Zbornik XVII

SVEUILITE U RIJECI
GRAEVINSKI FAKULTET U RIJECI

ZBORNIK RADOVA
SVEUILITE U RIJECI
Izdava:
Graevinski fakultet u Rijeci, Rijeka, Ulica Radmile Mateji 3
Za izdavaa:
Aleksandra Deluka-Tiblja, dekanica
Glavni i odgovorni urednik:
eljko Arbanas
Tehnika urednica:
Nana Palini
Pomonik tehnike urednice:
Filip Horvat
Lektorica:
Saa ohar Mani
Uredniki odbor:
Gojko Balabani
Adriana Bjelanovi
Saa ohar Mani
Nana Palini
Vanja Trava
Adresa urednitva:
Rijeka, Ulica Radmile Mateji 3
Grafiko rjeenje omota:
Alen Karlovi, student
Grafika obrada, prijelom i tisak:
3 Dreams d.o.o.
Naklada:
200 primjeraka
ISSN 0350-8552
SVEUILITE U RIJECI
ZBORNIK RADOVA
KNJIGA XVII
Rijeka, 2014.
IV
GF ZBORNIK RADOVA
GRAEVINSKI FAKULTET SVEUILITA U RIJECI

ZBORNIK RADOVA
KNJIGA XVII
Autori:
eljko ARBANAS
Ugo PUNI
Sergije BABI
Ivana RADMAN
Natalija BEDE
Ines RADOEVI
Tamara CRNKO
Marko RENELJ
Tihomir ULIBRK
Dragan RIBARI
Aleksandra DELUKA TIBLJA
Josip RUBEA
Nevena DRAGIEVI
Josip RUBINI
Ivan DRAI
Tea RUKAVINA
Filipa Maria Santos FERREIRA
Igor RUI
Marko GLUAC
Akanshu SHARMA
Tomislava GOLIK
eljko SMOLI
Neva HERO
Davor STIPANI
Barish IRHAN
Ivana SUANJ
Vedran JAGODNIK
Krunoslav ARI
Barbara KARLEUA
Damir IMUNI
Martina KLARI
Sran KUNCA
Nino KRVAVICA
Melita TEFAN TRUBI
Anamaria MARA
Ivan VERKO
Lorella MEKI
Vanja TRAVA
Iva MOIBOB
Martina VIVODA
Nermina MUJAKOVI
Goran VOLF
Nevenka OANI
Ivan VOLF
Joko OBOLT
Dino ZULJANI
Ivana PRANJI
GF ZBORNIK RADOVA
PREDGOVOR
Pred itateljima je sedamnaesta po redu knjiga Zbornika radova
Graevinskog fakulteta Sveuilita u Rijeci u kojoj je predstavljeno
sedamnaest znanstvenih i strunih radova studenata i djelatnika Fakulteta
i drugih znanstvenika i strunjaka iz podruja djelatnosti Fakulteta.
Najvie radova u ovoj knjizi izradili su studenti i diplomanti sa svojim
mentorima na temu izraenih diplomskih radova, kao i studenti
poslijediplomskih studija koji su sa svojim mentorima i savjetnicima
prikazali rezultate svojih istraivanja tijekom izrade seminara i doktorskih
radova. U knjizi su objavljena dva rada iz podruja geotehnike, pet radova
iz podruja hidrotehnike, tri rada iz podruja prometnica, jedan rad iz
podruja arhitekture i prostornog planiranja, tri rada iz podruja
konstrukcija i tri rada iz podruja matematike. Cjelokupni sadraj
Zbornika s radovima u boji dostupan je na priloenom CD-u.
Svi radovi su recenzirani od dva anonimna recenzenta, znanstvenika ili
strunjaka u podruju sadraja rada, a u recenziji radova su sudjelovala
ukupno trideset i etiri recenzenta. Postupak recenziranja sigurno je
podigao razinu kvalitete radova pa je doprinos recenzenata u postupku
zavrnog sadraja radova od presudnog znaaja. I u ovoj knjizi Zbornika
radovima je ve uobiajeno dodijeljena kategorija rada od strunog rada,
preko preglednog rada i prethodnog priopenja sve do izvornog
znanstvenog rada. Tri rada ocijenjena su od strane recenzenata i
Urednikog odbora kao izvorni znanstveni rad, jedan je rad ocijenjen kao
prethodno priopenje, pet radova svrstano je u kategoriju preglednog
rada, a osam u kategoriju strunog rada. Ovakva kategorizacija pokazala je
da su recenzenti bili realni i kritini prema radovima koje su recenzirali.
Uobiajeno je provedena je i klasifikacija radova prema univerzalnoj
decimalnoj klasifikaciji (UDK) pa je svakom radu dodijeljen i UDK broj.
Radovi su kao i u prethodnim knjigama jezino lektorirani i dodatno
provjereni, kako bi se uklonile jezine i tiskarske pogreke. Radovi su na
kraju dodatno tehniki ureeni i vizualno uoblieni kroz ureenje
prijeloma.
Na kraju ovog Predgovora elim se zahvaliti najprije autorima, bez ijih
radova ne bi bilo ove knjige, recenzentima, koji su se pobrinuli za
osiguranje kvalitete radova, i lanovima Urednikog odbora. Posebno se
zahvaljujem lektorici Sai ohar Mani koja je dotjerala radove u jezinom
smislu, pomoniku tehnikog urednika Filipu Horvatu koji je uredio
VI
GF ZBORNIK RADOVA
prijelome radova i klasificirao, a pogotovo tehnikoj urednici Nani Palini

koja je zavrno oblikovala knjigu i dala tekstovima zavrni izgled. Ova
knjiga Zbornika ukazuje na sve veu kvalitetu radova u smislu veeg
uea znanstvenih kategorija radova u ukupnom broju radova to sve
ukazuje na potreban korak naprijed u kategorizaciji publikacije Zbornika,
a to e, vjerujem, i ostvariti u narednim knjigama Zbornika.
Glavni i odgovorni urednik

eljko Arbanas
GF ZBORNIK RADOVA
VII
SADRAJ
Martina VIVODA, Ivan VERKO, eljko ARBANAS
Odreivanje znaajki prainastih materijala iz naslaga
flia ............................................................................................................ 9
Ugo PUNI, Ivan VOLF, Dino ZULJANI, Vedran JAGODNIK
Numerika analiza interakcije izvedbe dvije tunelske cijevi
................................................................................................................... 27
Josip RUBEA, Vanja TRAVA, Nino KRVAVICA
Modeliranje nejednolikog toka u koritu promjenjivog

poprenog presjeka ........................................................................... 43
Barbara KARLEUA, Nevenka OANI, Josip RUBINI, Ivana RADMAN,
Nevena DRAGIEVI, Goran VOLF, Ivana SUANJ, Nino KRVAVICA, Igor
RUI, Tamara CRNKO
Istraivanje mogunosti unaprjeenja opskrbe pitkom

vodom u Jadranskoj regiji kroz projekt DRINKADRIA .......... 55
Nevena DRAGIEVI, Barbara KARLEUA, Nevenka OANI
Upravljanje bujinim slivovima i zatita od bujinih

poplava ................................................................................................... 69
Neva HERO, Filipa Maria Santos FERREIRA
Wastewater Treatment and Disposal in Harbours................. 93
Davor STIPANI, Vanja TRAVA
PIPENET3D: raunalni program za stacionarnu analizu toka

u tlanim sustavima ........................................................................ 109
Ivana PRANJI, Aleksandra DELUKA TIBLJA, Sran KUNCA, Sergije

BABI, Iva MOIBOB, Martina KLARI, Tomislava GOLIK
Model unaprjeenja prometnih uvjeta u stambenim

naseljima primjeri naselja u gradu Rijeci............................ 123
Krunoslav ARI, Tihomir ULIBRK, Marko RENELJ
Ponovna upotreba asfaltnog reciklata u cementnoj

stabilizaciji upotrebom NovoCrete dodatka .......................... 143
VIII
GF ZBORNIK RADOVA
Marko GLUAC, Lorella MEKI, Damir IMUNI, Sran KUNCA
Varijantna rjeenja prometnice Trg abica-Mlaka:

projektiranje, vrednovanje i odabir optimalne trase ......... 159
Sran KUNCA
Koloristika obrada proelja viestambene rijeke

arhitekture druge polovice 20. stoljea kao polazite obnove
kroz projekt podizanja energetske uinkovitosti ................ 177
eljko SMOLI , Joko OBOLT
Meso Scale Model for Fiber-Reinforced-Concrete: Effective

Bond-Slip Relationship of Fibers ............................................... 197
Natalija BEDE, Joko OBOLT, Akanshu SHARMA, Barish IRHAN
Numerical Modeling of Concrete Beam under Dynamic Loads:

3D Finite Element Analysis .......................................................... 213
Anamaria MARA, Dragan RIBARI
Prostorna reetkasta elina konstrukcija kupole gradskog

tornja na rijekome Korzu ........................................................... 229
Ines RADOEVI
Jacobijeve metode za raunanje singularne dekompozicije

matrice ................................................................................................ 247
Melita TEFAN TRUBI
Multigrid metode ............................................................................. 271
Tea RUKAVINA, Nermina MUJAKOVI, Ivan DRAI
Usporedba metode fiksne toke i Newton-Raphsonove

metode kod rjeavanja nelinearnih sustava s dvije
nepoznanice ...................................................................................... 289
Izvorni znanstveni rad

Original scientific paper
UDK 551.3.053:552.52
ODREIVANJE ZNAAJKI PRAINASTIH

MATERIJALA IZ NASLAGA FLIA
PROPERTY DETERMINATION OF SILTY
MATERIALS FROM FLYSCH ROCK MASS DEPOSITS
Martina Vivoda*, Ivan verko*, eljko Arbanas*
Saetak
U radu su prikazani rezultati laboratorijskih analiza provedenih na prainastim
uzorcima iz naslaga flia razliitih stupnjeva tronosti. Troenje je promjena sastava
ili strukture stijene na ili blizu zemljine povrine uslijed fizikih, kemijskih ili biolokih
procesa. Fiziko troenje uzrokuje mehaniko raspadanje stijena uslijed promjene
temperature (suenja i vlaenja), djelovanjem ledenjaka, valova ili vjetra. Progresivno
i postupno slabljenje i raspadanje zapoinje na povrini terena prema svjeoj stijeni
po dubini geotehnikog profila te se tako smanjuje i tronost materijala: od
rezidualnog tla prema potpuno tronoj (CW), jako tronoj (HW), srednje tronoj
(MW), slabo tronoj (SW) i svjeoj (FR) stijenskoj masi. Na uzorcima fline stijenske
mase tronosti FR, SW, MW i CW ispitani su granulometrijski sastav prosijavanjem,
specifina masa pokusom u Le Chetelier-ovoj tikvici, granica plastinosti te granica
teenja Casagrande-ovom zdjelicom i konusnim penetrometrom. Dobiveni rezultati
prikazuju osobine fline stijenske mase razliitih stupnjeva tronosti. Takoer je
uspostavljena korelacija pri odreivanje granice teenja Casagrande-ovom zdjelicom
i konusnim penetrometrom.
Kljune rijei: naslage flia, troenje, laboratorijske analize
Abstract
The paper presents results of laboratory analyses conducted on silt samples from
flysch deposits of different weathering. Weathering is alternation of rock structure
composition at or near the earths surface by physical, chemical, or biological
processes. Physical weathering causes mechanical disintegration of rocks by changes
in temperature (drying and wetting), the action of agents such as glaciers, wave
action, and wind. A progressive and gradual weakening and decomposition takes
* Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci
E-mail: {martina.vivoda,zeljko.arbanas}@gradri.uniri.hr, ivan.sverko@student.uniri.hr
10
GF ZBORNIK RADOVA
place from the ground surface downward to the fresh rock and in this order
weatherability of flysch rock material decreases from residual soil towards completely
weathered (CW), highly weathered (HW), moderately weathered (MW), slightly
weathered (SW) and fresh (FR) rockmass. Grain size analyses were determined by
sieving, specific gravity of soil particles using Le Chetelier bottle; plastic limit and
liquid limit using Casagrande device and fall-cone test were all performed on FR, SW,
MW and CW samples. The obtained results present properties of flysch rock mass with
different weathering grades. A correlation between liquid limit determined using
Casagrande device and fall cone was also established.
Key words: flysch deposits, weathering, laboratory analyses.
1. Uvod
Fli je esta geoloka formacija u priobalnom podruju Hrvatske, gdje se
istie rijeko, splitsko, zadarsko podruje sa zaleem, pazinsko podruje
prema sjeveru do granice sa Slovenijom te dijelovi otoka Krka, Raba i Paga,
kao i zalee Makarske i Dubrovako primorje. U geotehnikoj praksi postoji
potreba za poznavanjem karakteristika ovog specifinog stijenskog
materijala koji zbog izraene podlonosti troenju i eroziji esto pogoduje
nastanku klizita. U ovom radu prezentirani su rezultati laboratorijskim
ispitivanjima dobivenih vrijednosti nekih osnovnih geotehnikih znaajki:
granica teenja, granica plastinosti, specifine mase te granulometrijskog
sastava uzoraka stijenske mase razliite tronosti. Uzorci su uzeti na ogolini
fline stijenske mase u sjevernoj Istri (Slika 1), a svako ispitivanje
provedeno je na etiri uzorka razliitih stupnjeva tronosti u Laboratoriju
za geotehniku Graevinskog fakulteta Sveuilita u Rijeci. Fizikomehanika i geotehnika svojstva pri razliitim stupnjevima tronosti fline
stijenske mase istraivali su brojni autori i prezentirali ih u vie radova [1,
2].
2. Znaajke fline stijenske mase

Termin fli (eng. flysch) je opisni termin za kompleks klastinih
sedimentnih stijena nastalih muljnim tokovima u marinskim uvjetima,
odnosno podmorskim klizanjima sedimenata [3]. Specifinost fline
stijenske mase je da se troenjem vrlo lako pretvara u rezidualno tlo.
Najznaajniji nain troenja fline stijenske mase predstavljaju procesi
naizmjeninog vlaenja i suenja uslijed izloenosti atmosferskim uvjetima.
Naslage flia su nepropusni ili slabo propusni materijal te su podruja s
naslagama flia bioloki bogata, posebice na mjestima gdje se susreu s
propusnom sredinom.
M. Vivoda, I. verko, . Arbanas Odreivanje znaajki prainastih materijala iz
11
Fli karakterizira ritmiko izmjenjivanje pjeenjaka i fino granuliranih

slojeva (peliti). Pjeenjak moe ukljuivati i naslage konglomerata. Fino
granulirani slojevi sadre siltite, prahovite ejlove i glinovite ejlove. Na
njegovim granicama rijetko se mogu pronai i naslage vapnenaca. Debljina
slojeva pjeenjaka kree se od nekoliko centimetara do nekoliko metara.
Ukupna debljina naslaga flia vrlo je velika (stotinu do nekoliko tisua
metara) premda moe biti znaajno reducirana erozijom ili rasjedanjem.
Raspored naslaga moe sadravati razliite vrste izmjena i esto je pod
utjecajem reversnih rasjeda i navlaka, to zajedno s odgovarajuim
normalnim rasjedanjem, rezultira degradacijom geotehnikih znaajki
fline stijenske mase [4].
S geotehnikog aspekta, flinu stijensku masu karakteriziraju [4]:
heterogenost, izmjena kompetentnih i nekompetentnih lanova,

prisutnost minerala glina,
tektonski zamor i smiui diskontinuiteti,
niska vodopropusnost zbog prisutnosti minerala glina gdje slobodno
dreniranje nije mogue.
2.1. Rasprostranjenost flia

Fli sredinje Istre dio je velikog flikog bazena koji se prostire od Gorice
u Italiji sve do Albanije, na sjeveroistoku do linije Trnovski Gvozd - Dolina
Rjeine - Vinodolska dolina - sjeveroistone obale otoka Krk, Rab i Pag,
zatim Bukovica Dabrarsko Polje u Hercegovini, a prema jugozapadu do
sredinje Istre i na veinu jadranskih otoka [6]. Istarski poluotok se moe
podijeliti na tri velike geoloke cjeline koje odgovaraju i geografskim
regijama. Crvena Istra, na junom i zapadnom dijelu poluotoka, koja je
oblikovana u karbonatnim stijenama jurske, kredne i paleogenske starosti.
Karbonatna stijenska masa je veinom pokrivena tlom crvene boje.
Jugozapadni dio istarskog poluotoka dio je prostrane antiklinale u ijoj se
jezgri nalaze jurski vapnenci koji su vidljivi na povrini kod Rovinja. Bijela
Istra obuhvaa podruje masiva iarije na sjeveroistoku i hrpta Uke na
istoku, a karakteristina je po izmjeni karbonatnih i siliciklastinih stijena
kredne i paleogenske starosti. Naziv je dobila po bijeloj boji vapnenaca. Ovo
podruje ima sloenu geoloku grau zbog ljuskavih geolokih struktura i
navlaka u kojima se izmjenjuju kredne i paloegenske karbonatne i
siliciklastine stijene. Podruje sredinjeg dijela poluotoka oblikovano je u
fliu paleogenske (eocenske) starosti. Ova je regija dobila naziv Siva Istra po
izrazito sivim ogolinama u laporima [5]. Rasprostranjenost flia u Istri, u
odnosu na ostale geoloke strukture, prikazan je na Slici 1.
12
GF ZBORNIK RADOVA
2.2. Geoloka graa

Glavne znaajke naslaga flia su velika litoloka heterogenost i
anizotropnost zbog este vertikalne i lateralne izmjene pojedinih litolokih
lanova. Zbog toga se fiziko-mehanike karakteristike flinog kompleksa
mogu bitno razlikovati od istih takvih znaajki svakog pojedinog litolokog
lana. Te znaajke obino se pribliavaju znaajkama nekog od lanova, to
ovisi o meusobnom odnosu istih. Najvei utjecaj na fiziko-mehanika
svojstava najee imaju glinoviti lanovi flinog kompleksa. Na svojstva
naslaga flinog kompleksa bitno utjee i tektonska oteenost. Uslijed toga
su plastiniji dijelovi flia (ejlovi i lapori) borani, a esto i kriljavi, dok su
rezistentniji i vri vapnenci i pjeenjaci zdrobljeni i odvojeni u blokove
(7). Litoloki lanovi naslaga flia, naroito siltiti, ejlovi i argiliti, podloni
su raspadanju zbog djelovanja atmosferilija.
Sedimeti koji se izmjenjuju u fliu su [8]:
Siltit (pranjak) koji se sastoji od estica kvarca, feldspata, klorita i
minerala gline. Veliina zrna iznosi 0.0040.06 mm. Nema plastinost
svojstvenu za gline, a slojne plohe su obino dobro izraene.
ejlovi i argiliti - tankoslojeviti klastini sedimenti sitnozrnaste
strukture. Sastoje se od glina i siltita. Argiliti posjeduju veu
kompaktnost od ejlova to je posljedica veeg stupnja prekristalizacije.
ejl veinom sadri kvarc i minerale gline od kojih su najznaajniji
montmorilonit i ilit. Ako je ejl veim djelom izgraen od minerala gline
mekan je i lako se raspada u vodi, dok je ejl s mnogo kvarca i praha
tvri i ne mijenja se u vodi.
Lapor koji predstavlja smjesu minerala gline i kalcita, rjee dolomita,
zbog ega je otporniji na djelovanje atmosferilija.
Pjeenjak koji je najrezistentniji litoloki lan naslaga flia, posebice
ako sadri vei postotak zrna kvarca.
Zbog razlike u rezistentnosti pojedinih lanova, procesi troenja prodiru
u naslage flia razliitom brzinom i tako nastaje reljef karakteristian za fli.
Na dijelovima terena izgraenim od siltita i ejlova nastaju udubljenja, dok
rezistentni pjeenjaci, vapnenci i konglomerati stre u terenu. Uslijed lake
razgradnje glinovitih lanova flinog kompleksa, teren je uglavnom
prekriven velikim koliinama lako pokretljivog glinovitog materijala, zbog
ega su kosine nestabilne [5]. Stabilnost flinih terena u mnogome ovisi i o
poloaju samih slojeva u odnosu na nagib kosine.
13
TRANSKI
ZALJEV
Piran
Koper
I J
A
KVARNERSKI
ZALJEV
Paleogeni fli
aluvij
JADRANSKO
MORE
jursko-kredni
karbonati
lokacija
uzorkovanja
0
10 km
Slika 1. Pojednostavljena geoloka karta Istre [modificirano prema 5]
2.3. Stupnjevi tronosti pema ISRM-u

Najei oblici troenja stijenske mase su fiziko, kemijsko i bioloko
troenje. Fiziko troenje karakterizira mehanika dezintegracija
uzrokovana naglim promjenama temperature te djelovanjem faktora kao
to su led, valovi i vjetar. Bioloko troenje ukljuuje djelovanje biljaka i
ivotinja i moe biti fiziko i/ili kemijsko, tako da predstavlja kombinirani
nain troenja. Kemijsko troenje uzrokuje raspadanje mase zbog kemijskih
reakcija: oksidacije, redukcije, hidrolize, karbonizacije i djelovanja
organskih kiselina. Kod kemijskog troenja, najizraenije je izluivanje
CaCO3 komponente i oksidacijski procesi te bubrenje, to je osobito izraeno
u sitnozrnastim vrstama stijena, posebice varijetetima siltita. Zbog toga
stijenska masa postupno poveava svoj obujam, omekava i pretvara se u
glinovito-prainastu zonu troenja ija su fiziko-mehanika svojstva slina
inenjerskom tlu. Tako nastaju akumulacije raspadnutog materijala koje su
podlone klizanju [9]. Proces vremenskog troenja fline stijenske mase pod
utjecajem atmosferilija vidljiv je od povrine terena s dubinom te je mogue
razlikovati razliite stupnjeve tronosti stijenske mase od svjee (F) do
rezidualnog tla (RS) [10] (Slika 2).
14
GF ZBORNIK RADOVA
a)
RS
CW
HW
MW
SW
F
b)
Slika 2. Stupnjevi tronosti fline stijenske mase a) fotografija lokacije
uzorkovanja [5], b) shematski prikaz lokacije uzorkovanja
Detaljan opis pojedinih stupnjeva troenja fline stijenske mase

prikazan je u Tablici 1. Pri tome se moe zakljuiti da se rezidualno tlo (RS)
u cijelosti ponaa kao tlo, dok potpuno trona stijenska masa (CW), iako
posjeduju strukturu stijenske mase, u pravilu ima parametre vrstoe
odgovarajue inenjerskom tlu. Na terenu je vrlo teko izdvojiti granicu
izmeu ta dva stupnja tronosti. Kod slabo rastroenog siltita
karakteristina je promjena boje stijenskog materijala i oteenost povrina
diskontinuiteta. Boja intaktnog siltita je siva do sivoplaviasta za razliku od
slabo rastroenog siltita koji je svijetloute boje (Slika 2a). Kod intaktnog
15
siltita nema vidljivih tragova tronosti materijala osim eventualno manje

promjene boje na povrini glavnih diskontinuiteta [5].
Tablica 1. Stupnjevi tronosti fline stijenske mase [10]
Pojam
Simbol
Svjea (engl.
fresh)
FR
Slabo trona
(engl. slightly
weathered)
SW
Umjereno
trona (engl.
moderately
weathered)
MW
Jako trona
(engl. highly
weathered)
HW
Potpuno
trona (engl.
completely
weathered)
CW
Rezidualno tlo
(engl. residual
soil)
RS
Opis
Nema vidljivih znakova troenja
materijala stijenske mase, moda
blaga promjena boje na povrinama
glavnih diskontinuiteta.
Promjena boje ukazuje na troenje
materijala stijene, a diskontinuiteti
mogu ponegdje biti izvana oslabljeni u
odnosu na stijensku masu u svjeem
stanju.
Manje od pola materijala stijenske
mase je rastroeno i/ili raspadnuto u
tlo. Svjea stijenska masa ili ona
promijenjene boje je prisutna kao
kontinuirana okosnica ili jezgra.
Vie od pola materijala stijenske mase
je rastroeno i/ili raspadnuto u tlo.
Svjea stijenska masa ili ona
promijenjene boje je prisutna kao
diskontinuirana okosnica ili jezgra.
Cijeli materijal je dekomponiran i/ili
raspadnut u tlo. Originalna struktura
stijenske mase je jo uvijek uglavnom
intaktna.
itava stijenska masa je pretvorena u
tlo. Struktura i graa materijala
stijenske mase su unitene. Postoji
velika promjena u volumenu, ali tlo
nije znaajnije transportirano.
Stupanj
II
III
IV
VI
3. Metodologija i rezultati odreivanja znaajki

prainastih materijala iz fline stijenske mase
Kako bi se odredile geotehnike znaajke prainastih materijala iz fline
stijenske mase i opisalo ponaanje materijala, u sklopu ovog rada
provedena su ispitivanja u Laboratoriju za geotehniku Graevinskog
fakulteta Sveuilita u Rijeci. Ispitivanja obuhvaaju odreivanje granica
teenja, granica plastinosti, specifine mase i granulometrijskog sastava, a
provedena su za etiri razliita stupnja tronosti fline stijenske mase: FR,
SW, MW i CW.
16
GF ZBORNIK RADOVA
3.1. Odreivanje granulometrijskog sastava

Postoji povezanost granulometrijskog sastava, odnosno veliina estica
i specifine povrine sa fiziko-mehanikim svojstvima. Smanjenjem
veliine estica minerala gline, granice plastinosti se poveavaju, i to gornja
granica (granica teenja) vie od donje (granice plastinosti) [11].
Granulometrijski sastav za svaki stupanj tronosti materijala odreen je
sijanjem kroz sita otvora promjera 1, 0,5, 0,25, 0,125 i 0,063 mm. 24 sata
prije prosijavanja uzorak se suio na 105C kako bi se odstranila pelikularna
voda [12].
Iz dobivenih rezultata (Slika 3) vidljivo je da uzorci preteno pripadaju
u skupinu sitnog pijeska. Udio sitnozrnatih estica manjih od 0,063 mm
varira od 20% u CW uzorku do 31 % u FR uzorku.
3.2. Odreivanje granice plastinosti
Granica plastinosti je postotak vlanosti materijala u stanju u kojem
materijal vie ne moe mijenjati svoj oblik bez naruavanja kontinuiteta
materijala, odnosno nastajanja pukotina [13]. Odreuje se kao sadraj
vlanosti valjia debljine 3 mm koji se valjaju po laboratorijskom staklu sve
do pucanja [14]. Potrebno je napomenuti da je uzorak vagan na vagi
preciznosti 0,1 g, pa pri greci u vaganju od samo 0,1 g, zbog male mase
valjia, razlika u granici plastinosti moe biti neto vie od 10% (Tablica
2).
Tablica 2. Rezultati ispitivanja granice plastinosti za razliite stupnjeve tronosti
materijala
Materijal
FR
SW
MW
CW
Granica plastinosti, wP [%]

27
23
24
28
Vidljivo je da pri porastu tronosti ne postoji znaajnije poveanje

granice plastinosti. Od stupnja tronosti SW do CW postoji trend
poveanja, no zbog nepreciznosti vage i mogunosti suenja uzorka na
zraku tijekom ispitivanja, navedene vrijednosti treba uzeti s oprezom.
Minimalna vrijednost granice plastinosti od 23 % zabiljeena je kod
materijala SW dok je najvea od 28 % zabiljeena kod materijala CW.
prolaz kroz sito (%)
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0
0,5
0,25
0,125
0,063
0,125
0,063
0,125
0,063
0,125
0,063
promjer zrna (mm)
a)
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0
0,5
0,25
promjer zrna (mm)
b)
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0
0,5
0,25
promjer zrna (mm)
c)
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0
0,5
0,25
promjer zrna (mm)
d)
Slika 3. Granulometrijska krivulja za razliite stupnjeve tronosti
materijala: a) FR, b)SW, c) MW i d)CW
17
18
GF ZBORNIK RADOVA
3.3. Odreivanje granice teenja

Granica teenja predstavlja koliinu vlage pri kojoj uzorak materijala
poinje tei kada ga se potrese [13]. Za potrebe ovog rada napravljena su
ispitivanja Casagrande-ovom zdjelicom i konusnim penetrometrom i dana
je usporedba rezultata.
3.3.1. Odreivanje granice teenja Casagrande-ovom zdjelicom
Ispitivanjem u Casagrande-ovoj zdjelici mjeri se broj udaraca zdjelice u
gumenu podlogu potrebnih da se uzorak zarezan standardnim noem spoji
u duini od 13 mm [14]. Ispitivanje se provodi od plastinijeg ka itkijem
konzistentnom stanju uzorka. Napravljeno je est ispitivanja za svaki
stupanj tronosti materijala. Rezultati su uneseni u dijagram vlanostbroj
udaraca te je interpolacijom dobiven pravac koji prikazuje linearno
poveanje udaraca sa smanjenjem vlanosti. Granica teenja jednaka je
vlanosti za 25 udaraca (Tablica 3, Slika 4).
Tablica 3. Granice teenja dobivene Casagrandeovom zdjelicom za razliite
stupnjeve tronosti materijala
Materijal
FR
SW
MW
CW
Granica teenja, wL [%]

33
34
35
43
Granice teenja imaju priblino jednake vrijednosti za sve stupnjeve

tronosti gdje je vrijednost granice teenja potpuno trone stijenske mase
(CW) neto vea od prosjeka.
3.3.2. Odreivanje granice teenja konusnim penetrometrom
Ispitivanje granice teenja konusnim penetrometrom novija je metoda
ispitivanja koja se poela koristiti pedesetih godina prologa stoljea.
Ispitivanje se uobiajeno provodi prema britanskim normama gdje je teina
stoca koji prodire u uzorak 80 g i kut pri vrhu stoca iznosi 30 [15, 16].
Rezultati ispitivanja su uneseni u dijagram vlanost-penetracija stoca te se
granica teenja dobiva za dubinu prodiranja stoca od 20 mm (Tablica 4,
Slika 5). Nakon dobivanja vrijednosti prodiranja slijedi klasini postupak
odreivanja vlanosti ispitanog uzorka tla.
a)
b)
c)
d)
Slika 4. Granica teenja dobivena Casagrande-ovom zdjelicom za razliite
stupnjeve tronosti materijala: a) FR, b)SW, c) MW i d)CW
19
20
GF ZBORNIK RADOVA
a)
b)
c)
d)
Slika 5. Granica teenja dobivena konusnim penetrometrom za razliite
stupnjeve tronosti materijala: a) FR, b)SW, c) MW i d)CW
21
Tablica 4. Granice teenja dobivene konusnim penetrometrom za razliite stupnjeve

tronosti materijala
Materijal
FR
SW
MW
CW
Granica teenja, wL [%]

31
28
32
40
Granice teenja imaju priblino jednake vrijednosti. Vrijednost granice

teenja potpuno trone stijenske mase (CW) je neto vea od prosjeka, kao
to je dobiveno i ispitivanjem u Casagrande-ovoj zdjelici.
3.3.3. Korelacija rezultata ispitivanja granice teenja Casagrande-ovom
zdjelicom i konusnim penetrometrom
Usporeeni
su
rezultati
dobiveni
ispitivanjem
konusnim
penetrometrom i Casagrande-ovom zdjelicom. U idealnom sluaju,
vrijednosti bi se trebale poklapati i koeficijent regresije bi u tom sluaju
iznosio 1,00. Na Slici 6 vidljivo je da je za ova ispitivanja korelacija vrlo
dobra, s koeficijentom regresije od gotovo 0,9, te se ispitivanja i rezultati
dobiveni u oba pokusa mogu smatrati relevantnima. U praksi se rezultati
ovih metoda dobro poklapaju za tla s granicom teenja izmeu 10 i 100 [16].
Slika 6. Korelacija rezultata ispitivanja granice teenja Casagrande-ovom

zdjelicom i konusnim penetrometrom
3.4. Odreivanje indeksa plastinosti

Indeks plastinosti je pokazatelj potrebne promjene vlanost tla da bi se
vrstoa poveala 100 puta, odnosno raspon vlanosti unutar kojeg se tlo
ponaa plastino. Tla s visokim indeksom plastinosti su manje stabilna i
imaju vei potencijal bubrenja [17]. Takoer, indeks plastinosti je potreban
22
GF ZBORNIK RADOVA
za uspostavu dijagrama plastinosti. Za uzorke razliitih stupnjeva tronosti

fline stijenske mase, prema oekivanjima je ustanovljeno da indeks
plastinosti raste s porastom stupnja tronosti (Tablica 5).
Tablica 5. Indeks plastinosti za razliite stupnjeve tronosti materijala
Materijal
FR
SW
MW
CW
Granica teenja,
wL [%]
31
28
32
40
Granica
plastinosti, wP [%]
27
23
24
28
Indeks plastinosti,
Ip= wL - wP [%]
4
5
8
12
Prema dijagramu plastinosti (Slika 7), svi uzorci razliitih stupnjeva

tronosti, FR, SW, MW i CW se nalaze ispod A-linije, odnosno pripadaju
prainastim materijalima. Uzorci FR, SW i MW pripadaju niskoplastinim
prahovima (ML), dok uzorak CW pripada srednjeplastinim prahovima
(MI).
Slika 7. Dijagram plastinosti za razliite stupnjeve tronosti materijala
3.5. Odreivanja specifine mase

Specifina masa materijala je masa jedinice volumena vrstih estica
tla, a odreuje se Le Chetelier-ovom tikvicom. Ispitana je na uzorcima CW i
SW stupnjeva tronosti materijala te je dobivena srednja vrijednost
23
specifine mase koja odgovara prosjenoj specifinoj masi fline stijenske

mase od 2,7 g/cm3 (Tablica 6).
Tablica 6. Specifina masa za uzorke fline stijenske mase stupnjeva tronosti CW i
SW
Uzorak

Specifina
=
[
]
3
masa
Srednja vrijednost
CW
2
SW
2
2.58
2,69
2,76
2.63
2.78
2.79
2,68
2,73
4. Diskusija i zakljuci
Zbog estih klizanja u flinoj stijenskoj masi postoji potreba poznavanja
njenih inenjerskogeolokih i geotehnikih znaajki. Za potrebe ovoga rada
uzorkovani su i ispitani uzorci fline stijenske mase s lokacije u Istri na
kojima je ispitana granica teenja, granica plastinosti, specifina masa i
granulometrijski sastav. Ispitivanja su izvrena standardnim metodama
ispitivanja, a granica teenja ispitala se kroz dva standardna postupka:
pomou Casagrande-ove zdjelice i konusnog penetrometra. Prije poetka
ispitivanja, uzorci fline stijenske mase su rasporeeni po razliitim
stupnjevima tronosti u etiri kategorije: FR, SW, MW i CW. U istraivanju
se, zbog nedostatka uzoraka, nisu ispitali uzorci stupnjeva tronosti HW i
RS. Naizmjeninim postupcima vlaenja i suenja uzorci stijenske mase su
prije ispitivanja raspadnuti u fini prah. Postupkom sijanja dobivene su
granulometrijske krivulje koje su vrlo sline u postotcima prolaza kroz sita
za sve stupnjeve tronosti, to znai da uslijed troenja stijenske mase ne
dolazi do znaajnijih promjena u granulometrijskom sastavu uzoraka.
Vidljivo je da pri porastu tronosti ne postoji znaajnije poveanje granice
plastinosti. Minimalna vrijednost granice plastinosti zabiljeena je kod
materijala SW, dok je najvea zabiljeena kod materijala CW (23 do 28 %).
Granice teenja dobivene Casagrande-ovom zdjelicom imaju priblino
jednake vrijednosti za razliite stupnjeve tronosti uzoraka, pri emu je
neto vea od prosjeka tek vrijednost granice teenja potpuno trone
stijenske mase, CW. Granice teenja dobivene konusnim penetrometrom
imaju neto vee devijacije nego iste dobivene Casagrande-ovom zdjelicom.
Oekivano je da stijenska masa najveeg stupnja tronosti ima najveu
granicu plastinosti i granicu teenja jer su se troenjem materijala poveali
plastini efekti meu esticama flia. Odstupanja od nekoliko postotaka su
mogua zbog nedovoljne tonosti mjernih ureaja ili samog mjernog
postupka. Meutim, odstupanje od 6% za stupanj tronosti SW potrebno je
detaljnije prouiti i detektirati pogreke irim sagledavanjem i dodatnim
24
GF ZBORNIK RADOVA
ispitivanjima. Osim nepovoljnih efekata nepreciznosti pribora za vaganje i

mogunosti suenja uzorka na zraku tijekom ispitivanja, postoji jo nekoliko
nedostataka pri ispitivanju granice teenja konusnim penetrometrom.
Naime, pri prodiranju stoca, zbog nehomogenosti smjese moe doi do
pojave mjehuria zraka u uzorku koji olakavaju prodiranje stoca ili veih
fragmenata (zrna) tla koji pruaju vei otpor prodiranju stoca. Dijagram
plastinosti prikazuje da poveanjem tronosti uzorka nema znaajnije
promjene u znaajkama plastinosti uzoraka flia, odnosno svi uzorci
razliitih stupnjeva tronosti pripadaju prainastim materijalima pri emu
uzorak tronosti CW iskazuje najplastinije ponaanje. Za usporedbu s
rezultatima nekih drugih radova bilo bi nuno ispitati vei broj uzoraka s
iste mikrolokacije uzorkovanja te koristiti tonije mjerne instrumente kako
bi mogunost pogreke mjerenja bila to manja.
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
Chandler, R.J., The effect of weathering on the shear strength

properties of Keuper Marl, Geotechnique, br. 19 (3): 321 334,
1969.
Eberhardt, E., Thuro, K., Luginbueh, M., Slope instability
mechanisms in dipping interbedded conglomerates and weathered
marlsthe 1999 Rufi landslide, Switzerland. Engineering Geology,
br. 77: 3556, 2005.
Benac, ., Rjenik pojmova u primijenjenoj geologiji i geolokom
inenjerstvu, Sveuilite u Rijeci, Graevinski fakultet, Oani N.
(ed.), ISBN: 978-953-6953-33-2, 19, 2013.
Marinos, P., Hoek, E., Estimating the Geotechnical Properties of
Heterogeneous Rock Masses such as Flysch, Bulletin of Engineering
Geology and the Evnironment, br. 60: 85-92, 2001.
Marini, S., Eocenski fli jadranskog pojasa, Geoloki vjesnik, br.
34: 27-38, Zagreb, 1981.
Dugonji Jovanevi, S., Procjena hazarda pojave klizanja u fliu,
Doktorski rad, Graevinski fakultet, Rijeka, 4-12, 2013.
Benac, ., Inenjerskogeoloke osobitosti obalnog pojasa i podmorja
Rijekog zaljeva, Doktorski rad, Rudarsko-geoloko-naftni fakultet,
Zagreb, 1994.
Tajder, M., Herak, M., Petrologija i geologija, kolska knjiga, Zagreb,
93-105, 1972.
Arbanas, ., Benac, ., Jardas B., Small landslides on the flysch of
Istria, Proceedings of the 3th Conference of Slovenian Geotechnical
Society, Sloged, Ljubljana, 1, 81-88, 1999.
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
25
ISRM, ISRM Suggested Methods, Rock characterization testing &

monitoring, 1981.
Crnkovi, B., Mineralogija glina u vezi s inenjerskogeolokim
svojstvima, arhiv, Rudarsko-geolokog-naftnog fakulteta, Zagreb,
1972.
ASTM Standards D6913-04, Standard Test Methods for ParticleSize Distribution (Gradation) of Soils Using Sieve Analysis, 2009.
Holtz, R., Kovacs, W., Sheahan, T., An introduction to geotehnical
engineering-2nd edition, New York, Pearson, 34-45, 2011.
ASTM Standards D4318, Standard Test Methods for Liquid Limit,
Plastic Limit, and Plasticity Index of Soils , 2010.
British Standards 1377-2, Methods of test for soils for civil
engineering purposes. Classification tests, 1990.
Germaine, J., Germaine A., Geotehnical Laboratory Measurements
for Engineers, New Jersey, John Wiley & Sons, 117-128, 2009.
Mihali, S., http://rgn.hr/~smihalic/nids_snjezanamihalic/05_
poglavlje.pdf, 10-11., pristup rujan 2014.
27
Struni rad
Professional paper
UDK 624.19:519.6
NUMERIKA ANALIZA INTERAKCIJE IZVEDBE

DVIJE TUNELSKE CIJEVI
NUMERICAL ANALYSIS OF TUNNEL TWIN TUBE
INTERACTION
Ugo Puni*, Ivan Volf*, Dino Zuljani*, Vedran Jagodnik*
Saetak
Razvoj transporta u velikim gradovima zahtijeva izvedbu dvije tunelske cijevi
(dvostrukih tunela) ili izvedbu novih tunela u blizini postojeih. S obzirom da i
relativni poloaj tunela i metoda izvedbe tunela utjeu na razliite pomake tla, od
velikog je interesa analizirati utjecaj tih faktora pri projektiranju i izvedbi tunela.
Predvianje slijeganja povrine terena uzrokovanih gradnjom tunela vano je zbog
procjene utjecaja na postojee graevine. U radu je prikazana metoda iskopa tunela
s nepodgraenim elom te naini stabilizacije tunela izvedenih navedenom metodom.
Meusobni utjecaj tunelskih cijevi analiziran je primjenom metode konanih
elementa u dvije dimenzije koritenjem raunalnog programa Rocscience Phase2 za
razliite odnose geometrije otvora dvostrukih tunela.
Kljune rijei: tunel, nepodgraeno elo tunela, interakcija tunelskih cijevi, redoslijed
izvedbe, slijeganje povrine terena, metoda konanih elemenata
Abstract
Transportation development in large cities requires the construction of two tunnels
(twin tunnels) or the construction of new tunnels close to the existing ones. Since both
the relative position of tunnels and the construction method affect different soil
movements, it is of major interest to study the influence of these factors while
designing and building the tunnel. Prediction of surface settlements caused by
construction of the tunnel is important for estimating its influences on the existing
structures. Open faced excavating method of tunnels and the ways of tunnel
stabilization using this method are described in the paper. The influences of tunnel
E-mail: {ugo.punis,ivan.volf,dino.zuljani,vedran.jagodnik}@uniri.hr
28
GF ZBORNIK RADOVA
tubes are analyzed using the 2D finite element analysis Rocscience Phase2 software
for different geometry configurations of the twin tunnels.
Key words: open face tunneling, tunnel tube interaction, construction sequence,
ground settlement, finite element method
1. Uvod
Koritenje podzemlja za transportnu infrastrukturu neophodno je kod
razvoja velikih gradova. U nekim gradovima, geotehniki i drugi uvjeti u
podzemlju zahtijevaju izvoenje novih tunela u blizini postojeih. S druge
strane, tehnika rjeenja koritenja dvostrukih tunela omoguuju
pogodnosti kao to su smanjenje promjera tunela i smanjenje slijeganja
povrine terena uzrokovanih gradnjom tunela [1].
injenica je da nije mogue iskopati tunel i istovremeno ugraditi
beskonano krutu podgradu, osim koritenjem krtica za iskop tunela. Stoga
se odreena koliina deformacija tla odvija na dubini izvedbe tunela
uzrokujui posljedinu reakciju pomaka i konano rezultirajui slijeganjem
povrine terena [2].
Numeriko modeliranje i in-situ opaanje koristi se za analizu
interakcije izmeu tunelskih cijevi dvostrukih tunela pri emu za usporedbu
i kalibriranje rezultata mogu posluiti empirijske i analitike metode
analize. Rezultati pokazuju da u odreenim odnosima poloaja cijevi u
poprenom presjeku interakcija moe znatno utjecati na slijeganje povrine
tla te da projektiranje dvostrukih tunela zahtijeva detaljne numerike
analize koje treba povezati s monitoringom tijekom faze izvedbe radi
potvrde predvienog ponaanja [1].
2. Metoda iskopa tunela

2.1. Iskop s nepodgraenim elom tunela
Iskop tunela s nepodgraenim elom tunela ukljuuje metode izvedbe
tunela s privremenom podgradom radnog ela iskopa. Standardna metoda
izvedbe tunela novom austrijskom metodom (NATM izvedbe tunela) koristi
raznovrsne naine podupiranja. U mekim tlima, elo tunela moe se
stabilizirati geotehnikim sidrima ili avlanjem nakon iskopa svake sljedee
sekcije [3].
2.1.1. Konvencionalni iskop s nepodgraenim elom tunela
Sekvencijalni iskop i ugradnja podgrade kod konvencionalne metode iskopa
tunela ukljuuje koritenje mlaznog betona i sustavnu ugradnju
geotehnikih sidara kao elemenata primarne podgrade tunela. Pri tome se
U. Puni, I. Volf, D. Zuljani, V. Jagodnik Numerika analiza interakcije izvedbe
29
pod konvencionalnom metodom podrazumijeva nova austrijska tunelska

metoda (NATM) ili metoda koritenjem armiranog mlaznog betona (SCL)
kao primarne podgrade tunela. U poetku se metoda koristila u vrstim
tlima i stijenama, a danas se koristi i za tunele u mekim tlima [4]. Koritenje
prilagodljive podgrade kako bi se poveala stabilnost mekih tala povezana
je sa smanjenjem deformacija u tlu, to je vano za kontrolu deformacija
izazvanih iskopom tunela na postojeim graevinama iznad tunela [3].
Ugradnja geotehnikih sidara radijalno na kaloti i u elo iskopa
uobiajene su mjere stabilizacije tunelskog iskopa (Slika 1.). Osim sustavne
ugradnje geotehnikih sidara i mlaznog betona, brzo zatvaranje donjeg
dijela prstena obloge od mlaznog betona takoer je vano za ograniavanje
deformacija tla. Pri iskopu u mekim tlima ili pri veim promjerima tunela,
elo iskopa moe se stabilizirati naginjanjem ravnine radnog ela iskopa za
priblino 60 do 70. Duljina segmenta iskopa na elu tunela (engl.
roundlength) obino iznosi izmeu 0.5m i 1.5m. Smanjenje duljine segmenta
iskopa znaajno doprinosi smanjenju povrinskih slijeganja [3].
Slika 1. Principi kontrole stabilnosti i deformacija tla konvencionalnom metodom

izgradnje tunela (preuzeto i preraeno iz [3])
Dok se ne postavi sekundarna podgrada, stabilnost tunelskog iskopa

mora osigurati primarna podgrada. Ugraivanje mlaznog betona nakon
svake sekcije iskopa je postupak koji se izvodi u koracima. S obzirom na
izmjerene deformacije, debljina mlaznog betona moe se poveavati uz, po
potrebi, ugradnju elinih lukova. [3]
3. Odreivanje slijeganja povrine terena uzrokovanog

tunelskim iskopom
Metode za predvianje slijeganja pri izgradnji tunela u mekom tlu
primarno slue za procjenu slijeganja tla uslijed iskopa tunela te utjecaja na
postojee graevine, a mogu se podijeliti na analitike, empirijske i
numerike. U ovom radu analizirane su numerike metode.
30
GF ZBORNIK RADOVA
3.1. Numerike metode

Proces izgradnje tunela znaajno utjee na stanja naprezanja i
deformacija u tlu i konstrukciju podgradnog sklopa. Kako bi se analizirala
naprezanja i deformacije tunelske podgrade i njezine okoline potrebno je
poznavati realizirane deformacije koje su se dogaale na elu iskopa prije
ugradnje podgrade. 3D numerikom analizom mogue je simulirati
promjenu stanja naprezanja i deformacije ela tunela po fazama graenja,
pri emu je potrebno precizno modelirati sljedee [5]:
-
trag naprezanja kojemu je tlo ili stijenska masa izloena tijekom

iskopa tunela ovisno o metodi izvedbe (uz prethodno odreeno
primarnog stanje naprezanja),
- 3D efekt razliitih komponenti smanjenja naprezanja, tipino
gubitka vrstoe na elu iskopa i radijalno na konturu iskopa
tunela,
- promjene uvjeta naprezanja i deformacije tla oko tunela.
U trodimenzionalnim numerikim analizama, proces izgradnje simulira
se postupkom korak po korak, gdje se u prvom koraku analiziraju
primarna naprezanja, a u daljnjim koracima faze iskopa i podgraivanja.
Ovakve analize nerijetko zahtijevaju mnogo vremena pa se iz praktinih
razloga uglavnom koriste 2D analize. Poznatije metode 2D analiza su [6]:
-
metoda redukcije stanja naprezanja (engl. Convergence

Confinement Method),
- metoda progresivnog oslabljenja (engl. Progressive Softening
Method),
- metoda kontrole parametra gubitka volumena (engl. Volume
Loss) koji predstavlja omjer volumena tla koji nastaje
deformacijom iskopa i teorijskog volumena tunelske cijevi po
metru dunom,
- metoda dilatacije (engl. Gap Method).
Kod metode redukcije stanja naprezanja, relaksacija naprezanja u
okolini ela tunela uslijed iskopa uvodi se u model koritenjem faktora
rastereenja . U prvom se koraku odrede primarna naprezanja 0 na elu
tunela. Potom se uklanjaju elementi iskopa pa se primarno stanje
naprezanja smanjuje i javlja se slijeganje povrine terena S1 (Slika 2). Zatim
se zadaje naprezanje 0 ime se simulira stabilizirajui efekt tla u treoj
dimenziji izostavljenoj u 2D modelu te se potom u model ugrauje
podgrada. Zadnji je korak zadavanje prethodno proraunatih primarnih
naprezanja, pri emu se deformira podgrada, a tlo slijee za S2. Djelomina
relaksacija moe se uzeti u obzir i zadavanjem stvarnih pomaka na konturi
ili kontroliranjem parametra gubitka volumena VL.
31
Pri dobro odabranim faktorima rastereenja, slijeganje povrine terena

uzduno po osi tunela poklapa se sa slijeganjem dobivenim analizom 3D
modela. Meutim, za praktine probleme pouzdan nain za odreivanje
faktora rastereenja ne postoji. Faktor rastereenja ovisan je o geometriji
tunela, primarnim naprezanjima, svojstvima tla i duini nepodgraene
dionice iza ela tunela. U praksi se odabire iskustveno ili s vrlo
konzervativnim vrijednostima. Na primjer, ukoliko je faktor = 0.2, dolazi
do velike redukcije naprezanja u odnosu na primarna naprezanja, to
rezultira velikim pomacima tla. Ukoliko je faktor = 0.7 pomaci u tlu su
manji, ali relativno visoka optereenja tada mora preuzeti podgrada [7].
Slika 2. Slijeganje i krivulja odaziva tla kod 2D analize s primijenjenim faktorom

rastereenja (preraeno prema [7])
4. Utjecaj udaljenosti osi tunela na deformacije

4.1. Geometrija problema i model konanih elemenata
Za analizu interakcije cijevi dvostrukih tunela prema Addenbrookeu i
Pottsu [8] koritene su analize primjenom metode konanih elemenata
koritenjem Imperial College Finite Element Programme. U ovom radu
prikazuju se rezultati analize provedene za sluaj paralelnih tunela
izvedenih na istoj dubini, pri emu se varirao razmak izmeu osi tunela. Na
Slici 3. prikazana je geometrija problema. Oba tunela imaju vanjski promjer
od 4.146 m i osi im se nalaze na dubini od 34 m ispod povrine terena.
Analizirani razmaci izmeu osi tunela su slijedei: 8, 12, 16 i 32 m [8].
32
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 3. Geometrija problema (preraeno prema [8])
Na Slici 4. prikazana je mrea konanih elemenata modela. Osmovorni

izoparametarski elementi s reduciranom integracijom [9, 10] koriteni su za
modeliranje tla, a trovorni Mindlinovi gredni elementi za modeliranje
obloge tunela [11].
33
Slika 4. Mrea konanih elemenata [8]
4.2. Model tla

Povrinski sloj tla (dalje u tekstu nabaaj) modeliran je kao linearno
elastian, dok su sloj ljunka i gline modelirani kao nelinearno idealno
elasto-plastini s Mohr-Coulombovim kriterijem poputanja. Nabaaj i
ljunak modelirani su kao materijali s vrlo brzom konsolidacijom, dok je
glini pridruena homogena i izotropna propusnost od 10-10 m/s.
Addenbrooke [12] i Addenbrooke i Potts [13] prethodno su prikazali
rezultate analize ponaanja dvostrukih tunela s modelom smanjenja
krutosti tla u kojem nije uzeta u obzir prethodna povijest optereenja te se
ti podaci koriste kao usporedba za numerike rezultate dobivene iz ove
analize [8].
4.3. Rubni uvjeti i inicijalna naprezanja
Rubni uvjeti pomaka, prikazani na Slici 4., ne dozvoljavaju pomak uz
horizontalnu granicu donjeg ruba modela i dozvoljavaju samo vertikalni
pomak na bonim granicama modela. Inicijalni koeficijent mirnog potiska
tla, K0, od 0.50 koristio se za slojeve nabaaja i ljunaka, a od 1.50 za sloj
gline. Inicijalna naprezanja u tlu ukljuuju i raspodjelu hidrostatikog
pritiska od dubine 2.0 m ispod povrine terena [8].
4.4. Rezultati analize
Slika 5. prikazuje profil povrinskog slijeganja razvijen iznad prvog
tunela tri tjedna nakon izvedbe, odnosno neposredno prije izvedbe drugog
tunela. Superponirani podaci prikupljani su tijekom izgradnje Fleet Line-a
iz Regent Parka [13]. Iako podaci prikazuju znatno rasipanje, numeriki
predvien profil slijeganja povrine terena tri tjedna nakon izgradnje, dobro
se slae s prosjekom izmjerenih vrijednosti slijeganja.
34
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 5. Povrinsko slijeganje iznad 34 m dubokog tunela (Imperial College Finite

Element Programme) (preraeno prema [8])
Slika 6. prikazuje predviene veliine slijeganja povrine terena kao

posljedica iskopa druge tunelske cijevi. etiri profila prikazana su za etiri
razliita razmaka osi tunela (8, 12, 16 i 32 m). Vidljivo je da je toka
maksimalnog slijeganja povuena prema prvoizvedenom tunelu, to
rezultira konanim asimetrinim profilom slijeganja povrine terena nakon
zavretka izvedbe obje tunelske cijevi.
Slika 6. Povrinsko slijeganje iznad drugoga tunela kao posljedica iskopa druge
tunelske cijevi (preraeno prema [8])
35
5. Utjecaj redoslijeda izvedbe tunelskih cijevi na

deformacije
U nastavku rada prikazani su rezultati analize provedene na proizvoljno
odabranom modelu tla kako bi se prikazao utjecaj redoslijeda izvedbe
tunelskih cijevi na veliinu deformacija. Analizirana su dva mogua naina
izvedbe tunela uz variranje njihove meusobne udaljenosti. Prvi nain
podrazumijeva istovremenu izvedbu tunelskih cijevi, a drugi kada se
tunelske cijevi izvode s vremenskim odmakom. Utjecaj se analizirao
koritenjem metode konanih elemenata u dvije dimenzije uz pomo
raunalnog programa Rocscience Phase2 [14].
5.1. Karakteristike modela
Na Slici 7. prikazan je dio analizirane geometrije problema. Varirane
udaljenosti izmeu osi cijevi tunela (x) su slijedee: 10, 20, 30 i 50 m, a
promjer otvora tunela pri iskopu je 6.0 m.
Slika 7. Geometrija problema
Analizirani model irok je 204 m, a dubok 40 m. Ovisno o razmaku

izmeu osi tunela (x), variran je i broj konanih elemenata. Tablicom 1
prikazan je broj elemenata za pojedini model. Na Slici 8. prikazana je mrea
konanih elemenata i rubni uvjeti modela za lijevi simetrini dio modela
(102 m irine modela). Tlo je modelirano koritenjem izoparametarskih
osamvornih konanih elemenata, dok su elementi podgrade modelirani
36
GF ZBORNIK RADOVA
Timoenkovim grednim elementima. Rubni uvjeti odreeni su tako da

omoguuju vertikalni pomak na bonoj granici, a ograniavaju horizontalni
i vertikalni pomaci na donjoj granici modela.
Tablica 1. Broj elemenata i vorova u modelu
Model
Broj vorova
Broj elemenata
9735
3164
16065
5270
11565
3772
Istovremena izvedba
razmak osi 50 m
11859
3868
Izvedba s vremenskim
odmakom razmak osi 10 m
9752
3167
16065
5270
11643
3800
11859
3868
Istovremena izvedba razmak osi 10 m

Istovremena izvedba
razmak osi 20 m
Istovremena izvedba
razmak osi 30 m
Slika 8. Mrea konanih elemenata i rubni uvjeti u modelu, gdje desni rub
predstavlja os simetrije modela
37
Pretpostavljeni slojevi ljunka i gline modelirani su primjenom MohrCoulombovog konstitutivnog modela s pridruenim teenjem [10]. U analizi
je koriten koeficijent mirnog potiska tla , K0, od 0.50. Znaajke slojeva tla
koritenih u modelu prikazani su u Tablici 2.
Tablica 2. Znaajke slojeva tla u modelu
Debljina sloja (m)
ljunak
5
Glina
35
Zapreminska teina (kN/m3)
17
20
Youngov modul (kPa)

Poissonov koeficijent (-)
Vrni kut trenja ()
Rezidualni kut trenja ()
Vrna kohezija (kPa)
Rezidualna kohezija (kPa)
Kut dilatacije ()
200000
0.35
35
25
0
0
10
100000
0.30
25
20
10
0
0
Kako bi se simuliralo izvoenje poprenog profila tunela u tri faze, svaki

je tunel podijeljen na tri segmenta (Slika 9.), odnosno na ukupno deset
dijelova iskopa (Slika 10.). Slojevi podgrade ugraivani su s vremenskim
odmakom tako da je nakon svakog iskopa u profil ugraen sloj primarne
podgrade (mlazni beton), a nakon zavretka iskopa punog profila postavljen
je sloj sekundarne podgrade (Slika 9.). Na Slici 10. prikazana je referentna
toka u kojoj e se pratiti relativni vertikalni pomaci kalote tunela kako bi
se mogle prikazati krivulje konvergencije tunela.
Slika 9. Nain iskopa i postavljanja podgrade tunela
38
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 10. Nain podjele poprenog presjeka tunela na dijelove, redoslijed izvedbe
radova i referentna toka na kaloti tunela
5.2. Rezultati analize

Na Slikama 11., 12., 13. i 14. prikazane su krivulje konvergencije
dobivene za analizirane udaljenosti tunela.
Slika 11. Krivulje konvergencije za udaljenost osi tunela od 10 m (istovremena

izvedba i izvedba s vremenskim odmakom)
39


40
GF ZBORNIK RADOVA

Usporeujui dobivene krivulje vidljivo je da se konane vrijednosti

deformacija razlikuju za razliite redoslijede izvedbe tunela. Najvee
deformacije javljaju se u sluaju istovremene izvedbe za najmanju
analiziranu udaljenost i one su znaajno vee u odnosu na deformacije
dobivene kod svih ostalih analiziranih situacija. Kod veih udaljenosti osi
tunela veliina deformacija se smanjuje, i to ispod veliina deformacija
dobivenih za sluaj izvedbe tunela s vremenskim odmakom i udaljenost osi
tunela od 30 i 50 m. Razlika deformacija pojedinih tunela takoer ovisi o
tijeku izvedbe. Na lijevom tunelu javljaju se vee deformacije u odnosu na
desni tunel za sve analizirane udaljenosti pri izvedbi tunela s vremenskim
odmakom, dok se kod istovremene izvedbe uglavnom na desnom tunelu
javljaju vee deformacije. Razlike u deformacijama javljaju se zbog
nesimetrinosti mree konanih elemenata.
Rezultati analiza pokazuju kako se utjecaj izvedbe tunela na deformacije
tunela smanjuje s poveanjem udaljenosti osi tunela, pri emu se na
udaljenosti veoj od 50 m (Slika 14.) vie ne primjeuje meusobni utjecaj
tunela. Veliina deformacije tunela za istovremenu izvedbu tunela u tom
sluaju je priblino jednaka na lijevom i desnom tunelu dok za izvedbu s
vremenskim odmakom postoji razlika u deformacijama tunela, ali njezina
prosjena vrijednost odgovara vrijednosti dobivenoj za istovremenu
izvedbu (Slika 14.).
41
6. Zakljuak
Analize ponaanja izvedbe dvostrukih tunela izvedenih na razliitim
razmacima osi i razliitim vremenskim uvjetima izvedbe prikazane u ovom
radu pokazale su da dobivene veliine konvergencije upuuju na to da se
meusobni utjecaj izvedbe tunela moe smatrati zanemarujuim nakon
poveanja razmaka osi tunela vee od sedam promjera tunela, a bez obzira
na vrijeme izvedbe pojedinih tunelskih osi.
Modeliranjem izvedbe dvostrukih tunela izvedenih na razliitim
razmacima osi i razliitim vremenskim uvjetima izvedbe primjenom
komercijalnih raunalnih paketa (u ovom sluaju Rocscience Phase 2) mogu
se pojaviti manje numerike neloginosti u proraunu koje je teko
otkloniti. U numerikim primjerima prikazanim u ovom radu oit je primjer
manifestacije manjih neloginosti u prikazanim rezultatima kao to su
nesimetrinost deformacija lijevog i desnog tunela, a uzrok nesimetrinosti
je automatski generirana mrea konanih elemenata. Na koji nain
nesimetrinost mree utjee na rezultate simetrino optereenog problema
prikazali su Bathe [9] i Zienkiewicz [10]. Broj konanih elemenata koriten
u modelu moe se poveati, no to ne mora nuno znaiti i uklanjanje
opisanih problema. Poveanjem broja konanih elemenata raste globalna
matrica krutosti problema, a time i vrijeme rjeavanja sustava. Kao mogue
uklanjanje opisanih problema dobivene nesimetrinosti rjeenja je
koritenje radijalno generirane mree konanih elemenata poput one
koritene u primjeru prema Addenbrookeu i Pottsu [8].
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
Chehade, F.H. Shahrour, I., Numerical analysis of the interaction

between twin-tunnels: influence of the relative position and
construction procedure, Tunnelling and Underground Space
Technology, br. 23, pp. 210214, 2008.
Mller, S.C., Vermeer, P.A., On numerical simulation of tunnel
installation. Tunneling and Underground Space Technology, pp.
461475, 2008.
Mller, S.C.. Tunnel induced settlements and structural forces in
linings, Institut fr Geotechnik, Stuttgart, 2006.
Spreyed Concrete Linings for tunnels in soft ground: Design and
practice guide. ICE, London 1996
Loganathan, N., An innovative method for assessing tunnelling
induced risks to adjacent structures, Parsons Brinckerhoff Inc.,
New York, 2011.
42
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
GF ZBORNIK RADOVA
Mara-Dragojevi, S., Analiza slijeganja povrine terena uslijed

izgradnje tunela, Graevinar, br. 7: pp. 573-581, Zagreb, 2012.
Vermeer, P.A., Mller, S.C., Ruse, N., On the application of numerical
analysis in tunnelling, 12th Asian Regional Conference on Soil
Mechanics and Geotechnical Engineering, br. 2, 2003.
Addenbrooke, T.I., Potts, D.M., Twin tunnel interaction: surface and
subsurface effects, The International Journal of Geomechanics
Construction in Soft Ground, 2001.
Bathe K. J. (1985). Finite Element Procedures, Prentice-Hall, New
Jersey
Zienkiewicz O. C., Taylor R. L. (2005). The Finite Element Method
for Solid and Structural Mechanics, Elsevier ButterworthHeinemann, Oxford
Day, R., Potts, D.M., Curved Mindlin beam and axisymmetric shell
elements - a new approach, Int. J. Num. Meth. Eng., br. 30, pp. 12631274, 1990.
Addenbrooke, T.I., Numerical analysis of tunnelling in stiff clay,
Doktorska disertacija, University of London, 1996.
Barratt, D.A., Tyler, R.G., Measurements of ground movement and
lining behaviour on the London Underground at Regents Park,
Technical Report 684, TRRL, 1976.
Rocscience Inc., https://www.rocscience.com
43
Struni rad
Professional paper
UDK 532.54:517.9
MODELIRANJE NEJEDNOLIKOG TOKA U KORITU

PROMJENJIVOG POPRENOG PRESJEKA
MODELING OF NON-UNIFORM FLOW IN OPEN
CHANNEL WITH VARIABLE CROSS SECTION
Josip Rubea*, Vanja Trava*, Nino Krvavica*
Saetak
U radu je prikazana primjena metode standardnog koraka u svrhu modeliranja
stacionarnog strujanja vode u neprizmatinim koritima. Posebna panja posveena
problemu modeliranja tranzitnih dionica reguliranih korita unutar kojih se popreni
presjek mijenja s pravokutnog na trapezni ili obrnuto. U tu svrhu, rad sadri saet
pregled osnovnih teorijskih obrazaca vezanih za tematiku nejednolikog i
stacionarnog strujanja u otvorenim koritima. Rad sadri i teorijske osnove metode
standardnog koraka za proraun vodnog lica. Rezultirajui numeriki algoritam u
svakom proraunskom presjeku korita definira nelinearnu algebarsku jednadbu te
se u izraenom numerikom modelu ista rjeava Newton-Raphsonovom iterativnom
metodom. Derivacije sudjelujuih funkcija eksplicitno su odreene te su poopene
tako da se izmjenom parametra nagiba stranica korita iste mogu odnositi na korito
pravokutnog poprenog presjeka i korito trapeznog poprenog presjeka. Kod korita
nepravilnog oblika sudjelujue se derivacije aproksimiraju numeriki. Numeriki
model je implementiran u programskom paketu MathCAD 15 te je na kraju rada
prikazan numeriki primjer.
Kljune rijei: nejednoliko strujanje, neprizmatino otvoreno korito, stacionarno
strujanje, metoda standardnog koraka
Abstract
The paper presents application of standard step method for modeling a steady flow of
water in non-prismatic open channels. A particular attention is paid to the problem
of modeling transformation sections of regulated river basins whose cross sections are
changed from rectangular to trapezoidal and vice versa. Therefore, this work includes
Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci, Radmile Mateji 3, 51000 Rijeka
E-mail: {josip.rubesa,vanja.travas,nino.krvavica}@uniri.hr
*
44
GF ZBORNIK RADOVA
a brief overview of basic theory templates associated with the steady and non-uniform
flow in open channels and displays a theoretical basics of standard step method for
calculating flow profiles. The resulting numerical algorithm in each calculated cross
section defines a non-linear algebraic equation which is solved by Newton-Rapshon's
iterative method in a generated numerical model. Derivations of involving functions
are explicitly defined and generalized so by alternating side slope parameters they
can be applied for basins with rectangular cross sections and for basins with
trapezoidal cross sections. In case of irregular cross sectioned basin, involving
derivations are numerically approximated. Numerical model is implemented in
software MathCAD 15 and at the end a numerical example is shown.
Key words: non-uniform flow, non-prismatic open channel, steady flow, standard step
method
1. Uvod
Modeliranje nejednolikog stacionarnog strujanja u otvorenim koritima
pravilnog poprenog presjeka dio je standardne naobrazbe hidrotehnikih
inenjera te je popraeno nizom relativno jednostavnih teorijskih obrazaca
namijenjenih za predikciju dubine vode h(x) u koritu. S druge strane,
modeliranje iste kategorije strujanja u otvorenim koritima promjenjivog
poprenog presjeka iziskuje algoritam za automatizirano generiranje i
rjeavanja nelinearnih algebarskih jednadbi te, stoga, i algoritam za
modeliranje morfologije korita. Pritom, ako se tok odvija u prizmatinom
koritu u kojem se protona povrina poprenog presjeka A i omoeni obod
O mogu izraziti poznatim eksplicitnim funkcijama [1], kao to je sluaj
pravokutnog, trapeznog ili polukrunog poprenog presjeka, za provedbu
analize toka preliminarna digitalna rekonstrukcija geometrije korita nije
neophodna.
2. Modeliranje nejednolikog teenja s blagim promjenama

Korita prirodnog podrijetla karakteriziraju este izmjene u obliku i padu
dna korita. Ovakve izmjene u geometriji korita uzrokuju pojavnost
nejednolikog strujanja. Budui da se analiza takvog strujanja vri za korita
relativno velikih duljina, utjecaj sile viskoznog trenja je nezanemariv te se
mora ukljuiti u vidu konstitutivnog definiranja pada linije energije.
Navedeno upuuje na to da e se analiza nejednolikog toka bazirati na
energetskoj ravnotei koja se u strogoj matematikom formi moe iskazati
u obliku:
z h
v2
h const. ,
2g
(1)
J. Rubea, V. Trava, N. Krvavica Modeliranje nejednolikog toka u koritu
45
gdje je z geodetska kota dna korita, h dubina vode na istom mjestu,

Coriolisov faktor korekcije brzine, v srednja brzina toka u istom profilu, h
energetski gubici u visinskom obliku te g ubrzanje sile tee. Treba primijetiti
da se u okviru hidraulike analize toka u otvorenim koritima varijabla v
najee iskazuje u obliku odnosa Q/A te e se ta praksa koristiti u nastavku
ovoga rada. Kako bi se modelirala promjena dubine vode dh/dl koja e
definirati neophodnu diferencijalnu jednadbu, jednadbu (1) je potrebno
derivirati po duini korita l, ime se dobiva [2]:
Q 2
d
2gA2 d h
dz dh
0.
dl dl
dl
dl
(2)
Prvi lan jednadbe (2) oznaava promjenu pada linije dna korita (S0).
Treba primijetiti da se ovaj lan moe izraziti u vidu varijable h. Kod
konstantnog pada dna kanala, koordinata z neke promatrane toke na
slobodnoj povrini moe se obzirom na pad kanala izraziti u obliku z = h +
lS0 te se tako moe definirati derivacija:
dz dh
S0 .
dl dl
(3)
Uz pretpostavku da je strujanje postepeno promjenjivo [3], etvrti lan

u jednadbi (2) predstavlja hidrauliki pad ili pad linije energije SE koji se
moe aproksimirati pomou Manningove jednadbe u obliku [4,5]:
2
Qn
SE 2 3 ,
R A
(4)
u kojem je n Manningov koeficijent [L-1/3 T] te R hidrauliki radijus definiran

omjerom A/O. Za zadane rubne uvjete dubine vode jednadbu (2) je
potrebno rijeiti po funkciji h(l) kako bi se definirao raspored dubine vode
h po duini korita l. Budui da se razmatra stacionarno strujanje, srednja e
se brzina toka v u svakom poprenom presjeku na stacionai l definirati
omjerom Q/(Bh(l)). U tu svrhu potrebno je rijeiti jednadbu (2), to se u
praktine svrhe najee provodi numerikim putem [4]. Pritom, moe se
pokazati da je proraunski algoritam dobiven numerikom diskretizacijom
jednadbe (2), metodom konanih razlika (implicitna trapezna metoda), u
konanici istovjetan algoritmu definiranom metodom standardnog koraka
[6] koja e se u nastavku podrobnije elaborirati.
46
GF ZBORNIK RADOVA
2.1. Metoda standardnog koraka

