Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 1
13. predavanje
STABILNOST KOSINA

1.

Primjeri i elementi klizanja kosina

1.1. Primjeri klizanja kosina

Utvrivanje stabilnosti kosina je vana i izazovna aktivnost u graevinarstvu. Utvrivanje
uzroka klizanja jedan je od najvanijih pokretaa napretka u razumijevanju sloenosti
mehanikog ponaanja tla. Opseni istraivaki napori u zadnjih osamdesetak godina doveli
su do racionalno utemeljenih spoznaja koje nam slue za rjeavanje praktinih problema
stabilnosti kosina. Usprkos tim naporima, odreivanje stupnja stabilnosti kosina i njihovo
ekonomino projektiranje i dalje ostaje izazov geotehnikoj struci. Tomu svjedoe povremene
pojave nestabilnosti, bilo prirodnih kosina bilo kosina koje su rezultat graevinskih zahvata,
usprkos primjeni suvremenih spoznaja struke. Iz tog razloga istraivanja ne prestaju, a
istraivanja uzroka nastalih klizanja daju jedinstvenu priliku za provjeru i unapreenje
postojeeg znanja. U nastavku e se prikazati nekoliko znanih i neznanih klizita i pojava
nestabilnosti kosina.
Izgradnja Panamskog kanala, koji presijeca ameriki kontinent i spaja Atlantski s Tihim
oceanom, predstavljala je poetkom dvadesetog stoljea jedan od najveih graevinskih
poduhvata. Ve tijekom njegove izgradnje pojavila su se velika klizanja tla koja su dovela do
velikih zastoja i bitnog poskupljenja radova.
Slika 13-1 prikazuje klizanje bokova usjeka pri iskopu Panamskog kanala iz 1913. godine,
kada je pokrenut volumen tla vei od 13 milijuna kubinih metara. Tijekom itavog trajanja
kanala pojavljivala su se brojna klizanja tla koja su bitno oteavala gradnju, usporavala i
poskupljivala radove. Jo i danas, mnogo desetljea nakon dovretka njegove gradnje, javljaju
se povremeno klizanja bokova kanala to je konano primoralo njegovu upravu da postavi
trajnu slubu strunjaka za praenje i sanaciju klizita.
Manjih razmjera, ali ne manje spektakularna, su posljedice klizanja tla u naseljenim
mjestima koje prikazuje slika 13-2. Jedno klizite u Kaliforniji, izazvano potresom, prikazuje
slika 13-3. Nestabilnosti na usjecima prikazuje slika 13-4.
U listopadu 1963. velika katastrofa praktiki je izbrisala naselje Langaronne u talijanskim
Dolomitima (oko 100 km sjeverno od Venecije). Tristo tisua kubnih metara stijene i tla
kliznulo je u akumulacijsko jezero netom zavrene lune betonske brane Vajont (slika 13-5).
Vodni val preko sto metara visine zapljusnuo je preko brane (koja je ostala gotovo itava!), te
praktiki izbrisao nizvodno naselje usmrtivi preko dvije tisue mjetana. Jo se danas u
strunoj literaturi analiziraju mogui uzroci ove tragedije.
Klizanje velike mase rudarske jalovine, nasipane iznad mjesta Aberfan u Velikoj Britaniji,
usmrtio je 1966. godine nekoliko desetaka mjetana (slika 13-6).

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 2
13. predavanje

Slika 13-1. Panamski kanal: klizanje 13 milijuna kubinih metara tla pri iskopu bokova kanala (1913. godina)

Slika 13-2. Posljedice klizanja u naseljenom mjestu

Slika 13-3. Klizite u Kaliforniji izazvano potresom

Slika 13-4. Klizanja tla na kosinama usjeka

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 3
13. predavanje

Slika 13-5. Klizanje tristo milijuna kubinih metara stijene i tla u akumulacijsko jezero netom zavrene lune
brane Vajont u talijanskim Dolomitima (oko 100 km sjeverno od Venecije) prouzroilo je u listopadu 1963.
godine vodni val visine preko 100 m, koji je nakon prelijevanja brane (koja je ostala gotovo neoteena!)
doslovce izbrisao nizvodni gradi Langaronne i usmrtio preko 2000 njegovih itelja.

Slika 13-6. Veliko klizite na nasipu rudarske jalovine u Aberfanu (Velika Britanija) 1966. godine koje je
usmrtilo nekoliko desetaka ljudi

Posebno su poznata klizanja obalnih konstrukcija, usjeka i eljeznikih nasipa u vedskoj.

Nakon jednog posebno katastrofalnog ruenja 1913. godine, kada je 185 m eljeznikog
nasipa otklizalo u oblinje jezero, osnovana je Geotehnika komisija dravnih eljeznica (tu je
prvi put uveden naziv geotehnika) da istrai uzroke brojnih klizanja i predloi rjeenja.
Njihov izvjetaj, zavren 1922. godine, smatra se prvim sveobuhvatnim geotehnikim
izvjetajem. U njemu su predloene nove metode vaenja i ispitivanja uzoraka tla kao i
metode prorauna stabilnosti kosina. U ovim istraivanjima zapaenu je ulogu imao profesor
W. Fellenius, koji je predloio i prvu racionalnu metodu prorauna stabilnosti kosina, i pod
kojim imenom je ta metoda ula u kasniju praksu. Ovi rani radovi u vedskoj prvi su znaajni
koraci geotehnikog inenjerstva koje se time razvija u zasebnu granu graevinarstva.
Ni graevinska praksa u Hrvatskoj nije bila poteena klizita i nestabilnosti kosina.
Posebno je poznato klizite Zalesina u Gorskom Kotaru na eljeznikoj pruzi Zagreb-Rijeka,
kao i mnoga klizita na podsljemenskim obroncima Medvednice kod Zagreba. Sustavno se
tim problemom u Hrvatskoj poeo baviti profesor E. Nonveiller, koji je svoja brojna praktina
iskustva saeo u posebnoj knjizi (Nonveiller 1987), prvoj takvoj na hrvatskom jeziku.
Poseban poticaj prouavanju uzroka klizanju ine nasute brane, vrlo zahtjevne i skupe
graevine. Ekonomska potreba za koritenjem lokalno raspoloivog tla kao i za to veom

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 4
13. predavanje

utedom koliina ugraenog tla, trae njihovo racionalno projektiranje. Brojne uspjeno
izgraene brane, ponekad i impresivnih dimenzija, dokazuju praktinu uporabivost naeg
znanja o problemima stabilnosti kosina, ali rijetka, i posljedicama esto zastraujua, ruenja
upuuju da to znanje nije savreno. Istraivanja koja slijede nakon takvih kalvarija i dalje
unapreuju struku.

