Professional Documents
Culture Documents
Daniel Dennett - Kraj Carolije
Daniel Dennett - Kraj Carolije
DENNETT
KRAJ AROLIJE
RELIGIJA KAO PRIRODNA POJAVA
izdava:
Naklada Jesenski i Turk
za izdavaa:
Miso Nejami
urednica:
Irena Milii
recenzenti:
Mile Babi
Nadeda ainovi
struna redaktura: Pavel Gregori
izrada kazala: Senka Galeni
grafiki urednik: Boris Kuk
organizacija tiska: Knjiga print, d.o.o.
studeni 2009.
www.jesenski-turk.hr
Prijevod djela
Daniel C. Dennett: Breaking the Spell. Religion As a Natural Phenomenon
Copyright za hrvatski prijevod Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2009.
Za Susan
Sadraj
PRVI DIO OTVARAMO PANDORINU KUTIJU
Prvo poglavlje Kraj koje arolije?
1. to se dogaa?
2. Radna definicija religije
3. Prekinuti ili ne prekinuti
4. Pogled u bezdan
5. Religija kao prirodna pojava
Drugo poglavlje Nekoliko pitanja o znanosti
1. Moe li znanost prouavati religiju?
2. Treba li znanost izuavati religiju?
3. Moda je glazba loa za vas?
4. Bi li nemar bio dobroudniji?
Tree poglavlje Zato se dogaaju dobre stvari
1. Izvui ono najbolje
2. Cui bono?
3. Zato se religija isplati?
4. Marsovski popis teorija
DRUGI DIO EVOLUCIJA RELIGIJE
etvrto poglavlje Korijeni religije
1. Roenje religija
2. Sirovine religije
3. Kako priroda rjeava problem drugih umova
Peto poglavlje Religija: rani dani
1. Previe djelatnika: natjecanje za prostor ponavljanja
2. Bogovi kao interesne strane
3. Kako navesti bogove da razgovaraju s nama
4. amani kao hipnotizeri
5. Naprave za ustrojavanje pamenja u usmenim kulturama
esto poglavlje Evolucija upravljanja
1. Glazba religije
DODACI
Dodatak A Novi replikatori
Dodatak B Jo neka pitanja o znanosti
Dodatak C Hotelski posluitelj i gospoa po imenu Tuck
Dodatak D Kim Philby kao stvarni sluaj NEODREENOSTI
RADIKALNOG TUMAENJA
BIBLIOGRAFIJA
KAZALO
BILJEKE
Predgovor
Dopustite mi da krenem od jedne oigledne injenice: ja sam ameriki
autor i ova se knjiga obraa prvenstveno amerikim itateljima. Mnogima
sam dao da proitaju njezine rane verzije i veina mojih neamerikih
itatelja tu je injenicu smatrala ne samo oiglednom, nego i ometajuom u nekim sluajevima ak vrijednom prigovora. Nisam li knjizi mogao dati
manje provincijalan karakter? Ne bih li, kao filozof, trebao teiti
najuniverzalnijem moguem itateljstvu koje mogu okupiti? Ne. Ne u
ovom sluaju, a moji neameriki itatelji neka razmisle to mogu nauiti o
situaciji u Americi iz onoga to e nai u ovoj knjizi. Od reakcije moj ih
neamerikih itatelja jo mi je zanimljivija bila injenica da je tako malo
mojih amerikih itatelja bilo teka iole svjesno tog ogranienja takvu
stajalitu - a ako su i bili, nisu se protivili. Nad tim obrascem valja se
zamisliti. Openito vlada miljenje - i u Americi i izvan nje - da je Amerika
veoma razliita od ostalih nacija Prvoga svijeta po svojim stavovima prema
religiji i ova je knjiga, izmeu ostaloga, sonda ija je svrha izmjeriti dubinu
tih razlika. Odluio sam da moram iskazati njezine naglaske elim li ikako
doprijeti do itateljstva kojemu sam knjigu namijenio: do radoznalih i
savjesnih graana svoje domovine - i to do to je mogue veeg broja, a ne
samo do akademske zajednice. (Nisam vidio nikakvog smisla u tome da se
obraam istomiljenicima) Ovo je eksperiment, odmak od mojih ciljeva u
prijanjim knjigama, i oni koji su zbog tog odmaka zbunjeni ili razoarani
sada znaju da sam imao za to razloga, bili oni dobri ili loi. Naravno da
sam moda i promaio cilj. Vidjet emo.
Na Ameriku sam se usredotoio namjerno; s druge strane, kada se
radi o suvremenoj religiji, moja usredotoenost prvenstveno na kranstvo,
a tek potom na islam i judaizam, nije namjerna nego neizbjena: naprosto
ne znam dovoljno o drugim religijama da bih o njima pisao s pouzdanjem.
Moda sam jo nekoliko godina trebao posvetiti prouavanju prije nego to
sam krenuo pisati ovu knjigu, no budui da su me tekui dogaaji stalno
opominjali na hitnost poruke, morao sam se zadovoljiti gleditima koje
sam uspio stei do sada.
Jedan od odmaka u odnosu na moju raniju stilsku praksu je taj da se
ovaj put koristim biljekama na kraju knjige, a ne onima na dnu stranice.
Obino ne odobravam takvu praksu, budui da od uena itatelja trai da se
koristi dodatnom knjikom oznakom dok lista naprijed-natrag, ali u ovom
sluaju odluio sam da je vanije da knjiga tee glatko za volju ire publike
od toga da bude prikladna za znanstvenike. To mi je pak omoguilo da u
podulje biljeke naguram daleko vie materijala nego inae, nadoknaujui
time nepraktinost onima koji trae dodatnu argumentaciju. U istom sam
duhu izvukao etiri bloka grae namijenjene uglavnom akademskim
itateljima iz glavnoga teksta i stavio ih na kraj kao dodatke. Na njih se
ukazuje na mjestu u tekstu gdje bi inae stajali kao poglavlja ili dijelovi
poglavlja.
***
Jo jednom zahvaljujem sveuilitu Tufts, gdje sam imao priliku
igrati se Toma Sawyera i bojati ogradu s izuzetno hrabrom i savjesnom
grupom studenata, uglavnom dodiplomaca koji su stavili na kunju svoja
esto duboka religijska uvjerenja itajui jednu od prvih verzija knjige na
seminaru u jesen 2004. godine, ispravljajui mnoge pogreke i uvodei me
u svoje religijske svjetove s dobrohotnou i tolerancijom prema mojim
nesmotrenostima i drugim krivicama. Ako doista uspijem pronai svoju
ciljanu publiku, njihovim povratnim informacijama pripast e za to velik
dio zasluga. Hvala vam: Priscilla Alvarez, Jacquelyn Ardam, Mauricio
Artinano, Gajanthan Balakaneshan, Alexandra Barker, Lawrence
Bluestone, Sara Brauner, Benjamin Brooks, Sean Chisholm, Erika
Clampitt, Sarah Dalglish, Kathleen Daniel, Noah Dock, Hannah Ehrlich,
Jed Forman, Aaron Goldberg, Gena Gorlin, Joseph Gulezian, Christopher
Healey, Eitan Hersh, Joe Keating, Matthew Kibbee, Tucker Lentz, Chris
Lintz, Stephen Martin, Juliana McCanney, Akiko Noro, David Polk,
Sameer Puri, Marc Raifman, Lucas Recchione, Edward Rossel, Ariel
Rudolph, Mami Sakamaki, Bryan Salvatore, Kyle Thompson-Westra i
Graedon Zorzi.
Takoer zahvaljujem svome veselom timu u Centru za kognitivne
studije: asistentima, znanstvenim asistentima, znanstvenom suradniku te
asistentu na projektu. Oni su komentirali studentske oglede, savjetovali
studente koje je projekt uznemirio, a savjetovali su i mene; pomogli su mi
smisliti, usavriti, kopirati i prevesti upitnike; unosili su i analizirali
podatke; pronali su stotine knjiga i lanaka u knjinicama i na mrenim
stranicama; pomagali su jedni drugima, a pomagali su i meni da ostanem
na pravom putu: Avery Archer , Felipe de Brigard, Adam Degen Brown,
Richard Griffin i Teresa Salvato. Takoer zahvaljujem Chrisu Westburyju,
Diani Rafman, Johnu Robertsu, Johnu Symonsu i Billu Ramseyju to su na
svojim sveuilitima sudjelovali u naem anketnom projektu, koji jo
PRVI DIO
OTVARAMO
PANDORINU KUTIJU
Prvo poglavlje
Kraj koje arolije?
1. to se dogaa?
I zborio im je mnogo u prispodobama: Gle, izie sija sijati. I dok je
sijao, neto zrnja pade uz put, dooe ptice i pozobae ga.
- Mt 13:3-4
Ako opstanak najpodobnijih ima ikakve vrijednosti kao slogan, onda se
Biblija ini dobrim kandidatom za naslov najpodobnijeg meu tekstovima.
- Hugh Pyper, The Selfish Text: The Bible and the Memetics
Promatrate mrava na livadi kako se revno penje uz vlat trave, sve
vie i vie dok ne padne, a zatim se iznova penje, kao to je Sizif valjao
svoj kamen, neprestano pokuavajui doi do vrha. Zato mrav to ini?
Kakvu korist trai za sebe u toj napornoj i neloginoj aktivnosti? Ispada da
je to pogreno pitanje. Mrav od toga nema nikakve bioloke koristi. On ne
pokuava postii bolji pregled nad teritorijem niti trai hranu, niti se, na
primjer, epiri pred potencijalnim partnerom. Njegovim mozgom upravlja
siuni parazit po imenu jetreni metilj (Dicrocelium dendriticum), koji
treba dospjeti u eludac ovce ili krave kako bi dovrio svoj reproduktivni
ciklus. Taj siuni modani crv tjera mrava na mjesto koje e koristiti
njegovu potomstvu, a ne onomu mrava. To nije izolirana pojava. Slini
manipulativni paraziti inficiraju ribe, mieve i druge vrste. Zbog tih se
autostopera njihovi domaini ponaaju nelogino pa ak i samoubilaki,
inei sve u korist gosta, a ne domaina.1
Dogaa li se ikada ita slino kod ljudi? Itekako se dogaa. esto
vidimo kako ljudska bia ostavljaju po strani svoje osobne interese,
zdravlje ili izgleda da imaju djecu i posveuju itav ivot promicanju
interesa neke ideje to se nastanila u njihovim mozgovima. Arapska rije
islam znai pokornost i svaki dobar musliman svjedoi, moli se pet puta
dnevno, daje milodare, posti za vrijeme ramazana te nastoji otii na
hodoae ili had u Meku, a sve to u ime ideje Alaha i njegova proroka
Muhameda. Krani i idovi, naravno, ine slino i posveuju svoje ivote
irenju Rijei, podnose ogromne rtve, hrabro trpe i stavljaju ivot na
kocku zbog ideje. Kao i sikhi, hindusi i budisti. Ne zaboravite ni mnoge
tisue svjetovnih humanista koji su dali ivote za Demokraciju, Pravdu ili
naprosto golu Istinu. Postoje mnoge ideje za koje vrijedi umrijeti.
Naa sposobnost da posvetimo ivot neemu to smatramo vanijim
od osobne dobrobiti - ili vlastitog biolokog imperativa da imamo
potomstvo - jedna je od stvari koja nas odvaja od ostatka ivotinjskog
svijeta. Majka medvjedica smjelo e braniti hranilite i bespotedno e
tititi svoje mladune, ili ak vlastiti prazni brlog, ali vjerojatno je vie
ljudi poginulo u hrabrim pokuajima da zatite sveta mjesta i tekstove nego
u pokuajima da zatite trgovine hranom ili pak vlastitu djecu i domove.
Poput drugih ivotinja, imamo usaenu elju za razmnoavanjem i inimo
manje-vie sve to je potrebno za postizanje tog cilja, ali mi takoer imamo
uvjerenja i sposobnost da nadiemo svoje genske imperative. Ta nas
injenica ini drugaijima, ali ona je i sama bioloka injenica, vidljiva
prirodnim znanostima, i neto to trai objanjenje prirodnih znanosti.
Otkuda u samo jednoj vrsti, Homo sapiensu, ti izuzetni pogledi na vlastiti
ivot?
Teko da e itko rei kako je najvanija stvar u ivotu imati vie
unuka nego to imaju njegovi suparnici, ali to je uobiajeni summum
bonum svake divlje ivotinje. One ne znaju bolje. Ne mogu znati. One su
samo ivotinje. ini se ipak da postoji zanimljiv izuzetak: pas. Zar
ovjekov najbolji prijatelj ne pokazuje predanost koja nadmauje onu
ljudskog prijatelja? Nee li pas i umrijeti ako je to nuno da zatiti
gospodara? Da, i nije sluajnost to se ta divljenja vrijedna karakteristika
moe nai u jednoj pripitomljenoj vrsti. Dananji su psi potomci pasa koje
su nai preci najvie voljeli u prolosti i kojima su se najvie divili; iako ih
uope nisu pokuavali uzgajati tako da budu to privreniji, uspjeli su to
uiniti izvukavi ono najbolje (prema njihovim shvaanjima, prema naim
shvaanjima) iz naih ljubimaca.2 Jesmo li nesvjesno oblikovali tu odanost
gospodaru po uzoru na vlastitu odanost Bogu? Jesmo li oblikovali psa na
svoju sliku? Moda jesmo, ali odakle onda nama naa odanost Bogu?
Usporedba s kojom sam zapoeo, ona izmeu parazitskog crva koji
napada mravlji mozak i ideje koja napada ljudski mozak, vjerojatno se ini
nategnutom i neuvenom. Za razliku od crva, ideje nisu ive i ne napadaju
mozgove; njih stvaraju umovi. I jedno i drugo je istina, ali ti prigovori nisu
tako snani kako se isprva ine. Ideje nisu ive; one ne mogu vidjeti kamo
idu i nemaju udova kojima bi upravljale mozgom domaina, ak i da mogu
vidjeti. Istina, ali nije ba ni jetreni metilj nobelovac; on zapravo nije nita
inteligentniji od mrkve; on ak nema mozak. Ali zato ima sreu da je
obdaren znaajkama kojima e djelovati na mravlji mozak na takav
koristan nain kada god doe u doticaj s njime. (Te znaajke su poput
toaka u obliku oka na krilima leptira, koje ponekad zavaraju ptice
grabeljivice da pomisle kako ih promatra neka velika ivotinja. Ptice se
uplae i odu, a leptiri od toga imaju koristi, iako zbog toga nisu nita
mudriji) Troma ideja, ako se dizajnira kako valja, moe imati pozitivan
uinak na mozak, a da pritom ne mora znati da to ini! A kad bi znala,
mogla bi napredovati zbog toga to ima takav dizajn.
Usporedba Boje Rijei s jetrenim metiljem uznemirujua je, ali
ideja o usporedbi ideje sa ivom stvari nije nova. Posjedujem notnu
stranicu napisanu na pergamentu sredinom 16. stoljea, koju sam pronaao
prije pedesetak godina kod jednog parikog knjiara. Tekst (na latinskom)
prenosi pouku parabole o sijau (Mt 13): Semen est verbum Dei; sator
autem Christus. Rije Boja je sjeme, a sija je Krist. To se sjeme, izgleda,
ukorjenjuje u pojedinim ljudskim biima i nagoni ih da ga odnese nadaleko
i nairoko (a zauzvrat ljudski domaini dobiju vjeni ivot - eum qui audit
manebit in eternum).
Kako umovi stvaraju ideje? Moda udesnim nadahnuem, a moda
prirodnijim sredstvima, tako da se ideje ire od uma do uma,
preivljavajui prijevod s jednog jezika na drugi, autostopirajui pjesme i
ikone i kipove i rituale, stapajui se u nevjerojatne kombinacije u glavama
odreenih ljudi, gdje uzrokuju nastanak novih kreacija, obiteljski slinih
idejama koje su ih nadahnule, ali im usput dodaju nove znaajke, nove
moi. I moda su neke od ludih ideja koje su prve zauzete nae umove
donijete na svijet potomstvo koje se udomailo i pripitomilo dok smo
pokuavali postati njegovim gospodarima ili barem upraviteljima,
pastirima. Tko su preci tih udomaenih ideja koje se danas ire? Odakle su
potekle i zato? A kada su nai preci uzeli za svoj cilj irenje tih ideja, ne
tek time to su ih uvali, nego ih dalje njegovali, kako je to vjerovanje u
vjerovanje preobrazilo ideje koje su se irite?
Velike religijske ideje dre nas, ljudska bia, oaranima ve tisuama
godina, due od pisane povijesti, ali to je jo uvijek samo kratak trenutak u
biolokom vremenu. elimo li razumjeti prirodu dananje religije kao
prirodne pojave, moramo je razmotriti ne samo takvu kakva je danas, nego
ivjeti bez dnevnih novina i slobodnog tiska, dok drugi misle da ne mogu
ivjeti bez cigareta. Neki misle da ivot bez glazbe ne bi bio vrijedan
ivljenja, drugi pak misle da ivot bez religije ne bi bio vrijedan ivljenja.
Jesu li to ovisnosti? Ili su to autentine potrebe koje bismo trebali nastojati
ouvati, gotovo po svaku cijenu?
Naposljetku emo morati dospjeti do pitanja o najviim
vrijednostima, a na njih ne moe odgovoriti nijedno injenino
istraivanje. Umjesto toga, ne preostaje nam drugo nego sjesti i raspraviti
to zajedno, u politikom procesu uzajamnog uvjeravanja i obrazovanja,
koji moemo nastojati provesti u dobroj volji. No kako bismo to uinili,
moramo znati izmeu ega biramo i moramo imati jasan prikaz razloga
koje je mogue ponuditi za i protiv razliitih vienja sudionika. Oni koji
odbiju sudjelovati (zato to ve znaju odgovore u svojim srcima), s toke
gledita nas ostalih predstavljaju dio problema. Umjesto da budu sudionici
naeg demokratskog nastojanja da postignemo suglasnost izmeu ljudskih
bia, oni se stavljaju na popis prepreka s kojima se valja pozabaviti na ovaj
ili onaj nain. Kao to je sluaj i s El Ninom i globalnim zatopljenjem, od
rasprave s njima nema koristi, ali zato postoje dobri razlozi za njihovo
ustrajno prouavanje, svialo se to njima ili ne. Moda promijene miljenje
i pridrue se naoj politikoj kongregaciji te nam pomognu u istraivanju
osnova njihovih gledita i praksi, ali uinili oni to ili ne, bolje e biti da mi
ostali doznamo o njima sve to moemo, jer oni su prijetnja svemu onome
to je nama vano.
Krajnje je vrijeme da podvrgnemo religiju kao globalnu pojavu
izrazito temeljitom multidisciplinarnom istraivanju koje moemo poduzeti
tako to emo pozvati najbolje umove na planetu. Zato? Zato to nam je
religija previe vana da bismo ivjeli u neznanju o njoj. Ona ne utjee
samo na nae drutvene, politike i gospodarske sukobe, nego i na sam
smisao koji pronalazimo u svojim ivotima. Mnogim ljudima, vjerojatno
ak veini ljudi na zemlji, nita nije vanije od religije. Upravo je iz tog
razloga nuno da o njoj nauimo to vie moemo. To je, u najkraim
crtama, osnovna tvrdnja ove knjige.
\\\
Nee li takvo iscrpno i invazivno istraivanje otetiti samu pojava?
Nee li prekinuti aroliju?. To je dobro pitanje, i ja ne znam odgovor.
Nitko ne zna odgovor. Zato ga i postavljam, kako bih ga oprezno istraio,
tako da (1) ne srljamo naprasito u istraivanja za koja bi nam bilo bolje da
4. Pogled u bezdan
Filozofija, to su pitanja koja moda nikada nee nai odgovor. Religija, to
su odgovori koji moda nikada nee doi u pitanje.
- Nepoznati autor
arolija za koju kaem da joj mora doi kraj jest tabu protiv otvorenog,
znanstvenog istraivanja religije bez ogranienja kao jednoj od mnogih
prirodnih pojava. No svakako je jedan od najjaih i najvjerojatnijih razloga
za opiranje tom zahtjevu strah da postoji ozbiljan rizik da e se, prekine li
se ta arolija - stavi li se religija pod svjetlo i mikroskop - prekinuti i jedna
drugaija i mnogo vanija arolija: ar same religije, kojom ona obogauje
ivot. Kada bi lom prouzroen znanstvenim istraivanjem nekako osakatio
ljude, inei ih nesposobnima za stanja uma koja su odskone daske za
religijsko iskustvo ili religijsko uvjerenje, to bi mogla biti strana nesrea.
Djevianstvo moete izgubiti samo jednom i neki se boje kako bi
izloenost prevelikom znanju o nekim temama ljude mogla liiti njihove
nevinosti, sakatei im srce pod krinkom irenja vidika. Kako bi se shvatio
taj problem, dovoljno je promotriti aktualnu globalnu navalu svjetovne
zapadne tehnologije i kulture, koja je natjerala stotine jezika i kultura u
izumiranje za samo nekoliko narataja. Ne bi li se isto moglo dogoditi i s
vaom religijom? Ne bismo li je se naprosto trebali okaniti, za svaki
sluaj? Kakva drska besmislica, narugat e se drugi. Rije Boja
neosjetljiva je na slabane nalete napasnih znanstvenika. Smijena je
pretpostavka po kojoj bi radoznali nevjernici morali okolo hodati po
prstima kako ne bi uznemirili pravovjerne, kau oni. Ali u tom sluaju, ne
moe tetiti da bacimo pogled, zar ne? A mogli bismo i nauiti neto
vano.
Prva arolija - tabu - i druga arolija - sama religija - meusobno su
povezane u udnovatom zagrljaju. Dio snage ove potonje moda - samo
moda - proizlazi iz zatite koju dobiva iz one prve. Ali tko zna? Ako nam
prva arolija zabranjuje istraivanje te mogue uzrone veze, tada druga
arolija raspolae zgodnim titom, trebala ga ona ili ne. Odnos izmeu tih
dviju arolija ivopisno je prikazao Hans Christian Andersen u ljupkoj
bajci Carevo novo ruho. Ponekad obmane i mitovi koji su
opeprihvaeno miljenje mogu preivjeti neodreeno dugo, naprosto
zbog toga to se zbog tabua sama mogunost njihova razotkrivanja smatra
zastraujuom ili nezgodnom. Neobranjivo meusobno pretpostavljanje
moe se odrati na ivotu godinama ili ak stoljeima zato to svaka osoba
pretpostavlja da netko drugi ima neke veoma dobre razloge za njegovo
odravanje i nitko se ne usuuje dovesti ga u pitanje.
Do sada je postojao uglavnom neispitan meusobni sporazum da e
znanstvenici i ostali istraivai pustiti religiju na miru ili se ograniiti na
oni eljeli sami izabrati ime za sebe. Budui da oni, za razliku od nas
bistrih, vjeruju u natprirodno, moda bi oni sebe eljeli zvati super. To je
lijepa rije s pozitivnim konotacijama, poput gay i bright i straight. Neki
ljudi ne bi bili spremni druiti se s nekim tko je otvoreni gay, dok drugi ne
bi bili spremni itati knjigu nekoga tko je otvoreno bright. Ali za sve
postoji prvi put. Pokuajte. Moete uvijek odustati postane li previe
neugodno)
Kao to ve moete vidjeti, ovo e biti neto poput vonje
toboganom smrti i za vas i za mene. Razgovarao sam s mnogim duboko
religioznim ljudima u zadnjih par godina i mnogi od tih dobrovoljaca
nikada prije nisu razgovarali ni sa kim poput mene o tim temama (a ja,
nema sumnje, nikada prije nisam pokuao naeti tako osjetljive teme s
ljudima koji su toliko razliiti od mene), tako da je dolo do mnogih
nespretnih iznenaenja i nezgodnih nesporazuma. Mnogo sam nauio, ali
unato svem trudu, nema sumnje da u uvrijediti neke itatelje i pokazati
neznanje o stvarima koje su njima od najvee vanosti. To e im dati
praktian razlog za odbacivanje moje knjige, a da nisu niti razmislili o
tome s kojim se mjestima u njoj ne slau i zato. Traim od njih da se
odupru elji za sakrivanjem iza te izlike i izguraju do kraja. Neto e
nauiti, a onda e moda i sve nas moi neemu nauiti.
Neki ljudi misle kako je duboko nemoralno ak i pomiljati na
itanje knjige kakva je ova! Za njih bi pitati se da li da je proitaju bilo
jednako sramotno kao i pitati se da li da gledaju pornografski film.
Psiholog Philip Tetlock (1999, 2003, 2004) odreuje vrijednosti kao svete
onda kada su toliko vane onima koji ih se dre da je sam in njihova
razmatranja uvredljiv. Komiar Jack Benny bio je poznat po krtosti - ili se
barem tako predstavljao na radiju i televiziji - i jedna je od njegovih
najboljih uloga bila ske u kojemu mu lopov uperi pitolj u lea i zarei:
Novac ili ivot! a Benny samo stoji bez rijei. Novac ili ivot!
ponavlja sve nestrpljiviji lopov. Ma razmiljam, razmiljam, odgovara
Benny. To je smijeno zato to veina nas - bili mi religiozni ili ne - misli
kako nitko ak ne bi trebao niti pomiljati na takvu razmjenu. Nitko ne bi
trebao morati pomiljati na takvu razmjenu. To bi trebalo biti nezamislivo,
neto samo po sebi razumljivo. ivot je svet i nikakva koliina novca ne bi
bila pravedna razmjena za ivot, i ako to ve ne zna, to nije u redu s
tobom? Prekoraiti tu granicu, pridati novanu vrijednost prijateljstvima,
djeci ili odanosti svojoj zemlji, znai iskljuiti se iz odgovarajuih
drutvenih uloga (Tetlock i dr, 2004, str. 5). To je ono to ivot ini
svetinjom.
