RNK-METODA U FUNKCIJI OSIGURANJA STABILNOSTI

PROMETNIH GRAEVINA I SIGURNOSTI PROMETA

doc.dr.sc. elimir Ortolan 1, prof.dr.sc. Sonja Zlatovi 2 i doc.dr.sc. Vladimir Mari 3

Saetak

Prikazuje se nekoliko zanimljivih i ilustrativnih sluajeva nestabilnosti kosina uz pro-metnice, koje

su dovele u pitanje sigurnost prometa, te se analizira razlog nestabilnosti. Prikazuje se postupak koji u
istraivanju i sanaciji postojeih ili spreavanju pojave potencijalnih klizita daje izvrsne rezultate u
suradnji inenjerske geologije i geotehnike. Pomou jednog ili vie repernih slojeva, od kojih se jedan
odabire kao referentni, mogue je na ogranienim istraivanim prostorima konstruirati korelacijski
inenjerskogeoloki/geotehniki stup. Metoda referentnog nivoa korelacije (RNK-metoda) predstavlja
viestruko provjereni postupak njegove izrade. U konstruiranom stupu granica teenja i indeks
plastinosti istiu se kao najznakovitiji indikatori vrnog kuta trenja, kuta trenja potpunog omekanja i
rezidualnog kuta trenja koherentnih tala i mekih stijena. Najvie vrijednosti granica teenja i indeksa
plastinosti u pravilu odgovaraju najniim vrijednostima kuteva trenja. Ova injenica otvara mogunost
korektnog inenjerskogeolokog i/ili geotehnikog modeliranja, s izdvajanjem zona minimalne posmine
vrstoe, razliite propusnosti, zona razliite prirodne zbijenosti i/ili koje druge znaajke materijala.
Primijenjena u praksi RNK-metoda se pokazala veoma korektnim postupkom prostornog modeliranja,
kako u primjerima dogoenih klizanja tako i u primjerima prognoze poloaja potencijalnih kliznih
ploha i/ili zona sloma. To je preporuuje za rjeavanje slinih problema u graditeljskoj praksi.

Uvodna razmatranja

Sigurnost prometa uvjetovana je mnotvom rizika, koji se nastoje svesti na najmanju moguu
mjeru, ili barem u razumno prihvatljive okvire. Jedan od najznaajnijih rizika je stabilnost
prometnih graevina. Deformacije i ruenja prometnih graevina, ili njihovih dijelova, izazvane
razliitim vidovima nestabilnosti (klizanja i odroni) estim su uzrokom brojnih nesrea i
latentna opasnost za sigurnost prometa. Pri tome valja razlikovati dogoena klizanja na ve
izgraenoj prometnoj infrastrukturi, od predvianja i izbjegavanja potencijalnih nestabilnosti
prije izgradnje novih graevina. U periodu intenzivne izgradnje autocesta i drugih prometnica to
je od osobitog znaaja. Nedovoljno i neadekvatno istraeni tereni, osim to su izvorom trajnih i
nerazmjernih financijskih ulaganja, predstavljaju latentnu opasnost za sigurnost prometa.
Osnovni problem kod izgradnje prometnica na nagnutim terenima je prirodna stabilnost
padina, a izgradnjom pojedinih graevina i stvaranjem kosina (mostovi, vijadukti, usjeci i
zasjeci, nasipi,) moe biti naruena prirodna stabilnost terena i otvorena nova nestabilnost.
Potrebno je prije svega istraiti zone s niskom posminom vrstoom optimizirajui broj
zahtjevnih i skupih laboratorijskih ispitivanja na neporemeenim uzorcima (izravna, triaksijalna
i rotaciona smicanja) poveavajui broj jednostavnih pokusa na poremeenim uzorcima koji
omoguavaju smislene korelacije. Vanost izbora uzoraka za ispitivanje ilustriraju dobro dva
slijedea primjera. Iznosei rezultate istraivanja klizita u krutoj raspucaloj diluvijalnoj glini
na Prekriju u Zagrebu Nonveiller (1964) spominje da je tek naknadnim opaanjima, tijekom
izvoenja sanacijskih mjera, ustanovljeno da je zona klizanja veoma tanka - izmeu 1 i 10 mm.

1
Doc.dr.sc. elimir Ortolan, dipl.ing.geol., Graevinski fakultet Sveuilita Josipa Jurja Strosmayera u Osijeku,
Drinska 16a, 31000 Osijek
2
Dr.sc. Sonja Zlatovi, dipl.ing.gra, prof.v.k. Tehniko veleuilite u Zagrebu, Avenija V. Holjevca 15, 10010
Zagreb

3
Doc.dr.sc. Vladimir Mari, dipl.ing.prometa, Institut prometa i veza Zagreb, Kulanova 2, 10000 Zagreb

251
Sadravala je sasvim tanki proslojak svijetlosive ili plavkaste gline visoke plastinosti (CH),
koji nije bio otkriven tijekom buenja. Opisujui pretpostavljeni mehanizam klizanja i rezultate
provedenih analiza stabilnosti, ustvrdio je kako je za dokaz sigurnosti kosine mjerodavna
vrstoa za smicanje one komponente materijala koja je najmanje posmine vrstoe.
Posljednjih desetljea takva su se zapaanja pokazala veoma korisnima i bila su poticajem
mnogim istraivaima diljem svijeta da to detaljnije istrauju. Na tragu prethodnih
razmiljanja, Ortolan (1996., 2000) je - u velikom klizitu Podsused (maksimalna dubina
klizanja cca 90 m, ukupno pokrenuta klizna masa oko 32,6*103 m3) - utvrdio da su dvije od tri
subparalelne klizne plohe aktivirane u slojevima minimalne posmine vrstoe, zapravo
predstavljale lamine gline visoke plastinosti. Njihov kontinuitet je dokazan na povrini od oko
1 km2, a debljina im je bila od cca 1 do nekoliko mm.
Nonveiller (1979), svjestan sloenosti istraivanja stabilnosti kosina i potrebe tijesne
suradnje inenjergeologa i geomehaniara, navodi: Svestrana prouavanja pokazuju da su
prividno sporedni geoloki detalji nekad bitni za stabilnost i za razvoj klizita na kosinama, pa
tako i mjerodavni za sigurnost prorauna. Danas je oito da se ove pojave, koje se odvijaju u
vrlo sloenoj geolokoj sredini Zemljine kore, ne mogu promatrati jednostrano, samo kao
mehaniki fenomen.
Posljednjih desetljea, brojni pokuaji koreliranja kuta unutranjeg trenja s granicom
teenja, indeksom plastinosti i sadrajem glinovite frakcije (iscrpni pregled i usporedbu
podataka dali su Ortolan, 1996., Ortolan & Mihalinec, 1998), definitivno su otvorili put
osmiljenijem i realnijem inenjerskogeolokom i geotehnikom modeliranju.
Problemi stabilnosti prirodnih i umjetnih kosina, u sluaju mogueg odabira
reprezentativnog inenjerskogeolokog (IG) ili geotehnikog profila, uobiajeno se razmatraju
dvodimenzionalno, metodama granine ravnotee. Meutim, postoji itav niz situacija u kojima
su uvjeti klizanja izrazito trodimenzionalni. Osobito kod velikih klizanja, gdje se pokreu
milijuni ili ak nekoliko desetaka milijuna m3 materijala, problem odabira jednog
reprezentativnog profila je praktino nerijeiv. Prostorno se bitno mijenjaju profil terena, porni
tlak u zoni smicanja ili klizne plohe, oblik i dubina klizne plohe, parametri posmine vrstoe
uzdu kritinih ploha i/ili zona sloma. Mogue je ak i formiranje jedinstvene klizne plohe du
finih proslojaka ili slojeva i lea s razliitim parametrima otpornosti na posmik, koji su
tektonikom dovedeni u koincidirajui poloaj. Takve sloene sluajeve valja (Mihalinec &
Stani, 1991., Stani & Mihalinec, 1991., Ortolan, 1996) rjeavati prostorno (3D), odnosno
trodimenzionalno. Osnovni zadatak svodi se na utvrivanje prisutnosti, rasprostiranja i
kontinuiteta zona materijala s najniom posminom vrstoom te mjerodavnih vrijednosti
pornog tlaka na potencijalnim i/ili utvrenim kliznim plohama. Spomenuti podaci mogu se
korektno prikupiti dokazanim postupcima i prikazati na adekvatnim inenjerskogeolokim
(geotehnikim) podlogama. Tako pripremljeni opisuju konzistentan IG-model tla, na kojem se
po potrebi odabire vie reprezentativnih IG-profila u ijim utjecajnim zonama odgovarajuih
irina vladaju isti (ili barem ujednaeni) uvjeti u tlu, mjerodavni pri analizama stabilnosti.
Problem se viestruko komplicira u uvjetima postojanja vie kliznih ploha (Ortolan, 1996).
Tada IG - model moe postati matovit do granica neuvjerljivosti, i zato valja traiti nove
potvrde o konzistentnosti predloenog modela. Kod toga valja razvijati nove metode i postupke
koji e teiti jednoznanosti interpretacije i utvrivanju realnih rubnih uvjeta. Iz svega
navedenog slijedi da je izrada prostornog inenjersko-geolokog/geotehnikog modela klizita
(ili potencijalno nestabilnih terena - osobito ako se radi o dubokim i vieslojnim klizitima i/ili
potencijalnim nestabilnostima) izuzetno delikatan i sloen posao, u kojemu je nuno korektno
definiranje: geometrije aktiviranih i potencijalnih kliznih tijela te pornih tlakova i posminih
vrstoa du aktivnih (potencijalnih) kliznih ploha i/ili zona materijala minimalnih posminih
vrstoa.

252
Poznatiji primjeri nestabilnosti iz graditeljske prakse

Za ilustraciju znaaja stabilnosti prometnih graevina za sigurnost prometa u cjelini, ovdje

e se spomenuti nekoliko primjera.
Klizite Zalesina kod istoimenog naselja u Gorskom Kotaru, na eljeznikoj pruzi
ZagrebRijeka, jedno je od najpoznatijih klizita esto spominjanih u domaoj i svjetskoj
znanstveno-strunoj literaturi (uklje, 1953; Nonveiller & uklje, 1954; Nonveiller & uklje
1955; Nonveiller, 1955; Stani & dr., 1990) i navodi se kao primjer prirodnog procesa koji nije
zapoeo antropogenom djelatnou. Godinama prije definitivnog sloma padine uoeni su
tragovi pomaka. Navodno je ve 1936. godine umski put u eonom dijelu dananje konture
klizita postao neupotrebljiv, a ve se i tada nalazio u uvali neprirodna izgleda koja je
vjerojatno bila posljedica ranijeg klizanja. Godine 1940. sruena je sabirnica vodovoda iz
Delnica u koritu potoka Suica, u kojemu se nalazila noica klizita Zalesina. Na eljeznikoj
pruzi prvi pomaci primijeeni su 1949. godine, kada se kolosijek poeo deformirati brzinom od
3-6 cm/mjeseno. U svibnju 1950. ve je bila vidljiva golema pukotina uzdu cijele konture
pokrenutih masa.
LEGENDA: PROGNOZNI INENJERSKOGEOLOKI
PROFIL KLIZITA ZALESINA
(Ortolan, 1996)

POMACI GEODETSKI OPAANIH TOAKA U

PERIODU OD 15.6.1951. DO 18.9.1952. GODINE

HORIZONTALNI VERTIKALNI PROSTORNI

POMAK (m) POMAK (m) POMAK (m)
TOKA (Izvorni prikaz
pomaka M 1:100) (uklje, 1953) (Ortolan, 1990)

V.B. 3,70 - 4,1 5,5

1 4,60 - 3,1 5,5
2 4,10 - 3,6 5,5
3 3,12 -3,6 4,8
4 4,93 - 2,1 5,4
5 4,68 - 1,7 5,0
6 2,86 - 2,4 3,7
B2 5,34 + 1,5 5,5

Slika 2.1. Poloaj eljeznike pruge Zagreb-Rijeka u prognoznom inenjerskogeolokom

profilu (Ortolan, 1996).