1.2. Klizno tijelo, klizna ploha, klizite i oblici klizanja

Iskustvo i opaanja ukazuju da se nestabilnost kosina u veini sluajeva oituje kao klizanje
mase tla, kliznog tijela, po ravnoj ili zakrivljenoj kliznoj plohi (slika 13-7). Pri tome se u
donjem dijelu kliznog tijela (pri noici) tlo naguravanjem zbija, dok se u gornjem dijelu (pri
vrhu) ono razrahljuje. Zbog vlanih naprezanja u vrhu i zanemarive vlane vrstoe tla obino
se, posebno u sluaju sitnozrnatih tala, otvara vlana pukotina koja se, zbog smjera gibanja,
moe pri povrini otkriti kao karpa. Pojava takve pukotine jasan je znak nestabilnosti kosine
ve u ranoj fazi njenog nastanka. Pojava vlane pukotine upuuje da se ona moe nastaviti u
novu kliznu plohu. Podruje samog kliznog tijela kao i neposredna okolina oko njega naziva
se klizitem.

Slika 13-7. Elementi nestabilnosti na kosini

Slika 13-7 prikazuje primjer jednostavnog klizita, u kojem se pojavljuje jedno klizno
tijelo i jedna, relativno pravilna klizna ploha. U drugim prilikama i za druge vrste tla mogui
su i brojni drugi oblici klizanja (slika 13-8).

translacijsko klizanje

plitko rotacijsko klizanje

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 5
13. predavanje

duboko rotacijsko klizanje

podnoino rotacijsko klizanje

sloeno klizanje
Slika 13-8. Primjeri razliitih oblika klizanja kosina u tlu

2. Mehanizam klizanja
2.1. Analiza optereenja i uvjeti globalne ravnotee
U traenju uzroka nastalih klizanja ili u traenju uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi dolo
do klizanja, uobiajeno je krenuti od analize optereenja koja djeluju na ve pokrenuto ili
potencijalno klizno tijelo. Pri tome se gotovo redovito problem pojednostavljuje, pa se stvarno
trodimenzionalna geometrija klizita zamjenjuje dvodimenzionalnom u vertikalnom presjeku
kroz kosinu u smjeru klizanja (slika 13-9). Rasprostiranje klizita u takvom
dvodimenzionalnom modelu je beskonano u smjeru tree dimenzije, okomite na vertikalni
presjek. Budui da se klizanje odvija u ravninama vertikalnog presjeka, model ukljuuje uvjet
ravninskog stanja deformacija.

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 6
13. predavanje

Slika 13-9. Optereenja na klizno tijelo

Na klizno tijelo, s jedne strane djeluje akcija (strelica iznad simbola oznaava vektor),
koju ini prvenstveno teina samog kliznog tijela (vertikalna sila), zajedno s ostalim moguim
optereenjem pri povrini kosine (kao to su, primjerice, graevine), zatim mogue inercijalno
optereenje od potresa (horizontalna sila), a s druge strane sila otpora (reakcija) , kao
rezultanta naprezanja koja djeluju du klizne plohe. U nekim sluajevima mogu se ovim
silama pridruiti i sile od razliitih graevinskih elemenata koje pridravaju kosinu, kao to su
sidra, potporne konstrukcije, piloti i slino. Prema zakonu mehanike, akcija i reakcija su
jednake, ali suprotnog smjera (izraene kao vektori)
(13.1)

Ponekad je povoljno silu reakcije rastaviti na dvije komponente: rezultantu

naprezanja i rezultantu posminih naprezanja

normalnih

(13.2)
Dok je u svakom konkretnom sluaju, akciju mogue odrediti iz poznate geometrije i
jedinine teine tla , raspodjelu i veliine normalnih i posminih naprezanja du klizne plohe
mogue je odrediti tek na temelju poznate krutosti materijala u kliznom tijelu i u
nepokrenutom dijelu tla, jer je, prema terminologiji statike neodreenih sustava, klizno tijelo
na nepokrenutom tlu statiki neizmjerno neodreen sustav. Neodreenost se oituje u tome
to bez uvaavanja krutosti kliznog tijela i podloge postoji beskonaan broj razliitih
raspodjela normalnih i posminih naprezanja du klizne plohe od kojih je svaka u ravnotei s
istom akcijom prema uvjetu ravnotee iz jednadbe (13.1). Ili drugim rijeima, rjeenje
problema raspodjele naprezanja du klizne plohe bez uvaavanja krutosti kliznog tijela i

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 7
13. predavanje

krutosti podloge nema jednoznano rjeenje. Upravo nain rjeavanja problema odreivanja
raspodjele naprezanja u kliznoj plohi u ovakvom statiki neodreenom sustavu razlikuje
razliite metode analize stabilnosti. Ove se metode mogu podijeliti u dvije odvojene grupe. U
prvu grupu spadaju analize koje koriste mehaniku neprekidnih i deformabilnih tijela (egzaktne
metode), a u drugu spadaju metode granine ravnotee koje koriste mehaniku potpuno krutih
tijela uz uvoenje vie ili manje proizvoljnih pretpostavki kojima se uklanja statika
neodreenost sustava. U ovom poglavlju opisat e se i raspraviti samo ove druge metode,
preteno koritene u praksi.