Obzirom na metodu direktnog koraka [4], metoda standardnog koraka
ima nekoliko prednosti u primjeni kod korita prirodnog podrijetla.
Neovisno o izboru metode za aproksimaciju funkcije h(l), postoji nekoliko
ulaznih podataka koje treba unaprijed definirati [5].
(i) Poloaj vodnog lica na poetnom profilu je jedna od neophodnih
informacija. Ako ta informacija nije dostupna, proraun moe zapoeti od
neke pretpostavljene visine na bilo kojem profilu od poetnog. (ii)
Geometrijske karakteristike na karakteristinim stacionaama du korita su
takoer relevantne. Ovi se podaci mogu dobiti hidrografskim pregledom
terena, a obino se svrstavaju u tablicu ili prikazuju u vidu dijagrama.
Ukoliko ti podaci za pojedine segmente korita nisu poznati, vri se
interpolacija izvodnica korita izmeu poznatih profila. (iii) Potrebno je jo
poznavati hrapavost korita i gubitke vrtlonog strujanja, odnosno
koeficijente s kojima se ovi gubici modeliraju i donose u vezu s brzinskom
visinom [4]. Gubitci vrtlonog strujanja se najee izostavljaju iz prorauna
i uvode u obzir implicitno na nain da se vrijednost Manningovog
koeficijenta hrapavosti n, koji oslikava gubitak energije uslijed viskoznog
trenja izmeu fluida i vrste granice toka, povea za stanovitu vrijednost.
Ukoliko su navedeni podaci poznati, moe se pristupiti modeliranju
nejednolikog i stacionarnog toka u otvorenom koritu. Obzirom da se usvaja
stacionarno strujanje nekompresibilnog fluida (vode) te da se uzima u obzir
da na razmatranoj dionici otvorenog korita nema lateralnih pritoka, polazni
i osnovni teorijski obrazac za analizu toka je Bernoullijeva jednadba koja
definira energetsku jednakost izmeu ukupne energije vode u poprenom
profilu 1 i vode u poprenom profilu 2 u obliku:
1v12
2v22
z1 h1
z2 h2
h f he ,
2g
2g
(5)
gdje lan hf oznaava pad linije energije uslijed viskoznog trenja s vrstom
podlogom, a he pad linije energije uslijed vrtlonih gibanja unutar same
mase vode [4]. Pad linije energije hf uzrokovan viskoznim trenjem na vrstoj
granici se najee kvantificira u obliku aritmetike sredine padova linije
energije izraunatih u profilima 1 i 2 meusobnom udaljenim za iznos
prostornog koraka l:
hf
1
S E S E2 l
2 1
(6)
Kvantifikacija pada linije energije he uzrokovana prisustvom unutarnjih

vrtloga se provodi putem jednadbe [4]:
he K e
2v22 1v12
2g
47
(7)
u kojoj je Ke faktor gubitka koji se najee definira razliitim od nule na

dionicama vodotoka kod kojih postoji kontrakcija ili ekspanzija poprenog
profila, tj. nagla promjena u geometriji toka. U preostalim segmentima
otvorenog korita se nula usvaja kao vrijednost tog faktora. Pritom treba
napomenuti da se prisustvo lana he (7) moe i izostaviti tj. implicitno
nadomjestiti tako da se efekt lokalnih vrtloenja modelira uveanjem
Manningovog koeficijenta hrapavosti. Ovakav pristup koristio se za izradu
kasnije prikazanog numerikog primjera.
Ukoliko su poznati uvjeti toka u profilu 1, dubinu vode h2 u profilu 2 je
potrebno odrediti iz jednadbe (5) te je stoga takoer prikladno napisati u
drugom obliku. U tu svrhu uvodi se definicija piezometarskog potencijala u
obliku Z1 = z1 + h1 i Z2 = z2 + h2 ta se na osnovu jednakosti z1 = z2 + S0l
uspostavlja odnos:
z1 h1 z2 S0l h1 ,
(8)
u kojem je S0 pada dna korita na razdaljini razmatranih profila l. Koristei

jednakost (8) te izraze (6) i (7), jednadbu (5) je mogue napisati u
narednom obliku (9).
h2
2v22
v2 1
K e 2 2 S E2 l
2g
2g 2
v2
v2 1
h1 1 1 K e 1 1 S E1 l S 0l 0
2g
2g 2
(9)
lanovi jednadbe (9) koji se nalaze izvan zagrade predstavljaju

nepoznate vrijednosti ovisne o varijabli h2. Obzirom da se radi o nelinearnoj
jednadbi, istu je potrebno rijeiti nekom iterativnom metodom te se u tu
svrhu koristila Newton-Raphsonova metoda [5]. Ukoliko se jednadba (9)
prikae u obliku F(h2)=0, proraunski postupak se svodi na iterativni
obrazac [6]:
i 1
h2
F h2i
h2
,
F h2i
i
(10)
u kojem nadindeksi i oznaavaju redni broj iteracijskog ciklusa, a F`(h2)

derivaciju funkcije F(h2) definiranu u obliku:
F h2 1
2 v 2 dv2
v dv 1 dS E2
Ke 2 2 2
l 0 .
g dh2
g dh2 2 dh2
(11)
48
GF ZBORNIK RADOVA
Iteracijski postupak definiran jednadbom (10) zapoinje definirajui

polaznu aproksimaciju dubine vode h2i te se ponavlja sve dok razlika
vrijednosti dubina h2 u dvije susjedne iteracije i i i+1 ne postane manja od
neke unaprijed definirane tolerancije. Treba primijetiti da rjeavanje
jednadbe (11) iziskuje definiranje funkcija v(h) i SE(h) za pojedini popreni
profil korita. U sluaju da je korito pravilnog poprenog profila (pravokutno,
trapezno ili polukruno), ove se funkcije, a time i njihove derivacije, mogu
eksplicitno definirati. U suprotnom, kad je geometrija poprenog profila
nepravilna, sudjelujue je derivacije potrebno aproksimira numeriki.
2.2. Modeliranje morfologije prirodnog korita
Za razliku od korita pravilnog poprenog presjeka gdje se izmjena
geometrije korita modelira samo izmjenom nagiba stranica korita, kod
korita prirodnog podrijetla neophodno je definirati geometriju korita,
odnosno istu rekonstruirati iz serije izmjerenih poprenih profila. Dakle, u
ovom drugom sluaju mora se provesti digitalizacija morfologije korita te
naknadno provesti uzorkovanje poprenih profila koji e se koristiti za
jednodimenzijsku analizu stacionarnog i nejednolikog toka. Postupak
digitalizacije korita treba se temeljiti na sljedeem nizu pretpostavki: (i)
izmjereni popreni presjeci karakteristini su za pojedine dionice korita, (ii)
popreni presjeci izmjereni su obzirom na neko referentno ishodite, (iii)
popreni presjeci lee u ravnini okomitoj na lokalni vektor brzine vsr. Treba
napomenuti da je broj toaka na izmjerenim poprenim profilima najee
varijabilan i ovisan o mjestima karakteristinih izmjena u geometriji samog
profila. Stoga u prirodnim koritima nije mogue uvjetovati jednak broj
toaka na svakom poprenom profilu te se zbog konstrukcije digitalnog
modela korita provodi usklaivanje broja toaka na profilima. Naime,
usklaivanje broja toaka neophodno je zbog rekonstrukcije izvodnica
izmeu dva susjedna profila. Izvodnice korita se definiraju kao krivulje koje
spajaju toke s istim rednim brojem na dva susjedna profila. Prethodno
navedenim se provodi interpolacija poprenih profila, tj. postupak
dodavanja toaka na mjestima na kojima toke nedostaju. U literaturi se u
svrhu interpolacije predlae kvadratna interpolacija ako su korita relativno
mala [5], ali treba napomenuti da su u literaturi primijenjene i interpolacije
vieg reda [7, 8]. Primjer interpolacije relativno sloene dionice korita je
prikazan na Slici 2 [4] na kojoj je prikazan detalj korita u kojem se nalaze
dva upornjaka. Na prikazanom primjeru su izvodnice korita modelirane
Hermiteovim interpolacijskim polinomima te se pritom koristila relaksacija
tangenti krivulja [4] kako bi se reproducirale nagle izmjene u geometriji
korita (slika 1b i 1c).
49
b)
linearna
interpolacija
kubina
interpolacija
a)
upornjak
izvodnice
korita
detalj upornjaka
upornjak
c)
detalj izvodnica
Slika 1. Detalj digitalnog modela otvorenog korita: a) ilustracija interpolacije

poprenog presjeka prirodnog korita i poprenog presjeka na mjestu upornjaka,
b) detalj upornjaka te c) detalj izvodnica izmeu spoja poprenog presjeka
prirodnog podrijetla i poprenog presjeka s upornjakom [4].
3. Implementacija numerikog algoritma

U nastavku e se za definiranje proraunskog algoritma za analizu
stacionarnog toka u koritima pravilnog, ali varijabilnog poprenog presjeka
koristiti metoda standardnog koraka. Drugim rijeima, razmatrat e se tok
u koritu trapeznog poprenog presjeka unutar kojeg postoje segmenti
unutar kojih se nagib stranica pokosa m reducira na nulu ime se definira
pravokutni popreni presjek. Ovakav sluaj geometrije korita odgovara
prijelaznim dionicama reguliranih korita, kao to je prikazan na Slici 2, pa je
za dimenzioniranja korita stoga posebno interesantan.
50
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 2. Primjer tranzicijske sekcije reguliranog otvorenog korita.
Obzirom da se u ovom sluaju funkcija protone povrine A(h) moe

poopeno izraziti za pravokutni i trapezni popreni presjek s nagibom
stranica korita m u obliku [5]:
Ah hb mh ,
(12)
te se funkcija omoenog oboda O(h) moe isto tako poopeno napisati u

obliku:
Oh b 2h 1 m2 ,
(13)
derivacije u jednadbi (11) je mogue eksplicitno definirati. Dakle, ako se

usvoji da na razmatranom segmentu korita nema lateralnih pritoka te da je
strujanje stacionarno, funkcija brzine v(h) se moe napisati u obliku Q/A(h)
iz ega slijedi derivacija:
dvh
Qb 2mh
2
2 .
dh
h b hm
(14)
Slino navedenom, ako se hidrauliki radijus R u jednadbi (4) za SE(h)

napie koristei izraze (12) i (13), ista poprima oblik:
2
Qn
SE
,
23
hb mh
hb mh

b 2h 1 m2
iz kojeg slijedi derivacija [4]:
(15)
51
23
hb mh
2Q n b 2h m 1
b 2h m2 1
dS E h
dh
3h5
.
5b2 10bhm 16h2m m2 1 6bh m2 1
5
b hm
2 2
(16)
Ukoliko se hidraulika analiza toka provodi za korito openitog oblika, onda

se derivacije definirane izrazima (14) i (15) trebaju numeriki
aproksimirati za svaki proraunski presjek. Dakle, za popreni presjek
oznaen indeksom i se derivacija dv(h)/dh iz (11) moe aproksimirati
putem centralne diferencije:
Q
Q
dvh
Ah Ah
,
dh i
2
(17)
gdje je relativno mala veliina (npr. 10-10 m). Analogno navedenom,

derivacija dSE(h)/dh se moe aproksimirati [4] putem jednadbe:
2
dS E h
dh i
nQ
nQ
23
23
Ah
Ah
Ah

Ah
Oh
O h
.
2
(18)
4. Numeriki primjer
U nastavku je priloen numeriki primjer stacionarnog i nejednolikog
strujanja u koritu pravilnog, ali varijabilnog poprenog presjeka. Geometrija
korita definira se sa 6 pravilnih poprenih presjeka izmeu kojih se izmjena
u geometriji toka definira linearno mijenjajui parametar nagiba stranica
korita m. Pad dna korita na nastalih 5 segmenta korita je definiran kako
slijedi: S01 = 0.0001, S02 = 0.0005, S03 = 0.0003, S04 = 0.001, S05 = 0.0001.
Duina segmenata korita je definirana u nastavku: L1 = 1000 m, L2 = 1000
m, L3 = 1000 m, L4 = 1000 m, L5 = 3000 m. irina dna poprenih profila je
priloena u nastavku: B1 = 8 m, B2 = 8 m, B3 = 15 m, B4 = 12 m, B5 = 8 m, B6 =
8 m. Nagiba stranica korita je definiran u nastavku: m1 = 0, m2 = 0, m3 = 2,
m4 = 1, m5 = 1, m6 = 1. Visina stranica poprenih profila iznosi: H1 = 1.5 m, H2
= 1.5 m, H3 = 1.5 m, H4 = 3 m, H5 = 3 m, H6 = 3.5 m. Rezultirajua geometrija
52
GF ZBORNIK RADOVA
korita je u distorziranom mjerilu prikazana na Slici 2 (uzduna dimenzija je

mnoena s 0.01, vertikalna dimenzija s 0.5 te poprena dimenzija s 2).
Slika 3. Prikaz usvojene geometrije korita u distorziranom mjerilu u kojem je

uzduna dimenzija mnoena s 0.01, vertikalna dimenzija s 0.5 te poprena
dimenzija s 2: a) prikaz geometrije korita s oznakama svih relevantnih
geometrijskih veliina te b) pogled na korito u smjeru suprotnom od smjera toka.
Manningov koeficijent hrapavosti n je po itavoj duini korita usvojen

jednakim 0.015 s/m1/3 te je Coriolisov koeficijent usvojen jednakim 1.05.
Protok u zadanom otvorenom koritu je definiran u iznosu od 5 m3/s te se
kao rubni uvjet definirala nizvodna razina vode u iznosu od 2 m. Na ovaj
nain se tok u koritu na nizvodnom profilu moe kategorizirati kao miran
tok jer je iznos Froudeovog broja na tom mjestu 0.057 [4,5]. Ukratko,
prikazani numeriki algoritam implementiran je u programskom paketu
MathCAD 15 [9] te je rezultat numerike simulacije za zadane parametre
toka prikazan na Slici 4.
Slika 4. Prikaz rezultata numerikog modela u distorziranom mjerilu.
53
Treba primijetiti relativne odnose normalne i kritine dubine uzdu

korita te staviti iste u usporedbu s izraunatom dubinom vode h(l). U tu
svrhu se prilae Slika 5. Kako se i oekuje, za definirane uvjete toka razina
vode u svakom segmentu korita tei razini koja odgovara normalnoj dubini.
Osim navedenoga, treba napomenuti da je tok u koritu u podkritinom
reimu. Naime, gotovo na itavoj duini korita dubina vode nije manja od
kritine dubine, iako joj se znaajno priblii na pojedinim segmentima, te
stoga nisu ostvareni transkritini uvjeti teenja i formacija vodnog skoka.
tovie, treba naglasiti da koritena metoda ima potekoa prilikom
modeliranja transkritinog toka te se u tu svrhu moraju koristiti naprednije
numerike metode (kao npr. metoda konanih volumena) [5,6].
Slika 5. Raspored kritine i normalne dubine u zadanom koritu i proraunate

dubine toka h(l).
5. Zakljuak
U radu je prikazana primjena metode standardnog koraka na primjeru
modeliranja stacionarnog i nejednolikog strujanja u koritima varijabilnog
poprenog presjeka. Naglasak je stavljen na modeliranje toka u otvorenim
koritima pravilnog, ali varijabilnog poprenog presjeka kako se najee
susree u prijelaznim dionicama kod koji se geometrija toka linearno
mijenja iz pravokutnog poprenog presjeka u trapezni popreni presjek (ili
obrnuto). Pritom, u radu su iznijeti i osnovni teorijski obrasci kojima se ista
metoda moe koristiti i za modeliranje toka u otvorenim koritima openitog
poprenog presjeka, tj. u koritima prirodnog podrijetla. Za ovaj drugi sluaj
toka, u nastavku rada je ukratko se komentira procedura digitalne
rekonstrukcije morfologije korita koja je u tu svrhu neophodna. Raunalna
simulacija nejednolikog stacionarnog strujanja temelji se na jednadbi
ouvanja ukupne energije vode izmeu dva susjedna poprena profila.
Pritom, u svrhu kvantificiranja energetskih gubitaka koristila se
54
GF ZBORNIK RADOVA
Manningova jednadba te se rezultirajua nelinearna jednadba za svaki

popreni presjek rijeila Newton-Raphsonovom metodom. Derivacije
funkcija v(h) i SE(h) su se eksplicitno izrazile za sluaj toka u koritu
pravilnog poprenog presjeka te su za sluaj openitog poprenog presjeka
iznijete njene numerike aproksimacije. Na kraju rada prikazan je
numeriki primjer unutar kojeg se razmatra tok u koritu varijabilnog
poprenog presjeka unutar kojeg se izmjenjuju pravokutni i trapezni
popreni presjeci. Numeriki primjer je izraen putem implementacije
navedenog numerikog algoritma u programski paket MathCAD 15, unutar
kojeg se provodi i vizualizacija rezultata. U narednim verzijama algoritma,
isti e se nastojati prilagoditi isti kako bi se moglo simulirati transkritino
strujanje.
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
Gjetvaj, G., Interna skripta iz kolegija Hidraulika, Graevinski fakultet

Sveuilita u Zagrebu, 2003.
Akan, O. A., Open Channel Hydraulics, Butterworth-Heinemann
Elsevier, London, 2006
Agroskin, I., Dimitrijev, G. i Pikalov, F., Hidraulika, Tehnika knjiga,
Zagreb, 1973.
Trava, V., Rukopis predavanja iz predmeta Raunarska hidraulika,
Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2014.
Chow, V. T.: Open-channel hydraulics, McGraw Hill, 1959.
Szymkiewicz, R.: Numerical Modeling in Open Channel Hydraulics,
Springer, Dordrecht, Heidelberg, London, New York, 2010.
Western, A. W., Finlayson, B. L., McMahon, T. A. i O' Neill, I. C.,: A
method for characterising longitudinal irregularity in river channels,
Geomorphology, br. 21: 3951, Melbourne, 1997.
Buhman, D. L., Gates, T. K. i Watson, C. C.: Stochastic variability of
uvial hydraulic geometry: Mississippi and Red rivers, J Hydraul Eng,
br. 128(1): 42637, USA, 2002.
Mathsoft, Mathcad 15, User Guide, Mathsoft Inc., Cambridge, MA, 1993.
55
Struni rad
Professional paper
UDK 628.1(4:262.3)
ISTRAIVANJE MOGUNOSTI UNAPRJEENJA

OPSKRBE PITKOM VODOM U JADRANSKOJ
REGIJI KROZ PROJEKT DRINKADRIA
ANALYSIS OF DRINKING WATER SUPPLY

IMPROVEMENT OPTIONS IN ADRIATIC REGION
THROUGH DRINKADRIA PROJECT
Barbara Karleua *, Nevenka Oani*, Josip Rubini*, Ivana
Radman*, Nevena Dragievi*, Goran Volf*, Ivana Suanj*, Nino
Krvavica*, Igor Rui*, Tamara Crnko*
Saetak
Strateki projekt Networking for Drinking Water Supply in Adriatic Region /
Umreavanje za opskrbu pitkom vodom u Jadranskoj regiji (akronim DRINKADRIA)
sufinanciran je sredstvima Europske Unije u okviru programa IPA Adriatic CBC 2007
2013. Zapoeo je 1. studenog 2013. i trajat e 29 mjeseci. Ukupna vrijednost Projekta
iznosi 6.600.000 EUR. Cilj je Projekta razviti podloge za strategije i procedure sigurne
prekogranine vodoopskrbe imajui istovremeno u vidu upravljanje vodnim
resursima u prekograninom kontekstu, klimatske promjene i specifini socioekonomski kontekst regije. Znaajni financijski resursi uloit e se u unaprjeenje
postojeih vodoopskrbnih sustava u regiji te razmotriti mogunosti prekograninog
povezivanja postojeih vodoopskrbnih sustava. U projekt je ukljueno esnaest
partnerskih institucija iz zemalja Jadranske regije: Italija, Slovenija, Hrvatska, Bosna
i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Albanija i Grka. Graevinski fakultet Sveuilita u
Rijeci je jedan od projektnih partnera s podruja
Republike Hrvatske i ujedno voditelj jednog radnog paketa. Uz Fakultet, ukljueni su
sljedei hrvatski partneri: Hrvatski geoloki institut, Istarski vodovod d.o.o., Istarska
upanija te sljedee hrvatske suradnike institucije: Hrvatske vode, Istarski
vodozatitni sustav d.o.o. i Primorsko-goranska upanija. Projektni tim Graevinskog
fakulteta Sveuilita u Rijeci e svoja istraivanja, koja e se ukratko prezentirati u
* Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci, Radmile Mateji 3, 51000 Rijeka
{barbara.karleusa,nozanic,jrubinic,ivana.radman,nevena.dragicevic,goran.volf,ivana.susanj2,nino
.krvavica,igor.ruzic,tamara.crnko}@gradri.uniri.hr
56
GF ZBORNIK RADOVA
ovom radu, usmjeriti na prekograninu vodoopskrbu i zatitu vodnih resursa na dijelu

graninog podruja Hrvatske prema Sloveniji te prema Bosni i Hercegovini. Podruja
na kojima e Fakultet, u suradnji s drugim projektnim partnerima iz Hrvatske,
provoditi istraivanja su sjeverna Istra i u Dalmaciji podruje sliva izvora Prud i
Blatskog polja na otoku Koruli.
Kljune rijei: prekogranini vodonosnici, upravljanje, vodoopskrba, vodni resursi,
DRINKADRIA, EU projekt
Abstract
The Strategic Project Networking for Drinking Water Supply in Adriatic Region
(acronym DRINKADRIA) is co-financed by European Union through IPA ADRIATIC
CBC 2007-2013 Programme. The Project started on November 1, 2013 and will last
for a total of 29 months. The total value of the project amounts to 6.600.000 EUR. The
general aim of DRINKADRIA project is to develop the base for strategies and
procedures for secure cross-border water supply system with specific emphasis on
water resources management in trans-boundary context, climate change and specific
socio-economic aspects of the Adriatic region. Significant financial resources will be
invested in improving the existing water supply systems. Possibilities of cross-border
connection of existing water supply systems will be analyzed. Sixteen partner
institutions from eight countries (Italy, Slovenia, Croatia, Albania, Bosnia and
Herzegovina, Montenegro, Serbia and Greece) are involved in the Project. The Faculty
of Civil Engineering University of Rijeka is one of Croatian project partners and also
one work package leader. Other partners and associate institutions from Croatia are
as follows, partners: Croatian Geological Survey, Water Utility of Istria Ltd., Region of
Istria and associate institutions: Croatian Waters, Istrian Water Protection System
Ltd. and Primorje-Gorski Kotar County. The project team of the Faculty of Civil
Engineering University of Rijeka will conduct research with focus on cross-border
water supply and water resources protection on border areas of Croatia with Slovenia
and Bosnia and Herzegovina. The Faculty will collaborate with other Croatian project
partners in research on pilot areas of Northern Istria and in Dalmatia on Prud
chatchment and Blatsko polje on Korula.
Keywords: cross-border, management, water supply system, water resources,
DRINKADRIA; EU project
1. Uvod
U ovom radu prezentiran je strateki projekt pod nazivom Networking
for Drinking Water Supply in Adriatic Region / Umreavanje za opskrbu
pitkom vodom u Jadranskoj regiji - akronim DRINKADRIA, s naglaskom na
aktivnosti koje u sklopu projekta provodi Graevinski fakultet Sveuilita u
Rijeci.
B. Karleua, N. Oani, J. Rubini, Istraivanje mogunosti unaprjeenja opskrbe....
57
Cilj je DRINKADRIA projekta izraditi podloge za razradu strategija i

procedura za sigurnu prekograninu vodoopskrbu u Jadranskoj regiji [1].
Pri tome e se u Projektu sagledavati upravljanje vodnim resursima u
prekograninom kontekstu, utjecaj klimatskih promjena/varijacija i
specifini socio-ekonomski kontekst regije. Treba istaknuti da e se u
projektu znaajni financijski resursi uloiti u unaprjeenje infrastrukture
postojeih vodoopskrbnih sustava (monitoring sustava, smanjenje
gubitaka, rekonstrukcija ili izgradnja dijelova vodoopskrbnih sustava) te
razmotriti potencijalne mogunosti prekograninog povezivanja postojeih
vodoopskrbnih sustava.
Projekt se sufinancira sredstvima Europske Unije u okviru Programa
IPA (eng. Instrument for Pre-Accession Assistance) prekogranine
jadranske suradnje 2007-2013 (eng. IPA Adriatic Cross Border Cooperation
2007 2013) [2]. Zapoeo je 1. studenog 2013. i trajat e 29 mjeseci. Ukupna
vrijednost projekta iznosi 6.600.000 EUR. U projekt je ukljueno
sedamnaest partnerskih institucija iz svih osam zemalja Jadranske regije:
Italija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Albanija
i Grka.
Uz Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci, iz Hrvatske su u Projekt
ukljueni: Istarski vodovod d.o.o., Istarska upanija i Hrvatski geoloki
institut, te sljedee suradnike institucije: Hrvatske vode, Istarski
vodozatitni sustav d.o.o. i Primorsko-goranska upanija. Vodei partner u
Projektu je Consulta dAmbito per il Servizio Idrico Integrato Orientale
Triestino (CATO) / Area Council for Eastern Integrated Water Service iz
Trsta, Italija. Ostali talijanski partneri su: VERITAS Joint-Stock Company,
Optimal Territorial Area Authority n. 3 Central Marche Macerata, Italian
National Council - Water Research Institute (CNR-IRSA) te slovenski
partneri: Water Utility of Nova Gorica i University of Ljubljana. Partner iz
Srbije je Institute for Development of Water Resources ,,Jaroslav erni, iz
Albanije Water Supply and Sewerage Association of Albania (SHUKALB), te
iz Bosne i Hercegovine Hydro-Engineering Institute of Civil Engineering
Faculty University of Sarajevo i Public Utility NEUM. Partner iz Crne Gore je
Public Utility Vodovod i kanalizacija Niki, dok su partneri iz Grke
Region of Ionian Islands i University of Thessaly.
Problemi koje e Projekt obuhvatiti su: zastarjela vodoopskrbna
infrastruktura, prekomjerni gubitci u vodoopskrbnim sustavima, utjecaj
klimatskih promjena, pojaana potranja za vodom uslijed razvoja
turistikog sektora, snane sezonske varijacije u potranji vode, pritisci na
vodne resurse, nedostatak odgovarajueg pravnog okvira za regulaciju i
kontrolu upravljanja prekograninim vodnim resursima i sustavima
vodoopskrbe i dr.
58
GF ZBORNIK RADOVA
Projektni tim Katedre za hidrotehniku Graevinskog fakulteta

Sveuilita u Rijeci e svoja istraivanja, ukratko prezentirana u ovom radu,
usmjeriti na prekograninu vodoopskrbu i zatitu vodnih resursa na
graninim podrujima Hrvatske prema Sloveniji te Bosni i Hercegovini.
Pilot podruja na kojima Fakultet u suradnji s drugim hrvatskim
projektnim partnerima provodi istraivanja su sjeverna Istra i u Dalmaciji
podruje sliva izvora Prud i Blatskog polja na otoku Koruli.
2. Radni paketi i planirane aktivnosti Graevinskog

fakulteta Sveuilita u Rijeci u sklopu DRINKADRIA
projekta
Aktivnosti projekta DRINKADRIA odvijaju se kroz est radnih paketa
(eng. Work Package WP) [2]. U nastavku se daje krai opis aktivnosti
planiranih u svakom radnom paketu [3] s naglaskom na specifine
aktivnosti Graevinskog fakulteta Sveuilita u Rijeci. Fakultet sudjeluje u
svim radnim paketima, osim u paketu 6.
2.1. Radni paket 1 (WP1) - upravljanje i koordinacija rada na projektu
Radni paket 1 (WP1) obuhvaa upravljanje i koordinaciju rada na
Projektu, to podrazumijeva koordiniranje aktivnosti izmeu vodeeg
partnera, projektnih partnera i projektnih timova, i to tijekom viednevnih
sastanaka projektnih partnera, sastanaka voditelja radnih paketa, kao i
sastanaka projektnih timova, putem on-line komunikacije i sl.
Svi projektni partneri duni su, u okviru definiranih rokova, koristei
predviene obrasce i on-line Upravljako-informacijski sustav sustav, M.I.S.
(Management and Information System) izvjetavati nadlene institucije o
provedenim aktivnostima, postignutim rezultatima i troenju financijskih
sredstava (uz prilaganje svih potrebnih dokumenata).
Provedbu aktivnosti kroz radne pakete koordinira vodei partner i
partner koji je zaduen za voenje paketa (npr. Graevinski fakultet
Sveuilita u Rijeci vodi radni paket 4).
2.2. Radni paket 2 (WP2) komunikacija i diseminacija
Radni paket 2 (WP2) obuhvaa komunikaciju sa irom javnou i
diseminaciju rezultata Projekta. Vaan alat predstavlja kreirana web
stranica projekta www.drinkadria.eu na kojoj se objavljuju sve informacije
vezane uz Projekt i koja je dostupna iroj javnosti.
Za potrebe realizacije Projekta razvijen je i dio web stranice koji nije
dostupan javnosti, a na kojem projektni partneri mogu objavljivati i
izmjenjivati razne materijale unutar konzorcija.
59
Tijekom sastanka projektnih partnera odranog u veljai 2014. godine u

Rijeci odabran je logo Projekta (Slika 1).
Slika 1. Logo projekta DRINKADRIA
Projektni tim Graevinskog fakulteta u Rijeci planira s ostalim

hrvatskim projektnim partnerima u sklopu ovog radnog paketa provesti
sljedee aktivnosti [3]:
-
prezentirati Projekt i njegove rezultate na raznim znanstvenim i

strunim skupovima, kao i u medijima,
organizirati skupove i edukacije vezane uz projektnu tematiku kako
za javnost, tako i za ciljane interesne skupine (struna tijela i
organizacije, fakultetska i srednjokolska populacija, i dr.)
izraditi razne promotivne materijale,
izraditi i tiskati broure na hrvatskom jeziku,
objavljivati materijale na web stranicama i sl.
2.3. Radni paket 3 (WP3) kapitalizacija i odrivost

Radni paket 3 (WP3) obuhvaa kapitalizaciju i odrivost Projekta, pod
ime se podrazumijeva i razdoblje nakon njegovog zavretka.
Neophodno je u projekt ukljuiti zainteresirane strane (dionike) kao to
su bilateralne komisije, jedinice lokalne i regionalne uprave, komunalna
drutva, ali i druga struna tijela i organizacije (obrazovne ustanove,
nevladine organizacije i dr.), kako bi ih se pravovremeno upoznavalo s
aktivnostima i rezultatima projekta te kako bi mogli doprinijeti rezultatima
Projekta. Na taj nain osigurava se odrivost projekta i koritenje
postignutih rezultata projekta u budunosti od strane svih ukljuenih
dionika [3].
U sklopu aktivnosti radnog paketa 3 odrana je prva nacionalna
radionica za dionike na Butonigi 17.04.2014. te je u planu organizacija jo
dviju radionica tijekom trajanja Projekta.
U sklopu spomenute radionice na Butonigi odrano je nekoliko
prezentacija putem kojih je predstavljen projekt DRINKADRIA, a govorilo se
60
GF ZBORNIK RADOVA
i o zatiti krkih vodonosnika u Istarskoj upaniji, izvoru Gradole,

hidrolokim suama, izvoru Prud kod Metkovia i Blatskom vodonosniku na
Koruli, klasifikaciji voda i ocjeni kemijskog stanja voda te je predstavljen
projekt ISTRA-HIDRO.
Tijekom radionice provedena je anketa vezana uz prekograninu
vodoopskrbu i upravljanje vodnim resursima koju je ispunilo dvadeset
sudionika. Analiza ispunjenih anketa pokazala je da je 50% ispitanika
zaposleno u upravi, 35% u komunalnom poduzeu koje obavlja djelatnost
vodoopskrbe, a 15% u znanstveno-istraivakoj instituciji. Dio ispitanika
ukljuen je i u poslove odvodnje i zatite voda. Rezultati ankete su pokazali
da je sadanji glavni problem upravljanja vodoopskrbom nedostatak
financijskih sredstava, meutim velik problem predstavljaju infrastruktura,
zakonodavstvo i politiki okviri. Kao znaajan problem istiu se gubitci u
distribucijskoj mrei.
U pitanjima koja obuhvaaju koliine vode, najveim problemima se
smatraju njihove sezonske oscilacije i klimatske promjene, dok se kod
pitanja vezanih uz kvalitetu vode istie problem zatite izvorita. Kao glavni
problem kod distribucije vode prepoznata je dotrajalost, neadekvatna
mrea i loe odravanje vodoopskrbnih sustava. U blioj budunosti
vodoopskrbnim upravljakim ogranienjima prioritetno se smatraju
koliina vode, kvaliteta i nedostatak financijskih sredstava. Ispitanici
smatraju da bi se dio prekograninih pitanja mogao rijeiti prvenstveno
boljom suradnjom izmeu lokalne i dravne uprave, kao i boljom suradnjom
izmeu razliitih sektora te jasno s vie financijskih sredstava. Veina
ispitanika smatra da unapreenju vodoopskrbnih sustava ne pridonosi
samo dravna aktivnost, nego i lokalna i regionalna samouprava,
vodoopskrbna poduzea, Hrvatske vode, sveuilita i znanstvenoistraivake institucije te pojedinci. Polovica ispitanika umjereno je
upoznata s pitanjima i potekoama u vezi prekograninog upravljanja
vodnim resursima, dok je veina preostalih slabo upoznata. Ispitanici
ovakve radionice smatraju korisnima, jer su one prilika za razmjenu
miljenja o problemima zatite krkih vodonosnika i vodoopskrbi openito.
Jedna od dvije u budunosti planirane nacionalne radionice e se odrati
u podruju june Dalmacije, u blizini izvora Prud koji predstavlja jedno od
istraivanih podruja u sklopu projekta. Tako e se izravnije u projekt
ukljuiti i dionici s juga, od lokalne i podrune uprave do lokalnih vodovoda
(Metkovi, Ploe, NPKL, Blato na Koruli, Vrgorac i dr.).
61
2.4. Radni paket 4 (WP4) upravljanje prekograninim vodnim

resursima
Radni paketi 4, 5 i 6 (WP4, WP5 i WP6) obuhvaaju rad projektnih
partnera na problematici prekogranine vodoopskrbe i upravljanja
prekograninim vodnim resursima.
Radni paket 4 (WP4) obuhvaa upravljanje prekograninim vodnim
resursima, a voditelj paketa je hrvatski partner Graevinski fakultet
Sveuilita u Rijeci. U sklopu paketa, na odabranim pilot podrujima
projektni partneri analizirat e utjecaj klimatskih promjena/varijacija na
raspoloivost vodnih resursa, razliite scenarije promjena u potrebama za
vodom te kakvou vodnih resursa. Analizirat e se relevantna regulativa
zemalja ukljuenih u Projekt vezana uz upravljanje vodnim resursima u cilju
izrade zajednike podloge za zatitu prekograninih vodnih resursa koji se
koriste u vodoopskrbi [3].
Pilot podruja u Hrvatskoj koja su odabrana za provedbu planiranih
analiza u Projektu su: podruje sjeverne Istre slivovi izvora Sv. Ivan,
Gradole i Bula te podruje u junoj Dalmaciji sliv izvora Prud te Blatskog
polja (Slika 2).
Slika 2. Pilot podruja u Hrvatskoj
Projektni tim Katedre za hidrotehniku Graevinskog fakulteta

Sveuilita u Rijeci analizirat e za oba pilot podruja utjecaj klimatskih
promjena na vodne bilance kako bi se utvrdile promjene u raspoloivosti
vodnih resursa. Na Slici 3. prikazani su rezultati analize promjene
temperature temeljem mjerenih podataka i simulacijskih modela (RegCM3
[4], Aladin [5] i Promes [6]) za sjevernu Istru (Pazin) u periodu od 1950. do
2050., to je jedan od ulaznih parametara za analizu raspoloivosti vodnih
resursa do 2050. godine.
62
GF ZBORNIK RADOVA
Na oba pilot podruja sagledat e se potrebe za vodom (za opskrbu

pitkom vodom, ali i za ostala koritenja) te analizirati razliiti scenariji
promjena u potrebama. Na temelju utvrenih potreba za vodom i
raspoloivih obnovljivih koliina (sadanjih i buduih) izraunat e se
indeks iskoristivosti vodnih resursa (eng. WEI Water Exploitation Index).
Cilj je analizirati rizik od nedostatka vode za opskrbu pitkom vodom u blioj
budunosti (za razdoblje 2021.-2050).
Slika 3. Trend porasta srednje godinje temperature zraka za Pazin prema tri
klimatska modela RegCM3, Aladin i Promes (1950.-2050.)
Kakvoa vode drugi je aspekt koji e se analizirati u sklopu radnog

paketa 4. Objedinit e se podaci o kakvoi vode na izvoritima pilot podruja
te analizirati trendovi u promjeni kakvoe kako bi se utvrdili rizici. Planira
se sagledati i utjecaj koritenja zemljita na kakvou vode. Za provedbu
potrebnih analiza, na pilot podrujima dijelom e se primjenjivati
metodologije razvijene u projektu CC-WaterS [7,8] kojem je teite bilo na
utjecaju klimatskih promjena na raspoloivost vodnih resursa za potrebe
opskrbe pitkom vodom.
63
Analize raspoloivih koliina i kakvoe vode te problematike na pilot

podrujima bit e temelj za analizu pravnog okvira upravljanja vodnim
resursima u prekograninom kontekstu. Naime, dio zemalja ukljuenih u
Projekt su lanice EU te primjenjuju Okvirnu direktivu o vodama [9] i ostale
direktive kroz svoje usklaene zakonske akte i podakte. Ostale zemlje u
razliitim su fazama implementacije europskih direktiva. Meutim,
procedure zatite vodnih resursa koje se koriste za vodoopskrbu
uspostavljanjem zona sanitarne zatite se razlikuju. Ukazuje se potreba za
usklaivanjem procedura zatite vodnih resursa u pograninim podrujima.
Projektni timovi Graevinskog fakulteta Sveuilita u Rijeci i sastavnica
Univerze v Ljubljani razmatrat e mogunosti usklaivanja procedura
Hrvatske i Slovenije kroz problematiku zatite izvorita sjeverne Istre.
U realizaciji planiranih aktivnosti na pilot podrujima u Hrvatskoj
Graevinski fakultet e suraivati s ostalim hrvatskim partnerima. Hrvatski
geoloki institut e preispitati i novelirati slive granice vanog krkog
vodoopskrbnog izvora Prud, to e initi podlogu za hidroloke analize koje
e provoditi Fakultet. U suradnji s Hrvatskim geolokim institutom i
Institutom za hidrotehniku Graevinskog fakulteta u Sarajevu razmatrat e
se mogunosti usklaivanja procedura upravljanja prekograninim
vodonosnicima Hrvatske i Bosne i Hercegovine kroz problematiku zatite
izvorita Prud.
U radnom paketu 4 treba istaknuti aktivnost Istarske upanije koja e
kroz projekt DRINKADRIA financirati izradu Programa mjera sanacije
unutar zona sanitarne zatite Istarske upanije za postojee graevine i
postojee djelatnosti.
2.5. Radni paket 5 (WP5) upravljanje prekograninim
vodoopskrbnim sustavima
U radnom paketu 5 (WP5) teite je na prekograninoj vodoopskrbi.
Aktivnosti koje e se provoditi u radnom paketu su: povijesni pregled
prekogranine vodoopskrbe, analiza postojee i planirane prekogranine
suradnje, podloge za razvoj protokola i procedura za efikasnu
prekograninu vodoopskrbu i razvoj ekonomskog modela dugoronog
planiranja prekograninih i regionalnih vodoopskrbnih sustava [3].
Partneri u Hrvatskoj analizirat e prekogranine vodoopskrbne sustave
sa Slovenijom te Bosnom i Hercegovinom. Projektni tim Graevinskog
fakulteta Sveuilita u Rijeci zaduen je za prikupljanje podataka o
prekograninoj vodoopskrbi prema Sloveniji (Slika 4), a Hrvatski geoloki
institut prema Bosni i Hercegovini. Istarski vodovod analizira suradnju s
Rianskim vodovodom koji opskrbljuje slovensko primorje.
64
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 4. Prikaz lokacija prekogranine vodoopskrbe u GIS-u na granici

Italija/Slovenija i Hrvatska/Slovenija [1]
U prvom dijelu Projekta projektni tim Graevinskog fakulteta je obradio

pet sluajeva prekogranine vodoopskrbe izmeu Hrvatske i Slovenije.
Prvi sluaj obuhvaa komunalna poduzea Liburnijske vode d.o.o. (HR)
i JP Komunala Ilirska Bistrica d.o.o. (SLO). Voda se iz Slovenije dostavlja u
hrvatska naselja Brdce, Pasjak i apjane, te preko hrvatskog teritorija u
slovensko naselje Jelane. Rupa i Klana takoer dobivaju vodu iz Slovenije,
ali samo u sunom razdoblju. U prolosti se voda iz Slovenije distribuirala
do ikovia i Matulja. U Hrvatskoj je rekonstruiran vodoopskrbni sustav, te
se s njime moe opskrbiti prethodno navedena hrvatska i slovenska naselja
vodom iz hrvatskih izvora.
U drugom primjeru hrvatsko komunalno poduzee Humkom d.o.o.
kupuje vodu od slovenskog poduzea OKP Rogaka Slatina d.o.o., za
vodoopskrbu dijela hrvatskih opina Hum na Sutli i Zagorska sela. Isporuka
slovenske vode e prestati nakon izgradnje mree na hrvatskoj strani.
Trei primjer obuhvaa izvor vode kod sela Brest u Opini Lanie (HR)
koji se koristi i za opskrbu dijela slovenskog naselja Rakitovec. Ovaj sustav
ne spada u nadlenost niti jednog komunalnog drutva, nego o njemu brinu
mjetani sela Brest i Opina Lanie.
65
U etvrtom sluaju Komunalac-VIO d.o.o. Delnice isporuuje vodu

Sloveniji za dio mjesta Kuelj koji je na slovenskoj strani dravne granice
koju ini rijeka Kupa. Ovdje se takoer i otpadne vode iz Hrvatske odvode u
Sloveniju, jer se ondje nalazi ureaj za proiavanje. U ovom primjeru voda
se ne naplauje.
Peti primjer je sluaj potencijalne prekogranine vodoopskrbe, u kojem
bi Meimurske vode d.o.o. akovec mogle isporuivati vodu Komunalnom
podjetju Ormo d.o.o. iz Slovenije. Razlog tome je skup i zahtjevan postupak
proiavanja vode za pie kojeg provodi navedeno slovensko poduzee. Na
tom podruju postojao je i sluaj u prolosti, jer je hrvatsko naselje Banfi do
1995. bilo spojeno na slovenski vodovod, a vodu je isporuivalo Komunalno
podjetje Ormo.
Analizirani primjeri bit e korisni za izradu podloga za razvoj protokola
i procedura za efikasnu prekograninu vodoopskrbu te planiranje
prekograninih vodoopskrbnih sustava.
2.6. Radni paket 6 (WP6) pilot akcije/investicije
U okviru radnog paketa 6 (WP6) bit e implementirane pilot
akcije/investicije koje bi trebale rezultirati boljom vodnom uslugom,
poboljanjem operativne sigurnosti vodoopskrbnog sustava, odnosno
uinkovitijom i djelotvornijom vodoopskrbom i gospodarenjem vodnim
resursima [3]. Starenje vodovodne mree i veliki gubici danas predstavljaju
znaajan problem. Smanjenjem gubitaka uvelike bi se doprinijelo smanjenju
pritisaka na dostupna izvorita te, naravno, ekonominosti i ekolokoj
uinkovitosti vodoopskrbnih sustava. Razvoj boljeg sustava nadzora i
modeliranja mogao bi predvidjeti vane rezultate i omoguiti potrebne
informacije za pravovremenu reakciju kao to je identifikacija zona s veim
gubicima, curenjem, upravljanjem opskrbnim tlakovima, razvojem podruja
mjerenja. Sve e pilot akcije predvidjeti i alate za uenje kao i sam
komunikacijski proces. Identificirat e se kako vladajua struktura podupire
upravljanje vodoopskrbom, te sukladno tome mogunosti njihova
poboljanja.
Ovaj se radni paket sastoji od tri aktivnosti: razvoja zajednikog
analitikog okvira, individualnih pilot akcija/investicija te razvoja pravila i
dokumentiranja iskustava.
U ovome paketu Fakultet ne sudjeluje. Jedini hrvatski partner ukljuen
u paket je Istarski vodovod d.o.o. koji e nabavom i ugradnjom
elektromagnetnih ili ultrazvunih vodomjera na daljinsko oitavanje,
mjeraa tlaka i programskog paketa za prihvat podataka iz vodomjera i
66
GF ZBORNIK RADOVA
mjeraa tlaka za praenje gubitaka u vodoopskrbnoj mrei nastaviti razvoj

Sustava daljinskog nadzora i upravljanja (SDU).
3. Zakljuak
Cilj ovoga rada je prezentirati strateki projekt DRINKADRIA koji se
sufinancira sredstvima Europske Unije u okviru programa IPA Adriatic
Cross Border Cooperation 2007 2013, s naglaskom na aktivnosti
Graevinskog fakulteta Sveuilita u Rijeci u njegovoj realizaciji.
Projekt je od velikog znaaja za Jadransku regiju jer obuhvaa
upravljanje jednim od najznaajnijih resursa za ljudsko drutvo, a to je voda.
Oekivani rezultat Projekta je izrada podloga za razradu strategija i
procedura za sigurnu prekograninu vodoopskrbu koja je prihvatljiva za
sve ukljuene zemlje partnere Projekta, kao i izrada regionalnih
dokumenata s ciljem zatite izvorita pitkih voda.
Projektom se eli doprinijeti osiguravanju dostatnih koliina
zdravstveno ispravne pitke vode na projektnom podruju za budue
generacije, to e doprinijeti osiguranju kvalitete ivota na tom podruju.
Uz zajednike projektne ciljeve i rezultate kojima e se doprinijeti na
razini cijele Jadranske regije (s obzirom da je rije o programu IPA CBC),
ostvarit e se niz lokalnih ciljeva kojima e se unaprijediti upravljanje
vodnim zalihama na lokalnoj i regionalnoj razini u partnerskim zemljama
(npr. izrada regionalnih programskih dokumenata s ciljem zatite izvorita
pitkih voda, odreivanje slivnih granica izvora, unaprjeenje upravljanja
odreenom vodoopskrbnom infrastrukturom i dr.).
Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci Projektu e doprinijeti
razvijanjem metodologija i upravljakih procedura u okviru istraivanja
koja e, u suradnji s ostalim hrvatskim projektnim partnerima, provoditi na
pilot podruju sjeverne Istre (izvori Sv. Ivan, Bula, Gradole) i u Dalmaciji
na podrujima izvora Prud i otoka Korule te obuhvatiti prekograninu
problematiku vodoopskrbe i zatite vodnih resursa izmeu Hrvatske i
Slovenije te Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Literatura
[1]
[2]
[3]
www.drinkadria.eu (pristupljeno 18.07.2014.)

www.adriaticipacbc.org (pristupljeno 18.07.2014.)
Karleua, B., Brajkovi, M., Dravec, Lj., Terzi, J., Iskustva u prijavi i
provedbi meunarodnog projekta DRINKADRIA, Zbornik radova
Struno-poslovnog skupa s meunarodnim sudjelovanjem: Aktualna
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
67
problematika u vodoopskrbi i odvodnji, 22.-26.10.2014, Cavtat (u

postupku objavljivanja).
Pal, J.S. and Co-authors, Regional climate modeling for the
developing world: The ICTP RegCM3 and RegCNET, Bulletin of the
American Meteorological Society, br. 88: 1395-1409, 2007.
Bubnova, R., Hello, G., Bnard, P., Geleyn, J-F., Integration of the
fully elastic equations cast in hydrostatic pressure terrainfollowing coordinate in the framework of the ARPEGE/Aladin NWP
system, Monthly Weather Review, br. 123: 515-535, 1995.
Castro, M., Fernndez C., Gaertner M.A., Description of a meso-scale
atmospheric numerical model. In: J.I. Daz, J.L. Lions (eds),
Mathematic, climate and environment, Masson, 1993.
http://www.ccwaters.eu/downloads/WP3_Final_Report_version_1
2.2010.pdf (pristupljeno 28.08.2014.)
www.ccwaters.eu (pristupljeno 28.08.2014.)
Okvirna direktiva o vodama, http://www.voda.hr/001-679
(pristupljeno 28.08.2014.)
69
Pregledni rad
Subject review
UDK 627.51:556.51
556.51:627.3
UPRAVLJANJE BUJINIM SLIVOVIMA I ZATITA

OD BUJINIH POPLAVA
TORRENT CATCHMENT MANAGEMENT AND
FLASH FLOOD PROTECTION
Nevena Dragievi*, Barbara Karleua*, Nevenka Oani *
Saetak
U radu je dan pregled europske i hrvatske regulative koja se odnosi na upravljanje
bujicama i zatitu od bujinih poplava. Obuhvaene su mjere zatite od poplava
uzrokovanih bujicama vezane uz upravljanje bujinim slivovima te ublaavanje i
prevenciju poplava uzrokovanih bujinim tokovima. Dan je pregled projekata na
temelju kojih su izraene smjernice za upravljanje bujinim slivovima i zatitu od
bujinih poplava u EU. Istie se problematika upravljanja bujinim slivovima povrine
manje od 10 km2 te predlae metodologija utvrivanja poplavnog znaaja tih slivova.
Kljune rijei: upravljanje bujinim slivovima, zatita od bujinih poplava,
regulativa, mjere
Abstract
Within this paper an overview of the European and Croatian legislative that refers to
torrent management and protection form flash flood is given. It encompasses flash
flood protection measures regarding torrent catchment management and mitigation
and flash flood prevention. Overview of existing projects is given, on which guidance
for torrent catchment management and flash flood protection for the EU are based. It
emphasises the torrent catchment management on catchments with an area of less
than 10 km2, as well as gives suggestions for developing methodology for defining the
flood significance for these catchments.
Key words: torrent catchment management, flash flood protection, legislative
Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci, Radmile Mateji 3, 51000 Rijeka

{nevena.dragicevic, barbara.karleusa, nozanic}@gradri.uniri.hr
70
GF ZBORNIK RADOVA
1. Uvod
Unato sve veem tehnolokom napretku, ranjivost drutva na bujine
poplave i njihove posljedice danas je jo uvijek velika [1]. Bujice su stalni ili
povremeni vodotok ija su obiljeja: velike i brze oscilacije protoka,
turbulentno teenje jake erozivne sposobnosti, sklonost ka promjeni smjera
teenja te veliki pronos nanosa koji moe pokrenuti klizita [2]. Bujina
poplava je iznenadna lokalna poplava velikog volumena i kratkog trajanja
koja slijedi nekoliko sati (obino manje od 6 sati) nakon jake ili obilne kie,
uslijed sloma brane ili nasipa te naglih isputanja vode. Osim intenziteta i
trajanja oborina, faktori koji imaju kljuan utjecaj na pojavu bujinih
poplava su topografija, pokrov terena i stanje tla, odnosno vrsta tla.
Nedostaci topografskih uvjeta poput strmih terena, brdskoplaninskih
terena, uskih dolina ili jaruga ubrzavaju teenje i poveavaju vjerojatnost
pojave bujinih poplava [3]. U urbanim sredinama s velikom
koncentracijom stanovnitva na relativno malim prostorima bujine
poplave i danas predstavljaju znatan problem u svijetu i Republici Hrvatskoj
[4].
Openito se upravljanje rizicima od poplava zasniva na naelima
solidarnosti, prvenstva u potrebama, hitne slube, trajne imobilizacije i
mobilizacije; planira se i koordinira na razini vodnog podruja u cilju
smanjenja rizika od tetnih posljedica poplava, posebno po ivot, zdravlje i
imovinu ljudi, okoli, kulturnu batinu, gospodarske djelatnosti i
infrastrukturu [2]. Sve navedeno postaje sloenije ukoliko se razmatra
upravljanje rizicima od bujinih poplava, gdje se oekuje brzo i uinkovito
djelovanje svih sudionika u zatiti od poplava i gdje ukljuenost educiranog
lokalnog stanovnitva ima izuzetno velik znaaj.
U radu e se dati pregled europske i hrvatske regulative koja se odnosi
na upravljanje bujicama i zatitu od bujinih poplava te projekata na temelju
kojih su izraene smjernice za upravljanje bujinim slivovima i zatitu od
bujinih poplava u EU. Istaknut e se problematika upravljanja bujinim
slivovima povrine manje od 10 km2 i dati prijedlog analize poplavnog
znaaja tih bujica. Analize relevantne regulative, projekata i mogunosti
unaprjeenja upravljanja bujinim slivovima provedene su u sklopu
bilateralnog hrvatskojapanskog, znanstveno-istraivakog projekta
Identifikacija rizika i planiranje koritenja zemljita za ublaavanje
nepogoda kod odrona zemlje i poplava u Hrvatskoj u kojem je sudjelovao
Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci u periodu od 2009. do 2014. godine.
N. Dragievi, B. Karleua, N. Oani Upravljanje bujinim slivovima i zatita
71
2. Upravljanje bujinim slivovima i zatita od bujinih

poplava kroz regulativu Europske Unije
Europska Unija kao Zajednica zahtijeva transparentan, uinkovit i
usklaen zakonski okvir unutar vodne politike, s definiranim zajednikim
naelima i opim okvirom za djelovanje. Osnovni takav zakonski okvir na
razini cijele Zajednice predstavlja Okvirna direktiva o vodama [5] ija je
svrha osigurati takav okvir, koordinirati i objedinjavati i, na dulji rok, dalje
razvijati opa naela i strukture za zatitu i odrivu uporabu vode u
Zajednici, u skladu s naelom supsidijarnosti. Ona zahtijeva izradu planova
upravljanja vodnim podrujem kako bi se pridonijelo ublaavanju uinaka
od poplava, propisuje obavezu zemalja lanica da odrede pojedinane
slivove na svom dravnom teritoriju, grupiraju ih u vodna podruja, a male
slivove pripoje veima ili poveu s oblinjim slivovima [5]. Smanjenje
poplavnih rizika nije jedan od temeljnih ciljeva te direktive te je stoga 23.
listopada 2007. godine donesena Direktiva o procjeni i upravljanju
poplavnim rizicima [6] ija je svrha uspostaviti okvir za procjenu i
upravljanje poplavnim rizicima s ciljem smanjivanja tetnih posljedica
poplava u Zajednici za zdravlje ljudi, okoli, kulturnu batinu i gospodarsku
aktivnost [5, 6].
Kako bi prevencija i ublaavanje od poplava bilo uinkovito na razini
Europske Unije neophodna je suradnja drava lanica meusobno, ali i sa
dravama nelanicama. Odlukom o uspostavi mehanizma Zajednice za
omoguavanje poveane suradnje u intervencijama pruanja pomoi civilne
zatite omoguena je potpora i pomo drava lanica u sluaju velikih
nesrea, ukljuujui i poplave [7]. Za potrebe hitne financijske pomoi u
sluaju velike nesree uspostavljen je Fond solidarnosti Europske Unije kao
pomo pogoenom stanovnitvu, regijama i dravama kako bi se u to
kraem razdoblju sanirali i vratili u uobiajeno stanje [6].
Drave lanice Europske Unije obavezne su prema Direktivi o procjeni i
upravljanju poplavnim rizicima [6] za svako vodno podruje ili jedinicu
upravljanja, kao i dio meunarodnog vodnog podruja koji se nalazi na
njihovom teritoriju izvriti preliminarnu procjenu poplavnih rizika te
izraditi planove upravljanja poplavnim rizicima. Planovi moraju obuhvaati
sve aspekte upravljanja poplavnim rizicima, s naglaskom na prevenciju,
zatitu, pripravnost, ukljuujui prognoze poplava i sustave ranog
upozoravanja te uzeti u obzir znaajke odreenog rijenog sliva ili podsliva.
Takoer, dune su izraditi karte opasnosti i rizika od poplava [6]. Karte
opasnosti od poplava su zemljovidi s prikazom mogunosti razvoja
odreenih poplavnih scenarija, dok karte rizika od poplava sadre prikaz
moguih tetnih posljedica razvoja scenarija prikazanih u zemljovidima [2].
Prve smjernice za upravljanje bujinim poplavama, temeljene na
postojeem pravnom okviru, objavljene su 2002. godine pod naslovom
72
GF ZBORNIK RADOVA
Smjernice za prevenciju i ublaavanje bujinih poplava izraene pod

pokroviteljstvom projekta NEDIES (Natural and Environmental Disaster
Information Exchange System) [1]. Namijenjene su donositeljima odluka na
razliitim razinama od nacionalne, regionalne do lokalne uprave
involvirane u upravljanje katastrofama te kao smjernice strunjacima i
informacija iroj javnosti. Smjernicama su predloene informacije (Tablica
1.) koje je potrebno prikupiti o svakom analiziranom podruju, a
obuhvaaju niz razliitih podataka o geografiji, geologiji, geomorfologiji,
hidrologiji, hidraulici, vegetaciji, koritenju zemljita, rijenim vodnim
graevinama, povijesnim analizama lokalnih poplavnih dogaaja i slino.
Kao pomo pri prikupljanju navedenih podataka neophodno je koristiti se
alatima poput baza podataka opih informacija, GIS aplikacija za potrebe
grafikog prikaza karata i njihovu djelominu analizu te odabrane
kompjuterske aplikacije za obradu podataka, odnosno obradu ulaznih
parametara hidrolokog i hidraulikog modela [1].
Najea strategija za prevenciju od poplava je implementacija
graevinskih mjera poput izgradnje nasipa za obranu od poplava, oteretnih
kanala, retencija, proirenja korita vodotoka, vraanja vodotoka u
prvobitno stanje i slino, kako bi se smanjio rizik od poplave. Meutim, one
esto rezultiraju znaajnim utjecajem na okoli. Iako doprinose smanjenju
poplava i njihovoj prevenciji, takoer imaju i nedostatke poput problema sa
dugotrajnou takvog zahvata, lanog osjeaja sigurnosti te trokova
funkcioniranja i odravanja [1,8].
Tablica 1. Izvori informacija za procjenu rizika od poplava [8, 9]
IZVOR
KARAKTERISTIKE
POVIJESNI PODACI
Gdje su se u povijesti javile bujine poplave,

njihova razornost i posljedice.
METEOROLOKI
I HIDROLOKI PODACI
Procjena mjesta poplavnog dogaaja i

njegovog opsega. Za regije smjetene daleko
od rijeka, omoguuju samo procjenu oborine
koja moe uzrokovati ovakav dogaaj
(trajanje, intenzitet)
ANALIZA POTENCIJALNOG
PROLOMA HIDROTEHNIKIH
OBJEKATA
Za veinu hidrotehnolokih objekata

pripremaju se izvjea u fazi projektiranja sa
procjenom vjerojatnosti njihova proloma.
Negraevinske mjere koje obuhvaaju planiranje koritenja i

gospodarenja zemljitem, podizanje svijesti o problemu putem razliitih
metoda informiranja javnosti, uvoenje sustava uzbunjivanja te planiranje
mjera oporavka nakon katastrofe su odrive i zahtijevaju znatno manja
investicijska ulaganja. Njihov je utjecaj na okoli zanemariv. Implementacija
73
regulative na svim razinama od europskih, nacionalnih, regionalnih pa sve

do lokalnih jedna je od negraevinskih mjera koje potiu promicanje
zakonskog okvira na podrujima sklonima poplavama, ali i nadogradnju
istih [1].
Uspjeno gospodarenje poplavama zavisi o promiljenoj i dugoronoj
integraciji graevinskih i negraevinskih mjera u kombinaciji s primjenom
metodologije procjene rizika ime se ostvaruje zatvoren okvir gospodarenja
poplavama. Pozitivni rezultati ovise o pravilnom odabiru odgovarajuih
mjera, temeljenih na karakteristikama poplava analiziranog podruja,
fizikih i morfolokih karakteristika poplavnog podruja, ekonomskih i
socijalnih uvjeta, te politikih i okolinih uvjeta [1].
2.1. Bujine poplave i projekti vezani uz istraivanje bujinih poplava
na podruju Europe
Posljednjih desetljea ekstremni poplavni dogaaji sve su uestaliji u
Europi naroito u dijelovima sa intenzivnijim sunim razdobljima. Javnost
najee poplave doivljava i prepoznaje kao poplave velikih nizinskih
rijeka, iako je dokazano da je veina smrtonosnih poplava upravo bujinog
tipa [3]. Takve poplave u sredinjoj i istonoj Europi su prostorno
ograniene i najee udaljene od glavnih rijeka te se javljaju na nekoj od
bujinih pritoka predstavljajui veliki izazov nacionalnim meteorolokim i
hidrolokim slubama, hitnim slubama i lokalnim zajednicama, za
prognoziranje poplavnih dogaaja, slanje upozorenja stanovnitvu, hitne
pripreme i odgovore neposredno prije i za vrijeme poplava [3]. Prema
izvjeu o klimatskim promjenama [10] u budunosti e se veoma
vjerojatno poveati broj poplavnih dogaaja diljem Europe, naroito onih
bujinog karaktera. Naalost, bujine poplave najee pogaaju neizuene
slivove, i vrlo esto su slabo dokumentirana pojava, naroito na slivnim
podrujima manjih povrina [11]. Naglo mijenjaju teenje vodotoka, a
njihovi su dinamini hidromorfoloki procesi esti u alpskim slivovima.
Posljedice njihova djelovanja su privremene ili pak trajne promjene toka
rijeke, ime se komplicira upravljanje rizicima od poplava [10].
Prosjeni godinji ekonomski gubitci uzrokovani prirodnim
katastrofama diljem svijeta procijenjeni su na 40 milijardi eura [11].
Potrebno je napomenuti da su u zadnja dva desetljea poplave
prouzrokovale milijarde eura tete samo u Francuskoj [12]. Ukupne
ekonomske tete procjenjuju se na 1,2 milijarde eura samo za bujinu
poplavu rijeke Gard iz 2002. godine te 3,3 milijarde eura za Aude iz 1999.
godine [11]. U Europi, nizinske poplave su rijetko povezane sa smrtnou
osim u sluajevima poputanja nasipa. U kontrastu s time, bujine poplave
esto rezultiraju gubicima ivota. Primjer takvih bujinih poplavnih
dogaaja je Lynmouth poplava u Velikoj Britaniji 1952. godine sa
74
GF ZBORNIK RADOVA
zabiljeena 34 smrtna sluaja, zatim poplava u Barceloni, panjolska, 1962.

s vie od 400 mrtvih, Piedmont regija u Italiji 1968. te ponovo 1994. sa 74
odnosno 69 mrtvih te Aude u Francuskoj 1999. s 35 mrtvih [11, 13]. Popis
znaajnijih bujinih poplava u razdoblju od 1994. do 2006. godine na
europskom podruju prikazani su u Tablici 2. Navedene pojave pripadaju
dogaajima na slivovima veim od 10 km2. Naalost kao to je ve ranije
navedeno, bujini dogaaji naroito na malim slivovima rijetko su
evidentirani te su informacije i podaci o njihovim pojavama i razmjeru teta
teko i rijetko dostupne (primjeri bujinim poplavama sklonih slivova
manjih od 10 km2: u Ujedinjenom Kraljevstvu - Aylesbury, Barton-Le-Clay,
Beebham, Bicester, Holme Green, Hook, Letchworth, Luthon, South Hinksey,
Stevenage, Toddington, Tring Wingrave [14] te u Italiji Ravone bujica [15]).
Zbog sve uestalijih poplava, zadnjih 15-ak godina poveao se interes za
istraivanjem fenomena bujinih poplava. U tom je razdoblju pokrenut
veliki broj projekata na tu temu, a jedan od prvih je i Povijesne poplave sa
gledita integriranog upravljanja poplavama (Study of Historical Floods from
an Integrated Flood Management Viewpoint) [3]. Glavni cilj ovog projekta je
poveanje pripremljenosti i reakcije lokalne vlasti i stanovnitva u
zajednicama sklonim bujinim poplavama s ciljem smanjenja ranjivosti
ugroenog stanovnitva. Fokus je dan na optimizaciju i procjenu postojeih
tehnologija za predvianje bujinih poplava sa socijalno ekonomskog
aspekta obuhvaenih zajednica.
Prema njemu i izvjeu sedam razliitih europskih zemalja (Bugarske,
eke, Litve, Poljske, Rumunjske, Slovake i Slovenije) [16, 17, 18, 19, 20,
21, 22] o bujinim poplavama i iskustvima u prolosti nastale su prve
Smjernice upravljanja bujinim poplavama nedavna iskustva centralne i
istone Europe iz 2007. godine [3, 23].
Prouavanjem uoena je vanost bujinih poplava te snaga njihove
razornosti sa posljedicama ljudskih rtava i velikih materijalnih teta. U
ekoj Republici, Slovakoj i Poljskoj uspostavljen je sustav ranog
upozoravanja, meutim, njihove osnovne komponente poput irenja
obavijesti o opasnosti te plana djelovanja lokalnih vlasti u to vrijeme jo su
bili u razvoju [18, 21, 22]. Uoena je potreba za veom i intenzivnijom
edukacijom lokalnog stanovnitva ugroenog bujinim poplavama te
nunost razvoja metodologija za predvianje i upozoravanje na bujine
poplave, kao i razvijanje planova akcije lokalnih vlasti za potrebe
pravovremene i prave reakcije na poplavne dogaaje [3, 16, 24].
FLASH projekt (Observations, Analysis and Modeling of Lightning Activity
in Thunderstorms, for use in Short Term Forecasting of Flash Floods)
obuhvatio je pilot podruja u pet razliitih zemalja: Izraelu, Italiji, Grkoj,
panjolskoj i Cipru, ije analize su se temeljile na prikupljenim i
analiziranim podacima i mjerenim oborinama [25, 26]. Utjecaj i meuodnos
75
munja i oborina na pojavu poplava bujinog tipa analiziran je s ciljem

kratkoronih prognoza bujinih poplava na analiziranim podrujima.
Tablica 2. Popis znaajnijih bujinih poplava u Europi od 1994. do 2008. godine [8,
29]
SLIVNO
PODRUJE
RIJEKE/
VODOTOKA
Giofyros
Avne
Mal Svinka i
Dubovick
Posina
Aude
Magarola
trbsk
Sesia
Kamp
Weisseritz
Gard
Fella
Turniansky
Valency,
podruje
Boscastle
Csdimcea
Feernic
Trisanna
Costa Brava
Ilisua
Cilt
Isarco i
Passorio
Almyrida
Grinties
Selka Sora
Starzel
DATUM
DRAVA
POPLAVLJENO
PODRUJE
[km2]
13.01.1994.
6.10.1997.
Grka
Francuska
166
33,7-55
TRAJANJE
OLUJNOG
NEVREME
NA [h]
14
18
20.7.1998.
Slovaka
15,8-35,4
20.9.1999.
13.11.1999.
10.6.2000.
24.7.2001.
5.6.2002.
7.8.2002.
13.8.2002.
8.-9.9.2002.
29.8.2003.
19.6.2004.
Italija
Francuska
panjolska
Slovaka
Italija
Austrija
Njemaka
Francuska
Italija
Slovaka
116
9,5-305
94,3
12,7
75-983
70,1-622
49,7-54,3
38,1-1856
23,9-623
70,4
24
24
8,4
1
22
31
34
28
12
1,25
16.8.2004.
Velika
Britanija
20
6,75
Rumunjska
Rumunjska
Austrija
panjolska
Rumunjska
Rumunjska
50
168
122
57,3-73,8
139
36
19
5,5
25
9
9
4
Italija
12-342
12,5
Grka
Rumunjska
Slovenija
Njemaka
24,7
52
31,9-212
15,1-124
15
4
16,5
8
29.8.2004.
23.8.2005.
23.8.2005.
13.10.2005.
20.6.2006.
30.6.2006
3.4.10.2006.
16.10.2006.
4.8.2007
18.9.2007.
2.6.2008.
Daljnje istraivanje na projektu fokusirano je na smanjenje gubitaka

ljudskih ivota i materijalnih teta kroz poboljanje pripremnosti i
upravljanja rizicima od bujinih poplava [25, 26, 27]. Cilj ovog projekta je
istraiti metodologiju i poveati tonost prognoziranja poplava [3, 28].
Potrebno je spomenuti i CRUE ERANet projekt koji se bavi procjenom
i upravljanjem rizicima od poplava. Temelji se na suradnji 12 zemalja
76
GF ZBORNIK RADOVA
(Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Njemaka, Maarska, Irska, Italija,

