UNIVERZITET PIM

BANJA LUKA

SEMINARSKI RAD

Tema: Politiki govori

Predmet: Retorika
Student: Neboja Milji

Banja Luka, Novembar 2015.

Uvod

Govornitvo je tehnika govora i komunikacije namjenjena jednoj praktinoj

svrsi, uvjeravanju korisnika u neije ideje i zamisli. Sa govornitvom se, moda
ponekad i nesvjesno, sreemo svakodnevno, u koli, na poslu u vrtiu pa i kod
kue. Veliki broj ljudi ne kosristi i nije upoznat sa pravilima govornitva.
U politici govornitvo je svakodnevna pojava jer je okruenje kompetitivno, a
politiari ele pridobiti naklonjenost, i ostvariti uticaj nad to irim krugom
ljudi. Naravno u velikim sistemima gde je komunikacija sa javnosti
svakodnevna postoje profesionalni pisci govora, odlini govori zasijaju i njihova
poruka zaivi u kolektivnoj svijesti ljudi, citiraju se, parafraziraju...
Ono to je zajednika taka , osim nastojanja govornika da pridobiju za svoje
ideje , je okrenutost misli prema budunosti. Sposobni govornici mogu iznijeti
neki problem iz prolosti, rekapitulirati ga kako bi sve to ostavili iza sebe i
nastaviti govoriti s mislima okrenutim budunosti.
Ljudi ele i sanjaju bolju budunost, a pravi govor prava misao moe ih
motivisati, ponuditi im utjehu i potaknuti ih na promjene.

1. Istorija politikog govornitva

Retorika, vjetina dojmljivog, slikovitog pismenog ili usmenog izraavanja
(kako je definie Goldstein) svoje korijene vue iz Stare Grke. Praktina svrha
retorike je uvjeravanje sagovornika, a legitimnost ovoj disciplini kojom se
najvie bavio Aristotel daje injenica da izmeu istine i zablude postoji
meuprostor u kojemu vladaju prijepornost, neizvjesnost, vjerojatnost i
vjerodostojnost te razlikuje tri vrste govora: politiki, sudski, sveani govor.
Smisao politikoga govora jest uvjeriti sagovornika ili publiku u korisnost ili
tetnost neega.
Dvadeseto stoljee obiljeili su mnogi ratovi, stanja politike napetosti i
neizvjesnosti, pogubne ideologije temeljene na propagandi kao organizovanom
irenju ideja radi oblikovanja javnog mnijenja i ostvarenja planiranih ciljeva.
Upravo se u tom okruenju razvio prostor za retoriku i oratore velike
govornike velikog retorikog umijea i elokventnosti. Winston Churchill, John
F. Kennedy, Nelson Mandela, Franklin D. Roosevelt, Nikita
Hruov,Margaret Thatcher, Martin Luther King samo su neki od oratora
koji su ostavili neizbrisiv trag svojim istorijskim govorima. Iz tih smo govora u
naslijee dobili jake poruke koje se katkad reproduciraju u svakodnevnom
govoru aludirajui na vanost koju su imale u svom istorijskom kontekstu.

1.1. Periklov sprovodni govor

Poruka koju je Periklo odaslao Atinjanima nakon Peloponeskog rata odnosila
se na poginule sunarodnjake i ideju da njihovim sinovima treba omoguiti brigu
drave, a slavnog dravnika i oratora ubiljeila je u istoriju kao jednog od
najveih govornika svoje epohe. Negdje oko petog vijeka se meu Atinjanima
ustalila praksa da kolektivno aste pale saborce, a na kraju svake takve
ceremonije bio je obiaj uti govor nekog od prominentnih graana. Retoriko
paradiranje nad izgubljenim ivotima u politiko-ratne svrhe i danas je jedan od
omiljenijih obiaja u krajevima neto zapadnije od Atine.

1.2. Papa Urban II i Krstaki ratovi

Ba kao to i pristoji vatikanskoj slici svijeta, papa Urban II je rijeima na
koncilu u Clermontu dao zeleno svjetlo krstakim ratovima rijeima: Do sada
ste vojevali nepravedne ratove, izumili ste luaka sredstva za meusobno
unitenje, i iskljuivo zbog ponosa i pohlepe, te time zasluujete vjenu smrt i
3

sigurnu osudu. Sada emo vam isporuiti ratove koji nose sa sobom slavnu
nagradu muenitva i koji e zadrati tu titulu sada i zauvijek. Moemo tek
dodati da vjerojatno jedino to zasluuje vjenu osudu jest dan kada je papa
Urban II nauio govoriti.

