Institut za jezik u Sarajevu

Posebna izdanja 14

Urednik:
prof. dr. Ibrahim edi

INSTITUT ZA JEZIK
SARAJEVO

Redakcija:
prof. dr. Josip Baoti
prof. dr. Ibrahim edi
prof. dr. Svein Mennesland
prof. dr. Alija Piri
prof. dr. Hanka Vajzovi
prof. dr. Naila Valjevac

Autori i obraivai:
prof. dr. Ibrahim edi
ass. Hadem Hajdarevi
ass. Safet Kadi
mr. Aida Kro
prof. dr. Naila Valjevac

RJENIK
BOSANSKOG
JEZIKA

C I P - K at a lo g iz a c ij a u p u b li k ac ij i
N a c i o n a l n a i un iv e r z it e ts k a b ib l io te k a
Bosne i Hercegovine. Sarajevo
8 1 1 . 1 6 3 . 4 * 3 ' 374.81

RJENIK bosanskog jezika / [autori i o b r a iv a i

I b r ah i m e d i ... [et al.]. - S a r a j e v o : Institut
za j e z ik , 2 00 7. - 1313 str. ; 24 cm . - ( P o s e b n a
iz d an ja / Institut za je z i k u S a r a j e v u : I4)
ISBN 978-9958-620-08-9
1. ed i , I b r ah im
C O B I S S . BH - ID 1 5 9 38 56 6

Sarajevo, 2007.
U m noavanje, kopiranje i svaka zloupotreba ovog rjenika kanjiva je po zakonu.

Predgovor

Standardni ili knjievni jezik je neorganski idiom - svjesno

odabran sistem iz inventara to ga imaju organski idiomi (govor,
dijalekat, narjeje), utemeljen na strogo sistemskim pravilima - gla
sovnim, oblikim, leksikim i sintaksikim kako bi se mogla
ostvariti to preciznija komunikacija. Pored tih sistemskih pravila
upotreba jezikih jedinica u standardnom jeziku regulie se jo
standardno-jezikom normom, koja je data u gramatici, pravopisu i
rjeniku. U gramatici su skupljena razna gramatika pravila, a
pravopisom je regulisan nain pisanja i utvrena pravila pretvaranja
govora u tekst. Rjenik standardnog jezika daje opis rjenikog blaga
jednog jezika potrebnog za komunikaciju u svim sferama ivota. Bez
ovih triju knjiga upitno je postojanje jednog standardnog jezika. Ako
one ne postoje, prisutne su razne nedoumice, lutanja i razliita
tumaenja prirode jednog jezika, to se upravo i dogodilo sa dananjim
bosanskim jezikom, za koji 1990. godine osim imena nismo imali ni
gramatike, ni pravopisa, ni rjenika.
U proteklih petnaestak godina ta praznina je samo donekle
popunjena izlaskom gramatika i pravopisa, ali uvijek se osjeao
nedostatak rjenika u kojem bi bilo predstavljeno svo bogatstvo i
priroda leksike bosanskog jezika. Posebna vanost rjenika naglaava
na je i u zakljucima naunog skupa Simpozij o bosanskom jeziku ,
Biha, 1998.
Iako je jasna vanost rjenika za jedan standardni jezik, mora
se znati da je izrada rjenika veoma krupan poduhvat koji
podrazumijeva niz faza, u kojima su najvanije prikupljanje grae i
istraivanje svakodnevne jezike prakse na osnovu ega je mogue
utvrditi standardnojeziku normu odreenog standarda. Zbog toga, tek
sada je, nakon obavljenih istraivanja, mogue ponuditi javnosti ovaj
jednotomni rjenik koji moe pokazati specifinost i duh bosanskog
jezika.
Inventar rijei bosanskog ijekavskog standarda ine izvorne
rijei i posuenice. Prve su nastale u historijskom razvoju jezika i
kulture, a druge su preuzete rijei iz drugih jezika. Posuenice su rijei

koje su se prilagodile sistemu bosanskog jezika i unesene su na

razliite naine. Preuzimanje rijei iz drugih jezika najee je rezultat
nauno-tehnikih veza, osvajakih pohoda, ekonomskog, politikog i
kulturnog povezivanja raznih naroda. Stoga, meu posuenicama
nalazimo orijentalizme, grecizme, latinizme, anglicizme, germanizme,
romanizme itd.
Posebna i karakteristina osobina bosanskog jezika je
mogunost izraavanja istog ili slinog sadraja razliitim jezikim
sredstvima, pa korisnik jezika po svojoj navici vri izbor jezikih
sredstava. U nauci o jeziku taj leksiki sloj nazivamo dvostrukostima i
viestrukostima. One predstavljaju bogatstvo koje omoguava da
izrazimo svaku nijansu, svaki detalj.
Za ovakav leksiki sastav jednog jezika najbolje funkcionie
blaga jezika norma koja tolerie ravnopravnu upotrebu rijei i oblika,
ime se slijedi svakodnevna jezika praksa. Kruta jezika norma
kojom se nastoje ukloniti dvostrukosti i viestrukosti samo bi tetila
prirodi bosanskog jezika koji je upravo po njima prepoznatljiv. Isti
efekat bi imalo normom nasilno nametanje rijei koje su korisnicima
nepoznate i neobine. Stoga smo u ovom rjeniku predstavili
standardnojeziku normu koja je naslonjena na sadanju jeziku
praksu i koja u velikoj mjeri daje mogunost slobodnog izbora jezikih
sredstava u upotrebi.
U ovom rjeniku su sistemski zapisane rijei (lekseme)
bosanskog jezika, njihov oblik, znaenje, gramatike i semantike
osobenosti. U principu, zbog ogranienog prostora u rjeniku davane
su najosnovnije i najbitnije osobine kada je u pitanju gramatika
struktura, tj. navoeni su oblici koji se zbog neke svoje osobine
razlikuju od ostalih oblika u paradigmi. Npr. kod pridjeva nisu
navoeni oblici enskog i srednjeg roda jer je to poznato iz gramatike,
ali su navedeni odreeni i neodreeni vid zbog tendencije u praksi da
se sve vie mjesto odreenog vida upotrebljava oblik neodreenog
vida. Takoer, potrebno je bilo navesti oblike u kojima je izvrena
neka glasovna promjena, dubletne oblike itd.
Upotreba akcenata u jezikoj praksi je veoma arolika, pa je i
taj fenomen trebalo rijeiti na odgovarajui nain. Neke rijei
izgovaraju se sa dva ili tri akcenta, tj. i tu imaju dvostrukosti i
viestrukosti. Zbog opredjeljenja za ve spomenutu normu, biljeeni su
i naporedni akcenti ukoliko su sasvim uobiajeni. Pored toga, u praksi
kod posuenica se javljaju silazni akcenti i na unutranjim slogovima.
Iako su ti akcenti ovjereni u praksi, u ovom rjeniku nisu biljeeni i

postupljeno je prema do sada u nauci prihvaenim pravilima biljeenja

akcenata.
Potrebno je jo rei da je ovim rjenikom u velikoj mjeri
preslikana naa jezika stvarnost koju smo nastojali predstaviti na to
jednostavniji nain i osvijetliti pravu prirodu bosanskog jezika i
ukloniti sva lutanja i nedoumice o tome ta je bosanski jeziki standard
koji ne treba zamjenjivati sa neim drugim. Naravno, ovaj rjenik e
prihvatiti oni korisnici koji bosanski jezik prihvataju kao svoj.
Meutim, zbog politike mnogi u Bosni i Hercegovini smatraju da je
njihov neki drugi jezik iako se u meusobnoj komunikaciji svi sasvim
dobro sporazumijevaju.
Ovaj rjenik je rezultat rada jezikih strunjaka zaposlenih u
Institutu za jezik u Sarajevu. Prema uputstvima za obradu grae
rukovodioca projekta prof. dr. Ibrahima edia, pripremu grae i
obradu pojedinih slova u prvoj verziji uradili su: prof. dr. Ibrahim
edi (A, B, C, , , D, D, , E, F, L, LJ, N, , U, T), Hadem
Hajdarevi (G, H, I, J, K), Safet Kadi (M, NJ, R, S, V), mr. Aida Kro
(O, ) i prof. dr. Naila Valjevac (P, Z), a konanu obradu izvrili su:
prof. dr. Ibrahim edi i prof. dr. Naila Valjevac.
Sarajevo, juli 2007.

A
A a fonema, glas, vokal; poetno slovo
abecede i azbuke; veznik,
aba im. . r. (ar.) - grubo sukno od vune;
odjea od abe, gunj, ogrta; pejor. staro, poderano, runo odijelo, dronjci,
abadija im. m. r. (ar.- tur.) g. mn. aba
dija - zanatlija koji kroji odjeu od
abe.
abdest im. m. r. (perz.) - umivanje lica,
pranje ruku i nogu, ispiranje usta i nosa,
potiranje mokrom rukom po uima, vra
tu i tjemenu glave prije molitve - nama
za.
abdiririlnje gl. im. s. r. od abdicirati,
abdicirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
abdiciram - odrei se vladavine i sii sa
prijestolja; uope: odricati se od nee
ga.
abdomen im. m.r. (lat.) - stomak, trbuh,
trbuna upljina,
abeceda im. . r. - skup slova ili grafema
u latinikom pismu; naziv nastao prema
redoslijedu slova: a, b, c, d.
abecedni prid., odr. v. - koji je poredan po
abecednom redu, npr. rijei u rjeniku,
abnormalan prid. (lat.), odr. v. abnor
m alni - koji je izvan normi ponaanja;
nenormalan; neuraunljiv,
abolicija im. . r. (lat.) - pomilovanje
osuenog, oslobaanje, amnestija,
abonent im. m. r. (fr.) g. pi. mn. abo
nenata - onaj koji je unaprijed uplatio
novac za ishranu u menzi, za posjetu
pozorinim predstavama i sl.; pretplat
nik.
abrazija im. . r. (lat.), g. mn. abrazija odronjavanje morske obale pod utica
jem morskih talasa; med. razaranje po
vrinskog sloja koe, kosti; uope
ostrugano mjesto, ogrebotina,
aik prid. i pril. (tur.) - otvoren, jasan,
svijetao; nezastrt, nepokriven; otvore
no, jasno.

akosum! akosum! uzvik (ar.-tur.) ivio! bravo! svaka ast!

ada im. . r. (tur.), g. mn. ada - rijeno
ostrvo, otok usred rijeke,
adaptacija im. . r. (lat.) - prilagoavanje,
navikavanje; prepravljanje i mijenjanje
ega (npr. adaptacija stana).
adaptirati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. adaptiram se - prilagoditi se, na
viknuti se.
adekvatan prid. (lat.), odr. v. adekvatni, odgovarajui, podudaran,
ade im. m. r. (tur.), g. jd. adea/adea imenjak.
adet im. m.r. (tur.) - obiaj, navika,
administracija im. m. r. (lat.) - organi
dravne vlasti; vlade, ministarstva, ko
misije, referenti, inovnici; neproizvo
dni dio kakvog preduzea, direktori, se
kretari, raunovoe itd.
admiral im. m. r. (tur.), g. jd. admirala oficir sa najviim inom u ratnoj mo
rnarici; vrsta leptira,
adolescencija im. . r. (lat.) - vrijeme u
ovjekovom ivotu koje dolazi iza pu
berteta, mladost,
adolescent im. m. r. (lat.) - mladi ili
djevojka u adolescenciji,
adrenalin im. m. r. (lat.), g. jd. adrena
lina - hormon nadbubrene lijezde, di
e krvni pritisak suavanjem krvnih
sudova.
adresa im. . r. (fr.-njem.) - naziv imena i
mjesta gdje neko stanuje ili radi.
adresant im. m. r. (fr.-njem.) g. mn.
adresanata - poiljalac pisma, poruke,
paketa.
adresar im. m. r. (fr.), g. jd. adresara popis adresa; knjiga, sveska ili notes u
kojem su zabiljeene adrese,
adresat im. m. r. (fr.), g. jd. adresata primalac pisma, poruke, paketa i sl.

adut
adut im. m. r. (fr.), g. jd. aduta - argu
ment; najjaa boja u kartanju,
advent im. m. r. (lat.), g. mn. ddvendta povratak Isusa na zemlju; etiri poslje
dnje sedmice pred Boi.
adventist(a) im. m. r. (lat.) - pripadnik
kranske adventistike crkve,
advent'istica/adventiskinja im. . r. (lat.)
- pripadnica adventistike crkve,
adventizam im. m. r. (lat.), g. jd. adventizma - religijsko uenje koje nain ivo
ta vee za advent,
advokat im. m. r. (lat.), g. jd. advokata onajkoji na sudu brani optuenog, za
stupnik u sudskoj raspravi, odvjetnik;
iron. zastupnik jedne strane u kakvoj
jalovoj prepirci,
advokatura im. . r. (lat.), g. mn. advo
katura - advokatski posao, odvjetni
tvo; sluba, djelatnost,
ado im. m. r. (tur.), g. jd. ddze/ddia, hip.
- amida, striko; starac, dedo.
aerodrom/aerodrom im. m. r. (gr.) pista za slijetanje i uzlijetanje aviona
(zrakoplova) sa kontrolnim tornjem i
instrumentima za navoenje, zrana
(vazduna) luka.
afek(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. dfekdtd osjeanja srdbe i bijesa koje je teko
razumom kontrolisati, praeno napetou miia, promjenama krvnog priti
ska.
afektirati gl. (lat.), svr. i nesvr., prez.
afektirdm - pretvarati se, prenemagati
se, ponaati se neprirodno.
afera im. . r. (fr.) - neki skandalozan
dogaaj, zbivanje koje zbog svoje negativnosti odjekne u javnosti,
afet im. m. r. (ar.) - nesrea.
afinitet im. m. r. (lat.), g. jd. afiniteta nadarenost za neki posao, sposobnost u
obavljanju posla; sila spajanja; srod
nost, slinost, veza.
afirmacija im. . r. (lat.) - zbog svoje
sposobnosti postati priznat u javnosti,
biti uvaavan kao specijalist, umjetnik,
politiar itd.; tvrdnja, tvrenje, potvrda,
jasnost suda; gl.
afirmisati/afirmirati (se) gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. afirmiram! afi rmietn
(se) - stei afirmaciju,
aforizam im. m. r. (gr.), g. jd. aforizma.
g. mn. aforizdmch jednostavna, saeta i

3
duhovita misao o ivotu i svijetu; krat
ka duhovita reenica puna smisla,
afrodizijak im. m. r. (gr.), n. mn. afro
dizijaci - sredstvo za pojaavanje se
ksualne elje i moi.
aga im. m. r. (tur.), g. jd. age, n. mn. age,
g. mn. aga - plemi za vrijeme Turskog
Carstva, zapovjednik turske plaene vo
jske, vlasnik obradive zemlje, bogat i
moan ovjek,
agava/agava im. . r. (gr.) - vrsta biljke
debelih mesnatih listova,
agda im. . r. (ar.), g. mn. dgdVdgdd ukuhani eer koji slui kao preliv za
kolae.
agencija/agencija im. . r. (lat.) - pred
stavnitvo, ustanova, preduzee sa po
sebnim usmjerenjem u poslu, agencije
pijunske, turistike, novinske itd.
agenda im. m. r. (lat.) - biljenica, notes;
podsjetnik sa biljekama; program rada,
dnevni red.
agent im. m. r. (lat.), g. mn. agenata saradnik organizacije koja za dravu ili
nekog drugog prikuplja strogo povjer
ljive i teko dostupne informacije; poli
cajac; osoba koja se bavi pijunaom,
pijun.
agentura im. . r. (lat.), g. mn. agentura neka ispostava ili organizacija iji veo
ma dobro plaeni agenti za dravu, voj
sku, policiju, industrijske koncerne, na
une ustanove i sl. prikupljaju strogo
povjerljive i teko dostupne informaci
je.
agilan prid. (lat.), odr. vid. agilni - vrije
dan, brz, spreman, okretan, spretan,
agilnost im. . r. (lat.), instr. jd. agilnou/
agilnosti - okretnost, spretnost, ustrina
u poslu.
aginica/aginica im. . r., - agina ena.
agitacija im. . r. (lat.), g. mn. agitacija aktivnost na okupljanju ljudi oko odre
enih, najee politikih ideja; naini
djelovanja na iroke narodne mase kako
bi bile podrane odreene ideje i pro
grami.
aglomeracija im. . r. (lat.) - skupljanje,
nagomilavanje sitnih ruda ili raznih ma
terija na gomilu,
aglomerat im. m. r. (lat.), g. jd. aglomerdita - cjelina dobijena aglomeraci
jom.

agonija/agonija im. . r. (gr.) - stanje

pred smrt, izdisanje; prenes. odumiranje
ega, gaenje, nestajanje,
agovanje/agovanje gl. im. s. r. - nain
kako ive age, ivljenje na visokoj nozi.
agovati/agovati gl. nesvr. (tur.), prez.
agujem - ivjeti kao aga, na visokoj no
zi.
agrar im. m. r. (lat.), g. jd. agrara - poljo
privreda, zemljini posjed,
agrarni prid. - zemljini, koji se odnosi
na agrar, npr. agrarna reforma.
agregat im. m. r. (lat.), g. jd. agregata skup istovrsnih estica; postrojenja za
razliitu namjenu, npr. agregat za pro
izvodnju elektrine energije; skup raz
nih postrojenja koji funkcioniu kao
cjelina.
agreman im. m. r. (fr.), g. jd. agremana sporazum, ugovor; pristanak, odobrenje
kod imenovanja novog diplomatskog
predstavnika,
agresija im. . r. (lat.) - napad jedne ili
vie drava na druge drave radi uzi
manja teritorije i nasilnog uvoenja
svog politikog sistema; uope: napad,
grub i silovit nasrtaj na neiji integritet,
agresivan prid. (lat.), odred. v. agresivni nasrtljiv, nasilan, napadaki,
agresor im. m. r. (lat.) - napada, zavoje
va, onaj koji provodi agresiju,
agrikultura im. . r. (lat.) - zemljoradnja,
poljoprivreda,
agronom im. m. r. (lat.-gr.) - strunjak
za poljoprivredu,
agronomija im. . r. (lat.-gr.) - ukupna
znanja o obraivanju zemlje, nauka o
poljoprivredi,
agrumi im. m. r. mn. (tal.) - zajedniko
ime za kiselkasto voe (limune, naran
e, mandarine, grejp).
ah im. m. r. (tur.) - elja za neim, enja,
(npr., ima ah na vru burek).
ahbab im. m. r. (ar.), g. jd. ahbaba, n.
mn. ahbab i - prijatelj,
ahbabluk im. m. r. (ar.-tur.) - prija
teljstvo.
ahiret im. m. r. (ar.) - ivot na drugome
svijetu, zagrobni ivot,
ahlak im. m. r. (ar.), g. jd. ahlaka - moral;
odgoj, ud, narav,
ahmak im. m. r. (ar.) - glup ovjek, *
glupak, budala, neznalica.

akcentirati
ahmedija im. . r. (ar.), g. mn. ahmedijd tanko platno omotano oko fesa, bijelu
ahmediju nose hode i hafizi, a arenu
hadije.
ajalet im. m. r. (ar.) - pokrajina, oblast,
podruje u kojem je valija bio nadlean,
ajan im. m. r. (ar.), g. jd. ajana - prvak,
velika, ugledan ovjek; istaknuti pred
stavnik jedne klase, stalea,
ajatolah/ajatulah im. m. r. (tur.), g. jd.
ajatolaha/ajatulaha - u islamu iitski
duhovni velikodostojnik,
ajet im. m. r. (ar.) - odlomak iz Kurana;
osn. zna. znak, oznaka,
ajluk/ajluk im. m. r. (tur.) - mjesena
plaa.
ajvar/ajvar im. m. r. (tur.), g. jd. ajva
ra/ajvara - ljuto zainjen dodatak jelu
od paprike, patlidana i paradajza,
akacija im. . r. (gr.) - vrsta tropskih
biljaka; kod nas u razg. jeziku bagrem,
akademac im. m. r. (gr.), g. jd. akademca, u. mn. akademci, g. pi. akddemaca - onaj koji se koluje na vojnoj
ili nekoj drugoj akademiji, pitomac,
akademija im. m. r. (gr.), g. mn. akade
mija - zvanino udruenje veoma obra
zovanih ljudi koji se bave naukom,
umjetnou, poezijom; naziv nekih ko
la ili fakulteta,
akademik im. m. r. (gr.), n. mn. akade
mici - veoma obrazovan ovjek koji je
izabran za lana akademije,
akademijin/akademijski prid. - koji pri
pada akademiji
akademski/akademski prid. odr. v. (gr.)
- koji se odnosi na akademiju; obi
ljeava sve pojave u kojima dolazi do
izraaja visok stepen znanja; uen, sa
visokim obrazovanjem,
akademski/akademski pril. (gr.)
akcen(a)t im. m. r. (lat.), n. mn. akcenti,
g. mn. akcenata - naglasak na vokalima
u rijeima; prenes. istaknuti dio kakve
izjave, novinskog lanka, melodije, glat vna osobina neega, misao vodilja,
akcentiranje/akcentovanje gl. im. s. r.
od akcentirati/akcentovati.
akcentirati/akcentovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. akcentiram/akcentujem naglasiti, naglaavati, istaknuti neto;
obiljeavati akcente u rijeima.

akcija
akcija im. . r. (lat.) - rad, radnja, in,
poduhvat, djelo; vrijednosni papir, dio
nica; film dinamine radnje u kojem
ima mnogo borbe, tue, pucnjave,
aka im. . r. (tur.) - sitni srebreni novac u
vrijeme Osmanskog Carstva; sredinom
19. stoljea 4 ake su vrijedile gram
srebra.
aklamacija im. . r. (lat.), g. mn. akla
macija - oduevljeno i glasno odobra
vanje neega; izglasati neto bez pre
brojavanja glasova,
akmada/atmada im. . r. (tur.) - ptica
(kobac, soko) dresirana za lov.
akna im. . r. (gr.) g. mn. dkni/dkna bubuljica, priti.
ako/ako vezn. - pogodbeni veznik {Ako
bude dobro radio, pla e biti vea).
akobogda pril. - uzreica kojom izraava
mo svoje uvjerenje da e se sve dobro
zavriti, imati pozitivan ishod,
akomodirati se gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. akomodiram se - prilagoditi (se),
prilagoavati (se),
akontacija im. . r. (tal.) - isplata jednog
dijela novca prije konanog obrauna;
avans, predujam,
akonto pril. (tal.) - u vezi sa akontacija unaprijed isplatiti dio novca na raun
ega; u razg. jez. to se ega tie, o to
me.
akord im. m. r. (fr.) - mu. termin za skup
tonova razliite visine; koliina posla
na osnovu koje se vri obraun zarade,
akov im. m. r. (ma.) n. mn. kovi - mjera
za tenost - pedesetak litara,
akram im. m. r. (ar.) g. jd. akrma vrsnik, jednak po godinama, asti, imet
ku, junatvu,
akreditacija im. . r. (fr.) - punomo,
ovlaivanje, akreditiranje.
akreitirati/akreditovati gl. svr. i ne
svr. - dati punomo, akreditaciju, ovla
stiti.
akreditiv im. m. r. (fr.), g. jd. akreditiva punomo u pisanom obliku koju amba
sador predaje vladi zemlje u kojoj treba
da obavlja diplomatsku slubu; rijetko:
vjerodajnica,
akrep im. m. r. tar.) - opasna ivotinja sa
tipaljkama na udovima, tipavac, ko
rpion, korpija.

5
akribija im. . r. (gr.) - preciznost, bri
ljivost, tanost u radu, posebno u pisa
nju naslonjenom na pisane izvore i po
datke iz njih.
akrobat(a) im. m. r. (gr.) g. jd. akrobate,
n. mn. akrobate/akrobati - vjet i hrabar
ovjek koji zna izvesti i najopasnije
vjebe, najee u cirkusu,
aksiom im. m. r. (gr.), g. jd. aksiome, n.
mn. aksiomi - oigledna injenica, za
kon, naelo, ono to se moe odmah
prihvatiti bez posebnog dokazivanja,
aksioma im. . r., (gr.), g. jd. aksiome, n.
mn. aksiome - aksiom,
akam im. m. r. (tur.-perz.) - predveerje,
prvi mrak; etvrta po redu muslimanska
molitva (namaz-klanjanje), koja se oba
vija po zalasku sunca,
akamdija/akaamlija/ akamluar im.
m. r. (tur.) - onaj koji provodi akamluk.
akam hajrula/akam hajrosum (turar.) - pozdrav, dobro vee! sreno vee!
akamluenje im. s. r. (tur.-ar.) - provo
enje akamluka.
akam luiti gl. nesvr. - provoditi akamluk.
akamluk im. m. r. (tur.) - veernja sje
deljka i razgovor uz meze i pijuckanje
alkoholnih pia, najee rakije.
akt im. m. r. (lat.), n. mn. akti/akta, g. m.
akata/aktova - in, djelo, postupak; do
kumenti, spisi; u likovnoj umjetnosti
slika, crte ili kip koji prikazuje ljudsko
tijelo, mnoina u tom znaenju; aktovi.
akter im. m. r. (fr.) - uesnik kakvih
dogaanja; glumac u filmu i teatru;
akterka im. . r., dat. jd. akterki, g. mn.
akterki - ena akter,
aktiv/aktiv im. m. r. (lat.), g. jd. aktiva!
aktiva - skup ljudi okupljenih oko iste
djelatnosti (drutvene, obrazovne i sl.).
aktiva im. . r. (lat.) - imovina, vlastita
sredstva kakvog preduzea, firme,
aktivan/aktivan prid. (lat.), odr. v. akti
vni/aktivni - koji voli raditi, radian,
poduzetan, nije lijen,
aktivirati (se) gl. (lat.) svr. i nesvr.,
prez. aktiviram (se) - staviti neto u fu
nkciju, pokrenuti, potaknuti; izvui se
sam iz pasivnosti,
aktivno/aktivno pril. (lat.) - marljivo,
vrijedno, radino.

aktivnost im. . r. (lat.), instr. jd. aktiv

nou/aktivnosti - rad, djelovanje, oso
bina onoga koje aktivan,
aktovka im. . r. (lat.), dat. jd. aktvci i
aktdvki - tana za dokumente, akte; dra
ma u jednom inu, jednoinka,
aktualan prid. (lat.), odr. v. aktualni aktuelan.
aktualizirati/aktuelizirati gl. svr. i
nesvr. (lat.) prez - aktualiziram/aktnelizirdm - uiniti aktuelnim,
aktuelan prid. (lat.) odr. v. aktuelni sadanji, trenutni, koji se tie dananje
stvarnosti, aktualan,
akumulacija im. . r. (lat.) - prikupljanje i
uveavanje koliine novca ili ega
drugog, npr. akumulacija vode u jezeru,
akumulator im. m. r. (lat.), g. jd. akumiddtora, g. mn. akumulatora - baterija
u automobilu; naprava koja prikuplja i
pohranjuje elektrinu struju,
akupunktura im. . r. (lat.) - lijeenje
neke bolesti pomou zabadanja igala u
oboljelo mjesto i oko njega,
akustian prid. (gr.), odr. v. akustini koji savreno bez nepotrebnih umova
prenosi i ispunjava prostor zvukom,
zvuan.
akustinost im. . r. (gr.), instr. jd. akustinou/akustinosti - osobina neega
to je akustino,
akustika im. . r. (lat.), dat. jd. akustici dio fizike koji se bavi prouavanjem
zvuka; razg. muzike linije sa pojaa
lom i zvunicima,
akuzativ im. m. r. (lat.) - u gramatici
etvrti pade, pade blieg objekta,
akutan prid. (lat.), odr. v. akutni - odnosi
se na neku negativnu pojavu koja se
brzo razvija i zahtijeva brzo rjeavanje
npr. akutan prdblem, akutna bolest.
akvamarin im. m. r. (lat.), g. jd. akva
marina - vrsta plavozelenkaste boje,
kao boja mora; dragi kamen takve boje.
akvarel im. m. r. (tal.) - tehnika rada
vodenim bojama u likovnoj umjetnosti;
slika koja je nastala tom tehnikom.
akvarelist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. akva
reliste, n. mn. akvarelisti i akvareliste likovni umjetnik koji stvara akvarele,
akvarelistkinja/akvarelistica im. . r.
(lat.) - ena akvarelist.

alat
akvarij im. m. r. (lat.) - od posebnog
stakla napravljen bazen u kojem.su ive
ribe ili druge vodene ivotinje; zbirka
akvarija u muzeju,
akvizicija im. m. r. (lat.) - neto to je
steeno, zarada, tekovina, dobra lovina,
akviziter im. m. r. (lat.), g. jd. akvizitera ovjek koji raznosei prodaje raznu ro
bu i uzima odreeni procenat kao zara
du; onaj to prikuplja pretplatu, lana
rinu, podatke za novine i sl.
ala/ala im. . r. (tur.) - mit. prodrljivac,
adaha, zmaj; prenes. onaj ko brzo,
halapljivo jede hranu prodirui je.
alabaster im. m. r. (gr.) - vrsta rude,
bijela vrsta gipsa; prenes. bjelina koe u poreenju kao alabaster.
Allah im. m. r. (ar.), g. jd. Allaha - Bog u
islamskoj vjeri,
alahemanet! (ar.-tur.) - pozdrav: Bogu na
amanet! zbogom! (razg. alajhmanet!)
Alah rahmetUe! uzvik (ar.-tur.) - kae se
rahmetliji, u znaenju da mu se Allah
smiluje, da ga obdari svojom milou.
alahselamet! uzvik (ar.) - upuivanje ko
me dobre elje, da ti je Bog na pomoi,
da mu Bog da spas; kae se za ovjeka
koji je na svoju ruku (udne naravi), ili
se rekne nekom iz saaljenja,
alajbeg im. m. r. (tur.), n. mn. ilajbezi histor, zapovjednik spahijama u san
daku; pukovnik u vojsci Osmanskog
carstva.
alajau im. m. r. (tur.) - histor, podoficir
u vojsci Osmanske carevine,
alapaa, alakaa im. . r. - pejor. brbljiva
ena, brbljivica.
alarm im. m. r. (tal.), g. mn. alarma znak za uzbunu; uzbuna; ureaj koji
ukljuuje snaan zvuk u sluaju obija
nja i provale,
alarmantan prid (tal.), odr. v. alarmantni
- koji upozorava, uzbunjujui, zabrinja
vajui, uznemirujui,
alarmantno pril. (tal.) - upozoravajue,
uzbunjujue, na krajnje zabrinjavajui
nain.
alas/alas im. m. r. (ma.) - ribar,
alast prid. (ar.), odr. v. alas ti - ruiast,
alaa im. . r. (tur.) - konji puteni na
ispau; fig. rulja, olo.
alat im. m. r. (perz.-tur.) - konj crvenka
ste, riaste dlake.

alat
alat im. m. r. (ar.), g. jd. alata - orue za
obradu materijala, razna sredstva koji
ma se slui zanatlija pri obradi i izradi,
alatke.
alatast prid. (ar.) - crvenkast, ri, najee
konj, kobila, drijebe,
alatka im. . r., dat. jd. alatki, g. mn.
alat akialatki - pojedinani komadi ala
ta, testera, eki, klijeta itd.
Albanac im. m. r., g. jd. Albanca . r.
Albanka, dat. jd. Albanki - stanovnik
Albanije i Kosova; iptar, raniji nazivi:
Arbanas, Arnaut; govore albanski ili
iptarski jezik,
albanski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Albance.
album/album im. m. r. (lat.) - knjiga u
kojoj je zbirka fotografija, potanskih
maraka i sl.; gramofonska ploa ili ed
koji ju je zamijenio u novije vrijeme,
alak im. m. r. (tur.), n. mn. alaci mangup, aljivdija, prefriganac, vrago
lan; navaljalac.
alakluk im. m. r. (tur.), n. mn. alakluci
- mangupluk, vragolija, nevaljatvo; va
ranje.
alegorija im. . r. (gr.) - stilska figura;
slika, opis, pripovijedanje u kojima je
sadrano preneseno znaenje kako bi se
oznaila neka druga situacija, dogaaj,
ideja.
aleja im. . r. (fr.) - ulica koja s obje stra
ne ima drvored, pravilno zasaena stab
la.
alejhiselam (Alejhiselam) im. m. r. (ar ),
g. jd. alejhiselma (Alejhuselama) izgovara se i pie iza imena pejgambe
ra, npr. Muhammed alejhiselam, skra:
a. s.
alejkumu selam, alejk selam, ale sel
am, alejumu selam (ar.) - otpozdrav,
odgovor na pozdrav selam alejk, selam
ale, selam alejkum,
alem/alem im. m. r. (ar.) - dragi kamen,
brilijant, dijamant; neto vrlo lijepo, a
istovremeno skupocjeno,
alem im. m. r. (ar.) - polumjesec kao
ukras na minari; svijet, dunjaluk,
alergian prid. (gr.), odr. v. alergini koji ima alergiju; koji je osjetljiv i ne
podnosi koga ili to.
alergija im. . r. (gr.) - bolest koe,
sluznice i sl. izazvana raznim vanjskim

6
supstancama na koje organizam nije
otporan; osjetljivost na neto; nepodno
enje neega ili nekoga,
alev prid. (perz.) - crven, jasna crvena
boja.
alfa/alfa im. . r. (gr.) - poetno slovo
grkog pisma,
alfabet/alfabet im. . r. (gr.), g. jd.
alfabeta/alfabeta - sva slova grkog
pisma; poredak slova u tom pismu.
alga im. . r. (lat.), dat. jd. algi, g. pi. algi
- vrsta vodenih biljki koje sadre hlo
rofil.
alhamiado im. m. r. (ar.-p.) - knjievni
tekstovi pisani arebicom - arapskim
pismom koje je prilagoeno glasovnom
sistemu bosanskog jezika.
ali vezn. - vezuje suprotne sloene reeni
ce.
alibi im. m. r. (lat.) - dokaz da osumnji
eni nije bio tu u vrijeme kad je izvren
zloin; izgovor za neki propust, isprika,
alica im. . r. - vrsta krupne trenje otvorenocrvene boje, rana trenja.
Aliun im. m. r. (ar.-tur.) - praznik, 2.
avgust, imenica izvedena od Alija i glin
(dan); Ilinden po starom kalendaru 20.
. J ula-

* .

Alifakovac im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. Alifakovca - mahala i groblje u Sarajevu,

nazvani po nekom Ali-ufaku (malom
Aliji).
aligrah im. m. r. (perz.) - vrsta crvenog
graha.
alim im. m. r. (ar.) - uen ovjek; vjerski
znanstvenik,
aligator im. m. r. (p.) - vrsta krokodila,
opasna i prodrljiva ivotinja sa veli
kim zubalom,
alijansa im. . r. (fr.) - savez ili sporazum
vie politikih subjekata oko zajednike
ideje.
alijenacija im. . r. (lat.) - otuenje;
zamjena; duevno rastrojstvo, rastresenost.
alimentacija im. . r. (lat.) - naknada koja
se prema odluci suda mora isplaivati
za neije izdravanje, npr. otac djetetu
koje je ostalo kod majke poslije razvo
da braka.
alineja/alineja im. . r. (lat.) - novi red u
paragrafu kakvog zakona; stav, stavak,
pasus.

aliteracija im. . r. (lat.) - ponavljanje

istih konsonanata u nekoliko uzastopnih
rijei.
alhemiar/alkemiar im. . r. (ar.-gr.) ovjek koji se bavi alhemijom i trai
kamen mudraca,
alhemija/alkemija im. . r. (ar - gr.) uenje o svemoguem kamenu mudraca
u srednjem vijeku kojim je mogue,
npr. obine metale pretvoriti u zlato i
srebro, pronai univerzalni lijek za sve
bolesti; ope znaenje: dokazivati ne
mogue.
alkohol/alkohol im. m. r. (ar.) - bezbojna,
zapaljiva i isparljiva tenost, u sastavu
je raznih opojnih pia - vina, viskija,
konjaka, piva...
alkoholiar im. m. r. - pijanica, ovjek
ovisan o alkoholu,
alkoholiarka im. . r., d. jd. alkohdliarki - ena alkoholiar,
alkoholizam im. m. r., g .jd . alkoholizma,
g. mn. alkoholizama - pretjerano uiva
nje u alkoholnim piima, ovisnost o
alkoholu.
alkoholizirati se gl. svr. i nesvr., prez.
alkoholizira se - opijati se, opiti se,
ispijati velike koliine alkohola,
alkotest im. m. r. (ar.-engl.) - postupak za
provjeru koliine alkohola u krvi, naj
ee kod vozaa,
alma im. m. r. (tur.) - jabuka,
almanah im. m. r. (ar.), n. mn. almanasi godinjak, zbornik radova vie autora,
knjiga koja povremeno izlazi,
almas im. m. r. (gr.), g. jd. almasa dragi kamen, dijamant,
alokacija im. . r. (lat.) - smjetanje,
doznaivanje mjesta; u ekonomici: dobavljanje sirovina, dobara,
alovit/halovit prid. (tur.) - silan, poma
man, vilen, zmajevit.
Alpe im. . r. mn. - planinski masiv na
granici srednje i june Evrope.
alpinist(a) im. m. r., g. jd. alpiniste, n.
mn. alpinisti/alpiniste, g. mn. alpinista
- planinar, sportista koji voli da savla
uje vrlo teke uspone, da osvaja teko
pristupane terene na planinama,
alpski prid. - koji se odnosi na Alpe.
alt im. m. r. (tal.) - muziki: vrsta glasa

amalgam

koji se odlikuje najdubljim tonovima;

pjeva ili pjevaica koji imaju taj glas.
alternacija im. . r. (lat.) - zamjena, za
mjenjivanje ega na istom mjestu (dva
glumca naizmjenice u istoj ulozi, zam
jena foneme ci sa t u izvedenici:
podpis>potpis i sl.),
alternativa im. . r. (lat.) - izbor izmeu
dvije mogunosti,
alternativan prid. (lat.), odr. v. alterna
tivni - koji se odnosi na alternativu.
altruist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. altruiste,
n. mn. altruisti/altruiste - nesebian o
vjek, onaj koji pokazuje altruizam.
altriiistikT prid. (tal.) - koji se odnosi na
altruizam.
altruizam im. m. r. (tal.), g. jd. altruizma
- nesebinost i razumijevanje drugog,
portvovanost u pomoi drugima, vla
stito rtvovanje za opi interes i bla
gostanje.
aludirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
aludiram - rijeima ciljati na neto dru
go, iznositi aluzije,
aluminij im. m. r. (lat.) - hemijski eleme
nat, metal koji se industrijski proizvodi
od glinice, srebrenasto bijele boje, zbog
lahkoe mnogo se koristi u aerotehnici.
aliimlnijev i aluminijski prid. odr. v.
(lat.) - koji je izraen od aluminija ili
sadri taj metal,
aluvij im. m. r. (lat.) - poplava, nanos;
dananje razdoblje u razvoju Zemljine
kore, doba naplavine, najmlae geolo
ko doba.
aluzija im. . r. (lat.), g. mn. aluzija nagovjetaj, natuknica; ciljanje na neto
drugo od onoga to rijeima kaemo,
alveola im. . r. (lat.) - anat. upljina u
tijelu; izboenje s unutranje strane usta
iznad prednjih gornjih zuba; mjesto u
kojem je korijen zuba; mjehuri u plu
ima.
alveolaran prid. (lat.), odr. v. alveolarni koji pripada alveoli,
aljkav prid., odr. v. aljkavi - neuredan,
nemaran, povran, neprecizan,
amajlija im. . r. (tur.) - hamajlija,
amalgam im. m. r. (gr.), g. jd. amalgama
- legura ive i nekog drugog metala;
pren. neto to je postalo cjelina a mje
avina je raznih elemenata, ideja.

aman!
aman! aman jarabl! uzvik (ar.) - uzvik
preklinjanja i vapaja: pobogu! zaboga!
miliost!
amanet im. m. r. (ar.) - zavjet, povjerenje,
preporuka, svetinja,
amandman im. m. r. (fr.) g. jd. aman
dmana - popravak, dopuna kakvog la
na, stava ili alineje u zakonu ili slinom
tekstu; prijedlog za njegovo poboljanje
ili izmjenu,
amanet/amanet im. m. r. (ar.) g. jd. ama
neta/amaneta - preporuka, zavjet, uva
nje, svetinja; predmet koji se daje na
uvanje, na povjerenje,
amater im. m. r. (fr.), g. jd. amatera onaj koji u nekom poslu nije profe
sionalac, nego se time bavi iz ljubavi,
to mu najee ne rjeava ivotne pro
bleme.
amaterizam im. m. r. (fr.), g. jd. amaterizma - djelatnost i kvalitet rada kojim
se bave amateri,
amaterski prid. odr. v. (fr.) - koji pripada
ili se odnosi na amatere; pril. uraeno
kako to rade amateri,
ambalaa im. . r. (fr.) - papir ili neto
drugo u ta se zamotava roba prilikom
transporta.
ambasada im. . r. (fr.) - diplomatsko
predstavnitvo neke strane zemlje,
ambasador im. m. r. (fr.) - diplomatski
predstavnik neke zemlje najvieg ranga,
ef u ambasadi.
amber1 im. m. r. i ambra im. . r. (ar.) parfem od crne miriljave smole koja se
vadi iz lijezda kitova; vrsta drveta iz
tropskih krajeva.
amber2 im. m. r. (ar.-perz.) - vrsta indij
skog pirina duguljastih zrna, koji ima
miris ambera.
amberija im. /r. (ar.) - vrsta likera koji
ima miris ambera.
ambicija im. . r. (lat.) - nastojanje da se
to postigne i ostvari, enja za uspje
hom; pejor. ostvarivanje uspjeha, vlasti
i slave ne birajui sredstva.
ambijent im. m. r. (lat.) - mjesto gdje
ivimo, okruenje, sredina,
ambis im. m. r. (gr.) - ogromna dubina
kojoj ne znamo dno, bezdan, ponor,
provalija.

8
ambivalencija/ambivalentnost im. . r.
(lat.) - neto sa dvije vrijednosti, to se
moe na dva puta iskoristiti,
amblem im. m. r. (fr.), g. jd. amblema poseban crte, slika, znak i sl. koji su
oznaka udruenja, vlasti, ustanove, par
tije i sl.
ambrozija im. . r. (gr.) - hrana grkih
bogova sa Olimpa; posebno ukusno i
kvalitetno jelo.
ambulanta/ambulanta im. . r. (lat.) medicinska ustanova za pruanje jedno
stavnije ljekarske usluge,
ambulantnl/ambulaiitski prid. - pripada
ili se odnosi na ambulantu.
ameba im. . r. (gr.) - siuni jedno
elijski ivi organizam vidljiv samo
pomou mikroskopa,
amen i amin uzv. (jevr.) - zaista je tako,
uistinu je tako; kraj mnogih religijskih
molitava i obrednih tekstova; prenes.
gotovo, svreno,
ameriki prid. odr. v. - pripada i odnosi
se na Ameriku i Amerikance,
ameriki pril. - na ameriki nain, kao
Amerikanac.
Amerika im. . r., dat. jd. Americi - ime
kontinenenata koji su izmeu Atlan
skog i Tihog okeana; drugi naziv za
Sjedinjene Amerike Drave.
Amerikanac im. m. r. - stanovnik Ameri
ke; graanin Sjedinjenih Amerikih
Drava
Amerikanka, d. jd. Amerikanki - graan
ka Amerike,
amerikanizirati gl. nesvr. i svr., prez.
amerikanizira - propagirati i nametati
osobine amerikog naina ivota,
ametist im. m. r. (lat.) - dijamant ljubi
aste boje.
amfibija/amfibija im. . r. (lat.) - vozilo
koje se moe kretati kopnom i ispod
vodene povrine,
amfiteatar/amfiteatar im. m r. (gr.) mjesto gdje su se izvodile pozorine
predstave u Staroj Grkoj, sjedala za
gledaoce bila su postavljena stepenasto
i polukruno, a bina je bila na samom
dnu; posebna sala u obliku amfiteatra
na fakultetima ili drugim mjestima,
amfora im. . r. (gr.) g. jd. amfora - po
suda od gline u kojoj su stari Grci drali
ito, vino i sl.

amida im. m. r. (ar.) - oev brat, stric,

aminati gl. nesvr., prez. ami nam - izgo
varati amin!
aminovati gl. svr. prez. aminujem odobriti, prihvatiti,
amnestija im. . r. (gr.) g. mn. amnestija
- pomilovanje, kad osuenom potpuno
ili djelimino onaj ko to po zakonu
moe ukida presudu.
amnestirati gl. svr. i nesvr., prez. amne
stira - pomilovati, proglasiti i provesti
amnestiju.
amnezija/amnezija im. . r. (gr.) - pot
puno ili djelimino gubljenje pamenja,
amoralan/amoralan prid. (gr ), odr. v.
amoralni/amoralni - nemoralan, ne po
tuje moralne norme,
amorfan/amorfan prid. (gr.), odr. v.
amdrfni/amorfni - koji nema oblik gra
e kao kristal; uope: neodreen, nije
odreenog oblika,
amortizacija im. . r. (lat.) - nadoknada
sredstava uloenih u neki posao; uma
njivanje ili otpisivanje vrijednosti pro
izvodnih sredstava nakon due upotre
be.
amortizacionl/amortizacljskl prid. odr.
v. (lat.) - koji pripada i odnosi se na
amortizaciju,
amortizer im. m. r. (gr.), g. jd. amorti
zera - dio na automobilu, kamionu,
amortizirati/amortizovati gl. svr. i nes
vr., prez. amortiziram!amortizujem nadoknaivati/nadoknaditi sredstva ulo
ena u neki posao; (iz)vriti amortizaciju.
amper/amper im. m. r., g. jd. ampera/
ampera - mjera kojom se izraava jai
na elektrine energije,
amplituda im. . r. (lat.) - razmak izmeu
dviju krajnjih vrijednosti.
amputirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
amputiram - ukloniti bolesni dio tijela
hirurkim zahvatom, (iz)vriti amputa
ciju; uope: odstraniti ono to smeta,
to je nepotrebno,
anafora im. . r. (gr.) - ponavljanje istih
rijei na poetku vie stihova uzasto
pno.
anagram/anagram im. m. r. (gr.) - premetaljka, rije nastala premjetanjem
glasova, npr. bor - rob.

anarhino
anahronizam im. m. r. (gr.) g. jd. ana
kronizma - neto zastarjelo to se sad
javlja a pripada prolom vremenu;
rjee: anakronizam,
analni prid. odr. v. (gr.) - odnosi se na
anus, mar.
analfabet(a) im. m. r. (gr.) n. mn. anal
fabeti/analfabete - nepismen ovjek;
uope: neznalica.
anali im. m. r. plur. tantum (lat.) - teksto
vi u kojima su hronoloki zabiljeeni
dogaaji; ljetopisi,
analistika im. m. r. (gr.), d. jd. analistici
- djelatnost vezana za pisanje i proua
vanje anala.
analitiar im. m. r. (gr.) - osoba koja
primjenjuje analizu u prouavanju, koja
svemu pristupa analitiki,
analitiarskl prid. odr. v. (gr.) - pripada
ili se odnosi na analitiare,
analitiarski pril. - na nain analitiara,
kao analitiar,
analitiki/analitini prid. odr. v. (gr.) kojem je osobina analiza,
analitiki pril. (gr.) - kao analitaar, na
analitiki nain,
analiza im. m. r. (gr.) - ralanjivanje
ega na sastavne elemente kako bismo
lake otkrili sve osobine, utvrdili uzro
ke, posljedice i izveli zakljuke,
analizirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
analiziram - vriti analizu, ralanjivati,
analogija im. . r. (gr.) - primjena pra
vila, propisa, zakljuka i sl. koji vae za
jednu pojavu u svim slinim sluaje
vima; u lingv. prilagoavanje, ujedna
avanje odreenih jezikih oblika dru
gima s kojim su u nekoj vezi, npr.
analogijom je nastao nepravilni oblik n.
jd. nosioc prema g. jd. nosioca.
analogljskl i analokl prid. odr. v. (gr.)
- koji se odnosi na analogiju,
anamneza/anamneza im. . r. (gr.) - u
med. hronoloki dati podaci o bolesti,
ananas im. m. r. (peruan.) - tropska biljka
i njen plod.
anarhian prid. (gr.), odr. v. anarhini bez reda, bez vlasti, nesistemski, nesre
en, haotian,
anarhino pril. (gr.) - haotino, nesree
no, na nain bez reda, sistema i vlasti.

anarhinpst
anarhinost im. . r. (gr.), instr. jd.
anarhino scu/anarhino ti - anarhino
stanje, anarhina situacija,
anarhija im. . r. (gr.) - nered, haos,
bezvlae, bez ikakve organizacije.
anarhist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. anarhi
ste n. mn. anarhisti/anarhiste - zagovo
rnik haosa, nereda, anarhinog stanja,
to bi se iskoristilo za uzimanje vlasti
od vladajue strukture,
anarhistiki prid. odr. v. (gr.) - pripada i
odnosi se na anarhiste,
anarhistiki pril. (gr.) - pril. za nain:
kao anarhist,
anarhizam im. m. r. (gr.), g. jd. ana
rhizma - ideja anarhista o ureenju dru
tva u kojem nema hijerarhije vlasti,
neke funkcije drave u takvom uree
nju preuzima proizvodni dio drutva,
anatema/anatema im. . r. (gr.) - isklju
enje nepodobnog i neposlunog iz
crkvene zajednice, bacanje prokletstva,
anatemisati/anatemizirati gl. svr. i ne
svr. (gr.) prez. anatemiem/anatemiziram - baciti anatemu, prokleti, pro
glasiti koga nepodobnim, iskljuiti iz
crkvene zajednice,
anatomija im. . r. (gr.) - graa, oblik,
sastav (ovjeka, ivotinja i sl.); nauka o
grai, oblicima i sastavu organskih bi
a.
aneo im. m. r. (gr.) g. jd. anela, u. mn.
aneli - u kranskoj religiji krilato bie
u dugoj bijeloj haljinki, posrednik
izmeu Boga i ljudi, olienje dobrote i
bezazlenosti, u islamu: melek/mele;
prenes. veoma lijepa i dobra osoba,
aneoski/aneoski prid. odr. v. (gr.) pripada i odnosi se na anela,
aneoski/aneoski pril. (gr.) - kao
aneo, na nain anela,
anegdota/anegdota im. . r. (gr.) - vrsta
kratke prie o zanimljivoj zgodi iz ivo
ta umjetnika, pisaca, naunika,
anegdotski/anegdotski prid. odr. v. (gr.)
aneks im. m. r. (lat.) g. mn. aneksa - do
datak, prilog,
aneksija im. m. r. (lat.) - pripajanje, pri
pojenje tue teritorije svome dravnom
sistemu jednostranom odlukom i nasilu,
npr. austro-ugraska aneksija Bosne i
Hercegovine poetkom 20. stoljea.

10

ll
aneksionl/aneksionl prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na aneksiju.
aneksionist(a) im. m. r. (lat.) n. mn. aneksidnisti/aneksioniste - zagovara ane
ksije i onaj to je provodi,
aneksionistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na aneksioniste.
anektirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
anektiram - pripojiti ili pripajati jedno
stranom odlukom i nasilu tuu terito
riju, vriti i izvriti aneksiju,
anemian prid. (lat.), odr. v. anemini malokrvan, blijed; bezbojan, beizraajan, nekvalitetan, lo.
anemija im. . r. (gr.) - malokrvnost; sta
nje u krvi zbog smanjenog hemoglobi
na i eritocita.
anestetik im. m. r. (gr.), n. mn. anestetici
- lijek koji izaziva neosjetljivost na bol
cijelog ili dijela tijela podvrgnutog ope
rativnom zahvatu,
anestezija im. . r. (gr.) - priprema tijela
na neosjetljivost pomou anestetika ka
ko bi se mogla izvesti operacija; uspavljivanje pomou anestetika; narkoza,
anesteziolog im. m. r. (gr.), n. mn. ane
steziolozi - medicinski strunjak koji
prouava i izvodi anesteziju,
anestezirati gl. svr, i nesvr. (gr. -lat.),
prez. anesteziram - vriti i izvriti ane
steziju; pripremati i pripremiti pacijenta
za hirurki zahvat,
angairanost/angaovanost im. . r. (fr ),
instr. jd. angairanou/angairanosti i
angazovanou/angazovanosti - sudje
lovanje u kakvom poslu, ukljuenost,
umijeanost, uestvovanje,
angairati/angaovati (se) gl. svr. i ne
svr.. prez angazujemiangairam (se) uvesli uzeti primiti koga u posao, slu
bu; zalagati se, starati se, postati ue
snik ega.
angaman im. m. r. - rad, posao, sluba u
ta je ko uveden, primljen pod pose
bnim uslovima,
angina im. . r. (lat.) - vrsta bolesti koja
se oituje upalom grla, krajnika, drije
la, tonzila.
anglistika im. . r. (engl.) - prouavanje
engleskog jezika, knjievnosti, kulture,
anglicizam im. m. r. (engl.), g. jd. angliciztna - rije iz engleskog preuzeta i
prilagoena sistemu naeg jezika.

Angloamerikanac im. m. r. - Amerikanac

koji je porijeklom Englez, potie iz
Engleske.
angloameriki prid. odr. v. - koji se
odnosi na Angloamerikance.
Anglo-Amerikanci mn. - Englezi i Ame
rikanci
angloameriki prid. odr. v. - koji se
odnosi na Engleze i Amerikance,
anglofil/anglofil im. m. r. (engl.), g. jd.
anglofila/anglofila - ovjek zaljubljen u
Englesku, njen jezik, kulturu i nain
ivota.
anglofob im. m. r. (engl.) - suprotno od
anglofil.
angora im. . r. - vuna istoimene sorte
ovaca; tkanina od te vune.
animalan/animalan prid. (lat ), odr. v.
animalni/animalni - ivotinjski,
animator im. m. r. (lat.) - ovjek koji
pokree kakvu aktivnost, npr. u kulturi;
crta pokreta u crtanom filmu,
animirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
animiram - potaknuti, pokrenuti to,
znati zainteresovati drutvo, zabaviti
ga; uiniti da crtei dobiju pokret u
crtanom filmu,
animizam im. m. r. (lat.), g. jd. animizma
- uvjerenost pojedinih ljudi da sve ima
duu (stvari, biljke, ivotinje),
anketa im. . r. (fr.) - metoda za priku
pljanje podataka od veeg broja ljudi
kako bi se to vjernije istraila i pro
uila odreena pojava,
anlaisati/anlajisati gl. (tur ), prez. anlaiem/anlajiem - razumjeti, shvatiti.
anoda im. . r. (lat.) - u izvoru elektrine
energije pozitivni pol, negativni je kato
da.
anomalija/anomalija im. . r. (gr.) - ono
to nije uobiajeno, odstupanje od pra
vila, neto nepravilno, izvan logike,
anonlm/anonlm im. m. r. (gr.), g. jd.
anomma/anonima - najee autor kak
vog teksta kojem se ne zna ime, bezi
meni.
anoniman prid. (gr.), odr. v. anonimni nepoznat(i), bezimen(i).
anonimnost im. . r. (gr.), instr. jd. anonimnosu/anonimnosti - osobina onoga
to je anonimno, nepoznato u javnosti.

antikvarnica
anorganski/anorganski prid. odr. v.
(gr.) - neorganski, sastav mu nije kao
u ivih bia, spada u neivu prirodu,
ansambl im. m. r. (fr.), g. mn. ansambala
- grupa reproduktivnih umjetnika, naj
ee muziara ili glumaca,
anatagonistikl prid. odr. v. (gr.) - koji
je drugaijih ideja i pogleda, suprotsta
vljen, nepomirljiv sa drugom stranom,
antagonizam im. m. r. (lat.), g. jd. anta
gonizma - sukob dviju strana razliitih
pogleda, nepomirljivost zbog potpuno
razliitih ideja,
antanta/antanta im. . r. (fr.) - okupljanje
vie drava i stvaranje saveza oko zaje
dnikog programa.
Antartik im. m. r. - podruje prekriveno
ledom na Junom polu Zemlje,
antena im. . r. (lat.) - neophodna elektro
nska naprava za primanje i odailjanje
radio i televizijskih signala,
anterija im. . r. (ar.) - vrsta odjee,
muka anterija je od deblje tkanine, dok
je enska od svile,
antibiotik im. m. r. (gr.), n. mn. antibidtici - lijek koji uklanja mikroorgani
zme - izazivae raznih bolesti,
anticiklon im. m. r. (gr.) - podruje viso
kog vazdunog pritiska,
anticiklona im. . r. (gr.) - anticiklon,
anticipacija im. . r. (lat.) - avans, predu
jam; unaprijed stvoren sud prije iskus
tva.
antiki prid. odr. v. (lat.) - odnosi se i pri
pada antici, svijetu stare Grke i Rima.
antika im. . r. (lat.), dat. jd. antici - jedno
ime za staru Grku i Rim; starina, pred
met historijsko-umjetnike vrijednosti,
antikni prid. odr. v. (lat.) - starinski, npr.
namjetaj,
antiki prid. odr. v. - antiki,
antikvar/antikvar im. m. r. (lat.) g. jd.
antika ar a/antikvara - ovjek koji saku
plja i uva od propadanja stare knjige i
druge predmete koji imaju kulturnu vri
jednost, trgovac koji otkupljuje i proda
je antikvitete,
antikvarnica/antikvarnica im. m. r. (lat.)
- mjesto gdje se uvaju, otkupljuju i
prodaju stare knjige i drugi predmeti
koji imaju kulturnu vrijednost.

antikvitet
antikvitet im. m. r. (lat.), g. jd. antikviteta
- stare knjige, slike i dr. umjetniki pre
dmeti.
antilop im. m. r. (gr.), g. jd. antildpa vrsta koe, originalna od antilope ili
imitacija.
antilopa im. . r. (gr.) - vrlo lijepa i brza
ivotinja dugih nogu iz tropskih kraje
va, spada u papkare i preivare.
antinomija im. . r. (gr.-lat.) - protivrje
nost, suprotnost pojmova, sistema,
antipatija im. . r. (gr.-lat.) - osjeanje
odbojnosti, suprotno od simpatija,
antipod/antipod im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
antipoda/antipoda - ovjek potpuno su
protan drugom ovjeku po karakteru,
stavovima, pogledima,
antisemitizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
antisemitizma - mrnja, neprijateljstvo,
rasizam prema Semitima, meu koje
spadaju i Jevreji,
antiseptik im. m. r. (gr.), n. mn. antis ep tici - sredstvo za dezinfekciju, za
unitavanje zaraznih bakterija,
antiteza/antiteza im. . r. (gr.) - protiv
rjenost, suprotnost, negacija kakve tvr
dnje; suprotstavljanje dvaju pojmova
kako bi u kontrastu bile vidljivije njiho
ve specifinosti,
antologija im. . r. (gr.) - zbirka odabra
nih pjesama ili drugih djela vie pisaca
prema kriteriju sastavljaa,
antonim im. m. r. (gr.), g. jd. antomma rije sa suprotnim znaenjem u odnosu
na neku drugu (lijep : ruan, jak : slab),
antropologija im. . r. (gr.) - nauka koja
prouava ovjeka i srodna bia, biolo
ke tipove, rase, ponaanje,
antropomorfan/antropomorfan
prid.
(gr.), odr. v. antropomorfni/antropo
morfni - ovjekolik, sve to slii tom
obliku.
antropomorfizam im. m. r. (gr ), g. jd.
antropomorfizma - pripisivanje ljudskih
osobina drugim pojavama i predmeti
ma.
antropozofija im. . r. (gr.) - nastojanje
da se razumom i intuicijom spoznaju
natprirodne sile.
anuitet im. m. r. (lat.), g. jd. anuiteta rata, ugovorom odreen iznos novca
kojim se otplauje dio dugoronog kre
dita.

13

l2
aorta/aorta im. . r. (gr.) - u krvotoku
glavna ila koja sprovodi krv sa kisi
kom iz lijeve komore srca u ostale dije
love organizma,
apanaa im. . r. (fr.) - novana sredstva
koja se isplauju lanovima kakve ple
mike porodice obino jednom godi
nje; u novije vrijeme: mjesena nova
na naknada lanovima upravnih tijela,
redakcija, stalnih komisija i sl.
aparat im. m. r. (lat.), g. jd. aparta najee kakvo tehniko postrojenje sa
stavljeno od niza komponenti (npr.
radioaparat); skupina ljudi u vlasti;
skup organa koji obavljaju istu funkciju
(npr. sluni aparat),
aparatik im. m. r. (rus.) - poslunik u
sistemu komunistike vlasti koji sve
poslove obavlja po tuem diktatu bez
line inicijative,
aparthejd/aparthejd im. m. r. (engl.) sistem vlasti Organizovan na rasnim
razlikama u kojoj, npr. jedna rasa ma
kar bila i manjina vlada drugom rasom,
apartman im. m. r. (fr.), g. jd. apartmana
- vea soba u hotelu sa posebnim pogo
dnostima, udobnija od ostalih hotelskih
soba, jer vie nalikuje stanu,
apatija im. . r. (gr.) - vrsta psihikog
stanja koje se odlikuje bezvoljnou,
osjeajem bezizlaza i interesa za situa
ciju oko sebe.
apel im. m. r. (fr.) - poziv; opomena;
zbor, skup u vojsci radi prozivke,
apeliranje/apelovanje gl. im. s. r. od
apelirati/apelovati.
apelirati/apelovati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. apeliram/apelujem - iznijeti svoj
stav koji je istodobno i zahtjev za rjea
vanje kakvog problema od ega bi naj
ee veina imala korist,
aperitiv im. m. r. (lat.), g. jd. aperitiva pie prije jela.
apetit im. m. r. (lat.), g. jd. apetita slatkohranost, uivanje u jelu, tek.
aplauz/aplauz im. m. r. (lat.), g. mn.
aplauza/aplauza - pljesak,
aplicirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
apliciram - primijeniti, primjenjivati
to.
apodiktikl/apodiktinl prid. odr. v.
(gr.) - odluan u svojim tvrdnjama,
stavovima, miljenjima.

apodiktiki/apodiktini pril. (gr.) odluno, sa odlunou.

apoen im. m. r. (fr.), g. jd. apoena vrijednost pojedinih novanica ili papi
ra od vrijednosti,
apokalipsa im. . r. (gr.) - spis iz Novog
zavjeta; sudnji dan, propast svijeta, za
dnji asovi ovjeanstva,
apokrif im. m. r. (gr.) - kranski religi
ozni spis koji se ne priznaje zbog nevje
rodostojnog sadraja.
apologet(a) im. m. r. (gr.), g. jd. apolo
gete, n. mn. apologete/apologeti ovjek koji zastupa i brani neko uenje
apologija im. . r. (gr.) - neki tekst kao
argument kojim se brani, zastupa i hvali
neko uenje, shvatanje i sl.
apostol/apostol im. m. r. (gr.) - uenik
Isusa Krista,
apostrof/apostrof im. m. r. (gr.) - znak
slian zarezu kojim se u rijei oznaava
izostavljeno slovo; prenes. u govoru
emu pridati vanost,
apostrofirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
apostrofiram - na neki nain oznaiti
neto to je u govoru vano, naglasiti ili
naglaavati bitno, uiniti to to vidljivi
jim.
apostrofiranje gl. im. s. r. (lat.) - istica
nje, naglaavanje, obiljeavanje ega
vanog.
apostrofirati gl. svr. i nesvr., prez. apo
strofiram - isticati, naglaavati neto
bitno.
apoteka im. . r. (gr.), dat. jd. apoteci rjee: ljekarna, ustanova u kojoj se
mogu kupiti lijekovi ili podii na lije
niki recept; prenes. sinonim za sku
pou i istou,
apotekar im. m. r. (gr.), g. jd. apotekra
- farmaceut, strunjak koji prodaje lije
kove u apoteci potujui sve zakonske
propise; rjee: ljekarnik.
apotekarski prid. odr. v. (gr.) - koji
pripada i odnosi se na apoteku,
apotekarski pril. (gr.) - precizno kao u
apoteci gdje se ne proputa nijedna si
tnica; prenes. sitniavo,
apoteoza im. . r. (gr.) - davanje poasti,
uzdizanje, velianje ega, u starom
Rimu rimskih careva, kasnije domovine
i vanih dogaaja iz historije.

apsurd
aprecijacija im. . r. (lat.) - rast kupovne
moi odreene novane valute, porast
njene cijene kad se mijenja za drugu
valutu.
april im. m. r. (lat.), g. jd. aprila - etvrti
mjesec u godini, travanj,
aprioran prid. (lat.), odr. v. apriorni uzima se kao takav bez dokazivanja,
bez prethodnog iskustva,
aproksimacija im. . r. (lat.) - priblinost;
mat. priblina vrijednost; odreivanje
pribline vrijednosti,
aprovizacija im. . r. (lat.) - organizovana
i racionalna nabavka namirnica,
apsolutan/apsolutan, prid. (lat ), odr. v.
apsolutnilapsolutni - potpun, kao takav
uzima se sam za sebe.
apsolutizam im. m. r. (lat.), g. jd. apso
lutizma - vrsta vlasti u kojoj jedna oso
ba vlada bez ikakve kontrole ili bilo
kakvog ogranienja; vlast u rukama je
dnog ovjeka, samovlada,
apsolutizirati/apsolutizovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. apsolutiziraru/apsolitizujem - primijeniti bez ikakvog ogra
nienja stav o jednom predmetu ili po
javi i na sve druge koji se analiziraju,
apsolutno/apsolutno pril. - bez sumnje,
svakako.
apsolvirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
apsolviram - odsluati zakonom propi
sani broj semestara na fakultetu; za
vriti jedan dio nekog posla.
apsorbirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
apsdrbiram - upiti ili upijati, uvui ili
uvlaiti, primiti to u sebe i zadrati to
u sebi.
apsorpcija im. . r. (lat.) - upijanje, uvla
enje (u sebe),
apstinent im. m. r. (lat), g. mn. apstinenata - osoba koja se ega u potpunosti
odrekla (npr. alkohola),
apstrahirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
apstrahiram - izdvojiti neto od neega
radi uspjenije analize, izuzeti, izuzima
ti.
apstrakcija im. . r. (lat.) - suprotno od
konkretnog, pojava koju je mogue sa
mo miljenjem dosegnuti,
apsurd im. m. r. (lat.) - besmislica, neto
suprotno logici i zdravom razumu, neizvodivo.

15

14

ar im. m. r. (lat.), n. mn. ari - 100 m^

zemlje, mjera za povrinu.
ara i arara im. . r. (indij.) - vrsta papa
gaja dugog repa sa perjem raznih boja.
arabeska im. . r. (tal), dat. jd. arabesci,
g. mn. arabesaka/arabeski - ukrasi, a
re, motivi i slike u arapskom stilu,
arebica/arabica im. . r. (ar.) - arapsko
pismo prilagoeno glasovnom sistemu
bosanskog jezika; djela alhamijado
knjievnosti pisana su arebicom.
arak/arak im. m. r. (lat.), n. mn. anii/
arci - mjera za papir, dva lista, etiri
stranice; u tamparstvu veliki list papira
od kojeg se u knjizi dobije 16 stranica,
araner im. m. r. (fr.), g. jd. aranera osoba koja umije poredati, udesiti razne
elemente kako bi davali utisak lijepog.
aranirati gl. (fr.) svr. i nesvr., prez.
araniram - razne elemente poredati
kako bi ostavili utisak lijepog (izlog
prodavnice, razna jela na stolu za ruavanje, buket cvijea),
aranman im. m. r. (fr.), g. jd. aran
mana - neto udeeno, ureeno; ugovor,
sporazum oko neega.
Arapin im. m. r. (ar.), n. pi. Arapi - g.
mn. Arapa - pripadnik naroda iji se
maternji jezik zove arapski,
arapski prid. odr. v. (ar.) - to pripada i
odnosi se na Arape,
arapski pril. (ar.) - kao Arapi (uraditi ta).
Arbanas im. m. r. (arh.) - v. Albanac,
arbitar/arbitar im. m. r. (lat.), g. jd.
arbitra/arbitra - osoba koja presuuje
prema sportskim pravilima, sudija, su
dac.
arbitraa im. . r. (fr.) - sudjelovanje
neutralne strane u mirnom rjeavanju
spora izmeu drava, preduzea, suprotstavljenih osoba,
area/area im. . r. (lat.), g. mn. area/area
- prostor, veliko podruje, pojas raspro
stranjenosti ega.
arena im. . r. (lat.) - posebne graevine
podignute u antiko doba sa prostorom
za borbu i gledaoce,
argat im. m. r. (gr.) - nadniar, radnik
koji nije zanatlija i radi teke poslove
za dnevnicu, irgat.
argatovati i irgatovati gl. nesvr. (gr ),
prez. argatujemArgatu jem - raditi za
dnevnicu uz zanatliju, prinositi materi

jal i dodavati ga majstoru; raditi teke

poslove; u Osmanskom Carstvu:
kuluiti.
argumen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. argu
menta, g. mn. argumenata - prilog, do
kaz kakve tvrdnje, injenica, fakt.
arhaizam im. m. r. (gr.), g. jd. arhaizma,
g. mn. arhaizama - zastarjela rije ili
oblik, neto to se osjea d aje starina,
arhaizirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
arhaiziram - initi da neto izgleda sta
rije nego to jeste, dati ili davati arha
ian oblik.
arheolog im. m. r. (gr.), n. mn. arheo
lozi, g. mn. arheologa - ovjek koji pro
uava materijalne izvore iz najstarijih
epoha ljudskog drutva i na osnovu njih
rekonstruie prolost,
arheologija im. . r. (gr.) - nauka koja na
osnovu raznih spomenika, djelimino i
iskopanih, nastoji doi do saznanja o
ivotu i kulturi u najstarijim epohama,
arhipelag im. m. r. (gr.), g. jd. arhipe
laga, n. mn. arhipelazi - niz ostrva,
ostrvlje, otoje.
arhitekt(a) im. m. r. (gr.), n. mn. arhi
tekti/arhitekte, g. mn. arhitekata/arhi
tekata - strunjak koji izrauje projekte
za gradnju zgrada i drugih graevinskih
objekata u emu je esto nuno i njego
vo poznavanje estetike,
arhitektonika im. . r. (gr.), dat. jd.
arhitektdnici - razne zakonitosti i pri
ncipi koji se moraju potovati u grae
nju.
arhitektura im. . r. (gr.) - djelatnost
projektovanja graevinskih objekata i
njihovo estetsko oblikovanje,
arhiv im. m. r. (gr.), g. jd. arhiva, g. mm
arhiva - mjesto za uvanje dokumenata'
i spisa; ustanova koja prema zakonu
mora uvati sav arhivski materijal zna
ajan za dravu,
arhiva im. . r. (gr.) - razni spisi, teksto
vi i dokumenta koje neko sakuplja i
pohranjuje; poseban odjel ili sluba u
preduzeu koja se tim bavi.
arhivar im. m. r. (gr.), g. jd. arhivara, g.
mn. arhivara - strunjak za voenje
arhive.
arhivarka im. . r. (gr.), dat. jd. arhivarki, g. mn. arhiv arki - ena arhivar.

arhivist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. arhivi

sti/arhiviste - istraiva arhivske grae
koja mu je glavni izvor u prouavanju.
arija im. . r. (tal.) - vokalna melodija uz
pratnju instrumenta, napjev; dio opere,
arijevac im. m. r. (sanskrt), g. jd. arijev
ca, n. mn. arijevci, g. mn. arijevaca pripadnik bilo kojeg indoevropskog na
roda.
aristokracija/aristokratija im. . r. (gr.)
- sloj vladara, feudalaca, plemia iz ko
jeg se jedino regrutuju pripadnici vlasti;
doivotni vlastodrci; sloj izuzetno bo
gatih ljudi koji upravljaju u mnogim
oblastima ivota.
arist6krat(a)/aristokrat(a) im. m. r.
(gr.) g. jd. aristokrate, n. mn. aristrokati/aristokrate - pripadnik aristokraci
ja
aristokratkinja im. . r. (gr.) - ena
aristokrat.
aristokratski prid. odr. v. (gr.) - pripada
ili se odnosi na aristokratiju,
aristokratski pril. (gr.) - na aristokratski
nain, kao aristokrata,
ari im. m. r. g. mn. aria - vrsta crnogorinog drveta,
aritmetika im. . r. (gr.), d. jd. aritmetici
- jedna od matematikih disciplina, vje
tina raunanja pomou brojeva.
aritmija im. . r. (gr.) - nepravilan, nes
kladan ritam; u medicini: nepravilan
rad srca.
arivizam im. m. r. (fr.), g. jd. arivizma, g.
mn. arivizama - nastojanje za uspjehom
u karijeri po bilo koju cijenu, karije
rizam, laktanje, laktatvo,
arkada im. . r. (lat.), g. mn. arkada - dio
kosti iznad oka u obliku luka; u grad.
stupovi povezani lukovima (arkadama).
Arkadija im. . r. (gr.) - u poeziji: zem
lja sretnih pastira.
Arktik im. m. r. - naziv sa pojas Zemlje
oko Sjevernog pola.
arlaukati/arlaukati gl. nesvr. prez. arlauem/arlauem - urlati, galamiti, vikati;
zavijati.
arlekin im. m. v. (tal.) - harlekin,
armatura im. . r. (lat.) - ice i drugi
komadi eljeza koji zajedno sa betonom
doprinose vrstoi graevine,
armija im. . r. (fr.) - vojska, oruane
snage, vojna jedinica kombinirana od

artikulacijski
vie rodova vojske sa velikom koli
inom oruja.
Arnaut im. m. r. (tur.), g. jd. Arnauta, g.
mn. Arnauta - nefrekventno, v. Alba
nac.
arnjevi im. r. mn. (ma.) - platneni krov
na zaprenim kolima,
arogancija im. . r. (lat.) - osobina onoga
ko je arogantan; osornost, oholost,
agresivnost, napuhanost,
aroma im. . r. (gr.) - prijatan miris
kahve ili kakvog zaina za jelo.
aromatian prid. (gr.), odr. v. aromati
n i- osobina onoga to ima aromu,
arpadik im. m. r. (tur.), n. mn. arpadici
- sjeme crvenog luka.
arpeo im. m. r. (tal.) - mu. term. izvo
enje tonova istog akorda jednog za
drugim.
arsen im. m. r. (gr.) - vrsta otrova,
hemijski element (As),
arsenik im. m. r. (gr.), g. jd. arsenika arsen.
arsenal im. m. r. (tal.), g. jd. arsenala ogromna koliina sredstava na raspo
laganju - alata, rezervnih dijelova, opre
me, municije, oruja, dokaza, tvrdnji...
arslan im. m. r. (ar.) - lav.
arin im. m. r. (tur.), g. jd. arina - starija
mjera za duinu, izmeu 65 i 72 cm.
artefakt/artefakt im. m. r. (lat.) - neto
to je izmiljeno, vjetaki stvoreno,
iskonstruisano kao misao ili patoloka
pojava namjerno izazvana kakvim ma
terijalnim supstancama.
arterija/arterija im. . r. (gr.), g. jd.
arterije/arterije - med. ila koja odvodi
krv iz srca, ila kucavica; prenes. vrlo
frekventna cesta, put, saobraajnica u
gradu ili nekom drugom prostoru,
artiok im. m. r. artidka im. . r. (fr.) biljka iz junih krajeva sa mesnatim
cvijetnim glavicama, spada u jestivo
povre.
artikl im. m. r. (lat.), g. mn. artikala/arti
kala/artikala - svaka pojedinana vrsta
robe u prodavnici.
artikulacija im. . r. (lat.) - tvorba i
izgovor glasova, poloaj organa govor
nog aparata prilikom tvorbe i izgovora
glasova.
artikulacijskl/artikulaonl prid. odr. v.
(lat.) - odnosi se na artikulaciju.

artikulirati
artukulirati/artikulisati (to) gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. artikuliram/artikulisem - jasno izgovoriti ili izgovarati;
precizno ta obrazloiti,
artiljerija im. . r. (fr.) - vojnici artiljerci
i topovi zajedno, topnitvo,
artiljerijski prid. odr. v. (lat.) - pripada i
odnosi se na artiljeriju,
artiljerijski pril. (fr.) - uiniti neto kao
artiljerija, na njen nain.
artist(a) im. m. r. (lat.) - ovjek koji u
cirkusu, varijeteu, nonom lokalu izvo
di akrobatski, onglerski i maioniarski program; umjetnik reproduktivac
koji besprijekorno izvodi muzika ili
druga djela
artis tkinja/artistica im. . r. (fr.) - ena
artist.
artistiki prid. - koji se odnosi na artiste,
artistiki pril. odr. v. (fr.) - kao artista, na
nain artiste,
artritis im. m. r. (gr.) - bolest zglobova;
kostobolja,
arzuhal im. m. r. (ar.), g. jd. arzuhla molba, predstavka, memorandum.
as im. m. r. (lat.), n. mn. asovi - prvak,
pobjednik, najbolji; najjaa karta, kec.
aseptikl/aseptinl prid. odr. v. (gr.) koji ima zatitu od zaraznih bakterija,
koji spreava sepsu,
asfalt im. m. r. (gr.) - supstanca od bitu
mena i drobljenog kamena koja slui
kao gornji sloj u gradnji cesta, puteva i
ulica.
asfaltirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
asfaltiram - prekrivati ili prekriti to
slojem asfalta,
asimetrian, prid. (gr.), odr. v. asimetri
ni - suprotno od simetrian, nije podu
daran u svim takama sa pojavom s
druge strane zamiljene ose.
asimilacija im. . r. (lat.) - utapanje
manjine u neto to je veina, to pre
vladava? u lingv. jednaenje glasova u
suglasnikim grupama radi lakeg izgo
vora, npr. svatba > svadba.
asimilirati/asii lilovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. asimiliram!asimilujem provesti ili provoditi, vriti asimilaciju,
asistencija im. . r. (lat.) - pomo, pripo
mo asistenta; u pejor. znaenju: besmi
slena i nepotrebna pomo.

16

17
asistent im. m. r. (lat.) - mlaa obrazo
vana osoba na samom poetku u naunoistraivakom radu koja pomae
profesoru sa zvanjem u istraivanju ili
izvoenju nastave na fakultetu,
asistirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
asistiram - vriti posao asistenta koji
pripomae starijem i iskusnijem kolegi,
npr. pri operaciji,
asker im. m. r. (ar.) - vojnik; vojska,
asket/asketa im. m. r. (lat.) - ovjek koji
tei savrenom moralu, pa se stoga
odrie odreenih jela, pia, obuzdava
poudu i sl.
asli part. (ar.) - sigurno, upravo, zaista,
vjerovatno,
asocijacija im. . r. (lat.) - sposobnost
miljenja u povezivanju jedne pojave s
drugom; udruivanje, savez pravnih su
bjekata, preduzea, tvrtki sa istom pri
rodom posla i sl.
asocijalan prid. (gr.-lat.), odr. vid. aso
cijalni - nedrutven, ne umije da se
prilagodi drutvu, koji voli biti sam.
asocijativno pril. - povezano, po asoci
jaciji.
asocijativnost im. . r. (lat.), instr. jd.
asocijativnou/asocijativnosti
mogunost da se jedna pojava povee
sa nekom drugom,
asonanca im. . r. (lat.) - ponavljanje istih
vokala u nekoliko uzastopnih rijei,
asortiman im. m. r. (fr.), g. jd. asorti
mana - izbor robe u prodavnici.
aspek(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. aspekata
- ugao promatranja, stanovite, gledite;
osobina glagola, npr. (ne)svreni vid
(aspekt).
aspiracija im. . r. (lat.) - elja, enja,
tenja za neim; tenja da se kome ta
oduzme i prisvoji,
aspirin im. m. r. g. jd. aspirina - lijek
(acetilosalicilna kiselina) u obliku ta
blete ili praka za sniavanje tempera
ture ili kakvog bola (glavobolje, reuma
tizma i sl.),
astenija im. . r. (gr.) - nemo, slabost,
opadanje snage, uope: razni oblici
slabljenja organizma.
astma im. m. r. (gr.) - bolest koja se
manifestuje sipnjom, napadima tekog
disanja, nestaicom daha.

astmatiar im. m. r. (gr.) - bolesnik od

astme, . r. astmatiarka.
astmatin! prid. (gr.), odr. v. - koji se
odnosi na astmu,
astrahan im. m. r. (rus.) - veoma sku
pocjeno sjajnocrno krzno od janjeta
astrahanske ovce.
astralan prid. (gr.), odr. v. astralni zvjezdan, zvjezdani, koji je porijeklom
od zvijezda; nije zemaljski,
astrolog im. m. r. (gr.), g. mn. astrdlozi ovjek koji se bavi astrologijom,
astrologija im. . r. (gr.) - nadriuenje
koje se bavi proricanjem budunosti na
osnovu poloaja zvijezda i drugih nebe
skih tijela.
astrolokl prid. - koji se odnosi na astro
logiju i astrologe,
astroloki pril. - kao u astrologiji, na
nain tog nadriuenja.
astronaut im. m. r. (gr.) - kosmonaut,
lan posade svemirskog broda, pilot,
leta u svemir,
astronom im. m. r. (gr.) - naunik koji
istrauje svemir, prouava zvijezde, sazvjea, magline i sl.
astronomija im. . r. (gr.) - nauka koja
se bavi prouavanjem pojava u svemi
ru.
astronomski prid. - koji se odnosi na
astronome i astronomiju; prenes. kad je
neto isuvie skupo,
aija im. m. r. (perz.-tur.) - kuhar,
aika im. . r. (perz.-tur.) - kuharica,
ainica im. . r. - vrsta restorana u kojem
slue razna orijentalna jela.
aiare pril. (perz.) - oigledno, oevidno,
jasno.
aik im. m. r. (ar.), n. mn. aici, g. mn.
aika - ljubav, udvaranje, ljubavnik,
udvara, dragan, momak, aeklija.
aiklija im. m. r. (ar.) - momak koji
aikuje, zaljubljeni, ljubavnik,
aikluk im. m. r. (ar.-tur.) - isto to i
aikovanje, udvaranje djevojci, voenje
ljubavnog razgovora,
aikovanje gl. im. s. r. (ar.-tur.) - aikluk,
aikovati gl. nesvr. (tur.), prez. asikujem
- voljeti se, udvarati se djevojci, voditi
ljubavni razgovor, meusobno se gle
dati iz ljubavi,
akenaz im. m. r., g. jd. akenaza, n. mn.
akenzi - Jevreji iz Poljske, Njemake,

atlas
sjeverne Maarske koji su to ime dobili
prema Akenas, kako se zvao jedan
narod u Jermeniji,
alama im. . r. (tur.) - kvalitetna pitoma
trenja.
aov/aov im. m. r. (ma.) - vrsta iljate
lopate pogodne za kopanje i sitnjenje
zemlje.
at im. m. r. (tur.) - konj, pastuh, drijebac
plemenite pasmine.
atak im. m. r. (fr.) - napad, nasrtaj, juri,
navala.
atakira ti/a takovati gl. svr i nesvr. (fr.),
prez. atakiram!atakujem - vriti ili izvr
iti atak, napasti ili napadati koga.
ataman im. m. r. (rus.), g. jd. atamana, v.
jd. atamane - komandant Kozaka.
atae im. m. r. (fr.), g. jd. ataea - slu
benik u ambasadi, savjetnik u nekom
njenom odjeljenju (za tampu, vojna
pitanja, vize, trgovinu),
atavizam im. m. r. (lat.), g. jd. atavizma biol. pojavljivanje nekih osobina preda
ka koje u sadanjosti normalno ne pos
toje kod ivih bia.
ateist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. ateiste, mn.
ateiste!ateisti - pristalica ateizma,
ateistkinja im. . r. (gr.) - ena ateist.
ateizam im. m. r. (gr.), g. jd. ateizma neprihvatanje religije, nevjerovanje u
postojanje Boga i natprirodnih sila,
objanjavanje nastanka materijalnog i
duhovnog svijeta bez uea Boga.
atelje im. m. r. (fr.), g. jd. ateljea - naje
e prostor u kojem stvara slikar, kipar;
svaka radionica u kojoj se obavlja neki
umjetniki rad.
Atena im. . r. (gr.) - Atina.
Atina im. . r. (gr.) - glavni grad Grke;
mit. boginja rata i mudrosti,
atentat im. m. r. (lat.), g. jd. atentata, g.
mn. atentata - pokuaj ubistva ili ubis
tvo vane osobe iz javnog ili politikog
ivota.
atentator im. m. r. - osoba koja je izvri
telj atentata,
aterirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
ateriram - spustiti ili sputati avion, ba
lon, helikopter na zemlju, prizemljiti
kakvu letjelicu,
atlas/atlas im. m. r. (gr.) - zbirka geogra
fskih karata; vrsta sjajne svilenkaste
tkanine, saten.

atlet(a)
atlet(a) im. m. r. (gr.) - sportski graen i
snaan ovjek,
atletiar im. m. r. (gr.) - vrsta sportiste,
osoba koja se bavi atletikom,
atletiarka im. . r., g. mn. atletiarki ena atletiar,
atletika im. . r. (gr.), g. jd. atletike jedno ime za vie sportskih disciplina:
tranje, skokovi u vis, u dalj, s motkom,
bacanje kugle, kladiva, koplja,
atletski/atletski prid. odr. v. (gr.) - to
pripada i odnosi se na atletiku i atlete.
atmejdan im. m. r. (tur.-ar.) - pijaca gdje
se konji prodaju; hipodrom, mjesto gdje
se odravaju trke.
atmosfera im. . r. (gr.) - zrani omota
oko zemaljske kugle; jedinica za mje
renje pritiska; prenes. raspoloenje, na
in miljenja, okolnosti,
atmosferski prid. odr. v. (gr.) - to
pripada i odnosi se na atmosferu.
atom im. m. r. (gr.), g. jd. atoma - naj
sitniji djeli materije sa pozitiyno nabi
jenom jezgrom i negativno nabijenim
omotaem,
atomistika im. . r. (gr.), dat. jd. atomistici - nauna disciplina koja se bavi
istraivanjem svih pojava koje su u vezi
sa atomima.
atomizirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
atomiziram - razbiti ili razbijati ta na
najsitnije djelie radi analize, to vie
usitniti.
atomski prid. odr. v. (gr.) - sve to je u
vezi sa atomom ili atomskom energi
jom.
a tona/a tona im. . r. (gr.) - rije bez
akcenta.
atonija im. . r. (gr.) - bezglasnost; mlitavost, klonulost miia; gram. nenaglaenost slogova ili rijei,
atrakcija im. . r. (lat.) - neto draesno,
zabavno, zanimljivo, to privlai, zaba
vlja - izvedba, koncert, priredba,
atraktivan prid. (lat.), odr. v. atraktivni privlaan, zabavan, zanimljiv,
atribucija im. . r. (lat.) - ono to kome
pripada ili mu se pripisuje,
atribut im. m. r. (lat.), g. jd. atributa osobina, svojstvo, karakteristika; u
gram. reenini lan - rije (pridjev,
zamjenica, broj) koja poblie odreuje
imenicu uz koju stoji.

19

18
atrij im. m. r. (lat.) - predvorje sa stupo
vima u javnim zgradama, predsoblje,
trijem, natkriven ulaz.
atrofija im. m. r. (gr.) - propadanje, uvehlost, slabljenje, nestajanje, zakrljava
nje.
audicija im. . r. (lat.) - vrsta ispita pred
komisijom koja ocjenjuje sposobnosti
kandidata za odreeni posao, ob. sa
glumcima i pjevaima,
audijencija im. . r. (lat.) - slubeni
prijem kod visokih predstavnika vlasti,
audio pril. (lat.) - odnosi se na zvuk, ono
to opaamo ulom sluha,
audiovizuelan prid. (lat.), odr. v. audiovizuelnl - koji se odnosi na istovremeno
prenoenje tona i slike u komunikaciji,
to opaamo i ulima sluha i vida.
audio vizuelno pril. - nain da istovreme
no opaamo ulima sluha i vida.
audlt im. m. r. (lat.) - finansijska revizija,
auditivan prid. (lat.), odr. v. auditivni koji se odnosi na ulo sluha,
audltor im. m. r. (lat.) - finansijski revi
zor.
auditorij im. m. r. (lat.) - dvorana u kojoj
se izvode predavanja, sluaonica; oni
to sluaju predavanje u auditoriju, sluaoci/sluatelji, publika,
augmentativ im. m. r. (lat.) - rije koja
ima znaenje neeg uveanog, gradi se
od osnovne rijei pomou sufiksalnog
morfema, ponekad hipokoristik (ljudi
na), a nekad pejorativ (babetina); sup
rot. deminutiv,
august/avgust im. m. r. (lat.) - osmi
mjesec u godini, kolovoz,
aukcija im. . r. (lat.) - prodaja robe po
sistemu ko ponudi vie novca za ono
to se prodaje; licitacija, draba.
aula im. . r. (gr.) - sveana dvorana za
okupljanje; veliko predvorje iza ulaza u
kakvu javnu zgradu,
aura im. . r. (gr.), g. mn. dura - prema
nekim uenjima nevidljiva svjetlost to
okruuje ivo tijelo; vjetri, lahor; ozra
je; med. nelagodno osjeanje bolesni
ka, neraspoloenje koje prethodi epileptikim ili sl. napadima,
aureola/aureola im. , r. (lat.) - oreol;
krug oko glave svetaca na starim sli
kama; pren. presti, slava, priznanje.

Australac im. m. r., g. jd. Australca, n.

mn. Australci, g. mn. Australaca - sta
novnik Australije.
Australijanac im. m. r., g. jd. Australijnca, g. mn. Australijanaca - Austra
lac.
A u stralijsk a im. . r. - stanovnica
Australije.
Australka im. . r. - Australijanka.
Australija im. . r. - kontinent,
austr alskl/australijanski prid. - koji se
odnosi na Australiju.
Austrija im. . r. - drava u Evropi.
Austrijanac im. m. r., g. jd. Austrijanca,
n. mn. Austrijanci, g. mn. Austrijanaca
- stanovnik Austrije.
Austrijanka im. . r. - stanovnica Austri
je.
austrijski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Austriju i Austrijance,
austrofil im. m. r. - osoba koja je
naklonjena Austriji, pristalica austriskog naina ivljenja i dravnog ure
enja.
aut/aut im. m. r. (engl.) - sportski izraz za
prostor izvan crtama obiljeenog igra
lita.
autarhija im. . r. (gr.) - samovlada;
upravljanje samim sobom; samodovo
ljnost i zatvorenost u nekoj administrativno-politikoj cjelini; rjee: autarkija.
autentinost im. . r. (gr.), instr. jd.
autentinou/autentinosti - ono to je
izvorno, vjerodostojno, istinito, pravo,
autizam im. m. r. (gr.), g. jd. autizma povlaenje u sebe, bijeg od stvarnosti,
nepovjerljivost.
auto im. m. i s. r. (gr.), n. mn. auti i auta
- automobil.
autobiografija im. . r. (gr.) - kad neko
sam opie svoj ivot; vlastita biografija
(ivotopis),
autobus im. m. r. (gr.-lat.) - vee ili ve
liko motorno vozilo za prevoz veeg
broja putnika,
autobuskl/autobusnl prid. odr. v. (gr lat.) - koji se odnosi na autobus itd.
autocenzura im. . r. (gr.-lat.) - spo
sobnost osobe da cenzurira svoj iskaz u
javnosti tako to ga usklauje sa za
htjevima vlasti ili okolnostima koje u
tom momentu ne dozvoljavaju

automobilizam

iznoenje svih pojedinosti,

autoelektriar im. m. r. (gr.) - majstor-specijalista za elektrine instalacije na
automobilima,
autogol/autogol im. m. r. (gr.-engl.) - u
sportu: ubaciti loptu u vlastitu mreu;
prenes. uiniti to na svoju tetu,
autograf im. m. r. (gr.) - autentian izvor
pisan rukom autora; ono to nije kopija
ili prepis; original,
autogram im. m. r. (gr.) - originalni pot
pis.
autohton/autohton prid. (gr.), odr. v.
autohtoni/autdhtdnl - prvi, koji nema
prethodnika, koji nije nov, starosjedila
ki.
autokefalan prid. (gr.), odr. v. autokefa
lni - tako se zovu nacionalne pravosla
vne crkve koje sobom upravljaju; sa
mostalan, nezavisan,
autokracija/autokratija im. . r. (gr.) sva vlast u rukama jednog ovjeka, sa
modravlje, neograniena vladavina po
jedinca.
autokrat(a) im. m. r. (gr.), n. mn. auto
krate - vlastodrac, apsolutni vladar,
diktator; onaj koji je sklon nametanju
svoje volje drugima, npr. u radnom
odnosu.
automat im. m. r. (gr.), g. jd. automata,
g. mn. automata - sprava koja vri
odreene radnje samostalno, pri emu
se ovjekova uloga svodi na putanje u
pokret i kontrolu; prenes. ovjek koji
radi po ablonu bez line inicijative i
kreativnosti; vrsta vatrenog oruja koje
ispaljuje vie metaka,
automatizacija im. . r. (gr.) - upotreba
automata u proizvodnji; osobina koju
sam ovjek kod sebe razvija nakon
estog ponavljanja istih radnji,
automatski prid. odr. v. (gr.) - po navici,
uhodano, bez razmiljanja,
automatski pril. - na automatski nain,
automobil/automobil im. m. r. (gr.?lat.), g. jd. automobila/automobila, n.
mn. automobili/automobili - vozilo koje
pokree motor sa unutranjim sagorije
vanjem.
automobilizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
automobilizma - sport u kojem su auto
mobili sredstvo za postizanje pobjede.

automobilski
automobilski/automobilski prid. - koji se
odnosi na automobile, npr. automobil
ska industrija i sl.
autonoma im. m. r. (gr.), g. jd. autonomaa, n. mn. autonomi, g. mn. autonoma - zagovornik autonomije, borac
za autonomiju,
autonomija im. . r. (gr.) - pravo stano
vnika neke teritorijalne ili nacionalne
zajednice da sama rjeava pitanja unu
tranje uprave u okviru neke vee dra
vne zajednice,
autoportret im. m. r. (fr.), g. jd. auto
portreta, n. mn. autoportreti, g. mn.
autoportreta - likovni rad na kojem je
autorov lik.
autopsija im. . r. (gr.) - rezultati done
seni na osnovu posmatranja, svjedoe
nja i linog iskustva; med. obdukcija,
autoput/autoput im. m. r. (gr.), g. jd.
autoputa/autoputa, mn. autoputevi vrlo kvalitetan put sa najmanje dvije
trake istoga smjera i mjestima za
odmor.
autor/autor im. m. r. (lat.) - stvaralac,
pojedinac koji je pravi tvorac kakvog
teksta, pjesme, slike i sl.
autorica im. . r. (lat.), v. jd. autorice ena autor,
autoritaran prid. (lat.), odr. v. autoritarni
- koji se zasniva autoritarnosti, koji
zahtijeva slijepo potinjavanje vlasti.
autoritet im. m. r. (lat.), g. jd. autoriteta,
n. mn. autoriteti, g. mn. autoriteta osobina odreene osobe razvijena na
njegovom ugledu, razumu, pameti,
iskustvu, snazi,
autorizacija im. . r. (fr.), g. mn. auto
rizacija - priznanje autora da je njegov
neki tekst; postupak kojim se progla
ava da nekom pripada kakav prona
lazak ili djelo kako bi mogao koristiti
prava koja mu pripadaju,
autorstvo/autorstvo im. s. r. (fr.), g. mn.
autorstava/autorstava - pripadnost dje
la njegovu tvorcu - autoru,
auto-stop/auto-stop im. m. r. (gr.-engl.)
- zaustavljanje vozila na cesti i molba
vozau da putnika besplatno poveze.
autostoper/auto-stoper im. m. r. (gr engl.) - putnik koji dizanjem palca ruke
na cesti zaustavlja vozila kako bi bes
platno prevalio odreeni dio puta.

20

21
autosugestija/autosugestija im. . r.
(gr.-lat.) - sugestivan uticaj na samog
sebe.
autsajder/autsajder im. m. r. (engl.) uope: osoba koja nema nikakvih izgle
da za postizanje uspjeha, kojoj se zbog
nestrunosti, neupuenosti i sl. daje
sporedno mjesto,
avan im. m. r. (tur.) - posuda u kojoj se
udarcima bata mrvi kafa, eer, biber,
avangarda im. . r. (fr.) - predvodnici,
zagovornici novih ideja, novih puteva u
bolji ivot, za novo u umjetnosti, za
kakvu ideologiju.
avans im. m. r. (fr.), g. mn. avansa - u
finasijama: dio isplate prije okonanog
posla, predujam, akontacija,
avantura im. . r. (fr.) - dogodovtina sa
puno uzbuenja i nepredvidljivih obrta,
pustolovina.
avanturist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. ava
nturiste, n. mn. avanturisti/avanturiste pustolov, ovjek koji svjesno trai
uzbudljiv ivot, koji je sklon avanturi,
avanturistiki prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na avanturu i avanturiste,
avanturistiki pril. (fr.) - na nain ava
nturiste, kao avanturist,
avanzirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
avanziram - napredovati u slubi, dobiti
ili dobijati vie zvanje,
avaz/avaz im. m. r. (perz.), g. jd. avaza/
avza - glas.
avazde/avazile pril. (per.-tur.) - glasno,
na sav glas.
avenija/avenija im. . r. (fr.) - iroka i
uredna gradska ulica koja je prilaz cen
tru.
averzija im. . r. (lat.) - odbojnost, nesklo
nost prema neemu; gaenje, odvrat
nost; antipatija, zaziranje,
avet/avet im. . r. (ar.), instr. jd. aveti!
aveti, rjee aveu/veu - utvara, strai
lo, sablast, privienje, prikaza; jeziva
slika ega neprirodnog,
avetan/avetan prid. - mahnit,
avetinja im. . r. - avet.
avijacija im. . r. (lat.) - flota raznih le
tjelica (aviona, helikoptera) koja slui u
razne svrhe.
avion im. m. r. (lat.), g. jd. aviona, g. mn.
avioni, g. mn. avina - letjelica sa tru
pom, krilima i tokovima za prizemlje-

nje koju pokree klipni ili motor na

mlazni pogon; rjee: zrakoplov.
avitaminoza im. . r. (gr.-lat.) - medi
cinski termin za bolest izazvanu poma
njkanjem vitamina u ishrani,
avlija im. m. r. (gr.) - prostor ispred kua
izgraenih u orijentalnom stilu; dvori
te.
avokado im. m. r. (p.) - vrsta tropskog
voa.
azbest im. m. r. (gr.) - vrsta materijala
vlaknaste grae koji slui za zatitu od
vatre, kiselina i sl.
azbestnl prid. - koji je od azbesta, npr.
azbestna tkanina,
azbuni/azbuni prid. (stsl.) - sastavljen
po azbuci, po azbunom redu slova,
azbuka/azbuka im. . r. (stsl.), dat. jd.
azbuci - irilika slova i njihov redo
slijed.
azgin prid. (tur.) - pomaman, obijestan,
bijesan, nemiran, udarljiv.
azginluk im. m. r. (tur.) - pomama,
pomamnost, obijest, bijes.
Azija im. . r. (fen.) - najvei kontinent na
Zemlji; kontinent na istoku.
Azijac im. m. r. (fen.), g. jd. Azijca, n.
mn. Azijci, g. mn. Azijaca - stanovnik
Azije, Azijat.

aurirati
Azijka im. . r. dat. jd. Azijki, g. mn.
A zijki - ena iz Azije, Azijatka.
azijski prid. - koji se odnosi na Aziju i
Azijce.
azil im. m. r. (gr.), g. jd. azila - utoite
politikih izbjeglica u inostranstvu; sklo
nite, pribjeite, zatita, sigurnost,
azimut/azimut im. m. r. (ar.) - ugao na
krugu horizonta izmeu meridijana i
visinskog kruga pojedine zvijezde; ho
rizontalni ugao to ga zatvaraju pravac
prema sjeveru i pravac prema nekom
predmetu na zemlji ili prema nekoj pla
neti.
Azrail im. m. r. (jevr.) - aneo smrti.
azur im. m. r. (perz.), g. jd. azura - nebe
sko plavetnilo, ultramarin boja, plava
boja neba.
adaha im. . r. (perz.) - najee u bajka
ma opasna i prodrljiva zvijer sa neko
liko glava, zelene je boje i riga vatru,
zmaj; prenes. opaka, zla ena.
auran/auran prid. (fr.), odr. v. aurni/
aurni - odgovoran u poslu, koji posao
zavrava na vrijeme (obino u rauno
vodstvu).
aurirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
auriram - neto dovesti u red da bude
usklaeno s propisanim vremenom.

23

B
B b - fonem(a), konsonant, glas, drugo
slovo abecede i azbuke.
baba1 im. . r. - oeva ili majina majka;
stara ena; pejor. ena; prenes. muka
rac sa nekim enskim osobina - puno
pria; neko puno straljiv.
baba2 im. m. r. (perz.) - titula ili epitet za
dobrog, potenog ili pobonog starca,
npr. Alibaba.
babac im. m. r., g. jd. bpca, g. mn.
babaca - u pozitivnom smislu: dobrodrea, zdrava i vitalna starija ena;
pejor. mukarac koji kretnjama, ponaa
njem, govorom nalikuje kakvoj babi.
babaroga im. . r., dat. jd. babarogi izmiljeno strailo kojim se prijeti djeci
da e ih odnijeti kad su nemirna; uope
neto ime koga treba zastraiti,
babetina im. . r., aug.- pejor. od baba;
isto: babuskara, velika baba zbog neeg
nesimpatina,
babica im. . r. - ena koja pomae poro
d iti pri poroaju,
babin prid. - koji pripada babi, oev.
babin/babin prid. - kad neto pripada
babi, npr. babini unuci,
babine im. . r., plur. tantum - vrijeme iza
poroda kad porodilji i bebi blinji dono
se poklone i novac,
bablji prid. odr. - koji pripada babi, npr.
bablje ljeto.
babo im. m. r. (perz.), g. jd. baba/babe otac, tata, aa.
babovina im. . r. - oevina, nasljedstvo
od oca.
babura im. . r. - vrsta krupne paprike.
baca im. m. r., g. jd. bacaa - onaj koji
neto baca, npr. u sportu baca koplja,
kamena, kugle, diska; vojn. baca pla
mena.
bacakati se gl. nesvr., prez. bacakam se,
izv. od glagola bacati; ponavljati bacakanje u istim vremenskim razmacima.

bacati gl. nesvr., prez. bacam - zamahom

ruke ili ruku neto od sebe odbacivati,
npr. koplje; bacati naglasak na neto,
pridati emu vanost, ukazati na teite
problema.
bacil im. m. r. (lat.) - med. jednoelijska
bakterija, uzronik zarazne bolesti, npr.
bacil tuberkuloze,
baciti gl. svr., prez. bacim, trp. prid.
baen - zamahom i putanjem iz ruke
odjednom neto odbaciti; prenes. odrei
se ega, npr. baciti duhan; uludo i be
skorisno utroiti, npr. novac; baciti kri
vicu na koga, okriviti ga itd.
baciti se gl. svr., prez. bacim se - npr.
zbog opasnosti naglo lei na zemlju;
posvetiti se emu - baciti se na posao.
Baka im. . r., dat. jd. Bakoj - velika
ravnica u Vojvodini izmeu Tise i Du
nava.
bava im. . r., g. mn. baava/bavi ovee bure od drveta za vino ili rakiju,
kaca.
bavar im. m. r. - majstor, zanatlija koji
izauje bave i druge drvene posude,
bavarija im. m. r. - bavarski zanat i
radionica u kojoj se izrauju bave,
bavast prid. - trbuast, nalik bavi,
bauka im. m. r. (rus.) - ruski vojnik,
openito Rusi.
badanj im. m. r., n. mn. badnjevi - drvena
posuda u kojoj se dri sir i sl., kaca; u
mlinu (vodenici) izdubljen trupac kojim
tee voda i pada na vodenini toak,
badava pril. (perz.-ar.) - besplatno, daba,
bez naplate i nagrade; kad je neto vrlo
jeftino i prodaje se u bescijenje.
badem, bajam im. m. r. (sanskrt) - biljka
koja raste u toplijim krajevima i daje
kotunjav plod ija je jezgra vrlo ukusna
za jelo.
bademast prid., odr. v. bdemasti - koji je
iste boje kao badem.

bademov prid. - koji je od badema, npr.

bademov cvijet,
bademovaa im. . r. - rakija sa aromom
badema.
badlje im. . r. mn. - trepavice koje rastu
u oku i nadrauju ga.
badnjak im. m. r., n. mn. badnjaci - tek
usjeeno drvo koje se uoi Boia polo
i na ognjite; dan uoi Boia - Bad
njak, Badnji dan.
badnji prid. - koji se odnosi na Badnjak Badnji dan.
bada im. . r. (perz.) - otvor na krovu
kroz koji je izlazio dim kad su po kua
ma i kolibama postojala ognjita,
bado im. m. r. (tur.), hip. od badenog,
badanak.
badanak, badenog im. m. r. (tur.) muevi dviju ili vie sestara u odnosu
jedan na drugog,
bagatela im. . r. (tal.) - mu. kratka ko
mpozicija lakeg sadraja; beznaajan
iznos novca kad se neto kupuje, jefti
noa, malenkost, sitnica,
bagatelisati/bagatelizirati gl. svr. i nes
vr., prez. bagateliem/bagateiziram potcijeniti ili potcjenjivati, omalovaiti
ili omalovaavati,
baga im. . r. (tur.) - vorugasta izraslina
na nogama, najee kod konja,
bagav prid., odr. v. bagavi - koji na noga
ma ima bage, koji boluje od baga; kad
se neko u hodu zbog bolesne noge mora
oslanjati vie na onu drugu, pa zanosi ti
jelom.
bagaa im. . r. (fr.) - prtljag.
bager im. m. r. (njem.) - teko motorno
vozilo sa dodatnim prikljucima veoma
pogodno za razne grube graevinske ra
dove - iskopavanje, raiavanje i sl.
bagerisati gl. svr. i nesvr., prez. bageriem - obaviti ili obavljati kakav graevi
nski posao uz upotrebu bagera,
baglama im. . r. (tur.) - gvozdena spojni
ca kanata ili vrata sa tokom pomou
koje se mogu otvarati i zatvarati.
bagra im. . r. - veoma loi ljudi, olo,
ljam.
bagrem im. m. r., n. mn. bagremovi vrsta drveta iz porodice lepimjaa sa
cvjetovima koji imaju vrlo prijatan mi
ris.

Bajram

bagremov prid. - koji je od bagrema, npr.

bagremov med.
bahanalije im. . r. mn. (lat.) - orgije,
pijanke, terevenke; viednevne svetko
vine u starom Rimu u slavu Baha, boga
vina.
bahat prid., odr. v. bahati - koji nikoga ne
potuje, ophodi se prema drugima oholo
i sa visine, pravi se vaan,
bahatost im. . r., instr. jd. bahatosu/
bahatosti - osobina onoga k oje bahat,
bahnuti gl. svr., prez. bdhnem - obinije:
banuti
bailisati se, bajilisati se gl. svr. (tur.) onesvijestiti se; zanijeti se, pasti u za
nos.
bajam im. m. r. - isto to i badem,
bajagi pril. (tur.) - toboe, kao da, oja.
bajan prid., odr. v. bajni - pjesniki: ud
novato lijep, krasan, divan, aroban,
bajat prid. (ar.), odr. v. bajati - star, ob. se
misli na hljeb koji je dugo stajao,
bajati gl. nesvr. (tur.), prez. bdjem - go
vorenje ena bajalica za koje se u naro
du vjeruje da posebno izgovorenim rije
ima mogu izlijeiti bolest ili istjerati
kakvo zlo, ili navui na koga to dvoje;
lijepo priati o onome to je netano s
namjerom da se prevari,
bajbok im. m. r. i bajbokana im. . r. iron. zatvor, hapsana, buhara, uza, pro
storija sa reetkama iz koje se teko
moe pobjei.
bajka im. . r., dat. jd. bajci, g. mn. bajki
- vrsta knjievnog djela u kojem bia iz
realnog ivota imaju nevjerovatne do
ivljaje i susrete sa nerealnim biima
(vilama, zmajevima, raznim udoviti
ma); razg. izmiljotina, nerealna pria
(priati bajke),
bajonet/bajunet im. m. r. i bajoneta/ba
juneta im. . r. (fr.) - hladno oruje, po
dugaak no sa dvije otrice koji voj
nici nose o pasu ili stavljaju na vrh pu
ke.
bpjrak im. m. r. (tur.) - zastava, stijeg,
bajraktar im. m. r. (tur.) - osoba koja no
si bajrak.
Bajram im. m. r. (tur.) - najvei islamski
praznik (blagdan), Ramazanski bajram
dolazi iza ramazanskog posta, a drugi
Kurban-bajram sedamdeset dana iza
njega.

bajramluk

bajramluk im. m. r. (tur.), n. mn. bajramluci - poklon za Bajram, baj ram ski dar.
bajram-namaz im. m. r. (tur.-perz.) - po
sebna molitva (namaz) ujutru prvog da
na Bajrama,
bajramovati gl. nesvr., prez. bcijramujem - provoditi Bajram, proslavljati Baj
ram, veseliti se za vrijeme Bajrama,
bak im. m. r., lokalizam, n. mn. bkovi bik.
baka im. . r., dat. jd. baki, v. jd. bako,
hip. od baba.
bakal, bakalin im. m. r. (ar.) - trgovac,
prodava namirnica,
bakaluk im. m. r. (ar.-tur.) - trgovanje
namirnicama,
bakalar im. m. r. (tal.) - vrsta ribe koja
ivi u sjevernim morima, prireuje se
suena na razne naine, pa otud izraz
suh kao bakalar za nekoga ko je
mrav.
bakam im. m. r. (ar.) - vrsta rumenila
koje je sluilo kao kozmetiko sredstvo
za uljepavanje lica. Danas se tako zove
ru za usne, karmin,
bakamiti se gl. nesvr., prez. bakarnim se
- bojiti i tako uljepavati lice bakarnom,
bakanda im. . r. (ma.) - teka i okova
na cipela koja je naroito pogodna za
noenje kad ima snijega i leda.
bakar im. m. r. (tur.), g. jd. bakra hemijski elemenat Cu, vrsta metala koji
je veoma dobar provodnik elektrine
struje.
baklava im. . r. (ar.), g. mn. baklava orijentalna poslastica koja se u doma
instvima najee priprema u vrijeme
Bajrama; pravi se slaganjem jufke, koja
se filuje smjesom tirinta, eera i sa
mljevenih oraha, a poslije peenja pre
liva agdom (u toploj vodi rastopljeni
eer).
baklja im. . r. (njem.), g. mn. baklji buktinja, tap na ijem vrhu gori vatra i
slui za osvjetljavanje, potpaljivanje
vatre i sl.
bakra im. m. r. (tur.) - bakreni kotao,
vea posuda od bakra za kuhanje na
otvorenoj vatri,
bakreni prid. - neto to je izraeno od
bakra.
bakrenast/bakrenast prid. - koji je po
neem kao bakar, npr. bakrene boje.

25

24
bakrenjak im. m. r., n. mn. bakrenjaci sitan novac od bakra; ono to je od bak
ra (bakreni kotao),
bakropis im. m. r. - tehnika crtanja na
bakrenoj ploi uz pomo kiseline, crte
na ploi u toj tehnici,
bakrorez im. m. r. - tehnika crtanja urezi
vanjem na bakrenoj ploi; crte nastao
tehnikom bakroreza,
baksuz im. m. r. (perz.-tur.), n. mn.
baksuzi - neko koga ne prati srea pa
esto doivljava neuspjeh, zlosretnik;
osoba koja i drugima donosi lou sreu,
onaj koji stalno doivljava peh.
baki im. m. r. (perz.) - novac dat nekome pored redovne plae, napojnica,
baktati se gl., nesvr. (tur.), prez. bakem
se - kad nam u nekom poslu zbog nee
ga ne tee sve kako smo zamislili, pa se
patimo i gubimo vrijeme,
bakterija im. . r. (gr.) - golim okom
nevidljiv jednoelijski organizam,
bakteriolog im. m. r. (gr.), n. mn. bakteriblozi - strunjaci koji se bave proua
vanjem bakterija,
bakteriologija im. . r. (gr.) - nauna
disciplina koja se bavi prouavanjem
bakterija.
bakterioloki prid. - koji se odnosi na
bakteriologiju i bakteriologe.
bal im. m. r. (fr.), n. mn. balovi - masovno
posjeen sveani ples, na kojem je sve
na visini, gospodski, muzika, odjea ple
saa, organizacija.
bala im. . r. (tal.) - u sveanj smotana
mehka roba.
balaban im. m. r. (tur.) - dresirani med
vjed (ili meka) koji igra uz bubanj, pa
ga vode po teferiima i pokazuju publi
ci; tap kojim se udara u bubanj; neko
ko je pun snage, nezgrapan krupan ovjek.
balada im. . r. (fr.) - kraa lirsko-epska
pjesma, tuna sadraja; vrsta vokalne ili
instrumentalne kompozicije,
balalajka im. . r. (rus.), dat. jd. balalajci
- vrsta tambure trokutasta izgleda iz
Ukrajine i Rusije.
balansirati gl. nesvr. (fr.), prez. balansi
ram - odravati ravnoteu, npr. na cirku
skoj ici; dovoditi u ravnoteu automo
bilske gume; kolebati se kojoj se strani
prikljuiti.

balav prid., odr. v. balavi - slinav, kome

curi iz nosa; mlad, neiskusan, nezreo,
zelen.
balavac im. m. r., g. jd. balavca - onaj ko
je slinav; neko suvie mlad, zelen, ne
zreo i neiskusan; pejor. neotesanac,
balavica im. . r. - mlada, neiskusna en
ska osoba.
balak im. m. r. (tur.), n. mn. balaci dio maa ili noa koji se dri u ruci, dio
u koji je usaena otrica,
baldahin im. m. r. (tal.), g. jd. baldahina platno iznad kreveta, prijestolja, nosi
ljke.
balega im. . r., dat. jd. balegi/balezi govei izmet,
balerina im. . r. (tal.) - ena koja se bavi
baletom, plesaica baleta,
balet/balet im. m. r. (tal.) - umjetniki
ples zasnovan na ljepoti kretnji ljudskog
tijela; dio umjetnikog ansambla u po
zoritu.
baletan im. m. r. (tal.), g. jd. baletana mukarac koji se bavi baletom, plesa
baleta.
balija im. m. r. (ar.) - seljak musliman;
neobrazovan prost ovjek koji nije pri
padao plemstvu; pejor. naziv za musli
mana.
balist(a) im. m. r. (alb.), g. jd. baliste lan Albanske vojske u Drugom svjet
skom ratu.
balistiar im. m. r. (lat.) - strunjak koji
se bavi proavanjem kretanja, uinka i
porijekla ispaljenog zrna.
balistika im. . r. (lat.), dat. jd. balistici izuavanje kretanja, uinka i porijekla
zrna ispaljenih iz kakvog oruja; djelat
nost naroito zastupljena u kriminalistici.
baliti gl. nesvr., prez. bali - kad nekome
curi iz nosa; prenes. cmizdriti, plakati;
priati gluposti, bulazniti.
Balkan im. m. r. (tur.), g. jd. Balkana Balkansko poluostrvo/poluotok; niz pla
nina na sjeveristonom dijelu poluostr
va; drave na poluostrvu.
Balkanac im. m. r. (tur.), g. jd. Balkanca,
g. mn. Balkanaca - stanovnik Balkana;
prenes. onaj koji ne usvaja kulturne vri
jednosti Evrope,
balkanizacija im. . r. - pejor. zavoenje
odnosa podijeljenosti meu narodima;

banalan

raspadanje drave na vie zavaenih di

jelova.
balkanizam im. m. r. - neke iste osobine
jezika kojim se govori na Balkanu bez
obzira na njihovu genetsku srodnost;
ono to pripada Balkanu po uvjerenju i
miljenju u ostalom dijelu Evrope,
balkon im. m. r. (tal.), g. jd. balkona izboen, ograen i vratima povezan dio
kue sa njenom unutranjou; poseban
izdignuti dio u pozoritu ili kinu odakle
se bolje moe pratiti program,
balon im. m. r. (tal.) - djeija igraka na
pravljena od tankog rastegljivog mate
rijala; kad se napue, ima kuglast ili ne
ki drugi oblik; letjelica napuhana ga
som koji je laki od zraka,
balota im. . r. (tal.) - kugla u boanju.
balvan im. m. r. (tur.) - velik komad drve
ta dobijen obaranjem stabla; drvena si
rovina spremna za obradu; prenes. pri
glup, sirov, nedokazan, tvrdoglav ov
jek, glupak,
balzam im. m. r. (gr.) - mehlem; ljeko
vita smjesa raznih biljnih ekstrakata;
sredstvo za balzamiranje.
balzamiranje gl. im. s. r. - obraivanje
tijela pomou balzama kako bi se sau
valo od raspadanja,
balzamirati gl. svr. i nesvr., prez.
balzdmiram - pomou balzama uiniti
da se tijelo mrtvaca sauva od raspada
nja.
baljezgati gl. nesvr., prez. baljezga pejor. govoriti neto to nije ni blizu
pameti, lupetati, izvaljivati razne glupa
rije.
bambus im. m. r. (lat.), n.jd. bambusi vrsta trske; biljka koja raste u tropskim
predjelima,
bambusov prid. - neto od bambusa, npr.
bambusov tap.
bamja im. . r. (tur.) - vrsta biljke od
ijeg ploda se spravlja ukusno istoimeno
jelo.
ban im. m. r. (avar.), n. mn. banovi - titula
vladara u srednjovjekovnoj bosanskoj
dravi (Kulin ban),
banalan prid. (fr.), odr. v. banalni obian, svakodnevan, esto vien, oe
kivan, bezvrijedan, otrcan, bez origina
lnosti.

banalizirati
banalizirati/banalizovati gl. svr. i nes
vr., prez. banaliziram i bandlizujem initi ili uiniti da ta bude banalno,
banalnost im. . r. instr. jd. banlnon/
banalnosti - neto to je banalno,
banana im. . r. (gvinej.) - vrsta voa iz
tropskih predjela; vrsta elektrinog uti
kaa; nestabilne banana drave u Sred
njoj i Junoj Americi.
Banat im. m. r., g. jd. Banata - ravnica u
Vojvodini istono od rijeke Tise.
baniti gl. nesvr., prez. bani - pijaniti i
gubiti vrijeme, pijanenje, uivati u ras
pojasanom drutvu.
banda im. . r. (tal.), g. pi. bandi - grupa
ljudi sklonih kriminalu, maltretiranju
drugih i loem ponaanju; orkestar lime
nih instrumenata,
bandairati gl. (fr.) svr. i nesvr., prez.
bandairam - neto vrsto zaviti, staviti
zavoj, povezati zavojem,
bandera im. . r. (tal.) - jedan od visokih
drvenih stupova koji vode ice elektri
ne energije,
bandit im. m. r. (tal.) - razbojnik, osoba
sklona pljakanju, prevari, ubijanju;
lan bande,
banditizam im. m. r. - kriminalna djela
koja ine banditi; pljake, ubistva, razbojnitva.
bandoglav prid., - lakomislen, osoba koja
se lahko uputa u sve bez razmiljanja.
Banija im. . r. - predjel u Hrvatskoj
izmeu rijeka Kupe i Une.
Bamjac im. m. r. - stanovnik Banije.
Banijka im. . r. - stanovnica Banije.
banka im. . r. (tal.), dat. jd. banci, g. mn.
banaka/banki - dravna ili privatna usta
nova ije je poslovanje vezano za pro
met novca i vrijednosnih papira,
bankar im. m. r. - strunjak za poslovanje
u banci; vlasnik privatne banke,
bankarski prid. - koji pripada bankarstvu
i bankarima,
bankarstvo im. . r. - djelatnost kojom se
bave banke,
banket im. m. r. (fr.), g. jd. banketa slavlje i gozba sa posebno pozvanim go
stima nekim povodom ili u neiju ast.
bankina im. . r. (tal.) - ivica, ivinjak,
rubni dio ceste,
banknota/banknota im. . r. (tal.) - pa
pirni novac, novanica vee vrijednosti.

26

27
bankovni prid. odr. v. - koji se odnosi na
banku, npr. bankovni kapital,
bankrot im. m. r. (tal.) - propast banke u
momentu kad ne moe da isplati uloeni
novac; propast preduzea, steaj; pre
nes. propast, slom, fijasko,
bankrotiranje gl. im. s. r. od bankrotirati,
bankrotirati gl. svr., prez. bankrdtiram doivjeti bankrot, pasti pod steaj; razg.
ostati bez novca,
banovina im. . r. - hist. oblast kojom
upravlja ban, npr. u okviru Kraljevine
Jugoslavije Hrvatska je bila banovina, a
BiH je bila podijeljena na tri banovine,
banovinski prid. - koji se odnosi na bano
vinu.
banski prid. - koji se odnosi na bana i
banove.
banuti gl. svr. prez. banem - iznenada
doi, najednom isakrsnuti, naglo se po
javiti, bahnuti.
banja im. . r. (tal.) - bazen napunjen
toplom mineralnom vodom koja izvire
iz zemlje, med. ustanova koja mineralnu
vodu koristi u lijeenju ljudi, ljeilite;
toplice.
bapski prid. - koji se odnosi na babe, npr.
bapska pria, naklapanje.
bar1, barem pril. (tur.) - makar, u najma
nju ruku, ako nita drugo.
bar2 im. m. r. (engl.) n. mn. barovi - vrsta
lokala u kojem svira muzika, plee se,
pije stojei ili sjedi na visokim stolica
ma uz ank.
bara im. . r. - voda koja se zadrala u
udubljenjima zemlje, lokva; zemljite
koje je uvijek mokro, natopljeno vo
dom, blato, movara,
baraba im. m. r. - ovjek neotesana, gru
ba ponaanja, propalica, olo.
baraka im. . r. (p.), dat. jd. baraci, g.
mn. baraka - daara, improvizovana
niska nastamba za smjetaj alata i radni
ka na gradilitu,
baratati gl. nesvr. - rukovati neim, biti
vjet.
barbar(in) im. m. r. (gr.) - surov ovjek
sklon osvajanju i unitavanju svega pred
sobom, varvarin,
barbarizam im. m. r. (gr.), g. jd. barba
rizma - kovanica ili fraza izvedena kri
vom primjenom pravila ili ropski udeena prema stranom jeziku; varvarizma.

barbarski prid. - koji se odnosi na barba

re/varvare.
barbarstvo im. s. r. - ono to ine barbari,
divljaki i unitavalaki odnos prema
svemu; surovost, divljatvo, nekultura,
varvarstvo.,
barbut im. m. r. (perz.) - vrsta istonjake
hazardne igre kockama.
bard im. m. r. (engl.-kelt.) - vrlo cijenjen
i proslavljen pisac, majstor lijepe rijei,
nacionalni pjesnik,
bardak im. m. r. (perz.), g. jd. bardka posuda od zemlje po obliku kao ibrik,
barel im. m. r. (engl.) - mjera za tenost,
najee za naftu u SAD jedan barel =
158,96 litara,
bareljef im. m. r. (tal.-fr.) - niski reljef
kod kojeg se likovi ne uzdiu znatno od
podloge.
barijera im. . r. (fr.) - neto to nam se
isprijei kao oteavajua okolnost u po
slu, neko ogranienje; neka prepreka na
putu, smetnja prilikom prolaska; tekoa
u komunikaciji ljudi koji govore razli
ite jezike,
barikada im. . r. (fr.) - niz raznih stvari
naslaganih na zgodnom mjestu radi zaklanjanja i odbrane od neprijatelja,
bariton/bariton im. m. r. (tal.) - u pjeva
nju muki glas izmeu tenora i basa;
pjeva koji pjeva tim glasom,
barjak im. m. r. (tur.) - u nar. pjesmi
zastava, stijeg, bajrak.,
barjaktar im. m. r. (tur.) - u nar. pjesmi
onaj to nosi zastavu; hist. in u vojsci
Osmanskog Carstva, bajraktar.
barka im. . r. (tal.), dat. jd. barci, g. mn.
barki - manji brod za plovidbu morem,
brodi.
barkalora im. . r. (tal.) pjesma koja
doarava idilu vonje uz more, a pjeva
je gondolijer.
barok im. m. r. (port.) - stilski pravac u
Evropi od kraja 16. do polovine 18.
vijeka u arhitekturi, likovnoj umjetnosti,
muzici i knjievnosti, nemirnog izraza,
dekorativnosti, patetinosti...
barometar im. m. r. (gr.) - naprava za
mjerenje pritiska zraka,
barovit prid., odr. v. bardviti - koji je pun
bara, a time uvijek mokar,
barski prid. - moe se odnositi na lokal
koji se zove bar (barska dama), na baru

bastion

(,barska ptica), te na grad Bar u Crnoj

Gori.
barski pril. - kao u lokalu, na barski na
in, kao u baru.
barun im. m. r. (ma.) - vrsta kvalitetne
tkanine njene povrine; kadifa, pli, sa
mt, velvet.
barunast prid., odr. v. barunasti - koji
je izraen od baruna; prenes. neto to
ima osobine baruna, neiji glas, njego
vana koa.
baron/barun im. m. r. (tal.) - pripadnik
plemikog reda nieg ranga,
baronica/barunica im. . r. - plemkinja,
ena pripadnik plemikog reda nieg ra
nga.
barutina im. . r., pejor. od bara - baretina, runa bara koja niemu ne slui,
zemljite puno vode i mokrine koje se
ne moe iskoristiti za zemljoradnju; pre
nes. drutvana sredina puna bezidejno
sti, bez ikakva dogaanja, puna uma
losti.
barut im. m. r. (gr.) eksplozivna smjesa
kojom je napunjen metak, naglim sago
rijevanjem izbacuje tane iz vatrenog
oruja.
bas im. m. r. (tal.) - najdublji glas kod
pjevaa; zvuk koji se moe izvesti mu.
instrumentom,
basamak im. m. r. (tur.) - stepenica i
preaga na ljestvama.
basati gl. nesvr. (tur.), prez. basam - stu
pati, gaziti tekim hodom; lutati, tuma
rati.
basma im. . r. (tur.) - arena pamuna
tkanina od koje su se krojile enske ha
ljine.
basna im. . r., g. mn. basni - vrsta knji
evnog djela sa moralnom poukom, u
kojem su ivotinje simboli dobrih i loih
ljudskih osobina,
basnopisac im. m. r., g. jd. basnopisca pisac koji pie basne,
basnoslovan prid., odr. v. basnoslovni koji je velik, ogroman, neizmjeran (ba
snoslovno blago),
bastard im. m. r. (tal.) - mjeanac, pro
dukt mijeanja dviju rasa.
bastion im. m. r. (fr.), g. jd. bastiona tvrava, bedem, grudobran, utvrda; pre
nes. pojedinac ili grupa ljudi u odbrani
odreenih najee pozitivnih ideja.

ba

ba pril. (tur.) - kojim neto istiemo,

naglaavamo (bilo je ba tako); umanju
jemo lou osobinu (nije on ba ni lud);
pitamo (Ba?),
baa im. . r. (perz.), g. mn. baa/bai
- bata, obradivo zemljite kraj kue sa
voem, cvijeem ili povrem; prostor
ispunjen stolovima i stolicama ispred
restorana, kafia, kafane.
Baarija im. . r. (tur.-perz) - dio grada
Sarajeva sa ouvanom orijentalnom ar
hitekturom,
baeskija im. m. r. (tur.) - stari islueni
janjiar, janjiarski veteran,
baibozuk im. m. r. (tur.) - hist. pripadnik
neregularnog dijela vojske Osmanskog
Carstva.
baica im. m. r. (tur.) - prva kap, prva
rakija koja potee iz kazana,
baka pril. (tur.) - posebno, odvojeno,
bakariti se gl. nesvr., prez. baka rim se
- izleavati se, predavati se uivanju,
koristiti udobnost.
balija im. m. r. (tur.) - ioda, pribadaa,
igla sa glavicom,
baluk im. m. r. (tur.), n. mn. baluci uspravan i lijepo istesan kamen posta
vljen na mezaru (grobu) umrloga, mu
slim. nadgrobni spomenik,
batina im. . r. - ee: naslijee, zao
stavtina, imanje, oevina, djedovina;
naslijeeno kulturno blago (umjetnost,
knjievnost, spomenici, obiaji itd.),
batinik im. m. r. - nasljednik,
batiniti gl. svr., prez. batinim - naslije
diti.
batovan im. m. r. (perz.), g. jd. batovana - osoba koja sadi povre i cvijee u
bati, vrtlar,
baunsagosum (tur.) - izjava sauea
da ti je iva glava! Na ovo se odgo
vara sa: dostum sagosum! zdrav mi
bio moj prijatelju!
bat im. m. r. - zvuk koji se uje od
vojnikog koraka, konjskih kopita.
batak im. m. r. (tur.), n. mn. bataci mesnati dio noge kod ptica i peradi; pre
nes: lijepo graene enske noge.
batal prid. (ar.) - pokvaren, lo, neotesan,
bataliti gl. svr. (tur.), prez. bata Um - oka
niti se ega, ostaviti (bataliti puenje);
obataliti, pokvariti, upropastiti.

29

28
bataljon/bataljun im. m. r. (fr.) - ko
pnena vojnika jedinica sastavljena od
tri ete.
baterija im. . r. (fr.) - depna elektrina
svjetiljka; umetak za depnu svjetiljku
(tranzistorski prijemnik i sl.) sa pohra
njenom elektrinom energijom; akumu
lator; vojn. artiljerijska jedinica,
batil im. m. r. (ar.) - pokvarenjak, neva
ljalac.
batina im. . r. - predmet nalik na tap za
zadavanje udaraca, za batinanje,
batina im. m. r., g. jd. batina - onaj
koji udara batinom, u nedemokratskom
drutvu takvi sprovode naloge vlasti i
pomou batine pokazuju njenu mo.
batinati gl. nesvr. - tui batinom, mlatiti,
udarati.
batisati gl. nesvr. (tur.) - crknuti, krepati,
batiskaf im. m. r. (fr.) - podvodno vozilo
za osmatarnje ivota u dubinama mora.
batrgati se gl. nesvr., prez. batrgam se izvoditi kretnje kako bi se oslobodili
ega, otimati se, izvlaiti se iz nevolje;
natezati se, muiti se.
bauk im. m. r., n. mn. bauci - pojava koja
nas strai, strailo neodreena lika.
bauljati gl. nesvr. - hodati pomaui se
rukama, teko se kretati zadnjim atomi
ma snage.
baviti se gl. nesvr., prez. bavim se - biti
zaokupljen nekom aktivnou (pisa
njem, slikanjem i sl.).
baza im. . r. (lat.) - osnova; temelj koji
slui kao poetak kakvoj nadgradnji;
mjesto gdje boravi vojska sa orujem i
opremom; sigurno utoite,
bazalt im. m. r. (lat.) - kamen crne ili
zelene boje vulkanskog porijekla.
bazar im. m. r. (perz.), g. jd. bazara mjesto gdje se neto prodaje; pazar; ozi
dana i natkrivena pijaca u orijentalnom
stilu; bezistan,
bazeran im. m. r. (perz.) - trgovac,
bazati gl. nesvr., prez. bazam - raditi
neto bez ikakva plana; vrljati, tumarati
bez cilja.
bazen im. m. r. (fr.), g. jd. bazena - od
betona ili kakva drugog materijala pro
stor ispunjen vodom; podruje bogato
rudnim naslagama.
bazga im. . r. - ee: zova, zohva, ljeko
vita biljka bijelih grozdastih cvjetova.

bazilika im . . r. (lat.), dat. jd. baz.ilici najee stara kranska crkva pravo
uglog tlocrta i specifine arhitekture,
bazirati (se) gl. svr. i nesvr., prez.
baziram (se) - zasnivati se na neemu,
badariti gl. nesvr. (perz.), prez. bada
rim - provjeriti odreenim instrumenti
ma a li neto posjeduje utvrenu mje
ru.
bdjeti gl. nesvr., prez. bdijem - ne spa
vati; ostati budan kako bi se o nekom
brinuo.
beamter im. m. r. (njem.) - inovnik;
iron. onaj to je nekreativan i posluan.
beba im. . r. - tek roeno dijete, novo
roene; lutka,
bebast prid., odr. v. bebastI - koji ima
lije-po lice kao beba, nalikuje bebi.
Beanin/Belija im. m. r., . r. - stano
vnik Bea.
Beanka im. . r., dat. jd. Beanki stanovnica Bea.
beiti se gl. nesvr., prez. beim se neubiajeno izbuljiti oi, zgledati se s
nekim (u udu),
beki prid. odr.v.- koji pripada ili se
odnosi na Be (beki odrezak),
bear im. m. r. (perz.), g. jd. bera veseljak, ravnjak, enoljubac, sklon jelu
i piu; mlai neenja, momak,
bearac im. m. r., g. jd. berca, g. mn.
bearaca - vrsta vesele narodne pjesme
karakteristine melodije sa erotskim alu
zijama; narodno kolo.
bedak im. m. r. (perz.), n. mn. bedaci glupak, umno ogranien ovjek,
bedast prid. - glup, umno ogranien, tupa
st.
bedem im. m. r. (ar.), g. mn. bedema zidina, masivan zid podignut za odbranu
tvrave ili grada,
bedevija im. . r. (ar.) - kobila arapske
pasmine; jak teretni konj; pren. snana,
visoka i vrijedna ena.
bedinerica/bedmerka im. . r. (njem.) spremaica, ena koja zarauje obavlja
jui kuanske poslove u gospodskim ku
ama.
bedreni prid. odr. v. - koji se odnosi i
pripada bedru (npr. bedrena kost),
bedrenica im. . r. - vrsta bolesti, obolje
nje slezene kod goveda.

belim

bedro im. s. r., g. jd. bedra, g. mn. bedara

- gornji dio ovjekove noge.
beduin im. m. r. (ar.), n. mn. beduini Arapi koji ive nomadskim ivotom,
bedulnka im. . r., dat. jd. beduinki - ena
beduin.
beg im. m. r. (tur.), n. mn. begovi, u nar.
pjesmi bei - plemi u Osmanskom Car
stvu; zapovjednik na veem dijelu teri
torije, npr. sandaka; ugledan, bogat o
vjek.
begovica im. . r. - begova ena.
begenisati gl. svr. i nesvr. (tur.), prez.
begeniem - izabrati neto prema srcu,
zavoljeti u ljubavi; uope odabrati neto
to nam se svia,
bege im. m. r. (ma.) - vrsta muzikog
instrumenta, kao kontrabas,
beglerbeg im. m. r. (tur.) - beg zapo
vjednik.
begluk im. m. r. (tur.), n. m. begluci - be
gova imovina, zemlja; administrativna
jedinica kojom upravlja beg.
begovat im. m. r. (tur.) - vlast begova;
ukupno svi begovi u odnosu na druge.
behar im. m. r. (perz.), g. jd. behra cvat na voakama u proljee,
beharati gl. nesvr. (perz.), prez. behara cvjetati.
behut im. m. r. (perz.), prez. behuta omamljenost, opijenost, nesvijest,
bejbisiter im. . r. (engl.) - dadilja, enska
osoba koja uva i pazi malu djecu dok
su roditelji odsutni,
bejturan im. m. r. (ar.) - biljka vrlo ugo
dna mirisa.
bek im. m. r. (engl.), n. mn. bekovi - u
fudbalu igra koji je pretposljednji isp
red golmana u odbrani vlastitog gola.
beknuti gl. svr., prez. bekne - glas ovce;
oponaati taj glas; prenes. progovoriti,
rei.
bekrija im. m. r. (ar.) - pripit ovjek koji
se klatari od jedne do druge gostionice i
pijani, bekrija se; pijanica.
belaj im. m. r. (ar.), g. jd. belaja - nepri
lika; nesrea; nugodnost; neprijatnost,
belajisati gl. nesvr., prez. belajiem patiti se, muiti se, ivjeti stalno u ne
kim nevoljama i bijedi,
belim pril. (ar.-perz.) - moda, valjda,
vjerovatno.

belegija

belegija im. . r. (ar.) - kamen za otrenje

kose, noeva; brus.
belenzuka im. . r. (tur.), dat. jd. belenzuki - narukvica od vie zlatnih ili sre
brenih lania,
beli pril. (ar.) - sigurno, zaista,
beletristikl prid. (fr.) - pripada i odnosi
se na pisce i lijepu knjievnost (beletri
stiku).
beletristiki pril. (fr.) - na nain kao to
ini pisac.
beletristika im. . r. (fr.), dat. jd.
beletristici - lijepa knjievnost u koju
spadaju pje-sme, pripovijetke, romani,
eseji, putopisi.
Belgijanac im. m. r., g. jd. Belgijanca, g.
mn. Belgijanaca - dravljanin Belgije.
Belgijanka im. . r., dat. jd. Belgijanki dravljanka Belgije,
belkanto im. m. r. (tal.) - talijanski izraz u
pjevanju.
belzebub im. m. r. - prema biblijskoj prii
filistejskom bogu bilo je ime Baal Zebub; naelo dobra prema zlu; avo,
vrag, sotona,
ben im. m. r. (tur.), n. mn. benovi - mla
de na licu ili nekom drugom dijelu
tijela.
bena im. . r. (tur.) - naivan, priglup
ovjek, onaj koji sporo misli,
benast prid., odr. v. benasti - budalast,
luckast, glupav,
benaviti gl. nesvr., prez. benavim - budalesati, govoriti gluposti,
benetati gl. nesvr., prez. bendam - pri
znavati, pridavati vanost.
Bendbaa, Bembaa im. . r. (perz. tur.) mjesto gdje Miljacka ulazi u grad Sara
jevo; istoimena brana, ustava na tom
mjestu.
benediktinac im. m. r., g. jd. benediktin
ca, g. mn. benediktinaca - redovnik iz
katolikog reda sv. Benedikta kojem je
ideal molitva i rad.
benetati gl. nesvr. (tur.), prez. beneem naklapati, lupetati, budalesati, govoriti
gluposti.
beneventana im. . r. (tal.) - kurzivni
oblik latinice u srednjem vijeku,
benevolentno pril. (l^t.) - dobronamjerno,
s naklonou prema nekome, dobre vo
lje.

31

30
bensilah im. m. r. (tur.-ar.), g. jd. bensilaha, n. mn. bensilsi - irok koni opa
sa sa vie pregrada sprijeda za novac,
duhan, papire, noeve, oruje,
bent im. m. r. (perz.) - brana, ustava,
nasip.
benzin im. m. r. (njem.), g. jd. benzina derivat nafte koji slui kao pogonsko
gorivo za motorna vozila,
benzinski prid. - koji se odnosi na benzin,
npr. benzinski motor, benzinska pum
pa...
bera im. m. r., g. jd. beraa - osoba ili
neka sprava koja bere, npr. jabuke,
beraica im. . r. - ena bera,
berat im. r. (tur.), g. jd. berata - sultanov
ukaz.
berba/berba im. . r., g. mn. berbi/berba
- skupljanje plodova raznih biljki, jabu
ka, groa, kukuruza, ljekovitih trava.
berber(in) im. m. r. (tal.) - brija, brico,
zanatlija koji brije, ia, suneti,
berbernica im. . r. (tal.) - radnja u kojoj
radi berber, brijanica,
beriet im. m. r. (ar.) - korist, dobit, dobar
prinos, izobilje,
berietan prid., odr. v. berietni - u vezi
sa berietom, plodonosan, koristan, obi
lan.
bernardinac im. m. r., g. mn. bernardinaca - vrsta velikog alpskog psa.
berza/berza im. . r. (tal.), g. pi. berzi/
berzi- trite vrijednosnih papira; hrv.
burza.
besa im. . r. (alb.) - vrsto obeanje koje
dadne Albanac; zadana rije koja se
potuje pod svaku cijenu, asna rije.
besan prid., odr. v. besani - bez sna, bez
spavanja (besana no),
besanica im. . - nesanica, nespavanje,
besjeda im. . r. - obraanje auditoriju u
sveanoj prilici, posebno pripremljen
govor.
beskamatni prid. - kredit ili zajam koji ne
predvia naplatu kamata prilikom po
vratka novca,
beskarakteran prid., odr. v. beskarakte
rni - lo, koji nema karaktera, od njega
se samo neto negativno oekuje,
beskimenjak/beskimenjak im. m. r., n.
mn. beskiemenjaci/beskimenjaci - biol. bia koja nemaju kimu za razliku od
kimenjaka; prenes. osobe koje su bez

svog stava, bez karaktera, bez ponosa;

poltroni; beskraljenjak,
beskonaan/beskonaan prid., odr. v. be
skonani/beskonani - beskrajan, bez
okonanja, ne vidi mu se zavretak,
beskoristan prid., odr. v. beskorisni - od
kojeg nema ni pomoi ni koristi, niti se
to moe oekivati,
beskraj im. m. r. - ono emu ni um gra
nice ne moe dosei; neogranieno u
prostoru.
beskrajan prid. odr. v. beskrajni - besko
naan, bez kraja, nesaglediv,
beskrupulozan prid., odr. v. beskrupulo
zni - bezobziran, bezobrazan, bezosje
ajan, drzak, na sve spreman u negativ
nom smislu,
beskrvan prid. odr. v. beskrvni - malo
krvan, bez krvi; pren. slab, lo, neodlu
an, beizraajan.
beskunik im. m. r., n. mn. beskunici siromah, ovjek bez igdje iega,
besmisao im. m. r., g. jd. besmisla - bes
mislenost, nerazumnost, koji je neshvat
ljiv, neobjanjiv,
besmislen prid. odr. v. besmisleni - odno
si se na besmisao, besmislenost,
besmislenost im. . r., instr. jd. besmislenosu/besmislenosti - besmisao, besmi
slica, besmisleno ponaanje,
besmislica im. . r. - neto to je bez
smisla, tetna, nepotrebna i iskonstruisana glupost,
besmrtan prid., odr. v. besmrtni - vjeno,
neunitivo, nezaboravno, nema mu kra
ja.
bespara im. . r. (ar.-perz.) - krpa za
pranje posua u kuhinji,
besparica im. . r. - nedostatak para, kad
se ivi sirotinjski bez dovoljno novca,
besperspektivnost im. . r., instr. jd.
besperspektivnou/besperspektivnosti stanje bez valjanih izgleda za bolju bu
dunost i razvoj,
besplatan prid., odr. v. besplatni - neto
to se dobije bez novane naknade, bez
plaanja novcem,
besplatno pril. - bez novane naknade, na
nain bez plaanja,
besplodan prid., odr. v. besplodni - jalov,
ne daje ploda (zemlja, voka); pren.
uzaludan, nekoristan (npr. besplodna di
skusija).

bestilj

bespogovorno pril. - posluati bez protiv

ljenja, bez rijei, posluno,
bespolan prid., odr. v. bespolni - bez oso
bina pola u smislu razmnoavanja,
bespomoan prid., odr. v. bespomoni ne moe ni sebi pomoi, nemoan,
besposlen prid. odr. v. besposleni - nije
zauzet nikakvim poslom; koji nema ta
da radi, pa se bavi raznim glupostima;
dokon.
besposlenjak im. m. r., n. mn. besposlenjaci - besposliar, neradnik; onaj koji
ne voli raditi,
besposlica im. . r. - ni u ta utroeno
vrijeme, dangubljenje, dokolica,
bespotedan prid., odr. v. bespotedni nemilosrdan, bezobziran, surov, koji ni
koga ne tedi,
bespravan prid. odr. v. bespravni - uraditi
neto mimo pravnih propisa,
bespravlje im. s. r. - nepotivanje pravnih
propisa i normi, bespravnost.
bespravnost/bespravnost im. . r. - be
spravlje.
bespredmetan prid., odr. v. bespredme
tni - neosnovan, neutemeljen, bezrazlo
an.
besprijekoran prid., odr. v. besprijekorni
- savren, ne prua priliku za prigovor
ili kritiku ni u jednoj pojedinosti,
besprimjeran prid., odr. v. besprimjerni takav je da mu nema primjera, poseban,
jedinstven bio lo ili dobar,
besprincipijelan prid., odr. v. besprncipijelni - suprotno od principijelan, ne
principijelan; nije zasnovan na oekiva
nom naelu,
besprizoran/besprizoran prid., odr. v.
besprizorni/bezprizorni - djeca bez rodi
telja koje odgaja ulica i razvija negati
vne karakterne osobine,
bespue im. s. r. - besputica, zabaen kraj
u kojem se ne zna ni za put; prenes. bilo
koja situacija u kojoj se ovjek ne sna
lazi, nema puta, izlaza,
besraman prid., odr. v. besramni - koji je
tvra obraza, ne stidi se.
besramno pril. - ponaa se bestidno, bez
srama.
bestijalan prid. (lat.), odr. v. bestijalni surov, okrutan, kao divlja zvijer,
bestilj im. m. r. (lat.), g. jd. bestilja - gust
pekmez od ljiva.

bestseler

bestseler im. m. r. (engl.) - veoma popu

larna i u prodaji uspjena knjiga,
bestjelesan prid., odr. v. bestjelesni - bez
tijela, nematerijalan, neopipljiv, samo
naim mislima pojmljiv, apstraktan,
bestraga pril. - ide uz nau elju ili ljutnju
da neto nestane iz naeg ivota, da vie
nikad ne znamo gdje je, doslovice bez
ikakva traga,
besvijest im. . r., instr. jd. besvijeu/
besvijesti - besvjesnost, stanje u kojem
kod neke osobe ne funkcioniu ula;
stanje bez svijesti,
beae im. s r . - stanje bez asti, oso
bina osobe koja se ne pridrava nikak
vih principa ljudskosti, pokvarenost.
beutan prid., odr. v. beutnl - neosjet
ljiv, bezosjeajan, ne saosjea sa nekim
ko je u nevolji,
beika im. . r. (tur.), dat. jd. beici kolijevka za bebu; razg. mokrani mje
hur.
betija im. . r. (tal.) - ivotinja; prenes.
osoba koja se ponaa loe kao betija,
beuman prid., odr. v. beumnl - ne pravi
nikakvu buku dok radi, tih, neujan,
bevakat namaz im. m. r. (tur.-ar.-perz.) pet musi. svakodnevnih molitava (sa
bah, podne, iindija, akam i jacija),
beter im. m. r. (perz.) lo, hrav ovjek,
nevaljalac; ruan, grdan, gadan..
beton im. m. r., g. jd. betona - materijal
koji se dobiva mijeanjem cementa, pi
jeska i vode.
betonirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
betdnlram - prilikom gradnje koristiti
smjesu cementa, pijeska i vode.
betonski - prid. - koji je od betona,
betonjara im. . r. - kua skoro sva od
betona, sasvim malo cigle,
bevanda im. . r. - u zap. Hercegovini
naziv za vino pomijeano sa vodom,
bez prijei. - u padenoj konstrukciji zna
i nedostatak, odsustvo ega (bez pa
meti, bez urbe),
bezakonje im. s. r. - drutveno stanje u
kojem niko ne potuje pravne zakonske
norme; bespravlje,
bezalkoholan prid., odr. v. bezalkoholni neto to u svom sastavu ne sadri alko
hol, najee pie.

32

33
bezazlen - prid., odr. v. bezazleni - dobro
duan, bez zlih namjera i konstruisanja
podvala.
bezazoran prid., odr. v. be zazorni - osobi
na onoga koji se nieg ne ustruava, ne
strai se, ne zazire ni pred im.
bezbeli pril. (tur.-ar.) - sigurno, zaista, besumnje, dakako,
bezbjednost im. . r., instr. jd. bezbjednou/bezbjednosti - sinonim; sigurnost,
bezbojan prid., odr. v. bezbojni - koji je
bez boje; prenes. pojava koja se ne isti
e, nije izrazita, bez osobina koje su po
trebne.
bezbolan prid., odr. v. - odnosi se naj
ee na kakvu operaciju koja proe bez
bola; prenes. kad neto jednostavno pro
e, bez oekivanih neprilika, bez pro
blema.
bezbonik im. m. r. - ateist(a), onaj to
porie postojanje Boga, nevjernik,
bezbrad prid. odr. v. bezbradl - osav;
koji nema dlaka na bradi, ne rastu mu.
bezbrinost im. . r., instr. jd. bezbirinou/bezbriznosti - stanje ovjeka koji
nema briga,
bezbroj/bezbroj im. m. r. - velika koli
ina ega, mnotvo,
bezdan/bezdan im. m. r. - ambis, ponor,
provalija, neto to je toliko duboko da
se ini kako nema dna.
bezdani prid. odr. v. - veoma dubok, bez
dna, npr. bezdana jama se kae za neto
to guta veliki novac bez ikakvih rezu
ltata.
bezimnl prid. odr. v. - koji sagorijeva a
nema dima.
bezdrvnl prid. odr. v. - materija koja u
svom sastavu nema drveta ili je ono
svedeno na najmanju mjeru, npr. bezdrvna hartija,
bezduan prid., odr. v. bezdunl - koji je
bez due i ne saosjea sa drugima, okru
tan, surov.
bezemlja im. m. r., g. jd. bezemljaa onaj koji nema ili ima sasvim malo ze
mlje, sirotinja,
bezglasan prid. odr. v. bezglasni - koji je
bez glasa; tih, neujan,
bezglav prid. odr. v. bezglavi - smeten,
smuen, sulud; kad neko postupa kao da
je bez razuma.

bezglavo pril. - kao bez glave, smeteno,

smueno, suludo,
bezgotovinski/bezgotovinski prid. odr. v.
- kad se pri kupovini ne mora imati go
tov novac, bezgotovinsko plaanje,
bezgranian/bezgranian prid., odr. v.
bezgranini/bezgranini - beskonaan,
beskrajan, ni razumom ne moemo odre
diti granicu,
bezidejan prid., odr. v. bezidejnl - koji
nema ideju za rjeenje ega, bez stvara
lake perspektive,
bezimen/bezimen prid., odr. v. bezimeni/
bezimeni - koji nema imena, tajnovit,
bezistan/bezistan im. m. r. (ar.-perz.), g.
jd. bezistana/bezistna - bazar; natkrive
na pijaca sazidana u orijentalnom stilu,
bezlian prid., odr. v. bezlini - koji je bez
linog stava, bez individualnosti,
beznaajan prid., odr. v. beznaajni sporedan, bezvrijedan, nevaan,
beznadan prid., odr. v. beznadni - kad
nema nade za neto ili za koga, kad se
ne vjeruje da ima izlaz iz kakve tekoe,
bezobratina im. . r. - bezobrazluk,
drskost; neiji nepristojan, nekorektan i
uvredljiv odnos prema drugoj osobi bez
imalo osobne samokritinosti i osjetlji
vosti; prenes. erotika,
bezobrazan prid., odr. v. bezobrazni koji je nekorektan, nepristojan, neosjet
ljiv, bez obraza u odnosu prema drugi
ma.
bezobrazluk im. m. r. (tur.) - bezo
bratina.
bezobziran prid., odr. v. bezobzirni - koji
se mnogo ne obazire i samo svoje pro
vodi.
bezoan/bezoan prid., odr. v. bezoni!
bezoni - koji nee da sagleda sve
detalje, nego postupa drsko i bezobzir
no.
bezonost im. . r., instr. bezonou/
bezonosti - osobina osobe koja je bezo
bzirna, bezona,
bezopasan prid., odr. v. bezopasni - nije
opasan, pitom,
bezosjeajnost im. . r., instr. jd. bezosjeijnou/bezosjejnosti - osobina onog
koji ne podlijee emocijama, neosjetlji
vost.

bibliografija
bezrazloan prid., odr. v. bezrazloni koji se dogodio bez razloga, nikakvim
razlogom poduprt,
bezrezervan prid., odr. v. bezrezervni potpuno saglasan, bez rezervne varijante
podran.
bezub prid., odr. v. bezubi - osobina ono
ga to je pogubio zube, bezubi ovjek,
bezuman prid., odr. v. bezumni - bez
uma, nepromiljen, nerazuman, neraz
borit,
bezumlje im. s. r. - stanje ovjeka koji je
bezuman.
bezuslovan prid., odr. v. bezuslovnl - koji
je obavezan, pod moranje, bezuvjetan,
bezuslovno pril. - na nain bez postav
ljanja uslova, bezuvjetno,
bezuvjetan prid., odr. v. bezuvjetni - be
zuslovan,
bezuvjetno pril. - bezuslovno,
bezvezan prid., odr. v. bezvezni - neto
bez veze sa stvarnou, smislom i sl.,
besmislen.
bezvjerac im. m. r., g. jd. bezvjerca, g.
mn. bezvjeraca - ovjek koji ne vjeruje
u vie bie, ateist(a).
bezvlae im. s. r. - bezakonje, stanje u
drutvu kad nema vlasti i ne potuju se
pravne norme,
bezvodan prid., odr. v. bezvodni - koji je
bez vode izvora, rijeka, npr. bezvodna
visoravan.
bezvoljan prid., odr. v. bezvoljni - u
stanju bez volje, nezainteresovan za bilo
ta; apatian,
beivotan prid., beivotni - mrtav, koji ne
daje znakove ivota; kad neko nije vita
lan, ivahan,
biber im. m. r. (ind.) - papar , zain otra
ukusa; plod tropske biljke,
biberli neprom. prid. (ind.-tur.) - pobiberen, papren, zabiberen, ljut.
Biblija im. . r. (gr.) - Sveto pismo;
knjiga odabranih spisa idovstva i kr
anstva, tekstovi Starog i Novog zavje, ta.
biblijski prid. odr. v. (gr.) - koji pripada
sa-drajima iz Biblije,
bibliofil im. m. r. (gr.) - ovjek koji voli
knjige i skuplja ih u kolekciju,
bibliografija im. . r. (gr.) - literatura,
spisak tekstova koji su koriteni prili-

biblioteki
kom nastajanja kakvog naunog djela monografije, studije, rasprave, lanka,
biblioteki/bibliotenl prid. odr. v. - koji
pripada biblioteci ili se odnosi na nju.
biblioteka im. . r. (gr.), dat. jd. biblio
teci - velika koliina knjiga u istoimenoj
ustanovi, koja ih uva i posuuje itao
cima.
bibliotekar im. m. r., g. jd. bibliotekara strunjak koji radi u biblioteci.,
bibliotekarka im. . r., dat. jd. bibliote
karki, g. mn. bibliotekarki - enska oso
ba biblitekar.
bibliotekarski prid. - odnosi se na biblio
tekare i biblioteku,
bibliotekarski pril. - na nain biblio
tekara, kao bibliotekar,
bicikl im. m. r. (lat.) - biciklo, prevozno
sredstvo sa dva toka, pokree se okre
tanjem pedala objema nogama.
biciklist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. bicikliste
- osoba koja vozi biciklo.
biciklistiki prid. - odnosi se na bicikliste,
biciklistiki pril. - na nain bicikliste, kao
bici-klista.
biciklo im. s. r. - bicikl,
bi im. m. r., n. mn. bievi - predmet od
koe ili kakvog drugog materijala za
bievanje najee konja koji slue za
vuu.
bicevalac im. m. r., g. jd. bievaoca, g.
mn. bievalaca - onaj koji se slui bi
em, koji upotrebljava bi.
bievati gl. nesvr. - ibati koga biem,
udarati.
bii im. m. r. hip., em. - mali bik.
biina im. m. r. augm. - velik i veoma
snaan bik.
biijl prid. - pripada ili se odnosi na bika.
bikija im. . r. (tur.) - otar no polu
krunog sjeiva za rezanje koe.
bie im. s. r. - ivi stvor, neto ivo.
bide im. s. r. (fr.), g. jd. bidea - u zahodu
mala kada slina wc-olji sa esmom za
pranje initimnih dijelova tijela,
bidermajer im. m. r. (njem.) - naziv za
stilsku epohu u evropskoj umjetnosti
prve polovine 19. v. koja je olienje
jednostavnosti, ugodnosti i komotnosti
graanskog ivota.
bife im. m. r.(fr.), g. jd. bifea - ugosti
teljski objekat u kojem se slui kafa,
alkoholna i bezalkoholna pia.