Tetlock i njegovi kolege proveli su neke domiljate (i ponekad
uznemirujue) pokuse, u kojima su ispitanici morali razmiljati o tabuima
razmjene, poput onoga kupiti ili ne kupiti dijelove tijela ive osobe u neku
dostojnu svrhu, platiti ili ne nekome da rodi dijete koje e ti odgajati, ili
platiti nekome da odradi vojnu slubu umjesto tebe. Kako njihov model
predvia, mnogi ispitanici pokazali su snaan efekt puke kontemplacije:
osjeali su se krivima i ponekad se naljutili zbog toga to ih se namamilo
da uope razmiljaju o tako groznim izborima, ak i kad su u svemu
odabrali ispravno. Kada su im eksperimentatori pruili mogunost da
sudjeluju u moralnom proienju (tako to e se dobrovoljno javiti za
neko znaajniju vrstu dobrotvornog rada, na primjer), ispitanici koji su
morali razmiljati o tabu razmjenama daleko su se ee javljali za takva
dobra djela - i to u stvarnosti - nego kontrolni ispitanici. (Od kontrolnih se
ispitanika trailo da razmiljaju o isto svjetovnim razmjenama, poput one
da li naruiti istaicu ili umjesto toga kupiti hranu ili neto drugo) Stoga
bi ova knjiga mogla donijeti neto dobra ve time to e poveati razinu
dobroinstva u onih koji se osjeaju krivima zato to je itaju! Ako se i
sami osjeate oneienima jer itate ovu knjigu, moda ete se osjetiti
kivnima, ali ete se takoer nastojati osloboditi te kivnosti revnije nego
inae, uputajui se u malo moralnog proienja. Nadam se tome, i ne
trebate mi zahvaljivati to sam vas potaknuo.
\\\
Unato religijskim konotacijama tog pojma, i ateisti i agnostici mogu
imati svetinje, vrijednosti koje naprosto uope nisu podlone ponovnom
vrednovanju. I ja imam svetinje - u tom smislu da se osjeam nekako
krivim ako samo razmiljam o tome jesu li obranjive i nikada ne bih niti
pomislio da odustanem od njih (barem volim tako misliti!) dok rjeavam
neku moralnu dilemu. Moje su svetinje oigledne i posve ekumenske:
demokracija, istina, ljubav, pravda, ivot (abecednim redom). No budui
da sam filozof, nauio sam kako odbaciti vrtoglavicu i posramljenost i
upitati se to na koncu podrava ak i te vrijednosti, gdje bi trebalo
popustiti kada se sukobe, to se esto naalost i dogodi, i postoje li bolje
alternative. Upravo je ta tradicionalna otvorenost filozofa za svaku ideju
ono to neki ljudi dre po sebi nemoralnim. Oni misle da trebaju biti
skuenih nazora kada se radi o odreenim temama. Oni znaju da dijele
planet s drugima koji se ne slau s njima, ali ne ele ui u dijalog s tim
drugima. Umjesto toga, ele diskreditirati, suzbiti ili ak ubiti te druge. I
Drugo poglavlje
Nekoliko pitanja o znanosti
postizanja meusobnog sporazuma prema kojemu e religija - sva religija postati pravim predmetom znanstvenog prouavanja.
Ovdje uviam da je miljenje podijeljeno izmeu onih koji su ve
uvjereni kako bi to bilo dobra ideja, onih koji su skeptini i skloni sumnjati
da bi od toga bilo neke vee koristi, i onih koji taj prijedlog smatraju zlim uvredljivim, opasnim i glupim. Budui da ne elim propovijedati onima
koji su se ve obratili, osobito se elim obratiti onima koji mrze tu ideju,
nadajui se da u ih uvjeriti kako je njihovo gnuanje pogreno. To je
zastraujua zadaa, kao da pokuavate uvjeriti svoju prijateljicu koja ima
simptome raka kako bi doista trebala otii doktoru odmah, budui da
moda strahuje bez razloga, a im prije dozna istinu, prije e moi nastaviti
sa ivotom, a ako i ima rak, pravovremena intervencija mogla bi biti
presudna. Prijatelji se mogu poprilino naljutiti kada se upliete u njihovo
poricanje u takvim trenucima, ali potrebna je upornost. Da, elim staviti
religiju na stol za pregled. Ako je u osnovi dobroudna, kako mnogi njezini
poklonici tvrde, trebalo bi se pokazati da je u redu; to e smiriti nae
sumnje pa emo se moi usredotoiti na onih par perifernih patologija koje
pogaaju religiju kao i svaku drugu prirodnu pojavu. A ako nije, oito je
bolje da to prije ustanovimo probleme. Hoe li i sama analiza prouzroiti
neto neugode i nezgodnih situacija? Gotovo sigurno, ali to je mala cijena
koju treba platiti. Postoji li rizik da e takav invazivni pregled uiniti
zdravu religiju bolesnom ili je ak onesposobiti? Naravno. Rizici uvijek
postoje. Vrijedi li riskirati? Moda i ne, ali jo nisam vidio argument koji
bi me u to uvjerio, a uskoro emo razmotriti najbolje meu njima. Jedini
argumenti koji su vrijedni panje nuno e pokazati da (1) religija donosi
neke blagodati ovjeanstvu, i (2) te blagodati vjerojatno ne bi preivjele
takvo istraivanje. Ja se, meutim, bojim da emo, ne podvrgnemo li
odmah religiju takvom temeljitom prouavanju i ne izradimo li zajedno sve
one revizije i reforme koje bi se mogle pokazati potrebnima, prenijeti
naim potomcima nasljee sve toksinijih oblika religije. To ne mogu
dokazati, a oni koji su posve sigurni kako se to nee dogoditi mogu
slobodno rei na emu temelje svoje uvjerenje, osim odanosti vlastitoj
tradiciji, jer ona se razumije sama po sebi i ovdje se ne rauna.
U naelu, to vie znate, vee su vam anse da dobijete ono to
cijenite. To nije sasvim logika istina, budui da neizvjesnost nije jedini
imbenik koji moe smanjiti vjerojatnost postizanja ciljeva. Cijena znanja
(poput cijene doznavanja) mora se uraunati kao imbenik, a ta cijena
moe biti visoka, zbog ega je "Improviziraj! ponekad dobar savjet.
\\\
Drugo poglavlje: Religija nije izvan dosega znanosti, unato
suprotnoj propagandi iz razliitih izvora. tovie, znanstveno istraivanje
je potrebno kako bi oblikovalo nae najvanije politike odluke. To moe
biti riskantno i ak bolno, ali bilo bi neodgovorno da to koristimo kao
ispriku za neznanje.
\\\
Tree poglavlje: elimo li znati zato cijenimo stvari koje volimo,
moramo se zadubiti u evolucijsku povijest planeta, razotkrivajui sile i
ogranienja koja su proizvela sjajan niz stvari koje cijenimo. Religija nije
izuzeta iz tog razmatranja i moemo zacrtati niz obeavajuih putova za
daljnje istraivanje, postupno shvaajui kako moemo doi do pogleda na
naa vlastita istraivanja koji e svi moi dijeliti, bez obzira na njihova
razliite vjere.
Tree poglavlje
Zato se dogaaju dobre stvari
prosjeni ljudi nadilaze sebe same; ona prua vrstu podrku ljudima koji
oajniki trebaju pomo kako bi se drali podalje od pia, droge ili zloina.
Ljude koji bi inae bili zaokupljeni samima sobom, plitki, sirovi ili
naprosto defetisti, vjera esto oplemeni, dajui im pogled na ivot i pomae
donijeti one teke odluke kojima bismo se svi mi mogli ponositi.
Dakako, nijedan cjelovit vrijednosni sud ne moe se temeljiti na tako
ogranienom i neformalnom istraivanju. Nema sumnje da religija ini sve
te dobre stvari pa i vie od toga, ali mogli bismo iznai neto drugo to bi
to moglo uiniti jednako dobro ili bolje. Naposljetku, postoje mnogi mudri,
angairani i moralno predani ateisti i agnostici. Moda bi neko istraivanje
pokazalo kako ateisti i agnostici kao skupina vie potuju zakon, kako su
osjetljiviji na potrebe drugih ili moralniji od religioznih ljudi. Sigurno je da
jo nije provedeno nijedno pouzdano istraivanje koje bi pokazalo
drugaije. Moda je najbolje to se moe rei za religiju to da ona pomae
nekim ljudima dostii onaj stupanj graanske odgovornosti i moralnosti
koji nalazimo u bistrih. Smatrate li to nagaanje uvredljivim, trebate
podesiti svoje gledite.
Pitanja koja moramo razmotriti, i to objektivno, jesu sljedea: je li
islam vie ili manje uinkovit od kranstva u dranju ljudi podalje od
droge i alkohola (i jesu li popratni efekti i u jednom sluaju gori od
koristi), je li seksualno zlostavljanje vei ili manji problem meu sikhima
ili meu mormonima, i tako dalje. Ne moete isticati sve dobro to vaa
religija ini, a da prvo savjesno ne oduzmete svu tetu koju ini i ozbiljno
razmotrite pitanje je li neka druga religija u tome bolja, ili pak uope
nikakva religija. Drugi svjetski rat svakako je izvukao ono najbolje iz ljudi,
a oni koji su ga preivjeli esto kau kako je on bio najvanija stvar u
njihovim ivotima, bez koje oni ne bi imali smisla, ali svakako iz toga ne
proizlazi kako bismo trebali nastojati zapoeti novi svjetski rat. Cijena koju
morate platiti za bilo koju tvrdnju o vrijednosti svoje ili bilo koje druge
religije jest spremnost da izloite svoju tvrdnju otvorenom ispitu. Ovdje na
poetku moja je svrha naprosto istaknuti kako o religiji ve znamo
dovoljno da bismo znali da, koliko god strane bile njezine negativne
posljedice - zadrtost, ubilaki fanatizam, ugnjetavanje, okrutnost i
nametnuto neznanje, da navedem samo one oite - ljudi koji na religiju
gledaju kao najvaniju stvar u ivotu imaju mnogo dobrih razloga da tako
misle.
2. Cui bono?
Blagoslovljen Jahve dan za danom, nosi nas Bog, na spasitelj.
- Psalam 68:19
to vie doznajemo o pojedinostima prirodnih procesa, postaje sve
oiglednije da su ti procesi i sami kreativni. Nita ne transcendira Prirodu
kao Priroda sama.
- Loyal Rue
Dobre stvari ne dogaaju se naprosto sluajno. Postoje sretni sluajevi,
ali odrati neku dobru stvar nije tek pitanje sree. Naravno, moda se radi o
Providnosti. Moda se Bog brine da se ta dobra stvar dogodi i odri, iako
se inae, bez boanske intervencije, ne bi odrala. Ali svako takvo
objanjenje morat e priekati na svoj red, iz istog razloga zbog kojega
istraivai raka nisu skloni neoekivane remisije smatrati pukim udima
koja ne treba dalje istraivati. Kakav bi prirodni, neudesni niz procesa
mogao proizvesti i odrati t pojava, koji se tako visoko cijeni? Jedini nain
da ozbiljno shvatimo hipotezu o udima je taj da eliminiramo neudesne
alternative.
krtost Prirode moe se vidjeti kamo god pogledamo, znamo li to
trebamo traiti. Na primjer, kojoti se pojavljuju kao dobrodoao dodatak
ivotinjskom svijetu Nove Engleske, zavijajui jezovito u zimskim noima,
ali ti predivni i lukavi grabeljivci uvaju se ljudi te ih se rijetko moe
vidjeti. Kako moete razlikovati otiske njihovih apa od onih njihovih
roaka, domaih pasa? ak i izbliza moe biti teko razlikovati trag kojota
od traga koji ostavlja jednako velik pas - kande pasa obino su due,
budui da provode malo vremena kopajui - ali ak i izdaleka kojotov trag
moe se jasno razlikovati od pseeg - kojotovi otisci nalaze se u
nevjerojatno ravnoj i jednorednoj crti, gdje su stranje ape u gotovo
savrenoj ravnini s prednjima, dok je psei trag obino zbrkan, budui da
pas poskakuje amo-tamo neujednaeno i razigrano, preputajui se svakom
znatieljnom hiru (David Brown, 2004). Pas je dobro uhranjen i zna da e
dobiti svoju veeru bez obzira na sve, dok kojot raspolae vrlo
ogranienim budetom i mora uvati svaku kaloriju za posao kojim je
zaokupljen: samoodranje. Njegove su metode kretanja nemilosrdno
optimizirane za uinkovitost. Ali opet, to onda objanjava karakteristino
zavijanje opora? Kakvu korist kojot ima od tog oitog troenja energije?
Teko da ga to ini neupadljivim. Zar time ne otjera svoju veeru i svrati
pozornost grabeljivaca koji njemu prijete na svoju prisutnost? Takav
troak zacijelo nije sasvim uzaludan, pomislit ete. To su dobra pitanja.
Biolozi rade na njima i iako jo uvijek nemaju konanih odgovora, svakako
su u pravu to ih trae.11 Svaki takav obrazac upadljive rastronosti
zahtijeva objanjenje.
Pogledajte, na primjer, veliki troak ljudskog truda koji se irom
svijeta odvaja za eer: ne samo za sadnju i berbu eerne trske i eerne
repe te preradu i prijevoz temeljnog proizvoda, nego i na iroki okolni
svijet proizvodnje slatkia, objavljivanja kuharica punih recepata za
deserte, reklamiranja bezalkoholnih pia i okolade, komercijaliziranja
Dana vjetica, kao i onih dijelova sustava koji su tome protutea: klinika za
pretilost, istraivanja o epidemiji mladalakog dijabetesa koja financira
vlada, zubare i stavljanje fluorida u pastu za zube ili vodu za pie. Vie od
stotinu milijuna tona eera proizvede se i potroi svake godine. Kako
bismo objasnili tisue znaajki tog golemog sustava, koji osigurava posao
za cijeli ivot milijunima ljudi i moe se razaznati na svim drutvenim
razinama, potrebna su nam mnoga i razliita znanstvena i povijesna
istraivanja, a samo malen djeli tih istraivanja ine ona bioloka.
Trebamo izuiti kemiju eera, fiziku kristalizacije i karamelizacije,
ljudsku fiziologiju i povijest poljoprivrede, ali i povijest strojarstva,
proizvodnje, prijevoza, bankarstva, geopolitike, oglaavanja i jo mnogo
toga.
Nijedan od tih trokova vremena i energije povezanih sa eerom ne
bi postojao da nije bilo pogodbe, prije otprilike pedeset milijuna godina,
izmeu biljaka koje su naslijepo traile nain da raspre svoje opraene
sjemenke i ivotinja koje su jednako tako traile uinkovite izvore energije
kako bi opskrbljivale gorivom vlastite projekte razmnoavanja. Postoje i
drugi naini da rasprite svoje sjemenke, poput vjetrom noenih jedrilica i
propelera, i svaka metoda ima svoje popratne trokove i koristi. Teak,
mesnati plod pun eera strategija je s velikom investicijom, ali moe
donijeti itavo bogatstvo: ivotinja nee samo raznijeti sjemenke, nego e
ih pohraniti u prikladnom komadu tla, omotane velikom porcijom gnojiva.
Ta strategija gotovo nikad ne uspije - ak niti jedanput u tisuu pokuaja ali ona mora uspjeti samo jednom ili dvaput tijekom ivota biljke kako bi
se ta biljka nadomjestila na planetu i nastavila svoju lozu. To je dobar
primjer krtosti Majke Prirode u zavrnom obraunu, u kombinaciji s
izmeu novca i biolokijih blaga koje smo upravo razmotrili. Poput vida
i letenja, novac se razvio vie puta14 i stoga je dobar kandidat za ono to
sam nazvao Dobrim Trikom - pomak u prostoru dizajna koji e slijepi
evolucijski procesi uvijek iznova otkrivati, budui da do njega vodi
toliko razliitih adaptivnih putova, koji ga time podravaju (Dennett,
1995b). Ekonomisti su razradili utemeljenje za novac prilino detaljno.
Novac je oito jedan od najuinkovitijih izuma nae pametne vrste,
ali to utemeljenje bilo je nevezano sve donedavno.
Koristili smo novac, oslanjali se na nj i cijenili ga, a povremeno smo
i ubijali i umirali za novac, i to daleko prije nego to je utemeljenje njegove
vrijednosti postalo jasno u bilo ijem umu. Novac nije jedini kulturni izum
koji nema specifinog izumitelja ili autora. Nitko nije izumio ni jezik ili
glazbu.15 Zanimljiva je sluajnost ta da je jedan od starih naziva za novac u
obliku kovanice ili papira specie (od istog latinskoga korijena kao species),
a kao to su mnogi primijetili, nevezano utemeljenje takvoga specie moglo
bi izgubiti na vanosti u doglednoj budunosti i izumrijeti kao posljedica
kreditnih kartica i drugih oblika elektronikog prijenosa sredstava. Specie,
poput virusa, putuje s malo prtljage, ne nosei sa sobom vlastitu
reproduktivnu maineriju, pa za opstanak svoje vrste ovisi o tome hoe li
domaina (nas) uspjeti navesti da proizvodimo njegove kopije koristei
vlastitu skupu reproduktivnu maineriju (tiskarske strojeve, otiske i
kalupe).16 Pojedinane kovanice i novanice s vremenom se istroe i ako se
ne izrade i usvoje nove, cijeli sustav moe izumrijeti. (Ovo moete
potvrditi tako da pokuate kupiti amac gomilom kauri koljaka.) Ali
budui da je novac Dobar Trik, moete oekivati da e druge vrste novca
zauzeti niu koju je ostavila upranjenom vrsta na odlasku.
Imam jo jedan, bolji motiv za spominjanje novca. Sva dobra koja
smo razmotrili - eer, seks, alkohol, glazba, novac - problematina su zato
to u svim tim sluajevima moemo razviti opsesiju i udjeti za previe
pojedine dobre stvari. Alkohol mnogi osuuju - muslimani osobito - ali
meu onima koji ga cijene - poput rimokatolika - ne smatra se da je
pojedinac prost ili lud ako u njemu uiva umjereno. Ali zato se od svih nas
oekuje da preziremo novac sam po sebi i cijenimo ga samo kao sredstvo.
Novac je prljavi dobitak, neto u emu valja uivati samo zbog toga to
moe osigurati stvari od daleko vee vrijednosti, stvari sa sutinskom
vrijednou.17 Kako kae stara pjesma, iako ne posve uvjerljivo, najbolje
stvari u ivotu su besplatne. Je li to zato to je novac umjetan, a te druge
stvari su prirodne? Teko. Jesu li gudaki kvartet ili single-malt viski ili
njih bismo bili sasvim bez obrane. Ta nasljea nisu genska. Neka od njih
mogu se prenijeti putem zajednikog krvotoka majke i fetusa, dok se druga
pokupe tjelesnim dodirom ili blizinom. (Nadomjesna majka, koja nimalo
genski ne pridonosi fetusu umetnutom u njezinu maternicu, svejedno daje
veliki doprinos mikroflori koju e dijete nositi sa sobom do kraja ivota)
Kulturni simbionti - memi - takoer se prenose na potomstvo
negenskim putovima. Materinji jezik, pjevanje, pristojno ponaanje i
mnoge druge socijalizacijske vjetine prenose se kulturno s roditelja na
potomstvo, a malena ljudska bia koja su liena tih izvora nasljea esto su
teko osakaena. Dobro se zna da je veza izmeu roditelja i potomaka
glavni put prijenosa religije. Djeca rastu govorei jezikom svojih roditelja i
gotovo u svim sluajevima poistovjeuju se s njihovom religijom. Budui
da nije genska, religija se moe iriti horizontalno na nepotomke, ali
takva obraenja igraju zanemarivu ulogu u veini okolnosti. Nejasna
spoznaja te injenice rezultirala je u prolosti nekim grubim i okrutnim
programima higijene. Smatrate li da je religija, sve u svemu, zloudna
znaajka ljudske kulture, neto poput djeje zarazne bolesti s trajnim
posljedicama, drutvena politika zdravstvene zatite bila bi politiki
drastina, ali sasvim jednostavna: cijepljenje i izolacija. Ne dajte
roditeljima da vjerski odgajaju svoju djecu! S tom se politikom probalo, na
najiroj osnovi, u bivem Sovjetskom Savezu, i to s kobnim posljedicama.
Povratak religije u post-sovjetskoj Rusiji daje naslutiti kako religija
raspolae ulogama i resursima o kojima to jednostavno vienje nije moglo
niti sanjati.
Potpuno razliitu vrstu evolucijske mogunosti predstavljaju teorije
spolnog odabira. Religija je moda poput gnijezda sjenica. Mujaci sjenice
posveuju izuzetno vrijeme i trud gradnji i ukraavanju razraenih
struktura koje su dizajnirane kako bi impresionirale enke njihove vrste, jer
one izabiru partnera tek nakon to su briljivo procijenile gnijezda njihovih
suparnika. To je primjer odbjeglog spolnog odabira, podvrste prirodnog
odabira u kojem sredinju odabirnu ulogu igra izbirljiva enka ije se
sklonosti mogu, kroz mnoge generacije, progresivno razviti u veoma
specifine i tegobne zahtjeve, poput hirova paunica zbog kojih su paunovi
prisiljeni razviti spektakularne - i spektakularno skupe i nespretne - repove.
(Vidi dobar prikaz u: Cronin, 1991) Jarka obojanost mukih ptica najbolje
je prouen primjer spolnog odabira. U tim sluajevima poetna pristranost
enki u uroenom hiru, na primjer davanje prednosti plavoj boji nad
utom, pojaava se pozitivnim povratnim informacijama, stvarajui
uzgajali stoku koja daje mlijeko, kao to su Kinezi ili Japanci.24 Tolerancija
laktoze prenosi se genski, ali pastirstvo, sklonost uvanju ivotinjskih stada
o kojoj ta genska crta ovisi, prenosi se kulturno. Moda se i mogla genski
prenositi, ali koliko znamo, nije. (Naposljetku, border collie, vrsta
kotskog ovara, stekla je pastirski nagon krianjem, za razliku od djece
baskijskih pastira [Dennett, 2003.C, d])
Zatim su tu teorije novca, prema kojima su religije kulturni artefakti
nalik na monetarne sustave: drutveno izgraeni sustavi koji su se razvili, i
to kulturno, nekoliko puta. Njihova prisutnost u svim kulturama lako se
objanjava i ak opravdava: to je Dobar Trik za koji bi se oekivalo da e
se uvijek iznova otkriti, sluaj konvergentne drutvene evolucije. Cui
bono? Tko od toga ima koristi? Ovdje moemo uzeti u obzir nekoliko
odgovora:
A. Svi u drutvu imaju koristi, jer religija ini ivot u drutvu
sigurnijim, skladnijim i uinkovitijim. Neki imaju vie koristi od drugih,
ali nikome ne bi bilo pametno poeljeti da svega toga nema.
B. Elita koja nadzire sustav ima koristi, i to na raun drugih. Religija
je poput piramidalne sheme vie nego poput monetarnog sustava; ona
napreduje tako to vreba neobavijetene i nemone, dok je oni koji uivaju
njezine dobrobiti rado prenose na svoje nasljednike, genski ili kulturno.
C. Drutva kao cjeline imaju koristi. Bez obzira na to imaju li
pojedinci koristi ili ne, religija potie trajnost njihovih drutvenih ili
politikih grupa, i to na raun suparnikih grupa. Ova zadnja hipoteza,
grupni odabir, prilino je nezgodna, budui da je teko odrediti uvjete u
kojima je mogu pravi grupni odabir.25 Jata riba i ptica svakako su pojave
koje ukljuuju grupiranje, ali njih se ne objanjava kao pojavu grupnog
odabira. Da biste vidjeli nain na koji pojedinci (ili njihovi pojedinani
geni) imaju koristi od sklonosti okupljanju u jato, morate razumjeti
ekologiju grupa, ali grupe tu nisu glavni korisnici; to su pojedinci koji ih
ine. Neke se bioloke pojave preruavaju u grupni odabir, ali ih je bolje
smatrati primjerima odabira na razini pojedinca, koji ovise o odreenim
okolinim pojavama (poput grupiranja) ili ak primjerima pojave
simbiontskog odabira. Kao to smo ve napomenuli, simbiontski mem
treba se proiriti na novog domaina, a ako moe navesti ljude na stvaranje
grupa (kao to Toxoplasma gondii tjera takore u maje ralje), u kojima e
lako pronai druge domaine, grupni odabir tu ipak nije valjano
objanjenje.
ostatka svijeta ili brkate elju sa znanjem. Moda vam se ini da donekle
samovoljno ignoriram oigledno objanjenje toga zato vaa religija
postoji i ima znaajke koje ima: ona postoji zato to je neizbjean odgovor
prosvijetljenih ljudskih bia na oitu injenicu da Bog postoji! Neki bi
dodali: sudjelujemo u tim vjerskim praksama zato to nam Bog nalae da
to inimo ili zato to volimo ugaati Bogu. Kraj prie. Ali to ne bi mogao
biti kraj prie. Koja god bila vaa religija, vie je ljudi na svijetu koji je ne
dijele nego onih koji je dijele i na vama je - na svima nama, ustvari - da
objasnimo zato je toliko ljudi to krivo shvatilo i da objasnimo kako su oni
koji znaju (ako takvi postoje) uspjeli to ispravno shvatiti. ak i ako je to
oigledno vama, nije oigledno svima pa ak niti veini ljudi.
Ako ste dospjeli ovako daleko u knjizi, to znai da ste voljni istraiti
izvore i razloge drugih religija. Ne bi li bilo licemjerno tvrditi da je vaa
vlastita religija nekako izvan granica doputenog podruja? Moda ete
naprosto htjeti zadovoljiti intelektualnu radoznalost i elite vidjeti kako se
vaa religija nosi s onom vrstom razmatranja koju emo primijeniti na
druge. Ali moda se s pravom pitate: moe li znanost biti doista
nepristrana? Nije li znanost, ustvari, samo jo jedna religija? Ili, da to
drugaije postavimo, nisu li religijska gledita jednako valjana kao i
znanstveno gledite? Kako moemo pronai bilo kakvo zajedniko,
objektivno uporite s kojega emo provesti svoja istraivanja? Ta pitanja
brinu mnoge itatelje, osobito znanstvenike koji su mnogo uloili u
pronalaenje odgovora, ali koliko vidim, drugi nemaju strpljenja za njih i
nisu ba toliko zabrinuti. Ta pitanja jesu vana - tovie, kljuna za cijeli
moj projekt - budui da dovode u sumnju samu mogunost provoenja
istraivanja u koje sam se upustio, ali se mogu odgoditi dok nacrt teorije ne
bude gotov. Ako se ne slaete, onda biste prije nego to nastavimo sa
etvrtim poglavljem trebali izravno prijei na dodatak B, Jo malo pitanja
o znanosti, koji se bavi tim pitanjima, objanjavajui i branei u detalje
nain na koji moemo zajedno raditi kako bismo se sporazumjeli o tome
kako nastaviti i to je doista vano.
