliinu (bruto princip) ili dio ukupnog
rezultata ostvarenog u jednom obraunskom periodu (ime se ne zadovoljavaju informacioni
zahtjevi nijedne interesne grupe), bilans uspjeha je orijentisan na prikazivanje uspjeha
iskazivanjem ostvarenog uspjeha po vrstama, visini i izvorima. Razvojni put ovog izvjetaja
je tekao od statusa nepriznavanja do statusa primarnog8 izvjetaja u procesu finansijskog
izvjetavanja. Tokom dueg vremenskog perioda, on je stajao pored bilansa pod nazivom
Raun dobitka i gubitka. Kako su se rashodi i prihodi koji su se na njemu obuhvatali na kraju
6 Prema: Rankovi, J.: Upravljanje finansijama, Ekonomski fakultet u Beogradu, 1999, str. 191

7 Upotrebljava se kao osnova za merenje tzv. likvidnosti I stepena.

8 Pod uticajem dinamikog shvatanja bilansa, zakonodavstvo je prihvatilo da raun dobitka i gubitka odreuje
sadrinu bilansa, a ne obrnuto.

obraunskog perioda sumirali i izravnavali, te je njihova razlika unoena u bilans kao

korektura sopstvenog kapitala, sticao se utisak da je ovaj raun u slubi sastavljanja bilansa.
Naime, zatvaranje rauna stanja i sastavljanje bilansa je bilo mogue tek nakon integracije
vika prihoda, odnosno rashoda, u bilans. Iako je naziv raun dobitka i gubitka i danas u
opticaju, termin raun uspjeha se smatra adekvatnijim, jer se radi o izvjetaju, a ne o kontu
(kako prvi termin asocira). Na zakonodavac je prihvatio naziv bilans usjpeha.

Bilans uspjeha predstavlja osamostaljeni i razvijeni potkonto sopstvenog kapitala na kome su

obuhvaeni svi prihodi i rashodi obraunskog perioda, na nain da se jasno uoavaju vrste,
visina i izvori ostvarenog rezultata. Informacioni zahtjevi vlasnika, povjerilaca, radnika i
drugih interesnih grupa e biti manje ili vie zadovoljeni, u zavisnosti od iskazane moi koja
je odreena formom, strukturom i sadrinom ovog izvjetaja, to je pak, povezano sa
pitanjima: (1) izbora forme prikazivanja, (2) naina ukljuivanja pozicija prihoda i rashoda,
(3) naina obraunavanja rezultata i (4) dubine ralanjavanja prihoda i rashoda.

Kako svi rashodi nastaju potronjom aktive i poveanjem obaveza, a svi prihodi prouzrokuju
poveanje aktive ili smanjenje obaveza, evidentno je da je obraunavanje uspjeha tijesno
povezano sa problemom procenjivanja.
Slika 2: Izvjetaj o uspehu u kontekstu odluivanja

Izvor: Romi, L. (2003), Teorija bilansa, Subotica, Ekonomski fakultet, str. 39.
7

Meunarodni raunovodstveni standardi dozvoljavaju slobodu izbora izmeu klasifikacije

rashoda zasnovane na principu ukupnih trokova, (illustrating the classification of expenses
by nature) i klasifikacije rashoda zasnovane na funkcionalnom principu (illustrating the
classification of expenses by functions)9.
S obzirom na to da se uinci razliitih poslovnih aktivnosti, poslovnih promjena i poslovnih
dogaaja razlikuju po svojoj stabilnosti, riziku i mogunosti predvianja njihovog kretanja,
Standard (MRS 1, odeljak br. 7) nalae da se rezultat jasno prikae po svakom segmentu
poslovanja.
Na ovaj nain treba da se omogui bolje razumijevanje prolih i tanije predvianje buduih
poslovnih ishoda. Prema ovom standardu, minimum pozicija koje treba da budu prikazane u
samom bilansu uspjeha su:
prihodi od prodaje (revenue),

rezultat poslovnih aktivnosti (the results of operating activities),

trokovi finansiranja (finance costs),

pripadajui dio dobitka ili gubitak koji su ostvarila pridruena preduzea, ili koji
potiu iz zajednikih ulaganja iskazanih u bilansu stanja po nabavnoj cijeni (equity
method),

porez iz dobitka rashodi na ime poreza (tax expense),

dobitak ili gubitak iz redovnog poslovanja (profit or loss from ordinary

activities),

vanredni prihodi i rashodi (extraordinery items),

manjinski interesi (minority interests),

neto dobitak ili gubitak perioda (net profit or loss for the period).

