Izdaje

ITRO NAPRIJED
Glavni urednik
MILAN MIRIC

Urednici
dr MURADIF KULENOVIC
GVOZDEN FLEGO
MIRJANA DOBROVIC

Nas!ov izvornika

Viktor . Frankl
UNHEARD CRY FOR MEANING
Psycholerapy and Humanism
Viktor . Frankl, 1978.
Simon and Schter, New York

VIKTOR

FRANKL

NECU]AN
VAPAJ ZA SMISLOM
Drugo izdanje

Prevela
RAELA

BERGHOFER

riY
naprljed
ZAGRE

1987

SAD'RZAJ

11

Predgovor

1 Necujan vapaj za smislom

Volja za smisao
Smisao zivota
2

Determi,nizam i humanizam:
kritika pandeterminizma

3 Kritika

4 Dehumanizaoija spolnosti
Siptom i terapija?
Stavovi psihijatra prema modernoj
knjizevnosti

6 Sport -

42

susret-gupe:

Koliko humanisti,cka psihologija

humanisticka

17
27
35

asketizam dana'snj1ice

61
75

82
89

7 Prolaznost i smrtnost:
Ontoloska rasprava
8

Paradoksna intencija i derefileksija

98
110
110

Paradoksna i11.tencija
Derefleksija

147

Kazalo imena i pojmova

161

Muradif Kulenovic:

Smisao zivota i

olest

169

Posveceno Harryju ili Marion

- nerodenom djetetu

Posebnu rijec zahvalnosti upucuJem svojoj

supi'IUZi Eleonori Katharini za sve zrtve koje
godinama podnosila pomafuci mi da pomognem drugima. Na s'VIim predavanj.ima i putovanjima bbla uz mene d zaista zaslZuje
rijeci koje , oiku posvete na svojoj
knjizi, jednom prilikom uputio Needleman: Toplini, koja prati svjetlost.
Neka topina ostane jos dugo na'kon sto
svjetlost ugasne.
Viktor . Frankl

PREDGOVOR

Ova

knjiga nastavak

dvij

njenih prethodnica: Psihotera-

pija i egzistencijalizam i Bog podsvijesti religija.1

Psihoterapija i

Prvoitno zamisljeno da to bude zirka d.zabranih eseja.

Kad sam ponovo pregledao i prosi!rio sadriaj pokazalo se
da pojedine eseje - koji s sada postaLi poglavlja - ne:ka
zajednicka nit povezje u jedn cjelin. Jos znacajnije
da prva dva poglavlja raspravljaj tri glavna nacela na
koj.ima poeiva sustav logoterapije: volji za smisao, smisl
Zivota i sbodri volje.

Logoterapija se oicno svrstava kategorije egzistencijalisticke psihijatrije hmanisticke psihologije. Medtim,

tko .ciitao moje knjige mogao primijetJiti da sam se ponegdje kritic:i osvrtao na egmstencijalizam i1i barem na ono
sto se naziva egzistencijalizmom. Citalac i ovoj knjdzi
naici na neke napade mjerene na takozvani hmanizam
Hi, kako ga na1Jivam, pseudohumanizam. Ne i trebao iti
dznenaden: sam isto tako .i protiv psedologoterapije.
Podsjetimo se .kratko na povijest psihoterapije kako i
smo odredi mjesto egzistencijalizma [ h.anizma psdi
jatriji i psihologiji. Svi smo mi cbli od najveeeg dha u
psoterapijii, Sigmunda Freda. takoder! (MoZda citaoc
nije poznato da jos 1924. godine, poseban poziv i posredovanje Sigmnda Freda, jedan moj Olanak objavljen
International Journal of Psychoanalysis). Fred nas
V. . Frankl, Bog podsvijesti - Psihoterapija i religija, nakladi prevodioca Karla Prendivoja, iblioteci Oko tri tr,
Zagreb, 1980. (. prev.).

11

ucio kaiko da raskrinkamo neuroticnu osobu, da uklonimo

skr.ivene, nesvjesne motivacije koje s pozadina njezina ponasanja. Medtim, neumorno tvr.dJim da se to raskrinkavanje mora zaustaviti tocki kojoj se psihoanaliticar s
ocava s onim sto se vise ne more raSikinkati, jednostavno
zato sto aten1Jieno. No, koliko se neki od psihologa
koj.i skidaj kink (ka!ko s psihoanalitieari jednom nazvali sai sebe!) ne zastave na tom jestu, jos vijek preostaje nesto sto razotkrivaj. njihova v.lastita prikrivena motivacija, njiho~a nesvjesna zelja da potcijene, obezvrijede i omalovaze ono sto covjeku dstinito i izvorno
ljudsko.
U medvreen behavior-terapija, kojoj osnova teorija n, dosta znapredovala na rpodrucju na k
psihoana1iza tako dgo i neizvjesnom polo:Zaj. Behavior-terapeutli mog dokazati da s mnoga etioloska uvjerenja Freudovih sljedbenika ila samo puka uvjerenja i nista drugo. Ne moze se svaki slueaj neuroze .dovoditi u v~
s traumatsk!im i:skstvima ranog djetinjstva sa s.ukobima
izmedu ~da, ega i super ega. Isto ta:ko, one slucajeve u kojima doslo do izljecenja i to ne psihoanaJ.izom, vec prije
kratkotrajnom etodom modifikacije ponasanja (ako ne i
spontanom remisijom), ne prati uvijek supstitcija 'Simptoma. Tako se behaviorizam .moze smatrati demitologiziranjem
neuroze.2
No, jos uvijek preostaje osjecaj nezadovoljstva. Nije moguce rje8avati proleme bolesti i pobolijevanja jednog rtakvog doba kao sto nase, proleme besmils'lenostoi., depersonalizacije i dehumanizacije, ukoro rpojam covjek
nije ukljucena ljudska dimenzija, dimenzija ljudskog fenomena koja se neophodno prov:laCi svakitm oblikom psihoterapije, i on na svjesnoj bli pak na nesvjesnoj ra:zlini.
Bjarne Kvilhaug, norves.ki psiholog, satra da logoterapija rehumaniziraia teoriju ucenja. Nikdlaus Petr.owitsch
z Ovaj izraz ne zvuci suvise nevjerojatno uzme li se obzir cinjenica da sam Sigmund Freud opisao svoj teorij nagona
kao mitologiju i odnosio se prema nagonima kao prema mitskim itnostima.

12

sa Odsjeka za psdbljatriju na Sveuaistu u Maimu, Za:pada

Njemacka, dosao nakon njega do zakJ.j.ucka da logoterapija hwnanizira1a psihoanali~u i jos liZe, da logoterapija - za azliku od drugih psihoterapijskih skola - ne
ostaje u dimen:zli.ji neuroze. Sto t.ime misHo? Psihoanaliza
smatra neurozu posljedicom odredene psihodinamike i shodno tome nastoji suziti uvodeei u ,]gru druge oblike psihodinaro~ke i to one koji su od pomoC.i, kao sto zdrav
prijenosni odnos. Beha'V'ior-terapija pak pr1pisuje neurozu
odredenim procesin1a ueenja i okolnostima te stoga za s
ijanje neuroze predl.Ze nove oblike ucenja i promjenu
uvjeta. MedutJim, u slucaja, kako to Petrilow~tsch
vjesto opa:zrio, terapija ostaje na razini neuroze. On rdrii da
logoterapija ide rd:alje od te razine promatrajuci eovjeka u
ljudskoj dimenziji gdje moze koristiti izvore kojti s.u samo
tamo dostupnd - izvore kao sto su jedi:nstvena ljudska sposobnost samotranscen-dencije i sposobnost samoodvajanja.
Ova posljednjra sposobnot uvdjek dolazi do izrafaja kod
primjene logoterapij.ske tehnike paradoksne iintenaije, tj.
obratne nakane. Sposobnost ltranscendencije jednako vama u dijagnozi i terapiji. N~ predvidimo ove sposono
std, npr. ne razmot:cimo volju za smisao kao jedno od nj,ihov.ih starnovista, nikada ne mozemo postaviti dijagnozu noogene neuroze koja prodz[azi iz frustracije volje za smisao,
mti mozemo na nju utjecati, niti mofemo izvuCi iz nesvjesnosti a!ko :ila potisnuta. Strogo empiijrski pokazano da to stanovis.te morZe ponekard predstaVIljati na5 glavni
cblj: srtatistdcktim istrazivanjem ddkazano .da volja za smisao dma sasvim ocitu vrijednost osnovnog opstanka
Zivotu.
U vezi sa samoodvajanjem dokazano , takoder na strogo empirijrslcim osnovama, da se radi vaZom mehanizmu
za sav1adavaje teSrkoea koji , tako reci, ugraden u eovjekovu psihu. Ovo naroCito wijedi za podrucje hwnora kao
sto cu to kasnije pokazati.
ZadkrurZimo li, mozemo reCi da nas p.sihoanaliza nau.Cila
kako da raskrinkamo neuroticnu osobu, dok nas behaviorizam nauoo da demitologiziramo neuroz. Petilowitsch i

13

Kvilhag ka!Z

da nas logoterapija danas i .da rehumaniziramo<< psihoanalizu i behaviorizam. No to i bllo prev1ise

pojednostav:njeno jer se ne radi samo nastavljanj jedne
teorJje na drug, vec i nj.ilvom prepletanj. Danas se
razmislja i na nacin zapadnonjemackog frojdovca Wolfganga
Locha, koji rekao da psihoanalitiCki dijalog bltd nastojanje da se stvori novi smisao iJivota.3 Leonard Bachelis,
dkektor Centra za behav:ior-terapij u New York, rekao
da d.ma dojam da se mnogi pojedinci koji se njegovoj stanovi, iak.o imaj dobra radna mjes:ta i uspjeha
s1, zele iti jer nalaze da zivot besmislen. 4
Dakle, teor1jske poddarnosti postoje. Meatim, sto se tice logoterapije, sam prvd. i da ona nije lijek za sve i
da zog toga otvorena za suradnju s drogim psihotera
pijsk.im pristupima, 1: otvorena i :m vlastitom razvoj.
Istina da psihodinamiclci i behavioristicki usmjerene skole u velikoj mjeri zanemaroju covjeenost 'kao irzrazito 1judski fenomen. One su i dalje vjerne redukc.ionizmu jer taj
pristup jos uvd.jek prevladava u podrucju psihoterapijskog
rada. Redukcionizam upravo v suprotnost humanizmu. Rekao ih da redukciond.zam - subhumanizam. Zatvarajuci se u subhumane okvire, koji pOOivaju na usko
ogramcenom poj.mu znanstvene istine, redukcionizam tjera
fenomen eovjeCoti u Prokrostovu postelju, VeC unaprijed stvoren primjer intepretacije, svejedno to u ime
ctinamiCkih analirza :ili teorije ueenja.
Ipa!k svaka od tih kola dala svoj vcijedan doprinos.
Logoterapjja nikako ne obezvreauje opravdana d. ozbl!ljna otkica takvih vclikih pionira kao sto su F;reud, Adler, Pavlov,
Watson Skd:nner. Unutar svoj postovanja :vrijednih okvira, svaka od tih skola dma svoje ucenje. No, njdhovo stvarno
znacenje i vrJjednost postaju jasni tek ako ih stavimo u
vi!Se i sadrZa:jnije okviire, u ljudsku dimenziju. Tu se, za
divno oudo, eovjek v.ie ne moze gledati kao i kojem
osnovna 111g zadovoljditi svoje porive i nagone za stvaa5 Psyche, , 10, 1976, str. 865-898.
American Psychological Association Monitor, svibanj 1976.

14

njem ugode pak, u tu svrhu, pomiriti Lid, ego i superego;

ljudska se stvarnost isto tako ne me>Ze pimati samo kao
pos.ljedica procesa uvjetovanja ;ili uvjetnih refleksa. Ovdje
covjek predstavljen kao i u taZenju smisla trazenju C:ija uzaludnost, kako se cini, razja:Snjava veliki dio nevO!lja naseg doba. k se psihoterapeut Iroj.i priori odblja poslusati necujan vapaj za smislom moze uhvatiti U
kostac s mnostvom neuroza koje prate nase vrijeme?
U mojim Clanc1ma i knjigama, uklj,ucujuei i ovu knjdgu,
dma mnogo stvai za koje sam siguram. da , arem na prvi
pogled, ,izg!.edati zastarjelo. No, dsto sam tako siguran da
su neke od njih suvremene. Uzmimo samo u obzir pojavu i
ustrajnost osjeeaja besmisla sto zahvatio cijeli svijet. Smatra li se da ova masovnost neuroza obbljefje sedamdesetih godina, mogu skromno re6i da sam njihov porast i sirenje predvidi:o jos pedesetih godina, vee sam u tridesetim
godinama ovog stoljeea dao osnove terapije.

Viktor
,

prvog dana proljeea, 1977.

Frankl

1
Nelujan vapaj za smislom 1

Dos1ovan prijevod izraza logoterapija jest li'jeeenje

smislom. i se izraz, naravno, mogao prevesti i kao
iscjeljivanje smislom, no to i dalo prejak vjerski naglasak koji 1ogoterapiji nije neophodno pristan. Logoterapija svakom sl psihoterap~ja usredotocena na smisao.
Pojam lijecenje sislom pravo obratan od tradicionalnog stava psihoterapije koji vise predstavlja smisao lijecenjem. 1 stvarno, koliko tradicionalna psihoterapija otvoreno pogleda oci prolem smisla i svrhe
- to znaCi, shvati li smisao i svrh njd.hovoj pravoj
vrijednosti, umjesto da ih svodi na krive i ~izmisljene vrijednosti tako sto im porijeklo izvodi iz >>Obrambenih mehanizama ili reakcijskih olika 2 - onda vam jednostavno poruciti kako ste pravo rijesbli svoj Edipov
prolem, otarasili se svojih kastracijskih strahova i kako cete sada i!ti sreti, ozivjet cete svoje sebstvo i vlastite mogucnosti i postati za sto ste predodredeni.
Drugim rijecima, smisao vam se kazati sam od sebe.
Prema predavanju pod naslovom Lijecenje smislom, odrzanom na Kalifornijskom sveucilBtu u Berkeleyju, 1:3. veljace, 1977.
z Prilikom diskusije nakon jednog od mojih predavanja rekao
sam da- sto se mene tice- nisam spreman zivjeti radi svojih
reakcijskih oblika niti sam spreman umrijeti radi svojih obrambenih mehanizama.

17

Ne

zvuci li to nekako kao: istrazi najprije kraljevstvo

Freuda ;i. Skinnera ti svi ovi prolemi blti jasni?
Na zalost, to se tako ne moze rijesiti. Stovise, pokazalo se da se mnogo cesce ;dogada da, ako se neuoza i moze otkloniti, kada se ona otkloni preostaje praznina. Takav pacijent divno prilagoden i sposoban za rad, ali
mu nedostaje smi:sao. Pacijent nije prihvacen kao ljudsko
i, sto reC.i, kao Zivo blce koje neprekidno traZi smisao; to traZenje smisla, tako osebujno covjeku, nije
ozblJjno shvaceno u svojoj pravoj vrijednosti, vec se
smatralo pukom racionalizacijom potisnute nesvjesne
pihodinamike. Pri tom se previdalo ili zaboravljalo da
samo onaj covjek koji nade tr.aZeni smisao spreman
patiti i zrtvovati se radi tog smisla, spreman poloziti i
vlastiti zivot ako potrebno. S druge strane, ako smisao
ne postoji, covjek sklon da sei oduzme zivot i spreman da to ucini cak kad su zadovoljne sve ostale njegove potrebe.
Sve ovo pribliZio mi izvjestaj jednog mog ivseg
studenta: Na jednom americkom sveucilistu podvrgnuto ispitivanju 60 studenata koji su pokusali 'samoubojstvo i 85 posto izjavilo da SU to ucinili zatO StO im <Se
zivot cinio besmislenim. NajvaZnije , medutim, da
93 posto tih studenata, koji su patili od ocitog nedostatka smisla zivota ilo aktivn u drustvenom zivotu,
da su to i dobri studenti koji su <imali i dobre odnose
sa svojim oblteljima<<. Rekao ih da to necujan vapaj
za smislom i sigurno da slucaj ovog sveucilista nije
usamljen. Uzmimo samo u obzi<r zapanjujuci postotak
samoubojstava medu americkim studentima koji se kao
uzrok smrti jav.lja na drugom mjestu, neposredno iza
prometnih nesreca. Pokusaji samoubojstava vjerojatno
su i petnaest puta cesci.
I to 'se dogada usred .drustava punih oilja i drzava
punih agostanja! P.redugo smo sanjali san iz kojeg se
sada budimo: vjerovali smo da sve iti u redu i da
ljudi postati sretni unaprijedio li samo nj'ihov drustve-

18

no-ekonomski polozaj. Istina tome da se, kako

borba za opstanak, pojaVIo pitanje: opstanak
radi cega? Danas ima sve vise ljdi kojd imaj sve zivotne vjete, ali ne vide smilsao za koji i zivjeli.3
S druge strane, ssrecemo se s ljdima koji s sretni,
Zive teskim, cak UZ.asnim vjetima. Dopstite mi da
navedem dio pisma sto mi ga Cleve W. pisao kada
i samo broj 049246 jednom drzavnom zatvoru
Americi: Ovdje zatvoru ... prZa se mnostvo divnih
prbl.ika 'da covjek d od koristi i da se razvij.a. Sada
sam stvarno sretniji nego ikada zivot. Primjecjete
li: sretniji nego ikada- zatvoru!
jos jedan primjer, zet pismo sto sam ga nedavno primio od jednog oiteljskog lijeenika iz Danske:
Pola godine moj dragi otac tesko olovao od raka.
Posljednja tri mjeseca Z.i'Vota zivlio mojoj kci za njega smo se brinli voljena zena i . Stvarno
vam zelim reci da s ta tri mjeseca ila najlagoslove
nije doba zivot moje zene i mene. Svakako da smo,
bduCi da smo ili i lijeenik i bolnicarka, morali savladavati razlicite poteskoce, ali nikada necu zaboraviti sve
one veceri kada sam citao odlomke iz vase knjige.
otac tri mjeseca znao da njegova bolest kobna ... ali se nikada nije potzio. Neprestano sam ,
sve do posljednje veceri, govorio kako smo zapravo
sretni sto smo mogli dozivjeti taj liski dodir tim posljednjim tjednia i kako ismo ostali osimaseni da
naglo, nekoliko sekundi, umro od srcanog dara. Ovom
pr1ilikom nisam samo cita takvim stvarima vec sam
ih sam dozivljavao, tako da se samo mogu nadati da cu
iti stanju da se suocim sa sdbinom onako kako
popstila

' Usporedba ovakvog stanja postoji prije na ontogenetskoj, nego

na filogenetskoj razini. , vec ranije spomenuti, asistent
na Harvardskom sveucilistu pokazao da medu diplomkanim studentima, koji su nastavili voditi sasvim uspjesan i naoko sretan zivot, i velik postotak onih koji su se tuzili na
osjecaj niStavnosti, pitajuci se n ,gav njihov uspjeh sluZi? Ne
namece li nam to misao da ono sto se danas tako cesto nazi
va krizom srednje zivotne doi osnovi kriza smisla?

19

to moj otac cinio. Ponovo kazem: ima ljdi koji s

sretni i kad se nad oci oci s nesrecom i bez obzira
na patnj - zato sto vide smisao! Smisao stvarno ima
moc iscjeljenja.
Vratimo 1i se opet na lijecenje smislom, postavlja se
pitanje da 1i to povlaci za sobom zakljcak da nedostatak osjeeaja smisla svakom posebnom sl z
rok neuroze? Ne! Htio sam samo :irstaci cibjenicu da ,
ako se radi nedostatk smisla, ispnjavanje praznine
k stvara nedostatak smisla imati terapijski cinak
cak i onda ako zrok neroze nije praznina! U tom
smisl veliki lijecnik Paracelss i pravu kada
rekao da bolesti t iz kraljevstva prirode, da ozdravljenje dolazi iz kraljevstva duha. U termino1ogiji logoterapije rekli ismo da neroza nije vijek eophodno
noogena, tj. da nije posljedica osjecaja besmisla. Jos
vijek ima mjesta za psihodinamik jednako kao i za
procese stvaranja vjeta i n koji s oznaka psihogene neroze, koja se pak smatra nerozom tradicionalnom smislu. Medtim, logoterapija porno tvrdi da
pored tih psihogenih cinilaca postoji i dimenzija specifieno ljudskog fenomena, kao sto ljdsko traienje
smisla, te da ne mozemo razmjet~, kamoli savladati,
ovo zLo naseg doba ko1iko ne primamo da osjecenje
tog traienja moze takoder iti zrokom neroze.
Zelio ih ovdje naglasiti da ljdska dimenzija - ili
nooloska, kako se jos naziva logoterapiji - nadmasje
psiholosk dimenzij i na taj nacin na visoj razini;
ali to sto visa zna.Ci samo da vise toga n
ukljceno, da zaokruzje niz dimenzij. Otkrica n
tar individaln.ih dimenzija ne mogu se medsobno iskljciti. Jedinstvenost oovjeka, njegova ljdskost i
sprotnosti sa cinjenioom da on psiholoskim i bloloskim dimenzijama jos vijek zivotinja.
Zbog roga sasvim opravdano sto koristimo zdrava
otkrica psHdinamickih i behavioristickih istraiivanja i
svajamo neke tehnike koje t nastaj. Kada te tehnike
20

postan

dio psdhoterapije koja covjeka promatra ljudskoj dimenziji, kako to cini logoterapija, njihova se terapijska djelotvomost moze samo povecati_
Govorio sam ioloskoj dimenziji. Cinjenica da s
etiologij dsevnih olesti mijesani tjelesni jednako
kao i nooloski i ps.o1oski cinioci. Tako su iokemija i
nasljednost dosta vafni etiologiji psihoza (v,ise nego
neroza), cak ako glavni dio s.imptomatologije psihogenetski.
posljednj, ali ne i manje vazn cinjenic, moramo spomenti da postoje i' sociogenetske neuroze.
~ijec svojstvena mnostvu neuroza danasnjice, odnosno
s esmislenosti. Pacijenti se vise ne zale na osjecaje infeiomosti i spol.ne frustracije kao sto to ilo
vrijeme Adlera i Freuda. Daas se r nama psihijatrima potaknti osjecajem nistavnosti. Proem koji ih danas dovodi nase kiinike i ordinacije egzistencijska frustracija, njihova vlastita egzistencijska praznina - izraz koji sam v jos 1955. godine. sam
stanje opisao pulikacijama koje datiraj iz 1946. godine. Tako mi, logoterapeti, ozemo re6i da smo ili
svjesni sto se svijet sprema mnogo prije nego sto se ta
pojava rasprostranila :i postala opcepoznata.
Aert s jednom rekao: Dois.ta postoji samo
jedan filozofijski proem:
Sudi:ti tome ima li ili
nerna smisla zivjeti ... 4 sam se recenice sjetio nedavno, prilikom citanja lizvjestaja kojem sam vidio da
lj.de danas vi:se zaokuplja egzistencijsko pitanje smisla
zivota i egzistencijsko trazenje smisla zivota nego nj.ihovi spolni prolemi. U jednoj skoli nastavnik pozvao
stdente da slobodno postavljaj pitanja i da to cine anonimno. Niza1a s se razna pitanja od navikavanja
na drogu preko pitanja spolnosti sve do pitanja
zivot na drugim planetima, ali najcesca tema i
- gotovo da se ne povjeruje to!- samoojstvo.
Alert Camus, Mit Sizifu, preveli S. Vucicevic i F. Kveder,
Zora, Zagreb, 1971, str. 11, (. prev.).

21

No, zasto i trebalo optZivati drustvo zbog takv,)g

razvoja dogaaaja? Postav1jamo li stvamo opravdano di}agnoz sociogenetske neuoze? Razmotimo danasnje
drustvo: ono zaista dovoljava [ zadovoljava svakoj potrei - osim jednoj: potrei za smis,lom! Moze se reci
da danasnje drustvo cak i stvorHo neke potrebe; no
potreba za smislom ostaje i dalje neispnjena - sred
sveg nasega ogatstva i bez obzira na njega.
Bogat,stvo naseg drustva ne odrazava se samo materijalnim dobrima vec i slobodnom vremen. S tim
vezi Jerry Mandel pise: Tehnologija nas liSila potrebe da koristimo nase sposobnosti odrzavanja na zivot.
Tako smo razvHi sstav lagostanja koji n osigurava
opstanak, da to ne moramo loziti nikakav napor.
Kada svega 15 posto radnicke sna:ge jedne dZave upotrebom tehnologije stvamo moze osigurati potrebe citave populacije, tada se moramo soeiti sa dva prolema:
kojih to 15 posto ljdi raditi i kako ostali dozivljavati Oinjendcu da s nevaini i snositi posljedice gubltka
osjecaja smis1a? Logoterapija mozda v,ise toga moCi
reci Ameriai dvedeset i prvog stoljeea neg10 sto do sada rekla Americi dvadesetog stoljeca. 5
Danas se moramo s~iti i s rjesavanjem prolema
nenamjemo stvorenog ,slobodnog vremena olik nezaposiJ.enosti. Nezaposlenost moze iti zrolm specificne neroze - nz nezapos.Jenosti, ,kako sam nazvao 'kada sam prvi put njoj pisao 1933. godine. Kod
polizeg se ispitivanja pokaza1o da pravi zrok nesreaenosti u tome sto nezaposleni osjecao da beskoristan, njegov zivot stoga besmiS!len. Novcani nadomjestak, odnosno odreaena drustvena 'sigurnost, nije dovoljoo. ovjek ne ziv.i samo od lagosta:nja.
Uzmimo prosjecntt dobro n drzavu, kao sto
AstriJa, lrojoj postoji drustvena Sligurnost i nema prolema nezaposienosti. No ipak, jednom razgovoru
nas kancelar Bruno Kreisky izrazio svoj zabrintost
5

Neobjavljen clanak.

22

zbog psiholoskog stanja gradana, rekavsi da danasnje vrijeme najvaZnije i najpotrebnije nastojatd sprijeCiti osjecaj da zivot besmi,slen.
Osjecaj besmislenosti, ta egzistencijska praznina, tolikom porast i sirej da se zaista moze nazvati masovnom nerozom. U raznim clancima objav1jelllim
profesiona1nim casopi1sima postoje brojni dokazi koji
ukazuj da takvo stanje nije ograniceno samo na kapitalisticke zemije vec se mme zapaziti i komunistickim
zemljama. Pojavljje se cak ,i. trecem svijet.6
Ovakvo stanje povlaci pitanje etiologije i 1simptoma.
Dopustite mi da vam vezi s etiologijom pruZim kratko
objasnjenje: za razlik od drugih ~ivotinja covjek nije
dano da m poiva i nagona zna sto Cinit-i1,
za razlil od oovjeka iz prijasnjih yremena tmdicije i
tradiciona:lne vrijednosti vise ne govore sto i trebao
Oiniti. Ta:ko on sada, di da nema pred sobom takvo
sto da ga vodi, panekad niti ne zna sto zeH uOiniti. Posljedica? On cini sto i drugi ljdi cine- sto konformizam- il:i cini sto drugi ljdi zele da cini - sto tota1itarizam.
James . Cumbagh, Leonard . Maholick, Elisabeth
S. Lkas i Bernard Dansart razvili s razlicite logoterapijske testove (PIL, SONG i logo-test) kako i stanovili
stu.panj egz.tstencijskih frustracija danoj poplaciji, tako da moguce takoder i empiijski potvrditi moje postavke por:ijekl egzistenciJske praznine. U disertacij.i
Dia:ne D. Yong s Kalifornijskog sveCiHsta vidim neke
potvrde vezi s ulogom koja se pripisje propadanj
tradicije. Ona testovima i statistickim istraiivanjem
dokazala da mladi ljili vise pate od egzistencLjske praznine nego starije generacije. di da pravo kod
Louis L. litzke, Students in Emerging Africa: Humanistic
Psychology and Logothe1apy in Tanzania, American Journal of
Humanistic Psychology, 9, 1969, str. 105-126; te Joseph L. Philbrick, Cross-Cultural Study of Frankl's Theory of Meaning-in-Life, clanak predstavljen na sastanku Americkog udrZenja
psihologa.

23

mladih ljudi slaljenje tradicija najjace izra.Zeno, to otkrice namece misao da propadanje trad.icija glavni Cinilac koji utjece na egzistencijku prazn.u. se podudara i s tvrdnjom Karol Mashal sa East Side Mental
Health Center u Beevueu, Washington, koja U grupi
osoba mlad.ih od 30 godina koje su se obraill.e za pomoe
prepoznala to stanje kao osjecaj besciljnosti.7
GovoreCi mladoj generacij'i, prisjecam se predavanja
sto sam ga odrZa.o na jednom vodecem ameriokom sveuCi1istu, te upornog zahtijevanja pokrovitelja da predavanje ima naslov li nova generacija lda? Stvarno
vrijeme da se zapitamo s li lJudi koji pate od osjecaja besmislenosti iti neurotieni te, ako to jesu, kojem smisl. Ukratko, pitanje glasi: 1i ono sto smo nazvali masovnom neurozom danasnjice stvarno neroza?
-Dopustite mi da jos ne odgovorim na to pitanje, vec
da se prvo kratko osvrnem na simptomatologij egzistencijske praznine, kojlim imenom oznacavam glavn
neurotien triJad: potistenost, agresivnost, ovisnost.
potistenosti i njezinoj posljedici, samouojstvu, vec
smo govoriJi. Sto se pak tiee agresivnosti, upcujem Citaoca na poglavlje spor.t. Tako ovdje tr razmotriti samo treci aspekt trijade kako blsmo pokazali da
se, pored potistenosti i agresivnosti, ovisnost takoaer treba promatrati kao izvor osjecaja besmislenosti.
Otkako sam razvio ovu postavk brojtni su autori
poddali. Betta L Padelford objaviia disertacij
Utjecaj etnicke pozadine, spolnosti i zamisljene slike
na odnos izmeau narkomanije i svrhe Zivota (United States International University, San Diego, sijecanj
1973). Rezultati proucavanja 416 stdenata nisu uspjeli
pokazat-i znacajn razliku izmeau stupnja rasirenosti
narkomanije kod studenata kojih t zamiMjene slike oeevog lika i slab i onih koji s pod jaJkim
utjecajem te slike. Medtim, doslo se do otkrica znacajnog odnosa izmeau narkomanije i svrhe Hvota, uz
7

American Psychological AsSQciation Monitor,

24

svianj

1976.

prilivatljivu pogresku (r = -0,23; + 0,001). Nad:eno

da se srednji indeks pristttnosti narkomanije u studenata koji tesko vide :svrhu zivota (8,90) znacajno razlikuje
od srednjeg indeksa prisutnosti narkomanije kod studenata koji iaju razvijen osjecaj za svrhu zivota (4,25).
D'r Padelford se osvrce na Iiteraturu sa :svoga istraii~
vaokog podrucja koja istovremeno odgovara i mojim
postavkama egzistenciji praznine. NowHs obradio pitanje zasto studente privlaci droga i otkrio da
jedan od cestih razloga ila zelja da se pronad:e smisao zivota. Ispitivanje 455 studenata s podrucja San
Diega, sto ga za Nacioclnu komisij zloupotrebl
marihuane i droge vodio Judd sa suradnicima, otkrilo
pokazatelje koji ukazuju na cinjenicu da SU studenti
koji su koristili mariuanu i halucinogene bili uznemireni te da su patili od nedostatka sislenosti zivota vise
od onih koji drogu nisu upotreljavali. Drugo istraiivanje, koje vodio Mirion sa suradnicima, otkrilo da
upotreba droge u velikim koliCinama u med:usobno odnosu s trazenjem smis1enog doiivljaja i 'smanjenom svrs:ishodnom aktivnoseu. Linn 1968. godine proucavao
700 studenata sa Sveucillista u Wisconsinu, Milwaukee, i
objavio da su s>tudenti koji su upotreljavaH marihuanu iJi vise zaokupljeni smislom zivota u odnosu na
one' koji nisu koist. Krippner sa suradnicima postavio .teoiju da upotreba droge moze predstavljati oblik
osone psihoterapije i to za ljude s egzistencijskim po
lemima. U sto posto s~ucajeva naveli su pozitivan odgovor na pitanja: Da li vam se sve cii besmislenim?<<
Shean i Fechtmann su otkriH da su studenti koji su vise
od sest mjeseci redovno pusili maiuanu postigli daleko niZi rezultat ( < 0,001) na Cumbaughovom purpose-in-life (PIL) testu nego oni koji nisu koristili.
Slicna su otkrica objavljena i u vezi s navikom na alkohol. Annemaie von Forstmeyer pokazala u svojoj
d~ISertaciji da 18 do 20 alkoholicara smatralo svoje
postojanje besmislenim i bez ikakve svrhe. (United States Intemational University, 1970). Tehnike koje su te-

25

meljene na 1ogoterapiji dokazale s da s snaZn.ije od

drugih olika terapije. Kad James . Crumbaugh mjerio egUstencijsl praznin, da i sporedio rezltate
postignute jecenjem grupnom logoterapijom s rezlta
tima postigntim zajednici za lijeeenje alkoholicara i
rezltatima 1ijecenja dgotrajnim terapijskim programom, pokazalo se da samo logoterapija postigla statisticki znacajan napredak.8
Alvin R. Fraiser iz Centra za rehabllitacij narkomana
Norc, Kailifornija, pokazao da logoterapija jednako podesna i za lijecenje ovilsnosti drogi. On jos
od 1966. potreljavao logoterapij rad s narkomanima. postigntim rezultatima kaZe: PostaJO sam jeclini savjetnik u povijesti ove ustanove koji iza sebe li.ma
tr.i neprekidne godine najveCih uspjeha (pod spjehom
se podrazumijeva da se ov.ilsnik, untar jedne godine nakan otpstanja iz ustanove, nije ponovo vratio n).
pristp rjesavanju prolema 10vismka razdolj
od tri .godine dao rezultat od 40 posto spjeSn.o rijesenih
slcajeva, za razlik od ranijli.h pristupa i prosjeka od
oko 11 posto.
Samo se sei razmije da se z tri prikrilvena simptoma egzistencijske praznine kojri. se r trijad
masovne n:z javljaj i drugi simptomi, ili oni pnikriveni otvoreni. U vezi s pitanjem da li sam osjeeaj
besmislenosti predstav1ja dsevn bolest idi ne, Sigmnd
Freud kaZe pism princezi Bonaparte: U trentk kada se covjek zapita postoji li smisao i vrijednost zivota,
bolestan. No, smatram da to traZenje smisla
z:tvota prije dokaz ljdskosti negoli draz dsevne bolesti. Covjek ne mora iti neroticna osoba da bi ga zanimalo pitanje smisla Zivota, ali zato mora iti istinsko
ljdsko i. Napokon, kako sam i sam .istakao, vapa:j za
smis1om predstavlja osebujn znak ljudskosti. Ni Changes in Frankl's Existential Vacuum as Measure of Therapeutic Outcome, Newsletter for Research in Psychology, 14,
1972, str. 35-37.

26

dnu drugu zivotinju, tako ni guske Konrada Lorenza,

nikada nije brinulo pitanje postoji li ili ne postoji smisao zivota. A1i, covjeka jest.
VOLJA ZA SMISAO
Covjek uvijek nastoj:i doseci smisao, uvijek ponovo zapoCinje potragu za njim; drugim. rijecima, volju za sm.isao9 mozemo smatrati najvafuijim predmetom interesa svakog covjeka, kako rekao Abraham Maslow
komentaru jednog ffiOg cJanka. 10
U danasnjem drustvu upravo sama volja za smisao
ostaje neispunjena - zanemaruje i danasnja psihologija. Suvremene teorije moti:vacije gledaju covjeka kao
i koje reagira na podrafaje, istov.remeno potiskuje
svoje nagone. One ne uzimaJu u obzir da covjek zapravo
odgovara, ali ne u stogom smislu reagiranja ili nereagiranja na nesto- odgovara na pitanja koja mu zivot postavlja i na taj nacin ispunjava smisao l1 mu zivot
nudi.
Nekome se moze ciniti da to samo stanovito uvjerenje, ne cinjenioa. Otkako sam 1938. godine stvorio
izraz Visinska psologija, prije u namjeri da nadopunim nego isHsnem ono sto se nazivalo dublnskm psihologijom (to jest, psihodinamicki usmjerenom psihologiJom), neprestano su me optuzivali da precjenjujem
covjeka, da ga stavljam na prijestolje koje za njega
previsoko. Dopustite mi da vam to ilustiram na nacin
koji se cesto pokazao didaktickim. U avijaciji postoji izraz prrisilno skretanje. Recimo, pojavi se nepovoljan
vjetar sa sjevera, aerodrom na koji se zelim spustiti
lezi ravno na istoku. Ako letim na istok, promasit
svoj cilj, jer avion iti nosen prema sjeveroilstoViktor . Frankl, Der unbedingte Mensch: Metaklinische Vorlesungen, , Franz Deuticke, 1949.
10 U izd. Anthony . Sutich i Miles . Vich, Readings in Humanistic Psychology, New York, The Free Press, 1969.

27

k. Kako ih stigao na cilj, moram nadoknaditi to zanosenje skretanjem, ovom sl pravljanjem aviona
pravou rsjevernijem od mjesta na koje se ze1im spustiti. Slicno i sa covjekom: on takoder zavrsava na tocki
nizoj od one k mogao doseci; ako ga ne promatramo na visoj razitni sto ukljucuJe i njegova visa stremljenja.
Zelimo li govoriti ljdskim mogucnostima njihovom najboljem svjetl, moramo najprije vjerovati njihovo postojanje i pristnost. u suprotnom, covjeka
vjetar nositi kako hoce i on se izroditi, jer postoje
i ljdske mogucnosti najgorem rnogucern obliku. Ne
srnijemo dopustiti da nas vjeovanje mogucu hrna
nost covjeka zaslijepi pred cinjenicorn da humana lj.d
s.ka i jesu, vjerojatno uvijek i iti, rnanjini.
No, pravo ta cinjenica svakog od nas poziva da se pridrZi manjini: stvari lose stoje, ali ne dadnemo li sve
od sebe da ih cinimo boljirna, sve postati jos gore.
Umjesto da pojam volje za srni:sao jednostavno odbacjemo kao zavaravanje samog sebe, bllo .i rnnogo pravilndje shvatiti ga kao poroeanstvo kojirn ispnjavamo
sami sebe. Irna nesto rijecirna Anatolea Broyarda: Kazerno za frojdovskog analicara da 's'kucen', onda
i se za logoterapeta rnoralo re6i da irna 'siroki raspon'.11 injenica da se I.ogoterapija ne bavi sarno pojmom covjeka, zirnajuci ozir njegove viSe teZje, vec
d vizionarskorn stranom pacijenta kao sto mogucnost
da on potice , odgaja svoj volj za smisao. Drugim rijecima, logoterapija daje pacijent potreban imunitet
protiv dehurnanizirajceg, mehanistickog pojma oovjek kojern priklonjena vccina onih skcenih jednorn rijecj, ona pacijenta cini otpornim na skce
nost.
Tvrdnja da se covjeku ne srnije previse visoko rni:sli
ti pretpostavlja da postoji opasnost da ga precijenimo.
Medtirn, postoji i vcca opasnst, opasnost da ga potci11

The New York Times, 26. studeni, 1975.

jenimo, na sto upozorio jos Goethe. Potcijenimo li covjeka, posebno covjeka mlade generacije, mozemo doblti iskrivljenu sliku njemu. I obratno. Ako su mi poznate vise teznje covjeka - kao sto njegova volja za
smisao - doblo sam mogucnost da njima vladam i da
ih pokrecem.
Volja za smisao nije samo stvar uvjerenja vec i cinjenica. Otkako sam 1949. godine uveo taj pojam, nekoliko ga autora empirijski potvrdblo i priznalo, koriste& se testovima i statistikom. Purpose-in-life (PIL) test,IZ
koji su stvorili James . Crumbaugh i Leoard . Maholick te logo-test Elisabeth S. Lukas primijenjeni stt
tisucama ispitanika i kompjutorizirani podaci ne daju
mjesta sumnji u stvarnost volje za smi,sao.
Istrazivanje koje su vodHi S. Kratochvil i I. Planova
sa Odsjeka za psihologiju na Sveucilistu u Brn, cehoslovacka, dalo slicne dokaze da volja za smisao
stvarno specificna potreba koja se ne moze svesti u druge potrebe i u vecem ili manjem stupnju prisutna kod
svih lj.udskih i. Autori nastavljaju: Frustracije ove
potrebe vrlo su vazne, to i dokumentirano materijalom slucajevima neuroticnih i depresivnih pacijenata.
U nekim slucajevima frustracija volje za smisao ima vaznu ulogu etioloskog cinioca u nastanku neuroze pokusaju samoubojstva.
Mozemo uzeti u obZJir i rezultate razmatranja objavljenog od strane Americkog vijeca za obrazovanje: od
171.509 ;studenata koji su podvrgnuti ispitivanju najvise
nj'ih - 68,1 posto - trazilo stvaranje smislene filozofije zirvotaY Drugo ispitivanje obuhvatilo 7.948
stud.enata sa cetrdeset osam fakulteta, vodilo ga
SveuciliSte Johns Hopkins, pod pokroviteljstvom Nacionalnog instituta za dusevno zdravlje. Od tog velikog
Psychometric Affiliates, . . 3167, Munster, Indiana 46321.
Robert L. Jacobson, The Chronicle of Higher Education (Washington, D. .: American Council on Education, 10. sijecnja,
1972).
12

13

29

broja samo 16 posto st,udenata izjavilo da njihov prvenstveni cilj zaraditi sto vise novaca, dok se 78 posto
studenata izjasnilo za pronalaZenje svrhe i smisla zivota.14 Do slicnih se otkrica doslo i na Sveucilistu u Michiganu: ispitano 1.533 radnika, od kojih se traZilo da
poredaju razlicirta stanovista radu prema njihovoj vaZnosti; dobro placeni poslovi dosli su tek na peto mjesto. Zato nije cudo da Joseph Katz s DZavnog sveuOilista u New Yorku, osvr6u6i se na neka skorasnja misljenja glasaca, rekao kako sljedeci val onih koji se
budu zaposHli u industriji iti zainteresirani za napredovanje u poslu koji jmati neki smisao, ne samo novcanu koi.St. 15
Vratimo se za trenutak na istraZivanje koje v
Nacionalni institut za dusevno zdravlje. Sedamdeset i
osam posto studenata podvrgnutih d:spitivanju izjasnilo
se da njihov prvenstveni cilj i pronalazenje smisla
zivota. Isti taj postotak od sedamdeset osam, u ispitivanju mladica u Poljskoj, !Smatralo da najveca svrha
njihovog zivota nesto sasvim suprotno, naime glavni im
cilj i da poprave svoj zivotni standard (Kurier,
8. kolovoza, 1973). Cini se da se ovdje moze prJmijeniti
Maslowova ljestvica potreba: covjek prvo mora dostiCi
zadovoljavajuci zivotni standard i tek se onda moze pribliZiti zadatku pronalaZenja svrhe i smisla zivota- sto
su potvrdili i americki studenti. Postavlja se pitanje
1i tocno da onaj koji sei zeli stvoitio dobar i ugodan zivot ,treba samo srediti svoje drustveno-ekonomsko stanje (tako da, na primjer, moze sei priustiti psihoanaliticara kako i sredio svoje psihodinamicko stanje).
vjerujem da nije. Samo se sebl razumije da bolestan
zeli da ozdravi 1Se !lllOZe ciniti ,da U zdrav}je najVaZniji cilj, u zivotu. No, zdravlje u ovom slucaju samo sredstvo da se dode do nekog cilja, preduvjet da se
nesto postigne sto se smatra pravim smislom odrede14
15

Los Angeles Times, 12. veljaee, 1971.

Joseph Katz, u Psychology Today, sv. 5, br. 1.

