UNIVERZITET U TUZLI

ODSJEK:BOSANSKI JEZIK
I KNJIEVNOST

TEMA:OSKAR WILDE- Slika Doriana

Graya

Mentor: dr.sc.Azra Verlaevi

Juni,2013.god.

Student:Amina Begi

BIOGRAFIJA O PISCU
Oscar Wilde
roen je16. listopada1854. godine uDublinuuIrskoj, dvije godine
nakon brata Wiliama. Pohaao je "Trinity College" u Dublinu od
1871. -1874. godine. Dobio je stipendiju za "Magdalen College" u
Oxfordukoji je poeo pohaati1875. godine. Najvei utjecaj na
Wildea kao umjetnika u to vrijeme imali su:Svinbern, Walter Peter
iJohn Raskin. Pohaajui Oxford, zbog svog ekscentrinog
ponaanja imao je problema s profesorima. Tijekom1875i1876.
godine Wilde objavljuje poeziju u nekoliko literarnih magazina. Zbog
smrti oca 1876. godine vraa se u Irsku i nastavlja s objavljivanjem
poezije, a1878. godine dobiva "Nagradu za englesku knjievnost".
Uskoro naputa Oxford i odlazi uLondongdje polako stjee
popularnost meu knjievnicima. Stekavi popularnost kao
knjievnik, 1882. godine odlazi uAmeriku. Poslije povratka iz
Amerike, nekoliko je mjeseci ivio uParizu.1884. godine eni se s
Constance Lloyd u Londonu i dobiva dva sina, Cyila i Vyvyana.
Tokom tih godina, Wilde je radio kao novinar, a uz to je i dalje pisao
poeziju i drame.1890. godine objavio je svoje najuvenije djelo,
roman "Slika Doriana Graya". U to je vrijeme Wilde doivio najveu
slavu. No, u ljeto1891. godine upoznaje lorda Alfreda Douglasa, u
kojeg se zaljubljuje. U to vrijeme postaje i alkoholiar, a njegova
slava poinje polako blijediti.1895. godine osuen je na dvije godine
prisilnog rada zbog "nakaznog ponaanja". Poslje povratka iz zatvora
seli se u Pariz, gdje naputen od sviju umire30. studenog1900.
godine.

Slika Doriana Graya

Cilj ovoga rada jeste da pronae i objasni ideje
o umjetnosti koje su izraene u romanu
Slika Doriana Greya i da analizira nain na
koji je Oskar Vajld umetnuo ideje
esteticizma u tekst. Ono to je ideja vodilja
ovoga rada i samoga romana jeste da na
umjetnost treba gledati uvijek kao na neto
to je lijepo. Od umjetnosti ne treba oekivat
da poduava svoju publiku moralnim
vrijednostima nit da dijeli lekcije. Same
ideje se manifestuju u odabiru tematike
romana i u izjavama i ivotu likova. Sam rad
podijelit u na tri segmenta, odnosno tri
vrste umjetnosti: slikanje, glumu i
knjievnost. Osim ova tri segmenta, bitno je
i objasniti funkciju prologa u djelu.

Funkcija prologa
Prolog u romanu sadri epigrame koji se tiu esteticizma. Budui da je
viktorijansko doba nosilo duh umjetnosti koja je imala moralnodidaktiku svrhu, Vajld je ponudio neto potpuno suprotno. Pisci iz
viktorijanske ere, npr. Charles Dickens, eljeli su poruiti i djelovati na
one koji itaju njihova djela. Odmah u samome prologu Vajld o tome
kae slijedee:

Moralni ivot ovjekov prua umjetniku glavnu grau, ali moral

umjetnosti u biti je savrena primjena nesavrenih sredstava./
Umjetnosti je svrha da otkriva sebe, a pritaji umjetnika./ Umjetnik je
stvaralac lijepoga.
U ovim reenicama oigledno je da je po Vajldovom miljenju svrha
umjetnosti ljepota. Umjetniko djelo je samo lijepa stvar i nita vie od
toga. Ono to nam Vajld poruuje na samome poetku jeste da cijenimo
njegovo djelo kao neto lijepo i da ne pokuavamo izvui iz djela
moralne lekcije.