Poljska, panjolska, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo) koje su u povijesti
imale problema s poplavama [31]. Direktiva o poplavama Europske Unije
zahtjeva izradu karata poplava za podruja velikog rizika za sve drave
lanice do 2013. godine. U sklopu projekta predloene su smjernice i
preporuke za izradu i vizualizaciju ovih karata po skupinama korisnika, kao
i smjernice poboljanja planova u sluaju katastrofe [30, 31, 32].
HYDRATE projekt (Hydrometeorological Data Resources and
Technologies for Effective Flash Flood Forecasting) jo je jedan takav projekt
koji je obuhvatio est pilot projekata u razliitim zemljama (panjolskoj,
Francuskoj, Italiji, Slovakoj, Grkoj i Rumunjskoj) [11, 13]. Naglasak je dan
na strategiju promatranja bujinih poplava i usklaivanje postojeih
europskih hidrometeorolokih postaja. Bujine poplave prouavane su
usporedbom informacija dobivenih tradicionalnim hidrometeorolokim
monitoringom, radarom te informacijama dobivenim na terenu [33, 34, 35,
36, 37, 38, 39].
3. Upravljanje bujinim slivovima i zatita od bujinih

poplava u Hrvatskoj
Hrvatska pripada skupini vodom relativno bogatih zemalja koja je zbog
prostranih brdskoplaninskih podruja s visokim kinim intenzitetima,
irokih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova i vrijednih dobara na
potencijalno ugroenim povrinama, te zbog nedovoljno izgraenih i
odravanih zatitnih sustava, prilino ranjiva od poplava [2, 40]. Priblino
15% dravnog teritorija potencijalno je ugroeno poplavama [2]. Prema
analizi rizika od katastrofa najvei broj dogaaja i broj ljudskih rtava u
Hrvatskoj otpada na poplave te ukazuje na poveanu uestalost pojave
poplava u periodu od 1989. do 2006. godine [41].
Zatita od poplava na primorsko-istarskim slivovima vezana je
ponajvie uz zatitu urbanih sredina, turistikih podruja, prometnica i
poljoprivrednih povrina od bujinih poplava. U Istri postoji opasnost od
brojnih bujica koje ugroavaju gradove, naselja, prometnice i
poljoprivredne povrine na njenoj obali [42, 43]. Mnoge bujice ugroavaju
priobalne gradove Kvarnera i Hrvatskog primorja te naselja i
poljoprivredne povrine na kvarnerskim otocima. Dijelom neureene
brdske vode s Velebita ugroavaju naselja i Jadransku magistralu du
itavog podruja od Senja prema Starigradu i Paklenici. Naselja Hrvatskog
Zagorja ugroavaju Krapina i njezini bujini pritoci. Medvednike bujice
usprkos djelomino izgraenom zatitnom sustavu prijetnja su gradu
Zagrebu. Orljava i njene bujine pritoke opasnost su za naselja Poeke
kotline. Takoer, od bujinih brdskih voda nedovoljno su zatieni i drugi
77
gradovi i naselja na slivovima Save i Kupe, poput Ogulina, kao i mnoge

poljoprivredne povrine i infrastrukturne graevine. Najvei problemi
zatite od poplava na slivovima Drave i Dunava predstavlja mnotvo
neureenih bujica koje ugroavaju naselja i poljoprivredne povrine u
Meimurju, Podravini i Podunavlju. Dalmatinsku obalu od Zrmanje do
Prevlake te dalmatinske otoke ugroavaju brojne neureene bujice, ali i
neprimjerena gradnja kojom su presjeeni mnogi bujini tokovi [43].
Zatita od poplava i tetnog djelovanja voda u Hrvatskoj obuhvaena je
zakonskom regulativom i planskim dokumentima, od kojih su najvaniji:
Zakon o vodama [2]

Zakon o financiranju vodnog gospodarstva [44]
Dravni plan obrane od poplava [45]
Strategija upravljanja vodama [43]
Plan upravljanja vodnim podrujima [7, 42]
Glavni provedbeni plan obrane od poplava [46]
Plan upravljanja vodama za 2013. godinu [47]
Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistranih
radova i drugih hidrogeolokih radova, preventivne, redovne i
izvanredne obrane od poplava, te upravljanja detaljnim graevinama za
melioracijsku odvodnju i vodnim graevinama za navodnjavanje [48]
Zakon o zatiti od elementarnih nepogoda [49]
Navedeni zakoni i dokumenti odnose se na upravljanje vodama iznad
zadanog veliinskog praga [7, 8], u to spadaju vodotoci sa slivnom
povrinom iznad 10 km2, odnosno oni koji u znaajnoj mjeri utjeu na neki
povrinski ekosustav. Manja vodna tijela nisu obuhvaena Okvirnom
direktivom o vodama, meutim ukoliko se pokae da su ona bitna sa
stanovita upravljanja i gospodarenja vodama, odnosno da postoji potreba
za primjenom mjera radi postizanja postavljenih ciljeva u zatiti voda, bit e
predmet analize i planiranja. To znai da se za mala vodna tijela, u koje
spadaju tekuice sa slivnom povrinom manjom od 10 km2 na koje otpada
80% ukupne duine svih obuhvaenih tekuica u Republici Hrvatskoj
(Tablica 3.), ne provodi analiza i tipizacija prema odredbama Okvirne
direktive o vodama. Takva se vodna tijela, po potrebi, obrauju prema
kriterijima koji vrijede za vee vodno tijelo s kojim su u povrinskom
kontaktu, ili, ako takvog kontakta nema, za najblie ili najprimjerenije vee
vodno tijelo. Na Jadranskom vodnom podruju 70% ukupne duljine
vodotoka pripada slivovima povrina manjih od 10 km2 [7, 43].
Vlada Republike Hrvatske treba donijeti mjere (Tablica 4.) ureenja
voda prema viegodinjim programima izgradnje te godinjim planovima
upravljanja vodama [45]. Za poslove ureenja voda i zatite od tetnog
78
GF ZBORNIK RADOVA
djelovanja voda zaduene su Hrvatske vode, kao i za izradu procjene rizika

od poplava te karte opasnosti i rizika od poplava za vodna podruja i po
potrebi za njihove dijelove i podslivove [2, 42]. Hrvatskim zakonima i
propisima vezano posebno za bujice navode se mjere prevencije i
ublaavanja od bujinih poplava, njihovog tetnog djelovanja i erozije [2, 43,
45] od kojih je dio prikazan u Tblici 3.
Tablica 3. Mjere obrane od poplava prema Dravnom planu obrane od poplava [45]
MJERE PLANIRANJA, STUDIJSKIH POSLOVA I PRAENJA VODNOG REIMA:
Planiranje i izvedba sustava praenja vodnog reima i najave poplavnih voda
Planiranje i izrada matematikih simulacijskih i prognostikih hidrolokih
modela
Planiranje i upravljanje rizicima od poplava kroz praenje izrade prostorno
planske dokumentacije, izdavanje vodopravnih akata i slino
Izrada i auriranje provedbenih planova obrane od poplava
Donoenje drugih planova i akata kojima se utvruju postupci, mjere i nain
izvravanja poslova i zadataka
Praenje hidrometeoroloki, tehnikih i ostalih podataka potrebnih za
predlaganje i provoenje mjera obrane od poplava
Auriranje hidrolokih prognostikih modela odravanje i unaprjeivanje
informacijskog i komunikacijskog sustava za sve razine rukovoenja obranom
od poplava
MJERE PLANIRANJA, STUDIJSKIH POSLOVA I PRAENJA VODNOG REIMA
Planiranje i provedba poslova izgradnje, rekonstrukcije i dogradnje regulacijskih
i zatitnih vodnih graevina i graevina za osnovnu melioracijsku odvodnju koje
mogu posluiti prihvatu i evakuaciji velikih voda (vodne graevine u sustavu
obrane od poplava)
Planiranje i provedba poslova odravanja prirodnih i umjetnih vodotoka i drugih
voda, regulacijskih i zatitnih vodenih graevina i graevina za osnovnu
melioracijsku odvodnju u sustavu obrane od poplava
PREVENTIVNE PRIPREMNE RADNJE
Redoviti pregledi stanja ispravnosti regulacijskih i zatitnih vodnih graevina i
graevina za osnovnu melioracijsku odvodnju
Redoviti pregledi stanja ureenosti korita vodotoka i drugih voda radi osiguranja
kontroliranog i nekodljivog protoka velikih voda
Osiguranje predvienog retencijskog prostora za prihvat velikih voda u
vienamjenskim akumulacijama
Popuna opreme i materijala za potrebe neposredne obrane od poplava, prije i
tijekom provoenja neposredne obrane
uvanje opreme i materijala u terenskim centrima obrane od poplava i posebnim
skladitima Hrvatskih voda i drugih pravnih osoba koje provode neposrednu
obranu od poplava
NEPOSREDNE MJERE REDOVITE I IZVANREDNE OBRANE OD POPLAVA
Izrada prognoza veliine i vremena nailaska vodenog vala
79
Uestali pregledi stanja ispravnosti regulacijskih i zatitnih vodnih graevina i

graevina za osnovnu melioracijsku odvodnju od vremena proglaenja
pripremnog stanja obrane od poplava do njenog opoziva
Provedba potrebnih mjera i radnji na regulacijskim i zatitnim vodnim
graevinama, te graevinama osnovne, a po potrebi i detaljne melioracijske
odvodnje koje mogu posluiti prihvatu i evakuaciji velikih voda
Otklanjanje uzroka koji ometaju protok voda koritom vodotoka
Stavljanje u funkciju izgraenih objekata za rastereenje velikih voda (oteretnih
kanala, retencija, akumulacija s retencijskim prostorom za prihvat velikih voda,
ustava, preljeva, odvodnih tunela i slino)
Izgradnja druge obrambene crte prije ili za vrijeme neposredne obrane od
poplava ukoliko prijeti neposredna opasnost od podvira, prodora, ruenja ili
prelijevanja zatitnih vodnih graevina
RADNJE NAKON PRESTANKA REDOVITE OBRANE OD POPLAVA
Izvoenje zavrnih radova u svezi s obranom od poplava (sakupljanje opreme,
materijala i alata u skladita i slino)
Hitne sanacije oteenja regulacijskih i zatitnih vodnih graevina nastalih za
vrijeme obrane od poplava, radi otklanjanja neposrednih opasnosti koje mogu
nastati kod prolaska novih vodnih valova
ienje otpada, nanosa i drugih naplavina nastalih prolaskom vodnog vala
Geodetska snimanja poplavnih linija
Prikupljanje podataka o izvrenim radovima, utroenom materijalu, trokovima
provedene obrane od poplava i tetama na zatitnim i regulacijskim vodnim
graevinama, vodotocima i vodama
Nadoknada trokova za ljude, opremu i materijal Hrvatskih voda, pravnih osoba
i drugih fizikih i pravnih osoba, nastalih tijekom provoenja obrane od poplava
Izrada cjelovitog izvjea o provedenoj obrani od poplava s analizom i ocjenom
provedenih mjera, trokova i teta, te s prijedlozima za otklanjanje nedostataka,
prema sadraju i uputama koje su dane ovim Planom
Problematika bujinih poplava obuhvaena je istraivanjima

provedenim u sklopu bilateralnog hrvatskojapanskog, znanstvenoistraivakog projekta Identifikacija rizika i planiranje koritenja zemljita
za ublaavanje nepogoda kod odrona zemlje i poplava u Hrvatskoj [50].
Jedan od aspekata istraivanja u sklopu projekta bio je usmjeren na analizu
regulative koja obuhvaa upravljanje bujinim slivovima i zatitu od
upravljanja bujinim slivovima pri emu se ukazala potreba detaljnije
analize poplavnog znaaja bujinih slivova manjih do 10 km2, to se
detaljnije izae u slijedeem poglavlju.
4. Mogunost unapreenja upravljanja bujinim slivovima

i zatite od bujinih poplava u Hrvatskoj detaljnijom
analizom poplavnog znaaja slivova manjih od 10 km 2
Prvi i osnovni korak upravljanja poplavama, openito, pa tako i bujinim
poplavama, je izrada procjene rizika od poplava za svako vodno podruje, a
80
GF ZBORNIK RADOVA
po potrebi i za njegove dijelove [2]. Svaka takva procjena rizika mora

obuhvaati sve relevantne dijelove propisane Direktivom o procjeni i
upravljanju poplavnim rizicima [6]. Nakon toga slijedi izrada karata
opasnosti od poplava i karata rizika od poplava za vodna podruja, a po
potrebi za njegove dijelove i njihove podslivove [2].
Zakonom [2] je obavezna procjena rizika od poplava za vodna podruja
kao cjeline, a hoe li se ili ne izraditi procjena rizika pojedinano za dijelove
vodnih podruja i njihove podslivove ovisi o tome da li je neki sliv, odnosno
podsliv od poplavnog znaaja. Do sada unutar zakona ne postoje odrednice,
pravila i smjernice za odreivanje poplavnog znaaja pojedinih dijelova
vodnih podruja. Nadalje, zakoni Republike Hrvatske ne definiraju korake
procesa procjene rizika od takvog dogaaja, ve ih se moe nai u
smjernicama danim unutar zakonskog okvira Europske Unije, koji su nastali
kao rezultati istraivanja na raznim projektima o poplavama. Sam proces
procjene rizika i izrade karata zahtjeva multidisciplinarni i
interdisciplinarni pristup, timski rad, opseno istraivanje te znatna
financijska sredstva. Stoga su manji slivovi unutar vodnih podruja esto
zanemareni i pripojeni veem slivnom podruju u njihovoj neposrednoj
blizini, te unutar njega sagledani kao cjelina.
U sklopu pregovora s Europskom Unijom, Hrvatska je bila obavezna
uskladiti svoje zakone s onima Europske Unije. Stoga su zakoni Republike
Hrvatske, vezani uz vode, danas velikim dijelom preuzeti iz direktiva
Europske Unije. Hrvatski zakoni, samostalno, ne razrauju detaljno
problem upravljanja bujicama i bujinim poplavama te kao takvi nisu
dostatni i javlja se potreba za njihovom nadopunom. U nastavku je dan
pregled postojeih koraka procjene rizika od poplava definiranih zakonima
Republike Hrvatske i Europske Unije (Slika 1). Postojei koraci upotpunjeni
su prijedlogom autora rada postupkom definiranja znaaja za bujine
slivove manje od 10 km2, iji znaaj od poplava nije prepoznat, niti naim
niti Europskim, zakonima, kao i preporukom da se slivovi kojima se znaaj
na posljetku dokae, dalje upute na samostalnu proceduru odreivanja
rizika od poplava prema zakonskim smjernicama Europske Unije. Mali
slivovi bez poplavnog znaaja podlijeu postupcima u skladu sa zakonima
Republike Hrvatske, odnosno pripajaju se veoj slivnoj povrini u njihovoj
neposrednoj blizini i kao takvi analiziraju kao sastavni dio vee cjeline
(slivnog podruja), a ne samostalno.
81
Slika 1. Postupak procjene rizika od i odreivanja znaaja bujinih poplava
U nastavku se predlae postupak procjene poplavnog znaaja nekog

slivnog podruja kojem je primarna svrha analiza poplavnog znaaja slivova
manjih od 10 km2 meutim, postupak se moe primijeniti u preliminarnoj
procjeni rizika od poplave za vee slivove.
Autori predlau postupak utvrivanja poplavnog znaaja sliva, koji se
sastoji od tri koraka:
82
GF ZBORNIK RADOVA
prikupljanja osnovnih informacija - karakteristika slivnog

podruja,
analize poplavnog znaaja slivnog podruja po definiranim
kriterijima te
konane procjene poplavnog znaaja slivnog podruja dobivene na
temelju prethodna dva koraka.
Prikupljanje osnovnih informacija detaljnije je prikazano Slikom 2.

Ovaj korak zamiljen je da bude jednostavan i financijski povoljan. Kao
izvori informacija mogu se koristiti: arhive lokalnih uprava, postojee
podloge prostornih planova, postojei mjereni podaci o oborinama,
vodostajima i protocima na tom podruju, informacije koje se mogu dobiti
obilaskom terena te ankete provedene na lokalnom stanovnitvu. Prednost
je to veinu tih informacija moe prikupiti ili ve posjeduje sama lokalna
uprava.
S obzirom da se esto javlja problem kako grupirati i sagledati sve
dostupne informacije poeljno je sve ih objediniti u jednu bazu podataka
unutar GIS sustava koja bi se koristila za potrebe daljnjih analiza, uz
obavezu njene nadopune i proirenja u budunosti.
Po zavretku prikupljanja informacija treba provesti postupak analize
poplavnog znaaja slivnog podruja.
Kriteriji po kojima treba analizirati slivno podruje su: povijesni podaci,
provedene mjere prevencije i ublaavanja, ljudski faktor, osjetljivost
podruja, erozija i oborine vodostaji i protoci prema Slici 3. Navedeni
kriteriji su odabrani na temelju detaljne analize ranije spomenutih zakona,
direktiva i projekata te u njima navedenih kriterija za procjenu rizika od
poplava na veim slivnim povrinama. Isti kriteriji odnosno informacije
potrebne za definiranje svakog pojedinog kriterija su pojednostavljeni kako
bi se analiza poplavnog znaaja za mala slivna podruja svela financijski i
vremenski na minimum.
83
PRIKUPLJANJE OSNOVNIH INFORMACIJA/ KARAKTERISTIKA

ANALIZIRANOG SLIVNOG PODRUJA
ANALIZA
POVIJESNIH
POPLAVNIH
DOGAAJA
OBORINE
Srednje godinje na analiziranom slivu

Maksimalne jednodnevne oborine
Vodne graevine (zahvat, godina izgradnje,

svrha mjere)
Ne/regulirni tok vodotoka
Odravanje prohodnosti korita (raslinje i
nanos)
UREENOST
SLIVNOG
PODRUJA/
PROMJENE NA
SLIVU
VODOSTAJI
Uestalost poplavnih dogaaja

Povrine obuhvaene poplavnim dogaajima
Naselja obuhvaena poplavnim dogaajima
Razmjer ljudskih, materijalnih i okolinih
teta uzrokovanim poplavnim dogaajima u
prolosti
(izvor:
ankete
provedene
na
lokalnom
stanovnitvu, arhive i saznanja lokalnih uprava,
arhive lokalnih novina..)
Maksimalni zabiljeeni mjeseni/godinji/po

poplavnom dogaaju (ukoliko postoje mjereni
podaci)
Maksimalni zabiljeeni mjeseni/godinji/ po

poplavnom dogaaju (ukoliko postoje mjereni
podaci)
Prema naseljenim podrujima obuhvaenim

poplavama i zanjem popisu stanovnitva
Republike Hrvatske
PROTOCI
UGROENO
STANOVNITVO
GIS ANALIZA
Namjena zemljita
Udaljenost naselja od poplavnog podruja
Obitavalita biljnih i ivotinjskih vrsta
Nestabilnosti tla
(izvor: prostorni planovi)
Slika 2. Koncept prvog koraka sa primjerom dostupnih informacija
84
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 3. Kriteriji i njihovi elementi za potrebe definiranja znaaja od bujinih

poplava nekog podruja
85
Za potrebe definiranja znaaja nekog slivnog podruja procjenu

poplavnog znaaja sliva analizom svih dostupnih informacija moe dati
strunjak (ekspert). Meutim, da bi se taj postupak analize ubrzao, mogue
je razviti ekspertni sustav koji bi obuhvatio sve navedene kriterije po kojima
treba provesti analizu.
Ekspertni sustavi su razvijeni raunarski programi koji oponaaju ili
barem pokuavaju oponaati ljudsko razmiljanje i sposobnost rjeavanja
problema. To rade koritenjem baza podataka i pravila iz eljene domene,
a nali su primjenu i u vodnom gospodarstvu [51]. Takvi sustavi, iako
temeljeni na znanju, iskustvu strunjaka i loginom rasuivanju, mogu
iskljuivo posluiti kao sustav potpore korisniku, ali ni u kojem sluaju ne
mogu zamijeniti konanu odluku i procjenu strunjaka [52].
Ekspertni sustavi temelje se na nekolicini bitnih elemenata
(prikupljanju znanja, baza podataka, radnoj memoriji, mehanizmima za
donoenje zakljuaka, objanjenja i korisnikog suelja) koji objedinjava
strunjak (ekspert) iji zadatak je razvoj tog ekspertnog sustava baziranog
na znanju, njegovo odravanje i budua nadogradnja. Takvi sustavi se
sastoje on mnogo znaajki od kojih su najznaajnije: prikupljanje
informacija i znanja, sistematizacija i pohrana te naposljetku logika obrada
podataka [53, 54, 55].
Znanje integrirano unutar ekspertnog sustava mora se temeljiti na
nekolicini razliitih izvora informacija: znanju i iskustvu strunjaka te
dostupnoj znanstvenoj i strunoj literaturi. Takva grupa prikupljenih
informacija u nekom specifinom podruju i o nekom specifinom problemu
mora se sistematizirati i pretvoriti u grupu pravila. Svako se pravilo sastoji
od dva elementa pretpostavke odnosno teorije i zakljuka koje dovodi do
rjeenja jednim ili veim brojem koraka i petlji. Konani proizvod
ekspertnog sustava je mehanizam za generiranje zakljuaka baziran na
prikupljenom znanju o nekom specifinom problemu u obliku korisnikog
suelja [53, 54, 55].
Svaki definirani kriterij se treba sagledavati kroz podkriterije, a analizu
i vrednovanje po podkriterijima mogue je provesti odgovaranjem na
konkretna pitanja navedena na Slici 3. Na temelju odgovora, ekspertni
sustav provodi vrednovanje, odnosno analizira stupanj zadovoljenja
definiranih pravila i daje konanu procjenu poplavnog znaaja sliva. Sustav
vrednovanja i zakljuivanja ekspertnog sustava prema danim odgovorima
nee se detaljnije prikazivati u ovom radu.
Po provedenoj analizi slivnog podruja, konani zakljuak ekspertnog
sustava ukazuje je li sliv od poplavnog znaaja ili nije te se sukladno tome
86
GF ZBORNIK RADOVA
moe pristupiti procjeni rizika za analizirani sliv ili njegovom pripajanju

slivu u neposrednoj blizini.
Oekuje se da bi provedba takvog postupka doprinijela broj,
jednostavnijoj, ali i financijski povoljnijoj preliminarnoj procjeni postojanja
rizika od poplava na nekom slivom podruju. Primjena postupka procjene
znaaja doprinijela bi upravljanju bujicama i bujinim poplavama kao
negraevinska mjera prevencije i ublaavanja od bujinih poplava zbog
brze procjene potencijalne mogunosti pojave bujinih poplava te shodno
tome, ranije i pravovremene reakcije i primjene graevinskih i
negraevinskih mjera obrane od poplava.
5. Zakljuak
Cilj ovoga rada bio je dati pregled europske i hrvatske regulative i
znaajnijih projekata u EU koji se odnose na upravljanje bujicama i zatitu
od bujinih poplava te obuhvatiti mjere zatite, ublaavanja i prevencije tih
poplava. Analize relevantne regulative, projekata i mogunosti
unaprjeenja upravljanja bujinim slivovima bile su dio istraivanja
provedenog u sklopu bilateralnog hrvatskojapanskog, znanstvenoistraivakog projekta Identifikacija rizika i planiranje koritenja zemljita
za ublaavanje nepogoda kod odrona zemlje i poplava u Hrvatskoj, pri
emu je uoena potreba detaljnije analize poplavnog znaaja bujinih
slivova manjih do 10 km2. Primjena postupka procjene znaaja prikazanog
u radu doprinijela bi upravljanju bujicama i bujinim poplavama kao
negraevinska mjera prevencije i ublaavanja od bujinih poplava zbog
brze procjene potencijalne mogunosti pojave bujinih poplava te, shodno
tome, ranije i pravovremene reakcije i primjene graevinskih i
negraevinskih mjera obrane od poplava.
Zahvala
Istraivanje za potrebe izrade rada provedeno je u sklopu bilateralnog
hrvatskojapanskog projekta Identifikacija rizika i planiranje koritenja
zemljita za ublaavanje nepogoda kod odrona zemlje i poplava u
Hrvatskoj, dio znanstvenog projekta Hidrologija osjetljivih vodnih resursa
u kru. (114-0982709-2549) financiranog od Ministarstva znanosti,
obrazovanja i sporta RH, te u sklopu potpora istraivanjima Sveuilite u
Rijeci (broj potpore 13.05.1.3.08, naslov: Razvoj novih metodologija u
gospodarenju vodama i tlom u krkim, osjetljivim i zatienim podrujima i
broj potpore 13.05.1.1.03 Hidrologija vodnih resursa i identifikacija rizika
od poplava i blatnih tokova na krkom podruju) .
87
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
Colombo, A.J., Hervs, J., Arellano, A.L.V.: Guidelines on Flash Flood

Prevention and Mitigation, NEDIES Project, European Commission
Joint Research Centre, Institute for the Protection and Security of the
Citizen Technological and Economic Risk Management, Natural Risk
Sector, Ispra, Italy, 2002.
Zakon o vodama, Narodne Novine, 2009., 153/09, 63/11, 130/11.
Guidance on Flash Flood Management: Recent Experiences from
Central and Eastern Europe, Associated Programme on Flood
Management, World Meteorological Organization, Global Water
Partnership, 2007.
Procjena Ugroenosti Republike Hrvatske od Prirodnih i Tehniko
Tehnolokih Katastrofa i Velikih Nesrea, Narodne Novine, 2009.,
101/98, 15/2000, 199/2003, 30/2004.
EU Water Framework Directive 2000/60/EZ of the European
Parliament and of the Council, Official Journal of the European Union,
2000., L 327.
Directive 2007/60/EC of the European Parliament and of the Council
on the assessment and management of flood risks, Official Journal of
the European Union, 2007., L 288/27.
Plan Upravljanja vodnim Podrujima - Nacrt, Hrvatske vode, 2010.
Dragievi, N.: Analiza upravljanja bujinim slivovima i zatita od
bujinih poplava i erozije kroz regulativu i primjere, Arhiva
Graevinskog fakulteta Sveuilita u Rijeci, Rijeka, 2012.
Management of Flash Floods: A Tool for Integrated Flood
Management, Associated Programme on Flood Management, World
Meteorological Organization, Global Water Partnership, 2012.
River Basin Management in a Changing Climate, Common
Implementation Strategy for the Water Framework Directive,
Guidance document No. 24, European Commission, 2009.
Gaume, E., Bain, V., Bernardara, P., et.al.: A Compilation of Data on
European Flash Floods, Journal of Hydrology, Elsevier, 2009, 367, 7078
Younis, J., Anquetin, S., Thielen, J.: The benefit of high-resolution
operational weather forecasts for flash flood warning, Hydrology and
Earth
System
Sciences,
www.hydrol-earth-systsci.net/12/1039/2008/, Vol. 4., 2008.
http://www.hydrate.tesaf.unipd.it/, (Kolovoz, 2013.)
88
GF ZBORNIK RADOVA
[14] Marshall, D.C.W.; Bayliss, A.C.: Flood estimation for small catchments,
Report No. 124, Institute of Hydrology, Natural Evironment Research
Council, 1994.
[15] Dottori, R.; Grazzini,, F.; Di Lorenzo, M.; Spisni, A.; Tomei, F.: Analysis
of flash flood scenarios in an urbanized catchment using a twodimensional hydraulic model, Envolving Water Resources Systems:
Understanding, Predicting and Managing Water-Society Interactions
Proceedings of ICWRS 2014, Lipanj 2014, Bologna, Italija, 198-203.
[16] Foward integration of flood warning in areas prone to flash floods
Romania, Global water Partnership Romania, WMO/GWP
Associated Programme on Flood Management, http://www.gwpromania.ro/proiect_01/_pdf/Final_Report.pdf, (Maj, 2013.)
[17] Study of historical floods in Central and Eastern Europe from an
integrated flood management viewpoint - Bulgaria, WMO/GWP
Associated
Programme
on
Flood
Management,
http://www.apfm.info/projects/pilot/europe/Summary_CEE_APFM.
pdf, (Maj, 2013.)
integrated flood management viewpoint Czech Republic,
WMO/GWP Associated Programme on Flood Management, Study of
historical floods in Central and Eastern Europe from an integrated
flood management viewpoint - Lithuania, WMO/GWP Associated
Programme
on
Flood
Management,
http://www.apfm.info/projects/pilot/europe/Flash_Flood_Czech_R
epublic.pdf, (Maj, 2013.)
integrated flood management viewpoint - Slovenia, WMO/GWP
Associated
Programme
on
Flood
Management,
http://www.apfm.info/projects/pilot/europe/Flash_Flood_Slovenia.
pdf, (Maj, 2013.)
integrated flood management viewpoint - Poland, WMO/GWP
Associated
Programme
on
Flood
Management,
http://www.apfm.info/projects/pilot/europe/Flash_Flood_Poland.p
df, (Maj, 2013.)
integrated flood management viewpoint - Slovakia, WMO/GWP
Associated
Programme
on
Flood
Management,
http://www.apfm.info/projects/pilot/europe/Flash_Flood_Slovak_R
epublic.pdf, (Maj, 2013.)
89
[22] http://www.apfm.info/regional_projects/ceetac.html,
(Srpanj,
2013.)
integrated flood management viewpoint, WMO/GWP Associated
Programme on Flood Management, Bratislava, 2005.
[24] http://flash-eu.tau.ac.il/ (Srpanj, 2013.)
[25] Barrera, A., Altava-Ortiz, M., Llasat, M.C., Barnolas, M.: Heavy rain
prediction using deterministic and probabilistic models the flash
flood cases of 11-13 October 2005 in Catalonia (NE Spain), Advances
in Geosciences, vol.12, 2007., 121-126.
[26] Michaelides, S.C., Savvidou, K., Nicolades, K.A, Charalambous, M.: In
search for relationships between lightning and rainfall with a
rectangular grid-box methodology, Advances in Geosciences, vol.20,
2009., 51 56.
[27] Llasat-Botija, M., Llasat, M.C., lopez, L.: Natural Hazards and the press
int he western Mediterranean region, Advances in Geosciences, vol. 12,
2007., 81-85.
[28] http://www.crue-eranet.net/ (Maj, 2013.)
[29] Marchi, L., Borga, M., Preciso, E., et.al.:Characterisation of Selected
Extreme Flash Floods in Europe and Implications for Flood Risk
Management, Journal of Hydrology, Elsevier, 2010.
[30] Meyer, V., Kuhlicke, C., Luther, J., Fuchs, S., et.al.: Recommendations
for the user-specific enhancement of flood maps, Natural Hazards and
Earth System Sciences, 12., 2012., 1701-1716.
[31] Lumbroso, D.M., Di Mauro, M., Tagg, A.F., Vinet, F., Stone, K.; FIM
FRAME: a method for assessing and improving emergency plans for
floods, Natural Hazards and Earth System Sciences, vol 12. 2012.,
1731-1746.
[32] Borga, M., 2010: Flash oods: Observations and analysis of hydrometeorological controls. Journal of Hydrology, Vol. 394, No. 1-2, 2010.,
1-3.
[33] Bouilloud, L., Delrieu, G., Boudevillain, B., Kirstetter, P. E.:
Radar
rainfall
estimation
in
the context
of
postevent analysis of flash-flood events. Journal of Hydrology, 397, No.
1-2, 2010., 17-27.
[34] Cheval, S., Baciu, M., Dumitrescu, A., Breza, T., Legatesb, D. R., and
Chende, V. : Climatologic adjustments to monthly precipitation in
Romania. International Journal of Climatology, Vol. 31, No. 5., 2011.,
704-714.
90
GF ZBORNIK RADOVA
[35] Koutroulis, A. G., Tsanis, I. K., Daliakopoulos, I. N.: Seasonality of floods

and their hydrometeorologic characteristics in the island of Crete.
Journal of Hydrology, Vol. 394, No. 1-2, 2010., 90-100.
[36] Viglione A., Borga, M., Balabanis and G. Blschl: Barriers to the
exchange of hydrometeorological data across Europe results from a
survey and implications for data policy. Journal of Hydrology, Vol. 394,
No. 1-2, 2010., 63-77.
[37] Marchi, L., Borga, M., Preciso, E., Sangati, M., Gaume, E., Bain, V.,
Delrieu, G., Bonnifait, L, and Pogacnik, N.: Comprehensive post-event
survey of a flash flood in Western Slovenia: observation strategy and
lessons learned. Hydrological Processes, 23, 2009., 37613770.
[38] Borga, M., Gaume, E., Creutin, J. D., and Marchi, L.: Surveying flash
floods: gauging the ungauged extremes. Hydrological Processes, Vol.
22, No. 18., 2008., 3883-3885.
[39] Bonacci, O.; Horvat, B.: Bilanca voda Hrvatske: dostignua i
potrebe, 3. Hrvatska konferencija o vodama Hrvatske vode u 21.
Stoljeu, Osijek, 28.-31. Svibnja 2003.,Hrvatske vode, Osijek,
2003., 33-43.
[40] South Eastern Europe Disaster Risk Mitigation and Adaption Initiative
Risk Assessment for South Eastern Europe, International Strategy
for Disaster Reduction, The World Bank, Geneva, 2008.
[41] Plan Upavljanja vodnim podrujima Dodatak II. Analiza Znaajki
Jadranskog Vodnog Podruja, Hrvatske vode, 2010.
[42] Strategija Upravljanja Vodama, Hrvatske vode, ur. Danko Biondi,
Zagreb, 2009.
[43] Zakon o Financiranju Vodnog Gospodarstva, Narodne Novine, 2009.,
153/09, 90/11.
[44] Strategija upravljanja vodama, Narodne Novine, 2008., 091/2008
[45] Dravni Plan Obrane od Poplava, Narodne Novine, 2010., 153/2009.
[46] Glavni Provedbeni Plan Obrane od Poplava, Hrvatske vode, 2011.
[47] Plan Upravljanja Vodama za 2013. Godinu, Hrvatske vode, Zagreb,
2013.
[48] Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistranih
radova i drugih hidrogeolokih radova, preventivne, redovne i
izvanredne obrane od poplava, te upravljanja detaljnim graevinama
za melioracijsku odvodnju i vodnim graevinama za navodnjavanje,
Narodne Novine, 2010. 83/2010.
[49] Zakon o Zatiti od Elementarnih Nepogoda, Narodne Novine, 1997.,
73/97, 174/04
91
[50] Oani, Nevenka; Karleua, Barbara; Dragievi, Nevena; Suanj,

Ivana; ic, Elvis; Rui, Igor; Krvavica, Nino. Ublaavanje nepogoda
kod poplava i odrona zemlje u hrvatskoj kroz hrvatskojapansku
suradnju, Dani gospodarenja vodama 2013: Napredak kroz znanost, ur.
Beki, Damir , Zagreb : Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu,
2013., 63-93
[51] Karleua,
Barbara;
Berakovi,
Boris;
Raji,
Vlatka.
Ekspertni sustav za ocjenu uspjenosti planiranja u gospodarenju
vodama., Graevinar: asopis Hrvatskog saveza graevinskih
inenjera, Vol. 62, No.1., 2010., 1-11.
[52] Vizureanu, P.: Expert Systems, SAGE Publications, 1991.
[53] Karleua, B.: Unapreenje gospodarenja vodama koritenjem
ekspertnog sustava, PhD thesis, Faculty of Civil Engineering,
University of Zagreb, 2005.
[54] Maher, M. L.: Expert Systems for Civil Engineers: Technology and
Application, American Society of Civil Engineers, New York, 1987.
[55] Walters, J. R., Nielsen, N. R.: Crafting Knowledge Based Systems: Expert
Systems Made Realistic, A Willey-Interscience Publication, New York,
1988.
93
Struni rad
Professional paper
UDK 628.3:627.21
627.356
WASTEWATER TREATMENT AND DISPOSAL IN

HARBOURS
PROCISCAVANJE I ZBRINJAVANJE OTPADNIH
VODA U LUKAMA
Neva Hero*, Filipa Maria Santos Ferreira**
Saetak
Radom je obuhvaen proces nastanka, prikupljanja i zbrinjavanja otpadnih voda iz
luka kao i prikaz mogueg tipa ureaja za proiavanje otpadnih voda smjetenog u
luci. Raspravlja se o problemima s kojima se luka uprava moe susresti zbog
raznovrsnosti sastava otpadnih voda u luci, prilikom prikupljanja i njihovog
zbrinjavanja, uzimajui u obzir pravne zahtjeve i tehnika rjeenja ureaja za
proiavanje otpadnih voda. Takoer, radom su obuhvaeni i ureaji za
proiavanje koji se nalaze na brodovima (kruzerima, teretnim brodovima i ratnim
brodovima). Na primjeru Luke Lisabon odreena je vrsta ureaja za proiavanje i
lokacija gradnje istog te su dana rjeenja problema koja bi se rijeila izgradnjom
ureaja za proiavanje otpadnih voda iz luke Lisabon.
Kljune rijei: proiavanje otpadnih voda, brodovi, luka, Luka Lisabon
Abstract
In this paper the process of production, collection and disposal of wastewater from
harbours was investigated. Moreover, different types of wastewater that can be found
in harbours are characterized, as well as the problems that might be related to
wastewater treatment of those effluents, considering the legal requirements and
technical solutions. Onboard wastewater treatment for cruise ships, cargo ships and
warships was also analyzed. Lisbon Port was taken as a test subject in order to provide
a solution for the wastewater treatment, including a possible location for a
wastewater treatment plant and the type of treatment that could be implemented.
Key words: wastewater treatment, ships, harbour, Lisbon Port

E-mail: neva.hero1@gmail.com
** Instituto Superior Tecnico Lisbon, Portugal
94
GF ZBORNIK RADOVA
1. Introduction
Nowadays, wastewater treatment has become an important issue of
modern society. Not only wastewaters from the households are discharged
into receiving waters (sea, rivers, and lakes) but also wastewaters from
different industries, contaminated with various heavy metals, pathogens,
nutrients, etc. Therefore, the impact of sewage on marine environment is of
large concern. Research about wastewater treatment in harbours is of
importance as well as answering the questions such as: what kind of
wastewater can be purified on wastewater treatment plant in harbours,
what are the problems that can be encountered in wastewater treatment
plants, which processes of wastewater treatment should be provided, what
are obligatory legal standards required for discharging the wastewater into
the natural recipient whether it is the ocean or the Mediterranean Sea.
2. Legal Requirements
2.1. Legal Regulation on the Sea
The EU has adopted a set of rules to reinforce safety and help prevent
pollution from vessels. The two main Directives are:
The Ship source Pollution Directive (2009/123/EC)
The Port Reception Facilities Directive (2000/59/EC).

Beside the EU Directives, the most important international regulations
for sea pollution from vessels are MARPOL 73/78 (especially Annex IV:
Prevention of pollution by sewage from ships dated 27th September 2003.)
and The London Convention.
According to MARPOL, discharge of sewage (black water) into the sea is
prohibited, except when: the ship is discharging comminuted and
disinfected sewage using a system approved by the Administration at a
distance of more than 4 nautical miles from the nearest land, or sewage
which is not comminuted or disinfected at a distance of more than 12
nautical miles from the nearest land, provided that in any case, the sewage
that has been stored in holding tanks shall not be discharged
instantaneously but at a moderate rate when the ship is en route and
proceeding at not less than 4 knots; the rate of discharge shall be approved
by the Administration based upon standards developed by the
Organization, or the ship is situated in the waters under the jurisdiction of
a State and is discharging sewage in accordance with such less stringent
requirements as may be imposed by such State. When the sewage is mixed
with wastes or wastewater having different discharge requirements, the
more stringent requirements shall apply. Gray water is essentially
unregulated by law and may be discharged almost everywhere in the
N. Hero, F. M. Santos Ferreira Wastewater Treatment and Disposal in Harbours
95
oceans but in the Mediterranean Sea. Turkey has a legislation that doesn't
permit discharge of either black, gray water or bilge water pumping within
territorial waters (12 nautical miles away from land). For other countries in
the Mediterranean Sea, information about gray water discharge prohibition
was not found.
2.2. Legal Regulation on Land
In general, legal requirements on land depend on legal requirements
from each country. However, for EU member states these are now similar to
a large extent. With regards to technologybased standards for wastewater
discharge to surface water, two EU Directives are of prime significance: the
Urban Wastewater Treatment Directive (UWTD) 91/271/EEC; the
Integrated Pollution Prevention and Control Directive (IPPC) 96/61/EC.
Both are referenced in the Water Framework Directive (WFD) 2000/60/EC.
2.3. Comparison of Discharging Requirements on Land and at Sea
Legal requirements for discharging of effluent into natural recipient
(sea) from the wastewater treatment plant (WWTP) on land are
significantly lower than legal requirements at sea. The biggest difference is
evident in the fecal coliform bacteria (in 100 ml of water) where
requirements at sea are 20 times stricter then the requirements on land.
Table 1 shows comparison of requirements for the quality of effluent
discharged from vessels and from wastewater treatment plants on land.
Values of legal requirements on land are given for discharging into the
bathing waters.
96
GF ZBORNIK RADOVA
Table 1. Comparison of requirements for the quality of effluent discharged from

ships and from WWTP on land
Regulation for
Regulation for
MARPOL
discharging
discharging
73/78
domestic
STANDARDS
domestic
Annex
wastewater***
wastewater**
IV*
Portugal
Croatia
BOD5(mgO2/l)
25
25
40
for 20C
COD (mgO2/l)
125
125
150
TSS (mg/l)
35
35
60
Fecal coliform
bacteria
100
2000****
2000****
(in 100 ml of
water)
pH
6,0 8,5
6,5 9,0
6,0 9,0
*apply to sewage treatment plants installed onboard on or after January 1st 2010 [1]
**Domestic wastewater after secondary treatment discharged into the sea
(NN 80/13: NN 43/14)
***Adopted from Decreto lei 236/98
****Maximum permissible value, inshore waters
3. Variety of Wastewaters in Harbours

3.1. General comments
In harbours, wastewater can be produced on land-based harbour
facilities (including restaurants, offices, shipyards and washing areas) or
collected from different vessels (with different wastewater treatment
plants onboard or without any kind of wastewater treatment plants
onboard). In general, wastewater is divided into sanitary wastewater,
industrial wastewater and wastewater from ships (black watersewage,
gray water or ballast water). Problems that can occur are various. In the
following chapter possible solutions are given.
3.2. Sanitary (Domestic) Wastewater
Sanitary (domestic) wastewater from harbours is usually fecal water
from office buildings and other buildings with sewage systems which can be
found in harbours including wastewater from showers and harbour
canteens (water from cooking, washing dishes, sinks etc.) as well as
wastewater from restaurants that can be harbor parts meant for cruise ship
passengers, skippers or tourists. The quality of sanitary (domestic)
wastewater varies from location to location and the quantity is within a
narrow range. One of the biggest problems that occur in a narrow coastal
area along the coast is the intrusion of salt water (NaCl) into the sewage
97
system. If salt water together with sanitary water goes to a biological

wastewater treatment plant situated at the end of sewage system, the salt
will destroy bacteria (biomass) needed for the purification process. NaCl
has a negative impact on the purification process and can cause a delay in
treatment at the concentration >10. Seawater typically has a salinity of
about 35, which means that only of the total incoming salt wastewater
is allowed in sewage wastewater treatment plants, so that the WWTP can
operate regularly.
3.3. Industrial Wastewater
Industrial wastewater is usually wastewater produced in washing areas
and wastewater from different types of machines and devices as well as
water which is used for cooling the devices and shipyard wastewater.
Contaminated water from harbours is often full of toxic heavy metals such
as tin (Sn), copper (Cu), zinc (Zn), lead (Pb), nickel (Ni), iron (Fe) etc., which
are harmful to human health and as such can not be discharged without
purification into the public sewer system or natural receiving waters in
cities (sea, river ...). In order to know exactly what kind of heavy metals
industrial wastewater contains and in what quantities, the most important
thing is to make a very good wastewater analysis.
3.4. Wastewater from Ships
Wastewater onboard can be sanitary wastewater divided into black
water sewage containing feces and gray water wastewater from washing
in living quarters. Oily bilge water is a mixture of water, oily fluids,
lubricants, cleaning fluids and other similar wastes that accumulate in the
lowest part of the vessel from a variety of different sources including
engines, piping and ballast water, Table 2.
98
GF ZBORNIK RADOVA
Table 2. Type of wastewater generated by ships

Type of
wastewater
Origin
Black water
Toilets
Gray water
Showers, washbasins,
swimming pools,
washing machine, etc.
Oily Bilge
The motors and

turbines
Ballast water
Coastal water of one

region
Contaminants
Faecal water, bacteria, viruses,
pathogens, organic waste, paper
and any other product flushed
down the toilet
Phosphates and other nutrients
from soap and detergents;
chlorine and toothpaste;
pathogen bacteria and any other
potentially damaging substance
Used oils, various hydrocarbons,
lubricants, etc.
Liquid and solid contaminants
with different composition and
live or dead marine organisms
*source [2], [3], [4]
According to Environmental Protection Agency (EPA) 2004 survey,

estimated sewage generation rates ranged from 4.2 to 102.2 l/day/person,
estimated gray water rates ranged from 136 to 450 l/day/person. In
addition, according to EPA, there appears to be no relationship between per
capita sewage/gray water generation rates and number of persons
onboard; wastewater production onboard depends from ship to ship.
At present, the ships have a few options for dealing with wastewater.
The first option is to collect the wastewater into holding tanks and dispose
of it in the port facilities. This option is the best from the environmental
standpoint but ships have to pay the port facilities for such disposal. The
second option is to have a wastewater treatment plant on-board, treat
wastewater during the voyage and discharge into sea according to MARPOL
or stricter country/ship regulations. This option is also suitable from an
environmental standpoint but in this case a vessel must have a wastewater
treatment plan onboard (which can cost, according to the Royal Caribbean,
up to three million US dollars for big cruise ships that have to comply with
legal regulations for sailing in the Alaska area). The third option is
discharging wastewater into the sea/ocean without treatment, according to
MARPOL, at least 12 nautical miles offshore, released in small amounts
while the ship is sailing at speed not less than 4 knots. Nowadays, most ships
have advanced wastewater treatment systems onboard that purify water to
a near drinking water standard and residual sludge from wastewater
systems can be discharged as waste. It is very important to regulate the
discharge of wastewater from ships because usually several ships leave
harbours at a same time so the discharge of one ship can be on top of the
99
discharge of another which can increase the amount of nutrients. In

excessive amounts, nutrients cause a type of pollution called
eutrophication. Eutrophication stimulates an explosive growth of algae
(algal blooms) that depletes the water of oxygen when the algae die and are
eaten by bacteria. Estuarine waters may become hypoxic (oxygen poor) or
anoxic (completely depleted of oxygen) from algal blooms. While hypoxia
may cause animals in estuaries to become physically stressed, anoxic
conditions can kill them. The problem of pumping wastewater ashore can
be eliminated but in that case the price significantly increases. Of course,
that option is better for closed seas like the Mediterranean or Adriatic.
Once the wastewater is on shore, wastewater treatment plants in harbours
can purify the water and sewage sludge (with no heavy metals in it if
possible) and prepare it for further use in agriculture as fertilizer. But there
is another problem other than high costs: companies have to pay for the
disposal of wastewater and sludge in harbours.
4. Wastewater treatment and disposal in harbours

4.1. Possible treatment diagrams for WWTP in harbours
Figure 1 (a and b) shows possible wastewater treatment plant diagrams
for treatment of wastewater from harbours. The upper diagram shows
physicalchemical WWTP and the lower physicalbiological wastewater
treatment plant with chloride removal.
Figure 1. Possible wastewater treatment scheme for WWTP in harbours a.) & b.)
100
GF ZBORNIK RADOVA
Unlike biological, chemical WWTP can treat wastewaters that contain

toxic compounds. In addition, biological treatment requires very big areas
which can be very expensive if the port authorities have to buy the land for
construction of wastewater treatment plant.
But on other side, according to Oneke Tanyi [5], chemical WWTP
produces 25% more sludge per day than biological. The production of
sludge is considered a very important factor in choice of wastewater
treatment method nowadays.
The economic costs of treatment have to be evaluated based on a
summation of individual costs associated with sludge production, cost of
chemicals, energy cost and cost associated to volume savings. The cost of
volume and energy savings depend from country to country (each country
has specific prices for electricity, gas etc) and on quality and quantity of
wastewater.
It is very hard to claim that one WWTP type is better than the other. Each
one has its own advantages and disadvantages. The choice which WWTP is
to be constructed depends on the society, discharge requirements, quality
and quantity of wastewater, environmental sensibility and, most important,
costs ready to be covered.
During the final thesis research, a questionnaire for harbours was
created. The questionnaire was sent from the official Instituto Superior
Tecnico E-mail address to 60 harbours in the Mediterranean Sea.
Unfortunately, out of sixty, only nine harbours responded, only one of which
has a WWTP (pretreatmentoil and grease removal). Other harbours do not
have wastewater treatment plants. Wastewater from port facilities is
generally transported to a land wastewater treatment plant in trucks or
buildings inside the harbour are connected to the municipal sewage system.
Wastewater from the ships is transported in trucks or barges to wastewater
treatment plants which can accept wastewater from ships (usually
industrial WWTP or chemical WWTP).
4.2. Wastewater treatment on-board
The term marine sanitation device (MSD) refers to equipment for
installation onboard a vessel which is designed to receive, retain, treat or
discharge sewage and any process to treat such sewage (US environmental
protection agency, 2008). There are 3 types of MSDs recognized by the US
Coast guard: Type I, Type II, and Type III. At most of cargo and cruise ships
with traditional Type II Marine Sanitation Devices (Figure 2), sewage is
treated using biological treatment and chlorination. Some cruise ships do
not treat their sewage biologically but use maceration and chlorination
101
instead. Biologicalchlorination MSDs operate similarly to biological

wastewater treatment plants for municipal wastewater treatment on land.
The treatment system typically includes aerobic biological treatment to
remove biochemical oxygen demand and some nutrients, clarification and
filtration to remove solids, and final chlorine disinfection to destroy
pathogens.
Figure 2. Simplified Schematic of Traditional Type II Marine Sanitation Device

Using Biological Treatment and Chlorine Disinfection [2], [6]
If the ship does not have the sewage treatment onboard, it must have
a holding tank of the capacity to the satisfaction of the Administration for
the retention of all sewage, having regard to the operation of the ship, the
number of persons on board and other relevant factors.
Wastewater from ship is collected into five small tanks with capacity
of up to 8 m3. Water is pumped from small sewage tanks into big holding
tanks (capacity to the satisfaction of the Administration). From there,
wastewater is pumped into a treatment plant and afterwards discharged
into the sea according to MARPOL. If the ship is in harbour for few days or
longer, wastewater is pumped from holding tanks into port facilities
(trucks, barges etc.).
Figure 3 shows simplified scheme of wastewater treatment onboard.
This scheme was made by the main ship engineer of one of the cruise ships.
Every ship has a specific wastewater treatment system but, in general, they
are based on this scheme.
102
GF ZBORNIK RADOVA
Figure 3. Simplified schematic for wastewater treatment onboard
4.3. Port authority problems

Before entering the harbour all ships have to send information about
waste and wastewater called Declaration of Waste (mandatory for all ships,
the content of declaration depends from harbour to harbour). The
Declaration of waste has to be sent at least 72 hours prior to entering the
harbour. In addition, ships can provide information about amounts of
wastewater which will be discharged into the port facilities (optional). The
period of time in which they must send the notification form depends on
port regulations and can even be just 23 hours prior the entering the
harbour. In that short period of time the port authority must provide a
sufficient amount of trucks or a barge to transport the wastewater into the
wastewater treatment plant. Sometimes a ship is in the harbour for a very
short time (a few hours) and in that short period the discharge of all types
of waste must be made. Port authority does not have time to make effluent
analysis to see what kind of wastewater they have to deal with. So if ships
do not send realistic information about the type of wastewater to be
discharged (e.g. wastewater with a high salt concentration or with high
concentrations of oils), wastewater treatment in a wrong kind of a
treatment plant (e.g. biological treatment plant) can lead to a complete
collapse of a whole wastewater treatment plant and cause great material
damage.
Problems can occur during pumping into trucks in period of ebb tide
(very low sea level) because the hole on the ship is under land level and the
pressure has to be higher than gravity so the wastewater can go in the truck
without returning into the holding tank. That problem can be solved by
using a barge for wastewater disposal but a lot of harbours don't provide
103
barges for discharge of wastewater from ships because they don't have any
wastewater treatment plants close to the sea and close to the harbour which
barges can pump wastewater from. Sometimes the odor can spread while
pumping the wastewater from ship. Usually, the entrance bridge is very
close to truck. The process of pumping can be very unpleasant for
passengers of a cruise ship. If the ship stays longer in harbor, wastewater
can be pumped when the passengers leave the ship but if the ship is in
harbour for a short period wastewater must be pumped in front of
passengers. That problem can also be solved with using a barge which can
approach the ship from the seaside so that the passengers can not witness
the process of discharging.
According to the International Convention for the Prevention of
Pollution from Ships, MARPOL 73, Article 3 excludes warships from
complying with MARPOL demands, which means that discharge of
wastewater and wastewater treatment varies from ship to ship and country
to country owning a warship. Usually, port authorities have most difficulties
with disposal of wastewater from warships because a lot of them have
systems for flushing and cooling with salt water (sea) which immediately
excludes the wastewater treatment of collected wastewater in a biological
wastewater treatment plant. It is possible to treat the wastewater in
biological WWTP only if the salt wastewater is diluted to a level that cannot
destroy bacteria in WWTP and completely stop operation of WWTP (<10
of chloride in the wastewater). In addition, warships usually do not have
wastewater treatment plants onboard. They collect water (black, gray and
medical water, all mixed) in holding tanks and discharge into open sea or
pump into port reception facilities but that depends on their good will since
they are excluded from all regulations.
5. Port of Lisbon
Port of Lisbon does not have a WWTP but is one of the ports planning to
build wastewater treatment plant in the next 10 years. Lisbon harbour is
specific because the terminals are on two different sides of the Tagus River
which geographically separates the harbour in two different parts. Based on
the distribution of terminals there is a possibility to build two wastewater
treatment plants, one on each side of the river, or to build one big
wastewater treatment plant on one side of the river while the wastewater
from the other side can be delivered to it by barges (Figure 4). Whether to
build two smaller wastewater treatment plants or only one depends on
economic calculations e.g. feasibility calculations.
104
GF ZBORNIK RADOVA
*the size of square is symbolic
Figure 4. Possible locations for wastewater treatment plants on both sides of the
river Tagus Port of Lisbon
On the south side of the river there are terminals for liquid bulk (fuel oil,
diesel, gasoline, mineral oils, ammonia, phosphoric acid, acrylonitrile,
bitumen, LPG and chemicals) and food bulk. To protect the environment and
human health from a possible environmental disaster, a wastewater
treatment plant designated to treat wastewater from this side of river is
very important. Since wastewater is full of oil and grease, a very efficient
physical treatment is needed. Moreover, equalization tank is of great
importance for harbour wastewater. Equalization tank provides flow and
composition equalization of incoming wastewater. In addition, it is
important to use good flocculants (organic flocculants instead of inorganic
can be used in wider range of pH value, have a better purification effect,
lower waste moisture, do not increase salt concentration in wastewater)
so the process of removing oil and grease would be better. Also, there is a
need for quality sedimentation to reduce or eliminate the metal content
from wastewater. To conclude, for the south part of Lisbon port the
preferred solution would be a physical-chemical wastewater treatment
plant with special emphasis on removing of oil, grease and heavy metals
from wastewater.
On the north part of the Tagus River, the control center, the docks for
small vessels, two cruise ship terminals, two cargo ship terminals (container
terminals) and the warship terminal are situated. In general, on this side of
the river the wastewater pollution comes basically from sewage (black
water from vessels and wastewater from offices, restaurants, canteens etc.).
A wastewater treatment plant could be similar to a municipal (biological
WWTP) if the wastewater from ships does not have a large share of salt (sea
105
water). But knowing that there is not enough time to make an analysis of
wastewater from the vessels, it is very risky to build a biological sewage
treatment plant; physicalchemical wastewater treatment plant would be
more preferable and eliminate the problem with high salt concentration in
incoming wastewater.
Encouraging the ships to discharge the water into the wastewater
treatment plants inside the harbour instead of discharging it into sea before
entering the harbour can be made by reduction in price for the discharge or
by giving some privileges to vessels which are more environmentally
friendly and discharge into the port facilities. Otherwise, if the ships
discharge into the open sea according to MARPOL before entering the
harbour, the built WWTP will not be used in full capacity, which is a waste
of money and might be not environment friendly. Moreover, it is important
to stimulate ships to make effluent analysis on a monthly base and send the
results of these analyses before entering the harbour so that the Port
authority can know exactly what the quality of the incoming wastewater is.
For now, generally speaking, cruise ships make effluent analyses but it will
be also necessary to collect the results from cargo ships and warships.
A wastewater treatment plant in the harbour is useful for treatment of
wastewater types which municipal WWTPs cannot treat, such as industrial
wastewater, wastewater with a high concentration of chloride, wastewater
with a high concentration of oils and grease, as well as wastewater with high
concentration of heavy metals. Utilization of a wastewater treatment plant
could be very high if the ship companies were encouraged to discharge in
port facilities instead into the sea. This problem is easier to solve in closed
seas (e.g. the Adriatic Sea) where the sea is full of islands. Meeting the
conditions for fulfilling MARPOL is very demanding because to reach 12
nautical miles from the closest land means to sail up to 50 nautical miles
(Figure 5).
106
GF ZBORNIK RADOVA
*distances are symbolic, measured with google earth
Figure 5. Distance for complying MARPOL, right Port of Rijeka, Croatia, left
Port of Lisbon, Portugal
6. Conclusion
Treatment of wastewater from the harbours is a very complex process
which has to be done in a very short period without mistakes. Wastewater
that has to be treated has different characteristics and quantity. The main
categorization of wastewater from harbours is: the wastewater that is
produced on land in the harbour facilities and the wastewater that is
produced on the sea, inside the vessels. In general, harbours nowadays do
not have wastewater treatment plants installed. They usually provide
trucks or barges that transport wastewater from vessels into wastewater
treatment plants outside the harbour. WWTPs to which wastewater is
transported are usually industrial (because of wastewater quality) and can
be quite far away from harbours. This can lead to high prices of transport
and disposal. Constructing a wastewater treatment plant inside the harbour
might be a better solution in order to prevent potential environmental
problems that can occur during the transportation of wastewater to the
WWTP outside the harbour or during the discharge of wastewater from
vessels into the sea without treatment. Types of treatment in WWTP inside
harbours depends on the quality of incoming wastewater. However,
because of possible high concentrations of chloride or high concentrations
of heavy metals in the wastewater, it is safer to design and construct
107
chemical treatment plants rather than biological WWTP (in order to avoid
the complete destruction of biomass (bacteria) by toxic compounds that are
necessary for wastewater treatment), designed in such a way that can
accept wastewater from narrow coastal areas of cities which cannot be
treated in the municipal biological WWTP because of higher concentration
of chlorides, as well as wastewater that can be toxic (wastewater from
washing holding tanks with a toxic cargo from cargo ships).
Acknowledgement. I would like to express my appreciation and thanks to
engineer Vera Godinho from Port authority, Port of Lisbon. She gave me many
precious practical tips and pointed out all the problems they have to deal with in the
harbour on a daily basis. She helped me a lot with arranging the visits to different
types of ships, which was an unforgettable experience.
Literature
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
Chen, W., Wastewater treatment in the marine industry, Wartsila

technical Journal, no. 02: 61-65, 2013.
Environmental Protection Agency (EPA), Revision to Clean Water
Act Ocean Discharge Criteria Regulations, Office of water 4504-F,
EPA-842-F-01-001, 2011.
MARPOL Marine pollution (1973., 1978.): International
Convention for the Prevention of Pollution From Ships, 1973. As
modified by the Protocol of 1978.
MARPOL Marine pollution (1973., 1978.): International
Convention for the Prevention of Pollution from Ships, 1973,
Annex IV, Regulations for the Prevention of Pollution by Sewage
from Ships
Oneke Tanyi, A., Comparison of chemical and biological
phosphorus removal in wastewater a modeling approach,
Appendix C Summary, Department of Chemical Engineering, Lund
University, Sweden, 72-78
Peri, T., Kulenovi, Z., Dobrota, ., Automated Wastewater
Treatment Plant on Cruises, University of Split, Faculty of Maritime
Studies, PPT presentation
109
Prethodno priopenje
Preliminary communication
UDK 532.542:532.11>004.42
PIPENET3D: RAUNALNI PROGRAM ZA

STACIONARNU ANALIZU TOKA U TLANIM
SUSTAVIMA
PIPENET3D: COMPUTER PROGRAM FOR STEADY
FLOW ANALYSIS IN PIPE NETWORKS
Davor Stipani*, Vanja Trava*
Saetak
U radu su prikazane teorijske osnove i odabrani implementacijski aspekti raunalnog
programa PIPENET3D razvijenog u svrhu provedbe hidraulikih analiza
stacionarnog strujanja u tlanim sustavima. Za zadane geometrijske i topoloke
znaajke proizvoljne tlane mree, program na osnovu definiranih hidraulikih
optereenja definira radne tlakove mree te brzine strujanja fluida u svakoj dionici
zadanog tlanog sustava. Proraun se svodi na postavljanje nelinearnog sustava
jednadbi kontinuiteta u kojima je iznos protoka u dionicama izraen u funkciji
razlike tlakova na krajevima iste. Postupak rjeavanja sustava provodi se putem
Newton-Raphsonove metode te se u svrhu rjeavanja linearnog sustava jednadbi
koristi metoda konjugiranih gradijenata. U svrhu generiranja automatiziranog
algoritma za formiranje ovakvog sustava jednadbi iz proizvoljno zadane tlane
mree, u radu je priloen i osvrt na definiranje potrebnih topoloki znaajki mree te
je skrenuta panja na problem automatizacije inicijalne pretpostavke protoka.
Program je napisan koristei programski jezik FORTRAN te se i dalje razvija
(prvenstveno u vidu ukljuivanja nestacionarne analize toka).
Kljune rijei: PIPENET3D, metoda konjugiranih gradijenata, metoda korekcije
tlakova, Newton-Raphsonova metoda, tlani sustavi, topologija mrea
Graevinski fakultet u rijeci, Radmile Mateji 3, 51000 Rijeka

E-mail: {davor.stipanic,vanja.travas}@uniri.hr
*
110
GF ZBORNIK RADOVA
Abstract
The paper presents some theoretical foundations and selected aspects related to the
computational implementation of the program PIPENET3D developed for a steady
flow analysis in pipe systems. For a given geometrical and topological features of
arbitrary pressure network, the program can retrieve pressure head and flow
velocities in pipes of the defined pressured network. The computational procedure is
based on a system of non-linear equations defined as mass budget equations in which
the flow rate is expressed in terms of difference pressure head at the pipe ends. A
Newton-Raphson method is used to solve the system of equations while the conjugate
gradient method is used to solve the generated system of linear equations. In order to
generate an automated algorithm for the formation of such a system of equations
defined for an arbitrarily pressure network, the article contains a reference to define
the necessary topological characteristics of the network and includes some comments
related to the problem of flow rate initialization. The program is written using a
programming language FORTRAN and is still developing (primarily in the form of
inclusion of transient flow analysis).
Key words: PIPENET3D, conjugate gradient method, pressure-correction method,
NewtonRaphson method, pipe networks, mesh topology
1. Uvod
Svi tlani sustavi (npr. vodovodi, plinovodi, naftovodi i drugi)
zahtijevaju provedbu hidraulike analize toka za najnepovoljnije uvjete
rada. Ovakve analize se provode kako bi se pravovremeno utvrdilo
zadovoljavaju li svi elementi u tlanoj mrei postavljene uvjete koritenja
[1, 2]. U okviru svakodnevne hidrotehnike prakse, pod pojmom tlanog
sustava najee se podrazumijeva vodoopskrbna mrea te e se u nastavku
pojam tlanih sustava prvenstveno odnositi na takvu vrstu mree.
Tlani sustavi mogu biti sa ili bez zatvorenih hidraulikih petlji. Pritom,
u vodoopskrbi se gotovo redovito koriste tlani sustavi sa zatvorenim
hidraulikim petljama. Iz tog razloga se razvio program PIPENET3D koji za
analizu tlakova u vodoopskrbnom sustavu koristi metodu korekcije tlakova.
Za ovakav tip tlane mree je hidraulikim proraunom potrebno odrediti
geometrijske znaajke vodoopskrbne mree (promjere cjevovoda, duljine
cjevovoda, debljina stijenke cijevi, visina apsolutne hrapavosti i sl.) koje e
osigurati zahtijevanu koliinu vode i potrebne tlakove, a istovremeno
osigurati najmanji pogonski troak i odravanje tlanog sustava. Budui da
je pronalaenje optimalnog rjeenja iterativan postupak, javlja se potreba
razvoja programa koji e brzo i efikasno analizirati zadani tlani sustav. U
tu svrhu razvijen je program PIPENET3D koji je opisan u nastavku.
Program PIPENET3D trenutno nema raspoloivo interaktivno grafiko
suelje te se komunikacija s korisnikom trenutno odvija putem vie *.txt
D. Stipani, V. Trava PIPENET3D
111
datoteka u kojima se u zadanom formatu definiraju parametri svake

hidraulike analize. Tako se zasebno zadaju koordinate vorova mree,
topoloka struktura mree te ostali hidrauliki i mehaniki podaci.
Hidraulika analiza tlanog sustava zahtijeva definiranje geometrijskih
(promjer D i apsolutna hrapavost cijevi ) i topolokih znaajki tlane
mree, hidraulikog optereenja u vorovima mree, razine vode u
vodospremama te, konano, mehanikih svojstava fluida koji struji kroz
tlani sustav. Mehanike karakteristike fluida se odnose na gustou i
dinamiku viskoznost . Na osnovu ovih ulaznih podataka PIPENET3D
definira piezometarske potencijale u spojevima mree H, protoke Q i brzine
strujanja fluida v u svakoj dionici tlanog sustava. Pritom se definiranje
potencijala vodospreme H moe interpretirati kao rubni uvjet, pomou
kojeg se definiraju piezometarski potencijali H svih ostalih spojeva.
U okviru topolokih znaajki tlane mree zadaje se broj spojeva ni, broj
dionica M i topoloka matrica TOP [3] koja definira povezanost dionica i
vorova mree. Hidraulika optereenja q u spojevima odnose se na
zahtijevanu potronju, tj. protok vode na izlazu iz pojedinog spoja tlane
mree. Dakle, u programu PIPENET3D se hidraulika optereenja definiraju
u spojevima dionica, odnosno u vorovima tlane mree. Tijekom prorauna
piezometarskih potencijala H uzimaju se u obzir linijski gubici u polju tlaka
dok se lokalni, koji trenutno nisu ukljueni u program, mogu uzeti u obzir
kao postotak linijskih. Zbog malih vrijednosti u odnosu na ostale lanove
Bernoullijeve jednadbe, lan visinske brzine je isto tako zanemaren.
Ovakvo pojednostavljenje se moe lako opravdati injenicom da su ciljane
brzine u vodoopskrbnim mreama do svega 2 m/s jer se u sluajevima veih
brzina znaajno poveava gubitak tlaka u mrei. Naime, gubitak tlaka u
mrei raste s kvadratom brzine. Stoga se za optimalnu brzinu uobiajeno
usvaja brzina od 1 m/s. Takoer su i premale brzine u mrei nepoeljne
zbog pojave taloenja i sedimentacije. Treba primijetiti da prilikom
zadavanja hidraulikih optereenja q nije potrebno unaprijed definirati
protok iz vodospreme Q, ve isti slijedi iz jednadbe kontinuiteta napisane
za stacionarno strujanje fluida i zadanih hidraulikih optereenja.
2. Teorijski model toka

Dominantne sile za sluaj strujanja fluida u tlanom sustavu su
gravitacijska sila i sila viskoznog trenja. Budui da su stvarni fizikalni
procesi toka veoma kompleksni, potrebno je uvesti radne pretpostavke
kako bi se zadani problem pojednostavio. Jedna od takvih pretpostavki se
temelji na injenici da su komponente vektora brzine okomite na os cijevi
znatno manjeg intenziteta od komponente brzine paralelne s osi cijevi. Ova
injenica opravdava uvoenje dimenzionalne redukcije domene toka pa se
112
GF ZBORNIK RADOVA
tako trodimenzijski tok opisuje kao jednodimenzijski. Posljedica

navedenoga je predodba toka putem srednjih vrijednosti relevantnih
mehanikih veliina u svakom poprenom presjeku cijevi. Navedeno se
posebno odnosi na brzinu toka koja se u svakom presjeku cijevi definira kao
srednja brzina lokalnog profila brzina. Osim navedenog, te u okviru
konvencionalne prakse u hidrotehnikom inenjerstvu, uvodi se
pretpostavka da je fluid u tlanom sustavu nestlaiv.
Iako je program PIPENET3D prvenstveno razvijen s ciljem prorauna
tlanih sustava u hidrotehnici, ostavljena je mogunost definiranja raznih
fluida (nafte, plina itd.). Ipak, valja naglasiti da se u sluaju strujanja plinova
moe javiti potreba da se sustav jednadbi nadopuni Van der Waalsovom
jednadbom stanja za realne plinove, za to ovaj program nije jo
prilagoen. Proraunski algoritam trenutno se temelji na jednadbi
kontinuiranosti napisane za nestlaivi fluid i na Bernoullijevoj jednadbi za
stacionarno strujanje [3, 4].
2.1. Jednadba kontinuiteta
Zbog injenice da je stvarna brzina toka funkcija poloaja i vremena,
princip ouvanja mase opisuje se koritenjem diferencijalnih i integralnih
jednadbi. Meutim, zbog uvedenih pretpostavki te stacionarnosti toka,
princip ouvanja mase se za razmotrene uvjete toka moe svesti na oblik
algebarskih jednadbi [5]. Pritom, za razliku od mehanike krutih tijela gdje
je pogodnije motriti materijalne koordinate, u mehanici fluida je prikladnije
koristiti Eulerov opis gibanja te stoga uvesti veliinu masenog protoka.
tovie, zbog usvojene pretpostavke da je fluid nestlaiv, umjesto s masenim
protokom, moe se korelirati sa samim protokom Q. Za tlanu mreu se
jednadba kontinuiteta svodi na pravilo da je protok koji ulazi u promatrani
spoj jednak protoku koji iz njega izlazi. Budui da se u spojevima odvija i
potronja vode q, jednadba poprima oblik:
n
Qoi q0 ,
(1)
i 1
gdje o oznaava promatrani spoj, i susjedni spoj te n broj dionica koje se

spajaju na promatrani spoj.
2.2. Bernoullijeva jednadba
Princip ouvanja energije se moe primijeniti u svrhu definiranja
Bernoullijeve jednadbe za stacionarno strujanje koja ima oblik:
z1
p1 v12
p
v2
z2 2 2 E ,
g 2g
g 2g
(2)
113
gdje lan z predstavlja geodetsku visinu osi cijevi, gustou fluida, p statiki
tlak, g akceleraciju sile tee, v srednju brzinu strujanja fluida, te E energiju
u visinskom obliku utroenu na svladavanje hidrodinamikih otpora
strujanju izmeu presjeka 1 i 2. Iako bi zbog jednodimenzionalnosti toka za
jednadbu (2) bilo potrebno uvesti Coriolisov faktor [6], zbog malih
vrijednosti lanova brzinske visine je ova korekcija izostavljena. Stoga se
Bernoullijeva jednadba u programu PIPENET3D svodi na:
z1
p1
z2
p2
(3)
gdje zbroj geodetske visine z i tlane visine h=p/g definira piezometarsku

visinu H. Stoga se jednakost (3) moe zapisati u obliku:
H1 H2 E .
(4)
2.3. Model viskoznog trenja