30

nim prilikama. U takvom slucaju prvenstveno potrebno ispitati kakva pobuda stoji ioza toga sredstva. Neka
v~sta sokratskog razgovora mogla i dobro posluZiti kao
jedna od prikla,dnih metoda za takvo ispitivanje.
Maslowova teorija mqtivacije nije ovdje dovoljna, jer
ono sto potrebno ispitati nije toliJko razHka izmedu
visih i nizih potreba vec prije odgovor na pitanje da li
su ciljevi pojedinca samo puka sredstva ili pak sadrze
neki smisao. U svakodnevnom smo zivotu potpuno svjesni te razlike. Da nismo, ne ismo se smijali smijesnom
stripu ,koji prikazuje Snoopyja kako se za1i na osjecaj
besmislenosti i praznine - sve dok se Charlie Brown ne
pojavi sa zdjelicom punom psece hrane, Snoopy uzvikne: Ah, smisao! ! Ono sto nas nasmijava upravo
metnja izmedu sredstava i smisla: dok hrana 'svakako
neophodan uvjet za opstanak na zivotu, ona istovremeno nije dovoljan uvjet da necijem zivotu podari smisao
i tako ga oslobodi osjecaja besmislenosti i praznine.
U raz1ikovanju visih od niz potreba, Maslow nije
uzeo u ob2Jir da i u slucaj,u kada nize potrebe nisu zadovoljene visa potreba, kao sto volja za smisao, moze
postati snaZno izraZena. Uzmimo samo takve situacije
kakve se susreeu u logorima smrti, ili jednostavno one
na ISamrtnoj postelji: tko poreoi da U covjeku U takvim prilikama upravo nezaustavlj,ivo ne navire zed za
smislom, stovise, za konacnim smislom?
Takve su misli same sebl razumljive u casu kad
nam se priblizava smrt. Teze ismo razumjeli ono sto
se za vrijeme rata dogodilo u getu Theresienstadt: transport sa oko tisucu mladih ljudi trebao rasporedu
otici sljedece j.utro. Ujuto se otkrilo da prek noCi
opljackana knjiznica u getu. Svaki od tih mladica koji su ili osudeni na smrt u koncentracionom logoru
u Auschwi!tzu- uzeo nellJ.ko knjiga svog najdrazeg
pjesnika, romanopisca ili znanstvenika i sakrio ih u svoje torbe. Tko i me akon ovoga htio uvjeriti kako
Bertolt Brecht . u pravu kada , u djelu Dreigro-

31

schenoper, izjavio: Prvo dolazi hrana, zatim moral

(Erst kommt das Fressen, dann kommt die Moral)?
Covjek trazenj smisla poticaj moze iti ne samo
krajnja nZda vec i bogatstvo koje, ovisno ISlcaJ,
moze i frustrirati covjekovu volj za smis1om. se tiee bogatstva opcenitom smisl, posebno bogatstva
obliku slobodnog vremena. di da zadovoljstvo
jednako kao i frustracija nizih potreba mogu covjeka
potaknti da traga za smislom, proizlazi da potreba
za smislom nezav.isna od ostalih potreba. Stoga ona ne
moze iti na njih svedena niti se moze iz njih izvesti.
Volja za ,smisao nije samo istinski odraz covjekove
hmanosti vec takoder- kako dokazao Theodore .
Kotchen - pozdano mjerilo dsevnog zdravlja. s
P.etpostavk podZali ames . Crumbagh, sestra Mary
Raphael i Raymond R. Shrader, koji su ispitivali volj
za .smisao i dosli do najvecih rezltata kod poplacija
u koj,ima vladala dobra motivaoija i spjeh zvanj
i poslovima. Sprotno tome, nedostatak smisla i svrhe
pokazatelj emocionalne neprilagodenosti kao sto
empirijs~i dokazala EHsabeth S. Lkas. Alert Einstein
rekao: Covjek looji smatra da zivot besmislen
nije samo nesretan vec jedva i zreo da zivot Zivi.<<
nije samo stvar spjeha i srece vec i samog orpstanka.
U terminologiji moderne psihologije volja za smisao
ima vmjednost ops.tanka. bbla zadaca k sam
morao naciti tri godine provedene Aschwitz i
Dh: caeteris paribus (z inace iste vjete), najvise
izgleda da prezive logor imaH s oni koji s bili pravlje
ni na bdenost- na neki zadatak ili s ~ rih
negdje ceka:la, na smisao koji i takvo sto ispunilo b
dcnosti.16
16 lstina da, postoji li i~ta ~to covjeka moglo podrzati
takvoj krajnjoj sitaciji kakva ila Aschwitz i Dh,
onda to svijest da Zivot ima smisao koji treba ispuniti,
makar i bdcnosti. No, smisao i svrha ili s samo neophodan vjet za opstanak - ne i dovoljan. Milijni ljdi s morali mrijeti sprkos svojoj viziji smisla i svrhe. Vjerovanje im

32

Do istih su zakljucaka nedavno dosH i drugi autori

knjiga koncentracionim logorima kao i psihijatri ispitujuci zarobljenicke logore u Japanu, Sjevernoj Koreji
i Sjevernom Vijetnamu. Jednom sam pri1ikom medu
studentima imao tr.i americka ofioira koji su du.Ze vrijeme - sedam godina - proveli u sjevernovijetnamskim POW logorima. Oni su isto tako dosli do zakljucka
da su najvise sanse da prezive imali upravo oni zarobljenici koji su osjecali da netko ili nesto eeka na n:.
Poruka { nama ostavstina) glasi: opstanak ovisio
dvjema stvarima- radi cega i radi koga. Jednom
rijeeju, postojanje ovisilo samotranscendenciji ovaj pojam sam uveo u logoterapiju jos 1949. godine.
Stoga i shvacam temelJnu antropo~osku cinjenicu da
iti covjek znaoi uvijek iti nekako usmjeren, blti upravljen na nesto ili nekog drugog: na tsmisao koJi valja
ispuniti il.L na susret s drugim covjekom, na neki razlog
koji treba udovolji:ti ili na voljenu osobu. PostiZe covjek istilllsku ljudskost i svoje pravo sebstvo, tek utoliko sto zivi prawlima samotranscendencije. PostiZe,
a:li ne brigom ostvaivanju svoga sebstva, vec samozaboravom, predavanjem, dizuci se iznad sebe i usredotocujuci se na vanjski svijet. Slicnost na koju se uvi.jek
rado pozivam nalalJi:m u primjeru onog sto vide nase oei.
Mogu li oei, osim kada se gledamo U ogledalu, ikada vidjeti ista svoga? Oko l ima katarakt moie vidjeti nesto kao olak, sto pak predstavlja njegov katarakt; oko
nije moglo spasiti zivote, ali im dalo snage da smrt docekaju
visoko uzdignute glave. Stoga sam smatrao da im potrebno
odati priznanje u prilici kao sto otvaranje Frankl Lirary
and Memorabilia na Graduate Theological Union u Berkeley.iu,
alifornija, kada sam kustosima poklonio uzorak zemlje i pepela sto sam ih donio iz Auscwitza. Rekao sam: u spomen
onima koji su tamo zivjeli kao heroji i umrli kao mucenici.
Nebrojeni primjeri takvog junastva i mucenistva svjedoce beskrajnim ljudskim sposobnostima da pronalaze i ispunjavaju smisao cak i in extremiS<< i in ultimis - U krajnjoj zivotnoj situaciji kakva bila u Auschwitzu i oci u oci sa smrcu u plinskim komorama. Iz nezamislivih patnji moze izrastati sve
svijest bezuvjetnoj smislenosti zivota.

33

sa glalmorn m&e vidjeti svoj glaulm kao obris d

ge oko svjetla. Zdravo olro sebe ne vidi - ono
samotranscendentno.
Samoostvarivanje nenamjeran cinak samotranJScendencije, moralo bi to i ostati; ako ono cilj nasih
namjera, onda stetno i samounistavajce. Ono sto vrijedi za 1samoostvarivanje, vrijedi i za identi:tet i za srec.
Pravo treanje za srecom pravo prijeCi srec. Sto vise
imamo sreeu kao cilj, tO CeffiO i i VJise promasiti, sto najvidljivije kad se radi sre6i spolnom
zivot, trazenj zadovoljstva spolnosti. Posljedica
s spoLne neuroze. Sto vise mskarac zeli pokazati svoj potencij., to sigurnije da iti osden na nes
pjeh. Sto zena Vlise zeli samoj sebl dokazati da sposobna do~vjeti orgazam, to postoji veca vjerojatnost
da iti frigidna. Dozvolite mi da vas ovdje podsjetim
na poglavlje koje izricito govori klinickim pimjena
ma logoterapije i njezinim tehnikama (Paradoksna intencija i derefleksija) gdje ta tema obradena z kliniCke sloajeve.
U dobro poznatom ks sto ga napravila Carolyn Wood Sherif pokazalo se da najwse grupnih agresija
ima med mladim ljudima. Medutim, jednom drzeni
zajednicki zadatak izvlacenja kQila iz lata, oni jednostavno Zaboravljaj ispoljavati lgresij. Netko moze
reci da prevagnla njihova zelja za smislom! Mislim
da i miovni -t, umjesto da se ogranicava na a:z
ne kalpe agresivnim d:spadima i s1icno, trebio krent.lti od volje za smisao i uzeti t.1 obzir da ono sto vrijedi
za pojedinca jednako vrijedi i za citav:o covjeeanstvo.
Ne i 1i opstanak covjecanstva tikoder trebao ovi!Siti
tome da li se covjek moze ili ne moze smjestiti pod zajednicki nazivnik smiJs1a? Ne i taj opstanak trebao
ovisiti tome nalaze svi ljdi i narodi neki zajednicki
smisao i1i ga ne nalaze, jedinjavaju li se u zajednickoj
volji za zajednickim smislom?
Ne znam odgovor na to pitanje. i ih zadovoljan da
znam jesam li postavio pravo pitanje. No, prema 34

sljednj.im podacima izgleda da ima nade za opstanak

planeta, ali samo onda ako .se narodi mog .jediniti i
kao takvi se sociti i obvezati za zajednicki zad.atak.
Netko moze reci da smo ovom trentk tek na t
da to postignemo. No, ocito da svi ljdi na svijet tragaj za nekim smislom; nasa generacija svjedok te
pojave i zasto onda ta zajednicka potraga za smis1om ne
i dovela i do zajednickog oilja i svrhe?
SMISAO ZIVOTA

U covjek, dakle, postoji volja za smisao; no, postoji li

i osjecaj da zi'Vot ima sm1sao? Drugim rijeeima, do sada
smo se bavili motivaoijsko-teorijskim stanovdstima logoterapije, sada se okrecemo logo~teoriji - tj. logoterapijtskoj teoriji smisla. I, za poeetak, zapitajmo se
moze li logoterapet pokazati covjek smisao. Rekao
blh da on na prvom mjest treba nastojati da se smisao
ne izgui - jer upravo to cinio redkcionizam. U
sljedeeim s poglavljima, kao i drugim mojim knj.igama, navedeni brojni primjei za takve slcajeve.
Dopustite mi da se ovdje prisjetim jednog slcaja koji mi se dogodio kada sam imao trinaest godina. Jednom
citelj prirodopisa setao gore-dolje razred
i govorio n kako, prema posljednjim pouzdanim podacima, zivot nij.e nista drugo do proces izga:ranja, naprosto proces oksidacije. sam skoio sa svog mjesta
i ne trZeCi dozvol, sto to vijeme nij.e i obl!caj, dobacio pitanje: Koj;i onda smisao Zivota? Naravno, on nije mogao odgovoriti bas zato sto i redk
cionist.
Postavlja se pitanje kako zapravo pomZemo ljdima
koji v zbog ocigledne besmiJslenosti zivota. Na
pocetk sam rekao da vijednosti propadaj upravo zato sto tradicije nose vrijednosti, mi se socavamo s
njihovim propadanjem. No, mislim da cak i ovakvom stanj jos vijek moguee naci smisao. Stvar-

35

nost se prikazuje uvijek u oliku specificne, konkretne

situacije, buduci da svaka zivotna situaoija jeddnstvena, proizlazi da i smisao situacije mora iti jedinstven. Stoga zapravo ne i bilo ni moguce da se smisao
prenosi tradioijama. Samo vrijednosti- koje i se moglo definirati kao univerza1na znacenja- mogu iti pod
utjecajem propadanja tradicija.
Mog1o bi se reci da se nagoni prenose genima, vrijednosti tradicijama, dok smisao, buduci da jedinstven, ,stvar osobnog otkrovenja. Svatko ga mora naCi
sam, otkriti ga sam, takvo otkice imati jedinstveni
smisao. Danasnje shvacanje dopusta da otkrica takvog sisla iti oguca cak ako potpuno nestanu sve
univerzaJne vrijednosti. Kratko recen: vrijednosti su
mrtve - zivio smisao.
No, sto zapravo predstavlja to otkri.vanje smisla? James . Crumbaugh oistakao da traienje smisla ima zacetak u procesu Gestalt opaianja. sam, medutim, tloCio razliku jer u GestaiJ.t opazanju u tradic~onalnom
smisJ.u ,tog izraza zapazamo lik nasuprot pozadine; medutim, u traganju za smis1om zapazamo mogucnost kao
sastavni dio stvarnosti. Da budemo jas.niji, to predstav1ja moguenost da nesto ucinimo u vezi sa situacijom s
kojom se suocavamo, da promijenimo stvamost ako treba. BuduCi da svaka situacij.a jedinstvena, sa smislom
koji takoder neophodno jedinstven, sjedi da i
moguerst da nesto ucinimo u vezi sa situacijom takoder jedinstvena, ali istovremeno i prolazna. Ona
Jma k!a<i:S kvalitetu, sto znaci, ulliko ne islri:stimo
priliku da ispunio smisao svojstven situacij:i i skriven
,u njoj, da proai i otici zauvijek.
No, samo su mogucnosti - prilike da se uoini nesto sa
stvarnoscu - prolazne. Kada jednom ~skoristimo moguenost koju nam pruia situacija, kada ilspunimo smisao koji Oil1a saddi, onda smo mogucnost pretvoirili u
stvamost i to smo uCinild jednom i zauvijek. Prolaznost
to onda vise ne moze zahvatiti. Nista i n~tko n ne mo-

36

ze uzeti i lisiti nas onog sto smo polozili i pohranili u.

poslost. U prossti nista nije nenadoknadivo i nepovratno irz:guljeno, vec sve trajno pohranjeno. Cudno
da ljudi oicno vide samo strnokosu prolaznosti -
ne vide pune zitnice u koje su polo1Jili zetve svojih Ziv:ota: svoja hrabra djela, os:tvarene poslove, voljene lJubavi, hrabro prebrodene patnje. U Knjizi Jobu (5, 26) stoji: U grob ti ces leCi kada budes zreq, kao sto se zito
snosli kad dozori. 17
Buduci da smisao jedinstven, on se sta!lno mijen}a.
No, nikada nije promasen. Zivotu nikada ne nedostaje
smisao. Zacudo, to postaje razumljivo tek ako shvatd.mo
da postoji potencijalni smi,sa koji se mora otkriti, Cak
i u poslu i u ljubavi. Svakako, v~c smo i navikli otkrilvati smisao u poslovima koje radimo, hrabrim djelima koje cinimo ili pak kad nesto dozivljavamo ili susrecemo
drugu osobu.. No, nikada ne smijemo zaboraviti da smisao u zivotu mozemo naOi i kad ,se nademo oci oci sa
beznadnom situaoijom kao njene bespomo6ne zrtve, kada se ;suoeimo sa sudinom koja se ne moze promijeniti. U takvom trenutku jedino vazno osvjedoCiti se
jedinstvenim ljudskim mogucnostima u njihovom najboljem svjetlu, sto znaci tragediju preokrenti osobni
trijumf, nesrecu pretvorJti u veliko ljudsko dostignuce.
Dode li treutak da vise nismo u stanj promij<eniti sit
aciju - pomislimo samo na neku neizljecivu bolest, recimo, neizljeeivi karcinom - i doblt cemo snage da se
pomijenimo.

Yehuda Bacon, izraeiski kipar koji kao maleni djecak i zatvoren u Auschwitzu, vrlo opisao taj
osjecaj u knjJzi lju napisao poslije rata: djecak sam, mislio: reCi cu svima sto sam vidio, jer se nadam da se ljudi promijeniti na bolje. No, ljudi se nisu promijenili, nisu cak zeljeli ndti znarti. Tek sam mnogo kasnije shvatio smisao patnje. Ona moze imati smi17

Prema izdanju

Bilije,

Stvarnost, Zagreb, 1968.

(.

prev.).

37

sao samo ako nekoga mijenja na bolj~ konacno

spoznao i smisao svoje patnje: promijenio sebe.
Mijenjati sebe cesto znaci uzdizati se izna.d sebe, nadras.ti. svoje osobne okVIire. Najbolji primjer za to nalazimo rn Lava Tolstoja Smt lvana Iljica. 18 Skrecem vam painj i na na.slov posljednje knjige Elisabeth
Kiibler-RoSIS, Smrt, posljednji stupanj rasta (Death, the
Final Stage of Growth), naslov koji ovom konte.kst
vrlo znaeajan.
Bit onoga sto sam vam zelio saop6iti jest tajna bezuvjetnog smisla ~ivota, sto znaci da se smisa.o moze naCi
cak i patnji i smrti. U casopisu The American Journal of Psychiatry objavljena recenica: Poruka dra
Frankla bezuvjetna vjera u bezuvjetan smisao. Medutim, sm.atram da to vise nego samo vjera. Istina da moje vjerenje da zivot 1ima bezuvje.tan smisao pocelo kao neka vsta predosjecaja. Nikakvo oudo:
u to sam vrijeme i tek student. No, kasnije 'se do istoga za:ljucka doslo i to strogo empirijskim putem. Da
samo spomenem imena kao sto su Brown, Casciani,
Crumbaugh, Dansart, Durlak, Kratochvil, Luka.s, Lunceford, Mason, Meier, Murphy, Planova, Popielski, Richmond, Ruch, SaJlee, Smith, Yarnell :i Young. i su autori
pomocu testova i staHstike dokaza da smisa.o zapravo dostupan svakom pojedincu - bez obzira na spol i
godine starosti, kvocijent inteligencije i stupanj obrarovanja, bez obzira na okolinu kojoj 1Jivi i1i na vrstu
karaktera, , na posljednjem ne i manje vaznom
mjestu, bez obzira na to doticna s vjeik ili to
nije, ako pak jest, onda bez obzira ltla to kojoj vjeri
pipadala.

Sve to ne utjece na oinjenicu da se uvjeti mogu mijenjati u stupnju u kojem olaksavaju ili otezavaju pojedincu da nade 1smsao u svom ziwtu da ispuni smisao
dane situacije. Razmotrimo samo razHcita drustva i razlicite razmjere u koj~ma ona potpoma:Zu i:Ii pak koce ~s
punjavanje smiisla. Usprkos tome, .u nacelu i dalje vri-

38

jedi cin.jenrica da Smisao dostpan pod bblo kojim vje1Jima, cak i pod najgore zamislivim.
Logoterapet ne moze reci pacijentu sto smisao,
barem m&e pokazatli da Zivot postoji sisao, da
on svakom dostupan i da, stoVJise, zivot zadriava svoj
smisao pod i!lo kojim uvjetima. On ostaje smi.slen doslovno do posljednjeg trentka, sve do posljednjeg
daha.
Trihotomija mogucnostli koje smisao posjedje dolazi
hijerarhij.i i znacajno da smisao i njegovu hijerarhiju, empimj,ski potvrdila Elisabeth S. Lukas. Kada
su podaoi .doblveni testovima i IStatis:tickom obradom
podvrgnuti fakto11skoj analizi, pojavi su se dokazi prilog mojoj pretpostavoi da smisao koji se nailazi u patnji
pripada drugacijoj dimenziji, nego li smisao koji se nalazi u poslu Hi 1j<bavi - , da ostanemo vjerni faktosko-anaJimckoj terrninlogiji, smjesten na ortogonalnoj osi:
ZAVOR'ENICI u ......... ~

Ji'LORIDl

NUSl'JEH

~.

'W

1
e~ ..____..,..,----IW
:
8

SAPIBNS

&

US1'1BB

.i

SUDBNI u
18 ' 1 ' 1111111
~ IDAHO

Covjeka oicno gledamo kao homo sapiensa, razmno

i koje z sto i kako, koje zna kako spjetJi, kako
od sebe napraviti spjesnog poslovnog covjeka ili pak
U poglavljtl Simptomi terapija? kao primjer navodim govor kojim sam se obratio zatvorenicima San Qucntinu i tom
prilikom navodim djelo Smrt Ivana Iljica.

18

39

zav:odnika, to znaci kako uspjeti zaradivanj novca

ili vodenj ijubavi. sapiens se krece izmed' dvij krajnosti1: pozitivne, smi:sl spjeha, te njezinog negativnog odraza, neuspjeha.
Drugoj vrsti covjeka dao sam naziv homo patiens.19
covjek koji pa.ti, lroji zna sto znaci pati.ti, koji cak
zna svoje patnje pretvoriti ljudska dostignca. Homo
patiens krece na osi koja okomita na os spjeh/ne
spjeh homo sapiensa. On se kreee osi koja .se proteze izmedu poslova i:spnjenja i . Pod ispnjenjem
podrazumijevamo ispnjenje necijeg sebstva kroz isp
njenje smtsla, pod oeajem zbog oCite besmislenosti vlastitog 7Jivota.
Tek ako spoznamo da igri postoje dvije dimenzije20
moZemo razumjeti kako, na jednj strani, ssrecemo
ljde koji s bez obzira na uspjeh shrvani ocajem - sjetimo se ISamO stdenata u Idah koji su poksali omiti
samoojstvo spkos svom bogatstw dok, na drugoj strani, nailazimo na ljde koj.i s bez obzira na ne
spjeh dostigli smisao ispunjenja cak li srec, zato
sto s otkrili :smilsao cak i patnj:i. Pisjetimo se 1i onih
dvaJ pisama iz kojih sam naveo odlomke jos na pocetk
knjige. Dopustite mi da kao zakiljucak navedem odlomke iz jos dva pasma koja sam primio, jedno od Franka
., koji i broj 020640 jednom americkom drzavnom zatvoru: Istinski smisao svog postoja.nja nasao
sam Cak i ovdje, zatvoru. Nasao sam svrh svog zivota i vrijeme koje ovdje ostavljam samo.kratko cekanje na p.iJlik da cinim bolje i vise. 1 od drugog zatvorenika, broj 552022:
knjiga pod naslovom potiens: Versuch einer Pathodizee, , Franz Deuticke, 1950.
211 U stvarnosti dimenzija homo patiensa nije samo razlicita od
dimenzije homo sapiensa vec i superiornija. visa dimenzija, zato sto mijenjajuci sebe (ako vec ne mozemo promijeniti
svoju sudblnu) tako sto sebe nadrastamo i na sebe zaboravljamo, ispoljavamo najkreativniju od svih ljudskih mogucnosti.

1'

40

Dragi dre Frankl,

nekoliko proSlih rnjeseci grupa ovdasnjih stanara izrnjenjivala vase knjige i \'rpce. Da, pat11ja zaista najdulji srnisao koji dan da ga dozivirno. Tek s
sada zivjeti i rnogu s reci, kakav to uzvisen
osjecaj! Neprestano drze poniznosti sze rnoje s
brace kada vidirn kako spoznaj srnisao za koji nis ni
znali da postoji. Proje1ze s zaista cdesne. 2ivoti koji
s do sada ili bez nade i pornoci doblli s sisao. Ovdje,
najsigrnije zatvor Floride, kojih 500 jardi od elektricne stolice, i ostvarjemo svoje snove. Prilizava se
Botic, ali logoterapija predstavlja skrsno jtro. Iz
Auschwitza dolazi nase skrsnuce. Iza bodljikave zice i
dinjaka Auschwitza raaa se snce ... Boze, kakav r
da novi dan!
lskreno Vas, Greg .

Zahvaljujem Gregu na ovom pismu, koje cuvam zato sto

vise nego samo pismo - ono pravi document humain, dolment ljudskosti.

2
Determinizam i humanizam:
kritika pandeterminizma

Postoje dva vjeena fi1ozofska pitanja koja do dana danasnjeg nemaju rjesenja, to su prolem tijela i duse,
te problem slobodnog izbora (ill:i, mozemo reci, determinizam nasuprot interdetermi.nizmu). No, ako nista du
go, moguce ba:rem prepozna1Ji raz1og iz kojeg su ti prolemi nerjesivi.
Prolem tijelo-dSa moie se svesti na pitanje: kako
moguee spoznati tu jedinstvenost u raznolilsti kao mogucu definiciju covjeka? 1 tko poreci da u covjeku ne
postoji ram.oLikost i mnogostrulst? Konrad Lorenz kaze: Nesavladiv zid koji razdvaja dv;ije velike nerazmjemosti, fiziolosku li psiholosku. k nas ni prosirivanje znanstvenog :i!straiivanja na polje psihofizike nije
pliiilo rjesenju problema 1Jijelo-dusa. 1 S'to se tice nade da i nova istraiivanja u buducnosti mog;J.a dati rjesenje, Werner Heisenberg jednak pesimistican kad
tvrdi da ne oeekujemo izravan put do razuijevanja
tjelesnilh pokreta i psiholoskih procesa u smislu jedne
n, jer se ca:k i egzaktnim znanostima stvarnost
rasipa na odvojena poducja.
Mi, u stvari, zivlimo u vremenu koje bih nazvao pluralizmom znanosti. Pojedinaene znanosti prikazuju stvarnost na toliko razliCitih nacina da te sHke protuslove
Uber tierisches und menschliches Verhalten, Miinchen, 1965,
str. 362. i 372.

42

jed.na drugoj. , medutdm, tvrdim da ta protuslovlja

ne protuslove jedin:stvenosti stvamosti. vijedi i za
stvarnost covjeka. primjer uzmitmo cinjenicu da
svaka znanost zapravo na neki nacin isijeca popreene
presjeke stva:rnosti. Pogledajmo primjenu te analogije
geometriji:

Nacinimo li dva ortogonalna poprecna presjeka kroz cilindar, vodoravni presjek predstavlja cilindar kao krug,
dok ga okomitti presjek pa-edstavlja kao kvadrat. , ko1iko znamo, nitko jos nije uspio pretvoriti krug u kvadrat. Sliieno tome, nitlro do sada nije uspio premostiti ponor izmed somats1cih i psiholoskih gledista na ljudsku
stvarnost. Mozemo jos dodati da nema ni nade da to
itko spjeti, jer coincidentia oppositorum, naziv koji
dao Niko1a Kuzanski, nije moguca unutar ilo kojeg popreenog presjeka, vec samo negdje izvan svega toga u
sljedeeoj visoj dimenziji. Sa eovjekom nije nista drugaCije. Na ioloslrom smo polju, na planu iologije, ,suoceni sa somatskim gledistem na covjeka, na psiholoskom
polju, na planu psihologije, sa psiholoskim gledistem na
njega. Tako se na pla~nu zmstvenih pristupa suocavamo sa razno1ikoseu koj.a predstavlja covjeka,
n nedostaje ona njegova jedinstvenost, jer ta jedinstvenost dostupna samo ljudskoj dimenziji. Samo
ljudskoj dimenziji lezj Unitas multiplex kako oovjeka definirao Toma Ak'VIinski. Covjek nije jedinstven
svojoj aznolikosti, vec prije bez obzira na raznolikost.
Ono sto vrijedi za jedinstvo oovjeka vrijedi i za njegovu otvorenos,t:

43

ou
Vratimo se na cilindar i zamislimo da on nije puna,
otvorena posuda, recimo, poput case. Kako u tom slucaju izgledati poprecni presjek? Dok vodoravni presjek
jos uvlijek predstavlja zatvoreni krug, u okomitom se
presjeku casa sada vidi kao otvoren lik. No, cim uvidimo da su i lika samo popre.Cni presjeci, zatvorenost
jednog Uka savrseno se uskladuje s otvorenoscu drugog. Nesto sliOo vrijedi i za covjeka. Njega takoder ponekad prikazujemo kao zatvoren sustav, untar kojeg
dl odnosd uzroka i posljedice kao sto s vjetni
neuvjetni refleksi. S druge strane, iti covjek osnovi
znaCi iti otvoren r svlijet, kao sto s to pokazali
Scheler, Amold Geblen i Adolf Portmann. I, kako
rekao Martin Heidegger, itii covjek znaci zivjeti med Ijdima. Ono sto sam nazvao samotranscendencijom postojanja, oznacava temeljn cinjenic da iti covjek znaci bltti od.nos prema necem ili nekome, necem izvan sebe, i to smisao koji treba i~spunit:i ili
ljdsko i koje se k. Ako te samotranscendentne
kvabltete nema, onda i samo postojanje eovjeka dozivljava padove i nesigumosti.
Sasvim razumljivo da samotranscendentno svojstvo
postojanja, otvorenost koja daje obliljezje ljdskom ~
, jedam. poprecni presjek dodiruje, drogi zaobllazi.
Zatvorenost i otvorenost se skladj. misHm da isto
vrijedi i za slobod i determinizam. Postoji determinizam psiholoskoj diii!lenziji, ,kao d s1oboda nooloslj,
koja pak lJdska dimenzija, dimenzija ljdskog feno.mena. Prolem tijelo-dsa zakljcili s izrekom jedinstvenog sprkos raznolikosti. Sto se pak tice pro-

44

lema

slobodnog izbora, zakljucujemo ga izrekom sloboda usprkos determinizmu. odgovara izeci Ndcolaia Hartmanna, autonomija usprkos ovisnosti.
Sloboda , medutim, kao ljudski fenomen sasvim i u
potpunosti ljudska. Ljudska sloboda ogranicena sloboda. Covjek nije osloboden uvjeta koji mu se postavljaju. No, slobodan da zauzme stav u odnosu na njih.
Uvjeti ga ne uvjetuju u potpunosti. Do njega stoji hoee
li ili nece podleci uvjetima i predati se. Moze se isto tako uzdici iznad njih, tako se otvoriti i uci u ljudsku dimenziju. sam jednom dao ovakvu usporedbu: kao
profesor na dva podrucja, neurologiji i psihijatriji, potpuno sam svjestan u kolikoj mjei covjek predmet i
olosk, psiholoskih i socijalnih uvjeta. Ali, uz to sto
sam profesor na dva podrucja._ sam i prezivjeli internirac iz cetiri koncentraciona logoa, sto znaci da kao
takav svjedocim i neocelcivano velikoj mjeri u kojoj
covjek sposoban da se ne predaje i da bude hrabar,
cak i u najgore zamislivim uvjetima. Sigmund Freud
jednom rekao: Pokusajmo ilzvjestan broj najrazlicitijih
lj.udi istovremeno izlozili gladi. S porastom dmperativne neizdrZljivosti gladi, sve individualne razlike nestati i na njihovom se mjestu pojaviti jednak izraz
nezadovoljenog po:ni!va. Medutim, u koncentracionim
logorima istina ila drugaCija. Ljudi su postajali jos
vise razdvojeni. Zvijer skinula krinku - iJSto tako i
svetac. Glad bila ista, ali su ljudi ili druga.Cij1i. lstinu
govoreci, kalorije ovdje ne vrijede.
Covjek, napokon, nije podvrgnut uvjetima koji mu se
suprotstavljaju; ti su uvjeti prije podvrgnuti njegovoj
odluci. On hotimice i1i nehotice odlucuje hoce li se suoeiti S njima i Se predati, hoce li ili nece dopustiti da
mu uvjetd postavljaju granice. Naravno, moglo bi se reCi da takve odluke same sei vec timaju ogranicavaju6u ulogu. No, ocito da takva razmatranja zavrsavaju
kao regressus in infinitum. Magda . Arnold sve to
vnlo lijepo saiela i rekla: Svaki izbor. ima svoj uzrok,
ali ga uzrokuje onaj koji ira. 2

45

Interdiscilplinamo !istra2Jivanje ne pok:riiva sarno jedan

poprecni presjek. Ono spreeava jednostranost. U odno.su
na prolern slobodnog i:l)bora, ono n ne daje rnogucnost da porieerno deterrninisticka d. mehanicka stanovista 1j.udske stvamosti s jedne strane, ili pak, s druge
strane, ljudsku slobodu da ta stanoVIista transcendira.
u slobodu ne porice determinizarn, vec prije pandeterminirzam, kalro sarn ga nazvao. Drugirn ijeeima, stvarne alternative 'SU pandetermin:izarn nasuprot deterrninizrnu, ne deterrninizarn nasuprot interdeterrninizrnu.
Freud se sarno teoretski zalagao za pandeterrninizarn. U
praki niije i tako slijep za cinjenicu da se ljudska
sloboda rnijenja i povecava; na prirnjer, jednorn rekao kako ciJj psihoanalize da pacijenrf:ovom egu pruzi slobodu da izabere ovaj Hi onaj put.3
Ljudska sloboda uklj<ucuje i covjekovu sposo.bnost da
se odvoji od 'sebe sarna. ilustraciju, ispricat varn
sljedecu pricu: Za vrijerne prvog svjetskog rata u streljackorn zaklonu zajedno su jedan vojn.i lijeeniik Zidov i njegov prijatelj, ar1stokratski pukovnik koji nije
i Zidov - kada zapocela zestoka paljba. Pukovnik
ironicnirn glasom rekao: Strah vas , zar ne?
sarno jos jedan dokaz da arijska rasa nadmocnija od
sernitske. Svakako, bojim se, odgovorio lijecnik.
Samo, pitanje tko nadmocniji. Da ste vi, dragi moj
pukovnice, tako uplaseni kao , vee iste davno pobjegli. Nisu vaZni nasi strahoVIi i tjeskobe kao takvi, vec
stav koji zau2'Jiarno prerna jima, taj stav stvar
naseg Slobodnog izbora.
Skoda iJZbora stava prerna nasem psiho1oskom izgledu proteze se cak i na patolosku stranu tog izgleda. i
p.siijat11i vrlo cesto susreeemo pacijente ciji su odnosi
prema vlastitim obmanarna sve prije nego patoloski.
Imao sam prke susresti paranoicne pacijente lji su,
.zbog sumanutilh ideja progan.janja, ublli svoje navodne
2

The Person, New York, 1954, str. 40.

The Ego and the ld, London, 1927, str. 72.

46

neprijatelje; no, isto sam tako susreo paranoike koji su

oprasmLi svojim zami:Sljenim protivnicima. Ovi posljednji su isto tako i dusevni bolesnici; ra2'Jlika u tome
sto su u svojoj bolestii vise pokazivali ljudske osjecaje.
Postoje slucajev:i depresije u kojima ljudi pocinjaju samoubojstvo, postoje i s1ucajevd u kojima ljucLi uspijevaju prevladati nagon na samoubojstvo zahvaljujuci nekom povodu Hi osoi. , ti su pacijenti i1i jednako podlozni pocinjanju samoubojstva kao i oni prvi.
sam uvjeren da psihoza, npr. paranoja endogena depresija, somatogenetska bolest. Da budem jasniji,
njezi:na etiologija iokemijska - iako se vrlo cesto
dogada da se njezina prava priroda jos Uvijek ne moze
odrediti (pogledaj ilje8ku 1, na str. 58). Ipak, nije u redu da dolllosimo fataHstiCke zakljucke. Oni ne i vrijed
cak ni u slucajevima u kojima se iokemija temelji na
nasljednosti. U vezi s tim uvijek nav:odim pricu Johannesa Langea s1ucaju jednojajcanih blizanaca. Jedan
brat postao vjest k11iinalac, dok drugi postao
vjest krimilllolog. sto su obojica bili vjesti, moglo
vr1o f,ako iti stvar nasljeda. No, to sto jedan postao
kriminalac drugi kriminolog stvar stava koji su zauzeli. Nasljede samo podloga iz koje se eovjek izgraduje. Ono tek kamen koji graditelj prihvaea ili ga odbacuje. No, sam graditelj nije izgraden od kamena.
Rano djeti.njstvo vise odreduje dalji tok zivota nego
sto to Cini nasljede. Jedan covjek, koj!i. inace nije i
moj pacijent, napisao mi pismo u kojem rekao:
Vise sam patio od pomisli da blh mogao !imati komplekse nego od toga sto sam ih stvamo imao. Ne ih,
zaista, ni za sto mijenjao svoja iskustva 1i vjerujem da
iz njih proizaslo mnogo toga dobrog. 4
Dozivljaji iz ranog djetinjstva nisu odlucujuci u pitanju vjerskog zivota kako su neki psiholozi smatrali. Najmanje istina
da pojam Boga jednostrano odreden zamisljenom slikom oceva lika. Moji suradnici u Beckoj poliklinici ispitali su jednog
dana sve vanjske pacijente kako se odnose prema ovom prole
mu. Dvadeset i tri njih nosilo u sebl zamisljenu pozitivnu

47

Fatalizam psihijatra z vrlo lako pojacati fata:lizam

pacijenta sto , svakal, karakteristika neuroze. Ono
sto vrijedi za psihijatriju, takoder vrijedi i za socijatriju. Pandeterminizam zlocincu pru.Za alii: za sve su krivi
njegovi unutarnji ehanizmi. Medutim, takav stav moze djelovati kao bume:ang: tvrdi li optu.Zenik da stvarno
nije i slobodan i odgovoran kada pooinio zloCin, sudac mo:le to isto potvrditi pilikm odobravanja presude.
U ,stvarnosti slucaj da zloeinci ne zele, uglavnom
onda kada vec donesena presuda, da ih se smata pukim zrtvama psodinamickih mehanizama procesa
uvjetovanja. Kako jednom ,istakao Scheler, covjek
~ma pravo da ga smatraju krivim i da bude ka:lnjen.
Ako se njegova krivica objasnjava tako da se ne prikazuje kao zrtva, to takoder znaci da mu oduzeto njegovo ljudsko dostojanstvo. Rekao ih da cak covjekova povlastica da bude krivac. No, on uz to posjeduje i
odgovornost da prevlada krwnju. Jednom sam se, na
zahtjev direktora zatvora u San Ouentinu u KaliforniJi,
obratio zatvorenicima i rekao im upravo tu isao. Tom
sliku , trinaest negativntt. Medutim, samo sesnaestorica
onih koji su pozitivno ocjenjivali ulogu u svom zivotu, te
samo dvojica od onih koji su negativno dozivljavali smatrali su da im dozivljaj potpuno odredio vjerski razvoj. Siromasan se vjerski zivot ne moze uvijek smatrati posljedicom utjecaja negativno primljene slike oceva lika. Isto tako,
cak i najgore zamiSljena slika ne mora iti zapreka nekome da uspostavi kladan odnos s Bogom (Viktor . Frankl,
Volja za smisao, New York i Cleveland, 1969, str. 136 f). Obecanje
da vas istina uCiniti slobodnim ljudima ne smije se tumaciti kao jamstvo da onaj tko istinski vjernik nece oboljeti od
neuroze. No, isto tako ni odsutnost neuroze nije jamstvo istinskog vjerskog zivota. Prije tri godine imao sam priliku razgova
rati tom pitanju sa sveceikom koji vodio Benediktinski
samostan u Meksiku i koji trazio da se redovnici moraju
strogo podvrCi Freudovoj psihoanalizi. Posljedica? Samo 20
posto njih ostalo u samostanu. Zanima me koliko i psihijatara
izabralo to zvanje i ostalo mu vjerno, da se i njih, kojim slucajem, podvrgnulo ispitivanju neuroticnosti. Neka onaj medu vama, koji nema neuroticnih simptoma, bude prvi koji mi dobaciti izazov, i on teolog ili psibljatar.

48

me prilikom prat1o Joseph :. Fabry, rednik s Kalifornijskog svecilista i kasne mi opisao kako s ti
zatvorenici, koji s bili najtvrdokomiji zloeinci Kalifomiji, reagirali na moje poruke. Jedan zatvorenik
rekao: Psi!holozi nas (za razlik od dra Frankla) vijek
ispitj nasem djetinjstvu i loS.im stvarima .iz proSlosti. Uvijek pslost - ona kao mlinski kamen oko
naseg vrata. zatim dodao: Vecina nas vise i ne dolazi da slusa predavanja psihologa. sam sada dosao
samo zato sto sam citao da Frankl i sam i zatvoreni!k.s
Carl Rogers dao empitijsk definicij onog sto
predstavlja 'slobodu'.6 Njegov student W. L. Kell izvrsio ispitivanje 151 ma1oljetnog prestp111ika i pokazalo
se da se pona.Sanje te djece ne moze predskazati na osnovi stanja nj.ihovim oblteljima, kao ni na osnovni stp
nja obrazovanja, drustvenog ~skstva, susjednih odnosa, kultrnih t, povijesti bolesti, nasljeda ili ilo
cega slicnog. Do sada najbolji predskazatelj i st
panj razumijevanja samog sebe, koji blo korelaciji
od 0,84 sa prijasnjim ponasanjem. Razumijevanje samog
sebe moralo i ukljcivatiJ i sposobnost da se od sebe
odvojimo, sposobnost samoodvajanja. Medutim, razvoj
te sposobnosti onemogucava pravo pandeteminizam.
Usporedimo deteminizam i pandeterminizam. znaci, poksajmo dati strogo zrocno obj.asnjenje ovog posljednjeg: Zapitajmo se koji s uzroci pandeterminizma? Rek.ao ih da uzrok pandeterminizma nedostatak diskriminacije. S jedne strane uzroka stoje razlozi,
s druge vjeti. Kakva onda razlika izmed zroka
i razloga? Ako natrljate oci lkom, placete- vase sze
imaj svoj uzrok. No, vi zapravo nemate nikakvog razloga za plac. Penjete li se na brdo i stignete do vrha od
10.000 stopa, moze se dogoditi da se morate boriti s osjecajem potiJstenosti i tjeskobe. U tome mogu imati d5
6

Joseph . Fabry, The Pursuit af Meaning, Boston, 1968, str. 24.

Discussion, Existential lnquiries, sv. 1, br. 2, 1960, str. 9-13.

49

jela uzroci jednako kao i razlo11i. Nedostatak k.isika moze bl:ti uzrok. Ali, ako znate da imate losu opremu ili da
ste sla:o izvjeibani za takav pothvat, onda tjeskoba ima
i svoj raz1og.
Rekli smo da iti covjek znaei ~ivjeti medu ljudima.
Svijet u kojem Z.ive ljudi sadrzi razloge i smisao. No,
ra7Jlozi i smiao se iskljucuju, uko1iko covjeka smatrate
zatvorenim sustavom. Ono sto ostaje su uzrooi i posljedice. Posljedice se pmkazuju pomocu uvjetnih refleksa
ili odgovora na poticaj. Uzroke predstavljaju procesi uvjetovanj'a ili porivi i nagoni. Porivi i nagoni gurajtu, ali
razlom ;i smisao vuku. Ako oovjeka shvaeate kao zatvoren sustav, onda pmmjecujete samo snage lroje guraju,
ali: ne i motive koji vuku. Promotrite ulazna vrata u ilo
ljem ameriak.om hotelu. S nutamje stran.e predvorja
pimijetit cete samo znak guraj. Znak vuci vidljiv
samo s vanJske strane. Covjek ima svoja vrata jednako
kao i hoteli. On nije zatv:orena jedmica li plisohoLoski degenerira u neku vrstu organske jedilnke ukoliko ne spozna svoju otvorenost prema sv.ijetu. otvorenost postojanja odraiava se njegov:om samotranscendencijom.
(Pogledaj bilje8ku 2, na tr. 59). Samotranscendentno
svojstvo ljudske stvarnosti zauzvrat se ispoljava kao intenciona1no svojstvo ljudskog fenomena, kako su to re~li Fram Brentano i Edmund Husserl. Ljudslci fenomen
upucen i usmjeren na dntenoionalne predmete.7
Beyond Freedom and Dignity, New York: Alfred . Knoph,
1971. Ldwig von Bertaianffy primjecje: Prosirena ekonomija
'bogatog drustva ne i mogla opstojati bez takve maniplaci
je. veliko drustvo moze slijediti svoj napredak prema sve
vecem i vecem nacioalnom cink samo tako da manipulacijom ljde pretvara strajkolomce, robote, atomate koji rade
kad se njih i novac, homeostatski prilagodene pokorne
dse i oportuniste. ovjek-robot odraz idustrijaliziranog masovnog drustva, istovremeno i njegova snazna motivacijska
snaga. predstavlja osnov za planiranje ponasanja trgovackom, ekonomskom, politickom i drugom olik reklame i
propagande. (General System Theory and Psychiatry, red
nik Silvano Arieti, Americm~ Handbook of Psychiatry, sv. , str.
70--71).

50

predmete predstavlJaju raziozi i smisao. Oni su logos za

koj,im tezi ps.iJha. Zeli 1i psiihologija iti zasluina svoga
imena, onda mora prihvacati njegova dijela: logos
jednako kao i psihu.
Ako se porekne samotranscendenaija postojanja, onda
unisteno i samo postojanje. Ljudsko se i svodi
puku stvar, sasvim razosoljeno (depersonalizirano).
najvaznije da se pritom subjekt pretvara u objekt.
se dogada zbog cinjenice da karakter1stika subjekta da bude upucen na objekte. Isto tako karakteristika covjeka da bude upucen na >~intencionalne predmete, i to u pravou smisla i vijednosti koji sluze kao raziozi i motivi. Poreknemo 1i samotranscendenciju . zatvorimo 1i vrata pred smislom .i vijednostima, onda razloge
i motive zamjenjuj,u procesi uvjetovanja; tom trent
k skriveni vjeravaci postav1jaj vJete i upravljaj
oovjekom. ReifikaaiJja otvara vrata mJI)!ipulaoiji. 1 obratno. Zeli li netko milliplira:ti ljudskim blcima, mora ih
prvo reificirati, zatim ih obradi;ti prema stavovima
pandeterminizma. . F. Skinner kaie: Prave uzroke
ljdskog ponasanja, koji s inace nep.istupacni, mozemo pretvoriti u zroke 'kojima se moZe maniplirati, samo sl da nezaVIiJsnog covjeka lisimo njegovih prava.8 Na prvom mjest, misLim da prooesi uvjetova:nja
nis Sll:varni uzroci ljdskog ponasIIlja; drugo, smatram
da 'stvaran uzrok nesto nama lisko i pristupaeno, sto
n kazje da ne odbacujemo prio1'i vjerovanje postojanje lJdskosti ljdskog p0111asanja; i trece, da se
ljuds:kost Jjudskog ponasanJa ne moze spoznati, .koliko
ne shva:timo da .stvarni uzrok ponasanja nekog pojedinca zapravo nije zrok vec prije razlog.
Uzroke brkamo ne samo s razlozima vec i s vjetima.
Medutim, uzroci na neki nacin i s uvjeti. Postoje
dov:oljni vjeti, za razlik od vjeta kojti s u strogom
smisl neophodni. Slcaj da ne postoje samo neop Herbert Spiegelerg, The Phenomenological Movement, sv. 2,
1960, str. 721.

51

hodni vjeti vec i vjeti koje bih nazvao mogu6im. Pod

tim mislim na vjete koji eovjeka st i na one koji
s poticajni. Na primjer, takozvane psihosomatske bolesti nis uzrokovane psiholoskim cindocem - to znaOi da
one nis psihogenetske kao sto s neroze. Psihosomatske bolesti s prije somatske bolesti kojima s povod
psilloski cinioci.
Dovoljan vjet sasvim dostanan da prouzroci i stvoi fenomen: tj. takav uzrok odredje fenomen ne samo
njegovoj iti vec i njegovom postojanj. Sprotno
tme, neophodan vjet postoji i i samog vjeta. On
predvjetan. Postoje, na primjer, sleajevi dsevne
zaostalosti k:ojima uzrok hipofunkcija tiroidne Zlijezde. Ako takvom pacijent dademo ekstrakt tiroidnih hormona, njegov kvocijent dnteligencije pokazat znakove
napretka i poboljsanja. Znaci li to da ostrounmost samo taj tiroidni hormon i nista drgo - ta tvrdnja stajala u jednoj knjizi kojoj sam trebao dati prikaz. Prije ih rekao da tiraidni hormon nije nista drugo do
neophodan vjet, kojd ator knjige brka s dovoljnim
vjetom. Osvmimo se i na hipofunkcij adrenokortikalnih zlijezda. Napisao sam dva clanka kojima se govori slcajevima razosoljenja, koji se na osnovi laboratorijskih istrazivanja vz s hipofunkcijo adrenokortikalnih Zlijezda. Damo li takvom pacijent acetat
dezoksikortik:osterona, on ponovo doCi sei. U njem
se nanovo uspostavlja osjecaj sebstva. Znaci li to da sebstvo nije nista drugo do taj dezoksikortikosteron acetat?
Dosli smo do tocke kojoj pandetermiizam prelaZJi
1-edkciooizam. Zahvaljj6i tome sto ne shvaca razlik izmed uzroka i vjeta, redkcionizam izvodi porijeklo ljdskog fenomena iz sbhumanog fenomena, te ga
svodi na ovaj drugi. 1 pravo zato sto izveden iz sb
humanog fenomena, ljdski fenomen pretvoren p
ki epifenomen.
Redkcionizam nibllizam danasnjice. Istina da
poriste egzistencijalizma Jean-Pal Sartrea Bice i
52

misljeno

crticom spojeno nistavilo, naime, ono nista~

nistavilo, no iz egzistencijalizma se mora izvu6i ono za-pristno ljdskom . Ljdsko blce nije stvar med
drugim stvarima. Stvari odredju jedna drugu. Medutlim, eovjek sam sebe odreduje. Ili, bolje, on odlucuje
hoce li ili nece sam sebl dopustiti da ude neke graice,
da bude pod tjecajem ilo poriva i nagona koji ga guraj, ilo razloga i sisla koji ga vuku zivot.
Nihilizam jucer, zagovarao nistavilo. Redukcionizam
danas, zagovara neko nista-osim, nistavi1o u uvjetnom
smislu. Covjek se smatra tek kompj.utorom ili golim
majmunom. Sasvim red da se, recimo, kao model
za rad naseg sredisnjeg zivcanog sustava uzme kompj
tor. Analogija entis se prsirje i vazi sve do kompjutora.
Medutim, postoje i dimenzionalne razlike koje redukcionizam zanemaruje i zapostavlja. Pogledajmo, na primjer, tipien redkc1oni,stick teorij svijesti, prema
kojoj ovaj jedinstveno ljudski fenomen samo i tek posljedica procesa uvjetovanja. Ponasanj.e psa lji zaprljao pod ti posramljeno se podvukao pod krevet, s repom izmedu nogu, ne dokazje sv:ijest, vec nesto sto ih
radije nazvao: slutnja tjeskobe u ovom slucaj,
ocekivanje zasluzene kazne ispnjeno !Strahom. moze
iti sasvim lako posljedica procesa uvjetovanja. Med
tim, to ipak n nikakve veze sa svijescu, jer istinska
svijest nema nikakve veze s ocekivamjem kazne. Dok
god u covjek postoji strah od kazne ili pak nada nagrad - odnosno, zelja da se zadovolj,i sperego - svijest jos vijek nije rekla svoje.
Lorenz, uz potreban oprez, govori moral-analoges
Verhalten bei Tieren - ponasanj zivotinja koje
analogno moralnom ponasanj covjeka. Redukcionisti
ne vide nikakve kvalitetne razlike izmed ta dva oblika
ponasanja. Oni poricu postojanje nekakvog jedinstveno
ljdskog fenomena, to ne cine na empirijskoj
osnovi, kako i se moglo pretpostaviti, vec prema priori postavljenim stavovima. Uporno tvrde da u covjek
ne postoji nista sto ne i postojalo i kod drugih zivoti-

53

nj:a. Nihil est i homie, quod prius fuerit i ai

malibus, ka.Ze pomata izreka.
Svida mi se p~ilca tome kako su dva zupljania pitala za savjet nekog rabma. Jedan tvdio da macka
onog drugog ukaila i pojela dva kilog.rama maslaca, za
sto drugi tvrdio da i istina. Donesite mi macku,
naredio rain. Donijeli su mu maOku. Sada mi donesite vagu. Donijeli su mu vagu. ~oHko ste <mo rekli da
macka 1? upitao rabm. Dva kblograma maslaca, raine, i odgovor. Na to rain s:tavio macku
na vagu i ona tezila tocno dva ,kilograma. Sada imamo
mas1ac, rekao rabln, ali, gdje macka? Slicna
situacija kada redukcionisti uvijek ie;nova u covjeku ispituju razne uvjetne reflekse, procese uv}etovanja, piro
doo.e mehanizme opustanja slieno. Sada to imamo{
kaZ, 1kao i rabm, ali, gdje ovjek?
Redukoi0111izam moze pati pod razoran utjecaj indoktrinaci:j'e i :to se ne smije potcijeniti. Iznijet cu vam podatke sto :ih u svom znans.tveristraZivackom radu
p:11ikupio R. N. Gray zajedno sa jos 64 .lijecnika (11-
njih su ili psihijati). rad pokazao da za vrijeme
studli1a medicine u studenata aste cinizam humanizam
opada. Do obmutog omjera dolazi tek zavrsetku stucLija, ali, na zalost, ne na svim podrucj:ima.9 Ironicno
da i sam autor clanka, u .kojem se .iznose ovi podaci, def:iln:ira covjeka kao kontolni sistem sklon prilagodavanju, vrijedosti kao homeostatske koenice u procesu podra.Zaj-odgovor .10 edan drugi pristasa redukoionizma ka.Ze da vrijednosti predstavlja:ju samo reaikci:jske
oblike i mehanizme obrane. Nepot.rebno i da takve
interpretacije podrivaju i sozavaju prosudivanje vrijednosti.
' An Analysis of Physicians' Attitudes of Cynicism and Humanitarianism before and after Entering Medical Practice, Journal of Medical Education, sv. 40, 1955, str. 7fJJ.
Joseph Wilder, Values and Psychotherapy, American Journal
of Psychotherapy, sv. 23, 1969, str. 405.

