OPA FIZIKA 2

odgovori na ispitna pitanja

prema predavanjima
prof. Emila Babia

OPA FIZIKA 2
Odgovori na ispitna pitanja

SAETAK
Ova skripta predstavlja odgovore na pitanja iz kolegija Opa fizika 2, koja se slua na
istraivakom smjeru PMF-a, fizikog odsjeka, u drugom semestru kod profesora Emila
Babia. Pitanja moete pronai na http://www.phy.hr/~ebabic/pitanjaOFII.html.
Osnovna literatura, koju sam koristio prilikom odgovora na ispitna pitanja, su predavanja
profesora Babia, udbenik iz Elektriciteta i Magnetizma (Berkeley) [1], udbenik Mehanika
(Berkeley) [2], razne knjige navedene u popisu literature i poneka provjera s interneta
(iskljuivo wikipedia). Namjena ove skripte je iskljuivo pomo pri usmenom ispitu, ne smije
se shvatiti kao zamjena za predavanja te propisanu literaturu. Skripta podlijee ponekim
pogrekama, no iskreno u se potruditi da ih svedem na minimum. Skripta nije dana s
namjerom bezumnoga trebanja, jer to ne koristi nikome, pogotovo ne buduim fiziarima.
Sve to se naui iz gradiva OF2 e uvelike koristiti u daljnjem studiju. Zahvaljujem svima
koji su dopustili da koristim njihove materijale u svrhu poboljanja ove skripte.
U Zagrebu 2008.

Denis oljom

Napomena: 19.08.2008. nisu odgovorena sva pitanja i vizualni detalji poput saetka nisu
ureeni, moete ih dodati, tj. napisati i poslati meni na e mail (dzoljom@dominis.phy.hr).
Sve komentare i prijedloge s namjerom poboljanja ovih odgovora takoem aljite na mail.
Ovaj tekst nije recenziran stoga slubeno nije skripta.

Literatura
[1] E.M. Purcell, Elektricitet i Magnetizam, Tehnika knjiga, Zagreb
[2] C. Kittel, W. D. Knight, M. A. Ruderman, Mehanika, Tehnika knjiga, Zagreb
[3] D. M. Ivanovi, V. M. Vui, Fizika II, Graevinska knjiga, Beograd
[4] T. Jelakovi, Uvod u elektrotehiku i elektroniku, kolska knjiga, Zagreb

Sadraj
1. Astronomska mjerenja brzine svjetlosti: Rmer i Bradley.
2. Fizeauova i Foucoultova mjerenja brzine svjetlosti.
3. Michelson-Morleyevi eksperimenti.
4. Lorentzove transformacije.
5. Kontrakcija duina i dilatacija vremena.
6. Relativistiko zbrajanje brzina.
7. Relativistika koliina gibanja i sila.
8. Relativistika kinetika energija.
9. Ovisnost brzine o kinetikoj energiji elektrona.
10. Prostorno-vremenski interval i dijagrami Minkowskog.
11. Veza izmeu ukupne energije i koliine gibanja za relativistiku esticu.
12. Elektrini naboj. Elektrizacija, dvije vrste i transport naboja. Pokusi.
13. Sauvanje i kvantizacija elektrinog naboja.
14. Coulombov zakon. Pokus. Odreivanje vrijednosti naboja.
15. Energija sustava naboja. Potencijalna energija.
16. Elektrino polje. Znaenje i prikaz elektrinog polja. Pokusi.
17. Tok elektrinog polja i Gaussov zakon.
18. Primjene Gaussovog zakona za raunanje elektrinog polja jednoliko nabijene sferne ljuske, niti i
beskonane plohe.
19. Elektrini potencijal. Veza sa elektrinim poljem. Potencijal tokastog naboja.
20. Elektrino polje kao gradijent potencijala.
21. Elektrino polje i potencijal prostorne raspodjele naboja.
22. Sila na povrinski naboj.
23. Energija pridruena elektrinom polju. Potencijalna energija kontinuirane raspodjele naboja.
24. Divergencija vektora. Gaussov teorem za elektrino polje.
25. Vodii i izolatori. Transport naboja i prodiranje elektrinog polja.
26. Vodi u elektrostatskom polju. Potencijal, gustoda naboja i elektrino polje na povrini i u
unutranjosti vodia.
27. Princip rada gromobrana i Faradayevog kaveza.
28. Ploasti kondenzator. Izvod kapaciteta.
29. Kuglasti kondenzator. Izvod kapaciteta.
30. Spajanje kondenzatora.
31. Energija kondenzatora.
32. Prenoenje naboja i gustoda struje.
33. Stalne struje i jednadba kontinuiteta.
34. Elektrina vodljivost - Ohmov zakon.
35. Model elektrine vodljivosti.
36. Vodljivost metala, tipovi veze izmeu atoma u tvari.
37. Sluajevi kada Ohmov zakon ne vrijedi.
38. Energija koja se disipira pri toku struje u vodiu.
39. Izvori elektromotorne sile: van de Graffov ureaj i termolanak.
40. Kemijski izvori elektromotorne sile: lanci i baterije.
41. Kirchoffova pravila.
5

42. Naboj i struja izbijanja i nabijanja kondenzatora kroz otpornik.

43. Oerstedov pokus. Veza izmeu struja i magneta. Sila izmeu vodia pod strujom.
44. Naboj koji se giba: mjerenje iznosa i invarijantnost.
45. Elektrino polje ploastog kondenzatora u sustavu koji se giba stalnom brzinom.
46. Elektrino polje tokastog naboja koji se giba stalnom brzinom.
47. Meudjelovanje naboja koji se gibaju.
48. Lorentzova sila. Sila na vodi kojim tee struja.
49. Sila kojom meudjeluju dva paralelna vodia kojima teku struje.
50. Stokesov teorem, cirkulacija i rotor vektora.
51. Cirkulacija gustode magnetskog toka (B) oko i izvan vodia kojim tee struja.
52. Amperov teorem (zakon). Primjena na raunanje gustode magnetskog toka (B) torusa i dugake
zavojnice.
53. Biot-Savartov zakon.
54. Magnetsko polje prstena kojim tee stalna struja.
55. Magnetsko polje na osi konane zavojnice.
56. Tok magnetskog polja kroz zatvorenu i otvorenu povrinu.
57. Hallov efekt.
58. Elektromotorna sila koja se inducira u kvadratinoj petlji koja se giba kroz nehomogeno
magnetsko polje stalnom brzinom. (Pomodu Lorentzove sile)
59. Veza izmeu elektromotorne sile i promjene toka magnetskog polja kroz kvadratinu petlju.
60. Smjer inducirane struje u petlji: Lentzovo pravilo.
61. Energija koja se disipira u petlji kojom tee inducirana struja.
62. Primjena elektromagnetske indukcije za proizvodnju struje. (Generator)
63. Univerzalni zakon elektromagnetske indukcije. Lokalna veza E sa B.
64. Meuindukcija. Koeficijent mauindukcije za mali prsten unutar velikog.
65. Koeficijent meuindukcije: Teorem o recipronosti.
66. Samoindukcija. Struja nabijanja i izbijanja zavojnice.
67. Energija sadrana u magnetskom polju.
68. Gustoda struje pomaka.
69. Maxwellove jednadbe i elektromagnetski valovi.
70. L-C sklop.
71. Prigueni RLC sklop.
72. Rezonantni serijski RLC sklop (krug).
73. Struja i pomak u fazi u krugu sa izvorom izmjenine elektromotorne sile i zavojnicom.
74. Struja i pomak u fazi u krugu sa izvorom izmjenine elektromotorne sile i kondenzatorom.
75. Struja i pomak u fazi u serijskom RLC krugu kojim tee izmjenina struja.
76. Impedancija za otpornik, zavojnicu i kondenzator.
77. Paralelni RLC krug.
78. Snaga i energija u krugovima s izmjeninom strujom. Efektivna vrijednost struje i napona.
79. Transformacija elektrinog napona i struje.
80. Trofazne struje. Spoj u zvijezdu i trokut.
81. Trofazni elektrini motor. Linearni motor.
82. Kapacitet ploastog kondenzatora ispunjenog dielektrikom.
83. Potencijal molekule. Dipolni moment.
84. Dipol u vanjskom elektrinom polju i elektrino polje dipola.
6

85. Polarne i nepolarne molekule i polarizacija izolatora.

86. Elektrino polje u izolatoru i dielektrini pomak.
87. Dielektrini proboj. Energija kondenzatora ispunjenog izolatorom.
88. Magnetska svojstva tvari. Relativna magnetska permeabilnost.
89. Molekularni prikaz dija- i paramagneta. Magnetski moment.
90. Magnetizacija, gustoda magnetskog toka i magnetska susceptibilnost para- i dijamagneta.
91. Feromagneti i magnetske domene.
92. Histereza. Meki i tvrdi feromagneti.
93. Zemljino magnetsko polje.

1. Astronomska mjerenja brzine svjetlosti: Rmer i Bradley.

Razne metode su upotrebljavane za mjerenje brzina svjetlosti. Mi emo razmotriti
astronomsko mjerenje brzine svjetlosti.
ak i prije eksperimentalnog dokaza o brzini svjetlosti vjerovalo se da je ona konana.
Prvi eksperimentalni dokaz dao je Rmer 1676. godine. Opazio je da gibanje Jupiterova
mjeseca Ioa ne slijedi pravilnu satnicu. Bilo je odstupanja u vremenima boravka Ioa u sjeni
Jupitera. Remer je jednom u toku godine predskazao trenutak ulaska Ioa u sjenu 6 mjeseci
kasnije, ispostavilo se da je promaio 22 minute. Pretpostavio je da je to vrijeme prolaska
svjetlosti preko Zemljine putanje. Njegova prosjena procjena Zemljinog promjera putanje
oko Sunca bilo je
, pa je tako za c dobio vrijednost:

to je prilino dobro, imajui na umu vrijeme kada je eksperiment proveden.

1725. James Bradley je poeo promatrati zvijezdu zvanu Draconis. Opazio je da
zvijezda u zenitu izgleda kao da se giba po gotovo krunoj putanji. Takoer je opazio da su
gibanja zvijezda u drugima poloajima bila donekle slina, openito eliptina. Taj fenomen se
naziva aberacija. Ona je ukazivala na to da je Sunce bolji inercijalni sustav od Zemlje, tj. da je
bolje zamiljati da se Zemlja giba oko Sunca, a ne obratno. Aberaciju objanjava analogija s
padanjem kie i irenja svjetlosti (Bradlyjevo objanjenje se nalazi u udbeniku iz Mehanike
str. 176 ). On je dobio rezultat od
. Ako to usporeujemo s dananjim
vrijednostima to je dobar rezultat.

2. Fizeauova i Foucoultova
mjerenja brzine svjetlosti.
Prvo neastronomsko mjerenje
brzine svjetlosti izveo je Fizeau 1849.
godine . On je naao
za brzinu svjetlosti u zraku (u
vakuumu je c ~91km/s bra).
On je koristio nazubljen kota, za
prekidanje zrake, te je na taj nain
izmjerio vrijeme prolaza svjetlosnog
bljeska preko udaljenosti od 28633 m.
Naprava s nazubljenom ploom koja se vrti ubrzo je zamijenjena napravom s ogledalima koji
se vrte, daje vie signala i omoguava bolje fokusiranje. Ureaj koji je Foucault upotrebljavao
1850. godine je prikazan na gornjoj slici. Njegova najbolja vrijednost za brzinu svjetlosti u
zraku je
.
8

3. Michelson-Morleyevi eksperimenti.
Fiziari 19. stoljea su pretpostavili da se svjetlost prenosi kao titraj u sredstvu,
jednako kao zvuk, koji se prenosi kao titranje atoma u krutom tijelu ili fluidu. Oni su smatrali
da se svjetlost iri kroz eter. Danas je to sinonim za vakuum. Glavni problem kod mjerenja
brzine svjetlosti je bila ta to su tadanji fiziari pokuavali izmjeriti c u relativnom gibanju
pomou Galilejevih transformacija, dok je danas ope poznato da se u tom sluaju koriste
Lorentzove transformacije. Oekivali su da e brzina svjetlosti , s obzirom na pokretni
prijemnik biti:
(3.1)
gdje je V brzina prijemnika koji se giba ka (+), ili od (-) izvora svjetla. No pokusi su pokazali
da je
za bilo koji sustav, bez obzira na njegovu brzinu i bez obzira na relativnu brzinu
prema zamiljenom sredstvu irenja.
Mnogi fiziari su pokuali eksperimentalno dokazati relaciju (3.1), tj. utvrditi pomak
etera, ali ni jedan nije uspio pokazati gibanje Zemlje kroz eter. Sve do eksperimenata
Michelsona i Morleya.
Dijagram Michelson Morley
eksperimenta moe se vidjeti na slici 3.1.
Usmjerena zraka svjetlosti iz izvora S dijeli se
na dva dijela s polupropusnim zrcalom
.
Zraka A ide do zrcala
te je reflektirana
nazad do ; dio se reflektira dolje. Zraka B
se reflektira do zrcala
idio ove reflektirane
zrake je proputena kroz
i spaja se s
reflektiranim dijelom zrake A. Kako su zrake
A i B proizale iz istoga izvora, one su
koherentne te uslijed superpozicije
interferiraju s obzirom na njihovu relativnu
fazu. Ta fazna relacija je determinirana
razlikom optikih puteva za dvije zrake
Slika 3.1.*
koje ovise o gibanju aparature relativno s
obzirom na eter. Pretpostavimo da se tijekom izvoenja eksperimenta Zemlja giba brzinom
relativno s obzirom na eter. Tijekom prvog dijela gibanja svjetlosti du A ( slika 3.2)
aparatura se giba u smjeru propagacije. Koristei jednadbe Galilejevih transformacija za
brzinu dobivamo da je brzina svjetlosti u inercijalnom sustavu aparature jednaka
,a
vrijeme potrebno da svjetlost proe put od
do
je
.
*Michelson Morley aparatura (shematski dijagram). Svjetlost iz izvora S je usmjerena uz pomo lee L i dijeli se u
dvije koherentne zrake uz pomo polupropusnog zrcala
. Zrake A i B se reflektiraju nazad do
i tada superponiraju u
interferentnu sliku koju opaamo uz pomo teleskopa T. CP je kompenzacijska ploa izraena od stakla tako da zrake A i B
prijeu jednaki optiki put.

Slino tome, vrijeme potrebno da se vrati svjetlost do

vrijeme proteklo tijekom povratnog puta svjetlosti

Pri emu je

je

. Zbog toga je ukupno

Slika 3.2. Prijeeni put zraka A i B sa slike 1

promatrani referentnog mirujueg sustava
relativnog s obzirom na eter. Brzina aparature
relativno s obzirom na eter je u.

Sada emo izraunati vrijeme

za put B, prikazan na slici 3.2. Tijekom vremenskog
intervala 2, zrcalo
se pomaknulo za udaljenost u 2 prema desno. Prema tome
ukupni put B je

Kako se svjetlost u eteru giba brzinom c, vrijeme koje je proteklo je

Uvrtavajui i raunajui, dobivamo da je

10

Kako se moe primijetiti, postoji vremenska razlika izmeu puta zbog gibanja
aparature relativno s obzirom na eter, dana relacijom

Kako, za sluaj koji ovdje promatramo,

gornju jednadbu koristei binomni razvoj; zamjenjujemo
s
. Sada slijedi da je

moemo pojednostaviti

Ako se aparatura zakrene za 90 uloga puteva A i B se zamjenjuju te prema tome je

vremenska razlika negativna prijanjoj relaciji. Totalno vrijeme promjene rezultata takve
rotacije je tada dvostruka vrijednost prijanje relacije

i korespondirajui fazni pomak izmeu dva vala je

gdje je T period i je valna duljina svjetlosnog vala. Da bi se minimizirale vibracije i

deformacije uzrokovane naprezanjima tijekom rotacije, Michelson i Morley su itavu
aparaturu montirali na kamenu plou koja je plutala na ivi. Isto tako su usavrili finou
mjerenja dodavajui dodatna zrcala kako bi produljili put svjetlosti L na 11 m. Iako je faktor
samo
,
= 44 5.5
5
za utu svjetlost koja je koritena u
eksperimentu. Razlika u fazi zbog rotacije od 90 same aparature je 2.5 radijana, rezultirajui
u mjerljivom pomaku pruga interferencije.
Rezultat eksperimenta je bilo duboko razoaranje:
Pomak koji se oekivao je 0.4 razmaka izmeu susjednih pruga interferencije. Stvarni
pomak je sigurno manji od dvadesetog dijela oekivanog, a moda i manji od etrdesetine.
Jo je ostala mala vjerojatnost da je eksperiment bio izveden kada je Zemlja bila skoro
u mirovanju relativno s obzirom na eter.
Eksperiment emo ponavljati u intervalima svaka tri mjeseca, i tako e sve dvojbe biti
izbjegnute.

11

Michelson nije sudjelovao u ovim ponavljanjima eksperimenta koje su provodili

Morley i D. C. Miller. Njegovo razoaranje s prekrasno koncipiranim i savreno izvedenim
eksperimentom je oito iz slijedeeg odlomka, napisanim 1902., petnaest godina nakon
dogaaja:
Mislim da se moe tvrditi da je problem, koji je doveo do pronalaska interferometra, vie
nego kompenziran sa injenicom da je ovaj konkretni eksperiment dao negativni rezultat.
Michelson Morleyev eksperiment je postao poznat kao najpoznatiji propali
eksperiment do dananjih dana.

Slika 3.3. Crte aparature koju su koristili Michelson i Morley 1887. (a) Izvor svjetlosti, zrcala i
teleskop su montirani na 1.5 m2 kamenu plou, koja je plutala na bazenu ispunjene ivom.
(b) Ovo omoguava sporu rotaciju itave aparature bez uvoenja naprezanja. (c) Pogled odozgo na
aparaturu gdje se vide dodatna zrcala koje su koristili Michelson i Morley da bi poveali optiki put
svjetlosti.
12

4. Lorentzove transformacije
Negativni rezultati Michelson Morleyjevih pokusa su natjerali mnoge fiziare da
pokuaju odgovoriti na pitanje zato se ti rezultat ne poklapaju s Galilejevim
transformacijama. To je trajalo sve do 1905. Godine kada je Einstein relativizirao pojmove
vremena i prostora i time proirio princip relativnosti i na elektromagnetne pojave.
Einstein je pomnom analizom pojmova vremena i prostora uvidio njihovu meusobnu
povezanost. Time je uveo novi pojam: specijalna teorija relativnosti. Ona je izgraena na dva
temeljna postulata:
1. U svim sustavima, koji miruju ili se kreu jednoliko pravocrtno, vae isti fizikalni
zakoni.
2. Brzina svjetlosti u svim sistemima, koji se nalaze u uzajamnom jednolikom
pravocrtnom kretanju, jednaka je u svim pravcima i nezavisna od kretanja sustava.
Primjenjujemo iste ideje Galilejevih transformacija. Dva razliita sustava, S i S' se
gibaju jedan u odnosu na drugoga jednolikom brzinom V. Gledamo transformacija
koordinata, ali i vremena, uz ukljuene pretpostavke relativnosti. Postoje linearne veze zbog
homogenosti i izotropnosti prostora.
Ako je svjetlosni izvor u ishoditu sustava S, a valna fronta je emitirana u trenutku
t=0, jednadba kuglaste valne fronte je
(4.1.)
, jednadba kuglaste fronte mora biti

U sustavu S', gdje su koordinate

(4.2.)
Brzina svjetlosti je ista u obje jednadbe. Ako pokuamo s Galilejevim transformacijama
(4.3.)
Zbog kontrakcija duljina vidimo da e se x os, kako se gibamo brzinama bliim
brzinama svjetlosti, kontrahirati. Stoga pomnoimo te transformacije s nekim faktorom da
bi te jednadbe vrijedile u Einsteinovoj kinematici.
zbog ravnopravnosti sustava;

Uvrstimo

u izraz za

i imamo

13

mora biti suglasna s tim da je

au

sustavu

Ako brzinu pravocrtnog kretanja u

oznaimo s

jednostavno podjelimo gornje jednadbe i imamo:

Svjetlost se giba brzinom

pa imamo nakon uvrtavanja i sreivanja:

Pa uz zamjenu
imamo:
; uoite da je to ustvari

Lorentzov faktor. Ako sada to uvrstimo u prvotnu jednadbu za transformacije koordinata pa

imamo:

Ako te transformacije (Lorentzove) koristimo kod jednadbi (4.2.) dobijemo

(valnu frontu svjetlosnog signala). Ona je linearna s obzirom na x i t i svodi
se na Galilejeve transformacije u sluaju
.

14

5. Kontrakcija duina i dilatacija vremena.

Kontrakcija duina
Promatramo tap koji miruje (slika 5.1) du osi x u sustavu S. Kako tap miruje u S,
koordinate poloaja njegovih krajeva
ne ovise o vremenu. Konvencija istovremeno
odreivanja koordinata u sustavu iz kojeg se mjeri. Imamo
(5.1.)
(5.2.)
elimo odrediti duljinu tih tapova ako ih se promatra iz pokretnog referentnog
sustava S'. Pomou Lorentzovih transformacija gdje je
dobivamo
(5.3.)
Odnosno

Gdje je duina tapa u njegovom sustavu mirovanja, a L duljina tapa u sustavu koji se
giba. Vidi sliku 5.2.
Pojave su reverzibilne zbog ravnopravnosti sustava. No kada bi ih slikali ne bi vidjeli
tu kontrakciju.

Slika 5.1.
Promatramo vrsti tap R1 duljine L0
u njegovom sustavu mirovanja S

Slika 5.2.
Uoite da je na slici x1 = x'1 = 0

15

Dilatacija vremena
Promatramo sukcesivne dogaaje (istomjesne). Upalimo i odmah ugasimo lampu
. Rje dilatacija oznaava produenje vremenskog intervala. Promatramo sat
koji miruje u sustavu S. Rezultat mjerenja vremenskog razmaka u sustavu u kojem sat miruje
oznaavamo s
(5.4.)
I zovemo jo vlastito vrijeme. Sat miruje pa je

. U sustavu S' vrijedi

(5.5.)