1.3.

Sojourner Truth Nisam li ena

Niko mi ne pomae oko poroda, ili da me prenese preko blatne vode, ili da
mi da najbolje mjesto! A nisam li ena? Pogledaj me! Pogledaj moju ruku! Orala
sam i sijala, skupljala u itnice i niti me jedan mukarac ne moe u tome pretei!
I nisam li ena? Mogu raditi i jesti kao i oni, a ako treba i podnijeti bi poput
njih. I nisam li ena? rekla je, robinja osloboena ukidanjem ropstva u dravi
New York. Govor je lansirala 1851. na Konvenciji za prava ena u Ohiou, a
1872. je pokuala glasati na predsjednikim izborima, ali je udaljena s glasakog
mjesta.

1.4. Kenedijeva inauguracija

Ne pitajte ta vaa zemlja moe uiniti za vas, nego ta vi moete uiniti za
svoju zemlju. Dragi graani svijeta, ne pitajte ta za vas moe uiniti Amerika,
nego ta moemo zajedno uiniti za slobodu ovjeka, rekao je Kennedy u svom
prvom predsjednikom govoru, 20. januara 1960, i otiao u retoriku legendu,
usput osnovavi Peace Corps, organizaciju kojoj je bio cilj ispunjenje njegovih
inaugurativnih elja. To je znailo borbu protiv tiranije, bolesti, rata i
siromatva. Moda je u ezdesetima to i zvualo gordo i mono, no danas se
ipak ispostavilo kao apat koji je odnio vjetar.

1.5. Churchill
Flegmatiki superiorno obratio se Britancima nedugo nakon to je preuzeo
funkciju premijera: Ii emo do kraja, borit emo se u Francuskoj, borit emo
se na morima i okeanima, borit emo se s rastuim samopouzdanjem u zraku,
branit emo svoje ostrvo, koja god cijena bila, borit emo se na plaama, na
mjestima za slijetanje, na poljima i ulicama, borit emo se na brdima; nikada se
neemo predati. Izrekavi ga nedugo nakon povlaenja britanskih snaga iz
Francuske kod Dunkirka, Churchill se pokazao kao majstor retorikih figura,
ponajprije jer je insistirao na koritenju rijei s germanskim korijenom.
4

2. Odnos mukarca i ene u politikim govorima

Koncept vezivanja ena uz privatnost, a mukaraca uz javnost, problem je
koji ima dugu tradiciju, a koji ukazuje na to kako je zadaa ena bila da budu
majke i supruge, dok su mukarci bili ti koji su porodicu predstavljali u
ekonomskoj i politikoj sferi. ene se u pojedinim aspektima drutvenog ivota i
danas bore s mnogim stereotipima (ena kao seksualni objekt, ena kao
majka, doivljavanje ene kao nezrele) koji utie na njihov profesionalni ivot.
One koje pokuavaju izai iz svojih stereotipnih rodnih uloga nailaze, uglavnom,
na neodobravanje. Drutvo ih jo uvijek u velikoj mjeri doivljava kao
potencijalnu opasnost jer predstavljaju neto novo, one mijenjaju i rue ustaljene
norme i odnose. Politiarke su zasigurno jedne od onih koje pokuavaju izai iz
stereotipnih rodnih uloga zbog ega nailaze na razne otpore i neodobravanja s
obzirom na to da za ene tradicionalno nije bilo mjesta u politici. Smatrane
su krhkijim i emocionalnijm biima, a time i nedostojnima i nesposobnima za
obavljanje politikih funkcija. Danas, ene se sve vie angauju u politici, ali i
uopte u javnom ivotu. Iako broj ena u politikom ivotu Republike Srpske
raste, jo ih je uvijek nedovoljno u politici te su mukarci i dalje istaknutiji i
zastupljeniji na tom podruju.
Stereotipi se veu i uz sam politiki govor. Za muki govor u politici veu se
agresivnost, uvjerljivost, odlunost, loginost i slino. Jedna od rodonaelnica
prouavanja enskoga jezika, amerika lingvistica Robin T. Lakoff dri kako u
enskom govoru navedenih karakteristika nema. Zbog ukljuivanja emocija,
smatra se kako ene svojim govorom iskazuju nemo, podreenost i nesigurnost.
Navedeno je u skladu sa stajalitem da je ono to se u jeziku dri mukim
osnovno, dok je ono to je ensko sporedno. To je posljedica injenice kako su
mukarci stoljeima bili jedini sudionici politike utakmice prema kojima je
zapravo i skrojena politika, odnosno njezina specifina pravila, obrasci
ponaanja te stil.