2.2. Drenirano i nedrenirano stanje

Zbog promjene optereenja ili nekog drugog uzroka, o kojima e kasnije biti vie rijei, dio
kosine se pokree (klizno tijelo), a u tlu se razvijaju deformacije (koje se, meutim, u metodi
granine ravnotee ne uzimaju u obzir).
Drenirano stanje se odnosi na stacionarno ili gotovo stacionarno stanje deformacija i
teenja vode. U tom se sluaju volumen vode s vremenom ne mijenja ni u kojem mjestu u tlu,
pa su zadovoljeni uvjeti stacionarnog teenja. U dreniranom stanju obino se nalaze sva
krupnozrnata tla s malo sitnih estica, pri uobiajenim brzinama gradnje i koritenja
graevina, te sitnozrnata tla nakon dugotrajnog stalnog optereenja. Za analizu stabilnosti
kosina u dreniranom stanju, koriste se efektivni parametri vrstoe tla.
Nedrenirano stanje tla je ono u kojem je propusnost tla mala, pa se deformacije odvijaju
pri konstantnom ili priblino konstantnom volumenu u svim dijelovima tla. Takvo stanje
praktiki odgovara onom koje se susree u sitnozrnatim vodom potpuno zasienim tlima,
prvenstveno glinama, pri veoj brzini izgradnje graevine. Takvo stanje je obino prisutno
kod sitnozrnatih tala tijekom bre izgradnje graevinskog zahvata te kod krupnozrnatih tala
pri kratkotrajnom optereenju, kao to je potres. Za analizu stabilnosti kosina u nedreniranom
stanju, koristi se nedrenirana vrstoa tla.

2.3. Uzroci klizanja

Temeljni uvjet stabilnosti kosina je vea vrstoa tla od posminog naprezanja potrebnog za
odravanje ravnotee potencijalnog kliznog tijela. Iz toga slijedi da je temeljni uzrok nastanka
nestabilnosti kosina nedovoljna posmina vrstoa tla koja je iz nekog razloga manja od
posminog naprezanja potrebnog za odravanje ravnotee kliznog tijela. To se moe dogoditi
zbog jednog od sljedea dva razloga ili zbog njihove kombinacije: ili je vrstoa pala, iz
nekog razloga, ili je, iz nekog razloga, poraslo posmino naprezanje. Kako je vrstoa
funkcija normalnog efektivnog naprezanja, a ovo pak razlika normalnog naprezanja i pornog
tlaka, mogue su mnogobrojne kombinacije uzroka koje dovode do nestabilnosti kosina.
Najvaniji uzrok pada vrstoe je porast pornog tlaka u tlu kosine. Slika 13-10 prikazuje
kosinu izloenu oborinama koje diu poetnu razinu vodnog lica, te time poveavaju porne
tlakove u kosini. Budui da normalno ukupno naprezanje u tokama potencijalne klizne plohe
ostaje nepromijenjeno, porast pornih tlakova izaziva pad normalnih efektivnih naprezanja, a
time i vrstoe.

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 8
13. predavanje

Slika 13-10. Porast pornog tlaka i pada vrstoe u kosini uslijed oborina

Drugi faktor koji dovodi do nestabilnosti kosina je poveanje posminih naprezanja na

potencijalnoj kliznoj plohi. Slika 13-11 prikazuje nekoliko takvih tipinih sluajeva. To su
zakoenje kosine (a), zasijecanje u njenoj noici (b), optereenje gornjeg dijela kosine (c) i
poveanje sile strujanja podzemne vode izazvane nepovoljnom promjenom strujanja
podzemne vode od, primjerice, utjecaja kie (d). Primjeri (e) i (f) iz razmatrane slike
predstavljaju druge mogue sluajeve poveanja posminih naprezanja uslijed promjene
reima teenja podzemne vode. Primjer (e) prikazuje sluaj postupnog snienja razine vode u
kanalu ili jezeru. Dok na povrini tla u kanalu postupno pada hidrauliki potencijal vode
uslijed snienja razine vode u kanalu, u iroj okolini kanala zadrava se ranija razina
podzemne vode i pripadnog potencijala. Ovaj pad potencijala prema kanalu izaziva teenje
vode i pripadnu strujnu silu
u kliznom tijelu. Ako je snienje u kanalu sporo, strujanje
podzemne vode odgovara stacionarnom stanju za trenutane rubne uvjete potencijala. Ako je
snienje vode naglo i brzo, javlja se sluaj sa slike (f) koji je nepovoljniji od sluaja
postupnog snienja vode (e). U sluaju naglog snienja vodno lice u tlu ne moe odmah pasti
na stacionarni oblik iz slike (e) jer za to treba odreena koliina vode istei iz tla u kanal. To
e se s vremenom ostvariti pa e geometrija strujanja prei u onu sa slike (e). Dok se to ne
ostvari, najnepovoljniji trenutak za stabilnost kosine je onaj neposredno nakon naglog
snienja vode u kanalu kad raspored potencijala daje najnepovoljniju raspodjelu pornih
tlakova i izaziva najveu strujnu silu . Opisani sluajevi postupnog ili naglog snienja vode
u kanalu dogaaju se i u dobro propusnim tlima, u kojima je konsolidacija mnogo bra od
promjene optereenja. U slabo propusnim tlima na opisane procese dodaje se proces
odgoenog klizanja uslijed konsolidacije.
Ovo razmatranje upuuje na svu sloenost uzroka koji dovode do nestabilnosti ili klizanja
kosina i koje u praksi bez detaljnih, savjesnih i opsenih istraivanja esto nije mogue jasno i
precizno utvrditi.

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 9
13. predavanje

Slika 13-11. Utjecaji koji poveavaju posmina naprezanja u zoni potencijalne klizne plohe na kosini: (a)
zakoenje kosine, (b) zasijecanje u noici kosine, (c) nasipavanje i optereenje u gornjem dijelu kosine, (d)
oborine ili drugi uzrok koji izaziva dodatno teenje u tlu niz kosinu, zbog ega raste sila strujnog tlaka ,
(e) pojava strujne sile uslijed strujanja podzemne vode prema kanalu od postupnog snienja vode u kanalu,
(f) pojava strujne sile uslijed strujanja podzemne vode od naglog snienja vode u kanalu (nepovoljnije
strujanje i vea strujna sila od one iz sluaja (e)).