54

Sljedeci prilmjer govori mladom ame:rickom bracnom

paru koji se, potpno sit svega, vratio iz Afrike gdje s
spumici radi.J.;i kao dobovoljci Mirovnim snagama.
Na poeetku s morali sdjelovati grupnim sastancima
koje vodio psiholog. Razgovo tekao otprke ovako: Zasto ste pristpili Mirovnim snagama? ZeljeLi
smo pomo6i ljdima koji s obespravljen.i. Znaci da
smatrate da ste boljem polozaju od njih? Na neki
nacin da. Znaci da vama, va:sem nesvjesn:om, mora postojati potreba da sei dokazete kako ste na neki
nacin jaei. , nikada tome nisam razmisljao na taj
nacin, vi ste psiholog, vi .sigurno bolje znate. Grupa
jednostavno, pod tjecajem indoktrinaoije, interpretirala njihov idealizam i a1truizam kao k nedorecenosti. Sto jos gore, ta s dva dobrovoljca vucena i:gru
kojoj se sve vrti oko pitanja: Koji vas skriveni o
tiv? se sooavamo s presedanom koji bih nazvao:
hiperinterpretacija.
Nedavno proveden znanstvenoistrazivacki rad Edith
Weisskopf-Joelson i njenih suradnika pokazje da amei:cki stdenti najvise .drfe do vnijednosti interpretacije
saog s. 1 sama kltma klima koja prevladava
Sjedinjenim Drzavama p~rdonosi opasnos.ti da interpretacija samog sebe posta:ne ne samo opsesija, :kao sto
slcaj s nasim dobrovoljcima Mirovnim snagama, vec
i kolektivna opsesivna 11euroza. Bivsi .pacijenti ana1iziraju svoje motive svim situacijama. kafe . Becker,
koj.ima osjete tjeskob: 'ovo mora da penis-zavdst,
ovo pak incestozna priv:laenost, strah od ka:stracije, di
povo supamistvo, po1imorfna perverznost' i tako dalje.t2
Do sada s usporedivali zroke i razloge, te neophodne vjete s dovo1jnima. Medutim, postoji i tre6a diskriminacija, k trebamo zeti u obzir. Pod dovoljnim
uvjetia oicno podrazmijevamo uzroke koji su djeRelative Emphasis Nine Values Group of College
Students, Psychological Reports, sv. 24, 1%9, str. 299.
12 The Denial of Death, New York, Free Press, 1974, str. 272.

55

lotvorni, za razlik od uzroka koji s krajnji, koji vode

nekom zakljck. Tvrdim da se kraj.nji uzroci (ovdje se
to odnosi na smisao i svrh) mogu ooiti jedino znanstven!im pristpom koji za to prikladan. Pandeterminist, koji tvrdi da smisao i svrha ne postoje, postpa
t covjeka koJi bi se bavio samo organskim postojanjem ljdske rase ka.ko kaZe Johann Wolfgang Goethe.
Tko nesto zivo hoce da kako treba shvati,
Duh najprije iz toga mora istjerati.
U ruci tada dijelove on lima,
Al' duhovne, ah! veze n meau nj.i:ma.
Encheiresis naturae kemija :v to,
Pri tom se sama sebl ruga nesvjesno.
Faust 13

Istina da nedostaje veza. Mnoge s znanosti tako

pr.ikazale svtijet, da ocito da nedostaje smisao. Med:tirn, to ne znaOi da svijet bez smisla, vec sarno da s rnnoge znanosti slijepe da ga vide. One s srnisao skotomizirale. Tako sto ipak nije pristno svakorn
znanstvenorn pristp; da se vratimo nasem prirnjeru
iz geometrije, svaki popren.<i presjek ne zadire taj
prolem. Pogledajmo krivu1j l lezi na okomitoj
plohi. Od ove 1inije na vodoravnoj plohi ostaju samo

tri tocke, tri izdvojene i nepovezane toeke, tocke bez med:sobne smis1ene veze. Srnislena povezanost ldi iznad
i ispod vodoravne plohe. Zasto se ista slika ne i primijendla i na dogad:aje koje znanost tmaoi kao slcajne,
. W. Goethe, Faust, preveo Tito Strozzi, Matica Hrvatska Zora, Zagreb, 1970, str. 89. (. prev.),

13

npr., slucajnost mutacija? Nije li onda shvatljivo da negdje postoji skriveni smisao, visi ili dulji smisao koji
izmice popreC.nom presjeku, zato sto le?i. iznad ili ispod
njega, kao sto slucaj s gornjim i donjim dijelovima
krivulje? (Pogledaj iljesku , str. 59). Ostaje cinjenica
da se sve ne moze protumaciti smislenim terminima. No,
danas barem mozemo objasniti razlog zasto to nuzno
tako.
Dolazimo i do pitanja sto to sto predstavlja krajnji
smisao? Sto smisao opsezniji, to manje shvatljiv.
Beskrajni smisao se bezuvjetno nalazi ispod razine shvatljivosti konacnog i. (Pogledaj iljesku 4, str. 60).
Blaise Pascal jednom rekao: Le coeur ses raisons,
que la raison ne connaU point (Srce ima razloge, koje
razum ne poznaje). ZaJi'sta istina da postoj;i nesto sto
se zove mudrost srca.14 Netko i to mogao nazvati i on.tolosko razumijevanje samog sebe. Fulton . Sheen pomalo podrugljivo rekao kako nas fenomenoloske analize nacina na koji covjek s ulice, zahvaljujuci mudrosti
srca, razumije samog sebe, mogu pouciti ka:ko vise znaei
iti human nego iti bojno polje sukoljenih zahtjeva
ega, ,]da i superega; te da se trebamo ponasati covjecno,
ne samo kao zalog i igracka procesa uvjetovanja ili
riva i nagona. Od takvog covjeka s ulice mozemo nauciti
da iti human znaci itlii neprestano i u oci sa razlioitim situacijama koje su istovremeno prilika i izazov.
One n pruzaju priliku da ispunimo sebe ako prihvatimo izazov da ispun!imo njezin smisao. Svaka situacija
predstavlja poziv koj.i treba prvo poslusati, onda se
na njega odazvati.
Dosli smo do toCke u kojoj se krug zatvara. Krenuli
smo od determinizma kao ogranicenja slobode i stigli
smo do humanizma kao prosirenja slobode. Sloboda
dio price i polovica istine. Biti slobodan zapravo negativno stanoviste citavog fenomena, dok iti odgovoran njegovo pozitivno stanovis;te. Sloboda se m<>Ze izro14

In praecordiis sapientiam

doces.

57

diti puku samovolju, ukoliko se ne zivi u smisl odgovornosti. Zato bih zelio poruciti neka se kip Slobode
na fstoenoj obali pridrZi i kip Odgovonostd sa Zapadrne
obale.

BIUESKA 1: Onaj tko radi medioi!nskoj struci, po

mat s ovakvim stanjem stvari; s koliko se mnogo bolesti nepoznatog porijekla sr jeanik - zmimo samo karci111om. U svakom slcaju, psoza predstavlja dogad:aj unutar sstava iokemije tijela. Med:utim, ono sto
pacijent C:ini od svoje psihoze, i'Skljucivo vlasti njegove ljudske osonosti. Psihoza koja ga mCi ioke
mijski proces, ali ikako on reagi11a na n, sto n ulaze, kako prihvaca - sve to njegov10 osobno ostvarenje, ljuds.ko djelo u koje ugradi!O svoje patnje; .to
.nacm na koji vlastit patnj obdario smislom. Psihoza sama sei nije smis1ena, a1i smisao moze dati sarn pacijent - trajnim i postojanim unutarnji z
dizanjem koje izvlacr diZ nje.
Ed.ith Weisskopf-Joelson postaviJa hipotez da >~pa
ranoicna osoba ima posebno :k potreb za cvrstom
filozofijom zivota, svoje obmane razvija upravo kao
nadornjestak takvoj f:iilozofiJi. (Paranoia and :the Will-to..eanirng. Existential Psychiatry, I, 1966, 316-320).
Ona, drugim rijeOima, kaze da >~zrok paranoje potraga za ISmislorn. Medtim, moje misljernje drogacije.
Pretpostavimo li da paranoj ponekad prati hipertrofija
smisla, onda ta hipertrofija ne predstavlja etio1og:ij psihoze, vec prije njezin simptomatologij. Slieno tome
i endogena depresija, kao drugi olik psihoze, ponekad povezana s hipotrofijom smisla, no pacijentova
sljepoca za smiisao nije zrok depresdje, vec njezin sip
tom. Naravno, ta se tvdnja odnosi samo na poseban tip
(endogene) depresije koja , krajjoj anallizi, organskog porijekla jednako kao i paranoja. Jednostavno receno: pacijenta koji pati od endogene depresije, njegova psihoza sprecava da vidi bilo kakav smirsao zivota,
dork pacijent koji l od neuroticne depresije postaje

58

potisten

pravo

stoga sto ne moze vidjeti smisao

svom

Zi:vot.

Ostaje o'imjenica da primarno por.ijeklo psihoza neke

vrste iokemijske prirode.
BILJESKA 2: Moglo bl se reCi da, za razHk od Fre
dove psihoanalize, Adlerova individalna psHlogija
poklanja dZn painju samotranscendenciji. Adlerova
pslihologija, stvari, promatra covjeka kao i koje
viSe smjereno prema oJevima nego sto vodeno pori
vima; pobliza ispitivanja kaZ. da ciljev:i zapravo
ne transcendiraju covjekovo sebstvo ili njegov
psih. Shvacamo ih kao nesto intrapsihicko; kao sto s
i covjekove teZje, konacnoj ana1izi, samo k sredstvo da se usklade osjecaji mferiornosti i nesigurnostii.
BIUESKA 3: Posve opravdano da Jacqes Monod,
kao struenJak za molekularn iologij, tvrdi da Citav zivot posljedica medusobnog dje1CYVanja mutacija i
selekoilje. U knjizi Le hasard et la necessite (Slcaj i
nZnost) on pise da Oisti slcaj, samo s1ucaj koi
jen evolcije. A1i, grijesi kada nastavlja: Jedino pojam slcaja shvatljiv, zato sto jedino on odgovara Cinjenicama koje opazamo :i1i dozivljavamo. Nema osnove za
pretpostavk da se taj stav morati mijenjati ili pak
da podle6i promjeni. vise n nikakve veze s
empirijskom znanosc, to stav kojem osnova osobna fi1ozofija, privatna ideologija i, sto jos gore, ima
priori negativan stav prema mogcnosti da postoje i
druge, vi5e dimenzije. Zna:nstvenik moze ostati vjeran
svojoj :roanost<i i dZati se jedne dienzije, ali i istovremeno morao i ostajati otvoren, dZati svoju znaost
otvorenom m prema vjerojatnosti da postoj.i i druga, visa dimemJi:Ja.
k sam prije rekao, visa dimenzij.a predstavlja dimenzi} k vise toga ukljceno. Uzmemo li, recimo, kvadrat i projiciramo ga okoilto tako da postane
kocka, onda mozemo reci da taj kvadrat sa:stavni dio
59

kocke. Sve ono sto posjedje kvadrat blt sadrzano i

u kocki; svaki sasta"'D.i dio kvadrata odgovara dijelovima koji se pojavljuj vdsoj dimenziji kocke. Visa dimenzija ne iskljcuje; ona kljcuje. Isto tako izmed
visih i niziih dimenzija istine moie postojati sarno ukljucivost.
i postenije kada i iolog, mjesto da pod izlikom znanosti prodaje vlastita vjerovanja ili nevjerovanja, jednostavno iiZjavio da se ntar podrucja iologije
ne vl kategorije kao sto visi ;ili krajnji smisao i svrha. Mogao bi reei kako tu nema nikakvih teleoloskih dokaza. Ukoliko nije redkcionist, on nece
iskljciti mogucnost da ntar sljedece v~'se dimenzije
teleologija moze vrlo lako postojati. Nasim znanstvenicima potrebno vise od samog znanja: potrebna im
i mdrost. Mdrost definiram kao znanje pls svijest
njegovim postojeCim granicama.
BILJESA 4: Koncept takvog meta-smisla nije neophodno teisti!Cki. Cak i pojam Boga ne mora iti bezvjet
no teisticki. Sa otprilike petnaes:t godina dosao sam do
definicije Boga kojoj se, sada kad sam stariji, sve vise i
vise vracam. Nazvao ih operativnom definicijom.
Ona ovako glas~: Bog pratilac vaseg naj,timnijeg razgovora sa samrim soom. Kad god govorite sami sei
najvecoj iskrenosti i najdljoj samoci - onaj kome se
obraeate moze se s pravom nazvati Bogom. Takva definicija izbjegava razmimoilafenje izmed ateistickog i teistickog Weltanschaunga (pogleda na svijet). se razlika javlja tek kasnije kada osoba koja nije vjernik ostaje kod toga da njezin razgovor sa samom so:om samo
monolog .i nista vise, osoba koja vjeruje interpretira
svoje razgovore kao stvarne dija1oge s nekim drugim.
mislim da krajnja iskrenost i postenje dolaze na prvo
mjesto i VI1ijede vise od svega. Ako Bog stvarno postoJi,
on se sigurno nece prepirati s osobama koje nis vjernici zato sto ga pogre8no tumace kao svoja vla:stita sebstva i nazivaj ga krivim imenom.

60

3
rilika

susrel-grupe:
koliko "humanislicka psihologija
humanislicka
Psihoterapija mora 6i: ljdsk dimenzij, dimenzij ljudskog fenomena i to najva.Zniji zadatak koji stoji pred psihologijom danas. Postavlja se pitanje predstavlja 1i pokret humanisticke psihologije stvarno poduzet korak tom pravc. Iako se smatra da se logoterapija pr1drZila tom pokret (Charlotte Bi.ihler i Melanie Allen, 1972) bilo i, iz her1stickih razloga, razborito da se logoterapija odvoji od humanisticke psihologije kako i cije1i prolem mogla kriticki sagledati. Poseban cemo naglasak staviti na ono stanoviste pokreta
koje vezano za pojam ssreta (encounter) budci da
pravo t dolazilo do pogresnih shvacanja, da ne kazemo i pogresnog nastpa, od strane onih kojd s to stanoviste zastpa1i..
PoJam ssreta zapravo prije potekao iz egzistencijalisticke negoli iz humanisticke psiholoske literatre.
Uveli s ga Martin r, Ferdinand Ebner i L.
Moreno, ciji doprinos egzistencijaHstiCkoj misli seze sve
do interpretacije postojanja smisl koegzistencije. U
tom se smislu ssret shvaca kao odnos izmed Mene i
- od.nos koji, vec samom svojom prirodom, moze
iti spostavljen samo na podrucj ljudskog i osobnog.
Ostaje cinjenica da ovdje nesto izostavljeno, to
ni vise ni manje nego citava dimenzija. postaje razmljivo prisjetimo 1i se i primijenimo li teorij govora

61-

koj,u predloZ.io l Bubl.er. On kaze da govor ima

trostruku ulogu. Prvo, on govornilku omogucuje da se
.izrazi - znaci da mu slu.Zi kao sredstvo za izraiavanje
samog sebe. Drugo, govor poziv koji govornik upu6uje osoi s kojom raz,govara. 1 trece, govor uvijek ima
neko znacenje, govornik uvijek necem prica. Drugim
rijee.ima, onaj koji govori () izraiava sebe dok se ()
obraca prema nekom drugom; medutim, ukoliko on
istovremeno i ne govoi > neeemu, nemamo prava da
taj proces nazivamo >>govorom. U tom 15 ~slucaju radi
pseudo-govoru, koji stwno predstavlja naoo samoizrazavanja i nista viSe, ponekad ni ne nailazi na odaziv
sugoV1Drnika. Nacin na koji govore neki shizof.renici moze se interpretirati kao takav >>govor koji samo izraz
raspolozenja ad:i n veze sa stvarnoscu.1
Ono sto vrijedi za govor, vrijedi ~ za koegzi.JStenciju i
za su:sret, tako da se ovdje mora uzeti u obzir i razmotriti treca u1oga meduljudske i medusobne komunikacije. u vezi s tom ulogom fenomenologija, ciji su zaeetnici
Brentano i Husserl, stvorila dzraz svjesnd. odnos intencionalnosti, tj. upucenost dozivljaja na wedmete
(Spiegelerg, 1972). svi ti moguCi svjesni odnosi intencionalnosti, svi predmeti na koje se odnosi govor, svi
predmeti koje dva subjekta spominjiU kada saobracaju
jedan s drugim, sve to zajedno tvoi struktumu cjelinu,
SVijet Smisla, taj kOZOS ISisla S pravom mozeO nazvati logos. Iz ovoga se moze Vli!djeti da svaka
psihologija koja zatvara wata pred smisiom presijeca
veze ljudskoga i s njegovi:m >>'svjesnim odnosima mtencionalnostd, odnosno, na nelci nacin osaka6uje samu
sebe. Psiholog,ija zeli zavrijediti svoje iime mora obratiti duinu painju na dijela svoga imena - na logos jednako kao i na psihu.
Buber i Ebner nisu samo otkriJi sredisnje mjesto koje
sus.ret zauzima u zlivotu oovjekova duha vec su da!li i de1

pocetkom tridesetih godina opisao sam takav slucaj u

Gesellschaft fr Angewandte Psychologie u Becu.

62

finiciju takva zivota: to 2Jivot Cij,u osnovu preds:tavlja

razgovor izmedu Mene i . , medutim, tvrdim da
nikakav istinski razgovor nije moguc ukoliko nije pris.utna i dimenzija 1ogosa. Rekao ih da razgovor bez
logosa, kojem nedostaje usmjerenost prema nekom svjesnom odnosu intencionalnosti, zapravo uzajaman mono1og, tek oicno uzaj.amno ,samoizr.a:Zavanje. Nedostaje
ono svojstvo lJudske stvarnosti koje nazivam samotranscendencijom (Frankl, 1966). Biti covjek prvenstveno znaci uspostaviti odnos prema necem izvan sebe i zivjeti za nesto izvan sebe. Fenomenoloska skola mislje'nja uv:ijek Jako naglas.avala mtenoionalrst spoznajnog cina lroja predstavlja tek jedan vid mnogo opsexnijeg ljudskog fenomena: samotranscendencija ljudskog
postojanja. Razgovor koji se svodi na puko samoizra.zavanje nema udjela u samotranscenidentrm svojstvu ljudske stvanosti. Istmski susret naCitn koegzistencije koji otvoren prema logosu, koji sugovornioima dopusta
da sami sebe transcendiraJu prema logosu i .koji cak potpoma.Ze takvu uzajamnu samotranscendenciju.
Medutim, ne ismo smjel.i previdjeti i zaboraviti da
samotranscendeno1ja ne znaci tek traganje za smislom
koji treba ispuniti vec i traganje za drugim ljudskim
icem, dugom osobom koja i se voljela. Zacudo, ljubav s onu s1Jranu samog susreta, jer se susret zblva na
ljudskoj ljub.av na osobnoj razini. U sirem smislu i
jeci susret nam omogu6ava da shvatimo ljudskost du
ge osobe, dok nam ljubav prema njoj vise pokazuje njezir itnu jedinstvenost. jedinstvenost glavna karakteristika zrelog covjeka. Samotanscendencija se, medutim, u jednakoj mjeri javlja ilo da.(Sovjek sebe transcendira kroz ispunjavanje smi1sla i kroz susret s voljenom osobom; u prvom se si.uca}u radi neosobnom logosu, .dok se drugom s1ucaju radi osobrm Iogostl rekli blsmo da to inkarnirani logos.
Za razliku od tradicionalnog pojma susreta koji su razradili Buber i Ebner, konvenciona1ni pojam susreta, kakav predla.Ze vecina literature s podrucja humanisticke

63

psihologije, jos uvijek ostaje privrzen staromodnoj psihologiji koj-a , u stvari, monadologija, jer oovjeka promatra kao monadu- zatvorenu organsku jedinicu u koju
samotranscendentni odnosi nemaju pristupa. Ovakvim
se stavom pojIIIl susreta vlgarizira. Umjesto da bude
doista humanistiOki, on zapravo mehanistic.ki. Tocno
da 1ibldna hidraulika, kako to nazvao Peter R.
Hofstatter sa Sveucilista u Hamburgu, jos uvijek prozima velik dio pokreta susret-gupe.
Sljedeci slucaj moze dobro poslZiti kao ocit primjer.
Susret-gupi priduZila se zena koja se jako ljutila i uzbudivala zbog svog ivseg supuga od kojega se razvela.
Voditelj gupe dao neka probusi balon-igracku kako i ispuhala svoju agresivnost i ljutnju. Dugim rijecima, balon trebao nadomjestiti stvaran objekt, odnosno supuga. Medutim, netko i mogao pimijetiti da
balon zapravo i nadomjestak za zenu, kao subjekt
eksplozije. Napokon, svrha i1 da se zena sprijeOi da
ne eksplodira. Nakon takvog ispuhavanj.a ona i, zapravo, morala osjetiti olaksanje. No, tvrdimo li zaista s
pravom da olaksanje nakon pretpostavljenog oslobadanja agresivnosti autentican dozivljaj? Ima li dokaza
da to nije prije rezultat nesmotrene indok.trinacije, indoktr,inacije koja u skladu sa zastarjelim i u cjelini
mehanistickim poimanjem covjeka? sto ona ispuhala svoju ljutnju nije nista promijenilo: razlozi ljutnje
su i dalje ostald! Covjek, u osnoVii, prvenstveno brine postoji li ili ne postoji razlog za ljutnju, i nije mu toliko
stalo do vlas<titih emocija, bilo u oliku ljutnje ili neke
duge reakcije. No, mehanisticko poimanje covjeka, koje pisutno i u nasem gore istaknutom primjeu, navodi pacijenta da interpretira sebe kao lidnu hidrauliku sto u njemu vlada. Na taj nacin covjek zaboravlja
da ljudsko i, na kraju krajeva, sposoono da i samo
nesto ucini u ve2;i s datom situacijom; moze zauzeti svoj
stav, moze cak i izabrati stav prema v1as1Jitim emocijama,
agresivnosti itd. u istinski humanistickom poimanju 64

vjeka, taj i najsvjetliji ljudski potencijal morao zauzimati sredisnje mjesto. Terapija, kojoj osnova ovakva teorija, uvidjela i da u covjeku postoji svijest takvom potencijalu. svijest da covjek rslobodan da,
ako moguce, mijenja svoj svijet DaJbolje, odnosno da
se, ako pak potrebno, sam promijeni nabolje. Da se
vratimo na8em slucaju rastavljene zene - ona 1zabrala pomienje, svejedno odnosilo se to pomirenje
sa suprugom, ako moguce, i1i, ako potrebno, na pomirenje sa sudnom rastavljene Z, zatim krenuti dalje i pretvoriti to neugodno iskustvo u pozitivno
lj!Udsko dostignuee! Uvjerimo li sada da ona u svakom slucaju neurotiena licnost, odnosno zalog i zrtva
vanjskih utjecaja i unutarnji!h okolnostli, necemo li zapravo poreei mogucnost da se pacijentica uzdigne iznad
svog neugodnog polozaja, da ga nadra:ste i da konaeno
svoja negativna iskustva ugradi u nesto pozitivno, konstruktivno i kreativno - takvim ismo postupkom sprijeCi1i razvoj njene sposobosti da vidi tu svoju mogucnost. Drugim rijecima, .isto ismo ucinili da uvjerimo
kako ovisna suprugu, jegovoj dobroj volji hoce
1i se ili nece s njom pomiriti, d!1i pak agresivnosti, koja
mozda hoce, mozda i nece nestati; da jednostavno
kaiemo kako iti 1akse ako, recimo, probusi i ispuse onaj bailon.
Osvrnimo se, za promjenu, na osjecaj tuge i zapitajmo
se kakva i mogla iti reakairja osobe koja tuguje za voljenim icem i koja doblla sredstvo za umiren:je: Zatvoriti oci pred stvarnoscu ne zaCi i rastanak od stvarnosti. sto spavam i isam svjestan smrti onoga koga
volim, ne pon.istava cinjen:i!cu da ta osoba mrtva.
1i ziva ili vi8e n ovom smijetu - to jedina
stvar do koje mi stalo; ne zanima me jesam li uznemiren ili nisam! Drugim rijecima, toj osobl nije stalo do toga sretna ili nesretna, vec da ima razlog da
bude sretna Hi nesretna. Za sustav Wilhelma Wundta se
reklo da predstavlja psihologiju bez s. Vec odavno misli se drugacije, ali jos uvijek postoji nesto sto bih

65

 nazvao psihologija bez logosa, psihologija k.oja ne

interpretira Ijudsko ponasanje k.ao ponasanje potaknuto
mzlozima sto n dh svijet pruza, vec prije kao posljedicu uzroka koji djelu}u u neijoj psihi ~ tiJjelu). No,
kao sto sam vec istakao, i niu isto st i razlozi.
Ako :si nesretan i popijes v.iski, onda on, :kao uzrok
pomo6i da tvoje nesretno raspolozenje nestane, no razlog tvoje nesretnosti ostaje i dalje. Isto vrijedi i za sredstva za ,umirenje; ni ona ne mogu dimlijeniti neeiju sudinu i! bol zog gu:itka smr6u. Zapitajmo se ponovo sto
s mijenjanjem stavova, kako se negati!Vno stanje pretvara u :pozitivno ljudsko dostignu6e? Sigurno da u
psiho}ogiji nema mjesta ponasanju koje i covjeka odvojilo od svijeta, jer jedino u tom svijetu njegova djela mogu imati svoje razloge njegove patnje 1smisao.
:Asihologija koja eovjeka promatra kao zatvoren sustav
u kojem glavnu xijee ima dinamika, ne kao i koje
traga za smislom koji i okrunio nj~govo postojanje neizbjezno mora covjeku oduzeti njegovu sposobnost da
tragediju pretvori u t11ijumf.
Prava nevolja zapocinje s pojmom agresivnosti, ilo
da se radi ioloskom pojmu koji zastupa Konrad Lorenz, iili pi!holoskom pojmu Sigmunda Freuda.
shvaCa.nja agresivnosti nisu prihvatlj,iva jer sasv.im zanemauju Oinjeniou da covjelva sposobnost da tezi necemu i da nesto CJ.ni s namjerom itno ljudski fenomen.
Unutar moje psihe, zapravo, ne postoji agresivnost kao
takva- agresivnost koja trdi: oduska i :koja mene, svoju jadnu Ztvu, prisiiljiava da tragam za objektima koji
pomoci da taj odusa:k nade. Na ljudskoj raJZini tj. kao Ijudsko biCe- ne Cu.vam u sei neku odede
nu kolicinu agresivnosti kako ih zatim usmjerio prema podesnom oi:lju; cinim, zapravo, nesto sasvJm drugo:
mrzim! Svejedno mrzim , .nekoga .ili nesto. No ipak,
m:rziti nesto saddi u seb'i mnogo vise smisla nego mrziti
nekoga (1Stvaoca i1i vlasnika onoga sto m:m.m).
stoga sto, aJro bas osobno ne mzim tu osobu, mogu
pomoci da svlada ono sto mrzim u njoj. Mogu cak i

66

voljeti, bez obzira na ono sto njoj rzi. Kak.o god i

lo, mrznja jednako kao i ljbav predstavlja ljudski fenoen- za razlik od agresivnos:ti- i s lJdske,
zato sto sadne nekakvu namjeru: ima razloga da nesto mrzim i 1i1ma razloga da nelga v. Agresivnost
, za razlik od toga, povezana s uzrocia koji ogu
iti psiholoske ili fizioloske prirode. U vezi s v posljednjo ogucnosti razotrio s Hessove klasicne pokuse, koJima kod k mogao posti6i agresirvnost m elektricnog podrazaj,a oded:enih dijelova
mozga.
Bilo i nepravedno reci da s one koji s pristupili
pokret otpora protiv nacional-socijoaJ.iza, vodili samo
nagoni agresitvnosti, koji s se, tek slcajno, okrenli
protiv Adolfa Hitlera. Zapravo, n vecilne tih ljdi
nije blla da se bore protiv covjeka zvanog Adolf Hitler,
vec prije protiv si:stema zvanog nacional-socijalizam.
Agresivnost danas akta!lna - da ne kaiemo i pomodna- 't kojoj se govor.i na kongresilma i konferencij,ama. t postal.a zaniljivija eak i od takozvanog mirovnog pokreta. No, satram da i
rovni pokret osud:en .na nespjeh sve dok se oslanja na
nesto tako neljdsko i neosobno kao sto agresivnost.
Istina da covjek posjedje agresivne nagone koje mozemo interpretirati kao bastinu na.Si!h 1Jivotinjskih predaka ili pak. kao nesto reaktivno, sklad sa psihodinamickim teorijama. Medtim, gledajci sa razine ljdskog,
agresivni nagoni ne postoje eovjek per se, vee vijek
kao nesto r on r zazeti stav, r
zapravo v:ijek zazimao stav, da , ,jzabrao
da se s njia poistovjeti ili da se od n odvoji.2 U odred:eno ~ 1Sl vazniji osobni 1stav prema neosobnim agresivni nagonima (kao onia koji su izvan covjeka) negol.i sami nagoni.
' odraz jedinstvene covjekove sposobnosti samoodvajanja. Samotranscendencija se ispoljava gore spomenutoj cinjenici da iza mrfnje uvijek stoji nekakva namjera, sto i cini
razlicitom od .agresivnosti.

67

Isti slucaj i sa samoubllackim nagonima. Nema nikakve svrhe da, na primjer, mjerimo njihovu jacinu. Posljednje analize kaiu da opasnost od ~samouboj,stva ne
ov~si jacini nagona koji vlada nekom osobom, vec
njezinom odnosu prema tim nagonima; reakcija takvog
covjeka u svojoj osnovi ovisiti Ci:njenici vidi li on
ili ne vidi u svom opstanku nesto smi:s.leno - makar to
ilo nesto sto mu nano bol. Tako postoji i test kojim
se ne mjere sami na:goni na samoubojstvo, vec se ocjenjuje neusporedivo vainiji ciniJac ka:o sto osobni stav
svakog covjeka prema takvim nagonima. sam test
razradio jos tidesetih godina i prvo ga opisao na engleskom jeziku u djelu Lijecnik i dusa (The Doctor and the
Soul, Frankl, 1955, str. 282).
Mozemo reCi da se mirovni pokret odnosi na opstanak
ljudske vrste u cjelini. No, hendikepiran fatalizmom
koji posljedica cinjenice da se ogranicavamo na agresivne nagone, umjesto da painju obratimo na sposobnost
covjeka da prema njima zauzme osobni stav. Tako se
agresivni nagoni pretvaraju u alii, u jednostavnu ispriku za m.rZnju. Covjek nece prestati mrziti sve dok ga
budemo ucili da su nagoni i mehanizmi krivci njegove
m.rZnje. Zapravo krivac on sam, on taj kojd. mrzi!
Jos vainije da stav prema kojem postoje ))agresivni
potencijali ostavlJa ljude u uvjerenju da agresivnost
pod]ozna pmjeni. Ekipa Konrada Lorenza, proucavajuCi ponasanje, dosla do zaklj!Ucka da pokusaji prebacivanja agresivnosti na nevaine objekte i onemogucavanje njena djelovanja kroz bezazlene aktivnosti, samo izazivaju agres.ivnost i oblcno jos vise pojacavajiU.
Razlika izmedu agresivnosti i mrznje jednaka razlici izmedu spolnosti i ljtibavi: spoJni na:gon taj koji
privlaci osoi suprotnog spola. S druge strane, odnosno s ljudskog stanovista, tu osobu volim, jer osjecam da za to imam mnogo razloga: spolni odnos s njom
isto tako odraz ljubavi, rekli irsmo, njezi:na ))inkarnacija. Sa subhumanog ih 1stanovista gledao samo kao
oblcan objekt liidne katekse - jednostavno, kao manje
68

ili vise pogodno sredstvo da se oslobodim viska sperme.

Spolnu aktivnost koju prati ovakav stav nasi su pacijenti cesto opisivaH kao masturbaciju nad zenom. Ta.kvo
su ponasanje, bez imalo razislja.nja, suprotstavljali normalnom pristupu partneru sa spolnim ponasanjem koje
ima ljudsku kvalitetu i osobnu notu. U tom slucaju partnera nisu smatrali objekto, vec prije drugim subjektom. omogucavalo da drugo i ne smatraju samo pukim sredstvom da se dode do nekakvog - ilo kakvog . Sa ljudskog stanovista, oovjek ne iskoristava svog partnera, vec se s njim susrece kao covjek sa
covjekom. Sa osobnog stanovista, on ga prihvaea upravo
kao dmgu osobu, to znaCi da ga voli. Ako diugu osobu
prihvatio kao covjek-covjeka, sacuvat cemo njezin
ljudskost; ako volimo, otkrit cemo njezinu jedinstvenost.
Istinski susret, odnosno prihvacanje covjeka kao covjeka, vise pociva na samotranscendencij:i, negoli na pukom samoizrazavanju. Istinski susret se transcendira prema logosu. Dok , s druge strane, osnova pseudo-susreta dijalog bez logosa (Frankl, 1967), tj. on samo osnova za uzajamno izrazavanje svakog zasebno. Ljudi su
danas previse zaokupljeni teznjom .da netko njima brine i zbog toga ovaj drugi nacin pristupa toHko rasprostranjen. sve se to dogada zato sto neke stvari nedostaju. U industrijskom drustvu, u kojem vlada klima bezlicnih odnosa, ocito da ljudi sve vise pate od osjecaja
usamljenosti - usamljenosti usred Usamljenog mnostva. Da budemo jasnijd, javlja se jaka zelja da se taj
nedostatak topline nadomjesti - da se nadomjesti li
skoscu. Ljudi vape za liskoscu. vapaj tako glasan
da se bliskost tra.Zi na svaki nacin, bilo gdje i ilo kako,
cak izvan onog osobnog, odnosno kao puka senzualna
bliskost. Vapaj se tako pretvara u poziv molim te, dodirni me. od te senzualne liskosti, samo jedan korak do spolnog promiskuiteta.
os veca potreba za privatnoscu zivota. Treba znati
iskoristiti samocu sto vise moguce, nati hrabrosti
69

iti s.

Postojr.i. i s sa stvaralackom osoinom koja moguenost da se nesto negativno - kao sto

odsutnost dugih ljdi - pretvoi u nesto pozitivno p.riliku da se razmislja. Iskoristimo li tu pr-il:iiku, rijesit
cemo se preteskoga tereta sto ga industrijsko drustvo
naSem vita activa stavlja pred nas i povremeno provesti
neko vrijeme vita contemplativa. Prava sprotnost
aiktivnosti nije pasivnost, vec moc recepcije. VaZno
naCi sklad izmeau stvaralackih i iskustvenih snaga kojima ispnjavao smisao prj cemu, ocito, treba znati
odgaj,ati osjecaje.
S'to se pak tice onih koji toliko mnogo ceznu da se
njima brine, nevolja u tome sto oni u ve6ini slucajeva
moraju dobro platiti. da takv:o sto doblli, nije tesko
zaisliti koliko mnogo pravog interesa mogu pokazati
takvi skrbnici z profesionalne etike, potrebne i propisane naobrazbe i bez i;koga tko i ih nadzirao. U vremenu kojem se toliko zazie od blpokrizije u pitanj.ima
spolnosti, trebalo i uvbljeti da spolni promiskuitet nema vr:ijednost osjecajnosti. U usporedi s podajom seksa pod izlikom spolnog odgoja, v.iJdu masovne goloti:nje
i slicno, nap.rosto i se moralo znati cijeniti postenje jedne prosjeene prostitutke; ona se barem ne pretvaa da
svoj posao radi za dobroit covjeeanstva. covjecanstvo
dosio do toga da gotovo svim bolestima traZi korijena oicnom orgazmu i shodno tome ih lijeCi. Istina
da n cesto ne spijeva da Zi.vimo m idealima profesional:ne eti.ke; napoJ.n, neuspjeh ilsto tako dio z,j.
vota i ljudska osoblna, ali ako n se i dogodi, siguno
da se njime neeemo ponositi. No, u odreaenim se krugovima prav:o to sve cesce dogaaa. Freud predobro
znao s.to radi kada izrekao pravillo kojim se protivi da
oovjek daje odusk:a vlastirom pot-pr:ijenosu. cinjenica
da se povreme:no j;avljaju izuzeci od pravila :ne opravdava
da se izuzetak pretvorj u prav:o.
ipak, danasnji kult intimnosti razum1jiv. Irvin
Yalom {1970) istakao pojavu u Sjedinjeni Americkim
DZavaa, prema kojoj se seoba lj.udi ,iz jednog grada
70

drugi dogada zahvaljjuci otdenj1 koje ljudi s

Rekao blh da se to otdenje ne tice samo drugih vec
i nas samih. Postoj;i duS.tveno otdenje, postoji i emocionalno otdenje - otdenje od vlastitih emocija. Zbog
prevlasti pritani!Zma anglosaksons1kim zemljama, lj
di s predugo zivjeli ~ivotom lroj.em s moraili nadzirati, i svladavati vlasti'te emocije. Ne8to slicno vrijedi
i za obuzdavanje spolnog nagona. No, poplarizacijom,
da ne kaiemo i vulgai!Zacijom, Freudovog ucenja, doS.lo
do zamaha u suprotnu krajnost. Danas vidimo posljedice krajnjih dopstanja: ljudi vise ne mogu podnijeti
zivot kojem s njihovi nagoni frustrirani li lrojem postoji emocionalna napetost, moglo i se reci da s ljudi
danas razuzdani, za:to sto ne mogu svladati svoJe em1ocije, ne mog se szdriati da ih ne pokazuju i ne dijele
s drugim ljudima.
Ssret~gmpa, kao sredstvo, upravo . pr1kladna za
postizanje tog cilJa. Medtim, mi ovdje moramo razmisljati ne samo terapiji vec i simptomima. Na kraj
kajeva, razzdanost jednak nedostatak kako na podrucj dusevnog, tako d na poducju tjelesnog. Sto se tice tjelesnog, osvrnimo se samo :na slucajeve arterioskleroze kod koj.ih se dogada da se pacijent poone smijati
iH plakati iz razloga koji su sasvim neumjesni, zatim
ne moze prestati. povezano i sa drugim simptomima koji jednako ukazj na ostecenje moZdane fnkoi
je; kod takvog covjeka, .naime, nij.e prisutan osjeeaj osobne odvoj.enosti, sto prii:jeceno i ld jalcih epileptianih poremecaja: pacijent se vr1o brzo pobra:timljuje
sa svalcim oovjelm - naprosto vam ne moze prestati
pri!Cati svom privatnom zivotu d!li vas pak i1spitivati
vasem.
Da zakljCimo, pokret ssret-grupe i pokret odgajanja osjeeajnosti svode se na reakcije na dustveno i emocionalno otdenje. Meduti, reakciju na posto}eCi
lm ne smijemo pobrkati s njegovim rjesenjem. Ako se
reaJkcija i pokaie kao djelotvoan 1ijek, ozdravljenje
zapravo simptomaticno, na neki naCin blaieno. S.tovise,
.

71

moze se dogodi1ti da takvo ozdravljenje pogorsa stje

bolesti. Emocije, kao rjesenje l n se nalazi pri ruci, ne mogu se hotimice uvlaciti u igru. One izmicu hiperintenciji, kako sam znao reCi. nigdje nije tako
vidljitvo kao u vezi sa srecom: sreca jednostavno mora
doci i za njom se ne moze trcati. Ona nesto sto se naprosto mora dogoditi i mi to moramo dopustiti. Naprotiv, sto vise tezimo, to cemo prije promasiti svoj
ci:lj. Jedan moj vrlo napredan student poduzeo samostalno istrZivanje susret-grupa i evo sto mu se dogodilo
kada pristupio jed.nroj takvoj grupi: Ljudi su trZili
od mene da im bdem prijatelj. Osjecao sam da nisam
iskren dok sam ih grlio i govorio im kako ih volim, kako cu blti njihov prijatelj, ali sam to svejedno cinio. Prisiljavao sam se da budem osjeca}an - ali nije pomagalo: sto sam se vise trudio, to ilo teze.
Moramo prihvatiti cinjenicu da zivotu covjeka postoje neke tStvari koje se ne mogu traziti, zahtijevati, narucivati. Razlog lezi cmjenici da se one ne mogu stvoriti volji: nisam u stanju vjerovati u nesto samo
zato sto to hoeu; ne mogu naprosto htjeti da se necemu nadam; ne mogu htjeti voljeti; najmanje od
svega mogu htjeti da nesto hocu. Pokusaj da se postupa na taj naCin otkriva jedan potpuno maniplativni pristup ljudskim fenomenima kao sto s.u vjera, nada, ljubav i volja. Do takvog pr:istupa dolazi zbog neumjesne
objektifikacije i reif.ikacije fenomena kojem rijec.
Da ismo to bolje razumjeli, osvrnimo se na, rekao bih,
glavnu karakteristi:ku svakog subjekta, naime, na cinjenicu da subjekt - uslijed .svoje Samotranscendencije
~Ji; intencionalnosti spoznajnog oina - vijek upucen na
svoje predmete, tj. na odnose intencionalnosti prema
kojima teZi spoznajnim Cinom. Ako se subjekt pretvori
puku stvar (reifikacija), cime se zapravo pretvara
oblcan objekt (objektifikacija), neizbjeroo da covjek izgui i !Svoje valjane objekte, time se gui i njegovo svojstvo subjekta. ne vijedi samo za Ijudsko
i, vec i za bilo koji ljudski fenomen; s.to njemu vise

72

razmisljamo, to vise guimo iz vida njegovu namjen

~odnos .intencionalnosti).
Proces opstanja j1sto tako izvan dohvata svake manfakturizacije. . . Schltz , zevsi to obzir, napravio sistematizacij; vjezi za opstanje. Kako samo i domisljat kad pacijente, za vrijeme vjeZe, vodio zamisljanj kako im ruke postaj teske sto ato
matslci izazvalo opstanje. Da im ljim slcajem narec..o neka se opste, njova i napetost postala jos veca, zato sto i svom snagom i namjerno nastojali da se
opuste. J,sti slcaj i sa lijecenjem osjecaja manje vrijednosti: pacijent nece nikada spjeti savladati taj osjecaj ako to cini izravnim ptem. Treba poei za!obblaznim
ptem, npr. odlaziH na neka mjesta usprkos s
manje vrijednosti ili truditi se obavljati svoj posao bez
obzira na taj osjecaj. Sve dok neprestano misli na osjecaj manje vrijednosti i bori se potiv njega, mcenje
se samo nastavlja; medtim, cim smjeri pa:Znj na nesto izvan sebe, recimo, na neki zadatak ili obavezu, taj
osjecaj svakako nestati.
Pojavu da se neeem posvecje previse pafnje nazvao
sam hiper-refleksija. odgovara hiperintenciji, toH
ko da mogu irmati za posljedic neroz. Ssret
-grupa, odnosno njezin pristp, moze ova slcaja
dovesti do pogorsanja samog stanja pacijenta. Od pacijenta se trafi da se sam pafljivo i:spitje i promatra; jos
vaznije to sto ga pojedini Clanovi grupe naprosto tjeraj beskonacne razgovore svem sto ga zaokplja.
U takvim slcaj,evima dolazi do hiper-diskusije, da tako
kazeo. Pos.ljedica toga da hiper-di,skusija sve vise i
vise postaje nadomjestak za smisao zivota, koji danas
ionako nedo,staje ljdima - pacijenti zive egzistencijskom vkm (Frankl, 1955), imaj osjecaj praznine i besmisla. Neophodno da nz hipertrofiraj
takvoj prazni!ni zivota. s druge strane, dode li do toga
da se osjecaj praznine ispni, neroze bezvjetno atofirati.

73

U potpunosti :se sla.Zem s onim sto ka.Ze Charlotte Biihler (1970): Bez obzira na mnogo zbrke i zab~inutosti
oko negativnih popratnih ucinaka, :sasvim & da
pokret susret-grupe dao i pozitivni!h rezultata. U najva.Znije doprinose ovakve grupe ona ubraja duh suradnje
i uzajamno pomaganje. Istina da ispravno zamisljena .susret-grupa moze covjeku prui:iti p~ilik.u za uzajamno
pomaganje i razgovor smislu zivota. Takva grupa ne
pruza covjeku samo prHiku da izrazi sam sebe vec mu
omogucava da postigne samotranscendenciju. Ili, kako
ka.Ze Robet . Holmes (1970): Grupna logoterapija i
mogla platiti velike dividende. Holmes predvida da postoje mogu6nosti da se logoterapijrska fiJozofija primijeni na konkretne situacij,e u grupi' te zaklj.ucuje clanak
rijecima: Tko moze predv:idjeti rezultate koje takva grupa moze postici- kada covjeka pozovemo da govo.ri
vlastitim neuspjesima, vlastitoj egzistencijskoj praznini? S:to takav covjek moze otkr~ti u sebi, picajuci vlastitu pricu koju, uz nezaobllazne zivotne cinjenice, prati
traganje za smislom postojanja?