Veliki pomaci nastupili su i 1951. godine, nakon obilnih kia, koje su uslijedile iza sune 1950.
godine. Duljina sveukupne klizne mase je oko 300 m, irina oko 500 m, a ukupna koliina
pokrenute stijenske mase procijenjena je na 5*106 m3. Klizite nije stabilizirano niti nakon
provoenja opsenih sanacijskih mjera, a neke od sanacijskih mjera bile su i kontraproduktivne
(npr. ublaavanje nagiba pokosa tzv. bijelog usjeka; v. sliku 2.1), to su pokazali rezultati
detaljnih inenjerskogeolokih istraivanja (Ortolan,1990., 1996) koja za klizite Zalesina
nikada ranije nisu obavljena. Godine 1990. izraeno je i idejno rjeenje sanacije, koje do danas

253
nije sprovedeno u djelo. Vlakovi i dalje prometuju u usporenom reimu (uz stalna opaanja i
korekcije poloaja tranica) i latentnu opasnost ozbiljnijih pomaka u vrijeme prolaska vlaka.
Izmeu Breznikog Huma i Varadina, tijekom i nakon zavrene izgradnje na dionici
autoceste Zagreb Gorian, aktiviran je i saniran niz klizanja pokosa zasjeka. Zapravo veina
zasjeka je bila nestabilna, a neki su to jo uvijek. Netom nakon otvaranja spomenute dionice,
kliznuo je zasjek u izlaznoj petlji kod Varadinskih toplica, pa je taj izlaz due vrijeme bio
izvan funkcije.
Nedavno je aktivirano i novo klizanje pokosa zasjeka kod Breznikog Huma, na potezu koji
je ve ranije bio saniran (slika 2.3).

Slika 2.2 . Visoki nasip Dugi Dol do danas nije saniran, a deformacije nasipa i dalje su
aktualne. Jasno se zapaa pukotina u oblozi nasipa. Po rezultatima istraivanja (Ortolan, 2001.)
problem je u klizanju nasipa po nagnutoj glinovitoj podlozi niske posmine vrstoe.
Slika 2.3. Klizanje gornjeg dijela pokosa zasjeka na autocesti Zagreb Gorian, kod Breznikog
Huma, na potezu koji je ranije saniran u donjem dijelu.
Slijedei odabrani primjer je nestabilnost visokog nasipa Dugi Dol (kod Vrhovina u Lici;
v. sliku 2.2), u km 65+0/4 eljeznike pruge OtarijeKnin. Nepoznati autor (1969), u
tehnikom izvjetaju uz projekt sanacije nasipa armirano-betonskim rebrima, navodi niz
informacija. Deformacije nasipa (slijeganje i puzanje po kosini osnovnog terena i bubrenje
pokosa nasipa) zapoele su 1955. godine, dakle 37 godina nakon putanja pruge u promet
(1918.g.). Poetak slijeganja nasipa je u km 65+070 a zavretak u km 65+120. Veoma je
zanimljivo zapaanje da se prema poprenim profilima vidi kako ovaj dio nasipa lei na kosini
osnovnog terena, a da ostali dio nasipa koji lei na ravnoj podlozi (a vii je i tei od poetnoga
dijela) u to vrijeme ne tone i ne deformira se. Iz toga, spomenuti nepoznati autor izvlai
zakljuak da nije u pitanju slaba nosivost terena, nego klizanje nasipa po kosini osnovnog
terena. Nadalje navodi se da je arite deformacija zapaeno oko km 65+090, te da se od
poetka pojava deformacija 1955.g. nasip pokrenuo po visini 120 cm, ali i po pravcu ulijevo -
za oko 1 metar. Nestabilnost i slijeganje visokog nasipa Dugi Dol dugo se rjeavalo uglavnom
dizanjem i reguliranjem kolosijeka, odnosno dopunjavanjem zastorne prizme, uz gotovo trajno
usporeni reim prometa vlakova. Povremeno su preslagivani i dijelovi obloge nasipa, a to
stanje nije promijenjeno niti do dananjih dana.
Klizanje nasipa (Klizite-2) na eljeznikoj pruzi D.G. Slovenija-Pula u km 33+1/3, samo
je jedno od ukupno pet klizita u blizini eljeznike postaje u Buzetu - na potezu od km 32+3/4
do km 36+4/7, koja su obuhvaena istraivanjima Institutu graevinarstva Hrvatske u 1995.
godini. Ovo klizite zasluuje posebnu panju, zbog niza dogaanja intenziviranih tijekom
izvoenja terenskih istranih radova (v. slike 2.6 do 2.9).
Spomenimo ovdje i nestabilnost zasjeka Bajer kod tunela Vrata u Gorskom Kotaru, na
autocesti Zagreb-Rijeka. Putanje dionice (tada poluautoceste) u promet kasnilo je cca dvije
godine, zbog pogrenih predvianja i istraivanja naina sanacije.

254
 Slike 2.4 - 2.5. Prognozni geotehniki profili s ilustracijom osnovnih razloga deformacija
(nestabilnosti) nasipa Dugi Dol.

Slike 2.6 2.7. Slijeganje tranica sa zastornom prizmom na eljeznikoj pruzi D.G. Slovenija-Pula u
Km 33+1/3 zapaeno je prije 1982. g. Vea slijeganja nasipa registrirana su poetkom 1995. godine
nakon obilnih oborina. Konani slom podtla s klizanjem nasipa nastupio je 28.02.1995., tijekom
izvoenja terenskih geotehnikih istraivanja. Dan prije sloma ( lijevo) promet se odravao stalnim
podbijanjem zastorne prizme uz kontrolu brzine slijeganja. Posljednji vlak proao je prugom nekoliko
sati prije sloma, nakon ega su tranice s pragovima ostale u zraku (desno).

255
Slike 2.8 2.9. Strune ekipe Instituta graevinarstva Hrvatske i Hrvatskih eljeznica dobile su
nalog za sanaciju klizanja u maksimalnom roku od mjesec dana. Danononim radom (lijevo)
izgraen je armirani visoki nasip od kamenog materijala temeljen na vrstoj laporovitoj
podlozi. U zadanom roku radovi su zavreni (desno) i promet je ponovno uspostavljen.

U nastavku izlaganja detaljnije e se dokumentirati klizanje stjenovitog pokosa zasjeka u

brodogradilitu Viktor Lenac u Kostreni (koji ugroava Jadransku magistralu), nestabilnost
visokog nasipa eljeznike pruge u Dugom Dolu, klizite irite na dravnoj cesti kod Buzeta i
nestabilnost glavnog nosivog pilona mosta preko Dunava u Novom Sadu. Oni su odabrani kao
primjeri uspjene primijene dokazane metodologije (RNK-metoda) lociranja zona niske
posmine vrstoe u kojima su aktivirane klizne plohe.

Temeljne postavke i smisao RNK-metode s osnovnim definicijama

Analizirajui brojne objavljene rezultate ispitivanja rezidualne posmine vrstoe

najrazliitijih vrsta tala i mekih stijena, Ortolan (1996) je utvrdio kako indeks plastinosti
materijala moe biti pouzdaniji indikator prisutnosti zona minimalnih rezidualnih parametara
otpornosti na posmik nego se to do tada mislilo, te predloio nain njegove ire primjene.
Potom su Ortolan & Mihalinec (1998) istaknuli indeks plastinosti materijala kao
najznakovitiji indikator vrnog kuta trenja, kuta trenja potpunog omekanja (Mesri & Cepeda
Diaz, 1986) te rezidualnog kuta trenja koherentnih i polukoherentnih tala i mekih stijena.
Najvie vrijednosti indeksa plastinosti i granica teenja odgovaraju najniim oekivanima (i u
praksi potvrenim) vrijednostima kuteva trenja. Ortolan & Mihalinec (1998) prikazujui
opseniju bazu podataka predloili su dijagrame korelacije indeksa plastinosti i granica
teenja s kutem trenja, konstruirane na osnovu respektabilnog broja ispitanih uzoraka
najrazliitijih vrsta prirodnih tala i mekih stijena, irom svijeta. Pri tome, vodilo se rauna o
injenici da su za laboratorijska ispitivanja uzoraka koriteni ujednaeni standardi i postupci,
radi kompatibilnosti i usporedivosti dobivenih rezultata.
Korektna inenjerskogeoloka i/ili geotehnika modeliranja relativno pravilno uslojenih
sredina (meke stijene i sve vrste tala) tee k potpunoj korelaciji naslaga u smisleni vertikalni
slijed (korelacijski inenjerskogeoloki i/ili geotehniki stup), u kojem je mogue ustanoviti i
lateralnu postojanost slojeva, pa i veoma tankih lamina, ujednaenih geotehnikih znaajki.
Detaljnim korelacijama naslaga (u geolokim znanostima uobiajeno ''kartiranje sa sloja na
sloj''), dokazano je (Ortolan, 1990., 1996., 2000; Jurak & dr., 2004; Ortolan, Prelogovi &
Mileusni, 2006) da se svi rezultati terenskih i laboratorijskih geotehnikih ispitivanja na
ogranienim i litostratigrafski relativno homogenim istranim prostorima (ponekad su to i vea
prostranstva od par desetaka km2), mogu interpolirati u odgovarajui dio vertikalnog slijeda u
korelacijskom geotehnikom stupu, kako na ravniarskim tako i na nagnutim terenima. To se
postie pomou jednog ili vie repernih slojeva, od kojih se jedan odabire kao referentni. Za

256
njega je Ortolan (1996) predloio naziv referentni nivo korelacije (RNK). Njime se eli
naglasiti postojanje jedne ravnine ili vrlo tanke zone irega dosega, koja postaje kljunom za
sva ostala svoenja na tu prepoznatljivu razinu. U tom smislu razraen je niz novih postupaka
na primjeru klizita Podsused u Zagrebu (Ortolan, 1996). Njihovo dosljedno provoenje, za
potrebe inenjerskogeolokog i/ili geotehnikog modeliranja, nazvano je metodom referentnog
nivoa korelacije (RNK-metoda). Predloena metoda trasirala je put korektnim
inenjerskogeolokim i/ili geotehnikim modeliranjima za potrebe rjeavanja veine problema
u najrazliitijim vrstama tala i mekim stijenama, koje namee recentna geotehnika praksa u
graditeljstvu.
Praktino uporabljive dijagrame korelacije rezidualnog i vrnog kuta trenja s indeksom
plastinosti i granicom teenja predloili su, na temelju objavljenih i vlastitih rezultata
ispitivanja, Ortolan (1996) te Ortolan & Mihalinec (1998., slike 3.1 i 3.2). Indeks plastinosti i
granica teenja, pokazali su se kao pouzdani indikatori posmine vrstoe prirodnih tala i
mekih stijena, takoer i kao jasni markeri i pokazatelji istovjetnosti slojeva i njihovih
osnovnih znaajki u geotehnikom i/ili inenjerskogeolokom smislu. Jedan od prvih pokuaja
korelacije indeksa plastinosti s kutem trenja datira od prije pola stoljea (Gibson, 1953).
40
VRNI - P I REZIDUALNI KUT TRENJA - R (O)

117=120

(117,120): REZIDUALNI KUT TRENJA

ALOFAN JAVA
HALOAZIT-JAVA

35 118
VRNI KUT TRENJA

REZIDUALNI (1998.-2006.)
4 27 VEOMA OSJETLJIVE GLINE:
4-8 (OTAWA-KANADA: 8)
30
89 5 3 47
49 8
7 9 109
6 88 92
90 61 2
60
HALOAZIT
25
111 62 91
119
107 66
96
104 87
103
101 68
81
(100-107):TRIJAS, 97 51
105
20 GLINE I EJLOVI
55
100 64
106 94
26 95

25
110
(25-27): MATERIJALI 19 18
15 S HIDROTINJCIMA 86 84 57
MEKE GLINE
(47-49)
82
112 65 10 85 83
102
32
1
99 77 48
113 115
53 116
44
54
(29-32): UGLJEVITI 114 69 34 76
10 EJLOVI I PRAHOVNJACI 35 30 22 98
59
38 16
31 23 17
33 78 73 11
36 41 40 20 93 52
56 50 75
29 42 58 39
24 80 108 46 74
CUCARACHA EJL 45 37 28 70 72 63
15 43 14 12 13
PANAMA: (15) 67
79 21
71
5
(20-24): MATERIJALI S
MONTMORILONITOM

0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130
INDEKS PLASTINOSTI - PI (%)

Slika 3.1. Korelacija vrnog i rezidualnog kuta trenja s indeksom plastinosti prirodnih
materijala (Ortolan & Mihalinec, 1998). Dijagram je dopunjen rezltatima laboratorijskih
ispitivanja rezidualne posmine vrstoe u periodu od 1998. do 2006. godine.

U posljednje vrijeme panja je sve vie usmjerena na granicu teenja, koja je jednako dobar
(ako ne i bolji) indikator posmine vrstoe tala i mekih stijena.
Granica teenja (wL) i indeks plastinosti (IP=wL-wP) geotehniki su parametri koji su
neosjetljivi na poremeivanje uzorka (uz uvjet da im se sauva prirodna vlanost), veoma su
jednostavni i niske cijene, a izvrsno se mogu korelirati s posminom vrstoom tla na
ogranienom prostoru. Zato se sugerira uzimanje uzoraka i ispitivanje Atterbergovih granica
(tj. wL i wP, granice plastinosti) na to manjim uzorcima.

257
 (O)
45
R
I REZIDUALNI - ?
40

35

30
P

25
KUT TRENJA / VRNI ?

20

15

10

0
0 20 40 60 80 100 120 140 160 180 200 220

GRANICA TEENJA - WL (%)

Slika 3.2. Korelacija vrnog i rezidualnog kuta trenja s granicom teenja prirodnih materijala
(Ortolan & Mihalinec, 1998).