3. Analiza stabilnosti metodama granine ravnotee

3.1. Metoda granine ravnotee i pretpostavke
Analize stabilnosti zemljanih graevina najstariji su numeriki postupci u geotehnikom
inenjerstvu. Poeci se naziru poetkom 20. stoljea u proraunu stabilnosti jednog keja u
vedskoj. Klizna masa s krunom kliznom plohom razdijeljena je u vertikalne lamele, a
proraun stabilnosti proveden je metodom granine ravnotee uz znatna pojednostavljenja. Od
tada se metoda znatno razvila, ula u iroku praktinu primjenu, a kako se pokazala vrlo
uspjenom, i danas se gotovo iskljuivo koristi za provjeru stabilnosti kosina i drugih
zemljanih graevina.
Metodom granine ravnotee analizira se stabilnost zamiljenog ili stvarnog kliznog tijela
koje je u suelju s okolnim tlom preko klizne plohe. Klizno se tijelo razdijeli na niz od
vertikalnih lamela (slika 13-12). Sustav takvih lamela, bez uvoenja pretpostavki o njihovoj
krutosti, statiki je neodreen. Analizom uvjeta ravnotee sila koje djeluju na svaku od lamela
te uvoenjem pretpostavki, zbog uklanjanja statike neodreenosti sustava, utvruje se
veliina posminog i normalnog naprezanja du klizne plohe, odnosno na osnovici svake
lamele. Pretpostavke koje se u metodu unose radi uklanjanja statike neodreenosti ne odnose
se na krutost tla pa su stoga vie ili manje proizvoljne. Kako su se u praksi pokazale relativno

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 10
13. predavanje

uspjenima, zanemarena krutost tla ini se praktino prihvatljivom.

Slika 13-12. Klizno tijelo podijeljeno u vertikalne lamele za primjenu metode granine ravnotee

Stupanj stabilnosti, u metodama se granine ravnotee utvruje usporedbom posmine

vrstoe i posminog naprezanja du klizne plohe. Za mjeru stupnja stabilnosti uobiajeno se
uvodi pojam faktora sigurnosti,
koji se definira kao odnos posmine vrstoe, , i
posminog naprezanja,
(13.3)

Iz ove definicije faktora sigurnosti slijedi da na kliznoj plohi nije dolo do sloma tla, ako
, a slom nastupa za sluaj
. Iz analiza ponekad moe slijediti i vrijednost
, ali taj rezultat, zbog injenice da je najvea mogua vrijednost posminog
naprezanja upravo posmina vrstoa, ukazuje da na promatranoj lameli nisu uspostavljeni
uvjeti ravnotene. Dakle, openito se moe pisati
je

(13.4)

Jedna od spomenutih pretpostavki, koje slue za uklanjanje statike neodreenosti sustava

lamela, a koja je zajednika svim varijantama metode granine ravnotee, pretpostavka je o
konstantnosti faktora sigurnosti, , du klizne plohe kliznog tijela (to znai, za svaku
lamelu).
Odreivanjem faktora sigurnosti utvruje se stabilnost jednog zamiljenog ili stvarnog
kliznog tijela. U sluaju projektiranja kosina, mogue klizno tijelo nije unaprijed odreeno,
ve treba traiti ono s najmanjim faktorom sigurnosti. Tek je to klizno tijelo mjerodavno za
ocjenu stabilnosti itave kosine jer je ono najblie nestabilnom stanju ili slomu. Faktor
sigurnosti tog kliznog tijela moe se definirati kao faktor sigurnosti itave kosine. Iz ovog
razmatranja slijedi da se praktina primjena metode granine ravnotee sastoji od
pronalaenja kliznog tijela s najmanjim faktorom sigurnosti. Klizna ploha koja pripada
kliznom tijelu s najmanjim faktorom sigurnosti obino se naziva kritinom kliznom plohom.

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 11
13. predavanje

3.2. Opa metoda granine ravnotee

3.2.1. Statika neodreenost i pretpostavke
Kao to je ve istaknuto, sustav lamela kliznog tijela statiki je neodreen, ako lamelama nisu
pridodane odgovarajue krutosti. Metode granine ravnotee zanemaruju krutost lamela pa
moraju uvesti odreeni broj pretpostavki da bi sustav postao statiki odreen. Opu
formulaciju metode granine ravnotee prvi su razvili Fredlund i Krahn (1977) i ona e se
prikazati u ovom poglavlju. Opa metoda obuhvaa gotovo sve do sada razvijene varijante
koje se meusobno razlikuju po uvedenim pretpostavkama da bi sustav lamela pretvorili u
statiki odreeni sustav.
Slika 13-13 prikazuje jednu opu kliznu plohu i klizno tijelo s istaknutim silama koje
djeluju na jednu od lamela. Sile koje djeluju na lamelu su teina, , i horizontalna sila na
lamelu, (na primjer inercijalna sila potresa), vanjsko optereenje na lamelu, , rezultante
normalnih naprezanja na lijevi i desni bok lamele,
odnosno
, rezultante posminih
naprezanja na lijevi i desni bok lamele,
odnosno , te rezultanta posminog i normalnog
naprezanja ( i ), na kliznoj plohi u dnu lamele, odnosno .

Slika 13-13. Opa klizna ploha i sile koje djeluju na tipinu lamelu

Klizno je tijelo s donje strane uronjeno u vodu. Na dio vode od lijevog kraja klizne plohe
prema kosini, s lijeve strane djeluje horizontalna sila, rezultanta hidrostatikog tlaka,
oznaena s . Na desnom kraju, blizu izlaza na povrinu terena, klizna ploha prolazi kroz
zonu vlanih pukotina. Uz pretpostavku da su vlane pukotine barem djelomino ispunjene

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 12
13. predavanje

vodom, na klizno tijelo u toj zoni djeluje rezultanta hidrostatikog tlaka vode oznaena s
.
Na slici 13-13 oznaeni su i krakovi navedenih sila u odnosu na toku (sredite rotacije
kliznog tijela), obzirom na koju e se provjeravati ravnotea momenata sila.
Tablica 13-1 popisuje broj nepoznatih veliina sila i njihovih hvatita u kliznom tijelu
razdijeljenom na
uspravnih lamela. Tablica 13-2 popisuje broj jednadbi ravnotee u
sustavu s n lamela. Usporedbom ukupnog broja nepoznanica i broja jednadbi ravnotee
slijedi da sustav od n lamela ima
nepoznanica vie od broja
raspoloivih jednadbi pa kaemo da je sustav
puta statiki neodreen. Upravo je
toliko novih pretpostavki potrebno da bi se sustav pretvorio u statiki odreeni.
Tablica 13-1. Nepoznanice u kliznom tijelu s n lamela
Opis nepoznanice
Normala sila na osnovici lamele (rezultanta normalnog
naprezanja )
Hvatite sile N
Tangencijalna sila na osnovici lamele (rezultanta posminog
naprezanja )
Normalna sila izmeu dviju lamela
Tangencijalna sila izmeu dviju lamela
Hvatite sile X
Ukupno nepoznanica

oznaka
N

broj
n

S
X
Y
-

Tablica 13-2. Broj jednadbi ravnotee sustava od n lamela

Jednadbe ravnotee lamela
Zbroj sila u horizontalnom smjeru
Zbroj sila u vertikalnom smjeru
Zbroj momenata sila obzirom a toku C
Ukupno jednadbi ravnotee

broj
n
n
n
3n

Pretpostavka o jednakom faktoru sigurnosti, , du klizne plohe uvodi preko MohrCoulombovog zakona,
, jednadbi oblika
(13.5)
gdje je