Umjetnost slikanja

Postavlja se pitanje: zato ba slika

Doriana Greya, zato ne opis, ivot
Doriana Grey i sl. Poznato je da je i u
nazivu Joyceovog Portreta umjetnika u
mladosti stoji aluzija na Vajldovu Sliku.
Slika/portret je nain da se u vremenu
uhvati jedan trenutak i da taj trenutak u
sebi sadri i prolost i sadanjost i
budunost, da se prema njoj ravna
ovjekov lik i duh. U ovom sluaju, ono
to je trebalo ostati u vjenosti, nije ostalo,
ve je Dorian, ostao vjeito mlad.
Tri glavna lika Dorian, lord Henry Wotton
i Basil Hallward imaju razliita osjeanja
prema slici. Dorian se, isprva, divi samome
sebi i uvia svoju ljepotu, a zatim pada u
oaj nakon to mu lord Wotton ukae kako
mladost nee zauvijek trajati.

Tri lika u romanu predstavljaju tri inioca u razvoju

djela: autor (Basil), model (Dorian) i publika
(Wotton). Zapitamo se: kome djelo, zaista, pripada?
Henrijeve rijei su te koje su prouzrokovale odreeni
izraz na licu kod Doriana koji je pomogao da Basil
zavri sliku. Doarian je posudio svoj lik, Basil svoj
talenat. Basil smatra da slika pripada Dorianu.
Ako je date bilo kome, a ne meni, nikad vam to
neu oprostiti, Basile povika Dorian Gray. I
nikome neu dopustiti da me naziva ludim djeakom.
Pa znate i sami, Doriane, da je slika vaa. Dao
sam je vama jo prije nego sam je naslikao.
Problem nastaje kada Dorian postane sve troje i
stvaralac/ruilac i model i publika. Prvi stupanj ka
njegovoj propasti se desio kada je pogledao sebe i
predvidio budunost. Drugi stupanj- kada je poelio
da bude u djelu i da djelo bude u njemu, a trei kada
je djelovanjem svoje due postao onaj koji oblikuje.

Umijetnost glume
Jedini lik koji nas uvodi u svijet glume je lik Sybil Vayne. Teatar u djelu
nije zastupljen samo kao kratko spominjanje, ve je integriran u strukturu
djela. Opis prostorije na poetku romana podsjea kao na opis pozornice
gdje se odvija radnja.

Atelijer bijae sav proet tekim mirisom rua, a kad bi ljetni povjetarac
pokrenuo drvee u vrtu, kroz vrata bi se irio mr jorgovana ili jo njenijo
miomir ruiasto rascvala trnova gloga. Leei na divanu od perzijskih
bisaga i puei kao obino bezbroj cigareta, lord Henry Wotton mogao je iz
svoga kuta upravo jo nazreti treperavi sjaj medenoutih i medenoslatkih
cvjetova zanovijeti, kojoj uzdrhtale grane kao da su jedva nosile teret svoje
rasplamsane ljepote; a na mahove prhnule bi po dugim zastorima od sirove
svile, kojima su veliki prozori bili zastrti, fantastine sjenke ptic u letu, i
to bi lepetanje za trenutak ostvarilo neki japanski ugoaj, pa bi ga
podsjetilo na one blijede poput jantara ute slikare u Tokiju, koji
posredstvom neke izvjetaeno ukoene umjetnosti nastoje da u ovjeku
pobude osjeaj brzine i pokretljivosti. Uslijed priguena zuja pela,
promiui kroz visoku nepokoenu travu ili kruei jednolino uporno oko
opraenih zlatnih aica nasumce izrasla kozinca, tiina kao da je bivala
jo tjeskobnijom. Potmulo brujanje Londona bijee nalik na daleko
orguljanje u dubokom basu.
Nasred sobe, na uspravno namjetenu slikarskom stalku, stajae slika
neobino lijepa mladia, u naravnoj veliini, a malo podalje, suelice slici,
sjedio slikar Basil Hallward, koji je prije nekoliko godina napreac bio
nestao, te je njegovo ieznue silno odjeknulo i izazvalo kojekakva
nagaanja.