Duljina odabranog uzorka ne bi smjela biti vea od 10 cm (po potrebi nekoliko cm, kadikad do
nekoliko mm no takvi uzorci mogu se uzimati samo na izdancima i iz sondanih jama).
Dostatna je uestalost uzimanja uzoraka prosjeno barem svakih 0,5-1,0 m, odnosno prema
prosudbi zavisno od sloenosti situacije.
Korelacija (ili paralelizacija) sedimentnih tvorevina i njihovih brojnih svojstava, u irem
geolokom smislu je usporeivanje osobina odvojenih i prostorno udaljenih jedinica s ciljem
utvrivanja njihove istovjetnosti ili neistovjetnosti. Metode korelacije su mnogobrojne, a uvode
se i nove. U irem geolokom smislu mogu se razlikovati slijedee grupe metoda: metode
superpozicije, paleontoloke metode, sedimentoloke metode, geofizike metode i geokemijske
metode. U osnovi korelacijskih metoda lei ideja da bi dvije istovremeno stvarane jedinice
sline facijelne pripadnosti, trebale imati sline ili iste osobine. U uem geotehnikom smislu
istovjetnost litostratigrafskih, odnosno inenjerskogeolokih i/ili geotehnikih (pa i
hidrogeolokih) znaajki, utvruje se na nivou detalja u ogranienom prostoru u kojemu se
planira izgradnja neke graevine. U irem geolokom smislu za sedimentoloku ili
litoloku korelaciju nije dostatno vizualno prepoznavanje stijena na terenu, po principu
stijene su iste starosti zato to isto izgledaju. Taj postupak moe dovesti do vrlo grubih
greaka, naroito ako se takva kvazikorelacija izvodi izmeu udaljenih terena. Naprotiv, u
uem inenjerskogeolokom i/ili geotehnikom smislu, na nivou detalja, takva je korelacija
dobrodola i neusporedivo je manje podlona grekama. Dapae, uz dunu panju, greke se
gotovo redovito mogu izbjei. Veliina podruja koje se moe razmatrati uobiajenim
korelacijama u geotehnici ovisna je o kontinuiranosti litostratigrafskih, hidrogeolokih
inenjerskogeolokih i/ili, openito, geotehnikih znaajki sedimenata. Kontinuitet tih znaajki
valja utvrditi detaljnim istranim radovima, laboratorijskim ispitivanjima Atterbergovih granica
plastinosti (na primjereno veem broju uzoraka nego je to u geotehnikoj praksi uobiajeno) i
korektnom korelacijom dobivenih rezultata u korelacijskom geotehnikom stupu.
RNK (referentni nivo korelacije) definiran je kao nedvosmisleno vizualno prepoznatljiva (ili
grafikim postupkom odreena!) meuslojna ili koja druga referentna ravnina u strukturnom
sklopu, u odnosu na koju se moe izvriti jednoznana odredba visinskog poloaja svih
istraenih profila s pojedinanim rezultatima tokastih istraivanja bilo kojega svojstva
materijala u jedinstveni vertikalni litostratigrafski, odnosno, inenjerskogeoloki i/ili

258
geotehniki slijed (korelacijski inenjerskogeoloki i/ili geotehniki stup). Obino se za RNK
odabiru vizualno prepoznatljivi slojevi: upadljive boje, izrazito visoke ili niske plastinosti u
odnosu na krovinu i podinu, izrazito fosiliferni, znakovitog granulometrijskog sastava, s
poveanim udjelom organske tvari ili, pak, kojega drugog markantnog obiljeja. Prisutnost
vizualno prepoznatljivih repernih slojeva nije nuna. U sluaju litoloke monotonije poloaj
RNK se, naime, uz dovoljnu gustou rezultata laboratorijskih odredbi (indeksa plastinosti i/ili
granica teenja) moe po volji izabrati grafikim postupkom. Postupak se provodi tako da se
rezultati laboratorijskih pokusa na uzorcima iz buotina, sondanih jama i izdanaka, koji imaju
barem jedan zajedniki dio vertikalnog slijeda naslaga, nacrtaju na oleatama istoga mjerila
(indeksi plastinosti i/ili granice teenja po dubini). Nakon toga se preklapanjem oleata
pojedinanih buotina (susjedne buotine moraju probuiti barem dio istog paketa naslaga!),
rezultati ispitivanja dovode u nedvosmisleno koincidirajui poloaj, tj. u poloaj maksimalnog
sklada za dijelove istih paketa naslaga. Na jednoj od oleata po volji se odabire RNK, koji se
potom u koincidirajuem poloaju prenosi i na preostale buotine. Zatim se, odredivi dubine
RNK za svaku od buotina, rezultati objedinjuju u korelacijski geotehniki stup, najbolje
pomou nekog od prikladnih postojeih softvera za izradu dijagramskih prikaza. Veoma se
prikladnim u dosadanjoj praksi pokazao Microsoftov Excel. Na slikama 3.3 3.6. prikazana
su etiri primjera uspjeno izraenih korelacijskih geotehnikih stupova. Ako se raspolae
poloajem RNK za najmanje tri bliske buotine, koje nisu na istom pravcu, polaganjem ravnine
kroz tri toke moe se odrediti prostorni poloaj interesantnih zona ili slojeva. Takvim
dubinskim kartiranjem mogu se odreivati i lokalna odstupanja poloaja slojeva izmeu
susjednih buotina, ako ih je koreliran vei broj.
Korelacijski geotehniki stup (slike 3.3-3.6) je konzistentan inenjerskogeoloki i/ili
geotehniki model tla (ponekad se naziva i projektni profil tla) u kojem je smisleno po cijeloj
visini istraenog vertikalnog slijeda naslaga, svakom determiniranom sloju (pa i njegovim
dijelovima) mogue pripisati odreene vrijednosti geotehnikih parametara, tokasto ili
kontinuirano ispitanih (odreenih) u laboratoriju i/ili na terenu.

Iz tako konstruiranog korelacijskog geotehnikog stupa naelno se mogu razluiti zone

minimalnih rezidualnih parametara otpornosti na posmik s njihovom debljinom i
kontinuitetom, ali i slojevi razliite vlanosti, vodopropusnosti, prirodne zbijenosti ili
stiljivosti, itd.
Korelacijski inenjerskogeoloki i/ili geotehniki stup nekog istraenog prostora predstavlja
"klju" za tumaenje sveukupnih prostornih inenjerskogeolokih i/ili geotehnikih odnosa u
potrebnom broju po volji odabranih profila, za dvodimenzionalna i prostorna razmatranja, to je
osobito znaajno za trodimenzionalne analize stabilnosti.
RNK - metoda, ili metoda referentnog nivoa korelacije (Ortolan, 1996) je cjelovito
razraena metoda prostornog inenjerskogeolokog i/ili geotehnikog modeliranja, primarno
namijenjena istraivanjima prirodne stabilnosti kosina (u tlima i mekim stijenama) ili
graditeljskim zahvatima naruenim ravnotenim uvjetima.
Kod istraivanja klizita i stabilnosti kosina svakako treba izraditi geoloku kartu ireg
istraivanog poduja, korelacijski geotehniki stup, inenjerskogeoloku kartu s izohipsama
klizne plohe (koji put su to izohipse relativno vrste podloge, litostratigrafske granice, krovine
ili podine nekoga markantnog sloja i tome sl.) jasno okonturenim povrinama klizanja (ako se
radi o ve formiranom klizitu) i hidroizohipsama (odnosno hidroizopijezama) na nivou klizne
plohe ili potencijalne klizne plohe (Ortolan, 1996, 2000). Navedeni sadraji garantiraju
najvii stupanj korektnosti u rjeavanju problema klizanja i/ili odreivanja faktora sigurnosti
kosina i pruaju sve mjerodavne informacije s rubnim uvjetima za rekonstrukciju po volji
odabranih reprezentativnih detaljnih geotehnikih profila, neophodnih za dvodimenzionalne i
prostorne analize stabilnosti.

259
 4 140
DUBINA UZORKA S OBZIROM NA REFERENTNI NIVO KORELACIJE - "RNK" (m) GLINE SREDNJE, PRELAZE U VISOKO PLASTINE. SREDNJE
(KADIKAD LAKO) DO TEKO GNJEIVOG KONZISTENTNOG STANJA.

RELATIVNA VISINA UZORKA (m)

LOKALNO SADRE OGRANIENE LEASTE TVORBE LJUNKOVITO
PJESKOVITIH MATERIJALA. PROLUVIJ (GORNJI PLEISTOCEN).

INDEKS PLASTINOSTI
ISPITANI KUT TRENJA
3 130

GRANICA TEENJA
120
2

110
1

pr 100
0 RNK
PIJESAK
J2

90
-1

80

-2 DOLOMITI, VAPNENAKI DOLOMITI I BREE, JAKO IZLOMLJENI.

RASTROENI U PIJESKE NA POVRINI. VEE PUKOTINE
ISPUNJENE PJESKOVITO - GLINOVITOM ISPUNOM. DOGER .
RELATIVNO NESTILJIVA PODLOGA, VISOKE JE POSMINE
VRSTOE.
70

-3

60

-4
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110
INDEKS PLASTINOSTI - IP (%) I GRANICA TEENJA WL (%)
50

0 10 20 30 40 50 60 70 INDEKS PLASTINOSTI - IP (%)

DUBINA UZORKA S OBZIROM NA REFERENTNI NIVO KORELACIJE - "RNK" (m)

40 40
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120
IP (P7-P14)
qu (P6-P12) ISPITANI KUT TRENJA - (O) INDEKS PLASTINOSTI - PI (%) I GRANICA TEENJA (%)
35
DUBINA UZORKA (POKUSA) S OBZIROM NA REFERENTNI NIVO KORELACIJE - "RNK" (m)

IP (P20-P23) 6 POMACI U INKLINOMETRU

qu (P14-P26) IP (I-2; P-1 DO 4)

5
30 WL (I-2; P-1 DO 4)
4 SPP (I-2; P-1 DO 4)

3
25

20 1

0 RNK
15
-1

-2
10
-3

-4
5

-5

0 RNK = 0 m.n.m. -6

-7

-5
-8
0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

220

240

260

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

JEDNOOSNA TLANA VRSTOA - qu (Mpa) INDEKS PLASTINOSTI - IP (%); GRANICA TEENJA - WL (%); SPP-NO ( BR. UDARACA) RNK ZA BUOTINU I-2 JE 4,25 m.

Slike 3.3 3.6. Primjeri korelacijskih geotehnikih stupova nestabilnosti: visokog nasipa Dugi Dol
na eljeznikoj pruzi OtarijeKnin (Ortolan, 2001), mosta Slobode preko Dunava u Novom Sadu
(Ortolan, 1996), zasjeka u brodogradilitu Viktor Lenac u Kostreni (Ortolan, 2003) i klizita irite
na dravnoj cesti kod Buzeta (Ortolan, 2001).