, ali i jednu novu nepoznanicu, faktor sigurnosti .

Osim toga, uobiajeno se uvodi pretpostavka da je hvatite sile na sredini lamele, ime
se broj nepoznanica smanjuje za . Nadalje, opa metoda granine ravnotee uvodi
pretpostavku o nagibu meulamelarnih sila u obliku (Morgenstern i Price, 1965)
x)

(13.6)

pri emu je nova nepoznanica, a

neka izabrana, dakle poznata funkcija horizontalne
udaljenosti bokova lamele od poetka klizne plohe. Kao to pokazuje tablica 13-3, ovim
pretpostavkama izjednauje se broj nepoznanica i raspoloivih jednadbi u opoj metodi

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan
granine ravnotee pa sustav od

str. 13
13. predavanje
lamela postaje statiki odreen i moe se rijeiti.

Tablica 13-3. Provjera statike odreenosti sustava od n lamela u opoj metodi granine ravnotee
Opis nepoznanice ili dodatne pretpostavke
Preostali viak nepoznanica u odnosu na broj jednadbi iz
tablica 13-1 i 13-2
Faktor sigurnosti
Faktor
Mohr-Coulombov zakon vrstoe, izraz (13.5)
Funkcija nagiba meulamelarnih sila
Hvatite sila na sredini osnovice lamele
Ukupno viak nepoznanica nad brojem jednadbi

oznaka

broj

1
1

3.2.2. Jednadbe ravnotee i njihovo rjeenje

Za svaku lamelu sa slike 13-13, mogu se postaviti tri jednadbe ravnotee: vektorski zbrojevi
svih sila u horizontalnom smjeru, vektorski zbrojevi svih sila u vertikalnom smjeru i zbroj
svih momenata sila obzirom na toku C, moraju biti jednaki nuli.
Iz globalne jednadbe ravnotee u horizontalnom smjeru (x), dobije se rjeenje za faktor
sigurnosti (oznaka zbroja, , oznaava da se veliine iza oznake zbrajaju preko svih lamela)
(13.7)

Iz globalne jednadbe momenata sila, dobije se rjeenje za faktor sigurnosti

(13.8)

U opem sluaju, uz neku zadanu funkciju nagiba meulamelarnih sila

rjeavanja nepoznanica navedenih jednadbi provodi se iterativno u tri razine:

, postupak

1. U prvoj razini odredi se poetna vrijednost faktora sigurnosti, zanemarivi

meulamelarne sile, dakle uz
i
(
;
). Za to
moe posluiti izraz (13.8) za faktor sigurnosti iz ravnotee momenata, u koji se za
normalne sile na osnovicama lamela koristi izraz

(13.9)

Ova poetna vrijednost faktora sigurnosti koristit e se za raunanje izraza u sljedeoj

razini iteracije.
2. Druga razina iteracije ponavlja se za svaku proizvoljnu vrijednost varijable , s tim da

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 14
13. predavanje

je neposredno nakon prve razine, obino

. Za izabranu se vrijednost kao i za
vrijednost faktora sigurnosti iz prethodne iteracije izraunaju nove vrijednosti faktora
sigurnosti i
iz izraza (13.7) i (13.8), s tim da se normalna sila na osnovici lamela
rauna iz izraza

(13.10)

gdje je
(13.11)

U izrazu (13.10), nepoznata je veliina razlike vertikalnih meulamelarnih sila

.
Nove veliine meulamelarnih sila, u svakom se koraku ove razine iteracije raunaju
iz vektorskog zbroja svih sila u horizontalnom smjeru
(13.12)
Iz izraza (13.12) i (13.5) slijedi

(13.13)
Odgovarajue vertikalne meulamelarne sile , izraunaju se iz izraza (13.6). Nakon
nekoliko koraka iteracije, veliine faktora sigurnosti
i
dviju uzastopnih iteracija
bit e gotovo jednake i tada je iteracija zavrena.
3. U treoj razini iteracije mijenja se veliina varijable
(slika 13-14).

tako dugo dok se ne postigne

Slika 13-14. Trea razina iteracije u proraunu faktora sigurnosti po opoj metodi granine ravnotee

Provedba prikazanog opeg iteracijskog postupka rjeavanja sustava nelinernih jednadbi

praktiki je neizvediva bez pomoi raunala. Postupak je i razvijen kad je dostupnost raunala

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 15
13. predavanje

omoguila njegovu primjenu. Prije pojave raunala koristile su se pojednostavljene varijante

postupka.