\\\
Tree poglavlje: Sve to cijenimo - od eera, seksa i novca do
glazbe, ljubavi i religije - cijenimo s razlogom. U pozadini naih razloga, a
razliiti od njih, nalaze se evolucijski razlozi, nevezana utemeljenja
potaknuta prirodnim odabirom.
\\\
DRUGI DIO
EVOLUCIJA RELIGIJE
etvrto poglavlje
Korijeni religije
1. Roenje religija
Sve je onakvo kakvo jest zbog toga to je takvim postalo.
- DArcy Thompson
Meu hindusima postoji neslaganje oko toga je li najvii bog iva ili
Vinu, i mnogi su izgubili ivot zbog svojih uvjerenja po tom pitanju.
Linga Purana obeava ivin raj svakome tko ubije ili iupa jezik onome
tko ocrnjuje ivu (Klostermaier, 1994).
Meu Zuluima se, kada trudna ena treba roditi, ponekad ukae
bijesna zmija-duh neke starice (prema rijeima amana), to obznanjuje
da treba rtvovati kozu ili neku drugu ivotinju precima plemena kako bi
se dijete rodilo zdravo (Lawson i McCauley, 1990, str. 116).
Indijanci Jivaro iz Ekvadora vjeruju kako ovjek posjeduje tri due:
istinsku duu, koju ima od roenja (ona se vraa na mjesto njegova roenja
nakon njegove smrti i pretvara u demona, koji takoer umire te postaje
divovskim leptirom, koji se pak nakon smrti pretvara u maglicu); arutam,
duu koju dobije postom, kupanjem u vodopadu i pijenjem halucinogenog
soka (ini ovjeka nepobjedivim, ali ima nezgodnu naviku da ga napusti
kada je u kripcu); i musiak, osvetniku duu koja pokuava pobjei iz
rtvine glave i ubiti rtvina ubojicu. Zbog toga morate smanjiti glavu svoje
rtve (Harris, 1993).
Ta zanimljiva vjerovanja i prakse ne postoje oduvijek - to god
njihovi pristae rekli. Marcel Gauchet zapoinje svoju knjigu o politikoj
povijesti religije sljedeom opaskom: Koliko nam je poznato, religija je
bez izuzetka postojala u svim vremenima i na svim mjestima (Gauchet,
1997, str. 22), ali to je skueno gledite jednog povjesniara i naprosto nije
istinito. Postojalo je vrijeme prije nego to su religijska vjerovanja i prakse
bilo kome pali na pamet. Postojalo je vrijeme, na kraju krajeva, kada na
planetu uope nije bilo vjernika, kada jo uope nije bilo nikakvih
bilo koje postojee religije, ili ak bilo koje religije o kojoj posjedujemo
bilo kakvo povijesno ili arheoloko znanje. Najraniji dojmljivi arheoloki
dokaz o religiji pomno su izraena groblja kromanjonaca u ekoj, a ona
su stara oko dvadeset pet tisua godina.27 Teko je rei, ali neto poput
religije moda je ipak postojalo od ranih dana jezika, ili ak prije toga.
Kakvi su bili nai preci prije nego to je postojalo ita poput religije? Jesu
li bili poput skupina impanza? O emu su, ako uope o iemu,
razgovarali, osim o hrani i grabeljivcima i parenju? O vremenu? Ili su
traali druge? Kakvo je bilo psiholoko i kulturno tlo u kojemu je religija
prvi put pustila korijenje?
Moemo za probu krenuti unatrag, ekstrapolirajui pod vodstvom
naeg temeljnog biolokog ogranienja: svaki inovativni korak morao se
nekako isplatiti u postojeem okoliu u kojem se prvotno pojavio,
neovisno o tome kakvu je ulogu mogao stei u kasnijim okoliima. to bi,
onda, moglo objasniti i razliitosti i slinosti religijskih ideja koje moemo
vidjeti irom svijeta? Jesu li slinosti posljedica injenice da sve religijske
ideje potjeu iz jedne prvobitne ideje, koja se prenosila s generacije na
generaciju kako su se ljudi irili planetom, ili takve ideje neovisno otkrije
gotovo svaka kultura zato to su one naprosto istinite i dovoljno oigledne
da ljudima kad-tad padnu na pamet? To su oito naivna i pretjerana
pojednostavljenja, ali su barem pokuaji postavljanja i odgovaranja na
jasna pitanja koja ljudi esto ostavljaju neistraenima jer izgube interes im
pronau svrhu ili funkciju za religiju koja im se ini uvjerljivom: odgovor
na prikladno golemu ljudsku potrebu da se objasni oigledni troak
vremena i energije koji religija trai. Tri omiljene svrhe ili raisons d'etre
religije jesu:
da nas utjei u patnji i ublai na strah od smrti
da objasni stvari koje drugaije ne moemo objasniti
da potie grupnu suradnju u suoavanju s kunjama i neprijateljima.
Tisue knjiga i lanaka napisano je u obranu tih tvrdnji i takve
dojmljive i poznate ideje vjerojatno su barem djelomino tone, ali
zadovoljite li se jednom od njih, ili ak svima trima zajedno, zapast ete u
kaos kakav se esto susree u humanistikim i drutvenim znanostima:
prerano zadovoljenje znatielje. Ima jo toliko toga o emu se moe pitati i
toliko toga to treba razumjeti. Zato bi ba te ideje tjeile ljude? (I zato su
uope utjene? Mogu li se pronai bolje, utjenije ideje?) Zato bi ba te
ideje odgovarale ljudima kao objanjenja zbunjujuih dogaaja? (I kako su
2. Sirovine religije
Stoga moemo zakljuiti kako u svim narodima koji su prigrlili politeizam,
prve ideje o religiji nisu nastale iz promiljanja o silama prirode, nego iz
brige oko ivotnih dogaanja i iz neprestanih nadanja i strahova koji
pokreu ljudski um.
- David Hume, The Natural History of Religion
uvrstila bilo koja od tih teorija, ali ve sad moemo stei dojam o tome
kakve sve postoje mogunosti, a time i na koja bismo pitanja trebali
pokuati odgovoriti.
u mnogim razliitim vrstama. Ponekad taj Dobri Trik moe biti i odvie
dobar; tada imamo ono to je Justin Barrett (2000) nazvao napravom za
otkrivanje hiperaktivnih djelatnika ili HADD (hyperactive agent detection
device). To pretjerivanje nije ogranieno na ljudska bia. Kada va pas
skoi u zrak i zarei jer je snijeg tresnuo s nadstrenice i probudio ga iz
drijemea, on pokazuje pogrenu pozitivnu usmjeravajuu reakciju
potaknutu njegovim HADD-om.
Novija istraivanja o ivotinjskoj inteligenciji (Whiten i Byrne, 1988,
1997.; Hauser, 2000, Sterelny, 2003.; vidi takoer Dennett, 1996) pokazala
su kako neki sisavci i ptice, a moda i neka druga stvorenja, prenose ta
razluivanja subjekata na tankoutniji teritorij. Ima dokaza za to kako oni
ne samo da razlikuju ive pokretae od ostalih, nego povlae crtu i izmeu
moguih vrsta kretnji koje mogu oekivati od ivih pokretaa: hoe li me
napasti ili e pobjei, hoe li krenuti nalijevo ili nadesno, hoe li
uzmaknuti ako mu zaprijetim, vidi li me ve, eli li me pojesti ili bi radije
napao mog susjeda? Ti pametniji ivotinjski umovi otkrili su dodatni
Dobar trik zauzimanja intencionalnog stajalita (Dennett, 1971, 1983,
1987): oni promatraju druge stvari u svijetu kao
subjekte s
specifinim eljama i
primamljivu iluziju o tome kako e lako uloviti veeru, ali ona ne mora
razumjeti tu pametnu varku. Ona mora razumjeti koji su uvjeti mogueg
uspjeha, kako bi to bolje mogla prilagoditi ponaanje odgovarajui na
varijacije na koje nailazi, ali ne mora biti svjesna dubljeg utemeljenja
svojih postupaka nita vie nego to to mora biti mlada kukavica dok gura
suparnika jaja iz gnijezda kako bi od svojih hranitelja dobila maksimalnu
koliinu hrane.
Istraivai imaju nekoliko drugih naziva za intencionalno stajalite.
Neki je nazivaju teorijom uma (Premack i Woodruff, 1978.; Leslie,
1987.; Gopnik i Meltzoff, 1997), ali ta je formulacija problematina pa u
se drati svoje mnogo neutralnije terminologije.30 Kada god ivotinja
prema neemu postupa kao prema djelatniku koji ima vlastita uvjerenja i
elje (znanje i ciljeve), kaem da usvaja intencionalno stajalite ili da tu
drugu stvar smatra intencijskim sustavom.
Za ivotinju u neprijateljskom svijetu intencionalno stajalite korisno
je gledite (Sterelny, 2003), budui da ondje postoje stvari koje je moda
ele i imaju uvjerenja o tome gdje se nalazi i kamo je krenula. Meu
vrstama koje su razvile intencionalno stajalite postoje znaajne razlike u
savrenosti. Suoene s prijetnjom suparnika, mnoge ivotinje mogu
donositi informacijski osjetljive odluke o tome hoe li se povui ili
smatrati da onaj drugi blefira, ali ne postoje ba dokazi o tome da su imalo
svjesne onoga to ine ili zato to ine. Postoje neki (kontroverzni) dokazi
da impanza moe vjerovati kako drugi djelatnik - impanza ili ljudsko
bie, recimo -zna da je hrana u kutiji, a ne u koari. To je intencionalnost
drugoga reda (Dennett, 1983), koja podrazumijeva vjerovanja o
vjerovanjima (ili vjerovanja o eljama ili elje o vjerovanjima itd), ali (jo)
nema dokaza o tome da bilo koja neljudska ivotinja moe eljeti da vi
vjerujete kako ona misli da se skrivate iza drveta na lijevoj strani, a ne na
desnoj (intencionalnost treega reda). Ali ak i predkolska djeca uivaju
igrati igre u kojima jedno dijete eli da se drugo pretvara kako ne zna ono
to prvo dijete eli da drugo vjeruje (intencionalnost petoga reda): Ti budi
erif i pitaj me kamo su otili razbojnici!
Kakva god situacija bila s neljudskim ivotinjama - a radi se o temi
istraivanja o kojem se energino i gorljivo raspravlja31 - uope nema
sumnje da se normalna ljudska bia ne mora nauiti da poimaju svijet kao
neto to sadrava mnoge djelatnike koji, poput njih, imaju vjerovanja i
elje, kao i vjerovanja i elje o vjerovanjima i eljama drugih, vjerovanja i
elje o vjerovanjima i eljama koje drugi imaju o njima, i tako dalje. Ta
Peto poglavlje
Religija: rani dani
1. Previe djelatnika:
natjecanje za prostor ponavljanja
Mogla bih si ponavljati, polagano i umirujue, popis prekrasnih citata
dubokih umova - kad bih se mogla sjetiti ijedne od tih prokletih stvari.
- Dorothy Parker
Ono to zapone kao koristan luksuz koji vam daje prednost u svijetu
to se brzo kree nekako se uspijeva razviti u nunost. Danas se svi udimo
kako smo mogli ivjeti bez telefona, vozake dozvole, kreditnih kartica ili
raunala. Tako je neko bilo s jezikom, kao i s intencionalnim stajalitem.
Ono to je poelo kao Dobar trik ubrzo je postalo praktinom nunou
ljudskog ivota, budui da su nai preci postajali sve drutvenijima, sve
jezinijima. A kao to je ve reeno za jednostavniji sluaj HADD- a,
mogue je da neke dobre stvari bude previe. Trajni osjeaj prisutnosti
preminulih poznanika kao duhova nije jedino premaivanje intencionalnog
stajalita u ivotima naih predaka. Obiaj pretjeranog pripisivanja namjere
stvarima koje se kreu u okoliu zove se animizam, to je doslovce davanje
due (latinski: anima) onome to se kree. Ljudi koji s ljubavlju tepaju
svojim klimavim automobilima ili psuju raunala iskazuju fosilne tragove
animizma. Oni vjerojatno ne shvaaju vlastite govorne inove sasvim
ozbiljno, nego se naprosto preputaju neemu zbog ega se osjeaju bolje.
injenica da se zbog toga obino doista osjete bolje, i da se tome
preputaju ljudi u svakoj kulturi, pokazuje kako je duboko u ljudskoj
biologiji ukorijenjen poriv da se prema stvarima - osobito onima koje nas
frustriraju - odnosimo kao prema subjektima s vjerovanjima i eljama. Ali
iako su nai napadi animizma danas obino ironini i ublaeni, postojalo je
vrijeme kada su se elja rijeke da tee prema moru ili pak dobrohotna,
odnosno zlobna namjera kinih oblaka shvaale tako doslovno i ozbiljno da
su mogle postati stvarima od ivotne vanosti - na primjer, za one jadne
due koje su rtvovane kako bi umirile nezasitne elje boga kie.
poloaju, da odem u rat ili ne, da slijedim srce ili glavu? Jo uvijek nismo
iznali zadovoljavajui sustavni nain odluivanja o tim stvarima. to god
moe olakati teret iznalaenja naina da donesemo te teke odluke
zacijelo e biti privlana ideja. Uzmimo, na primjer, bacanje novia.
Zato to inimo? Kako bismo se rijeili bremena pronalaenja razloga
zbog kojeg smo izabrali A umjesto B. Mi volimo imati razloge za ono to
inimo, ali ponekad nam nita dovoljno uvjerljivo ne padne na pamet, a
svjesni smo kako emo uskoro morati odluiti, pa zato izmislimo nekakvu
napravicu, neku izvanjsku stvar koja e donijeti odluku umjesto nas. No
kada se ta odluka tie neega od goleme vanosti, kao to je treba li otii u
rat, oeniti se ili priznati, bilo to poput bacanja novia bilo bi odvie, pa
ak i neumjesno neozbiljno. U takvom bi sluaju izabrati bez ikakva dobra
razloga bilo odvie oiti znak nesposobnosti, a osim toga, ako je odluka
doista tako vana, morat ete se, nakon to novi padne, suoiti s novim
izborom: hoete li potivati svoj upravo poloeni zavjet da posluate
baeni novi ili ete ponovo razmisliti? Suoeni s takvim dilemama,
uoavamo potrebu za nekim postupkom koji e biti snaniji od bacanja
novia. Za neim ceremonijalnim i impresivnijim, poput proricanja, koje
ne samo da kae to vam je initi, nego vam daje i razlog (zamirite li kako
valja i upotrijebite li matu). Znanstvenici su otkrili komino aroliko
izobilje drevnih naina preputanja vanih odluka izvanjskim elementima
koje je nemogue kontrolirati. Umjesto bacanja novia, moete bacati
strelice (belomancija) ili tapie (rabdomancija), kosti ili karte (gatanje), a
umjesto da gledate u listove aja (taseografija), moete prouavati jetru
rtvovanih ivotinja (hepatoskopija) ili druge dijelove utrobe (haruspicija),
ili pak otopljeni vosak koji ste ulili u vodu (ceroskopija). Zatim su tu
moleozofija (proricanje iz madea), miomancija (proricanje iz ponaanja
glodavaca), nefomancija (proricanje iz oblaka) te, dakako, nai stari
miljenici: numerologija i astrologija, meu desecima drugih.36
Jedan od najuvjerljivijih argumenata Juliana Jaynesa u njegovoj
sjajnoj, ali hirovitoj i nepouzdanoj knjizi The Origins of Consciousness in
the Breakdown of the Bicameral Mind (1976) bio je kako je ta neobuzdana
eksplozija razliitih naina da se prenese odgovornost na neku izvanjsku
napravu za odluivanje bila znak sve veih potekoa koje su ljudska bia
imala sa samokontrolom, budui da su ljudske skupine postale vee i
sloenije (etvrto poglavlje: A Change of Mind in Mesopotamia, str.
223-254). A kako su u novije vrijeme konstatirali Palmer i Steadman,
najvaniji rezultat proricanja je taj da smanjuje odgovornost u donoenju
o ritualima kao simbolinim izraajima ove ili one duboke potrebe ili
vjerovanja, trebali bismo vidjeti moe li se argumentirati u prilog ritualima
kao procesima poboljavanja pamenja, koje je dizajnirala kulturna
evolucija (a ne nekakvi svjesni dizajneri!) kako bi unaprijedila vjernost
kopiranja samog procesa prijenosa mema koji oni osiguravaju. Jedna od
najjasnijih lekcija evolucijske biologije jest ta da e brzo izumrijeti svaka
loza u kojoj se mainerija za kopiranje pokvari ili postane imalo loijom.
Bez vjerodostojnog kopiranja svako e poboljanje dizajna do kojega
sluajno doe u nekoj lozi naginjati gotovo trenutanom rasapu. Teko
steeni dobici, nakupljeni kroz mnoge narataje, mogu se izgubiti u
nekoliko manjkavih replikacija, a dragocjeni plodovi R&D-ja mogu ispariti
preko noi. Stoga moemo biti sigurni da su samozvane religijske tradicije
koje nemaju dobre naine pouzdanog ouvanja svojih dizajna tijekom vie
stoljea osuene na zaborav.
Danas moemo promatrati roenje i brzu smrt kultova dok njihovi
prvi sljedbenici gube vjeru ili interes i odlaze, ne ostavljajui gotovo
nikakvog traga nakon nekoliko godina. ak i kada se pripadnici takve
skupine gorljivo trude oko njezina ouvanja, njihove elje bit e
onemoguene ako se ne okoriste tehnologijama replikacije. Danas je
pisanje (da ne spominjemo video-vrpcu i druge visokotehnoloke medije
za snimanje) oigledna informacijska autocesta koju valja koristiti. Od
ranih dana pismenosti ivo se prepoznavala potreba ne samo za zatitom
svetih dokumenata od oteivanja i propadanja, nego i za njihovim
viestrukim kopiranjem kako bi se smanjio rizik od njihova gubitka tako
to e se zajamiti distribucija veeg broja kopija. Mnogo stoljea prije
izuma tiskarskog sloga, koji je prvi put omoguio masovnu proizvodnju
istovjetnih kopija, postojale su sobe pune pisara koji su sjedili rame uz
rame za pisaim stolovima i zapisivali prema diktatu itaa, koji je time
pretvarao jednu krhku i izguvanu kopiju u desetke svjeih, novih kopija:
bila je to kopirka nainjena od ljudi. Budui da su se izvornici iz kojih su te
kopije nainjene u meuvremenu uglavnom pretvorili u prah, bez truda tih
pisara ne bismo imali nikakvih pouzdanih tekstova iz staroga vijeka, bilo
svetog, bilo svjetovnog; ne bismo imali Stari zavjet, Homera, Platona i
Aristotela, ne bismo imali Gilgame. Najranije poznate kopije Platonovih
dijaloga koje jo postoje, na primjer, stvorene su stoljeima nakon njegove
smrti, a ak su i svitci s Mrtvoga mora i evanelja iz Nag Hammadija
(Pagels, 1979) kopije tekstova sastavljenih stotinama godina ranije.
Tekst napisan tintom na papirusu ili pergamentu je poput tvrde biljne
uzimali ne jedan ili dva, nego ak tri kronometra na brod. Ako imate samo
jedan kronometar i on pone brzati ili usporavati, nikada neete znati radi li
se o greci. Uzmete li dva i oni se s vremenom ponu razdvajati, neete
znati da li prvi usporava ili drugi brza. Ali ako uzmete tri, moete biti
posve sigurni da je krivac onaj u kojem se pogreka nakuplja, budui da bi
u protivnom ona dva koja se jo uvijek slau morala ii krivo na potpuno
isti nain, to je u veini okolnosti malo vjerojatna sluajnost.
Daleko prije nego to je svjesno izumljen ili otkriven, taj Dobri trik
ve se utjelovio kao prilagodba mem. Moe ga se vidjeti na djelu u bilo
kojoj usmenoj tradiciji, vjerskoj ili svjetovnoj, u kojoj ljudi djeluju
usklaeno - molei se, pjevajui ili pleui, na primjer. Nee se svatko
sjetiti rijei, glazbe ili sljedeeg koraka, ali veina hoe, a oni koji su ispali
iz ritma brzo e se ispraviti i pridruiti mnotvu te e ljudi tako sauvati
tradicije mnogo pouzdanije nego to bi to mogli svatko za sebe. To ne ovisi
o virtuoznim pamtljivcima koji su ratrkani meu njima; nitko ne treba biti
bolji od prosjeka. Matematiki je dokazivo da takve multipleksne sheme
mogu nadvladati pojavu najslabije karike i stvoriti mreu koja je daleko
jaa od svojih najslabijih karika. Nije sluajno da sve religije imaju
prigode u kojima se sljedbenici okupljaju kako bi ritualno djelovali u
javnom skladu. Svaka religija bez takvih prigoda ve bi odavno izumrla.47
Javni ritual je izvrstan nain ouvanja sadraja s visokom vjernou
reprodukcije, ali zato ljudi uope toliko ele sudjelovati u ritualima?
Budui da pretpostavljamo kako njihova namjera nije ouvanje vjernosti
svoga kopiranja mema tako to bi ustanovili neku vrstu drutvene
raunalne memorije, to ih onda potie da se pridrue? Tu trenutno postoji
itava zbrka sukobljenih hipoteza i trebat e vremena i istraivanja kako bi
se razrijeila, jer to je kaos bogatstava koje valja destilirati.48 Pogledajmo
ono to bismo mogli nazvati hipotezom amanskog oglaavanja. amani
irom svijeta provode veinu lijeenja u javnim obredima i strunjaci su u
pridobivanju lokalnog stanovnitva ne samo u tome da ih gleda dok bacaju
u trans sebe ili svoje klijente, nego i da sudjeluje bubnjanjem, pjevanjem,
pojanjem ili plesanjem. U svome klasiku Witchcraft, Oracles and Magic
Among the Azande (1937) antropolog Edward Evans - Pritchard zorno
opisuje te postupke, opaajui kako aman lukavo unovauje mnotvo
upuenih gledatelja, pretvarajui ih ustvari u pomonike u impresioniranju
neupuenih, kojima je taj obredni prikaz nov spektakl.
Moe se ak pretpostaviti da prisustvovanje takvim obredima ima
vaan oblikovni utjecaj na razvoj vjerovanja u arolije u djejim
ranije primjene mogu se vidjeti u nainima na koji se religijski rituali poput plesova, pjesama i samih rijei - mogu razbiti na lako prepoznatljive
elemente, sposobne za ono to Dan Sperber (2000) naziva iniciranom
proizvodnjom (vidi dodatke A i C). Ne postoji dvoje ljudi koji e
nakloniti, salutirati ili kleknuti na sasvim isti nain, ali ostatak skupine
kasno e prepoznati te pokrete kao naklon, salutiranje ili klecaj i ona e
time apsorbirati um trenutka, prenosei u budunost samo temeljni kostur,
sricanje pokreta. Kada djeca gledaju starije kako rade odreene pokrete,
bez obzira radi li se o svjetovnom pukom plesu ili obredu puke religije (a
to razlikovanje bit e posve proizvoljno ili nepostojee u nekim
kulturama), oni ue abecedu ponaanja, a moda e se i natjecati jedno s
drugim kako bi vidjeli tko moe napraviti najsilovitiji pokret A,
najzavojitiji pokret B ili najglasniji napjev C, ali svi e se sloiti oko toga
koji su to pokreti i u tome lei golema koliina komprimiranih informacija
koje valja prenijeti. Ta vrsta kompresije moe se precizno izmjeriti na
vaem kunom raunalu usporedbom bitmape neke stranice teksta (koja ne
razlikuje izmeu znakova abecede i mrlja ili packi te revno prikazuje svaku
toku) i tekstualnog dokumenta iste stranice, koji e biti za nekoliko
redova veliine manji.
Govoriti o pismu kao sastavljenom od kanonske garniture onih
stvari koje treba zapamtiti znai biti dvostruko anakronistian, budui da se
tu kasnija tehnologija (pisani jezik i svjesno, namjerno uzdizanje
ogranienog kanona propisanih vjerovanja i tekstova) koristi za analizu
snage dizajna ranijih inovacija u metodama prijenosa koje nisu imale
autora. Te su se metode dalje poboljavale uporabom ritma i rime - ime
smo poinili daljnji anakronizam, budui da su ti tehniki termini
zacijelo izmiljeni daleko nakon to je uinkovitost tih svojstava
prepoznao slijepi urar kulturnog odabira. Ritam, rima i visina tona dali
su dodatni poticaj (Rubin, 1995), pretvarajui nepamtljive nizove rijei u
zvune bajtove (da uronimo do kraja u anakronizam kad smo ve tako
zapoeli).
Poneto manje oigledna znaajka dizajna bilo je ukljuivanje
nerazumljivih elemenata! Zato bi to pomoglo prijenosu? Zato to je
prisililo prijenosnike da pribjegnu izravnom citatu u okolnostima u
kojima bi inae bili u iskuenju upotrijebiti neizravni citat i naprosto
prenijeti bit dogaaja vlastitim rijeima - to je opasan izvor mutacije.
Temeljna ideja dovoljno je poznata svima nama u (obino prezrenoj, ali
uinkovitoj) pedagokoj metodi uenja napamet: Ne pokuavaj razumjeti
sposobnost reprodukcije.
\\\
esto poglavlje: Kako je ljudska kultura rasla, a ljudi su sve vie
razmiljali, puka religija transformirala se u organiziranu religiju;
nevezana utemeljenja ranijih dizajna upotpunjena su, a ponekad i
zamijenjena brino razraenim osnovama u procesu udomaivanja religija.
esto poglavlje
Evolucija upravljanja
1. Glazba religije
It dont mean a thing if it aint got that swing.
- Duke Ellington
Sredinja tvrdnja ovoga poglavlja je ta da se puka religija pretvorila u
organiziranu religiju manje-vie na isti nain kao to je puka glazba
iznjedrila ono to bismo mogli nazvati organiziranom glazbom:
profesionalne glazbenike i skladatelje, pisane prikaze i pravila, koncertne
dvorane, kritiare, agente i ostalo. I u jednom i u drugom sluaju do
pomaka je dolo zbog mnogih razloga, ali uglavnom zato to su ljudi, sve
vie razmiljajui o svojim postupcima i reakcijama na njih, mogli
postajati sve inventivnijima u istraivanju prostora mogunosti. I glazba i
religija postupno su postale umjenije ili profinjenije, razraenije, u
veoj mjeri stvar produkcije. Nisu nuno bile bolje u nekom apsolutnom
smislu, ali su bile sposobnije odgovoriti na sve sloenije zahtjeve
populacija koje su bioloki bile uglavnom iste kao i njihovi daleki preci, ali
kulturno uveane, kako u smislu opremljenosti, tako i u smislu tereta.