260
Takvi prilozi izraeni su i za sluajeve klizanja stjenovitog pokosa zasjeka u brodogradilitu
Viktor Lenac u Kostreni (koji ugroava Jadransku magistralu; v. korelacijski geotehniki
stup na slici 3.5), visokog nasipa eljeznike pruge u Dugom Dolu (kod Vrhovina u Lici; v.
sliku 3.3) i klizita irite na dravnoj cesti kod Buzeta (v. sliku 3.6). Osobito je interesantna i
nestabilnost glavnog pilona mosta preko Dunava u Novom Sadu, gdje je naknadno (na temelju
niza neadekvatno obraivanih i analiziranih rezultata brojnih ranijih istraivanja) rekonstruiran
korelacijski geotehniki stup (v. sliku 3.4), koji bitno doprinosi razmijevanju i prijedlogu
sanacijskih mjera u konkretnom sluaju (Stani & Mihalinec; 1991). Spomenute lokacije ovdje
su odabrane kao ogledni primjeri korektno izraenih korelacijskih geotehnikih stupova.
Tijekom izvoenja radova na ureenju stjenovitog pokosa zasjeka, uz radilite za metalne
konstrukcije Brodogradilita Viktor Lenac u Kostreni, dolo je najprije do veeg odrona
dijela zasjeka od profila 10+7 m do profila 12+5 m. Nakon sanacije toga odrona, tijekom
izvoenja radova na preostalom dijelu ureenja pokosa, nakon to je iskop zasjeka zavren do
kote platoa +4,50 m.n.m.), dolo je do pojave niza prslina i pukotina u mlaznom betonu
podgradnog sustava izmeu profila 8+10 m do profila 11+05 m i na dijelu padine iza vrha
zasjeka. Nastalo stanje hitno je konzervirano izgradnjom privremenog nasipa u noici i
ugradnjom 2 reda IBO sidara (v. sliku 3.9). Naalost, kako pokazuju rezultati naknadno
izvedenih istraivanja (Ortolan, 2003), sidra su izvedena preplitko. Utvreno je postojanje
aktiviranog klizita unutar prikazane konture, izmeu profila 8+10 m i 11+5 m (v. slike 3.10 i
3.11). Klizna ploha rekonstruirana je veim dijelom u podini zone paleogenskog flia s
rezidualnim glinama (slika 3.11) koja se dri kontinuiranom (ranije se pretpostavljala samo
fragmentarna prisutnost rezidualnih glina u razlomljenim karbonatnim stijenama), jer su kroz
nju prole sve vertikalne istrane buotine (Ortolan, 2003), pa i dvije horizontalne buotine
koje su zatraili revident i projektant s nadzorom za potrebe valorizacije (potvrde)
geotehnikog modela. Ta nova istraivanja ukazala su na postojanje viseeg vodonosnika
(ugradnjom i opaanjima jednostrukih i dvostrukih pijezometara tipa Casagrande) u krovini
rezidualnih glina paleogenskih klastita, to se ranije smatralo nemoguim. Za podruje klizita
izraeni su (uz korelacijski geotehniki stup na slici 3.5) detaljna inenjerskogeoloka karta
(slika 3.10) i prognozni geotehniki profil prikladnog mjerila (slika 3.11) te niz drugih podloga
koje obrazlau i/ili pojanjavaju usvojeni model nestabilnosti. Na temelju prezentiranog
geotehnikog modela, predloena je provedba korektnih analiza stabilnosti za utvrivanje
optimalnih sanacijskih mjera. Naalost, Brodogradilite Viktor Lenac otilo je u steaj prije
konane sanacije pokosa, a konzervirano stanje odrat e se (nadajmo se) do boljih vremena,
kada e sanacija konano biti izvrena. Ovaj primjer odabran je iz dva razloga. Prvi vezan je
uz stabilnost vrstih stijena u koje su tektonski utisnute poluvrste i meke stijene dijelom
rastroene u rezidualne gline, i drugi provocirane nestabilnosti ugrozile su Jadransku
magistralu.
Slikama 3.5 i 3.7-3.17. jasno su i nedvosmisleno odreeni geotehniki relevantni rubni
uvjeti za korektne analize stabilnosti. Analize stabilnosti napravljene su za prikazani profil na
slici 3.11, uzimajui u obzir primijeenu vlanu pukotinu i primijeene pomake u noici, te
prostiranje klizne plohe kroz opisanu meku ispunu. Pretpostavljajui da je rezidualni kut
unutarnjeg trenja toga materijala 26, dobiva se faktor sigurnosti 1,0. S istim parametrima i
pretpostavkama, provjerena je stabilnost prethodnog, prirodnog stanja pokosa prije iskopa:
faktor sigurnosti je bio 1,3 te nakon izvedbe stabilizirajueg nasipa. Pokazuje se da
uzimajui u obzir postojanje mekog sloja u padini faktor sigurnosti postaje 1,1 i pogorava se
u sluaju skupljanja vode i porasta pornog tlaka. Prema slici 3.5 prosjeni indeks plastinosti u
zoni meke ispune kree se oko 35 %, to bi prema slici 3.1 odgovaralo prosjenom rezidualnom
kutu trenja oko 20. Razlika od 20 do potrebnih 26 (za faktor sigurnosti 1,0) proizlazi
vjerojatno iz injenice da je lice pokosa zasjeka u trenutku sloma bilo presvueno armiranim
mlaznim betonom privrenim sa sidrima u stjenovitom pokosu.

261
 Znaajnije pojave rezidualnih glina u klastitima
paleogena s krjem foraminiferskih vapnenaca.
Znaajniji uzduni rasjedi u strukturnom sklopu.

Znaajniji popreni do dijagonalni rasjedi.

A GEOTEHNIKA ZONA U KOJOJ SU REGISTRIRANE I INDICIRANE BROJNE POJAVE FLIA S REZIDUALNIM GLINAMA. U NJOJ SU SE DOGODILE SVE OZBILJNIJE NESTABILNOSTI KOJE
(VIDI
PRILOG 1 I PRILOGE
IZISKUJU HITNU 9.1-9.13 ). PUKOTINA NA PODGRADI IMA DO PROFILA 7, A NIJE NEREAL NO DA SE PODRUJE NESTABILNOSTI PROIRI I NA ZONU C1.
B
SA AC
ZONA U KOJOJ JE KARTIRANA KONTINUIRANA POJAVA FLIA S REZIDUALNIM GLINAMA. U NJOJ JE BILO MANJI H NESTABILNOSTI. NEMA ZAPAENOG BONOG OMEENJA POJAVOM
REZIDUAL NI H GLINA I REALNIH MOGUNOSTI PORASTA PORNI H PRITISAKA. RAVNOTENI UVJETI BI TNO POVOLJNIJI NEGO U ZONI A. RIZIK NIJE POSVE ISKLJUEN.

C 1 GEOTEHNIKA ZONA VAPNENACA I BREA U KOJOJ SU ZAPAENA

ZAPAENEPOJAVA IZUZETNO VISOKOG SADRAJA VISOKOPLASTINE CRVENICE (KADIKAD >50 %). NIJE NEREAL NO PRETPO-
POJAVE PRIBLINO DO PROFILA 6 (VEZANO UZ NESTABILNOS TI IZMEU PROFILA 7 I PROFILA 12+10 M). NEMA POJAVA FLIA.
STAVITI DA STABILNOST POKOSA DUGORONO MOE BITI UGROENA
C 2 GEOTEHNIKA ZONA VAPNENACA I BREA U KOJOJ SU OKOLNOSTI ZNAAJNO POVOLJNIJE NEGO U ZONI C1 (S OBZIROM NA KOLII NU PRISUTNE CRENICE). STUPANJ RIZIKA
OVISAN JE O KVALITETI SNI MKE GEOTEHNIKI H OKOLNOSTI TIJEKOM ISKOPA I NJEZINE USKLAENOSTI S PROJEKTNIM RJEENJEM, ODNOSNO IZVEDENIM STANJEM. NEMA POJAVA
FLIA.

C3 GEOTEHNIKA ZONA VAPNE NACA I BREA, PONAJBOLJIH OSOBINA U ODNOSU NA SVE DRUGE ZONE. IMA NAJMANJE GLINOVITE PUKOTI NSKE ISPUNE. STUPANJ RIZIKA OVISAN JE
O KVALITETI SNIMKE GEOTEHNIKIH OKOL NOSTI TIJEKOM ISKOPA I NJEZINE USKLAENOSTI S PROJEKTNIM RJEENJEM, ODNOSNO IZVEDENIM STANJEM. NEMA POJAVA FLIA.

P 24 P 20 P 12+10 m P7

C2 B C3 A C1

Slika 3.7. Poloajni prikaz radova na ureenju stjenovitog pokosa zasjeka uz radilite za metalne
konstrukcije Brodogradilita Viktor Lenac u Kostreni. Na ortofotu je prikazan osnovni strukturno-
tektonski sklop s opisima izdvojenih geotehnikih zona. Veina ozbiljnih problema vezanih uz stabilnost
pokosa visokog zasjeka pojavila se u zoni-A. Pojave klizanja vezane su uz kontinuiranu pojavu
rezidualnih glina u klastitima paleogena, a izazvane nestabilnosti ugrozile su i Jadransku magistralu,
koja u podruju Kostrene tada nije imala alternative za cestovni promet.

Slike 3.8 3.9. Detalj ranije saniranog veeg odrona dijela zasjeka od profila 10+7 m do profila
12+5 m (slika 3.8 - lijevo). Na slici su oznaena i mjesta kontinuiranih pojava i uzorkovanja rezidualnih
glina u kampanji istraivanja 2002/2003. godine. Detalj saniranog odrona vidljiv je i na slici 3.9 (desna
slika), na kojoj se upravo zapaa ugradnja sidara, nakon to je stanje inicijalnog sloma konzervirano
izgradnjom privremenog nasipa u noici te nestabilnosti. Ta sidra trebala su omoguiti (uz ugradnju
novih sidara) uklanjanje privremenog nasipa, no istraivanjima iz 2003. dokazano je da su ta
ugraena sidra ostala preplitko.

262
 Slika 3.10. Detaljna inenjerskogeoloka karta ire zone nestabilnog pokosa zasjeka uz radilite za
metalne konstrukcije Brodogradilita Viktor Lenac u Kostreni. Uz konture nestabilnosti, posebno su
istaknute hidroizopijeze i izohipse podine rezidualnih glina paleogenskih klastita.

263
 0 10 20 30 40 50 60 70 INDEKS PLASTINOSTI - IP (%)
A A'
40.00 40

DUBINA UZORKA S OBZIROM NA REFERENTNI NIVO KORELACIJE - "RNK" (m)

VLANA PUKOTINA

MAGISTRALA
JADRANSKA
L INIJA TERENA IP (P7-P14)
PRIJE ISKOPA qu (P6-P12)
35
KONTURA ZONE MO GUEG SLOMA
IP (P20-P23)
K
1,2
2
qu (P14-P26)
30.00 30
+28.50

L INIJA IS KOPA

E 1, 2
25

20.00 20
HORIZONTAL NA BU OTINA
0 -4
+16.50
(NIJE NABUIL A KLASTITE !?) REKO NSTRUK CIJA P OLOAJA
K
1,2
2 K LIZNE PLO HE / ZONE KLIZANJA
15

K
1,2
NPV
2

PRIV REMENI
NASIP
10.00 10
E 1, 2
ZONA KLA STITA PALE OGENA S REZIDUALNIM
KALCITINIM G LINAMA TE UL OMCIMA I BLOKOVIMA
VAPNENCI I BREE GO RNJE K REDE, VEOMA
+4.50 FORAMINIFERSKIH VA PNENACA (E 1,2 ). SA DRI
IZLOMLJENI, OKR ENI, S DOSTA DO PUNO 5
K
1,2 BROJNE PL OHE MIKROSMICA NJA , DU KOJIH JE
2 G LINO VITE ISP UNE PUKOTINA
POS MINA VRSTOA B LIZU REZIDUALNE I/ILI
REKONSTRUK CIJA KROVINE REZIDUA LNA
I PO DINE REZIDUALNIH
KALCITINIH G LINA
+0.00 0 RNK = 0 m.n.m.

-5

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

220

240

260
JEDNOOSNA TLANA VRSTOA - qu (Mpa)
-10.00
10 20 30 40 50 60 70 UDAL JENOST U m 80 VARIJACIJA JEDNOOSNE TLANE VRSTOE (VAPNENACA I BREA) I INDEKSA
PLASTINOSTI REZIDUALNIH GLINA, S OBZIROM NA HIPSOMETRIJSKI POLOAJ
UZORAKA I ZONE ZASJEKA UZ RADILITE ZA METALNE KONSTRUKCIJE U BRO-
DOGRADILITU "VIKTOR LENAC" U KOSTRENI

Slika 3.11. Prognozni geotehniki profil A-A' zone nestabilnog pokosa zasjeka uz radilite za
metalne konstrukcije Brodogradilita Viktor Lenac u Kostreni. Rekonstrukcija poloaja klizne plohe
(zone smicanja) izvrena je na osnovu priloga 10 i sveukupnih rezultata svih istranih radova. U
korelacij-skom stupu izdvojene su razliite zone pokosa zasjeka s obzirom na profile oznaene na slici
3.7. Oito varijacija indeksa plastinosti rezidualnih glina nije znaajna, meutim jednoaksijalne tlane
vrstoe vrstih stijena pokazuju znaajne razlike, osobito u dubljem dijelu zasjeka gdje je nastupio
slom.

13,3-13,7 m
3,4-4,7 m

18,0-18,4 m
18.1-18.4 m

Slike 3.12 3.17. Niz detalja mikrosmicanja (strije) i ulatene plohe visoka sjaja u glinama
visoke plasticinosti na uzorcima jezgara iz svih buotina (slike 14-17) kao i na glinama iz
strojnog iskopa (slike 12-13), jasno ukazuju da je klizanje aktivirano uz rezidualne parametre
posmine vrstoe. Pri tome nije bitno jesu li oni nstupili uslijed ranijih potklizavanja ili
zbog tektonike. Vjerojatno su ta mikrosmicanja posljedica tektonike.

264
 Slike 3.18 3.21. Rezultati provedenih analiza stabilnosti za potrebe ovog rada. Kritino stanje kod
kojega je nastupio slom (gore lijevo) pokazuje da za to nisu bili potrebni dodatni porni tlakovi na
kliznoj plohi, a kako se to dogodilo u lipnju, oni najvjerojatnije nisu niti bili u igri. Na slici 3.19 (gore
desno) pokazalo se da uz rezidualni kut trenja od 26 sigurnost kosine nije bila pretjerana niti prije
dodatnih zasjecanja, ako bi se uzela u obzir i prisutnost podzemne vode. Donje dvije slike pokazuju da
konzervacija nastalog stanja (nasipom poduprta noica zasjeka) nije dovoljno sigurna, bez obzira na
prisutnost podzemne vode, te da bi to prije trebalo poduzeti konane sanacijske mjere.