3. Emotivnost enskog govora u politici

Zbog ukljuivanja emocija, govor politiarki dri se, dakle, podreenim u

odnosu na govor politiara, s ime se ne moemo sloiti. Znaaj emocija u
politikom govoru izuzetno je velik, a naroito kada je rije o propagandnom
djelovanju. Pokazivanjem emocija, ali i izazivanjem emocija kod sluatelja
stvaraju se pretpostavke za uinkovitije djelovanje sadraja koji se iznosi,
smanjuje se eventualni otpor i potiskuje kritinost.

Veina drugih karakteristika enskog govora u politici upravo su rezultat

emocionalnosti. Prvo obiljeje jest stavljanje u prvi plan onih tema koje se
smatraju tipino enskima - pomo za starije i nemone, pitanja u vezi s
odgojem djece i njihovim obrazovanjem. Tome slino jest i govor koji posebno
istie vanost odnosa meu ljudima. Politiarke e puno ee od politiara
potaknuti razgovor o jednakosti i ravnopravnosti ljudi te vanosti zajednitva.
Iako i mnogi politiari zastupaju pitanja jednakosti i ravnopravnosti djece te
takozvana enska pitanja, kljuna je razlika u intenzitetu, a Gabrijela
Kiiek istie kako je intenzitet u politici od presudne vanosti. Nije bitno samo
ono o emu e se raspravljati, nego i ta e se u vezi s predmetom rasprave
preduzeti. O svemu tome odluuje upravo intenzitet, odnosno ukljuenost
emocija pri zastupanju odreenog stajalita.
U skladu s prethodno navedenim, politiarke vrlo esto upotrebljavaju
ekspresive izraze koji podrazumijevaju odraavanje osjeaja rijeima. Tipini
reprezentanti su izvinjenje, estitka, kritikovanje i dobrodolica. Oni se najee
ostvaruju sintagmama s ponosom, ao mi je, elim Vam, voljela bih i slino.
Osim za postizanje uvjerljivosti, ekspresivi se upotrebljavaju kako bi se sluatelj
angaovao, raestio ili pak ganuo, umilio i razveselio. Upotreba ekspresiva
posebno je dobra u trenucima kada se eli pokrenuti ljude i probuditi njihove
emocije.
Za razliku od mukog govora, enski govor u politici karakterie uestalo
koritenje izraza pristojnosti koji podrazumijevaju izricanje zahvale i/ ili
pohvale poput.
Za enski govor u politici karakteristina je i upotreba modalnih izraza. Njima
politiarke izotravaju misao, izraavaju odnos prema onome to govore i prema
sluatelju to je opet usko vezano uz emocionalnost. Takoer, takvim se izrazima
uspostavlja i odrava komunikacija.
Vrlo je vana razlika u politikom govoru ena i mukaraca koritenje
argumenta autoriteta. Politiarke se ee u svojem govoru pozivaju na miljenje
strunjaka, osoba koje imaju odreeni status, na zakone ili uopte na vie
instance kao u sljedeem: Obama je u januaru ove godine potpisao tzv. Lilly
Act, zakon o pravu na jednaku platu. Vjerujem da stvari polako kreu na bolje
za sve ene ovoga svijeta Rije je o navoenju oslonca za ono to se govori te
se i na taj nain utie na pridobivanje sluatelja. Kada se koristi argument
autoriteta, najee je rije o navoenju pojedinaca koji su u podruju politike
postigli uspjehe, a to je vidljivo i u navedenom primjeru.
U izjavama politiarki esto emo uti i navoenje podataka to se smatra
najjaim retorikim argumentom. Dobri logiki govornici uvijek se prije istupa
opskrbljuju podacima (predmeti, izmjerene veliine, izbrojene koliine i ostale
relevantne injenice). Naroitu snagu imaju iskazi poput sljedeeg: Samo u rei
jedan podatak koji smo danas uli od profesora Vlaisavljevia; u prva etiri
mjeseca ove godine u mariborskoj klinici bilo je 175 parova iz Srbije. Navedeni