3.2.3. Kritina klizna ploha

U prethodnom poglavlju opisan je postupak odreivanja faktora sigurnosti za neko
pretpostavljeno klizno tijelo u kosini. Pri dimenzioniranju kosine potrebno je odrediti njen
oblik, posebno nagib, koji pri izvedbi i koritenju nee izazvati nestabilnost kosine. Kosina e
biti stabilna ako ne postoji klizno tijelo za koje je faktor sigurnosti
. To znai da je za
stabilnost kosine mjerodavno ono klizno tijelo koje ima najmanji faktor sigurnosti. To je
kritino klizno tijelo, a klizna ploha koja mu pripada naziva se kritinom kliznom plohom.
Mjera stabilnosti kosine se moe iskazati upravo faktorom sigurnosti koji odgovara kritinoj
kliznoj plohi.
U praksi se potraga za kritinom kliznom plohom provodi odreivanjem faktora sigurnosti
veeg broja probnih kliznih tijela te izborom onoga koje daje najmanji faktor sigurnosti. Ovaj
postupak ne osigurava automatski da e se pronaena klizna ploha s najmanjim faktorom
sigurnosti uvijek barem priblino odgovarati kritinoj kliznoj plohi. U naelu je mogue
zamisliti beskonaan broj kliznih ploha u svakom promatranom sluaju kosine pa bi, opet u
naelu, za pronalaenje kritine trebalo odrediti i beskonana broj faktora sigurnosti. Kako je
to praktiki nemogue, izabire se konaan broj probnih kliznih ploha, a iskustvo znaajno
pomae da se s velikom vjerojatnou barem priblino pronae ona kritina (slika 13-15). U
tome uvelike pomau razni razraeni algoritmi koji se mogu nai u komercijalnim
raunarskim programima pa problem pronalaenja kritine klizne plohe danas u praksi ne
predstavlja posebno sloen problem.

Slika 13-15. Primjer priblinog pronalaenja kritine klizne plohe: kosina s nizom probnih krunih kliznih ploha
te istaknutom kliznom plohom koja meu probnima ima najmanji faktor sigurnosti; istaknuto je sredite
kritine krunice s vrijednou pripadnog faktora sigurnosti (prikaz rezultata iz programa GeoSlope/W
tvrtke GeoSlope, Kanada)

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 16
13. predavanje

3.2.4. Tlak vode u porama tla i koeficijent pornog tlaka ru

Stabilnost kliznog tijela znaajno ovisi o raspodjeli pornih tlakova du klizne plohe, jer o toj
raspodjeli ovisi raspodjela vrstoe tla. To znai da svakom proraunu faktora sigurnosti i
traenju kritine klizne plohe prethodi utvrivanje raspodjele pornih tlakova u kosini.
Veliina pornog tlaka moe se izraziti preko piezometarske visine

. Ova je visina

jednaka visini vode u zamiljenom piezometru, uspravnoj cijevi, otvorenoj s obje strane i
ugraenoj u tlo, kojoj se donji otvor poklapa s tokom u kojoj djeluje porni tlak . Ako se
spoje sve toke gornje razine vode u zamiljenim piezometrima, ija su dna razmjetena du
klizne plohe, dobije se linija koja se naziva piezometarskom.
Drugi nain zadavanja pornog tlaka u analizama granine ravnotee mogu je preko
koeficijenta pornog tlaka koji se definira iz izraza
(13.14)

gdje je

visina lamele. Za suho tlo

, a za vodu na vrhu lamele,

. To znai da

se koeficijent pornog tlaka kree u granicama od nule do oko 0,5.

3.3. Posebne varijante metode granine ravnotee

3.3.1. Neke poznatije varijante
Gotovo sve do sada razvijene varijante metode granine ravnotee mogu se izvesti iz opisane
ope metode. Tablica 3-4 prikazuje karakteristike nekih poznatijih varijanti.
Tablica 13-4. Karakteristike nekih povijesnih varijanti metode granine ravnotee
Naziv varijante

klizna
ploha

jednadbe
ravnotee

sile meu
lamelama

funkcija nagiba
sila meu
lamelama

Obina ili Felleniusova

(Fellenius, 1936)
Janbuova
pojednostavljena
(Janbu, 1954)
Bishopova
pojednostavljena
(Bishop, 1955)
Morgenstern-Priceova
(Morgenstern i Price,
1965)
Spencerova (Spencer,
1967)
Napomene:

kruna

Ne

Da

opa

Da

Ne

kruna

Ne

Da

opa

Da

Da

opa

zadaje korisnik

Da
Da
jednadba ravnotee u horizontalnom smjeru
jednadba ravnotee momenata sila

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 17
13. predavanje

Najrairenije u strunoj praksi su kroz razna razdoblja razvoja metode bile Obina, vedska ili
Felleniusova metoda (Fellenius, 1936), Janbuova pojednostavljena (Janbu, 1954), Bishopova
pojednostavljena (Bishop, 1955), Morgenstern-Priceova (Morgenstern i Price, 1965) i
Spencerova (Spencer, 1967). Od navedenih, prve tri su jo u praksi bile prihvatljive za
neposredan raun bez koritenja raunskog stroja. Za ostale je praktino nuna uporaba
raunskog stroja.

3.3.2. Obina metoda (metoda Felleniusa ili vedska metoda)

Ovo je jedna od prvotno razvijenih metoda prorauna stabilnosti kosina (Fellenius, 1936).
Metoda je razvijena za krune klizne plohe polumjera , uz pretpostavku da je rezultanta
meulamelarnih sila jednaka nuli (
,
). U tom sluaju, iz uvjeta ravnotee
momenata, slijedi neposredni izraz za faktor sigurnosti za drenirano stanje
(13.15)

pri emu je uzeto u obzir da je

,
i
(krak normalne sile na osnovici
lamele). Uvjet ravnotee u horizontalnom smjeru se zanemaruje. Za nedrenirano stanje,
uvrtavanjem
u izraz (13.15), slijedi jo jednostavniji izraz
(13.16)

U sluaju da je klizno tijelo u homogenom tlu (u svim tokama klizne plohe ista
nedrenirana vrstoa), izraz (13.16) se jo pojednostavljuje u
(13.17)

gdje je duina krunog luka klizne plohe, W je teina kliznog tijela, a je krak teine u
odnosu na sredite krune klizne plohe. U gornjim izrazima zbog jednostavnosti su
zanemarene horizontalne i vanjske sile na klizno tijelo, kao i krajnje meulamelarne sile .