Postoji umijee u dizajnu i provedbi religijskih praksi, kao to zna
svatko tko je ikada morao izdrati nezgrapno voen religijski obred.
Prozaian sveenik koji zapinje u govoru i dosadna liturgija, nesigurno
pjevanje zbora, ljudi koji zaboravljaju kada treba ustati i to treba rei ili
napraviti - takva manjkava izvedba moe odbiti ak i najdobronamjernije
vjernike. Umjesnije slavljene prigode mogu dovesti kongregaciju do
uzviene ekstaze. Moemo analizirati umijee u religijskim tekstovima i
obredima ba kao i u knjievnosti, glazbi, plesu, arhitekturi i drugim
umjetnostima. Dobar profesor glazbene teorije moe ralaniti Mozartovu
simfoniju ili Bachovu kantatu i pokazati vam kako razliite znaajke
dizajna djeluju u svrhu postizanja svoje arolije, ali neki ljudi radije se ne
uputaju u te stvari, iz istog razloga zbog kojega ne ele da im se objasne
maioniarski trikovi: za njih objanjenje umanjuje udo. Moda i jest
komensali ili paraziti - zasad moe ostaviti bez odgovora. Koristi puke
religije moda se ine oiglednima - oiglednima poput koristi jezika - ali
moramo se podsjetiti na to da korist za ljudsku gensku sposobnost nije isto
to i korist za ljudsku sreu ili ljudsku dobrobit. Ono to nas ini sretnima
ne treba nas initi i plodnijima, a to je jedino to je genima vano.
ak i jezik valja promatrati sa svom neutralnou koju moemo
smoi. Moda je jezik samo loa navika koja se naprosto proirila! Kako bi
to moglo biti mogue? Ovako: nakon to je jezik postao modom meu
naim precima, oni koji nisu odmah uli u tos, bili su uglavnom izuzeti iz
parenja. avrljaj ili ostani bez djece. (To bi bila teorija jezika po spolnom
odabiru: slatkorjeivost kao paunov rep za Homo sapiensa. Prema toj
teoriji,
moglo bi vrijediti da bismo svi proli bolje po pitanju potomstva da
nitko od nas nikad nije imao jezik, ali im se taj skupi hendikep proirio
meu enama, mukarci bez njega umirali su bez potomstva pa si nisu
mogli priutiti da ne ulau u nj, koliko god im zbog toga ivoti postali
teki) Za razliku od repnih pera, koja mora uzgojiti s onom opremom s
kojom su te tvoji roditelji obdarili, jezici se ire horizontalno ili kulturno,
tako da i njih moramo promatrati kao aktivne sudionike u toj drami, s
vlastitim izgledima za reprodukciju. Po toj teoriji, razlog zbog kojeg
volimo govoriti je poput razloga zbog kojega mievi zaraeni
Toxoplasmom gondii vole izazivati make - jezici su porobili nae jadne
mozgove i uinili nas revnim suuesnicima u vlastitom razmnoavanju!
Ta je hipoteza nategnuta, budui da su doprinosi jezika genskoj
sposobnosti i odvie oigledni. Sada nas je na planetu natiskano est
milijardi i drimo monopol nad njegovim resursima, dok naim najbliim
roacima bez jezika, poput bonobo majmuna, impanzi, orangutana i
gorila, prijeti izumiranje. Ostavimo li po strani hipoteze prema kojima su
sposobnost tranja ili nedostatak dlaka tajna naeg uspjeha, moemo biti
posve sigurni da. su memi jezika mutualisti koji pojaavaju nau
sposobnost, a ne paraziti. Meutim, postavljanje te hipoteze podsjea nas
na injenicu da genska evolucija ne promie sreu ili blagostanje izravno;
ona mari samo za broj naih potomaka koji preive, daju daljnje potomke i
tako dalje. Puka religija moda je igrala vanu ulogu u razmnoavanju
Homo sapiensa, ali to jo ne znamo. injenica da su, koliko znamo, sve
ljudske populacije imale neku njezinu inaicu to ne povlai za sobom. Sve
poznate ljudske populacije takoer su imale obinu prehladu, a ona koliko znamo - nije mutualist.
Koliko dugo su nai preci mogli prenositi puku religiju prije nego
to ju je razmiljanje poelo preobraavati? Moda steknemo kakav pogled
na to promotrimo li druge vrste. Oito je da ptice ne moraju razumjeti
principe aerodinamike koji uvjetuju oblik njihovih krila. Manje je oito ali jo uvijek istinito - da ptice mogu biti nesvjesni sudionici u razraenim
ritualima kao to su lekovi - sastajalita za parenje, koja se ponekad
nazivaju nonim klubovima prirode - gdje se enke lokalne populacije
neke vrste okupljaju kako bi promatrale kompetitivne izvedbe mujaka koji
se epure. Utemeljenje za lekove, koje nalazimo i u nekih sisavaca, riba pa
ak i kukaca, jasno je: lek se isplati kao uinkovita metoda odabira
partnera pod odredivim okolnostima. Ali ivotinje koje sudjeluju u leku ne
moraju niti najmanje razumjeti zato ine to to ine. Mujaci dou i ponu
se razmetati, a enke ih gledaju i putaju da ih pri izboru vodi nalog
njihova srca, koji je, iako one o tome apsolutno nemaju pojma, oblikovao
prirodni odabir tijekom mnogih narataja.51
Bi li naa sklonost sudjelovanju u religijskim ritualima mogla imati
slino objanjenje? injenica da se nai rituali prenose kulturom, a ne
genima, uope ne iskljuuje tu mogunost. Znamo da se pojedinani jezici
prenose kulturom, a ne genima, ali dolo je i do genske evolucije koja je
na mozak podesila za sposobnije stjecanje i uporabu jezika.52 Na se
mozak razvio i postao uinkovitijim jezinim procesorom pa se moda
razvio i u uinkovitiji primjenjiva kulturno prenoenih navika pukih
religija. Ve smo vidjeli kako bi podlonost hipnozi mogla biti dar za koji
je oblikovan centar za to ve, zamiljen u treem poglavlju. Osjetljivost za
ritual (i glazbu) mogla bi biti dio tog paketa.
Doista nema razloga da pretpostavimo kako ivotinje imaju pojma o
tome zato ine ono to instinktivno ine, a ljudska bia nisu izuzetak:
dublje svrhe naih nagona rijetko su nam vidljive. Razlika izmeu nas i
drugih vrsta je u tome to smo mi jedina vrsta koju je briga za to neznanje!
Za razliku od drugih vrsta, mi openito osjeamo potrebu da razumijemo,
tako da ak i ako nitko nije morao razumjeti ili smjerati bilo koju od
inovacija u dizajnu koje su stvorile puke religije, trebali bismo shvatiti da
su se ljudi, prirodno radoznali i misaoni te s jezikom za oblikovanje i
preoblikovanje svoga uenja, vjerojatno - za razliku od ptica - pitali o
emu se u tim ritualima radi. Ne svi. Oito golicanje radoznalost nije
jednako snano kod svih ljudi. Sudei prema varijacijama koje moemo
danas primijetiti oko sebe, dobra je pretpostavka da je samo malen dio
naih predaka ikada imao vremena ili sklonosti pitati se o aktivnostima u
4. Udomaivanje religija
Kad se neka biljna rasa dovoljno ustali, onda uzgajivai sjemena ne
izdvajaju najbolje biljke, nego jednostavno pregledaju svoje lijehe i
poupaju lupee, kako oni kau za biljke koje odstupaju od vlastitog
standarda.
- Charles Darwin, Postanak vrsta
Sada poinjemo uviati da ono to nazivamo kranstvom - i to
prepoznajemo kao kransku tradiciju - ustvari predstavlja samo malen
odabir specifinih izvora, izdvojenih meu desecima drugih. Tko je proveo
taj odabir i iz kojih razloga? Zato su oni drugi spisi izuzeti i zabranjeni
kao hereza? to ih je uinilo tako opasnima?
- Elaine Pagels, The Gnostic Gospels
\\\
esto poglavlje: Prijenos religije pratile su goleme revizije, esto
namjerne i svjesne, budui da su ljudi postali upraviteljima ideja koje su u
njih ule i poeli ih pripitomljavati. Tajnovitost, obmana i sustavna
neosjetljivost na pobijanje neke su od znaajki koje su se pojavile,
dizajnirane u procesima koji su bili osjetljivi na nove odgovore na pitanje
cui borio?, budui da su sada u proces ulazili i motivi upravitelja.
\\\
Sedmo poglavlje: Zato se ljudi prikljuuju skupinama? Je li to s
njihove strane naprosto racionalna odluka ili su na djelu relativno bezumne
sile grupnog odabira? Iako se mnogo toga moe rei u korist obaju
prijedloga, oni ne iscrpljuju uvjerljive modele koji pokuavaju objasniti
nau spremnost na stvaranje trajnih saveza.
Sedmo poglavlje
Izum timskoga duha
Osmo poglavlje
Vjerovanje u vjerovanje
1. Bolje ti je da vjeruje
Mislim da Bog potuje injenicu da elim vjerovati u Njega, bio ja siguran
ili ne.
- Anonimni ispitanik kojega citira Alan Wolfe, The Transformation
of American Religion
Dokaz da avao postoji, djeluje i uspijeva upravo je u tome to vie ne
vjerujemo u njega.
- Denis de Rougement, The Devil's Share
Na kraju prvog poglavlja obeao sam da u se vratiti na Humeovo pitanje
iz knjige Dialogues Concerning Natural Religion, naime imamo li dobre
razloge da vjerujemo u Boga, i u ovom u poglavlju ispuniti to obeanje.
Prethodna poglavlja poloila su neke nove temelje za to istraivanje, ali su
takoer otkrila neke probleme koji ga okruuju i kojima se valja pozabaviti
prije nego to moemo prijei na bilo kakvo uinkovito sueljavanje
teizma i ateizma.
Kada su nai preci poeli razmiljati (i intenzivno razmiljati) o
vlastitim vjerovanjima i time se proglasili upraviteljima vjerovanja koja su
smatrali najvanijima, pojava vjerovanja u vjerovanje postala je
istaknutom drutvenom silom po sebi, ponekad zastirui pojave niega
reda koje su bili njegov predmet. Razmotrimo nekoliko sluajeva koji su
danas izraeni. Budui da mnogi od nas vjeruju u demokraciju i uviaju
kako sigurnost demokracije u budunosti presudno ovisi o tome da
nastavimo vjerovati u demokraciju, rado citiramo (i citiramo i citiramo)
uvene rijei Winstona Churchilla: Demokracija je najgori oblik vlasti, uz
izuzetak svih drugih iskuanih oblika. Kao upravitelji demokracije esto
smo u nedoumici - eljni smo ukazati na nedostatke koje valja popraviti,
ali jednako tako eljni uvjeriti ljude da ti nedostaci nisu toliko loi i da
demokracija moe samu sebe nadzirati, tako da njihova vjera u nju nije
pogrena.
Isto se moe rei za znanost. Budui da je vjerovanje u integritet
znanstvenih postupaka gotovo jednako vano kao i sam integritet, uvijek
postoji napetost izmeu onoga koji prijavi prekraj i vlasti, ak i kada se
zna kako se pogreno pripisalo znanstveni ugled nekom prijevarom
steenom rezultatu. Bi li se protupropisni rad trebao tiho odbiti i diskretno
otpustiti krivca ili bi trebalo dii veliku prainu?69
I zasigurno se neto snane fascinacije javnosti sudskim procesima
slavnih osoba moe objasniti injenicom da se vjerovanje u vladavinu
zakona smatra vitalnim sastojkom naega drutva pa e, ako se vidi da su
slavne osobe iznad zakona, to ugroziti opu vjeru u vladavinu zakona.
Stoga smo zainteresirani ne samo za suenje, nego i za reakcije javnosti na
suenje, i reakcije na te reakcije, te tako pridonosimo spiralnom
napuhavanju medijskog izvjea. Mi koji ivimo u demokracijama postali
smo nekako opsjednuti mjerilima koja postavlja javno mnijenje o svim
vrstama tema, i to iz dobra razloga: u demokraciji je uistinu vano to
narod vjeruje. Ako izvjea o korupciji ili muenje zatvorenika koje
provode nae institucije, na primjer, ne mogu baciti javnost u dua
razdoblja ogorenosti, u opasnosti je na demokratski sustav kontrole i
protutee. U optimistinoj knjizi naslovljenoj Development as Freedom
(1999) i drugdje (vidi osobito: Sen, 2003) ekonomist i nobelovac Amartya
Sen ukazuje na vanu injenicu da ne trebate pobijediti na izborima kako
biste postigli svoje politike ciljeve. ak i u klimavim demokracijama ono
to voe vjeruju o vjerovanjima koja prevladavaju u njihovim zemljama
utjee na ono to smatraju svojim realnim opcijama, tako da je odravanje
vjerovanja vaan politiki cilj po sebi.
Jo vanije od politikih uvjerenja je u oima mnogih ono to bismo
mogli nazvati metafizikim vjerovanjima. Nihilizam - vjerovanje u nita mnogi su smatrali veoma opasnim virusom, i to iz oiglednih razloga.
Kada se Friedrich Nietzsche dosjetio ideje o vjenom vraanju istoga smatrao je kako je dokazao da iznova proivljavamo svoj ivot beskonano
mnogo puta - isprva se namjeravao ubiti (prema nekim priama) ne otkrivi
dokaz kako bi ostale potedio tog ivotno opasnog vjerovanja.70
Razumljivo je da je vjerovanje u vjerovanje kako je neto vano snano i
raireno. Vjerovanje u slobodnu volju jo je jedna energino branjena
vizija, i to iz istih razloga, a oni ija istraivanja se drugima ine kao da je
ugroavaju ponekad se namjerno pogreno shvaaju kako bi se
kao to su ivjeli prije. Drugi, poput Dona Cupitta, autora knjige After
God: The Future of Religion, osjeaju potrebu domisliti se neke vjere koju
mogu prigrliti istoga obraza. Oni vrsto vjeruju kako je vjerovanje u Boga
neto to valja ouvati i kada ustanove da doista ne mogu vjerovati u
tradicionalne pojmove Boga, oni ne odustaju, nego trae zamjenu.
Ponovno istiem da ta potraga ne treba biti sasvim svjesna i namjerna. ak
i ako doista nisu iskreno svjesni da je tovani ideal na neki nain ugroen,
ljude e moda snano spopasti bezimena strava, muni osjeaj gubitka
uvjerenja, nasluena, ali ne i izreena prijetnja kojoj se valja energino
suprotstaviti. To ih dovodi u mentalno stanje koje ih ini osobito
prijemivima za nove naglaske, koji se nekako ine ispravnima ili
prikladnima. Poput proizvodnje kobasica ili izrade zakona u demokraciji,
revizija vjere uznemiruju je proces promatra li se odvie izbliza te stoga
nije udo to preko njega tako graciozno pada veo tajnovitosti.
Mnogo je toga napisano kroz stoljea o povijesnim procesima kojima
se su se politeizmi pretvorili u monoteizam - vjerovanje u bogove
zamijenilo je vjerovanje u Boga. Ono to se rjee naglaava jest nain na
koji je to vjerovanje u Boga udruilo snage s vjerovanjem u vjerovanje u
Boga kako bi potaknulo udaljavanje pojma Boga u abrahamskim
religijama (judaizmu, kranstvu i islamu) od konkretnog antropomorfizma
prema sve apstraktnijim i depersonaliziranijim pojmovima. Ono to je
izuzetno u tome moe se rasvijetliti usporedbom s drugim konceptualnim
pomacima do kojih je dolo tijekom istog razdoblja. Temeljni koncepti
svakako se mogu promijeniti kroz vrijeme. Na pojam materije prilino se
radikalno promijenio od dana starogrkih atomista. I naa znanstvena
poimanja vremena i prostora danas su, zahvaljujui satovima, teleskopima,
Einsteinu i ostalome, drugaije od njihovih. Neki povjesniari i filozofi
tvrde kako ti pomaci nisu tako postupni kako su se isprva mogli initi,
nego su ustvari nagli skokovi, toliko drastini da su pojmovi prije i poslije
njih na odreeni nain nesumjerljivi.72
Jesu li neke od tih pojmovnih revizija uistinu toliko revolucionarne
da onemoguuju komunikaciju izmeu razliitih razdoblja, kao to neki
tvrde? Malo to govori tome u prilog, budui da oito moemo precizno i
detaljno prikazati promjene, razumijevajui ih usput. Osobito se ini kako
nema razloga vjerovati da bi naa svakodnevna poimanja prostora i
vremena bila imalo strana Aleksandru Velikom, recimo, ili Aristofanu. Ne
bismo imali potekoa razgovarajui s bilo kojim od njih o danas,
sutra ili o proloj godini, ili pak o tisuama metara ili koraka izmeu
popis svih pojmova Boga koje su odbacili kao besmislice prije nego to
krenemo dalje, mi ateisti bismo znali koje su tono teme jo na dnevnom
redu, ali zbog mjeavine opreza, lojalnosti i nevoljkosti da se uvrijedi bilo
koga na njihovoj strani teisti to obino odbijaju uiniti.75 Od vika glava
ne boli, pretpostavljam. Taj dvostruki standard omoguen je, ako ne i
potaknut logikom zbrkom koja i dalje spreava da filozofi koji rade na
tome dou do rjeenja: radi se o problemu intencijskih objekata.76 U
nekoliko rijei (koje e se pokazati nezadovoljavajuima, kao to emo
uskoro vidjeti), intencijski objekti su stvari o kojima netko moe
razmiljati.
Vjerujem li u vjetice? Ovisi o tome na to mislite. Ako mislite na
zle ene koje bacaju ari i nadnaravno lete uokolo na metlama sa crnim
zailjenim eirima na glavi, odgovor je oigledan: ne, ne vjerujem u
vjetice nita vie nego to vjerujem u Uskrnjeg Zeku ili Zubivilu. Ako
mislite na ljude, mukarce i ene, koji prakticiraju wiccu, danas popularni
new age kult, odgovor je jednako oigledan: da, vjerujem u vjetice; one
nisu nita vie nadnaravne od izviaica ili lanova Rotary kluba. Vjerujem
li da te vjetice bacaju ari? I da i ne. One iskreno izgovaraju kletve raznih
vrsta, oekujui da e promijeniti svijet na razne nadnaravne naine, ali
varaju se ako misle da uspijevaju, iako time moda mijenjaju vlastite
stavove i ponaanje.
(Pogledam li vas urokljivo, moda se ozbiljno uznemirite, toliko da
ete se ozbiljno razboljeti, ali ako i doe do toga, to je zato to ste
lakovjerni, a ne zato to ja imam arobne moi.77) Tako da sve ovisi o tome
na to mislite. Pa zar nije uvijek tako?
Prije otprilike etrdeset godina gledao sam u Engleskoj vijesti BBCja u kojima se djecu u vrtiu ispitivalo o kraljici Elizabeti II. to znaju o
njoj? Odgovori su bili slatki: kraljica nosi krunu dok lebdi
Buckinghamskom palaom, sjedi na prijestolju dok gleda televiziju i
openito se ponaa poput krianca Mame i Dame Srca. Ta kraljica
Elizabeta II, intencijski objekt stvoren (kao apstrakcija) suglasnim
uvjerenjima te djece, bila je daleko zanimljivija i zabavnija od stvarne
ene. A i daleko snanija kao politika sila! Postoje li onda dva zasebna
entiteta, stvarna ena i zamiljena kraljica, i ako je tako, zar ne postoje
milijuni ili milijarde zasebnih entiteta - kraljica Elizabeta II. u koju vjeruju
tinejderi u kotskoj, kraljica Elizabeta II. u koju vjeruje osoblje
Windsorskog dvorca, moja kraljica Elizabeta II. i tako dalje? Filozofi su
energino raspravljali vei dio stoljea o tome kako smjestiti takve
intencijske objekte u svoje ontologije - svoje kataloge stvari koje postoje ali jo se nisu usuglasili. Drugi je istaknuti Britanac Sherlock Holmes, o
kojemu se esto razmilja iako uope nije postojao. U ovom ili onom
smislu postoje i istine i neistine u vezi s takvim (pukim) intencijskim
objektima: istina je da je Sherlock Holmes (intencijski objekt koji je
stvorio Sir Arthur Conan Doyle) ivio na Baker Streetu i da je puio, a
pogreno da je imao svijetlozelen nos. Istina je da je Pegaz imao krila uz
uobiajene etiri konjske noge, a neistina da ga je predsjednik Truman
neko posjedovao i dojahao na njemu u Bijelu kuu iz Missourija. Ali
naravno da ni Sherlock Holmes ni Pegaz nisu stvarni niti su to ikada bili.
Neki ljudi moda su pod pogrenim dojmom da je Sherlock Holmes
ustvari postojao i da prie Conana Doylea nisu fikcija. Ti ljudi vjeruju u
Sherlocka Holmesa u strogom smislu rijei (recimo to tako). Drugi, poznati
kao Sherlockians, posveuju svoje slobodno vrijeme izuavanju
Sherlocka Holmesa i mogu se meusobno zabavljati enciklopedijskim
znanjem o kanonu Conana Doylea, a da nikada ne pogrijee i pobrkaju
injenice sa fikcijom. Najpoznatije drutvo tih uenjaka je Baker Street
Irregulars, nazvano po skupini ulinih fakina koje je Holmes novaio za
razliite svrhe tijekom godina. lanovi tih drutava (jer u svijetu postoje
mnoga erlokijanska drutva) uivaju u tome to znaju na koji se vlak
Holmes popeo u Paddingtonu 12. svibnja, ali itekako dobro znaju da
naprosto nema injenice koju bi se moglo nauiti o tome je li u vlaku
sjedio u smjeru vonje ili ne, budui da Conan Doyle to nije precizirao ili
napisao ita u tom smislu. Oni znaju da je Holmes izmiljen lik, ali
svejedno posveuju velik dio svog ivota kako bi ga prouavali i rado e
objasniti zato je njihova ljubav prema Holmesu opravdanija od ljubavi
nekog drugog oboavatelja prema Perryju Masonu ili Batinanu. Oni
vjeruju u Sherlocka Holmesa u slabom smislu rijei (recimo to tako).
Ponaaju se uglavnom poput amaterskih znanstvenika koji posveuju
slobodno vrijeme pokuavajui otkriti tko je bio Jack Trbosjek, a
promatra koji ne zna da su prie o Holmesu fikcija, dok je Jack Trbosjek
bio stvarni ubojica, mogao bi prirodno pretpostaviti kako Baker Street
Irregulars istrauju povijesnu osobu.
Sasvim je mogue da puki intencijski objekt kakav je Sherlock
Holmes opsjeda ljude ak i onda kada su potpuno svjesni da on nije
stvaran. Stoga ne iznenauje da takva stvar (ako je uope ispravno, na
koncu, zvati to nekom vrstom stvari) moe gospodariti ivotima ljudi kada
u nju vjeruju u strogom smislu rijei, poput onih koji troe bogatstvo lovei
udovite iz Loch Nessa ili Bigfoota. A kad god stvarna osoba, poput
kraljice Elizabete II, gospodari ljudskim ivotima, to gospodarenje obino
se postie neizravno, uspostavljanjem raznolikih vjerovanja, to ljudima
daje intencijski objekt koji prebiva u njihovim mislima i odlukama koje
donose. Ne mogu mrziti svog suparnika ili voljeti svog blinjeg, a da
nemam prilino jasan i uglavnom toan skup vjerovanja koja mi slue da
izdvojim tu osobu iz mnotva kako bih je mogao prepoznati, pratiti i
djelotvorno stupiti s njom u interakciju.
U veini okolnosti su stvari u koje vjerujemo savreno stvarne, a one
koje su stvarne, u njih vjerujemo, tako da obino moemo zanemariti
logiko razlikovanje izmeu intencijskog objekta (predmeta vjerovanja) i
stvari u svijetu koja je inspirirala/prouzroila/utemeljila/usidrila to
vjerovanje. Ali ne uvijek. Zvijezda Danica nije nita drugo doli zvijezda
Veernica. One nisu zvijezde; one su jedna te ista stvar - naime, planet
Venera. Jedan planet, dva intencijska objekta? Obino nam se stvari koje
su nam vane sigurno obznane na razne naine koji nam omoguuju da ih
pratimo u njihovim putanjama, ali javljaju se i drugi scenariji. Ja bih se
mogao uljati uokolo i osujeivati vae projekte ili obrnuto, davati vam
dobru sreu, gospodariti vaim ivotom na ovaj ili onaj nain, a da vi
nikada ak niti ne posumnjate da postojim kao osoba ili stvar ili ak sila u
vaem ivotu, ali ta je mogunost malo vjerojatna. Uglavnom stvari koje su
vane u ivotu neke osobe u njemu i figuriraju kao intencijski objekti na
ovaj ili onaj nain, koliko god pogreno identificirane ili konstruirane bile.
Kada doe do pogrene konstrukcije, pojave se problemi o tome kako
opisati situaciju. Pretpostavimo da mi mjesecima potajno inite dobra
djela. Ako zahvalim svojoj sretnoj zvijezdi, a ustvari bih vama trebao
zahvaliti, situacija bi bila pogreno prikazana kada bi se reklo da vjerujem
u vas i da sam vam zahvalan. Moda sam glup to u sebi kaem kako
trebam zahvaliti samo svojim sretnim zvijezdama - drugim rijeima, kako
nemam kome zahvaliti - ali to jest ono to vjerujem; u ovom sluaju nema
intencijskog objekta koji bih prepoznao kao vas.
Pretpostavimo, umjesto toga, da sam bio uvjeren kako imam tajnog
pomagaa, ali da to niste vi - nego Cameron Diaz. Dok sam joj pisao
poruke zahvalnosti i s ljubavlju razmiljao o njoj, divei se velikodunosti
koju mi je iskazala, zacijelo bi bilo pogreno rei kako ste vi bili predmet
moje zahvalnosti, iako ste ustvari vi inili djela za koja sam zahvalan. A
onda pretpostavimo da sam postupno poeo sumnjati kako sam ivio u
neznanju i zabludi te naposljetku ispravno uvidio da ste doista vi pravi
Njegov naslov sugerira kako on nije neutralan - jedan istinski Bog ali cijela je knjiga napisana socioloki - to znai da nije o Bogu, nego o
intencijskim objektima koji su poluga svake politike i psihologije: Bogu
katolika, Bogu idova ili moda Bogu tinejdera koji ive u kotskoj.