35

34
bifedija im. m. r. (fr.-tur.) - ugostiteljski
radnik u bifeu, gostioniar, vlasnik bi
fea.
biflati gl. nesvr. - uiti napamet, bubati,
biftek im. m. r. (engl.) - veoma ukusno
govee meso, jelo pripremljeno od tog
mesa.
bifurkacija im. . r. (lat.) - geog. term.
razdvajanje jedne rijeke i oticanje njene
vode u dva sliva,
bigamija im. . r. (lat.-gr.) - dvoenstvo,
brak mukarca sa dvije ene.
biglisati gl. nesvr., prez. biglie - pjeva
nje slavuja,
biheviorizam im. m. r. (engl.) - teorija u
psihologiji koja stanje svijesti zamje
njuje psihologijom ponaanja; uenje u
lingvistici: na osnovu ponaanja jezikih
jedinica prouava se jezik,
bihuzur neprom. prid. (perz.-tur.) - uzne
miren, omatan od drugoga, koji nema
mira.
bihuzurluk im. m. r. (perz.-tur.) - uzne
mirenost, nemanje mira, patnja,
bijeda im. . r. - oskudica u svemu, siro
matvo, neimatina; prenes. amoralnost,
neasnost, nikakve karakterne osobine.
bijedan prid., odr. v. bijedni - siromaan;
jadan, nesrean, upropaten.
bijednik im. m. r., n. mn. bijednici - onaj
koji je bijedan, koji ivi u bijedi; osoba
nikakva karaktera,
bijedno pril. - jadno, siromano; nekarakterno, amoralno.
bijeg im. m. r., mn. bjegovi - veoma brzo,
trei, pobjai; uklanjanje s mjesta opa
snosti.
bijel prid., odr. v. bijeli, komp. bjelji bijele boje, boje snijega, potpuno supro
tno od crnog,
bijeliti gl. nesvr., prez. bijelim - initi to
bijelim.
bijeljeti se gl. nesvr., prez. bijelim se biti bijel, isticati se bjelinom, izdvajati
se zbog te osobine od okoline,
b'ijes im. m. r., mn. bjesovi - nerazumno
izraavanje sile, gnjev; pretjerano forsi
ranje prohtjeva i elja,
bijesan prid., odr. v. bijesni - osoba puna
bijesa; zaraen bjesnilom,
bijesno pril. - pun bijesa, s bijesom, kao
bijesan se ponaa.

bik im. m. r., n. mn. bikovi - govee

mukog pola.
bikini im. m. r. - enski kupai kostim iz
dva dijela.
bikovski prid. - odnosi se i pripada biko
vima.
bikovski pril. - kao bik, na takav nain,
bikulja im. . r. - krava koja je po snazi
slina biku; pejor. veoma snana i robu
sna ena.
bilabijal im. m. r. (lat.) - dvousneni sugla
snik (p, b, m).
bilanca im. . r. (fr.) - ee: bilans,
bilans im. m. r. (fr.) - term. rezultat poslo
vanja izraen novano za neki vremen
ski period; uope: zbir uspjeha ili neu
spjeha, konanica.
bilateralan prid. (fr.), odr. v. bilateralni obostran, isti odnos prema neemu na
obje strane, npr. u diplomatskim odnosi
ma dviju drava,
bilesi pril. (tur.) - ak, tavie,
bilion im. m. r. - rjee: bilijun, milion mi
liona, pie se brojkom sa dvanaest nula.
bilingvizam im. m. r. (lat.) - dvojezinost,
upotreba dva jezika u nekoj drutvenoj
zajednici.
bilmez im. m. r. (tur.), v. jd. bilmezu/
bilmeze - pejor. tupan, glup ovjek; oso
ba koja se pretvara da je glupa zbog
nekih svojih ciljeva; ovjek velike snage
i izdrljivosti,
bilten im. m. r. (fr.) - glasilo skromnijeg
obima u kojem se iznose izvjetaji, oba
vjetenja i sl.
bilijar im. m. r. (fr.) - igra u kojoj se
tapovima pokreu kugle na**bilijarskom
stolu.
biljar im. m. r. - osoba koja skuplja, uzga
ja i prodaja bilje, travar,
biljarski prid. - koji se odnosi na biljare.
blije zbir. im. s. r. - razne vrste biljki, bilj
ni svijet.
biljeg im. m. r., mn. biljezi - obiljeje,
spoljni znak kakve osobine; posebna
oznaka na tijelu; zabiljeeno mjesto po
mou kojeg se bolje snalazimo u trae
nju ega; taksena marka za administra
tivne trokove,
biljeka im. . r., dat. biljeci, g. mn. bi
ljeaka/biljeki - zapis, kratak tekst sa
najhitnijim pojedinostima.

bira

biljeiti gl. nesvr., prez. biljeim - zapi

sivati, praviti biljeke, oznaavati to.
biljenica im. . r. - ukorieni prazni
listovi papira za pisanje, sveska,
biljenik im. m. r., n. mn. biljenici - prije
se tako zvao slubenik koji vodi admini
strativne poslove,
biljka im. . r., dat. jd. biljci, g. mn.
biljaka/biljki - jedinka iz biljnog svijeta;
organizam koji ne spada u ivotinjski
dio svijeta,
biljni prid. - koji je biljnog porijekla ili se
odnosi na biljke,
biljojed im. m. r. - biljoder, ivotinja
koja se hrani samo biljem,
biljur im. m. r. (ar.) - kristal,
bina im. . r. (njem.) - pozornica, razg.
stejd (engl.),
binarni prid. (lat.) - udvojen, dvolan, od
dva povezana dijela,
binjeija im. m. r. (tur.) - dobar i vjet
jaha konja, dokej,
biograf im. m. r. (gr.) - pisac koji pie
biografiju ili biografije,
biografija im. . r. (gr.) - ivotopis; tekst
u kojem su hronoloki opisane sve
pojedinosti iz neijeg ivota,
biografski prid. - koji se odnosi na bio
grafe ili biografiju,
biografski pril. - na nain biografa, kao
biograf.
biohemija im. m. r. (gr.), rjee: bioke
mija - nauna disciplina koja proava
hemijski sastav i procese ivih organiza
ma.
biolog im. m. r. (gr.) - strunjak za bio
logiju, onaj koji se bavi biologijom,
biologija im. . r. (gr. ) - nauka koja se
bavi prouavanjem zakona nastanka,
postojanja i odranja biljnog i ivotinj
skog svijeta,
bioloki prid. - koji se odnosi na biologe i
biologiju,
bionjaa im. . r. - bijeli dio oka.
bioritam im. m. r. (engl.), g. jd. bioritma
- ritam ljudskog organizma odreen
unutranjim ili promjenama koje uslo
vljava okolina u kojoj se nalazi,
biosfera im. . r. (gr.) - ukupnost pro
stora Zemlje i njene atmosfere naselje
nog ivim biima.
bira im. m. r. - osoba koja ima pravo da
neto izabere; onaj koji ima pravo dati

biraki

svoj glas na izborima za nosioce zako

nodavne i izvrne vlasti,
biraki prid. - koji se odnosi na birae,
biralite im. s. r. - mjesto gdje se vre
izbori.
birati gl. nesvr., prez. biram - iz mnotva
izdvajati ono to nam se ini najkvalitet
nije ili ono to elimo; biranjem na
izborima opredijeliti se za ili protiv e
ga.
bircuz im. m. r. (njem.) - razg. iron. birti
ja, gostionica, lokal gdje se toe alkoho
lna pia.
bireta im. . r. (fr.) - instrument u obliku
cijevi za laboratorijsko mjerenje manjih
koliina tenosti ili plina,
birkati gl. nesvr., prez. birkam - u bira
nju biti veoma sitniav i nalaziti razne
nedostatke, npr. vou izloenom na prodaju.
biro im. m. r. (fr.), g. jd. birda, mn. birdi kancelarija, ured; ispostava kakve agen
cije, npr. turistiki biro.
birokrat(a) im. m. r., g. jd. birdkrate jedan od inovnika u birokratskoj vlasti,
birokratija im. . r. (fr.-gr.) - rjee:
birokracija; vladavina inovnika, vlast
administrativnog aparata u dravnim i
privrednim subjektima; pretjerana mo
administracije,
birokratizam im. m. r., g. jd. birokrati
zma - birokratija,
birokratizirati/birokratizovati gl. svr. i
nesvr., prez. birokratizJram/birokratizujem - uvesti ili uvoditi vladavnu biro
kratije.
birokratski prid. - koji pripada ili se
odnosi na birokratiju,
birokratski pril. - na nain birokrate, kao
birokrata.
birta im. m. r., (njem.), g. jd. birtda onaj koji dri ili radi u birtiji, birtija;
osoba koja se prostaki ponaa,
birtija im. . r. - razg. gostionica, krma,
bircuz.
bisage plur. tantum (lat.) - torba za noe
nje raznih potreptina u vrijeme kad je
konj bio glavno prevozno sredstvo; bi
sage su se prebacivale preko sedla ili
samara sjedne i druge strane,
biseksualnost im. . r. (lat.), instr. jd.
biseksualnou/biseksulnosti - kad jedna
osoba ima osobine i mukog i enskog

36

37
pola; seksualna sklonost jedne osobe
prema osobama oba pola.
biser im. m. r. - vrlo lijepa sedefasta zrna
za izradu nakita koja se oblikuju u unu
tranjosti koljke,
biserak im. m. r. - hipok. od biser,
biserni prid. odr. v. - koji je od bisera,
koji se odnosi na biser,
biserast/biserkast prid., odr. v. biserastV
biserkasti - slian biseru, poput bisera,
biserdik im. m. r. - vrsta sitnog veza
slinog biseru; cvijet i biljka urevak,
biseriti se gl. nesvr. - svijetliti se sjajem
bisera.
biserje zbir. im. s. r. od biser,
biserka im. . r., dat. jd. biserki - domaa
koko sa sivobijelim perjem nalik na
biser.
biskati gl. nesvr. - lagano prolaziti prsti
ma kroz neiju kosu; prebirajui kosu
traiti kakve parazite.
biskup im. m. r. (lat.) - jedno od visokih
zvanja sveenika katolike i evangelisti
ke crkve, upravitelj biskupije,
biskupija im. . r. - upravno podruje
crkve kojom upravlja biskup; zgrada i
ured biskupa,
biskupski prid. - koji pripada biskupu,
biskupski pril. - kao biskup, na biskupski
nain.
biskvit im. m. r. (fr.), g. jd. biskvita vrsta keksa od jaja, eera i brana,
bismila im. . r. (ar.) - ime stava kojim
poinje svako poglavlje (sure) u
Kur anu.
bismillah (ar.) - u ime Boga! Boe pomozi!
bista im. . r. (fr.) - kip kojim je predstav
ljena samo glava i prsa neke linosti;
poprsje.
bistar prid., odr. v. bistri - koji je proziran
(npr. voda); inteligentan (o osobi),
bistrac im. m. r., g. jd. bistraca - bistrik,
bistrina, mjesto u rijeci, jezeru, potoku
gdje je voda izuzetno bistra; prenes.
onaj k o je izuzetno bistar,
bistrica im. . r. - bistra voda, bistra
rakija; vrsta ljive,
bistrik/bistrik im. m. r. - bistrac, mjesto u
rijeci i sl. gdje je voda izuzetno bistra,
bistrina im. . r. - osobina onoga to je
bistro ili osobe koja je inteligentna.

bistriti gl. nesvr., prez. bistrim - initi da

kakva tekuina bude bistra ili bistrija;
prouavati to da nam bude jasnije,
razjasniti uzroke i posljedice,
bistro pril. - jasno, razumno, otroumno,
bistro im. m. r. (fr.), mn. bistrdi - manji
ugostiteljski objekat u kojem se brzo
posluuje.
Bianin im. m. r. - stanovnik Bihaa.
Bianka im. . r . - stanovnica Bihaa,
bit im. . r. - sutina, ono najvanije u
nekoj stvari,
bit im. m. r. (engl.), skra. od binary digit
- jedinica u teoriji informacija koja mo
e poprimiti dvije binarne vrijednosti 0
ili 1.
bitak im. m. r., g. jd. bitka - kategorija u
filozofiji kojom se oznaava sve ono to
jest, ukupnost svih realnih predmeta i
iskustava, ono to omoguava postoja
nje svakog bia.
bitan prid., odr. v. bitni - vaan, sutinski,
glavni, osnovni, temeljni,
bitanga im. . r., pejor. - osoba sa puno
negativnih osobina, od koje se moe
oekivati sve najgore; nitarija.
biti1 pom. gl. svr. i nesvr., prez. budem,
jesam (supl.), sam (enkl.) - postojati;
nalaziti se, boraviti;
biti2 (koga) gl. nesvr., prez. bijem - tui,
udarati.
bitka im. . r., dat. jd. bitki/bici, g. mn.
bitaka/bitki - boj, sukob naoruanih voj
nih snaga.
bitumen im. m. r. (lat.) - asfalt, tvorniki
proizvedena smolasta masa neophodna
u gradnji kvalitetnih puteva i cesta.
biva modalna rijeca od gl. bivati - to jest,
dakle, toboe.
bivak im. m. r. (fr.), n. mn. bivci - logor
pod otvorenim nebom, na meraji.
bivakovati gl. nesvr., prez. bivakujem boraviti u bivku.
bivati gl. nesvr. prez. bivam - biti s
vremena na vrijeme, dogaati se, dea
vati se; postajati,
bivo/bi'vol im. m. r. - vrsta goveeta up
ljih rogova; prenes. veoma snaan ov
jek koji moe sve podnijeti,
b'ivstvovanje gl. im. s. r. od bivstvovati.
bivstvovati gl. nesvr., prez. bivstvujem, biti ostvaren u svom postojanju, opsto
jati, egzistirati.

bjelasati se
bivi gl. pril. proli od gl. biti u slubi
prid. - proli, nekadanji, raniji.
Bizant im. m. r. - Vizant, Istonorimsko
Carstvo; histor, u 7. v. p. n. e. grka
kolonija, kasnije Konstantinopol, Cari
grad i Istanbul.
Bizantija im. . r. - Vizantija, Istono
rimsko Carstvo,
bizantika im. . r., arh. - vizantika, stil u
umjetnosti,
bizantdlog im. m. r. - vizantolog, osoba
koja prouava historiju, kulturu i mate
rijalne vrijednosti Vizantije,
bizaran prid. (fr.), odr. v. bizarni - neobi
an, udan, iznenaujui; bez vrijedno
sti.
bizarnost im. . r., instr. jd. bizarnou/
bizarnosti - osobina onoga to je biza
rno.
bizmut im. m. r. - hemijski element,
metal, simbol Bi.
biznis im. m. r. (engl.) - posao u kojem se
vrti profit, sklapanje velikih poslova,
unosan posao,
biznismen im. m. r. (engl.) - poslovan
ovjek.
bizon im. m. r. - vrsta divljeg goveeta iz
Sjeverne Amerike, gdje su ivjela velika
krda ovih ivotinja, glavni izvor hrane
za Indijance; bijelci su zbog kvalitetne
koe skoro istrijebili ove ivitinje u dru
goj polovini XIX v.
biuterija im. . r. (fr.) - vrsta nakita koji
nije izraen od plemenitih metala, pa je
stoga vrlo jeftin,
bjanko prid. (tal.) - nepopunjen, neispi
san, npr. ek.
bjegunac im. m. r., g. jd. bjegunca - oso
ba koja je u bijegu zbog neega (od
vlasti, opasnosti po ivot, od loih uslo
va ivota i sl.),
bjekstvo im. s. r. - bijeg, ono to ini bje
gunac.
bjelance im. s. r., g. jd. bjelanceta - rjee:
bjelanjak, bijeli dio jajeta,
bjelanevine im. . mn. - proteini, priro
dni hemijski spojevi koji sadre ugljik,
kisik, azot i vodonik,
bjelasanje gl. im. s. r. - prelijevanje,
isticanje bijele boje.
bjelasati se gl. nesvr., prez. bjelasam se isticati se bijelom bojom u tamnijem
okruenju.

bjela
bjela im. m. r., g. jd. bjela - bijelac,
bjelan, konj bijele boje; histor, glasa u
Crnoj Gori koji se poslije Prvog Svjet
skog rata izjasnio za ujedinjenje sa Srbi
jom (po bijeloj boji glasakog listia);
pristalica nastavka takve politike,
bjelica im. . r. - vrsta penice, trenje,
bijelopepeljaste obradive zemlje,
bjeliast prid., odr. v. bjeliasti - bjelkast,
na kojem prevladava nijansa bijele boje.
bjelilo im. s. r. - sredstvo pomou kojeg
se moe to izbijeliti,
bjelina im. . r. - bijela boja po kojoj se
neto istie, platno, boja koe, svjetlost
dana, prazan prostor izmeu slova na
papiru i sl.
bjelkast prid., odr. v. bjelkasti - bjeliast,
bjelkinja im. . r. - ena bijele rase.
bjelodan prid., odr. v. bjelodani - oit,
oigledan, jasan, nema mjesta sumnji,
bjelodano pril. - jasno, oigledno, oito,
bjeloglav prid., odr. v. bjeloglavi - koji
ima sijedu ili plavu kosu.
bjelogorica im. . r. - drvee kojem pred
zimu opada lie, listopadno drvee,
bjelogorini prid. odr. v. - koji se odbosi
na bjelogorica
bjelokost im. . r., instr. jd. bjelokou/
bjelokosti - ee: slonovaa, kljova slo
na, slonova kost.
bjeloonica im. . r. - bionjaa, bijeli dio
oka.
bjeloputan prid., odr. v. bjeldputni - koji
ima svijetlu, bijelu put.
bjelosvjetski prid. - pejor. polusvjetski,
koji je iz svakakvog svijeta,
bjelouka im. . r., dat. jd. bjelduki, g.
mn. bjelduki- zmija koja ivi uz vodu.
bjelutak im. m. r., n. mn. bjeluci - bijeli,
gladak manji kamen koji se moe nai
kraj rijeke,
bjesnilo im. s. r. - bjesnoa, zarazna
bolest koju kod ivotinja uzrokuje virus;
razjarenost, velika estina koju pokazuje
neka osoba koja kao da ima bjesnilo,
bjesnoa im. . r. - bjesnilo,
bjesnjeti gl. nesvr. - vladati se kao bije
san, razjaren, s velikom jarou; kad je
neto u najveem jeku (epidemija, rat,
poplava i sl.),
bjesomuan prid., odr. v. bjesomuni sumanut, estok do najvee mjere, kao
bijesan u raznim oblicima ponaanja

39

38
(kad neto dokazuje, namee miljenje,
ne odustaje od neega i sl.),
bjesomuno pril. - na bjesomuan nain,
bjeakati gl. nesvr., prez. bjeakam bjeati s vremena na vrijeme, biti prisi
ljen da esto bjei,
bjeanija im. . r. - ekspres, bijeg, bjek
stvo; traenje spasa u bijegu, krae iz
bjeglitvo.
bjeanje gl. im. s. r. - odmicanje, udalja
vanje ob. trei od mjesta gdje vreba
opasnost.
bjeati gl. nesvr., prez. bjeim - obino u
trku udaljavati se od mjesta gdje vreba
opsanost, trei se odmicati od progo
nitelja i sl.
blag prid., odr. v. blagi, komp. blai dobroudan, umjeren, nije ljut, ugodne
prirode.
blagajna im. . r., g. mn. blagajni mjesto gdje se plaa za kupljenu robu,
prodaju karte za putovanje, uva novac,
isplauju plae; posebno uraena kasa
sa sigurnosnim ureajima i iframa u
koju se zakljuava novac i sl.
blagajniki prid. - koji se odnosi na bla
gajnu i blagajnika,
blagajnik im. m. r., n. mn. blagajnici osoba koja radi na blagajni, prima i
izdaje novac,
blagajnica im. . r. - ena blagajnik,
blagdan im. m. r. - ob. praznik, neradni
dan, dan kad se obiljeava kakav dra
vni ili vjerski praznik i sl.
blagdanski prid. - prazniki, koji se odno
si na blagdan.
blago1 im. s. r. - neka velika vrijednost
(novac, zlato, nekretnine i sl.); puno
ovaca, krava, stoka, marva.
blago2 pril. - na blag nain, milo, s bla
gom naravi, umjereno.
blago3 uzv. u kontekstu, npr. blago meni.
blagodat im. . r., inst. jd. blagodau/
blagodati - sve to nam dolazi kao
dobro, korist, srea, milost, radost i sl.
blagoglagoljiv prid., odr. v. blagoglago
ljivi - priljiv, blagoreiv, slatkoreiv;
iron. kojem jezik ne stoji, koji ne zatva
ra usta.
blagoglasje im. s. r. - ono to dobro zvui,
suglasje, usklaenost zvukova, blagozvuje, eufonija; suprot, kakofonija.

blagohotan prid. (arh.), odr. v. blagdhotni

- dobronamjeran, prijazan, naklonjen,
slab prema nekome.
blagorjeiv prid., odr. v. blagorjeivi slatkorjeiv, blagoglagoljiv,
blagorjeivost im. . r., instr. jd. blago
reiv ou/blagorjeiv osti - svojstvo ono
ga koji je blagorjeiv.
blagoslivati gl. nesvr. prema svr. bla
gosloviti, prez. blagosivam - izraavati
ili izraziti elju za dobro prizivanjem
milosti (uz prigodnu molitvu i priziva
nje Boje milosti), davati ili dati blago
slov.
blagoslov im. m. r. - izgovaranje rijei
koje prizivaju dobro i milost (uz pose
bnu molitvu i Boiju milost),
blagost im. . r., inst. jd. blgou/
blagosti - osobina onoga koji je blag,
umjeren, dobroduan, dobronamjeran,
blagostanje im. s. r. - bogatstvo, obilje
materijalnih dobara, izobilje koje omo
guava dobar ivot,
blagotvoran prid., odr. v. blagdtvdrni djelotvoran, koji popravlja stanje, koji je
koristan.
blagotvorno pril. - djelotvorno, na blago
tvoran nain,
blagotvornost im. . r., instr. jd. blagotvornou/blagotvornosti - svojstvo ono
ga koji je blagotvoran, djelotvoran,
blagovaonica im. . r. - ee: trpezarija,
prostorija u kojoj se slue i jedu dnevni
obroci hrane,
blagovjesnik im. m. r., n. mn. blago
vjesnici - onaj koji donosi radosnu vije
st.
blagovremen prid., odr. v. blagdvremeni
- koji se ostvario u mravi trenutak, u
pravo vrijeme, pravovremeno.
blamaa im. . r. (fr.) - bruka, sramota,
ruglo.
blamiranje gl. im. s. r. (fr.) - blamaa,
brukanje, sramoenje,
blamirati (se) gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
blamiram (se) - doivjeti ili doivljavati
blamau, sramotiti se, brukati i obrukati
se.
blanket im. m. r. (fr.), g. jd. blanketa ee: obrazac, formular, papir sa rubri
kama koje se popunjavaju odreenim
podacima.

blefer

blanja im. . r. - hobla, hobli, stolarski

alat za ravnanje drveta kako bi postalo
glatko.
blanjalica im. . r. - stolarska maina za
struganje drveta,
blasfemija im. . r. (gr.) - bogohuljenje,
pogrda, hu ljenje,
blatan prid., odr. v. blatni - ee: blat
njav, koji je od blata, uprskan blatom,
ukaljan, kaljav,
blatarica im. . r. - etka za uklanjanje
blata; gumena zatita od blata iza toko
va automobila,
blatite im. s. r. - movarno zemljite,
mjesto gdje ima blata,
blatnjara im. . r. - blatua, kua od
ilovae, erpia, ee: erpiara.
blatnjav prid., odr. v. blatnjavi - blatan.
blato im. s. r. - od kie raskvaena zemlja,
glib, kal; prenes. prljavtinja, porok,
drutveno dno; bara, movara, ije je
dno blatnjavo,
blatobran im. m. r. - dio vozila oko
tokova koji zadrava blato,
blatutina im. . r. augm. i pejor. od
blato.
blavor im. m. r. - zmijolik guter iz poro
dice sljepia; prenes. primitivac, neobra
zovan ovjek,
blaziran prid., odr. v. blazirani - koji je
postao ravnoduan, neosjetljiv; kojemu
je sve dodijalo; koji se pretvara da je
ravnoduan; umiljen, naduven,
blazlranost im. . r., instr. jd. bldziranou/blaziranosti - svojstvo onoga ko je
blaziran.
blaen prid., odr. v. blaeni - proet
osjeajem sree, zadovoljstva, uzvieno
st!; koji iri takva raspoloebnja oko
sebe.
blaeno pril. - presretno, na blaen nain,
blaenstvo im. s. r. - stanje onoga koji je
blaen.
blebetati gl. nesvr., prez. blebee - puno
priati o svemu i svaemu, govoriti o
glupostima, brbljati, lajati,
blebetav prid., odr. v. blebetavi - brbljiv,
lajav.
blebetua im. . r. - ena koja mnogo
brblja, blebee.
blef im. m. r. (engl.), n. mn. blefovi - in
uvjeravanja drugog u neto bez pokria,
blefer im. m. r. (engl.) - onaj koji blefira.

blefiranje
blefiranje gl. im. s. r. (engl.) - uvjerava
nje koga u svoje samopouzdanje i sigu
rnost; obmanjivanje protivnika u karta
nju itd.
blefirati svr. i nesvr., prez. blefiram nastojati uvjeriti koga u svoju sigurnost,
prikazati ili prikazivati se jakim (ob. u
kartanju) iako za to nema pokria,
obmanjivati koga.
blehnuti gl. svr.., prez. blehne - isto to i
blenuti.
blejati gl. nesvr., prez. blejim - oglaa
vanje ovce i janjeta; prenes. kad neko u
neto dugo gleda, a ne razumije,
blenda im. . r. (njem.) - otvor na foto
grafskom aparatu kroz koji na film pada
vie ili manje svjetlosti prilikom foto
grafi sanja.
blentav prid., odr. v. blentavi - blesav,
budalast, kojem nedostaje razuma,
blento im. m. r. - osoba koja je blentava,
blesava, blentavac.
blenuti gl. svr., prez. blene - gledati kao
u nesvjesnom stanju, odsutno, tupo.
blesan im. m. r. - blesava osoba, blento.
blesav prid., odr. v. blesavi - blentav,
glup, budalast,
blickrlg im. m. r. (njem.) - rat u kojem se
iznenadnim napadom eli to bre pora
ziti protivnik, munjeviti rat.
blijed prid., odr. v. blijedi, komp. bljei kad je ije lice suvie bijelo bez priro
dnog rumenila; kad je neto slabijeg
uspjeha nego to se oekivalo,
blijedjeti gl. nesvr., prez. blijedim - po
stajati blijed, gubiti prorodnu boju lica.
blijedo pril. - bez prirodne boje, suvie bi
jelo; prenes. neuvjerljivo, slabog uspje
ha, neargumentovano.
blijesak im. m. r., mn. blijesci - kratko
trajno jako svjetlo, odsjaj, odsjev,
blijetati (se) gl. nesvr., prez. blijeti (se)
- jako svijetliti, sijati, odbijati svjetlo,
blijetiti (se).
blijetiti (se) gl. nesvr., prez. blijeti (se)
- blijetati (se).
blindirati gl. svr. i nesvr. (njem.) - vrs
tim metalom, najee elikom oklopiti
tenk, voz, vozilo, vrata i sl. radi zatite,
blinker im. m. r. (njem.) - mala metalna
ribica uz udicu koja slui kao mamac u
ribolovu.

41

40
blisko pril. - blizu; prenes. nije strano,
prihvatljivo,
bliskost im. . r., instr. jd. bliskou/bliskosti - osobina onoga to je blisko u
prostoru, vremenu, osjeanjima, misli
ma, stavovima,
blistati (se) gl. nesvr., prez. blista (se) sjajiti se, ostavljati poseban utisak zbog
izvanrednih osobina,
blistavost im. . r., instr. jd. blistavou/
blistavosti - osobina onoga to blista,
blitva im. . r. - jestiva zeljasta biljka,
blizak prid., odr. v. bliski - koji nije uda
ljen; prenes. po krvnom ili nekom dru
gom srodstvu,
blizanac im. m. r., g. jd. blizanca, vok. jd.
blizdne, g. mn. blizanaca - roen sa jo
jednom osobom pri istom poroaju,
blizanka im. . r., dat. jd. blizm ki - roe
na sa jo jednim djetetom pri istom po
roaju.
blizina im. . r. - mala udaljenost, osobina
onoga to nije daleko,
blizu pril. - u blizini, nije daleko,
bliiti se gl. nesvr., prez. bliim se - pri
bliavati se, pilaziti blie; prenes. sprija
teljiti se, prihvatiti neije miljenje i sl.
blinji prid. - koji nam je blizu, srodan.
blok im. m. r. (fr.) - biljenica; skup
listova za crtanje; vea cigla za zidanje;
savez koji sklapa vie drava,
blokada im. . r. (lat.) - potpuno one
moguavanje bilo kakve veze odree
nog mjesta sa ostalim dijelom svijeta,
vrsta pritiska za postizanje raznih poli
tikih ciljeva; obustava isplate sa rauna
u banci; oduzetost rada miia itd.
blokej im. m. r. (lat.) - metalna ploica za
zatitu potpetica i ona na cipeli,
blokirati gl. svr. i nesvr., prez. bldkiram
- vriti ili izvriti blokadu; zabiljeiti to
u blok; izdati raun (blok),
blokovski prid. - koji se odnosi na politi
ke blokove,
blon neprom. prid. (fr.) - plavokos, oso
ba plave kose.
blondma/blondinka im. . r. - plavua,
ena plave kose.
blud im. m. r., lok. jd. bludu - grijean,
razvratan, nedoputen seksualni odnos,
bludan prid., odr. v. bludni - odan bludu,
razvratan.

bludniiti gl. nesvr., prez. bludnii voditi razvratniki ivot, odavati se

bludu, ponaati se kao bludnik,
blunikl prid. - koji se odnosi na blu
dnike i bludnice.
bludnik im. m. r., n. mn. bludnici - osoba
koja ivi razvratniki, odaje se bludu,
razvratnik.
bludnica im. . r. - ena koja se odala
bludu.
bludnitvo im. s. r. - razvrat, pojava oda
vanja bludu,
bludno pril. - na bludan nain, kao blu
dnik.
bluza im. . r. (fr.) - gornji dio enske
odjee iznad pojasa; dio vojnike unifo
rme.
bluzica im. . r., em. - mala bluza,
bljedilo im. s. r. - bljedoa, suvie blijeda
boja lica, drugaija od prirodne boje.
bljedoa im. . r. - bljedilo,
bljedolik prid., odr. v. bljedoliki - blijed u
licu, blijeda lica.
bljedolikost im. . r., instr. jd. bljeddlikou/bljeddlikosti - osobina onoga ko je
blijeda lica.
bljesak im. m. r., n. mn. bljesci - blijesak,
bljeskati (se) gl. nesvr., prez. bljeskam
(se) - u kratkim razmacima svjetlucati,
bljesnuti gl. svr., prez. bljesnem - u trenu
jako zasvijetliti, sijevnuti; prenes. izne
nada se pojaviti (u pozitivnom smislu:
ideja, misao, spas i sl.),
bljetav prid., odr. v. bljetavi - koji
bljeti.
bljetavilo im s. r. - osobina onoga to
blijeti; prenes. bogastvo, rasko,
bljutav prid., odr. v. bljutavi - ob. za
hranu i pie bez ukusa; prenes. ljigavo
ponaanje, bez dostojanstva, uliziki,
bljiitavost im. . r., instr. jd. bljutavu/
bljutav osti - svojstvo onoga to je blju
tavo.
bljuvati gl. nesvr., prez. bljujem - povra
ati; pejor. svata priati, runo govoriti,
bij ugati gl. nesvr., prez. bljuzga - kad
istodobno padaju snijeg i kia; prskati
kao bljuzgavica; isputati zvuk koji lii
na hodanje po bljuzgavici.
bljuzgavica im. . r. - pomijeani snijeg i
kia.
boa im. . r. (lat.), g. jd. bde - velika zmi
ja; udav.

bodlja
bob1 im. m. r. - zrno u mahuni graka.
bob2 im. m. r. - zimski sport; specijalne
saonice za natjecanje na bob stazi,
bobica im. . r. - vrlo sitan plod biljke i
ono to tome nalikuje,
bobiast prid., odr. v. bdbiasti - kao bo
bica, nalik na bobicu,
bobiav prid., odr. v. bdbiavi - koji je po
koi zbog kakve zaraze ima bobice,
bobiavost im. . r., instr. jd. bdbiavou/bdbiavosti - svojstvo onoga to je
bobiavo.
boca im. . r. (tal.) - flaa, posuda od
stakla za uvanje tenosti,
bockanje gl. im. s. r. - ubadanje vie puta;
prenes. peckanje, zadirkivanje.
bockati gl. nesvr., prez. bockam - ubosti
vie puta, ponavljati bockanje; prenes.
peckati koga, zadirkivati,
bockav prid., odr. v. bdckavi - koji ima
osobinu da bocka; prenes. da zadirkuje,
pecka.
bockalo im. m. r. - osoba koja bocka;
prenes. koji zadirkuje, pecka,
bocnuti gl. svr., prez. bocnem - izvriti
jedan kratkotrajan ubod; prenes. pecnu
ti, dirnuti.
boica im. . r. em. - mala boca, flaica.
boiti se gl. nesvr., prez. bdim se praviti se vaan, prsiti se.
boni prid. - koji je na boku, s bone
strane.
boa im. . r. - kugla kojom se boa, drve
ni ili plastini rekvizit za boanje.
boanje gl. im. s. r. - igra u kojoj igrai
bacaju velike boa da bi se to vie
pribliili se maloj kugli ili balinu i tako
postigli pobjedu,
boar im. m. r., v. jd. bdare/bddru igra koji se takmii u boanju.
boarski prid. - koji se odnosi na boare i
boanje.
bod im. m. r. - ubod iglom ili iljatim
predmetom; tehnika u pletenju vezenju;
mjera uspjeha, poen.
boflar prid., odr. v. bodri - ilan, odmo
ran.
bode im. m. r. - no sa dva sjeiva.
bodlja im. . r. - iljate iglice, npr. na
kaktusu ili kod jea; prenes. kakav zaje
dljiv izraz.

bodljari

bodljari/bodljai/bodljikai/bodljokoci
im. m. r. mn. - morski beskimenjaci
koji imaju bodlje,
bodljiica im. . r. em. od bodljika,
bodljika im. . r. - manji iljasti izrataj
na stabljici biljke, npr. kod rue.
bodljikare im. . r. mn. - biljke sa bodljikama.
bodljikast prid., odr. v. bddljikasti - onaj
koji ima bodljike, koji je slian bodljiki.
bodljikav prid., odr. v. bodljikavi - koji
ima bodljike, koji bode kao da ima
bodljike.
bodljikavost im. . r., instr. jd. bodljikavou/bddljikavosti - osobina onoga to
ima bodljike, to je bodljikavo,
bodovanje gl. im. s. r. - ocjena kakvog
uspjeha ili neke vrijednosti u bodovima,
bodovati gl. nesvr., prez. bodujem - bro
jem bodova ocjenjivati kakav uspjeh ili
neku vrijednost,
bodovni prid. - koji je izraen u bodovima
ili se odnosi na bodove,
bodrenje gl. im. s. r. - hrabrenje koga,
ulijevanje samopouzdanja navijanjem za
njega.
bodriti gl. nesvr., prez. bodrim - hrabriti
koga, navijajui ulijevati mu samopo
uzdanje.
bodro pril. - ilno, odmorno, krepko,
bodrost im. . r., instr. jd. bodrou/
bodrosti - krepkost, ilnost, osobina ono
ga koji je bodar,
boem/bohem im. m. r. (fr.), g. jd. boema umjetnik ili intektualac koji ne podreu
je svoj ivot udobnosti i sticanju mate
rijalnih dobara, koji ivi neuredno, ne
sreeno.
boemina im. m. r., augmen. - veliki bo
em.
boemski prid. odr. v. - koji pripada i
odnosi se na boeme,
boemski pril. - kao boemi, na boemski
nain.
boemstvo im. s. r. - boemtina, ivot
boema, osobina osobe koja je boem.
boemtina im. . r. - boemstvo.
bofl im. m. r. (njem.) - nekvalitetna vrlo
jeftina roba; kart,
bofor im. m. r. (fr.), g. mn. bofora - mjera
za jainu vjetra.
Bog im. m. r., mn. bogovi/bozi - relig.
tvorac duhovnog i materijalnog svijeta,

43

42
bogobojazanost im. . r., instr. bogobojaznou/bogobdjaznosti - strah od Boga,
bogobojaljivost, skruenost,
bogobojaljivost im. . r., instr. jd. bogobojdiljivou/bogobojdzljivosti - bogobojaznost.
bogoae im. s. r. - slavljenje Boga, uka
zivanje asti i potovanja,
bogohulan prid., odr. v. bogohulni - oso
bina onoga koji vrijea Boga, onaj koji
bogohuli.
bogohulitelj im. m. r. - osoba koja huli
(vrijea) Boga, bogohulnik,
bogohuliti gl. nesvr., prez. bogohuli huliti Boga, vrijeati Boga.
bogohulnik im. m. r., n. mn. bogohulnlci
- bogohulitelj.
bogohulstvo im. s. r. - bogohuljenje,
bogohuljenje gl. im. s. r. - bogohulstvo,
bogoljubac im. m. r., g. jd. bogoljupca onaj koji voli Boga, supr. bogomrzac,
bogoljublje im. s. r. - ljubav prema Bogu.
bogomdan prid., odr. v. bogomdani koji je od Boga; koji je takav po prirodi,
bez iijeg uea obdaren,
bogomolja im. . r. - mjesto, prostorija,
graevina gdje se Bogu moli; damija,
crkva, sinagoga,
bogomoljac im. m. r. - osoba koja se
stalno moli Bogu.
bogomoljka im. m. r., dat. jd. bogomljki
ena bogomoljac,
bogomrzac im. m. r., g. jd. bogomrsca osoba koja ne voli Boga.
bogoraditi gl. nesvr., prez. bogoradim dosaivati kome stalnim preklinjanjem i
molbama.
Bogorodica im. . r. - Marija, majka
Isusova, Gospa,
bogoslov im. m. r. - ak u bogosloviji,
osoba koja pohaa bogosloviju,
bogoslovija im. m. r. - kola u kojoj se
obuavaju bogoslovi; vjerska kola za
uenje teolokih i drugih predmeta,
bogotovlje im. s. r. - potovanje Boga.
bogovati gl. nesvr., prez. bogujem - biti
moan, razg. drmati svim i svaim
zahvaljujui moi koju moe pruiti bo
gatstvo, vlast, sila.
bogovjetnl prid. - u kontekstu dolazi kao
pojaanje znaenja imenice koja ima
znaenje neke mjere, npr. itav bogo-

svemoni gospodar svega to postoji;

prenes. bogata, mona osoba, sila, vlast,
bogalj im. m. r. - osoba sa nekim fizikim
nedostatkom; invalid; prenes. tupava
osoba, glupak,
bogami rijeca - razg. bogme, potapalica
kojom se u razgovoru nastoji uvjeriti
sagovornika u istinitost izreenog; zai
sta, vala(hi), istina,
bogarati gl. nesvr., prez. bogara- boga
tati, psovati Boga.
bogat prid., odr. v. bogati - vrlo imuan, s
velikim novanim sredstvima, nekretni
nama, preduzeima, tvrtkama itd.; pre
nes. pun dobrih osobina, vrijedan, obilat
i sl.
bogata im. m. r., g. jd. bogataa - osoba
koja je bogata,
bogataki prid. - koji pripada bogataima
ili se na njih odnosi,
bogatati gl. nesvr. - stalno se zaklinjati
Bogom, u svemu se pozivati na Boga;
opsovati Boga; bogarati, bogetati.
bogaenje gl. im. s. r. - poveavanje
bogatstva, obogaivanje,
bogatiti (se) gl. nesvr., prez. bdgatTm
(se) - postajati bogat, poveavati bogastvo, obogaivati (se),
bogato pril. - kad ima svega u izobilju,
obilno.
bogatstvo im. s. r. - imovina velike
vrijednosti, obilje novca i mnogih dra
gocjenosti, stanje onoga ko je bogat;
prenes. razne ljudske vrline: dobrota,
darovitost, pamet, razum i dr.
bogatun im. m. r., g. jd. bogatuna - pejor.
bogata.
bogaza im. . r. - neprohodan predio,
besputica; uzak prolaz,
bogda im. . r. (tur.) - mrva, zrnce, neto
male veliine i koliine,
bogetati gl. nesvr., prez. bogeta - suvie
spominjati Boga, u svemu se na njega
pozivati; psovati Boga; bogatati,
boginja im. . r. - boica, boanstvo sa
enskim likom; u gr. mitologiji: Afro
dita, kod Slavena: Vesna i sl.
boginjav prid., odr. v. boginjavl - roav,
osobina osobe koja je preboljela boginje
od kojih su na licu ostali tragovi,
boginje im. . r. mn. - veoma opasna
bolest od koje se pojavljuju bubuljice na
koi.

'i

bojler

vjetni dan.
bogovski prid. - koji se odnosi na bogove,
bogovski pril. - izvrsno, bogato; na sjajan
nain.
bogumil im. m. r., g. jd. bogumila - naziv
za vjernike srednjovjekovne Bosanske
crkve.
bogumilski prid. odr. v. - koji se odnosi
na bogumile,
bogzna pril. - ne zna niko osim Boga, ko
e znati, ne zna ovjek,
bohemizam im. m. r., g. jd. bohemizma posuena rije iz ekog jezika.
boj1 im. m. r. (tur.) - ekspres, u epici:
bitka, sukob oruane sile na starinski
nain.
boj2 im. m. r. (tur.) - sprat, kat
boja im. . r. (tur.) - zajedniko ime za
razne njene nijanse: crvenu, plavu, utu
itd., farba.
bojadisati gl. nesvr. (tur.), prez. bojadiem - farbati, bojiti, prekrivati bojom,
bojadija im. m. r. (tur.) - zanatlija koji se
bavi bojenje,
bojati se gl. nesvr., prez. bojim se straiti se, biti straljiv, osjeati strah,
strepjeti, plaiti se.
bojazan im. . r. - strah od neega,
bojaznost im. . r., instr. jd . bojaznou/
bojaznosti - stanje osobe obuzete stra
hom od neega, pune bojazni,
bojaljiv prid., odr. v. bojaljivi - plaljiv,
koji se plai, strepi, strljiv.
bojice im. . r. mn. - olovke raznih boja,
tempere i sl.
bojite im. s. r. - mjesto gdje se suko
bljavaju ili su se sukobile zaraene stra
ne, poprite gdje se vodi boj, bitka;
front.
bojiti gl. nesvr., prez. bojim - nanositi
boju na papir ili kakav drugi materijal,
bojkot im. m. r. (engl.) - opstrukcija,
odbijanje saradnje u kakvom poslu koji
druga strana ne moe sama izvesti; sred
stvo za postizanje politikih i drugih
.ciljeva.
bojkotirati/bojkotovati gl. svr. i nesvr.,
prez. bojkotlram/bojkotujem - vriti boj
kot da neko ne ostvari eljeni cilj.
bojler im. m. r. (engl.) - ureaj za zagrija
vanje vode pomou plina ili elektrine
struje.

bojna

bojna/bojna im. . r. (hrv.) - vojna jedi

nica u Hrvatskoj vojsci sastavljena od tri
satnije.
bojnik/bojnik im. m. r. (hrv.) - vojni in
u Hrvatskoj vojsci, major; ratnik, borac,
bojovnik.
bojovnik im. m. r. (hrv.), n. mn. bojdvnlci
- borac, ratnik, bojnik.
bok im. m. r., n. mn. bokovi - dio ljudskog
tijela od rebara do kuka; jedna od strana,
npr. lijevi i desni bok kakve vojne jedi
nice.
bokal im. m. r. (tal.), g. jd. bokala posuda od stakla ili kakva drugog mate
rijala irokog otvora; pehar, vr.
boks1 im. m. r. (engl.) - sportska discipli
na u ringu, aketanje, pesnienje, meu
sobno udaranje boksera pesnicama na
kojima se nalaze bokserske rukavice.
boks2 im. m. r. - koa od koje se izrauju
razni predmeti nakon to je posebno
obraena i pripremljena.
boks3 im. m. r. - vie istovjetnih manjih
prostorija nalik na pregrade, npr. na
pijaci, u konjunici i sl.
boksa/bokser1 im. m. r. - osoba koja se
bavi boksom.
bokser2 im. m. r. - hladno oruje od meta
la koje kad se stavi na prste ruke oja
ava udarac,
boksati gl. nesvr., prez. boksam - boriti
se prema pravilima za tu sportsku disci
plinu, baviti se boksom,
boksit im. m. r. (fr.) - ruda crvenkastosmee boje od koje se proizvodi alumi
nij.
bokvica im. . r. - zeljasta biljka sa ljeko
vitim svojstvima,
bol im. m. r., g. jd. bola, n. mn. bolovi;
im. . r., g. jd. boli, instr. jd. bolju/boli,
n. mn. boli - osjeanje fizike ili duev
ne patnje.
bolan prid., odr. v. bolni - koji se odnosi
na bol, koji boli, boluje, bolestan; potre
sen, koji pati zbog loih emocija,
boleiv prid., odr. v. boleiv! - saaljiv,
popustljiv prema kome.
boleivo pril. - saaljivo, popustljivo, na
boleiv nain,
bolero im. m. r. (p.) - ples laganog ritma
nastao u paniji; kratki enski kaputi
sa krojem prema panskoj nonji.

45

44

bolesniki prid. - koji se odnosi na bole

snike.
bolesnik im. m. r., g. jd. bolesnika, n. mn.
bolesnici - osoba koja je bolesna,
bolesnica im. . r. - bolesna ena.
bolesnikov prid. - koji pripada bolesniku,
bolesno pril. - obuzeto boleu; pejor.
pretjerano, preko granice uobiajenog,
normalnog,
bolest im. . r., instr. jd. boleu/bolesti narueno zdravlje, poremeaj funkcija
organa; pretjerano insistiranje na nee
mu, opsesija,
bolestan prid., odr. v. bolesni - onaj koji
nije zdrav, naruenog zdravlja,
boleljiv prid., odr. v. boleljivi - koji je
neotporan, sklon pobolijevanje, slaba
zdravlja.
boleljivost im. . r., instr. jd. boleljivou/boleljivosti - osobina onoga ko je
neotpran, sklon poboljevanju.
boletina im. . r., augm. - teka bolest,
bolid im. m. r. (gr.), g. jd. bolida - mete
or koji se raspada pri ulasku u atmosfe
ru; naziv veoma brzog trkaeg automo
bila.
bolnica im. . r. - institucija za smjetaj i
lijeenje bolesnika,
bolniar im. m. r. - osoba koja njeguje
bolesnike u bolnici,
bolniarka im. . r., dat. jd. bdlniarki medicinska sestra,
bolniarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na bolniare i bolniarke,
bolniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
bolnicu i sve to joj pripada.
bolno pril. - s bolom.
bolovanje gl. im. s. r. od glagola bolovati
- odsustvovanje s posla zbog bolesti,
bolovati gl. nesvr., prez. bolujem - biti
bolestan.
bolje pril., komp. od dobro,
boljeti gl. nesvr., prez. bdll - stalno
osjeati trajanje boli.
boljitak im. m. r., g. jd. boljitka, n. mn.
b oljki - bolji ivot, prevazilaenje bije
de; mir, obilje, blagostanje,
boljka im. . r., dat. jd. boljci, g. mn.
boljki - bolest; stalna laka bol; prenes.
slaba taka, ono u emu je neko slab.
boljeviki prid. odr. v. (rus.) - koji
pripada boljevizmu i boljevicima.

boljeviki pril. - kao boljevici, na bo

ljeviki nain,
boljevik im. m. r. (rus.) - pripadnik ruske
Socijaldemokratske radnike partije od
1903. godine; komunista koji ispred
svoje partije provodi represivnu dravnu
politiku.
boljevizam im. m. r., g. jd. boljevizma teorija i metode djelovanja komunisti
ke partije i revolucionara radi stvaranja
komunistikog drutvenog sistema,
boljevizirati gl. svr i nesvr., prez.
boljevizlram - provoditi osnovne ideje
boljevizma radi stvaranja komunisti
kog drutvenog sistema; uvesti ili uvo
diti boljevizam.
bomba im. . r. (fr.-njem.), g. mn. bombi eksplozivno borbeno sredstvo namije
njeno za razaranje; prenes. jak i preci
zan udarac loptom; neka vijest koja sve
potrese.
bombarder im. m. r. (fr.), g. jd. bombar
dera - posebna vrsta aviona iz kojeg se
isputaju bombe kako bi se razorilo
odreeno opasno podruje,
bombardiranje/bombardovanje gl. im.
s. r. - bacanje bombi na odreeno opas
no podruje,
bombardirati/bombardovati gl. svr. i
nesvr., prez. bombardlram/bdmbardujem - baciti ili bacati bombe radi razara
nja, vriti bombardovanje,
bombardon im. m. r. (fr).), g. jd. bombardna - najvei puhaki mu. instrument,
bombastian prid. (fr.), odr. v. bombasti
ni - pretjeran, sadri previe ukrasa, su
vie velikih i nepotrebnih rijei,
bombastino pril. (fr.) - pretjerano, suvie
kieno, na bombastian nain,
bombastinost im. . r. (fr.), instr. jd.
bombastinou/bombastinosti - osobi
na onoga to je bombastino,
bomba im. m. r. (fr.), g. jd. bomba vojnik koji u borbi najee koristi bom
be; prenes. osoba koja slatkorjeivou
hoe prevariti, zavrnuti koga radi vlasti
te koristi.
bombaki prid. odr. v. (fr.) - koji se odno
si na bombae,
bombaki pril. - na nain bombaa, kao
bomba.
bombica im. . r. (fr.), em. - mala
bomba; prenes. poslastica, kolai.

boranje

bombon im. m. r. (fr.), g. jd. bombona bombona, slatki od eera i drugih sa

stojaka koji se ne guta, nego se sporo
otapa u ustima,
bombona im. . r. (fr.), g. jd. bombone bombon.
bombonjera im. . r. (fr.) - kutija u kojoj
su razne vrste bombona.
bon im. m. r. (fr.), n. mn. bonovi - vrije
dnosni papir koji se moe koristiti za
kupovinu robe, kao nalog za isplatu
novca, potvrda o primljenom novcu itd.
bonapartizam im. m. r. (fr.), g. jd. bona
partizma - tip vladavine kakva je bila u
Francuskoj za vrijeme Napoleona Bona
parte i svaka vladavina njoj slina,
bonifikacija im. . r. (lat.) - popust u
cijeni; odobrenje rauna; odteta, nakna
da.
bonitet im. m. r. (lat.-franc.), g. jd. boni
teta - sposobnost otplate kredita; vrijed
nost zemljita prema kvalitetu,
bonton im. m. r. (fr.), g. jd. bontona skup pravila i naina prikladnog i dob
rog ponaanja u drutvu,
bonvivan im. m. r. (fr.), g. jd. bonvivana osoba koja nije zaineresirana za rad, ne
go samo cijeni provod u ivotu i sve to
me podreuje,
bonvivanski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na bonvivane.
bonvivanski pril. - na nain bonvivana,
kao bonvivan.
bor1 im. m. r., n. mn. borovi - vrsta zim
zelenog drveta, jedna od biljaka etina
ra.
bor2 im. m. r. (perz.) - hemijski elemenat
(B), nalazi se u prirodi kao borna kise
lina.
bora im. . r. - najee crta na koi lica.
borac im. m. r., g. jd. borca, g. mn. bora
ca - osoba koja se za neto bori (u ratu,
ivotu i sl.),
boraki prid. odr. v. - koji se odnosi na
borce, npr. boraki sta.
borak im. m. r., em. - mali bor.
boraks im. m. r. (perz.) - hemijski spoj
bora, natrija i kisika u listiavim krista
lima.
boranija im. . r. (ar.) - mahune; pren.
ljudi koji nisu bitni u kakvoj hijerarhiji,
boranje gl. im. s. r. - nastajanje bora na
licu; nabiranje tkanine.

borati se

borati se gl. nesvr., prez. bora se - dobi

vati bore na licu; prenes. kad se nabira
platno ili tkanina,
boravak im. m. r., g. jd. bdravka, n. mn.
bdravci, g. mn. bdravaka - vrijeme pro
vedeno na nekom mjestu,
boravini prid. - koji se odnosi na bora
vite.
boravite im. s. r. - mjesto boravka, pre
bivalite.
borba im. . r., g. mn. bdrbi/borba sukob dviju sila radi ostvarivanja pobje
de; nastojanje u savladavanju ivotnih
nedaa.
borben prid., odr. v. bdrbeni - koji je
sklon borbi, s voljom i eljom da se
bori.
borbenost im. . r., instr. jd. bdrbenou/
bdrbenosti - svojstvo osobe koja je
borbena.
bordel im. . r. (fr.) - kupleraj, javna
kua.
bordo nepromj. prid. (fr.) - tamnocrvena
boja.
bordura im. . r. (fr.) - ukrasna vrpca za
opivanje ruba tkanine,
borer im. m. r. (njem.) - svrdlo,
borgis im. m. r. (fr.) - naziv za veliinu
tamparskih slova od devet taaka,
bori im. m. r., em. - mali bor.
borija im. . r. (tur.) - truba,
borik im. m. r., g. jd. borika - uma u
kojoj su stabla bora.
borika im. . r., dat. jd. bdrici, g. mn.
borika - vitko stablo bora; puzavica koja
se penje uz bor.
borilaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
sport u kojem se bori, npr. boks.
borilite im. s. r. im. s. r. - mjesto gdje se
bori (ring, arena),
boriti se gl. nesvr., prez. brim se sudjelovati u borbi kako bi se savladao
direktni protivnik i postigla pobjeda; u
borbi pokuavati savladati neku ivotnu
ne-dau i sl.
borje zbir. im. s. r. - borik,
borni prid. odr. v. - koji odreuje da je
kakvo vozilo namijenjeno za borbu,
borniran prid. (fr.), odr. v. bdrnirani koji je ogranienih pogleda, nema irinu
razumijevanja.
borov prid., odr. v. bdrovi - koji potie od
bora.

47

46
borovica im. . r. - biljka kleka i rakija od
ploda te biljke; klekovaa,
borovina im. . r. - borovo drvo kao
sirovina za dalju obradu,
borovit prid., odr. v. boroviti - umsko
podruje koje obiluje stablima bora.
borovnica im. . r. - slatki tamnoplavi
plod u obliku bobice koji raste na isto
imenom grmu.
borovnjak im. m. r., g. jd. borovnjaka borova uma, borik,
bor im. m. r. (rus.) - supa od razne
zeleni i mesa uz obavezno dodanu cveklu.
bos prid. - golih stopala, neobuven, boso
nog.
Bosanac im. m. r., g. jd. Bosnca, n. mn
Bosnci, g. mn. Bdsanaca - stanovnik
Bosne.
Bosanka im. . r., dat. jd. Bdsanki - stano
vnica Bosne,
bosanski prid. - koji se odnosi na Bosnu i
Bosance.
bosanski pril. - na nain Bosanaca, kao
Bosanci.
bosanskohercegovaki prid. odr. v. - koji
se odnosi na dravu Bosnu i Hercego
vinu kao jedan pojam.
Bosfor im. m. r. (gr.) - morski tjesnac,
prolaz iz Crnog u Mramorno more.
bosiljak im. m. r., g. jd. bdsiljka - biljka
ugodna mirisa i zain od te biljke,
bosilje zbir. im. s. r. - bosiljak.
Bosna im. . r. - dio drave Bosne i
Hercegovine koji se po gruboj odredbi
prostire od Ivansedla na sjever do rijeke
Save, na zapad do Une i na istok do Dri
ne, skraeni naziv za dravu Bosnu i
Hercegovinu,
bosonog prid., odr. v. bosdnogi - koji je
bosih nogu, neobuven, bez obue i ara
pa.
bosotinja im. . r. - stanje onoga ko je
bos; bijeda, siromavo.
bostan im. m. r. (perz.) - lubenica, karpuza; mjesto gdje raste bostan,
bosti gl. nesvr., prez. bddem, rad. prid.
bo, trp. prid. bdden - neim iljatim
(igla, no, aoka, alac i sl.) ubadati u
neto.
boa im. . r. (perz.), g. mn. boi/boa
- enska marama za pokrivanje glave;
zaveljaj; kecelja.

boaluk im. m. r. (perz.-tur.), n. mn.

boaluci - dar zamotan u bou koji
daje mlada, nevjesta,
bonjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
Bonjake.
Bonjak im. m. r., n. mn. Bonjaci pripadnik bonjake nacije.
Bonjakinja im. . r. - pripadnica bonja
ke nacije.
Bonjanin im. m. r., n. mn. Bdnjani naziv za narod koji je ivio u srednjo
vjekovnoj Bosni prije dolaska Turaka,
bonjatvo im. s. r., g. mn. bdnjatava politiki pokret koji se zasniva na pojmu
Bonjak.
botaniar im. m. r. - osoba koja se bavi
prouavanjem biljnog svijeta,
botaniarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na botaniare,
botaniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
botaniku.
botanika im. . r. (gr.), dat. jd. botanici dio biologije koji se bavi prouavanjem
ivota biljaka,
bova im. . r. (tal.) - plutaa na moru
uvrena sidrom.
boza im. . r. (perz.) - osvjeavajue pie
koje se pravi od kukuruzova brana,
eera i vode, buza.
bozadija im. m. r. (perz.-tur.) - onaj_koji
pravi i prodaje bozu.
boanski prid. odr. v. - koji se odnosi na
boanstvo, pripada ili ima njegove oso
bine; izvanredno lijep, najboljih osobi
na; boanstven,
boanstven prid., odr. v. boanstveni boanski, ob. kad se govori o ljepoti i sl.
vrlinama.
boanstvo im. s. r., g. mn. boanstava bie boanskog porijekla,
boica im. . r. - boginja.
Boi im. m. r. - blagdan ili praznik na
koji se slavi roenje Isusa Krista/Hrista,
katolici u decembru, a pravoslavci u
januaru.
boievati gl. nesvr., prez. bdiuje slaviti Boi, provoditi dane u vrijeme
Boia.
boini prid. odr. v. - koji se odnosi na
Boi.
boinica im. . r. - jabuka koja dospijeva
u doba Boia i daje se kao dar; plaa ili
druga nagrada koja se dijeli o Boiu.

brale

boiji prid. - koji se odnosi na Boga ili mu

pripada.
bour im. m. r., g. jd. bdziira- zeljasta
biljka sa velikim crvenim cvjetovima,
brabonjak im. m. r., g. jd. brabnjka, n.
mn. brabonjci, g. mn. brabonjakd oviji ili koziji izmet nalik na bobice,
braco im. m., g. jd. brce/braca - hip. od
brat.
bra im. m. r. (tal.) - iani instrument
dubljeg tona, tambura,
brani prid. - koji se odnosi na brak.
braa zbir. im. od brat - osobe mu. pola
kojima su isti otac i majka.
brada im. m. r., g. mn. brada - dio lica
ispod usta, dlake na tom dijelu lica.
bradat prid., odr. v. bradati - neobrijan,
zarastao u bradu,
bradavica im. . r. - okrugla izraslina na
koi; vrh dojke,
bradaviast prid., odr. v. bradiviasti nalik na bradavicu, poput bradavice,
bradaviav prid., odr. v. bradaviavi pokriven sa mnogo bradavica,
bradetina im. . r., augm. i pejor. od bra
da - velika brada, bradurina.
bradica im. . r., em. i hip. - mala brada,
bradonja im. m. r., g. mn. bradonja osoba koja nosi bradu; etnik,
bradurina im. . r., augm. i pejor. od
brada - bradetina,
bradva im. . r. - sjekira iroke otrice,
brahikefalan prid. (gr.), odr. v. brahikefa ln i - iroke i okrugle lubanje,
brahman im. m. r., g. jd. brahmana - oso
ba koja prihvaa i slijedi brahmanizam,
brahmanizam im. m. r. (sanskrt) - vjero
vanje i spoznaje o Brahmi, stvoritelju
svih stvari i principa stvaranja,
brajan im. m. r., hip. od brat - brajko,
potapalica u obraanju, moj brajane,
brajko.
brak im. m. r., mn. brakovi - graanskim
ili religioznim zakonima i propisima
regulisan zajedniki ivot mukarca i
ene.
brakolomstvo im. s. r. - naruavanje prin
cipa na kojima poiva institucija braka,
nesuglasice izmeu mukarca i ene
koje dovode do razilaenja i razvoda,
brale/brale im. m. r., g. jd. brale/braleta hip. od brat.

brana

brana im. . r. - prepreka pomou koje se

dri eljeni nivo vode u akumulacionom
jezeru; nasip koji onemoguava izlijeva
nje rijeke i poplavu; prepreka i pregrada
bilo emu.
brani im. m. r., g. jd. brania- osoba
koja neto brani, ob. igrai iz ue odbra
ne u fudbalu (golman i bekovi),
branik im. m., g. jd. branika - ono to ne
to ini sigurnijim, zatiuje, npr. zatita
na putevima iznad provalije, rampa na
prelazu preko ina i sl.
branilac im. m. r., g. jd. branioca, g. mn.
branilaca - branitelj, zatitnik, koji uva
i brani neto svoje,
branioe v prid. odr. v. - koji pripada bra
niocu.
branitelj im. m. r. - branilac,
branjenje gl. im. s. r. - odbrana, zatita;
zastupanje na sudu; zabrana, uskraiva
nje.
braniti gl. nesvr., prez. branim - tititi
ivot i sve ostalo svim sredstvima od
napada, nepogode, raznih opasnosti; za
stupati koga na sudu kao advokat;
uskraivati, zabranjivati nekome to.
brana im. . r. (fr.) - u arg. pripadnici
iste djelatnosti, posla, struke,
branjenik/branjenik/branjenik im. m.
r., n. mn. branjenici/brnjenici/branjenici - onaj koji je branjen,
branjenica/branjenica/branjenica im .
r. - ena koju brane,
branjevina im. . r. - mlada uma u kojoj
nije dozvoljena sjea; livada na kojoj se
ne moe napasati stoka; zabran,
braon neprom. prid. (njem.) - sme.
branast prid., odr. v. branasti - nalik na
brano, u prahu,
branen prid. odr. v. braneni - koji je
pripremljen od brana ili slui za brano
(branena vrea),
branenica/branenica im. . r. - jelo od
brana pripremljeno za put, ob. pogaa,
brano im. s. r. - u mlinu samljeveno
zrnevlje neke od itarica (penice, zobi,
rai itd.).
branjav prid, odr. v. branjavi - posut
branom.
brat im. m. r. - muka osoba meu
djecom od istih roditelja, za razliku od
polubrat, koji je od jednog zajednikog
roditelja; term. koji slui za oslovlja-

49

48
vanje unutar neke skupine ljudi ujedi
njenih vjerski, rasno, politiki itd.
bratac/bratac im. m. r., hip. od brat.
bratanac im. m. r., g. jd. bratnca - amidin, dajdin (striev, ujakov) sin.
branje gl. im. s. r. - prikupljanje plodova.
brati gl. nesvr., prez. berem - prikupljati,
otkidati plodove, cvijee i sl.
brati im. m. r. - v. bratanac,
bratija zbir. im. . r. - kalueri u pravo
slavnom manastiru; pejor. neka skupina
koja radi protiv drugih ljudi; klika, ma
fija.
bratimljenje gl. im. s. r. - sklapanje brat
skih odnosa meu ljudima koji nisu od
istih roditelja,
bratimiti se gl. nesvr., prez. bratimim se
- sklapati bratske odnose iako nema
krvnog srodstva; sklapati vrsto prijate
ljstvo.
bratimstvo im. s. r. - pobratimstvo,
bratiti se gl. nesvr., prez. bratim se bratimiti se.
bratoljublje im. s. r. - ljubav prema bratu,
blinjima; ovjekoljublje,
bratoubilaki prid. odr. v. - koji se odno
si bratoub(oj)icu.
bratoubilaki pril. - kao bratoub(oj)ica,
na nain bratoub(oj)ice.
bratoubistvo im. s. r. - bratoubojstvo.
bratoub(oj)ica im. m. r. - onaj koji je
ubio svoga brata,
bratoubojstvo im. s. r. - bratoubistvo.
bratov(ljev) prid. odr. v. - koji pripada
bratu.
bratovtina im. . r. - vjersko ili kakvo
drugo udruenje zasnovano na odree
nim vrstim pravilima,
bratski/bratski prid. - koji se odnosi na
brata i brau,
bratski/bratski pril. - na nain brata i
brae, kao braa,
bratstvo im. s. r., g. mn. bratstava - odnos
izmeu brae; hist. vie porodica u
srodnikim odnosima; svojta; vjerska i
dr. udruenja onih koji se oslovljavaju
sa brat i braa,
bratued im. m. r. - bratov sin.
brav im. m. r. - ovca ili koza pojedinano.
brava im. . r. - metalni mehanizam sa
kljuem koji slui za zakljuavanje vra
ta.

bravar im. m. r. - zanatlija ire metalske

struke; doslovno: strunjak za brave,
bravarija im. . r. - bravarski zanat; bra
varstvo; bravarska radionica; svi tipovi
brava i drugih predmeta koje izrauju i
postavljaju bravari,
bravarski prid. - koji se odnosi na bra
variju i bravare,
brave im. s. r., g. jd. brveta - em. od
brav.
bravetina im. . r. - ovetina, bravlje
meso.
bravlji/bravlji prid. - koji je od brava.
bravo! uzv. (njem.-tal.-fr.) - odlino! Iz
vrsno!
bravura im. . r. - neki izvrstan potez,
npr. vjet dribling u nogometu,
bravurozan prid., odr. v. bravurdzni koji ima osobine bravure, izvrstan, vjet,
brazda im. m. r., g. mn. brazdi - trag prevrnutih slojeva zemlje koji ostaje nakon
oranja; jaka bora na licu.
brazdati gl. nesvr., prez. brazdam - ora
ti, plugom prevrtati zemlju, jedna faza u
pripremi zemlje za sijanje usjeva,
brazdica im. . r. - em. od brazda,
brazgotina im. . r. - trag na koi koji je
ostao nakon zarasle rane.
Brazil im. m. r., g. jd. Brazila - drava u
Junoj Americi.
Brazllija im. . r. - drugi uobiajeni naziv
za dravu Brazil,
brbljalo im. s. r. - osoba koja voli brbljati,
puno priati, naklapati,
brbljarija im. . r. - svojstvo prie o
nevanim stvarima, naklapanje o besmi
slicama.
brbljanje gl. im. s. r. - brbljarija, nakla
panje.
brbljati gl. nesvr., prez. brblja - puno
priati o nevanim stvarima, govoriti
besmislice, naklapati,
brbljiv prid, odr. v. brbljivi - onaj koji
mnogo brblja,
brbljivac im. m. r., g. jd. brbljivca osoba koja mnogo brblja, brbljalo,
brbljivko im. m. r. - brbljivac, brbljalo,
brbljivost im. . r., instr. jd. bfbljivou/
brbljivosti - osobina onog koje brbljiv,
brbot im. m. r. - klokot; glas purana,
brbotati gl. nesvr., prez. brboem - klo
kotati.
Brak im. m. r. - stanovnik Brkog.

brenta

Branka im. . r., dat. jd. Branki stanovnica Brkog.

brkati (se) gl. nesvr., prez. brkam (se)
- initi pokrete rukama ili kakvim
predmetom u vodi bez nekog reda; igrati
se u vodi.
brnuti (se) gl. svr., prez. brnem (se) uiniti pokrete bez reda u vodi, bunuti
(se).
brdace im. s. r. , em. i hip. od brdo.
brdeljak im. m. r., em. od brdo.
brdina im. . r., augm. od brdo - veliko
brdo.
brdo im. s. r., g. jd. brda, g. mn. brda geografski naziv za uzvienje zemlje
koje je manje od planine; prenes. velika
koliina neeg nabacanog bez reda; dio
stana za tkanje ilima,
brdovit prid., odr. v. brddviti - kad je neki
kraj (prostor, podruje) sav od brda.
brdski prid. odr. v. - koji ivi u brdima,
koji se odnosi na brda.
branin im. m. r., n. mn. brdani - osoba
koja ivi u brdima,
branka im. . r., dat. jd. branki - ena
branin.
brecati (se) gl. nesvr., prez. brecam (se)
- biti osoran, osijecati se na koga; trzati
se ili trznuti se od straha, lecnuti se.
brecnuti (se) gl. svr., prez. brecnem (se)
- trznuti se od straha, lecnuti se.
brektanje gl. im. s. r. - stvaranje buke,
tutnjanje.
brektati gl. nesvr., prez. brekem - pro
izvoditi zvuk kao motorno vozilo; bu
ati, tutnjati.
breme im. s. r., g. jd. bremena - teret,
neto teko to nosimo na leima; pre
nes. obaveza; duevna tekoa,
bremenita/bremenita prid. - trudna, no
sea, gravidna, u drugom stanju; prenes.
previe problema koji trae rjeenje,
npr. bremenita situacija,
bremenitost im. . r., instr. jd. bremenitou/bremenitosti - svojstvo onoga ko je
bremenit.
bremze im. s. r. (njem.) - ee: konica,
bremzati gl. nesvr. (njem.) - ee: ko
iti.
brenta im. . r. (tal.) - drvena posuda u
koju se bere groe.

breskovaa

breskovaa im. . r. - rakija koja je od

breskve ili ona kojoj je dodata aroma
breskve.
breskva im. . r., g. mn. breskvi/bresaka
- voka i njen veoma ukusan plod.
breskvica im. . r., em. od breskva,
breskvlk im. m. r. - parcela na kojoj je
vonjak stabala breskve.
brestov prid. odr. v. - koji je od drveta
brijesta.
brea im. . r. (fr.) - otvor, prolaz za neto
to e se proiriti, to e biti vee (vojni
napad, neka neeljena pojava,
brevijar im. m. r., g. jd. brevijara - knjiga
svakodnevnih molitvi kod katolika; pre
nes. neka veoma bitna knjiga.
breza im. m. r. - vrsta listopadnog drvetabije boje stabla s liem koje treperi,
brezovaa im. . r. - metla od brezovog
drveta naroito pogodna za ureivanje
dvorita, travnjaka; batina od breze,
brezovina im. . r. - brezovo drvo kao
graa.
brei im. m. r., em. i hip. od brijeg,
breuljak im. m. r., em. - mali brijeg,
breuljkast prid., odr. v. breuljkasti pun breuljaka, sastoji se od breuljak,
brgljez im. m. r. - ptica pjevica.
brgljun im. m. r., g. jd. brgljuna - vrsta
morske ribe; inun,
brico im. m. r., hip. od brija.
brid im. m. r., n. mn. bridovi - ivica, linija
na kojoj se sijeku dvije plohe,
bridak prid., odr. v. britki - otar (britka
sablja).
briditi/bridjeti gl. nesvr. prez. bridim osjeati na koi neprijatno peckanje, bol
i sl. od hladnoe, amara, dodira are.
brid im. m. r. (engl.) - vrsta kartake igre
u kojoj sudjeluju etiri igraa, dva
protiv dva.
briga im. . r., dat. jd. brizi, g. mn .briga osjeaj uznemirenosti zbog nekog pro
blema, ono to namee takva osjeanja;
misao o ostvarivanju kakve zamisli,
brigada im. . r. (fr.) - vojna jedinica;
terenska radna jedinica specijalizirana
za odreenu vrstu posla,
brigadir im. m. r., g. jd. brigadira zapovjednik brigade u nekim vojskama;
voa (ef) radne brigade,
brigadni prid. odr. v.- koji se odnosi na
brigadu.

50

51
brija im. m. r., g. jd. brija - onaj koji
brije; britva,
brijakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
brijaa.
brijai prid. koji se odnosi na bri-janje,
npr. aparat,
brijati gl. nesvr., prez. brijem - pomou
sapuna i britve uklanjati dlake s brade,
ili brijaim elektrinim aparatom,
brijeg im. m. r., n. mn. bregovi - manje
brdo.
brijest im. m. r., n. mn. brijestovi - listopadno, bjelogorino drvo.
briket im. m. r. (fr.), g. jd. briketa - vrsta
uglja za loenje koji je proizveden pod
pritiskom.
brilijant/briljant im. m. r. (fr.) - brueni
dijamant.
briljantan prid., odr. v. briljantni - koji je
vrlo precizno i sjajno izraen, koji se
istie izvanrednim kvalitetom; vrlo
uspjean, blistav (kad je rije o osobi,
tekstu, kakvoj mu. izvedbi i sl.),
brinet im. m. r. (fr.) - osoba smee kose.
brineta im. . r. - enska osoba smee
kose.
brinuti (se) gl. nesvr., prez. brinem (se) biti u brizi, osjeati uznemirenost; sta
rati se da neto bude kako treba ili o
nekome, voditi brigu,
brlo im. m. r. (tal.) - oznaka tempa u mu
zici, ivahnost,
bns im. m. r., n. mn. brisovi - uzorak
sekreta uzet od bolesnika radi pronala
enja uzronika bolesti,
brisa im. m. r., g. jd. brisaa - dio na
automobilu za brisanje prednjeg i zad
njeg stakla,
brisani prid. odr. v. - otvoren, pregledan,
ist, npr. brisani prostor,
brisati gl. nesvr., prez. briem - uklanjati
neto to ne elimo na kakvoj povrini,
npr. gumicom brisati tragove olovke,
brisaem vodu i neistou sa vjetro
brana, krpom prainu sa stvari itd.
britanski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Britaniju i Britance,
britko pril. - otro.
britkost im. . r., instr. britko u/b itko
sti - osobina onoga to je britko,
britva im. . r., g. mn. britvi/britdva veoma otro sjeivo koje slui za brija
nje.

britvica im. . r. hip. i em . od britva,

britvurina im. . r. augm. i pejor. od bri
tva, velika britva,
brizgalica im. . r. - naprava za ubrizga
vanje tenosti; prica,
brizgati gl. nesvr., prez. brizgam - izla
enje tekuine u jakom mlazu pod priti
skom; ikljati,
briznuti gl. svr., prez. briznem - iknuti,
naglo potei,
brian prid., odr. v. brizni - paljiv, bri
ljiv, savjestan; koji je u brigama,
briljiv prid., odr. v. briljivi - brian,
paljiv itd.
briljivo pril. - paljivo, savjesno, s puno
brige.
briljivost im. . r., instr. jd. briljivou/briljivosti - osobina onog ko je
briljiv.
brinost im. . r., instr. jd. brinou/
briinosti - osobina onoga ko je brian,
brk im. m. r., n. mn. brci/brkovi - dlake
koje kod mukaraca rastu izmeu nosa i
gornje usne.
brkat prid., odr. v. brkati - koji ima
brkove.
brkati gl. nesvr., prez. brkam - mijeati
pojmove, zamjenjivati jedne nekim dru
gim, dolaziti u zabunu, ne razlikovati
jednu stvar od druge,
brklja im. . r., g. mn. brklji - rijetko,
obinije: rampa,
brlog/brlog im. m. r., n. mn. brlozi/brlozi
- zaklonjeno skrovite u kojem borave
ivotinje; pejor. prljava, neuredna i
zaputena prostorija,
brlja im. . r. - veoma loa rakija,
brljati gl. nesvr., prez. brljam - kaljati,
initi blatnjavim; prenes. ne raditi kako
bi trebalo, initi greke u radu; priati
nevezano, iznositi besmislice,
brljavac im. m. r., g. jd. brljavca - osoba
koja brlja, brljivac, brljivko.
brljaviti gl. nesvr., prez. brljavim - brlja
ti.
brljiv prid., odr. v. brljivi - koji brlja, kva
ri; nepouzdan, neuredan,
brljivo pril. - na brljiv nain, nepouzdano,
neuredno.
brljotina im. . r. - loe izveden posao,
brnja im. . r. - mrlja drugaije boje od
ostale dlake oko usta koze ili ovce.

brootoac

brnjica im. . r. - kona futrola koja se

psu stavlja na njuku kako ne bi mogao
ujesti.
brod im. m. r., g. jd. brdda - veliko plo
vno sredstvo na razne pogone i sa raz
nim namjenama u plovidbi; mjesto na
rijeci gdje je plia voda i gdje se moe
lahko pregaziti, prei, gaz.
brodar/brodar im. m. r., g. jd. brodra/
brodara - osoba kojoj je struka brodar
stvo, rad s brodovima, sklapanje raznih
poslova vezanih za plovidbu,
brodarenje im. s. r. - djelatnost vezana za
obavljanje prevoza brodovima, brodar
stvo.
brodarica im. . r. - po usmenom preda
nju vodena vila koja uzima brodarinu,
brodarka.
brodariti gl. nesvr., prez. brddarim baviti se brodarstvom kao zanimanjem,
brodarka im. . r., dat. jd. brddarki - vila
brodarica.
brodarski prid. - koji se odnosi na bro
dare, brodove i brodarstvo,
brodarstvo im. s. r. - obavljanje prevoza
brodovima, brodarenje; obrazovanje ko
je osposobljava za bavljenje tom djelat
nou.
brodica im. . r. - manji brod za krau
priobalnu plovidbu,
brodi im. m. r. em. i hip. od brod, mali
brod.
broditi gl. nesvr. - kad se brod kree po
vodi, ploviti; prelaziti rijeku, gazei,
brodogradilite im. s. r. - preduzee u
kojem rade brodograditelji na izradi i
odravanju brodova,
brodograditelj im. m. r. - osoba kojoj je
zanimanje izrada brodova,
brodolom im. m. r. - slom broda u
plovidbi koje se moe zavriti i potonuem.
brodolomac im. m. r., g. jd. brodolomca,
n. mn. brodolomci, g. mn. brodoldmaca
- rjee: brodolomnik, osoba koja je bila
na brodu za vrijeme brodoloma, onaj ko
je preivio brodolom,
brootoac im. m. r., g. jd. brodotdca, n.
mn. brodotdci, g. mn. brodotdaca koljka, onaj koji bui, toi, rastae
drvo broda.

brodovlasnik

brodovlasnik im. m. r. - vlasnik jednog ili

vie brodova, vlasnik brodarske kompa
nije.
brodski prid. odr. v. - koji se odnosi na
brod.
Broanin im. m. r., n. mn. Broani stanovnik Bosanskog Broda.
Broanka im. . r., dat. jd. Broanki stanovnica Bosanskog Broda.
broj im. m. r. - oznaka za koliinu jedinki
izraenih brojkom; vrsta rijei kojom
izraavamo koliinu ili red.
broja im. m. r., g. jd. brojaa - osoba ili
kakva sprava koja broji; aparat za mje
renje utroka (struje, plina, vode); broji
lo, sat, mjerilo,
brojan prid., odr. v. brojni - mnogobro
jan, ima velik broj neega,
brojanice im. . r. plur. tantum - niska
nanizanih zrna koja se dri meu prsti
ma za vrijeme molitve; krunica,
brojanje gl. im. s. r. od glagola brojati postupak utvrivanja ukupne koliine
onoga to se broji,
brojati gl. nesvr. prez. brdjim - nain
utvrivanja koliine imenujui svaku
jedinicu pojedinano,
brojanik im. m. r. - prednja strana sata
sa brojkama; ploa sa brojevima kojima
se neto mjeri,
brojilac im. m. r., g. jd. brdjioca, g. mn.
brdjilaca - brojitelj, onaj koji broji,
brojilo im. s. r. - aparat za mjerenje, bro
ja, sat, mjerilo,
brojitelj im. m. r. - brojilac,
brojka im. . r., dat. jd. brojci, g. mn.
brdjki- znak za broj, cifra,
brojnik im. m. r., n. mn. brojnici - gornji
broj u razlomku, broj koji se dijeli,
brojno pril. - izraeno u brojevima,
brojnost im. . r., instr. jd. brjnou/
brojnosti - osobina onoga to je brojno,
brokat im. m. r. (tal.), g. jd. brokata svila protkana zlatnim ili srebrenim niti
ma.
broker im. m. r. (engl.) - osoba koja na
berzi prati rast i pad vrijednosti dionica,
prodaje ih ili posreduje u kupovini;
meetar na berzi,
brom im. m. r. - hemijski elemenat (Br),
bronhije/bronhije im. . r. mn. (gr.) niz sitnih dijelova plua.

52

53
bronhitis im. m. r. (gr.) - bolest plua
uzrokovana nahladom, upala sluznice
bronha.
bronza im. . r. (tal.) - legura bakra i
kositra.
bronzan prid., odr. v. brdnzani - koji je
od bronze, bronan,
bronzln im. m. r. (tal.) - kotli od bronze
u kojem se kuha nad otvorenom vatrom,
bro im. m. r. (fr.) - vrsta enskog nakita
koji se moe privrstiti na odjeu,
brolran prid., odr. v. brdirani - koji ima
korice od kartona, mehki povez,
broirati gl. svr i nesvr., prez. brdiram
- ukoriiti knjigu u mehki povez,
broura im. . r. (fr.) - knjiica u mehkom
povezu u kojoj se razmatraju neke aktu
elne teme ili daju kakve informacije,
brrr uzv. - izraava osjeaj hladnoe ili se
iznosi stav prema onome to izaziva
strah.
brstiti gl. nesvr., prez. brstim - kad koza
ili neka druga ivotinja otkida lie sa
grana kakvog drveta,
brljan im. m. r. - zimzelena biljka penja
ica.
bruco im. m. r. - student prve godine na
fakultetu,
brujanje gl. im. s. r. - od gl. brujati,
brujati gl. nesvr., prez. brujim - uti se
kao zvuk deblje ice na instrumentu;
prenes. odjekivati, prenositi se od usta
do usta; zvuk razgovora ljudi u kojem
ne moemo prepoznati rijei i glasove,
briika im. . r., dat. jd. bruci - sramota,
ono ega se svako treba stidjeti,
brukati (se) gl. nesvr., prez. brukam (se)
- sramotiti koga; sramotiti sebe.
brundanje gl. im. s. r.izv. od brundati,
brundati gl. nesvr., prez. brundam - gla
sati se kao medvjed, mumljati, mrmljati;
buniti se brundanjem, govoriti sebi u
bradu.
brus im. m. r., g. jd. brusa, n. mn. brusovi
- posebna vrsta kamena za otrenje no
eva, kose.
brusa im. m. r., g. jd. brusaa - brusilac,
osoba koja brusi i ona kojoj je to zani
manje.
briisaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
brusae.
brusai prid. odr. v. - koji slui za bru
enje, npr. b. kamen.

brusar im. m. r. - osoba koja izrauje

bruseve.
brusarskl prid. - koji se odnosi na brusare.
brusilac im. m. r., g. jd. britsioca - brusitelj, brusa,
brusilica im. . r. - alatka za bruenje i
glaanje povrine,
brusionica im. . r. - prostorija u kojoj se
brusi.
brusitelj im. m. r. - brusilac, brusa,
bruenje gl. im. s. r. od brusiti,
brusiti gl. nesvr. - otriti brusom sjeivo
noa i sl.; bruenjem glaati kakvu po
vrinu; prenes. jasno formulisati misao,
pojam.
brusni prid. odr. v. - koji se odnosi na
brus i bruenje,
brusnlk im. m. r., g. jd. brusnika - kamen
podesan za izradu brusova,
brutalan/brutalan prid. (fr ), odr. v. bru
talni/brutalni - surov, grub, divljaki,
bruto neprom. prid. (tal.) - koliina novca
zajedno s porezom; teina robe zajedno
sa ambalaom,
brvnara im. . r. - nastamba, kua izgra
ena od brvana,
brvno im. s. r. - vee drvo, balvan kojim
se moe premostiti potok ili od vie
brvana izgraditi brvnara,
brz/brz prid., odr. v. brzi/brzi, komp. bri
- hitar, koji sve obavlja ne troei puno
vremena.
brzak im. m. r., g. jd. brzaka - mjesto na
rijeci gdje je voda brza i jak; brzica,
brzati gl. nesvr., prez. brzam - brzo se
kretati, stalno dodavati brzinu, npr. pri
vonji automobila; previe uriti,
brzica im. . r. - brzak,
brzina im. . r. izv. - pojava koja ide uz
sve to je brzo.
brzinomjer/brzinomjer im. m. r. - napra
va za mjerenje brzine,
brzinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
brzinu.
brzo/brzo pril. - hitro, naglo, odmah; na
brz nain,
brzojav im. m. r. - telegram, depea,
brzometan prid., odr. v. brzometni - koji
moe brzo ispucati mnogo metaka, npr.
brzometna puka, top.
brzonog prid., odr. v. brzonogi - brzih
nogu, brzo tri i moe utei.

bubreg
brzopis im. m. r. - tip pisma u starim
dokumentima.
brzoplet(an) prid. - onaj koji brzo radi,
brza, pa se zaplete i pogrijei,
brzopletost im. . r., instr. brzopletou/
brzopletosti - svojstvo onoga ko je brzo
plet.
brzopletnost im. . r. - brzopletost,
brzopotezni/brzopotezni prid. - brzih po
teza, u kojem se brzo vuku potezi, npr.
brzopotezni ah.
brzotlsak im. m. r. (hrv.) - tampanje,
tiskanje pomou strojeva, tamparskih
maina.
bre-bolje pril. - na brzu ruku, brzajui.
buba im. . r. - insekt, kukac,
bubac im. m. r., g. jd. bupca - eludac
kod peradi i ptica,
bubalica im. . r. - osoba koja ui napa
met, bez razumijevanja, biflant, bubant,
treber.
bubamara im. . r. - insekt sa prepo
znatljivim crvenim krugovima na crnim
krilima; vjeruje se da najavljuje radost,
vjenanje, dolazak pisma; buba rada.
bubanj im. m. r., g. jd. bubnja, n. mn.
buubnjevi - mu. instrument sastavljen
od upljeg valjka preko kojeg je
nategnuta koa.
bubavaba im. . r. - ohar,
bubati gl. nesvr., prez. bubam - udarati
da odjekuje; udarati u bubanj; uiti na
pamet.
bubica im. . r. em i hip. od buba - mala
buba.
bubnuti gl. svr., prez. bubnem - jako
udariti koga; lupnuti, izvaliti kakvu bu
dalatinu.
biibnjar/bubnjar im. m. r., g. jd. bu
bnjara/bubnjara - onaj koji udara u bu
banj; muziar,
bubnjati gl. nesvr., prez. bubnjam udarati u bubanj; davati ritam u mu.
kompoziciji udaranjem u bubanj; pre
nes. kad neki zvuk kao udaranje u bu
banj, npr. kad pada krupa; dobovati,
bubnji im. m. r., em. od bubanj; med.
bubna opna u uhu.
bubreg im. m. r. (tur.), n. mn. bubrezi organ koji lui mokrau; sa drugim bu
bregom nalazi se u sistemu organa za
mokrenje.

bubrei

bubrei im. m. r., em. i hip. od bubreg

- mali bubreg.
bubreast prid., odr. v. bubreasti - ima
olik bubrega, nalik na bubreg,
bubreni prid. odr. v. - koji pripada ili se
odnosi na bubrege,
bubrenjak im. m. r., n. mn. bubrenjaci
- bubrezi i loj kojim su obloeni; komad
peenja u kojem se nalaze bubrezi.
bubriti gl. nesvr., prez. bubrim - uvea
vati se upijanjem vode; oticati,
bubuljica im. . r. - priti na licu.
bubuljiav prid., odr. v. bubuljiavi - koji
ima bubuljice.
bubuljiavost im. . r., instr. jd. bubuljiavou/bubuljiavosti - svojstvo onoga
ko ima bubuljice.
bucmast prid., odr. v. bucmasti - koji je
debeo i ima pune obraze.
buan prid., odr. v. buni/buni - koji je
suvie glasan, koji pravi buku; pun bu
ke, npr. buna kafana,
buati gl. nesvr., prez. biiim - stvarati
buku, galamiti,
buno/buno pril. - s bukom, na buan
nain.
bukati gl. nesvr., prez. bukam - skakati
u vodu, udarati po vodi, igrati se u vodi
(to doarava zvuk bu),
bunuti gl. svr. prez. bunem - skoiti u
vodu, udariti po vodi, upasti u vodu, up.
bukati.
bukuri im. m. r., g. jd. bukuria - pie
i hrana za koje ne znamo od ega su;
ono to je bljutavo i bez ukusa,
budak im. m. r. (tur.), g. jd. budaka alatka za kopanje koja za razliku od
motike ima uzak metalni dio, trnokop,
budala im. . r. (ar.) - osoba koja zbog
svojih nerazumnih postupaka odudara
od okoline i izaziva podsmijeh,
budalast prid. (ar.), odr. v. - budalasti koji slii budali, koji je budala,
budala im. m. r. (ar.), g. jd. budala koji ima ponaanje budale, koji budali,
budalatina im. . r. (ar.) - neki postupak,
nelogina izmiljotina i rezultati toga,
glupost.
budalina im. m. r. (ar.), augm. od budala,
budaliti gl. nesvr. (ar.), prez. budalim govoriti i ponaati se kao budala.
budan prid., odr. v. budni - koji ne spava;
koji je na oprezu.

55

54
budilica im. . r. - sat sa zvoncetom za
buenje.
budist(a) im. m. r., n. mn. budisti/budiste
- zagovornik i pripadnik budistike
religije.
budistiki prid. odr. v. - koji se odnosi na
budizam i na budiste,
buditi (se) gl. nesvr., prez. budim (se) nekom prekinuti spavanje; sam prestati
spavati; prenes. kad se javlja neto
novo; oivljavati (priroda, emocije),
budizam im. m. r. - uenje o spoznavanju
svijeta nastalo u Indiji u 6. vijeku p. n.
e.
budnica im. . r. - pjesma koja budi
nacionalna osjeanja; kompozicija koja
se izvodi na trubi radi buenja vojske,
budnost im. . r., instr. jd. budnou/
budnosti - stanje osobe koja je budna,
budoar im. m. r. (fr.), g. jd. budora prostorija uz spavau sobu ureena kao
salon.
budui prid. odr. v. - koji e biti u bu
dunosti, npr. budui profesor,
budui gl. pril. sad. od gl. biti (budui
razoaran, nije ni otiao na sastanak),
budui da uzr. vezn. - zato to, zbog toga
to, jer, zato.
budunost im. . r., instr. jd. budunou/
budunosti - doba koje tek dolazi; ivot
i dogaaji koji tek predstoje,
buda im. m. r. (ar.) - razg. moan i bogat
ovjek kojem je to omoguio visok po
loaj na vlasti,
budak im. m. r. (tur.), n. mn. budzci zabaeno skrovito i neugledno mjesto,
kutak pun smetlja i raznih otpadaka,
budet im. m. r. (engl.), g. jd. budeta predvieni iznos prihoda i rashoda za
neki budui vremenski period (drave,
preduzea i sl.); u hrv. tand, proraun,
bu/ biia im. . r. (tur.), instr. jd. bui/
buom - plijesan, gljivica koja se javlja
na organskim materijama u stanju raspa
danja.
buav prid., odr. v. buavi - ono to je
zahvatila bu, pljesnjiv.
buelar im. m. r. (ma.), g. jd. buelara neto u em se dri novac; novanik,
lisnica.
bufonerija im. . r. (tal.) - pozorini
komad pun kominih scena; smijean
ispad.

bugarija im. . r. (tur.) - vrsta tambure,

manja od argije.
bugartica/bugartica im. . r. - lirska ili
epska narodna pjesma najee sa sti
hom od petnaest ili esnaest slogova.
buha im. . r., dat. jd. buhi - mali insekt
koji se hrani krvlju ljudi i ivotinja,
buha im. m. r., g. jd. buhaa - miriljiva
biljka iz familije glavoika.
buhara im. . r. - aljivi naziv za zatvor,
hapsanu, bajbokanu, uzu.
bujad im. . r. - paprat; korov.
bujan prid., odr. v. bujni - kad je neto
naraslo u velikim koliinama (biljke,
kosa); prenes. pun ivota, snaan,
bujanje gl. im. s. r. - narastanje, razvija
nje, nadolaenje.
bujati gl. nesvr. (tur.), prez. bujam - rasti
naglo i u velikim koliinama, narastati,
nadolaziti.
bujica im. . r. - ogromne koliine vode
koje se brzo slijevaju; mnogo ljudi u po
kretu.
bujon im. m. r. (fr.), g. jd. bujona - supa
od mesa ili povra sa jajetom,
bujrum uzv. (tur.) - izvolite, poziv, ponu
da onome ko je doao da ue, da sjedne,
da jede i sl.
buk im. m. r., n. mn. bukovi - vodopad,
slap.
buka im. . r., dat. jd. buci - jaki neprija
tni zvukovi kojima su uzrok galama,
graja, rad tekih strojeva i sl.
buka im. m. r., g. jd. bukaa - osoba
koja se stalno buni i podie buku; bun
dija.
biikadar/bukadar pril. (tur.-ar.) - mnogo,
puno; mnotvo,
bukagije im. . r. (tur.) - okovi na nogama
zatvorenika,
bukara im. . r. - aa od drveta iz koje se
pije vino.
buket im. m. r. (fr.), g. jd. buketa - cvijee
pripremljeno kao poklon,
buknuti gl. svr., prez. buknem - kad se
vatra naglo zapali; prenes. za razne po
jave koje se naglo razvijaju, odjednom
izbijaju, npr. rat.
bukovina im. . r. - bukovo drvo.
buktinja im. . r. - baklja, zublja,
buktjeti gl. nesvr., prez. biiktim - pla
mtjeti, kad neto gori jakim plamenom;

bumerang

prenes. kad je neto u punom zamahu,

npr. bukti rat.
bukva im. . r., g. mn. bukava/bukvi listopadno drvo; prenes. ovjek koji nije
u stanju da neto shvati, tupan, glupan,
bukvalan prid., odr. v. bukvalni - doslo
van; kad neko sve shvata suvie doslo
vno.
bukvalno pril. - doslovno, u doslovnom
smislu.
bukvar im. m. r. (rus.), g. jd. bukvra knjiga iz koje se ui pisati i itati; poe
tnica.
bukvica im. . r., em. i hip. - mala buk
va, bukvi; vojna knjiica,
bukvi/bukvi im. m. r., em. - mlada
bukva; bukov trupac.
bula im. . r. (tur.) - muslimanska vjero
uitelj ica; vjerski obrazovana muslima
nka koja za ene obavlja izvjesne vje
rske dunosti,
bulazniti gl. nesvr., prez. bulaznim - go
voriti besmislice, buncati,
bulbul im. m. r. (tu r.) - pjesn. slavuj,
buldog im. m. r. (engl.), n. mn. buldozi pasmina pasa snane grae i kratke nju
ke.
buldoer im. m. r. (engl.) - motorno vo
zilo koje slui za ravnanje tla.
bulevar im. m. r. (fr.), g. jd. bulevara iroka ulica u gradu sa drvoredom,
bulevarski prid. - sve to se odnosi na
bulevar ili je u vezi s njim.
bulimija im. . r. (gr) - bolest kad je
ovjek stalno gladan, vuja glad.
bulumenta im. . r. (tal.), g. mn. bulu
menti - pejor. mnogo ljudi koji su ne
mirni i protestiraju,
buljav prid.,odr. v. buljavi - koji ima
izboene oi, buljook,
buljook prid., odr. v. buljdoki - buljav,
buljuk im. m. r. (tur.), n. mn. buljuci - je
dinica turske vojske, eta; prenes. go
mila.
bum im. m. r. (engl.) - uspjeh preko noi,
nagli procvat u nekoj oblasti ivota i
rada.
bumbar im. m. r. (perz.) - velik insekt s
krilima; prenes. krupan, miiav ovjek;
debela osoba vrste grae,
bumerang im. m. r. (engl.) - oruje aus
tralskih starosjedilaca, koje kad se baci,
ako ne pogodi cilj, vraa se bacau; pre-

buna

nes. kad se loe postupanje i nekorek

tnost vraa kao osveta, okree se protiv
onoga ko prljavo igra.
buna im. . r. - hist. pobuna naroda protiv
vlasti; protivljenje, otpor,
biinar/bunar im. . r. (tur.), g. jd. bunara/
bunra - iskopana duboka rupa u zemlji
za sakupljanje vode.
bunardija/bunardija im. m. r. (tur.) ovjek koji kopa i gradi bunare; prenes.
osoba koja bunari, krade,
buncati gl. nesvr., prez. buncam - govo
riti pod temperaturom, u groznici; pre
nes. bulazniti, trabunjati.
bunda im. . r. (ma.), g. mn. bundi muki i enski gornji dio odjee koji se
nosi zimi, s vanjske strane obloen krz
nom.
bundeva im. . r. - jestiva tikva, jede se
peena ili se od nje pravi pita tikvenica.
bundija im. m. r. - osoba koja se stalno i
bez razloga neto buni.
bunika im. . r., dat. jd. buniti - zeljasta
biljka (korov) otrovnog ploda,
bunilo im. s. r. - grozniavo stanje; kad
zbog neega (bolesti i sl.) osoba u
bunilu ne vlada sobom,
buniti (se) gl. nesvr., prez. bunim (se) poticati druge na bunu ili se sam buniti,
izazivati osjeaje nezadovoljstva/prote
stovati.
bunker im. m. r. (engl.) - od betona ili
kojeg drugog materijala izraeno utv
renje za manji broj vojnika iz kojeg
kontroliu odreeni prostor, a donekle
su zatieni od neprijateljske vatre,
bunovan prid., odr. v. bunovni - kad je
neko tek iza sna; koji je kao u bunilu,
bunovndpril. - kao u bunilu, iza sna.
bunt im. m. r. (njem.), n. mn. buntovi protivljenje emu, iskazivanje nezado
voljstva; otpor,
buntovan prid., odr. v. buntovni - koji je
spreman na bunt i bunu.
buntovnik im. m. r., n. mn. buntvnici osoba koja je buntovna, koja sudjeluje u
buntu, koja se uvijek buni i protestuje,
bunjite im. s. r. - smetljite, na seoskom
dobru mjesto gdje je odloeno stajsko
gnojivo.
bura im. . r. (tal.) - jak vjetar na moru;
prenes. dogaaj koji donosi nemir, ne

57

56
gativne emocije; uzbuenje, uznemire
nost.
biirag im. m. r. - jedan (vei) dio eluca
kod goveeta.
buran prid., odr. v. burni - nemiran, pun
bure.
buranija im. . r. - boranija.
buraz(er) im. m. r. (p erz.) - razg. brat.
bure im. s. r., g. jd. bureta - kaca, bava,
buredik im. m. r. (tur.), n. mn. buredzici
- vrsta jela spravljeno od jufke i mesa.
buregdija im. m. r. (tur.) - osoba koja
pravi i prodaje bureke i ostale vrste pita.
buregdinica im. . r. - ugostiteljski obje
kat u kojem se spravljaju i prodaju bure
ci i druge pite.
burek im. m. r. (perz.), n. mn. bureci pita u kojoj je najvie mljevenog mesa,
malo luka i krompira sa dodatim zaini
ma.
burence im. s. r., g. jd. burenceta, hip. i
em. - malo bure.
burgija im. . r. (tur.) - svrdlo, dio bez
kojeg ne moe raditi builica; prenes.
smicalica, neslana ala, prenemaganje,
budalatina,
burgijati gl. nesvr., prez. burgijam buiti burgijom, svrdlati; prenes. neto
za sebe sreivati zaobilaznim putem, ra
diti protiv koga radi pakosti,
burlak im. m. r., n. mn. bur lac i - mornari,
laari koji su konopima s kopna vukli
lau (na Volgi i dr. ruskim rijekama),
burleska im. . r. (tal.), dat. burlesci filmska ili pozorina predstava u kojima
je naglasak na aljivim zapletima koji
treba da izazovu smijeh kod gledalaca,
burleskno pril. - kao u burlesci,
burma/burma im. . r. (tur.) - prsten za
vjenanje; vera.
burmut im. m. r. (tur.) - posebno prireen
duhan da se moe nosom umrkivati.
burmutica im. . r. - kutijica u kojoj se
uva burmut.
burno pril. - poput bure; prenes. kad se
deava mnogo vanih dogaaja,
buruntija im. . r. (tur.) - hist. turska
pisana zapovijest, nalog, odobrenje,
buroazija/buroazija im. . r. (fr.) ideol. klasa u drutvu koji ima sredstva
za proizvodnju i izrabljuje radniku
klasu; bogati sloj drutva koji u skladu

sa svojim imovnim stanjem njeguje

kvalitetan ivot u odnosu na sirotinju,
buruj im. m. r., g. jd. burzuja - pripadnik
buroazije; bogata,
busati se gl. nesvr., prez. busam se prsiti se, razmetati se svojim moguno
stima, snagom.
busen im. m. r., n. mn. busenovi, zbir.
busenje - komad zemlje iskopan zajedno
sa travom.
busija im. . r. (tur.) - zasjeda; neka zla
aktivnost kome iza lea niskim sredstvi
ma, iz potaje,
busija im. m. r., g. jd. busijaa - onaj ko
djeluje iz busije,
busola/busola im. . r. (tal.) - kompas,
buenje gl. im. s. r. - pravljenje rupa bu
ilicom.
biijT prid. - izv. od buha, koji se odnosi
na buhe .
builica im. . r. - generalni naziv za niz
vrsta alatki za buenje,
buiti gl. nesvr., prez. buim - builicom
pro vrti ti rupu.

buzdovan
buotina im. . r. - rupa koja nastaje na
kon buenja, npr. naftna buotina.
but im. m. r. (tur), n. mn. butovi - dio
noge ivotinje od koljena do trupa; be
dro, stegno.
butan im. m. r. (gr.), g. jd. butna - gas,
plin ugljikovodik; zemni plin.
butelja im. . r. (tal.) - boca za vino
izduenog grlia,
butik im. m. r. (fr.), n. mn. butici - pro
davnica kvalitetne odjee posebnog kro
ja kakve obino nema u drugim slinim
radnjama,
butina im. . r., augm. od but; bedro,
butrast/biitrast prid. (tur.), odr. v. butrasti/butrasti - debeo i niska rasta,
butumfle pril. (tur.) - svi listom (doli),
sve ujedno,
buzdovan/buzdovan im. m. r. (tur.) rijet. buzdohan, starinsko oruje za bor
bu izbliza, sastoji se od palice i kvrge sa
iljcima na kraju kojim se udara; prenes.
priglupa osoba koja slabo shvaa.

59

c
C c - fonema, suglasnik, afrikat(a), tree
slovo abecede, kad je izvan konteksta
ita se ce; u rimskim brojevima oznaka
za 100.
caklina im. . r. - gle, gornji sloj na
zubima; glazura; vrsta materije kojom
se zatiuju i uljepavaju metalni i kera
miki predmeti, npr. porculan,
cakliti se gl. nesvr., prez. caklim se imati odsjaj kao caklina ili staklo; sjajiti
se vie nego obino,
capin/cepin im. m. r. - alatka sa iljatim
gvozdenim vrhom na drvenoj dralici;
slui za guranje balvana; manji cepin
koriste alpinisti prilikom uspona na
planinske vrleti,
car im. m. r., v. jd. care, n. mn. carevi/
cdrovi - vladar drave, monarh; prenes.
onaj to je u emu iznad svih.
carev i carski prid. odr. v. - koji pripada
caru, koji se odnosi na cara.
carevati/carovati gl. nesvr., prez. carujem - kad car vlada, kad je car nosilac
vlasti; vladati kao car; prenes. kad neto
dominira, prevlauje, npr. caruje nerad,
carevi im. m. r. - carev sin, nasljednik
prijestolja.
carevina im. . r., g. mn. carevina - car
stvo, drava kojom upravlja car.
carevna im. . r. - careva kerka, prin
ceza.
carica im. . r. - ena koja vlada
carevinom, careva ena.
cari im. m. r., v. jd. cariu - vrsta ptice
pjevice.
Carigrad im. m. r. - Istanbul, Stambol,
grad u Turskoj,
carina im. . r. - novana naknada za robu
koja se uvozi u dravu; dravna sluba
zaduena za primjenu propisa o carinje
nju robe.
carinarnica/carinarnica im. . r. ustanova u kojoj se naplauje carina.

carinik im. m. r., n. mn. carinici inovnik (slubenik) koji vri pregled
robe na carini i prema odgovarajuim
zakonskim propisima naplauje carinu,
cariniti gl. svr. i nesvr., prez. carinim naplatiti/naplaivati carinu,
carizam im. m. r., g. jd. carizma, g. mn.
carizama - carska vladavina,
carstvo im. sr. r., g. mn. carstava - care
vina, drava kojom vlada car; prenes.
kakva zajednica kao npr. nebesko car
stvo, ivotinjsko carstvo,
cecelj/cecelj im. m. r. - vrsta kisele trave;
prenes. kad je neto ljuto pa se kae da
je kao cecelj,
cedulja im. . r. - papiri na kojem je to
zapisano.
ceduljica im. . r. em. od - cedulja.
ceh im. m. r. (njem.), n. mn. cehovi - his
tor. staleko udruenje zanatlija, trgova
ca i sl.; pejor. grupa ljudi sa istim inte
resom; u argonu povelik raun za ugo
stiteljsku uslugu.
cekin im. m. r. (tal.), g. jd. cekina - vrsta
dukata za vrijeme Mletaka.
celer im. m. r. (njem.) - vrsta biljke, selen,
celibat im. m. r. (lat.), g. jd. celibata - za
brana ulaska u brak sveenicima kato
like vjeroispovijesti,
celofan im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. celofana
- prozirna ambalaa od celuloze, ne
proputa vodu i najee slui za pako
vanje keksa i drugih prehrambenih pro
izvoda.
celuloid im. m. r. (lat.-gr.), g. jd. celu
loida - lahko zapaljiva materija od nitroceluloze i kamfora; ranije se dosta kori
stio za izradu filmskih vrpci,
celuloza im. . r. (lat.) - osnovni dio elijske opne biljke sastavljen od ugljenika,
kisika i vode, koristi se u proizvodnji
raznih vrsta papira.

celuloznl prid. odr. v. (lat.) - koji je od

celuloze, koji se odnosi na celulozu,
cement im. m. r. (lat.) - poseban proizvod
u prahu neophodan u graevinarstvu;
pomijean sa vodom, pijeskom i armatu
rom vrlo brzo postaje vrst kao kamen,
cementni prid. odr. v. koji se odnosi na
cement
cementirati gl. svr. i nesvr., prez.
cementiram - upotrijebiti ili upotreblja
vati cement u graevinarstvu kako bi se
to povezalo i uvrstilo; prenes. neto
vrsto uvezati kao da je upotrijebljen
cement, npr. vrsto se dogovoriti o ne
emu i sl.
cent im. m. r. i centa im. . r. (lat.) mjera za teinu, metriki cent (oko 100
kg), kvintal; stoti dio novanih valuta
dolara i eura.
centar im. m. r. (lat.), g. jd. centra, g. mn.
centara - sredite, centralna taka u
krugu, mjesto koje je jednako udaljeno
od perifernih dijelova grada; prenes.
neka najbitnija pojava u nizu dogaaja,
misli, stavova i sl.
centarfor im. m. r. (engl.) - srednji
navalni igra, voa navale,
centarhalf im. m. r. (engl.) - igra koji
povezuje igru odbrane i navale,
centilitar im. m. r. (lat.-gr.), g. jd.
centilitra, g. mn. centilitara - stoti dio
litra.
centimetar im. m. r. (lat.-gr.), g. jd.
centimetra, g. mn. centimetara - stoti
dio metra, 10 milimetara,
centrala im. . r. (lat.) - elektrana; sredi
nje mjesto okupljanja kakve stranke;
sjedite banke, preduzea, ustanova koji
imaju svoje podrunice, ogranke, poseb
ne pogone i sl.; rjee: sredinjica.
centralist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. cen
traliste, n. mn. centralisti/centraliste pristalica centralizma,
centralistiki prid. - koji se odnosi na
centralizam i centraliste,
centralistiki pril. za nain - kao centra
lista, kao u centralizmu,
centralizam im. m. r. (lat.), g. jd. centra
lizma, g. mn. centralizdma - vlast koja
ne dozvoljava posebnu lokalnu, regio
nalnu ili pokrajinsku upravu,
centralizirati/centralizovati gl svr. i
nesvr., prez. centraliziram/'centralizu-

cerebralni

jem - provesti ili provoditi centraliza

ciju, upravljati iz centra,
centralni prid. odr. v. - sredinji, koji se
odnosi na centar, pripada centru, nalazi
se u centru,
centrifuga im. . r. (lat.) - maina (stroj)
ili vrsta maine koja koristi centrifu
galnu silu zbog koje po prirodnom za
konu sve bjei od centra, takav pro
gram ima npr. maina za pranje vea.
centrifugalni prid. (lat.) - koji se odnosi
na centrifugalanu silu po kojoj prirodno
sve kree od centra ka periferiji,
centripetalni/centripetalni prid. (lat.) koji se odnosi na centripetalnu silu kod
koje je za razliku od centrifugalne sile
izraena tenja privlaenja prema cen
tru.
centrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
centriram - podesiti ili podeavati ta
prema centru, npr. toak bicikla centriranjem dovesti u eljeni poloaj prema
osovini.
cenzor im. m. r. (lat.) - osoba koja obavlja
cenzuru.
cenzura im. . r. (lat.) - pojava koja se
obino odnosi na izbacivanje dijelova
teksta koji svojim sadrajem ne odgova
raju moralnim, politikim i ostalim kri
terijima izgraenim u odreenom dru
tvenom sistemu,
cenzurirati/cenzurisati gl. svr. i nesvr.,
prez. cenzuriram/cenzuriem - vriti ili
izvriti cenzuru,
cenzus im. m. r. (lat.) - procjenjivanje
vrijednosti imovine radi utvrivanja vi
sine porezne stope,
cepelin im. m. r. (njem.) - duguljasti
vazduhoplov koji je mogao letjeti jer je
u rezervoarima imao gas laki od zraka;
ime je dobio po pronalazau Zeppelinu.
ceptjeti gl. nesvr., prez. ceptim - drhtati
od srdbe ili uzbuenja.
cer im. m. r. - vrsta drveta, crni hrast,
cerada im. . r. (lat.) - nepromoiva
tkanina koja slui za zatitu ljudi, kola,
tereta i sl. od padavina na otvorenom
prostoru; od nje se prave atori, iju
odijela za mornare i sl.
cerebralni prid. odr. v. (lat.) - modani,
koji se odnosi na mozak, koji pripada
mozgu; misaoni, intelektualni.

eerebralnost

eerebralnost im. . r. (lat.), instr. jd. cerebrlnou/cerebrlnosti - pojava koja je

cerebralna, koja je u vezi sa mozgom,
cerekalo im. s. r. - onaj koji se cereka,
cerekati se gl. nesvr., prez. cerekam se smijati se nepristojno, neuljudno, runo
i glasno.
ceremonija im. . r. (lat.) - sveanost koja
ima strogo utvrena pravila protokola
kako bi sve imalo ton uglaenosti, pom
pe, kienosti i sl.
ceremonijal im. m. r. (lat.) - propisani
protokol za vrijeme ceremonije,
ceremonijalan prid. (lat.), odr. v. cere
monijalni - usklaen sa propisanim pro
tokolom ceremonije; suvie formalan,
ceribaa im. m. r. (tur.) - u najranijem
periodu Osmanskog Carstva zapovjed
nik odreda neredovne ili pomone voj
ske; obavjetajac vojnog odreda za vri
jeme ratnog pohoda,
ceriti se gl. nesvr., prez. cerim se - smi
jati se sa grimasom koja pokazuje bol,
srdbu, bijes,
cerik im. m. r. - uma sa drveem cera.
cerje im. . r. - uma i mjesto gdje raste
cer.
cerovina im. . r. - cerovo drvo koje npr.
moe sluiti za ogrjev,
certifikat/sertifikat im. m. r. (lat.) - vrsta
pismenog odobrenja za kakav postupak,
potvrda; kreditna finansijska obveznica
dravnih organa; posebni papiri drav
nih kredita,
cesta/cesta im. . r. - vrsta asfaltiranog ili
makadamskog puta vee irine za vozila
i pjeake; em. cestica.
cestar/cestar im. m. r., g. jd. cestara/
cestra - radnik koji se bavi odrava
njem ceste,
cestarina im. . r. - porez koji ubire
drava za koritenje ceste, prikupljena
sredstva namijenjena su za odravanje i
izgradnju saobraajnica,
cestogradnja im. . r. - aktivnost drave i
graevinskih preduzea na odravanju i
izgradnji saobraajnica,
cestica im. . r., em. - mala cesta,
cestovni/cestovni prid. - koji se odnosi na
ceste.
cezura im. . r. (lat.) - poet. pauza u stihu
od vie stopa, predah.

60

61
cicero im. m. r. - visina slova u tam
parstvo
cicija im. m. r. - tvrdica, lukavac, krtica.
cicijaiti gl. nesvr., prez. cicijaim - biti
tvrdica, cicija, krtariti u svemu,
cicijatvo im. s. r. - krtost, tvrdiluk,
cica im. . r. - velika hladnoa, jaka zima.
ciati gl. nesvr., prez. ciim - onomatop.
isputati piskav zvuk, kao mi.
cifra im. . r. (ar.), g. mn. cifara/cifri oznaka za biljeenje brojeva, brojka,
cifrati se gl. nesvr., prez. cifram se previe se dotjerivati, kinuriti se; kad
se nekome neto nudi pa se neka; pre
nemagati se.
ciganiti/ciganiti gl. nesvr., prez. ciganim/iganim - prositi, iznuivati; pona
ati se nekulturno, nedostojno; krtariti.
Ciganija im. . r. - nekulturno i nepri
mjereno ponaanje; loe i runo postu
panje u meuljudskim odnosima, radu,
trgovini.
Ciganin im. m. r., n. mn. Cigani - pri
padnik naroda koji je porijeklom iz
Indije, Rom.
ciganluk im. m. r., n. mn. ciganluci naselje ili mahala gdje stanuju cigani;
cigantina.
cigantina im. . r. - ciganluk,
cigara im. . r. (p.) - list duhana runo
savijen i pripremljen za puenje; tom
pus, kuba; u razg. jeziku i u znaenju
cigareta.
cigar-age im. s. r. (p. - prez.) - tanki
papir za savijanje cigarete,
cigareta im. . r.(p.) - mljeveni ili rezani
duhan savijen u poseban papir kako bi
se mogao puiti,
cigaretni prid. odr. v. (p.) - koji je u vezi
sa cigaretama (dim, papir i sl.),
cigarluk im. m. r. - cigarpic, mutikla,
cigarilo im. m. r. (p.) - manji duhanski
list savijen u veliini cigarete pripre
mljen za puenje; arg. cigarilos.
cigarpic im. m. r. (p.-njem.) - pribor za
puenje cigareta bez filtera u obliku
cijevi izraen od drveta ili kakvog dru
gog materijala.
cigla im. . r. (njem.), g. mn. cigli - opeka,
vrsti graevinski materijal koji se pro
izvodi u ciglanama peenjem gline,
ciglana im. . r., g. mn. ciglana - fabrika
za proizvodnju cigle.

ciglar/ciglar im. m. r., g. jd. ciglara/

ciglara - radnik koji je direktno uklju
en u prizvodnju cigle,
ciglarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
ciglare, npr. ciglarski posao,
ciglast prid., odr. v. iglasti - koji ima istu
boju kao cigla,
ciglenl/ciglenl prid. odr. v. - koji je od
cigle.
Cigo im. m. r. hipok. od Ciganin,
cijanid im. m. r. (gr.), g. jd. cijanida so(l) cijanovodonine kiseline, otrov,
cijankalij im. m. r. (gr.-ar.) - kalijev
cijanovodik, cijanid, otrov,
cijanoza im. . r. (gr.) - usporeno kolanje
krvi u krvnim sudovima, plave usne i
koa zbog bolesti, alkoholizma i hlad
noe; modrenica,
cijediti gl. nesvr., prez. cijedim - istiskati
sok iz ega, pomou cjediljke uzeti
samo potrebno iz neke tenosti i sl.
cije im. m. i . r. - luina; voda kuhana
sa pepelom ranije sluila za pranje rub
lja.
cijel/cio prid., komp. cjelji- neokrnjen,
ima sve dijelove, potpun; nedirnut, i
tav, sav.
cijelac im. m. r., g. jd. djelca, g. mn.
cijelaca - neugaen snijeg; pren. neto
nedirnuto, netaknuto,
cijena im. . r. - vrijednost raznih pro
izvoda izraena u novcu; prenes. priznatost, cijenjenost, vanost raznih poja
va u ivotu,
cijeniti (se) gl. nesvr., prez. cijenim, trp.
prid. cijenjen - naznaiti vrijednost ono
ga to se plaa novcem; priznavati nei
ju vrijednost, potovati, uvaavati; po
tovati sam sebe, imati visoko miljenje
o sebi.
cijepati gl. nesvr., prez. cijepam - udar
cima sjekire pripremati drva za loenje;
uope: otrim predmetom neto rasturati
na manje komade,
cijepiti gl. svr. i nesvr., prez. cijepim vakcinisati, unositi vakcinu u organizam
kako bi postao otporen na kakvu bolest;
kalemiti, usaivati kalem (cijep) pleme
nite voke na drugu,
cijev im. m. r., g. mn. cijevi - okrugao
duguljast predmet od bilo kojeg mate
rijala koji je upalj i ima otvore na
objema stranama.

cilikati

iju uzv. - onomat. zvuk kojim se ogla

avaju neke ptice, mi i sl.
cijukati gl. nesvr., prez. cijuem - ono
mat oglaavati se uzvikom ciju.
cik im. m. r. - poetak zore (u cik zore),
osvit.
cik - doaravnje zvuka laganog dodira dva
staklena predmeta,
cika im. . r. - podvriskivanje, vritanje
od straha, uzbuenja, smijeha; u pjeva
nju odreenih pjesama uzvici ju, iju(ju).
ciklama im. . r. (lat.), g. mn. ciklama biljka bijelih ili ruiastih cvjetova ugo
dna mirisa, klobuac, gorska ljubica,
cikliki/ciklini prid. odr. v. (gr.) - kru
ni.
ciklon im. m. r. (gr), g. jd. ciklona vrtlono kretanje zraka popraeno oblanou i padavinama, oluja, vihor; vrsta
otrovnog plina (mjeavina cijanovodika
i hlora) za unitavanje gamadi,
ciklona im. . r. (gr.) - podruje niskog
vazdunog pritiska okrueno viim pri
tiskom.
ciklonizirati/ciklonizovati gl. svr. i nes
vr. (gr.), prez. cikloniziram/cikldnizujem - unititi ili unitavati gamad otrov
nim plinom ciklonom,
ciklonski prid. odr. v. - koji se odnosi na
ciklone.
ciklotron im. m. r. (gr.), g. jd. ciklotrona
- elektromagnetsko postrojenje koje pro
ducira brze estice radi razbijanja atom
skog jezgra,
ciklus/ciklus im. m. r. (gr.) - skup poja
va, radnji, procesa koji se ponavljaju po
nekom uobiajenom redu, cikliki,
ciknuti gl. svr., prez. ciknem - vrisnuti
od radosti, uzbuenja, straha i sl.; gla
sati se kao pti ili mi.
cikorija im. . r. (lat.) - biljka iji se
ispren korijen koristi za proizvodnju
dodatka za kafu, a listovi za salatu,
cile-mile pril. - u kontekstu: nema ti sa
mnom cile-mile, znai: nema ti sa
.mnom ale, nee proi olahko,
cilik im. m. r., n. mn. cilici - tanak, visok
zvuk, npr. violine,
cilikanje gl. im. s. r. od cilikati,
cilikati gl. svr., prez. cilikdm/ciliem sviranjem na violini produkovati tanke,
visoke zvukove - cilike.

cilinder

cilinder im. m. r. (gr.) - valjak; stakleni

dio lampe; dio motora sa unutranjim
sagorijevanjem; vrsta eira,
cilindrian prid. (gr.) odr. v. cilindrini u obliku cilindra, valjkast,
cilj im. m. r. (njem.), n. mn. ciljevi - meta;
neto to treba postii, dosegnuti; svrha
kakve aktivnosti; krajnja taka u spor
tskom nadmetanju i sl.
ciljati gl. nesvr., prez. ciljam - okom
odmjeravati u namjeri da se pogodi cilj
iz kakva oruja; prenes. o nekom govo
riti a da se ne spominje njegovo ime.
cimati gl. nesvr. - treskajui tegliti neto
to visi.
cimer im. m. r. (njem.) - arg. sustanar,
kolega s kojim se dijeli ista soba.
cimerka im. . r., dat. jd. m erki, g. mn.
m erki - koleginica s kojom se dijeli
ista soba.
cimet im. m. r. (gr.) - vrsta tropske trave
- lovora, slui kao zain za slatkie,
cimnuti gl. svr. - potegnuti neto to visi.
Cincar im. m. r., n. mn. Cincari - grecizirana etnika skupina u balkanskim zem
ljama.
Cincarka im. . r., dat. jd. Cincarki - ena
Cincar.
cincar im. m. r. - trgovac koji voli zaki
dati u mjerenju robe, cjenjkati se; tvrdi
ca, krtac, titiz, cicija,
cincarskl prid. - koji pripada cincarima
(Cincarima), koji se odnosi na cincare
(Cincare).
cincarskl pril. - na nain cincara; kao
Cincari.
cinan prid., odr. v. - cinanI - koji je od
cinka.
cinian prid., (gr.) odr. v. ciniki/cinini
- koji je pun cinizma.
cinik im. m. r. (gr.), n. mn. cinici, g. mn.
cinika - drznik, bezdunik koji ima hla
dan odnos prema injenicama bez imalo
ljudskosti i dobrote; pripadnik staro
grke filozofske kole cinika koju je
osnovao Aristotelov uenik Anisten.
cinizam im. m. r. (gr.), g. jd. cinizma ponaanje svojstveno ciniku, osobi koja
je cinina; uenje starogrke kole cini
ka.
cink im. m. r. (njem.) - metal plavkastobijele boje; hemijski element, oznaka
Zn.

63

62
cinkati gl. nesvr., prez. cinkam - olajavati, prijavljivati koga, tuakati ga, kako
bi se kod pretpostavljenog pribavila ne
ka korist.
cinkografija im. . r. (njem.-gr.) - postu
pak za umnoavanje analogan litogra
fiji, litografski kamen zamjenjuje plou
od cinka u koju se urezuju slike i slova;
radionica za izradu tamparskih klieja,
cinober im. m. r. (njem.) - jedna od
nijansi crvene boje; ivin sulfid,
cio prid. - cijel.
cionist(a) im. m. r. (hebr.), g. jd. cidniste,
n. mn. cidnisti/cidniste - pripadnik cio
nizma; nacionalni pokret Jevreja za us
postavu drave Izraela u Palestini naz
van je po brdu i tvravi Sion u starom
Jerusalemu (hebr. Zijjon) u kojoj je po
predanju grob kralja Davida,
cionistkinja im. . r. (hebr.) - ena cio
nist.
cionizam im. m. r. (hebr.), g. jd. cionizma
- jevrejski nacionalni pokret za uspo
stavu drave Izraela u Palestini (v. cio
nist).
cirkulacija im. . r. (lat.) - kruno kreta
nje, kolanje, optok, npr. krvi, saobraaja
itd.
cirkular im. m. r. (lat.), g. jd. cirkulra okrugla motorna testera, pila; pismo,
dopis istog sadraja upuen na vie
adresa.
cirkulfrati/cirkulisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. cirkuliram/cirkuliem - kru
iti, kretati se u krugu, kolati,
cirkumfleks/sirkumfleks im. m. r. (lat.) dugi silazni akcenat i znak Q kojim se
biljei.
cirkus/cirkus im. m. r. (lat.) - ograen
pod atorom kruni prostor sa arenom u
sredini gdje artisti za publiku izvode
odreeni program (komini klovnovi,
akrobatske vjetine, dresirane ivotinje,
maioniarski trikovi itd.); neto to je
komino, buno, zabavno; pometnja,
zbrka kad se ne zna ko pije a ko plaa,
rkusant im. m. r. (lat.) - artist, osoba
koja izvodi program u cirkusu; prenes.
svako ko voli od svega napraviti alu;
neozbiljna osoba, komedija,
rkusantkinja/cirkiisantica im. . r. ena cirkusant.

cirkusantskl prid. odr. v. - koji se odnosi

na cirkusante.
cirkusantski pril. - biti kao cirkusant, na
nain cirkusanata.
cirkuski prid. odr. v. - koji se odnosi na
cirkus, pripada cirkusu,
cirkuski pril. - na cirkuski nain, kao u
cirkusu.
ciroza im. . r. (lat.) - bolest koja obino
zahvata jetru,
cirus im. m. r. (lat.), n. mn. cirusi - sitni
oblai nalik bijelom paperju,
cista im. . r. (gr.), g. mn. isti- boleu
izazvana upljina na tijelu ispunjena sukrvicom ili gnojem,
cisterna im. . r. (lat.), g. mn. cisterni spremite za raznu vrstu tekuina (voda,
benzin i sl.); moe biti u kombinaciji sa
kakvim prevoznim sredstvom (voz, mo
torno vozilo) radi transporta,
cistoskopija im. . r. (gr.) - med. pregled
ciste pomou cistoskopa.
citadela im. . r. (tal.) - vrsta tvrave.
citat im. m. r. (lat.), g. jd. citata - dio
neijeg izlaganja doslovno prenesen, na
vod.
citirati gl. nesvr., prez. citiram - doslo
vno prenijeti neije rijei, navesti dio
neijeg izlaganja,
citologija im. . r. (gr.) - nauna disci
plina koja prouava grau elija ivih
organizama,
citra im. . r. (gr.) - muziki instrument s
velikom brojem metalnih ica.
civil im. m. r. (lat.), g. jd. civila - graa
nin, ovjek koji ne nosi uniformu (voj
nu, policijsku i sl.)
civilizacija im. . r. (lat.) - visok stepen
drutvenog, duhovnog i materijalnog ra
zvoja ljudske zajednice u pozitivnom
smislu.
civilizacijski prid. - koji se odnosi na civi
lizaciju.
civiliziran/civilizovan prid., odr. v. civili
zirani/civilizovani - koji je se ponaa po
uhodanim normama civilizacije,
cizelirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
cizeliram - obraditi ili obraivati kip da
mu povrina bude glatka; urezati ili ure
zivati dlijetom slova, likove i sl. na
povrinu kovine.

cjepivo

cjediljka im. . r., dat. jd. cjedlljci - dio

kuhinjskog posua koje slui za cijee
nje, cjedilo,
cjelica im. . r. - neorana zemlja, ledina,
cjelina im. . r. - kad neto ima sve dije
love to mu pripadaju, ukupnost sasta
vnih elemenata, ono to je neokrnjeno,
cjelivati gl. nesvr., od cjelov (poljubac),
ekspr. knji. - ljubiti,
cjelodnevni prid. - kad se neto odvija i
traje cijeli dan.
cjelokupan prid. odr. v. cjeldkupnl - koji
je cijel, potpun,
cjelov im. m. r., eksp. knji. - poljubac,
cjeloveernji prid. odr. v.- kad neto traje
cijelu veer, npr. cjeloveernji film.
cjelovit prid. odr. v. cjeloviti - ukupan, sa
svim dijelovima,
cjelovito pril. - u cjelini, potpuno,
cjelovitost im. . r., instr. jd. cjeldvitosu/
cjeldvitosti - ono to je cjelovito,to ima
sve potrebne elemente,
cjenik/cjenovnik im. m. r. - popis robe i
usluga sa cijenama,
cjenkati se gl. nesvr. - u kupovini trgov
cu predlagati niu cijenu i zajedno s
njim nai povoljnu za obojicu,
cjepak prid., odr. v. cjepki - onaj to se
lahko cijepa, cjepljiv,
cjepalo im. s. r. - vei komad drveta, kla
da, panj na kojima se cijepa drvo i pri
prema za loenje,
cjepanica/cjepanica im. . r. - dui ko
madi drveta koji se cijepanjem ine pri
kladni za loenje,
cjepar/cjepar im. m. r., g. jd. cjepara!
cjepra - radnik koji zarauje cijepajui
drva.
cjepica im. . r., em. - mala cjepka,
cjepidlaiti/cjepidlaiti gl. nesvr., prez.
cjepidlaim/cjepidlaim - traiti najma
nje i beznaajne sitnice, previe ih na
glaavati u rjeavanju kakvih problema,
doslovno: cijepati dlaku,
cjepidlaki/cjepidlaki prid. odr. v. - koji
se odnosi na cjepidlake,
cjepidlaki/cjepidlaki pril. - na nain
cjepidlake, kao cjepidlaka,
cjepidlaka/cjepidlaka im. m. i . r. osoba koja voli cjepidlaiti,
cjepivo im. s. r. - vakcina, serum protiv
zarazne bolesti.

cjepka

cjepka im. . r. - manji komadi drveta

dobiveni cijepanjem cjepanice,
cjepkati gl. nesvr., prez. cjepkam - brzim
udarcima usitniti ili usitnjavati drvo i sl.
na sitne komadie,
cjepnuti gl. svr., prez. cjepnem - brzim
udarcem malo otcijepiti.
cjevanica im. . r. - jedna od kostiju noge
kod ovjeka,
cjevast prid., odr. v. cjevasti - koji je u
obliku cijevi,
cjevica im. . r., em. - mala cijev,
cjevina im. . r., augm. i pejor. - velika
cijev.
cjevovod im. m. r. - cijevi koje slue za
provoenje vode, nafte, gasa.
cmakati gl. nesvr., od onomat. cmok ,
prez. cmaem - obilno i glasno ljubiti ili
poljubiti koga.
cmizdra/cmizdra im. m. i . r. - osoba
koja cmizdri, plae bez pravog uzroka.
cmizdrav prid., odr. v. cmizdravi - pla
ljiv.
cmizdravac im. m. r., g. jd. cmizdravca osoba koja je cmizdri,
cmi'zdravost im. . r., instr. cmizdravouJcmizdrav osti - osobina cmizdrav
ca, onoga koji cmizdri,
cmizdriti gl. nesvr. - bez pravog razloga
stalno plakati; kukati, tuiti se vie nego
to treba.
cmok im. m. r. - onomat. koja izraava
zvuk glasnog poljupca,
cmoknuti gl. svr., prez. cmoknem - glas
no u slast poljubiti,
coknuti gl. svr., prez. coknem - izgovo
riti ts ili c u znaenju odricanja ega.
coktati gl. nesvr., prez. cokem - izgova
rati ts ili c u znaenju odricanja neega
to sagovornik pita ili kae, uditi se.
cokula im. . r. (tal.) - ranije vrsta vojni
ke obue, velika cipela okovana ekseri
ma; bakanda,
col im. m. r., mn. coli/colovi - mjera za
duinu (26 mm), najee za irinu vo
dovodne cijevi,
crepar im. m. r., g. jd. crepra - radnik u
fabrici crijepa, proizvoa crijepa,
creparstvo im. s. r. - industrija proizvod
nje crijepa,
crijep im. m. r., mn. crepovi/crjepovi vrsta cigle za pokrivanje krovova kua.

64

65
crijevo im. s. r. - dio organa za varenje u
trbunoj upljini; duga uplja cijev od
gume ili druge tvari za provoenje vode,
plina i sl.
crkavati gl. nesvr., prez. crkavam - pri
bliavati se kraju, smrti, ugibati; prenes.
teko ivjeti, ivotariti, umirati od bije
de i gladi.
crkavica im. . r. - u narodu neodreen
naziv za bolest od koje crkava stoka;
prenes. mala plaa od koje se ne moe
ni ivjeti ni umrijeti,
crknuti/cri gl. svr., prez. crknem - ugi
nuti, prestati sa ivotnim funkcijama;
prenes. u izrazima: crknuti od smijeha reakcija na neto izuzetno smijeno,
crknuti od posla - kad se radi preko mje
re, crknuti od dosade - kad je previe
dosadno i sl.
crkotina im. . r. - tijelo uginule ivotinje
u stanju raspadanja,
crkva im. . r., g. mn. crkava/crkvi bogomolja, mjesto gdje krani/hriani
obavljaju vjerske obrede,
crkveni prid. odr. v. - koji se odnosi na
crkvu, koji pripada crkvi,
crkvenjak im. mj. r., g. jd. crkvenjka osoba koja se bavi odravanjem crkve,
crn prid., odr. v. crni - mraan, taman,
najtamnija boja, sasvim suprotno od
bijel, bijeli,
crnac im. m. r., g. jd. crnca, g. mn.
crnaca - pripadnik crne rase; Crnac graanin Sjedinjenih Amerikih Drava
crne rase.
crni im. m. r., em. - mali crnac,
crnina im. m. r. - augm. i pejor. - veliki
crnac, crnuga.
crniti gl. nesvr., prez. crnim - raditi
mnogo, preko mjere, kao crnac,
crnica im. . r. - zemlja tamne boje najpo
godnija za obradu,
crnilo im. s. r. - tinta, tenost koja slui za
pisanje perom,
crnina im. . r. - crna roba koja se nosi za
vrijeme alosti.
crnka im. . r., dat. jd. crnki - ensko
tamne kose.
crnkast prid., odr. v. crnkasti - nijansa
koja najvie naginje ka crnoj boji.
crno pril. - neto to se odvija na nepovo
ljan nain (crno nam se pie).

crnoberzijanac im. m. r. (bos. - tal.), g.

jd. crnoberzijnca - osoba koja se bavi
crnom berzom, vercer.
Crnogorac/Crnogorac im. m. r. - gra
anin Crne Gore.
Crnogorka im. . r. - graanka Crne
Gore.
crnogorica im. . r. - vie vrsta drvea
koje je i zimi zeleno (bor, smreka, jela i
sl.).
crnogorim prid. odr. v. - koji se odnosi
na cmogorino drvee, crnogoricu.
crnogorski prid. odr. v. - koji pripada
Crnoj Gori i Crnogorcima,
crnogorski pril. - na crnogorski nain,
kao Crnogorci,
crnokos prid., odr. v. crnkosi - kad je
neko crne kose.
crnokoulja im. m. r., g. jd. crno
kouljaa - talijanski faisti koji su
nosili crne koulje kao dio uniforme,
crnomanjast prid., odr. v. crndmanjasti kad je neko cme puti i kose.
crnook prid., odr. v. crndoki - kad neko
ima crne oi.
crnoput prid., odr. v. crnoputi - kad
bijelac ima tamniju boju koe, koji je
crne puti.
crnorizac im. m. r., g. jd. crnorisca, g.
mn. crnorizaca- hist. osoba koja nosi
crnu rizu, kaluer,
crnjak im. m. r., g. jd. crnjaka - razg.
neto crno, vrsta vica.
crnjeti (se) gl. nesvr., prez. crnim (se) postajati crn; odudarati od okoline zbog
cme boje.
crpka im. . r., g. mn. crpki - naprava
pomou koje se to crpe; pumpa; mjesto
gdje se mogu natoiti benzin, nafta i sl.
crpsti/crpiti gl. nesvr., prez. crpem - po
mou posebne naprave izvlaiti tenost,
crta/crta im. . r., g. mn. crta - linija;
zamiljeni ili stvarni geometrijski pojam
kojim se ta dijeli; karakteristika, osobi
na, obiljeje, oznaka,
crta im. m. r., g. jd. crtaa - osoba koja
zna crtati crtee, likovni umjetnik,
crtakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
crtae.
crtaki pril. - kao crta, na nain crtaa,
crtai prid. odr. v. - koji slue za crtanje,
crtai pribor, npr.

crvotoan
crtanka im. . r., dat. jd. crtanki - blok
veih listova na kojima crta izrauje
crtee.
crtanje/crtanje gl. im. s. r. od crtati izrada crtea likova, predmeta olovkom,
perom i sl.
crtati gl. nesvr., prez. crtam - izraivati
crtee, ono to radi umjetnik crta.
crte im. m. r. - likovna tehnika, rukom
nacrtani objekti, likovi, predmeti; likov
ni rad umjetnika crtaa,
crtica/crtica im. . r., em.- mala crta.
crtkati gl. nesvr., prez. crtkam - crtati
isprekidanu crtu; od dosade, nervoze i
sl. crtati isprekidane kratke crte.
crv im. m. r., n. mn. crvi - vrsta ivotinje
bez nogu.
crven im. . r. - crvenilo.
crven prid., odr. v. crveni - koji je crvene
boje, npr. cvijet; prenes. pripadnik parti
je kojoj je ta boja simbol,
crvenac im. m. r. - luk koji je crveniji od
obinog crvenog luka.
crvenda im. m. r., g. jd. crvendaa ptica sa crvenim perjem na vratu,
crvenica im. . r. - zemlja crvene boje.
crvenilo im. s. r. - mjesto koje je crveno,
npr. na obrazu od stida, crven,
crveniti gl. nesvr., prez. crvenim - initi
ta crvenim, davati emu crvenu boju.
crvenkast prid., odr v. crvenkasti - koji
ima nijansu crvene boje, malko crven,
crvenko/crvenko im. m. r. - ovjek rie
kose i brade,
crvenoarmejac/crvenoarimjac im. m. r.
- pripadnik Crvene armije,
crvenokos prid., odr. v. crvenokosi - oso
ba koja ima crvenu kosu; riokos,
crvenokoac im. m. r., g. jd. crvenokoca,
g. mn. crvenokoaca - osoba crvene ra
se, Indijanac,
crvenjeti (se) gl. nesvr., prez. crvenim
(se) - postajati crven; stidjeti se.
crvi im. m. r., em. - mali crv.
crvljiv prid., odr. v. crvljivi - neto u
emu ima crv(a), npr. crvljiva voka, sir
isl.
crvolik prid. odr. v. c n dliki - nalik crvu,
ima oblik kao crv.
crvotoan prid., odr. v. crvotoni - neto
to su razjeli crvi, npr. crvotono drvo.

crvotoina

crvotoina im. . r. - mjesto na drvetu

koje su napravili crvi; prah koji je nas
tao od drveta jer su ga crvi najeli,
crvuljak im. m. r., g. jd. crvuljka - crvi,
mali crv; privjesak slijepog crijeva,
d id a im. . r. - duda od gume.
cuclati gl. nesvr., prez. cuclam - sisati cu
clu.
cuga im. . r. - arg. alkoholno pie.
ciigati gl. nesvr., prez. cugam - piti alko
holna pia.
cupkati gl. nesvr., prez. cupkam - ravno
mjerno poskakivati u mjestu podiui
samo pete.
cura im. . r., g. mn. cura - djevojka,
curetina im. . r., augm. i pejor. - velika
cura.
curica im. . r., em. - mala cura; djevoj
ica.
ciiriica im. . r., hip. - mala curica,
curiti gl. nesvr., prez. curi - proputati
teost kroz kakvu rupicu na posudi i sl.,
tei tankim mlazom,
urkom pril. - proputati vodu na nain
da curi.
ciipajz im. m. r. (njem.) - vrsta jela,
varivo.
cvast im. . r., instr. jd. cvasti - vie cvje
tova iste biljke koji izgledaju kao jedan
cvijet.
cvasti gl. nesvr., prez. cvatem - cvjetati.
cvat im. m. r. - cvast; cvjetanje,
cvatjeti gl. nesvr. - cvjetati,
cvatnja im. . r. - cvjetanje,
cvatui prid. - koji cvjeta, koji je u pro
cvatu.
cvijet im. m. r., mn. cvjetovi, zb. im.
cvijee - dio biljke iz kojeg se razvija
plod; prenes. najbolje, vrhunsko dosti
gnue, kruna u kakvoj aktivnosti,
cvijetnjak im. m. r., mn. cvijetnjaci komad zemlje, lijeha na kojoj se uzgaja
cvijee; bata prepuna cvijea,
cvikati gl. nesvr. (njem.), prez. cvikam ponitavati buenjem karte, kidati dio
ega; straiti se koga, bojati, osjeati se
nelagodno,
cviker im. m. r. (njem.), plur. tantum
cvikeri - vrsta naoala koje se dre na
nosu; razg. svake naoale, oale,
cviliti gl. nesvr., prez. cvilim - od bola
prigueno plakati; prenes. nepotrebno se

66
tuiti na to, oplakivati se; kripati
(vrata npr.),
cvjear im. m. r, g. mn. cvjeara - osoba
koja uzgaja i prodaje cvijee,
cvjeara im. . r. - prodavnica cvijea,
cvjearka im. . r., dat. jd. cvjearki ena koja uzgaja i prodaje cvijee,
cvjearski prid. - koji se odnosi na cvje
are.
cvjearstvo im. s. r. - zanimanje koje
podrazumijeva uzgajanje i trgovinu cvi
jeem,
cvjetaa im. . r. - karfiol,
cvjetanje gl. im. s. r. od cvjetati,
cvjetast prid. odr. v. cvjetasti - nalik na
cvijet; izraen u obliku cvijeta,
cvjetati gl. nesvr., prez. cvjetam - kad se
iz pupoljaka razvijaju cvjetovi, cvasti;
prenes. napredovati, uspjeno se razvija
ti, doivjeti razvoj,
cvjeti/cvjeti im. m. r., em. - mali
cvijet.
cvjetni prid. odr. v. - neto to pripada
cvijeu, to je od cvijea, u cvijeu, pre
kriveno cvijeem,
cvjetnjae im. . r. - biljke koje imaju
cvijet.
cvokotati/cvokotati gl. nesvr., prez. cvdkoem - od zime, straha i sl. udarati do
njim zubima u gornje,
cvoktati gl. nesvr. - coktati,
cvrcnuti gl. svr., prez. cvrcnem - nakon
prekomjernog pia promijeniti ponaa
nje, biti veseo, razvezati jezik,
cvrak im. m. r., g. jd. cvrka, g. mn.
cvraka - turak, taman insekt prozirnih
krila koji se oglaava cvranjem,
cvrati gl. nesvr., prez. cvrim - zvuk
koji nastaje kad se ta pri, kad gore
mokra drva, kad se oglaava cvrak,
cvrkut im. m. r., g. jd. cvrkuta - pjev ne
kih ptica, npr. vrapca,
cvrkutati gl. nasvr., prez. cvrkue - ogla
avati se cvrkutom; priati umilnim
glasom u vedrom raspoloenju; pejor.
dodvoravati se priajui sve najljepe
iako je istina drugaija,
cvrkutav prid., odr. v. cvrkutavi - onaj
koji cvrkue, osobina govora i glasanja
koji se odlikuju cvrkutanjem.
vrljiti gl. nesvr., prez. cvrljim - iron.
kad se neto pee, pri, ali zbog neega
to ide veoma sporo.

- fonema, suglasnik, afrikat(a), etvrto

slovo abecede.
abar im. m. r. (tur.), g. jd. abra, n. mn.
abrovi - vea drvena posuda za pranje;
kaf.
akalica im. . r. - tanki tapi od drveta
zailjen na oba kraja kojim se uklanjaju
ostaci hrane izmeu zuba.
akati gl. nesvr., prez. akam - pomo
u akalice uklanjati ostatke hrane
izmeu zuba; prenes. raditi na otkriva
nju ega to se skriva ili nasluuje,
ador im. m. r. (tur.) - ator,
adorbez im. m. r. (perz.-tur.) - vrsta
deblje tkanine (botana, bez) od koje su
se izraivala atorska krila i otud ova
kav naziv.
adordija im. m. r. (perz.-tur.) - zanatlija
koji pravi i prodaje adore.
aditi gl. nesvr., prez. ddim - izbacivati
au, zasipati aom; gariti; gdje ima
ae, svi predmeti oko njenog izvora
uade.
a im. . r., instr. jd. au/ai - aa.
aa im. . r. - a, crn prah koji se od
dima taloi u unutranjosti dimnjaka
(odaka); gare,
aast prid., odr. v. aasti - kad je neto
nalik na a, neto posuto au, tamnija
nijansa aaste boje.
aav prid., odr. v. aavi - posut aom;
garav; boja u nijansi ae.
aaviti gl. nesvr., prez. aavim - uini
ti neto aavim,
aavjeti gl. nesvr., prez. aavim - po
stajati aav,
aavost im. . r., instr. jd. aavou/
aavosti - kad je to aavo,
agalj im. m. r. (tur.), g. jd. aglja, n. mn.
agljevi - akal; divlja ivotinja slina
vuku.

ahura im. . r. - dio metka, ovojnica u

kojoj je barut; ovojnica od niti i vlakana
koju isprede gusjenica,
air im. m. r. (tur.) - livada, panjak.
aj im. m. r. (kin.), n. mn. ajevi - napitak
koji se spravlja od cvjetova, listova, sta
bljike i korijena raznih biljaka, pa otuda
i razliite vrste ajeva,
ajanka im. . r., g. pi. ajanki - sjedeljka
na kojoj se pije aj.
ajni prid. odr. v. - koji se odnosi na aj
ili je u nekoj vezi s njim.
ajnik im. m. r., n. mn. ajnici - posuda u
kojoj se kuha aj, posuda iz koje se po
sluuje ovaj napitak.
ak vezn. (tur.) - to vie, dapae; u zn.
pitanja: ak toliko?, ili doputanje neke
mogunosti uz veznike: ak ako zaka
snim, ak iako..
akar im. m. r. (tur.) - pripitomljen i dre
siran soko.
akar(ast) prid., odr. v. akarasti - osoba
raznobojnih oiju; razrok,
akavac im. m. r., g. jd. kavca, g. mn.
kavaca - osoba kojoj je maternji go
vor akavsko narjeje,
akavka im. . r. - ena kojoj je maternji
govor akavsko narjeje,
akavski prid. odr. v. - koji se odnosi na
akavsko narjeje i akavce.
akavtina im. . r. - akavsko narjeje,
karakteristine crte tog narjeja,
akija im. . r. (tur.) - depni noi kojem
se otrica moe zaklopiti u korice,
aklja im. . r., g. pi. akiji - duga motka
sa kukom na vrhu kojom se privlai
amac ili neto izvlai iz vode.
akmak im. m. r. (tur.), mn. akmaci kremen, kresivo, ranije dio pribora koji
je koriten kako bi se ta zapalilo: duhan
u luli, vatra i sl.; kremen, kresivo.

akrija

akrdija/akirdija im. m. r. (tur.) onaj koji lovi ptice uz pomo dresiranog

sokola.
akire im. . r. plur. tantum (tur.) ranije: vrsta pantalona od valjane vune;
uskih nogavica od koljena nanie a i
roke u gornjem dijelu,
alabrcnuti gl. svr., prez. alabrcnem pojesti neto na brzinu; prezalogajiti.
alabrak im. m. r., g. jd. alabrka - ono
to se prezalogaji, pojede na brzinu,
alabrcne, neto malo, mali obrok hrane,
algidija im. m. r. (tur.) - svira,
algija im. . r. (tur.) - svirka,
alija im. . r. (tur.) - grm, ikara, gutik.
alma im. . r. (tur.), g. mn. dlml - povez
oko fesa; saruk,
aluk im. m- r. (tur.) - otputenik iz janji
arske vojske i izbrisan iz vojnih knjiga;
plaljivac, smetenjak,
am im. m. r. (tur.) - bor.
amac im. m. r. (tur.), g. jd. amca, g.
mn. amaca - kori tato prevozno sred
stvo na rijeci, jezeru, moru.
ami im. m. r. em. - mali amac,
amdija im. m. r. (tur.) - osoba koja
upravlja amcem, laar,
amiti gl. nesvr., prez. amim - patiti u
amotinji, trpiti dosadu, biti u stanju bez
akcije.
amotan prid. odr. v. amotnl - koji se
odnosi na amotinju,
amotinja im. . r. - dosada, stanje bez
akcije, prazno raspoloenje,
amov prid., odr. v. amovi - koji je od
amovine.
amovina im. . r. - jelovo drvo, jelovina,
ampara im. . r. (perz.) - lani na uzdi
privezan za em, stoji oko konjskih vaj j aampraz im. m. r. (perz.) - mangup.
anak im. m. r. (tur.), g. jd. anka - drve
na posuda iz koje se jedu itka jela.
ani im. m. r. em. - mali anak,
andrljiv prid., odr. v. andrijivl - onaj
to stalno neto prigovara, zvoca, buni
se; angrizav.
angrizalo/agrizalo im. s. r. - onaj to je
andrljiv, angrizav,
angrizav prid., odr. v. angrizavi - an
drljiv.
ankoliz im. m. r. (tur.) - doslovno: onaj
koji lie neiji anak, ulizica, dodvorica.

69

68

anta im. . r. (tur.) - kona tana, torba;

antalija, podulja haljina,
antalija im. . r. (tur.) - podulja haljina
koja na sredini ima irok dep (zbog
ega je i nazvana tako),
apkun im. m. r. (tur.) - nestako, vrago
lan; konj koji ima sitan kas, a ipak je
veoma brz.
aplja im. . r., g. mn. aplji - ptica mo
varica.
apnuti gl. svr., prez. apnem - okinuti
malo kakve hrane; alabrcnuti; drpnuti.
aporak im. m. r. - prst i nokat pande,
aprazdivan im. m. r. (tur.) - ulagivanje,
poltronstvo, zaobilaznim putem doi do
neije naklonosti; primanje na sultano
vom dvoru po strogim pravilima pona
anja.
ar im. m. r. - osobina neke pojave koja
nas zanosi, zadivljuje, privlai,
ara im. . r. (perz.) - pomo, spas, lijek,
arni prid. odr. v. - ono to obiluje ari
ma, to zadivljuje, oarava,
arapa im. . r. (tur.) - dio odjee i obue
opleten ili saiven koji se navlai na
noge kako bismo ih zatitili od zime.
arati gl. svr., prez. ar dm - govoriti
neke mistine rijei, dozivati tajne i
svemone sile pomou nekih radnji ka
ko bi se ostvarila neka elja,
arda im. . r. (ma.) - gostionica u ravni
arskim krajevima, izvan naselja,
ardak im. m. r. (tur.) - istureni dio go
rnjeg boja prema ulici u kuama orije
ntalne gradnje,
ardaklija im. m. r. - kua sa ardakom,
arda im. m. r. (ma.) - maarski naro
dni ples i muzika za taj ples.
arka im. . r. (tur.), dat. jd. arci, g. mn.
arki - vojn. manji oruani sukob, pre
pucavanje; sukob rijeima, manja svaa,
arka/arkar/arka im. m. r. - uesnik
u arki, onaj koji izaziva arku,
arkadija im. m. r. (perz.-tur.) - onaj
koji je u prvim bojnim redovima i zapo
inje arku,
arkati gl. nesvr., prez. arkdm - zame
tnuti arku, ulaziti u manji oruani
sukob; ulaziti u raspravu koja prerasta u
sukob rijeima,
aroban/aroban prid., odr. v. arobni7
arobni - prekrasan, divan, pun ara,
magian.

arobno pril. - oaravujue, na aroban

nain.
arobnjakT prid. - koji se odnosi na
arobnjatvo i arobnjake,
arobnjak im. m. r., n. mn. arobnjaci najee u bajkama linosti sa natpriro
dnim moima, prenes. snalaljiv i spo
soban ovjek u bilo kojoj oblasti ivota,
arobnjatvo im. s. r. - mogunost izved
be nekih radnji koje su nemogue po
prirodnim zakonima; darovitost i sna
laljivost odreenih ljudi u svakodnev
nom ivotu,
arolija im. . r. - neto to je oarava
jue, prekrasno, arobno; ono to izvodi
arobnjak.
araf im. m. r. (perz.), g. mn. arafa platneni prekriva za postelju,
arija im. . r. (perz.) - dio grada koji je
drutveni, proizvodni, zanatski i trgova
ki centar; prenes. ljudi i njihov uticaj
na razvoj politikog i drutvenog ivota,
arfnlija im. m. r. (perz.-tur.) - osoba
koja ivi u ariji, ovjek iz arije, obr
tnik, trgovac,
arter im. m. r. (engl.) - ugovor o iznaj
mljivane brodova i aviona za turistika
putovanja.
aruga im. . r.(tur.) - opanak; u ali: dru
mski razbojnik, odmetnik od zakona,
pljaka.
as im. m. r., n. mn. asovi - trenutak,
tren, momenat, kratak dio vremena,
asak im. m. r., g. jd. aka, em. - tren,
trenutak.
askom pril. - zaas, na brzinu, odmah;
asniki prid. odr. v. - v. oficirski, koji se
odnosi na oficire,
asnik im. m. r., n. mn. asnici - ee:
oficir; osoba koja u vojsci ima oficirski
in.
asno pril. - na astan nain,
asomice pril. - ponavljajui se trenuta
no, u momentu, u trenutku,
asopis im. m. r. (e.) - publikacija slina
knjizi koja povremeno izlazi sa sadra
jem namijenjenim itaocima odreenog
profila.
ast im. m. r., inst. jd. au/asti - ljud
ska osobina zasnovana na moralnim pri
ncipima na osnovu kojih se u drutvu
stie potovanje i uva samopotovanje.

avijl
astiti gl. svr. - ukazati kome ast, ugo
stiti koga; jelom i piem astiti prijatelje
i tako proslaviti svoj neki uspjeh i sl.;
ukazati ast svome gostu; izraziti kome
svoje potovanje...
astohlepan prid., odr. v. astdhlepnl onaj to silno tei za au, za poasti
ma po svaku cijenu,
astoljubiv prid., odr. v. astoljubiv! koji potuje ast, ali i u znaanju asto
hlepan (v.).
astoljiibivo pril. - kad se ko ponaa na
astoljubiv nain,
astoljubivost im. . r., instr. jd.
astoljubivou/astoljubivosti - asto
ljublje, osobina nekog ko je astoljubiv,
ali i u znaenju astohlepljiv, astohle
pnost, astohleplje.
aa im. . r. - obino posuda od stakla iz
koje se pije; koliina tenosti koja staje
u jednu au.
aetina im. . r., augm. i pejor. - velika
aa.
aica im. . r., em. od aa - mala aa
od stakla; aica (izolator) preko koje
prelazi elektrina struja na banderi; ze
leni listii kao kruna koji dre i uvaju
cvijet; kost u koljenu,
aka im. . r., dat. jd. dki - aica kod
cvijeta, vie zelenih listia kao kruna
koji dre i tite cvijet,
aiirina im. . r. augm. i pejor. - velika
aa.
atiti gl. nesvr. (st.sl.) - itati pravoslav
ne crkvene molitve,
atma im. . r. (tur.) - zid kue napravljen
od drvenih greda, a potom oipkan i
omalterisan.
atrlja im. . r. (tur.) - straara, nastamba
od prua, privremeno sklonite,
atrnja im. . r. (ma.) - u bezvodnim
krajevima (npr. u Hercegovini) u zemlji
ozidano ili izbetonirano spremite za
sakupljanja kinice.
au im. m. r. (tur.) - hist. in u turskoj
vojsci; onaj koji brine za red i raspolo
enje meu svatovima; telal,
avao im. m. r., g. jd. avla, g. mn. avala
- vrsta eksera.
avka im. . r., dat. avki - ptica iz poro
dice vrana,
avijl prid. - koji je od avke, koji se
odnosi na avku.

avli
avli/avli im. m. r., em. - mali avao,
avrljati gl. nesvr., prez. avrljam - vo
diti ugodan i neobavezan razgovor.
edan prid. odr. v. edni - koji je bez po
roka, nevin, blag, skroman,
edno pril. - bez hile, skromno, nevino, na
edan nain.
edo im. s. r. - dijete, ker, sin, novoro
ene.
edomorac im. m. r., g. jd. edomorca ub(oj)ica vlastitog djeteta, svoga eda.
edomorka im. . r., dat. eddmorki - ona
koja je ubila svoje dijete,
edomorstvo im. s. r., g. mn. edomorstava - edoubistvo, edoubojstvo - ubistvo
vlastitog djeteta.
edoiib(oj)ica im. m i . r. - onaj koji je
ubio svoje dijete,
edoubistvo/edoubojstvo im. s. r. - e
domorstvo,
egrtaljka im. . r., dat. jd. egrtaljci, g.
mn. egrtaljka - sprava od drveta iji se
jedan dio pokretom ruke moe okretati i
proizvoditi zvuk (egrtanje).
egrtanje gl. im. s. r. od egrtati,
egrtati gl. nesvr., prez. egrtam - pro
izvoditi egrtanje pomou egrtaljke.
egrtua im. . r. - zmija otrovnica koja
repom moe egrtati.
eh im. m. r. n. mn. esi - pripadnik
eke nacije, stanovnik eke,
ehno/esno im. s. r., g. jd. ehna/esna
- dio glavice bijelog luka.
ehra im. . r. (perz.) - lice, izgled lica;
narav, ljudska priroda,
ejrek im. m. r. (perz.), n. mn. ejreci etvrt, etvrtina; etvrt zaklane ovce;
komad od neeg raskomadonog.
ek im. . r. (engl.), mn. ekovi - u ban
karstvu obrazac za prenos i isplatu nov
ca.
eka im. . r. - posmatranica sa koje
lovci prate kretanje divljai i divljih svi
nja.
ekaonica im. . r., - mjesto predvieno
za ekanje (u ordinacijama, na autobuskoj stanici i sl.),
ekanje gl. im. s. r. od ekati,
ekati gl. nesvr., prez. ekam - provoditi
vrijeme dok se doe na red, dok neto
ne stigne, dok neko ne doe i sl.
eketalo im. s. r. (tur.) - dio mlina za kafu
kojim se pokree mljevenje.

71

70
eki im. m. r. (tur.) - alatka za ukucava
nje eksera.
ekiati gl. nesvr., prez. ekiam - eki
em obiljeavati stabla za sjeu; zvuk
izazvan udarcima ekia; udaranje u
mozgu kao eki od glavobolje i sl.
ekinja im. . r. - otra dlaka kod nekih
ivotinja; u ali: neobrijana brada, otra
neukrotiva kosa kod ovjeka,
ekinjast prid., odr. v. ekinjasti - koji se
odnosi na ekinju,
ekinjai im. m. r. mn. - naziv za ivo
tinje koje imaju ekinju,
ekinjav prid., odr. v. ekinjavi - koji je
zarastao u ekinju,
ekinjica im. . r., em. - male ekinje,
dlake koje su tek poele rasti,
ekmede im. s. r. (tur.), g. jd. ekmedzeta - mali sandui sa ladicom sa strane
koji slui kao drvena kasa.
ekovni prid. odr. v. - koji se odnosi na
ek, npr. ekovni raun.
ekrk im. m. r. (tur.) - kolo, kotur; sprava
koja se okree.
ekrkli prid. (tur.) - koji se odnosi na
neto to se okree poput ekrka,
elebija im. m. r. (tur.) - obrazovan ov
jek, gospodin; titula za mladia plemi
kog porijekla,
elenka im. . r. (tur.), dat. jd. elenki zlatni ili srebreni nakit u obliku perja
nice privren na pokrivalu za glavu
(kapa, kalpak, alma i sl.),
eliana im. . r. - fabrika za proizvodnju
elika.
elienje gl. im. s. r. od eliiti,
eliiti gl. nesvr., prez. eliim - odree
nim procesom od eljeza proizvoditi
elik; prenes. initi ovjeka izdrljivim,
otpornim za podnoenje tekoa,
elini prid. odr. v. - koji je od elika,
prenes. izdrljivo kao d a je od elika,
elinoplav prid., odr. v. elinoplavi biti plave boje koja ima nijansu kao
elik.
elik im. m. r. (tur.), g. jd. elika, n. mn.
elici - metal velike tvrdoe koji se
posebnim postupkom dobija od eljeza.
elist(a) - im. m. r., n. mn. elisti/eliste muziar koji svira na muzikom instru
mentu koji se zove elo.
elistkinja/elistica im. . r. - ena koja
svira elo.

elistikl prid. odr. v. - koji se odnosi na

eliste.
elni prid. odr. v. - koji vodi, koji je na
elu, npr. vojnik na elu kolone,
elnik im. m. r., n. mn. elnici - predvod
nik kakve stranke, vlasti i sl., koji stoji
na elu.
elo im. s. r. - dio lica iznad oiju; prednji
dio zgrade, proelje.
elo im. s. r. (tal.) - gudaki instrument sa
etiri ice.
eljade im. s. r., g. jd. eljdeta - ovjek,
ljudsko bie, osoba; ukuanin,
eljusni prid. odr. v. - koji se odnosi na
eljust.
eljust im. . r., instr. jd. eljusti - gornja i
donja vilica,
embalo im. m. r. (tal.) - muziki instru
ment sa tipkama slian klaviru,
emer/emer im. m. r. (tur.) - jad, tuga,
gorina; teko duevno stanje,
emeran prid., odr. v. emerni - alostan,
tuan, bolan, obuzet tekim duevnim
stanjem.
emerno pril. - kao emer, s mnogo e
mera, gorko,
empres im. m. r. (lat.) - vrsta zimzelenog
drveta.
engele im. . r. plur. tantum (perz.) eljezne kuke u mesarama na koje se
vjea meso.
eoni prid. - koji se odnosi na elo ov
jeka, npr. eona kost.
ep im. m. r. - dio koji zatvara boce, bu
rad za vino i sl.
epi im. m. r. em. - mali ep.
eprkati gl. nesvr., prez. eprkam - kad
koko kandom kopka po zemlji; pre
nes. pomalo raditi neki posao; traiti,
pretraivati kako bi se osujetila neija
podvala.
ereiti gl. nesvr., prez. ereim - ejreiti.
ejreiti gl. nesvr., prez. ejreim - komdati; sjei meso na ejreke (etvrtine);
prenes. u bijesu koga raskomadati; nez
grapno dijeliti, razbijati,
erga im. . r. (tur.), g. mn. ergi - impro
vizirani ator Cigana koji sele od mjesta
do mjesta.
ergar/erga im. m. r. (tur.) g. jd. ergra/erga - Ciganin koji ivi u ergi i
ivi nomadski.

eka

ergarskl prid. odr. v. - koji pripada

ergarima.
ergarski pril. - kao ergari, na nain
ergara.
erupati gl. nesvr., prez. erupam odstranjivati perje sa kokoke, patke;
prenes. iskoritavati koga materijalno,
pljakati.
esma im. . r. (tur.), g. mn. esmi - ozi
dan i ureen izvor iz kojeg voda tee
kroz cijev u mlazu,
esno im. s. r., g. jd. esna - ehno, dio
glavice bijelog luka (saransaka).
est prid., odr. v. esti, komp. ei - koji
je uobiajen ili se ponavlja u kratkim
vremenskim razmacima,
estar im. m. r., g. jd. estra - mlada
gusta uma, gusti,
estica im. . r. - najmanji dio neke nedje
ljive cjeline, npr. katastarska estica,
estit prid., odr. v. estiti - dobar, poten,
moralan; prikladan, odgovara potrebi,
estitar im. m. r., g. jd. estitara - onaj
koji estita,
estitanje gl. im. s. r. od estitati.
estitati gl. nesvr. i svr., prez. estitam odati kome priznanje za uspjeh; izraziti
elju za bolji budui ivot povodom
kakvog slavlja ili ugodnog dogaaja,
estitka im. . r., dat. jd. estitki, g. mn.
estitki - elja izraena povodom kak
vog znaajnog dana, priznanje za us
pjeh; tekstom izraen takav sadraj na
dopisnici sa slikom,
estito pril. - poteno, asno, bez hile,
kako treba,
estitost im. . r., instr. jd. estitou/
estitosti - vrlina onog ko je estit.
esto pril., komp. ee - na est nain,
eagija im. . r. (tur.) - metalna etka za
njegovanje i ienje dlake goveeta ili
konja.
ealj im. m. r., n. mn. eljevi - alatka sa
zupcima koja slui za ureivanje i u le
pavanje frizure,
eanj im. m. r. - svaki dio glavice bijelog
luka, esno, ehno.
eati gl. nesvr., prez. eem - prstima
ruke zagrebati po mjestu na koi kako bi
se otklonio svrbe ili kakvu druga nela
goda.
eka im. . r., dat. jd. ekj - drava u
kojoj ive Cesi.

ekati
ekati gl. nesvr., prez. ekam - eati
polahko, sa prekidima,
eki prid. - koji pripada ekoj i esima,
eljast prid., odr. v. eljast! - slian elju jer ima zupce.
eljati gl. nesvr., prez. eljam - urei
vati kosu, uljepavati frizuru eljem;
prenes. neto temeljito pregledavati ka
ko se ne bi potkrala greka,
elji im. m. r., em. - mali ealj,
eljugar im. m. r. - vrsta ptice pjevice sa
perjem krasnih boja.
enjak im. m. r. - bijeli luk, saransak.
eta im. . r. - jedinica u bivoj JNA koja
otprilike broji oko 200 vojnika; fig. vei
broj ljudi donekle organizovanih, npr.
ima ih cijela eta.
etina im. . r. - etinari koji kao list
imaju iglice,
etinari im. m. r. mn. - sve vrste drvea i
grmlja koji imaju iglice ili ljuice
umjesto lista; etinjae,
etiri broj, g. etiriju, dat. etirima - rije
kojom tano biljeimo da neega toliko
ima na broju; biljei se cifrom 4.
etka im. . r., dat. jd. etki, g. mn. etki alatka kod koje je na vrstu podlogu
usaena dlaka ili drugi pogodan materi
jal, slui za ienje, ribanje i sl.
etkar im. m. r. - zanatlija koji proizvodi
etke.
etkarskl prid. - koji pripada etkarima.
etkast prid., odr. v. etkasti - slian et
ki.
etkica im. . r., em. - mala etka; kist.
etni prid., odr. v. - koji pripada eti.
etniki prid. - koji se odnosi na etnike,
etniki pril. - kao etnik, na detniki na
in.
etnik im. m. r., n. mn. etnici - od 1903.
pripadnici srpske vojnopolitike organi
zacije koja se borila protiv svega to je
tursko; pripadnik srpskih monarhistikih
vojnih snaga u Jugoslaviji od 1941. do
1945.; lan srpskog etnikog pokreta
osnovanog 1990.; od Drugog svjetskog
rata do danas naziv za koljaa, ovini
stu, faistu, ultranacionalistu, zloinca,
etnikovati gl. nesvr., prez. etnikuje provoditi politiku etnika,
etnitvo im. s. r. - etnika politika i
njeni ciljevi.

73

72
eterdeset broj - oznaka kojom se ozna
ava da toliko ima neega ukupno, bilje
i se cifrom 40.
eterdesetosmakl prid. odr. v. - odnosi
se na dogaaje koji su bili 1848. i 1948.
etobaa im. m. r. (tur.) - zapovjednik
ete.
etverac im. m. r., g. jd. et\>erca, g. mn.
etverica - neto to ima etiri elemen
ta: strofa od etiri stiha, amac sa etiri
veslaa, slobodan udarac sa etiri metra
i sl.
etvero zbir. broj - oznaka za zbir neega
ivog srednjeg roda, npr. etvero djece,
ali i za zbir bia razliitog roda, npr.
otac, majka i dvoje djece,
etverokatnica im. . r. - zgrada sa etiri
sprata (kata, boja), etverospratnica.
etverokut im. m. r. - geometr. ono to
ima etiri strane i etiri ugla (kuta), etverougao.
etveronoke pril. - kad neko mora biti
oslonjen i rukama i nogama na pod i
tako se kretati,
etveronoac im. m. r., g. jd. etverdnoca - ivotinja koja se kree na etiri no
geetvorica im. . r. - zbirno: etiri mukar
ca.
etvorka im. . r. - brojka, cifra; etiri
osobe koje rade zajedno; ocjena u koli;
broj kakvog javnog prevoznog sredstva
i sl.
etvorni prid. - ee: kvadratni, npr. me
tar.
etvrt im. . r. - jedan od etiri dijela
kakve cjeline; dio grada; jedna od etiri
Mjeseeve mijene,
etvrtak im. m. r., n. mn. etvrci - etvrti
dan u sedmici, dan prije petka,
etvrtast/evrtast prid. odr. v. etvrtastiZ
etvrtasti - nalik kvadratu zbog etiri
iste strane i ugla.
etvrti red. broj - oznaka za neto to je
etvrto u redu.
etvrtica im. . r. - isto to i etvorka,
etvrtina im. . r. - etvrti dio neega,
etvrt.
etvrtinka im. . r. - u muzici: etvrti dio
cijele note.
evrntija im. . r. (tur.) - okretanje oko
svoje osi.

eze im. . r. plur. tantum (ma.) - kola

koja vuku dva konja,
eznuti gl. nesvr., prez. eznem - neto
arko eljeti, to je esto dugotrajno i sa
prikrivenom patnjom,
eznutljiv prid., odr. v. eznutljivi - koji
ezne, pati za neim,
eznutljivost/enjivost im. r., instr. jd.
eznutiji vou/ezn u tiji vost i, eznjivou/eznjivosti - osobina osobe koja je
obuzela enja,
enja im. . r., g. mn. enji - osjeaj
neugasive elje za neim, ono za im se
ezne.
enjivo pril. za nain - sa enjom,
ibuk im. m. r. (tur.), n. mn. ibuci, g.
mn. ibiika - pomagalo za puenje ciga
reta bez filtera, cigarpic; u tursko doba
namet koji su ljudi davali od ovaca i
koza.
ibuljica/ivuljica im. . r. (tur.) - bubu
ljica na licu, osip.
cia im. m. r. - ekspres, star ovjek,
iak im. m. r., g. jd. ika, n. mn. ikovi/ici - biljka sa bodljikastom glavi
com na vrhu koja se lahko lijepi za odje
u.
icica im. m. r., em. - stariji dobroudan
ovjek.
ikav prid., odr. v. ikavi - zbog bodlji
nalik iku,
ifija im. m. r. (tur.), g. mn. ifija - pos
jednik za vrijeme osmanske vlasti koji
je od spahije uzimao u zakup ifluk (it
luk), tj. jedno selo kmetova,
ifluk im. r. (tur.), n. mn. ifluci - itluk,
cift im. m. r. (perz.) - par, dvoje,
ifta im. . r. (perz.) - udarac konja,
magarca ili mazge stranjim nogama,
iftast prid., odr. v. iftast! - dvije biljege
na elu (kod konja),
iftati se gl. nesvr., prez. ifta se - uda
rati zadnjim nogama, ritati se (konj),
iftelija im. m. r. (perz.-tur.) - iftast konj;
aldija, petljanac, spletkar.
ifut(in) im. m. (jevr.) - Jevrej, idov;
prenes. krtac,
igra im. . r., g. pi. igri - komad drveta
ili nekog drugog materijala vretenasta
oblika koji se moe zavrtjeti vjetim
pokretom ruke.
igrast prid., odr. v. igrast! - slian igri,
takvog oblika.

inovniki

iji zamj. - upitna i odnosna zamjenica u

znaenju kome ili emu neto pripada,
ijigod zamj. - neodreeno: bilo iji.
ik im. m. r., mn. ikovi - opuak od ciga
rete.
ikati gl. nesvr., prez. ikam - izazivati
koga na borbu ili na natjecanje,
ikma im. . r. (tur.) - sokak, ulica bez
izlaza na drugu stranu, orsokak,
iko im. m. r. (ma.) - konjuar.
il(an) prid., odr. v. ilni - io, odmoran,
raspoloen za akciju,
ila im. m. r. (tur.), g. jd. ila - konj sa
arenim pjegama.
fle/ile im. m. r., g. jd. ilea/ilea drava u Junoj Americi,
ileanski prid. odr. v. - koji se odnosi na
ile, koji je iz ilea,
ilost im. . r instr. jd. ilou/ilosti svojstvo onoga koji je ilan.
ilski prid. - odnosi se na ile, npr. ilska
alitra.
im vezn. - za vrijeme: tek, tek to; za
uzrok: jer, budui da, zbog toga.
imbur im. m. r. (tur.) - jelo od od umu
enih i prenih jaja.
impanza im. m. r. (fr.) - vrsta majmuna.
in im. m. r., mn. inovi - radnja, djelo,
akt; dio pozorine predstave; stepen na
predovanja u vojnoj hijerarhiji, npr. in
kapetana.
inila im. . r. (p.) - glodavac krasnog
gustog i lijepog krzna,
ini im. m. i . r. mn. - osnovna sredstva u
vraanju, najee ona to trebaju kome
nanijeti zlo, uroci, bajanja,
inija im. . r. (tur.) - posuda, zdjela,
inilac/initelj im. m. r., g. jd. inioca/
initelja - faktor, onaj to ima vanu
ulogu, koji je pokretna snaga; hrv. im
benik.
initi (to) gl. nesvr., prez. inim - raditi,
radom nastojati neto izmijeniti,
initi se gl. povr., prez. ini se - prikazi
vati se, praviti se drugaijim nego to si;
rei neto u ta nismo sigurni (ini mi se
d aje bio on),
inovniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
inovnike.
inovniki pril. - raditi kao inovnici, na
nain inovnika.

inovnik

inovnik im. m. r., g. jd. inovnika, n. mn.

inovnici - slubenik, kancelarijski rad
nik koji ne radi za mainom ili fiziki,
inovnitvo im. s. r. - svi inovnici, ino
vniki stale,
injenica im. . r. - fakt, ono ime pot
vrujemo da neto postoji, da se dogaa
ili se dogodilo,
injeniki/injenini prid. - koji je potvr
en injenicama, sastavljen od injeni
ca.
injeniki pril. - postupiti prema injeni
cama, drei se stvarnih injenica,
ioda im. . r. - iglica pribadaa,
iopa im. . r. - vrsta ptice sline lastavici,
ipka im. . r., dat. jd. ipki, g. mn. ipki od konca runo izraena tkanina sa
mnogo raznih ukrasa,
ipkani prid. odr. v. - ono to je od ipke,
ili je ukraeno ipkom,
ipkarica im. . r. - ena koja izrauje
ipke.
ipkast prid., odr. v. ipkasti - nalik na
ipku, slian ipki zbog upljikavosti i
niza ukrasa,
ipkati gl. nesvr., prez. ipkam - raditi na
izradi ipki,
ipkica im. . r., em. - mala ipka,
ir im. m. r., n. mn. irevi - bolest koja se
manifestuje oteklinom ispod koje je
gnoj.
irak im. m. r. (tur.), n. mn. iraci svijenjak; ali i momak koji slui kod
gazde, egrt, kalfa,
irav prid., odr. v. iravi - pun ireva.
iravost im. . r., instr. jd. iravou/
iravosti - osobina onoga koji je irav,
ist prid., odr. v. isti - onaj koji nije
prljav, umaen, koji nema nita na sebi
to je nepotrebno i suvino, besprijeko
ran.
istac im. m. r., g. jd. istaca - prostor
koji moemo vidjeti bez smetnji, u umi
mjesto gdje nema stabala istina; u kon
tekstu: neto zamreno razjasniti, neto
dovediti do kraja, npr. istjerati stvari na
istac.
ista im. m. r., g. jd. istaa - zanimanje,
onaj koji isti,
istaica im. . r. - ena koja isti,
istilac im. m. r., g. jd. istioca, n. mn.
istioci - istitelj, onaj koji isti; aparat
za ienje.