LITERATURA
Biihler, Ch. (1970), Group psychotherapy as related to proiems
of our time, Interpersonal Det-elopment, 1, 3-5.
Biihler, Ch., i . Allen (1972), Introduction into Humanistic
Psychology, Belmont: Brooks;Cole.
Frankl, V. . (1955), The Doctor and the Soul: From Psychotherapy to Logotherapy, Bantam Books, New York.
Frankl, V. . (1966), Self-transcendence as human phenomenon,
. Humanistic Psych., 6, 97-106.
Frankl, V. . (1967), Psychotherapy and Existentialism: Selected
Papers Logotherapy, Simon and Sclster, New York
Holmes, R. . (1970), Alcoholics anonymous as group logotherapy, Pastoral Psych., 21, 30-36.
Spiegelerg, . (1972), Phenomenology in Psychology and Psychiatry, Northwestern University Press, New York.
Yalom, I. D. (1'970), The Theory and Practice of Group Psychotherapy, Basic Books, Ne\v York.

74

4
Debumanizacija spolnost/

Ne moze se govoriti ljudskoj spolnosti, da se istovremeno ne govori i ljubav.i. Ne smijemo, medutim, zaboraviti da ljubav specificno ljudski fenomen niti se
prema njoj smijemo odnositi na redukcionistiCki nacin,
vec moramo gledati zasticenu i oeuvanu svojoj human:osti.
Sto zapravo redukcionizam? Rekao ih da to pseudoznanstvena procedura koja ljudske fenomene Hi reducira na subhumane fenomene, i im pak ,izvodi porijeklo
iz njih. Primjer za to tumacenje ljubavi kao sulima
oije spolnih nagona i pori.va koje imaju i covjek i Zivotinje. Takvo tumacenje moze samo prijeeiti istinsko razumijevanje ljudskog fenomena.
Ljubav , zaprav.o, jedan vid mnogo slozeniJeg ljudskog fenomena, koji .sam nazvao samotranscendencijom (Frankl, 1963). Predominantne teorije motivacije zele ~nas uvjeriti kako prvenstvena covjekova bri.ga da zadovolji .svoje potrebe ~ udovolj,i svojii:m nagomma i porivima, te da stoga Ziv:i u stalnom odrzavanj.u .i obw1ja
nju homeostaze, tj. unutamje ravnoteie. nije tocno.
ovjek i koje zahvaljujuCi ~samotranscendent
noj kvaliiteti Ijudske stva:nosti - prvenstveno zaokuplja
Izmijenjena i prosirena verzija clanka Love and Society
(Ljubav i drustvo), koji preveden japanski jezik i objavljen u casopisu: Pathology of Modern Men, urednik Sadayo lshikawa. Tokio: Seishin Shobo, 1974.

75

traZenje neceg izvan sebe, ilo da se radi smislu koji

treba .ispuniti i drugom ljudskom icu koje se zeli
susresti i zavoljeti.
Takav ljubavni stlsret, meautim, sasvim iskljucuje mogucnost da rSe drugo ljudsko i gleda ili koristi samo
kao puko sredstvo da se doae do nekog cilja- naprosto
kao oruae kojim se smanjuje napetost koja izazvana
spolnim .i agresivnim nagonima i porivima. Takav i
odnos i cisto rnasturiranje - rnnogi seksualno neuroticni pacijenti upravo se tako ponasaju. Kada pricaju 0 naCinu na koji se ponasaju prerna partneru, oni cesto kazu da zapravo rnasturiaju ~nad njima. Takav
stav specifieno neuroticno ~zopacenje ljudske spolnosti.
Ljudska spolnost uvijek nesto vise od sarnog fizickog dodira; ona predstavlja fizicki izraz neceg rnetaseksualnog - ona fizioki odraz ljubavi. Buduci da ispunjava tu funkciju, ona stvarno vrijedan doZivljaj. Maslow (1964) s punirn rpravorn rekao da ljudi koji: ne
rnogu voljeti ne rnogu ni u spolnorn odnosu naci zadovoljstvo i srecu kao sto to mogu oni koji vole. (str. 105).
Prerna anketi jednog americkog psoloskog casopisa, u
kojoj 20.000 citalaca odgovorilo na pitanja postavljena u upitniku, pokazalo se da ljudi, u svojiim odnosima,
najvise cijene rornanticnost, te da ona glavni cinilac
koji projacava potenciju i dozivljaj orgazrna - to
opet nesto sto blisko ljubavi.
Ipak, nije bas uvij.ek iispravno recir kako ljudska
spolnos't vise nego sarna spolnost. Irenaeus Eil-Eies
feldt (1970) dokazao kako kod nekih kraljesnjaka spolno ponasanje pridonosi i koheziji grupe, sto poseban
slucaj sa prirnatirna koji zive gruparna. Tako u nekih
odredenih vrsta rnajrnuna spolni odnos ponekad sluzr
iskljucivo u dustvene svrhe; .no, El-Eiesfeldt nadalje
tvrdi kako nerna surnnje da spolni odnos u ljudi ne pridonosi sarno sirenju vste vec i rnonogarnnom odnosu
rnedu partnerirna.

76

Ljubav vec samoj svojoj prirodi izrazito ljudski

fenomen, dok spolnost doiva ljudsku dimenziju tek kad
postane rezultat razvojnog procesa, tek kao proizvod postupnog dozrijevanja (Frankl, 1955). Jos , Sigmund
Freud rekao kako postoji razlika izmedu ciljeva koje
imaju nagoni i poriv:i, te objekta njihovog interesa: cbl.j
spolnog odnosa da se smanji spolna napetost, dok objekt predstavlja seksualni partner. Medutim, ; smatram
da takva .tvrdnja stoji samo za neuroticnu seksualnost:
samo se neuroticni pojedinac na prvom mjestu i prije
svega zeli rijesiti svoje sperme, svejedno cinio to masturiranjem ili koisteci partnera tek kao drugo sredstvo za isti cilj. Za osobu koja dovoljno zrela partner
nije nikakav Objekt; odrasla osoba partnera sma:tra
drugim subjektom, drugim ljudskim icem koje ima svoje ljudske osoine; ako covjek stvarno voli, onda svog
partnera prima samo i jedino kao drugu osobu, sto znaci da doZ.ivljava i njegovu jedinstvenost kao ljudskog
. Jedinstvenost tvori osobnost ljudskog i, jedino
nam ljubav omogucuje da spoznamo tu ciinjenicu i da na
taj nacin prihvatimo drugu osobu.
Spoznaja da osoba koju volimo jedinstveno ljudsk9
i, neswnnj1ivo ima za posljedicu monogaman odnos.
Voljenog covjeka vise nitko ne moze zamijeniti. S druge strane, covjek koji nije u stanju voljeti neizbjezno zavrsava u promiskuitetu.2 Covjek koji se tako ponasa
uopce se ne obazire na jedinstvenost svog partnera i to,
zauzvrat, onemogucava i'stinski ljubavni odnos. Kvaliteta spolnog zivota takvog pojedinca vrlo siromasna buduci da samo spolni odnos koji prati i vodi ljubav moze iti stvaran izvor nagrade i zadovoljstva. Mala korist od toga sto takav covjek pokusava nedostatak kvalitete nadomjestiti kvantitetom. samo zahtijeva sve
Kako cilj masturbacije postizanje ugode smanjivanjem na
petosti, tako promiskuitet predstavlja postizanje zadovoljstva
kojem partner predstavlja objekt. Ni jednom ni drugom
sl ne ostvaruj se vrijednosti koje posjeduje spolni zivot
covjeka.

77

vece i snaZn.ije podra.Zaje kakve nek,i 1jdi nalaze pornografiji.

Vjeroja:tno sasvim jasno da ni na koji nacin ne poddavamo razvijanje takvih masovnih fenomena kao sto
promiskitet i pornografija, odnosno da ih ni slcaj
no ne smatramo progresivnim. Oni s regresivni; to s
simptomi retardacije spolnom dozrijevanj sva:kog covjeka.
No, moramo znati da mit seks, kao izv:oru Zitka i
neeem progresivnom, stvaraj ljdi koji znaju .da se iza
toga krije dobar posao. radoznalost ne d
samo cinjenica da mlada generaci:ja kupje taj mit vec i
cinjenica da ona .ne vidi hipokrizij koja se iza njega
krije. U vremen kojem se tako prijekorno gleda na hipokizij pitanjima spolnosti neoblcno da nezamijecenom ostaje oCita hipokrizija onih koji zagovaraj i
tra.Ze ~zvjenu slobod cenzure. bas toliko tesko
shvatiti da im glavni oilj stjecanje neogranicene slobode radi sto vece zarade?
Istina da niti jedan posao ne moze spjeti ukoliko
nema zahtjeva i potrebe da se on radi. Svjedoci smo da
danasnjoj kultri postoji inflacija sek:sa, kako i to
netko mogao nazvati. shvatlj,ivo samo u siim okvirima egzistencij,ske praznine i cinjenice da eovjek danas porivi. i nagoni vise ne govore sto mora ciniti ni!ti
tradicije d vrijednosti pokazju sto i trebao ciniti,
taiko da on cesto uopce ne zna st:o zapravo zeli Ciniti.
posljedica ovakvog stanja stvari javlja se egziten
cijska praznina u kojoj seksualni libldo zapravo hipertrofira, sto pak, s duge strane, razlog da dolazi do
inflacije seksa. i svaki drugi olik inflacije - na
:trZ.istu cijena, na primjer - i seksalna i:nflacija povezana s gubltkom vrijednosti: spolnost toliko deh
manmrana, da .izgubila svak vri,jednost. Cest ,s
da spolni zivot covjeka ne Cini cjelin s njegovdm
osobnim zivotom, vec se odvija samo za volju zadovoljstva. Ta:kva depersona:lizacij;a spolnosti simptom egzi-

78

stencijske frustracije: frustracije covjekove teznje za

smis1om.
Toliko uzrocima, no, sto sa posljed:icama? Sto
vise covjek frustriran u svom traganju za smislom, to
prije i vise trcati za srecom kak.o se ta pojava
naziva jos od vremena americk. Deklaracije nezavisnosti. Covjek koji zbog frustriranog traganja za sl!Slom
troi za srecom nece daleko stici - .ta trka samo zatrovati i otupjeti njegova osjeti:la. Najnovijim proueavanjem doslo se do zakljuCka da covjek ]i zivi takv~m
Zivotom, hoee-nece, mora doZivjeti razocaranje, jer se
osjecaj srece moze postici: tek ako se zivi samotranscendentno, odnosno samo ako covjek pred sobom ima va.Ijan :razlog i volju da nesto napravi ili ako se potpuno
predaje covjeku koga voli.
najoCitije u primjeru sreee u spolnom Zivotu.
Sto vise tezimo da postignemo .takvu srecu, to cemo se
vise udaljiti od nje. Covjek kojeg previse zaokuplja briga oko vlastite potenc~je, ima i vise nade da postane impotentan. Isti slueaj i sa zenom koja nastoji samoj
sei dokazan da sposobna dozivjeti orgazam: sto se
vise trudi, to veca mogucnost .da blti frigidna. u
svojoj pr.icno velik.oj psihijatrijskoj praksi imao sam
prilike vidjeti da se velikoj vecini slucajeva seksualnc
neuroze uzrok moze pronaci upravo u ovakvom stanju
stvari.
Vec sam u ranije objavljenim radovima rekao kak:o
seksualno neuroticni paciijenti cesto govore da nad spolnim zivotom i doZivljajem lebdi neka vrta zahtjeva
(Frank:l, 1952, 1955; kao i u odlom:ku Paradoksna intencija i derefleksija u ovoj knjizi). Zbog toga se mora nastojati takve slucajeve lijeeiti prvenstveno otklanjanjem
tog osjecaja. Razradio sam tehnbl kojom se takvo
n moze provesti i prvi puta sam objavio u engleskom casopisu International Journal of Sexology (Frankl,
1952). Ovdje samo zelim istaoi Cinjenicu da lwltura danasnjice, zahva!ljujuci gore navedenim motivima, od spo1-

79

nog dozivljaja pravi idolatrij, na seksalno nerotic

nog pojedinca stalno stavlja nove zahtjeve Cime samo
potpomafe i njegov neroz.
Kontracepcijska pilla takoder hna ulogu svemtt
tome. Ona zeni omogucava da postavlj.a vece zahtjeve i
d spontana, zbog cega se dogada da mskarci doZivljavaj spolni odnos kao nesto sto se od njih jednostavno traZi. Americki atori cak napadaj zenski pokret za
oslobodenjem, zato sto to1ikoj mjeri oslobodio zen
starih t i zabrana da cak i stdentice zahtijevaj
spolno zadovoljenje - i to od svojih kolega. Posljedica
toga nova skupina prolema koji nose razlicite nazive
kao impotencija med stdentima iLi novi obHk impotencije<< (Ginsberg i sur., 1972) 3
Nesto .se slicno dogada i na podrucj .subhumanog zivota. Kod nekih vrsta ri.a javlja se pojava da zenke koketno plivaj, iz daljine mameCi mZjaka kojj se zeli
pariti. No, Konrad Lorenz spio postici da se zenke
ponasaj sasvim sprotno da se silom priblliavaj
mZjak. Sto se dogadalo? Upravo ono sto ismo oeekivali i od stdenata koje napadaj njihove kolegice: potpuna nemoc da dode do spolnog odnosa!
SpominjCi pill, govori1i smo samo njezinom popratnom, i to negativnom cink. Gledajci njemn pozitivn stran, moramo priznati da napravila i neprocjenjivu uslgu. Ako istina da ljbav spolnost Cini
ljudskom, onda kontracepcijska pilla pomogla da
spolni zivot vise ne povezjemo samo sa procesom radaZene su naucile sve ~to se odnosi na orgazam, kafe Nyles .
Freedman, direktor Sexual Health Centers (Centara za seksualno zdravlje) u New England. Danas se jak i razoran naglasak
stavlja na pona~anje koje stvara tjeskobu i strah od neuspjeha.
Pojava impotencije u seksualnom Zivotu u porastu, to se
barem djelomicno duguje cinjenici da muskarci zive u napetosti, jer ocekuju i se onog ~to zene ocekuju od njih. Dena
. Whitebook, sa American Institute of Family Relations (Americki institut za odnose u oitelji), otvoreno kafe da su za tu pojavu krive same zene koje postavljaju nerazumne zahtjeve
(Newsweek, 16. sijecnja, 1978).

80

nja i prodZetka vrste vec mu omogucavamo da postane i, naravno, ostane Oist izraz 1jubavi. Ljudska se spolnost ne smije nikada pretvori,ti u puko orud:e u slZi
nacela uzitka. Isto :tako nam jasno da ona ne smije
predstavljati ni puko sredstvo da se dod:e do cilja koji
pred nas postavljaju nagoni za rad:anjem. Pilula spolni zivot covjeka oslobodila takve tilranije i tako mu dala
pr:iliku da ostvari svoje prave mogu6nosti.
Viktorijanski seksualni tabui i zabrane nestaju; pitanjima i prolemima spolnosti prilazi se slobodno. No,
ne smijemo zaboraviti da sloboda mac sa dvije ostrice:
prijeti da degenenira u puku razuzdanost i svojevoljnost,
ukoliko se ne uZiva i zivi s punom odgovornoscu.
LIERATURA:

lrenaeus EiI-Eiesfeldt, Frankfurter Allgemeine Zeitung (28.

veljace, 1970).
Viktor . Frankl, The Pleasure Principle and Sexual Neurosis,
The International Journal of Sexology, 5, 1952, 128.
The Doctor and the Soul, New York, nopf, 1955.
Man's Search for Meaning, New York, Washington Square
Press, 1963.
George L. Ginsberg, William . Frosch i Teodor S.apiro, The
New lmpotence, Arch. Gen. Psychiat., 26, 1972, 218.
Abraham . Maslow, Religions, Values and Peak-Experiences,
Columbus, Ohio State University Press, 1964.

5
Simplom ili /erapija?
Stavovi psihijalra prema modernoj
knjizevnosli 1
Nisam se bas rado odazvao po21ivu da govorim na ovom
sastanku. U modernoj knjiZevnosti ima mnogo primjera
amaterskog pristupa psihijatriji (naroeito zastarjelim
oblicima psihijatrijske zastite), tako da nikako nisam zelio iti psibljatar koji amaterski pristupiti modernoj
knjiZevnosti. U tom kontekstu, vrlo vamo pitanje :im
li psihij,atrija uopce sto reei u vezi s modemom knjizevnoscu. Jednostavna istina da psiliijatrija n odgovore na bas sva pitanja. Psihijatri, na prijer, jos ni danas ne znaju koji glavni uzrok shizofrenije. Cak sve
manje maju nacin na kojli lijeOiti. ces:to ka:Zem: nismo sveznajuci, nismo ni svemoguCi; jedin~ bozanski
pridjev koji nam se moze pripisati jest da smo sveprisutni- na nas mozete naici u ,svakom javnom razgovoru, ~spominju nas na svakom simpoziju, cak i na vasem
sastanku ...
Sma.tram da blsmo moraJi prestati divinizirati psihijatriju i poceti humanizirati. Stoga moramo na.uciti
razlikovati ono sto u eovjeku ljudsko od onog sto
pato1osko. Drugim rijeCima, moramo, s jedne strane, napraviti razliku izmedu dusevne ili! emooionalne llesti
te, s druge strane, onog sto se moze primjerice oznaCiti
kao oeajanje postojanja, dvojba zbog ocite besmislenosti
Poeasno predavanje na sastanku internacionalnog PEN-kluba,
odrianom u hotelu Hilton u Becu, 18. studenog, 1975.

82

ljudskog zivota - sto stvarno omiljena tema moderne knjizevnosti, zar ne? Sigmund Freud jednom rekao
da bolestan onaj koji se u jednom trenutku zapita
smislu i: vrijednosti zivota. No, moje misljenje da taj
covjek prije pokazuje svoju ljudskost. Ljudska osoina traziti i zahtijevati smisao .Zivota, i pitati se postoji li uopce takvo sto.
Ako nek.i covjek stvarno bolestan, ne tek neurotican
vec U pravom smislu psihotican, da li tO DuZnO znaci da
u njegovom radu nema nikakve vrijednosti i itine?
ne mislim tako. Da dva puta dva cetiri uvijek tocno
- cak i ako to tvrdi shizofrenicna osoba. HOlderlin
bolovao od pareze, Nietzsche od shirzofrenije, ali
to nimalo ne umanjuje vrijednost poezije jednog, odnosno filozofije drugog. Siguran sam da se HOlderLin i
Nietzsche jos dugo citati i njihova imena duboko stovati,
vec su davno zaboravljena imena psihijatara koji su
pisali knjige psihozama ova dva slucaja.
Prisutnost nekog pa:toloskog tanja, dakle, niukoLiko
ne umanjuje vrijednost pisceva djela; no, j:ednako kao
sto ne govori protiv njega, ne govori ni njemu u prilog.
Naime, ni jedan pisac koJi bolovao od psihoze nije
nikada stvorio neko vrijedno djelo zahvaljujiUCi upravo
svojoj bolesti, nego samo njoj usprkos. Bolest per se

nikada nije .stvaralacka.

U posljednje se vrijeme iz Ciste zabave na modernu
knjizevnost gleda sa stanovita psihijatrije, te posebno
promatra kao proizvod nesvjesne rpsihodinamike. Pos:Ijedica toga da takozvana duinska psologija svojim
glavnim zadatkom smatra razotkrivanje prikri:venih motivacija u knjizevnim djelima. primjer sto se dogada kada neki znanstvenik pokusa analizirati pilsca na
naci!n koji rado nazivam Prokrustovom posteljom,
dozvolite mi da navedem dio clanka koj.i u dva dijela
objavljen U casopisu Journal Existentialism; clanak
posvecen Goetheu, napisao ga jedan pozna1ii Freudov sljedben:iJk: Goethe nam se na 1538 stranica prikazuje kao genije, kojeg prate pridjevi manicno-depresiv83

nog, paranoidnog i: epilepticnog poremecaja, znakovi homoseksualnosti, incesta, vuajerizma, ekshiblcionizma,

fetisizma, impotencije, narcizma, opsesivno-kompulzivne
neuroze, histerije, megalomanije itd. Stjece se dojam da
se autor isljucivo usmjerio na nagonske dinamicke snage. Dovedeni smo do toga da vjerujemo kako Goetheovo djelo samo rezultat pregenitalnih fiksacija. Stvarni
cilj njegove borbe nije dostizanje nekog ideala, ljepote
i vrijednosti, naprosto savladavanje zbunjujuceg prolema prerane ejakulacije.2
Smatram da psiholog koj,i razotkiva licnost nekog
eovjeka mora stati u :trenutku kad se suoCi s onim sto
u tom covjeku istinsko i izvorno. Ne zaus.tavi li se na
tom mjestu, sva dalja otkrica odnosit se na njegove
vlastite nesvjesne motivacije, odnosno on samo umanjivati vijednost covjeka kojeg pokusava analizirati.
Mozemo se pi.tati zasto citaocu tako privlacno ovakvo raskrinkavanje razotkrivanje nekog autora. Ako
cujemo da Goethe i isto tako neurotican - u najmanju ruku kao vi, i svakr drugi covjek- to nam,
Cini se, moze pruziti olaksanje ( onaj koj:i smatra da
nema neuroticnih mana neka slobodno bude prvi koji
baoiti kamen na nas). Isto tako nekako ugodno euti
da covjek samo goli majmun i nista drugo; oblcno
igraliste na kojem i1gru vode id, ego i superego; naprosto
pion i igracka U rukama porJva i nagona; proizvod procesa uvjetovanja i ucenja; tek zrtva drustveno-ekonomskih uvjeta, kocnica i kompleksa.
Brian Goodwin j.ednom vrlo vjesto primijetio: Ljudi:ma dobro doci da se suoce s cinjenkom da nisu nista drugo do ovo ili ono, isto kao sto ,se nekad vJeovalo
da dobar k mora imati gadan okus. 3 Cini mi se da
poneki ljudi Jroje posebno privlaci razotkivanje necije
Journal of Existentialism, 5, 1964, str. 229.
Science and Alchemy djelu The Rules of the Game: Crossdisciplinary Essays Models in Scholarly Thought. Urednik
Teodor Shanin, London: Tavistock Pulications, 1972, str. 375.
2

84

osobnosti nalaze gotovo mazohisti!Cko zadovoljstvo

onom nista-osim sto ga propovi'jeda redkoionizam (s.
s:tr. 53).
Da se vratimo modernoj knjizevnosti i naoi.n na ko}i
ona otkiva pravo stanje ,s;tvari. Svejedno da li .s navodni korijeni knjiZevnih djela abnormalni ili normalni,
odnosno svjesni ili nesvjesni, ostaje Oinjenica da se pisanje najcesce smatra samo cinom ljim pisac .sam sebe
izraZava. No, tvrdim da pisanje predstavlja nastavak
govora, govor , zazvrat, posljedica misljenja; misljenje postoJii samo zato sto se ima m misliti. Isto
vrijed:i i za pitanje ti. razgovor kojim ljdi saobraca}:
i oni s vijek vezani za smisao koji moraj izraziti.
Ukoliko nema takve poruke, jezik nije istinski i pravi.
Jednostavno nije .i,stina da medijum istovremeno predstavlja i poru.k; smatram da sama poruka medijum
cini pravim medijumom.
Sposobnost govora nesto vise od pkog izraZavanja
samog sebe.4 Ljudski govor uvijek kz na ne8to vise. Drugim rijecima, on vijek samotranscendentan
- kao sto to i 1jdsko nastojanje opcenito. Biti covjek znaOi v:ijek iti smjeren prema neeem ili nekom
izvan sebe, prema smisl koji valja ispniti ili prema
ssret s drugim ljdskim icem. i zdravo oko koje samo sebe ne vidi, covjek najbolje ispnjava sam sebe kada zaboravlja 1 ne misli na sebe, kada se jednostavno daje. Zaboravlja}ci sebe postaje osjecajniji,
dajci sebe- kreativniji.
Covjek i neprekidnom traganj za smislom
zahvaljJci samotranscendenciji ljdskoga postojanja.
Volja za smisao gotovo najjaca sila koja vlada covjekom. Danas , medtim, ta volja za smisao frstrirana.
Pacijenti se sve vise obracaju psijatrima zaleci se na
Jedina iznimka govor shizofrenicne osobe. Jos sam prije
mnogo godina eksperimentalno pokazao da govor sh.izofrenicne
osobe nije usmjeren prema nekom objektu, vec da samo odra
zava rapolozenje subjekta.

85

osjecaje besmislenosti i prY.nine, osjecaje jalovosti i apsurdnosti. Oni su naprosto Ztve ma,sovne neuroze danasnjeg vremena.
Ovaj osjecaj besmis1enosti vjerojatno i osnovna tema vasih razgovora. Tri desetljeca relativnog mira pruzila su covjeku uvjete da razmislja i preko borbe za opstanak. Danas ~se pitamo kakav to krajnj,i smisao poS<toji 1iznad golog opstanka - ako ga uopce i ima? Emst
Bloch rekao: Danas ljude zaokupljaju pitanja s kojima su se nekad suocavali samo na svojim smrtnim posteljama.
S'iroroo raJsprostranjene pojave kao sto su nasilje i
ovisnost dogi, te zapanjujuce velik postotak samoubojstava, posebno medu akademskom omladinom, 'samo s11
neki od simptoma neuoze; jedan ,takav simptom i
dio modeme knjizevnosti. Sve dok se modema knjizevnost ogranicava i zadovoljava da bude puko sredstvo
neCijeg samoizraZavanja - da ne kaZemo necijeg ekshiicionizma ona samo odrazavati osjecaj jalovosti
i apsurdnosti svojih autora. Ona cak i stvara apsurdna
stanja. n iti shvatljivo ako znamo za cinjenicu da se smisao naprosto mora otkl1iti, da se smisao nikako ne moze izmisliti. Smisao ne mozemo stvoriti, ali
zato mozemo vrlo lako stvol1iti besmisao.
Nije ni cudo da pisac, g muCi osjecaj besmislenosti', osjeti kusnju da tu prazninu ispuni besmislom i apsurdnoscu.
Medutim, postoji i druga mogucnost izbora. Modema
knjizevnost ne mora iti samo sd.mptom masovne neuroze danasnjke. Ona takoder moze pridonijeti terapiji.
:Risci koj,i Stl i sami prosli koz pakao ocajanja zbog ocite besmi,slenosti zivota mogu svoje patnje poloziti kao
zrtvu na oltar covjecanstva. Takvi pisci, otvaranjem
svoje duse, mogu pomoci citaocu kojeg muoi isto stanje
- mogu mu pomoei da prevlada svoje muke.
Najmanje sto pisac moze ucini.ti jest da citaocu ~za
zove osjeeaj solidarnosti. U tom slucaju ,s,imptom postao terapija. Medutim, ako moderna knjiZevnost pred-

86

odredena da provede takav terapijski zadatak - drugim ijecima, ako ona treba aktalizirati terapijski potencijal - onda : prvenstveno zabranjeno da nihi1izam pretvara cinizam. Koliko god moze iti ispravno
da pisac dijel.i vlastiti osjecaj jalovosti sa citaocem, neodgovorno cinicki propov:ijedati apsrdnost postojanja. Ako pi'Sac VeC nije stanj zasti.titi. citaoca od ocajanja, onda bi se barem ~trebao obuzdati od toga da ga
cijepi .
Imat t east da otv01.1im Astri}skd sajam knjiga,
za vodno sam predavanje izarao naslov Knjri:ga kao
terapija. Drugim ijecima, govorit mogucnoti da
covjek lijeci vlastite rane citajuci knjige. Iznijet sl
sateljstvu primjere kojirna knjiga promijenila zivot
Citaoca ili spasila zivot, rsprijeCiv&i ga da poeini samobojstvo. Postoje i slcajevi kojima knjriga pomogla ljdima koji s i] na samrti ili 'l}udima ko}i s
bili zatvoru. Govorit i sLu.Caj Aar:ona Mitchella,
posljednje zrtve plinske komore zatvoru San Qentin
San Francisc. Direktor toga zatvora me zamolio da
se s nekoliko ri.1e0i obratim zatvorenioima. Kada sam
zavrsio, jedan zatv:orenik stao i pitao da li bih posebno nekoliko cijeei rekao Aaron Mitchell, koji
trebao iti smaknt za koji dan. Bio to izazov koji
sam morao prihvatiti i tako sam gospodin Mitchell
pricao vlastitom isktv iz nacistickih koncentracionih logora, vremen kojem sam i zivio sjeni
plinske komore. Cak i tada, rekao sarm , noisam prestao vjerovati da postoji bezvjetan smisao mvota, jer
zivot takav da ili ima smisao - i mora ga zaddati
cak i kad se zivi kratko- Hi ga nema, kojem
i slcaju sve dalje godine ~ivota i nastojanje da se
ovjekovjeCi taj besmiJslen posao i tako i1i bez ikakvog
smisla. Vjerujte mi, rekao sam, da i zivot koji oij~lo vri'jeme svog trajanja i besislen, to znaci potrosen zald, moze- makar i posljednjem trentk
- doblti smisao, vec samim nacinom na koji se hvatamo kostac i p11ihvacamo ono sto dolazi. Da to 87

lje prikaiem, ispricao sam mu 1u iz romana Lava

Tolstoja Smrt Ivana Iljica - kao sto se sjecate, picu
covjeku od oko sezdeset godina, koj:i iznenada spoznao da umrijeti za nekoliko dana. oovjek, oei
u oci sa smrcu, shvatio da zapravo potratio svoj zivot,
da mu 7Jivot stvarno i besmis1en - i ~shvativsi to,
on se uzdigao imad s, nadrastao sebe i tako konacno, retroaWvno, stekao sposobnost da svoj zivot preplavi beskrajnim i beskonaenim smislom.
Kratko prije smaknuca, Aaron Mitchell dao intervju za lokalni list Chronicle u San FranoiiScu, iz kojeg
se vidi da nema n~kakve sumnje u to da shvatio Tolstojevu poruku.
Potpuno shvatljivo da i oblcan covjek moze izvuCi
mnogo ko~isti iz knjiga koje Oita; da moze mnogo toga
shvatiti cak u krajnosti vlastite zivotne ,si;tuacije, da ne
kaiemo u smrtnom casu. Isto tako ja:sno koliko daleko seze odgovornost pisca koj<i pise knjigu., Tocno da
i se njemu treba'la dozvoliti sloboda misljenja i izraiavanja; no, sloboda nije i pasljednja rijec, ona ne predstavlja oitavu pricu. Sloboda prijet:i da degenerira u svojevoljnost, ukoli!ko nije uravnotezena osjecajem odgovornosti.

6
Sport-asketizam danasnjice 1

Zelio ih govoriti sportu u najsirem smislu te rijeCi

- to znaci, sportu kao ljudskom fenomenu. podrazumijeva da cu govoriti autenticnom fenomenu, ne
njegovoj degeneraciji u obHku sovinizma Olimpijskih
igara i1i tome kako ga se iskoristava koz komercijalizam. Medutim, sve dok se spot ude analizirao kroz
onakav koncept covjeka kakav podra.Zavaju danas prisutne teorije motivacije, necemo mu moci pristupiti kao
autentiCn.om fenomenu. Prema tim teorijama, covjek
koje ima odredene potrebe, nastoji zadovoljiiti
i rijesiti ih se samo u oliku redukoije napetosti - tj.
samo da bi odrzao ili uspostavio unutarnju ravnotezu
koja se naziva homeostaza. pojam posuden iz
iologije, u kojoj se, meduvremenu, pokazao nepodesnim. Ludwig von Bertalanffy pokazao da se pri.marni
iolos~i fenomeni, kao sto su rast i razmnozavanje, ne
mogu objasniti prema nacelima hom~taze, Kurt
Goldstein cak dokazao da napetost bezuvjetno nastoji .izbjeci samo onaj covjek oiH mozak patoloski funkcionira. osobno misljenje .da covjek nije prvenstveno zaokupljen takvim tarnj<im stanJima svog organizma, vec da mu zv.ijezda vodilja uVoijek nesto ili
netko iz svijeta sto ga okruzuje, i to razlog kojem tre' lanak procitan na znanstvenom kongresu kojem su pokrovitelj ile Olimpijske igre Miinchenu 1972. godine.

89

 udovoljiti ili druga osoba koju voljeti (sto podrazumijeva da se ta druga osoba ne smatra sredstvom kojim se tek zadovoljava neka potreba). Drugim rijeCima,
ljudsko postojanje - sve dok mu neuroticno stanje ne
promijeni smisao - ima za cilj da covjek uspostavi odnos s neC1m izvan sebe. sam to osnovno oblljezje nazvao samotranscendencijom ljudskog postojanja. o
vjekovo samoostvarenje moguce jedino putem samotranscendencije.2
suprotnost hipotezama homeostaze ,iznijet cu
vam i objasniti sljedeca cetiri s.tava: (1) Niije tocno da
covjek prvenstveno zaokupljen redukcijom napetosti
- stovise, njemu napetost i potrebna. (2) Iz tog razloga, on Zivi u neprestanom traganju za napetostima. ()
No, u danasnjem svijetu nema dovoljno rtakvih situaci"'
, tako da to (4) razlog sto covjek ponekad sam izaziva i stvara napeta stanja.
(1) Samo sebl razumljivo da se covjek, zapravo,
ne i smio izlagati preve1ikoj napetosti. Njemu potrebna umjerena, opravdana i zdrava doza napetoti.3
Uzrok bolesti ne moraju itd samo preveliki1 zahtjevi koji se pred njega postavljaju vec i nedostatak izazova. U
tom smislu Werner Schu1te jednom rekao kako
prafnjenje napetosti tipican uzrok nastanka zivcanog
sloma. k Seyle, kao otac pojma stresa, nedavno pi
znao da stres predstavlja sol zivota. bih posao korak dalje i rekao da covjeku potrebna odredena i posebna vrsta napetosti, odnosno narpetost koja se uspo
sl.

se ne i smjelo brkati s transcedencijom vjerskom smiSamotranscendencija se iskljucivo odnosi na cinjenic da

covjek, sto vise zaboravlja na sebe i sto se vise daje, to vise
dokazuje i potvrduje svoju ljudskost.
3 Ljdsko postojanje ne oblljezava
samo njegova samotranscendencija vec i sposobnost samoodvajanja. Trebalo i uzeti
obzir da odredena razdaljina izmedu pravog stanja stvari i
nekog ideala itna osoina nase ljudskosti; empirijska s istrazivanja pokazala da premala napetost izmed ega i njegovog
ideala jednako stetna za dusevno zdravlje kao i prevelika kolicina napetosti.

90

stavlja izmed ljdskog i, s jedne strane, te smisla

sto ga ono mora ispniti, s drge strane. Naime, ako se
covjek ne pruzi izazov da ,ispuni neki zadatak, te tako
d posteden posebnih vrsta napetosti koje takva vrsta
zadatka izaziva i donosi, onda se kao posljedica moze javiti stanovi't oblik neuroze - noogena neroza.
(2) Na ovaj nacin postaje jasno da covjek ne traga samo za napetostima per se vec posebno trazi zadatke, ispnjenje kojih i moglo dati smisao njegovom postojanj. Empirijska s istrivanja posljednjih godina potvrdilla da covjeka osnovi motivira pravo ono sto nazivam volja za smisao.
() Medutim, danas se dogada da ljdi vise nis stanj da sami pronad takav smisao i svrh. Za razlik od
otkrica Sigmnda Freda, osnovna frustracija covjeka
vise nije spolne naravi, vec to pri!je egzistencijska
frustraoija. Isto tako, za razHk od otkrica Alfreda Adlera, glavna pritZa covjeka vise se ne odnosi na osjecaj inferiornosti, vec prije na osjecaj jalovosti, besmislenosti i pr.znine koji sam nazvao egzistencijskim
vakuumom Njegov glavni simptom dosada! Arthur
Schopenhar.er jos proslom stoljeeu rekao kako se
Oini da ljdska vrsta sdblnom predodredena da se
vjecno kJleba izmedu dvij krajnoti: volje i dosade; 4
danas ". dosli do ove posljednje krajnosti. Drustvo
obllja osiguralo velikom dijel populaoije sredstva
za ziv.>t, no ljdi nis stanj naci cilj, smisao za koji
i zj vje1i. Jos nesto: mi Zivimo drustvu koje dokono; danas ljdi imaj sve vise dokolice, ali nemaj ni
na sto smisleno trositi. Sve nas to navodi na zakljcak
da covjek pomalo gui sposobnost da se nosi sa voljom
i napetosc ovisno stpnj kojem su ta dva osjecaja uskracena. Jos znacajije da on istovremeno
gi i sposobnost odrU.canja. HOlderlin s pravom re Smatram da takoder postoje razdolja strogog odgoja, nasuprot razdoljima popustljivog odgoja. ini se da krajnja
popustljivost sada u opadanju.

91

kao: Ali gdje opasnost, raste i ono spasonosno. 5

Budci da drutvo obllja pruza prema:lo napetosti, 00vjek pocinje sam stvarati.
{4) Covjek na umjetan naOin stvara napetosti kojih ga
njegovo drustvo obllja postedje! Osigrava si odreden doz napetost>i tako sto namjerno i promisljeno sebl
postavlja zahtjeve - dobrovoljno se izlaie s~tresnim stanjima, makar i samo privremeno. misljenje da
sport igra pravo ovakvu ulogu zivot covjeka! On
covjek daje mogucnost .da stvara stanja opasnosti. covjek tada od sebe zahtijeva podvi1ge koji nisu neophodni - daje izlisne zrtve. Usred mora obllja ~zranjaj otoci asketizma! Zapravo, .sport sma:tram modernim svjetovnim olikom asketizma.
Sto sam is1io kada sam spomeno podvige koji nis
neophodni? Zdvimo vremen kada covjek ne
treba hodati - jer moze voziti atomobll; ne mora se
penjati stepenicama - moze to ciiti liftom. on, iz cistog mira, krece osvajanje planinskih visdna! Za golog majmna vise nema potrebe da se penje drvee
i ta:ko on namjerno li dorovoljno planinai d vere se na
strme stijene! Iako planinarenje kao disciplina ne postoji program 01impijskih igara, nadam se da cete
mi oprostiti sto se, na trentak, zadrzati na toj vrsti
sporta.
Rekao sam da covjek planinarenjem umjetno stvara
potrebe k ga evolcija postedjela. di da
planinarenje stpnjevano ovisno tezini podzetog podviga, ova se tvrdnja odnosi samo na planinarenje do treceg stpnJa teiine - nikada ni jednom majmn nije
uspjelo da se popne preko tog treceg stupnja. Ni poznata vrsta majmna koji se n na stijene Giraltara
ne mogli izaci na kraj s teskocama s koj:ima s se
susreli planinari iz rola i Bavaske, kada .s prvi trebali savladati Sgar Hat Rio de Jeneiru. No, prisjetiFriedrich HOlderin, Kruh i vino, preveo Zvonimir Mrkonjic,
Razlog ilioteka, Zagreb, 1969, str. 79. (. prev.).

92

 se definicije sestog stpnja tezine disciplini planinarenja: Sto lite krajnjim granicama ljudskih mogucnosti! 1 to to: takozvani ekstremni planinar ide
preko samih (umjetno stvorenih) potreba; njega zanimaj samo mogucnosti - pita se gdje leze krajnje granice do kojih sez ljdske mogucnosti i sposobnosti! 1
zeli ih pronaci. Ali, tispada da granica zapravo nema;
one s kao horizont: covjek naprosto pr1siljen da ga
pomice sve dalje svakim korakom kojim ide prema njem.

Postoje ti druga tumaeenja spota koja ni na koji na

Oin ne opravdavaj hmanost tog fenomena. Ne samo
da zaobllaze logu stoljetnog asketizma vec su im osnove staromodne, zastarjele teoije motivaoije koje covjeka prikazj kao i kojem svijet sluzi tek kao oblcno
sredstvo za zadovoljavanje nagona i poriva - kl
6i t i agresivne nagone - Oime se covjek rjesava
tr napetosti sto s ih oni stvoili. Medtim, za razlik i sasvim sprotno od tog koncepta zatvorenog s
stava, covjek i neprestanoj potrazi za smis1om
koji i ispunio, za ssretom s drugim ljdskim icem
i sigurno da to znaci mnogo vise od pukog sredstva da dode do cilja iZivljavanja agresivnih i seksualnih
nagona i poriva.
1\tleduti.m, zevsi obzti.r mogucnost izivljavanja tih
nagona - to znaci, mogucnost da ih se sbHmira - Carolyn Wood Sheif nas pozorila da ne stvaramo il
ztij, kao sto to cini teori.ja koja covjeka smatra zatvorenim sstavom, da se agresivnost moze oslablti i ma
njiti ako se smjeri. bezopasne aktivnosti kao sto
, na primjer, sport. Sasvim sprotno tome, >~istraZiva
nja ,s dala cvste podatke prilog cinjenici da spjes
illO :izvrsenje agresivnog ponasanja ne li kasnije nastal agresivnost, nego zapravo najbolji nacin da se samo poveca cestalost agresivnih odnosa (istraZivanja s zela ob2Jir ponasanje zivotinja jednako
kao i ponasanje covjeka).

93

Moze se zakljuciti da u egzistencijskoj rz ne

cvate uspjesno samo seksualni libldo vec to uspijeva i
agreivni destrudo. Oini se da se Robert Lifton
slaZe sa mnom kada tvrdi da ljudi najlakse poi.ne
ubojstvo onda kada u njima prevlada osjecaj besmislenosti,6 statistiOki dokazi idu ukorak s tom pretpo
stavkom.
Zapitajmo se sada kako se moja teorija sportu moze
primiJeniti u praksi. Rekao sam da covjek radoznao,
zeli da odredi granice svojih moguenosti, no kako im se
primice, tako ih i sve dalje pomice, kao sto se dogada
i u primjeru horizonta. Iz toga proizlazi da se, u svakom
sportskom nadmetanju, covjek zapravo nadmece sam
sa sobom. On svoj vlastiti suparnik. Ili i to, barem,
trebao iti. nije nikakvo moralno pravilo, nego stvarna cinjenica, jer sto covjek vise nastoji da se takmici
s drugim ljudima i pobljedi ih, to manje u stanju da
potpuno ostvavi i iskoristi svoje mogucnosti. Naprotiv,
ako mis1i samo na to da pruzi najbolje sto moze i zna,
da istovremeno suvise ne brine oko uspjeha i trijumfa nad drugim ljudima, njegovi napoi mnogo lakse
i i iti ok.runjeni uspjehom. Postoje stvari koje izmicu izravnoj namjeri; one se mogu postiCi samo kao
popratni ucinci, kada se zapravo smjera nesto sasvim
drugo. Postavimo 1i ih za cilj, promasit cemo. Sreca u
spolnom zivotu jedan primjer: trudeci se, ne mozemo
dostiCi.
Nesto slicno vrijedi i za sport. Pokusaj dati sve od
sebe, vjerojatno da ces poijediti; naprotiv, nastojis
1i poijediti, imas sve izglede da izgubls. U .tom si sluca
ju napet, umjesto da ostanes opusten. Drugim rijecima,
ne i se smio ponasati kao da ,si ti najveCi, vec radije
pokusati otkriti tko veCi - ti ili ti, kako se kaZe u
poznatoj komedij1i iz starog . n Gusenbauer (koja do Olimpijskih igara u Miinchenu 1972. godine
ddala svjetski rekord u skoku u vis) nedavno rekla
' History and

94

Survival, New York, Random House, 1969.

u jednom razgovoru: Ne smijem samoj sebl govoiti

kako pobjedivanje drugih zahtjev pod svaku cijenu.
Navest cu vam i primjer austijske naoionalne nogometne ekipe koja , u susretu sa Madaima, u poluvremenu
utakmice guila s rezultatom 0:2. Austrijanci su bili potisteni, obeshrabreni i pesimistic:i raspolozeni, kako
rekao njihov trener, a1i su nakon pauze nastavili utakmicu u dobrom raspolorenju. Sto se zapravo dogodilo?
Herr Stastny, njov trener, rekao im da jos uvijek
imaju prilike promijeniti rezultat, a!li da ih isto tako
nece kriviti ako izgube - tako ih ohrabl1io i pomogao im da zaista dadu sve od sebe. Konacni rezultat
i vrijedan paZnje - 2:2.
Optimalna motivacija u sportu - kako i se postigli
maksimalni rezultati - zahtijeva da se svakd pojedinac
takmici najprije sa samim sobom, nikako ne s drugi
ma. Takav stav suprotan hiperintencij,i (prekomjerna nakana), kojom logoterapija oznacava neuroticnu naviku da se nesto postavlja kao cilj nakane, kao glavni
objekt paZnje. Paradoksna intenoija (obratna nakana)
. logoterapijska tehnika, koja stvorena kako i se
osujetila hiperintencija. Uspjesno se koristila u lijecenju neuroze, Robert L. Korzep, trener jedne americke
bejzol momcadi, potvrdio da se moze pimijeniti i u
sportu. U Logoterapijskom institutu Internacionalnog
sveucilista SAD u San Diegu on sabrao svoja prethodna iskustva u ,sljede6oj. izjavi: posao da treniram atleticare, tako da me posebno zanima dusevno stanje m sportasa i posljedice koje ono moze ostav:iti,
kako u odnosu na postizanje pobjede i pak na gulje
nje u sportskom nadmetanju. Tvrdim da se logoterapija
moze korisno upotrijeblti i primijeniti na situacije koje
se javljaju u atletici - kao sto su osjeeajd pritiska, tjeskobe prije pocetka takmi,cenja, naglog pada borbenosti, nedostatka samopouzdanja, pozrtvovanja i predanoti ci'lju. Na osnovi svog trenerskog 1skustva, mogu se
osvrnuti unazad i reci da u sportu ima mnogo stvai i
dogadaja koji utjecu kako na ponasanje pojedinca tako
95

i na ponasanje grupe kao cjeline, koji i se mogli i1spravri.ti ... pravo logoterapijskom tehnikom. S posebnim optimizmom gledam na mogucnosti sto logoterapijska tehnika paJradoksne intencije prZa atlei.ci.
Warren Jeffrey Byers, koji godinama trener plivanja, ta:koder objavio neka iskstva vezi s primjenom logoterapije na takmicarsko p1ivanj.e. Rekao
: Logoterapija nalazi phnjen samoj tehnici i naCin treniranja. Svaki trener zna da napetost neprijatelj uspjesnog nastpa. Pcimarni uzrok napet'osti za vrijeme plivanja prevelika zaokupljenost pobjedom ili
previse zeljen spjeh. Atleticara oblcno najvise zaokp
lja misao da pobljedi p1ivaca ssjednoj stazi. U trentk kad se previse i namjem zeli postici spjeh, obleno sjedi pad. Moze se dogoditi da p1ivac koji s prekomjern'Om nakanom i zeljom da postigne uspjeh pristupa
nastp, naprosto preaijeni svoje moguenosti i silom
ubrzava tempo. Takav se v neprestano okretati
i gledati protivnika da vidi kako se stvari razvijaj. Pri1ikom treniranja stdenata koji s pokaziva:li takve zna-
kove vijek sam naglasavao Cinjenicu da se mora plivati
samo vlastita tka. Takoder sam koristio i olik. paradoksne intencije. Postoji i druga negativna posljedica
takve hiperintencije. Poznavao sam atleticare koji s postajali krajnje nervozni i nemirni, prije pocetka plivackih s.sreta. Nd!s mogli spavati, posebno noc prije same
trke. U takvom trentk glavni zadatak smiriti ih.
t svrh korisn jedan olik derefleksije. :Zelim da se
atleticar okani razmisljanja pobjedi, te da mis1i samo
na plivanje Vllastite trke. Atleticar najbolje plivati ako
nastoji da d svoj vlastiti protivnik. 's neki naCini na koje logoterap:ija tjecala na svijet takmicarskog pJirvanja i moj red kao trenera. Osjecam da logoterapija moze iti snafno trenersko oude. Na nesrec,
nema mnogo trenera kojima s poznate nje:zJine tehnike.
Nema sumnje da logoterapija iti od ve1ike koristi
plivackom sport, kada vijest njoj, preko casopisa
plivanj, dode do veceg broja trenera.