Kada se uspjeh utvruje po metodi ukupnih trokova, reeno je da se mora u bilans uspjeha
ukljuiti vrijednost promjene vrijednosti zaliha uinaka. Ovo smanjenje ili poveanje zaliha se
moe ukljuiti u bilans uspjeha po bruto principu, tj. koristei podatke o vrijednosti zaliha na
poetku i na kraju obraunskog perioda, ili po netu principu kao razlika izmeu poetnih i
krajnjih zaliha.

9 S tim to se u ovom sluaju nalae da se u napomeni dodatno prikau svi rashodi i na principu ukupnih
trokova.

Ovo smanjenje ili poveanje zaliha uinaka se tehniki moe ukljuiti u bilans uspjeha
alternativno, na rashodnu ili na prihodnu stranu. Ako se smanjenje, odnosno poveanje zaliha
uinaka ukljuuje na rashodnu stranu, bilans uspjeha (po neto principu) e izgledati ovako:

Ukoliko se smanjenje, odnosno poveanje zaliha ukljuuje na prihodnustranu, bilans uspjeha

e izgledati ovako:

Pored navedenih mogunosti, mogue je vriti korekciju na obje strane, pri emu se na
rashodnoj strani evidentira smanjenje zaliha, a na prihodnoj strani poveanje zaliha.

Iako se dobija isti finansijski rezultat, korektura za vrijednost zaliha ne bi trebalo da se vri na
rashodnoj strani, jer metoda ukupnih trokova upravo ima za cilj da prikae ukupne rashode
perioda i ukupne uinke koje su oni proizveli. Ona ne eli da sakati cjelinu rashoda perioda
10

za raun prikazivanja rashoda prodatih proizvoda koji su to kao rezultat aritmetike, ali ne i po
stvarnom sadraju. Jer ako se ve eli prikazivanje rashoda prodatih proizvoda, onda za to
postoji odgovarajua metoda.10etvrta direktiva Evropske zajednice daje ravnopravni
tretman metodi ukupnih trokova i metodi prodatih uinaka. Njenu iskljuivu primjenu
zahtjevaju Francuska, Belgija, panija i Portugal. Izuzev Grke, sve ostalelanice daju pravo
slobodnog izbora metode.11 to se tie forme prikazivanja, prilikom izgradnje rauna uspjeha
po ovoj metodi, mogue je opredijeliti se za formu konta ili za formu liste (tafelna forma).
tafelna forma ima prednost zato to omoguava segmentiranje rezultata. U naoj zemlji je
bilans uspjeha dat u formi liste ili u tafelnoj formi, a primjenjena je metoda ukupnih trokova
po neto principu sa korekcijom zaliha na prihodnoj strani.

4. Aneks
Prema IV Direktivi EU godinji rauni obuhvataju bilans, raun dobitka (profita) i gubitka i
aneks, i ova dokumenta ine jednu cjelinu (Odeljak 1, l.2). Aneks slui za dodatno
sagledavanje finansijskog poloaja i rezultata poslovanja pravnog lica. Svojim kvalitativnim
informacijama aneks tumai, proiruje i omoguava dublje razumijevanje bilansa i rauna
uspjeha. Osnovni zadatak aneksa uklapa se u optu funkciju godinjeg zakljuka dobijanje
realne slike o imovinskom, finansijskom i rentabilitetnom poloaju preduzea. 12 Kako se bez
aneksa ne moe stei realna slika o preduzeu, on je neophodan u svim sluajevima gdje se
trai zatita interesa vlasnika koji su podalje od upravljanja, povjerioca, kreditora i javnosti, 13
to de fakto znai da je neophodan za sva drutva kapitala i zadruge.