74

75
istilite im. s. r. - mjesto gdje se isti;
religijski: prostor izmeu raja i pakla,
istina im. . r. - istac,
istionica im. . r. - objekat u kojem se
to isti, npr. hemijska istionica,
istitelj im. m. r. - istilac, onaj koji isti,
istiti gl. nesvr., prez. istim, trp. prid.
ien - uklanjati prljavtinu, odstranji
vati sve to smeta, raskrivati,
istiti se gl. povr., prez. istim se - na sebi
vriti tu radnju; prazniti crijeva; prenes.
sklanjati se, gubiti se s oiju,
istka im. . r. (rus.), dat. jd. istki, g. mn.
istki - uklanjanje politiki nepodobnih
iz politikog ivota i vlasti,
isto pril., komp. istije - bez prljavtine,
na ist nain; jasno, razgovijetno govo
riti.
istoa im. . r. - osobina onoga to je is
to, bez prljavtinje, mrlja ili bilo kakvog
nedostatka.
istokrvan prid., odr. v. istokrvni - po
utvrenim kriterijima ima pravu krv ka
kve sorte, pasmine, rasni, npr. istokrvni
konj lipicaner.
istota im. . r. - vii stepen istoe,
osobina kad je to bez ikakvih neelje
nih primjesa, duhovna istoa.
istunac im. m. r., g. jd. istunca, g. mn.
istunac a - onaj to pretjerano pazi na
higijenu, koji se stalno ureuje i dogoni;
onaj to strogo slijedi razne propisane
norme; puritanac,
istunstvo im. s. r., g. mn. istunstava naziv za razne pojave vezane za istun
ce.
cit im. m. r. (tur.) - arena pamuna
tkanina.
ita im. m. r., g. jd. ita - onaj koji ita
neki tekst kao posrednik, npr. spiker;
redovni posjetilac itaonice; pomona
naprava koja slui za itanje,
itak prid., odr. v. itki - odnosi se na
svojstvo teksta u kojem je svako slovo
itljivo; lahko itljiv, razumljiv po smi
slu.
italac/itatelj im. m. r., g. jd. itaoca/
itatelja, n. mn. itaoci/itatelji, g. mn.
italaca/itatelja - osoba koja po svom
interesu ita razne tekstove,
itatelj ica/itatelj ka im. . r. - ena ita
lac.

itanka im. . r., dat. itanki, g. mn. i

tanki - knjiga sa raznim sadrajima iz
knjievnosti i jezika koncipirana prema
uzrastu uenika,
itaoev prid. odr. v. - pripada itaocu,
itaonica im. . r. - najee prostorija uz
biblioteku u kojoj se ita.
itateljstvo im. s. r. - svi koji itaju; knji
evna javnost,
itati gl. nesvr., prez. itam - na osnovu
poznavanja slova razumijevati smisao
napisanog teksta,
itav prid., odr. v. itavi - cio, cijel, pot
pun, nedirnut, neoteen,
itko pril. - itljivo, razgovijetno jasno,
itluki prid. - koji pripada itluku,
itluk im. m. r. (tur.), n. mn. itluci, g.
mn. itluka - ifluk, seoski posjed, zase
lak na spahijskom imanju u vrijeme tur
ske vladavine,
itljiv prid., odr. v. itljivi - itak,
ivija im. . r. (tur.) - ekser, avao, klin
iljata oblika sa glavom na jednom kraju
od kakvog metala ili drveta, nezao
bilazan potroni materijal u graevinar
stvu, stolarstvu i dr.
iviluk im. m. r. (tur.), mn. iviluci vjealica.
ivit im. m. r. (tur.) - plava boja (up.
modar kao ivit); indigo,
iza im. . r. (tur.) - crta, linija; prenes.
granica.
izma im. . r. (tur.), g. mn. izmi/izama
- vrsta obue koja se navlai do koljena
ili preko koljena; prenes. gruba nasilna
vojna vlast,
izmar im. m. r. - zanatlija koji izrauje
izme.
izmarskl prid. odr. v - odnosi se na
izmare.
izmetina im. m. r., augment. i pejor. velika i teka izma; prenes. nasilje vla
sti.
izmica im. . r., em. - mala izma,
kalja im. . r. - rupa u zemlji, brlog.
lan im. m. r., mn. lanovi - jedan dio ne
ega: lan u zakonu, pripadnik stranke,
eljade u porodici, dio skupa u matema
tici, jeziki elemenat koji dolazi uz ime
nicu u nekim jezicima (engl. the) i sl.
lanak im. m. r., mn. lnci - vrsta knji
evnog teksta, zglob, zglavak, gleanj.

okoladni

lanarina/lanarina im. . r. - odgovara

jua suma novca koju, npr. na raun
svoje stranke (drutva, organizacije i sl.)
uplauje svaki njen lan.
lankonoac im. m. r., g. jd. lankonosca,
g. mn. lankdnozaca - zglavkar, ivo
tinja iz familije zglavkara, koji su grae
ni od zglavaka, lanaka,
lankovit prid. odr. v. lankdviti - koji
ima lanke,
lanski prid. - koji pripada lanovima i
lanstvu.
lanstvo im. s. r., g. mn. lanstava - svi
lanovi kakvog udruenja, stranke i sl.
mar im. m. r., mn. mrovi - zavretak
debelog crijeva, anus.
mavati gl. nesvr. - izleavati se, spavati,
ljenariti.
miak im. m. r., g. jd. mika - ee:
jemir, jemiak, oteklina na onom ka
pku ispunjena gnojem, jemenac,
obane im. s. r., g. jd. dbaneta, em. obani, mali obanin,
obanica im. . r. (perz.) - ona koja uva
stoku na ispai, pastirica,
obani im. m. r. (perz.), em. - oban
e, mali obanin,
obanin im. m. r. (perz.) - uvar stoke na
ispai, pastir.
obanija im. . r. (perz.) - ime jedne
damije i naselja u Sarajevu na lijevoj
strani Miljacke.
oek im. m. r. (tur.) - vrsta plesa koju
izvode oeci i oekinje.
oha/oha im. . r. (perz.) - tvorniki
valjano sukno i odjea od njega,
ohadija/ohadija im. m. r. (perz.-tur.)
- zanatlija koji izrauje odjevne predme
te od ohe, trgovac koji prodaje ohu.
ohan prid., odr. v. dhani - materijal od
ohe.
ojstvo im. s. r. - ljudskost, dobrota,
potenje, dranje vlastite rijei,
ok im. m. r. (engl.) - poluga koja pomae
pri paljenju motora automobila,
okanj im. m. r. (tur.) - staklena boica iz
koje se ispija rakija,
okanj i im. m. r., em. - mali okanj,
okolada im. . r. (meks.) - poslastica od
kakaa, mlijeka, eera i niza drugih do
dataka.
okoladni prid. - koji je od okolade.

okot

okot im. m. r. (tur.) - trs, struk loze, zbir.

okotje.
omaga im. . r. (tur.) - toljaga, batina,
opor im. m. r. (ma.) - mnogo ivotinja
zajedno (obi. zvijeri); prenes. ljudi koji
se ponaaju kao opor,
orba im. . r. (tur.), g. mn. orbi - teno
jelo gue od supe, spravljeno od mesa,
raznog povra i zaina,
orbadija im. m. r. (perz.-tur.) - prije
starjeina jedne janjiarske orte; kuhar
koji se bavi spravljanjem raznih vrsta
orbe; orbar.
orbast prid., odr. v. orbasti - u tenom
stanju, kao orba,
orbetina im. . r. pejor. - neto to se
zove orba a nikakva je kvaliteta, bez
ukusa, loe spravljena,
orbuljak im. m. r., em. - slaba orba
kojoj mnogo toga nedostaje, nema me
sa, dovoljno zaina i dr. sastojaka,
ovjean prid. odr. v. dvjeni - dobar, sa
srcem, sa samilou, ovjekoljubiv,
ovjeanskl prid. - ono to se odnosi na
ljudski rod.
ovjeanstvo im. s. r. - svi ljudi ukupno,
ljudski rod.
ovjeiji prid. odr. v. - ljudski, koji se
odnosi i pripada ovjeku i njegovom
organizmu,
ovjeno pril. - ponaati se kao ovjek,
kako dolikuje ovjeku,
ovjenost im. . r., instr. jd. ovjenou/
ovjenosti - svojstvo onoga koji je o
vjean, koji se ponaa ovjeno,
ovjeuljak im. m. r., g. mn. ovjeuljaka
- ovjek sitna rasta.
ovjek im. m. r., n. mn. ljudi - jedinka
ljudskog roda bilo koje rase ili pola.
ovjekolik prid., odr. v. ovjekdliki- koji
ima lik kao ovjek, nalik ovjeku kao
vrsti.
ovjekoljubiv prid., odr. v. ovjekoljubivi
- koji voli ljude, suprot, od ovjeko
mrzac.
ovjekoljiibivost im . r. - osobina onoga
koji je ovjekoljubiv, ovjekoljublje,
ovjekoljublje im. s. r. - ovjekoljubivost.
ovjekomrzac im. m. r., g. jd. ovjekomrsca, g. mn. ovjekomrzac a - onaj koji
mrzi ljudski rod.

76

77
ovjekov prid. odr. v. - koji pripada o
vjeku.
ovo im. m. r., hip. od ovjek, ova.
ubra im. . r. - ljekovita biljka za sprav
ljanje aja.
uanj im. m. r., n. mn. unji/unjevi,
g. mn. unjeva - poloaj ovjeka kad
ui.
uanje gl. im. s. r. - stanje u kojem je
onaj koji ui.
uati gl. nesvr., prez. uim - kad ov
jek teinu tijela prebaci na presavijene
noge i tako stoji izvjesno vrijeme; pre
nes. stalno bez ikakve akcije dangubiti,
amiti.
uavac im. m. r., g. jd. uavca - nunik
u kojem nema olje, pa se pri nudi mo
ra uati.
ueke pril. - obavljati radnju uei,
unuti gl. svr., prez. unem - presaviti
koljena i ostati u tom poloaju,
udaki prid. - koji se odnosi na udaka.
udak im. m. r., n. mn. udci - ovjek
koji je svoj ivot organizovao drukije
nego drugi ljudi, neobian ovjek zbog
svojih postupaka,
udakov prid. - koji pripada udaku,
iidan prid., odr. v. udni - poseban, razli- ,
it po svom ponaanju od drugih, izne
nauje svojim postupcima,
udatvo im. s. r., g. mn. uda stav a svojstvo onih koji su udaci,
udesan prid., odr. v. udesni - koji je
produkt uda, natprirodan; koji ima sa
vrenu ljepotu, koji svojim besprijeko
rnim osobinama moe izazvati samo di
vljenje, ushienje,
udesno pril. - savreno, izrazito lijepo,
dojmljivo, na udesan nain nastalo,
iidesnost im. . r., instr. jd. udesnou/
udesnosti - svojstvo onoga to je ude
sno.
uditi (se) gl. nesvr., prez. udim se izazivati uenje; biti iznenaen, obuzet
uenjem.
udnovat prid., odr. v. udnovati - udan,
udnovato pril. - udno, na udnovat na
in.
udnovatost im. . r. - osobina onoga to
je udnovato,
iido im. s. r., n. mn. uda/udesa - neto
to je neoekivano, mimo prirodnih za-

kona, predvianog toka, u emu se vidi

djelo Boga.
udolik/udnolik prid., odr. v. udblikV
udndliki - onaj koji je udna lika.
udotvorac im. m. r., g. jd. udotvorca, g.
mn. uddtvraca - neko ko stvara uda
(obino u bajkama i sl.),
udotvorka im. . r., dat. jd. udotvorki ena koja stvara uda.
udotvoran prid., odr. v. uddtvornl- koji
moe da stvara uda (obino u bajkama
i sl.).
iiotvorno/udotvorno pril. - na udo
tvoran nain,
udotvorstvo im. s. r., g. mn. uddtvrstav a - mo stvaranja uda.
iidovisni prid. odr. v. - kao udovite,
grozan, straan, grdan (najee u izno
enju ideja i ponaanju).
ujan prid., odr. v. ujni - kad je zvuk
dovoljno jak da ga moemo uti.
ujnost im. . r., instr. jd. ujnou/
ujnosti - osobina ega da se uje, npr.
neke radio-stanice.
uka im. . r. (tur.), dat. jd. uki - brdo ili
brdace s jedne strane izrazito strmo;
prenes. penis, muki polni organ,
ukalj im. m. r. - dio na nozi od ovce,
gleanj.
iikanje gl. im. s. r. od ukati.
iikast prid., odr. v. ukasti - po obliku
slian uki.
ukati gl. nesvr., prez. ukam - njeno
udarati.
uknuti gl. svr., prez. uknem - udariti,
zavriti sa ukanjem.
iiknut prid., odr.v. uknuti - udaren, koji
nije pri sebi, aknut,
ukundruk im. m. r. (tur.) - kravlja repi
ca.
iilast/iilav prid., odr. v. idasti/ulavi koji ima presavijene ili odsjeene ui,
ulast.
ulni prid. odr. v. - koji se odnosi na ula;
osjetilni; senzualni,
ulnost im. . r., instr. jd. ulnou/ulnosti - senzualnost; svojstvo onoga ko je
ulan, koji se ravna prema svojim osje
anjima.
ulo im. s. r., g. jd. ula - osjetilo, organi
pomou kojih se uspostavlja odnos sa
okolinom (ulo vida, sluha, mirisa, opi
pa, ukusa).

uvarka

un im. m. r. - mali plitki amac.

unak im. m. r., g. jd. unka - pokretni
dio stana za tkanje; sulunar kroz koji
dim iz pei ulazi u dimnjak,
unj im. m. r., n. mn. unjevi - kegla;
figure od drveta koje u kuglani igrai
treba da obore kuglom,
unjast prid., odr. v. imjasti - koji je u
obliku unja.
upa im. . r. - mnogo dlake.
upa im. . r. - upava, neoeljana ena.
upav prid., odr. v. upavi - neoeljan, sa
mnogo uzrasle kose na glavi,
upati gl. nesvr., prez. upam - izvlaiti
to iz ega; erupati perje s peradi; va
diti koga iz neprilike,
upavac im. m. r., g. jd. upavca, g. mn.
upavaca - osoba sa bujnom, neoeljanom i neoianom kosom, zarastao u
kosu, upavko.
iipavost im. . r., instr. jd. upavou/upavosti - osobina onoga ko je upav,
uperak im. m. r. - dio kose koji stri
izvan frizure,
iipkast prid., odr. v. upkasti - pomalo
upav, osobina modernih frizura koje su
namjerno tako oblikovane.
iipkanje gl. im. s. r. od upkati,
upkati gl. nesvr. iter., prez. up kam lagano upati sa prekidima, ponavljati
upkanje.
uruk im. m. r. (tur.) - nedostatak, maha
na; krhkost; prid. pokvaren, nezdrav, ne
ispravan, nevaljao, kart,
iist prid. (perz.), komp. ui - kae se za
osobu sa lijepom figurom tijela; hitar,
okretan, spretan,
iiti svr. i nesvr., prez. ujem, trp. prid.
uven - ulom sluha registrovati zvu
kove.
utura im. . r. (rum.) - ploska od drveta
ili metala sa epom koja slui za noe
nje vode ili kakvog pia.
uturica im. . r. em. od utura,
uval im. m. r. (perz.), g. jd. uvala - vre
a, dak.
uvalduz im. m. r. (perz.) - velika igla za
proivanje vrea, ebadi, slamarica.
uvar im. m. r., g. jd. uvara - osoba koja
neto uva po danu ili nou.
uvarka dat. jd. iivarki, g. mn. uvarki ona koja neto uva.

uvarkua

uvarkua im. . r. - zeljasta ukrasna

biljka.
uvanje gl. im. s. r. od gl. uvati,
uvati gl. nesvr., prez. uvam - paziti da
ko ta ne otui, da se ta ne oteti, da se
ta ne izgubi itd.
uvstven prid., odr. v. uvstveni - osjea
jan.
uvstvo im. s. r. - osjeaj, osjeanje, ono
to osjeamo prema nekome ili neemu,
uvstvovati/uvstvovati gl. nesvr., prez.
uvstvujem!uvstvujem - osjeati, biti
obuzet osjeanjima,
vakati gl. nesvr., prez. vakam - otkida
ti pomalo od velikog komada (kao ptica
kljunom).
vaknuti gl. svr., prez. vaknem - otki
nuti malo od velikog komada (kao ptica
kljunom).
varak im. m. r. - komadii koji ostaju
nakon topljenja masnog tkiva, sala; pre
nes. iron. naziv za vojnike inove,
vfljak im. m. r., g. jd. viljka, g. mn.
viljaka - bubuljica, priti na koi.
voka im. . r., dat. jd. voki - udarac ko
me u glavu odapinjanjem palca, vrga,
voka ti gl. nesvr., prez. vokam - udarati
kome voke,
voknuti svr., prez. voknem - udariti
kome voku, vrgnuti,
vor im. m. r., n. mn. vorovi - neto uve
zano ili zamreno (konac, konopac, ica
i sl.); mjesto gdje se ukrtaju raskrsnice;
kakav nerjeiv i zamren problem; cen
tar krvnih sudova i nervnih niti; mjera
za brzinu u pomorskoj plovidbi.

78
vorak im. m. r., g. jd. vorka, n. mn.
vorci, g. mn. vbrakd - ptica pjevica.
vorast prid., odr. v. vorasti - vorav,
vornat, nalik na vor.
voravost im. . r., instr. vorav ou/vorav osti - osobina, npr. drveta koje ima
vorove.
vori im. m. r., em. - mali vor.
vorina im. m. r., augm. i pejor. - veliki
vor.
vorim prid. odr. v. - koji pripada ili se
odnosi na vorite,
vorite im. s. r. - mjesto gdje se sijeku
pravci, pruge, ceste, uticaji itd.
vornat/vornat prid., odr. v. vornatV
vdrnati - vorast, vorav, koji ima vo
rove.
vornatOst/vornatost im. . r., instr. jd.
vbrnatou/vornatosti i vdrnatou/
vdrnatosti - osobina onoga to je vornato.
voruga im. . r. - kvrga, oteeno mjesto
od udarca (najee na glavi),
vrga im. . r., dat. jd. vrgi - voka,
vrgnuti gl. svr., prez. vrgnem - vo
knuti, udariti kome vrgu,
vrsnuti gl. nesvr., prez. vrsne - posta
jati vrst, postajati vri,
vrst prid., odr. v. vrsti, komp. vri kompaktan, otporan, sa dobro poveza
nim i uvrenim svim sastavnim ele
mentima, snaan, postojan,
vrstina/vrstoa im. . r. - osobina ono
ga to je vrsto.

s. r. - fonema, glas, konsonant,

suglasnik, afrikata, peto slovo abecede.
aba im. . r. (ar.) - muslimansko svetite
u Meki gdje muslimani idu na hadiluk;
graevina kockastog oblika (iroka 10,
duga l2, visoka 15 metara). Prema
Kuranu, sagradili su je Ibrahim-pejgamber i sin mu Ismail-pejgamber.
aa im. m. r. - otac, babo, tata.
ain/ain prid. odr. v. - oev, babin, ta
tin.
afir im. m. r. (ar.) - pejor. nevjernik,
neznabonik, ateist(a).
age im. s. r. (perz.), g. jd. ageta, n. mn.
ageta - papir, hartija,
aknut prid., odr. v. aknuti - pejor.
budalast, nije sasvim na zemlji, udaren,
uknut.
apiti/opiti/apiti gl. svr. - togod na
brzinu zgrabiti, odnijeti drugima ispred
nosa, prisvojiti, ukrasti,
ar im. m. r. (perz.) - zarada, dobitak.
arlijati gl. nesvr., prez. arllja - kad
vjetar blago piri, pirka, lahori,
asa im. . r. (perz.) - posuda, zdjela bez
ruki sa poklopcem,
askalo/askalo im. m. r. - osoba koja
voli askati,
askati gl. nesvr., prez. askam - ugodno
razgovarati o obinim svakodnevnim
pojavama,
at im. m. r. (perz.) - cigar-papir.
ato/ata im. m. r. (tur.) - pisar, razg. onaj
koji vodi jednostavne administrativne
poslove.
ebe im. s. r. (tur.), g. jd. ebeta - pokri
va najee od vune koji moe poslu
iti u svakoj prilici,
f ee: eif im. m. r. (ar.) - osjeaj
ugodnosti, zadovoljstva, naslada zbog
kojih ovjek neto uradi.

efin im. m. r. (ar.), g. jd. efina; ee se

upotrebljava mn. efini - bijelo platno u
koje se uvijaju meiti (umrli) kod musli
mana.
ehaja im. m. r. (perz.) - upravnik, nad
glednik imanja; vezirov poslanik.
ela im. m. r. (tur. i perz.) - mjesto na gla
vi bez kose.
elav prid., odr. v. elavi - osoba koja ima
elu.
elavac im.m. r., g. jd. elavca, n. mn.
elavci, g. mn. avaca - osoba koje je
elava, bez kose.
elavko im. m. r. - elavac, osoba koja je
elava.
elavljenje gl. im. s. r. - osobina onoga
koji postaje elav, koji gubi kosu.
elavjeti gl. nesvr., prez. elavim - posta
jati elav, gubiti kosu s glave,
elavost im. . r., instr. elavouJela
vosti - osobina elave osobe,
elija im. . r. (lat.) - prostorija u samo
stanu, u zatvoru; organizacijska jedinica
kakve stranke ili partije; biol. stanica,
osnovni element ivih bia; jedan otvor
u sau to ga grade pele i ose.
emalua im. . r. (ar.) - naziv ulice u
Sarajevu.
emane im. s. r. (perz.), g. jd. emdneta violina.
emer im. m. r. (perz.) - proiveni pojas
od koe ili platna u kojem su se nosili
dukati i drugi novac kad se ilo na put;
ukrasni enski popjas; svod (vrata, pro
zora, mosta),
enar/enar im. m. r. (perz.), enara/enra - rub, ivica, okolica; vrsta izatkane
prostirke; vrsta pamunog platna,
enffa im. . r. (ar.) - poljski zahod,
nunik od daske izvan kue.
epenak/efenak im. m. r. (tur.), g. jd.
epenka/efenka - krilo, kanat duana u

eramida

ariji, slui umjesto vrata, ima dva

dije-la, gornji se zakai za gredu, a
donji slu-i kao tezga za prodaju robe.
eremida/eremida/eremit im. . r.
(gr.) - crijep polukruna oblika,
eretalo im. s. r. - naklapalo, prialica,
podsmjeljiv izraz za osobu koja stalno
pria, avrlja, naklapa,
eretanje gl. im. s. r. - prianje, naklapnje, askanje, avrljanje,
eretati gl. nesvr., prez. eretam - pria
ti, avrljati, naklapati, askati,
eretav prid., odr. v. eretavi - priljiv,
koji voli eretati,
erpi im. m. r. (tur.) - od smjese gline i
pljeve posebnim kalupom oblikovana
cigla koja se ne pee, nego se osui na
suncu i slui za gradnju kua.
esar im. m. r. (arh.) - v. esar, isto to i
car (u starijem jeziku),
esatluk im. m. r. (ar.-tur.) - privredna
kriza, zastoj u zapoljavanju i trgovini,
eke im. s. r. (perz.), g. jd. esketa - vrsta
jela od gerla i kokoijeg mesa.
eten im. m. r. (ar.) - lan.
eten-halva im. . r. (tur.) - vrsta halve
koja se pravi od uvarenog eera i bije
log brana. Uvareni eer se dugo raz
vlai u branu dok se ne pretvori u tanke
konce (kao vlati lana),
evabdija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji
pee i prodaje evape i druga jela od
mesa ispeena na rotilju,
evap/evapi im. m. r. (ar.) - samljeve
no govee meso oblikovano u valjie i
ispeeno na rotilju,
'ifta/ifta im. . r., izv. od ifut - krtac,
sitniar; trgovi, lihvar, zelena; pre
nes. filistar,
iftmskl prid. - koji se odnosi na ifte.
iftmski pril. odr. v. - na iftinski nain,
kao ifta.
iler/kiler im. m. r. (lat.) - ostava za hra
nu; sobica,
ilibar im. m. r. (perz.), g. jd. ilibara jantar (rus.), smola prastarog zimzele
nog drvea od koje se prave ukrasni
predmeti; lok. vrsta stolnoga groa,
ilim im. m. r. (perz.) - prostirka za pod
izatkana od vune na stanu, sag, tepih,
prostira.

81

80
ilimak im. m. r., em. - ilimi, mali
ilim.
ilimar/ilimar im. m. r. - zanatlija koji
izrauje ilime.
ilimarstvo im. s. r. - vrsta zanata,
vjetina izrade ilima, industrija, pro
izvodnja ilima kao obrt.
ilimi im. m. r., em. - mali ilim,
ilimak.
ilit im. m. r. (gr.) - katanac, lokot,
irilica im. . r. (gr.) - pismo slavenskih
naroda nastalo po ugledu na slova u
grkom pismu, ima vie tipova irilice,
u taj tip pisma spada i bosanica,
irilikl/irilskl prid., odr. v. - koji pripa
da irilici.
itab im. m. r. (ar.), g. jd. itaba - knjiga;
zakon; itab, knjiga koja sadri vjerska
uenja, propise (Kur an),
iverica im. . r. - razg. glava, npr. dati
kome po iverici,
ivot im. m. r. (gr.) - kod pravoslavaca
posebno izraen koveg (sanduk) u ko
jem se uvaju svete moti (moi),
ok im. m. r. (tur.) - korijen; porijeklo, lo
za od koje je neka porodica,
opati gl. nesvr., prez. opam - hodati
drugaije nego ostali zbog bolesne no
ge, hramati,
opekluk im. m. r. - pasjaluk, obijest,
orabaka im. . r., dat. jd. orbaki djeija igra: kad jedno dijete povezanih
oiju hvata ostale,
orak im. m. r. (tur..), g. jd. orka, g. mn.
oraka - metak bez zrna, manevarski
metak; podsmjeljivo: neto to je pro
palo iako je najavljivano kao svrena
stvar.
orav prid. (tur.), odr. v. orav!- slijep na
jedno oko; osobina osobe koja slabo vi
di.
oravac im. m. r., g. jd. oravca, n. mn.
oravci - orava osoba; prenes. onaj ko
ne razumije neto to je oito,
oravost im. . r., instr. jd. oravosu/oravosti - osobina onoga ko je orav,
orda im. . r. (perz.) - sablja,
oretati gl. nesvr., prez. oretam - muiti
se traei ta ili itajui u polumraku,
orka im. . r., dat. jd. orki, g. mn. orki
- zatvor, hapsana.

orlaisati gl. nesvr., prez. orldiem udariti na neto kad se ne pazi preda se;
ii po mraku,
orsokak/orsokak im. m. r., n. mn. or
sokaci/orsokaci - slijepa ulica, sokak
bez izlaza na drugom kraju; prenes. u
dogovaranju nemogunost nalaska rje
enja za neki problem,
osav prid. (perz.), odr. v. osavi - kojem
ne rastu brkovi i brada,
oso im. m. r. (perz.) - osoba mukog pola
kojoj ne rastu brkovi i brada,
oa/dak im. m. r. (perz.) - ugao (kut)
koji ine dva zida.
okast prid. (perz.), odr. v. dkasti uglast; prenes. kad je neko nezgodan u
razgovoru, kojem je teko neto dokaza
ti.
iiba im. . r. - uperak od perja na glavi
nekih ptica; sam od sebe izdignut ili
posebno zaeljan dio kose.
ud im. . r., instr. jd. udi - narav, priro
da; skup raznih osobina: ponaanja, ka
raktera, nagona,
udljiv prid. odr. v. udljivi- hirovit; koji
mijenja ud.
udljivost im. . r., instr. udljivou/udIjivosti - svojstvo onoga k o je udljiv,
udoredan prid. (arh.), odr. v. udoredni
- moralan, etian; koji dri do etikih
principa.
udorednost im. . r. (arh.), instr. jd. udorednou/udorednosti - moral, mora
lnost, etinost; udoree, osobina onoga
ko je udoredan,
udoree im. s. r. (arh.) - stariji naziv za
moral, moralnost, udorednost,
ufte im. s. r. (tur.-perz.), g. jd. ufteta, n.
mn. ufteta - okruglice od mljevenog
mesa pripremljene u saftu.
iifur im. m. r. (ar.) - bezvjerstvo; nevje
rovanje u jednog Boga.
uk im. m. r. - nona ptica grabljivica iz
porodice sova.
ulah im. m. r. (perz.), g. jd. ulaha kapa od valjane vune.
uliti gl. nesvr., prez. uli - kad pas die
ui kako bi to bolje uo.
umez im. m. r. (tur.) - kokoinjac; pejor.
mala neugledna i neuredna prostorija.

uza
umur im. m. r. (tur.) - ugalj.
umurija im. . r. (tur.-ar.) - naziv mosta
u Sarajevu.
up im. m. r. (ar.), n. mn. upovi - glinena
posuda sa irim otvorom, trbuasta obli
ka, slui za uvanje zrnastih plodova ili
kakve tekuine,
uprija im. . r. (gr.), g. mn. uprija most.
uprijetina im. . r. augm. - velika
uprija.
uprijica im. . r. em.- mala uprija,
urak im. m. r. (tur.) - ogrta od Ovije
koe sa dlakom,
uran im. m. r. - puran, tukac.
urka im. . r. - pura, tuka.
urija im. m. r. (tur.) - zanatlija koji
izrauje urkove.
iirllk im. m. r. - zvuk drvene svirale;
pjev i oglaavanje ptica,
urlikati gl. nesvr., prez., urliem svirati sviralu ili dvojnice; oglaavati se
urlikom.
iirs im. m. r. (ar.) - govornica sa koje se
vazi u damiji,
uskija im. . r. (tur.) - alatka od eljeza
koja kao poluga slui za dizanje tereta,
pravljenje rupa u zemlji i za druge grub
lje radove.
iika im. . r., dat. jd. uki, g. mn. uki
- amar, pljuska, udarac dlanom u neije
lice.
ukati gl. nesvr., prez. iikam - odgurivati od sebe bez reda; pomicati to na
eljeno mjesto; dijeliti uke dlanom,
unuti gl. svr., prez. usnem - odgurnu
ti.
utjeti gl. nesvr., prez. utim - osjeati,
utubhana im. . r. (ar.), arh. - biblioteka,
knjinica.
utuk im. m. r. (tur.), n. mn. iituci, g.
mn. Utuka - nakratko izrezani komadi
cjepanice ili balvan, panj, trupac; pre
nes. smetenjak, glupan, bezveznjak.
uvik im. m. r. (perz.), g. jd. uvika brdo; breuljak; glavica brda.
uza im. . r. - arg. zatvor, hapsana, bajbokana, orka.

83

D d - fonema, glas, suglasnik, sedmo

slovo abecede,
da - namjerni, uzroni, izrini, posljedini
veznik.
dabar im. m. r., g. jd. dabra, n. mn.
dabrovi - ivotinja iz reda glodara
priviknuta na ivot u vodi i kraj vode.
dabogda pril. - izricanje dobre elje ili
sumnje da e se neto pozitivno rijeiti,
dabome/dabogme pril. - dakako,
dabrovina im. . r. - krzno od dabra; mast
od dabra.
dadaistikl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na dadaizam i dadiste.
dadaist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. dadaiste n.
mn. dadaisti/dadaiste - pristalica dadaizma.
dadaizam im. m. r. (fr.), g. jd. dadaizma pravac u evropskoj umjetnosti poetkom
20.
v., osnovan u Cirihu (Zurich) 1916.,
reakcija protiv rata i militarizma, u po
etku se propagirala negacija svake
logike i obaranje svih vrednota civiliza
cije, pa i umjetnosti,
dadilja im. . r. (perz.), hip. - ena koja
uva i pazi malu djecu kad su im rodi
telji odsutni; guvernanta, bejbisiter.
dadiljati gl. nesvr., prez. dadiljom brinuti se o djeci, uvati ih.
dagara im. . r. (tur.) - abar, vea drvena
posuda sa dvije ruke iz koje se kravi
daje napoj; takoer: vei sud od gline,
dagerotipija im. . r. (fr.) - nekadanji
nain fotografi sanja i izrada fotografija
pomou srebrenih soli.
dagnja im. . r., g. mn. dagnji - vrsta
koljke.
dah im. m. r. - udisanje i izdisanje zraka,
dahija im. m. r. (tur.), g. mn. dahija poglavar janjiarske vojske; svaki turski
starjeina ili nosilac vlasti; silnik, tira
nin.

dahiluk im. m. r. (tur.), n. mn. dahiluci -'

dahijsko vlast, dahijsko zvanje; silnitvo.
dahnuti gl. svr., prez. dahnem - samo
jednom udahnuti zrak i ispustiti ga.
dahtati gl. nesvr., prez. daem - brzo
disati tako da se uje strujanje udahnutog i istisnutog zraka,
daida im. m. r. (tur.) - dajda, majin
brat.
daidina im. . r. (tur.) - dajdina ker,
dajdina.
daidi im. m. r. (tur.) - dajdin sin,
dajdi.
daidinica im. . r. (tur.) - dajdina ena,
dajdinica, dainica.
daire im. . r. plur. tantum (ar.) - muziki
instrument koji se sastoji od obrua sa
malim zvoniima na koji je nategnuta
koa; def.
dainica im. . r., hip. - dajdinica.
dajanisati gl. nesvr. (tur.), prez. dajanisem - podnositi, trpjeti; izdrati, odolije
vati.
dajanli prid. neprom. (tur.) - izdrljiv, tra
jan, vrst.
dajda im. m. r. (tur. ) - daida, brat od
majke, ujak.
dajdina im. . r. (tur.) - dajdina ker,
daidina.
dajdi im. m. r. (tur.) - dajdin sin, sin
materinog brata,
dajdinica im. . r. - dajdina ena, dai
dinica, ujna.
dajko im. m. r. hip. - dajda.
dajo im. m. r. hip. - dajda.
dakako/dakako pril. - razumije se, narav
no, dabogme.
dakle/dakle - vezn. zakljune reenice;
prema tome, onda, i zato.
daktil im. m. r. (gr.), g. jd. daktila pjesnika stopa od tri sloga od kojih je

jedan naglaen; osnovni element grkog

i latinskog heksametra.
daktilograf im. m. r. (gr.) - zanimanje;
osoba koja ukucava tekst na pisaoj ili
maini sa tastaturom,
daktilografkinja im. . r. (gr.) - ena
daktilograf, tipkaica,
daktilografija im. . r. (gr.) - starinsko
oblikovanje teksta pomou pisae mai
ne, to je vremenom zamijenjeno kom
pjuterskom obradom teksta,
daktiloskop im. m. r. (gr.) - ureaj koji
pomae pri identifikaciji otisaka prstiju,
daktiloskopija im. . r. (gr.) - postupak
uzimanja i ispitivanja otisaka prstiju ka
ko bi se na osnovu toga utvrdile odre
ene injenice u istranom postupku,
dal im. m. r. (ar.) - naziv za arapsko slovo
d.
dalaj-lama im. m. r. (tibet.) - tibetanski
duhovni i svjetovni poglavar,
daldisati gl. nesvr. (tur.), prez. daldiem
- zamisliti se, zadubiti se u misli, zani
jeti se, zabaviti se neim.
dalek prid., odr. v. daleki, komp. dalji neto to je prostorno udaljeno od mje
sta gdje se nalazimo; vremenski: nee to
jo biti, treba dugo ekati; prenes. nema
se nita zajedniko s nekom osobom ko
ja je kao stranac,
daleko pril., komp. dalje - udaljeno od
mjesta gdje smo, u daljini,
dalekometni/dalekometni prid. odr. v. koji moe dobaciti i do mete koja je da
leko (top).
dalekosean/dalekosean prid., odr. v.
dalekdsezni/dalekosezni - koji vremen
ski dosee daleko u budunost; dugoro
an.
dalekovidan/dalekovidan prid., odr. v.
dalekdvidni/dalekovidni - onaj ko dobro
vidi na daljinu, a ne vidi blizu; prenes.
koji moe predvidjeti razvoj dogaaja,
dalekovod/dalekovod im. m. r. - sistem
ureaja koji pomou ica provode struju
na velike daljine,
dalekozor im. m. r. - ee: dvogled,
durbin; instrument sa ugraenim leama
(soivima) koje pribliavaju udaljene
predmete.
dalga im. . r. (tur.) - bura na moru,
valovi, talasi.

danononi

daltonist(a) im. m. r. (engl.), g. jd.

daltdniste - osoba koja ne razlikuje boje.
daljina im. . r. - razmak izmeu dva
mjesta, velika udaljenost,
daljinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
daljinu, koji se obavlja sa daljine,
daljnji prid. odr. v. - koji dolazi, slijedi,
nadovezuje se na neto,
dama im. . r. (fr.) - ena odnjegovanih
osobina i otmjenog ponaanja po mjeri
lima graanskog drutva; karta u pilu,
damast im. m. r, - tkanina koja je dobila
ime po sirijskom gradu Damasku, platno
od svile, presijeva se na svjetlu i vrlo je
skupocjeno,
damping im. m. r. (engl.), mn. dampinzi prodaja robe u inostranstvu po niim
cijenama radi osvajanja trita.
damski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na dame.
damski pril. (fr.) - na nain kako to radi
dama, kao dama.
dan im. m. r., n. mn. dani, g. mn. dana vrijeme od izlaska do zalaska sunca.
danak1im. m. r., g. jd. danka, hip. - dan.
danak2 im. m. r., g. jd. danka - histor,
vrsta nameta koji se plaao dravi na
razne naine.
danas pril. - ovog dana; ovo vrijeme,
dananjica.
dananji prid. odr. v. - koji se odnosi na
danas ili dananje vrijeme,
dananjica im. . r. - dananje doba sa
svim svojim pozitivnim i negativnim
pojavama.
dan-danas pril. poluslo. - kako je bilo
nekad, tako je i danas, do dananjeg
dana uvijek isto.
danguba im. . r., g. mn. danguba - osoba
koja uzalud troi vrijeme, besposliar,
neradnik; pojava traenja vremena bez
ikakva uinka,
dangubiti gl. nesvr., prez. dangubim traiti vrijeme uzalud, besposliariti,
troiti previe vremena za jednostavan
posao.
Danica im. . r. - naziv za jutarnju
zvijezdu, ustvari planetu Veneru,
danino im. . r. - vrsta cvijeta, mauhica,
danomice/danimice pril. - iz dana u dan,
svakodnevno,
danononi prid. odr. v. - koji je stalni,
neprekidan, i danju i nou.

danonono

danonono pril. - stalno, i danju i nou.

danovati gl. nesvr., prez. danujem - pro
voditi dane na jednom mjestu, predanjivati.
danji prid. odr. v. - koji je po danu, za
vidjela, ee: dnevni.
danju pril. - po danu, za vidjela, na
obdan.
dapae/dapae pril. - tovie, ak; rije
koja pojaava, pritvruje ono to je
reeno.
dar im. m. r., mn. darovi - poklon; tale
nat, darovitost,
dareljiv prid., odr. v. dareljivi - koji
nije krt, ve daruje bez ustezanja,
dareljivost im. . r., instr. jd. dareljivou/dareljivosti - osobina onoga ko je
dareljiv.
darivati gl. svr. i nesvr., prez. darivam/
darujem - dati ili davati poklone kao
znak panje, ljubavi, potovanja,
darmar/dar-mar im. m. r. - pometnja,
zbrka, mete,
darnuti gl. svr., prez. darnem - dirnuti u
osjetljivo mjesto, taknuti tamo gdje boli
pokretom ili rijeju,
darodavac im. m. r., g. jd. darodvca, g.
mn. darddavaca - osoba koja daje dar,
darovalac, darovatelj, darovdija.
darodavka im. . r., dat. jd. darddavki darovatelj ica.
darovalac im. m. r., g. jd. dardvaoca darodavac, darovatelj, darovdija.
darovdija im. m. r. tur.) - darodavac,
darovatelj.
darovatelj im. m. r. - darovalac, daroda
vac, darovdija.
arovateljica im. . r. - darovateljka.
darovati gl. svr., prez. darujem, trp. prid.
darovan - pokloniti, dati dar.
darovit prid. odr. v. dardviti - nadaren,
talentiran.
darovitost im. . r., instr. jd. darovitou/
darovitosti - nadarenost, talentiranost.
darovnica im. . r. - dokumenat kojim se
to daruje.
darvinizam im. m. r., g. jd. darvinizma teorija o evoluciji razvoja ivota na Ze
mlji, nazvana prema njenom tvorcu a
rlsu Darvinu.
daska im. . r., dat. jd. dasci, g. mn.
dasaka - komad drveta dobiven reza
njem balvana.

84

85
daak im. m. r., g. jd. daska, n. mn. daci,
em. i hip. - mali dah.
aanl prid. odr. v. - koji je napravljen
od dasaka.
daara im. . r. - kuica napravljena od
dasaka.
daetina im. . r., augm. i pejor. - velika
daska, daurina.
dati gl. svr., prez. dm/dadem/dadnem,
aor. dadoh - uruiti to iz ruke u ruku.
datirati gl. svr. i nesvr., prez. datiram,
trp. prid. datiran - upisati datum, tj. dan,
mjesec i godinu; odrediti postanak ega
u prolosti,
dativ/dativ im. m. r. (dat.) - trei pade u
deklinaciji, odgovara na pitanje kome ili
emul
datost im. . r., instr. jd . datou/datosti injenica, fakt; injenino stanje od ko
jeg se polazi u istraivanju,
datoteka im. . r. (engl.), dat. jd. datoteci
- razni podaci i informacije koje su po
hranjene, npr. u kompjuteru, na traci i
sl.
datula im. . r. (tal.) - biljka iz tropskih
krajeva i jestivi plod te biljke.
datum im. m. r. (lat.) - dan, mjesec i
godina prema vaeem kalendaru, broj
ke kojim se to biljei; vaan dogaaj
koji vrijedi pamtiti,
daulbaz im. m. r. (ar.) - talambas, vrsta
bubnja u obliku anka ili dublje ae sa
razapetom koom; nosili su ga pjeaci
bubnjari u vojsci koje su zvali au, a
kasnije i svatovi aui.
dava/davija im. . r. (ar.) - u tursko doba
naziv za tubu, za parnicu na sudu.
davalac im. m. r., g. jd. davaoca - dava
telj, osoba koja neto daje.
davanje gl. im. od davati - ono to se
izdvaja iz osobnih primanja i vraa u
dravne fondove, dabina; ono to se
daje.
davatelj im. m. r. - davalac,
davateljica im. . r. - ena koja neto
daje.
davati gl. nesvr., prez. dajem - biti pri
volji ili u obavezi da se nekom neto
daje.
davljenje gl. im. s. r. od daviti,
daviti gl. nesvr., prez. davim - stezanjem
vrata oduzimati kome dah i tako ga
usmrivati; guiti, ometati disanje; pre-

nes. onemoguavati svojim postupcima

razvoj ega; iscrpljivati koga nepresta
nom i besmislenom priom punom po
navljanja i nevjetih iskaza,
davljeniki prid. - koji se odnosi na dav
ljenika.
davljenik im. m. r. - osoba koja se davi.
davnanji prid. odr. v. - koji se dogodio
davno u prolosti,
davni prid. odr. v. - proli, od koga je
prolo mnogo vremena; drevni,
davnina im. . r., g. mn. davnina - davno
doba, prolost.
davno pril. - prije mnogo vremena,
davranisati se gl. svr., prez. dav rani em
se - snai se, oduprijeti se, doekati se.
davudija im. m. r. (ar.-tur.) - tuitelj,
tuilac,
dabina im. . r. - davanje,
dad im. m. r. (st.sl.), n. mn. dazdi, vrlo
rijetko - kia, padanje,
dadevnjak/dadevnjak im. m. r., n. mn.
dazdevnjaci/dazdevnjaci - ivotinja vo
dozemac slina guteru; salamandar,
debakl im. m. r (fr.) - neuspjeh u kakvom
takmienju, slom.
debata im. . r. (fr.) - diskusija u kojoj se
analizira neki problem i sueljavaju mi
ljenja; pretresanje, rasprava,
debatiranje gl. im. s. r. (fr.) od debatirati.
debatirati gl. nesvr.
(fr.), prez.
debatiram - sudjelovati u debati,
debatni prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na debatu.
debelo pril. - u sloju koji je debeo, obilan,
debeljkast prid., odr. v. debeljkasti - nije
suvie nego samo malo debeo,
debeljko im. m. r. - debela osoba koja je
debeljkasta.
debeljuca im. . r. - debeljkasta enska
osoba.
debeo prid., odr. v. debeli - koji je ugojen,
sa mnogo kilograma, pun, punaak,
debi im. m. r. (fr.), g. jd. debija - neiji
prvi nastup pred publikom,
debil im. m. r. (lat.), g. jd. debila - menta
lno zaostala osoba, arg. glupan, tupan,
debitant im. m. r. (lat.), g. mn. debitanata
- osoba koja prvi put nastupa u javnosti;
. r. debitantica/debitantkinja.
debi tir anj e/debi tovanje gl. im. s. r. (lat.)
od debitirati/debitovati.

defektologija
debitirati/debitovati gl. svr., prez. debitiram/debitujem - prvi put nastupiti pred
publikom.
deblo im. s. r., g. mn. debala - dio stabla
od korijena do prvih grana,
debljati gl. nesvr., prez. debljam - dobi
jati na teini, gojiti se; kod ivotinja to
viti.
debljina im. . r. - ugojenost, gojaznost;
promjer kakva predmeta uzimajui u
obzir irinu,
decembar im. m. r. (lat.) - dvanaesti
mjesec u godini; rjee: prosinac,
decenija im. . r. (lat.) - vrijeme od deset
godina, desetljee, dekada,
decibel im. m. r. (lat.) - jedinica za mjere
nje jaine zvuka, buke, uma, oznaka
dB.
decidiran prid. (fr.), odr. v. decidirani izreen direktno bez uvijanja, odluan,
odreen, precizan,
decidirano pril. - odreeno, odluno, bez
uvijanja.
decimala im. . r. (lat.) - deseti dio broja,
decimalni prid. odr. v. (lat.) - ono tro se
bazira na broju 10, koji se odnosi na
decimale.
deki/deki im. m. r., hip. i em deko, mali deko, djeai.
deko im. m. r. - djeak u uzrastu kad vie
nije nejako dijete,
edera uzv. kojim se potie da izvri
zapovijest, dedera jedi.
dedo im. m. r. (tur.) - djed.
dedukcija im. . r. (lat.) - metoda izvo
enja zakljuaka polazei od opeg ka
pojedinanom, od opih sudova ka poje
dinanim ili ka drugim opim sudovima.
def im. m. r. (tur.) - daire,
defanziva im. . r. (lat.) - vojn. odstupa
nje, povlaenje, odbrana,
defekt im. m. r. (lat.) - kvar, zastoj rada
maine, stroja,
defektan prid. (lat.), odr. v. defektni - koji
nije ispravan, pa ne radi (kod aparata,
strojeva); koji je sa mentalnom manom,
defektolog im. m. r. (lat.-gr.), n. mn.
defektdlozi - specijalist, strunjak za de
fektologiju; . r. defektolokinja.
defektologija im. . r. (lat.-gr.) - nauka
koja prouava organske, fizioloke i du
evne nedostatke kod ljudi i trai puteve
lijeenja.

defektdlokinja

defektdlokinja im. . r. (lat.- gr.) - ena

defektolog.
defetist(a) im. m. r. (fr.), g. jd . defe tis te,
n. mn. defetisti/defetiste, g. mn. defetlsta
- osoba koja ne vjeruje u uspjeh, koja
iri defetizam,
defetiskinja/defetistica im. . r. - ena
defetist.
defetizam im. m. r. (fr.), g. jd. defetizma osjeaj poraenosti, gubljenje nade u
postojanje izlaza i irenje nevjerice u
uspjeh.
deficit im. m. r. (lat.) - gubitak u poslo
vanju kad su vei trokovi nego zarada,
deficitan/deficitaran prid. (lat.), odr. v.
deficitni/deficitarni - koji je u gubitku,
jer vie troi nego to zarauje; kojega
nedostaje iako je traen, npr. nedostatak
strunjaka u nekom poslu,
defile im. m. r. (fr.), g. jd. defilea - sve
ana povorka na kakvoj paradi,
defiliranje/defilovanje gl. im. s. r. (fr.)
od defilirati/defilovati.
defilirati/defilovati gl. nesvr., prez. defi
liram/defriujem - prolaziti u ureenoj
sveanoj povorci u znak poasti,
definicija im. . r (lat.) - reenica (ili vie
njih) koja tano, logiki utemeljeno, jas
no i neprotivrjeno objanjava i analizi
ra ukupnost osobina nekog pojma; tano
znaenje neke rijei,
definiranje/definisanje gl. im. s. r. (lat.)
od definirati/definisati,
definirati/definisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. definlram/definiem - dati ili
davati definiciju nekog pojma,
definitivan prid. (lat.), odr. v. definitivni konaan, neosporiv,
definitivno pril. (lat.) - konano, neospor
no.
deflacija im. . r. (lat.) - smanjenje koli
ine novca u opticaju kako bi mu se po
visila vrijednost, suprotno: inflacija,
defloracija im. . r. (lat.) - pucanje opne
djevinjaka (himena) kod djevojke pri
prvom spolnom odnosu,
deformacija im. . r. (lat.) - gubljenje
normalnog oblika, izoblienost.
deformlranje/eformisanje gl. im. s. r.
(lat.) od deformirati/ deformisati,
deformirati/deformisati gl. svr i nesvr.
(lat.), prez. defdrmlram/defdrmiem -

87

86
promijenit emu oblik, izobliiti, izgu
biti prethodni oblik,
degairati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
degazlram - izvriti degaman, suprotno
angaman, osloboditi koga obaveze koja
poroistie iz ugovora; u sportu kad gol
man ispucava loptu ispred svoga gola.
degeneracija im. . r. (lat.) - kad iz
generacije u generaciju slabe psihike i
fizike osobine; bioloko ili psihiko
nazadovanje,
degenerik im. m. r. (lat.), n. mn. dege
nerici - osoba koja je fiziki i psihiki
nazadovala u odnosu na svoje roditelje,
pa je isod prosjenih mogunosti u
odnosu na druge,
degradacija im. . r. (lat. ) - nazadovanje,
vraanje na nii stepen; u slubi vra
anje na nii poloaj,
degustator im. m. r. (la t.) - specijalista za
procjenjivanje kvaliteta vina i namirnica
kuanjem, te na osnovu mirisa, ukusa,
boje i dr. osobina,
degustirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
degustiram - procjenjivati kvalitet vina i
namirnica, to ini degustator,
degutantan prid. (fr.), odr. v. degutantni odbojan, neukusan, odvratan,
deiksa im. . r. (gr.) - upuivaka rije,
deiktikl prid. (gr.) - upuivaki, zasno
van na dokazima,
deizam im. m. r. (gr.), g. jd. deizma uenje po kojem u spoznatljivu svijetu
postoji Bog koji poslije stvaranja ne
uestvuje u razvoju svog djela.
deka1 broj (gr.) - deset; u metrikom
sistemu dodaje se uz naziv jedinice
mjerenja (npr. dekalitar = deset litara).
deka2 im. . r. (gr.) - skraeni naziv za
dekagram.
deka3 im. . r. (njem.), dat. jd. deki - ebe,
pokriva od vune ili kakvog drugog
materijala; u graevinarstvu sloj betona
i armature kojim se zavrava sprat, be
tonska ploa.
dekabrist(a) im. m. r. (rus.),, g. jd.
dekabriste, n. mn. dekabristi/dekabriste
- uesnik u ustanku protiv samovolje
ruskog cara Nikolaja I u Rusiji 1825.
dekada im. . r. (gr.) - adm. vremenski
period od deset dana; razdoblje dugo
deset godina, decenija, desetljee.

dekadensa/dekadenca/dekadencija im.
. r. (fr.) - nazadak, nazadovanje, po
manjkanje stvaralakih snaga u umje
tnosti i drugim podrujima ivota; ter
min kojim se oznaava vie smjerova u
umjetnosti i knjievnosti postromantiarske epohe,
dekadent im. m. r. (fr.) - pripadnik
dekadencije, onaj to je u dekadenciji,
dekadentan prid. (fr.), odr. v. dekadentni
- odnosi se na svojstvo ili stanje onoga
to je u dekadenciji.
dekan im. m. r. (lat.), g. jd. dekana veoma obrazovana i sposobna osoba ko
ja vodi fakultet i predsjedava najviem
nastavno-naunom organu,
dekanat im. m. r., g. jd. dekanata poseban odjel na fakultetu u kojem se
nalaze kabineti dekana i fakultetske
administracije,
deklamacija im. . r. (lat.) - nain inter
pretiranja teksta pred gledalitem; pre
nes. govor koji je izvjetaen, neuvjer
ljiv, bez sadraja, sa praznim frazama i
patetinog tona.
deklamator im. m. r. (lat.)- osoba koja
deklamuje.
deklamlranje/deklamovanje gl. im. s. r.
(lat.) od deklamirati/ deklamovati - de
klamacija.
deklamlrati/deklamovati gl. svr. i nes
vr. (lat.), prez. deklamiram/deklamujem - interpretirati, artikulirati, intonirati
na poseban nain tekst; govoriti izvjetaeno, bez sadraja,
deklaracija im. . r. (lat.) - izjava u kojoj
se iznose stavovi, osnovna naela, tvr
dnje, npr. deklaracija o ljudskim pravi
ma.
deklarativan prid. (lat.), odr. v. deklarati
vni - izreen oblikom deklaracije, izriit,
deklarlrati/deklarisati (se) gl. svr i nes
vr., prez. deklariram/deklarisem - izja
viti, objaviti, izrei, razjasniti, opredije
liti se.
deklinacija im. . r. (lat.) - gram. promje
na imenikih rijei po padeima, skla
njanje; kretanje magnetne igle na kom
pasu u odnosu na ekvator,
deklinlranje gl. im. s. r. (lat.) od dekli
nirati - deklinacija,
deklinirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
deklinlram - mijenjati po padeima,

delikatesa

sklanjati; kretanje magnetne igle na ko

mpasu u odnosu na ekvator,
dekolte im. m. r. (fr.), g. jd. dekoltea izrez na haljini koji otkriva vrat i pop
rsje.
dekor im. m. r. (fr.), g. jd. dekora - razni
ukrasi na pozornici, ulici, izlogu i sl. za
vrijeme kakve svetkovine; odreeni zna
kovi po kojima kod osobe prepozna
jemo dostojanstvo, uenost, kulturu, po
loaj u drutvu,
dekoracija im. . r. (fr.) - ukraenost,
kienost.
dekorater im. m. r. (fr.), g. jd. dekoratera
- specijalist za dekoracije, za najbolji
izgled dekorisanog prostora,
dekorlrati/dekorisati gl. svr. i nesvr.
(fr.), prez. dekdrlram/dekdriem - raditi
na dekoraciji, urediti da neki prostor
bude ukraen, dekorisan.
dekreendo im. m. r. (tal.) - mu. termin:
postupno stiavanje tona pri izvoenju
kompozicije; diminuendo.
dekret im. m. r. (lat.), g. jd. dekreta naredba ili odluka sa zakonskom moi.
ekstrm im. m. r. (lat.), g. jd. dekstrma ugljini hidrat dobiven od kroba,
delegacija im. . r. (lat.) - posebno iza
brana grupa ljudi koje predstavljaju
dravu, vlast, zajednicu, preduzee itd.
delegat im. m. r. (lat.), g. jd. delegta jedan od lanova delegacije,
delegatski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na delegate ili im pripada,
deleglranje gl. im. s. r. (lat.) od delegirati.
delegirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
delegiram - izabrati, odrediti, odreivati
koga a bude delegat,
delfin im. m. r. (gr.), g. jd. delfina - du
pin, morska ivotinja iz familije sisara,
delija im. m. r. (tur. ) - hist. konjanik u
turskoj vojsci, lan strae koja je uvala
vezira; danas: kran, snaan momak,
delikatan/delikatan prid. (lat.), odr. v.
delikatni/delikatni - osjetljiv, prema ko
me treba imati puno obzira i osobite panje.
delikatesa im. . r. (lat.) - jelo koje je
veoma kvalitetno i ukusno, hrana za
sladokusce; slatki proizvodi (okolada,
kolai, keksi, bomboni) i dr. zaini,
pia.

delikatno
delikatno/delikatno pril.(Iat.) - osjetljivo,
pipavo, neto to zahtijeva osobitu pa
nju i koncentraciju,
delikt im. m. r. (lat.), g. mn. delikata protivzakonito djelo, pretjeran prekraj
zakona koji za sobom povlai veoma
otru kaznu,
delikvent/delinkvent im. m. r (lat.) osoba sklona injenju delikta, poinitelj
takvog protivzakonitog prekraja,
delirij im. m. r. (lat.) - nenormalno stanje
svijesti izazvano boleu; veoma izraen
zanos; ekstaza,
deloacija im. . r. (fr.) - prisilno izba
civanje iz stambenog ili poslovnog pro
stora po nalogu vlasti i uz prisustvo po
licijskih organa,
deloiranje gl. im. s. r. (fr.) od deloirati deloacija.
deloirati gl. svr. i nesvr., prez. deldTram - izbaciti, iseliti koga prisilno.
delta im. . r. (gr.) - slovo grkog alfa
beta; ue rijeke razgranato u vie ru
kavaca.
deltoid im. m. r. (gr.), g. jd. deltoida geom. vrsta etverougla, etverokuta,
demagog im. m. r. (gr.), mn. demagozi osoba koja zna priom punom obeanja
stei povjerenje masa, a u sutini radi se
o obmani i irenju iluzija,
demagogija im. m. r. (gr.) - nain i
metoda kojom se slui demagog,
demagoki prid. odr. v. - koji se odnosi
na demagohiju i demagoge,
demant im. m. r. (fr.) - javno i slubeno
negiranje neke vijesti, stava, tvrdnje,
demantiranje/demantovanje gl. im. s. r.
(fr.) od demantirati/demantovati,
demantirati/demantovati gl. svr. i nes
vr. (fr.), prez. demantiram/ demantujem
- izai ili izlaziti s demantom pred jav
nost.
demarkacija im. . r. (fr.) - razgranienje,
obiljeavanje granine linije izmeu za
raenih strana ili drava,
demarkacljskl/demarkacionl prid. odr.
v. (fr.) - koji se odnosi na demarkaciju.
demar im. m. r. (fr.) - protest ili zahtjev
stranoj dravi na diplomatskom nivou,
dembel im. m.r. (tur.) - lijena osoba koja
samo gleda da doe na gotovo, da ne
radi i da se goji, lijenina.

89

88
dembelija im. . r. (tur.) - zemlja kakvu
prieljkuju dembeli, u kojoj svega ima u
izobilju i ne treba raditi,
demilitarizacija im. . r. (lat.) - ukidanje
vojnog reima, vojske, ope razoruanje.
demilitariziranje/demilitarizovanje gl.
im. s. r. (lat.) od demilitalizirati/demilitarizovati.
demilitarizirati/demilitarizovati gl. svr.
i nesvr. (lat.), prez. demilitaliziram/demilitarizujem - vriti ili izvriti demilita
rizaciju.
deminutiv im. m. r. (lat.) - izvedene rijei
koje izraavaju umanjenost izv. (npr.
noi=noi).
demirli neprom. prid. (tur.) - okovan, od
metala, od eljeza (pender),
demisija im. m. r. (lat.) - dobrovoljno
odricanje poloaja ili visoke funkcije;
ostavka, odstupanje,
demobilizacija im. . r. (lat.) - smanjenje
broja vojnika u vojsci nakon rata otpu
tanjem iz vojne slube,
demobiliziranje/demobilisanje gl. im. s.
r. (lat.) od demobilizirati/ demobilisati,
vrenje demobilizacije,
demobilizirati/demobilisati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. demobiliziram/demobiliem - vriti ili izvriti demobilizaciju.
demograf im. m. r. (gr.) - osoba koja se
bavi demografijom,
demografija im. . r. (gr.) - nauka koja
primjenom statistike i dr. metoda prou
ava stanovnitvo jedne drave (broj,
natalitet, zanimanje, etniki sastav),
demografski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na demografiju i demografe,
demokratija im. . r. (gr.) - rjee: demo
kracija - drutveno ureenje u kojem se
zakonodavna i izvrna vlast bira na
osnovu slobodnih izbora punoljetnih
stanovnika.
demokrat(a) im. m. r. (gr.), g. jd. demdkrate n. mn. demdkrati/demdkrate - pri
stalica demokratije,
demokratian prid., odr. v. demokratini
- koji ima osobine demokratije, to je u
demokratskom duhu.
demokratinost im. . r. (gr ), instr.
demokrdtinosu/demokratino ti - svo-

jstvo onoga ko je demokratian i to je

demokratino,
demokratizacija im. . r. (gr.) - proces
uvoenja demokratskih promjena u dru
tvu gdje je vladao neki drugi sistem;
demokratija kao rezultat tih promjena,
demokratizam im. m. r. (gr.), g. jd. de
mokratama - ukupnost ideja demokra
tije; tenje, raspoloenja i ideje proete
demokratijom,
demokratski prid. odr. v. (gr.) - sve to
se odnosi i pripada demokratiji i demo
kratama.
demolirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
demoliram - ruiti, nititi, unitavati, ra
zarati.
demon im. m. r. (gr.), g. jd. demona - iz
mit. dobro ili zlo boansko bie koje
upravlja ljudskom sudbinom; kod kr
ana i Jevreja pali aneo; zao duh, soto
na; prenes. opaka osoba,
demonizam im. m. r. (gr.), g. jd. demonizma - vjerovanje u postojanje demona;
okrutnost, neovjenost.
demdnskl prid. odr. v. (gr.) - koji pripa
da demonu, poput demona,
demonstracija im. . r. (lat.) - prikaziva
nje, predstavljanje, pokazivanje kako ta
radi, kako se upotrebljava; ljudi u po
vorci koji pokazuju svoje neraspoloe
nje, protest, nezadovoljstvo zbog postu
paka vlasti,
demonstrant im. m. r. (lat.), g. mn. demdnstranata - onaj koji sudjeluje u de
monstraciji,
demonstrativan prid. (lat.), odr. v. de
monstrativni - koji javno pokazuje svoje
neslaganje i negodovanje; pokazni, npr.
pokazna zamjenica,
demonstrativno pril. (lat.) - na demon
strativan nain, s negodovanjem; otvo
reno, javno,
demonstrator im. m. r. (lat.) - stariji stu
dent na fakultetu koji izvodi praktine
vjebe u okviru nastavnog plana i pro
grama.
demonstratorica/demonstratorka/demonstrantkinja . r. - ena demonstra
tor.
demonstrirati gl. svr. i nesvr., prez.
demdnstriram - otvoreno neto pokazati

dentistica
ili pokazivati; biti uesnik u demon
straciji; oevidno to prikazivati,
demontaa im. . r. (fr.) - demontiranje,
rastavljanje ega na sastavne elemente,
demontiranje gl. im. s. r. (fr.) od demon
tirati - demontaa,
demontirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
demdntiram - rastaviti to na sastavne
dijelove.
demoralizacija im. . r. (lat.) - opadanje
morala, volje, samopouzdanja, hrabro
sti, demoraliziranje,
demoralisanje/demoraiiziranje gl. im. s.
r. (lat.) od demoralisati/demoralizirati,
demoralizacija,
demoralisati/demoralizirati (se) gl. svr.
i nesvr. (lat.), prez. demoralieml
demoraliziram - gubiti i izgubiti samo
pouzdanje, hrabrost, volju i sl.; dopri
nijeti da ko izgubi moral,
denacionalizacija im. . r. (lat.) - postu
pak vraanja vlasniku imovine koju je
drava bila oduzela nacionalizacijom,
denaturalizacija im. . r. (lat.) - oduzi
manje dravljanstva; gubitak graan
skog ili zaviajnog prava,
denaturalizir anj e/denaturalizo vSnj e
gl. im. s. r. (lat.) od denaturalizirati/denaturalizovati.
denaturalizirati/denaturalizovati - gl.
svr. prez. denaturalizir amidenaturalizujem - oduzimati dravljanstvo; gubiti
graansko ili zaviajno pravo,
denaturirati/denaturisati gl. svr. i ne
svr. (fr.), prez. denaturiram/denaturiem - prirodnu supstancu dodavanjem
vjetakih primjesa uiniti neupotre
bljivom.
dendi im. m. r. (engl.), g. jd. dendija osoba koja prati modu i pomodno se
odijeva; kico,
dental im. m. r. (lat.) g. jd. dentala, g. mn.
dentla - zubni suglasnik koji se artiku
lira vrhom jezika u pojasu gornjih zuba,
npr. c, z, s.
dentist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. dentiste, n.
mn. dentisti/dentiste - zubar, stomato
log.
dentistica/dentistica, dentistkinja/dentistkinja im. . r. - ena dentist.

denuncijant
denuncijant im. m. r. (lat.), g. mn. denuncljanata - dounik, potkaziva, izdaj
nik.
denunciranje gl. im. s. r. (lat.) od denu
ncirati.
denuncirati gl. svr. i nesvr. (lat.) - pot
kazati ili potkazivati koga, biti dounik,
denjak im. m. r. (perz.), g. jd. denjka omot; zaveljaj, upakovana roba.
departman im. m. r. (fr.), g. jd. departmdna - administrativni odjel, odjelje
nje dravnih administrativnih ustanova,
dravni departman; naziv za administrativno-teritorijalno podruje u nekim
zemljama.
depea im. . r. (fr.) g. mn. depea - neka
hitna vijest, telegram, brzojav, izvjetaj,
deplasiran prid. (fr.), odr. v. deplasirani neodgovarajui, koji nije na svom mje
stu, neumjesan, neukusan, nije za tu
priliku.
depo im. m. r. (fr.), g. jd. depda - velika
prostorija u kojoj se ostavljaju i popra
vljaju vagoni, lokomotive, tramvaji, ha
ngar, remiza; spremite za velike mai
ne, arhive, knjige; mjesto u banci gdje
se pohranjuju novac i dr. vrijednosti,
deponija im. . r. (lat.) - odlagalite, mje
sto za odlaganje smea i raznih otpada
ka, smetljite.
deponiranje/deponovanje gl. im. (lat.)
od deponirati/deponovati,
deponirati/deponovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. depdniram/deponujem odloiti, odlagati, ostaviti na uvanje,
pohranjivati ili pohraniti,
depopulacija im. . r. (lat.) - opadanje
broja stanovnika neke zemlje zbog sla
bog nataliteta, smrtnosti ili iseljavanja,
deportacija im. . r. (lat.) - izgon, istjerivnje ljudi po odluci vladajueg reima,
prisilno odvoenje ljudi iz mjesta i
vljenja
deportfrati/deportovati gl. svr. i nesvr.
- up. deportacija,
depozit/depozit/depozit im. m. r. (lat.) ulog, ono to se uloi u banku; neka
vrijednost koju klijent ostavlja kao ga
ranciju da e potovati ugovor,
depozitni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na depozit,
deprecijacija im. . r. (lat.) - opadanje
kupovne moi novane valute u pore

90

91
enju sa drugim valutama, devalvacija;
prenes. potcjenjivanje, omalovaavanje,
depresija/depresija im. . r. (lat.) - du
evno stanje, osjeaj klonulosti, slabo
sti, potitenosti, bezvoljnost; podruje
niskog atmosferskog pritiska; dio Ze
mljine povrine nii od morskog nivoa.
depresivan prid. (lat.), odr. v. depresivni koji je u depresiji, koji se odnosi na
depresiju.
depresivnost im. . r. (lat.), instr. jd. depresivnou/depresivnosti - stanje ono
ga to je depresivno,
deprimlranost im. . r., instr. jd. deprimiranou/deprimiranosti - stanje ono
ga ko je deprimiran, depresivan, depre
sivnost, depresija,
deprimirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
deprimiram - izazivati deprimiranost,
biti uzrok depresiji,
deputacija im. . r. (lat.) - grupa ljudi
izabrana i poslana negdje u ime kakve
organizacije sa odreenom zadaom,
izaslanstvo,
deputat im. m. r. (lat.), g. jd. deputata izabrani predstavnik, izaslanik, zastup
nik, poslanik,
deraina im. . r. - galama, vikanje, dera
nje; prenes. prodaja po visokim cijena
ma.
deran im. m. r., pejor. - bezobrazan,
nevaspitan, neodgojen mladi,
deraniranje gl. im. s. r. (fr.) od deran
irati.
deranirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
derdniram - initi da ko bude uzne
miren, mijenjati ije obiaje i navike,
ometati ili smetati kome.
deranje gl. im. s. r. od derati (se),
derati gl. nesvr., prez. de rem - skidati
kou sa ivotinje; prenes. iskoritavati
koga prodajom po visokim cijenama;
habati odjeu, obuu i sl.
derati se gl. nesvr, prez . d e rem se - pe
jor. vikati iz sveg glasa, priati mnogo
glasnije nego to je potrebno, plakati
(dijete).
deratizacija im. . r. (fr.) - aktivnost na
unitavanju mieva i takora,
derbi/derbi im. m. r. (engl.) - u sportu:
utakmica mjesnih rivala ili veoma va
an sportski susret ekipa u kojem se ne
moe odrediti pravi favorit.

dereda im. . r. (ar.) - stepen, stupanj;

stanje, poloaj,
dereglija im. . r. (ma.) - rijeni teretni
brod, nema svoj pogon, nego ga uzvo
dno treba tegliti,
dere im. m. r. (ma.) - klupa na kojoj se
javno izvodila kazna batinanjem,
derikoa im. m. r. - prenes. osoba koja
koristi svoj poloaj i prilike, pa nemilo
srdno podie cijene, gulikoa,
derite im. s. r., g. jd. derita, - pejor. be
zobrazno, neodgojeno dijete koje se ne
moe snositi, devle.
deriad/devlad zb. im. s. r. od derite,
derivacija im. . r, (lat.) - tvorba, grae
nje rijei; izvoenje ega od ve pozna
tih elemenata; odstupanje zrna iz vatre
nog oruja od zamiljenog pravca; pre
laz prava sa jedne osobe na drugu,
derivat im. m. r. (lat.), g. jd. derivata ono to je rezultat derivacije,to je na
kon nje dobiveno, novi oblik, up. u tvo
rbi rijei, rad : radnik,
devlad zb. im. s. r. - deriad.
derle im. s. r., g. jd. derleta - suvie mla
da osoba jo nedorasla, premlad, zelen,
derman im. m. r. (perz.), g. jd. dermna,
n. mn. dermni - spas, lijek, pomo,
dermatolog im. m. r. (gr.), n. mn. der
m a to lo zidat.-inst.-lok. mn. dermatdlozima - ljekar specijalista za kone bole
sti.
dermatologija im. . r. (gr.) - medi
cinska nauka koja prouava kone bole
sti i naine lijeenja,
dermatoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na dermatologiju i dermatologe,
derneiti gl. nesvr. (tur.), prez. derneim
- zabavljati se uz jelo, pie, muziku, ve
seliti se.
dernek im. m. r. (tur.), mn. derneci, dat.instr.-lok. mn. dernecima - teferi,
skup, zbor, zabava, veselje,
dernuti gl. svr., prez. dernem - udariti,
lupiti; opaliti (iz topa),
dernjava im. . r. - deranje, dernjane, vi
kanje na nepodnoljiv nain,
dernjanje gl. im. s. r. od dernjati se,
dernjava.
dernjati se gl. nesvr., prez. dernjam se derati se na nesnosan nain,
dert im. m. r. (perz.) - briga, ljubavna bol
i pokazivanje te boli uz alkoholno pie.

desetkovati

dertli prid. (perz.-tur.), komp. dertliji jadan, pun brige, tuan, bolan,
dertlija im. m. r. (perz.-tur.) - onaj koji
ima brigu, jadan, tuan, bolan,
derutan prid., odr. v. derutni - troan,
propao, poderan, rastrojen.
dervi im. m. r. (perz.), g. jd. dervia, v.
jd. derviu - pripadnik dervikog reda.
derviki prid. odr. v. (perz.) - koji se
odnosi na dervie,
derviki pril. - na derviki nain, kao
dervi.
derviluk/derviluk im. m. r. (perz.-tur.)
- derviki red, nain ivota dervia,
desant im. m. r. (fr.) - iskrcavanje vojske
na neprijateljski teritorij s mora ili iz
vazduha.
desert im. m. r. (fr.), g. mn. deserta/
deserata - jelo koje se kao poslastica
servira na kraju objeda (kola, sladoled,
vona salata i sl.).
deset broj - koji dolazi iza devet a ispred
jedanaest, biljei se cifrom 10.
desetak pril. - koliina oko deset jedinica
otprilike.
desetar im. m. r., g. jd. desetara - nii in
u vojsci, osoba koja zapovijeda deseto
rici vojnika; kaplar; u domobranskoj
vojsci: desetnik,
deseterac im. m. r., g. jd. deseterca - stih
od deset slogova, najee u epskoj na
rodnoj pjesmi,
deseteraki prid., odr. v. - koji se odnosi
na deseterac,
deseteraki pril. - na nain kao u dese
tercu.
desetero broj - odnosi se na ukupno deset
jedinki, dolazi ispred imenice koja je u
genitivu mnoine,
deseti redni broj - koji je deseti u redu, a
dolazi iza devetog prije jedanaestog,
desetica im. . r. - desetka, ono to je
oznaeno brojkom 10 (igra, tramvaj,
ocjena, igraa karta itd.),
desetina/desetina im. . r. - deseti dio
neega; vojn. jedinica,
desetinka/desetinka im. . r. - deseti dio
sekunde.
desetka im. . r., dat. desetki, g. mn.
desetki - desetica,
desetkovati gl. svr. i nesvr., prez. de
setku] em - strijeljati ili ubiti svakog de

desetljee
setog; prenes. nanijeti teke gubitke u
ljudstvu.
desetljee im. s. r. - vrijeme od deset go
dina, decenija,
desetljetni prid., odr. v. - koji je od deset
ljeta (godina), desetogodinji,
desetoboj/desetoboj im. m. r. - takmie
nje u atletici u deset disciplina,
destobojac im. m. r., g. jd. desetobojca,
n.mn. desetobojci, g. mn. desetdbdjaca
- atletiar koji se natjee u desetoboju,
desetorica brojna im. . r. - deset mukih
osoba.
desetsatni prid. odr. v. - odnosi se na
neto to traje deset sati (sastanak),
esignacija im. . r. (lat.) - designiranje,
oznaivanje, odreivanje, imenovanje
unaprijed.
designiranje gl. im. s. r. (lat.) izv. od
designirati, esignacija.
designirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
designiram - odrediti ili odreivati,
unaprijed odrediti,
desiti se gl. svr. - zbiti se, dogoditi se;
prenes. nai se na nekom mjestu, zatei
se.
deskripcija im. . r. (lat.) - opisivanje bez
analize i utvrivanja uzrono-posljedinih veza.
deskriptivan prid. (lat.), odr. v. deskripti
vni - opisan, opisni.
desni1 im. . r. plur. tantum - mesno tkivo
oko zuba.
desni2 prid. odr. v. - onaj koji je suprotno
od lijeve strane,
desnica im. . r. - desna ruka; prenes.
politiko usmjerenje desniara,
desniar im. m. r. - osoba koja slijedi
desniarska politika usmjerenja,
desniarski prid. odr. v. - koji se odnosi
na desniare.
desno pril. - na desnoj strani,
desperatan prid. (lat.), odr. v. desparatni
- oajan, bezizgledan, izgubljen, bezna
dan.
despot im. m. r. (gr.) - vlastodrac, onaj
koji vlada okrutno i samovoljno; histor,
titula nekih srpskih vladara poslije bitke
na Kosovu 1389. god.
despotija im. . r. (gr.) - despotizam,
neograniena samovoljna vladavina;
zemlja kojom upravlja despot.

93

92

despotizam im. m. r. (gr.) - samovoljna

vlast, despotija,
despotovina im. . r. (gr.) - zemlja
kojom vlada despot, despotija,
despotski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na despota,
despotski pril. (gr.) - kao despot, na
nain despota,
destilacija im. . r. (lat.) - destiliranje,
prelazak iz tenog stanja u paru i hla
enjem pare u tekuinu radi proia
vanja i mijenjanja koncentracije otopi
ne.
destilat im. m. r. (lat.), g. jd. destilata rezultat destilacije, produkt koji se do
bije destilacijom,
destilator im. m. r. (lat.) - osoba koja
destilira; ureaj za destilaciju,
destiliranje/destilovanje gl. im. s. r. (lat.)
od destilirati/destilovati - destilacija,
destilirati/destilovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. destiliram/destilujem - vriti
ili izvriti destilaciju,
destrukcija im. . r. (lat.) - razaranje, uni
tavanje, ruenje normalnog razvoja, lo
gine strukture,
destruktivan prid. (lat.), odr. v. destru
ktivni - ruilaki, razarajui, koji ima
funkciju razaranja,
deavati se gl. nesvr., prez. deava se dogaati se, zbivati se.
deifriranje/deifrovanje gl. im. s. r. (fr.)
od deifrirati/deifrovati,
deifrirati/deifrovati svr. i nesvr. (fr.)
- protumaiti neto to je ifrirano, ne
itko napisano.
denjak im. m. r. g. jd. denjaka - onaj to
se bolje slui desnom rukom.,
denjakinja. im. . r. - ena denjak,
detalj im. m. r. (fr.), g. jd. detalja, g. mn.
detalja - jedan dio, pojedinost, element
neke cjeline,
detaljan prid. (fr.), odr. v. detaljni iscrpan, koji ne proputa ni namanju si
tnicu u opisu, izlaganju.
detaljist(a) im. m. r. (fr.) n. mn. detdljisti/
detaljiste - osoba koja ne proputa ni
jednu sitnicu, vodi rauna o detaljima,
detaljizira ti/detaljizovati gl. svr. i nes
vr. (fr.), prez. detaljizJrdm/detaljizujem
- u prii ulaziti u detalje, na proputati
detalje.

detaljno pril. (fr.) - bez isputanja detalja,

pojedinosti, sitnica.
detairati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
detairam - poslati koga negdje sa za
datkom; premjestiti, odvojiti,
detektiv/detektiv im. m. r. (lat.), g. jd. de
tektiva/detektiva - privatni istraitelj;
policijski slubenik u civilu; agent,
detektivski/detektivski prid. (lat.) - koji
se odnosi na detektive,
detektivski/detektivski pril. - na nain
detektiva, kao detektivi,
detektor im. m. r. (lat.) - ureaj za otkri
vanje mina, otrova, radijacije i sl.
deterdent im. m. r. (lat.-engl.) - sredstvo
za pranje i ienje u tenom stanju ili u
prahu.
determinacija im. . r. (lat.) - blie odre
ivanje, utvrivanje kakvog pojma; u
biol. prepoznavanje bioloke vrste orga
nizama.
determinanta im. . r. (lat.) - glavni fak
tor koji karakterie neku injenicu,
determimrati/determinisati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. determiniram/determiniem - odrediti ili odreivati, utvr
ivati sutinu nekog pojma, utvrditi,
predodrediti, zadati granice u okviru
kojih je to.
detonacija im. . r. (lat.) - zvuk, tutanj,
odjek od eksplozije, prasak,
detonator im. m. r. (lat.) - upalja za
izazivanje eksplozije eksploziva (kapi
sla, tapin),
detronizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
detroniziram - svrgnuti ili svrgavati sa
trona, prijestolja,
deva/deva im. . r. (tur.), v. jd. devo/devo
- jednogrba ili dvogrba domaa ivo
tinja u tropskim krajevima, slui za ja
hanje i prenoenje tereta, kamila,
devalvacija im. . r. (lat.) - smanjenje vri
jednosti, umanjivanje platene moi no
vca prema odluci vlade ili glavne ban
ke.
dever im. m. r. (ar.) - briga, muka, teke
ivotne nedae, teki dogaaji, zbivanja
puna nevolja i neeljenih okolnosti,
dever anje gl. im. s. r. (ar.) od deverati.
deverati gl. nesvr. (tur.), prez. deveram kuburiti, boriti se sa ivotnim nedaama
i sl.
deverika im. . r. - vrsta rijene ribe.

dezinfekcljski

deverli prid. (ar.-tur.) - slabe sree, pun

briga i nevolja, tegoban.
devet broj - oznaka za devet jedinki, broj
koji dolazi poslije osam, a prije deset i
biljei se arapskom cifrom 9.
devetati gl. nesvr., prez. devetam - mla
titi koga, tui sa zadovoljstvom nekoga
ko je to sasvim zasluio svojim postu
pcima.
deveti red. broj - ono to je poslije osam a
prije devet u redu.
devetka im. . r., dat. jd. devetki, g. mn.
devetki - brojka devet, ono to je ozna
eno tom brojkom, npr. ocjena na faku
ltetu.
devijacija im. . r. (lat.) - odstupanje od
normalnog ili predvienog ponaanja,
obiaja, putanje, politike i sl., oklon.
devin/devin/devin prid. - neto od deve.
deviza im. . r. (fr.) - lozinka, geslo; izre
ka koja se uzima kao pravilo,
devize im. . r. mn. (fr.) - strani novac kao
sredstvo plaanja,
devizni prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na devize, npr. devizni teaj,
devlet im. m. r. (ar.) - carevina, carstvo,
drava, zemlja,
ezavuiranje/dezaviiisanje gl. im. s. r.
(fr.) od dezavuirati/dezavuisati.
dezavuirati/dezavuisati gl. svr. i nesvr.
(fr.), prez. dezavuiram/dezaviiiem opozvati ili opozivati, osporiti ili ospo
ravati, poricati ili porei neije tvrdnje,
dezerter im. m. r. (fr.), g. jd. dezertera bjegunac iz vojske, osoba koja izbjega
va obavezno sluenje u vojsci,
dezerterskl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na dezertera,
dezerterski pril. (fr.) - kao dezerter, na
nain dezertera,
dezerterstvo im. s. r. (fr.) - izbjegavanje
vojne obaveze, samovoljno bjeanje iz
vojske.
dezertirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
dezertiram - bjeati iz vojske, samovo
ljno izbjei sluenje vojnog roka.
dezinfekcija im. . r. (lat.) - unitavanje
zaraznih bakterija pomou raznih sred
stava i aparata, raskuivanje.
dezinfekcljskl/dezinfekcioni prid. odr. v.
- koji se odnosi na dezinfekciju.

dezinfektor
dezinfektor/dezinfektor im. m. r. (lat.) osoba koja vri dezinfekciju; aparat za
vrenje dezinfekcije,
dezinficijens im. m. r. (lat.)- hemijski
preparat za vrenje dezinfekcije,
dezinficiranje/dezinfikovanje gl. im. s. r.
(lat.) - izv. od dezinficirati/ dezinfikovati.
dezinfidrati/dezmftkovati/dezinfikovati
gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. dezinficiram/dezinfikujem/dezinfikujem - izvriti
ili vriti dezinfekciju,
dezinformacija im. . r. (lat.) - namjerno
plasirana neistina koja treba da napako
sti primaocu poruke,
dezinsekcija im. . r. (lat.) - unitavanje
insekata hemijskim sredstvima,
dezintegracija im. . r. (lat.) - postupak
rasturanja neke cjeline, raspadanje, razjedinjavanje onoga to je imalo vrstu
unutranju vezu.
dezorganizirati/ezorganizovati gl. svr.
i nesvr. (gr.) - nastojati rasturiti neto
to se organizira ili to je organizovano,
unitavati organizaciju,
dezorijentacija im. m. r. (lat.) - gubljenje
orijentacije, nesposobnost snalaenja u
prostoru, vremenu, idejama itd.
dezorijentirati/dezorijentisati gl. svr. i
nesvr. (lat.), dezorijentiram/dezorijentiem - izgubiti ili gubiti orijentaciju,
ne snalaziti se.
demekast prid. (tur.) - koji nije miiav,
mekan, debeljukast, podebeo, zdepast,
deuranje gl. im. s. r. (fr.) od deurati deurstvo.
deurati gl. nesvr. (fr.), prez. deuram biti stalno prema rasporedu slube na
odreenom mjestu,
deuran prid. (fr.), odr. v. deurni - onaj
koji deura,
deurstvo im. s. r. (fr.), g. mn. deurstava
- dunost onoga koji deura,
diba im. . r. (perz.) - vrsta teke svilene
tkanine iarane vezenim cvjetovima i
granama, brokat,
dibek im. m. r. (tur.), n. mn. dlbeci, g.
mn. ibeka - posuda od izdubljenog
drveta ili kamena u kojoj se tue prena
kafa, eer i sl.
diiti se gl. nesvr., prez. diim se - pono
siti se ime, biti ponosan zbog nekoga.

95

94
dii gl. svr. prez. dignem, trp. prid. di
gnut - dignuti,
didaktika im. . r. (gr.), dat. jd. didaktici
- dio pedagogije, nauna disciplina o
metodama i vjetinama poduavanja u
nastavi.
didaskalije im. . r. mn. (gr.) - dodatna
objanjenja u dramskom tekstu za glu
mce i reisere o tome kako ta postaviti
na sceni prilikom izvoenja u pozoritu,
difamacija im. . r. (lat.) - kleveta, akt
javnog sramoenja, blaenja itd. kakve
osobe, djela,
difamiranje gl. im. s. r. (lat.) od difami
rati.
difamirati svr. i nesvr. (lat.), prez. difa
miram - klevatati, sramotiti, iriti zao
glas oko neega,
diferencija im. . r. (lat.) - razlika,
diferencijacija im. . r. (lat.) - razlikova
nje, razadvajanje zbog nastalih razlika,
razilaenje u miljenju, razluivanje,
diferencijal im. m. r. (lat.), g. jd. diferen
cijala - kod kamiona mehanizam, prenosna veza izmeu poluosovina koja
omoguuje njihovo okretanje istom ili
razliitom brzinom; mat. termin za gra
ninu vrijednost diferencijalnig kvoci
jenta.
diferencijalni prid. odr. v.. (lat.) - razliko
vni, koji se odnosi na diferenciju; koji
se odnosi na diferencijal,
diferenciranost im. . r. (lat.), instr. jd.
diferenciranou/diferenciranosti - oso
bina onoga to je zbog razlike odvojeno
od neeg slinog,
diferenciranje gl. im. s. r. (lat.) od dife
rencirati.
diferencirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
diferenciram - uiniti ili initi razliku,
razlikovati se.
difterija im. . r. (gr.) - veoma opasna
zarazna bolest koju karakterie upala
grla, drijela, nosa, guobolja,
diftong im. m. r. (gr.) n.mn. diftonzi dvoglas, dva vokala koji tvore ili tee
da tvore jedan slog, npr. Europa;
suprot, od monoftong (jednoglas).
difuzan prid. (lat.), odr. v. difuzni - rai
ren, rasprostranjen,
difuzija im. . r. (lat.) - irenje, raspro
stiranje, razlijevanje, prodiranje npr. te-

kuine ili plina kroz poroznu materiju

(tvar).
diglosija im. . r. (gr.) - dvojezinost,
dva jezika u upotrebi na istoj teritoriji,
npr. bosanski i turski u doba osmanske
vladavine u Bosni,
digitalan prid. (lat.), odr. v. digitalni koji pokazuje mjere brojkama, nume
riki, brojani; koji ima najnovije tehni
ke mogunosti, npr. digitalni sat, digi
talna televizija.
dignuti gl. svr., prez. dignem, aor. ignuh/igoh, rad. prid. dignuo/digao,
trp. prid. dignut - dii to na vii nivo,
uspraviti to prema gore; uiniti da se
ljudi pobune, pobuniti se; ukrasti to;
ustati iz sjedeeg ili leeeg poloaja;
uspeti se na drutvenoj ljestvici; oboga
titi se.
dihati gl. nesvr., prez. diem - disati,
uvlaiti i isputati zrak iz plua,
dihnuti gl. svr., prez. dihnem - jednom
udahnuti i ispustiti vaduh iz plua,
digresija im. . r. (lat.) - odstupanje, uda
ljavanje od osnovne teme u govoru i
pisanju; ono to se ne uklapa u osnovnu
misao.
dijabetes im. m. r. (gr.) - eerna bolest,
oituje se u pojaanom mokrenju,
dijabetiar im. m. r. (gr.) - ovjek koji
boluje od eerne bolesti, eera,
dijabetiarka im. . r. (gr.), dat. jd. dija
betiarki,, g. mn. dijabetiarki - ena di
jabetiar
dijabolian prid. (gr.), odr. v. dijabdlini
- koji ima avolske, sotonske ideje i
motive; opak, zao.
dijaboliar im. m. r. (gr.) - dijabolik,
ovjek sa avolskim idejama, zao, opak
ovjek.
dijaboliki pril. (gr.) - up. dijabolino,
dijabolino pril. (gr.) - na nain dijabolika, dijaboliki.
dijabolinost im. . r. (gr.), instr. jd.
dijabdlinou/dijabdlinosti - svojstvo
onoga to je dijabolino, sotonsko, vra
ije, avolsko.
dijabolik im. m. r. (gr.) - osoba koja ima
sotonske, avolske, zle i sl. motive i
ideje, koji je dijabolian,
dijadema im. . r. (gr.), n. mn. dijabdlici
- ukras optoen draguljima koji ene

dijalekatski
nose na glavi; kraljevski povez oko gla
ve, kruna.
dijafilm im. m. r. (gr.-engl.) - slike na
filmskoj vrpci povezane zajednikom
temom.
dijafragma im. . r. (gr.), g. mn. dija
fragm i - med. miina ili opnena pre
grada, miina pregrada izmeu prsne i
trbune upljine; pregrada, folija, mem
brana.
dijagnosticirati gl. svr. i nesvr. (gr.),
prez. dijagnosticiram - utvrditi ili ut
vrivati injenino stanje, postaviti ili
postavljati dijagnozu,
dijagnostiar im. m. r. (gr.), v. jd. dijagnbstiaru/dijagndstiare - ljekar koji
postavlja dijagnozu, onaj koji dijagno
sticira.
dijagnostiarka im. . r. (gr.), dat. jd.
dijagndstiarki, g. mn. dijagndstiarki ena dijagnostiar,
dijagnostiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na dijagnostiku,
dijagnostika im. . r. (gr.), dat. jd.
dijagndstici - medicinska disciplina ko
ja se bavi utvrivanjem dijagnoze bole
sti.
dijagnoza im. . r. (gr.) - ljekarev nalaz
o prirodi bolesti; konstatacija, miljenje
utemeljeno na injenicama,
dijagonala im. . r. (gr.) - mat. term.
linija koja u etverouglu spaja vrhove
koji nisu susjedni; razg. preac, preica,
dijagonalni prid. odr. v. (gr.) - popreni,
u smjeru dijagonale,
dijagonalno pril. (gr.) - popreno, popri
jeko, po dijagonali,
dijagram/dijagram im. m. r. (gr.) - gra
fikon, grafiki prikaz odnosa meu ve
liinama, geometrijski crte koji sliko
vito pokazuje odnose brojeva,
dijak/dijak im. m. r. (gr.) g. jd. dijaka/
dijaka, v. jd. ijae, n. mn. dijaci/dijci
- naziv za pisara na dvoru srednjeve
kovnih bosanskih vladara i uenika u
tadanjim vjerskim kolama,
dijakritiki prid. odr. v. (gr.) - odnosi se
na neki znak koji slui za razlikovanje
od ega slinog, npr. znakovi na slovi
ma , , u odnosu na s, c u latinici,
dijalekatski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na dijalekte, koji im pripada
dijalekatski pril. (gr.) - kao u dijalektu.

dijalek(a)t
dijalek(a)t im. m. r. (gr.) g. mn.
dijalekata - prirodni jeziki idiom koji
nije normiran konvencionalnom nor
mom; osnovica standardnog jezika, npr.
u osnovici bosanskog jezika je to
kavski dijalekt,
dijalektiki/dijalektinl prid. odr. v.
(gr.) - koji se odnosi na dijalektiku,
dijalektika im. . r. (gr.), dat. dijalektici
- vjetina nalaenja istine otkrivanjem
suprotnosti, vjetina raspravljanja; nau
ka o opim zakonima kretanja i razvoja
prirode, ljudskog drutva i miljenja,
dijalektizam im. m. r. (gr.) - jezika
osobina koja je svojstvena dijalektu, a
nije u standardnom jeziku,
dijalektolog im. m. r. (gr.), g. jd. dijalektizma, g. mn. dijalektizama - jeziki
strunjak koji se bavi dijalektologijom.
dijalektologija im. . r. (gr.) - dio nauke
o jeziku koji prouava i opisuje dija
lekte.
dijaliza im. . r. (gr.) - rastavljanje,
odvajanje jedne tvari od druge, npr.
pomou aparata za dijalizu postupak
odvajanja tvari olakava se rad obolje
lih bubrega,
dijalog im. m. r. (gr.), n. mn. dijalozi,
dat. - instr. - lok. mn. dijalozima - raz
govor dviju osoba,
dijalogizirati gl. svr. i nesvr. (gr.),
prez. dijalogiziram - uvesti ili uvoditi
dijaloge u neki tekst,
dijaloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na dijalog,
dijaloki pril. (gr.) - kao u dijalogu, razgovomo.
dijamant im. m. r. (fr.), g. mn. dijama
nata - veoma skupocjen dragulj, sjajan,
vrst i proziran, alem-kamen; kristalizi
rani ugljik,
dijamantni prid. odr. v. (fr.) - koji je od
dijamanata,
dijametar im. m. r. (gr.) - prenik, linija
koja prolazi kroz centar i spaja dvije
take oboda kruga.
dijametralan prid. (gr.), odr. v. dijame
tralni - suprotan, oprean, na drugoj
strani.
dijametralno pril. (gr.) - suprotno, opre
no, potpuno razliito,
dijapazon im. m. r. (gr.), g. jd. dijapa
zona - raspon, raspon osobina i djelat

97

96
nosti, opseg mogunosti, domet; raspon
koji ima ljudski glas ili muziki instru
ment; muzika viljuka koja daje ton.
dijapozitiv/dijapozitiv im. m. r. (gr.lat.) - fotografija na prozirnom materi
jalu kako bi se mogla prikazivati na
platnu.
dijareja im. . r. (gr.) - proljev,
dijaspora im. . r. (gr.) - rasutost jednog
naroda po svijetu, iseljenici iz svoje ze
mlje.
dijatonika im. . r. (gr.), dat. jd. dijatdnici - dijatonska skala, mu. ljestvica,
sedam uzastonih tonova dur ili mol ljes
tvice.
dijeceza im. . r. (gr.) - biskupija i
podruje koje obuhvata; administrati
vna jedinica Rimskog Carstva,
dijel im. m. r. g. jd. dijela - dio.
dijeliti gl. nesvr., prez. dijelim, trp. prid.
dijeljen - po nekoj mjeri ili principu ra
laniti to na manje dijelove, segmen
te, elemente i sl.
dijelom pril. - djelimino, djelimice,
dijeljenje gl. im. s. r. od dijeliti,
dijereza im. . r. (gr.) - gram. dijeljenje,
rastavljanje dvaju samoglasnika u dvoglas na dva sloga u poeziji; u hirurgiji
razdvajanje bolesnog od zdravog tkiva,
dijeta im. . r. (gr.) - ogranieno uzima
nje hrane zbog bolesti ili vika kilogra
ma.
dijetalan prid., odr. v. dijetalni - koji je
zasnovan na dijeti, npr. dijetalna kuhi
nja.
dijete im. s. r., g. jd. djeteta, vok. jd.
dijete - ljudsko bie od roenja pa do
puberteta; sin i ker u odnosu na rodite
lje; prenes. osoba pretjerano naivna i
djetinjasta,
dijetetika im. . r. (gr.) - nauka o dijeti i
svrsi provoenja ograniene ishrane,
dijetetski prid. odr. v. - koji se odnosi na
dijetetiku.
dika im. . r. - ponos; draga, mila osoba
(ob. momak djevojci),
dikcija im. . r. (lat.) - jasan i pravilan
izgovor glasova, rijei i reenica; nje
govanje pravilnog rada govornih orga
na, ljepote, jasnoe i prepoznatljivosti
izgovora.
dikcion3r im. m. r. (lat.), g. jd. dikcionra
- ee: rjenik, vokabular; glosar.

dikobraz im. m. r. (e.) - bodljikavo

prase.
diktafon im. m. r. (lat.-gr.) - aparat za
snimanje i prenoenje usmenih poruka,
izraen na istom principu kao magne
tofon.
diktat im. m. r. (lat.), g. jd. diktata usporeno kazivanje koje neko zapisuje;
prenes. pritisak, prisila, bezuslovno iz
vrenje, nametnuto rjeenje,
diktator im. m. r. (lat.) - osoba koja ima
neogranienu vlast i provodi samo voIju.
diktatorski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na diktatore,
diktatorski pril. (lat.) - kao diktator, na
nain diktatora,
diktatura im. . r. (lat.) - neograniena i
svojevoljna vlast,
diktirlnje gl. im. s. r. od diktirati,
diktirati gl. svr. i nesvr., prez. diktiram
- lagano kazivati kome kako bi ovaj
mogao to zapisati; prenes. nametati ili
nametnuti kome neto,
dilber im. m. r. (perz.) - mila, draga, ljup
ka, voljena osoba; mlado privlano e
ljade; zavodnik, zavodnica,
dilberka im. . r. (perz.), g. jd. dilberki, g.
mn. dilberki - ena dilber
dilber prid. (pers.) - lijep, krasan, zano
san, divan.
dilbere im. s. r. (pers.), g. jd. dilbereta hip. od dilber,
dilema im. . r. (gr.) - dvoumljenje, ne
doumica, odluivanje za jednu od dvije
mogunosti; sumnja,
diletant im. m. r. (lat.), g. mn. diletanata osoba bez strune spreme koja se bavi
kakvom djelatnou iz vlastitog zado
voljstva, amater; prenes. nestrunjak
koji sebe smatra savreno kompeten
tnim za djelovanje i prosuivanje,
diletantski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na diletanta,
diletantski pril. (lat.) - kao diletant, na
nain diletanata,
dilinkalija im. m. r. (perz.) - osoba kojoj
je sve ravno do mora; kojoj je vazda
Bajram; priglup i stalno veseo ovjek;
veseljak.
diliansa im. . r. (fr.) - kola sa konjskom
zapregom za prevoz pote i putnika;
potanska kola.

dilum im. m. r. (tur.) - komad, krika, dio,

(npr. dilum baklave),
diluvlj im. . r. (lat.) - ledeno doba, naj
mlae razdoblje u razvoju zemlje, vrije
me pojave praovjeka,
diltivljskl prid. odr. v. (lat.) - ono to
pripada i odnosi se na diluvij.
diljem pril. - irom, svuda po nekom pro
storu.
dim im. m. r., n. mn. dimovi - gasoviti
produkt izgaranja; prenes. varljiva na
da, neto prividno,
dimenzija im. . r. (lat.) - brojem iskazan
podatak o veliini, irini, visini, obimu,
rasprostranjenosti itd.
dimenzioniranje gl. im. s. r. (lat.) od
dimenzionirati,
dimenzionirati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. dimenzioniram - izmjeriti i mjeriti
dimenzije.
dimije im. . r. mn. (gr.), g. mn. imija enska odjea u orijentalnom stilu,
dimiskija im. . r. (ar.) - damaskija,
demekinja, sablja od elika koja se
isprva kovala u Damasku,
dimljenje gl. im. s. r. od dimiti,
dimiti gl. nesvr., prez. dimim, trp. prid.
dimljen - stvarati dim; prenes. puiti,
dimljen prid., odr. v. dimljeni - suen na
dimu (meso, sir),
dimljiv prid., odr. v. dimljivi - koji kad
gori mnogo dimi, koji slii dimu.
dimnjaar im. m. r. - zanatlija koji isti
dimnjake, odaar,
dimnjaarski prid. odr. v. - koji se odnosi
na dimnjaare,
dimnjaarski pril. - kao dimnjaar, na
dimnjaarski nain,
dimnjak im. m. r. - odak, posebno ozi
dan dio kue koji omoguava odvod di
ma iz pei.
dimorfan/dimorfan prid. (gr.), odr. v.
imorfni/dimdrfni - koji ima dva oblika,
dvooblian.
dimorfija im. . r. (gr.) - dvooblinost,
neto to se pojavljuje u dva oblika,
npr. enski i muki pol kod ivih bia.
din1 im. m. r. (perz.) - vjera, vjeroispovi
jest, vjerozakon, ukupnost islamske re* ligije i nain ivota muslimana.
din2 im. m. r. (DIN) - skra. za Deutsche
Industrienorm (njemaki industrijski
standard).

dinama
dinama/dinama im. . r. (gr.) - dinamomaina, stroj koji mehaniku energiju
pretvara u elektrinu,
dinamian prid. (gr.), odr. v. dinam inipokretljiv, brz, iv, sa velikom pokreta
kom snagom,
dinamino pril. (gr.) - ivo, pokretljivo,
brzo, na dinamian nain,
dinaminost im. . r.(gr.), instr. jd. dina
mino u/dinamino ti - svojstvo ono
ga to je i koji je dinamian,
dinamika im. . r. (gr.), dat. jd. dinamici
- dio mehanike koji prouava kretanje
tijela zavisno od sila koje na njih utiu;
pokretljivost, pokretaka sila, promje
nljivost; izmjenjivanje jaine tonova i
zvukova.
dinamit/dinamit im. m. r. (gr.), g. jd.
dinamita/dinamita - eksploziv velike
razorne moi koji je smjesa nitroglicerina s kremenim pijeskom, ugljenom ili
celulozom,
dinamita im. m. r. (gr.), g. jd. dinamitasa - strunjak za eksploziv koji mi
nira ili vri diverziju pomou dinamita,
dinar im. m. r. (gr.), n. mn. dinari - nov
ana jedinica, naziv za novac u nekim
zemljama.
dinarac im. m. r. g. jd. dinarca, n. mn.
dinar ci, g. jd. dinar dea - osoba koja je
porijeklom iz podruja koje se naziva
Dinarski sistem,
dinari im. m. r. (gr.), hip. od dinar mali dinar, prenes. nevelika a dobro
dola zarada.
dinarski1 prid. (gr.) - koji se odnosi na
dinar, (npr. dinarska novanica).
dinarski2 prid. - koji se odnosi na
stanovnitvo,
podruja
i planine
Dinarskog sistema, ne uzimajui u
obzir nacije i vjere,
dinast im. m. r. (gr.) - vladar, kralj;
pripadnik dinastije,
dinastija im. . r. (gr.) - plemika loza iz
koje dolaze vladari; prenes. oni koji
nasljeuju ili prenose privilegije na po
tomstvo.
dm-diimanin im. m. r. (perz.) - neprija
telj vjere, zakleti protivnik,
dine/dine im. . r. mn. (kelt.) - vjetrom
nanesene gomile pijeska u pustinji ili uz
morsku obalu.

99

98
d'inga im. m. r. - vrsta groa na polu
ostrvu Peljecu; vino od toga groa,
dingo im. m. r. - australijski divlji pas.
dinleisati gl. nesvr. (tur.), prez. dinleiem
- sluati.
inosaur(us) im. m. r. (gr.) - ogromni
izumrli reptil iz mezozoika,
dinja im. . r. - biljka i istoimeni uti plod
slatkog ukusa,
dio im. m. r., g. jd. dijela, n. mn. dijelovi jedan element neke cjeline.
dioba im. . r., g. mn. dioba - dijeljenja,
podjela, razgraniavanje.
diobeni/diobeni prid. odr.v. - koji se
odnosi na diobu,
dioksid im. m. r. (gr.) - dvostruki oksid,
dvooksid, dva atoma kisika vezana za
atom nekog elementa,
dionica im. . r. - jedan dio puta ili elje
znike pruge; dio muzikog djela koji
se izvodi na jedan ili vie instrumenata
iste vrste; vrijednosni papir kojim se
dokazuje dio vlasnitva u ukupnom ka
pitalu preduzea.
dionik im. m. r., g. jd. dionika, n. mn.
dionici - uesnik, sudionik,
dioptrija im. . r. (gr.) - stepen daleko
vidnosti i kratkovidnosti oka, jedinica
za mjerenje vida koja slui za izradu
naoala i kontaktnih soiva za one sa
slabom dioptrijom,
d'iplanje gl. im. s. r. od diplati,
diplati gl. nesvr., prez. iplam - svirati
pomou dipala; prenes. priati besmisli
ce, imati dosadnu i priglupu priu,
diple im. . r. plur. tantum, g. mn. dipala/
ipli - duhaki mu. instrument izaen
od dvije cijevi sa rupama i napuhanim
mjehom, gajde,
diploma im. . r. (gr.) - dokument,
svjedodba, vrsta potvrde koja dokazu
je kvalifikaciju, strunost, zavreno ko
lovanje.
diplomacija/diplomatija im. . r. (gr.) naini, pravila i ponaanje vlade jedne
zemlje u meunarodnim politikim
odnosima.
diplomat(a) im. m. r. (gr.) - politiar
koji ispred drave provodi politiku u
odnosima sa drugim zemljama; prenes.
lukav, prepreden ovjek s kojim nikad
ne znate nita sigurno, prepredenjak, li
sac.

diplomatkinja im. (gr.) . r. - ena

diplomat
diplomatian prid. (gr.), odr. diplomatini - koji sadri elemente diplomatije,
diplomatika im. . r. (gr.), dat. jd. diplo
matici - nauka koja prouava diplome,
povelje, ugovore i dr. slubene doku
mente u okvirima historije kao nauke,
diplomatizirati/diplomatizovati gl. svr.
i nesvr. (gr.), prez. diplomatiziram/
diplomatizujem - postupati prema pri
ncipima, naelima i pravilima diploma
tske slube, biti oprezan, promiljen, ta
ktizirati.
diplomatski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na diplomate,
diplomatski pril. (gr.) - kao diplomata,
na nain diplomate,
diplomiranje gl. im. s. r. (gr.) od diplo
mirati.
diplomirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
dipldmiram - uspjeno poloiti zavrni
ispit ime se ostvaruju uslovi za stica
nje diplome,
diplomski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na uslove za stjecanje diplome
od kojih je jedan npr. izrada diplom
skog rada.
di'ptih im. m. r. (gr.), mn. iptisi - neto
dvostruko sloeno; dva idejno povezana
umjetnika djela,
diranje gl. im. s. r. od dirati,
dirati gl. nesvr., prez. diram, trp. prid.
diram - doticati, ticati ta, mijenjati ta
ne potivajui postojee stanje; prenes.
priom, rijeima bockati, zadijevati, do
dirivati osjetljiva mjesta,
direk im. m. r. (tur.), mn. direci, g. mn.
direka - stup, bandera, oslonac, podupi
ra, greda.
direkcija im. m. r. (lat.) - uprava, ravna
teljstvo, rukovodstvo preduzea sa di
rektorom na elu; upravna zgrada u
kojoj je smjeteno rukovodsvo predu
zea, ustanove, tvrtke,
direktiva im. . r. (lat.) - smjernica,
nalog, naredba; direktna naredba vieg
politikog organa niim organima o
tome kako treba postupati u odreenim
situacijama.
*
direktor im. m. r. (lat.) - upravitelj,
ravnatelj; slubenik, inovnik sa najvi
im ovlatenjima u preduzeu, osoba

disciplina
odgovorna za organizaciju rada i pro
izvodnju u preduzeu, ustanovi, tvrtki i
sl.
direktorski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na direktore,
direktorski pril. (lat.) - kao direktor, na
nain direktora,
direktorstvo im. s. r. (lat.), g. mn. direktrstava - poloaj direktora; zanima
nje direktora,
dirigent im. m. r. (lat.), g. mn. dirigenata
- osoba koja diriguje, ravnatelj, npr.
simfonijskom orkestru pri izvoenju
nekog muzikog djela.
dirigentski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na dirigente,
dirigentski pril. (lat.) - kao dirigent, na
nain dirigenta,
dirigiranje/dirigovanje gl. im. s. r. (lat.)
od dirigirati/dirigovati.
dirigirati/dirigovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. dirigiram/dirigujem - po
kretima ruku davati upute muziarima u
orkestru prilikom izvoenja neke kom
pozicije, upravljati, ravnati orkestrom;
prenes. vladati, zapovijedati, nareivati
kome kako e postupati,
dirmnje gl. im. s. r. (perz.) od diriniti,
diriniti gl. nesvr. (perz.), prez. dirinim
- raditi dugo veoma teke poslove, mu
iti se.
dirka im. m. r., dat. jd. dirci, g. mn. dirki
- dio na klaviru, harmonici i sl., koji
dodirom prsta proizvode odreeni ton,
tipka.
di'rkanje gl. im. s. r. od dirkati.
dirkati gl. nesvr., prez. dirkam - lagano,
malo dodirivati, doticati; prenes. zadir
kivati, bockati koga.
dirljiv prid., odr. v. dirljivi - emotivan,
koji dira, izaziva ganue,
dirljivo pril. - na dirljiv nain, da izaziva
ganue, ganutljivo,
disati gl. nesvr., prez. diem - radom
organa za disanje uzimati kiseonik i
isputati neiskoriteni dio; prenes. i
vjeti, postojati,
disciplina im. . r. (lat.) - red, pravila,
propisi i principi ponaanja nametnuti
kakvoj mnogoljudnoj zajednici ili orga
nizaciji koja bez njih ne moe funkcio
nisati; stega; ue podruje neke nauke;
ua specijalnost u nekom sportu.

disciplinirano
disciplinlrano/isciplinovano pril. (lat.) potujui disciplinu, na disciplinovan
nain
disciplinirati/disciplinovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. discipliniram/disciplinujem - uvesti ili uvoditi disciplinu,
zavesti red disciplinom,
disciplinski/disciplinski prid. odr. v. koji je u vezi sa disciplinom, (npr.
disciplinski propis, mjera).
disertacija im. . r. (lat.) - doktorska teza,
djelo koje iscrpno osvjetljava odreeno
dotada neistraeno podruje, pisana ras
prava za dobijanje stepena doktora nau
ka.
disharmonija im. . r. (gr.) - naruava
nje harmonije; neslaganje, nesklad izme
u pojedinih elemenata u odnosu na
cjelinu.
disident im. m. r. (lat.) - ovjek sa razli
itim miljenjem u odnosu na grupu ko
joj je pripadao; odmetnik, otpadnik,
disidentski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na disidente,
disidentstvo/disidentstvo im. s. r., g. mn.
disidentstava/disidenstava - izdvajanje
disidenta iz grupe kojoj je pripada zbog
neslaganje sa idejama koje su mu ostali
nametali, odmetnitvo, otpadnitvo,
disimilacija im. . r. (lat.) - gram. razje
dnaavanje istih samoglasnika u susje
dnim slogovima tako to jedan od njih
bude zamijenjen drugim glasom: kreem>kreom; raspadanje grae ivih
bia; rastvaranje organskih materija na
prostije spojeve,
disjunkcija im. . r. (lat.) - suprotnost,
nepodudarnost, iskljuivost,
disk im. m. r. (gr.), mn. diskovi - okrugla
ploa, npr. konice automobila; nosai
zvuka i raznih podataka u informatici i
muzici; kod ovjeka ploa od hrskavice
i veziva izmeu dva zglobna tijela; u
sportu rekvizit za bacanje,
diska/diska im. m. r. g. jd. diskda/
iskaa - disko-klub, mjesto gdje se pu
ta modema muzika,
di'sk-dokej im. m. r. (engl.) - ovjek koji
odabire muziku koja se slua u diskoklubovima.
disketa im. . r. (gr.) - magnetna ploica
za pohranjivanje podataka u kompjuter
skoj tehnici.

100

101
disko-klub/diskoklub im. m. r. (gr.engl.) - diskoteka, mjesto gdje se plee i
slua muzika sa ploa i cedea.
diskont im. m. r. (tal.), g. mn. diskonata kamate obraunate od dana kupovanja
mjenice pa do dana dospijea koje se
odbijaju od ukupne sume mjenice ako
se ona otkupljuje prije roka; trgovanje
s popustom,
diskontiranje gl. im. s. r. (tal.) od disko
ntirati.
diskontirati gl. svr. i nesvr. (tal.), prez.
diskdntiram - obaviti ili obavljati disko
nt.
diskontni prid. odr. v. (tal.) - koji je u ve
zi sa diskontom,
diskoteka im. . r. (gr.), dat. jd. disko
teci, g. mn. diskoteka - zbirka gramofo
nskih ploa ili cedea; disko-klub, ugo
stiteljski objekat gdje se plee i slua
muzika sa ploa i cedea.
diskrecija im. . r. (lat.) - neupadljivost,
obzirnost, uvanje povjerljivih tajni,
paljivo biranje rijei zbog osjetljivosti
sugovornika, prikrivanje vlastitog pona
anja, neupadljivost.
diskreditirati/diskreditovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez, diskreditiram/diskreditujem - namjerno ili nenamjerno
initi ili uiniti da neko izgubi autoritet,
povjerenje, dobar glas; ozloglasiti koga.
diskrepancija im. . r. (lat.) - neskladnost, razliitost, nesuglasje; neslaganje
u miljenju,
diskretan/diskretan prid. (lat.), odr. v.
diskretni - neupadljiv, razborit, uvia
van, povjerljiv, obziran u govoru,
diskretno pril. (lat.) - sa diskrecijom, na
neupadljiv nain, neupadljivo, obzirno,
diskretnost im. . r., instr. jd. diskretnou/diskretnosti - osobina onoga koji je
diskretan.
diskriminacija im. . r. (lat.) - postupci
kojima se ograniavaju prava rasa, gra
ana ili naroda; obespravljivanje; prav
na nejednakost,
diskriminacijski prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na diskriminaciju,
diskrimimranje gl. im. s. r. (lat.) od
diskriminirati,
diskriminirati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. diskriminiram - provesti ili provo
diti diskriminaciju.

di'skurs/diskurs im. m. r. (lat.) - govor,

razgovor; ralanjivanje; gram. vezani
tekst.
diskurzivan prid. (lat.), odr. v. diskurzivni
- koji je izveden na osnovu logikog
zakljuivanja, racionalan.
diskusija/diskusija im. . r. (lat.) - ras
prava, pretres, pretresanje nekog pro
blema, debata; iznoenje razliitih mi
ljenja kako bi se dolo do istine ili naj
boljeg rjeenja,
d'iskusionl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na diskusiju,
diskutabilan prid. (lat.), odr. v. disku
tabilni - nesiguran, problematian, o
kojem jo treba diskutovati, koji trai
diskusiju.
diskutirati/diskutovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. diskutiram/diskutujem - su
djelovati u diskusiji,
diskvalificiranje/diskvalifikovanje
gl.
im. s. r. (lat.) od diskvalificirati/diskva
lifikovati.
diskvalificirati/diskvalifikovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. diskvalificiram!diskvalifikujem - provesti ili provoditi dis
kvalifikaciju,
diskvalifikacija im. . r. (lat.) - diskva
lificiranje, diskvalifikovanje, javno pro
glaavanje koga nesposobnim ili nedo
stojnim; u sportu izbacivanje sportiste
ili ekipe iz daljeg takmienja,
dislociranje gl. im. s. r. (fr.) od dislo
cirati.
dislocirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
disldcirdm - premjestiti ili premjetati
ono to je vezano uz pojam lokacije
(graevinske objekte i sl.),
dislokacija im. . r. (fr.) - mijenjanje mje
sta, premjetanje; poremeaj, raspad,
isolucija im. . r. (lat.) - raspad, raspa
danje; razaranje,
disonanca/disonancija im. . r. (lat.) nesklad, neslaganje glasova, pogrean
akord; prenes. neslaganje, nesuglasje,
dispanzer im. m. r. (fr.), g. jd. dispanzera
- dom zdravlja, medicinska ustanova u
kojoj se ambulantno lijei i spreava
razvoj zaraznih bolesti, npr. tuberku
loze.
disparatan prid. (lat.), odr. v. disparatni nesaglasan, potpuno nespojiv, razliit,
nepodudaran, nepomirljiv.

distinkcija

disparitet im. m. r. (lat.), g. jd. dispariteta

- nespojivost, razliitost, nesaglasnost,
nesklad, nepodudarnost,
dispeer im. m. r. (engl.) - strunjak koji
rasporeuje i nadzire rad kakvog siste
ma, npr. gradskog saobraaja, eljezni
ce itd.
disperzija im. . r. (lat.) - rasprivanje,
razlaganje, rasipanje; rasipanje estica
jedne materije u nekoj drugoj materiji;
rasipanje svjetlosti,
di'sperzlvnl prid. odr. v. (lat.) - raspren,
razasut, sa osobinom disperzije.
dispozicija im. . r. (lat.) - vojn. raspo
djela, razmjetaj, raspored, npr. vojnih
jedinica; zakonska odluka, naredba, pro
pis; med. naslijeena sklonost prema
bolestima; uroen dar za bavljenje umje
tnou.
dispozicljskl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na dispoziciju,
di'spozitiv im. m. r. (lat.) - odluka, rjee
nje o pravnom aktu ili presudi,
disproporcija im. . r. (lat.) - nesklad,
nesrazmjer, nejednakost,
disproporcionalan prid. (lat.), odr. dis
proporcionalni - nesrazmjeran, neskla
dan.
disproporcionalno pril. (lat.) - nesraz
mjerno, neskladno, na nesrazmjeran na
in.
disproporcionalnost im. . r. (lat.), instr.
jd. disproporcionalnou/disproporcionalnosti - osobina onoga to je dispro
porcionalno,
disput/disputacija im. m. r. (lat.) - ras
prava, prepirka, diskusija, debata, su
kob miljenja, sporenje,
distanca im. . r. (lat.) - razmak, razda
ljina; udaljenost u vremenskom i pro
stornom smislu,
distanciranje gl. im. s. r. (lat.) od distan
cirati se.
distancirati (se)gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. distanciram (se) - udaljiti ili uda
ljavati se, biti udaljen, drati se podalje
od koga, odmaknuti se.
distingvirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
distingviram - razlikovati, odvojiti ono
to je razliito,
distinkcija im. . r. (lat.) - razlika, razli
kovanje, odvajanje po osobinama.

distinktivan
distinktivan prid. (lat.) odr. v. istinktivni
- koji je razliit, koji posjeduje razlike,
distoniranje gl. im. s. r. (lat.) - izv. od
di sumirati,
distonirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
distdniram - svirati ili pjevati u pogre
nom tonu; arg. falirati; prenes. iska
zivati nesaglasnost na nezgodan, nepo
eljan, neprihvatljiv nain,
distribucija im. . r. (lat.) - raspodjela,
podjela, raspored, rasporeivanje, raz
mjetaj.
distribucljskl/distribucionl prid. odr. v.
(lat.) - koji se odnosi na distribuciju,
distribuiranje gl. im. s. r. (lat.) od distri
buirati.
distribuirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
distribuiram - obaviti ili obavljati di
stribuciju.
distributer im. m. r. (lat.), g. jd. distri
butera - osoba koja obavlja distribuciju,
distributivan prid. (lat.), odr. v. distribu
tivni - koji moe obaviti distribuciju na
vie strana.
dini prid. odr. v. - koji je u vezi sa
disanjem {dini organi).
ditiramb im. m. r. (gr.), g. mn. ditiramba - himna kod starih Grka u ast boga
Dionisa (Baha),
div im. m. r. (perz.), mn. divovi/divovi - u
bajkama i priama ogromno bie sa nat
prirodnom snagom, din, kolos, goro
stas, gigant.
diva im. . r. (lat.) - uvena i uspjena pje
vaica ili glumica, zvijezda, vede
ta.
divan prid., odr. v. divni - neobino lijep,
krasan, koji izaziva divljenje.
divan im. m. r. (ar.-perz.), g. jd. div dna u Osmanskom Carstvu vezirsko ili car
sko vijee, vlada; vrsta namjetaja za
sjedenje ili leanje; razg. govor, pria,
razgovor up. divaniti,
divanhana im. . r. (perz.) - povea pro
storija u orijentalnim kuama za sjede
nje, razgovor i puenje.
divanija1 im. . r. (perz.) - vrsta arapskog
pisma kojim su pisani carski fermani.
divanija2 im. m. r. (perz.) - blesav, lahkouman, sulud ovjek,
divaniti gl. nesvr. (perz.), prez. divanim govoriti, priati, razgovarati.

102

103
divergencija im. . r. (lat.) - razilaenje,
odstupanje, razlikovanje, neslaganje;
biol. pojava razliitih osobina pri razvi
tku neke vrste ivotinja ili biljaka; u
mat. razilaenje vektora,
divergentan prid. (lat.), odr. v. divergen
tni - koji se odnosi na divergenciju, koji
se razlikuje od neega.
divergirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
divergiram - odstupiti ili odstupati od
neega, razii se ili razilaziti po osobi
nama.
diverzant im. m. r. (lat.), g. mn. diverza
nata - osoba koja vri diverziju,
diverzantski prid. (lat.) - koji se odnosi
na diverzante,
diverzantski pril. (lat.) - kao diverzanti,
na nain diverzanata,
diverzija im. . r. (lat.) - akcija u kojoj
diverzanti razaraju vojne objekte u ne
prijateljskoj pozadini; prenes. svaki po
stupak ili aktivnost koji izazivaju des
trukciju ili obaraju neku inicijativu,
dividend im. m. r. (lat.) - u mat. broj koji
treba dijeliti, dijeljenik.
dividenda im. . r. (lat.) - dio istog do
bitka dionikog drutva koji se na osno
vu bilansa dijeli dioniarima,
divinizacija im. . r. (lat.) - oboavanje,
iskazivanje kome poasti kao da se radi
o boanstvu,
divinizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
diviniziram - svrstati ili svrstavati koga
meu boanstva, potovati koga kao
boanstvo.
divit im. m. r. (ar.) - pribor za pisanje sa
perom i tintom, tintarnica, pernica sa
mastionicom zajedno.
diviti se gl. nesvr., prez. divim se - biti
obuzet osjeajem da je neto lijepo,'
divno, uzvieno, biti opinjen, oaran.
divizija im. . r. (lat.) - vojnika jedinica
sastavljena od nekoliko pukova ili bri
gada osposobljena za samostalno djelo
vanje.
divlzor im. m. r. (lat.) - broj kojim se
dijeli, djelitelj,
divlja zbir. im. . r. - divlje ivotinje
koje se love ili se uzgajaju za lov; meso
od tih ivotinja,
divljaan prid., odr. v. ivljdni - koji se
ponaa divlje, kao divljak; nevaspitan,
neodgojen.

divljaina im. . r. pejor. od divljak ekspr. divljina; divljako ponaanje, di

vljatvo; meso od divljai,
divljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
divljake.
divljak im. m. r., g. jd. divljaka - nevaspi
tan, neodgojen, neotesan ovjek, ije
ponaanje odudara od opih normi dru
tva.
divljakinja im. . r. - ena divljak, div
ljakua.
divljaka im. . r., dat. jd. divljaci - samo
nikla nekalemljena voka,
divljakua im. . r. - enska osoba divljeg
ponaanja, divljakinja,
divljatvo im. s. r., g. mn. divljatava osobina onoga koji je divlji, postupci i
ponaanje divljaka i divljakua.
divljanje gl. im. s. r. od divljati,
divljati gl. nesvr., prez. divljam - postu
pati kao divljak, ponaati se neodgoje
no, neotesano, prelaziti iz normalnog
stanja u divlje,
divlje pril. - neodgojeno, neotesano, gru
bo, surovo, kao divljak, na nain divlja
ka.
divlji prid. odr. v. - suprotno od pitom,
neotesan, neodgojen, izvan opih normi
ponaanja, neprilagoen,
divljina im. . r. - podruje izvan civiliza
cije, sve osobine takvih prostora,
divno pril. - na divan, oaravajui nain,
divojarac im. m. r. g. jd. ivojarca, v, jd.
ivojare, n. mn. divo ja r ci, g. mn. divojaraca - divlji jarac, mujak divokoze,
preivar sa manjim zavinutim upljim
rogovima koji ivi na planinskom kru.
divokoza im. . r. - divlja koza, enka
divojarcu.
divota im. . r. - ono to zadivljuje, budi
divljenje, ljepota,
divotan prid., odr. v. divotni - pun divote,
krasan, divan,
divovski prid. odr. v. - ogroman, poput
diva, dinovski, gorostasni,
divovski pril. - kao div, na divovski nain.
diza im. m. r., g. jd. dizaa - osoba koja
neto die, npr. tegove,
dizalica im. . r. g. mn. dizalica - stroj za
dizanje tereta,
dizalo/dizalo im. s. r. - ee lift, ureaj
u zgradama za prevoz ljudi u smjeru
gore-dolje.

djedovina

dizati gl. nesvr., prez. diem, trp. prid.

dizan - pomicati to iz nieg u vii
poloaj.
dizdar/dizdar im. m. r. (perz.), g. jd.
dizdara/dizdara, v. jd. dizdaru/-re, n.
mn. dizdari/dizdari - zapovjednik utvr
de u vrijeme Osmanskog Carstva,
dizenterija im. m. r. (gr.) - med. zarazna
stomana bolest, srdobolja,
dizgin/dizgin im. m. r. (tur.), mn. dizgini uzda, povodac kojim se upravlja ko
njem.
dizgini im. m. r. plur. tantum (tur.) - dio
zaprene opreme: dugi kajii kojima se
upravlja upregnutim konjima,
izija/diska im. . r. (tur.) - niska dukata
ili bisera.
djeca zbir. im. . r., dat.jd. djeci, lok. jd.
djeci/djeci, g. djece - mladi potomci
ljudi do 15. godina starosti
djeak im. m. r., g. jd. djeaka, n. mn.
djeaci - muko dijete poslije ranog
djetinjstva do puberteta,
djeai im. m. r., em. i hip. - djeak
mlaeg uzrasta; mali djeak,
djeaina im. m. r., augm. - korpulentan
djeak snane grae, momina,
djeaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
djeake.
djearac im. m. r. g. jd. djearca, n. mn.
djearci, g. mn. djearaca - hip. od dje
ak.
djeatvo im. s. r. - djeako doba ivota,
djeica im. . r. hip. - sitan, mala djeca;
brojna djeca,
djeiji prid. odr. v. - koji se odnosi na
djecu, npr. djeiji dom.
djed im. m. r., mn. djedovi, g. mn.
djedova, hip. dedo, djedo, rjee, djedi,
dj edd - oev ili majkin otac; prenes.
preci, oni koji su ivjeli prije nas.
djedov prid. - koji pripada djedu,
djedica/djedica im. m. r. hip. od djed drag, mio djed, malen djed.
djediin/djedim prid. - koji pripada
#djedici.
djedo im. m. r. - hip. od djed, djed od
milja.
djedovina/djedovina im. . r. - n asle
eno imanje (zemlja, kua) koje je djed
ostavio svojim potomcima; prenes. do
movina.

djelatan
djelatan prid., odr. v. djelatni - radan,
aktivan, koji djeluje,
djelanje gl. im. s. r. od djelati,
djelati gl. nesvr., prez. djelam - raditi,
biti aktivan, djelovati javno za opu
korist.
djelatnik im. m. r., mn. djelatnici - osoba
koja djela, radnik, slubenik,
djelatnost im. . r., instr. djelatnou/
djelatnosti - struka, polje rada jedne
osobe, vie struka,
djelce im. s. r., g. jd. djelca/djelceta, em.
- malo djelo, kad je autor skroman pa
tako naziva svoje djelo,
djeli/djeli im. m. r. em. - mali dio.
djelidba im. . r., g. mn. djelidbi - dije
ljenje jednog od drugog; dijeljenje je
dnog broja sa drugim,
djelilac im. m. r., g. jd. djelioca - djelitelj,
onaj koji dijeli; u mat. broj kojim se di
jeli.
djelitelj im. m. r. - djelilac,
djelimice pril. - djelimino, djelomice,
nepotpuno, parcijalno,
djelimian prid., odr. v. djelimini - koji
je to samo jednim dijelom, djelomian,
nepotpun, parcijalan,
djelimino pril. - djelimice, djelomino.
djelo im. s. r., g. jd. djela, g. mn. djela proizvod, rezultat rada, stvaranja, inje
nja.
djelokrug im. m. r., mn. djelokruzi - po
slovi koji su u nadlenosti vlasti, podru
je unutar kojeg se odvija odreena dje
latnost.
djelomice pril. - djelimice, djelimino,
djelomino,
djelomino pril. - djelimice, djelomice,
djelomian prid., odr. v. djelomini djelimian, nepotpun, parcijalan,
djelotvoran prid., odr. v. djelotvorni koji povoljno djeluje, uspjean, efika
san, uinkovit,
djelotvorno pril. - uspjeno, efikasno, ui
nkovito.
djelovati gl. nesvr., prez. djelujem - ini
ti, raditi, uticati na koga ili ta; raditi
javni posao; biti dojmljiv, ostavljati
utisak; izvoditi vojne operacije, gaati
artiljerijom,
djeljati gl. nesvr., prez. djeljam - noem
ili drugim otrim sredstvom tanjiti, re

105

104

zati, iljiti komad drveta dok se ne doe

do eljenog oblika,
djeljenik im. m. r., mn. djeljenici - broj
koji se dijeli drugim brojem,
djeljiv prid., odr. v. djeljivi - ono to se
moe dijeliti na manje dijelove, npr.
est je djeljivo sa tri.
djeljivost im. . r., instr. jd. djeljivou/
djeljivosti - osobina onoga to je djelji
vo.
djeljkati gl. nesvr., prez. djeljkam, em.
- pomalo iz dosade djeljati; precizno i
polahko djeljati,
djenuti se gl. svr., prez. djenem se izgubiti se, neprimjetno nestati, zagubiti
se.
djetelina im. . r. - livadska biljka s tri
srcolika lista, slui kao hrana za stoku,
djetece/djetece im. s. r., hip. - malo
dijete, djetence,
djetinjarija im. . r. - neozbiljnost, nepri
mjerena tvrdnja ili postupanje to mogu
uiniti samo djeca,
djetinjast prid., odr. v. djetinjasti - odnosi
se na odraslu osobu koja postupa kao
dijete.
djetinjasto pril. - neozbiljno, kao dijete,
na nain djeteta,
djetinji prid. - koji pripada djeci, kakteristino za djecu,
djetinjiti gl. nesvr., prez. djetinjim - po
naati se neozbiljno, nerazumno, kao
dijete; stariti i postajati djetinjast,
djetlhjskl pril. - kao dijete, na nain svoj
stven djetetu,
djetinjstvo/djetinjstvo im. s. r. - doba
ivota od roenja do puberteta,
djetli/djetli im. m. r. - ptica koja ivi u
dupljama drveta, dugog kljuna i perja
upeatljivih boja, koji djela, kljuje
koru drveta traei insekte.
djeva im. . r., vok. jd. djevo - hip. od dje
vojka.
djevac im. m. r., g. jd. djevca, n. mn.
djevci, g. mn. djevaca - mukarac koji
nije imao seksualne odnose ili je lien
dodira sa enom zbog raznih okolnosti,
djever im. m. r., g. jd. djevera, n. mn.
djeveri/djeverovi, g. mn. dj ev er a/djeverdva/djeverva - muev brat; mukarac
koji u svatovima vodi mladu prije nego
to je preda muu.

djevrka im. . r., dat. jd. djeverci/

djeverki - djeverova ena, ee: jetrva,
djeverovati gl. nesvr., prez. djeverujem biti djever na vjenanju,
djevica im. . r. g. mn. djevica/djevicadjevojka ili ena koja nije imala seksu
alne odnose.
djevianski prid. odr. v. - netaknut, nedir
nut, koji pripada djevicama, koji ima
osobine djevice,
djevianski pril. - na nain djevice, kao
djevica.
djevianstvo im. s. r. - nevinost, netaknutost, stanje djevice,
djevinjak im. m. r., mn. djevinjaci himen, ednjak,
djevojatvo im. s. r., g. mn. djevojatava
- vrijeme ivota djevojke poslije dje
tinjstva i prije udaje.
djevoje im. s. r. - hip. od djevojka, djevojurak.
djevojica im. . r. - dijete enskog pola.
djevojuljak im. m. r., g. jd. djevojuljka,
n. mn. djevojuljci, g. mn. djevdjuljaka - hip. od djevojka, djevoje,
djevojura im. . r., v. jd. djevdjuro, g.
mn. djevdjura, pejor. - raskalaena ne
moralna enska osoba bez imalo dosto
janstva.
djevojka im. . r., dat. djevojci, v. jd. dje
vojko, g. mn. djevojaka, v. mn. djevojke
- mlada enska osoba spremna za uda
ju, koja nije vie dijete.
djevovati/djevovati gl. nesvr., prez. djevujem - vrijeme koje provodi djevojka
do udaje.
dlaetina im. . r., augm. i pejor. - ogrom
na dlaka, dlaurina.
dlaica im. . r. em. - mala dlaka.
dlaka im. . r., dat. jd. dlaci/dlaki, n. mn.
dlake, g. mn. dlaka - vlasi koje rastu iz
koe ovjeka i ivotinja,
dlakast prid., odr. v. dldkasti - slian
dlaci, koji je kao dlaka,
dlakav prid., odr. v. dlakavi - obrastao
dlakama, kosmat, ranjav, rutav,
dlakavost im. . r., instr. jd. dldkavotu/
dlakavosti - stanje onoga koji je dlakav.
dlan im. m. r., mn. dlanovi, g. mn. dla
nova - unutranja strana ake sem prsta,
dlani im. m. r., hip. - mali dlan.
dlijeto im. s. r., g. jd. dlijeta - orue od

dobarce

metala za dubljenje rezbarenje drveta,

dnevni prid. odr. v. - koji se odvija preko
dana, u okvira toga dana, koji se odnosi
na dan.
dnevnica/dnevnica im. . r. - novana
naknada za jedan dan rada, zarada; na
knada za troak tokom slubenog puta.
dnevnik im. m. r., n. mn. dnevnici - knji
ga u koju se svakodnevno biljee bitni
podaci; novine koje izlaze svaki dan,
dnevne novine; radijska ili televizijska
emisija sa najsvjeijim vijestima toga
dana.
dnevno pril. - svaki dan, svakodnevno, na
dan, po danu.
dno im. s. r., g. jd. dna - najnii dio, npr.
posude, ae, tvrdi dio ispod vode u
mora, jezera, rijeci,
do prijedlog - pokraj, uz; oznaava mjesto
gdje se zavrava radnja (npr. pet minuta
do kue); priblinost ega, oko (npr. do
dva kilometra); uzrok (npr. to je do vre
mena).
doajen im. m. r. (fr.), g. jd. doajena veoma popularan, ugledan stariji pred
stavnik kakvog muzikog pravca, dru
tva, uglednog skupa i sl.
dob im. . r., dat., instr., lok. dobi/dobi jedna od faza u ovjekovom ivotu,
npr. srednja dob.
doba1 im. s. r., dat. i lok. dobu/dobu - faza
u razvoju Zemlje, kulture, civilizacije,
npr. kameno doba; dio dana, npr. jutro,
podne.
doba2 im. . r., g. jd. ddbe - jedinica u
muzici za mjerenje takta,
dobaciti gl. svr., prez. ddbacim, trp. prid.
ddbaen - bacanjem uiniti da to pad
ne na tano odreeno mjesto; prenes.
govoriti kome to u prolazu, na brzinu,
dobacivanje gl. im. s. r. od dobacivati,
dobacivati gl. nesvr. prez. dobacujem,
trp. prid. dovacivan - obavljati dobaci
vanje, bacati ta do odreenog cilja.
dobar prid., odr. v. dobri, kom. bolji op aj koji ima sve pozitivne osobine:
poten, koristan, valjan, nije zao i lo;
sa svojstvima koja slue namjeni; pri
kladan, odgovarajui, dovoljne veliine,
kakav treba,
dobarce im. s. r., g. jd. dobrca/dobarceta, g. mn. ddbaraca, hip. od dobro1.

dobaviti
dobaviti gl. svr., trp. prid. ddbavljen izvriti opskrbu, namiriti se ime; doku
iti, domoi se ega.
dobavljati gl. nesvr. prez. ddbavljam vriti dobavljanje.
dobavlja im. m. r. - osoba koja vri
dobavlja robu kupcu,
dobavljaica im. . r. - ena dobavlja,
dobavljakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na dobavljae,
doberman im. r. (njem.) - sorta pasa po
godna za dresiranje.
dobijati gl. nesvr. prez. ddbijam - dobi
vati
dobit/dobit im. . r., instr. jd. ddbiti/dobiti
- profit, preostali dio sredstava u poslo
vanju nakon podmirenja svih obaveza.
dobitak im. m. r. g. jd. dobitka, mn.
dobici - dobit, profit; ono to se dobije
na lutriji, lotu i sl., zgoditak,
dobiti gl. svr., prez. dobijem - primiti
to; zaraditi, stei,
dobivati gl. nesvr. prez. ddbivam - dobi
jati, primati na poklon; sticati,
dobitnik im. m. r., n. mn. dobitnici - oso
ba koja je ostvarila dobitak, koja dobija
nagradu.
doboga pril. - u spoju sa drugom rijeju:
silno, jako, strano (npr. doboga sposo
ban).
dobo im. m. r. (ma.) - mali bubanj koji
je nosio telal; mali bubanj u orkestru,
doboar im. m. r. (ma.), g. jd. doboara
- bubnjar, onaj koji maljicama udara u
dobo.
doboarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na doboare.
dobovati gl. nesvr., prez. dobujem - uda
rati u dobo, ravnomjerno udarati kao
kia, bubnjati,
dobrano pril. - rijetko: dobrahno, prili
no, osjetno, svojski,
dobriak im. m. r. g. jd. dobrika, mn.
dobri'ci - isuvie dobar ovjek blage
udi od kojeg nikom ne prijeti opasno
st, dobriina,
dobriina im. m. r. - dobriak, ovjek
dobre i blage udi.
dobro1 im. s. r. - imanje, posjed, nekretni
na.
dobro2 pril. - kako valja, kako treba, savr
eno.

107

106
dobrobit im. . r., instr. jd. dobrobiti stanje koje je poeljno, koje ne teti,
srea, zdravlje, napredak,
dobroinilac/dobroinitelj im. m. r. g. jd.
dobroinioca, vok. jd. dobroinioe, n.
mn. dobroinioci, g. mn. dobroinilaca
- onaj koji ini dobra djela, koji pomae
drugima.
obroiniteljica im. . r. - dobroiniteljka, ena dobroinitelj,
dobroinitelj ka im. . r., dat. jd. dobroiniteljki, g. mn. dobroiniteljki - dobroiniteljica, ena dobroinitelj,
dobroinstvo/dobroinstvo im. s. r., g.
mn. dobrdinstdvd/dobroinstdva - dje
lo koje uini dobroinitelj,
dobroudan prid., odr. v. dobroudni/
dobrdudni - dobre udi, dobre due,
koji ima dobru narav,
dobroudno/dobroudno pril. - dobrodu
no, na dobroudan nain,
dobroudnost/dobroudnost im. . r.,
instr. jd. dobroudnosu/dobrdudnou/dobrdudnost i dobroudnosti osobina onoga koji je dobroudan, dobrodunost.
dobrodoao prid., odr. v. dobroddli - u
pravo vrijeme, koji je koristan, rado
prihvaen.
dobrodolica im. . r. - radovanje, poz
dravi, srdaan doek i sl. pri neijem
dolasku.
dobroduan/dobroduan prid., odr. v.
dobroduni/dobrdduni - dobre due i
namjera; dobroudan,
dobrodunost/dobrodunost im. . r.,
instr. jd. dobrddunou/dobrddunosti
i dobrodunou/dobrodunosti - osobi
na onoga ko je dobroduan,
dobrohotan/dobrohotan/dobrohotan
prid., odr. v. dobrohotni/ddbrohotni/
dobrohotni - dobronamjeran, blagona
klon.
dobrohotno/dobrohotno/dobrohotno
pril. - dobronamjerno, blagonaklono,
dobrohotnost/dobrohotnost im. . r.,
instr. jd. ddbrohotnou/ddbrohotnosti i
dobrdhotnou/dobrdhotnosti - osobina
onoga k o je dobrohotan,
dobronamjeran prid., odr. v. dobronam
jern i - koji je sa dobrim namjerama, do
brohotan, blagonaklon.

dobronamjerno pril. - na dobronamjeran

nain, s dobronamjemou.
dobronamjernost im. . r., instr. dobronmjernou/dobronmjernosti - osobi
na onog koje dobronamjeran,
dobrostiv prid., odr. v. dobrdstivi - koji
izraava dobrotu, milostiv, dobar, blag.
dobrostivo pril. - milostivo, blago, milo,
na dobar nain,
dobrosusjedski prid. odr. v. - dobri
odnosi meu susjedima, komijski.
dobrota im. . r. - osobina suprotna zloi,
koju ima osoba s dobrim namjerama i
postupcima, koja ne ini zlo.
dobrotvor/dobrotvor im. m. r. - ovjek
koji ini dobra djela, pomae materi
jalno u nevolji drugima, zatiuje ih,
omoguuje opstanak,
dobrotvorka im. . r., dat. jd. dobrotvor
ki, g. mn. dobrotvorki - ena dobrotvor,
dobrotvorni prid. - koji se odnosi dobrotvorstvo.
dobrotvorno pril. - na nain injenja do
brih djela.
dobrotvornost im. . r., instr. jd. dobrotvornou/dobrotvornosti - osobina ono
ga to je dobrotvorno,
dobrovoljac im. m. r., g. jd. dobrovoljca,
g. mn. dobrdvdljaca - osoba koja bez
protivljenja i bez prisile svojom voljom
sudjeluje u ratu ili kakvoj drugoj akti
vnosti, dragovoljac,
dobrovoljaki prid. odr. v. - koji se
odnosi na dobrovoljce,
dobrovoljan prid., odr. v. dobrovoljni koji se odnosi na vlastitu dobru volju,
bez iije prisile, svojom slobodnom
odlukom.
dobrovoljnost im. . r., instr. jd. dobrovIjnou/dobrovoljnosti - osobina onoga
koji dobrovoljno, bez prisile pristaje su
djelovati u odreenoj aktivnosti,
dobrovoljstvo im. s. r. - dobrovoljnost,
sluenje proisteklo iz vlastite dobre vo
lje, bez poziva i prisile,
docent/docent im. m. r. (lat.), g. mn. ddcenata/docenata - prvo zvanje u koje se
bira profesor na fakultetu nakon odbra
ne doktorske teze.
doarati gl. svr., prez. doaram - vjeto
rijeima prikazati ta kako bi slualac
mogao u mislima stvoriti vjernu sliku.

dodijeliti
doaravati gl. nesvr., prez. doaravam obavljati doaravanje.
doek im. m. r., g. mn. ddeci/ddeka primanje gostiju uz potovanje obiaja
ili protokola, pozdravljanje, dobrodoli
ce itd.
doekati gl. svr., prez. ddekam - kad se
ostvari ono to se oekivalo, neiji do
lazak ili rjeenje kakvog problema,
doekivanje gl. im. s. r. od doekivati,
doekivati gl. nesvr., prez. doekujem obavljati doekivanje.
doepati se gl. svr., prez. doepam se tekom mukom doi do ega, dokopati
se; pejor. na brzinu doi do ega, ugra
biti.
doitati gl. svr., prez. doitam, trp. prid.
doitan - zavriti sa itanjem knjige,
doi do kraja,
douti gl. svr., prez. ddujem - posredno
saznati neku informaciju, nauti,
doi/doi gl. svr., prez. doem, imp. doi
- stii sa jednog mjesta na drugo u
blizinu onoga koji govori, prispjeti,
dodatak im. m. r., g. jd. dodatka, n.mn.
dodaci, g. mn. dddataka - neto to se
dodaje na postojeu cjelinu ili koliinu,
dodatak na plau; u gram. rije koju
dodajemo da bi izraz bio jasniji, npr.
atribut je dodatak subjektu,
dodati gl. svr., prez. dddam, trp. prid.
dodat/dodan - kakvim dodatkom pove
ati ve postojee stanje, obim ili broj,
dometnuti; pruiti kome to; jo neto
rei nakon iznesenog miljenja,
dodatni prid. - koji se dodaje na neto
postojee, npr. dodatni problemi,
dodavati gl. nesvr., prez. dddajem - up.
dodati.
doderati gl. svr., prez. ddderem/doderem, trp. prid. doderan - neto nakon
duge upotrebe (cipele, kaput i sl.) pot
puno istroiti,
dodijati gl. svr., prez dodijem - dosaditi
zbog stalnog ponavljanja istih i neugo
dnih zbivanja, duge dosadne prie, do
tuiti.
dodijavati gl. nesvr., prez. dodijavam up. dodijati,
dodijeliti gl. svr., prez. dodijelim - up.
dodjeljivati.

dodir
dodir im. m. r., n. mn. dodiri - doticaj,
dodirnuti, dotaknuti koga prstom i sl.,
doticaj.
dodirivati (se) gl. nesvr., prez. dodiru
jem (se) - lagano se obostrano doticati;
imati priblino isto miljenje kao neko
drugi.
dodirljiv prid., odr. v. dodirljivi - koji se
moe dodirnuti, dotaknuti; prenes. do
stupan.
dodirnuti (se), svr. prez. dddlrnem (se)up. dodirivati
dodjeljivati gl. nesvr., prez. dodjeljujem
- dati kome neto potujui odreene
propise; povjeriti kome kakvu dunost,
postaviti ga na neko radno mjesto,
dodola im. . r. - kad momak ili djevojka
okieni cvijeem za vrijeme sue pjeva
ju obredne pjesme kojima se moli da
padne kia (oj dodo, oj dodole).
dodolskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
dodole.
dodue pril. - ustvari, upravo, zapravo,
dodvoravanje gl. im. s. r. od dodvoravati
se.
dodvoravati se gl. nesvr., prez. dodvdrava se - ulizivati se kome radi sticanja
naklonosti a zbog svoje koristi, laskati,
ulagivati se.
dodvorica im. m. r. - ulizica, osoba koja
se dodvorava,
dodvoriki prid. odr. v. - ulizivaki, koji
se odnosi na dodvorice,
dodvoriti se gl. svr., prez. dodvdrlm se up. dodvoravati se
doga im. . r. (engl.), dat. dogi - sorta sna
nog i velikog psa.
dogaaj im. m. r., mn. dogaaji - zbiva
nje, ono to se dogodilo na nekom mje
stu i u neko vrijeme; zgoda, vana poja
va.
dogaati se gl. nesvr., prez. dogaa se deavati se, zbivati se.
dogegati se gl. svr., prez. ddgegam se stii, doi gegajui se.
doglavnik/doglavnik im. m. r. - hist. prvi
do vladara, cara, kralja, kneza, poglava
ra; danas van upotrebe poglavar i do
glavnik.
dogled im. m. r. - optika sprava za pos
matranje udaljenih objekata; dalekozor,
dvogled.

109

108
dogledan prid., odr. v. dogledni - koji e
se ubrzo dogoditi, u bliskoj budunosti,
dogma/dogma im. . r. (gr.), g. dogmi/
ddgml - uvjerenje, miljenje ili tvrdnja
iza kojih se vrsto stoji, koje treba od
mah prihvatiti bez mogunosti provje
re, npr. religijska dogma, ideoloke
dogme itd.
dogmatizam im. m. r. (gr.), g.jd. dogma
tizma - oslanjanje na dogmu u radu,
djelovanju, miljenju, ponaanju,
dognati gl. svr., prez. dognam, trp. prid.
dognan - dovesti gonjenjem koga ili to
na eljeno mjesto; prenes. prisiliti koga
da doe.
dogodine pril. - idue godine, nee biti u
ovoj godini nego u narednoj,
dogoditi se gl. svr., prez. ddgodl se - de
siti se, zbiti se, ostvariti se.
dogodovtina im. . r. - dogaaj, doiv
ljaj, zgoda iz ivota; avantura, pustolo
vina.
dogon/dogon im. m. r. - ono to je
dotjerano, dognano, ob. stoka,
dogorjeti gl. svr., prez. dogdrlm, prid.
rad. dogdrio, dogdrjela - izgorjeti do
kraja, npr. svijea,
dogotoviti gl. svr., prez. dogdtovlm, trp.
prid. dogdtovljen - dovriti, zavriti,
spremiti; uiniti da ta bude gotovo,
dogovor im. m. r. - sporazum, postizanje
potpune saglasnosti o kljunim takama
i meusobnim obavezama u poslu i sl.;
sastanak zakazan radi dogovaranja,
dogovoran prid. odr. v. dogovorni - spo
razuman.
dogovoriti se gl. svr., prez. dogdvorlm
se, trp. prid. dogdvoren - uspostaviti
dogovor, sporazumjeti se.
dogovorno pril. - prema dogovoru, spo
razumno.
dograditi gl. svr., prez. ddgradlm, trp.
prid. ddgraen - graenjem na ve sa
graeno dodati jo jedan dio.
dogradnja im. . r. - dograda, dograiva
nje uz ve sagraeno, nadograivanje,
dogrdjeti/dogrdjeti gl. svr., prez. ddgrdlm/ddgrdlm - dodijati, dosaditi, do
jaditi kome.
dogurati gl. svr., prez. doguram - gura
njem to smjestiti; prenes. doi do ne
kog kraja.

dogustiti gl. svr., prez. dogu ti - zapasti

u neprilike; kad dodiju ivotne tekoe i
nevolje.
dohaberiti gl. svr. (ar.), prez. dohaberlm
- dojaviti, obavijestiti, prenijeti vijest,
dohakati gl. svr. (tur.), prez. dohakam stati kome ili emu u kraj, uiniti da se
prestane sa podvalama, marifetlucima i
sl.
dohodak im. m. r. g. jd. dohotka, n. mn.
dohoci, g. mn. dohodaka - zaraeni no
vac, plata, plaa; ono to se zaradi u
odreenom vremenskom periodu i na
kraju obrauna,
dohoenje gl. im. s. r. od dohoditi,
dohoditi gl. nesvr., prez. dohodim - do
laziti, redovno navraati na odreeno
mjesto.
dohraniti gl. svr., prez. dohranlm, trp.
prid. dohranjen - dovriti hranjenje; bri
nuti se o kome do smrti; pojaati hranu
stoci kako bi dobila na teini zbog pro
daje.
dohvat/dohvat/dohvat im. m. r. - neveli
ka razdaljina, onolika da se moe ru
kom dohvatiti,
dohvatiti gl. svr., prez. dohvatim, trp.
prid. dohvaen - dodirnuti ili uhvatiti
ono to je na dohvat ruke.
doimanje gl. im. s. r. od doimati,
doimati se gl. nesvr., prez. doimam se izazvati dojam, ostavljati utisak, initi
se.
doista/doista pril. - zaista, stvarno, uisti
nu, zbilja.
dojaditi gl. svr., prez. dojadim - dosaditi,
dodijati, dozlogrditi,
dojakonjl prid. odr. v. (arh.) - dosada
nji.
dojam im. m. r. (e.), g. jd. dojma, n.
mn. dojmovi - utisak, lijep ili ruan
doivljaj izazvan opaanjem spoljnih
pojava.
dojava im. . r., g. mn. dojava - tajna
informacija izreena u povjerenju, ono
to treba samo neko da zna; denunci
jacija.
dojaviti gl. svr., prez. dojavim, trp. prid.
dojavljen - prenijeti dojavu onom ko to
mora znati,
dojavljiva im. m. r., g. jd. dojavljivaa,
g. mn. dojavljivaa - osoba koja prenosi

dokinue
dojave; dounik, potkaziva, denuncijant.
dojedan zamj., g. jd. dojednog(a) - svaki
(ob. u kontekstu svi dojednoga - svaki
bez izuzetka),
dojene im. s. r. g. jd. dojeneta, zb. im.
dojenad - dijete koje jo sisa, beba.
dojilica im. . r. - sprava za muu krava,
dojilja/dojilja im. . r. - ena koja doji
svoje dijete,
dojenje gl. im. s. r. od dojiti,
dojiti gl. nesvr., prez. dojim, trp. prid.
dojen - hraniti mlijekom dojene ili
mladune.
dojka im. ., dat. jd. dojci, g. mn. ddjki sisa, ena ima dvije dojke na grudima
koje poslije poroaja lue mlijeko za
hranu dojenetu.
dojkinja/dojkinja im. . r. - ena koja
doji tue dijete,
dojmljiv prid., odr. v. dojmljivi - koji
ostavlja veoma jak dojam, utisak,
dojmljivost im. . r., instr. jd. ddjmljivou/ddjmljivosti - osobina onoga to je
dojmljivo.
dojueranji prid. odr. v. - koji je
postojao do jue; donedavni.
dok1 im. m. r. (engl.), mn. ddkovi - mjesto
gdje se smjetaju brodovi radi poprav
ke, istovara i utovara robe itd.
dok2 vezn. - npr. u vremenskoj reenici,
npr. Dok radi, dobro je.
dokaiti gl. svr., prez. ddkalm - udariti,
zahvatiti koga ili to.
dokad(a) pril. - do kojeg vremena, dokle,
dokasno/dokasno pril. - ostati u noi
dugo budan, izbivati do jutarnjih sati.
dokaz im. m. r. - injenica koja pomae
da se utvrdi istina,
dokazati gl. svr., prez. ddkazem, trp.
prid. ddkazan - pomou injenica utvr
diti istinu, na osnovu oiglednih inje
nica izvesti dokaz,
dokazni prid. - koji se odnosi na dokaz,
ono to ima vrijednost injenice pomo
u koje se izvodi dokaz,
dokaziv rjee: dokaljiv prid., odr. v.
dokazivi/dokaljivl - kojem se moe do
kazati; koji se moe dokazati,
doker im. m. r. (engl.) - fiziki radnik na
doku, radnik koji utovara i istovara ro
bu na doku; hamal,
dokinue gl. im. s. r. od dokinuti.

dokinuti
dokinuti gl. svr., prez. ddkinem, trp.
prid. ddkinut - zavriti s neim, ukinuti
ga da vie ne postoji; zaustaviti, obusta
viti.
doklatariti se gl. svr., prez. doklatarim
se - pejor. dovui se nakon potucanja ili
klatarenja na neko mjesto i naseliti se.
dokle/dokle/dokle pril. - dokad,
doknaditi gl. svr. - ee: nadoknaditi,
nai zamjenu za ono to je izgubljeno,
dokolica im. . r. - vrijeme kad se ne radi,
slobodno vrijeme,
dokoliar im. m. r. - besposlenjak.
dokoliarski pril. - kao dokoliar, na na
in besposlenjaka.
dokoljenica im. . r. - arapa koja see do
koljena.
dokon prid., odr. v. dokoni - besposlen,
koji ima previe slobodnog vremena,
dokonati gl. svr., prez. dokonam, trp.
prid. dokonan - dovriti, privesti kraju,
dovesti do konca,
dokotrljati se gl. svr., prez. dokotrlja se
- zaustaviti se na nekom mjestu nakon
kotrljanja; prenes. postii kakav uspjeh,
dogurati do dobrog mjesta sa malo rada
i puno sree,
dokrajiti gl. svr., prez. ddkrajim - uni
titi, uiniti da neto ima kraj; usmrtiti,
doksat im. m. r. (tur.) - izboeni dio u
prednjem dijelu kue sa prozorima na
tri strane, neka vrsta balkona,
doktor im. m. r. (lat.), g. jd. doktora, g.
mn. doktora - najvii akademski stepen
koji se najee stie odbranom doktor
ske teze; razg. ljekar, lijenik,
doktorat im. m. r. (lat.) - najvei akadem
ski stepen, posjedovanje titule doktora
nauka.
doktoriranje gl. im. s. r. od doktorirati.
doktorirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
doktdriram - postajati i postati doktor
nauka odbranom doktorske teze.
doktrina im. . r. (lat.) - skup teorija, mi
ljenja, stavova, injenica i sl. vezanih
za odreenu oblast, npr. ekonomska do
ktrina, vojna doktrina,
doktrinarac im. m. r., (lat.), g. jd. doktrinrca - osoba koja se slijepo dri dok
trine.
dokuiti gl. svr., prez. ddkuim - dohva
titi neto ispruenom rukom ili se po
sluiti pomagalom ako je dalje; prenes.

lil

110
razumom neto rijeiti ta u prvi mah
nije razumljivo, shvatiti ta, rekonstru
isati.
dokumen(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. do
kumenata - pisani dokaz, tekst kao
argument, iv primjer, isprava, povelja,
dokumentacija im. . r. (lat.) - zbirka
dokumenata; niz dokumenata o istom
problemu; mnogi dokumenti kojima se
neto dokazuje,
dokumentarni prid. odr. v. (lat.) - potkri
jepljen originalnim dokumentima kao
dokazima, oslikano stvarno stanje (film,
fotografija, pisani dokaz),
dokumentiranje/dokumentovanje gl. im
izv. od dokumentirati/ dokumentovati.
dokumentirati/dokumentovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. dokumentiram/dokumentujem - priloiti dokumente kao
dokaze, potkrijepiti dokazima,
dokupiti gl. svr., prez. ddkupim, trp.
prid. ddkupljen - kupiti jo ta osim
onog to je ve kupljeno,
dokundisati gl. svr. (tur.), prez. dokundiem - dojaditi, dodijati, dozlogrditi;
nauditi.
dokusuriti gl. svr. (ar.), prez. dokiisurim
- unititi koga ili to; uiniti emu kraj;
dokrajiti.
do(l) im. m. r., n. mn. ddlovi - mala
dolina, udolina,
dolaf im. m. r. (perz.), g. jd. dolfa ormar sa policama privren na zid ili
uzidan u zidu.
dolaktica im. . r. - ee: podlaktica,
dolama im . r. (tur.), g. mn. dolama duga haljinka sa rukavima preko koje
se stavlja pojas; kratak gornji kaput koji
su nosili konjanici,
dolap im. m. r. (perz.), g. jd. dolpa - od
drveta izgraen sistem za navodnjava
nje.
dolazak im. m. r., g. jd. ddlaska - radnja
pribliavanja koga ili ega na oekiva
nom mjestu, vrijeme odvijanja pomenu
te radnje,
dolaenje gl. im. s. r. od dolaziti,
dolaziti gl. nesvr., prez. ddlazim - vriti
radnju dolaska, pribliavati se odree
nom mjestu,
doleprati gl. svr., prez. dolepram - do
letjeti leprajui (ptica).

doletjeti gl. svr., prez. ddletim - stii

letei na neko mjesto; prenes. stii u
velikoj urbi, najedanput se pojaviti,
dolian/dolian prid., odr. v. ddlini/
dolini - prikladan, usklaen sa pristojnou, ugledom, dostojanstvom i zna
njem; kompetentan,
dolino pril. - prikladno, na dolian nain,
kako dolikuje; kompetentno,
dolijati/dolijati gl. svr., prez. ddlijam biti uhvaen, ulovljen u krai, laganju i
raznim marifetlucima bez obzira na
lukavstvo, mudrost, snalaljivost,
dolijevanje/dolivanje gl. im. s. r. od doli
jevati/doli vati.
dolijevati/dolivati gl. nesvr., prez. ddlijevam/ddlivam - dosipati tenost, doda
vati jo na ve ulivenu tekuinu,
dolikovati/dolikovati gl. nesvr., prez. ddlikujem/dolikujem - biti prikladno, odgo
varati, pristajati, priliiti,
dolma/dolina im. . r. - dio zemljita
izmeu brda, esto uz kakvu rijeku,
doliti gl. svr., prez. dolijem - up. dolije
vati/doli vati.
dolma im. . r. (tur.) - paprike napunjene
mljevenim mesom, pirinom i zaini
ma; punjene paprike,
dolmiti gl. nesvr., prez. dolmim - puniti,
nadijevati, filovati,
doljanin/doljanin im. m. r., n. mn. dolja
ni/doljani - osoba koja je iz doline, koja
ivi u dolini,
dolje pril. - u nizini, ispod nogu, suprotno
od gore.
dom im. m. r., g. jd. ddma, n. mn. ddmovi
- kua, tamo gdje ivimo sa porodicom;
porodica i kuna eljad; zemlja gdje
smo roeni, kraj, zaviaj,
domai prid. odr. v. - koji pripada domu;
koji je izraen kod kue, namijenjen za
upotrebu u kui; proizveden u zemlji,
nije uvoz; prisan i prirodan u ophoe
nju, patrijarhalan (o osobi),
domaica im. . r., v. jd. domaice - rje
e: kuanica; ena domainu, domai
nova supruga, koja vodi poslove u kui;
svaka ena koja brine o redu tamo gdje
je potreban domai ugoaj (prijemi,
ugostiteljski objekti i sl.); nezaposlena
ena.
domain im. m. r., n. mn. domaini glava porodice, osoba koja se se brine o

dometnuti
porodici, upravlja domom i bori za bolji
ivot; osoba kojoj je dunost da se bri
ne za neki objekat, prostorije i sl.; lice
koje je na svadbi ili nekoj drugoj svea
nosti na prvom mjestu,
domainski pril. - ponaati se kao doma
in, u korist i prosperitet porodice,
domainstvo im. s. r., g. mn. domainsta
va - posjed (kua, zemlja, stoka), imo
vina iji je vlasnik domain; posjed kao
ekonomska jedinica,
domali prid. odr. v. u slubi im. m. r. prst na ruci; onaj do maloga prsta,
domalo pril. - vremanski: skoro odmah
iza neke radnje u prolosti,
domamiti gl. svr., prez. domamim, trp.
prid. domamljen - privui koga da doe
iako je to izgledalo nemogue,
domamljivati gl. nesvr. - up. domamiti,
domar/domar im. m. r., g. jd. domara/
domra - osoba koja uva i brine se o
odravanju kue, prostorija kakve insti
tucije i sl.
domarka/domarka im. . r. dat. jd. ddmarki/domarki, g. mn. domarki/domarki - ena domar,
domaaj im. m. r., n. mn. domaaji - uda
ljenost koja je na dohvat ruke; ono to
se moe dosegnuti; doseg, domet,
domaiti gl. svr., prez. domaim - doba
citi, dohvatiti, dosegnuti to na nekoj
udaljenosti,
domazet im. m. r. - mu koji je zasnovao
porodicu na eninom imanju, doslovno:
zet u eninom domu.
domazluk im. m. r. (tur.) - domae ivo
tinje koje se uzgajaju za potrebe doma
instva; mjesto gdje se napasa stoka,
domen im. m. r. (fr.), g. jd. domena i
domena im. . r. (fr.), g. jd. domene podruje ili oblast u nauci, struci, sfera,
djelokrug; u vrijeme feudalizma zemlji
ni posjedi kralja; u irem znaenju:
dravno imanje, zemljoposjedi, vlasteli
nstvo.
domet im. m. r. - najvea razdaljina do
koje se moe dobaciti, dometnuti; pre
nes. zadnja mogua granica uma, stru
ke, saznanja, sredstava itd.; doseg,
dometati/dometati gl. nesvr., prez. do
meem - up. dometnuti,
dometnuti gl. svr., prez. dometnem, trp.
prid. dometnut - dobaciti, npr. kame-

domicil

nom; dodati, uini da neega ima vie,

potkrijepiti sa vie rijei kakvu tvrdnju.
domicil im. m. r. (lat.), g. jd. domicila stalno boravite, mjesto stanovanja,
dominacija im. . r. (lat.) - vladavina nad
nekim, mo, premo, prevlast,
dominanta im. . r. (lat.), g. mn. dominanti - glavna osobina, svojstvo koje
prevladava, glavna nit; peti stepen mu
zike dijatonske skale (dur ili mol),
dominantan prid. (lat.), odr. v. dominan
tni - koji dominira, preovladava,
dominiranje gl. im. s. r. (lat.) od domini
rati.
dominirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
dominiram - preovladavao, imati vlast,
isticati se, izdizati se; histor, gospo
dovati.
domine/domine im. . r. mn. (tal.) provougle ploice na kojima su take i
prazna polja koje slue za igru.
domisliti gl. svr., prez. ddmislim, trp.
prid. ddmiljen - zavriti sa miljenjem
i oblikovati konaan stav, jo smisliti,
domiljanje gl. im. s. r. od domiljati,
domiljati se gl. nesvr., prez. domiljam
se - pomou miljenja pokuavati nai
najbolje rjeenje kakvog problema; smi
ljati, dovijati se.
domobran im. m. r. - mobilizirani pripa
dnik vojske u Nezavisnoj dravi Hrvat
skoj tokom Drugog svjetskog rata; do
slovno: onaj koji brani domovinu,
domobranski prid. odr. v. - koji se odnosi
na domobrane,
domobranski pril. - kao domobran, na
domobranski nain,
domoi se gl. svr., prez. ddmognem se doi na eljeno mjesto; uzeti u posjed
neto nakon dugog rada i napora; stei
to.
domoljublje im. s. r. - ljubav prema do
movini; patriotizam; rodoljublje,
domorodac/domorodac im. m. r., g. jd.
domdroca/domorca, g. mn. domdrodaca/domdrddaca - starosjedilac, onaj
k o je odvajkada stanovnik u tom kraju,
domovina im. . r. - zemlja u kojoj smo
roeni, iz koje potiemo, u kojoj je na
dom, za koju su vezani nai osjeaji,
domovinski prid. odr. v. - koji se odnosi
na domovinu.