primjer uz navoenje podatka sadrava i izvor podatka to dodatno osnauje dati

iskaz i osigurava mu vjerodostojnost i uvjerljivost.
Pozitivna odlika politikog govora svakako je iskrenost koja podrazumijeva
izvinjenje i priznanje propusta.
4. Agresivnost mukog govora u politici
Za razliku od ena koje su sklonije emotivnosti, mukarci u govoru nastoje
pokazati odvanost, snagu, prikazati sebe kao autoritet, a o linim temama
gotovo da i ne govore. Istraujui i analizirajui iskaze mukaraca i ena u
politikom diskursu, da se zakljuiti kako upravo u prethodno navedenim
osobinama jednih i drugih lei temeljna lingvistika razlika u govoru ena i
mukaraca. No, vano je istaknuti kako se emotivnosti kao tipinoj enskoj
osobini ne suprotstavlja loginost u govoru, nego agresivnost. Agresivnost
jezika politiara oituje se u kategorikim tvrdnjama, upotrebom smicalica,
zatim u davanju seksistikih izjava, personaliziranju i slino.
Da je agresivnost temeljna razlika u odnosu na enski govor, najbolje se uoava
usporedbom izjava politiarke i politiara o istom problemu, odnosno pitanju:
- Premijer nije tu jer mora raditi svoj jako teak i zahtjevan posao.
- Premijer nema vremena ekati tu, ima pametnijeg posla.
Obje reenice odgovor su na isto pitanje. Jedan je odgovor novinarki dala
politiarka, a drugi politiar. Uvaavajui prethodno reeno, o temeljnoj razlici
mukog i enskog govora u politikom diskursu, jasno je kako prvi primjer zrai
emotivnim nabojem. Kako bi se opravdala premijerova odsutnost, politiarka se
posluila pojaivaima jako teak i zahtjevan kako bi se kod sluatelja izazvalo
saaljenje, a ne ljutnja. U drugoj reenici jasno nam se pokazuje agresivniji jezik
koji najvie odlikuje odrjeitost i izravnost izraene rijeima nema vremena te
ima pametnijeg posla.

ZAKLJUAK

Rijei moda govore manje od djela, ali izreene u pravo vrijeme i na pravi
nain, ne samo da govore, ve i ostavljaju dubok trag u istoriji. Retoriko
umijee moe se stei uenjem i vjebanjem, potovanjem odreenih pravila
koja su utvrena jo prije dvije hiljade godina i ostavljena nam u naslijee. No,
isto tako valja uiti i vjebati prepoznavanje politike demagogije kao opasnog
oblika obmanjivanja lanim izjavama i obeanjima.
Primjenjujui stare retorike postavke u savremenoj komunikaciji moemo
zakljuiti da je Sokratov i Platonov zahtjev da retorika ne smije biti liena tenje
za dobrim, lijepim i pravednim, jer je u protivnom u stalnoj opasnosti da se
pretvori u oblik obmane , to je danas sve ei sluaj.
Ili kako kae Aleksandar Tijani: Duboko alim to neki ljudi imaju
sposobnost govora. Jo vie alim to neki politiari imaju sposobnost
besednitva.
Takodje treba imati na umu da su sve civilizacije u kojima je besednitvo bilo
razvijeno propale. Ljudi su sposobni da sve zloupotrebe, kako pravo, fiziku,
hemiju, tako i retoriku.

LITERATURA
www.wikipedia.com
www.politika.rs
www.tportal.hr

SADRAJ
Uvod......................................................................................2
1. Istorija politikog govornitva.....................................3
1.1 Periklov spovodni govor...........................................3
1.2 Papa Urban II i Krstaki ratovi..................................3
1.3 Nisam li ena..............................................................4
1.4 Kenedijeva inauguracija.............................................4
1.5 Churchill.....................................................................4
2. Odnos mukarca i ene u politikim govorima.............5
3. Emotivnost enskog govora u politici...........................5
4. Agresivnost mukog govora u politici..........................7
Zakljuak...........................................................................8
Literatura...........................................................................9

10