Doista je oito da Bog kao intencijski objekt igra monu ulogu, ali to ne
govori nita o tome postoji li Bog i prijetvorno je od Starka to se skriva
iza te dvoznanosti. Povijest neslaganja nije ba bila dobra i pristojna
zabava, na koncu konca, poput natjecanja drutva Baker Street Irregulars i
kluba oboavatelja Perryja Masona. Ljudi su umirali zbog svojih teorija.
Stark je moda neutralan, ali komiar Rich Jeni nije; on smatra da je
vjerski rat jadan: U principu ubijate jedni druge kako biste vidjeli tko ima
boljeg izmiljenog prijatelja. Kakvo je Starkovo miljenje o tome? A
kakvo je vae? Je li u redu ili ak obvezujue boriti se za neki pojam bez
obzira na to odnosi li se taj pojam na neto stvarno ili ne? Naposljetku,
moglo bi se dodati, nije li nam taj sukob donio obilje velike umjetnosti i
knjievnosti u utrci konkurentne glorifikacije?
Uviam da neki ljudi koji se smatraju vjernicima ustvari samo
vjeruju u pojam Boga. Vjerujem kako taj pojam postoji - kako kae Stark,
ima li to oitije od toga? Ti ljudi vjeruju, tovie, kako se za taj pojam
vrijedi boriti. Obratite pozornost na to da oni ne vjeruju u vjerovanje u
Boga! Oni su odvie profinjeni za to; oni su poput drutva Baker Street
Irregulars, koji ne vjeruju u vjerovanje u Sherlocka Holmesa, nego samo u
prouavanje i velianje tradicije. Oni ne misle kako je njihov pojam Boga
toliko bolji od drugih pojmova Boga da bi se trebali posvetiti irenju
Rijei. Ali oni ne vjeruju u Boga u strogom smislu rijei.
Teisti, ovjek bi mislio, vjeruju u Boga po definiciji. (Naposljetku,
ateizam je negacija teizma) Ali malo je nade da e se provesti uinkovito
istraivanje pitanja postoji li Bog kada imamo samozvane teiste koji misle
kako stvaranje zadovoljavajue teistike etike iziskuje odustajanje od ideje
da je Bog neka vrsta nadnaravnog entiteta (Ellis, 2004). Ako Bog nije
neka vrsta nadnaravnog entiteta, onda tko zna vjerujemo li vi ili ja u njega?
Vjerovanja u Sherlocka Holmesa, Pegaza, vjetice na metlama - to su
jednostavni sluajevi i sasvim ih se lako moe razvrstati obratimo li malo
pozornosti na detalje. Kada se radi o Bogu, s druge strane, nema izravnog
naina da se probijemo kroz maglu nerazumijevanja kako bismo doli do
konsenzusa o dotinoj temi. A postoje i zanimljivi razlozi zato ljudi
odbijaju da im se nametne konkretna definicija Boga (ak i za volju
argumentacije). Magla neshvaanja i neuspjela komunikacija nisu samo
su gotovo ispravne)
Umjesto toga, moete se postaviti kao vlastiti autoritet: Ja znam to
ja mislim dok izgovaram molitvu i to je za mene dovoljno dobro! A to
jest dovoljno dobro - u dananje vrijeme - i za iznenauju broj
organiziranih religija. Njihovi voe uvidjeli su da izdrljivost vjerske
institucije uope ne ovisi o ujednaenosti vjerovanja; ona ovisi o
ujednaenosti vjeroispovijedanja. To je dugo bilo karakteristino za neke
izdanke judaizma: glumi i nema veze hoe li ti uspjeti (kako mi je moj
student Uriel Meshoulam to jednom ivopisno prikazao). Uviajui da je
sama zamisao da se nekome nalae da vjeruje u neto nesuvisla na prvi
pogled, da se radi o pozivu na neiskrenost ili samozavaravanje, mnoge
idovske kongregacije odbacuju zahtjev za ortodoksnom, ispravnim
vjerovanjem, i zadovoljavaju se ortopraksijom, ispravnim ponaanjem.
Umjesto da stvaraju skrivene depove gnojnog skepticizma s osjeajem
krivnje, one su od iskrene sumnje, uviavno izreene, uinile vrlinu.
Dokle god se formule prenose kroz vjekove, memi e opstati i
uspijevati. Uglavnom isti stav usvojile su u novije vrijeme mnoge
evangelike kranske denominacije, osobito cvatui novi pojava megacrkava, koji, kako Wolfe prilino detaljno opisuje, ine sve to je u
njihovoj moi kako bi svojim lanovima dale obilje prostora za osobnu
interpretaciju rijei za koje tvrde da su svete. Wolfe otro razlikuje izmeu
evangelizma i fundamentalizma, koji je uglavnom vie zaokupljen
stvarima teoloke naravi. Njegov zakljuak trebao bi nas umiriti:
Ali one koji se boje kakve e posljedice po Sjedinjene Drave
imati povratak snanim religijskim vjerovanjima ne bi trebao
zavarati brz rast evangelizma. Naprotiv, evangelizam jednako
duguje svoju popularnost populistikim i demokratskim porivima
- svojoj odlunosti da otkrije to tono vjernici ele i da im to
ponudi - koliko i izvjesnostima vjere. [2003, str. 36]
Wolfe pokazuje kako otvoreni marketinki pristup Starka i Finkea
uope nije stran samim religijskim voama. On bez ironije navodi neke od
ustupaka suvremenoj svjetovnoj kulturi na koje su ti voe spremni, ustupke
koji idu mnogo dalje od mrenih stranica i multimilijunskih televizijskih
programa, ili uvoenja elektrinih gitara, bubnjeva i PowerPointa u
bogosluje. Na primjer, termin svetite jedna je crkva odbacila zbog
njegovih snanih religijskih konotacija (str. 28), a vie pozornosti
posveuje se osiguravanju obilja besplatnog parkiranja i uvanja djece
tom dokumentu uvijek se iznova istie kako vjerni katolici moraju vrsto
vjerovati (kurziv u izvorniku), ali na nekoliko mjesta Deklaracija mijenja
izraz i kae da se od vjernih katolika trai da ispovijedaju (kurziv u
izvorniku). Budui da sam i sam profesor koji neto ispovijeda, smatram
da je uporaba tog glagola neodoljiva. Ono to se obino naziva religijskim
vjerovanjem ili religijskim uvjerenjem moglo bi se preciznije nazvati
religijskim ispovijedanjem. Za razliku od akademskih profesora, oni
religijski (ne samo sveenici, nego svi vjernici) moda ne razumiju niti
vjeruju ono to ispovijedaju. Oni samo ispovijedaju, jer to je najbolje to
umiju, i od njih se trai da ispovijedaju. Kardinal Ratzinger citira Pavlovu
Poslanicu Korinanima: Jer, to navjeujem Evanelje, nije mi na hvalu,
ta dunost mi je. (1 Kor 9,16)
Iako se, dakle, prazne rijei zahtijevaju, one nisu dovoljne: morate
vrsto vjerovati u ono to ste duni rei. Kako je mogue posluati taj
nalog? Ispovijedanje je dobrovoljno, ali vjerovanje nije. Vjerovanje - onda
kada se razlikuje od vjerovanja da neka reenica iskazuje istinu - iziskuje
razumijevanje, do kojega je teko doi, ak i strunjacima u tim pitanjima.
Ne moete se naprosto natjerati da vjerujete u neto tako to ete uporno
pokuavati, pa to vam je onda initi? Deklaracija kardinala Ratzingera
donekle nudi pomo po tom pitanju: Vjera je prihvaanje objavljene istine
u milosti, zbog ega je mogue proniknuti u otajstvo na nain koji nam
doputa da je smisleno razumijemo [citira encikliku Ivana Pavla II. Fides
et Ratio, str. 13]. Znai, trebali biste vjerovati u to. Ako moete, vjerovanje
u to trebalo bi vam pomoi da vjerujete kako doista razumijete otajstvo
(ak i ako vam se ini da ne razumijete), a time i da doista vrsto vjerujete
sve ono to ispovijedate da vjerujete. Ali kako ete vjerovati u to? Za to je
potrebna vjera.
emu uope pokuavati? to ako vi osobno ne dijelite vjerovanje u
vjerovanje u dotini nauk? Ovdje memska perspektiva moe donekle
pruiti objanjenje. U svojoj izvornoj raspravi o memima Dawkins je
spomenuo taj problem i njegovo tradicionalno rjeenje: Mnoga djeca, pa i
neki odrasli, vjeruju da e poslije smrti prolaziti kroz jezive muke ne budu
li sluali sveenikove propovijedi... Zamisao o paklenom ognju se
jednostavno obnavlja satna po sebi zbog svog dubokog psiholokog
utjecaja. (Dawkins, 1976, str. 226) Ako ste ikada primili lanac sree u
kojemu vas se upozorava kako e vam se dogoditi strane stvari ne budete
li ga poslali dalje, lako ete pojmiti tu strategiju ak i ako niste pali na nju.
A uvjeravanja sveenika kojemu vjerujete mogu biti daleko dojmljivija.
jezinoj igri; ak niti kao neto: jer kutija bi mogla biti i prazna. Ne, uz pomo te stvari u kutiji moe se kratiti; ona se ukida, to
god bila. [ulomak 293]
Mnogo je toga napisano o Wittgensteinovu kukcu iz kutije, ali ja ne
znam je li itko ikada predloio primjenu na religijsko vjerovanje. U
svakom sluaju, isprva se ini fantastinim da bi Druzi mogli biti stvarni
primjer te pojave. Napuhujem li samo zlonamjernu klevetu kojom Druze
vrijeaju njihovi susjedi kako bih dokazao neto filozofski dvojbeno?
Moda, ali uzmite u obzir ono to Scott Atran ima rei o svojim
pokuajima da kao antropolog pie o vjerovanjima Druza:
Kao diplomac prije gotovo tri desetljea proveo sam nekoliko
godina s Druzima Bliskog istoka. elio sam doznati neto o
njihovim religijskim vjerovanjima, koja kao da su ispreplela ideje
iz svih velikih monoteistikih vjera na intrigantan nain.
Uenje o religiji Druza postupan je proces u sokratovskoj
tradiciji i ukljuuje tumaenje parabola u obliku pitanja i
odgovora. Iako kao ne-Druz nikada nisam mogao biti slubeno
iniciran u njihovu religiju, inilo se da starjeine uivaju u
injenici da pokuavam shvatiti svijet na nain na koji ga oni
vide.
Ali svaki put kad bih dosegao odreenu razinu svijesti o nekom
problemu, starjeine Druza opomenuli su me da se ni o emu
izreenom ili nauenom dalje od toga ne moe raspravljati s
neiniciranim osobama, ukljuujui druge Druze. Nikada nisam
pisao o religiji Druza i na koncu sam diplomirao s tezom o
kognitivnim osnovama znanosti. [2002, str. ix]
Kako se ini, jo uvijek ne znamo to Druzi doista vjeruju. Mogli
bismo se poeti pitati znaju li to i oni sami. Mogli bismo se takoer zapitati
je li to uope vano, to me dovodi do druge lekcije iz Libanona.
Godine 1951. Kim Philby, vii asnik u britanskoj tajnoj slubi (SIS)
pao je pod sumnju da je dvostruki agent, izdajnik na visokom poloaju koji
radi za sovjetski KGB. SIS je odrao tajno suenje, ali Philby nije bio
proglaen krivim na osnovi prezentiranih dokaza. Iako ga SIS nije uspio
osuditi, iz razumljivih razloga nije mogao biti vraen na svoj izrazito
osjetljivi poloaj te je dao ostavku i preselio u Libanon kako bi ondje radio
kao novinar. Godine 1963. jedan je sovjetski prebjeg u Londonu potvrdio
Philbyjev identitet dvostrukog pijuna, a kada je SIS otiao u Beirut kako
6. Postoji li Bog?
Kada Bog ne bi postojao, morali bismo Ga izmisliti.
- Voltaire
Napokon se okreem obeanom razmatranju argumenata za
postojanje Boga. I nakon to razmotrim prepreke - diplomatske, logike,
psiholoke i taktike - s kojima se mora suoiti svatko tko to eli uiniti
konstruktivno, samo u ukratko, iz ptije perspektive prikazati podruje
istraivanja, izraavajui vlastite su dove, ali ne i razmiljanje koje im je
prethodilo, te uputiti na nekoliko djela koja mnogi moda ne poznaju.
Postoji itav spektar intencijskih objekata koje valja razmotriti, a koji se
kreu du ljestvice antropomorfizma od Nekog Tipa Na Nebu do ove ili
one Vjene Dobroudne Sile. A postoji i itav spektar argumenata koji se
vaa stvar, ali nemojte zavaravati sebe. Moda e u budunosti, ako vie
nas bistrih istupi i mirno izjavi kako naravno da vie ne vjerujemo u bilo
kojeg od tih bogova, biti mogue izabrati ateista na neku dunost viu od
senatorske. Danas imamo idove i ene senatore te homoseksualne
lanove Kongresa pa se budunost ini svijetlom.
Toliko to se tie vjerovanja u Boga. A to je s vjerovanjem u
vjerovanje u Boga? Jo nismo istraili sve osnove za to vjerovanje u
vjerovanje. Nije li tako? Odnosno, nije li istina da je, postojao Bog ili ne,
religijsko vjerovanje barem jednako vano kao vjerovanje u demokraciju,
vladavinu prava ili slobodnu volju? Veoma je raireno miljenje (iako
daleko od univerzalnog) da je religija bastion moralnosti i smisla. Bez
religije, sve bi skonalo u anarhiji i kaosu, u svijetu u kojem bilo to moe
proi.
U posljednjih pet poglavlja rasvijetlili smo niz poznatih trikova koji
su uvijek iznova otkrivani i koji uglavnom djeluju tako da tite religijske
prakse od izumiranja ili erozije u neprepoznatljivost. Ako je tmurna strana
toga dizajn kleptokracija i drugih oito zlih organizacija koje mogu
zaskoiti nevine ljude, svijetla strana je dizajn humanih i korisnih
institucija koje ne samo da zasluuju odanost ljudi, nego je mogu
uinkovito osigurati. Jo uvijek se nismo ozbiljno pozabavili pitanjem toga
jesu li religije - neke religije, jedna religija, bilo koja religija - drutvena
pojava koja ini vie dobra nego zla. Sada kada moemo donekle vidjeti
kroz tu zatitnu koprenu, u poloaju smo da se pozabavimo tim pitanjem.
\\\
Osmo poglavlje Vjerovanje da je vjerovanje u Boga toliko vano da
ga se ne smije izloiti rizicima opovrgavanja ili ozbiljne kritike dovelo je
do toga da poboni uvaju svoja vjerovanja tako to ih ine
neshvatljivima, ak i sebi. Posljedica je ta da ak niti oni koji ih
ispovijedaju ne znaju doista to to ispovijedaju. Zbog toga je cilj
dokazivanja ili pak opovrgavanja postojanja Boga donkihotski pothvat - ali
upravo iz tog razloga nije niti veoma vaan.
\\\
Deveto poglavlje Vano je pitanje zasluuju li religije stalnu zatitu
svojih pristaa. Mnogi ljudi vole svoje religije vie od bilo ega u ivotu.
Zasluuju li njihove religije to oboavanje?
TREI DIO
RELIGIJA DANAS
Deveto poglavlje
Ususret potroakom vodiu
za religiju
1. Za ljubav Boga
Postoji stanje duha, poznato religioznim ljudima, ali ne i ostalima, u kojem
je volja da se potvrdimo i ne uzmaknemo zamijenjena pristankom da
zautimo i budemo kao nita u Bojim bujicama i prolomima oblaka. U
tom stanju duha ono ega smo se najvie bojali postaje naom zatitom, a
as nae moralne smrti pretvoren je u na duhovni roendan. Prolo je
vrijeme napetosti u naoj dui, i stigao je as sretne oputenosti, spokojnog
disanja, trenutak vjene sadanjosti bez neskladne budunosti za koju
treba strepiti.
- William James, Raznolikosti religioznog iskustva
Veina ljudi vjeruje u vjerovanje u Boga, ak i oni koji ne uspijevaju
vjerovati u Boga (sve vrijeme). Zato u to vjeruju? Oigledan odgovor je
taj da ele biti dobri. To jest, ele voditi dobar i smislen ivot, a to ele i
drugima, i ne vide bolji nain da se to ini od sluenja Bogu. Taj je
odgovor moda ispravan i oni su moda u pravu, ali prije nego to moemo
razmotriti taj odgovor briljivo kako zasluuje, moramo se pozabaviti
jednim izazovom. Neki ljudi - a moda ste i vi meu njima - smatraju da je
cijeli ovaj nain postavljanja pitanja podloan kritici. Pustit u profesoricu
Vjeru da pokua poteno izraziti to gledite:
Uporno se odnosite prema pitanju religije kako je to poput pitanja
treba li ili ne promijeniti posao, kupiti auto ili otii na operaciju kao da je to stvar koju treba rijeiti tako da se staloeno i
objektivno razmotre argumenti za i protiv, a zatim izvue
zakljuak o najboljem smjeru djelovanja kad se sve stavi na
vagu. Mi to uope ne vidimo tako. Nije da je vjerovanje u
vjerovanje u Boga nae utvreno uvjerenje, stvar najbolje
Ali, tuno je rei, ak i ako je istina da nita nije vanije od ljubavi, iz toga
ne slijedi kako nemamo razloga sumnjati u stvari koje mi i drugi volimo.
Ljubav je slijepa, kako kau, a zato to je slijepa, esto vodi u tragediju: u
sukobe u kojima se jedna ljubav huka protiv druge i neto mora popustiti,
a patnja je zajamena u svakom sluaju.
Pretpostavimo da volim glazbu vie od samog ivota. Dakle, da se
radi samo o tome, trebao bih slobodno ivjeti svoj ivot u potrazi za
egzaltiranou koju mi prua glazba, ono to najvie volim, svim srcem i
duom. Ali to mi svejedno ne daje pravo da silim svoju djecu da vjebaju
na glazbalima dan i no, ili pravo da nameem glazbeno obrazovanje
svima u zemlji u kojoj sam ja diktator, ili da prijetim smru onima koji
nemaju ljubavi za glazbu. Ako je moja ljubav prema glazbi tako velika da
naprosto nisam u stanju objektivno razmotriti njezine implikacije, onda je
to nesretan poremeaj i drugi e moda s dobrim razlogom zatraiti pravo
da djeluju kao moja zamjena, svjesno odluujui o tome to je najbolje za
sve, budui da me je moja ljubav izludjela i ne mogu racionalno
sudjelovati u procjeni vlastitog ponaanja i njegovih posljedica. Moda ne
postoji nita divnije od ljubavi, ali ljubav nije dovoljna. Svijet u kojemu bi
ljubav navijaa bejzbola prema njihovim klubovima dovela do mrnje
prema drugim klubovima i njihovim navijaima i rezultirala ubilakim
borbama na doigravanjima, bio bi svijet u kojemu je jedna odreena ljubav,
ista i nevina po sebi, dovela do nemoralnih i nedopustivih posljedica.
Stoga, iako razumijem i suosjeam s onima koji se vrijeaju na moj
poziv da razmotre argumente za i protiv religije, ustrajem na tome da
nemaju pravo udovoljavati si izjavljujui svoju ljubav i zatim se skrivajui
iza koprene pravednike ogorenosti ili povrijeenih osjeaja. Ljubav nije
dovoljna. Jeste li se ikad morali suoiti sa srcedrapajuim problemom
dragog prijatelja koji se do uiju zaljubio u nekoga tko naprosto nije
vrijedan njegove ljubavi? Kaete li mu to, moda ga izgubite ili ak
dobijete amar zbog svog truda, jer zaljubljeni ljudi esto smatraju
pitanjem asti reagirati iracionalno i nasilno na sve to vide kao
omalovaavanje svojih voljenih. Naposljetku, to je dio cijele te stvari sa
zaljubljivanjem. Kada kau da je ljubav slijepa, kau to bez aljenja.
Obino se smatra kako ljubav treba biti slijepa; itava ideja procjene
trebala bi biti zabranjena kada se radi o pravoj ljubavi. Ali zato? Ope
znanje na to nema odgovora, a tvrdokorni ekonomisti odavno su odbacili tu
ideju kao romantinu besmislicu, ali evolucijski ekonomist Robert Frank
naglasio je kako ustvari postoji izvrsno (nevezano) utemeljenje za pojava
sveti. Vaan zadatak za religiozne ljude svih vjera u 21. stoljeu bit e
irenje uvjerenja kako nema neasnijih djela od progona nevjernika ove
ili one vrste zato to su omalovaili neku zastavu, kri ili sveti tekst.
Zahtijevajui odvagivanje argumenata za i protiv religije, izlaem se
opasnosti da dobijem po nosu ili jo gore od toga, no svejedno ustrajem.
Zato? Zato to vjerujem kako je vano prekinuti tu zaaranost i navesti
sve nas da pozorno promotrimo pitanje s kojim sam zapoeo ovaj dio: jesu
li ljudi u pravu kada misle da je najbolji nain ivljenja dobrog ivota
upravo kroz religiju? William James suoio se s tim problemom otvoreno
kada je drao Giffordova predavanja, koja su postala njegovom velikom
knjigom Raznolikosti religijskog iskustva, i ja u ponoviti njegovu molbu
za strpljivou:
Nisam ljubitelj nereda i sumnje kao takve. Prije bi se moglo rei
kako se bojim da u izgubiti istinu tim pretvaranjem da je ve
cijelu posjedujem. To da se idui u pravom smjeru moe
spoznavati sve bolje i bolje, vjerujem kao i bilo tko drugi, te se
nadam kako u prije svretka ovih predavanja i vas uspjeti navesti
na svoj nain razmiljanja. Molim vas da dotada ne stvarate
neopozive zakljuke o empirizmu to ga zastupam. [1902, str.
228]
vea od dijela, da dva i tri daju pet; znai pokuati zaustaviti ocean
ogradom od iblja. Zar ete postaviti profani razum protiv svetog
misterija? Nijedna kazna nije dovoljno velika za vau bezbonost. Iste one
vatre koje su paljene za heretike posluit e i za unitenje filozofa.
- David Hume, The Natural History of Religion
James je pokuavao preduhitriti odbacivanje od strane pobonika, ali oni
nisu jedini koji se utjeu protekcionizmu. Finiju, manje izravnu, ali
jednako frustrirajuu prepreku otvorenom istraivanju prirode religije
podigli su i odravaju je uenjaki prijatelji religije, od kojih su mnogi
ateistiki ili agnostiki znalci, a ne pobornici bilo koje vjere. Oni doista
ele prouavati religiju, ali samo na svoj nain, ne na nain koji ja
predlaem, koji je po njihovim mjerilima scijentistiki redukcionistiki
i, dakako, filistarski. Aludirao sam na tu oporbu u drugom poglavlju, kada
sam razmatrao legendarni jaz koji mnogi ele vidjeti izmeu prirodnih
znanosti
i
interpretacijskih
znanosti,
Naturwissenschaften
i
Geisteswissenschaften. Svatko tko pokua dovesti evolucijsko gledite u
vezu s bilo kojim pitanjem ljudske kulture, a ne samo religije, moe
oekivati otpor koji se kree od ispada bijesa do nabusitog odbijanja od
strane knjievnih, povijesnih i kulturnih strunjaka u humanistikim i
drutvenim znanostima.
Kada je dotina kulturna pojava religija, najpopularniji potez je
apriorna diskvalifikacija i to je dobro poznato jo od 18. stoljea, kada se ta
metoda koristila za diskreditiranje prvih ateista i deista (poput Davida
Humea, baruna dHolbacha i nekih velikih amerikih junaka poput
Benjamina Franklina i Thomasa Painea). Evo jedne verzije s poetka 20.
stoljea iz pera Emila Durkheima: Onaj koji ne unosi u prouavanje
religije neku vrstu religijskog osjeaja ne moe govoriti o njoj! On je poput
slijepca koji pokuava govoriti o boji (1915, str. xvii). Pola stoljea
kasnije, evo i esto citirane inaice velikog znanstvenika religije Mircee
Eliadea:
Religijski fenomen prepoznat e se kao takav samo ako se shvati
na vlastitoj razini, odnosno prouava li se kao neto religijsko.
Pokuati shvatiti bit takve pojave sredstvima fiziologije,
psihologije, sociologije, ekonomije, lingvistike, umjetnosti ili bilo
koje druge discipline pogreno je, budui da promauje onaj
jedinstveni i nesvodivi element u njemu - element svetoga. [1963,
str. iii]
Moete pronai sline tvrdnje apriorne diskvalifikacije i u svrhu
zatite drugih tema. Samo su ene kvalificirane da istrauju ene (prema
nekim radikalnim feministkinjama), zato to samo one mogu nadvladati
falocentrizam zbog kojega su mukarci ogranieni i pristrani na naine
koje nikada ne mogu priznati niti suzbiti. Neki multikulturalisti ustraju na
tome da Europljani (ukljuujui Amerikance) nikada ne mogu doista
suzbiti svoj ometajui eurocentrizam i razumjeti subjektivnost ljudi
Treega svijeta. Mora biti od iste sorte, glasi ta tema u svim svojim
varijacijama. Pa dobro, zar bismo svi naprosto trebali uati u vlastitim
izolacionistikim enklavama i ekati da nas smrt pretekne, budui da
nikada ne moemo razumjeti jedni druge? Tu je zatim i specifina vrsta
defetizma u mojoj vlastitoj disciplini, filozofiji uma, misterijska doktrina
koja ustraje na tome da ljudski um naprosto nije dorastao zadatku
razumijevanja ljudskoga uma i da svijest nije zagonetka, nego nerjeiv
misterij (stoga ga prestanite pokuavati objasniti). Ono to je razvidno u
svim tim tvrdnjama jest da one nisu toliko defetistike koliko
protekcionistike: niti ne pokuavajte jer se bojimo da biste mogli uspjeti!
Nikada neete razumjeti indijsku ulinu magiju ako niste Indijac roen u
kasti arobnjaka. To je nemogue. Ali naravno da je mogue (Siegel,
1991). Nikada neete razumjeti glazbu ako niste roeni s izvrsnim sluhom
- i savrenom bojom glasa. Glupost. Ustvari, ljudi koji imaju potekoa
osposobljavajui se za glazbenike ponekad dou do uvida u prirodu glazbe
i njezino izvoenje koji nisu bili dostupni onima koji bez truda uspiju
ostvariti glazbenu virtuoznost. Slino tome je Temple Grandin (1996), koja
je autistina i stoga neosjetljiva na intencionalno stajalite i puku
psihologiju, dola do izvanrednih opaanja o tome kako se ljudi
predstavljaju i kako komuniciraju, uvida koji su izmakli ostatku nas
normalnih ljudi.