Ako u izraz (5.5) uvrstimo Lorentzove transformacije za vrijeme dobijemo

(5.6.)
Odnosno

U sustavu S izmjereni razmak iz sustava S' je dulji nego to to pokazuje sat u S'.
Zakljuak koji moramo prihvatiti je sljedei: Promatrajmo dva sustava, S i S', u jednolikom
relativnom gibanju. Svaki sustav ima svog opaaa sa vlastitim ujednaenim satovima koji
miruju u tom sustavu. Ako se na odreenom mjestu u sustavu S dogode dva dogaaja
razdvojena vremenskim razmakom t to ga mjeri opaa u S, vremenski razmak to ga mjeri
opaa u S' biti e dulji. On e biti t'= t. Obrnuto, za dva dogaaja na odreenom mjestu u
sustavu S' razdvojena vremenom t', opaa u sustavu S e izmjeriti dulji razmak; on e
izmjeriti razmak t= t'. Taj efekt se naziva dilatacija vremena. ini se kao da satovi koji se
gibaju napreduju polaganije od onih koji miruju. Korijen prividnog paradoksa lei u
invarijantnosti brzine svjetla c. Sustav koji se giba uvijek ima krae vrijeme (
).
Primjer dilatacije vremena: Mjerenje poluraspada -ona.

16

6. Relativistiko zbrajanje brzina.

Neka se sustav S' giba jednolikom brzinom
s obzirom na sustav S. estica se giba
jednolikom brzinom s komponentama
u sustavu S. Kolike e biti komponente
brzine estice
s obzirom na sustav S' ?
Definicije prave brzine su iste:

(6.1.)
(6.2.)
(6.3.)
Isto primjenjujemo za
dobijemo

. Izraze (6.2.i (6.3. uvrstimo u (6.1.) i

Ako poblie promotrimo brojnik ovog razlomka, vidimo da imamo obine Galilejeve
transformacije, uvjet je da je brzina
. Transformacije
su simetrine, zbog
, no ipak razliite od v'x

Vidimo da su ove transformacije razliite od Galilejevih: transformiraju se i v'y i v'z ,

one su ujedno i ovisne o v'x. Analogno imamo

Ako imamo foton njegova je brzina vx=c, a ako uvrstimo to u jednadbu (6.5)
dobijemo da je v'x=c, to je bio uvjet pri traenju Lorentzovih transformacija.

17

7. Relativistika koliina gibanja i sila.

Zakoni fizike uvoenjem pojma relativistike su se uvelike promijenili. Svi zakoni koji
su prije bili znani fiziarima (potvreni za male brzine
) morali su se nanovo ispitati.
Problem nastaje zbog kinetike energije:

Zakon ouvanja koliine gibanja nee biti ouvana za brzine bliske brzini svjetla. Ako
promatramo srazove estica pri relativistikim brzinama, vidimo da drugi Newtonov zakon ne
moe vrijediti ako je masa m konstantna, jer bi ubrzanje bilo jednako
djeluje dovoljno dugo, brzina bila bi vea od brzine svjetla c.

, pa ako sila

Pri relativistikim brzinama koristimo

*

(7.1.)

Tada imamo izraz za silu

Graf 7.1. Graf relativistike koliine gibanja

18

Posebni sluajevi
Kada je sila paralelna s

, imamo dva sluaja:

I.

- i sile i ubrzanja su po istoj liniji.

II.

- sila ne vri rad (relativistiki ili ne).

Ne moramo ga derivirati:
Akceleracija tei u 0 kada vc. Interakcije ne obuhvaaju objekte koji se gibaju v > c
(iako ih jo i ne znamo)

*Neki kau da je imi relativistika masa, ali to je obina glupost; postoji samo jedna invarijantna masa, nikakva
relativistika. Povezati i i mi je neproduktivno!

19

8. Relativistika kinetika energija.

Kako definirati relativistiku energiju? Najbolje je sjetiti se rad energija teorema

Ono uvijek vrijedi, naravno za relativistiki izraz neto drugaije. Ako se sjetimo
izraza za silu, koja je, po definiciji, jednaka promijeni koliine gibanja u vremenu, i
primijenimo izraz za relativistiku koliinu gibanja dobivamo

Ako u izraz za rad uvrstimo gornji izraz dobivamo

Gdje smo uzeli u obzir da je dx/dt=v.

Pretpostavimo li da brzina na gornjoj granici integrala ima vrijednost v, a na donjoj
granici iezava, dobivamo

(8.3.)
Po rad energija teoremu
to e biti kinetika energija K i na
grafu 8.1 je prikazano kako ona
ovisi o v.

Graf 8.1.

20

Ukoliko bi gledali sluaj kada je

imali bi

Stoga je

Pa za male vrijednosti omjera v/c izraz

postaje

I svodi se na Newtonov rezultat.

9. Ovisnost brzine o kinetikoj energiji elektrona.

Ako promotrimo dobiveni izraz (8.3) iz prijanjeg pitanja za kinetiku energiju,
raspisivanjem moemo dobiti izraz za brzinu te doi do nekih zakljuaka

Nakon to kvadriramo postaje

Pomnoimo s

Vidimo da kad

i korjenujemo te dobijemo

, a kad

21

10. Prostorno-vremenski interval i dijagrami Minkowskog.

U specijalnoj teoriji relativnosti jedina invarijanta je c. STR koristi 4D prostor
(prostor- vremenski kontinuum)

No pojedini dijelovi nisu invarijante. Kako napraviti invarijantan 4 vektor?

Promotrimo interval izmeu dva dogaaja

Vrste intervala

Vremenski interval - mogu biti uzrono posljedino povezani; ne simultani dogaaj

Svjetlosni interval - opisuje irenje svjetlosti u praznom prostoru
Prostorni interval udaljenost je prevelika, ne mogu biti uzrono posljedino povezani;
simultani dogaaj
Napomena:
Vremenski intervali ostaju sukcesivni u bilo kojem referentnom sustavu su uzrono
posljedino povezani. Dok za prostorni interval nema ogranienja.
Prikladan nain povezivanja tih intervala i Lorentzovih transformacija su dijagrami
Minkowskog (Slike 10.1 i 10.2). Minkowski je prvi uoio da pojedinano vrijeme i prostor
(duine) nemaju neki smisao.
Nije euklidski prostor

Slika 10.1.

pseudo euklidski prostor (paradox blizanaca)

Slika 10.2.
22

11. Veza izmeu ukupne energije i koliine gibanja za relativistiku esticu.

Ovisno o sustavu e vrijediti:

Gledamo kombinaciju
Promotrimo kvadrat impulsa

i E koja je invarijantna na transformaciju ISIS'.

(11.1)
Identitet
(11.2)
je oito Lorentzova invarijanta jer je 1 konstanta. Mnoenjem s m2c4 dobivamo
(11.3)
Ili pomou (11.1)
(11.4). Kako je masa mirovanja
2 4
konstantna, znamo da je i m c konstanta, dakle Lorentzova invarijanta, kao to zahtijevamo.
Ako ukupnu slobodnu energiju definiramo jednadbom

Onda prema jednadbi (11.4) je izraz

(11.5)
Lorentzova invarijanta. To znai da e pri transformaciji iz jednog sustava u drugi i E'
i p' biti jednake m2c4 iz (11.5) dobivamo

Ako imamo npr. foton, ija je masa 0, tada imamo izraz E= cp , to je vrlo esta
aproksimacija u fizici visokih energija. Svjetlost nosi koliinu gibanja
Ako je brzina estice

Energija mirovanja.

23

12. Elektrini naboj. Elektrizacija, dvije vrste i transport naboja. Pokusi.

Naboj je svojstvo elektrinih estica; izvor i objekt elektromagnetskog
meudjelovanja. Temeljno ouvano svojstvo subatomskih estica koje odreuje njihovu
elektromagnetsku interakciju.
U klasinom elektricitetu i magnetizmu razmatraju se elektrini naboji i struje te
njihova meusobna djelovanja pretpostavljajui da se sve veliine mogu mjeriti nezavisno i s
neogranienom tonou. Klasian znai nekvantan. Kvantni zakoni i Planckova konstanta h
se zanemaruju, kao i u klasinoj mehanici.
Dvije injenice objanjavaju neprekinutu vrijednost klasinog opisa elektromagnetskih
pojava u suvremenoj fizici. Prvo, STR nije zahtijevala ispravke klasine teorije elektriciteta i
magnetizma. Maxwellove jednadbe polja (koje su nastale puno prije Lorentzovih i
Einsteinovih radova) su suglasne s teorijom relativnosti. Drugo, kvantne modifikacije
elektromagnetskih sila nisu vane na udaljenostima manjim od oko
m, to je oko
stotnina atomskog polumjera. Odbojne i privlane sile meu esticama u atomu opisujemo
zakonima koji vrijede i za listie elektroskopa, iako je kvantna mehanika potrebna za opis
estinih stanja u atomskim elektrinim poljima.
Osnovno je svojstvo elektrinog naboja bez sumnje to da se nalazi u dvama oblicima,
koji su odavno nazvani pozitivnim i negativnim elektrinim nabojem. Ope pravilo glasi: Ako
se dva mala elektrino nabijena tijela A i B meusobno odbijaju, i ako A privlai tree
elektrino nabijeno tijelo C, tada uvijek nalazimo da i B privlai C (jo uvijek ne znamo sa
sigurnou objanjenje tog opeg pravila).
Vana svojstva el. naboja bitna za svojstva tvari je da se elektrini naboj uva (zakon o
ouvanju el. naboja), i el. naboj je kvantiziran (nukleoni se sastoje od 3 kvarka...).
Elektrizacija
Pokusi:
Trljanje emonitnog tapa i vune (-), stakleni tap i amalgamska koa (+). Privlane sile
privlae stiropor (+), ili ga odbijaju (-). tap levitira komad alufolije (poprimi naboj i onda se
istoimeni naboji odbijaju).
Smjesa minija i sumpora
minij ide na kuglu, a sumpor na + kuglu.

Nabijemo kugle razliitim nabojem,

Kod posljednjeg pokusa vidjeli smo diferencijaciju naboja koja se dogaa zbog trenja izmeu
estica elektriziraju se (energija sastojaka tvari mora biti negativna da bi tvar bila na okupu).

24

Graf 12.1. Mali broj elektrona e

moi imati E = 0! Ti elektroni su
izvor za STM (elektronski
mikroskop).
Elektronima treba vea energija da
dou do vakuuma, plin e biti rjei.

Ako donesemo 2 tijela u tijesan kontakt (nm) doi e do prijenosa elektrona; samo taj
kontakt moramo brzo prekinuti (prijenos elektrona uzrokuje + ili -).
Razlikovanje + i naboja je stvar simetrije.
Prijenos naboja; privlaenje i odbijanje
Nabijena tijela ne bi trebala privlaiti nenabijena tijela! Uzrok tome su polarizacija i dipolni
moment (pitanje 83. i 85.).
Pokusi:
Elektroskop (slika 12.1.) povezali smo vlanim uetom elektroskop i ipku s kuglom te
nanosili naboj. Kako smo nanosili naboj ipka elektroskopa se lagano penjala. Time smo
demonstrirali brzinu transporta naboja u razliitim materijalima (vlano ue bolje vodi
naboje).
Pokazujemo to znai da je zrak nabijen: ukoliko
elektroskopu primaknemo uarenu spiralu
njegova kazaljka e se otkloniti. Isto bi se
dogodilo da upalimo ibicu jer se zrak oko
elektroskopa oigledno ionizirao. Kad smo
prstom taknuli elektroskop kazaljka se takoer
pomaknula. Dolo je do ionizacije naboja nema
zbrajanja
, nego odnoenje elektrona.

Slika 12.1. Elektroskop

25

13. Sauvanje i kvantizacija elektrinog naboja.

Zakon o ouvanju naboja glasi:
Ukupni se elektrini naboj izoliranog sustava ne mijenja.

Izoliran znai da nema izmjene tvari kroz granicu sustava. To ne znai da se naboji ne
mogu stvarati. No u procesima stvaranja dolazi do ove pojave: stvaranje (ponitenje) nekog
broja pozitivnih el. naboja uvijek je popraeno stvaranjem (ponitenjem) istog broja
negativnih naboja.
Elektrini naboj je karakteristika subatomskih estica i kvantiziran je. Kada se
izraava kao viekratnik takozvanog elementarnog naboja e, elektron ima naboj 1. Naboj
elektrona iznosi priblino 1.602110-19 C. Elementarni naboj predstavlja jednu od osnovnih
konstanti fizike.
Millikanovi eksperimenti s kapljicama ulja (slika 13.1.), kao i mnogi drugi
eksperimenti, pokazali su da se elektrini naboj nalazi samo kao viekratnik jedne koliine
naboja. Tu koliinu, jednaku apsolutnoj vrijednosti el. naboja elektrona, nazivamo kvant
elektriciteta i oznaavamo sa e.
injenica da je elektrini naboj kvantiziran jest izvan okvira klasine teorije
elektriciteta i magnetizma. Najee emo je zanemarivati i pretpostavljati da tokast el. naboj
q moe sadravati bilo koju koliinu naboja. To nam nee initi tekoe, unato
kvantiziranosti. Raspolaemo s gustoom naboja (volumna , plona , linijska
).

Slika 13.1. Shema Millikanove aparature.

Sam pokus koji je Millikan izveo je
odve sloen. Millikan je morao pokus
izvesti u veoma delikatnim uvjetima. Za
vrijeme obavljanja pokusa aparatura je
nekoliko puta bila rastavljana i ponovno
sastavljana.

26

14. Coulombov zakon. Pokus. Odreivanje vrijednosti naboja.

Meusobno djelovanje elektrinih naboja u mirovanju opisuje se Coulombovim
zakonom:
Dva se mirna elektrina naboja odbijaju ili privlae silom koja je proporcionalna umnoku
njihovih naboja, a obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti izmeu njih.
Taj zakon se moe napisati vektorskom jednadbom

Coulomb je do tog rezultata doao pomou pokusa s torzijskom vagom:

Ako na tanku dugaku nit djelujemo momentom sile doi e do usukivanja:

Prvo je sprijeio rotiranje pa dodao naboj i mjerio kut otklona torzijske vage. Zatim je
rotirao u suprotnom smjeru i dobio
Ako smo pomakli za 2x, sila se poveala za 4x! (Ovisnost o kvadratu)

Sila ovisi o sustavu jedinica! U CGS k = 1, a u SI

vakuuma, 0 = 8.854 10-12 C2/Nm2 (F/m). k = 8.988 109 (m/F)

, gdje je 0 permitivnost
9 109 .

Mjerenja s torzijskom vagom nisu bila precizna (5% tonosti), no ljudi su mu vjerovali
jer je Newtonov zakon gravitacije bio poznat.
1. Vrijedi samo za mirujue naboje
U praksi to ba i nije tako. Naboji se gibaju FL = FC + Fmag(od polja)
Ogranienja na 3. Newtonov zakon
2. Vrijedi samo za tokaste ili sferno simetrine naboje
Ako je tijelo veliko vrijedi samo na velikim udaljenostima
3. Po 3. Newtonovom zakonu sila je jednaka
Iz sile izmeu 2 naboja sam naboj ne moemo saznati. Treba 3 naboja da se iz
mjerenja sila i udaljenosti nau q1, q2, q3.

27

15. Energija sustava naboja. Potencijalna energija.

Energija je koristan pojam u elektrostatici, jer su el. sile konzervativne. Ako se
prisjetimo gradiva iz ope fizike 1, potencijalna energija se moe jednoznano i korisno
definirati samo pomou konzervativnih sila.
Promatramo rad koji moraju vanjske sile izvriti da bi se neki broj elektrino nabijenih
tijela doveo u odreeni poloaj. Nije vano pomie li se probni naboj q1 prema q2 ili obrnuto.
I u jednom i u drugom sluaju rad je vanjskih sila (koji se troi na svladavanje elektrinih sila
meu nabojima q1 i q2 ) jednak integralu umnoka vanjske sile i projekcije pomaka na smjer
sile:

Definiramo potencijalnu energiju

(sile koje smanjuju energiju tei stabilnom stanju; minimalna energija)

(F je dugodosena ~

(uvrstimo u integral
imamo)

Razlika izmeu elektromagnetske sile

i gravitacijske je u tome to je gravitacijska
(privlana), dok elmag. moe biti + ili
(privlana ili odbojna), stoga se to odraava i
na Ep (Graf 15.1.).
Graf 15.1. Graf potencijalne energije
28

Potencijalna energija pripada sustavu kao cjelini. to bi bilo kad ne bi imali tokaste
naboje? Npr. 2 tijela (Slika 15.1.); imali bi 3 lana za Ep zbog r meusobnog i vlastitog r

Slika 15.1. 2 tijela na udaljenosti r.

Sustav od n-tokastih naboja

Ukupna energija meudjelovanja je suma svih meudjelovanja naboja u sustavu.

Ako je i = j

sam naboj nema Ep, za i j

doe 2x. To je dobro za tokaste naboje.

uesnika.

zato treba

,svaki lan

funkcija od koordinata svih

parova ponekad se i ne moe rastaviti na parove.

Ep je energija potrebna da sastavimo naboje iz

odnosno obaviti rad.

(sustav). Trebamo uloiti energiju,

Primjer: Raun Ep kristalne reetke. Da energija nije negativna kristalna reetka bi se raspala.
Zbog Paullijeva principa nije mogue imati 2 elektrona u istom kvantnom stanju.
Zato se elektroni ne mogu sabiti u toku.
Veza sile i Ep: Sila je negativni gradijent potencijalne energije.

29

16. Elektrino polje. Znaenje i prikaz elektrinog polja. Pokusi.

Traimo najlaki nain raunanja sustava naboja. To emo uiniti tako da uvedemo
koncept polja. U stvari nemamo neto novo. Samo smo poopili raunanje naboja: poljem
opisujemo silu po jedininom naboju, koja bi (po iznosu i smjeru) djelovala na neki ispitni
naboj u bilo kojoj toki prostora. Naravno moramo pretpostaviti da su izvori polja na
odreenim poloajima. Promotrimo kako smo doli do elektrinog polja.
U okolinu privrenog izvora (naboja q), dovedemo probni naboj
naboj biti e

. Sila na probni

Podijelili smo silu na dio koji djeluje i na svojstvo okoline. Kada je q poznat, ostatak
je vektorska funkcija koordinata naboja (izvora). Ne lokalnu interakciju smo sveli na lokalnu
interakciju u toki .

Polje komplicirane sluajeve meuestinog djelovanja smo sveli na lokalno

djelovanje u promatranoj toki, nije bitno gdje je q (izvor). Jedini problem je taj to je polje
vektorska funkcija. Konceptualno je problem veoma pojednostavljen.
Jedan od izraza za polje je i:

Na r imamo polje koje radijalno djeluje u svim smjerovima. Ako odemo na udaljenost
2r polje e biti 4x manje.
Polje opisujemo silnicama. One daju samo smjer, ne i jakost polja. To dobijemo
promatranjem kuta otklona u pokusu.
Pokus:
Imamo kuglicu objeenu na niti (probni naboj). Kada
pribliimo tap, koji nema naboja (ne moramo znati
uzrok nastajanja), kuglica se otkloni za kut . Iz slike
16.1. vidimo

Slika 16.1.
30

Zbog naboja q svaka toka u prostoru je dobila vektorsko svojstvo el. polje. Za
tokasti naboj smo nali izraz za polje, no to ako imamo polje sustava tokastih naboja?
Jednostavno zbrojimo sve doprinose

Dobro je napomenuti da je el. polje usmjereno od pozitivnog el. naboja.

Raspodjele naboja:
Volumna raspodjela:
npr. nabijeni izolator
Uzmemo mali dio s volumenom dV' na udaljenosti r' od proizvoljnog ishodita i
gustoom naboja
, pri emu je V' volumen raspodjele naboja, Q
ukupni naboj (Slika 16.2.). Doprinos naboja na toku p je

Element volumena ne moe postati beskonaan,

raspodjela naboja je konana. Ne za
raspodjela V' = konano. Ta integracija ne mora
biti analitiki rjeiva.

Slika 16.2.
Volumna raspodjela naboja

31

Povrinska raspodjela: (Slika 16.3.)

vodii samo na povrini se moe imati viak pozitivnog ili negativnog naboja.

Slika 16.3. Povrinska raspodjela naboja

Linijska raspodjela: ica (Slika 16.4.)

Slika 16.4. Linijska gustoa naboja

32

17. Tok elektrinog polja i Gaussov zakon.

Odnos izmeu elektrinog polja i njegovih izvora
moe se izraziti na izvanredno jednostavan nain, koji e
se pokazati veoma korisnim. U tu svrhu potrebno je
uvesti novi pojam koji se naziva tok (fluks).
Promatramo tok vektora kroz povrinu (vektori su silnice
polja). Tok definiramo kao

Gdje je
projekcija povrine A na smjer koji je
okomit (slika 17.1.)
Slika 17.1.

Orijentirana povrinom ima 2 strane (povrine),

a vektor ima jedan smjer nije svejedno da li gledamo
gornju ili donju povrinu.

Ima iznos povrine. Smjer obilaenje krivulje

pravilom desne ruke (slika 17.2.).

Slika 17.2.

Moemo primijeniti analogiju toka fluida (slika

17.3.)

Tok vektora brzine kroz povrinu A.

Slika 17.3.

Ako je
tok je 0 (skalarni umnoak, a cos90= 0).
Problem je u tome to su vektori esto vektorske
funkcije, pa tok i nije tako lako nai.
33

Slika 17.4. Tok vektorske funkcije

kroz proizvoljnu povrinu

Ako podijelimo proizvoljnu povrinu na puno malih komadia (slika 17.4.), tada tok
vektorske funkcije kroz proizvoljnu povrinu moemo definirati kao

Ako je to doista kontinuirano treba nam limes

Ploni integral neke vektorske funkcije po nekoj plohi S znai naprosto ovo:
podijelimo plohu na male dijelove; predstavimo svaki dio, element plohe, vektorom, iji je
iznos jednak povrini elemenata, lei na normali i usmjeren je iz volumena obuhvaenog
plohom; za svaki element plohe izraunamo skalarni umnoak vektora elementa te plohe i
lokalnog vektora ; zbrojimo sve skalarne umnoke. Granina vrijednost tog zbroja, kad se
dijelovi plohe smanjuju ka nuli, traeni je ploni integral, tok polja.
Gaussov zakon
Promotrimo najjednostavniji sluaj: elektrino polje, je polje izdvojenog tokastog
naboja q, a zatvorena ploha je kuglina ploha polumjera r sa sreditem na poloaju naboja q.
Pitamo se koliko iznosi tok elektrinog polja kroz kuglinu plohu? Odgovor je lak,
budui da je jakost polja u svakoj toki kugline plohe jednak
, smjer polja je
radijalan (od sredita za pozitivan i prema sreditu za negativan naboj), a svaki je vektor
elementa plohe usmjeren radijalno od sredita kugle. Uzevi u obzir predznak q dobivamo

34

Ova jednadba nam kazuje da je tok neovisan o veliini kugline plohe.