96

u sto kZe jedan atleticar, koji nekada i

prvak Evrope: Bio sam nepobljeden sedam gooina. Kasnije sam i i u naaionalnoj ekipi. Tada sam osjeeao
primsak. Morao sam pobljediti, aijela nac:Wja to ocekivala od mene. Vrijeme pri.je pocetka svake ut:ke bilo
u.Zasno. Hipeintencija se razvijala na stetu drugastva:
Ti su momci - njegoVIi drugovi - uvijek najbolji prijateljd, osdm pred sam poceta:k utrke, kada jedan drugoga gotovo mrze.
. Kim Adams, inace moj ivsi student i sampion u
padobranstvu, rekao neSto sasv.im supotlllo jednom
drugom uspjesnom atletica:u: Pravi se atleticar takmici jedino sam sa sobom i protiv sebe. Danas apsOilutni svjetski sampion u padobran:stvu Clay SchoelppJe,
momaJk s kojim sam oda:stao. Govore6i tome zasto su
SAD u posljednjem susretu pobljedile SSSR, on rekao kako 'su oni jednostavno doSli pojediti'. Cilay se
ta:kmici jedino protiv ~samog sebe. On 1 i pobljedio.

7
Prolaznosl i smrlnosl:
Ontoloska rasprava 1

Oci u oOi sa prolaznoscu zivota mozemo reci da buducnosti jos nema; da pros1ost vise ne postoji; te da j,edino
sto stvarno postoj.i jest sadasnjost. Odnosno, mozemo
reci da budu6nost jedno veliko nista; proslost takoder ndsta; , covjek i koje izranja iz tog nistavd..;
la; napsro bacen u postoj:anje i nistav.i!Lo mu kao
p:nijetnja vis~ nad glaviO!m. Kako onda, sa stanovista esencija1ne prola2Jnosti ljudskog posl\:ojanja, covjek moze
prona6i smitsao u Zivotu?
Egzistencijalitstika f.illozof.ija tvdi da moze. Ono sto
ona naziva tragianim heroizmom jest mogucnost da
se zivotu k da - usprkos njegovoj prolaznosti. Egzistencij,aLizam stavJja naglasak na sadaS!njost, ko:ko god
ta sada:Snjost polazna.
Kvrijetizam , medu1lim, nesto sasvim suprotno; on,
prema tradici}i Platona i sv. Augustina, sma:tra da istinska stvarnost vjeenost, ne sadasnjost. Pod vjeenoscu se misli na svijet koj'i postoji istovremeno, odnosno
jednako obuhvaea sadasnjost, proslost i buducnost. Dntgim rijeroma, ne porice se samo stvarnost proslostii i
stvarnost buducnos1Ji nego sama stvarnost vremena kao
Na osnovi clanka pod naslovom Der seelisch kranke Mensch
vor der Frage nach dem Sinn des Daseins (Neroza i zahtjev
za smislom), koji sam procitao na Svecilist Innsbruck
Tirol, 19. veljace, 1947.

98

tak.vog. Vjecnost se smatra svijetom sa cetiri dimenzije

- ona nepromjenj<iva, krnta i vec unaprijed odredena. Kvijetizam kaie da vrijeme nesto imaginarno,
proMost, sadasnjost i budcnost s tek puke iluzije nase svijesti. Sve sto postoji, postoj1i istovremeno. Dogadaj.i ne s1ijede jedan za drugim vremenskim razmacima,
ono sto n se cini vremensl<'im sl:ijedom tek samozavaravanje; U7Jrok takvom misljenj; naSa svijest koja kHze preko dogadaja, odnosno gledista pojedinca
na nepromjenjivu stvarnost, koji ne s1ijede jedan za
drugim, vec stvamo koegzistiraJ.
Sasvim razumlj<ivo da kvijetizam nuZn.o vodi u fatalizam: ako vec sve postoji i mora iti 1ta:ko kak.o jest,
onda se vise nista ne moze promijeniti d . n nikakve sVIrhe bblo sto raditi. FartaJ:izam, kojd. poeiva na
vjerovanJ covjeka kao nepromjenjivo blee, ima pandan pesimizm eg2'Jistencija:lizma, kao posljedice v
jerenja da sve na sVIijet neposrtojano i pr:omjoojivo.
Logoterapija tima svoje mjesto negdje izmed kvijetizma i egzistencija1izma: to cemo najolje razj:asniti primjerom pjescanog sata, tog drevnog simbola vremena.
Neka goj.i dio pjescanog sata predstavlja bdcnost
- koja tek treba naiS'tupiti, kao sto i pijesak iz gornjeg
dlijela mora pro6i kroz zak pro:laz - koji za nas
predstavlJati sadasnjost - u donji d:io pjescanog sata,
koji predstaVJlja-ti proslost - dakile, P'ijesak. koji
vee prosao kroz uzak prolaz njemu na:mijenjen. Egzistencijalizam Vlidi samo onaj usi :prolaz sadasnjosti,
dok gornje i donje dijelove - bduenost i pros;lost zanemaruje. S duge strane, kVIijetizam gleda pjeseani
sat kao cjeldn, abl smatra da pijesa:k nepokretna masa koja ne struji, vec naprosoo t postoji.
Logoterapija reci da toono da bducnosti doi1sta
jos nema, a1i za;to proslost nesto sto i:stinski
stvarno. I 1taj se stav moze obja:sniti pomo6u sporedbe
s pjescanim satom. No, kao i sve usporedbe i ova ima
gresaka; , upravo se kroz te g.reske moze pnikazati it
samog vremena. Da vidimo:

99

Pjescani sat moiemo jednostavno okrenuti, kada se

isprazn.i njegov gornji di. S vremenom, medutiim., to ne
mozemo uOiniti - vrijeme ne mozemo vratd1t i natrag.
Sljedeca razlika: srtresemo 1i pjescand sat, mozemo
zrnca pijeska pomijesati tako da promijenimo njihov
polozaj. S vremenom .to mozemo ucia:riti samo djelomicDJO: mO.Zemo malo protresti i promijeniti budu6nost
- time, naravno u buducnosti, promijen!iti cak. i sebe
- no, pro8lost ostaje nepromjenji'Va. Ostanemo li vjerni
primjeru pjescanog sata, to i kao da se pijesak,
onog casa kada prosao kroz uski otvor sadasnjosti,
pretvorio u krutu i nesalom1jivu masu. U pros1osti sve
pohranjeno i to pohraJjeno zauV!ijek.
Sto se pak ltice neospollive prolamosti Zlivota, logoterapija smatra da se takvo sto moie ptt1imijeniti samo na
mogucnos:t da se ispuni smisao, na prku da se nesto
stvara, doZi:V'ljava i pati .uz osjeeaj da ipak smisleno.
Kad se jednom takve mogucnosti ostvare, one v.ise nisu
prolazne - lilstina da su one proSle, da jesu proslost,
ali to znaCi da jos uvijek na neki naoiln postoje, naime,
post01je kao dio proslostd. Nista ih ne moie izmijeniti,
nista unis1Jiti. d se jedom mogucnost pretvori. u
stvarnost, onda to uOinjeno jednom zauvdijek, za citavu vjeenost.
Ovdje se mozemo osvrnutd i na stanoviste prema kojem logoterapija suprotstavlja optimizam proslosti
pesimizmu sadaSn.j:osti, kojeg zastupa egzJistencijailizam. Jednom sam dao O'Vakvu usporedbu razlika izmedu
oVa dva shvac!Ilija: Pesdmist nalikuje eovjeku koji sa
strahom i zaljenjem pimjeeuje kaJro njegov zidni
kalendar, s kojeg svaki dan otkida st, svakim danom
sve tanji i tanji. S druge strane, osoba koj:a se aktivno
hvata ukostac s proemima na!likuje eovjeku koji oprezno Sikida svaki naredni list sa 1svog kalendara, te ga
uredno i pailjiivo odlZe u stranu, na gomilu vec ranije
otrgnutih Hstova, nakon sto prethodno na poled:ini lista
zapi8e sto mu se tog dana dogodilo. Takav oovjek mofe
iti ponosan i sretan zog citavog ogatstva koje sa-

100

ddano takvim zablljeskama, zog Citavog svog Zivota

koji tako ~spnjeno prC>Zivio. li njega pogoditi
cinjenica da postaje sve stariji? Treba li zavidjeti m1adim ljdima oko sebe i plakati zbog svoje izguljene
mladosti? Ima li razloga da zavidi mladom covjek; da mu zavidi na svirn mogucnos1Jima koje :s otvorene pred njdm, na bdenosti lroja pred njdm sto}i?
Ne, hvala, pomis:ld.t . Umjesto svih tih mogu6nosti
iza sebe, svojoj pros1osti, imam stvamosif:; stvamost
koja sa:tk31Ila od svih poslova stto sam dh obavio, od
svih ljbavi sto sam ih volio i napose, od svili patnji sto
sam ih hrabro prepatio. Naj\llise sam ponosan pravo na
te patnje, iako one nisu ne8to na mi se moze zaVIi,djeti.
Mladi ljudi ne i smjeli dopstiti da ih zatruje sveop6i prezir kojim drustvo, preteino zaokupljeno prole
mima mladih, prilazi .starim l}dima. ud li oni koji s
d31Ilas mladd imali dovolj.no srece da i sami ostare, imat
prilike da shvate i .dozive osjecaj kad se prezi.r prema
stwima okreee peZJir prema samom sebl.
Logotera:pija smatra da nesto S.to bilO jos vijek
znaci neki obblk postojanja, C>Zda cak i najiSigumiJi.
u reeenici :iLo pros:lo logoterapija stavlja naglasak na rijee . Matin Heidegger , prilikom svoje
prve posjete Beeu, dosao do mene i razgovarali smo
pravo toj temi. Da izrazi svoje slaganje s ojlim pogledima na proslost, on na poledini svoje slike napisao:
Das Vergangene geht;
Das Gewesene kommt.

Sto

mom prijevodu Z\IIUCi:

What ha:s passed ha:s gone;
What is pa:st, wi oome.
(Sto proslo, otiSlo ;
Sto pro.Slost, do6i .)
10:1

Razmot11imo sada prakticnu primjenjivos,t logoterapijske ontologije, posebno ontologije vremena. Zamislite
zen koja izgub:a supuga nailn tek ~edne godine
braka; ocajna i ne V'i!di nikakv:og smisla u buducem
Zivot. Za takvu i osobu nmogo znaeo kad i mogla
ostvariti da . se njezina jednogodisnja braena sreca
n.iJkada ne oduzme. Ona stoga, tako reCi, spasila
vlastitoj pros1osti. Nitko, nista i nikada nece moci kra
stJi to dobro skriveno lago. i a:ko se d:ogodi da
nema djece ni potomaka, njezin zirvot jednostavno ne
moze rpostati besmislen, jer u sigurno skroviste proslosti pohran:iJla najsnazniji doZivljaj ljbavi koji osjetila.2
N, moze 'Se postaviti pitanje nije 1i i to sjecanje zapravo prolazno? Tko ga spasiti i odrzati zivot kada
ta dovica umre? i odgovor i: nije vaino sjeca
1i se netko iLi ne; bas kao sto i nije vaino da li .mi gledamo i1i mi:slimo na nesto sto s vijek posto}i i sto
nama. postoji i postojat dalje, mislili mi na to ili
ne. naprosto postoji, neovi,sno ~ nasem vlastitom postojanju.
lstina , kad umremo vise nista ne mozemo zeti sa
sobom; no, cjelovitost naseg zivota, k zaokrZjemo
samom casu smrti, lezi izvan groba i tamo ostaje- ne
iako, vec pravo zato sto postala sastavn!i dio rproSiosti. Svijet nece zabraviti cak ni ono sto smo mi sami
zaboraviH, sto pobjeglo iz nase svijesti; to postalo
dio proSlosti, time ostaje i dio s'Viijeta.
Odrediti sto 1/: sto predstavlja dio proslosti, samo
prema onom cega se netko sjeca, bila i sbjektivisticki
pogresna interpetacija nase ontologtije v1-emena. No, ta
otologija nikako nije bjelokosna kla na vi,sokom stupnj apstrakcije, nego moze iti shvatljiva i jednostavnom covjek, ako prikaiemo sokratskim prist' Pretpostavka da razmnozavanje smisao zivota nije tocna;
ako zivot sam sei besmislen, nikada ga necemo moCi
osmisliti time sto ga nastojimo ovjekovjeciti.

102

pom. se vidi iz razgovora, lji .sam vodio s jednom

pacijenticom. Bi!la obeshrabrena zaokupljena mislju
prolaznosti zivota. )>Prije i kasnije blt v gotovo,
rekla , i nista nece osta1:1i. Nisam mogao vjeriti
da prolaznost zivota nimalo ne oduzima vrijednost njegova smisla i zato sam drzazvao pitanjem: Jeste li ikada sreli covje:ka za cije ste uspjehe i ponasanje osjetiH
duboko postovanje? SvakaOOo, odgovorila , nas
oblteljski i:ijeCnik blo poseban covjek. Kako se samo brino za svoje pacijente, kako Zivio za njih... mro
? upitao sam. , odgovobla . No, njegov zi
vot i potpuno ispnjen smi'slom, zar ne? Ulpitao sam.
Ako ioiji ~ivot imao smis1a, onda njegov to sigurnd, rekla . No, nije li sva ta smislenost njegova zivota nestala trentk njegove smrti? upttao sam. NikaJko' odgovomla , nista ne moze promijendti cinjenicu da njegov mvot stvamo imao smiia. NaJStaW.o
sam izazivati: , sto ako vise ni jedan pacijent ne
cijeni to sto dguje vasem oblte1jskorn lijeeni:~U? Smisao ostaje i dalje, promrmljala . , ako to nd jedan
paoijent vise ne pamtii? t. , sto kada jednog
dana i posijednji od njegovih paoijenata nre ?
Ostaje ...
Dozvolite i da vam, kao drugi primjer, ispicam razgovor, koji snimljen na magnetofonskoj traci, koji
sam vodio s jednom drugom paci:jentioom.3 Bolova:la
od neizljeOivog olika karoinoma i znala to .. Razgovarao sam s njom pred slusaCima predavaonici i evo
kako razgovor tekao:
sto mislite kad se osvmete ~ sagledate svoj zivot?
Da taj zivot i vrijedan zivljenja?
Pacijentica: , doktore, mora:m reoi da sam imala dobar
zivot. Stvarno to i lijep zivot. 1, moram za.
hvaliti Gospod za sve sto mi dao: isla sam
Frankl:

Modern Psychotherapeutic Practice: Innovations in Tech11ique,

urednik Arthur Burton, Palo Alto, Kalifornija: Science and Behavior Books, 1965.

103

kazalista, na koncertima i ta!ko ... Vidite, doktore, to mi omogucila dblrtelj u cijoj sIIIl 'kuCi
sluZila mnoge godine, prvo u Pragu, zatim u
. I, za car svtih tih divnih ,dofivljaja, zahvalna sam
Gospodu.
1

sam, ipak, osjeeao da OIIla sunja u kona.Cni smirsao

svog zivota i zeJ:io sam voditi kroz te sumnje, tako d'a
S!l namjerno htio da ona potpuno svjesno prica njdma i smislu svog 7Jivota, ne da 1 potiskuje.
nekim pred!ivnim dozivljajima; IIO svemtt
tome morati dooi kraj, zar ne?
: (zamisljeno): Da, sve ima svoj zavsetak ...
F: Dobro, mi:slite sada da se sve te lijepe stvari u vasem zivotu mogu unist!iti i jednoS'tavno za!horaviti?
: (jos zamisljenije): Sve te lijepe stvari ...
F: No, recite mi- mtslite li da itko moze uiJJistiti tu sre6u rkoju ste .dozivjeli? Mofe li itko izbrisati?
: Ne, doktore, rntko ne rnoze izbisati!
F: , Z rli itko izbrisati sve OIIO .dobro sto ste sreli u
svorn Zivotu?
: (postajuci sve zbudenija): N!iJtko to ne moze .brisati!
F: Sve ono .sto ste postigli d ispunili: Nit\ko to ne rnoze 1zbrilsati!
F: i, sve ono sto ste hrabro i posteno prepatili: moze li
dtko reCi da toga 1ednostavno nema, da ne postoji m&e 1i to nestati iz vase q>roslosti, kamo ste sve na
nei nacin spremibl.?
: (dovedena do suza): N.itko ne moze uCiniti takvo sto,
to ne mooe samo ta!ko nestati! (Stanka) lrstirna da
sam mnogo propata; ali, uvlijek sam nastojaila 'blti
hrabra i cvrsto dzdrZati ono sto moram. Znate, doktore, svoje patnje gledarn kao 'kaznu. vjerujem

F: Govorite

g.

F: (pokusavajuci se zivjeti njezinu ulogu): No, moze

li se dogoditi: da patnje ponekad budu izazov? MoZda
Bog nap.rosto zeblo vidjeti kraJko rih Anastasia Ko-

,tek podnijeti? 1, il11i01Zda morao pnizati: Da, ona

sve stvariiO hrabro izdrzala. Recite i sada: moZe
li itko sa svijeta ,izbrisati sve to sto posttgnuto ,
ispunjeno, gospodo Kotek?
: Svakako da to nitko ne moze u.Ci,iti!
F: ostaje, zar ne?

104

: Ostaje!
F: U 2Jivotu jedino vaino ne.s.to posti6i. I, to upravo
ono sto ste vi ui:rwi. Izvukli ste najbolje iz svojih
patnji. Pos:ta1i ste pimjer nasim pacijentiima, zog naCina na koJi ste prihvatili svoje ;patnje. estitam vam
na tome sto ste postigli i drago mi sto su li drugi
pacijenti imali prilike da .budu ocevki tJaikvog jednog
primjera. (Okrenuo sam se slusateljstvu) homo!
{Slusateljstvom se prolomio spontani pljesak) Ovaj
pljesak za vas, gospoao Kotek. (Sada plakala) On
se odnosi na vas 7Ji.vot, kojd i veHk i isp:unjen. Mozete blti pononi njega, gos;poto otek. Ta:ko
milo !ljud!i koji mogu iti ponosni na svoje zivote ...
Rekao b.i.h da vas zivot jedan pomenik - i nitko
ga ne m.oZe umstdti, .ni maknuti s ovog svijeta.
: (sabravsi se): Sve s~to ste rekli, pofesore Frankl, utjeha . mi daje snage. NJikada, stvamo nikada, ni
sam imala pr~ke cuti ova:kvo 'sto ... (Polako i tiho

napustila predavaonicu.)
Umla tjedan dana kasnilje. Medutim, tog posljednjeg tjedna svog zivota, vise nije ila potiStena; naprotiv, blla puna vjere i ponosa. Pr-ije Zivjela agoniji, jednostavno vla:sti tjeskobnog osjecaja da pot:p
no beskoisna. Nas razgovor pomogao da postane
svjesna cinjenice da nje:l1in zivot imao smisla, da nje:mne patnje nis bile zaldne. Posljednje s rijeCi
blle: zivot spomenik. Tako profesor Frankl
rekao pred svim onim ljdima, svim stdent1ma.
zivot nije i uzaldan ..
Istina da sve prolaZJno - sve i svatko; svejedno,
radi 1i se djetetu koje smo rodiLi, velikoj ljubavi u kojoj dijete na:stalo .i nekoj velik:oj misli - sve to zajedno prolazno i to se ne moze izbjeCi. Ljdski zivot
traje sedamdeset, moZda i osamdeset godina- i ako
to dobar zivot, it i vrijedan truda. Misao moze trajati m<>Zda sedam sekundi - i ako to dobra misao, sad:rZavat istin. No, i velika misao prolazna jednako
kao i dijete i veli:ka ljbav. Sve zajedno prolazno; sve,
jednostavno prt:>lazi.

105

 ipak, gledamo li s druge strane, sve vjeeno. 1 vise od toga: sve samo sei postaje vjeCn.o. Mi ne moramo nista ciniti na tome. Kad vec jednom nesto cini
mo, vjeenos.t se pobri.nti za dalje. No, mi samo moramo preuzeti odgovomost za ono sto smo izab.rali da
uOinimo, sto smo odabrali da postane dio proSlosti, za
sto smo se odlOiJ.i da d vjecnost!
Sve zapisano na pl_Ci vjecnosti - citav nas zivot,
sva nasa djela i ostvarenja, ssreti i dozivljajd, sve nase
ljubavi i patnje. Sve to vjecnosti zabezeno i ostaje njoj. Sv.ijet ne predstavlja, kako veliki egzistenaijalisticki fiJozof Karl a:spes reka:o, sifrirani rukopis
koji tek mora:mo odgonetnuti: ne, svijet prije list papira na kojd moramo izdiktirati svoje poruke.
Vjecnost ima dramatien pirod, jer zivot n iz
dana dan postav}ja pitanja: ispitje nas i mi moramo odgovarati. Citav zivot, rekao ih, razdohlje neprestanih pitanja i odgovora. Sto se tice odgovora,
i dalje porno tvrdim da ~ivotu 'mo~emo odgovarati samo odgovarajC:i za vlastite zivote. Odazvati se zivotu
znaOi iti odgovoran prema v.lastitom Zivotu.
Sve sto vjeenos1Ji zapisano ne moze se vise zagttiti - .to nam utjeha i nada. No, isto tako vrijedi da
se njoj vise nista ne da ispraviti - , to na:m opomena i podsjetn!iik. Bduci da se iz proslosti nista ne moze izbrisati, to na nama veca obaveza da upravo u
njoj spasimo one na5e izabrane mogu6nosti. Sada postaje ja:sno da logoterapija ne predstavlja samo optimiza:m proslosti (za razliku od egz.istencijas1iokog
pesimizma sada:Snjosti), nego i aktivizam bdeno
sti (za razHk od kvijetistickog fa:talizma vjecrsti).
Jer, ako vec sve zavijek pohranjeno proslosti, vazno sadasnjosti dl sto to ze1imo ovjekovjeeiti
i ostaviti kao dio proslo:"ti. tajna stvaralastva: da
promicemo sadrzaje iz DJistavHa bu.denos.ti u dio proslosti. Odgovornost covjeka tako poCiva na aktivizm
buducnosti, znaOi na proisljenom izboru mogucnosti
Jiz buduenosti, te na Optimizmu prolosti, tj. ostvari-

106

vanj.u tih mogucnosti tako sto cemo :im na6i spas u nebeskom svodu pro-slosti.
razlog prolaznosti: sve nepostojano, zato sto
sve nestaje i pre1az iz praznine buduenosti u sigurnost
proslosti! su stari. fizicari naziva1i horror vacui, strah
od pramdne, koj1 kao prijetnja visi nad nama: zbog toga
sve juri iz budu6nostd proslost, iz vakuuma i neizvjesnos buduenosrtri. u siguno postojanje u proslosti. Zato
i dolazi do prenatpanosti u uskom prolazu i otvoru sadaSjosti, jer tamo sve zakrceno i nagurano i ceka
da se oslobodi - u obli:ku nekog dogadaja koji prelazi
u .proslost, kao jedno od nasih djela i ostvarenja kojima smo dopustbli da udu u vjecnost.
Sadasnjost granica izmedu nestvarnosti buducnos.ti
i vjeene stvarnosti proslosti. Ona granica vjecnosti;
drugim rijeQima, vjeenost ,ipak ograriicena: proteze se
samo d.o sadaSjosti, do sadasnjeg trenutka, u kojern
izablrerno ono sto ze1imo pustiti u vjecnost. Granica vjecnosti mjesto na kojem se, u svakom trenutku naSih
~ivota, dooos-i odluka torne sto i trebalo ovjekovjeCiti, sto ne.
Sada mozemo razumjeti kako krivo oslanjati se na
!izreku treba doiti na vremenu, u smiSilu odlaganja
nekih ostvarenja u buducnost. Vrijeme cemo doblti i
spasiti samo time sto ga prenosimo i pohranjujemo
prosrost.
Vratimo se nasem primjeru pjescanog sata i pogledajmo sto se dogada kada sav pijesak prode kroz namijenjen mu otvor i gomji dio sata ostane prazan: drgim
rijeCitma, sto se dogada kad nam vrijeme istekne, zivot se zav[1sava. Jednom .rijecju, sto se dogada u smrti?
U smti se, sve sto r i dogodilo se, jednostavno zaleduje u samoj proslosti. Nista se vise ne moze izmijeni't'i. Covjek vise nista nema i vise nista ne moze;
n duse, nema tije1a; izguio svoj psofizicki ego.
Ono sto preostalo i sto ostaje jest sebstvo, duhovno
sebstV'O.
107

Mnogi lj-udi vjeruju da covjek koji umire moze u djeHcu sekunde sagledati Citav .svoj zi:vot, kao Ubrzani
fbl.m.4 Da ostanemo kod ove usporedbe: moglo i se reCi
da se u smrti i covjek sam pretvara neku vstu filmskog ostvarenja. U tom trenutku on sam predstavlja
svoj Zivot, po,staje poViijest svoga zivota - svejedno dobra ili losa, naprosto onakva kakva vec mogla iti.
Covjek postaje svoj vlastiti raj i!li pakao.
vodi do paradoksalne cinjenice da covjekova vlastita proslost zapravo njegova prava buduCnlost. Ziv covjek ima pred sobom buducnost, iza sebe poslost: dakle, ima ; umiruci. covjek nema uduenosti u onom
uoicajenom smislu, ima samo pro8lost; no, mrtav oovjek sam svoja proslost. On nema zivota, on
sam svoj zivot. sto to SamO njegov prosli zivot,
nema nikakve vaZosti; napokon, proslast najsigurniji obJ.:ik postojanja. Upavo proslost ono sto n nitko
ne moze oduzeti.
Proslost predstavlja plUtSkvamperfekt, doslovnom
smis;lu tog izraza. Zivot tada zavrsen, zaokuZen. Dok
u toku zivota samo pojedLinacni faits accomplis prolaze
kroz grlo pjescanog sata, poslije smrti citav zivot naprosto istekne- postaje tako par-fait accompli!
vodi do drugog paradoksa zaprav:o dvos,trukog.
Ako istina da covjek nesto stvara i ostvaruje pravo
time sto to odlaZe u proslost (pomalo ironicno da on
to ne8to spasava od prolaznosti!) - ako to tako, znaOi da covjek sam sebl stvara vlastitu stvarnost, da stvara sebe. Drugo: covjek ne postaje stvarnost rodenjem,
vec prije smrcu; on tek u trenutku sm:r:ti Ostvaruje sebe. Njegovo sebstvo nije nesto sto jest, VeC ne8to sto
Tu pricu dugujem pokojnom Rudolfu Reifu, prijatelju koji me
pratio prilikom planinarskih pothvata; objavio sam i clanak
toj prici, zajedno s pokojnim Ottom Potzlom, poznatim neuropatologom (V'ber die seelischen Zustiinde wiihrend des Absturzes, Monatsschrift fr Psychiatrie und Neurologie, 123, 1952,
str. 362-380.

108

postaje i stoga postaje potpuno tek kad se smreu zivot zaokru.Zii cjelin.
Zacudo, svakodnevnom Zivot eovjek .sklon da
mvo shvati smisao smrti. Kada nam w zvoni bdi
iLica i prestrasene nas prene iz snova, to bdenje de>Zivljavamo kao da nesto stra.Sno prodrlo svijet naSiih
snova. 1, jos vijek opijeni snom, cesro ne shvacamo (a
rem ne .odmah), da 1s to budilica bdi nase stvamo
postojanje, nase pos'tojanje . stvamom svdjet. No, ndje
1i toeno da se i mi, smrtnici, ponasamo na s1ican nacm
trenutl u ljem se prilizavamo smrti? Ne zaborav'ljamo , isto tako, da nas smrt zapravo budi za pravu stvarnost naS:ih sestava?
Cak ako nas bdi bvizna ruka k volimo, i premda
njezin dodiir vijek tako lag - s dn mi
zapravo ne shvacamo t lagost. z.ivanje d&ivljavamo samo kao ometanje naseg sv:ijeta snova i kao pokusaj da ga se prelcine. 1 smrt, isto tako, najcesce smatramo
neCim straSim i tragiCnim i tesko .da uopce slutimo kako ona dobro smisljena, sto sve znaci i koliko kije
iza sebe ...

8
Paradoksna inlencija i derefleksija

Paradoksna intencija i derefleksija su dvije tehnike, koje su se razv:e u okviru 1ogoterapije (FrankJ., 1938, 1955,
1958; Weisskopf-Joolson, 1955). Logoterapija se obleno
smatra jednom od kategorija humanistioke pslihologje
(Buhler i Allen, 1972) ili se poistovje6uje s fenomenoloSkom <Spiegelerg, 1972) ili pak egzistencijarJtl.stickom
psihijatrijom (Aport, 1959; LyonJs, 1961; Pervtin, 1960).
Meduitlim, nekoLioina autora tvrde da logoterapija jedina koja uspjela razviti psihoterapijske tehmke u pravom smislu te rijeoi (Leslie, 1965; Kaczanowski, 1965,
1967; Tweedie, 1961; Ungesma, 1961). T.im sam tehnikama dao naziv paadoksna :intenoija (Frankl, 1947, 1955)
i derefleksija (Frankl, 1947, 1955).
PARADOKSNA INTENCIJA
Paradoksnu ,intenoiju koi1stim jos od 1929. godine,
iako nisam forma:lno objasnio sve cLo 1939. godine.
Kasnije ta tehnika opsirno opisana u metodologiji
(Frank1, 1953) i postala sastivni dio logoterapijskog
sustava (Frankl, 1956). Od tada veliki broj objavljen!ih radova paradoksnoj intenoiji pokazao da ta
tehnilka vrlo koritsna u slucajevima opsesivno.Jcompulzivnih i foiienih stanja (Gerz, 1962; Kaczanowki 1965;
Kocourek, Niebauer i Pol,ak, 1959; Lehembre, 1964; Medlicott, 1969; Muller-Hegemann, 1963; Victor i Krug, 1967;
110

We:tsskopf-Joelson, 1968), kojima se eesto dokazala kaiO

kratkotrajnri oblik lijecenja (D.ing i sur., 1971; Gerz,
1966; Henkel i sur., 1972; Jacobs, 1972; Marks, 1969,
1972; Solyom i sur., 1972).
Da blsmo razmjel.i kako djelje paradok!sna intencija (obratna nakana) zmimo, kao polazn toek, mehanizam nazvan predosjecaj tjeskobe: pod utjecajem dozivljaja odredenog
... simptoma pacijent strah iscelwje
da i .se isti mogao vratiti. Strah vdjek moze izazvati
ono cega se bojimo , istom smistu, i predosje6aj tjeskobe djeluje kao pokretac i poticaj da se dogodi upravo ono cega se pacijent, svom veliikom strah, p:r.ibo
java. Tako se spostavlja pravi zacarani krog: simptom
izaziva foblJ - foija poNce simptom - povratak
simptoma ponovo pojacava foblj..
Jedan od oblika straha strah sam sei: nasi se
pacijenti cesto prepustaj tjeskoi zbog tjeskobe. PaZlj1vim ispitivanjem cesto izlazi na vidjelo da taj Strah
od straha nastaje stoga sto se pacijent boji moguoih
posljedica svojih napada tjeskobe: i se da dozivjeti s1om, pasti nesvijest, dozivjeti srcani dar i mozdan kap. Na zalost, strah od straha samo pojacava sam
strah.

/(~"

~()~~\
SIMPTOM

FOBuU

\(2).............POTICP./
NajtipiOnija reakoija na Strah od straha jest ijeg
od staha (Frankl, 1953): pacijent poinje izbjegavati situaoije koje njemu jzazivaJ tjeskob. Drug.im r:ijecima, on bjezi od onoga cega se boJi. polazna tocka
svake neroze koja ima oiljezje. tjeskobe: Do foblja

111

dotl~i upravo 2Jbog nastojanja da se izbjegnu situacije

koje izazivaju tjeskobu (Fran~l, 1960). Kasnije su teoreticari i behavior-terapeuti potvrdili tu postavJw. Marks
(1970), na pr.imjer, tvrdi da izbjegavanje, kao mehanizam za redukciju tjeslrobe, .upravo podrzava fobl.ju.
Suprotno tome, razvoj foblje se mme sprijeeitd upravo
taJko da covjeka suooimo sa situacijom koje se pocinje
bojati (Frankl, 1969).
Bijeg od straha, kao reakcija na Strah od staha,
predstavlja s'imptom foblje koja jedan od ti oiik.a
neuroza sto ih razldkujemo logotera:p.ijli. (Frankl, 1953).
Drogi k opsesivno-kompulzivna neuroza: dok kod
foije paaijem raz:vija stmh od straha, opsesiv:no-kompul2Jiv:na neuroti.Cn.a osoba poka2JUje strah od same sebe, bllo da zaokupljena mislju da bi mogla poeindti
samoubojstvo- i1i ca:k ubojstvo- bllo da ocjenjuje neoblcne misli koje sailiije6u kao zna:kove prijeteee, ako
ne i prisutne, psihoze. Otkud hi tak.va osoba uopce mogla znati da upravo opsesivno-kompulzivna struk.tura
ka:ra:~tera zasrticuje protiv prave psihoze (Fran:kl, 1955)?
Dok se strah od straha pripisuje foiji, obi1jezje opsesivno-kompulzivnog paai!jenta jest strah od opsesije i
p:risiJe. No, na zalost, sto se vise ori s tim strahoV'ima
to oni postaju jaei: priisa:k izaziva protupritisak ovaj,
za:uzvrat, ponovo pojacava onaj prvi.1 I, ponovo smo suoceni sa zacaranim ~gom.

najvidljivije kod opsesije bogohuljenja. posebnim tehnikama za lijeeenje takvih opsesija vidi Frankl, 1955.

112

Na koj;i se naom, onda, moze prekinti taj mehanizam

povratne sprege? Na koji nacin szblti individa:lne stralve nasih pacijenata? izvedivo pravo m
paradoksne intencije koja se moze deHnirati kao proces
koji.m pacijent potice da ucini ili da zazeli da se dogodi upravo ono cega se zapravo boji (prvo se odnosi na:
paoijenta koji pat:i od foije, drugo na paoijenta koji
pa;ti od opsesivno~k.gmplzivne neuroze). Na taj naCin
mozemo postici da foicni pacijent prestane bjeiati od
svojih strahova, te da se opsesivr-komplzivni paoijent
prestane boriti .sa svoj:im opsesijama i pms'ilama. Patogeni se strah, naprosto, zamjenjje paradoksnom zeljom.
Prekint zacarani krug predosjecane tjeskobe.
Citalac se na Hteraturu vezi sa slcajevima
koji polize prikazuj ovakva stanJa (Frankl, 1955, 1962,
1967, 1969; Gerz, 1962, 1966; Jacobs, 1972; Kaczanowski,
1965; Medlicott, 1969; Solyom i sur., 1972; Victor i Krug,
1967; \Neisskopf-Joelson, 1968). Ovdje objavitd. samo
do sada neobjavljen mater.ijal. Za poeetak, evo pisma
koje sam primio od jednog citaoca:
Jucer sam trebao izaCi na rispit i pola sata pri!je vremena odredenog za ispit odjednom sam shvatio da sam se
gotovo smrzao od straha. Pogledao sam u blljeske, mozak mi i prazan. Stvari koje sam to1iko dugo ucio
cinile SU mi se potpuno nepoznate i panieno sa:m povikao: Nicega se ne sjeeam! Pa:st cu na ilspitu! Nepotrebno
reei da se strah povocavao ka:ko SU minute prolazble, moje su mi zabbljeske ,izgledaie sve vise d: vise strane,
znojio sam se, strah se povecavao svaki puta kada sam
ponovo pogledao u biljeske! Pet minuta pri.je .ispita znao
saan da sigurno pas1Ji budem se taJko osjeeao i za
vijeme iispita; tada mi 1 na um vasa paradoksna intencij.a. Rekao sam sei: BuduCi da cu ionako pasti, mogu isto tako dobro i dati sve od sebe tom padanju! Poikaz;at cu tom profesoru tako 15 test da ga zbuniti za
sva rvremena! Napisat takve 'kojestarije i glupost:i, dat
cu odgovore koji uopce nemaju nikakve veze s pitanjdma!
Pokazat cu kako student stvarno rpada na ispitu!
iti najsmj~snij;i test sto ga ocjenjivao citavPj

113

svojoj kar.ijeri! S takvim mis1ima, sam se doslovno

smijao kada doslo vmjeme ispita. Vjerovali i ne, svako
mi pitanje bllo potpno jasno - bio sam opusten,
osjeeao sam se lagodno i koliko god to cdno zvucalo,
sam sjajnom 'raspolozenj! Ispit sam polozio i doblo visok n.
.

S. Paradoksna intencija takoder 1ije0i i

stcanje proditi, necete spjeti!

stcavic.

Na-

stojite

Evo odlomka iz jos jednog pisma koj,i moie

kao drugi primjer:

poslZi:ti

Imam cetrdeset godina i go~o deset godina bolovao

sam od neroze. Tramo sam psihijatiJsku pomoe, ali nije
bllo nikakvdh rezultata, nije doslo .do olaksanja za kojim
sam tragao {ukpno sam imao oko osamnaest mjeseci terapije). Pos1ije jednog od vasih predavanja 1968. godine
cuo sam da vas jedan oovjek pitao ikako da izlijeci
strah od letenja. SlSao sam pafljivije, jer to b!ila i
moja foija. Pretpostavljao sam da se radi vaS.Oj tehnici
paradoksne intencije, kada ste rekli neka jednostavno zamiJsli da avion u kojem leti eksplodirao i poksa
sebe vidjeti kako . izgledao sav raskomadan i mrtav!
Jedva mjesec dana kasnije, trebao sam letjeti oko 2500
milja daleko i, kao obi.Cno, sam se. Ruke su mi se
znojile, srce lupalo i odjednom sam se sjetio savjeta sto
ste ga dali onom drugom eovjek. 1, tako sam i pokuSa.o zamisliti da avion eksplodirao, se prevrcem
kroz oblake, glavom prema zemlji. Prije nego sam i mogao zavrMti to mastanje, iznenada sam shvatio kako veoma mimo razmjam posl koji sam netom sklopio.
PokU!Sao sam ma5tati i datlje, sve doik ni:sam spio zamisliti sebe kako krvavoj gomili Iezim na zemlji. Kada
avn uzletio sam miran, cak sam zivao pogledu
na zemlju s viine s koje samo ptlice gledaju. Buduci
da sam n 'i terapiji i Freudov pristalica, uhvatio sam se kako se pitam ima 1i .u patoloskom stanj nekog covjeka i nesto dl, nesto sto paradoksna lintencija
ne moze dohvatiti. Jos li sada se pitam ne radi li se t i
ne odnosi se to zapravo na rnoguee izvore .same terapije,
koji s eak i dlji od same patologije, izvore kojli s
svojoj osnovi 1judski, koji i se mogli oslobodit.i paradoksnom intenoijom.

114

Drugi slucaj, koji svojoj prirodi vise ide u podrucje prisile nego u foblje, ispr:icao mi Darrell Burnett
koji radi u jednom savjetovalistu:
U Centar za dusevno zdravlje zajednice .dosao covjek
koji se zalio na pllisilu da svako vece prije nego pode spavati mora provjeriti jesu Li zakljucana ulazna vrata. Dosao dotle da pisilno provjeravao vrata .deset puta u raspon od dvije mite. Rekao kako se pokusavao odviknti od toga, bez kakvog uspjeha. Savjetovao sam neka pokusa postaviti novi rekord! Neka
V!Ldi koliko i najvise pu1a i u stanj provjeriti vrata i
neka to zbraja! Isprva mislio da to glupo, ali osjeeaj
pisile nestao nakon tri dana.
U sljedecem se primjeru radi slueaju koji mi
ispricao Larry Ramirez:
Prilikom svojih :konzilijarnih sastanaka kori'stio sam se
paradoksnom .intencijom, jer se ta tehnika pokazala kao
najbolja 'i davala najv1se nade spjeh lijecenja. Na primjer, Linda ., privLacna devetnaestogodisnja studentica,
obatila mi se s molom za razgovor, jer 'imala nekih
prolema sa svojim rod,iteljima. Kad dosla na razgovor,
ilo sasvim oC.iio da vrlo napeta. l . i
prirodna reakcija bHada kazem: Opustite se, sve u
red ili Smir.ite se, no iz prijasnjeg sam iskstva znao
da i to samo jos v.ise pojacalo njen napetost. Posttpio
Sam sasvim sprotno: Linda, zeHm da bdete sto vise
moguce napeti. Ponasajte se nervozno, koblko god to najvise mozete. U red, rekla , to mi nece iti tesko.
Pocela stiskati sake i tresti rukama, tako .da izgleda1o
kao da ruke drhcu. Nije lose, rekao sam, ali, pokusajte jos malo , pokusajte iti jos nervoznij.k Odjednom postalo jas.no da sitaoija smijesna i rekla
: Ne znam sto to; ila sam stvarno .nervozna i napeta, ali vise ne mogu. C.udno, sto to viSe nastojim, to
sam manje stanju da to 1i bdem. Sjeeajci se tog si
eaja, jasno mi da upravo ta smijesna sitacija, koja
nastala potreom paradoksne intencije, pomogla LindJ da shvati da ona prije svega Jj.udsko , tek nakon toga pacijent, te da sam takoder prvo eovjek,
tek onda psihijatar . covjek koji daje savjete. Komicnost
sdtacije najbolja blstracija nase eovjecnosti.
1

115

Uloga hrnora praksi paradoksne intencije postaje

jos oeitija prirnjeru ko}i sarn z iz Clanka Moharnrneda Sadiqa:
Gospoda N., zena od 48 godina s dijagnozom histeri1e,
pat!ila od tresavice tijeLa i drhtanja. Imala ta:kve napade .drhtavice da IJ!ije ila u stanju ddati salicu ikave
da ne pro1ijeva. Nije uopce mogla pisati, ndti drzati
knjigu dovoljno cvrsto da i ogla Citati. Jednog jutra iza:sla ! svoje sobe, dosla do mene, sjela sucelice i odjednom pocela drhtati 'i tresti se. U sobl nije iilo dr.ugih
pacijenata, tako da sam odlucio upotrijeblti paradoksnu
intenciju, na jedan zaista komican naoin.
Terapeut: Biste li se voljeli ta:kmi0it1i: sa mnom u drhtanju, gospodo N.?
Pacijentica: (zaprepa5teno): ~to?
: Da vidimo tko se od nas dvoje tresti dZe i brze?
: Patite i vi od tih tresavica?
: Ne, nemam tih prolema, aLi ogu drhtati a:ko to
zelim. ( sam se tresti).
: Gle, vi to radite brze. (Smijci se, ,po!kusavala ubrza
ti drhtanje).
: Brze, hajde gospodo N., brze!
: Ne mogu (morila se). Bas tal. Ne mogu v.ise. (Ustala , otisla u .dnevnu sobu i doijela salicu kave. Popila svu kavu, da nije prolila ni kapi.)
: Ovo zabavno, zar ne?
Kasnije, kad god sam vidio kako se trese, rekao blh
: Hajde, gospodo N., idemo se takmiCiti<<, ona i
rekla: 0. . svakako poma:Ze.
1

Zaista najvaindje i najosnovnije kod upotrebe paradoksne intencije Cinitd ono sto s Rarnirez i Sadiq
ucinHi: naime, pokenti i i'Skoristiti eovjekovu sposobnost da se smije, sposobnost koja inace sarno njem
svojstvena. Lazarus (1971) istice da integralni elernent Franklove paradoksne intenoije narnjerno izazivanje smijeha. Pacijent, koji se boji da se poeeti znojilt!i, doije zapoV'i:jed da gledaocia oko sebe pokaie kako izgleda pravo znojenje, da se znoji sto vise moze,
mlazovirna, da napravi pravu poplav, da sve oko sebe
preplavi. Raskin i ~lein (1976) postavljaj pitanje: 116

zemo 1i neku pritu.Zb opovrCi na boljd nacin nego sto

taj da smjesta potvrdimo ? Medtim, ne ismo smjeli
zaboraviti da smisao za hmor iskljucivo ljdska osoblna - jedino oovjek, od svih Zivih i, sposoban da
se smije. Osjecaj za hmor se treba promatrati kao izraz
OIIle posebno ljudske sposobnosti, koja se logoterapiji
naziva samoodvajanjem, odvajanjem od samog sebe
(Frankl, 1966). Lorenz {1967) se tl!io da smijehu ne
pidajemo ozblljno znacenje, medutim to danas vise
nije tako. Logoterapeuti su koristHi smijeh svojoj terapiji jos od \1929. godine. Vrijedno ovdje zablljeziti
da s cak i behavior-terapeti dosH do spoznaje vaznosti hmora. Hand i sur. {1974) s uspjesno lijeCdli pacijente sa kronicnom .agorafobljom m gupnog izlaganja in vivo<< i otkrili da se hmor pokazao kao
vrlo uspjesan naoin pronalazenja izlaza iz poteskoca priHkom rada s gropama ljdi (obratiti se i na Franklov
paradoksn intenoij, 1960). se humor spontano primjenjivao i cesto pomagao prevla;davanju .teS>lcih Stanja. Kada oijela grupa ila u strahu , napeta, netko
bi probl:o led ka:kvom salom i ova i doblla nagrad u
olik smijeha olaksanja.
sto logoterapija -i, sposobnost samoodvajanja
- zajedno sa drugom sposobnosc samotranscendencije (Frankl, 1959) - predstavlja itno i nedvosmisleno
lj.udski fenomen koji, kao takav, izmice svakom redukdionistickom ks d:a d sveden na sbhumani fenomen. Zahvaljjuci samoodva1anj covjek sposoban
da pravi sale na svoj raeun, da se sam sebi smije i ruga se vlastitim strahovima. S druge strane, zahvaljjCi
samotranscendenciji covjek sposoban da zaboravi na
samog sebe, da se daje i da traga za smiislom svog postojam.ja. Na tom svom t traganj za smilslom, izle>Zen
i frustraoijama, sto se takoder moze shvatiti samo ako
se promatra okvirima ljdskog. PiMjatrijski pristpi
koji se dr:le modela stroja iH modela staJra<< - kako takve stavove nazvao Gordon Ablport (1960) - nemaju zapravo nikakve terapijske vijednosti i na neki
117

izdaju psihoterapiju. Konacno, sasvim n

jasno da se ni jedan :kompjutor ne moze sam sebl smijati, kao sto se ni stakor ne moze zapitati ima 1i njegovo postojanje smisla.
Meautim, ove kritike ne poricu vaZost teoretskih koncepata ucenja i pr.istupa behavior-terapije. U usporedbl
se behavior--terapijom, logoterapija jednostavno dodaje
jos jednu d>imenziju - osebujno ljudsku dimenziju i tako se nal~ u polozaju da vlada izvorima, koji su
dostupnd samo u toj ljudskoj dimenziji. U tom smislu i norveski psdholog Bjame Kvi1haug rekao da i logoterapija mogla ostvariti humanizaoiju behavior-terapije. S druge strane, istraZivanja, koj1ima osnova behavior-terapija, empirijski su potvrdi1a velik dio logoterapijske prakse i teoije. Agras {1972) kaZe da paradoksna intencija s uspjehom izlaze pacijenta situacijama k se on boji, tako sto otvoreno traZi od njega da
pokusa sam potaknuti i izazvat:i posljedice nekih postupa:ka kojih se boji, umjesto da takve situacije izbjegava.
Jednoj zenli, koja imala agorafoblean strah da
pasti u nesvijest ako sama hoda ulioom, receno neka
upravo to i ucini, neka hoda ,i pusti se da padne. 1 stvarno, kada to namjerno htjela, otkrila da zapravo ne
moze past:i i postala sposobna da se suoci s vlastitom
fobljom. Lazarus {1971) fstakao nesto jos znacajnije: Ljud:i koje unaprijed predosjecana tjeskoba naprosto tjera da eksplodiraju, gotovo uvijek pronalaze neku
suprotnu reakoiju koja izblja u prvi plan - d njihovi najgori strahovi se stisavaju. Kada se ta metoda upotrijebl nekoldko puta, njihove bojaznd konaano nestaju.
Dilling, Rosefeldt, Kockott i Heyse (1971) tvrde da se
dobri, ponekad i vrlo brzi, rezultati kojd se postifu paradoksnom intencijom mogu objasniti 'stavovima teorije
Kada se govori slicnostima
terapije ne smijemo previdjeti
baznost Elizabeth Bedoya doblo
izmed:u logoterapijske tehnike

118

izmed:u logoterapije i behavior

ili zaboraviti i razlike. Uz ljusam pricu koja ilustrira razliku
paradoksne intencije, s jedne

Lapinsohn (1971) pokusao tumaciti rezultate postignute paradoksnom intencijom kao posljedice neuropsiholoskih stanovtista, sto redu jednako kao i objasnjenje koje dao Muller-Hegemann (1963), Cije osnovno usmj~renje refleksolosko. se podudara i s tumacenjem neuroze l sam dao 1974. godine:
Sve se psihoanaliti.Cki usmjerene psihoterapije uglavnom
bave razotkcivanjem primamih uvjeta uvjetnih ref1eksa. Neuroza se na osnovi njih moze vrlo dobro i Ja:ko
prepoznati ,i razumjeti; naime, mo.Ze se shvatiti sitacija
- vanj'ka illi untamja - u kojoj se odrec1eni neuroticni
sJm:ptom pojavlj;je prv1i puta. Neki atori, mec1tim,
tvrde da nz ne uzrokuj samo primarni uvjeti, vec
i sekundarni. Tako dolarz.i do pojaeanja simptoma, tome uzrok povratm mehanizam zvan unaprijed :predosjeeana tjeskoba. Zbog toga, ako zelimo ponovno osloo
diti uvjetni refleks, moramo najprije prekli!nti zacarani
krug 1koji stvara predosjeeana tjeskoba, n.aSa tehnika
paradoksne intencije upravo to i cini.
Behavior-terapeuti nisu dosli samo do spoznaje kako
djeluje paradoksna intencija vec su pokusali i eksperimentalno dokazati njezino stvarno djelovanje. Solyom
i sur. (1972) su s uspjehom lijecili kronicne bolesnike koji su bolovali od opsesivne neuroze, bolest trajala
izmedu cetiri i dvadeset godina. Jedan pacijent cetiri i pol godine i podvrgnut psihoanali~i. cetvero
strane, te s drge strane tehnike modifikacije ponasanja, koja
dio behavior-terapije: Gospodin i gospoda ... ili su vrlo uzbdeni zbog svog devetogodisnjeg sina Rdyja, koji jos vijek
svake noCi mokrio krevet. Dosli s da im otac pomogne
jer, kako s rekli, vec su sve poksali: tkli s ga, razgovarali
s njim, sprecavali ga, nis se obazirali na njega itd. No, ilo sto
rekli ili radili, nista nije pomagalo. Postalo cak i gore. Otac
im savjetovao da djetet dad novcic za svak noc kada se
pomokri krevet. Rudy i veseo i mi da me voditi kino i kpiti slatkisa, jer ocekivao da zaraditi mnogo novaca. No, vec prilikom sljedeceg posjeta, Rdy zalosnq
rekao kako zaradio samo dva novcica. Pricao kako se jako
trudio da se svake noci pomokri krevet jer htio zaraditi
mnogo novaca. Bio vrlo tuzan i nije mogao razmjeti sto se
to dogodilo: nikada prije nije dozivio neuspjeh!