Prema tome, uloga aneksa je da ispravno interpretira bilans i raun dobitka; da koriguje sliku
iskazanu bilansom i raunom dobitka time to e u sluaju promjene naina procenjivanja
kvantifikovati i prikazati razlike koje su po tom osnovu nastale; da rastereti bilans i raun
dobitka i na taj nain omogui da isti budu pregledni i jasni, i da dopuni bilans i raun dobitka
informacijama koje se ne pojavljuju u bilansu i raunu dobitka (npr. budue finansijske
obaveze iz lizing ugovora, struktura kolektiva), i da objanjenjima dublje ralani pojedine
pozicije bilansa i rauna dobitka i dr. Aneks je podloan reviziji, kao i bilans i raun uspjeha.
10 Rankovi, J.: Teorija bilansa, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2003, str. 441.
11 Rankovi, J.: Teorija bilansa, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2003, str. 442.
12 Rankovi, J.: Teorija bilansa, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2003, str. 467.
13 Rankovi, J.: Teorija bilansa, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2003, str. 467.
11

Aneks je donedavno predstavljao trei sastavni dio godinjeg zakljuka i u naoj zemlji.
Prema novom Zakonu o raunovodstvu i reviziji raunovodstvenih izvjetaja usvojenom
decembra 2002. godine, pravnim licima je propisana obaveza primjenjivanja profesionalne
regulative, pod kojom se podrazumijeva Kodeks etike za profesionalne raunovoe,
Meunarodni raunovodstveni standardi i Meunarodni standardi revizije. Time prestaje
zakonska obaveza sainjavanja aneksa. Funkciju aneksa, shodno novom Zakonu o
raunovodstvu, preuzimaju napomene uz finansijske izvjetaje.

5. Izvjetaj o novanim tokovima

Cash flow, odnosno priliv gotovine ili tok gotovine se koristi u svoja dva osnovna znaenja,
i to:
1) kao stalni protok primanja i izdavanja koji protie kroz preduzee (bruto cash flow), ili kao
razlika izmeu primanja od prodaje roba i usluga, sa jedne strane, i izdavanja povezanim sa
proizvodnjom i prodajom roba i usluga, sa druge strane (neto cash flow), i
2) kao suma dobitaka, amortizacije i drugih trokova koji ne prouzrokuju izlaz gotovine
(trokovi dugoronih rezervisanja) ili dio neto obrtnog fonda koji proizilazi iz poslovnog
procesa.

Cash flow shvaen u prvom smislu je predmet planiranja u cilju odravanja likvidnosti i
instrumenat izvrenja plana novanih tokova. U drugom smislu, cash flow se koristi kao
instrument finansijske analize za mjerenje prinosne snage u smislu dopune godinjeg rezultata
(dobitka) i za analizu investicionih alternativa (projekata).14

14 Rankovi, J.:Repetitorijum o finansijskom poloaju i kreditnoj sposobnosti preduzea, Proinkom, Beograd,

1997, str. 43.

12

Izvjetaj o novanim tokovima (ili Izvjetaj o tokovima gotovine cash flow) ini treu
bitnu komponentu finansijskog izvetavanja. Iako relativno novi izum, danas se smatra
centralnim ciljem procesa finansijskog izvetavanja, i sa bilansom stanja i bilansom uspjeha
ini nerazdvojnu cjelinu. Na taj nain je, pored bilansa stanja i bilansa uspjeha, u sistem
finansijskog izvetavanja uveden jo jedan vaan finansijski izvjetaj u kome su sadrani i
kombinovani podaci iz oba pomenuta bilansa, a sa ciljem da korisnicima omogui da ocijene
sposobnost firme da generie pozitivne tokove gotovine, odnosno da procijene njegovu
likvidnost i solventnost. Parcijalno korien, Izvjetaj o novanim tokovima je ogranienog
dometa, a u kombinaciji sa drugim instrumentima finansijske analize moe dati pozitivne
efekte (racio analiza i analiza neto obrtnog fonda).

Na ovaj nain je korisnicima finansijskih izvjetaja omogueno da steknu cjelovit uvid u

finansijsku situaciju (emu slui bilans stanja), u rezultate poslovanja i profitabilnosti (emu
je namijenjen bilans usjpeha), kao i uvid u informacije na bazi kojih se moe dati pouzdanija
ocjena o likvidnosti i solventnosti ekonomskog entiteta, emu je namijenjen bilans tokova
gotovine.

