Harald Plavozubi i kranstvo na Skandinaviji

Sulejman Lipovaa, 45132/2013, sulejman.lipovaca@yahoo.com

Dr.Sc. Emir O. Filipovi
Dobro nam, je poznato kako je kralj Godfrid jo u doba kralja Karla Velikog pokuavao da stvori
vlastitu dravu. Takvi pokuaji su bili neuspjeni i nisu imali uspjeha i Danska je potonula u
graanske ratove ili je u najboljem sluaju bila podjeljena meu lokalnim vladarima. Do promjena
dolazi tek poslije vie od 100. godina nakon Godfridove smrti, kada je kralj po imenu Gorm stari
vladao najveim djelom Danske, za sredite svoje drave proglasio je Jeling na istonom dijelu
poluostrva Jiland, nedaleko od gradia Vejle. O Gormu starijem ne zna se mnogo osim da su ga
Danci smatrali preteom svojih kraljeva, kao i da je nakon smrti svoje ene Tire naloio da se
podigne jedan runski kamen na kome je zapisano da je ona ponos Danske.
Sin Gorma starijeg, Harald Plavozubi je krenuo oevim stopama, naime po vladajuem obiaju
sahranio je oca 958. godine u velianstvenom grobnom mijestu u Jelingu i kraj njega je podigao
spomenik svojoj vladavini. Uskoro dolazi do presudnog dogaaja koji je doprinjeo znaajnog
uticaja na skandinavsku historiju: mladi danski kralj se pokrstio i primio kranstvo, mada su
misionari ve 200 godina pokuavali da pokrste pagane na sjeveru Europe i mada su na mnogim
mjestima, kao naprimjer Haitabuu, ivjeli katolici, pokrtavanje kralja bilo je potpuno
neoekivano.1 U to vrijeme neki svetenik Popo iznova je pokuao da iri kranstvo meu
Dancima pod Heraldovom vlau. alio se krlaju da, njegov narod zbog zanemarivanja
bogosluenja i ponovnog okretanja mnogobotvu i demonima.2 Na pitanje kralja da li je spreman
da svoju vjeru dokae usijanim gvoem, on je prihvatio predlog. Dan kasnije izie pred kralja da
s velikim komadom usijanog gvoa, a potom neustraivi sveenik podie neozlijeene ruke u vis.
Oduevljen ovim udom, kralj se sa svojima pokorno potinio Kristovoj rijei i sve do kraja ivota
kao vijerni kranin slijedio je boiju zapovijed kako navodi Arnul Krauze u svojoj knjigi
Vikinzi.3 Harald bi sigurno porekao ovo kransko vienje. Misionar Popo odlulio je da bude

The Anglo-Saxon Chroinicle, G.N. Garmonsway, London 1965.

Kulturen im Norden. Die Welt der Germanen, Kelten und Slawen 400-1100, Minhen 1980.
3
Vikinzi, Arnulf Krauze, Frankfurt 2006.
2

taktian i pribjegne vjetini i ubjeivanju, a uz to je kod kralja naiao na razumijevanje. Haraldu

su bile jasne prednosti koje je pruao savez sa crkvom.
Uz pomo njenih svetenika,kranski bog je u neku ruku blagoslovio, to znai ozakonio,
njegovu vlast.4 Kad se irom zemlje uvrstio hijerarhijski crkveni poredak sa biskupima i
svetenicima, crkva je predstavljala znaajnu podrku Haraldovoj tenji ka moi.
U Jelingu se promjena religije manifestovala veoma otvoreno. Tamo je kralj naredio da se ostaci
njegovog oca iskopaju iz paganske grobnice i sahrane u maloj crkvi, koja je podignuta odmah kraj
nje. Vladar je tu postavio i velianstven kamen, na kome je pored tradicionalnih motiva vikinke
umjetnosti bio prikazan Isus na krstu, to je njegov prvi prikaz na skandinavskim spomenicima.
Dodue, uinjen je ustupak paganskom shvatanju tako to je Isus predstavljen rairenih ruku bez
krsta, zbog ega je svakako djelovao gospodstveno, upravo onako kako su sjeverni Germani eljeli
da vide boga. Kao izraz njegove doslovno vjene slave, u kamenu je isklesan runski natpis. Bila
je to pohvala Haralda Plavozubog, sina Gorma starijeg i Tire, koji je pokorio cijelu Dansku i
Norveku i preveo Dance u kranstvo.

Vikinzi, Arnulf Krauze, Frankfurt 2006.

Harald Plavozubi je zaista ostavio traga u dravnoj politici na teritorijuu cijele Danske. Za vrijeme
njegove vladavine izgraeni su putevi i mostovi preko rijeka, meu kojima i jedan drevni u blizini
Jelinga, dugaak ak 700 metara. Osim toga na ostrvu Seland i ostrvu Fin, kao i na Jilandu,
podignuta su kruna utvrenja zatiena palisadama. Unutranjost je dvjema stazama pod pravim
uglom bila podjeljena na etiri etvrtine, a u svakoj su se nalazila po etiri dugake kue. Njihova
veoma precizna i pravilna izgradnja nalikovala je ureenju vojnih logora, mada su ih, prema
arheolokim nalazima, ee koristile zanatlije i to kao skladita za robu. Kralj nije razmiljao
samo o tome kako da objezbjedi vlast u zemlji, ve je kovao planove za osvajanje novih podruija.
Tako se u vie navrata umjeao vojnom silom u dogaaje u Norvekoj, gdje su sinovi kralja
Haralda Lijepokosog bili estoko sukobljeni. Sestra danskog kralja bila je udana za Erika Bloody
Axe (krvava sjekira), vikikog vladara koji je kasnije vladao engleskim Jorkom i poginuo u borbi.
Taj uticaj na susjeda na runskom kamenu iz Jelinga oznaio je kao vladara Norveke, to je bilo
preuveliano.
Njegove ambicije sezale su i na jug, daleko preko Danekvirkea, ija su utvrenja proirena i
povezana sa Haitabuom. Kralj je oigledno imao namjeru da proiri svoju vlast na slovenska
plemena dananjeg Schleswig holsteina i Meklenburga.5 Pritom se sukobio sa Njemcima,
nasljednicima Franakog carstva na istoku. Kad je Harald krenuo na njih, vojska Otona II izvrila
je 974. godine prodor u Jiland, te su Danci bili prinueni da popuste. Planovi Haralda Plavozubog
ostvarili su se nakon tridesetogodinje vlasti. Uprvo se njegov sin Sven podigao protiv njega,
poslije ega je stari kralj morao pobjei. Umro je u progonstvu, u vendskom naselju Volin na uu
Odre. Sven najprije je raskinuo savez sa kranskom crkvom, budui da je imao druge ambicije
koje su odisale starim vikinkom duhom.

Kulturen im Norden. Die Welt der Germanen, Kelten und Slawen 400-1100, Minhen 1980.

LITERATURA:
The Anglo-Saxon Chroinicle, G.N. Garmonsway, London 1965.
Kulturen im Norden. Die Welt der Germanen, Kelten und Slawen 400-1100, Minhen 1980.
Vikinzi, Arnulf Krauze, Frankfurt 2006.