Tekst nam govori o poziciji likova, Basila i Henrya i t aoni rade. Nakon ovog
iscrpnog opisa slijedi dijalog. Ne dobivamo mogo inforrmacija o tome ta likovi
misle ili osjeaju osim jednog kratke reenice koja se takoer odnosi na seting.
Likove upoznajemo uglavnom kropz dijalog. Oni dijelovi u kojima se dijeli
miljenje likova lahko bi se mogli pretoiti u monolog.
Jedan od likova, lord Wotton, ve izvodi due monologe. esto je vispren i
satirian u svojim komentarima. Njegovi komentari su poslovinog karaktera,
izdvojivi su iz cjelini i predstavljaju zaokruene misli.
to se tie Sibyl, jedinog profesionalnog glumca, postavlja se pitanje zato je
njezina gluma odjednom tako loa. Odgovor je jednostavan: jer je dosada
glumila emocije, ali nakon to je postala zagaena pravim, njezina gluma
vie nije imala isti sjaj. Meutim, ini se da je, moda, za Doriana pojam
glume predstavljalo neprirodno i izvjetaeno ponaanje, jer suditi prema
onome emu nas on izvjetava ne smijemo. Dorian nije bio zaljubljen u pravu
Sybil, ve u njezinu sliku, kada je ona postala realnost, on je izgubio interes u
za nju. Njegova elja za vjetakim mjeri se sa onom koju ima pripovjeda u
Potrazi za izgubljenim vremenom, Marcela Prousta, kada ugleda Gilbert i
umisli da su joj oi plave umjesto crne. Sybilin posljednji potez je bio ponovni
povratak estetici, kada se, bacajui se u rijeku pretvorila u mueniki simbol,
podsjeajui na Ofeliju.

Knjievna umjetnost
Knjievnost je trea forma kroz koju se
provlai rasprava o umjetnosti i
esteticizmu. Sluaj ute knjige najbolje
opisuje utjecaj knjievnosti i umjetnosti
openito na ljude. Dorian poveden
fikcijom kao i Madam Bovari ili Don
Kihot, zalazi u opasna polja koja u
pravom ivotu ne postoje bez velike
cijene. Same knjige nisu one koje
podvode prema Vajldu jer i one potjeu od
ljudi tako da one samo reflektuju stanje
drutva u kojem se ivi.

Nema moralnih ili nemoralnih knjiga.

Ima samo dobro ili loe pisanih knjiga, i
to je sve.

Narcizam
U Wildeovu romanu Slika Doriana Graya izvrsno su
ilustrirane sve tri Freudove varijante narcizma. Taj roman
sadrzi jednu od klasicnih slika narcizma - dijabolican
pakt u kojemu narcis pobjeuje starenje tako to svijetu
prikazuje vjecno mlado lice, dok je istinski uzas njegova
unutarnjeg sebstva prikazan na grotesknom portretu
zakljucanom u njegovu privatnom svetitu.
Roman pocinje nizom epigramskih izjava o umjetnosti.
To su u biti antipuritanska velicanja "beskorisnosti"
umjetnosti i vrhunske vaznosti umjetnosti kao vrijednosti
po sebi. Ona predstavljaju jo jednu metamorfozu
narcizma. Pretvarajuci svoj narcizam u umjetnost, Wilde
nadilazi svoju usmjerenost prema sebi, jer "umjetnicka
ljepota" (suprotstavljena "stvarnoj ljepoti") ne blijedi i
oblik je komunikacije. ak i destruktivni narcizam
pronalazi opravdanje: "Porok i vrlina umjetniku su graa
za umjetnost."

Zakljuak
Vajld, opisuje ovjeka toga doba, opisuje
graanina, aristokrata. Iskrvarenost, donekle
romantiarska, ali nipoto isto romantiarska jer
nema u sebi prave pobune niti boli. Nain ivota
koji je odabrao lik u knjizi na kraju rezltira gotovo
glupou, nikakvim uzvienim osjeanjem i
beznaem. Sam Dorian pokazao se kao rtva koji
se nije mogao samo diviti djelu. ve je htio biti u
njemu, i jo jednom prodrijeti u la, ivjeti ono to
samo papir trpi. I to jeste ustvari sutina romana,
papir i rije sve mogu podnijeti, ali ovjekova dua
i tijelo su potrona i podlona roba, koja slui
samo za kratkotrajnu upotrebu pri stvaranju
vjenosti.