Vjerojatno radi toga slom nije nastupio ranije, i prije nego to je zasjek otkopan do kraja. S
druge strane, meka ispuna sadri dosta do puno krja pa i krupnijih blokova vrstih matinih
stijena (oni vjerojatno spreavaju formiranje ravne glatke klizne plohe), a indeksi plastinosti
odreivani su na istoj rezidualnoj glini.
Ova analiza potvruje postojanje kontinuirane mekane ispune koja je ozbiljno smanjila
stabilnost izvedenog pokosa zasjeka, te upuuje na vanost utvrivanja postojanja ovakvih zona
male vrstoe u vrstim stijenama.

Verifikacija rezultata primjene RNK-metode

Dosljedna primjena RNK-metode rezultirala je od 1995. do dananjih dana izradom

prostornih geotehnikih modela brojnih klizita. U svim sluajevima uspjeno su definirani:
geometrije kliznih tijela, porni tlakovi du kliznih ploha i parametri vrstoe tla u zonama
minimalne posmine vrstoe. Time su omoguene korektne analize stabilnosti i prijedlozi

265
optimalnih sanacijskih mjera. Posebno za klizite Podsused, koje je jedno od najsloenijih
ikad istraivanih u urbanoj sredini (Ortolan, 1996., 2000) podrobno je razraena RNK-metoda,
a vjerodostojnost modela verificirana fotogrametrijskim mjerenjima (Ortolan & Pleko, 1992;
Ortolan & dr., 1995), prostornim analizama stabilnosti (Mihalinec & Stani, 1991) i
terestrikim mjerenjima pomaka na stabiliziranoj geodetskoj osnovi (sa stabilizirane baze i
GPS-mjerenjima). Direktno su opaani i pomaci po najdubljoj kliznoj zoni, ugradnjom vie
parova repera po obodu tunela za dopremu sirovine koji je proao kroz tu zonu. Klizite
Podsused su, budui da zadovoljava propisane kriterije, Jurak & dr. (1996) predloili za
uvrtenje u WLI (The World Landslide Inventory).
Vei dio istraenih klizita na kojima je primijenjena RNK-metoda saniran je - redovito
uspjeno, a nadzori nad izvoenjima sanacijskih radova dali su povratne informacije o
korektnosti usvojenih inenjerskogeolokih i/ili geotehnikih modela klizita (npr. klizita
Frkanovec kod akovca, Grmoica i Granice u Zagrebu), odnosno korelacijskog
inenjerskogeolokog i/ili geotehnikog stupa (projektnog profila tla). U nekim sluajevima
ispravnost modela kontrolirana je i potvrivana ugradnjama i naknadnim opaanjima
oskultacijske opreme: inklinometara, pijezometara, repera,, npr. klizita irite u Istri (v.
sliku 3,6) i renjevec u Zagrebu. Na spomenutim klizitima pomaci u inklinometrima
dogodili su se na veoma korektno prognoziranim dubinama koritenjem RNK-metode. Potvrde
usvojenih modela klizanja dobivane su i opetovanim uzorkovanjima tijekom ugradnji
oskultacijske opreme (na klizitima Granice i renjevec u Zagrebu), za vrijeme izvoenja
drenanog sanacijskog rova u klizitu Granice (Jurak & dr., 2004) te naknadnim vaenjem
uzoraka u graevnoj jami za vodospremu u blizini klizita renjevec. Ti su uzorci takoer
laboratorijski ispitani da bi se ponovno izradili korelacijski geotehniki stupovi, koji su
potvrivali korektnost ranije usvojenih modela. Navedene injenice jasno ukazuju na
korektnost i repetibilnost predloene metode.

Zakljuak

Korelacijom naslaga pomou referentnog nivoa korelacije (RNK-metoda) te pronalaenjem

zona minimalne posmine vrstoe u korelacijskom inenjerskogeolokom/geotehnikom stupu
pomou indeksa plastinosti i granica teenja prirodnih materijala, mogue je poluiti
nedvosmislene rezultate u istraivanju i sanaciji klizita i utvrivanju stupnja stabilnosti
prirodnih padina ili umjetno oblikovanih kosina. Verificirani primjeri u punoj mjeri potvruju
vanost izrade korelacijskog inenjerskogeolokog i/ili geotehnikog stupa nekog istraivanog
podruja ogranienog obuhvata. Kadikad on moe vrijediti za obuhvat od nekoliko km2, pa i
nekoliko desetaka km2. Primjeri prikazani u radu u svim segmentima potvruju logike poloaja
kliznih ploha. Metodologija je, uz uvjet dosljednog i ispravnog koritenja, iroko primjenjiva u
svim vrstama tala i mekim stijenama. Postignuti rezultati kvalificiraju ju u punoj mjeri za
primjenu kod izrade korektnih prostornih inenjerskogeolokih i/ili geotehnikih modela, te se
za to i preporua. Posebno njezine kvalitete dolaze do izraaja u sluajevima litoloki
monotonih profila pelitnih sedimenata (smjese praha i gline i njihove izmjene) ili u sluaju
nejasnih granica meu njima.
Metodologija nema smisla ako se uzimaju uzorci materijala iz duih intervala, metodom
"lica". Takvo uzimanje uzoraka uprosjeuje rezultate, a dokazano je da stabilnost kosina
diktira materijal najnie posmine vrstoe (najslabija karika u lancu posmine vrstoe diktira
vrstou cijelog lanca). Svi uzorci trebaju uvijek biti tokasto odabrani, iz to kraih intervala
(do 10 cm duine), jer su u prirodi deblji intervali materijala identinih znaajki veoma rijetki.
Klizne plohe formirane su esto uzdu finih lamina debljine oko 1 mm, kadikad i manje.

266
 Koritenjem znaaja i uloge repernih slojeva u interpretaciji prognoznoga inenjersko-
geolokog i/ili geotehnikog profila tla, poevi od korelacijskog geotehnikog stupa, otvara se
put irokoj praktinoj primjeni opisanih povezanosti granice teenja i indeksa plastinosti s
posminom vrstoom svih vrsta prirodnih tala i mekih stijena. Odstupanja u korelaciji vezana
uz rijetke vrste tala i mekih stijena nipoto ne umanjuju taj znaaj. Uz ono to je ve poznato iz
literature, tek predstoje pomnija istraivanja usmjerena na otkrivanje uzroka tih odstupanja. Za
uspjenu primjenu RNK-metode potreban je veoma korektan odnos prema svim fazama
istranog procesa, u kojemu temeljnu ulogu kreacije i korekcije projektnog zadatka ima
inenjergeolog s odgovarajuim iskustvom, u tijesnoj suradnji s iskusnim geomehaniarom.
Ispravna i pravovremena primjena predloenog pristupa inenjerskogeolokom i/ili
geotehnikom modeliranju bitno moe pomoi u korektnom prepoznavanju moguih problema
uzrokovanih defektima posmine vrstoe u tlima i mekim stijenama, te doprinijeti rjeavanju
problema nestabilnosti prometnih graevina i sigurnosti prometa u cjelini.

Literatura

Blakovi, I. (1998): The two stages of structural formation of the coastal belt of the External
Dinarides. Geol. Croat., 51/1, 75-89, Zagreb.
Gibson, R. E. (1953): Experimental determination of the true cohesion and true angle of
internal friction in clays. Proc. 3rd Int. Conf. on Soil Mech. and Found. Eng. 1: 126-130.
Zurich.
Jurak, V., Mihali, S., Matkovi, I. & Miklin, . (1996): Data analysis of landslides in the
Republic of Croatia: Present state and perspectives. Proc. of the VII-th symp. on landslides
/Trondheim/ 17-21 June 1996/ -Landslides, 1923-1928, A.A. Balkema, Rotterdam,
Netherlands.
Jurak, V., Ortolan, ., Slovenec, D. & Mihalinec, Z. (2004): Verification of Engineering-
Geological/Geotechnical Correlation Column an Reference Level of Correlation (RNK)
Method by Observations in the Slip-Plane Zone. Geologia Croatica, 57/2, 191-203, Zagreb.
Mesri, G. & A. F. Cepeda-Diaz (1986: Residual shear strength of clays and shales.
Geotechnique 36 (2): 269-274. London.
Mihalinec, Z. & Stani, B. (1991): Postupak trodimenzionalne analize klizita. Graevinar, 9,
441-447, Zagreb.
Nonveiller, E. (1964): Klizite u krutoj raspucaloj diluvijalnoj glini na Prekriju u Zagrebu.
Graevinar, XVI, 2, 58-64. Zagreb.
Nonveiller, E. (1979): Mehanika tla i temeljenje graevina. kolska knjiga, 780 p., Zagreb.
Nonveiller, E. (1956): Stanje klizita Zalesina. Graevinar, Br. 2, 68-70, Zagreb.
Nonveiller, E. & uklje, L. (1954): Landslide Zalesina. Proc. Eur. Conf. on Sta. of Earth
Slopes, Vol. 1, p.p. 107, Stockholm.
Nonveiller, E. & uklje, L. (1954): Landslide Zalesina. Geotechnique, Vol. V, 143-153,
London.
Ortolan (1990): Klizite Zalesina. Elaborat o inenjerskogeolokim istranim radovima. Fond
str. dok. Inst. gra. Hrvatske. Zagreb.
Ortolan, . (1990): Le rle de la methode de correlation dans la determination des zones de
parametres minimaux de resistance au cisaillement. Proc. of the Sixth Int. Congress IAEG, 6-
10 Aug. 1990/Amsterdam, 1675-1679, A.A. Balkema, Rotterdam, Netherlands.

267
Ortolan, . (1996): Formiranje prostornog inenjersko-geolokog modela dubokog klizita s
vie kliznih ploha (na primjeru klizita Podsused). Doktorska disertacija, Fond.dok. Sveuilita
u Zagrebu, Zagreb.
Ortolan, . (2000): A Novel Aproach to the Modeling of Deep Complex Landslides with
Several Sliding Planes. Landslides in Research, Theory and Practice (Proc. 8th International
Symposium on Landslides, ISSMGE & BGS 26-30 June 2000., Cardiff, Wales, UK), Vol. 3, p.
1153-1158, Thomas Telford, London.
(Ortolan, 2001): Sanacija klizita "irite" na dravnoj cesti D44, kod Buzeta.
Inenjerskogeoloki elaborat s geotehnikim modelom (poglavlje 3. Geotehnikog elaborata s
prijedlogom mjera sanacije). Fond dok. RNK-Geomod d.o.o., Zagreb.
(Ortolan, 2001): Nasip "Dugi Dol" u km 65+0/4 eljeznike pruge Otarije Knin.
Inenjerskogeoloki elaborat s geotehnikim modelom (poglavlje 3. Geotehnikog elaborata s
prijedlogom mjera sanacije). Fond dok. RNK-Geomod d.o.o., Zagreb.
Ortolan, . (2003): Geotehnika istraivanja za redefiniciju inenjerskogeolokog i/ili
geotehnikog modela kliznog tijela izmeu profila 8 i 12 i osiguranje trajne stabilnosti
stjenovitog pokosa s dijelom padine uz radilite za metalne konstrukcije Brodogradilita
Viktor Lenac d.d. u Rijeci. Fond dok. RNK-Geomod d.o.o., Zagreb.
Ortolan, . & Mihalinec, Z. (1998): Plasticity index - Indicator of shear strength and a major
axis of geoteshnical modeling. Proc. of the XI-th Danube-European conference on soil
mechanics and geotechnical engineering/Pore/Croatia/25-29 May 1998/ - Geotechnical
hazards, 743-750, A.A. Balkema, Rotterdam, Netherlands.
Ortolan, ., Z. Mihalinec, B. Stani & Pleko, J. (1995): Application of Repeated
Photogrammetric Measurements at Shaping Geotechnical Models of Multi-layer Landslides.
Proc. 6th Int. Symp. on Landslides, 1685-1691, Rotterdam: Balkema.
Ortolan, . & Pleko, J. (1992): Repeated Photogrammetric Measurements at Shoping
Geotechnical Models of Multi-layer Landslides. RGN zbornik, Vol. 4., p. 51-58, Zagreb.
Ortolan, ., Prelogovi, E. & Mileusni, O. (2006): Geotehnika osnova sjeverne obilaznice
Grada Zagreba i tunela Medvednica. Zbornik radova znanstvenog skupa Prometna
problematika Grada Zagreba (Zagreb, 12. i 13. lipnja 2006., u organizaciji HAZU Znanstveno
vijee za promet i Poglavarstva Grada Zagreba, Palaa HAZU), p. 477-494, Zagreb.
Ortolan, ., B. Stani & Z. Mihalinec (1990). Klizite na desnoj obali Dunava u zoni mosta
"Sloboda" u Novom Sadu - idejno rjeenje sanacije klizanja. Fond str. dok. Inst. gra. Hrvatske.
Zagreb.
Skempton, A. W. (1985): Residual strength of clays in landslides, folded strata and the
laboratory. Geotechnique, 35, 1, 3-18, London.
Stani, B. & Z. Mihalinec (1991): Most Slobode - Novi Sad, klizanje desne obale Dunava. Prvi
znanstveni kolokvij mostovi, 323-330, Brijuni.
Stani, B. & Z. Mihalinec (1991): Trodimenzionalna analiza kosina. Graevinar, 8, 401-408,
Zagreb.
Stani, B., Ortolan, ., Mikuli, J. & Mihalinec, Z. (1990): Stanje klizita Zalesina. Graevinar,
Vol. 42, No. 5, 203-206, Zagreb.
uklje, L. (1953): Plaz pri Zalesini v rabeljskih plasteh. Gradbeni vestnik, 5, 17-18, Ljubljana.