Gubitak energetske visine E moe se izraziti kao funkcija brzine te se
uz pomou Vaschy-Buckinghamovog teorema moe izvesti poznata
Darcy-Weisbachova jednadba:
L v2
,
D 2g
(5)
u kojoj je L duljina cijevi, a Darcyjev faktor trenja. Darcyjev faktor trenja

funkcija je Reynoldsovog broja Re i relativne hrapavosti /D. Reynoldsov
broj definira reim strujanja pa se tako za sluaj Re < 2300 strujanje moe
kategorizirati kao laminarno, za 2300 < Re < 4000 prijelazno, te za Re > 4000
turbulentno [3, 7]. Darcyjev faktor trenja se razliito rauna ovisno o reimu
strujanja. Tako je za laminarno strujanje Darcyjev faktor trenja u linearnoj
ovisnosti o Reynoldsovom broju te se rauna prema formuli:
64
.
Re
(6)
Za prijelazni reim strujanja se u programu PIPENET3D Darcyjev faktor

trenja rauna prema Haalandovoj jednadbi [8]. Ona je predviena za
turbulentno strujanje, te se na taj nain prijelazni reim modelirao na strani
sigurnosti. Dakle, za sve vrijednosti Re > 2300 primijenila se Haalandova
jednadba u eksplicitnom obliku (7).
1.11 6.9
1.8 log

3.7D
Re
(7)
114
GF ZBORNIK RADOVA
2.4. Kirchhoffovi uvjeti

Prvi Kirchhoffov uvjet odnosi se na ouvanje mase te iziskuje da je suma
protoka koja ulazi u spoj jednaka sumi koja iz njega izlazi. Drugim rijeima,
prvi Kirchhoffov uvjet predstavlja jednadbu kontinuiteta (1). Drugi
Kirchhoffov uvjet se odnosi na ouvanje energije unutar petlje. Uvjet
definira da je suma gubitaka energetskih visina unutar petlje jednaka nuli,
odnosno:
n
Eoi 0 ,
(8)
i 1
gdje je n ukupan broj cijevi u petlji. Valja napomenuti kako se drugi

Kirchhoffov uvjet mijenja ako u petlji postoji element koji dodaje ili oduzima
energiju [3]. Nalazi li se u petlji pumpa, jednadba poprima oblik:
n
Eoi H man ,
(9)
i 1
gdje Hman predstavlja manometarsku visinu pumpe. S druge strane, ako se u

petlji nalazi turbina, jednadba se svodi na:
n
Eoi H turb ,
(10)
i 1
gdje Hturb predstavlja pad tlaka na turbini. U programu PIPENET3D trenutno

nisu ukljueni elementi za modeliranje pumpi i turbina, ali se isti mogu
relativno lako implementirati te e se ovaj nedostatak u narednoj verziji
programa nadograditi.
3. Implementacija teorijskog modela

Metoda korekcije tlaka se bazira na tome da se protok prikae u vidu
razlike tlakova te se pritom kao nepoznanice javljaju visinski tlakovi h
(odnosno piezometarski potencijali H), a ne protoci Q. U svrhu generiranja
ovakvog sustava jednadbi, potrebno je definirati brzinu toka v u funkciji
pada piezometarkog potencijala E na krajevima dionice. Iz tog razloga se
iz (4) i (5) moe definirati odnos:
Eoi H i H o oi
Loi voi2
Doi 2g
(11)
te je iz (12) brzina toka u dionici oi:
voi
2gDoi
oi Loi
H i H o Poi H i H o .
(12)
115
Kako bi se ouvao predznak brzine v, potrebno je odrediti predznak pada

piezometarske linije, to se matematiki zapisuje u obliku:
Hi Ho
Poi H i H o .
Hi Ho
voi
(13)
Vrijednost protoka u dionici oi se sada moe definirati umnokom (14) i

povrine poprenog presjeka cijevi A:
Qoi Aoivoi
Hi Ho
Poi Aoi H i H o .
Hi Ho
(14)
Uvrtavanjem (15) u (2) dobiva se:

n
H H
Hi H o Poi Aoi
i 1
H i H o qo 0 .
(15)
Jednadba (14) se moe napisati za bilo koji spoj o u tlanoj mrei. Dakle,
raspoloivih jednadbi kontinuiteta je onoliko koliko ima spojeva u mrei.
Upravo toliko je i nepoznatih piezometarskih potencijala H koje treba
odrediti te je stoga sustav rjeiv. Ovom metodom dolazi se do sustava
nelinearnih algebarskih jednadbi te se u svrhu rjeavanja sustava u
programu PIPENET3D koristi Newton-Raphsonova metoda [3]. Proces
generiranja sustava je u programu PIPENET3D automatiziran.
3.1. Rjeavanje sustava
Sustav jednadbi kontinuiteta se rjeava iterativnim putem koristei
Newton-Raphsonovu metodu. Sustav je rijeen onda kada je za svaki spoj u
mrei zadovoljena jednadba kontinuiteta (1). Sve dok jednadbe
kontinuiranosti nisu zadovoljene postojat e odstupanje odnosno rezidual
protoka R [9]. Stoga se za neuravnoteeno stanje u spoju o moe pisati:
n
H H
Hi Ho Poi Aoi
i 1
H i H o qo Ro H1 , H2 , H3 ,, H o ,, H ni ,
(16)
gdje je n broj dionica koje prolaze kroz spoj o. Za svaki spoj postoji
jednadba kontinuiranosti te rezidual Ro. Usvojena iterativna metoda
umanjuje rezidual dok isti ne postane manji od neke unaprijed definirane
tolerancije (10-6). Pritom, u svakom iterativnom koraku se vri korekcija
piezometarskog potencijala prema principu:
Hik Hik 1 dHik ,
(17)
116
GF ZBORNIK RADOVA
gdje je Hi(k) vrijednost piezometarskog potencijala u (k)-toj iteraciji, Hi(k-1) u

(k-1)-toj iteraciji, a dHi(k) vrijednost korekcije piezometarskog potencijala u
(k)-toj iteraciji.
U svrhu definiranja proraunskog protokola, razmotrit e se sluaj (16)
gdje su i i o susjedni spojevi (vorovi). Neka je piezometarski tlak u spoju o
poznat. Dakle, potrebno je odrediti piezometarski tlak u spoju i takav da
rezidual Ro bude jednak nuli. U prvoj iteraciji pretpostavlja se neka
vrijednost piezometarskog potencijala H, a u iduoj rauna prema (17).
Pritom, korekcija dHi(k) se definira tako da se ista raspie u Taylorov red te
da se pritom zanemare lanovi vieg reda, iz ega slijedi [3, 9]:
dHik
Rok H ik 1
,
Rok H ik 1
(18)
gdje je R` derivacija reziduala. Ako se isti pristup primijeni za openiti sluaj

sa N spojeva u mrei, za spoj o vrijedi:
Rok H1 , H2 ,, Hni
Rok k
R k
R k
dH1 o dHok o dHNk 0 . (19)
H1
Ho
H N
Jednadbu (19) je potrebno raspisati za svaki spoj u mrei. Nepoznanice su

korekcije piezometarskih potencijala dHi, kojih ima koliko i raspoloivih
jednadbi. Sustav jednadbi moe se matrino prikazati u obliku:
R1
R1
R1 R1
H N dH R
2
o
1
1
1
R2 R2 R2 R2 dH R
H1 H2
H o
H N 2 2

,
R
o
o
o dH o Ro
o
H o
H N
H1 H2

dH N
RN
RN RN
RN
RN
dH
R
H1 H2
H o
H N
(20)
gdje je matrica koeficijenata poznata kao Jacobieva matrica J. Vektor s

nepoznatim korekcijskim lanovima oznaen je sa dH, a vektor reziduala s
R. Za zadanu tlanu mreu program PIPENET3D automatizirano generira
lanove matrice J [3] koristei obrazac koji e se u nastavku ilustrirati za
primjer spoja 1 koji ima susjedne spojeve 2 i 3 (dakle, na vor 1 su spojene
dvije cijevi). Tada (16) poprima oblik:
117
R1 H 1 , H 2 , H 3
H2 H 1
P21 A21 H 2 H 1
H2 H1
(21)
H H 1
3
P31 A31 H 3 H 1 q 1 ,
H3 H1
Parcijalna promjena funkcije R1 po piezometarskom potencijalu H1 je:

R1
H 1
P21 A21
H2 H1
P21 A21 signumH 2 H 1 H 1 H 2

2 H 2 H 1
32
P31 A31
H3 H1
P31 A31 signumH 3 H 1 H 1 H 3

2 H 3 H 1
32
(22)
,
gdje funkcija signum vraa nulu ako je razlika Hi Ho nula, te vraa (Hi
Ho)/|Hi -Ho| ako je ista razlika razliita od nule. Parcijalna promjena funkcije
R1 po piezometarskom potencijalu H2 je:
R1
H2
P21 A21
H 2 H1
P21 A21signumH2 H1 H1 H 2
2 H2 H1
32
(23)
te je parcijalna promjena funkcije R1 po piezometarskom potencijalu H3:

P31A31
P A signumH 3 H1 H1 H 3
R1
31 31
.
32
H 3
H 3 H1
2 H 3 H1
(24)
Treba primijetiti da se navedeni obrazac analogno primjenjuje na sve

spojeve u tlanom sustavu te se u tu svrhu samo mijenjaju indeksi i broj
doprinosa parcijalnih promjena reziduala R, odnosno broj lanova razliitih
od nule u matrici J. Nakon to se na taj nain raspiu i proraunaju svi
lanovi matrice J i vektora R, kao jedine nepoznanice ostaju lanovi vektora
dH. Zanimljivo je primijetiti da u stanovitim okolnostima generirani sustav
jednadbi moe biti slabo kondicioniran te determinanta matrice
koeficijenata J postaje bliska nuli, ime se oteava postupak rjeavanja
sustava. U tu svrhu program PIPENET3D koristi iterativnu metodu
konjugiranih gradijenata koja u okviru razmatranog problema redovito
uspjeno pronalazi rjeenje. Zanimljivo je napomenuti da se numerikim
eksperimentima pokazalo da je kondicioniranost matrice J direktno vezana
za zadanu topologiju mree. Ova problematika iziskuje dodatne analize koje
e se sigurno provesti u okviru sljedeeg razvoja programa PIPENET3D.
Pronalaskom vektora dH vri se korekcija piezometarskih potencijala H.
Zatim se ponavlja postupak, sve dok norma vektora reziduala R ne postane
manja od neke unaprijed definirane tolerancije. Kada je postignuta eljena
tonost, proraun zavrava, te se ispisuju traeni piezometarski potencijali
118
GF ZBORNIK RADOVA
u spojevima. Na temelju dobivenih piezometarskih potencijala definiraju se

protoci u dionicama (14).
4. Inicijalizacija protoka i piezometarskih potencijala

Prethodno opisan algoritam iziskuje definiranje poetnog rasporeda
piezometarskog potencijala H koji ispunjava uvjet prvog Kirchhoffovog
uvjeta (1). To se postie na nain da se prvo odrede protoci u mrei koji
zadovoljavaju jednadbe kontinuiteta, ali ne i drugi Kirchhoffov uvjet (8).
Zatim se na temelju proraunatih inicijalnih protoka odreuju gubici
energetske visine za svaku dionicu mree. Kao posljednji korak algoritma,
odreuju se potencijali H na temelju poznatih piezometarskih potencijala u
vodospremama [3].
4.1. Inicijalizacija protoka
U svrhu odreivanja protoka u dionicama uvodi se matrica orijentacije
protoka K [3]. U njoj su sadrani predznaci protoka u ovisnosti o tome je li
pretpostavljeni protok prema promatranom spoju ili od njega. Kreira se na
osnovu topoloke matrice TOP te njene vrijednosti nemaju veze sa stvarnim
smjerom protoka. Slui iskljuivo za automatizaciju pisanja jednadbi
kontinuiteta, te e u sluaju pogreno pretpostavljenog smjera, inicijalni
protok imati negativan predznak. Kako broj jednadbi kontinuiranosti
koincidira s brojem spojeva u mrei, lanovi matrice K slijede iz jednadbi
kontinuiranosti napisanih za svaki pojedini vor tlane mree. Tako se moe
napisati openiti sustav:
K 11 K 12 K 1M Q1 q1

Q2 q2
K 21 K 22 K 2M
qN
K N 1 K N 2 K NM
QN
(25)
iz kojeg se moe primijetiti da je sustav jednadbi pododreen. Drugim

rijeima, sustav ima beskonano mnogo rjeenja. Ipak, u svrhu
automatizirane inicijalizacije prorauna, potrebno je pronai jedno rjeenje
koje zadovoljava prvi Kirchhoffov uvjet (1). Dakle, treba rijeiti matrini
sustav KQ=q, gdje je Q nepoznati vektor. Odabrano eksplicitno rjeenje za
vektor Q se bazira na regresijskoj analizi [3] te se definira u vidu jednadbe:
Q KT KK T
q,
(26)
119
unutar koje se sustav definiran s [KKT]-1q rjeava koristei metodu

konjugiranih gradijenata, jer i u ovom sluaju moe doi do izraaja slaba
kondicioniranost matrice koeficijenata KKT.
4.2. Inicijalizacija piezometarskih potencijala
Nakon to se odrede inicijalni protoci, na temelju jednadbe (5)
definiraju se gubici energetske visine za svaku dionicu u mrei. Dovoljno je
poznavati barem jedan piezometarski potencijal nekog spoja u mrei da se
na temelju (11) odrede piezometarski potencijali susjednih spojeva.
Algoritam za navedeno se moe pronai u literaturi [3]. Algoritam za
inicijalizaciju piezometarskih potencijala Hi u prvom redu definira
piezometarske potencijale spojeva susjednih vodospremi, a zatim se na
osnovi ciklikog pretraivanja poznatih potencijala odreuju piezometarski
potencijali u susjednim spojevima. Postupak se iterativno ponavlja dok u
svim vorovima tlane mree nije poznati piezometarski potencijal.
5. Numeriki primjer
Numeriki primjer e se prikazati u svrhu demonstriranja rada
programa PIPENET3D. Kako bi se izvrio hidrauliki proraun tlane mree,
potrebno je definirati geometrijske i topoloke znaajke iste, hidraulika
optereenja u spojevima, piezometarski potencijal zadanih vodosprema te,
konano, mehanika svojstva fluida. Svi ulazni podaci uitavaju se iz
pripadajuih *.txt datoteka unutar kojih se zatraeni podaci moraju
definirati u strogo zadanom formatu. Detaljan opis definiranja ulaznih
podataka bi iziskivao veliki broj stranica rada koji nije prihvatljiv te bi u tom
sluaju rad prerastao u upute za koritenje programa. Izlazni podaci
programa se isto tako dobivaju u vidu *.txt datoteka. U nekoj od narednih
verzija programa razmotriti e se opcija izrade interaktivnog suelja za
zadavanje i pregled rezultata hidraulike analize.
Tlana mrea je u potpunosti definirana zadavanjem matrice koordinata
spojeva XYZ i topoloke matrice TOP koja definira relativne odnose izmeu
dionica i spojeva [3]. U razmatranom primjeru je zadano N = 8 i M = 10 te je
geometrija dionica definirana prostornim inkrementima x = 2500 m i y =
3000 m (Slika 1). Kako je panja u ovom radu prvenstvo predana
vodoopskrbnim mreama, mehanika svojstva fluida koji struji u tlanoj
mrei su zadana gustoom = 1000 kg/m3 i dinamikom viskoznosti fluida
= 0.001307 Pas pri temperaturi od 10 C. to se tie hidraulikog
optereenja, osim spoja 1 na kojem je poznati piezometarski potencijal H =
45 m (vodosprema), u svim spojevima dionica tlane mree su zadana
hidraulika optereenja: q2 = 3.6 l/s, q3 = 3.1 l/s, q4 = 2.8 l/s, q5 = 3.8 l/s, q6
= 4.0 l/s, q7 = 2.2 l/s, q8 = 4.1 l/s. Dionice tlane mree su zadane
120
GF ZBORNIK RADOVA
promjerima: D1 = 500 mm, D2 = 400 mm, D3 = 200 mm, D4 = 300 mm, D5 =

250 mm, D6 = 250 mm, D7 = 150 mm, D8 = 200 mm, D9 = 200 mm, D10 = 200
mm. Apsolutna hrapavost je za sve dionice usvojena u iznosu od 0.01 mm.
Slika 1. Shema zadane tlane vodoopskrbne mree (u spoju 1 se nalazi zadani

piezometarski potencijal koji u ovom primjeru ima ulogu vodospreme).
Nakon definiranja ulaznih podataka pokree se proraun tako da se

aktivira *.exe datoteka programa PIPENET3D. U sluaju zadanih podataka
dobivaju se protoci u dionicama Qj, brzine vj i piezometarski potencijali
spojeva Hi. Rezultati protoka su izraeni u m3/s, brzina u m/s, a
piezometarskih potencijala u m. Prostorni raspored pojedinih ulaznih i
izlaznih veliina je vizualiziran u programu MathCAD 15 te pritom treba
primijetiti da se u tu svrhu provela interpolacija veliina definiranim u
dionicama i spojevima unutar podruja koji zauzima sama mrea. Iako
ovakav prikaz rasporeda karakteristinih veliina toka nije primjeren jer
ukazuje na iznose varijabla toka izvan cijevi, prikladan je za preliminarni
iskaz rezultata. U nekoj od narednih verzija programa izradit e se
prikladnija vizualizacija rezultata. Na taj nain je na Slici 2a prikazan
raspored promjera dionica te na Slici 2b raspored potronje vode po
spojevima tlane mree. Na slian nain je na Slici 3b prikazan raspored
proraunate srednje brzine toka u dionicama sustava te je na Slici 3a
prikazan raspored visinskog tlaka.
121
a)
b)
Slika 2. Ulazni podaci: a) interpolacija profila dionica (crvena podruja ukazuju na

predjele s maksimalnim promjerom D), b) interpolacija hidraulikog optereenja
(crvena podruja ukazuju na predjele s maksimalnom potronjom vode q)
44.67 m
44.89 m
44.95 m
a)
44.59 m
44.79 m
45.00 m
44.84 m
44.91 m
b)
Slika 3. Izlazni podaci: a) raspored visinskog tlaka u spojevima tlane mree, b)

interpolacija brzine toka u dionicama tlane mree (crvena podruja ukazuju na
predjele s maksimalnom brzinom vode v)
122
GF ZBORNIK RADOVA
6. Zakljuak
U radu su prikazani odabrani teorijski implementacijski aspekti
programa PIPENET3D, razvijenog za stacionarnu analizu toka u tlanim
sustavima. Prikazani program PIPENET3D relativno brzo i s proizvoljnom
tonou definira iznose piezometarskog potencijala u spojevima zadane
tlane mree. Program je razvijen tako da moe modelirati tlani sustav s
vie vodosprema te pritom ima integrirani iteracijski algoritam koji ovisno
o zadanim potronjama vode u spojevima tlane mree definira pripadajue
protoke iz svake vodospreme. Za sluaj da je tlani sustav definiran samo s
jednom vodospremom, program nudi opciju optimizacije poprenih profila
dionica tlane mree, i to tako da se promjeri D definiraju na nain da se
minimiziraju operativni trokovi mree. Kao kriteriji postizanja optimalnih
promjera definira se brzina toka u dionicama u iznosu od 1 m/s. Program je
testiran tako da se isti koristio za analizu primjera tlanih mrea iz
literature u kojima je raspored relevantnih hidraulikih veliina unaprijed
poznat. Program PIPENET3D je u daljnjem razvoju te se za narednu verziju
programa primarno razmatraju druge optimizacijske metode i
implementacija algoritma za nestacionarnu analizu toka.
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
Gjetvaj, G., Rukopis predavanja iz predmeta Hidraulika, Interna

skripta, Graevinski fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2006.
Vukovi, ., Opskrba vodom i odvodnja I., Interna skripta, Graevinski
fakultet Sveuilita u Zagrebu, 2014.
Trava, V., Rukopis predavanja iz predmeta Raunarska hidraulika,
Interna skripta, Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci, 2014.
Alfirevi, I., Uvod u tenzore i mehaniku kontinuuma, Golden
marketing, Zagreb, 2003.
Jeppson, R.W., Steady flow Analysis of pipe networks, An Instrucitonal
Manual, Department of Civil and Environmental Engineering and
Utah Water Research Laboratory, Utah State University, 1974.
Prodanovi, D., Mehanika fluida za studente Graevinskog fakulteta,
Graevinski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2007.
Sleigh, A., Notes for the Level 1 Lecture Course in Fluid Mechanics,
School of Mechanical Engineering, University of Leeds, 2006.
Haaland, S.E., Simple and explicit formulas for friction factor in
turbulent flow, ASME Journal of Fluids Engineering, br. 105: 89-90,
1983.
Giudice, J.J., Analyisis of pipe networks based on the Newton-Raphson
method, Master's thesis, BCE, The City College of New York, 1964.
123
Pregledni rad
Subject review
UDK 656.01(497.5 Rijeka)

711.4 (497.5 Rijeka)
MODEL UNAPRJEENJA PROMETNIH UVJETA U

STAMBENIM NASELJIMA PRIMJERI NASELJA U
GRADU RIJECI
MODEL FOR TRAFFIC CONDITION
IMPROVEMENT IN RESIDENTIAL AREAS
EXAMPLES FROM CITY OF RIJEKA
Ivana Pranji*, Aleksandra Deluka Tiblja*, Sran kunca**,
Sergije Babi*, Iva Moibob*, Martina Klari*, Tomislava Golik*
Saetak
U radu je analizirana prometna komponenta organizacije i funkcioniranja tri rijeka
naselja, planski graena poetkom 60-ih godina (Turni), krajem 60-ih (Vojak), te
krajem 70-ih i 80-ih godina 20. st. (Srdoi). U cilju istraivanja mogunosti prilagodbe
spomenutih naselja novim prostorno-prometnim standardima i potrebama
stanovnika, u sklopu izrade nekoliko diplomskih radova na Graevinskom fakultetu u
Rijeci, obraeno je postojee stanje prometnog sustava, provedena analiza svih vidova
prometa i uvjeta njihovog odvijanja te potreba korisnika, temeljem ega su izraeni i
konkretni prijedlozi unaprjeenja prometnog sustava u navedenim naseljima.
Predloene promjene usmjerene su na optimizaciju svih vidova prometa, a posebno
na poboljanje uvjeta pjeakog prometa. Razvijeno je vie prijedloga rjeenja koja su
odabrana usporedbom moguih varijanti na temelju vie kriterija. Rezultati opisanih
istraivanja i prijedlog modela prema kojem je provedena analiza i prema kojem su
definirana optimalna rjeenja se mogu primijeniti i na druga naselja i gradove.
Kljune rijei: prometni uvjeti, stambeno naselje, model unaprjeenja prometa
*Graevinski
fakultet Sveuilita u Rijeci, Radmile Mateji 3 , Rijeka

E-mail:
{ivana.pranjic,aleksandra.deluka.tibljas,sergije.babic,iva.mocibob,martina.klaric,tomislava.golik}
@gradri.uniri.hr
**Grad Rijeka Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljitem,
Titov trg 10, Rijeka
E-mail: srdjan.skunca@rijeka.hr
124
GF ZBORNIK RADOVA
Abstract
This paper analyzes the traffic component of the organization and functioning of
three settlements in Rijeka, built on urban planning standards in early 60s (Turni),
late 60s (Vojak), and the late 70s and 80s of the 20th century (Srdoi). In order to
study the possibilities for adaptation of these settlements to new spatial traffic
standards and population needs, a few theses at the Faculty of Civil Engineering in
Rijeka dealt with the current state of the transport system. An analysis of all types of
traffic conditions and user needs was conducted and a base for concrete proposals of
improving the transport system in these areas was created. The proposed changes are
aimed at optimizing all types of traffic, especially on improved conditions of
pedestrian traffic. Several possible solutions were developed throughout the
comparison of several different variants according to several criteria. The results of
the described research and the proposed model according to which the analysis was
conducted and by which the optimal solutions were defined can be applied to other
towns and cities.
Keywords: Rijeka, traffic conditions, residential area
1. Uvod
Stambena naselja u gradu Rijeci nastala od 50-tih do 90-tih godina
prolog stoljea razlikuju se prema urbanistikom oblikovanju, gustoi
stanovanja i, u prometnom smislu, nainu na koji je unutarnja mrea
prometnica povezana sa obodnom gradskom mreom. Prometni uvjeti
unutar naselja, bez obzira na urbanistiko oblikovanje, mogu se smatrati
vrlo slinima jer naselja nastaju u vrijeme znaajno nieg stupnja
motorizacije. Naglim poveanjem stupnja motorizacije, osobito 90-tih
godina prologa stoljea dolazi do promjene unutar naselja jer se
raspoloivi prostori u velikoj mjeri poinju koristiti za potrebe parkiranja
automobila i pomalo pod svojevrsnom najezdom automobila nestaju
pjeaki i openito javni prostori u gradovima, a time i mogunost socijalnih
kontakata u tim naseljima.
U dogovoru i uz podrku Odjela za urbanizam Grada Rijeke tijekom
2013. Godine, grupa studentica Graevinskog fakulteta u Rijeci je u sklopu
izrade diplomskih radova [1],[2],[3],[4] radila na zadatku analize nekoliko
takvih naselja u Rijeci. Cilj je bio utvrditi uvjete u naseljima (Vojak, Turni,
Srdoi) te predloiti prometna rjeenja kojima e se unaprijediti ne samo
prometni, ve i socijalni uvjeti u analiziranim naseljima.
U radu je prikazana urbanistika povijest ovih naselja, analiza uvjeta i
ponuena rjeenja za navedena naselja te u konanici i model pomou
kojega je mogue analizirati i definirati rjeenja za unaprjeenje prometnih
uvjeta i openito uvjeta ivota u nekom gradskom naselju.
I. Pranji, A. Deluka Tiblja, S. kunca, S. Babi, I Moibob, Model unaprjeenja
125
2. Urbanistiki razvoj odabranih primjera stambenih

naselja u Rijeci
2.1. Stambeno naselje Turni
Stambeno naselje Turni planirano je i izgraeno u sklopu provedbe
Programa stambene izgradnje na podruju grada Rijeke do 1961. godine kao
jedno od prvih kompleksnih stambenih naselja u poslijeratnom razvoju
grada [5]. Kao takvo, naselje se planira, a potom i izgrauje s potrebnim
sadrajima javne i drutvene namjene, javnih servisa, trgovako-uslunim
sadrajima i dr. te oprema javnim zelenim povrinama, igralitima i dr.
Prema urbanistikom rjeenju arhitekta Zdenka Sile od 1959. do 1961.
izgraen je dio naselja do andekove ulice s priblino 830 stanova, a do
1965. i preostali dio do Ulice A. Barca, nazvan Gornji Turni, s dodatnih 560
stanova, u kojem su, postupno i s vremenskim razmacima, izgraeni
opskrbni centar, kola, djeji vrti, knjinica, ambulanta i dr. Iako je glavnina
naseljskih sadraja smjetena uz andekovu ulicu, ista nije tijekom razvoja
stekla fizionomske osobine koje bi je uinile prepoznatljivim i privlanim
sredinjim prostorom. Iako visoke gustoe (~250 st./ha), prostorna rahlost
odraava kreiranje naselja u uvjetima izrazito niskog stupnja motorizacije
od svega 16 stanovnika/1 automobil. Glavne naseljske prometnice
meandriraju rubom naselja uz koji su smjeteni 11-katni stambeni tornjevi
koji su s nizovima i drugim stambenim graevinama uglavnom povezani
ulinom mreom kolno-pjeakih osobina te popreno poloenim
pjeakim stazama i stubitima (preko kojih je rijeen pristup i dijelu
tornjeva, to je u dananjoj praksi posve neprihvatljivo). Stoga je analiza
dananje prometne slike i utvrivanje opsega i vrste potrebnih zahvata u
cilju prilagoavanja naselja suvremenim potrebama svakako izazovan
zadatak.
2.2. Stambeno naselje Vojak

Poetkom 60-ih godina 20. stoljea na slobodnom prostoru izmeu
trsatskog groblja i igralita nogometnog kluba "Orijent" pokrenuto je
planiranje stambenog naselja [6]. Unutar jedinstvenog urbanog sklopa
povrine oko 14 hektara dominira 8 stambenih tornjeva rasporeenih u
dvije, oblikovno i brojem stanova, razliite skupine: zapadna, visine 11
katova te istona, visine 14 katova (radi nie konfiguracije), u zaleu kojih
je smjeteno 6 stambenih blokova visine 9 etaa. Na povrinama izmeu
tornjeva i nizova planirani su naseljski sadraji: vrti, osnovna kola,
opskrbni i drutveni centar, toplana te parkovne i igraline povrine.
Opisana organizacija dijelom je odraz ranije izgraene prometne mree, a
dijelom uvjetovana odjeljivanjem od vojarne Trsat smjetene sjeverno od
126
GF ZBORNIK RADOVA
naselja. Gradnja naselja zapoela je 1965. [7], a okonana poetkom

sedamdesetih godina. Izgraeno je ukupno 1.000 stanova te postignuta
visoka gustoa stanovanja od oko 300 st./ha. Iako je izostala izgradnja
drutvenog centra na spoju s Kumiievom ulicom i izrazitije ureenje
javnih povrina, naselje posjeduje ugodnost kojoj pogoduje akropolski
smjetaj, blagi nagib terena i iroka ekspozicija prema autoritetima
prostora, po emu je naselje bilo atipino ve u razdoblju nastanka, s viim
standardom stanovanja u odnosu na samo nekoliko godina stariji Turni.
2.3. Stambeno naselje Srdoi

Nakon izrade prvog prijedloga Provedbenog urbanistikog plana naselja
Srdoi 1976. godine, pokrenuta je intenzivna i dominantno viestambena
izgradnja te je ire podruje starih naselja ruralnog tipa integrirano u
jedinstveni prostor naselja Srdoi [8]. Naime, do 1983. godine izgraeno je
1.153 novih stanova od kojih 1.023 u viestambenim graevinama
organiziranim u dvije morfoloko-tipoloke cjeline: nizovi unutar prstena
ulica Tina Ujevia i Dobrie Cesaria, te blokovi istono i zapadno od
sjevernog zavretka Ulice Miroslava Krlee. Izgradnja prateih sadraja nije
vremenski pratila izgradnju naselja te je dio njih izostao na planiranim
lokacijama, a dio njih (npr. trgovaki centar) nastao je transformacijom
nekadanje radne zone istono do Ulice Bartola Kaia. U odnosu na Turni
i Vojak, vidljive su posebnosti stambenog naselja Srdoi. Rije je o naselju
mjeovitog tipa, s visokom zastupljenou individualne stambene izgradnje,
formiranog tijekom etiri desetljea na podlozi vie urbanistikih
koncepcija, modela izgradnje (putem stambene zadruge, gradnja za trite,
POS) te naina opremanja prateim sadrajima, to se odrazilo i na
organizaciju naselja, nedostatnu kvalitetu urbanog prostora, stambene
arhitekture te funkcioniranje naselja kao cjeline [9].
3. Analiza prometnih uvjeta u odabranim stambenim

naseljima u Rijeci
Analizom prometnih uvjeta obuhvaena su tri rijeka stambena naselja:
Srdoi, Turni i Vojak. Smjetaj naselja unutar grada Rijeke i osnovni podaci
o njima prikazani su na Slici 1.
127
Slika 1. Poloaj analiziranih naselja na karti mjesnih odbora Grada Rijeke u

odnosu na centar grada; [10]
Istraivanja u naseljima obuhvatila su analizu vaeih dokumenata

prostornog ureenja, terenske obilaske i opaanja prometnih uvjeta unutar
naselja, a u 2 od 3 naselja provedeno je i istraivanje miljenja stanovnika
(anketa) o prometnim uvjetima. Rezultati ovih istraivanja prikazani su u
nastavku za svako pojedinano naselje.
3.1. Postojee stanje usporedba zajednikih pokazatelja

kvalitete prometnog sustava
S ciljem utvrivanja polaznih osnova za predlaganje intervencija u
prometni sustav kojima bi se unaprijedili prometni, a time i opi uvjeti
ivota u analiziranim naseljima, definirani su osnovni zajedniki pokazatelji
kvalitete prometnog sustava naselja, koji su prikazani u Tablici 1. Uz
zajednike pokazatelje, za svako naselje izdvojeni su i specifini problemi,
opisani u poglavljima koja slijede.
128
GF ZBORNIK RADOVA
Tablica 1. Zajedniki pokazatelji stanja prometnog sustava u analiziranim

naseljima
Naselje
Uvjeti
odvijanja
motornog
prometa
SRDOI
- tranzitni
promet u
naseljskim
ulicama,
- graevinski i
prometni
nedostaci na
raskrijima
TURNI
1
- razina
uslunosti i
sigurnost na
raskrijima
nezadovoljavaju
i
TURNI
2
slaba
povezanost
dijelova naselja
zbog
neadekvatne
organizacije
prometa
VOJAK
nezadovoljavaju
a razina
uslunosti i
sigurnost na
raskrijima
Uvjeti
odvijanja
pjeakog
prometa
- propisna irina
nogostupa (1,50
m),
- sigurnost
umanjuju
nepropisno
parkirana
vozila,
- manjak javnih
pjeakih
povrina
nedostatak
pjeakih
povrina i
zauzetost
postojeih
nepropisno
parkiranim
vozilima
- propisna irina
nogostupa
(1,50m),
- sigurnost
umanjuju
nepropisno
parkirana
vozila,
- pjeake
povrine slabo
povezane
- neatraktivnost
i manjak
pjeakih
povrina u
naselju,
- rasprenost
sadraja po
naselju
Stanje i
potrebe za
parkirnim
mjestima
Uvjeti
odvijanja
javnog
prijevoza
- povrinska
parkiralita
uz stambene
objekte
(kapacitet),
- ulino
parkiranje
- nedostatak
oko 420 PM
- nedovoljan
broj i
neprihvatljiva
udaljenost
postaja JP u
odnosu na
gravitacijsko
podruje
- parkiralita
uz stambene
graevine
razliitog
kapaciteta,
- nedostatak
oko 450 PM
- zadovoljavaj
ui broj
postaja na
prihvatljivoj
udaljenosti,
- linije JP
dovoljno
frekventne
- parkiralita
uz stambene
graevine
razliitog
kapaciteta,
- ulino
parkiranje
- nedostatak
oko 320 PM
- zadovoljavaj
ui broj
postaja na
prihvatljivoj
udaljenosti,
- linije JP
dovoljno
frekventne
- parkiralita
uz stambene
graevine
manjeg
kapaciteta,
- nedostatak
oko 150 PM
- zadovoljavaj
ui broj
postaja na
prihvatljivoj
udaljenosti,
- linije JP
dovoljno
frekventne
129
3.2. Prometni uvjeti u naselju Srdoi

Osnovna prometna mrea naselja Srdoi moe se ocijeniti kao zatvorena
[11] jer se veza naselja sa obodnom upanijskom cestom 5204 (ulica
Martinkovac) ostvaruje preko jednog raskrija u razini, a mrea prometnica
i prometna organizacija naselja omoguuju dostupnost svih sadraja unutar
naselja. Sjeverni dio ulice Miroslava Krlee (Slika 2) predstavlja
mikrocentar naselja svojom pozicijom i ponudom pogotovo uslunih
sadraja. U prometnom smislu, rije je o generatoru prometa ije potrebe
nisu rijeene na zadovoljavajui nain, to se prvenstveno ogleda u
nedostatku ulinih parkirnih mjesta za korisnike spomenutih uslunih
sadraja i posljedino manjkom pjeakih povrina zauzetih nepropisno
parkiranim vozilima [1].
Slika 2. Ortofoto promatranog podruja naselja Srdoi;[12]
3.3. Prometni uvjeti u naselju Turni

Analizirana su dva dijela naselja Turni, tj. jugozapadno podruje naselja
koje granii sa naseljem Krnjevo (Turni 1) te sjeveroistoni dio naselja na
granici s naseljem Podmurvice (Turni 2). Njihova poveznica je Ulica Franje
andeka (L58044) na koju oba dijela naselja imaju pristup preko svojih
sabirnih ulica.
130
GF ZBORNIK RADOVA
3.3.1. Prometni uvjeti u naselju Turni 1

Jugozapadni dio naselja, radno nazvan Turni 1, omeen je etirima
prometnicama razliite kategorije koje su meusobno povezane raskrijima
u razini i ine otvorenu prometnu mreu [11] oko naselja (Slika 3). Vano je
istaknuti kako se oba analizirana raskrija u naselju nalaze u neposrednoj
blizini osnovnih kola, ali svojim elementima ne udovoljavaju visokim
sigurnosnim standardima kakve bi trebala imati obzirom na uestalost
koritenja od strane kolske djece, kao ni razinom uslunosti u vrnim
satima. Karakteristini problem ovog naselja predstavlja podreenost
pjeakog prometa motornom prometu u samom naselju, to je posljedica
nedostatka pjeakih povrina kao i nezadovoljavajueg kapaciteta parkirnih
povrina u odnosu na pretpostavljeni broj stanovnika [2], to rezultira velikim
brojem nepropisno parkiranih vozila u naselju.
Slika 3. Ortofoto prikaz naselja Turni 1;[12]
3.3.2. Prometni uvjeti u naselju Turni 2

Drugi dio naselja, radno nazvan Turni 2, nalazi se sjeveroistono od
prethodno opisanog podruja. Omeen je dvjema vanim gradskim
prometnicama, ulicom Franje andeka i Vukovarskom ulicom koje su vrlo
optereene tranzitnim prometom koji se kree prema odnosno iz centra
grada, ovisno o vrnom satu (Slika 4). Prometna mrea naselja otvorenog je
131
tipa [11] sa nekoliko raskrija u razini koja povezuju sabirne prometnice u

naselju sa spomenutim obodnim prometnicama vieg ranga. Podruje je
iznimno gusto naseljeno [13], ali jo uvijek nije u potpunosti opremljeno
svim potrebnim javnim i drutvenim sadrajima niti je u cijelosti ureena
prometna mrea podruja. Karakteristini nedostatak ovog naselja upravo
je nepostojanje kvalitetne pjeake veze izmeu razliitih visinskih zona naselja
[3]. Ostvarenjem takve veze, uz osiguranje sigurnosti pjeaka, u naselju bi se
stvorili uvjeti za nastanak drutvenog sredita naselja koje bi stanovnici
mogli koristiti u slobodno vrijeme za razliite aktivnosti.
Slika 4. Ortofoto prikaz naselja Turni 2; [12]
3.4. Prometni uvjeti u naselju Vojak

Podruje naselja Vojak omeuju dvije upanijske ceste, ujedno i glavne
gradske prometnice kojima je naselje povezano sa prometnom mreom
grada preko raskrija u razini sa ulicama nieg ranga, pa se prometna mrea
naselja moe okarakterizirati kao otvorena [11]. Naselje je specifino i po
blizini javnih i drutvenih sadraja: sveuilinog Kampusa, gradske bolnice,
nogometnog igralita te turistikih atrakcija. Analizom prometnih uvjeta na
obodnim prometnicama i pripadajuim raskrijima kao i prometnih uvjeta
u naselju utvreni su karakteristini nedostaci obodnih raskrija, kao i
nedostaci u samom naselju u vidu nedostatka ili neadekvatne organizacije
postojeih drutvenih sadraja za pjeake [4]. Jo jedan uoeni nedostatak
132
GF ZBORNIK RADOVA
je i nepostojanje biciklistike staze kojom bi se potencijalno koristili

studenti koji bi taj vid prijevoza koristili za dolazak na Kampus.
Slika 5. Ortofoto prikaz naselja Vojak;[12]
3.5. Rezultati anketiranja stanovnitva u naseljima Srdoi i

Turni
Radi dobivanja to vjernije slike o prometnim problemima i potrebama
provedena je anketa stanovnitva na podruju naselja Srdoi te opisanih
dijelova naselja Turni. Stanovnici su anketirani izravno, u obliku kratkog
razgovora. S obzirom na relativno skroman uzorak i njegovu prostornu
distribuciju unutar ispitanih naselja, dobiveni rezultati su u daljnjim
koracima imali konzultativni znaaj. Anketa je sadravala pitanja o broju
ukuana u domainstvu, broju vozila i uestalosti koritenja vozila tijekom
dana, uestalosti koritenja javnog gradskog prijevoza, vremenu potrebnom
za pronalazak parkirnog mjesta i udaljenou od mjesta stanovanja, ali i
procjenu opeg zadovoljstva uvjetima za drutveni ivot i kvalitete ivota u
naselju, a stanovnici su imali mogunost predlagati odreena rjeenja.
Dobiveni odgovori posluili su za odreivanje nekih prometnih pokazatelja
kao to su okvirni stupanj motorizacije u naselju, uestalost koritenja
pojedinog vida prometa (individualni ili javni promet) u naselju,
utvrivanje potrebnog kapaciteta prometa u mirovanju unutar naselja, do
133
procjene sigurnosti prometa u naselju i procjene prometne optereenosti

naselja i pripadajuih obodnih prometnica. U nastavku je prikazan dio
rezultata provedenih anketa (Slika 6, 7).
Slika 6. Rezultati analize podataka prikupljenih u anketama u [1],[2],[3] radi

utvrivanja stvarnog stupnja motorizacije
Slika 7. Rezultati analize podataka prikupljenih u anketama u [1],[2],[3] radi

utvrivanja uestalosti koritenja javnog gradskog prijevoza
4. Odabir prijedloga rjeenja prometnog sustava u

analiziranim naseljima
Rjeavanju prometnih problema unutar svakog naselja pristupilo se
individualno, na temelju prethodno utvrenih zajednikih pokazatelja
stanja prometnog sustava (Tablica 1). Prilikom razrade prijedloga rjeenja
navedenih problema eljelo se uzeti u obzir sve segmente prometnog
134
GF ZBORNIK RADOVA
sustava koji neposredno ili posredno mogu utjecati na poboljanje kvalitete

ivota u naselju, a koji su se razlikovali u pojedinim naseljima.
Odabir prijedloga rjeenja za naselja zasnivao se na pojednostavljenom
postupku viekriterijske optimizacije, pri emu je razraeno nekoliko
varijanti na razini idejnog rjeenja koje su vrednovane prema definiranim
kriterijima, a teina kriterija odreena subjektivnom procjenom analitiara.
Konani prijedlog rjeenja dobiven je vrednovanjem pojedine varijante
prema unaprijed odreenom rasponu ocjena i kriterijima za svako od
analiziranih naselja, pri emu je varijanta s najveom konanom ocjenom
usvojena je kao mogue rjeenje. Primjer definiranja kriterija za
vrednovanje dan je u Tablici 2.
Tablica 2. Opis kriterija za vrednovanje varijantnih rjeenja u naselju Turni 1; [2]
kriterij
sigurnost
propusnost
poveanje
pjeakih
povrina
udio
rekonstruirane
povrine
parkirne povrine
duljina putovanja
ambijentalnost
opis kriterija
smanjenje broja
kolizijskih toaka u
raskriju
postizanje
zadovoljavajue
razine uslunosti
na raskriju
podizanje razine
sigurnosti i
standarda za
pjeaki promet
povrina
rekonstrukcije radi
primjene novog
rjeenja
ulino parkiranje
na obodnim
ulicama
procjena duljine
putovanja unutar
naselja
uklopivost rjeenja
u izgled naselja
mjerna jedinica
kriterija
vanost kriterija
(%)
kolizijske toke
25
razina
uslunosti
20
m2
15
m2
10
broj pm
10
kvalitativni
kriterij
10
kvalitativni
kriterij
10
135
5. Prijedlozi rjeenja unaprjeenja prometnog sustava u

analiziranim naseljima
Prijedlozi rjeenja prometnih problema u analiziranim naseljima
dani su na razini idejnog rjeenja koje je rezultat razrade varijante
rjeenja usvojene nakon pojednostavljenog postupka viekriterijske
optimizacije za svako od analiziranih naselja. Idejna rjeenja
predstavljaju sintezu unaprjeenja samog prometnog sustava u
naselju i oplemenjivanja prostora predloenim promjenama
vezanima uz prometne tokove.
5.1. Naselje Srdoi
Prijedlog rjeenja prometnog sustava u naselju Srdoi temelji se na
reorganizaciji voenja prometa u obodnim ulicama promatranog podruja
kako bi se to vie reducirao tranzitni promet koji optereuje naseljske
ulice. Predlae se tzv. tranzitni prsten, jednosmjerna prometnica oko
naselja sa dva prometna traka u svrhu postizanja vee protonosti prometa.
Uspostava prstena zahtijeva odreene graevinske i regulacijske promjene,
ponajprije na raskrijima unutar samog prstena. Predlau se rekonstrukcije
etiri klasina raskrija u mala kruna raskrija te dvije rekonstrukcije
postojeih raskrija radi poboljanja sigurnosti i propusnosti prometa te
prilagodbe na novu regulaciju prometa.
Jedna od znaajnijih predloenih promjena je i prenamjena odreenih
ulica u naselju u podruja smirenog prometa i ogranienog pristupa za
motorna vozila (Slika 8) kako bi se stvorila mirna stambena zona. Kolno
pjeaki pristupi zamiljeni su kao zone smirenog prometa u kojima bi se
razliitim mjerama naglasila podreenost motornog prometa u odnosu na
nemotorizirane vidove prometa (ogranienje brzine na 30 km/h,
poploenje, vertikalna i horizontalna signalizacija...). Drugi tip zone
smirenog prometa namijenjen je iskljuivo nemotoriziranom prometu, uz
iznimku dozvoljenog pristupa interventnim i dostavnim vozilima te
vozilima stanara. Na taj nain stvaraju se uvjeti za kvalitetnu pjeaku i
biciklistiku komunikaciju izmeu rubnih dijelova naselja u kojima se
nalaze socijalno zanimljivi sadraji, a dodatno se naglaava i uloga Ulice
Miroslava Krlee kao centralnog dijela naselja namijenjenog stanovnicima
za koritenje u slobodno vrijeme.
Predlae se i uvoenje nekoliko novih autobusnih postaja u podruju
tranzitnog prstena kao i promjena reima kretanja javnog prijevoza u
naselju, to je posljedica novog reima prometa, kako bi se potaklo
stanovnike na to uestalije koritenje ovog vida prometa. Problem
nedostatka parkirnih mjesta rijeen je idejom o multifunkcionalnim
136
GF ZBORNIK RADOVA
garanim objektima, iji bi kapaciteti bili u mogunosti u potpunosti

zadovoljiti potrebu za parkirnim mjestima u naselju.
Slika 8. Situacijski prikaz idejnog rjeenja dijela naselja Srdoi sa

naznaenim prometnim povrinama; [1]
5.2. Naselje Turni 1

Unaprjeenje prometnih uvjeta u naselju Turni 1 predstavlja sintezu
optimalnog varijantnog rjeenja prometnog sustava na obodnim
prometnicama i prijedloga rjeenja prometa u ulicama u naselju, kao i
rjeenja za parkirne povrine. Odabrano rjeenje podrazumijeva promjenu
reima prometa u dvjema obodnim ulicama sa istone i zapadne strane
naselja, ime se stvara kruni tok prometa oko naselja i smanjuje koliina
motornog prometa, uz osiguran pristup svim objektima u naselju. Novi
reim prometa zahtijeva i rekonstrukciju prometnica, kao i raskrija koja
su, neovisno o spomenutim promjenama, okarakterizirana kao
137
nezadovoljavajua u smislu sigurnosti i propusne moi. Neophodnom

rekonstrukcijom zbog promjene reima prometa uklonjeni su i spomenuti
problemi na oba analizirana raskrija i na taj nain poboljani uvjeti i za
motorni, ali i za nemotorizirani promet. Prometni sustav u samom naselju
izmijenjen je u cilju poboljanja uvjeta za nemotorizirani promet.
Predloena je i primjena koncepta dijeljenih povrina kojima se mogu
koristiti svi sudionici u prometu, no naglasak je na prednosti pjeaka i
biciklista u odnosu na motorna vozila to se postie karakteristinom
izvedbom same kolne povrine koja onemoguava razvoj veih brzina vozila
i prometnim znakovima koji vozaima daju do znanja da se nalaze u zoni
smirenog prometa (Slika 9).
Rjeenje problema nedostatka parkirnih mjesta predloeno je na tri
naina; optimizacijom postojeih povrinskih parkiralita, odnosno
iscrtavanjem parkirnih mjesta, izvedbom montanih nadzemnih garanih
objekata na mjestu postojeih individualnih garaa uz njihovo prethodno
uklanjanje te izvedbom dva vea garana objekta. Preureenje i
obogaivanje zelenih povrina sadrajima zanimljivim stanovnicima naselja
takoer je jedan od prijedloga unaprjeenja, ime bi se staovnitvo potaklo
na ei i aktivniji boravak u naselju. Uz izvedbu pjeakih i biciklistikih
staza na zelenim povrinama u naselju, predlae se i primjena ideje urbanih
vrtova, zelenih povrina koje bi stanovnici naselja pod odreenim uvjetima
mogli koristiti za uzgoj razliitih biljaka.
Slika 9. Situacijski prikaz idejnog rjeenja dijela naselja Turni 1 sa naznaenim

tipovima prometnih povrina; [2]
138
GF ZBORNIK RADOVA
5.3. Naselje Vojak

Prijedlozi rjeenja prometnog sustava u naselju Vojak takoer su
proizali iz analize varijantih rjeenja raskrija na dvjema lokacijama (Slika
5). Rezultat spomenute analize idejna su rjeenja rekonstrukcije raskrija iz
klasinog semaforiziranog u jednotrano urbano kruno te klasinog
nesemaforiziranog u mini kruno raskrije (Slika 10), ime se rjeavaju
uoeni problemi na raskriju, poveava se sigurnost svih sudionika u
prometu, kao i kapacitivnost raskrija ali i ambijentalnost samog prostora.
Kao posljedica rekonstrukcije jednog od raskrija predlae se i nova
organizacija prometa oko naselja, ime sve obodne prometnice postaju
dvosmjerne. Preinake prometnog sustava predlau se i u samom naselju, pri
emu se uglavnom zadrava postojee prometno rjeenje ali se predlae
rekonstrukcija prometnica kako bi se stvorili to bolji uvjeti za
nemotorizirani promet u naselju. Na dijelovima prometnice u naselju
predlae se izvedba dijeljenih povrina za sve sudionike u prometu sa
izrazitom prednou pjeaka koje bi zamijenile klasine pjeake prijelaze.
Osim toga, predlae se i izvedba biciklistike staze kroz naselje radi
zadovoljenja moebitnih potreba ovog vida prometa koji generiraju sadraji
poput Sveuilinog kampusa .
Problem nedostatnog broja parkirnih mjesta u naselju rjeava se
prijedlogom izvedbe dvoetanih nadzemnih parkirnih objekata na mjestu
postojeih individualnih garanih objekata u nizu te reorganizacijom
prostora, odnosno oblikovanjem povrinskih parkiralita na novim
povrinama u naselju i optimizacija postojeih parkirnih povrina. Kako bi
se stanovnike naselja potaklo na aktivnije koritenje zelenih povrina u
naselju, predlae se i njihovo unaprjeenje u vidu obogaivanja postojeih i
definiranja novih lokacija za odmor i rekreaciju.
139
Slika 10. Rekonstrukcija postojeeg raskrija u naselju Vojak u mini kruno

raskrije uz primjenu nove regulacije prometa; [4]
5.4. Razvoj prijedloga rjeenja u naselju Turni 2

Osnovni cilj pri formiranju varijantnih rjeenja bio je objediniti
analizirano podruje u prometno, prostorno i drutveno povezanu cjelinu,
budui da je nedostatak takve vrste povezanosti u naselju detektiran kao
jedan od vanijih problema prilikom analize postojeeg stanja. Konani
prijedlog rjeenja prometnog sustava naselja Turni 2 rezultat je postupnog
razvoja i oblikovanja prvobitno predloene varijante rjeenja. Razradom
poetne varijante rjeenja u smislu postizanja to boljih uvjeta odvijanja
motornog ali i nemotoriziranog prometa, bolje organizacije parkirnog
prostora uz ispunjenje uvjeta potrebnog kapaciteta parkiranja, bolje
implementacije moguih promjena u samom prostoru, uzevi u obzir i
financijski okvir predloenih promjena, ponuen je konani prijedlog
rjeenja.
Prijedlog rjeenja ukljuuje uvoenje jednosmjernog reima prometa u
stambenim ulicama u naselju, kao i izvedbu parkirnih objekata na tri
lokacije u promatranom podruju. Predloena rjeenja prometnog sustava
otvaraju nove mogunosti organizacije prostora za pjeake. Nastojanje je
predloenim promjenama stvoriti prostor koji e initi jedinstvenu cjelinu
stambenog naselja sigurnu, ali i privlanu za kretanje pjeaka. Oko veih
stambenih graevina predlae se izvedba povrina mirne zone prilagoene
potrebama pjeaka. U svrhu povezivanja visinski razliitih dijelova predlae
140
GF ZBORNIK RADOVA
se izvedba pjeakog nathodnika u sklopu vieetanog parkirnog objekta

(Slika 11) koji bi potencijalno mogao biti i multifunkcionalni centar sa trgovakim
i uslunim sadrajima te na taj nain postati centar aktivnosti u naselju.
Takoer se predlae ureenje i obogaivanje zelenih povrina uz izvedbu
povrina sportskozabavnog tipa kao poticaj stanovnicima da ih to
aktivnije koriste.
Slika 11. Popreni presjek ulice Franje andeka i rekonstruiranog garanog

objekta uz ulicu sa izvedbom pjeakog nathodnika-poveznice june i sjeverne
zone naselja;[3]
6. Zakljuak
Stambena naselja Srdoi, Turni i Vojak, koja su predmet analize u
ovome radu, iako planski graena, nisu prilagoena dananjim prometnim
potrebama. Provedene analize su pokazale da se kao glavni problem u
naseljima moe detektirati nedostatan broj parkirnih mjesta to rezultira
parkiranjem na pjeakim povrinama i na taj nain znatno smanjenim
standardom odvijanja ovog vida prometa. U pojedinim sluajevima
nezadovoljavajuim se pokazuju i kapaciteti i sigurnost obodnih raskrija.
Pri predlaganju rjeenja nastojalo se u svim sluajevima analizirati
nekoliko moguih varijanti te iste vrednovati koritenjem vie kriterija,
kojima se nastojalo obuhvatiti ne samo uobiajene prometne i ekonomske
pokazatelje za pojedina rjeenja ve i one socijalne i okoline.
Implementirana su inovativna rjeenja koja se uobiajeno koriste kod
planiranja ili rekonstrukcija stambenih naselja u razvijenijim zemljama kao
to su: primjena koncepta dijeljenog prostora, garanih objekata sa
sportskom namjenom na krovu, urbani vrtovi i sl.
141
Na primjeru etiri naselja u gradu Rijeci nastala u razliitom periodu,

razliitih unutarnjih i obodnih prometnih mrea, na ovaj se nain utvrdila
metodologija donoenja rjeenja za unaprjeenje prometnih uvjeta i ivota
u naselju koja se moe primijeniti i za druga naselja u Rijeci, ali i u drugim
gradovima. Ova metodologija ukljuuje: pomnu analizu uvjeta u naselju,
definiranje vie varijanti rjeenja za utvrene probleme uz usvajanje
suvremenih tendencija u definiranju prometnih uvjeta u urbanim
sredinama i uvaavanje urbanistikog razvoja naselja te usporedbu rjeenja
na osnovu razliitih kriterija (prometni, ekonomski, socijalni, okolini). Na
ovaj je nain i uz aktivnu participaciju graana analiziranih naselja mogue
doi do rjeenja koja kroz unaprjeenje prometnog sustava moe
unaprijediti i svakodnevni ivot u stambenim naseljima.
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
Klari, M.; Prenamjena javnih povrina u naselju Srdoi u Rijeci:

Diplomski rad, Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci; Rijeka
2013.
Pranji, I.; Analiza prometnih uvjeta i prijedlog za unaprjeenje
prometnog sustava u naselju Turni u Rijeci; Diplomski rad,
Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci; Rijeka 2013.
Moibob, I.; Unaprjeenje prometne povezanosti i prenamjena
javnih povrina u Dubrovakoj ulici u Rijeci; Diplomski rad,
Golik, T.; Analiza prometnih uvjeta i prijedlog za unaprjeenje
prometnog sustavau naselju Vojak u Rijeci; Diplomski rad,
Kolacio, Z. (1961.), Stambeno naselje "Turni", "Arhitektura", 5-6,
Zagreb
kunca, S. (2012.): Planiranje i izgradnja radnikih naselja u Rijeci
u svijetlu drutveno-politikih promjena u razdoblju 1940.-1945., u:
N. Palini, ur., V meunarodna konferencija o industrijskoj batini,
Rijeka i industrijsko graditeljsko nasljee, Zbornik radova, str. 467484, ProTorpedo Rijeka, 2014.
Belica, H. (1965.), Naselje Vojak u punom zamahu, Novi list, 3.12.
Provedbeni urbanistiki plan stambenog naselja Srdoi, elaborat
plana, Zavod za urbanizam i izgradnju Rijeke, Sektor za prostorno
planiranje, voditelj zadatka: Gordana Rafajlovi, dia, Rijeka, travanj
1984.
kunca, S.(2011.): Planiranje grada Rijeke od 1993., u: M. rnjar, ur.,
Prostorno planiranje u Primorsko-goranskoj upaniji, str. 59.-72.,
142
[10]
[11]
[12]
[13]
GF ZBORNIK RADOVA
JU Zavod za prostorno ureenje Primorsko-goranske upanije,

Rijeka, 2011.
Karta mjesnih odbora Grada Rijeke; preuzeto sa
www.lokalpatrioti-rijeka.com/forum/viewtopic.php?t=2148f=26
Maletin, M.; Planiranje i projektovanje saobraajnica u gradovima;
Beograd 2005.
Interaktivni plan Grada Rijeke; www2.rijeka.hr/ip2/Default.aspx
Generalni urbanistiki plan grada Rijeke, 2007.
143
Pregledni rad
Subject review
UDK 625.765
625.85
PONOVNA UPOTREBA ASFALTNOG RECIKLATA U

CEMENTNOJ STABILIZACIJI UPOTREBOM
NOVOCRETE DODATKA
REUSE OF RECYCLED ASPHALT IN CEMENT
STABILIZATION WITH NOVOCRETE ADDITIVE
Krunoslav ari*, Tihomir ulibrk**, Marko Renelj***
Saetak
U radu je predstavljena nova tehnologija rekonstrukcije tj. obnove cesta po postupku
hladnog recikliranja u cementnoj stabilizaciji s NovoCrete dodatkom. Spomenuta
tehnologija prua rekonstrukciju ceste uz povoljnije ekonomske uvjete, a istovremeno
postie veu nosivost i fleksibilnost stabiliziranog sloja, to kasnije rezultira jeftinijim
odravanjem i duljim ivotnim vijekom ceste.
Rad sadri kljune podatke i rezultate ispitivanja za objektivno usporeivanje
NovoCrete tehnologije sa drugim tehnologijama za rekonstrukciju prometnica, i opise
izvedbe i svojstva obraivane tehnologije.
Kljune rijei: rekonstrukcija prometnica, hladno recikliranje, reciklirani asfalt,
cementna stabilizacija, NovoCrete dodatak, nove tehnologije
Abstract
This article introduces the new technology of road reconstructions or restructuring
roads by cold recycling in cement stabilization with NovoCrete additive. This
technology provides reconstruction of the road with more favorable economic
conditions, while achieving a greater capacity and flexibility of a stabilized layer,
which later results in cheaper maintenance and longer life span of the road. The
article comprehends key data and results of tests to objectively compare NovoCrete
technology with other technologies for road reconstruction and descriptions of
technology performances and characteristic.
* Aris d.o.o., Mavra Schlengera 6, Gornji Kneginec
skrunoslav@gmail.com
** Hrvatske ceste, Voninina 3, 10 000 Zagreb
tihomir.culibrk@hrvatske-ceste.hr
*** Univerza v Mariboru, Fakulteta za gradbenitvo, Smetanova 17, SI-2000 Maribor;
marko.rencelj@um.si
144
GF ZBORNIK RADOVA
Key words: reconstruction of roads, cold recycling, recycled asphalt, cement

stabilization, NovoCrete additive
1. Uvod
U posljednje vrijeme kada je Svijet zadesila ekonomska recesijska kriza,
kada su cijene radova u graevinarstvu pale na minimum i ako znamo da je
po Zakonu o javnoj nabavi (ZJN) najbolja ponuda najjeftinija ponuda,
izvoai radova trae nain kako biti najjeftiniji ponua i paralelno
zadrati kvalitetu. Ako tome jo pridodamo izraziti rast potreba za
mobilnou i neprestano rastui promet, kao posljedica se dogaa
prekoraenje kapaciteta prometne infrastrukture i unitavanje same
prometne infrastrukture zbog prometnog preoptereenja.
Kako bi smanjili trokove eksploatacije i prijevoza agregata, idealno
rjeenje je ponovno upotrijebiti asfalt i materijal iz nosivog sloja postojee
prometnice koju namjeravamo rekonstruirati. Asfaltni granulat sam po sebi
je vrlo tetan za okoli i s njegovim ugraivanjem u nosivi sloj takoer
rjeavamo i problem deponiranja asfalta. Umjesto deponiranja, asfaltni
granulat upotrijebimo kao novi nosivi sloj budue ceste i stabiliziramo ga
cementom i NovoCrete dodatkom. Dodavanjem cementa poveavamo
nosivost tampona, dok je uloga NovoCrete dodatka neutraliziranje fulvine
i ugljine kiseline koje se nalaze u tlu (zemlji), poveanje nosivosti samoga
tampona i zatite kolnike konstrukcije [1].
Upotrebom navedene tehnologije bitno smanjujemo zagaenje okolia.
Prilikom recikliranja nema eksploatacije agregata za novu prometnicu,
iskop, odvoz i deponiranje oteenog kolnika te se bitno smanjuje i sama
koliina stavki trokovnika.
Rezultati ispitivanja asfaltnog i tamponskog granulata stabiliziranog
NovoCrete dodatkom su vrlo dobri, naime oni pokazuju da je nosivost
tamponskog sloja pri rekonstrukciji do dva puta vea od nosivosti tampona
pri tradicionalni gradnji i da je tako stabilizirani tampon fleksibilniji, to je
kod cesta vrlo vano.
Rekonstrukcija prometnica u stabilizaciji cementom i upotrebom
NovoCrete dodatka je ekonomski povoljna, a zbog velike nosivosti
tretiranog tampona odravanje prometnica je posljedino jeftinije te se
produava ivotni vijek rekonstruiranih prometnica. U nastavku emo
detaljno objasniti nain i odabranu tehnologiju rekonstrukcije prometnica.
K. ari, T. ulibrk, M. Renelj Ponovna upotreba asfaltnog reciklata u cementnoj
145
2. Recikliranje kolnikih konstrukcija

2.1. Openito
Recikliranje kolnike konstrukcije po hladnom postupku je postupak
ponovne upotrebe oteenih asfaltnih i djelom ostalih slojeva kolnika za
izradu novih nosivih slojeva kolnika bez dodatnog zagrijavanja
upotrijebljenih materijala i veziva. Osnovne faze radova su frezanje
postojeeg kolnika, dodavanje veziva, homogeniziranje, formiranje
recikliranog sloja i zbijanje. Reciklirana smjesa moe se proizvesti na licu
mjestu (in-situ postupak, Slika 1) ili u specijalnom postrojenju (mijealici)
na samom gradilitu (in-plant postupak).
Slika 1. Princip rada reciklanog stroja [2]
Najvaniji dio stroja za recikliranje je rotirajui bubanj za frezanje i

mijeanje. Pokraj bubnja je takoer vrlo vaan sistem za dodavanje
sredstava za stabilizaciju i vode. Cilindar obino rotira prema gore i tako
sitni materijal iz postojee prometnice, kao to je prikazano na Slici 1.
Takoer, kada se stroj kree naprijed dodaje se voda kroz prilagodljive
cijevi i rotirajui cilindar mijea vodu s reciklatom zbog dosezanja
optimalne vlage za uinkovito zbijanje. Na slian nain se kroz cijevi mogu
dodati razliiti tekui dodaci za stabilizaciju tla, prije svega cementni mulj,
bitumenska emulzija, upjenjeni bitumen, itd. Prakasti materijali za
stabilizaciju (cement, vapno, NovoCrete) razastiru se na postojeu trasu
prije prijelaza stroja. Tako stroj prolazi kroz razastrte materijale i
istovremeno ih mijea sa asfaltnim reciklatom [2].
146
GF ZBORNIK RADOVA
Kod hladne reciklae insitu napravi se tzv. reciklani vlak. Reciklani

vlak se sastoji od vie dijelova/strojeva meusobno smisleno povezanih s
ciljem dosezanja im kvalitetnijeg, jeftinijeg i breg naina rada.
Recikliranjem asfaltnog kolnika po hladnom postupku dobivamo
homogeni sloj koji, ovisno o okolnostima upotrebe, u rekonstruiranom
kolniku moe biti donji ili gornji nosivi sloj. Reciklirane mjeavine mogue
je ugraditi u slojevima debljina 100 do 400 mm. Sastav i svojstva
recikliranih mjeavina bitno su drugaiji od asfaltnih mjeavina
proizvedenih po vruem postupku [3].
Najvee koristi od upotrebe hladne reciklae pri rekonstrukciji
prometnica su:
Ekoloki faktor: U cijelosti se iskoritava stari oteeni asfalt i istroene
nosive slojeve. Nema deponiranja, procjednih voda, ogromnih
eksploatacija kamenih sirovina, posljedino smanjenjem koliine
transporta smanjuje se i optereenje postojee cestovne infrastrukture,
ali i isputanje CO2 iz dizelskih motora u okoli te reducira potronju
fosilnih goriva.
Kvaliteta recikliranog sloja: Zbog kvalitete mijeanja, dodavanja
sredstva za stabilizaciju i vode uz pomo sofisticiranog
mikroprocesorskog upravljanja, kao konani ishod dobije se dobro
povezani debeli homogeni sloj visoke tlane vrstoe.
Krae vrijeme gradnje: Hladna reciklaa se obino radi u jednom
prolazu reciklanog vlaka i tako znatno smanjuje vrijeme gradnje
prometnice. Takoer, smanjuju se trokovi izgradnje, zabrane prometa
i privremeno optereenje okolnih prometnica koje se koriste za vrijeme
rekonstrukcije prometnice.
Sigurnost prometa: Reciklaa se moe izvoditi na jednoj prometnoj
traci, dok se po drugoj traci istovremeno odvija promet. Na kraju
radnog dana, reciklirani kolniki trak moe se otvoriti za odvijanje
prometa s ogranienjima.
Trokovi: Kombinacija gore navedenih svojstava rezultira niim
trokovima kod izgradnje prometnica hladnom reciklaom, obzirom na
upotrebe tradicionalnih naina gradnje [2].
2.2. NovoCrete tehnologija
NovoCrete dodatak predstavlja novi standard u stabilizaciji tla. To je
mineralni bijeli prakasti materijal koji se sastoji od alkalnih i zemljoalkalnih elemenata i drugih kompleksnih spojeva. NovoCrete u kombinaciji
s cementom omoguuje ekonominu i ekoloku pretvorbu postojeih
nenosivih ili slabo nosivih tla u dobro nosiva tla. Iako sastav NovoCrete
147
dodatka inicijalno izgleda jednostavan, tona kemijska formula je zatieni

patent. Osnovni princip funkcioniranja NovoCrete dodatka je
neutraliziranje fulvinih i ugljinih kiselina koje se nalaze u zemlji, ime se
tako pospjeuje hidratacija cementa. Zahvaljujui smjeru hidratacije
kristala te zbog same duine koju kristali tvore tijekom procesa hidratacije
(dugi igliasti kristali) stabilizirani sloj poveava tlanu vrstou, statiki i
dinamiki modul elastinosti, vlanu i vrstou na savijanje,
vodonepropusnost, neutralizira pH faktor te razvija otpornost materijala na
smrzavanje [1]. Sam postupak recikliranja na licu mjesta NovoCrete
dodatkom je vrlo slian kao i obian postupak recikliranja; jedina je razlika
da se kod rasprostiranja cementa rasprostire i NovoCrete dodatak.
NovoCrete dodatak, nakon potrebnih odreenih ispitivanja tla od strane
neovisnih geoloko-inenjerskih laboratorija, ima vrlo irok spektar
uporabe, od kojih su neki:
Izgradnja i rehabilitacija cesta i autocesta

Poveanje nosivosti zaustavnih traka autocesta
Pjeake i biciklistike staze
umski putovi i poljoprivredne ceste
Pristupne industrijske ceste (drvna, naftna industrija...)
Stabilizacija planuma eljeznikih kolosijeka
Luki terminali i lukobrani
Parkiralita, kontejnerski robni terminali, logistiki centri
Izgradnja i rehabilitacija prometnih povrina na aerodromima
Dodatak temeljima (poveanje vrstoe)
Uspostava temeljnih slojeva ispod podova hala
Izgradnja kanalizacijskih sustava
Stabilizacija nasipa, pojaanje brana
Deponijska podruja za drvo, metal, itd.
Pojaanje i uvrivanje kosina
Odlagalita otpada (nosivost i nepropusnost podloge) [2]
2.3. Svojstva tehnologije

Najvanija svojstva hladne reciklae na licu mjesta s NovoCrete
dodatkom ve su openito nabrojana ranije, no potrebno je jo detaljnije
objasniti sva svojstva i prednosti recikliranja s NovoCrete dodatkom u
usporedbi s tradicionalnim nainom rekonstrukcije prometnica.
U specifinim tlima (slabo nosivim, s visokom koncentracijom gline, soli,
bogatim sulfatima, oneienim, s organskim primjesama, pjeanim, itd.)
prednost NovoCrete dodatka je najizrazitija (Tablica 1). Dok stabilizacija
148
GF ZBORNIK RADOVA
cementnom smjesom otkazuje u takvim tlima, stabilizacija NovoCrete

dodatkom je mogua i vrlo pouzdana.
Tablica 1. Prednosti stabilizacije NovoCrete dodatkom [4]
TRADICIONALNA REKONSTRUKCIJA
PROMETNICA
Cementna mjeavina otkazuje u glinenim
tlima bogatim sulfatima
Nemogua stabilizacija pjeanih tla
organskim primjesama
Nemogua stabilizacija zagaenog tla
Kratak ivotni vijek rekonstruirane
prometnice zbog prethodno navedenih
razloga
NovoCrete tehnologija
Stabilizacija glinenih tla bogatih sulfatima
Stabilizacija pjeanih tla organskim
primjesama
Stabilizacija zagaenog tla
ivotni vijek (pretpostavka) dulji od 20
godina
3. Usporedba tradicionalne rekonstrukcije prometnica

hladnim recikliranjem na licu mjesta NovoCrete
dodatkom
Tradicionalna rekonstrukcija prometnice koja ima problem s nosivou,
obuhvaa iskop i odvoz te deponiranje slabog temeljnog tla i ugraivanje:
Geotekstila ili geomree (po potrebi),

MNS (mehanikog stabiliziranog nosivog sloja),
CNS (cementnog stabiliziranog nosivog sloja),
BNS (bitumeniziranog nosivog sloja),
AB (bitumenskog betona za habajue slojeve).