Nikada ne bismo dopustili tajkunima u svijetu biznisa da se izvlae
tvrdnjom kako se mi, budui da sami nismo plutokrati, ne moemo niti
nadati razumijevanju svijeta visokih financija i da smo stoga nesposobni
ispitivati njihove poslove. Generali ne mogu umai civilnom nadzoru
tvrdei kako samo vojna lica mogu shvatiti ime se oni bave, a lijenici su
morali uiniti svoje metode i prakse dostupnima nadzoru strunjaka koji
sami nisu lijenici. Zanemarili bismo svoju dunost kada bismo doputali
pedofilima da ustraju na tome kako samo oni koji razumiju odanost
pedofiliji mogu doista razumjeti sve njih. Stoga onima koji ustraju na tome
Deseto poglavlje
Moral i religija
osigurane, barem u vjernikovu umu (navod u: Nesse, ur, 2001, str. 16).
Razmislimo o situaciji u kojoj se dvije strane sueljavaju kako bi
suraivale u neemu to obje strane ele, ali se svaka od njih boji da se ona
druga nee pridravati dogovora, a nema nikakvih autoriteta ili monijih
stranaka koje bi ga nametnule. Obeanja se mogu dati, a zatim prekriti, ali
ponekad se mogu osigurati. Obveza se moe osigurati tako da bude
samonametnuta; na primjer, moete spaliti sve mostove za sobom, tako da
ne moete pobjei ak i ako se predomislite. Ili se moe osigurati vaom
veom eljom da sauvate ugled. Moda imate dobar razlog za
ispunjavanje svoje strane ugovora ak i ako razlog zbog kojega ste ga
uope potpisali vie ne vrijedi, naprosto zato to je na kocki va ugled, a to
je doista dragocjena drutvena roba. Ili - kako istie Schelling - obeanje
dano pred Bogom moe itekako uvjeriti one koji vjeruju u tog Boga da je
otvorena neka vrsta virtualnog zalonog rauna koji titi obje strane i prua
objema sigurnost u daljnjim potezima, bez straha da druga strana nee
odrati rije.
Razmotrimo trenutnu situaciju u Iraku, gdje bi sigurnosne snage
trebale postaviti privremene skele na kojima e se izgraditi funkcionalno
drutvo Iraka poslije Sadama. To je moda doista i moglo funkcionirati na
poetku, da su snage bile dovoljno velike i dovoljno dobro obuene te
koritene tako da se stanovnitvo osjea sigurno, a da ne moraju ispaliti ni
metka. S nedostatnim snagama, meutim, smanjena je i vjerodostojnost
mirotvoraca, a konkretni rezultat bila je spirala nasilja, to je unitilo
povjerenje u sigurnost. Kako prekinuti takvu silaznu spiralu? Teko je rei.
Manjkava i krhka demokracija koja je uspostavljena moda i uspije
prevladati svoje iskvarene i nasilne poetke bude li svijet imao sree,
koliko god beznadno izgledala danas. Neuspjele drave obino se na neki
nain uspijevaju odrati, odravajui time i bijedu svojih stanovnika i
nesigurnost svojih susjeda. Moe biti da je u dalekoj prolosti sama ideja
svevideeg Boga esto omoguila da se kaotino i neobuzdano
stanovnitvo nekako uspije organizirati u funkcionalnu dravu, s dovoljno
zakona i reda da se mogu davati vjerodostojna obeanja. Samo u takvoj
klimi povjerenja mogu uspijevati ulaganja, trgovina i slobodan promet, kao
i sve druge stvari koje uzimamo zdravo za gotovo u funkcionalnim
drutvima. Takav bi mem bio ranjiv te bi mogao propasti ako se ugrozi
njegova vjerodostojnost, ba kao to uinkovitost okupacijskih snaga u
Iraku ovisi o njihovoj (problematinoj) vjerodostojnosti. Utemeljenje za
ukljuivanje bilo kakvih sredstava za susprezanje sumnje koja se mogu
ne. Postoji glasna manjina u svakoj vjeri koja se izlane, poput katolike
filmske zvijezde Mela Gibsona, kojega je intervjuirao Peter Boyer (2003)
za biografsku kolumnu u New Yorkeru. Boyer ga je upitao jesu li
protestanti uskraeni za vjeno spasenje.
Nema spasenja za one izvan Crkve, odgovorio je Gibson.
Ja to vjerujem. Objasnio je: Recimo to ovako. Moja je ena
svetica. Ona je daleko bolja osoba od mene. Stvarno. Ona je, ono,
episkopalka, anglikanka. Moli se, vjeruje u Boga, poznaje Isusa,
vjeruje u te stvari. I naprosto nije fer ako ona ne uspije, ona je
bolja od mene. No tako je obznanila Sveta stolica. I ja se toga
drim.
Takve primjedbe duboko posramljuju dvije skupine katolika: one
koji vjeruju u to, ali misle da je bolje to ne govoriti, i one koji u to uope
ne vjeruju - pa to god Stolica obznanila. Ali koja je skupina katolika
vea ili utjecajnija? To je potpuno nepoznato i trenutano nespoznatljivo,
dio one kune barutine.
Jednako je nepoznato koliko muslimana doista vjeruje da svi
nevjernici, a osobito kafiri (otpadnici od islama) zasluuju smrt, to Kuran
(5,44) nedvojbeno kae. Jansen (1997, str. 23) istie kako su judaizam
(vidi Pnz 18,20) i kranstvo (vidi Dj 3,23) u prvo vrijeme takoer smatrali
otpadnitvo velikim prijestupom, ali meu abrahamskim religijama islam
je usamljen u svojoj nesposobnosti da uvjerljivo odbaci tu barbarsku
doktrinu. Kuran ne nalae izriito ubijanje otpadnika, ali haditska
knjievnost (pripovijesti o Prorokovu ivotu) to sigurno ini. Veina je
muslimana, pretpostavljam, iskrena kada ustraje na tome da valja odbaciti
haditski nalog o ubijanju otpadnika, ali je u najmanju ruku zabrinjavajua
injenica da je strah od toga da se nekoga proglasi otpadnikom oito
glavna motivacija u islamskom svijetu. Kako Jansen pie, Ne moe biti
Hare Krine ili Bagvana, scijentologije, mormona ili transcendentalne
meditacije u Meki ili Kairu. Unutar islamskoga svijeta vjerska obnova
mora se drati podalje od bilo ega to podrazumijeva ili sugerira
otpadnitvo. (str. 88-89) Stoga nismo mi izvana jedini koji su ostavljeni
da nagaaju. ak i muslimani iznutra ne znaju doista to muslimani
misle o otpadnitvu - ali veinom nisu spremni zbog njega riskirati svoj
ivot, a to je najsigurniji znak vjerovanja, kao to smo vidjeli u osmom
poglavlju.
Ovdje, dakle, vidimo drugaije lice epistemolokog problema s
Duhovnost je, znate, kao ono, to je kao kada obraate pozornost na svoju
duu ili imate duboke misli koje vas doista ganu, a ne da samo razmiljate
o tome tko ima ljepu odjeu i treba li kupiti novi auto i to ima za veeru i
takve stvari. Duhovnost je kada doista marite, a niste samo, znate,
materijalist Uz ovo uobiajeno i nerefleksivno gledite o duhovnosti ide i
stereotip o ateistu: ateisti nemaju vrijednosti; oni su nemarni, samoivi,
plitki i odvie samouvjereni. Oni misle da znaju sve, a eto, uope nemaju
duha. (Doista ne moete biti dobra osoba ako nemate duhovni ivot)
Dopustite da im u usta pokuam staviti bolje rijei. Ono to su ti ljudi
shvatili jedna je od najboljih tajni ivota: prepustite se. Ako moete
pristupiti sloenostima svijeta, njegovim divotama i grozotama, sa stavom
ponizne radoznalosti, priznajui da ste, koliko god duboko doprli, tek
zagrebli povrinu, otkrit ete svjetove unutar svjetova, ljepote koje niste
mogli niti zamisliti, a vae osobne svjetovne brige svest e se na pravu
mjeru, koja ba i nije vana u veoj shemi stvari. Imati pri ruci tu viziju
svijeta punu strahopotovanja dok izlazite na kraj sa zahtjevima
svakodnevnog ivota nije laka stvar, ali je definitivno vrijedna truda, jer
ako moete ostati usredotoeni i angairani, teke e vam odluke biti
lake, prave rijei e vam nadoi kada ih budete trebali i doista ete biti
bolja osoba. To je, smatram, tajna duhovnosti i nema nikakve veze s
vjerovanjem u besmrtnu duu ili iim natprirodnim.
Psiholog Nicholas Humphrey istraio je prilino duboko vezu
izmeu vjerovanja u nadnaravne sile i uobiajenog osjeaja za
moralnost. On primjeuje kako gotovo sve prie o paranormalnom,
izvanosjetilnom opaanju, vidovitosti i razgovaranju s preminulim
prijateljima i roacima na seansama imaju neto samodopadno u sebi etiketu svetosti, onaj neki ne diraj me osjeaj (1995, str. 186). Iako je
tako moda dijelom zbog injenice da se u tim priama esto radi o
emocionalno najosjetljivijim podrujima ljudskog ivota, on ima drugaije
objanjenje:
... to proizlazi iz neega to je nedvojbeno jedan od
najizvanrednijih trikova s pouzdanjem koje je naa kultura na
nama isprobala. Taj trik je uvjeriti ljude da postoji duboka veza
izmeu vjerovanja u mogunost nadnaravnih sila i toga da ste
dobrostiv, estit, ispravan i pouzdan pripadnik drutva....
On vjeto formulira to nevezano utemeljenje:
Imali ljudi neko izriito religijsko obrazovanje ili ne, svi su bili
Jedanaesto poglavlje
I to nam je sada initi?
1. Samo teorija
Vi filozofi ste sretni ljudi. Vi piete na papiru - a ja, jadna carica,
prisiljena sam pisati na kakljivoj koi ljudskih bia.
- Katarina Velika Diderotu (koji ju je savjetovao o zemljinim
reformama)
Od 2002. godine, kole u Cobb Countyju u Georgiji stavljale su naljepnice
na neke od svojih udbenika iz biologije, a na njima je pisalo: Evolucija je
teorija, a ne injenica, ali jedan je sudac nedavno presudio kako ih moraju
ukloniti, budui da moda prenose poruku o zastupanju religije u
suprotnosti s odlukom o odvajanju crkve i drave iz Prvog amandmana te
zabranom koritenja javnih sredstava za potporu religiji iz Ustava
Georgije (New York Times, 14. sijenja 2005). To ima smisla, budui da
su jedini motivi za izdvajanje evolucije u takvom postupku vjerski. Nitko
ne stavlja naljepnice na knjige iz kemije ili geologije na kojima pie da su
teorije koje su ondje objanjene samo teorije, a ne injenice. Jo uvijek
postoji mnogo kontroverzija u kemiji i geologiji, ali te suparnike teorije
osporavaju se unutar sigurno uspostavljenih temeljnih teorija tih podruja,
koje nisu samo teorije, nego injenice. Postoji mnogo kontroverznih teorija
i unutar biologije, ali temeljna teorija koja se ne osporava jest evolucija.
Postoje suparnike teorije o letu kraljenjaka, ulozi migracije u specijaciji
i, blie podruju ljudi, teorije o evoluciji jezika, dvononom hodu,
prikrivenoj ovulaciji i shizofreniji, da navedemo samo nekoliko osobito
ivih kontroverzija. Na koncu e se sve one razrijeiti, a neke od tih teorija
dokazat e da nisu puke teorije, nego injenice.
Moj opis evolucije razliitih znaajki religije u poglavljima 4-8
svakako je samo teorija - ili, tonije reeno, obitelj prototeorija koje
treba dalje razviti. Najsaetije reeno, evo to ona kae: religija je
evoluirala, ali ona nam ne mora initi dobro, a da bi evoluirala. (Duhan
nam ne ini dobro, ali sasvim se dobro dri.) Ne moramo svi nauiti jezik
zato to mislimo da nam ini dobro; svi uimo jezik zato to ne moemo
drugaije (imamo li normalan ivani sustav). U sluaju religije, jo je
mnogo vie uenja i vjebe, mnogo vie namjernog drutvenog pritiska,
nego to ih ima u uenju jezika. U tom pogledu religija je vie poput
itanja nego poput govorenja. ovjek ima goleme koristi od sposobnosti
itanja, a moda sline ili ak vee od svoje religioznosti. Ali ljudi moda
vole religiju neovisno o bilo kakvoj koristi koju im ona prua. (Oduevljen
sam to sam doznao kako je crno vino, pije li se umjereno, dobro za moje
zdravlje, budui da ga, bilo ono dobro za mene ili ne, volim i elim ga
nastaviti piti. Religija bi mogla tako neto) Ne iznenauje to religija
opstaje. Ona se kree, ispravlja i ureuje tisuama godina i milijuni inaica
ugasili su se u tom procesu, tako da danas posjeduje mnoge znaajke koje
privlae ljude i mnoge znaajke koje uvaju identitet njezinih pravila
upravo za te znaajke, znaajke koje odbijaju ili smuuju neprijatelje i
suparnike te osiguravaju vjernost. Tek su postupno ljudi s vremenom
poeli donekle uvaavati razloge - dotad nevezana utemeljenja - za te
znaajke. Religija je mnogo toga mnogim ljudima. Za neke su memi
religije mutualistiki i pruaju neporecive koristi kakve se ne mogu pronai
drugdje. ivoti tih ljudi moda i ovise o religiji, kao to ivoti svih nas
ovise o bakterijama u naim crijevima, koje nam pomau probaviti hranu.
Religija osigurava nekim ljudima motiviranu organizaciju kroz koju mogu
initi velike stvari - raditi na drutvenoj pravdi, obrazovanju, politikom
djelovanju, ekonomskoj reformi i tako dalje. Za druge su memi religije
prije tetni, budui da iskoritavaju neugodne aspekte njihove psihologije,
igraju na krivnju, usamljenost, tenjom za samopotovanjem i vanou.
Tek kada oblikujemo sveobuhvatno gledite o tim brojnim vidovima
religije, moi emo osmisliti obrambene strategije kako reagirati na religije
u budunosti.
Neki vidovi nacrta za tu teoriju prilino su utvreni, ali prijei na
pojedinosti i stvoriti daljnje ispitljive hipoteze posao je za budunost. elio
sam dati itateljima konkretnu ideju o tome kakva bi ispitljiva teorija
trebala biti, koju vrstu pitanja bi postavljala i na koje vrste eksplanatornih
naela bi se mogla pozivati. Moj nacrt za teoriju moda grijei u mnogo
toga, ali ako je tako, to e se pokazati tako to e se potvrditi neka
alternativna teorija iste vrste. U znanosti je taktika ta da se iznese neto to
se moe ili popraviti ili pobiti neim boljim. Prije stotinu godina je ideja da
je mogu let s uvrenim krilima na pogon bila samo teorija; danas je to
injenica. Prije nekoliko desetljea ideja da je uzrok AIDS-a virus bila je
samo teorija, ali stvarnost HIV-a danas vie nije samo teorija.
Budui da moja proto-teorija jo nije dokazana i moda se pokae
pogrenom, njome se jo ne bi trebalo koristiti za upravljanje naim
strategijama. Kako otpoetka ustrajem na tome da moramo provesti jo
mnogo vie istraivanja da bismo mogli donositi dobro utemeljene odluke,
proturjeio bih samome sebi kada bih sada krenuo odreivati smjer
djelovanja na temelju mojeg poetnog pokuaja. Sjetite se pouke iz treega
poglavlja, koju je Taubes iznio u svojoj povijesti pogrenog aktivizma koji
nas je poveo u kampanju ishrane siromane mastima: To je pria o tome
to se moe dogoditi kada se zahtjevi politike javnoga zdravstva - i zahtjevi
javnosti za jednostavnim savjetom - suoe sa zbunjujuom dvosmislenou
prave znanosti. Na svima nama je pritisak da djelujemo odluno danas, na
temelju malobrojnih spoznaja koje ve (mislimo da) imamo, ali ja
savjetujem strpljenje. Trenutana situacija je zastraujua - naposljetku,
ovaj ili onaj religijski fanatizam mogao bi prouzroiti globalnu katastrofu ali trebali bismo se oduprijeti brzopletim lijekovima i drugim
pretjeranim reakcijama. Mogue je, meutim, raspravljati o dananjim
mogunostima i hipotetiki razmiljati o tome koje bi bile dobre strategije
ako je neto poput moga objanjenja religije tono. Takvo razmatranje
moguih strategija moe pomoi u motiviranju daljnjeg istraivanja i dati
nam dobre razloge da otkrijemo koje su hipoteze doista istinite.
Kada bi netko elio staviti naljepnicu na ovu knjigu, s objanjenjem
kako ona izlae teoriju, a ne injenicu, sretno bih se sloio. Oprez! Trebalo
bi pisati na njoj. Pretpostavljati da su ove tvrdnje istinite bez daljnjeg
istraivanja moglo bi dovesti do kobnih posljedica. Ali ustrajao bih na
tome da takoer stavimo naljepnice na svaku knjigu ili lanak koji tvrde ili
pretpostavljaju kako je religija amac za spaavanje svijeta, koji ne
smijemo ljuljati. Pretpostavka da Bog postoji ak nije ni teorija, kao to
smo vidjeli u osmom poglavlju. Ta je tvrdnja tako zadivljujue
dvosmislena da izraava, u najboljem sluaju, neorganizirani skup desetaka
ili stotina - ili milijarda - posve razliitih moguih teorija, od kojih je
veina ionako diskvalificirana kao teorija, budui da je sustavno imuna na
bilo kakvo potvrivanje ili odbacivanje. Opovrgljive inaice tvrdnje da
Bog postoji imaju ivotni vijek poput vodencvijeta: raaju se i umiru
unutar nekoliko tjedana, ako ne i minuta, budui da se predvianja nisu
ostvarila. (Svaki sporta koji se moli Bogu za pobjedu na prvenstvu i
pobijedi sretan je to moe zahvaliti Bogu jer je stao na njegovu stranu te
zatim pripie neki dokaz u korist svojoj teoriji Boga - ali utke revidira
4. Toksini memi
Svaki kreativni susret sa zlom iziskuje da se ne distanciramo naprosto od
njega tako to emo demonizirati one koji ine zla djela. Kako bi pisao o
5. Strpljenje i politika
Kongres nee donositi zakone koji se tiu osnivanja religije ili zabrane
njezina slobodnog prakticiranja; nee ograniavati slobodu govora ni
tiska, ili pravo ljudi da se mirno okupljaju i zahtijevaju od vlade da ispravi
nedae.
- Prvi amandman Ustava Sjedinjenih Amerikih Drava
Tradicije zasluuju da ih se potuje samo onoliko koliko su vrijedne
potovanja - odnosno, tono onoliko koliko one same potuju temeljna
prava mukaraca i ena.
- Amin Maalouf, In the Name of Identity: Violence and the Need to
Belong
Hvala Alahu na internetu. Budui da internet ini samocenzuru
irelevantnom - netko drugi sigurno e rei ono to ti nee - postao je
mjestom na kojemu su intelektualci naposljetku odahnuli.
- Irshad Manji, The Trouble with Islam110
drugoga koji moemo pronai. Nijedna politika koja ne moe proi na tom
ispitu ne zasluuje potovanje.
Takve su otvorene rasprave zajamene u slobodnom drutvu, a
elimo li nastaviti s njima bez ometanja, moramo budno tititi demokratske
institucije i principe od podrivanja. Sjeate se marksizma? Bila je neka
vrsta gorke ale zadirkivati marksiste zbog proturjeja u nekim njihovim
omiljenim idejama. Revolucija proletarijata je neizbjena, tvrdili su dobri
marksisti, ali ako je tako, zato se toliko trude pridobiti nas za svoju stvar?
Do nje e ionako doi, bilo to s naom pomoi ili bez nje. Ali naravno,
neizbjenost u koju marksisti vjeruju je takva da ovisi o rastu pokreta i
itavom njegovom politikom djelovanju. Bilo je marksista koji su svim
silama nastojali potaknuti revoluciju i tjeilo ih je to to su vjerovali da je
njihov uspjeh dugorono zajamen. A neki od njih, jedini koji su bili doista
opasni, vjerovali su toliko vrsto u ispravnost svoje stvari da su vjerovali
kako je doputeno lagati i varati u svrhu njezina promicanja.
ak su tome uili svoju djecu, od malih nogu. To su djeca sa
crvenim pelenama, djeca tvrdolinijskih lanova Komunistike partije
Amerike, i neke od njih jo uvijek se moe nai kako truju atmosferu
politikoga djelovanja u lijevim krugovima, frustrirajui i iritirajui asne
socijaliste i druge ljeviare.
Danas se slina pojava kuha i na religijskoj desnici: neizbjenost
kraja vremena ili uznesenja izabranih, nadolazeeg Armagedona koji e
odvojiti blaene od prokletih na dan Posljednjeg suda. Kultovi i proroci
koji navjeuju neminovan smak svijeta s nama su ve nekoliko tisuljea i
druga vrsta gorke ale je zadirkivati ih dan poslije, kada otkriju da su se
malice preraunali. Ali kao i u sluaju marksista, meu njima ima nekih
koji se itekako trude ubrzati neizbjeno te ne iekuju naprosto
posljednje dane s radou u srcima, nego poduzimaju politike akcije kako
bi izazvali uvjete za koje misle da su pretpostavke za takav dogaaj. A ti
ljudi uope nisu zabavni. Oni su opasni, iz istog razloga iz kojega su
opasna djeca u crvenim pelenama: oni odanost svojem vjerovanju
pretpostavljaju predanosti demokraciji, miru, pravdi (na zemlji) - i istini.
Postane li gusto, neki od njih spremni su lagati ili ak ubiti, uiniti sve to
je potrebno da one koje smatraju grenicima privedu onome to smatraju
nebeskom pravdom. Jesu li oni banda ekstremista? Svakako su opasno
izgubili dodir sa stvarnou, ali teko je rei koliko ih je.112 Je li njihov broj
u porastu? Izgleda da jest. Pokuavaju li doi do poloaja moi i utjecaja u
svjetskim vladama? Izgleda da pokuavaju. Bismo li trebali znati sve o toj
DODACI
Dodatak A
Novi replikatori
[Za kontekst vidi str. 90. Preuzeto s doputenjem iz: Encyclopedia of
Evolution (Oxford: Oxford University Press, 2002).]
Ve dugo je jasno da je proces prirodnog odabira u naelu supstratno
neutralan - do evolucije e doi kad god i gdje god su zadovoljena tri
uvjeta:
1. replikacija
2. varijacija (mutacija)
3. diferencijalna sposobnost (natjecanje)
Reeno Darwinovom terminologijom: ako postoji potomstvo [1] s
modifikacijom [2] i energina borba za ivot [3], bolje opremljeni
potomci napredovat e na tetu konkurencije. Znamo kako jedan jedini
materijalni supstrat, DNK (sa sustavima izraavanja i razvoja gena koji ga
okruuju), osigurava prva dva uvjeta za ivot na zemlji, a trei je uvjet
osiguran konanou planeta, kao i, izravnije, nebrojenim okolinim
izazovima. Ali takoer znamo kako je DNK prevladala u odnosu na rane
varijacijama koje su ostavile svoje tragove i aktualne primjerke, poput
RNK virusa i priona. Postoje li na ovom planetu neki drugi, potpuno
drugaiji evolucijski supstrati koji su se pojavili? Najbolji kandidati su
zamisli, planirane ili neplanirane, jedne vrste: Homo sapiensa.
Sam je Darwin predloio rijei kao primjer: Preivljavanje ili
ouvanje nekih povlatenih rijei u borbi za opstanak - to je prirodni
odabir (Podrijetlo ovjeka, 1871, str. 42). Milijarde rijei izgovaraju se
(ili ispisuju) svakodnevno, a gotovo sve su replike - u smislu koji emo
razmotriti neto nie - starijih rijei koje su zamijetili oni koji ih
izgovaraju. Replikacija nije savrena i mnogo je mogunosti za varijaciju
ili mutaciju u izgovoru, sklonidbi ili znaenju (ili nainu pisanja, u sluaju
pisanih rijei). tovie, rijei se ugrubo razdvajaju u loze replikacijskih
lanaca; na primjer, moemo pratiti potomke neke rijei od latinskog preko
francuskog do kajunskog. Rijei se natjeu za vrijeme emitiranja i prostor
stilovi poput punka i grungea u meme prije nego to dobiju imena? Zato
ne? Udruivanje snaga s imenskim memom nedvojbeno je izvanredna
prednost u sposobnosti za gotovo svaki mem. (Izuzetak bi mogao biti mem
koji ovisi o potajnom irenju; kovanje imenskog mema kao to je muki
ovinizam moda ustvari sprijei irenje mukog ovinizma tako to
senzitivizira neto poput imunoloke reakcije u potencijalnim vektorima)
Vjerojatno je istina kako e bilo koji ljudski mem, im se dovoljno istakne
u okoliu da bi ga se razabralo, odmah biti imenovan od nekog od onih koji
su ga razabrali, to e otada nadalje usko povezivati ta dva mema: ime i
imenovano, koji obino dijele sudbinu, ali ne uvijek. (Glazbene osobine
prepoznatljive kao blues mogu ukljuivati neke vre primjere koje oni
koji ih sviraju i sluaju ne nazivaju bluesom) Nerazabrani memi takoer
mogu cvasti. Na primjer, promjene u izgovoru ili znaenju neke rijei
mogu se ustaliti u nekoj velikoj zajednici prije nego to ih uoi ijedan
lingvist otra uha ili drugi kulturni promatra. Nemali broj ljudi komiara, kao i antropologa i drugih znanstvenika drutva - zarauje za
ivot tako to otkrivaju i komentiraju trendove koji se razvijaju u kulturnim
obrascima, koje se do tada u najboljem sluaju nejasno primjeivalo.