268
 ZATITA PROMETNICA I SUDIONIKA U PROMETU OD ODRONA
KAMENJA
4
Vjekoslav Budimir, ing.gra. , 5mr.sc. Aron Vogel i 6doc.dr.sc. elimir Ortolan

Saetak

Analizira se i ukazuje na probleme u prometu izazvane odronima kamenja na prometnice.

Prikazujui niz primjera, opisane su dobre i loe strane konvencionalnih i modernijih sustava
zatite. Praksa je pokazala da su najefikasniji, ekoloki i estetski najprihvatljiviji, jednostavni
za montau i nezahtjevni u odravanju, ukratko najbolji sustavi izuzetno fleksibilnih i
elastinih elinih prstenastih mrea (efekt zavjese) s velikim kapacitetima apsorbcije energije
odrona (udara) kamenja, maksimalno do 5000 kJ. U radu je prikazan i primjer idejnog rjeenja
zatite od odrona kamenja na Raspadalici kod Buzeta, iznad eljeznike pruge D.G. Slovenija
Pula, u blizini eljeznike postaje Buzet. Predloen je sustav zatite od odrona pomou RXI
Rockfall barijere tvrtke Geobrugg. U Hrvatskoj tom problemu ne pridaje se dovoljna panja,
niti kod izgradnje novih prometnica, niti pri odravanju i rekonstrukciji postojeih. Preporua
se naelni stav nadlenih tijela dravne uprave bolje sprijeiti nego lijeiti, te donoenje
odgovarajue zakonske regulative i efikasnu primjenu postojee, u dijelu u kojem je dobra.

Uvod

Odroni kamenja na prometnice est su uzrok prometnih nezgoda u svijetu. U naoj zemlji
takoer su sve ei uzrok prometnih nezgoda, a njihov porast moemo oekivati u najskorijoj
budunosti, ukoliko se ne poduzmu odgovarajue mjere.
Uzrok odronu kamena moe biti vie faktora: geoloki sastav, nepovoljan poloaj slojeva i
izlomljenost stijenskog masiva, ispuna pukotina glinovitim materijalom niske posmine
vrstoe, obilne kie i oluje uzrokovane promjenom klime, procjedna i podzemna voda koje
poveavaju porne pritiske u masivu, zamrzavanje vode u glinovitoj ispuni pukotina i u
prslinama, razne dinamike pobude (potres, miniranje, prolaz teih tereta, ), kretanje
ivotinja i ljudi na kosinama i padinama, te antropogeni zahvati u stijeni pri izgradnji
prometnica i sjea stabala. Neke posljedice odrona prikazane su slikama 1-3.

Slike 1 3. Odroni kamenja s vidljivim i moguim posljedicama alju jasnu poruku projektantima i
sudionicima u prometu.

4
Vjekoslav Budimir, ing.gra., Geobrugg Hrvatska, Bani 75, 10010 Zagreb
5
Mr.sc. Aron Vogel, dipl.ing.geol., Fatzer AG, Geobrugg Protection Systems, Hofstrasse 55, 8590 Romanshorn,
Switzerland
6
Doc.dr.sc. elimir Ortolan, dipl.ing.geol., Sveuilite Josipa Jurja Strosmayera u Osijeku, Graevinski fakultet,
Drinska 16a, 31000 Osijek

269
U Hrvatskoj se tom problemu ne pridaje dovoljna panja, kako kod izgradnje novih
prometnica, tako i pri odravanju i rekonstrukciji postojeih. ini se da broj poginulih u
prometnim nesreama izazvanim odronima kamenja nije dovoljno velik da bi taj problem bio
ozbiljno shvaen i adekvatno tretiran. Na alost, sustavno se obrauju samo podruja na
kojima se ve dogodio nekakav vei odron, a niti to nije redovita praksa (primjer za to iznosi se
u radu). Kao dobar primjer ozbiljnog shvaanja te opasnosti navedimo podatak da vicarska
vlada, kako bi poveala sigurnost prometa, godinje troi oko 1 milijun CHF za izgradnju
sustava zatite od odrona.

Dosadanja praksa u rjeavanju problema

Postoje razni naini zatite od odrona. Njihova uinkovitost nije uvijek na zahtjevanoj
razini. vrstoe zatitnih barijera esto nisu dovoljne i trajnost im je ograniena. Izgradnja
takvih zatita ponekad je jako skupa te naruava okoli izborom koritenog materijala i
izgledom koji se ne uklapa u okoli. Spomenimo ovdje najee primijenjena rjeenja, koja
uglavnom slue svrsi due ili krae vrijeme, ali imaju previe loih strana.
- Mlazni beton (torkret) skup je te estetski i ekoloki neprihvatljiv nain sprijeavanja odrona
kamena. Trajnost mu je ograniena zbog zatvaranja povremeno prisutnih vodenih depova iza
takve vrste obloge, te smrzavanja vode i djelominog ispiranja podloge ispod obloge. Primjeri
takve zatite, na kojima se vide i loe strane rijeenja, prikazani su na slikama 4-6.
- Razne geomree i pocinane mree upitne su vrstoe za potrebne barijere, kratkotrajna im je
otpornost na koroziju i slabo su rjeenje unato tomu to su jeftine.
- Armiranobetonski zidovi su skupo rjeenje, sistem je neelastian te su kod jaeg udara
mogue destrukcije i oteenja zida. Rjeenje je estetski i ekoloki neprihvatljivo.
- Armiranobetonske galerije predstavljaju veoma skupa i, ekoloki neprihvatljiva rjeenja.

Slike 4 6. Primjeri zatite pokosa mlaznim betonom. Na slikama se dovoljno jasno zapaaju loe
strane primijenjene zatite.

Slike 7 8. Primjeri zatite pokosa geo i pocinanim mreama. Desno je gabionski zid, koji nije
izdrao potisak nestabilne mase. Ima malu zapremninsku teinu, i to mu je osobito slaba strana.

270
 Slike 9 11. Armiranobetonski zid (9 - lijevo) i armiranobetonske galerije (10 sredina, 11 -
desno). Zid zbog neelastinosti oito nije izdrao udar kamena.

Prijedlog uspjenog rjeavanja problema

Dobre naine sprijeavanja odrona kamena i zatite od odrona razvila je vicarska kompanija
GEOBRUGG, koja ima svoje predstavnitvo i u Hrvatskoj. Ona se bavi razvojem i
proizvodnjom sistema zatite od odrona kamena. Radi se o proizvodnji elinih mrea velike
vrstoe i posebnog naina antikorozivne zatite, ime se produljuje trajnost materijala i do tri
puta. Mikuli & Stipeti (1999), piui o zatiti od kamenih odrona i lavina spominju prihvatne
ograde i obuhvatne mree tvrtke Geobrugg, kao dobre sustave zatite prunih graevina.
U uporabi su dva modela sistema zatite:
- sistem za aktivnu zatitu od odrona kamena ( Tecco, Spider ) i
- sistem za pasivnu zatitu od odrona kamena (RXI-barijere).
Aktivna zatita od odrona kamena izvodi se na nain da mreu privrujemo na tlo
padinu, i na taj nain stabiliziramo cijelu povrinu padine. Sustav aktivne zatite sastoji se od:
- TECCO eline mree debljine 3 mm, visoke vrstoe (1770 N/mm2), okaca oblika romba s
dijagonalama 83x143 mm i unutranjeg radijusa 65 mm, s antikorozivnom zatitom
GEOBRUGG SUPERCOATING (sastoji se od 95% cinka i 5% aluminija - 150 g/m2) ime se
njihova trajnost produava i do 3 puta.
- Sidara za zemlju ili kamen kojima se mrea dodatno uvruje i pritie na povrinu, a
takoer mogu sluiti i za dodatnu stabilizaciju pliih slojeva tla.
- Privrsne pocinane ploe oblika su romba. Pomou privrsnih ploa dodatno se prednapree
mrea i tako postie potrebna stabilnost plieg dijela padine.
Sama instalacija TECCO mree vrlo je jednostavna, a odravanje je gotovo nepotrebno.
Ovisno o vrsti terena, kosina se oisti od raslinja, a sidra se buenjem postave na potrebnom
razmaku. Izraun razmaka sidara obavlja se pomou softwera RUVOLUM 7.0 (Flum, 2006).
Nakon toga se mrea jednostavno poloi na padinu, te dodatno prednapregne privrsnim
ploama. Ovim nainom stabilizacije terena uspjeno se rjeavaju problemi plitkih deformacija
na nestabilnom tlu, odroni kamenja, te ispiranje tla procjednom i oborinskom vodom, to u
konanici umanjuje i sprijeava mogunost izazivanja odrona. Zbog samog oblika mree, vrlo
je jednostavno ozelenjavanje padine prirodnim putem ili hidrosjetvom. Takoer postoji
mogunost sadnje manjih stabala i grmova, to ovaj proizvod ini estetski i ekoloki
prihvatljivim. Kod terena gdje postoji opasnost od ispiranja zemlje i sjemena trave, koristi se
TECMAT trodimenzionalna polipropilenska podloga u TECCO mrei u zelenoj boji. Zbog
svog trodimenzionalnog oblika i zelene boje, dobro se uklapa u okoli, te pospjeuje rast trave i
sprijeava ispiranje tla, tj. njegovu eroziju s povrine padine.

271
 Slike 12-18. Primjeri aktivne zatite zatite pokosa od odrona kamena i povrinske erozije s nekim
detaljima izvoenja.
Na ovaj nain moe se uspjeno rijeiti stabilizacija kosina i pliih dijelova padina uz same
prometnice. To je i ekoloki prihvatljivo rjeenje problema zatite prometnica i sudionika u
prometu od odrona kamena i plitkih klizanja terena. Sama instalacija je znatno jeftinija od
konvencionalnih rjeenja, a odravanje je svedeno na minimum.
Pasivna zatita sastoji se u prihvaanju odronjenog kamenja barijerom s prstenastom
mreom i na taj se nain tite prometnica i sudionici u prometu od odrona. Sustav pasivne
zatite prikazan je nizom detalja s pripadajuim opisom na slici 19. Detalj eksperimentalnog
ispitivanja sustava RXI-barijere prikazan je na slici 20, a efikasnost samog sustava (te mjesta
mogue primjene) u konkretnim sluajevima vidi se na slikama 21-28. Veoma zanimljiv nain
testiranja spomenutog sustava i dobivenih rezultata prikazali su Gerber & Roth (2004?) i Zger
& Haller (?). Detaljniji uvid u cijeli sustav mogue je ostvariti na http://www.dr-
spang.de/rockfall/referenzen.html (ili E-mail: info@geobrugg.com / www.geobrugg.com).