Smatra se da je primarni cilj izvetavanja o tokovima gotovine obezbjeivanje informacija o

prilivu i odlivu gotovine ekonomskog entiteta u toku odreenog perioda, a sekundarni cilj je
obezbjeivanje uvida u investicione i finansijske aktivnosti ekonomskih entiteta. Preciznije,
izvjetaj o tokovima gotovine treba da pomogne investitorima i kreditorima da procijene:
1. sposobnost generisanja buduih pozitivnih tokova gotovine,
2. sposobnost da se izmiruju obaveze i isplauju dividende,
3. razloge za odstupanje izmeu iznosa dobiti prikazane u bilansu uspjeha i tokova gotovine iz
poslovnih aktivnosti,
4. gotovinske i negotovinske aspekte investicionih i finansijskih transakcija ekonomskih
entiteta.

Preduzee koje generie dovoljan iznos novanih tokova je u prilici da smanji zavisnost firme
od eksternih izvora finansiranja, da servisira dospjele obaveze, da finansira investicije, da
nagradi akcionare razumnim iznosima dividendi i dr. Sa druge strane, preduzee koje nije
sposobno da generie dovoljno novca mora prestati sa radom bez obzira na ostvareni profit.
Cilj sastavljanja i prezentiranja bilansa tokova gotovine je da korisnicima finansijskih
izvjetaja obezbijedi informacije za ocjenu sposobnosti preduzea da stvara gotovinu, kao i za
predvianje dinamike i izvijesnosti stvaranja gotovine. Drugim reima, cilj je da korisnici
bilansa tokova gotovine saznaju iz kojih aktivnosti ili izvora potie gotovina i u koje je

13

aktivnosti potroena stvorena gotovina15, odnosno, kako se poslovne aktivnosti finansiraju,

kako se novac upoljava i kako se novac investira.

U tom smislu, sve aktivnosti su podijeljene u tri segmenta: (a) poslovne aktivnosti, (b)
aktivnosti plasiranja i investiranja, i (c) aktivnosti finansiranja.

(a) Poslovne aktivnosti obuhvataju sve tokove gotovine koji se odnose na redovno poslovanje,
odnosno na proizvodnju proizvoda i usluga i promet robe.
(b) Kad je re o aktivnostima plasiranja i investiranja, njima su obuhvaene tri grupe ulaganja:
prva grupa je u vezi sa poslovnom aktivnou jer se njima stvara poslovni kapacitet preduzea
u formi nematerijalnih ulaganja, osnovnih sredstava ili cijelih preduzea ili pogona; druga
grupa predstavlja vlasnika ulaganja u druga preduzea (akcije, udjeli i sl.) sa razliitim
obimom kontrole tih preduzea; dok trea grupa predstavlja kreditna ulaganja (kratkorona i
dugorona) koja mogu biti dodatno obezbijeena i nekim pravima. U prilive ovog segmenta
spadaju i naplaeni iznosi kamata, uea u dobitku i dividende, to je sasvim ispravno, jer su
ti prilivi proistekli iz vlasnikih i kreditnih investiranja u druga preduzea ili banke.
(c) to se tie aktivnosti finansiranja, oni se odnose na sopstvene i kreditne izvore
finansiranja, dok se tekue obaveze ili neplanski izvori ne ukljuuju u ovaj segment, ve
pripadaju poslovnim aktivnostima.

Inae, kada je rije o metodu obraunavanja i prikazivanja tokova gotovine, MRS 7 predvia
dva metoda: indirektni i direktni, koji je i u Standardu preporuen. Karakteristika direktnog
metoda je to prua podatke o bruto novanim tokovima po glavnim vrstama priliva i odliva,
a podaci se uzimaju iz knjigovodstvenih evidencija, dok se u sluaju primjene indirektnog
metoda ne prikazuju ni vrste, ni ukupni prilivi i odlivi novca, ve samo ukupan iznos neto
gotovinskog toka. To znai da je primjena indirektnog toka manje informativna u odnosu na
direktni metod prikaza ostvarenih tokova gotovine. U skladu sa tim, uvaavajui preporuku
Standarda i kod nas je zakonodavac odabrao tzv. direktni metod, ali ga nije do kraja dosljedno
operacionalizovao, s obzirom na to da je kod nekih pozicija iao na primjenu neto priliva i
odliva.