3.3.3. Bishopova pojednostavljena metoda

Bishopova pojednostavljena metoda (Bishop, 1955) zadnja je od metoda u povijesnom
razvoju metoda granine ravnotee jo primjerena proraunima bez koritenja raunala. U
izvornom obliku razvijena je za krune klizne plohe (
,
). U toj metodi kree se od
izraza za globalnu ravnoteu momenata sila, zanemaruje se ravnotea u horizontalnom
smjeru, te se zanemaruje razlika vertikalnih komponenti meulamelarnih sila koje djeluju na
jednu lamelu (
), pa izraz (13.10) za normalnu silu na osnovici lamele, , poprima
oblik

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 18
13. predavanje

(13.18)

Iz uvjeta ravnotee momenata sila, uvaavajui da je

lamele
,

, a irina

(13.19)

Za raunanje faktora sigurnosti iz ovog izraza potreban je iteracijski postupak, jer je izraz
implicitna jednadba za faktor sigurnosti oblika
, zbog ovisnosti
o faktoru
sigurnosti . Iteracijski postupak se provodi tako da se krene od neke poetne vrijednosti ,
na primjer 1, izrauna se
i time se dobije nova vrijednost za te se postupak ponavlja
puta:
dok se ne postigne
. U tom postupku indeks oznaava
redni broj iteracije.

3.3.4. Janbuova pojednostavljena metoda

Janbuova pojednostavljena metoda (Janbu, 1954, 1973), za razliku od Bishopove, kree od
zadovoljavanja jednadbe ravnotee u horizontalnom smjeru, dok zanemaruje globalnu
ravnoteu momenata sila. Kao i kod pojednostavljene Bishopove metode, zanemaruje se
vertikalna komponenta rezultante meulamelarnih sila koje djeluju na lamelu (
).
Postupak raunanja faktora sigurnosti mogue je provesti bez pomoi raunala.

4. Projektiranje kosina
4.1. Stabilnost kosina i Eurokod 7
Projektiranje graevina sa stabilnim kosinama, slino kao i projektiranje bilo koje druge
graevine, provodi se iterativno i postupno. Pretpostave se osnovne karakteristike
konstrukcije, pa tako i kosina, a zatim se procjenjuje kroz koje kritine proraunske situacije
e graevina tijekom izgradnje i njenog koritenja proi. Za te se proraunske situacije
provjerava zadovoljavanje bitnih zahtjeva na graevinu. U dijelu koji se odnosi na nosivost i
uporabivost, provjerava se da graevina ne prijee bilo koje od graninih stanja. Za kosine to
su prvenstveno granina stanja nosivosti GEO. Ako se pokae da je neko od graninih stanja
prijeeno ili, s druge strane, da je konstrukcija neracionalna, jer je dosezanje graninih stanja
daleko, prilagoava se oblik i karakteristike konstrukcije. Taj se postupak nastavlja dok se
ne postigne ekonomina, ali stabilna i uporabiva konstrukcija.
Tradicionalno se u geotehnici rizik od dosezanja nekog graninog stanja ograniavao
nekim najmanjim dozvoljenim faktorom sigurnosti (na primjer od 1.2 do 1.5). Sustav

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 19
13. predavanje

eurokodova uveo je pojam parcijalnih koeficijenata. Provjera dosezanja graninog stanja

nosivosti GEO u Eurokodu 7 provjerava se izrazom

(13.20)
gdje je
proraunski uinak djelovanja u promatranoj toki razmatranog mehanizma sloma
konstrukcije za neku projektnu situaciju, a
je proraunska otpornost konstrukcije tom
djelovanju. U sluaju problema stabilnosti kosina, djelovanje moe biti posmino naprezanje,
a otpornost posmina vrstoa tla na mjestu djelovanja posminog naprezanja, znai na
kliznoj plohi. U tom sluaju se izraz (13.20) moe pisati u obliku
(13.21)

gdje je
karakteristina vrijednost djelovanja, proraunata temeljem karakteristinih
vrijednosti jedinine teine tla i karakteristinih vrijednosti ostalih djelovanja (sile od tlakova
porne vode, povrinsko optereenje itd.), je posmina vrstoa tla, a
i
su parcijalni
koeficijenti djelovanja i otpornosti materijala. Kako je gotovo u svim sluajevima stabilnosti
kosina dominantno djelovanje od vlastite teine tla i djelovanje podzemne vode, a za ta su
djelovanja u Eurokodu 7 parcijalni koeficijenti uvijek jednaki 1, to e u sva tri projektna
pristupa, koja dozvoljava ova norma, kritina biti kombinacija parcijalnih koeficijenata u
kojoj je
, a za
treba uvrstiti odgovarajue parcijalne koeficijente u odnosu na
drenirano ili nedrenirano stanje smicanja. U sluaju dreniranog smicanja e biti
, dok e u sluaju nedreniranog smicanja biti
.
Iz ovog razmatranja slijedi da e pri provjeri dosezanja nekog od graninih stanja
nosivosti pri projektiranju kosina izraz (13.21) poprimiti oblik
(13.22)
to se moe pisati u obliku
(13.23)

gdje je poznati faktor sigurnosti tradicijskog pristupa provjeri stabilnosti kosina. U sluaju
da nema vanjskog djelovanja na klizno tijelo (od optereenja neke zgrade ili slino), Eurokod
7 trai da faktor sigurnosti kritine klizne plohe bude jednak ili vei od parcijalnog
koeficijenta za vrstou tla, 1.25 za drenirano stanje ili 1.40 za nedrenirano stanje.
U sluaju da na klizno tijelo djeluje neko vanjsko trajno ili prolazno optereenje, kao to
je teina neke graevine temeljene na kliznom tijelu, u proraunu faktora sigurnosti to
optereenje treba pomnoiti s odgovarajuim parcijalnim koeficijentom.

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 20
13. predavanje

4.2. Proraunske situacije

4.2.1. Stabilnost tijekom i neposredno nakon izgradnje
Osim na geometriju i mogua optereenja kosine, na stabilnost kosine tijekom izgradnje igra
ulogu relativni odnos brzine izgradnje i propusnosti tla. Ako propusnost mala u odnosu na
brzinu izgradnje, to je esto sluaj kod glinovitih i prainastih tala, mogui su nedrenirani
uvjeti u tlu tijekom ili neposredno nakon izgradnje. Pri tome treba voditi rauna da e kod
mekih, normalno konsolidiranih ili slabo prekonsolidiranih tala nedrenirana vrstoa biti
manja od drenirane, dok e za kruta, prekonsolidirana tla biti obratno. To znai da e faktor
sigurnosti kod mekih sitnozrnih tala rasti s vremenom, dok e kod krutih sitnozrnih tala
opadati u vremenu. U projektantskoj se praksi mogu provjeriti granini sluajevi provoenjem
analiza za potpuno drenirane i za idealno nedrenirane uvjete.