112

113
domunavanje gl. im. s. r. od do
munavati se.
domunavati se gl. nesvr., prez.
domunavam se - dogovarati se apui
sa istomiljenikom, razmjenjivati mi
ljenje sa nekim tako da drugi ne uju i
ne razumiju, saaptavati se.
domuz im. m. r. (tur.) - krmak, prasac;
prenes. tvrdoglav ovjek,
domuzluk im. m. r. (tur.) - ljutnja iz
tvrdoglovasti, tvrdoglavost, nepodopti
na, krmaluk.
domuzovina im. . r. - krmetina,
donacija im. . r. (lat.) - dar, poklon, pri
log kao pomo u novcu ili neem dru
gom bez obaveze vraanja,
donator im. m. r. (lat.) - davalac donacije,
onaj koji daruje (osoba, agencija, dra
vni organ, humanitarna organizacija
itd.).
donde pril. - do odreenog mjesta,
donedavni/donedavni prid. odr. v. - koji
je postojao do prije kratkog vremena,
donedavno/donedavno pril. - do prije
kratkog vremena,
donekle/donekle pril. - nije u cijelosti,
djelimice, do neke mjere,
donijeti gl. svr., prez. ddne sem/done sem,
rad. prid. donio, donijela, trp. prid. do
nesen - robu, namirnice, novac, kakav
materijal itd. u rukama prenijeti do
odreenog mjesta; prenes. usvojiti za
kon, objaviti mjere,
donosilac im. m. r., g. jd. dondsioca, n.
mn. dondsioci, g. mn. donosilaca - oso
ba koja ta donosi; organ koji donosi
zakone, propise, uredbe i sl.
donositelj im. m. r. - donosilac,
donositeljica im. . r. - ena donosilac/
donositelj.
donositi gl. nesvr., prez. donosim, trp.
prid. donesen/donijet - up. donijeti,
donoe im. s. r., g. jd. donoeta - dijete
roeno u pravo vrijeme, ni prije, ni po
slije oekivanog dana poroda,
dopadati se gl. nesvr., prez. dopadam se
- sviati se, smatrati ta lijepim,
dopadljiv prid., odr. v. dopadljivi - ugo
dan za oko, koji se dopada,
dopadljivo pril. - ugodno za oko, privla
no.

dopadljivost im. . r., instr. jd. dopadlji

vou/dopadljivosti - osobina onoga to
se dopada, onoga koji je dopadljiv,
dopasti gl. svr., prez. ddpadnem se prez.
ddpadnem - zapasti u kakvu nevolju,
suoiti se sa kakvim zlom, doi u nee
ljenu situaciju,
dopasti se gl. svr., prez. ddpadnem se svidjeti se, up. dopadati se.
doping im. m. r. (engl.), mn. dopinzi, g.
mn. dopinga - medikament koji pojaa
va psihofizike sposobnosti sportaa
kako bi postigli izvrsne rezultate,
dopis/dopis im. m. r. - slubeni akt,
dokument u administrativnoj komuni
kaciji; u novinarstvu lanak dopisnika
iz inostranstva i udaljenih mjesta,
dopisati g. svr., prez. dopiem - dodati
jo teksta na ono to je ve napisano;
dovriti pisanje,
dopisivati (se) gl. nesvr., prez. dopisu
jem (se) - se: slati kome pisma i primati
ih, voditi prepisku; stalno dodavati no
ve reenice na neto to je ve napisa
no.
dopisnica/dopisnica im. . r. - potanska
karta sa markom za dopisivanje, nema
slike, pa se razlikuje se od razglednice;
ena novinar,
dopisniki/dopisniki prid. - koji se odno
si na dopisnike i dopisnice,
dopisnik/dopisnik im. m. r. n. mn. dopi
snici/dopisnici - novinar koji alje dopi
se, vijesti, reportae nekom javnom me
diju iz inostranstva ili udaljenih mjesta,
dopisnitvo/dopisnitvo im. s. r. - radna
jedinica izvan sjedita javnog medija
koja alje dopise urednitvu kako bi bili
objavljeni.
doplata im. . r. - dodavanje odreene
koliine novca na ve uplaenu sumu.
ddplatak im. m. r., n. mn. doplaci, g, jd.
doplatka, g. mn. doplataka - ono to se
zaposlenom isplauje prema odree
nom propisu kao dodatak uz osnovnu
plau, (npr. djeiji doplatak),
doplatiti gl. svr., prez. doplatim, trp.
prid. doplden - uplatiti jo novca na
ve uplaenu svotu zbog raznih uzroka
(poskupljenja i sl.),
dopodne/dopodne pril. - vrijeme prije
ruka, od jutra do podneva.

dopunjavati
dopodnevnl/dopodnevnT prid. - prijepo
dnevni, koji pripada tom vremenu,
dopola pril. - do polovice ega, do polo
vine.
dopratiti gl. svr., prez. dopratim, trp.
prid. dopraen - stii s nekim u drutvu
na odreeno mjesto, dovesti koga.
doprema im. . r. - isporuka, do voenje
robe na odredite,
dopremati gl. nesvr., prez. dopremam ispruivati, donositi, dovoziti robu.
dopremiti gl. svr., prez. dopremim, trp.
dopremljen - isporuiti, donijeti, dove
sti, dovui robu.
dopreporodni/dopreporodm prid. odr. v.
- koji se odnosi na neto prije kakvog
preporoda,
dopiranje gl, im. s. r. od dopirati,
dopirati gl. nesvr., prez. dopirem - dose
zati, dolaziti do odreenog mjesta ili
osobe uz odreeni napor i tekoe; do
laziti iz daljine (zvuk i sl.) sa snagom
koja je sve manja kako se pribliava
cilju.
doprijeti gl. svr., prez. doprem, rad. prid.
dopro, doprla - dosegnuti, doi do
odreeneg mjesta ili osobe uz uloeni
napor; doi iz daljine sa umanjenom
snagom (zvuk, ideje, vijesti i sl.),
doprinijeti gl. svr., prez. doprinesem/
doprinesem - svojim sudjelovanjem po
moi da se neto uspjeno okona, dati
svoj prilog u radu, pridonijeti,
doprinositi gl. nesvr., prez. doprinosim stalno nastojati da se neto uspjeno
okona, davati svoj doprinos,
doprinos/doprinos im. m. r. - sve ono to
neko uradi kako bi se neka aktivnost
uspjeno okonala (novac, ideje, zami
sli, rad i sl.); obavezno namjensko odbi
janje odreenog postotka od novanih
prihoda graana i preduzea ime dra
va finansira zdravstvo, obrazovanje i sl.
dopuna im. . r. - ono to se doda emu
da bi postalo cjelina,
dopuniti gl. svr., prez. dopunim, trp.
prid. dopunjen - dodati emu ono to
nedostaje kako bi postalo cjelovito, fu
nkcionalno, npr. dopuniti bateriju,
dopunjavati gl. nesvr., prez. dopunja
vam - dodavati emu ono to nedostaje
kako bi postalo cjelovito, funkcionalno
i sl.

dopunski
dopunski/dopunski prid. - koji ima
slubu dopune, koji dopunjava,
dopust/dopust im. m. r. - neradni dani
koji se dobivaju prema propisima o slu
bi.
dopustiti gl. svr., prez. ddpustlm, trp.
prid. ddputen - dozvoliti; ne protiviti
se da neko neto uradi,
dopustiv prid., odr. v. dopustiv! - koji se
moe dopustiti, za koji nema prepreke
da se uradi,
doputati gl. nesvr., prez. doputam - up.
sa svr. dopustiti,
doputenje im. s. r. - odobrenje, dozvola,
doputovati gl. svr. prez. doputujem doi na neko odredite nakon putova
nja.
dorada im. . r. - zavriti neto to nije do
kraja zavreno, dodati elemente koji
nedostaju kako bi to predstavljalo cje
linu, dotjerivanje nekog proizvoda,
doraditi gl. svr., prez. ddrddim, trp. prid.
ddraden - zavriti, dotjerati ta da bude
cjelina, dodati elemente koji nedostaju,
doraivati nesvr., prez. doraujem - up.
sa svr. doraditi,
dorasti gl. svr., prez. dorstem/dordstem, rad. prid. dorastao, dorasla - ima
ti razvijene sposobnosti za obavljanje
kakvog sloenog posla, biti sposoban.
dorat im. m. r. (tur.) - konj tamnorie dla
ke, dorin, doro.
doratast prid. - tamnori.
dorei gl. svr., prez. doreem/doreknem,
trp. prid. doreen - na ve reeno dodati
jo kako bi se bolje razumjelo, izrei
sve do kraja, u potpunosti rijeima obli
kovati to.
doro im. m. r. - hip. od dorat,
doruak im. m. r., g. jd. doruka, n. mn.
doruci, g. mn. doruaka - prvi obrok u
danu, uzimanje hrane na poetku dana.
dorukovati gl. svr. i nesvr., prez. dorukujem - pojesti ili jesti doruak.
dosad(a) pril. - do ovog trenutka, do mo
menta kad govorimo,
dosada im. m. r. g. mn. dosada - neugo
dan osjeaj praznine u momentima koji
nisu ispunjeni aktivnou, zanimljivim
zbivanjima, kad vrijeme sporo tee.
dosadan prid., odr. v. dosadni - koji je
ispunjen dosadom, sadri ili izaziva
dosadu.

114

115
dosaditi (kome) gl. svr., prez. dosadim kad neto prevri mjeru, dodijati, posta
ti nepodnoljivo.
dosaivati gl. nesvr., prez. dosaujem,
up. sa dosaditi,
dosei gl. svr. - isto: dosegnuti,
doseg/doseg im. m. r., n. mn. dosezi/do
sezi - dohvat, razdaljina, duina koju
moemo rukom ili im drugim dohva
titi.
dosegnuti gl. svr., prez. dosegnem, aor.
dosegnuli/dosegoh, trp. prid. dosegnut dohvatiti, dokuiti; prenes. uz odreeni
napor izjednaiti se s kim, postii odre
eni nivo u kakvoj aktivnosti,
doseliti (se) gl. svr., prez. doselim se, trp.
prid. doseljen - doi iz drugog mjesta i
nastaniti se.
doseljavati se gl. nesvr. prez. doselja
vam, up. sa svr. doseliti se.
doseljenikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na doseljenike,
doseljenlki pril. - kao doseljenik, na na
in doseljenika.
doseljenik im. m. r. v. jd. doseljenie/doseljenie, n. mn. doseljenici - onaj koji
se odnekud doselio,
dosezati/dosezati gl. nesvr. prez. dosezem/dosezem - up. sa svr. dosei, dose
gnuti.
dosinonjl prid. odr. v. - koji je trajao do
sino.
dosipati gl. nesvr., prez. dosipam - up.
dosuti.
dosje im. m. r. (fr.), g. jd. dosjea, n. mn.
dosjei - razni spisi sa podacima o odre
enoj osobi ili problemu,
dosjetiti se gl. svr., prez. dosjetim se sjetiti se ega to smo zaboravili; izne
nada doi do ideje kojom neto moe
mo rijeiti, u momentu shvatiti to je
najbolje uiniti; formulisati zamisao,
dosjetka im. . r., dat. jd. dosjetki, g. mn.
dosjetki - brz i duhovit odgovor kome,
neoekivana duhovita asocijacija ili po
reenje; momentalno pronalaenje ide
je, lahkog rjeenja, efektan i domiljat
izlaz iz neke situacije,
dosjetljiv prid., odr. v. dosjetljivi - dovi
tljiv, koji se lahko dosjeti i nalazi rjee
nja.
dosjetljivo pril. - dovitljivo, duhovito, na
domiljat nain.

dosjetljivost im. . r., instr. jd. dosjetljivou/dosjetljivosti - svojstvo onoga ko je

dosjetljiv; dovitljivost,
doskoica im. . r. - duhovita, na brzinu
dobro sroena i esto zajedljiva primje
dba na neiju ne ba prijateljsku priu,
doskoiti gl. svr., prez. doskoim - sko
iti do odreenog mjesta; u trenutku
nai izlaz, svladati kakvu tekou; brzo
i duhovito kome odgovoriti,
doskok im. m. r., n. mn. doskoi, g. mn.
doskkd - zavrni dio skoka, momenat
kad se skaka sputa na zemlju,
doskora/doskoranji/doskoro pril. - do
nedavni.
doslovan prid., odr. v. dslovni - stvaran,
vjerno protumaen od slova do slova,
dosluh im. m. r., n. mn. doslusi - tajni
sporazum, dogovaranje u kojem sudje
luje samo nekoliko osoba,
dosljedan/dosljedan prid. dosljedni/dosljedni - koji ne mijenja miljenje, dri
se pravila, postojan,
dosljedno/dosljedno pril. - postojano, pri
dravajui se stava, ideje,
dosljednost/dosljednost im. . r., instr.
dosljednou/dosljednou i dosljednosti/ddsljednosti - osobina onoga ko je
dosljedan.
dosoliti gl. svr., prez. ddsolim, trp. prid.
ddsoljen - dodati jo soli; prenes. na
kakav nesporazum dodati jo lai kako
bi se jo vie zakuhalo,
dospijee im. s. r. - zakonsko vrijeme kad
neto dospijeva za naplatu,
dospijevati gl. nesvr., prez. dospijevam up. sa svr. dospjeti,
dospjeti gl. svr., prez. dospijem - doi
negdje, zapasti u kakve neoekivane
okolnosti,
dost im. m. r. (perz.) - prijatelj,
dosta pril. - dovoljno, ne treba vie; uzv. zahtjev da se odmah prestane sa nekom
radnjom ili priom,
dostajanje gl. im. s. r. od dostajati,
dostajati gl. nesvr., prez. dostajem - biti
ega dovoljno,
dostatan prid., odr. v. ddstatni - dovoljan,
ima koliko treba,
dostava im. . r. - isporuka robe kui ili u
skladite; prijava, dojava, cinkarenje.

dos toj nost

dostaviti gl. svr., prez. ddstavim, trp.
prid. dostavljen - isporuiti robu; prija
viti, cinkariti.
dostavlja im. m. r., g. jd. dostavljaa, g.
mn. dostavljaa - isporuilac; kurir;
potkaziva, dojavljiva, denucijant, cinkaro.
dostavljati gl. nesvr. prez. dostavljam,
trp. prid. dostavljan, up. sa svr. dosta
viti.
dostavnica/dostavnica im. . r. - doku
ment koji slui kao potvrda o predaji i
primitku robe.
dostii gl. svr. prez. ddstignem, trp. prid.
dostignut - dostignuti,
dostignue gl. im. s. r. od dostignuti rezultat rada, napora, istraivanja; pro
nalazak, uspjeh,
dostignuti gl. svr., prez. ddstignem, trp.
prid. ddstigniit - dostii, stii koga kre
ui se veom brzinom; uei, radei,
usavravajui se i sl. izravnati se sa
kakvim uzorom; pribliiti se postavlje
nom cilju.
dostizati gl. nesvr., prez. dostiem - up.
dostii, dostignuti,
dostian/dostian prid., odr. v. dostini/
dostini - koji se moe stii, dostii,
postii.
dostojan/dostojan prid., odr. v. dostojni/
dostojni - koji odgovara neemu po
vrijednosti; astan, ugledan,
dostojanstven prid., odr. v. dostojanstve
n i - koji se odlikuje dostojanstvom.
dostojanstvenik im. m. r. n. mn. dosto
janstvenici- osoba na visokom poloaju
vezanom za ast, ugled i dostojanstvo,
dostojanstveno pril. - na dostojanstven
nain.
dostojanstvenost im. . r., instr. jd. dostojanstvenosu/dostojanstveno ti - osobi
na onoga k o je dostojanstven,
dostojanstvo/dostojanstvo im. s. r., g.
mn. dostojanstava - skup osobina koje
treba potovati (ast, potenje, prave, dnost, ukus, korektnost, odmjerenost),
dostojno/dostojno pril. - na dostojan na
in.
dostojnost/dostojnost im. . r., instr. jd.
dostojnou/dostojnou i dostojnosti/
dstojnosti - osobina onoga ko je dosto
jan.

dostupan
dostupan/dostupan prid., odr. v. ddstupni/dstupni - kojeg moemo nai, koji
je pristupaan, dohvatljiv,
dostupnost/dostupnost im. . r., ddstupnou/dstupnou i ddstupnoti/do
stupnosti - osobina onoga to je do
stupno.
dosuti gl. svr., prez. dospem, trp. prid.
dosut - na ve usutu koliinu ega do
dati jo koliko je potrebno,
doapnuti gl. svr., prez. ddapnem - na
brzinu kome kratko rei neto povjer
ljivo, tajno,
doaptavati gl. nesvr., prez. doaptavam
- up. doapnuti,
dokolovati (se) gl. svr. i nesvr., prez.
ddkolujem (se), trp. prid. ddkolovan nakon zavrenog kolovanja upotpuniti
znanje dodatnim obrazovanjem,
doljak im. m. r., g. jd. doljka, n. m.
doljaci - osoba koja je tek dola; onaj
ko od starine nije tu, koji se doselio,
doseljenik,
doljakinja im. . r. - ena doljak, do
seljenica.
dotampati gl. svr., prez. ddtampam,
trp. prid. ddtampan - zavriti tampa
nje, otiskati do kraja; nakon raspro
danog tiraa odtampati jo primjeraka
knjige.
douljati se gl. svr., prez. dduljam se prii neprimjetno, doi uljajui se.
dota im. . r. (tal.), g. mn. dota - miraz,
dotacija im. . r. (lat.) - odreena svota
novca koja se prebacuje na raun firme
ili kakve organizacije za isplatu plaa,
namirivanje materijalnih trokova i dr.
potreba.
dotai gl. svr., prez. ddtaknem, trp. prid.
dotaknut - dotaknuti.
dotad(a) pril. - do tog vremena,
dotadanji/dotadanji prid. - koji je
trajao dotad, do tog vremena,
dotaknuti (se) gl. svr., prez. ddtaknem
(se), rad. prid. ddtakao (se), trp. prid.
ddtakniit - dodirnuti, dotai,
dotei gl. svr. prez. ddtekne/dotee doteknuti.
doteknuti gl. svr., prez. ddteknem/doteem - dotei, biti dovoljan,
doticaj im. m. r. - dodir, kontakt,
dotini/dotini prid. odr.v. - o kojem se
govori bez spominjanja imena.

116

117
dotiranje gl. im. s. r. (lat.) od dotirati.
dotirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
ddiiram - dati ili davati dotaciju, nova
no pomoi ili pomagati,
dotiskati gl. svr. prez. ddtiskam, trp.
prid. ddtiskan - dotampati, jo natiska
ti.
dotjerati gl. svr., prez. ddtjeram - dosta
viti robu, dovesti to, isporuiti; urediti
se, urediti svoj vanjski izgled; popeti se
na vii poloaj (npr. dotjerao je do mi
nistra).
dotle/dotle pril. - do tog mjesta, do tog
vremena; u isto vrijeme, istovremeno,
dotoiti gl. svr., prez. ddtoim, trp. prid.
ddtoen - doliti tenosti koliko je potre
bno.
dotrajati gl. svr., prez. ddtrajem - postati
staro i skoro neupotrebljivo, posluiti
do roka trajanja; biti na izmaku,
dotui gl. svr., prez. dotuem/dotuem,
trp. prid. dotuen - zavrnim udarcem
ubiti onoga ko je ve onesposobljen;
argumentima u potpunosti anulirati,
obezvrijediti neije miljenje,
dotuiti gl. svr., prez. ddtuim - dosaditi,
dodijati kome; ogaditi se.
dounica im. . r. - ena dounik, dojavljivaica.
douniki prid. - ono to pripada ili se
odnosi na dounike,
douniki pril. - na nain dounika, kao
dounik.
dounik im. m. r., n. mn. ddunici - onaj
to prenosi tajne, potkaziva, dojavlji
va, cinkaro.
dounitvo im. s. r., g. mn. ddunitava aktivnost dounika,
dova im. . r. (ar.), n. mn. dove/ddve, g.
mn. dova/dova - vrsta molitve u islamu;
molba za milost, blagoslov,
dovabiti gl. svr., prez. ddvabim, trp. prid.
ddvabljen - privui vabljenjem, prima
miti posebnim uzvicima (npr. pi-pi), ili
na koji drugi nain,
dovaija/dovadija im. m. r. (ar.-tur.) osoba koja ini dovu, koji upuuje
molitvu bogu za sebe ili za nekog dru
gog.
dovale v. - ejdovale.
dovde/dovde/dovdje/dovdje pril. - do
ovog mjesta.
dovee(r) - pril. ove veeri, veeras.

dovesti1 gl. svr., prez. dovedem/dove

dem, trp. prid. doveden - uiniti da ko
doe do odreenog mjesta; omoguiti
kome da doe do cilja; biti uzrok da ta
doivi propast.
dovesti2 gl. svr., prez. ddvezem/dovezem,
trp. prid. dovezen - dovui stvari, teret,
dopremiti.
dovijati se gl. nesvr., prez. ddvijam se snalaziti se, domiljati se, koristiti sve
naine da se nae rjeenje za neku ne
priliku ili nevolju.
dovijek(a) pril. - zauvijek, vjeno,
dovikivanje gl. im. s. r. od dovikivati,
dovikivati gl. nesvr., prez. dovikujem najjaim glasom dozivati, vikati kako
biste koga dozvali.
dovod/dovod im. m. r. - ono to slui za
dovoenje, npr. vode, plina i sl.
dovoditi gl. nesvr. prez. ddvoim, trp.
prid. doveden - prema svr. dovesti,
dovodni/dovodni prid. - koji pripada ili
se odnosi na dovod,
dovoljan/dovoljan prid., odr. v. ddvljnV
dovoljni - kojeg ima toliko da zadovolji
trenutnu potrebu; ocjena uspjeha u ko
li.
dovoljno pril. - koliko je potrebno, u do
voljnoj mjeri,
dovoljnost/ovoljnost im. . r., instr. jd.
dbvdljnou/dovljnou i dovdljnosti/
dovoljnosti - osobina onoga ega ima
dovoljna koliina,
dovoz/dovoz im. m. r. - dopremanje robe
prevoznim sredstvom, dovoenje.
dovoenje gl. im. s. r. od dovoziti - do
voz.
dovoziti gl. nesvr., prez. ddvozim, trp.
prid. ddvoen - dopremati robu vozi
lom.
dovratak im. m. m. r., g. jd. ddvratka, n.
mn. ddvraci, g. mn. ddvrataka - dovratnik, gornja poprena greda okvira
vrata; razg. tok.
dovratnlk im. m. r. n. mn. ddvratnici dovratak.
dovui gl. svr., prez. dovuem/dovuem,
trp. prid. dovuen - vukui dostaviti ta
na odreeno mjesto ili cilj; pejor. do
vesti koga neeljenog u kuu ili dovesti
onog koji ne eli.
dovlaiti gl. nesvr., prez. ddvlaim - up.
sa svr. dovui.

doivjeti

doza im. . r. (gr.) - tano odreena

mjera kakvog lijeka koji se daje bole
sniku; odreena koliina neega, gida.
dozirati gl. svr. i nesvr., (gr.), prez.
ddziram, trp. prid. ddziran - odrediti ili
odreivati dozu.
dozidati gl. svr., prez. ddzidam - dogra
diti, zidanjem dodati jo jedan dio na
postojeu graevinu, prizidati,
dozivanje gl. im. s. r. od dozivati,
dozivati gl. nesvr., prez. ddzivam - poja
anim glasom koga zvati,
dozlaboga pril. - ne moe biti gore, ve
oma loe.
dozlogrditi gl. svr., prez. dozlogrdim toliko dodijati da se ve moe porediti
sa zlom, postati nepodnoljivo, prei
sve granice,
doznaiti gl. svr., prez. doznaim - ispo
ruiti kakvu poiljku (novac, pismo i
sl.) putem posrednika; posredno koga
isplatiti.
doznaavati/doznaivati gl. nesvr., prez.
doznaavam!doznaujem - dat. jd. do
znaci, g. mn. doznaka, up. sa svr. do
znaiti.
doznaka im. . r. - nalog za isplatu, iznos
novca koji treba isplatiti,
dozrelost im. . r., instr. jd. ddzrelouf
ddzrelosti - osobina onoga to je do
zrelo.
dozreo prid., odr. v. ddzreli - koji je
sasvim proao kroz proces zrenja,
dozreti gl. svr., prez. dozremJdozrim proi sve procese zrenja, sazreti,
dozrijevati gl. nesvr., prez. dozrijevam,
up. sa svr. dozreti - sazrijevati, trajanje
zrenja.
dozvati gl. svr., prez. dozdvem/ddzovem
- up. sa nesvr. dozivati, kad ko uje
nae dozivanje.
dozvola im. . r. g. mn. dozvola - odo
brenje, doputenje, saglasnost,
dozvoliti gl. svr., prez. ddzvolim, trp.
prid. ddzvoljen - dati dozvolu, odobriti,
biti saglasan,
dozvoljavati gl. nesvr., prez. dozvo
ljavam - up. sa svr. dozvoliti; dopu
tati, stalno odobravati, davati dozvolu
za neto.
doivjeti gl. svr., prez. ddzivim, rad. prid.
ddzivio, doivjela, trp. prid. ddivljen biti uesnik u kakvom dogaaju; proi

doivljaj
kroz opasne situacije; biti iv dugo
godina (doivjeti duboku starost),
doivljaj im. m. r. - neki dogaaj koji
smo lino doivjeli; ono to imamo u
svom iskustvu,
doivljeno pril. - na nain onoga ko je
doivio.
dolvljenost im. . r., instr. jd. ddlvljenou/ddlvljenosti - svojstvo onoga to je
doivljeno,
doivotno pril. - do kraja ivota, dok se
ivo.
draa im. . r. - samonikle bodljikave
b iljk e, trnje; grmlje,
draast prid., odr. v. draastl - nalik na
drau, pun bodlji.
drag prid., odr. v. dragi, komp. drai mio, omiljen.
draga im. . r., dat. jd. drai - manji
morski zaliv, zaton.
draga, dragana im. . r. - voljena dje
vojka, ona koju voli momak,
dragan im. m. r., g. mn. dragana - mo
mak kojeg voli djevojka.
drago pril., komp. drae - na nain da je
po volji, da godi srcu, da stvara ugodu,
dragocjen/dragocjen prid., odr. v. dragdcjenl - skupocjen, velike vrijednosti po
ljepoti, ali i potrebi,
dragocjenost im. . r., instr. jd. dragdcjenou/dragdcjenosti - predmet koji je
dragocjen, ono to ima veliku vrijedno
st.
dragoman im. m. r. (ar.) - slubeni tu
ma, prevodilac,
dragost im. . r., instr. jd. drgou/drgosti - osjeaj miline, ono to godi srcu
i razumu.
dragovoljno pril. - prihvatiti ta drage
volje, bez protivljenja, rado.
dragulj im. m. r., g. jd. dragulja - mineral
koji se odlikuje rijetkou, ljepotom,
bojom, vrstoom, skupocjenou (dija
manti, smaragdi, safiri, rubini); dragi
kamen.
draguljar im. m. r., g. jd. draguljara ovjek koji zna o draguljima, izrauje
od njih nakit i bavi se prodajom,
draguljarnica im. . r. - prodavnica u
kojoj se vri prodaja dragulja,
draguljarstvo im. s. r. - posao koji
podrazumijeva obradu i trgovinu dragu

118

119
ljima.
dram im. m. r. (gr.) - mjera za teinu,
oko tri grama,
drama/drama im. . r. (gr.) - vrsta
knjievnog djela pisanog za izvoenje u
pozoritu, karakterie ga ozbiljnost za
pleta i dubokog proivljavanja likova;
prenes. potresan dogaaj, doivljaj,
dramaluk im. m. r. (gr.-tur.) - sama,
krupna zrna za metke lovake puke,
dramatian prid. (gr.), odr. v. dramati
ni - potresan, potresni,
dramatiar im. m. r. (gr.) - pisac drama,
dramatizacija im. . r. (gr.) - prerada
romana ili kakvog drugog knjievnog
djela u dramu radi izvoenja u pozori
tu.
dramatiziranje/dramatizovanje gl. im.
s. r. (gr.) od dramatizirati/dramatizovati; dramatizacija,
dramatizfrati/dramatizovati gl. svr. i
nesvr. (gr.), prez. dramatizlram/dramatizujem - preraditi ili preraivati
roman ili kakvo drugo knjievno djelo
u dramu.
dramaturg/dramaturg im. m r., n. mn.
dramaturzi/dramaturzi - osoba u pozo
ritu koja bira dramska djela koje e se
nai na repertoaru,
dramaturgija im. . r. (gr.) - nauka o
drami i dramskoj umjetnosti,
dramski/dramski prid. - koji pripada i
odnosi se na dramu,
dramski/dramski pril. (gr.) - na nain
kao u drami,
drangulija im. . r. (tur.) - sitnica, neto
bez vrijednosti to slui kao zamjena za
skupocjenu stvar, npr. jeftin nakit, biuerija.
draperija/draperija im. . r. (fr.) - kva
litetna tkanina sloena u nabore koji
djeluju kao ukras, zastor na prozoru,
drastian prid. (gr.), odr. v. drastini otar, neumoljiv, estok, sa brzim i ene
rginim djelovanjem bez poputanja,
drakanje gl. im. s. r. od drakati,
drakati gl. nesvr., prez. drakam - lagahno kakljati, golicati koga; pomalo
draiti; poticati, izazivati.
dra im. . r. g. jd. drai, n. mn. drai, g.
mn. drai - ugodnost, milina, osjeaj
izazvan neim lijepim, ugodnim.

draba im. . r. - licitacija, nadmetanje u

kupovini robe po principu ko ponudi
veu svotu,
draeja im. . r. (fr.) - tableta lijeka,
draest im. . r., instr. jd. draeu/draesti - draesnost, svojstvo onoga to je
draesno.
draesnost/draesnost im. . r., instr. jd.
draesnou/draesnosti i draesnou/
draaesnosti - draest,
draestan/draestan prid., odr. v. drae
sni/draesni - mio, drag, ugodan za oko
i duu; . r. draesna, s. r. draesno.
drainovac im. m. r. g. jd. drainovca, n.
mn. drainvci, g. mn. drainovaca pristalica i pripadnik etnikog pokreta
Drae Mihailovia (1941 -1945). .
draenje gl. im. s. r. od draiti,
draiti gl. nesvr., prez. draim, trp. prid.
draen - spoljnim uticajem pojaavati
aktivnost ula ili organa (plua, bronhija, oiju, grla); izazivati kod koga lj
utnju, nemir, bijes; bockati, zadirkivati,
initi koga razdraljivim,
dreanje gl. im. s. r. od dreati,
dreati gl. nesvr., prez. dreim - derati
se, vikati, jaukati; prenes. previe se
isticati jakim i upadljivim bojama,
dreav prid., odr. v. dreavi - koji drei,
upadljiv za oko zbog jake boje.
dreavo pril. - upadljivo, na dreav nain,
dreelprid. odr. v. - dreav.
drek im. m. r. (njem.) - izmet; prenes.
bezvrijedna i nepotrebna stvar, bezna
ajna sitnica, ono to je suvino.
dreka im. . r., dat. jd. dreci - galama,
vika, verbalno negodovanje povienim
tonom, protest,
drekavac im. m. r., g. jd. drekavca, g.
mn. drekavaca - osoba koja esto die
dreku, galamu; vrsta majmuna,
dreknuti gl. svr., prez. dreknem - prema
nesvr. dreati,
dremljiv prid., odr. v. dremljivl - kojem
se drijema, pospan,
dremljivo pril. - pospano, na dremljiv
nain.
dremljivost im. . r., instr. jd. dremljivou/dremljivosti - osobina onoga ko je
dremljiv, drijeme,
dremuckanje gl. im. s. r. od dremuckati,
dremuckati gl. nesvr., prez. dremuckam
- naizmjenino drijemati i spavati,

drijemati
isprekidano drijemati, zaspati i buditi se
u kratkim intervalima,
dren/drijen im. m. r. - stabljika utih
cvjetova i crvenih kiselih plodova.
dren im. m. r. (fr.) - cijev, jarak,
drenaa im. . r. (fr.) - uklanjanje vode sa
naplavljenog zemljita odvodnim kana
lima ili cijevima; ureenje zemljita za
graenje kakve zgrade; nain ienja
rane nakon hirurke operacije,
drenovina im. . r. - drenovo drvo.
drenjina im. . r. - drijenjak, plod drena.
dres im. m. r. (engl.) - odjea koju nose
sportisti prilikom nastupa,
dreser im. m. r. (fr.) - krotitelj ivotinja,
onaj ko dresira divlje ivotinje,
resiranje gl. im. s. r. (fr.) od dresirati,
dresirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
dresiram - vriti dresuru, uvjebavati
ivotinje za nastupanje u cirkusu, za
lov, za potrebe policije, vojske i sl.
dresura im. . r. (fr.) - uvjebavanje ivo
tinja, resiranje.
dretva im. . r. (njem.) - veoma vrst
konac za uivanje obue,
drevan prid., odr. v. drevni - prastari, koji
je postajao u ranijem historijskom ra
zdoblju.
dredanje gl. im. s. r. od dredati,
dredati gl. svr., prez. dredlm - provo
diti vrijeme na jednom mjestu, dugo
ekati u neizvjesnosti trpei nepodno
ljivu dosadu; amiti,
drhtaj im. m. r. - jedan pokret u drhtanju
tijela.
drhtanje gl. im. s. r. od drhtati,
drhtati gl. nesvr., prez. drhtim/drem,
pril. vr. sad. drui - tresti se od straha,
hladnoe; prenes. pretjerano se brinuti
za nekoga ili za neto, strepiti,
drhtav prid., odr. v. drhtavi - koji po
drhtava, dre.
drhtavica im. . r. - drhtanje od straha,
groznice, slabosti i sl.
drhtavo pril. - na drhtav nain, podrhta
vajui.
drhturiti gl. nesvr., prez. drhturlm - po
malo drhtati, lagahno se tresti,
drijemalo im. s. r. - osoba sklona drijemanju.
drijemati gl. nesvr., prez. drijemam - biti
u stanju polusna.

drijeme
drijeme im. m. r. - dremljivost, izmeu
sna i budnog stanja, pospanost, sanji
vost.
drijenjak im. m. r. - plod drena, drenjina,
drijeiti gl. nesvr., prez. drije sun - raspe
tljati vor, razvezati ono to je zaveza
no.
dril im. m. r. (engl.-njem.) - nametanje
stroge discipline i poslunosti, najee
u vojnoj obuci,
dripac im. m. r. g. jd. dripca, v. jd.
dripe, n. mn. dripci, g. mn. dripaca nepristojna, sirova, neuglaena osoba,
djeak ili momak runog ponaanja, ne
otesanac, klipan,
drljaa im. . r., g. mn. drljaa - orue za
usitnjavanje gornjeg sloja zemlje nakon
oranja.
drljanje/drljanje gl. im. s. r. od drljati,
drljati/drljati gl. nesvr., prez. drljam/
drljam - obraivati, sitniti zemlju drlja
om nakon oranja; grepsti, strugati; pre
nes. neitko, runo pisati, pisati stilski
loe.
drmanje gl. im. s. r. od drmati,
drmati gl. nesvr., prez. drmam - upo
trebom sile uiniti da se ta trese, kad
se to stalno trese; prenes. imati mo
odluivanja, voditi glavnu rije, npr. u
hijerarhiji vlasti,
drmator im. m. r. - u razg. iron. onaj koji
odluuje, koji se pita i ima mo.
drmnuti gl. svr., prez. drmnem, rad.
prid. drmnuo - up. nesvr. drmati,
drmusati gl. nesvr., prez. drmusam lagahno drmati to.
drndalo/rndalo/drndalo im. s. r. - ono
to drnda, sprava za drndanje, raeljavanje vune.
drndanje/rndanje gl. im. s. r. od drnda
ti.
drndati/drndati gl. nesvr., prez. drn
dam/drndam - dmdalom raeljavati
vunu; zvuati kao kad radi drndalo; loe
svirati; dosaivati priom, zvrndati.
drob im. m. r. - stomak, eludac i crijeva,
utroba.
drobina im. . r. - pejor. od drob; izvaen
drob ivotinja,
drobljenje gl. im. s. r. od drobiti.

121

120
drobiti gl. nesvr., prez. drdblm, trp. prid.
drobljen - mrviti, sitniti ta pokretima
prstiju ili kakvim oruem,
drobljiv prid., odr. v. drdbljivT - koji se
lahko drobi, koji se zaas moe smrviti,
drobljivost im. . r., instr. jd. drdbljivou/drdbljivosti - osobina onog to je
drobljivo.
roca im. . r. - razg. pejor. prostitutka,
kurva, drolja,
drolja im. . r., pejor. - up. droca.
drombulja im. . r. - muziki instrument
koji se dri u zubima, svira se trzanjem
opruge, a usna duplja slui kao rezo
nator.
drombuljanje gl. im. s. r. od drombuljati,
drombuljati gl. nesvr., prez. drombuIjam - svirati na drombulji.
dronjak im. m. r. g. jd. dronjka, n. mn.
dronjci, g. mn. drdnjaka - stara, podera
na tkanina, rita, krpa, prnja; prenes. bi
jednik, nitarija, jadnik,
dronjav prid, odr. v. dronjavi - koji je u
dronjcima, otrcan, odrpan, bijedan,
dronjavac im. m. r. - poderanac, osoba
sva u dronjcima,
dronjavica im. . r. - dronjavka, ena
dronjavac.
dronjavost im. m. r., instr. jd. dronjavou/dronjav osti - svojstvo onoga ko je
dronjav, ili to je dronjavo.
drozd/drozd im. m. r. - ptica pjevica.
drozga im. . r. - ostaci, otpad koji ostaje
nakon topljenja rudae, troska,
drozgav prid., odr. v. drozgovi - pun
drozge.
drpanje/drpanje gl. im. s. r. od drpati,
drpati/drpati gl. nesvr., prez. drpam/
drpam - trgati, nekontrolisano vui, te
gliti, potezati, kidati; pejor. tipati, pi
pati; krasti,
drpnuti/drpnuti gl. svr., prez. drpnem/
drpnem - malo povui, trgnuti, pote
gnuti; pipnuti, tipnuti koga; ukrasti,
zdipiti.
drsko pril. - bezobzirno, bez stida, bezo
no, bezobrazno,
drskost im. . r., instr. jd. drskou/
drskosti - svojstvo onoga k o je drzak.
drka im. . r. dat. jd. drci, g. pi. drki/
draka - drak, ono za ta se moemo
drati, ono to dri.

drtina im. . r. - neto staro, ofucano,

istroeno, neupotrebljivo; zemlja koja
ne daje prinos, posna zemlja.
drug im. m. r., n. mn. drugovi, g. mn.
drugova/drugva - osoba s kojom nas
vee razumijevanje, prisnost, prijatelj
stvo, kolegijalnost; rije za oslovljavanje meu ljudima u komunistikom
sistemu i vladajuoj partiji komunista.
druga im. . r. - ona s kojom se ko drui,
s kojom je u prisnim, prijateljskim
odnosima ispunjenim obostranim razu
mijevanjem, drugarica,
drugaije/drukije pril. - razliito, na
nain koji ima razliku u odnosu na dru
godrugaiji/drukiji prid. odr. v. - razliit,
nije isti kao neto drugo,
drugar im. m. r., g. jd. drugara, n. mn.
drugri, g. mn. drugara - drug.
drugarica im. . r. - ena drug,
prijateljica,
drugarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
drugove i drugare,
drugarski pril. - kao drugovi, na dru
garski nain,
drugarstvo im. s. r., g. mn. drugarstava osjeaj prijateljstva, bliskosti, poveza
nosti meu drugovima,
drugdje pril. - na nekom drugom mjestu.
drugi1 red. broj - ono to dolazi iza
prvoga.
drugi2 prid. odr. v. - koji se razlikuje od
spomenutog, drugaiji; ostali,
drugojaijl prid. odr. v. - drukiji, dru
gaiji.
drugovati gl. nesvr., prez. drugujem biti drug sa nekim, provoditi vrijeme u
drugarstvu.
druker im. m. r. (njem.) - vrsta dugmeta,
kope; radnik metalske struke koji ru
no savija lim, pleh.
drum im. m. r. (gr.) - put, cesta,
drumarina/drumarina im. . r. (gr.) cestarina, novana naknada za korite
nje druma.
drumski prid. odr. v. (gr.) - koji se odno
si na drum.
driiskati/triiskati gl. nesvr. prez. druskam/truskam - voziti se loim putem
punim rupa, tresti se.

drvce

drutven/drutven prid., odr. v. drutveni

- koji se voli druiti sa drugim ljudima,
koji pripada drutvu,
drutveno pril. - na drutven nain, kao u
drutvu.
drutvenost im. . r., instr. jd. drutvenou/drutveno ti - osobina onoga ko je
drutven; drueljubivost.
drutvo im. s. r., g. pi. drutava - ljudi
koji ive zajednici u kojoj se potuju
odreene zakonitosti bitne za opstanak i
napredak.
druba im. . r., g. mn. drubi - druina,
drutvo; druenje,
driibenica im. . r. g. mn. drubenica osoba enskog pola koja pravi drutvo
drugoj enskoj osobi; pratilja, obikua,
driibenikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na drubenike i drubenice.
drueljubiv prid., odr. v. drueljubivi koji se voli druiti, drutven,
drueljubivo pril. - na drueljubiv nain,
drueljubivost im. . r., instr. jd. drueIjubivou/drueljubiv osti - osobina
onoga ko je drueljubiv, drutven, ko se
voli druiti,
druica/druica im. . r. - em. i hip. od
druga(rica).
druina/druina im. . r. - druba; grupa
osoba sa zajednikim interesom, milje
njem, ciljem.
drvar im. m. r. - trgovac koji prodaje
drva; drvosjea,
drvara im. . r. - stovarite drva, prodajno
mjesto drveta na malo.
drvarija im. . r. - razne djelatnosti
vezane za drvo (sjea, prodaja, odvoz,
obrada i sl.); drveni proizvodi, drvena
rija.
drvarina im. . r. - porez za sjeu drveta
ili carinska naknada pri uvozu,
drvariti gl. nesvr., prez. drvarim - imati
obrt sa drvima (prodavati, prevoziti,
cijepati i sl.),
drvarnica/drvarnica im. . r. - zatvorena
i patkrivena prostorija uz kuu ili u kui
u kojoj stoje drva, upa, drvamik,
drvljanik.
drvce/drvce im. s. r., g. jd. drvca/drvceta
i drvca/di'vceta - malo i mlado drvo;
mali komad iscijepanog drveta (npr.
ibica, akalica).

drvee
drvee zbir. im. s. r. - izvedenica od drvo.
drven prid. odr. v. drveni - od drveta,
drvenar im. m. r. g. jd. drvenrci - vrsta
mrava koji ivi u dupljama drveta,
drvenarija im. . r. - stolarski proizvodi
za kuu; prozori, vrata, lamperija i sl. u
stanu.
drvenast prid., odr. v. drvenasti - nalik na
drvo po nekim osobinama; prenes. neo
sjetljiv, nepomian, neokretan (osoba).
Drvenija im. m. r. - naziv za most od
drveta preko Miljacke u Sarajevu.
drvenik im. m. r., g. jd. drvenika, n. mn.
drvenici, g. mn. drvenika - drvarnica,
drvljanik, upa.
drvenilo im. s. r. - stanje onoga ko je
drvenast; ukoenost, utrnulost, neosje
tljivost.
drveno pril. - ukoeno, neosjetljivo, nepo
mino, beivotno,
drvenjak im. m. r., g. jd. drvenjaka - ono
to je nainjeno od drveta (tap), obua
od drveta (klompe); prenes. neosjetljiv,
ukoen ovjek,
drvenjara im. . r. - kua od drveta, od
dasaka.
drvenjeti se gl. nesvr., prez. drvenim se postajati drven, gubiti osjeaj opipa,
drvljanik im. m. r. g. jd. drvljanika, n.
mn. drvljanici, g, mn. drvljanika - drva
rnica, drvenik,
drvlje/drvlje zb. im. s. r. - izv. od drvo.
drvni/drvni prid. - koji se odnosi na drvo.
drvo im. s. r., g. jd. drva/drveta, n. mn.
drva, g. mn. drva, dat. - instr.- lok. mn.
drvima - biljka sa stablom i liem;
graa ili ogrjev dobiveni obradom drve
ta (sijeenje, rezanje),
drvojeci im. m. r. mn. - drvotoci, insekti
koji jedu, rastau drvo.
drvored im. m. r. n. mn. drvoredi - stabla
zasaena u pravilnom redu du ulica,
etalita, parka,
drvorez im. m. r. - urezivanje u drvo sli
ka, crtea kako bi se ukrasilo ili napra
vio otisak za umnoavanje tih slika i
crtea.
drvorezac im. m. r., g. jd. d n oresca, g.
mn. drvbrezacd - umjetnik koji se bavi
izradom drvoreza,
drvosjea im. m. r. - ovjek koji sijee
stabla u umi.

122

123
drvoto im. m. r. - drvotoac, insekt
potkornjak koji jede, rastae drvo,
drvojeci.
drvotoac im. m. r., g. jd. drvdtoca, g.
mn. drvoto ded - vrsta koljke koja
izjeda, rastae drvo broda.
drzak prid., odr. v. drski - nepristojan,
bezobziran, bezobrazan, bezoan, agre
sivan.
drzman im. m. r. (tur.) - veoma krupan,
visok i snaan ovjek,
drznik im. m. r. n. mn. drznici - osoba
koja je drska, koja ne potuje nikakve
norme ponaanja, bezobraznik,
drznuti se gl. svr., prez. drznem se uiniti ono za ta je potrebna posebna
hrabrost, osmjeliti se.
drzovit prid., odr. v. drzoviti - drzak,
drzovito pril. - na drzak nain, drsko,
drzovitost im. . r., instr. jd. drzovitou/
drzovitosti - osobina onoga ko je drzo
vit, drzak.
dra im. m. r., g. jd. draa, g. mn.
draa - ono to dri, podupira.
drak im. m. r. g. jd. drzka, n. mn.
drai, g. mn. drakci - drka, dralo,
dralica.
dralo im. s. r. - drveni dio u koji se
uglavljuje pero; drka, drak, dralica,
ono to drimo u ruci, npr. drveni dio
lopate.
dranje gl. im. s. r. od drati,
drati gl. nesvr., prez. drim, trp. prid.
dran - imati tau rukama i nastojati da
ne padne, da se ne pomakne; podu
pirati; prenes. misliti, cijeniti, uvaava
ti, biti na ijoj strani,
drati se gl. nesvr., prez. drim seuhvatiti se za to da ne bismo pali; biti
uz koga, slijediti ije ideje; praviti se
vaan, biti hladan; prenes. dobro izgle
dati za svoje godine,
drava im. . r. - politiko-pravna, suve
rena meunarodno priznata administra
tivna i teritorijalna organizacija sa ra
zliitim oblicima vlasti i unutranjeg
ureenja; zemlja koja posjeduje vlastitu
teritoriju, odreeni politiki sistem na
vlasti, policiju, vojsku itd.
dravica im. . r.,em. - mala drava,
dravljanin/dravljanin im. m r. - sta
novnik odreene drave, onaj kojem

pripadaju prava njegove drave; . r.

dravljanka,
dravljanstvo im. s. r. - pripadnost
ljudske jedinke jednoj dravi,
dravni prid. odr. v. - koji pripada dravi,
koji se odnosi na dravu,
dravniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na dravnike,
dravniki pril. - na nain dravnika, kao
dravnik.
dravnik im. m. r., n. mn. dravniici, g.
mn. dravnika - politiar koji vodi dra
vu.
dravnltvo im. s. r., g. mn. dravnlstava
- vjetina voenja drave,
dravnost im. . r., instr. jd. dravnosu/
dravnosti - ureenje drave, suvereni
tet, samostalnost, organizacija vlasti,
dravotvoran prid., odr. v. dravotvorni odnosi se na onoga koji nastoji da
stvori i unapreuje dravu; koji ima
svojstva drave,
drei prid. - koji je uprkos godinama
dobrog zdravlja; koji se dobro dri.
dual im. m. r. (lat.), g. jd. dudla - dvojina,
pored jednine i mnoine u gramatici
naeg starijeg jezika postojala je jo i
dvojina kad se govorilo o emu to
dolazi u paru; dvojina se u bos. jeziku
izgubila, za nju zna, npr. slovenski
(slovenaki) jezik,
dualizam im. m. r. (lat.) g. jd. dualizma filozofski pravac koji u miljenju pret
postavlja dva principa, npr. fiziko i du
hovno, tijelo i dua, dobro i zlo itd.
dub im. m. r., n. mn. dubovi - hrast,
dubac im. m. r. - em. od dub.
dubak im. m. r., g. jd. dupka, n. mn.
dupci - stalak, naprava od drveta ili ka
kvog drugog materijala koja pomae
djetetu stajati i prohodati,
dubara im. . r. (perz.) - u dominama:
duplo dva; prenes. podvala, varka,
dubina im. . r. - razmak od povrine do
krajnje take na dnu, npr. dubina vode
u rijeci, moru.
dubinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
dubinu.
dubinski pril. - na svestran nain, teme
ljito, npr. analizirati,
dubioza im. . r. (fr.) - sumnjivo novano
potraivanje.

duduk

dubiti gl. nesvr., prez. dubim - stajati na

glavi, uspravno; initi sve da bi se i
nemogue postiglo; praviti udubljenje,
dupsti.
dubler im. m . r. (fr.), g. mn. dublera dvojnik; zamjenik glavnom glumcu u
filmu koji nastupa u izvoenju opasnih
i vratolomnih scena, kaskader,
dublet im. m. r. (fr.), g. jd. dubleta - dvije
jedinice istog znaenja, a razliita lika,
npr. u gram. a rtist: artista,
dubliranje gl. im. s. r. (fr.) - izv. od
dublirati.
dublirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. dubliram - zamjenjivati glavnog glumca,
biti kome dubler u opasnim scenama u
filmu.
dubljenje gl. im. s. r. od dubiti.
dubok prid., odr. v. duboki - odnosi se na
ono to ima velik razmak izmeu dna i
povrine.
duboko pril. - na nain da ide u dubinu,
duborez im. m. r. - vrsta umjetnosti u
kojoj se dubljenjem i urezivanjem u
kamen, drvo i sl. izrauju ukrasni pre
dmeti.
dubrava im. . r., g. mn. dubrava - staro
ime za umu; est naziv naseljenih mje
sta (Dubrava),
dubrovaki prid. odr. v. - koji pripada i
odnosi se na Dubrovnik,
dubrovaki pril. - na nain Dubrovana i
Dubrovnika.
Dubrovanin/Dubrovanin im. m. r., n.
mn. Dubrdvani/Dubrovndni - stano
vnik Dubrovnika.
Ditbrovkinja/Dubrovanka im. . r. ena iz Dubrovnika
dubura im. . r. (ar.) - stranjica; mar.
duan im. m. r. (ar.), g. jd. duana, g. mn.
duand - prodavnica, trgovaka radnja,
duandija im. m. r. (ar.-tur.) - trgovac,
prodava u duanu.
Dubrovnik im. m. r., v. jd. Dubrovnie ime grada na Jadranskom moru; hist.
, Dubrovaka Republika,
dud im. m. r. (tur.), n. mn. dudovi - listopadno drvo sa slatkim, jestivim plo
dom, murva,
duda/diida im. . r. - cucla; vrsta svirale
od trstike.
duduk im. m. r. (tur.), n. mn. duduci, g.
mn. duduka - vrsta svirale; prenes.

duel
glupak, osoba koja teko da ta moe
razumjeti, tokmak.
duel im. m. r. (fr.) - dvoboj, obraun
izmeu dvojice protivnika.
duet im. m. r. (tal.) - pjevanje i sviranje
udvoje; muzika kompozicija za dva
glasa ili instrumenta.
dug im. m. r., mn. dugovi, g. mn. dugova/
dugova - ono to se pozajmi i treba
vratiti; prenes. moralna obaveza prema
nekome.
dug prid., odr. v. dugi, komp. dui/dulji dugaak, odnosi se na ono to ima velik
razmak izmeu svojih krajnjih taaka
(npr. dug tap); kad je ta due nego to
je potrebno, nego to smo oekivali,
predugo.
duga im. . r., dat. jd. dugi/duzi - jedna od
daska od kojih je izraeno drveno bure
ili bava.
duga im. . r., dat. jd. dugi/duzi - spektar
boja koji vidimo na nebu izazvan prelamanjem suneve svjetlosti kroz kapljice
kie.
dugaak/dugaak prid., odr. v. dugaki/
dugaki - up. dug.
dugajlija im. m. r., hip. - dugonja, veoma
visoka osoba,
dugme/dugme im. s. r. (perz), g. jd. du
gmeta/dugmeta, zb. im. dugmad - puljka, puce, okrugla oblika, slui za zakopavanje odjee; ploice raznih oblika
na aparatima, napravama, ureajima i
sl. pomou kojih ih pokreemo i njima
upravljamo.
dugo pril. - kad se neto dogaa u duem
vremenskom razdoblju, npr. ekati
dugo.
dugodnevnica/dugodnevnica im. . r. najdui dan, a najkraa no u godini
(21. 06), solisticij.
dugonja im. m. r., hip. - vrlo visok i
mrav ovjek, dugajlija,
dugoprstai im. m. r. mn. - vrsta ivotinja
sa dugim prstima,
dugoprsti im. m. r. (arg.) - lopov, osoba
koja krade,
dugoroan/dugoroan prid., odr. v. dugdroni/dugoroni - dogovoren za pla
anje na dugi rok u jednakim mjese
nim novanim ratama.
dugotrajan/dugotrajan prid., odr. v.
dugotrajni/dugotrajni - koji dugo traje.

125

124

dugotrajnost im. . r., instr. jd. dugo

trajnou/dugotrajnosti - osobina ono
ga to je dugotrajno,
dugduko im. m. r., hip. - u priama za
djecu, stripovima i crtanim filmovima
naziv za zeca.
duguljast prid., odr. v. duguljasti - izdu
en, izrazito dui nego iri.
duh im. m. r., vok. jd. due, n. mn. duho
vi/dusi - sposobnost miljenja, spozna
je, dovitljivosti, morala; ope psihiko i
moralno stanje; nevidljivo bie.
duha im. m. r., g. jd. duha - umjetnik
muziar koji svira neki od duhakih
instrumenata (truba, oboa, rog i sl.),
puha.
duhaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
duhae, puhaki.
duhal prid. odr. v. - odnosi se na mu
zike instrumente koji sviraju pomou
puhanja.
duhan im. m. r. (ar.), g. jd. duhana biljka koja sadri nikotin, koja kao
sirovina slui za proizvodnju cigara, ci
gareta i sl.
duhandija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji
pui duhan, pua cigareta,
duhaniti gl. nesvr., (ar.), prez. duhanim puiti, kupovati kome duhan, snabdije
vati koga duhanom,
duhati gl. nesvr., prez. duem - puhati,
duhovni prid. odr. v.- odnosi se na duh;
suprotno od svjetovni; crkveni, konfesi
onalni.
duhovit prid., odr. v. duhdviti - koji ima
duha, koji zabavlja, nasmijava, ima
smisla za humor,
duhovito pril. - na duhovit nain, s du
hom.
duhovitost im. . r., instr. duhdvitou/
duhovitosti - osobina onoga to je duho
vito, ili osobe koja je duhovita,
duhovnikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na duhovnike,
iihovniki pril. - na nain duhovnika,
kao duhovnik.
duhovnik im. m. r., n. mn. diihvnici crkveno lice, sveenik,
duhovnost im. . r., instr. jd. duhovnou/
duhovnosti - svojstvo onoga to je du
hovno.
dukat im. m. r. (tal.), g. mn. dukata - hist.
novac od zlata, zlatnik.

dulek im. m. r. (tur.) - tikva, bundeva,

dulje/diilje pril. - due.
duljina im. . r. - duina,
duljenje gl. im. s. r. - izv. od duljiti,
duljiti gl. nesvr., prez. duljim - initi da
to bude dulje; priati to due, razvla
iti priu, nadugako pripovijedati,
duman im. m. r. (tur.), g. jd. dumdna dim, magla, smog; prenes. briga, ma
glovite misli kao u polusnu.
dumdum/dumdiim im. m. r. (engl.) vrsta metka koji eksplodira pri udaru u
tijelo, pa zadaje teke rane, rasprska
vajui metak,
dundo/dundo im. m. r. - u Dubrovniku
naziv za amidu ili dajdu (strica ili
ujaka); iko.
duner(in) im. m. r. (perz.) - stari naziv
za zanatliju, stolara, graditelja; pejor.
onaj ko ne uradi dobro odreeni posao,
nemaj stor.
diinja im. . r. - stablo voke sa isto
imenim plodom,
dunjaluk im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. dunja
luka, n. mn. dunjaluci, g. mn. dunjaluka
- ovaj svijet; svi ljudi na zemaljskoj
kugli.
diio im. m. r. (tal.) - duet.
dupe im. s. r., g. jd. dupeta - stranjica;
prenes. osoba loeg karaktera; glupan,
dupin/dupin im. m. r. - sisar iz familije
kitova koji ivi u moru, delfin,
dupke pril. - dupkom, popunjeno do vrha;
uspravljeno, biti u stojeem poloaju,
dupkom pril. - dupke.
dupli prid. odr. v. (lat.) - dvostruk, udvo
struen, udvojen,
duplikat im. m. r. (lat.), g. jd. duplikta drugi primjerak istog dokumenta; kopi
ja, prepis; ono to ima istu pravnu vrije
dnost; ono to ima sve osobine kao ori
ginal, ali nije to.
duplja/duplja im. . r. - upljina u drvetu
gdje se nastanjuju ptice; dijelovi govor
nog aparata, usna i nosna upljina,
dupsti/dupsti gl. nesvr., prez. dubim praviti udubljenje pomou kakvog o
trog alata (no, dlijeto); dubiti,
duraan/duratan/durean prid. (tur.)
odr. v. durani/du ratni/du reeni - izdr
ljiv, trajan, postojan,
durati gl. nesvr. (tur.), prez. ditram trpjeti, podnositi tekoe, izdravati.

duman(in)

durbin im. m. r. (perz.), g. jd. durbina, g.

mn. durbina - dvogled, dalekozor, na
prava koja pomou lea omoguava da
se bolje vidi neto u daljini,
duriti se gl. nesvr., prez. durim se - po
kazivati ljutnju i uvrijeenost, ljutiti se.
dustaban/dustaban prid. (tur.) - ravnih
stopala.
dustabanlija im. m. r. (tur.) - osoba koja
ima ravna stopala.
dua im. . r. v. jd. duo - ono to pred
stavlja ivot u ovjekovu tijelu; ovje
kova svijest, osjeanja, osobine kara
ktera; prenes. osoba, eljade, stanovnik,
ukuanin.
duak im. m. r., g. jd. duka - mali odsje
ak vremena koji traje izmeu udisaja i
izdisaja zraka.
duek im. m. r. (tur.), n. mn. dueci, g.
mn. dueka - dio posteljine, ono na em
se lei za vrijeme spavanja, madrac,
duekluk im. m. r. (tur.), n. mn. duekluci
- platno od kojeg se prave dueci; vrsta
ormara u kojem se dre dueci,
duevan prid., odr. v. duevni - koji je u
vezi sa unutranjim psihikim stanjem;
koji je dobroduan, razuman, spreman
pomoi jer ima duu.
duevno pril. - na duevan nain, s du
om.
duevnost im. . r., instr. jd. duevnou/
duevnosti - osobina onoga ko je due
van.
duica im. . r. - em. i hip. od dua;
unutranji dio gume, zranica.
duini prid. - koji se odnosi na duik,
azotu.
duik im. m. r., g. jd. duika - azot, hem.
element, nitrogenijum, oznaka N, gas
bez boje, ukusa i mirisa,
duikov prid. odr. v. - koji se odnosi na
duik.
duenje gl. im. s. r. od duiti,
duiti gl. nesvr., prez. duim - guiti ko
ga, initi da ko ne moe disati; prenes.
previe i nepotrebno priati, daviti,
duiti se gl. nesvr., prez. duim se - ne
mati zraka, ne moi disati, daviti se pri
plivanju.
duman(in) im. m. r. (perz.), mn. dumani - neprijatelj, zlotvor, osoba koja
mrzi.

dumanka
dumanka im. . r. (perz.), dat. jd. dumanki, g. mn. dumanki - ena dumanin
dumanluk/dumanluk im. m. r. (perz.tur.) - neprijateljstvo, mrnja,
dumanskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na dumane.
dumanski pril. - na nain dumana, kao
dumanin.
dunik im. m. r. g. jd. dunika, n. mn.
dunici, g. mn. dunika - dio organa za
disanje od hrskavice koji ide od drijela
do plua gdje se rava na dva ogranka,
duebrinik/duebrinlk - im. m. r. n.
mn. duebrinici/duebrinici - osobe
koje se brinu za spas due; sveenik,
duhovnik; prenes. onaj ko pokazuje
pretjeranu, nametljivu ili lanu brigu za
koga.
duvak/duvak im. m. r. (tur.), g. jd.
duvaka/duvaka, n. mn. duvati!duvdei,
g. mn. duvaka/duvaka - veo koji nosi
mlada preko glave i lica, koprena, vala.
duvar im. m. r. (perz.) - zid.
du prij. - znai pravac ili smjer po dui
ni, npr. du puta.
duan prid., odr. v. duni - odnosi se na
onoga koji mora da vrati dug, zaduen,
dud/dud im. m. r. - hist. vladar Mleta
ke Republike,
due/diie pril. - dulje,
duica im. . r. - dio oka, arenica,
duina im . r. - razmak izmeu dviju
taaka, duljina,
duinskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
duinu.
duiti gl. nesvr., prez. duim - duljiti,
uiniti neto duim; zaduivati koga i
me.
dunik im. m. r., g. jd. dunika, n. mn.
dunici, g. mn. dunika - osoba koja je
duna, koja mora vratiti dug; . r.
dunica.
dunosnik/dunosnik im. m. r. (hrv.) n.
mn. dunosnici/dunosnici - onaj koji je
na dunosti u hijerarhiji vlasti, ee:
slubenik; funkcioner u vlasti,
dunost im. . r., instr. jd. dunou/
dunosti - posao, sluba; obaveza za ne
to to se mora uiniti.
dva broj m. r., g. dvaju, dat. dvama/dva
ma - za jedan vie od jednoga; oba.

127

126
dvadesetak broj m. r. - neodreeno,
priblino dvadeset, oko dvadeset, npr.
ljudi.
dveri im. . r. plur. tantum (stsl.) - velika
vrata zamka, dvorca, hrama, crkve,
dvije broj . r., g. dviju/dviju, dat. dvjema/
dvjema - za jednu vie od jedne, obje.
dviza im. . r. - ovca, koza i sl. od dvije
godine.
dvizac im. m. r., g. jd. dvisca, n. mn.
dvisci, g. mn. dvizaca - ovan, jarac itd.
od dvije godine,
dvize im. s. r. - em. i hip. od dviza i
dvizac.
dvoboj/dvoboj im. m. r. - duel, borba
izmeu izazivaa i izazvanog pred svje
docima uz upotrebu hladnog ili vatre
nog oruja; prenes. polemika, una ra
sprava, prepirka izmeu dviju strana,
dvodfhalice im. . r. mn. - vrsta riba koje
diu krgama i ribljim mjehurom,
dvogled im. m. r. - optika sprava pomo
u koje sa oba oka moemo posmatrati
udaljene objekte, dalekozor, durbin
dvojac im. m. r., g. jd. dvojca, n. mn.
dvojci, g. mn. dvojaca - u sportu amac
sa dva veslaa; arg. dvojica istomilje
nika.
dvojba im. . r., g. mn. dvdjbi - nedo
umica, dvoumljenje.
dvoje zb. broj s. r., g. dvoga/dvdjega, dat.
dvma - jedno i jo jedno ivo bie u
zbiru.
dvojezikl/dvojezinl i dvojezikl/ dvo
jezini prid. odr. v. - koji je na dva
jezika.
dvoji brojni prid. - uz imenice koje znae
da je neto u paru: dvoji opanci, dvoja
vrata.
dvojica brojna im. . r. - dva mukarca,
dvojina im. . r. - isto: dual.
dvojmskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
dvojinu, dual.
dvojka im. . r., dat. jd. dvojci, g. mn.
dv ojki/dvojaka - brojka, cifra kojom se
oznaava broj dva.
dvojnice/dvojnice im. . r. plur. tantum narodni muziki instrument, svirala ko
ja ima dvije cijevi,
dvojnik im. m. r. n. mn. dvojoici, g. mn.
dvojnika - osoba koja je veoma slina
ili jednaka drugoj osobi.

dvojnost im. . r., instr. jd. dvojnou/

dvojnosti - osobina onoga to je dvo
struko, udvojeno, dvostrukost,
dvokatnica im. . r. g. mn. dvdkatnica kua sa dva sprata (kata), dva boja,
dvospratnica,
dvokolica im. . r. - zaprena kola sa dva
toka, eze.
dvokratan prid., odr. v. dvdkratni - neto
to se obavlja u dva maha tokom dana,
npr. dvokratno radno vrijeme,
dvokrilac/dvokrilac im. m. r., g. mn.
dvdkrilaca - stariji tip aviona sa dva
krila sa svake strane trupa; zool. poro
dica insekata, kukaca,
dvolian prid., odr. v. dvdlini - neiskren,
nepoten, licemjeran, nedosljedan,
dvolinost im. . r., instr. jd. dvdlinou/
dvdlinosti - osobina onoga ko je dvo
lian, nedosljedan; licemjerstvo.
dvolinjak im. m. r.. mn. dvdlinjaci osoba sa dva lica; dvolian, neiskren,
nedosljedan ovjek, licemjer,
dvometra im. m. r., g. jd. dvometraa, n.
mn. dvometrai, g. mn. dvometraa ovjek visok oko dva metra,
dvopapkari im. m. r. mn. - red sisara
biljojeda koji na nogama imaju dva pa
pka.
dvopek im. m. r., n. mn. dvdpeci, g. mn.
dvopeka - vrsta hljeba peenog do e
ljene tvrdoe koji moe due stajati da
se ne pokvari,
dvopreg im. m. r., n. mn. dvdprezi, g. mn.
dvoprega - zaprega koju vuku dva ko
nja.
dvor im. m. r., mn. dvdrovi/dvorovi - dvo
rac, posebno ureena graevina u kojoj
je sjedio vladar (car, kralj i sl.); zamak;
meton. osobe koje ive na dvoru, svita,
vladar i njegovi povjerljivi ljudi; tako
er: dvorite, avlija,
dvorac im. m. r., g. jd. dvorca, g. mn.
dvoraca - veleljepna graevina, dvor;
zamak; vila.
dvorana im. . r., g. mn. dvorana - sala,
velika prostorija za priredbe, predava
nja i sl.
dvoranin/dvoranin im. m. r., n. mn. dvorani/dvrani - ovjek koji ivi i radi na
dvoru.
dvorite/dvorite im. s. r. - ograeni pro
stor ispred kue, dvor, avlija.

dvoznanost

dvoriti/dvoriti gl. nesvr., prez. dvdrim/

dvorim - posluivati, prinositi jela za
sto, ureivati i spremati stan, pomagati
u kui.
dvorkinja im. . r. - osoba koja po do
govoru povremeno obavlja poslove u
kui i brine se za red i istou,
dvorski prid. odr. v. - koji se odnosi ili
pripada dvoru (npr. dvorski protokol),
dvosjed im. m. r., g. mn. dvosjeda automobil sa dva sjedala, vozilo za dvi
je osobe.
dvosjekli prid. odr. v. - koji je sa dvije
otrice (npr. dvosjekli no),
dvosloan prid., odr. v. dvdsloni - sa
stavljen od dva sloga (npr. ku-a).
dvosmislen prid., odr. v. dvdsmisleni ono to se moe na dva naina protu
maiti, kad je ispod jednog smisla po
dmetnut ili se namee drugi,
dvosmislenost im. . r., instr. jd. dvdsmislenou/dvd smisleno ti - osobina ono
ga to je dvosmisleno,
dvosmjeran prid., odr. v. dvdsmjerni kad neto ima dva smjera, npr. dvo
smjerna ulica u kojoj je dozvoljen pro
met u oba smjera,
dvosoban prid., odr. v. dvdsobni - koji
ima dvije sobe, sastoji se od dvije sobe.
dvostruk prid., odr. v. dvostruki - udvo
jen, dvojak, dvovrstan, sastavljen od
dva sloja.
dvotreinski prid. odr. v. - kad je neto
sastavljeno ili mora imati dvije treine
(npr.dvotreinski takt u muzici, dvotre
inski broj glasova prilikom donoenja
odluka).
dvoumljenje gl. im. s. r. - izv. od dvo
umiti se.
dvoumiti se gl. nesvr., prez. dvdumim se
- biti neodluan, u nedoumici, kolebati
se u izboru; dvojiti, sumnjati.
dvousneni prid. odr. v. - bilabijalni, npr.
suglasnik koji se izgovara sa objema
usnama.
dvouka im. . r., dat. jd. dvduci/dvduki
- vrsta biljke iz familije glavoika.
dvoznaan prid., odr. v. dvoznani - koji
ima dva znaenja,
dvoznanost im. . r., instr. jd. dvoznanou/dvdznanosti - osobina onoga
to je dvoznano.

dvoenstvo
dvoenstvo/dvoenstvo/dvoenstvo im.
s. r., g. mn. dvozenstavaldvozenstaval

128
dvdenstava - bigamija, sklapanje braka
sa dvjema enama; ivot sa dvije ene u
neozakonjenom braku.

D d - fonema, glas, suglasnik, afrikata,

sedmo slovo abecede,
daba/dabe pril. (tur.) - besplatno, ba
dava; vrlo jeftino; uzalud,
dabaluk im. m. r. (tur.), n. mn. dabaluci
- neto to je besplatno, dabe; jeftino
a; ivot bez rada.
dada im. . r. (ar.) - put, cesta, drum.
dahil im. m. r (ar.) - neznalica, neobrazo
van ovjek,
daiz pril. (ar.) - dozvoljeno, doputeno,
slobodno.
dak im. m. r. (ma.), n. mn. dakovi vrea.
dam im. m. r. (perz.) - prozorsko staklo,
damadan im. m. r. (perz.) - dio muke
nonje, muki zatvoreni prsluk od ohe
ili kadife.
damija im. . r. (ar.) - zgrada, prostorija,
mjesto gdje se muslimani mole Bogu,
graevina sa munarom i posebnim kon
turama,
dan im. m. r. (perz.) - dua.
danarika im. . r. (perz.-tur.), dat. jd.
dzanarici - stablo ljive slino trnu i
njen krupan okrugli utocrveni plod.
daneija im. . r. (perz.) - vrsta domae
kune halve, doslovno jelo za duu.
danum uzreica (perz.-tur.) - duo moja,
duo draga,
dapanje gl. im. s. r. od gl. dapati se.
dapati se gl. nesvr., prez. dapam se otimati se, skakati oko ega.
deb(h)ana im. . r. (ar.-perz.) - municija,
streljivo.Debrail im. m. r. (jevr.) - aneo preko
koga je poslaniku Muharpedu a. s. dola
Boija objava; arhanel Gavrilo,
defa im. . r. (ar.) - svaa, prepirka, u
na rasprava.

eferdar im. m. r. (perz.), g. jd.

deferdara - starinski pitolj due cijevi
ukraen sedefom, srebrom itd.
dehenem im. m. r. (jevr.) - u islamskoj
religiji naziv za pakao,
delat im. m. r. (ar.), g. jd. delata izvrilac smrtne kazne, krvnik; okrutna
osoba, dumanin.
dem im. m. r. (engl.) - slatko spravljeno
od voa i eera,
demat im. m. r. (ar.), g. jd. demata zajednica, drutvo, skupina; osnovna
organizaciona jedinica Islamske zaje
dnice; skup ljudi koji zajedniki klanja
ju.
dematile pril. (ar.-tur.) - svi zajedno,
ukupno.
dematlija im. m. r. (ar.-tur.) - pojedinac,
lan demata,
demper im. m. r. (engl.), g. mn. dempe
ra - pleteni muki i enski odjevni pred
met koji se nosi preko koulje; sviter.
denabet im. m. r. (ar.) - poganac,
nevaljalac, bitanga,
denaza im. . r. (ar.) - ispraaj meita na
ahiret kod muslimana; klanjanje za vri
jeme denaze; pogreb, sahrana, sprovod,
denet im. m. r. (ar.) - u islamskoj religiji
mjesto na onom svijetu gdje dospijevaju
bezgrijeni; raj.
denetlija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji e
u denet; osoba koja je to zasluila,
denetski prid. odr. v. (ar.-tur.) - koji se
#odnosi na denet, koji pripada denetu;
rajski.
dentlmen im. m. r. (engl.) - ovjek kojeg
krase mnoge vrline: plemenitost, ast,
korektnost, uglaeni maniri,
dentlmenski prid. odr. v. (engl.) - koji se
odnosi na dentlmene.

dentlmenski

dentlmenski pril. (engl.) - kao de

ntlmen, na nain kako to rade dentlme
ni.
dep im. m. r. (ar.), n. mn. depovi - dio
na odjei za uvanje sitnijih predmeta;
prenes. manji prostor unutar vee cjeli
ne.
depar im. m. r. (ar.) - kradljivac, osoba
koja krade iz tueg depa,
deparac im. m. r. (ar.), g. jd. deprca odreena suma novca namijenjena za
svakodnevne potrebe,
depni prid. odr. v. (ar.) - odnosi se na
ono to se nosi u depu,
deride im. . r. mn. (ar.) - novine.
dez im. m. r. (engl.) - muzika posebnog
ritma nastala na improviziranom muzi
ciranju amerikih crnaca,
dezva im. . r. (ar.), g. mn. dezv! - posu
da od bakra ili kakvog drugog materijala
za kuhanje kafe.
dibra im. . r. (tur.), g. mn. dzibri ostatak od ljiva, groa i sl. poslije
destilacije alkohola, npr. kod peenja
rakije.
dida im. . r. (tur.) - komad nakita;
neto lijepo; predmet zgodan za igru,
igraka.
digerica im. . r. (perz.) - jetra,
digljast prid., odr. v. dzigljasti - visok i
mrav, koji se protegao u visinu,
dihad im. m. r. (ar.) - sveti rat, rat za
vjeru, za odbranu islama,
dziju-di'ca im. . r. (jap.) - borilaki
sport koji vodi porijeklo iz Japana,
dilit im. m. r. (ar.) - kratak tap sa
kvrgom na kraju kao u topuza koji
konjanici u istoimenoj igri bacaju jedan
na drugog kao to se baca koplje,
dilitati se gl. nesvr., prez. dilitam se bacati dilit,
dilitnuti se svr., prez. dzilitnem se baciti se dilitom.
din1im. m. r. (ar.) - div, gorostas.
din2 im. m. r. (engl.) - alkoholno pie
spravljeno od ita sa dodatom aromom
bobica kleke.
dinovski prid. odr. v. - ogroman, velik,
gorostasan.

130
dip im. m. r. (engl.), g. jd. dipa - moto
rno vozilo namijenjeno za kretanje po
svim terenima,
dokej im. m. r. (engl.), g. jd. dokeja, v.
jd. dokeju, g. mn. dokeja - jaha,
doger im. m. r. (engl.) - u arg. osoba
koja tri radi rekreacije; trka,
doker im. m. r. (engl.), g. mn. doker a karta koja u nekim igrama moe zamije
niti svaku kartu; rezerva, argument koji
moe preokrenuti situaciju,
domba im. . r. (ar.-perz.), g. mn.
dombi - provalija, ponor, bezdan,
dombast prid., odr. v. dombast! - koji je
sav od dombi (put, zemljite); prenes.
nezasit ovjek,
diiboks im. m. r. (engl.) - automatska
muzika linija koja emituje probranu
kompoziciju kad se ubaci novac,
dudo im. m. r. (jap.), g. jd. d.uda - bori
laki sport porijeklom sa Dalekog Isto
ka.
dukac im. m. r., g. jd. diikca, g. mn.
dukacd - pas koji nije opasan,
dukela im. . r., g. mn. diikela - pas
mjeanac; pas lutalica; velik i opasan
pas; prenes. pejor. osoba loih karakte
rnih osobina, nitkov, hulja,
dul im. m. r. (engl.) - jedinica za mje
renje rada (energije),
duma im. . r. (ar.), g. mn. d u m a podnevna islamska molitva petkom u
damiji; zove se jo duma-namaz.
dumbus im. m. r. (perz.), g. mn. dumbusa - nered, zbrka, frka, galama, ha
os.
dungla im. . r. (engl.), g. mn. dungli gusta neprohodna uma puna raznih bi
ljki, povijua, lij ana; prauma,
dunka im. . r. (kin.), dat. jd. dunki brodica za ribolov ili prevoz tereta u vo
dama Bengalskog zaliva do Koreje,
dus im. m. r. (engl.) - voni sok.
diiz im. m. r. (ar. perz.), n. mn. duzovi dio Kurana koji sadri deset listova;
trideseti dio Kurana; posebno uvezan
jedan duz.

- fonema, glas, suglasnik, afrikat,

osmo slovo abecede i dvadeset i osmo
irilice.
ae im. s. r., g. jd. aeta - em. i hip. od
ak.
ai im. m. r. - em. i hip. od ak.
aki prid. odr. v. - koji se odnosi na
ake.
aki pril. - na aki nain, kao ak.
ak im. m. r., vok. jd. ae, n. mn. aci uenik, onaj koji ide u kolu.
akon im. m. r. (gr.) - pomonik svete
niku prilikom Boije slube; onaj koji
jo nije svetenik,
akonat im. m. r. (gr.) - in, zvanje i
dostojanstvo akona.
aur(in) im. m. r. (perz.) - onaj koji nije
musliman; hrianin,
aurka im. . r. - ena aur(in)
avo im. m. r. (gr.), g. jd. avla/avola,
n. mn. avli/avoli - vrag, demon,
ejtan, sotona, bie koje ini zlo, simbol
svega to je opako; zla i opaka osoba;
prenes. osoba sklona nestalucima, ali
i smijehu.
avolica im. . r. (gr.), hip. - vragolasta
mlada i nestana ena, vragolanka.
avolski prid. odr. v. (gr.) - koji se odno
si na avola, ejtanski,
avolski pril. (gr.) - na nain avla, kao
avo.
avolji prid. odr. v. (gr.) - koji pripada
avolu; prenes. opak, surov, teak kao
da dolazi od samog avola,
avoluk im. m. r. (gr. - tur.) - nestanost,
nestaluk.
em im. m. r. (perz.) n. mn. emovi - vala, dio od gvoa koji se konju stavlja u
gubicu, na em je privrena uzda.
emija im. . r. (tur.) - laa, brod.
emijica im. . r., em. (tur.) - mala
emija.

eram im. m. r. (perz.), g. jd. erma duga motka na koju je privezana kanta
za vaenje vode iz bunara; bunar iz
kojeg se tako crpi voda.
erdan im. m. r. (perz.), g. jd. erdna ogrlica na kojoj su nanizani dragulji,
biseri, komadi zlata i sl.
erdek im. m. r. (tur.), n. mn. erdeci, g.
mn. er deka - soba u kojoj mladenci
provedu prvu branu no.
eref im. m. r. (tur.), g. mn. erefa okvir od drveta i sl. u koji se zategne
platno kako bi se moglo vesti,
eride im. . r. mn. (tur.) - novine,
asopis.
evir im. m. r. (perz.), g. jd. evira posuda za cijeenje,
evrek im. m. r. (tur. ), n. mn. evreci, g.
mn. evreka - pecivo u obliku kotura,
idija im. m. r. (tur.) - ivahan i nestaan
mladi, objeenjak; osoba kojoj se dive,
ali je i kritikuju; junak,
ido im. m. r. v. jd. ido, hip. od idija
fkljati gl. nesvr. prez. i kijam - rasti
naglo uvis.
i'Iko im. m. r. (ma.), n. mn. ilkoi mladi pun snage i obijesti, spreman za
razne esto samo njemu zabavne smica
lice; vjetrogonja,
inuha im. . r. (ma.) - naunica,
minua.
'ipiti gl. svr. prez. iplm - naglo skoiti,
izlija im. . r. (tur.), g. mn. izlija - po
tajna bludnica; ena raspojasana pona
anja.
ogat im. m. r. (tu r.) - bijel konj.
dogo im. m. r. (tur.) - hip. od ogat,
oja pril. (perz.) - toboe, bajagi.
on im. m. r. (tur.), g. jd. dna, n. mn.
donovi - dio na obui kojim se staje na
tlo, potplat.

oniti
oniti gl. nesvr., prez. onim, trp. prid.
onjen - pri izradi obue postavljati on
lijepljenjem ili prikucavanjem.
on-obraz prid. (tur.) - bezobrazan, nepo
ten, koji se nieg ne stidi,
dorati (se) gl. nesvr. (tur.) - arg. mije
njati se za ta; trampiti,
oz im. m. r. (tur.) - oko; staklo na pro
zoru.
ozluci im. r. mn. (tur.), g. mn. dzluka naoale
doze im. s. r. mn. izv. od oz - razg.
naoale.
ubrad zb. im. od ubre - prenes. osobe
loeg karaktera, nevaljalci.
ubre/ubre im. s. r. (gr.), g. jd. ubre
ta/ubreta - stajsko gnojivo; pejor. pre
nes. osoba loeg karaktera, smee, ge
neralno: neto bez vrijednosti,
ubrenje gl. im. s. r. (gr.) - iznoenje
gnojiva na njivu,
ubriti svr. i nesvr. (gr.), prez. ubrim
- na njivu nanositi ubre, gnojiti zemijii.
ubrivo im. s. r. (gr.) - gnojivo,
ugum im. m. r. (tur. ) - vea metalna
posuda za vodu i mlijeko sa irokim
grliem na kojem je poklopac,
ul/ul im. m. r. (perz.) - rua.
ulabija im. . r. (p erz.) - crvena, sona i
slatka jabuka duguljasta oblika,
ulbastija - im. . r. (tur.), g. mn. ul
bastija - orijentalno jelo od tuenog
mesa ispeeno na aru.
iil-baa im. . r. (perz.) - baa zasa
ena ruama, ruinjak, cvijetnjak,
ulad zbir. im. s. r. - tanad, meci, topov
ske kugle.
ule/ule im. s. r. (tur.), g. jd. uleta,
zbir. ulad - kugla koja se ispaljivala iz
starinskog topa.

132

ulistan im. m. r. (perz.), g. jd. ulistna

- ruinjak, cvijetnjak.
umbir im. m. r. (ma.), g. jd. umbtra biljka iz tropskog dijela Azije od koje
se korijen upotrebljava kao zain hrani i
lijek.
umruk im. m. r. (lat.) - carina; taksa za
prolaz.
umrukija im. m. r. (lat.-tur.) - carinik,
unah im. m. r. (perz.), g. jd. unaha grijeh; pogreka; krivnja,
urevak im. m. r. g. jd. urevka uric, urica, cvijet iz familije ljilja
na sa bijelim mirisnim cvjetovima nalik
na zvonce.
uric im. m. r. i urica im. . r. - ur
evak.
us im. m. r. (engl.), g. jd. dua - stanje
rezultata u sportu (tenis, ping-pong,
odbojka i sl.) kada poeni stoje izjedna
eno, a jednoj od strana su potrebna dva
uzastopna da pobijedi,
uture/iiture pril. (tur.) - sve koliko
ima, ukupno uzeto, kupljeno sve po ci
jeni od oka iako se prodaje po komadu
ili na kilogram,
uturum im. m. r. (tur.), g. mn. uturuma
- osoba koja je onemoala i oronula
zbog starosti ili bolesti, te je nesposob
na za normalno kretanje.
uturumluk im. m. r. (tur.) - onemoalost, oronulost usljed starosti ili bolesti.
uve im. m. r. (tur.) - jelo od mesa, rie,
paradajza, paprike, krompira,
uvegija im. m. r. (tur.) - mladoenja,
zarunik, momak za enidbu,
uzel neprom. prid. (tur.) - lijep, divan,
krasan.
uzeluk im. m. r. (tur.) - ljepota.

E
E e - fonema, glas, samoglasnik, deveto
slovo abecede, a sedmo irilice,
ebanovina im. . r. (gr.) - tamno tvrdo
teko drvo iz tropskih krajeva,
eda - vezn.
edba im. . r. (ar.) - pratnja, pristalice,
sljedbenici,
edem im. m. r. (gr.), g. jd. edema - med.
nagomilana tenost u ivom tkivu; ote
klina od te tekuine,
eden im. m. r. (jevr.) - vrt, baa, zemalj
ski raj.
edepsuz im. m. r. (ar.-tur.) - neodgojen,
neuljudan, nepristojan, drzak ovjek,
edepsiizluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn.
edepsuzluci - nepristojnost, neodgojenost, neuljudnost, drskost,
edicija im. . r. (lat.) - izdanje neke knjige
ili asopisa,
edikt im. m. r. (lat.) - nareenje, ukaz
vlasti, propis, zapovijest, proglas, obja
va.
edukacija im. . r. (lat.) - obrazovanje,
prosvjeivanje, odgoj, razvijanje um
nih, moralnih i tjelesnih sposobnosti,
edel im. m. r. (ar.), g. mn. edzala - usud,
kob; sueni as kad se mora umrijeti.
efek(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. efekata uinak, rezultat, posljedica kakvog ra
da.
efektan/efektan prid. (lat.), odr. v. efe
ktni/efektni - djelotvoran, koji utie,
uinkovit.
efektivan prid. (lat.), odr. v. efektivni stvaran, realan, pravi, uinjen,
efemeran prid. (gr.), odr. v. efemerni prolazan, kratkotrajan, beznaajan,
efemernost im. . r. (gr.), instr. jd. efemernou/efemernosti - prolaznost, kratkotrajnost, beznaajnost,
efendi/efendija im. m. r. (tur.) - gospodin;
pokrovitelj; titula uenih ljudi u

Turskoj; hoda; vjerski obrazovan mu

sliman.
efeniluk im. m. r. (gr.-tur.) - gospo
tina, osobina onoga ko ima titulu efen
dije.
efendisi-benum, efendum uzreica (gr. tur.) - esto u govoru starijih ljudi, a
znai: gospodine moj.
efikasan/efikasan prid. (fr.), odr. v. efika
sni/efikasni - djelotvoran, uspjean, ui
nkovit.
efikasnost/efikasnost im. . r. (fr.), instr.
jd. efikasnou/efikasnosti i efikasno
u/efikasnosti - osobina onoga ko je
efikasan i onoga to je efikasno,
egalizirati/egalizovati gl. svr. i nesvr.
(fr.), prez. egaliziram/egalizujem - izra
vnati, izjednaiti (najee u politikim
i ekonomskim pravima),
eglen/eglen im. m. r. (tur.), g. jd. eglena/
eg lena - razgovor, sobet, zabava u pri
jateljskom razgovoru,
eglendija im. m. r. (tur.) - osoba koja za
bavlja, govorljiv ovjek, koji puno pri
a.
eglenisati gl. nesvr. (tur.), prez. egleniem - razgovarati,
egocentrian prid. (lat.), odr. v. egoce
ntrini - koji sebe smatra centrom sve
ga; usmjeren samo na svoje ja (ego),
egocentrizam im. m. r. (lat.), g. jd. egocentrizma - svojstvo onoga ko je ego
centrian, egocentrinost,
egocentrinost im. . r. (lat.), instr. jd.
egocentrinou/egocentrinosti - ego
centrizam.
egoist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. egdiste osoba koja svoje line interese, pitanja,
potrebe stavlja iznad svih; sve okree u
svoju korist na tetu drugima; sebi
njak.

egoizam
egoizam im. m. r. (lat.), g. jd. egoizma osobina i stanje egoista,
egoistkinja im. . r. (lat.) - ena egoist,
egzaktan/egzaktan prid. (lat.), odr. v. eg
zaktni/egzaktni - istinit, taan, dokaziv
materijalnim injenicama, potpun, u
skladu sa pravilom i logikom,
egzaltacija im. . r. (lat.) - zanos, veliko
uzbuenje, duevna napetost, bolesna
ivahnost, pretjeranost.
egzaltiran prid. (lat.), odr. v. egzaltirani uzbuen, prenapet, ponesen emocijama,
egzekucija im. . r. (lat.) - primjena
kaznenih mjera; pljenidba; izvravanje
smrtne kazne, pogubljenje,
egzekutor im. m. r. (lat.) - osoba koja
izvrava egzekuciju,
egzemplar im. m. r. (lat.), g. jd. egzemplara - primjerak, svaki predmet nai
njen prema istom tipu, komad,
egzemplaran prid. (lat.), odr. v. egzem
plarni - koji moe da slui kao primjer,
kao uzorak,
egzibicija im. . r. (lat.) - neki vanjski
efekat postignut vjetim, efektnim pote
zom, npr. u sportu; prenes. elja za isti
canjem.
egzibicionist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. egzibicidnisti/egzibicidniste - osoba sklona
egzibicionizmu; . r. egzibicionistkinja.
egzibicionizam im. m. r. (lat.), g. jd. egzibicionizma - sklonost prema isticanju
spoljnih efekata.
egzil im. m. r. (lat.), g. jd. egzila - pro
gonstvo, mjesto gdje ivi prognanik iz
svoje drave,
egzistencija im. . r. (lat.) - sam ivot,
nain ivota; postojanje, opstanak, egzi
stiranje.
egzistencijalizam im. m. r. (fr.), g. jd.
egzistencijalizma - filozofska struja u
francuskoj literaturi poslije Drugog
svjetskog rata (osniva J.P.Sartre), osno
vne su mu postavke: pesimizam, nevje
rovanje u ivotnu snagu ovjeka i po
manjkanje perspektive.
egzistencijalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd.
egzistencijalist^ - pristalica egzistenci
jalistikih filozofskih ideja,
egzistencijalistkinja im. . r. (lat.) - ena
egzistencijalist(a)

134

135
egzistencijalistiki prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na egzistenciju i egzistencijaliste.
egzistiranje gl. im. s. r. (lat.) - opstojanje,
egzistencija; puko ivljenje, preivlja
vanje.
egzistirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
egzistiram - postojati; biti; ivjeti; opstajati.
egzodus/egzodus im. m. r. (lat.), g. jd.
egzodusa - odlazak velikog broja ljudi
iz svoje zemlje.
egzorcist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. egzo
rciste - osoba koja istjeruje zle duhove,
avola.
egzorcizam im. m. r. (gr.), g. jd. egzorci
zma - pojava vezana za neke vjerske
sekte, obred izgona zlih duhova ili a
vola iz neke osobe za koju se smatra da
je opsjednuta; vjerska bjesomunost,
religiozna opsjednutost,
egzoterian prid. (gr.), odr. v. egzoteririi - svima pristupaan, otvoren po
smislu i sadraju, namijenjen javnosti,
prikazan na razumljiv nain,
egzotian prid. (gr.), odr. v. egzotini koji se odnosi na egzotiku, koji prelazi
granice obinog,
egzotika im. . r. (gr.), dat. jd. egzotici sveukupna obiljeja dalekih zemalja i
civilizacija koja su na neki nain neo
bina.
eh! uzv. - slui za pojaavanje i izraa
vanje raspoloenja,
ehalija im. . r. (ar.) - stanovnitvo, mje
tani; svijet, narod.
eho im. m. r. (gr.), g. jd. eha - odjek, je
ka.
ejdovale! (ar.-tur.) - dovale, pozdrav ono
ga koji odlazi, na koji onaj koji ostaje
odgovara ejsahadilel ejsadile!
ejluk im. m. r. (tur.), n. mn. ejluci - do
broinstvo, plemenitost, dobrota, dobro
djelo.
ejlukija im. m. r. (tur.) - dobroinitelj,
plemenit i dareljiv ovjek,
ejsahadfle! ejsadile ! (tur.-ar.) - pozdrav
na rastanku: u dobar as poao!
ejvalah! ejvala! (ar.) - dovienja, zbo
gom; hvala; tako je; bravo, svaka ast.
ekavac im. m. r., g. jd. ekdvca, n. mn.
ekavci, g. mn. ekav ac a - osoba koja

upotrebljava rijei sa ekavskom zamje

nom jata.
ekavka im. . r., dat. jd. ekavki, g. mn.
ekavki - ena ekavac
ekavica im. . r. - ekavtina; narjeje u
kojem je praslavenski jat zamijenjen sa
e (npr. mleko),
ekavizacija im. . r. - nastojanje da se u
svim rijeima javlja ekavska zamjena
jata iako odreeni govor ima ijekavicu
ili ikavicu; ekaviziranje.
eka vizirati gl. svr. i nesvr., prez.
ekaviziram - oblike rijei sa ijekavskim
ili ikavskim refleksom jata prebaciti u
ekavicu, poekaviti.
ekcem im m. r. (gr.), g. jd. ekcema oboljenje koe popraeno svrabom i
gnojnim voriima.
ekipa/ekipa im. . r. (fr.) - skup specija
lista koji rade zajedno u istom poslu,
projektu; u sportu: sastav, momad,
tim.
eklatantan prid. (fr.), odr. v. eklatantni oit, oigledan, oevidan, zoran,
eklekticizam im. m. r. (gr.), g. jd. eklek
ticizma - nepostojanje saglasnosti, jedi
nstva i povezanosti teorija, ideja i mi
ljenja, spajanje razliitih, nespojivih po
gleda, npr. materijalizma sa idealiz
mom.
ekmedija/ekmekija im. m. r. (tur.) pekar.
ekmeinica/ekmekinica im. . r. (tur.)
- pekara.
ekolog im. m. r. (gr.), n. mn. ekdlozi strunjak za ekologiju, osoba koja se
bavi ekologijom,
ekologija im. . r. (gr.) - nauka o skladu
zajednikog ivota svih organizama u
prirodi, nainima zatite prirode i borba
protiv naruavanja tog sklada raznim
procesima, koji najee dolaze od o
vjeka i njegovih aktivnosti,
ekoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na ekologiju i ekologe,
ekonom im. m. r. (gr.) - domain, gospo
dar; onaj ko se brine o trokovima, eko
nomski strunjak u preduzeu ili na
imanju.
ekonomian prid. (gr.), odr. v. ekonomini - koji ima pozitivan uinak, a ostva
ruje utede, isplativ u odnosu na ulaga
nja.

ekshumirati

ekonominost im. m. r. (gr.), instr. jd.

ekonomino scu/ekondmino ti - osobi
na onoga to je ekonomino; pozitivan
uinak u poslovanju uz niske trokove
ulaganja.
ekonomija im. . r. (gr.) - prouavanje
ekonomike; poljoprivredno imanje; vo
enje rauna o trokovima u poslova
nju.
ekonomika im. . r. (gr.), dat. jd. eko
nomici - privredno ureenje drutva; ra
cionalnost u troenju, tednja.
ekonomist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. eko
nomisti/ekonomiste - specijalist(a), stru
njak sa znanjima iz ekonomije koji se
bavi ekonomskim pitanjima, novanim
tokovima.
ekonomizirati/ekonomisati gl. svr. i ne
svr. (gr.), prez. ekonomizJram/ekonomisem - raspolagati novcem bez rasipa
nja, postizati eljene efekte, ali ostvari
vati i utede.
ekran im. m. r. (fr.), g. jd. ekrana - bijelo
platno ili zid u kinu za prikazivanje fil
mova; staklo na monitoru, televizoru,
ekranizfrati/ekranizovati gl. svr. i nes
vr. (fr.) prez. ekranizjrdm/ekranizujem
- snimiti film, prenijeti na film sadraj
knjievnog djela, romana i si.
ekrija im. m. r. (tur.) - prevrtljivac, koji
ne dri do rijei,
ekselencija im. . r. (lat.) - rije koja se
obavezno upotrebljava pri oslovljavanju visokih linosti,
ekscentrian prid. (lat.), odr. v. ekscentri
ni - koji nije u centru, odstupa od cen
tra; prenes. udan, znatno i nepoeljno
odstupa od uobiajenih normi, neura
vnoteen, poseban,
ekscerpirati svr. i nesvr. (lat.), prez.
ekscerpiram - itajui kakav tekst (knji
ge, dokumenti, razni spisi) praviti bilje. ke, vaditi ta iz njih.
ekscerpt im. m. r. (lat.) - ono to je ekscerpirano, zabiljeeno iz kakva teksta,
eksces im. m. r. (lat.), g. mn. ekscesa postupak koji prelazi granice uobiaje
nih normi ponaanja ili propisa; ispad,
ekser im. m. r. (tur.), g. mn. eksera - kli
nac, avao.
ekshumirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
ekshumiram - izvaditi ije posmrtne

eksik
ostatke radi istrage, prenosa u drugo
groblje i sl.
eksik/jeksik prid. (tur.) - nepotpun, manj
kav, nije pravi, falian, naet,
ekskomunicirati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. ekskomuniciram - izopiti, baciti
anatemu, izbaciti,
ekskomunikacija im. . r. (lat.) - izope
nje iz crkve; izbacivanje iz kakve stran
ke, preduzea, udruenja i sl.
ekskurzija im. . r. (lat.) - putovanje koje
ima osim zabave i sporta i edukativan
karakter (ob. kolske ekskurzije),
ekspandirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
ekspandiram - iriti,
ekspanzija im. . r. (lat.) - generalno: i
renje, zauzimanje vee zapremine, os
vajanje.
ekspedicija im. . r. (lat.) - putovanje koje
se organizuje radi naunog istraivanja;
grupa ljudi koji izvode ekspediciju,
ekspeditivan prid. (lat.), odr. v. ekspe
ditivni - brz, hitar, koji veoma brzo
obavlja posao,
ekspeditor im. m. r. (lat.) - onaj koji
otprema poiljke, potu i sl.
eksperimen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd.
eksperimenta - ogled, opit, pokus; pos
tupak pomou kojeg se u istraivanju
dolazi do novih saznanja o odreenim
pojavama.
eksperimentalan prid. (lat.), odr. v. eks
perimentalni - zasnovan na eksperimen
tu.
eksperimentira ti/eksperimentisati
gl.
svr. i nesvr. (lat.), prez. eksperimentiram/eksperimentiem - izvoditi eksperi
ment.
ekspert im. m. r. (lat.), g. mn. eksperata strunjak, specijalist, vjetak, osoba sa
velikim znanjem iz odreene oblasti ili
djelatnosti.
ekspertiza im. . r. (fr.) - struna procjena
koju vri ekspert; vjetaenje,
eksplicirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
ekspliciram - objasniti i objanjavati,
tumaiti, izlagati,
eksplikacija im. . r. (lat.) - objanjenje
sa svim podacima i argumentima,
eksploatacija im. . r. (fr.) - koritenje
prirodnih izvora rude, energije i sl.;
iskoritavanje, izrabljivanje jedne klase
ljudi od strane druge.

137

136
eksplodirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
eksplddiram - praskati, rasprsnuti se
zbog nekog unutranjeg procesa, naje
e namjerno izazvanog,
eksplozija/eksplozija im. . r. (lat.) prasak, rasprsnue (npr. eksploziva) ko
jem su uzrok unutranji procesi naje
e potaknuti ovjekovom voljom; pre
nes. provala bijesa, nagli izliv osjea
nja.
eksploziv/eksploziv im. m. r. (lat.), eks
ploziva/eksploziva - materija koja u do
diru s vatrom, paljenjem, trenjem, udar
cem moe eksplodirati i unititi sve oko
mjesta gdje je eksplodirala,
eksplozivan prid. (lat.), odr. v. eksplozivni
- onaj koji moe eksplodirati, prasnuti;
prenes. estok, naglih poteza.
eksponat im. m. r. (lat.), g. jd. eksponata
- pojedinaan primjerak postavljen na
izlobi, sajmu i sl.
eksponirati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. ekspdniram (se) - izloiti, izlagati;
prenes. isturiti se na elo.
eksport im. m. r. (lat.) - izvoz robe; koli
ina i vrijednost izvezene robe.
ekspozicija im. . r. (lat.) - uvod, uvodni
dio referata, polazite; u fotografisanju
izlaganje filma, fotografske ploe, papi
ra svjetlosti.
ekspres1 pril. (lat.) - brzo, hitno, urgen
tno.
ekspres2 im. m. r. (lat.) - brzi voz (vlak)
koji se zaustavlja samo na veim stani
cama.
ekspresija im. . r. (lat.) - izraz, izraajnost, posebno izraajno sredstvo, npr.
u poetici.
ekspresionizam im. m. r. (fr.-njem.), g.
jd. ekspresionizma - umjetniki pravac
na poetku 20. v. koji u osnovi ima
subjektivni izraz o vanjskim utiscima i
esto rui realistike naine izraavanja.
ekspresivan prid. (lat.), odr. v. ekspresi
vni - izraajan, dojmljiv, sa utiskom,
asocijativan; koji se odnosi na ekspre
sivnu upotrebu rijei i izraza u okviru
knjievnog djela,
eksproprijacija im. . r. (lat.) - oduzima
nje prava na imovinu propisom koji
donosi drava.

eksterijer im. m. r. (fr.), g. jd. eksterijera

- vanjtina, spoljni vidljivi dio, npr.
kue; scene filma snimljene izvan studija.
eksteritorijalan prid. (lat.), odr. v. ekste
ritorijalni - koji ne potpada pod zakone
i vlasti drave na ijoj je teritoriji
(ambasade, njihove zgrade, osoblje i
sredstva); nepovrediv,
eksteritorijalnost im. . r. (lat.), instr.
eksteritorijalnou/eksteritorijalnosti svojstvo onoga to je izuzeto od zakona
i obaveza drave na ijoj je teritoriji;
nepovredivost,
eksterni prid. odr. v. (lat.) - vanjski,
izvanjski, spoljni,
ekstra pril. (lat.) - posebno, osobito, na
pose.
ekstrakt im. m. r. (lat.), g. mn. ekstrakta/
ekstrakata - ono to se iscrpi posebnim
postupkom od neke materije, hrane,
zaina, biljke itd.
ekstra-proflt im. m. r. (lat.) - posebna
zarada, viak vrijednosti,
ekstravagancija im. . r. (lat.) - rije naj
ee vezana za pojave u modi; pose
bnost; neobinost, prenaglaenost, napadnost.
ekstravagantan prid. (lat.), odr. v. ekstra
vagantni - koji se odnosi na ekstravaga
nciju.
ekstrem im. m. r. (lat.), g. jd. ekstrema onaj koji insistira na krajnostima esto i
opasnim po okolinu,
ekstremitet im. m. r. (lat.), g. jd. ekstre
miteta - krajnji dio tijela (ruke, noge),
udovi.
ekija im. . r. (tur.) - kompot od mije
anog voa obino zainjen mirodija
ma.
ekumenizam im. m. r. (gr.), g. jd. eku
menizma - nastojanje katolike crkve za
ujedinjenjem kranskih crkvi i pribli
avanjem drugim religijama u svijetu,
ekvator im. m. r. (lat.) - zamiljena linija
oko Zemljine kugle koja je jednako
udaljena od obaju polova i dijeli je na
sjevernu i junu polutku,
ekvinocij im. m. r. (lat.) - ravnodevnica,
doba kad dan i no isto traju, npr. 21.
marta.
ekvilibrirati/ekvilibrisati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. ekvilibriram/ekvilibri

elektrika
s t - drati ravnoteu, dovesti u ravno
teu.
ekvivalencija im. . r. (lat.) - jednaka, ista
vrijednost.
ekvivalentan prid. (lat.), odr. v. ekviva
lentni - koji prema nekoj jedinici mjere
nja jednak, jednakovrijedan, odgovara
jui.
elaborat im. m. r. (lat. ), g. jd. elaborata tekst u kojem je struno, precizno i
temeljito obrazloeno neko pitanje, te
ma, predmet, projekt.
elan im. m. r. (fr.), g. jd. elana - polet,
zanos, poticaj za stvaranje, za rad.
elastian prid. (gr.), odr. v. elastini rastezljiv; prenes. koji se lahko prilagoava; savitljiv,
elastinost im. . r. (gr.), instr. elastinou/elastinosti - osobina onoga to je
elastino.
elija im. m. r. (tur.) - poslanik, poslanik
strane drave, izaslanik,
elegancija im. . r. (lat.) - prefinjenost i
uglaenost u vladanju, izbor odjevnih
predmeta i nain kako se nose.
elegantan prid. (lat.), odr. v. elegantni koji se odlikuje elegancijom,
elegija im. . r. (gr.) - vrsta lirske pjesme
bolnog i tunog karaktera, sjetnog mire
nja sa sudbinom i ala za nedostignutim
idealima.
elhamdulilahl/elhamdulilah (ar.) - hvala
Bogu!
elhumulilah! (ar.) - to bog da! Kako
bog bude odredio, onako e biti!
elektricitet im. m. r. (gr.), g. jd. ele
ktriciteta - skup elektrinih naboja; ele
ktrina struja,
elektriar im. m. r. (gr.) - zanatlija koji
postavlja i popravlja elektrine instala
cije, elektroinstalater,
elektrini prid. odr. v. (gr.) - koji radi na
elektrinu struju,
elektrifikacija im. . r. (gr.) - dovoenje
elektrine struje na sva podruja, u sela
i gradove, kako bi se zadovoljile svako
dnevne potrebe u industriji i domain
stvima.
elektrika im. . r. (gr.), dat. jd. elektrici sve to je vezano za elektrinu struju,
rasvjeta, instalacije, postrojenja, centra
le.

elektrizirati
elektrizirati/elektrisati gl. svr. i nesvr.
(gr.), prez. elektrizJrain/elektr iem imati elektriciteta u sebi i prenositi ga
dalje; prenes. stvarati ili stvoriti napetu
atmosferu u drutvu; naelektrisati,
elektroda im. . r. (gr.) - provodnik,
vodi koji prenosi elektricitet prema
potrebi.
elektroinstalater im. m. r. (gr.-fr.), g. jd.
elektroinstalatera - zanatlija koji insta
lira elektrine vodove i aparate, elektri
ar.
elektroliza im. . r. (gr.) - pomou ele
ktrine struje hemijsko razlaganje mate
rije (vode, otopina),
elektron im. m. r. (gr. ), g. jd. elektrona,
g. mn. elektrona - naelektrisana estice
materije; nosilac najmanje mjerljive ko
liine negativnog elektrinog naboja,
elektronika im. . r. (gr.), dat. jd. elektrdnici - sprave, aparati, ureaji iji se
rad zasniva na kretanju elektrona; zna
nja koja omoguavaju konstruiranje i
odravanje takvih ureaja,
elektrotehniar im. m. r. (gr.)- osoba
koja se bavi elektrotehnikom,
elektrotehnika im. . r. (gr.-fr.), dat. jd.
elektrotehnici - nauka koja se bavi pro
uavanjem i tehnikom primjenom po
java koje su u vezi sa elektricitetom.
elemen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. elementa
- sastavni dio neke sloenije cjeline; na
jmanja estica koju ne moemo dalje
rastavljati; osnovni pojam, izvor, uzrok,
elementaran prid. (lat.), odr. v. elementa
rni - osnovni, temeljni, bez kojega se ne
moe.
elif im. m. r. (ar.) - naziv prvog slova ara
pskog pisma,
elifba im. . r., elifbe im. s. r. (jevr.- ar.) pismo, alfabet, abeceda,
eliksir im. m. r. (gr.), g. jd. eliksira - u
dotvorni napitak sa ljekovitim svoj
stvima; najkvalitetniji ekstrakt iz kakve
tvari; pie koje okrepljuje, vraa u i
vot.
eliminacija im. . r. (lat.) - iskljuenje,
odstranjivanje, uklanjanje; u sportu
izbacivanje iz daljeg takmienja,
elimimrati/eliminisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. eliminiram/eliminiem iskljuiti, odstraniti, izbaciti, ukloniti.

139

138
elipsa im. . r. (gr.), g. mn. elipsa matem. termin za krivulju kod koje je
zbir udaljenosti svake take od njenih
dvaju fokusa uvijek jednak; knji,
reenice sa markiranim stilskim znae
njem iako su isputeni odreeni reeni
ni dijelovi, npr. Vatra! Voda!
elisa im. . r. (gr.-fr.) - propeler na
avionu, brodskom motoru i sl.
elita im. . r. (fr.) - probrani sloj drutva;
vodei ljudi zajednice, drutva, predu
zea itd.
elitni prid. odr. v. (fr.) - izabrani, probra
ni, najbolji, otmjeni,
elokvencija im. . r. (lat.) - sposobnost u
izraavanju, lahkoa pravog izbora rije
i i reenica, vjeto baratanje jezikim
sredstvima, rjeitost,
elokventan prid. (lat.), odr. v. elokventni vjet u govoru, uvjerljiv, sa pravim
izborom rijei, rjeit, govorljiv.
emajl im. m. r. (fr.) - staklasta neprozirna
masa za nanoenje na metal, predmete
od peene gline,
emajlirati gl. svr. i nesvr., prez. emajli
ram - prevlaiti ili prevui emajlom,
emancipacija im. . r. (lat.) - proces oslo
baanja pravne ili drutvene zavisnosti,
nejednakosti ili polne potinjenosti,
emancipirati se/emancipovati se gl. svr
i nesvr. (lat.), prez. emancipiram se/
emancipujem se - ostvariti emancipaci. Juembargo/embargo im. m. r. (p.), g. mn.
embarga - zabrana izvoza ili uvoza ro
ba ili neke vrijednosti u neku zemlju;
zadravanje imovine koja pripada dru
goj dravi; zabrana objavljivanja infor
macija.
embrio(n) im. m. r. (gr.), g. jd. embrija/
embrina - zametak novoroeneta ili
mladuneta; fetus, plod.
embrionalan prid. (gr.), odr. v. embri
onalni - koji se odnosi na embrion, na
zametak.
ementaler im. m. r. (njem.) - vrsta sira
trapista proizvedenog po posebnom vi
carskom receptu,
emigracija im. . r. (lat.) - ljudi koji su
zbog raznih (najee politikih) razlo
ga otili da ive u nekoj drugoj dravi,
emigranti.

emigrant im. m. r. (lat.), g. mn.

emigranata - osoba koja je u emigraciji,
koja je otila u drugu zemlju da ivi.
emigrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
emigriram - otii ivjeti u drugoj dra
vi, iseliti se prisilno ili dobrovoljno, ii
u emigraciju,
emin im. m. r. (ar.), g. mn. emina - ovjek
od povjerenja, povjerenik, pouzdan o
vjek.
emin prid. (ar.) - siguran, vjeran, pouz
dan.
eminencija im. . r. (lat.) - dostojanstve
nik; preuzvieni, uzoriti,
eminentan prid., odr. v. eminentni - ugle
dan, istaknut, uzorit, preuzvien.
emir im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. emira prvak, voa, plemi, vlastelin; vladar,
emisar im. m. r. (lat.), g. jd. emisra osoba koja je u misiji od posebne va
nosti, izaslanik; pejor. iron. osoba koja
je poslana da iznese tue miljenje ili
poruku.
emisija im. . r. (lat.) - emitovanje,
odailjanje (radiotalasa, radioprograma,
televizijske slike, svjetlosnih signala i
sl.); tampanje novca,
emitirati/emitovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. emitiram/emitujem - odai
ljati, poslati emisiju,
emocija im. . r. (lat.), g. mn. emcija osjeanje, uvstvo, stanje due (radost,
strah, ljubav itd.),
emocionalan prid. (lat.), odr. v. emocio
nalni - osjeajan, svojstven emociji,
izazvan emocijom,
empirija im. . r. (gr.) - sticanje znanja
kroz iskustvo,
emulzija im. . r. (lat.) - tenost u kojoj se
nalaze kapljice druge tenosti; smjesa
za obradu metala; tanak sloj na foto
grafskom filmu osjetljiv na svjetlost,
enam im. m. r. (ar.), g. jd. en ama - vrsta
hamajlije: knjiica sa estim poglavljem
iz Kur ana i jo nekoliko drugih izvoda,
nosi se kutijici za vrijeme putovanja i

sl.
enciklopedija im. . r. (gr.) - knjiga u
kojoj su ukratko abecedno ili azbuno
dati podaci o nekoj oblasti ljudskog i
vota ili o ukupnom znanju.

epiderma
endem im. m. r. (gr.) - biljna ili ivo
tinjska vrsta koja je svojstvena samo
jednom ogranienom podruju,
endemian prid. (gr.), odr. v. endemini
- svojstven samo jednom mjestu, ende
mski.
endemija im. . r. (gr.) - trajno vladanje
neke zarazne bolesti u nekom kraju,
endemski prid. (gr.) - koji ima osobine
endema.
energetika im. . r. (gr.), dat. jd. ener
getici - oblast ivota vezana za energi
ju; prouavanje energije i iskoritavanje
njenih izvora,
energian prid. (gr.), odr. v. energini odluan, odreit.
energija im. . r. (gr.) - djelotvorna sila
sposobna da ostvari odreeni uinak
(struja, nafta, plin i sl.); odlunost, upo
rnost, odreitost,
engleski prid. - koji se odnosi na Engle
sku, Engleze i jezik.
Englez im. m. r., n. mn. Englezi - pripad
nik naroda koji ivi u Engleskoj,
enigma/enigma im. . r. (gr.), g. mn.
enigmi/enigmi - zagonetka, neto to
treba rijeiti,
enigmatika im. . r. (gr.), dat. jd.
enigmatici - sastavljenje i rjeavanje za
gonetki.
eno rijeca - pokazivanje, skretanje panje
sagovorniku na traeni objekat,
entitet im. m. r. (lat.), g. jd. entiteta izdvojen segmet koji se odlikuje raznim
posebnostima u odnosu na okolinu.
entuzijast(a) im. m. r., g. jd. entuzijaste,
n. mn. entuzijasti/entuzijaste - koji je
pun entuzijazma; osoba zanesena ne
im, zanesenjak,
entuzijazam im. m. r. (gr.), g. jd. entuzi
jazma - stanje zanosa, oduevljenja, a
ra za neim, zanesenost.
ep im. m. r., n. mn. epovi - spjev o he
rojskim dogaajima iz historije,
epicentar im. m. r. (gr.-lat.) - podruje
na povrini Zemlje iznad glavnog ari
ta zemljotresa, taka iz koje dolazi
potres.
epidemija im. . r. (gr.) - naglo irenje
zarazne bolesti; poast,
epiderma im. . r. (gr.) - gornji sloj ko
e; pokoica.

epigon
epigon im. m. r. (gr.), g. jd. epigona sljedbenik, imitator ideja i metoda kak
ve naune, umjetnike, ideoloke itd.
kole.
epigram im. m. r. (gr.) - lirska pjesma
elegijskog distiha esto politikog ili
didaktikog sadraja sa zajedljivim to
nom.
epilepsija im. . r. (gr.) - oboljenje
ivaca koje jo zovu padavica,
epitaf im. m. r. (gr.) - natpis na nad
grobnom spomeniku,
epitet im. m. r. (gr.), g. jd. epiteta - naj
ee pridjev uz imenicu koji se dodaje
radi izraajnosti (prsten zlatni, bijelo
grlo).
epizoda im. . r. (gr.) - jedna sekvenca u
okviru veeg zbivanja; jedan nastavak
stripa ili televizijske serije.
epoha im. . r. (gr.), dat. jd. epohi/eposi dugotrajno razdoblje u razvoju Zemlje;
razdoblje u historiji, povijesti, umjetno
sti i sl.
epohalan prid. (gr.), odr. v. epohalni znaajan jer daje peat odreenom raz
doblju, epohi,
epski prid. (gr.) - koji se odnosi na ep, u
kojem se osjea epska irina i druge
osobine ove epske vrste.
epski pril. - obraeno kao u epu, na nain
epa.
era im. . r. (lat.) - vremensko razdoblje u
historiji Zemlje, odsjek vremena (stara i
nova era).
erbab im. m. r. (ar.), g. jd. erbba - vje
tak.
erenda/renda im. . r. - erende/rende
erende/rende im. s. r. (pers,) - kuhinjsko
pomagalo za rendanje krompira, kupu
sa, jabuka; strug za obradu drvene gra
e.
ergela im. . r. (tur.) - krdo konja; imanje
na kojem se uzgajaju konji,
eritrociti/eritrociti im. m. r. mn. (gr.) crvena krvna zrnca,
erodiranje gl. im. s. r. (lat.) od erodirati.
erodirati gl. nesvr. (lat.), prez. erddlram
- kad voda, led, vjetar svojim djelo
vanjem razaraju povrinske slojeve ze
mlje; med. povrinski oteivati kou,
tkiva; slabiti, kvariti se.
erotika im. m. r. (gr.), dat. jd. erdtici ljubav, strasti vezane za ljubav, osje

140

141
ajnost; erotski podraaji koji navode
na seks; literatura kojoj je samo to
tema; pjesnika djela o ljubavi,
erozija im. . r. (lat.) - razaranje po
vrinskog sloja zemlje pod naletom vo
de, vjetra, leda; izjedanje, podlokavanje; med. povrinsko oteenje koe,
tkiva, sluznice; slabljenje, kvarenje,
erudicija im. . r. (lat.) - uenost, nai
tanost; veliko znanje iz mnogih oblasti
koje neko ima.
erupcija im. . r. (lat.) - nagla provala
lave iz vulkana, nafte iz naftnog izvora;
riganje.
esej im. m. r. (fr.), g. jd. eseja - vrsta
knjievnog djela koje je sadrajno blis
ko naunom tekstu, a po jezikim sred
stvima beletristici.
esejist(a) im. m. r., g. jd. esejiste, n. mn.
esejisti/esejiste - knjevnik koji se bavi
pisanjem eseja,
eselamu alejkum! selam alejkum! po
zdrav (ar.) - pozdravljam vas, upuujem
vam selam (pozdrav),
esesovac im. m. r. (njem.), g. jd. esesovca,
g. mn. esesovaca - histor, pripadnik
Hitlerovih SS-trupa u Drugom svjet
skom ratu.
eskija im. . r. (tur.) - starudija, neto
staro; stara konjska ploa,
eskivaa im. . r. (fr.) - eskiviranje, izbje
gavanje udaraca u boksu,
eskiviranje gl. im. s. r. (fr.) - eskivaa,
izbjegavanje,
eskivirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
eskiviram - vjetim trzajem tijela izbje
i udarac protivnika u boksu; izbjei i
izbjegavati.
esnaf im. m. r. (ar.), g. jd. esnafa - hist.
udruenje trgovaca, zanatlija; drutvo
ljudi okupljeno oko zajednikih intere
sa.
esnaflija im. m. r. (tur.-ar.) - zanatlija,
esnafluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. esnafluci - bavljenje zanatom, zanatsko za
nimanje.
espap im. m. r. (ar.), g. jd. esppa - opre
ma, materijal, potreptine,
esperanto/esperanto im. m. r. (lat.) iskonstruisani vjetaki meunarodni
jezik.

esre im. s. r. (tur.) - dijakritiki znak u

arapskom pismu koji oznaava kratki
vokal /i/.
estagfirullah!/estagfirullah uzv. (ar.) Boe sauvaj! Boe, traim od tebe
oprost.
esteta im. m. r. (gr.) - isto: estetiar,
estetik; osoba koja sve cijeni sa stano
vita estetike,
estetika im. . r. (gr.), dat. jd. estetici nauka o lijepom u umjetnosti i stvarala
tvu.
estrada im. . r. (fr.) - organizovanje i
izvoenje mu. koncerata i pozorinih
predstava; ljudi koji sudjeluju u toj
djelatnosti (muziari, glumci, menade
ri i sl.).
earpa im. . r. (fr.), g. mn. earpi - dugi
enski al; paradni oficirski pojas kao
dio uniforme,
eek im. m. r. (tur.) - magarac,
eekluk im. m. r. (tur.) - glupost, magaratina.
ekija im. . r. (ar.) - odmetnici, hajduci,
razbojnici; roba koja se krijumari, npr.
duhan.
ekindija im. m. r. (tur.) - ratnik, naoru
ani konjanik,
etabliranje gl. im. s. r. (fr.) od etablirati,
etablirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
etabliram - namjestiti, postaviti, osno
vati; uvesti u visoko drutvo, namjestiti
se u drutvenoj hijerarhiji.
etapa im. m. r. (fr.) - jedan dio uraenog
posla, odsjek vremena provedenog u
obavljanju jednog dijela neke aktivno
sti.
etatizam im. m. r. (fr.), g. jd. etatizma veoma izraena dravna vlast u ekono
mskim i drutvenim odnosima,
etaa im. . r. (fr.) - sprat, kat, boj.
etani prid., odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na etau, sprat, kat.
eter im. m. r. (gr.) - pretpostavljeni
mehaniki nosilac svjetlosti, generalno
nosilac elektromagnetskih talasa; pro
stor kroz koji prolaze elektromagnetski
talasi radio-emisija; tekuina za narko
zu.
etian prid. (gr.), odr. v. etini - moralan,
zasnovan na etici.

evakuacija
etika im. . r. (gr.), dat. jd. etii - nauka
0 moralu; ponaanje u skladu s pravili
ma morala.
etiketa im . r. (fr.) - nalijepljena cedulja
na kakvom proizvodu; red i nain dru
tvenog ophoenja; prenes. kakav neargumentovani sud o kome, npr. dobio
je etiketu ekstrema,
etimolog im. m. r. (gr.), n. mn. etimdlozi
- lingvista koji se bavi etimologijom,
etimologija im. . r. (gr.) - lingvistika
disciplina koja prouava nastanak rijei
1 odreuje koji im je prvotni korijen,
etimologijski/etimoloki prid. odr. v.
(gr.) - koji se odnosi na etimologiju i
etimologe.
etniki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na narod; narodnosni,
etnografija im. . r. (gr.) - dio etnolo
gije, prouavanje i opisivanje duhovne i
materijalne kulture pojedinog naroda,
etnologija im. . r. (gr.) - uporedno
prouavanje ivota naroda u svim obli
cima, o rasprostiranju naroda i ovjeka,
eto rijeca - za pokazivanje ega, a u
kontekstu i za izraavanje iznenaenja
(eto ti, eto ti sad).
eufemizam im. m. r. (gr.), g. jd. eufemi
zma - upotreba rijei blaeg ili suprot
nog znaenja za neto loe (zaobilaziti
istinu mj. lagati),
euforija im. . r. (gr.) - pretjerano odu
evljenje ime, povieno raspoloenje,
euharistija im. . r. (gr.) - priest; moli
tva zahvalnica prije pretvorbe; rtveni
darovi hljeba i vina kao simboli tijela i
krvi Isusove,
eukaliptus im. m. r. (gr.) - vrsta drveta
od kojeg se dobija eterino ulje.
euro im. m. r. - novana jedinica u zem
ljama Evropske unije koja je zamijenila
prijanje valute (njemaku marku, fra
nak, liru itd.).
Europa im. . r. (gr.) - mitol. ki kralja
Agenora ili Feniksa, koju je oteo Zevs;
naziv kontinenta, Evropa,
eutanazija im. . r. (gr.) - usmrenje
neizljeivih bolesnika pomou narkoti
ka.
evakuacija im. . r. (lat.) - organizovano
izmjetanje stanovnika nekog podruja
zbog odreene opasnosti koja prijeti,
npr. rata, prirodnih nepogoda.

e vakufr anje
evakufranje gl. im. s. r. (lat.) - od eva
kuirati.
evakufrati/evakuisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. evakuiram/ev akuisem - vri
ti ili izvriti evakuaciju,
ejvalah/evala/ejvala (ar.) - uzvik pohva
le.
evanelje im. s. r. (gr.) - spisi iz prvih
stoljea kranstva o ivotu Isusa Kri
sta, od kojih su etiri ula u Bibliju
(Novi zavjet),
eventualan prid. (lat.), odr. v. eventualnimogu uz izvjesne potekoe, koji e se
moda dogoditi,
evidencija im. . r. (lat.) - biljeenje,
popis ljudi i sredstava,
evidentan prid. (lat.), odr. v. evidentni oigledan, oit, jasan po sebi.
evlad im. m. r. (ar.), g. jd. evlada - potom
stvo, djeca, roeno dijete,
evlija im. m. r. (ar.) - sveti ovjek, dob
ri.
evo rijeca za upozoravanje ili pokaziva
nje.
evocfranje gl. im. s. r. (lat.) od evocirati,
evocirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
evdciram - prisjeati se, buditi uspome
ne o dogaajima iz prolosti,
evokacija im. m. r. (lat.) - prisjeanje,
prizivanje uspomena; dozivanje u pa
met.
evolucija im. . r. (lat.) - razvitak, postajanje, nastajanje; neprekidna promjena
iz jednog stanja u drugo.

142

evoluirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.

evoluiram - razviti se i razvijati se, pro
mijeniti se i mijenjati se.
Evropa im. . r. (gr.) - rjee: Europa,
kontinent.
Evropejac im. m. r. (gr.), g. jd. Evropejca, n. mn. Evropejci, g. mn. Evrdpejeca - osoba koja ima evropsku kulturu,
koja se ponaa na evropski nain.
Evropljanin im. m. r. (gr.) - stanovnik
Evrope.
evropski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na Evropu i Evropljane.
ezan im. m. r. (ar.), g. jd. ezana - molitva
koju ui mujezin na damijskoj munari;
mujezin ui ili okujie pet puta svako
dnevno.
ezijet im. m. r. (ar.) - vrijeanje, uznemiravnje, maltertiranje.
ezfjetiti gl. nesvr. (ar.), prez. ezljetlm,
trp. prid. ezijeen - uznemiravati, vrije
ati, muiti koga.
ezopovskl prid. odr. v. - koji je kao u
Ezopa.
ezopovski pril. - kao u Ezopa, na nain
Ezopa.
ezoterian prid. (gr.), odr. v. ezoterini tajni, skroviti, za uzak krug; po smislu
teko razumljiv, neitljiv (tekst).
egal im. m. r. (ar.) g. jd. egala - osoba
ili predmet oko ega se ovjek mora
mnogo brinuti i truditi; prevelika oba
veza u poslu, prezaposlenost.

F
F f fonema, glas, suglasnik, deseto slovo
abecede.
fabriranje/fabrikovanje gl. im. s. r. od
fabricirati/fabrikovati,
fabricirati/fabrikovati gl. svr. i nesvr.,
prez. fabriciram/fabrikujem - proizvo
diti to runo ili pomou strojeva,
fabrika im. . r. (lat.), dat. jd. fabrici tvornica.
fabrikat im. m. r., g. jd . fabrikta - gotov
fabriki, tvorniki proizvod,
fabula im. . r. (lat.), g. mn. fabula kratak sadraj, sie radnje i dogodov
tina iznesenih u romanu, pripovijeci i
sl.
fabulatlvan prid. (lat.), odr. v. fabulativni
- koji se odnosi na fabulu,
fabulirati gl. svr. i nesvr., prez. fabuli
ram - ispriati ukratko fabulu; graditi
fabulu; razg. izmiljati priu,
faca im. . r. (tal.) arg. - lice, prenes.
osoba koja je po neem posebna i vana,
fakati gl. nesvr., arg., prez. fakam hvatati, loviti (ene),
fagfurija im. . r. (perz.) - kineski porcu
lan, predmet od kineskog porculana.
fagot im. m. r. (tal.) - drveni duhaki ins
trument muklih tonova.
fah im. m. r. (njem.), mn. fahovi - struka,
zanimanje, specijalnost; pretinac, pre
gradak.
fahia im. . r. (ar.) - nevaljalica, pro
stitutka.
faiz im. m. r. (ar.) - kamata, prirataj,
fajda im. . r. (ar.) - korist, dobitak,
fakin im. m. r. (tal.), g. jd. faklna - man
gup, deran, neotesanac, grubijan,
fakir im. m. r. (ar.), g. jd. faki'ra - lutajui
musliman prosjak; asketa koji na putu
usavravanja ovladava tijelom protivno
prirodnim zakonima, koji izvodi razne
opsjene: lebdenje u zraku, hipnotiziranje
zmija i sl.

fakfrak im. m. r., g. jd. fakirka - siro

maak.
faks im. m. r., arg. fakultet.
faksimil im. m. r. (lat.) - vjerna repro
dukcija rukopisa, slike, crtea; peat sa
ugraviranim neijim potpisom,
fakt im. m. r. (lat.), g. mn. fakata - inje
nica.
faktiki/faktini prid. odr. v. - injenini,
istinit, zbiljski, stvaran,
faktografija im. . r.(lat.-gr.) - pisanje
kojem je sadrina grubo iznoenje inje
nica, bez analize; raspolaganje materija
lom od kojeg nastaje umjetniko djelo,
faktor im. m. r. (lat.) - inilac, initelj;
sredstvo, pokretna snaga; u mat. svaki
broj koji se mnoi,
faktura im. . r. (lat.), g. mn. faktura raun o poslanoj ili prodanoj robi.
fakturirati/fakturisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. fakturlram/faktruriem - na
pisati i izdati fakturu,
fakultativan prid., odr. v. fakultativni koji je po izboru pojedinca; naporedan,
neobavezan; koji se moe i promijeniti u
izmijenjenim uslovima, npr. neki pred
met u kolskoj obuci,
fakultet im. m. r. (lat.), g. jd. fakulteta visokokolska ustanova odreenog pro
fila koja je u sastavu univerziteta,
fakultetski prid. odr. v. - koji se odnosi
na fakultet ili mu pripada,
falake im. . r. mn. (ar.) - sprava za mue
nje u koju se sveu noge osobe koju i
baju po tabanima,
falan pril. (ar.) - navodno, toboe, oja,
falanga im. . r. (gr.), dat. jd .falangi, g.
mn. falangi - teko naoruana pjeadija
u vojsci stare Grke, koja je u borbi
nastupala u zbijenoj formaciji nalik na
klin; panjolska faistika stranka; kosti

faledija

koje sainjavaju kostur prstiju na ruci i

nozi.
faledija im. m. r. (tal.-tur.) - tobdija i
popravlja topova,
faletanje gl. im. s. r. (tur.) od faletati.
faletati gl. nesvr. (tur.), prez. faletam gatati, proricati sudbinu,
faliti gl. nesvr. (njem.), prez .fa li - nedo
stajati, manjkati, ne biti prisutan na a
su.
falsificirati/falsifikovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. falsificiram/falsifikujem krivotvoriti, proturati umjesto originala
radi koristi, npr. novac, osobne isprave i
sl
falsifikat im. m. r. (lat.), g. jd. falsifikata,
g. mn. falsifikata - kopija novca, slike i
sl. koja se predstavlja kao original radi
zarade, krivotvorina, lano izdanje;
iskrivljavanje injenica dodavanjem la
nih podataka,
fal prid. (njem.) arg. - pogrean, iskriv
ljen, izokrenut, krivotvoren, falsificiran,
faltna im. . r. (njem.), g. mn.fa ltn i- nab
or na odjei.
fama im. . r. (lat.) - informacija koja tee
od usta do usta i gubi na svojoj
autentinosti, glasina, govorkanje,
familija im. . r. (lat.) - porodica, obitelj,
rodbina; familija biljaka ili ivotinja,
familijaran prid. (lat.), odr. v. familijarni
- koji se odnosi na familiju; rodbinski,
domai, srastao, u prisnim odnosima.
famozan prid. (lat.), odr. v. famozni- o
kojem se stalno pria, na dobru ili zlu
glasu; glasovit, uven, izvrstan, izvan
redan, opepoznat.
fanatian prid. (lat.), odr. v. fanatini/
fanatiki - kojem je svojstven fanatizam,
fanatik im. m. r. (lat.), n. mn. fanatici ovjek koji insistira na nekim idejama i
aktivnostima do krajnosti, do ludila, koji
je proet fanatizmom,
fanatizam im. m. r. (lat.), g. jd .fanatizma
- strastvena predanost nekim idejama i
aktivnostima proeta krajnjom netrpeljivou prema drugim; zanesenost, luda
zagrijanost za neto.
fanfara im. . r. (ar.-fr.), g. mn . fanfara vrsta trube, vojnika melodija koja se
izvodi na toj trubi.
fantast(a) im. m. r. (gr.), g. jd. fantaste,
n. mn. fantasti/fantaste - zanesenjak,

144

145
sanjar, osoba koja svoje fantazije smatra
stvarnou,
fantastian prid. (gr.), odr. v. fantastini
- stvoren fantazijom, matanjem, ude
san; prenes. vrijedan, izvanredan,
fantastinost im. . r. (gr.), instr. jd.
fantastinou/fantastinosti - svojstvo
onoga to je fantastino, fantastika.'
fantastika im. . r. (gr.), dat. jd. fanta
stici - pojava stvorena fantazijom, neto
to je plod ljudske mate,
fantazija im. . r. (gr.), g. mn. fantazija mata, uobrazilja, ono to je vezano za
matu i sanjarenje,
fantaziranje gl. im. s. r. (gr.) od fantazi
rati.
fantazirati gl. svr. i nesvr.(gr.), prez.
fantaziram - matati, priati o neemu
to nema oslonca u objektivnoj stvarno
sti; predati se ili predavati fantaziji,
fantazma im. . r. (gr.) - privienje,
utvara, prikaza, avet(inja), sablast, fan
tom, duh.
fantazmagorian prid. (gr.), odr. v.
fantazmagdrini/fantazmagdriki - koji
se odnosi na fantazmagoriju.
fantamazgorija im. . r. (gr.) - vjetina
prikazivanja udesnih, fantastinih slika
u tamnoj sobi pomou optikih pomaala, opsjena; neobine slike koje moe
vidjeti ovjek u bunilu,
fantom im. m. r. (gr.), g. jd. fantoma privienje, utvara, avet, sablast,
fantomka im . r., dat. jd .fantm ki - ple
tena kapa sa prorezima za oi, koju nose
likovi u stripu i kriminalci.
far im. m. r. (gr.), n. mn. frovi - prednje
svjetlo na automobilu,
faraon im. m. r. (hebr.), g. jd. faraona vladar u starom Egiptu.
farba im. . r. (njem.), g. mn. fa rb i - bo
ja .
farbanje gl. im. s. r. (njem.) od farbati,
farbati gl. nesvr. (njem.), prez .farbam bojiti; praviti koga blesavim, varati,
obmanjivati,
farisej/farizej im. m. r. (jerm. - jevr.), g.
jd. fariseja/farizeja - lan religiozno politike stranke u Judeji; onaj to se
dri pobono i strogo potuje religiozne
obrede; doslovni tuma Mojsijevog za
kona.

farisija im. . r. (perz.) - perzijski jezik,

perzijsko pismo.
farma im. . r. (engl.) - poljoprivredno
dobro za uzgoj stoke i itarica,
farmaceut im. m. r. (gr.) - ovjek koji
zna o lijekovima, strunjak za lijekove,
magister farmacije, apotekar, ljekarnik,
farmaceutkinja im. . r. (gr.) - ena
farmaceut.
farmacija im. . r. (gr.) - sva znanja o
lijekovima (spravljanje, ispitivanje, kon
trola, uvanje, upotreba, djelovanje),
farmakologija im. . r. (gr.) - nauka o
djelovanju lijekova na organizam,
farmakopeja im. . r. (gr.) - knjiga u
kojoj su popisani svi poznati lijekovi,
propisi o njihovoj upotrebi i sve ostale
potrebne informacije,
farmer im. m. r. (engl.) - poljoprivrednik;
vlasnik seoskog imanja; uzgajatelj stoke
i itarica.
farmerke/farmerice im. . r. plur. tantum
(engl.) - isto: traperice, veoma popular
ne sportske pantalone od texas platna,
karakteristinog kroja, s nitnama oko
depova i nizom drugih ukrasa.
farsa im. . r. (fr.), g. mn .fa rsi - pozorini
komad u kome preovladavaju grube
ale; prenes. neto iz zbilje to se pre
tvara u ruglo, nakon to je izgubljeno
svako dostojanstvo,
farz im. m. r. (ar.), n. mn. farzi/farzovi stroga islamska vjerska zapovijed koja
ne bi smjela ostati neizvrena, kao npr.
klanjanje namaza, post itd.
fasada im. . r. (fr.) - sloj maltera na spo
ljnim zidovima graevine; prenes. vanj
ski izgled iza koga se krije neto drugo,
prividnost.
fasader im. m. r. (fr.), g. jd. fasadera zidar, strunjak za izradu fasada,
fascikl im. m. r. (njem.) - fascikla,
fascikla im. . r. (njem.), g. mn. fascikli tvrdi omot od kartona ili kog drugog
materijala za ulaganje dokumenata, spi
sa i sl.
fascinacija im. . r. (lat.) - opinjenje,
oaranost, oduevljenje
fascinantan prid., odr. v. fascinantni - ko
ji okupira panju, fascinira, djeluje oa
ravajue.
fasciniranje gl. im. s. r. (lat.) od fascini
rati.

fatum

fascinirati gl. nesvr. (lat.), prez. fascini

ram - oarati, odueviti, zanijeti, opini
ti.
fasik im. m. r. (ar.), n. mn. fasici - grjenik koji se ne pridrava vjerskih propi
sa; pokvarenjak.
fasung im. m. r. i fasunga im. . r.
(njem.) - grlo za uvrtanje sijalice na kra
ju elektrinog voda; sedmino ili mjese
no sledovanje hrane koja se izdaje na
bonove.
faist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. faiste, n.
mn. faisti/faiste, g. mn. faista - pripa
dnik faizma, pristalica ideja faistikog
pokreta.
faistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se odno
si na faizam i faiste.
faistiki pril. (lat.) - kao faista, na nain
faiste.
faizam im. m. r. (lat.), g. jd. faizma diktatorska vlast u kojoj su voa, nacija
i drava iznad graanina i njegovih pra
va, zagovaranje prava jedne nacije i ne
giranje drugih, ideje faizma uvijek do
vode do rata i masovnih zloina koje fa
isti ine svojim neistomiljenicima,
npr. njemaki i italijanski faizam u
Drugom svjetskom ratu, faizam u ratu
u BiH.
fatalan prid. (lat.), odr. v. fatalni - sudbo
nosan, nesretan, neizbjean, smrtono
san.
fatalist(a) im. m. r. ( lat.), g. jd .fataliste pristalica fatalizma, osoba koja vjeruje u
sudbinu i predaje joj se.
fatalizam im. m. r. (lat.), g. jd .fatalizma vjerovanje da su pojave i dogaaji una
prijed odreeni sudbinom i ne mogu se
izbjei.
fatamorgana im. . r. (engl. - fr.) - nepo
stojee slike koje vidi izmoreni i iscr
pljeni putnik u pustinji, optika varka,
privienje.
Fatiha im. . r. (ar.) - naziv prve sure
Kur ana koja se ui kao molitva za duu
umrlih.
fatiha! uzv. - znai: svreno! Kada se rek
ne nakon dove, ima znaenje: svrena je
dova i treba prouiti Fatihu!
fatum im. m. r. (lat.) - sudbina, sudba,
kob, usud.

faul

faul im. m. r. (engl.) - prekraj u nogo

metu, gruba igra, ruenje protivnikog
igraa.
faulirati gl. svr i nesvr. (engl.), prez.
fauliram - kriti ili prekriti pravila igre,
fiziki omesti protivnikog igraa, ruiti
ga, grubo postupati u igri.
Faun im. m. r. (lat.) - u starorimskoj
mitologiji dlakavo boanstvo, s kozijim
nogama, repom i rogovima, bog uma i
ivotinja, bog plodnosti, zatitnik pasti
ra.
fauna im. . r. (lat.) - skup svih ivo
tinjskih vrsta nekog kraja, zemlje ili
epohe u historiji ivota na Zemlji,
favorit/favorit im. m. r. (lat.), g. jd .favdrita/favorita - u sportu onaj za koga se
misli da e pobijediti; miljenik, ljubi
mac; osoba koja uiva neije pokrovi
teljstvo, zatitu,
favoriziranje/favorizovanje gl. im. s. r.
izv. od favorizirati/favorizovati.
favorizirati/favorizovati gl. nesvr., prez.
favoriziram/favdrizujem - davati kome
prednost, ii mu na ruku, pomagati ije
elje za napredovanjem u slubi i sl.
faza im. . r. (gr.), g. mn. fza - razdob
lje, period, stepen u procesu razvitka,
kakvih promjena, dio ciklusa.
fazan im. m. r. (gr.), g. jd .fazana - vrsta
lovne divljai iz familije koka.
fazanerija im. . r. (gr.) - farma za uzgoj
fazana i srodne divljai (prepelica, jare
bica).
fazni prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na fazu i faze.
fazon im. m. r. (fr.), g. jd. fazona - oblik,
forma, nain na koji je neto postavlje
no.
februar im. m. r. (lat.) - drugi mjesec u
godini, veljaa,
feder im. m. r. (njem.), g. mn. federa opruga.
federacija im. . r. (lat.) - drava sasta
vljena od vie federalnih jedinica sa jed
nom vladom; savezna drava.
federalist(a) im. m. r. (lat.), g. mn. fed e
raliste, n. mn. federalisti/federaliste pristalica ili borac za federaciju,
federalizacija im. . r. (lat.) - prelaz dra
ve sa centralistikog na federalistiko
ureenje.

146

147
federalni/federativni prid. odr. v. (lat.) koji pripada federaciji, koji je u sastavu
federacije.
federirati gl. nesvr. (njem.), prez. federiram - istezati se i stezati kao feder,
feferon im. m. r. (njem.), g. jd. feferona mala veoma ljuta paprika koje ima vie
vrsta.
fekalije im. . r. mn. (lat.) - izmet, izme
tine (iz tijela),
felah im. m. r. (ar.), n. mn. fels i - arapski
seljak; crnac; fig. prid. avolast, ivahan
kao avo.
feldmaral im. m. r. (njem.) - naziv za
visoki vojni in u njemakoj vojsci.
feler im. m. r. (njem.), g. mn. felera greka.
felga im. . r. (njem.), dat. jd .felgi, g. mn.
felg i - metalni dio toka od automobila
na koji dolazi guma.
feljton im. m. r. (fr.), g. jd .feljtona - vrsta
teksta u novinama u kojem se razmatra
ju razne teme iz kulture, politike, histo
rije i sl. namijenjene irem krugu itala
ca.
feljtonist(a) im. m. r., g. jd. feljtdniste osoba koja pie feljtone,
feministkinja im. . r. (lat.) - pristalica fe
minizma.
feminizam im. m. r. (lat.), g. jd. fem iniz
ma, g. mn. feminizama - pokret za izje
dnaavanje ene sa mukarcima u svim
pravima.
feminizirati gl. nesvr., prez. feminiziram
- initi enstvenim, dati enske osobine,
raznjeiti.
fen im. m. r. (njem.) - elektrini aparat za
suenje kose.
feniks im. m. r. (gr.) - ptica iz bajke koja
izgori i ponovo se iva izdigne iz pepe
la; prenes. kad se neto obnovi, preporo
di, uskrsne iako je bilo uniteno; Feniks
- sazvijee.
fenomen im. m. r. (gr.), g. jd .fenom ena rijetka pojava, pojava koja iznenauje,
koja je izuzetak u pozitivnom smislu u
odnosu na okolinu; rijetka pojava, neto
znaajno, izuzetak; fil. pojam u ideali
stikoj filozofiji - subjektivna pojava
koja postoji samo u svijesti,
fenomenalan prid. (gr.), odr. v. fen o
menalni - vrijedan, izvanredan, izuze
tan, veoma rijedak, sasvim neobian.

fenjer im. m. r. (gr.), g. mn. fenjera svjetiljka posebnog oblika sa okruglim

staklom koje titi plamen od vjetra, lam
pa koja se moe nositi,
fer neprom. prid. (engl.) - korektnost i
ast u ponaanju, poten, prav.
feraiz im. m. r. (ar.) - erijatsko zakonsko
nasljedno pravo,
feral im. m. r. (tal.), g. jd. ferla - fenjer
na ribarskoj brodici za privlaenje riba
tokom nonog ribolova,
fereda im. . r. (ar.), g. mn. fereda odjea koju nose muslimanke sa tam
nom providnom mreom za lice.
Ferhadija im. . r. (pers. - ar.) - damija i
ulica u Sarajevu, poruena damija u
Banja Luci, nazvane prema teanjskom
beglerbegu Ferhat-begu.
feribot im. m. r. (engl.) - brod za obalnu
plovidbu, prevozi teret, putnike, auto
mobile; trajekt,
ferijalac im. m. r. (lat.), g. jd .ferijalca, g.
mn. ferijalaca - lan ferijalne organiza
cije za organizovanje skupnog odlaska
na odmor tokom ferija.
ferije im. . r. plur. tantum (lat.) - kolski
raspust, dui odmor,
ferman im. m. r. (perz.), g. jd. fermana sultanov ukaz, naredba, zapovijest,
ferment im. m. r. (lat.) - organski sastojak
koji ubrzava razne hemijske procese u
ivim organizmima, npr. proces vrenja;
kvasac.
fermentiranje gl. im. s. r. (lat.) od ferme
ntirati.
fermentirati gl. svr. i nesvr., prez. fer
mentiram - mijenjati se pod uticajem fermenata.
fes im. m. r. (ar.), g. jd .fesa - kapa crvene
boje i posebnog oblika nazvana po
gradu Fesu u Maroku gdje se izrauje,
fesad im. m. r. (ar.), g. jd. fesada - smu
tnja, svaa, zavada, nered,
feslian im. m. r. (gr.) - bosiljak,
feslija im. m. r. (ar.-tur.) - ovjek koji no
si fes.
festa/feta im. m. r. (tal.) - sveanost,
veselje uz jelo, pie, igru i zabavu,
festival/festival im. m. r. (lat.), g. jd.
festiv alalfe Stivdia - kulturna ili zabavna
priredba muzike, filma, drame, folkolora i sl.

figuratfvnost

feti im. m. r. (fr.), g. jd. fetia, g. mn.

fetia - predmet koji se oboava kao no
silac udotvorne sile.
fetiizam im. m. r. (fr.), g. jd. fetiizma pojava oboavanja fetia; prenes. slijepo
oboavanje (ideje, voe i sl.),
fetva im. . r. (ar.), g. mn. fetava/fetvi pravno rjeenje ili uputstvo o tome kako
da se rijei odreeno erijatsko pitanje.
fetus im. m. r. (lat.) - zametak, plod,
embrio.
feud im. m. r. (starogerm.) - zemljini
posjed iji je vlasnik feudalac po naslje
dnom pravu,
feudalac im. m. r., g. jd .feudalca, g. mn.
feudalaca - vlasnik feuda po nasljednom
pravu; vlastelin, velmoa,
feudalizacija im. . r. (starogerm.) - uvo
enje feudalizma,
feudalizam im. m. r. (starogerm.), g. jd.
feudalizma - feudalni sistem vladavine,
socijalno-ekonomsko drutveno uree
nje u kojem upravljaju feudalci uz po
mo crkve, hronoloki dolazi iza robo
vlasnikog sistema a prije kapitalizma,
feudalni prid. odr. v. (starogerm.) - koji
se odnosi na feudalizam, feud i feudal
ce.
fibula im. . r. (lat.) - kopa, spona, igla
koja sastavlja dva dijela odjee; medic.
kost ispod koljena, cjevanica, lisna kost.
fifiri im. m. r. (ma.), g. jd. fifiria v.
jd. fifiriu - kico, onaj to se stalno
dogoni, gladi, gizda, gizdelin,
fio im. m. r. hip. od Fiat - popularni naz
iv za mali automobil te marke,
fiukati gl. nesvr., prez. fiukam - zvi
dukati neku melodiju,
fige im. . r. mn. - smjestiti palac izmeu
kaiprsta i srednjeg prsta da se uva
srea i da se ta dogodi prema elji,
figura im. . r. (lat.) - lik, oblik, slika,
spoljni izgled tijela; kretnje u plesu, ba
letu; stilski ukras u pjesmi,
figuralni/figuratlvnl prid. odr. v. (lat.) kpji je u vezi sa figurativnou i figu
rom, izraen preneseno ili u raznim
oblicima viene ili zamiljene slike ili
predstave.
figurativnost im. . r. (lat.), instr. jd.
figurativnou/figurativno ti - osobina
onoga to je figurativno.

figurirati
figurirati gl. nesvr., prez. figuriram - biti
samo figura, formalno obavljati du
nost; oblikovati figuru, uiniti da to
dobije eljeni oblik,
fijaker im. m. r. (fr.) - koija sa dva konja
i koijaem, svojevremeno glavno pre
vozno sredstvo u gradovima, danas turi
stika atrakcija,
fijasko im. m. r. (tal.) - neuspjeh u jav
nom nastupu; propast, osramoenje.
fijolica im. . r. (lat.) - obinije: ljubiica,
ljubica.
fijuk im. m. r., n. mn. fijuci, onomat. otar zvuk vjetra ili kakva otra pred
meta koji ree vazduh (puano zrno,
strijela, no i sl.),
fikcija im. . r. (lat.) - izmiljotina, izmi
ljeni dogaaj, la, lagarija.
fikh, fikuh im. m. r. (ar.) - erijatsko pra
vo.
fiksan prid., odr. v. fiksn i - odreen, ne
promjenjiv, stalan,
fiksati se gl. nesvr. (njem.), prez .fiksa se
- unositi drogu pomou price ili igle u
organizam, drogirati se.
fiksir im. m. r. (lat.), g. jd. fiksira - he
mijski preparat koji koriste fotografi u
izradi fotografija, slui za odstranjivanje
srebrnog bromida s fotografskog filma,
fiksiranje gl. im. s. r. (lat.) od fiksirati,
fiksirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. fik
siram - postaviti neto u vrst i stalan
poloaj da se ne pomjera; uvrstiti do
govor; gledati stalno u neto, piljiti;
odstranjivati srebreni bromid s fotograf
skog filma,
fiktivan prid. (lat.), odr. v. fiktivni - laan,
iskonstruisan, bez oslonca u stvarnosti,
nepostojei,
fikus/fikus im. m. r. (lat.) - vrsta sobne
ukrasne biljke koja je iz porodice dudo
va.
fil1 im. m. r. (ar.) - slon.
fil2 im. m. r. (gr.) - prijatelj, pristalica e
ga (up. slavenofil)
fildls im. m. r. (ar. - tur.) - slonova kost,
predmet izraen od slonove kosti,
filantrop im. m. r. (gr.) - osoba koja voli
ljude i brine se da im bude bolje, ovje
koljubac.
filantropija im. . r. (gr.) - ovjekoljub
lje, dobrotvornost, briga o ovjeku i na
stojanje da mu bude bolje.

148

149
filatelija im. . r. (gr.) - strast za saku
pljanjem i pravljenjem zbirki potanskih
maraka iz raznih vremena i drava.
filatelist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. fila
teliste - osoba koja zadovoljava svoju
strast za sakupljanjem potanskih mara
ka.
filatelistkinja/filatelistica im. . r. - en
ska osoba filatelist,
fildan/findan im. m. r. (perz.), g. jd.
fildlna/findna - oljica bez drke ko
ja je dio posua za sluenje crne bosan
ske kahve.
fileki/fileci im. m. r. mn. (njem.-ma.) obinije i ee: tripice, kembii, furda,
drob.
fileti im. m. r. mn. (tal.) - tanko isjeeno
bijelo meso od ribe ili pileih prsa, po
soljeno i zainjeno,
filharmonija im. . r. (gr.) - simfonijski
orkestar u kojem su zastupljeni mnogi
muziki instrumenti; ustanova kojoj je
radna djelatnost njegovanje filharmonije
i prireivanje koncerata,
filigran im. m. r. (tal.), g. jd. filigrana veoma lijep ukrasni predmet izraen fi
ligranskom tehnikom od spleta tankih
zlatnih i srebrenih ica i mreica,
filigranski prid. odr. v. (tal.) - koji je izra
en poput filigran; prenes. njean, krh
ak.
filijala im. . r. (lat.) - podrunica, ispo
stava, ogranak kakve banke, preduzea,
stranke i sl. kojima je glavna uprava u
centrali na drugom mjestu,
filir im. m. r. (ma.) - novana jedinica,
stoti dio austrougarske krune, poslije u
Maarskoj stoti dio forinte,
filistar im. m. r. (njem.), g. jd. filistra, g.
mn. filistar a - malograanin; samozado
voljan, uskogrud i ogranien ovjek sa
uskim svakidanjim pogledom i licemje
rnim ponaanjem,
film im. m. r. (engl.) - celuloidna traka za
snimanje; dokumentarni i igrani sadraji
snimljeni na filmsku vrpcu za prika
zivanje u kinu ili na televiziji; metonim.
djelatnost koja je zasnovana na snima
nju filmova, filmska umjetnost i filmska
industrija.
filmadija im. m. r. (engl.-tur.), g. mn.
filmadija - osoba koja je na bilo koji
nain vezana za filmsku umjetnost.

filmski prid. odr. v. (engl.) - koji se odno

si na film.
filmski pril. (engl.) - kao na filmu, na
filmski nain,
filolog im. m. r. (gr.), n. mn. filolozi strunjak za filologiju, onaj ko se bavi
filologijom, jezikoslovac,
filologija im. . r. (gr.) - nauka o jeziku u
irem smislu, prouavanje jezika, knji
evnosti, pisanih spomenika i narodnih
obiaja.
filozof im. m. r. (gr.) - osoba koja se bavi
filozofijom; prenes. ovjek koji puno
mudruje, pametuje, izmilja probleme
gdje ih nema.
filozofiranje gl. im. s. r. (gr.) od filo
zofirati.
filozofirati gl. nesvr. (gr.), prez. filozo
firam - razmatrati filozofska pitanja i
teme; prenes. pametovati, mudrijati.
filter im. m. r. (lat.), g. jd. filtera - u hrv.
filtar, tijelo, pribor, sprava koja moe
propustiti eljenu supstancu a zadrati
nepotrebnu, npr. filter za proiavanje
zraka, vode itd.
filtriranje gl. im. s. r. (lat.) od filtrirati,
filtrirati gl. nesvr. (lat.), prez .filtriram proputati to kroz filter da bi se pro
istilo.
fimoza im. . r. (gr.) - med. nemogunost
da se bolesna koica prevue preko gla
via penisa,
fin prid. (njem.-fr.-tal.), odr. v. fin i - tan
an, tanak, njean, izvrstan, odabran, si
tan, vjet, istanan,
finale im. s. r. (tal.) - zavrni dio umjet
nikog djela, svretak, kraj; zavrnica
sportskog takmienja kad se odluuje o
konanom pobjedniku,
finalni prid. odr. v. (tal.) - zavrni, kona
ni.
finans im. m. r. (fr.) - poreski slubenik,
finansije im. . r. mn. (fr.) - sve aktivnosti
vezane za novana sredstva, zarada,
profit, deficit, suficit, raspodjela, uplate,
isplate, propisi finansijskog poslovanja;
novana sredstva, novac,
finansijer im. m. r. (fr.), g. jd. finans ije ra
- osoba koja finansira izvoenje nekog
posla, projekta, ulae u posao; koji daje
novana sredstva.

fieklije
finansijski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na finansije, npr. finansijsko po
slovanje.
finansiranje gl. im. s. r. (fr.) od finansirati.
finansirati gl. nesvr. (fr.), prez. finansi
rani - ulagati u posao, novano potpo
magati izvoenje posla; koga novano
podupirati,
finesa im. . r. (fr.) - posebnost, mala ta
nana razlika meu istorodnim pojava
ma; istananost, profinjenost, uglaeno
st.
fini im. m. r. (engl.) - zavretak, svretak,
zavrnica; zavrni dio takmienja u spo
rtu.
finta im. . r. (tal.) - u sportu neoekivana
kretnja koja zavarava protivnika, npr. u
driblingu; generalno: neko sitno lukav
stvo, trik.
firaun im. m. r. (ar.) - Ciganin; prenes.
inaija, bezobraznik, hinja.
firaunka im. . r. (ar.), dat. jd. firaunki Ciganka, ena firaun,
firaiinluk im. m. r. (ar.-tur.) - ciganluk,
cigantina, bezobrazluk,
firer im. m. r. (njem.) - voa, lider sa
pretjeranom eljom za vlau; Hitler,
firma im. . r. (lat.), g. mn. firm i - predu
zee, tvrtka; pejor. svima poznata osoba
sa loim karakternim osobinama,
firnajs/firnajz im. m. r. (njem.) - tekuina
kojom se premazuje drvo ili metal radi
zatite od vlage i sl.
fisija/fisija im. . r. (lat.) - cijepanje atom
skog jezgra ime se oslobaa ogromna
energija.
fiskalni prid. (lat.) - blagajniki, novani;
koji se odnosi na dravnu blagajnu i
dravu kao vlasnika imovinskog prava,
fiskultura im. . r. (gr.) - skra. od fizi
ka kultura, neolog. koji skoro da nije u
upotrebi, ob. tjelesni odgoj,
fistan im. m. r. (gr.), g. ]d. fistna - suk
nja.
fiek im. m. r. (tur.), n. mn.fieci, g. mn.
fieka - hist. metak, naboj, patrona; kesi
ca od papira iljata oblika,
fieklije im. . r. plur. tantum (tur.) - od
koe izraen pojas sa pregracima u koji
ma se nose meci, patrone.

fikal

fikal im. m. r. (lat.), g. jd. fikala - zast.,

advokat, odvjetnik; prenes. onaj koji pa
metuje, mudrija,
fitilj im. m. r. (ar.), g. jd. fitilj a, g. mn.
fitllja - vrpca u lampi i fenjeru uronjena
u mali rezervoar lampe ispunjen petrolejom, gasom,
fitiljaa im. . r. (ar.)- svjetiljka koja ima
fitilj (fenjer, lampa),
fitmiluk im. m. r. (ar.-tur.) - smutnja,
spletka, intriga,
fitmija/fitnija im. . r. (ar.) - vragolanka,
namigua, smutljivica.
fiziar im. m. r. (gr.), v. jd. fiziare/
fiziaru - profesor fizike,
fiziarka im. . r. (gr.), dat. jd .fiziarki profesorica fizike,
fiziki/fizikalni prid. odr. v. (gr.) - koji
se odnosi na fiziku; koji sve radi sna
gom miia; tjelesni.
fizika im. . r. (gr.), dat. jd .fizici - nauka
koja prouava pojave dostupne mjere
nju, atome, molekule, elektricitet, vr
sta, tekua i plinska stanja materije, kre
tanja razne vrste, zraenja, otkriva zako
nitosti po kojima se te pojave zbivaju
itd.
fiziolog im. m. r. (gr.), n. mn. fiziolozi osoba koja se bavi fiziologijom,
fiziologija im. . r. (gr.) - jedna od biolkoih nauka koja pruoava funkcije
organizma, procese koji su svojstveni
ivom organizmu,
fizioloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na fiziologiju i fiziologe,
fizionomija im. . r. (gr.) - sve osobine
koje ine oblik ili karakter neega;
oblik, opi utisak; ukupnost crta ijeg
lica.
fizioterapeut im. m. r. (gr.) - strunjak
za fizioterapiju,
fizioterapija im. . r. (gr.) - poseban
tretman lijeenja osoba koje imaju blo
kade u kretanju, lijeenje fizikim vje
bama, toplinom, elektricitetom, vode
nim kupkama, mehanikim spravama.
fjord im. m. r. (norv.), n. mn. fjordovi uzak i dubok morski zaliv oko koga su
okomite stijene,
flagrantan prid. (lat.), odr. v. flagrantni oigledan, oit, nesumnjiv, svakom vid
ljiv.

150

151
flanel im. m. r. (engl.), g. jd. flanela vrsta lahke i mehke tkanine od vune ili
pamuka.
flaster im. m. r. (njem.) - ljepljiva traka
na kojoj ima komad gaze, to je efektna
zatita za manje ozljede na tijelu.
flaa im. . r. (njem.), g. mn .flaa - boca,
posuda od stakla ili neke druge tvari za
uvanje tekuine,
flairati gl. svr i nesvr. (njem.), prez.
flairam - spremiti u bocu kakvu teku
inu (vodu, razna pia) kako bi se mogla
uvati, prenositi, prodavati,
flauta im. . r. (tal.) - muziki instrument.
flautist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. flautiste,
n. mn. flautisti/flautiste - muziar koji
svira na flauti,
flautistica/flautistkinja im. . r. - ena
koja svira na flauti,
flegmatian prid. (gr.), odr. v. flegmati
ni - hladnokrvan, teko ga iznervirati,
flegmatik im. m. r. (gr.), n. mn.flegm atici - osoba koja je flegmatina, hladno
krvna, teko razdraljiva,
fleka im. . r. (njem.), g. mn. fleka - mrlja,
uprljano mjesto, ob. na tkanini,
fleksibilan prid. (lat.), odr. v. fleksibilni gram. promjenljiv, ima fleksiju; prilago
dljiv situaciji, sa pristupanim stavovi
ma, koji se umije sporazumijevati; savit
ljiv (predmet).
flert im. m. (engl.) - udvaranje, razmjena
simpatija, ljubakanje, aikovanje, ljuba
vna igra.
fle im. m. r. (engl.) - magnezijeva svjet
lost pri fotografisanju; blic; prenes. odb
ljesak, kratkotrajni sijev svjetla,
fliper im. m. r. (engl.), g. mn. flipera - u
centrima za zabavu aparat za igru na
kojem se pomou poluga tjera kuglica i
savlauju razne prepreke,
flomaster im. m. r. (engl.) - vrsta pisaljke
sa hemijskim punjenjem raznih boja.
flora im. . r. (lat.) - sve vrste biljaka ne
koga kraja, predjela ili epohe u histo
rijskom razvoju Zemlje; biljni svijet; ta
ko nazvano prema Flori, starorimskoj
boici cvijea, plodnosti i proljea,
floret im. m. r. (fr.), g. mn.floretd - tanak
ma sa kuglicom na vrhu sjeiva za vje
banje u maevanju; polusvila, tkanina
koja se pravi od svilenih otpadaka.

floskula im. . r. (lat.) - u govornitvo:

vjet izraz, jeziki ukras; prenes. uplja
pria, smicalica bez osnove; la.
flota im. . r. (tal.), g. mn. flota - skup
vie brodova namijenjenih za potrebe
vojske, trgovine ili turizma; dravni bro
dovi ili privatnog vlasnika.
fluid im. m. r. (lat.), g. jd. fluida - tenost,
tekuina; materija u tekuem ili gasnom
stanju; prenes. privlanost, simpatija,
naklonost, ono to struji od nekoga,
fluktuacija im. . r. (lat.) - nestalnost,
kolebanje, stalno mijenjanje stanja i bro
ja; talasanje, titranje tenosti, strujanje,
pritjecanje i otjecanje; promjene,
fluktuiranje gl. im. s. r. (lat.) od fluktu
irati.
fluktuirati gl. nesvr. (lat.), prez. fluktu
iram - talasati se, strujati; izmjenjivati
stanje, biti nestalan,
fliior im. m. r. (lat.) - hemijski elemenat iz
grupe halogena, na tablici broj 9, oznaka
F.
fluorescencija im. . r. (lat.) - svjetlucanje, zasniva se na izbijanju elektrine
struje kroz plin i metalne pare niskog
pritiska.
fluoroscentan prid. (lat.), odr. v. fluoroscentnl - koji se odnosi na fluoroscenciju.
fluvijalan prid. (lat.-gr.), odr. v. fluvija
lni - nataloen djelovanjem vode, nane
sen rijenom vodom, nastao raspada
njem zbog djelovanja leda.
fobija im. . r. (gr.) - vrsta bolesti koja se
manifestuje neobjanjivim strahom od
umiljenih opasnosti, npr. strah od visi
ne, od zatvorenog prostora,
foka im. . r. (gr.), dat. jd .foki - tuljan,
foksterijer im. m. r. (engl.) - pas posebne
rase.
fokstrot im. m. r. (engl.) - vrsta plesa.
fokus im. m. r. (lat.) - centar, sredite,
arite; u centru dogaanja, u sreditu,
na oku.
fol im. m. r. (tal.), g. jd .fola, n. mn. folovi
- finta, obmana, la.
folija im. . r. (lat.) - veoma istanjen
materijal od plastike, kovine i sl. kojim
se moe to zamotati i zatiti,
folirati gl. nesvr. (tal.), prez. foliram izvoditi folove kako bi se stvari prika
zale drugaijim, obmanuti, slagati.

formalizam

folklor/folklor im. m. r. (engl.), g. jd .folkolora/folkldra - narodna kulturna tra

dicija, mitovi, usmena knjievnost, ru
kotvorine, nonja, muzika itd.
folklorist(a) im. m. r. (engl.), n. mn.
folkldristi/folkldriste - osoba koja prou
ava folklor,
folkloristkinja/folkloristica im. . r. - e
na folkolorist.
fond im. m. r. (fr.), mn. fondovi - novana
sredstva namijenjena za odreenu svrhu;
rezerva, zaliha, gotovina,
fondacija im. . r. (lat.) - udruenje, dru
tvo koje raspolae nekim fondom i usm
jerava ga za odreene namjene, zaklada,
fonetika im. . r. (gr.) - nauka o fizio
lokim osobinama glasova i izgovoru,
fonetski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na fonetiku,
fonologija im. . r. (gr.) - nauka koja
prouava glasove kao funkcionalne i
distinktivne elemente u jeziku, nauka o
fonemama.
fonoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na fonologiju i fonologe.
fontana im. . r. (tal.), g. mn, fontana graevina raznih oblika sa vodoskocima
koja krasi kakav trg, park i sl.
for im. m. r. (njem.) - u nogometu spretan
udarac naprijed kojim se upoljava sui
gra, dati for.
fora im. . r. (njem.) - prednost koja se
daje kome u igri; prenes. ala, smicalica,
dosjetka za skretanje panje na sebe.
forinta im. . r. (tal.) - novana jedinica u
Austro-Ugarskoj, koja je imala stotinu
kraj cera.
forma im. . r. (lat.), g. mn. form i - oblik,
spoljnji izgled; psihika i fizika snaga,
kondicija, stanje,
formacija im. . r. (lat.) - oblik, sastav,
skupina; neka organizacija sa vie ele
menata, npr. vojna formacija; naslage i
slojevi zemlje, stijena, rude stvoreni to
kom geolokog razvoja,
formalan prid. (lat.), odr. v. fdrm alnl koji se tie forme; vanjski, spoljanji;
samo po obliku, bez sadraja.
formalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd.
formaliste - osoba koja strogo pazi na
formu.
formalizam im. m. r. (lat.), g. jd. form ali
zma - pridavanje vanosti formi, uva

formalnost
nje ustaljenih formi na tetu sutine; u
filoz, oblicima idealizma rastavljanje fo
rme od sadraja; razdvajanje teorije od
prakse.
formalnost im. . r. (lat.), instr. '^ .fo rm a
lno scu/formalno ti - osobina onoga to
je formalno, zadovoljenje forme prema
nekom pravilu, neto uobiajeno bez ve
like vanosti,
format im. m. r. (lat.), g. jd .formata - ve
liina ega, dimenzije, npr. format knji
ge.
formirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
fdrmiram - oblikovati, dati formu; orga
nizovati to.
formula im. . r. (lat.) - simbolima iska
zano pravilo; obrazac, ifra,
formulacija im. . r. (lat.) - tano i odre
eno rijeima iskazana misao, stav, za
kljuak i sl.
formular im. m. r. (lat.), g. jd. formulra
- odtampani obrazac u koji se unose
traeni podaci,
formulirati/formulisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. formullram/formuliem izraziti neto na najbolji nain; poredati
rijei u najboljem obliku kako bi se
omoguilo razumijevanje,
forsiranje gl. im. s. r. (fr.) od forsirati,
forsirati gl. nesvr. (fr.), prez. fdrsiram nastojati da se to ostvari, da uspije,
zalagati se i tjerati da se provede neki
plan, vojn. nastojanje da se savlada neka
prepreka, npr .forsirati rijeku,
fortificiranje gl. im. s. r. (lat.) od fortificirati - utvrivanje, gradnja utvrenja,
fortificirati gl. nesvr. (lat.), prez. fortificiram - utvrivati, graditi sistem odbra
mbenih objekata,
fortifikacija im. . r. (lat.) - vojn. tvrava,
utvrenje, jako utvren sistem odbrane
koji oteava nadiranje neporijatelja.
forum im. m. r. (lat.) - trg, pijaca u anti
kim gradovima; izabrano tijelo nadle
no za rjeavanje odreenih pitanja; pre
nes. centar, sredite neega,
fosfat im. m. r. (gr.), ob. u mn. fosfati soli fosforne kiseline; vjetaka gnojiva
koja uglavnom sadre fosfate,
fosfor im. m. r. (gr.) - hem. elemenat, na
tablici br. 15, oznaka P.