Ako zamislimo zatvorenu plohu koja obuhvaa prvu, kuglastu plohu, ali sama nije
kuglasta (slika 17.5.). Naa tvrdnja je da je tok kroz drugu plohu jednak toku kroz prvu plohu.
Da bismo to dokazali, promotrimo stoastu plohu s vrhom na poloaju naboja q koja na
kuglastoj plohi izrezuje malu plohu i nastavlja prema vanjskoj plohi na kojoj izrezuje plohu
na udaljenosti R od tokastog naboja. Ploha

vea je od plohe : prvo zbog omjera

kvadrata udaljenosti ,
, i , drugo, za faktor
, zbog toga to je kut , izmeu
zrake od naboja q do te povrine openito razliit od 0 (koliko je kod kugline plohe).
Elektrino polje na promatranom mjestu na vanjskoj plohi smanjeno je za faktor
i
radijalno je usmjereno. Oznaimo polje na vanjskoj plohi sa

, a polje na kuglinoj plohi sa

. Stoga vrijedi:
Tok kroz dio vanjski plohe :
Tok kroz dio kugline plohe :

Tako smo dokazali da je tok kroz dio kugline

plohe jednak toku kroz pripadni dio vanjske
plohe.
Svaki dio vanjske plohe moe se na taj
nain pridruiti dijelu kuglaste plohe pa ukupan
tok kroz jednu i drugu plohu mora biti isti.
Istaknimo da je druga ploha bila proizvoljne
veliine i oblika.

Slika 17.5.

Zakljuujemo: Tok elektrinog polja kroz bilo

koju zatvorenu plohu koja obuhvaa tokasti
naboj q iznosi
. Na osnovi toga moemo
izvesti i drugi zakljuak: tok elektrnog polja
kroz zatvorenu plohu jednak je nuli ako ta ploha
ne obuhvaa elektrini naboj.

35

Ako imamo vie naboja tada gledamo superpoziciju naboja

odnosno tada je tok

Gaussov zakon glasi:

Tok elektrinog polja kroz bilo koju zatvorenu plohu, tj. integral
po toj plohi,
jednak je ukupnom elektrinom naboju obuhvaenom tom plohom podijeljenom sa

Gdje smo sa V(A) oznaili volumen obuhvaen plohom A.

Gaussov zakon je integralni oblik Coulombovog zakona, oni su jednakovaljani zakoni
elektrostatike. Gaussov zakon je opi zakon elektriciteta i magnetizma (Coulombov zakon ne
vrijedi za naboje koji se gibaju).
Gaussov zakon je vaan zbog dvije stvari. Prvo, daje nam odnos polja i njegovih
izvora, koji je suprotan Coulombovu zakonu. Coulombov zakon nam kae kako izraunati
elektrostatsko polje i njegov razmjetaj, dok Gaussovim moemo izraunati koliine naboja i
njihov razmjetaj ako znamo elektrino polje. Drugo, matematika relacija koju smo izveli
predstavlja monu analitiku metodu kojom se mogu rijeiti teki problemi. Mogunost
koritenja Gaussovog zakona ovisi o simetriji plohe. to je geometrija problema vea to je
integral kompliciraniji.

36

18. Primjene Gaussovog zakona za raunanje elektrinog polja jednoliko

nabijene sferne ljuske, niti i beskonane plohe.
Gaussov zakon moemo primijeniti na izraunavanje polja raznih simetrija.
Promotrimo neke od njih:
Elektrino polje jednoliko nabijene sferne ljuske
Promatramo raspodjele elektrinog naboja, u kojoj gustoa naboja ovisi samo o
udaljenosti od jedne toke, sredita raspodjele. Zbog sferne simetrije elektrino polje mora u
svakoj toki biti radijalno usmjereno u odnosu na sredite raspodjele. Bilo koji drugi smjer
nije jednoznaan. Takoer, jakost polja mora biti jednaka u svim tokama kuglaste plohe
polumjera , budui da su sve toke jednakovaljane. Oznaimo radijalnu jakost polja sa
(pozitivna za smjer od sredita, negativna za smjer prema sreditu). Tok polja kroz plohu
stoga je naprosto
, a na osnovi Gausovog zakona znamo da taj tok mora biti jednak
ukupnom naboju unutar plohe
podijeljenog sa . Iz toga izlazi da je

Ako to usporedimo s poljem tokastih naboja, nalazimo da je polje na plohi

isto
kao da su svi naboji unutar
u samom sreditu raspodjele. Isti zakljuak vrijedi za kuglastu
plohu unutar raspodjele naboja. Elektrino polje u bilo kojoj toki na
isto je kao da su svi
naboji unutar
u sreditu raspodjele, a naboji izvan
kao da nisu prisutni. Jasno je da je
polje nuntar upljesferne raspodjele naboja jednako je nuli (slika 18.1.) .

Slika 18.1.
Elektrino polje sferne raspodjele naboja.

37

Elektrino polje jednoliko nabijene niti

Zamislimo da du pravca imamo rasporeene elektrino nabijene estice i da su
dimenzije presjeka te raspodjele zanemarive. Takva raspodjela naboja moe se opisati
pomou koliine naboja po jedinici duljine, koju oznaavamo s i nazivamo linijska gustoa
naboja. Pretpostavimo da nam je nit beskonano duga i da je linijska gustoa naboja stalna.
Postavimo valjkastu plohu, oko beskonano, jednoliko nabijene, duge ice, duljine L i
polumjera r, ija je os na pravcu raspodjele, i zatvorimo je dvjema bazama (slika 18.2.) . Zbog
simetrije, polje je radijalno (okomito na pravac raspodjele) pa je tok polja kroz baze jednak
nuli ( je okomito na vektore polja). Tok kroz valjkastu plohu je naprosto njena povrina,
, pomnoen s

, tj. s poljem na plohi. Elektrini naboj obuhvaen zatvorenom plohom

(baze i plat valjka) je

odnosno

, pa je prema Gaussovom zakonu imamo

koju moemo dobiti i integriranjem

Coulombovog zakona.

Slika 18.2.
Prikaz polja za primjenu Gaussovog zakona
radi odreivanja polja linearne raspodjele
naboja

Elektrino polje jednoliko nabijene beskonane plohe

Elektrini naboj raspodijeljen u tankom sloju naziva se plonom raspodjelom naboja.
Razmotrimo ravnu plohu beskonanih dimenzija, koja ima stalnu plonu gustou naboja .
Elektrino polje s jedne i druge strane ravnine, bez obzira na njegovu jakost, mora
(zbog simetrije) biti okomito na ravninu raspodjele; u tom sustavu nema drugog jednoznanog
smjera. Zbog simetrije polje mora imati istu jakost i suprotan smjer u dvjema tokama koje su
simetrine s obzirom na ravninu raspodjele.

38

Kad smo utvrdili ove injenice, Gaussov zakon nam neposredno daje rezultat za jakost
polja: zamislimo cilindrinu plohu koja ima povrinu presjeka A, ije su izvodnice okomite na
ravninu raspodjele (slika 18.3.) . Da bismo dobili zatvorenu, plohu, poloimo kroz toke (P i
P') baze koje su paralelne u ravnini. Tok elektrinog polja kroz plat valjka jednak je nuli (
je okomito na normalu svakog elementa plohe), a kroz baze iznosi
Elektrini naboj unutar plohe iznosi

. Stoga je

odnosno

Vidimo da je jakost polja neovisna o udaljenosti od raspodjele. Gornja jednadba se moe

izvesti tako da se izrauna vektorski zbroj doprinosa naboja u svim dijelovima ravninske
raspodjele polju u toki P.

Slika 18.3. Prikaz plohe za primjenu Gaussovog zakona

radi odreivanja polja beskonane nabijene plohe.

39

19. Elektrini potencijal. Veza sa elektrinim poljem. Potencijal tokastog

naboja.
Elektrini potencijal je veliina kojom se izraava elektrina potencijalna energija
naboja u elektrinom polju. Potencijal je izraz analogan elektrinom polju. Svakoj toki u
prostoru pridruimo skalarno svojstvo, on ima smisla i za jedno tijelo. Potencijalna energija
opisuje meudjelovanja i nema smisla za jedno tijelo.
Ili: Potencijal U pridruen elektrinom polju

ne smije se zamijeniti s potencijalnom

energijom sustava naboja koji proizvode polje . Potencijalna energija sustava naboja je
ukupan rad koji treba utroiti da se naboji iz rasporeda u kojemu su meusobno jako udaljeni
dovedu u promatrani raspored. Promotrimo jedan sluaj.
Meudjelovanje dva naboja. Probni naboj pomiemo iz toke A u toku B.
Pomicanjem te toke vrimo rad, po rad energija teoremu,
. Iz slike 19.1.
vidimo

Slika 19.1.

40

Budui da je krivuljni integral elektrostatskog polja neovisan o putu, moemo ga

iskoristiti za definiranje skalarne funkcije :

je rad utroen na prenoenje nekog elektrinog naboja q od A do B u polju podijeljen s q

(rad po jedinici naboja). Nazivamo ga jo i razlikom elektrinog potencijala dviju toaka.
Ukoliko imamo sluaj tokastog naboja, potencijal e biti:

Ukoliko imamo sustav vie tokastih naboja, samo ih zbrojimo

41

20. Elektrino polje kao gradijent potencijala.

Ako znamo elektrino polje, moemo izraunati elektrini potencijal. No, obrnut put je
takoer mogu: iz potencijala moemo izvesti elektrino polje. Na osnovu jednadbi iz
prethodnog pitanja, zakljuujemo da je polje neka vrsta derivacije potencijala. Jo u opoj
fizici 1 smo nauili da se sila dobije kao derivacija energije (u jednodimenzionalnom sluaju,
kod rad energije teorema). Poto je elektrino polje vektorsko polje, ta derivacija e biti
neto sloenija. Objasnit emo pojam koji smo ve susreli: gradijent.
Neka je f (x, y, z) neprekidna funkcija koordinata x, y i z koja se moe derivirati.
Pomou parcijalnih derivacija

moemo u svakoj toki prostora nainiti vektor

kojemu su te derivacije x, y, odnosno z komponenta. Taj vektor naziva se gradijentom

funkcije f i pie se grad f ili

je vektor koji opisuje promjene funkcije f u okoliu neke toke. Gradijent funkcije
je vektor iji je smjer jednak smjeru najnaglijeg porasta funkcije, a njegov iznos jednak je
derivaciji funkcije po pomaku u tom smjeru.
Po analogiji

, dobivamo

Negativan predznak dolazi zbog toga to je elektrino polje usmjereno u smjeru

smanjenja potencijala, dok je vektor
usmjeren u smjeru porasta U. Napomenimo to da sve
toke koje zadovoljavaju uvijet da imaju isti potencijal predstavljene su u prostoru plohom.
Te toke (x, y, z) ine tzv. ekvipotencijalnu plohu. Ako se od toke (x, y, z), u kojoj potencijal
ima vrijednost U pomaknemo za vektor ds u toku (x+dx, y+dy, z+dz), u kojoj potencijal ima
jednaku vrijednost (pomak u tangencijalnoj ravnini ekvipoten. plohe), promjena potencijala,
biti e jednaka nuli. Meutim, iz tog uvjeta izlazi

Openito i i
nisu jednaki nuli , pa zakljuujemo da je elektrino polje (dakle i silnica
polja) okomito na tangencijalnu ravninu ekvipotencijalne plohe u svakoj toki prostora.

*Taj izraz moemo i

izraziti kao :

42

21. Elektrino polje i potencijal prostorne raspodjele naboja.

Promatramo volumno (prostorno) raspodijeljeni naboj (slika 16.2.). Tada je

Odnosno

Integrira se preko volumena (integral je skalar). Vano za uoiti je, da se ova formula
ne moe koristit u sluaju naboja, jer volumen bre raste nego r . koristi se samo za
konanu raspodjelu.
Elektrino polje smo ve raunali u 16. pitanju, ali nije na odmet ga ponoviti

43

22. Sila na povrinski naboj.

Promotrimo sljedeu raspodjelu: jednoliko
povrinsku raspodjelu naboja gustoe na
kuglinoj povrini polumjera (slika 22.1.).
Ukupan naboj na plohi je
. Potencijal izvan
kugle je
, tj. isti kao da je sa naboj u
sreditu kugle, dok potencijal na i unutar kugle
ima stalnu vrijednost
. Gradijent
stalnog potencijala jednak je, oito, nuli (iz
prijanjih pitanja). Slika 22.1. pokazuje i ovisnosti
potencijala i polja o radijusu kugle.
Postavljamo si pitanje koja sila djeluje na
element povrinskog naboja, npr
, zbog
odbojne sile svih ostalih naboja na kugli? Znamo
da je elektrino polje tik izvan kugle
, dok je unutranje polje
. Koju vrijednost polja trebamo uzeti da
bismo izraunali silu na naboj
?

Slika 22.1.

Odgovor je
. Zamislimo ploni naboj, ne kao sloj nulte debljine, ve kao
volumnu raspodjelu naboja u tankom sloju debljine , u kojemu je volumna gustoa stalna
i upravo takva da je naboj po jedinici povrine jednak . Kako je
sljedi da je
. Ako se sada vratimo na poetno pitanje, dobit emo ovaj odgovor: sila na
povrinski naboj
je
pa budui da je koliina naboja na elementu povrine
jednaka
, dobivamo silu na element plohe dA:

Sila po jedinici povrine naprosto je

. Ta sila djeluje prema van zbog odbijanja
istoimenih naboja ma kugli. Jasno je, ako naboji miruju, da tada moraju postojati druge sile,
atomske ili molekulske, koje dre ravnoteu odbojnoj sili meu nabojima na kugli, koje nisu
ukljuena u naa razmatranja. Kada bismo naelektrizirali gumeni balon, tada bi se zbog
elektrine sile, koju smo izraunali, balon poveao (tlak nastoji raspriti nabijenu povrinu). I
obrnuto, kad bismo htjeli smanjiti promjer sferne raspodjele naboja, morali bismo uloiti rad u
sustav.
44

23. Energija pridruena elektrinom polju. Potencijalna energija kontinuirane

raspodjele naboja.
Ako bismo htjeli smanjiti promjer sferne raspodjele naboja, pritom ne pritom ne
mijenjajui koliinu naboja, morali bismo ulagati rad u sustav. Pretpostavimo da elimo
smanjiti polumjer kugle s na
. Raunajui samo rad koji trebamo utroiti za
svladavanje elektrinih sila, vidimo da moramo primjeniti prema unutrea usmjerenu silu
jaine
po jedinici povrine

Izraz

je energija polja. Kada bismo stisnuli sferu, stavili bismo novo polje u

, gdje

je prethodno polje bilo jednako nuli.

Pogledajmo ovaj teorem:
Potencijalna energija sustava naboje, tj. ukupan rad koji je potreban da se naboji
sustava postave na svoja mjesta, moe se izraunati pomou elektrinog polja jednostavnim
pridjeljivanjem energije
svakom elementu volumena i integracijom po cijelom prostoru
gdje imamo elektrino polje

je, oito, skalarna veliina:

Premda ne moemo osjetiti toplinu, ako se pribliimo elektrinom polju, nepobitno je
da elektrino polje nosi energiju
.
Gustoa energije el. polja definirana je ovako:

To je zapravo gustoa kojom je energija uskladitena u prostoru.

45

Imali smo beskonanu kuglu koja je nosila naboj

Vlastita potencijalna energija je:

te smo ju saeli na radijus

Vidimo da je taj izraz jednak energiji polja, odnosno energija polja i potencijalna en.
nabijena uplje kugle su jednaki. Rad potreban da se izgradi polje kugle jednak je radu
potrebnom da se ta kugla sagradi. To vrijedi ako se radi o jednom tijelu, ali ne i openito!
Recimo da imamo sustav dva naboja. Ukupno polje u nekoj toki e biti jednak sumi
doprinosa dva naboja, prema tome ukupna energija polja je:

Potencijalna energija je samo energija meudjelovanja. Kad za energiju integriramo

kvadrat polja, integriramo

i dobijemo i one vlastite energije

predstavljaju interakciju. Interakcija je u ovim lanovima tipa

koje ne

46

24. Divergencija vektora. Gaussov teorem za elektrino polje.

Elektrino polje ima odreen smjer i iznos u svakoj toki prostora (vektorska je
funkcija). Nas zanima izvor elektrinog polja. No mi iz Gaussovog zakona ne moemo nai
izvor. Za to nam slui pojam divergencija. Promotrimo sljedei sluaj
Gledamo tokove kroz dijelove ploha (slika
24.1.).
Plohu moemo podijeliti na puno dijelova, a tok e
nam biti isti.

Za tokaste estice se zanemaruju vlastite energije

jer bi u protivnom bile beskonane

Slika 24.1.

To nam nije mjerilo, doprinosi nam tee 0.

Uoimo da kako se povrina smanjuje malom djeliu, tako se i volumen smanjuje

pa to uvrstimo u Gaussov zakon

Tok vektorske funkcije kroz A jednak je integralu divergencije po volumenu unutar

plohe. Ako to primjenimo na elektrino polje dobivamo Gaussov teorem

Gaussov teorem nam kae to je izvor (ponor)

47

Divergenciju moemo zapisati kao

Kada primjenimo gradijent skalarno na vektor govorimo o divergenciji, kada ga
primjenimo vektorski govorimo o rotaciji, a kada ga primjenimo na skalar imamo samo
gradijent.
Dodatak: (Nisu ispitna pitanja)
Primjena Gaussovog teorema za raunanje polja Laplaceova i Poissonova jednadba

Ako naboj postoji

Poissonova jednadba

Ako naboj ne postoji

Laplaceova jednadba

U KKS Laplaceova jednadba glasi:

Linearna diferencijalna jednadba drugog stupnja (koristi se u teoriji polja, termika

ovisnost...).
Rjeenja su Laplaceove harmonike, sferne funkcije
(poprilino sloeni
polinomi).
Stoaksov teorem
elimo nai lokalni kriterij da je neko vektorsko polje konzervativno.
Linijski integral po putu od A do B u bilo kojem smjeru je isti
Integral po zatvorenom putu iezava
Za definirati cirkulaciju
trebamo smjer obilaenja krivulje. Uzimamo smjer
suprotno od smjera kazaljke na satu za + , a obrnuto (orijentirana povrina). No to nije
lokalni kriterij, ne elimo rjeavati integrale od svih moguih putova jer je veoma
komplicirano. Slino kao kod Gaussovog teorema. Podijelimo krivulju na
ponite se; stoga dijelimo na puno manjih krivulja

48

Uz konaan

; duina krivulje tei u 0, ne dobivamo lokalno.

Povrina oko krivulje tei u nulu pa kao u gaussovom zakonu traimo omjer ;
problem je to je orijentirana povrina vektor. Taj vektor je povezan s obilaenjem plohe
i s njim se ne moe dijeliti (dijeljenje vektorom nema smisla)! No to ne znai da ne moemo
nai komponentu u tom smjeru. Definiramo rotor (engl. curl ) kao

Jedinini vektor oznaava normalu na element plohe. Smjer vektora normale, , i smjer
obilaenja krivulje K odnese se po pravilu desne ruke. Cirkulacija vektorske funkcije po
zatvorenoj krivulji K jednak je toku vektorske funkcije A (povr.) su ustvari sve povrine koje
krivulja moe opasati. Kriterij

konzervativna ako je

Maxwellove jednadbe za elektrostatsko polje

Integralne (nelokalne) po Gaussu

49

25. Vodii i izolatori. Transport naboja i prodiranje elektrinog polja.

Na predavanjima smo izvodili razne pokuse kojima smo utvrivali razlike izmeu
vodia i izolatora, te pokuse kojima smo ustvrdili diferencijaciju naboja te njegovo
prenoenje.
Razlika elektrinih svojstava dobrog vodia i dobrog izolatora velika je kao i razlika
mehanikih svojstava tekuine i vrste tvari. Ova usporedba nije sluajna. Oba svojstva
ovisna su o pokretljivosti atomskih estica: u sluaju elektrine vodljivosti to je pokretljivost
nosilaca elektrinih naboja; kod mehanikih svojstava to je pokretljivost atoma i molekula od
kojih je sagraena tvar. Jedan od dobrih primjera usporedbe mehanikih svojstava i
elektrinih, je njihova ovisnost o vanjskim uvjetima, npr. toplini.
Kvantitativna razlika izmeu izolatora i vodia je: Vodljivost
Za izolatore ona je
, dok je kod vodia ona
. Kod vodia se naboj veoma brzo
(
s) raspodijeli po cijeloj povrini. Unutar vodia i izvan njega nema el. polja. Za razliku
od njih, kod izolatora naboj uglavnom ostane tamo gdje je nanesen ili razdvojen, te polje
prodire u homogeni izolator i prostor iza njega.
Grubo reeno vodii su tvari koje provode elektrinu struju (naboj), dok su izolatori
tvari koje ne provode elektrinu struju (naboj). Primjer nekih vodia su: bakrene ice, eljezo,
elik, voda; primjer izolatora: guma, papir (suhi), drvo, plastika.