272
 Slike 20-21. Snimka trenutka udara kamena u RXI-barijeru (20 lijevo) i jedan od naina primjene
barijere (21 desno).

1 - STUP je elini pocinan. Jednostavno se montira u sidrenu plou. Svi dijelovi po kojima klizi elino ue su zaobljeni da ne bi dolo do oteenja ueta.
2 - RUNTOP VODEE UE odvaja ovjes prstenaste mree barem djelomino od glava stupova, sidrenih ploa, sidara, zadrne i zatezne uadi. Mrea u sluaju
nude moe stoga funkcionirati preko vie polja barijere. Budui da ovaj efekt zavjese poveava aktivan broj prstenova u podruju udara za min. 40%, mrea
apsorbira vie energije, a djelujue sile optimalno se rasporeuju preko susjednih polja. Drugim rijeima: sidra i komponente sustava odgovarajue se manje
optereuju. Opisani sustav zatite smanjuje graevinske trokove: s jedne je strane mogue primijeniti kratka sidra, a s druge strane moe se smanjiti broj sigurnosnih
prstenova. Tako je, primjerice, kod zatitne konstrukcije duljine 40 do 60 m za udarnu energiju do 500 kJ potrebno osam sigurnosnih prstenova.
3 - NOSIVO UE postavlja se na gornji i donji dio barijere, te se na njega privruje prstenasta mrea.
4 - SIDRENA PLOA - Bez obzira da li se radi o tronoj stijeni, betonskom temelju ili vrstoj stijeni, sidrenu je plou mogue brzo i jednostavno postaviti pomou
jednog, a najvie dva sidra. Kako bi se izbjegla oteenja uadi, svi elementi za voenje ueta na podnoju stupa su zaobljeni.
5 - ROCCO PRSTENASTA MREA je sredinji element barijere. Zatitno djelovanje ROCCO prstenastih mrea temelji se na 50-godinjem kontinuiranom
istraivanju. U njezin su razvoj utkana saznanja koja su steena u terenskim testovima i u suradnji s meunarodnim ustanovama. Rezultat je uvjerljiv: zahvaljujui
svom odlinom elastino-plastinom ponaanju, ROCCO prstenaste mree znatno su nadmonije od konvencionalnih sustava. One same apsorbiraju energiju i time
manje optereuju usidrenja nego esterostruke ovjeene prstenaste mree, dijagonalne mree od uadi ili ista rjeenja s mreama od uadi. Kinetiku energiju kod
nekog dogaaja prvo smanjuju zbrojem deformacija svih prstenova. Pritom se uvoenje sila u mreu, odnosno u itav sustav, odvija ravnomjerno i bez ekstremnog
optereenja usidrenja. Osim toga, prstenasta mrea privrena karikama u nekoliko se djelia sekundi skuplja iznad mjesta udara: prstenasti snopovi koncentriraju se
tamo gdje su najvie potrebni (efekt zavjese).
Prstenovi ROCCO mrea imaju promjer od 300 ili 350 mm. Oni se sastoje od eline ice debljine od 3 mm i vrstoe od min. 1770 N/mm2. Ovisno o planiranoj
apsorpciji energije, u jednom se prstenu nalazi snop od 5 do 9 namota ice. Mree su fleksibilne u svakom pogledu. Budui da se prstenovi mogu pomicati jedni u
druge, mrea se prilagoava najrazliitijim konturama terena. Zatitno djelovanje i funkcija ostaju ouvani ak i u sluaju kad je pri montai potrebno izrezati dijelove
mree.
6 - SIGURNOSNI PRSTEN. Nosiva se uad bono provodi kroz prstenasto savijene cijevi s pritisnim ahurama, koje djeluju poput sigurnosnih prstenova. Sigurnosni
se prstenovi kod veih dogaaja steu i na taj nain smanjuju preostale energije iz prstenaste mree, ne oteujui pritom uad. Aktiviranjem sigurnosnog prstena ne
smanjuje se prekidno optereenje ueta.
7 SIDRO OD SPIRALNE UADI funkcionira na principu - to se moe saviti, to se ne lomi. Glava sidara je fleksibilna i stoga je neosjetljiva na udarce. Spiralno
ue sastoji se od elinih ica vrstoe od 1770 N/mm2. Ukratko, sidra od spiralnog ueta nadmonija su od uobiajenih tapnih sidara osobito zbog toga to su
prikladna za uvoenje sila u smjerovima povlaenja, koji bez gubitka nosivosti mogu odstupati od osi buotine za do 30 stupnjeva.
8 GLAVA STUPA. Spojni svornjaci (1) pojednostavljuju montau nosive i vodee uadi. Nosivi elementi su oblikovani tako da uvaju ue, to se uostalom i isplati
u sluaju nude. Nakon odrona kamenja uad u pravilu ostaje neoteena i moe se nastaviti koristiti.

Slika 19. Prikaz glavnih elemanata sustava pasivne zatite od odrona kamenja pomou RXI-barijere s
prstenastom mreom.

273
 Slike 22-27. Primjeri efikasnosti sustava RXI-barijera s mjestima njihove mogue primjene, u
konkretnim sluajevima iz prakse.

Primjer idejnog rjeenja zatite od odrona na lokaciji Raspadalice kod Buzeta u Istri

Opis lokacije
Raspadalica je oko 300 m duga vertikalna litica od vapnenaca (trajno se osipa, raspada
se - to sugerira i samo ime lokacije), visine oko 65-80 m. U njenoj noici zavrava strma
padina povrh eljeznike pruge D.G. Slovenija Pula, izmeu km 36 + 400 i km 36 + 700, u
blizini eljeznike postaje Buzet.

Slike 28 29. Na slici 28 (snimljeno 1995. g.) vidi se detalj ela Raspadalice sa
zaokruenim mjestom (isto mjesto zaokrueno je na slici 29, snimljenoj 2007. g.) s kojega se
odronilo oko 500 m3 stijenske mase u 1999. g. U zoni prikaza sa slike 28 alpinisti su pred vie
godina (prije 1995.) postavili eksploziv i minirali dio nestabilnih blokova.
Na ovoj lokaciji u Istri ve su u bliskoj povijesti zabiljeeni ogromni odroni, s velikom
koliinom kamena koji je u vie navrata zavravao na samoj pruzi, pri emu su blokovi prelazili
i preko pruge, na strmi nii dio padine. U bliskoj prolosti zabiljeen je podatak da su kao
posljedica uinka ogromnog bloka vapnenca, koji se odlomio s litice, nakon to je ispred sebe
pomeo drvee unitio i krai potez tranica. To je pogubno zavrilo za prvi vlak koji je

274
naiao. Lokomotiva je sletjela niz padinu i unitena je. Nakon tog traginog iskustva uvedena je
stalna uvarska sluba na podruju Raspadalice. Posljednji veliki odron dogodio se 1999.
godine, kada se otkinula stijenska masa od otprilike 500 m3 kamena i pala s visoke litice (o
ovom dogaaju naalost ne postoji fotodokumentacija, osim mogunosti usporedbe slika 28 i
29), pri emu se vei dio mase zadrao u podruju zoni zatitne kamene brane, a dobar dio tog
materijala (ukljuivo i veliki blok od cca 35 m3) zatrpao je prugu i blokirao promet. Veina
otkinutog stijenskog materijala koji je ostao u podruju stare kamene brane, izgraene da slui
za zadravanje otkinutih blokova, upotrijebljena je za obnovu i nadvienje jednog njezinog
dijela za cca 1 m, a sav preostali viak je uklonjen.

Inenjerskogeoloke podloge s izvorima podataka za analize i dimenzioniranje RXI-barijere

Prve inenjerskogeoloke podloge lokacije Raspadalica s konkretnim procjenama moguih
veliina blokova, za potrebe detaljnijih analiza, prikupio je Ortolan (1995). Potom su Tuar &
Ortolan (1999) izradili geotehniki projekt sa smjernicama detaljnih istraivanja klizita na
spomenutoj lokaciji. Naime, osim odrona kamenja na lokaciji postoje i dva odvojena klizita
koja ugroavaju prugu, a njihova sanacija bila je primarni zadatak.

E F

Slike 30 33. Geoloka karta (sl. 30 - mjerilo je vidljivo iz stacionaa) s idejno predloenim
poloajem RXI-barijera, fotografija podruja Raspadalice (slika 32 - zaokrueni detalj predstavlja
mjesto iz kojega se 1999. g. otkinulo oko 500 m3 stijenskog materijala). Na slici 33 prikazan je
generalni prognozni geoloki profil E-F, a na slici 31 prikazan je dijagram kartiranih sistema pukotina.
ire podruje Raspadalice (Pleniar, Polak & iki, 1965., iki, Pleniar & parica, 1967) izgrauju
slojevi i banci kozinskih vapnenaca sa slojevima ugljena (1+2Pg), slojevi s rakovicama i globigerinama
(1E) te obronane tvorevine deluvijalnog i siparinog podrijetla (Ortolan, 1995). Njihov poloaj u
strukturno-tektonskom sklopu jasno je vidljiv na gornjim slikama.

275
Istraivano podruje nalazi se u blizini dodira dviju tektonskih jedinica: ljuskave strukture
iarije i transkog paleogenskog bazena. Benac i Jurak (1979) spominju da se na njihovom
kontaktu protee najznaajniji reversni rasjed, na potezu od Soerge preko rnice do Sv.
Martina i dalje na jugoistok. Du tog kontakta borani su i razlamani paleogenski vapnenci (na
ire istraivanoj lokaciji kozinski i miliolidni vapnenci), koji su navueni na eocenske klastine
naslage (na mikrolokaciji slojevi s rakovicama i globigerinama). Zalijeganje slojeva kozinskih
vapnenaca je pri tome od jug-jugozapada prema sjever-sjeveroistoku, odnosno od jug-
jugoistoka prema sjever-sjeverozapadu, generalno u padinu, kako je to prikazano na geolokoj
karti (slika 30) i generalnom prognoznom geolokom profilu (slika 33).
Na elu navlaenja oni tvore sinklinalu (kako se to zapaa i na slici 32, kojoj je pravac osi
jugjugozapad-sjeversjeveroistok, sa smjerom tonjenja generalno prema sjeversjeveroistoku.
Slojevi s rakovicama i globigerinama (otkriveni su u usjeku na slici 32), odnosno snimljeni
poloaji slojeva u usjecima prije i iza Raspadalice, ukazuju na generalno sinklinalnu strukturu,
u podruju izmeu stacionaa Km 36+400 i 36+700. Ova sinklinala, generalnog pruanja osi u
pravcu sjeversjeveroistok-jugjugozapad, ima smjer tonjenja osi prema jugjugozapadu. Izmau
prethodnih dviju sinklinala, vrlo vjerojatno postoji antiklinalni prijevoj, kako je to
rekonstruirano na generalnom prognoznom geolokom profilu (slika 33), pa iz svega
navedenog proizlazi (rezimirajmo: sinklinala s dva suprotna smjera tonjenja prema
sjeversjeveroistoku i jugjugozapadu, i antiklinalni prijevoj izmeu toga, u podruju ela
navlake) da podruje, obuhvaeno geolokom kartom "Raspadalice", u biti predstavlja
strukturno sedlo. Ono je nastalo kao posljedica navlaenja kompetentne krute vapnenake mase
na inkompetentne i plastine fliolike slojeve s rakovicama i globigerinama, pri emu je na tom
mjestu formirana dublja "brazda" pravca sjever-jug. Ako imamo na umu da je generalni smjer
navlaenja od sjeversjeveroistoka prema jugjugozapadu, uz uvaavanje strukturnog poloaja
naslaga, oito je da se kozinski vapnenci najprije podvrgavaju komprirniranju i razlamanju (na
antiklinainom prijevoju strukturnog sedla), a odmah zatim dolazi do relaksacije slojeva i
banaka vapnenaca, s posljedicom njihovog osipavanja na elu navlake i obruavanja niz
padinu, prema pruzi. Tektonsko suenje prostora, karakteristino i u regionalnom smislu,
takoer se odrazilo razliitim posljedicama na prisutne stijenske mase. Kinematika strukturnih
oblika svodi se uglavnom na model odnosa kompetentnog krutog (vapnenca) i inkompetentnog
relativno plastinog medija (fli) tijekom deformiranja. Istranim radovima na irem podruju
utvreno je da su vapnenci i fliolike naslage jae tektonski oteeni u bliem okoliu
navlanog dodira, gdje su oito mehaniki efekti navlaenja bili najizraeniji. Prema priblino
usaglaenom poloaju slojeva, moe se pretpostaviti da su sve naslage istovremeno borane.
Du ela navlake snimljeni su glavni pukotinski sistemi (prikazani na slici 31), koji su
kompatibilni s globalnim tektonskim odnosima. Prikazani tragovi ravnina na donjoj polukugli
jasno ukazuju na paralelepipedski oblik nestabilnih blokova i mogunost njihova ispadanja
uzdu subvertikalne litice na elu navlake. Posebno je to potencirano detaljima litoloke grae,
slojevitou (debljina i poloaj slojeva te jasna diferencijacija slojnih ploha), mehanikim
stanjem stijenskog masiva i osnovnim znaajkama pukotinskih sistema (ispuna, veliina zijeva,
duina i razmak pukotina te oblici pukotinskih ploha i njihova hrapavost). Kozinske vapnence
uzdu strmog ela navlake izgrauju debelo slojeviti do debelo bankoviti vapnenci s
proslojcima ugljena debljine od nekoliko cm do nekoliko desetaka cm. Registriranim
pukotinskim sistemima izdijeljeni su u paralelepipedske blokove, obino manje od 1 m3,
ponekad do 35 m3. Kopanje podzemnih tunela za eksploataciju ugljena (dilatacija masiva oko
otvora tunela), elastino ponaanje slojeva vapnenca i plastino ponaanje slojeva ugljena u
vapnencima dovode do droblenja stijenske mase i ispadanja blokova. Zijev pukotina je obino
od 1 - 5 mm, nerijetko i >50 mm pa i 100 mm. Razmak pukotina obino iznosi izmeu 600 i
2000 mm. Duine pukotina su dekametarske. Plohe pukona su ravne do valovite, hrapave.
Pukotine su uglavnom bez ispune, dijelom zalijeene kalcitom, rijetko s glinovltom ispunom -

276
koja obino sadri i sitno krje matinih stijena. Nestalni slojevi, uloci i lee ugljena u
kozinskim vapnencima, debljine nekoliko cm do nekoliko desetaka cm, od kojih su oni pri dnu
ela navlake u bliskoj prolosti i eksploatirani ( ulazi u rudarska okna vide se na slikama 34 i
35). Komprimiranje naslaga na elu navlake u podruju antiklinalnog prijevoja strukturnog
sedla dovodi, izmeu ostalog, i do akumulacije naprezanja, koja se oslobaaju pucanjem
stijenske mase i drobljenjem slojeva ugljena, po mehanizmu slinom "gorskom udaru".