153

152
fosforni prid. odr. v. (gr.) - koji je od
fosfora, jedinjenje koje u sebi ima
fosfora.
fosil im. m. r. (lat.), g. mn. fosila - oka
menjeni ostatak nekog organizma iz
starijih epoha razvoja Zemlje; prenes.
ostarjela osoba po godinama, osoba za
starjelih pogleda,
fosilni prid. odr. v. (gr.) - zastarjeli,
starovremski, okamenjeni,
fotelja im. . r. (fr.), g. mn. fotelja- dio
namjetaja sa naslonjaem, koji je vrlo
udoban za sjedenje i odmor; prenes.
visok poloaj u hijerarhiji vlasti,
foto-amater im. m. r. (gr.- fr.), g. jd.
foto-amatera - osoba koja nije profesio
nalni fotograf, kojem je fotografiranje
hobi.
foto-aparat im. m. r. (gr.-fr.), fo to
aparata - fotografski aparat, aparat za
dobijanje negativa filma pomou kojeg
se nakon razvijanja u laboratoriju izra
uju fotografije,
foto-elija im. . r. (gr.-lat.) - elija koja
svjetlost pretvara u elektrinu energiju,
nezaobilazan element u tehnikim ure
ajima na televiziji, u alarmnim sistemi
ma itd.
fotogenian prid. (gr.), odr. v. fotogenini - koji lijepo izgleda na fotografiji,
ljepe nego u stvarnosti, koji je pogodan
za fotografisanje,
fotograf im. m. r. (gr.), g. jd. fotdgrafa,
g. mn. fotdgrafa - osoba koja se profe
sionalno bavi izradom fotografija,
fotografija im. . r. (gr.) - slika izraena
sa negativa u fotografskoj laboratoriji,
fotografirati/fotografisati gl. svr. i ne
svr. (gr.), prez. fotografiram/fotografiem - snimati fotografskim aparatom,
razg. slikati se.
fotografski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na fotografiju i fotografe,
fotografski pril. (gr.) - na fotografski
nain, kao fotograf,
fotokopija im. . r. (gr.-lat.) - tekst, knji
ga, akt i sl. reprodukovani pomou foto
kopirnog aparata ili foto-aparata.
fotokopirati gl. svr. i nesvr. (gr.-lat.),
prez. fotokopiram - izraditi ili izraivati
foto-kopije.

fotokopirni prid. odr. v. (gr.-lat.) - koji

se odnosi na kopije i aparate kojima se
izrauju.
foto-montaa im. . r. (gr.-fr.) - kombi
niranje detalja sa vie fotografija na
jednu koja prikazuje nepostojei prizor,
foto-reporter im. m. r. (gr.-fr.), g. jd.
foto-reportera - fotograf koji snima fo
tografije za novine i asopise,
fra skra. (lat.) od fratar,
fragment im. m. r. (lat.), g. jd .fragmenta,
g. mn. fragmenata - dio, sekvenca; sa
uvan ostatak umjetnikog djela ili tek
sta; izdvojen odlomak iz knjievnog
djela, slike i sl.
fragmentaran prid. (lat.), odr. v. fragm e
ntarni - ono to je fragment, to nije
sauvano u cijelosti; izdvojen, nepot
pun.
fragmentarno pril. (lat.) - izdvojeno, ne
potpuno; sauvano kao fragment,
frajer im. m. r. (njem.), arg. - momak
koji odjeom i ponaanjem nastoji na
sebe skrenuti panju i istai se u svojoj
sredini; prenes. osoba koja je nespretna i
povrna, od koje nema koristi; nespretnjakovi.
frak im. m. r. (fr.), g. jd. fraka, n. mn.
frakovi - sveano crno odijelo sa kapu
tom koji ima repove sa stranje strane,
frakcija im. . r. (lat.) - grupa lanova
kakve politike stranke ili partije koja
zastupa poglede i stavove razliite od
vodstva ili veine, to se esto okonava
osnivanjem nove stranke; prenes. vrsta
krupnijeg pijeska od mljevenog kamena,
frakcionatvo im. s. r. (lat.) - stvaranje
frakcija unutar stranke, grupatvo u po
litikoj organizaciji,
fraktura im. m. r. (lat.) - prelom, lom ko
sti; tampana slova u gotikom pismu,
francuski prid. odr. v. (fr.) - koji se odno
si na Francusku i Francuze,
franko nepr. prid. (tal.) - izraz u trgovini,
obaveza prodavaa da po ugovoru o
svom troku dopremi robu na mjesto
isporuke.
franiza im. . r. (fr.) - onaj dio tete koji
prema polisi osiguranja plaa korisnik,
franjevac im. m. r. (tal.), g. jd .franjevca,
g. mn. frnjevaca - pripadnik reda Sv.
Franje Asikog.

frenetinost

franjevaki prid. odr. v. (tal.) - koji se

odnosi na franjevce,
franjevaki pril. (tal.) - nanain franjeva
ca, kao franjevac,
frape im. m. r. (fr.), g. jd. frapea - osvje
avajue pie od voa i mlijeka,
frapiranje gl. im. s. r. od frapirati.
frapirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
frapiram - zaprepastiti, zauditi, zabeze
knuti, iznenaditi, oamutiti, dojmiti, ui
niti snaan utisak,
fratar im. m. r. (lat.) - sveenik nekih
katolikih redova, ob. franjevac,
fraz im. m. r. (njem.) - gr koji nastaje od
straha, nemogunost dolaska do daha
zbog plaa; zacena.
fraza im. . r. (gr.) - izraz u govoru koji
se ustalio u upotrebi; reenica koja ima
potpun smisao; prenes. izrazi koji nita
ne znae, ali se mnogi njima slue kako
bi prikrili neznanje; u mu. po veliini
najmanja dovrena sekvenca,
frazeologija im. . r. (gr.) - ukupnost
fraza koje se pojavljuju u nekom jeziku
i dio lingvistike koji prouava te jezike
jedinice.
fraziranje gl. im. s. r. (gr.) od frazirati,
frazirati gl. nesvr. (gr.), prez. fraziram
- u govoru se sluiti frazama, upotre
bljavati beznaajne rijei, gomilati praz
ne fraze.
frcati gl. nesvr., prez. frcam , onomat. snano prskati (voda), naglo iskakati na
sve strane (iskre iz vatre),
frcnuti gl. svr., prez. frcnem, onomat. prema nesvr. frcati,
frati gl. nesvr., prez. fr im - biti ljut na
koga, duriti se, govoriti ispod glasa ili
puhati kroz nos od ljutine.
frka im. . r. - uvojak, kovrda od kose.
fregata im. . r. (tal.), g. mn. fregata - tip
ratnog broda,
frekvencija im. . r. (lat.) - esto pona
vljanje, esta pojava, uestalost; u fiz.
broj titraj a u sekundi,
frekventan prid. (lat.), odr. v. frekventni uestan, est.
frenetian prid. (gr.), odr. v. frenetini oduevljen, buran, uzbuen,
frenetinost im. . r. (gr.), instr. jd.
frenetinou/frenetinosti - oduevljenost, uzbuenost; osobina onoga to je
frenetino.

freska

freska im. . r. (tal.), dat. jd. fresci/freski,

g. mn. freski - velika slika na zidu,
uraena vodenim bojama na svjee osu
enom malteru,
frfljati gl. nesvr., prez. frfljam, onomat. govoriti tako da slualac ne razumije;
prenes. govoriti budalatine, brbljati ne
odgovornoj glupo,
friganica im. . r. (tal.) - ee: prenica,
krika hljeba namoena u jaje i isprena,
frigati gl. nesvr. (tal.), prez .frigam - e
e: priti.
frigidan/frigidan prid. (lat.), odr. v. frigi
dni/frigidni - hladan, leden, neosjetljiv,
ravnoduan; med. seksualno i emotivno
neosjetljiv,
frigidnost im. . r. (lat.), instr. jd. frigldnou/frigldnosti - seksualna hladnoa,
ravnodunost prema erotskoj privlano
sti drugog pola.
frivolan/frivolan prid. (lat.), odr. v. frivo
lni/frivolni - bezvrijedan, nitavan, bez
vanosti; lakomislen, nepristojan,
friak/friak prid. (njem.), odr. v. friki/
friki - svje,
frivolnost im. . r.(lat.), instr. j d.frivlnou/frivolnosti - svojstvo onoga to je
frivolno; bezvrijednost; lakomislenost,
nepristojnost,
frizer im. m. r. (fr.), g. jd. frizera - znalac
koji njeguje kosu i oblikuje frizure,
frizerka im. . r., dat. jd. frizerki, g. mn.
frizerki - frizerica, enska osoba koja
njeguje kosu i oblikuje frizure,
frizerica im. . r. - frizerka.
frizirati gl. svr. i nesvr. (fr.-njem), prez.
friziram - ureivati kosu, uobliavati
odreeni tip frizure frizerskim alatom
(makaze, ealj, fen, hauba itd.), prenes.
preurediti kakvu informaciju, vijest,
tekst za javnost; krivotvoriti, falsfikovati, prepraviti to.
frizura im. . r. (fr.-njem.), g. mn .frizura
- nain eljanja i ianja, konaan izg
led koji kosa dobije nakon obrade kod
frizera.
friider im. m. r. (fr.), g. jd. friidera hladnjak, naprava za uvanje hrane od
kvarenja,
frktanje gl. im. s. r. od frktati.
ffktati gl. nesvr., prez. frkem - hrzati
(konj); glasno isputati vazduh kroz nos
u ljutnji, bijesu, nervozi.

154

155
frljiti, frljaknuti gl. svr. (tur.), prez.
frljlm, frljdknem - baciti neto iz daleka.
frnjoka(lica) im. . r. - u arg. pejor. nos i
usta na licu ovjeka,
front im. m. r. (lat.), rjee: fronta im. . r.
- poprite bitke u ratu; prednja strana
velike vojne jedinice; koalicija politi
kih stranaka sa istim ciljem; u meteor,
prednja strana rasporeda vazdunih ma
sa.
frontalan prid., odr. v. frontalni - proelni, s prednje strane; vojn. koji se po
kree cijelim frontom, npr. frontalni na
pad.
frontalno pril. (lat.) - direktno, izravno,
elom u elo (sudariti se),
frotir im. m. r. (fr.), g. jd. frotira - vrsta
upavog pamunog platna od kojeg se
izrauju istoimeni pekiri, runici,
frtutma im. . r. (tur.) - mete, frka,
zbrka.
fruktoza im. . r. (lat.) - voni eer,
frula/frula im. . r. - narodni duhaki
instrument izraen od drveta, dio u koji
se pue ima pisak, a ostali dio je upalj
sa rupama na koje frula stavlja prste i
tako proizvodi tonove; vrsta svirale,
frula im. m. r. - osoba koja zna izvoditi
kompozicije na fruli, muziar,
frustracija im. . r. (engl.) - osjeaj neza
dovoljstva i prevarenosti koji su poslje
dica prepreka, smetnji ili prekida zado
voljenja nagona ili ostvarivanja nekog
cilja.
frustriranje gl. im. s. r. (engl.) od frustri
rati.
frustrirati (se) gl. svr. i nesvr. (engl.),
prez. frustriram (se) - dovoditi ili dove
sti sebe ili koga drugog u stanje fru
stracije.
fiikanje gl. im. s. r. od fukati,
fukati gl. nesvr., prez.fukam , onomat.
- zvidati.
fiifljati gl. nesvr., prez. fufljam, onomat.
- ne govoriti razgovijetno zbog govorne
mane, ne moi izgovoriti odreene gla
sove.
fuga1 im. . r. (lat.), dat. jd. fugi, g. mn.
fuga - muzika trodijelna kompozicija u
kojoj razline partije redom ponavljaju
isti motiv.
fuga2 im. . r. (njem.), dat. jd .fugi, g. mn.
fuga - lijeb izmeu dviju ploica posta

vljenih na zid banje; spoj, zglob, sasta

vak.
fugiranje gl. im. s. r. (lat.) od fugirati.
fugirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
fuglram - napraviti fuge spajanjem plo
ica, dasaka, kamenova i popuniti ih
odgovarajuom smjesom,
fuj uzv. (njem.) - kojim se izraava gae
nje, preziranje, negodovanje,
fukara im. . r. (ar.) - siromah, sirotinja;
prenes. propalica,
fukarluk im. m. r. (ar.-tur.) - siromatvo,
neimatina, fukaratina.
fukaratina im. . r. (ar.) - fukarluk, siro
matvo, siromatina,
fundamentalan prid. (lat.), odr. v. funda
mentalni - osnovni, temeljni,
fundirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
fundiram - osnovati, utemeljiti, zasno
vati; potkrijepiti argumentima; dokumentovati.
fiindus im. m. r. (lat.) - imanje, imovina,
blago, zaliha, obilje; temelj zgrade,
funkcija im . r. (lat.) - sluba; svrha, cilj,
namjena; poloaj u slubi; mat. promje
nljiva veliina koja se mijenja zavisno
od druge promjenljive veliine; biol. rad
organa u organizmu,
funkcionalan prid. (lat.), odr. vid. funkci
onalni - onaj koji valjano obavlja fun
kciju, koji slui cilju slube,
funkcioner im. m. r. (lat.) - osoba na
poloaju, ob. politiar, dunosnik,
funkcionirati/funkcionisati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. funkcidnlram/funkcidniem - raditi u skladu sa normama
koju ima odreena funkcija, odgovarati
svrsi slube; biti ispravan (kod aparata,
maina i sl.).
funta im. . r. (engl.) - novana jedinica;
engleska mjera za teinu (=453,59 gr.),
funjara im. . r. (tur.), g. mn. funjara pejor. gad, pokvarenjak, nitarija,
furda im. . r. (pers.) - drobina, utroba
zaklane ovce ili goveeta (eludac i cri
jeva); tripice,
furgon im. m. r. (fr.), g. jd. furgona, g.
mn. furgona - zatvorena zaprena kola
ili vagon za prevoz tereta ili stoke,
furija im. m. r. (lat.) - rimska boginja
osvete; pomama, jarost, bijes, mahni
tost; prenes. svadljiva, zla ena puna
jarosti, zloa.

fuzionirati

furiozan prid. (lat.), odr. v. furiozni bijesan, pomaman, divlji, silovit,

furnir im. m. r. (fr.-njem.), g. jd .furnira veoma tanki listovi kvalitetnog drveta
koji se lijepe na vanjske dijelove namje
taja radi ukraavanja,
fursat im. m. r. (ar.), g. mn. fu r sata - ne
ije pretjerivanje, bezobzirna samovolja;
zgoda, prilika, zgodan trenutak,
furuna im. . r. (gr.), g. mn. furund pe.
furundija im. m. r. (gr.-tur) - zanatlija
koji pravi pei (furune).
fusnota im. . r. (njem.) - biljeka ispod
teksta tampana sitnijim slovima, ukrat
ko dodano objanjenje ili kakav podatak
uz glavni tekst, npr. u naunom tekstu
ukratko izneseni podaci o djelu iz kojeg
je uzet citat.
fii(eraj) im. m. r. (njem.) - povrno ura
en posao, lo rad, lo proizvod.
fuer im. m. r. (njem.), g. jd. fuera, g.
mn. fuera - osoba koja radi fuerski,
posao koji uradi je fueraj.
fuerski prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na fueraj, nestruno, bez panje,
samo da ispadne iz ruku.
futrola im. . r. (njem.) - navlaka, korice,
kutijica za noenje ili uvanje raznih
predmeta (naoale, no, mobitel i sl.).
futurist(a) im. m. r. (lat.), n. mn.futuristi/
futuriste - stvaralac koji se po idejama
uklapa u futurizam, pravac u knjievno
sti i umjetnosti,
futuristiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na futurizam i futuriste.
futuristiki pril. (lat.) - kao futurista, na
nain futurizma.
futurizam im. m. r. (lat.), g. jd .futurizma
- pravac u knjievnosti i umjetnosti na
stao u Italiji poetkom 20. stoljea, ve
lia industriju i mehanizaciju, a naroito
hrabrost, drskost i buntovnost, te propa
gira faizam, naciju i rat.
fuzija im. . r. (lat.) - spajanje, stapanje,
slijevanje; u fiz. reakcija lahkih atom
skih jezgara i nastajanje teih pri emu
se oslobaa velika koliina energije,
fuziomranje/fuzionisanje gl. im. s. r.
(lat.) od fuzionirati/fuzionisati.
fuzionirati/fuzionisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. fuzidnlrdm/fuzidniem - spa-

jati, obaviti fuziju, ujediniti, sjediniti,

sastaviti.

G
G g - fonema, glas, suglasnik; jedanaesto
slovo latinice; etvrto slovo irilice,
ga uzv., onomat. - podraavanje glasanja
gusaka ili vrana, esto u svrhu izrugiv
anja neijem besmislenom govoru,
gabarit im. m. r. (fr.), g. jd. gababrita, g.
mn. gabarita - dimenzija odreenog
predmeta ili objekta,
gabela im. . r. (tal.) - mjesto gdje se
naplauje carina; carinarnica,
gabula im. . r. (njem.) - teka ivotna
situacija, nevolja, kripac,
gacanje gl. im. s. r. od gacati,
gacati gl. nesvr, prez. gacam - hodati po
blatu.
Gaanin im. m. r., n. mn. Gaani - stan
ovnik Gacka ili onaj koji je porijeklom
iz Gacka.
Gaanka im. . r., dat. jd. Gaanki - stan
ovnica Gacka, enska osoba iz Gacka.
gaan im. m. r. - golub ili pijevac kojem
su noge obrasle perjem; gaa, gaea.
gae im. . r. - donji dio enskog ili mu
kog rublja.
gaetine im. . r.; augm. i pejor. - velike
gae, gaurine.
gaice im. . r., em. - male ob. enske
gae.
gad im. m. r. - zla i bezobzirna osoba ija
prisutnost izaziva prezir i gaenje; pok
varenjak.
gadan prid., odr. v. gadni, komp. gadniji ruan, odvratan, neugledan; zao, pokva
ren, nepoten,
gadara im. . r. (ar.) - vrsta teke sablje s
otricom na obje strane,
gadarija im. . r. - gadost, opakost; gnu
soba.
gaditi se gl. nesvr., prez. gadim (se) izazivati gaenje kod koga; osjeati ve
liku odbojnost, zazor, muninu prema
neemu.

gadljiv prid., odr. v. gadljivi - koji izaziva

gaenje; gadan, odvratan, gnusan; koji
sklon gaenju,
gadljivac im. m. r., g. jd. gadljivca, g.
mn. gadljiv dea - osoba koja se brzo ga
di.
gadljivost im. m. r., instr. jd. gadljivosu/
gadljivosti - svojstvo onoga to je ga
dljivo; svojstvo onog kojem se gadi.
gadno pril. - na ruan, odvratan nain; s
vrlo neugodnim posljedicama (gadno se
udariti).
gadost im. . r.; instr. jd. gadou! gadosti
- gadna, nepotena, niska, neukusna po
java ili ukupnost takvih pojava i postu
paka.
gadura im. . r. - nevaljala, karakterno
niska, mizerna enska osoba,
gaanje gl. im. s. r. od gaati,
gaati gl. nesvr., prez. gaam - nastojati
pogoditi metu (gaati vatrenim oru
jem).
gaenje gl. im. s. r. od gaditi (se) - neugo
dan osjeaj, izazvan neim to je runo,
neugodno, to neposredno izaziva mu
ninu, ili to je podstaknuto neijim
nepotenim, opakim, nedolinim pos
tupkom.
gaf im. m. r. (fr.), n. mn. gafovi - nesmo
trenost; greka, propust,
gagrica im. . r. - insekt iz porodice
komjaa.
gagriav prid. odr. v. - u emu su se
zametnule gagrice (gagriavo meso),
gagricavost im. r., instr. jd. gagriavosufgagriav osti - svojstvo onog to je
gagriavo.
gaj im. m. r., n. mn. gajevi - breuljak
obrastao umom,
gaib/gajb im. m. r. (ar.) - mistinoduhovna skrivenost od zemaljskog, vid-

gajba

ljivog svijeta (npr. gajb svijet - nevieni

svijet, nedostupni svijet).
gajba im. . r. (njem.), g. mn. gajbi plastini sanduk za transport voa ili bo
ca za pie; arg. stan, mjesto za stano
vanje; soba za posebne namjene; arg.
zatvor.
gajda im. m. r. (tur.) - svira na gajdama.
gajde im. . r. (tur.) - muziki duhaki
instrument s mjeinom i dulcem u koji
se pue.
gajenje gl. im. s. r. od gajiti,
gajiti gl. nesvr., prez. gajim - uzgajati
(npr. biljke); odgajati podizati (djecu);
nositi i uvati prema nekome ili neemu
posebna emocionalna osjeanja (npr. u
ljubavi).
gajka im. . r., dat. jd. g a jd - pokretan
konati prsten na kaiu u koji se pro
vlai ostatak kaia; metalni prsten na
cijevi puke koji slui za provlaenje
remena.
gajret im. m. r. (ar.-tur.) - nastojanje,
zauzimanje, pomo, solidarnost, sudje
lovanje u dobrotvornoj akciji; Gajret naziv muslimanskog kulturnog i dobro
tvornog drutva, osnovanog poetkom
20. v. u Sarajevu,
gajtan im. m. r. (gr.) - pamuna ili
svilena upredena, upletena vrpca koja
slui za porubljivanje ili ukraavanje
odjee; ice presvuene gumom za do
vod elektrine struje u kuanske aparate,
gajtandija im. m. r. (gr-tur.) - izraiva
ili prodava gajtana,
gakanje gl. im. s. r. od gakati,
gakati gl. nesvr., prez. gae - glasati se s
ga; prenes. priati nesuvislo,
gala neprom. prid. (fr.) - svean, sjajan,
izuzetno raskoan,
gala pril. razg. - odlino, sjajno (bilo je
gala na predstavi),
galabija im. . r. (ar.) - bijeli ogrta u
tradicionalnoj arapskoj nonji,
galaksija im. . r. (lat.) - velika skupina
zvijezda u svemiru (npr. galaksija Ku
mova slama); sazvijee.
galaktoza im. . r. (gr.) - eer iz biljaka
i nekih ivotinjskih organizama
galama im. . r. (tur.) - velika, haotina,
neorganizirana, koliina ljudskih glaso
va; vika, buka.

159

158
galamdija im. m. r. (tur.), n. mn.
galamd/ije - osoba koja pravi galamu,
koja suvie glasno, neiskreno, s mnogo
retorike buke i ispraznosti govora izno
si svoje stavove,
galamiti gl. nesvr., prez. galamim - go
voriti glasnije negoli to to obiaji i
pravila lijepog ponaanja doputaju;
ljutito se buniti, otro protestirati; hvaliti
se i razmetati zabrinutou ili vlastitom
vanou u rjeavanju nekog stvarnog
ili izmiljenog problema,
galantan prid. (p.), odr. v. galantni - koji
se odlikuje uljudnim, otmjenim, ili
udvomikim ponaanjem, koji nije ustezljiv i krt u materijalnim odricanjima;
paljiv, uglaen,
galanterija im. . r. (p.) - sitne ukrasne
stvarice za luksuz ili svakodnevnu
upotrebu (npr. kona galanterija).
galeb im. m. r., n. mn. galebovi - ptica iz
reda plovua, irokog raspona krila i
graciozna izgleda dok leti; prenes. mlai
zavodnik, ljubavnik, osobito starijim i
imunijim damama; arg. igolo,
galebica im. . r. - enka galeb,
galeblji/galeblji prid. - koji se odnosi na
galebove, to je od galebova,
galerija im. . r. (tal.) - dugaka natkrive
na prostorija, izgraena radi spajanja
odijeljenih dijelova graevine; podzem
ni hodnik u rudniku kojim su povezane
odijeljene rudnike utvrde i okna; naj
vii balkon u pozoritu; posebno ureeni
prostor u kojem se upriliuju izlobe
umjetnika djela.
galerist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. galeriste,
dat. jd. galeristi - strunjak koji radi u
galeriji; poznavalac umjetnina i trgovac
umjetninama; vlasnik galerije,
galeristica/galeristkinja im . r. - ena
galerist.
galica im. . r. - opi naziv za razne sul
fate (npr. modra galica); rod ptica iz po
rodice vrana,
galicizam im. m. r. (lat.), g. jd. galidzma,
g. mn. galicizama - usvojeni leksiki
oblik ili druga jezika pojedinost iz
francuskog jezika koja se prepoznaje u
drugom jeziku,
gallj im. m. r. - hemijski elemenat (Ga),
slui za izradu toplomjera.

galija im. . r. (tal.) - brod koji se pokree

veslima.
Galija im. . r. - naziv za teritoriju
dananje Francuske u vrijeme Rimskog
Carstva.
galijot im. . r. (tal.) - vesla na galiji,
galimatijas im. m. r. (fr.) - zbrkan, nepo
vezan, nejasan, neosmiljen govor ili
pismeni sastav.
galon im. m. r. (engl.), g. jd. galona mjera za zapreminu tekuine (engl.
galon: 4,541; amer. galon: 3,781); razg.
staklena posuda za spremanje i uvanje
namirnica.
galop im. m. r. (fr.) - konjski trk punim
korakom i brzinom; brzi ples iz 19. st.
galopiranje gl. im. s. r. (fr.) od galopirati,
galopirati gl. nesvr. (fr.), prez. galdpiram
-jahati u galopu,
galoa im. . r. (fr.) - ob. kaloa, kaljaa,
galvanoplastika im. . r. (tal.), dat. jd.
galvanopldstici - izrada otisaka u kovini
pomou elektrolize.
gama im. . r. (gr.) - tree slovo grkog
alfabeta.
gamad zb. im. . r. - insekti tetoine u
kui i uope u prostoru kojemu se bora
vi (ohari, stjenice, itd.); bezvrijedni,
beznaajni ljudi ije prisustvo izaziva
nelagodu i gaenje; olo.
ganglije im. . r. mn. (gr.) - sredite,
zavretak nervnih niti; nervni sistem
kod jednostavnijih oblika ivota,
gangrena im. . r. (lat.) - odumiranje
dijelova tkiva, organa ili tijela u ivom
organizmu usljed loe prokrvljenosti.
gangster im. m. r. (engl.) - pripadnik neke
razbojnike grupacije; razg. osoba koja
nema skrupula u ostvarivanju svoga ci
lja; nitkov.
ganue im. s. r. - osjeanje samilosti koja
je izazvana vanjskim povodom ili po
draajem, uz naglaeni osjeaj sjete,
ganuti gl. svr., prez. ganem, trp. prid.
ganut - uzbuditi, potresti koga (u dui),
dirnuti koga (u srce),
ganutljiv prid., odr. v. ganutljivi - koji se
lahko gane; osjetljiv,
ganutost im. . r., instr. jd. ganutou
Iganutosti - osobina onoga koji je ganut
ganja im. . r. (ind.) - jedno od imena za
hai.
ganja im. . r. - djeija igra, ganjanje.

gardist(a)

ganjak im. m. r. (njem.), razg. - hodnik ili

predsoblje u kui.
ganjanje gl. im. s. r. od ganjati (se),
ganjati (se) gl. nesvr., prez. ganjam (se)
- juriti za nekim ili neim da bi ga se na
neto prisililo ili privoljelo; meusobno
se juriti u igri.
gar im. . r., instr. jd. gar ju/gari - crni
prah koji se stvara izgaranjem i talo
enjem iz dima; a.
gara im. . r. - narodski izraz za enu crne
kose i tamnije puti.
garancija im. . r. (fr.) - jamstvo, jam e
nje, pismeno osiguranje (za novac, ne
kretnine, itd.); jamevina,
garantiranje/garantovanje gl. im. s. r.
(fr.) od garantirati/garanovati.
garantirati/garantovati gl. svr. i nesvr.
(fr.), prez. garantiram/garantujem - ja
miti za nekoga,
garantni prid.odr. v. - koji se odnosi na
garanciju {garantni list; garantni rok).
garav prid., odr. v. garavi - koji je aav;
koji je crne kose; crnomanjast,
garaa im. . r. (fr.) - zatvoreni prostor u
okviru kue, zgrade ili kao posebna gra
evina za smjetaj jednog ili vie auto
mobila.
garairanje gl. im. s. r. (fr.) od garairati,
garairati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
garaziram - smjestiti, parkirati ili uvati
automobil u garai.
garda im. . r. (fr.) - tjelesna straa vla
dara drave ili komandanta vojske; iza
brani dijelovi vojske za posebne namje
ne.
garderoba im. . r. (fr.) - ormar za odijela
i druge odjevne predmete; prostor za
odlaganje ogrtaa i prtljaga u hotelima,
restoranima, na autobuskim stanicama,
aerodromima itd.; prostorija u pozoritu
za presvlaenje, minkanje i pripremu
glumaca za izlazak na pozornicu; sva
odjea koju neko posjeduje,
garderober im. m r. (fr.), g. jd. gardero
ber a - onaj koji radi u garderobi (u po
zoritu, hotelu, na aerodromu, itd.),
garderoberka im. . r. (fr.) - ena koja
radi u garderobi,
gardijski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
ili pripada gardi.
gardist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. gardiste pripadnik garde, vojnik u gardi.

gare

gare im. m. i . r. - nagomilani, staloeni

gar; a.
gargaa im. . r. - pribor za eljanje,
grebenjanje vune.
garib im. m. r. (ar.) - siromani ovjek
koji je u novu sredinu doao sa strane;
siromah, siromaak,
garib neprom. prid. (ar.) - koji je neobi
an, udnovat, socijalno neprilagodljiv,
garite im. s. r. - mjesto gdje je bio poar,
ostaci poara; zgarite,
gariti gl. nesvr., prez. gdrim - prljati ili
bojiti ta garom; prenes. brzo voziti,
juriti.
garmranje gl. im. s. r. (fr.) od garnirati,
garnirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
garniram - dodati jelu jelu prije posluenja razne priloge; ukrasiti; prenes.
iron. dodati u govoru malo istine ili lai.
garnitura im. . r. (fr.) - skup pojedina
nih predmeta koji se podrazumijevaju
kao cjelina (npr. garnitura namjetaja);
grupa ljudi vezanih istim stavovima ili
interesima (politika garnitura).
garnizon im. m. r. (fr.), g. jd. garnizona vojska u kasarni ili tvravi,
garsonijera im. . r. (fr.) - mali stan,
uglavnom za samca.
gas im. m. r., n. mn. gasovi - plin; zapa
ljiva bezbojna smjesa,
gasal im. m. r. (ar.) - onaj koji gasuli;
hoda ili druga zaduena osoba koja
obrednim kupanjem priprema umrloga
za denazu,
gasilac im. m. r., g. jd. gasioca - osoba
koja gasi, koja pritekne u pomo u gae
nju poara, gasitelj, ob. vatrogasac,
gaenje gl. im. s. r. od gasiti,
gasiti (se) gl. nesvr., prez. gasim (se) initi da prestane gorjeti vatra, prekidati
proces gorenja; ulijevati vodu u kre
(gasiti kre); uope: prekidati neko po
stojee stanje, iskljuivati (gasiti e;
gasiti televizor itd.); prestajati gorjeti,
prestajati svijetliti, blijedih; prenes.
gubiti ivotni sjaj (zvijezda mu se gasi);
prolaziti, umirati,
gastarbajter im. m. r. (njem.) - arg.
radnik koji radi u inozemstvu; osoba
koja je iz inozemstva donijela odreene
navike i ukus pa to javno pokazuje u
svojoj kui i drutvu.

160

161
gastritis im. m. r. (gr.) %upala sluznice
eluca; katar eluca,
gastronom im. m. r, (gr.) - ovjek koji se
razumije u hranu i dobro kuhanje; izbi
ra u jelu, sladokusac, gurman,
gastronomija im. . r. - struno poznava
nje i vjetina kuhanja jela; kult hrane i
kuharskog umijea,
gasul im. m. r. (ar.) - obredno kupanje
umrloga kao priprema za denazu,
gasulhana im. . r. (ar.-perz.) - posebna
prostorija ili graevina gdje se obavlja
obredno kupanje umrloga i pripremanje
za denazu,
gasuliti gl. nesvr. (ar.-tur.), prez. gasulim
- obavljati gasul; kupati, pripremiti
umrlog za denazu i sahranu.
gat im. m. r., n. mn. gatovi - ustava za
vodu koja tee; posebni izraeni dio u
luci za pristajanje brodova,
gatara im. . r. - ena koja gata; vraara,
gatanje gl. im. s. r. od gatati,
gatati gl. nesvr., prez. gatam - proricati
sudbinu (gledanjem u dlan, razbacivati
grah); vraati,
gatka im. . r., dat. jd. gatki, g. mn. gatka
- ono to je nastalo gatanjem; pria o
ivotu i sudbini; formula sastavljena od
posebnih rijei koje se izgovaraju pri
gatanju; isprazna pria; izmiljotina, bu
dalatina.
gavran im. m. r., n. mn. gavrani!gavra
novi - ptica cme boje, velikog karakteri
stinog kljuna; prenes. onaj koji vjeito
priziva i sluti neko zlo.
gaz im. m. r., n. mn. gzovi - plitko mjes
to u rijeci kud se moe prei bez teko
a; dubina do koje je plovilo poronjeno
u vodu.
gaza im. . r. - sterilizirana tkanina pro
rijeena tkanja od pamuka, lana ili svile
za previjanje rana.
gazapluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn.
gazapluci - nesrea.
gazda im. m. r. (ma.), g. mn. gazda vlasnik, bogat ovjek, gospodar,
gazdarica im. . r. - vlasnica, bogata
ena, gazdina ena; razg. ona koja
iznajmljuje stan ili sobu.
gazdinstvo im. s. r. - zemljini ili koji
drugi posjed,
gazel im. m. r. (ar.) - lirska pjesma na
nekom od orijentalnih jezika (arapski,

perzijski, turski) sa sedam do dvanaest

distiha u kojoj se prva dva stiha rimuju i
potom se rimuje svaki parni stih.
gazela im. . r. (ar.) - afrika antilopa
slina smi, ali manja, vitkija i bra.
gazija im. m. r. (ar.) - heroj i pobjednik u
boju.
gaziluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. gaziluci - ratno junatvo, herojstvo,
gaziranje gl. im. s. r. od gazirati,
gazirati gl. nesvr., prez. gaziram - puniti
gasom, obino ugljinom kiselinom (be
zalkoholne napitke, soda vodu i sl.),
gaziran prid. odr. v. gazirani - zasien
ugljinim dioksidom, napunjen gasom
(gazirani sokovi),
gaenje gl. im. s. r. od gaziti,
gaziti gl. nesvr., prez. gazim - gazei pre
laziti preko neega pritiui to nogama
(gaziti cestu, gaziti vodu); prenes. uni
tavati koga neljudskim postupcima; tla
iti nekoga; kriti, naruavati drutvene
norme ponaanja,
gdje pril. - za mjesto (tamo gdje je jeze
ro); u slubi veznika (idi tamo gdje ima
jagoda) itd.
gdjegdje pril. - ponegdje; pokatkad, tu i
tamo.
gdjegod pril. - negdje, gdje bilo.
gdjekad(a) pril. - katkad, ponekad, gdjeko zamj. - neko, poneko,
gdjeno pril. - u znaenju gdje, gdje ono
(ob. u stihu),
gdjeto/gdjeta zamj. - neto, poneto;
pril. - ponegdje, ponekad,
ga - skraenica od gospoa,
gica - skraenica od gospoica,
geo (geda) im. m. r., gen. jd. gedeneprosvijeeni, bahati srbijanski seljak
posmatran iz perspektive graanina s
druge strane Save iz Vojvodine i Srema,
geg im. m. r. (engl.), n. mn. gegovi duhovit i iznenadan pokret tijelom koji
napravi glumac u filmskoj ili pozorinoj
komediji,
geganje gl. im. s. r. od gegati se.
gegati se gl. nesvr., prez. gegam (se) hodati polahko, bez urbe, klatei se
lijevo-desno poput patke,
gegav prid., odr. v. gegavi - onaj koji se
gega dok hoda.
gegavo pril. - gegajui se.

generalizacija

gegice im. . r. - jednodjelni odjevni

predmet za manju djecu,
geguckati se gl. nesvr., prez. geguckam
se - kretati se sasvim usporeno gegajui
se:
geja im. . r. (jap.), g. mn. geja/geji plesaica i pjevaica u japanskim kr
mama koje su i djevojke za zabavu,
gejzir im. m. r. (island.), g. jd. gejzira vru izvor koji u pravilnim vremenskim
razmacima izbacuje vodu uvis.
gel im. m. r. (fr.), n. mn. gelovi - elatinozna masa izluena iz rastopine kolo
ida, ob. slui za njegu kose.
gelender im. m. r. (njem.), n. mn. gelenderi - ograda stubita, balkona ili eljez
na ograda na prozorima koja slui za
privrivanje i zatitu.
geler im. m. r. (njem.) - krhotina granate
ili metka.
gem im. m. r. (engl.), n. mn. gemovi izraz u tenisu kojim se oznaava zbir
odreenog broja poena u toku igre.
gema im. . r. (lat.) - ukrasni kamen u
prstenu ili kojem drugom nakitu u ko
jem je urezan lik.
gemit im. m. r. (njem.) - bijelo vino
pomijeano s gaziranom mineralnom
vodom; razg. smjesa ili grupacija napra
vljena od razliitih sastojaka.
gen im. m. r. (lat.) - nosilac nasljednih
svojstava organizama; nasljedni inilac,
genealogija im. . r. (gr.) - prouavanje
nasljednih osobina i granjanja porodi
nih, plemenskih i etnikih loza; rodoslovije.
generacija im. . r. (lat.) - sve to pripada
istoj dobi ivota i vremenu pojavljiva
nja.
general im. m. r. (lat.), g. jd. generala glavni, najvii in komandnog kadra
vojnih kopnenih i zranih snaga; pogla
var isusovakog reda.
generalan prid. (lat.), odr. v. generalni openit, opi, glavni, vrhovni,
generalije im. . r. (lat.) - opi lini
podaci (ime, prezime, datum i mjesto
roenja,
mjesto
stanovanja,
itd.);
okolnosti i pita-nja koja su ope naravi,
generalizacija im. . r. (lat.) - podvrgava
nje pojedinanog opem; uopavanje;
stvaranje vie openitih zakljuaka; ola
hko, povrno izvoenje zakljuaka bez

generaliziranje
elje dubljeg ulaenja u postavljenu
problematiku,
generaliziranje/generalizovanje gl. im.
s. r. (lat.) od generalizirati/generalizo
vati.
generalizirati/generalizovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. generaliziram/generalizujem - izvoditi generalne, ope
zakljuke; uopavati,
generaltab im. m. r (njem.) - najvia
komanda jedne vojske u smislu organi
zacije i strunog voenja operacija u
ratu.
generator im. m. r. (lat.) - maina koja
pretvara mehaniku energiju u elektri
nu; prenes. pokreta novih akcija,
generlranje/generisanje gl. im. s. r. (lat.)
od generirati/generisati.
generirati/generisati gl. svr. i nesvr.
(lat.); prez. generiram!generiem - pro
izvoditi elektromagnetske titraje; pre
nes. raati ideje i akcije; uzrokovati sta
nje u nekoj sredini ili drutvu,
genetiar im. m. r. (gr.) - onaj koji se
bavi genetikom,
genetiarka im. . r. (gr.) - ona koja se
bavi genetikom,
genetiki prid. odr. v. - to se odnosi na
genetiku.
genetika im. . r. (gr.) - dio biologije
koji prouava pojave i zakone nasljed
nosti.
geneza im. . r. (gr.) - porijeklo i posta
nak neega,
genijalan prid. (lat.), odr. vid genijalni to se odnosi na genija,
genijalno pril. (lat.) - na genijalan nain,
kao genije.
genij(e) im. m. r. (lat.) - ovjek neobine
duhovne i umne sposobnosti; veliki
stvaralaki um; genij alac.
genijalnost im. . r., instr. jd. genijalnou/genijalnosti - skup genijalnih osobi
na genija; najvii stupanj neije duhov
ne i umne nadarenosti,
genitalije im. . r. mn. (lat.) - spolni orga
ni; spolovila,
genitalni prid. odr. v. (lat.) - to se odnosi
na genitalije (genitalni organi)
genocid im. m. r. (gr.-lat.) - zloin upe
ren protiv itavog naroda ili naroda u
cilju njegova/njihova potpunog istrebljenja {genocid nad Jevrejima u Dru

163

162
gom svjetskom ratu; genocid nad bo
njakim stanovnitvom u Srebrenici i
Podrinju 1995).
genotlp im. m. r. (gr.) - naziv za sve
ukupnost nasljednih svojstava nekog
organizma,
geocentrian prid. (gr.-lat.), odr. v.
geocentrini - koji se odnosi na sredite
Zemlje; koji se odnosi na geocentrizam.
geocentrizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
geocentrizma - antiko uenje prema
kojem je Zemlja nepomino sredite
oko kojeg se kreu sva druga nebeska
tijela; ovo uenje je kasnije opovrgnuto,
geodet im. m. r. (gr.) - strunjak za
geodeziju.
geodezija im. . r. (gr.) - nauka koja se
bavi prouavanjem razmjera zemlje i
oblika njezine povrine u cjelini,
geofiziki prid. odr. v. - koji se odnosi na
geofiziku i geofizika istraivanja, geo
fizika im. . r. (gr.), dat. jd. geofizici nauka koja prouava fizike pojave u
Zemljinoj atmosferi, u vodama i tlu pla
nete Zemlje,
geografija im. . r. - nauka koja se bavi
prouavanjem planete Zemlje (kopno,
more, stanovnitvo, privreda, ekonomija
itd.).
geolog im. m. r. (gr.), n. mn. gedlozi strunjak u geologiji; istraiva i prouavalac sastava i grae tla, te prirodnih
procesa i pojava koji se zbivaju ili su se
zbivali kako na povrini Zemlje tako i u
dubini zemaljske kore.
geologija im. . r. (gr.) - nauka o Zemlji,
0 svim fizikim i bio-hemijskim sasta
vinama zemaljske kugle.
geologljskl prid. odr. (gr.) - to se odnosi
na geologiju,
geoloki prid. odr. v. - to se odnosi na
geologe i geoloka istraivanja,
geometar im. m. r. (gr.) - strunjak u
premjeravanju zemljita,
geometrija im. . r. (gr.) - dio mate
matike koji se bavi prouavanjem oblika
1 prostornih odnosa izmeu skupova
taaka (linije, krivulje, plohe, poliedri
itd.).
gepard im. m. r. (fr.) - pjegasta zvijer iz
porodice maaka,
gepiti gl. svr., prez. gepim - razg. ukrasti,
zdipiti.

gerijatrija im. . r. (gr.) - nauka o

lijeenju starakih bolesti; bolniki odjel
za njegu osoba s takvim problemima,
gerila im. . r. (p.) - borba samostalnih
malih naoruanih odreda izvan sastava
redovne vojske; borba pobunjenika pro
tiv vlasti i njene vojske (najee, protiv
okupatorske i kolonijalne vlasti),
gerilac im. m. r. (p.), n. mn. gerilci pripadnik gerile,
gerilski prid. odr. v. (p.) - koji se odnosi
na gerilu {gerilski rat),
germa im. . r. (njem.) - kvasac (za
spravljanje hljeba i peciva),
germanizam im. m. r. (njem), g. jd. ger
manizma - prepoznatljiva pojedinost iz
njemakog jezika usvojena u drugom
jeziku.
gerontologija im. . r. (gr.) - proua
vanje biolokih, sociolokih ili ekonom
skih problema starih osoba; up. gerijatri
ja.
geslo im. s. r. (e.) - kratka izreka ili rije
kao ideja vodilja; lozinka, parola, krila
tica.
gest im. m. r. (lat.), n. mn. gestovi - pokret
ruke u slubi pojanjenja govora; pre
nes. javni in, postupak,
gestapovac im. m. r. (njem.) - pripadnik
tajne njemake policije Gestapo u Dru
gom svjetskom ratu.
gestikulacija im. . r. (lat.) - izraavanje
gestama; gestikuliranje.
gestikuliranje gl. im. s. r. (lat.) od gesti
kulirati.
gestikulirati gl. nesvr., prez. gestikuli
ram - ob. zbog nepoznavanja jezika slu
iti se pokretima ruku radi komunika
cije.
gete im. . r. (tal.) - arh. visoke cipele;
posebne vunene arape kojima se pre
kriva noga od lanaka do potkoljenice
za zatitu od zime.
geto im. m. r. (tal.) - gradska ili koja
druga naseljena, ivotno i socijalno za
tvorena etvrt u kojoj je zbijena neka
etnika ili koja druga manjina,
getoizacija im. . r. (tal.) - dobrovoljno ili
prisilno (samo)izoliranje, zatvaranje,
gubljenje veza sa susjednim narodima i
kulturama kroz slobodnu razmjenu ideja
i iskustava.

gimnastiar

gib im. m. r., n. mn. gibovi - pokret

tijelom.
gibak prid., odr. v. gipki - koji se lahko
savija i ne lomi, koji se nakon savijanja
lahko vraa u prvobitni poloaj; elasti
an, savitljiv,
gibanica im. . r. - peeno jelo od
razvijana tijesta sa sirom, mlijekom i
jajima.
gibanj im. m. r., n. mn. gibnjevi - lisnata
opruga.
gibanje gl. im. s. r. - ob. kretanje.
gibati (se) gl. nesvr., prez. gibam (se) ob. kretati se, mijenjati poloaj tijela,
uvijati se; pomjerati ta iz mjesta nje
gova stajanja,
gibeija im. m. r. (tur.) - onaj koji gibeti,
koji ogovara i zlurado prenosi tue
rijei.
gibetiti gl. nesvr., prez. g ibe tim - zlurado
prenositi tue rijei; ogovarati, opanjkavati.
gibljiv prid., odr. v. gibljiv! - koji se lahko
giba, koji je savitljiv, elastian; gibak,
gibljivost im. . r., instr. jd. gibljivou
/glbljivosti - osobina onoga koji je
gibljiv, koji je savitljiv, elastian; gip
kost.
gica im. . r., hipok. - svinja; pogrdan
izraz za debelu enu koja podsjea na
svinju.
gicanje gl. im. s. r. od gicati se.
gicati se gl. nesvr., prez. gicam se bacakati se nogicama (o bebi); naglo se
trzati; nesputano se ritati.
gigant im. m. r. (gr.), g. jd. giganta-, g.
mn. giganata - din, div, gorostas, ov
jek divovskoga stasa; neto vrlo veliko
(privredni gigant),
giljati gl. nesvr., prez. giljam - teko i
nesigurno se kretati, kao po blatu li
klizavici.
giljotina im. . r. (fr.) - sprava za
odrubljivanje glava osuenima na smrt.
giljotinirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
giljotiniram - pogubiti koga na giljotini;
prenes. unititi koga, pogubiti, potpuno
obezglaviti (najee u politici),
gimnasticirati gl. nesvr. (gr.), prez.
gimnasticiram - vjebati tijelo gimnasti
kom.
gimnastiar im. m. r. (gr.) - sportista
koji se natjee u gimnastici.

gimnastiarka
gimnastiarka im. . r. - ona koja se
natjee u gimnastici,
gimnastika im. . r. (gr.), dat. jd. gimna
stici - vjebanje tijela da postane gipko i
lijepo graeno; tjelovjeba; sportska dis
ciplina u kojoj prvenstveno sudjeluje
gipkost i uvjebanost ovjekova tijela,
gimnazija im. . r. (gr.) - srednja kola u
kojoj se stie ope obrazovanje,
gimnazijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na gimnaziju i gimnazijalce,
ginekolog im. m. r. (gr.) - ljekar za
enske bolesti i uvanje zdravlja polnih
i reproduktivnih organa kod ena.
ginekologija im. . r. (gr.) - grana
medicine koja prouava grau i funkcije
enskih polnih organa,
ginuti gl. nesvr., prez. ginem - gubiti
ivot; pogibati; samounitavati se u
nastojanju za neim ili nekim,
gipkost im. . r., instr. jd. glpkou!
gipkosti - osobina onoga koji je gibak i
onoga to je gipko.
gips im. m. r. (gr.) - mineral bijele boje
koji slui u graevinarstvu; hirurki
zavoj uvren gipsom,
gipsoteka im. . r., dat. jd. gipsoteci zbirka umjetnikih ili drugih kipova,
reljefa, eksponata odlivenih u gipsu.
girica im. . r. (lat.) - sitna morska riba.
gitara/gitara im. . r. (gr.) - muziki
instrumnet sa est ica.
gitarist(a) im. m. r. - muziar koji svira
gitaru.
gizda im. . r. - nakienost; nakinurenost.
gfzdanje gl. im. s. r. od gizdati se.
gizdati se gl. nesvr., prez. gi'zdam se naglaeno se dotjerivati (u oblaenju,
minkanju, itd.); kititi se; ukraavati se;
javno se gorditi svojom ukraenou i
kienou.
gizdav prid., odr. v. gizdavi- koji je
kitnjast, nakien, nakinuren; koji je
naglaeno gord u svojoj nakienosti i
ukraenosti.
gizdavac im. m. r., g. jd. gizdav ea, g. mn.
glzdavaca - koji je u svakoj prilici
gizdav; gizdelin; kico,
gizdavica/gizdavka im. . r. - ena
gizdavac.
gizdavo pril. - nakieno, nakinureno,
ureeno, kitnjasto, na gizdav nain.

164

165
gizdavost im. . r., instr. jd. glzdavou/
gizdavo ti - svojstvo onog to je gizda
vo.
gizdavua im. . r. - ona koja je uvijek
gizdava (u nonji, minki, itd.), gizdavi
ca.
gizdelin im. m. r., g. jd. gizdelina - koji se
paljivo i pomno odijeva prema posto
jeoj modi; gizdavac,
glacijacija im. . r. (lat.) - stvaranje
velikih ledenih naslaga na Zemljinoj ko
ri; zaleivanje,
glaalica im. . r. - alatka kojom se glaa,
glaalo im. s. r. - ob. pegla, naprava koj
om se pegla platno ili tkanina,
glaanje gl. im. s. r. od glaati,
glaati gl. nesvr., prez. glaam - ob.
peglati, pomou pegle (glaala) uz po
mo toplote i vlage uklanjati hrapavosti
i nabore na platnu.
glad im. . r., instr. jd. glau/gladi osjeanje potrebe za jelom; stanje velike
nestaice hrane i namirnica; oskudica,
gladac im. m. r., g. jd. glaa, g. mn.
gladacd - onaj koji se neprestano gladi
(dotjeruje),
gladak prid., odr. v. glatki; komp. glai!
glatkiji - koji nema hrapavosti ni nerav
nina, koji ima ravnu povrinu,
gladan prid., odr. v. gldni; komp. glad
niji - koji osjea glad, koji nije odavno
nita jeo; koji nije sit.
gladijator im. m. r. (lat.) - borac koji se
Starom Rimu u areni borio na ivot i
smrt s drugim borcima ili divljim zvije
rima; profesionalni borac u cirkuskim
igrama.
gladijatorski prid. odr. v. (lat.) - ono to
se odnosi na gladijatore,
gladijatorski pril. (lat.) - na nain gladi
jatora; surovo, beutno i nemilosrdno,
gladiola im. . r. (lat.) - ukrasna biljka iji
listovi oblikom podsjeaju na ma; sa
bljiica.
gladiti gl. nesvr., prez. gladim, trp. prid.
glaen - prelaziti rukom ili ime drugim
po povrini neega radi provjere ili
postizanja glatkoe; lagahno prelaziti
rukom u cilju iskazivanja njenosti;
milovati, gladnica m. i . r. - osoba koja
je u stalno gladna i nikako se ne moe
nahraniti; gladonja, glaner, gladu,
izjelica; umrtvljena, nerodna zemlja,

kojoj je potrebna dohrana gnojivom i

navodnjavanjem,
gladniti gl. nesvr., prez. gladnim - initi
koga gladnim, izgladnjivati koga.
gladnjeti gl. nesvr., prez. gladnim postajati gladan,
gladomora im. . r. - vrijeme kad zbog
nedostatka hrane dolazi do pomora lju
di i ivotinja,
gladovanje gl. im. s. r. od gladovati,
gladovati gl. nesvr., prez. gladujem trpjeti glad zbog nedostatka hrane, biti
eljan jela.
glagol im. m. r. - vrsta rijei kojom se
oznaava radnja, stanje ili zbivanje,
glagolski prid. odr. v. - to se odnosi na
glagol.
glagoljanje gl. im. s. r. (stsl.) od
glagoljati.
glagolja im. m. r. (stsl.), g. jd. glagoljaa
- pop, svetenik koji crkvenu slubu vri
na staroslavenskom jeziku.
glagoljaki prid. odr. v. (stsl.) - to se
odnosi na glagoljae,
glagoljatvo im. s. r. (stsl.) - ukupnost
obrednih vjerskih i kulturnih injenica
vezanih za katoliko bogosluje na sta
roslavenskom jeziku prema knjigama
pisanim glagoljicom,
glagoljati gl. nesvr. (stsl.), prez. glagdljam - govoriti, priati due nego to
je uobiajeno, raspriati se.
glagoljica im. . r. (stsl.) - slavensko
pismo nastalo polovinom 9. st. na Bal
kanu.
glagoljiv prid. (stsl.), odr. v. glagdljivi koji mnogo govori; govorljiv; razgovor
ljiv.
glagoljivost im. . r., instr. jd. glagdljivou/glagdljivosti - osobina onoga koji
mnogo pria, koji je glagoljiv; govorljivost, priljivost.
Glamo im. m. r. - gradi u Bosni i Her
cegovini.
Glamoak/Glamoanin im. m. r., n. mn.
Glamoaci!Glamoani - stanovnik Gla
moa; onaj koji je od Glamoa.
Glamoanka im. . r., dat, jd. Glmoanki - stanovnica Glamoa,
glancati gl. nesvr. (njem.), prez. glancam
- initi da neto dobije sjaj, da se sija
(,glancati cipele).

glasnost

glas im. m. r., n. mn. glasovi - zvuk koji

nastaje radom govornih organa, vokal,
sonant, konsonant; prenes. vijest,
glasa im. m. r. - onaj koji glasa na
izborima; bira,
glasaica im. . r. - ona koja glasa,
glasaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
glasae i glasanje,
glasak im. m. r., g. jd. glska, n. mn.
glasci, g. mn. glasaka, em. i hipok. mali, skoro neujan glas.
glasan pridj., odr. v. glasni - koji je tako
izgovoren da se dobro uje.
glasanje gl. im. s. r. od glasati - davanje
svoga glasa na politikim ili drugim
izborima.
glasati gl. nesvr., prez. glasam - davati
svoj glas na izborima ili prilikom kak
vog drugog odluivanja,
glasati se gl. nesvr., prez. glasam se javiti se glasom ili nekim zvukom,
glasilo im. s. r. - novine ili koja druga
redovna ili periodina publikacija koja
prvenstveno slui za objavljivanje zva
ninih stavova neke stranke, organiza
cije, institucije, udruenja i dr.
glasiljke im. . r. mn. - glasnice, glasne
ice.
glasina im. . r., augm. - glas koji se
odlikuje jainom i zvunou; nepo
uzdana i sumnjiva vijest koja se brzo
iri.
glasiti gl. nesvr., prez. glasi - sadravati
neku obavijest; imati odreeni sadraj,
glasnice im. . r. mn. - glasne ice, gla
siljke, dio govornog aparata koji aktivi
ranjem daje artikulacijska svojstva poje
dinim glasovima,
glasnik im. m. r., vok. jd. glasnie, n. mn.
glasnici - onaj koji donosi vijest; glaso
noa; novine, glasilo, publikacija,
glasno pril. - tako jako da se uje.
glasnoa im. . r. - osobina onoga to je
glasno; glasnost,
glasnogovornik im. m. r., n. mn. glasnogdvdm ici - portparol, osoba zaduena za
javno iznoenje zvaninih stavova (npr.
neke politike stranke); iron. pejor. onaj
koji javno i buno zastupa neije milje
nje i stavove,
glasnost im. . r., instr. jd. glasnou!
glasnosti - osobina onoga to je glasno,
glasnoa.

glasonoa
glasonoa im. m. r. - donosilac i
pronosilac vijesti; glasnik,
glasovati gl. nesvr., prez. glasujem - ob.
glasati.
glasovit prid., odr. v. glasdviti - koji je na
dobru glasu, koji je veoma poznat,
glasovni prid. - koji se odnosi na glas i
glasove (glasovni sistem),
glatko pril. - bez ikakvih nabora i
neravnina.
glatkoa im. . r. - osobina onoga to je
glatko, glatkost.
glatkost im. . r., instr. jd. glatkou/
glatkosti - osobina onoga to je glatko,
glatkoa.
glava im. . r. - dio ljudskog ili ivotinj
skog tijela; centar ovjekova uma, razu
ma, pameti; glavni ili prvi u neemu;
voa, predvodnik; pojedinac; jedna stra
na metalnog novia u odnosu na drugu
stranu (pismo); dio knjige (prva glava
romana), poglavlje itd.
glavar im. m. r. - onaj koji je na elu
ega, koji se pita, koji vlada, starjeina,
glavarina im. . r. - porez koji se plaa po
pojedincu.
glavarstvo im. s. r., g. jd. glavarstva vodstvo; starjeinstvo; vlast monarha ili
visokog plemstva,
glava im. m. r. - osoba s velikom
glavom; glavonja; plod koji ima velik
oblik glave,
glavaica m. . r. - vodozemna ivotinja u
krakim i peinskim vodama; ovjeija
ribica.
glavat prid., odr. v. glavati - koji je velike
glave u odnosu na druge,
glaveina im. m. r. - iron. pejor.. onaj koji
je visoko rangiran unutar postojee po
litike vlasti i drutvenih odnosa,
glavica im. . r., hip. i em. - mala glava;
okrugli dio ploda (luk, kupus i sl.); vrh
brda koji asocira na glavu,
glaviici im. . r., hip. - mala glavica,
glavinjanje gl. im. s. r. od glavinjati,
glavinjati gl. nesvr., prez. glavinjam kretati se s izrazitom slabou i bez
odgovarajue kontrole tijela i odlunosti
da se to osjeanje popravi; teturati, ba
uljati.
glavni prid. odr. v. - koji je prvi u vano
sti i najpozvaniji za donoenje odluka.

167

166
glavnica im. . r. - novana suma na koju
nisu uraunate kamate,
glavnina im. . r. - najvei dio unutar
neke cjeline,
glavno pril. - najvanije (glavno je da smo
doli).
glavnja im. . r. - zapaljeni ili arei
komad drveta,
glavobolja im. . r. - bol u glavi; prenes.
ono to zadaje brigu,
glavoike im. . r. - biljke iji su cvjetovi
u obliku glavica,
glavonoci im. m. r. mn. - morski meku
ci koji plijen hvataju krakovima,
glavonja im. m. r. - ovjek velike glave;
iron. pejor. vana i uticajna osoba u po
litici i drutvu; glaveina,
glavosjea im. m. r. - onaj koji odsijeca
glave, delat; prenes. mona osoba koja
smjenjuje nepodobne (u politici npr.),
glavurda im. . r., augm. i pejor. - velika,
runa glava,
glavua im. . r. - peena (janjea ili
telea) glava,
glazba im. . r. - ee: muzika,
glazbalo im. s. r. - ee: muziki instru
ment.
glazben prid., odr. v. glazbeni - koji se
odnosi na glazbu; ee muziki,
glazbenik im. m. r. - ee: muziar, onaj
koji se bavi muzikom,
glaziranje gl. im. s. r. (fr.) od glazirati.
glazirati gl. nesvr. (fr.), prez. glaziram prevui odgovarajuom glazurom,
glazura im. . r. (fr.) - tanki staklasti sloj
koji se stavlja na keramike proizvode;
caklovina; gle; sloj prozirna eera
kojim su premazani voni ili koji drugi
kolai; tvra bijela smjesa kojom je
prekrivena vidljiva povrina zuba; cakli
na; prenes. dodatno ulepavanje ega
(dati glazuru).
gleer im. m. r. (njem.) - ledeni brijeg;
ledenjak.
gledalac im. m. r., g. jd. gledaoca, vok.
jd. gledaoe, n. mn. gledaoci, g. mn.
gledalaca - gledatelj, onaj koji gleda,
posmatra,
gledalakl prid. odr. v. - to se odnosi na
gledaoce.
gledalite im. s. r. - publika i mjesto
odakle se prati odreena predstava, pro
jekcija, utakmica i dr.

gledanost im. . r., instr. jd. gledanou/

gledanosti - interes publike koji se
izraava brojem i postocima gledalaca,
gledatelj im. m. r. - gledalac, onaj koji
gleda.
gledateljstvo im. s. r. - gledaoci, publika,
gledanje gl. im. s. r. od gledati,
gledati gl. nesvr., prez. gledam - posma
trati, pratiti pogledom odvijanje neega;
prenes. miljenjem i stavom biti u odno
su prema nekome ili neemu,
gledite im. s. r. - miljenje o neemu;
ugao posmatranja na dogaaj, pojavu i
sl..
gle im. . r., instr. jd. gleu/glei - gor
nji, sjajni sloj na zubima, caklina; glazu
ra kojom se prekriva povrina ega (po
sue, keramika i sl.),
gleanj im. m. r., g. jd. glenja, n. mn.
glenjevi - noni zglob u kojem se spa
jaju stopalo i potkoljenina kost; lanak,
glenjak im. m. r., n. mn. glenjai povez preko glenja radi uvrivanja
hlaa pri zatiti od vlage (najee, dio
sportske ili vojnike opreme).
glib im. m. r., dat. jd. glibu - gusto, ljeplji
vo blato; kal; prenes. drutveno dno.
glibav prid., odr. v. glibavi - koji je od
gliba, u glibu; koji je umazan glibom;
blatnjav, kaljav,
glicerin im. m. r., g. jd. glicerina - bez
bojna gusta tekuina (upotrebljava se u
medicini i kozmetici),
glicerlhskl prid. odr. v. - koji je od
glicerina ili se odnosi na glicerin (glicerinski sapun),
glicinija im. . r. (gr.) - puzavica, ukra
sna biljka, povijua, ljubiastih cvjeto
va.
glikoza (gr.) im. . r. - ob. glukoza, groani eer.
glina im. . r. - vrsta zemlje, ilovaa;
posebna vrsta ljepljive, prirodno homo
genizirane zemlje koja se upotrebljava u
lonarstvu i keramici,
glinast prid., odr. v. glinasti - koji je od
gline ili slian glini; glinovit,
glinen prid., odr. v. glineni - koji je od
gline (glineno posue),
gliptoteka im. . r., dat. jd. gliptoteci zbirka skluptura.
gliser im. m. r. (fr.) - brzi motorni amac
koji se pokree elisom.

glomazan
glista im. . r. - mekuac dugog tankog
tijela, koji ivi u zemlji ili, kao parazit,
u ljudskom ili ivotinjskom probavnom
traktu; prenes. osoba niskih moralnih
vrijednosti, ljigavac, beskimenjak.
globa im. . r. - novana kazna
global im. m. r. (fr.) - sveobuhvatnost,
ukupnost.
globalan/globalan prid. (fr.), odr. v.
globalni - sveopi, openit, koji je uku
pan, sveobuhvatan,
globljenje gl. im. s. r. od globiti,
globiti gl. nesvr., prez. gldbim - napla
ivati globu, kanjavati novanom kaz
nom; prenes. pretjerivati u podizanju
cijena; izrabljivati, guliti,
globulin im. m. r. (lat.), g. jd. globulina jedna od bjelanevina koja se nalazi u
krvi, mlijeku i biljkama mahunarkama,
globus im. m. r. (lat.) - planeta Zemlja;
model Zemlje u obliku kugle s ucrtanim
kontinentima, okeanima, morima,
gloda im. m. r., g. jd. gloda - vrsta
zanata, radnik na glodalici,
glodalica im. . r. - stroj kojim se
obrauje drvo i metal,
glodanje gl. im. s. r. od glodati,
glodati (se) gl. nesvr., prez. gloem (se) strugati tvrde predmete i tvari (npr. mi,
puh, vjeverica); jesti meso do same
kosti struui zubima; prenes. nagrizati,
dovoditi do postepenog oteenja; su
djelovati u netrpeljivosti (glou se me
usobno).
glodari im. m. r. mn. - ivotinje koje
predmete glou isturenim otrim sjekutiima.
glodnjak/glodnjak im. m. r. - sjekuti
glodara
glog im. m. r. - grmoliko drvo iz porodice
rua.
gloginje im. s. r. - plodovi gloga.
glogov prid. odr. v. - koji je od gloga
(glogov kolac),
glogovac im. m. r., g. jd. gldgvca - to je
napravljeno od gloga; leptir ija gusjeni
ca ivi na glogu.
glogovaa im. . r. - alkoholni ili koji
dugi napitak pripravljen od plodova gloglomazan pridj., odr. v. gldmazni - pre
velik, izuzetne vliine.

glomaznost
glomaznost im. . r.; instr. jd. gldmaz.nonlglomaznosti - svojstvo onoga to je
glomazno; osobina ovjeka koji gloma
zan.
glorificiranje/glorifikovanje gl. im. s. r.
(lat.) od glorificirati/glorifikovati.
glorifirati/glorifikovati gl. nesvr. i svr.
(lat.); prez. glorificiram/ gldriflkujem uzdizati i slaviti do nivoa posveenosti;
veliati.
glorifikacija im. . r. (lat.) - slavljenje,
velianje, uznoenje na najvie nivoe
potovanja,
glosa im. . r. (gr.) - dodatno objanjenje,
napomena uz neki tekst; misao vodilja;
geslo; pjesma od etiri strofe, u kojoj
posljednji stihovi sainjavaju novu stro
fu.
glosar im. m. r. (gr.), g. jd. glosra, g.
mn. glosra - rjenik manje poznatih
rijei, pojmova ili veih cjelina u nekom
tekstu.
gldsarlj im. m. r. (gr.) - glosar,
gloenje gl. im. s. r. od gloiti se.
gloiti se gl. nesvr., prez. gldzTm se - biti
u svai i netrpeljivosti,
glojak im. m. r., n. mn. glojaci - glogov
estar; gloginje.
gluh prid., odr. v. gluhi, komp. gluhlji
/glui - koji nita ne uje, koji nema
osjetilo sluha,
gluha im. m. r. - cmogorino drvo.
gluha im. m. r. - gluha osoba, onaj koji
nita ne uje.
gluhara im. . r. - divlja patka; vrsta
gljive.
gluhnuti gl. nesvr., prez. gluhnem postajati gluh.
gluho pril. - na nain da nita ne uje.
gluhoa im. . r. - stanje onoga koji je
gluh ili ima oteeno ulo sluha,
gluhonijem prid., odr. v. gluhonijemionaj koji ne uje i ne moe govoriti,
gluhonijemost im. . r., instr. jd. gluhonijemou!gluhonijemdsti - stanje onoga
koji je gluhonijem,
gluhota im. . r. - stanje u kojemu se nita
ne uje, u kojem je potpuno sve zamrlo;
tajac.
glukoza im. . r. (lat.) - glikoza, biljne i
ivotinjske tvari od kojih se dobiva glu
koza.

169

168
gluma im. . r. - scensko tumaenje lika
iz drame govorom, mimikom ili gestom;
prenes. lano predstavljanje; pretvaranje.
glumac im. m. r. - onaj koji se (u filmu ili
teatru) bavi glumom; prenes. onaj koji
se lano predstavlja (veliki glumac).
glumaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
glumce (,glumaki poziv; glumaka koia ) .

glumaki pril. - na nain glumca, kao

glumac.
glumatati gl. nesvr., prez. glumatam glumiti s naglaenijim gestama i drugim
vidovima glumakog posla; loe glu
miti; prenes. unositi pred drugima u svoj
govor i geste suvie emocija i izvjetaenosti; prenemagati se.
glumi im. m. r., em. - osrednji glu
mac; beznaajan glumac,
glumina im. m. r., augm. - glumac veli
kih glumakih mogunosti u ostvariva
nju uloga u filmu ili teatru,
glumite im. s. r. - ukupnost glumake i
openito pozorine djelatnosti; stariji
bosanski naziv za pozorite,
glumljenje gl. im. s. r. od glumiti,
glumiti gl. nesvr., prez. glumim - igrati,
tumaiti odreenu ulogu u teatru ili na
filmu; prenes. pretvarati se; jedno govo
riti, a drugo misliti i osjeati.
glup prid., odr. v. glupi, komp. gluplji koji je umno ogranien, koji povlai
loe poteze nepovoljne po sebe i druge,
tup, budalast,
glupaa im. . r., pejor. - glupa enska
osoba.
glupan im. m. r. - onaj koji je glup;
glupak.
glupiranje gl. im. s. r. od glupirati se.
glupirati se gl. nesvr., prez. glupim se rijeima, pokretima tijela i ukupnim po
naanjem izigravati glupaka.
gluparija im. . r. - netom dogoena ili
izreena glupost,
glupav prid., odr. v. glupavi - koji je
donekle glup.
glupavko im. m. r. - onaj koji se ponaa
glupavo i prema ijoj se osobenosti mo
e imati izvjesnih simpatija ili suosje
anja.

glupavost im. . r.; instr. jd. glupavosu!

glupavosti - osobina onoga koji je glup
av.
glupjeti gl. nesvr., prez. glupim - posta
jati glup; oglupljivati; initi koga glu
pim; zaglupljivati,
glupo pril. - na glup nain; glupavo,
glupost im. . r., instr. jd. gluposul
gluposti - svojstvo onoga koji je glup;
glup, nepromiljen postupak s neugod
nim posljedicama; stanje odreene ope
drutvene neuravnoteenosti i neprikladnosti i sl.
gluiti gl. nesvr., prez. gluim - postajati
gluh, gluhnuti.
gljivar im. m. r. - sakuplja, uzgajiva ili
poznavalac gljiva,
gljivarstvo im. s. r., g. jd. gljivarstva uzgajanje i prouavanje gljiva
gljivast prid., odr. v. gljivasti - koji je od
gljiva; koji oblikom ili ukusom podsjea
na gljive.
glj'ive im. . r. mn. - biljke bez lia, cvata
ili zelenila, sa stabljikom i proirenim
gornjim dijelom,
gljivetina im. . r., augm. - velika runa
gljiva; gljivurina.
gljivice im. . r. mn., hip. - male gljive;
sitni organizmi koji uzrokuju razlaganje
organskih tvari,
gljiviav prid., odr. v. glfiviavi - koji je
zaraen gljivicama,
glji'viavost im. . r., instr. jd. gljiviavou/gljiviavosti - stanje onoga to je
napadnuto gljivicama,
gljivini prid. - koji se odnosi na gljivice
ili je uzrokovan gljivicama (gljivino
oboljenje),
gljivurina im. . r., augm. - velika runa
gljiva; gljivetina.
gmaz im. m. r. - ee: gmizavac,
gmizanje gl. im. s. r. od gmizati,
gmizati gl. nesvr., prez. gmizem - kretati
se tako da se trbuhom dotie tlo (kao
zmija); kretati se vrlo polagano; prenes.
pejor. biti pred kim ponizan, bez ponosa
i osjeanja linog dostojanstva; puzati,
gmizavac im. m. r.; nom. mn. gmizavci ivotinja koja gmie (zmija, guter,
krokodil i dr.); prenes. pejor. onaj koji
se poniava, koji nema nimalo ponosa
pred drugima; puzavac.

gnusan

gnijezditi se gl. nesvr., prez. gnijezdim

se - graditi, svijati gnijezdo; prenes.
namjetati se, zauzimati udobniji polo
aj; vrpoljiti se.
gnijezdo im. s. r. - nastamba od slame i sl.
koju svijaju ptice ili druge ivotinje radi
prebivanja ili dovoenja mladih na
svijet; prenes. mjesto u kojemu se za
odreeno ili trajno vrijeme prebiva;
dom, kua; utoite,
gnoj im. m. r. - gusta izluevina nastala
oboljenjem i upalom tkiva;
stoni
izmet, ubrivo, gnojivo,
gnojan prid., odr. v. gnojni- koji je
ispunjen gnojem (gnojna upala); koji je
dobro pognojen, poubren.
gnojav prid. - koji je od gnoja ili je pun
gnoja.
gnojavica im. . r. - ranica ispunjena
gnojem; bubuljica,
gnojenje gl. im. s. r. od gnojiti,
gnojiti (se) gl. nesvr., prez. gndji (se) obogaivati zemlju mineralima i drugim
hranljivim sastojcima, ubriti; ispunja
vati se gnojem (o rani),
gnojivo im. s. r. - ubrivo, sredstvo za
gnojenje, ubrenje zemljita,
gnojnica im. . r. - jama ili posebni
ograeni prostor za skladitenje gnojiva;
ubretamica.
gnom im. m. r. (gr.) - mit. demonsko
bie; runi patuljak koji u zemlji uva
blago.
gnoma im. . r. (gr.) - mudra, pouna
izreka; sentencija,
gnomski prid. odr. v. (gr.) - koji je vezan
za gnomu (gnomski aorist),
gnoseologija im. . r. (gr.) - filozofska
nauka koja se bavi teorijom i moguno
stima spoznaje,
gnosticizam im. m. r. (gr.), g. jd. gnosti
cizma - uenje (u ranom kranstvu) o
principu dobra i principu zla i uenje o
spoznaji Boga putem samopospoznaje;
gnostika.
gnostika im. . r. (gr.) - gnosticizam,
gnostikl prid. odr. v. (gr.) - ono to se
odnosi na gnostiku i gnosticizam.
gnu im. m. r., g. jd. gnua - vrsta afrike
antilope.
gnusan prid., odr. v. gnusni - koji je
odvratan, mrzak, gadan.

gniisno

gnusno pril. - na gnusan nain; odvratno,

gadno.
gniisnost im. . r., instr. jd. gnusnou!
gnusnosti - svojstvo onoga koji je gnu
san; gnjusoba.
gnusoba im. . r. - moralna i dr. nei
stoa; gnusnost.
gnuanje gl. im. s. r. od gnuati se osjeaj gaenja i odbojnosti,
gnuati se gl. nesvr., prez. gnuam se biti u stanju gaenja i odbojnosti prema
neemu.
gnjat im. m. r., n. mn. gnjti/gnjatovi dio noge od koljena do glenja,
gnjavator im. m. r. - onaj koji gnjavi,
gnjavatorka im. . r., dat. jd. gnjavatdrki
- ona koja gnjavi, koja je dosadna,
gnjavaa im. . r. - muno, teko stanje;
posao koji se otegao, koji je ubitano
dosadan, koji nepotrebno iscrpljuje,
gnjavljenje im. s. r. od gnjaviti,
gnjaviti gl. nesvr., prez. gnjavim - gnje
iti, guvati; prenes. dosaivati, zanovi
jetati, dangubiti,
gnjecanje gl. im. s. r. od gnjecati,
gnjecati gl. nesvr., prez. gnjecam -hodati
po gnjecavom terenu; gacati; ljapkati;
mijesiti neto gnjecavo (brano, glinu);
prenes. govoriti i ponaati se suvie pa
tetino.
gnjecav prid., odr. v. gnjecavi - vlaan,
mokar, lepljiv,
gnjecavost im. . r., instr. jd. gnjecavou/gnjecavosti - stanje ili osobina ono
ga to je gnjecavo,
gnjekati gl. nesvr., prez. gnjeckam gnjecati na mahove, povremeno,
gnjealica im. . r. - sprava za gnjeenje;
muljaa.
gnjeenje gl. im. s. r. od gnjeiti,
gnjeiti gl. nesvr., prez. gnjeim - priti
skati ta da bude to meke (npr. voe
prilikom cijeenja soka).
gnjev im. m. r., n. mn. gnjevi!gnjevovi velika ljutnja; srdba; bijes; jarost
gnjevan prid., odr. v. gnjevni - koji je pun
gnjeva, koji je jako srdit,
gnjeviti se gl. nesvr., prez. gnjevim se izraavati gnjev, srditi se, ljutiti se.
gnjevno pril. - na gnjevan nain, srdito,
jarosno.
gnjezdace/gnjezdace/gnjezdace im. s.
r., em. i hip. - malo gnijezdo.

171

170
gnjezdlte im. s. r. - mjesto za gradnju ili
svijanje gnijezda,
gnjida im. . r. - insekt slian ui, parazit
koji ivi na glavi pod kosom; prenes.
pejor. osoba loeg karaktera, bez ikakva
osjeanja linog dostojanstva, podmu
kao ovjek, gad.
gnjidav prid., odr. v. gnjidavi - koji ima
gnjida; prenes. koji je loeg karaktera,
gnjidavac im. m. r., g. jd. gnjidav ea osoba koja ima gnjida; prenes. osoba
loeg karaktera i ponaanja; puzavac,
gnjidavica im. . r. - ona koja ima gnjide;
prenes. koja je loeg karaktera,
gnjidica im. . r., em. - mala gnjida,
gnjflenje gl. im. s. r. od gnjiljeti,
gnjiljeti gl. nesvr., prez. gnjili - gnjiliti,
pretvarati se u gnjile, raspadati se,
truhnuti.
gnjile im. m. r., g. jd. gnjilezi - ono to je
ugnjilo, to je truhlo; trule, truhlovina.
gnjilina im. . r. - ono to je nastalo
gnjiljenjem; pojava gnjiljenja; gnjilost.
gnjiliti gl. nesvr., prez. gnjili - postajati
gnjio; truhnuti.
gnjilost im. . r., instr. jd. gnjilou!
gnjilosti - pojava gnjiljenja; gnjiloa;
gnjilina.
gnjio prid., odr. v. gnjili - ono je zahva
eno gnjiljenjem ili to je sagnjilo.
gnjurac im. m. r., g. jd. gnjurca, g. mn.
gnjuraca/gnjuraca - ronilac; vrsta ptice
koja ivi na vodi.
gnjuriti gl. nesvr., prez. gnjurim - roniti.
go(l) prid., odr. v. goli - nag, bez odjee
na sebi.
god im. m. r., n. mn. godovi - koncentrini
krugovi na presjeenom deblu drveta
koji kazuju starost stabla,
godimice pril. - ekspr. iz godine u godinu,
godina im. . r. - vrijeme od dvanaest
mjeseci (365 ili 366 dana),
godinica im. . r., hip. od godina (u nar.
pjesmama, radi metra i postizanja ekspresivnosti).
godinjak im. m. r., n. mn. gddinjaci zbornik radova koji izlazi jednom godi
nje (up. Godinjak Zemljskog muzeja u
Sarajevu); onaj koji je napunio jednu
godinu.
godinje pril. - na godinu dana, svake
godine (dvaput godinje).

godinji prid. odr. v. - koji se odnosi na

cijelu godinu {godinji budet); koji se
dogaa, ugovara, dobiva itd. na jednu
godinu.
godinjica im. . r. - dan u godini u kojem
se dogodio odreeni vaan dogaaj i
koji se zbog toga obiljeava {godinjica
braka).
godite/godite im. sr. r. - godina roenja
(pedeseto godite, tj. roen 1950.); svi
brojevi kakvog glasila objavljeni u jed
noj godini.
goditi gl. nesvr., prez. gddi - biti ugodan,
prijati, dopadati se.
gojan prid., odr. v. gojni - ugojen, goja
zan.
gojazan prid., odr. v. gdjazni - koji vidno
ima vie kilograma i masnog tkiva nego
to je uobiajeno; ugojen,
gojaznost im. . r., instr. jd. gojznou!
gojznosti - stanje onoga ko je gojazan,
ko je debeo; ugojenost.
gojenac im. m. r., g. jd. gojenca, n. mn.
gojenci, n. mn. gojenaca - onaj ko je
othranjen i odgojen pod neijom brigom
i zatitom; tienik,
gojiti (se) gl. nesvr., prez. gdjim (se) uzgajati ta (biljku, bau i sl.); odgajati,
podizati dijete; postajati gojazan; deblja
ti se.
gojnost im. . r., instr. jd. gojnou!
gojnosti - svojstvo onoga koji je gojan;
gojaznost.
gojzerica im. . r. - cipela od koe za
planinarenje ili skijanje.
gol im. m. r., n. mn. golovi - zgoditak u
nogometnoj ili rukometnoj utakmici;
vrata (u nogometu ili rukometu).
gola im. m. r., g. jd. golaa - pu koji
nema kuicu (pu gola); onaj koji je
nag, bez odjee na sebi; nudist; prenes.
koji je bez igdje iega; siromah.
golem prid., odr. v. gdlemi - koji je vrlo
velik; ogroman; glomazan,
golemost im. . r.; instr. jd. gdlemou
Igdlemosti - stanje ili svojstvo onog to
je golemo, veliko.
golet im. . r., g. jd. goleti - zemljite na
kojem nema ume i druge vegetacije.
golf im. m. r. (engl.) - igra na travnatim
terenima u kojoj se loptica tapom uba
cuje u male rupe; marka popularnog
automobila iz njemake proizvodnje.

golubarnik

golgeter im. m. r. (engl.) - igra koji daje

veliki broj golova.
Golgota im. . r. (kaldej.) - breuljak
izvan zidina Jeruzalema na kojem je,
prema kranskom vjerovanju, razapet
Isus Krist; prenes. velike muke; mue
nitvo.
golicanje gl. im. s. r. od golicati,
golicati gl. nesvr., prez. golicam - pobu
ivati uzbuenje, smijeh i sl. dodiriva
njem osjetljivijih mjesta na neijem tije
lu; draiti, drakati, kakljiti.
golicav prid., odr. v. golicavi - koji iza
ziva golicanje; koji je osjetljiv na goli
canje; kakljiv; koji sadri lascivnu aso
cijaciju.
Golijat im. m. r. - div kojeg je, prema
Bibliji, David ubio u dvoboju (Dalut,
prema Kur'anu); prenes. jak ovjek; go
rostas.
golina im. . r. - nepokriveno mjesto na
tijelu; neobraeno zemljite; dio zemlji
ta koje je siromano hranjivim sastojci
ma za usjeve,
goliav prid. odr. v. goliavi - koji je go
tovo go, razgolien {goliave scene u
filmu i sl.),
golman im. m. r. (engl.-njem.) - igra u
nogometnoj ili rukometnoj utakmici koji
brani da lopta proe okvir gola; vratar,
golobrad prid., odr. v. goldbradi - onaj
kojemu jo ne raste brada {golobradi
mladi); prenes. neiskusan; zelen (za
posao) itd.
gologuz prid., odr. v. gologuz! - prenes.
vrlo siromaan,
golomrazica im. . r. - vrijeme otrog
mraza bez snijega; suhomrazica,
goloruk prid., odr. v. goldruki - koji nema
oruje za odbranu; nenaoruan {goloruki
narod).
golosjemenjaa im. . r. - biljka cvjetnjaa koja ima golo, otkriveno sjeme,
golotinja im. . r. - neodjevenost, tijela;
nagost; prenes. oskudnost, oskudica, si
romatvo.
golub im. m. r., n. mn. golubovi, g. mn.
golubova - vrsta ptice,
golubar im. m. r., g. jd. golubara, g. mn.
golubara - uzgaja golubova; onaj koji
lovi golubove,
golubarnik im. m. r., n. mn. golubarnici nastamba za golubove; prenes. tijesan

golubarstvo

prostor u stanu, kui ili zgradi u odnosu

na vie drugih, veih prostorija,
golubarstvo im. s. r. - bavljenje uzgojom
golubova.
golubast prid., odr. v. golubasti - koji je
po boji slian golubu,
golubica im. . r. - enka goluba,
golubiast prid., odr. v. golubiasti - koji
je kao u goluba; golubast,
golubiica im. . r., em. i hip. - mala
golubica
golubi im. m. r., hip. i em. - mali golub;
prenes. onaj koji je zaljubljen, golupi,
golubiji prid. odr. v. - koji je od goluba;
koji je kao u goluba,
golupi im. m. r., em. - golubi,
goludrav prid., odr. v. goludravi - koji
je bez perja; kojemu jo nije izraslo per
je; prenes. koji je nedovoljno odjeven,
koji je ogolio.
goljo im. m. r., g. jd. golje - koji je gol,
koji nema ta odjenuti; koji je sasvim
siromaan,
gomba im. . r. - guva, mete, gombanje,
gombanje gl. im. s. r. od gombati (se),
gombati (se) gl. nesvr., prez. gombam
(se) - nadjaavati se u nekim vjetina
ma; uplesti se u guvu, tuu, glasnu pre
pirku i sl.
gomila im. . r., g. mn. gomila - veliki
broj stvari neuredno nabacanih na jed
nom mjestu; mnogo ljudi zbijenih na
malom prostoru; masa, svjetina (razula
rena gomila).
gomilanje gl. im. s. r. od gomilati,
gomilati gl. nesvr., prez. gomilam - sla
gati ta na gomili; uveavati, umnaati
(gomilati materijal),
gomolj im. m. r. - korijen nekih biljaka
(krompir i sl.),
gomoljaa im. . r. - biljka s korijenom u
obliku gomolja,
gomoljka im. . r. - vrsta gljive,
gondola im. . r. (tal.) - dugi venecijanski
amac koji ima izdueni pramac; ono
to je nalik gondoli,
goneta im. m. r. - onaj koji goneta;
gonetalac, ob. odgoneta.
gonetalac im. m. r., g. jd. gonetaoca, g.
mn. gonetalica - onaj koji gonetanjem
uspostavlja ili rjeava postavljene zago
netke; goneta.
gonetanje gl. im. s. r. od gonetati.

172

173
gonetati gl. nesvr., prez. gdnetam rjeavati neku zagonetku ili nedoumicu;
rjeavati, odgonetati.
gong im. m. r. (malaj.) - metalna okrugla
ploa o koju se udara batom te najav
ljuje poetak ili trajanje odreenog do
gaaja (u boksu i sl.)
gongorizam im. m. r. - jezik u knjiev
nom djelu koji je izvjetaen, nepriro
dan, prezasien slikama i kitnjastim
izrazima, termin izv. prema imenu p.
pjesnika Gongore (16/17 v.).
goni im. m. r., g. jd. gonia - onaj koji
goni (npr. stoku); koji progoni druge
ljude, neistomiljenike (kao stoku), iz
politikoideolokih ili drugih razloga,
progonitelj; gonilac,
gonilac im. m. r., g. jd. gdnioca, g. mn.
gdnilaca - onaj koji goni drugoga elei
da ga uhvati; gonitelj.
gonilakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
gonioce.
gonilaki pril. - na nain gonioca; kao
gonilac,
gonitelj im. m. r. - gonilac,
goniti (se) gl. nesvr., prez. gonim (se),
trp. prid. gonjen - tjerati ta pred sobom
(npr. stoku); gonjenjem nastojati iznu
diti neiji pristanak u svoju korist;
nastojati udaljiti koga od sebe; meuso
bno se optuivati i gloiti; pariti se (o
ivotinjama),
gonoreja im. . r. (gr.) - zarazna bolest
polnih organa, triper, kapavac,
gonjanje gl. im. s. r. od gonjati (se),
gonjati (se) gl. nesvr., prez. gonjam (se)
- utrkivati se i zaikavati se s nekim bez
nekog odreenijeg cilja i svrhe; natezati
se s nekim oko kakvoga nerijeenog
problema; prepirati se.
gonjenje gl. im. s. r. - od goniti (se).
gora im. . r., n. mn. gore/gore - planina,
uzvienje obino obraslo gustom um
om.
gorak prid., odr. v. g ir k i, komp. gori koji ima teak, opor okus (kao okus
pelina i sl.
goranin im. m. r., n. mn. gdrani - onaj
koji u okviru organizirane akcije sudje
luje u poumljavanju umskih goleti,
goranka im. . r., dat. jd. gdranki - ona
koja sudjeluje u poumljavanju.

goranski prid. odr. v. - koji se odnosi na

gorane.
gorast prid., odr. v. gorasti - koji je
malo ili djelomino gorak; nagorak, gor
kast.
gorati gl. nesvr., prez. gra - imati
gorak okus; postajati gorak; prenes. i
niti ta gorkim; zagoravati,
gorica im. . r. - biljka iji se korijen
upotrebljava u ljekovite svrhe ili u
spravljanju zaina za jelo (senf od gorice).
gorika im. . r., dat. jd. gdrici - vrsta
zeljaste biljke iz porodice glavoika.
Gorin im. m. r. - starobos. mu. ime; lik
u uvenoj istoimenoj pjesmi Maka Diz
dara.
gorina im. . r. - okus onoga to ima
gorak okus; osjeaj duboke uvrijeeno
sti, jetkosti, ogorenosti nakon nekog
doivljenog razoarenja bez vedrine i
radosti.
goriti gl. nesvr., prez. gori - imati
gorak okus; initi ta gorkim, dodavati
emu ta gorko.
gord prid., odr. v. gordi, komp. gordi ponosan, uznosit, koji ima visoko mi
ljenje o sebi.
gorditi se gl. nesvr., prez. gordim se ponositi se, uznositi se, diiti se.
gordo pril. - na gord nain; na nain dienja; poneseno, ponosno,
gordost im. . r., instr. jd. grdoul
gordo ti - svojstvo onog to je gordo,
onog koji je gord; uznositost, ponositost.
gore pril. - komp. od loe i od zlo (gore
od svega drugoga).
gore pril. - iznad ega.
gorevina im. . r. - miris onog to gori ili
to je izgorjelo; gorjelina, izgorjelina.
gorgonzola im. . r. - posebna vrsta sira
kod kojeg se uhvatila plijesan,
gori prid. - komp. od lo.
gorica im. . r., hip. i em. - mala gora.
gorila im. m. i . r. - vrsta majmuna; pre
nes. onaj koji je pratilac i koji uva neku
vanu osobu, tjelohranitelj.
goriv prid., odr. v. gdrivi - koji moe
gorjeti.
gorivo im. s. r. - tvar koja gorenjem,
sagorijevanjem oslobaa odgovarajuu

goropad

koliinu energije (npr. pogonsko gori

vo).
gorivost im. . r., instr. jd. gdrivoul
gdrivosti - svojstvo onoga to moe gor
jeti; mogunost ega da bude gorivo,
gorje im. s. r. - skup vie gora.
gorjelina im. . r. - ostaci gorenja; gore
vina.
gorjeti, gl. nesvr., prez. gdrim - biti obu
zet vatrom, biti u plamenu; sagorijevati;
gorei davati svjetlost, osvjetljavati (si
jalica i sl.); imati visoku temperaturu;
prenes. vrue eznuti za kim ili im
(gorjeti od ljubavi; gorjeti od enje za
zaviajem),
gorkast prid., odr. v. gorkasti - to ima
gorak okus; to je s okusom gorine;
gorast.
gorkinja im. . r. - po narodnom
vjerovanju vila koja ivi u gori; gorska
vila; djevojka ili nevjesta porijeklom iz
visokih gora.
gorko pril., komp. gore (vie gorko) - na
nain da je neto gorka okusa; prenes.
oaloeno, uvrijeeno, jetko, s gori
nom; ogoreno,
gorkost im. . r., instr. jd. gorkoul
gorkosti - svojstvo onog to je gorko;
gorina.
gorljiv prid., odr. v. gdrljivi - koji s puno
ara i predanosti sudjeluje u nekom pos
lu; zduan,
gorljivo pril. - s gorljivou, na nain pun
predanosti ara.
gorljivost im. . r., instr. jd. gdrljivoul
gdrljivosti - osobina ili svojstvo onog
to je gorljivo,
gornjak im. m. r., n. mn. gdrnjaci - koji
je gornji (npr. kamen u mlinu); onaj koji
je iz gornjih krajeva,
gornji prid. odr. v. - koji se nalazi gore u
odnosu na ta drugo (gornji dio grada;
gornji zubi),
gorobilje im. s. r. - gorsko bilje, planin
sko bilje.
gorocvijet im. m. r. - vrsta gorskog, plani
nskog cvijeta snanog i opojnog mirisa;
cvijet koji raste ili je ubran u gori; pla
ninski cvijet,
goropad im. . r. - ono to ima svojstva
nasilnosti, bijesa, nemilosrdnosti, to se
ponaa kao neman.

goropadan

goropadan prid., odr. v. goropadni neobuzdan, nasilan,

goropaenje gl. im. s. r. od goropaditi se.
goropaditi se gl. nesvr., prez. goropadan
se - ponaati se poput goropadi; biti
nasilan, bijesan, neobuzdan,
goropadniki pril. - na goropadan nain;
goropadno,
goropadnica/goropadnica im. . r. - ona
koja je goropadna,
goropadnik/goropadnik im. m. r., n. mn.
goropadnici - onaj koji je goropadan,
goropadno/goropadno pril. - na goropa
dan nain; goropadniki.
gorosjea im. . r. - onaj koji sijee drva u
umi; drvosjea; opa sjea ume.
gorostas im. m. r. - ovjek koji stasom,
razvijenou i pojavom nadmauje dru
ge ljude; div, din.
gorostasan prid., odr. v. gorostasni - koji
je ogroman, koji ima vliku snagu i zna
aj.
gorostasno pril. - na nain gorostasa,
poput gorostasa,
gorovit prid., odr. v. gordvitl - koji je
obrastao umom, umovit,
gorovitost im. . r., instr. jd. gordvitoul
gordvitosti - svojstvo onog to je goro
vito, umovito,
gorski prid. odr. v. - to je vezi sa gorom
{gorski izvor),
gortaina im. m. r., augm. - krupan
gortak.
gortaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
gortake.
gortaki pril. - kao gortak, na nain
gortaka.
gortak im. m. r., n. mn. gortaci - onaj
koji je porijeklom ili je stanovnik brd
skih, planinskih krajeva; branin; planintak.
gortakinja im. . r. - ona koja je iz gore.
gorui prid. odr. v. - koji gori; zaaren;
koji je u procesu gorenja; prenes. koji je
vrlo vaan i treba ga hitno rijeiti,
goruica im. . r. - jednogodinja biljka iz
porodice slaica, od koje se, kao doda
tak jelima od mesa, pripravlja zain pi
kantna okusa; osjeaj kiseline u elucu;
garavica.
Gospa im. . r. - majka Isusa Krista (Dje
vica Marija), prema kranskom uenju;

175

174
gospa - dama, gospoa; vrsta otrovne
gljive.
Gospod im. m. r. - Bog prema kranskom uenju,
gospoda im. . r., vok. gospodo - izdvoje
ni, gospodski sloj u nekoj sredini ili
drutvenoj zajednici,
gospodar im. m. r., g. jd. gospodara, g.
mn. gospodara - onaj koji vlada, koji
ima vlast, vladar; koji je vlasnik ega;
koji upravlja situacijom,
gospodarenje gl. im. s. r. od gospodariti,
gospodariti gl. nesvr., prez. gospodarim
- upravljati ime; imati vlast, biti vlas
nik.
gospodarski prid. - koji se odnosi na gos
podare i gospodarstvo (privreda, ekonomija).
gospodarstveni prid. odr. v. - gospodar
ski; ee: privredni, ekonomski,
gospodarstvenik im. m. r. - onaj koji se
bavi gospodarstvom; ee: ekonomist,
privrednik,
gospodarstvo im. s. r., g. jd. gospodar
stva - ee: imanje, posjed; ukupnost
bogatstava i dobara u okviru neke dru
tvene zajednice; privreda, ekonomija,
gospodii/gospodii im. m. r., pejor. razmaeni mladi kicoke odjee i
manira.
gospodin im. m. r. - ovjek uglaena,
profinjena, pristojna ponaanja; odredni
ca kojom se, iz utivosti i potovanja,
oslovljava drugi ovjek u svakodnevnoj
komunikaciji izmeu ljudi (potovani
gospodinel).
gospodnji prid. - koji se odnosi na
Gospoda Boga.
gospodovati gl. nesvr., prez. gospodujem
- ponaati se u skladu s gospodskim ma
nirima; imati vlast, ovlatenja ili odlu
ujui uticaj na nekom podruju ili dru
tvenoj oblasti; dominirati.
gospodski prid. odr. v. - koji se odnosi na
gospodu ili gospodina,
gospodstven prid., odr. v. gospostvenl koji se odlikuje gospodstvom; otmjen,
uglaen.
gospodstveno pril. - na gospodstven na
in; otmjeno, uglaeno,
gospodstvenost im. . r., instr. jd. gospodstvenoulgospodstvenosti - osobina
onog to je gospodstveno.

gospodstvo im. s. r. - otmjenost u

ponaanju i ophoenju; rasko, udob
nost; vladavina nad ime, vladanje,
gospoa im. . r. - udata enska osoba iz
graanskog drutvenog sloja, supruga,
ena, hanuma,
gospoica im. . r. - mlaa neudata en
ska osoba iz graanskoga drutvenog
sloja.
gospoja im. . r. - razg. gospoa; iron.
enska osoba koja se razmee kao da je
gospoa.
gospotina/gospotina im. . r. - ukup
nost osobina vezanih za gospodu,
gost/gost im. m. r., n. mn. gosti - onaj koji
dolazi nekome u posjetu; posjetilac/
posjetitelj; onaj koji boravi u hotelu ili
kojoj drugoj turistikoj destinaciji, tu
rist.
gostinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
goste.
gostionica/gostionica im. . r. - ugostitelj
ska radnja u kojoj se gosti posluuju
jelom i piem,
gostioniar/gostioniar im. m. r. - vlas
nik gostionice; onaj koji posluuje goste
u gostionici,
gostioniarskl/gostioniarski prid. odr.
v. - koji se odnosi na gostioniare i
posao koji obavljaju,
gostiniki/gostionikl pridj. - ono to se
odnosi na gostionicu
gostiti (se) gl. nesvr., prez. gostlm (se) doekati i usluivati koga kao gosta;
(se) uivati u jelu i piu.
gostoljubiv prid., odr. v. gostoljubivi koji rado doekuje i usluuje goste; koji
pokazuje posebnu panju prema gosti
ma.
gostoljubivost im. . r. instr. jd. gosto
ljubivost!gostoljubivosti - osobina ono
ga koji je gostoljubiv; gostoljublje.
gostoljublje/gostoljubije im. s. r. - gosto
ljubivost; gostoprimljivost.
gostoprimljiv prid., odr. v. gostoprimljivi
- gostoljubiv,
gostoprimljivost im. . r., instr. jd. gostoprimljivou/gostoprimljiv osti - svojstvo
onoga koji je gostoprimljiv; gostoljubi
vost.
gostoprimstvo im. s. r. - srdaan prijem,
lijepo doekivanje i usluivanje gostiju.

govedarnlk

gostovanje/gostovanje gl. im. s. r. od

gostovati.
gostovati gl. nesvr., prez. gostujem - biti
u gostima, boraviti gdje u okviru odre
enog posla (sportska takmienja, turi
stike i druge posjete, poslovni i kul
turni projekti itd.).
goa im. . r. - ona koja je gost.
gotica im. . r. (njem.) - latiniko pismo iz
kasnoga Srednjeg vijeka vezano za nje
maki jezik,
gotiki prid. odr. v. (njem.) - koji se odno
si na goticu (pismo) i gotiku (stil u
umjetnosti),
gotika im. . r. (njem.) - stil u umjetnosti
(12.-16. st.) karakteristian po otrim
lukovima i okomitim linijama.
gotov prid., odr. v. gotovi - koji je zavren
{gotov posao),
gotovan im. m. r., g. jd. gotovna, g. mn.
gotov dna - onaj koji izbjegava obaveze,
oekujui da neko drugi obavi, dovri,
prigotovi poslove umjesto njega, koji
voli doi na gotovo; lezihljebovi.
gotovanka im. . r. - ona koja voli doi na
gotovo.
gotovanski prid. odr. v. - koji se odnosi
na gotovane.
gotovanski pril. - na nain gotovana; kao
gotovan.
gotovanstvo im. s. r. - osobina onoga koji
je gotovan,
gotovina im. . r. - odreena suma novca
kojom se moe plaati; ke.
gotovinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
gotovinu.
gotoviti gl. nesvr., prez. gotovim spremati, prireivati, spravljati {gotoviti
jelo).
gotovo pril. - samo to nije; umalo, zama
lo; skoro {gotovo uhvaen),
gotski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Gote i gotiku {gotski jezik),
govee im. s. r., g. jd. goveeta - domaa
ivotinja, govedo,
govedar im. m. r. - uvar goveda,
govedarica/govedarka im. . r. - ona koja
uva goveda,
govedarnlk im. m. r., n. mn. govedarnlci
- mjesto gdje su (obino na stonim
pijacama i sajmovima) smjetena gove
da.

govedarski

govedarski prid. odr. v. - koji se odnosi

na govedare i govedarstvo,
govedarski pril. - na nain govedara; kao
govedar (govedarski se izraavati),
govedarstvo im. s. r. - bavljenje uzgojom
goveda.
govedina im. . r. - meso od goveeta.
govedo im. s. r. - opi naziv za govee
(krava, vo, tele, june itd.); prenes. pe
jor. vrlo glupa osoba,
govedski prid. odr. v. - koji se odnosi na
goveda.
govedski pril. - na nain goveda; kao
govedo (kad su u pitanju priproste,
neotesane osobe),
govei prid. odr. v. - koji je od govedine
ili od goveeta (govei odrezak).
govor im. m. r. - prirodna ovjekova
sposobnost sporazumijevanja jezikim
sredstvima, konkretna realizacija jezika,
govorancija/govorancija im. . r. - iron.
dug i dosadan govor; govor koji je sam
sebi svrha.
govordija/govordija im. . r. - iron.
onaj koji se lahko uputa u govor bez
odreenijeg smisla i vanosti,
govorenje gl. im. s. r. od govoriti,
govoriti gl. nesvr., prez. gdvorim obavljati radnju govora, imati sposob
nost prenoenja poruke i meusobnog
sporazumijevanja pomou rijei i ree
nica.
govorkati gl. nesvr., prez. govdrkam govoriti o emu tu i tamo, u dijelovima,
s ciljem stvaranja fame.
govorljiv prid., odr. v. govdrljivT - koji
voli priati, koji rado govori bez uste
zanja; koji uvijek ima odgovarajue rije
i za ono to osjea i misli; rjeit,
govorljivo pril. - na govorljiv nain; rjei
to.
govorljivost im. . r., instr. jd. govdrljivou/gdvorljivosti - svojstvo onoga koji
je govorljiv; glagoljivost.
govorni prid. odr. v. - koji se odnosi na
govor i njegove karakteristike,
govornica im. . r. - posebno oznaeno i
tehniki opremljeno mjesto (s podijem,
mikrofonom i dr.), odakle se govori,
uzima ili upuuje rije,
govorniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na govornike {govorniki dar).

176

177
govornik im. m. r., n. mn. govornici/
govornici - onaj koji govori, koji je
ovlaten da govori; koji je poznat kao
vrlo rjeita i govorniki nadarena osoba,
govornitvo im. s. r. - vjetina usavrava
nja i umijea govorenja putem to rjei
tijeg, slikovitijeg i uvjerljivijeg izraa
vanja; retorika,
govorua im. . r. - ena koja mnogo i
brzo govori.
gozba im. . r., g. mn. gdzbi - posebni,
sveani objed, u ast posebno vanog
dogaaja.
grab im. m. r., n. mn. grabovi, g. mn.
grabova - vrsta bjelogorinog drveta,
grabe im. m. i . r. - grabljenje, otimanje
oko ega; jagma, pljaka; to je ostva
reno grabljenjem, pljakom, na nepriro
dan i nezakonit nain,
grabeljiv prid., odr. v. grabeljivi - koji
je sklon prevarama i nezakonitom stica
nju i gomilanju imetka,
grabeljivac im. m. r., g. jd. grabezljivca,
n. mn. grabeljivci - onaj koji je grabe
ljiv.
grabeiji vica/grabeljlvka im. . r., dat.
jd. grabeljivici/g rabeljivki - ona koja
je grabeljiva,
grabeljivo pril. - na nain grabeljivca; s
grabljeivou.
grabeljivost im. . r., instr. jd. grabeljivou/grabeljivosti - svojstvo onoga ko
je grabeljiv,
grabi im. m. r., em. - mladi grab.
grabilica im. . r. - poljoprivredna alatka
za grabljenje ili za usitnjavanje i uravna
vanje uzorane zemlje za sjetvu odree
nih poljoprivrednih kultura,
grabimice pril. - uzimati ta na nain
grabei,
grabljenje gl. im. od grabiti,
grabiti gl. nesvr., prez. grabim, trp. prid.
grabljen - pohlepno ta prisvajati i stica
ti iskljuivo za sebe i za svoje interese;
hitati, uriti (grabiti uz brdo); skupljati
grabljama pokoenu travu, ito i sl.
grablje im. . r. plur. tantum - poljo
privredna alatka za rad u vrtu ili polju,
grabljiv prid., odr. v. grabljivi - koji je
sklon zgrabiti, prigrabiti, prisvojiti; gra
beljiv.
grabljivac im. m. r. - onaj koji je grabljiv.

grabljivica im. . r. - ona koja je

grabljiva, grabeljivica; ptica, bez obzi
ra na rod, koja lovi glodavce i druge
sitnije ivotinje (jastreb itd.),
grabljivo pril. - na grabljiv nain; otima
ki.
grabljivost im. . r., instr. jd. grabljivou/grabljivosti - svojstvo onoga koji je
grabljiv; grabeljivost,
grabov prid. odr. v. - koji je od graba
(grabova uma),
grabovina im. . r. - grabovo drvo; gra
bova uma.
grabulje im. . r. plur. tantum - up. grablje.
gracija im. . r. (lat.) - graciozna, draes
na, skladna, lijepa ena; ljepotica, kraso
tica.
gracilan pridj. (lat.), odr. v. gracilni - koji
je njean, krhak, osjetljiv na vanjske uti
caje.
graciozan prid. (lat.), odr. v. graciozni koji je lijepa stasa i dranja; draestan
skladak.
grad1 im. m. r., n. mn. gradovi, g. mn.
gradova/gradova - veliko naseljeno
mjesto; utvrda, zamak.
grad2 im. m. r. (njem.) - jedinica za
mjerenje uglova; jedinica jakosti alko
hola.
grad im. m. r. - padavina u obliku kristala
leda; krupa, tua.
gradacija im. . r. (lat.) - postepeno
prelaenje od manjeg ka veem, od ni
eg ka viem; gram. pozitiv, komparativ i
superlativ kod pridjeva.
Gradaac im. m. r., g. jd. Gradaca historijsko-turistiki grad u sjevernoj
Bosni.
gradaakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na grad Gradaac,
gradele im. . r. plur. tantum (tal.) priruna peica za prenje jela od mesa
(evapi, pljeskavice, suduke, ribe itd.);
rotilj.
gradi im. . r. plur. tantum (njem.) - razg.
sprava za mjerenje temperature, toplo
mjer.
gradilite im. s. r. - prostor na kojemu se
ta izgrauje ili obavlja koji drugi
posao; prostor koji je predvien zg
izgradnju; graevinska parcela.

graanka

gradina im. . r., augm. - veliki grad;

ostatak starog grada ili zamka
gradinar im. m. r. - batovan, vrtlar,
gradirati gl. nesvr. (lat.), prez. gradiram
- vriti gradaciju; stepenovati; mjeriti
gradima (npr. koliina gradi u alkoho
lu).
gradiki prid. odr. v. - koji se odnosi na
Gradiku (Bosanska Gradika),
graditelj im. m. r. - onaj koji neto gradi
(kue, puteve, bolje uslove ivota itd.),
graditelj ica/graditelj ka im. . r., dat. jd.
graditelj ici/graditeljki - ona koja gradi,
graditeljski prid. odr. v. - koji se odnosi
na graditelje,
graditeljski pril. - na nain graditelja; kao
graditelj.
graditeljstvo im. s. r., g. mn. graditeljstava - ukupnost graditeljske djelatnosti;
ukupnost djelatnosti graditelja,
graenje gl. im. s. r. od graditi,
graditi gl. nesvr., prez. gradim - podizati
graevine (zgrade, puteve, mostove i
sl.); izgraivati neto to treba postati
cjelina.
gradivo im. s. r. - materijal od kojeg je ta
napravljeno; graa; skup injenica, pra
vila i drugih pojedinosti koje se iznose u
okviru odreenog nastavnog predmeta u
koli.
gradnja im. . r. - proces i nain na koji
se ta gradi; graenje,
gradonaelnik im. m. r., vok. jd. gradonaelnie, n. mn. gradonaelnici - iza
brani, prvi politiki predstavnik grada,
gradonaelnica im. . r. - ona koja je
izabrana a bude na elu grada,
gradonosan prid., odr. v. graddnosni oblak koji sadri grad, led.
gradski prid. odr. v. - koji je dio grada;
koji se odnosi na grad.
gradski pril. - kao u gradu, na nain
ivota u gradu.
graa im. . r. - materijal od kojeg se ta
gradi ili je izgraeno; ukupnost poda
taka, arhivskih i drugih dokumenata koji
se koriste u naunoistraivakom radu.
graanin im. m. r., n. mn. graani - onaj
koji ivi u gradu, stanovnik drave;
osoba uglaenog i kultiviranog ponaa
nja.
graanka im. . r. - up. graanin.

graanski
graanski prid. odr. v. - koji se odnosi na
graane; koji pripada graanima,
graanski pril. kao graanin; na nain
graanina.
graanstvo im. s. r., g. jd. graanstva ukupno svi graani u dravi; dravljan
stvo.
graevina im. . r. - ono to se gradi ili
stoje sagraeno.
graevinac im. m. r., g. jd. graevinca razg. onaj koji sudjeluje u gradnji; stud
ent graevinskog fakulteta, graevinar,
graevinar im. m. r., g. jd. graevinara strunjak za izradu projekata, organiza
ciju i proces izvoenja gradnji,
graevinarka im. . r. - ena graevinar,
graevinarski prid. odr. v. - koji se odno
si na graevinare i graevinarstvo,
graevinarski pril. - kao graevinar; na
nain graevinara,
graevinarstvo im. s. r. - djelatnost izra
de projekata, organiziranja i voenja
graevinskih procesa radova,
graevinski prid. odr. v. - koji se odnosi
na graenje; koji sudjeluje u graenju,
graevni prid. odr. v. - koji se odnosi na
gradnju; koji slui za gradnju (o materi
jalu).
grafein im. m. r. (gr.) - slovo, znak u
pismu, grafema,
grafema im. . r. (gr.) - grafem,
grafiar im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi
grafikom; radnik zaposlen u grafikotamparskoj industriji,
grafiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odno
si na grafiku i grafiare,
grafiki pril. (gr.) - na grafiki nain,
kao grafiar,
grafija im. . r. (gr.) - sistem slovnih
znakova (grafema) unutar odreenog
jezika; pismo,
grafika im. . r. (gr.), dat. jd. grafici likovni rad, crte izraen olovkom,
ugljenom i sl.; ukupnost grafike umjet
nosti.
grafikon im. m. r. (gr.) - grafiki prikaz
porasta ili pada u nekoj ivotnoj oblasti,
dijagram kojim se pokazuje meusobni
odnos promjenljivih veliina unutar ne
kog sistema (rast ili pad drutvenog
standarda, kretanje cijena, prolaznost u
koli itd.).

179

178
grafit im. m. r. (gr.), g. mn. grafita umetak u olovci; crte, poruka, simbol
na zidu zgrade,
grafolog im. m. r. (gr.), n. mn. grafdlozi
- onaj koji se bavi grafologijom.
grafologija im. . r. (gr.) - utvrivanje
vjerodostojnosti neijeg rukopisa (ob.
potpisa) na osnovu oblikovanja slova u
pisanju.
grafolokl prid. odr. v. - to se odnosi na
grafologiju i grafologe.
grafoman im. m. r. (gr.), pejor. - osoba
koja boluje od grafomanije, prevelikog i
preestog pisanja,
grafomanija im. . r. (gr.), pejor. - bo
lesna i pretjerana potreba za pisanjem o
svemu i svaemu, skribomanija.
grah im. m. r. - biljka koja ima zrnast
plod, jedna od osnovnih ivenih namir
nica u naim krajevima,
graham im. m. r. (engl.) - hljeb ili pecivo
napravljeno bez kvasca od brana iz
kojeg nisu odstranjene mekinje,
grahorast prid., odr. v. grahorasti - koji
je slian grahorici; koji je osut pjegama
poput grahorice.
grahorica im. . r. - rod jednogodinjih i
viegodinjih zeljastih biljaka,
grahorovina im. . r. - mahuna, ovojnica,
komuka od graha koja ostaje nakon
vaenja zrna.
graja im. . r. - izmijeani, nerazaznatljivi
glasovi vee grupe ljudi, galama,
graknuti gl. svr., prez. graknem - ogla
siti se kao vrana; prenes. viknuti u znak
protivljenja,
graktanje gl. im. s. r. od graktati,
graktati gl. nesvr., prez. grakem - gla
sati se kao vrana; prenes. govoriti nepri
rodnim, neugodnim glasom, protivei se
vikati.
gram im. m. r. (gr.) - jedna od mjera za
teinu, hiljaditi dio kilograma,
gramatiar im. m. r. (gr.) - jeziki stru
njak, onaj koji se bavi gramatikom, ling
vista.
gramatiarka im. . r. (gr.) - ona koji se
bavi gramatikom, lingvistica.
gramatiarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na gramatiare.
gramatiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na gramatiku; koji pripada gra

matici, koji je prema pravilima grama

tike.
gramatiki pril. (gr.) - tako da je prema
pravilima gramatice.
gramatika im. . r. (gr.), dat. jd. grama
tici - prouavanje sistema nekog jezika i
njegovih unutarjezikih zakonitosti;
knjiga, udbenik u kojem je metodiki
opisan i obrazloen sistem unutarjezi
kih zakonitosti,
gramofon im. m. r. (gr.) - ureaj za
reprodukciju zvukova snimljenih na
vinilnim gramofonskim ploama
gramziti gl. nesvr., prez. gramzl - po
hlepno teiti za im; nastojati da se stie
to vie imetka,
gramziv prid., odr. v. gramzivi - koji
pohlepno grabi sve ega se moe doko
pati.
gramzivo pril. - na gramziv nain; pohle
pno.
gramzivost im. . r., instr. jd. gramzivou/gramzivosti - svojstvo onoga ko je
gramziv.
grana im. . r. - dio stabla koji izrasta iz
debla; prenes. dio nekog sistema (pri
vredna grana).
granap im. m. r. - manja prodavnica
ivenih namirnica (skr. od Gradsko
nabavno preduzee),
granat im. m. r. (lat.) - mineral tamno
crvene boje.
granat prid., odr. v. granati - koji ima
velike i guste grane; razgranat
granata im. . r. (lat.) - artiljerijsko tane
napunjeno eksplozivnim tvarima; u He
rcegovini naziv za nar, ipak,
granati (se) gl. nesvr., prez. granam (se)
- rastui iriti grane (o drveu), prenes.
iriti se, napredovati, dobivati ogranke
kao nove organizacione jedinice (u pre
duzeima, pokretima, idejama i sl.).
grandiozan prid. (tal.), odr. v. grandidzni
- velik, velianstven, impozantan,
grandomanija im. . r. (lat.-gr.) - pretje
rana tenja za veliinama; megalomanija.
granica im. . r. - linija kojom se obilje
ava dokle se prostire a odakle poinje
prostor druge drave, ili druge administrativno-upravne teritorije; nivo do koj
eg se ta moe trpjeti, podnositi, dokle
je ta dozvoljeno.

gravirati

graniar im. m. r., vok. jd. graniaru/

graniare - uvar granice drave (voj
nik, policajac); stanovnik uz dravnu
granicu.
graniarka im. . r., dat. jd. graniarki ena graniar,
graniiti gl. nesvr., prez. graniim - ima
ti zajedniku granicu (dravnu, admi
nistrativnu, upravnu i sl.); nalaziti se na
granici.
granini prid. odr. v. - koji se odnosi na
granicu; koji je dio granice, koji je na
granici.
graninik im. m. r., n. mn. graninici kamen kojim je obiljeena granica meu
dvjema dravama; biljeg, mea; ureaj
koji spreava da bude preena granica,
granit im. m. r. (lat.) - tvri sivi kamen
eruptivnog porijekla,
granitni prid. odr. v. (lat.) - koji je od
granita; prenes. vrst, otporan, postojan,
kao da je od granita,
granulacija im. . r. (lat.) - stvaranje
tkiva u obliku zrna; uzmjivanje.
granulom im. m. r. (lat.) - nabujalost
tkiva u obliku vora, u ijem su sreditu
gnojna tjeleca, a uokolo zrnasto tkivo,
granuti gl. svr., prez. grane - sinuti,
zasjati (sunce, proljee itd.),
granje zb. im. s. r. - mnotvo grana,
graak im. m. r., g. jd. grka - biljka iz
roda mahunarki sa plodom okruglog i
zelenog oblika, koristi se u ishrani,
graevina im. . r. - sorta groa i vino
dobiveno od te sorte; rizling,
graka im. . r., dat. jd. graki/graci zrno (od graha, graka i sl.),
grakov prid. odr. v. - koji je od graka,
gratis pril. (lat.) - besplatno, daba, pride,
graver im. m. r. (fr.) - onaj koji se bavi
graviranjem (izrada nakita i sl.),
graviditet im. m. r. (lat.), g. jd. gravidi
teta - trudnoa.
gravira im. . r. (fr.) - ee: gravura:
urezivanje linija, ukrasa i sl. u tvrdu
povrinu (drvo, metal, kamen, linoleum
i dr.).
graviranje gl. im. s. r. od gravirati.
gravirati gl. nesvr. i svr. (fr.), prez.
graviram - urezivati sliku u tvrdi pred
met (pomou posebnih dlijeta, fotomehaniki ili hemijskim sredstvima).

gravitacija

gravitacija im. . r. (lat.) - sila Zemljine

tee koja sve privlai da ostane na tlu.
gravitacioni/gravitacijski prid. odr. v.
(lat.) - koji se odnosi na gravitaciju,
gravitiranje gl. im. s. r. (lat.) od graviti
rati.
gravitirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
gravitlram - teiti, stremiti, naginjati
neemu; biti uz neto,
gravura im. . r. (fr.) - rjee: gravira,
grb im. m. r., n. mn. grbovi - simbolini
znak pojedinih drava, gradova, nacio
nalnih zajednica, pokreta, plemikih i
drugih porodica u povijesti, izraen
prema posebnim likovnim pravilima i s
naglaenim konvencionalnim uvaava
njem unutar zajednice ili grupe,
grba im. . r. - deformacija na ljudskom
tijelu u obliku izboine na leima;
prirodni oblik lea kod nekih ivotinja
(npr. kamile),
grbaa im. . r. - ovjekova lea u
znaenju onoga na ta se navaljuje pre
vie tereta,
grbaenje gl. im. s. r. od grbaiti,
grbaiti gl. nesvr., prez. grbaim - teko
raditi i s tekom mukom zaraivati za
ivot, biti previe optereen u poslu,
grbast prid., odr. v. grbasti - koji izgleda
tako kao da ima grbu.
grbav prid., odr. v. grbavi - koji ima grbu
(ovjek); koji nije ravan,
grbavac im. m., g. jd. grbavca; g. mn.
grbavaca - ovjek sa grbom; grbonja,
grbavljenje gl. im. s. r. od grbaviti,
grbaviti gl. nesvr., prez. grbavim - posta
jati grbav; guriti se.
grbavo pril. - neugodno, na neugodan,
nepoeljan nain; neskladno,
grbavost im. . r., instr. jd. grbavou!
grbavosti - osobina onoga koji ima
grbu; stanje onog to je grbavo,
grbica im. . r., em. - mala grba.
grbina im. . r., augm. - velika grba;
izboenje na putu ili terenu,
gubljenje gl. im. s. r. od grbiti se.
grbiti se gl. nesvr., prez. grbim se povijati se u leima; imati nepravilno
dranje tijela u sjedeem ili stojeem
poloaju.
grbovnica im. . r. - hist. povelja dodjelji
vanja grba.

180

181
grbovnlk im. m. r., n. mn. grbovnici zbirka grbova (u muzeju ili u knjzi).
grbuan prid., odr. v. grbuni - poguren,
kao a ima grbu, pogrbavljen.
grcaj im. m. r., n. mn. grcaji - sastavni
dio grcanja, jedan trenutak prilikom
grcanja,
grcanje gl. im. s. r. od grcati,
grcati gl. nesvr., prez. grcam - doivlja
vati prekide disanja uz neodreeno
grleno glasanje pri nehotinom uvlae
nju zraka u plua; prenes. boriti se s
nedaama (grcati u dugovima),
grcnuti gl. nesvr., prez. grcnem - imati
jedan grcaj; nehotino popiti gutljaj
vode (u moru, pri plivanju i sl.),
gr im. m. r., n. mn. grevi - bolno ste
zanje miia mimo volje (gr u elucu),
grevit prid., odr. v. greviti - koji je u
gru; koji se bori u gru, napregnuto,
grevito pril. - u gru; s velikim naporom,
gri prid., komp. od grk - ob. gori,
grenje gl. im. s. r. od griti (se),
griti (se) gl. nesvr., prez. grim (se) savijati se u tijelu zbog greva; savijati
se od bolova ili radi zauzimanja to
podnoljivijeg poloaja.
Grka im. . r., dat. jd. Grkoj - zemlja i
drava na jugu Balkanskog poluostrva,
grki prid. odr. v. - koji se odnosi na Grke
i Grku (grki jezik),
grki pril. - na grki nain, kao Grci.
grdan prid., odr. v. grdni, komp. gri koji je ruan; neskladan; neugodno ve
lik, tegoban,
grdilo im. s. r. - ono to je ostalo kao
posljedica nereda, pometnje, nagriva
la .
grditi gl. nesvr., prez. grdim - koriti,
ruiti, runo kome govoriti povienim
tonom; predstavljati ta grdnim, runim,
neskladnim; nagrivati,
grdno pril. - vrlo runo, neugodno,
grdnja im. . r., g. mn. grdnji - prekorijevanje otrim rijeima tonom; grenje.
grdoba im. . r. - onaj koji je vrlo ruan;
nakaza, rugoba; runoa,
grdobina im. . r., augm. - velika grdoba;
vrsta morske ribe.
grdosija im. . r. - ono to je ogromno i
neskladno, to izaziva uenje, zaprepa
tenje ili strah

grdosljskl pril. - na nain grdosije; kao

grdosija.
grebaa im. . r. - ostatak nakon to se
oisti konoplja, kudjelja ili lan; kuhinj
ska alatka za izgrebavanje masnih i dr.
naslaga.
grebanje gl. im. s. r. od grebati,
grebati (se) gl. nesvr., prez. grebem strugati ostatke tvari s dna posua;
prisloniti se uz koga radi vlastite koristi
(grebati se za cigare),
greben im. m. r., n. mn. grebeni uzdignutiji dio brda ili planine; stijena
koja se uzdie iznad mora; alatka sa
zupcima koja slui za grebenjanje
(vune, konoplje i sl.),
grebenanje gl. im. s. r. od grebenati,
grebenati gl. nesvr., prez.grebenam grebenom raeljavati (vunu, lan, ko
noplju).
greda im. . r. - dugaak, obino etvrtast
i obraen komad drveta,
grehota im. . r. - postupak zbog kojeg se
moe ogrijeiti, koji ne treba initi iz
saaljenja i samilosti (grehota je dirati
ga).
grejpfrut im. m. r. (engl.) - agrum veli
kog i sonog ploda,
grepkanje gl. im. s. r. od grepkati.
grepkati gl. nesvr., prez. grepkam - po
malo grepsti; grebuckati,
grepsti gl. nesvr., prez. grebem - grebati,
greica im. . r., em. - mala greka,
greka im. . r., dat. jd. greci!greki, g.
mn. greaka - omaka, radnja kojaje mi
mo uspostavljenog reda; neto uinjeno
zbog nepanje ili odsustva koncentra
cije.
grekom pril. - pogreno, usljed poinje
ne greke.
greznuti gl. nesvr., prez. grezne - upa
dati u neto to je vrlo ozbiljno i opasno,
grge im. m. r. - vrsta rijene ribe.
grgljanje gl. im. s. r. od grgljati,
grgljati gl. nesvr., prez. grgljam - ispirati
grlo kakvom tenou zabaene glave,
grgoljenje gl. im. s. r. od grgoljiti,
grgoljiti gl. nesvr., prez. grgdljim - pro
izvoditi grgolj (o vodi koja tee),
grgurav prid., odr. v. grguravi - koji ima
kovrdavu kosu; kovrdav, kudrav; koji
je neravan, s izboinama (grgurav put),
grgutanje gl. im. s. r. od grgutati.

griz'
grgutati gl. nesvr., prez. grguem - hra
pavo gugutati; gugutati iz grla.
grickati gl. nesvr., prez. grickam - zubi
ma otkidati komadie ega (grickati
keks).
grif im. m. r. (njem.) - nain zahvata u
hrvanju; konjska potkovica,
grija im. m. r., g. jd. grijaa - sprava ili
aparat za zagrijavanje,
grijai prid. odr. v. - koji slui za grijanje
(grijai aparati),
grijalica im. . r. - aparat za zagrijavanje
prostorija.
grijanje gl. im s. r. od grijati (se),
grijati (se) gl. nesvr., prez. grijem (se),
imp. grij (se) - initi pomou izvora
toplote da bude zagrijano,
grijeh im. m. r., n. mn. grijesi! grijehovi ruan in, prekraj u odnosu na odre
ene principe (ljudskosti, morala, religi
je, drutva itd.),
grijeiti gl. nesvr. gl. nesvr., prez.
grijeim - initi grijeh; praviti greke (o
poslu).
grijenik im. m. r., vok. jd. grijenie,n.
mn. grijenici - onaj koji grijei, koji
ini grijeh.
grilje im. . r. pi. tantum (tal.) - drvena
prozorska krila za zatitu od sunca,
grimasa im. . r. (fr.) - poseban izraz na
licu kao reakcija na neki spoljni poticaj
(ob. na neto neprijatno, nelagodno),
grimiz im. m. r. (sanskrt.) - ljubiastocrvena boja; purpur,
grinje im. s. r. - sitne kopnene i vodene
ivotinje.
gripa im. . r. - epidemijska bolest uzro
kovana virusom,
gristi (se) gl. nesvr., prez. grizem (se),
trp. prid. grizen - zubima otkidati (npr.
komade hrane); prenes. meusobno se
napadati, svaati se; ustro se truditi se
na poslu ili u nekoj drugoj aktivnosti,
griva im. . r. - duga dlaka na glavi i vratu
konja; prenes. bujna, gusta kosa; pejor.
velika, neuredna kosa.
grivna im. . r., g. mn. grivni - narukvica;
manji obru kojim se ta spaja, uvru
je, pritee; okov; karika,
grivnja im. m. r., g. jd. grivnja - golub
s bijelom ogrlicom perja.
griz1 im. m. r., n. mn. grizovi - pokret
kojim se grize i otkida zalogaj.

182

griz2 im. m. r. (njem.) - krupno samlje

veno ito.
grizica im. m. i . r. - onaj koji je u nepre
stanoj unutarnjoj grinji, koji je mrzovo
ljan; grizlica,
grizli im. m. r. (engl.), g. jd. grizlijci vrsta medvjeda koji ivi u Sjev. Ame
rici; sivi medvjed,
grizlica im. . r. - onaj koji se stalno gri
ze, koji je mrzovoljan; grizica.
griznuti gl. svr., prez. griznem - neznat
no ta zagristi; otkinuti mali zalogaj;
pojesti ta u maloj koliini,
grizoduje im. s. r. - grinja savjesti, izlo
enost samoptubama i samoprijekorima.
grizotina im. . r. - ugrizeno mjesto na
tijelu; ono to je ve neko grizao pa
ostavio ili odbacio; ogrizina,
grizuckanje gl. im. s. r. od grizuckati,
grizuckati gl. nesvr., prez. grizuckam pomalo grickati,
griljivo pril. - na griljiv nain; zajedlji
vo.
grinja im. . r. - stanje duevne potitenosti i samoprijekora {grinja savjesti);
grizoduje.
grk prid., odr. v. grki, komp. gri - koji je
opora okusa; gorak.
Grk im. m. r., n. mn. Grci - graanin
drave Grke.
Grkinja im. . r. - graanka drave
Grke.
grkljan im. m. r. - gornji dio dunika.
grkljanskl prid. odr. v. - koji se tie
grkljana; koji je dio grkljana,
grknuti gl. nevsr., prez. grkne - dobivati
ukus grkosti, postajati gorak, goriti,
grkoa im. . r. - svojstvo ili stanje grk
(gorak) ukus; grkost, gorina,
grkoistoni prid. odr. v. - hist. arh.
pravoslavni,
grkokatoliki prid. odr. v. - koji se odnosi
na grkokatolike,
grkokatoliki pril. - na nain grkokato
lika; kao grkokatolik,
grkokatolik im. m. r., n. mn. grkokatolici
- pripadnik Katolike crkve istonog
obreda; unijat.
grkost im. . r., instr. jd. grkosid grkosti
- svojstvo onog to je grko (gorko);
grkoa; gorina.

183
grlat prid., odr. v. grlati - koji ima
prodoran glas, jako grlo; pejor. koji se
bez pokria razmee rijeima i glasom,
grlato pril. - jakim i prodornim glasom;
pejor. s vikom kojom se nita nee
postii; bukaki.
grlatost im. . r. instr. jd. grlatoul
grlatosti - osobina onoga koji grlat,
onoga to je grlato,
grlce im. s. r., g. jd. grlcalgrlceta, em. i
hip. - usko, malo grlo, prednji dio vrata,
grle im. s. r., ekspr. - mlado grlice,
grlen prid., odr. v. gflenl - koji dolazi iz
grla; koji se oblikuje u grlu (grleni
glasovi).
grlica im. . r. - ptica iz porodice
golubova,
grliica im. . r., hip. - mala grlica,
grli im. m. r., hip. - mali, sueni dio na
vrhu boce, uture, pletenke i sl.; dio
naziva za poetak materice,
grljenje gl. im. s. r. od grliti,
grliti (se) gl. nesvr., prez. grlim (se) obavijati koga rukama oko vrata i preko
plea iz prijateljstva, obradovanosti, nje
nosti ili ljubavi,
grlo im. s. r., g. jd. grla - gornja
unutranjost drijela s gornjim dijelom
grkljana i jednjakom; prednja strana
vrata.
grlobolja im. . r. - bolest grla.
grm im. m. r. - bun, nii skup stabljika
koje oblikuju jednu cjelinu,
grmalj im. m. r., g. jd. grmalja, n. mn,
grmalj i, pejor. - osoba krupne tjelesne
grae i priprostog ponaanja,
grmai im. m. r. (mn.) - liajevi koji se
javljaju uz grmlje,
grml im. m. r., em. - mali grm; grmi,
grme im. m. r. - predio obrastao grmljem; Grme, planina u zapadnoj Bosni,
grmen im. m. r. - grm.
grmiak im. m. r., g. jd. grinika, hipok.
- mali grm; ono to ima oblik malog
grma.
grmi im. m. r., em. - grmi
grmiti gl. nesvr., prez. grmi - proizvoditi
prasak i tutnjavu (npr. grom, top.);
prenes. protestirati zbog neslaganja s
kim, galamiti u ljutnji, bijesu,
grmljak im. m. r., n. mn. grmljaci prostor obrastao gustim grmljem; ikara.

grmljavina im. . r. - snano uestalo

praskanje i tutnjava kad grmi (npr.
grom, topovi),
grmlje zb. im. s. r. od grm.
grmolik prid., odr. v. grmdlikl - koji
oblikom podsjea na grm
grmovit prid., odr. v. grmdvitl - koji je
obrastao grmljem.
grmovitost im. . r., instr. jd. grmdvitoulgrmdvitosti - svojstvo onoga to je
obraslo grmljem.
grmua im. . r. - vrsta ptice pjevice koja
ivi u grmlju,
grnar im. m. r., g. jd. grnara, n. mn.
grnari - onaj koji oblikuje proizvode
od gline; lonar,
grnarija im. . r. - izraivanje posua i
drugih predmeta od gline; lonarstvo,
gro im. m. r. (fr.) - najvei dio; glavnina.
grob im. m. r. - iskopana jama u koju se
sahranjuju mrtvaci, raka, mezar,
grobak im. m. r., g. jd. grdpka, em. mali grob.
grobar im. m. r. - onaj koji kopa grobove;
prenes. osoba koja svojim ponaanjem i
djelovanjem doprinosi propasti; vrsta
insekta kornjaa iz porodice strvodera.
grobarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
grobare.
grobarski pril. - na nain grobara; kao
grobar.
grobi im. m. r., em. - mali grob; prenes.
neto to, u znatno umanjenijem obliku,
podsjea na grob.
groblnl prid. odr. v. - to se odnosi na
grobite.
grobite im. s. r. - mjesto gdje su bili
grobovi; prostor gdje je smjeteno groblje.
grobljanski prid. odr. v. - koji se odnosi
na groblje.
grobljar im. m. r. - osoba bolesno optere
ena grobovima, koja esto posjeuje
groblja.
groblje im. s. r., g. jd. groblja, g. mn.
grobalja - mezarje, posebno odreeni
prostor u kojem su sahranjeni ili se sah
ranjuju umrli,
grobni prid. odr. v. - koji se odnosi na
grob.
grobnica im. . r. - mjesto gdje je sahranjeno vie osoba.

gromobran

grobovlje im. s. r. - vie grobova na

jednom mjestu, grobite, groblje.
grof im. m. r. (njem.), n. mn. grofovi plemika titula,
grofovija im. . r. (njem.) - grofov posjed,
grofovski prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na grofa,
grofovski pril. (njem.) - kao grof, na
nain grofa,
grofovstvo im. s. r. (njem.), g. mn. grofdvstava - grofovska titula, gorofovska
feudalna ast i status
grog im. m. r. (engl.) - pie od ruma ili
konjaka sa eerom i vodom,
grogirati (se) gl. nesvr. i svr. (engl.),
prez. grogiram (se) - oamutiti grogom,
opiti ili opijati koga; udarcima uiniti da
ko onemoa (u boksu),
grohnuo prid., odr. v. grdhnull - koji je
fiziki ili duhovno izgubio na snazi i
ivotnosti; oronuo,
grohnuti gl. nesvr. i svr., prez. grohnem
- osjetno gubiti ili izgubiti na snazi;
uruavati se.
grohot im. m. r. - glasan smijeh,
grohotan prid., odr. v. grohotni - koji se
smije grohotom, koji se glasno smije,
grohotanje gl. im. s. r. od grohotati (se),
grohotati (se) gl. nesvr., prez. grdhoem
(se) - smijati se grohotom,
groktanje gl. im. s. r. - zvuk koji se uje
kad svinja groke.
groktati gl. nesvr., prez. groke - glasati
se kao svinja.
grom im. m. r., n. mn. grdmovi - prirodna
pojava pranjenja elektriciteta za vrije
me nevremena praena praskom i tutnjavinom.
gromaa im. . r. - zgomilana koliina
kamenja; ograda od neobraenog kame
na i bez vezivne tvari,
gromada im. . r. - ono je glomazno,
ogromno, teko za premjetanje, grdo
sija.
gromadan prid., odr. v. grbmadnl - koji
je ogroman; masivan; krupan, snaan,
kao od stijene odvaljen,
gromak prid., odr. v. gromki - koji je gla
san, zvuan, kao grom.
gromko pril. - zvuno, snano, glasno,
gromobran im. m. r. - ureaj na zgradi
to odvodi struju munje u zemlju te titi
od udara groma.

gromoglasan
gromoglasan prid., odr. v. gromoglasni koji je glasan poput groma,
gromoglasno pril. - poput groma; kao
grom.
gromovit prid., odr. v. gromdvitT - koji je
vrlo glasan i buan, koji tutnji i odjekuje
kao grom na sve strane,
gromavito pril. - snano, glasno, kao
grom.
gromovnik im. m. r., g. jd. grdmvnika,
n. mn. grdmovnici, g. mn. grdmvnika onaj koji dri gromove, koji udara gro
movima (npr. bog Zeus u grkoj mitolo
giji)gromuljica im. . r. - sitna grudica, vrlo
mala kuglica koja se pojavljuje ili obli
kuje u uljnoj tenosti i sl.
gropi im. m. r. - grobi.
grosist(a) im. m. r. (njem.) - trgovac na
veliko; veletrgovac,
gro im. m. r. (njem.), n. mn. groevi/
gr si - metalni novac male vrijednosti;
prenes. neto to je bezvrijedno,
groteska im. . r. (fr.), dat. jd. grotesci likovno i verbalno prikazivanje ljudi,
ivotinja, drutvenih pojava i sl, u iskri
vljenim esto nakaznim oblicima,
groteskno pril. - na groteskan nain,
grotlo im. s. r., n. mn. grdtla - krater u
stijeni ili zemlji; otvor na palubi za uno
enje i iznoenje tereta,
grotulja im. . r. - vijenac svijen od
plodova (luk, smokve i sl.); niz, lanac.
groza im. . r. - osjeaj jeze, odvratnosti
prema emu.
grozan prid., odr. v. grozni - koji izaziva
grozu, koji je straan, jeziv; koji je
neprimjeren u izgledu i u ponaanju.
grozd im. m. r., n. mn. grozdovi - mnogo
bobica zajedno kao cjelina (npr. plod
vinove loze u cjelini); ono to svojim
skupljenim zrnastim kuglicama nalikuje
grozdu.
grozdast prid., odr. v. grozdasti - koji
nalikuje grozdu; koji je u obliku grozda,
groziti se gl. nesvr., prez. grozim se dobivati ili osjeati grozu; grstiti se.
groznica im. . r. - stanje tijela zahvaen
og drhtavicom zbog poviene tempera
ture.
grozniav prid., odr. v. grdzniavi - koji
je bolestan od groznice; prenes. koji je
vrlo nestrpljiv u elji da privede kraju

185

184
zapoeti posao ili okona neku neizvjes
nost.
grozniavo pril. - u groznici; u punom
uzbuenju {grozniavo se pripremati),
grozniavost im. . r., instr. jd. grdzniavou!grdzniavosti - stanje ili svojstvo
onoga koji je grozniav,
grozno pril. - to izazova jezu, jezovito;
strano.
grozomora im. . r. - stanje u kojem
groza izaziva moru.
grozomoran prid., odr. v. grozomorni koji je straan, uasan, jeziv; ije grozno
ponaanje izaziva moru kod drugih,
grozota im. . r. - groza; ono to izaziva
grozu.
groanl prid. odr. v. - koji je od groa
(groani eer),
groe zb. im. s. r. - opi naziv za plod
vinove loze.
groice im. . r. mn. - suhe bobice gro
a.
grstiti se gl. nesvr., prez. grstim {se) pokazivati gaenje.
grub prid., odr. v. grubi, komp. grublji koji je hrapav, bez glatkoe pri dodiru;
ovlano ureen, izraen samo u osnov
nim crtama {grub crte); zadran u
svome prirodnom obliku,
grubijan im. m. r., g. jd. grubijna - grub
ovjek.
grubo pril. - na grub nain; ugrubo, ovla,
gruboa im. . r. - svojstvo onoga koji je
grub, grubost,
grubost im. . r., instr. jd. grubosu!gru
bosti - osobina onoga koji je grub; svoj
stvo onog to je grubo; gruboa.
grud im. . r., poet. - grudi.
gruda im. . iv - ono to je oblikovano
kao zaokruena cjelina {gruda snijega,
rodna gruda, tj. rodni kraj, zaviaj, do
movina),
grudanje gl. im. s. r. od grudati se.
grudati se gl. nesvr., prez. grudam {se) igra na snijega u kojoj se grudama ues
nici gaaju meusobno; pretvarati se u
grude i grudice.
grudi im. . r. mn. - prednji dio ovjekova
tijela od vrata do trbuha,
grudica im. . r., em. - mala gruda,
grudni prid. odr. v. - koji se odnosi na
grudi {grudni ko).

grudnjaa im. . r. - sredinja kost u

prsima.
grudnjak im. m. r., n. mn. grudnjaci - dio
enskoga intimnog rublja za zatitu i
njegu grudi,
grudobolja im. . r. - grudna bolest
(tuberkuloza, suica),
grudobran im. m. r. - postavljeni vrsti
zaklon od neprijateljskoga direktnog
udara.
grudva im. . r. - ee: gruda,
grudvati se gl. nesvr., prez. grudvam se ee: grudati se.
gruhanje gl. im. s. r. od gruhati,
gruhati gl. nesvr., prez. gruham - pucati
iz artiljerijskog oruja,
grumen im. m. r. - kruti komad ega
odvojen od vee cjeline {grumen zem
lje)grumenjav prid., odr. v. grumenjav i - koji
je u grumenovima; koji u sebi sadri
grumenje.
grundiranje gl. im. s. r. (njem.) od
grundirati.
grundirati gl. nesvr. i svr. (njem.);
prez. grundiram - nanositi ili nanijeti
osnovnu boju preko koje se poslije
nanosi glavni sloj boje.
grunt im. m. r. (njem.) - posjed, parcela
zemlje.
gruntovnica/gruntovnica im. . r. - zem
ljina knjiga u koju su uneseni podaci o
nekretninama i o njihovom vlasnitvu;
slubene prostorije u kojima se nalaze
tekue informacije vezane za zemljine
knjige.
gruntovniar/gruntovniar im. m. r.
(njem.) - slubenik koji vodi zemljine
knjige.
grupa im. . r. (fr.) - vie pojedinaca
okupljenih u odreenu cjelinu radi zaje
dnikog djelovanja; skupina,
grupacija im. . r. (fr.) - sloj, grupa ljudi;
velika grupa organizacija, preduzea,
upravnih tijela i sl. okupljenih u svrhu
zajednike djelatnosti,
grupaenje gl. im. s. r. od grupaiti (se),
grupaiti (se) gl. nesvr. (fr.), prez.
grupaim (se) - stvarati posebne interes
ne grupe unutar ve postojeih organizi
ranih cjelina u svrhu posebnih sebinih
koristi.

giicnuti

grupisanje gl. im. s. r. (fr.) od grupisati

(se).
grupisati (se) gl. nesvr. i svr. (fr.); prez.
griipiem (se) - razdijeliti se ili svrstati
se u posebne grupe,
grupni prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na grupu (grupni portret),
grupno pril. (fr.) - u grupi,
griianje gl. im. s. r. od gruati (se),
gruati se gl. nesvr., prez. grua se razdvajati se unutar tekuine u krutu
tvar (npr. bjelanevine u mlijeku),
giiba im. . r. - teka zarazna bolest koe;
lepra; gljiva koja raste na stablu, trud;
opi naziv za gljivu
gubar im. m. r. - vrsta leptira ija gusjeni
ca nanosi velike tete umi.
gubav prid., odr. v. gubavi - koji je obolio
od gube; leprozan; koji ima gljivino
oboljenje.
gubavac im. m. r., g. jd. gubavca, g. mn.
gubavaca - bolesnik od gube.
giibavost im. . r., instr. jd. gubavou!
gubavosti - stanje onoga koji je gubav i
onoga to je gubavo.
giibica im. . r. - usta kod ivotinja (konj
ska gubica); pogrdan naziv za velika
usta kod ljudi,
gubietina im. . r., augm. i pejor. - veli
ka gubica; gubiina.
giibiica im. . r., em. - mala gubica,
gubilite im. s. r. - mjesto gdje ljudima
ubijanjem oduzimaju ivot, stratite.
gubitak im. . r., g. jd. gubitka, n. mn.
gubici - ono to je izgubljeno (u novcu,
imovini, u drutvenim odnosima i dr.),
to je nepovratno propalo; teta,
gubita im. m. r., g. jd. gubita - pojedi
nac ili preduzee koje posluje s gubit
kom; gubitnik,
gubljenje gl. im. s. r. od gubiti (se),
gubiti (se) gl. nesvr., prez. gubim (se),
gl. pril. sad. gubei (se) - ostajati bez
onoga to se posjedovalo ili se moglo
imati; dolaziti u stanje gubljenja konce
ntracije, prisebnosti, svijesti; nestajati iz
vidnog polja; tjerati koga (gubi se!).
gubitnica im. . r. - ona koja gubi.
gubitnik im. m. r., n. mn. gubitnici - onaj
koji gubi u igri, poslu, borbi, u ivotu,
giicnuti gl. svr., prez. gucnem - popiti
mali gutljaj; okusiti; prenes. biti opijen

guda

preko mjere a govoriti kako je samo

malo gucnuo.
guda im. m. r. - muziar koji svira na
instrumentu s gudalom (violina, viola,
violonelo, kontrabas).
gudaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
gudae (gudaki instrument),
gudai prid. - koji je namijenjen guenju.
gudalakl prid. odr. v. - gudaki,
gudalo im. s. r. - dio sa zategnutom stru
nom koji ide uz gudaki instrument i
kojim se tokom sviranja prelazi preko
struna instrumenta,
guditi gl. nesvr., prez. gudlm - prelaziti
preko struna i tako svirati; prenes.
priati uvijek isto; govoriti neuvjerljivo
i dosadno.
gudnjava im. . r. - jednolini, uglavnom
alopojni zvuk gusala ili ono to podsje
a na takav zvuk.
gudura im. . r. - uski kameniti usjek sa
strmim i visoko uzdignutim stranama,
gugutanje gl. im. s. r. od gugutati,
gugutati gl. nesvr., prez. guguem, gl.
pril sad. guguui - glasati se kao golub
ili grlica; obraati se kome njenim,
umiljatim ili zaljubljenim tonom,
gugutka im. . r., dat. jd. gugutki, g. mn.
gugutki - ptica slina grlici; kumrija.
guja im. . r. - u nar. poeziji izraz za
zmiju (ljuta guja).
gujavica im. . r. - kina glista; crijevni
parazit; prenes. prilagodljiva osoba sa
veoma loim sebinim karakterom,
gujin prid. - koji pripada guji; koji je kao
kod guje.
gujinjl prid. - koji pripada guji i gujama,
gukanje gl. im. s. r. od gukati,
gukati gl. nesvr., prez. guem; gl. pril.
sad. guui - glasati se kao golub; pre
nes. govoriti umilne rijei, umiljavati se
kome.
gulanfer im. m. r. (tur.) - onaj koji je bez
osjeaja za obaveze prema ikome; pro
bisvijet, skitnica, baraba,
gulanferski prid. odr. v. (tur.) - koji se
odnosi na gulanfera; to pripada gulanferu.
gulanferski pril. (tur.) - na nain gula
nfera, kao gulanfer,
gula im. m. r. (ma.) - jelo od komadia
mesa pripravljeno u umaku (up. govei
gula).

187

186
gulikoa im. m. i . r. - osoba koja bez
ikakvih obzira i potovanja iskoritava
neiji rad i zarauje na tome; derikoa,
zelena, lihvar,
guljenje gl. im. s. r. od guliti,
guliti gl. nesvr., prez. gulim, trp. guljen guljenjem skidati povrinski sloj sa ega
(npr. koru s krompira); prenes. naplai
vati preko mjere za prodatu robu, isko
ritavati iji rad.
guljaina im. . r. - bezobzirno iskorita
vanje koga i nepoteno bogaenje na
osnovu toga.
guma im. . r. (gr.) - vrsta i vrlo elasti
na materija dobivena postupkom vulkanizacije, preraeni kauuk i razliite da
lje preraevine,
gumarski prid. odr. v. (gr.) - to se
odnosi na proizvoae guma i gumarstvo.
gumast prid. (gr.), odr. v. gumastl - koji
ima osobine gume, ilav,
gumb im. m. r. (ma.) - dugme,
gumenjak im. m. r., g. jd. gumenjka, n.
mn. gumenjaci - ono to je napravljeno
od gume (npr. onanci od gume),
gumenjarka im. . r. - enska osoba koja
nosi opanke od gume; osoba koja svo
jim ponaanjem ostavlja dojam o svome
ruralnom porijeklu,
gumica im. . r., em. - dio kolskog
pribora za brisanje onog to je napisano
olovkom; tanki obru od gume za
privrivanje ega; kondom,
gundelj im. m. r. - vrsta insekta tvrdokrilca.
gunalica im. m. i . r. - osoba koja
mnogo guna, koja niim nije zadovo
ljna i na sve ima primjedbe,
gunalo im. s. r. - osoba sklona gunanju,
gunanje gl. im. s. r. od gunati,
gunati gl. nesvr., prez. gunam - tiho i
nejasno izraavati lino nezadovoljstvo;
prigovarati, mrmljati,
gungula im. . r. (perz.) - mete, galama,
vreva; opa pometnja i strka,
guntura im. m. r., g. jd. gunturaa konjska bolest; slinavka,
gunj im. m. r., n. mn. gunjevi - pokriva
ili odjevni predmet izraen od vune;
ogrta.
giinjkati gl. nesvr., prez. gunjkdm govoriti kao ispod gunja, jedva ujno,

nerazgovijetno, vie za sebe nego za

druge.
gurabija im. . r. (ar.) - kola okruglog
oblika napravljen od brana, jaja, masla
i eera.
guranje gl. im. s. r. od gurati (se),
gurati (se) gl. nesvr., prez. guram (se),
gl. pril. sad. gurajui (se) - guranjem
initi sebi mjesto, probijati se u guvi;
prenes. nastojati se doepati nekog vieg
poloaja u drutvu ili u vlasti.
gurav prid., odr. v. guravi - koji je povijenih lea, koji nema uspravno dranje,
guravo pril. - na lo nain (provesti se,
proi).
gurbet im. m. r. (ar.), n. mn. gurbeti skitalica, onaj koji ivi u tuini osamlje
no i izvan tekue drutvene stvarnosti;
nar. naziv za Cigane ergae i skitalice.
gurbetluk im. m. r. (ar.-tur.) - skitnja i
prosjaenje radi osiguravanja osnovnih
uvjeta za ivot,
giirenje gl. im. s. r. od guriti se.
guriti se gl. nesvr., prez. gurlm (se) - po
stepeno dobivati poguren izgled i dranje.
giirkanje gl. im. s. r. od gurkati (se),
gurkati (se) gl. nesvr. prez. gurkam (se) pomalo (se) gurati,
gurman im. m. r. (fr.) - osoba koja se
razumije u birana jela i koja u uiva u
jelu; sladokusac,
gurmanski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na gurmane,
gurmanski pril. (fr.) - poput gurmana; na
nain gurmana; slatkohrano.
gurnuti gl. svr., prez. gurnem (se), imp.
gurni, trp. prid. gurnut - naglo ta po
maknuti, jednim pokretom ta od sebe
odmaknuti,
gusak im. m. r n. mn. gusci - domaa
pernata ivotinja, mujak guske; prenes.
muka osoba koja nije mnogo pametna,
gusan,
gusan im. m. r. - gusak,
gusar im. m. r. - pirat, pomorski pljaka,
razbojnik, unajmljeni ratnik,
gusarenje gl. im. s. r. od gusariti,
gusariti gl. nesvr., prez. gusarlm - baviti
se gusarskim poslovima, pljakati bro
dove na moru.
gusarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
gusare i gusarstvo.

giisuliti (se)

gusarstvo im. s. r., g. mn. gusar stav a gusarski posao; gusarski postupci; gusa
renje.
gusjenica im. . r. - liinka leptira; kolut
meusobno uklopljenih ploa kojim su
povezani tokovi tenka,
gusjeniar im. m. r. - insekt koji se hrani
gusjenicama; koji na sebi ima gusjenice
(tenk, traktor, teglja i sl.),
gusjeniav prid. - koji je pun gusjenica,
giiska im. . r., g. mn. gusaka!guski - per
nata ivotinja koja ivi na vodi; prenes.
glupa enska osoba; glupaa; posuda u
koju mokre teko pokretni bolesnici,
gusketina im. . r., augm. i pejor. - velika
runa guska; glupa enska osoba; gue
tina.
giiskica im. . r. - mala guska; prenes.
mlada enska osoba glupa ponaanja,
guslaica im. . r. - sviraica na guslama,
gusla im. m. r. - ee: guslar, onaj koji
svira na guslama i pjeva epske pjesme;
prenes. prialica, onaj koji o svemu i
svaemu pria nadugo i nairoko,
guslar im. m. r. - gusla, pjeva narodnih
pjesama uz gusle,
guslati gl. nesvr., prez. guslam - svirati
uz gusle; guditi; prenes. mnogo priati i
biti jednolian, dosadan,
gusle im. . r. mn., gen. mn. gusala istonjaki muziki instrument s jednom
icom od strune i gudalom.
gust prid., komp. gui - koji u svojoj
masi ima mnogo vrsto vezanih i
meusobno sabijenih estica; supr.
rijedak.
gustiranje gl. im. s. r. (njem.) od gusti
rati.
gustirati gl. nesvr. (njem.), prez. gustlram
- probati jelo, ocijeniti ukus jela i pia;
prepustiti se uivanju u jelu, posmatra
nju ili u emu drugom,
gusti im. m. r. - prostor koji je sav obra
stao niskim rastinjem i ibljem; ipraje,
ikara; gusti talog,
gusto pril. - na nain daje zbijeno,
gustoa im. . r. - svojstvo tvari i dr. da
ima vru strukturu u odnosu na neto
drugo.
giisul im. m. r. (ar.) - obavezno kupanje u
muslimanskoj tradiciji,
giisuliti (se) gl. nesvr. i svr., prez.
gusullm (56?) - kupati se iz vjerskih raz

gua

loga koji propisani islamskim obredoslovljem.

gua im. . r. - prednji dio vrata; izraslina
ili oteklina pod vratom usljed poreme
aja rada tiroidne lijezde; proireni jed
njak u pojedinih vrsta ptica,
guan im. m . r . - vrsta goluba,
giianje gl. im. s. r. od guati se.
guati se gl. nesvr., prez. guam se fiziki se obraunavati s kim hvatajui
se za gue.
guav prid. - koji ima guu.
giiavica im. . r. - biljka iz porodice
karanfila.
guavost im. . r., instr. jd. guavou/
guavosti - svojstvo i stanje onoga koji
ima guu; vrsta bolesti,
guad zb. im. s. r. od gue - guii kao
cjelina.
guar im. m. r. - uvar ili uzgojiva
gusaka.
guarnik im. m. r., n. mn. guarnici posebno mjesto za uzgoj gusaka; napra
vljena nastamba za guske
gue im. s. r., g. jd. gueta, n. mn.
guii - mlado od guske,
guetina im. . r., augm. - velika guska,
gusketina; meso od guske,
giiica im. . r., em. i hip. - mala guska,
giii im. m. r., em. i hip. - mali gusak,
mladune guske,
guiji prid. odr. v. - koji je od guske, koji
pripada guski,
guenje gl. im. s. r. od guiti (se),
guiti (se) gl. nesvr., prez. guim (se) silom kome onemoguavati disanje;
osjeati nedostajanje zraka, ne moi no
rmalno disati; biti u velikim nevoljama
usljed prekomjernih dugova, nemogu
nosti napredovanja u karijeri i sl.
guobolja im. . r. - razg. grlobolja .
guta im. . r. (ar.) - izraslina na tijelu;
prenes. mnogo novca najednom mjestu.
guta im. m. r., g. jd. gutaa - onaj koji
guta, koji se bavi gutanjem (guta
vatre); koji prihvata ivotne probleme i
injenice takvima kakvi su, izbjegava
jui ili odgaajui njihovo skorije rjea
vanje.
gutaperka im. . r. - smolasta tvar, slina
kauuku, koja se dobiva od mlijenog
soka nekih malajskih biljaka i slui za

189

188
izradu izolacionih materijala za suhozemne i morske kablove,
gutanje gl. im. s. r. od gutati,
gutati gl. nesvr., prez. gutam - potiski
vati zalogaje hrane ili gutljaje pia
prema jednjaku i organima za varenje;
izostavljati pojedine glasove pri itanju;
podnositi nadolazee nevolje i probleme
(gutati knedle),
gutljaj im. m. r. - koliina pia koja se
moe odjednom progutati,
giituralan prid. (lat.), odr. v. guturalni koji se artikulira u grlu (npr. velari g,
h).
guvernanta im. . r. (fr.), g. mn. guver
n a n ta - kuna uiteljica i odgajateljica,
guverner im. m. r. (fr.), g. jd. guvernera upravitelj jedne pokrajine u dravi; ge
neralni rukovodilac u upravi banke,
guvno im s. r., g. jd. guvna, g. mn.
guvana/guvna - prostor na kojemu se
vre ito ili mlaenjem izdvaja zrnevlje
od slame.
guz im. m. r., n. mn. guz,evi - vrsta neotrovne zmije.
guva im. . r., g. mn. guvi - veliki broj
ljudi u pokretu na malom prostoru; met
e, nered, pometnja,
giivanje gl. im. s. r. od guvati (se),
guvara im. . r. - pita od jufki smotanih
u obliku guvi,
guvati (se) gl. nesvr., prez. guvam (se)
- uiniti da neto izgubi glatkou i bude
pretvoreno u guvu (npr. platno, papir i
sl.); biti u guvi, trpjeti stisku, tjeskobu
(guvati se u trmvaju).
gvano im. m. r. (p.), g. jd. gvana - nasla
ge gnojiva nastale raspadanjem ptiijeg
izmeta i tijela uginulih ptica,
gvardijan im. m. r. (tal.) - prvi sveenik u
samostanu u nekim od redova unutar
katolike crkve (gvardijan franjevakog
samostana),
gva im. m. r. (fr.) - slikarska tehnika
vodenim pojama pomijeanim s bijelom
bojom i s ljepljivom tvari; slika uraena
tom tehnikom.
gvozd im. m. r. (arh.) - prostor obrastao
umom.
gvozden prid., odr. v. gvozdeni - koji je
od gvoa; eljezni.

gvoa im. m. r. mn. - klopka za divlja

izraena od eljeza ili kojeg drugog
vrstog metala,
gvoara im. . r. - prodavnica za prodaju
alatki od gvoa i drugih metala; gvo
arnica.

gvourija

gvoarnica im. . r. - gvoara,

gvoe im. s. r., g. jd. gvozda - eljezo,
gvourija im. . r. - beznaajni i ve
koriteni predmeti od gvoa.