50

26. Vodi u elektrostatskom polju. Potencijal, gustoa naboja i elektrino polje

na povrini i u unutranjosti vodia.
Pitamo se: to moemo rei o elektrinom polju unutar vodia nakon to su se naboji
umirili?
U ravnotenom stanju se naboji vie ne kreu. U tim uvjetima elektrino polje mora
biti jednako nuli. Kada ono ne ni bilo jednako nuli, na pokretne nosioce naboja djelovala bi
elektrina sila, oni bi se pokrenuli, te ne bi bili u ravnotenom stanju. U tom zakljuivanju
izuzeli smo utjecaj drugih sila koje bi mogle utjecati na pomak nosioca naboja kao
gravitacijska sila (preslaba da bi djelovala na atomskim razmjerima), kemijska sila itd.
U nekim sluajevima javljaju se neuravnoteene nekulonske sile koje djeluju na
pokretne nosioce naboja (elektrone , ione). U elektrostatskim uvjetima nalazimo konana
elektrina polja, koja tono ponitavaju djelovanje tih drugih sila unutar takvih vodia.
Ako promatramo jednoliku, izotropnu vodljivu tvar sa sigurnou moemo rei da u
unutranjosti takvog vodia u elektrostatskim uvjetima makroskopsko elektrino polje mora
biti jednako nuli. Pokusima smo pokazali da se naboj na povrini vodia raspodijeli tako da
polje unutar bude nula (pokus s nabijenim elipsoidom sa strane ima vika naboja nego od
gore).
Budui da je u elektrostatskim uvjetima povrina svakog vodia ploha stalnog
potencijala, elektrino polje jednako grad U, mora biti okomito na plohu u svakoj toki
povrine vodia. Na povrini vodia nalazimo naglu promjenu elektrinog polja: u vodiu je
, a izvan njega
. Skok elektrinog polja objanjava se plonom raspodjelom
naboja na povrini vodia. Njena gustoa, , moe se izravno izraziti elektrinim poljem uz
povrinu vodia Gaussovim zakonom.
Oko nekog elementa plohe zamislimo plitku zatvorenu kutiju. Tok kroz bazu kutije u
vodiu je nula, pa zakljuujemo da je
, gdje je
okomita komponenta elektrinog
polja na element plohe (drugih komponenta nema jer je polje uvijek okomito na povrini
vodia).
Sav naboj je na povrini vodia, tj. ploni integral od na cijeloj povrini k-tog vodia
jednak je ukupnom naboju na vodiu, . Ova razmatranja vrijede za bilo koji takav sustav
vodia, nainjen od jednolikih, izotropnih vodljivih tvari, izoliranih i smjetenih u praznom
prostoru u elektrostatskim uvijetima, bez obzira na njihov oblik i razmjetaj:

51

u svim tokama na povrini k - tog vodia. U svakoj toki izvan i neposredno

uz povrinu vodia elektrino polje je okomito na povrinu vodia, i ima jakost
gdje je povrinska gustoa naboja

Vano za uoiti je da je polje od svih naboja u sustavu, na bliskim i dalekim tijelima

od kojih povrinski element sadri samo dio.

27. Princip rada gromobrana i Faradayevog kaveza.

Prvi iljati gromobran je izmislio Benjamin Franklin. On je koristio eljeznu ipku
koja je bila zailjena na vrhu. Njegov gromobran je ustvari ionizirao zrak oko sebe, ime je
zrak okolo ipke postao lagano vodljiv, to je rezultiralo veom ansom da munja pogodi
gromobran (u neku ruku je privlailo munje).
Za vrijeme nevremena (tako se pretpostavlja, toan uzrok i mehanizam nastanka
munja nisu jo razjanjeni) padajui komadii leda i kie se polariziraju kako prolaze kroz
atmosferino prirodno elektrino polje, pomou elektrostatske indukcije komadii leda se
elektrino nabiju. Prijenosom naboja sa komadia leda i okolnih oblaka, pretpostavlja se,
nastaju munje. Kako se naboj raspodjeli u el. polju na vodiu koji je uzemljen, na vrhu
gromobrana, iljku, je koncentracija suprotnog naboja golema, te time privlai munje.
Gromobrani su obino uzemljeni tako da se 1 m u zemlju zakopa bakrena ploa spojena s
gromobranom. Velika gustoa naboja stvara veliko polje oko iljka te time privlai munje.

Slika 27.1. Farradayev kavez

52

Farradayev kavez (slika 27.1.) predstavlja zatitu od elektrinog polja. Sastoji se od

metalne mree, odnosno kaveza unutar kojeg se nalazi elektrina oprema koja se na taj nain
titi od djelovanja elektrinog polja. Faradayevim kavezom smatra se i oprema koja slui u
graevinarstvu za zatitu objekata od udara groma - gromobran.
Vanjsko statiko elektrino polje uzrokuje naboje unutar vodia da se rasporede tako
da poniti uinke polja unutar Faradayevog kaveza. Takoer je unutar faradayevog kaveza
elektrino polje jednako nula.
Farradayev kavez moemo zamisliti kao uplji vodi. Vanjsko elektrino polje stvara
silu na nosioce naboja, ime uzrokuje njihovo premjetanje do uvjeta ravnotee, tj. do
nestanka polja unutar vodia (razmjetanje traje moda
s). Ako se unutar kaveza nalazi
naboj kavez e se influencirati, polje naboja e se prostirati van, osim ako ne uzemljimo kavez
(slika 27.2.).
Primjer:
Koaksijalni kabeli, automobili, avioni, dizala mogu biti faradayevi kavezi (signali
mobitela ne prolaze), antistatike vreice za dranje raunalnog hardwera.

Slika 27.2.

53

28. Ploasti kondenzator. Izvod kapaciteta.

Slika 28.1. Ploasti kondenzator

Promotrimo dvije jednake paralelne vodljive ploe, postavljene na razmaku s jedna od

druge, kao na slici 28.1. Neka je povrina svake ploe A, i neka je naboj Q na jednoj, a Q na
drugoj ploi. Oznaimo potencijale na ploama sa , odnosno *. U podruju izmeu
ploa, podalje od njihovih rubova, elektrino polje je gotovo jednoliko. Ako se pretpostavi da
jest jednoliko, elektrino polje ima jakost
. Odgovarajua povrinska gustoa
naboja na unutranjoj strani jedne odnosno druge ploe iznosi:

Ako se promjene , odnosno , koje se javljaju ponajvie uz rubove ploa, mogu

zanemariti, tada moemo napisati jednostavan izraz za ukupan naboj na jednoj ploi

Oekujemo da je gornja jednadba tonija ako je omjer razmaka ploa, s, i uzdunih

veliina ploa manji (zanemarujemo rubove). Na par ploa je primjer elementa elektrinih
sustava koji nazivamo kapacitor.** Kapacitor je sustav dvaju bliih vodia, koji su
meusobno izolirani. Naboji na vodiima mogu se mijenjati promjenom njihovih potencijala.
Nas zanima odnos izmeu naboja Q na jednom vodiu i razlike potencijala meu njima. Ako
promatramo integral

*Potencijal moemo i oznaiti s .

**Umjesto rijei kondenzator koristimo izraz kapacitor, jer kondenzacija znai ukapljivanje.
54

Taj integral mora biti isti za bilo koju toku p na rubu vodia.

Taj omjer ovisi o dimenzijama i obliku vodia.

Ekvivalentna formulacija moe biti:

Na ploastom kondenzatoru vrijedi

Ako se, naravno, zanemare rubni uinci. Kada je na jednom vodiu kapacitora naboj
1C (a na drugom -1C), a razlika potencijala (napon) meu dvama vodiima kapacitora iznosi
1V, kapacitor ima kapacitet 1F. Ploasti kapacitor kapaciteta 1 F bio bi ogroman: ako bi ploe
bile razmaknute 1 mm, svaka ploa bi morala biti povrine od oko 100
. Vei kapaciteti
obino se izraavaju u mikrofaradima
, manji u nanofaradima
ili
pikofaradima
Pokusi:
Spojili smo jednu plou s elektroskopom, dok smo drugu pribliavali / udaljavali.
Vidjeli smo da ako pribliavamo ploe, listii elektroskopa se skupljaju, a ako
udaljavamo ploe, listii se razmiu.
Napomena:
Ako izmeu ploa kapacitora stavimo neki dielektrik, on e smanjiti polje, to e
rezultirati manjom razlikom potencijala i veim kapacitetom.

Gdje je relativna permitivnost vakuuma, relativna permitivnost sredstva,

povrina ploa kapacitora, a
razmak izmeu ploa kapacitora.

55

29. Kuglasti kondenzator. Izvod kapaciteta.

Polje je radijalno izmeu ljusaka, unutar svega
je naravno jednak nuli, kao i izvan svega.

Slika 29.1. Kuglasti kapacitor

Gornji izraz je ispravan u dva sluaja, odnosno dvije granice:

Zemlja zajedno s ionosferom tvori kuglasti kapacitor

zraka.

je ionizirani sloj, zbog UV-

30. Spajanje kondenzatora.

Simboli kondenzatora su:

ako je nepromjenjiv, ili

ako je promjenjiv

SERIJSKI SPOJ:

Pri emu je
(manji od najmanjeg)

; kapacitet

se smanjuje

56

PARALELNI SPOJ:

Ali naboji nee biti jednaki

Kapacitet e biti povean

Primjena kapacitora i elektrostatike uope
Pohranjivanje goleme energije. Pomou kapacitora i zavojnice je mogue dobiti
golema magnetska polja (~100 T) slui za tokasto varenje.
Koriste se u tipkovnicama, ispravljaima, filtrima, dijelovima logikih sklopova. U Van der
Graffovom ureaju itd.

31. Energija kondenzatora.

Razmotrimo kapacitor kapaciteta C kojemu je meu ploama razlika potencijala
(napon) U. Naboj Q iznosi CU. Na jednoj ploi je naboj Q, a na drugoj Q. Pretpostavimo da
poveamo naboj od Q na Q+dQ tako da prenesemo naboj dQ od negativne na pozitivnu
plou, suprotno sili elektrinog polja koja djeluje na naboj dQ. Moramo utroiti rad
. Stoga za nabijanje kapacitora od stanja s nabojem
do nekog konanog
stanja s nabojem
potrebno je uloiti energiju.

Ta je energija uskladitena u kapacitoru. Energiju kapacitora moemo stoga izraziti ovako

Ranije smo nali da je kapacitet kapacitora s usporednim ploama povrine A, koje su na

razmaku s, jednak

, a elektrino polje izmeu ploa je

. Stoga moemo pisati

57

32. Prenoenje naboja i gustoa struje.

Elektrine struje su posljedica gibanja nosilaca naboja, tj. elektrino nabijenih
elementarnih ili sloenih estica. Elektrina struja, npr. u nekoj ici, mjera je koliine naboja
koji prolazi presjekom ice u jedinici vremena. Ona se izraava u amperima (A). Vodiem
tee struja od 1 A ako se kroz presjek vodia prenosi naboj od jednog kulona u sekundi.
Ako se gleda openito, elektrina struja je posljedica gibanja nosilaca naboja u
trodimenzionalnom prostoru (relativno gibanje naboja u odnosu na tvar). Da bismo to gibanje
opisali, uvodi se pojam vektora strujne gustoe. Promotrimo komadi vodia i gibanje naboja
u njemu:
Nosioci naboja prou kroz povrinu A, iz volumena
komadiu je

pa je

je broj nosioca naboja u jedinici volumena

, pri emu je

. U tom
brzina nosioca naboja, n

; u krutoj tvari je to

broj. Za sluaj razliitih nosioca naboja I nam je suma doprinosa gustoe, a

broj estica;

, golemi
ukupni

. Definiramo gustou struje kao lokalnu veliinu

Slika 32.1.

Za vie nosioca

58

U praksi je posebno vana kod metala slobodni elektroni su nosioci naboja. Po

Paullijevom principu ti elektroni imaju razliite energije i razliite brzine; tada je

Gdje je
driftna brzina ili pomana brzina elektrona (veoma mala).
Pozitivna gustoa elektrine struje ubrzava one naboje koji su +, suprotna je smjeru gibanja
elektrona.

33. Stalne struje i jednadba kontinuiteta.

Stalne struje su one koje ne ovise o vremenu
. Elektrina struja
u dugom vodiu stalnog presjeka, kao npr. ici, naprosto je integral strujne gustoe po
presjeku vodia. Struja I kroz bilo koju plohu S ploni je integral

Struja je tok vektora strujne gustoe kroz plohu S.

Slika 33.1.

59

Jednadba kontinuiteta: koliko ue toliko i izae. Tok kroz zatvorenu povrinu je

Po Gaussovom teoremu to je

Moemo vidjeti da li je stalna ili ne. Lokalni kriterij za stalnu struju je

Kada struja ne bi bila stalna imali bi

Opis ouvanja naboja iz volumena moe tei struja, ali samo ako se ona od negdje smanjuje.

60

34. Elektrina vodljivost - Ohmov zakon.

Elektrini naboji se mogu prenositi na mnogo naina. Elektrino polje tei pokretanju
elektrinih naboja, i tako izaziva elektrinu struju.
Jedno od najranijih eksperimentalnih otkria o elektrinim strujama u tvarima je
Ohmov zakon:

Jakost struje koja tee kroz vodi proporcionalna je razlici potencijala U na krajevima
vodia. Eksperimentalno je potvreno o emu ovisi otpor neke tvari. Ako se vodi odrava na
stalnoj temperaturi, veliina R u gornjoj jednadbi, koju nazivamo otporom vodia, ne ovisi o
struji koja tee vodiem. Ako je vodi veoma dug u odnosu na poprene mjere, i jednolik
(npr. bakrena ica), otpor ovisi na jednostavan nain o duljini i presjeku vodia:
proporcionalan je duljini l i obrnuto proporcionalan povrini presjeka vodia A. Takoer,
otpor ovisi i o tvari od koje je nainjen vodi. Svi ti odnosi se izraavaju jednostavnom
relacijom:

Gdje je otpornost tvari. Otpor se izraava u omima

, a otpornost u ommetrima
. Te dvije jednadbe izraavaju osnovnu injenicu koja se moe izrei ovako: U bilo
kojoj toki u jednolikim vrstim tvarima strujna gustoa proporcionalna je elektrinom polju
na tom mjestu, a konstanata proporcionalnosti ovisi samo o tvari, a ne o obliku vodia. To
znai:
(34.1.)
Pri emu je elektrina vodljivost tvari. Ona je naprosto obrnuto proporcionalna
vrijednost otpornosti . Gustoa el. struje je naravno u smjeru elektrinog polja. Napomenimo
jo da vodljivost tvari ne mora a priori biti skalar (moe takoer biti tenzor).

61

35. Model elektrine vodljivosti.

Jednadba (34.1.) je samo opis opaenih svojstava velikog broja tvari u izvjesnim
podrujima uvjeta. Nju ne moemo izvesti iz osnovnih zakona elektrinog polja. Da bismo
shvatili njeno znaenje, moramo razumjeti procese koji se deavaju u tvari kada se u njoj
primjeni elektrino polje, a ti procesi mogu biti vrlo razliiti u raznim tvarima.

Elektroni nisu u vakuumu pa se raspruju

zbog toga imamo stalnu brzinu

ubrzavaju se samo odreeno vrijeme i

Pri emu je vrijeme izmeu dva sudara

Drudeovi modeli kvantne mehanike

Ovdje je transportno relativno vrijeme, a

efektivna masa nosioca. Povezuje tok
struje s mikroskopskim svojstvima tvari. Pokusima smo dokazali da elektroni idu bre gdje je
manji otpor (manja toplina). Dobiva se Joulova toplina (energija inducirana u vodiu kojim
tee struja).

Ukupna snaga predana u jedinici volumena je tada

Snaga je:

Snaga se takoer moe prikazati kao

62

Ako je razlika potencijala (napon) stalna tada je

Da li se metal zagrijava kad kroz njega tee struja? Naravno! To znamo iz

svakodnevnih iskustava i pokusa.
Primjene:
Kuhala, grijalice, osigurai namjerno oslabljeni strujni krug.
Problemi nastaju kod odvoenja struje kod npr. hidroelektrana i nuklearnih elektrana. Kako
prenijeti struju na velike udaljenosti? Poveamo napon (40000 V), i uz pomo transformatora
raspodijelimo dalje ( to emo polie promatrati u daljnjim pitanjima).

63

36. Vodljivost metala, tipovi veze izmeu atoma u tvari.

Metali su najbolji poznati vodii elektrine struje. Jednostavnu teoriju voenja
elektrine struje razvili su krajem devetnaestog stoljea Drude i drugi istraivai radi
objanjenja vodljivosti metala. Jasno je da je visoka vodljivost metala posljedica gibanja
slobodnih elektrona, slobodnih u smislu da nisu vezani za jedan atom i da se mogu gibati
cijelom kristalnom reetkom.
Ionska reetka je veoma propusna za elektrone. Moemo rei da su ioni zbijeno
poredani, tako da se otprilike dotiu. Promjene elektrine potencijalne energije elektrona du
neke putanje kroz reetku mnogo puta su vee od njegove termike kinetike energije.
Pokretljivost nosioca naboja u biti je odreena vremenom, tijekom kojeg oni dobivaju
impuls u smjeru sile kojom elektrino polje djeluje na njih.
Tip kemijske veze u atomu moe biti ionska, kovalentna ili metalna. O njima ste uili
u srednjoj koli. Naravno nisu sve energije elektrona u atomu jednake. Kod kovalentnih veza
samo termikim pobuenjem se elektroni mogu osloboditi iz valentne ljuske. Kod metalnih
veza slobodni elektroni su slijepljeni za metale. Kod metala je posebno to to je broj nosioca
naboja konstantan i golem te su na bilo kojoj temperaturi su u metalu valentni elektroni
slobodni.
Ohmov zakon vrijedi izvanredno tono za sve metale i za gustoe struje koje daleko
nadmauju vrijednosti koje se mogu dulje odravati. Vodljivost istih metala raste pri
sniavanju temperature. Pri niskim temperaturama mnogi metali provode elektrinu struju na
takav nain da ako se to voenje izrazi preko vodljivosti, onda je vodljivost beskonana (to ne
objanjava ta neobina svojstva). Tu pojavu nazivamo supravodljivost.

64

37. Sluajevi kada Ohmov zakon ne vrijedi.

Kako moe doi do krenja Ohmovog zakona? Pretpostavimo da je elektrino polje
tako jako da ioni izmeu sudara postiu brzine koje su usporedive s njihovim termikim
brzinama.

je termika brzina, a

driftna brzina. Ako su te dvije brzine sline imamo

to je oito ispod mm/s razlog zato su struje velike je jer je gustoa naboja velik.

Vrlo snana elektrina polja mogu uzrokovati ee promjene, kao gore navedena
promjena broja nosioca. Nosioci naboja postiu toliku energiju da su njihovi sudari s drugim
atomima dovoljno estoki da ih mogu ionizirati. Dolazi do poveanja broja nosioca naboja i
nastaje lavinski proboj koji predstavlja jako odstupanje od Ohmova zakona.

Pri emu je k Boltzmannova konstanta, a T temperatura.

Da bi Ohmov zakon vrijedio treba biti
(37.1)

to je oko 8 redova veliine manje polje nego dobiveno u (37.1.)

Pretpostavimo da se polje primjeni na na sustav vrlo kratko vrijeme. Ako je to
vrijeme usporedivo, ili krae, od svojstvenog vremena , oito je da moramo preinaiti nau
teoriju.

To bi znailo da na savreno istom metalu na temperaturi 0 bi otpor bio 0, no to nije

supravodi!
65

38. Energija koja se disipira pri toku struje u vodiu.

Zbog disipacije energije polje

ne moe osigurati kruni tok struje.

Ne moemo nadoknaditi gubitak

bi se trebao gibati suprotno ;
trebamo nekakvu neelektrostatsku silu
(slika 38.1.).
Za tu neelektrostatsku silu uvodimo
motornu silu

=U
Slika 38.1.

Imamo elektrostatske ureaje poput Van der Graafovog elektrostatskog generatora,

Wimhurstovog stroja, dinamometra... No njihova uinkovitost je oko 10%, zato danas imamo
mehanike generatore koji su gotovo 100% uinkoviti.
Utroena ili disipirana energija se obino javlja u obliku toplinske energije.

66

39. Izvori elektromotorne sile: Van de Graffov ureaj i termolanak.

Slika 39.1. Van der Graffov ureaj

Osnovna odlika svake naprave koja daje istosmjernu elektromotornu silu jest neki
mehanizam koji prenosi nosioce naboja u smjeru koji je suprotan od smjera u kojem na njih
djeluje elektrino polje.
Van der Graffov elektrostatski stroj (slika 39.1.) je takva naprava. U stalnim uvjetima
elektrina struja tee kroz otpornik R u smjeru elektrinog polja , i u otporniku se troi
energija (javlja se u obliku topline). Snaga te struje je, kao to smo pokazali,
. I unutar
stroja elektrino polje je usmjereno prema dolje. Gibanje naboja suprotno elektrinoj sili
postie se tako da se na traku nainjenu od izolatora (obino gume), koja se kruno giba,
nanose naboji, a traka se mehaniki pokree. Naboji su na traci vezani pa se ne mogu
pomicati u smjeru elektrine sile (na pozitivne naboje sila djeluje prema dolje, a na negativne
prema gore). Snano elektrino polje oko vrhova eljia unutar elektrode na visokom naponu
ipak upija naboje. Za okretanje trake i prenoenje naboja protivno elektrinog polja troi se
energija koju obino daje elektrini motor, benzinski motor ili ovjek koji okree ruicu. Van
der Graffov stroj je zapravo baterija koja daje elektromotornu silu .

67

Termolanak
U industriji se termolanci preteito koriste kao temperaturni senzori ili detektori, a
takoer se mogu koristiti za prenoenje toplinske potencijalne razlike u elektrinu
potencijalnu razliku (razlika potencijala je napon).
Kada spojimo dvije ice od razliitih materijala (npr. bizmut i bakar), te jedan kraj
zagrijavamo, postiemo tok stalne elektrine struje u termoelektrinom krugu (slika 39.2.).

Slika 39.2. termoelektrini krug

Ovu pojavu je otkrio 1821. Thomas Seebeck, i stoga je ta pojava nazvana Seebeckov
efekt ili termoelektrini efekt. Jaina efekta ovisi o koritenom metalu.
Razliiti metali imaju razliite izlazne radove razdvajanje naboja. Na samom spoju
dolazi do pojave vika naboja.

Pri emu je
Seebeckov koeficijent ili termostruja
.
Ako i napravimo temperaturu reda 1000C, to nam moe dati 1V, ali i 1V u metalu moe dati
jaku struju kao to smo vidjeli s pokusom s magnetom, metalom i grijanjem. Naravno s jakom
strujom javlja se i jako magnetsko polje, a koritenjem radioaktivnog materijala za
zagrijavanje termoelektrinog kruga omoguava ne samo jai, ve i dugotrajniji izvor struje
(koristi se u pijunskom satelitima, i ako oni padnu to moe biti veoma opasno).