Dok se ne rijee ti i ostali problemi poetne teoretske orijentacije,
skepticizam u vezi s memima i dalje e biti rairen i zduan. Mnogi se
komentatori duboko protive svakom prijedlogu za preformuliranjem
pitanja u drutvenim i humanistikim znanostima u smislu kulturne
evolucije, a to se protivljenje esto izraava u vidu izazova da valja
dokazati kako memi postoje:
Geni postoje [to kritiari prihvaaju], ali to su memi? Od ega su
sainjeni? Geni su sainjeni od DNK. Jesu li memi sainjeni od
neuronskih obrazaca u mozgovima ljudi koji su usvojili neku
kulturu? Koji je materijalni supstrat za meme?
Postoje neki zagovornici mema koji argumentiraju u korist pokuaja
da se meme poistovjeti s konkretnim modanim strukturama - projekt koji
je jo u povojima, naravno. Ali s aktualnim shvaanjem naina na koji bi
mozak mogao pohranjivati kulturne informacije, malo je vjerojatno da bi se
ikada mogle izolirati neke neovisno prepoznatljive zajednike modane
strukture u razliitim mozgovima kao materijalni supstrat za odreeni
mem. Iako se neki geni za stvaranje oiju doista mogu prepoznati,
pojavljivali se oni u genomu muhe, ribe ili slona, nema pravog razloga za
oekivanje da bi se memi za noenje bifokalnih naoala mogli izolirati na
slian nain u neuronskim strukturama u mozgu. Odnosno, gotovo je
Dodatak B
Jo neka pitanja o znanosti
[Za kontekst, vidi str. 101]
1. Poziv na istraivanje
U demokraciji sa slobodom vjeroispovijesti ljudi imaju pravo
proglasiti svoju religiju jedinom istinskom religijom, a zatim odbiti sve
pozive na obranu svojeg oitovanja. U demokraciji takoer doputamo
ljudima da prosvjeduju prema svojoj savjesti, ali time ne dajemo niti
impliciramo potporu bilo kojoj njihovoj tvrdnji. Odbijate li staviti svoja
vjerovanja na kocku, onda se ta vjerovanja, kakva god bila, doista ne mogu
uzeti u bilo kakvo razmatranje u aktualnom istraivanju, budui da ono
nema nikakve koristi od jednostranih tvrdnji koje odbijate podvrgnuti
pomnom istraivanju i unakrsnom ispitivanju. Svakako emo uzeti u obzir
vaa (navodna) vjerovanja kao podatke - postoje ljudi, a vi ste jedan od
njih, koji se zaklinju u mnoge stvari, ali ih se ne moe navesti da stave te
zakletve na metu istraivanja - ali neemo napraviti tu greku da ubrojimo
vae oitovanje u miljenja koja se nude kao doprinos naem istraivanju.
Ponekad se smatra da je takvo odbijanje podvrgavanja vlastite vjere
analitikom ispitivanju hvalevrijedan in odanosti svojoj religijskoj
skupini, odnosno asno oitovanje vjere. Moda ste od onih mnogobrojnih
ljudi koji ponosno izjavljuju kako im je njihova religija vanija od odanosti
obitelji, prijateljima ili naciji - ili bilo emu drugome. Niti ne pomiljaj na
alternativu! mogao bi biti va moto, osim to bi ve samo njegovo
artikuliranje bilo proturjeno. Kao to smo vidjeli u prvom poglavlju, to je
jedna od stvari koju biste mogli misliti kada kaete da vam je vaa religija
sveta.
elim staviti to stajalite u iri kontekst. ak i ako ste uvjereni kako
je vaa religija jedinstveni put do istine, zacijelo vas zanima zato su sve
druge religije irom svijeta tako popularne. A ako mislite da bi bila dobra
stvar kada bi se sve te ljude - koji ine veinu svjetske populacije, koja god
bila vaa religija - dovelo do toga da vide istinu kao to je vi vidite, onda
biste trebali vidjeti smisla u tome da se te religije razmotri paljivo, kao
podupiru interese vae religije je poetak, ali mi moemo traiti vie. Ako
je to najbolje to moete napraviti, u redu, ali trebali biste znati da smo mi
ostali u pravu kada vas smatramo dijelom problema. Je li ta prosudba
pravedna? To je sporno, a ja sam to namjerno izrazio ovako kruto kako bih
istaknuo kontrast. To je gledite koje zasluuje da ga se shvati jednako
ozbiljno kao i tradicionalnije i oitije pristrano ustrajanje na tome da svom
tom izuzimanju iz preispitivanja valja odati duboko potovanje. U slinu
slijepu ulicu esto vode i ekumenski pokuaji da se razrijee razliita
gledita znanosti i religije, to stavlja znanstveno nastrojene sudionike u
raspravi u dilemu: kako da se postave? Pristojno bi bilo priznati duboke
razlike u gleditima i izgladiti pukotine blagim uvjeravanjima u uzajamno
potovanje. Ali to prikriva i unedogled odgaa razmatranje jedne
asimetrije: jer mi ne bismo posvetili ni trena uljudne pozornosti bilo kojem
znanstveniku koji bi pribjegao reenici: Ako ne razumije moju teoriju, to
je zato to nema vjere u nju! ili: Samo su slubeni lanovi mojega
laboratorija sposobni otkriti te uinke, ili: Proturjeje za koje ti se ini da
ga vidi u mojim argumentima naprosto je znak ogranienosti ljudskoga
shvaanja. Neke su stvari onkraj sveg razumijevanja. Svaka takva izjava
bila bi nedopustivo odbacivanje svake odgovornosti kao znanstvenog
istraivaa, priznanje intelektualnog bankrota.
Prema kardinalu Averyju Dullesu (2004), apologetika je racionalna
obrana vjere, a u prolosti se esto pretpostavljalo da vrsto dokazuje
kako Bog postoji, kako je Isus Bog roen od djevice i tako dalje, no
dospjela je na zao glas. Apologetika se nala pod sumnjom da obeava
vie nego to moe dati i da manipulira dokazima kako bi poduprla eljene
zakljuke. Nije se uvijek oduprla poroku koji je Paul Tillich nazvao svetim
nepotenjem [str. 19]. Prepoznavi taj problem, mnogi vjernici povukli su
se u manje agresivno oitovanje svoga vjerovanja, ali kardinal Dulles ali
zbog takvog razvoja stvari te poziva na obnovu i reformaciju apologetike.
Ovo povlaenje iz spora, iako se ini ljubaznim i utivim, ustvari
je podmuklo. Religija se marginalizira do tog stupnja da se vie
ne usuuje podii glas u javnosti... Nevoljkost vjernika da brane
svoju vjeru proizvela je previe smuenih i bezvoljnih krana,
koje gotovo uope nije briga u to valja vjerovati. [str. 20]
Dulles naglaava kako apologetika mora promijeniti svoje
stajalite:
U religiji objave kakva je kranstvo kljuno je pitanje kako nam
usputnog verbalnog unosa koji njezin sluni sustav prima, ali redovito
odbacuje, onako kao to na odbacuje utanje lia na vjetru. Ne znamo ni
za jedan organ u tijelu koji bi vie od mozga potivao maksimu Koristi ili
odbaci i zamislivo je da bi se neka siuna genska promjena koja bi
pojaala kompetitivnu glasnou te kategorije govornih zvukova mogla
kaskadno pretvoriti u velike anatomske promjene u mozgu koji se razvija.
Nipoto nije vjerojatno da bi takva malena genska promjena mogla
biti odgovorna za sve razlike izmeu impanzinog i ljudskog mozga, ali u
svakom sluaju je bilo vremena da itava garnitura genskih prilagodbi
uini nae mozgove sklonijima jeziku od mozgova impanzi. Kakve god
bile te razlike, one oznaavaju veliku inovaciju u evolucijskoj povijesti, jer
nakon to se razvio jezik, postali smo ne samo radoznali nego i istraivaki
nastrojeni: postavljali smo konkretna pitanja naglas, artikuliranim jezikom.
Pitanja su postala sveprisutni elementi naih perceptivnih svjetova,
izazivajui reakcije koje su izazivale nova pitanja i tako dalje,
akumulirajui se u lavinu batine koja se mogla usmeno prenositi i
naposljetku zapisati. Darvinistiki i biblijski prikazi toga kako smo mi
dospjeli ovamo slau se barem u jednoj stvari: na poetku bijae Rije.
No trebalo je jo dugo da ta nakupljena batina mudrosti i
praznovjerja, povijesti i mitova, praktinih injenica i uvrijeenih neistina
pone iole nalikovati znanosti. Ona nije bila niti sustavna niti svjesna u
pogledu svojih metoda. Jo nije obraala mnogo pozornosti na sebe samu.
Refleksivni potez koji nam je dao znanost znanosti, povijest povijesti,
filozofiju filozofije, logiku logike i tako dalje jedan je od velikih potiuih
zamaha ljudske civilizacije, koji je preradio rudau dobivenu tisuljeima
neformalne radoznalosti u proienu kovinu istraivanja. Moete li se
podii za vlastite vezice na cipeli? Ne ako ne prkosite zakonu gravitacije,
ali moete uiniti neto gotovo jednako dobro: moete upotrijebiti svoje
postojee, nesavrene, pogreno shvaene metode istraivanja kako biste
dotjerali same te metode, usporeujui dobre ideje s boljima i koristei
svoj trenutni osjeaj za ono to se ubraja u dobre ideje kao svoj privremeni,
smjenjivi vodi do poboljanja. U tom pogledu to je poput strategije kada
preselite u stranu zemlju pa odaberete nekoliko informanata i vjerujete im sve dok ne doznate neto drugo. Ako doista niste imali sree s poetnim
izborom, moete zavrite gotovo bespomono prevareni i viktimizirani. S
druge strane, ako su vai informanti donekle pouzdani, uskoro ete moi
otkriti neke od granica njihove pouzdanosti i zapoeti s ciljanim
prilagodbama. Nije logiki zajameno da e djelovati, ali to onda? Mnogo
podaci (i repliciraju pokusi), a zatim pokae kako neko bolje tumaenje tih
rezultata slijedi iz suparnike teoretske perspektive.
3. Pokaimo ideologiji gdje joj je mjesto
Ideologija je poput neugodnog zadaha - ima je onaj drugi.
- Terry Eagleton, Ideology
To je praktian odgovor, ali ja elim razmotriti i jedan vei izazov. (Filozof
je onaj tko kae: Mi znamo da je to mogue u praksi; sada pokuavamo
vidjeti je li mogue u naelu!) Godine 1998. je J. M. Balkin, teoretiar
prava s Yalea, objavio djelo Cultural Software: A Theory of Ideology,
fascinantnu knjigu koja promatra ove kontroverze s bioloki utemeljenog
gledita. On osobito pokuava rijeiti ono to naziva Mannheimovim
paradoksom: Ako je sav diskurs ideoloki, kako je mogue dobiti ita
drugo osim ideolokog diskursa o ideologiji? (str. 125) Postoji li - bi li
moglo postojati - neko neideologizirano, neutralno gledite s kojega bi se o
tim pitanjima prosuivalo objektivno? to tono jest ideologija? Ne tek
nekakvo pogreno razmiljanje, nego razmiljanje koje je na neki nain
patoloko ili loe za nas. Nakon to je razmotrio niz reprezentativnih (i
naravno veoma ideolokih!) definicija ideologije, Balkin je predloio da se
ideologiju definira kao naine razmiljanja koji pomau odravanju
nepravednih drutvenih uvjeta.
elimo li razumjeli to je ideoloko, trebamo pojmiti ne samo to
je istinito, nego i to je pravedno. Lana vjerovanja o drugim
ljudima, koliko god pogrena ili nelaskava bila, nisu ideoloka
tako dugo dok ne pokaemo da imaju ideoloke uinke u
drutvenome svijetu, [str. 105]
To iznosi na vidjelo glavnu razliku izmeu ciljeva i metoda u
drutvenim znanostima i tvrdim znanostima: znanosti o drutvu ne bave se
samo ljudima (kao molekularna biologija HIV-a ili kemija ljudske
prehrane), nego time kako bi ljudi trebali ivjeti. Postoje implicitni moralni
sudovi u samim postavkama istraivakih programa tih podruja, i iako su
oni poput vrijednosnih sudova koji su implicitno sadrani u pitanjima
poput Kako moemo sprijeiti replikaciju HIV-a? (zato bismo to eljeli
uiniti?) ili Kako moemo poboljati ljudsku prehranu? (kakve
standarde koristimo kako bismo izmjerili dobru prehranu?), vrijednosni
Dodatak C
Hotelski posluitelj i gospoa
po imenu Tuck
[Za kontekst, vidi biljeku 11 u petom poglavlju]
Dan Sperber i njegovi kolege Scott Atran i Pascal Boyer godinama
izraavaju svoj skepticizam o korisnosti memske perspektive. Dopustite da
prvo pokuam njihovim prigovorima dati jasan izraz, prije nego to kaem
zato me nisu uvjerili, unato onome to sam nauio od njih. Ovo je moj
vlastiti saetak njihova stajalita:
Oito je da kulturni predmeti (ideje, dizajni, metode, ponaanja...)
imaju i doivljavaju populacijske eksplozije i izumiranja te da postoje
velike i nesluajne obiteljske slinosti izmeu tih predmeta i modela koji ih
nadahnjuju ili iz kojih su na neki drugi nain potekli. Ali pojava prijenosa,
u veini tih sluajeva, iako ne ba u svima, nije ona vrsta kopiranja visoke
vjernosti koje genski model iziskuje. Uzrok novog primjerka uope nije
kopiranje: Uzrok moda samo pokree proizvodnju nekog slinog
uinka (Sperber, 2000, str. 169). Tako proizvedene, slinosti izmeu
primjeraka nisu poput slinosti izmeu gena te stoga iziskuju drugaiju
vrstu darvinistikog objanjenja. Kultura evoluira, ali ne strogo po naelu
nasljeivanja s modifikacijom. I istina je da postoji nekolicina mema koji
zadovoljavaju Dawkinsove specifikacije, poput lananih pisama, ali takvi
istinski memi igraju relativno zanemarivu ulogu u dinamici kulturne
evolucije (Sperber, 2000, str. 163). Bolje je usredotoiti se umjesto toga na
ogranienja i pristranosti zamjetne u psiholokim mehanizmima koji ljudi
dijele (Atran, 2002, str. 237-38; Boyer, 2001, str. 35-40).
Moj glavni odgovor na taj prigovor moe se pronai u dodatku A,
Novi replikatori. Ovdje u ga neto ire izloiti, usredotoujui se na
rije koju sam maloas istaknuo kurzivom: umjesto. elim osporiti
uvjerenje sperberijanaca kako trebaju okrenuti lea memima ele li
izuavati ogranienja i pristranosti u psihologiji. Atran se, na primjer, ali
kako je memetiki pristup slijep za um (2002, str. 241 i dalje) te
zanemaruje detaljnu ulogu specifinih psiholokih mehanizama u
oblikovanju kulturnih predmeta koji se razmnoavaju. To nipoto nije
crkvene pjesme tako snano utisnut u moje pamenje! Morao sam osobno
provjeriti knjigu i naravno, naslov je Rocks of Ages, ali onda sam skoio na
Internet kako bih vidio jesam li samo ja uinio tu pogreku. Dana 23.
oujka 2005. bilo je otprilike jednako mnogo navoda u Googleu za Gould
Rock of Ages' (3860) kao za Gould Rocks of Ages' (3950), a iako su
mnogi meu onim prvima pokazali da imaju toan naslov i Gouldove
knjige i crkvene pjesme, meu navodima s pogreno napisanim naslovom
bile su recenzije i rasprave o knjizi, i pozitivne i negativne. Na prvi pogled
nije se inilo da postoji bilo kakav oiti obrazac u pogrekama, ali eto
lijepog elementarnog projekta u raunskoj memetici za svakoga tko to eli
dublje istraiti. Svakako se moe ispriati zanimljiva pria o tome koliko
se esto ta pogreka uvukla mutacijom i tko je kopirao iju pogreku (vidi
Dawkinsovu raspravu [1989, str. 325-29] o slinoj pogreci u transkripciji
jednog naslova i uvod u metode memetike uz koritenje resursa Indeksa
znanstvenih citata)
Osim to imamo genski razvijene mehanizme ili module koje
evolucijski psiholozi oboavaju, nai mozgovi puni su kulturno prenesenih
mehanizama svake zamislive vrste, a njihova prisutnost ili odsutnost
uspostavlja imunitete i prijemljivosti u domaina koje su jednako snane
kao - ili jo snanije od - ogranienja kakve pokazuje temeljni mehanizam.
U svome poglavlju protiv mema Atran me citira na tu temu, ali ne shvaa
to elim rei. Rekao sam kako je struktura kineskih i korejskih umova
dramatino drugaija od one amerikih ili francuskih (Dennett, 1995b,
str. 365), a Atran pretpostavlja (str. 258) da pokuavam suptilno iskazati
kako e ljudi s razliitim materinjim jezicima tumaiti crtee ili pridavati
uzronost i krivnju u drugaijim scenarijima. On navodi pokuse u kojima
su ljudi iz razliitih kulturnih skupina reagirali posve slino na niz situacija
koje su dizajnirali psiholozi kako bi potaknuli takve razlike. Ali ja sam na
umu imao neto daleko jednostavnije i oiglednije: ljudi s kineskim
umovima nee se smijati alama izreenim na engleskom, niti e ih
zapamtiti ili ponavljati! (Prije nekoliko godina je sjajni skladatelj i pjeva
Lyle Lovett objavio album pod nazivom Joshua Judges Ruth. Otkrio sam
kako moji prijatelji u naelu nisu shvatili naslov; upitao bih ih kako bi se
mogao zvati sljedei Lovettov album i nitko nije odgovorio, First and
Second Samuel? - a meni bi to prvo palo na pamet, zahvaljujui drilu na
vjeronauku prije vie od pola stoljea) I ba kao to moemo biti posve
sigurni da se ale ispriane na francuskom teko ire na engleskom
govornom podruju, moemo takoer biti posve sigurni da e politika
gledita neke osobe i njezino znanje o umjetnosti (ili kvantnoj fizici ili
seksualnoj praksi) pridati mona ogranienja ili pristranosti njezinoj
prijemivosti i elji da prenese razne meme kandidate. Na primjer, za moj
nain razmiljanja jedan od najsmjenijih limericka koje sam ikad uo jest
sljedei, koji e vam biti smijean samo ako ste u ivotu uli mnogo
limericka:
There was a young lady named Tuck
Who had the most terrible luck:
She went out in a punt,
And fell over the front,
And was bit on the leg by a duck.
Nisam mogao odoljeti, a da vam ga ne prenesem. Tko e ga prenijeti
dalje? To uvelike ovisi o tome koji su drugi memi zarazili va mozak i
mozgove onih s kojima razgovarate. U sloenom svijetu kulturnog
prijenosa obrasci koji su izravna posljedica utvrenih znaajki ljudske
psihologije vjerojatno nee poprimiti osobitu vanost. Stoga mi se ini da
oni koji se slau sa Sperberovom u odbacivanju mema izraavaju gledita
koja se mogu bolje izraziti na jeziku mema: jedna od stvari koju govore, na
primjer, jest ta da konvergentna evolucija igra tako dominantnu ulogu u
kulturnoj evoluciji da je prijenos dizajna stvarnim nasljeem preko
kulturnih loza daleko manji imbenik u objanjavanju zamijeenih slinosti
nego to je to oblikovanje dizajna odabirnim silama. To je esto veoma
uvjerljivo i moe se u svakom sluaju istraiti. Ali trebali bismo takoer
biti otvoreni prema mogunosti da bi mnoge slinosti izmeu, recimo,
islama i kranstva mogle biti posljedica njihove zajednike izvorne
abrahamske religije, a ne toga to se oboje prilagodilo slinim zateenim
uvjetima kod svojih ljudskih sljedbenika.
Dodatak D
Kim Philby kao stvarni sluaj
NEODREENOSTI RADIKALNOG TUMAENJA
[Za kontekst vidi biljeku 14 u osmom poglavlju]
Filozofi su proveli desetljea smiljajui misaone pokuse dizajnirane
da dokau ili pobiju princip neodredivosti radikalnog prijevoda W. V. O.
Quinea (1960): iznenaujue tvrdnje da bi u naelu mogla postojati dva
razliita naina prevoenja jednog prirodnog jezika u drugi i to bez ikakva
dokaza o tome koji je bio pravi nain da se prevede taj jezik. (Quine je
tvrdio kako u tom sluaju ne bi postojao pravi nain; svaki bi nain bio
jednako dobar kao i onaj drugi i nita se dalje ne bi moglo ustanoviti)
Isprva se ini sasvim nevjerojatnim da bi to bilo mogue. Ne bi li dobro
upueni dvojezini govornik, na primjer, uvijek mogao prepoznati koji je
od dvaju konkurentskih prijevoda reenice na jedan od njegovih jezika
bolji od drugoga? Kako moe ne biti mnotvo dokaza u prilog jednom od
tih dvaju prijevoda?
Ako mislite da je rjeenje oito, onda niste proitali ili razumjeli
obimnu filozofsku literaturu o toj zanimljivoj zagonetki. Dobro mjesto za
poetak, nakon itanja Quineova remek-djela Word and Object iz 1960,
bilo bi posebno izdanje asopisa Synthese iz 1974, posveeno konferenciji
o intencionalnosti, jeziku i prijevodu odranoj na Sveuilitu Connecticut,
gdje se Quine suprotstavio svojim najistaknutijim protivnicima i ostavio
ih, kao i to pitanje, bez odgovora, i situacija je ostala takva do danas
(Quine, 1974a, b).
to se tie Philbyjevih krajnjih vjerovanja, ona nam pruaju izazovan
uvid u to kako blizu bismo u stvarnome svijetu (u suprotnosti sa udnim
svijetom misaonih pokusa mnogih filozofa) mogli prii sluaju
neodredivosti radikalnog tumaenja (vidi lanak Davida Lewisa Radical
Interpretation u navedenom izdanju asopisa Synthese). Moemo zamisliti
dva neumorna promatraa koji prate svaku Philbyjevu kretnju, snimaju sve
to kae, itaju njegove najtajnije dokumente, sluaju ga kako govori u snu
i ak (sada se vraamo na teren filozofije) snimaju svaki njegov modani
val; i uviamo kako bi oni na temelju istih dokaza mogli doi do
Quineovska krialjka118
Vodoravno
1. Dirty stuff
2. A great human need
3. To make smooth
4. Movie actor
Okomito
1. Vehicle dependent on H20
2. We usually want this
3. Just above
4. U. S. state (abbrev)
BIBLIOGRAFIJA
(Uz navod hrvatskih izdanja onih djela koja se citiraju u knjizi)
Abed, Riadh, 1998, The Sexual Competition Hypothesis for Eating
Disorders. British Journal of Medical Psychology, sv, 17: br. 4, str.
525-47.
Ainslie, George, 2001, Breakdown of Will. Cambridge: Cambridge
University Press.
____, u tisku, Prcis of Breakdown of Will" Ciljani lanak za Behavioral
and Brain Sciences.
Anderson, Carl J. i Norman M. Prentice, 1994, Encounter with Reality:
Childrens Reactions on Discovering the Santa Claus Myth. Child
Psychiatry & Human Development, sv. 25, br. 2, str. 67-84.
Andresen, Jensine, 2001, Religion in Mind: Cognitive Perspectives on
Religious Belief Ritual, and Experience. Cambridge: Cambridge
University Press.
Armstrong, Ben, 1979, The Electric Church, New York: Thomas Nelson.
Armstrong, Karen, 1993, A History of God: The 4000 Year Quest for
Judaism, Christianity and Islam. New York: Ballantine Books.
Ashbrook, James B. i Carol Rausch Albright, 1997, The Humanizing
Brain. Cleveland, Ohio: Pilgrim Press.
Atran, Scott, 2002, In Gods We Trust: The Evolutionary Landscape of
Religion. Oxford: Oxford University Press.
____, 2004, Hamas May Give Peace a Chance, New York Times, 18.
prosinca 2004.
Atran, S. i A. Norenzayan, 2004, Religions Evolutionary Landscape:
Counterintuition, Commitment, Compassion, Communion,
Behavioral and Brain Sciences, sv. 27, str. 713-70.
Auden, W. H, 1946, A Reactionary Tract for the Times, Phi Beta Kappa,
Harvard.
Aunger, Robert, 2002, The Electric Meme: A New Theory of How We
Think and Communicate. New York: Free Press.
de Gruyter.
Cupitt, Don, 1997, After God: The Future of Religion. New York: Basic
Books.
Daaleman, Timothy P, Subashan Perera i Stephanie A, Studentski, 2004,
Religion, Spirituality, and Health Status in Geriatric Outpatients,
Annals of Family Medicine, sv. 2, str. 49-53.
Darwin, Charles, 1859, On the Origin of Species by Means of Natural
Selection. London: Murray. Hrvatsko izdanje: Postanak vrsta putem
prirodnog odabira ili ouvanje povlatenih rasa u borbi za ivot,
prev. Josip Balabani. Zagreb: Naklada Lijevak, 2000.
____, 1886, The Descent of Man, and Selection in Relation to Sex.
Princeton: Princeton University Press, 1981. (izvorno objavljeno
1871). Hrvatsko izdanje: Podrijetlo ovjeka i odabir ovisan o spolu,
prev. Josip Balabani. Zagreb: kolska knjiga, 2007.
Davies, Paul, 2004, Undermining Free Will, Foreign Policy,
rujan/listopad, str. 36.
Dawkins, Richard, 1976, The Selfish Gene. Oxford: Oxford University
Press. Prer. izd. 1989. Hrvatsko izdanje: Sebini gen, prev. Petar
Krui. Zagreb: Izvori, 1997.
____, 1982, The Extended Phenotype. Oxford: Oxford University Press,
depno izd. 1999.
____, 1989, [Prer. izd. Dawkins, 1976.] Oxford: Oxford University Press.
____, 1993, Viruses of the Mind. U: Bo Dahlbom, ur, Dennett and His
Critics. Oxford: Blackwell, str. 13-27. Pretisak u: Dawkins, 2003a.
____, 1996, Climbing Mount Improbable. London: Viking Penguin.
____, 2003a, A Devils Chaplain: Reflections on Hope, Lies, Science, and
Love. Boston: Houghton Mifflin. Hrvatsko izdanje: Vragov kapelan :
razmiljanja o nadi, laima, znanosti i ljubavi, prev. Jadranka
Pintari, Sonja Ludvig i Ognjen Strpi. Zagreb: Jesenski i Turk,
2005.
____, 2003b, The Future Looks Bright, Guardian, 21. lipnja.
____, 2004a, The Ancestors Tale: A Pilgrimage to the Dawn of Life.
London: Wiedenfeld & Nicolson.