Kada je rije o cash flow kao instrumentu finansijske analize, treba imati u vidu da mu nije
prava funkcija utvrivanje finansijskog poloaja preduzea, ve tumaenje i obrazloenje
visine i promjena racio brojeva i neto obrtnog fonda, na osnovu kojih se izvlai zakljuak o
finansijskoj situaciji preduzea.
15 Ili, G.: Metodologija izrade bilansa tokova gotovine za preduzea, asopis Raunovodstvena
praksa
14

6. Izvjetaj o promjenama na kapitalu

Meunarodniraunovodstveni
standardi
predviaju
obavezu
sastavljanja
izvjetaja o promjenama na (sopstvenom) kapitalu preduzea u periodu izmeu dva bilansa
stanja. Ove promjene odraavaju poveanje ili smanjenje neto imovine (iste imovine, neto
sredstava) tokom tog perioda.
Promjene na sopstvenom kapitalu preduzea predstavljaju ukupne dobitke i gubitke koje je
preduzee ostvarilo kroz svoje aktivnosti u toku perioda, korigovane za poslovne dogaaje sa
vlasnicima kapitala (akcionari, ortaci), kao to je emisija i prodaja akcija i isplata dividendi
ukoliko je re o akcionarskom drutvu. Ovaj izvjetaj se zahtjeva zbog potrebe sagledavanja
na jednom mestu ukupne promjene na sopstvenom kapitalu nastale kao zbira neto dobitka
(gubitka) perioda i dobitaka i gubitaka koji su direktno priznati kao promjene na kapitalu,
zajedno sa novim uplatama i isplatama vlasnicima i po osnovu raspodjele vlasnicima
preduzea, a u cilju omoguavanja procenjivanja promjene finansijskog poloaja u periodu
izmeu dva bilansa stanja.

Dakle ovaj izvjetaj prikazuje:

neto dobitak ili gubitak perioda;

svaku stavku prihoda i rashoda, dobitka ili gubitka koji se prema zahtevima
drugih MRS priznaju direktno u kapitalu, kao i ukupan iznos ovih pozicija i

kumulativni efekat promjena u raunovodstvenoj politici i korekcije po osnovu

fundamentalnih greaka.

Pored navedenoga, preduzea alternativno prikazuju u ovom izvjetaju ili u napomenama:

promjene na kapitalu, osim onih koje proistiu iz novih uplata vlasnika ili isplata
vlasnicima po osnovu raspodjele vlasnicima;

stanje akumulirane dobiti ili gubitka na poetku i na kraju obraunskog perioda,

kao i promjene u tekuem periodu i

uporedne knjigovodstvene iznose za svaku vrstu (sopstvenog) kapitala, emisionu

premiju i svaku od rezervi od poetka do kraja perioda, objelodanjujui posebno
svaku promjenu.

7. Izvjetaj o poslovanju
Iako nije sastavni dio godinjeg zakljuka (jer ne nastaje zakljuivanjem poslovnih knjiga),
izvjetaj o poslovanju obavezno prati godinji zakljuak. Ovaj izvjetaj, koji je namijenjen
15

prije svega akcionarima i javnosti, treba da omogui da se stekne realna slika o preduzeu kao
cjelini. Obaveza njegovog sastavljanja je propisana za sva preduzea koja podlijeu
objavljivanju godinjeg zakljuka, dok inokosna preduzea, po pravilu, nemaju obavezu
sainjavanja ovog izvjetaja.