68

40. Kemijski izvori elektromotorne sile: lanci i baterije.

U obinim baterijama kemijska energija uzrokuje gibanje nosilaca naboja kroz jedno
podruje u kojemu se elektrino polje suprotstavlja njihovu gibanju. To znai da npr.
pozitivan nosilac naboja prelazi na mjesto vieg elektrinog potencijala, ako se pritom desi
kemijska reakcija u kojoj se oslobaa vea energija od energije koja je potrebna da se popne
na elektrino brdo.
Pogledajmo Voltin lanak. On je opi naziv za kemijske naprave koje daju
elektromotornu silu. Jo je Galvani 1790. s pokusima na abama utvrdio na mogunost
kemijskog dobivanja elektrine struje. Volta je kasnije pokazao da je uzrok tog ivotinjskog
elektriciteta spoj dvaju razliitih metala. On je koristio serijski spoj od nekoliko lanaka,
svaki se lanak sastojao od cinane i bakrene ploe, izmeu kojih je bio postavljen namoeni
karton. Danas poznajemo mnogo razliitih vrsta voltinih lanaka (Leclancheov lanak,
automobilska baterija (akumulator), Westonov standardni lanak, itd.).
Ako imamo umoena dva tapia, jedan od cinka, drugi od bakra, u otopinu kiseline ili
luine, u otopini e se deavati kemijska reakcija (neka otopina bude sulfatna kiselina
i
voda
).

Pozitivni ioni e otii od negativno nabijenog tapa (Zn), cink e se otapati dok ne nastane
elektrokemijski potencijal U= - 0.5V. U tom procesu dva atoma vodika ostanu slobodna, te
kradu bakru elektron te izlaze van sve dok na bakru ne nastane razlika potencijala od U= 0.6 V . Tada je
te kemijska reakcija stane. Ako ta dva tapia spojimo
icom kemijska reakcija e se deavati sve dok ne ponestane kiseline ili se cink ne otopi. To
naravno rezultira slabljenjem baterije (cink oksidira, a vodik reducira).
Jedan primjer netermodinamikog kemijskog izvora je goriva elija. Gorive elije
kada rade daju vodu (ne zagauju), i rade na principu elektrolize vode.

69

41. Kirchoffova pravila.

Jo smo u srednjoj koli nauili Kirchoffova pravila. No prvo promotrimo na koje
naine moemo spajati razne elemente u strujnoj petlji, tonije otpornike (to smo takoer
nauili u srednjoj koli):
Serija (slika 41.1.)

Slika 41.1. Serijski spoj otpornika

Paralela (slika 41.2.)

Slika 41.2. Paralelni spoj otpornika

Nakon to smo pokazali spajanje otpornika moemo ponoviti Kirchoffova pravila:

1. Zbroj iznosa struja iz svakog vora mree (mjesta gdje se spajaju dva ili vie
prikljunih vodia) jednak je nuli (moraju se uzimati u obzir smjerovi struje: pozitivan
iz vora, negativan u vor. Naravno to je poznati uvjet ouvanja naboja, izraen
jezikom elektrinih mrea).

70

2. Zbroj napona (razlika potencijala) redom oko svake petlje mree (puta koji poinje i
zavrava u istom voru) jednak je nuli (to je mreno izraavanje opeg pravila da je
cirkulacija elektrinog polja,

Pri emu je elektromotorna sila, a

po zatvorenoj krivulji, jednaka nuli).

napon struje petlje.

3. Struja kroz svaki otporni element jednaka je omjeru napona preko tog elementa i
otpora elementa.*
Kada se ova pravila za bilo koju mreu izraze jednadbama, dobiva se sustav tono
toliko linearnih jednadbi koliko je potrebno da se osigura jedno i samo jedno rjeenje za
struje, napone, itd. Spomenimo da sustav jednadbi istosmjerne elektrine mree ovisi samo o
topologiji mree, tj. o obiljejima slike spojeva koja ne ovise o promjenama spojnih crta.

*Zadnji Kirchoffov zakon je ustvari Ohmov zakon za strujnu petlju.

71

42. Naboj i struja izbijanja i nabijanja kondenzatora kroz otpornik.

Pretpostavimo da je kapacitor kapaciteta C nabijen na napon
i da se u nekom
trenutku na njegove prikljuke spoji otpornik otpora R. Slika 42.1. prikazuje kapacitor,
otpornik i prekida.

Slika 42.1.

Zamislit emo da se prekida zatvori u trenutku t = 0. Oito je da e, zbog toka struje,

kapacitor postepeno gubiti svoj naboj, napon preko njegovih prikljuaka e se smanjiti, i zbog
toga e se smanjivati i tok struje. Da bismo tono vidjeli to se dogaa, moramo napisati
odnose koji vrijede za ovaj strujni krug. Oznaimo s Q naboj i s U napon kapacitora. U je
ujedno i napon preko otpornika. Neka je I struja kruga, a uzimat emo da je pozitivna ako tee
iz pozitivnog prikljuka kapacitora. Sve te veliine su funkcije vremena i meusobno se
ovako odnose:

Vidimo da sve veliine opadaju na isti eksponencijalni nain kao na slici 42.2.

72

Ako stavimo

imamo

I isto za svaku veliinu u gore

navedenim jednadbama.

Slika 42.2. Eksponencijalna ovisnost

U trenutku zatvaranja prekidaa struja trenutano naraste na

i zatim se
eksponencijalno smanjuje ka vrijednosti nula. Vrijeme koje oznauje taj pad struje je
konstanta kruga (vrijeme smirivanja / relaksacije) RC. Dimenzija te konstante je vrijeme (s).

73

43. Oerstedov pokus. Veza izmeu struja i magneta. Sila izmeu vodia pod
strujom.
1819./1820. Na svom predavanju iz elektriciteta Hans Christian Oersted je izveo
pokus, traei odgovor na pitanje imaju li struja i magnetizam nekakvu meusobnu
povezanost. Stavio je magnetsku iglu ispod ice, usmjerenu poprijeko na icu. Ukljuivanje
struje nije imalo nikakvog uinka. Nakon predavanja neto ga je ponukalo da ponovi pokus,
ali s paralelnom icom i iglom. Kad je ukljuio struju, igla se jako otklonila, a kad je
promijenio smjer struje, igla se otklonila na drugu stranu.
Oerstedov pokus je utvrdio povezanost struje i magnetizma. To je naravno imalo
golem uinak na nastavak prouavanja, sada ve slobodno kaemo, elektromagnetizma.
Nedugo nakon njegova otkria slijedili su mnogi drugi pokusi. Ampere, Faraday, Maxwell,
Lorentz, Thomson, Hertz i Einstein su samo najzvunija imena meu istraivaima
elektromagnetizma.
Kod promatranja veza izmeu struja i magneta moemo rei sljedee:
1. Magneti djeluju na naboje koji se gibaju i ako su slobodni
2. Struje meudjeluju
3. Meudjelovanja 1. i 2. nisu elektrina ako struja ide samo kroz jednu icu nema
meudjelovanja
Imajui u vidu ove pretpostavke izveli smo pokuse. Kroz dvije paralelne ice smo pustili
struju i one su se, ovisno o smjeru struje, privlaile ili odbijale.
Uoili smo da djeluje neka sila. Ta sila ovisi samo o gibanju naboja u vodiima, tj. o dvjema
strujama. ak smo stavili bakrenu plou izmeu dva vodia, ali se nita nije promijenilo. Te
sile, koje se javljaju kada se naboji gibaju, nazivaju se magnetske sile.
Sila koju mi promatramo je Lorentzova sila

Pri emu je

magnetsko polje, a

imamo i elektrino polje

i Lorentzova)

brzina naboja (estice) koja se giba. Ako jo

tada je sila koja djeluje na esticu superpozicija sila (Coulombova

(43.1.)
Jednadbu (43.1.) uzet emo kao definiciju magnetskog polja (jedinica je tesla (T) ).
Magnetsko polje je vektor koji odreuje dio ukupne sile koja djeluje na naboj u gibanju, koji
ovisi o brzini.
74

Svojstva Lorentzove sile:

Lorentzova sila ne mijenja energije. Ona samo skree naboj (oko smjera magnetskog polja)
Nain na koji ju mjerimo je sljedei: Uzmemo esticu poznatog naboja q. Izmjerimo
silu na q u mirovanju da bismo odredili elektrino polje na zadanom poloaju. Zatim
izmjerimo silu na esticu kad prolazi istim poloajem brzinom . Ponovimo mjerenje sa

drugom smjeru. Odredimo magnetsko polje koje zadovoljava te rezultate, taj je

magnetsko polje na zadanom poloaju. Naravno to nam ne objanjava zato je sila
proporcionalna brzini, ako znamo da elektrino polje ne ovisi o brzini. Sada emo objasniti
kako do toga dolazi i zato je to tako.

75

44. Naboj koji se giba: mjerenje iznosa i invarijantnost.

Naboj se moe mjeriti samo preko uinka koje on proizvodi. Tokasti naboj q koji
miruje moe se izmjeriti odreivanjem sile koja djeluje na ispitni naboj koji je na nekoj
udaljenosti od q. Takva mjerenja se zasnivaju na Coluombovom zakonu, meutim ako se
naboj giba, nemamo osnove za njegovo mjerenje. Mogue je da sila na ispitni naboj ne ovisi
samo o udaljenosti od q, ve i o smjeru od
. Takoer se ne moemo puozdati u
pretpostavku da je sila uvijek u smjeru poloajnog vektora .
Da bismo obuhvatili sve mogunosti, dogovorimo se da emo definirati q na osnovi
prosjene sile po svim smjerovima. Zamislite da se veliki broj infinitezimalnih naboja
jednoliko raspodijelilo na kuglinoj plohi. U trenutku prolaska naboja q kroz sredite kugle
mjerimo radijalne komponente sila na svaki ispitni naboj te prosjenu vrijednost iznosa tih
sila upotrijebimo za izraunavanje q. Meutim, ovaj je postupak upravo ono to bismo trebali
nainiti da se u istom trenutku odredi ploni integral polja. Ne zaboravimo da svi ispitni
naboji miruju pa sila na podijeljena s iznosom daje, po definiciji, elektrino polje na
poloaju naboja . To ukazuje na to da Gaussov, a ne Coulombov zakon daje prirodnu (ne
jedinu moguu) definiciju koliine naboja jedne ili vie nabijenih estica koje se gibaju. Tu
definiciju moemo izrei ovako:
Koliina elektrinog naboja u nekom volumenu definira se pomoi plonog integrala
elektrinog polja po plohi S koja obuhvaa taj volumen. Ploha S miruje u nekom
koordinatnom sustavu F. U bilo kojem trenutku i u bilo kojoj toki (x, y, z) elektrino polje
mjeri se pomou sile na ispitni naboj koji miruje u tom trenu na tom mjestu. Ploni integral se
odreuje u odreenom trenutku t. To znai da e vrijednosti polja istovremeno izmjeriti svi
opaai na plohi S. Oznaimo taj ploni integral po plohi S i u trenutku t sa

Koliina naboja unutar plohe S definira se u skladu s Gaussovim zakonom:

(44.1.)
Ne bi bilo dobro kada bi ovako odreena vrijednost ovisila o izboru plohe S. Pitamo se
vrijedi li Gaussov zakon kada se naboji gibaju? Na sreu vrijedi. To je eksperimentalno
utvreno. Formulu (44.1.) definiramo kao koliinu naboja u nekom volumenu.

76

Poznati su vrlo uvjerljivi dokazi da se ukupan naboj u nekom sustavu ne mijenja zbog
gibanja nosilaca naboja. Primjer je neutralnost atoma i molekula. Iznos plonog integrala u
Gaussovom zakonu ovisi samo o broju i vrstama elektrino nabijenih estica unutar plohe S, a
ne o nainu njihova gibanja. Ako ova izreka vrijedi u jednom inercijalnom sustavu, prema
postulatu relativnosti, ona mora biti istinita u svakom inercijalnom sustavu. Prema tome
vrijediti e

Pri tome gledamo dva sustava, F i F', i ne smijemo predvidjeti razliku izmeu t i t' (
istovremeni dogaaji u F ne moraju biti istovremeni u F'), svaki od ta dva integrala
promatramo u njegovom sustavu. Gornja je jednadba izreka relativistike invarijantnosti
elektrinog naboja. Nau Gaussovu plohu moemo izabrati u bilo kojem inercijalnom sustavu;
ploni integral dat e iznos koji je neovisan o sustavu. To nije isto to i ouvanje naboja, o
kojem smo raspravljali u 33. pitanju, a izraava se jednadbom

Ouvanje naboja ima ovo znaenje: Ako uzmemo zatvorenu plohu, koja miruje u
nekom sustavu i sadri neku koliinu nabijene tvari, i ako nabijene estice ne prolaze kroz tu
plohu, onda je ukupan naboj unutar te plohe kroz tu plohu stalan u vremenu. Invarijantnost
ima ovo znaenje: Ako istu koliinu nabijene tvari gledamo iz dva sustava izmjeriti emo
tono isti iznos naboja. Energija je ouvana, ali nije relativistika (niti nerelativistika)
invarijantna. Naboj jest ouvan i on jest relativistika invarijanta. Energija je jedna
komponenta etverovektora impulsa i energije, dok je naboj skalar, invarijantna veliina s
obzirom na Lorentzove transformacije.

77

45. Elektrino polje ploastog kondenzatora u sustavu koji se giba stalnom

brzinom.
Ve smo ustvrdili da naboj ne ovisi o brzini (invarijantan je), ali sila moe ovisiti o
brzini (sila povezana sa poljem ovisi o brzini). Promatramo transformacije polja.
U sustavu F nalaze se dvije mirne povrinske raspodjele naboja stalne povrinske
gustoe naboja
. Svaka je ploha kvadrat sa stranicama duljine b, obje
paralelne s xy ravninom, a njihov meusobni razmak, u odnosu na b, je toliko malen da se
elektrino polje u prostoru izmeu njih moe smatrati jednolikim. U sustavu F e polje biti
jednako
(
). Ako promatramo sustav F' , koji se jednoliko giba u lijevo u
odnosu na F brzinom , promatrau u tom sustavu nabijeni kvadrati vie nisu kvadrati.
Njihova je duljina sada

, a polje je

. Naboj je invarijantan, pa je

. Moemo zakljuiti da je polje izvan dviju ploha jednako nuli,

izmeu je jednoliko, barem u granici beskonano velikih ploha. Zbog skraivanja duine je i
vee jer je naboj gui. Imamo

Ako promatramo razmjetaj gdje su povrinske raspodjele okomite na os x, u sustavu

F polje je
u smjeru x osi. Ako se takva raspodjela naboja promatra u sustavu F'
dobiva se ista povrinska gustoa kao u sustavu F. Promjenjuje se razmak izmeu ploa, koji
ne utjee na jakost polja (
). Tu se vidi korisnost koncepta polja. Kada promatra u
sustavu F u nekoj prostor vremenskoj toki izmjeri polje, on na osnovi tih mjerenja mora
moi predvidjeti, odnosno izraunati to bi opaai drugih sustava izmjerili u istoj prostor
vremenskoj toki. Kada to ne bi vrijedilo, pojam polja bi nam bio beskoristan.
Prema gornjim razmatranjima, ako u bilo kojoj toki u F razdvojimo polje
paralelnu

i okomitu

komponentu u odnosu na brzinu

vremenskoj toki u sustavu F' elektrino polje

brzinu, vrijediti e

na

te u istoj prostorno

se rastavi na iste komponente u odnosu na

To vrijedi ukoliko je polje u sustavu F proizvedeno nabojima koji miruju u tom

sustavu.

78

46. Elektrino polje tokastog naboja koji se giba stalnom brzinom.

Promatramo iz sustava naboja q miruje u
ishoditu sustava F (slika 46.1.). U svakoj toki
prostora jakost elektrinog polja je

ono je radijalno usmjereno. Komponente tog polja

su:

Slika 46.1.

Jo neka bitna svojstva polja su da je ono, osim to je radijalno usmjereno, jednoliko

podijeljeno po smjerovima i konzervativno

Sustav F' u odnosu na sustav estice ima

(LS sustav). Trebati e nam i

Lorentzove transformacije
Promatramo polje u trenutku

.
.

79

Kutna ovisnost nije postojala, jer je raspodjela bila jednolika, imamo:

Pitamo se kako to ovisi o kutu i brzini?

Okomita komponenta polja je puno vea. Vidimo da je polje ne samo radijalno nego je
i pojaano s brzinom (okomitom komponentom). Naboj koji se giba ne stvara samo elektrino
polje , ve i magnetsko polje . Zato djelovanje tog naboja na drugi naboj koji se giba nije
uvjetovano samo elektrinim poljem, ve i magnetskim (mi smo izraunali samo jednu
komponentu).

80

47. Meudjelovanje naboja koji se gibaju.

Poznato je da na naboj u gibanju moe djelovati sila koja ovisi o brzini naboja. To je
sila uzrokovana magnetskim poljem, iji su izvori elektrine struje, tj. drugi naboji koji se
gibaju. Promotrimo sustav estica, koji miruju i koji se gibaju, kao na slici 47.1. i 47.2.

Slika 47.1

Slika 47.2.

Uzmimo prvo sustav gdje se naboji gibaju.

Jer je okomita komponenta sile, kao to smo vidjeli iz prethodnih pitanja

(47.1.)

Polje estice od estice koja se giba je poveano, a smanjenje sile nije posljedica
elektrostatske interakcije jer je
. Mora postojati neka druga interakcija. Znamo da je
to magnetsko polje . Ako jednadbu (47.1.) pomnoimo s

i dobivamo

(47.2.)

Ukupna sila je

Za svaku razumnu brzinu zbog

je i

(naravno ne uvijek).

81

(47.3.)
Pitamo se je li jednadba (47.2.) jednaka (47.3.)? Odnosno
provedemo dimenzionalnu analizu vidimo da je sve u redu.

. Ako

Vidimo da magnetsko polje daje doprinos sili. Naboj koji se giba stvara i elektrino i
magnetsko polje. Oba polja postoje i u drugim smjerovima, ali su manja.

ak i u vakuumu, gornja jednadba vrijedi i za elektromagnetske valove, samo je

. Polja nisu u istom smjeru.

82

48. Lorentzova sila. Sila na vodi kojim tee struja.

Lorentzova sila je sila koja djeluje na elektrini naboj q koji se giba brzinom

magnetskom polju i na njega djeluje elektrino polje . Iznos i smjer Lorentzove sile
dobijemo zbrojem magnetske i elektrine sile na elektrini naboj:

Ponekad se kao Lorentzova sila podrazumijeva samo magnetska sila:

Elektrina sila djeluje u smjeru djelovanja polja , dok se magnetska sila moe
odrediti prema pravilu desne ruke: otvoreni dlan se postavi tako da silnice magnetskog polja
ulaze u njega, a prsti pokazuju smjer gibanja, te tada isprueni palac pokazuje smjer
djelovanja magnetske sile. Promotrite sliku 48.1.

Slika 48.1. Putanja estice u magnetskom polju u

ovisnosti o predznaku elektrinog naboja.

Sila na vodi kojim tee struja biti e

(48.1.)
Odnosno nakon integriranja i rjeavanja vektorskog produkta

Gdje je kut izmeu smjera struje i smjera polja. Sila okomita je na ravninu koju
razapinju smjer struje i smjer magnetskog polja, odreen je pravilom desne ruke. Jednadba
(48.1.) se moe izvesti na osnovi zakona sile na element naboja dq koji se giba brzinom ,
. Ako se naine zamjene

izravno dobivamo:

83

49. Sila kojom meudjeluju dva paralelna vodia kojima teku struje.
Pogledajmo sliku 49.1.

je smjer ovijanja prstiju desne ruke oko

palca ( );

- permeabilnost vakuuma.

Ukoliko je
Slika 49.1. dva paralelna, beskonano duga
vodia kojima teku stalne struje

Ukoliko su struje u istom smjeru ice, kojima tee struja, e se privlaiti. Ako struje teku
antiparalelno ice e se odbijati. Kod magnetskog polja takva situacija nije trivijalna.
Dodatak

Ako uzmemo da je razmak izmeu ica

na 1 m duljine, sila koja e se pojaviti biti e
ampera, jedinice za elektrinu struju.

, struja koja tee obama icama

,
. To je upravo definicija 1

84

50. Stokesov teorem, cirkulacija i rotor vektora.

Stoaksov teorem smo ve izrekli u 24. pitanju, ali nije na odmet ponoviti ga.
Prvo recimo to je cirkulacija vektora. Za definirati cirkulaciju
trebamo smjer
obilaenja krivulje. Uzimamo smjer suprotno od smjera kazaljke na satu za + , a obrnuto
(orijentirana povrina).
Kako se smanjuje cirkulacija, smanjuje se i povrina petlje kojom obilazi vektor sile,
stoga promatramo omjer cirkulacije i povrine petlje. Ako se smanjuju promatramo njihovu
granini vrijednost

Smjer vektora normale, , i smjer obilaenja krivulje odnose se po pravilu desne ruke.
Na taj se nain u graninom prijelazu postie skalarna veliina koja je pridruena toki P i
smjeru u vektorskom polju . Moemo izabrati tri nezavisna smjera, npr.
, da bismo
dobili tri razliita skalara. Moe se pokazati da se te tri veliine mogu smatrati komponentama
jednog vektora. Taj vektor nazivamo rotacija vektorskog polja

i oznaavamo s

Pomou cirkulacija oko malih elemenata povrine S(C) moemo izraziti cirkulaciju
du poetne velike petlje C:

Ako pustimo da N neogranieno raste, a svi

tee nuli. Tada imamo

Stoaksov teorem uspostavlja odnos krivuljnog integrala vektora s plonim integralom

rotacija vektora.