NovoCrete tehnologijom postojee se tlo obrauje na licu mjesta postupkom
hladnog recikliranja:
Frezanjem i sitnjenjem postojeega tla dodatkom vode, cementa i
NovoCrete.
Ugradnjom samo habajueg sloja na stabilizirani sloj.
Jednostavnost i praktinost uporabe NovoCrete tehnologije
najrazvidnije je iz Slike 2, gdje su ilustrirani svi slojevi potrebni za
tradicionalnu rekonstrukciju i rekonstrukciju pri postupku recikliranja.
Na ilustracijama se vidi da kod tradicionalne rekonstrukcije prometnice
postoji vie slojeva, to posljedino znai i vie rada te vee trokove. Tablici
2 sadri najvanije utede ako se rekonstrukcija prometnice radi hladnim
recikliranjem. Najvanije utede se manifestiraju, kako smo ve spomenuli,
u broju slojeva nove rekonstruirane prometnice. Kod tradicionalne
rekonstrukcije vri se iskop, odvoz i deponiranje starog materijala koji je
149
sastavljen od asfaltnog reciklata i tampona. Zatim se budua kolnika

konstrukcija mora stabilizirati geomreom, ili geotekstilom, pa je tu jo i
materijal za novi nosivi sloj, koji se mora eksploatirati, transportirati na
gradilite i pravilno ugraditi. Tek nakon svih tih radnji slijedi asfaltiranje, i
to obino u dva sloja. Kod hladnog recikliranja uope nema tih nabrojanih
radova. Jedini troak koji ih povezuje je proizvodnja, transport i ugraivanje
habajueg sloja asfalta. Ali i kod tih trokova je prednost na strani hladne
reciklae, jer se treba ugraivati samo jedan sloj asfalta. Tako se kod hladne
reciklae na koliini asfalta utedi priblino 50%.
Kao to se vidi, kod hladne reciklae NovoCrete dodatkom sniavaju se
trokovi rekonstrukcije same prometnice, a istovremeno poboljavaju
nosivost i ivotni vijek prometnice.
Slika 2. Razlike u slojevima izmeu tradicionalne rekonstrukcije i hladnog

recikliranja NovoCrete dodatkom [4]
150
GF ZBORNIK RADOVA
Tablica 2. Prikaz uteda NovoCrete tehnologije u usporedbi s tradicionalnom

rekonstrukcijom prometnice [4]
TRADICIONALNA
REKONSTRUKCIJA PROMETNICA
Iskop materijala (strojevi, radna
- snaga)
NovoCrete TEHNOLOGIJA
+
Openito iskop materijala nije

potreban
Nema trokova iskopa i odvoza

materijala
Nema trokova agregata i dovoza

agregata
Uteda 50% asfaltnog sloja
Uteda 70% potrebnog vremena

izgradnje
Odvoz iskopanog materijala na
- deponiju
-
Trokovi odvoza iskopanog

materijala
Trokovi agregata
- Trokovi dovoza agregata

Trokovi asfaltnog sloja
- (asfalt + dovoz asfalta)
Trokovi ugradnje asfalta
- (strojevi, radna snaga)
- Potrebno vrijeme izgradnje
3.1. Svojstva kolnike konstrukcije rekonstruirane NovoCrete

tehnologijom
Osim to je rekonstruirana kolnika konstrukcija postupkom hladne
reciklae jeftinija i bre se izvodi, postoji i neka dodatna vrlo vana
svojstava.
Vodonepropusnost stabiliziranog sloja (Slika 3) vrlo je vana i kod
rekonstrukcije prometnice na tradicionalan nain teko ostvariva. To je vrlo
vano svojstvo stabiliziranog sloja jer se tako sprjeava prodor vode u
kolniku konstrukciju koja je uvod u njenu destrukciju. Vodonepropusnost
nastane zbog zatvorene strukture stabiliziranog sloja, to omoguuje
NovoCrete dodatak.
Tako vodonepropusan stabilizirani sloj uva kolniku konstrukciju i
osigurava stabilnost i vrstou temeljnog tla. Voda je poznata kao veliki
neprijatelj, tj. opasnost za kolniku konstrukciju koja tako gubi integritet,
homogenost, a time smanjuje i ivotni vijek prometnice. Osnovni
mehanizam destrukcije kolnike konstrukcije je smanjenje trenja meu
esticama jer njihovim pomicanjem tijekom vremena zbog prometnog
optereenja dolazi do zablaenja zastora te raspadanja same kolnike
konstrukcije. Osim opisanog, postoji jo i drugi vrlo neugodan mehanizam
destrukcije kolnike konstrukcije zbog djelovanja vode. Svojstvo vode je da
pri smrzavanju povea svoj volumen. Kad voda ue u kolniku konstrukciju
151
i nastupi zima, nastankom leda volumen se povea i razbija homogenu

strukturu kolnike konstrukcije. Dolaskom proljea i odmrzavanjem vode
opet se smanjuje njezin volumen i obino su tek tada vidljiva oteenja
kolnike konstrukcije nastala zbog djelovanja vode [5].
Slika 3. Prodor vode i drugih tekuina (kiselina i soli) u kolniku konstrukciju [4]
Jednako tako, zbog zatvorene strukture stabiliziranog sloja sprijeava se

prodor kiselina i soli u kolniku konstrukciju kroz habajui sloj, ali takoer
i prodor soli iz temeljnog tla prema habajuem sloju (Slika 3).
Prednosti zatvorene strukture stabiliziranog sloja se manifestiraju tako
da:
Nema uleknua kolnik.
Nema udarnih rupa.
Kolnika konstrukcija je otporna na smrzavanje.
Kod stabilizacije samo cementom ne postie se vodonepropusnost
kolnike konstrukcije. K tome, djelovanje iz vozila isteklog pogonskog i
koionog ulja oteuje habajui sloj prometnice i sama sanacija je vrlo
skupa. Veliki troak predstavlja i produivanje ivotnog vijeka
ugraivanjem dodatnog sloja asfalta debljine vee od 10 cm (nanoenje na
152
GF ZBORNIK RADOVA
oteenu cestu izravnavajueg sloja asfalta). Sve prednosti stabilizacije

NovoCrete dodatkom prikazane su u Tablici 3.
Velika nosivost podloge je takoer vrlo vaan faktor koji se postie
NovoCrete dodatkom. Zahvaljujui smjeru hidratacije kristala te zbog same
duine koju kristali stvaraju tijekom procesa hidratacije (dugi igliasti
kristali, 3 puta dui od onih u klasinoj cementnoj mjeavini) stabilizirani
sloj ima vrlo visoku nosivost (Slika 4). Takva struktura tvori veliku tvrdoelastino plou, to rezultira manjim optereenjem na temeljno tlo
(jednolino optereenje temeljnog tla). Sve to je mogue jer NovoCrete
podupire proces hidratacije cementa i sprjeava djelovanje fulvinih i
karbonskih kiselina. Uporabom NovoCreta potpomae se i imobilizacija
oneiavanja koja uzrokuju negativne posljedice na okoli (teki metali i
organske supstance u tehnolokim procesima ostaju trajno ugraeni u nove
kristalne strukture stabiliziranog materijala).
Tablica 3. Prednosti stabilizacije NovoCretom [4]
TRADICIONALNA CEMENTNA
STABILZACIJA
Stabilizirani nosivi sloj je vodopropustan
te podloan smrzavanju kod niskih
temperatura
Mrlje od koionog ulja oteuju povrinu
prometnice, a ienje i sanacija oteene
povrine je veoma skupa
Krai ivotni vijek
ivotni vijek moe se produljiti ugradnjom
dodatnog sloja asfalta debljine 10-18 cm
NovoCrete CEMENTNA
STABILIZACIJA
Stabilizirani sloj je vodonepropustan,
stoga i otporan na smrzavanje
Mrlje od koionog ulja ostaju na povrini,
niski trokovi sanacije
Dulji ivotni vijek
ivotni vijek moe se produljiti ugradnjom
dodatnog sloja asfalta debljine 2 3 cm
153
Slika 4. Kristalna mrea koju tvori cement NovoCrete dodatkom [4]
Stabilizacija NovoCrete tehnologijom daje vrlo veliku nosivost temeljnih

tla. Nosivost temeljnog tla i nosivost tla nakon stabilizacije potvrene su
laboratorijskim testiranjem tlanih vrstoa i modula elastinosti.
Ispitivanja koja je izradio proizvoa NovoCrete-a pokazuju da u prosjeku
nosivost temeljnog tla s poetnih 15 MN/m nakon 1-2 dana naraste na 150
MN/m. Stabilizirani sloj kod kojeg su postignute visoke vrstoe
omoguuju apsorpciju vibracija tekih teretnih vozila i ostale mehanizacije
s velikim osovinskim optereenjima. Apsorbirana vibracija nema
znaajnijeg tetnog utjecaja na temeljno tlo, nego se reflektira natrag.
Ukratko, dodatkom NovoCrete dobije se najtraenija kombinacija u
dananjoj industriji cestogradnje relativno elastini nosivi sloj visoke
vrstoe. Elasticitet koji sloj dobiva jednako je vaan kao i razvoj visokih
vrstoa zbog mehanizma djelovanja prometnog optereenja [5].
Strukturne promjene u toku hidratacije cementa poveavaju tlanu
vrstou obraenog materijala, statiki i dinamiki modul elastinosti,
vlanu te vrstou na savijanje, otpornost na djelovanje smrzavanja, a
mogue je i stabilizirati tlo s veim udjelom organskih tvari. Usporedba
cementne stabilizacije bez i s NovoCrete dodatkom prikazana je u Tablici 4.
154
GF ZBORNIK RADOVA
Tablica 4. Usporedba cementnih stabilizacija [4]
TRADICIONALNA CEMENTNA
STABILZACIJA
Hidratacijski proces traje 28 dana:
pojava pukotina uslijed skupljanja
Kratki igliasti kristali ne podnose velika
optereenja tijekom procesa hidratacije
Podnosi maksimalno optereenje od 150
MN/m2
Stabilizirani sloj ima malu vlanu vrstou
NovoCrete CEMENTNA
STABILIZACIJA
Hidratacijski proces traje 90 dana:
nema pojave pukotina
Duga igliasta kristalna reetka podnosi
velika optereenja tijekom procesa
hidratacije
Podnosi optereenja vea od 150 MN/m2
nakon 12 dana
Stabilizirani sloj ima veliku vlanu
vrstou. Nema potrebe za ugradnjom
armature ni izvoenjem dilatacija.
4. Proraun kolnikih konstrukcija EverStress programom

EverStress je koristan program za modeliranje i analiziranje kolnikih
konstrukcija. Software izraunava/simulira odazive (deformacije i
naprezanja) slojeva u kolnikoj konstrukciji podvrgnutoj pneumatskom
prometnom optereenju. Metodologija po kojoj radi program je metoda
konanih elemenata.
Zadali smo optereenje pneumatika od 45 kN. Napravili smo izraune
deformacija i naprezanja programom Everstress za razliite iznose CBR-a
tampona i to: bez NovoCrete dodatka 7% i s NovoCrete dodatkom kad CBR
naraste na 75% [3].
Podaci za izraun:
Debljina asfalta: Dasf = 10 cm

Debljina tampona: Dtamp = 20 cm
Poissonov koeficijent za asfalt: asf = 0,40
Poissonov koeficijent za tampon: tamp = 0,35
Poissonov koeficijent za glinu: gli = 0,45
Za izraun u Everstressu jo je bio potreban dinamini modul Ed koji je
za glinu izraunat korelacijama - iz vrijednosti CBR-a. Tako Ed za razliite
CBR-e iznosi:
CBR = 7% Ed = 14,7 MPa
CBR = 75% Ed = 142,3 MPa
U Everstress su se jo morali uvrstiti moduli elastinosti za materijale:
Easf = 3000 MPa
155
Enosivi sloj = 110 MPa bez dodatka NovoCrete

Enosivi sloj = 24000 MPa s dodatkom NovoCrete [2]
U izraunu Everstressom dobiveni su rezultati, koji su uneseni u Excel.
Zatim su iz njih iscrtani grafovi deformacija i naprezanja. U obraivanom
primjeru iscrtani su grafovi za:
Vertikalne i horizontalne deformacije,
Horizontalna i vertikalna naprezanja.
Opaska:
Deformacije:
jedinica mjere na X osi je cm-6 (mikron)

jedinica mjere na Y osi je cm
Naprezanja:jedinica mjere na X osi je kPa
jedinica mjere na Y osi je cm [5]
Prikaz rezultata relevantnih za usporedbu tehnologija vidljiv je na
Slikama 5 do 8.
s NovoCrete dodatkom
bez NovoCrete dodatka
Slika 5. Graf vertikalnih deformacija [5]
156
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 6. Graf horizontalnih deformacija [5]
Slika 7. Graf horizontalnih naprezanja na prijelazu sloja asfalt-tampon [5]
157
s dodatkom NovoCrete
Slika 8. Graf vertikalnih naprezanja na prijelazu asfalt-tampon [5]
5. Zakljuak
Nakon pregleda svih rezultata vidi se da je utjecaj NovoCrete dodatka
izrazito vaan. On snano utjee na veliinu i raspon deformacija i
naprezanja po cijeloj kolnikoj konstrukciji (posebice u samom sloju
tampona). Na grafovima na koji prikazuju tampon bez NovoCrete dodatka
vidi se da deformacije na prijelazu iz tampona u nasip jo rastu iz ega se
zakljuuje da je debljina tampona premalena. U tom sluaju potrebno je
poveati debljinu tampona (ili dodati NovoCrete). Iz grafa je vidljivo da kod
uzorka kojima je NovoCrete dodan, deformacije na prijelazu iz tampona u
nasip ne rastu, ve se osjetno smanjuju. Moe se konstatirati da je program
Everstress potvrdio nae tvrdnje o NovoCrete tehnologiji.
Rekonstrukcija prometnica NovoCrete tehnologijom je 20%-45%
ekonomski povoljnija, ekoloki prihvatljivija, bra te, u konanici, u praksi
jednostavnija za izvedbu od tradicionalne rekonstrukcije prometnica. Isto
tako je i uporaba NovoCrete zelene tehnologije hladnim postupkom
recikliranja u skladu s konceptom odrivog razvoja prometne
infrastrukture. Naalost, zbog izuzetnih svojstava, prije svega zbog
vodonepropusnosti i otpornosti na smrzavanje kojima drastino poboljava
stabilizirani sloja tampona ceste, graevinska regulativa esto je glavna
prepreka uporabi NovoCrete tehnologije (zadovoljavanje minimalne
158
GF ZBORNIK RADOVA
debljine smrzavanja). Tampon izraen koritenjem NovoCrete dodatka je

tanji i otporan na smrzavanje tako da dodavanje nasutog sloja tampona
zbog zadovoljavanja minimalne dubine smrzavanja nema smisla. Uporaba
NovoCrete tehnologije danas postupno raste zbog ekonomskih razloga i
globalne recesijske krize. Jednako tako, vrlo je uporabljiva u budunosti
graevinarstva, prije svega u cestogradnji, ali tek kada postanemo svjesni,
da priroda i prirodni izvori materijala nisu neiscrpni te da njih moemo
sauvati novim tehnologijama poput recikliranja/stabiliziranja cementnim
vezivom uz dodavanje NovoCrete-a.
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
http://www.geocrete.net/products-2/, Van Mannekus & Co. B.V.,

3100
AE Schiedam, The Netherlands, 2014.
Wirtgen, Wirtgen cold recycling technology,
http://media.wirtgengroup.com/media/02_wirtgen/infomaterial_1/kaltrecycler/kaltrecy
cling_technologie/kaltrecycling_handbuch/Kaltrecycling_Handbuch_
EN.pdf, Wirtgen GmbH, Reinhard-Wirtgen-Strasse 2, 53578
Windhagen, Germany, 2012.
Rukavina, T., Dragevi V., Lopuh, S., Raji, S., Metode stabilizacije
slabo nosivog tla pri izgradnji prometnice, Graevinar, br 59
(2007) 4, 301-309, Zagreb, 2007.
http://groundwerks.ca/uploads/Groundwerks_Presentation_engl_1_.
pdf, Putting you back on solid ground! Soil stabilization with the
NovoCrete technology , Groundwerks Consulting Inc., Canada,
2014.
ari, K., Ponovna uporaba recikliranega asfalta v cementni
stabilizaciji s dodatkom NovoCrete, magistarski rad, Univerza v
Mariboru, Fakulteta za gradbenitvo, Maribor, Slovenija, 2013.
159
Struni rad
Professional paper
UDK 711.533:656.1>(497.5 Rijeka)

656.1:711.533>(497.5 Rijeka)
VARIJANTNA RJEENJA PROMETNICE TRG

ABICA-MLAKA: PROJEKTIRANJE,
VREDNOVANJE I ODABIR OPTIMALNE TRASE
ALTERNATIVE DESIGN SOLUTIONS OF THE ROAD
FROM THE ZABICA SQUARE TO MLAKA: DESIGN,
EVALUATION AND OPTIMAL ROUTE SELECTION
Marko Gluac*, Lorella Meki**, Damir imuni***, Sran

kunca****
Saetak
U radu se daje prikaz varijantnih rjeenja nove prometnice, radno nazvane
produetak ulice Riva, koja povezuje trg abicu s raskrijem KreimirovaZvonimirova-Baraeva ulica na Mlaci te predstavlja prostorno-prometnu i
funkcionalnu dogradnju prvog, longidutinalnog, gradskog prometnog koridora
(ujedno dravne ceste) na koji se oslanja i integrirani zemaljsko pomorski putniki
terminal, planiran na prostoru od De Franceschijevog gata do postojeeg eljeznikog
kolodvora.
Prva faza izgradnje opisane prometnice obuhvaa dionicu poloenu s june
strane postojeeg eljeznikog skadita 32 (na mjestu kojeg se formira proelje i dio
kompleksa budueg autobusnog terminala) za koju je izdana lokacijska dozvola i
izraen glavni projekt. Zapadni nastavak trase kroz luki i eljezniki infrastrukturni
prostor, kao druga faza izgradnje, nametnuo je izradu varijantnih rjeenja kojima su
ispitane mogunosti povrinskog voenja trase, podzemnog, odnosno nadzemnog
prolaza kroz navedeni prostor kao i prikljuenja na postojeu prometnu mreu.
Varijantna rjeenja ocjenjivala su se primjenom urbanistikih, prometnih, ekolokih i
financijskih kriterija, odnosno razmatranjem istih, na temelju ega je predloena
najbolja varijanta.
*
Rijekaprojekt, d.o.o. Rijeka,

Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje
zemljitem
*** Rijekaprojekt, d.o.o. Rijeka,
**** Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje
zemljitem
**
160
GF ZBORNIK RADOVA
Varijantna rjeenja izradila je tvrtka Rijekaprojekt d.o.o. Rijeka u suradnji s

Odjelom gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje zemljitem
Grada Rijeke, a u cilju utvrivanja optimalne trase koja e predstavljati oslonac za
razvojne promjene i urbanistike integracijedijelova lukog podruja za koje je ista
pretpostavka i oslonac.
Kljune rijei: grad Rijeka, dogradnja prometnog sustava, varijantna rjeenja,
integrirani putniki terminal, luko podruje
Abstract
This paper shows alternatives for costruction of a new road, preliminary called Riva
Street Extension, which connects abica Square with Kreimirova-ZvonimirovaBaraeva St. intersection in Mlaka area. The mentioned section means a functional
upgrading of the first longitudinal traffic corridor (ranked as state road) which
provides integration of a land & sea terminal, planned within the area between De
Franceschi quay and the railway station.
The first construction phase of the described road includes a section in front of the
south facade of the existing rail warehouse No 32 (which will be replaced with the
new terminal complex structure), which is already covered by location permit and
master project. The western section, as the second constructional phase which
engages the port and railway infrastructure area, required the creation of several
alternatives in order to examine and evaluate possibilities of ground road route
design, underground or above-ground passage as well as a connection to the existing
traffic road network. In order to propose the best solution, alternatives have been
evaluated and analyzed using urban, traffic, ecological and financial criteria.
Alternatives were made by Rijekaprojekt d.o.o. Rijeka in professional cooperation
with the City of Rijeka Department of Development, Urban Planning, Ecology and
Land Management in order to create road route capable to anticipate further
developmental changes within port area and urban integration processes which will
be enabled by this road as a prerequisite and support.
Key words: City of Rijeka, traffic system upgrading, alternative solutions, integrated
passenger terminal, port domain
1. Uvod
Razvoj grada Rijeke bitno je obiljeen lukom i s njom povezanom
prometnom funkcijom, kako u strukturi gospodarstva, tako i u prostornom
razmjetaju ovih funkcija. Luki i eljezniki kompleks, izgraen na
povrinama koje s istoka i zapada dodiruju samo gradsko sredite, (p)ostao
je ishoditem brojnih potekoa u funkcioniranju i organizaciji grada. Iako
je izgradnjom specijaliziranih lukih terminala (Bakar, za rasute terete i
Brica za drvo i stoku, 1967., Omialj, za naftu i tekue terete, prva faza
1979.) tijekom druge polovice 20. stoljea dijelom proveden projekt
M. Gluac, L. Meki, D. imuni, S. kunca Varijantna rjeenja prometnice Trg
161
uspostave lukog sustava na irem podruju Rijekog zaljeva te ispitana i

potvrena mogunost izgradnje nove suvremene luke na sjevernoj strani
otoka Krka, radi mnogih razloga kojih se u okvir ovoga rada ne moemo
dotaknuti, poetkom 21. stoljea razvoj novih lukih kapaciteta, tj.
dovretak kontejnerskog terminala na Brajdici i izgradnja istovrsnog na
Zagrebakoj obali, nastavljen je iskljuivo unutar podruja tzv. stare luke.
1.1. Stanje i razvoj suelja luka-grad

U kontekstu prethodno navedenoga potrebno je naglasiti kako se
tijekom posljednja dva desetljea urbanistiko i gospodarsko planiranje
luke funkcije u gradu Rijeci odvijalo i u svijetlu trajnog prevrednovanja
potencijala prostora i graevina na kojima se ova djelatnost odvija. Iako je
prostor obiljeen brojnim posebnostima proizalim iz pravnog statusa te
odvijanja luke gospodarske aktivnosti temeljem dugoronih koncesija,
provedena je prenamjena Rijekog lukobrana i njegovo djelomino
ureenje kao javne povrine i potpuno prihvaena koncepcije naputanja
Delte i luke Baro u korist gradskih sadraja [1] te utvren status kulturnog
dobra za najznaajnija povijesna luka skladita (ime se uvodi nova
odgovornost za postojee i budue oblike njihovog koritenja).
Na tragu planiranih promjena, Grad Rijeka otkupio je od Hrvatskih
eljeznica kompleks zemljita sa skladitima na Zapadnoj abici te
pokrenuo planiranje i projektiranje autobusnog terminala s prateim
sadrajima kao polaznog programa urbane preobrazbe ovog dijela
gradskog sredita. Svojim poloajem i sadrajima, novoplanirani urbani
blok tijekom razvoja projekta nazvan Kompleks Zapadna abica dodiruje
zonu (putnikog) eljeznikog kolodvora te se namee kao urbana paralela
pojasu lukog podruja sve do Orlandovog gata. tovie, budui da je
funkcioniranje kompleksa uvjetovano prometnicom koja se protee du
junog proelja, planiranom kao nastavak ulice Riva preko lukog podruja
do Kreimirove ulice, otvaraju se izuzetno ozbiljna pitanja o modelu/ima
preobrazbe lukog podruja na potezu De Franceschijev gatkompleks
skladita Metropolis.
Na temelju navedenog, nedvojbeno je kako se projektiranje budue
prometne veze trg abica-Mlaka nalo pred dvostruko tekim zadatkom:
omoguiti gospodarsko koritenje lukog podruja u kontekstu ve
stvorenih odnosa, ali i voditi rauna kako e nova trasa predstavljati oslonac
urbane preobrazbe (dijelova) lukog podruja iji su modeli, vrijeme i
sadraji tijekom projektiranja posve nepoznati i nepredvidivi.
Obzirom na sloenost ukupnih odnosa unutar podruja obuhvata
zadatka iz naslova, u nastavku ovoga rada daje se pregled planskih i drugih
162
GF ZBORNIK RADOVA
polazita vanih za rjeavanje postavljenog zadatka, metodologije rada na

njegovoj obradi, sadraja rjeenja i nain njihovog vrednovanja!
1.2. Dokumenti prostornog ureenja

1.2.1. Prostornim planom ureenja grada Rijeke na podruju izmeu
eljeznikog kolodvora i Rive boduli planira se gradnja integriranog
zemaljskopomorskog putnikog terminala te produljenje ulice Riva do
Kreimirove ulice preko lukog podruja, u funkciji terminala i drugih
sadraja. Obje ulice ujedno predstavljaju i dijelove dravne ceste koja se
longitudinalno protee podrujem grada od vora Draga na obilaznici do
zapadne administrativne granice prema gradu Kastvu. (Slika 1.)
Slika 1. Poloaj Integriranog putnikog terminala (IPT) i njegova povezanost na

prometni sustav grada Rijeke [1]
U podlozi ovakvog rjeenja stajala je studija putnikih terminala [2]

kojom je istraen prometni sustav grada, provjerena prostorna dispozicija
na razini idejnih rjeenja kao i prostorno-prometno dimenzioniranje
autobusnog terminala u kontekstu integriranog terminala autobusnog,
eljeznikog i pomorskog putnikog prometa te postavljena naelna trasa
nove prometnice, produene ulice Riva, povrinska du junog proelja
planiranog terminala, a tunelska ispod povrine eljeznikog kolodvora, s
izlaznom rampom na Kreimirovoj ulici, juno od zgrade Zavoda za javno
zdravstvo PG. (Slika 2. - oznaka prometnice je GMP 110)
1.2.2. Generalni urbanistiki plan grada Rijeke [3] razrauje koncepciju
Prostornog plana te su posve odreene povrine putnikih terminala koje
se meusobno nadovezuju te planirana prometnica oznake GU XXIV, ujedno
i dravnog pravca (vor Draga- Krnjevo-Kastav). Meutim, trasa iste
pomaknuta je neto junije i vodi se du sjevernog ruba lukih skladita i
silosa. Iako je rije o simbolinom pomaku, isti sugerira potencijal koji
ovakva trasa moe imati u urbanoj transformaciji dijela lukog podruja od
163
De Franceschijevog gata do Zagrebake obale, pri emu eljezniki

kompleks jo uvijek moe nesmetano funkcionirati. U mnogim dosadanjim
raspravama ovakav koncepcijski pristup, na alost, nije bio prepoznat.
Slika 2. Poloaj putnikih terminala i planirane prometnice trg abica-Mlaka

prema [2]
Slika 3. Odnos prometnih terminala i prometnog sustava prema [3]
1.2.3. Detaljni plan ureenja putnikog terminala "Zapadna abica" [4],

na podlozi prethodno provedenog javnog natjeaja za idejno urbanistikoarhitektonsko rjeenje utvruje poloaj, osobine i funkcionalne veze
garano-terminalnog kompleksa i nove prometnice u nastavku ulice Riva.
164
GF ZBORNIK RADOVA
Uzimajui granicu lukog podruja kao krajnji juni rub cestovne estice,
ista se locira na povrini postojeih kolosijeka (12, 13, 14, 15 i 16) koji se
uklanjaju, ime je omoguen odvojeni pristup za autobusni terminal i
garau. Izgradnja nove trase pretpostavlja opsenu rekonstrukciju trga
abica (uklanjanje postojeih perona, znaajno poveanje pjeakih
povrina), a izvodi se u fazama: najprije trasa u funkciji pristupa kompleksu,
a tek potom tunelska dionica u zapadnom nastavku. (slika 4).
Slika 4. Kompleks Zapadna abica (na lokaciji skladita 31 i 32), rekonstruirani

trg abica i produetak ulice Riva du junog proelja, [vizualizacija prema 4]
1.2.4. Idejnim projektom 1. faze produene ulice Riva [5] razraene su

postavke Detaljnog plana te je pristup kompleksu Zapadna abica (oko
52.000 m BRP, 950 PM, autobusni terminal s 18 perona, komercijalni,
trgovaki, zabavni i drugi sadraji) rijeen preko etverotrane prometnice
duine oko 300 metara, ulinog karaktera poprenog presjeka du proelja
kompleksa (Slika 5), koja "zavrava" podzemnom rampom kao prijelaznom
graevinom prema 2. fazi prometnice, graevno-prometnoj cjelini koja je
predmet ovoga rada.
Slika 5. Idejni projekt prometnice i trga abica Idejni graevinski projekt:

rjeenje trga abica i 1. faze trase prometnice [5]
165
2. Idejni projekt 2. faze izgradnje produene ulice Riva

Kako je iz prethodnog poglavlja vidljivo, izrada projekta 2. faze izgradnje
produetka ulice Riva pokrenuta je priblino 4 godine nakon dovretka
idejnog projekta kompleksa Zapadna abica, 1. faze produene ulice Riva,
rekonstrukcije trga abica i ulaza u luko podruje. Tijekom pripreme
projekta analizirano je podruja obuhvata, infrastruktura, koritenje
povrina i graevina unutar lukog podruja te uspostavljena komunikacija
s izraivaima Studije okvirnih mogunosti izgradnje drugog kolosijeka
eljeznike pruge na dionici krljevo-Rijeka-apjane [6].
2.1. Prometno tehnika analiza zone utjecaja i razlozi za

izgradnju nove prometnice
Iako je rije o planskoj kategoriji, bez obzira na konanu varijantu
rjeenja vano je ukazati i pojasniti svrsishodnost izgradnje nove prometne
veze trg abica-Mlaka. Razlozi za njezinu izgradnju proizlaze iz potrebe
a/dogradnje sustava cestovne mree u skladu s potrebama urbanog sustava
(hijerarhinost prometnog sustava), b/reorganizacije voenja prometnih
tokova u irem gradskom sreditu u cilju poticanja javnog prijevoza, c/
jaanje sustava javnih garaa u cilju smanjenja tranzitiranja gradskim
sreditem.
Analiza prometne zone utjecaja Kreimirove ulice koja se protee od
raskrija Mlaka na zapadu do Trga abica na istoku pokazuje kako je rije
o vieslojnoj tipologiji prometne regulacije i graevina:
- semaforizirana raskrija: (njih 5),
- semaforizirani prikljuak vatrogasne postrojbe,
- semaforizirano raskrije/pjeaki prijelaz Kreimirova ulicaUlica Blaa
Polia,
- dvosmjerni dvotrani podvonjak ispod eljeznike pruge; ostala dva
prometna traka su cestovno-eljezniki prijelaz u razini s brkljom,
- semaforizirani pjeaki prijelazi na Trgu abicapreko Ulice Riva i
Trpimirove ulice.
Prometno optereenje Kreimirove ulice na zapadnom dijelu prometne
zone utjecaja je oko 26.500 voz/dan (15.900 prema istoku i 10.600 prema
zapadu). Taj broj raste do 30.500 voz/dan u sluaju djelominog zatvaranja
obilaznice, a do 36.000 ako je obilaznica potpuno zatvorena [7]. Ovu
koliinu prometa ine osobna vozila s odreditem unutar gradskog sredita,
ali i ona koja njime tranzitiraju, vozila javnog prijevoza te odreen broj
teretnih vozila, sva u reimu mjeovito voenog prometa.
166
GF ZBORNIK RADOVA
S obzirom na izrazito urbani karakter Kreimirove ulice te

rekonstrukcijski potencijal prostora uz nju (kompleksi Beni, KBC du
sjevernog proelja, te Zapadna abica i luko-eljezniki kompleks du
junog proelja), isti e po realizaciji generirati novi promet.
Iako je tijekom posljednjih pet godina recesija u mnogome utjecala na
prometnu potranju pa je veliina prometnih tokova otprilike na razini iz
2007. g. (to znai da nije dolo do oekivanog rasta od 3-5% godinje u
meuvremenu), neprijeporna je injenica kako e novi cestovni koridor
preuzeti tranzitnu komponentu te prometni volumen kojemu e odredite
biti putniki terminali i javna garaa, dok e na Kreimirovoj ulici biti
mogue uspostaviti trake rezervirane za javni prijevoz i tako unaprijediti
njegovu protonost, smanjiti zagaenje te istovremeno omoguiti dovoljnu
protonost odvijanja lokalnog prometa vozila. U kontekstu opisane
regulacije, mogue je pretpostaviti da e oko 65 % postojeeg prometnog
volumena prijei na novi koridor tj. oko 18.000 vozila [7].
2.2. Projektni zadatak

Na temelju svih relevantnih saznanja oblikovan je projektni program
koji sadri sljedee bitne toke:
dionica se nastavlja na prometnicu radno nazvanu produetak ulice

Riva (t. 1.2.4.) te se stoga nadovezuje na projektno rjeenje iste za koje je
izdana lokacijska i graevna dozvola;
projektiranje dionice provest e se unutar koridora utvrenog GUP-om

te koridora predvienog za rekonstrukciju Kreimirove ulice;
u zoni kolosijeka teretnog i putnikog kolodvora Rijeka, dionicu e se

denivelirati u funkcionalno potrebnoj duini (Slika 6);
u sklopu denivelirane trase projektirat e se kruno raskrije s

prikljukom za pristup kompleksu zatienih skladita Metropolis, tj.
ispitati poziciju i graevinsko-tehnike elemente prikljuka (usp. t.1.1.);
u suradnji sa slubama Hrvatskih eljeznica, uskladit e se rjeenje s

rjeenjem rekonstrukcije kolodvora Rijeka s naglaskom na (podzemno)
povezivanje glavne kolodvorske zgrade i putnikih perona;
povezivanje dionice na prometnu mreu otvara potrebu rekonstrukcije

raskrija Mlaka radi novih prostorno-prometnih odnosa unutar privoza
koji ga formiraju (Zvonimirova, rekonstruirana Kreimirova ulica i
produena ulica Riva), to namee potrebu izrade prometne prognoze
(za kratkorono i dugorono razdoblje) kao podloge za rjeenja
rekonstrukcije raskrija (od kojih jedno tipologije krunog raskrija);
167
ovisno o rezultatima rada, mogua su odstupanja tj. izrada varijantnih

rjeenja kojima e se ciljano provjeravati i unaprijeivati graevinskoprometni elementi trase i optimizirati trokovi izgradnje.
Slika 6. Grafiki prikaz elemenata projektnog programa za rjeavanje dionice

prometnice Zapadna abica-Mlaka
3. Graevinsko-prometna varijantna rjeenja

Izraeno je est varijantnih rjeenja [7] koja se razlikuju primarno po
nainu prolaza luko-eljeznikim podrujem. Prometnica je projektirana s
dva prometna traka u varijantama 1, 3, 4, 5, a s etiri prometna traka u
varijanti 2 te novim rjeenjima na zapadnom i istonom spoju: istoni spoj
podrazumijeva novo prostornoprometno oblikovanje trga abica, dok se
zapadni spoj Mlaka razvija kroz podvarijante: a/rekonstruirano
semaforizirano raskrije i b/dvotrani kruni prometni tok.
3.1. Varijanta 1: preteito podzemna trasa Z. abica

Kreimirova ul.
Trasa dvotrane ceste poloena je denivelirano u odnosu na luku i
eljezniku infrastrukturu, a spaja se na Kreimirovu ulicu rampama u
neposrednom podnoju Zavoda za javno zdravstvo PG (Slika 7). Duina
trase iznosi 990 metara, od ega na tunelski dio otpada 617 metara, a na
tunelske rampe ispod Kreimirove ulice 330 metara. Radi povezivanja s
Kreimirovom ulicom, ista se rekonstruira u duljini od 300 metara.
Rekonstrukcija dionice od Zavoda za JZ PG do raskrija Mlaka obuhvaa
izgradnju novog dvotranog kolnika s june strane postojeeg drvoreda (na
povrini iza postojeeg zida prema kompleksu H-a) te suenje postojeeg
168
GF ZBORNIK RADOVA
prometnog profila du sjeverne strane drvoreda. Samo raskrije nije

predmet rekonstrukcije, ve dolazi do ukapanja trase u postojee stanje.
Trokovi izgradnje procjenjuju se na priblino 183 milijuna kuna.
Slika 7. Poloaj preteito podzemne trase Zapadna abicaKreimirova ulica
3.2. Varijanta 2: Tunelska trasa Zapadna abicaMlaka

U odnosu na prethodnu, ova se varijanta istie gotovo linearno
poloenom trasom, a razlikuje se u etverotranom poprenom profilu te u
prikljuenju dionice na raskrije Mlaka koje se u ovoj varijanti predvia
rekonstruirati u kruno raskrije. Ukupna duljina trase iznosi 1050 metra,
a tunelskog dijela kojim je rijeen prolaz ispod eljeznikog teretnog
kolodvora, 685 metara. Radi prometno-graevinskih uvjeta rekonstrukcije
raskrija Mlaka, zavrni, povrinski dio trase poloen je du sjeverne strane
pruge Rijeka-Ljubljana.
Slika 8. Poloaj tunelske trase Zapadna abica-Mlaka
3.2.1. Ogranienja (prisilni elementi) u voenju trase prometnice

U obje opisane varijante, tunelski dio trase presijeca dvije znaajne
vodne graevine: potok Brajdu i kurinjski potok, i to na lokaciji koja se
nalazi malo istonije od glavnog eljeznikog kolodvora. Navedeni
potoci/kanali su u dijelu od Kreimirove ulice do utoka u more poloeni
169
paralelno, velikih gabarita: irine oko 3,85 i visine oko 2,75 m, s kotom dna
na oko -1,0 m i visinski se podudaraju s podzemnim dijelom prometnice.
Budui da je rije o vodotocima velikih protoka koji na sebe vezuju mreu
sekundarnih kanala oborinske odvodnje i podzemnih voda, daljnje
projektno rjeavanje razmotrilo je dvije mogunosti voenja trase.
1. Prelaganje potoka i podvlaenje istih ispod planiranog tunela ovakvo
tehniko rjeenje ne prua dovoljnu sigurnost za normalno funkcioniranje
obaju potoka i evakuaciju velikih koliina vode. Kod velikih protoka (koji
nisu do kraja poznati) rjeenje sifonom je tehniki vrlo upitno, a poseban
problem je i odravanje korita kod nekontroliranog donosa materijala kroz
same potoke. Osim poznatih i reguliranih, na podruju BrajdaMlaka ima
nepoznatih i nereguliranih podzemnih tokova, koji izgradnjom tunela na
plitkoj koti dobivaju barijeru za oticanje prema moru te je realno oekivati
pogorano stanje odvodnje zone Mlaka koja i inae predstavlja rizino
podruje u odnosu na plavljenje.
2. Sputanje tunelske dionice trase ispod kurinjskog potoka i potoka Brajda
ovo rjeenje omoguuje nepromijenjeno funkcioniranje kao i otjecanje
podzemnih voda prema moru, kao i rekonstrukciju vodnih graevina radi
poveanja profila i protoka, ime se poboljava cjelokupno stanje odvodnje
zone Brajda i Mlake budui da je omoguena izgradnja rasteretnog kraka
potoka Podpinjol u duini od oko 500 m.
Meutim, primjena podvlaenja namee potrebu polaganja tunelske
trasu oko 4 metra dublje kako bi se izbjegla kolizija s opisanim vodnim
graevinama, ali se time izazivaju bitno vei trokovi izgradnje i kasnijeg
odravanja. Kako bi se izbjegle brojne negativnosti i predvidive potekoe u
projektiranju i realizaciji opisanih mogunosti rjeenja, izraene su dodatne
varijante. Varijanta 3 je u cijelosti poloena nadzemno i samo je potrebno
izbjei polaganje temelja stupova na navedene vodotoke, dok se varijante 4
i 5 vode nalaze nadzemno do trasa vodotoka i tek tada polau denivelirano
u odnosu na eljeznika postrojenja.
3.3. Varijanta 3: nadzemna trasa Zapadna abicaKreimirova

ulica
Trasa duljine 700 metara vodi se na spoju lukih i eljeznikih povrina
du sjeverne strane silosa, ali nadzemno tj. preko kolosijeka putnikog i
teretnog kolodvora, glavnim nadvonjakom duljine 510 m i manjim
nadvonjakom duljine 140 m, a zapadni spoj izvodi se takoer nadzemnim
rampama na Kreimirovu ulicu, u zoni kompleksa Klinikog bolnikog
centra, te zahtijeva i rekonstrukciju oko 500 metara ulice na nain iz
varijante 1. U ovoj varijanti izbjegnuto je polaganje temelja stupova
nadvonjaka u postojee vodne graevine (iz t. 3.2.1.).
170
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 9. Poloaj nadzemne trase Zapadna abicaKreimirova ulica
3.4. Varijanta 4 : preteito povrinska trasa Zapadna abica

Mlaka
U ovoj varijanti, trasa se takoer vodi du sjeverne strane silosa, ali je
poloena na slobodnoj povrini na spoju lukih i eljeznikih postrojenja,
prolazi iznad postojeih vodnih graevina bez potrebe za njihovom
rekonstrukcijom, a denivelira u zoni lire eljeznikih kolosijeka tunelom
duljine 120 metara. Trasa se spaja na postojee raskrije na Mlaci kao novi
privoz s jugoistone strane, neovisan o Kreimirovoj ulici, a raskrije je
mogue izvesti kao kruno ili etverokrako.
Opisanim rjeenjem omoguen je kvalitetan kolni prometni prilaz
zatienoj lukoj nadgradnji: kompleksu skladita Metropolis te skladitu
na Visinovom gatu koji se nalaze unutar lukog podruja bitno smanjenog
intenziteta lukih operacija, a o kojemu izrazito ovisi revalorizacija ovih
prostora smjetajem i funkcioniranjem novih gradskih sadraja u njima
Slika 10. Poloaj preteito povrinske trase Zapadna abicaMlaka
171
3.5. Varijanta 5: preteito povrinska trasa Z. abica

Kreimirova ul.
U ovoj varijanti, trasa ceste takoer je poloena slobodnim povrinama
du sjeverne strane silosa (radi voenja trase, na istonom dijelu potrebno
je ukloniti nekoliko postojeih lukih kolosijeka), ali se prikljuuje na
Kreimirovu ulicu tunelom duine 225 metara. Izvedba spoja ulijevanjem u
sredinji dio ulinog profila zahtijeva rekonstrukciju Kreimirove ulice u
duini od oko 500 metara. Kao i u prethodnoj, i u ovoj varijanti mogu je
kvalitetan kolni prometni prilaz zatienom kompleksu skladita
Metropolis te skladitu na Visinovom gatu i njihovoj prenamjeni.
Procjena trokova izgradnje iznosi priblino 100 milijuna kuna.
Slika 11. Poloaj preteito povrinske trase Zapadna abica-Kreimirova ulica
3.6. Varijanta 6: tunelska trasa Zapadna abica-Kreimirova

ulica
U ovoj varijanti, voenje trase kroz lukoeljezniko podruje u
cijelosti je rijeeno tunelom duljine 568 metara, a spoj na Kreimirovu ulicu
izvodi se ulijevanjem u profil Kreimirove ulice kao u varijanti 5. Ukupna
duljina trase je 800 metara, uz dodatnih 500 metara rekonstrukcije
Kreimirove ulice. Naalost, u ovoj varijanti postoji kolizija s postojeim
vodnim graevinama koja je rijeena sputanjem trase.
Procjena trokova izgradnje iznosi priblino 179 milijuna kuna.
Slika 12. Poloaj tunelske trase Zapadna abica - Kreimirova ulica
172
GF ZBORNIK RADOVA
Usporedni prikaz glavnih osobina svih opisanih varijanti trase prikazan

je u Tablici 1.
Tablica 1. Graevinske karakteristike varijantnih rjeenja
Varijanta
1. Z. abica Kreimirova ul.
2. Z. abica Mlaka*
4. Z. abica Mlaka
Osobine trase
Tipologija
prometnog spoja
povrinska (L;m)
objekti (L;m)
617 m,
tunel, 640 m /
rampe: 148 m (S) 520 m dvotrani + jednotrane rampe
+225 m (N)
120 m jednotrani
etverotrani
365 m
kruno raskrije
tunel, 685 m
475 m,
nadvonjak, 650 m/
rampe: 270 m (S)
360 m dvotrani + jednotrane rampe
+ 225 m (N)
250 m jednotrani
dvotrani tunel,
semaforizirano ili
1050 m
120 m
kruno raskrije
dvotrani tunel,
745 m
dvotrana rampa
225 m
dvotrani tunel,
800 m
dvotrana rampa
568 m
* Mlaka, tj. raskrije Kreimirova ulica - Zvonimirova ulica -Baraeva ulica
4. Vrednovanje varijanti
Da bi se izmeu varijantnih rjeenja opredijelili za optimalno,
provedeno je vrednovanje istih primjenom sljedeih skupina kriterija:
A/ urbanistiki (prostorni) kriterij, unutar kojeg je razmatrano
- u1 - uklapanje prometnice u postojei ambijent,
- u2 - mogunost otvaranja lukih povrina i prostora za urbani razvoj,
- u3 - fleksibilnost modela koritenja prostora tijekom procesa u1;
B/ prometni kriterij, unutar kojeg je razmatrano:
- p1 uspostava hijerarhijski organizirane prometne mree,
- p2 postizanje uvjeta za podizanje kvalitete javnog gradskog prijevoza,
pjeakog prometa i koritenje alternativnih oblika prijevoza,
- p3 - mogunost nadogradnje prometnog sustava (uz u2);
C/ ekoloki kriterij, koji je obuhvatio
- e1 - fizionomski utjecaj (izgled urbanih struktura nakon zahvata),
- e2 - utjecaj na tlo i podzemlje,
- e3 - zagaenja zraka, zagaenje bukom i svijetlom i
173
D/ financijski kriterij, koji je obuhvatio sljedee relevantne komponente:

- f1 - cijenu izvedbe,
- f2 uinkovitost zahvata za neposredne korisnike unutar zahvata
- f3 - mogunost koritenja EU fondova.
Prema istaknutim kriterijima, tim projektanta i naruitelja svaku je
varijantu ocijenio ekspertnom metodom primjenom sljedeih ocjena: 1
neprihvatljiv odnos, 2 prihvatljiv odnos, 3 dobar odnos, 4 najbolji odnos,
a potom je provedeno ponderiranje kriterija. Urbani i prometni kriterij
ponderirani su jednako jer su obje skupine ocijenjene jednako vrijednima
obzirom na brojne i raznovrsne (a neutvrene) scenarije planiranja
(urbanizacije) luko-eljeznikog podruja. Ekoloki kriteriji ponderirani su
neto niim ponderom (0,2) budui da je rije o zahvatu koji se izvodi kao
dogradnja sustava vrlo odreenih osobina u odnosu na mogunosti zatite
okolia, dok je financijski kriterij ponderiran neto izraenije (0,3) obzirom
na ulaganja u zahvat koji ima posredne komercijalne uinke koje e pojedini
dionici u prostoru razliito koristiti i vrednovati. Rezultati ocjenjivanja i
ponderiranja prikazani su u Tablicama 2 i 3.
Vrednovanje prema kriterijima skupine A posebno je zahtjevno jer se
projektnim rjeenjem anticipiraju brojni scenariji mogueg urbanog razvoja
za koje, zasad, posjedujemo samo dio gradivih elemenata: postojee gradske
strukture du Kreimirove ulice i na abici, planirane i projektirane
strukture kompleksa Zapadna abica te strukture luke nadgradnje i
podgradnje. U ovakvim okolnostima, po kriteriju u1 najbolje je tunelsko
rjeenje (var. 2) te rjeenja s prikljunom rampom u trupu Kreimirove, dok
su rjeenja s vanjskim rampama najmanje prihvatljiva radi reduciranja ve
formiranih prostora javnog karaktera. Po kriteriju u2, najpovoljnije su
ocijenjene varijante 4 i 5 radi prilagodljivosti povrinskih trasa buduim
prostorno-premetnim zahvatima te tunelska varijanta 6 radi linearnog
voenja trase koje relaksira planiranje struktura i povrina juno od nje.
Prema kriteriju u3 vrednovana je mogunost parcijalne prenamjene
dijelova lukog podruja (Metropolis, Visinov gat) uz zadravanje aktivnih
lukih povrina (De FranceschijevVisinov gat, Zagrebaka obala). U smislu
traenog, ni jedna od varijanta ne udovoljava u cijelosti, dok su tunelske
varijante 1 i 2 jedva prihvatljive jer samo potencijalno omoguuju pristup
istima (podzemni ili povrinski odvojak prije rampe).
Vrednovanje prema kriterijima skupine B ocijenilo je tunelsko rjeenje
prema varijanti 2 te preteito povrinsku trasu prema varijanti 4
najpovoljnijima za voenje tranzitnog prometa i ishodino-odredinog
prometnog volumena koji generira kompleks Zapadna abica (p1), dok
kriteriju p2 najbolje udovoljavaju tunelsko rjeenje prema varijanti 2 (s
174
GF ZBORNIK RADOVA
obzirom na kapacitet i prometne uvjete koji mogu privui i dio lokalnog

prometa s Kreimirove) te denivelirana varijanta 3 radi potencijala voenja
prometa pjeaka i biciklista koji nemaju tunelske varijante, a kod preteito
povrinskih trasa isti je sveden na dionicu do ulaza u Metropolis i ugroen
opasnostima neposrednog lukog ambijenta. Meutim, varijanta 3, radi
deniveliranja trase ve u zoni kompleksa Zapadna abica i voenja iste
povie lukih i eljeznikih kolosijeka, pokazuje se neprikladnom u pogledu
kriterija p3, kojemu bolje udovoljavaju trase koje omoguuju izravan ili
posredan povrinski prikljuak lukog podruja uope.
Vrednovanje prema kriterijima skupine C rukovodilo se pristupom kako
su tunelske trase (naj)prihvatljivije u pogledu estetike prostora (e1),
zagaenja zraka te zagaenja bukom i svijetlom (e3). Suprotno tome,
djelomino nadzemna trasa u varijanti 3 najmanje je prihvatljiva (posebno
radi dodatnog zauzea bolnikog parka rampama i time prenoenja
negativnih utjecaja u dubinu kompleksa), dok povrinski voene trase
pokazuju varijetete prihvatljivosti. U odnosu na kriterij e2, tunelska trasa u
varijanti 2 ocijenjena je nepovoljnije od ostalih radi bitno vee dubine
izvedbe tunela u geotehniki krajnje neprikladnom ambijentu. Jednako
nepovoljnom ocjenom zauzet je stav o nepotrebno poveanom zauzeu
povrina prema rjeenju trasa u varijanti 4 te ukupno neprimjerneih odnosa
koji proizlaze iz usporednog voenja para dvosmjernih cesta/ulica jakih
prometnih volumena.
U vrednovanju prema financijskim kriterijima, gotovo presudnu ulogu
predstavljale su cijena izvedbe te mogunost financiranja iz EU fondova. U
pogledu potonjeg, najvia ocjena nije dodijeljena s obzirom da se iz istih ne
moe oekivati cjelovito financiranje zahvata. Ipak, budui da je rije o
nekomercijalnoj prometnici, vanu ulogu ima njezin uinak na potencijalne
korisnike (f2) te je stoga vrednovanje prema ovom kriteriju bilo povezano i
s kriterijem u2. Iako su najskuplje varijante oekivano rangirane najnie,
najprihvatljivijom je ocijenjena varijanta koja nije najjeftinija (%), ali je
upravo po potonjem kriteriju najpovoljnija.
Tablica 2. Ocjene varijantnih rjeenja prema kriterijima
Kriterij
varijanta
1
1
2
3
4
5
6
urbani
u1 u2 u3
2 2 2
2 6
4 3 3
2 9
2
2 3 3 8
3 4 3 10
3 4 3 10
3 4 3 10
prometni
p1 p2 p3
3 3 2
3 9
4 4 1
2 9
2
3 4 1 7
4 3 2 9
3 3 4 10
3 3 3 9
ekoloki
e1 e2 e3
2 4 2
2 8
4 2 1
4 10
3
1 4 1 6
3 2 2 7
4 3 3 10
4 3 4 11
financijski
f1 f2 f3
2 3 2
2 7
1 1 1
1 3
2
4 3 3 10
3 3 3 9
3 3 3 9
2 2 2 6
rang
30/48
32/48
31/48
35/48
39/48
37/48
6
4
5
3
1
2
175
Tablica 3. Rezultati ponderiranje varijantnih rjeenja

Varijanta
1
ponder
1
2
3
4
5
6
urbani
0,25
1,50
2,25
2,00
2,50
2,50
2,50
prometni
0,25
2,25
2,25
2,00
2,25
2,50
2,25
ekoloki
0,2
1,60
2,00
1,20
1,40
2,00
2,20
financijski
0,3
2,10
1,20
3,00
2,70
2,70
1,80
1,00
7,45
7,70
8,20
8,85
9,70
8,75
rang
6
5
4
2
1
3
5. Zakljuak
Nova prometnica, produetak ulice Riva, ima svoju ulogu u dopuni
cestovne mree ireg gradskog centra, kako radi postupne realizacije
prostornih potencijala podruja kojim prolazi, tako i radi stvaranja uvjeta
za podizanje kvalitete javnog gradskog prijevoza, pjeakog prometa i
koritenja alternativnih oblika prijevoza (biciklistiki promet). Izgradnjom
ove prometnice bit e omogueno ureenje krajnjih prometnih traka unutar
etverotranog profila Kreimirove ulice iskljuivo za voenje javnog
prijevoza (uz zadravanje odvijanja lokalnog prometa) u kontinuitetu od
trga abice do Mlake (oko 3 km tzv. "ute" trake u oba smjera, s moguim
nastavkom do raskrija Krnjevo) te tako uinkovito nadograditi sustav
voenja javnog prijevoza okosnicu kojega e initi potez ulica ScarpinaAdamieva rezerviranih za javni gradski prijevoz unutar najueg gradskog
sredita zajedno s tzv. utim trakama od Titovog trga du Fiumare.
U smislu tehnikih elemenata realizacije, uvjeti u kojima se ona treba
izgraditi vrlo su zahtjevni, bilo da se radi o podzemnom ili o nadzemnom
prolazu kroz osjetljivi prostor lukoeljeznike infrastrukture.
Ispitivanjem est varijantnih rjeenja i njihovim ocjenjivanjem kroz
urbanistike, prometne, ekoloke i financijske kriterije, uoljiva je skupina
varijantnih rjeenja (5, 4 i 6) unutar koje je najpovoljnijom ocijenjena
varijanta 5. Stoga je realno zakljuiti kako e ona predstavljati osnovu za
daljnju razradu, pogotovo u svijetlu nastavka rada na projektiranju drugog
kolosijeka ali i razrjeavanja odnosno unaprjeivanja zateenih prometnih,
urbanistikih i drugih odnosa unutar ueg i ireg podruja obuhvata prema
eljenoj slici ovoga dijela grada.
176
GF ZBORNIK RADOVA
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
Jurkovi, S., Marinovi-Uzelac, A., Rogi, I., Gaparovi, S., Tomai, .,

Prostorni plan ureenja grada Rijeke 2000-2020, Zavod za urbanizam
i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb, 2003.
Sladi, A., Putniki terminali u Rijeci, Prometno-tehnoloka studija,,
Naruitelj: Grad Rijeka, Izraiva: Rijekaprojekt Niskogradnja d.o.o
u suradnji s IGH PC Rijeka, Rijeka, 1998.
*** Generalni urbanistiki plan grada Rijeke, Zavod za urbanizam i
planiranje Arhitektonskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i Odjel
gradske uprave za razvoj, urbanizam i gospodarenje zemljitem
Grada Rijeke, Zagreb/Rijeka, 2007.
Odluka o donoenju Detaljnog plana ureenja putnikog terminala
"Zapadna abica", (Sl.N. 44/07.)
*** Idejni projekt prometnice i Trga abica/Produena Ulica Riva, Trg
abica, mapa A 0010, Naruitelj: Grad Rijeka, Izraiva: IGH d.d.
Zagreb, zajednika oznaka projekta IP 5823/08, Broj pr.: 5 3120547/08; Rijeka, lipanj 2009.
*** Studija okvirnih mogunosti izgradnje drugog kolosijeka eljeznike
pruge na dionici krljevo-Rijeka-apjane, Naruitelj: HInfrastruktura, d.o.o, Razvoj i investicijsko odravanje, Izraiva:
eljezniko projektno drutvo, voditelj projekta Smoli, L., suradnici:
Rijekaprojekt, Institut graevinarstva Hrvatske, Granova, Geotehniki
studio, IPP, Oikon, Zagreb, 2015.
*** 2. faza produene ulice Riva idejna rjeenja, Naruitelj: Grad
Rijeka, Izraiva: Rijekaprojekt d.o.o, br. pr. 13-059-0-IR, gl.
projektant imuni, D., Rijeka, svibanj 2014. g.
Pregledni rad
177
Subject review
UDK 728.2.025.4:698.12>(497.5 Rijeka)1945/1974
KOLORISTIKA OBRADA PROELJA

VIESTAMBENE RIJEKE ARHITEKTURE DRUGE
POLOVICE 20. STOLJEA KAO POLAZITE
OBNOVE KROZ PROJEKT PODIZANJA
ENERGETSKE UINKOVITOSTI
FACADE COLOR PATTERNS OF RIJEKA
RESIDENTIAL ARCHITECTURE IN1950S AS
RENOVATION BASE OF ENERGY EFFICIENCY
IMPROVAL PROJECT
Sran kunca*
Saetak
Posljednjih godina uoljiv je trend energetske obnove proelja viestambenih
graevina. Naalost, poslijeratna viestambena arhitektura jo uvijek se ne vrednuje
na odgovarajui nain, nije predmet interesa slube zatite te stoga, osim rijetkih
iznimaka, ne titi uinkovito. Stoga izostaje ne samo odgovoran i promiljen odnos
prema estetskoj dimenziji proelja i njegovom utjecaju na javni prostor i sliku grada
uope, nego i neophodna kontrola projekata obnove koji se, kako recentni primjeri
pokazuju, tretiraju gotovo iskljuivo kao inenjerski zadatak, emu pridonose i vaei
propisi prema kojima za obnovu proelja nije potrebna graevna dozvola (osim na
graevinama zatienima kao kulturno dobro). Autorovo istraivanje netienog
fonda viestambenih graevina pokazalo je kako se nestruna obnova proelja sve
vie dogaa na graevinama iz kasnih pedesetih i ranih ezdesetih godina, tj.
razdoblja kada nastaju svojevrsni "modeli" koloristike obrade proelja koji e se
koristiti tijekom kasnijih razdoblja izgradnje grada. U cilju vrednovanja ove
specifine komponente oblikovanja grada, ovim se radom eli upozoriti na izvorita,
glavne nositelje, razvoj i vrijednost koloristike obrade proelja rijeke poslijeratne
viestambene arhitekture te tako potaknuti daljnja istraivanja u cilju odgovornog
pristupa u projektiranju obnove i primjeni suvremenih materijala i tehnologija.
Grad Rijeka, Odjel gradske uprave za razvoj, urbanizam, ekologiju i gospodarenje

zemljitem, Titov trg 3, 51000 Rijeka; E-mail: srdjan.skunca@rijeka.hr
178
GF ZBORNIK RADOVA
Kljune rijei: arhitektura, obnova proelja, koloristika obrada proelja, energetska

uinkovitost, Rijeka
Abstract
In the last few years, the trend of facade energy renovation of the multistorey
residental houses is notable. Unfortunately, postwar residental architecture is not an
object of interest of protection as cultural heritage, neither is it evaluated in a proper
way and efficiently protected as well. So, we are faced with lack of liable and serious
approach to the facade esthetic meaning and its influence on the public space and city
image at all, supported with law stipulations which enable renovation works without
issuing of a building permit, based on main design only. In such a way, facade
renovation design has been driven almost exclusively as an engeneering task, whithout
control by any official body. Author's research of a numerous unprotected houses has
shown that defective renovation encompasses more and more houses built during late
fifties and early sixties, a period when some specific color patterns in facade treatment
are created as models which have been followed during next construction periods. In
order to evaluate this specific component of the city image, the aim of this paper is to
point out the sources, main actors, development and values of facade coloring in
postwar residental architecture in Rijeka and promote further research useful for
renovation design and applying contemporary materials and technologies.
Key words: architecture, facade renovation, facade color patterns, energy efficiency,
city of Rijeka
1. Uvodna razmatranja
1.1. Opseg i cilj istraivanja
Energetska obnova proelja jedan je od opeprihvaenih projekata jer
su koristi njegove provedbe prihvatljive ne samo korisniku/ulagau
(smanjenje trokova stanovanja, podizanje vrijednosti nekretnine) ve i
zajednici (zaposlenost, financijski uinci, ouvanje okolia). Ipak, sama
zavrna faza obnove proelja koja ukljuuje koloristiku obradu, u mnogim
sluajevima pokazala se konfliktnom. Nedostatak svijesti kako javni prostor
zapoinje ve na proelju graevine, bila ona (vie)obiteljska ili
viestambena, kao i opeprihvaen negativan odnos prema poslijeratnoj,
tzv. socijalistikoj stambenoj arhitekturi,1 bitni su za formiranje stava o
obnovi proelja kao prilici za "ispravljanje" naslijeenog stanja. Iakoobnova
proelja otvara pitanje pristupa koji u mnogim primjerima moe i treba biti
konzervatorskog karaktera, ali moe predstavljati i priliku za kreativan
Recentno i afirmativno vrednovanje ovog razdoblja predstavlja projekt Socijalizam i modernost,
Umjetnost, kultura, politika 1950.-1974. koji su 2011. proveli Muzej suvremene umjetnost i
Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba.
1
S. kunca Koloristika obrada proelja viestambene rijeke arhitekture
179
pristup, vie recentnih realizacija svjedoi o nekritikom pristupu (est je

pritisak vlasnika i upravitelja zgrada) kao i o manjkavom poznavanju
osobina razdoblja nastanka graevine, "jezika" i uinka boja na prostorne
odnose mikro i makrolokacije, to se odraava u odabiru boja i geometriji
njihove primjene. Stoga je cilj ovoga rada bio istraivanje i upoznavanje
projektanata i drugih aktivnih sudionika obnove s osnovnim izvoritima i
tendencijama, autorima i graevinama kljunim u formiranju modela
koloristike obrade proelja poslijeratne rijeke arhitekture.
1.2. Obnova proelja u svijetlu zakonske osnove
Prema Zakonu o gradnji [1, l. 8], svaka graevina mora biti projektirana
i izgraena tako da njezino koritenje bude sigurno u pogledu mehanike
otpornosti i stabilnosti, poara, buke, higijene, zdravlja i okolia, sigurnosti i
pristupanosti, gospodarenja energijom i ouvanja topline te odrive
uporabe prirodnih izvora. Ove zahtjeve potrebno je tijekom koritenja
graevine unaprjeivati,2 a provedba se, zasad, regulira Pravilnikom o
jednostavnim i drugim graevinama i radovima [2], prema kojemu se
temeljem glavnog projekta, ali bez graevinske dozvole, na postojeoj zgradi
mogu izvoditi radovi kojima se "poboljava ispunjavanje temeljnih zahtjeva
za graevinu, a ne mijenja se usklaenost iste s lokacijskim uvjetima u skladu
s kojima je izgraena". Spomenuti radovi ukljuuju obnovu, zamjenu i
dodavanje dijelova zgrade koji su "dio omotaa grijanog ili hlaenog dijela
zgrade ili su dio tehnikog sustava zgrade" to podrazumijeva, izmeu
ostalih, i toplinsku izolaciju podova, zidova, stropova, ravnih, kosih i
zaobljenih krovova (l. 5, t. 8.). Vano je ukazati kako u pripremi zahvata
projektant obnove proelja (u pravilu ovlateni inenjer graevinarstva)
nije duan pribaviti uvjete/potvrde javnopravnih tijela, ime je uskraena
mogunost uvida i oitovanja razliitih strunih slubi na estetsku
komponentu zahvata.
1.3. Vrednovanje poslijeratne arhitekture i odnos prema obnovi u
dokumentima prostornog ureenja
Oslanjajui se na koncept uspostavljen u Prostornom planu ureenja
grada Rijeke, donesenom 2003. godine, Generalni urbanistiki plan grada
Rijeke [3] sadri bitan iskorak odredbom o zatiti sklopova i graevina
graditeljskog nasljea koji su "nastali unutar bilo kojeg gradskog podruja,
koji nisu registrirani i zatieni kao kulturno dobro, a koji posjeduju izraena
stilska obiljeja, urbanu, arhitektonsku i oblikovnu kvalitetu razdoblja
historicizma, secesije..., Moderne arhitekture (1918.-1945.) te poslijeratne
prema l. 170., vlasnik graevine bit e kanjen ukoliko tijekom koritenja graevine ne
odrava i ne unaprjeuje ispunjavanje temeljnih zahtjeva, energetskih svojstava i td. iste.
2
180
GF ZBORNIK RADOVA
arhitekture nastale do zakljuno 1974. godine" [3:324]. Unutar graditeljskog

nasljea iz poslijeratnog razdoblja, plan prepoznaje spomeniku vrijednost
sljedeih viestambenih graevina i kompleksa:
Tablica 1. Prijedlog zatite viestambenih graevina i kompleksa, GUP 2007.
Podmurvice
Zamet
Krimeja-Vojak
Podveica
Peine
Stambeni tornjevi arh. Emilija

Naselje Turni (u granicama plana iz 1958.)
Ex radniko naselje "3.maja" i "Torpeda"
Stambene kue i regulacija ex naselja Dexa
Stambeno naselje Vojak
Naselje Ogranak (uz Ul. D. Gervaisa)
Ex radniko naselje Vulkan
Viestambene graevine uz Ul. J.P. Kamova
D.A.*
A.U.V.*
A.U.V.
A.U.V.
A.U.V.
D.A.
D.A.
A.U.V.
* D.A. - definirana arhitektura, A.U.V. - arhitektonsko-urbanistika vrijednost
U razradi mjera zatite, GUP utvruje kako je u razdoblju od 1945. do

1974. nastao vrijedan fond graevina i naselja poslijeratne moderne
arhitekture koje je potrebno tititi od neprimjerenih zahvata, a od zahvata
koji se dozvoljavaju izrijekom se navodi i "promjena materijala i naina
obrade proelja u cilju poboljanja termoizolacijskih osobina graevine, ali uz
zadravanje ili rekonstrukciju izvorne koloristike obrade proelja." [3:324]
(podcrtao autor) za koji zahvat je potrebno miljenje strune slube grada
Rijeke.
Naalost, budui da se u utvrivanju statusa kulturnog dobra institucije
spomenike zatite u pravilu ograniavaju na razdoblje do 1918., a odredbe
prostornih planova nisu za njih neposredno obvezujue, izostala je
uinkovita primjena citiranih odredbi GUP-a, pokazatelj ega su i
neprimjerni zahvati obnove proelja, mnogi od njih izvedeni i unutar
gradskih podruja zatienih kao kulturno dobro.
2. Utjecaji - izvorita (poslijeratne) polikromije proelja