Praksa bilansiranja okrenuta zatiti interesa imovine akcionara i javnosti, uopte se iz SAD
prenosi u evropske zemlje, prije svega pojaanim uticajem SAD u Nemakoj po njenom
zaposijedanju od strane saveznika i pod tim uticajem, ekonomskim povezivanjima sa
preduzeima iz Sjedinjenih drava.16

U poetku je izvjetaj o poslovanju sadravao mnoge informacije koje slue utvrivanju

stvarnog imovinskog, finansijskog i prinosnog poloaja, a odredbama IV Direktive Evropske
unije ove informacije se uvruju u aneks. Time se izvjetaj o poslovanju oslobaa
informacija o imovinskom, finansijskom i prinosnom poloaju i dobija karakter dopune
godinjeg zakljuka.
Uloga mu je da prikae razvoj poslova i da rasvijetli poloaj preduzea prikazanog u
godinjem zakljuku, da opie najvanije faktore koji su takav razvoj i poloaj uslovili, da
prikae znaajne dogaaje koji su se zbili nakon posmatranog obraunskog perioda, da
prikae najnovije tendencije od znaaja za preduzee i realistike vizije i namjere uprave u
vezi sa buduim poslovanjem, kao i oekivane efekte.

Izvjetaj o poslovanju treba da sadri vane dogaaje koji su se desili po okonanju poslovne
godine, a do podnoenja izvjetaja, jer se ekonomska cjelina preduzea ne moe sagledati van
konteksta ovih dogaaja. U tu svrhu slui i procjena poloaja preduzea u kontekstu postojee
konjukturne situacije. Izvjetaj o poslovanju treba da sadri opti pogled i prognoze uprave na
budue dogaaje. U okviru ovoga, od naroitog znaaja su aktivnosti preduzea u podruju
istraivanja i razvoja. Pored navedenog, izvjetaj o poslovanju, po pravilu, sadri i podatke o
socijalnim odnosima i aktivnostima drutva. Pri tome, vjerna slika o cjelini preduzea koja
povezuje poslovanje iz prolosti sa izgledima u budunosti, koju dopunjava izvjetaj o
poslovanju, moe se dobiti ukoliko se uvae opta naela savjesnog i vjernog obrauna:
naela potpunosti, istinitosti, jasnosti i razumljivosti.

Prema tome, izvjetaj ima dva bitna dijela: prvi koji se odnosi na interpretaciju dogaaja iz
prolosti (dio koji prikazuje razvoj poslova i poloaja do dana bilansa i po okonanju
poslovne godine); i drugi, koji se odnosi na prosuivanje i prognoze u budunosti.

16 Prema: Rankovi, J.: Teorija bilansa, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2003, str. 475.
16

8. Izvjetaj o korporativnom upravljanju

Izmjenama IV i VII Direktive, kompanijama ije se hartije od vrijednosti kotiraju na berzi,
naloena je obaveza da sastavljaju i objelodanjuju i Izvjetaj o korporativnom upravljanju.
Drutva ije se HOV ne kotiraju na berzi nisu u obavezi da sastavljaju ovaj izvjetaj. Izvjetaj
o korporativnom upravljanju treba da:
upuuje na zakon ili drugi propis o korporativnom upravljanju koje kompanija
primjenjuje (zakonska obaveza i/ili dobrovoljna promjena), kao i sve relevantne
informacije o postupcima i praksi korporativnog upravljanja kompanije;

sadri opis osnovnih karakteristika sistema internih kontrola i upravljanja rizicima

koji se odnose na proces finansijskog izvetavanja koje je kompanija uvela;

sadri informacije o ponudi za preuzimanje;

sadri informacije o funkcionisanju sjednica akcionara, njihovim pravima i nainu

ostvarivanja tih prava;

sadri informacije o sastavu i nainu rada administrativnih, upravnih i nadzornih

tijela.

Literatura:

Romi, L.: Teorija bilansa, Ekonomski fakultet u Subotici, 2003,

Rankovi, J.: Teorija bilansa, Ekonomski fakultet u Beogradu, 2003,
Rankovi, J.: Repetitorijum o finansijskom poloaju i kreditnoj sposobnosti
preduzea, Proinkom, Beograd, 1997,
''Meunarodni raunovodstveni standardi 2000.'', Hrvatska zajednica raunovoa i
financijskih djelatnika, Zagreb, 2000.
Rankovi, J.: Upravljanje finansijama, Ekonomski fakultet u Beogradu, 1999, str. 191
Ili, G.: Metodologija izrade bilansa tokova gotovine za preduzea, asopis
Raunovodstvena praksa

17