85

Dodatak
Rotacija u KKS

Ili u obliku determinante

Dodatak
Moemo primijeniti rotor i divergenciju na statiko magnetsko polja:

Cirkulacija magnetskog i elektrinog polja. Magnetsko polje nije konzervativno, to

znai da ima rotor. Ako gornje jednadbe udruimo s Stoaksovim teoremom dobivamo

Vidimo da vrijedi za bilo koju povrinu A koja se da opasati oko krivulje K

Vidimo da je magnetsko polje nekonzervativno i vrtlono, ali ne vri rad ni po

otvorenoj niti po zatvorenoj krivulji, jer je Lorentzova sila okomita na put pa ne vri rad
samo skree putanju. No zato se onda ice kojima tee struja pomiu u magnetskom polju?
Iz gornje relacije ne moemo nita zakljuiti, jer je rotor naprosto derivacija ( moe biti i
). Rotor nam govori je li polje vrtlono ili ne, dok nam divergencija govori je li to
izvor ili ponor polja. Ne moemo nai izvore mag. polja jer su mag. silnice zatvorene krivulje
(koliko ue toliko i izae

86

51. Cirkulacija gustoe magnetskog toka (B) oko i izvan vodia kojim tee struja.
Raun Ampera je iao ovako: Ako imamo zatvorenu petlju kroz koju tee struja(slika
51.1.), linijski integral magnetskog polja po bilo kojoj krivulji na toj petlji e imati istu
vrijednost na bilo kojem dijelu petlje.

Slika 51.1.

Vidimo da je cirkulacija gustoe magnetskog polja proporcionalna struji. Ako

izrazimo
.Koliko god poveamo radijus petlje oko vodia magnetsko
polje se nee promijeniti. to ako krivulja nije krunica, nego nekakva krivulja, a ica nije u
centru (slika 51.2.)?

Gdje je
po tome je

projekcija luka kruni luk na udaljenosti

pripadni kut

,a

Slika 51.2.

Vidimo da nema veze da li je krivulja krunica ili ne, cirkulacija magnetskog polja
e i dalje postojati. No da li e ona postojati ako je krivulja izvan petlje? Imamo

Cirkulacija iezava, iako polje postoji. Moemo na kraju rei:

87

52. Amperov teorem (zakon). Primjena na raunanje gustoe magnetskog toka

(B) torusa i dugake zavojnice.
Amperov zakon (teorem) povezuje magnetsko polje , s njegovim izvorom, gustoom
struje . Openito gledajui jednadba nije u potpunosti tona u obliku u kojem emo ju mi
napisati, u naem sluaju se radi o stalnom elektrinom polju (
). Amperov zakon se
moe napisati u dva oblika: integralnom i diferencijalnom. Oba izraza su ekvivalentna i
povezana Kelvin Stoaksovim teoremom (o kojemu neemo ovdje previe govoriti).
Integralni oblik:

Odnosno

Pri emu je magnetsko polje, infinitezimalni dio zatvorene krivulje K, dvostruki

integral oznaava povrinu S zatvorenu krivuljom K, ono samo oznaava da se radi o
dvodimenzionalnom dijelu povrine (openito dvostruki integral oznaava povrinu, a trostuki
volumen),
je konstanta permeabilnosti vakuuma,
je infinitezimalni element povrine S
(vektor iznosa dijela infinitezimalne povrine, a smjera normale na nju, po pravilu desne ruke
oko krivulje K), I' je struja koja prolazi kroz povrinu S (preko toka ).
Diferencijalni oblik:

Odnosno

Ako uzmemo u obzir da elektrino polje nije stalno u vremenu, dobivamo Amper
Maxwellovu jednadbu. Maxwell je u obzir uzeo i pomane struje i promjenu elektrinog
polja:

Odnosno

88

Polje beskonane tanke zavojnice i torusa

Kod beskonane zavojnice, njen promjer e biti puno manji od duljine
Pogledajmo sliku 52.1.

Kad ju presijeemo, izgleda kao dvije ploe. Vrijediti

e sluaj kao kod dvije paralelne ploe

Slika 52.1.

Gornja jednadba nee vrijediti za konanu zavojnicu.

Kada pustimo struju zavojnica e se zagrijati. N je ukupni broj namotaja.

Kod torusa koristimo idealizaciju: beskonana ica zavijena u krunicu kao na slici
52.2. Cijelo polje, kod torusa, je u konanom dijelu prostora, najvee mogue uz dani broj
namotaja n i struju I.

Slika 52.2.

Torus se koristi kao metoda za uvanje plazme u fuzijskim reaktorima.

Radili smo pokus s toroidalnom zavojnicom, lanenim uljem i peninom krupicom te smo
pokazali da samo unutar torusa imamo polje.

89

53. Biot-Savartov zakon.

Biot Savartov zakon moemo dobiti na vie naina. Ono je jednadba koja opisuje
magnetsko polje , koje stvara elektrini tok. Vektorsko polje ovisi o jaini, smjeru, duini
i blizini elektrinog toka i o fundamentalnoj konstanti . Biot Savartov zakon vrijedi u
magnetostatikoj aproksimaciji i rezultira time da je magnetsko polje konzistentno s
Amperovim i Gaussovim zakonom.
Biot Savartov zakon se koristi za raunanje magnetskog polja kojeg generira
elektrini tok koji je stalan u vremenu, kontinuiran tok naboja (npr. kroz icu koja je
konstantna u vremenu i gdje nema nagomilavanja naboja niti njegovog gubitka). Jednadba
glasi:

Samo kada je ica dovoljno tanka ima isti smjer kao i segment ice . Za debele
ice koristimo
(to je dosta nezgodno jer se integrira po volumenu). Sumiramo doprinose

No to je krivuljni integral, i rjeiv je samo za udbenike sluajeve. Nema praktine

koristi (moe se, naravno, rijeiti numeriki). Taj zakon je koristan:
Koristi se pri prouavanju mozga (iz magnetskog polja nai struje)
Struje u supravodiima
Moe ocijeniti koje putanje u sluaju
tijela su, kod gravitacijske sile, stabilne, a
koje ne.
Usporedbe Coulombovog i Biot Savartovog zakona

90

Omjer elektrinog i magnetskog polja je brzina . Postoje formalne slinosti, ali i

razlike. Svaki sferno simetrini naboji se mogu opisati tokastim nabojem, za magnetsko
polje nemamo samo matematiki korak za takve naboje, dok elektrino polje uistinu postoji.
Primjene: polje beskonano duge ice, ravne, kojom tee struja. Koristi se za izraunavanje
brzina koje proizvode vrtlozi u aerodinamici.
Ako promatramo vektorski potencijal magnetskog polja
Savartov zakon u diferencijalnom obliku:

Pri emu smo upotrijebili

moemo izraziti Biot

Elektrini potencijal je imao fizikalno znaenje, magnetski ba i nema, on je samo koristan

matematiki produkt.

91

54. Magnetsko polje prstena kojim tee stalna struja.

Slika 54.1. prikazuje petlju u obliku krunice, tj. prstena. Polje izvora je dipolno. Polje
mora biti simetrino s obzirom na zakrete oko te osi, osi z.
Pomoi Biot Savartovog zakona moemo izraunati polje na osi simetrije. Svaki element
prstena duljine daje doprinos
koji je okomit na . Trebamo raunati samo z
komponentu jer polje na osi, zbog simetrije, mora leati na toj osi:

Integracija po prstenu je lagana jer su svi mnoitelji stalni

pa zbog
dobivamo:

U sreditu prstena je z=0, pa je jakost polja u sreditu

Slika 54.1.

Ako gledamo dipolno polje

92

55. Magnetsko polje na osi konane zavojnice.

Cilindrina zavojnica od vodia se obino naziva solenoid (slika 55.1.).
Pretpostavljamo da je vodi jednoliko i gusto
namotan, a broj zavoja po jedinici duljine
du zavojnice, n, je stalan. Stvarni strujni tok
je helikoidan (u obliku zavojnice), ali ako
ima mnogo zavoja i ako su gusto zbijeni, to
moemo zanemariti i cijelu zavojnicu gledat
kao jednakovaljani niz pravilno sloenih
prstenova. Uz takvu pretpostavku koristimo
Biot Savartov zakon kao u prethodnom
zadatku. Izraunamo prvo doprinos strujnih
prstenova izmeu stoastih ploha iji su
vrhovi u toki z , a s osi z zatvaraju kutove
, odnosno
. Duljina odsjeka
zavojnice izosi
pa je u njemu
sadrano
i stoga je taj odsjeak
jednakovaljan prstenu kojim tee struja
. Budui da je
,
doprinos tog dijela zavojnice osnom polju
iznosi:

Slika 55.1.

Integriranjem dobivamo

Ukoliko imamo beskonanu zavojnicu

,a

, u tom sluaju imamo i

te je

U sredini imamo veoma dobru idealizaciju homogenog polja, vano je napomenuti da,
ipak kroz neke zavoje prolazi magnetsko polje. Cilindrian sloj struje uzrokuje prekidnost
jakosti magnetskog polja i presavijanje silnica.

93

56. Tok magnetskog polja kroz zatvorenu i otvorenu povrinu.

Pod pojmom magnetskog toka
podrazumijevamo ploni integral magnetskog polja
po povrini kojoj je petlja granina krivulja. Tok
kroz zatvorenu petlju ili krivulju C jednak je
plonom integralu magnetskog polja po povrini
:

C moe biti granina linija beskonano

broja ploha. Nije nam vano koju emo plohu
primijeniti za izraunavanje toka,
ima istu
vrijednost za sve takve plohe. Ako pogledamo
sliku 56.1. vidjeti emo da je tok kroz biti e
. Uoite da je smjer vektora

(prema

gore) izabran tako da bi bio u skladu s naim

izborom gornje strane . Taj e integral dati
pozitivan rezultat ako je ukupni tok kroz C prema
gore.
Jo u ranijim pitanjima smo nauili da je
divergencija magnetskog polja jednaka nuli. Iz
Gaussovog zakona dobivamo da ako je S bilo koja
zatvorena ploha, a V(S) volumen unutar te plohe,
onda je

Slika 56.1.

94

Ako to primjenimo na zatvorenu plohu koja se dobiva spajanjem

, kao na slici,
prema van usmjerena normala suprotnog je smjera od
, koji smo upotrjebili za
izraunavanje toka kroz povrinu .
Stoga imamo:

ili

To pokazuje da nije bitno koju emo plohu izabrati za izraunavanje toka kroz C. To
je oito ako se shvati da
ima za posljedicu neku vrstu ouvanja toka. Koliki tok
ue u neki volumen, toliki i izae iz njega.

95

57. Hallov efekt.

Kada elektrina struje tee vodiem koji se nalazi u magnetskom polju, sila
izravno djeluje na pokretne nosioce naboja. Mi, ipak, opaamo silu na cijeli vodi. Moemo
ukratko rei: Kada se vodi kojim tee struja, stavi u popreno magnetsko polje, nastaje
razlika potencijala izmeu toaka na suprotnim stranama tapa, koje bi u odsutnosti
magnetskog polja bile na istom potencijalu. To ukazuje na postojanje poprenog polja u
tapu. Mjerenjem Hallovog napona moe se odrediti gustoa pokretnih nosioca naboja i
njihov prednznak.
Hallov efekt je bitan u suvremenim istraivanja elektrine vodljivosti, pogotovo u
poluvodiima. Predznak napona izmeu dvaju suprotnih prikljuaka nam govori da li su
nosioci naboj pozitivni ili negativni. Iznos poprenog polja
elektrine i magnetske sile:

odreuje se uvjetom ravnotee

Pri emu je prosjena brzina gibanja nosioca naboja. S druge strane se prosjena
brzina nosioca naboja i gustoa struje odnose ovako:

Gdje je n broj nosioca naboja po jedinici volumena, a q naboj svakog od njih.

Kombinacijom gornjih jednadbi moemo ukloniti :

Polje se moe izraunati tako da se razlika potencijala (napon) podijeli irinom

vodia; je ukupna struja kroz vodi podijeljena njegovim presjekom. Stoga moemo
zakljuiti koliko iznosi
. Ta veliina se naziva i Hallovom konstantom tvari. Za
mnoge metale Hallova konstanta je blizu vrijednosti koju oekujemo ako pretpostavimo jedan
vodljivi elektron po atomu, a predznak konstante pokazuje da su nosioci naboja zaista
negativni. Meutim, neki metali imaju Hallovu konstantu suprotnog predznaka. To je bilo
zbunjujue proturjeje dok nije objanjeno kvantnom teorijom elektrona u metalima.
Primjenjuje se jo i kod elektromagnetskih pumpa te u nuklearnim elektranama za cirkulaciju
natrija.

96

58. Elektromotorna sila koja se inducira u kvadratinoj petlji koja se giba kroz
nehomogeno magnetsko polje stalnom brzinom. (Pomou Lorentzove sile)
to ako nainimo pravokutnu petlju od ice i pomiemo ju stalnom brzinom u
jednolikom (homogenom) magnetskom polju , kao na slici 58.1. odnosno 58.2. ?Da bismo
pokazali to e se dogoditi, trebamo se pitati izabirui F' kao na sustav to bi se dogodilo
da tu petlju stavimo u jednoliko elektrino polje? Jasno je, na dvjema nasuprotnim stranama
pravokutnika samo bi se nakupili suprotni naboji. Pretpostavimo da magnetsko polje u
sustavu F nije homogeno u prostoru, iako je vremenski stalno. Zamislimo da magnetsko polje
proizvodi mala zavojnica. Ta je zavojnica, zajedno sa svojom baterijom, postavljena kod
ishodita sustava F ( kada bismo u tom sustavu imali uistinu takav sluaj, imali bi i elektrino
polje koje proizvodi baterija i strujni krug. To moemo zanemariti, u sustavu F nema
elektrinog polja ).

Slika 58.1.

Slika 58.2.

Sada pretpostavimo da se u sustavu F pravokutna petlja giba brzinom u smjeru osi y.

Neka je poloaj petlje u nekom trenutku t takav da jakost magnetskog polja na lijevoj strani
iznosi , a na desnoj . Ako s oznaimo silu na naboj q koji se giba zajedno s petljom. Ta
je sila, u svakom trenutku, funkcija poloaja naboja unutar petlje. Izraunamo krivuljni
integral

oko cijele petlje: na dvjema stranama petlje, koje su usporedne sa smjerom gibanja

petlje,
je okomito na element
pa te strane ne daju doprinos. Druge dvije
strane, ija je duljina l, daju doprinos koji je jednak integralu

97

Ako zamislimo da smo nekim nabojem q obili petlju u vrlo kratkom vremenu tako da
se pritom poloaj petlje nije bitno promijenio, tada gornja jednadba daje rad sile
obilasku petlje. Rad po jedininom naboju iznosi

pri tom

Ta veliina naziva se elektromotornom silom. Oznaava se znakom a njen naziv

esto se skrauje na ems. ima istu dimenziju kao i potencijal pa se mjeri u voltima

Naziv elektromotorna sila ve smo ranije upoznali. Definirali smo je kao rad po
jedininom naboju koji se izvri pri jednom obilasku strujnog kruga koji sadri Voltin lanak.
Sada to proirujemo i kaemo da bismo ukljuili bilo koje djelovanje koje uzrokuje kruni tok
naboja du zatvorenih putanja. Ako je takva putanja fiziki strujni krug otpora R, tada e ems
uzrokovati tok struje prema Ohmovom zakonu:
. U posebnom sluaju, koji
razmatramo,

je magnetska sila na naboj koji se giba u magnetskom polju, pa ems iznosi

U vremenu od t do

petlja se pomakne za

. Pritom se deava promjena toka

kroz petlju, tj. promjena

po nekoj plohi koja je razapeta preko petlje, zbog dva
razloga. Na desnoj strani se dobiva tok
, a na lijevoj strani se gubi tok
. Stoga
je
, promjena toka kroz petlju u vremenu dt, jednaka:

odnosno

Ako sada usporedimo dvije gornje jednadbe vidimo da se barem u ovom sluaju
elektromotorna sila moe izraziti ovako:

98

Dodatak:
Taj izraz vrijedi i za proizvoljne petlje, ne mora biti nuno kvadratina (slika 58.3.)

Slika 58.3. U razdoblju od t do t+dt petlja

promijeni poloaj (ili oblik) od
.

99

59. Veza izmeu elektromotorne sile i promjene toka magnetskog polja kroz
kvadratinu petlju.
Ako sada promotrimo ovo to smo gore zapisali moemo ustvrditi: Krivuljni integral
oko petlje u gibanju od veliine
, tj. sile po jedininom naboju, jednak je negativnoj
vrijednosti vremenske derivacije toka magnetskog polja kroz petlju. Vremenska derivacija
toka magnetskog polja je upravo ems.
Usmjerenje elementa pomaka
pri raunanju krivuljnog integrala du petlje i
elementa plohe S koja je razapeta preko petlje pri raunanju toka moraju se pritom odnositi
prema pravilu desne ruke. Promotrimo sljedee pravilo

60. Smjer inducirane struje u petlji: Lentzovo pravilo.

Poznat je bolji nain poimanja pitanja predznaka i smjera inducirane struje u petlji.
Uoite da ako bi struja tekla u smjeru elektromotorne sile, ta bi struja proizvela tok
magnetskog polja kroz petlju koji bi se protivio promjeni toka magnetskog polja. To je bitna
fizika injenica, a ne posljedica proizvoljnih dogovora o predznacima i smjerovima. Na taj
nain se oituje tenja sustava da se protivi promjeni. Ta injenica se naziva Lenzovim
pravilom.
Svi sustavi u prirodi prije ili kasnije dou do ravnotee poloaj minimalne energije.
ak smo izveli i pokuse: bakreni prsteni, 2 lima ...
Drugi primjer Lenzova zakona razjanjava se na primjeru vodljivog prstena i
magnetskog polja zavojnice. Prsten pada u magnetskom polju zavojnice. Tok kroz prsten je
prema dolje i raste kako prsten pada. Tenja je sustava da se protivi porastu toka prema dolje,
tj. da se proizvede tok prema gore. Takav tok e proizvesti struja koja tee prstenom u
naznaenom smjeru. Lenzov zakon nam garantira da e inducirana elektromotorna sila biti u
ispravnom smjeru da bi uzrokovala takvu struju.
Postoje mnoge primjene Lenzova zakona: elektromagnetski laser, mikrovalna penica,
indukcijsko taljenje.

100

61. Energija koja se disipira u petlji kojom tee inducirana struja.

U petljama koje smo promatrali, ako je njihov otpor konaanim ems e uzrokovati
struju i energija e se troiti u vodiu. Odakle ta energija? Promotrimo sile na struju u petlji na
slici 61.1. ako ona tee u smjeru koji je oznaen na slici. Vodi na desnoj strani je u polju
jakosti i na njega e djelovati sila u desno, dok se vodi na lijevoj strani nalazi u polju
jakosti
i sila na njega djeluje u lijevo. Struja u petlji je u svakom presjeku ista, ali je
vei od
pa e ukupna sila na petlju biti u smjeru u lijevo, tj. suprotno smjeru gibanja petlje.
Da bi se petlja nastavila gibati stalnom brzinom, neka vanjska sila mora vriti rad, i ta se
utroena energija na kraju pretvara u toplinu (vodi se zagrijava).

Slika 61.1. Strelica na vodiu oznaava smjer ems

62. Primjena elektromagnetske indukcije za proizvodnju struje. (Generator)

Moemo promotriti naine dobivanja elektrine struje. Vidjeli smo da e guranje
magneta u petlji izazvati pojavu inducirane struje, ali to ba i nije uinkovito. elimo
proizvoditi struju, ali na ogranienom prostoru. Neto slino tome se ve koristi u mnogim
elektrinim strojevima i elektrinim
instrumentima: petlja koja se vrti u
magnetskom polju (sliku 62.1.). Za induciranu
struju nam treba:

Tok mora biti ovisan o vremenu

Slika 62.1.

101

Ako su tok magnetskog polja i orijentirana povrina okomiti tok je jednak nuli. Ako
petlju jednoliko vrtimo tada je
pa je

Zadnja jednadba je ustvari Lenzovo pravilo u praksi. Jednostavni generator se sastoji

od zavojnice koja se vanjskim utjecajem okree u stalnom magnetskom polju. Generator se
sastoji od pokretnog dijela (rotor) i od nepokretnog dijela (stator). Da bi nastala elektrina
energija treba okretati rotor. Generator ima mnogo navoja ica. Svaki navoj ice pokree
izvjestan broj elektrona, a svi navoji zajedno stvaraju jaku elektrinu struju. Tako se u
generatoru energija gibanja pretvara u elektrinu energiju.

102

63. Univerzalni zakon elektromagnetske indukcije. Lokalna veza E sa B.

Jo 1831. Faraday je uoio da statiko magnetsko polje ne moe nita mijenjati (ako
stavimo magnet unutar petlje nita se ne deava, samo ako miemo magnet, ovisno o brzini
emo dobiti struju ). Treba nam magnetsko polje koje se mijenja u vremenu.
Moemo promatrati dva sluaja: magnet ulazi u petlju, ili se petlja mie u magnetskom polju.
Eksperimentima smo pokazali da i u jednom i u drugom sluaju dolazi do pojave inducirane
struje. Elektromotorna sila koju opaamo ovisi samo o naglosti promjene toka magnetskog
polja i ni o emu drugome.