Izvorita poslijeratne prakse koloristike obrade proelja rijeke
stambene arhitekture mogue je prepoznati unutar tri skupine utjecaja za
koje je unutar opsega ovoga rada, mogue dati samo osnovne naznake.
2.1. Meuratna arhitektura Rijeke i Suaka susretite je talijanskih i
hrvatskih arhitektonskih struja i autora. Iako se radi veliine gradova, broja
i vrste ostvarenja arhitektonska produkcija ne moe cjelovito usporeivati,
mogue je zakljuiti kako je uporaba boje i polikromne obrada proelja
zastupljenija na rijekoj strani [4]. Zajedniku osobinu predstavlja
koloristiki pristup uporabom materijala, najee kamena, u zoni prizemlja
nad kojim se obukano proelje obrauje monokromatski te koritenjem
181
kontrasta okvira otvora i plohe proelja. Specifinosti polikromne obrade

izraene na rijekoj strani posebno su zastupljeni u zonama loggia i
istaknutih volumena stepeninih vertikala (tonski pomak u odnosu na boju
proelja), balkonskih ograda i vijenaca (kontrastna boja u odnosu na
proelje) te veoma uestala primjena boje (ili opeke) u povezivanju
prozorskih otvora. Razdoblje do polovice pedesetih bit e oznaeno
nastavkom djelatnosti dijela prijeratnih arhitekata (Kolacio, Bunetta, Babi
i dr.) te novim imenima zagrebake arhitektonske kole koji e u svojim
projektima uspostavljati kvalitetan dijalog s predratnom.
2.2. Utjecaje europske moderne arhitekture mogue je iitati u
neposrednom "govoru" nasljea Moderne Rijeke i Suaka, kroz vrijednosti
koje zagovara zagrebaka arhitektonska kola i iz nje proizali utjecajni
protagonisti pa do posredovanih ali i neposrednih saznanja o suvremenoj
poslijeratnoj arhitektonskoj praksi.3 U kontekstu ove teme, nesporan je
utjecaj Le Corbusiera koji u razdoblju 1947.-52. u Marseilleu izvodi
osporavanu i hvaljenu viestambenu zgradu Unit d' Habitation. Njezino
proelje, iako izvedeno u sirovom betonu (beton brut), u zoni loggia
tretirano je polikromno; izborom mondrianovskih boja: crvene, zelene,
ute, bijele, ljubiaste i plave razbijena je monolitnost i monotonost o kojoj
je progovorio i sam Corbusier:4 "...Odluio sam stvoriti ljepotu kontrastom....
Ponukat u ljude na razmiljanje, to je razlog silovitoj, bunoj, pobjedonosnoj
polikromiji fasada."
Konkretan odnos prema koritenju boje Le Corbusier razvija ve u tzv.
puristikoj fazi u kojoj boju promatra kao dopunu forme,5 te uspostavlja
polikromiju kroz sustav glavne grupe boja (uta, crvena, zemljana, bijela,
crna, modra i njihove mjeavine), dinamikih boja (limun-uta), naranasta,
zelena, kobaltno plava i dr. i tranzicijskih boja. Le Corbusier eksterijerno
primjenjuje boju ve 1926. na Cit Frug u Pessacu.6 Nasuprot pristupu koji
razvija tada aktualan De Stijl (Rietveld, Doesburg i dr.), Le Corbusier
naglaava boju kao konstitutivni dio ukupnog arhitektonskog prostora tj. i
unutranjeg i vanjskog, ali i potrebu promiljanja o ekspresiji ukupnog
prostora (jedinstvo cjeline) ve tijekom projektiranja: "Polikromija je
Kolacio i Sila obilaze 1953. London, koji se intenzivno obnavlja, [5] ali i Rotterdam u kojem se
iste godine, po projektu Bakeme i van den Broeka, dovrava rekonstrukcija Lijnbaana, glavne
trgovake ulice i etvrti unitene u bombardiranju poetkom 2. svj. rata.
4 Unit d'habitation (Cit Radieuse), Marseille, Le Corbusier 1952 /www.
galinsky.com/buildings/marseilles/assics-unite-d-habitation-le-corbusier/
5 Charles Edouard Jeanneret /Le Corbusier/ s prijateljem, slikarom Amedeom Ozenfantom
objavljuje 1918. knjigu Aprs le cubisme /Nakon kubizma/, manifest purizma u kojem definira
odnos forme, kao dominantnog elementa, i boje kao podreenog.
6 Naselje s 50 zgrada socijalnog stanovanja, nastalo po narudbi industrijalca Henryja Frugsa,
prvi je Le Corbusierov urbanistiki i arhitektonski projekt velikog mjerila.
3
182
GF ZBORNIK RADOVA
arhitektonska tehnika jednako snana kao tlocrt ili presjek. tovie,

polikromija kao takva je element tlocrta i presjeka."7 Stoga se marseilleski
blok u modernoj arhitekturi ubrzo promee u arhetip, a njegov izravan i rani
utjecaj u Hrvatskoj vidljiv je na zagrebakoj viestambenoj zgradi u
Vukovarskoj 35-35a., arhitekta Drage Galia, projektiranoj 1953., a
izgraenoj 1957. godine. [7]
2.3. Rijeka arhitektonska i likovna scena 50-ih godina 20. stoljea iva
je i produktivna, posebno uzimajui u obzir veliinu grada i njegovu
temeljnu usmjerenost prema razvoju lukog, prometnog i industrijskog
kompleksa, specifinosti uspostave novog drutveno-politikog sustava te
imperativ brze obnove i industrijalizacije. Uoi zavretka tzv. Prve
petoljetke 1951., Zdenko Kolacio, utjecajni arhitekt i direktor rijekog
Urbanistikog instituta, objavljuje edukativni prikaz uloge suvremene
arhitekture i urbanizma. [8] Stavljajui ih u umjetniki kontekst: "slobodne
linije i "udne" kombinacije boja na slikama suvremenih slikara, gdje se
uobiajeni sadraj gubi i... svodi na odnos obojenih povrina ili linija, smatra
se esto bezvrednim likovnim stvaranjem. Isto ovo vrijedi i za mnoga
arhitektonska djela," afirmativno ustvruje kako je u povijesnom razvoju
umjetnost "redovno bila ispred faktinog stanja i momentalnih potreba." U
Kolaciovim navodima mogue je prepoznati poveznice s manifestom grupe
EXAT iz prosinca 1951.: apstraktna umjetnost nije dekadentna, boriti se
protiv preivjelih shvaanja u likovnoj umjetnosti, bez eksperimenta nema
napretka u kreativnosti.
U oujku 1954. u Rijeci je uprilien Salon 54 na kojem organizatori8
izlau primjere likovnog stvaralatva u rasponu od moderne figuracije do
iste apstrakcije9 ime Rijeka postaje mjestom dovretka rekonstrukcije
modernizma [9] znaenje koje rijekoj javnosti putem novinskih lanaka
efektno prezentira arhitekt Kolacio. [10] Iste godine, prema projektu arh.
Franje Tiine, preureuje se palaa ex Banco di Roma na rijekom Korzu za
smjetaj opinske uprave. Jedan od najzahtjevnijih zahvata bio je
funkcionalno i semantiko preureenje bankarske alter-sale u prizemlju za
novu gradsku vijenicu, u sklopu kojeg arh. Franjo Tiina preputa obradu
bonih zidova predsjednike nie te zaelnog zida dvorane slikaru
Vladimiru Udatnyju. Na neutralnoj ili zlatnoj podlozi, unutar okvira zadanog
crteom (meridijani i paralele) ili bez njega, Udatny smjeta stilizirane
brodove i nepravilne kvadrate modre, svijetloplave, ute, crvene, sive i crne
Le Corbusier, Trendovi racionalne arhitekture u odnosu na suradnju slikarstva i kiparstva,
izlaganje na konferenciji u Rimu 1966. Citirano prema [6]
8 Likovni kritiari i povjesniari umjetnosti iz Hrvatske (jedan od trojice njih bio je i tadanji
direktor rijeke Moderne galerije Boris Vintin), Slovenije (1) i Srbije (1).
9 Na izlobi je zastupljena i grupa "Exat", a I. Picelj, njezin lan, izradio je plakat Salona.
7
183
boje - viziju nove rijeke arhitektonske slike.10 Spoj arhitekture i likovnog

djela istom je proglaen umjetnikim djelom [11], a obnovljena vijenica
poeljnim primjerom sinteze arhitektonskog i jezika likovne apstrakcije.
Slika 1. Vladimir Udatny: Oslik izvorno zaelnog zida Vijenice, 1954.
3. Presjek rijeke stambene arhitekture druge polovice 40ih i poetka 50-ih

Rijeka arhitektonska produkcija ranog poraa usmjerena je na
rekonstrukciju graevina razliitih namjena, dovrenje radnikih naselja
zapoetih uoi ili tijekom rata (Labinska, Deksa na Vojaku) [12], odnosno
izgradnju novih radnikih naselja (Zamet, Vulkan) [13]. Pojedinana
viestambena izgradnja uspjeno koristi lokacije unutar jo nedovrenih
blokova, ali i nove du Autostrade Narodne fronte (Zvonimirova ul.) gdje
1951. nastaje viestambena enklava bitno veeg mjerila, zametak budueg
stambenog naselja Turni (Sl. 2.b.) te du Ulice Janka Poli-Kamova. Stanje i
ovako skromne produkcije11 Kolacio ocjenjuje nezadovoljavajuim: "Nae su
novogradnje suvie "sive", t.j. ne samo skoro bezbojne u arhitektonskom smislu
ve i stvarno bez boja, uz vrlo male iznimke. Naa nova arhitektura mora biti
duhovita po zamisli i oblikovanju, a svaki novi objekt... predstavljati stvarni
korak naprijed k boljoj arhitekturi ...i suvremenijoj... izgradnji nove Rijeke."
[15]
Na alost, prilikom preureenja vijenice polovicom 90-ih, dio oslika na bonim zidovima
predsjednitva uklopljen je u portirnicu i prekriven novim naliem.
11 Od 16 viestambenih zgrada, polovicom 1953. u izgradnji je njih 13, dijelom u gradskom
sreditu, a ponajvie du Ulice J. Poli-Kamova na Peinama. [14]
10
184
GF ZBORNIK RADOVA
a)
b)
Slika 2. Viestambena zgrada podignuta 1947. unutar radnikog naselja Zamet,
(a), te uz Autostradu Narodne fronte (Zvonimirova ulica 54-56), 1951. (b)
Iako se opseg viestambene izgradnje do 1955. nije bitnije poveao,

novopodignute graevine pokazuju pomak arhitektonskog i oblikovnog
koncepta koji pretpostavlja obradu proelja bojom: "Nova arhitektura u
Poli-Kamovoj iznenadjuje mnoge gradjane, naroito zbog vee primjene
boja. Ovaj element arhitekture esto se do sada odvie zanemarivao. Boja...
naglauje izvjesne arhitektonske elemente, obogauje objekat i predio grada
ili naselja, a unosi i veu radost u stambene zone grada. Iz ovog razloga
arhitekti se sve vie njome slue u oblikovanju arhitekture." [16] 12 Kolaciov
afirmativni stav odnosi se na viestambene nizove izgraene u PoliKamovoj ulici od 1953. (kua Vulkan, k.br. 51-55.) do 1956. (kua Narodnog
odbora i Vodogradnje, k.br. 57-63.). na kojoj arh. Nada ilovi polikromnu
obradu proelja povjerava slikaru Udatnyju [17]! Meutim, ista arhitektica
polikromno tretira proelja jo pet svojih viekatnica koje se 1955.-57.
izvode na spoju Istarske i Liburnijske ulice, potvrujui tako spregu
izraajnih mogunosti boje i kvalitetne arhitekture: "Vanjsko bojenje zgrada
izvest e se u raznim tonovima i bojama (potcrtao autor), kako bi se razbila
monotonija vanjskog prostora, i to po principu suvremene dekoracije za
oivljavanje povrina." [18]
Slika 3. Nada ilovi, Stambeni niz u Ulici J. P. Kamova, 57-63., 1954-56.

Ipak, Kolacio ne dijeli Le Corbusierovo shvaanje primjene boje: "... i u sluaju primjene boja na
proeljima objekt mora zadrati svoju arhitekturu, jer je boja samo pratei element arhitekture, a
nikako ne primaran faktor."
12
185
4. Primjena boje u izgradnji kompleksnih naselja krajem

50-ih i tijekom 60-ih godina
4.1. Koncept ekonomine gradnje, 1959.
Krajem pedesetih godina provodi se dravna stambena reforma u sklopu
koje se pokreu projekti tzv. ekonomine izgradnje. Reprezentativan primjer
koncepta razvijenog u Rijeci predstavlja stambena viekatnica tipa "Voplin",
(nazvana tako prema naruitelju) koju projektira arhitekt Andrija iin-ain sa
suradnicima, koristei se polikromnom obradom proelja kao vanjskim
odrazom koncepta tlocrtne dispozicije stanova smaknutih etaa.
Meutim, ni prva prva zgrada, izgraena 1959. godine u Ulici senjskih
uskoka, ni sljedee nisu izvedene sukladno projektiranom rjeenju [19] (Sl. 3.a.).
U odnosu na polikromiju Udatnyja koja se oslanja na dinamiku loggia, iin-ain
razvija boju na velikim formatima koje uokviruje plastika proelja ali je
zamiljena polikromna napetost proelja u izvedbi svedena na dvije boje (bijelu
i sivo-plavu) koje se koriste na velikim plohama proelja, ali u pravilnom
kontrastnom ritmu koji odgovara cjelokupnom formatu vertikale smaknutih
etaa unutar kojeg se kontrastnom bojom u odnosu na boju proelja naglaava
linearnost meuetanih rizalita i konzolne plastike balkona. (Sl. 3.b.) Opisano
rjeenje primijenjeno je na vie lokacija, ali e pod utjecajem izvedbe
kompleksnih naselja ubrzo ostati usamljeno.
a)
b)
Slika 3. Andrija iin-ain, Viekatnica tipa "Voplin", projektirana polikromija proelja

(19) (a) i ona izvedena 1961. u Brajinoj ulici (b) [20: 21]
4.2. Stambeno naselje Ogranak, 1959.- 62.

U okviru izgradnje kompleksnog naselja Ogranak (od 1959. do 1962. du
dananje Ulice Drage ervea) iin-ain izvodi oblikovno bitno unaprijeen tip
esterokatnice "Voplin" koje zauzimaju istaknut poloaj izmeu Ulice Drage
ervea i eljeznike pruge te ine "proelje" stambenog naselja ne samo prema
moru nego i prema gradskom sreditu (Sl. 4).
186
GF ZBORNIK RADOVA
Naizgled manji zahvati u oblikovanje proelja, u kombinaciji s koloristikom

obradom pokazuju se bitnim za ukupni doivljaj graevine, naselja i prostora.
Rizalit serklaa reduciran je na potez prozorskih otvora u zoni smicanja
(polu)etaa te se koristi za noenje i voenje prozorskih grilja radi ega je u zoni
izmeu prozorskih otvora umetnut i dodatni rizalit. Zona junih balkona
smjetenih u samim kutovima graevine dodatno je oivljena smjetajem
prozorskih otvora na bonim proeljima na kojima su svi otvori povezani
vertikalnim rizalitom.13 Ipak, potpuni doivljaj korpusa graevine temelji se na
promiljenoj polikromiji proelja. Koritenjem iskljuivo osnovnih boja (ute,
crvene, plave, crne) obrauju se iskljuivo polja u zonama prozorskih otvora, a
crnim rizalitima postie kontrast prema dominantnoj boji proelja (uglavnom
bijela). Na junom proelju, bojom se povezuje sredinja povrina izmeu
prozorskih otvora, to je izravna primjena principa rijeke meuratne moderne
arhitekture (Sl. 5.a.). Meutim, sva obojena polja mogu se vidjeti jedino ukoliko
su sve grilje u zatvorenom poloaju; drugim rijeima, poloaj grilja bitno utjee
na doivljaj intenziteta boja i preteitog dijela proelja.
Ouvane fotografije i ostacima polikromije upuuju na primjenu vie
koloristikih shema koje su se ponavljale. Izgled jedne od njih pokazuje
autorovo istraivanje djelomino ouvanih oslika proelja zgrade u Kumiievoj
18 (Shema 1.a. i b.). 14
Slika 4. Regulacija stambenog naselja "Ogranak" [21] Poloaj iin-ainovih

viekatnica oznaen je svijetlim, a stambenih tornjeva Mareta/Stani tamnim
kvadratima
iin-ainov pristup blizak je konceptu koji razvija arhitekt Ivan Viti na

stambenom kompleksa u Laginjinoj ulici 7-9 u Zagrebu od 1957. do 1962.
Iako se urbani kontekst bitno razlikuje, u oblikovanju proelja Viti se
koristi osnovnim bojama i pominim griljama, stvarajui dinaminu igru
ostakljenih i bojanih ploha unutar svakog kata i cjeline proelja. [22]
13
Isti je tip viestambene graevine koriten izgradnji Kozale 1959.-60. i centra stambenog naselja
Turni, od 1959. do 1965.
14 Na sjevernom proelju zgrade u Ul. Drage Gervaisa 24 nazire se drugaija koloristika shema
parapeta.
187
Sjeverno od Ulice Drage ervea, podignuta je i grupa stambenih tornjeva

prema projektu arhitekata Duana Marete i Sreka Stania. Iako razvijeni
na istom konceptu smicanja etaa, koloristiki pristup posve je suprotan:
nad sivim postamentom prizemlja tornja dominira bjelina proelja
razvedena sivom bojom prozorskih parapeta po vertikali svih proelja osim
junog na kojem su bojom naglaene zone izmeu balkonskih otvora, a
plavom bojom podgled balkonskih konzola.
a)
b)
Slika 5. Dva koncepta polikromne obrade proelja: koncept A. iin-ain, Juno

proelje stambene viekatnice u Ulici Drage ervea 23 (Slika 5.a.) te koncept
Mareta/Stani, Juno proelje stambenog tornja u Ulici Drage ervea 39. /Slika 5.b.)
Dakle, unutar naselja Ogranak razvijena su istovremeno dva koloristika

koncepta: iin-ainov razvedeni polikromni koncept kojega dodatno
dinamizira koncepcija zatite od sunca, te Mareta/Staniev koncept
reducirane i koncentrirane polikromije. iin-ainov koncept ostat e, kao i
Vitiev,15 osamljen tj. ponajvie vezan uz autorovu produkciju, dok e
koncept Mareta/Stani biti prihvaen kao model iz kojega e se derivirati
koloristika obrada stambenih tornjeva u izgradnji stambenih naselja
tijekom 60-ih i 70-ih godina.
Dok je kompleks u Laginjinoj zatieno kao kulturno dobro Z-2146 (www.min-kulture.hr),

nedavna obnova iin-ainove viekatnice u Kumiievoj ulici kojom su negirane sve osobine
arhitektonskog i oblikovnog koncepta prola je bez intervencije Konzervatorskog odjela iako je
zgrada smjetena na rubu zone koja je pod zatitom.
15
188
GF ZBORNIK RADOVA
Shema1.a. Postojee stanje polikromije sjevernog proelja Kumiieva 18

?
5. kat
?
6
?
4
3
6
3
1
3
7
Prizemlje
?
?
1. kat
3
?
2. kat
3. kat
4. kat
sivo-plava
boja
4
3
3
6
ULAZ
Suteren
Shema 1.b. Postojee stanje polikromije zapadnog proelja Kumiieva 18
?B
?
?
?B
4
?B
?B
?B
?B
?B
?B
?B
?
4
?B
?
4
?B
?
6
?B
3
?
1-uto, 2-crveno/ruiasto/, 3-svijetloplavo, 4-plavo, 5-modro, 6-crno, 7-bijelo,

otvor,
rizaliti,
?B - pune balkonske ograde, ? nema ostataka boje
189
4.3. Stambeno naselje Turni, 1959.- 65.

Stambeno naselje Turni, izgraeno u razdoblju 1959.-1965., tipoloki
je konglomerat. [23] Za razliku od stambenih tornjeva u naselju Ogranak,
kod tornjeva na Turniu D. Mareta i S. Stani primjenjuju neto drugaije
oblikovne intervencije poput fasadnog voenja grilja i u tu svrhu koritenje
motiva serklaa u funkcionalnoj duini te izvedenice koloristikog koncepta
iz kojih je oit iin-ainov utjecaj (Sl. 8.). Bjelina terabone linerano je
razvedena crnim nosaima/vodilicima grilja te crnim kvadratima u zoni
balkonskih vratiju junog proelja, a dinamizirana tamnom bojom samih
prozorskih grilja na junom, zapadnom i istonom proelju. Na ovaj nain,
pominim kvadratima grilja preputena je uloga dinaminog i stalnog
kontrasta bijeloj podlozi proelja, za razliku od loggia koje stvaraju tamniju,
priguenu zonu. Inoviran koncept takoer e biti poticajan u koloristikoj
obradi tornjeva u daljnjoj stambenoj izgradnji.
Slika 6. Duan Mareta i Sreko Stani, Stambeni tornjevi u naselju Turni, netom
po izgradnji 1961.
Ipak, posebnost izgradnje naselja lei u prvoj serijskoj primjeni

tehnologije polumontane izgradnje kojom su izvedeni stambeni nizovi
skromnijeg standarda, [17:62] smjeteni izmeu andekove (k. br. 31-35) i
ibenske ulice (k.br. 20). U obradi proelja arhitekti Scarpa, Schwalba i
Felice-Roi koriste se polikromijom kao izrazom tehnologije gradnje:
skeletna konstrukcija istaknuta je linearnom mreom plavo-sive boje, a
paneli proelja, ovisno o formatu prozorskih otvora i namjenom prostora,
bijelom ili tamno sivom bojom, pri emu su prozorski paneli (soba)
dekorativno naglaeni plavim poljem u zoni parapeta ili otvaranja grilja (Sl.
7.a.). Meutim, u daljnjoj razradi i izvedbi opisanog tipa (1965., u Ul. A.
Kosia-Rika 4, 8, 10 i 12), Felice-Roi izrazito reducira polaznu polikromiju
svodei je na bijelo proelje na kojem horizontalnim linijama naglaava
zone stropne konstrukcije, koristei se mjestimino tamnijom boja
prizemlja kao kontrastnom osnovom. Ovakva obrada postat e svojevrsnim
modelom za izravnu primjenu ili koloristike izvedenice u daljnjoj primjeni
ove tipologije i tehnologije gradnje.
190
GF ZBORNIK RADOVA
a)
b)
Slika 7. Razvoj koloristike obrade proelja montanih stambenih nizova:

andekova 31, 1960., sjeverno proelje (7.a.), A. Kosia-Rika 4-4B, 1965., juno
proelje (7.b.)
5. Koloristika obrada stambenih naselja kasnih 60-ih i 70ih godina

Polovicom 60-ih godina zapoinje izgradnja vie stambenih naselja:
Kantride i Donje Veice, 1963., Podmurvica i Vojaka, 1965. te Gornje Veice,
1967.
Naselje Vojak karakteriziraju dva tipa stambenog tornja i stambeni niz
koji se nisu ponovili u drugim naseljima, a jednak pristup zadran je i
prilikom projektiranja stambenog naselja Gornja Veica. Lokacije oba
naselja izrazito su eksponirane unutar urbanog pejzaa. U slici grada,
tornjevi Vojaka razvijaju se na suakom hrptu u nastavku gradskog Parka
heroja, dok su stambeni tornjevi Gornje Veice locirani u obliku potkove iji
istoni zavoj vrhuni nad irokim kanjonom Martinice. Ovakve posebnosti
nisu mogle ostati nezapaene arh. Miculiniu koji s malim vremenskim
pomakom razvija rjeenja oba naselja u okviru projektnog ureda GP
"Jadran", a netom nakon studijskog boravka 1963. u skandinavskim
zemljama koje su ga oduevile prostornim standardom stana, komunalnom
opremljenou i stupnjem urbane ureenosti novih naselja, te je realno
pretpostaviti da se tom prilikom susreo i s principima uporabe boje u
skandivaskoj stambenoj arhitekturi.16
Na Vojaku se bjelina proelja stambenih tornjeva kvadratinog tlocrta
izrazito ritmizira tamnocrvenim horizontalama koje povezuju zonu
prozorskih otvora i balkona (Sl. 8.a.), dok se voluminozne vertikale tornjeva
vedski arhitekti Backstrm&Reinius zagovarali su eksterijerno koritenje boje u dva osnovna

smjera: bojenjem cijelog oploja graevine ili naglaavanjem nestrukturnih elemenata. 1952.-54.
realiziraju projekt satelitskog grada Vllingbyja koji ubrzo postaje predmetom strunog interesa
diljem svijeta.
16
191
na Gornjoj Veici omekavaju bojenjem u zonama parapeta ili

naglaavanjem veih povrina unutar zona otvora (Sl. 8.b., 9.).
a)
b)
Slika 8. Koncept koloristike obrade proelja stambenih tornjeva u naselju Vojak,

1967. (Sl. 8.a.) i u naselju Gornja Veica, 1971.-76. (Sl. 8.b.) [24]
Slika 9. Panorama naselja Gornja Veica u vrijeme izgradnje [24]
Za razliku od opisanih, za rjeenje stambenog tornja u naselju Kantrida

proveden je 1960. javni natjeaj,16 a potom se isti toranj tijekom 70-ih
primjenjuje i u naselju Krimeja (Sl. 10.a.). Ipak, koloristika obrada tornjeva
odvija se na tragu modela izvedenih u naseljima Ogranak i Turni.
U isto vrijeme, od 1967.-75. Igor Emili realizira na Podmurvicama
skupinu od sedam stambenih tornjeva posve drugaijeg oblikovnog
koncepta. Toranjski volumen trapezne osnove izdie se povie sivog
betonskog postamenta, dominira bjelinom proelja koje je razvedeno
vertikalnim betonskim brisolejima u zonama junih i bonih loggia te bojom
drveta u zonama prozorskih otvora, vidljivo uvuenim u odnosu na plohu
proelja (Sl. 10.b.). Emilijev koncept raskida s neposrednom primjenom
boje na proelju i bit e iroko prihvaen u izgradnji stambenih tornjava
16
Prva nagrada dodijeljena je radu arh. Mirze Paia. [25
192
GF ZBORNIK RADOVA
tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina unutar naselja Zamet,

Rastoine, Kozala te na pojedinanim lokacijama.
a)
b)
Slika 10. Dva suprotna koncepta u primjeni krajem 60-ih: Stambeni toranj
Kantrida, arh. Mirza Pai, (10.a.) i stambeni toranj Podmurvice, arh. Igor Emili
(10.b.) [26]
Viestambenu izgradnju polovice 70-ih (i kasnije) karakterizira

pluralni pristup: polikromna obrada preteite (nizovi podignuti 1972. u Ul.
A. Barca, stambeni tornjevi podignuti 1974. u Dubrovakoj ulici 1, 2-6, Sl.
11.a.) ili ukupne povrine proelja (niz podignut 1973, u Ul. A. Barca 10, 10AC, te nizovi podignuti 1975. u Ul. A. Benussija, Sl. 11.b.). Nizovi u
Benussijevoj pokazuju bitan otklon u odabiru boje koji se moe dovesti u
vezu s bojom stambenog niza Biribirskoj ulici 7-9, sagraen 30-ih godina, a
slian odnos vrijedi i za koloristiki odnos tornjeva u Dubrovakoj ulici i
prijeratnog radnikog naselja R.O.M.S.A. u neposrednoj blizini. Nasuprot
opisanim, monokromatska proelja stambenih tornjeva u andekovoj 23A i
B (Sl. 11.a.) u cijelosti slijede Emilijev koncept posredne primjene boje (plavi
akcent neboderima daju rolete prozorskih i vratnih otvora i boja ograda).
a)
b)
Slika 11. Koncept djelomine polikromije, stambeni tornjevi u Dubrovakoj ulici,

1974. (11.a.) i potpune polikromije proelja, nizovi u Ul. A. Benussija, 1975. (11.b.);
monokromatski koncept, stambeni tornjevi u andekovoj 23 A, B, (Sl. 11.a.)
193
6. Zakljuno razmatranje
Istraivanje razvoja koloristikog pristupa u poslijeratnoj rijekoj
arhitekturi ukazuje na odreene zakonitosti i povezanost s aktualnim
strujanjima u suvremenoj arhitektonskoj praksi i likovnim umjetnostima te
stoga polikromija rijekih proelja predstavlja neprijepornu vrijednost
poslijeratne stambene arhitekture.
Razdoblje od (priblino) polovice 50-ih do polovice 60-ih godina
pokazuje se izrazito formativnim jer u njemu arhitekti aktivno istrauju
izraajne mogunosti boje u oblikovanju stambene arhitekture, kreirajui
koncepte koji e postati uzori za daljnju primjenu i deriviranje novih inaica
obrade proelja ili e se vezati uz prostornu, tipoloku i/ili autorsku
posebnost. Vanost uinka boje u obradi proelja prepoznaju i tadanje
opine Stari grad, Suak i Zamet koje na samom poetku 60-ih, osnivaju
povjerenstva sa zadaom nadzora projekata. Od polovice 60-ih godina na
dalje ustaljuje se primjena uglavnom osnovnih boja u kojima se
arhitektonska teorija i praksa susreu s lokalnim osobitostima, a kao
temeljni, oblikuje se model dominantne boje proelja na kojoj se
koloristiki, vertikalno ili horizontalno naglaavaju zone otvora, balkona,
loggia i sl. Uinku cjelovite i promiljene primjene boja doprinosi i izgradnja
stambenih naselja, te se ona, a ne pojedinane stambene graevine,
individualiziraju bojama (na pr. crvene na Vojaku, a modrosive na Gornjoj
Veici i sl.), ime se oblikuje kontekst naselja i urbanog prostora uope.
Izvorita, razvoj i primjenu pojedinih koloristikih koncepata, kao i
urbanistiko-arhitektonsku karakterizaciju graevine i njoj pripadajueg
ambijenta svakako je potrebno (pre)poznavati i odgovarajue vrednovati
prilikom suvremene obnove proelja koja se odvija nekoliko desetljea po
izgradnji, koja tei novim rjeenjima kojim utjee na javni prostor i sliku
grada, a koristi nove tehnologije i materijale bitno vee uinkovitosti i
trajnosti. Upravo u ovom odnosu potrebno je promatrati temu izazova,
naglaenu u naslovu ovoga rada, budui da se pristup obnovi proelja jo
uvijek rjeava u uskom trokutu koji ine upravitelj zgrade, vlasnici i
projektant (ovlateni inenjer graevinarstva, ali ne i ovlateni arhitekt). Na
alost, obnovu proelja kao izazov ne prepoznaju ni zakonodavac, ni
arhitektonska struka i njezine asocijacije, niti sluba zatite koja bi
koritenjem makar preventivne zatite bitno utjecala na uspostavu kriterija
obnove. Sve dok se ovakav odnos ne promijeni, individualizirani pristup
obnovi bit e raspoznatljiv i na izgledu novobnovljenih proelja.
194
GF ZBORNIK RADOVA
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
Zakon o gradnji, Narodne novine 153/13

Pravilnik o jednostavnim i drugim graevinama i radovima, Narodne
novine 79/14.
*** Generalni urbanistiki plan grada Rijeke, Zavod za urbanizam i
planiranjeArhitektonskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i Odjel
gradske uprave za razvoj, urbanizam i gospodarenje zemljitem
Grada Rijeke, Zagreb/Rijeka, 2007.
*** Moderna arhitektura Rijeke, Arhitektura i urbanizam meuratne
Rijeke 1918.-1945., ur. Valuek, B., Moderna galerija Rijeka, 1996.
Zdenko Kolacio, Prvi susret s Londonom, Rijeki list, 10.12.1953.
Klinkhammer, B., After Purism: Le Corbusier and Color, Preservation,
Education&Research, 4, 2011. www.ncpe.us/wpcontent/uploads/2013/01/Klinkhamer_OffprintPERvol4.pdf
avniar Ivkovi, J., Obnova proelja zgrade u Vukovarskoj 35-35a
arhitekta Drage Galia, u: Uzelac, Z, ur. Godinjak zatite spomenika
kulture Hrvatske, 35, str. 219-232, Ministarstvo kulture, Uprava za
zatitu kulturne batine, Zagreb, 2011.
Zdenko Kolacio, Rad i zadaci arhitekta, Rijeki list, 31.7.1951.
Kolenik, Lj., Konfliktne vizije moderniteta i poslijeratna umjetnost, u:
Kolenik, Lj., ur.: Socijalizam i modernost, Umjetnost, kultura, politika
1950.-1974., str. 127-207, Muzej suvremene umjetnosti, Institut za
povijest umjetnosti, Zagreb, 2011.
Zdenko Kolacio: Uoi otvaranja izlobe "Salon 54", Rijeki list,
5.3.1954.
., Stvoreno je novo umjetniko djelo, Novi list, 26.09.1954.
kunca, S., Planiranje i izgradnja radnikih naselja u Rijeci u svijetlu
drutveno-politikih promjena u razdoblju 1940.-1945., u: Palini, N.
ur., V meunarodna konferencija o industrijskoj batini, Rijeka i
industrijsko graditeljsko nasljee, 2012., 467-484, ProTorpedo,
Rijeka, 2014.
kunca, S., Planiranje i izgradnja radnikog naselja brodogradilita
"3. maj" i Tvornice motora "Aleksandar Rankovi" na Zametu u Rijeci,
1947.-1952., u: Lozzi-Barkovi, J., ur., VI meunarodna konferencija o
industrijskoj batini, ovjek i industrija, Zbornik saetaka, str. 105,
ProTorpedo Rijeka, 2014.
.L. Koji su komunalni radovi izvreni iz drutvenog plana i budeta,
Rijeki list, 12.6.1953.
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
[22]
[23]
[24]
[25]
[26]
195
Z.D. Razgovori o arhitekturi s ing. arhitektom Zdenkom Kolaciom,

Rijeki list, 23.5.1952.
Zdenko Kolacio: Novo u arhitekturi Rijeke, Novi list, 5.2.1955.
Butkovi Miin, L., Ada Felice-Rii i Nada ilovi - enski trag u
arhitekturi, Muzej grada Rijeke, Rijeka, 2013.
B.D., Novi moderni stanovi, Novi list, 31.7.1955.
IVS, Najjeftinija stambena zgrada u zemlji, Novi list, 3.2.1959.
Govi, V., Andrija iin-ain, katalog, Muzej grada Rijeke, 2009.
Kolacio, Z., Stambeno naselje "Ogranak" u Rijeci, Arhitektura, 5, 1961.
erman, K., Kontekst, igra, znak, u: Grimmer, N., Kisi, D., ur., Ivan
Viti, Arhitektura, broj 1(217), Zagreb, 2005.
I. Sabol, Za milijun dinara jeftiniji stan, Novi list, 4.2.1959.
*** 1945-1975, Graevno poduzee Jadran Rijeka, monografija, GP
"Jadran", Rijeka, 1975.
M.B., Kako e izgledati novo naselje "Autoput" na Kantridi, Novi list,
30.10.1960.
Schwalba, R., Igor Emili, Muzej grada Rijeke, Rijeka, 1999.
197

UDK 666.982: 624.042>519.6
MESO SCALE MODEL FOR FIBER-REINFORCEDCONCRETE: EFFECTIVE BOND-SLIP

RELATIONSHIP OF FIBERS
MEZO MODEL BETONA ARMIRANOG VLAKNIMA:
EFEKTIVNA POSMICNA VEZA IZMEU VLAKNA I
BETONA
eljko Smoli *, Joko Obolt **
Saetak
U radu je prikazana eksperimentalna i numerika analiza betona armiranog elinim
vlaknima s kukama. Eksperimentalna analiza provedena je savijanjem zarezanih
greda u tri toke s razliitim volumnim udjelima vlakana do 1,5%. Numerika analiza
betona armiranog vlaknima provedena je na mezo nivou. Beton je modeliran s 3D
solid konanim elementima, dok je kao konstitutivni zakon koriten mikroravninski
model. Vlakna su modelirana sluajno generiranim 1D tapnim konanim
elementima, a veza izmeu betona i vlakana (interface") modelirana je diskretnim
bond elementima. Analiza realno odgovara eksperimentalnim rezultatima. U svim
sluajevima, do otkazivanja dolazi zbog upanja vlakana. Pokazano je da se porastom
volumnog udjela vlakana smanjuje vrstoa bonda i kapacitet prokliznua vlakana.
Kljune rijei: beton, elina vlakna, analiza 3D konanim elementima, mezo nivo,
mikroravninski model, posmino naprezanja-prokliznue
Abstract
The paper carries out an experimental and numerical analysis of hook-end steel fiber
reinforced concrete. The experimental tests are performed on notched beams loaded
in 3-point bending using fiber volume fractions up to 1.5 %. The numerical analysis of
fiber reinforced concrete beams is performed at meso scale. The concrete is discretized
with 3D solid finite elements and a microplane model is used as a constitutive law. The
fibers are modelled by randomly generated 1D truss finite elements and the interface
* Faculty of Civil Engineering of University of Rijeka, Radmile Mateji 3, Rijeka, Croatia
E-mail: zeljko.smolcic@uniri.hr
** Faculty of Civil Engineering of University of Rijeka, Radmile Mateji 3, Rijeka, Croatia
E-mail: drugi. ozbolt@iwb.uni-stuttgart.de
198
GF ZBORNIK RADOVA
between concrete and fibers is simulated by employing discrete bond-slip relationship.

The analysis realistically replicates experimental results. In all investigated cases
failure is due to the pull-out of fibers. It is shown that with increase of volume content
of fibers the effective bond strength and slip capacity of fibers decreases.
Keywords: Concrete, steel fibers, 3D finite element analysis, meso-scale, microplane
model, bond-slip
1. Introduction
Fiber reinforced concrete is a composite material, to which, in addition
to the usual concrete ingredients, small discontinuous fibers of high tensile
strength are added during the mixing process. The fibers used in fiber
reinforced concrete are classified according to the material they are made
of: steel fibers, glass fibers, synthetic fibers and natural fibers [1]. Compared
to the same concrete composition without fibers, fiber reinforced concrete
has principally a higher compressive and tensile strength and fracture
energy. The main advantages of fiber reinforced concrete are visible at the
post peak response when the fibers bridge the cracks and contribute to the
resistance and ductility [1].
Due to its composition, concrete is an extremely heterogeneous quasibrittle material, not simple to model realistically. Addition of fibers to
concrete increases its heterogeneity. From the numerical point of view, this
makes the modelling even more complex. In the numerical modelling macro
scale models are mostly used in engineering practice; however, numerically
more demanding meso scale models provide better insight into the actual
concrete behavior. Numerical studies are essential to improve the
properties of the material, such as concrete or fiber reinforced concrete.
Having a realistic numerical model, numerical parametric studies together
with experiments can serve as important tool to improve material and
structural properties. An overview of the models for modelling of fiber
reinforced concrete is given in [2], according to which the majority of fiber
reinforced concrete models are based on: (1) Models formulated in the
framework of continuum mechanics using stress-strain (-) relationship
and smeared crack approach [3, 4]; (2) Discrete models based on the stresscrack opening law (-w, discrete cracks) [5, 6] and (3) The combination of
(1) and (2). The analysis can be carried out at the macro or meso scale.
For modelling at macro scale material properties must be homogenized
and, depending whether the cracking is modelled using smeared or discrete
approach, stress-strain softening law or stress-crack opening law is
employed. However, when modelling at the meso scale, the fiber reinforced
concrete is usually considered as a three - phase material consisting of:
. Smoli, J. Obolt Meso Scale Model for Fiber-Reinforced-Concrete
199
cement matrix (concrete), fibers and interface betweem cement matrix and
fibers. Every single fiber has to be modelled separately so that the fiber
position and its orientation, as random variables, have to be determined.
Typical examples of such modelling approach are based on the Lattice
models and the Rigid-Body-Spring Model (RBSM) [2, 7, 8, 9, 10, 11].
In this paper experimental and numerical results of 3-point bending prenotched beams made of fiber reinforced concrete are presented and
discussed. In order to provide better insight into the actual behavior of fiber
reinforced concrete, the numerical analysis is performed at the meso scale.
The aim is to formulate the effective bond-slip relationship between fibers
and concrete for different volume content of fibers. In the analysis fiber
reinforced concrete is considered as a three-phase composite consisting of
concrete, fibers and the interface between them. Concrete is discretized by
3D finite elements. The microplane model is used as a constitutive law. The
fibers are modelled as simple truss finite elements that are randomly
distributed over the concrete and represented by the uniaxial stress-strain
relationship for steel. The connection between concrete and fibers is
modelled with discrete bond-slip relationship. The calibration of
parameters for concrete and for bond-slip relationship is obtained by fitting
experimental results of concrete beams without and with different fiber
content. Finally, numerical parametric study is carried out to formulate the
relationship between volume content of fibers and bond-slip relationship.
2. Experimental investigations
Three-point bending tests are performed on pre-notched fiber
reinforced concrete beams. In the experiments, the concrete quality is kept
constant and only the volume content of steel fibers is varied in the range
from 0 to 1.5 %. The experimental results are then used to calibrate the
numerical model in order to formulate the relationship between volume
content of fibers and effective bond-slip constitutive law for fibers.
2.1. Material properties
The compressive and tensile strength of plain concrete are measured for
three different concrete mixtures. The compressive tests are performed
according to EN 12390-3 [12] standard on 150x150x150 mm concrete
cubes. Three specimens of each mixture are tested, 9 specimens in total. The
results (mean values) are shown in Table 1. Tensile splitting strength of
concrete is measured according to EN-12390-6 [13] standard on
150x150x150 mm concrete cubes. The same as for compression, three
specimens of each mixture are made and the results are summarized
Table 1.
200
GF ZBORNIK RADOVA
Table 1. Compressive and tensile strengths (mean values)

Mixture
Compressive strength fc
[MPa]
Splitting tensile strength fts

[MPa]
M1
M2
M3
60.94
74.47
71.88
3.96
4.38
4.20
In the fiber reinforced concrete the hooked-end steel fibers Dramix RC

65/35 BN are used. The fiber length being lf = 35 mm, the diameter df = 0.55
mm (Fig. 1) and the aspect ratio lf /df = 65. The fiber tensile strength is
fs = 1.345 GPa and Youngs modulus Es = 210 GPa.
Figure 1. Hooked-end steel fibers Dramix RC 65/35 BN
The objective of the study is to obtain the parameters needed for

discrete modelling of bond between concrete and fibers. To obtain bondslip relation for a single fiber, pull-out tests for single fiber are carried out
on 40x40x160 mm concrete prisms for three different concrete mixtures.
Three specimens of each mixture were made, in total 9 specimens were
tested. The steel fibers were embedded in the middle of the concrete prism,
with the embedment length equal to one fourth of the fiber length
(le = lf/4 = 35/4 9 mm). The axis of the fiber is perpendicular to the surface
of the concrete specimen. The pull-out tests are carried out by displacement
control, the constant displacement rate being 0.005 mm/s. The experiment
is conducted until the fiber is completely pulled out of the specimen (total
displacement of 9 mm). The measured pull-out load vs. fiber displacement
curves and the corresponding mean value curve are shown in Fig. 2.
201
Pullout force [N]
200
150
M1_1
M1_2
M1_3
M2_1
M2_2
M2_3
M3_1
M3_2
Mean value
100
50
0
0
5
6
7
8
Displacement [mm]
10
11
12
Figure 2. Single fiber pull-out force vs. slip curves
2.2. Three-point bending tests on pre-notched beams

The bending tests are carried out on square cross-section beams
bxh = 150x150 mm of the total length L = 550 mm. The beam is simply
supported with the span of l = 500 mm (see Fig. 3), according to RILEM
recommendations for fiber reinforced concrete structures TC 162-TDF [14].
The notch at the mid-length of the beam was cut 28 days after casting using
the wet sawing method. The beam was turned on its side at 90 against the
casting surface and the notch was sawn over the entire width. The notch
width is 5 mm and 25 mm in length (see Fig. 3).
Figure 3. Pre-notched beam geometry and 3-point bending test set-up

[14]
The beam is loaded by displacement control with displacement rate at

the mid-span of 0.01 mm/min for plain concrete beams and 0.2 mm/min for
the fiber reinforced beams, respectively. For fiber reinforced beams the
displacement controlled test is carried out up to the total displacement of
approximately 30 mm. During the test the load and displacement at the
bottom surface of the beam were continuously measured.
202
GF ZBORNIK RADOVA
The tests are performed for three different concrete mixtures, each
containing four different fiber volume fractions (Vf = 0%, 0.5%, 1.0% and
1.5%) and for each fiber volume fraction three specimens are tested, i.e. in
total 36 specimens are tested.
Experimentally obtained load-displacement curves for the beams cast in
M2 mixture, with different fiber volume fractions (Vf=0%, 0.5%, 1.0% and
1.5%) are plotted in Fig. 4. Each figure shows the load-displacement
relationship for all tested specimens as well as the mean value of the results
(black colour). For plain concrete beams (Vf=0 %) the displacement up to
0.5 mm is shown, while for fiber reinforced concrete (Vf=0.5%, 1.0% and
1.5%) the displacement up to 5.0 mm is plotted.
(a) Vf=0 %
(b) Vf=0.5 %
40
20
10
20
10
0.0
0.1
0.2
0.3
0.4
Displacement [mm]
0.5
(c) Vf=1.0 %
40
0.0
1.0
2.0
3.0
Displacement [mm]
4.0
5.0
2.0
3.0
4.0
Displacement [mm]
5.0
(d) Vf=1.5 %
40
M2_1.0_1
M2_1.0_2
M2_1.0_3
M2_1.0
30
Force [kN]
30
Force [kN]
M2_0.5_1
M2_0.5_2
M2_0.5_3
M2_0.5
30
Force [kN]
30
Force [kN]
40
M2_0.0_1
M2_0.0_2
M2_0.0_3
M2_0.0
20
M2_1.5_1
M2_1.5_2
M2_1.5_3
M2_1.5
20
10
10
0
0.0
1.0
2.0
3.0
4.0
Displacement [mm]
5.0
0.0
1.0
Figure 4. Experimentally measured load - displacement curves for beans with

different fiber volume fractions of mixture M2
It can be seen that up to the formation of the first crack in concrete the
load-displacement curves are almost identical for all beams and only after
the first crack appearance large scatter of measured data can be observed.
As expected, with addition of steel fibers the beam response becomes more
ductile. It is obvious that with increasing the fiber volume fraction, the
resistance and ductility of the beams increase. In all cases the failure is due
to the mode-I bending with formation of single discrete crack.
203
3. Meso scale modelling approach

In the nonlinear finite element analysis [15], performed at meso scale,
fiber reinforced concrete was considered as a three-phase composite
consisting of concrete, fibers and the discrete interface between them.
Concrete is discretized by 3D finite elements with the microplane model
[16] as a constitutive law. The fibers are modelled as simple truss finite
elements that are randomly distributed over the concrete and the uniaxial
stress-strain relationship for steel is used as a constitutive law. The
connection between concrete and fibers is simulated with discrete bondslip relationship [17].
Figure 5. Discrete bond-slip relationship
In the finite element model the bond model simulates the connection
between concrete 3D finite elements and the fibers that are represented by
1D truss finite elements. The connection perpendicular to the fiber
orientation is assumed to be perfect and the connection in direction of fiber
axis is defined by discrete bond-slip law. The fiber slip s represents a
relative displacement between the same concrete and the fiber node in
direction of fiber axis. It is modelled using zero length nonlinear spring
element (Fig. 5) [17].
3.1. Generation of fiber finite elements
For the defined 3D space of the beam the fibers are generated randomly.
For the given length of fibers (35 mm) the position of their center of gravity
and orientation are chosen as a random variables. The random generator
should fulfill two basic constrains, the volume content of fibers and the
distance between them should be larger than certain in advance defined
threshold value. Once the fibers are generated they are discretized by four
204
GF ZBORNIK RADOVA
truss finite elements. The fibers are discretized by the straight bars, i.e. the
hooks are not modelled (see Fig. 6). Note that their mechanical effect is
taken into account indirectly through the effective bond-slip relationship.
Truss finite elements are used as a constraint for the generation of four node
concrete solid finite elements. At the common points two nodes are
introduced and connected with zero length nonlinear spring elements,
which represent bond-slip constitutive law, as defined above.
(a)
m
k1
max
f
s3 s3
(b)
35 mm
(c)
4 mm
Figure 6. Finite element idealization of fibers: (a) bond-slip relationship,
(b) four truss finite elements and (c) actual fiber shape
In order to save computational time, in the 3-point bending finite

element analysis of the beam, only central part of the beam (150x150x150
mm) is modelled as a three-phase material. The rest of the beam, which is
out of the zone of interest, is modelled using standard 3D solid finite
elements representing fiber reinforced concrete at macro scale.
Furthermore, in the analysis simplified version of the bond-slip relationship
from Fig. 5 is used in most cases with the assumption R = (see Fig. 6). The
essential parameters for the calibration of the bond - slip relationship (-s)
are: k1= k2= ksecant, max=m+f and s3. Note that m is mechanical bond
(contribution of hooks) and f is the contribution of friction to bond.
4. Numerical analysis
4.1. Finite element model
The numerical analysis is carried out only for the beams made of M2
concrete mixture with for different fiber volume fractions (Vf=0%, 0.5%,
1.0% and 1.5%). For the finite element discretization of the beam with fiber
content Vf=0.5 % and Vf=1 %, in total 1874 and 3784 fibers, respectively, are
205
generated in the middle zone of the beam. Due to the limitations of the mesh
generator, the finite element mesh for the case Vf=1.5 % is the same as for
the case Vf=1.0 %, however, the cross-section area and diameter of the fibers
are adopted accordingly, i.e. an increase of 1.5 times in the fiber cross
section area and fiber circumference are accounted for. The models for plain
concrete (Vf=0 %) are generated for concrete meshes that correspond to
Vf=0.5 % and Vf=1.0 %. These two models are marked with Vf=0.0 % (0.5 %)
and Vf=0.0 % (1.0 %), respectively. Note that the discretizations without
bond elements and fibers need to be verified with respect to the mesh
objectivity, i.e. two different meshes for plain concrete beams should result
to the same response. The typical finite element discretizations for beams
with 0.5 % and 1.0 % of volume fiber fractions together with random
distribution of fibers are shown in Fig. 7.
(a)
(b)
Figure 7. Finite element discretization of concrete and fibers for fiber volume
content of 0.5 % and 1.0 %: (a) Vf=0.5 %, entire beam view and (b) Vf=1.0 %,
entire beam view
4.2. Calibration of concrete parameters

The model parameters are obtained by fitting of test results for plain
concrete beams loaded in 3-point bending under displacement control. The
resulting macroscopic properties of concrete are: Youngs modulus
Ec = 38652 MPa, Poissons ratio c = 0.18, uniaxial compressive strength
fc = 75.0 MPa, uniaxial tensile strength ft = 5.24 MPa and fracture energy
GF = 0.092 J/m2. In Fig. 8 are plotted experimentally and numerically
obtained curves for two different meshes. As can be seen the agreement
between experimental and numerical results is reasonably good for both
discretizations.
206
GF ZBORNIK RADOVA
30
Force [kN]
Experiment
Numerical Vf=0.0 % ( 0.5 %)
20
Numerical Vf=0.0 % (1.0 %)

10
0
0.0
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
Displacement [mm]
Figure 8. Load-displacement curves for plain concrete beam, numerical and

experimental results
4.3. Effective bond - slip relationship of single fiber

Based on the experimentally obtained bond-slip relationship for single
fiber (mean value, Fig. 2), the model parameters for the effective bond-slip
curve of single fiber are obtained by minimizing the error between
experimentally obtained bond-slip relationship and constitutive law shown
in Fig. 5. Based on this, the discrete bond model parameters are obtained as:
m=10.17 MPa, f=1.83 MPa, ksecant=17.129 MPa/mm, k1=41.808 MPa/mm,
k2=2.707 MPa/mm, s2*=0.2 mm, s3= 4.8 mm and R=3.039. The comparison
between the experimental bond-slip curve and the constitutive law is
shown in Fig. 9a.
The influence of the bond-slip relationship on the response of the beam
is first studied for the concrete mix with volume fiber fraction of 0.5%. The
analysis is carried out using bond-slip constitutive law for pull-out of single
fiber (case BS-P, see Table 2). The comparison with the experimental results
(see Fig. 9b) shows that the peak resistance is well estimated, however, the
post-peak response is too brittle. There are two reasons for this; firstly, the
bond-slip relationship for a single fiber does not account for the interaction
between fibers and, secondly, in the critical section of the beam fibers are
loaded (pulled out) in directions that do not coincide with the their axis, i.e.
there is also dowel action which leads to the increase of the stiffness of the
effective bond-slip relationship.
207
40
Experiment
BS-P
BS-1
BS-2
BS-3
BS-4
14
12
30
Force [kN]
Experiment
[MPa]
10
8
Analysis
6
4
20
10
2
0
0
4
5
s [mm]
0
0.0
1.0
2.0
3.0
4.0
5.0
Displacement [mm]
(a)
(b)
Figure 9. (a) Experimental bond - fiber slip relationship (-s) and fit obtained
from numerical analysis and (b) Comparison between experimentally and
numerically obtained load mid span displacement curves (Vf=0.5%) for
different bond-slip relationships
Table 2. Discrete bond model parameters for Vf = 0.5%
Case
m
[MPa]
ksecant
[MPa/
mm]
17.13
Model parameters
k1
k2
[MPa/mm] [MPa/
mm]
41.81
2.71
BS-P
10.17
f
[MP
a]
1.83
s2*
[mm
]
0.20
s3
[mm
]
4.80
BS-1
10.17
1.83
1200
1200
1200
0.20
4.80
3.04
-
BS-2
10.17
1.83
1200
1200
1200
0.20
4.00
BS-3
12.55
1.83
1200
1200
1200
0.20
4.80
BS-4
7.76
1.83
1200
1200
1200
0.20
4.80
To obtain better fit of the experimental results a parametric study is

carried out. In the study the simplified version of the bond-slip relationship
(see Fig. 6a) is used in which, compared to the single bond-slip relationship,
stiffness k1, k2 and ksecant are increased and all equal to 1200 MPa/mm,
keeping all other parameters the same (case BS-1, see Table 2). With these
parameters for bond-slip relationship the analysis shows very good
agreement with the experiments almost in the entire displacement range,
up to 5 mm. To further improve the response for large displacements, in the
next step slip parameter s3 is slightly decreased, from 4.8 mm to 4.0 mm
(case BS-2). The resulting curve obtained from the meso-scale model exhibit
now excellent agreement with the experimental curve, not only for the prepeak response and resistance but also for the entire post-peak response in
the range up to displacement of 5 mm. Finally, the effect of bond strength
on the response of the beam is investigated by varying peak resistance (12.0
MPa, case BS-1) in the range of 20 % (cases BS-3 and BS-4). From Fig. 9b
208
GF ZBORNIK RADOVA
can be seen that this leads to the positive and negative shift, respectively, of
the post-peak response. Based on the comparison of the numerical and
experimental data it can be concluded that the best fit for Vf = 0.5 % is
obtained for the bond-slip relationship BS-2.
14
40
0.5 %
12
10
[MPa]
Force [kN]
30
20
Experiment
1.0 %
1.5 %
6
4
10
2
BS-2
0
0.0
1.0
2.0
3.0
Displacement [mm]
(a)
4.0
5.0
s [mm]
(b)
Figure 10. (a) Comparison between experimentally and numerically obtained

load mid span displacement curves (Vf=1.0%) and (b) Fiber bond - slip
relationship (-s) for fiber reinforced concrete beams with different fiber volume
fractions
If one employs the bond-slip relationship obtained from the calibration

of the model with Vf = 0.5 % for the beams with higher content of fibers then
the resulting resistance is overestimated and the post-peak response too
ductile. This is illustrated in Fig. 10a which shows the comparison between
the corresponding experimental data and numerical simulation using bond
slip relationship for the case BS-2. The reason for this is obvious, namely,
due to the higher content of fibers the interaction between fibers leads to
the reduction of the pull-out capacity of fibers. Therefore, it is necessary to
adopt the bond-slip relationship on the volume content of fibers. This is
obtained through the parametric study, similar as carried out for the fiber
volume content of 0.5 %. In the study the starting constitutive bond-slip
relationship is the case BS-2 (see Table 2). The peak resistance m and the
limit slip s3 are varied such that the analysis fit the mean load-displacement
curve for the fiber volume content of 1.0 % and 1.5 %, respectively. The
optimal parameters of the bond-slip constitutive law for all three volume
contents are summarized in Table 3 and the corresponding bond-slip
relationships are plotted in Fig. 10b.
209
Table 3. Discrete bond model parameters for all models

Volume
content of
fibers
0.5
1.0
1.5
m
[MPa]
10.17
6.17
4.89
Model parameters
ksecant
k1
[MPa/mm]
[MPa/mm]
1200
1200
1200
1200
1200
1200
f
[MPa]
1.83
1.83
1.83
(a) Vf=0 %
40
Experiment
Numerical Vf=0.0 % ( 0.5 %)
30
Force [kN]
Force [kN]
Experiment
Numerical Vf=0.0 % (1.0 %)
20
30
10
0.1
0.2
0.3
0.4
Displacement [mm]
Numerical
20
10
0.0
0.5
1.0
2.0
3.0
4.0
5.0
Displacement [mm]
(c) Vf=1.0 %
(d) Vf=1.5 %
40
40
Experiment
Experiment
30
Numerical
Force [kN]
Force [kN]
s3
[mm]
4.00
2.50
2.00
(b) Vf=0.5 %
40
0.0
s 2*
[mm]
0.20
0.20
0.20
20
30
Numerical
20
10
10
0
0.0
1.0
2.0
3.0
Displacement [mm]
4.0
5.0
0.0
1.0
2.0
3.0
4.0
5.0
Displacement [mm]
Figure 11. Comparison between experimentally and numerically obtained load

mid span displacement curves
The resulting load-displacement curves for the beams with volume

fraction of fibers varied from 0 % to 1.5 % are shown in Fig. 11. As can be
seen for the entire range of the post peak response, the agreement between
numerical and experimental curves is very good. Note that for the case with
1% of fiber content the analysis was stopped at displacement of
approximately 4 mm due to numerical difficulties. It can be seen that for
relative low volume fraction of fibers after the peak resistance is reached
210
GF ZBORNIK RADOVA
the load-displacement curve exhibit a sudden drop and subsequent

recovery. This is due to the relative low volume content of fibers but is also
dependent on the beam size. In case of large beams this drop would
probably be even more pronounced.
In all simulations the failure is due to the bending Mode-I failure type.
For the lower content of fibers damage tends to be more localized around
the final discrete crack whereas for the cases with higher content of fibers
damage tends to be more distributed.
5. CONCLUSION
Based on the results of the study, the following conclusions can be
drawn out. (1) Modelling of fiber reinforced concrete at meso scale is rather
demanding task since fibers, randomly oriented in space, have to be
generated and connected with concrete elements using an effective bondslip relationship. (2) It is shown that the effective bond-slip relationship
cannot be obtained only from a single fiber pull-out experiments. From such
a test only bond strength and maximum slip can be realistically evaluated.
However, the initial stiffness is underestimated, with a consequence that the
resulting pre-peak resistance is underestimated and the post-peak
response is too brittle. (3) The effective bond-slip relationship is calibrated
based on the fit of the experimental results for 3-point bending test data by
the numerical results using bond-slip relation of a single fiber as the starting
relationship. (4) The used 3D finite element analysis based on the proposed
meso scale approach is able to predict pre- and post-peak behavior and peak
resistance realistically. As expected, with increase of the volume fraction of
fibers the resistance and ductility increases. (5) With the increase of the
volume content of fibers the bond strength and maximum slip decrease. The
reason is the interaction among the fibers when they come too close to each
other, i.e. the local damage of concrete around fibers leads to degradation of
effective bond capability. (6) The evaluation of the numerical results shows
that for the investigated beams the failure is due to the failure of bond
between concrete and fibers, i.e. fibers are pulled-out from the concrete. In
all cases the yield stress in steel is not reached. (7) The failure is of the
beams due to the mode-I bending. With increase of the volume, content of
fibers local damage around discrete crack increases, which leads to the
increase of ductility. (8) The proposed meso scale model is shown to be
powerful numerical tool able to realistically predict behavior of fiber
reinforced concrete. In combination with experimental results it can be
effectively employed in design of new materials and structural elements.
211
References
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
ACI Committee 544. State-of-the Art Report on Fiber Reinforced

Concrete, ACI Manual of Concrete Practice, 2001; ACI 544.1R-96.
Kunieda M., Ogura H., Ueda N. & Nakamura H. Tensile fracture
process of Strain Hardening Cementitious Composites by means of
three-dimensional meso-scale analysis, Cement & Concrete
Composites, 2011; 33: 956-965.
Han T.-S., Feenstra P.-H. & Billington S.-L. Simulation of highly
ductile fiber-reinforced cement-based composite components
under cyclic loading, ACI Structural Journal, 2003; 100(6): 749-757.
Suwada H. & Fukuyama H. Nonlinear finite element analysis on
shear failure of structural elements using high performance fiber
reinforced cement composite, Journal of Advanced Concrete
Technology, 2006; 4(1): 45-57.
Fischer G., Stang H. & Dick-Nielsen L. Initiation and development of
cracking in ECC materials: experimental observations and
modelling, Fracture mechanics of concrete and concrete structures
FRAMCOS6, 2007: 1517-1522.
Maalej M. Tensile properties of short fiber composites with fiber
strength distribution, Journal of Materials Science, 2001; 36: 22032212.
Bolander J.E. & Saito S. Discrete modelling of short-fiber
reinforcement in cementitious composites, Advanced Cement Based
Material, 1997; 6: 76-86.
Jun P. & Mechtcherine V. Behaviour of strain-hardening cementbased composites (SHCC) under monotonic and cyclic tensile
loading: Part 2 - Modelling, Cement & Concrete Composites, 2010;
32: 810-818.
Bolander J.E. & Sukumar N. Irregular lattice model for quasistatic
crack propagation, Physical Review B, 2005; 71: 1-12.
Schauffert E.A. & Cusatis G. Lattice Discrete Particle Model for
Fiber-Reinforced Concrete. I: Theory, Journal of Engineering
Mechanics, 2012; 138: 826-833.
Schauffert E.A., Cusatis G., Pelessone D., ODaniel J.L. & Baylot J.T.
Lattice Discrete Particle Model for Fiber-Reinforced Concrete. II:
Tensile Fracture and Multiaxial Loading Behavior, Journal of
Engineering Mechanics, 2012; 138: 834-841.
EN 12390-3:2001 Testing hardened concrete - Part 3: Compressive
strength of test specimens, 2001.
212
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
GF ZBORNIK RADOVA
EN 12390-6:2000 Testing hardened concrete - Part 6: Tensile

splitting strength of test specimens, 2000.
Vandewalle L. RILEM TC162-TDF: Test and desig methods for steel
fiber reinforced concrete: Bending test final Recommendation,
Materials and Structures, 2002; 35: 579-582.
Obolt J. MASA MAcroscopic Space Analysis, Internal Report,
Institut fr Werkstoffe im Bauwesen, Universitt Stuttgart, 1998.
Obolt J., Li Y.J. & Koar I. Microplane Model for Concrete with
Relaxed Kinematic Constraint, International Journal of Solids and
Structures, 2001; 38: 2683-2711.
Obolt J., Lettow S. & Koar I. Discrete Bond Element for 3D Finite
Element Analysis of Reinforced Concrete Structures. In BalzsBartos-Cairns-Borosnyi (eds), Proceedings of the 3rd International
Symposium: Bond in Concrete - from research to standards.
Budapest: University of Technology and Economics, 2002.
213

UDK 624.072.2:624.042>519.6
666.927.4:624.042>519.6
NUMERICAL MODELING OF CONCRETE BEAM

UNDER DYNAMIC LOADS: 3D FINITE ELEMENT
ANALYSIS
NUMERICKO MODELIRANJE BETONSKE GREDE
USLIJED DINAMICKOG OPTERECENJA: 3D
ANALIZA KONACNIM ELEMENTIMA
Natalija Bede*, Joko Obolt*,** , Akanshu Sharma**, Barish
Irhan**
Saetak
U radu se numeriki analizira prosto oslonjena betonska greda sa zarezom izloena
udarnom optereenju ekia. Geometrija, svojstva materijala, optereenje i
eksperimentalni rezultati preuzeti su iz literature. Rezultati numerike analize i
eksperimenta su usporeeni u obliku dijagrama ovisnosti optereenja o pomaku,
vlane vrstoe o brzini i energije loma o brzini. Utjecaj brzine deformiranja u
numerikoj analizi uveden je koristei mikroravninski model betona koji je ovisan o
brzin nanoenja optereenja, a eksplicitnom dinamikom analizom uzima se u obzir
utjecaj inercije. Kako bi se modelirao udar ekia na prosto oslonjenu betonsku gredu,
provedena je dinamika analiza meukontaktnog djelovanja izmeu vie tijela
metodom konanih elemenata. Pokazano je da numeriki model prosto oslonjene
betonske grede sa zarezom izloene dinamikom optereenju moe realistino opisati
ponaanje dobiveno eksperimentom. Nadalje, pokazalo se da je odreivanje energije
loma iz povrine ispod krivulje reakcija-pomak netono jer se sastoji od stvarne
energije loma i velikog udjela inercijalne komponente. Slino kao i kod energije loma,
i kod vlane vrstoe je objanjena razlika izmeu stvarne i prividne vlane vrstoe.
Dokazano je da je za odreivanje pravih materijalnih svojstava betona ovisnih o
brzini deformiranja, kao to su vlana vrstoa i energija loma, eliminacija inercijalne
* Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci, Radmile Mateji 3, 51000 Rijeka, Croatia

E-mail: natalija.bede@gradri.uniri.hr
** Universitt Stuttgart, Institut fr Werkstoffe im Bauwesen, Pfaffenwaldring 4, 70569 Stuttgart,
Njemaka
E-mail: ozbolt@iwb-uni.stuttgart.de
214
GF ZBORNIK RADOVA
komponente neophodna. U protivnom, za vee brzine deformacije svojstva materijala

znatno su precijenjena.
Kljune rijei: beton visoke vrstoe, mikroravninski model, udarno optereenje
(impakt), utjecaj brzine deformacije, energija loma, vlana vrstoa
Abstract
The paper numerically analyzes a notched plain concrete beam loaded by impact
hammer load. The geometry, material properties, loading and experimental results
are taken from the literature. The numerical and experimental results are compared
in terms of load-deflection response, strain rate, rate dependent tensile strength and
rate dependent fracture energy. Rate dependency in numerical analysis is accounted
for through the rate dependent microplane model for concrete while explicit dynamic
analysis is performed to account for the influence of inertia. To model the impact of
hammer on a plain concrete beam, multi body finite element dynamic analysis is
performed. It is shown that the numerical model can realistically capture
experimentally observed behavior of the notched plain concrete beams under dynamic
loads. Furthermore, it is demonstrated that the evaluation of fracture energy from the
area under the reaction-displacement curve may be misleading as it consists of true
fracture energy and a large inertial component. Similarly, the tensile strength is
differentiated as a true and apparent tensile strength. It is pointed out that to evaluate
the true rate dependent material properties, such as tensile strength and fracture
energy, inertia has to be filtered out; otherwise, for higher strain rates the material
properties are significantly overestimated.
Key words: high-strength concrete, microplane model, impact, strain rate effect,
fracture energy, tensile strength.
1. Introduction
The resistance and the failure mode of concrete structures/specimens
are known to be significantly influenced by the loading rate. Under high
loading rate (impact), two different mechanisms influence the structural
behavior. The first is the strain rate influence on strength, stiffness and
ductility, and the second, the activated inertia forces which influence the
resistance and failure mode of concrete structure. The experimental
evidence shows that concrete exhibits the strongest influence of loading
rate under tensile load [1], though there is also a significant influence of the
loading rate on compressive strength [2].
Zhang et al. [3, 4] performed tests on notched beams under three point
bending. The impact velocity was varied from low (order of 10-4 mm/s) to
medium (order of 10 mm/s) and to high (order of 103 mm/s). The authors
evaluated fracture energy based on the area under the reaction forces
displacement curve [3]. The results of evaluation of the tests showed again
N. Bede, J. Obolt, A. Sharma, B. Irhan Numerical Modeling of Concrete Beam
215
a sudden rise in the fracture energy as a function of loading rate beyond a

certain critical value of loading rate. Similar observations were made for
reaction (resistance) as a function of loading rate. However, such procedure
is applicable for evaluating fracture energy from tests performed under
quasi-static loading condition. Hence, it needs to be understood whether
such evaluation of fracture energy is also valid for dynamic loading, since at
higher loading rates (impact) structural inertia significantly contributes to
reaction forces, even if the material is linear elastic.
Principally, the contribution of inertia should not be accounted for while
evaluating fracture energy because fracture energy is a material and not
structural property. Experimentally it is difficult to separate the inertial
component from the fracture energy evaluated as area under reactiondisplacement curve. Therefore, to bring more light into the problem the
experiments performed by Zhang et al. [3, 4] are numerically replicated.
Well established numerical procedure based on rate sensitive microplane
model [5] and transient finite element (FE) dynamic analysis was utilized in
the study. The numerical procedure has been validated over a large number
of problems on concrete fracture [6-11]. Firstly, to validate the numerical
results, they are compared with experimental results reported in [3, 4] and
subsequently, the fracture energy is evaluated as suggested by Zhang et al.
[3], i.e. by dividing the area under the reactions versus vertical displacement
curve by the cross section area in the region above the notch. Furthermore,
for better understanding of the structural effects on fracture energy, the
evaluation of fracture energy is performed by considering the stress-strain
response of the single finite element in the zone of cracking, i.e. just above
the notch. The results are evaluated and discussed in detail to understand
the correct evaluation procedure for fracture energy under dynamic
loading. Similar exercise is also performed for evaluation of tensile strength.
2. Three-dimensional dynamic rate dependent FE analysis

2.1. Constitutive law-rate sensitive microplane model for concrete
In the microplane model the material response is calculated based on
the monitoring of stresses and strains in different predefined directions.
Integrating microplane stresses in a thermodynamically consistent way;
from a known macroscopic strain tensor it is possible to calculate
macroscopic stress tensor. In the model, the material is characterized by the
uni-axial relation between stress and strain components on planes of
various orientations. The here employed microplane model is based on the
so-called relaxed kinematic constraint concept [5]. The rate dependency in
the here used version of the microplane model for concrete accounts for two
216
GF ZBORNIK RADOVA
effects: (1) the rate dependency related to the formation (propagation) of

the micro-cracks, which is the effect of inertia forces at the level of the
micro-crack tip, and (2) the rate dependency due to the viscosity of concrete
(bulk material) between the micro-cracks. For more detail see Obolt et al.
[7, 8] and Baant et al. [12].
The model was verified against experimental results for compressive
and tensile behavior under different strain rates [7, 13, 14]. For example, in
case of compact tension specimen [13], it was confirmed that the
progressive increase of resistance is due to the inertia generated at the tip
of the macro crack, which causes crack branching and leads to progressive
increase of resistance. Moreover, it was shown that the true tensile strength
and fracture energy increase approximately linear in semi-log scale with
increasing strain rate. The linear increase is controlled by the constitutive
law (inertia at micro scale and influence of viscosity) whereas the
progressive increase comes automatically from dynamic finite element
analysis. The same conclusion was obtained by Cusatis et al. [15] based on
the 3D finite element analysis using discrete finite elements.
2.2. Transient finite element analysis
In this work, both static and dynamic numerical FE analysis is
performed. The static FE analysis is performed using an implicit 3D FE code,
which is based on the incremental secant stiffness approach [16]. In the 3D
transient multi body dynamic FE analysis, the system of unknown
displacements in each time step t is calculated by solving the following
system of equations (Voigt notation):
Mut Cu t GT u,t - f t 0
(1)
Gu, t 0
where M = mass matrix, C = damping matrix, u = nodal accelerations, u =

nodal velocities, f(t) = resulting nodal forces, G is the element contact
displacement constrain matrix and is the vector of unknown Lagrange
multipliers [16]. The resulting nodal forces are calculated as:
f t f ext t f int t
(2)
with fext(t) = external nodal forces, fint(t) = internal nodal forces.