119

pacijenata

lijeCen.o elektrosokovima. Autori su izabraili prilizno jednalci, kako

vaZnostii za pacijenta tako i ucesta!losti pojavljivanja,
te su primijeniH paradoksnu intenciju na jedan od ta
dva simptoma. Drugi, kontroina misao, ostao nejecen. Iako vrijeme lijecenja ilo kratl (6 tjedana),
doslo do pooljsanja u 50% slucajeva lijeeenja onog
prvog, izabranog simptoma. Neki su pacijenti kasnije
izjavili kako su, nakon ovih pokusa, uspjesno primjenjivali paradoksnu intenciJu i na druge opsesivne misli.
Istovremeno nije dolazo do zamjene simptoma. Autori zakljueuju da paradoksna intencija, sama ili u kominaciji s drugim o1icima lijecenja, moze iti relativno
brza metoda za lijeeenje nekih slucajeva opseije.
I.teratura paradoksnoj :intenc'iji spominje s1ucajeve
u kojima se ta Jogoterapijska tehnika kombln:irala s
modifikacijom pona8anja, neki su behaViior-terapeuti
pokazali da Se .terapijski ucinci postignuti behavi:or-terapijom mogu povecati dodatnom primjenom logoterapijskih tehnika kao sto , na primjer, paradoksna itenci
ja. Jacobs (1972) naveo slucaj gospode . koja petnaest godina patila od jake klaustrofoblje:

li dva simptoma koji su

.Foija se proSiriJ.a i na putovanje avionom, voZn.ju liftom, boravak u vla:kovima, u kinu, resto:mnirna, kaza1istu,
robnim kueama i svim drugim zatvorenim ,i ogranicenim
prostol1ima . . . predstavljalo veLik prolem buduCi
da gospoda ., koja iJivjela .u Ve1ikoj Britaniji, ila
glumica i cesto se od nje tra.Zblo da putuje u ,inozemstvo,
jer trebala glumiti u ka:zalistu na televjd. ... Pacijentica se javbla na Iijeeenje osam dana ;proje nego sto
trebala otputovati ,iz Sjevene Afrike, gdje blla na odmoru, i vrati1Ji se u dornovJnu ... Bojala se da se zaguSiti i umri1eti ... Rek1i su neka prestane isliti, neka
sve misli katastrofi .izbaoi iz glave. Zatim su primijenili Franklovu paradoksnu !intenciju, 'kojom su zapavo
napadana njezina shvaeanja i ponasanje prema foijama.
Nauc. su kako da se pona5a: uvijek kad osjeti tjeskobu zbog neke situaoije koje se 1i, umjesto da nastoji
susprezati i boriti se protiv simptoma i mis1i koje mu-

120

, neka samoj sei kaze: >>Znam da sam tjelesno zdrava,

samo sam napeta i ubrzao disem. cu i dokazati, tako
sto 6u se potruditi da ti sJmptomi postanu jos jaci. Dobbla savjet neka se na:stoji sto guSjlti i umrijeti na
1icu mjesta i 1t.ako jednostavno pretjerivati fizickim
izra2Jima simptoma. Zatim doslo do primjene 'kratkog
modificiranog obli:ka Jacobsonove progresivne rela:ksacije.
Rekli su da to primijeni i koristi kod fobi.cnih sdtuaci
kako i ostala mirna, ali su na~aSiili da se ne smije previse truditi da se opusti bli da se bori s napetOIScu. Dok
blla pod relaksacijom, otpoeelo smanjivanje pre
osjetljivosti . . . Prije otpustanja iiz savjetovald:sta, uputi
su da upravo tr~ sve prethodne situacije koje su izazivale strah: kao sto su 1i:ftovi, prepuni du:Cani, kina, restorani - da to u poeetku cini zajedno sa suprugom,
zatim sama; neka jednostavno ude d ucini s1jedece: opusti se i oslobodi mis1i, zaddi dah ako pocne ubrzano disati, i kaze samoj sebl da spremna na sve sto .ima doCi:
Nije .me briga, to mogu savladati, neka sve dode u svom
najgorem obli!ku, zelim sei dokaZ!ti da se zapravo nista
ne dogada ... Vratila se nakon dva dana i izjavHa da se
drzaia svi1h uputa, da bbla u kinu [ restoranu, nebrojeno se puta vo:l!a sama liftom, putovala autobusom
i ila u prepunim ducani.ma . . . Cetilni dana kasnije, upravo prije nego sto trebala avionom otputovati za Veltktl
B11itaniju, ponovo dosla. Stanje se 5. da!lje pobOiljsavalo i vise nije dozliv1javala osjecaj tjeskobe, eak ni u odnosu na Iet koj i trebala poduzeti. Izjavbla , njezim
suprug to i potvrdio, da se vozbla u lifitovima, autob-usima, ila u dueanima, u restoranu, kinu dtd. bez rikakvog
osjecaja tjeskoe i1i sty;aha ... Pacijentica mi poslala
pismo koje sam doio dva tjedna nakon sto napustila
Sjevernu Afmku. Pd:saia da uopce nije ~mala nikakvih
poteskoca pri!likom leta kuci i da bi1a potpuno oslobodena svdh foblja. Vo:l!ila se i :londonskom rpodzemnom zeljeznicom - sto godi:nama nije cinila. Vidio sam gospodiu
. d njezinog supruga petnaest mjeseci na:kon lijeeenja.
su potvrdili da se prijasnji simptomi vise nisu
javljali.
1

opi:suje i lijecenje pacijenta koj.i nije patio od

vec imao simptome kojri su ukazivali da ga
proganjaju prisHne radnje. Bio to gospodin . koji
foija,

121

 dvanaest godina patio

od oslaljenog oblika opsesivno-kompulzivne neuroze. Razliciti olici lijecenja, ukljucujuCi psihoanalizu .i elektrosokove, nisu doveli do poboljSaja.

Kod njega se u pos}jednjih seda:m godima razvil.a opsesija i strah da se ugusiti, tako da gotovo v.ise IDije
g ni jestd ni piti; sve to zbog toga sto i po'd utjecajem. krajnje tjeskobe - u nastojanju .da se prisili
gutanje, izazi;vao i sebl stanje globs hysterJcs. Tesko
ilo prijeei ulicu, jer mislio da i se na pola
t mogao ugusiti. Savjetovano .da namjerno rad.i
upravo one stvari kojih se toliko boj,i , koje s opsesije onemogueavale da cini, sve do casa kojem ih
se osloboditi ... Receno m i da se opsti prilikom
., ikada pije ~1i prela21i u1ic. K10risteci tehnik paradoksne intencije, dalli s da ispije s vode te da se pritom svom. s-nagom nastoji gusiti. Naravno, nije i stanj da to i ueiiDi. Savjetovano da taj obred ponavlja tl1i puta dnevno ... Nekoliko sljede6ih sastanaka posveeeno dalj.im tehni:kama redukcioniranja prisutne tjeskobe i prnjeni paradolksne intenaije ... Kod 'dvanaestog
~astanka pacijent saopcio da s. sve njegove prijasnje
opsesije potpuno nesta.Je.
Evo jednog slienog pcimjera:
U savjetovaliste doS1a mlada djevojka; zvala se Vlicki
11 bbla ueenica srednje skole. ,i ispliicala kako
ina.Ce dobra cenica, a1i da nikako ne moze doiti prolazn n iz predmeta koji sadrzavao obavez da
'se pred cijelim razredom odrbl govor. Upitao sam da
1i zna zasto se to dogada. Odgovorilla da svaki puta ikada stane da odrZi govor, njome prevlada takav strah da
viSe naprosto Dlije u stanj ni otvoriti usta ni stajati na
vlastiottm nogama. Pokaziva:la mnoge zna:kove predosjecane tjeskobe, tako da sam predlozio neku vrstu 1igre: ona
neka d govomik, eu predstavljati slusateljstvo.
U toku tri dana takve terapije kor.istio sam tehniike modifiikacije pona5anja s pozitdvn1m pojacanim djelovanjem.
Ona pred sebe postavi:la cblj da pos1Jije prvog spjesno
odrianog govora doije prolazr n, nesto sto jako zeljela. No, dogodilo se da sljedeeeg dana ponovo nije
uspjela i jecajuci vratrla se red. BduCi da pri-

122

stup modifikacije ponasanja nije pokazivao >i davao nade

u poboljsanje njenog stanja, pokusao sam s paradoksnorn
.intencijom. Odlucno sam rekao Vkki neka sutradan cijelom razredu pokaze ka:ko zapravo grozna: neka plaee,
, trese se i znoj;i sto vise moguce i pokazao sam
kako da to ':.ini. Sutradan, kada ustalla da odrzi govor,
nastojala i trudila se da bude upravo takva, a1i nrije mogla. Umjesto toga, odrza1a tako dobar govor da dobila najvisu ocjenu.

Barbara W. Martin, inace savjetnik ,srednjoj skoli,

takoaer 'i1spocetka koristila tehndk modifikaoije ponasanja, ali kasnije dosla do zakljcka da s logoterapijske tehnike mnogo spjesndje, te da vise v
prilikom rada sa stdentima. Milton . Brglass sa Odsjeka za rehaiHtaoij parislci.m zatvorima v i
poksni program od 72 sata terapijskog savjetovanja.
Tom s prililkom osnovane ceHri. grupe sa sesnaest
clanova. Jedna grupa izabrana kao kontrolna: to znaci da clanovi te grupe nis prima1i nikakvu terapij. Drugu grup vodio psihijatar koji zastpao Fredovu
analiro; treea grupa podvrgnta behavio-terap.iji ili
terapriji n, cetvrta obraaivana prema osnovama
logoterapije. Nakon p:rimjene terapije, poveo se razgovor 'koji pokazao i ukazao na nezadovoljstvo
pogled Freudove terapije, na ravnodsan stav prema
behavio-terapiji, .te na sasvim pozitivan stav odnos
na logoterapij i njene prednosti.
Sve sto vri:jedi za pmstpe kojima osnova behavior-terapija, vrijedi i za psihodinamicke pistupe. Neki psihoana:liticari primjenjju paradoksn intencij, ali nje2'Jine uspjehe nastoje objasniti prema cenjirna Freda
(Gerz, 1966; Havens, 1968; Weisskopf-Joelson, 1955). Harrington nedavno, clank koji jos nije objavljen, izrazio vjerenje da paadoksna intencija poksaj da
se svjesno potakne atomatska obrana li. to tako da se
u covjek stvara jedan protufoblcan stav, Cri.jli. opis
dao Fenichel. Prema psihoanalitickom modelu paradoksna se intenoija moze prornatrati kao oslobaaanje simp123

toma pomocu korisno upotrijeljenih obrana, koje pak

zahtijevaju manji utrosak psihicke snage covjeka nego
sto to zahtijev~ju foieni .iJ.i opsesivnokompulzivni simptomi. Pci1ikom uspjesne primjene paradoksne intencije
dogada se proces kojem se zadovoljavaju poticaji ida,
super-ego postaje saveznik ega, sam ego doiva vecu
snagu i postaje manje ogranicen - poljedica toga da
osjecaj tjeskobe slai i nestaje, stvaranje simptoma se
umanjuje.
Paradoksnu ~intenciju ne upotreljavaju samo pso
analiticari i behavior-terapeuti vec i psihijatri, koji
upotreljavaju zajedno sa sugestivnim J.ijecenjem. Takav prijer iznio Briggs (1970) na sastanl Kraljevskog medicinskog drustva:
Zamoi s me da pogledam jednog mlaJdiea iz Liverpoola ciji se prolem sastojao muCaJilju. zelio postati nastavnik, aLi mucanje nespoj.ivo s predavackim pozivom. Najvise se i b.rinuo zato sto , slijed mucanja, postajao smeten i zb.njen, tako da ~ prolazio
kroz pravu dusevnu agonij kad se nalazio situaciji da
mora nesto re6i. Obleavao pri.mjenjd'Vati neku vrst
dsevnog vjezbavanja svega onog sto namjeravao reci, tek onda i to poksavao i izreci. No, to nij-e islo,
zato sto i se ponovo uplasio i zbnio. Izgleda:1o mi sasvim logicno da blh ovom mladom cov1eku pomogao ako
bih ga osposoblo da u.ini pravo ono cega se bo}i. Sjetio
sam se clan:ka Viktor.a Frakla sto sarn ga nedavno procitao, koji govori reakaiji paradoiksa. Tako sam pacijent dao savjet: Ovog ces vikenda iza6i i pokazati }j.dima
kakav S'i ti prJmjeran i zabavan mcavac. 1 neces uspjeti
tome kao sto ni sve ove godi,ne nisi spijevao pravilno
govoriti. Sljedeceg tjedna ponovo dosao i i sasv.im ocito ushicen, jer se govor dosta popravJo. Rekao i : ~ mislite sto se dogod,ilo? Otisao sam s pi
jateljia u .gosfionicu i d od n, mi rekao 'mislio
sam da ti inace mcas', na sto sam odgo.vorio - '
, sto'! PokazJlo se da to bila spjes-na terapija.
Ne trafim ikakve zasluge za .uspjeh ovom sl-; njih
zaslu.Zje, oSiim sang pacijenta, jedino Viktor Frankl.

124

B.iggs namjerno upotrijeblo paradoksnu intenciju

u komblnaaiij sa sugestijom; no, sugestija se <ionako ne
moze potpuno izbaciti iz terapije. Medutim, ne i nikako ilo umjesno terapijski uCinak paradoksne intencije
smatrati tek pukim sugestivnim ucinkom. Sljedeci primjer, koji se odnoi na jedan drugi slucaj mucanja, mogao i rasvijetliti taj prolem. sam primjer doblo
zahvaljujuCi jedno:rp studentu sa Duquesne sveucilista:

Sedamnaest godina sam patio zato sto sam jako mucao; povremeno uopCe nisam mogao govor11Ji. Olazio
sam rojne terapeute 'koj'i su se bavili prolemom govora, ali pomoc nisam doblo. Jednom sam pr.ilikom doio
u zadatak da procitam vasu knjigu covjekovo traganje
za smislom. 3 1 tako, kada sam procitao knjigu odlUJ6io
sam da i sam rpoku5avam s paradoksnom intencijom. Vee
u prvom pokusaju djelovala nevjerojatno mucanje
nestalo. Zatim sam tragao za .drugim situacijama u kojima bl:h iinace normalno mucao, te ponovo primjenjivao
paradoksnu intencij.u 'i ona se opet pokazalla kao uspjesno sredstvo za ul.Zavanje mucanja. U situaciJama u koji:ma nisam k011is1Jio paradoksnu intenciju - mucanje se
vrlo brzo ponovo vracalo. zapravo dokaz da uspjesno rjesavanje i olaksanje svog prolema dugujem djelotvomoj upotrebl paradoksne intencije.

Paradoksna intencija moze pokazati jos i uspjesnije djelovanje u slucajevima u koj1ima se radi negativnoj sugestiji, to znaci tamo gdje pacijent uopee i nikako vjeruje u upjesnost i 1korisnost lijeeenja. Evo
p:imjera sto sam ga doblo od Abrahama Georgea Pynummootila, [nace socijalnog radnika:
U moj .ured dosao mladic ..i se problem satojao u
tome da - wlo jako i napadno Zi11kao oCima. Uvijek
kad se trebao nekome obratiti, pocinjao ubrzano treptati oeima. Ljudi su ga poceli ispitivati zasto to Cini i on
se zbog toga b.rinuti. Savjetovao sam mu da se U nas objavljeno pod naslovom Zasto se niste ublli?, u nakla
di prevodioca Karla Prendivoja, u bilioteci Oko tri ujutro,
Zagreb, 1978. (. prev.).

125

rati psoanaliticaru. Nakon mnogih sati razgovo.ra, vratio

se rekavsi da psihoanalitiear nije mogao pronaci razlog
njegovu prolemu i pomoci mu da ga r,ijesi. Tada sam
mu dao savjet: sljedeci put kad budes s nelcim razgovarao trepCi ocima sto moguce brze 1i , tako da namjerno pokaies toj osobl koblko ~stinski brzo moies .Zmirkati. Odgovorio mi da mora da sam lud kad mu ta:ko
sto savjetujem misle& da , ako tako postupi, samo :pojaeati naviku da trepce ocima, umjesto ,da taj prolem
ijesi. Naprosto izjurio iz moje sobe i ga Illi.sam nekobl>ko tjedana ni tuo ni vidio. onda se jednog dana
pojavio. Bio vrlo radoS>tan i ispri.cao mi sto se dogodilo. Buduci da se u onom trenutku nije slagao s mojim
savjetom, nekoliko dana nije njemu .uopce razm,isljao.
Za to se vrijeme njegovo stanje jos vise :pogorsalo i gotovo rpoludio. Jedne no&, pl1.ije nego sto posao na spavanje, sjetio se mog savjeta i rekao sam sebl: Pdkusao
sam sve sto znam da rijesim svoj prolem, ali nista nije
pomoglo. Zasto da ne pokusam i to sto i rpredloiio
moj soc~jalni radnik? 1 tako, sutradan .se s1ucajno dogodilo da prva osoba koju sreo . njegov blJiski
prijatelj. Odmah u najavio da treptati .oeima sto
najvise i najbrze moze, dok bude s njdm razgovarao. No,
na svoje iznenadenje, uopee ni1e mogao ni trepnuti za cijelo vrijeme razgovora. Od toga se vremena rpoceo sasvim
normalno ponasati d nakon neko1i!ko tjedana vise uopce
nije pomi:sljao tu svoju nav.iku.

Benedikt (1968) pripremio brojne testove za pacijente kod kojih se paradoksna intencija pokazaJ.a uspjesnom ka:ko procijenio njihovu podlomost 1sugestiji. Pokazalo se da su ovi pacijenti sugestiji podlozni ispod
prosjeka. Stovise, mnogi su pacijenti u poeetku primjenjivali paradoksnu intenciju sa snafndm uvjerenjem
kako ona ne moze pomoCi, no ~pak se na kraju uspjeh
uk.azao. spjeli su ne zbog sugestije, vec upravo suprotno - bez ob:l'Jira na nju. Uzmimo za primjer pricu jednog
mog citaoca:
Dva dana nakon sto sam proeitao knjligu covjekovo
traganje za smislom nasao sam se u situaciji koja pruzala mogucnosti da se iskusa logoterapija. Za vrijeme
prvog seminarskog predavanja M~inu Buberu otvore-

126

no sam se sprotstawo do tada .znesenim stavovima. Dok

sam i.znosio svoje poglede, sam se J.znenada jako
znojiti. Postavsi svjestan tog pretjeranog zmojenja, osjetio sam jos veei nemir zog toga sto me drugi vide kako
se znoj.im, sto izazvailo jos v.ise znojenje. Gotovo
istoga casa sjetJio sam se slueaja sto ga oradivao 1ijecnik prema savjet Vas, dre Frankl, vezi sa strahom od
znojenja i rpomi,slio sam: Evo i mene sJ.icnoj si:taciji.
Budci da sam oduvijek i sumnjieav prema razliCitim
metodama, pose\>no prema logoterapiji, :shvatio sam da
ovaj trentak i:dealna prilika da se isksa logoterapija.
Sjetio sam se vaseg savjeta onom jeeniik i odlucio da
namjerno pokazem ljudima koji s me slsali koliko se
jako mogu znoj.iti. Nastavio sam govoriti svojoj temi,
istovremeno sam jednolieno ponavljao u sebl: !
! ! PokaiJi tim ljudima koliko se jako mozes znojiti, stvarno im to poka7Ji! U roku od dvdje tri sekunde kako sam na taj naCin primijenio paradoksnu intencij, iznenada sam mogao osjeti1Ji kako se znoj na mojoj
ko~i pocinje susiti d u sebl sam se nasmijao. Bio sam
zapravo zaprepaSten i iiznenaden .takvim rezltatom, jer
nisam vjerovao da 1ogoterapija djelovati. djelovala
, i to jos 1kako rzo! Uzuden zbog tog otkriea, pomislio
sam: Do vraga, dr Frankl stvarno ima nesto s tim! Bez
oZJira na moje sumnjdcave osjeeaje, 1ogoterapija u
mom slucaj zaista pokazala svoj .ucinak.
Paradoksna intencija se moze vrlo uspjesno koristiti
~ radu s djecom (Lehembre, 1964), cak i okviri.ma ra~rednih zajednica. Sljedeci prim.jer dugujem Pau1i1Ili FurJ.ess, savjetnik i nastavniku:
L (stara 11 godina) imala obleaj da neprekildno
i uporno zur.i drugu djecu. Djeca s se tuibla na nju,
prijetila , ali sve z koristi. Gospodica ., Citeljica,
ila uporna u nastojanju da odvikne od te navike. Svasta pokusavala da i to postigla, od primjenjivanja tehnika modifikaaije ponasanja, 1preko kaja
vanja izdvajanjem od druge djece, sve do razgovora u
cetiri oka. No, stanje postalo jos gore. Gospoaica .
blla od velike pomo6i kada .sam preuzela slucaj .djevojcice i tako smo stvoi1ille plan rada. Sljedeci dan, prije
pocetka nastave, ona pozvala Libby sou . rekla :
Li, danas zelim da se duoko uporno zagledas u

127

n, Richarda i Lois. Prvo jedrg, zatim drugog ,i tako redom, petaest m~t svakog i t1 cijeli d.
Ako zaboravHi, podsjetit te. Ne:Ces nista dugo rad:iti,
samo zriti jih. Nece to b.iti zabavno? I.Jibby pomalo sumjicavo pogledala i rekila: . . . ... ali,
gospodice ., to zvuci glpo. Uopce , L, to
stvarno ozblljo mrslim, odgovor.a gospodica .
izgleda ta!ko smijeso, rekla Libby, sijeseci se. Tada
se .i gospodica . asmijesbla: stvaro izgleda smi1eso, zar ? Hoces li poksati? L se zarumejela.
Gospodica . zatim objasila 'da se poekad dogada da avdka estaje ako sami sebe pisiljavamo da .cinimo nesto sto zapravo zelimo .ciniti. Kad s svi cen.ici
usl.i u razred i sjeli, gospodica . dala L tajni zak
da z sa svojom igrom. L trentak pogledala gospodiicu ., zatim dosla do i braeci se,
\I'ekla: to mog uiiti!<< U red<<, odgovora
gospodica ., poksat cemo kasije. Pred kraj dana
s iile odsevljene jer L1bby vise nije blla stanj
da ponovi svoj pr.ijasj navik. Djevoj1cica blla
s sto to postigla 1i kasnije pitaJa gospodicu .
da li i primijeta da se to vise ne dogada. Gospodiica . to rpotvrdila . cestitala na tome. U asem
posljednjem razgovoru Liby, gospodica . me izvijestila ka:ko L ponovo zadoblla gled m drugom
djecom, .da se promijenila i da svi vole. a:prosto
u:livam radi!ti s paradoksnom itencijom, jer ona pru:la
nesto poput onog: Haj.de da zivot ne uzimamo bas ta!ko
ozbilj:o i stogo. Zabav.ljajo se na racun vlastitih prolema. Postavimo li se u stran, te iz prikrajka gledamo
njih i smijemo J.m se, oni naprosto .i jednostavo
nestati - kao dirn! cesto govo11im djeai i shvaeaj duh takve sale.

Mozemo slobodno reci da i autor.ica v.lo dobro shvatiJ.a duh nase tehnike, koji pociva na covjekovoj sposobnosti samoodvajanja.
Ovakvim d slicnim slucajevima ne mblim tvrditi da
paradoksna intencija djelotvorna i uspjesna u svakom
slucaju pak da se njezin ucinak sasvim lako postize.
Paradoksna li:ntencija, kao ni logoterapija opcenito, nije lijek za sve- takvo sto jednostavno ne postoji na polju psihoterapije. No, paradoksna d:ntencija se mo~e
128

pokazati djelotvornom cak vrlo teskim i kronienim

slcajevima - kod djece, jednako dobro kao i kod starijih ljudi. ~ocourek, Niebaer i Po1ak {1959), Gerz {1962,
1966), te Viotor i Krug {1967) objavili s s ttim vezi
opsiran i opsezan materijal. Jedan od ,sJcajeva kojti
oiradio i objavio Niebauer, odnos]o se na staic od 65
godina koja tokom sest godina patiJa od prisile da
neprestano pere ruke; Gerz iijeOio zenu koja 25
godina imala fo~u neuroz; Victor i Krog su imali
slucaj prnsile na neprestano kockanje, ;koja jednog oovjeka muc.a vec dvadeset godina. Cak se i tim i takvJm slucajevima mooe pos'ti.oi uspjeh. No, uspjeh
dostupan samo uz, da tako kaiemo, zrtvu potpunog
osobnog sudjelovanja .samog terapeta. u detalje
prikazano lizvjestaju jednom odvjetn:ku koji bolovao od opsesivno-komplzivne neuroze, lijecio ga
Kocourek. Slcaj objav:io Friedrich . Benedikt 1
0111 predstavlja dio njegove disertacije na Medioinskoj
skoli SveCilista Miinchen: 4
Slueaj se odnosi na cetrdesetjednogodisnjeg odvjetnika,
koji rano otisao u mi:rovt1nu, upavo zbog svoje opsesivno-kompulzivne tneuroze. Njegov otac dlovao od bakterfoije, sto moze ukazivati i na nasljednu poza:dlinu
same njegove bolesti.s Pacijent kao dijete ima:o naviku
da .iz straha od moguce zaraze vrata otvara laktovtima.
Pretjerano Se brinuo za cistocu i izbjegavao dodire s
drugom. djecom, zato sto su ona mogla iti preno.sioci
bolesti. U .to:u osnovne d srednje ,skole i dosta povucen i ie;dvojen od drugih. Bio sramebl}iv .i povucen zbog
eega su ga njegov.i Sk.Olski .dr.ugovi zadirkivali. Pacijent se
sjeca i jednog od prVIi.h simptoma svoje bolestd. Kada se
j.edne noei 1938. godine vratio !ku&, nasao neku .dop1smcu i i na:prosto prisbljen da procita sest puta.
Da nisam procitao, ne blh iimao mi.ra. Provodio
Za prijevod ovog izvjestaja, sa njemackog na engleski, zahvalan
sam Josephu . Fabryju, direktoru Instituta za logoterapiju
Berkeleyju.
' Potpuno se slaiem sa Haysom (1972) koji tvrdi da genetska predispozicija gotovo sine qua non, barem kad se radi
teskim slucajevima.

129

ve:Ceri i veeer.i naprosto prds.jen da cita knjige, sve dok

sve ne i ilo kako t:r:eba<<, Nije htio jesti banane zato
sto smatrao da se na njdma zadrzavaju bakterije iz
razlicitih mjesta i morskih pr.istanista li zato sto su dolarzille iz primitivnih krajeva - posebno se bakteija
koje prenose lepru. Zatim ga 1939. godine zaokupilla
f.iksna ideja Velikog petka; naime, rSe da i se
s1ueajno moglo dogoditi da na taj dan jede meso da
pak prekrsi neko drugo vjersko pravblo. d u srednjoj skoli cuo za Kantovu Kritiku cistog uma, potJpuno ga
zaokupbla pomisao da su svi objektli ovog svijeta nestvami. misao bi:la za mene odlueujuci udarac, sve
sto bllo prije toga pedstav}jalo samo UVOO<<, tuiio
se kasnije. zaokupljenost posta:la i sredisnja tema
njegove olesti. Neprestano strahovao i binuo se da
sve sto radi napraVIi Sto posto tocno.6 Sta1no [spi'tivao
svoju savjest, prema tocno odredenom obredu. Zivio
sam u svijetu forma~lizma<<, izjavio , koji jos i danas
prisutan. Na primjer, naprosto pri,sJijen da nadaleko i nasioko zaoblde svakd kri,Z na -koji i naisao, iz
straha da i mogao dodirnuti nesto sveto. ponavljati neke re:Cenice, kao - nisam .umnio :nista lose - kako i izbjegao kazni. Ti su simptomi za vrijeme
rata donekle izgubili na jaCini. No, u atu postao predmet zadirkivanja, zato stlo sa svoj1im drugov.ima nije odlazio u javne kuce. U pitanjlima spolnog zi'Vota i potpuno naivan - uopce nije znao da 21 spolni cin potrena erekcija. Jedna mu djevojka rekla da s njim
nesto nije u redu, jer mu nedostaje muska odlucnost.
Kasmje se podvrgnuo psihoanalitlickom lijecenj.u i blpnozi d to pomoglo utoko da postigao erekcij.u. Medutim, 'to lije:Cenje nije uk:lon.o njegove opsesivno-kompulzivne simptome. Ozenio se 1949. godillle. Tlim su potezom
nestale prvoitne nevolje s potenoijom, ali tek posto se
ponovo podvrgnuo lije:Cenju. Do tog vremena zavrsio
i studdj, t diplomirao. Radio u policiji, kasnije i u
Ministarstvu finanoija, a1i izgublo posao zato sto
i prilieno spor i nesposoban. Ponovo razgovarao s
lijeenikom, a1i to nije donijelo ni.kakvo pooljsanje. Nasao nov<i posao na zeljeznici. Istovremeno dosao u
fu da vlastitoj kcei za:branjivao da mu prilazi, jer
6 Za polize informacije takvim stopostotnim radnjama, kao
osnovnom oiljezju opsesivno-kompulzivne strukture karaktera,
vidi Frankl, 1955.

130

 da i mogao spo[no zloupotrijebl.ti.

Opseivno~kompulzivni sim.ptomi jos su se vise pogorsali
pocevsi od 1953. godine. Dogodilo se da 1956. godine
Citao ne5to jednoj medicinkoj sestri koja imala sblzofreniju, koja dosla u takvo stanje da isikopala
vlastite ocne ja1buCice. se bojati da i on to isto
mogao uoiniti sebl i nekom malom djetetu. Sto sam se
vise borio s tom pomisli, to ona odzvanjala meni, dzjavio . Brojevi i njihov tred postali su mu sve znacajni:jli. Preko noci oavezno morao os'tavtiti tri narance IIla stolu, jer se linace uopce ne i rmogao smkrti. Po-

se potajno

novo usao u raidolje neprestanog mijenjanja poslova.

Nije uspjelo ni lijecenje homeopatijom i a!kupunkturom,
kojem se podv.gnuo 1961. godine, dok godinu dana prije, daJcle 1960. godine, na bljeeenju kod jednog psihologa, takoder bezuspjesno. Napokon 1962. godine dopio u :dusevnu bolnicu, gdje su mu, naf!n postavljene
dijagnoze shrofrenije, da1i u:kupno cetdeset pet inzu1inskih sokova. Noe prije otpustanja iz bolnice rdozivio
mvcan:i 'Silom i u glavu mu se ruvukJa isao da sve zarpravo nestvamo. Od toga dana nadalje, izjavio pacijent, to ila moja osnovna i sredi:snja misao koja
mi neprestano prijetila, i sam u velikoj nevolji.
Pokusavao se jeciti u linozemstvu, ali m to nije ilo od
pomoCi. U roku od jedne godine, dvadeset puta promijenio posao, adeCi svasta - od poslova turistickog vodi
, agenta za prodaju karata, sve do posrova pomoCnika
u ti's'kari. 1963. godine podvrgnut radnoj terapiji, koju
smatrao ~barem djelomitno uspjesnom. Medutim., 1964.
godine opsesivno-.kompulzivni simptomi su postali jos
i~ra.l.eni, tako da pacijent rpostao sasvim. nesposoban
za posao. U tom ga razdolju na}cesce zaokupljala mi
sao: Moglo se .dogowti da nekome iskopam oci. Svaki
puta kad na ulici prodem pored nekog oovjeka, moram
se okrenuti da bih se uvjerio da rto msam uoinio. Njegova
porod~<:a vise nije mogla podoositi takvo stanje. Zbog to-.
ga :p1imljen u nasu 1Poli~klimku, pod dijagnozom teska opsesivno-.kompulzivna neuroza. Ispitivanja nsu otkri:la nikakve organske poremeeaje. Doblo lijekove da
se smirio. Ovako izgledao prvi dan pihoterapijskog
lijecenja: pacijent se pdkazuje kao nemiran i napet; neprestano gleda u vrata da i se uvjerio nije li nekome ipak
is.kopao oei. Sill"oko zaobllazi svako dijete koje sretne na
hodniku (u susjednoj klinioi za uho, grlo ri. nos nalazi se
dosta djece) Neprestano vr& neke ceremomjalne kret-

131

nje, ka~lro i siguran da nije nekoga ozlijedio. Sta.Ja:

promatra svoje uke u strahu da nije nekome moZda ipak
iskopao oei, se sada na njegovim rukama susi ona sta'lclasta teku6ina sto iscura ,iz tih oeiju. D.rugog dana s
pacijentom se poeinje ra2:govarati - takvi se dugi i pre
teZn.o opeemtd razgovoi nastav1jaj.u tokom Citavog lijecenja. D.r Kocourek se trudi da prodre u pacijentove osjecaje kivnje, da razjasni odnose s maj'kom, zenom i djecom, neprestano mijenjanje pos1ova, opses.iju da sve
nestvarno li. tome s!licno. Pacijent jednom prkom izrazio SVOj strah da U zivot ISk.oneati U nek.oj ustanovi
iLi da poceti napadati -ljude .i djecu, onda ga zatvor.iti k.ao ludog. Dr Kocoure<k mu tada objas.nio rae;liku izmedu prisilne radnje i misii koja ga opsjeda. Ukazao pacijentu na cinjenicu da, upravo zahvaljujuci svojoj bolesti, on uopte nije sposoban da nek.ome uCini zlo
ili nanese nepravdu. Njegova olest, .k.ao opsesi'V'Ilokomputza.vna neuroza, najolje jamstvo da 0111 neee poCiiti nikakvo zlocinstvo: sam strah da i mogao nek.ome
is,kopati oCi, dovoljno jamstvo 'da uopce .ne i i
stanJu provesti tu svoju opses.ivnu misao. Cetvtog da~na
ll.ijecenja pacijent iizgledao nesto mirnije i opustenije.
Peti dan lijeeenja protekao ovako: pacijent nije sig:uran i pomaJlo neodreaen, ia.k.o .k.a!Ze da sve sasv.im is:pravno razum.ije. Neprestano zahtijeva sigurne potvrde
da objaSjenja sto mu ih daje dr Kocourek vijede U
svako v:cijeme >i na svakom mjestu. Izmeou sestog i desetog .dana razgovori se nastavtljaju. Pacijoot postavlja
mnoga pitanja, na k.oja doija potanke odgovore. Cini se
da manje nemiran. Jedanaeti dan n: pacijentu
objasnjena it paradoksne ~ntoocije: receno mu
kako ne i sio obuzdavati svoje isli, vee, napotiv, pustHi da naposto naviru kak.o hoce - ne treba strahovatd
zog pos.}jedica, ' se nista neee dogoditi. Mora nastojati da se sruoei s miSilima koje ga opsjedaju primajuC:i. iih
UZ dozu ironije iJii Smijeha onda vise neee rimati '2:
loga da ih se boji, ako se ne trudi da se s n}ima i,
one same izlijedjeti. Buduci da ima olblJje.Zje opsesivno-komputlzivnog neuroticara, jednostavno m&e sebl dopustdti i priustiti da stvarno i ucii ono cega se toliko boji. Dr Kocourek. naprosto preuzeti odgovornost za sve
sto pacijent bude napravio. Petnaesti dan Lijecenja: otpocin]u aktivne vjezbe. pratnji dra Kocoureka, gospodin
. seee bolnicom, neprestano vje2Jbajuci paradoksnu intenoiju. :v doblo nalog da izgovara i ponavlja odre-

132

dene recenice kao: No dobro, ha}de VeC jedanput da

iskopamo .te o:Ci! Prvo do6i na red svi pacijenti u ovoj
sobl., zatim cemo uhvatiti lijeenike, na ocraju i bo1niearke. Ali, n:ije dost:a da se oko J.slropa samo jednom; 6u
to uOiniti pet puta za svako. , kad zavrsi:m s ov1im ljudi'ma ov:dje, nece vd,se ostati nista osim te slijepe gomile.
iz njihovih ociju posvuda ouriti staklasta tekuCina! Cemu s1u:Ze Cistacice, pitaJ ,se? Sada barem imati sto
cistiti! i ova!ko: Ah, evo sestre; ona bas pogodna
zrtva - iskopat cu oCi! U prizemlju ima mago posjeti:laca, tamo l dosta posla za mene. Ka:k'Va divna pr
ka za dskopavanje oc.iju en masse! Ima tu i ljudi koji su
vaZni i na viSdki:m poloZajia; isplam se obraditi ih ...
Kad zaviiSim sa..svima njdana, nece ostati nista osim gomi.
,sldjepaca d rijeke staJclaste tekucine iz njihovih ocnill
duplja ... Ovakve su reeenice primjenjivane U :raznim varijacijama, vee prema tome 'kojoj se pr.isillnoj mis radilo. Za vrijeme 1tih vjezi dr Kocourek se morao i Iieno
vezati pacijenta, jer ovaj, narocrto u pocetku, pruzio veliki otpor pvihvacanju paradoksne .intencije. Ndje
vjerovao u uspjeh metode i se da i ,se i pored svega
ipak mogao okomiti na iirtvu svoje opsesivne mis1i. Tek
kada mu dr Kocourek pokazao sto zapravo 1treba da
radd, .pacijent pistao ~da suraduje. Uredno ponav1jao
reeen:ice 'koje SU mu suger-irane i savjesno vjeZbao onaj
smijesan naCin hodanja olnici, U .kojem , !kako
kasnije pri~nao, stvarno .Zivao. :Nakon takvih uvodnih
vjeZi, slali 1SU 1ga natrag u sobu i rekli mu neka dalje sam
vj~ba paradoksnu intenoiju. Jos dstog dana njegovim
usnama prvi puta pro1etio :sHdljiv osmijeh i primijetio
: Prvi puta shvacam i uvidam da su moje misli zaista
smijeSe! Pacijent dvadesetog dana lijeeenja izjav.io
da sada :sposoban .da bez teskoca prihvati i prianijeni tu
metodu 1ijeeenja. Receno mu da nastavi s primjenom
paradoksne dntencije d to ne samo ocad usretne oovjeka
kome mis. da iskopao oCi, vee d da ot'klonio svaku
opsesivnu milsao time sto jednostavno unaprijed mis[iti
na nj.u. SljedeCiih dana upono vje2Jbao pa:radoksnu ~n
tenciju - sam zajedno s dom Kocourekom. I.Jijeeenje
se proSdrilo odlaslrom na djeoju klini:ku za U!ho, glo i nos,
koje se posebno . Ohrabriva!li su ga .da nade nekakvu
ispiriku i ode na tu kliniku, te da tamo nastoj.i primijeniti
paradoksnu intencij.u na ovakav naC.in: U redu, sad cu
otiCd da se pozabav.im i oslijepim neke klince; krajje
vrijeme da ~sp.un:im svoj.u dnevnu nomu. Ona staklasta

133

tekucina zalijepit se za moje ruke; -81i ne marim i nije

rni stalo ni do cega, poseno do opsesivn. misLi koje
rne opsjedaju. i: Sluooj da mi nadolaze brojne opsesivne misli. One rni tako prZaju priliku da vje:Zbarn paradoksnu intenciju, tako da budem sasvim 'Sipreman, kad
se vratim .kuci. Dvadeset peti dan lijecenja: pacijent obavje:Stava dra Koooureka da ga, barem ovdje u boLnici, vise
gotovo i ne rnruce nikalkve opsesivne mis; ne pojavljuju
se ni u p11is.utnosti odras1ih, ni 'u prisutnosti djece. Dogodi Se da _k i zaboravi illa paradoksnu mtenciju, opsesivne rnrisJi se ne pojavljuju, no ako mu i dod:e koja takva misao, dzgleda 'da ga ona vise ne plas:i:. Paradolksna im.tencija pokazala svoj .ucinak d u vez:i: s onorn mis1i nestvamosti svijeta. U tu svrhu vjezbao recenice poput:
Dobro dak:le, ZiV1im u sasvirn nestvarnom svijetu; ovaj
stol mje uopce stvaran, 1ijocnici oko mene isto tako nisu
stvarnd; ailii ipak, ovaj 'nestvarni sv.ijet' cak i 1akav kakav
jest, nije tako los za zivot. , na kraju krajeva,, to sto
razrnisljam taJkV1im stvarima zapravo dokaz da sam
stva:mo ovdje prisutan. Da sarn koji'rn s:lutajem nestvaran, ne ih tome uopce rnogao razm.iljati. Pacijentu
dvadeset osrnog dana 1ijocenja dopusteno da prvi
puta napusti bolnicu. Tog dana i uplasen, jer mi
slio 'da nece ilrnati snage i moci 'dotad prirnjenjivanu terapiju koristiti i vani. Doio savjet da svoje misli ova!ko
oikuje: Tako, evo sad izaci van i irnarn divnu priliku da tamo vani, na wici, napravim prav.i dar-mar. Dobro mi doei prornjena, jer cu sa~d .rnoei kopati oci i
Ijudima izvan olnice. Nece iti covjeka 'koji rni nece dopasti saka, ni jedan nece pobje6i ni izbjeei. Bo'lnicu
napustio u velikom strahu. No, vratio se sav sretan i orzaren, jer sve dobro ispa:lo. Usprkos svojirn sumnjarna, sasvim se Iijepo snasao i bez prolema koristio reeenice
koje naucio. Za razliku od dskustava u krugu olniice,
na ulic.i su se opsesivne misli [pak javljale, ali ga zato vise nisu plasile. Setao gradom otprke jedan sat i za
to vrijeme svega dva puta blo prisiljen da se osvrne irza
sebe. , i to se dogodilo zato sto prewse kasno pomislio na paradoksnu intenciju. Jedva da sarn i imao nekakvih opsesivnih misH, kad su se i javile, nisu me uopce
uznemiravale, rekao trideset drugog dana n.
Trideset petog dana boravka u bolnici otpusten kuCi,
lijecenje se nastavilo povremeirn dolascima u bo1nicu.
Tom prkorn sudjelovao u grupnoj terapiji. Ovakvo
mu i1 stanje nakon otpusta iz bolnice: rpacijent unu-

134

tar bwniCkog kruga vise nema opsesivnih misld; one se

jos povremeno javlja:ju dOk seta UJiCama, ali VeC naucio oi sam izrniSljati recenice i tako se uhvatiti ukostac
i savladam svoje misli. One vise nisu nikakva zapreka njegovom .svakodnevnom zivotu. odlasku iz bolnice, odmah nalazi posao, koji bez ustezanja prihvaea. U prva dva
tjedna gospodin . posjecuje dra Kocoureka svaki dan kako i ga obav.ijestio novostima s pos1a i doblo savjet
kako da sobom vlada. Na:kon toga, njegove se posjete svode na tri puta 1tjedno, naJkon cetill'i mjeseca, jedanput
tjedno. Tek ponekad prisustvuje grupnoj terapiji. Dabro
se pr:ilagodio na poslu (sef zadovoljan njime). Sasvim
51posoban svaki dan vjezbati paradoksnu intenciju. Za
vrijeme posla jedva da i primjeeuje pojavu bblo ka:kwh
opsesiv:nih mi'sli; javljaju se samo kada premoren. U
to:u petog mjeseca lijeeenja, uoOi Uskr.sa, ponovo se u
njemu javio nemir i tjeskoba zbog fiksne ideje Veli!kog
petka. se da i se moglo dogocblti da taj dan ipaik
pojede neko meso, da toga nije ni svjestan. Razgovarao
tom strahu s drom Kocourekom i sloZbli su se da primijeni ponavljanje ove reeenice: Znam da jesti juhu i
da u njoj iti puno mesa. ga ne mogu vidjeti, no
buduci da imam opsesivnu neurozu, mogu iti siguran i
jesam silguran da meso tu. sto jedem takvu juhu za
mene nije grijeh, vec terapija koja pomaie da ozdravim.
Sljedeci put kad dosao radosno isp:r;icao kako za
vrijeme uskrsnji!h praznika nije imao nikakvih proiema.
Cak mu nije bila ni potrebna upotreba paradoksne intencije. No, tokom sestog mjeseca lijecenja ponovo zapao
u staro sta:nje. Opsesivne misti su se opet vratble, tako da
se ponovo morala primijeniti paradoksna intnecija. Na:kon
dva tjedna obnovJjenog lijecenja pacijent se oporavio, ponovo stekao nadzor nad sobom i oslobodio se opsesivnih
misli. I kasnije povremeno dolazilo do slicnih vracanja
na staro, no sve se vrlo moglo ilspraviti u svega nekoliko ter&.pijskih sastana:ka. Pacijent doio savjet da
se ~u takvom swcaju odmah obrati dru Kocoureku, to znaOi cim 'osjeti strah da mu se stanje pogorsati. u toku
sedmog mjeseca lijecenja, pacijent izjavio da su opsesivne misli potpuno nestale, te da se pojavljuju samo ako
ISe nade pod ne<kim pritiskom ili ako fizicki jako .iscp
ljen. Jedog vikenda doio posao kao turistli.Cki vodic
- to i posao koji jako volio. Vrativsi se s izleta
- prvi puta nakon mnogo godina i izvan - sav
sretan javio da to i velik.i uspjeh. Sada mogu

135

v.la:dati sva:kom situaoijom, rekao , >lllJJje me mis.li viSe

ne uznemiravaju. i lm"aju sedmog mjeseca lije:Cenja odlazi s oitelji na odmor, koj.i takoder provodi bez ika:kvih
proiema. Nakon toga proSlo tri mjeseca da se nije
javio dru Kocoureku. Kasnije objasnio 'da se osjeeao tako .dobro da mu I:ijecni!k uopce nije i potreban. U tom
razdolju uopee nije imao potrebe da upotreljava paradoksnu intenc.1ju. Opsesivne ga misli nisu muciJle cijela
tri mjeseca. Rekao : se nikada prije nije dogodbl.o.
lpak, ako su se opseivne misli pov.remeno javljale,
nije barem vise bblo onih pris:illnih radnj.i. Naueio da
se ravnodrusno odnosi prema svojim opsesivnim misJima;
one vise nisu rimade nika:kva utjeca:ja na njegov sva:kodnevni zivot. Uspjeh :I:ijeeenja moze se vidjeti i iz cinjenice da gospodin . bio sposoban da nonnalno obavlja
svoj posao punih jedanaest mjeseeci nakon izaska iz bolnice i i viise, kao i, mijenjao zaposlenje.