Elektrino polje mora biti nekonzervativno inae bi ems bio nula. Dolazimo do vanog
zakljuka: Ako je gornja jednadba ispunjena za svaku zatvorenu krivulju i povrinu koja je
razapeta preko krivulje, tada dobivamo da u svakoj toki prostora vrijedi:

Lokalna veza izmeu magnetskog i elektrinog polja je izraena ovako:

Diferencijalna relacija
iznosi posve jasno ono to smo ranije isticali
o lokalnoj naravi relacija izmeu poljima, i meu izvorima i poljima. Sada vidimo da
vremenska promjena magnetskog polja u okoliu neke toke potpuno odreuje
na tom
mjestu sve drugo je nevano. Jasno je da taj odnos ne odreuje elektrino polje. Bez krenja
te relacije moemo elektrinom polju pridodati bilo koje elektrostatsko polje
polja

, jer je za ta

103

Vrijedi li

iako imamo elektrino polje uzrokovano nabojima? (Statino

polje)

Ukoliko su
je jednak nuli.

paralelni vektori njihov vektorski umnoak

Vidimo da taj zakon i dalje vrijedi i u sluaju statikog polja (3. Maxwellova jdnb.).
Moe li se uspostaviti veza elektrinog polja sa svim njegovim izvorima? Odgovor je
da je to mogue, ali ne ba i tako korisno.

je direktno povezan s vremenskom ovisnou vektorskog potencijala

Ako imamo dvije neovisne funkcije, imamo mnogo razliitih opcija za biranje. Nije
osobito korisno jer nam trebaju badareni uvjeti da se dobije jednoznani

104

64. Meuindukcija. Koeficijent meuindukcije za mali prsten unutar velikog.

Ako imamo jednu petlju kojom tee izmjenina struja u cijelom svemiru zbog
indukcije e u bilo kojoj drugoj petlji u svemiru nastati inducirana struja (hipotetski, ali ne
nemogue). Inducirana struja e ovisiti o veliini petlje i njezinoj geometriji (bitan nam je
raspored petlji i orijentacija). Promotrimo sljedei pokus:
Dvije petlje (ili strujna kruga) imaju odreen poloaj u odnosu jedno na drugo.
Pomou pogodnog izvora podesi se struja u krugu . Oznaimo vektorom
magnetsko polje koje proizvodi stalna struja u strujnom krugu , a pomou
magnetskog polja

kroz petlju

. Dakle

gdje je
ploha koja je razapeta preko petlje
preko krugova konstantni,
biti e proporcionalan :

Pretpostavimo sada da se

tok

. Ako su oblici i rlativni poloaji

mijenja, ali da je ta promjena dovoljno spora da bi odnos

polja
u svakoj toki u okoliu i struje u u svakom trenutku bio isti kao da je struja
stalna. Tok
mijenjat e se proporcionalno promjenama . Stoga e se u
inducirati
elektromotorna sila jednaka

Ta konstanta je jednaka onoj u prethodnoj jednadbi. Oznait emo je

jednadbu moemo pisati:

pa gornju

Konstantu
nazivamo koeficijentom meuindukcije. Njegova je vrijednost
odreena geometrijskim odnosima dviju petlji, odnosno dvaju strujnih krugova. Jedinica
koeficijenta meuindukcije je henri (H). Tipini red veliina je
, no ne nuno
(supravodljivi magnet u podrumu ima koeficijent meuindukcije otprilike 30-ak H). Raun
koeficijent meuindukcije je poprilino sloen linijski integral, no eksperimentalno se to
vrlo jednostavno rauna.

105

Koeficijent meuindukcije za mali prsten unutar velikog

Ako prstenom

tee stuja

, ona e u sreditu prstena proizvoditi polje(slika 64.1.)

Pretpostavljamo da je
pa moemo zanemariti promijene
malog prstena. Stoga je tek tok kroz mali prsten priblino jednak

Vidimo da je konstanta u ovom sluaju jednaka

inducirana elektromotorna sila u biti jednaka:

na krunoj plohi

pa e

Gdje se ems izraava u voltima, struja u amperima, a radijusi u metrima. Minus nam u
ovom sluaju i ne znai puno. Ako elimo znati u kojem e smjeru ems u prstenu
teiti da
proizvede struju, nabolje je osloniti se na Lenzov zakon.

Slika 64.1.
Struja u prstenu proizvodi polje
jednoliko na krugu malog prstena

koje je priblino

106

65. Koeficijent meuindukcije: Teorem o recipronosti.

Koeficijent meuindukcije kao u prethodnom pitanju. U razmatranju krugova
mogli smo se pitati kolika se ems inducira u krugu ako se mijenja struja u krugu . Tada
bismo imali drugi koeficijent meuindukcije,
:

Izvanredna je injenica da za bilo

koja dva strujna kruga vrijedi:

To nije posljedica geometrijske

simetrije. ak i jednostavan sustav koji
prikazuje slika 64.1. nije simetrian u odnosu
na zamjenu dvaju krugova. Uoite da
i
dolaze na razliit nain u izrazu za
.
Gornja relacija zahtjeva da za ta dva razliita
kruga vrijedi: ako je:

Slika 65.1.

tada je i

a ne ono to bismo dobili da svugdje u relaciji zamijenimo indekse 1 i 2. Da bismo ovu

tvrdnju dokazali, moramo pokazati da struja u strujnom krugu uzrokuje tok
u krugu
koji je jednak toku
u krugu ako strujnim krugom tee jednaka struja I. Da bismo
to pokazali, primijeniti emo vektorski potencijal.
Prema Stoaksovom teoremu je

107

Posebno, ako je

vektorski potencijal magnetskog polja , tj. ako je

, tada

je

Dakle, krivuljni integral vektorskog potencijala oko zatvorene krivulje jednak je toku
magnetskog polja kroz plohu razapetu preko krivulje. Odnos vektorskog potencijala i struje
I koja tee strujnim krugom jest:

jest vektorski potencijal na poloaju

koji pripada magnetskom polju
struje I koja u strujnom krugu , a
je udaljenost od tog elementa do toke
.
Slika 65.1. prikazuje dvije petlje i . Petljom tee struja I . Neka je
poloaj elementa
na petlji . Tada je tok kroz petlju uzrokovan strujom I u petlji
jednak:

Slino tome bi tok kroz petlju

zbog struje u krugu

bio jednak:

Vrijedi
, jer su to udaljenosti istih elemenata petlji. Smisao gornjih dvaju
integrala je ovaj: izraunaj skalarni umnoak
za jedan par elemenata iz prvog,
odnosno drugog strujnog kruga, podijeli to s njihovom udaljenou i zbroj preko svih parova.
Jedina razlika je u poretku kojim zbrajamo, no ono ne moe utjecati na konanu sumu. Stoga
je
, iz ega izravno izlazi da je
. Zahvaljujui tom teoremu ne moramo
razlikovati koeficijente meuindukcije, jednostavno govorimo o meuindukciji M dvaju
strujnih krugova.

108

66. Samoindukcija. Struja nabijanja i izbijanja zavojnice.

Kada se u nekom krugu mijenja struja , koja tim krugom tee, tada se mijenja tok
magnetskog polja kroz sam taj krug pa se u njemu inducira elektromotorna sila
. Zakon
indukcije vrijedi bez obzira na uzrok toka:

Gdje je
tok kroz strujni krug zbog polja
koje proizvodi struja u tom krugu
(minus se javlja da se naglasi da se sila opire promijeni struje Lenzov zakon).

Veliina se naziva samoinduktivnost strujnog kruga. Promotrimo primjer gdje

moemo nai samoinduktivitet u strujnom krugu. Openito je raun za poprilino
kompliciran, zato traimo povoljnu geometriju. Zato je idealni sluaj toroidalna zavojnica.

Pri emu je a debljina zavojnice, a ukupni broj namotaja

. Inducirana ems je

tada

V je volumen zavojnice, a samoinduktivnost zavojnice je

Struje izbijanja i nabijanja zavojnice

Zamislimo strujni krug koji sadri: bateriju s ems ,
prekidaem, otporom i zavojnicom induktiviteta L koja
nema unutarnji otpor ( slika 66.1.). Ako se struja mijenja u
strujnom krugu, inducirat e se ems
koja se
protivi promjeni struje. Ako izaberemo kao pozitivan smjer
onaj u kojem baterija tei da tjera pozitivne naboje oko kruga,
tada je ukupna ems u bilo kojem trenutku
. Ona
je uzrok struje kroz otpornik R stoga je:
Slika 66.1.

109

To smo dobili preko drugog Kirchoffovog zakona. Separacijom varijabli rijeimo ovu
diferencijalnu jednadbu, no prije toga promotrimo poetne uvijete: U
je
prije
zatvaranja prekidaa, no nakon zatvaranja prekidaa postii e se stanje u kojem je struja
gotovo stalna. Tada e derivacija struje biti jednaka nuli (matematika idealizacija), te e
vrijediti
. Taj prijelaz se ne moe desiti trenutno u
, jer bi tada derivacija bila
beskonana. Zapravo, neposredno nakon
struja je tako slaba da se lan
moe
zanemariti:

Zavojnica zbog svoje induktivnosti L ograniava porast struje. Promotrimo sada

rjeavanje dif. jednadbe:

110

Graf 66.2. pokazuje kako struja

ovisi eksponencijalno dosee svoju
asimptotsku vrijednost
.
Vremenska konstanta ovog kruga je
. Ona oznaava vrijeme
relaksacije strujog kruga. Ako naglo
prekinemo dotok struje ( npr. izvuemo
utika iz stroja koji radi, npr. bojler),
tada lan
postane negativno
beskonaan. To nije samo matematika
Graf 66.2.
potekoa. Struja postane beskonana,
a inducirani napon veoma velik, moe
doi (obino i doe) do pojave iskre ili elektrinog luka, pri emu moe doi i do smrti osobe
koja je iskopala strujni krug (tome i slui i prekida).

111

67. Energija sadrana u magnetskom polju.

Struja u krugu uzrokuje troenje energije u otporniku R. Utroak energije
u
kratkom razdoblju od
iznosi
pa ukupna energija koja e se pretvoriti u toplinu
(Joulova toplina) nakon kratkog spajanja zavojnice u trenutku iznosi

Zamjenom

ovaj integral je lako izraunati:

Izvor te energije je zavojnica sa svojim magnetskim poljem. Stvarno, tono je taj rad izvrila
baterija pri uspostavljanju struje u zavojnici (pored i povrh energije koja se troila u
otporniku) u vremenu od
do
. Da bismo uoili kako to vrijedi openito, trebamo
uvidjeti da se mora troiti energija ako elimo poveati struju zavojnice, jer se struja I mora
voditi protiv inducirane elektromotorne sile
. Dakle, u razdoblju od do
izvri
se rad

Stoga zavojnici, kojom tee struja I, moemo pridruiti energiju

Prirodno je smatrati kako je ta energija uskladitena u magnetskom polju zavojnice,

isto kao to smo smatrali da je energija kapacitora nabijenog na napon U, koja iznosi

uskladitena u elektrinom polju kapacitora. Stoga, slino kao i kod kapacitora, magnetskom
polju u elementu volumena

moemo pridruiti energiju

po cijelom podruju polja dati e energiju

magnetskom polju

, a integracija doprinosa

. Openito energija koja se pridruuje

jednaka

112

68. Gustoa struje pomaka.

Ve smo u ranijim pitanjima ustvrdili neke injenice. Od Gaussovog zakona,
jednadbe kontinuiteta i relacije koja nam kae da ako je gustoa struje konstantna u vremenu
magnetsko polje e zadovoljavati jednadbu
(68.1.)
No to ako imamo polja koja e ovisiti o vremenu? Pretpostavimo da imamo
raspodjelu naboja
, za koju je
. Tada s gornjim izrazom neto nije u
redu. Neto fali. Ako primjenimo div imamo

Taj izraz je dobar za stalne struje, no za struje koje ovise o vremenu ba i nije. Kako
nai komponentu koja fali? Promatrajmo izbijanje kapacitora kroz otpornik. Vremenski stalna
raspodjela struje, za koju vrijedi jednadba (68.1.), pretpostavlja da je vremenski stalna ne
samo gustoa struje , ve i gustoa naboja .
Zamislimo da povrina S, koja se razapinje preko krivulje C, presijeca vodi kojim
tee struja I. Unutar vodia
imamo

ima konanu vrijednost

, pa prema Stoaksovom teoremu

A to je puta struja u vodiu. Ako je krivulja C blizu vodiu i daleko od procjepa

izmeu ploa kapacitora, magnetsko polje nije razliito od polja vodia kojim tee stalna
struja iste jakosti. Ako promotrimo drugu povrinu S' koja je takoer razapeta preko krivulje
C, i ima jednako pravo da se i ona primjeni u iskazu Stoaksova teorema. Meutim kroz tu
plohu uope ne tee struja. Unato tome,
kri Stoaksov teorem. Zakljuujemo da
struje .

ne moe biti nula na cijeloj plohi S' a da ne

ovisi o jo neemu drugome osim o gustoi

Po Faradayevu zakonu indukcije promjenjivo magnetsko polje uzrokuje elektrino

polje na ovaj nain

113

Poto mora vladati simetrija u odnosu elektrinog i magnetskog polja, moramo

oekivati da e promjenjivo elektrino polje uzrokovati magnetsko polje.

Dobili smo lan koji nedostaje u jednadbi (68.1.)

Moemo izraunati divergenciju

Zakljuujemo

Maxwell je lan
nazvao pomanom strujom (vektorsko polje u procjepu
kondenzatora). No ta pomana struja je jedino bitna kod visokih frekvencija (ako se polja
mijenjaju vrlo brzo), polje koje se sporo mijenja moemo nazvati kvazistatiki. To je jedini
razlog zato se inae njihovi uinci zanemaruju. Tek je Hertz otkriem elektromagnetskih
valova pokazao ono to je Maxwell predvidio i izraunao.

114

69. Maxwellove jednadbe i elektromagnetski valovi.

Nakon to je prouio Faradayeva i druga istraivanja Maxwell je odluio da naini
matematiku teoriju elektriciteta i magnetizma. On nije mogao iskoritavati rezultate teorije
relativnosti ona se razvila tek pedeset godina poslije njegovih jednadbi. Maxwellov opis
elektromagnetskog polja bio je u biti potpun. Iako je on podravao koncept etera, kasnije je
teorija relativnosti pobila postojanje etera, no unato tome njegove jednadbe su u skladu s
teorijom relativnosti. One glase:
Diferencijalni oblik:

Integralni oblik:

U praznom prostoru su

i jednaki nuli pa Maxwellove jednadbe postaju

Postulati koji matematiki opisuju praktino vrlo elegantno (ako imamo tvar ne
vakuum samo treba dodati u jednadbe lan odnosno ). One su i konstitutivne jednadbe
opisuju tvari (vodii, izolatori...). Kada je Maxwell uoio koliko su njegove jednadbe
vane poeo je sve uspjenije razvijati elektromagnetsku teoriju svjetlosti osnova za
elektromagnetske valove. Ve sada moemo pokazati da je smetnja elektromagnetskog polja,
koja se iri brzinom svjetlosti, u skladu s Maxwellovim jednadbama. U vakuumu vrijede
gornje jednadbe pa njihovom kombinacijom dobivamo:

115

Uz to da je

, kombinirajui gornje jednadbe dolazimo do valne jednadbe:

- ako takvo polje zadovoljava uvjete gornje jednadbe onda je to ravni val
(ija je amplituda stalna u prostoru).

Gornja jednadba je primjer jednadbe za ravne valove koji se ire stalnom brzinom
( To se ne mora znati ba izvest i rjeit).

116

70. L-C sklop.

Tehnologija raunanja s elektrinim mreama su veoma razvijene, stoga je korisno
koristiti ekvivalencije mehaniki problem ekvivalentan elektrinom. Poto je LC i RCL
krug titrajni, moemo ga zamijeniti s ekvivalentnim titrajnim krugom harmonikog oscilatora
(slika 70.1.).

Slika 70.1. Ekvivalencija strujnog kruga

Izmjenina struja je oscilirajua elektrina struja (gradska mrea U = 220 V, f =50

Hz). Napon na kapacitoru kapaciteta C je
, gdje je naboj kapacitora. Struja koja
tee kroz krug je
(minus zbog protivljenja promjeni). Napon induciran na
krajevima zavojnice induktiviteta L je
. Zbroj napona du itavog kruga
mora iezavati:

117

to je jednadba za pomak spiralne opruge, s time da je ekvivalencija

Konano rjeenje je tada

Od tuda moemo nai struju. Napon

( sila trenja).

odgovara sili proporcionalnoj

118

71. Prigueni RLC sklop.

Thomsonov RC krug je idealiziran. Kada bi imali napravljen krug od supravodia, on
bi proizvodio elektromagnetske valove (struja / otpor disipira toplinu). Harmonijski
oscilator se moe napraviti s malim priguenjem, ali RC krug ne. Nemogue je izbjei gubitak
energije priguenje. Pogledajmo jedan jednostavan RLC krug (slika 71.1).
U

Uz

imamo

Ili
Slika 71.1.

to je ekvivalentno guenom harmonijskom oscilatoru, kojeg smo uili jo u OF1. Uz

zamjenu:

Te rjeavanja diferencijalne jednadbe (uz pomo Brontajna) dobivamo:

Dobili smo probno rjeenje. Sada uvrstimo to u prvotni diferencijalnu jednadbu

Uz uvjet vrlo slabog guenja

dobijemo rjeenje:

Guenje utjee na frekvenciju.

119

Struja kasni u fazi za naponom za . Oscilacije se prenose, nismo uzeli u obzir

ovisnost

( to ovisi o tvari). Disipirana energija i Q faktor (faktor kvalitete) se raunaju

slino kao i u OF1. Takoer imamo :

1. Slabo guenje:

2. Kritino guenje:

3. Nadkritino guenje:

Kako se energija troi tako se i titranje smanjuje. Na sljedeem grafu je prikazano

gueno sinusno titranje napona u RLC krugu.

Graf 71.2.

120

72. Rezonantni serijski RLC sklop (krug).

Oznaimo s naboj kapacitora u trenutku . Napon kapacitora, , oito je jednak
zbroju napona preko zavojnice induktiviteta i otpornika otpora . Uzeti emo da je
pozitivan kada je gornja ploa kapacitora pozitivno nabijena. Ako je smjer struje identian
kao na slici 71.1. vrijede ove relacije:

Trebamo ukloniti dviju od tri varijabli,

pa treu jednadbu dobivamo:
odnosno:

. Iz prvih dviju jednadbi dobivamo

,

(72.1.)
To je diferencijalna jednadba drugog stupnja sa stalnim koeficijentima.
Pretpostavimo rjeenje:

Gdje su

konstante. Prva i druga derivacija te funkcije jednake su:

Kada se prema ovim relacijama naine zamjene u jednadbi (72.1.) te nakon to se

pokrati zajedniki mnoitelj
dobivamo:

Ta jednadba mora biti zadovoljena za svaki , a to je ispunjeno ako i samo ako su

koeficijenti uz
i
jednaki nuli. Dakle,

121

Prva od tih jednadbi odreuje:

A druga daje:

Budui da se pretpostavlja da je konstanta realan broj,

ne moe biti negativno.
Stoga dobivamo rjeenje u obliku jednadbe iz prethodnog pitanja samo u sluaju slabog
guenja, tj. malog otpora. Ope rjeenje glasi:

Integracijske konstante A i B izabiremo tako da su zadovoljeni poetni uvjeti. Titranje

strujnog kruga je posljedica prenoenja energije naprijed-natrag izmeu kapacitora i
zavojnice, tj. izmeu elektrinog i magnetskog polja.

122

73. Struja i pomak u fazi u krugu sa izvorom izmjenine elektromotorne sile i

zavojnicom.
Primjenimo ems
na serijski spojenu zavojnicu i otpornik. Zbroj padova
napona na elementima kruga (otporniku i zavojnici) jednak je ems u krugu:

Pretpostavimo da struja ovisi o vremenu na ovaj nain

Da bismo odredili konstante

i , uvrstimo ovaj izraz u prvotnu jednadbu:

Nakon razvoja sinusa i kosinusa dobivamo:

Ova jednadba biti e zadovoljena za svaki samo ako su koeficijenti uz

jednaki nuli. Dobivamo:

Odnosno

iz ega dobivamo

Moemo pisati:

123

pa je

Vidimo da u induktivnom krugu struja kasni za naponom.

74. Struja i pomak u fazi u krugu sa izvorom izmjenine elektromotorne sile i

kondenzatorom.
Ako se u opisanom krugu zavojnica induktiviteta L zamijeni kapacitorom kapaciteta
C, strujni krug e zadovoljavati ovu jednadbu:

Ponovo razmatramo rjeenje s stalnom amplitudom struje:

Budui da je

, imamo:

Uoite da se u ovoj integraciji, koja nas vodi od struje ka naboju, ne dodaje

integracijska konstanta, jer naboj kapacitora mora simertino titrati oko vrijednosti nula.
Nadalje imamo:

Kao i u prethodnom razmatranju mnoitelji sinus i kosinus moraju biti jednaki nuli.
Tako dobivamo da je:

Faza je u ovom sluaju pozitivna pa se obino kae da u kapacitativnom strujnom

krugu struja rani u odnosu na napon.
124

75. Struja i pomak u fazi u serijskom RLC krugu kojim tee izmjenina struja.
Ako promatramo jednostavni RLC strujni krug moemo primijeniti rezultate koje smo
dobili iz prethodnih razmatranja. Trebamo zamijeniti
sa
. Rezultat je:

Gdje je izraz u nazivniku poznat kao impedancija strujnog kruga . Uzimajui to u

obzir izraz za struju e biti:

Uvijek e postojati kruna frekvencija

gdje e vrijediti

125

76. Impedancija za otpornik, zavojnicu i kondenzator.

Odnos izmeu struje koja tee kroz element i napona preko elementa moe se izraziti
pomou odnosa kompleksnih brojeva koji predstavljaju struju i napon. Razmotrimo spoj
zavojnice i otpornika. Napon predstavlja , a struju
, gdje je
,a
. Na odreenoj frekvenciji faza i omjer amplitude struje i napona potpuno su
odreena svojstva spoja tih dvaju elemenata. Ta se dva svojstva izraavaju jednom
kompleksnom veliinom koja se definira ovako:

Tada vrijedi relacija:

Gdje je openito kompleksan napon koji predstavlja napon preko serijskog spoja
, a je kompleksna veliina koja predstavlja struju. se naziva kompleksna propusnost
ili admitancija. Ista relacija koja se moe izraziti recipronom veliinom od admitancije se
oznaava i naziva kompleksan otpor ili impedancija.

Kompleksna propusnost zavojnice bez otpora je imaginarna veliina

.
Ono nam kazuje da struja kasni u fazi za
u odnosu na napon. Za kapacitor ona iznosi
. Impedancija pojedinanih komponenta u RLC krugu jest:
Znak
Otpornik (R)

Admitancija

Impedancija
R

Zavojnica (L)

Kapacitor (C)
Ako ne raunamo s kompleksnim brojevima tada je impedancija strujnog kruga:

126

77. Paralelni RLC krug.

Od elemenata navedenih u strujnom krugu moemo sagraditi svaki linearni strujni
krug, odnosno mreu. Kada se elementi ili njihove skupine spajaju paralelno (slika 77.1.),
povoljno je raunati s kompleksnim propusnostima, jer se tada zbrajaju propusnosti
(admitancije).