The system (1) is solved using an explicit direct integration scheme [16].
The external nodal forces are known nodal loads. The internal nodal forces
are unknown and they are calculated by the integration of the stresses over
the finite elements. In the FE code used in the numerical study, the mass and
217
damping matrices are assumed to be diagonal. In static and dynamic

analysis, standard eight or four node solid elements are used. To obtain
results objective with respect to the element size, crack band approach is
employed as a regularization method [17]. The codes employed in the
studies are developed at the Institute of Construction Materials, University
of Stuttgart.
3. Numerical analysis of notched plain concrete beams

3.1. Geometry and material properties - Experimental details
In the present numerical study the behavior of notched plain concrete
beam under impact loading is investigated. Experimental data are taken
from the tests performed by Zhang et al. [3, 4]. The test setup and specimen
geometry are depicted in Figure 1.
a)
b)
Figure 1. a) Photo of experimental set-up for three-point bending tests on beams

and b) photo of the drop-weight impact machine [3].
The dimensions of the beam were 100 x 100 x 400 mm (width x depth x
length) and the initial notch-depth ratio was approximately 0.5. The beams
were simply supported with two rigid steel cylinders fixed at 300 mm.
Impact loading was applied by dropping weight hammer of 120.6 kg on the
top surface of the beam at the mid-span. The striking head of the hammer
was formed in a semi-cylindrical shape. During impact the hammer strikes
the beam surface only with its apex. Five different loading rates were
applied in the experimental setup from quasi-static to the dynamic loading.
At low loading rates (5.50 x 10-4 and 1.74 x 101 mm/s) tests were performed
218
GF ZBORNIK RADOVA
under displacement control. High loading rates (8.81 x 102, 1.76 x 103 and
2.64 x 103 mm/s) were achieved by dropping the hammer from different
heights (40, 160 and 360 mm).
Material properties of the high strength concretes (HSC) used in the
experiments are summarized in Table 1 [3, 4]. The same experiments were
performed on two similar high strength concrete mixtures. It should be
noted that the same authors in last several years published experimental
results for the same test set up with nearly the same material properties,
however, surprisingly with sometimes rather different results [3, 4, 18-21].
Table 1. Mechanical properties of HSC.
Young's modulus, Ec (GPa)
Poisson's ratio (assumed value), c
Mass density, c (kg/m3)
Tensile strength, ft (MPa)
Compressive strength, fc (MPa)
Fracture energy, GF (N/m)
Zhang et al. [3]

43.3
0.18
2400
6.3
127.0
148
Zhang et al. [4]

31.0
0.18
2368
5.4
102.7
141
3.2. Finite element model

The related geometry dimensions and finite element mesh of the four
bodies (hammer, beam, two roller supports) are shown in Figure 2. Threedimensional tetrahedral finite elements are used to model the concrete, the
impacting hammer and the steel cylindrical supports. The beam is simply
supported and the load is applied at the mid span of the beam top surface
(Figure 1). Two different material properties of concrete are used as inputs
for the numerical simulations, as shown in Table 1. The impacting hammer
and cylindrical roller supports are assumed to be linear elastic. Material
properties of steel employed in the analysis are summarized in Table 2.
Table 2. Mechanical properties of steel used in the analysis.
Young's modulus, E (GPa)
Poisson's ratio, s
Mass density, s (kg/m3)
200
0.33
7800
Different impact velocities are applied to study the effect of same on

peak load, strain rate, tensile strength and fracture energy of HSC. The
numerical analysis is performed for quasi-static loading condition and for
the following impact loading velocities: 1.74 x 101, 8.81 x 102, 1.76 x 103 and
219
2.64 x 103 mm/s. It is assumed that quasi-static load corresponds to velocity

of 5.50 x 10-4 mm/s [3, 4].
Figure 2. Geometry and finite element mesh of the model used for the numerical
analysis (all in mm).
3.3. Effect of impact velocity on peak load and strain rate

3.3.1. Failure modes
In all investigated cases, including quasi static analysis, the failure mode
is due to the mode-I fracture. Typical time evolution of crack pattern for the
highest impact velocity (2.64 m/s) is shown in Figure 3. The crack (dark
zone) is indicated in terms of maximum principal strains that are larger than
critical strain that corresponds to critical crack opening. The critical crack
opening wcr is assumed to be 0.1 mm and since the average element size is
5 mm, the critical strain cr = 0.02 (smeared crack approach). As can be seen
from Figure 3, after the initialization crack runs straight from the notch tip
to the top surface of the beam. The same failure mode was observed in
experiments [4]. Note that if the impact velocity would increase
significantly, the failure mode and crack pattern may change dramatically.
To illustrate this, Figure 4 shows failure mode that corresponds to the
impact velocity of 50 m/s. As can be seen, the failure is due to the mixedmode type. In the present paper discussion is limited to the impact
velocities which cause only mode-I type of failure.
220
GF ZBORNIK RADOVA
a)
b)
Figure 3. Failure mode at impact velocity of 2.64 m/s as a function of time.
Figure 4. Failure mode at impact velocity of 50 m/s as a function of time.
3.3.2. Impact load and reaction

Experimentally evaluated results that are reported by Zhang et al. [4]
are used to validate the capability of the presented FE code in prediction of
impact load and reaction forces. Figure 5a presents the comparison of the
numerical results and the experimental data in terms of impact load versus
impact velocity (in semi-logarithmic scale). As shown in Figure 5a, the shape
of the curve is in very good agreement with the experimental results. In
both, experiments and the numerical simulations impact force increases
with increase of impact velocity. This increase is very slight for impact
velocities below 100 mm/s and from here onwards impact force rises at a
very high rate.
Even though the experimental data for reactions for high loading rates
(impact) were not reported in the experimental study, from numerical
results shown in Figure 5b it can be seen that reaction (peak) increases
proportionally to the impact load. Evidently, the impact force and the
reaction force exhibit a similar trend for all impact velocities. Compared to
the impact loads, the reaction forces are relatively small. It is obvious that
beyond a certain threshold of impact velocity (100 mm/s) the effect of
inertia becomes more pronounced and a significant difference in the two
values is observed. This indicates that the most of the impact force is used
to maintain the balance with the inertia force during loading, while only a
small portion of the impact force is actually used to deform and fracture the
specimen.
a)
221
b)
Figure 5. a) Comparison of numerical and experimental result for impact force

(load) and b) numerical results for impact force and reaction force at different
impact velocities.
3.3.3. Strain rates

Principally, with increasing loading rate (impact velocity) strain rate
and corresponding peak strain increase, except in cases where with
increase of loading rate failure mode changes, e.g. crack branching. The
typical time evolution of strain and stress just above the notch tip, where
crack initiates, are evaluated. Figure 6 shows maximal principal strains
history and corresponding maximal principal stresses history for different
impact velocities in the finite element just above the notch tip. In general,
the curves exhibit a similar trend for all impact velocities. The stress-history
curves consist of two regions that can be demarcated as pre-peak and postpeak regions. With the increase in the impact velocity, a slight increase in
the peak stress in the element can be observed along with a reduction in the
time of its occurrence. The strain rate is evaluated as the tangent to the
principal strain versus time curve (Figure 6). The evaluation is performed
for the time step before the peak stress is reached. As expected, with
increase of impact velocity, strain rate increases and for maximum impact
velocity (2640 mm/s) reaches 33.4/s. The results are summarized in Table
3.
Table 3. Numerically obtained strain at peak stress and strain rate.
Impact velocity (mm/s)
5.50E-04
1.74E+01
8.81E+02
1.76E+03
2.64E+03
Strain at peak stress

9.51E-04
1.13E-03
1.31E-03
1.40E-03
Strain rate (1/s)

2.34E-06 ( [4])
5.54E-01
2.43E+01
3.07E+01
3.34E+01
222
GF ZBORNIK RADOVA
a)
b)
c)
d)
Figure 6. Numerically predicted strain and stress histories at the center of the
beam (notch tip) for a),b) low impact velocity and c),d) high impact velocities of
time.
3.4. Rate dependent tensile strength and fracture energy

It is well known that tensile strength and fracture energy of concrete
depend on strain rate. In the scientific community the influence of the strain
rate on the tensile strength and fracture energy is still under discussion.
Principally, experiments show that apparent strength and fracture energy
increase with increase of strain rate and that for strain rates larger than
approximately 10/s both increase progressively with increase of strain rate.
However, it was recently demonstrated that the progressive increase is due
to the influence of inertia and that the true tensile strength and fracture
energy approximately increase linear in semi-log scale with increasing
strain rate [13, 14].
To validate numerical results, fracture energy is at first evaluated as
suggested by Zhang et al. [3], i.e. by dividing the area under the reactions vs.
mid-span vertical displacement curve with the cracked cross section area of
the beam. The comparison between experimental and numerical reaction-
223
displacement curve for typical load case (impact velocity of 881 mm/s) is
shown in Figure 7a. Note that a significant portion of reaction force is due
to inertia and the remaining part is due to the material resistance. In Figure
7b, dynamic increase factor (DIF) for reaction force is plotted against the
impact velocity in a semi-logarithmic scale. DIF is defined as the ratio
between dynamic and the corresponding quasi-static value of reaction
force. By comparing the experimental and numerical results, it is observed
that numerical analysis gives reasonable good agreement with experiment,
with a difference between experimental and numerical force for impact
velocities higher than approximately 103 mm/s. However, the experimental
and the numerical analysis show the same tendency, i.e. the reaction force
exhibits an exponential growth (in semi-logarithmic plot) with increasing
impact velocity. DIF for apparent fracture energy is plotted against the
impact velocity in a semi-logarithmic plot (see Figure 8a). Employing the
same evaluation of experimental and numerical results, from Figure 8a it
can be observed that numerical model realistically predicts the behavior
observed in the experiment. Based on the results shown in Figure 8a can be
concluded that the fracture energy evaluated from reaction vs. mid-span
displacement diagram exhibits progressive growth with increasing impact
velocity (in semi-logarithmic plot). However, this approach does not allow
for exclusion of structural inertia effects and therefore significantly
overestimates fracture energy for higher impact velocities.
In order to provide more insight on the structural effects on fracture
energy, the evaluation of fracture energy is performed by considering the
stress-strain response of a single finite element in the zone of cracking, i.e.
just above the notch tip. The results of the analysis for typical finite elements
are presented in Figure 8b. These are plotted against the experimental data
shown in Figure 8a for better comparison. A significant difference of the two
approaches to evaluate fracture energy can be observed. For impact
velocities up to 100 mm/s, numerical and experimental results are similar.
However, when impact velocity becomes larger then approximately 100
mm/s, a sudden increase in experimental results is observed, whereas, the
numerical results show that fracture energy at a wide range of loading rates,
from 10-4 mm/s to 103 mm/s increases approximately linear in semi-log
scale.
224
GF ZBORNIK RADOVA
a)
b)
Figure 7. Comparison between numerical and experimental results for a) typical

reaction force vs. displacement curve and b) DIF for reaction force vs. impact
velocity.
a)
b)
Figure 8. Comparison between numerical and experimental results for a)

apparent fracture energy b) true and apparent fracture energy at different impact
velocities.
The evaluated fracture energy from the numerical results based on a

single finite element response is shown in detail in Figure 9a. This shows
that the true fracture energy of HSC increases as a linear function of impact
velocity (semi-log scale). The exercise demonstrates the capability of
numerical approach to augment the experimental data and provide more
insight into the behavior at the material level. In Figure 9b fracture energy
at the notch tip is also plotted as a function of strain rate. As can be seen,
there is a linear increase of fracture energy with increase of strain rate. This
response is coming out from the constitutive law and represents true strain
rate dependent fracture energy without the contribution of inertia. It can be
observed that when the numerical results are interpreted in the same way
as the experimental ones (apparent strength and fracture energy), they both
show same trend of progressive increase. However, the evaluated true
strength and fracture energy brings out the fact that this progressive
225
increase is a structural phenomenon governed by the inertial forces and not

a material behavior.
a)
b)
Figure 9. DIF for the fracture energy as a function of a) impact velocity and b)
strain rate.
To show the influence of strain rate on the tensile strength, the same
approach for the evaluation of tensile strength is used as for the fracture
energy, i.e. the strength measured in the finite element above the notch of
the beam is plotted against the corresponding strain rate (see Figure 10). It
can be seen that, similar as observed for fracture energy, there is linear
increase in tensile strength with the increase of strain rate and impact
velocity (semi-log scale). It is obvious that tensile strength approximately
follows the rate dependent constitutive law. Contrary to evaluation of
experimental results, which show that for strain rates larger than
approximately 10/s there is progressive increase of tensile strength, the
numerical results supports recent results which confirm that the
progressive increase is not due to true tensile strength but is consequence
of the contribution of inertia. Namely, if one would calculate rate dependent
tensile strength from reactions (see Figure 7b), following the same
principles as in the case of fracture energy, then is obvious that the tensile
strength would increase progressively with increase of strain rate.
However, this would be apparent and not true rate dependent tensile
strength.
226
GF ZBORNIK RADOVA
a)
b)
Figure 10. DIF for the tensile strength as a function of a) impact velocity b) strain
rate.
4. Conclusion
In the present article dynamic behavior of plain notched beam under
hammer impact three point bending load is numerically studied. Rate
dependency in numerical analysis is accounted for through the rate
dependent microplane model for concrete while explicit dynamic analysis
is performed to account for the influence of inertia. To model impact of
hammer on plain concrete beam, multi body finite element dynamic
analysis is performed. Based on the results of the numerical analysis and
comparison with experimental results, the following conclusions can be
drawn. (1) In general, it is found that the numerical results exhibit a very
good agreement with the experimental counterparts; (2) Comparing impact
load with the corresponding reaction force as a function of impact velocity,
it is obvious that the peak impact force is much greater than that the peak
reaction. However, the curves exhibit similar tendency, i.e. for impact
velocity greater than approximately 100 mm/s there is progressive
increase, which is due to inertial effects; (3) Maximum strain rates increase
as the impact velocity increases. For the investigated notched beam
specimen maximum strain rate of approximately 40/s was obtained; (4) It
is demonstrated that both, strain rate dependent fracture energy and tensile
strength, should not be evaluated based on reaction forces. Doing so, there
is significant contribution of inertia, which cannot be attributed to material
resistance. Consequently, such evaluation of experimental or numerical
results leads to their progressive increase when strain rate becomes larger
than approximately 10/s; (5) Numerical results and their comparison with
experiments show that the true fracture energy and tensile strength
increase approximately linear in semi-log scale with strain rate and that
227
approximately follow rate dependent constitutive law used in the

computation.
References
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
Malvar, L. J., Ross, C. A., Review of strain rate effects for concrete in
tension, ACI Mater J, br. 95(6): 735-9, 1998.
Bischoff, P., Perry, S.H., Impact behaviour of plain concrete loaded
in uniaxial compression, J Eng Mech (ASCE), br. 121(6): 68593,
1995.
Zhang, X. X., Ruiz, G., Yu, R. C., Tarifa, M., Fracture behavior of highstrength concrete at a wide range of loading rates, Int J Impact
Engng, br. 36: 1204-9, 2009.
Zhang, X. X., Yu , R. C., Ruiz, G., Tarifa, M., Camara, M. A., Effect of
loading rate on crack velocities in HSC, Int J Impact Engng, br. 37:
35970, 2010.
Obolt, J., Li, Y. J., Koar, I., Microplane model for concrete with
relaxed kinematic constraint, Int J Solids Struct, br. 38: 2683711,
2001.
Obolt, J., Reinhardt, H. W., Rate dependent fracture of notched plain
concrete beams, In: Pijaudier -Cabot, Gerard, Acker, editor.
Proceedings of the 7th international conference CONCREEP-7, 5762,
2005.
Obolt, J., Rah, K. K., Metrovi, D., Influence of loading rate on
concrete cone failure, Int J Fract, br. 139: 23952, 2006.
Obolt, J., Sharma, A., Reinhardt, H. W., Dynamic fracture of concrete
compact tension specimen, Int J Solids Struct, br. 48: 153443,
2011.
Obolt, J., Sharma, A., Numerical simulation of reinforced concrete
beams with different shear reinforcements under dynamic impact
loads, Int J Impact Engng, br. 38: 94050, 2011.
Obolt, J., Sharma, A., Numerical simulation of dynamic fracture of
concrete through uniaxial tension and L-specimen, Eng Fract Mech,
br. 85: 88-102, 2012.
Trava, V., Obolt, J., Koar, I., Failure of plain concrete beam at
impact load: 3D finite element analysis, Int J Fract, br. 160(1): 3141, 2009.
Baant, Z. P., Caner, F. C., Adley, M. D., Akers, S. A., Fracturing rate
effect and creep in microplane model for dynamics, J Engng Mech
(ASCE), br. 126(9): 96270, 2000.
228
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
[19]
[20]
[21]
GF ZBORNIK RADOVA
Obolt, J., Bonjak, J., Sola, E., Dynamic fracture of concrete compact
tension specimen: Experimental and numerical study, Int J Solids
Struct, br. 50: 4270-8, 2013.
Obolt, J., Sharma, A., Irhan, B., Sola, E., Tensile behavior of concrete
under high loading rates, Int J Impact Eng, br. 69: 55-68, 2014.
Cusatis, G., Strain-rate effects on concrete behavior, Int J Impact Eng,
br. 38(4): 162-70, 2011.
Belytschko, T., Liu, W. K., Moran, M., Nonlinear Finite Elements for
Continua and Structures, John Wiley & Sons Ltd., 2001.
Baant, Z. P., Oh, B. H., Crack band theory for fracture of concrete,
Materials and Structures RILEM, br. 93(16): 155-77, 1983.
Ruiz, G., Zhang, X. X., Tarifa, M., Yu, R. C., Camara, M., Fracture energy
of high-strength concrete under different loading rates, Anales de
Mecnica de la Fractura, br. 26(2): 513-18, 2009.
Zhang, X. X., Ruiz, G., Yu, R. C., A new drop weight Impact machine for
studying fracture processes in structural concrete, Strain, br. 46:
252-7, 2010.
Rosa, A. L., Yu, R. C., Ruiz, G., Saucedo, L., Sousa, J. L. A. O., A loading
rate dependent cohesive model for concrete fracture, Eng Fract
Mech, br. 82: 195208, 2012.
Tarifa, M., Poveda, E., Yu, R. C., Zhang, X. X., Ruiz, G., Effect of loading
rate on high-strength concrete: Numerical simulations, FraMCos-8,
95363, 2013.
229
Struni rad
Professional paper
UDK 624.074.2:725.96(497.5 Rijeka)

725.96(497.5 Rijeka):624.074.2
PROSTORNA REETKASTA ELINA

KONSTRUKCIJA KUPOLE GRADSKOG TORNJA NA
RIJEKOME KORZU
SPACE TRUSS STEEL STRUCTURE OF RIJEKA'S
CITY TOWER DOME AT KORZO
Anamaria Mara*, Dragan Ribari*
Saetak
Ovaj rad opisuje gradski toranj na rijekome Korzu te se bavi analizom strukture
kupole tornja za koju e se provesti i statika analiza za standardna djelovanja. Zatim
e se, s konstruktivnog aspekta, analizirati mogunost da se na vrhu tornja ugradi
skulptura dvoglavog orla, staroga simbola grada, i raspraviti u kojoj mjeri teina
skulpture (0,5 t) i njegova izloena povrina za djelovanje vjetrom, imaju utjecaja na
stabilnost postojee strukture kupole.
Zakljuak rada je da je postojea konstrukcija kupole tornja sigurna i stabilna te
posjeduje kapacitet da se na njenom vrhu moe ugraditi skulptura orla.
Kljune rijei: gradski toranj na rijekome Korzu, prostorna reetka, dokaz
stabilnosti i mehanike otpornosti
Abstract
This article describes the city tower at Korzo in Rijeka and analyzes the tower dome
structure by conducting a static analysis for standard loads. Furthermore, the
possibility of installing a double-headed eagle sculpture, the old symbol of the city, will
be analyzed from constructive aspect. The analysis will show to what extent the
sculpture weight (0,5 t) and wind exposed surface affect the stability of the existing
structure.
The conclusion of the paper is that the existing city tower dome structure is safe
and stable with sufficient capacity for eagle sculpture installation.
* Graevinski fakultet u Rijeci
E-mail: anamaria.maras@gradri.hr ; dragan.ribaric@gradri.hr
230
GF ZBORNIK RADOVA
Key words: city tower dome at Korzo in Rijeka, space truss, mechanical resistance
and stability.
1. Uvod
U sljedeem radu modelirat e se prostorna reetkasta elina
konstrukcija krova Gradskog tornja na Rijekom Korzu. Kroz povijest,
kupola je poprimala razliite oblike, a krajem XIX. stoljea na njoj je stajao i
dvoglavi orao grb grada Rijeke. Kako bi se provjerilo moe li Gradski toranj
poprimiti svoj nekadanji izgled, analizirat e se dva stanja: postojea
situaciju za djelovanja teina, snijega i posebno vjetra te situacija nakon
montae gradskog grba u tjeme kupole za ista i potrebna dodatna
djelovanja.
2. Kupola kroz povijest

Mnogi gradovi-utvrde gradska su vrata naglaavali tornjem sa satom.
Rijeka je sve do pred kraj XVIII. stoljea bila takav grad-utvrda, okruena
gradskim zidinama. U grad se ulazilo ispod Vrata od mora (Porta al mare)
na kojima niti jo u XVI. stoljeu nije bio postavljen sat. Ve u XVII. stoljeu
na prikazima Rijeke vidi se nad ulazom u grad s morske strane vii
prizmatini toranj s etverovodnim krovom (Slika 1) na kojem je postavljen
sat te se udomauje naziv Gradski toranj.
Slika 1. Gradski toranj s etverovodnim krovom [1]
A. Mara, D. Ribari Prostorna reetkasta elina konstrukcija kupole gradskog
231
1750. godine Rijeku je pogodio veliki potres te je carica Marija Terezija

dodijelila gradu sredstva za obnovu Gradskog tornja. Prilikom obnove
tornja kupljen je novi sat koji je tada postavljen neto vie. Stoga se zavrni
vijenac nad krugom nadluuje. Kasnije su narueni novi satovi za sve etiri
strane tornja, a ne samo za proelje. Rijeani se vie nisu zadovoljavali time
da njihov satni toranj ima obian etverovodni krov poput stereotipnih kula,
pa se tom prilikom gradi nad tornjem osmerostranini predloak za
lukoviastu kupolu [1].
Poetkom XIX. stoljea Kapetansko vijee pokree akciju da se kupola
tornja popravi i da joj se izmijeni kostur. Vijee je za to zaduilo inenjera
Antona Gnamba, direktora gradnji. Iz zapisnika se vidi da je kostur vrlo slab
i da kupolu dri iskljuivo olovni pokriva. Olovne su ploe ak pale na
susjednu kuu Wohinz [1]. Stoga je odlueno da se sve to podigne i naini
nova armatura, a umjesto olovnih kupa postavi limena obloga.
Budui da je 1872. godine u Rijeci nastupilo razdoblje velikih obnova
postojeih graevina, odlueno je da se obnovi i gradski toranj tako da se
tadanja lukoviasta kupola zamijeni sadanjom. Taj projekt povjeren je
1890. godine arhitektu dr. Filibertu Bazarigu.
Slika 2. Obnova Gradskog tornja 1890.

godine [2]
Slika 3. Izgled kupole nakon obnove

[2]
Oduevljen arhitekturom povijesnih stilova, Bazarig dodaje dvostruke

kanelirane pilastre s kompozitnim kapitelima na bone povrine koje su
postojale od ranije. Oplemenjuje podloak za kupolu okruivi ga isturenim
232
GF ZBORNIK RADOVA
vijencem. Kupolu postavlja na niski zidani osmerokutni predloak. Ona je

izvedena od kriki koje su se na vrhu spajale, tako da su rebra jasno
naznaena (Slika 2). Nakon dovrenja kupole, na njen se vrh nije postavio
rijeki dvoglavi orao, ve stijeg za zastavu. Maari su za vrijeme svojih
nacionalnih praznika isticali svoju trobojnicu, to je vrijealo Rijeane koji
su ve imali svoju zastavu. Da se izbjegne nesporazum, Rijeanke su naruile
bronanu plastiku koja je predstavljala rijekog dvoglavog orla i poklonile
ga gradu za Gradski toranj. Tako je na vrh kupole postavljen rijeki orao
(Slika 3). Meutim, 4. studenog 1919. godine dvojica D'Annunzijevih ardita
odrubili su jednu od dviju glava rijekoga orla mislei da je to austrijski
carski orao [3]. Tako je na vrhu neko vrijeme stajao dekapitirani rijeki orao,
sve dok se 1949. skulptura nije uklonila s tornja i rastalila, a vrh kupole
poravnao [4].
3. Geometrijske karakteristike kupole

Konstrukcija kupole izvedena je kao elina prostorna reetka sloena
od tapova tipskog presjeka (najvie dvostrukog kutnika 50/5 mm te
plosnog eljeza traka 60/4 mm), koju ine etiri radijalno rasporeene
ravninske reetke sa sredinjim stupom (101 mm) koji ih vezuje te
meuremenatama izmeu reetki i spregovima za stabilizaciju u ravnini
krovnih ploha kako je prikazuju Slika 4 i Slika 5. Drvena oplata zakovana je
za vanjske pojasnice reetki te za remenate. Za potrebe ovoga rada, autori
su nainili prostorni tapni model konstrukcije kupole te na njemu
analizirali djelovanja (Slika 6 i Slika 7).
Slika 4. Unutranjost kupole
Slika 5. Reetke spojene na sredinji stup
Slika 6. Tlocrt kupole
233
234
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 7. Presjek A-A
Na postojei model dogradit e se stup koji nosi gradski grb (Slika 8) i

na njemu e se aplicirati dodatni teret. U nedostatku tonijih podataka o
veliini i masi gradskog grba, procijenjeno je da on ne bi trebao teiti vie
od 5,0 kN (mase 500 kg) i ne bi trebao imati povrinu izloenu vjetru veu
od 4,0 m te biti vii od 2,0 m iznad vrha kupole. Na kraju e se ta dva modela
usporediti po deformacijskim promjenama i po uveanjima sila u
tapovima.
Slika 8. Presjek A-A s dograenim stupom za grb
4. Analiza djelovanja na kupolu

4.1. Optereenje od stalnog djelovanja
Optereenje od stalnog djelovanja odreuje se na sljedei nain:
- pokrov: bakreni lim
= 0,10 kN/m
- daana oplata
= 0,10 kN/m
- ljepenka
- elina potkonstrukcija
= 0,05 kN/m
= 0,15 kN/m
g = 0,40 kN/m
235
236
GF ZBORNIK RADOVA
4.2. Optereenje snijegom

Optereenje snijegom na krovu za stalne i prolazne proraunske
situacije odreuje se prema poglavlju 5.2 norme HRN EN 1991-1-3:2008 +
AC:2009 [5]:
si Ce Ct sk ,
(1)
gdje su
sk
karakteristina vrijednost optereenja snijegom na tlu, u [kN/m],

odreena prema Nacionalnom dodatku norme HRN EN 1991-1-3:2012/NA
[6] i pripadajuoj karti snijega RH,
Ce i Ct
koeficijent izloenosti i toplinski koeficijent, a i faktor oblika
optereenja snijegom na krovu koji je u proraunu jednak nuli zbog velikog

nagiba krova (osim u tjemenu), pa se djelovanje snijegom moe zanemariti.
4.3. Optereenje vjetrom
Djelovanja vjetra kolebaju tijekom vremena i djeluju izravno ili kao
pritisak ili kao uzgon na vanjske povrine zatvorene konstrukcije. Zbog
(ne)poroznosti vanjskih povrina, djelovanja se vjetra posredno prenose i
na unutranje povrine. Ekvivalentno optereenje vjetra djeluje u pravcu
normale na povrinu, osim u sluajevima puhanja vjetra preko dugih
povrina kad su sile izazvane trenjem vjetra tangencijalne i za velike
plotine mogu imati znaajan intenzitet. Djelovanje vjetra moe se
pojednostavljeno usvojiti kao niz ekvivalentnih raspodijeljenih sila w, ili
rezultanti tih sila Fw, iji su uinci istovrijedni ekstremnim uincima
turbulentnog vjetra.
Uinak djelovanja na konstrukciju (tj. odziv konstrukcije) ovisi o veliini,
obliku i dinamikim svojstvima konstrukcije. Odziv konstrukcije treba
proraunati prema normi HRN EN 1991-1-4:2008 + AC:2010 + A1:2010 [7]
za tlak pri vrnoj brzini vjetra
qp ,
koji ovisi o klimatskim prilikama,
hrapavosti terena i vertikalnoj razvedenosti terena (orografiji) te

referentnoj visini. Lokalno djelovanje vjetra na plohu ovisno je o tlaku pri
vrnoj brzini i uveano je za doprinos kratkotrajnih kolebanja tlaka.
Korigiranu osnovnu brzine vjetra
vjetra
vb
treba odrediti iz osnovne brzine
vb , 0 , tako da ukljuuje i smjer djelovanja i eventualno godinje doba,
te se ona rauna prema izrazu:
vb Cdir Cseason vb,0
(2)
237
gdje je:
vb , 0
osnovna brzina vjetra, definirana kao 10-minutna srednja brzina
vjetra s rizikom premaaja 0.02 neovisno od smjera vjetra, na visini od 10

m iznad ravnog otvorenog terena u prirodi,
vb
korigirana osnovna brzina vjetra, koja ukljuuje i smjer

djelovanja i eventualno godinje doba,
Cdir 1,0
Cdir
faktor smjera, preporuena vrijednost
Cseason
faktor godinjeg doba, preporuena vrijednost
Cseason 1,0 ,
Za podruje Rijeke osnovnu brzinu vjetra treba uzeti iz karte vjetra u

HRN EN 1991-1-4:2012/NA [8] sa
vb,0 30m / s , pa je
vb 1,0 1,0 30,0 30,0m / s

Tlak vjetra pri osnovnoj brzini dat je izrazom:
qb
1
vb2
2
(3)
gdje je:
gustoa zraka ovisna o visini, temperaturi i barometarskom

pritisku koji se oekuje u regiji tijekom vjetrovnih oluja, preporuena
3
vrijednost 1,25kg / m .
Tlak vjetra pri vrnoj brzini vjetra
q p (z ) na visini z dat je izrazom:
q p ( z) 1 7 I v ( z) qb ce ( z) qb
(4)
gdje je ce (z ) faktor izloenosti na visini plohe graevine (z) koji uzima

u obzir lokalne efekte prema poglavlju 4.5 norme EN 1991-1-4 [9].
Usvojene vrijednosti daju vrni pritisak za nau analizu od
q p ( z) 2,04 0,562 1,15kN / m2

4.3.1. Tlak vjetra na vanjske povrine
Djelovanje vjetra na vanjske povrine graevine rauna se iz tlaka pri
vrnoj brzini:
238
GF ZBORNIK RADOVA
we q p ( ze ) c pe 1,15 c pe
(5)
gdje je:
c pe
koeficijent tlaka na vanjsku izloenu plohu.
4.3.2. Tlak vjetra na unutarnje povrine

Tlak vjetra na unutarnje povrine rauna se kao:
wi q p ( zi ) c pi 1,15 c pi
(6)
gdje je:
c pi
koeficijent tlaka na unutranju povrinu.
4.3.3. Rezultantni tlak vjetra

Rezultantni tlak vjetra
wrez , mjerodavan za proraun, treba odrediti kao
vektorski zbroj vanjskog i unutranjeg tlaka vjetra:
wrez we wi 1,15 (c pe c pi )
je:
(7)
Za zatvorene graevine za najnepovoljniji sluaj treba pretpostaviti da
c pi 0,5
ili
podtlak u zatvorenom prostoru
c pi 0,8
nadtlak u zatvorenom prostoru.
Pri izraunu koeficijenata tlaka na kupolu uvaene su slijedee

geometrijske mjere:
visina objekta u sljemenu je h 20m ,
irina kupole d 5,50m ,
visina kupole f 4,40m ,
pa su usvojeni koeficijenti vanjskog tlaka:
izloena krovna ploha:
nizvjetrovna ploha:
c peA 0,8
c peC 0,5
sljeme i bokovi:
c peJ 1,2
239
Podtlak i nadtlak su na zatvorenoj simetrinoj konstrukciji

horizontalno uravnoteeni u oba glavna smjera.
Raunski tlak vjetra na izloenu plohu je stoga:
wA 1,15 (0,8) 0,92kN / m 2 .

Tlak vjetra na nizvjetrovnu plohu je:
wC 1,15 (0,5) 0,58kN / m 2 ,

a tlak vjetra na sljemeni dio plohe kupole:
wA 1,15 (1,2) 1,38kN / m2 .

4.3.4. Najnepovoljnija kombinacija djelovanja na kupolu
Najnepovoljnija kombinacija zbirnih djelovanja rauna se prema HRN
EN 1990:2011/NA [10] sa:
1,35 * stalno optereenje + 1,5 * promjenjivo optereenje (vjetar).
5. Optereeni modeli kupole

5.1. Postojee stanje
U sljedeem poglavlju opisano je postojee stanje prostorne reetke
kupole s vjetrom na krovne plohe. Snijeg se zanemaruje zbog strmine
krovnih ploha, a, ukoliko bi on i postojao, nije vjerojatno da se moe pojaviti
istovremeno s najjaim vjetrom. Kupola je modelirana kao prostorna
reetka elinih tapova koju ine etiri radijalno rasporeene ravninske
reetke sa sredinim stupom koji ih vezuje te meuremenatama izmeu
reetki i spregovima za stabilizaciju u ravnini krovnih ploha (Slika 9).
Drvena oplata je zakovana za vanjske pojasnice retetki te za remenate.
Model je izraen u programu Staad.Pro te optereen mjerodavnom
kombinacijom djelovanja. Za dano optereenje dobiju se uzdune sile u
tapovima, kako je prikazano na Slici 10.
Kako bi se usporedilo postojee stanje i stanje nakon dodavanja
dodatnog tereta, skulpture dvoglavog orla, kao granina sila zadana je sila
od 1,0 kN. Slike 11 i 12 prikazuju tapove u kojima je granina sila
prekoraena.
240
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 9. Aksonometrija prostorne reetke kupole postojee stanje
Slika 10. Uzdune sile u tapovima reetke s tanko oznaenim vlanim silama i
podebljano (crveno) oznaenim tlanim silama
241
Slika 11. Prikaz sa podebljano (crveno) oznaenim tapovima u kojima je

prekoraena tlana sila od -1 kN
Slika 12. Prikaz sa podebljano (crveno) oznaenim tapovima u kojima je

prekoraena vlana sila od +1 kN
242
GF ZBORNIK RADOVA
5.2. Stanje s dograenim gradskim grbom

Stanje s dograenom skulpturom dvoglavog orla (Slika 13), koji je
konstruktivno opisan kao tap, tj. produetak sredinjeg stupa, ija teina
ne premauje G5,00 kN (500 kg mase) i na koju djeluje vjetar intenzitetom
w=1,15cpe=1.151.20=1.38 kN/m, a ija izloena vertikalna povrina nije
ukupno vea od Atot4.0 m (W = 1,384,0 = 5,52 kN) je sljedee:
Slika 13. Aksonometrija prostorne reetke kupole novo stanjw
243
Slika 14. Uzdune sile u tapovima reetke s tanko oznaenim vlanim silama i
podebljano (crveno) oznaenim tlanim silama
Uzdune sile na novom modelu prikazane su na Slici 14. Kao granina

sila ponovno je zadan 1,0 kN kako bi se vidjelo poveanje sila u tapovima
(Slike 15. i 16.).
Slika 15. Prikaz s podebljano (crveno) oznaenim tapovima u kojima je

prekoraena tlana sila
244
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 16. Prikaz s podebljano (crveno) oznaenim tapovima u kojima je

prekoraena vlana sila
6. Rezultati
Najvea deformacija toke tjemena kupole za kombinaciju djelovanja 3
(1,35*G+1,5W) je prema modelu postojee prostorne reetke kupole
zanemarivo mala:
y1 0,043mm
Montaom grba ona se poveava:
y 2 0,228mm
ali je i dalje daleko manja od granine vrijednosti
h
4380
17,5mm
250 250
Vlane i tlane sile poveavaju se nakon montae grba. Tako je najvea
tlana sila nekom tapu s:
N t1 0,63kN
poveana na
N t 2 5,40kN
Najvea vlana sila u nekom tapu s:
N v1 0,28kN
poveana na
245
N v 2 5,58kN
Poveanja su relativno velika, ali su na razini naprezanja jo uvijek

daleko od proraunske nosivosti tapa na koje se odnose. Na primjer, za
presjek tapa koji se sastoji od 2 L50/50/5 mm kutnika (A=11,38 cm)
razina naprezanja je:
5,58 10
4,90MPa
11,38
dok je nosivost presjeka:
fy
235,0
213,6MPa
1,1
Moemo zakljuiti da su presjeci daleko neiskoriteni i nakon montae

gradskog grba.
7. Zakljuak
Kupola gradskog tornja je izvedena kao elina prostorna reetka sa
sredinjim stupom koji ih vezuje te meuremenatama izmeu reetki i
spregovima za stabilizaciju u ravnini krovnih ploha. Kao takva, konstrukcija
je u dobrom stanju. Vrlo je kruta i nisko iskoritenih presjeka, iako su ti
presjeci relativno mali (L50/5 mm). I sa poveanim optereenjem nakon
montae gradskog simbola, dvoglavog orla, u tjemenu kupole razina
deformacija i naprezanja nije znatnije poveala iskoristivost otpornosti
presjeka. Tome ponajvie doprinosi pravilan raspored tapova koji ine
snanu reetkastu strukturu. Moe se zakljuiti da kupola gradskog tornja
moe prihvatiti terete koji mogu nastati pri montai gradskog simbola.
Potrebno je rijeiti nastavljanje srednjeg stupa s elementima nosaa
skulpture te otvoriti pokrov na vrhu kupole. Spojevi strukture kupole su
zavareni, nepoznate debljine i duljine vara, pa se ovdje nisu razmatrali. Za
izvedbu bi ih trebalo snimiti i provjeriti.
Literatura
[1]
[2]
[3]
Mateji, R., Kako itati grad. Adami, d.o.o, Rijeka, 2007.

Gradski toranj simbol grada Rijeke: http://croinfo.net/vijestiregija/5409-gradski-toranj-simbol-grada-rijeke.html (09.09.2013.)
Povijest Rijeke: Skuptina opine : Izdavaki centar Rijeka, 1988.
246
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
GF ZBORNIK RADOVA
http://www.formula1-dictionary.net/rijeka_6.html (23.11.2014.)
Nepokoj, D., Gradski toranj, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog
primorja Rijeka, Rijeka, 2010.
HRN EN 1991-1-3:2008 + AC:2009, Eurokod 1: Djelovanja na
konstrukcije Dio 1-3: Opa djelovanja Optereenja snijegom
HRN EN 1991-1-3:2012/NA, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije
Dio 1-3: Opa djelovanja Optereenje snijegom. Nacionalni
dodatak
HRN EN 1991-1-4:2008 + AC:2010 + A1:2010, Eurokod 1:
Djelovanja na konstrukcije Dio 1-4: Opa djelovanja Djelovanje
vjetra
HRN EN 1991-1-4:2012/NA, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije
Dio 1-4: Opa djelovanja Djelovanje vjetra. Nacionalni dodatak
Bjelanovi, A., Analiza djelovanja na konstrukciju, separati s
auditornih vjebi, 2013.
HRN EN 1990:2011/NA, Eurokod 0: Osnove projektiranja
konstrukcija. Nacionalni dodatak
247
Pregledni rad
Subject review
UDK 512.643
JACOBIJEVE METODE ZA RAUNANJE

SINGULARNE DEKOMPOZICIJE MATRICE
JACOBI METHODS FOR SINGULAR VALUE
DECOMPOSITION
Ines Radoevi*
Saetak
Singularna dekompozicija je temeljna dekompozicija u teoriji matrica i primjenama
matrica u numerikoj linearnoj algebri. Ima velike primjene u znanosti, tehnici,
ekonomiji te u raznim praktinim problemima, to je ini vjerojatno najvanijom
matrinom dekompozicijom. U singularnoj dekompoziciji pojavljuju se unitarne
matrice, to je ini izvrsnim sredstvom za diskutiranje geometrije unitarnih prostora,
pomou nje se lako izrauna rang matrice te aproksimira matrica matricom manjeg
ranga, jednostavno se izraunava generalizirani inverz matrice. Postoji nekoliko
klasa metoda za raunanje singularne dekompozicije opih matrica, od kojih su dvije
najpoznatije. Klasa metoda temeljenih na bidijagonalizaciji polazne matrice i klasa
sve popularnijih dijagonalizacijskih metoda, od kojih e ovdje biti poblie opisane
Jacobijeve metode. Numerikim testiranjem potvreni su rezultati o relativnoj
tonosti Jacobijevih metoda, odnosno izraunatih singularnih vrijednosti i
singularnih vektora zadane matrice.
Kljune rijei: singularna dekompozicija matrice, singularna vrijednost, singularni
vektori, unitarna matrica, Jacobijeva metoda
Abstract
Singular value decomposition is a fundamental decomposition in the matrix theory
and applications of matrices in numerical linear algebra. There are numerous
applications in science, technology, economics, and in a variety of practical problems,
which makes it probably the most important matrix decomposition. Singular value
decomposition involves unitary matrices and is therefore an excellent tool for
discussing the geometry of unitary space. Having found the singular value
decomposition of a given matrix C, one is in a position to easily determine the rank of
C, to approximate C with a matrix of lower rank, and to simply calculate the
*
Odjel za matematiku, Sveuilite u Rijeci, Radmile Mateji 2, Rijeka, Hrvatska,

E-mail: inesr@math.uniri.hr
248
GF ZBORNIK RADOVA
generalized inverse of C. There are several classes of methods for computing the
singular value decomposition of general matrices. The two most widely known classes
are the methods in which the starting matrix is bidiagonalized and the methods in
which the starting matrix is diagonalized. The diagonalization methods being
increasingly popular, this paper is focused on some of them, namely on the Jacobi
methods. Numerical testing confirmed the results on the relative accuracy of Jacobiwise computed singular values and singular vectors of a given matrix.
Keywords: singular matrix decomposition, singular value, singular vectors, unitary
matrices, Jacobi method
1. Uvod
Metode za raunanje singularne dekompozicije opih matrica dijele se u
dvije osnovne klase. Prvo, klasu metoda temeljenih na bidijagonalizaciji
polazne matrice, kao to su QR, DQD (differential qd) i DC (divide i conquer)
metode. To su metode koje su bre, ali nisu tone. Drugu klasu ine sve
popularnije dijagonalizacijske metode koje se dijele na jednostrane i
dvostrane metode. Iterativne metode za raunanje vlastitih vrijednosti i
vlastitih vektora te singularnih vrijednosti i vektora zadane matrice,
temeljene na nizu ravninskih unitarnih transformacija slinosti biranih tako
da se izvandijagonalni dio matrice maksimalno reducira, nazivaju se
Jacobijeve metode i pripadaju klasi dijagonalizacijskih metoda.
1.1. Singularna dekompozicija matrice
Faktorizacija matrice A prikazana produktom UV*, gdje su U i V
unitarne matrice, a dijagonalna matrica, naziva se singularna
dekompozicija matrice A ili krae SVD1 matrice A. SVD je temeljna
dekompozicija u teoriji matrica i primjenama matrica u numerikoj
linearnoj algebri. Naime, teorija singularnih vrijednosti i vektora jedna je od
najee primjenjivanih alata u teoriji matrica. U singularnoj dekompoziciji
pojavljuju se unitarne matrice, to je ini izvrsnim sredstvom za
diskutiranje geometrije unitarnih prostora. Pomou nje se lako izrauna
rang matrice te aproksimira matrica matricom manjeg ranga i jednostavno
se izraunava generalizirani inverz matrice A. Navedeni razlozi nisu bili
poetna motivacija za otkrivanje singularne dekompozicije, ve su neovisno
jedan od drugoga, Beltrami2 (1873.) i Jordan (1874.), istraujui bilinearne
forme otkrili egzistenciju singularnih vrijednosti, [16], [18]. Od tada mnogi
matematiari istrauju i razvijaju teoriju kao i algoritme za raunanje
1
SVD je akronim za Singular Value Decomposition (engl.).

Beltrami (1835.1899.), talijanski matematiar
2 Eugenio
I. Radoevi Jacobijeve metode za raunanje singularne dekompozicije matrice
249
singularne dekompozicije matrica. Ovdje e biti kratko opisana jednostrana

i dvostrana Jacobijeva metoda.
Singularna dekompozicija matrice opisana je teoremom koji slijedi, ime
su definirane singularne vrijednosti i singularni vektori matrice koja se
promatra.
Teorem 1.1.1 (Singularna dekompozicija matrice, [15, str. 414]). Ako je
, onda postoje unitarne matrice i , takve da je
= , = (1 , 2 , , {,} ),
pri emu vrijedi
1 2 . . . min{m,n} 0.
Brojevi 1 , 2 , , {,} 3 su singularne vrijednosti matrice C. Stupci
matrice U su lijevi, a stupci matrice V su desni singularni vektori matrice C.
Dokaz. Jedinina sfera u je ogranien i zatvoren skup, samim time je
kompaktan, pa svaka neprekidna funkcija na njemu dostie minimum i
maksimum. Funkcija () = 2 je neprekidna, pa postoji jedinini
vektor , takav da je
2 = {2 |2 = 1, } .
Ako je 2 = 0, onda je C =0 i faktorizacija u iskazu teorema je
trivijalna uz = 0 i s proizvoljnim unitarnim matricama U i V reda m i n,
respektivno.
Ako je 2 > 0, stavi se 1 = 2 i formira jedinini vektor
1 =
Nadopunom u1 s m 1 vektora do baze u i primjenom npr. Gramm

Schmidtovog postupka ortogonalizacije, dobije se ortonormirana baza u1, . .
. , um za . Time je dobivena unitarna matrica U1=[u1, u2 . . . ,um]. Slino, za v1
= v postoji n 1 ortonormiranih vektora 2 . . . , C , takvih da je matrica
V1 = [v1 , v2 . . . , vn ] unitarna. Onda je
3 Matrica C ima r(C) ne-nul singularnih vrijednosti i
vrijednosti
min{m, n} r(C) nula singularnih
250
GF ZBORNIK RADOVA
gdje je 1 , 2 (1)(1) . Za jedinini vektor

=
1
12
[ 1]
+
zbog unitarne invarijantnosti euklidske norme, vrijedi

(1 )22 = (1 1 )22 = 1 22 =
(12 + ) +2 22
12 +
12 + ,
to je striktno vee od 12 ako je 0. Kako je to u suprotnosti sa

maksimalnou od 1 , mora biti = 0. Dakle,
1 = 1 1 = [ 1
0
0
].
2
Ponavljanjem istog postupka za matricu 2 (1)(1) i za ostale

matrice nastale iz ponavljanja tog postupka dolazi se do unitarnih matrica
U i V, kao produkata unitarnih matrica dobivenih nakon svakog koraka.
Ako je m = n taj postupak vodi do dijagonalne matrice .
Ako je m < n u zadnjem koraku se radi s matricom 1(+1) . Moe
se pokazati da za matricu Cm postoji unitarna matrica, takva da je
= [ 2 , 0, , 0],
(LQ faktorizacija od ), pa e lijeve i desne komponente unitarne matrice
u zadnjem koraku biti = 1i Vm, respektivno. Ovaj dio dokaza, umjesto
objanjenjem koristei pojam LQ faktorizacije, moe se objasniti i na drugi
nain. Za m > n primjenjuje se postupak opisan u dokazu teorema na
matricu . Nakon dobivene dekompozicije = , hermitskog
transponiranja obje matrice u toj jednakosti, dobije se
,
=
251
to je traena singularna dekompozicija od C, pri emu treba preimenovati

u V i u . Dakle, SVD matrice C je njena faktorizacija
u U,
= V .
(1)
Jer je = SVD matrice C*, obino se pretpostavlja da je m n, u

suprotnom se radi s C*.
Primjer 1.1.2. Singularna dekompozicija 3 2 matrice A je
Primjer 1.1.3. Singularna dekompozicija kompleksne 2 2 matrice B je
Singularne vrijednosti su unitarno invarijantne, jer ako je =

singularna dekompozicija matrice C, onda je za proizvoljne unitarne
matrice 1 i 2 ,
1 2 = (1 )(2 ) ,
pa je to singularna dekompozicija matrice 1 2 . Dakle, C i 1 2
matrice imaju iste singularne vrijednosti.
Takoer, moe se pokazati da su singularne vrijednosti, i , 1 i min{m,
n}, matrice C kvadratni korijeni vlastitih vrijednosti matrica i , [8].
Za obje matrice i su hermitske i pozitivno
semidefinitne pa su njihove vlastite vrijednosti nenegativne.
Teorem 1.1.4 ([1, str. 555556]). Neka je = singularna
dekompozicija matrice ranga r. Onda je
(i) ( ) = (12 , 22 , , 2 , 0, , 0);
nr
pa su kvadrati singularnih vrijednosti matrice C vlastite

vrijednosti od s dodatnih n r nula vlastitih vrijednosti.
Stupci matrice V su odgovarajui vlastiti vektori.
(ii) ( ) = (12 , 22 , , 2 , 0, , 0);
mr
252
GF ZBORNIK RADOVA
pa su kvadrati singularnih vrijednosti matrice C vlastite

vrijednosti od s dodatnih m r nula vlastitih vrijednosti.
Stupci matrice U su odgovarajui vlastiti vektori.
Dokaz. Ako je = U*CV , gdje je = diag(1 , 2 , , {,} ), onda je *
= V*C*U , pa slijedi
= =
= = .
Time je dokazana veza vlastitih vrijednosti matrica C*C i CC* i singularnih
vrijednosti matrice C.
Polazei od definicije singularnih vrijednosti i uzimajui za matricu C
normalnu matricu, moe se zakljuiti da su singularne vrijednosti
normalne matrice apsolutne vrijednosti njezinih vlastitih vrijednosti.
Korolar 1.1.5. Neka je normalna matrica s vlastitim
vrijednostima 1 , 2 , , . Singularne vrijednosti od C su |i|, i = 1, ... , n.
1.2. Geometrijska interpretacija singularne dekompozicije
SVD daje jednostavnu geometrijsku interpretaciju transformacije
= . Mnoenje unitarnim matricama V* i U ne mijenja normu
vektora, njihov geometrijski smisao je rotacija. Vektor x se rotira u vektor
V*x, zatim se njegove komponente pomnoe s nenegativnim brojevima i,
to znai da se mijenja njihova duljina, te se dobije vektor V*x. Na kraju,
vektor V*x se rotira matricom U. Norma vektora Ax ovisi o singularnim
vrijednostima matrice A. Neka je A=UV* singularna dekompozicija
matrice , , za koju vrijedi {,} .
Neka su matrice = [ , , , ] i = [ , , , ]. Promatrajui
kako matrica A djeluje na jedininu sferu u jedan je od naina kako
razumjeti djelovanje matrice na cijeli prostor. Proizvoljni x jedinine sfere
moe se prikazati kao linearna kombinacija = + + + ,
pri emu je = = . Slika od x je
= + + + = + + + ,
Za = , slika jedinine sfere sastoji se od vektora + + +
i dobiva se kanonski oblik k-elipsoida
12
12
+ 22 + + 2 =1 2 = 1
(2)
253
Za matricu A punog stupanog ranga k = n, nejednakost u (2) postaje

n
jednakost. Time je pokazano da matrica A preslikava jedininu sferu iz ,
= { : 2 = 1},
u k-dim elipsoid sa sreditem u ,
A = {: 2 = 1},
s poluosima u smjeru ui duljina i. Za k = n slika je povrina elipsoida, inae
je i njegova nutrina.
Primjer 1.2.1. MATLAB-ov demo direktorij, aktivacijom funkcije
eigshow(svd)(A) za neku 2 2 realnu matricu A, prikazuje u ravnini dva
meusobno okomita vektora x = [1 0]T i y = [0 1]T , te njima pripadne vektore
Ax i Ay. Pomicanjem x-a po jedininoj krunici pomie se y, okomito na x, te Ax
1
4
i Ay po elipsi. Na slici 1 je prikazano djelovanje matrice = [

1
jedininu krunicu.
3
4
1]
2
na
Slika 1. eigshow(svd)
Primjer 1.2.2. Za jedininu krunicu K i jednu kvadratnu i regularnu matricu

A treba odrediti skup A K. Postupak je prikazan slikom 2. Kako je prije
opisano, odredi se SVD matrice A,
Matrica VT je ortogonalna, preslikava jedinine vektore u jedinine vektore,

pa je VT K = K. Za svaki vektor vK, prema (2), v su vektori elipse s poluosima
254
GF ZBORNIK RADOVA
iei. Konano, matrica U rotira elipsu tako da ei postaju ui, stupci matrice U.
Ovo je primjer simetrine matrice koja preslikava krunicu u elipsu, ije su
glavne osi vlastiti potprostori simetrine matrice.
Slika 2. Djelovanje matrice A u ravnini
Primjer 1.2.3. Singularnom dekompozicijom matrica
dobiju se singularne vrijednosti matrice A1

1 = 4.71535,
2 = 4.14502,
i singularne vrijednosti matrice A2

1 = 5.34839, 2 = 1.98897,
3 = 2.02095
3 = 0.0352517.
255
Elipsoidi nastali djelovanjem matrice A1 i A2 na jedininu sferu S prikazani su

na slici 3. Singularna vrijednost 3 matrice A2 znaajno je manja od ostale
dvije, pa je elipsoid A2 S vidljivo spljoten.
Slika 3. Djelovanje matrice A1 i A2 na jedininu sferu u 3
1.3. Primjena singularne dekompozicije matrice

Ovdje su navedene neke primjene singularne dekompozicije matrica
to je ini temeljnom, esto koritenom, dekompozicijom u teoriji matrica s
primjenama u raznim problemima numerike linearne algebre.
Odreivanje ranga matrice i numerikog ranga matrice jedna je od
vanijih primjena singularne dekompozicije matrice. Prema korolaru
[5,
str. 5556], rang matrice jednak je broju singularnih vrijednosti matrice
razliitih od nule. Kako najbolje aproksimirati zadanu matricu pomou
matrice manjeg ranga? Ideja je odbaciti sve singularne vrijednosti koje su
manje od nekog praga, potom se mogu odbaciti pripadni lijevi i desni
singularni vektori i dobiva se aproksimacija nieg ranga. Naime, mnogi
teoremi u linearnoj algebri upravo koriste pojam ranga, no odreivanje
ranga nije jednostavan zadatak. Na primjer, raunanje ranga matrice
256
GF ZBORNIK RADOVA
Gaussovom metodom eliminacije u aritmetici konane preciznosti,

numeriki nije stabilan algoritam.
Slika 4: Drerov magini kvadrat
Primjer je obrada slike. Spremanje slike kodiranih boja u memoriju

raunala je spremanje m n matrice, esto velike dimenzije. Naime,
digitalizirana slika je podijeljena na piksele ili kvadratie, svaki prezentiran
jednim brojem koji biljei intenzitet svijetla u tom kvadratiu. Za slike
visoke rezolucije matrice su velikih dimenzije pa se time zahtijeva i mn
lokacija u memoriji. Potreba za memorijskim prostorom moe se smanjiti
primjenom SVD matrice. Za m n matricu (sliku) A ranga k koristi se
skraena singularna dekompozicija kojom se dobiju matrice
U (1 : m, 1 :
k), V (1 : n, 1 : k) i = diag(1, . . . , k). Spremanje ovih podataka zahtijeva
k(m + n + 1) lokacija u memoriji, a to bi moglo biti manje od mn lokacija ako
je k min{m, n}. Odbacivanjem malih singularnih vrijednosti, odnosno
smanjivanjem broja k, smanjuje se rezolucija. Odabir broja k ovisi o odnosu
izmeu dovoljno dobre slike i koliine spremljenih podataka. Primjena ovog
postupka, smanjivanja ranga i primjene skraene singularne dekompozcije
257
prikazana je na Slici 4. Slika maginog kvadrata detalj je slike (grafike)

Melankolija I, Albrechta Drera4 i u MATLAB-u je uitana u dimenziji 359
371. Slian primjer slike klauna, dimenzije 200 320, dan je u [2, str. 114
116].
Od vanijih primjena singularne dekompozicije matrice moe se navesti jo
raunanje inverza regularne matrice, raunanje generaliziranog inverza
matrice, raunanje uvjetovanosti matrice, rjeavanje problema najmanjih
kvadrata. Nadalje, prouavanjem odnosa dvaju potprostora i pri tome
koritenjem singularne dekompozicije, dobiju se odgovori na neka pitanja,
kao to je pitanje udaljenosti potprostora, presjeka potprostora, te pitanje
preklapanja rotiranjem potprostora. Singularna dekompozicija primjenjuje
se kod rjeavanja Procrustovog problema, odnosno registracije slike.
Primjer je registracija slike. Za dvije matrice , formirane iz
podataka dva odvojena mjerenja u eksperimentu postavlja se pitanje
njihovog preklapanja, odnosno optimalne aproksimacije, [8, str. 582].
Ortogonalni Prokrustov problem daje rjeenje registracije slike kod
neelastinih transformacija koje je optimalno u smislu kvadratne pogreke.
Registracija slike je problem analize slike jednog objekta raznim nainima
snimanja, slike jednog objekta u razliitim vremenskim trenutcima,
usporedba slike i modela, usporedba slika vie objekata i slino. Problem se
sastoji u odreivanju geometrijske transformacije toaka, kojom se jedna
slika preslikava u drugu.
Ovo pretpostavlja da je sadraj dviju slika slian u smislu da obje sadre isti
ili slian objekt koji je eventualno rotiran, translatiran ili izoblien
elastinom geometrijskom transformacijom, no u ovom posljednjem sluaju
primjenjuju se neke druge metode. Primjena registracije slike i integracije
podataka je na primjer prisutna u medicini, pri ispitivanju anatomskih i
funkcionalnih malformacija tkiva te u urbanizmu, pri daljinskom snimanju
Zemlje i drugdje.
2. Jacobijeve metode za raunanje singularne

dekompozicije
Jacobijeve5 metode su iterativne metode za raunanje vlastitih
vrijednosti i vlastitih vektora te singularnih vrijednosti i vektora zadane
matrice. One se temelje na transformacijama zadane matrice pomou
Jacobijevih rotacija, odnosno ravninskih unitarnih transformacija, koje su
birane tako da se izvandijagonalni dio matrice reducira na raun dijagonale.
4
5
Albrecht Drer (1471.1528.), njemaki slikar.

Carl Gustaf Jacob Jacobi (1805.1851.), njemaki matematiar.
258
GF ZBORNIK RADOVA
Jacobijevu metodu za spektralnu dekompoziciju uvodi Jacobi 1846. godine,

a zadnjih 50 godina se razvijaju njezine razliite varijante. No, tek razvojem
raunala, a time i mogunou efikasne implementacije na paralelnim
raunalima i dokazima o visokoj tonosti izraunatih vlastitih vrijednosti,
Jacobijeve dijagonalizacijske metode izlaze iz sjene metoda baziranih na QR
faktorizaciji, vidi [3]. Kasnije opisana Kogbetliantzova metoda za raunanje
singularne dekompozicije matrice moe se shvatiti kao generalizacija
klasine Jacobijeve metode za raunanje vlastitih vrijednosti hermitske
(simetrine) matrice. Ideja metode za rjeavanje problema vlastitih
vrijednosti simetrine matrice je pronai niz ortogonalnih
matrica U(0), U(1), U(2), . . ., takvih da se poevi od A(0) A generira niz
ortogonalno
slinih
matrica
(1) = ( (0) ) (0) (0) , (2) =
( (1) ) (1) (1) , (3) = ( (2) ) (2) (2) , , (+1) =
( () ) () () , odnosno
(+1) = ( (0) (1) (2) () ) ( (0) (1) (2) () ), = 0, 1, 2, , (3)

tako da matrice A(k) konvergiraju k dijagonalnoj matrici kada k . Iz
slinosti u relaciji (3) slijedi da matrice A i A(k) imaju iste vlastite vrijednosti.
Odabirom ortogonalnih matrica, matrica rotacija danih relacijom (4) i
redoslijedom njihovog djelovanja na matricu A, odnosno odabirom pivotne
strategije, ponitavaju se izvandijagonalni elementi od A. Poniteni
elementi u prethodnom koraku mogu ve u sljedeem koraku postati
netrivijalni, to pokazuje da svrha jednog koraka nije ponititi pivotne
elemente, ve je bitan krajnji cilj, a to je nainiti matricu (+1) vie
dijagonalnom nego to je to matrica A(k). Odstupanje matrice A(k) od
dijagonalne forme mjeri se off normom, definiranom
2
off() = off = () = diag() = =1 =1| | ,
gdje je Frobeniusova norma, diag(A) = diag(a11, . . . , ann) i (A) = A

diag(A) izvandijagonalni dio matrice. Kriterij zaustavljanja iterativnog
procesa, danog relacijom (3), je postizanje dovoljno dijagonalne iterirane
matrice A(k) za neki k. Onda su dijagonalni elementi od A(k) dovoljno dobre
aproksimacije vlastitih vrijednosti od A, a stupci produkta rotacija dovoljno
dobre aproksimacije vlastitih vektora. Dakle, potrebno je osigurati
konvergenciju nizova (A(k)), lim off (A(k))=0, a to je mogue odabirom
pivotne strategije, odnosno nainom izbora pivotnih parova (ik, jk) u

ovisnosti o k. U praktinom raunanju za zadanu toleranciju tol > 0, postoji
259
k0 sa svojstvom da je za k k0 off (A(k)) < tol i algoritam se zaustavlja na

matrici A(k0), dakle za k = k0. Na pitanje koliko dobro dijagonalni elementi
od A(k0) aproksimiraju spektar od A, odgovor daje teorija perturbacija za
problem vlastitih vrijednosti, vidi [14, 16]. Iz relacije (3), svaki
konvergentan podniz niza (U(0)U(1) U(k)) u limesu daje ortogonalnu
matricu vlastitih vektora. Matrica U(0)U(1) U(k) je ortogonalna matrica iji
stupci za dovoljno veliko k aproksimiraju vlastite vektore matrice A. Ovim
je dan kratak pregled Jacobijeve metode za raunanje vlastitih vrijednosti i
vektora simetrine matrice, kao uvod u opis metode za raunanje
singularnih vrijednosti.
2.1. Jednostrana Jacobijeva metoda
Osnovna znaajka jednostrane Jacobijeve metode je mnoenje
matrice Jacobijevim rotacijama samo s jedne strane. Matrica
rotacije koja djeluje na i-te i j-te stupce ili retke je oblika
(4)
Za , m n, Jacobijeva metoda je iterativni proces koji generira niz

matrica A(k) na nain
(5)
260
GF ZBORNIK RADOVA
gdje je Vk ortogonalna ravninska matrica, koja djeluje na ik-te i jk-te stupce

matrice A(k). Pritom je za neko k
( ) = ( ) = ( ),
( ) = ( ) = ( ).
(6)
Svaka matrica Vk je oblika kao u relaciji (4),
= , ( ).
Ravnina (ik , jk) je ravnina razapeta vektorima eik i ejk , to su ik -ti i jk -ti stupci
jedinine matrice In. Odabir pivotnog para (ik , jk) izvrava se prema
odabranoj pivotnoj strategiji, ciklikoj ili pak klasinoj pivotnoj strategiji,
koju je koristio i sam Jacobi. Kod klasine pivotne strategije, u matrici A(k),
trai se onaj par stupaca kojemu skalarni produkt ima najvei modul. Dakle,
u k-tom koraku (k0), pivotni par (ik , jk) odabire se tako da vijedi
()
()
()
()
(k )
|( )T | = < |( )T |, ovdje je al oznaka za l -ti stupac

matrice A(k ) . Jedan korak jednostranog Jacobijevog algoritma moe se
predoiti na slijedei nain
pri emu su , redom ( ), ( ), zatim elementi su matrice

A(k) na koje e djelovati matrica Vk i elementi su matrice A(k+1) koji su
izmijenjeni u k-tom koraku. Uz odabir kuta k moe se postii da dva
stupca oznaena s postanu ortogonalana. Jacobijevom metodom se
ortogonaliziraju stupci iterirane matrice. Ako se izdvoje elementi rotacije
()
()
kao u relaciji (6) i stupci () = [ , , ] iz stupane particije matrice
A(k), k 0, na kojima se dogaa promjena, onda se iteracije Jacobijevog
261
algoritma (5) mogu promatrati na podmatricama tipa m 2, na sljedei

nain
(7)
ili krae
(+1) = () .
Kako je spomenuto, kut k se bira tako da ortogonalizira pivotne stupce
matrice A(k), tj. da vrijedi
(+1)
(+1)
( )
= 0.
(8)
Moe se pokazati da uvjet (8) osigurava maksimalnu redukciju
izvandijagonalnih elemenata matrice ((+) ) (+) prema off-normi
()
()
off 2 (((+1) ) (+1) ) = off 2 ((() ) () ) 2 |( ) | ,

0.
Slijede izvodi formula za kut k , pa radi jednostavnosti zapisa, moe se
izostaviti oznaka za korak metode k i uvesti oznake
Uz novu notaciju i uz uvjet (8), relacija (7) moe se zapisati kao

[
] = [
] (
(9)
ili = . Ako skalarni produkt stupaca ai i aj nije jednak nuli, kut e biti
netrivijalan i nakon transformacije e vrijediti
( ) = 0.
(10)
Relacija (10), po definiciji skalarnog produkta za vektore, moe se zapisati
( )
=
= 0,
=1
262
GF ZBORNIK RADOVA
te se dobiva
(11)
Primjenom formula za sinus i kosinus dvostrukog kuta, i odabirom kuta

rotacije iz intervala [ 4 , 4 ] , iz (11) dobiva se
(12)
S obzirom da se transformacija preskae ako je (ai|aj ) = 0, za raunanje se

mogu odabrati formule
Sada se lako izraunaju c i s primjenom formula
Jednostrani Jacobijev algoritam za raunanje singularne dekompozicije

matrice ekvivalentan je simetrinom Jacobijevom algoritmu primijenjenom
na matricu ATA.
Uz ve ranije navedeno u (5) neka je
H(k) = (A(k))TA(k) , k = 0, 1,
Za odgovarajuu pivotnu strategiju dobiva se konvergentan proces. Dakle,
niz matrica (A(k))TA(k) konvergira ka dijagonalnoj matrici
= (1 , , ) = lim () .
Postoji konvergentan podniz (

vrijedi
( )
, i = 0, 1, ...) niza ( () , k = 0, 1, ) tako da
= lim () ,
263
= (0) = .
Neka je
= , ,
QR faktorizacija matrice , pri emu je = = , = .
Slijedi da je = singularna dekompozicija matrice A.
Metodom se raunaju singularne vrijednosti i singularni vektori s visokom
relativnom tonou pod uvjetom da se matrica moe dobro skalirati zdesna
ili slijeva, vidi [3]. Radi smanjenja raunskih operacija, korisno je nainiti QR
faktorizaciju poetne pravokutne matrice A, kada je , ime se dobije
gornjetrokutasta matrica manje dimenzije na koju se onda primijeni
Jacobijeva metoda. O brem i tonijem raunanju SVD matrice vidi u [13] i
[14], gdje je pokazano da je trokutasta matrica iz QR faktorizacije s
pivotiranjem stupaca dobroponaajua i time se Jacobijeva metoda moe
poboljati u smislu brzine (postaje bra nego QR metoda), pouzdana je i
relativno tona.
U kratko, dobre strane metode su te da je vrlo tona, jednostavna, brza,
pogodna za paralelno procesiranje, moe se provoditi po bilo kojoj pivotnoj
strategiji. Nedostaci su ti da ne uva trokutastu formu matrice i poetnu
skoro dijagonalnu matricu. Ako se provodi na pravokutnoj matrici, loa
strana je izvravanje velikog broja raunskih operacija, jer u svakom koraku
rauna skalarni produkt vektora duljine m. Loa strana je i problem kriterija
zaustavljanja. Naime, proces se zaustavlja kada su stupci dovoljno
ortogonalni. Svaka provjera ortogonalnosti stupaca matrice A(k) trai
raunanje njihovih skalarnih produkata, to znaajno poveava broj
raunskih operacija.
2.2. Dvostrana Jacobijeva (Kogbetliantzova) metoda
Kogbetliantzova metoda je dvostrana Jacobijeva metoda za raunanje
singularne dekompozicije kvadratnih matrica. Naziva se Kogbetliantzova
metoda jer je 1954. E.G.Kogbetliantz6 dao prve rezultate vezane uz tu
metodu. U [10] je dan Kogbetliantzov algoritam primijenjen na trokutastu
matricu, nakon QR faktorizacije s pivotiranjem stupaca poetne matrice.
Neka je opa kvadratna matrica. Kogbetliantzova metoda je
iterativni proces kojim se generira niz matrica A(k) na nain
Ervand George Kogbetliantz (1888.1974.), armenski (ameriki) matematiar. Njegov rad bio
je usmjeren na prouavanje beskonanih nizova, teoriju ortogonalnih polinoma, raunalne
algoritme elementarnih funkcija te na algoritam za raunanje SVD koji je po njemu i nazvan.
264
GF ZBORNIK RADOVA
(14)
gdje su Uk i Vk unitarne ravninske matrice, koje djeluju na ik -te i jk -te retke i
stupce matrice A(k). Daljnje razmatranje biti e ogranieno na realne matrice,
A nn . Matrice Uk i Vk definirane su relacijom
= , ( ),
= , ( ),
gdje je , ( ) rotacija, iz relacije (4), u ( , ) ravnini u , te je

( ) = ( ) = cos( ),
( ) = ( ) = sin( ),
( ) = ( ) = cos( ),
( ) = ( ) = sin( ).
(15)
Ravnina ( , ) je razapeta vektorima i , koji su stupci jedinine

matrice In. Jedan korak Kogbetliantzovog algoritma moe se predoiti na 6
6 matrici na sljedei nain
pri emu su , redom ( ), ( ), zatim , redom

( ), ( ), elementi su matrice A(k) na koje e djelovati matrice Uk
i Vk , i dati
pri emu su elementi matrice A(k+1) koji su izmijenjeni u ovom koraku.