Kad se radi opsesi!Vno-kompulZJivnoj neurozi, rez1tate postignte paradoksnom intenoijom moramo procjenjivati kroz dskustvo da ovom sl} prognoza
olesti vjerojatno 1osija nego sto to kod drugog ne
roticnog poremecaja (Solyom i sur., 1972); Nedarvno
pregledano dvanaest rado:va iz sedam razlicitih zema:lja,
koji s se bavili prolemom procavanja opsesivne ne
roze. Pokaza:1o se da u 50% s1cajeva nije bblo m.akova
pobol}sanja bolesti (Yates, 1970). U osam rasprava koje govoo-e .n opsesivnih neuroza behav.i!Or-terapijom, kaze se da samo 46% slcajeva pokazalo znakove poboljsanja bolesti (Solyom i sur., 1972).
Iznosim za kraj i jedno ne manje znacajno otkrice,
to da tehnika paradoksne intencije pogodna i za lijecenje nesanice. Navest 6u vam kao primjer slcaj
desetcetverogodi~je zene koja postala rob taleta za
spavanje. Sadiq njenom s1: primije:n:io tehnik
paradoksne intenoije. Jedne noei, oko 22 sata, izasla
iz svoje sobe, dosla .do njega i poveo se sljedeCi razgovor':
Pacijentica: Mogu I:i doiti ,svoj tablert za spavanje?
Terapeut: Zao mi - veceras ne mozete doiti. Ponesta:le su n, za:boravili smo obnoviti zaHhe.
136

: Oh, kako 6u
: , mslim

:
:

:
:
:
:
:
:

sada zaspati?
da cete morat:i nocas potku5ati bez tablete. (Otisla u svoju sobu, lezada na krevetu otpr:ilike dva sata, onda dosla natrag).
naprosto i jednostavno ne mogu zaspati.
Dobro, probaj,te ovako: otid1te u svoju sobu, legnite
krevet i nastojte da Uopce ne zaspite. Da vidi:rno jeste
u stanju .da cijele nooi ne spavate.
isi.:bla sam da sam samo iluda, al:i izgleda da ste
i vi tu negdje.
Na trenutak zabavno iti J.ud, zar ne!
Stvarno ste to misi?
sto?

Da se trudim da uopce ne zaspim?

Naravno, m1s1io sam bas tako. Haj.de, poku5ajte! Da
v.i:dilmo mozete li citave no6i OSJtati budni. PomoCi
vam tako sto cu vas zazvati pri svakom obiJasiku. Sto
m.islite tome?
U redu.

Ujutro, kaze Sadiq, kada sam dosao probuditi

za dorucak, jos uvijek spavaJa. S tim u vezi prisjecam se i dogadaja sto .ga objav:io Haley (1963):
Za vrijeme predavanja hipnozi jedan ~se mladic obratio Miltonu . Ericksonu: 'Mozda mozete :ipnotizirati
dr.uge ljude, mene ne mozete!' Dr Erickson ga pozvao na podij, zamolio ga da sjedne i zatim mu rekao:
'Z:eHm da ostanete budni, sasvim, rpotpuno i do kraja
budni . . budni
' Mladic istog casa zapao u duboki
trans.
Bolesna ideja popusta pred paradoksnom intencijom.
Medutim, bolesnik oklijeva da prihvati tu metodu, jer
nije upozna.t i svjestan dobro poznate i potvdene cinjenice da tijelo samo osigurava onu najmanju koliCinu
sna koja mu potrebna. Paradoksna intencija - npr.
kao zelja bolesnika .da napravi upravo suprotno, tj. da
provede neprospavanu noc - ne bi mu trebala stvarati
probleme i zabrinjavati ga.
Mediico,tt (1969) koristio paradoksnu intenciju ne
samo da i utjecao na pacijentov san vec . da i 'Se upleo
njegove snove. Tu tehnik:u posebno primijenio na

137

slcajeve foija

1i nasao da ofia pokazuje dobar i s

san ucinak; cak i analiticki smjeren psihijatar moze
spjesno kor.istiti. Medtim, najznacajnije da se
pravilo paradoksne intencije poksa primijeniti i na
nocne more, onako kako to cinilo jedno afriCko pleme,
se prije nekoliko godina pisalo u casop:i:s
Transcultural Psychology. Evo jos jednog primjera: Neka pacijentica primljena u bolnic zbog ozilljnog ne
roticno-depresivnog stanja. Primijenjena paradoksna intencija i njeno se stanje izv11sno popravilo; osposob.a se za povratak kCi, ponovno prezimanje svih obaveza i postala sposobna da se suooi sa svi svojiim
svjesnim tjeskobama. Medutim, nakon izvjesnog vremena dosla ponovo, tzeCi se da san uznemiren
snovima kojima progoni osoba koja kao :da hoce
pcati ili pak zaklati. Suprug se budto od njenog vriskanja, tada i i nju probdio. Odlcno smo
savjetova1i neka se samo trud:i da i dalje sanja takve
snove, ali tako da njima ne bjezi od te sdblne, vec
da ostane stajati na mjestu i dozvoli da taj netko
ili zakolje, svejedno. Spru;gu receno da nikako i ni pod kojim vjetom ne bdi, rpa makar ne znam
kako vristaila. Kada smo se ponovo vidjeli, rekla mi
da s nocne more nestale, ali se njezin suprug zailio kako ga ona jos vijek budi sn - ovaj puta zato sto se
smije.
Postoji nekoliko primjera koji govore tome kako se
paradoksna intencija poksavala potreljavati cak i
kod psihoticnih manifestacija, kao sto s slsne hal
cinacije. Sljede6i primjer ta:koder navodimo iz Sadiqova
clanka:
Frederick i dvadeseteetverogodi:Snji pacijent, koji
bolovao od shizofrenije. Slusne ha1cinaci!je su . njegov glavni simptom. Nepretano glasove koji ga
>ismijavaju .i na taj mu nacin prijete. Kada sam dosao
prLiku da s njim azgovaram, nalazio se bolnici vec desetak dana. Razgovor smo poveli kada jedne noei, oko

138

dva sata jutro, iza:sao .i:z svoje <sobe i potZio se da m

glasov.i ne d. da za:spi.
Pacijent: Ne mogu zaspati. Mozete ili mi, molim vas, dati
neke taiete za spavanje?
Terapeut: Zasio ne mozete zaspati? MuOi li vas ne:Sto?
: Da, svuda oko mene bruje ,glasovi .koji i se smiju i
ne mogu ih se otresti.
: Jeste ~i tome .razgovaraJi sa svojm Jijecni!kom?
: Jesam. Reka:o mi neka ne obracam paznj na njih.
, to naprosto ne mogu.
: Jeste li uopee poku:sa1i ne obracati pa:znju na n:jih?
: Sve ove dane samo sam to i pokusavao, ali Cini se da
.to jednostavno ne djelje.
: Kako i vam se svidalo da pokusate ciniti nesto sasv.im .suprotno?
: Na sto mislite?
: Jednostavno otidite svoj s., legnite u krevei i
sv.u svoju pa:Znju posvetite ba:s tiJm glasovima. Ne dajte im da prestan. NastoJte da budu sve glasniji i glasniji.
: Sa1ite se?!
: Ne saJim se . Zasto da jednostavno ne pok-5ate
.UZ.ivati tim prokletim stvarima.
: , moj lijeonik ...
: Zasto ne blste barem pokusaJi?
Tako on odlucio pokusati. Provjerio sam njegovo stanje
poslije otprilike cetrdeset pet minuta: evrsto spavao!
Uj.utro sam ga upitao kako spavao protekle noCi. Oh,
spavao sam sasvi:m dobro, odgovorio . Upitao sam ga
da : jos dugo cuo glasove, on rekao: Ne znam,
mislim da sam ubrzo zaspao.

Ovaj slucaj na neki naci:n podsjeca na ono sto Huber (1968), prkom posjete Zen-psihijatrijskoj bolnici,
opisao kao n~glasak koji se stavlja na cinjenicu da se
s patnjama mOi"a nastojarti ~ivjeti, umjesto da se na njih
neprestano za1imo, da aniriramo i!li pokusamo ~z
bjeci. U tom 'Smislu on spominje i slucaj dusevno poremecene budisticke redovnice:
Glavni simptom te redovnice i strah od zmija; :posvuda vidjela zmije i osjecala kako gmiZ
njenom tijel. Pregledavali s lijecnici, psi-holozi i psih.ija:tri, ali nisu ogli pomoci. Na kraj d<>Sao i zen

139

-psihijatar. Bio .njenoj soi oko pet minuta. Sito nije

redu? pitao . Zmije gm,iro meni i plase me. Zen-psihijatar ,ge na trentak zamislio, zatim rekao: Sada
nemam vremena i moram otiCi, ali 'doci da vas vidim
za tjedan dana. Dok me nema, zelim da vrlo paZljivo proma<trate te zmije kako iste mi mogli, lkad se vratim, tocno apisat.i njihove pokrete. Kad se nakon sedam dana
vratio, nasao redovnicu kako obavlja svoje duinosti, to
znaei one iste du.Znosti koje obavljala pr.ije nego sto
se razboljela. Pozdravio i odmah .upitao: Jeste li se
drza. m puta? Jesam, odgovorila , strogo sam
obratila painju na zmije. Na za1ost, .dogodilo se da ih vise ne vidim, jer s naprosto nestale kada sam. .ih htjeJ.a
p~jivije promatrati.
Ako pravilo paradoksne intencije od ~ak.ve vrijednosti, bi'lo i cdno i nevjerojatno da se nije ve.C ranije
otkrilo 1i dokazalo. Ocito da ga tek logoterapija
k znanstveno prihvatljivu metod. Medtim, treba
spomenuti da med autorima, kojoi s s mnogo spjeha
primijenili paradoksn intencij i objavili stecena isk
stva, veCina n nije prosla pravu obuku iz 1ogoterapije
niti ikada imala prilike promatrati kal radi pravi
logoterapeut, cak ni oblik edukativne demonsitJracije. Ucili s samo i jedino 1jz terature koja se odnosi
na tJo podrucje. Iz odlomka jednog nenadano prim1jenog
pisma moze se vidjeti da i nestrucnjaci mogu liz 1jige
logoterapiji izvuci koristi tako sto paradoksn intencij potreljavaj vlastitom nahodenj.:
Pet mjeseci sam itao trazeCi ilo kakve informacije
paradak.snoj intenciji Ci,.tavom Cblcag. Prvi puta sam
vasoj metodi iz knjige Lijecnik i dusa (The Doctor
and the Soul). Od tog sam vremena obavio brojne telefons,ke razgovore; dao sam i oglas u novine ())Jeste li kojim sl~ajem culi za nekoga tko poznaje paradolksnom intencijom i agora:foij. .. ,), koji .ttjedan dana izlazio u nas~m novinama Triune, ali nisam dobio odgovora. Zasto onda 5 v.ijek nastojim nesto vise saznati
paradoksnoj intenciji? Zato S'tO sam. to vrijeme, sam
i na svoj .ruku, pimjenji'Vao paradoksnu ~ntenciju drzeci
se sto sam bolje mogao primjera ~z knjige. Sam sam. vec

140

cetrnaest godina bolovao od agorafoblje. Sa dvadeset cetiri godme dOO.ivdo sam Zivcani slom, u vrijeme kada sam
tokom tri godine posjeCi.'Vao jednog frojdovs'lci orijen>tiranog ps.ihija>tra :zog nekog sasvim drugog rprolema. ,
troce godine lijecenja, dozi:vio sam slom. Ni:sam vise mogao :raditi, cak nilsam mogao izlaziti van. Sestra me
morala uzdzavati kaiko najbolje mogla !i znaila. Nakon
cetki godine rprovedene u natojanju da sam sei pomognem, otisao sam u bolruicu- rteZina mi pala na cetrdeset pet kblograma. sest tjedana ikasnije otpusten sam
bolnice u pobolj'sanom stanj.u. Sedam mjeseci nakon
toga dozivio sam novi slom. Uopce nd:sam mogao :izaCi. iz
kuce. sam rputa dvi:je godine posjecivao hipnotizera.
Nije bllo bas velike pomoCi. Hvata!la me pan:ika, drhtavk:a,
osjocao sam malodusnost. sam se da cu zapasti
u paniku, dogadaio se da sam uvijek u nju i zapadao. U
ov.fu pote:lm cetrnaest .godina sam se zaista kojecega: preplih ducana, mnoS<tva .ljudi na ulicama ili drugim mjestima, udaljenosti :Ftd., !i ni:sta nije stvarno :iJzmijendlo i popravblo to stanje za cijelo to vrijeme. Prije nekoliko tjedana rpoeeo sam se odjednom osjecati nervozno i
uplaseno - ka:d .mi na um do.S.la vasa metoda. Rekao
sam sebl: Svdma cu na ulici pokazati kako lijepo i zabavno panicaritti i rosi:ti se u nesvijest. Cinilo se da
sam se smir.io. Nastavio sam tako sto sam oti'sao u ducan u susjedstvu. Dok trgovac obraeunavao stvai koje sam upio, ponovo sam osjetio nervozu i
osjeeati kako nadolazi panika. P11imijetio sam da mi
se ruke znoje. Ne zeleCi pobjeei, bas kada trgovac i
pri kraJu racuna, upotrijeblo sam paadoksnu intenciju,
govoreCi :sebl: Pokazat cu .tim ljudima i njemu koliko
se stvarno mogu !i znam znojiti. Bit svi zapanjeni. Tek
kada sam stvari i krenuo kuCi, shvatio sam da sam
zapravo prestao biti nervozan i uplasen. Prije dva tjedna
u nasem ISUsjedstvu pocela kamevals'ka predstava. Uvijek sam u takv~1m situaoijama 'VrJo nervozan i zastrasen. Ovaj puta, pr.i:je nego sto sam izasao iz :k:uce, pomislio sam u sebl: Bas 6u se trudi!ti i nastojati da zapadnem u paniku i padnem u nesvijest. Prvi puta nakon toliko dugo vremena i sam u stanju da odem u samo sre
diste kamevaJ.ske priredbe, tamo gdje blla najveea guzva. Da, istina da su se povremeno opet javljale misH
.strahu i pocimjao bih osjecati 1kako nadolazi pani'ka,
: svalci sam puta upotrijeblo ipara:doksnu intenciju, koja
pomagala. Va.Su sam metodu koristio kada god mi

141

ilo

neprijatno. One vece1.i, na karnevalu, ostao sam do

tri sata izjutra i nisam se godinama tako dobro zabavljao.
Prvi puta na:kon dugo vrernena osjetio sam se ponosnim.
Otada sam u6inio mnoge stvari, ikoje prije u strahu ne
ih cinio. :Ne, jos uvij~k nisam izlijec~n. niti sam postigao da ucinim mnoge druge, i veee podvige, koje naprosto ne mogu uciniti jer se boj.im. No, znam da se mnogo toga promijenilo kada izadem napolje. ra7Jdolja
u kojima se osjecam kao da nikada nisam blo bolestan.
Paradoksna intencija .mi poma.Ze da se osjeeam jaci.
prvi puta osje6am da rimam nesto cime mogu IUZVratiti
udarac, nesto Cime se orim protiv panike. Ne osjeeam
se .tako bespomocan prema njoj. Poku5ao sam i iskusao
brojne metode, ali nijedna mi nije donijela tako brzo
olaJkSan.je kao vasa, cak :kalda se nije radilo najtezim
stvaima Sto sam ih u ~votu radio. Vjerujem u vasu e
todu, zato sto sam Sam islwsao i otO samo na OSDOVi po
citane knjige. Iskreno va:s ... . S. Paradoksnu intencijtt
primjenjujern i prilikom besa:nih noei i Ollla mi poma:Ze
da vcl.o brzo zaspim. Imam i neko1iko prijatelja kojima
vasa paradoksna itencija .i.sto taik.o doro .i brzo poma:Ze.

Evo slucaja jos jedne pacijentice .koja me obavjestava

svom pokusu:
Kada sam odlazi1a na spavanje, zami.s1jala sam sebe u
situacijama koje su u meni izazvale paniku. zeljela sam
provesti i upotijeitli. paradoksnu intenciju kod .I, tako da blh .imala dovoljno iskustva i spretnoti da primijenim kada Jzadem van. Dakle, prije nego .S.to sam znala
za paradoksnu intenciju, svom bih snagom nastojada ostati mima kada su mi se javljale takve i sliene slike i uzrujala bih se kada ih sebe v;idjela u t.im situacijama. Sada
se vise ne iojim i ne podjel;em panici - zato sto sada
znam .da mi paradoksna intencija pomoci. MiSibl!m da
upravo zato sto ze1im i nJStojn pa:nicariti, to ne mogu
uCiniti.

Drugi se slucaj .takocier odnosi na samostalnu primjenu tehnike paradoksne intencije:

U cetvrtak .ujutro probudila sam se uznemirena; proganja:la me misao: Nikada se vise neeu oporaviti, sto da
radim? Kako dan odmicao, sve sam .duije i du!lje
zapadala u .Poti!Stenost. Vee sam poeela i plaikati, osjeeala

142

sam se tako beznadno. lznenada sam se sjetiJ.a paradoksne intenoije i pomi:slHa sam da i ilo dobro da pokusam primijeniti na vlastitu ;potistenost. Rekla sam sama
sei: Hajde da vklim koliiko duoko mogu zapasti u potistenost! 1 pomioslila sam: Bit 6u stvarno i ristinski potistena i poeet Cu plakati, plakat cu posvuda. u masti
sam pocela stvarati siike koje su prikazivale mene kako
lijem potoke velikih suza, zamisljala sam kako toliko jako placem .da suze napravi!ti pravu popla'V'tl. Na tu pomisao i na .s.Jiku koju sam pritom zaisJ.ila, na~prosto sam
se pocela smijati. Zamislila sam kako moja sestra dolazi
kuCi .i kaze: Esrther, Esther, sto si to zaboga radila; jesi
li morala 5 toHko plakati da si poplavila cita:vu kucu?
1 :tako, dre Fram:kl, pomiislivsi na takav prizor, pocela sam
se smijati i .smijati, tako jako .i glasno da sam se sama
uplasila. , zati:m sam sebl rek1a: Neka, smijat 6u se tako sna:Zno i bueno, da svi susjedi dojuriti da vide tko
se to tako smije. Cini se da me to malo smirilo. se
dogodo u cetvrtak ujutro; danas subota, potistenost
se jos uvijek nije vratila. sto sam ucinila s paradoksnom intencijom, slicno imjeru s og.Iedalom - promatamo sami sebe ka:ko placemo, iz nekog se razloga
dogodi da upravo zato rprestanemo plakati. ne mogu
plakati dok se g;ledam u ogledalo. . S. Nisam vam napi
sala \.''0 pismo da blh tra:ZiJa pomoe- sam sama sei
pomogla.
da ljudi mogu pomoci sami sei upotrebom paradoksne :ihtencije u vlastitom s1ucaju, moze nam iti
shvatljivo jedino ako se ta tehnika uzima kao mehanizam koji umiruje pokrece, mehanizam koji poma:Ze
savladavanju poteskoea koje ima svako ljudsko i. Iz
tog razloga paradoksna se intencija cesto primjenjuje
nesvjesno. Ruy~,n . . izjavio :

:2:e1io sam luZi:ti u izraelskoj vojsci. Nalazio sam u tome

jer sam zelio sudjelovati u l. svoje zelje za
opstanak. Zog toga sam odlueio da sluZim najbolje sto
mogu i da prZi:m sve od sebe. Dobrovoljno sam se prijavio najistureniju jedinicu u vojsci, u padobransku.
Bio sam dzlozen brojnim situacijama u kojima mi zivot i u opasnosti. Na ;primjer, prilikom pvog koka s
padobranom, strahovito sam se uplasio i dosJovno se svasm~sao,

143

kim misicem ,tresao; medtim, nastojanje da to sakrijem

samo jos vise pojacalo dhtavic. Tada sam odlCio da
se opustirm i dozvolim da moj strah svi vide, te da se
treserm sto najjai::e mogu. 1, nakon nekog vremena tresenje i drhtavica s proSJ.i. NehoNce sam pr~mijenio paradoksnu intencij i zacdo - djelovala .
Jedan drugi prirmjer govori temeljnom nacelu tehnike paradoksne intencije, sto se ne primjenjuje samo nehotice vec i protiv volje. Ova se prica odnosd na pacije
ta kojeg lijecio moj bl.vsi student Uriel Meshoulama
sa Harvardskog sveucrlista. On kaze:
Nas pacijent, koji inace zivio Alustrailiji, doio
poziv za od~uienje vojnog roka, no i siguran da
izbjeci tom pozivu, zato sto imao guvomu manu - naime mucao . Da 5kratilmo citavu prioo: dogocbl:lo se da
tri pUJta zelio lijetniku pok.azati svoj govorn man i
poteskoeu, ali naprosto nije mogao! Doslo i do jedne
smijesne situaci1e. Naime, dogodi:lo se da ipa:k na kraju oloboden :sl11Zenja vojnog roka i to na osnovi - visokog krvnog pl1itiska. AlustraliJjska vojska vjerojatno i do
dana danaSjega ne vjeruje da taj eovjek zapravo muca.'
Slican se slucaj nalazi i u zirci radova dr Elisabeth Lukas,
objavljenoj u Uniquestu (11, 1977, str. 32-33): >>Anneliese .,
stara pedeset cetiri godine, udata i bez djece, patila od jako
izrafenog osjecaja potistenosti koji lijecila psihofarmakoloski. Medutim u njoj ipak ostajao strah da i se bolet mogla
ponovo javiti. Zatim primijenjena metoda paradoksne intencije, kako i se pokazalo na koji nain ovladati svojim
strahovima. Dobila savjet da se nastoji odvojiti od foije,
da pritom koristi i svoj smisao za smijesno. Receno da,
casu u kojem osjeti da se javiti ta. predosjecana tjeskoba,
kao terapiju upotrijei ovakve vrste recenica 'No, evo, opet
doslo vrijeme za jednu od mojih slatkih malih tjeskoba. Vec se
stoljeCima nije javljala... moZda danas negdje oko rucka ...
neka bude jedna od onih koje su tako dobre, tako dobre da mi
oduzmu zelju za jelom.' : 'U redu, potiStenosti moja! Samo
me pokusavaj napasti i dobro me uhvati, jer danas ti to nece
uspjeti!' : 'Ne znam sto to sa mnom; ne mogu vise osjecati potistenost, bila sam tako dobra tome. Mora da sam izasla iz forme. SYe izgleda tako sjajno i veselo, trebalo i iti
tuzno i sivo i ih trebala iti dubokom ocaju.' Gospoda
. nije u sljedecih pola godine imala ni jedan ponovni napad
bolesti i sve manje i manje morala upotreljavati paradoksnu
intenciju.

144

Upravo kao sto pojedinci mogu nenamjemo i samostalno primjenjivati parado.IOsnu mtenciju, to mme Cimti i citava grupa :ljudd. Ochs (1968) i1stakao kaiko se ci
ni da su, ne samo zen-psihijtri, vee i druge VI1Ste etnopsihijatije komste u svom adu neka pr.av;iila, koja
logoterapija kasnije ,sistemazirala. Tako iziaza da
temeljno nacelo koje se provlaci ifal.uk-terapijom, zapravo .Jogoterapeutskog znaeenja' saman meksiCko-ameriC!ke narodne psihijatrije curandero, logoterapeut. Wallace i Vogelson ismcu cinjenicu da etnopsihijatrijski SUJS,tav cesto ;ko:iiSti psihoterapijska pravila, koja tek nedavno uoC.io i primjenjivati psihiJatri'jsk:i sustav Zapadnog SVi1jeta. Ispada da ~ogoterapija
jedna veza iizmedu dVIije ... {Ochs, 1969).
SHC:no se :tvr~di i za japansku morita..psihoteraprju, kao
drugi olik dstoenjacke metode. Ka:ko su dokazaH Yamamoto {1968) i Noonan (1969), morita~terapija posjeduje paZ:nje vrijedne s'licnosti S Franklovom paradoksnom intencijom, Reynolds (1976) k.aZe da te .dvije metode ;kori:ste d pimjenjuju jak.o sliene i lcl.adene terapijske korake, koji 1SU otlkiveni nezav:1sno jedni od drugi!h i tisuee ilja daleko jedni od drogih. Medutim, Noonan {1969) uk~uje na razliku koja se oeituje u tome
da morita~t~rapija odr.aZava istoenjaeki pogled na svdjet,
dok za Zapad karakte.1stiena iogoterapija. Reyno1ds
zakljucuje: Franld i njegovo ucenje rpredstavlj.a kulturu
u kojoj pojt.~dinac na prvom mjestu, racionalizam
traii da se otkiju osobni ciJjevi, dok morita predstavlja ikUJlturu u kojoj grupa [judi dma prvenstveno mjesto
i u kojoj traddcija odreduje ciljeve 'kao ne8to dano.
V::iddmo d.a su narodi, odnosno samli' ljudi pomagali,
iak.o nesustavno, da se logoterapija unaprijedi i razvije.
S druge strane, medutim, 1Logoterapija uveliiike pospjesa i unapijedila veli!ki dio onoga sto su, manje :i'1i vise
metodiki, otkriH behavior-terapeut:i. Ukratko, proslost
nadogradila iogoterapiju, ova sama nadogradii~a
budu6no1St, cije posfjednje desetljeee i osvojila (Stelin145

zor, 1969). Na pmJer, logoteapija k.a.Ze da strah od

straha proizlazi ~z pacijentove bojazni u vezi s posljedicama sto ih njegov strah moze izazvati (Frankl, 1953).
Vailins i Ray naCinili s pokus (obja'V'io ga Marks,
1969) kojim potvrdj'u ovu logoterapi}sku pretpostavku:
Na s.tudentima, koji su .se ojali ~mija, izvrSen pokus koji se sastojao tome da iim se pruZi prilika da
slusaju la.Zan zvucni snimak otkucaja vlastitog srca, dok
istovremeno gledaju .slike 2'i. DosH su do takvog s.tanja da su jednostavno povjerovaH kako im se otkucaji
srca nis pojacali pri pogled na zmij. Takva
terapija pomogla da se znatno umanji njihov s:trah.
Logoterapi.ja takoder uci da Strah od straha izaiiva
pojavu bljega od straha, te da foblja zapoCinje onda
kada se uspostavlja patogenetski od-nos izbjegavanja.
Paradok:sna intencija sprecava takviO izbjegavanje time
t potpunosti preokrece pacijentovu namjeru da pobjegne od straha (Frankl, 1953). se savrseno sla.Ze s
Marksovim otk:cicima (1970), da se foija moze sasvim
prevladati samo onda kada se pacijent nanovo .suoCi s
foienom situacijom. Isto pravilo posto}i i kod tehnilka
behavior-terapije, naziva se flooding. Rachman,
Hodgson i Marks (1971) objasnjavaju da se za vrijeme
flooding n pacijent ohrabruje_ i nagovara da
ude u sitacije koje ga najvdse 11znemiravaj<. S1icno
tome, behavior-'terapiji postoji tehnika koja se naziva
>~prodtlzenim -izlaganjem ( kojoj se govori jednom
clankt1, 1971, Watsona, Gainda i Maksa), koja se sastoji U tome da se pacijent >hrabruje da Se StO vise
i sto brze priblizi objektima kojih se 1, jer tal
os,laiti zelja za izbjegavanjem. Marks (1969) vrlo jasno
uoeava da floodi!Ilg ~preplav:lJivanje) ima izvjesne
slicnosti s .tehnikom paradoksne intencije. Marks (1974)
ta!koder primjeeuje da tehnika paradoksne in1encije
dosta silicna tehnici koja se zove modeHranje (Bandura, 1968). Paradoksnoj intenciji s isto tako sHcne teh146

nike izazivanja tjeskobe, iiZlaganje in vivo, tehnika

implosdje, >YiJil'dUOlTaDa <tjeskoba, ffiOdifikacija oCekdV.llja g, te tehnika produzenog izlaganja. su
tehnike :oj.ima su prvi radovi objavljeni izmedu 1967.
i 1971. godine.

DEREFLEKSIJA
Do sada smo govord.li dvije, od tri rpatogene pojave, ko-

je razkujemo Iogoterapiji: to s foija, I. <j[i}je

zava ijeg od 'S'traha, te opseivno-kompulzivna neroza,
koja ima oi.Ijezje borbe protiv opsesija .i prisila. Sto
trece? seksalno~erotski sindr.om koji, kao i
prethodna dva, oiljeZava nepres<taa pacijentova borba.
Medtim, ovdje se rpacijent ne bori protiv neceg, vec se
prije i Vlise bori za nesto, odnosno bori se da rpostigne
zadovoljstvo s.polnom zivot. Pri tome moramo reCi
da 1ogoterap'iji postoji nacelo kojem eovjek ima
vise .izgleda da cilj potpuno izbjegne sto vise i
zcli d na:stoji postiCi zadovoljstvo.
Ako se oi/lj nnjere spolnom zivotru svede iskljcivo
na prolem potencije i orgazma, onda taj problem istovremeno postaje i srediste rpaZnje (Frankl, 1969). U logoterapiji za .tu pojavu koristimo izraze hiper-intencija
(prekomjerna nakana) i hiper-refleksija {rprekomjema
paZnja). dva fenomena jedan drugog, cime ~se
uspostav1ja powatni mehan:izam. Ka:ko i sam sebl osigurao dobru.,. potencij i postizaje orgazma, pacijent
svu Z r samo sebl, vlastitoj vjestini, umijeeu
i dozivljaj. Istowemeno, on ruopce ne r Z na
svog partnera, ne rtmdi se da prZi ilo ka:kve stimuJ.anse, koji d ga spolno uzbdH:i. Posljedica toga
opadanje potencije i mogucnosti da se dOZ.ivi o11gazam.
zauzvrat samo pojacava pacijentovu hiper-4ntencij.
i tako se zatvara zacarani krug.
147

Da i se taj krug razio, u dgru moraju u6i centtiifugalne siJ.e. Umjesto da samo .tefi postizanju sto bolje
potencije i orgazmu, pacijent i trebao blti onakav kakav zapravo jest, to znaci .da t dati sebe. Umjesto da se 111eprestano SIIIlO p.roucava .i' gleda, morao i
jednostavno zaboravilti 111 sebe ii potpuno se otvorit:i.
Da se to provelo- drugim rijeOima, da i se os.ujetila pacijentova hirper~refleksija - mora se primijeniti
jedna druga .logoterapij,ska tehnika: to dereflek.sija
(Frankl, 1955).
Kaczanowkli. (1965, 1967) autor koji nas mnogo
zaduiio sto Se tice tog prolema, jer opisao brojne
slucajeve primjene .derefleksije ~iskljucoo1a iz svijesti),
odnosno logoterapjskog Jtijeeenja impotenoije. Ovdje cu
:imijeti slucaj jednog njegovog pacijenta, :koji i:rnao
vrlo lijepu zenu, tako da su ljudi za njega pricali: Sretnik - .dobio za zenu najzIIIlamniju djevojku koju
susreo. Stoga ra~umljivo da zelio da pruzi
i najveee zadovoljstvo u spolnom Z:ivotu, jer ga ona svakako zaslufuje, i ocekuje. Kaczenowskii zakljuCio
da pacijent ocaJno teZio savrsenosti u spolnom zivotU, tako da upravo ta njegova hiper-intencija za postizanjem mt!Zevnosti, mogla blti i razlog njegove impotencije. Uspjelo mu da pacijeniu pomogne da shvati
>)kako pravoj ljubavi ima mnogo toga S<to v11ijedno
da se op1emenjuje. Pacijent nauCio sljedeee: a:ko voili
svoju zenu, onda mo:Ze dati citavog sebe, umjesto da
se trudi da puZi samo vrhunac spolnom odnosu.
Tek .tada i njezino zadovoljstvo iti posljedica njego148

vog pona;Sanja i postupaka, ne samo cilj postav:ljen

sarn. seii (Kaczanowski. 1967).
dalji korak osujeCivanju pacijentove samoobrambene r za posifizanjem zadovoljstva, Kaczanowski dobro pimijenio derefleksiju, na osnovi onog
sto ~sam prvi puta objavlio 1946. godine u Njema:ckoj,
zatim i 1952. godi.ne u Engleskoj, to se sastoji u O'V'Ome: Kaczanowski :gavjetovao pacijen:tu 1i njegovoj zeni da prelcinu sa odclavanjem spolnih odnosa za izvjesno
vrijeme. Takav savjet sprijeeio da se javi tjeskoba
koju pacijent predosjeeao i koje se . Nekoliko
tjedana kasnije pacijent prekrsio obavezu uzdr:lavanja; zena ga na to pokusala podsjetiti, ali - na sreeu
- i ona u .tom casu zanemariJla zab.ranu. Tako su njihovi spolni odnosi postalli sasvim nomalni. (Kaczanowski, 1967). Mogli ismo dodati: onda SU godinarn.a
zivjeli u s.re6i i 1jubarvi, da bude kao u i, zar ne?
Kada sam opisivao ovu tehniku, :istaikao Sarn. da u
stvaranju hiper-intencije od1ucujuCi cinHac pojava da u
paoijentovom spomom zivotu postoj'i odreaen ZahtjeV
lroj:i lebdi- nad njilm. 'se osjeeaj zahtjeva mo:Ze stvoriti zbog: (1) Hic Rhodus, hic :sa:lta situaoije (Fanikl,
1952); (2) samog pacijenta {odnosno njegove borbe da
postigne za:dt>vol}stvo); i () zbog samog partnera. U
slucajevima koji se ubrajaj.u u treeu kartegoriju, paci~
jent potentan taiko dugo dok moze preuzeti inicijatJLVU.
U posljednje i>e v.rijeme u etiologiju impotencije ubrajaju 8 dva patogena Cinioca: (4) pritisci zog postignute ravnopravnosti spolova, te (5) pritilsak grupe. Ovdje
pojarn. zahtjeva potjeee iz drustva koje zaokup1jeno
uspjesima, taj se naglasak proskuje i postaV'lja i na
pitanja spollnog Zivota.
Ginsbeg, Frosch i Shapiro (1972) su wkaza1i na povecanu S'}obodu koj:u SU zene posrtig}e U spo}nom ZivotU,
te na posljedicu te pojave, nailme, zene su sada u prilici
da zahtijevaju sam spolni cincc. Stewart (1972) u clanku
objav.ljenom u medioinskom casopisu Pulse, govori
149

impotenoiji koja se javlja d muskaraca :iz Oksfoda, te

primje6uje kako Zene naprosto trce naokolo zahtijevajuci seksua1na prava. Nfje dakle cudo da se .danas
mladi covjek .sve vdse i na impotenciju, kako zakljucuju Ginsberg, Frosch i Shapiro. Cini se da ovak.va
opaianja, koja su gotovo ista u svim dije1oVIima svijeta,
potvrduju mnoge logoterapijske pretpostavke etiologiji impotencije. Sto se pak tice priitisaka grope, uzmimo
u obzir samo ponografiju i obrazovanje u pita:njima
spolnosti. Ljudi su od toga napravili dobar posao i razvi pravu dndustiju. U slZbi tog posla ~ljuceni su svi
oni pritajeni i skriveni nagovaraci, kao i ma:ss-mediji,
koji naprosto potkreplj,uju i podriavaju oeekivani u.Zitak u spolnom zivotu i zahtjev koj:i nad njdm stoji.
Ka:ko ih vam polize opisao terapeutski pristup seksualnoj neurozi, nave. cu vam dio cla:nka, prvog sto
na tu .temu objavljen Engleskoj. Radi se dosjetki,
koja smisljena kako i se pacijen.t oslobod:io osjeeaja
da njego'v partner nesto od njega zahtijeva: pacijentu
smo dali savjet .da kaie svojoj partnerici kako lijeen'i'k strogo za:branio da imaju spoln.e odnose. U takvoj
situaci}i zena vise ne oeekuje spolni cin i pacijent na
taj naein 'os:loboden obaJVeze'. Buduci da sada osloboden osjeeaja da pa:rtner na njega postavlja zahtjeve,
pacijen.t doiva mogucnost da se njegova spolnost ponovo ,izrazi, da postane prava i iskrena, jer vise ne
uznemirava i ne spreeava osjecaj nekakvog za:htjeva
ocekivanja. Poneka:d se cak dogada da se pa'ttnerica iznenadi, kad muskarac pide s jako izraienim uzbudenjem i potencijom, ga ca:k i odija zbog savjeta
za:brane lijeenika. U takvom trenutku dolazi do promjene s.tanja, odnosno do poboljsa:nja. Na:ime, jed:ino u trenutku u kojem pacijent nema pred sobom nikakav drugi
osim uzajamne spolne i,gre njeznosti i davanja tada i samo tada moze se raziti ranije stVIorren'i zacarani krug (Frankl, 1952).
150

. . Saha;kian i W. S. Sahakian (1972) s primijet

da ova moja ;tehnika bljecenja, k, sam prvi t
objaV'io na njemackom 1946. godine, si~lad s radovima Mastersa i ohnsonove (1970), koji s procava:li
spoln nedoraslost covjeka. Logoterapija smatra da su
naprijed predosjeeana tjeskoba ~ hiperrefleksija patogeni cinioci etiologiji seksa1nih neuroza. Uzmemo li
to obzir, netko i mogao pitati vrijedi 1i tvrdnja Mastersa i Johnsonove (1976) kada kaze da jos vijek nije
jasno da Li s strah od spolrg cina i s njim usko povezana 'loga promatraca, zaista primarni cinioci koji sprecavaju i osujecju normalan i spjesan spolni Zivot.
Sljedeci slcaj doar primjer za tehn'il k sam
objav.io 1946. godine, taj primjer dugjem svom iv
sem student s Internacionalnog svecilista SAD, Myron . Horn:

U m s dosao mlad.i bra.Cni pail", 1koji se tuZio

na neuskladenost !Spolnom uvot. Zena cesto prigo
varafa svom suprugu da Ios ljia'Vnik, te da ona
otiCi li potraziti za dovoljooje svojih potreba na drugom
mjest. Za:trafio sam da ml obeca;ju da se pona;sati
onako kako im kazem; nalme, savjetovao sam im da tokom sljedeceg tjedna legn potpno nagi zajedno krevet i tako ostan barem jedan sat. Rekao sam .im da
sasvim u red da se malo ljube :i lu, ali da ni pod kakvim oko1nos'liima ne dops1te da .dode do polnog odnosa.
Sljedeceg s. tjedna ponovo dosli i re~li da su se poku!Savali szdZati od spoinog odnosa, ali ipalk 'tri puta do
.njega dosrlo. Eergicno !Sam zatrazio od njih da se i daJ.je
moraju dZati m upta. Nazvali su 'SII'edmom tjed:na
i rekli da naprosto nis t 'O'drZati ; naprotiv, imaj odnos catk i nekoHko puta na dan. Vise se nisu
vrati1i. Godinu dana kasnije, sreo sam majiku te zene i
ona mi rekla da se kod mladog braC:nog para vi-se nije
javio problem impotencije.
1

Umjetnost improVIizacije igra odleujeu ulogu logoterapijrskom lijeeenj. impotencije. Iz primjera, koji
zahvailjjem Joseph . Fabryj, mogu se vidjeti mogucnosti i potrebe za improvizacijom:
151

Od:riao sam predavanje derefleksiji, nakon kojeg mi

se obratila jedna slusateljica i zapitala da li i mogla p.i
mijenilti tu tehni1k i na svog mladica. Naime, on otkrio da ili11Jtentan; to prvi t shvatio kada blo
s djevojkom s kojom imao katilw avantur. Djevoj'ka
.koja mi se obratila 2Jva!la 'se Susa:n. Koristeci Eraniklovu
tehniku, odluciJli smo da Susan reei svom prijatelj
ka!ko se nailazi pod nadzorom Hjecni!ka, koji dao
neke lijekove i rekao neka se mjesec dana ne .uputa
spolni od!Ilos. Dopustio im da se fizicki prjJliJZa'Vaj; i
cine sve drugo, osim stvwnog spolnog odnosa. SljedeCi me
tjedan Ssan izv.ijestbla da stvar uspjela. Njezm prijatelj inace bio psiho1og, koji poznavao upte Mastersa
i Johnsonove za :lijeeenje sesalnih prolema, .te sam
tim pi:tanj.ima davao savjete pacijentilma. etim tjedna
ka:snije, Susan ponovo dosla i i:sprita1a kako u meduvremenu kod njezinog pridatelja .do5~o do povratka na
staro stanje, medltim, ona .ga uspjeila izlijeciti. Bud!U6i da vise nije mogla ponoviti prileu zabranama i naredenjima lijoo.nika, rekla da rijetko, gotovo .n~ka'ko,
dorZi'V'ljava orga:zam i zamoli'la ga da te noei nemaju odnos, vee da pomogne rijesiti taj proem. Uspjeh
ponovo i potpun. Susan v1astiltom domiJMjatosc dokazala da stvarno 'dobro razmije upotreb i djelovanje
deref.leksije ... Od tog se v.remena njiihov.om odnos vise nije javijao prolem .impotencije.
Ssan vrlo dosjetlj~-vo upotrijeba centrifuga1ne
sile koje sam spomeno na poeetk. Kako i pomogla
svom pni.jatelj da prev:lada hiper-intencij i hiper-refleksij, kako i pomogla da .shvati da njihovom
odnosu mora davati sebe i zaboravljat!i na sebe, ona
prezela ulogu pacijenta. Njem tak-voj slitaciji
dodijeiljena uloga terapeta.
Sl~a:j koji sam objavio 5 1962. godine govori pacijentici koja ima prolem fri.gidnosti:

Mlada zena dola k meni .tl!Zeei se .da 1 frigidna.

Ispitlivallljem :se otkro da djetinjstvu imala neugodan do.ZiVIljaj seksuai1ne prirode, koji . umij~san
njen otac. Medutim, to tragicno iskiustvo nije bllo glavni
razlog njene seksuaJne neuroze. Pokazalo se da pacijentica, bd!Uci da blla pod tjecajem ciltanja poplarne

152

psihoana1rtioke literature, zapravo cijeli zivot zivjela u

strahu da platiti dana:k tom .teskom doZJivlljaju. Njena
pirekomjema nalkana i prekomjema paznja usredotocena
na to da pot'V!I1di svoju zenstvenost tbl su posljedica te
tjeskobe ,koj-u predosjecala i koje se 'boja'la; umjesto
da obrati pamju , partnera, ona ju pretjerano obraCalla selbl samoj. Orgazam u ovom slucaju i pos,tavjen kao isk,1juCivi ci!lj nakane, istovremeno i kao sredisnji objekt na koj:i se usmjeravala pozornost. Znao sam
da se u njenom s1ueaju US!pjeh mogao pdst:iCi i ikra.Com
logoterapijskom iiiltervencijom, a:li saa:n ipak, sasvdm
namjerno, rekao kaiko za sada za nju nemam ni m1es.ta,
ni v.remena, te da de moram staviti na 1i!su ceikanja kroz
nekol:iko mjeseci. Savjetovao sam da za to vrijeme lllastoji da ne a111alizka i proucava da : stvamo jest ili nije
sp.osoba da doZi.vi orgazam, vec da se trudi da svu pa:Zn.ju
posveti svom parteru, da mu pokaze 'da ga s.tvamo i
iskreno voli. Zatrazio sam od nje: ))IObeeajte mi. da uopee
t misliti ni maiti za orgazam. tome cemo razgovarat:i za neko1iko mjeseci kad vas budem !p'OICeo tijooiti.
Ono sto sam predvidio dogodilo se na;kon neko:Liko dana,
boilje receno noei. Sva IS!I"etna dosla do mene ,da mi ka:le
kako dozivjela orgazam vec prvi puta kada na njega
nij.e upomo misa.