Napomenimo da su
Kirchoffova pravila jednaka kao i
prije: Prvi Kirchoffov zakon
struje se i dalje granaju. Napon koji
iznosi
, pokazujemo
pomou fazora struja (postupak koji
je dodatno opisan na
predavanjima).
Slika 77.1. Paralelni RLC krug

Struja e tada biti:

Struja e biti minimalna za

Koristi se ako imamo umove (smetnje) u signalima. Paralelan spoj je pomaknut za
u fazi u odnosu na serijski spoj. Imajmo na umu da funkcija arctg ide od
, te da
imamo obrnuto ponaanje faze. Kada je struja minimalna, to ne znai da je struja kroz
zavojnicu, odnosno kapacitor, jednaka nuli. Oni su obino veliki, ali suprotne faze ( struje
teku obrnutim smjerom pa se ponite).

127

78. Snaga i energija u krugovima s izmjeninom strujom. Efektivna vrijednost

struje i napona.
Ako je napon preko otpornika otpora jednak
, tada struja kroz otpornik
iznosi
. Trenutna snaga, tj. trenutna brzina troenja energije u otporniku,
jednaka je:

Stoga je prosjek jednak:

Efektivne vrijednosti su

Za dobar primjer imamo gradsku mreu: napon je

Snaga za iste reaktancije (C, L)
Ukoliko imamo elektrine krugove, posebno s kapacitorom, posebno s zavojnicom, imamo:

Ako gledamo prosjek snage imamo:

Zato je prosjena snaga jednaka nuli? Zato jer se energija potroena na polje u
kapacitoru ili zavojnici, zbog sinusne funkcije, se vraa u drugom dijeli ciklusa (nabijanje i
vraanje energije). Prosjek je uvijek nula, no kada bi snaga bila nula ljudi ne bi koristili
izmjeninu struju. Openiti strujni krug uvijek sadri
i
- uvijek e biti nekakvog
pomaka u fazi izmeu napona i jakosti elektrine struje u krugu.

128

Prosjena vrijednost lana koji sadri

jednaka je nuli, dok je prosjena
vrijednost
jednaka
. Zbog toga je prosjena vrijednost snage jednaka

Struja i napon se mogu izraziti pomou korijena iz prosjenih kvadrata njihovih

vrijednosti:

Openito je:

Razlika drugog i prvog lana u gornjoj nejednakosti je jalova snaga ona koju ne
moemo iskoristiti.

129

79. Transformacija elektrinog napona i struje.

Prednosti transformacije struje su u lakem transportu. Transformator (slika 79.1.) je
statiki elektrini ureaj u kojem se elektrina energija iz jednog ili vie izmjeninih krugova
koji napajaju primarne namote transformatora prenosi u jedan ili vie izmjeninih krugova
napajanih iz sekundarnih namota transformatora s izmijenjenim iznosima jakosti struje i
napona, te nepromijenjenom frekvencijom ( idealni transformator).

Slika 79.1. Transformator

Budui da snaga elektrine struje zavisi od umnoka

, podizanjem napona mogue
je prenijeti istu snagu s manjim jakostima struje. Struja manje jakosti omoguuje smanjenje
presjeka vodia i uzrokuje manje padove napona na dugakim vodovima, jer je pad napona
proporcionalan jakosti struje kroz vodi. Zbog toga, u elektranama se elektrina energija
isporuuje na vrlo visokom naponu od nekoliko desetaka ili stotina kV, te visokonaponskim
dalekovodima prenosi do mjesta potronje. Ovdje se energija mora transformirati na napon
gradske mree (380/220 V kod trofaznih, odnosno 220 V kod monofaznih mrea).
Danas je iskoristivost transformatora vrlo visoka
sekundarom imamo:

. Ukoliko spojimo otpor s

Dolazi do pojave indukcije i primar mora crpiti struju. Struja

transformator gdje je
.

uzrokuje

, uz idealni

Imamo dvije vrste transformatora: naponski i strujni transformator. Naponski

transformator karakterizira visoki napon on se koristi za prijenos struje, dok se strujni
transformator koristi za strujno varenje taljenje (visoke struje visoka toplina).

130

80. Trofazne struje. Spoj u zvijezdu i trokut.

Trofazna struja je sustav od triju izmjeninih struja koje su meusobno fazno
pomaknute. Jo iz prethodnih pitanja smo vidjeli da, ako vrtimo petlju u magnetskome polju
dolazi do induciranja struje. No to ako imamo vie petlja? Pokusima je dokazano da je to
vie manje uinkovito ( nelinearno, osim ako dodajemo vie zavoja na jednu zavojnicu).
Takoer je dokazano da je najuinkovitije kada imamo tri zavojnice pod kutom od 120
(slika 80.1.), poslije toga snaga vrlo sporo raste i moramo imati jako puno ica, to nije
ekonomski isplativo. U sluaju viefaznih struja, trofazne su idealne.

Slika 80.1.

Prednosti trofazne struje su: jeftinija je te sami biramo gdje emo spojiti potroaa.
Danas se iskljuivo koriste trofazne struje. Ta prednost se uglavnom sastoji u
simetrinom rasporedu namotaja i struja pri najmanjem broju faza. U svakom je trenutku
zbroj od tri struje jednak nuli. Ako tri struje oznaimo s
, a fazni kut
, pri emu
su amplitude struja meusobno jednake imamo ( slino kao na slici):

Suma struja je tada:

131

Ako promotrimo sinuse iz trigonometrije nam je poznato da je

Odatle nam je
Prema tome je suma:

Ovakva osobina trofazne struje prua povoljne mogunosti za njeno ekonomino

prenoenje kroz vodie. Naime, navedene relacije dozvoljavaju da se tri struje trofaznog
sustava spoje zajedno kao da je za prenoenje potrebno samo tri, umjesto est vodia. To se
spajanje moe uiniti na dva naina. Spojem u trokut (slika 80.2.) ili u zvijezdu (80.3.).

Slika 80.2.

Slika 80.3.

Po jedan kraj svakog namotaja je vezan u zajedniku toku O, koja se naziva nulta
toka. Za tu toku nije potreban vodi (ukoliko sve tri struje imaju istu amplitudu ). Tada se
struja odvodi sa tri vodia koji prolaze od drugih krajeva namotaja. Ako je efektivna
vrijednost napona na krajevima svakog namotaja U, onda meu svaka dva vodia je napon
jednak
.
Ovi spojevi su posebno pogodni s obzirom na gubitke u vodiima zbog Joulove
topline (disipirana zbog toka struje kroz vodie).

132

81. Trofazni elektrini motor. Linearni motor.

Prvo pojasnimo osnovne relacije kod elektrinih motora. Elektromotor je elektrini
stroj koji pretvara elektrinu energiju u mehaniki rad. Najei su rotacijski strojevi koji rad
obavljaju okretanjem rotora uz razvijanje okretnog momenta. Takoer postoje i linearni
motori koji stvaraju silu koja uzrokuje ubrzanje i linearno gibanje mase, stroja ili predmeta pri
emu se obavlja mehaniki rad.
Imamo dvije osnovne vrste trofaznih elektrinih motora: sinkroni i asinkroni motori.
Pitamo se kako se rotacijski tok moe upotrijebiti za pokretanje rotora? Postoje dva naina.
Prvi je da se rotor izvede kao magnet. U principu bi to mogao biti i permanentni magnet. No
za vee motore to ne dolazi u obzir, ve se magnet dobiva pomou elektrine istosmjerne
struje koja se namotu rotora dovodi preko kliznih koluta. Da bi rotacijsko polje stalno vuklo
magnet za sobom, tj. da bi se rotor vrtio zajedno s rotacijskim poljem, treba mu dati onu
brzinu koje ima magnetsko polje njegovu vrtnju treba sinkronizirati s vrtnjom magnetskog
toka. Od tuda i naziv sinkroni motor. Ti motori ne polaze, dakle, sami iz stanja mirovanja, i to
im je mana. Prednost im je u tome to im se brzina vrtnje ne mijenja s optereenjem, jer je
vrsto vezana za brzinu vrtnje rotacijskog polja.
Kod drugog naina iskoritavanja rotacijskog polja rotor se izvodi s namotom u obliku
kaveza. On je raen od bakrenih tapova, vodia koji se umeu u utore eljeznog rotora.
Rotacijski tok inducira u namotu kavezu struju. Budui da magnetski tok djeluje silom na
vodi kojim protjee struja, rotor se okree, sljedei pri tome vrtnju toka. Tako se rotor moe
pokrenuti iz poloaja mirovanja, vrtei se sve bre i bre, no nikad ne moe postii broj
okretaja toka. U tom sluaju silnice magnetskog polja ne bi sjekle vodie rotora i u njima ne
bi bilo inducirane struje pa ni sile koja bi rotor pokretala. Broj okretaja rotora u takvih motora
nije sinkroniziran s tokom i odatle i naziv asinkroni motori.
Linearni motor je posebni oblik elektromotora bez rotirajuih dijelova odnosno rotora.
Moe se zamisliti da smo uzduno prerezali klasini motor sve do osi rotacije te rotor i stator
"izravnali" tako da se oblici valjka pretvore u ravne ploe. Izmeu tako dobivene statorske i
rotorske plohe, umjesto okretnog momenta, djeluje linearna sila (po kojoj je nazvan) uslijed
koje dolazi do linearnog kretanja i oslobaanja mehanikog rada. Ovakvi se motori
primjenjuju mnogo rjee od klasinih i to uglavnom za propulziju odreenih vrsta
eljeznikih vozila ( mag-lev ili sl.).

133

82. Kapacitet ploastog kondenzatora ispunjenog dielektrikom.

Ve smo prije spominjali kapacitor koji se sastojao od dviju meusobno izoliranih
vodia meu kojima nije bilo tvari. Tada smo rekli da je kapacitet dan izrazom

Gdje je koliina naboja u kapacitoru, a napon preko kapacitora (razlika

potencijala jednog i drugog vodia). Za kapacitor s paralelnim ploama, od kojih svaka ima
povrinu , a njihova meusobna udaljenost je , nali smo da se kapacitet moe ( priblino)
izraziti

Kapacitori te vrste se nalaze u nekim elektrinim ureajima. Nazivaju se vakuumski

kapacitori, a njihove se ploe nalaze unutar vakumiranih posuda. Upotrebljavaju se uglavnom
u ureajima u kojima se radi s vrlo visokim i vrlo naglo promjenjivim naponima. Meutim
mnogo se ee upotrebljavaju kapacitori u kojima je prostor izmeu dvaju vodia ispunjen
nekom nevodljivom vrstom, tekuom ili plinovitom tvari. U tom sluaju gornja jednadba
nije u skladu s eksperimentalnim rezultatima. Uz lan treba dodati - relativnu
permitivnost ili dielektriku konstantu tvari. Sama tvar izmeu kapacitora je dielektrik.
Ukoliko imamo neku tvar izmeu kapacitora, dielektrik, kapacitet e se poveati kapacitet
danog kapacitora. Dakle kapacitet e iznositi:

134

83. Potencijal molekule. Dipolni moment.

Zamislimo proizvoljnu raspodjelu naboja i
pogledajmo na koji bismo nain mogli izraunati polje
u proizvoljnoj toki izvan te raspodjele. Slika 83.1.
pokazuje neku raspodjelu, npr. neku molekulu koja se
sastoji od nekoliko pozitivno nabijenih jezgri i velikog
broja elektrona. U blizini te raspodjele smo stavili
ishodite koordinatnog sustava, a raspodjelu
opisujemo funkcijom
gustoe elektrinog
naboja (pozitivna unutar atomskih jezgri, negativna na
mjestu elektrona). Prvo raunamo potencijal
raspodjele proizvoljnog elektrona. Uzimamo
proizvoljnu toku na osi . Naka je udaljenost od
do ishodita. Elektrini potencijal u toki , u koji
oznaavamo s
, dobivamo pridodavanjem
doprinosa svih elemenata raspodjele naboja.

Slika 83.1.

Po kosinusovom pouku je

Zatim razvijemo u red

135

U integraciji se

Gdje su
.

ne mijenja pa se moe izluiti. Potencijal je:

ukupni naboji u molekuli.

su projekcije momenata raspodjela naboja na

Svojstva potencijala (i polja) na velikim udaljenostima od raspodjele odreuje prvi lan reda
iji je koeficijent razliit od nule.
Dipolni moment ima dimenziju naboj puta pomak; on je vektor, a
komponenta. On iznosi:

Budui da je
naboja prema A.

je njegova z

naprosto z', on predstavlja relativni pomak pozitivnog i negativnog

136

84. Dipol u vanjskom elektrinom polju i elektrino polje dipola.

Da bismo opisali elektrino polje dipola, i njegovo ponaanje u vanjskom elektrinom
polju, moramo prvo pogledati potencijal elektrinog dipola. Potencijal neovisno o
koordinatnom sustavu je:

Promatramo doprinos dipolnog lana elektrinom potencijalu u toki A, koja se nalazi

na poloaju .
je projekcija vektora na smjer vektora . Integral na desnoj strani se
naziva dipolni moment raspodjele naboja (kao u prethodnom pitanju). Vektor dipolnog
momenta moemo oznaavati kao:

S tom oznakom moemo pisati:

Elektrino polje je ngativni gradijent tog potencijala. Da bismo nali dipolno polje,
postavit emo dipol u ishodite i usmjeriti ga u smjeru osi z. U tom razmjetaju je

Naravno potencijal i polje su rotacijski simetrini s obzirom na z os. Stoga ih moemo

raunati u bilo kojoj ravnini u kojoj lei os z. Izabiremo xy ravninu, gdje je
, pa je:

Komponente elekrinog polja dobivamo izravno:

137

Vidimo da ukoliko se udaljavamo od dipola, elektrino polje opada s treom

potencijom. Na osi z je ono paralelno dipolnom momentu i iznosi
, dok u
ekvatorijalnoj (x, y) ravnini je ono protusmjerno dipolnom momentu

Pretpostavimo da su dva naboja i mehanki meusobno uvrena tako da je

razmak s meu njima stalan. Moete zamisliti sa su ti naboji postavljeni na krajevima tapa od
izolatora ija je duljina s. To tijelo nazvati emo dipol. Postavimo ga u vanjsko elektrino
polje. Pozitivni kraj dipola vue sila u desno, a negativni kraj vue sila, jednaka po iznosu, ali
suprotna po smjeru (u lijevo). Ukupna sila na dipol jednaka je nuli. U tom je poloaju i
moment sila jednak nuli. Ako dipol nije usmjeren u smjeru polja, tada e na njega djelovati
moment sile. On e biti jednak:

Ako je dipol usmjeren u odnosu na polje on je u stanju minimalne energije. Da bi se

zakrenuo u bilo koji drugi smjer, mora se troiti energija okoline, a pritom se poveava
potencijalna energija dipola. Promjena potencijalne energije jednaka je negativnom radu
unutarnjih sila (rad energija teorem).

Odnosno ako elimo dipol zakrenuti za odreeni kut

moramo vriti rad

Ako se kao poloaj nulte energije izabere okomito usmjerenje dipola u odnosu na
polje, tada dobivamo potencijalnu energiju dipola

138

85. Polarne i nepolarne molekule i polarizacija izolatora.

Dipolne molekule dijelimo na polarne i nepolarne molekule (to smo jo nauili iz
srednje kole). Pogledajmo razliku izmeu polarnih i nepolarnih molekula i njihovo ponaanje
u elektrinom polju.
Nepolarne molekule
Molekula kisika, svi atomi su nepolarni. Moemo ih promatrati kao dva naboja
povezani slinkijem, odnosno spiralom, koji je praktiki spljoten ako nema elektrinog polja
( slika 85.1. ). Za rastezanje molekule trebamo izvriti neki rad:

Pri emu je
momenta. Stoga je

promijena dipolnog

Za atom, za molekule uzimamo u obzir i

broj atoma, odnosno n molekula po
:
Slika 85.1.

Pri emu je

, odnosno

139

Polarne molekule
Na slici 85.2. su predstavljene kao buice
za vjebanje. Ako promatramo plinove javlja nam
se problem termike energije. Postoji energija po
stupnju slobode, odnosno energija nasuminog
gibanja, rotiranja... Kod tekuina nam je problem
meusobna udaljenost molekula. Elektrino polje
nastoji zakrenuti polarnu molekulu, javlja se
moment sile i protivljenje toj sili. Imamo

Slika 85.2.

Za polarne molekule vrijedi da je

Posljedice su sljedee: U sluaju plina treba uloiti rad da bi rotirali molekulu. Vie o
tome emo govoriti u OF4.
Polarizacija izolatora
U homogeno elektrino polje meu ploama ravnog kondenzatora unesen je neki
dielektrik ( npr. ploa od stakla).Sve nabijene estice u atomima biti e podvrgnute djelovanju
polja. Na pozitivno nabijene estice djelovati e sile koje e imati smjer i pravac polja, dok e
sile negativne estice imati isti pravac, ali suprotni smjer (u atomu e sile polja koje djeluju na
jezgru imati suprotan smjer od onih koje djeluju na elektronski omota). Elektrostatske sile
tee da razdvoje nozitivne i negativne naboje u atomima.
Svi atomi dielektrika biti e kao dipoli orijentirani u smjeru polja. U unutranjosti
dielektrika e svaka dva kraja dipola biti meusobno kompenzirana jer sadre jednake
koliine suprotnih vrsta elektriciteta. Samo e na povrinama tijela prema ploama kapacitora
krajevi dipola biti nekompenzirani. To daje isti efekt kao da su povrine dielektrika nabijene
istim koliinama suprotnih naboja pa se moe rei da je cijeli komad dielektrika polariziran.

140

86. Elektrino polje u izolatoru i dielektrini pomak.

Promotrimo kapacitor ispunjen izotropnim homogenim dielektrikom. Polarizacija je u
istom smjeru kao i polje. Promatramo to se deava: imamo dvije vodljive ploe u vakuumu.
Gornja negativno nabijena, a donja pozitivno, nabojem jednakim po iznosu, ali razliito po
predznaku. Polje je jednako
i usmjereno je prema gore. Napon izmeu ploa je
. Kapacitet praznog kapacitora nam je poznat:

Ispunimo taj kapacitor dielektrikom. Polje e polarizirati atome i molekule u

dielektriku. Polje vie nije samo

, ve ukljuuje polja drugih molekula. U izotropnom

dielektriku, kao to smo rekli je paralelan s poljem . Ako s oznaimo vektor gustoe
polarizacije tvari, u tvari imamo i sloj polarizirane tvari, tada e nam polje biti superpozicija
polja. Unutar dielektrika zbog polarizacije imamo polje koje je suprotnog smjera od onog
polja u prethodnom sluaju. Elektrino polje unutar kapacitora je jednako:

Kod izotropnih tvari je

, pri emu je

bezdimenzionalna veliina

koja se zove elektrina susceptibilnost. Openito su komponente

sa izrazom:

za linearne izolatore dane

Pri emu je
tenzor. Tada nam je konstanta
Vidimo da je kapacitet povean za mnoitelj , ako uzmemo polje kapacitora (u i oko ploa
kapacitora), s tim da se zanemare rubni uinci.
Za vrste tvari elektrina susceptibilnost moe biti reda 10, za plinove reda reda
. Kod nelinearnih dielektrika ta veliina moe biti i reda 100 ili 1000. Promotrimo
Gaussov zakon za polje. U metalu ( nabijenom ili ne) nema polja, stoga nema ni toka polja.

141

Ako je polje homogeno, tada ide izvan integrala.

Statiko polje je posljedica svih naboja koji postoje, bili oni vezani ili ne. Pomou
mjerljivog parametra
mjerimo elektrino polje.

to je znaajno npr. u vodi, no ne ba u zraku. Pretpostavljamo da je

.U
metalima je polje nula, kao to smo rekli, pa kaemo da je relativna permitivnost praktino
beskonana.

Uvodimo oznaku

Vektor

- vektor el. pomaka

se javlja uvijek i ovisi o tvari.

142

87. Dielektrini proboj. Energija kondenzatora ispunjenog izolatorom.

143

88. Magnetska svojstva tvari. Relativna magnetska permeabilnost.

Prije 4500 godina ljudi su opazili da neki kamenii imaju magnetska svojstva
privlaili su jedni druge te odreene metale. Prvi koji su to svojstvo iskoristili u praktine
svrhe bili su Kinezi koji su izmislili kompas. Kasnije oko 1600 godine Gilbert De Magnete je
ustvrdio da se Zemlja ponaa kao tapiasti magnet. Ljudi su sve vie i vie bili fascinirani
magnetima i njihovim svojstvima da su poeli dijeliti tvari u dvije vrste po odzivu: Magneti
(feromagneti) i nemagneti.
1840. godine je M. Faraday ustanovio da nemagneti imaju odziv na magnete, njegova
podjela nije bila tako jednostavna, on je podjelio magnete na: feromagnete (danas isti
magneti, permanentni poput eljeza, nikla, kobalta), paramagnete (postanu magnetini u
magnetskom polju, ili nakon djelovanja magnetskog polja na njih, a sami ne proizvode
magnetsko polje), i dijamagnete (nemagnete kao aluminij ili sl. Napominjemo da i
dijamagneti imaju magnetska svojstva ali su ona toliko mala da ih zanemarujemo).
Relativna magnetska permeabilnost
je veliina koja nam moe dati odgovor na
pitanje je li neka tvar para ili dijamagnet. Magnetsko polje se izraava ( u vakuumu) kao:

Ako promatramo magnetsko polje zavojnice ili torusa, eksperimentalno je dokazano

da e magnetsko polje s komadom nekog sredstva (npr. eljeza) biti vee od onog bez
sredstva. Polje e u tom sluaju biti

Izraz unutar zagrade se moe oznaiti kao , i naziva se magnetska permeabilnost, a

se naziva magnetska susceptibilnost. Ako stavimo

Tada nae polje poprima oblik

Vrijedi da ako je relativna magnetska permeabilnost

paramagnete ili dijamagnete, ukoliko je ona

veliine do na

imamo

tvar je feromagnet.

144

89. Molekularni prikaz dija- i paramagneta. Magnetski moment.

145

90. Magnetizacija, gustoa magnetskog toka i magnetska susceptibilnost para- i

dijamagneta.

146

91. Feromagneti i magnetske domene.

147

92. Histereza. Meki i tvrdi feromagneti.

148

93. Zemljino magnetsko polje.

149