191

H h - fonema, glas, suglasnik, konsonant;

dvanaesto slovo abecede; dvadeset peto
slovo azbuke,
ha! uzv. - npr. ironini ili neki drugi uzvik
prema sagovorniku, osobama, pojavama
ili stvarima (Ha! Vidi ti njega!).
habanje gl. im. s. r. od habati,
habati gl. nesvr. (ar.-tur.), prez. habam upotrebljavati neto tako da se ono
otvoreno i vidno troi (dio odjee, alat
ka, stroj i dr.); sam sobom se troiti,
haber im. m. r. (ar.); n. mn. haberi - vije
st, glas, obavijest o nekome ili neemu;
osjeaj, mar za nekoga ili neta,
haberdija im. m. r. (ar.-tur.); n. mn.
haberdzije - donosilac vijesti; glasnik,
habilitacija im. . r. (lat.) - sticanje prava
napredovanja na vei stepen (npr. u
naunoistraivakom i obrazovnom ra
du).
habit im. m. r. (lat.) - sveeniko redov
niko odijelo za mukarca,
habitus im. m. r. (lat.) - dranje tijela i
izgled neke osobe na osnovu ije se va
njtine odreuje i duevna konstitucija
te osobe.
hableina im. m. i . r. - razg. onaj koji se
ponaa budalasto, otkaeno, priprosto,
bez razmiljanja o posljedicama,
hadis im. m. r. (ar.), n. mn. hadisi - izre
ka, govor, usmena tradicija vezana za
vjero vjesnika islama Muhammeda a. s.;
drugi temeljni vjerski i pravni izvor
islama, odmah poslije Kur'ana, odnosno
opi naziv za sve ono to je vjerovjesnik
Muhammed a. s. govorio, radio ili, pak.
drugima preporuivao da, u svrhu ne
posrednoga prakticiranja islamskog ue
nja, rade.
h adiski prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi
na hadis i hadise.

hadum im. m. r. (ar.); n. mn. hddumi evnuh, ukopljenik; prenes. mukarac

bez ideja, bez ikojeg stvaralakog pod
sticaja i energije,
had im. m. r. (ar.) - hodoaenje svetih
mjesta u islamu; odlazak u Mekku i
Medinu.
hadet-rekat (hadi-reat) im. m. r. (ar.tur.), n. mn. hadireti/ hadzirekati molitva (namaz) kod muslimana u cilju
da se izmoli od Boga ispunjenje neke
elje.
hadi (ar.) - dodatak imenu i prezimenu
za muslimanskog hodoasnika koji je
posjetio sveta mjesta islama, ili kr
anskog hodoasnika koji je posjetio Je
ruzalem.
Hadii im. mn. - gradi kod Sarajeva,
prema jugozapadu,
hadija im. m. r. (ar.) - onaj koji je iao
na had.
hadijskl pridj. odr. v. (ar.) - koji se
odnosi na hadiju,
hadiluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. hadiluci - in izvrenja hada u sveta vjerska
mjesta; hodoae,
hadinica im, . r. (ar.) - ona koja je ila
na had; prenes. bogata ena.
hadinicin prid. - koji je od hadinice
hadi-reat im. m. r. - hadet-rekat.
hafifan pridj. (ar.), odr. v. hdfifni - suvie
lahak, lagahan, beznaajan; onaj koji je
suvie njean, povodljiv, slab, koji je
lahka roba.
hafiz im. m. r. (ar.) - onaj koji zna cijeli
Kur'an napamet; doslov. zn. uvar, tj.
onaj koji u svome pamenju uva tekst
Kur'ana.
hafizluk im. m. r. (ar.-tur.); n. mn.
hafizliici - uenje Kur'ana napamet; hafisko zvanje.

hagiografija im. . r. (gr.-lat.) ivotopis sveca u kranstvu predoen u

knjievnom obliku,
hairli prid. (ar.-tur.) - koji je dobar i
sretan; koji je u dobru; koji se obavlja s
dobrim namjerama i pozitivnim poslje
dicama.
hairlija im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. hairlije
- sretan ovjek, sretnik; iron. onaj
kojemu nita ne ide od ruke, nesretnik.
hairsuz im. m. r. (ar.-tur.) - onaj od kojeg
se ima najvie tete; nevaljalac, teto
ina.
hajat im. m. r. (ar.), g. jd. hajta - ivot;
hodnik u prizemlju u starinskim kuama
ili spoljni hodnik od kunih vrata do
avlijskih vrata koja vode na ulicu, pred
soblje, trijem; mala upa prislonjena uz
kuu za smjetanje osnovnih ivotnih
namirnica ili napravljena u kunoj avliji
za ivot mladenaca.
hajati glag. nesvr., prez. hajem, pril. sad.
hajui - skretati panju, obraati panju
na neto ili nekoga; mariti,
hajduica im. . r. (tur.) - vrsta ljekovite
trave, hajduka trava, u narodu poznati
ja pod imenom kunia; pripadnica haj
duke odmetnike grupe,
hajditicln pridj. odr. v. (tur.) - koji je
ima veze s hajduicom, koji je od haj
duke.
hajduija im. . r. (tur.), n. mn. hajduije
- odmetnitvo od postojeih drutvenih
standarda, normi i zakonitosti; bavljenje
drumskim ili kojim drugim razbojnitvom.
hajduki pridj. odr. v. (tur.) - koji se
odnosi na hajduke,
hajduki pril. - kao hajduk, (uinjeno) na
nain hajduka,
hajduk im. m. r. (tur.), g. jd. hajduka,
vok. jd. hajdue, n. mn. hajduci - osoba
prijeke naravi i nasilnika ponaanja,
koja je sklona nasilju i razbojnitvu;
odmetnik od osmanske i, openito, pro
tiv svake vlasti i uspostavljenih drutve
nih standarda; haramija.
hajka im. . r., dat. jd. hajci, g. mn. hajki
- organizirano gonjenje divljai i drugih
tetoina (hajka na vukove); javno go
njenje, medijska ili koja druga haranga
protiv odreene drutvene grupacije,
ideje ili pojedinca, s namjerom prot

halabuka

jerivanja ili javnog prokazivanja i dis

kreditiranja,
hajka im. m. r., g. jd. hajka - uesnik
u hajci; progonitelj,
hair/hajr im. m. r. (ar.) - dobro, dobrota;
neko opekorisno djelo (posaditi voku
na javnom mjestu, dovesti vodu za za
jedniku upotrebu, napraviti damiju ili
koju drugu zadubinu, itd.),
hajrat im. m. r. (ar.) - dobro djelo
uinjeno u cilju ope drutvene koristi;
vakuf, zadubina,
hajr-dova im. . r. (ar.) - molitva za sre
tan i blagosloven poetak nekog posla,
hajrovanje gl. im. s. r. od hajrovati.
hajrovati gl. nesvr., (ar.), prez. hajrujem
- sticati neposrednu korist, obino na
ruan i neprimjeran nain,
hajvan im. m. r. (ar.) - opi naziv za
ivotinje; stoka; marva; prenes. izraz za
ovjeka nekultivirane naravi, osoba koja
se nerazumno i budalasto ponaa,
hajvanskl pridj. odr. v. (ar.) - to se
odnosi na hajvana, to je od hajvana,
hajvanski pril. - na nain hajvana, kao
hajvan.
hak im. m. r. (ar.) - nepobitno pravo i
pravda, vrhunska istina (Hak Allah, Bog
je istina); steena drutvena zasluga;
odreeni dio zarade koji je redovni za
kupac (ifija) davao vlasniku zemlje agi ili begu.
hakaret im. m. r. (ar.) - grdilo, rugoba,
runoa; prezrenost, omalovaenost.
hakareenje gl. im. s. r. od hakaretiti.
hakaretiti se glag. nesvr. (ar.), prez.
hakretim (se) - initi ta runim (haka
retiti lice), tj. lice initi runim neodgo
varajuom minkom ili u svrhu maskiranja), unakaziti; initi hakaretom.
hakikane pril. (perz.) - istinito, stvarno,
onako kako i dolikuje,
hal im. m. r. (ar.), g. jd. hala - stanje,
okolnost, poloaj uvjetovan nekim bit
nim (sudbinskim) zakonitostima.
hala im. . r. (engl.) - velika prostorija u
kojoj se neto uva, prozivodi itd.
hala im. . r. (ar.) - zahod, nunik, W C ;
prenes. prljavac, gad, manipulator.
halabuka im. . r., dat, jd. halabuci velika buka oko neega.

hala

hala im. m. r. (tur.) - zanatlija koji se

bavi pucanjem pamuka i vune za
jorgane i pojedine odjevne predmete,
halhala im. . r. (ar.) - narukvica u obliku
koluta, od zlata, srebra ili kojeg drugog
metala.
halakanje im. s. r. od halakati,
halakati glag. nesvr., prez. halaem;
glag. pril. sad. halaui - glasno i nearti
kulirano uzvikivati u cilju plaenja zvi
jeri i drugih tetoina na poljoprivred
nom ili kojem drugom dobru; uzvikivati
Allahovo ime u borbenom pokliu,
halal im. m. r. (ar.) - ono to je muslima
nima vjerski dozvoljeno; oprotaj koji je
uvijek line naravi, najee pri ispra
aju umrloga, kad oni koji su ostali ivi,
tokom denaze i sahrane, oprataju
(halaljuju) eventualne grijehe, uvrede,
nepravde koje je umrli tokom svoga
ivota poinio prema njima; dati ta bez
ikakva otkupa, pokloniti; izraavanje
oduevljenosti nekim ili neim ili, pak,
ironino negodovanje protiv nekoga ili
neega (halal ti vjera!),
halaliti (se) gl. svr., (ar.-tur.), prez.
halallm (se) - oprostiti kome za neku
nanesenu bol, uvredu ili nepravdu; pok
loniti ta bez ikakve nadoknade; pejor.
odrei se ega; (se) dati meusobni
oprost; pomiriti se s odreenim gubit
kom i nemogunou da to ikada bude
vraeno.
halal-mal im. m. r. (ar.-tur.) - imovina
steena potenom zaradom,
halalosum pril. (ar.-tur.) - neposredno
izraavanje linog pristajanja na opro
taj (neka mu je halal); izraz pri poklanjanju (halal ti ova knjiga),
halaljivati glag. nesvr. (ar.), prez. halaIjujem - up. halaliti,
halifa im. m. r. (ar.) - vrhovni vjerski
voa muslimana, ija institucionalnost
ne postoji od ukinua muslimanskoga
hilafeta 1918. godine,
halifat im. m. r. (ar.), g. jd. halifata hilafet.
haliluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. haliluci
- nenaseljeni prostor, pusto; praznina
koja stvara neugodnost i strah,
halka im. . r. (tur.), g. mn. halki - kolut,
karika, obru (od drveta, metala ili ega
drugog); prsten; prenes. ukljuiti se

193

192
vlastitom ili tuom voljom u odreenu
interesnu grupaciju (sjesti u halku),
halogen! prid. odr. v. (gr.) - elementi
fluor, brom, jod, hlor koji s metalima
daju soli.
halucinacija im. . r. (lat.) - bolesna
umiljena predodba o neemu to u
stvarnosti ne postoji,
halucinator im. m. r. (lat.) - ovjek koji
pati od halucinacija,
haluciniranje gl. im. s. r. (lat.) od
halucinirati,
halucinirati glag. nesvr. (lat.), prez.
haluciniram - biti u stanju razliitih
privianja usljed poremeene percepcije
stvarnosti, doivljavati halucinacije,
halucinogen pridj. (lat.-gr.) - koji stvara,
uzrokuje halucinacije.
halva im. . r. (ar.) - slatko jelo spravljeno
od peninog brana, masla i eera,
halvadija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji
spravlja i prodaje halvu,
halvadljka im. . r. - ona koja spravlja
ili prodaje halvu,
halvat im. m. r. (ar.) - velika, prostrana
soba u prizemlju starinskih kua, koja se
smatra initimnim porodinim prosto
rom, osiguranim od bilo kakva uznemiravanja sa strane,
halvetija im. m. r. (ar.), n. mn. halvetije pripadnik jednog od dervikih redova,
haljina im. . r. - jednodjelna enska
odjea koja pokriva trup i dio nogu.
haljine im. . r. mn. - opi naziv za
neodreen broj odjevnih predmeta,
haljmka im. . r. - openito: pojedinani
odjevni predmet bez obzira na vrstu i
porijeklo.
ham im. m. r. (ma.), n. mn. hmovi - dio
konjske opreme koji slui za uprezanje
u konja u kola.
hamajlija/hamajlija im. . r. - mala knji
ica, paljivo umotana u posebnu konu
ili koju drugu ambalau, s odreenim
poglavljima i reenicama iz Kur'ana te
molitvama na arapskom jeziku radi
uvanja od ivotnih nevolja, neugodnih
iznenaenja zlih sila; zapis savijen u
platno ili kou, obino u obliku trokuta,
koji se nosi uz miicu na ruci, o vratu,
ili drugdje ispod odjee, a prema narod
nom vjerovanju titi od bolesti, uroka i
dr. ivotnih nezgoda.

hamal im. m. r. (ar.), g. jd. hamala nosa; prenes. neiji poslunik, rob.
hamam im. m. r. (ar.) - javno kupatilo u
muslimanskim zemljama i sredinama,
hamamdija im. m. r. (ar.-tur.) - upravit
elj ili poslovoa u hamamu.
haman pril. (perz.) - gotovo, skoro, samo
to nije.
hambar im. m. r. (ar.-perz.), n. mn.
hambari - ograeno i ureeno spremite
za itarice i drugu zrnastu hranu; silos;
drveni sanduk za itarice i brano u
kui.
hamburger im. m. r. (njem.) - sendvi od
posebnog okruglog peciva i posebno
pripravljena mesa, sa salatom i razlii
tim umacima i zainima; sorta vinove
loze.
hamsln im. m. r. (ar.) - drugi, pedesetodnevni period zime, koji traje od 31.
januara do poetka proljea; topli suhi,
pedesetodnevni proljetni vjetar u sjever
noj Africi.
han1 im. m. r. (perz.), n. mn. hanovi posebna zgrada za odmor, okrjepu i
konaenje putnika, svratite, prenoite
(up. Moria-han u Sarajevu).
han2 im. m. r. (tur.-tatar.) - kan, car,
vladar; titula mongolskih i tatarskih
vladara, to je kasnije preraslo u pridjevak uz imena plemia i visokih ugled
nika.
handar im. m. r. (ar.), g. jd. handzra dugi, iljasti no s otricom s obje stra
ne.
handija im. m. r. (perz.-ar.) - vlasnik ili
upravitelj hana.
hanefija im. m. r. (tur.), n. mn. hanefije pristalica, u islamskom obredoslovlja
erijatsko-pravne kole (mezheb) Imami
A'zama Ebu Hanife,
hanefijski prid. odr. v. (tur.) - koji se
odnosi na hanefijsku pravnu kolu u
islamskom uenju,
hanikah im. m. r. (perz.), n. mn. hanikahi
- tekija s internatom za dervie [Gazi
Husrevbegov hanikah u Sarajevu],
hanuma im. . r. (tur.) - gospoa, vienija
i odlinija muslimanka; supruga u tradi
cionalnijim bosanskim ^muslimanskim
sredinama.

haram

hanumica im. . r. (tur.), em. - gospo

ica, vienija, odlinija neudata musli
manka.
hantalasto pril. - nezgrapno, nimalo
odgovarajue,
haparlaisati glag. svr. i nesvr. (tur.),
prez. haparlciiem, trp. pridj. haparlaisan - navaliti na neto radi prisvajanja
ili navaliti na nekoga radi nasilnikoga
pridobijanja za neto; odbiti grubo neto
ili nekoga bez ikakva sustezanja i
zadrke.
hapa im. . r. - spravljena kaa, jelo, ili
posebno spravljeni lijek; prenes. zaku
lisna radnja, podvala,
hapnuti glag. svr., prez. hapnem, trp.
pridj. hapnut - bespravno to otuiti,
zgrabiti, ukrasti,
haps im. m. r. (ar.) - hapenje, uhienje
koga radi odvoenja u zatvor,
hapsana im. m. r. (ar.-perz.) - zatvor,
prostorija ili zgrada gdje su privremeno
ili za due vrijeme smjetene uhapene
osobe, bajbokana.
hapenje im. s. r. (ar.) - haps.
hapsiti gl. nesvr., prez. hapsim - vriti
hapenje, liavati koga slobode i odvo
diti ga u zatvor,
hapenik/hapenik im. m. r., n. mn.
hapsenlci/hapsenlci - osoba koju hapse
radi odvoenja u zatvor,
hapenica/hapenica im. . r. - enska
osoba podvrgnuta hapenju,
hara im. . r. (perz.) - vrsta svilene tka
nine s valovitim prugama; vrsta barske
biljke.
harabatija im. m. r. (ar.-perz.) - ono to
je staro, zaputeno, istroeno, to jedva
funkcionie.
hara im. m. r. (ar.) - redovni porez u
vrijeme Osmanske Carevine,
haralija im. m. r. (ar.-tur.), n. mn.
haralije - sakuplja poreza u pravnom
sistemu osmanske drave,
harakfri im. m. r. (jap.), g. jd. harakirija ritualno samoubistvo paranjem trbuha u
Japanu.
harani im. m. r. (ar.), n. mn. harami - sve
ono to je, prema islamu, vjernicima
zabranjeno, nedozvoljeno, to je grijeno (npr. haram je ubiti, ukrasti, psovati,
piti alkohol i konzumirati druga opojna

haramija

sredstva, krivo se zaklinjati, ne izvra

vati vjerske obaveze, itd.),
haramija im. m. r. (ar.-tur.), g. jd.
harmije, g. mn. haramija - osoba koja
je ogrezla u haramu; razbojnik, bandit,
hajduk.
harambaa im. m. r. - voa haramija;
voa razbojnika, hajduki poglavica,
haram-mal im. m. r. (ar.) - imetak steen
na nepoten nain injenjem harama.
haran prid. (ar.), odr. v. harni - stidan,
lijepo odgojen, koji ima obraza; prenes.
vrijedan, valjan, estit,
haranga im. . r. (fr.), dat. jd. harangi; g.
mn. harangi - hukaki govor; poticanje
negativne energije prema nekoj ideji,
pojedincu ili zajednici,
harangiranje gl. im. s. r. (fr.) od haran
girati.
harangirati gl. nesvr. (fr.), prez. haranglram - provoditi harangu; podstreka
vao, podbadati, hukati,
harar im. m. r. (tur.), n. mn. harari dak, vrea od kostrijeti (od kozije dla
ke).
hararet im. m. r. (ar.) - stanje vruine,
omorine, oednjelosti; ea, groznica,
haranje gl. im. s. r. (tur.) od harati,
harati glag. nesvr. (tur.), prez. haram postepeno to troiti; unitavati, zatirati,
harba im. . r. (ar.) - malo kratko koplje,
har im. m. r. (ar.-tur.) - materijal za
troenje, ono to se troi (npr. har za
pravljenje jela),
hariti glag. nesvr. (ar.-tur.), prez. harlm - neumjereno troiti,
hardver im. m. r. (engl.) - dio kompjuter
skog sistema,
hareke im. s. r. (ar.) - dijakritiki znak za
kratke vokale u arapskom pismu.
harem im. m. r. (ar.) - molitveno-obredni
prostor neposredno uz Kabu u Mekki;
ograeno damijsko dvorite, koje je,
esto, i muslimansko groblje; enske
odaje u tradicionalnoj muslimanskoj ku
i; sultanski ili koji drugi vladarski dvor
na Orijentu s puno ena, ljubavnica,
harf im. m. r. (ar.), n. mn. harfovi - slovo
u arapskom pismu.
harfa im. . r. (njem.), g. mn. harfi iani muziki instrument trouglasta
okvira.

195

194
harflst(a) im. m. r. (njem.), g. jd harfiste onaj koji svira na harfi,
harfistica/harflstkinja im. . r. (njem.) sviraica na harfi,
harmonian pridj. (lat.), odr. v. harmdninl - koji je u harmoniji, potpuno
usklaen sa neim drugim (mjerom,
zvukom, dimenzijama, stavom itd.),
harmonij im. m. r. (gr.) - muziki
instrument s tipkama, slian orguljama,
harmonija im. . r. (gr.) - potpun sklad
dijelova i cjeline; usklaenost; sloga,
slonost.
harmonijski pridj. odr. v. (gr.) - koji ima
veze s harmonijom,
harmonika im. . r. (gr.), dat. jd.
harmdnici - muziki instrument s tipka
ma kod kojeg metalni jezici proizvode
tonove treperei pod strujom zraka koji
dolazi iz mijeha,
harmonika im. m. r. (gr.), g. jd. harmonikaa - muziar koji svira harmoniku,
harmonikaica im. . r. (gr.) - sviraica
na harmonici,
harpija im. . r. (gr.) - mitsko bie iz
starogrke mitologije, pola djevojka, po
la ptica grabljivica, brza kao vjetar; si
mbol nezasitljive grabeljivost; grabe
ljiva ptica sokolovka iz June Ameri
ke; prenes. pakosna ena; vulg. arg.
izraz za muki polni organ,
harpun im. m. r. (hol.) - orue slino
koplju, nazubljeno s dva ili tri iljka na
vrhu, koje se upotrebljava u lovu na
kitove, velike ribe i openito ivotinje,
has/has pridj. (ar.) - osobit, poseban; koji
je pravi, nepatvoren, originalan, dosljed
an u svome poslu,
hase im. m. r. (ar.) - zavidnost.
hasta im. m. i. . r. (perz.) - onaj koji je
bolestan; bolesnik,
hasul pridj. (ar.) - koji je lijepo priprav
ljen, ukusan (o jelu),
hasuliti gl. nesvr. (ar.), prez. hsullm pripravljati ta, ureivati,
hasura im. . r. (ar.), g. mn. hasura prostirka ispletena od mehke trstike,
ae ili rogozine,
haer im. m. r. (tur.) - unitenje, upropatenje, propast (haer uiniti, tj. potpuno
to protjerati ili zatrijeti).
hai im. m. r. (ar.) - vrsta narkotika iz
cvjetova indijske konoplje; arg. trava.

hatar im. m. r. (ar.), n. mn. hatrovi/hatri misao, sjeanje na neto (biti na hatru),
posebna ljubav prema neemu/nekome
(Nemoj majci hatar pogaziti); pokva
riti hatar (zamjeriti nekome ta naao
uiniti, razoarati),
hatib im. m. r. (ar.), g. jd. hatiba, n. mn.
hatibi - imam ili koja druga ovlatena
vjerska osoba koja petkom u damiji, u
vrijeme dume-namaza, vjernicima dri
sedminu hutbu (govor, propovijed),
hatierif im. m. r. (ar.) - sultanova
povelja, ferman radi provoenja reformi
ili kao opi drutveni proglas (npr.
Hatierif iz 1839. kojim su nagovijete
ne proevropske reforme u Osmanskom
Carstvu).
hatma im. . r. (ar.) - prouiti (pro
itati) cijeli Kur'an od poetka do kraja:
a) radi Boije milosti za due neposred
nih srodnika, prijatelja i dr.; b) u okviru
redovne muslimanske vjerske pouke,
prenes. uope: konani kraj u nekom
poslu, zavretak,
hatma-dova im. . r. (ar.) - sveana dova
(molitva) upriliena nakon zavretka
uenja Kur'ana,
hatula im. . r. (tur.) - vee udubljenje na
zidu pod jednostranom strehom koje
obino slui kao spremite za alatke i
drugi radni i potroni materijal.
hauba im . r. (njem.) - poklopac motora
na automobilu; naprava u obliku kape za
suenje kose u frizerskom salonu,
haubica im. . r. (e.) - top kratke cijevi
srednjeg ili velikog kalibra,
hava im. . r. (ar.) - zrak, vazduh;
openito, podneblje, klima.
Hava im. . r. (ar.) - prema islamu ena
prvog ovjeka i prvog vjero vjesnika
Adema a. s.
havarija im. . r. (tal.) - unitenje ega,
saobraajna nesrea (npr. potapanje
broda, sudar); prenes. doivljeni neusp
jeh i nesrea u ivotu,
hazard im. m. r. (fr.), g. mn. hazarda igra na sreu, pokuaj da se kockanjem
ostvari neki cilj u ivotu; kocka, kockanj e
hazarder im. m. r. (fr.) - ovjek sklon
hazardu; kockar,
hazarderstvo im. s. r. (fr.), g. jd.
hazarderstva, g. mn. hazarderstava -

hegemonizam

stavljanje svega na kocku to najee

dovodi do gubitka i propasti,
hazardfrati glag. nesvr. i svr. (fr.), prez.
hazardlram - staviti ili stavljati sve na
kocku; prepustiti sve sluajnosti kako bi
se ostvario neki cilj; initi neto i po
cijenu gubitka,
hazna/hazna im. . r. (ar.) - blagajna,
riznica; blago,
hazna-kolan im. m. r. (ar.) - vrsta
ukraenog pojasa,
haznadar im. m. r. (ar.-perz.) - uvar
riznice, blaga; blagajnik,
hazreti neprom. pridj. (ar.) - uzvieni,
posebno uvaeni, posebno potovani,
odabrani (up. hazreti Alija, hazreti Fati
ma).
hazur prid. (ar.) - koji je gotov, spreman,
pripravan za planiranu akciju.
Hebrej/Hebrej im. m r. (hebr.) - pripad
nik jevrejskog naroda iz biblijskih vre
mena.
Hebrejka im. . r. (hebr.) - pripadnica
jevrejskog naroda iz biblijskih vremena,
hebrejski prid. odr. v. (hebr.) - koji se
odnosi na Hebreje (npr. hebrejski jezik),
heim im. m. r. (tur.) - lijenik, ljekar,
hedija im. . r. (ar.) - poklon, dar
hedonizam im. m. r. (lat.), g. jd. hedoniz
ma, n. mn. hedonizmi, g. mn. hedonizama - filozofsko-etiki pravac koji u
uivanju, senzualnim, duhovnim individualistikim i dr. zadovoljstvima vidi
smisao ovjekovog ivota,
hefta im. . r. (gr.) - sedam dana; sedmi
ca, nedjelja,
hegelijanstvo im. s. r. (njem.) - filozofija
Fridricha Hegela (1770-1831) i njegovih
sljedbenika, koju karakterizira klasini
idealizam i dijalektiki pristup svijetu i
mijenama u njemu; hegelijanizam.
hegelijanizam im. m. r. (njem.), g. jd.
hegelijanizma - hegelijanstvo.
hegemon im. m. r. (lat.), g. jd. hegemona
- gospodar, vladar na odreenom pod
ruju.
hegemonija im. . r. (lat.) - rukovodea
uloga, prevlast, dominacija neke drave,
nacije ili politikog sistema nad dru
gima.
hegemonizam im. m. r. (lat), hegemoniz
ma - tenja za hegemonijom; propagira
nje hegemonije.

he-he

he-he uzv. - neposredno izraavanje

zadovoljstva, esto podsmijeha, nevjerice ili sumnje,
hej uzv. - uzvik kojim se neko doziva,
priziva, kome se skree panja,
hejbet pril. (tur.) - mnogo; gotovo pre
vie; neogranieni broj.
heklanje gl. im. s. r. (njem) od heklati,
heklati glag. nesvr. (njem.), prez. heklam
- plesti iglom kukaom; kukiati.
hekleraj im. m. r. (njem.) - ono to nasta
je heklanjem.
heksametar im. m. r. (gr.), g. jd. heksametra, n. mn. heksametri, g. mn. heksametara - antiki stih od est daktilskih
stopa u kojemu su npr. spjevane Ilijada i
Odiseja.
hektar im. m. r. (gr.) - jedinica za mje
renje povrine zemljita (1 ha iznosi
10.000 m2).
hektolitar im. m. r. (gr.) - jedinica za
mjerenje koliine tenosti (1 h1 iznosi
100 litara).
hela im. m. r. (ar.-tur.) - propast, ono to
je doivjelo propast, to je upropateno.
hele(m) uzr. (tur.) - tako; na kraju, na
koncu.
Helada im. . r. (gr.) - hist. dio Grke,
sredinji dio Tesalije, a poslije i cijela
Grka.
helenizam im. m. r. (gr.), g. jd. helenizma, g. mn. helenizama - kultura i civili
zacija stare Grke,
helij im. m. r. (gr.) - hemijski element,
plemeniti plin, koji se, zbog svoje izra
zite laganosti, koristi se za punjenje ba
lona.
helikopter im. m. r. (gr.) - letjelica s
velikim propelerom,
heliocentrian prid. (gr.-lat.), odr. v.
heliocentrini - kojemu je Sunce sredi
te (npr. heliocentrini sistem),
heliodrom im. m. r. (gr.) - prostor koji
slui za sputanje letjelica,
heljda im. . r. - vrsta itarice (najee se
jede u obliku kae, ali i hljeba),
hem uzv. (perz.) - uzvik za izraavanje
neodreena stava prema neemu ili nekome (hem ovako, hem onako),
hematologija im. . r. (gr.) - nauka u
medicini koja se bavi prouavanjem
krvi.

196

197
hematom im. m. r. (gr.) - krvni podliv,
ugruak ispod koe ili na tkivu nastao
usljed udara i sl.
hemisfera im. . r. (gr.) - polutka Ze
mljine kugle ili druge planete,
hemofilija im. . r. (gr.) - nasljedna
bolest krvarenja zbog nedostatka plazmatskih faktora koji su vani za zgruavanje krvi.
hemoroidi im. m. r. mn. (gr.) - bolest
proirenja vena na kraju debelog crije
va; uljevi,
hemung im. m. r. (njem.), n. mn. hemunzi
- psihika smetnja koja se kao zapreka
javlja pri izvravanju voljnih radnji,
hendek im. m. r. (ar.-perz.), n. mn. hendeci - opkop oko zidina utvrenoga graa;
duboki, iroki jarak iskopan oko neega
radi sprjeavanja pristupa,
hendikep im. m. r. (engl.) - oteavajua
okolnost; manjkavost, nedostatak ega
to umanjuje izglede za uspjeh,
hendikepiran prid. (engl.), odr. v. hendi
kepiram - koji je s vidnom manjkavou, koji ima neki hendikep,
hendikepiranje gl. im. s. r. (engl.) od
hendikepirati.
hendikepirati glag. svr. i nesvr. (engl.),
prez. hendikepiram - dovesti u nepovo
ljan poloaj, umanjiti kome mogunost
uspjeha.
hepatitis im. m. r. (gr.) - bolest, upala
jetre.
hepiend im. m. r. (engl.) - sretan zavre
tak (filma, knjievnog djela, ili dogaaja
iz svakodnevnog ivota),
heraldika im. . r. (fr.), dat. jd. heraldici znanost o grbovima, prouavanje njiho
va nastanka, razvoja i upotrebnosti.
herav prid. (tur.), odr. v. heravi - nagnut
na jednu stranu; ukrivljen.
herbar im. m. r. (lat.) - zbirka presovanih,
osuenih biljaka ili njihovih dijelova,
herbicid im. m. r. (lat.), g. jd. herbicida hemijski preparat za unitavanje inseka
ta.
herc im. m. r. (njem.), g. jd. herca - jedi
nica za frekvenciju elektromagnetskih
valova (Hz); igraa karta,
herceg im. m. r. (ma.-njem.) - visoka
plemika titula u rangu izmeu kralja i
vojvode.

Hercegovac im. m. r., n. mn. Hercegvci

- stanovnik junog dijela Bosne i
Hercegovine, hip. Hero.
Hercegovka im. . r. - stanovnica junog
dijela Bosne i Hercegovine.
Hercegovina im. . r. - dio Bosne i
Hercegovine, geografski i historijski
prostor u slivovima rijeka Neretve, Ra
me, Ugrovae, Bune, Bregave, Trebi
njice.
hereditaran prid. (lat.), odr. v. hereditarni - koji je nasljedan,
heretik im. m. r. (gr.), n. mn. heretici pristalica hereze, sljedbenik zabranjenog
vjerskog uenja; bogumil, pataren,
hereza im. . r. (gr.) - otpadnitvo od
zvanine vjerske dogme; prenes. odstu
panje od ideolokoh dogmi,
hermelin im. m. r. (lat.), g. jd . hermelma
- velika lasica; krzno od te vrste lasice,
hermetian prid. (gr.), odr. v. hermetini
- koji je potpuno zatvoren, tako uope
ne proputa zrak; teko razumljiv.
hernija im. . r. (lat.), g. mn. hernija kila, bruh.
heroin im. m. r. (gr.), g. jd. heroina droga koja se uglavnom uzima putem
injekcija; diacetilmorfin.
heroina im. . r. (gr.) - junakinja (npr. u
odbrambenom ratu za domovinu i sl.);
glavni enski lik u dramskim, filmskim
ili knjievnim djelima; glumica u nekoj
od glavnih uloga u herojskim dramama
ili tragedijama,
heroizam im. m. r. (gr.), g. jd. heroizma,
g. mn. heroizama - djelo heroja; juna
tvo, herojstvo,
herpes im. m. r. (gr.), herpesa - virusno
oboljenje, obino u obliku mjehuria na
sluznici (npr. na usni ili genitalijama),
hesab im. m. r. (ar.) - jasan raun, pouz
dana procjena,
heterogen prid. (gr.), odr. v. heterogeni koji nije jedinstven, nego se sastoji od
vie razliitih elemenata,
heureka uzv. (gr.) - uzvik kojim se glas
no izraava da je neto otkriveno, pro
naeno; dosl. Naao sam!, Arhimedov
uzvik kad je otkrio hidrostatski zakon,
hi uzv. - zvuk priguena, stidljiva, suz
drana smijeha (hi-hi-hi).

higijena

hibrid im. m. r. (lat.), g. jd. hibrida biljka ili ivotinja nastala ukrtanjem
srodnih vrsta; krianac, mjeanac,
hic uzv. (perz.) - nita, nikako.
hidra im. . r. (gr.), g. mn. hidri - mit.
vieglava vodena zmija; ivotinja iz po
rodice vodenih polipa,
hidrant im. m. r. (gr.) - prikljuak za
vodu.
hidraulika im. . r. (gr.), dat. jd.
hidraulici - sistem za upravljanje motor
nim vozilima u kojem se sila upravljanja
prenosi tekuinom,
hidroavion m. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
hidroaviona - avion osposobljen za spu
tanje na vodenu povrinu i za uzlijeta
nje s vodene povrine,
hidrocentrala im. . r. (gr.-lat.) centrala za proizvodnju elektrine ene
rgije pretvarajui vodenu energiju u ele
ktrinu.
hidroelektrana im. . r. (gr.-lat.) hidrocentrala,
hidroliza im. . r. (gr.) - hemijska
reakcija izmeu vode i nekog spoja, to
dovodi do stvaranja novih spojeva,
hidrologija im. . r. (gr.) - nauna dis
ciplina koja prouava vode i cirkulaciju
voda na povrini Zemlje,
hidronim im. m. r. (gr.) - geografski
naziv za vode na povrini Zemlje (npr.
Bosna, Drina, Borako jezero, Jadran
sko more itd.),
hidroterapija/hidroterapija im. . r.
(gr.) - lijeenje vodom; primjena ljeko
vitosti vode u medicinske svrhe,
hidra/hidret im. . r. (ar.) - preseljenje
vjerovjenika Muhammeda a. s., iz
Mekke u Medinu 16. 07. 622. g. nakon
to mu je obeano da e u novoj sredini
nesmetano moi propagirati islamsko
uenje; poetna godina muslimanskog
kalendara,
hiaja im. . r. - isto to i hikaja,
hifz im. m. r. (ar.) - in uenja cijeloga
kuranskog teksta napamet, od poetka
do kraja, i in zavravanja njegova
uenja; poloiti hifz: pokazati znanje
Kurana napamet pred odgovarajuom
komisijom koja je sastavljena od hafiza,
higijena im. . r. (gr.) - skup pravila i
postupaka u svrhu uvanja i odravanja
istoe i zdravlja.

higijenski

higijenski/higijenski prid. odr. v. gr. to se odnosi na higijenu, to je u skladu

s higijenom,
higijenski/higijenski pril. - na nain kako
*to propisuje higijena,
hihotanje/hihotanje gl. im. s. r. od
hihotati se - kihotanje.
hihotati se gl. nesvr., prez. hihoem se kihotati se, isprekidano se smijati,
hijena im. . r. (gr.) - divlja ivotinja,
zvijer koja se hrani leinama, ivi u
Africi i junoj Aziji; prenes. osoba koja
kao leinar stie korist na tuoj nesrei i
nevolji.
hijerarhija im. . r. (gr.) - ustanovljeni
stepeni pojedinih ovlatenja, inova,
uvaavanja stepena dostojanstva i sl.;
sistem podreenosti i nadreenosti u
ustanovama i raznim organizacijama,
hijeroglif! im. m. r. mn. (gr.) - egipatsko
pismo izraeno u slikama; prenes. ne
itljiva slova, rukopis koji se ne moe
proitati.
hikaja im. . r. (ar.) - pouna pria;
hiaja.
hikmet im. m. r. (ar.) - mudrost s direkt
nom poukom, ob. u formi tajne, uda,
zagonetnosti.
hila im. . r. (ar.) - podmukla varka,
prevara, podvala, uinjena nepravda,
hilafet im. m. r. (ar.) - institucija, ustano
va halife; prostor djelovanja halife; ha
lifat.
hilal im. m. r. (ar.) - mladi mjesec;
akalica od kosti (iljasta strana slui
za ienje zuba, a druga, s lopaticom,
slui za ienje une koljke).
hiljada im. . r. (gr.) - tisua, koliina od
1000 jedinica,
hiljadarka/hiljadarka im. . r. (gr.), dat.
jd. hiljadarkahiljadrki - novanica ija
je vrijednost hiljadu jedinica nekog nov
ca.
hiljaenje gl. im. s. r. od hiljaditi,
hiljaditi se gl. nesvr. (gr.), prez. hiljadim - umnoavati se, naveliko se uvea
vati, nagomilavati se.
himba im. . r., g. mn. himbi - pretvara
nje, pretvornost.
himben prid., odr. v. himbeni - koji se
pretvara, pretvoran,
himbeno pril. - na himben nain; pretva
rajui se, pretvorno.

198

199
himber im. m. r. (njem.) - sok od malina;
voni sirup od kojega se razblaivanjem
vodom pripravlja sok .
himen im. m. r. (gr.) - opna koja zatvara
ulaz u rodnicu; djevinjak.
himera im. . r. (gr.) - mitsko bie u
starogr, mitologiji s lavljim raljama,
tijelom koze i zmajevim repom koje riga
vatru i pustoi sve uokolo; prenes. pusta
matarija, fantazija, iluzija, neostvariva
zamisao.
himna im. . r. (gr.) - sveana pjesma;
sveana pjesma neke drave, naroda,
pokreta, organizacije i sl. koja se izvodi
u posebnim sveanim prilikama,
himnikl pril. (gr.) - na izrazito svean
nain, na nain himne,
himnodija im. . r. (gr.) - oda himni;
himnopojstvo.
hinduizam im. m. r., g. jd. hinduizma; g.
mn. hinduizama - ukupnost vjerskog
uenja, sistema vrijednosti i tradicije u
religiji brahmanske Indije,
hip im. m. r. - trenutak, tren, asak, as.
hiperbola im. . r. (gr.) - stilska figura u
kojoj je izraeno pretjerivanje, preuveli
avanje.
hiperbolian pridj. (gr.), odr. v. hiperbdlini - koji je preuvelian, koji sam
sobom pokazuje preuvelianost.
hiperprodukcija im. . r. (gr.-lat.) pretjerana proizvodnja; proizvodnja ko
ja premauje potrebe potranje i mogu
nosti potronje,
hipertonija im. . r. (gr.) - povieni
krvni pritisak,
hipertonik im. m. r. (gr.) - osoba koja
boluje od povienog krvnog pritiska,
hipertrofija im. . r. (gr.) - prekomjerno
poveanje obima nekog organa ili tkiva
{hipertrofija miia); prenes. poveanje
ega do nenormalno velikih razmjera,
hipnotizer im. m. r. (gr.) - onaj koji
hipnotizira,
hipnotisanje/hipnotiziranje gl. im. s. r.
(gr.) od hipnotisati/hipnotizirati.
hipnotisati/hipnotizirati gl. svr. i
nesvr. (gr.), prez. hipndtiem/hipno
tiziram - podrvrgnuti ili podvrgavati
koga hipnozi; prenes. razg. odueviti
koga do stanja opinjenosti; zaluditi,
omaijati.

hipnoza im. . r. (gr.) - psihiko stanje

slino snu, omamljenosti, izazvano sugestibilnom vjetinom hipnotizera ili
kojim drugim vidom sugestije,
hipodrom im. m. r. (gr.) - teren za
takmienje u konjikim sportovima,
hipofiza im. . r. (gr.) - lijezda s unu
tranjim luenjem ije izluine potpo
mau rad drugih hormonskih lijezda,
hipohondrija im. . r. (gr.) - umiljanje
bolesti.
hipoteka im. . r. (gr.), dat. jd. hipoteci zalaganje nekretnina koje omoguava
zajmodavcu da naplati nenamirena pot
raivanja.
hipotenuza im. . r. (gr.) - najdua
stranica pravokutnog trokuta,
hipotetian prid. (gr.), odr. v. hipotetini
- koji je zasnovan na hipotezi, na pret
postavci; hipotetski, hipotetiki, pret
postavljajui,
hipotetikl prid. odr. v. (gr.) - hipo
tetini.
hipoteza im. . r. (gr.) - pretpostavka za
koju se misli da bi mogla biti istinita to
se provjerava istraivanjem,
hir im. m. r. (tur.), n. mn. hirovi neposredni in izliva emocija (iz obijesti, protesta i sl.); prohtjev, kapric, obijest.
hiromantija im. . r. (gr.) - gatanje,
odgonetanje sudbine iz linija na dlanu,
hirovit prid. (tur.), odr. v. hirdviti- koji je
sklon hirovima i nepredvidivim prohtje
vima; udljiv; plahovit, nagao,
hise im. s. r. (ar.), g. jd. hiseta - dio npr. u
zajednikoj imovini, u porodinom ime
tku.
hisedar/hisetar im. m. r. (ar.-perz.) - onaj
koji ima svoje hise (dio) u zajednikoj
imovini; suvlasnik,
histerian prid. (gr.), odr. v. histerini koji pati od histerije, koji je sklon jakom
izlivu emocija,
histerija im. . r. (gr.) - duevni pore
meaj s jakim izlivima emocija,
historiar im. m. r. (gr.) - onaj koji se
bavi historijom,
historiarka im. . r. (gr.) - ena histo
riar.
historija im. . r. (gr.) - skup znanja o
razvitku prirode i ljudskog drutva;

hizmear

nauno istraivanje i prouavanje

dogaaja iz prolosti, povijest,
historijat im. m. r. (gr.), g. jd. historijata
- blii, iscrpniji opis slijeda nekog doga
aja, povjesnost.
historijski pridj. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na historiju; koji je uao u histo
riju, povijesni,
historiograf im. m. r. (gr.) - onaj koji
pie o dogaajima iz historije i nepos
redno ih opisuje; povjesniar,
historiografkinja im. . r. (gr.) - ena
historiograf,
historiografija im. . r. (gr.) - opisivanje
prolosti prema ve uspostavljenoj me
todologiji.
historizam im. m. r. (gr.), g. jd. historizma - historijsko prilaenje pojavama u
prirodi i drutvu; prenaglaeno uzimanje
injenica iz historije u prouavanju jav
nog i uope drutvenog ivota; rije
kojom je oznaena odreena pojava iz
prolosti (npr. ifluk, kmet, buroazija,
komunistika internacionala, itd.).
hitac im. m. r., g. jd. hica, n. mn. hici, g.
mn. hitaca - pucanj iz vatrenog oruja;
zamah, bacanje u sportu.
hitan prid., odr. v. hitni - koji se ne moe
odgoditi, koji ne trpi kanjenje, urgen
tan, uran.
hitar prid, odr. v. hitri - koji se kree
brzo, koji brzo obavlja posao; brz.
hitati gl. nesvr., prez. hitam - nastojati da
se neto to prije obavi, uriti,
hititi gl. nesvr., prez. hitim - brzo se
kretati, hitati, uriti,
hititi gl. svr., prez. hitim - baciti, odbaciti
od sebe; hitnuti,
hitno pril. - brzo, urgentno, na to bri
nain; bez imalo odgaanja,
hitnuti gl. svr., prez. hitnem, trp. prid.
hitnut - hititi, baciti,
hitrina im. . r. - brzina, hitrost, hitroa,
hitro pril. - brzo, brzim kretnjama; okret
no
hitpoa im. . r. - hitrina, hitrost.
hitrost im. . r., instr. jd. hitrou/ hitrosti
- osobina i svojstvo onoga to je hitro u
kretanju ili u izvravanju svojih poslova
i obaveza, hitrina, hitroa.
hizmear im. m. r. (ar.-perz.), g. jd. hizmeara - onaj koji posluuje, poslu
itelj.

hizmearka
hizmearka/hizmearica im. . r. (ar.perz.), dat jd. hizmearki/hizmearici ona koja hizmeti, koja slui; slukinja,
hizmearenje gl. im. s. r. (ar.-perz.) od
hizmeariti.
hizmeariti gl. nesvr. (ar.-perz.), prez.
hizmearlm - raditi za koga kao sluga;
razg. pejor. osjeati ponienje u slue
nju drugome,
hizmet im. m. r. (at.) - sluenje kome;
pomaganje u obavljanju poslova ili kak
voj nevolji,
hizmeti ti gl. nesvr. (ar.), prez. hizmetim sluiti kome; pomagati u obavljanju
redovnih poslova, pomagati u kakvoj
nevolji.
hia im. . r., ekspr. - ob. kua, dom.
hlae im. . r. mn., gen. mn. hlaa - dio
odjee koji pokriva donji dio tijela, do
pasa; pantalone,
hladan prid., odr. v. hladni, komp.
hladniji - koji ima nisku temperaturu;
studen; prenes. koji je sabran i miran u
neugodnim i neprijatnim situacijama;
nezainteresovan, neljubazan,
hladionik im. m. r., g. jd. hladionika; n.
mn. hladionici, g. mn. hladionika ureaj za za hlaenje i uvanje namirni
ca; friider,
hlaenje im. s. r. od hladiti,
hladiti (se) gl. nesvr., prez. hladim (se),
trp. prid. hlaen - initi da ta bude
hladno; smanjivati toplotu izazivati ugo
dnost, initi ta svjeijim, prijatnijim za
boravljenje; prenes. umirivati koga, stiavati ljutnju; postajati ravnoduan, gu
biti poetnu oduevljenost za neto,
hladno pril. - bez uzbuenja, s hladno
om, ravnoduno, neljubazno,
hladnoa im. . r. - vremenske prilike s
izrazito niskom temperaturom; studen;
prenes. mirnoa i prisebnost duha u ne
lagodnim i osjetljivim situacijama; hlad
no dranje prema kome ili emu; su
zdranost, neljubaznost,
hladnjak im. m. r., n. mn. hladnjaci posebno ureeno mjesto na otvorenom
za zatitu od sunca i za odmaranje;
ureaj za hlaenje motora,
hlepiti gl. nesvr., prez. hleplm - jako
eljeti, eznuti za im; uditi.

201

200
hmelj im. m. r., g. jd. hmelja - indus
trijska biljka koja se upotrebljava kao
sirovina u proizvodnji piva.
hober im. m. r., n. mn. hdberi! hdherovi krijesta u pijevca; razg. vulg. dio ens
kog polnog organa; himen, draica,
hobi im. m. r. (engl.), g. jd. hobija, n. mn.
hobiji - posao ili zanimanje kojim se ko
bavi iz linog zadovoljstva a ne iz pro
fesionalne obaveze,
hoa im. . r. - razg. ona koja neto hoe;
supr. nea (ako nee nea, hoe ho
a.).
hod im. m. r., n. mn. hodovi - hodanje,
koraanje; nain hodanja i koraanja
(npr. brz hod); rad neke maine; prenes.
kretanje u drutvu, privredi, umjetnosti
itd. (npr. privredni hod, hod po muka
ma).
hoda im. m. r., g. jd. hoda, n. mn.
hodai - onaj koji hoda; sport, osoba
koja se bavi hodanjem,
hodaica im. . r. - ona koja hoda.
hodanje gl. im. s. r. od hodati,
hodati gl. nesvr., prez. hodam - kretati se
na nogama, ii; savladavati odreeni
prostor hodanjem; raditi, obavljati ta,
biti u funkciji,
hoditi gl. nesvr., prez. hddlm - ii hodati.
hodnik im. m. r., nom mn. hodnici - prva
manja prostorija iza ulaza u kuu iz koje
se ulazi u ostale prostorije,
hodoasnik/hodoasnik im. m. r., g. jd.
hodoasnika/hodoasnika, n. mn. hodo
asnici/hodoasnici - onaj koji hodoas
ti, koji ide na hodoae,
hodoasnica/hodoasnica im. . r. - ena
koja hodoasti,
hodoasniki/hodoasniki prid. odr. v. koji se odnosi na hodoae i hodoas
nike.
hodoae/hodoae im. s. r. - putovanje
na sveta mjesta motivirano pobonou
i vjerom u svetost puta.
hodulje im. s. r. mn., g. hodulja - tule,
dva duga tapa s ugraenim prekama
za stopala koji slue za hodanje (npr. u
cirkusu).
hoda im. m. r. (perz.) - predvodnik
vjerskog duhovnog ivota i praktiko
v a la islamskog obredoslovlja muslima
na, imam.

hoda im. . r. (perz.) - lok. naziv za

vjerouiteljicu; bula.
hodaluk/hodaluk im. m. r. (perz.-tur ).
n. mn. hodzaluci - hodinsko zvanje,
hodarina/hodarina im. . r. (perz.) plata koju prima hoda; skupljeni nov
ani prilozi za hodu tokom mjeseca
ramazana i sl.
hohtapler im. m. r. (njem.) - onaj koji
ostvaruje dobit vjetim manipulacijskim
trikovima i prevarama,
hohtapleraj im. m. r. (njem.), g. jd.
hohtaplerija - postupci i posljedice
onoga to ini hohtapler i hohtapleri,
hojrat im. m. r. (gr.-tur.), g. mn. hojrata
- osoba sklona svai i priprostoj komu
nikaciji; prostak,
hojratka/hojratkinja im. . r. (gr.-tur.) ensko sklono svai i priprostoj komu
nikaciji, prostakua.
hokej im. m. r. (engl.), g. jd. hokeja vrsta sportske igre na ledu ili travi u
kojoj se tapom za hokej nastoji ubaciti
ploica u protivniki gol.
hokejskl prid. odr. v. (engl.) - koji se
odnosi na hokej,
hokeja im. m. r. (engl.) - igra hokeja,
hokejaki prid. odr. v. (engl.) - koji se
odnosi na hokejae i hokej,
holding im. m. r. (engl.), n. mn. hdldinzi drutvo, preduzee koje ne proizvodi
nego posjeduje dionice drugih predu
zea i upravlja njima,
holesterol im. m. r. (gr.) - poveana
koliina masti u krvi,masnoa u krvi.
holokaust im. m. r. (gr.) - hist. mit.
spaljena rtva prinoena bogovima ili
duama pokojnika; faistiki genocid
nad Jevrejima u Drugom svjetskom
ratu; uope: masovno stradanje jednog
naroda zbog vrenja zloina i genocida
nad njim.
holta im. . r. (tur.) - ogrlica od bisera
sastavljena od vie niski,
homogen prid. (gr.), odr. v. homogeni koji ima ista svojstva, koji je istovrsan,
istorodan.
homogenizacija im. . r. (gr.) - homogeniziranje, gubljenje razlika i dobiva
nja istovrsnih svojstava (npr. u idejama,
grupama i sl.); svjesno i dirigovano
ujednaavanje ideja i postupaka u jednoj
nacionalnoj grupi s odreenim ciljem.

hormonski

homogeniziranje gl. im. s. r. (gr.) od

homogenizirati,
homogenizirati gl. nesvr. i svr. (gr.),
prez. homogeniziram - pod pritiskom,
prisilom neto meusobno ujednaavati
tako da se gube razlike i da se stvara
istovrsnost, istorodnost.
homogenost/homogenost im. . r. (gr ),
instr. jd. homogenosu/homogeno ti i
homogenou/homogenosti - osobina
onoga to je homogeno,
homoseksualac im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
homoseksualca, n. mn. homoseksulci,
g. mn. homoseksualaca - onaj koji je
spolno naklonjen osobama istoga spola;
razg. vulg. peder,
honorar im. m. r. (lat.), g. jd. honorara novana naknada za obavljeni posao
koji se povremeno obavlja,
honoriranje/honorisanje gl. im. s. r.
(lat.) od honorirati/honorisati.
honorirati/honor isati gl. nesvr. i svr.
(lat.), prez. honbriram/honbriem - honorisati, platiti autoru honorar prema
ugovoru za neki obavljeni posao ili za
ustupljeno djelo.
hora im. . r. (gr.-lat.) - pogodno vrije
me, pravi as za obavljanje kakvog
posla (npr. hora za sjetvu),
horan prid. (lat.), odr. v. hornl - koji je
spreman, raspoloen, odmoran, koji ima
volju.
horda im. . r. (mong.-tur.) - neorganizi
rana drutvena grupacija; opor, rulja;
vojno-administrativna organizacija turansko-mongolskih nomada (Zlatna Ho
rda, naziv za mongolsko-tatarsku dra
vu iz 13. stoljea),
horizont im. m. r. (gr.), g. mn. horizona
ta/horizonata - vidljiva granica izmeu
neba i zemaljske povrine, obzor,
horizontala im. . r. (gr.) - vodoravna
linija paralelna s linijom horizonta ili s
povrinom mirne vode.
horizontalan prid. (gr.), odr. v. horizon
talni - koji je vodoravan; koji je u horiz
ontali.
hormon im. m. r. (gr.), n. mn. hormoni,
g. mn. hormona - tvar koju u organizmu
izluuju lijezde i koja se putem krvi
prenosi do organa u kojima djeluje,
hormonski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na hormone.

horosan

hordsan im. m. r. (perz.) - lijek iz

Horasana (Perzija) koji se upotrebljava
protiv glista u crijevima i za normali
zaciju probavnog trakta; hist. vrsta te
kog i skupog ala za opasivanje izrai
vanog u Horasanu,
horoskop/horoskop im. m. r. (gr.) - pre
dvianje sudbine i karakterizacija lino
sti na osnovu poloaja zvijezda u asu
roenja; raspored, konfiguracija planeta,
Sunca i Mjeseca na nebu u odreeno
vrijeme.
horoz im. m. r. (perz.), n. mn. horozi pijetao, kokot; dio puke,
ho-ruk uzv. - uzvik kojim se podstie na
istovremeno zajedniko podizanje tereta
ili u nekom drugom fizikom poslu,
hostel im. m. r. (engl.) - prenoite, kona
ite, pansion (za studente, radnike i sl.),
hostija im. . r. (lat.), g. mn. hostija - hist.
ivotinja koja se ubijala uz posebne
obrede; okrugli tanki listi od peninog
brana koji kod katolika slui za
prieivanje; vrsta reklamnih naljepni
ca u obliku hostije, okrugle etikete i sl.
hoaf im. m. r. (perz.) - kompot od izva
rana voa; suho voe (ljive, jabuke,
kruke, itd.),
hoahana im. . r. (perz.) - posebno izgra
ena pe (uz kuu, vonjak, u bai i sl.)
za suenje voa; punica,
hdgeldija/hoeldija im. . r. (perz.-tur.)
- dobrodolica.
hotel im. m. r. (fr.), n. mn. hoteli, g. mn.
hotela - posebna, namjenski napravljena
zgrada s razliitim ugostiteljskim uslu
gama (svratite, prenoite, mjesto za
boravak, ishranu, odmor itd.),
hotelijer im. m. r. (fr.), n. mn. hotelijeri vlasnik ili upravnik hotela,
hotelijerka im. . r. (fr.) - vlasnica ili
direktorica hotela,
hotelijerstvo im. s. r. (fr.) - privredni
lanac hotela i poslova vezanih za hotel
sko ugostiteljstvo,
hotelski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na hotel,
hrakanje gl. im. s. r. od hrakati,
hrakati gl. nesvr., prez. hriem - vulg.
odstranjivati sluz iz grla hrauim istis
kivanjem zraka,
hram im. m. r., n. mn. hramovi - mjesto
za obavljanje razliitih oblika pobone

203

202
molitve i bogosluja (politeistiki hram,
crkva, damija, sinagoga i dr.); vano
mjesto iz neke oblasti gdje se stiu naj
vanija, najljepa, vrhunska saznanja o
svijetu i ivotu (npr. hram umjetnosti,
hram nauke itd.).
hramanje gl. im. s. r. od hramati.
hramati gl. nesvr., prez. hramam/hramIjem, glag. pril. sad. hrmajui/hramljui - zbog kakvog oteenja, ozljede ne
hodati normalno, naginjati se u hodu,
epati; prenes. zaostajati za drugima.
hranilac im. m. r., g. jd. branioca, n. mn.
branioci - hranitelj, onaj koji koga iz
drava, koji za sebe i za drage zarauje i
osigurava hranu i ostalo za nesmetani
ivot.
hranitelj im. m. r., g. jd. hranitelja - hra
nilac.
hraniteljica/hraniteljka im. . r., dat. jd.
hraniteljicifhraniteljki - ona koja nekoga
izdrava, koja zarauje i osigurava hra
nu i sl.
hranjenje gl. im. s. r. od hraniti.
hraniti (se) gl. nesvr., prez. hranim (se);
glag. pril. sad. branei (se), trp. prid.
hranjen - davati kome hranu direktno u
usta; zaraujui osiguravati kome hranu,
izdravati koga; opskrbljivati korisnim,
hranjivim sastojcima (npr. biljku); lino
uzimati i konzumirati hranu, npr. dobro
se hraniti.
hranjenik im. m. r., n. mn. branjenici onaj koji se hrani ili kojeg hrane (npr.
usvojeno dijete, kojemu su nebioloki
roditelji omoguili potrebne uvjete za
ivot).
hrapav prid., odr. v. hrapavi - koji je
neravne povrine.
hrast im. m. r., n. mn. hrastovi - visoko
listopadno drvo iroke kronje iji je
plod ir.
hrastovina im. . r. - graa pripravljena
od hrastova drveta; hrastova uma, hra
e.
hrae zb. im. s. r. - hrastova uma, hra
stovina.
hrbat im. m. r., g. jd. hrpta/hrbata; g. mn.
hrbata/hrptva - lea; istaknuti izdueni
dio brda ili gorja; dio knjige na kojem
su sastavljeni listovi.
hrak im. m. r., g. jd. hrka, n. mn. hrci
- poljski glodar poznat po tome to

skuplja hranu u kesicama kraj usta;

prenes. ovjek koji marljivo skuplja i
uva zalihe hrane i, openito, materijal
na dobra.
hra im. . r., vok. jd. hro, g. mn. hra tanka navlaka na eljezu nastala oksida
cijom, djelovanjem vode ili soli; prenes.
nadola nevolja, bijeda; pejor. osoba
pokvarena karaktera i ponaanja, ne
valjalac, nitkov.
hren im. m. r., g. jd. hrena - povrtna
biljka pikantna okusa, upotrebljava se
kao zain jelima,
hrenovka im. . r., dat. jd. hrenovki vrsta kobasice od posebno mljevena me
sa, izduena oblika koja se jede skuha
na.
hrestomatija im. . r. (gr.) - zbirka
izabranih tekstova iz odreene naune
discipline, knjievnosti ili koje druge
oblasti; itanka,
hrid im. m. r., g. jd. hridi - isturena i
strma kamena gromada, stijena koja str
i, hridina,
hridina im. . r. - hrid.
hripanje gl. im. s. r. od hripati,
hripati gl. nesvr., prez. hripam, glag.
pril. sad. hripajui - isputati pri disanju
hrapav um iz plua i bronhija.
hripav prid., odr. v. hripavi - koji hripa.
hripavac im. m. r., g. jd. hripavca, n. mn.
hripavci, g. mn. hripavaca - akutna
zarazna bolest grla i disajnih organa,
izaziva grevit, hripav kaalj.
Hrist/Krist im. m. r. (gr.), g. jd. Hristal
Krista - osniva kranskog uenja (vjerovjesnik Isa u islamu),
hrianin/kranin im. m. r., n. mn. hri
ani/krani - vjernik hrianin pravo
slavac i vjernik kranin katolik,
hrianstvo/kranstvo i hrianstvo/
kranstvo im. s. r. - ukupnost vjere,
vjerovanja i kulturno-civilizacijskih te
kovina i posebnosti u hrianskoj pravo
slavnoj i kranskoj katolikoj religio
znosti.
hrka im. . r. (ar.) - haljinka za gornji dio
tijela sastavljena od raznih tkanina i
naloena pamukom, esto odjea dervi
a i drugih mistika; pamuklija; iznosani, ishabani ogrta koji se nosi radi
privremene zatite od vjetra, kie ili
studeni.

hrsuz

hrka im. m. r., g. jd. hrkaa - onaj koji

hre, ije hrkanje ometa drugima miran
san.
hrkanje gl. im. s. r. od hrkati,
hrkati gl. nesvr., prez. hrem/hrem,
onom. - isputati pri spavanju hrapav
zvuk iz grla i nosa.
hrljenje gl. im. s. r. od hrliti,
hrliti gl. nesvr., prez. hrlim, glag. pril.
sad. hrlei - ii s radou prema nekome
ili neemu; stremiti,
hrom im. m. r. (gr.) - rjee: krom, hem.
element.
hrom prid., odr. v. hromi - kojem je jedna
noga oteena, to se vidi dok hoda;
epav.
hromatizam im. m. r. (gr.), g. jd. hromatizma, g. mn. hromatizama - rjee:
kromatizma, svojstvo bijele zrake da se
razlae u vie razliitih boja.
hromirati gl. nesvr. i svr. (gr.), prez.
hromiram - rjee: kromirati, prevlaiti
ili prevui po emu hrom.
hromozom im. m. r. (gr.), n. mn. hromozorni - rjee: kromozom, tapiaste sa
stavine u elijskoj jezgri u organizmu,
prijenosnici nasljednih svojstava,
hroniar im. m. r. (gr.) - rjee: kroniar,
pisac hronike; onaj koji redovno prati i
biljei dogaaje,
hronika im. . r. (gr.), dat. jd. hronici rjee: kronika, tekst u kojem su vremen
skim slijedom ubiljeeni i opisani doga
aji; rubrika u novinama ili elektron
skim medijima u kojoj se prate i biljee
odreeni dogaaji,
hronologija im. . r. (gr.) - rjee: krono
logija, iznoenje dogaaja prema vrem
enskom redoslijedu,
hrpa im. . r., g. jd. hrpe, g. mn. hrpa vie ega nabacano u neredu na jednom
mjestu; gomila, npr. hrpa pijeska,
hrpimice pril. - na neorganizirani nain,
poput gomile,
hrskanje gl. im. s. r. od hrskati,
hrskati gl. nesvr., prez. hrskam - lomiti,
mrviti zubima neto krto, lahko lomlji
vo, hrskavo, hramati (hrskati keks),
hrsnuti gl. svr., prez. hrsnem - up. hrska
ti.
hrsuz im. m. r. (tur.) - lopov, kradljivac;
uope: onaj koji svojim postupcima

hrsuzluk

pravi nered u ustaljenim drutvenim

normama; nevaljalac,
hrsuzluk im. m. r. (tur.), n. mn. hrsiizluci
- ono to uini hrsuz; kraa, lopovtina,
nevaljalstvo,
hrum im. m. r. (perz.) - povika na koga,
bijes, ljutnja,
hrut im. m. r., n. mn. hrutevi/hrutovi vrsta biljnog insekta, ija larva dostie
duinu do 5 cm i koji se javlja kao
veliki tetoina; vrsta domae, kalem
ljene trenje, jedra i sona okusa.
hrt im. m. r., n. mn. hrtovi - brzi lovaki
pas vitka tijela, udubljena trbuha, dugih
nogu.
Hrvat im. m. r., g. jd. H n ta - pripadnik
hrvatskog naroda.
Hrvatica im. . r. - pripadnica hrvatskog
naroda.
Hrvatska im. . r. - evropska drava na
sjeverozapadu Balkana,
hrz im. m. r. (ar.), n. mn. hrzovi potenje, ast, obraz,
hrzanje gl. im. s. r. od hrzati.
brzati gl. nesvr., prez. hrzem; glag. pril.
sad. hrzui, onom. - glasati se hrzanjem.
htijenje gl. im. s. r. od htjeti - namjera da
se ta uini, postigne, ostvari,
htjeti gl. nesvr., prez. hou {u), htjeclnem, aor. htjedoh!htjeh, imperf. hdtijah!
hoah, glag. pril. sad. htijui! hdtei;
glag. pril. pr. htjevi!hdtjevi; glag.
pridj. rad. htio, htjela - imati i poka
zivati volju za ime; namjeravati to;
biti saglasan da to bude, sloiti se sa
ime.
huanje gl. im. s. r. od huati,
huati gl. nesvr., prez. huim, glag. pril.
sad. huei - dok tee snano umiti (o
rijeci).
hudam im. m. r. (ar.) - posluni din
(duh) koji slui onome koji saziva
dine.
hudera im. . r. (ar.) - sporedna soba uz
kuhinju koja slui kao ostava,
hilj uzv. - ob. fuj, uzvik iraavanja neza
dovoljstva, odvratnosti, gaenja prema
emu; nar. uzvik kojim se odgone ja
strebovi i druge ptice grabljivice od
domaih pernatih ivotinja (huj-huj!)..
huj im. m. r. - jednokratno hujanje vjetra,
hiija im. . r. (perz.) - stanje srditosti;
ljutnja, nervoza, stanje naljuenosti.

205

204
hujali prid. (perz.-tur.) - koji je sklon huji;
ljut.
huk im. m. r., n. mn. huci/hukovi - hujanje
ili huanje koje se slijeva u jedinstveni
umni slijed (huk vjetra; huk vodopada),
hukanje gl. im. s. r. od hukati,
hukati gl. nesvr., prez. huem, glag. pril.
sad. huui, onomat. - snano ispuhivati
vru dah u dlanove radi zagrijavanja;
isputati glas slian glasanju uka ili
sove.
huknuti glag. svr., prez. huknem - up.
hukati.
huktati gl. nesvr., prez. hukem - uzvi
kivati hu-hu u dervikom obredu zikru,
zazivati Boije ime, Boiju ljubav i po
mo; pejor. beznadeno to potraivati,
beskorisno se u emu glasno prenema
gati (Huki ti kol'ko hoe, nema
fajde).
huIefai-raIdln/hulefai-r-raTdlh im. m.
r. (ar.) - prva etvorica halifa u povijesti
islama, neposredno nakon smrti vjerovjenika Muhammeda a. s.
hiilja im. m. i . r., g. mn. hulja - neastan
i nepoten ovjek; nevaljalac, pokva
renjak, nitkov,
human prid. (lat.), odr. v. humani - koji je
ovjean, ljudski; ovjekoljubiv.
humanist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. huma
niste - onaj koji je u ideji i djelu pri
vren opeljudskim vrijednostima i to
neposredno pokazuje,
humanistica/humanistkinja im. . r.
(lat.) - ena humanist,
humanizam im. m. r. (lat.), g. jd. huma
nizma, g. mn. humanizama - uenje i
praksa da sve mora poivati na ov
jekovoj prirodi i da je ovjek mjera svih
stvari; hist. evropski kulturni pokret, od
poetka 14. st. do kraja 15. st., koji je u
centar svijeta i mijena u svijetu stavio
ovjeka i koji se borio za ouvanje i
afirmaciju klasine kulture i tradicije;
op. ovjenost, ljudskost u neposred
nim postupcima; humanost,
humanost im. . r. (lat.), instr. jd.
humano u!humanosti - osobina onoga
koji je human; svojstvo onoga to je
humano.
humanistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na humanizam i humaniste; koji
je iz vremena humanizma i renesanse.

hurija im. . r. (ar.), g. mn. hurija putena ljepotica u denetu (raju),

hurijet im. m. r. (ar.) - sloboda,
hurijskl prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi
na huriju.
hurma im. . r. (perz.) - biljka iz tropskog
roda palmi, plod te biljke; datula,
hurmadik im. m. r. (perz.-tur.) n. mn.
hurmadzici - hurmaica.
hurmaica im. . r. (perz.-tur.) - vrsta
zalivenog slatkia porijeklom s Orijenta
iji su osnovni sastojci brano, eer,
maslo, kiselo mlijeko ili sire, koji se
poredaju u tepsiji, u obliku hurme, oda
kle je dobiveno ime, te, nakon peenja,
zaliju agdom.
hutba im. . r. (ar.), g. mn. hutbi - vjerski
edukativni govor imama (hatiba) pet
kom i u vrijeme obavljanja bajram-namaza s minbera u damiji,
huzur im. m. r. (ar.), g. jd. huz.ura dokolica, odmor, ljenarenje.
hvala im. . r. - izreeno lijepo miljenje
o emu; hvaljenje, zahvalnost, prizna
nje.
hvaldija im. m. r. (bos.-tur.) - onaj koji
se previe hvali; hvalisavac,
hvalilac/hvalitelj im. m. r., g. jd. hvdlioca!hvalitelja, n. mn. hvalioci!hvalite
lji, g. mn. hvalilaca!hvalitelj a - onaj koji
mnogo hvali,
hvalisanje gl. im. s. r. od hvalisati se.

hvatati (se)

hvalisati se gl. nesvr., prez. hvaliem se\

glag. pril. sad. hvaliui se - neodmjere
no hvalili samoga sebe; odavati se sa
mohvali i iskljuivo isticati svoje vrline,
vrijednosti i rezultate; hvastati se.
hvalisavac im. m. r., g. jd. hvalisavca, n.
mn. hvalisavci, g. mn. hvalisavaca onaj koji se previe hvali, koji u svemu
prvenstveno istie svoje vrline, ulogu i
zasluge; hvaldija
hvalitelj im. m. r. - hvalilac,
hvaljenje gl. im. s. r. od hvaliti,
hvaliti (se) gl. nesvr., prez. hvalim (se),
glag. pril. sad. hvalei (se), trp. prid.
hvaljen - isticati ija dobra svojstva i
osobine; pretjerivati u isticanju vlastitih
svojstava, osobina, zasluga i rezultata,
hvastati se gl. nesvr., prez. hvastam se,
glag. pril. sad. hvastajui se - hvalisati
se, isticati u svemu iskljuivo sebe i
svoje vrline, vrijednosti,
hvatanje gl. im. s. r. od hvatati,
hvatati (se) gl. nesvr., prez. hvatam (se),
glag. pril. sad. hvatajui (se) - nastojati
to uzeti ili zgrabiti rukama ili im
drugim; loviti ta ili koga; priljubljivati
se uz neto, rukama dohvaati mjesto
boli na svome tijelu, obuhvatati se oko
ega; vulg. dodirivati se, pipati, stiskati
tijelom u svrhu seksualnog uzbuivanja
i privoljavanja.

207

I i - fonema, glas, vokal, samoglasnik

prednjeg reda, trinaesto slovo abecede,
dvadeset esto slovo azbuke,
i vezn. - povezuje dvije ili vie rijei,
sintagmi ili sintagmatskih sklopova u
odreenom govornom nizu.
'iako vezn. - u dopusnom znaenju {Iako
je bilo nevrijeme, krenuli su na put),
ibadet im. m. r. (ar.) - ukupni sistem
vjerskih obredoslovnih obaveza u isla
mu i njihovo prakticiranje u svakida
njem ivotu,
ibadetiti gl. nesvr., prez. ibadetim provoditi ibadet, obavljati revnosno sve
postavljene vjerske islamske dunosti,
ibadetlija im. m. r. (ar.-tur.), n. mn.
ibadetlije - musliman koji revnosno
obavlja sve vjerske obaveze predviene
ibadetom,
ibis im. m. r. - mistika ptica.
Iblis im. m. r. (ar.), g. jd. Iblisa - melek
(aneo) koji se, prema islamu, nije htio
pokloniti ovjeku (Ademu, prvom
ovjeku i prvom vjerovjesniku u islamu,
i njegovoj druici Havvi), samozavjetujui se da e do Sudnjega dana iriti
nered i smutnju na zemlji; ejtan, avo,
sotona.
Ibrahim im. m. r. (ar.) - muslimansko
muko ime, jedan od poznatijih vjerovjesnika u islamskom uenju (bibl.
Abraham ili Avram), praotac Arapa i
Jevreja.
ibret im. m r. (ar.) - ivotna pouka,
ilustrativni iskustveni primjer,
ibretiti se gl. nesvr. (ar.), prez. ibretlm se
- uditi se nekom iznenadnom steenom
iskustvu.
ibrik im. m. r. (perz.), n. mn. ibrici bakrena posuda za vodu valjkasta oblika
i uska grla, na ijem je vrhu poklopac
kupasta oblika.

ibriim im. m. r. (ar.) - tanki svileni konac

za vezenje,
ibriimli prid. (ar.-tur.) - koji se odnosi na
ibriim, svilenkast,
iiji zamj. - bilo iji, ma iji, iji god.
ikija im. . r. (tur.) - alkoholno pie;
strast za neim do stanja opjanjenosti.
ie im. m. r. - ono to se jede, hrana,
ii gl. nesvr., prez. 'idem, gl. pril. sad.
idui, gl. pril. pr. iavi, gl. prid. rad.
iao - openito: kretati se u nekom
smjeru; hodati,
iindija im. . r. (tur.) - ikindija,
iram im. m. r. (ar.-tur.) - ikram, ast,
poast, goenje,
idara im. . r. (ar.) - izdravanje; snab
dijevanje, opskrba.
ideal im. m. r. (lat.), g. jd. ideala - naj
bolja i najljepa projekcija neega,
savrenstvo, uzor kojemu se tei.
idealan prid. (lat.), odr. v. idealni - koji se
odnosi na ideal, koji odgovara idealu,
savren, bez greke.
idealist(a) im. m. r. - onaj koji svijet i
zbivanja oko sebe vidi u idealnom obli
ku i sadraju, onaj koji je u svome pona
anju poten, bezazlen, naivan, pristaa
idealizma u filozofiji,
idealistkinja/idealistica im. . r. - ona
koja je idealist,
idealizacija im. . r. - predstavljanje nee
ga u boljem, savrenijem, idealnijem
obliku nego to je u stvarnosti,
idealizam im. m. r. (gr.), g. jd. idealiz
ma, n. mn. idealizmi, g. mn. idealizama
- filozofsko uenje kojim se stvarnost
promatra u ozraju i u kontekstu ideja,
stav kojim se vlastito miljenje o svijetu
i ivotu podvrgava nekom projiciranom
idealu, shvaanje umjetnosti i dr. kao
neposredni izraz odreenog ideala,
idealiziranje/idealizovanje gl. im. s. r.
(gr.) od idalizirati/idealizovati.

idealizirati/idealizovati gl. svr. i nesvr.

(gr.), prez. ideaUziram/idealizujem zanositi se neim i prikazivati to u
idealnoj slici,
idealno pril. - tako da je neto idealno,
savreno.
ideja im. . r. (gr.) - zamisao, misaono
oblikovanje ega, neposredno nadahnu
e, izazvani podsticaj,
idejni prid. odr. v. (gr.) - to se odnosi na
ideju (idejni projekt),
idejnost im. . r. (gr.), instr. jd. idejnou/idejnosti - svojstvo onoga to je
proeto idejom,
identian prid. (lat.), odr. v. identini potpuno jednak, istovjetan {identian
pojam, indetini stavovi).
idetificiranje/iden tiflko vanje gl. im. s. r.
(lat.) od indentificirati/indentifikovati.
identificirati/identifikovati (se) gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. identificiram/identifikujem (se) - smatrati, prepoznati, pre
poznavati ta identinim, istovjetnim,
izjednaiti se/izjednaavati se.
identifikacija im. . r. (lat.) - poistovje
ivanje, izjednaavanje, prepoznavanje,
utvrivanje identiteta,
identitet im. m. r. (lat.), g. jd. identiteta,
g. mn. identiteta - istovjetnost, skup
injenica, osobina, svojstava itd. po ko
jima su neko bie, predmet, pojava itd.
razliiti od bilo kojega drugog bia,
predmeta ili pojave,
ideolog im. m. r. (gr.) - nosilac jednog
odreenog ideolokoga miljenja i akti
vni zagovara njegova praktinog prim
jenjivanja.
ideologija im. . r. (gr.) - ukupnost
pojmova i konstrukcija u razliitim obli
cima svijesti u cilju njihova praktinog
primjenjivanja, ukupnost filozofskih,
drutvenih, politikih, moralnih, religij
skih i dr. ideja u jednom povijesnom
razdoblju ili u jednoj drutvenoj grupa
ciji (npr. komunistika ideologija).
ideologijski prid. odr. v. (gr.) - to se
odnosi na ideologiju,
ideoloki prid. odr. v. (gr.) - ono to se
odnosi na ideologiju i na ideologe kao
nosioce odreene ideologizirane svijesti,
idet im. m r. (ar.) - odreeni vremenski
period (etiri mjeseca) u kojemu ena,
prema islamskome erijatskom pravu,

idui

nakon smrti mua ili nakon razvoda, ne

moe sklopiti novi brak.
idila im. . r. (gr.) - uope: sretan,
izvrstan sklad i ugoaj u ivotu; prirodni
sklad i ravotea; njean zaljubljeniki
ivot udvoje; lirska pjesma nastala u
antikoj Grkoj s pomenutim osobina
ma.
idilian prid. (gr.), odr. v. idilini - to
po svojim osobinama slii i podsjea na
idilu.
iilinost im. . r., instr. jd. idilinou/
idilinosti - stanje u kojem se manifestu
je idila.
idiom im. m. r. (lat.), g. jd. idioma, g. mn.
idioma - posebni jeziki oblik, prepoz
natljivi jezik nekog kraja ili, pak, poje
dinoga govornika, posebni izraz u nek
om jeziku koji je teko prevodiv ili
neprevodiv na druge jezike, izraz vezan
za neku posebnu oblast (muziki idiom,
folklorni idiom).
idiot im. m. r. (lat.) - osoba duhovno
zaostala u razvoju; glupa, neinteligentna
osoba, koja se ponaa primitivno, koja
ini razne nevaljatine i nepodoptine,
idiotija im. . r. (gr.) - idiotizam, najtei
stupanj duevne zaostalosti, bolesno sta
nje svijesti u nekom pojedinanom ili
drutvenom ponaanju,
idiotizam im. m. r. (gr.), g. jd. idiotizma
- duevna zaostalost steena u djetinj
stvu, idiotija, (razg.) velika glupa, pro
maena zamisao ili konkretni postupak s
moguim neugodnim posljedicama,
idiotski prid. odr. v. - koji se odnosi na
idiote.
idiotski pril. - na nain idiota, na idiotski
nain.
idol im. m. r. (gr.) - figura ili kip kojem
se pripisuju uzviena, boanska svojs
tva, koji simbolizira neku viu, natpriro
dnu silu i koji se oboava; prenes. osoba
koju oboavaju (up. glumac idol),
idolatrija im. . r. (gr.) - kultno potiva
nje kipova, slika, odreenih predmeta
kojima se pripisuju nadnaravne, boan
ske moi; idolopoklonstvo, pretjerano
uzdizanje nekoga ili neega i neposred
no odnoenje prema njemu kao prema
idolu.
idui prid. odr. v. - koji je na redu, koji
upravo slijedi, slijedei.

idazet

idazet im. m. r. (ar.) - doputenje, dozvo

la.
idtihad im. m r. (ar.) - samostalni trud i
rjeavanje vjerskih pitanja u islamu na
temelju erijatsko-pravnih izvora u
Kur'anu i Hadisu,
ifrizluk im. m. r. (ar.-tur.) - potpadnutost
pod djelovanje zlog dina, demona;
srdba, bijes,
iftar im. m. r. (ar.), g. jd. iftra - zavre
tak dnevnog posta u islamu, vrijeme
kaed se onaj koji posti moe omrsiti,
iftira im. . r. (ar.) - potvora, kleveta,
iirot im. m. r. (tur.) - ljekovita biljka
aromatina lia.
igalo im. s. r. (gr.), g. jd. igala - ljunkovita obala,
igbal im. m. r. (ar.), g. jd. igbala - srea,
igda pril. - ikada, nekada,
igdje pril. - bilo gdje.
igla im. . r., g. mn. igala/igala - iljata
metalna alatka sa uicama koja slui za
ivanje; dio nekih aparata (up. gramo
fonska igla, magnetska igla).
iglast prid., odr. v. iglasti - koji je slian
igli; koji je pokriven ili je u obliku igala
(grana bora, kaktus),
igleni/igleni prid. odr. v. - koji je dio igle
(up. iglene ui)
iglica im. . r., em. - mala igla, najsitniji
list na grani etinara (iglice bora),
igliast prid., odr. v. igliasti - koji je
nalik iglici/iglicama,
igliav prid., odr. v. igliavi - koji je
pokriven iglicama, koji je u obliku igli
ca.
iglo im. s. r. (engl.) - nastarrtba Eskima
sainjena od leda i snijega,
iglun im. m. r., g. jd. igluna - rijena riba
sabljarka.
ignorancija im. . r. (lat.) - ponaanje
prema nekom kao da ne postoji; namjer
no ili nenamjerno zanemarivanje infor
macija, vanih pojedinosti i injenica,
ignorant im. m. r. (lat.) - onaj koji neto
ignorie, koji ta ne uzima kao vano,
ignoriranje/ignorisanje gl im. s. r. (lat.)
od ignorirati/ignorisati,
ignorirati/ignorisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. igndriram/igndriem - nam
jerno ili podsvjesno ne htjeti prihvatiti
ili uzeti u obzir odreena znanja i inje
nice o nekome ili neemu.

208

209
igra im. . r., g. jd. igri, g. mn. igara fizika ili intelektualna aktivnost radi
zabave i rekreacije, slina aktivnost koja
u sportskim i drugim oblastima podra
zumijeva nadmetanje u sportskim i dru
gim vjetinama uz neposredno potiva
nje odreenih takmiarskih pravila; glu
ma na filmu ili u pozoritu itd.
igra im. m. r., g. jd. igraa - uesnik u
igri, lan tima u sportskim nadmetanji
ma.
igraica im. . r. - ena igra,
igraka im. . r., dat. jd. igraki - predmet
namijenjen za igru.
igraki prid. odr. v. - koji se odnosi na
igrae.
igraki pril. - na nain igraa, kao igra,
igranica im. . r. - prostorija u kojoj se
igraju hazardne igre, ob. kockarnica,
igrai prid. odr. v. - ono to se odnosi na
igru ili to slui za igru (igrae karte,
igrai sto),
igrallnl prid. odr. v. - ono to se odnosi
na igralite,
igralite im. s. r. - prostor ureen za
sportsku i dr. igru, teren (koarkako
igralite, igralite za djecu).
igranje gl. im. s. r. od igrati,
igraonica im. . r. - posebni ograeni ili
koji drugi prostor predvien za igru,
prostorija za igru.
igrati (se) gl. nesvr., prez. igram (se), gl.
pr. sad. igrajui (se) - provoditi vrijeme
u igri; nastupati protiv druge sportske
ekipe; skakati u mjestu; glumiti u
predstavi; ponaati se neozbiljno, igraju
i se doi u ivotnu opasnost,
igrokaz im. m. r. - jednostavni pozorini
komad.
iguman im. m. r. (gr.) - starjeina pravo
slavnog manastira,
igumanija im. . r. (gr.) - starjeina u
enskom pravoslavnom manastiru,
ih uzv. - npr. za pojaavanje pohvale (Ih!
To je bilo neto.), opovrgavanje kakvog
izraza (u zn. Nije valjda! Nemoj ti
meni!) itd.
ihram im. m. r. (ar.) - bijeli nesaiveni
ogrta koji nose muslimanski hodo
asnici (hadije) u Meki u vrijeme obre
da hada ili u neko drugo vrijeme prili
kom posjete Kabi.

ihtijar im. m. r. (ar.), n. mn. ihtijari - stari

ovjek kojem je potrebna socijalna i
medicinska zatita,
ihtiolog im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi
ihtiologijom.
ihtiologija im. . r. (gr.) - nauka koja se
bavi prouavanjem riba.
ihtiologljskl prid. odr. v. (gr.) - to je u
vezi s ihtilogijom, ihtioloki.
ihtiolokl prid. odr. v. (gr.) - to je u vezi
s ihtiolozima koji se bave prouavanjem
riba.
ijekavac im. m. r. - onaj koji u govoru i
pisanju upotrebljava ijekavicu,
ijekavica im. . r. - govor u kojem se na
mjestu praslav. glasa jat izgovara ije i
je (bijelo, m/>ra).
ijekavka im. . r. - ona koja u govoru i
pisanju upotrebljava ijekavicu,
ijekavski prid. - koji se odnosi na (ijek a
vicu.
ijekavski pril. - kao ijekavac, na nain
ijekavaca.
iju uzv. - izraz zadovoljstva, podvriskivanja (npr. pri igranju u kolu).
'ikad(a) pril. - bilo kad(a), ma kad(a).
ikakav zamj. - u zn. izrie nepostojanja
drugog ili ravnoga po kakvoi, bilo ka
kav, kakav god.
ikako pril. - nainski prilog kojim se izri
e krajnja ili jedina mogunost, na bilo
koji nain, bilo kako.
ikamo pril. - bilo kamo, igdje,
ikavica im. . r. - govor u kojem se umje
sto praslav. glas jat izgovara sa i (bilo
prema ijekavskom bijelo).
ikavizam im. m. r., g. jd. ikavizma, g. mn.
ikavizama - rije u kojoj je prasi, jat
zamijenjeno sa i (cvit, Up, svit).
ikindija im. . r. (tur.) - iindija, svako
dnevna molitva u islamu koja se obavlja
od sredine izmeu podneva i zalaska
sunca i traje sve do veernje molitve
(akam), druga molitva,
iko zamj. - barem neko, makar ko, bilo ko
(nema govora da to iko zna).
ikoji zamj. - ijedan, ikakav, ma bilo koji.
ikona im. . r. (gr.) - slika svetaca ili
odreenih likovno predoenih biblijskih
prizora prema pravilima ortodoksnih
crkava; prenes. popularan i istaknuti lik
u odreenom drutvenom kontekstu
(pop-ikona, ikona naeg vremena).

ilegalan

ikonica im. . r., em. - mala ikona, slii

ca na displeju preko koje se ulazi u
kompjuterske programe i fajlove.
ikonoborac im. m. r., g. jd. ikonobrca,
g. mn. ikonobraca - onaj koji osuuje
poboniko klanjanje ikonama; ikonoklast, onaj koji se bori protiv gotovih
miljenja i istina u drutvu,
ikonoborstvo im. s. r. - pokret ikonoboraca.
ikonografija im. . r. (gr.) - prouavanje
i opis ikona i, openito, slikarskih djela
objedinjenih slinom tematikom i simb
olima.
ikonostas im. m. r. (gr.) - pregrada u
pravoslavnoj crkvi koja dijeli svetite od
prostora za vjernike.
'ikra im. . r. plur. tantum - riblja jajaca,
mrijest.
ikrar im. m. r. (ar.) - oitovanje, prizna
nje, odluka,
ikram im. m. r. (ar.-tur.) - iram, ast,
poast, goenje.
Ikre im. s. r. - poglavlje (ura) u Kur'anu
za koje se, u islamu, vjeruje da su njego
ve uvodne reenice (ajeti) poetak Boi
jeg objavljivanja Kur'ana poslaniku Mu
hamedu a. s.
ikrica im. . r. - mala ikra; liinka tra
kavice u posljednjem stadiju razvoja,
lkriavost im. . r., instr. jd. ikriavou/
ikriavosti - stanje onog to je ikriavo,
to je zaraeno ikricama (bolest svinja i
goveda).
i'kud(a) pril. - u bilo kojem smjeru, bilo
kuda, ma kuda.
ilad im. m. r. (ar.), n. mn. Hadi - lijek,
iladli prid. (ar.-tur.) - ljekovit,
ilahija im. . r. (ar.) - pjesma napisana i
muziki uobliena, u svrhu slavljenja
Boga.
ilegala im. . r. (lat.) - nezakonita tajna
politika ili druga djelatnost koja djeluje
protiv vladajueg reima, ilegalnost,
ilegalac im. m. r. (lat.), g. jd. ileglca, g.
mn. ilegalci, g. mn. ileglaca - pripad
nik ilegale, onaj koji je protivnik vladajueg reima.
'ilegalan prid., odr. v. ilegalni - koji je
nezakonit prema vaeim drutvenim
zakonima i standardima, koji se skriva
od vlasti i sl.

ilegalnost

ilegalnost im. . r., instr. jd. ilegdlnosu!

ileglndsti - stanje ili osobina ono to
nije javno drutveno prihvaeno, to je
ilegalno, ilegala.
'ilegitiman prid. (lat.), odr. v. ilegitimni koji se ne uklapa u postojee zakonske
okvire, nelegitiman,
ili vezn. - oznaava mogunost realizacije
jednog od dvaju paralelnih sadraja (ili
jedan, ili drugi),
ilida im. . r. (tur.) - izvor ljekovite vrue
vode, toplice, banja (up. naziv za mjesto
Ilida kod Sarajeva).
Ilir im. m. r., . r. Ilirka, n. mn. Iliri pripadnik naroda koji je naseljavao Bal
kanski poluotok prije romanizacije i,
kasnije, procesa slavenizacije prostora
Balkanskog poluostrva,
ilirac im. m. r., . r. ilirka, g. jd. Hirea, n.
mn. ilirci, g. mn. iliraca - pripadnik ili
sljedbenik ilirizma, pokreta u Hrvatskoj
u 19. st. pod vodstvom Ljudevita Gaja.
iliriki prid. odr. v. - arh. ilirski,
ilirizam im. m. r. - ukupnost onoga to je
u politici i kulturi bilo vezano za ilirski
pokret u Hrvatskoj u 19. st.
ilirski prid. odr. v. - koji se odnosi na Ilire
kao na prastanovnike Balkana, koji se
odnosi ilirizam, na ilirski pokret u 19.
st., iliriki.
ilirstvo im. s. r. - ukupnost kultumo-politikih spoznaja i osjeanja to ih je u
sebi nosio ilirski pokret, ilirizam,
iliti vezn. (arh.) - ili, drugim rijeima,
drukije reeno,
ilmihal im. m. r. (ar.) - poetnica osnov
nih znanja islamske vjeronauke i obre
doslovlja.
ilmija im. . r. (ar.) - muslimanski duhov
nici, Udruenje muslimanskih vjerskih
slubenika,
ilovaa/ilovaa im. . r. - vrsta gline (slu
i, npr. za proizvodnju cigle),
ilovast prid. - u kojemu ima odreena
koliina ilovae, koji je poput ilovae,
ilum im. m. r. (ar.), n. mn. Humi - znanje,
ukupnost pojedinanog ili opeg znanja
iluminacija im. . r. (lat.) - ukraavanje
knjiga pisanih rukom ili drugih predme
ta..
iluminirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
iluminiram - ukrasiti ta iluminacijama.

210

211
ilumli prid. (ar.-tur) - koji je pun znanja,
koji je naroito uen i obrazovan (ilumli
alim).
ilustracija im. . r. (lat.) - prigodna slika,
skica ili crte uz tekst, dodatno obja
njenje u obliku komentara,
ilustrativan prid. odr. v. iustrativni - koji
slui kao ilustracija, koji neposredno
objanjava ili na to ukazuje (ilustrati
van primjer),
ilustrator im. m. r. (lat.) - onaj koji ilu
strira, umjetnik koji crta ili izrauje ilu
stracije.
ilustrir anj e/ilustrovanje gl. im. s. r. (lat.)
od ilustrirati/ilustrovati,
ilustrirati/ilustrovati gl. svr. i nesvr.
(lat.) prez. ilustriramAlustrujem - ukra
siti to odgovarajuim ilustracijama,
uslikati, oslikati, navesti kao slikovit
primjer radi boljeg razjanjenja, rasvjetljenja i sl.
iluzija im. . r. (lat.) - uzaludna nada,
lano iekivanje, zavaravanje, privid.
iluzionist(a) im. m. r. (lat.) - osoba koja
se profesionalno bavi iluzionizmom, tj.
izvoenjem iluzionistikih vjetina; onaj
koji je podlegao iluzijama i za kojeg
vie nema anse da se vrati realnom i
votu.
iluzionistica/iluzionistkinja im. . r. (lat.)
- ena iluzionist.
iluzoran prid. - koji se zasniva na iluzija
ma, neostvariv, varljiv,
imaginacija im. . r. (lat.) - mata, uobra
enje, sposobnost zamiljanja i milje
nja u predodbama, slikama ili metafo
rama.
imalo pril. - makar malo, bar malo.
imam im. m. r. (ar.) - muslimanski duho
vni voa, predvodnik u dematu u zaje
dnikim molitvama i svim drugim po
slovima vezanim za organizacijsku stru
kturu Islamske zajednice,
imamet im. m. r. (ar.) - imamsko zvanje;
prostor zvaninoga duhovnog uticaja
islamskog slubenika imama,
imamiti gl. nesvr. (ar.) - biti imam u
dematu, obavljati redovnu imamsku
djelatnost, predvoditi zajedniku molit
vu muslimanskih vjernika,
iman im. m. r. (ar.) - vjerovanje,
imanski prid. odr. v. - ono to se odnosi
na iman.

imanentan prid. (lat.), odr. v. imanentnikoji je sadran u biti neke pojave, koji
potie iz neke pojave ili je tom pojavom
ogranien.
imanje im. s. r. - posjedovanje ega (ima
nje razumijevanja),
imanje im. s. r. - posjed, imovina, imetak,
imaret im. m. r. (ar.), n. mn. imreti javna dobrotvorna kuhinja za siromane
graane, putnike namjernike, uenike
medresa i dr.
imati gl. nesvr., prez. imam - biti vlasnik
neega, posjedovati (npr. imanje),
imbecll im. m. r. (lat.) - osoba zaostala u
mentalnom razvoju; onaj koji svojim
ponaanjem odaje utisak mentalno za
ostale osobe.
'imbecilan prid. (lat.), odr. v. imbecilni koji je mentalno zaostao; koji se ponaa
kao mentalno zaostala osoba.
'ime im. s. r., g. jd. imena, g. mn. imena rije kojom neto imenujemo (npr. ime
neke osobe).
imela im. . r. - zimzelena parazitska bilj
ka na vokama i drugim stablima,
'imendan im. m. r. - dan u kojem se, u
kranskoj tradiciji, proslavlja krsno
ime.
'imenica im. . r. - promjenljiva vrsta
rijei kojom se oznaavaju bia, pre
dmeti, pojmovi, radnje, stanja, svojstva
itd.
imeniki prid. odr. v. - to se odnosi na
imenice, to pripada imenicama, imen
ski.
imenik im. m. r., n. mn. imenici - knjiga
koja sadri sreeni popis imena prema
nekom zvaninom redoslijedu (npr. po
abecedi).
imenovanje gl. im. s. r. - zvanino pos
tavljanje na odreenu dunost (imenova
nje vlade).
imenovati gl.
svr. i nesvr., prez.
imenujem - navesti ili navoditi neije
ime, postaviti ili postavljati koga na
odreeni drutveni i dr. poloaj i du
nost (imenovati ministre u vladi),
imetak m. m.
r., g.jd.imetka, n. mn.
imeci, g. mn.imetaka - ukupnost onoga
to se posjeduje, imovina,
imigracija im. . r. (lat.) - nastanjivanje u
drugoj zemlji, useljenje,
imigriranje gl. im. s. r. od imigrirati.

imponirati

im igrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.

imigriram - useliti se u drugu zemlju,
imigrant im. m. r. (lat.) - osoba koja je
uselila u stranu zemlju, useljenik,
imitacija im. . r. (lat.) - ono to je
napravljeno, izraeno, uinjeno prema
odreenom uzoru bez vlastite kreativno
sti i nadahnua, ono to se lano prika
zuje onim to u stvarnosti nije, oponaa
nje.
imitator im. m. r. (lat.) - onaj koji imitira,
koji se imitacijom bavi kao vjetinom,
imobilizfranje gl. im. s. r. od imobilizi
rati.
imobilizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
imobiliziram - staviti izvan funkcije,
imobilnost im. . r. (lat.), instr. jd. imobilnou/imobilnosti - osobina onoga to
je imobilizirano, stavljeno izvan funk
cije.
imovina im. . r. - ono to se ima u
vlasnitvu, imetak, posjed,
imovinski prid. odr. v. - to se odnosi na
imovinu.
'imperativ im. m. r. (lat.) - glagolski oblik
za izricanje zapovijedi, zapovijedni na
in.
imperativan prid., (lat.) odr. v. impera
tivni - koji je obavezujui, koji je neupi
tan i neodloan,
imperija im. . r. (lat.) - dravna tvorevi
na kojoj je na elu imperator, carevina;
simbol nekog oblika moi (npr. industri
jska imperija).
imperijalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd.
imperijaliste - onaj koji je na elu impe
rije; onaj koji je pristalica imperijaliz
ma.
imperijalizam im. m. r. (lat.), g. jd.
imperijalizma, g. mn. imperijalizama tenja jedne drave ili drugog oblika
moi da gospodari tuim dravnim pro
storima, narodima, kulturama, privred
nim i drugim ivotnim resursima,
implikacija im. . r. (lat.) - ono to je
sadrano, obuhvaeno, to se podrazu
mijeva, ali nije reeno, to e biti neiz
bjena posljedica,
impomranje/imponovanje gl. im. s. r. od
imponirati/imponovati,
imponirati/imponovati gl. nesvr. (lat ),
prez. impdniram/imponujem - ostavljati

import
potujui i zadivljujui utisak svojim
dobrim odlikama i vrlinama.
import im. m. r. (lat.) - uvoz; ono to je
odnekud dolo, to nije domae,
impotencija im. . r. (lat.) - spolna ne
mo, nesposobnost; prenes. nekreativnost (spisateljska impotencija).
impotentan prid. (lat.), odr. v. impotentni
- koji je u stanju impotencije, koji je
spolno ili stvaralaki nesposoban, ne
moan, nekreativan.
impozantan prid. (fran.), odr. v. impo
zantni - koji imponira, koji svojom poja
vom ostavlja snaan utisak, zadivljujui,
silan.
impregnacija im. . r. (lat.) - sloj onog
ime je ta impregnirano,
impregniranje gl. im. od impregnirati.
impregnirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
impregniram - premazati neto zatitnim
sredstvom (katran, lak i sl.) kako ne bi
propadalo.
impresija im. . r. (lat.) - utisak, dojam,
ono to je doivljeno neposredno, putem
osjetila, a ne putem logikog rasuiva
nja.
impresiomranje gl. im. s. r. (lat.) od
impresionirati,
impresionirati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. impresioniram, gl. pril. sad. impre
sionirajui - izazvati ili izazivati iv i
snaan utisak (impresiju),
impresionizam im. m. r. (fran.) - pravac u
likovnoj umjetnosti gdje dominira tenja
ka slobodnom i nesputanom izraavanju
svega to je oko vidjelo i ula doivjela,
razg. zakljuivanje na osnovu neposred
nih utisaka, bez oslanjanja na materijal
ne injenice i metodologiju.
impresivan prid. (lat.), odr. v. Impresivni
- koji ostavlja iv i snaan utisak,
improvizacija im. . r. (lat.) - neto to je
uraeno ili napravljeno na brzinu, bez
priprema i planova,
improviziranje/improvizovanje gl. im. s.
r. (lat.) od improvizirati/improvizovati.
improvizirati/improvizovati gl. nesvr.
(lat.), prez. improviziram/improvizujem,
gl. pril. sad. improvizirajui/ improvizu
jui - napraviti ta bez prethodnih pri
prema.

212

213
impuls im. m. r. (lat.), g. mn. impulsa poetni podsticaj da bi se pokrenulo ne
ko tijelo i sl., signal.
impulsTvan prid. (lat.), odr. v. impulsivni
- koji brzo reagira, bez prethodnog raz
miljanja, koji je nagao, sklon brzoj sva
i.
impulsivnost im. . r. (lat.), instr. jd.
impulsivnou/impulsivnosti - svojstvo
onoga to je impulsivno,
imputiranje gl. im. s. r. od imputirati,
imputirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
imputiram - neopravdano ta kome ili
emu pripisivati,
imsak im. m. r. (ar.), n. mn. imsaci vrijeme poetka muslimanskog posta.
imuan prid. odr. v. imuni - koji je dob
roga imovnog stanja, koji posjeduje ve
lika materijalna dobra, dobrostojei,
bogat ovjek.
imun prid. (lat.), odr. v. imuni - koji ima
imunitet.
imunitet im. . r. (lat.) - med. sposobnost
organizma da se odupre zaraznim bole
stima; povlateni poloaj kad je u pita
nju zakon (npr. diplomatski imunitet).
inae pril. - drukije, na drugi nain, u
protivnom,
inaica im. . r. - ono to je razliito po
obliku a isto u znaenju, dublet,
inad/inat im. m. r. (tur.) - tvrdoglavo
postupanje suprotno volji drugih, radi
ouvanja vlastitog ponosa, ili uslijed
oholosti, samoljublja i sl., prkos,
inaenje/inaenje gl. im. s. r. (tur.) od
inatiti/inaditi.
inaditi/inatiti (se) gl. nesvr. (tur.), prez.
inadimAnatim - prkositi kome ili emu,
tjerati inad.
inadljiv/inatljiv prid. (tur.), odr. v. inadljivi/inatljivi - koji se voli inatiti, svad
ljiv
inadija/inaija im. m. r. (tur.) - onaj koji
tjera inad, koji tvrdoglavo ustrajava u
svome miljenju i stavovima,
inauguracija im. . r. (lat.) - sveano
otvorenje; sveano uvoenje u posao,
ustolienje; dodjeljivanje asti,
'inauguralan prid. (lat.), odr. v. inaugura
lni - koji se odnosi na inauguraciju, pri
stupni, nastupni,
inaugurirati/inaugurisati gl. svr. i nes
vr. (lat.), prez. inauguriram/inauguri-

sem - obaviti sveano otvaranje ega;

postaviti koga na poloaj, ustoliiti; na
vijestiti ta.
incest im. m. r. (lat.) - spolni odnos s
bliim krvnim srodnikom, rodoskrvnue.
incident im. m. r. (lat.), g. jd. incidenta, g.
mn. incidenata - iznenadni, nepredvie
ni, nemili dogaaj,
incidntan prid. (lat.), odr. v. incidentni koji je sklon injenju incidenata, przniav.
indeks im. m. r. (lat.), g. mn. indeksa sadraj, registar imena; broj koji u pos
tocima pokazuje uzastopne promjene
unutar neke ekonomske pojave (indeks
privrednog rasta); studentska knjiica u
koju se upisuju semestri, predmeti, ocje
ne i sl.
indicija im. . r. (lat.) - znak na osnovu
kojeg se moe predvidjeti ishod, izvesti
zakljuak itd.
indiferentan prid. (lat.), odr. v. indifer
entni - koji je ravnoduan, nezainteresian, koji niim ne pokazuje svoju naklo
nost.
indigo im. m. r. (p.) - modroljubiasta
boja nazvana po istoimenoj biljci iz koje
se svojevremeno dobivala, posebni pa
pir koji se stavlja izmeu dvaju papira
radi pravljenja kopija na pisaoj maini.
Indijac im. m. r., g. jd. Indijca - stanovnik
Indije, onaj koji svojim izgledom i
vanjtinom upuuje da je porijeklom iz
Indije.
Indijka im. . r. - stanovnica Indije.
Indijanac im. m. r., . r. Indijanka, g. jd.
Indijanca, n. mn. Indijanci, g. mn. Indi
janaca - pripadnik starosjedilakog sta
novnitva Sjeverne i June Amerike,
indijanski prid. - to je porijeklom od
Indijanaca ili to se odnosi na Indijance,
indijski prid. odr. v. - to se odnosi na
Indiju ili Indijce {indijski aj),
indikacija im. . r. (lat.) - oznaka, znak,
polazina osnova za neki zakljuak, mi
ljenje, sumnju i sl.
indikator im. m. r. (lat.) - sprava ili aparat
kojim se registriraju trenutna stanja ne
ke pojave, pokazatelj,
indiskrecija im. . r. (lat.) - odavanje
tajni, nepristojna radoznalost i otvoren
ost.

indukcija
indiskretan prid. (lat.), odr. v. indiskretni
- koji je nametljivo i nepristojno radoz
nao, koji ne zna uvati povjerenu tajnu,
indisponiran prid. (lat.), odr. v. indispdnirdni - koji je bezvoljan, nepripremljen
za predvieni posao, neraspoloen,
indisponlranost im. . r. (lat.), instr. jd.
indispdnlranou/indispdniranosti - be
zvoljnost, neraspoloenost.
'individualan prid. (lat.), odr. v. Individu
alni - koji je lian, osoben, pojedinaan,
samostalan i nezavisan u odnosu na dru g?g
'individualno pril. (lat.) - samo za sebe, na
svoj vlastiti nain, zasebno.
individualist(a) im. m. r. (lat.) - pristaa i
pobornik individualizma, onaj koji svo
jom naravi, javnim ponaanjem, sklono
stima, iznesenim stavovima izdvaja od
drugih, osoba nesklona organiziranim
drutvenim oblicima ivota,
individualizacija im. . r. (lat.) - izdvaja
nje jedinke ili neke posebnosti prema
odreenim istaknutijim svojstvima,
individualizam im. m. r. (lat.), g. jd.
individualizma, g. mn. individualizama teorija prema kojoj se na pojedinca gle
da kao na najveu drutvenu vrijednost,
nedostatak osjeanja za ire drutvene
potrebe i za solidarnost s drugima.
individuum im. m. r. (lat.) - svaka samos
talno postojea i, u drutvenom ili priro
dnom kontekstu, izdvojena linost, po
sebnost, organizam i sl.; pejor. beznaa
jna linost, linost u koju se sumnja.
Indoevropljani im. m. r. - zajedniko ime
za pripadnike naroda koji govore jezike
iz indoevropske porodice jezika (napri
mjer, indijski jezici, perzijski, slavenski,
romanski, germanski jezici itd.),
indolencija im. . r. (lat.) - ravnodunost
prema radu i obavezama, nehaj, nemar
nost.
indologija im. . r. - prouavanje jezika i
kulture Indije,
indukcija im. . r. (lat.) - donoenje za
kljuaka polazei od pojedinanih slu
ajeva prema opim zakonitostima, fiz.
izazivanje elektrine struje u provod
niku njegovim kretanjem u magnetskom
polju ili promjenom magnetskog polja
oko njega.

induktivan
induktivan prid. (lat.), odr. v. Induktivni to se odnosi na indukciju, u emu se
dolazi do zakljuaka na osnovu pojedinanih sluajeva (induktivna metoda),
industrija im. . r. (lat.) - ukupnost mehaniko-proizvodnog procesa u preraivanju sirovina ili proizvoda u gotovi
proizvod (npr. teka industrija, metalna
industrija, prehrambena industrija i sl.),
industrijalac im. m. r. (lat.), g. jd. indu
strijalca, g. mn. industrijalaca - vlasnik
industrijskog preduzea ili istaknutiji
preduzetnik u industrijskom procesu,
industrijalizacija im. . r. (lat.) - proces
osnivanja, postavljanja, organiziranja
industrije u jednoj zemlji ili regiji,
industrijski prid. odr. v. (lat.) - ono to se
odnosi na industriju, to je neposredni
dio industrijskog procesa (industrijska
proizvodnja, industrijska sirovina, indu
strijska, biljka, industrijski centar, itd.),
industrijski pril. (lat.) - kao u industriji,
na industrijski nain.
Indil im. m. r. (ar.) - jedna od etiri
velike Knjige Boije u islamu (Tevrat,
Zebur, Indil, Kur'an); Evanelje u kr
anskom uenju,
inercija im. . r. (lat.) - fiz. svojstvo tijela
da zadri stanje mirovanja ili kretanja;
prenes. odsustvo volje za kretanjem ili
sudjelovanjem u nekoj akciji, tromost,
nevoljnost.
inertan prid. (lat.), odr. v. inertni - koji je
bez inicijative, nepoduzetan, trom.
'infantilan prid. (lat.), odr. v. infantilni koji se ponaa djetinjasto, nezreo,
infarkt im. m. r. (lat.), g. jd. infarkta, g.
mn. infarkta/infarkata - arite odumira
nja u organima uslijed poremeaja krvo
toka, tromboze i sl. (infarkt srca, infarkt
plua).
infekcija im. . r. (lat.) - prodiranje zaraz
nih mikroorganizama u tkivo, zaraza,
infektolog im. m. r. (lat.-gr.), n. mn.
infektdlozi - ljekar koji se bavi lijee
njem zaraznih bolesti,
infektologija im. . r. (lat.-gr.) - prou
avanje i lijeenje zaraznih bolesti.
inferioran prid. (lat.), odr. v. inferiorni koji je slabiji, nii, manje vrijedan u
odnosu na druge,
inferiornost im. . r. (lat.), instr. jd.
inferiornou/inferiornosti - svojstvo

214

215
manje vrijednosti i podreenosti u odno
su na druge, supr. superiornost,
infiranje gl. im. s. r. od inficirati.
inficirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
inficiram - uzrokovati infekciju, zaraziti,
inflacija im. . r. (lat.) - prekomjerno
tampanje novca to smanjuje njegovu
vrijednost.
inflacijski prid. odr. v. (lat.) - to se
odnosi na inflaciju,
inflacijski pril. (lat.) - kao inflacija, na
nain inflacije,
inflatoran prid. (lat.), odr. v. inflatorni koji je dio ili posljedica inflacije,
influenca im. . r. (lat.) - akutna bolest
izazvana prehladom (s velikom vrui
com i klonulou).
informacija im. . r. (lat.) - obavijest,
poruka; izvjetaj,
informacijski prid. (lat.) odr. v. - to se
odnosi na informaciju, to je dio infor
macije, informacioni.
informacioni prid. odr. v. (lat.) - infor
macijski.
informatiar im. m. r. (lat.) - onaj koji se
bavi informatikom,
informatika im. . r. (lat.), dat. jd.
informatici - ukupnost znanja o obradi,
koritenju i primjeni informacija,
'informativan prid. (lat.), odr. v. informa
tivni - koji sadri informacije, koji je u
slubi imanja i davanja informacija.
Informbiro im. m. r. (fran.), g. jd.
Informbiroa - Informacioni biro, vrhov
no tijelo komunistikih partija SSSR-a i
drugih zemalja unutar Varavskog pakta
osnovano radi jedinstvenoga idejnopolitikog rada i djelovanja (1947-1953) u
kojem su glavnu rije imali ruski komu
nisti.
informiranje/informisanje gl. im. s r.
(lat.) od informirati/informisati.
informirati/informisati (se) gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. infdrmiram/infdrmiem (se) - dati, davati ili dobiti, dobi
vati informaciju, obavijestiti (se),
infrastruktura im. . r. (lat.) - temeljna
ekonomska i organizaciona podloga za
neku veu, obuhvatniju, visoko razvije
nu proizvodnu ili koju drugu djelatnost
(vodovodna i kanalizaciona mrea,
elektrifikaciona mrea, saobraajnice,
itd.).

infuzija/infuzija im. . r. (lat.) - unoenje

tekuine, obogaene solju i glukozom, u
bolesni ili iscrpljeni organizam radi
nadoknade gubitka krvi i vode.
ingenioznost im. . r. (lat.), instr. jd. inge
niozno scu! ingeniozno ti - naglaena da
rovitost u nekom poslu ili u iznoenju
stavova, domiljatost, razboritost, otroumnost.
ingeniozan prid. (lat.), odr. v. ingenidzni koji je naglaeno darovit, domiljat, raz
borit, otrouman,
ingerencija im. . r. (lat.) - sudjelovanje u
emu, uplitanje u ta radi ostvarivanja
uticaja, uee,
inhalacija im. . r. (lat.) - udisanje pare,
plinova ili tekuina rasprenih u kapljice
radi olakavanja disanja i lijeenja,
inhalator im. m. r. (lat.) - sprava za lije
enje agi. im. s. r. (lat.) od inhalirati,
inhalirati se gl. nesvr. (lat.), prez. inhaliram se - udisati, uvlaiti u disajne orga
ne paru ili rasprene kapljice tekuine
radi lijeenja.
ini zamj. - drugi, ostali,
inicijali im. m. r. mn. (lat.) - poetna slo
va imena i prezimena.
inicijativa im. . r. (lat.) - poetni korak u
nekom radu, pobuda, podstrek.
inicijator im. m. r. (lat.) - onaj koji
podstie, koji pobuuje, podstreka,
iniciranje gl. im. s. r. (lat.) od inicirati,
inicirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
iniciram - podsticati, podstai, pokretati,
pokrenuti.
injekcija im. . r. (lat.) - med. ubrizgava
nje rastopine lijeka u tijelo pomou igle;
prenes. dati emu poetni stimulans u
radu i djelovanju (dati injekciju).
Inke m. m. r. - naziv za pripadnike etni
ke skupine Keua-Indij anaca u Junoj
Americi.
inkarnacija im. . r. (lat.) - utjelovljenje,
ovaploenje, olienje,
inkarniranje gl. im. s. r. (lat.) od inkarni
rati.
inkarnirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
inkdrniram - utjelovljavati, utjeloviti,
inkasator im. m. r. (lat.) - onaj koji pri
kuplja novac od dunika (npr. za potro
enu struju).

inkvizicija

inkasirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.

inkasiram - prikupljati ili prikupiti nov
ac za pruenu uslugu, naplatiti,
inkognito pril. (lat.) - pod lanim imen
om, daleko od oiju javnosti, tajno, skri
veno, kriom,
inkomodacija im. . r. (lat.) - pravljenje
smetnji, dosaivanje i ometanje ije
udobnosti.
inkomodiranje gl. im. s. r. (lat.) od inko
modirati.
inkomodirati gl. nesvr. i svr. (lat.),
prez. inkdmodiram - naruavati neiji
komoditet, ometati, smetati, izgubiti ko
moditet, biti doveden u stanje uznemi
renosti.
'inkompatibilan prid. (lat.), odr. v. inkompatibilni - koji se ne slae s ime, koji
nije u suglasju, nespojiv, nezdruiv.
inkompatibilnost im. . r. (lat ), instr. jd.
inkompatibUnou/inkompatibilnosti
stanje onoga to je inkompatibilno, to
je s ime nespojivo, nezdruivo, to se
ne moe usuglasiti,
inkongruentan prid. (lat.), odr. v. inkongruentni - koji je nepodudaran, nesugla
san, nekongruentan.
inkorporacija im. . r. (lat.) - ukljuenje
ili ukljuivanje u odreeni proces ili
sistem.
inkorporiranje gl. im. s. r. (lat.) od inkor
porirati.
inkorporirati gl. nesvr. i svr. (lat.),
prez. inkorpdriram - ukljuiti u neki
proces ili sistem, uiniti da ta postane
sastavni dio cjeline, pripojiti, ujediniti,
inkubacija im. . r. (lat.) - vrijeme koje
protekne od trenutka zaraze nekom bo
leu do prvih simptoma oboljenja,
inkubator im. m. r. (lat.) - ureaj za nje
govanje pilia i druge peradi umjetnim
putem; aparat u porodilitu za njego
vanje nedonoadi.
inkunabule im. . r. mn. (lat.) - prvi otisci
knjiga iz vremena kad je pronaen tam
parski stroj (do g. 1500).
inkvizicija im. . r. (lat.) - ustanova Kato
like crkve koja je u Srednjem vijeku,
putem sistematske ideoloke pijunae,
prokazivala i kanjavala heretike i here
tika uenja; prenes. zagrizeno istrai
vanje javnog mnjenja koje se provodi

inoa
grubim metodama i ugroava slobodu
miljenja.
inoa im. . r. - druga ena, pored ve
postojee supruge,
inojezikl prid. - koji se odnosi na drugi
jezik, drugojeziki.
inkorespodent im. m. r. (lat.) - osoba
koja vodi korespodenciju, prevodilac (u
preduzeu ili politiko-diplomatskoj mi
siji).
inokosan prid. (crk.-slav.), odr. v. indkosni - koji u razliitim poslovima, meu
sobnim odnosima, obavezama, nadle
nostima i sl. djeluje sam, pojedinaan
(inokosni poslovodni organ),
inovacija im. . r. (lat.) - obnova, obnav
ljanje, promjena,
inovator im. m. r. (lat.) - onaj koji ino
vira, pronalaza, izumitelj,
inoviranje gl. im. s. r. (lat.) od inovirati,
inovirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
indviram, gl. pril. sad. inovirajui - uvo
diti inovacije, obnoviti, obnavljati,
'inozemni prid. - koji je iz inozemstva,
inostrani.
inozemstvo im. s. r. - inostranstvo, pro
stori drugih zemalja, strane zemlje, tui
na.
insan im. m. r. (ar.) - ovjek, osoba,
insanijet im. m. r. (ar.) - ljudstvo, ovje
nost.
insanskl prid. (ar.), odr. v. - to se odnosi
na insana, ovjeiji, ljudski,
inscenacija im. . r. (gr.-lat.) - oprema i
kulise za scenu u teatru i sl.
insceniranje gl. im. s. r. (gr.-lat.) od
inscenirati,
inscenirati gl. nesvr. i svr. (gr.-lat.),
prez. insceniram - prilagoditi knjievno
djelo za za pozorinu izvedbu, prenes.
izvesti neku gestu ili predstavu s nam
jerom da se ko dovede u zabludu,
insekt im. m. r. (lat.), g. mn. insekata kukac (pele, mravi, leptiri itd.),
insekticid im. m. r. (lat.) - sredstvo za
unitavanje insekata,
insert im. m. r. (lat.), g. jd. inserta, g. mn.
inserata/inserta - to je umetnuto (film
ski insert).
insinuacija im. . r. (lat.) - lana optuba
da bi se koga okrivilo, potvora, kleveta,
insinuiranje gl. im. s. r. (lat.) od insinu
irati.

217

216
insinuirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
insinuiram, gl. pril. sad. insinuirajui navoditi ili navesti lanu misao, lanu
predodbu ili informaciju, potvarati, po
tvoriti, podmetati, podmetnuti,
insistiranje gl. im. s. r. (lat.) od insistirati,
insistirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
insistiram - biti ustrajan u svojim zahtje
vima, ne poputati,
inspekcija im. . r. (lat.) - nadziranje
procesa rada (u preduzeu, koli, usta
novi i sl.), nadzorna sluba,
inspektor im. m. r. (lat.) - osoba zaduena
za nadgledanje rada i potovanje uspo
stavljenih pravila rada i ponaanja, nad
zornik, nadziratelj.
inspektorat im. m. r. (lat.) - sluba za
obavljanje inspekcijskih poslova, nadzo
rnitvo, nadglednitvo.
inscipijent im. m. r. (lat.), g. mn. incipijenata - osoba u teatru zaduena nadzirati
poslove iza pozornice,
inspiracija im. m. r. (lat.) - iznenadni
unutarnji podsticaj za duhovni i stvara
laki rad, nadahnue,
inspiriranje/inspirisanje gl. im. s. r. (lat.)
od inspirirati/inspirisati,
inspirirati/inspirisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. inspiriram/inspiriem, gl.
pril. sad. inspirirajui!inspiriui - pod
sticati ili podstaknuti na duhovni i stva
ralaki zanos, nadahnuti,
instalacija im. . r. (lat.) - ukupnost me
usobno povezanih ureaja u nekom si
stemu (npr. elektrina instalacija),
instalater im. m. r. (lat.) - osoba zaduena
za provoenje instaliranja,
instaliranje gl. im. s. r. od instalirati,
instalirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
instaliram, gl. pril. sad. instalirajui postavljati instalaciju, uvezivati ureaje
u sistem; uvesti koga u novu radnu du
nost, ustoliiti,
instanca im. . r. (lat.) - hijerahijski nivo
(npr. u vlasti, sudstvu, politici, admini
straciji).
instinkt im. m. r. (lat.), g. jd. instinkta, g.
mn. instinkata - uroena osobina koja
omoguava da se to predvidi, predo
sjeti; uroeni nagon kojim se ovjek
slui nesvjesno i bez razmiljanja, intu
icija.

'instinktivan prid. (lat.), odr. v. instiktivni

- koji se odnosi na instikt.
'instinktivno pril. (lat.) - pomou instikta,
nagonski.
institucija im. . r. (lat.) - ustanova, zav
od; prenes. izraz za ovjeka iji anga
man premauje radne mogunosti poje
dinca.
'institucionalan prid. (lat.), odr. v. institu
cionalni - koji je postavljen i ureen
prema propisima institucije,
institut im. m. r. (lat.) - ustanova od po
sebnog znaaja za neku oblast (npr. za
nauku, odgoj i sl.), zavod,
institutski prid. odr. v. (lat.) - to se
odnosi na institut, to pripada institutu,
institutski pril. (lat.) - kao institut, na na
in instituta,
instruiranje gl. im. s. r. (lat.) od instru
irati.
instruirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
instruiram/instruiem - davati upute,
upuivati, davati sate iz neke naune,
nastavne, praktine i dr. oblasti, podua
vati.
instrukcija im. . r. (lat.) - uputa, pouka,
nalog za obavljanje nekog posla, podu
avanje izvan redovne nastave (instruk
cije iz matematike).
'instruktivan prid. (lat.), odr. v. instrukti
vni - koji sadri instrukciju, koji je po
uan (instruktivna nastava),
instruktor im. m. r. (lat.) - onaj koji daje
instrukcije,
instrument im. m. r. (lat.), g. mn. instru
menata - sredstvo, orue za rad (u labo
ratoriji, ordinaciji i sl.); dokument ili
propis koji ima pravno djelovanje; pre
nes. osoba koja djeluje prema neijim
uputama ili uticajem (instrument u slu
bi vladajue oligarhije),
instrumentacija im. . r. (lat.) - prilago
avanje kompozicija za muzike instru
mente; koritenje, upotreba instrumena
ta.
instrumentalizacija im. . r. (lat.) - pre
nes. upotreba u ciljane, praktine, uglav
nom u pogrene svrhe (politika instru
mentalizacija), manipulacija,
instrumentalizfranje gl. im. s. r. (lat.) od
instrumentalizirati.
instrumentalizirati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. instrumentaliziram - upotre

inteligencija

bljavati, upotrijebiti, koristiti, iskoristiti,

manipulirati u svrhu neke ideoloke, po
litike itd. opcije,
instrumentarij im. m. r. (lat.) - ukupnost
instrumenata za neku djelatnost ili pos
ao.
inalah (inallah) uzv. (tur.-ar.) - akobog
da (ako Bog da), dao Bog pa da bude
tako.
intaktan prid. (lat.) - koji je nedirnut,
netaknut.
intarzija im. . r. (lat.) - ukraavanje
drvenih predmeta razliitim dodacima
od metala, slonove kosti, drveta i sl.
integracija im. . r. (lat.) - spajanje
dijelova u cjelinu (integracija drutva),
integral im. m. r. (lat.) - mat. granina
vrijednost zbira beskonano malih veli
ina u odreenim granicama.
'integralan prid. (lat.), odr. v. integralni koji ima sve svoje dijelove, koji je cjelo
vit, koji sam sobom ini jednu potpunu
cjelinu, potpun, ukupan,
integriranje/integrisanje gl. im. s. r.
(lat.) od inegrirati/inegrisati.
integrirati/integrisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. integriram/integrisem - izvr
iti ili vriti integraciju (zemlju, drutvo,
ideje i sl.), ujediniti ili ujedinjavati, spo
jiti ili spajati,
integritet im. m. r. (lat.) - postojanost
svih dijelova unutar neke cjeline, neokrnjenost, potpunost (integritet linosti),
intelekt im. m. r. (lat.) - um, razum, svije
st, mo shvaanja,
intelektualac im. m. r. (lat.), g. jd. intelektulca, g. mn. intelektualaca - onaj
koji se bavi umnim radom, mislilac koji
paljivo i odgovorno promilja u svome
javnom djelovanju,
intelektualan prid. (lat.), odr. v. intele
ktualni - koji se odnosi na intelekt, na
koritenje i uvaavanje znanja (intelek
tualni rad),
intelektualka im. . r. (lat.) - ena inte
lektualac.
intelektualno pril. (lat.) - to je na inte
lektualni nain,
inteligencija im. . r. (lat.) - neformalni
intelektualni stale u odreenome dru
tvenom konktekstu; sposobnost brzog i
lahkog uoavanja, otkrivanja ili donoe-

inteligentan
nja neposrednih zakljuaka u vezi sa
nekim problemom,
inteligentan prid. (lat.), odr. v. inteligen
tni - koji lahko shvaa i razumijeva,
pametan, bistar, koji ostavlja dojam ra
zumne, umne, prosvijeene osobe (inte
ligentna pojava),
inteligentno pril. (lat.) - na intelegentan
nain.
inteligibilan prid. (lat.), odr. v. inteligibllnl - koji je shvatljiv jedino razumom, a
ne osjetom,
intencija im. . r. (lat.) - namjera, nakana,
htijenje.
intedant im. m. r. (lat.) - koji brine za
hranu i redovno snabdijevanje vojnika i
vojnih jedinica; rukovodilac u pozoritu,
intendantura im. . r. (lat.) - posebna
organizirana jedinica koja brine o ishra
ni i opskrbi vojske.
intenzitet im. m. r. (lat.) - stepen snage,
jaine i napetosti.
'intenzivan prid. (lat.), odr. v. intenzivni snaan, jak, moan, izraen u velikoj
mjeri.
intenzivnost im. . r. (lat.), instr. jd. intenzlvnou/intenzivnosti - osobina onoga
to je intenzivno,
interdisciplinaran prid. (lat.), odr. v.
interdisciplinarni - koji se tie vie raz
liitih naunih disciplina.
interes im. m. r. (lat.) - zanimanje za
neto; korist, dobitak (u novcu i sl.),
interesantan prid. (lat.), odr. v. interesan
tni - koji izaziva interes, zanimljiv,
interesent im. m. r. (lat.) - osoba koja
pokazuje zanimanje za neto, interedija.
interesiranjeA'nteresovanje gl. im. s. r.
(lat.) od interesirati/interesovati (se),
interesirati/interesovati (se) gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. intereslram/interesujem (se) - zanimati se za neto ili o
neemu, eljeti saznati to vie infor
macija i pojedinosti.
'interesni prid. (lat.) - koji je povezan s
interesom, koji se odnosi na interes,
interedija im. m. r. (lat.-tur.) - razg.
ovjek koji u svemu vidi prvenstveno
linu korist i ostvarenje iskljuivo svo
jih interesa.

219

218
interijer im. m. r. (fr.) - unutranjost
prostorije, supr. eksterijer,
intermeco im. m. r. (tal.) - umetak, pauza,
stanka, meuin u nekom slijedu doga
aja.
internacija im. . r. (lat.) - odreivanje
zabrane slobode kretanja ili progon na
neko mjesto radi izdravanja propisane
kazne.
internacionala im. . r. (lat.) - meunar
odna politika organizacija socijalisti
kih, komunistikih i radnikih partija i
udruenja u Evropi i ire formirana radi
zatite i afirmacije radnikih prava, him
na meunarodnoga proletarijata.
'internacionalan prid. (lat.), odr. v. inter
nacionalni - koji ima meunarodni zna
aj, ugled i uticaj (internacionalni kul
turni festival, internacionalna sportska
karijera).
internacionalizam im. m. r. (lat.) - pove
zivanje naroda, kultura i tradicijskih
drutvenih vrijednosti na temelju meu
sobnog sporazumijevanja i uvaavanja,
izvan pojedinanih nacionalnih uvjeto
vanosti i interesa,
internat im. m. r. (lat.) - kolska obrazov
na, odgojna itd. ustanova za zajedniki
ivot uenika, studenata, pitomaca i sl.
internet im. m. r. (engl.) - mrea za po
vezivanje kompjuterskih sistema,
interni prid. (lat.) - to je za unutranju
upotrebu, unutranji,
interniranje gl. im. s. r. (lat.) od interni
rati.
internirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
interniram - osuditi koga na internaciju
ili je provesti,
internirac im. m. r. (lat.), n. mn. intermrci - osoba osuena na internaciju.
internist(a) im. m. r. (lat.) - ljekar koji
lijei bolesti unutranjih organa,
internistica/internistkinja im. . r. - ena
internist.
interpolacija im. . r. (fr.) - naknadno
umetanje, uvrtavanje (u tekst, umjet
niku tvorevinu i sl.),
interpret im. m. r. (lat.) - interpretator,
interpretacija im. . r. (lat.) - izvoenje
dramskog ili kojega drugog umjetnikog
djela (glumom, pjevanjem ili sviranjem,
govorenjem itd.); objanjavanje, tuma
enje smisla neega.

interpretator im. m. r. (lat.) - onaj koji

interpretira (npr. glumac koji govori/
tumai knjievnoumjetniki tekst i sl.),
interpretiranje gl. im. s. r. (lat.) od
interpretirati,
interpretirati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. interpretiram - objasniti, objanja
vati, protumaiti, tumaiti,
interpunkcija im. . r. (lat.) - pravopisni
znaci (npr. taka, zarez, upitnik, uzvi
nik, crta, zagrade, itd.),
interval im. m. r. (lat.) - vrijeme izmeu
dviju vremenskih cjelina, mu. odnos
izmeu tonova prema njihovoj visini i
broju titraja.
intervencija im. . r. (lat.) - mijeanje u
proces ili podruje nadlenosti s namjer
om mijenjanja postojeega stanja (vojna
intervencija); upad; javljanje za rije;
istup; ljekarski, hirurki) zahvat (inter
vencija na srcu),
intervemranje/intervenisanje gl. im. od
intervenirati/intervenisati.
intervenirati/intervenisati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. intervenlram/interveniem - umijeati se, uplesti se u podru
je neijeg djelovanja, posao ili proces
putem akcije, posredovanja i sl.),
intervju im. m. r. (engl.), g. jd. intervjua,
n. mn. intervjui - razgovor u kojem neko
odgovara na pitanja i daje svoje milje
nje, iznosi stavove itd. (npr. za medije),
intervjuiranje/intervjuisanje gl. im. s. r.
(engl.) od intervjuirati/intervjuisati.
intervjufrati/intervjuisati gl. svr. i ne
svr. (engl.), prez. intervjuiram/intervjiiise - voditi razgovor slijedom posta
vljanja pitanja i dobivanja odgovora,
intima im. . r. (lat.) - vlastiti, unutranji
duevni i funkcionalni svijet ovjekova
bia.
'intiman prid. (lat.), odr. v. intimni - koji
je duboko lian i skriven od oiju jav
nosti (intimni ivot, intimno rublje); koji
je vrlo blizak, prisan, koji ostavlja utisak
bliskosti i prisnosti (intimni prijatelji),
'intimno pril. (lat.) - duboko lino, skrive
no, na initiman nain, prisno,
intimnost im. . r. (lat.), instr. jd. intunnou/intimnosti - osobina onoga to je
intimno.

introvertiran

'intimus im. m. r. (lat.) - prisni prijatelj

kojemu se mogu povjeriti najlinije taj
ne.
intonacija im. . r. (lat.) - ritmiko-melodijska osobenost govora; mu. odmjera
vanje visine glasa; lik. nain mijeanja i
kombiniranja oblika i boja; uope osno
vno obiljeje, karakter, duh.
intoniranje gl. im. s. r. (lat.) od intonirati,
intonirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
intdnlram - dati ili davati emu intona
ciju, zapoeti ta s pjevanjem ili svira
njem (intonirati dravnu himnu), pove
sti ili voditi prirodu razgovora i sl. u
odreenom smjeru, dati/davati ton.
intravenozno pril. (lat.) - direktno u venu
(intravenozno dati injekciju),
intriga im. . r. (fr.), dat. jd. intrigi potaknuta meuljudska spletka, zavjera
protiv nekoga; zaplet radnje u knjiev
nom djelu, pozorinoj predstavi ili fil
mu.
intrigant im. m. r. (fr.) - osoba sklona
intrigama, spletkaro, smutljivac,
intrigantica/intrigantkinja im. . r. (fr.) enska osoba sklona intrigama, smutljivica.
intrigantski/intrigantskl prid. odr. v. koji se odnosi na intrige i intigrante
(intrigantsko ponaanje),
intrigantski/intrigantski pril. - na nain
intriganta, kao intrigant,
introdukcija im. . r. (lat.) - uvodni dio
muzikog djela (u simfoniji, operi i sl.),
pristup.
introspekcija im. . r. (lat.) - ispitivanje
vlastite svijesti i savjesti, poniranje u
emocionalne, duhovne i intelektualne
svjetove svoje linosti i iskuavanje vla
stitih mogunosti, samoispitivanje.
introspekcljskl prid. odr. v. (lat.) - to se
odnosi na introspekciju, to je vezano sa
inom samoposmatranja i samoispitivanja vlastite svijesti i linosti,
introspekcljski pril. (lat.) - na nain intro
spekcije.
introvertan prid. (lat.), odr. v. introvertnl
- koji je okrenut prvenstveno prema sebi
i zatvoren prema vanjskome svijetu,
povuen, samozatajan; supr. ekstrovertan.
introvertiran prid. (lat.), odr. v. intro
vertirani - koji se usljed razoarenja

introvertlranost

vanjskim svijetom, ljudima, drutvom i

sl. zatvorio u sebe.
introvertlranost im. . r. (lat.), instr. jd.
introvertiranou/introvertiranosti - sta
nje i svojstvo onoga ko je introvertiran,
samozatvorenost, povuenost.
intuicija im. . r. (lat.) - sposobnost
neposrednog, brzog, istinskog shvaanja
novoiskrsle pojave ili problema, bez
pomoi logikog rasuivanja, predosje
aj.
intuitivan prid. (lat.) - koji se odnosi na
intuiciju, koji se oslanja na vlastiti
neposredni predosjeaj,
intuitivno pril. (lat.) - na intuinitivan
nain, predosjeaj no.
invalid im. m. r. (lat.), g. jd. invalida, g.
mn. invalida - koji je usljed tjelesnih ili
duevnih oteenja djelomino ili potpu
no onesposobljen za rad (ratni vojni
invalid, invalid rada),
invalidan prid. (lat.), odr. v. invalidni koji je s oitim nedostacima, koji je
sakat, nemoan, nejak, slab.
invaliditet im. m. r. (lat.) - zdravstveno
stanje onoga k o je invalid, invalidnost,
invalidnina im. . r. (lat.) - novana ili
koja druga pomo koju dobiva invalid,
invalidska penzija,
invalidno pril. (lat.) - na nain invalida,
kao invalid, invalidski.
invalidnost im. . r. (lat.), instr. jd.
invalidnou/invalidnosti - stanje onoga
ko je invalid, invaliditet,
invalidski prid. odr. v. (lat.) - to se
odnosi na invalide ili je namijenjeno
invalidima (invalidska kolica),
invalidski pril. (lat.) - kao invalid, na
nain invalida; trapavo, slabano,
invazija im. . r. (lat.) - osvajaki vojni
pohod veih razmjera na drugu zemlju,
navala, najezda,
invencija im. . r. (lat.) - naglaena nada
renost u izumiteljskim i inovativnim
stvaralakim poslovima, domiljatost,
inventar im. m. r. (lat.) - popis pokretne
imovine s podacima o njenoj trinoj i
dr. vrijednosti; imovina openito,
inventivan prid. (lat.), odr. v. inventivni koji je darovit u pronalazatvu, nadaren;
domiljat.

220

221
inventivnost im. . r. (lat.), instr. jd. inventivnou/inventivnosti - svojstvo onoga
koji je inventivan, nadarenost,
inventura im. . r. (lat.) - popisivanje
robe i dr. (u trgovini, skladitu, preduze
u i sl.); prenes. svoenje rauna (u i
votu, profesiji, drutvenom ambijentu i

sl.).
inverzija im. . r. (lat.) - obrat u odnosu
na uobiajeni redovni slijed, preokreta
nje; gram. obrnuti redoslijed glavne i
zavisne reenice unutar sloene reeni
ce, kad je zavisna reenica na prvom
mjestu.
investicija im. . r. (lat.) - ulaganje
kapitala u neki razvojni projekt, kapital
uloen u neki posao,
investicijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na investicije, to je u slubi
investicija, investicioni.
'investicioni prid. (lat.) - investicijski,
investiranje gl. im. s. r. (lat.) od investi
rati.
investirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
investiram - uloiti, ulagati kapital u
privredni ili razvojni projekt radi ostva
rivanja dobiti,
investitor/investitor im. m. r. (lat.) - onaj
koji investira, koji ulae kapital.
inzulin im. m. r. (lat.) - hormon lijezde
guterae koji uravnoteuje nivo eera
u ljudskom organizmu, hormon koji se
koristi kao lijek protiv eerne bolesti,
inenjer im. m. r. (fr.) - strunjak u grae
vinarstvu, industriji i drugim privrednim
djelatnostima (graevinski inenjer, ele
ktroinenjer., inenjer u umarstvu itd.),
inenjerac im. m. r. (fr.) - razg. pripadnik
vojne ili koje druge jedinice koja izvodi
inenjerijske radove ili se brine za tehni
ko odravanje puteva, graevina, po
strojenja i sl.
inenjerija im. . r. (fr.) - vojna jedinica
za obavljanje graevinskih, tehnikih i
dr. poslova,
inenjerljskl prid. odr. v. (fr.) - to se
odnosi na inenjeriju, to se odnosi na
posao i opseg radnih mogunosti ine
njera.
inenjering im. m. r. (engl.) - ustanova u
kojoj je spojeno vie srodnih preduzea
za tehnike i inovatorske usluge; prenes.
napadna ideoloka proizvodnja i javna

distribucija ve zgotovljenih misli i

stavova radi pridobijanja za svoje ideje
o svijetu, drutvenim zbivanjima i o i
votu uope (politiki inenjering).
inje im. s. r. - smrznuta resa, kristali leda
koji se usljed vlage i niskih temperatura
taloe po tlu i drveu; prenes. sijede vla
si.
iole pril. - imalo, ikoliko, ita, makar ma
lo, makar u najmanjoj mjeri.
ion (gr.) - elektriki nabijena estica,
ionako pril. - kako god bude, kako god se
to bude razumjelo, tako i tako (npr.
Njemu je ionako svejedno.),
ionizacija im. . r. - proces nastajanja
iona.
ipak pril. - uprkos svemu, unato svemu
(ipak se stiglo na vrijeme), bez obzira na
sve, kad se uzme u obzir, na kraju kraje
va.
iracionalan prid. (lat.), odr. v. iracionalni
- nerazuman, neobuhvatljiv mjerilima
razuma.
irada im. . r. (ar.) - carska zapovijest,
irealan prid. (lat.), odr. v. irealni - koji je
izvan postojee stvarnosti i zbilje, nest
varan.
'irealno pril. (lat.) - na irealan nain (ireal
no se ponaati),
irealnost im. . r. (lat.), instr. jd. irelnou/irealno ti - stanje i svojstvo onoga
to je irealno, nestvarnost.
iredenta im. . r. (tal.) - politika i ideo
loka tenja manjih nacionalnih zajedni
ca da se pripoje zemlji matici.
iredentist(a) im. r. (tal.) - zagovornik i
pristalica ideologije iredentizma,
iredentistiki prid. (tal.) - to se odnosi
na iredentu i iredentizam,
iredentistiki pril. - na nain iredente i
iredentizma, kao to ini iredenta i ire
dentisti.
iredentizam im. m. r. (tal.), g. jd. irede
ntizma, g. mn. iredentizama - ideolokopolitika doktrina kojom se zagovara
odvajanje dijelova drave na kojoj ivi
stanovnitvo ija je nacionalnost, vjer
ska pripadnost i jezik podudarna s dra
vom koju smatraju zemljom maticom
i kojoj se ele ili ih se eli pripojiti.
iregularan prid. (lat.), odr. v. iregularni koji nije usklaen sa utvrenim drutve
nim i dr. pravilima, neregularan.

isceriti se

irelevantan prid. (lat.), odr. v. irelevantni

- koji je nevaan, beznaajan, supr. rele
vantan.
irgat im. m. r. (gr.) - unajmljeni radnik,
nadniar.
irgatiti gl. nesvr. i svr. (gr.), prez.
irgatim - raditi za nadnicu, nadniariti.
indij im. m. r. (gr.) - hemijski element,
slian platini (Ir),
irigacija im. . r. (lat.) - navodnjavanje
zemljita u svrhu poboljanja prinosa,
med. ispiranje,
iris im. m. r. (gr.) - perunika,
iritacija im. . r. (lat.) - draenje, podraivanje, upala na tkivu ili kojem organu
fizikim djelovanjem ili dodirom s he
mijskim sredstvom; upanje ivaca,
iritantan prid. (lat.), iritantni - koji iritira,
koji iritiranjem stvara nelagodu i nervo
zu.
iritiranje gl. im. s. r. (lat.) od iritirati.
iritirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. iriti
ram - ii kome na ivce; izazivati nela
godu svojim prisustvom ili djelovanjem;
med. fizikim ili hemijskim putem iza
zivati podraaje na tkivu ili kojem orga
nu.
ironian prid. (gr.), odr. v. irdnini - koji
izraava ironiju, pun ironije,
ironino pril. (gr.) - na ironian nain, s
ironijom, podrugljivo,
ironija/ironija im. . r. (gr.) - podrugljiv
nain izraavanja gdje se smisao onog
to se eli rei, naglasiti, komentarisati
prikriva u opreci onoga to se nepo
sredno kazuje, naglaava, komentarie
(npr.: ba ste vrijedni! = potpune ste
ljenine!).
ironiziranje/ironisanje gl. im. s. r. (gr.)
od ironizirati/ironisati,
ironizirati/ironisati gl. svr. i nesvr.
(gr.), prez. ironiziram! irdniem - izvr
gnuti ili izvrgavati ta ironiji, podsmjeh
nuti se, podsmjehivati se, bagatelisati,
'irvas im. m. r. (rus.), n. mn. irvasi - sje
verni jelen, sob.
Isa im. m. r. (ar.), vok. jd. Isa - jedan od
Boijih vjerovjesnika u islamskom ue
nju (prema Isus, u kranstvu),
isceriti se gl. svr., prez. iscerim se pokazati zubima, ustima i ukupnim izra
zom lica neko nezadovoljstvo, neslaga
nje, bijes.

iscijediti

iscijediti gl. svr., prez. iscijedim, trp.

prid. Iscijeen - snanim stezanjem
odvojiti tekuinu od ega {iscijediti
rublje); iscrpsti iz koga ili ega posljed
nje atome snage i radnih mogunosti
(biti iscijeen, biti u stanju iznemoglo
sti, iscrpljenosti, bljedila).
iscijeliti gl. svr., prez. iscijelim, trp. prid.
iscijeljen - uiniti da ta ozdravi, izlije
iti.
iscijepati gl. svr., prez. iscijepam - razdi
jeliti cijepanjem u vie eljenih dijelova,
razderati (tkaninu, papir, pismo),
iscjedak im. m. r., g. jd. iscjetka, n. mn.
iscjedci - med. ono to je nastalo lue
njem unutar organizma, izluina, izluevina; ono to se iscijedi stezanjem i pritiskivanjem.
iscjelitelj im. m. r. - onaj koji iscjeljuje,
izljeitelj.
iscijeliteljka im. . r. - ona koja iscijeiscrpan prid., odr. v. iscrpni - koji obiluje
svim vanim i upotrebljivim injenica
ma i podacima {iscrpan opis dogaaja),
iscrpati gl. svr., prez. iscrpam, trp. prid.
iscrpan - izvui iz ega svu tenost ili
koju drugu sadrinu, iscrpsti,
iscrpiti (se) gl. svr., prez. iscrpim (se) izvui iz ega sve raspoloive zalihe;
izgubiti posljednje ostatke snage, pre
moriti se.
iscrpiv prid., odr. v. iscrpivi - koji se
moe iscrpiti, iscrpljiv.
iscrpljenost im. . r., instr. jd. iscrpljenouAscrpljenosti - osobina onoga koji je
iscrpljen, stanje onoga to je iscrpljeno,
iscrpljiv prid. odr. v. iscrpljivi - iscrpiv,
iscrpljivanje gl. im. s. r. od iscrpljivati.
iscrpljivati gl. nesvr., prez. iscrpljujem crpljenjem izvlaiti neku tenost ili koji
drugi sadraj iz neega; bez prestanka se
izlagati radnim ili kojim drugim napo
rima.
iscrpno pril. - na iscrpan nain {iscrpno
izloiti nastavnu materiju),
iscrpsti gl. svr., prez. iscrpam - iscrpati,
iscrpiti.
iscrtati gl. svr., prez. iscrtam!iscrtam,
trp. prid. iscrtan - prekriti crtama, ia
rati, izraditi crte (npr. u likov, umjetno
sti, u nekoj osnovnoj naznaci pri izradi
projekta i sl.).

223

222
iscuriti gl. svr., prez. iscurim - istei
curenjem (uglavnom, tenost); prenes.
postepeno nestati {iscurio imetak),
iseliti (se) gl. svr., prez. iselim, trp. prid.
iseljen - uiniti da ko promijeni mjesto
svoga boravka ili stalnog prebivalita;
(se) svojevoljno ili pod pritiskom napu
stiti ranije mjesto stanovanja,
iseljavanje gl. im. s. r. od iseljavati (se),
iseljavati (se) gl. nesvr., prez. iseljavam
{se) - up. iseliti (se),
iseljeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
iseljenike {iseljeniki knjievni asopis,
iseljenika problematika), emigrantski,
emigracijski,
iseljeniki pril. - kao iseljenik, na nain
iseljenika.
iseljenik im. m. r., g. jd. iseljenika, n. mn.
iseljenici - onaj koji je iselio iz svoje
zemlje i odabrao ivjeti u nekoj drugoj
zemlji, emigrant,
iseljenitvo im. s. r. - ukupni broj iselje
nika (iz neke zemlje, pokrajine, grada i
sl.); emigracija,
isforsirati gl. svr., prez. isfdrsiram, trp.
prid. isfdrsiran - uiniti da se ta prove
de po svaku cijenu; da se ko nasilno i
bez dovoljno razloga postavi na neki
vei poloaj i sl., iznuditi.
Ishak im. m. r. (ar.), vok. Iskae!Ishaku jedan od vjerovjesnika u islamskom
uenju.
ishitren prid., odr. v. ishitreni - to je
uinjeno na brz i nedovoljno priprem
ljen nain {ishitreni zakljuci),
ishitreno pril. - na ishitren nain, brzo
pleto.
ishitriti gl. svr., trp. prid. ishitren - uini
ti ta prije vremena, bez odgovarajuih
priprema i uporita za upsjeh, sastaviti
nabrzinu.
ishlapiti/ishlapjeti gl. svr., prez. ishla
pim, trp. prid. ishlapljen - ispariti, izugubiti na karakteristinom mirisu i jako
sti.
ishod im. m. r., n. mn. ishodi - ono to je
nastalo kao posljedica nekog uzroka,
ishodati se gl. svr., prez. ishddam se dovoljno se nahodati, umoriti se od ho
danja.
ishodini prid. odr. v. - koji se odnosi na
ishodite, polazni, poetni.

ishodite im. s. r. - taka, mjesto ili

trenutak u vremenu odakle se ta ishodi,
odakle ta polazi i poinje se razvijati u
vremenu i u prostoru, polazite,
ishoditi gl. svr., prez. ishodim, gl. prid.
trp. ishoen - nastojati da se ta postigne
putem molbi, zauzimanjem za koga i sl.
ishodovati gl. svr. i nesvr., prez. ishodujem - up. ishoditi.
ishrana im. . r. - nain hranjenja, hranje
nje {pravilna ishrana),
ishranjenost im. . r., instr. jd. ishranjenouAshranjenosti - stanje pojedinca ili
drutvene grupe koja je pravilno i dobro
hranjena,
isijavanje gl. im. s. r. od isijavati,
isijavati gl. nesvr., prez. isijavam - slati
od sebe ili iz sebe svjelosne zrake, zra
iti.
isipati gl. nesvr., prez. isipam - sipati ta
iz neega (isipati vodu),
isisati gl. svr., prez. isiemAsisam, imp.
isii/isisaj - sisanjem iz ega izvui te
kuinu; izvui iz koga posljednje ostat
ke snage i mogunosti; prenes. tvrditi
neto bez ikakve osnove, izmisliti,
isisavanje gl. im. s. r. od isisavati,
isisavati gl. nesvr., prez. isisavam - up.
isisati.
isjeckati gl. svr., prez. isjeckam - isjei
noem na to sitnije komade,
isjeak im. m. r., g. jd. isjeka, n. mn.
isjeci, g. mn. isjeaka - dio vee cjeline
izdvojen isijecanjem {isjeak iz novina),
isjei gl. svr., prez. isijeem, imp. isijeci
- dovriti sijeenje {isjei drva), sijeenjem ili na drugi nain mainiti otvor ili
izvaditi dio povrine, izrezati, izdubiti.
iskakanje gl. im. s. r. od iskakati,
iskakati (se) gl. nevsr., prez. iskaem (se)
- skakati iz ega; dati sebi oduka u ska
kanju (iskakati se na igralitu); isticati
se u odnosu na grupu i okolinu (iskakati
u razredu).
iskaliti (se) gl. svr., prez. iskalim (se) zavriti kaljenje (metala i sl.); dati sebi
oduka, izbaciti iz sebe, istresti (bijes,
gnjev, srdbu),
iskamiti gl. svr., prez. iskamim - dobiti
ili postii ta moljenjem, zanovijeta
njem, dosaivanjem, izmoljakati,
iskapati gl. svr., prez. iskapaAskaplje -

iskipiti

istei kap po kap.

iskapanje gl. im. s. r. od iskapati,
iskapati gl. nesvr., prez. iskapam - kopa
ti malo pomalo, dio po dio.
iskapiti gl. svr., prez. iskapim, trp. prid.
iskapljen - odjednom ispiti do posljed
nje kapi, ispiti do dna (iskapiti uturu),
iskasapiti gl. svr. (ar.), prez. iskasapim,
trp. prid., iskasapljen - isjei noem,
izbosti noem, nanijeti teke tjelesne po
vrede.
iskaljati gl. svr., prez. iskaljem, imp.
iskalji - izbaciti to iz organa za disa
nje.
iskaljavanje/iskaljivanje gl. im. s. r. od
iskaljavati/iskaljivati.
iskaljavati/iskaljivati gl. nesvr., prez
iskaljavam/iskaljujem - bolno izbaci
vati zrak, lajm itd. iz organa za disanje,
iskat im. m. r. (ar.) - vrsta milostinje u
muslimanskoj tradiciji koja se daje siro
manima za duu umrloga,
iskati gl. nesvr., prez. item - traiti od
koga da dadne neto.
iskaz im. m. r. - ono to je izreeno, to je
uneseno u reenice i u tekst, usmena ili
pismena izjava o emu (iskaz na sudu),
iskazati (se) gl. svr., prez. iskaem (se) izrei to; istaknuti se u emu, pokazati
se, postupiti na odgovarajui nain,
iskaznica im. . r. - lini dokument kojim
se utvruje identitet ili lanstvo u nek
om drutvu, udruenju, klubu itd., lina
karta, lanska karta,
iskefati gl. svr. (tur.), prez. iskefam, gl.
prid. trp. iskefan - razg. ietkati koga ili
ta; prenes. oitati kome lekciju, izruiti
koga.
iskesiti (se) glag., prez. iskesim (se) usiljeno se nasmijati krivljenjem usta,
pokazati zube.
iskidati (se) gl. svr., prez. iskidam (se),
trp. prid. iskidan - rastrgati to u koma
die; rastrgati se u obavljanju vie pos
lova i na vie strana,
iskilaviti se gl. svr., prez. iskilavim se ?iron. smoriti se od umora kao da se do
bila kila (hemija); biti rtva uslijed veli
kih napora,
iskipiti/iskipjeti gl. svr., prez. iskipi prei gornji rub posude (ob. mlijeko kad
se vari).

iskititi

iskititi gl. svr., prez. iskitim, trp. prid.

iskien - ukrasiti kienjem; pretjerati u
dodavanju i ukraavanju (iskititi tekst),
isklati (se) gl. svr., prez. iskoljem (se),
imp. iskdlji (se) - zatrijeti se meusob
nim klanjem i ubijanjem; prenes. do
bola se meusobno izvrijeati tekim
osudama, psovkom, mrnjom, rivalst
vom i sl.
isklesati gl. svr., prez. iskleem - izraditi
ta klesanjem (isklesati kip),
isklijati/isklijati gl. svr., prez. isklijam pustiti klicu, izdanak,
iskliznuti gl. svr., prez. iskliznem - isko
iti iz leita ili putanje (iskliznuti iz
tranica, iskliznuti iz ivotnog ritma),
iskljueno pril. - nije ni u kakvoj moguoj
kombinaciji, ne dolazi u obzir, nemogu
e.
iskljuenje gl. im. s. r. od iskljuiti,
iskljuiti (se) gl. svr., prez. iskljuim (se)
- oduzeti kome pravo daljnjeg sudjelo
vanja (iskljuiti iz igre); izuzeti to,
odstraniti (iskljuiti mogunost); pritis
kom na dugme ili na drugi nain preki
nuti vezu ili mogunost da ta radi (isk
ljuiti struju); povui se iz ega, prestati
raditi (iskljuiti se iz politikog ivota).
iskljuiv prid. - koji je uporan u svome
stavu, koji se ne slae s drugima i s dru
kijim miljenjima,
iskljuivanje gl. im. s. r. od iskljuivati.
iskljuivati (se) gl. nesvr., prez. iskljuu
jem (se) - udaljavati od ega, oduzimati
pravo sudjelovanja; povremeno se uda
ljavati, ne sudjelovati neko vrijeme u
emu.
iskljuivo pril. - samo, jedino, iskljuuju
i sve drugo; tvrdokorno,
iskljuivost im. . r., instr. jd. iskljuivou/iskljuivosti - osobina onog koji je
iskljuiv, svojstvo onog to je iskljui
vo.
iskljunl prid. - koji iskljuuje, kojim se
to iskljuuje (iskljune reenice),
iskobeljati se gl. svr., prez. iskobeljam se
- uspjeti izvui se ispod ega, izvui se
iz teke situacije (iskobeljati se ispod
snjenih smetova, iskobeljati se iz dugo
va).
iskoiti gl. svr., prez. iskoim - skokom
izii iz ega (iskoiti iz voza); prenes.
naglo se pojaviti, prestati biti anoniman.

224

225
iskolaiti gl. svr., prez. iskdlaim - iro
ko i znatieljno otvoriti oi pred iznena
ujuim dogaajem ili slikom,
iskoliti gl. svr., prez. iskolim, trp. prid.
isklen - oznaiti granicu posjeda ili je
dnog njegova dijela postavljanjem kola
ca.
iskomadati gl. svr., prez. iskomadam izdijeliti u komade (obino, nasilno i
grubo).
iskon im. m. r. (slav.), n. mn. iskoni prapoetak (od iskona - od pamtivjeka).
iskonski prid. - koji je od iskona, koji je
naslijeen iz daleke prolosti,
iskonstruira ti/iskonstriiisati gl. svr.
(lat.), prez. iskonstruiram/iskonstruiem
- proizvoljno ta povezati, stvoriti lanu
sliku (iskonstruirati/iskonstruisati pri
u).
iskop im. m. r. - mjesto gdje se vri isko
pavanje s odreenim ciljem i svrhom
(pripremanje zemljita za graevinske
poslove, iskopavanje grobne rake i sl.),
iskopati gl. svr., prez. iskdpam - kopa
njem u zemlji napraviti rupu, jamu, ja
rak, iskopinu, izvaditi to iz zemlje; pre
nes. pronai i obznaniti kakvu tajnu,
iskopavanje gl. im. s. r. od iskopavati,
iskopavati gl. nesvr., prez. iskdpavam up. iskopati,
iskopati gl. svr., prez. iskdpam, trp.
prid. iskopan - prekinuti meusobnu
povezanost, dotok energije i sl., supr.
ukopati.
iskopina im. . r. - ono to je iskopano,
to je naeno kopanjem (arheoloka
iskopina).
iskopniti/iskopnjeti gl. svr., prez. iskopnim - nestati kopnjenjem (o snijegu);
prenes. naglo oslabiti,
iskoprcati se gl. svr., prez. iskoprcam se
- izbaviti se iz ega, izvui se, iskobe
ljati se, koprcanjem se spasiti.
iskoraiti gl. svr., prez. iskdraim - istu
piti jedan korak naprijed u odnosu na
druge (iz reda, vojnog stroja i sl.), iskoraknuti; prenes. izai iz ega (iz ugo
vornih obaveza, iz previenog plana i
sl.).
iskorak im. m. r., n. mn. iskoraci - pokret
jednom nogom prema naprijed, dok je
teina tijela oslonjena na drugu nogu,

korak naprijed u odnosu na postavljenu

liniju i na druge,
iskoraknuti gl. svr., prez. iskbraknem uiniti iskorak, iskoraiti,
iskorijeniti gl. svr., prez. iskdrijenim,
trp. prid. iskdrijenjen - sasvim unititi,
zatrti ta u njegovu korijenu, istrijebiti,
iskoristiti gl. svr., prez. iskoristim, trp.
prid. iskdrien/iskdriten - izvui iz
ega odreenu vrijednost, dobit ili ko
rist, izvui korist na tui raun,
iskoristiv/iskoristljiv prid., odr. v. iskoristivi/iskoristljivi - koji se da iskoristiti,
koji moe posluiti za neto
iskoristivost/iskoristljivost im. . r., ins
tr. jd. iskoristivou/iskoristivosti i iskoristljivou/iskoristljivosti - oobina ono
ga koji je iskoristiv (iskoristljiv), svojs
tvo onoga to je iskoristivo (iskoristljivo)
iskoriiva im. m. r. - iskoritava.
iskoritava im. m. r. - onaj koji isko
ritava, koji se koristi plodovima tueg
rada i postignutih rezultata, iskoriiva.
iskorjenitelj im. m. r. - onaj koji iskor
jenjuje, iskorjenjiva.
iskosa pril. - na nain da se posebno gle
da, iz posebnog poloaja, sa sumnjom,
iskositi (se) gl. svr., prez. isksim (se),
trp. prid. iskoen - staviti ta nakrivo, u
kosi poloaj; postaviti se ukoso,
iskovati gl. svr., prez. iskujem, imp. iskuj
- kovanjem izraditi ta od metala (npr.
sablju); prenes. postii ta upornim rad
om i zalaganjem (iskovati uspjenu karijeru).
iskra im. . r., g. mn. iskri - varnica, go
rua ili uarena sitna estica odvojena
od predmeta ili tvari koja gori; prenes.
neto to je najava ohrabrujueg poetka
(iskra nade),
iskradanje gl. im. s. r. od iskradati se.
iskradati se gl. nesvr., prez. iskradam se
- odlaziti kradomice, neprimijetno, kri
om.
iskrasti se gl. svr., prez. iskrddem (se) neprimjetno otii, up. iskradati se.
iskrcaj im. m. r. - in iskrcavanja, iskrca
vanje,
iskrcavanje gl. im. s. r. od iskrcavati (se)
iskrcati/iskrcati (se) gl. svr., prez.
iskrcamliskrcam (se), imp. iskrcaj (se),
trp. prid. iskrcan - izii s broda, iz voza i

iskrivljenost

sl.; iznijeti, istovariti teret s broda, iz

voza itd.
iskrcavati (se) gl. nesvr., prez. iskrca
vam (se) - up. iskrcati (se),
iskriti gl. svr.. prez. iskrim, gl. prid.
rad. iskren - uiniti zemljite obradivim
sjeom ume i vaenjem panjeva i kori
jenja drvea.
'iskren prid., odr. v. iskreni, komp. iskre
niji - koji otvoreno govori onako kako
misli, koji ne krije i ne preuuje,
iskreno pril.- na iskren nain, otvoreno
iskrenost im. . r., instr. jd. iskrenou/
iskrenosti - osobina onoga ko je iskren,
ko jasna izraava svoje misli i osjeanja,
iskrenuti gl. svr., prez. iskrenem, imp.
iskreni - okreui uiniti da ta promije
ni poloaj; staviti ta u neprirodan polo
aj; uganuti (npr. nogu); prenes. uiniti
to potpuno drukijim, izvrnuti, iznevje
riti (iskrenuti injenice).
iskrenje gl. im. s. r. od iskriti,
iskretanje gl. im. s. r. od iskretati,
iskretati gl. svr., prez. iskre em - up.
iskrenuti.
iskrica im. . r., em. - mala iskra,
iskriav prid., odr. v. iskriavi - koji iskri,
koji baca iskre uokolo; prenes. koji je
izraajan; pun duhovitih dosjetki (iskri
av dijalog),
iskriavo pril. - iskrei se, izbacujui
iskre; prenes. izraajno; s duhovitim do
sjetkama, duhovito (iskriavo predava
nje).
i'skriavost im. . r., instr. jd. iskriavou/iskriavosti - osobina onoga koji je
iskriav (predava, govornik, itd.), svoj
stvo onog to je iskriavo,
i'skrienje gl. im. s. r. od iskriiti.
i'skriiti (se) gl. nesvr., prez. iskrici (se) izbacivati iskre, svjetlucati poput iskri,
iskrite im. s. r. - mjesto gdje iskau
iskre.
'iskrenje gl. im. s. r. od iskriti,
iskriti gl. svr., prez. iskrim - izbacivati
iskre, svjetlucati kao iskra,
iskriviti (se) gl. svr., prez. iskrivim, gl.
prid. trp. iskrivljen - uiniti to krivim,
ne biti uspravan,
iskrivljenost im. . r., instr. jd. iskrivljenouAskrivljenosti - stanje onog to je
iskrivljeno.

iskriati
iskriati gl. svr., prez. iskriam - poni
titi to precrtavanjem (iskriati tekst),
izrezati to noem u komade (npr. hljeb,
jabuku i sl.),
iskrsnuti gl. svr., prez. iskrsnem - izne
nada se pojaviti,
iskrstiti gl. svr., prez. iskrstim - pokrstiti,
izvriti obred krtenja nad vie osoba,
iskrvariti gl. svr., prez. iskrvarim izgubiti svu krv, umrijeti usljed gubitka
krvi, izgubiti najvei dio krvi i doi u
ivotnu opasnost,
iskrvaviti gl. svr., prez. iskrvavim - uma
zati to krvlju,
iskrviti (se) gl. svr., prez. iskrvim (se) meusobno prolijevati krv, tui se, rato
vati (zbog mrnje, svaa, razmirica, ide
olokih projekata itd.).
iskrzati (se) gl. svr., prez. iskrzam (se) otetiti (se) na krajevima uslijed duge
upotrebe i habanja (npr. dijelovi odjee,
ilimi, knjige, fotografije i sl ).
iskucati gl. svr., prez. iskucam - izraditi
to kucanjem (npr. dezvu, ibrik ili koji
drugi predmet nainjen runim radom);
izbiti to iznutra lagahnim udarima (npr.
ep iz bave); zavriti prekucavanje tek
sta, istipkati.
iskucati se gl. svr., prez. iskuca se - pre
nes. izvucati se, nakratko zavriti sa ras
kalanim ivotom punim seksulnih orgi
ja
iskuhati gl. svr., prez. iskuham - obaviti
kuhanje ega koliko je to potrebno,
iskuhavanje gl. im. s. r. od iskuhavati.
iskuhavati gl. nesvr., prez. iskuhavam up. iskuhati,
iskulaen prid. (tur.), odr. v. iskulaeni koji je previe iskoriten, previe upot
rebljavan (konj, ena, radnik na poslu
itd.).
iskulaiti gl. svr. (tur.), prez. iskuldim preko svake mjere jahati koga.
iskuljati gl. svr., prez. iskuljam - snano
u veoj koliini izbiti iz ega (kad je
rije o dimu, nadoloj vodi i sl.),
iskundaiti gl. svr. (tur.), prez. iskimdaim, trp. prid. iskimdaen - izudarati
kundakom puke,
iskupati se gl. svr., prez. iskupam se,
imp. iskupaj se - zadovoljiti se kupa
njem.

227

226
iskupitelj im. m. r. - onaj koji iskupljuje
koga (od grijeha, zarobljenitva, itd.),
otkupitelj, spasitelj,
iskupiti (se) gl. svr., prez. iskupim (se),
trp. prid. iskupljen - u potpunosti platiti
otkupninu; uiniti to da se oprosti po
greka ili grijeh,
iskupiti (se) gl. svr., prez. iskupim (se) sa-stati se, sabrati se.
iskupnica im. . r. - dokument kojim se
to iskupljuje ili potvruje a je to
iskupljeno,
iskusan prid., odr. v. iskusni - koji posje
duje odgovarajua znanja steena prak
som, koji je je pun iskustva o stvarima,
vjetinama, problemima i uope o ivo
tu.
iskusiti gl. svr., prez. iskusim - saznati
to ili o emu neposrednim iskustvom,
iskusno pril. - sa iskustvom, na iskusan
nain.
iskustven prid., odr. v. iskiist\>eni - koji je
zasnovan na iskustvu, empirijski,
iskustvo im. s. r., g. mn. iskustava!iskus
tva - znanje steeno praksom i nepos
rednim doivljavajima, znanje koje je
sticano i uveavano radom, neposred
nim poduhvatima i kontinuiranim savla
davanjem vjetina, ono to se spoznalo
intimnim odnosom s drugom osobom,
iskusurati gl. svr. (tur.), prez. iskusuram
- isplatiti i posljednje novce dugovanog
zajma.
iskuati (se) gl. svr., prez. iskuam (se),
gl. prid. trp. iskuan - izloiti koga isku
enju (provjeriti vrstinu, otpornost, fu
nkcionalnost, postojanost, vjernost), is
probati; isprobati sebe u nekoj vjetini
ili djelatnosti,
iskuenica im. . r. - ena iskuenik,
iskuenikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na iskuenike i iskuavanje,
iskuenlki pril. - na nain iskuenika,
kao iskuenik (ivjeti iskueniki).
iskuenik im. m. r., g. jd. iskuenika, n.
mn. iskuenici, g. mn. iskuenika - onaj
koji je izloen kakvoj kunji; onaj koji
se u kranskoj sveenikoj hijerarhiji
sprema za redovnika, redovniki pripra
vnik.
iskuenitvo im. s. r., g. mn. isknenitava
- stanje iskuenika, vrijeme iskuenike
trpnje.

iskuenje im. s. r. - ono to privlai,

zavodi, to pobuuje elje i ini se vrlo
primamljivim,
iskvariti (se) gl. svr., prez. iskvarim (se),
trp. prid. iskvaren - pokvariti koga ili to
(kad je rije o osobama i stvarima); pos
tati lo u odnosu na nekadanju dobrotu,
islah im. m. r. (ar.) - stanje ureenosti,
pravo stanje,
islahana im. . r. (ar.-perz.) - hist. zanatlijska kola u doba Osmanske carevine,
iji je prvenstveni cilj bio preodgajanje
uenika i poboljanje njihovog ponaa
nja i navika,
islam im. m. r. (ar.), g. jd. islma - mono
teistika religija, utemeljena u 7. st. n. e.
preko vjerovjesnika Muhammeda a. s.,
kojemu je, prema islamskom uenju, od
Boga dostavljen Kur'an, kao trajna upu
ta muslimanskom svijetu,
islamijet im. m. r. (ar.) - ukupnost kultu
ralnih, vjerskoobrednih i dr. svojstava
vezanih za islam i muslimane, muslima
nstvo.
islamiziranje gl. im. s. r. (ar.) od islami
zirati.
islamizirati gl. nesvr. i svr. (ar.), prez.
islamiziram - uvesti u islamsku vjeru
one koji do tada nisu bili muslimani,
islamski prid. odr. v. (ar.) - koji se odnosi
na islam.
islamski pril. (ar.) - kao u islamu, na
nain koji je propisan islamom (ivjeti
islamski).
isluen prid., odr. v. islueni - koji je
dovrio svoje sluenje, koji je vie nije
nizata, koji je dotraj ao.
isljedniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
isljednika (isljedniki posao),
isljedniki pril. - kao isljednik, na nain
isljednika.
isljednik im. m. r., n. mn. isljednici - onaj
koji isljeuje (istrauje) za potrebe poli
cije, pokretanje sudskog procesa i sl.,
istraitelj, istrailac.
ismijati (se) gl. svr., prez. ismijem, imp.
ismij, trp. prid. ismijan - uiniti koga ili
to smijenim, izvrgnuti smijehu; smija
ti se do mile volje (siti se ismijali).
ismijavanje gl. im. s. r. od ismijavati (se),
ismijavati (se) gl. nesvr., prez. ismija
vam (se) - izlagati to ili koga povre

ispaa

menom ili kontinuiranom smijehu, initi

smijenim.
Ismail im. m. r. (ar.) - ime jednog od
vjerovjesnika u islamu, sin vjerovjes
nika Ibrahima a. s.; Jimael u Bibliji,
ismailije im. m. r. mn. (ar.) - sekta u isla
mskoj tradiciji, ogranak iijskog uenja,
ismailljskl prid. odr. v. (ar.) - ono to se
odnosi na muslimansku sektu ismailije,
ispaenst im. . r., instr. jd. ispaenou/
ispaenosti - stanje ispaene osobe,
ispad im. m. r., n. mn. ispadi - nagli istup
(verbalni ili koji drugi) koji je u suprot
nosti s uspostavljenim redom, obiajima
i pri stoj nou.
ispadanje gl. im. s. r. od ispadati,
ispadati gl. nesvr., prez. ispadam - pada
ti iz neega (iz kutije, iz voza); zbog
loih rezultata biti udaljen (npr. iz tak
mienje); neoekivano se pojaviti (od
nekud on ispade,
ispaliti gl. svr., prez. ispalim, trp. prid.
ispaljen - izvriti ispaljivanje (npr. iz
topa).
ispaljivanje gl. im. s. r. od ispaljivati,
ispaljivati gl. nesvr., prez. ispaljujem povremeno to izlagati paljenju (vatreno
oruje, materijal za paljenje i sl.),
isparati gl. svr., prez. isparam, imp.
isparaj - paranjem po avovima odvojiti
ta.
isparavanje gl. im. s. r. od isparavati (se),
isparavati (se) gl. nesvr., prez. ispara
vam (se) - postepeno se pretvarati u pa
ru, nestajati u vidu pare.
isparati gl. svr., prez. isparam - izdije
liti na parie, na vie komada, iskoma
dati.
isparenje im. s. r. - ono to se isparava,
isparina
isparina im. . r. - ono to se isparava ili
se isparilo, to je iz tekueg stanja pre
lo u paru.
ispariti se gl. svr., prez. ispari se - pret
voriti se u paru, prei iz tenog stanja u
paru; izvjetriti; prenes. kriom se udaljiti
iz drutva, nestati,
ispasti gl. svr., prez. ispadnem - pasti iz
ega (npr. klin, zub, kamen u zidu, cri
jep i sl.); prenes. iznenada se gdje poja
viti; postii uspjeh (dobro je ispalo).
ispaa im. . r. - mjesto na kojemu se
napasa stoka, pasite.

ispatanje

ispatanje gl. im. s. r. od ispatati,

ispatati gl. nesvr., prez. ispatam - sno
siti posljedice zbog loeg postupka,
krive procjene, neprovedena plana itd.
ispatiti se gl. svr., prez. ispatlm se, trp.
prid. ispaen - pretrpiti patnju, napatiti
se.
ispavati se gl. svr., prez. ispavam se, trp.
prid. ispavan - naspavati se.
ispeiti se gl. svr., prez. ispelm se, trp.
prid. ispeen - peenjem pokazati nasalganje, nepristajanje na neto; prenes.
stati kao prepreka emu.
ispei (se) gl. svr., prez. ispeem (se),
aor. ispekoh (se), imp. ispeci (se), trp.
prid. ispeen - na vatri pripremiti kakvo
jelo (ispei hljeb); biti peen (meso,
hljeb i sl.), dobiti opekline (ispei se na
suncu).
ispeglati gl. svr., prez. ispeglam, trp.
prid. ispeglan - peglom uiniti da tkani
na nije poguvana; prenes. izloiti koga
due vrijeme dosadnom govoru,
ispeljati (se) gl. svr., prez. ispeljam (se) razg. izvui se iz guve, iz kakve nepri
like.
isperak im. m. r., g. jd. isperka, n. mn.
isperci, g. mn. ispe raka - manji struk
kukuruza uz vei, glavni struk,
ispeti se gl. svr., prez. Ispnem se - popeti
se, sa nieg doi navie mjesto, uspeti
se.
ispetljati gl. svr., prez. ispetjam, trp.
prid. ispeti]an - osloboditi to petlji,
izvui se iz zapetljanosti.
ispiutura im. m. i . r. - onaj koji preko
mjerno pije, koji mnogo uiva u alkoho
lu, pijanac, pijanica, pijandura,
ispijanje gl. im. s. r. od ispijati.
ispijati gl. nesvr, prez. ispijam - piti to
polahko, na prekide, s uitkom,
ispijen prid. odr. v. ispijeni - koji djeluje
kao da je iscijeen, iscrpljen, istroen
(ispijena lica),
ispijenost im. . r., instr. jd. ispijenou/
ispijenosti - stanje onoga ko izgleda
ispijeno.
ispiliti (se) gl. svr., prez. ispilim (se), trp.
prid. isplljen - izrezati pilom; izlei se iz
jajeta.
ispipati gl. svr., prez. ispipam, trp. prid.
ispipan - pipanjem dodirnuti ta na vie
mjesta da bi se dolo do zakljuka;

229

228
prenes. dodirivati koga u nastupu nje
nosti.
ispira im. m. r., g. jd. ispiraa - naprava
ili ureaj za ispiranje,
ispiranje/ispiranje gl. im. s. r. od ispirati,
ispirati/ispirati gl. nesvr., prez. isplrem/
isplram - prati unutranjost ega vodom
ili nekim hemijskim sredstvom, istiti
ta ispiranjem; prenes. traati, runo go
voriti o kome (ispirati usta).
ispis im. m. r. - akt brisanja iz evidencije,
ispisivanje; posljedica pisanja,
ispisati gl. svr., prez. isplem, trp. prid.
ispisan - dovriti pisanje; brisati koga iz
evidencije,
ispisivanje gl. im. s. r. od ispisivati,
ispisivati gl. nesvr., prez. ispisujem - up.
ispisati.
ispisni prid. - koji se odnosi na ispis,
ispisnica im. . r. - potvrda o ispisivanju,
istupnica.
ispit im. m. r. - provjera znanja i dobiva
nje ocjene (np. u koli, na fakultetu itd.);
iskuenje, kunja,
ispitanik im. m. r., g. jd. ispitanika, g.
mn. ispitanici - onaj koji polae ispit,
kojeg ispituju.
ispitati gl. svr., prez. ispitam - provjeriti
ije znanje, postavljanjem pitanja i tra
enjem odgovora; doznati o emu koli
ko je mogue vie o emu; utvrditi is
pravnost itd.
ispiti gl. svr., prez. ispijem, trp. prid.
ispijen - popiti ta do kraja u jednom
mahu; prenes. oduzeti kome ili emu
svjeinu, jedrinu.
ispitiva im. m. r., g. jd. ispitivaa - onaj
koji ispituje,
ispitivaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na ispitivaa, koji pripada ispitivau,
ispitivaki pril - kao ispitiva, na nain
ispitivaa.
ispitivalac im. m. r., g. jd. ispitivaoca, n.
mn. ispitivaoci, g. mn. ispitivalaca onaj koji ispituje, ispitiva,
ispitivalakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na ispitivaoca, poput ispitivaoca, na na
in ispitivaoca, ispitivaki,
ispitivanje gl. im. s. r. od ispitivati.
ispitivati gl. nesvr., prez. ispitujem - up.
ispitati.
ispitljiv prid., odr. v. ispitljivl - koji se
lahko da ispitati.

ispitljivo pril. - na ispitivaki nain,

ispitujui, znatieljno,
ispitni prid. - koji ima veze s ispitom
(ispitna komisija, ispitni rok),
ispjevati (se) gl. svr., prez. ispjevam (se)
- spjevati, stvoriti pjesmu, spjev; pjevati
do zasienosti (ispjevati se na slavlju),
isplaivanje gl. im. s. r. od isplaivati,
isplaivati gl. nesvr., prez. isplaujem up. isplatiti, davati novanu naknadu za
uraeni posao, dijeliti zaraenu plau,
isplakati gl. svr., prez. isplae - podrivati
tlo dugotrajnim udarima vode i tako mi
jenjati odreeni reljef,
isplakati (se) gl. svr., prez, isplaem
(se), imp. isplai (se) - plakati do odre
ene mjere, naplakati (se),
isplanirati gl. svr., prez. isplaniram - u
cjelini izraditi plan za odreeni projekt
(npr. u graevinarstvu i sl.).
isplata im. . r. - in davanja ili primanja
novca u svrhu podmirivanja preuzetih
obaveza, isplaivanje,
isplatiti (se) gl. svr., prez. isplati (se),
trp. prid. isplaen - obaviti isplatu, pod
miriti potrebne trokove; biti od koristi
(isplati se vidjeti),
isplativ prid., odr. v. isplativi - koji se
isplati, koji je koristan,
isplatni prid. - koji se odnosi na isplatu
(isplatni rok, isplatni listi),
isplaviti gl. svr., prez. isplavlm, trp. prid.
isplavljen - izbaciti na obalu plavljenjem.
isplaviti gl. svr., prez. isplavlm - initi da
to bude plavo,
isplavjeti gl. svr., prez. isplavlm - postati
plav; izblijediti; izgubiti na svjeini ili
na bliskosti,
isplazati gl. svr., prez. isplazem, trp.
prid. isplazan - izvui se iz ega plazanjem (iz vode, blata i sl.),
isplaziti gl. svr., prez. isplazim, gl. prid.
trp. isplazen - pokazati to na nedolian
nain (isplaziti jezik),
isplesti gl. svr., prez. ispletem, trp. prid.
ispleten - izraditi ta pletenjem (isplesti
arape).
isplivati gl. svr., prez. isplivam - pojaviti
se na povrini, plivanjem izai na obalu,
isploviti gl. svr., prez. isplovim - izai
kakvim plovilom iz luke, krenuti na pu
tovanje.

isposniki

ispljunuti gl. svr., prez. ispljunem - izba

citi to iz usta pljuvanjem; prenes. izrei
kakvu tajnu, koja je stajala na vrh je
zika.
ispljuskati gl. svr., prez. ispljuem, trp.
prid. ispljuskan - pljuskanjem oprati ili
namokriti ta; udariti kome vie pljuski
otvorenim dlanom po licu, iamarati,
ispljuvak im. m. r., g. jd. ispljuvka, n. mn.
ispljuvci, g. mn. ispljuvaka - ono to se
ispljuje.
ispljuvati gl. svr., prez. ispljujem, imp.
ispljuj - izasuti na koga ili na ta
pljuvaku, prekriti ispljuvcima, prenes.
arg. izvrijeati koga.
ispod prijed. - oznaava da se ta nalazi
pod neim,
ispodvlaiti gl. svr., prez. ispddvlalm podvui sve to se smatra neizostavno
bitnim (npr. u tekstu),
ispoganiti gl. svr., prez. ispdganlm isprljati, uiniti poganim,
ispolitizirati/ispolitizovati gl. svr. (gr.),
prez. ispolitizlram/ispolitizujem, trp.
prid. ispolitiziran/ispolitizovan - preve
sti ta u jezik, mjerila i zakonitosti po
litike, podrediti ta tekuoj politikoj
manipulaciji,
ispoljiti gl. svr., prez. ispoljlm, trp. prid.
ispoljen - izai na vidjelo, pokazati, oi
tovati kakvo svojstvo, doi do izraaja,
izraziti (se).
'ispomo im. . r., instr. jd. Ispomou/
Ispomoi - pomaganje u kakvom poslu,
pomo.
ispoprijeki se gl. svr., prez. ispdprijelm, gl. prid. trp. ispdprijeen - nai se
ispred ega.
isporazbijati gl. svr., prez. isporazbijam
- razbiti sve redom,
isporuiti gl. svr., prez. ispdrulm, trp.
prid. ispdruen - poslati, dostaviti, uru
iti kupljenu ili naruenu robu.
isporuka im. . r., dat. jd. Isporuci - in
slanja, dostavljanja, uruivanja naruene
ili kupljene robe.
isposlovati gl. svr., prez. isposlujem postii ta razgovorom, molbom, protu
uslugom.
isposniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
isposnike (isposniki ivot),
isposniki pril. - na nain isposnika, po
put isposnika (ivjeti isposniki).

isposnik

isposnik im. m. r., n. mn. isposnici - onaj

koji, iz vjerskih ili drugih razloga, ivi
izdvojeno od drugih, s najosnovnijim
potrebama za preivljavanje, koji se
svega odrie, asket(a).
isposnica im. . r. - ena isposnik,
ispostava im. . r. - posebni, izdvojeni
ured, odjeljenje, filijala ili ekspozitura
neke banke ili preduzea u odnosu na
glavni ured, podrunica,
ispostaviti (se) gl. svr., prez. ispdstavi
(se), trp. prid. ispdstavljen - izdati to,
uruiti (raune, vrijednosne papire i sl.);
prenes. otkriti istinu nakon niza nedo
umica.
ispostiti gl. svr., prez. ispostim, trp. prid.
ispoenAspoten - privesti kraju ra
mazanski post (kod muslimana); do
voljno dugo postiti, omraviti usljed du
gog posta, oslabiti.
'ispotaje pril. - neprimjetno, potajno, pota
jice, podmuklo, na prevaru,
ispotiha pril. - na tih nain, potiho, potaj
no, samozatajno,
ispotiti se gl. svr., prez. ispotim, trp. prid.
ispoen - iznojiti se.
ispotpisivati (se) gl. svr., prez. ispotpisujem (se) - potpisati (se) sve redom,
ispovijed im. . r., instr. jd. ispovijeu/
ispovijedi - in priznanja svojih grijeha i
traenje oprosta (u katolianstvu); iskre
no i javno priznavanje greaka; pria o
ivotu i o svemu to je kome priutio;
ispovijest.
ispovijest im. . r., instr. jd. ispovijeuf
ispovijesti - ispovijed,
ispovjedaonica im. . r. - izdvojeni pros
tor u katolikoj crkvi ili izvan crkve u
kojem se ispovijeda,
ispovjedaonica prid. odr. v. - koji pripa
da ispovjedaonici.
ispovjedaoniki pril. - kao u ispovjedao
nici.
ispovijediti se gl. svr., prez. ispovijedim
se - ispriati sveeniku o svojim grijesi
ma i traiti oprost (u katolianstvu);
iznijeti kome kakvu linu tajnu, pogre
ke itd.
ispovjednik! prid. odr. v. - koji se odnosi
na ispovjednika,
ispovjedniki pril. - kao ispovjednik, na
nain ispovjednika.