DarreH Burnett objavio slican slucaj: Jedna zena

koja 1naee imala prolem friogidnos,ti, imala oblca i
da budno pazi. s'to se dogada u njezinu .tijelu za vrijeme
odnosa, trudeei se da SVe sto cini, ain'i onako kako 'Sitoji
u prirucniku. Savjetovao sam da ne mi,sH na sebe,
vec da svu p-aZnju obra:ti suprugu. Tjeda:n dana kasndje
doZivjela org~'zam.
Na ovom mjestu navest cu i jedan inace neobjavljen
sl.ucaj u kojem se radi preranoj ejallaciji. Radi se
pacijentu kojeg,. i Gustave Ehrentraut, koji
studirao logoterapiju na Interna:cionalnom sveuCiliStu
SAD. On u ovom slucaju vise upotrijeio tehniku paradok,sa!lne tencije nego derefleksije:
Tokom proteklih sest godina sve se V!lSe gublla Fredova sposonost da prodZi spolno sjedinjavanje sa svojom
partneicom. Po:ku5avao .sam rijesi>ti njegov problem komblnacijom r~icitih tehnika: modifikacije pona;sanja. blo-

energeti.ke i odgoja u pitanjima spolnoti. Dolazio na

sastanke gotovo dva mjeseca, da nije postignuta ni:kakva painje vrijedna promjena. OcblJUcio ~sam da pokusam
i Franiklovom paradoksnom i:ntencijom. Rekao sam Fredu neka se uopce ne rine svojoj preranoj ejakulaciji;
'ionako nece moCi ni sta promi,jenitti. Neka ne misH ni
na sta drugo ,do da zadovolj.i sebe. Neka skrati trajanje
odnosa na vega jednu minutu! Prilikom sljedeeeg sastanka, nakon tjedan ,da:na, Fred rekao kako to:kom tjedna dva puta imao odnos sa svojom suprugom, a.li da nije
mogao dose6i vrhunac ,u vremenu manjem od pet minuta.
Odgovorio sam mu da to predugo, .da to vrideme mora
skratiti. Tokom s1jedoceg tjedna, vrijeme se produ:Zilo na
sedam mmuta kod prvog odnosa, te na jedanaest minuta
'kod drugog odnosa. Denise, njegova surpruga potvrdbla
da puta ila zadovoljena. Proem nakon toga
nestao i oni wse ni!Su irna potrebe da ponovo dolaze.
1

Claude Farris, terapeut-savjetnik Kaliforniji, jednom pr.Hikom primjenom paradoksalne intencije i

bracni par kod kojeg se javljao izvjestan ob1ik seksualne n~uroze:
Gospocl:ina i .gospodu . preporucio mi ginekolog gospode . Ona se tu.Zila na bolove za vrijeme spolno.g od
nosa. su u braku tri godine, opisane smetnje postoja!le su od pocetka. Gospoda . odgojena u ikato:::ckom
samostanu; odgaja-le ~su redovnice, pill:anja 'Spolnost,i ila su zab.ranjena tema. Prisao sam na osnovama
paradoiksne intencje. Savjet.ovao sam neka se t
ne trudi da se opttsti, se posehno odnosi na genitaJ1no
podrucje njezina tijela; tprotiv, neka se s1:egne sto dace
i cvrsce, te da sto upomi1e na:stoji svom suprugu oneo
gu6iti da uopce ude u nju. Njemu s druge strane savjetovano da sve ~g usmjeri upravo u 1:om pravcu. Tjedan
dana kasnije dosli su ponovo. ReMi su da su se dZaH
moji>h uputa i savjeta i da su prvi puta uspjeli url:ivati u
bezbolnom odnosu. Vec nakon tri nasa sastanka simptomi
su prestali pokazivati znakove povratka. Paradoksna intencija dokaza1a 'Svoj.u djelotvornost i wsp1eS:nosll:; pokaza:la se kao teooika kojom se rela1tivno brzo dolazi do
uspjesnog rjesenja, taiko da mi nije ostavljala mnogo posla.

154

U radu Farrisa, u njegovom mastovitom pronalafenju

izlaza i rjesenja razliOitih prolema i sl':ajeva, smatrn najznacajnijom ideju da se postigne opustanje kroz
parado:k!su intenciJu. David L. Norris, istrafivac iz KablforJJJije, naCinio pokus koji potvrduje da paradoksna intencija na pravom putu. Po:kusu podvrgnut Steve S. koji se trudio da se aktivno opus,ti. Elektromiografometar, ki se koristim u svojim istrafivanjima,
neprestano pokazivao najvece vrijednosti (50 mikroampera), dakle napetost ila ve1ika. trajalo sve
dok Steveu nisam rekao kako n nade da ikada
nauciti kako da se opusti i da bolje da se pomi:ni s Cinjenicom da Citav zivot provesti u napetosti. Pet minuta kasnije Steve S. iznenada rekao: 'Oh, z, odustajem.' U tom trenutku kazaljka mjemog instrumenta naglo pala na najnizu vrijednost (10 m:iJkroampera);
to se dogodblo takvom brzinom da sam pomisl!io kako
se Citav spoj negdje iskopcao. Steve S. uspio da se
opusti Upravo zato S'to to vise nije nastojao.

Edith Weisskopf-Joelson ispricala slicno iskustvo:

Nedavno sam ima:la .priliku da upoznam transceden
talnu meditaciju. Odlazila sam na seanse, sam nakon
nekol tjedcina odustala, jer osjecam da sama od sebe
spontano meditiram, ali kad se to od mene poCinje ta
ziti, onda zaprav.o prestajem meditirati.
Videa11t consles!

LIERATURA

Agras, W. S. (ur.), Behavior Modification: Principles and Czical

Applicatio. Boston, Little, Bro\V d Company, 1972.
Allport, G. W., Predgovor V. . Frankl, From Death-Camp to
Existentialism. Boston, Beacon Press, 1959.
Persmzality a11d Social Encozter Boston, Beacon Press, 1960.
Bandura, ., Modelling Approaches to the Modification of l
i Disorders, The Role of Learning in Psyc1zoterapy. London, Churchill, 1968.

155

Benedikt, F. ., Zur Therapie angst- und zwangsneurotischer

Symptome mit Hilfe der Paradoxen Intention und Dereflexion nach V. . Frankl. Disertacija. Minhensko sveuciliste,
1968.
Briggs, G. . F., Courage and Identity. Clanak procitan pred
Kraljevskim medicinskim drustvom, London, 5. travnja, 1970.
Buhler, ., and . Allen, Introduction to Humanistic Psychology.
Monterey, Brooks-Cole, 1972.
Dilling, ., . Rosefeldt, G. Kockott, and . Heyes, Verhaltenstherapie bei Phoblen, Zwangsneurosen, sexuellen Storungen
und Schten. Fortschr. Neurol. Psychiat. 39, 1971, 293-344.
Frankl, V. . Zur geistigen Prolematik der Psychotherapie.
Zentrallatt fr Psyclzotherapie, 10, 1938, 33.
Zur medikamentosen Untersttzung der Psychotherapie bei
Neurosen. Sc1Lweizer Archiv fr Neurologie und Psychiatrie,
43, 1939, 26--31.
A.rztliche Seelsorge. Vienna, Deuticke, 1946.
Die Psychotherapie in der Praxis. , Deuticke, 1947.
h Pleasure Principle and Sexual Neurosis. International Joural of Sexology, 5, 1952, 128-30.
Angst und Zwang.<< Acta Psychot1zerapeutica, 1, 1953, 111-20.
The Doctor and the Soul: From Psychotherapy to Logotherapy.
New York, Knopf, 1955.
Theorie und Therapie der N eurosen. , Urban & Schwarzenberg, 1956.
On Logotherapy and Existential Ahalysis. American Journal
of Psychoanalysis, 18, 1958, 28-37.
Beyond Self-Actualization and Self-Expression. lanak proci
tan na Skupu egzistencijalistickoj psihijatriji, Cblcago, 13.
prosinca, 1959.
Paradoxical Intention: Logotherapeutic Technique. America11
Journal of Psychotherapy, 14, 1960, 520-35.
Man's Search for Meaning: An Introduction to Logotherapy.
Boston, Beacon Press, 1962.
Logotherapy and Existential Analysis; Review. American
Journal of Psychotherapy, 20, 1966, 252-60.
Psychotherapy 011d Existentialism: Selected papers Logotherapy, New York, Wasblngton Square Ptress, 1967.
The Will to Meaning: Foundations and Applications of Logotherapy. New York, New American Library, 1969.
Gerz, . 0., The Treatment of the Phoic and the ObsessiveCompulsive Patient Using Paradoxical Intention sec. Viktor
. Frankl. Journal of Neuropsychiatry, 3, 6, 1962, 375-87.
Experience with the Logotherapeutic Technique of Paradoxical
Intention in the Treatment od Phoic and Obsessive-Compulsive Patients. American Journal of Psychiatry, t23, 5, 1969,
548-53.
Ginsberg, G. L., W. . Frosch, and . Shapiro, The New Impotence. Arch. Gen. Psychiat., 26, 197<2, 218-20.

156

Hand, I., . Lamontagne, and I. . Marks, Group Exposure

(Flooding) in vivo for Agoraphoics. Brit. . Psychiat., 124,
1974, 588-602.
Havens, L. L., Paradoxical Intention. Psychiatry & Social Science Review, 2, 2, 1968, 16-19.
Henkel, D., . Schmook, and R. Bastine, Praxis der Psychotherapie, 17, 1972, 236.
Huber, ., Through an Eastern Window. New York: Bantam
Books, 1968.
Jacobs, ., An Holistic Approach to Behavior Therapy. U .
. Lazarus (ur.), Clinical Behavior Therapy. New York, Brunner-Mazel, 1972.
Kaczanowski, G., . Burton (ur.), Modern Psychotherapeutic
Practice. Palo Alto, Science and Behavior, 1965.
Logotherapy: .New Psychotherapeutic Tool. Psychosomatics,
8, 1967, 158-01.
Kocourek, ., . Niebauer, i . Polak, >>Ergebnisse der klinischetz
Anwendung der Logotherapie. U V. . Frankl, V. . von
Gebsattel and . . Schultz (ur.), Handbuch der Neurosen
lehre und Psychoterapie. Miinchen, Urban & Schwarzenberg, 195,9.
Kvilhaug, ., Klinische Erfahrungen mit der logotherapeutischen
Technik der Paradoxen Intention. Clanak procitan pred
Austrijskim medicinskim drustvom za psihoterapiju, ,
18. srpnja, 1963.
Lapinsohn, L. I., Relationship of the Logotherapeutic Concepts
of Anticipatory Anxiety and Paradoxical Intention to the
Neurophysiological Theory of Induction. Behav. neuropsychiat., 3, 3--4, 1971, 12-24.
Lazarus, . ., Behavior Therapy and Beyond. New York, McGraw Hill, 1~71.
Lehembre, ., L'intention paradoxale, proctMe de psychotherapie. Acta Neurologica et Psychiatrica Belgica, 64, 1964, 725-35.
Leslie, R. ., Jesus and Logotherapy: lze Ministry of Jesus as
Interpreted th1ough the Psychotherapy of Viktor Frankl.
New York, Aingdon, 1965.
Lorenz, ., Aggression. New York, Bantam, 1:967..
Lyons, ., Existential Psychotherapy. Journal of Abnormal and
Social Psychology, 62, 1961, 242--49.
Marks, I. ., Fears and Phoblas. New York, Academic Press,
1969.
The Origin of Phoic States. American Journal of Psychotherapy, 24, 1970, 652-76.
Paradoxical lntention. In W. S. Agras (ur.), Behavior Modification. Boston: Little, Brown and Company, 1972.
Treatment of Obsessive-Compulsive Disordes. U iz. . .
Strupp i sur., Psychotherapy and Behavior Change 1973. Chicago, Aldine, 1974.

157

Masters, W. ., d V. . hs, Priciples of the New Sex

Therapy. . . Psychiatry, 133, 1976, 548-54.
Medlicott, R. W., The Managemet of Axiety. New Zealand
Medical Journal, 70, 1969, 155-58.
Mller-Hegeman, D., Methodological Approaches i Psychotherapy. American Journal of Psychotherapy, 17, 1%3, 554-68.
N, . Robert, Note an Easter Counterpart of
Frakl's Paradoxical ltetio. Psychologia, 12, 1969, 147--49.
Ochs, . ., Logotherapy d Religios Ethopsychiatric Therapy. Claak za Sociolosko drustvo Svecilista Villaovi,
Pesilvanija, 1968.
Pervi, L. ., Existetialism, Psychology, d Psychotherapy.
American Psychologist, 15, 1960, 305-309.
Polak, ., Frankl's Existetial Aalysis. American Joumal of
Psychotflerapy, 3, 1949, 517-22.
Rachma, S., R. Hodgso, i 1. . Marks, The Treatmet of
Chroic Obsessive-Complsive Nerosis. Behav. Res. Ther.,
9, 1971, 237--47.
Raski, David ., d Zanvel . li, ~Losig . Symptom Throgh Keepig It: Review of Paradpxical Treatmet Techi
qes and Ratioale. Archi\es of General Psychiatry, 33, 1976,
548-55.
Reyolds, D. ., Morita Psychotherapy. Barkeley, Uiversity of
California Press, 1976.
Sahakia, W. S., i . . Sahakian, Logotherapy as Persoality
Theory. Israel Annals of Psychiatry, 10, 1972, 230--414.
Solyom, L., . Garza-Perez, . L. Ledwidge, i . Solyom, Paradoxical ltetio i the Treatmet of Obsessive Thoghts:
Pilot Stdy. Comprehensive Psychiatry, 13, 1972, , 291-97.
Spiegelerg, ., Phenomenology in Psychology and Psychiatry.
Evansto, Northwestern Uiversity Press, 1972.
Steizor, ., Psychiatry & Social Science Review, 3, 1969, 23-28.
Stewart, . ., Psychology and Life Newsletter, 1, 1, 1972, 5.
Tweedie, D. F., Logotherapy a11d the Christian Faith: Evaluation of Frankl's Existential Approach to Psychotherapy.
Grad Rapids, Baker Book s, 1%1.
Ugersma, . ., The Search for Meaning. Philadelphia, Westmister Press, 1961.
Victor, R. G., i . . Krug, Paradoxical ltetio i the Treatmet of Complsive Gamiig. American Journal of P'sychotherapy, 21, 1967, 808-14.
Watso, . ., R. Gaid, i 1. . Marks, Prologed Exposre.
Brit. Med. ., 1, 1971, 13-15.
Weisskopf-Joelso, ., Some Commets Viennese School
of Psychiatry. Journal of Abnormal and Social Psychology,
51, 1955, 701-703.

158

Tlle Present Crisis in Psycllotherapy. The Journal of Psychology, 69, 1968, 107-15.
Yamamoto, I. Die japanische Morita-Therapie im Vergleich z
der Existenzanalyse und Logotherapie Frankls. U W. Bitter
(ur.), Abendliindische Therapie und stliche Weisheit, Stuttgart, lett, 1958.
Yates, . ., Behavior 11r, New York, Wiley, 1970.

KAZALO IMENA I POJMOVA

Adams, . im, 97
Adler, Alfred, 14, 21, 59, 91
Agor~foija, 117-18, 140--41
Agras, W. Stewart, 118
Agresivnost 24, 34, 64, 66-67,
67 ilj., 93
Alkoholizam, 25-26
Allen, Melanie, 61, 110
Allport, Gordon, 110, 117
Americim Journal of Psychiatry, 38

Amold, Magda ., 45
Asketizam, 92-93
Bachels, Leonard, 14
Bacon, Yehuda, 37
Becker, ., 55
Bedoya, Elizabeth, .' 18 ilj.
Behavior-terapija, 12-14, 20,
112, 117-1:18, 118-119 ilj.,
119-120, 123-124, 145; flooding, 146; modiflkacija ponaanja, 118-119, 119 ilj.,
120, 122, 123, 153; produfeno
izlaganje, 147
Benedikt, Friedrich ., 126,
129
Bertalanffy, Ludwig von, 50
ilj., 89
Besanica, v. Nesanica

Besmislenost, osjecaj - zivota, 14, 15, 18, 20--26, 40, 82,

85,-86, 91, 94
Blagostanje, 18, 22
Bloch, Ernst, 86
Bog, 60
Bog podsvijesti: Psihoterapija i religija (V. . Frankl),

11
Bol zbog

guitka

smrcu, v.

Smrt

Brecht, Bertolt, 31
Brentano, Franz, 50, 62
Briggs, G. . F., 124, 125
Brown, , 38
Broyard, Anatole, 28
Buber, Martin, 61-63, 126
Buducnost, aktivizam -, 106--

-107
Biihler, Charlotte 61, 74
Buhler, Karl, 62, 110
Burglass, Milton, ., 123
Bumett, Darrell, 115, 153
Byers, Warren Jeffrey, 96
Camus, Albert, 21
Casciani, 38
Centar za rehailitaciju narkomana (Norco, alifomija),
26

161

Crumbaugh, James
29, 32, 36, 38

.,

23, 26,

Covjekovo traganje za smislom (V. . Frankl), 125, 126

Dansart, Bernard, 23, 38
Dem'iSkiranje, v. Raskrinkavanje
Demitologizacija neuroze, v.
Neuroza
Depersonalizacija, v. Razosobljenje
Depresija, v. PotiStenost
Derefleksija, 34, 96, 110, 147-154
Determinizam,
42, 44-46, 49,

Dijalog, 63, 69
Dilling, ., 1'11, 118
Dimenzija, 44, 59; ljudska -,
12, 20-21, 39-41, 40 ilj.,
42-46, 53-54, 61, 93, 116-18; nooloska -, 20, 44; psiholoska -, 44
Djetinjstvo, 47, 47 ilj.
Dopustenost u spolnom ponasanju, 71
Dosada, 91
Drhtavica, v. Tresavica
Drustvena odgovomost, 88
Drustveno-ekonomska situacija
(stanje, polozaj), 19, 30, 38,
84
Drustvo,- dokolice, 22, 31, 91;
industrijsko -, 70; - obllja,
18, 22, 31, 40, 50 ilj., 91-92
Durlak, 38
Dusevna bolest, 26, 82-85
East Side Mental Health Center (ellevue, Wa), 24
Ebner Ferdinand, 61-63
Egzistencijalizam, 11 , 21 22,
52-53, 61, 98-100, 106

162

Egzistencijska frustracija, 21,

23, 79, 91
Egzistencijska praznina, 21
'
23-26, 73-74, 78, 91, 94
Egzistencijski vakuum, v. Egzistencijska praznina
Ehrentraut, Gustave 153
Eil-Eiesfeldt, Iren~eus 76
Einstein, Albert, 32
'
Elektrosokovi, 122
Emocija, 71-72
Emocionalno otud:enje, 71
Enureza, 119 ilj.
Erickson, ilton ., 137
Etiologija dusevnih bolesti 12,
21, 23. 29, 47, 58, 149, 151,
Etnopsihijatrija, 145
Fabry, Joseph, ., 49, 49 ilj.,
129 bilj., 151
Farris, Claude, 154-55
Fatalizam, 48, 68, 99
Fechtmann, Freddie, 25
Fenichel, 0., 123
Fenomenologija, 57, 62 63 110
Foblja, 111-15, 11~22, ' 124,
129, 138, 144 ilj. 145-47
ijeg od straha, 11i-13 147:
v. i Strah
'
'
Forstmeyer, Annemarie von,
25

Fraiser, Alvin R., 26

Frankl Lirary and Memorailia, 33 bilj.
Freud, Sigmund, 1.1-12 14 18
21, 26, 45-46, 59, 66, 70: 71:
77, 83, 91, 123, 141
Frigidnost, 79, 152-53
Frosch, W. ., 149-50
Fumess, Pauline, 127
1

Gaind, R., 146

Geblen, Amold, 44
Gerz, Hans ., 111, 113, 123

Gestalt opazanje, 36
Ginsberg G. L., 149-50
Goethe, Johann Wolfgang, 29,
56, 56 bilj., 83-84
Goldstein, Kurt, 89
Goodwin, Brian, 84
Govor, 61-62, 85, 85 bilj.
Gray, R. N., 54
Grupna logoterapija, 26, 74,
134--35

Gusenbauer,

n,

94--95

Haley, , 137
Halucinacija, 138-39
Hand, 1., 117
Harrington, Donald Szantho,
123
Hartmann, Nicolai, 45
Havens, L. L., 123
Hays, 129 bilj.
Heidegger, artin, 44, 101
Heisenberg, Werner, 42
Henkel, D., 111
Hess, W. R., 67
Heyse, ., 118
Hiper-diskusija, 73
Hiper-intencija, 72-73, 95--97,
147-48, 152
Hiperinterpretacija, 55
Hiper-refleksija, 73, 1!47, 151,
152
Hipertrofija smisla, 58, 73
Hipnoza, 137
Hipokrizija, 70, 78;
Hipotrofija smisla, 58
Histerija, 116-18
Hodgson, R., 146
Hofstiitter, Peter R., 64
HOlderlin, Friedrich, 83, 91, 92
bilj.
Holmes, Robert ., 74, 74 bilj.
Homeostaza, 75, 89
Horn, Myron ., 151
Htjeti, 72; v. Volja
Huber, ., 139

Humanisticka psihologija, 11,

61, 63-65, 110
Humanizam, 11, 14, 57
Humor, 13, 115--18, 132, 144
bilj.
Husserl, Edmund, 50, 62
lfaluk-terapija, 145
lmpotencija, 79-80, 148-51
lndividualna psihologija, 59
Indoktrinacija, 64
Industrijsko dru!ltvo, v. Drustvo
Inferiomost, osjeeaj -, 59, 73,
91

lnsomnija, v. Nesanica
Institut za logoterapiju (Berkeley, alifornija), 129 ilj..
Intencionalnost, 62-63; intencionalni predmeti, 50; svjesni odnosi -, 62-63, 72
I11ternational Journal of Psychoanalysis, 11
Interpretacija samog sebe, 55
lntimnost, v. Senzualna lis
kost
Jacobs, ., 111, 113, 120, 121
Jacobson, Robert L., 121
Jaspers, arl, 106
Jezik, v. Govor
Johnson, V. ., 151, 152
Judd, 25

Kaczanowski, Godfryd, 110, 113,

148-49
airos kvaliteta, 36
atz, Joseph, 30
Kell, W. L., 49
laustrofoija,

120-21

lein,

Zanvel ., 116
Kockott, G., 118

163

Kocourek, ., 110, 129, 132-36

Koegzistencija, 61-63
Komercijalizam (sport), 89
Komicnost, v. Humor
Komunikacija, v. Saobracanje
Koncentracioni logori, 32-33,
32 bilj., 33. bilj., 37, 41, 45,
87
Konformizam, 23
Kontracepcijska pilula, 80
Korzep, Robert L., 95
Kotchen, Theodore ., 32
ratochvil, S., 29, 38
Kreativnost, v. Stvaralastvo
Kreisky, :i3runo, 22
Krippner, Stanley, 25
Krivica, 48
Kriza srednje doi, 19 ilj.
Krug, Carolyn ., 110, 113
Kvijetizam, 98-99, 106
Kvilhaug, Bjarne, 12, 14, 11'8
Lange, Johannes, 47
Lapinsohn, L. I., 119
Lazarus, . ., 116, 118
Lehembre, ., 110
.Leslie, Robert ., 110
Liidna hidraulika, 64
Liidna kateksa, 68
Lifton, Robert , 94
Lijecenje smislom (V. .
Frankl), 17 ilj.
Lijecnik i dusa (V. . Frankl),
68, 140
Linn, Lawrence S., 25
Loch, Wolfgang, 14
Logos, 62-63, 69
Logo-teorija, 35
Logoterapija, 11, 12-14, 17,
20-23, 26, 28, 33-35, 41, 61,
95-%, 99-102, 106, 110-12,
117-20, 118-19 ilj., 123,
126--40, 144 ilj., 145-47, 151,
153; derefleksija, 34, 96, 110,
147; grupna -, 26, 74, 133-

164

-34; paradoksna intencija,

13, 34, 95-96, 110-55
Logoterapijski institut SAD
(San Diego, Kalifornija), 95
Logo-test, 29
Lorenz, Konrad, 27, 42, 53, 66,
68, 80, 1:17
Lukas, Elisabeth S., 23, 29, 32,
39, 144 ilj.
Lunceford, Roland D., 38
Lyons, ., 110
Ljubav, 37, 39, 63, 67-69, 72,
75-81
Ljudska dimenzija, v. Dimenzija
Ljudske mogucnosti, 28-29,
37-38, ilj., 65, 93
Ljudski fenomen, 52-53, 61, 63,
66, 67, 72, 75, 76, 89, 93, 117
Ljudski potencijal, v. Ljudske mogucnosti
Ljutnja, 64
Maholick, Leonard ., 23, 29
Mandel, Jerry, 22
Marks, Isaac ., 111, 112, 146
Marshal, Karol, 24
Martin, Barbara W., 123
Maslow, Abraham ., 27, 30,
31, 76
Mason, Robert L., 38
Masovna neuroza, v. Neuroza
Masters, W. ., 151, 152
Masturbacija, 76, 77, 77 ilj.;
,,_ nad zenom, 69, 76
Meditacija, v. RazmiSljanje
Medlicott, R. W., 110, 113, 137
Meier, Augustine, 38
Mentalna bolest, v. Dusevna
bolest
Meshoulam, Uriel, 144
Meta-smisao, 60
Metaseksualnost, 76
Mirin, Steven ., 25
Mirovni pokret, 34, 67-68

Mokrenje u krevet, v. Enureza

Monadologija, 64
Monod, Jacques, 59
Monogamija, 76
Moreno, L., 61
Morita-psihoterapija, 145
Mdnja, 66--68, 67 bilj.
Mucanje, 115-124-25, 144
Mudrost, 57, 60
Muller-Hegemann, D., 110, 119
Murphy, Leonard, 38
Nacionalna komisija zloupotrebl marihuane i droga, 25
Nacionalni institut za dusevno
zdravlje, 29, 30
Nadrastanje, 38, 40 ilj. 65, 88
Napetost, 89-93, 115
Nasilje, 86
Nasljec!e (nasljednost), 21, 47,
49
Nesanica, 136-37, 142
Neuroticna trijada, 24-26
Neuroza, 12, 13, 18, 20, 29, 48,
52, 73, 84, 95, 111, 119; demitologiziranje -, 12; masovna
-, 15, 21, 23-24; - nezaposlenosti, 22; noogena -, 13,
20-21, 91; opsesivno-kompulzivna -, , 112-15, 11922, 124, 129-36, 147; seksualna -, 34, 79-80, 147-54; sociogenetska -, ?.1-22
Neuroza nezaposl~osti, v. Neuroza
Niebauer, . ., 110, 129
Nietzsche, Friedrith Wilhelm,
83
Nihilizam, 52-53, 87
Nikola Kuzanski, 43
Nista-osim, 53, 85
Nocne more, 138
Noogena neuroza, v. Neuroza
Nooloska dimenzija, v. Dimenzija

Noonan, . Robert, 145

Norris, David L., 155
Nowlis, Helen ., 25
Objektifikacija, 72
Ochs, . ., 145
Odgoj, 91; popustljivost u -,
71, 91 bilj.
Odgovornost, 57-58, 88, 106
Ontolosko razumijevanje samog sebe, 57
Opsesija bogohuljenja, 112 ilj.
Opsesivno-kompulzivna neuroza, v. Neuroza; borba protiv
-, 112-13
Opustanje, v. Relaksacija
Osjeeaj manje vrijednosti, v.
lnferiornost
Osjecajnost, 70, 71, 85
Otuc!enje, 71
Otvaranje (duse), 86
Ovisnost drogi, 24-26, 86
Padelford, Betty Lou, 24, 25
Padobranstvo, 97, 143
Pandeterminizam, 42, 46, 48-52, 56, 60
Paracelsus, 20
Paradoksna intencija, 13, 34,
95-96, 110-47, 118 ilj. 144
ilj., 153-55; eksperimentalna -, 119; samostalna primjena -, 139-45
Pa:scal, Blaise, 57
Pavlov, Ivan Petrov 14
Pervin, Lawrence ., 110
Petrilovitsch, Nikolaus, 12, 13
Planinarenje, 92-93
Planova, 1., 29, 38
Platon, 98
Polak, Paul, 110, 129
Popielski, Kazimierz, 38
Popustljivost, v. Odgoj
Pornografija, 78, 1'50

165

Portmann, Adolf, 44
PotiStenost, 24, 47, 49, 58, 142--43, 144 ilj.
preplavljivanje, v. Bel1avior-terapija, flooding
Preuranjena ejakulacija, v.
Spolnost
Privatnost zivota, 69
Prokrustova postelja, 14, 83
Prolaznost, 36-37, 107; - zivota, 98-107
Promiskuitet, 69-70, 77 bilj.,
78
Prostitucija, 70
Proslost, 100, 106
Protu-prijenos, 70
Psibljatrija, 11, 48, 82, 117, 123
24; 141; egzistencijalisticka
-, 11, 110; einopsihijatrija,
145; humanizacija -, 82; zen-psihijatrija, 139--40, 145
Psihoanaliza, 13--14, 2Q.-21, 28,
46, 47--48 ilj., 58-59, 66-67, 7Q.-71, 83--84, 114-15,
118-19 ilj., 119, 122-24
Psihodinamika, 13, 18, 20, 48,
66, 67, 83--84, 123
Psihologija, 11-1.2, 20, 27, 32,
42--43, 5Q.-51, 58, 61, 62, 65-66, 83; duinska -, 27, 83;
humanisticka -, 11, 61, 63-65, 110; individualna -, 59;
visinska -, 27-28
Psihosomatske bolesti, 52
Psiholoska dimenzija, v. Dimenzija
Psihoterapija, 11-13, 17, 25, 61,
118-19 ilj., 128
Psihoterapija i egzistencijalizam (V. . Frankl), 11
Psihoza, 21, 47, 58-59, 83, 112,
138-39
Pulse (medicinski casopis), 149
Puritanizam, 71
Purpose-in-Life test, 25, 29

166

Pynummootil, Abraham George, 125

Rachman, S., 146
Ramirez, Larry, 115
Raphael, Mary, 32
Raskin, David ., 116
Raskrinkavanje, 12, 13, 83, 84
Ray, 146
Razgovor, v. Dijalog
Razmisljanje, 70, 155
Razosoljenje, 12, 51-52
Razotkrivanje, v. Raskrinkavanje
Razuzdanost, 71
Redukcionizam, 14, 17, 35, 5254, 60, 75, 84, 85, 117
Refleksologija, 119
Reifikacija, 51, 72
Relaksacija, 73, 5, 155; progresivna -, 121
Religija, 38, 47--48 ilj.
Reynolds, David ., 145
Richmond, Bert ., 38
Rogers, Carl, 49
Romanticnost, 76
Rosefeldt, ., 118
Ruch, 38
Ruven, . ., 143
Sadasnjost, 106
Sadiq, Mohammed, 116, 136-38
Sahakian, Barbara ., 152
Sahakian, William S., 151
Sallee, 38
Samoizraiavanje, 62, 63, 69, 74,
85-86
Samoodvajanje, 13, 46, 49, 67
ilj., 90 ilj., 1'17, 128
Samoostvarenje, 34, 90
Samotranscendencija, 13, 33,
44, 5Q.-51, 59, 63-64, 67 ilj.,

69, 72, 74, 75, 79, 85, 90, 90

bilj., 117
Samoubojstvo, 18, 21, 24, 29,
40, 47, 68, 86, 87, 112
Saobracanje, 62
Sartre, Jean-Paul, 52
Scheler, , 44, 48
Schoelpple, Clay, 97
Schopenhauer, Arthur, 91
Schulte, Wemer, 90
Schultz, . ., 73
Seksualna neuroza, v. Neuroza; borba za uzitak, 147-52
Selye, Hans, 90
Senzualna liskost, 69-71
Shapiro, ., 149-50
Shean, Glenn D., 25
Sheen, Fulton ., 57
Sherif, Carolyn Wood, 34, 93
Shizofrenija, 82, 85 ilj., 138-39
Shrader, Raymond R., 32
Skinner, . F., 14, 18, 51
Sloboda, 44-46, 48, 57, 65, 80-81, 88; - volje, 42
Slueaj i nuznosti (Jacques Monod), 59
Smanjivanje
preosjetlji vosti,
121
Smisao, 17-22, 19 ilj., 25-27,
3441, 56--60, 63, 70, 73, 75,
79, 83, 85-87, 91, 98-100, 102
ilj., 102-104, 7-18; hipertrofija -, 58, 73;; hipotrofija
-, 58; krajnji -, 57, 86; opstanka, 86; -,..patnje, 32-33, 37--41, 65-66, 105; volja za -, 13, 26-35, 50, 58,
85, 91, 117
Smith, Virginia, 38
Sm1t, 19, 38, 65-66, 87-88,
102-105, 107-109; bol zbog
gubltka smrcu, 65
Smrt lvana Iljica (Lav Tolstoj), 38, 88

Smrt, posljednji stupanj rasta

(Elisabeth Kuler-Ross), 38
Snovi, 137-38
Sociogenetska neuroza, v. Neuroza
,Sokratski dijalog, 102-105
Solyom, L. ., 111, 113, 119, 136
Spavanje, 137-38
Spiegelberg, ., 62, 110
Spolna neuroza, v. Seksualna
neuroza
Spolnost, 21, 34, 68-73, 75--81,
93-94, 147-52; depesonali
zacija -, 78; frigidnost, 79-80, 148-53; inflacija - 78;
preuranjena ejakulacija, 153
-54; vaginizam, 154; zahtjev
za -, 149-51
Sportovi, 89-97
Sreea, 18-20, 34, 40, 65, 72, 79,
94
Sredstva za umirenje, 65-66
Strah, 111-19; - od straha,
111, 146; ijeg od -, 111-13,
146; - od letenja, 114, 1:2021; trema, 113-14, 122-23;
- od znojenja, 127
Stres, 90-92
Stvaralastvo, 83, 85, 106
Stvamost, 36, 42--43, 63, 65,
75-76, 98-101, 107-108
Subhumanizam, 14, 75, 117
Sugestija, 123-27
Sttpstitucija simptoma, 12, 120
Susret (encounter), 61-74, 76
Sveti Augustin, 98
Svijest, 53
Sovinizam (u sportu), 89
Teleologija, 60
Tenzija, v. Napetost
Teorija motivacije, 27, 3i, 75,
89, 93

167

Teorija nagona, 12 ilj.

Terapijske tehnike, 146--47
Testovi, 23, 25, 29, 38, 39, 68,
120, 123-26, 135-36
Tijelo-dusa prolem, 42, 44
Tikovi, 125-26
Tjeskoba, predosjecaj -, 111,
1'18-19, 121-24, 144 ilj., 149,
150, 153
Toma Akvinski, 43
Totalitarizam, 23
Tradicije, 2~24, 35-36
Trankvilizeri, v. Sredstva za umirenje
Transcultural psychiatry, 138
Treniranje (sport), 95-96
Tresavica, 116
Tuga, 65-66
Tweedie, Donald F., 110
Ungersma, Aaron ., 110
Usamljenost, 69-70
Uspjeh, 39-41
Utjecaj etnicke pozadine, spolnosti i zamiSljene slike
na odnos izmetu narkomanije i svrhe zivota (Betty
Lou Padelford), 24-25
Uvjetovanje, 15, 48-55, 84, 119;
uvjetni refleks, 15, 50, 54, 119
Vaginizam, 154-55
Valins, 146
Vich, Miles ., 27 ilj.

Victor, Ralph G., 110, 113

Visinska psihologija, .v. Psihologija
Vjera, v. Religija
Vogelson, 145
Volja, 72
Volja za smisao, v. Smisao
Vrijednosti, 22-23, 35-37, 54-55
Wallace, 145
Watson, . .. , 14, 146
Weisskopf-Joelson, Edith, 55,
58, 110, 111, 113, 123, 155
Wilder, Joseph, 54 ilj.
Wundt, Wilhelm, 65
Y,alom, Irvin, 70
Yamamoto, I., 145
Yarnell, Thomas D., 38
Yates, . ., 136
Young, Diana D., 23, 38
Zamjena simptoma, v. Supstitucija simptoma
Zatocenik ratnih logora, 33
Zen-psihijatrija, v. Psihijatrija
Zlocin, 48-49
Znanost, 56, 59-60; pluralizam
-, 42-43
Zmirkanje, 125, 126

Muradif Kulenovic

SMISAO ZIVOTA I BOLEST

Vitor Frankl poznato ime u svijetu, jednaiko medu psihijatrima, psihoterapeutima, filozofima kao oi medu siokom
c~talackom pulikom. Djela s mu prevedena na mnoge jezike. U nekim zeljama prihvaeena i vee se ru praksi pi
mjenJuje njegova psihoterapijsika metoda koju n~iva logoterapjom, 'Sto u slobodnom .pijevodu znaci <li!jecenje smi
slom. U predgovoima .njoviim knjigama oiCn.o ,ga predstav.Ijaju kao profesora neurologije i psihijatrije na Beckom
sveuc:istu i i tome se ne propusta spomenuti da i >~ro
fesor logoterapije na United States Intemational. Univer
sty ru Kalifornij.i (SAD), kao i predavac na velikom broju
c'Venih svecilista.

Za nas zanim~jivo spomenti da se Frankl smatra osnivacem treee psihijatijske skole . Sva:kako tom
redoslijedru na prvom mt Freud, zatim Adler i, koacno,
Fra:nkl. Viktor F,:nkl ne osporava da <> kao Adlerov
ceni>k. U pokus~j usporedbe ove dvojice psihoterapeuta,
Binbam isJtice da Franklov parareligFjski stav radu s
pacijentima proistljece iz Adlerova ikosmickog osjeeaja.
Viktor Frank.l pola2Ji od shvacanja egzistencijalista koji,
.pojednosrtavnjeno receno, odbacju [skiljucivost metaf'izickog
bavljenja esencijom, i osnovnoj postavci istic da eg:zJi.stencija pe1hod:i esenciji. U sredist njiova interesa nalazi se
covjek .koji Zi'Vi sasvim konk!retnom, odredenom odsjecktt
vremena i krujnje odgovoran i angaziran svakom trenutku svog postojanja. Filozofi, psiholozi, psihiljatri i psihOiterarpeti koji su prihvatiili svojem radu egzistencija:lizam kao

169

prakticno usmjerenje razmatraju samospoznaju i uopce postojanje kao nesto sto Se neprekidno razvija, pojavjuje: covjeka ne il:reba poma:trati kao zbir statiOkih tvari iJi mehanizama, covjek u stalnom razvoju i 111eponoviljivom kretanjou.
citajuCi eseje koje nam Frankl nudi u 'knjizi Neeujan vapaj za smislom upoznajemo autorovu misaonu orijentaciju
i iz toga terapijsku metodu - logoterapiju koja najliza
stavovima egzistencijalista, koji slijede razvojnu liniju Jaspersa i dalje Gab:riela Marcela. Viktor Frankl, kao Jaspersov
ucenik, smatra da duh ne moze oboljeti, otuda i njegov posebni psihoterapijski pristup, jer 1kod njegovih 'Se pacijenata,
tocn:ije psihrijatrijskili poremeeaja, ne radi bolesit l'lego
izguljenom ili uopce nepronadenom smislu zivota. s ovakVIim shvacanjem Vilk!tor Frankl se nista ne pomice od shvacanja Tome Akvinskog i neotomista koji smatrajru da duh ne
moie oboljetri kao sto dusa ne moze podleCi .i blti podvrgnuta
raspadanju.
Viktor Frankl zanim1jiva pojava medu fi.Jozofima i u izvjesnom s-mislu dis0111antna licnost medu psihijatri:ma. Svojim
radom pridruzuje se omm znanstven:icima koji potvrduju lki
zu psihijatrije .kao znanosti koja nema nikakvog osn.ovnog
apriornog plana.
Neki marksi,sti, naroC:ito iz SSSR, smatraju Frankla kao i
ostale pristailice egzistencijalisticke ana:lirze prodUJktom materlij aJ.i~u neprijatel j:ske fi.lozofij , sub ektd'Villo-ideail-isti-cke
teorije, Cija primjena u psiblja:triji stetna i besplodna.
FrankJ, osobno, nije nimalo nepraktiean eovjek: veoma 1
komun~katdvan i dobar propagator svojih shvaeanja i doZivljaja sv,ijeta. Kod nas 'SU mu pevedene vec dvije knj,ige:
jedna koja u svijetu poznata pod naslovom Covjekovo
trazen1e smisla<<, u nas ima nesto komercijaLniji -naslov Zasto se nislte ubi?, sadrzi njegove osn1ovne stavove i zapise nacistdckom .Jogoru gdje prozivio cetirri godine za
vrijeme rata, te druga s naslovom Bog podsvijesti - Psihoterapija i religija.t
njiga Neeujan vapaj za smis1om<<, s podna:siovom Psihoterapija i humanlizam, sadrZi sve itne odlilke misaona
i prakticna usmjerenja svojega autora. U osam eseja Frankl
razradiuje svoje odnose prema nekim kljuooim prolemima
naseg vremena koji nas potieu na razmisi}janje svoji'rn
snaznim polemi1ckim tonom stanov.i1:tim druistvenim pojaVa!la javnom i znanstvenom, SUViremenom zitVotu. Ovdje
Vidi

170

iljeske

na str. 11 i 125.

 istaknuta namjera au'tora da se odredi prema njima, da

da svoj sud i Uika:Ze na moguce posljedice i ishode takvih
pojava ako im ne posvetimo potrebnu pa.Znju.
Viktoru Fra!lllkilu blsmo s pravom mogl:i reCi da on
angaZirani 7!nanstveniok u nasem vremenu bez obrira na pr.irodu njegova opredjeljenja i poticaja koje u. osnovi ljudsko i puno skri za :sudblnu Iju,dske jedinke, za njeno .duhovo osmis1jenje U vremenu :koje bas ndje setimetalo prema
covjeku i jegovoj sreei.
Logoterapilja primijenjena Fraklova fi'Iozofijska teorija u psihoterapijskoj praksi, kao i sve ostale iovacije
i teori;j,sikd pris,tupi u J.ijeceju emotivno poremeceih i.zaziva
m:oStvo ra!ilicmh sudova: prihvacanja ri. odbljanja. No bez
obzira na sve prigovore Frankl se svojom toori!jom i psihoterapijsko,m tehni:kom uklljucio u pokusa1e da se pomogne
covjeku u njegovim nevoljama ,' sto ~ bez stvare osnove,
pokiusao da covjelw u najtezim momentima izgubljeosti
svojim pristupom ipak pomogne u olwiru svoje 'teoriljske
51z 1 prakticnog umijeea da se osloni na moguce svoje
snage i tako pronade smisao svojeg zi'VIOta. ndje nimalo
lak zadatak, ali u svojim rojnim prakticnim islstvima on
pokazuje da ga moguce ostvariti. Njegovo praktieno usmjerenje i teorijske spoznaje dollaze ,iz njegovih osobn doziv;ljaja: kod njega susrecemo snaZe doj;move !iz citanja
uske literature (Dostojevski, Tolstoj i drugi) s jedne strane
i dramatica suoeenja s najtstra.Snijom stvamosti u acistic
ki logorima; sve to stop1jeo s njegovom promcavom
aravi djeeaka koji .iza:sao ,iz roditeljske ,kuce sa sigurnoscu da volje i da moze voljeti, ii u tom osa:Zeju
i u tstaju da :trazi i vidi smisao zivota: to prep:oruCivao ~ drugima. MedutE, postoje ljudi koji za to nisu pripravljen:i i koji tO ne mogu posti6i bez os1anjanja na .druge,
bez slozenijih samoistra:Zivaja i pomooi drugih psihoterapijskih pristupa.
Frankl se cesto pokusava u svoji.m radovima odrediivati
i uspored:ivarti sa psihoanalitickim ucenjem. Suprotstavlja
se onima koji psihoanalizi predbacuju njezin, talkozvani, panseksuaJJzam, i ka:Ze: sumjam da ibl. taj prigovor blo
uvijek opravdan. Ali eposredno nakon toga dodaje: PsilaalJiza se zasniva na jos opasnijoj pretpostavci - naime,
'pandeterminizmu', pod tim mislim glediste koje se ne
obazi~e na .ovjekovu sposob.nost da zauzme stav prema ilo
ka:kvim uvjetovaostia. Covjek nitje sasvim uvjetovan i
sasvdm odreden, nego sebe odreduje- ta:ko da P'red
uvjetima popusta tako da im se hrabro odupire. Drugim

171

ijecima, covjek na kraju krajeva sam sebe odretje. Covjek

ne egzistira napros:to, nego uvijek odlueuje kakva njegova
egzistencija i!ti, sto on u sJijedeee:m casu postati. (V.
Frankl, Zasto se niste ubili?)
Psihoanaliza nilje svjetonazor i psihoanalriza zahtijeva mirniji i razl<>Zniji pr.istup od onoga pojednostavnjen.oga i
ovoga Franlclova. Bolestan covjek, poremeeen eovjek u S'V'Ojem psihoseksualnom i pihosoaijaihm smislu nije u stanjtt
da se odredi; psilanaliza na.toj:i da ga dovede u 's:tanje u
.kojem bi se mogao odrediti. Franlclovo shvacanje i fblozofijsko uvjerenje vr~jedi, ali ne jedinako za sve ljude. Zato F:ranklove preporuke mozemo rprihvatiti, ali samo u izvjesnim situacijama i za izvjesne oljude, a!Li ne za sve. Njegovo parafraziranje Nietzschea - Sto me ne ui - ucini me gaCim nije
uvijek prihvatljivo; oni koji se bave pihoterapijom dobro
znaju da ndje uvijek tako.
2ivotni sm.isao za koji toliko pledira Viktor Flrank!l mnogima tesko dokuciv: svaki eovjek osobno <i posebno
pozvan da ostvari svoj zivot; prema 1judskim <tandardima,
to rpodrazumiljeva radost i zadovoljstvo, zivot se ostvaruje
radom, ivanjem zivotnih radosti ni patmja ne izostaje.
mvanje zivotnim pojavnosti:ma Ji odretenostima moze iti
ometano kocenj~ma i vlasti.tim nemogutnosltima, 1koje dovode
u pitanje smisao blvota. Frank!l isti:ce dvije nevolje u mnostvu
drugih: seksualnu nemoe muskaraca i sekSIUaJ.nu bladnoCu
zena, uprosceno i reei, kako on objasnjava da to
zog hiper-4ntencije hiper~reflekilje. Da, mme se desiti t
1to, mreza uzroka <daleko 1kompliciranija i uzeti ovo kao
jedini ces6i uzrok, bill:o i veli!ko rpojednostavnjenje i pojave i oovjeka.
P.reud davno negdje zapisao da Ciov1eik koji se zapita
za smisao zi<vota iholestan i1i na pragu ozbi:ljne bolesti. IzHcno i ilo s ovom 'izrekom se spori.ti jer ioloski, psihioki
i socioloski ljudski standardi to potvrduju. Ovo pitanje moze
poS'tojati samo 'kao kadenca ljudskih razmisljanja i fozo
fijski:h nagatanja. Covjek ovo p:i'tanje olbleno postavlja samo
predasima svojega ostvaivanja i potvrdivanja u povijesnom ivanju, inace ono u sprotnosti sa :Zivotom i zdravljem, u suprotnosti s postojanjem i razvojem ljudske vl'!s:te.
Pitanje smis.I zivota uvijek , na neiki naCin, refleksija
bo:lesti i poraza procesu ostvarivanja Ijudske jedinke, da::.
kle, odraz neslclada i sa samim sobom~

172

Uz sve ove primjedbe, Viktora Frankla treba eti veoma

ozblljno svijet suvremene civblizacije, u 'kojoj covjek
zbog izolacilje i neocekivanih promjena, sa slablm duhovnim
i psihickim snagama, naprosto izloien traganju :za Jjudslcim
i moralnim smis1om zblvaja, i cesto osobno nesposoban da
nade odgovor te zapada ~krize. Fran:M pokusava naCi izlaze
i upeuje na rjesenja, 'koja tek zajednici 'S drugim pristupima mogu pomoCi otklanjanj tegoba jedinke ailii ne i rjesenju prolema suvremenog sV!ijeta.