____, 2004b, What Use Is Religion? Part 1, Free Inquiry, lipanj/srpanj
KAZALO
11. rujna 2001. 254, 278
abecede 154-155
abrahamske religije, vidi takoer kranstvo; islam; judaizam
Bog koji postaje apstraktnijim i depersonaliziranijim 206
slinosti izmeu 374
acheulenske sjekire 97
Acton, lord 175
Acts of Faith: Explaining the Human Side of Religion (Stark i Finke) 79,
181, 190
Adam i Eva 211
After God: The Future of Religion (Cupitt) 198, 205
agnosticizam 34, 66, 192, 194, 296
AIDS 290, 305, 321
Ainslie, George 203-205
akademski pristup religiji 255-261, 307
Akshardam, hram 254
akutna religija 312
Al-Kaida 254, 278, 295
Alah 16, 21, 47, 209, 276, 281, 328
Albright, Carol Rausch 255
Alhambra 249
alkohol 53, 66, 76-77, 91
djeca i alkohol 317-318
evolucija elje za alkoholom 74-75
muslimansko stajalite prema alkoholu 78, 323
ovisnost o alkoholu 25
prohibicija 27, 317
varijacija u sposobnosti metaboliziranja 312
altruizam 190
Alir 351
American Religious Identification Survey (ARIS) 313-314
amnestici (bilj. 8) 407
amplitude vjerojatnosti 219
Andamanski i Nikobarski otoci 319-320
Andersen, Hans Christian 30
animizam 123-125
anomalije, protuintuitivne 126, 128, 131, 228
Anonimni alkoholiari 217
Anselmo, sveti 239-240, 243
Anthropologist on Mars, An (Sacks) 84
antiglobalistiki terorizam 326
antisemitizam 296, 321
antraks 281
antropiki princip 241
antropologija 42, 81-82, 113, 144, 319
ispitanici koji nisu uvijek upueni 164-165, 217-218
ispitanici na koje utjee 56
nezavidna reputacija antropologije 44
podjela antropologije 362
relativizam u antropologiji 259, 364-365
tie se ponaanja, ne vjerovanja 238
u znanstvenim studijama 307
antropomorfizam 199, 207
i argumenti za postojanje Boga 239-240
kao privlaan 193
napetost s drugim svojstvima 21
prijelaz s antropomorfizma 206, 209, 263
aparthejd 27
apofatizam 231-232
apologetika 353
405
au naturel 35
Auden, W. H. 288, 309
Aum Shinrikyo 24, 326
autizam 84, 118, 258
autorska prava 344
Avital, Eytan 135, 337
Azijci 98, 312
bacanje novia 138, 358
Bach, Johann Sebastian 158, 249
Bagvana 286
bajke 131
Baker Street Irregulars 212, 215-216
Bakker, Jim 190
Baktamani 146, 151
Baldwinov efekt (bilj. 10) 405
Balkin, J. M. 363-367
Barrett, Justin 116, 137
Barth, Fredrik 146, 151
baskijski pastiri 98
bazeni 294
Bell, Chris 370
belomancija 138
Benedikt XVI., papa 227
Benny, Jack 33
Benson, Herbert 272
Benson, Robert 222
Bering, J. M. 369-370
besmislice, koje privlae pozornost 125-126
Boyer, Pascal 113-115, 119, 126, 129, 132-133, 137, 144, 171, 180, 198,
228, 260, 362, 368, 369-370, 405
Boyer, Peter 285
boanske biti 193-194, 210, 263, 314
boine pjesme 249
Braa Karamazov (Dostojevski) 281
bradavica sise, poriv pronalaenja i grabljenja 135
brane dabrova 37
Breakdown of Will (Ainslie) 203-204
Bright Stuff, The (Dennett) 32
brodogradnja 86, 401
Broj Jedan, traiti 178, 188
Brown, Dan 65
budizam 16, 19, 27, 199, 231, 249, 254, 301
Budunost jedne iluzije (Freud) 19
budunost, predvianje 49-50
Bulbulia, Joseph 176
Burkert, Walter 175, 180, 260, 404, 408
Burns, Conrad 332
Calvary Chapel 225
Cannon, Walter B. (bilj. 9) 411
Carevo novo ruho 30
Carvey, Dana 168
Cavalli-Sforza, Luigi Luca 145, 337, 406
cehovi 171
centar za to ve 92, 144, 162
ceremonija, vidi obred; ritual
ceroskopija 138
Churchill, Winston 202
Cloak, F. T. 342
Cobb County (Georgia) 303
Coe, Douglas 169
Columbia, sveuilite 271
Comaneci, Nadia 136
Consciousness Explained (Dennett) 412
Creation of the Sacred: Tracks of Biology in Early Religions (Burkert) 261
crkva i drava, odvajanje 303
crkvanstvo 225
crna magija 23, 211
crno vino 304
Cronk, Lee 362
Crvenkapica 131
cui bono? 67, 73-74, 84, 91, 93, 98, 100, 141, 147, 171, 176, 178-179, 184,
266
Cultural Software: A Theory of Ideology (Balkin) 363
Cupitt, Don 198-199, 205
cvjetaa, genski prenoena gadljivost 312
amac za spaavanje, religija kao 28, 306, 350
aranje 169
arobnjakov egrt 326
arolija 211-212
asopis Time 311
asopisi, interdisciplinarni 261
impanze intencionalnost drugoga reda 118, 403
jezik 161, 356-357
kao prirodni psiholozi 120-121
ljudski preci 109, 309
orua 337
skupine 181
rtve poloene za 16
demoni 23, 105, 128, 130
denominacija 185, 191, 197, 224, 296
Descartes, Ren 114
Deset zapovijedi 107, 290
Deus 209
Deus sive Natura 242, 263
Development as Freedom (Sen) 202
De Vries, Peter 222
Dialogues Concerning Natural Religion (Hume) 37, 201
Diamond, Jared 112-113, 141, 173-174, 260, 325, 397
Diaz, Cameron 214-215
Dicrocelium dendriticum 15-16
diferencijalna replikacija 100, 168, 369
i pojave koje premauju funkcionalnost 73-74
sposobnost kao potencijal za 80
u grupnom odabiru 184, 186
u kulturnom prijenosu 87-89, 146
digitalizacija 154
dijabolina la 207-208
dijalog 365-366
Dijanetika (Hubbard) 239
diktatori, odanost 175
dinosauri 19, 135
Disneyjevo arobno Alahovo kraljevstvo 47
Disraeli, Benjamin 300
Dizajn argument iz dizajna 38, 239-242
dugotrajna stabilnost okolia u 134
inteligentni 70-71, 241-242, 262, 399-400
u religiji 86-105, 157-159
dizajnoidi (bilj. 12) 401
djeca 120, 228, 327, 332. vidi takoer dojenad gubitak nevinosti 61, 63
i informacije o seksu 59
poslunost roditeljima 135
razumijevanje vjerskih oitovanja roditelja 238-239
to emo im rei 47, 316-324
vjerovanje u Djeda Boinjaka 62-63
djeca sa crvenim pelenama 331
djeje lice 135
Djed Boinjak. vidi Djed Mraz Djed Mraz 22, 62-64, 210, 231, 277, 279,
287
djela govore vie od rijei 226, 232
djelatnici 116-121
bogovi kao 21-24
duhovni i mitoloki 123-131
koristoljublje subjekata 178-179
s punim pristupom 132-137
u animizmu 123-125
djelatnici s punim pristupom 133, 137
dnevnici, molitva usporeena s 22
DNK 90, 127, 154, 209, 227, 262, 333, 335, 340-342
dobra djela 250, 288, 295, 301
dobre namjere 24, 26-27, 83, 177, 278, 280
Dobri Trikovi 77, 98, 116, 119, 123, 152, 174, 253, 406
dobroudno zanemarivanje 59-60, 287, 316
dodavanje Zdravo Marijo 36
dojenad interes za govor 357
pla (bilj. 3) 403
stopa smrtnosti 142
vezivanje 135
doksologija 218
doktrina 219, 225, 279, 312
Dollar, dr. Creflo 225
Domenici, Pete 332
Dominus Iesus: Declaratio de Iesu Christi atque Ecclesiae unicitate et
geofakti 97
Georgia 303
Gibson, Mel 285
Gintis, Herbert 196-197
glasovanje 291
glavonoci 20
glazba 84, 251, 344
bez tvorca 78
loa za vas 52-55
narodna 88-89, 145, 157, 404
natprirodni podraaji u 129-130
organizirana 157
ovisnost o 25
prirodni glazbeni ukus naspram neprirodnog 36
prirodni odabir kao objanjenje za 96
sluh za 257
umijee 158
vjerska 47, 249
Globalna liga religija 47
globalno zatopljenje 26
glumi dok ti ne uspije 217, 248
gnostika evanelja 150, 170
Gdelov teorem 240
God Gene, The (Hamer) 144-145
Goldwyn, Samuel 141
golubovi 124-125
Gortner, Marjoe 170, 283-285, 327
Gospodar prstenova (bilj. 5) 398
gospodar, psea vjernost 17
Gospodin 209
Gould, Stephen Jay 42, 135, 147, 372
govorni inovi 226-227
indoktrinacija 321
industrija eera 68-69, 74
info-reklame 267
informacije bujica informacija 62-65
dovoljno da ih bude vrijedno kopirati 344
memi kao paketi informacija 89-98
odsutnost 43
o seksu 59
preoptereenost 126
psiholoki uinci smanjeni informiranou 269
roditeljski prijenos 134-137
strateke 132-133, 137
vanjske 324
In Gods We Trust (Atran) 113
Inhofe, James 332
inicijacijski obredi 180
inicijative utemeljene na vjeri 229
inicirana proizvodnja 154, 343, 368, 372
instinkti 98, 160
institucije, ouvanje 173-175
instrumentalna vrijednost 79
inteligentni dizajn 70-71, 241-243, 399-400
intencionalni objekti 210-216
intencionalni sustavi, vidi intencionalno stajalite
intencionalno stajalite 115-121, 403
i drutvena interakcija 132-133
i dvostruki initelji 234-236
kao praktina nunost 123
intencionalnost drugoga reda 118
intencionalnost petoga reda 118
intencionalnost treega reda 118, 120
interdisciplinarna suradnja 113, 145
internet 289, 328, 335, 337-338, 370, 372, 402
objektivna 259
svete vrijednosti 34
u oglaavanju 267, 270-271, 329
znanost kao neto to nema monopol na 360
rtve podnesene za 16
istraivaki centar Pew 282
istraivanje interdisciplinarno 26, 113, 145, 261
pitanja za daljnje 309-334
teoloko 208-209
istraivanje i razvoj (R&D) 85, 100, 128, 141, 147, 182-183, 187, 359
istraivanje matinih stanica 292
Isus iz Nazareta 55, 170, 210, 229, 250, 253, 267, 275, 283, 285, 297, 310311, 353
Isusovci 318
Ivan Pavao II., papa 227, 229, 392
izgovor 88-89, 334-335, 339
izgradnja crkve 191
izljeenja, udesna 36, 195
izraun trokova i koristi 185-186
izrada upitnika 313-316
Izrael 48, 296
izvanosjetilno opaanje 299
izvanzemaljci, primjer 269
izvjesnosti, moralne 282
Jablonka, Eva 135, 337
Jack Trbosjek 213
Jacob, Franois 74
Jahve, vidi Jehova
James, William 22-23, 31, 92, 188, 217, 247, 255, 260, 261, 263-266, 267268, 280, 312
James Bond, romani o 236, 281
varijacije 151-152
kulturni replikatori 87-88. vidi takoer memi
kulturno zdravstvo 325
kvantna elektrodinamika 220
kvasac 76, 94
laboratorijske ivotinje 281
Lakoff, George 296
lanana pisma 368
laskanje 120-121
Lawrence, Raymond J., Jr. 272
Lawson, E. Thomas 105, 108, 149, 151, 153, 160, 260, 402, 406
lekovi 161, 407
leptiri, toke na krilima 17
Lerner, Yoel 329
leevi 57, 79, 119-120
leevi, seciranje ovjeka 57
leinari 79
letei ilimi 131
let ptica u jatu 99
Lewis, C. S. 177
Lewis, David 376
lezbijke 57
Libanon 233-234, 235
licemjerje 284, 287, 301-302, 330
lijeenje udesna izljeenja 36-37, 67, 195
amansko 141-146
lijekovi 36, 144, 204, 305, 316, 360
limerick 373
Lincoln, Abraham 166
lisice 120
Locke, John 31
logiki argumenti za postojanje Boga 239-240
lojalnost brendu 209
Longman, Robert 271
lovci-sakupljai 74, 162
Lovelock, J. E. 183
Lovett, Lyle 373
Lucille (nadglednica supermarketa) 283
ljekovito bilje 141-142
ljubav kao sveta vrijednost 34
prema Bogu 247-255, 263, 294
prema tradiciji 288
romantina 249, 252-253
ljudi bolesna uma 267
ljudska prava 364
Maalouf, Amin 328
MacCready, Paul 359-360
make 73, 77, 89, 161, 187, 342
mafija 175, 190
magisteriji, nepreklapajui 42
majmuni, vidi takoer impanze kojima prijeti izumiranje 161
nedostatak mate 128
skupine 181-182
znatielja 356
Manji, Irshad 328
Mannheimov paradoks 363, 367
Marjoe (film) 170, 283-285
marksizam 330-331, 362
vjersko 316-322
za mlade muslimane 328
obred (ritual) kao izvrsna predstava 175-176
kao odvlaenje panje od izvornog fenomena 22
kao sredstvo za poboljanje pamenja 146-157, 176
kao troak religije 85
otvorenost za 312
puke religije 145, 160
samo se odrava 160
Oena 41
odabir enki 95-97
odanost oboavatelja 47
odanost brendu 209
diktatoru 175
oboavatelja 47
psi koji se dresiraju za 17
tradiciji 47-48, 51, 243
vlastitoj religiji 249, 349-350
odanost sportskim klubovima 19, 288
odbjegli spolni odabir 95-96, 326
odgovor bez religije 313-314
odluivanje 137-140, 178-180, 290
odlunost 180
odvajanje crkve od drave 303
oglaavanje istina u oglaavanju 267, 270-271, 329
amansko 152
Oklahoma City, bomba 281
oko, dizajn 70
okrutnost prema ivotinjama 20
Oldfield, Sir Maurice 236, 287
Oliver, Simon 231
One True God: Historical Consequences of Monotheism (Stark) 192, 215
onostrane nagrade 195-196
Penan 237
Pepeljuga 131
Peti amandman 350
Philby, Kim 233, 235-237, 287, 375-377
Phillips, Emo 194
Phillips, Wendell 328
Picasso, Pablo 36
Pike, Nelson 45
Pinker, Steven 132, 253
piramidalne sheme 98
pismo (pisanje) 109, 147-148, 358
Pitts, Joseph 332
pla djeteta (bilj. 3) 403
placebo-efekt 142-144
platenjak 356
Platon 148, 174, 242
plemenska religija, vidi takoer puka religija dizajn u 86
plemensko drutvo 164-165
plesovi kie 124
plivanje (bilj. 14) 406
pobaaj 25, 281, 295
pobijanje, sustavna neosjetljivost na 167-168
podii se za vlastite vezice na cipeli 357
podizanje sustava 242
podlonosti 21, 188
poglavice 174
pogodbe quid pro quo 70
pohlepni redukcionizam (bilj. 10) 401
pojava najslabije karike 152
pojave New Agea 20, 211, 298
pojmovi 114-115
pokapanje mrtvih 109, 119, 309, 402
pokretljiva bia 356-357
pokret za graanska prava 27, 321
pokret za lijeenje duhom 267
pokuaj i pogreka 182, 189
polarizacija 313
polarni medvjedi 339
politeizam 111, 206, 209
politiari 47, 174-175, 243, 330-331
politika uvjerenja 202-203
poljoprivreda 50, 69, 83, 112, 345, 359
Poljska 197
Polk, David 315
poltergeist 221
polupropozicijske reprezentacije (bilj. 6) 407
ponaanje uz bolesniku postelju 170
ponavljanje 123, 126-128, 130-131, 148, 153, 229
poniznost 265
ponovno roeni krani 276, 283, 313
populacijska genetika 346, 369
popularna kultura 302, 324-325
poremeaji u prehrani meu muslimanskim enama 268
pornografija 25, 33, 59, 76, 289, 323
poroaj 142-143
Porter, Cole 131
post 16
Postanak 2:21 211
postmodernizam 259-260, 360
postojanje Boga, argumenti za 38, 238-244
promjene u 339
rima 155
Rimokatolika crkva alkohol 78
centar za katolicizam u mozgu 310
doktrinarni naglasci 225
gen za katolicizam 81
mogua budunost 46-47
nema spasa izvan crkve 285-286
o udima 37
odbor za reviziju dizajna 86
o transupstancijaciji 227-230
u irenju AIDS-a 321
vokacije nakon Drugog vatikanskog koncila 197, 310
znanstvene potvrde koje trai 270
ritam 152-155
ritual, vidi obred robne marke 171
roboti 335-336
Rock 209
Rocks of Ages (Gould) 42, 372
Roditelji religijsko obrazovanje 316-322
skrb 95, 134-138
romanski jezici 88, 150
romantina ljubav 249, 252-253
Rooney, Andy 166, 194
Rougement, Denis de 201, 207
Rowling, J. K. 62
Ruby Ridge 281
Rue, Loyal 67
Rushdie, Salman 297
rua, slatkoa mirisa 79
Sacks, Oliver 84
sada, znaenje rijei 84
saharin 92
Sam (radnik na benzinskoj crpki) 283
samoodabir u odgovoru na anketu 315
samopomo 47, 267
Schelling, Thomas 278
scijentologija 86, 166, 239, 270, 286
Seabright, Paul 171, 182
seanse 299
Sebini gen (Dawkins) 336
seciranje ljudskih leeva 57
segregacija 27
seksizam 192, 221, 325, 361
seksualna revolucija 59
seksualnost 84
prouavanje 57-59
sekularizacija 46
sekularizam 313
sekularni humanizam 16, 296
semiotika 258
Sen, Amartya 202
Sentineli 319
sezona gripe 2003./2004. 49
shakeri 249
Shakespeare, William 52, 215, 241
Shehadeh, Raja 324
Sherfey, John 159, 407
Shermer, Michael 314-315
sikhi 16, 66, 291
Silver, Mitchell 277
simbionti 77, 93-95, 99, 100, 186
slonovi 76-77
sluaj 67, 76, 139, 241
sluajnost 127, 139, 241
smijeh 83
smisao ivota religija kada osigurava 273, 282-288
smatran domenom religije 42
Smith, Adam 191
Smith, Chuck 225
Smith, John Maynard 75, 84
Smith, Joseph 166
smrt 105, 110, 148, 195, 198, 226, 228, 230, 257, 285, 297
kao prirodna 37
ivot poslije smrti 275-276
smrtna kazna 264, 290
sociologija 44, 81, 183, 215, 257, 260, 307, 362, 403
solidarnost 182, 186
Sotona 131, 193-194, 208, 264
sotonski kultovi 23, 398
Sotonski stihovi (Rushdie) 297
Sovjetski Savez 95, 236, 325
spam (neeljena elektronika pota) 69
spasenje 198, 265, 283, 285, 306, 328
Sperber, Dan 120, 154, 260, 343, 362, 368-372, 374, 402, 405-406
Spinoza, Benedict 242-243, 263
spolno prenosive bolesti 59
spolno razmnoavanje, evolucijsko objanjenje 74-76
Spong, John Shelby 210
sportovi 81, 86, 248
kao prirodna pojava 36
odanost sportskim momadima 19, 288
sportske momadi kao koalicije koje se ne temelje na genskom srodstvu
190
sposobnost 15
biseri i 100
definirana 80-81
diferencijalna 333
grupna 99, 180, 184-185
mema 338, 341
ovisna o uestalosti 230
religija promie 266
religije 93, 179-180
srea u suprotnosti prema 160-161
sposobnost ovisna o uestalosti 230
Srbi 254
srea 160-161
sredite Zemlje 262
stanice sperme 69
Stark, Rodney 79, 181, 184, 185-186, 190-200, 207, 210, 215-216, 224,
263, 310, 314, 406
Steadman, Lyle B. 139, 166, 237
steeni ukusi 36
Sterelny, Kim 136
Stern, Jessica 276, 323-327, 329
Sternberg, Emily 370
Stevens, George 249
stopa smrtnosti rodilja 142
strah od Boga 263
od visine 191
strahopotovanje 22, 158, 265, 299
strategija pravila veine 151, 345
strategija apriorne diskvalifikacije 256-258
strateke informacije i zapleti 132-133
strateke tajne 221
vidovitost 299
virus(i) 56, 305
raunalni 335, 337-338
religijski memi povezani s 173, 186
RNK 333
terorizam kao 324
vrsta usporeena s 78
virusi RNK 333
Via Sila 207, 209
visei mostovi 41
visine, strah od 191
Vinu 105
vizije 264
vjeni ivot 190, 195, 276
vjeno vraanje istoga 203
vjera dokazivanje vlastite 230
i vjerska atletika 228-229
kada se vjeruje u ono za to se zna da nije istina 316
misteriji shvaeni kroz 227-228
neupitna 291
ono to svi znaju utemeljeno na vjeri 163
religija kao razliita od 229-230
slijepa 229, 306
vjeroispovijedanje kontinuitet 209-210
nasuprot vjerovanju 227, 233
ujednaenost 224
znanost koja ini vie 232
vjerovanje, vidi takoer vjera; skepticizam metafiziko 203
naspram miljenja (bilj. 10) 412
nije uvijek religijsko vjerovanje 23
o intencionalnim objektima 210-217
podjela doksastikog rada 217-223
politiko 202-203
religijsko naspram sekularnog 313-314
slab osjeaj za 213, 216
BILJEKE
2003, str. 126- 28). Religija s dugom povijeu moe se postupno pretvoriti
u bivu religiju, a njezini sudionici mogu postupno odbaciti doktrine i
prakse koje obiljeavaju izvornu vjeroispovijest. Takav opis ne
pretpostavlja nikakav vrijednosni sud; sisavci su bivi terapsidi, a ptice su
bivi dinosauri, i tu nitko nije loe proao. Naravno da treba rijeiti pravne
implikacije toga je li se prelo granicu, ali to je politiko pitanje, poput
moralnog statusa hobotnice, a ne teoretsko pitanje.
5
10
25
27
31
Dunbar (2004) zastupa tezu da, dok nai najblii roaci impanze
mogu izai na kraj s najvie dva reda intencionalnosti (vjerovanja o
vjerovanjima, recimo, ili vjerovanja o eljama), normalna ljudska bia
mogu pojmiti i odgovoriti na sloenost intencionalnosti etvrtog ili petog
reda, a tvrdi i da neki virtuozi meu nama mogu dospjeti dalje od toga,
uspijevajui pratiti intencionalnost estoga reda dok manevriraju meu
pripadnicima svoje vrste. Religijski voe rijetke su biljke, poput dobrih
romanopisaca. (str. 86) Vidi takoer: Tomasello, 1999.
35
2003b.
38
57
Prije mnogo godina objavio sam rad o bolu (Dennett, 1975, pretisak
1978) koji je sadravao neke okantne injenice o tome kako anesteziolozi
koriste amnestike kako bi izbrisali postkirurka sjeanja na bol koji su
nedovoljno anestezirani pacijenti pretrpjeli tijekom operacije. Nekoliko
anesteziologa koji su proitali prvu verziju moga rada preklinjali su me da
ne objavim te detalje u nemedicinskom asopisu, budui da bi im to
otealo posao. Sve to poveava tjeskobu pacijenata prije operacije,
oteava sigurno davanje anestezije i poveava opasnost kojoj su izloeni i
stoga je najbolje uvati te informacije ondje gdje pripadaju: unutar
medicinske zajednice. To je najargumentiraniji sluaj za koji znam u prilog
injenici da je ljudima bolje da ne znaju - ali ipak nije bio dovoljno vrst da
me odvrati od objavljivanja. Moda ete se zapitati biste li odobrili politiku
po kojoj lijenici posjeduju tajno znanje koje se sustavno uva od njihovih
pacijenata, i to po svaku cijenu.
58
2003b).
60
odabira (str. 19). Toj tvrdnji je, meutim, potrebna paljivija obrana i ona
presudno ovisi o odabranoj definiciji grupnog odabira.
62
67
72
76
85
Godine 1996. je papa Ivan Pavao II. obznanio kako nas nove
spoznaje navode da priznamo kako je teorija evolucije vie od hipoteze,
ali iako je mnoge biologe obradovalo priznanje te temeljne znanstvene
teorije koja objedinjuje cjelokupnu biologiju, razoarano su ustanovili da
papa i dalje ustraje na tome da je prijelaz s majmuna na ljudsko bie
ukljuivao prijelaz na duhovnost koji biologija ne moe objasniti:
Stoga su teorije evolucije koje, u skladu s filozofijama koje ih nadahnjuju,
smatraju da duh proizlazi iz sila ivue materije ili da je puki epifenomen
te materije, neuskladive s istinom o ovjeku. One takoer ne mogu
utemeljiti ovjekovo dostojanstvo... Opservacijske znanosti opisuju i mjere
razliite manifestacije ivota sa sve veom preciznou i usklauju ih s
kronologijom. Trenutak prijelaza na duhovnost ne moe biti predmet te
vrste opservacije, iako se njome na eksperimentalnoj razini moe otkriti niz
veoma vrijednih znakova koji ukazuju na ono to je specifino za ljudsko
bie. [Istina ne moe proturjeiti istini, obraanje Ivana Pavla II.
Pontifikalnoj akademiji znanosti, 22. listopada 1996.] U novije vrijeme je
Christoph Schnborn, rimokatoliki kardinal i nadbiskup Bea, objavio
autorski komentar u New York Timesu (7. srpnja 2005) u kojemu izraava
aljenje zbog pogrenog tumaenja te poslanice kao zagovaranja evolucije,
istiui kako se slubeno stajalite Rimokatolike crkve ustvari
suprotstavlja neodarvinovskoj teoriji evolucije prirodnim odabirom.
Spektakl u kojemu rimokatoliki biskupi i kardinali pouavaju vjernike o
tome kako je neodarvinovska biologija la bio bi komian da nije tako
jasan podsjetnik na alosnu povijest progona znanstvenika ije su teorije
bile doktrinarno nepoudne od strane iste te crkve.
97
100
105
107
108
http://www.lecb.ncifcrf.gov/~toms/ paper/ev/.
116
117
118