230

231
ispovjednik im. m. r., n. mn. ispovjednici
- katoliki sveenik koji ispovijeda,
ispovraati (se) gl. svr., prez. ispdvraam (se) - silovito na usta u vie maho
va izruiti hranu iz eluca,
ispozdravljati se gl. svr., prez. ispdzdravljam se - pozdraviti se sa svima redom.
ispraaj im. m. r., n. mn. ispraaji - in
praenja koga na odlasku (ispraaj ma
turanata).
ispraskati se gl. svr., prez. ispraskam izvikati se na koga.
ispraiti gl. svr., prez. ispraim, trp. prid.
ispraen - oistiti prainu; istui koga;
istjerati koga s odreenog prostora,
ispraiva im. m. r. - pomagalo kojim se
umjerenim udarima isti od praine,
ispraivanje gl. im. s. r. od ispraivati.
ispraivati gl. nesvr., prez. ispraujem up. ispraiti,
isprati (se) gl. svr., prez. isperem (se),
trp. prid. ispran - oistiti vodom ili koj
om drugom tenou unutranjost ega;
izgubiti prvobitnu boju usljed pranja,
ispratiti gl. svr., prez. ispratim - pratiti
koga do kraja (npr. do ulaska u voz).
isprava im. . r. - pismeni dokument koj
im se potvruju odreeni podaci (putna
isprava).
ispravak im. m. r., g. jd. ispravka, n. mn.
ispravci, g. mn. ispravaka - tekst kojim
se ispravljaju pojedinosti u nekom ranije
objavljenom tekstu,
ispravan prid. odr. v. ispravni - koji nema
loih osobina (o osobama); koji nije u
kvaru, koji moe raditi (o aparatima),
ispraviti gl. svr., prez. ispravim, trp.
prid. ispravljen - uiniti da ta bude pra
vo; ukloniti greke; otkloniti uinjenu
nepravdu,
ispravka im. . r. - ispravak,
ispravlja im. m. r. - onaj koji ispravlja (o
osobama); dio namijenjen regulisanju
rada kakvog aparata (npr. ispravlja za
struju).
ispravljaica im. . r. - ona koja ispravlja,
ispravljanje gl. im. s. r. od ispravljati,
ispravljati gl. nesvr., prez. ispravljam initi da ta bude ispravno, uklanjati
greke, nepravdu itd.
ispravljiv prid. - koji se moe ispraviti,
popravljiv.

ispravno pril. - pravilno, na ispravan na

in.
ispravnost im. . r., instr. jd. ispravnou!
ispravnosti - osobina onog koji je ispra
van, svojstvo onog to je ispravno,
'isprazan prid. odr. v. isprazni - izreen
bez ikakva znaenjskog osnova i smisla,
neosnovan, neutemeljen, koji je bez vri
jednosti, povran (isprazan govor, is
prazan ovjek),
isprazniti gl. svr., prez. ispraznim, trp.
prid. ispranjen - uiniti da ta bude
prazno, bez sadraja; iznijeti namjetaj
iz prostorije; potroiti ranije akumuli
ranu energiju (npr. u bateriji i sl.),
ispraznost im. . r. im. . r., instr. jd.
isprznoulisprznosti - osobina onoga
koji je isprazan, svojstvo onog to je
isprazno, povrnost, neosnovanost, ne
utemeljenost,
ispranjavanje gl. im. s. r. od ispranjavati.
ispranjavati gl. nesvr., prez. ispranjavam - initi to praznim, up. isprazniti.
isprSnjenost im. . r., instr. jd. ispranjenouAspranjenosti - stanje onog to
je ispranjeno.
isprebijati (se) gl. svr., prez. isprebijam
(se) - snano istui koga; izmuiti se
(npr. leei na neudobnom mjestu),
ispred prijed. - s genitivom oznaava da
je neto s prednje strane (ispred kue),
ispredati gl. nesvr., prez. ispredam - pre
denjem od vune praviti niti za pletenje;
prenes. nadugo i nairoko o emu go
voriti (ispredati priu),
ispregnuti gl. svr., prez. ispregnem, imp.
ispregni - osloboditi iz zaprege (npr.
konja).
isprekidan prid., odr. v. isprekidani - koji
je sa prekidima, koji ne radi stalno,
isprekidano pril. - s pauzama, na prekide,
s prekidima,
isprekldanost im. . r., instr. jd. isprekidanou!isprekidano ti - svojstvo onoga
to je isprekidano,
isprekidati gl. svr., prez. isprekidam,
imp. isprekidaj - prekinuti na vie mjes
ta.
ispremetati gl. svr., prez. ispremeem premetnuti sve redom (ispremetati ladi
ce).

isprositi

ispremjetati gl. svr., prez. ispremjetam

- premjestiti sve redom,
isprepadati gl. svr., prez. isprepadam prepasti sve redom, sve uplaiti (ispre
padati protivnika),
ispreplesti gl. svr., prez. isprepletem - u
potpunosti preplesti, preplesti do kraja,
isprepletenost im. . r., instr. jd. isprepletenou!isprepletenosti - stanje ono
ga to je isprepleteno,
ispreskakati gl. svr., prez. ispreskaem,
imp. ispreski - preskoiti to vie pu
ta; prenes. nadmudriti koga u govoru ili
u kojoj drugoj vjetini,
ispresti gl. svr., prez. ispredem, trp. prid.
ispreden - izraditi to predenjem; pre
nes. uobliiti (npr. priu i sl.),
ispreturati gl. svr., prez. ispreturam,
imp. ispreturaj - preturiti sve redom, na
praviti veliki nered, ispremjetati (ispre
turati stvari),
isprevrtati gl. svr., prez. isprevrem prevrnuti sve redom, ispreturati,
ispriati gl. svr., prez. ispriam - usme
no izloiti, ispripovijedati,
isprinica im. . r. - pismeno opravdanje
(npr. za izostanak sa kolske nastave i
sl.).
isprijeiti (se) gl. svr., prez. isprijeim
(se) - postaviti ta poprijeko kao smet
nju; postaviti se kao zapreka (isprijeiti
se na putu).
'isprika im. . r., dat. jd. isprici - izvinje
nje.
ispripovijedati gl. svr., prez. ispripdvijedam - ispriati ta o neemu,
isprljati gl. svr., prez. isprljam - uiniti
to prljavim, zaprljati, zamazati, uflekati.
isprobati gl. svr., prez. isprobam - staviti
ta ili koga na probu (isprobati rad auto
mobila).
isprobavanje gl,, im. s. r. od isprobavati,
isprobavati gl. nesvr., prez. isprdbavam,
gl. im. isprobavanje - up. isprobati,
isprolijevati gl. svr., prez. isprdlijevdm proliti sve redom, proliti do kraja iz
jedne ili vie posuda,
isprosipati gl. svr., prez. isprosipam prosuti u vie navrata (iz vrea, sandu
ka, transporta i sl.), prosuti sve redom,
isprositi gl. svr., prez. isprosim, trp. prid.
isproen - dobiti pristanak djevojke za

isprosjaiti

223

232

iskipiti

duplikat, fali 233

udaju; iznuditi to proenjem na nain
prosjaka; izmoliti to dugim i usrdnim
molbama.
isprosjaiti gl. svr., prez. isprdsjaim dobiti to prosjaenjem, iznuditi trae
njem i moljenjem.
isprovocirati gl. svr., prez. isprovdciram
- uiniti provokaciju; izazvati bijes;
potaknuti une i neprimjerene emocio
nalne reakcije, pospjeiti odreeni bio
loki proces {isprovocirati poroaj).
isprsiti segl? svr2 prez. isprsim se - istu
riti prsa i uvui stomak; pree, pokazati
se pred drugima velikoduan, hrabar,
vaan, galantan,
ispruiti (se) gl. svr., prez. ispruim (se)
- protegnuti ta u cijeloj duini; lei
punom duinom tijela u horizontalnom
poloaju.
isprva pril. - u poetku, najprije,
isprve pril. - odmah na poetku, iz prvog
pokuaja, otprve.
ispriti (se) gl. svr., prez. isprim (se) pripraviti jelo prenjem; ispei se na
suncu, dobiti opekotine,
ispsovati gl. svr., prez. ispsujem - psovati
sve redom, obasuti koga grdnjama, izg
rditi.
ispucati (se) gl. svr., prez. ispucam (se) ispaliti sve metke iz vatrenog oruja;
dobiti pukotine (npr. ispucala zemlja);
prenes. zadovoljiti se ime ili izliti na
koga svoj gnjev, bijes, ljutnju,
ispuiti gl. svr., prez. ispuim, trp. prid.
ispuen - izvaditi kopicu iz ljive ili
koje druge voke,
ispuiti gl. svr., prez. ispuim - izbaciti,
isturiti (npr. usne),
ispuhati (se) gl. svr., prez. ispuem (se),
imp. ispui (se) - ukloniti to puhanjem
ili isputanjem zraka (ispuhati balon);
primiriti dah poslije napora,
ispum pati gl. svr. (njem.), prez. ispumpam - isprazniti ta pumpanjem,
ispunjenje gl. im. s. r. od ispuniti,
ispuniti gl. svr., prez. ispunim, gl. prid.
trp. ispunjen - uiniti to punim, popu
niti to potrebnim sadrajima,
ispunjaljka im. . r., dat. jd. ispunjdljki ono to se ispunjava, vrsta zagonetke;
ukrtenica. krialjka,
ispunjavanje gl. im. s. r. od ispunjavati.

ispunjavati gl. nesvr., prez. ispunjavam initi to punim, up. ispuniti,

ispunjiv prid. - koji je mogue ispuniti,
ispunjenost im. . r., instr. jd. ispunjenouAspunjenosti - svojstvo onog to je
ispunjeno (ispunjenost blagostanjem),
ispupenost im. . r., instr. jd. ispupenouAspupenosti - svojstvo onog to je
ispupeno, to jednim dijelom stri u
odnosu na svoj izgled i fizionomiju,
ispupiti gl. svr., prez. ispupim - isturiti
ta, izboiti,
ispusni prid. - koji slui za ispust (ispusni
ten til)::'

ispust im. m. r., n. mn. ispusti - mjesto

koje slui za isputanje (npr.otpadnih
voda, neupotrebljivog materijala i sl.),
ispustiti gl. svr., prez. ispustim, gl. prid.
rad. isputen - prestati drati i pustiti da
padne (ispustiti au); dopustiti da ta
izmakne {ispustiti pobjedu iz ruku);
vaenjem epa ili poklopca dopustiti da
to istee {ispustiti vodu iz rezervoara),
nehotino ili namjerno izostaviti neke
pojedinosti iz teksta, govora i sl.
ispuiti gl. svr., prez. ispuim - do kraja
popuiti (npr. cigaretu),
isputanje gl. im. s. r. od isputati,
isputati gl. nesvr., prez. isputam, gl.
pril. sad. isputajui - u kontiniutetu ili
prekidima initi da ta bude isputeno,
ispuzati gl. svr., prez. ispuem, imp.
ispui - puui izai gdje ili se popeti na
to.
is ra f im. m. r. (ar.) - pretjerano rasipanje
novcem i imetkom, prelaenje mjere u
troenju.
Israfil im. m. r. (ar.-jevr.) - melek (aneo)
koji e, prema islamskom vjerovanju,
objaviti poetak kijametskoga dana.
istabanati gl. svr. (tur.), prez. istabanam
- iibati po tabanima; razg. prepjeaiti
odreeni prostor, protabanati.
istak n u t prid., odr. v. istaknuti - koji zbog
neega stri i izdvaja se u odnosu na
druge, koji je na visokom drutvenom
poloaju, koji uiva ugled,
istaknuti (se) gl. svr., prez. istaknem
(se), imp. istakni (se) - posebno koga ili
ta izdvojiti, naglasiti, potcrtati; izdvojiti
se u odnosu na druge (hrabrou, zna
njem, sposobnou).

ishodite im. s. r. - taka, mjesto ili

trenutak u vremenu odakle se ta ishodi,
odakle ta polazi i poinje se razvijati u
vremenu i u prostoru, polazite,
ishoditi gl. svr., prez. ishodim, gl. prid.
trp. ishoen - nastojati da se ta postigne
putem molbi, zauzimanjem za koga i sl.
ishodovati gl. svr. i nesvr., prez. ishodujem - up. ishoditi.
'ishrana im. . r. - nain hranjenja, hranje
nje {pravilna ishrana),
ishranjenost im. . r., instr. jd. ishranjenouAshranjenosti - stanje pojedinca ili
drutvene grupe koja je pravilno i dobro
hranjena,
isijavanje gl. im. s. r. od isijavati,
isijavati gl. nesvr., prez. isijavam - slati
od sebe ili iz sebe svjelosne zrake, zra
iti.
isipati gl. nesvr., prez. isipam - sipati ta
iz neega {isipati vodu),
isisati gl. svr., prez. isiemAsisam, imp.
isii/isisaj - sisanjem iz ega izvui te
kuinu; izvui iz koga posljednje ostat
ke snage i mogunosti; prenes. tvrditi
neto bez ikakve osnove, izmisliti,
isisavanje gl. im. s. r. od isisavati,
isisavati gl. nesvr., prez. isisavam - up.
isisati.
isjeckati gl. svr., prez, isjeckam - isjei
noem na to sitnije komade,
isjeak im. m. r., g. jd. isjeka, n. mn.
isjeci, g. mn. isjeaka - dio vee cjeline
izdvojen isijecanjem {isjeak iz novina),
isjei gl. svr., prez. isijeem, imp. isijeci
- dovriti sijeenje {isjei drva), sijeenjem ili na drugi nain mainiti otvor ili
izvaditi dio povrine, izrezati, izdubiti.
iskakanje gl. im. s. r. od iskakati,
iskakati (se) gl. nevsr., prez. iskaem (se)
- skakati iz ega; dati sebi oduka u ska
kanju (iskakati se na igralitu); isticati
se u odnosu na grupu i okolinu (iskakati
u razredu).
iskaliti (se) gl. svr., prez. iskalim (se) zavriti kaljenje (metala i sl.); dati sebi
oduka, izbaciti iz sebe, istresti (bijes,
gnjev, srdbu),
iskamiti gl. svr., prez. iskamim - dobiti
ili postii ta moljenjem, zanovijeta
njem, dosaivanjem, izmoljakati,
iskapati gl. svr., prez. iskapaAskaplje -

istei kap po kap.

iskapanje gl. im. s. r. od iskapati,
iskapati gl. nesvr., prez. iskapam - kopa
ti malo pomalo, dio po dio.
iskapiti gl. svr., prez. iskapim, trp. prid.
iskapljen - odjednom ispiti do posljed
nje kapi, ispiti do dna (iskapiti uturu),
iskasapiti gl. svr. (ar.), prez. iskasapim,
trp. prid., iskasapljen - isjei noem,
izbosti noem, nanijeti teke tjelesne po
vrede.
iskaljati gl. svr., prez. iskaljem, imp.
iskalji - izbaciti to iz organa za disa
nje.
iskaljavanje/iskaljivanje gl. im. s. r. od
iskaljavati/iskaljivati.
iskaljavati/iskaljrvati gl. nesvr., prez.
iskaljavam/iskaljujem - bolno izbaci
vati zrak, lajm itd. iz organa za disanje,
iskat im. m. r. (ar.) - vrsta milostinje u
muslimanskoj tradiciji koja se daje siro
manima za duu umrloga,
iskati gl. nesvr., prez. item - traiti od
koga da dadne neto.
iskaz im. m. r. - ono to je izreeno, to je
uneseno u reenice i u tekst, usmena ili
pismena izjava o emu (iskaz na sudu),
iskazati (se) gl. svr., prez. iskaem (se) izrei to; istaknuti se u emu, pokazati
se, postupiti na odgovarajui nain,
iskaznica im. . r. - lini dokument kojim
se utvruje identitet ili lanstvo u nek
om drutvu, udruenju, klubu itd., lina
karta, lanska karta,
iskefati gl. svr. (tur.), prez. iskefam, gl.
prid. trp. iskefan - razg. ietkati koga ili
ta; prenes. oitati kome lekciju, izruiti
koga.
iskesiti (se) glag., prez. iskesim (se) usiljeno se nasmijati krivljenjem usta,
pokazati zube.
iskidati (se) gl. svr., prez. iskidam (se),
trp. prid. iskidan - rastrgati to u koma
die; rastrgati se u obavljanju vie pos
lova i na vie strana,
iskilaviti se gl. svr., prez. iskilavim se iron. smoriti se od umora kao da se do
bila kila (hemija); biti rtva uslijed veli
kih napora,
iskipiti/iskipjeti gl. svr., prez. iskipi prei gornji rub posude (ob. mlijeko kad
se vari).

istonik

istonik im. m. r., n. mn. istonici - ono

od ega ta poinje, odakle ta poinje,
zaetak, praizvor, vrelo, vrutak,
istono pril. - prema istoku,
istonjaki prid. odr. v. - koji se odnos na
istok i istonjake.
istonjaki pril. - kao istonjak, na nain
istonjaka.
istonjak im. m. r., n. mn. istonjaci vjetar koji pue s istoka; onaj koji je
porijeklom s istoka ili je vezan za neto
to je s istoka,
istonjatvo im. s. r. - ukupnost svojstava
i obiaja vezanih za istok i za isto
njake.
istodoban prid., odr. v. istodobni - koji se
dogaa u isto doba, istovremen,
istodobno pril. - u isto doba, u isto vrije
me, istovremeno,
istodobnost im. . r., instr. jd. istodobnou/isto dobno ti - osobina onog to se
dogaa istodobno, istovremenost.
istoimen prid., odr. v. istoimeni - koji je
istog imena,
istojezikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
isti jezik.
istok im. m. r. - strana svijeta s koje izlazi
sunce, (Istok) zemlje istono od Evrope,
istokraan prid., odr. v. istokrani - koji
ima jednake krakove,
i'stokrvan prid., odr. v. istokrvni - koji je
iste krvi kao neko drugi,
istom pril. - u tom asu, tek.
istomiljenik im. m. r., n. mn. istomilje
nici - onaj koji ima isto ili slino milje
nje kao neko drugi,
istopiti gl. svr., prez. istopim, trp. prid.
istopljen - obaviti do kraja topljenje,
i'storedan prid., odr. v. istoredni - koji
pripada istom redu.
istorodan prid., odr. v. istorodni - koji je
istog roda.
i'storodnost im. . r., instr. jd. istorodnou/istorodnosti - svojstvo onog to je
istorodno.
istosmjeran prid., odr. v. istosmjerni koji je u istom smjeru, koji se kree u
istom pravcu,
istostranian prid., odr. v. istostrcmini koji ima jednake stranice,
istovar im. m. r. - ono to to treba biti
istovareno ili to je istovareno, to je
skinuto s vozila koje prevozi teret ili sa

235

234
ivotinjske zaprege; mjesto predvieno
za isto varanje,
istovariti gl. svr., prez. istdvarim, trp.
prid. istdvaren - skinuti teret (tovar) s
vozila za prevoz, s konja ili ega dru
gogistovarni prid. - koji se odnosi na istovar,
istovaranje.
istovjetan prid., odr. v. istdvjetni - koji je
isti u svim svojim svojstvima, identian,
istovjetno pril. - na jednak nain, identi
no.
istovremen prid. odr., v. istdvremeni - ko
ji se dogaa u isto vrijeme kao to dru
go, istodoban,
istovremeno pril. - u isto vrijeme, istodo
bno.
istovremenost im. . r., instr. jd. istdvremenou/istdvremenosti - svojstvo onog
to je istovremeno sa im drugim, to se
dogaa u isto vrijeme, istodobnost,
istovrijedan prid. odr. v. istdvrijedni koji je iste vrijednosti, koji ima jednaku
vrijednost.
istovrsnost im. . r., instr. jd. istdvrsnon/istdvrsnosti - svojstvo onoga to je
istovrsno, to ima istu svrhu,
istovrstan prid., odr. v. istdvrsni - koji
pripada istoj vrsti,
istoznaan prid., odr. v. istoznani - koji
je istog znaenja.
'istraga im. . r., dat. jd. istrazi pripremna faza u prikupljanju potrebnih
dokaza u krivinom postupku; hist. na
ziv za progon i unitenje muslimanskog
stanovnitva u Crnoj Gori na prelazu
izmeu 18. i 19. st. (istraga poturica),
genocid.
istrajan prid., odr. v. istrajni - koji istrajava u svome poslu i u ostvarivanju
postavljenih ciljeva, ustrajan, uporan,
istrailac/istraitelj im. m. r., g. jd.
istraioca/istraitelja, n. mn. istraioci!istraitelji - onaj koji vou istragu
(npr. sudski istrailac/istraitelj); uope:
onaj koji ta istrauje,
istraitelj ica/istraitelj ka im. . r. - ona
koja istrauje,
istraiva im. m. r. - onaj koji istrauje,
koji se bavi istraivanjem u svrhu stica
nja novih znanja i spoznaja o svijetu,
ivotu, povijesti (istraivai kulturnog
naslijea).

istraivaica im. . r. - ona koja istrauje,

istraivalac/istraivatelj im. m. r., g. jd.
istraivaocalistraivatelja - istraiva,
istraivateljica im. . r. - istraivaica,
istraiti gl. svr., prez. istraim - provesti
svu potrebnu proceduru u istranom
krivinom postupku,
istraivaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na istraivae i istraivanje,
istraivalaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na istraioca i istraioce (istraivalaki
postupak), istraiteljski,
istraivanje gl. im. s. r. od istraivati,
istraivati gl. nesvr., prez. istraujem,
imp. istrauj - prikupljati injenice,
informacije itd. kako bi se dolo do isti
ne ili novih znanja,
istrani prid. - koji se odnosi na istragu
(istrani postupak),
istrati gl. svr., prez. istrim - izai
tranjem (istrati na fudbalski teren);
brzo, uglavnom s negativnim posljedi
cama umijeati se u neki razgovor; ishi
treno iznijeti svoj stav i miljenje,
istrebitelj im. m. r. - istrebljiva,
istrebljiva im. m. r. - onaj koji trijebi,
koji tamani i unitava,
istrebljivaica im. . r. - ona koja trijebi i
unitava.
istrebljivakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na istrebljivae.
istrebljivaki pril. - na nain kako to ini
istrebljiva, kao istrebljiva
istrenirati (se) gl. svr., prez. istreniram
(se) - izvjebati (se) u nekoj sportskoj ili
kojoj drugoj disciplini; stei naviku tre
niranjem, postii odreenu vjetinu,
istresti (se) gl. svr., prez. istreseni (se),
imp. istresi (se), trp. prid. istresen - tre
sui izbaciti, izasuti to ega, tresui
oistiti od praine; naglo se na koga
okomiti, naglo sve izrei,
istrgati gl. svr., prez. istrgam - unititi
to trganjem, iskidati na komade, ras
trgati.
istrgnuti (se) gl. svr., prez. istrgnem (se),
imp. istrgni (se), gl. prid. rad. istrgnuo!
istrgao (se) - naglo ta iz ega iupati;
oteti se ijem uticaju, osloboditi se,
otrgnuti se.
istrijebiti gl. svr., prez. istrijebim - trijebei ta unititi, potpuno iskorijeniti,

istutnjati se

zatrijeti (ljude, bolest, drutvene pojave,

kulturu, korov itd.),
istrljati gl. svr., prez. istrljam, gl. prid.
trp. istrljan - zavriti s trljanjem.
istroen prid., odr. v. istroeni - koji je
upotrebom doveden do kraja, koji vie
nije dobar; prenes. koji vie nema snage
ni svjeine, oronuo,
istroenost im. . r. - stanje onog koji je
istroen, oronulost.
istroiti (se) gl. svr., prez. istroim (se),
trp. prid. istroen - dovesti ta upo
trebom do kraja njegova trajanja; potro
iti mnogo novca ili ega drugog (snage,
energije i sl.),
istruhnuti gl. svr., prez. istruhnem potpuno propasti usljed procesa raspa
danja.
istruhliti gl. svr., prez. istruhli - istruh
nuti.
istui gl. svr., prez. istuem, trp. prid.
istuen - izmlatiti koga, izudarati,
istup/istup im. m. r., n. mn. istupi/istupi javna reakcija, javno iznoenje milje
nja, suda, stava,
istupanje gl. im. s. r. od istupati,
istupati gl. svr., prez. Istupam, gl. prid.
trp. istupan - isitniti jeam, penicu ili
koju drugu itaricu u stupi,
istupati gl. nesvr., prez. istupam -.javno
iznositi ideje, stavove i miljenja u dru
tvenom ivotu,
istupiti gl. svr., prez. istupim, trp. prid.
istupljen - uiniti ta tupim (istupiti
no); izai iz reda (jedan ili vie kora
ka); ispisati se iz lanstva neke organi
zacije, udruenja, kluba; izjasniti se jav
no o emu (istupiti protiv nepravde),
istupnica im. . r. - obrazac (dokument)
kojim se potvruje istupanje iz lanstva,
isturiti gl. svr., prez. isturim, trp. prid.
isturen - pomaknuti prema naprijed koji
dio tijela (isturiti prsa); pomaknuti ta
daleko naprijed (vojnike u vojnoj akciji,
napadae u toku fudbalske utakmice i
, s1-)istuirati (se) gl. svr., prez. istuiram
(se) - okupati (se) pod tuem
istutnjati se/istutnjiti se gl. svr., prez.
istutnjam/istutnjim se - istrati se, naui
vati se u igri i raspusnosti; iskaliti ti se
prema kome gnjevom, bijesom, vikom,
pogrdama.

isukati

isukati gl. svr., prez. istiem, imp. istii,

trp. prid. istikan - brzo izvaditi ma ili
sablju iz korica ili iza pasa.
Isus im. m. r. (gr.) - Isus Hrist, utemeljit
elj kranske religije; vjerovjesnik Isa
kod muslimana,
isusovac im. m. r., g. jd. isusovca, n. mn.
isusovci, g. mn. isusovaca - lan isu
sovakog reda u katolikoj crkvi, jezuit,
isusovaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
isusovce {isusovaki red),
isusovaki pril. - na nain isusovaca, kao
isusovac, jezuitski,
isuiti gl. svr., prez. istiim, trp. prid.
istien - uiniti ta suhim, ukloniti iz e
ga vodu ili vlagu {isuiti movaru),
isuivanje gl. im. s. r. od isuivati - proces
uklanjanja vode ili vlage iz ega.
isuivati gl. nesvr., prez. isuujem - initi
ta suhim, uklanjati iz ega vodu ili vla-

J U\

iamarati gl. svr. (tur.), prez. iamaram izudarati koga amarima po obrazima;
prenes. javno ukoriti jasnim i nepobit
nim argumentima,
iarati gl. svr., prez. iaram - ukrasiti ta
arama; prekriti papir aranjem bez reda
i smisla.
iaret im. m. r. (ar.), n. mn. iareti - dava
nje nekog znaka pokretom ruku, oiju i
sl. o onome to se zbiva; predosjeaj,
iareenje gl. im. s. r. od iareti ti.
iaretiti gl. nesvr. (ar.), prez. iare tim davati znakove (rukama, prstima, gla
vom, oima, raznim pokretima tijela),
gestikulirati,
iakati gl. svr., prez. iakam - aka
njem ta otkloniti; prenes. otkriti koju
nepoznatu ili skrivanu injenicu upor
nim i strpljivim istraivanjem,
iahuriti se gl. svr., prez. iahurim izai iz ahure, izlei se iz ahure; uop
e: izai iz ega, iz neijeg okrilja i sl.
iaenost im. . r., instr. jd. iaenou/
iaenosti - stanje onoga koji je iaen, stanje onog to je izbaeno iz ai
ce, to je iaeno.
iaenje gl. im. s. r. od iaiti,
iaiti gl. svr., prez. iaim, trp. prid.
iaen - izbaciti iz aice, pomaknuti iz
zgloba.
ieprkati gl. svr., prez. ieprkam izvaditi ta eprkajui; prenes. strplji

237

236
vim i upornim traenjem otkriti ta ne
poznato, tajeno, skriveno,
ietkati gl. svr., prez. ietkam - oistiti
ta etkom,
iezavanje gl. im. s. r. od iezavati,
iezavati gl. nesvr., prez. iezavam nestajati iz vidnog polja, gubiti se iz
obrisa.
ieznue im. s. r. od ieznuti,
ieznuti gl. svr., prez. ieznem - izgu
biti se iz vidnog polja,
ifliti/ifljeti gl. svr., prez. iilim, gl.
prid. rad. iilio - izgubiti se, izvjetriti,
ispariti; uope: izgubiti snagu, izgubiti
se, nestati.
iistiti gl. svr., prez. iistim, trp. prid.
iien - istei ta izbaciti, ienjem
ukloniti ono to ne treba,
iitati gl. svr., prez. iitam - do kraja
ta proitati, proitati paljivo i s razu
mijevanjem,
iuditi se gl. svr., prez. i udim se mnogo se ime nauditi,
iuavanje gl. im. s. r. od iuavati se.
iuavati se gl. nesvr., prez. iuavam
se - javno pokazivati uenje, uditi se
napadno, neiskreno, s gestama, vie ne
goli to povod za uenje iziskuje.
iupati (se) gl. svr., prez. iupam (se),
trp. prid. iupan - upanjem izvui ta
iz ega; prenes. izvui se iz ega, oslo
boditi se {iupati se iz problema),
iil im. m. r. (ar.) - nasluivanje ega,
slutnja, sumnja, pretpostavka,
iukati gl. svr., prez. iukam - ukanjem koga napasti,
ietati (se) gl. svr., prez. ietam (se),
imp. i etaj (se) - izai odnekud etnjom;
dovoljno se naetati, zasititi se etnjom,
iibati gl. svr. iibam - izudarati koga
ipkom.
'iijas im. m. r. (gr.) - bolna upala ivca
koji se protee stranjom stranom noge
od diska nadolje,
ikolovati gl. svr., prez. ikolujem - ui
niti da ko bude kolovan,
imrkati gl. svr., prez. imrem, imp.
imri - izbaciti sline iz nosa; iscrpati
ta pomou mrka, ispumpati,
ista zamj. - bar neto, bar malo, imalo,
itekati gl. svr. (njem.), prez. itekam izvaditi kabal iz utinice, prekinuti do
vod elektrine struje.

itipati gl. svr., prez. itipam, imp. itipaj

- vie puta utinuti,
itrcati gl. svr., prez. itrcam, gl. prid.
trp. itrcan - izbaciti iz ega tenost trc anj em.
itekako (i te kako) pril. - izuzetno
mnogo, veoma, vrlo.
itikaf im. m. r. (ar.) - vjerski obiaj u
islamu da se u posljednjih deset dana
hidretskog mjeseca ramazana sve do
Ramazanskog bajrama osami u damiji
imam ili koji drugi poboni, obino si
romaniji ovjek, radi uenja dova i
drugih molitvi, radi traenja od Boga
dobra, milosti, oprosta za svoj demat i
za sve muslimanske vjernike; uope nenaputanje kue, neizlaenje meu ljude
i u svijet.
iva im. . r. - vrsta vrbe; rijetka ljekovita
trava koja raste u hercegovakom i pri
morskom kru.
ivanica im. . r. - poljski cvijet gustih
bijelih latica i ute cvijetne unutranjo
sti.
ivanjski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Ivanjdan (roenje sv. Ivana krstitelja),
'iver im. m. r. - sitniji komadii drveta
koji otpadaju pri tesanju, sijeenju i sl.
iverje zb. im. s. r. - iver.
iverak im. m. r., em. - mali iver; vrsta
morske ribe.
'iverica im. . r. - daska ili ploa, dobivena
lijepljenjem i pregniranjem usitnjenih
dijelova drveta (iver), koja slui za izra
du kunog i drugog namjetaja,
ivica im. . r. - rub (ivica stola),
ivinjak im. m. r., n. mn. ivinjaci - rub
na, ureena linija ceste (puta),
iz prijed. - odreuje mjesto ili unutranjost
odakle to izlazi ili potie (up. iz kue),
iza prijed. - oznaava da se to nalazi ili
dogaa s druge strane koga ili ega (iza
zgrade), ili se poslije dogodilo (iza zi
me).
izabran prid., odr. v. izabrani - koji je u
neem izdvojen u odnosu na druge,
izabranik im. m. r., g. jd. izabranika, n.
mn. izabranici - onaj koji je za to
izabran (za branog druga, za lana
sportske selekcije i sl.),
izabranica im. . r. - ona koja je izabrana,
izabrati gl. svr., prez. izaberem, imp.
izaberi, gl. prid. rad. izabrao, trp. prid.

izazvati

izabran - biranjem koga ili ta izdvojiti;

donijeti odluku u izboru (izabrati sup
runika, iz.abrati zastupnike u parlamen
tu, iz.abrati zdravo voe),
izai gl. svr., prez. izaem, aor. izoh izii, hodanjem se pojaviti iz kakvog
unutranjeg prostora,
izgargarati gl. svr., prez. izgargdram isplakati usta i grlo grgljanjem.
izaglasa pril. - punim glasom, naglas,
izanati se gl. svr., prez. izanam, gl.
prid. rad. izanao - istroiti se od pre
velike upotrebe,
izasipanje gl. im. s. r. od izasipati.
izasipati gl. nesvr., prez. izasipam - isi
pati; sipanjem to ispranjavati.
izaslanik im. m. r., g. jd. izaslanika, n.
mn. izaslanici - onaj koji je ovlaten da
zastupa interese drugoga, slubena oso
ba koja zastupa vladu jedne zemlje ili
neko udruenje, ustanovu, privrednu ko
rporaciju, neku javnu osobu,
izaslanstvo im. s. r., g. mn. izaslanstava!
izaslanstva - grupa izaslanika na istim
poslovima, u zajednikoj predstavnikoj
misiji.
izasuti gl. svr., prez. izaspem, imp. izaspi
- up. izasipati, isuti,
i'zatrke pril. - sa zatravanjem (izatrke ga
je oamario).
izaziva im. m. r., g. jd. izazivaa - onaj
koji izaziva na dvoboj ili koje drugo
odmjeravanje snaga, koji poziva na ver
balni ili fiziki obraun,
izazivaki prid. odr. v. - koji izaziva, to
se odnosi na izazivae,
izazivaki - na nain izazivaa, kao izazi
va.
izazivanje gl. im. s. r. od izazivati.
izazivati gl. nesvr., prez. izazivam - up.
izazvati.
'izazov im. m. r. - in izazivanja, ono to
neposredno podstie na okuavanje sna
ga i mogunosti.
'izazovan prid., odr. v. izazovni - koji
izaziva ili se ponaa kao izaziva, koji
izaziva svojom privlanou, koji je za
vodljiv.
izazovno pril. - na izazovan nain, izazi
vajui (izazovno se oblaiti),
izazvati gl. svr., prez. izazovem - inje
njem podstaknuti na sukob, rivalstvo,

izba

takmienje i sl. (izazvati tuu, izazvati

protivniku ekipu na sportski dvoboj),
izba im. . r. - mala soba, uope: manja
prostorija u kojoj se boravi ili se to
uva.
izbaciti gl. svr., prez. izbacim, trp. prid.
izbaen - baciti ta napolje (npr. iz
kue); silom udaljiti koga iz odreenog
prostora (izbaciti iz kluba), uiniti da ta
bude odstranjeno.
izbacivanje gl. im. s. r. od izbacivati,
izbacivati gl. nesvr., prez. izbacujem up. izbaciti,
izbaaj im. m. r. - zavrni trenutak u
izbacivanju ega (u bacanju kamena s
ramena, u atletskim bacakim discipli
nama, dizanju tegova i sl.).
izbalansirati gl. svr. (fr.), prez. izbalan
siram - dovesti ta u potpuno jednak
omjer i ravnoteu, uravnoteiti,
izbalegati se gl. svr., prez. izbalega (se) ostaviti iza sebe balegu (kad je rije o
ivotinjama papkarima i preivarima).
izbatinati gl. svr., prez. izbatinam - izu
darati batinom,
izbavilac/izbavitelj im. m. r., g. jd. izbavioca/izbavitelj a, n. mn. izbavioci/izbavitelji, g. mn. izbavilaca/izbavitelja onaj koji izbavlja, spasilac, spasitelj,
izbaviteljica im. . r. - ona koja izbavlja,
spasiteljica, spasiteljka.
izbaviti gl. svr., prez. izbavim - spasiti
koga od kakvoga zla i neugodnosti, otr
gnuti od nevolje,
izbeiti se gl. svr., prez. izbeim se, trp.
prid. izbeen - zaueno ili znatieljno
izbuljiti oi.
izbezumiti (se) gl. svr., prez. izbezumim
(se), trp. prid. izbezumljen - postati kao
bez uma, zbuniti (se) do kraja, izluditi
koga.
izbezumljeno pril. - potpuno zbunjeno,
izvan sebe, sumahnuto.
izbezumljivanje gl. im. s. r. od izbezumlj ivati.
izbezumljivati gl. nesvr., prez. izbezumljujem - initi da ko postane izbezum
ljen, viekratno izbacivati iz takta i mo
gunosti rasuivanja, izluivati,
izbija im. m. r. - alatka za izbijanje ono
ga ta treba ispasti,
izbijanje gl. im. s. r. od izbijati.

239

238
izbijati gl. nesvr., prez. izbijam, gl. im.
izbijanje - udarcima initi da ta ispad
ne; prenes. povremeno se pojavljivati,
izbijeliti gl. svr., prez. izbijelim, trp. prid.
izbijeljen - uiniti da ta postane bijelo,
izbijeljeti gl. svr., prez. izbijelim - postati
bijel, postati bjelji,
izbira im. m. r., g. jd. izbira - onaj koji
sitniari u izbiranju.
izbiraica im. . r. - ona koja probira.
izbirljiv prid., odr. v. izbirljivi - koji je
vrlo zahtjevan u biranju, probirljiv
(izbirljiv momak),
izbirljivost im. . r., instr. jd. izbirljivou
/izbirljivosti - osobina onoga koji je
izbirljiv.
izbistriti (se) gl. svr., prez. izbistrim (se)
- dovesti ta u stanje bistrine; prenes.
uiniti da bude jasno, razjasniti se (kad
su u pitanju ideje, misli, problemi i sl.),
izbiti gl. svr., prez. izbijem, trp. prid.
izbijen - snanim pokretom, udarcem ili
na drugi nain pomjeriti ta s ciljem da
ispadne (izbiti iz zida),
izbivanje gl. im. s. r. od izbivati.
izbivati gl. nesvr., prez. izbivam, gl. pril.
sad. izbivajui - biti izvan stalnog mje
sta boravka, nalaziti se dugo vremena
negdje daleko od kue.
izbjei gl. svr., prez. izbjegnem - izbjeg
nem.
izbjegavanje gl. im. s. r. od izbjegavati,
izbjegavati gl. nesvr., prez. izbjegavam,
gl. prid. izbjegavajui - up. izbjei,
izbjegnuti.
izbjeglica im. m. i . r. - onaj koji je, pod
politikim ili ratnim pritiskom, izbjegao
iz svoga mjesta stanovanja, domovine ili
iz jednog dijela svoje zemlje,
izbjegliki prid. odr. v. - koji se odnosi na
izbjeglice (izbjegliki karton),
izbjeglitvo im. s. r. - stanje u kojem se
nalaze oni koji su izbjegli,
izbjegnuti gl. svr., prez. izbjegnem, imp.
izbjegni, gl. prid. rad. izbjegao/izbje
gnuo, trp. prid. izbjegnut - izbjei, izma
i, skloniti se od onoga to je opasno po
ivot, neprijatno (npr. od rata, od ne
sree, od nezgodnog susreta i sl.),
izbjeljivanje gl. im. s. r. od izbjeljivati,
izbjeljivati gl. nesvr., prez. izbjeljujem initi da ta postane bijelo.

izbjeiv prid. - kojeg je mogue izbjei,

koji se moe izbjei,
izblanjati gl. svr., prez. izblanjam - obra
diti blanjom; prenes. do kraja ta urediti,
izblebetati gl. svr., prez. izblebeem blebeui rei sve do kraja i tako otkriti
tajnu, odati,
izblijediti gl. svr., prez. izblijedim, gl.
prid. rad. izblijedio - uiniti blijedim,
izblijedjeti gl. svr., prez. izblijedim postati blijed,
izbliza pril. - iz neposredne blizine,
izblie pril. - izbliza.
izbljuvak im. m. r., g. jd. izbljuvka, n.
mn. izbljuvci, g. mn. izbljuvakd - ono
to se izbljuje.
i'zbljuvan prid., odr. v. izbljuvani - koji je
pobiju van; koji je pretrpio teke rijei i
uvrede.
izbljuvati (se) gl. svr., prez. izbljujem
(se), prid. izbljuvan - povratiti; isprljati
koga bljuvanjem; prenes. izbaciti iz sebe
rijeima ono to mori i optereuje sav
jest.
izboen/izboen prid., odr. v. izboem/
izboeni - koji se izdie, koji stri u
odnosu na neku povrinu,
izboina im. . r. - mjesto koje je izboeno, izdignuto, koje stri (izboina u
stijeni).
izboiti gl. svr., prez. izboim, trp. prid.
izboen - uiniti da to stri iz ravne
povrine, ispupiti,
izbor im. m. r. - in i rezultat biranja, ono
to je mogue birati, ono to je iz ega
izabrano.
izborati se gl. svr., izboram se, trp. prid.
izboran - postati pun bora (npr. na licu),
izboriti (se) gl. svr., izborim (se) - ostva
riti ta verbalno ili fizikom borbom,
izborni prid. - koji se odnosi na izbor i
mogunosti biranja (izborni zakon, izbo
rni rezultati).
izbornik im. m. r., n. mn. izbrnici - onaj
koji ima pravo i mogunost biranja, se
lektor.
izbosti gl. svr., prez. izbodem/izbodem,
prid. rad. izbo, trp. prid. izboden - ubosti
koga noem ili kojim drugim otrim
predmetom vie puta nanosei rane.
izbrati gl. svr., prez. izberem - izabrati,
izbrbljati gl. svr., prez. izbrbljam - izrei
ta brbljajui, odjednom, mnogo govo

izdanak

rei, otkriti sve to se do tog trenutka

tajilo.
izbrijati gl. svr., prez. izbrijem, trp. prid.
izbrijan - temeljito, do glatkosti, obrija
ti.
izbrisati gl. svr., prez. izbriem, trp. prid.
izbrisan - brisanjem ta oistiti, ukloniti
trag ega.
izbrisiv prid., odr. v. izbrisivi - koji se
moe izbrisati, koji se moe uiniti ne
bitnim.
izbrojiti gl. svr., prez. izbrojim - zavriti
s brojenjem (izbrojiti do sto),
izbrojiv prid., odr. v. izbrojivi - koji se da
izbrojiti, koji ima svoj konaan broj.
izbrusiti gl. svr., prez. izbrusim, trp.
prid. izbruen - bruenjem uiniti da ta
bude obraeno po potrebi; prenes. ui
niti ta najboljim strpljivim radom,
izbuljiti gl. svr., prez. izbuljim - odjed
nom, znatieljno i nepristojno, prema
kome ili emu uperiti pogled, iskolaiti
oi.
izbuiti gl. svr., prez. izbusim, trp. prid.
izbuen - probuiti ta na vie mjesta,
'izdah im. m. r., n. mn. izdasi - netom
isputeni zrak (dah) iz plua,
izdahnuti gl. svr., prez. izdahnem, imp.
izdahni - ispustiti zrak (dah) iz disajnih
organa; prenes. ispustiti duu, umrijeti.
izdaja im. . r. - priklanjanje protivnikoj
strani, in kojim se unitava neto svoje
(izdaja domovine),
izdajica im. m. i . r. - onaj koji se
priklonio protivnikoj strani, onaj koji je
iznevjerio ljubav, prijateljstvo, posti
gnuti sporazum i sl., izdajnik,
izdajniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
izdajnike.
izdajniki pril. - na nain izdaje i izdajni
ka, kao izdajnik,
izdajnik im. m. r., . r. izdajnica, n. mn.
izdajnici - onaj koji je izdao, prokazao,
otkrio, koji izdaje, izdajica,
izdajstvo im. s. r., g. mn. izdjstava/
izdajstva - ukupnost postupaka izdajni
ka, izdaja.
izdaleka pril. - iz dalekog kraja, izdalje;
neizravno, izokola,
izdalje pril. - izdaleka, izdaljega.
izdanak im. m. r., n. mn. izdanci, g. mn.
izdanaka - granica koja izbija iz

izdanje

korijena, ile ili debla; onaj koji je

potomak porodine loze.
izdanje gl. im. s. r. od izdati - ukupna
koliina primjeraka (tira) knjige, novi
na i sl.
izdaan prid., odr. v. Izdani - koji je
koliinski bogat; koji se isplati (izdaan
urod); koji rado daje drugima, dareljiv,
izdanost im. . r., instr. jd. izdanoui
Izdanosti - osobina onoga koji je izda
an u davanju, svojstvo onog sto je izda
no.
izdatak im. m. r., g. jd. izdtka, n. mn.
izdaci, g. mn. izdataka - novac koji je
utroen ili se troi u neku svrhu, troak,
izdati gl. svr., prez. izdam, trp. prid.
izdan/izdat - izruiti to kome na raspo
laganje u predvienim koliinama i po
ve uspostavljenim pravilima (izdati ro
bu), iznajmiti (izdati opremu za skija
nje); odati, otkriti tajnu (postati izda
jnik); objaviti knjigu; dati stan pod kiriju itd.
izdava im. m. r., g. jd. izdavaa - organi
zator i finansijer izdavanja i distribuira
nja knjiga.
izdavaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
izdavae.
izdavaki pril. - na nain izdavaa, kao
izdava.
izdavalac im. m. r., g. jd. izdavaoca, n.
mn. izdavaoci, g. mn. izdavalaca - onaj
koji to izdaje, izdava, izdavatelj,
izdavanje gl. im. s. r. od izdavati,
izdavatelj im. m. r. - izdava, izdavalac,
izdavati (se) gl. nesvr., prez. izdajem (se)
- up. izdati; prenes. lano se predsta
vljati kao neko drugi; priajui previe
iznositi svoje tajne.
izeklamirati/izdeklamovati gl. svr.
(lat.), prez. izdeklamiram/izdeklamujem
- iskazati ono to je naueno napamet,
to se oekuje da bude izgovoreno, bez
veeg znaaja i uvjerljivosti.
izderati (se) gl. svr., prez. izderem (se),
imp. izderi, trp. prid. izderan - iscijepati
to na nejednake dijelove (izderati knji
gu), upotrebom to dovesti do istroe
nosti, istroiti (izderati izme); bez kon
trole zagalamiti na koga, grubo koga
upozoriti, glasno ukoriti,
izderina im. . r. - ono to je izderano,
oteeno i sl., poderina.

241

240
izdevetati gl. svr., prez. izdevetam istui, nalupati (npr. neposlunu djecu),
izdii (se) gl. svr., prez. izdignem (se),
prid. rad. izdigaoAzdignuo (se), .trp. prid.
izdignut - izdignuti,
izdignuti (se) gl. svr., prez. izdignem
(se), prid. rad. izdignuoAzdigao (se), trp.
prid. izdignut - izdii (se), podignuti ta
na vii nivo; dati kome ili emu vee
mjesto, poloaj, drutvenu vanost, ast
i sl.; dobiti, stei bolji poloaj, biti iznad
trenutnih dogaanja u drutvu (izdignuti
se iznad trivijalnosti),
izdijeliti gl. svr., prez. izdijelim, trp. prid.
izdijeljen - podijeliti na vie dijelova.
izdiktirati gl. svr. (lat.), prez. izdiktiram
- izrei neto kome kako bi ovaj to
zapisao.
izdisaj im. m. r. - zrak koji izbacujemo iz
plua; prenes. zadnji momenat ivota,
umiranje (posljednji izdisaj).
izdisanje gl. im. s. r. od izdisati,
izdisati gl. nesvr., prez. izdiem - ispu
tati zrak iz plua; prenes. biti na samrti,
umirati.
izdjeljati gl. svr., prez. izdjeljam - pomo
u noa ili ega drugog dati komadu
drveta eljeni oblik; prenes. dati emu
eljeni oblik,
izdovoljiti (se) gl. svr., prez. izddvoljim
(se) - nauivati se u emu do mile volje,
izdrapati gl. svr., prez. izdrapam - nag
lim i grubim pokretima iskidati to u
komade.
izdrljati gl. svr., prez. izdrljam - izra
vnati drljaom (npr. oranicu),
izdrobiti gl. svr., prez. izdrobim, gl. prid.
trp. izdrobljen - drobljenjem usitniti ta
u najsitnije komadie (npr. hljeb),
izdrati gl. svr., prez. izdrim, imp.
izdri - podnijeti teret, ustrajati pod pri
tiscima u uprkos postojeim oklnostima.
izdravanje gl. im. im. s. r. od izdrati ono od ega neko ivi.
izdravati gl. nesvr., prez. izdravam initi da neko ima zadovoljene osnovne
potrebe za ivot,
izdrljiv prid., odr. v. izdrljivi - koji je
vrst, ustrajan, postojan u postavljenom
zadatku i u svome planiranom cilju,
izdrljivost im. . r., instr. jd. izdrljivouAzdrljivosti - stanje onoga koji je

izdrljiv, svojstvo onoga to je izdrlji

vo.
izdubak im. m. r. g. jd. izdupka, n. mn.
izdupci, g. mn. izdubdka - ono to je na
neem izdubljeno (npr. na drvetu),
izdubiti gl. svr., prez. izdubim, trp. prid.
izdubljen - napraviti u emu udubljenje,
izduljiti (se) gl. svr., prez. izduljim (se) uiniti to dugim ili duljim; postati du
ljim.
izdupsti gl. svr., prez. izdubim - izdubiti,
izduiti gl. svr., prez. izduim - izgubiti
snagu, polet, smisao (kad je rije o
ljudima), izvjetriti, iiljeti (kad je rije
o stvarima, pojavama, pojmovima);
ispuhati; (se) izgubiti zrak (npr. balon,
lopta, automobilska guma), arg. pe.
nestati s lica mjesta, izgubiti se, pobjei
(izduiti s mjesta dogaaja),
izduiti (se) gl. svr., prez. izduJm, trp.
prid. izduen - uiniti to dugim ili
duim, razvui to u odreenom smjeru
u odnosu na irinu; vidno se protegnuti
(kad je rije o rastu), izrasti, izduljiti
(se).
izdvajanje gl. im. s. r. od izdvajati (se),
izdvajati (se) gl. nesvr., prez. izdvajam
(se) - up. izdvojiti se.
izdvojiti (se) gl. svr., prez. izdvojim (se)
- odijeliti koga ili ta od cjeline, grupe,
od drugih; odabrati ta; biti u emu
poseban u odnosu na druge (izdvojiti se
u miljenju); osamiti se.
izeglenisati (se) gl. svr. (tur.), prez.
izegleniem (se) - ispriati se u prijate
ljskoj i ugodnoj atmosferi,
izgaranje gl. im. s. r. od izgarati,
izgarati gl. svr., prez. izgaram - gorjeti
do kraja; prenes. previe se truditi u ne
kom poslu ili namjeri (izgarati u elji za
uspjehom),
izgaziti gl. svr., prez. izgazim, trp. prid.
izgaen - zgaziti sve redom, jako gaziti
do unitenja (izgaziti travu),
izginuti gl. svr., prez. izginem - stradati,
poginuti svi redom,
izglaati gl. svr., prez. izglaam - uiniti
povrinu glatkom, ravnom,
izgladiti gl. svr., prez. izgladim, trp. prid.
izglaen - izglaati, uiniti glatkim; pre
nes. uiniti da u meusobnim odnosima
nestanu problemi.

izgnanik

izgladniti gl. svr., prez. izgladnim - ui

niti da ko doe u stanje izgladnjelosti,
izgladnjeti,
izgladnjelost im. . r., instr. jd. izgladnjeloulizgladnjelosti - stanje onoga koji
je izgladnio, neishranjenost,
izgladnjeti gl. svr., prez. izgladnim dugo osjeati elju za hranom, biti due
vrijeme gladan i neishranjen.
izgladnjivanje gl. im. s. r. od izgladnji
vati.
izgladnjivati gl. nesvr., prez. izgladnjuje m , gl. pril. sad. izgladnjujui - muiti
koga glau,
izglaivanje gl. im. s. r. od izglaivati,
izglaivati gl. nesvr., prez. izglaujem,
gl. pril. sad. izglaujui - up. izgladiti;
izmirivati, sreivati odreene probleme,
meusobne odnose i sl.
izglasa pril. - punim glasom,
izglaviti gl. svr., prez. izgldvim, trp. prid.
izglavljen - izvaditi iz leita ono to je
bilo uglavljeno, zaglavljeno,
izglavljivati gl. nesvr., prez. izglavljujem , gl. pril. sad. izglavljujui, gl. im.
izglavljivanje - nastojati to izvaditi iz
leita, up. izglaviti,
izgled im. m. r. - vanjtina, ono to se vi
di; prenes. mogunost, ansa (dobri
izgledi).
izgledan prid., odr. v. izgledni - koji
dobro izgleda, koji je lijep, skladan, koji
obeava, koji ima anse da uspije,
perspektivan (izgledan sportski rezul
tat).
izgledati gl. svr., prez. izgledam - za
vriti s gledanjem, obaviti gledanje
(izgledati sve pozorine predstave),
izgledati gl. svr., prez. izgledam - biti u
stanju kakvim se vidi, kakvim se moe
predvidjeti, doimati se (dobro izgledati)',
initi se, priinjavati se (izgledalo je
vrlo jasno),
izglodati gl. svr., prez. izgloem, trp.
prid. izglodan - oglodati zubima (npr.
meso s kosti),
izgnaniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
izgnanike.
izgnanik im. m. r., . r. izgnanica, n. mn.
izgnanici - onaj koji je izgnan iz mjesta
svoga prebivalita, prognanik.

izgnanstvo

izgnanstvo im. sr. r., g. jd. izgnanstva, g.

mn. izgnanstav al izgnanstva - stanje
onog koji je izgnan,
izgnjaviti gl. svr., prez. izgnjavim, gl.
prid. trp. izgnjavljen - izgnjeiti ta,
izmijesiti, izguvati; prenes. izmuiti
koga dugom priom, upornim dosaiva
njem i sl.
izgnjeiti gl. svr., prez. izgnjeim - ume
kati to pritiskanjem (glinu, tijesto,
itd.).
izgnjiliti gl. svr., prez. izgnjilim - biti
potpuno zahvaen gnjiljenjem, do kraja
izgubiti prirodnu boju i svjeinu, istru
hnuti.
izgnjiti gl. svr., prez. izgnji - isto to i
izgnjiliti.
izgon im. m. r. - premjetanje gonjenjem
iz jednog prostora u drugi (izgon stoke
na pau); protjerivanje iz stalnog mjesta
boravka.
izgoniti gl. nesvr., prez. izgonim - istje
rivati koga ili to.
izgori ti/izgorjeti gl. svr., prez. izgorim,
gl. prid. rad. izgorio Iizgorjela, gl. prid.
trp. izgoren - dovesti gorenje do kraja;
sasuiti se zbog ege; ispei kou na
suncu; prenes. propasti u onome za ta
se izgaralo (izgorjeti na poslu),
izgovarati gl. nesvr., prez. izgovaram,
gl. im. izgovaranje - oblikovati, izricati
glasove, rijei.
izgovor im. m. r. - nain na koji se izgo
varaju glasovi i rijei (pravilan izgovor);
prenes. nai razlog da se ta izbjegne,
opravdanje, izlika {pronai izgovor),
izgovoriti gl. svr., prez. izgovorim, trp.
prid. izgovoren - uobliiti, izrei gla
sove, rijei, reenice; izrei to od po
etka do kraja; prenes. nai izgovor za
nesudjelovanje, opravdati se.
izgovorljiv prid. - koji se moe oblikovati
u organima za artikulaciju,
izgraditi gl. svr., prez. izgradim, trp.
prid. izgraen - dovriti graenje {izgra
diti kuu); prenes. sastaviti ta, konstrui
sati, stvoriti {izgraditi povjerenje),
izgradnja im. . r. - izgraivanje,
izgraivanje gl. im. s. r. od izgraivati.
izgraivati gl. nesvr., prez. izgraujem,
imp. izg raduj, gl. pril. sad. izgraujui sudjelovati u procesu gradnje, vidj.
izgraditi.

243

242
izgrditi gl. svr., prez. izgrdim, gl. prid.
trp. izgren - izruiti, najotrije uputiti
pogrde, zamjerke,
izgred im. m. r. - gruba povreda dru
tvenih normi i pravila ponaanja, razu
zdani, nasilniki in, ispad,
izgredniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na izgrednike,
izgredniki pril. - na nain izgrednika,
kao izgrednik.
izgrednik im. m. r., n. mn. izgrednici onaj koji je poinio izgred, onaj koji je
sklon izgredima,
izgrepsti gl. svr., prez. izgrebem/izgrebem, trp. prid. izgreben - grebui im
otrim otetiti povrinu, napraviti ogre
botine.
izgubiti (se) gl. svr., prez. izgubim (se),
trp. prid. izgubljen - pretrpjeti kakav
gubitak, ostati bez ega; prenes. udaljiti
se s odreenog mjesta, nestati, zalutati;
pasti u nesvijest,
izgubljen prid., odr. v. izgubljeni - koji se
izgubio, koji je bespomoan, dezorijentisan.
izgubljeno pril. - bespomono, dezorijentisano (ponaati se izgubljeno).
izgubljenost im. . r., instr. jd. izgubljenouAzgubljenosti - stanje onoga koji je
izgubljen.
izguliti gl. svr., prez. izgulim, trp. prid.
izguljen - istrgnuti ta guljenjem, grubo
odvojiti jedan neega,
izgurati gl. svr., prez. izguram - gura
njem ta ili koga iz pomaknuti; uspjeti u
emu (izgurati do prvog u mjesecu),
izgustirati gl. svr., prez. izgustiram izdovoljiti se, prestati emu biti sklon,
prestati ta voljeti i eljeti,
izguvati gl. svr., prez. izguvam/izgu
vam, trp. prid. izguvan - uiniti ta da
bude zguvano, naborano (izguvati pa
pir).
izii gl. svr., prez. iziem, aor. izidoh,
imp. izii, gl. prid. rad. iziao - izai,
kretanjem napustiti zatvoren prostor
(izii iz kue),
izigrati/izigrati (se) gl. svr., prez. izi
gram/izigram (se), trp. prid. izigran zadovoljiti se igrom; dobiti na lutriji;
prenes. prevariti koga, izgubiti ije pov
jerenje (izigrati prijatelje),
izigravanje gl. im. s. r. od izigrati.

izigravati gl. nesvr., prez. izigravam raznim nainima nastojati da se pred

kim poeljna slika o sebi i emu drugo
me, da sve bude predstavljeno u druk
ijem liku i svjetlu od onoga to je u
stvarnosti (izigravati budalu),
iziskivanje gl. im. s. r. od iziskivati,
iziskivati gl. nesvr., prez. iziskujem, gl.
pril. sad. iziskujui - zahtijevati to uz
vei napor,
izjadati se gl. svr., prez. izjadam se priajui kome o nakupljenom jadu ola
kati duu.
izjaditi se gl. svr., prez. izjadlm se izjadati se.
izjaloviti (se) gl. svr., prez. izjalovi (se),
trp. prid. izjalovljen - ne uspjeti donijeti
plod, pobaciti; prenes. ne ostvariti ono
to je planirano, to se zapoelo raditi,
emu se nadalo,
izjasniti se gl. svr., prez. izjasnim (se) iznijeti svoje miljenje, svoj stav, oito
vati se.
izjava im. . r. - usmeni ili pismeni in
javnog oitovanja (slubena izjava).
izjaviti gl. svr., prez. izjavim - dati izjavu
o neemu, izrei,
izjavljivanje gl. im. s. r. od izjavljivati,
izjavljivati gl. nesvr., prez. izjavljujem davati o emu ili povodom ega svoje
miljenje, oitovati se, izjanjavati se,
izricati.
izjedati (se) gl. nesvr., prez. izjedam
(se), trp. prid. izjeden - nagrizati; jede
njem initi da ta nestane; propadati
zbog nekog unutranjeg procesa, vlage,
hre; initi da ta propada, da ga nema;
rastakati (se); trpjeti teku unutarnju gri
nju savjesti,
izjeden prid., odr. v. izjedeni - koji je
nestao jedenjem; koji je nagrizen,
rastoen (od crva, kiseline, dotrajalosti i
sL)izjedina im. . r. - rana ili opritali otvor
na koi nastao usljed dugog leanja u
bolesnikoj postelji i sl.
izjednaiti (se) gl. svr., prez. izjednaim
(se), trp. prid. izjednaen - dovesti do
poravnanja, do jednakog omjera u veli
ini, vrijednosti, vanosti i sl. (izjedna
iti rezultat); postati jednak (izjednaiti
se u pravima i obavezama).

izlemati

izjelica im. m. i . r. - onaj koji neumje

reno i sve redom jede, koji je prodrljiv,
prodrljivac,
izjesti gl. svr., prez. izjedem, imp. izjedi,
gl. prid. rad. izio, izjela, izjelo, trp. prid.
izjeden - pojesti to do kraja; nagristi;
rastoiti (npr. crvu u drvetu i sl.); (se)
izmuiti se zbog grinje savjesti,
izjuriti gl. svr., prez. izjurim, trp. prid.
izjuren - brzo napustiti odreeni prostor
(izjuriti iz kue); istjerati koga, najuriti
(izjuriti iz kluba),
izjutra pril. - u ranim jutarnjim satima, na
poetku dana, u jednom trenutku dok
traje jutro.
izlaga im. m. r., . r. izlagdica, g. jd.
izlaga - onaj koji sudjeluje na izlobi,
sajmu i sl. (izlaga slika, izlaga knji
ga), onaj koji javno izlae neku temu u
obliku izvjetaja, referata, diskusije i sl.
izlaganje gl. im. s. r. od izlagati (se),
izlagati (se) gl. nesvr., prez. izlaem (se)
- umjetnine predstaviti na izlobi, sajmu
i sl.; govoriti o odreenoj temi; svjesno
biti na najvidnijem i najopasnijem mje
stu.
izlagati se gl. svr., prez. izlaem se, gl.
prid. trp. izlagan - izgovoriti mnogo lai
o svemu i svaemu, nalagati se.
izlanuti gl. svr., prez. izlanem - nehoti
no ta rei, odati se.
izlaz im. m. r. - mjesto predvieno za
izlaenje iz ega (kue, tramvaja); in
izlaenja (izlaz na teren); prenes. mogu
e rjeenje (izlaz iz tekoa),
izlazak im. m. r., g. jd. izlaska, n. mn.
izlasci, g. mn. izlazaka - izlaz, in izla
enja (izlazak na izbore, izlazak sunca);
as pojavljivanja, as objavljivanja (npr.
knjiga).
izlaziti gl. nesvr., prez. izlazim, gl. pril.
sad. izlazei, gl. im. izlaenje - hoda
njem prolaziti kroz izlaz; pojavljivati se,
biti odtampan (o asopisu); zabavljati
se, aikovati,
izlazni prid. - koji se odnosi na izlaz
(izlazna vrata),
izlei (se) gl. svr., prez. izlee (se) - sje
dei na jajima izvesti mlade; prenes.
imati neugodne posljedice (svata se iz
toga moe izlei).
izlemati gl. svr., prez. izlemam - istui,
pretui.

izlet

izlet im. m. r. - izlazak u prirodu, krae

putovanje ili odsustvovanje od mjesta
neposrednog boravka,
izletite im. s. r. - mjesto koje je predvi
eno i ureeno za izlet i izletnike,
izletjeti gl. svr., prez. izletim, gl. prid.
rad. izletio - izai odnekud letei; izjuriti
iz nekog prostora (izletjeti iz kole);
prenes. neoprezno ta izjaviti; biti izba
en (npr. iz kole); iznenada se pojaviti,
izletniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
izletnike ili je namijenjen izletnicima,
izletniki pril. - na nain izletnika, kao
izletnik.
izletnik im. m. r., n. mn. izletnici - osoba
koja ide na izlete,
izleavanje gl. im. s. r. od izleavati se.
izleavati se gl. nesvr., prez. izleavam
se - stalno leati, nita ne raditi, niim se
ne baviti, ljenariti,
izlijeiti gl. svr., prez. izlijeim, trp. prid.
izlijeen - vratiti kome zdravlje, uiniti
da ko ne bude bolestan,
izlijepiti gl. svr., prez. izlijepim, trp. prid.
izlijepljen - prekriti lijepljenjem kakvu
povrinu,
izlijetanje gl. im. s. r. od izlijetati,
izlijetati gl. nesvr., prez. izlijeem - up.
izletjeti.
izlijevati gl. nesvr., prez. izlijevam - izli
vati, up. izliti.
izlika im. . r. - opravdanje za neki
uinjeni postupak, isprika,
izlian prid., odr. v. izlini - nepotreban,
suvian.
izlino pril. - nepotrebno, suvino,
izliti gl. svr., prez. izlijem, imp. izlij, trp.
prid. izliven - isuti tekuinu iz posude i
sl., uobliiti skulpturu lijevanjem; izai
iz korita, poplaviti (o rijeci),
izliv im. m. r. - ono to se izlilo; trenutno
isticanje (izliv krvi u mozak); prenes.
naglo izraavanje trenutnog miljenja i
osjeaja (izliv srdbe),
izlivati gl. nesvr., prez. izlivam - up.
izliti.
izlizati gl. svr., prez. izliem, gl. prid. trp.
izlizan - pohabati, potpuno to istroiti
trenjem, hodanjem i sl. (izlizati obuu);
sve polizati jezikom (npr. sladoled),
izlog im. m. r., n. mn. izlozi - posebno
ureen i ukraen dio radnje u kojem se

244

245
izlae roba kako bi se mogla i spolja
vidjeti.
izlokati gl. svr., prez. izloem, trp. prid.
izlokan - djelovanjem vode izdubiti tlo
(izlokan put); pejor. popiti, potroiti lokanjem pia u kafani (izlokati imetak),
izlomiti gl. svr., prez. izlomim, trp. prid.
izlomljen - silom izdijeliti ta na vie
komada (izlomiti hljeb),
izloak im. m. r., n. mn. izloci, g. mn.
izloaka - predmet izloen na izlobi ili
u izlogu, eskponat.
izloba im. . r., g. mn. izlobi - mjesto na
kojem su izloeni umjetniki, prodajni,
reklamni i dr. predmeti (npr. izloba
slika).
izlobeni prid. odr. v. - koji se odnosi na
izlobu (izlobeni katalog),
izloenost im. . r., instr. jd. izloenou!
izloenosti - svojstvo onoga to je izlo
eno.
izluevina im. . r. - ono to lue organi
tijela, sekret,
izluni prid. odr. v. - koji izluuje,
izluditi gl. svr., prez. izludim, trp. prid.
izluen - uiniti koga ludim, dovesti ko
ga do stanja ludila,
izludjeti gl. svr., prez. gl. nesvr., prez.
izludim - postati lud (od bola, briga,
nervoze i sl.), izgubiti sposobnost stalo
enog i pribranog gledanja na stvari i
pojave.
izluivanje gl. im. s. r. od izluivati,
izluivati gl. nesvr, prez. izluujem svojim ponaanjem dovesti koga do sta
nja gubljenja staloenosti, pribranosti,
razboritosti, jako nervirati,
izlupati gl. svr., prez. izlupam, gl. prid.
trp. izlupan - izudarati koga ili ta lupa
njem, istui,
izljeenje im. s. r. - ozdravljenje, rezultat
uspjenog lijeenja,
izljev im. m. r. - izliv,
izljubiti (se) gl. svr., prez. izljubim (se),
trp. prid. izljubljen - poljubiti koga vie
puta, ljubiti sve redom; meusobno se
ljubiti (izljubiti se na rastanku),
izmai gl. svr., prez. izmaknem - izmak
nuti.
izmaglica im. . r. - prorijeena magla,
sumaglica.
izmak im. m. r. - as kad neto prestaje
(danje na iz,maku, tj. blii se no).

izmaknuti gl. svr., prez. izmaknem, imp.

izmakni, gl. prid. rad. izmaknuoAzmakao, trp. prid. izmaknut - izmai, pomje
riti ta iz njegova ranije poloaja (izma
knuti stolicu); prenes. izbjei ta, utei
od ega (izmaknuti pravdi),
izmamiti gl. svr., prez. izmamim, trp.
prid. izmamljen - mamljenjem ostvariti
neki cilj, dobiti ta se eljelo,
izmanevrirati/izmanevrisati gl. svr.
(fr.), prez. izmanevriram!izmanevriem izvriti manevar (npr. vagona, vojn. je
dinica itd.); prenes. vjeto neto izvesti,
izmasirati gl. svr. (fr.), prez. izmasiram obaviti ili primijeniti masau,
izmeu prijed. - npr. s genitivom: izmedu
kua, meu.
izmesti gl. svr., prez. izmetem, trp. prid.
izmeten - iistiti ta metlom,
izmesti gl. svr., prez. izmetem - mete
njem u stapu izdvojiti maslo iz mlijeka,
izmet im. m. r. - neiskoriteni dio hrane
to ga odbacuju organizmi ivih bia.
izmetina im. . r. - ostavljeni izmet, po
gan, fekalije,
izmetnuti se gl. svr., prez. izmetnem se pretvoriti se u ta drugo u odnosu na
ranije stanje,
izmicanje gl. im. s. r. od izmicati,
izmicati gl. nesvr., prez. izmiem - pomi
canjem pomjeriti neto, ukloniti ispod
ega (izmicati kome stlicu).
izmigoljiti se gl. svr., prez. izmigoljim izai iz ega migoljei, izvui se od
kakve obaveze, dunosti, mogunosti,
neugodnosti,
izmijeniti (se) gl. svr., prez. izmijenim
(se), trp. prid. izmijenjen - uiniti to
drukijim; postati drukiji, promijeniti
se.
izmijeati gl. svr., prez. izmijeam - mi
jeanjem od onoga to je razliito na
praviti jednu cjelinu,
izmirenje gl. im. s. r. od izmiriti,
izmiriti gl. svr., prez. izmirim - postii
pomirenje, dovesti do mira, zajednikog
ivota i saradnje onih koji su u svai,
sukobu, neprijateljstvima; rijeiti se ra
nije preuzetih obaveza, izravnati raune
(izmiriti dugove),
izmisliti gl. svr., prez. izmislim - stvoriti
ta matom, izmatati.

izmoriti
izmiljotina im. . r. - ono to je izmi
ljeno, stvoreno matanjem, to je izmi
ljeno.
izmjena im. . r. - promjena, smjena; pre
laenje iz jednog stanja ili oblika u dru
go stanje ili oblik, mijenjanje,
i^mjenice pril. - izmjenino,
izmjenian prid., odr. v. izmjenini - koji
se moe mijenjati, koji se u odreenim
vremenskim razmacima vraa ili ponavlja.
izmjenino pril. - na izmjenian nain, u
odreenim periodima, povremeno, izmjenice.
izmjenjiv prid., odr. v. izmjenjivi - koji se
moe izmijeniti,
izmjenjiva im. m. r. - naprava koja slui
za podeavanje smjera ili jakosti ener
gije, onaj koji izmjenjuje,
izmjenjivanje gl. im. s. r. od izmjenjivati,
izmjenjivati gl. nesvr., prez. izmjenju
jem, gl. pril sad. izmjenjujui, gl. im.
izmjenjivanje - initi zamjene poslije e
ga neto postaje drukije u odnosu na
prethodni oblik ili stanje,
izmjeriti gl. svr., prez. izmjerim - odre
diti mjeru pomou odgovarajuih instru
menata (npr. veliinu, duinu, irinu,
dubinu, teinu itd.),
izmjeriv prid., odr. v. izmjerivi - koji se
moe izmjeriti,
izmjestiti gl. svr., prez. izmjestim, trp.
prid. izmjeten - prebaciti, prenijeti, pre
seliti neto s jednoga mjesto na drugo,
izmlatiti gl. svr., prez. izmlatim, trp.
prid. izmlaen - mlaenjem ta isitniti,
razdvojiti (npr. graak iz oljupine),
izmekati; prenes. istui koga.
izmljeti gl. svr., prez. izme Ijem, trp. prid.
izmljeven - dovriti mljevenje (izmljeti
ito); prenes. svata izgovoriti, bez reda,
obzira i smisla,
izmokriti gl. svr., prez. izmokrim - oslo
boditi se mokrae iz organizma (uglav
nom u stanju neke bolesti),
izmoliti gl. svr., prez. izmolim, trp. prid.
izmoljen - dobiti ta usrdnim molbama,
isprositi.
izmoriti gl. svr., prez. izmorim, trp. prid.
izmoren - dovesti u stanje potpunog
umora (izmoriti konje).

izmotati

izmotati gl. svr., prez. izmdtam - ispre

plesti ta u neodreenu, haotinu cjeli
nu.
izmotavanje gl. im. s. r. od izmotavati se.
izmotavati se gl. nesvr., prez. izmdtavam
se - izbjegavati obaveze i preuzimanje
odgovornosti, izbjegavati izjanjavati se
o emu.
izmoditi gl. svr., prez. izmozdim, trp.
prid. izmozden - dovesti do potpune
iscrpljenosti i gubitka snage, do kraja
izmoriti.
izmrcvariti (se) gl. svr., prez. izmrcva
rim (se), trp. prid. izmrcvaren - iivjeti
se na kome ili emu; izmuiti se dugim,
dosadnim i tekim poslom,
izmrviti gl. svr., prez. izmrvim, trp. prid.
izmrvljen - mrvljenjem uiniti da ta
bude sitno, u mrvama (izmrviti hljeb),
izmuenost im. . r., instr. jd. izmuenou/izmuenosti - stanje onoga koji je
izmuen; iscrpljenost, malaksalost,
izmuiti (se) gl. svr., prez. izmuim (se) unititi koga muenjem; iivjeti se na
kome; izvesti kakav zahvat s neodgo
varajuim alatom; iscrpsti se tekim, na
pornim radom (izmuiti se na poslu),
izmukati gl. svr., prez. izmukam mukanjem kakve posude uiniti da bi
se tvari u njoj izmijeale i sjedinile,
izmudriti gl. svr., prez. izmudrlm, trp.
prid. izmudren - dovtljivo i mudro ta
pribaviti, smisliti, izmamiti od koga.
izmudrovati gl. svr., prez. izmudrujem up. izmudriti.
izmusti gl. svr., prez. izmuzem, imp.
izmuzi, gl. prid. rad. izmuzao, trp. prid.
izmuzen - obaviti muu mlijeka (o kravi,
ovci); prenes. do kraja koga ili ta
finansijski, materijalno iskoristiti (izmu
sti sav novac),
iznad prijed. - oznaava poloaj, mjesto
ispod kojeg se neto nalazi,
iznajmiti gl. svr., prez. iznajmim, gl.
prid. trp. iznajmljen - dati ili uzeti ta u
najam, pod zakup, na privremeno ili
trajne koritenje (iznajmiti stan),
iznajmljiva im. m. r., . r. iznajmljivaica, g. jd. iznajmljivaa - onaj koji
iznajmljuje, koji daje u najam ili pod
zakup.
iznakaziti/iznakaziti gl. svr., prez. iznakazlm, trp. prid. iznakaen - do kraja ta

247

246
unititi sjeivom ili na drugi nain, ui
niti ta nakaznim, unakaziti,
iznakaen prid. - koji je unakaen, isparan kakvim sjeivom.
iznakaenost im. . r., instr. jd. izndkazenou/iznakaenosti - stanje onoga koji
je iznakaen ili onog to je iznakaeno.
'iznebuha pril. - neoekivano, iznenada,
gotovo niotkuda, niodakle (iznebuha se
pojaviti).
iznemoi gl. svr., prez. iznemognem izgubiti mo, snagu, malaksati, klonuti,
iznemogao prid., odr. v. iznemogli - koji
je izgubio snagu, malaksao, klonuo,
iznemoglost im. . r., instr. jd. iznemoglou!iznemoglosti - stanje onog koji je
iznemogao, onemoalost, klonulost,
iznenada pril. - kad se niko nije nadao,
izvan oekivanja, neoekivano, nepre
dvieno, iznenandno.
iznenadan prid., odr. v. Iznenadni - koji
dolazi, pojavljuje se, postaje prisutan
kad mu se niko nije nadao, neoekivan,
iznenaditi (se) gl. svr., prez. iznenadim
(se), trp. prid. iznenaen - pojaviti se
mimo oekivanja, zatei koga nepripremljenog; zauditi se, doivjeti iznenae
nje.
iznenadno pril. - neoekivano, iznenada,
iznenaen prid., odr. v. iznenaeni - koji
je nenadano zateen,
iznenaenje im. s. r. - stanje nepriprem
ljenosti na neku pojavu ili dogaaj,
zateenost, ono to izaziva stanje neoe
kivanih pojava i dogaaja,
iznenaivati (se) gl. nesvr., prez. iznena
ujem (se) - zaticati koga nepripremljenim na neoekivane pojave i dogaaje;
doivljavati iznenaenja,
iznervirati (se) gl. svr. (lat.), prez.
iznerviram (se) - naljutiti koga do stanja
ivane uzbuenosti; postati nervozan,
iznevjeriti gl. svr., prez. iznevjerim pogaziti zadanu rije, ne opravdati uka
zano povjerenje,
iznii gl. svr., prez. izniknem - izniknuti,
iznijeti gl. svr., prez. iznesemAznesem,
trp. prid. iznesenfiznijet - premjestiti to
noenjem prenijeti ta iz zatvorenog
prostora, odnijeti na visinu (iznijeti na
brdo); prenes. izrei ta, saopiti (iznije
ti dnevni red).

izniknuti gl. svr., prez. izniknem, gl.

prid. rad. izniknuo/iznikao - iznii, izra
sti iz zemlje (biljka); prenes. neoeki
vano se pojaviti,
izniman prid. odr. v. iznimni - koji pred
stavlja iznimku, koji je drukiji u odno
su na druge, izvanredan, izuzetan,
iznunka im. . r., dat. jd. iznimci - ono to
odstupa od pravila ili grupe, izuzetak,
iznimno pril. - na izniman nain, u pose
bnim povodima i okolnostima, izuzetno,
iznojiti (se) gl. svr., prez. iznojim (se),
trp. prid. iznojen - dobro koga umoriti,
do iznojavanja (iznojiti konje); postati
obliven znojem (iznojiti se u sauni),
iznos im. m. r. - novana svota; koliina
robe adekvatna vrijednosti novca,
iznosati gl. svr., prez. iznsam, trp. prid.
iznosan - istroiti to noenjem (iznosati
odijelo).
iznositi gl. nesvr., prez. iznosim, trp.
prid. iznoen - nosei premjetati neto
iz zatvorenog prostora napolje; iznosati,
istroiti noenjem,
iznoen prid., odr. v. izno seni - koji je
iznoenjem pomican s jednog mjesta na
drugo, koji je dotrajao od noenja,
iznoenje gl. im. s. r. od iznositi,
iznova pril. - ponovo, nanovo, opet, drugi
put.
iznudica im. . r. - ono to je iznueno
bez mogunosti a se bira (npr. u igri
aha, u poravnjanju duga itd.),
iznuditi gl. svr., prez. iznudim, trp. prid.
iznuen - postii ta ucjenama i pritisci
ma, silom izvui ta iz koga ili ega
(iznuditi priznanje),
iznuiva im. m. r., g. jd. iznuivaa onaj koji neto iznuuje raznim metoda
ma.
iznuivaica im. . r. - ona koja iznuuje,
iznuivakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na iznuivaa i posao koji obavlja,
iznuivaki pril. - na nain iznuivaa,
kao iznuiva.
iznuriti gl. svr., prez. iznurlm, trp. prid.
iznuren - dovesti u stanje potpunog
umora, iscrpsti iz koga svu snagu, mo
i energiju, izmoditi,
iznutra pril. - u unutranjosti,
iznutrica im. . r. - unutarnji organi kod
ljudi i ivotinja.

izoliran
iznjedriti gl. svr., prez. iznjedrim, trp.
prid. iznjedren - ekspr. stvoriti neto (u
obliku misli, ideje, stvaralakog djela
itd.).
izobilje im. . r. - velika koliina mate
rijalnih dobara i izrazita mogunost tro
enja (ivjeti u izobilju).
izoblTenost im. . r., instr. jd. izobllenou! izoblieno ti - stanje onog to je izo
blieno.
izobliiti (se) gl. svr., prez. izoblllm
(se), trp. prid. izoblien - izmijeniti e
mu oblik, namjenu ili smisao, uiniti
gorim; postati dranjem i odnosom pre
ma svijetu loiji u odnosu na ranije vri
jeme (izobliiti se u ponaanju),
izobrazba im. . r., g. mn. Izobrazbi ee: obrazovanost, proces usvajanja
znanja.
izobraziti se gl. svr., prez. izdbrazlm se,
trp. prid. izobraen - ee: obrazovati
se; osposobiti se izobrazbom; prenes.
promijeniti se u ta drugo,
izohipsa im. . r. (gr.) - krivulja koja
spaja take jednake apsoultne visine,
izokola pril. - izdaleka, okoliui (govoriti
izokola).
izokrenuti gl. svr., prez. izdkrenem, trp.
prid. izokrenut - obrnuti neto (izokre
nuti znaenje); potpuno se promijeniti
nagore, izopaiti se.
izolacija im. . r. (tal.) - samovoljno ili
prisilno osamljivanje (drutvena izo la
cija), ono to spreava dodir, zatita od
opasnosti (izolacija elektrinog kabla),
izolacijski prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na izolaciju, izolacioni (izolacij
ski materijal),
izolacioni prid. odr. v. - izolacijski (izola
cioni kablovi),
izolacionizam im. m. r. (tal.), g. jd. izola
cionizma, g. mn. izolacionizamd - osa
mljivanje, zatvaranje u vlastite granice i
norme (politiki izolacionizam).
izolator im. m. r. (tal.) - poseban materijal
koji titi od gubljenja energije, od vlage
i drugih nepovoljnih vanjskih uticaja
(npr. na elektrinim vodovima, provo
dnicima za struju, telefon, zvuk, u gra
evinarskim radovima itd.),
izoliran prid., (tal.), odr. v. izolirani sam, odvojen, osamljen, povuen od

izoliranost
svijeta; obloen materijalom za izolaciju
(izolirana ica),
izoliranost im. . r. (tal.), instr. jd.
izoliranou!izoliranosti - stanje onoga
koji je izoliran ili onoga stoje izolirano.
izolirati gl. svr. (tal.), prez. izoliram, gl.
pril sad. izolirajui, gl. im. izoliranje osamiti (se), odvojiti (se), odijeliti (se)
od grupe ili sredine, obloiti izolatorom,
izopaenost im. . r., instr. jd. izdpaenou/izopaenosti - stanje onoga koji je
izopaen i onoga stoje izopaeno,
izopaiti gl. svr., prez. izopaim, trp.
prid. izopaen - pokvariti ta, iskriviti,
izobliiti, okrenuti naopako u odnosu na
ranije stanje; postati opak, zloban, isk
varen.
izopenik im. m. r., g. jd. izopenika, n.
mn. izopenici - onaj koji je izopen (iz
crkve, sredine, drutva),
izopenica im. . r. - ona koja je izopena,
izopenost, im. . r., instr. jd. izopenou/izopenosti - stanje onoga koji je
izopen, izopenje,
izopenje im. s. r. - in kojim se neko
izopuje; izopenost.
izopiti gl. svr., prez. izopim, trp. prid.
izopen - iskljuiti koga iz grupe, cje
line, organizirane zajednice, drutvenog
poretka i sl. brisanjem iz lanstva ili izo
liranjem, zaobilaenjem, ignoriranjem,
izostanak im. m. r., g. jd. izostanka, n.
mn. izostanci, g. mn. izostanaka - nedo
lazak, neprisustvo (izostanak s nastave),
izostati gl. svr., prez. izostanem - ne doi
aa oekivano mjesto, ne pojaviti se,
ostati izvan neega (izostati sa spiska);
prenes. ne dostii u emu razvoj, napre
dovanje, ostvarenje rezultata,
izostaviti gl. svr., prez. izostavim, trp.
prid. izostavljen - uiniti da ko ili to
bude izostavljeno, zaobieno, isputeno
(izostaviti dijelove teksta),
izotriti gl. svr., prez. izotrim, trp. prid.
izotren - obaviti otrenje (npr., noa,
sjekire i sl.); prenes. uiniti neto otri
jim, jasnijim, istananijim (izotriti mi
ljenje).
izotopi im. m. r. mn. (gr.) - atomi istoga
hemijskog elementa koji se razlikuju
brojem neutrona u jezgri, uz isti broj
protona.

249

248
izrabiti gl. svr., prez. iz,rabim, trp. prid.
izrabljen - istroiti neto dugom ili
uestalom upotrebom; prenes. upotrije
biti koga u svoje ciljeve i korist,
izrabljiva im. m. r., g. jd. izrabljiva onaj koji izrabljuje, koji ivi od tuega
rada.
izrabljivaica im. . r. - ona koja izrablju
jeizraunati gl. svr., prez. izraunam obaviti raunsku radnju, raunanjem do
i do rezultata,
izraunavati gl. nesvr., prez. izrauna
vam - dugo raunati, sudjelovati u pro
cesu raunjanja.
izraimljiv/izraunjiv prid. - koji se mo
e izraunati.
izrada im. . r. - in ili proces rada kojim
se ta izrauje, izraivanje,
izraditi gl. svr., prez. izradim, trp. prid.
izraen - napraviti ta, oblikovati neto
rukama ili pomou alata; prenes. preva
riti koga, izdii,
izraditi se gl. svr., prez. izradim se fiziki se istroiti,
izraevina im. . r. - ono to je nastalo
izradom, runim radom, pomou alatki,
u tvornikom procesu i sl.
Izraelac im. m. r., . r. Izraelka, n. mn.
Izraelci - graanin izraelske drave koji
pripada jevrejskoj vjeri,
izraelianin im. m. r., n. mn. izraeliani pripadnik monoteistike vjere iji je
utemeljitelj Mojsije,
izraniti gl. svr., prez. izranim, gl. prid.
trp. izranjen - nanijeti mnogo rana.
izranjanje gl. im. s. r od izranjati,
izranjati gl. svr., prez. izranjam - povre
meno se javljati na povrini (vode, mo
ra, mase ili gomile),
izranjavati (se) gl. svr., prez. izranjavam
(se) - nanijeti sebi ili drugome mnogo
rana, izranjaviti (se),
izranjaviti (se) gl. svr., prez. izranjavim
(se) - izranjavati (se),
izraslina im. . r. - ono to je nastalo
izrastanjem na povrini tkiva ivog bia
ili na biljci (izraslina na licu, izrasline
ma vokama), izrataj,
izrasti gl. svr., prez. izrastem - dovoljno
narasti, dosegnuti potrebnu visinu u
rastu, doi do punog razvitka (izrasti u
pokret, izrasti u veliko preduzee).

izrataj im. m. r. - izraslina, ono to je

nastalo rastenjem i razvijanjem.
izravan prid., odr. v. izravni - direktan,
neposredan,
izravnati gl. svr., prez. izravnam - uiniti
ta ravnim, dovesti u isti red, uiniti
jednakim, izjednaiti; uzvratiti jedna
kom mjerom na uvredu, udarac, poni
enje, prevaru itd.
izravno pril. - bez okolianja, neposredno,
direktno.
izraz im. m. r. - oitovanje misli ili osje
aja pomou jezika, neposrednih gesti
kulacija, umjetnosti itd.; rije ili skup
rijei kojima se to istie (filozofski
izrazi, izrazi iz botanike i sl.); vanjski
izgled koga ili ega (zabrinut izraz lica);
vanjski oblik unutranjeg podsticaja
(izraz dobre volje, izrazi suosjeanja).
izrazit prid., odr. v. izraziti - koji je pun
izraza; koji se istie; koji je tipian pre
dstavnik neke grupe, posebnosti, kvali
teta, stila itd.
izraziti gl. svr., prez. izrazim, gl. prid.
trp. izraen - uobliiti, pokazati, oito
vati to rijeima, gestikulacijom, ut
njom, dranjem, ukupnim odnosom pre
ma emu (izraziti svoje zadovoljstvo),
izrazito pril. - s jasnim izrazom, tipino,
izrazitost im. . r., instr. jd. izrazitou/
izrazitosti - osobina onoga koji je u
emu izrazit, svojstvo onog to je izra
zito.
izraaj im. m. r. - izraz (doi do izraaja).
izraajan prid., odr. v. izraajni - koji je
bogat izrazima, koji ostavlja poseban
utisak, dojmljiv, upeatljiv,
izraajno pril. - na izraajan nain, doj
mljivo, upeatljivo,
izraajnost im. . r., instr. jd. izrajnou/izrajnosti - osobina onog koji je
izraajan, svojstvo onog to je izraajno,
izrei gl. svr., prez. izreem/izreknem,
trp. prid. izreen - oblikovati glasove,
rijei, govornu cjelinu i sl. organima za
artikulaciju, izgovoriti, nehotino izgo
voriti ono to se nije htjelo,
izreda pril. - sve po redu, redom (izreda
ispitivati).
izredati gl. svr., prez. izredam - redom
sve izgovoriti ili nabrojati po redu; re
dom se izmjenjivati na nekom poslu.

izrovati

izreka im. . r., dat. jd. izreci - skup rijei

kojima je, u saetoj i jasnoj formi,
uoblieno pouno ivotno iskustvo i
mudrost (narodna izreka).
izreknuti gl. svr., prez. izreknem, imp.
izrekni, trp. prid. izreknut - up. izrei,
izreetati gl. svr., prez. izreetam isprobijati ta nakon ega to nalii na
reeto, prenes. temeljito koga ispitati
postavljajui brojna pitanja i potpitanja
(na ispitu, sudskom ispitivanju i sl.),
izrez im. m. r. - oblik ili otvor dobiven iz
cjeline koja se izree (izrez na suknji),
izrezak im. m. r., g. jd. izreska, n. mn.
izresci, g. mn. izrezaka - ono to je iz
ega izrezano (izrezak iz novina),
izrezati gl. svr., prez. izreem, imp. izrei
- reui izdijeliti ta na vie komada;
izdvojiti komad od cjeline; izraditi to
rezanjem.
izrezbariti gl. svr., prez. izrezbarim, trp.
prid. izrezbaren - izraditi ta rezbarenjem.
izribati gl. svr., prez. izribam - oprati,
oistiti ta ribanjem (izribati pod); otro
koga ukoriti, oitati kome lekciju, iz
grditi.
izriaj im. m. r. - izreka, iskaz, izraz.
izriit prid. - koji je izraen jasno, oito,
nedvosmisleno.
izriito pril. - u potpunosti jasno, oito,
nedvosmisleno,
izrigati gl. svr., prez. izrigam - povratiti,
izbljuvati.
izrijekom pril. - punim rijeima, potpu
nim iskazom, izriito,
izrod im. m. r. - ono to nije poniklo na
pravi nain, to ne nalii svom rodu od
kojeg potie, koji je iskvarena jedinka
(izrod u porodici),
izroditi (se) gl. svr., prez. izrodim (se) vie puta roditi (izroditi mnogo djece);
postati izrod u odnosu na porodicu,
pretke; preokrenuti se u negativnom
smislu u odnosu na ranije stanje itd. (u
ta se to izrodi).
izroniti gl. svr., prez. izronim - nakon
ronjenja isplivati na povrinu; ronei
iznijeti to na povrinu vode.
izrovati gl. svr., prez. izrujem, imp. izruj
- rujui ta iskopati, izdubiti rilom (npr.
vepar, krtica itd.).

izruiti

izruiti gl. svr., prez. izruim, gl. prid.

trp. izruen - izasuti ta iz posude koja
se dri u ruci; predati koga; prenijeti ta
kome (izruiti zarobljenike, izruiti ro
bu, izruiti pozdrave),
izubijati se gl. svr., prez. izubijam se ozlijediti se na vie mjesta, postati sav
natuen od udaraca,
izuavanje gl. im. s. r. od izuavati,
izuavati gl. nesvr., prez. izuavam sticati znanja o emu, prouavati, studi
rati.
izuiti gl. svr., prez. izuim, trp. prid.
izuen - uenjem postii o emu potpu
no znanje.
izudarati gl. svr., prez. izudaram - uda
riti koga vie puta, istui,
izujedati gl. svr., prez. izujedam - ujesti
zubima na vie mjesta; bez sustezanja,
namjerno i uvredljivo kome svata ru
no izgovoriti, ujedati rijeima,
izum im. m. r., n. mn. izumi - pronalazak,
ono to je produkt ljudskog uma i na
temelju prirodnih zakonitosti,
izumiti gl. svr., prez. izumim, gl. prid.
trp. izumljen - ostvariti izum, otkriti,
pronai, konstruisati neto za ta se
dotad nije znalo,
izumitelj im. m. r. - onaj koji je ta
izumio, pronalaza, inovator,
izumiteljica im. . r. - ona koja je neto
izumila.
izumre im. s. r. - vremenska linija od
koje se rauna da je jedan rod izumro.
izumrijeti gl. svr., prez. izumre - umrijeti
do posljednjeg, poumirati,
izun im. m. r. (ar.) - doputanje da se ta
uradi, dozvola, privola, pristanak (daj
mi iz.un).
izunama im. . r. (ar.-perz.) - pismena
dozvola, doputenje,
izuti se gl. svr., prez. izujem se, imp. izuj
se, trp. prid. izuvenfizut - skinuti obuu;
prenes. previe platiti, preplatiti da se
ostane i bez obue,
izlivanje gl. im. s. r. od izuvati.
izuvati gl. nesvr., prez. izuvam - up.
izuti.
izuzee im. s. r. - odluka da u sudskom
postupku ne sudjeluje neki sudija ili
sudsko vijee kako bi se izbjegla mogu
a pristrasnost.

250

251
izuzetak im. m. r., g. jd. izuzetka, n. mn.
izuzeci, gen, mn. izuzetaka - ono to je
mimo svih drugih, iznimka,
izuzetan prid., odr. v. Izuzetni - koji je
poseban u svojim odlikama u odnosu na
sve druge, poseban,
izuzeti gl. svr., prez. izuzmem, imp.
izuzmi, trp. prid. izuzet - izdvojiti iz
grupe, cjeline, izmeu vie osoba, pre
dmeta ili pojmova (izuzeti svoje milje
nje).
izuzetno/izuzetno pril. - iznimno, samo u
rijetkim prilikama, u najveoj mjeri,
izvanredno (izuzetno nadaren),
izuzetnost/izuzetnost im. . r., instr. jd.
izuzetnou/izuzetnosti i izuzetnou/izuzetnosti - stanje onoga koji je izuzetan,
svojstvo onog to je izuzetno,
izuzimanje im. s. r. - izdvajanje koga ili
ega od cjeline, grupe, ovlatenja i sl.
izuzimati gl. nesvr., prez. izuzimam - up.
izuzeti.
izvadak im. m. r., g. jd. izvatka, n. mn.
izvaci, g. mn. izvadaka - ono to je
izvaeno iz cjeline, odlomak; slubeni
papir s potrebnim informacijama iz
osnovnog dokumenta,
izvaditi gl. svr., prez. izvadim, trp. prid.
izvaen - izvui ta iz neega; dobiti
potvrdu ili kakav dokumenat od zva
nine vlasti; razg. izbaviti koga iz nevo
lje (npr. zatvora),
izvagati (se) gl. svr., prez. izv dem! izvagdm (se), imp. izvai/izvagaj (se) izmjeriti ta na vagi; prenes. odmjeriti
prije nego to se ta kae ili postupi
(dobro izvagati)', izmjeriti svoju teinu,
izvaliti (se) gl. svr., prez. izvalim (se),
trp. prid. izvaljen - silom izvaditi, iu
pati ta iz neega; prenes. nepromiljeno
ta izrei (izvaliti glupost); udobno i
oputeno se smjestiti (izvaliti se na ka
uu).
izvan prijed. - uz gen. izvan obaveza,
izvan grada.
izvana pril. - s vanjske strane,
izvanmaterini prid. odr. v. - koji je
izvan materice (izvanmaterina trudno
a).
izvanredan prid., odr. v. izvanredni - koji
je u svojim osobinama, svojstvima, kva
litetima poseban u odnosu na druge,
odlian.

izvanredno pril. - na izvanredan nain,

odlino, izvrsno, izuzetno,
izvanjski prid. odr. v. - koji se odnosi na
dio s vanjske strane, vanjski dio neega,
izvarati gl. svr., prez. izvaram - prevariti
sve redom.
izvedba im. . r., g. mn. izvedaba/izvedbi
- in izvoenja dramskog, muzikog ili
kojeg drugog djela (premijerna izved
ba).
izvesti gl. svr., prez. izvedem!izvedem,
imp. izvedi, trp. prid. izveden - vodei
uiniti da ko ili ta izae iz odreenog
prostora (izvesti iz bolnice); doi do
loginog kraja u razvijanju ideje i misli
(izvesti zakljuak); ostvariti (izvesti pe
nalu) itd.
izvesti gl. svr., prez. izvezemlizvezem,
imp. izvezi, trp. prid. izvezen - vozei
premjestiti ta s jednog mjesta na drugo,
otpremiti u inozemstvo (npr. robu za
izvoz).
izvesti gl. svr., prez. izvezeni, trp. prid.
izvezen - dovesti do kraja vezenje, izra
diti to vezenjem (izvesti goblen),
izvidjeti gl. svr., prez. izvidlm, trp. prid.
izvien - istraiti, ispitati (nepoznati pro
stor, problem, namjere neprijatelja u
ratu itd.).
izvidnica im. . r. - grupa za izvianje,
posebna jedinica u vojci koja otkriva
neprijateljske poloaje i istrauje i pro
uava njihove borbene namjere,
izvia im. m. r., . r. izviaka, g. jd.
izviaa - onaj koji izvia, vojnik izvi
ake jedinice; lan omladinske izvia
ke organizacije,
izviaka im. . r. - ona koja izvia, ena
izvia.
izviaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
izviae.
izviaki pril. - na nain izviaa, kao
izvia.
izvianje gl. im. s. r. od izviati,
izviati gl. nesvr., prez. izviam - izvi
djeti.
izvija im. m. r., g. jd. izvijaa - alatka
kojom se izvija ili privija vijak (araf),
izvijestiti gl. svr., prez. izvijestim, gl.
prid. trp. izvijeten - dostaviti o emu
izvjetaj.
izvikati (se) gl. svr., prez. izvlem (se),
imp. izvii (se), trp. prid. izvikan -

izvjetaen

stvoriti famu da je neto izuzetno iako u

stvarnosti nije tako (izvikan kao dobar
pjeva); izdovoljiti se viui,
izvikivanje gl. im. s. r. od izvikivati,
izvikivati gl. nesvr., prez. izvikujem povremeno veoma glasno vikati (izviki
vati parole),
izviniti se gl. svr. (rus.), prez. izvinlm se
- zatraiti oprost za uinjenu nesmotre
nost ili uvredu,
izvinuti gl. svr., prez. izvlnem - saviti se
prema gore, baciti se u zrak s uzdignu
tim rukama (golman se izvinuo na golu),
izvirati gl. nesvr., prez. izvirem, gl. pril.
sad. izvirui, gl. im. izviranje - izbijati iz
zemlje na povrinu (izvor),
izvisiti gl. svr., prez. izvislm - izloiti ta
na vie mjesta (npr. robu za prodaju u
duanu); ostati u emu prikraen (izvisi
ti u raspodjeli imetka),
izviti (se) gl. svr., prez. Izvijem se, imp.
izvlj se, trp. prid. izvijen - promijeniti
ravan oblik savijanjem (grede se izvile)\
prenes. uiniti da ta ode uvis (izviti se u
visine).
izvitoperiti se gl. svr., prez. izvitdperl se,
trp. prid. izvitdperen - promijeniti oblik
u neeljenom smjeru, iskriviti se; pre
nes. postati lo, vidno se nagore promi
jeniti u postupcima, gestama, ponaanju,
izvidati/izvidati gl. svr., prez. izvlzdlmlizvizdlm, trp. prid. izvldan! izv iz
dan - zvidanjem iskazati neslaganje,
negodovanje, protest (izvidati fudbalskog sudiju).
'izvjesno pril. - vrlo vjerovatno, pouzdano,
izvjesnost im. . r., instr. jd. Izvjesnoul
Izvjesnosti - svojstvo onog to je izvje
sno, pouzdanost,
izvjestan prid., odr. v. Izvjesni - koji je na
pomolu, koji je skoro sigurno takav biti.
izvjestilac/izvjetitelj im. m. r. g. jd. izvje
stioca/izvjestitelja - onaj koji izvjetava,
koji podnosi izvjetaj; izvjeta,
izvjestitelj ka im. s. r. - ona koja izvje
tava.
izvjee im. s. r. - izvjetaj,
izvjeta im. m. r. - onaj koji o emu
izvjetava (izvjeta s nogometne uta
kmice), izvjestilac, izvjestitelj,
izvjetaen prid., odr. v. izvjetaen! koji je neprirodan, usiljen, namjeten,

izvjetaeno

koji se neprirodno i lano predstavlja

(izvjetaen govor),
izvjetaeno pril. - neprirodno, usiljeno,
namjeteno,
izvetaenost, im. . r., instr. jd. izvjetaenou/izvjetaenosti - stanje onoga
koji je izvjetaen, koji je neprirodan,
svojstvo onog to je neprirodno, usilje
no, namjeteno,
izvjetaj im. m. r. - prikupljeni podaci,
informacije i dr. pripremljeni da ih se
kome dostavi (novinski izvjetaj), rjee:
izvjee.
izvjetavanje gl. im. s. r. od izvjetavati,
izvjetavati gl. nesvr., prez. izvjetavam,
gl. pril. sad. izvjetavajui - podnositi
izvjetaj o prikupljenim podacima, info
rmacijama i sl.
izvjetiti se gl. svr., prez. izvjetiti! se postati u emu vjet (izvjetiti se zana
tu).
izvjetriti gl. svr., prez. izvjetrim - izgu
biti miris i svjeinu usljed dugog staja
nja, izgubiti svjeinu i bodrost duha,
ishlapiti.
izvlaenje gl. im. s. r. od izvlaiti (se),
izvlaiti (se) gl. nesvr., prez. izvlaim
(se), gl. pril. sad. izvlaei (se) - vukui,
teglei vaditi ta iz neega ili otkuda
(izvlaiti trupce); sklanjati se od nekog
posla ili obaveze, zabuavati,
izvod im. m. r. - slubeni papir s naj
osnovnijim podacima,
izvodilac/izvoditelj im. m. r., g. jd. izvddioca/izvdditelja - vrilac neposredne
radnje izvoenja ega.
izvoenje gl. im. s. r. od izvoditi,
izvoditi gl. svr., prez. izvodim - initi da
ko ili ta iz ega bude izvedeno (izvoditi
iz kole, izvoditi predstavu),
izvodljiv prid. - koji se moe izvesti,
izvodnica im. . r. - taka, inija ili ploha
koja pri gibanju oblikuje liniju, plohu ili
tijelo.
izvoa im. m. r., g. jd. izvoaa - onaj
koji izvodi djelo, plan ili projekt (izvo
a radova),
izvoaica im. . r. - ona koja izvodi,
izvoaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
izvoae (izvoaki projekt), pril. na
nain izvoaa, kao izvoa.

253

252
izvojevati gl. svr., prez. izvojujem - do
stii neto vojevanjem, borbom (izvoje
vati pobjedu),
izv o jev a ti gl. nesvr., prez. izvdlijevam pokazivati pretjerane prohtjeve, traiti
uvijek samo najbolje, najlake, najleernije, ono to najvie odgovara onome
ko to trai.
izvor im. m. r. - mjesto gdje iz unu
tranjosti zemlje na povrinu izlazi vo
da, nafta, plin i dr.; dokument, djelo i sl.
koji slui za nauno istraivanje (nauni
izvori); prenes. ono to iz neega ne
posredno proizlazi, to je emu uzrok
(izvor bolesti),
izvorini prid. - koji se odnosi na izvor i
izvorite.
izvorni prid. odr. v. - koji se tie izvorni
ka, koji pripada izvorniku, originalni,
autentini (izvorni osjeaj),
izvornik im. m. r., n. mn. izvornici autentini primjerak, original,
izvorski prid. odr. v. - koji je s izvora
(izvorska voda),
izvoz im. m. r. - slanje prodane robe u
drugu zemlju,
izvozati (se) gl. svr., prez. izvozmi (se),
trp. prid. izvozan - izdovoljiti se vozanjem, navozati se; prenes. napraviti od
koga budalu,
izvoenje gl. im. s. r. od izvoziti,
izvoziti gl. nesvr., prez. izvozim, gl. pril.
sad. izvozei - prodavati robu u drugoj
zemlji.
izvozni prid. odr. v. - koji je vezan za
izvoz, koji se odnosi na izvoz,
izvoznik im. m. r., n. mn. izvoznici - onaj
koji izvozi robu u drugu zemlju,
izvri gl. svr., prez. izvrgnem, gl. prid.
rad. izvrgaoAzvrgnuo, trp. prid. izvrgnut
- izvrgnuti.,
izvrgnuti gl. svr., prez. izvrgnem, imp.
izvrgni - izmetnuti se u ta drugo; izlo
iti koga ili se izloiti emu to je vrlo
nepovoljno, neprijatno (izvrgnuti ruglu,
izvrgnuti se nedaama),
izvrijeati gl. svr., prez. izvrijeam, trp.
prid. izvrijedan - postupcima, rijeima,
ponaanjam koga do kraja uvrijediti,
uvrijediti sve redom,
izvrnuti (se) gl. svr., prez. izvrnem (se),
imp. izvmi (se), trp. prid. izvrnut okrenuti ta s jedne na drugu stranu,

prevrnuti okretanjem; prenes. izmijeniti

ta da bude loije (izvrnuti smisao u
reenici); prevrnuti se u padu, opruiti
se (izvrnuti se na snijegu, izvrnuti se na
leaju).
izvrsno pril. - odlino, izvanredno,
izvrstan prid., odr. v. izvrsni - koji ima
osobita svojstva, odlian, izvanredan,
izvravanje gl. im. s. r. od izvravati,
izvravati gl. nesvr., prez. izvravam, gl.
pril. sad. izvravajui, gl. im. izvrava
nje - obavljati redovne ili preuzete oba
veze.
izvrilac/izvritelj im. m. r., g. jd. izvri
oca/izvritelja, n. mn. izvrioci/izvriteIji - onaj koji obavlja odreeni posao,
koji provodi donesenu odluku,
izvrenje gl. im. s. r. od izvriti,
izvriti gl. svr., prez. izvrim, trp prid.
izvren - obaviti ta do kraja, uiniti u
potpunosti, provesti,
izvrni prid. odr. v. - koji je zaduen da se
ta izvrava (izvrni direktor, izvrna
vlast).
izvrtanje gl. im. s. r. od izvrtati,
izvrtati gl. nesvr., prez. izvrem, gl. pril.
sad. izvrui - okretati ta na drugu stra
nu u odnosu na onu na kojoj je bilo, pre
okrenuti, vrenjem ta pomjerati iz le
ita (izvrtati sijalicu),
izvrtiti gl. svr., prez. izvrtim, trp. prid.
izvren - vrenjem izvui ta iz neega;
nainiti rupu pomou svrdla, izvrtjeti.

ivatati

izvui (se) gl. svr., prez. izvuem (se),

imp. izvuci (se), trp. prid. izvuen vukui ta izvaditi; spasiti, izvaditi koga
iz nevolje ili problema (izvui iz dugo
va); oprezno izai iz ega opasnog;
hinjski koga ostaviti da sam radi.
idikljati gl. svr., prez. idikljam!
idikljam, gl. prid. rad. idikljao!
idikljao - naglo izrasti, protegnuti se u
visinu.
iivjeti (se) gl. svr., prez. izivim/izfvim
(se), trp. prid. iJvljen - izdovoljiti se
ega; dati oduka, predati se emu do
kraja; doi do kraja u ivotnom poletu,
iivljavanje gl. im. s. r. od iivljavati (se),
iivljavati (se) gl. nesvr., prez. iivlja
vam (se), gl. pril. sad. iivljavajui (se) grubim, zluradim, bolesnim i agresiv
nim ponaanjem poniavati, vrijeati
koga; izrugivati se sa pretjeranim ui
vanjem.
imikati gl. svr., prez. imikamAmiem,
imp. imii - iscijediti uvijanjem, mikajui (imikati krpu); prenes. arg. iscije
diti koga koji je izloen naporima,
ivakati gl. svr., prez. ivaem, imp.
ivi, trp. prid. ivdkaan - vaui ta
sasvim zdrobiti, isitniti, smekati i ras
kvasiti u ustima (npr. jelo za probavu);
prenes. istroiti ta do kraja upotrebom,
dugotrajnim razgovorima, ponavljanji
ma i sl. (ivakati priu),
ivatati gl. svr., prez. ivaem - ivakati.

255

J
J j - fonema, glas, sonant; etrnaesto
slovo latinice, jedanaesto slovo irilice;
znak za jedinicu rada, energije i toplote;
simbol za element jod u herniji (J).
ja li. zamj., g. mene/mene, me, dat. meni/
meni, mi', instr. (sa) mndm; lok. (o) m eni/
meni.
ja uzv. - da, molim i sl.
ja vezn. (perz.) - razg. ili (ja ovo ja ono),
jabana im. . r. (perz.) - ono to je strano,
tuinsko, nesrodniko; neko zaputeno,
neureeno, uglavnom niije zemljite,
ledina ili strana unutar naselja ili izvan
naselja.
jabandija im. m r. (tur.) - stranac i
samac, tuin u nekoj novoj sredini, pri
dolica.
jablan im. m. r., n. mn .jablani/ jablanovi
- drvo iz roda vrba, visoke i uske
kronje.
jabuar im. m. r. - proizvoa ili trgovac
koji prvenstveno trguje jabukama i
proizvodima od jabuka; vrsta paradajza
iji plodovi krupnoom podsjeaju na
jabuku.
jabuast prid.; odr. v. jabuastI - koji
svojim oblikom nalikuje jabuci,
jabuica im. . r., em. - mala jabuka;
izboina hrskavica na prednjem dijelu
vrata kod mukaraca; dio oka koji ini
bionjaa i ronjaa,
jabuni prid. odr. v. - ono to je od
jabuke; to se odnosi na jabuku,
jabunjak im. m. r., n. mn. jabunjaci vonjak zasaen jabukom,
jabuka im. . r., dat. jd. jabuci, g. mn.
jabuka - vrsta voke s vie sorti i njezin
plod; naziv za neto to svojom okruglou podsjea na jabuku,
jabukov prid. odr. v. - koji je od jabuke,
jabuni.
jabukovaa im. . r. - slatka pita od
jabuka; rakija od jabuka.

jabukovina im. . r. - graevinski

materijal od od jabuke, jabukovo drvo.
jacija im. . r. (tur.) - vrijeme (doba) oko
dva sata poslije zalaska sunca kada se
klanja istoimena muslimanska molitva
(namaz),
jaanje gl. im. s. r. od jaati,
jaati gl. nesvr., prez. jaam - postajati
jai u tjelesnom ili nekom drugom
smislu; initi da neko postane jai; sna
iti.
jad im. m. r., n. mn. jadi/jadovi - osjeaj
duevne boli i patnje usljed nanesene
nepravde ili nadolih nepovoljnih ivot
nih okolnosti; prenes. bijednik, bezvrije
dan, prezren ovjek,
jadac im. m. r. g. jd. jaca, em. - jad.
jadac im. m. r. (perz.), g. mn. jadaca tanka prsna dvokraka kost kod pernate
ivine.
jadan prid., odr. v. jadni; komp. jadniji koji je u tekom psihikom ili materijal
nom stanju; bijedan, nesretan, sirot; koji
izaziva prezir ili saaljenje,
jadanje gl. im. s. r. od jadati se.
jadati se gl. nesvr., prez .jadam se - aliti
se, tuiti se, uglavnom u povjerenju, na
nekoga ili neto,
jadika im. . r., dat. jd. jadici, g. mn.
jadika - alosna vrba; osoba koja se uvi
jek jadi na nepovoljne ivotne i druge
okolnosti.
jadikovati gl. nesvr., prez. jadikujem up. jadati se.
jadikovka im. . r., dat. jd. jadikovke, g.
mn. jadikovkl - iskazivanje rastuenosti
i razoaranosti; vrsta lirske pjesme,
jadnfak im. m. r., g. jd . jadnlka, n. mn.
jadnfci, g. mn. jadnlaka - nesretnik,
jadnik, osoba potpuno svedena u svoj
jad i nitavnost u drutvenom kontekstu
u kojemu ivi; prenes. izraz za ovjeka

koji se vie pretvara da je jadan negoli

to zaista jest.
jadnik im. m. r., vok. jd. jadnie, n. mn.
jadnici - ovjek koji je zabavljen vlasti
tim jadom ili je izloen jadu, tj. odree
nim nepovoljnim ivotnim okolnostima;
nesretnik, jadan ovjek,
jadno pril. - to se ispoljava na jadan
nain; bijedno, siromaki, mizerno,
jao im. m. r., n. mn. jde - jadnik, onaj
koji je zaputen i u svome fizikom
izgledu i u naravi i karakteru.
Jadran im. m. r. - Jadransko more.
jadranski prid. odr. v. - sve ono to se
odnosi na Jadran, odnosno na Jadransko
more.
jafta im. . r. (perz.) - tabla s natpisom,
cedulja, etiketa, predloeni pismeni ras
pored; openito, odjeljenje, odred, gru
pa; grupa sela i drugih naseobina koja
pripadaju jednoj opini ili dematu,
jaftadija im. m. r. (perz.-tur.) - onaj koji
dijeli na grupe, na odrede,
jag im. m. r. (tur.) - mirisavo, egzotino
ulje, koje, obino, donose hadije iz ara
pskih zemalja na povratku iz Meke.
jaglac im. m. r., g. jd. jaglaca, n. mn.
jaglaci - rani proljetni uti cvijet, jagor
evina.
jagluk im. m. r. (tur.), n. mn. jdgluci duguljasti rubac od odabrane tkanine
izvezen zlatom u jednom uglu.
jagma/jagma im. . r. (perz.) - grabe,
otimanje, pljaka; otimanje oko neega;
nastojanje da se do neega doe prije
svih drugih,
jagmiti/jagmiti (se) gl. nesvr., prez.
jagmim (se)/jagmlm (se) - nastojati da
se do ega doe prije svih drugih,
jagoda/jagoda im. . r., jagoda - niska
zeljasta biljka, crvena i slatka ploda,
jagodast prid., odr. v. jagodastl - koji je
oblikom slian jagodi,
jagodica/jagodica im. . r., em. - mala
jagoda; izboeni dio lica ispod oka; obli
dio prsta nasuprot nokta,
jagodini/jagodini prid. - odr. v. koji se
odnosi na jagodice (jagodina kost),
jagodnjak/jagodnjak im. m. r., n. mn.
jagodnjaci/jagodnjaci - vrt zasaen ja
godama ili tlo na kojem rastu jagode,
jagorevina im. . r. - proljetni uti cvijet.

jajovod

jaguar im. m. r. (indijan.), n. mn .jaguari

- zvijer iz porodice maaka, ivi u trop
skim krajevima June Amerike; marka
luksuznih automobila.
jaha im. m. r., g. jd. jahaa, n. mn.
jahai - openito, onaj koji jae; konja
nik; dokej,
jahaica im. . r. - ena jaha,
jahaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
jahae.
jahaki pril. - to se obavlja na nain
jahaa; kao jaha,
jahaica im. . r. - ono to se jae (mazga
jahaica).
jahalite im. s. r. - prostor za uvjebava
nje jahanja,
jahaonica im. . r. - natkriveni prostor za
obuku u jahanju,
jahanje gl. im. s. r. - odjahati,
jahati gl. nesvr., prez. jaem, gl. pril. sad.
jaui - sjediti na leima konja dok on
tri; prenes. provoditi svoju volju, bijes
i sl. na nekome, nametati tvrdoglavo
kome vlastite prohtjeve, podreivati i
poniavati koga, maltretirati ga.
jahnija im. . r. (perz.) - vrsta jela od
braveeg mesa.
jahta im. . r. (engl.), g. mn. jahti/jahta manji brod s jarbolom opremljen za
krstarenje morem.
jajar im. m. r. - proizvoa i prodava
jaja; onaj koji se bavi sitnim kraama i
prevarama,
j aj arka/j aj ara im. . r. - ena jajar,
jajast prid., odr. v. jajasti - koji je obli
kom slian jajetu; jajolik,
jajace/jajace im. s. r., n. mn. jajca/
jajajsca - rasplodno zrno ivih organi
zama (insekata, riba i dr.).
jajce im. s. r., g. jd. jjca/jajceta, em. malo jaje; vulg. testis.
Jajce im. s. r., g. jd. Jajca - stari
historijski grad u srednjoj Bosni.
jaje im. s. r., g. jd. jajeta, n. mn. jaja, g.
mn. jaja - ono to snese koko ovalna
oblika u ljusci; rasplodna elija; testis,
jajnik im. m. r., n. mn. jajnici - enski
organ koji proizvodi rasplodne elije,
jajolik prid., odr. v. jajdlikl - koji je svo
jim oblikom slian jajetu; jajast,
jajovod im. m. r. - organ koji povezuje
jajnike i matericu kod ene.

jak

jak prid., odr. v.jakT, komp. ja i - koji se

istie velikom fizikom snagom, sna
an.
jak im. m. r. (tibet.) - govee Tibeta i
Pamira.
jaka im, . r. (tur.) - okovratnik (koulje);
kragna.
jakna im. . r. (fr.-njem.-tal.), g. mn.
jakni/jakni -kratki odjevni predmet od
koe ili tvreg tekstila.
jako pril. - snano; vrlo, veoma,
jakobinac im. m. r. (fr.), g. jd. jakobinca,
n. mn. jakobinci, g. mn. jakobinaca pripadnik politikog pokreta u doba
francuske revolucije,
jakost im. . r., instr. jd .jakou! jakosti svojstvo onoga koji je jak ili neega to
je jako; jaina, snaga.
Jakob/Jakov im. m. r. (hebr.) - istaknuta
linost u Bibliji, otac dvanaestorice
sinova, meu njima i Josipa, koji se
smatraju praocima izraelskih plemena;
Jakub, prema Kur'anu i muslimanskoj
tradiciji.
Jakub im. m. r. (ar.) - jedan od vjerovjesnika u islamu; Jakob, odn. Jakov u
Bibliji.
jal im. m. r. (tur.), n. mn. jalovi osjeanje doivljene nevolje, povrijee
nosti, zavisti; spremnost na zlobu i
osvetu.
jalan/jalan prid., odr. v. ja ln i - koji je pun
jala; zavidan, zloban; laan, patvoren,
koji je imitacija,
jalija im. . r. (tur.); n. mn. jalije - ranije,
ovei nenaseljeni i nekultivirani prostor
na periferiji naselja ili drugdje, danas
ulica pored rijeke; ledina; opi naziv za
grupu mladia skitnikog, neodgojenog,
raskalaenog ponaanja,
jalija im. m. r. (gr.-tur.) - besposliar,
skitnica, pustahija, siledija; neodgojena
osoba priprosta i bahata ponaanja,
jallah! uzv. (ar.) - O Boe! Boe pomozi!
jalov prid., odr. v. jalovi - koji ne moe
dati nikakva poroda; besplodan, sterilan;
prenes. koji govori ili radi bez ikakva
smisla.
jalovac/jalovac im. m. r., g. jd. jalovca/
jalovca - besplodna, sterilna muka oso
ba.

256

257
jalovica/jalovica im. . r. - jalova, besplo
dna, sterilna enska osoba, nerotkinja;
jalova krava,
jalovak im. m. r., g. mn. jalovka -jalov
ovjek, jalovi uzorak biljke,
jalovina/jalovina im. . r. - zemlja koja je
besplodna ili u kojoj nema dovoljno
ruda i minerala za eksplotaciju; prenes.
sve to je jalovo; zaludno nastojanje u
neemu; bezvrijednost,
jalovljenje gl. im. s. r. od jaloviti (se),
jaloviti/jaloviti (se) gl. nesvr., prez.
jalovi (se) - initi jalovim odstranjiva
njem polne lijezde; kopiti (vola, konja
itd.), trojiti, kastirati; prenes. initi
neto bez rezultata, baviti se ispraznim
poslom.
jalovost im. . r., instr. jd. jalovosu!
jalovosti - svojstvo onog to je jalovo;
besplodnost.
jalovua im. . r., pejor. - besplodna
enska osoba ili neka ivotinja (npr.
ovca).
jama im. . r., g. mn. jam a - svako vee
udubljenje u zemlji, rupa; duboka u
pljina u krakom tlu; okno u rudniku,
jamac im. m. r., g. jd. jam ca, n. mn.
jam ci, g. mn. jam aca - onaj koji za
drugoga daje materijalno pokrie ili koji
drugi oblik garancije (npr. u podizanju
kredita u banci); jemac, irant,
jamano pril. - pouzdano, sigurno, zacije
lo.
jamar im. m. r. - onaj koji je u nekoj vezi
s jamom: golub duplja, lovaki pas dre
siran za ulaenje u jame, rudar koji radi
u jami i brine za njeno fukcionisanje i
sigurnost.
jamb im. m. r. (gr.) - dvoslona pjesni
ka stopa s naglaskom na drugom slogu,
jamevina im. . r., g. mn .jam evina garancija u novcu i sl. za siguran povra
tak zajma.
jamiti/jamiti gl. nesvr., prez. jamim/
jamim - garantirati, preuzeti odgovor
nost za nekoga ili za neto (jamiti na
sudu; jamiti da e sve biti u redu),
jamica im. . r., hip. i em. - mala jama;
mala udubina na licu prilikom smijanja,
jamstvo/jamstvo im. s. r. - garancija,
preuzimanje obaveze i odgovornosti za
ono za ta se jami.

jantar im. m. r. (rus.) - amorfni mineral,

fosilna smola crnogorinog drveta iz
tercijera; ilibar,
jantara! prid. odr. v. - koji je od jantara,
koji je kao jantar,
januar im. m. r. (lat.) - prvi mjesec u
godini, sijeanj,
janjac/janjac im. m. r., g. jd. janjca/janj
ca, n. mn. janjci/janjci - janje; razg. ja
nje pripremljeno za okretanje na ranju,
janjad zb. im. - od janje
janje im. s. r., g. jd. janjeta, n. mn. janjci
- mlado od ovce; osoba umiljata i ljuba
zna ponaanja,
janjei prid. odr. v. - to je od janjeta
(janjei but); prenes. njean, krotak,
janjenje im. s. r. - period u godini u ko
jem se ovce janje,
janjece/janjece im. s. r., gen. jd. janjeceta/janjeceta, em. i hip. - malo ja
nje; prenes. onaj k o je umiljat i nije opa
san.
janjetina/janjetina im. . r. - meso od
janjeta; janjee peenje,
janjiar/jenjiar im. m. r. (tur.) - vojnik
u posebnom rodu vojske iz vremena
Osmanske Carevine,
janjiti (se) gl. nesvr., prez. janji (se) donositi na svijet janje (o ovci),
jao! uzv. - glasno izraavanje osjeaja
straha, nesree, tuge ili bola.
japanke im. . r. - lahke ljetne sandale s
jednostavnom povezicom izmeu prva
dva nona prsta,
japija im. . r. (tur.) - drveni graevinski
materijal; graa; prenes. tjelesna graa
(graen od dobre japije).
japrak im. m. r. (tur.), n. mn. japraci vrsta jela: listovi ratike ili vinove loze
sa nadjevom od mljevenog mesa, rie i
zaina.
jar im. m. r., n. mn. jari/jarovi - ob. jara;
stanje raspaljenosti zbog vreline; jarost,
jara im. . r. - velika vruina zraka;
pripeka.
jarac im. m. r., g. jd. jarca, v. jd. jare, n.
mn. jari!jarevi, g. mn. jaraca - mu
jak koze; znak u horoskopu; sport, gi
mnastika sprava za preskakanje; konj,
kozli; vrsta kruke koja zrije u jesen;
prenes. izraz za ovjeka koji javno po
kazuje seksualnu pohotu i nezajaljivost.

jarko

jarad zb. im. - od jare.

jarak im. m. r. (tur.), g. jd. jarka, n. mn.
jari, g. mn. jiraka - otvoreni kanal za
odvoenje vode.
jaram im. m. r., g. jd. jarm a, n. mn.
jarm ovi, g. mn. jarama - drvena naprava
u koju se upree teglea marva, najee
volovi; prenes. teko ivotno breme;
tlaenje, ropstvo, ugnjetavanje,
jaramaz im. m. r. (tur.), n. mn. jaramazi osoba nestana i uvredljivo nesputana
duha i ponaanja; nevaljalac,
jaran/jaran im. m. r., g. jd . ja r ina!jarana
(perz.) - prijatelj, drug, povjerljiv saue
snik.
jaranica im. . r. (prez.) - ena koja se
jaranski ponaa, prijateljica,
jaranstvo im. s. r. (perz.) - prijateljstvo,
drugarstvo, sauesnitvo u nekom poslu,
jarbol/jarbol im. m. r. (lat.), n. mn.
jarboli/jarboli - stup na brodu na kojem
stoji jedro; stup za podizanje zastave,
jarcanje gl. im. s. r. od jarcati.
jarcati (se) gl. nesvr., prez. ja r am (se) podbadati, podraivati, poticati koga; ra
spaljivati vatru; ponaati se raskalaeno,
jari im. m. r., em. - mali jarac; prenes.
iron. mukarac mala rasta ili djeai
sklon svai; mali jarak,
jariji prid. odr. v. - koji je od jarca, koji
pripada jarcu,
jarina im. m. r., augm. - veliki jarac;
veliki jarak.
jare im. s. r., g. jd. jareta - mlado od
koze.
jarebica im. . r. - vrsta ptice, koja je
dosta esto lovaki plijen zbog svoga
posebno ukusna mesa; kamenjarka,
jarei prid. odr. v. - to je od jareta; koji
je kao u jareta (jarea brada),
jarece/jarence/jarece/jarence im. s. r.,
em. i hip. - malo ili mlado jare.
jaretina im. . r. - jaree meso; jaree
peenje.
jari im. m. r., em. - malo jare, mla
dune od koze.
jariti se gl. nesvr., prez. ja ri se - dono
siti na svijet jare (koza).
jarki prid. odr. v., komp. jari/jarkiji koji proizvodi jaru (jarko sunce); vru,
vreo; blistav, sjajan, izrazit (jarka boja),
jarko pril. - arko, vatreno; ivo, izrazito
sjajno.

jarmiti
jarmiti gl. nesvr., prez. jarmim - stavljati
jaram tegleoj marvi; prenes. ubijati ne
iju volju i pokoravati ga vlastitim zah
tjevima.
jarosno pril. - to je s jarom (up. jar);
bijesno, s puno gnjeva, ljutito.
jarost im. . r., instr. jd. jarou/ jarosti stanje raspaljenosti; gnjev, srdba,
jarostan prid., odr. v. jarosni - koji je u
jaru; gnjevan, srdit,
jaruga im. . r. (tur.), g. mn. jaruga - rupa
ili pukotina koju je izrovala vodena
bujica.
jarugast prid. (tur.), odr. v. jarugasti koji je pun jaruga i izbrazdanosti tla.
jasan prid., odr. v. ja sn i - koji niim nije
zamraen ili zamagljen, koji je potpuno
oevidan; bistar, proziran; koji je lahko
shvatljiv, razumljiv.
jasen im. m. r., n. mn. jaseni/jasenovi listopadno drvo sivkasto-zelenkaste ko
re, bijele drvne unutarnje boje i sitnim s
listovima koji nalikuju peru.
jasenovina im. . r. - jasenovo drvo kao
graevinski materijal,
jasika im. . r., g. mn. jasika - stablo iz
porodice vrba.
jasikov prid. odr. v. - koji je od jasike.
jasikovina im. . r. - jasikovo drvo kao
graevinski materijal ili kao drvo za
ogrjev.
Jasin (Ja-Sin) im. m. r. (ar.) - 36.
poglavlje u Kur'anu, koje se esto ui
pred due umrlih,
jasle im. . r. plur. tantum - posebno
izraeni drveni sanduci koji slue za
hranjenje goveda, konja i druge stoke,
jaslice im. . r. pi. tant. em. - male jasle;
posebni tip ustanove za uvanje i odga
janje djece najmlaeg uzrasta; boine
jaslice: likovni ili plastini prikaz ro
enja Isusa Krista, prema kranskom
uenju.
jasmin im. m. r. (perz.), g. jd. jasmina vrsta vrtnog cvijeta.
jasno pril. - s punim sjajem, nimalo po
mueno; oigledno; potpuno razgovijet
no; nedvosmisleno; razumljivo,
jasnoa im. . r. - shvatljivost, razumlji
vost (u pojmovima, tekstovima i javnim
istupima, prosuivanjima); jasnost.

259

258
jasnost im. . r., instr. jd. jasnou/
jasnosti - svojstvo onog to je jasno; jas
noa.
jasnovidnost im. . r., instr. jd. jasndvidnosu!jasndvidnoti - sposobnost jasnog
vienja injenica i dogaaja i intuicija o
njihovu karakteru i slijedu u neposred
noj budunosti,
jastog im. m. r., n. mn. jastozi - veliki
morski rak.
jastreb im. m. r., n. mn. jastrebiljastrebovi - ptica grabljivica iz roda orlova;
prenes. agresivna osoba radikalnih i
ekstremnih ideolokih uvjerenja (politi
ki jastreb).
jastrebast prid. odr. v. ja stre b a st - koji
nalikuje jastrebu oblikom nosa ili po
ideolokoj razjarenost,
jastuac/jastuak im. m. r. (tur.), n. mn.
jastuci, hip. - mali jastuk; jagodica na
vrhovima prstiju,
jastui im. m. r. (tur.), em. i hip. - mali
jastuk; podloga koja slui vlaenju pe
ata, tambilja,
jastuk im. m. r. (tur.), n. mn. jastuci podloga na kojoj poiva glava prilikom
spavanja; uzglavlje,
jamak im. m. r. (erm.), n. mn. jamaci koprena od bijelog muslina kojom su
muslimanke koje su nosile feredu podbraivale svoja lica; op. nar. arh. veliki
enski rubac koji slui kao povezaa za
glavu.
jatagan im. m. r. (tur.), n. mn. jatagani dugi krivi no poput sablje koji se nosi
za bensilahom.
jatak im. m. r. (tur.), v. jd. jatae, n. mn.
jataci - onaj koji daje utoite odmetni
cima, hajducima, bjeguncima,
jatimice pril. - kretati se na nain kretanja
u jatu (ptice i dr. ivotinje),
jato im. s. r., g. mn. jata - zajednica
ivotinja iste vrste (ptice i sl.).
jauk im. m. r., n. mn. jauci - krik usljed
tjelesnog ili duevnog bola.
jaukanje gl. im. s. r. od jaukati,
jaukati gl. nesvr., prez. jauem - oglaa
vati se jaucima; glasno, otegnuto, alostivo izraavati fiziku ili duevnu bol.
jauklija im. . r. (tur.) - voljena djevojka;
odabranica.
java im. . r. - budno stanje; stvarnost,
zbilja.

javan prid., odr. v. javni - koji nije skri

ven, nije tajan, koji je svakome pristu
paan; koji je opi (u smislu drutvenih
okolnosti i odnosa graana prema dra
vi).
java prid. (tur.) - blag (java duhan, tj.
duhan koji je nedovoljno jak za strastve
nijeg puaa); lagahan, spor, tih.
java pril. (tur.) - sporo, blago,
javaluk im. m. r. (tur.), n. mn .javaluci nemar u poslu, neodgovornost prema
preuzetim obavezama,
javiti (se) gl. svr., prez. javim (se), trp.
prid. javljen - usmeno ili pismeno doni
jeti ili proslijediti neku vijest, novost,
informaciju; usmeno ili pismeno dati
kakva glasa o sebi; pozdraviti se sa ne
kim.
javno pril. - to nije sakriveno, to nije
tajno; pred svima, pred javnou,
javnost im. m. r., instr. jd. javnouljvnosti - svojstvo onoga to je javno; uku
pnost drutvene upuenosti, obavijete
nosti i informacijske atmosfere unutar
jedne zajednice i njene veze s drugim
zajednicama i njihovim drutvenim kon
tekstima; javno mnijenje; javno milje
nje.
javor/javor im. m. r. - bjelogorino drvo
iz istoimene porodice biljaka,
javorov prid. odr. v. - koji je od javorova
drveta (javorove gusle),
javorovina im. . r. - javorovo drvo kao
graevinski materijal ili kao drvo za
ogrjev.
jaz im. m. r., n. mn. jazovi - prepreka
kojom se zaustavlja ili eli preusmjeriti
tok vode (npr. za mlin ili potrebe navod
njavanja zemljita); teko savladiva pre
preka u razgovoru ili u meusobnom
odnosu.
jazavac im. m. r., g. jd. jazavca, n. mn.
jazavci, g. mn. jazavaca - umska ivo
tinja iljate njuke, kratkih nogu i duge
ekinjaste dlake na pruge, poznata po
pravljenju tete u kukuruzitu,
jazavar im. m. r., n. mn. jazavari lovaki pas kratkih nogu obuen za lov
na jazavce i druge tetoine,
jazavarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
najazavce.
jazavijl prid. odr. v. - koji je od jazavca
(npr. jazav( i)ja jazbina).

jedak

jazbina im. . r. - nastamba vee ivotinje

npr. (vuija jazbina); prenes. neugledna,
zamraena prostorija; zatvoreni prostor
u kojem se skupljaju sumnjivci, prestu
pnici, kriminalni svijet (npr. kafana na
loem glasu),
jazija im. . r. (tur.) - ono to je napisano;
pismo, pisanje, natpis; ona strana kova
nog novca na kojoj je naznaena njego
va vrijednost (druga strana se zove tu
ra).
jazuk im. m. r. (tur.), n. mn. jazuci, g. mn.
jaziika - teta.
jecaj im. m. r. - isprekidani, greviti pla
ispunjen uzdisanjima,
jecanje gl. im. s. r. od jecati,
jecati gl. nesvr., prez. jeam - isprekida
no, grevito plakati,
jecav prid. odr. v. jecavi - koji je slian
jecanju.
jeam im. m. r., g. jd. jema - vrsta
itarice duga klasa koja se upotrebljava
u prehrambenoj industriji i proizvodnji
piva.
jeati gl. nesvr., prez. jeim - glasno
iskazivati svoju bol.
jeerma im. . r. (tur.) - dio muke i
enske narodne nonje; prsluk,
jemenac im. m. r., g. jd. jem enca, n.
mn. jemenci - jemiak,
jem eni prid. odr. v. - ono to je sprav
ljeno od jema (jemeni hljeb),
jemenica/jemenica im. . r. - pogaa
od jemenog brana,
jemenjaa im. . r. - vrsta kruke koja
dozrijeva u vrijeme zrijenja jema; napi
tak od jema koji se pripravlja kao
nadomjestak za kahvu; jemena kahva,
jemiak im. m. r., g. ]&. jemika, n. mn.
jemici, g. mn. jemiaka - mali ir ko
ji se pojavljuje kao oboljenje na onom
kapku i iji oblik natekline nalikuje zrnu
jema; jemenac,
jed im. m. r., n. mn. jedi/jedovi - osjeaj
ogorenosti zbog nanesene nepravde,
povrijeena ponosa ili pretrpljena nepri
jateljstva; u.
jedai prid. odr. v. - koji slui za jedenje
(npr. jedai pribor),
jedak prid., odr. v. jetki - zajedljiv, pako
stan, zloban.

jedan
jedan broj - brojka, cifra, rije u znaenju
jedno; rije u svrhu pojaavanja iskaza
(npr. konju jedan; udo jedno).
jedanaesterac im. m. r., g. jd. jedana
esterca, n. mn. jedanaesterci, g. mn.
jedanaesteraca - stih od jedanaest slo
gova; kazneni udarac u nogometu koji
se izvodi l l m udaljenosti od protiv
nikoga gola, penal,
jedanput/jedamput pril. - samo u jednoj
prilici; jednom.
jedar prid., odr. v. jedri - s naglaeno
zdravom i vrstom unutranjom struktu
rom; krepak,
jedared/jedared pril. - po jednom u odre
enoj prilici; katkad,
jedinac im. m. r., g. jd. jedinca, n. mn.
jedinci, g. mn. jedinaca - onaj koji je
jedan, nema drugoga (sin jedinac),
jedinanl prid. odr. v. - koji se odnosi na
ono to je jedino; pojedinani,
jedincat pril. - jedan jedini, poseban,
jedini prid. odr. v. - koji je iskljuivo je
dan { jedini dan u godini),
jedinica im. . r. - jedina ker; brojka ko
jom se oznaava prirodni broj 1; pose
ban, postojan i nepromjenljiv dio neke
cjeline; grupa ljudi koja ima vlastiti
djelokrug svoga djelovanja (npr. radna
jedinica; vojna jedinica).
jedinini prid. odr. v. - koji se odnosi na
jedinicu kao odreenu mjeru neega,
jedinka im. . r., dat. jd .jedinci/jedinki, g.
mn. jedinki - pojedinani element izdvo
jen iz cjeline; jedan ovjek u odnosu na
ljudsko drutvo, pojedinac; predstavnik
biljne ili ivotinjske vrste,
jedino pril. - samo, iskljuivo; vezn. sa
mo, tek to (npr. Svi su tu, jedino nema
Merne).
jedinstven prid., odr. v. jedinstveni - koji
se posebno istie u svojoj vrsti; izu
zetan; vanredan, izvanredan, poseban,
jedinstveno pril. - svuda jednako; zaje
dniki, skupno; iznimno; izuzetno, po
sebno.
jedinstvo im. s. r., g. jd .jedinstva, g. mn.
jedinstava - stanje onoga to je jedin
stveno, sjedinjeno,
jediti (se) gl. nesvr., prez. jedim (se) ljutiti koga; srditi; osjeati i trpjeti ljut
nju; srditi se.
jednaenje gl. im. s. r. od jednaiti.

260

261
jednaiti gl. nesvr., prez. jednaini initi jednakim; izjednaavati,
jednak prid., odr. v. jednaki - koji se ne
razlikuje od drugog, isti.
jednako pril. - u jednakoj mjeri; na jed
nak nain; neprestano; bez prekida,
jednakomjerno/jednakomjerno pril. - u
jednakoj mjeri; ravnomjerno; uravno
teeno.
jednakost im. . r., instr. jd. jednakou!
jednakosti - potpuna podudarnost u koli
ini, teini i drugim svojstvima ili pra
vima.
jednako vremenl/j ednakovremenl prid.
odr. v. - koji se dogaa u isto vrijeme;
istovremen, istodoban.
jednina im. . r. - gramatiki oblik opre
an mnoini,
jednobojan/jednobojan prid., odr. v.jed ndbdjni/jednobojni - koji je u jednoj bo
jijednobotvo im. s. r. - razg. vjerovanje u
jednog Boga ili u jedno boanstvo, mo
noteizam.
jednoboac im. m. r., g. jd. jednoboca,
n. mn. jednoboci, g. mn. jedndbdzaca/
jednobzaca - onaj koji slijedi jedno
botvo, monoteista,
jednoboaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na jednobotvo,
jednodnevni/jednodnevni prid. odr. v. koji traje jedan dan {jednodnevni izlet),
jednodomni/jednodomni prid. odr. v. koji se sastoji od jednog (zakonodav
nog) doma; koji (kod biljaka) ima na
istoj stabljici muke i enske cvjetove,
jednoduan/jednoduan prid., odr. v.
jednoduni/jedndduni - koji je proet ili
neposredno izraen istim mislima, sta
vovima i osjeanjima {jednoduna^ocje
na, tj. slona zajednika ocjena nekog
problema),
jednoglasan/jednoglasan prid., odr. v. je
dno glasm/j edndglasni - koji je donesen,
bez iznimke, svim glasovima (npr. je
dnoglasan izbor); koji se pjeva glasom
iste visine (u muzici),
jednoglasno/jednoglasno pril. - glasovi
ma svih; na istoj visini glasa (u pjeva
nju); ujedan glas.
jednogodinjak im. m. r., n. mn. jednogddinjaci - koji ima samo jednu godinu
(npr.dijete od jedne godine).

jednogodinji prid. odr. v. - kojemu je

jedna godina {jednogodinje dijete); koji
traje samo godinu dana (npr. jedno
godinja biljka),
jednojajani prid. odr. v. - koji potie iz
istoga oploenog jajeta (npr. jedno
jajani blizanci),
jednojezikl prid. odr. v. - koji je napisan
na jednom jeziku (udbenik, prirunik,
broura i sl.), za razliku od: dvojezini,
viejezini i sl.
jednokatnica im. . r. - kua ili zgrada
koja ima jedan kat; jednospratnica,
jednokrvan prid., odr. v. jednokrvni koji je od jedne, iste krvi {jednokrvna
braa); istokrvan.
jednolian prid., odr. v. jedndlini - koji
je (u zvuku, u pojavi, u svemu) uvijek
isti; monoton; jednolik,
jednolino pril. - na jednolian nain;
monotono; jednoliko,
jednolinost im. . r., instr. jd. jednolinou/jedndlinosti - svojstvo onoga
to je jednolino; jednolikost.
jednolik pridj., odr. v. jedndliki - jedno
lian; koji je istoga lika kao neko drugi,
jednoliko pril. - jednolino,
jednolikost im. . r., jedndlikou/jedndlikosti - svojstvo onoga to je jednoliko;
jednolinost,
jednomjerno pril. - svuda jednako; ujed
naeno.
jednomjeseni/jednomjeseni prid. odr.
v.
- koji traje jedan mjesec, koji se
odnosi na vrijeme od jednog mjeseca
(npr. jednomjeseni obraun),
jednoobrazan pridj., odr. v. jednodbrazni
- koji je ureen prema istome obrascu,
jednoobrazno pril. - jednako u svome li
ku i obliku; ujednaeno,
jednoobraznost im. . r., instr. jd. jednodbraznou/jednodbraznosti - svojstvo
onoga to je jednoobrazno, to je ujed
naeno; ujednaenost,
jednook prid., odr. n>. jednook! - kop
samo jedno oko; prenes. koji je u svojim
pogledima i stavovima kao slijep na
jedno oko,
jednopartijski prid. odr. v. - koji se
sastoji samo od jedne partije (jedno
partijski politiki sistem).

jednoumlje

jednopreg im. m. r,, n. mn. jedndprezi zaprena kola u koja se upree samo
jedna zaprena ivotinja,
jednorog im. m. r., n. mn. jedndrozi mitska ivotinja, slina konju, na ijem
se eonom dijelu glave istie dugi rog;
morska ivotinja s kljovom; narval; i
votinja kojoj je odbijen jedan i preostao
drugi rog (npr. jednorog ovan),
jednosedmini prid. odr. v. - koji je ve
zan za sedmicu (npr. jednosedmini
pauza u radu),
jednosjed im. m. r. - prevozno sredstvo i
sl. koje ima samo jedno sjedalo,
jednosmjeran prid., odr. v. jednosmjerni
- koji ima samo jedan smjer, koji vodi u
jednom smjeru (jednosmjerna ulica),
jednosoban/jednosoban prid., odr. v. jednosobni/jedndsobni - koji se sastoji od
jedne sobe (jedndsoban stan),
jednospolan prid., odr. v. jednospolni koji (u svijetu biljaka) ima samo pranike ili samo tukove.
jednospratnica im. . r. - kua ili zgrada
s jednim spratom; jednakatnica.
jednostavan prid., odr. v. jednostavni koji nije suvie sloen, nego se sastoji
od jednog dijela; prost; koji je lahko
shvatljiv, razumljiv; koji nije ni kien ni
ukraavan (npr. jednostavan namjetaj),
jednostavno pril. - prosto, bez ikakve ote
avajue sloenosti i zamrenosti; bez
velikih zahtjeva, skromno,
jednostavnost im. . r., instr. jd. jedno
stavnou/jednostavnosti - svojstvo ono
ga to je jednostavno, to niim ne ote
ava, to je skromno,
jednostran prid., odr. v.jedndstrani - koji
zahvaa ili koji se se odnosi samo na
jednu stranu; pristran,
jednostranaki prid. odr. v. - koji se sa
stoji od samo jedne stranke (politike i
sl.); jednopartijski,
jednostrano pril. - na jednostran nain.
prid , odr. v . jednostruki - ko ii
je samo od jednog struka, koji nije
udvostruen, niti sastavljen od vie stru
kova.
jednotranl/jednotranl prid. odr. v. - sa
samo jednom tranicom (npr. jednotrana pruga),
jednoumlje im. s. r. - nain miljenja koji
se u javnom ivotu priklanja samo

jednovremen

jednom shvatanju i ne doputa protok

novih ideja, novih miljenja,
jednovremeno pril. - u istom vremenu; u
istom trenutku,
jednoenstvo im. s. r. - brak mukarca s
jednom enom; monogamija,
jednjak im. m. r., n. mn. jednjaci - dio
probavnoga kanala iza drijela kuda
hrana prolazi za eludac,
jedrac im. m. r., n. mn. jedrac i - vrsto
tkivo stabla drveta,
jedranje gl. im. s. r. - od jedrati,
jedrati gl. nesvr., prez. jedram - postajati
jedar, zdrav i vrst,
jedrenjak im. m. r. - vei brod s jedrima,
koji plovi na pogon vjetra ili u kombi
naciji s motorom,
jedrenje gl. im s. r. od jedriti: sportska
grana plovljenja; plovidba jedilicom.
jedrilica im. . r. - barka ili manje plovilo
s jedrima; letjelica bez motora s kabi
nom za letaa,
jedriliar im. m. r., g. mn. jedriliara onaj koji upravlja jedrilicom,
jedriliarstvo/jedriliarstvo im. s. r. sportska grana jedrenja ili letenja jedrili
com.
jedrina im. . r. - stabilna unutranja po
vezanost (biljka, tkivo, ljudsko tijelo);
krepkost, poletnost.
jedriti gl. nesvr., prez. jedrim - ploviti
jedrilicom,
jedriti gl. nesvr., prez. jedrim - postajati
jedar.
jedro im. s. r., g. jd. jedra, n. mn. jedra,
g. mn. jedara - razapeto platno na je
drilici ili jedrenjaku u koju pue vjetar i
pokree tako plovilo,
jedva/jedva pril. - s tekom mukom; s ve
likim naporom.
Jedud i Medud im. m. r. (ar.) - narod
niska rasta koji e, prema musliman
skom vjerovanju, preplaviti cijeli svijet i
tako biti jedan od neposrednih znakova
Sudnjeg dana (u Bibliji: Gog i Magog),
jeftin/jeftin prid., odr. v. jeftini/jeftini koji nije skup, koji mnogo ne kota;
prenes. koji ne vrijedi; koji je lo.
jeftinoa im. . r. - masovnija pojava
niskih cijena i povoljnija kupovna mo.
jegulja im. . r., g. mn. jegulja - riba
zmijolika oblika koja ivi u rijekama i
morima; osoba sumnjivog karaktera

263

262
koja se uspijeva uvijek izvui ili provui
u svim teim ivotnim okolnostima,
jeguljast prid. odr. v. je g u lja st - koji
nalikuje jegulji.
Jehudija im. m. r. (ar.) - Jevrej; naziv za
pripadnika jevrejskog naroda uobiajen
u muslimanskom svijetu prema njego
vom arapskom nazivu,
jejina im. . r. - vrsta none ptice
grabljivice; sova.
jeka im. . r. - odbijanje zvunih talasa
zvuka ili glasa koji se uju kao ponav
ljanje, odjek, eho.
jeknuti gl. svr., prez. jeknem - glasno
izraziti nadolu tjelesnu ili duevnu bol.
Jektenija im. . r. (gr.) - kratka molitva u
pravoslavnom obredoslovlja
jela im. . r. - jelika, cmogorino stablo s
granama podignutim vodoravno i s
iglicama koje rastu eljasto.
jelek im. m. r. (tur.), n. mn. jeleci, g. mn.
jeleka - dio starinske muke ili enske
odjee bez rukava; prsluk.
jelen im. m. r., n. mn. jeleni - umska
ivotinja, papkar, s razgranatim rogovi
ma u mujaka,
jelenak im. m. r., g. jd. jelenka, n. mn.
jelenci, g. mn. jelenaka - veliki insekt
tvrdokrilac s vrlo razvijenim rogovima u
obliku klijeta,
jelenji prid. odr. v. - koji je od jelena ili
pripada jelenu,
jelka/jelka im. . r., d. jd. jelci/jelki i
jelci/jelki, n. mn. jelke/jelke, g. mn. je l
ki/jelki - jela ili smreka koja se, u
kranskoj i drugim tradicijama, kiti u
vrijeme Boia, jela.
jelo/jelo im. s. r., g. mn. jela/jela - ono to
slui za hranjenje, hrana,
jeloto im. m. r. - insekt koji ivi ispod
kore odjele.
jelov prid. odr. v. - to je je odjele (jelova
graa) ili to pripada jeli (jelovo stablo;
jelova uma),
jelovina im. . r. - jelova graa ili jelovo
drvo koje slui za ogrjev,
jelovnik/jelovnik im. m. r., n. mn. jelov
nici/jelovnici - izbor ili popis jela u
ugostiteljskoj radnji, meni.
jemac/jemac im. m. r., g. jd. jemca, n.
mn. jemci, g. mn. jemdca -jamac, irant,
jemek im. m. r. (tur.), n. mn. jem eci, g.
mn. jemeka - jelo; objed, gozba.

jemenija im. . r. (ar.) - mahrama od

tankog platna kojom se povezuje glava
obino ukraena crteima biljaka, jamenija.
jemin im. m. r. (ar.), g. jd. jemina zakletva,
jemstvo im. s. r. - jamstvo,
jena im. . r. (tur.) - pratilja nevjeste u
svatovima; djeverua,
jenjavanje gl. im. s. r. od jenjavati,
jenjavati gl. nesvr., prez. jenjava - pos
tepeno se gasiti, slabiti, opadati, popu
tati (vjetar, poplava, zima, vatra, kriza
u drutvu, rat, napeta emotivna osjea
nja i sl),
jenjiar im. m. r. - janjiar,
jer vezn. - zato to; budui da, i sl.
jerbo vezn. - razg. arh. - jer.
jerej im. m r. (gr.), g. jd. jereja, n. mn.
jereji - sveteno lice u pravoslavnoj
crkvi.
jeribasma im. . r. (tur.) - vrsta kruke
sona, slatkasta i aromatina ploda,
jerinlprid. - to je od jerita (rezanaca),
jerite im. s. r. - domai rezanci sainjeni
od posebno pripremljene tjestenine,
jesam pom. gl., prez. jd. jesam/sam, jesi/
si, jest(e)/je; mn. jesmo/smo, jeste!ste,
jesu/su - u zn. biti, postojati, slui za
tvorbu glagolskih oblika (npr. perfekta:
radio sam).
jesen im. . r., g. jd .jeseni - godinje doba
koje traje izmeu ljeta i zime (23. sep
tembar - 21. decembar); prenes. zrelo
doba kad se poinje zalaziti u godine
starosti.
jesenas pril. - u toku jeseni: koja je ve
prola (npr. jesenas su dovreni poslovi)
i koja tek treba stii (npr. radove emo
poeti jesenas).
jesenski prid. odr. v. - koji je vezan za
jesen (npr. kie jesenske); koji se
obavlja u danima jeseni (npr. jesenski
radovi), jesenji,
jesti gl. nesvr., prez. jedem - uzimati,
vakati i gutati hranu, hraniti se.
jestiv prid., odr. v. jestivi - koji se moe i
smije jesti (npr. jestive gljive),
jet! im. m. r. - snjeni ovjek za kojeg se
vjeruje da ivi negdje u visokim hima
lajskim gorjima.

jeziac

je tim im. m. r. (ar.), g. jd. jetima, n. mn.

jetimi - dijete bez jednog ili bez oba
roditelja; siroe.
jetko pril. - zajedljivo, pakosno; otro,
odreito.
jetra im. . r. - unutranji organ kod o
vjeka i kod ivotinja ija je uloga blago
vremena razmjena tvari u organizmu,
digerica.
jetreni prid. odr. v. - koji se odnosi na
jetru; to se pravi od jetre (jetrena pa
teta).
jetrva/jetrva im. . r. - supruga od muevljeva brata, djeverova ena.
jeza im. . r. - osjeaj izazvan strahom,
iznenaenjem, uzbuenjem, hladnoom
i sl., koji praen marcima, srsima; po
seban unutranji osjeaj topline pri su
sretu sa dragom osobom, kad se uje
rado ekana vijest i sl.
jezditi gl. nesvr., prez. jezdim - brzo
jahati ili juriti (na konju, motoru i sl.),
jezerce/jezerce im. s. r., g. jd. jezerca/
jezerceta, em. - malo jezero,
jezero im. s. r., n. mn. jezera, g. mn.
jezera - prirodna ili vjetaka vea aku
mulacija vode (Orlovako jezero na
Zelengori; Jablaniko jezero).
Jezero im. s. r. - mjesto kod Jajca, na
obali Plivskog jezera,
jezerski prid. odr. v. - koji se odnosi na
jezero ili je dio jezera.
Jezersko im. s. r. - mjesto kod Bos.
Krupe.
jezgra im. . r., n. mn. jezgre, g. mn.
jezgri - jestivi dio kod biljaka s kotunjavim plodovima (badem, orah, ljenik
i dr.); dio atoma koji se sastoji od
protona i neutrona (atomska jezgra)-,
sredinji dio neega (gradska jezgra).
jezgrica im. . r., em. - mala jezgra,
jezgro im. s. r., g. mn. jezgara - jezgra
(npr .jezgro grada),
jezgrovit prid., odr. v. jezgrdviti - koji je
kratak a ispunjen sadrajem (tekst, go
vor, nastup, prijedlog i sl.),
jezgrovitost im. . r., instr. jd. jezgrovitou/jezgrdvitosti - stanje ili svojstvo
onoga to je jezgrovito (jezgrovitost
misli).
jeziac im. m. r., g. jd. jezica, g. mn.
jeziacd, em. - mali jezik; ono to je

jeziar

slino jeziku a nije jezik (npr. jeziac na

vagi).
jeziar im. m. r. - razg. lingvista, stru
njak za jezik, onaj koji prouava jezik,
profesor jezika, jezikoslovac,
jeziarka im. . r., dat. jd. jeziarki lingvistica, ona koja prouava jezik,
jeziara im. . r. - ena koja puno pria,
koja otro, brzo i pakosno izgovori veo
ma mnogo rijei i reenica,
jeziav prid. odr. v. jeziavi - koji ima
dug jezik; koji je otar na jeziku,
jeziavost im. . r., instr. jd. jeziavou/
jeziavosti - svojstvo onoga koji ima
dug i otar jezik,
jeziina im. . r., augm. - veliki jezik,
pren. dug i velik jezik koji njegov
vlasnik rijetko uvlai u usta, a govori
otro, otvoreno, bez skrivanja misli, bez
traenja ikakvog izvinjenja.
jeziki prid. odr. v. - koji se odnosi na
jezik (npr. jeziki savjetnik, jezika
istraivanja), jezini,
jezinjak im. m. r., n. mn. jezinjaci vrsta ljekovite biljke; zdravac.
jezik im. m. r., n. mn. jezici, g. mn. jezika
- pljosnati miini organ u usnoj uplji
ni, dio govornog aparata; sistem jezi
kih znakova kojim ljudi izraavaju svoje
misli i osjeanja, sredstvo za sporazumi
jevanje.
jezikoslovac im. m. r., g. jd. jezikoslovca,
n. mn .jezikoslovci, g. mn. jezikoslovaca
- ee: lingvist, strunjak koji prouava
jezik; filolog.
jezikoslovlje/jezikoslovlje im. s. r. - e
e: lingvistika, nauka o jeziku, proua
vanje jezika; filologija, jezikoznanstvo.
jezikoznanstvo/jezikoznanstvo im. s. r. jezikoslovlje.
jeziv prid., odr. v. jezivi - koji izaziva jezu
(usljed straha, uasnutosti, grozote),
jezivo pril. - na jeziv nain, na straan
nain.
jezovit prid., odr. v. jezoviti - jeziv,
jezuit im. m. r. - pripadnik isusovakog
reda unutar katolike crkve; isusovac.
je im. m. r. - ivotinja iz reda sisara
obrasla iglastim bodljama; morska ivo
tinja iz ije tvrde ljuture izlaze bodlje;
prenes. ono to izgledom podsjea na
jea.