Odabir pivotnog para (ik , jk) izvrava se npr. prema odabranoj redanoj ili
stupanoj ciklikoj pivotnoj strategiji. Prijelaz () (+1) , iz relacije (14),
je k-ti korak metode, koji je dvostrana ortogonalna transformacija s
265
ravninskim rotacijama, gdje su obje rotacije definirane istim pivotnim

parom.
Kogbetliantzova metoda je globalno konvergentna ako za opu poetnu n
n matricu A dobiveni niz matrica A(k) konvergira prema dijagonalnoj
matrici. Asimptotski, konvergencija je kvadratina ako postoji > 0 takav
da za svaki N0 vrijedi
off((+1) ) off 2 (() ).
Za odgovarajuu pivotnu strategiju dobiva se konvergentan proces.
Granina vrijednost niza (A(k), k 0), je dijagonalna matrica iz singularne
dekompozicije matrice A, A = UVT. Dakle, ideja metode je generiranje niza
matrica (A(k), k 0) koji konvergira ka dijagonalnoj matrici,
lim () = = (1 , , ).
Isto tako postoji konvergentan podniz ( () , i = 0, 1, ...) niza (V(k), k 0) tako

da vrijedi = lim () . Jedna od unitarnih matrica, u ovom sluaju U , moe
i
se izraunati iz matrine jednadbe te su time izraunati svi faktori

singularne dekompozicije, A = UVT .
Prouavanje algoritama za rjeavanje nekog problema, konkretno je to
ovdje raunanje singularne dekompozicije matrice, nuno sa sobom nosi
problem tonosti izraunatih vrijednosti. Naime, razliiti algoritmi koji u
egzaktnoj aritmetici daju isti rezultat, ne moraju dati isti ili jednako toan
rezultat u konanoj aritmetici koju koristi raunalo. Implementacija
Jacobieve metode u aritmetici konane preciznosti nosi sa sobom osim
greke nastale uzimanjem konanog dijela konvergentnog niza i greku
zaokruivanja u svakoj operaciji provedbe algoritma. Jacobijeva
transformacija se ne moe odrediti egzaktno, niti se moe egzaktno
primjeniti. Naime, u svakom koraku umjesto matrice A(k) tu je matrica A(k)
+ A(k), a umjesto matrice V(k) matrica V(k) + V(k) i greka zaokruivanja
nastala kod mnoenja matrica. U [13, 14] dani su najnoviji rezultati tonosti
dvostrane Jacobijeve metode ili Kogbetliantzove metode za raunanje
singularne dekompozicije kvadratne matrice. Iako je definirana i za ope
matrice, ta metoda postaje efikasna tek nakon redukcije ope matrice na
trokutasti oblik, to je rezultat manjeg broja raunanja u konanoj
aritmetici. Primjenom metode dobiva se niz unitarno ekvivalentnih matrica
A(k), k 0, gdje je A(0) = A polazna matrica. to je k vei to je matrica A(k) blia
dijagonalnoj, pa poevi od nekog k0 0 dobiva se niz skoro dijagonalnih
matrica u odreenom smislu. Openito, na poetnoj matrici A tipa m n, m
> n, da bi se ubrzalo raunanje, prirodno je svesti faktor A na trokutastu
matricu. U [4] je pokazano da se QR faktorizacijom s pivotiranjem stupaca
poetne matrice A, ne samo skrauje raunanje, nego i poboljava tonost
dobivenih singularnih vrijednosti. QR faktorizacija koja se koristi za
266
GF ZBORNIK RADOVA
dobivanje trokutaste matrice, ne kvari informaciju o najmanjim

singularnim vrijednostima i vektorima, kao to to ine metode temeljene na
bidijagonalizaciji. Zato se promatra Kogbetliantzova metoda na trokutastim
matricama, to znatno pojednostavljuje metodu, te ona postaje efikasnija i
kvadratino konvergentna. Ide li se korak dalje, mogu se prouavati i
skalirane dijagonalno dominantne trokutaste matrice. Naime, u radovima
[9, 11] dokazani su prvi rezultati o tonosti Kogbetliantzove metode, upravo
za
n n skalirano dijagonalno dominantne trokutaste matrice. Prema [12, 13]
takve skalirano dijagonalno dominantne matrice dobro se ponaaju pri
raunanju singularnih vrijednosti. Dobro-ponaajue matrice su one
matrice koje nakon odgovarajueg skaliranja imaju malu uvjetovanost.
Naime, ako ta mala uvjetovanost ulazi u ocjene perturbacija, postie se
relativna tonost izraunatih singularnih vrijednosti. Cilj numerikog
testiranja je potvrditi oekivano, odnosno da e singularne vrijednosti
primjenom Jacobijeve metode biti izraunate s visokom relativnom
tonou. Za malo modificirani algoritam, metoda postaje relativno tona,
te rauna najmanje singularne vrijednosti i vektore onoliko tono koliko to
matrica omoguuje. Uz kombinaciju poboljane analize greaka
zaokruivanja i teorema o perturbaciji singularnih vrijednosti skaliranih
dijagonalno dominantnih matrica, koji je dan u [13], dobivene su vrlo otre
ograde za relativne greke izraunatih singularnih vrijednosti.
3. Primjer
Na trokutastu matricu G reda n, primijenjena je standardna MATLABova funkcija [U,S,V]=svd(G) i algoritam KOGB, implementirani
Jacobijev algoritam, za raunanje singularnih vrijednosti i singularnih
vektora zadane matrice. Rezultati su ispisani u drugom i treem stupcu
tablica danih primjera. U prvom stupcu ispisane su singularne vrijednosti
koje se smatraju tonima, a dobivene su koritenjem aritmetike raunala
(vpa7) koja omoguuje raunanje svd(G) na d decimala. Ovdje je se
raunalo s d = 200,
digits(200),exact=vpa(svd(sym(G))),double(exact).
Relativne greke izraunatih singularnih vrijednosti

i , dobivene iz
|
i i |/i , za algoritam KOGB i za funkciju svd, ispisane su u etvrtom i
petom stupcu tablica danih primjera. Zadana matrica G je dobro-ponaajua
matrica ako nakon simetrinog skaliranja matricom D, B = DGD, ima malu
uvjetovanost. Takoer, promatra se norma izvandijagonalnog dijela
skalirane matrice da bi se mogla nainiti usporedba s rezultatima iz teorije.
7
engl. variable precision arithmetic
267
Za sluaj dobro-ponaajue matrice G, MATLAB-ova funkcija svd, koja se

bazira na bidijagonalizaciji i QR metodi, rauna male singularne vrijednosti
s niskom relativnom tonou. U prvom primjeru testiranje je nainjeno na
skalirano dijagonalno dominantnoj trokutastoj matrici reda 5, a u drugom
primjeru na opoj trokutastoj matrici reda 5. Na oba primjera dokazana je
relativna tonost izraunatih singularnih vrijednosti primjenom KOGB
algoritma.
Primjer 3.1. Trokutasta matrica G reda 5,
Zadana matrica G je dobro-ponaajua matrica jer nakon simetrinog

1
skaliranja matricom = (), = 2 2 , ima malu uvjetovanost

i vrijedi
2 () = 2 1 2 1.2589 1049 ,
2 () = 2 1 2 1.2382,
a norma izvandijagonalnog dijela skalirane matrice 0 = 5 2

0.21083.
Primjer 3.2. Trokutasta matrica G reda 5,
Zadana matrica G je skalirana s lijeva matricom = (), = 1 , i

vrijedi
2 () = 2 1 2 4.6109 1046 ,
2 () = 2 1 2 4.7921 1012 ,
a norma izvandijagonalnog dijela skalirane matrice je 0 = 5 2
1.9349 103 .
268
GF ZBORNIK RADOVA
4. Zakljuak
Tema ovog rada pripada podruju matrinih algoritama, preciznije
teoriji dijagonalizacijskih metoda za raunanje singularne dekompozicije
opih matrica. Ovdje je osnovni cilj opisati Jacobijevu metodu za raunanje
singularne dekompozicije matrice te samo spomenuti i kratko se osvrnuti
na teoriju perturbacija i rezultate tonosti Kogbetliantzove metode za
raunanje singularne dekompozicije kvadratne matrice. Iz navedene
literature i osobnog rada, a na temelju numerikog testiranja algoritama,
potvruju se rezultati relativne tonosti Kogbetliantzove metode i
potvruje pretpostavka da metode temeljene na bidijagonalizaciji openito
nisu tone na klasi dobro-ponaajuih matrica. U prvom dijelu rada
definirana je singularna dekompozicija matrica i dana geometrijska
interpretacija spomenute matrine transformacije koristei programski
alat MATLAB. Zatim su navedene neke primjene singularne dekompozicije
matrice uz nekoliko primjera.
Drugi dio rada sadri opis jednostrane Jacobijeve metode uz osvrt na
karakteristike vezane za pouzdanost i brzinu metode. Takoer, analogno
jednostranoj, kratko je opisana dvostrana Jacobijeva metoda ili
Kogbetliantzova metoda.
Na kraju, koristei programerski alat MATLAB, dana su dva primjera.
Primjerima su prikazani rezultati numerikog testiranja algoritma KOGB,
to je implementacija Kogbetliantzove metode za n n trokutaste matrice i
standardne MATLAB-ove funkcije svd za raunanje singularnih vrijednosti
i singularnih vektora zadane matrice. Bidijagonalizacija nije stabilna jer u
konanoj aritmetici moe posve promijeniti najmanje singularne
vrijednosti i pripadne vektore, ime su potvreni rezultati o relativnoj
tonosti Kogbetliantzove metode.
Literatura
[1]
[2]
B.N. Datta, Numerical Linear Algebra and Applications, SIAM,

Philadelphia, 2010.
J.W. Demmel, Applied Numerical Linear Algebra, SIAM, Philadelphia,
1997.
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
[10]
[11]
[12]
[13]
[14]
[15]
[16]
[17]
[18]
269
J.W. Demmel, K. Veseli, Jacobis Method is more Accurate then QR.

SIAM J. Matrix Anal. Appl. 13: 12041245 (1992).
Z. Drma, Computing the Singular and the Generalized Singular Values,
Disertation zur Erlangung des Grades Dr.rer.nat. des Fachbereichs
Mathematik der FernUniversitat-Gesamhtochschule Hagen, Hagen, 1994.
Z. Drma, V. Hari, M. Marui, M. Rogina, S. Singer, S. Singer, Numerika
analiza, Matematiki odjel PMF-a, Zagreb, 2003.
Z. Drma, K. Veseli, New fast and accurate Jacobi SVD algorithm I.
LAPACK Working Note 169, 2005.
Z. Drma, K. Veseli, New fast and accurate Jacobi SVD algorithm II.
LAPACK Working Note 170 2005.
G.H. Golub, C.F. Van Loan, Matrix Computations, The Johns Hopkins
University Press, Baltimore-London, 1993.
V. Hari, J. Mateja, Accuracy of two SVD Algorithms for 2x2 Triangular
Matrices. Applied Mathematics and Computation. 210(1):232257
(2006).
V. Hari, K. Veseli, On Jacobi methods for singular value decompositions.
SIAM J. Sci. Stat. Vol. 8, No. 5: 741754 (1987).
V. Hari, J. Mateja, Quadratic Convergence of Scaled Iterates by
Kogbetliantz Method. Computing [Suppl] 16: 83105 (2003).
J. Mateja, V. Hari, Scaled Almost Diagonal Matrices with Multiple
Singular Values. ZAMM Vol. 78 No. 2: 121131 (1997).
J. Mateja, V. Hari, Relative Eigenvalue and Singular Value Perturbations
of Scaled Diagonally Dominant Matrices, BIT Numerical Mathematics
48(4), 769781 (2008).
Matejas J., Hari V. Accuracy of the Kogbetliantz Method for Scaled
Diagonally Dominant Triangular Matrices. Applied Mathematics and
Computation. 217(8):37263746 (2010).
R.A. Horn, C.R. Johnson, Matrix Analysis, Cambridge University Press,
Cam- bridge, 1990.
R.A. Horn, C.R. Johnson, Topics in Matrix Analysis, Cambridge University
Press, Cambridge, 1991.
I. Radoevi, Stabilnost Kogbetliantzove metode za trokutaste
matrice, Magistarski rad, Matematiki odjel PMF-a, Zagreb, 2010.
G.W. Stewart, On the Early History of the Singular Value Decomposition,
SIAM Review, Vol.35., No.4, pp. 551566, 1993.
271
Struni rad
Professional paper
UDK 512.568.5
519.63
512.763
MULTIGRID METODE
MULTIGRID METHODS
Melita tefan Trubi *
Saetak
Multigrid metode originalno su razvijene za numeriko rjeavanje parcijalnih
diferencijalnih jednadbi, posebno eliptikih kao to je Poissonova. Takve se
jednadbe numeriki rjeavaju uvoenjem diskretizacije, ime se problem svodi na
sustav linearnih jednadbi za vrijednosti rjeenja u izabranim tokama mree.
Pripadajue matrice sustava esto imaju posebna svojstva koja direktne metode za
rjeavanje sustava linearnih jednadbi samo djelomino iskoritavaju. Za razliku od
njih, iterativne metode za rjeavanje takvih sustava koriste svojstva kao to su
pravilan poredak netrivijalnih elemenata, rijetka popunjenost, simetrinost ili
pozitivna definitnost, i to im daje veliku prednost. Osnovu multigrid metoda ine
iterativne metode koje primijenjene na greku imaju svojstvo izglaivanja. To
svojstvo, zajedno s injenicom da se uvoenjem grublje mree moe uinkovito izvriti
korekcija aproksimacije rjeenja, formira strukturu ciklusa na dvije mree koja
predstavlja dobar temelj za uvoenje multigrid metode. Proirenje te metode je
potpuni multigrid koji koristi niz razliitih operatora i mrea koje, uz odgovarajuu
dinamiku izmjene, brzo rjeavaju diskretni problem. U ovom e radu biti predstavljeni
osnovni elementi multigrid metode, njene razliite sheme i odgovarajui algoritmi.
Metoda multigrida primijenit e se na odabranom numerikom primjeru i dati
usporedba brzine njezine konvergencije u odnosu na klasine iterativne metode.
Kljune rijei: multigrid, iterativne metode, sustavi linearnih jednadbi, eliptike
parcijalne diferencijalne jednadbe
Abstract
Originally, multigrid methods have been developed to solve numerical boundary value
problems, especially of elliptic types such as the Poisson equation. Such equations are
solved numerically by using the appropriate discretizations. In this way a system of
linear equations associated to the values of the solution at the chosen grid points is
obtained. The corresponding matrices of the systems often have special properties
* Tehniki fakultet Sveuilita u Rijeci, Katedra za primijenjenu matematiku, Vukovarska 58,
Rijeka, Hrvatska
E-mail: mstefan@riteh.hr
which are only partially exploited in direct methods for solving linear systems, like the
Gaussian eliminations. On the other hand, iterative methods for solving these systems
use properties such as regular ordering of the nontrivial elements, sparse, symmetry
or positive definite properties. Therefore, they are of a great advantage over the direct
ones. The basics of the multigrid methods are iterative methods, and when applied on
the error, they have a smoothing property. This property, along with the fact that
introducing a coarse grid can make efficient correction of the approximation of the
solution, forms a structure of the two-grid cycle. That is a good foundation for
introducing the concept of both multigrid methods and full multigrid which use a
sequence of various operators and grids, which quickly solve discrete problem, with a
proper switching. In this work the basic elements of multigrid methods, the different
schemes and the appropriated algorithms are presented. Multigrid methods on the
particular numerical example of elliptic partial differential equations are applied and
comparison of the speed of its convergence with the respect to the classical iterative
methods is presented.
Key words: multigrid, iterative methods, system of linear equations, elliptic partial
differential equations
1. Uvod
Multigrid metode originalno su razvijene za numeriko rjeavanje
parcijalnih diferencijalnih jednadbi. Iako se takve metode danas mogu
primijeniti na probleme u razliitim podrujima, najuinkovitije su upravo
u rjeavanju linearnih sustava dobivenih diskretizacijom eliptikih
parcijalnih diferencijalnih jednadbi.
Na sustave linearnih jednadbi openito se mogu primijeniti klasine
iterativne metode, kao to su Jacobijeva i Gauss-Seidelova metoda. No,
njihov je nedostatak to im se konvergencija usporava porastom broja
toaka mree n . To se posebno odnosi na direktnu metodu, kao to su npr.
Gaussove eliminacije, koja je pogodna za sustave linearnih jednadbi malih
dimenzija. Naime, kod iterativnih metoda broj iteracija potrebnih za
postizanje odreene tonosti raste s brojem toaka mree, odnosno
nepoznanica. S obzirom da se poveanjem broja nepoznanica n , poveava
i broj aritmetikih operacija po iteraciji, ukupno vrijeme raunanja je kod
Jacobijeve i Gauss-Seidelovu metode proporcionalno s n 2 , a kod Gaussovih
eliminacija s n 3 .
Primjenom multigrid metoda mogue je zadrati zahtijevani broj
iteracija neovisnim o koraku mree i kljuno je da e pri tome vrijeme
raunanja rasti proporcionalno s n . Upravo injenica da brzina
konvergencije multigrid metoda ne ovisi o finoi diskretizacije ini
navedenu metodu optimalnom iterativnom metodom; vidi [1]. Unato
sporijoj konvergenciji, direktna metoda i iterativne metode ipak imaju
273
M. tefan Trubi Multigrid metode
odreena dobra svojstva, meusobno komplementarna, koja multigrid

metoda koristi i uspjeno povezuje u vrlo uinkovit postupak. Osnove
multigrid metoda opisane su u poglavlju 2, a zatim su u poglavlju 3 metode
primijenjene na dva test primjera.
2. Ideja multigrida i osnovni algoritmi

Osnovna ideja multigrid metode bit e objanjena najprije na
najjednostavnijem sluaju s dvije mree, a zatim e se uvesti proirenje na
niz mrea. Mnogi problemi u fizici mogu se modelirati eliptikim parcijalnim
diferencijalnim jednadbama. Najjednostavnija i najea takva jednadba
je Poissonova jednadba s Dirichletovim rubnim uvjetom oblika
Lu
2u 2u
f ( x, y ) na domeni R 2 ,
x 2 y 2
(1)
u( x, y) 0 , na rubu domene,
2
pri emu je L Laplaceov operator
2 2
, f f ( x, y) zadana
x 2 y 2
neprekidna funkcija definirana na i u u( x, y) traeno rjeenje. Zbog

jednostavnosti za domenu e se uzeti jedinini kvadrat
Problem
se
ui 1, j 2uij ui 1, j
h2
diskretizirati
uniformne mree
h xi , y j ih, jh : i , j 0,1,2,,n 1 koraka h 1 , pri emu je
n 1
n 1 parni prirodni broj. Zamijenom parcijalnih derivacija u (1) s centralnim
konanim razlikama drugog reda dobiva se sustav linearnih jednadbi
oblika
(1)
0, 1 .
ui , j 1 2uij ui , j 1
h2
uij 0 , za i 0 ili i n 1 ili

pri emu se oznaka
uvoenjem
j 0 ili
f ij ,
(2)
j n 1 ,
uij odnosi na aproksimaciju tone vrijednosti u ( xi , y j ) ,
f ij f ( xi , y j ) . Uz leksikografski poredak po i , nepoznanice i -tog retka
mree mogu se predstaviti u obliku vektora u i ui ,1 , ..., ui ,n
T , za i 1,...,n
274
GF ZBORNIK RADOVA
, i slino se stavlja da je f i ( f i ,1 ,..., f i ,n ) . Tada se (2) zapisuje u blok

T
tridijagonalnoj matrinoj formi u obliku

S
I
1
h2
I
S
u 1 f1

,

I
S u n f n
nn
pri emu je dijagonalni blok S

oblika
(3)
tridijagonalna simetrina matrica
4 1
1 4 1
1 4 1
1 4
dok je svaki izvandijagonalni element matrica I , gdje je I
jedinina matrica; vidi [2].
nn
Dobivena matrica sustava je tridijagonalna, simetrina i pozitivno definitna

s konstantnim vrijednostima na svim dijagonalama te e se zbog kasnije
potrebe diskretnog zapisa na razliitim mreama unutar multigrid metode
oznaiti s Lh . Tada se (3) moe krae zapisati u obliku
Lh uh f h ,
(4)
i pri tome je f h f1 ,,f n

tokama mree ([3]).
uh u1 ,,u n aproksimacija rjeenja u

T
Pretpostavlja se da (4) ima jedinstveno rjeenje

proizvoljnu
m -tu aproksimaciju uhm
rjeenja
uh
na
h . Prema [4] za
uh , postoje dvije vane mjere
kojima se procjenjuje kvaliteta aproksimacije. Greka oblika
ehm uh uhm ,
(5)
mjera je udaljenosti diskretnog rjeenja od trenutne aproksimacije.

Meutim, kako je rjeenje
uh
nepoznato, uvodi se rezidual ili defekt
275
rhm f h Lhuhm ,
(6)
koji posredno mjeri kvalitetu aproksimacije
uhm . Budui da je operator Lh
linearan, iz (5) i (6) slijedi da je
Lh ehm Lh (uh uhm ) Lh uh Lh uhm f h Lh uhm rhm .

Na taj nain se dobiva rezidualna ili korekcijska jednadba oblika
Lh ehm rhm ,
(7)
koja ima kljunu ulogu u metodi multigrida, a povezuje greku i rezidual.

Jedan od naina rjeavanja (4) je upravo rjeavanje rezidualne jednadbe
nekom od klasinih iterativnih metoda. Za odreivanje
iterativnih metoda operator
Lh
ehm
primjenom
tipino se zamjenjuje jednostavnijim, koji
e se u nastavku i dalje oznaavati s
Lh . U sluaju Jacobijeve iterativne
metode za operator Lh uzima se njegova dijagonala, a kod Gauss-Seidelove

iterativne metode donji trokut. No, za razliku od navedenih klasinih
iterativnih metoda, kod multigrid metode se za aproksimaciju operatora
uzima njegova inaica na grubljoj mrei. Tonije, operator
Lh
Lh
aproksimira
se operatorom LH L2 h na grubljoj mrei s korakom H 2h . Dakle, (7) se

aproksimira jednadbom
L2 h e2mh r2mh .
(8)
koja e biti jednostavnija za rjeavanje, budui je operator
L2 h
manje
dimenzije.
Pri tome je za definiranje reziduala
operator restrikcije
R I h2h
vektore na grubu mreu
r2mh I h2 h rhm .
r2mh
na grubljoj mrei potreban
koji vektore s fine mree
preslikava u
2 h , tj. vrijedi
(9)
Najjednostavniji operator restrikcije je linearan operator injekcije ijom

primjenom vektor na gruboj mrei svoje komponente dobiva direktno
uzimajui vrijednosti iz odgovarajueg vektora na finoj mrei, odnosno
276
GF ZBORNIK RADOVA
n 1
. Drugi esto koriten operator
2
restrikcije je operator potpunog teinskog sumiranja, definiran kao linearan
1
n 1
operator s r2jh rh2 j 1 2rh2 j rh2 j 1 , za j 1,...,
to znai da su
4
2
vrijedi da je
r2jh rh2 j ,
za j 1,...,
r2 h
komponente vektora
teinska suma komponenti odgovarajuih
susjednih toaka polazne toke na finoj mrei h . U dvodimenzionalnom se

obliku navedeni operatori definiraju na slian nain.
S druge strane da bi rjeenje rezidualne jednadbe, odnosno izraunatu
aproksimaciju greke
h ,
e2mh
na gruboj mrei
2h
vratili natrag na finu mreu
potreban je operator interpolacije ili prolongacije
P I 2hh ,
tj.
preslikavanje za koje vrijedi da je
ehm I 2hh e2mh .
(10)
U sluaju linearne interpolacije vrijedi da je
eh2 j e2jh i eh2 j 1 1 e2jh e2jh1
2
n 1
za j 0,...,
. To znai da se u parnim tokama fine mree
2
komponente vektora
eh
2h
prenose direktno s mree
na mreu
h , dok
se u neparnim tokama mree h komponente vektora eh dobivaju kao

aritmetika sredina komponenti odgovarajuih susjednih toaka na mrei
2h .
Na slian se nain operator linearne interpolacije definira u

dvodimenzionalnom obliku.
Vano je istaknuti da je operator potpunog teinskog sumiranja povezan
T
1
s operatorom linearnog interpoliranja izrazom I h2 h I 2hh . Pored toga,
2
injenica je da se operator
L2 h
na gruboj mrei definira pomou izraza
L2h I L I
2h
h
h
h 2 h . Ta dva svojstva zajedno se nazivaju
Dakle, ideja je za izraunatu aproksimaciju
u hm
varijacijska svojstva.
odrediti rezidual
(6), zatim rjeavanjem jednadbe (7), odnosno (8), odrediti
e2mh
rhm
iz
ehm , odnosno
te izraunati novu aproksimaciju pomou izraza za rezidualnu

korekciju
277
u h u hm ehm .
(11)
Jednom kada se izrauna dobra aproksimacija greke

nadodati na trenutnu aproksimaciju
u hm
ehm , ista se moe
i tako popraviti polaznu
aproksimaciju diskretnog rjeenja u h . Dakle, pomou izraunatog rjeenja

na grubljoj mrei popravlja se trenutna iteracija na originalnoj polaznoj
mrei kako bi se dobila bolja aproksimacija rjeenja linearnog sustava na
finoj mrei.
Opisana korektivna shema na dvije mree (oznaka KS) prema [5] ima
sljedee korake:
izraunati rezidual
prenijeti rezidual
rhm
rhm
izraunati korekciju
prenijeti korekciju
na finoj mrei pomou (6),
na grubu mreu operatorom restrikcije (9),
e2mh
e2mh
na grubljoj mrei iz (8),
na finu mreu operatorom interpolacije (10),
izraunati novu aproksimaciju
uh
pomou (11).
Iako je korektivna shema na dvije mree kljuna za multigrid metodu,

treba istaknuti jo jedan element koji je neophodan za njezinu uinkovitost.
U osnovi multigrid metoda lei vana injenica da klasine iterativne
metode kao to su Jacobijeva ili Gauss-Seidelova metoda imaju prirodno
svojstvo izglaivanja greke. Naime, prema [6] greka se prikazuje u
obliku linearne kombinacije svojstvenih vektora matrice odreene
iterativnom metodom, odnosno sinusnih funkcija s razliitim frekvencijama
k , pri emu se jasno mogu razlikovati njezine niskofrekventne ili glatke
n 1
komponente za 1 k
i visokofrekventne ili oscilatorne
2
n 1
komponenete za
k n . Pokazalo se da klasine iterativne metode
2
reduciraju oscilatorne komponente greke koje odgovaraju velikim
svojstvenim vrijednostima vrlo efikasno, ali da se njihova konvergencija
usporava na glatkim komponentama. Upravo to svojstvo klasinih
iterativnih metoda se naziva izglaivanje greke. Zbog toga iterativne
metode konvergiraju mnogo bre kada pogreka sadri vie oscilatornih
278
GF ZBORNIK RADOVA
komponenti. Dobivene glatke greke se meutim mogu dobro aproksimirati

na grubljoj mrei. tovie, glatke greke na polaznoj originalnoj mrei
izgledaju oscilatorno na grubljoj mrei. Dakle, klasine iterativne metode e
na grubljoj mrei opet konvergirati bre i u nekoliko iteracija ukloniti veliki
dio preostale greke. Isti se efekt postie primjenom klasinih iterativnih
metoda na sve vektore s takvim svojstvom, pa i na rezidual. Na taj nain,
nedostatak iterativnih metoda na finoj mrei postaje prednost na gruboj
mrei. Pored toga vano je istaknuti da je operator interpolacije
najuinkovitiji kada se primijeni na glatke greke, pa se moe sa sigurnou
rei da e korekcija biti precizno vraena na finu mreu.
Ideja smanjivanja oscilatornih komponenti greke moe se ili
primijeniti rekurzivno dok se ne doe do najgrublje mree ili se na grubljoj
mrei moe koristiti direktna metoda rjeavanja kao to su npr. Gaussove
eliminacije, budui da je broj nepoznanica ovdje manji i raunanje jeftinije
nego na originalnoj mrei. U sluaju rekurzivne primjene govori se o
pravom ciklusu multigrida, a u sluaju primjene direktne metode
rjeavanja dobiva se ciklus izmeu samo dvije mree.
Multigrid metoda postie izvanredne rezultate naizmjeninom
upotrebom dviju razliitih ideja: primjenom klasinih iterativnih metoda na
trenutnoj mrei i uvoenjem grublje mree. Zajedniko meudjelovanje tih
dvaju osnovnih elemenata zapravo je klju optimalne konvergencije
multigrid metoda jer se prvom idejom postie znaajno smanjenje pogreke
a drugom dobiva problem dvostruko manje dimenzije. Prema [4] proces
izglaivanja i proces korekcije na dvije mree zajedno formiraju ciklus
izmeu dviju mrea koji se sastoji od tri vana koraka:
izglaivanje-prije: izraunati
metode nad
uh
primjenom 1 koraka iterativne
Lh uh f h s poetnom iteracijom uhm
korektivna shema na dvije mree: koristei

novi
uh
na mrei
izraunati
h ,
uhm, poslijeKS tj.
uhm primjenom KS,
izglaivanje-poslije: izraunati
metode nad
Lh uh f h
u hm1 primjenom
s poetnom iteracijom
pomou korektivne sheme na mrei
2 koraka iterativne
uhm, poslijeKS
dobivenom
h .
Parametri 1 i 2 predstavljaju broj iteracija iterativne metode na finoj

mrei prije i poslije obilaska grube mree i uobiajeno iznose 1, 2 ili 3.
279
Ciklus izmeu dvije mree je sam po sebi od malog praktinog znaaja,

ali nam daje dobru osnovu za razumijevanje multigrid metode. Prema [7]
ideja multigrida dolazi iz razmatranja da u ciklusu izmeu dvije mree nije
korisno i neophodno rijeiti (8) na gruboj mrei
2h
tono. Umjesto toga,

m
bez znaajnog gubitka na brzini konvergencije, moe se e2 h zamijeniti

odgovarajuom aproksimacijom. Prirodan nain za dobivanje takve
aproksimacije je primijeniti ideju korektivne sheme na dvije mree i na (8),
upotrebljavajui sada jo grublju mreu od mree
na
2h
2 h , odnosno iterirajui
s poetnom iteracijom 0 jer se prirodno oekuje da greka bude
blizu nule i korigirajui grekom dobivenom na
4 h . To je mogue, budui
je (8) na mrei 2 h istog oblika kao originalna jednadba (4), pa se problem

na gruboj mrei ne razlikuje mnogo od polaznog problema. Zbog slinosti
polaznog i rezidualnog problema, te kasnijeg rekurzivnog pozivanja, uvode
se oznake f 2 h za desnu stranu r2 h u (8) i u 2 h umjesto e2 h za rjeenje iste
jednadbe. Prikladno je primjeniti samo nekoliko, npr. koraka iteracije na
dvije mree da bi dobili dovoljno dobru aproksimaciju rjeenja (8).
Postupak se moe rekurzivno primijeniti na sve grubljim mreama, sve dok
se na njima moe rijeiti rezidualna jednadba, odnosno dobivanja
najgrublje mogue mree koja se idealno sastoji od jedne ili nekoliko
unutarnjih toaka. Na toj najgrubljoj mrei rjeenje se moe nai
jednostavno ili direktno invertiranjem matrice sustava ili primjenom neke
iterativne metode.
Budui da algoritam prolazi od najfinije mree preko grubljih mrea do
najgrublje i vraa se natrag ponovno do najfinije mree, formira se prava
multigrid metoda. Na slici 1, preuzetoj iz [3], prikazan je raspored
posjeivanja mrea s razliitim brojem iteracija koji zovemo indeks
ciklusa. Prema [7] u primjeni su najvaniji sluajevi 1 koji zbog svog
oblika dobiva naziv V-ciklus i 2 koji se naziva W-ciklus.
Slika 1. V-ciklus, W-ciklus i FMG na 4 mree
V-ciklus se sastoji od silaznog prolaska kroz mree od najfinije prema

najgrubljoj, gdje se na svakoj mrei izvodi jedan korak iteriranja, i uzlaznog
280
GF ZBORNIK RADOVA
povratka od najgrublje prema najfinijoj mrei, pri emu se ponovno na

svakoj mrei izvodi iteriranje, to je detaljnije dano u [3]. Budui da se Vciklus moe shvatiti kao ciklus izmeu dviju mrea koji ponovno poziva sam
sebe, prema [4] moe se definirati rekurzivni algoritam istoga:
REKURZIVNA SHEMA V-CIKLUSA
uhm Vh (uhm , f h ) :
1. Iterirati 1 puta iterativnu metodu nad

.
2. Ako je
h najgrublja mrea otii na korak 4. Inae
f 2mh I h2h f h Lhuhm
u2mh 0 ,
u2mh : V2h (u2mh , f 2h ) .

3. Korigirati
uhm : uhm I 2hhu2mh .
Kod W-ciklusa izvravaju se po dvije iteracije, odnosno u sluaju s etiri

mree koriste se dva V-ciklusa na svakoj od grubljih mrea, kako je
prikazano na slici 1. Budui se na slian nain moe promatrati W-ciklus i
openito ciklusi za razliiti broj iteracija , sljedei se rekurzivni algoritam
odnosi na openitu grupu multigrid shema:
REKURZIVNA SHEMA -CIKLUSA
uhm MGh (uhm , f h ) :

.
2. Ako je
h najgrublja mrea otii na korak 4. Inae
f 2mh I h2h f h Lhuhm
u2mh 0 ,
u2mh : MG2h (u2mh , f 2h )

3. Korigirati
u : u I u
m
h
m
h
h m
2h 2h .
puta.
281
Multigrid je do sada opisan kao iterativna metoda koja zapoinje s

poetnom iteracijom na najfinijoj mrei i izvodi V ili W ciklus kako bi
postigao konvergenciju. To je najjednostavniji ali ne i najuinkovitiji nain
primjene multigrida. Prema [8] i [9] jo bolju uinkovitost moe se postii
koristei potpuni multigrid (eng. full multigrid, oznaka FMG) koji je usko
povezan s pojmom ugnjeenih iteracija. Naime, umjesto da se zapoinje s
proizvoljnom aproksimacijom za problem na najfinijoj mrei, ideja je za
dobivanje poetne iteracije koristiti grublje mree. Tako se prva
aproksimacija dobiva interpolacijom rjeenja dobivenog na grubljoj mrei,
to znai da svakom V-ciklusu prethodi V-ciklus na grubljoj mrei kako bi se
generirala najbolja mogua poetna iteracija; vidi Sliku 1. Algoritam sheme
potpunog multigrid V-ciklusa moe se rekurzivno definirati na sljedei
nain:
m
POTPUNI MULTIGRID V-CIKLUS uh

1. Ako je
FMGh ( f h ) :
h najgrublja mrea, postaviti uhm 0 i otii na korak 3. Inae

f 2mh I h2h f h ,
u2mh : FMG2h ( f 2h ) .
2. Korigirati
3.
uhm : I 2hhu2mh .
uhm : Vh (uhm , f h ) 0 puta.
Kakve rezultate navedeni algoritami postiu na odabranim primjerima

bit e predstavljeno u sljedeem poglavlju.
3. Primjena multigrid metoda

U ovom e se poglavlju primijeniti razliite sheme, odnosno ciklusi
metode multigrida na odabranim primjerima. Sve metode su
implementirane u Matlab okruenju.
Primjer 1
Promatra se jednadba (1) pri emu je
f ( x, y) 2 2 sin(x) sin(y)
na i ( x, y) : 0 x 1, 0 y 1 . Analitiko rjeenje jednako je
282
GF ZBORNIK RADOVA
u( x, y) sin(x) sin(y) . U nastavku e se prikazati kako pojedine

komponente multigrid metode utjeu na numeriko rjeenje problema.
Najprije e se prikazati utjecaj razliitih iterativnih metoda kao

izgladivaa u V-ciklusu multigrid metode. Usporedit e se JOR metoda s
optimalnim parametrom 4 / 5 , Gauss-Seidelova metoda s
leksikografskim poretkom, te RB Gauss-Seidelova iterativna metoda s
crveno-crnim poretkom toaka mree. Najfinija mrea
e u ovom
eksperimentu imati korak h 1/ 1024 , odnosno vrijedi da je n 1 1024 .

Za broj koraka izglaivanja prije i broj koraka izglaivanja poslije primjene
korektivne sheme, redom e se uzeti parametri 1 1 i 2 1 , za operator
restrikcije potpuno teinsko sumiranje, te za prijelaz s grube na finu mreu
linearna interpolacija. Za svaku od k iteracija izraunava se 2-norma
reziduala rk 2 , te istovremeno ista norma vektora greke ek 2 , budui je
analitiko rjeenje poznato, i pri tome je maksimalan broj iteracija jednak
15.
Slika 2. Brzina konvergencije V-ciklusa multigrid metode primijenjene na

diskretiziranu Poissonovu jednadbu za razliiti izbor izglaivaa
Na temelju izraunatih vrijednosti navedenih normi, poslije svakog Vciklusa te omjera normi reziduala, odnosno greke sukcesivnih V-ciklusa
formira se grafiki prikaz budui da 2-norma reziduala u logaritamskoj skali
ovisi o broju izvrenih multigrid iteracija na Slici 2. Moe se primijetiti da
283
norme reziduala za sve ispitane izglaivae brzo opadaju u nekoliko prvih

V-ciklusa te da najbru kovergenciju postie RB Gauss-Seidelova iterativna
metoda.
U sljedeem dijelu bit e opisano nekoliko V-ciklusa za razliite izbore
iterativnih metoda, operatora restrikcije i interpolacije. Posebice, koristit e
se Jacobijeva, Gauss-Seidelova i RB Gauss-Seidelova iterativna metoda,
operator injekcije i potpuno teinski operator restrikcije te operatori
linearne i kubine interpolacije. Za svaku od iterativnih metoda izvodi se 6
V-ciklusa sa svim kombinacijama operatora restrikcije i interpolacije koje
smo prije naveli. U svakom pokusu izvodi se (1,0), (1,1) i (2,1) V-ciklus, pri
emu ( 1 , 2 ) oznaava 1 koraka izglaivanja prije i 2 koraka
izglaivanja poslije primjene korektivne sheme. Najfinija mrea
imat e
korak h 1/ 256 , odnosno vrijedi da je n 1 256 . Rezultati su prikazani u

Tablici 1, pri emu dobivene vrijednosti daju posebno za svaki pokus prosjeni
faktor konvergencije u posljednjih 5 V-ciklusa, a crtica se odnosi na divergentne
sheme.
Prema podacima iz Tablice 1 moe se zakljuiti da je za zadanu jednadbu
linearna interpolacija uinkovitija od kubine kada za operator restrikcije
koristimo injekciju. To vrijedi i za potpuno teinski operator, za sve iterativne
metode osim Jacobijeve. Nadalje, za izbor linearne interpolacije i operatora
injekcije najbru konvergenciju od svih metoda postie Gauss-Seidelova
metoda, a u sluaju kada se za operator restrikcije uzima potpuno teinsko
sumiranje, tu ulogu preuzima RB Gauss-Seidelova metoda. Treba napomenuti
jo da gotovo kod svih kombinacija ( 1 , 2 ) najbolji rezultat postie odabir
1 2 i 2 1.
Tablica 1. Prosjeni faktori konvergencije za V-cikluse izvedenih na prvom
primjeru za razliite kombinacije iterativnih metoda, operatora restrikcije i
interpolacije
Iterativna
metoda
( 1 , 2 )
Injekcija
Linearna Kubina
0.161
0.421
0.106
0.354
-
Potpuni teinski
operator
Linearna Kubina
0.140
0.418
0.080
0.328
0.004
0.062
(1,0)
Jacobi
GS
RBGS
(1,1)
Jacobi
GS
RBGS
0.114
-
0.215
0.187
-
0.794
0.059
0.025
0.215
0.100
0.051
(2,1)
Jacobi
GS
RBGS
0.055
-
0.105
0.112
-
0.794
0.028
0.025
0.105
0.031
0.021
284
GF ZBORNIK RADOVA
U treem dijelu e grafiki biti prikazano kako razliite sheme multigrid

metode djeluju na konvergenciju diskretiziranog polaznog problema. RBGS
iterativnu metodu te parametre 1 2 i 2 1 koristit e se za izglaivanje,
potpuno teinsko sumiranje kao operator restrikcije te linearnu interpolaciju za
prijelaz s grube na finu mreu. Najfinija mrea e imati korak h 1/ 256 .
Nainjena je usporedba V-ciklusa, W-ciklusa, te V i W-ciklusa uz poetnu
iteraciju dobivenu pomou FMG algoritma, pri emu je svaka od navedenih
shema izvedena 10 puta. Na Slici 3 prikazan je rezultat, odnosno ovisnost 2norme reziduala u logaritamskoj skali o broju izvrenih multigrid iteracija. Moe
se zakljuiti da je najbra konvergencija postignuta kod FMG algoritama.
Slika 3. Brzina konvergencije razliitih shema multigrid metode
Za isti polazni problem analizirat e se ovisnost 2-norme reziduala o

metodama rjeavanja. Pored jednostavnih iteracija Jacobi, Gauss-Seidel i RB
Gauss-Seidelove metode, na istom problemu primijenit e se uz multigrid
metodu i metoda konjugiranih gradijenata. Dobiveni rezultat prikazan je na Slici
4.
285
Slika 4. Usporedba klasinih iterativnih metoda s multigrid metodama
U ovom se sluaju vidi da su multigrid metode mnogo uspjenije u odnosu

na jednostavne iteracije, ali s druge strane metoda konjugiranih gradijenata
daje neto bolji rezultat u odnosu na multigrid metode. Medutim, taj rezultat
ovisi i o konkretnoj jednadbi na kojoj je metoda primijenjena.
Primjer 2
Ako se usporedi multigrid metoda i metoda konjugiranih gradijenata na
primjeru Poissonove jednadbe (1) pri emu je
f ( x, y) 2 1 6 x 2 y 2
1 6 y x na i (x, y) : 0 x 1, 0 y 1, te analitiko rjeenje

u( x, y) x x y y , vidjet e se da bolji rezultat daju multigrid
2
metode, Slika 5.
286
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 5. Usporedba multigrid metode s metodom konjugiranih gradijenata
Slike 6 i 7 prikazuju tono i aproksimativno rjeenje za odabrane primjere,

redom, dobiveno primjenom W(2,1)-ciklusa multigrid metode.
Slika 6. Tono i aproksimativno rjeenje primjera 1
287
Slika 7. Tono i aproksimativno rjeenje primjera 2
Ispitani primjeri potvruju da su metode multigrida, s odgovarajuim

izborom komponenti, u usporedbi s nekim drugim iterativnim metodama
vrlo uinkovite pri numerikom rjeavanju razliitih eliptikih rubnih
problema.
4. Zakljuak
U radu su opisane i primijenjene razliite inaice multigrid metoda.
Osnovni su elementi multigrid metoda kao to su izglaivanje greke
primjenom klasinih iterativnih metoda i rekurzivno koritenje grubljih
mrea sami za sebe vrlo jednostavni i ve dugo upotrebljavani. No kao to
je u radu izloeno i primjerima potkrijepljeno, multigrid metode njihovom
zajednikom implementacijom, u obliku razliitih algoritama, posebice
potpunog multigida, postiu jako dobre rezultate. Optimalnost multigrid
metoda proizlazi upravo iz injenice da brzina konvergencije multigrid
metoda ne ovisi o finoi diskretizacije. Iako je brzina konvergencije
multigrid metoda u ovom radu ispitana na Poissonovim jednadbama,
odnosno parcijalnim diferencijalnim jednadbama eliptiog tipa, navedene
se metode mogu koristiti i za rjeavanje parabolikih i hiperbolikih
parcijalnih diferencijalnih jednadbi. Pri tome koritenje multigrid metoda
nije strogo vezano za razliita podruja matematike, ve se uspjeno mogu
primijeniti i ire, primjerice u raunalnoj dinamici fluida. Tako se pomou
multigrid metoda u aerodinamici mogu dobiti simulacije razliitih brzina
strujanja zraka poput strujanja oko avionskog krila, u biomedicini se mogu
dobiti simulacije biofluida u krvnim ilama, a u meteorologiji se mogu
predvidjeti vremenske nepogode. Multigrid metode se koriste i u
rekonstrukciji slika, pri detektiranju i izotravanju rubova prikazanih
objekata, za segmentaciju slika, a njihova primjena se moe vidjeti i u
medicini, primjerice u tomografiji. Uz dananji razvoj raunalne opreme i
288
GF ZBORNIK RADOVA
tehnologije moe se rei da se multigrid metode mogu uspjeno primijeniti

na iroki spektar problema iz razliitih podruja.
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
Demmel, J.W., Applied Numerical Linear Algebra, SIAM,

Philadelphia, 1997.
tefan Trubi, M., Multigrid metode, magistarski rad, Sveuilite u
Zagrebu, Zagreb, 2009.
Greenbaum, A., Iterative Methods for Solving Linear Systems, SIAM,
Philadelphia, 1997.
Hackbusch, W., Multi-Grid Methods and Applications, SpringerVerlag, Berlin, 1985.
Stoer, J., Bulirsch, R., Introduction to Numerical Analysis, SpringerVerlag, New York, 2002.
Yavneh, I., Why Multigrid Methods Are So Efficient, Computing in
Science & Engineering, Vol.8., No.6, 2006.
Briggs, W.L., Henson, V.E., McCormick, S.F., A multigrid tutorial,
SIAM, Philadelphia, 2000.
Trottenberg, U., Oosterlee, C., Schller, A., Multigrid, Academic
Press, London, 2001.
Wesseling, P., An Introduction to Multigrid Methods, Pure and
Applied Mathematics, John Wiley & Sons, Chichester, 1992.
289
Struni rad
Professional paper
UDK 517.988:519.6
519.6:517.988
USPOREDBA METODE FIKSNE TOKE I

NEWTON-RAPHSONOVE METODE KOD
RJEAVANJA NELINEARNIH SUSTAVA S DVIJE
NEPOZNANICE
COMPARISON OF FIXED-POINT ITERATION AND
NEWTON-RAPHSON METHOD IN SOLVING
NONLINEAR SYSTEMS WITH TWO UNKNOWNS
Tea Rukavina*, Nermina Mujakovi**, Ivan Drai***
Saetak
U ovom radu opisan je problem numerikog rjeavanja nelinearnih sustava s dvije
nepoznanice gdje su objanjene metoda fiksne toke i Newton-Raphsonova metoda.
Opisane su prednosti i nedostaci obiju metoda i pokazana njihova primjena na
praktinim primjerima koji su rijeeni u programskom paketu Wolfram Mathematica.
Razmotrena je konvergencija ovih metoda i dan je tablini i grafiki prikaz rjeenja i
greke u odnosu na broj iteracija.
Kljune rijei: nelinearni sustav jednadbi, metoda fiksne toke, Newton-Raphsonova
metoda
Abstract
This paper describes numerical solving of nonlinear systems with two unknowns, with
an explanation of fixed-point iteration and Newton-Raphson method. Advantages and
drawbacks of these two methods are considered and their application is shown in
examples solved in the package Wolfram Mathematica. Convergence of both methods
is described and the solution and error in respect to the number of iterations is shown
in tables and graphs.
E-mail: tea.rukavina@gradri.uniri.hr
** Odjel za matematiku Sveuilita u Rijeci
E-mail: mujakovic@inet.hr
*** Tehniki fakultet Sveuilita u Rijeci
E-mail: idrazic@riteh.hr
290
GF ZBORNIK RADOVA
Key words: system of nonlinear equations, fixed-point iteration, Newton-Raphson

method
1. Uvod
Kod matematikog opisivanja sloenih pojava iz prirode gotovo se
uvijek pojavljuju nelinearnosti. Meutim, takvi se modeli radi lakeg
rjeavanja esto svode na linearni oblik. Ipak, postoje sluajevi u kojima
linearna aproksimacija nije dovoljno dobra pa rjeavanje modela zahtijeva
traenje rjeenja nelinearne jednadbe ili nelinearnih sustava jednadbi.
Rjeavanje nelinearnih sustava jednadbi nije lak zadatak, pogotovo ako
nemamo dovoljno dobro odreeno podruje gdje se rjeenje nalazi.
Openito, za rjeavanje nelinearnih jednadbi najee se koriste iterativne
metode kod kojih postoji formula u koju se uvrtava proizvoljno izabrana
poetna aproksimacija rjeenja kako bi se u iduem koraku dolo do nove
aproksimacije koja bi, u idealnom sluaju, bila blie tonom rjeenju od
prethodne. Iterativni proces zavrava kada se postigne zadovoljavajua
tonost ili se prekida u sluaju divergencije.
U radu e se poblie objasniti dvije iterativne metode - metoda fiksne
toke i Newton-Raphsonova metoda te prikazati njihova primjena na
rjeavanje nelinearnih sustava s dvije nepoznanice.
2. Numeriko rjeavanje nelinearnih sustava s dvije

nepoznanice
Za rjeavanje nelinearnih jednadbi mogu se koristiti iterativne metode
i metode sigurne konvergencije. Primjeri iterativnih metoda su metoda
fiksne toke (metoda iteracije), metoda sekante, Newton-Raphsonova
metoda (metoda tangente) i sl., dok se metoda
pogrenog poloaja (regula falsi) i Brentova metoda ubrajaju u metode
sigurne konvergencije [1, 2]. Kada se radi o nelinearnim sustavima, metode
sigurne konvergencije nisu primjenjive pa se moramo osloniti na iterativne
metode, s time da moramo imati dobru poetnu aproksimaciju rjeenja kako
bi metoda konvergirala. Za razliku od rjeavanja nelinearne jednadbe s
jednom nepoznanicom, gdje intuitivno moemo pretpostaviti gdje se
rjeenje otprilike nalazi, kod rjeavanja nelinearnih sustava s dvije ili vie
nepoznanica to postaje sve tei zadatak. Zato je potrebno dobro analizirati
problem prije no to se krene u iterativni proces.
Nelinearni sustav s dvije nepoznanice moe se zapisati u obliku:
u( x , y ) 0
v( x , y ) 0.
(1)
T. Rukavina, N. Mujakovi, I. Drai Usporedba metode fiksne toke i
291
Rjeavanje (1) svodi se na pronalaenje ureenog para ( x , y ) koji

zadovoljava (1). Primjer takvog sustava je:
u( x , y ) x 2 y 2 6 0
v( x , y ) x 4xy 2 0.
(2)
Sustav (2) ima etiri rjeenja i to su sjecita krivulja odreenih sa (2),

to je prikazano na Slici 1.
Slika 1. Toke T1 , T2 , T3 i T4 su rjeenje od (2)
2.1. Metoda fiksne toke za nelinearne sustave s dvije nepoznanice

Metoda fiksne toke primijenjena na rjeavanje jednadbe s jednom
nepoznanicom moe se generalizirati na rjeavanje nelinearnih sustava s
dvije nepoznanice pa analogijom moemo definirati iterativne formule za
rjeavanje sustava (1). Kao prvo, sustav (1) moemo zamijeniti
ekvivalentnim sustavom:
x g( x , y )
y h( x , y ).
(3)
Opet traimo ureeni par ( x , y ) koji zadovoljava sustav (3). Neka je

( x 0 , y0 ) polazna i proizvoljna aproksimacija traenog rjeenja. Definiramo
iterativne formule sa:
x i 1 g( x i , yi )
yi 1 h( x i , yi ).
(4)
292
GF ZBORNIK RADOVA
Pomou formula (4) odreujemo niz ( x i , yi ) aproksimativnih rjeenja

sustava (3).
Hoe li metoda fiksne toke za sustave s dvije nepoznanice konvergirati,
ovisi o tome kako su definirane funkcije g i h u (3), i to u veoj mjeri nego
to je to sluaj kod jednadbe s jednom nepoznanicom. Osim toga, potrebno
je da poetna aproksimacija ( x0 , y0 ) bude dovoljno blizu tonom rjeenju jer
inae metoda divergira.
Neka je D {( x , y ), x x0 a, y y0 b} dovoljno dobro izabrani
pravokutnik. Po analogiji s metodom fiksne toke u jednadbi s jednom
nepoznanicom, dovoljni uvjeti za konvergenciju su [3, 4]:
h( x , y ) h( x , y )
g( x , y ) g( x , y )
1, ( x , y ) D.
1 i
x
y
x
y
(5)
Ti uvjeti mogu se zamijeniti sljedeim uvjetima:
g( x , y ) h( x , y )
g( x , y ) h( x , y )
1 i
1, ( x , y ) D.
x
x
y
y
(6)
To su prilino strogi uvjeti i nije ih lako zadovoljiti pa zbog toga metoda

fiksne toke ne predstavlja najbolji izbor za rjeavanje nelinearnih sustava
s dvije nepoznanice.
2.2. Newton-Raphsonova metoda za nelinearne sustave s dvije
nepoznanice
Newton-Raphsonova metoda (metoda tangente) takoer se moe
generalizirati na rjeavanje nelinearnih sustava s dvije nepoznanice.
Formule se dobivaju po uzoru na Newton-Raphsonove formule za
jednadbu s jednom nepoznanicom, samo to se mora primijeniti razvoj u
Taylorov red za funkcije dvije varijable. Na osnovu Taylorovog razvoja
dolazimo do sljedee dvije jednadbe:
ui
u
( yi 1 yi ) i
x
y
v
v
0 vi ( x i 1 x i ) i ( yi 1 yi ) i .
x
y
0 ui ( x i 1 x i )
(7)
Za odreivanje ( xi 1 , yi 1 ) koristimo poznate vrijednosti iz prethodnog

koraka, tj. x i , yi , ui u( xi , yi ) i vi v( x i , yi ) pa jednadbe (7) moemo
zapisati na sljedei nain:
ui
u
u
u
x i 1 i y i 1 ui x i i y i i
x
y
x
y
v i
v
v
v
x i 1 i y i 1 v i x i i y i i .
x
y
x
y
293
(8)
Jednadbe (8) ine sustav od dvije jednadbe s dvije nepoznanice, ija su

rjeenja:
v i
u
vi i
y
y
x i 1 x i
ui v i ui v i
x y y x
u
v
v i i ui i
x
x .
y i 1 y i
ui v i ui v i
x y y x
ui
(9)
Izrazi (9) predstavljaju Newton-Raphsonove formule za nelinearni

sustav s dvije nepoznanice.
3. Numeriki primjeri
Zadan je sustav jednadbi:
x 2 xy 7 y 8
2xy2 3 y3 5,
(10)
kojeg treba rijeiti pomou metode fiksne toke i Newton-Raphsonove

metode te usporediti dobivene rezultate.
U tu svrhu koriten je programski paket Wolfram Mathematica gdje su
programirane obje metode. Ulazni podaci su poetna aproksimacija ( x0 , y0 )
te prihvatljiva razina greke koja osigurava da rjeenje bude tono u
minimalno n znaajnih znamenki [3]:
s (0.5 102n )%.
(11)
Ako elimo da rjeenje bude tono u 5 znaajnih znamenki, dobivamo da

je prihvatljiva greka s jednaka:
s (0.5 1025 )% (0.5 103 )% 0.0005 %.

Apsolutna relativna greka definirana je na sljedei nain [4]:
(12)
294
GF ZBORNIK RADOVA
x ,i
xr xi
100%,
xr
(13)
gdje x r oznaava tono rjeenje, a x i priblino. Analogno se dobiva greka
y ,i .
Kada je apsolutna relativna greka manja od prihvatljive razine greke,

tj. kada vrijedi:
x ,i s
y ,i s
(14)
dobivena aproksimacija ( x i , yi ) je prihvatljiva.

Izlazni podaci u programu su i -ta iteracija, vrijednosti ( xi , yi ) u svakoj
iteraciji te apsolutne relativne greke x ,i i
y ,i .
Izvoenje programa se zaustavlja kada u odreenoj iteraciji greke x ,i

i
y ,i
postanu manje od s , uz maksimalno ogranienje od 20 iteracija kako
se petlja ne bi izvravala beskonano puta u sluaju divergencije.

Na Slici 2 dan je prikaz dviju funkcija iz (10), a rjeenje koje traimo je:
( xr , yr ) (3.28561, 0.75255).
(15)
Poetne jednadbe u metodi fiksne toke za rjeavanje sustava (10)

formulirane su u obliku koji je dan izrazom (4) na sljedei nain:
x i 1 g( x i , yi ) 8 x i yi 7 yi
2
yi 1 h( x i , yi )
5 3 yi
.
2x i
Za poetnu aproksimaciju rjeenja uzeto je ( x0 , y0 ) (3,1) .
(16)
295
Slika 2. Prikaz funkcija iz (10)
Pomou metode fiksne toke dolazi se do prihvatljivog rjeenja u 11

iteracija. Prikaz tih iteracija dan je u Tablici 1.
Tablica 1. Prikaz rjeenja i greke kod rjeavanja (10) metodom fiksne toke
Jedna od preostalih moguih varijanti formuliranja poetnih jednadbi

kao u (16) bila bi sljedea:
3
5 3 yi
x i 1
2
2 yi
(17)
2
x x i yi 8
yi 1 i
,
7
296
GF ZBORNIK RADOVA
no tada bi metoda divergirala. Ako bi se uzela drugaija poetna

aproksimacija rjeenja za sustav (10), npr. ( x0 , y0 ) (2,2) metoda bi
takoer divergirala. Oito je da je metoda fiksne toke vrlo osjetljiva na oblik
poetnih jednadbi i na poetne pretpostavke rjeenja, kao to je objanjeno
kod izraza (5) i (6).
Kada se isti sustav (10) koji je ranije rijeen metodom fiksne toke
rjeava Newton-Raphsonovom metodom, koriste se izrazi (9). Funkcije u i v
u ovom sluaju izgledaju:
u( x , y ) x 2 xy 7 y 8
(18)
v( x , y ) 2xy 2 3 y 3 5.
Jednadbe (9) sada poprimaju oblik:

2
xi 1 xi
( xi xi yi 7 yi 8)( 4xi yi 9 yi ) (2xi yi 3 yi 5)( xi 7)

3
9 yi 14 yi 8xi yi 20xi yi
3
yi 1 yi
(2xi y2 3 yi 5)(2xi yi ) ( xi xi yi 7 yi 8) 2 yi
3
9 yi 14 yi 8 xi yi 20xi yi
(19)
Ako se za poetnu aproksimaciju rjeenja sustava (10) i ovdje uzme
( x0 , y0 ) (3,1) , do prihvatljivog se rjeenja dolazi u tri iteracije, to je
prikazano u Tablici 2.
Tablica 2. Prikaz rjeenja i greke kod rjeavanja (10) Newton-Raphsonovom
metodom
Na iduim grafovima prikazana je usporedba priblinih rjeenja ( x i , yi )
te apsolutnih relativnih greaka x ,i i y ,i za rjeavanje sustava (10)

metodom fiksne toke i Newton-Raphsonovom metodom.
Slika 3. Prikaz rjeenja x i u odnosu na broj iteracija za (10)
Slika 4. Prikaz rjeenja y i u odnosu na broj iteracija za (10)
297
298
GF ZBORNIK RADOVA
Slika 5. Prikaz greke x ,i u odnosu na broj iteracija za (10)
Slika 6. Prikaz greke y ,i u odnosu na broj iteracija za (10)
Iz gornjih je grafova vidljivo kako Newton-Raphsonova metoda bre

konvergira tonom rjeenju i kako se greka bre smanjuje sa svakom
iduom iteracijom u odnosu na metodu fiksne toke. Poznato je obiljeje
metode fiksne toke linearna konvergencija, a Newton-Raphsonove metode
kvadratna konvergencija [5]. Takoer, Newton-Raphsonova metoda manje
299
je osjetljiva na oblik poetnih jednadbi i na poetnu aproksimaciju rjeenja

pa je pogodnija za rjeavanje nelinearnih sustava s dvije nepoznanice, osim
u sluajevima pojave tekoa vezanih uz deriviranje funkcija u i v iz sustava
(1).
Za drugi primjer zadan je sustav jednadbi:
x 2 3 y2 1.1076
(20)
x 2 xy y2 0.25.
Na Slici 7 dan je prikaz dviju funkcija iz sustava (20). One imaju etiri
sjecita, od kojih se po dva nalaze vrlo blizu jedno drugome. Pozitivna
rjeenja sustava (20) koja su na Slici 7 oznaena tokom su:
( x r 1 , yr 1 ) (0.36527, 0.56985)
(21)
( x r 2 , yr 2 ) (0.37003, 0.56882).
Kod rjeavanja sustava (20) Newton-Raphsonovom uz poetnu

aproksimaciju ( x0 , y0 ) (1,1) dolazi se do rjeenja ( xr 2 , yr 2 ) (0.37003,
0.56882) u 10 iteracija. Iteracijske formule u ovom sluaju izgledaju:
3
x i 1 x i
x i 3 yi 4x i yi
3
y i 1 y i
0.5x i 2x i y i 1.5x i y i 0.5538 x i 0.3576 y i

2
(22)
1.5 y i 0.5x i y i 2x i y i 0.8576 x i 0.5538 y i

2
x i 3 yi 4x i yi
300
GF ZBORNIK RADOVA
Za razliku od toga, metoda fiksne toke ne konvergira tonom rjeenju,

ve se nakon 20 iteracija, uz poetnu aproksimaciju ( x0 , y0 ) (1,1) , dobiva
vrijednost ( x20 , y20 ) (0.40896,
0.55941) . Koritene su sljedee iteracijske
formule:
x i 1 0.25 x i yi yi
2
yi 1
1.1076 x i
.
3
(23)
Na Slikama 8 i 9 dana je usporedba rjeenja ( x i , yi ) dobivenog pomou

metode fiksne toke i Newton-Raphsonove metode za prvu i drugu
koordinatu.
Slika 8. Prikaz prve koordinate x i rjeenja ( x i , yi ) za prvih 10 iteracija za

sustav (20)
301
Slika 9. Prikaz druge koordinate y i rjeenja ( x i , yi ) za prvih 10 iteracija za

sustav (20)
Za trei primjer zadan je nealgebarski sustav jednadbi:

x 10 y10 210
e x e y 1.
(24)
Na Slici 10 dan je prikaz dviju funkcija iz sustava (24), koji ima dva
rjeenja, a trait emo sljedee rjeenje:
( xr , yr ) (0.12693, 2).
(25)
302
GF ZBORNIK RADOVA
Kod rjeavanja sustava (24) metodom fiksne toke uz poetnu

aproksimaciju ( x0 , y0 ) (1,1) dolazi se do tonog rjeenja u 3 iteracije, to
je prikazano na Slici 11. Koristimo iterativne jednadbe u obliku:
x i 1 ln(1 e yi )
(26)
10
y i 1 (210 x i )0.1 ,
Slika 11. Prikaz rjeenja u odnosu na broj iteracija za metodu fiksne toke za
sustav (24)
303
Uz istu poetnu aproksimaciju Newton-Raphsonova metoda divergira.

Iterativne jednadbe za sustav (24) u ovom sluaju izgledaju:
9
x i 1 x i
10 (e xi e yi 1) y i e yi ( x i
9
yi
10
210 )
10
210 )
10 (e yi x i e xi y i )
9
y i 1 y i
10
10 (e xi e yi 1) x i e xi ( x i
9
10
9
yi
10 (e yi x i e xi y i )
(27)
.
4. Zakljuak
Metoda fiksne toke i Newton-Raphsonova metoda ubrajaju se u
iterativne metode koje se mogu primijeniti za rjeavanje nelinearnih
sustava jednadbi. Kako to openito nije lak zadatak, dovoljno dobra
poetna aproksimacija rjeenja nuan je preduvjet za konvergenciju ovih
metoda. Metoda fiksne toke vrlo je osjetljiva na oblik poetnih jednadbi u
iterativnoj formuli, to rezultira malim podrujem primjene ove metode na
rjeavanje nelinearnih sustava s dvije nepoznanice. Algoritam NewtonRaphsonove metode neto je sloeniji od onog za metodu fiksne toke zbog
potrebe za izraunom prve derivacije, no brzina konvergencije i stabilnost
znatno su bolje u odnosu na prethodno opisanu metodu. U prva dva
primjera uoavaju se prednosti Newton-Raphsonove metode u odnosu na
metodu fiksne toke, dok je u treem primjeru metoda fiksne toke bila
jedina primjenjiva metoda, zbog ega je ne treba zanemariti.
Literatura
[1] Antia, H.M., Numerical Methods for Scientists and Engineers, Second
Edition, Birkhuser Verlag, Boston-Basel-Berlin, 2002.
[2] Rogina, M., Singer, S., Singer, S., Numerika analiza, Predavanja i
vjebe, Sveuilite u Zagrebu, PMF - Matematiki odjel, Zagreb, 2003.
[3] Chapra, S., Canale, R., Numerical Methods for Engineers, Sixth Edition,
McGraw-Hill, New York, 2010.
[4] Mujakovi, N., Numerike metode u inenjerstvu, Biljeke s
predavanja, Sveuilite u Rijeci, Graevinski fakultet, Rijeka, 2013.
[5] Scitovski, R., Numerika matematika, Drugo izdanje, Odjel za
matematiku Sveuilita u Osijeku, Osijek, 2004.

Zbornik XVII

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik XVII

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SVEUILITE U RIJECI

GRAEVINSKI FAKULTET U RIJECI

GRAEVINSKI FAKULTET SVEUILITA U RIJECI

Aleksandra DELUKA TIBLJA

Filipa Maria Santos FERREIRA

Melita TEFAN TRUBI

prijelome radova i klasificirao, a pogotovo tehnikoj urednici Nani Palini

Glavni i odgovorni urednik

Modeliranje nejednolikog toka u koritu promjenjivog

Istraivanje mogunosti unaprjeenja opskrbe pitkom

Nevena DRAGIEVI, Barbara KARLEUA, Nevenka OANI

Upravljanje bujinim slivovima i zatita od bujinih

Neva HERO, Filipa Maria Santos FERREIRA

Wastewater Treatment and Disposal in Harbours................. 93

Davor STIPANI, Vanja TRAVA

PIPENET3D: raunalni program za stacionarnu analizu toka

Ivana PRANJI, Aleksandra DELUKA TIBLJA, Sran KUNCA, Sergije

Model unaprjeenja prometnih uvjeta u stambenim

Krunoslav ARI, Tihomir ULIBRK, Marko RENELJ

Ponovna upotreba asfaltnog reciklata u cementnoj

Marko GLUAC, Lorella MEKI, Damir IMUNI, Sran KUNCA

Varijantna rjeenja prometnice Trg abica-Mlaka:

Koloristika obrada proelja viestambene rijeke

eljko SMOLI , Joko OBOLT

Meso Scale Model for Fiber-Reinforced-Concrete: Effective

Natalija BEDE, Joko OBOLT, Akanshu SHARMA, Barish IRHAN

Numerical Modeling of Concrete Beam under Dynamic Loads:

Anamaria MARA, Dragan RIBARI

Prostorna reetkasta elina konstrukcija kupole gradskog

Jacobijeve metode za raunanje singularne dekompozicije

Melita TEFAN TRUBI

Multigrid metode ............................................................................. 271

Tea RUKAVINA, Nermina MUJAKOVI, Ivan DRAI

Usporedba metode fiksne toke i Newton-Raphsonove

Izvorni znanstveni rad

ODREIVANJE ZNAAJKI PRAINASTIH

* Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci

E-mail: {martina.vivoda,zeljko.arbanas}@gradri.uniri.hr, ivan.sverko@student.uniri.hr

2. Znaajke fline stijenske mase

M. Vivoda, I. verko, . Arbanas Odreivanje znaajki prainastih materijala iz

Fli karakterizira ritmiko izmjenjivanje pjeenjaka i fino granuliranih

heterogenost, izmjena kompetentnih i nekompetentnih lanova,

2.1. Rasprostranjenost flia

2.2. Geoloka graa

M. Vivoda, I. verko, . Arbanas Odreivanje znaajki prainastih materijala iz

Slika 1. Pojednostavljena geoloka karta Istre [modificirano prema 5]

2.3. Stupnjevi tronosti pema ISRM-u

Detaljan opis pojedinih stupnjeva troenja fline stijenske mase

M. Vivoda, I. verko, . Arbanas Odreivanje znaajki prainastih materijala iz

siltita nema vidljivih tragova tronosti materijala osim eventualno manje

3. Metodologija i rezultati odreivanja znaajki

3.1. Odreivanje granulometrijskog sastava

Granica plastinosti, wP [%]

Vidljivo je da pri porastu tronosti ne postoji znaajnije poveanje

prolaz kroz sito (%)

M. Vivoda, I. verko, . Arbanas Odreivanje znaajki prainastih materijala iz

promjer zrna (mm)

prolaz kroz sito (%)

promjer zrna (mm)

prolaz kroz sito (%)

promjer zrna (mm)

prolaz kroz sito (%)

promjer zrna (mm)

3.3. Odreivanje granice teenja