Slika 34. Detalj ela navlake kozinskih vapnenaca sa slojevima ugljena. Zapaa se
naputeno rudarsko okno i brojni manji ili vei strei nestabilni paralelepipedski
blokovi vapnenca. U dnu je mnotvo krja, kao produkt osipanja vapnenaca s ela
navlake i zaostalih nakon eksploatacije ugljena.
Slika 35. Jedan od ulaza u naputena rudarska okna s debljim slojem ugljena u
stropu. Ulaz je pri dnu ela navlake, u kozinskim vapnencima sa slojevima ugljena.
Iznad okna vidi se nestabilni blok zapremnine oko 35 m3. U lijevom boku okna
zapaeno je da se zbog koncentracije naprezanja javljaju brojne svjee subvertikalne
prsline i pukotine.
Slika 36. Stari obrambeni nasip od rukom slaganih odlomaka i blokova kozinskih
vapnenaca ispod ela navlake. Slui za zaustavljanje i zaprijeavanje prolaza blokova
odronjenih s ela navlake. Vidi se jadan blok zapremnine oko 2 m3, koji je otetio dio
nasipa, ali je nasip zaprijeio njegovo daljnje kotrljanje po strmoj padini, prema
pruzi. Poloaj obrambenog nasipa u profilu ulaza u naputena okna vidi se na
generalnom geolokom profilu E-F (slika 33).
Odronima kamenja bez daljnjega pripomae i zamrzavanje vode u prslinama i pukotinama s
glinovitom ispunom, to doprinosi poveanom tlaku u pukotinama (uslijed poveanja volumena
zamrznute vode) i poveanih posminih naprezanja izmeu blokova. U tome, dakako, sudjeluje
procjedna voda, jer je dokazano da su stalni nivoi podzemnih voda znatno dublje od noice
strme litice to dokazuju izmjerene razine podzemnih voda u naputenim rudarskim oknima na
slici 33.
U sijenju 2007., lokaciju Raspadalice su, zamoljeni od strane Hrvatskih eljeznica da
predloe mogue rjeenje za njihov problem, posjetili sustrunjaci Geobrugga. Ocijenjeno je da
se (zbog registriranog stanja i injenice da je cijela strma litica praktino izgraena od
stijenskih blokova koji stre i vise iz masiva), moe gotovo u svakom trenutku oekivati
otkidanje i/ili ispadanje ogromnih koliina stjenske mase. Procijenjeno je da bi na ovoj lokaciji,
za zatitu ljudi i infrastrukture od odrona kamena, mogle biti upotrijebljene RXI Rockfall
barijere. Na osnovu postojee tehnike dokumentacije, izvjetaja o incidentnim dogaanjima
vezanima uz pojedine odrone i vlastitih procjena veliina potencijalno otkinutih blokova te

277
veih odrona stijenskog masiva, pristupili su detaljnim analizama i softwerskim simulacijama
moguih odrona kamena. Rezultati su upotrebljeni za detaljnu razradu sistema zatite i izbor
kvalitetnog rjeenja zatite od odrona.
Stijenska masa od otprilike 500 m3 kamena, od odrona iz 1999. godine, posluila je za obnovu i
nadvienje dijela stare kamene brane za cca 1 m (v. sliku 37). U starom dijelu nasipa naeni su
veliki blokovi, vjerojatno ispali iz strmog ela navlake (slike 38-39), nakon ega su udarili u
zid. Taj zid je u mogunosti zadrati pasivnu energiju u sluaju novog odrona. To se moe
desiti kod ispadanja pojedinanih stijena sa litice.

Slike 37-39. Obnovljeni i nadvieni kameni zid (materijalom od odrona iz 1999.g.), udar veeg bloka u
stari zid i veliki blok (>3m3) vapnenca u starom zidu. Snimljeno tijekom strunog pregleda specijalista
iz Geobrugga u sijenju 2007. godine.

Naravno da te mjere nisu dovoljne za kompletnu zatitu pruge i sudionika u prometu. Kod
mogueg odrona blokova vee mase i veih volumena dijelova stijenskog masiva mogue je da
kamenje oteti zid ili ga preskoi i na kraju zavri na pruzi. Na potencijalni rizik mjesta
ispadanja i udara kamena ukazuje i injenica da je stari kameni zid izgraen du cijele
vertikalne litice. Obnovljeni zid pokriva samo jedan dio od cijele duine starog zida. Pogledom
izbliza na vertikalnu liticu zapaaju se otvorene pukotine (esto >5-10 cm) i visei blokovi
stijena koji samo ekaju da ispadnu (v. slike 28, 29, 34 i 35). Vjerojatnost od velikog odrona,
slinog onome iz 1999. godine ne moe biti iskljuena. Padina ispod kamenog zida je
djelomino obrasla crnogorinim stablima (v. sliku 32).

Simulacija odrona i idejno rjeenje zatite od odrona kamenja na Raspadalici

Odroni koji bi mogli dosei prugu i procjena ponaanja pojedinanih blokova mogu se, na
temelju prikupljenih podataka, okvirno klasificirati u etiri kategorije:
- visoko odskakanje blokova manjeg volumena (<1 m3),
- odskakanje i kotrljanje pojedinanih kamenih blokova (1 m3 3 m3),
- kotrljanje kamenih blokova velikog volumena (3 m3 5 m3), i ekstremno
- pojedinani ogromni blokovi 5-35 (kadikad >35 m3) izlomljeni nakon udara u tlo.
Za kalkulaciju mogue energije i visine odskoka kod odrona upotrijebljen je je software za
simulacije odrona tvrtke Geobrugg Rockfall 6.1 (Spang & Graf, 2001).
Kao to je spomenuto u klasifikaciji volumeni tijela kod odrona procijenjeni su izmeu 1 i >35
m3.
Na osnovu tih podataka odabrane su etiri veliine blokova za simulacije odrona. Rezultati
su predstavljeni u tablici 1. Program za simulaciju radi na dvodimenzionalnoj bazi, a koriten je

278
tipini presjek terena. Podaci za taj presjek uzeti su mjerenjem na licu mjesta i iz postojee
geotehnike dokumentacije. Prema zapaanjima na terenu, mogla se korektno procijeniti (slike
36, 38 i 39) energija udara na (u) stari zid. Kao to se vidi iz rezultata simulacije u tablici 1.,
energija udara u RXI-barijeru varira izmeu 242 do 809 kJ, za blokove veliine do 5 m3.

Tablica 1. Tablini prikaz rezultata simulacije odrona kamena s dimenzioniranjem RXI-barijera na lokaciji Raspadalica.
Energija udara u postojei Izraunata energija u Minimalna visina sustava
Veliina bloka
zid RXI-barijeri RXI-barijere (m)
(m3)
(kJ) (kJ)
1 849 242 1,62
3 2.557 619 1,87
5 3.808 809 2,21
35 27.011 8.558 4,24

Slike 40-43. Sistem RXI-200 (2000 kJ) bez problema zaustavlja i hvata volumen stijennskih blokova vei
od 25 m3 (2007., Kehlstein - Njemaka

Energija dobivena u simulaciji odrona bloka od 35 m3 nije ozbiljnije razmatrana jer je vrlo
mala vjerojatnost da blok takve veliine moe stii do pruge u jednom komadu, iako se to
barem jednom oito ve dogodilo.
Simulacija odrona obavljena je na samo jednom karakteristinom presjeku terena. Za
detaljniju analizu trebalo bi izvesti jo simulacija, na vie karakteristinih presjeka, da bi uvid u
situaciju bio cjelovitiji i rjeenje preciznije razraeno. Interpretirani rezultati bazirani su na
inenjerskom znanju i iskustvu tvrtke Geobrugg u slinim sluajevima. Na temelju izvrenih
analiza predloeno je rjeenje za zatitu od odrona iz litice pomou tri barijere razliitih

279
kapaciteta apsorbcije energije odrona (500 kJ, 1000 kJ i 2000 kJ). Mjesto postavljanja RXI
Rockfall barijera odabrano je na cca 70 m horizontalne udaljenosti od litice, kako je to
prikazano na slici 30. Preciznija lokacija se treba odabrati na licu mjesta zbog same topografske
situacije. Predloene barijere e moi uhvatiti velike stijenske blokove kao i velike koliine
odronjenog kamena. Procjena se temelji, izmeu ostalog, na primjerima uspjenih rjeenja
obrane od odrona kamenja RXI-barijerama prikazaniima na slikama u ovom radu.

Zakljuak

Nain obrane od odrona kamenja na prometnice prikazan u ovom radu primjenjuje se diljem
svijeta. Zbog svojstava RXI-barijera Njemake eljeznice - DB uvrstile su ih u svoj pravilnik o
sigurnosti u eljeznikom prometu kao kvalitetno rjeenje problema zatite od odrona kamena
(Geobruggove Rockfall barijere s prstenastom mreom).
Odroni kamenja, klizita, klizanje mulja, lavine i otkidanje leda prirodni su dogaaji i
odgovarajue su nepredvidivi. Stoga je nemogue znanstvenim metodama utvrditi, odnosno,
zajamiti apsolutnu sigurnost za osobe i materijalne vrijednosti. Kako bi se postigla
maksimalna sigurnost kojoj se tei, potrebno je upotrijebiti najbolje mogue sustave zatite. Te
sustave neophodno je redovito i u prikladnom opsegu nadzirati i odravati. Pri tome, dogaaji
koji premauju inenjerski proraunatu sposobnost apsorpcije sustava i neprimijenjivanje
originalnih dijelova ili korozija (npr. uslijed oneienja okolia ili ostalih stranih utjecaja)
mogu smanjiti stupanj te zatite. U Hrvatskoj tom problemu ne pridaje se dovoljna panja, niti
kod izgradnje novih prometnica, niti pri odravanju i rekonstrukciji postojeih. Preporua se
naelni stav nadlenih tijela dravne uprave bolje sprijeiti nego lijeiti, te donoenje
odgovarajue zakonske regulative i efikasniju primjenu postojee, u dijelu u kojem je dobra.

Literatura
Benac, . & Jurak, V. (1979): Klizite Krbavii-1 i Krbavii-2 kod Buzeta inenjerskogeoloki
izvjetaj. Fond. str. dok. Rijekaprojekt, Rijeka.
Flum, D: (2006): Ruvolum 7.0 - Manual for the software to dimension the Tecco slope stabilization
system. E-mail: info@geobrugg.com (www.geobrugg.com).
Gerber & Roth (2004?): Flexible rockfall protection systems subjected to tree impact. Detaljne
informacije na: werner.gerber@wsl.ch (andrea.roth@geobrugg.com).
Mikuli, J. & Stipeti, A. (1999): eljeznike prune graevine projektiranje, izgradnja i odravanje.
313 p, Inst. gra. Hrvatske, Zagreb.
Ortolan, . (1995): eljeznika pruga D.G. Slovenija Pula u km 33+1/3. Geotehniki istrani radovi s
idejnim rjeenjem sanacije inenjerskogeoloka istraivanja. Fond str. dok. Inst.gra. Hrvatske,
Zagreb.
Pleniar, M., Polak, D. & iki, D. (1965). Osnovna geoloka karta Hrvatske mjerila 1:10000 s
tumaom, List L33-88 Trst, Savezni geoloki zavod, Beograd.
Spang, R. & Graf, N.(2001): Rockfall 6.1 rockfall simulation program, Release: 27.11.2001.,
http://www.dr-spang.de/rockfall/referenzen.html.
iki, D. & Pleniar, M (1967): Tuma uz snovnu geoloku kartu Hrvatske mjerila 1:10000, List L33-
89 Ilirska Bistrica, Savezni geoloki zavod, Beograd.
iki, D. Pleniar, M. & parica, M. (1967): Osnovna geoloka karta Hrvatske mjerila 1:10000, List
L33-89 Ilirska Bistrica, Savezni geoloki zavod, Beograd.
Tuar, Z. & Ortolan, . (1999): Geotehniki projekt i smjernice detaljnijih istraivanja klizita 4 i 5 u
km 36+4/7 na lokaciji Raspadalica kod Buzeta. Fond str. dok. Inst.gra. Hrvatske, Zagreb.

280