4.2.2. Stabilnost u dugotrajnim (stacionarnim) uvjetima

Stabilnost u dugotrajnim stacionarnim uvjetima najea je proraunska situacija u praksi.
Znaajan je problem u praksi odreivanje najnepovoljnijeg sluaja raspodjele pornih tlakova
od stacionarnog strujanja. esto se kod prirodnih kosina pribjegava ugradnji odgovarajuih
piezometara na vie tlocrtnih i dubinskih lokacija na kosini te se provode dugotrajna mjerenja
kako bi se utvrdili mogui rasponi i raspodjele pornih tlakova.

4.2.3. Naglo snienje podzemne vode

Ova proraunska situacija javlja se esto pri projektiranju nasutih brana kao i raznih otvorenih
kanala. Upravljanje tim graevinama ponekad zahtijeva naglo snienje vode u akumulaciji
brane ili u kanalu to izaziva vrlo nepovoljno optereenje nasute graevine ili kosine kanala.
Obino su najnepovoljniji uvjeti neposredno nakon naglog snienja vode u kanalu ili jezeru
akumulacije pa se oni i najee ispituju na stabilnost.

5. Metode stabilizacije kosina

Prije primjene neke od mjera stabilizacije kosine, prvenstveno je potrebno odrediti uzroke
nestabilnosti ili klizanja. Za utvrivanje tih uzroka potrebno je provesti odgovarajue
geotehnike istrane radove. Vrlo je vano odrediti razdiobu pornih tlakova u podzemnoj
vodi. U tu svrhu mogu posluiti razliiti instrumenti koji omoguuju dugotrajna opaanja i
mjerenja. Kad su utvreni uzroci, mehanizam klizanja i potrebni parametri za analize
stabilnosti, moe se pristupiti izboru optimalne metode stabilizacije. Meu tim metodama
najee se koristi preraspodjela masa, povrinsko i dubinsko dreniranje te izrada neke od
mnogobrojnih moguih potpornih konstrukcija.
Preraspodjelom masa, uklanjanjem tla s vrha kliznog tijela i nasipavanjem u noici, kod
rotacijskog se klizanja smanjuje moment teine kliznog tijela obzirom na sredite rotacije
(slika 13-16) i time se poveava faktor sigurnosti.

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 21
13. predavanje

Slika 13-16. Preraspodjela masa pri stabilizaciji rotacijskog klizanja

Jedan od najeih uroka klizanja je utjecaj podzemne vode, koja smanjuje normalna
efektivna naprezanja, a time i vrstou tla. Mjere koje smanjuju porni tlak u kosini u zoni
klizne plohe jedne su od najeih i najekonominijih mjera sanacije. Meu te mjere spada
povrinsko dreniranje i ureenje kosina te kopani i bueni drenovi (slika 13-17). Cilj svakog
dreniranja je smanjenje pornih tlakova u zoni kritine klizne plohe.

Slika 13-17. (a) Kopani dren (drenani rov), (b) bueni cjevasti dren

Potporne konstrukcije takoer mogu posluiti stabilizaciji klizanja. Tim se konstrukcijama

kliznom tijelu namee dodatna, uglavnom horizontalna sila koja poveava faktor sigurnosti.
Ojaanje kosine geotehnikim sidrima, koja takoer spadaju u potporne konstrukcije,
prikazano je na slici 13-18.

Slika 13-18. Primjer sidrene potporne konstrukcije

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 22
13. predavanje

6. Stabilnost beskonane kosine

Promotrimo kompleksan sluaj stabilnosti beskonane kosine pod nagibom
u odnosu
na horizontalu, a razina podzemne vode je paralelna s nagibom kosine (slika 13-19). U ovom
sluaju voda struji niz kosinu ispod razine podzemne vode, u smjeru paralelnom s nagibom
kosine. Dakle, svaka je linija paralelna s nagibom kosine strujnica, a ekvipotencijale su
okomite na strujnice. Pretpostavimo kliznu plohu na dubini y ispod povrine kosine i
promatramo element tla (lamelu) prikazan na slici 13-19. Ako sa y w oznaimo vertikalnu
udaljenost izmeu klizne plohe i razine podzemne vode, onda je u toki na sredini osnovice
lamele, piezometarski potencijal
y w cos2

hp

(13.24)

pa je tlak vode u toj toki

w yw

cos2

(13.25)

sin

(13.26)

Hidrauliki je gradijent
h
l

piezometar

l
kosina

klizno
tijelo

y
hp

g y cos

klizna
ploha

'
lamela

u = gw hp

Slika 13-19. Stabilnost beskonane ravne kosine s teenjem podzemne vode niz kosinu paralelno s njenom
povrinom

Iz jednadbi ravnotee vertikalnih i horizontalnih komponenti svih sila koje djeluju na

lamelu, slijedi da je normalno ukupno naprezanje na osnovici lamele

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 23
13. predavanje
y cos2

(13.27)

y sin cos

(13.28)

a posmino je naprezanje

Normalno efektivno naprezanje na osnovici lamele je

2
w y w )cos

( y

(13.29)

Za drenirane je uvjete, posmina vrstoa na kliznoj plohi

f

tg

(13.30)

a za nedrenirane uvjete
f

cu

(13.31)

Posebni sluajevi:
- suha kosina od krupnozrnatog tla, drenirani uvjeti ( y w

Fs

tg

0, c

y cos2

tg

tg

y sin

cos

tg

0)

(13.32)

- kosina od krupnozrnatog tla ili sitnozrnatog tla s malom kohezijom, voda na povrini
y ), drenirani uvjeti ( c
kosine ( y w
0)

Fs

tg

y cos2

tg

tg

y sin

cos

tg

1 tg
2 tg

(13.33)

Faktor sigurnosti oko dva je puta manji od onog za suhu kosinu. Strujanje vode bitno
smanjuje stupanj stabilnosti kosine.
- kosina od sitnozrnatog tla, nedrenirani uvjeti (

0 ):

Mehanika tla i stijena

Vlasta Szavits-Nossan

str. 24
13. predavanje
Fs

cu

cu
y sin cos

Faktor sigurnosti pada s dubinom klizne plohe dublje klizne plohe su kritinije.

(13.34)