265

264
jeast prid., odr. v. jezasti - koji svojim
izgledom podsjea na jea; koji ima
bodlje kao u jea.
jeev prid. odr. v. - koji pripada jeu (npr.
jeeve bodlje),
jeiti se gl. nesvr., prez. jeim se - osje
ati jezu (usljed straha, studeni i sl.),
jidi im. m. r. (njem.) - jezik Jevreja
istonih evropskih zemalja, koji potie
iz staronjemakog jezika, s hebrejskim i
slavenskim elementima.
Job im. m. r. - linost iz Biblije za koju se
u propovijedima vezuje naglaena trpnja
i strpljivost naprema Boijih kunji i
sudbine; Ejub, prema Kur'anu i musli
manskoj tradiciji,
jobovski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Joba.
jobovski pril. - kao Job, na nain Joba;
kao Job; strpljivo, sa trpnjom.
jod im. m. r. - hemijski element (J); tin
ktura za dezinfekciju,
jodlati gl. nesvr. (njem.), prez. jodlam izvijati u pjevanju izmjenjujui glasove
potaknute iz prsa s grlenim glasovima.
jodni prid. - koji odnosi na jod (jodni
rastvor).
joga im. . r. (sanskr.) - osobita tehnika
koncentracije i meditacije s ciljem uspo
stavljanja ravnotee u organizmu i pot
punog ovladavanja vlastitim tijelom,
jogunast prid., odr. v. jdgunasti - koji se
opire bez razloga (uglavnom, kad je
rije o djeci); koji tvrdoglavo brani svo
je miljenje i stav; obijestan,
joguniti se gl. nesvr., perz. jdgunim (se)
- opirati se, jogunasto se protiviti, kofriti se.
jogurt im. m. r. (tur.), n. mn. jdgurti vrsta kiselog mlijeka.
joha im. . r. - listopadno drvo iz porodice
breza (raste uglavnom uz rijeke i na
zemljitu bogatom vodom),
johovina im. . r. - graa od johova drve
ta.
joj! uzv. - izraz potaknut osjeanjem jake
boli, straha, alosti, ili radosti, zadivlje
nosti, iznenaenja,
jordamiti gl. nesvr. (tur.), prez. jdrdamim - ponosito se ponaati, drati se na
visoku; pejor. ponaati se oholo, umi
ljeno; peiti se.

jordamli prid. (tur.) - najvaniji sebi;

ponosit (npr. jordamli djevojka),
jordamluk im. m. r. (tur.), n. mn. jordamluci - stanje ili svojstvo oholosti,
uznositosti, ponositosti; jordam.
jorgan im. m. r. (tur.), n. mn. jdrgani pokriva u postelji, obino napunjen pa
mukom i proiven.
jorgandija/jorgandija im. m. r. (tur.) izraiva jorgana; trgovac jorganima,
jorgovan im. m. r. (perz.), g. jd. jorgovana - viegodinja biljka, raste u obliku
grma ili stabla, s plavoljubiastim ili
bijelim mirisnim cvjetovima.
Josip im. m. r. - biblijska linost, poznat
po tome to je spasio svoj narod u Izra
elu od gladi dovevi ga u faraonski
Egipat; Jusuf, prema Kur'anu i muslima
nskoj tradiciji,
jo pril. - tako da pored osnovnog ima i
vie.
joi im. m. r., em. - mlado johovo drvo.
jota im. . r. - grko slovo i (glas j) po
emu je nazvano jotovanje.
jotovanje gl. im. s. r. - gram. glasovna
promjena po kojoj su se npr. glasovi d,
t, n itd. u dodiru sa j mijenjali u , , nj
itd. (npr. ljut-ji > ljui),
jotovati se gl. nesvr., prez. jotuje se gram. mijenjati se u dodiru s glasom j.
jozefinizam im. m. r. (njem.), g. jd. jozefinizma - vrijeme vladavine prosvee
nog apsolutizma austrijskoga cara Josi
pa 11(1780-1790).
jubilaran prid. (st.hebr.), odr. v. jubilarni
- koji se odnosi na jubilej (npr. jubilar
na godina),
jubilej im. m. r. (st.hebr.), g. jd .jubileja obiljeavanje ili proslava godinjice i
vota, rada, djelovanja neke osobe, usta
nove ili dogaaja.
jue(r) pril. - dan prije u odnosu na danas;
nedavno, blisko prolo vrijeme (npr. Do
juer se drukije mislilo),
jueranji prid. odr. v. - koji je od jue,
koji pripada jueranjem dan; koji pri
pada nedavnoj prolosti,
jueranjica im. . r. - ono to se dogo
dilo juer, to je dio jueranjega dana;
ukupnost nedavne prolosti,
judaizam im. m. r., g. jd. judaizma - sve
to je u povijesnoreiigijskom i etnikom

junai

vidu vezano za jevrejski narod; jevrej

stvo; idovstvo,
jufka/jufka im. . r. (tur.) - na tanko
rasukano, razvueno tijesto za spravlja
nje raznih pita, savijaa i drugih jela.
jug im. m. r. - strana svijeta, nasuprot
sjeveru.
jugo im. m. r. - vjetar koji pue s juga.
jugonostalgija im. . r. - emocionalno ili
politiko-ideoloko aljenje za Jugosla
vijom.
Jugoslaven/Jugosloven im. m. r. - sta
novnik Jugoslavije koja se raspala 1990.
godine; onaj koji se izjanjavao pripa
dnikom jugoslavenske nacije; onaj
koji politiko-ideoloki zastupa jugosla
venske dravotvorne ideje, koji je pri
stalica ideje o kulturnom jedinstvu ju
noslavenskih naroda,
jugoslavenski prid. odr. v. - koji je
pripadao Jugoslaviji, koji se odnosio na
Jugoslaviju,
jugoslavenstvo im. s. r. - ukupnost jugo
slavenskih ideja,
jugovina im. . r. - toplo vrijeme uzro
kovano puhanjem junog toplog vjetra.
juha im. . r. - supa, orba, teno predjelo
ob. od malo mesa, povra, tjestenine i
zaina.
jujukati gl. nesvr., prez. jujuem - uzvi
kivati ju-ju, podvriskivati (pri izvoenju
narodnih pjesama, u kolu i sl.),
jukstapozicija im. . r. (lat.) - uporedni
poloaj dviju stvari radi poreenja (npr.
dva teksta),
jular im. m. r., g. jd . julra (gr.) - ogla
vak i povodac za konja od ueta ili
kojeg drugog materijala, ular.
jul(i) im. m. r. - sedmi mjesec u godini;
srpanj.
jumrija im. (tur.) - vrsta kazandijske
alatke.
jumruk im. m. r. (tur.), n. mn. jumruci stisnuta aka.
junac im. m. r., g. jd .junca, n. mn. junci,
g. mn. junaca - mladi, jo neukopljeni
vo na prelazu izmeu dobi teleta i odra
slog goveeta.
junaan prid., odr. v. jim ani - koji ima
junaka svojstva; koji se odlikuje juna
tvom i koji je voljan to i pokazati,
junai im. m. r., hip. i em. - mali junak;
mladi junak; pejor. onaj koji se samo

junaina
prikazuje junakom, koji je u stvarnosti
slabi.
junaina im. m. r., augm. - veliki junak,
pravi junak; junak koji je ve dokazao
svoje junatvo,
junaenje gl. im. s. r. od junaiti se.
junaiti se gl. nesvr., prez.jiinalm (se) javno se prikazivati kao junak.
junaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
junake (junaki podvizi),
junaki pril. - kao junak; na nain kako bi
to uradio junak, herojski,
jiinano pril. - na junaan nain.
junak im. m. r., vok. jd. junae, n. mn.
junaci - onaj koji se odlikuje hrabrou i
smjelou; glavni lik u knjievnom, pozorinom ili filmskom djelu, heroj; pre
nes. hvalisavac koji rijeima prikriva da
je kukavica,
junakinja im. . r. - ona koja se odlikuje
hrabrou, smjelou; lik u filmu ili
knjievnom djelu; up. junak,
junatvo im. s. r. - osobina onoga ko se
odlikuje hrabrou; ostvareno junako
djelo, herojstvo.
june im. s. r., g. jd. juneta - govee na
prijelazu izmeu teleta i odraslog gove
eta.
junei prid. odr. v. - koji je od juneta
(junei odrezak).
jun(i) im. m. r. - esti mjesec u godini,
lipanj.
junica im. . r. - enka goveeta na
prijelazu izmeu dobi teleta i krave,
junior im. m. r. (lat.) - takmiar mlaeg
uzrasta.
junoa im. m. r. (rus.) - ekspres, mladi u
punoj snazi, ivotnom poletu i zanosu;
mladac.
Junus im. m. r. (ar.) - jedan od Bojih
vjerovjesnika u islamu, poznat po tome
to je preivio u tijelu kita; Jon u Bibliji,
jurcanje gl. im. s. r. od jurcati,
jurcati gl. nesvr., prez. jurcam - juriti
uprazno tamo-amo bez pravog cilja i
smisla; stalno ubrzavati vozilo tokom
vonje.
jurisdikcija im. . r. (lat. ) - sudska nad
lenost na odreenom podruju; djelo
krug na kojem se prostire pravo na su
enje.
jurist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. juriste student prava; pravnik.

267

266
juristikl prid. odr. v. (lat.) - to se odnosi
na juriste.
juristiki pril. (lat.) - kao jurist; na nain
juriste.
juris im. m. r. (tur.) - silovit i brzi napad
na protivnike poloaje; borbeni pokli
za brz i odluni napad na neprijatelja,
jurianje gl. im. s. r. od juriati,
juriati gl. nesvr., prez. juriam - vojn.
izvoditi juri; uporno navaljivati (rijei
ma, molbama, uvjeravanjima, hvalisa
njima itd.) radi ostvarivanja zacrtanoga
cilja.
jurinik im. m. r. n. mn. jurinici - onaj
koji je u prvim redovima borbe (poli
tiki jurinik), ratnik,
juriti gl. nesvr., prez. jurim, trp. prid.
juren - veoma brzo se kretati, trati;
ganjati koga.
Jurjevo im. s. r. - kranski praznik
slavljenja Sv. Jurja (6. maj); urevdan;
doba u kojem se smjenjuje hladno i
toplo vrijeme u godini,
jurjevskl prid. odr. v. - koji je u vezi sa
Jurjevom (Jurjevski teferi),
jurnuti gl. svr., prez. jurnem - poeti
juriti; naglo se na koga ili ta ustremiti;
navaliti.
jurnjava im. . r. - kretanje u urbi;
jurenje; pretjerana hitnja koja uzrokuje
smetnje i nered (npr. gradska jurnjava);
pometnja, mete.
Jusuf im. m. r. (ar. ) - jedan od Boijih
vjerovjesnika u islamu; Josip u Bibliji,
jiita im. . r. (beng.) - biljka iz porodice
lipa, od ijih se vlakana prave vree i dr.
jutarnji prid. odr. v. - koji pripada jutru
ili se obavlja i dogaa u vrijeme dok
traje jutro.
juten prid., odr. v .ju te m - koji je od jute.
jiitrenje gl. im. s. r. od jutriti (se),
jutriti (se) gl. nesvr., prez. ju tri (se) svanjivati (se), svitati,
jutro im. s. r., g. jd. jutra, n. mn. jutra, g.
mn. jutara - prvi dio dana, vrijeme od
zore pa do podneva; mjera za povrinu
zemljita (5745 m").
jutrom pril. - u vrijeme dok je jutro,
jutros pril. - u vrijeme dananjeg jutra,
jutronji prid. - koji se odnosi na dana
nje jutro (npr. jutronji doruak).

juvelir im. m. r. (fr.-njem.) - onaj koji se

bavi obraivanjem, trgovinom ili sku
pljanjem dragulja; draguljar,
juvellrnica im. . r. (fr.-njem.) - pro
davnica dragulja,
juzbaa im. m. r. (tur.) - zapovjednik
vojne jedinice od stotinjak vojnika,
juan prid., odr. v. juni - koji je s juga,
koji se po smjeru odnosi na jug.
juina im. . r. - jugovina,
juiti gl. nesvr., prez. ju li - otopliti pod

junjakinja

uticajem junog vjetra,

juno pril. - na junoj strani; supr. od sje
verno.
junjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
junjake.
junjaki pril. - na nain junjaka.
jiinjak im. m. r. - ovjek koji je porije
klom ili mjestom stanovanja s juga; vje
tar koji pue s juga.
junjakinja im. . r. - ena s juga.

269

K
K k - fonema, glas, suglasnik, konsonant;
petnaesto slovo abecede i jedanaesto
slovo azbuke.
k(a) prijei. - uz dativ, prema emu,
prema kome.
Kaba (aba) im. . r. (ar.), g. Kabe hram i sveto mjesto u Mekki, prema
kojem se muslimani okreu pri redov
nim dnevnim i drugim molitvama; opi
naziv za odreeni ivotni orijentir,
kabadahija im. m. r. (tur.) - zamjenik
dahije u Osmanskom carstvu, nasilnik,
siledija, ovjek priprosta ponaanja,
kabadahljskl prid. odr. v. (tur.) - koji se
odnosi na kabadahiju, nasilniki,
kabadahljski pril. (tur.) - na nain ka
badahije; kao kabadahija,
kabal im. m. r. (engl.), g. jd. kabla, n. mn.
kablovi - izolirani provodnik za struju,
telefon i dr.; konopac od elika za upo
trebu na brodovima,
kabala im. . r. (hebr.) - traenje viih
smislova i mistikih objava u jevrejskoj
religiji prema srednjovjekovnim uzori
ma.
kabalistika im. . r. (hebr.), dat. jd.
kabalistici - prouavanje kabale,
kabanica im. . r. - ogrta za zatitu od
kie, vjetra i drugih prirodnih nepogoda,
kabare im. m. r. (fr.), g. jd. kabarea, n.
mn. kabarei, g. mn. kabarea - malo
zabavljako pozorite u kojem se, uz
ugostiteljske usluge, izvodi muziki i
openito raznovrsni zabavni program,
kabast prid. (tur.), odr. v. kabasti krupan, golem, ogroman, koji zauzima
mnogo prostora u odnosu na svoju
teinu pa time oteava rukovanje,
kaba im. m. r. (tur.) - vrsta grubog
jednostavnog gunja koji su, u vrijeme
Osmanske Carevine, nosili siromaniji
slojevi stanovnitva; vrsta sapuna

(uglavnom, za runo pranje rublja) reska

i neugodna mirisa.
Kabil im. m. r. (ar.), bibl. Kain, ili Kajin jedan od sinova prvog ovjeka i vjero
vjesnika u islamu Adema (Adam), po
znat kao bratoubica mlaega Ademova
sina Habila (Abel, Avelj),
kabina im. . r. (fr.) - manji prostor za
razne namjene (na brodu, u automobilu,
preduzeu itd.),
kabinet im. m. r. (fr.) - radna soba;
posebna prostorija sa zbirkom tehnikih
i drugih pomagala u naunim ili obra
zovnim ustanovama s mogunou pra
ktinog rada (npr. kabinet za fiziku);
skup ljudi kao drutvenopolitika cjelina
(npr. vlada odreene drave),
kabinetskl prid. odr. v. - to se odnosi na
kabinet, to je dio kabineta,
kaburski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na kabinu.
kablica im. . r. - drvena posuda s
poluobruem.
kablovski prid. odr. v. - koji se odnosi na
kablove, koji se prenosi putem kablova,
kabriolet im. m. r. (fr.), g. jd. kabridleta automobil s dva sjedala i pokretnim
krovom.
kabul prid. (ar.) - koji je uslian (od
strane Boga), prihvaen (kabul dova, tj.
usliana molitva),
kabuliti gl. nesvr. (ar.), prez. kabulim prihvatati, usvajati,
kabulosum uzv. (ar.-tur.) - bilo ti prim
ljeno kod Boga (Kod muslimana se
ovim rijeima zahvaljuje onaj kome se
dadne kakav dar (npr. kurban u vrijeme
Kurban-bajrama).
kabur im. m. r. (ar.), n. mn. kabur i/kaburovi - grob, raka, mezar,
kaburdija im. m. r. (ar.-tur.) - kopa
kabura i ureiva groblja; grobar.

kaca im. . r. - visoka drvena okruglasta

posuda za kiseljenje kupusa i sl.
kaciga im. . r. (lat.), g. mn. kaciga posebna kapa izraena od metala ili
kojeg drugog materijala otpornog na
udare, povrede od oruja i sl.; ljem,
kaamak im. m. r. (tur.), n. mn. kaamaci
- jelo od kukuruznog brana; pura, pa
lenta.
kaar im. m. r. - izraiva kaca.
kakati gl. nesvr., prez. kakam - izra
ivati ipke ili sline rukotvorine po
sebnom iglom,
kakavalj im. m. r. (tur.), g. jd. kakavlja - vrsta masnog ovijeg sira.
kaket im. m. r. (fr.), g. jd. kaketa - kapa
s naprijed isturenim titnikom od sunca,
kaiperka im. . r., g. mn. kaiperka ena sklona pretjeranom kienju; pomo
darka.
kaun im. m. r. (tur.) - vrsta poljskog ili
vrtnog cvijeta; orhideja.
kad im. m. r. (tur.) - miris dima od duha
na ili kojeg opojnog ljekovitog biljnog
ili narkotikog isparenja.
kad(a) pril., vezn. - prilog kojim se ozna
ava u koje vrijeme se neto dogaa
(Kada doe, vidjet e).
kada im. . r. - velika posuda koja slui za
kupanje; posuda za ispiranje, moenje i
druge opitne radnje u laboratorijama,
kadaif im. m. r. (ar.-tur.) - vrsta slatkog
jela od tijesta i ueerena preliva (erbeta) u orijentalnoj kuhinji,
kadaifnjak im. m. r. (ar.-tur.), n. mn.
kadifnjaci - dublja tepsija s izrezima na
krajevima u kojoj se pee kadaif.
kadar1 im. m. r. (fr.) - osobe koje pove
zuje jedna profesionalna struka, ista slu
ba, organizacija i sl. (npr. obrazovni
kadar, vojni kadar)\ etverokutni uokvi
reni prostor koji snima ili je snimila
kamera (filmski kadar).
kadar2 prid. (ar.) - sposoban; koji je u
stanju neto uiniti,
kadaver im. m. r. - mrtvo tijelo; le;
pejor. osoba s voljom da se nametne ne
shvatajui pad vlastitih snaga i mogu
nosti usljed starosti, bolesti i dr.; starost
koja ne zavrjeuje potovanje ni suosje
anje.

kafana

kader im. m. r. (ar.-tur.) - ovjekovo i

votno predodreenje, prema islamu; su
dbina.
kaderija im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. ka
derije - pripadnik dervikog reda koji je
osnovao Abdulkadir al-Gilani u XII. st.,
u vrijeme vladavine Selduka u povi
jesti Turske Imperije,
kaderljskl prid. odr. v. (ar.-tur.) - koji se
odnosi na kaderije, koji je od kaderija
(kade rijski derviki red).
kadet im. m. r. (fr.), n. mn. kadeti - pito
mac vojne ili pomorske kole; sportist
mlaeg uzrasta; marka automobila,
kadifa im. . r. (tur.) - vrsta cvijeta jarkosvijetlih boja; svilena barunasta tkani
na.
kadifast prid. (tur.), odr. v. kadifast! - koji
bojom i izgledom nalikuje kadifi; baru
nast.
kadija im. m. r. (ar.); vok. jd. kadija/
kadijo, g. mn. kadija - sudija, sudac;
hist. sudija koji sudske odluke i rjeenja
izvodi na osnovu erijatskoga zakonika,
kadikad pril. - poneki put, s vremena na
vrijeme; ponekad,
kadrovlk im. m. r. (rus.), vok. jd. kadrdvie, n. mn. kadr ovii - aktivni oficir ili
vojnik, ob. s profesionalnim vojnim sta
tusom; posebno kolovani radnik za
neko zanimanje ili posao; postavljeni
namjetenik,
kadrovski prid. odr. v. (rus.) - koji se
odnosi na kadar, odnosno budunost
neke politike partije, politike, naune,
privredne ili koje druge drutvene orga
nizacione opcije,
kadulja im. . r. (lat.) - ljekovita biljka,
obino ljubiasta cvijeta; alfija,
kaduna im. . r. (tur.) - ugledna, naglae
no gospodstvena enska osoba,
kadun-butii im. m. r. (tur.) - posebna
vrsta kolaia od mesa (ufteta), koji se
zainjavaju limunovim sokom,
kadunica im. . r. (tur.) - mala kaduna;
gospoica.
kafa/kahva (ar.) im. . r. - biljka koja
uspijeva u tropskim krajevima, plod i
napitak od tog ploda,
kafedija im m. r. - kahvedija, onaj koji
pripravlja kafu.
kafana im. . r. - gostionica u kojoj se
posluuje kafa, sokovi i alkoholna pia.

kafanski

kafanski prid. odr. v. - koji se odnosi ili

pripada kafani.
kafenisati gl. nesvr., prez. kafeniem kahvenisati.
kafez im. m. r. (perz.) - kavez, drvena ili
iana krletka za ptice; svaki posebno
ograeni prostor u kojem je neko za
tvoren i bez slobode,
kafi im. m. r. - manji ugostiteljski objekt
u kojem se posluuje kafa/kahva i ostala
pia.
kafilerija im. . r. (njem.) - ustanova koja
se bavi zbrinjavanjem pasa lutalica,
kafir (afir) im. m. r. (ar.), n. mn. kfiri/
firi - ovjek bez vjere u Boga; bez
vernik, nevjernik,
kaftan im. m. r. (tur.) - muki ili enski
dugi kaput, tradicionalna gradska nonja
u pojedinim vjerskim zajednicama u
Turskoj i pojedinim sredinama u Evropi,
kahar im. m. r. (ar.) - stanje oaloeno
sti; tuga, zabrinutost
kaharli prid. (ar.-tur.) - alostan, snuden,
neveseo.
kahlica im. . r. (njem.) - bolesnika po
suda za nonu upotrebu,
kahpija (ar.-tur.) - bludnica, kurva; pre
nes. osoba nepouzdana, prevrtljiva po
naanja.
kahpijati (se) gl. nesvr., prez. kahpija se
- skitati se s bludnikim namjerama;
bludniiti; ponaati se vragolasto, pre
vrtljivo.
kahriman im. m. r. (perz.) - junak,
kahva/kafa im. . r. (ar.) - biljka grmasta
oblika koja da je zrnat plod; napitak od
prenog ploda kahve ili sline mjea
vine; ugostiteljska radnja u kojoj se
posluuje kahva, kafana,
kahvajl prid. (ar.-tur.) - koje ima smeu
boju kahve; kafen(o).
kahvedija im. m. r. (ar.-tur.) - kafedija,
onaj koji pripravlja kahvu/kafu; vlasnik
gostionice u kojoj se pripravlja i usluuje kahva/kafa.
kahvenisati gl. nesvr. (ar.-tur.); prez.
kahveniem; gl. pril. sad. kahveniui;
gl. im. kahvenisanje - kafenisati, razgo
varati uz pijenje kahve/kafe.
kahvenjaci im. m. r. (ar.-tur.) - posue za
pripravljanje kahve/kafe.
kahve-odak im. m. r. (ar.-tur.), n. mn.
kahve-ddaci - otvoreni odak koji

271

270
iskljuivo slui za kuhanje kahve/kafe;
manja soba u ustanovi ili u drutvenim
prostorijama u kojoj se kuha i posluuje
kahva/kafa.
kahvopija/kafopija im. m. r. (ar.) - onaj
koji uveliko voli konzumirati kahvu/ ka
fu.
kail prid. (ar.) - koji je spreman, voljan,
kai/kaji im. m. r. (tur.) - opasa; remen,
kaiar im. m. r. - osoba koja pravi ili po
pravlja kaie ve; prenes., pejor. onaj koji
posuuje novac ili koja druga dobra uz
velike kamate
kaiariti gl. nesvr., prez. kaiarT - pre
nes. baviti se kaiarskim poslovima; ne
dolino i zelenaki zaraivati.
kajak im. m. r. (eskim.), n. mn, kajaci lagahni amac (kod Eskima) obloen
koom koji slui za ribolov; sportski
amac slina izgleda za natjecanje na
mirnim ili brzim vodama,
kajaka im. m. r. (eskim.), g. jd. kajaka
a, g. mn. kajakaa - osoba koja se bavi
kajakatvom,
kajakatvo im. s. r. (eskim.) - veslanje u
kajacima ili kanuima,
kajanje gl. im. s. r. od kajati (se),
kajati (se) gl. nesvr., prez. kajem (se), gl.
pril. sad. kajui (se) - izraavati aljenje
zbog nekog loeg ina ili proputene
prilike.
kajasa im. . r. (tur.) - uzica od izrezane
koe; kai kojim se upravlja tegleim
konjem.
kajda im. . r. (ar.) - melodija; muzika
jedinica, nota.
kajdanka im. . r. (ar.), dat. jd. kajdanki
im. . r. - biljenica za note s ve unesenim linijama,
kajgana im. . r. (perz.) - jelo od jaja
upreno u posebnoj posudi na maslacu
ili na jestivom ulju.
kajmak im. m. r. (tur.), n. mn. kajmaci proizvod od mlijeka; pjena koja se po
javi na povrini prilikom kuhanja kahve;
prenes. ono to je najbolje, to je pro
brano unutar neke cjeline,
kajmakli prid. (tur.) - to je od kajmaka;
to ima osobine kajmaka,
kajmekam im. m. r. (ar.), g. jd. kajmekama: n. mn. kajmekami - zastupnik vezira
ili valije u jednom upravnom podruju

ili u nekoj politikoj dunosti; sreski

naelnik,
kajsija im. . r (tur.) - marelica,
kajtiti gl. nesvr. (tur.), prez. kajtim - arh.
lok. upisivati, biljeiti, registrirati
kajzerica im. . r. (njem.) - okruglo peci
vo od bijeloga brana,
kakadu im. m. r. (malaj.), g. jd. kakadua vrsta papagaja.
kakao im. m. r. (meh.), g. jd. kakaa praak od ploda kakaovca i napitak od
toga praka,
kakaovac im. m. r., g. jd. kakaovca, g.
mn. kakaovaca - tropsko drvo od ijeg
se ploda dobiva kakao.
kakav upit. zamj., . r. kakva, s. r. kakvo kojom se trai odgovor o osobini koga
ili ega (Kakav je to ovjek?).
kako vezn., pril. - npr. u slubi izricanja
naina (Kako ije, tako e i ponjeti),
kakofonija im. . r. (gr.) - osobina onog
to nije zvuno ili na drugi nain uskla
eno.
kaktus im. m. r. (lat.) - vrsta bodljikave
biljke debelih, mesnatih listova u kojima
se zbog sunih pustinjskih perioda za
drava vlaga
kakvoa im. . r. - skup posebnih prepo
znatljivih svojstava.
kal im. m. r. - raskvaena zemlja; blato;
to je neposredno ostvareno procesom
kaljenja.
kalaj im. m. r. (tur.) - bijeli metal kojim
se radi zatite presvlai bakreno posue;
kositar.
kalajdija im. m. r. (tur.) - zanatlija koji
kalajie sue.
kalajisanje gl. im. s. r. od kalajisati,
kalajisati gl. nesvr. (tur.), prez. kalajiem, trp. prid. kalajisan - kalajem pre
svlaiti bakrene i dr. metalne proizvode,
kalamar im. m. r. (tal.) - posuda s pra
kom za posipanje tinte nakon pisanja,
kalambur im. m. r. (fr.) - neto bez ika
kva reda i smisla (naprimjer, gomilanje
rijei istog zvuanja a dvojaka znae
nja); nagomilanost, nabacanost.
kalan prid., odr. v. kaim - koji je u kalu;
blatnjav, zaprljan,
kalatura im. . r. (tur.) - raskalaena
ena raspojasana ponaanja, koja se svu
da i sa svakim povlai; stara, iznoena
cipela.

kaljenje

kalauz im. m. r. (tur.), n. mn. kalauzi posebni, vei klju,

kaldrma im. . r. (gr.) - put poploan
kamenom.
kaldfmdija im. m. r. (gr.-tur.) - onaj
koji pravi kaldrmu,
kaledioskop im. m. r. (gr.) - optika
sprava u obliku cjevice ija je unu
tranjost popunjena duguljastim i pod
odreenim uglom sloenim ogledalima,
izmeu kojih se nalaze raznobojna zrnca
ili stakalca, to pri obrtanju cjevice
stvara osobite simetrine uzorke; pre
nes. brza promjena utisaka.
kalem im. . r. (ar.-gr.-tur.) - cjevica za
namotavanje konca, ice i dr.; mosur;
mladica voke kojom se kalemi.
kalemiti gl. nesvr. (gr-tur.), prez. kalemim - ucjepivati mladicu pitome voke
u biljku divljaku,
kalemli prid. (gr.-tur.) - to je mogue
oplemeniti ili to je ve oplemenjeno
kalemljenjem,
kalemljenje gl. im. s. r. (gr.-tur.) od
kalemiti.
kalemua im. . r. (gr.-tur.) - plemenita
sorta rue ili koje druge biljke; biljka
koja moe biti kalemljena,
kalendar im. m. r. (lat.) - popis dana i
mjeseci u godini; nain raunanja vre
mena (gregorijanski, hidretske, jevrej
ski, julijanski, kineski itd. kalendar);
raspored obaveza u odreenom vremen
skom periodu,
kale im. m. r. (lat.) - aa posebnog obli
ka koja se upotrebljava prilikom vjer
skog obreda.
kalfa im. m. r. (ar.) - pomonik majstoru
u zanatskoj radionici, pomonik trgov
cu.
kalibar im. m. r. (gr.-ar.) - unutranji
promjer cijevi u vatrenom oruju kojim
se odreuje njegov ubojiti uinak,
kaligraf im. m. r. (gr.) - onaj koji se bavi
lijepim pisanjem; krasopisac.
kaligrafija im. . r. (gr.) - vjetina lije
pog pisanja,
kaligrafski prid. odr. v. (gr.) - to je na
pisano na posebno lijep nain.
kalij im. m. r. (ar.) - hemijski element
(K); metal srebrenaste boje.
kaljenje gl. im. s. r. od kaliti.

kaliti (se)

kaliti (se) gl. nesvr., prez. kalim (se) initi tvrim eljezo naizmjeninim za
grijavanjem i hlaenjem; prenes. po
stajati jaim kroz ivotna iskuenja.
kalk im. m. r. (fr.), n. mn. kalkovi - pro
zirni i osobitim sastojcima nakvaeni
papir ili tkanina koji se stavlja na crte
a bi se s njega skinula kopija; lingv.
preuzeta rije ili fraza iz drugog jezika
njenim doslovnim prevoenjem,
kalkulacija im. . r. (fr.) - ono to se
rauna unaprijed; predraun,
kalkuliranje/kalkulisanje gl. im. s. r.
(fr.) od kalkulirati/kalkulisati.
kalkulirati/kalkulisati gl. nesvr. (fr.),
prez. kalkuliram/kalkuliem - raunati,
proraunavati, praviti predraun; paziti
ta rei, kakav stav zauzeti, kako se o
emu izjasniti zbog sebinosti ili iz stra
ha.
kalo im. m. r. (tal.) - smanjenje teine
zbog gubitka vlage, osipanja pri tran
sportu i sl.; naknada za manjak u teini
robe.
kalbdont im. m. r. (gr.) - tvorniko ime
jedne zubne paste; svaka zubna pasta
bez obzira na tvorniko ime.
kaloper im. m. r. - ukrasna miriljava
biljka iz porodice glavoika.
kalorian prid. (lat.), odr. v. kaldrini - u
kojem ima kalorija; koji ima znatan
izvor toplote,
kalorifer im. m. r. (lat.) - elektrina gri
jalica koja pomou ventilatora izbacuje
toplotu u okolni prostor,
kalorija im. . r. (lat.) - jedinica za mje
renje koliine toplote, energije i energet
ske hranjivosti prehrambenih proizvoda,
kaloe im. . r. mn. (lat.) - plitka gumena
zatitna obua koja se navlai na cipele,
kalpak im. m. r. (tur.), n. mn. kalpaci vrsta vojnike kape iji je obod nainjen
od krzna.
kaluer im. m. r. (gr.) - redovnik, monah
u pravoslavnoj crkvenoj hijerarhiji,
kaluf/kalup im. m. r. (perz.) - oblik, obra
zac, forma (npr. drvo u obliku cipele
kojim se slue obuari pri popravci ili
izradi obue),
kalufiti / kalupiti gl. nesvr. (perz ), prez.
kalufimAalupim - pomou kal ufa dovo
diti ta u eljeni oblik.

272

273
kalvarija im. . r. (lat.) - serija slika i
skulptura u crkvi koje prikazuju Kristo
ve muke u vrijeme raspinjanja na kri,
nazvane prema brijegu Kalvariji kod
Jeruzalima; prenes. velike brige, muke,
patnje kroz koje valja proi,
kalvinist im. m. r.; . r. kalvinistkinja sljedbenik kranskog uenja Jeana
Cal vina (1509-1564), pripadnik kalvinistike crkve.
kalja im. . r. (ar.) - jelo od krumpira i
kupusa s poprenim lukom i mesom,
kaljaa im. . r. - plitka obua koja se
navlai na cipelu radi zatite, kaloa,
kaljati gl. nesvr., prez. kaljam - prljati,
initi to kaljavim, blatiti; prenes. sra
motiti koga.
kaljav prid., odr. v. kaljavi - koji je pun
kala; blatnjav,
kaljavost im. . r., instr. jd. kaljavou/
kaljav osti - stanje ili svojstvo onoga koji
je kaljav; stanje onog to je kalj a vo.
kaljenje gl. im. s. r. od kaliti,
kaljuga im. . r., dat. jd. kaljuzi - itka
masa od blata i vode; prenes. sredina
bez skrupula i ureenosti,
kaljua im. . r. - kaljuga,
kaljun im. m. r. (gr.) - vrsta starinske
ratne lae koja je naoruana topovima,
kaljuati gl. nesvr., prez. kaljuzam stvarati kaljugu.
kam im. m. r. - pjesn. kamen.
kama im. . r. (tur.) - bode s otricom s
obje strane,
kamara im. . r. (gr.) - gomila, hrpa
(kamara knjiga).
kamarila im. . r. (p.) - klika oko kojeg
monog pojedinca ili lobija (dvorska
kamarila).
kamata im. . r. (gr.) - svota koja se
plaa za iznajmljeni novac ili se dobija
za uloeni novac (kreditna kamata).
kamatni prid. odr. v. (gr.) - koji je u vezi
s kamatom (kamatna stopa),
kamenje gl. im. s. r. od kamiti,
kamiti gl. nesvr., prez. kamim - iznu
ivati ta moljakanjem,
kameleon im. m. r. (gr.) - vrsta gutera
koji mijenja boju prema okoliu u kojem
se nalazi; prenes. osoba prevrtljiva po
naanja, nestabilna karaktera, koji mije
nja stavove prema prilikama, okolno
stima i interesima.

kameleonstvo im. s. r. (gr.) - prevrtlji

vost, mijenjanje politikih boja; kameleontina.
kamelija im. . r. (fr.) - vrsta biljke bijelih
ili crvenih mirisnih cvjetova.
kamen im. m. r., n. mn. kamenovi - tvrda
homogena tvar odreenog mineralnog i
hemijskog sastava koji se nalazi unutra
ili na povrini Zemljine kore.
kamen prid., odr. v. kameni - koji je od
kamena.
kamenac im. m. r., g. jd. kamenca, n. mn.
kamenci, g. mn. kame enac a - kruta tvar
koja se nakuplja na zubima; tvar koja se
staloi i utvrdne u bubrezima ili ui;
nataloeni vapnenac u kuhinjskom sudu
i kuanskim aparatima,
kameni prid. odr. v. - koji je od kamena;
koji ima svojstva kamena,
kamenica im. . r. - vrsta morske koljke;
ostriga.
kamenica im. . r. - komad od kamena
koji se namjerava baciti,
kamenit prid., odr. v. kameniti - koji je od
kamena; koji je pun kamena,
kamenolom im. m. r. - mjesto (majdan) iz
kojega se vadi kamen za daljnju gra
evinsku i drugu obradu,
kamenorez im. m. r. - natpis ili ukras ure
zan u kamenu (kamenorezi na stecima).
kamenorezac im. m. r., g. jd. kamenoresca, n. mn. kamenoresci, g. mn. kamendrezaca - onaj koji izrauje nadgrobne
spomenike od kamena, klesar,
kamenovanje gl. im. s. r. od kamenovati,
kamenovati gl. svr. i nesvr., prez. ka
menujem - zasuti ili zasipati koga ili ta
kamenjem,
kamenjar im. m. r. - kamenito tlo s malo
zemlje i oskudnim, niskim rastinjem,
kamenjarka im. . r., g. mn. kamenjarka zmija otrovnica koja ivi u kamenjaru,
kamenje zb. im. s. r. - neodreena koli
ina od kamena kao cjelina,
kamera im. . r. (lat.) - fotografski ili
filmski aparat za snimanje; elektronska
naprava za direktno prenoenje ivih
prizora na daljinu (na televiziji),
kamenja im. . r. (ar.) - balkon u starijim
. tradicionalnim muslimanskim kuama s
vie neustakljenih muebaka.
kamerman im. m. r. (lat.-engl.) - onaj
koji zna rukovati kamerom, snimatelj.

kampanilizam

kamerni prid. odr. v. (lat.) - koji je na

mijenjen manjem, posebnom broju slualaca ili gledalaca (Kamerni teatar, ka
me m a muzika),
kamfor im. m. r. (ar.) - aromatina mate
rija biljnog porijekla koja se dobija od
kamforovca.
kamforovac im. m. r., g. jd. kamforovca zimzeleno stablo, najprostranjenije u
jugoistonoj Aziji, od kojeg se dobija
kamfor.
kamgarn im. m. r. (njem.) - tkanina za
izradu mukih odijela,
kamiak im. m. r., g. jd. kamika, n. mn.
kamici, g. mn. kamiaka, em. i hip. mali kamen,
kamikaza im. . r. (jap.) - hist. pilot sa
moubica (npr. japanski vojnici u Dru
gom svjetskom ratu); onaj koji je po
cijenu ivota i bez obzira na posljedice
odluio istrajati u svojim namjerama,
kamila im. . r. (gr.) - jahaa ivotinja na
Bliskom i Srednjem istoku; deva.
kamilar im. m. r. (gr.) - vodi ili goni
kamila.
kamilavka im. . r. (gr.) - valjkasta kapa
kod pravoslavnih sveenika i kaluera,
kamilica im. . r. (lat.) - ljekovita biljka iz
porodice glavoika od koje se spravlja
aj.
kamui im. m. r. (lat.), g. jd. kamina - ku
no loite ili posebna pe s otvorenom
ili zastakljenom vatrom,
kamion im. m. r. (fr.) - vozilo za prevo
enje tereta; meton. koliina tereta (ka
mion robe),
kamionet im. m. r. (fr.) - manji kamion,
kamionski prid. odr. v. (fr.) - koji pripada
kamionu, koji je od kamiona,
kami im. m. r. (tur.) - cijev kroz koju se
uvlai dim iz lule.
kamo pril. - u kojemu pravcu, gdje.
kamogod/kamogod pril. - u bilo koje
mjesto; bilo kamo, bilo gdje.
kamoli vezn. - slui za isticanje onog to
je prethodno reeno; nekmoli.
kamp im. m. r. (engl.), n. mn. kaampovi ureeni prostor s potrebnim instala
cijama i higijenskim uvjetima za bora
vak vie ljudi; logor,
kampanilizam im. m. r. (tal.), g. jd. kampanUizma - prenaglaena ljubav prema

kampanja
svome gradu i svome kraju ne vodei
rauna o iroj drutvenoj zajednici,
kampanja im. . r. (fr.) - povremeni
intenzivni rad radi ostvarenja nekog
vanog cilja (predizborna politika kam
panja).
kampanjac im. m. r. (fr.), g. jd.
kamp anj ea, n. mn. kampnjci - onaj koji
ui ili ta drugo radi povremeno, samo
toliko koliko mu je potrebno da savlada
postavljenu prepreku,
kampanjski pril. (fr.) - povremeno i na
brzinu.
kampovanje im. s. r. (engl.) od kampo
vati.
kampovati gl. nesvr. (engl.); prez. kampujem - boraviti u kampu,
kampus im. m. r. (engl.) - razg. isto to i
kamp.
kamuflaa im. . r. (fr.) - prikrivanje
pravih namjera maskiranjem ili pokazi
vanjem lanih injenica,
kamufliranje gl. im. s. r. (fr.) od kamufli
rati.
kamuflirati gl. svr. i nesvr., prez. ka
mufliram - prikrivati, maskirati.
kan im. m. r. (mong.) - vladar (kod
turkmenskih i mongolskih etnikih za
jednica, Dingis-kan, Batu-kan); han.
kana im. . r. - kna.
Kanada im. . r. - drava u Sjevernoj
Americi.
kanada im. . r. - vrsta jabuke jedra i
kiselkasta ploda; lederica.
Kanaanin im. m. r., n. mn. Kanani stanovnik Kanade; onaj koji ima kanad
sko dravljanstvo.
Kanaanka im. . r., dat. jd .Kanaanki stanovnica Kanade.
kanal im. m. r. (lat.) - manji ili vei pri
rodni ili vjetaki prokop ispunjen vo
dom; prenes. ob. tajni put kojim se vercuje roba, prenose, informacije i dr.
kanalizacija im. . r. (lat.) - mrea odvo
dnih cijevi za otpadne vode i sl.
kanalizirati/kanalisati gl. nesvr. (lat ),
prez. kanaliziram/kanali sem - usmjera
vati ta u eljenom pravcu,
kanapa/kanafa im. . r. (tur.) - deblji
konani sloj, napravljen obino od usu
kane konoplje, slui za vezivanje amba
lae, materijala i sl.
kanara im. . r. (tur.) - klaonica.

274

275
kanarinac im. m. r,, g. jd. kanarinca, n.
mn. kanarinci, n. mn. kanarinaca - vrsta
ptice pjevice porijeklom s Kanarskih
ostrva.
kanarlnka im. . r. - ptica pjevica.
kanasta im. . r. (p.) - vrsta kartake igre
u kojoj sudjeluje dva ili vie igraa,
kancelarija im. . r. (lat.) - posebna,
izdvojena slubena prostorija; ured, ofis.
kancona im. . r. (tal.) - vrsta lirske pjes
me, lirska popijevka,
kanconijer im. m. r. (tal.), g. jd. kanconijera - zbirka pjesama kancona,
kandidat im. m. r. (lat.), g. jd. kandidta onaj koji je predloen, izabran ili nepo
sredno zainteresiran za neku drutvenu
poziciju, poloaj, zvanje, funkciju,
kandidatkinja im. . r. - ona koja je kan
didat za neto,
kandidatura im. . r. (lat.) - natjecanje
za neki poloaj, zvanje, funkciju, neku
ast itd.
kandidiranje/kandidovanje gl. im. s. r.
(lat.) od kandidirati/kandidovati (se),
kandidirati/kandidovati (se) gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. kandidiram/kandidujem (se) - predloiti koga kao kandi
data; biti za ta kandidovan; biti kan
didat za neto, predstaviti se kao kandi
dat.
Kandija im. . r. (tur.) - hist. otok Krit u
Sredozemnom moru.
kandijski prid. odr. v. - to se odnosi na
Kandiju (Kandijski rat),
kandilo im. s. r. (gr.) - uzdignuta, ukra
ena posudica u kojoj gori svijea,
kandilj im. m. r. (lat.) - staklena posudica
s uljem u kojem je zamoen fitilj koji
gori i osvjetljava odreeni prostor; ulja
na svjetiljka; upaljena svjetla na damijskoj munari kojim se vjernicima posta
ima oznaava kraj dnevnog posta i
poetak iftara,
kandlt im. m. r. (fr.) - ueereno voe;
bombona od voa.
kanda im. . r. (tur.) - eljezna kuka;
izdueni otri nokat ptice grabljivice;
panda.
kandija/kamdija im. . r. (tur.) - bi,
korba.
kandijati gl. nesvr., prez. kandijam udarati koga kandijom; prenes. nadja-

avati koga bujicom bespotednih rijei,

dokazivanja ili uvreda,
kanibalizam im. m. r. (p.), g. jd. kani
balizma - ljudodersvo, jedenje ljudskog
mesa; prenes. meusobno unitavanje
ljudi, mrnja prema ovjeanstvu, prodiranje politikih protivnika,
kanister im. m. r. (gr.) - vea limena ili
plastina posuda za prenoenje ili uva
nje tenosti (vode, benzina i sl.),
kaniti se gl. nesvr., prez. kanim (se) - ne
pri-stupiti odmah poslu, ne zapoinjati
ra-diti zbog lijenosti,
kanon im. m. r. (gr.), g. jd. kanona skup normi i obaveza (u vjerskom, u
stvaralakom radu i sl.); svako strogo i
neupitno pravilo u drutvu, dogma,
kanonada im. . r. (fr.) - uestala paljba
topova i drugog tekog naoruanja; pre
nes. otar napad rijeima,
kanonik im. m. r. (lat.), vok. jd. kanonie,
n. mn. kanonici - vii sveenik u kato
likoj crkvenoj hijerarhiji.
kanta im. . r. (njem.) - vea limena ili
plastina posuda (uglavnom, za preno
enje ili uvanje tenosti); prenes. pro
drljiva osoba koja u sebe trpa hranu
bez ikakva izbora i reda.
kantar im. m. r. (tur.) - starinska naprava
za mjerenje teine,
kantardija im. m. r. (lat.-tur.) - mjera
kantarom na pijaci; prenes. onaj koji
insistira da sve ima svoju pravu i pre
ciznu mjeru,
kantata im. . r. (tal.) - velika vokalnoinstrumentalna kompozicija,
kantilena im. . r. - pjesma, melodija;
melodiozni dijelovi unutar opsenijih
muzikih kompozicija,
kantina im. . r. (tal.) - mala priruna
trgovina s osnovnim ivotnim potrepti
nama, obino s prostorom za jelo (uz
kasarne, fabrike i sl.),
kanton im. m. r. (fr.) - manja administrativno-teri torij aina jedinica u okviru
jedne drave,
kantor im. m. r. (lat.) - glavni pjeva u
sinagogi; crkveni pjeva; muziki uitelj
u crkvi.
kanu im. m. r. (engl.), g. jd. kanua, n. mn.
kanui - amac sjevernoamerikih Indija
naca; sport, amac i sportska disciplina.

kapavac

kanun im. m. r. (gr.-ar.) - zakon, pravilo;

stari arapski muziki instrument,
kanunama im. . r. (gr.-ar.-perz.) - knji
ga koja sadri zakon; zakonik,
kanundija im. m. r. (gr.-ar.-tur.) - onaj
koji uspostavlja zakon,
kanuti gl. svr., prez. kanem - prosuti se u
obliku kapi; prenes. dobiti ta u malim
koliinama,
kanjon im. m. r. (p.), g. jd. kanjona usjeena tijesna rijena dolina; uzak
prolaz izmeu stijena, sutjeska.
kao vezn. - za izricanje slinosti (kerka
kao majka); naina (spava kao janje);
poreenja (ima ih kao mrava) itd.
kap im. . r., instr. jd. kaplju/kapi, n. mn.
kapi, g. mn. kpi - najmanji dio tenosti
koji nastaje kapanjem, iskapljivanjem
(kap vode).
kapa im. . r. (tal.) - dio odjee kojom se
pokriva glava; prenes. ono to se nalazi
na vrhu ega (kapa nebeska).
kapacitet im. m. r. (tal), g. jd. kapaciteta
- veliina prostora koji je mogue
popuniti samo do odreene granice (ho
telski kapaciteti)', fiz. sposobnost tijela
da primi elektricitet ili koliinu toplote;
sposobnost a se to ostvari; neija
posebno izraena pripremljenost i nada
renost (u nauci, sportu, umjetnosti i sl.);
koliina proizvoda koji u odreenom
vremenskom periodu moe proizvesti
neki tvorniki pogon, fabrika i sl.
kapak im. m. r. (tur.), g. jd. kapka, n. mn.
kapci, g. mn. kapaka - poklopac (na lon
cu, erpi i sl.); pokretno krilo prozora;
pokretni dijelovi ljudske koe kod ljudi i
ivotinja kojima se zatvaraju oi; pre
nes. kraj ega, nema vie, gotovo,
kapaljka im. . r., dat. jd. kapaljki, g. mn.
kapaljki - cjevica s gumenim dijelom
na jednom kraju iz koje se potiskuje
tenost u kapljicama.
kapar im. m. r. (lat.) - zainska biljka,
kapara im. . r. (tal.) - predujam za neki
ugovoreni kupoprodajni posao koji je,
obino, izraen u novcu,
kapanje gl. im. s. r. od kapati,
kapati gl. nesvr., prez. kdpljem - padati,
isticati u kapima; prenes. dobivati po
malo ali sigurno (o zaradi),
kapavac im. m. r., g. jd. kapavca, g. mn.
kapavaca - spolna bolest koja se oituje

kapela

gnojnom upalom mokrane cijevi; go

noreja, arg. triper,
kapela im. . r. (lat.) - mala crkva ili
manji izdvojeni prostor s oltarom (npr.,
na grobljima za sahrane),
kapetan im. m. r. (lat.), g. jd. kapetana zapovjednik broda ili aviona; upravitelj
nekog grada, dijela teritorije i sl.; vojni
in; in u ratnoj mornarici {kapetan fre
gate).
kapetanija im. . r. (lat.) - kancelarija
lukog kapetana,
kapica im. . r. (tal.), em. i hip. - mala
kapa; manji okruglasti dio koji ta
pokriva {kapica nalivpera); vrsta jestive
koljke.
kapidija im. m. r. (tur.) - onaj koji uva
ulazna vrata; vratar,
kapidik im. m. r. (tur.), n. mn. kapidzici
- mala, sporedna vrata okrenuta prema
ulici ili susjednom dvoritu,
kapija im. . r. (tur.) - vrata (uglavnom,
na avliji, na ulazu u grad i sl.),
kapilar im. . r. (lat.), n. mn. kapildri najsitnija krvni sud, ila.
kapilarnost im. . r. (lat.), instr. jd. kapiIrnoulkapilarno ti - uticaj povrinske
napetosti tekuina na njihova stanja i
uravnoteenost,
kapirati gl. svr i nesvr. (lat.), prez.
kdpiram - razg. shvatiti to; shvatati,
kapisla im. . r. (lat.) - upalja koji na
udar ili dodir pali barut u metku ili pa
troni vatrenog oruja; kapsula,
kapital im. m. r. (lat.), g. jd. kapitala imetak, vrijedne stvari, novac; doslov
no; glavnica bez kamata,
kapitalac im. m. r. (lat.), g. jd. kapitalca,
n. mn. kapitlci - prvorazredan primje
rak divljai (jelen kapitalac)', prenes.
koji ima ili iza kojeg stoji skup odre
enih vrijednosti koje valja iskoristiti;
pejor. umiljena osoba koja se izdaje za
mnogo imunijeg, vanijeg, uticajnijeg
negoli to u stvarnosti jest.
kapitalist(a) im. m. r. (lat.) - vlasnik
kapitala, onaj koji ulae svoj kapital u
dalje poslove; pristaa i zagovornil ka
pitalizma; arg. bogata osoba,
kapitalistkinja im. . r. - ena kapitalist,
kapitalistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na kapitalizam.

277

276
kapitalistiki pril. - na nain kapitalizma,
na osnovu naela kapitalizma (ponaati
se kapitalistiki).
kapitalizam im. m. r. (lat.), g. jd. kapita
lizma - drutveno-ekonomsko ureenje
u dravi zasnovano na slobodnoj radnoj
inicijativi, slobodnom tritu, privatnom
vlasnitvu i neometanom proticanju rada
i kapitala.
kapitulacija im. . r. (lat.) - prekid borbe i
predaja suprotnoj strani u sukobu pri
znavanjem vlastitog poraza; prenes.
odustajanje od daljnjeg nadmetanja,
kapitulant im. m. r. (lat.) - onaj koji ka
pitulira, poklekne pred tekoama i ne
mogunostima da ih u svoju korist rije
i; onaj koji je sklon kapitulaciji,
kapituliranje gl. im. s. r. (lat.) od kapi
tulirati.
kapitulirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
kapituliram - predati se, priznati poraz,
poloiti oruje,
kapkanje gl. im. s. r. od kapkati.
kapkati gl. nesvr., prez. kapkam - po
malo kapati; kapati u kraim prekidima,
kaplar im. m. r. (tal.) - vojn. desetar, naj
nii in u mnogim vojskama,
kaplarski prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na kaplare,
kaplarski pril. (tal.) - na nain kaplara,
kao to bi to uinio kaplar,
kaplja im. . r. - isto to i kap.
kapljica im. . r., em. - mala kaplja;
mjera nekog lijeka u tenom obliku;
prenes. kvalitetno vino ili neko drugo
pie.
kapljevina im. . r. - tekuina kao otopina
posebnog mineralnog sastava (u pilja
ma, peinama i sl.); tekuina koja se
odvaja od cjeline u kapima (npr. s pe
enja na ranju),
kapric im. m. r. (tal.) - udljiv, tvrdoglav
postupak; inad, inat.
kapriciozan prid. (tal.), odr. v. kapri
ciozni - koji je udljiv, tvrdoglav, koji
tjera inad.
kapriciozno pril. - na kapricirajui nain;
udljivo, tvrdoglavo, inadijski
kapsula im. . r. (lat.) - ovojnica za
lijekove u prahu; upalja koji na udar ili
dodir pali barut u metku ili patroni vat
renog oruja; kapisla.

kaptaa im. . r. (lat.) - zatvaranje izvora

vode, plina, nafte kako bi se sprijeio
gubitak i posebnim ureajem regulisao
pravilan protok,
kaptol im. m. r. (lat.) - zbor kanonika u
slubi biskupu,
kapuljaa im. . r. - pokrivalo za glavu
naiveno za ovratnik na jakni, mantilu i
sl.

kaput im. m. r. (tal.), g. jd. kaputa - gornji

dio odjee za zatitu od studeni.
kara prid. (tur.) - crn, taman; ob. prvi dio
sloenice kojim se naznaava da je ne
to crno, tamno {karaboja).
karabin im. m. r. (fr.) - kratka vojnika
puka; lovaka puka s ilijebljenom ci
jevi za zrno.
karabinjer im. m. r. (tal.) - talijanski
andar; policajac naoruan karabinom,
karabit im. m. r. (lat.) - hemijski spoj koji
s vodom daje acetilen; sredstvo pogod
no za rasvjetu,
karaoz im. m. r. (tur.) - hist. teatar sjena,
i danas vrlo popularan u Turskoj; komi
ar, lakrdija,
karakonda im. . r. (tur.) - vjetica;
izraz za enu brza i zla jezika, lukavih i
opasnih namjera; karakondula
karakondula im. m. i . r. (tur.) - kara
konda.
karakter im. m. r. (gr.) - ukupnost oso
bina, pogleda, ivotnih principa i dru
tvenog ponaanja odreene osobe; pre
nes. ovjek stabilnih uvjerenja; najprepoznatljivije i najsvojstvenije obiljeje.
karakteristian prid. (gr.), odr. v. kara
kteristini - koji se u neemu izdvaja u
odnosu na druge; to je posebno tipino;
svojstven.
karakteristika im. . r. (gr.), dat. jd.
karakteristici - osobina, bitno svojstvo
nekoga ili neega; obiljeje; usmena ili
pisana izjava o neijoj strunosti, jav
nom djelovanju i sl. (radne karakterisike).
karakterisanje/karakteriziranje gl. im.
s. r. (gr.) od karakterisati/karakterizi
rati.
karakterisati/karakterizirati gl. nesvr.
(gr.), prez. karakte riem/karakterizi
ram - opisati ija osnovna svojstva i po
sebnosti.

karavlah

karamanka im. . r. (tur.) - vrsta kruke

porijeklom iz Turske,
karambol im. m. r. (fr.) - sudar; bilijarska
igra na stolu bez rupa.
karamela im. . r. (p.) - slatki u obliku
bombone spravljen od smjese prenog
eera i mlijeka,
karamut im. m. r. (tur.-perz.) - vrsta kru
ke koja se upotrebljava za spravljanje
turije.
karandoloz im. m. r. (tur.) - crni demon,
zao duh; duh kojim se plae djeca da bi
bila posluna,
karanfil im. m. r. (gr.-tur.) - vrsta cvijeta
raznobojnih cvjetova; alkatmer.
k aran fili im. m. r. (gr.-tur.) - vrsta
zaina; klini,
karantena im. . r. (tal.) - ob. karantin.
karantln im. m. r. (tal.), g. jd. karantina preventivna izolacija bolesnih osoba ili
onih u iju se oboljelost sumnja; izo
lirani boravak sportista pred neko vano
natjecanje, karantena,
karar im. m. r. (ar.) - donesena odluka,
zakljuak; prava mjera u emu, pogodna
prilika.
karasevdah im. m. r. (tur.-ar.), n. mn.
karasevdasi - stanje velike ljubavne zanesenosti koja uslovljava pisanje i pje
vanje pjesama; ljubavna melanholija.
karat im. m. r. (gr.) - mjera za istou
zlata i dragog kamenja,
karate im. m. r. (jap.), g. jd. karatea borilaka vjetina koja je dola s Dale
kog istoka; posebna sportska disciplina,
karanje gl. im. s. r. od karati,
karati (se) gl. nesvr., prez. karam (se) upuivati kome ili emu glasne primjed
be, prijekore; prekorijevati; svaati se.
karatist(a) im. m. r. (jap.), g. jd. karati
ste! karatista, n. mn. karatisti/karatiste onaj koji je savladao vjetinu karatea
karaula im. . r. (tur.) - straarnica; vojna
pogranina stanica,
karavan im. m. r. (perz.) - povorka za
prenih ivotinja i kola, s robom i to
varim; tip automobila,
karavela im. . r. (p.) - hist. tip jedre
njaka; tip aviona za prevoz putnika,
karavlah im. m. r. (tur.-srp.) - izraz za
ovjeka tamnije puti porijeklom iz ju
nih dijelova Rumunije i Negotinske
krajine u Srbiji; pejor. izraz za onoga

karbon

koji izbjegava ili uope ne potuje

vjerske propise,
karbon im. m. r. (lat.), g. jd. karbona ugljen; hist. etvrti period paleozojske
ere kad su u Zemljinoj kori formirani
najvei bazeni kamenog uglja,
karcinom im. m. r. (gr.), g. jd. karcino
ma - med. bolest raka.
karda im. m. r. (tur.) - drug, prijatelj
kardinal im. m. r. (lat.), g. jd. kardinala visoki dostojanstvenik u hijerarhiji kato
like crkve; vrsta jabuke; vrsta groa;
ptica pjevica iz porodice zeba, ivi u
Americi.
kardiogram im. m. r. (gr.) - grafiki pri
kaz rada srca; prenes. ritam odreenih
aktivnosti.
kardiohirurg im. m. r. (gr.) - ljekar spe
cijalist za operacije na srcu.
kardiologija im. . r. (gr.) - prouavanje
i lijeenje bolesti srca.
karfiol im m. r. (tal.); gen. jd. karfila po vrtna kultura iz roda cvjetaa,
kargo im. m. r. (p.) - brodski teret; teret
ni brod.
karija im. m. r. (ar.) - ua Kur'ana s jas
nim, tanim izgovorom i muziki odnje
govanom melodijom,
karijera im. . r. (fr.) - napredovanje u
nekoj djelatnosti (politika karijera,
sportska karijera).
karijerist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. karije
riste - onaj koji nema obzira, koji je bez
skrupula u postizanju uspjeha i udovo
ljavanja linim interesima, lakta,
karijes im. m. r. (lat.) - razaranje vrstog
zubnog tkiva,
karika im. . r. (ma.), dat. jd. karici jedan od sastavnih dijelova lanca, ono
to spaja, kolut, obru, halka,
karikatura im. . r. (lat.) - crte koji u
kratkim potezima, ob. s ironijom, istie
najuoljivije vanjske, ali i karakterne
osobine nekog lika, dogaaja, pojave i
sl.; prenes. ono to je potpuni promaaj,
to iskrivljuje, ismijava, obesmiljava
sliku, pojavu ili dogaaj.
karikaturist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. kari
katuriste - onaj koji crta karikature, koji
se bavi karikaturom,
karikiranje gl. im. s. r. od karikirati.
karikirati gl. nesvr. (lat.), prez. kariki
ram - izvrgnuti koga ili ta poruzi

278

279
namjernim iskrivljavanjem slike; praviti
(od koga ili ega) karikaturu, ismijavati;
pretjerati u opsivanju ega toliko da se
to pretvori u svoju suprotnost,
kariran prid. (fr.), odr. v. karirani - koji
je ukraen pomou kvadrata; kockast
(karirana koulja; karirani stolnjak),
kariik im. m. r. (tur.), n. mn. kariici smjesa od vie pojedinosti; prid. - izmi
jean, pomijean,
karitativan prid. (lat.), odr. v. karitativni
- koji dobrotvoran, dareljiv,
karitativno pril. (lat.) - na nain darelji
vosti i milosra
karlica im. . r. (njem.) - skup kostiju u
donjem dijelu trbuha; posuda za mlije
ko.
karmin im. m. r. (tal.) - jarkocrvena boja;
ru za usne.
karmine . r. mn. (lat.) - gozba organizi
rana u ast preminuloga; poduje,
karnet im. m. r. (fr.) - cjelina vie pre
voznih karata koje se ponitavaju prije
vonje i tako postaju vaeima,
karneval im. m. r. (tal.), g. jd. karnevala sveanost koju karakteriu plesovi na
ulici u kostimima i pod maskama; ma
karada.
karo im. m. r. (fr.) - uspravni crveni kosi
etvorougaonik u kompletu francuskih
igraih karata; isti takav uspravni etvo
rougaonik na platnu ili tkanini,
karoserija im. . r. (fr.) - gornji dio auto
mobila.
karpuza im. . r. (perz.) - lubenica, bo
stan.
karta im. . r. (gr.), g. jd. karte, g. mn.
karata/krtl - crte povrine Zemlje u
koji su uneseni geografski podaci; ko
madi tvreg papira ili plastike za igru i
kockanje (igrae karte); dokument za
identifikaciju (lina karta; lanska kar
ta); dopisnica; ulaznica, kupon,
karta im. m. r. (gr.) - onaj koji se karta,
kartaro.
kartaka im. . r. (gr.) - ona koja karta,
ena kartaro,
kartaro im. m. r. (gr.) - onaj koji je
ogrezao u kartanje, kojem su kartanje i
kocka strast,
kartaki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na karte, na igru kartama.

kartanica im. . r. (gr.) - prostorija za

kartanje.
kartati (se) gl. nesvr., prez. kartam (se) igrati neku kartaku igru; prenes. koc
kati se s neizvjesnou kakve e biti
posljedice; rizikovati,
karte im. m. r. (tal.) - metak za top koji
ima punjenje u obliku same,
kartel im. m. r. (lat.) - oblik udruivanja
kapitala i poslova velikih privrednih
korporacija,
karter im. m. r. (engl.) - leite motora,
kartica im. . r. (gr.), em. - mala karta;
posebno izraena plastificirana karta na
kojoj su kodirani podaci za otvaranje
bankovnog rauna ili u druge svrhe,
kartograf im. m. r. (gr.) - osoba koja se
bavi izradom geografskih karata, karto
grafijom.
kartografija im. . r. (gr.) - skup metoda
grafikog prikazivanja geografskih po
dataka prilikom izrade zemljopisnih ka
rata.
kartografski prid. odr. v. (gr.) - koji je
odnosi na kartografiju,
kartografski pril. (gr.) - na nain karto
grafa i metoda kartografije; jasno, pre
cizno.
karton im. m. r. (fr.), g. jd. kartona - krut
deblji papir; posebni slubeni papir za
razne oblike evidencije (vojni kartom,
zdravstveni karton).
kartonski prid. odr. v. - koji je od kartona
(kartonska kutija),
kartotetka im. . r. (gr.) - ureena zbirka
karata, kartica, kartona u kojima su po
hranjeni osnovni podaci popisnog ili
informativnog karaktera; kutija za uva
nje te zbirke.
kas im. m. r., n. mn. kasovi - kretanje ko
nja koje je neto bre od obinog hoda a
sporije od galopa
kasa im. . r. (tal.) - blagajna .
kasaba im. . r. (ar.) - manji grad izgra
en u tradicionalnom bosanskom orijen
talnom duhu; varo,
kasablija im. . r. (ar.-tur.) - stanovnik
kasabe; prenes. malograanin, provincijalac.
kasacija im. . r. (fr.) - vrhovna sudska
odluka kojom se potvruje ili osporava
presuda donesena na niem sudskom
nivou.

kasno

kasa im. m. r. - onaj koji kasa; konj

uvjeban za kas.
kasan prid., odr. v. kasni - koji dolazi
kasnije, poslije ega drugog (kasne tre
nje).
kasapin im. m. r. (ar.) - mesar; prenes.
onaj koji se u drutvu ponaa kao mesar;
nasilnik, zloinac,
kasapljenje gl. im. s. r. (ar.) od kasapiti,
kasapiti gl. nesvr. (ar.), prez. kasapim sjei meso, obavljati mesarske poslove;
prenes. ponaati se prema kome ili emu
nasilniki; ubijati, unitavati, zatirati,
kasapnica im. . r. (ar.) - mesarska raddnja; mesara, mesnica,
kasarna im. . r. (tal.-fr.-njem.) - zgrada u
kojoj boravi vojska,
kasanje gl. im. s. r. od kasati,
kasati gl. nesvr., prez. kasa - trati ka
som (konj); razg. kretati se polahko;
kaskati.
kaseta im. . r. (tal.) - posebno izraena
kutija za uvanje stvari; plastina kutija
u koju se smjeta magnetofonska traka
ili film.
kasetofon im. m. r. (tal.-gr.) - aparat koji
moe reprodukovati zvuk sa kaseta,
kasida im. . r. (ar.) - podua pjesma na
arapskom, turskom ili perzijskom jeziku
kojom se neto hvali i uzvisuje, rimo
vana na jednu rimu i moe imati najma
nje 15 stihova,
kasino im. s. r. (tal.) - zgrada ili skup pro
storija koje su predviene za igre na
sreu, kockanje i za drutvenu zabavu
kaskada im. . r. (fr.) - prelijevanje vode
preko stepenaste ili koje druge posebno
podloge; manji vodopad,
kaskader im. m. r. (fr.), g jd. kaskadera onaj koji za vrijeme snimanja filma
umjesto glumca izvodi opasne scene,
kaskanje gl. im. s. r. od kaskati,
kaskati gl. nesvr., prez. kaskam - kasati,
zaostajati za kime u obavljanju kakvog
posla; kasniti,
kaskatiti se gl. nesvr. (tur.), prez. kaskatlm se - region, uditi se, snebivati se od
uda.
kasniti gl. nesvr., prez. kasnim - dolaziti
sa zakanjenjem, uiniti ta poslije
dogovorenog vremena.
kasno pril. - sa zakanjenjem, kasnei,
nepravovremeno.

kasta
kasta im. . r. (p.), g. mn. kasta/kasti - u
Indiji posebni, odijeljeni drutveni sloj
povezan vlastitim nasljednim pravima;
prenes. zatvorena drutvena grupacija
okupljena zajednikim interesima i s
posebnim privilegijama.
kastanjete im. . r. mn. (p.) - panski
instrument u obliku drvenih izdubljenih
ploica koje pri izvoenju kompozicije
muziar dri u obje ruke i njima pro
izvodi prepoznatljiv zvuk.
kastile pril. (ar.-tur.) - s jasnom namje
rom, namjerno,
kastracija im. . r. (lat.) - kopljenje,
uklanjanje polnih lijezda,
kastrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kastriram - ukopiti, utrojiti, odstraniti
polne lijezde.
Kasum im. m. r. - osmi novembar, dan u
kojem se dijeli ljetni i zimski period u
godini (Mitrovdan u kalendaru pravo
slavne crkve).
kaa im. . r. - itko jelo koje se jede
kaikom.
kaagija im. . r. (tur.) - eagija, eljezna
etka kojom se timare konji,
kaagijati gl. nesvr. (tur.), prez. kaagijam - timariti konja kaagijom.
kaalj im. m. r., n. mn. kaljev i - nadra
ajno i bolno izbacivanje zraka iz plua
(u toku bolesti, alergije i sl.),
kaast prid., odr. v. kaasti - koji je poput
kae; idak,
kaiica im. . r. (tur.), em. - mala kai
ka; prenes. neto malo, jadno, oskudno
(ivot na kaiica); lica,
kaika im. . r. (tur.), dat. jd. kaici - dio
pribora za jelo; dio kakve maine kojim
se ta zahvata,
kaljucanje gl. im. s. r. od kaljucati,
kaljucati gl. nesvr., prez. kalj ue am pomalo, povremeno kaljati,
kamir im. m. r., g. jd. kamira - fina
tkanina od dlake kamirskih koza.
katig im. m. r. (lat.) - kazna,
kaun im. m. r. (tal.) - veliki sanduk sko
van od dasaka ili manja kutija napravlje
na od kartona otvoren s gornje strane.
kat im. m. r. (tur.) - sprat, boj (kua na tri
kata); platno za ensku nonju u musli
manskoj tradiciji (ob. dimije i bluza).

281

280
kataklizma im. . r. (gr.) - velika ele
mentarna nesrea; propast veih razmje
ra, katastrofa,
katakombe im. . r. mn. (tal.) - podzemni
hodnici i spilje iz antikog vremena;
tajnoviti i nedovoljno osvijetljeni tuneli;
prenes. ono to je zamreno i teko istraivo.
katalizator im. m. r. (gr.) - tvar koja
mijenja brzinu hemijske reakcije, a sa
ma se ne mijenja; prenes. ono to smi
ruje napetu situaciju u drutvu,
katalog im. m. r. (gr.), n. mn. katalozi ureen popis prema nekom ustaljenom
redu i sistematizaciji; registar; prigodno
izdanje s osnovnim podacima o izlobi,
teatarskoj predstavi ili kojoj drugoj kul
turnoj i opedrutvenoj smotri,
katanac im. m. r. (tal.), g. jd. katanca, n.
mn. katanci - sigurnosna brava koja sa
mostalno visi i zakljuava lanac; lokot,
katapult im. m. r. (gr.) - ratna naprava
za bacanje kamenja, zapaljivih tvari i
sl.; naprava s koje se ta moe lansirati
u zrak; prenes. sredstvo koje nekoga
uzdie na vei drutveni poloaj i dr.,
odskona daska.
katar im. m. r. (gr.), n. mn. katari - hu
njavica, kaalj; oboljenje sluznice; pre
hlada, nazeb,
katarka im. . r. (gr.), dat. jd . katarki, g.
mn. katarkl - jarbol,
katarza im. . r. (gr.), g. jd. katarza/
katarzi - duhovno i etiko proienje
izazvano povoljnim vanjskim podstica
jima koje dovodi do potpunije fizike i
psihike ravnotee,
katastar im. m. r. (lat.), g. jd. katastra, g.
mn. katastara - evidencija zemljita i
zemljinih parcela na osnovu ega se
prave zemljine knjige i razrezuju odgo
varajui porezi,
katastarski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na katastar (katarstarska esti
ca).
katastrofa im. . r. (gr.) - koban dogaaj
ili vie meusobno povezanih dogaaja
s velikim traginim posljedicama (ratna
katastrofa); prenes. potpuni neuspjeh,
katedra im. . r. (gr.), g. mn. katedri posebna vrsta stola za predavaa u
uionici; odsjek za odreeni predmet na
fakultetu.

katedrala im. . r. (gr.) - zgrada crkve u

katolikoj vjerskoj zajednici u kojoj bis
kup vri obrede unutar djelokruga je
dne biskupije,
kategorian prid. (gr.), odr. v. kategdrinl - koji je jasno odreen, bezuvje
tan, odluan, izriit,
kategoriki prid. odr. v. (gr.) - katego
riki.
kategoriki pril. (gr.) - na kategorian
nain; odluno, izriito, bezuvjetno,
kategorija im. . r. (gr.) - klasa, grupa,
vrsta, razred, red; pojave prepoznatljive
prema nekom zajednikom obiljeju; fil.
pojam koji u sebi sadri najopenitije
osobine, veze, odnose odreenog posto
janja i miljenja (kategorija vremena),
kategorljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na kategoriju,
kategorljski pril. (gr.) - prema katego
rijama, na kategorije
katehizam/katekizam im. m. r. (gr.lat.), g. jd. katekizma, g. mn. katehizdma
- izlaganje kranskog uenja prilago
eno usvajanju prvih znanja o svijetu i
ivotu.
kateter im. m. r. (gr.) - cijev koja se
uvlai bolesniku u tjelesne upljine radi
oslobaanja vika tenosti i ienja,
ispiranja i lijeenja,
katil im. m. r. (ar.) - ubica, krvnik,
katilskl pril. odr. v. (ar.) - na nain ubice;
ubilaki, krvniki,
katkada pril. - s vremena na vrijeme, od
prilike do prilike; kadgod, ponekad,
katmer im. m. r. (tur.) - cvijet karanfil,
katmerli prid. (tur.) - koji je punocvjetan,
s puno rascvjetanosti.
katolicizam im. m. r. (gr.), g. jd. kato
licizma - jedna od kranskih vjero
ispovijesti, kojoj je vrhovni duhovni po
glavar papa.
katoliki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na katolike ili katolicizam,
katoliki pril. (gr.) - na nain katolika ili
katolicizma, kao katolik,
katolik im. m. r. (gr.), n. mn. katolici pripadnik katolike vjeroispovijesti;
onaj koji je krten prema katolikom
vjerskom obredu,
katolkinja im. . r. - pripadnica katolike
vjeroi spo vjeti.

kauzalan

katran im. m. r. (ar.) - crna, itka ili

smolasta tvar koja se dobija kuhanjem
borove smole ili suhom destilacijom iz
drveta ili kamenog uglja, derivat nafte,
katraniti gl. nesvr. (ar.), prez. katranlm mazati, podmazivati ili zalijevati to
katranom.
katranizirati/katranizovati gl. svr. i
nesvr. (ar.), prez. katranizlram/katranizujem - pretvoriti ili pretvarati ta u
katran.
katul im. m. r. (ar.) - ubistvo, pogublje
nje, smaknue,
katul-bujruntija im. m. r. (ar.-tur.) slubeni dopis (bujrunutija) vie ili
vrhovne vlasti u Osmanskoj Carevini
kojom se nareuje da neko bude pogu
bljen.
katul-ferman im. m. r. (ar.-perz.) - fer
man kojim se nareuje da neko bude
ubijen.
katun im. m. r. (rum.-alb.), g. jd. katuna planinsko stoarsko naselje s velikim
okolnim ispasitima, gdje se stoka izgo
ni u ljetnjem periodu,
kaucija im. . r. (lat.) - novani iznos koji
se daje kao zalog za moguu tetu; jam
evina.
kau im. m. r. (engl.) - lealjka s niskim
naslonom koja slui i za spavanje i za
sjedenje.
kauuk im. m. r. (engl.) - tvar u irokoj
proizvodnoj upotrebi koja se dobiva od
smolaste tvari koju lui kauukovac,
kauukovac im. m. r. (engl.), g. jd. kauukvca, g. mn. kauukovaca - tropsko
drvo koje lui smolastu tvar od koje se
dobiva kauuk,
kaukija im. m. r. (tur.) - zanatlija koji
izrauje kape od debele vunene ili pa
mune tkanine (kauk).
kaur im. m. r. (perz.), n. mn. kauri narodski izraz za pojedinca pripadnika
nemuslimanske zajednice; rjee: aur.
kaurkinja im. . r. (perz.) - pripadnica
nemuslimanske zajednice, rjee: aurkinja.
kaurma/kavurma im. . r. (tur.) - jelo
spravljeno od bravlje iznutrice, porobac, drobina,
kauzalan prid. (lat.), odr. v. kauzalni uzroan, uzrono povezan.

kavalerija

kavalerija im. . r. (fr.) - rod vojske,

konjica.
kavalir im. m. r. (fr.), g. jd. kavalira prvotno konjanik, vitez; danas mukarac
koji se odlikuje brinim, kultiviranim
odnosom prema damama; onaj koji se u
drutvu ponaa velikoduno i galantno,
kaverna im. . r. (lat.), g. mn. kaverni
kaverna - upljina u tkivu ivog orga
nizma nastala usljed bolesti.
kavga im. . r. (perz.), g. mn. kavgi - otar
sukob, svaa, prepirka,
kavijar im. m. r. (tur.) - ikra od pojedinih
vrsta riba pripravljena za jelo.
kazaljka im. . r., dat. jd. kazaljki - mala
poluga na satu ili na kakvom instrume
ntu za mjerenje, pokazuje vrijeme, utro
ak energije, krvni pritisak i sl.
kazamat im. m. r. (tal.) - tamnica.
kazan im. m. r. (perz.) - veliki kotao za
razliite namjene (vojniki kazan).
kazandija im. m. r. (perz.-tur.) - zanat
lija koji izrauje kazane,
kazati gl. svr., prez. kaem - izrei rijei
ma, rei, spomenuti, saopiti, opisati,
predstaviti,
kazivanje gl. im. s. r. od kazivati.
kazivati gl. nesvr., prez. kazujem - izgo
varati rijei unaprijed propisanim to
nom, izgovarajui rijei neto predstavljati.
kazna im. . r., g. mn. kazni - izreena ili
izvrena sankcija za poinjeni prestup,
krivicu, propust, zloin itd.
kazneni prid. odr. v. - koji se odnosi na
kaznu, koji je u odreenoj vezi postup
kom za sankcioniranje kazne,
kaznionica im. . r. - zgrada ili prostorija
u kojoj osueni izvravaju svoju kaznu,
kazniti gl. svr., prez. kaznim, trp. prid.
kanjen - izrei ili izvriti kaznu zbog
kakvog veeg ili manjeg prestupa i po
vrede zakona,
kazuistika im. . r. (gr.), dat. jd. kazu
istici - razmatranje pojedinih primjera u
duhu aktuelnih pravnih normi; primjena
opih (dogmatskih) pravila na pojedine
(sudske i sl.) sluajeve; prenes. izvrtanje
konkretnih injenica pomou raznih
smicalica i doskoica,
kaiprst im. m. r. - prst na ruci izmeu
palca i srednjeg prsta kojim se pokazuje.

282

283
kanjenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi
na kanjenike.
kanjenik im. m. r., n. mn. kaznjenici onaj koji je na izdravanju zatvorske ili
koje druge kazne; zatvorenik, zatoenik,
kanjenica im. . r. - ena kanjenik,
kanjiv prid., odr. v. kanjivi - koji se
moe kazniti, koji po zakonu povlai
kaznu.
ker im. . r., g. jd. keri - ensko dijete u
odnosu na svoje roditelje,
kerka im. . r., g. jd. kerke, vok. jd.
kerko - ker, ki.
ki im. . r., g. jd. keri - ker, kerka,
kecelja im. . r. (ma.) - dodatni dio
odjee koji se oblai kao zatita od
prlj anj a i neistoe (radna kecelja).
keiga im. . r. - vrsta rijene ribe.
kefa im. . r. (tur.) - ob. etka, priruna
alatka za ienje, ribanje, skidanje pra
ine ili prljavtine.
kefati gl. nesvr. (tur.), prez. kefam - razg.
etkati, skidati prainu ili prljavtinu
etkom.
kefini im. m. r. mn. (ar.) - efini, po
smrtna odjevna oprema za umrlog u
muslimanskoj tradiciji, koja se sastoji
od bijelog platna u koji se umotava
umrli.
kefir im. m. r. (tur.), g. jd. kefira - pro
izvod od mlijeka koji se priprema prema
posebnom receptu.
keks im. m. r. (engl.), n. mn. keksi/keksovi
- sitno suho slatko pecivo,
kelam im. m. r. (ar.) - govor, besjeda;
(Kelam) jedan od fundamentalnih atri
buta Boije prisutnosti u svijetu prema
islamskom uenju,
kelj im. m. r. - vrsta zeljastog povra
kemija im. . r. (gr.-ar.) - ob. hemija,
kengur im. m. r. (engl.) - australski tobolar jakih zadnjih nogu; klokan,
kentaur im. m. r. (lat.) - mitoloko bie
kojemu je gornji dio ljudski, a donji
konjski.
kenjac im. m. r., g. jd. kenjca, v. jd.
ke nje, n. mn. ke njci - magarac (izraz za
magarca u Hercegovini); prenes. arg.
onaj koji se ponaa nedostojno svoga
ugleda i poloaja,
kenja im. . r. - enka kenjac,
kenjiluk im. m. r., n. mn. kenjiluci zbijanje neslanih ala; magaretina.

kenjkanje gl. im. s. r. od kenjkati,

kenjkati gl. nesvr., prez. kenjkam - biti
neraspoloen i to javno pokazivati, du
riti se; priguenim plaom izraavati ne
zadovoljstvo (o djetetu),
kepec im. m. r. (tur.), n. mn. kepeci - oso
ba vrlo nisakog rasta, kao patuljak,
keramet im. m. .r. (ar.) - eramet, nat
prirodno svojstvo ili pojava koja se, pre
ma islamskom uenju, prvenstveno jav
lja kao milost Boija prema ljudima
(Allahovi kerameti).
keramiar im. m. r. (gr.) - onaj koji se
bavi izradom predmeta ili drugih elje
nih oblika od keramike, zanatlija koji
ugrauje keramiku,
keramiarka im. . r. (gr.) - ena kera
miar.
keramiarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na keramiku, koji pripada kera
mici.
keramiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na keramiku; koji je od kera
mike.
keramika im. . r. (gr.), dat. jd. keramici
- proces izrade predmeta i drugih e
ljenih oblika postupkom peenja gline
ili ugraivanje odgovarajuih kerami
kih predmeta u procesu gradnje (npr.
keramike ploice); predmeti nastali u
keramikom oblikovanju,
kerber im. m. r. (lat.) - troglavi pas u
antikoj mitologiji koji uva ulaz u za
grobni svijet Had; prenes. onaj koji gro
zniavo i beutno uva steene pozi
cije; osoba koja ropski i bespogovorno
slui interesima svoga poslodavca,
kerefeke im. s. r mn. (ma.) - pretjerane
vanjske manifestacije (uglavnom tikovi
ma, grimasama i sl.) bez unutarnje vri
jednosti i vanosti.
kesa im. . r. (perz.) - vreica (od najlona,
koe, platna i sl.) koja obino slui za
jednokratnu upotrebu,
kesedija im. m. r. (perz.-tur.) - onaj koji
odluno sijee, koji odsijeca,
kesiti (se) gl. nesvr., prez. kesim (se) pokazivati zube (ivotinjama); zlurado
se smijati pokazujui zube.
kesre im. s. r. (ar.) - dodatni znak u arap
skom pismu kojim se oznaava vokal i.
kesten im. m. r. (gr.), n. mn. kesteni!
kestenovi - vrsta drveta s plodovima

kianka

smjetenim u tvrdim smeim koulji

cama; plod tog drveta,
kestendija im. m. r. (gr.-tur.) - onaj koji
pee i prodaje kestene,
kestenjast prid. (gr.), odr. v. kestenjaste koji ima smeu boju i nijansu kao ke
stenov plod.
kestenje zb. im. s. r. (gr.) - uma keste
nova; hrpa kestenova ploda,
kibernetika im. . r. (gr.), dat. jd.
kibernetici - cjelina ljudskih znanja i
teorija o komunakciji i suodnosu ivih
bia i strojeva; prouavanje kompju
terskih sistema i ovjekova nervnog si
stema u svrhu prouavanja i pojanja
vanja prirode ljudskog mozga,
kibla im. . r. (ar.) - strana svijeta na kojoj
se nalazi Mekka i u njoj aba (Kaba),
prema kojoj se muslimani okreu u vri
jeme klanjanja redovnih namaza i oba
vljanja drugih molitava,
kibletnama im. . r. (ar.-perz.) - busola, u
tradicionalnom ivotu muslimana slui
za odreivanje u kojem se pravcu nalazi
Mekka, odnosno aba, radi klanjanja
namaza i obavljanja drugih molitava,
k'ibur im. m. r. - ibur, pretjerivanje u
visokom miljenju o sebi i vlastim vri
jednostima; oholost, nadmenost.
kico im. m. r.; . r. kicokinja - osoba
koja mnogo polae na svoje javno do
tjerivanje i uljepavanje.
ki im. m. r. (njem.) - neukusno djelo
(prvenstveno u umjetnosti) koje podilazi
loem ukusu i samo ga proizvodi,
kieraj im, m. r. (njem.) - neposredni
rezultat ili proces onog to strunjaci
unutar odreene oblasti prepoznaju kao
ki.
kiica im. . r. - slikarski kist.
kima/kima im. . r. (tur.) - hrbat, kra
ljenica, niz kostiju koje ine kimeni
stup kod kimenjaka; prenes. ono to je
glavna, sutinska vrijednost ega, sim
bol sigurnosti,
kicjnenjak im. m. r. (tur.), n. mn.
kimenjaci!kimenjci - organizmi i iva
bia koja imaju kimu; prenes. osoba s
postojanim i odlunim stavovima; supr.
beskimenjak,
kianka im. . r. - resa od debljih konaca
od vune i slinog materijala koja visi
kao ukras (na odjei, konjskoj uzdi i sl.).

kien

kien prid., odr. v. kien! - koji je ukraen

(cvijeem, nakitom i sl.), ureen,
kienost im. . r., instr. jd. klenou/
klenosti - stanje ili svojstvo onoga to
je kieno.
kidanje gl. im. s. r. od kidati,
kidati gl. nesvr., prez. Kidam - trgati ta
naglo zubima, rukama i sl.; nasilno ta
prekidati (npr. prijateljstku vezu); ukla
njati ubrivo iz tale ili obora; arg.
naglo utei s opasnog mjesta,
kidisanje gl. im. s. r. od kidisati,
kidisati gl. nesvr. (tur.), prez. kidiem pogibeljno, po cijenu ivota uprijeti sve
snage da se postigne zacrtani cilj.
kidnapiranje/kidnapovanje gl. im. od
kidnapirati/kidnapo vati.
kidnapirati/kidnapovati gl. svr. i ne
svr., prez. kidnapiram/kidnapujem - ob.
kidnapovati, izvriti otmicu ili sudje
lovati u otmicu (radi ucjene, iznuivanja
otkupnine i sl.),
kifla im. . r. (njem.) - pecivo u obliku
polumjeseca,
kihati gl. nesvr., prez. kiem, gl. pril.
sad. kiui - izbacivati u prekidima zrak
kroz nos i usta usljed nadraaja, nahlade, alergije, bez uticaja vlastite volje,
kihnuti gl. svr., prez. kihnem - up. kihati,
kijam im. m. r. (ar.) - stajanje na nogama
u vrijeme obavljanja namaza kod musli
mana.
Kijamet im. m. r. (ar.) - Sudnji dan, Smak
svijeta; prenes. stanje uurbanosti, po
metnje, stresa,
kijametiti glag. nesvr. (ar.), prez. kijmetlm - traiti ta vikom, galamom,
pojaanom nervozom; neposredno ispo
ljavati plahovitost, hirovitost, nestrplje
nje.
kijametskl prid. odr. v. (ar.) - koji se tie
Kijameta (Sudnjeg dana, prema islam
skom uenju), koji je povezan s Kijametom.
kijametski pril. - kao u asu Kijameta,
kika im. . r., dat. jd. kiki - dio kose
upleten i povezan tako da pada ili stri,
kikiriki im. m. r., g. jd. kikirikija - plod
biljke uljarice koji se jede pren,
kiklop im. m. r. (lat.) - jednooki div u
antikoj mitologiji,
kikot im. m. r. - hihot.

285

284
kila im. . r. - bolest koja nastaje spu
tanjem trbunih organa u susjedne u
pljine; hernija,
kilav prid., odr. v. Kilavi - koji ima kilu;
prenes. koji samo iz njemu poznatih
razloga odugovlai s poslom i obave
zama; to se bezrazlono usporava; ne
spretan, nepohitan, neokretan (kilav po
sao).
kilavac im. m. r., g. jd. kilavca, n. mn.
kilavci - onaj koji ima kilu; prenes. onaj
koji otee s poslovima kao da ima kilu.
kila vij enj e/kila vij enj e gl. im. s. r. od
kilaviti se.
kilaviti/kilaviti se gl. nesvr., prez. Kila
vim/kilavim se - muiti se u nekom po
slu; arg. pe. vrlo sporo ta raditi,
kilavost im. . r., instr. jd. Kilavou!
Kilavosti - stanje ili svojstvo onog koji je
kilav, osobina onog to je kilavo.
kilo- (gr.) - prvi dio sloenice kojim se
oznaava hiljada (npr. kilogram, kilo
metar, kilobajt itd.),
kilobajt im. m. r. (engl.) - jedinica mje
renja koliine energije u informatici (1
kilobajt = 10,24 bajtova)
kilogram im. m. r. (gr.) - jedinica za
teinu (1.000 grama); skr. kg.
kilometar im. m. r. (gr.) - jedinica za
mjerenje duine (1.000 metara); skr.
km.
kilovat im. m. r. (gr.) - jedinica za mje
renje elektrinog napona (1.000 vata);
skr. kw.
kim im. m. r. (njem.), n. mn. Kimovi vrsta biljke titarke koja se upotrebljava
kao zain.
kimono im. m. i s. r. (jap.) - japanska
enska haljina sa irokim rukavima i
pojasom; sport, odjea za karate, dudo
i druge borilake vjetine,
kinurenje gl. im. s. r. od kinuriti (se),
kinuriti (se) gl. nesvr., prez. kinurim
(se) - pretjerano ta ukraavati; ukra
avati se bez mjere i ukusa,
kinematograf im. m. r. (gr.) - onaj koji
se bavi kinematografijom; sala u kojoj
se prikazuju filmska ostvarenja,
kinematografija im. . r. (gr.) - snima
nje filmova i reprodukovanje pokretnih
slika na filmskom platnu.

kineski prid. odr. v. - koji je porijeklom iz

Kine, koji ima veze s Kinom i Kinezi
ma.
Kinez im. m. r. - pripadnik kineskog naro
da; stanovnik drave Kine
kinin im. m. r. - lijek protiv vruice, oso
bito protiv malarije, koji se dobiva od
kore cinchona-drveta.
kino im. s. r. (gr.), g. mn. kina - sala u
kojoj se prikazuju filmovi; prenes. arg.
ono to je izvrgnuto neorganiziranosti i
ruglu (praviti kino od sebe),
kinologija im. . r. (gr.) - nauka o psima,
kinoteka im. . r. (gr.) - ustanova za u
vanje starih filmova i filmskog mate
rijala, filmska arhiva,
kinjenje gl. im. s. r. od kinjiti,
kinjiti gl. nesvr., prez. kinjim - muiti
koga dosaivanjem; zadavati kome ne
ugodnosti.
kiosk im. m. r. (tur.) - kuica za proda
vanje tampe, cigareta i druge robe, tra
fika.
kip im. m. r. (ma.) - oblikovani lik o
vjeka ili ivotinje u tri dimenzije od ka
mena ili kakvog drugog materijala.
kipar im. m. r. - umjetnik koji oblikuje
kipove; vajar, skulptor,
kiparstvo im. s. r., g. mn. kiparstava/
kiparstava - umjetnost oblikovanja ki
pova.
kipljenje gl. im. s. r. od kipiti.
kipiti gl. nesvr., prez. kipim - doi u sta
nje kipljenja, prskanja ispod poklopca
zbog prevelikog zagrijavanja tenosti;
prenes. biti obuzet snanim osjeajima
usljed uzbuenja, ljutnje, uzrujanosti.
kiraet im. . r. (ar.) - pravilno itanje
(uenje) Kur'ana prema pravilima tedvida.
kiraethana im. . r. (ar.-perz.) - hist. i
taonica.
kiretaa im. . r. (fr.) - ienje materice
istrugivanjem.
kiridija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji s
konjima i zaprenim kolima prevozi ro
bu uz odgovarajuu novanu naknadu;
kirija
kirija im. . r. (ar.) - zakup, zakupnina
(mjesena kirija).
kiselina im. . r. - vrsta hemijskog spoja
(azotna kiselina); uope: ono u emu
prevladava kiselost, kisela tekuina.

kitab

kiselkast prid., odr. v. kiselkasti - koji ima

osobenosti kiseline; nakiseo (kiselkast
okus).
kiselost im. . r., instr. jd. kiselout
kiselosti - stanje ili svojstvo onoga to je
kiselo.
kiselo pril. - s kiselim ukusom; prenes.
nevoljno, neveselo,
kiseljak im. m. r., n. mn. kiseljci - mi
neralna voda, s otopinama mineralnih
tvari koje imaju znatne koliine ugljine
kiseline, to daje kiselkast okus.
kiseo prid., odr. v. kiseli - koji ima okus
poput limuna; kojemu je bitno svojstvo
takav okus (kiselo mlijeko); prenes. koji
ima nezadovoljan izraz lica pa svojim
ponaanjem i gestama izraava kiselost,
kiseonik/kisik im. m. r., g. jd. kiseonika gas bez boje, ukusa i mirisa, prijeko
potreban za disanje; hem. element (O).
kismet im. m. r. (ar.) - sudbina, usud.
kisnuti gl. nesvr., prez. kisnem - biti
izloen padanju kie; postajat mokar od
kie, kvasiti se.
kist im. m. r., n. mn kistovi - slikarska
etkica, kiica,
kia im. . r. - vodeni atmosferski talog;
oborina u obliku vodenih kapi.
kisiti gl. nesvr., prez. kii - padati (kad je
rije o kii).
kini prid. odr. v. - koji se odnosi na kiu,
koji je vezan za pojavu kie; koji slui
za zatitu od kie (kina kabanica),
kinica im. . r. - voda dobivena skuplja
njem kie.
kiovit prid., odr. v. kidviti - koji je ispu
njen kiom, u kojemu esto kii [kio
vito jutro].
kit1 im. m. r. (gr.), n. mn. kitovi - najvei
morski sisar.
kit2 im. m. r. (njem.) - smjesa minija ili
krede i firnajsa koja slui za spajanje i
zaptivanje (najee, prozorskih okvira),
kita im. . r. - cvjetovi vezani u snopi
(kita cvijea); ukras od vie niti vezanih
u svome gornjem a oputenih u donjem
dijelu; dio kose uvezan vrpcom u jednu
cjelinu; arg. vulg. muki spolni organ,
kitab im. m. r. (ar.) - itab, knjiga; na
rodski knjiga od posebnog vjerskog
odgojnog i obrazovnog znaaja; (Kitab)
Kur'an.

kitica

kitica im. . r,, em. - mala kita; strofa u

pjesmi,
kienje gl. im. s. r. od kititi,
kititi gl. nesvr., prez. latim - ukraavati,
dodavati ukrase da neto bude ljepe,
upeatljivije, nakienije; prenes. doda
vati u prianju vie nego to treba,
kitnjast prid., odr. v. kitnjast! - koji je pun
ukrasa; koji se odlikuje naglaenom
ukraenou.
kitolovac im. m. r., g. jd. kitolovca, n. mn.
kitolovci - lovac na kitove; brod oprem
ljen za lov na kitove,
kivan prid., odr. v. kivni - koji je vrlo ljut
(zbog prevare, ponienosti, uvrede i sl.);
gnjevan, raspaljen, ostrvljen.
klackalica im. . r. - daska za ljuljanje u
kojoj se jedan kraj sputa dok se drugi
kraj die; prenes. povremena izmjena
odnosa snaga meu ljudima i raznim
grupacijama,
klaina im. . r. (lat.) - mjesto gdje se gasi
klak (kre); kreana.
klada im. . r. - deblji dio drveta za loe
nje nastao rezanjem, presijecanjem i sl.,
balvan, trupac; prenes. nepokretna, tupa,
lijena osoba,
kladionica im. . r. - organiziran nain
igara na sreu; prostor u kojemu se
uplauju ili na drugi nain provode igre
na sreu,
klaenje gl. im. s. r. od kladiti se.
kladiti se gl. nesvr., prez. kladim se postaviti jednu ili vie mogunosti gdje
se dobiva ili gubi.
kladivo im. s. r. - bacaki atletski rekvizit
i disciplina,
klak im. m. r. (lat.) - kre.
klan im. m. r. (engl.), n. mn. klnovi hist. rodov. zajednica u kotskoj i Ir
skoj; prenes. ljudi udrueni zajednikim
interesima u upravljanju poslovima, ja
vnim dobrima, kapitalom; klika, mafija,
klanac im. m. r., g. jd. klanca, n. mn.
klnci, g. mn. klanaca - uzak prolaz s
okolnim strmim stranama meu brdima,
klanja im. m. r. - onaj koji u skladu s
muslimanskim propisima klanja, obavlja
namaz.
klanjaica im. . r. - ona koja klanja,
klanjanje gl. im. s. r. od klanjati,
klanjati gl. nesvr., prez. klanjam - obav
ljati namaz (molitvu) u islamu.

287

286
klanjati se gl. nesvr., prez. klanjam se ljubazno se pozdravljati uz naklon; pre
nes. pe. dodvorati se kome, ulagivati
se.
klanje gl. im. s. r. od klati,
klaonica im. . r. - preduzee, pogon ili
odgovarajui prostor gdje se obavljaju
mesarski poslovi, kanara; prenes. veliki
pokolj s mnogo ljudskih rtava (u meu
etnikom ili suparnikom sukobu, ratu i
sl.).
klapa im. . r. - arg. drutvo koje se
stalno dri zajedno; film. drvena crna
ploica na kojoj se zapisuju podaci o
kadru koji se snima, osiguravajui sinhroniziranost slike i tona.
klapanje gl. im. s. r. od klapati,
klapati gl. nesvr., prez. klapam - arg.
dolaziti do ega polahko ali sigurno,
odvijati se u predvienom vremenu,
klapna im. . r. (njem.) - sastavni, zaklapajui dio ega (npr. na koricama
knjige); zaklopac,
klarinet im. m. r. (tal.) - duhaki muziki
instrument s jednojezikim piskom.
klas im. m. r. - vrh stabljike ita gdje se
razvija plod.
klasa im. . r. (lat.) - odreeni drutveni
sloj; jedna generacija uenika, stude
nata, pitomaca; stepen napredovanja u
inovnikoj hijerarhiji; dio prostora za
putnike u vozovima, brodovima, avio
nima i sl.; grupa biljaka prepoznatljiva
po nekim zajednikim svojstvima; razg.
osoba posebno uvaavanih znanja, spo
sobnosti i vjetina,
klasanje gl. im. s. r. od klasati,
klasati gl. nesvr., prez. klisam - davati,
izbijati cvat na stabljici ita.
klasicizam im. m. r. (lat.), g. jd. klasiciz
ma - naziv za smjer u knjievnosti i
umjetnosti na prelazu iz 18. u 19. sto
ljee; sistem obrazovanja u kojem se
prvenstveno izuavaju klasini jezici
(grki i latinski) i stare kulture,
klasian prid. (lat.), odr. v. klasini - koji
se odnosi na antiki svijet Grke i Rima;
prenes. koji ima svojstva prvorazrednosti, uzornosti, izvrsnosti (npr. u literaturi
i umjetnosti); koji je starinski, neka
danji, koji nije moderan ; koji je uobi
ajen, tipian.

klasiar im. m. r. (lat.) - onaj koji se bavi

prouavanjem klasika,
klasificiranje/klasifikovanje gl. im. s. r.
(lat.) od klasificirati/klasifikovati,
klasificirati/klasifikovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. klasificiram/klas ifikujem - rasporediti prema odjelima,
vrstama, razredima; razdvojiti prema
kvalitetu i upotrebljivosti,
klasik im. m. r. (lat.), n. mn. klasici opepriznati i uvaeni pisac; istaknuti
pojedinac u nauci, filozofiji, umjetnosti
i sl. ija djela imaju trajnu vrijednost,
klasje zb. im. s. r. od klas.
klate im. m. r. - osobe i grupe iz najnieg
drutveog sloja (prosjaci, skitnice, pija
nice)
klati gl. nesvr., prez. koljem - ubijati
presijecanjem grkljana (brava, goveeta
itd.).
klatno im. m. r., g. jd. kltna, g. mn.
klatana - kruto tijelo objeeno o jednoj
taki; njihalo etalica (kao dio sata,
zvona i sl.).
klaun im. m. r. (engl.) - klovn, posebno
obuen i maskiran artista u cirkusu za
duen da stvara dobro raspoloenje svo
jim akrobacijama,
klaustrofobija im. . r. (lat.-gr.) - strah
od boravka u zatvorenu prostoru; strah
od usamljenosti,
klauzula im. . r. (lat.) - odredba kojom
se u ugovoru i sl. ta dodatno pripo
minje, ograniava, uvjetuje,
klavir im. m. r. (fr.) - muziki instrument
na kojem se zvuk proizvodi udaranjem
batia pokrenutih tipkama.
klavirist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. klaviriste
- svira na klaviru; pijanist,
klaviristica/klaviristkinja im. . r. (fr.) ona koja svira na klaviru, pijanistica, pijanistkinja.
klecanje gl. im. s. r. od klecati,
klecati gl. nesvr., prez. klecam - gubiti u
hodu ili pri stajanju oslonac i snagu u
koljenima; prenes. bojati se ega.
kleanje gl. im. s. r. od kleati,
kleati gl. nesvr., prez. kleim - biti u
kleeem poloaju, stajati sa koljenima
na podu, na tlu; prenes. trpjeti ponie
nje.

klesanje

klek im. m. r., n. mn. klekovi/kleci - grmo

lika biljka iz porodice empresa tvrdih
otrih iglica,
kleknuti gl. svr., prez. kliknem - spustiti
se tako da se tlo dotakne koljenima, pa
sti na koljena; pokoriti se.
klekovaa im. . r. - rakija u koju je
dodan plod kleke.
klempav prid., odr. v. klempavi - kojem
su ui malo odmaknutije od glave.
klen im. m. r. - klijen.
klepanje gl. im. s. r. od klepati,
klepati gl. nesvr., prez. klepam - udarati
koga ili to u prekidima,
klepetanje gl. im. s. r. od klepetati,
klepetati gl. nesvr., prez. klepeem - pro
izvoditi uestale zvukove udaranjem
predmeta o predmet (klepetati nanula
ma); prenes. priati o svemu i svaemu
bez ikakva reda i smisla,
klepetua im. . r. - limeno zvono to se
stavlja oko vrata goveetu ili ovnu pre
dvodniku; prenes. ena koja mnogo i
nesuvislo govori, koja klepee.
klepsidra im. . r. (gr.) - naprava za
mjerenje vremena ujednaenim otica
njem voda ili ujednaenim curenjem
pijeska; vodeni sat, pjeani sat; prenes.
simbol proticanja ivota,
kleptoman im. m. r. (gr.) - onaj koji ima
potrebu da krade, kradljivac,
kleptomanija im. . r. (gr.) - neodoljiva
elja za kraom,
kleptomanka im. . r. (gr.) - ona koja
ima potrebu da krade, kradljivica.
kler im. m. r. (gr.) - duhovni stale u
kranskoj crkvenoj hijerarhiji; sveen
stvo.
klerikalac im. m. r. (gr.), g. jd. kleriklca, n. mn. klerikalci - pripadnik kle
ra; zagovornik klerikalnog miljenja po
naanja; klerikalist(a).
klerikalizam im. m. r. (gr.), g. jd. kleri
kalizma, n. mn. klerikalizmi, g. mn. klerikalizama - politiki pokret unutar
crkvene i openito unutar vjerske hije
rarhije koji se zalae za uticaj i vladanje
crkve u politikom i kulturnom ivotu
drutva i zemlje,
klesar im. m. r. - onaj koji se bavi obra
ivanjem i klesanjem kamena,
klesarstvo im. s. r. - klesarski zanat i obrt.
klesanje gl. im. s. r. od klesati.

klesati

klesati gl. nesvr., prez. kleem - obra

ivati kamen; izraivati ukrasne ili
umjetnike predmete od kamena; pre
nes. strpljivo raditi na poboljanju rezul
tata u poslu i profesiji.
kleti (se) gl. nesvr., prez. kunem (se) izloiti koga ili ta kletvi; proklinjati;
tvrditi da je to istina zazivanjem Boga
ili koga (ega) drugog u zaklinjanju,
kletva im. . r., g. mn. kletava!kletvi teka rije ili rijei kojima se nekome
priziva nesrea, propast, prokletstvo, na
meu zle ini.
kleveta im. . r. - lana, podmetnuta zla
glasina, klevetanje,
klevetanje gl. im. s. r. od klevetati,
klevetati gl. nesvr., prez. kleveem!
klevetam - ocrnjivati koga pred drugim,
iznositi klevete; opanjkavati, objeivati,
klevetnica im. . r. - ona koja klevee,
koja iri klevete.
klevetnik im. m. r.; . r. klevetnica, n. mn.
klevetnici - onaj koji izmilja ili iri kle
vete.
klica im. . r. - biol. zametak u razvoju
ivog organizma; embrij; izdanak iz
sjemena ili korijena; prenes. prvi poe
tak ega.
klicanje gl. im. s. r. od klicati,
klicati gl. nesvr., prez. kliem - veselo
uzvikivati; usklicima koga bodriti,
kliconoa im. m. i . r. - onaj ili ona koji/
koja u sebi nose zarazne klice kakve bo
lesti.
klijanje gl. im. s. r. od klijati,
klijati gl. nesvr., prez. klija - putati kli
ce.
klij en im. m. r. - vrsta drveta iz porodice
javora.
klijent im. m. r. (lat.) - stalni korisnik
usluga; posjetilac, kupac, muterija;
osoba koja je poslovno povezana s ne
kom bankovnom, trgovakom ili kojom
drugom organizacijom; onaj koji drugo
me povjeri zastupanje svojih interesa
(advokatu, notaru, istraitelju i dr.),
klijentica/klijentkinja im. . r. (lat.) - e
na klijent.
klijentela im. . r. (lat.) - ukupnost onih
koji trae uslugu u zastupanju linih i
poslovnih interesa,
klijeta im. . r. mn. - orue u obliku
upoprijeenih poluga kojim se to vadi,

288

289
sijee ili kida (zubarska klijeta); dio
tijela rakova, nekih insekata i dr.
klijetka im. . r., g. mn. klijetki - jedna od
dviju sranih komora iz kojih se krv
potiskuje u arterije, komora,
klika im. . r. (fr.) - grupa Ijuda okup
ljenih zajednikim interesom iz koristo
ljublja i niskih sebini ciljeva (klika po
litikih monika),
kliker im. m. r. (njem.) - malena staklena
ili kamena kugla kojom se igraju djeca,
klikera im. m. r. (njem.) - onaj koji se
igra klikerima; prenes. koji inteligentno
donosi brze, tane, logiki izvedene za
kljuke.
klikeraica im. . r. - ena klikera,
kliknuti gl. svr., prez. kliknem - uskli
kom izraziti odobravanje, zadovoljstvo,
up. kliktati,
kliktanje gl. im. s. r. od kliktati,
kliktati gl. nesvr., prez. klikem - veselo,
zaneseno uzvikivati; klicati; glasati se
kliktanjem (ptice),
klima im. . r. (gr.) - meteoroloki uvjeti
karakteristini za neki kraj, podneblje,
doba u godini; prenes. ope stanje u ne
koj sredini, zajednici, drutvu (klima sa
radnje i povjerenja),
klimaks im. m. r. (gr.) - postepeni rast
ega; prelazno doba kod ena, klimak
terij.
klimakterij im. m. r. (gr.) - med. pre
lazno doba kod ena kad, zbog starenja,
prestaje djelovanje polnih lijezda,
klimanje gl. im. s. r. od klimati,
klimati gl. nesvr., prez. klimam - pokre
tati glavu u znaenju odobravanja i sla
ganja s neim ili s nekim,
klimatizacija im. . r. (gr.) - proienje
i hlaenje zraka u nekom prostoru radi
stvaranja povoljnije atmosfere za bora
vak i rad.
klimatski prid. odr. v. (gr.) - koji se tie
klime, koji je povezan s klimom,
klimav prid., odr. v. klimavi - koji se
klima, ljulja, koji je nepostojan u svome
leitu.
klin im. m. r., n. mn. klinovi - manji ili
vei duguljast komad drveta ili gvoa
kojim se spajaju dijelovi neega,
klinast prid., odr. v. klinasti - koji ima
klin, koji nalikuje klinu i klinovima
(klinasto pismo.

klinac im. m. r., g. jd. klinca, n. mn. klinci

- mali klin kojim se ta prikiva i po
vezuje; ekser; prenes. razg. djeak, dje
arac.
klinka im. . r. - razg. djevojica,
klin im. m. r. (engl.) - sport, trenutak kad
bokser u toku borbe hvata svoga pro
tivnika i tako nakratko zadrava borbu;
prenes. stanje zaustavljenog dogaanja;
zauzlanost.
klini im. m. r., em. - mali klinac; osu
eni pupoljak tropskog drveta, upotre
bljava se kao zain; karanfili,
kliniki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na kliniku kao medicinsku ustanovu ili
na lijeenje u klinici,
kliniki pril. (gr.) - na kliniki nain;
prema klinikim metodama,
klinika im. . r. (gr.), dat. jd. klinici - bo
lnica, bolniki centar koji je istovreme
no mjesto univerzitetske prakse i naunoistraivakog rada.
klip im. m. r., n. mn. klipovi - plod ku
kuruza sa zmjem; tehn. dio motora u
obliku valjka koji klizi u cilindru,
klipan im. m. r., n. mn. klipani - pejor.
mlai ovjek koji se obijesno i runo
ponaa.
klipni prid. odr. v. - koji se odnosi na klip
motora.
klistir im. m. r. (gr.), g. mn. klistira tekuina koja se medicinskim tretma
nom ulijeva u debelo crijevo radi pra
njenja crijeva,
klistfranje gl. im. s. r. (gr.) od klistirati,
klistirati gl. nesvr. (gr.), prez. klistiram
- ulijevati tekuinu u debelo crijevo radi
pranjenja.
klisura im. . r. (gr.) - uska dolina ozmeu stjenovitih brda.
klitoris im. m. r. (lat.) - dio enskog
polnog organa; draica.
klie(j) im. m. r. (fr.), g. jd. kliea/klieja,
n. mn. kliei!klieji - predloak na rav
noj podlozi koji slui za izradu veeg
broja istovjetnih otisaka; prenes. meha
niki nain objanjavanja ega, slijepa
primjena, postupak koji je istovjetan u
svakoj situaciji,
kliza im. m. r. - onaj koji upravo klie;
onaj koji se bavi klizanjem kao sportom;
dio naprave (u vozilima i sl.) koji klie

klopa

odreenom povrinom ili po kojemu kli

e drugi dio naprave,
klizaica im. . r. - ona koja klie; koja se
bavi klizanjem kao sportom,
klizak prid., odr. v. kliski - po kojem se
lahko klie; klizav,
klizalite im. s. r. - ureena povrina za
klizanje.
klizaljka im. . r., dat. jd. klizaljki - obua
s ugraenim metalnim dijelom za kliza
nje.
klizanje gl.im. s. r. od klizati,
klizati gl. nesvr., prez. klizem - kliui se
kretati ob. po zaleenoj povrini,
klizav prid., odr. v. klizavi - po kojemu se
moe klizati; klizak
kliziti gl. nesvr., prez. klizim - lagahno se
pomjerati prema dolje zbog klizavosti,
nizbrdice, velike teine,
klizni prid. odr. v. - koji se klie; koji je
sklon klizanju i klizavosti; koji se moe
pomjerati (klizno radno vrijeme),
klobuk im. m. r., n. mn. klobuci - ono to
je nadignuto, uokrugljeno, namjehureno,
to se naklobuilo u odnosu na postoje
u ili zamiljenu povrinu i to je iznu
tra uplje (vodeni klobuk); reg. eir,
klofer im. m. r. (njem.) - naprava za
ispraivanje ilima i drugih prostirki,
klokan im. m. r. - australski tobolar jakih
zadnjih nogu; kengur,
klokot im. m. r. - um vode koja tee
preko kamena, navire iz esme, kljua
ili se uzdie u malim vodoskocima,
klompe im. . r. mn. - kuna ili avlijska
obua s drvenim onom,
klon im. m. r. (gr.), g. jd. klona - labo
ratorijski proizveden dvojnik s istim ge
netskim osobinama,
kloniranje gl. im. s. r. od klonirati,
klonirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
kldniram - laboratorijski proizvesti dvo
jnika s identinim genetskim osobinam
bespolnim razmnoavanjem; napraviti
ta poptuno identinog oblika i sadraja,
kloniti se gl. nesvr., prez. klonim se izbjegavati koga ili ta; uklanjati se.
klonuti gl. svr., prez. klonem - izgubiti
snagu, nemati vie volje (klonuti du
hom, tj. prepustiti se stihiji i beznau),
klopa im. . r. - razg. hrana, jelo.

klopka
klopka im. . r., g. mn. klopki - zamka,
stupica, namjetaljka u koju se treba ne
ko ili neto uhvatiti.
klor im. m. r. (gr.), g. jd. klora - ob. hlor.
klorofil im. . r. (gr.), g. jd. kloroflla ob. hlorofil,
kloar im. m. r. (fr.) - onaj koji ivi na
ulici, koji nema kue ni mjesta stanova
nja, beskunik, skitnica, sirotinja,
klozet im. m. r. (fr.), g. jd. kldzeta - za
hod, nunik, toalet, we.
klub im. m. r. (engl.), n. mn. klubovi drutvo, udruenje, grupa koja je oku
pljena prema nekoj meusobnoj pripad
nosti i sklonosti (klub stranakih zastup
nika; sportski klub).
klupa im. . r. - komad namjetaja na
pravljen od drveta ili kojeg drugog ma
terijala koji slui za sjedenje vie osoba
(u koli, parku i sl.),
klupko im. m. r., g. jd. klupka - namotano
predivo u obliku lopte; prenes. ono to
je zajedno smotano, to je isprepleteno
(klupko problema),
klupski prid. odr. v. (engl.) - koji se
odnosi na klub ili klubove,
kljakav prid., odr. v. kljakav! - koji ima
kakav tjelesni nedostatak, koji se loe
pokree i hoda; sakat,
kljakavac im. m. r., g. jd. kljakavca, n.
mn. kljakav ci - onaj koji je kljakav, koji
je sakat, koji hodom i pokretima poka
zuje d a je kljakav,
kljakavo pril. - sakato, nemamo, kako
bilo, prenes. loe uraeno,
kljast prid., odr. v. kljasti - koji nema dio
tijela; sakat, osakaen, kljakav,
kljova im. . r., n. mn. kljove - zub slona,
mora i jo nekih sisara,
kljucanje gl. im. s. r. od kljucati,
kljucati gl. nesvr., prez. kljuca - udarati
kljunom (o pticama); uzimati ta ono
liko koliko moe u kljun stati; razg. pe
jor. neprestano koga gnjaviti jednom te
istom priom ili institiranjem; podjarivati, nabadati, dosaivati,
klju im. m. r., n. mn. kljuevi - sredstvo
kojim se otvara i zatvara brava; alatka
kojom se ta stee, pritee, priarafljuje
(francuski klju); nain na koji se to
rjeava, uspostavlja, provodi (nacionalni
klju)-, mu. znak na poetku notnog
zapisa.

290

291
kljuaonica im. . r. - otvor brave u koji
se radi otvaranja i zatvaranja uvlai
klju.
kljuar im. m. r. - zanatlija koji izrauje
kljueve; onaj koji dri ili uva kljueve
(npr. tamniar, portir, uvar magacina, i

sl.).
kljuanje gl. im. s. r. od kljuati,
kljuati gl. nesvr., prez. kljua - zagrija
vanjem uiniti da voda baci klju, da
prokljua, da uzavrije.
kljuni prid. odr. v. - koji je presudno
vaan, koji je osnovni, glavni, bitni
(kljuni problem),
kljuk im. m. r., n. mn. kljukovi/kljuci izgnjeeno, izmuljano groe iz kojeg
se cijeenjem dobiva vino; razg. ono to
se podraajem gaenja, uslijed bolesti i
sl. povratiti punim ustima,
kljiikanje gl. im. s. r. od kljukati,
kljukati (se) gl. nesvr., prez. kljukam
(se) - trpati kome vee koliine hrane;
prenes. agresivno koga indoktrinirati
ideologijom i propagandom; bez mjere
jesti vee koliine hrane,
kljiikua im. . r. - vrsta pite koja se pri
pravlja od usitnjena krumpira, tijesta i
dr.
kljun im. m. r., n. mn. kljunovi - izdueni
ronati dio na prednjem dijelu glave
ptica i nekih drugih ivotinja; prenes.
ono to svojom izduenou podsjea na
kljun (kljun broda),
kljuna im. m. r. - sisar s kljunom; pre
nes. iron. osoba s izrazito velikim no
sem.
kljuse im. s. r., g. jd. kljuseta - slab,
mrav, oronuo konj.
kljuvati gl. nesvr., prez. kljujem - udarati
i upati kljunom,
kmet im. m. r., n. mn. kmetovi - hist. se
ljak bez slobode koji je vezan za zemlju
feudalca zemljoposjednika; seoski sta
rjeina.
kmetovati gl. svr. i nesvr., prez. kmetujem - raditi kao kmet; razg. reg.
utvrditi ili utvrivati materijalnu tetu
nastalu u privatnom posjedu,
kmetstvo im. s. r., g. mn. kmetstava - hist.
srednjovjekovno feudalno ureenje koja
poiva na odnosu feudalnog gospodara
zemlje i neslobodnog seljaka koji tu
zemlju obrauje.

knedla im. . r. (njem.) - jelo od tjestenine

okrugla, valjkasta oblika,
kneginja im. . r. - kneeva supruga;
plemika titula,
kneginjica im. . r. - neudata kneeva
ker.
kneginjin /kneginjm prid. odr. v. - koji
pripada kneginji
kneginjicin/knjeginicui prid. odr. v. koji pripada kneginjici.
knez im. m. r., n. mn. knezovi/kneevi feudalni nasljedni vladalac jedne obla
sti; nar. razg. seoski starjeina,
kniti gl. nesvr. (ar.), prez. knijem - bojiti
ta knom (kniti kosu),
knjiga im. . r. - vie odtampanih i meu
korice uvezanih listova s odgovarajuim
knjievnoumjetnikim, naunim ili ko
jim drugim ispisanim tekstom,
knjigovezac im. m. r. - radnik u tampa
riji koji se bavi uvezivanjem, ukoriavanjem knjiga,
knjigoveznica im. . r. - ena knjigove
zac.
knjigoveznica im. . r. - posebna prosto
rija, radionica u kojoj se uvezuju i ukoriavaju knjige, rukopisi, razliita akta i
sl.
knjigovodstvo im. s. r. - sistematsko
biljeenje zaraenog i troenog novca,
primjerna obveznica i drugih vrijednos
nih papira, te utvrivanje poslovnih re
zultata u odreenom vremenskom perio
du; posao knjigovoe,
knjigovoa im. m. r. - onaj se bavi knji
govodstvom; koji vodi trgovake i bla
gajnike knjige,
knjiki prid. odr. v. - koji se nalazi u
knjigama, koji je vezan za knjige, koji
se tumai na nain kako je to u knjiga
ma.
knjiar im. m. r. - trgovac knjigama;
vlasnik knjiarske radnje; osoba koja se
bavi izdavanjem i distribuiranjem knji
ga.
knj'iarka im. . r. - ena knjiar,
knjiara im. . r. - trgovina u kojoj se
prodaju knjige,
knjiarstvo im. s. r., g. jd. knjiarstva, g.
mn. knjizrstava - ukupnost djelatnosti
vezanih za izdavanje, promociju i pro
daju knjiga, udbenika, kolskog materi
jala, muzikalija i sl.

koalicija

knjievni prid. odr. v. - koji se odnosi na

knjievnost (knjievni susreti; knjievna
kritika; knjievni jezik, itd.),
knjievniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na knjievnike (knjievniki ivot),
knjievnica im. . r. - ena knjievnik,
spisateljica,
knjievnik im. m. r., vok. jd. knjievnie,
n. mn. knjievnici - onaj koji se stvara
laki bavi knjievnou, onaj koji pie
knjige; pisac, spisatelj, literata,
knjievnost im. . r., instr. jd. knjievno
u/knjievnosti - duhovno i umjetniko
stvaranje jezikim izraajnim sredstvi
ma; nauna, knjievnoumjetnika, filo
zofska djela koja su u slubi opih
ljudskih kulturnih potreba.
knjiica im. . r., em. - mala, tanka knji
ga (knjiicu stihova); dokument posebne
namjene (tedna knjiica, zdravstvena
knjiica, lanska knjiica itd.).
knjienje gl. im. s. r. od knjiiti,
knjiiti gl. nesvr., prez. knjiim - upisi
vati ta u poslovne i dr. knjige,
knjini prid. odr. v. - koji pripada knjizi
(kao predmetu); koji je od knjige ili se
sastoji od knjiga (knjini fond).
knjinica im. . r. - ustanova u kojoj se
uvaju i iz koje se iznajmljuju knjige;
biblioteka.
knjiniar im. m. r. - strunjak koji radi u
knjinici (biblioteci), bibliotekar,
knjiurak im. m. r., g. jd. knjiurka, n.
mn. knjiurci, g. mn. knjiuraka, em. mala knjiga; iron. knjiga oskudna ili
nikakva kvaliteta,
knjiurina im. . r., augm. - velika knji
ga; arg. iron. debela, nebitna knjiga ko
ja se obino i ne otvara,
ko zamj., g. i ak. kdga/kog, dat. i lok. kdme/kom, instr. kime/kim - zamj. kojom
se odreuje direktni ili nedirektni upit o
kome (ko je doao; reci koga si vidio);
odn. zamj. koja je u sintaksikoj vezi s
pokaznom zamjenicom taj, onaj i sl.
(onaj ko doe, taj e i da proe),
koagulacija im. . r. (lat.) - zgruavanje,
sirenje krvi.
koalicija im. . r. (lat.) - udruivanje, po
vezivanje, usaglaavanje politikih stra
naka i drugih drutvenih grupa i cjelina
u svrhu ostvarivanja i provoenja zajed-

koaliranje

nikih ciljeva, interesa i nastupa prema

protivnikoj strani (vladajua koalicija).
koaliranje gl. im. s. r. (lat.) od koalirati.
koalirati glag. svr. i nesvr. (lat.), prez.
koaliram - ujediniti se ili ujedinjavati se,
usuglasiti, usuglaavati se radi ostvari
vanja zajednikih politikih i dr. intere
sa.
koautor im. m. r. (lat.) - sustvaralac, sara
dnik u pisanju knjige ili u sudjelovanju
na nekom zajednikom projektu i sl.
koautorstvo im. s. r. (lat.), g. jd. koautdrstva, g. mn. koautdrstava - zajedniko
sudjelovanje dvojice ili vie autora u
izradi i realizaciji projekta, pisanju knji
ge i dr.
kob im. . r., g. jd. kobi - znak, znamenje
prema kojemu se sluti, osjea, predvia
dobro ili zlo; udes, nesrea, usud (zla
kob).
kobac im. m. r., g. jd. kopa, n. mn. kopi
- ptica grabljivica iz porodice jastrebo
va; prenes. pejor. nasrtljivac koji ni od
ega ne preza da bi doao do postavlje
nog cilja.
kobajagi pril. - kao d a je stvarno; toboe
{kobajagi ga slua),
koban prid., odr. v. kobni - koji u sebi
nosi zlo i nesreu; koji je sudbinski pre
dodreen s neizbjenim i fatalnim po
sljedicama; fatalan, sudbonosan,
kobasica im. . r. - crijevo napunjeno
mjeavinom mljevenog mesa i zaina,
kobasiar im. m. r. - onaj koji pravi ili
prodaje kobasice,
kobeljanje gl. im. s r. od kobeljati se.
kobeljati (se) gl. nesvr., prez. kobeljam
(se) - s mukom se iz ega izvlaiti,
kobila im. . r. - enka konja; prenes.
razg. enska osoba koja svojim izgle
dom i priprostim ponaanjem nalikuje
na kobilu.
kobilica im. . r., em. i hip. - mala ko
bila; uzduna greda u kosturu brodskog
dna; podmeta ispod struna ili ica na
gudakom muzikom instrumentu,
kobiliin prid. - koji je od kobile,
kobiljaa im. . r. - reg. vrsta trave iro
kog mesnatog lista kojom se slatkohrano napasaju konji,
kobilji prid. odr. v. - reg. to je od kobile
(kobilje mlijeko).

292

293
kobra im. . r. (lat.-port.), g. mn. kobri vrsta velike otrovne zmije; naoarka.
kocka im. . r.; gen. mn. kocaka/kocki geometrijsko tijelo sa est kvadrata iste
povrine; predmet tog oblika u igrama
na sreu; graevinski materijal itd.
kockar im. m. r. - onaj koji se bavi hazardnim igrama, doslovno koji sve stav
lja na kocku,
kockarnica im. . r. - prostorija predvie
na za hazardne igre.
kockanje gl. im. s. r. od kockati (se),
kockarski prid. odr. v. - koji se odnose na
kockare i kockanje,
kockarski pril. - na nain kockara; kao
kockar.
kockast prid., odr. v. kockasti - koji je u
obliku kocke,
kockati (se) gl. nesvr., prez. kockam (se)
- igrati hazardnu igru u novac ili koju
drugu materijalnu protuvrijednost; pre
nes. izlagati se opasnosti, unitenju, po
gibelji (kockati se ivotom),
koanj im. m. r., g. jd. konja - kukuru
zni klip s kojeg je skinuto zrnevlje,
koija im. . r. (ma.) - kola s konjskom
zapregom za prevoz putnika,
koija im. m. r. (ma.) - onaj koji uprav
lja koijom ili konjskom zapregom,
koenje gl. im. s. r. od koiti,
koiti (se) gl. nesvr., prez. koim (se) konicom smanjivati brzinu, usporavati
radi zaustavljanja vozila; prenes. uspo
ravati razvoj ega (koiti razvoj predu
zea); gubiti mogunost kretanja tijela
ili pojedinih dijelova, postajati ukoen;
praviti se vaan, prsiti se, napuhivati se
(ta se tu koi).
konica im. . r. - naprava za usporavanje
ili zaustavljanje vozila, stroja u procesu
rada i sl.; prenes. ono to usporava ili
oteava neki proces (konica razvoja),
koniar im. m. r. - onaj koji je zaduen
da koi (npr. u vozu); uope: onaj koji
koi, koji usporava, oteava, pravi pro
bleme.
kooperenje gl. im. s. r. od kooperiti se.
kooperiti se gl. nesvr., prez. kodperlm
se - praviti se vaan pred drugima; epu
riti se.
kod prijed. - pokazuje da se to nalazi ili
dogaa u neposrednoj blizini onoga to

je oznaeno genitivom, blizu, kraj, po

red itd.
kod im. m. r. (fr.), n. mn. kodovi - sistem
ugovorenih znakova radi uspostave
odgovarajue komunikacije; ifra, klju;
sistem znakova (jeziki kod).
kodein im. m. r. (gr.) - derivat opijuma
koji se koristi kao lijek protiv kalja,
kodeks im. m. r. (lat.), g. mn. kodeksa hist. najstariji oblik knjige; prav. zbirka
statuta, pravila i dr. pravniki siste
matiziranih regula; skup pravila djelo
vanja, vladanja, obiaja, navika i sl. u
nekom drutvenom kontekstu (javni
kodeks).
kodificiranje/kodiftkovanje gl. im. s. r.
od kodificirati/kodifikovati,
kodificirati/kodifikovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. kodificiram/kddifikujem - obaviti ili vriti kodifikaciju,
sastaviti, uzakoniti ili uzakonjivati, si
stematizirati odreena zakonska ili koja
druga pravila kojima se reguliraju odre
ene zajednike norme djelovanja i
ponaanja unutar postojeega drutve
nog ivota,
kodiranje gl. im. s. r. (fr.) od kodirati,
kodirati glag. svr. i nesvr. (fr.), prez.
kddiram - primijeniti kod; dovesti neki
oblik do eljenog koda; ifrirati
koegzistencija im. . r. (lat.) - istodobni
meusobni ivot, saradnja, razumijeva
nje vie razliitih oblika ivota, iden
titeta i pojava bez obzira na njihovu
politiku, religijsku, ideoloku i dr. orijentiranost i tradiciju,
kofa im. . r. (tur.) - sud za zahvatanje,
noenje ili uvanje vode; vedro,
kofein im. m. r. (ar.) - opojni sastojak
kafe.
kofer/kufer im. m. r. (njem.) - dio prtlja
ga u obliku kovega, sanduka,
kofera/kufera im. m. r. (njem.) - do
ljak, onaj koji je odnekud doao samo s
kuferom.
kohezija im. . r. (lat.) - hem. unutarnja
sila koja djeluje izmeu molekula nekog
tijela i dri ih na okupu; prenes. energija
meusobne povezanosti unutar grupe ili
vie grupa ljudi
kohezlonl prid. odr. v. (lat.) - koji to dri
na okupu i povezanosti (kohezioni fak
tor).

koko

koincidencija im. . r. (lat.) - sluajna

istodobnost nekog zbivanja, sluajno
podudaranje,
kojekakav prid. - koji je raznovrstan, sva
kakav; pejor. koji je kakav god hoe,
problematian, bezvrijedan,
kojekako pril. - na razliite naine; sva
kako (kojekako se ponaati); s mukom,
nekako (snalazim se kojekako).
kojekud(a) pril. - na bilo koju stranu, na
sve strane, bilo kuda (pobjegli smo koje
kuda).
kojeta neodr. zamj. - tota, razne stvari;
pe. ono to je bez veze i smisla, bilo
to, ta god.
kojetarija im. . r. - ono to je bez ika
kve vee vanosti i smisla, sitnica, bes
mislica.
koji/koji zamj. - upitna zamjenica (npr.
koji je dan); odnosna zamjenica (npr.
radost koju osjeam),
koka im. . r. (p.) - biljka koja sadri
kokain (porijeklom iz Perua),
koka im. . r., hip. - kokoka; reg. jezgra
oraha ili od kojeg drugog kotunjava
voa; prenes. razg. ena izraene seksu
alnosti.
kokain im. m. r. (p.) - narkotik za ubla
avanje bolova, zloupotrebljava se kao
droga.
kokarda im. . r. (fr.) - metalna znaka sa
dvoglavim orlom i etiri irilika slova
s na kapi srpskih vojnika, oficira i e
tnika.
koketiranje gl. im. s. r. (fr.) od koketirati.
koketirati gl. nesvr. (fr.), prez. koketi
ram - nastojati privui panju pripadni
ka suprotnog pola neposrednim ponaa
njem, zavodnikim pogledima, rijeima
i sl., nastojati se svidjeti, dopasti, na
metnuti kome i sl.
kokica im. . r., em. i hip. - mala koko;
prenes. izuzetno privlana ena; preno
zrno kukuruza kokiara.
kokos im. m. r. (p.) - stablo i plod visoke
tropske palme,
kokosov prid. - koji je od kokosa (koko
sovo brano),
koko im. . r., g. jd. kdkoi, g. mn. kokdiju/kokdl - kokoka, domaa pernata
ivotinja iz roda ptica; prenes. glupa
osoba koja puno i besmisleno pria.

kokoar

kokoar im. m. r. - uzgajiva kokoiju i

prodava proizvoda dobivenih od njih;
veliki evropski jastreb kojem su glavni
plijen kokoi; onaj koji krade kokoi,
koji krade nasitno, ta stigne, pokazu
jui tako svu mizeriju i bijedu svoga
zanata.
kokoiji prid. odr. v. - koji se odnosi na
kokoi.
kokoinjac im. m. r., g. jd. kokoinjca posebno izraena nastamba za kokoi;
umez.
kokoka im. . r., dat. jd. kdkoki - ko
ko.
kokot im. m. r. - ob. pijevac, pijetao, horoz.
koks im. m. r. (engl.) - visokokalorini
ugalj koji se dobiva suhom destilacijom
prirodnog uglja,
koksara im. . r. (engl.) - tvornica ili po
strojenje za proizvodnju koksa,
koktel im. m. r. (engl.), n. mn. kokteli pie spravljeno mijeanjem jedne ili
vie vrsta alkoholnih pia obino sa so
kom.
kokuz im. m. r. (tur.) - osoba koja nema
novca.
kokuzluk im. m. r. (tur.), n. mn. kokuzluci
- nestaica novca, nemanje dovoljno
sredstava za ivot, sirotinja.
kola im. . r. mn. - razg. zapreno pre
vozno sredstvo sa tokovima; vozila na
tokovima s razliitim pogonom; auta,
automobili,
kolablranje gl. im. s. r. (lat.) od kolabi
rati.
kolabirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kolabiram - pasti ili padati u kolaps
zbog slabosti, fizike iscrpljenosti i sl.
kolaboracionist(a) im. m. r., g. jd. ko
laboracioniste - saradnik neprijatelja,
izdajnik.
kolaborirati gl. svr. i nesvr. - saraivati
s neprijateljem, sudjelovati u emu sa
kim, izdati.
kola im. m. r., g. jd. kolca/koca, g. mn.
kolaca - dui komad drveta zailjen s
jedne strane, ob. slui za pravljenje
ograde i sl.
kolacionirati gl. svr. i nesvr., prez.
koalicidniram - poreenjem provjeriti
ono to je prepisano.

295

294
kola im. m. r., g. jd. kolaa - poslastica
od tijesta, eera, jaja itd.; prenes. neka
vrijednost koja se ob. dijeli (svak dobiva
svoj dio kolaa).
kolajna im. . r. (tal.) - odlikovanje,
medalja; lani oko vrata,
kolan im. m. r. (tur.) - pojas; koni ili
prteni pojas konju oko trbuha koji
privruje sedlo ili samar,
kolaps im. m. r. (lat.) - nagla malaksalost
povezana sa slabljenjem rada srca i
gubitkom svijesti; prenes. stanje pred
slomom (u ekonomiji, privredi, privat
nom ivotu, itd.).
kolar im. m. r. - majstor koji pravi ili
popravlja kola.
kolanje gl. im. s. r. od kolati,
kolati gl. nesvr., prez. kolam - igrati u
kolu; prelaziti iz ruke u ruku (o ai); ii
od usta do usta (o prii); kruiti, biti u
opticaju, cirkulirati.
kola im. m. r. (fr.), g. jd. kola, n. mn.
kolai - slikarska tehnika lijepljenja na
podlozi raznobojnih papira; mjeavina
razliitih pojedinosti, splet, koktel,
kolebanje gl. im. s. r. od kolebati se mijenjanje vrijednosti, oscilacija,
kolebati se gl. nesvr., prez. kolebam se dvoumiti se izmeu dviju ili vie mo
gunosti.
kolebljiv prid., odr. v. kolebljivi - koji se
koleba.
koleda im. . r. (lat.) - religiozna pjesma,
u kranskoj tradiciji, koja se pjeva uoi
Boia idui od kue do kue.
koled im. m. r. - obrazovna ustanova
intematskog tipa.
kolega im. m. r. (lat.), dat. jd. kolegi, g.
mn. kolega - muka osoba sa istim zva
njem, zanimanjem, u istom poslu,
kolegica im. . r. (lat.) - enska osoba sa
istim zvanjem, zanimanjem, u istom po
slu.
kolegij im. m. r. (lat.) - skup imenovanih
osoba u nekoj ustanovi, preduzeu,
udruenju koje su upravni ili savjeto
davni organ (redakcijski kolegij).
kolegijalan prid. (lat.), odr. v. kolegijalni
- koji je susretljiv, astan, solidaran pre
ma kolegama, koji dri do etikih prin
cipa i potovanja meuljudskih odnosa,
kolegijalnost im. . r. (lat.), instr. jd. kolegijalnou/kolegijlnosti - osobina ono

ga koji se prema kolegama odnosi ko

legijalno.
kolekcija im. . r. (lat.) - zbirka ega
(kolekcija potanskih maraka),
kolekcionar im. m. r. (lat.) - osoba koja
ta sakuplja i sistematizira (rijetke pred
mete, relikvije, umjetnine, potanske
marke, stari novac itd.),
kolekcionarka im. m. r. (lat.) - ona koja
ta sakuplja i sistematizira, ena kolek
cionar.
kolektiv im. m. r. (lat.) - odreena dru
tvena zajednica; ljudi koji ine jednu
organizaciju, udruenje, drutvo; grupa
ljudi na zajednikom zadatku,
kolektivan prid. (lat.), odr. v. kolektivni koji je skupni, zajedniki, koji je udru
en u neki kolektiv,
kolektivizam im. m. r. (lat.), g. jd. kole
ktivizma, g. mn. kolektivizama - drutve
na zajednica, organizacija, udruenje
koje ima zajedniko vlasnitvo sredsta
va za proizvodnju i ponaa se prema tim
naelima.
kolektivizirati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. kolektiviziram - obuhvaati ta u
sistem i proces kolektivizacije; pretva
rati privatne posjede u dravnu imovinu
radi stvaranja velikih organizacionih i
proizvodnih sistema koji su u vlasnitvu
drave.
kolektor im. m. r. (lat.) - glavna ispusna
cijev u sistemu gradske kanalizacije;
preista otpadnih voda; ograeni pro
stor u kojemu se skupljaju otpaci; ureaj
za sakupljanje, koncentriranje ega.
kolera im. . r. (gr.) - zarazna bolest
praena velikim povraanjem i naglim
gubitkom pokretljivosti i snage; kuga.
kolerik im. m. r. (gr.), n. mn. kolerici osoba sklona naglom i hirovitom uzbuivanju; osoba napraite udi, sklona
unim razgovorima i prgavom ponaa
nju.
kolesterol im. m. r. (gr.) - ob. holesterol.
kolhoz im. m. r. (rus.) - hist. kolektivna
dravna ekonomska cjelina gdje je obje
dinjena uglavnom monokultuma pri
vredna proizvodnja,
koliba im. . r. - nastamba od drveta ili
kojeg drugog lakeg materijala (granja,
slame i sl.), slui kao sklonite ili
boravite na odreeno vrijeme.

kolobar

kolibar im. m. r. (p.), n. mn. kdlibri ptica koja ivi u Junoj Americi; kolibri.
kolica im. . r., hip. i em. - mala kola;
pokreu se guranjem i slue za prevoz
male djece, bolesnika, tereta.
koliina im. . r. - pojam koji se odreuje
i oznaava svojstvo veliine, mnotva,
rasprostranjenosti u prostoru i u vreme
nu; kvantitet,
kolinik im. m. r., n. mn. kdlinlci - rezul
tat dobiven dijeljenjem jedne veliine
drugom veliinom; broj koji kazuje ko
liko se puta djelitelj nalazi u djeljeniku;
kvocijent.
koliiranje gl. im. s. r. (lat.) od kolidirati.
kolidirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kolidiram - biti u koliziji, kositi se sa
ime; protivrjeiti; ne moi se ostvariti
zbog toga to bi se to moralo dogoditi
na istom mjestu ili u isto vrijeme,
kolijevka im. . r., g. mn. kdlijevkl posebno izraeni leaj za njegu djeteta u
najranijem dobu; beika, zipka; prenes.
mjesto odakle neto potie,
kdlikizamj. - u upitnom znaenju pitanja
o koliini, mjeri i sl. (koliki je dopri
nos?).
koliko pril. - izraava pitanje vezano za
koliinu ili isticanje velike koliine e
ga.
kolikogod pril. - bez obzira koliko to bilo,
koliko-toliko,
kolizija im. . r. (lat.) - situacija kad neto
s neim kolidira, protivrjei, kad se
nijedna od dvoga ne moe ostvariti, jer
ometa jedno drugo.
kolnik im. m. r., n. mn. kodlnlci - dio
ulice namijenjen za kretanje vozila; ko
lovoz.
kolo im. s. r., g. jd. kola, g. mn. kola predmet u obliku kruga ili krunice,
kolut (toak na kolima); narodna igra ili
ples gdje su uesnici povezani u krug;
prenes. ono to je povezano, zdrueno
pekom zajednikom osobinom ili svoj
stvom (prvo kolo biblioteke),
kolobar im. m. r.; gen. jd. kolobra prsten difuznog svjetla oko Mjeseca,
Sunca i drugih neposrednih ili posrednih
izvora svjetlosti; obru povie glave
svetaca; nimbus, oreol; izraeni natekli
podonjaci (ob. u mnoini); prstenasti

kolokvij
krug oko bradavice na enskim gru
dima.
kolokvij im. m. r. (lat.) - struni razgovor
eksperata iz odreene oblasti i meu
sobna razmjena miljenja; usmena pro
vjera znanja na visokokolskim ustano
vama, ob. kao dio ispita ili predispit,
kolokvijalni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na kolokvij (kolokvijalni ispit),
kolona im. . r. (tal.) - ljudi, ivotinje,
vozila, strojevi i sl. jedno za drugim u
nizu i u istom pravcu kretanja; izdvo
jena grupa ljudi unutar vee drutvene
grupacije koja se ponaa izdajniki i
radi u korist neprijatelja (peta kolona);
vertikalan poredak brojeva, slova, poda
taka i sl.
kolonada im. . r. (tal.) - arhit. trijem sa
stupovima,
kolonija im. . r. (lat.) - zemlja koja nije
nezavisna i suverena na svojoj teritoriji,
nego njom upravlja druga drava,
kolonijalan prid. (lat.), odr. v. kolonijalni
- koji se odnosi na kolonije, koji ima
osobine kolonije (kolonijalni poloaj),
kolonizator im. m. r. - onaj koji provodi
kolonizaciju,
kolonizacija im. . r. (lat.); - naseljavanje
slobodnih nenaseljenih dravnih terito
rija; nasilna ili drukije organizirana
okupacija i eksplotacija prirodnih re
sursa tue zemlje,
koloplet im. m. r. - stanje zamrenosti,
stanje meusobne uvjetovanosti,
kolor im. m. r. (lat.) - boja; ono to je u
bojama.
kolorit im. m. r. (lat.), g. jd. koldrita uoljiva vanjska odlika djela, kraja,
razdoblja, fenomena u svim bojama i
nijansama,
kolos im. m. r. (gr.) - bie, predmet ili
neka skupnost koja je iznimne veliine i
uvjerljivosti; div, din, orija, titan,
kolosalan prid. (gr.), odr. v. kolosalni koji je vrlo veliki; divovski, gorostasan;
prenes. koji je sjajan, divan, velian
stven.
kolosijek im. m. r., n. mn. kolosijeci eljenika ili tramvajska pruga, razmak
izmeu dviju tranica (uski kolosijek);
mjesto na eljeznikoj stanici za prihvat
i prolaz vozova (dio perona).

297

296
koloteina im. . r. - ustaljeni red i
votnog ritma i dogaaja,
kolotura im. . r. - toak sa lijebom u
koji se umee konopac, slui za dizanje
tereta.
kolovoa im. m. i . r. - onaj koji vodi
kolo; pejor. onaj koji vodi neku akciju
(ob. u negativnom smislu), predvodnik,
kolovoz im. m. r. - prostor na putu, cesti,
autocesti koji je odreen za voenje
automobila; osmi mjesec u godini,
avgust.
kolporter im. m. r. (fr.), g. jd. kolportera,
n. mn. kolporteri - ulini prodava no
vina.
kolporterka im. . r. (fr.) - ena kol
porter.
kolumna im. . r. (lat.), g. mn. kdlumnl prilog u novinama o aktuelnim pita
njima, politiki ili neki drugi komentar;
autorska novinska rubrika urednika, no
vinara ili novinskog saradnika.
kolumnist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. kolu
mniste- onaj koji u nekom listu, reviji
asopisu ispisuje svoju kolumnu s odre
enom tematikom i prepoznatljivim au
torskim profilom.
kolut im. m. r., n. mn. koluti!kolutovi predmet okrugla oblika,
kolutanje gl. im. s. r. od kolutati,
kolutati gl. nesvr., prez. kolutam - initi
da se ta okree u pokretu, okretati,
kolja im. m. r., g. jd. kolja - onaj koji
kolje, zloinac; zub zvijeri kojim kolje,
koljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
koljae.
koljaki pril. - na nain koljaa, kao
kolja.
kolje zb. im. s. r. - mnogo kolaca kao
cjelina.
koljence im. s. r., g. jd. koljenca/koljenceta, hip. - malo koljeno; mali savijeni dio
neke naprave koji podsjea na koljeno.,
koljenica im. . r. - telea ili janjea
potkoljenica (za jelo); zatitni omota
oko koljena,
koljeno im. s. r., g. jd. kdljena, g. mn.
koljena - anat. zglob noge (ovjeka ili
ivotinje) koji spaja potkoljeninu i
bedrenu kost; tehn. dio naprave ili
predmeta koji je savijen u jednom dijelu
pod odreenim uglom, pregib; izraz za
klasifikaciju u biljnom i ivotinjskom

svijetu; ljudski srodnici u odnosu na

svoga zajednikog pretka, porijeklo ili
pleme.
koljenovi im. m. r. - onaj koji je od
dobra roda.
koljivo im. s. r. - kuhana penica pomije
ana sa eerom, orasima i, od strane
pravoslavnog duhovnog lica, blago
slovljena i polivena vinom, obredno se
jede prema pravoslavnim vjerskim obi
ajima; ono to je predvieno da bude
zaklano.
kom im. m. r. - ostatak od voa nakon to
se iscijedi sok.
koma im. . r. (gr.) - med. stanje duboke
nesvjestice poslije koje obino nastupa
smrt; prenes. raspoloenje nakon stresa i
pomirenosti s onim to slijedi zbog
velikih tekoa; depresija.
komad im. m. r. - odlomljeni, odvojeni
dio neke cjeline (komad hljeba, komad
zemlje); pojedini primjerak neke garni
ture, servisa i sl. (komad suda); muzika
kompozicija, dramska ili koja druga
knjievna cjelina (dramski komad), pre
nes. zgodna enska osoba,
komadanje gl. im. s. r. od komadati,
komadati gl. nesvr., prez. komadam rasturati ta na nejednake dijelove; zu
bima i upanjem ta razdirati (zvijer),
komanda im. . r. (fr.), g. mn. kdmandl usmena ili pismena zapovijest; naree
nje, naredba, zapovijed; organ koji izda
je komande; elktronski ureaj pomou
kojeg se stavljaju strojevi u pogon itd.
komandant im. m. r. (fr.) - onaj koji
izdaje zapovijesti; oficir koji stoji na
elu velike vojne jedinice ili broda ratne
ili trgovake mornarice; zapovjednik,
komandir im. m. r. (fr.) - oficir koji stoji
na elu manje vojne jedinice (komandir
voda).
komandiranje/komandovanje gl. im. s.
r. od komandirati/komandovati,
komandirati/komandovati gl. svr. i
nesvr. (fr.), prez. komandi ram/kdmandujem - izdavati naredbe kome, kime,
emu, ime; imati koga ili to pod
svojom komandom, upravom i odgo
vornou; zapovijedati,
komandlrka im. . r. (fr.) - ena ko
mandir.

kombinirati

komandos im. m. r. (fr.-engl.) - vojnik

obuen da se u toku rata i vojnih
operacija ubacuje na neprijateljsku teri
toriju radi izvravanja diverzantskih za
dataka; specijalac.
komarac im. m. r., g. jd. komarca, n. mn.
komari, g. mn. kdmaraca - vrsta lete
eg insekta tanka tijela i dugih nogu koji
sie krv ovjeka i ivotinje,
komara im. . r. - vrsta morske ribe
ukusna mesa s dvije zlataste pruge iznad
oiju.
komasacija im. . r. (lat.) - grupisanje
zemljinih posjeda u cilju postizanja
vee efikasnosti u poljoprivrednoj pro
izvodnji.
kombajn im. m. r. (engl.) - poljoprivredni
stroj s vie maina koje, u isto vrijeme,
kose i vrhu ito.
kombi im. m. r. (engl.), g. jd. kombija neto vei automobil auta za prijevoz
putnika (8-10 putnika) ili tereta (u za
tvorenom kuitu),
kombinacija im. . r. (lat.) - meusobno
vezivanje i slaganje vie (srodnih ili
razliitih) pojmova, osoba, predmeta i
sl. (odjevna kombinacija); mat. bilo koji
odabir iz nekog skupa; tehn. ifra kojom
se otvara specijalna brava; traenje ili
slaganje plana u oivljavanju neke ideje,
akcije, projekta,
kombinat im. m. r. (lat.) - veliko pri
vredno preduzee u koji je tehnolokim
prosesom zdrueno vie preduzea i
proizvodnih grana,
kombinatorika im. . r. (lat.), dat. jd.
kombinatdrici - mat. prebrojavanje ko
nanih skupova; arg. pejor. pravljenje
kojekakvih kombinacija kako bi se udo
voljilo zainteresiranim stranama (po
litika kombinatorika).
kombine im. m. r. (fr.), g. jd. kombinea dio enskog donjeg rublja,
kombinezon im. m. r. (fr.), g. jd. kombi
nezona - iroke hlae s naramenicama i
rukavima, slui kao radno odijelo (automehaniarski kombinezon).
kombiniranje/kombinovanje gl. im. s. r.
od kombinirati/kombinovati,
kombinirati/kombinovati gl. nesvr.
(lat.), prez. kombiniram!kdmbinujem smiljati, planirati, traiti, provoditi ko
mbinaciju; uvezivati meusobno vie

komedija
bliskih ili razliitih mogunosti (kombi
nacija) u cilju oovotvorenja postavlje
nog interesa,
komedija im. . r. (gr.) - vrsta drame ili
pozorinog komada aljivog, smijenog,
satirinog sadraja; prenes. dogaaj u
kojemu je dolo do zbrke, smuenosti,
iznevjerenog oekivanja to je samo
navodilo na smijeh (bila je to komedija
od suenja),
komedija im. m. r. (gr.), g. jd. kome
dijaa - osoba koja je sklona da pravi
komedije; aljivina, aljivdija; onaj
koji svojim ponaanjem izaziva smijeh
ili porugu.
komedijaka im. . r. (gr.) - ena kome
dija.
komedijaenje gl. im. s. r. (gr.) od ko
medijaki.
komedijaki gl. nesvr. (gr.), prez.
komedijalm - initi to smijenim, po
naati se komedijaki; izazivati nad i
me ili o emu sprdnju i podsmijeh,
komedijaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na komedijae i komedijaenje.
komedijant im. m. r. (gr.) - glumac u
komediji; komedija,
komemoracija im. . r. (lat.) - skup orga
niziran u povodu neije smrti,
komemorirati/komemorisati gl. nesvr. i
svr. (lat.), prez. komemdrlrdm/komemdriem - ispratiti umrlog prigodnim
govorom i okupljanjem najblie rodbine
i prijatelja.
komentar im. m. r. (lat.) - tumaenje,
objanjenje ega; osvrt na neki dogaaj,
osobu i sl.; primjedba,
komentarisanje/komentiranje gl. im. s.
r. od komentarisati/komentirati,
komentarisati/komentirati gl. svr i
nesvr. (lat.), prez. komentariem!ko
mentiram, gl. pril. sad. komentariui!
komentirajui - izrei ili izricati o kome
ili emu svoje miljenje,
komentator im. m. r. (lat.) - onaj koji
izrie komentare,
komercijalan prid. (lat.), odr. v. ko
mercijalni - koji se odnosi na prodaju,
zakone trita i profit (komercijalni
odjel, komercijalna literatura)
komercijaliziranje/komercijalizovanje
gl. im. s. r. (lat.) od komercijalizirati/
komercijalizovati.

299

298
komercij alizirati/komercij alizo va ti gl.
svr. i nesvr. (lat.), prez. komercijallzjram/kdmercijalizujem - uskladiti neku
djelatnost s principima i zakonitostima
trita i profita,
komesar im. m. r. - slubeno lice s po
sebnim povjerenjem, ovlastima i odgo
vornostima; povjerenik,
komeanje gl. im. s. r. od komeati se.
komeati se gl. nesvr., prez. komeam se
- kretati se, vrpoljiti se u mjestu obino
zbog neke neprijatnosti, nelagode, ne
pravde (narod se komeao).
kometa im. . r. (gr.) - hladno nebesko
tijelo osobite strukture u sklopu Sune
va sistema; nar. zvijezda repatica,
komfor im. m. r. (fr.-engl.) - ono to bo
ravak ini prijatnim, udobnim, ugodnim;
oputenost, leernost,
komforan prid. (fr.-engl.), odr. v. kdmf rn l - koji prua komfor, omoguava
udobnost i osjeaj oputenosti (komfo
ran stan).
komian prid. (gr.), odr. v. komini koji je ispinjen komikom, koji izaziva
smijeh, aljiv
komiar im. m. r. (gr.) - glumac ija je
ua specijalnost igranje uloga u kome
dijama.
komiarka im. . r. (gr.), dat. jd. komiarki - ena komiar,
komika im. . r. (gr.) - ono to je smi
jeno, to potie na smijeh,
komisija im. . r. (lat.) - posebno radno
tijelo sastavljeno od vie osoba koje je
zadueno da neto procijeni, ocijeni,
predloi.
komision im. m. r. (lat.), g. jd. komisiona
- radnja u kojoj se otkupljuje i prodaje
roba.
komisionar im. m. r. (lat.) - posrednik u
prodaji robe.
komita im. . r. (lat.) - odmetnuti naoru
ani pobunjenik ili razbojnik (u vrijeme
osmanske uprave u BiH),
komitet im. m. r. (fr.), g. jd. komiteta odbor.
komocija/komocija im. . r. (njem.) komfor; stanje oputenosti i polagahnosti u obavljanju ili preuzimanju oba
veza.
komoda/komoda im. . r. (fr.) - nizak
ormar.

komora im. . r. (gr.) - zatvoreni prostor

ureen za posebne namjene (npr. za
razvijanje filmova i izradu fotografija);
vojn. dio vojne jedinice s konjima i vo
zilima koji prevoze hranu; ustanova ko
ja zastupa interese neke od privrednih ili
drutvenih djelatnosti (Privredna kom
ora BiH).
komora im. m. r. (gr.) - vrtna samo
nikla mediteranska biljka, slui kao za
in.
komotan prid. (tal.-njem.), odr. v. komot
ni - koji je udoban, dovoljno prostran
(komotan sako); prenes. koji je bezbri
an, kojem je svejedno kako e ta biti i
kako e se zavriti (komotan u poslu),
kompaktan prid. (lat.), odr. v. kompaktni
- koji je iznutra vrsto povezan, zbijen,
gust; koji je organizaciono potpun, za
okruen, cjelovit (kompaktno drutvo),
kompanija im. . r. (fr.) - veliko indu
strijsko ili trgovako preduzee (drvopreraivaka kompanija)', razg. grupa
ljudi koji su stalno u drutvu,
kompanjon im. m. r. (fr.); . r. kompanjonka - ortak u poslu; prenes. onaj koji
se ponaa kao ortak; sudrug pratilac,
komparacija im. . r. (lat.) - uporei
vanje, poreenje, usporedba; gram. ste
penovanje pridjeva, gradacija (npr. lijep,
ljepi).
kompariranje gl. im. s. r. (lat.) od ko
mparirati.
komparirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kompariram - uporediti ili uporeivati
to sa ime; sravniti, sravnjivati,
kompas im. m. r. (tal.) - naprava pomou
koje se odreuju strane svijeta; busola,
kompatibilnost im. . r. (lat.), instr. jd.
kompatibllnou/kompatibilnosti - spo
sobnost a se ko ili ta mjerom, vri
jednosno i sl. podudari, uskladi, usaglasi
s nekim ili neim,
kompenzacija im. . r. (lat.) - naknada,
namirenje za neto izgubljeno; porav
nanje (meusobnih potraivanja i dugo
vanja).
kompenziranje gl. im. s. r. (lat.) od kom
penzirati.
kompenzirati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. kompenziram - nadoknaditi to ne
im drugim; izravnati (raune i sl.).

komplementaran

kompetencija im. . r. (lat.) - djelokrug,

nadlenost i mjerodavnost odluivanja
pojedinca ili ustanove; priznata stru
nost u nekoj oblasti; osposobljenost, mjrodavnost.
kompilacija im. . r. (lat.) - tekst ili skup
ideja koji je sastavljen od tuih tekstova
i djela.
kompilator im. m. r. (lat.) - onaj koji
uzima iz tuih djela i pravi kompilaciju
u kojoj na kraju ima vrlo malo autor
skog.
kompiliranje gl. im. s. r. (lat.) od kompi
lirati.
kompilirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kompiliram - sastaviti ili sastavljati te
kstualnu ili koju drugu cjelinu iz vie
dijelova i raznih izvora
kompjuter/kompjutor im. m. r. (lat engl.) - elektronski ureaj za obradu po
dataka pomou odgovarajuih progra
ma, raunar, raunalo.,
kompjuterizacija im. . r. (lat.-engl.) uvoenje kompjuterskih programa i si
stema u neku sistem (kolstvo, trgovina,
privredna djelatnost),
kompj uter izir anj e/kompj u ter izo v anj e
im. s. r. (lat.-engl.) od kompjuterizirati/
kompjuterizovati,
kompjuterizirati/kompjuterizovati gl.
svr. i nesvr. (lat.-engl.) - kompjuterizi
ram!kdmpjuterizujem, pril. sad. kompjuterizlrajui/kdmpjuterizujui - uvesti
ili uvoditi u neku djelatnost kompju
terske programe i sistem,
kompleks im. m. r. (lat.), g. mn. kom
pleksa - sklop, splet svih pojava zdru
enih u jednu cjelinu (hotelski kom
pleks)-, zemljite u jednom komadu;
psih. splet zamrenih podsvjesnih pred
stava uvjetovanih sukobom izmeu li
nih tenji, savjesti i drutvenog kontek
sta koji se razumijeva tuim ili neprija
teljskim, a to se oituje raznim vidovi
ma iznenadnih i nenormalnih reakcija.
(kompleks inferiornosti, tj. osjeaj manje
Vrijednosti u odnosu na druge),
kompleksan prid. (lat.), odr. v. kdmpleksnl - koji je sloen, sastavljen iz vie
dijelova, zamren, zapleten,
komplementaran prid. (lat), odr. v.
komplementarni - koji to ili koga

komplet

nadopunjuje, koji s drugim zaokruuje

jednu cjelinu,
komplet im. m. r. (lat.) - ono to je cje
lovito, emu ne nedostaje ni jedan dio
(komplet ahovskih figura); garnitura
istovrsnih predmeta (komplet tanjira);
skup dijelova jedne cjeline koji su izra
eni serijski (komplet asopisa); haljina
i suknja sa sakoom od istog materijala,
kompletan prid. (lat.), odr. v. kdmpletni kojemu nita ne nedostaje; itav, pot
pun, sav.
kompletiranje gl. im. s. r. (lat.) od kom
pletirati.
kompletirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kompletiram, gl. pril. sad. kompletira
jui - upotpuniti to ili upotpunjavati;
dopuniti ili dopunjavati (kompletirati
sportsku opremu),
kompletnost im. . r. (lat.), instr. jd.
kompletno u!kompletno ti - stanje ili
svojstvo upotpunjenosti; cjelovitost,
kompliciran/komplikovan prid. (lat.) koji je teko rjeiv, zamren, zapleten,
sloen.
kompliclr anj e/komplikovanje gl. im. s.
r. (lat.) od kompliciranje/komplikovanje.
kompliclrati/komplikovati gl. nesvr.
(lat.), prez. kompliciiram/kdmplikujem uiniti ili initi to zapletenim, tekim,
nejednostavnim.
komplikacija im. . r. (lat.) - zamrena,
iznenadna, teko rjeiva, uglavnom ne
predviena tekoa,
kompliment im. m. r. (fr.-njem.-tal.) isticanje koje osobine posebno biranim i
afirmirajuim rijeima; iskazano pozi
tivno miljenje o emu hvalei ga i las
kajui mu.
komplot im. m. r. (fr.) - dogovor dviju
strana uperen protiv tree strane; urota,
zavjera, urovanje.
komponenta im. . r. (lat.) - bitna
injenica unutar nekog sistema koja je
sastavni dio cjeline, koja sudjeluje u
ostvarivanju nekog rezultata; sastavnica,
komponovanje/kompomranje gl. im. s.
r. (lat.) od komponovati/komponirati.
komponovati/kompomrati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. kdmponujem/kompdniram - napisati ili pisati muziko djelo;
skladati; skladno ta meusobno pove

300

301
zati i uiniti funkcionalnom cjelinom;
sloiti, slagati; sastaviti, sastavljati,
kompost im. . r. (lat.) - ubrivo nastalo
od ivotinjskih i biljnih otpadaka,
kompot im. m. r. (lat.) - slatko jelo koje
se pravi od posebno ukuhanog voa.
kompozicija im. . r. (lat.) - usklaenost
svih elemenata u nekom umjetnikom
ili kojem drugom ostvarenom djelu
(likovna kompozicija; kompozicija tek
sta); mu. djelo nastalo kao rezultat
muzikoga stvaralakog nadahnua; ras
pored unutar neke cjeline (eljeznika
kompozicija)-, spoj razliitih tvari, oblika
i sl. (kompozicija tla),
kompozitor im. m. r. (lat.) - autor mu
zikoga djela,
kompresija/kompresija im. . r. (lat.) smanjivanje volumena poveanjem pri
tiska; zbijenost, nabijenost.
kompresor im. m. r. (lat.) - stroj za zbi
janje (zraka, plinova i sl.),
kompromis im. m. r. (lat.) - sporazum
postignut obostranim ustupcima,
kompromiser im. m. r. (lat.) - arg. iron.
osoba spremna napraviti kompromis po
svaku cijenu, uglavnom na svoju tetu i
tetu onih koje zastupa,
kompromitacija im. . r. (lat.) - kvarenje
ijeg drutvenog statusa i dobrog glasa u
javnom ivotu,
kompromitovanje/kompromitlranje gl.
im. s. r. (lat.) od komprovitovati/kompromitirati.
kompromi to vati/kompromitirati
gl.
svr. i nesvr. (lat.), prez. kdmpromitujem!kompromitiram, gl. pril. sad. kdmpromitujuilkompromitirajui - urediti
da ko izgubi dobar glas o sebi, repu
taciju, drutveni status; osramotiti, obru
kati; (se) izgubiti dobar glas o sebi;
obrukati se.
komija im. m. r. (tur.); . r. kdminica onaj koji ivi u blizini; susjed,
kdmijskl prid. odr. v. (tur.) - koji je
vezan za komije i njhove meusobne
odnose.
komiluk im. m. r. (tur.) - skup porodica i
domainstava u neposrednoj ivotnoj
blizini; susjedstvo,
komuna im. . r. (lat.) - hist. grad koji
ima lokalnu samoupravu; hist. ideol.
administrativna i teritorijalna jedinica

seoskog ili gradskog tipa; organizirana i

meusobno solidarna grupa koju veu
zajedniki interesi i pogled na ivot i
svijet.
komunalac im. m. r. (lat.), n. mn. ko
munalci - radnik u komunalnom pre
duzeu ili komunalnoj djelatnosti,
komunalije im. . r. (lat.) - ukupnost
komunalnih poslova i ureaja kojima je
omogueno normalnije odvijanje ivota
u gradu.
komunalan prid. (lat.), odr. v. kdmunalni
- koji se odnosi na komunalce i komu
nalije (komunalni radnik); koji je u
nadletvu mjesnih ili opinskih organa
vlasti (komunalne usluge),
komuniciranje gl. im. s. r. (lat.) od ko
municirati.
komunicirati gl. svr i nesvr. (lat.);
komuniciram, gl. pril. sad. komunicira
jui - sporazumijevati se; biti s kim u
neposrednoj vezi; uspostaviti ili odra
vati kontakt, saradnju, vezu.
komunikacija im. . r. (lat.) - sporazu
mijevanje, stanje ili proces uspostavlja
nja veza (usmena komunkacija)', saobra
ajna i dr. veza ozmeu dvaju odredita
(avionska komunikacija).
komunikativan; prid. (lat.), odr. v. komu
nikativni - koji se odnosi na meusobnu
uspostavljenost veza, na komunikaciju;
koji lahko stupa u kontakte i razgovore s
drugim osobama, razgovorljiv; koji je
shvatljiv, razumljiv, dostupan.
komunist(a) im. m. r. (lat.) g. jd. komu
niste - sljedbenik ideje uspostavljanja
komunistikoga drutvenog sistema,
komunistkinja im. . r. (lat.) - ena ko
munist.
komunistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na komunizam i komuniste,
komunistiki pril. - prema metodama ko
munizma; kao komunisti,
komunizam im. m. r. (lat.), g. jd. komu
nizma, n. mn. komunizmi - politiki pro
jekt besklasnoga drutvenog ureenja u
kojem su materijalna dobra i sredstva za
proizvodnju u opem, zajednikom
(drutvenom, dravnom i sl.) vlasnitvu,
a ostvarena dobra i rezultati se dijele
prema postojeim potrebama lanova
drutvene zajednice.

koncentrat

komimjara im. . r., pejor. - podrugljiv

naziv za pripadnike nekadanje Komu
nistike partije ili Saveza komunista pod
optubom da se u posttotalitaristikim
drutvenim okolnostima svjesno ili ne
svjesno nastavljaju zalagati za nekada
nje komunistike ideale i metode dru
tvenog ureivanja i ponaanja,
komuina im. . r. - listovi odguljeni sa
kukuruznog klipa,
komutacija im. . r. (lat.) - zamjena je
dnoga s drugim (npr., pretvaranje izmje
nine struje u istosmjernu),
kona im. . r. (tur.), hip. - kominica.
konac im. m. r., g. jd. konca, n. mn,
konci, g. mn. konaca - tanke i meu
sobno upletene niti pamuka, svile i sl.
(za ivanje, vezenje, povezivanje itd.
konaan prid., odr. v. kdnani - koji je
posljednji, iza kojeg vie nikoga i nie
ga nema, koji je definitivan (konana
presuda).
konaite im. s. r. (tur.) - prenoite,
ugostiteljski objekt u kojem se samo
moe prenoiti uz najnunije ugosti
teljske usluge,
konaenje gl. im. s. r. (tur.) od konaiti,
konaiti gl. nesvr. (tur.), prez. kdnaim provesti gdje no; prenoiti (konaiti u
gradu; konaiti u hanu),
konak im. m. r. (tur.), n. mn. kdnaci mjesto gdje se moe odmoriti i pre
noiti; bolja kua uglednog domaina
gdje ima mjesta za goste i konaenje;
hist. zgrada valije ili kojeg drugog upra
vnog ili vojnog zapovjednika iz vreme
na osmanske uprave u BiH.
koncentracija im. . r. (lat.) - pojaano
pojavljivanje ega na jednom mjestu,
okupljanje, zbijanje (koncentracija vo
jske); intenzivnije usmjeravanje panje
na neku pojavu, pojam, sadraj, fokusiranje, usredotoenje, usmjerenje, usmje
renost; ekon. postepeno gomilanje ime
tka i kapitala (koncentracija bogatstva);
hem. koliina neke tvari, sastojka i sl.
(koncentracija radioaktivnosti),
koncentrat im. m. r. (lat.), g. jd. ko
ncentrata - hrana za perad i stoku s
pojaanim hranjivim sastojcima radi
breg okrupnjavanja i debljanja; pove
ana koliina neke tvari u smjesi.

koncentrian

koncentrian prid. (lat.), odr. v. ko

ncentrini - koji upuuje prema za
jednikom sreditu, koji ima zajedniko
sredite.
koncentriranje/koncentrisanje gl. im. s.
r. (lat.) od koncentrirati/koncentrisati
(se).
koncentrirati/koncentrisati (se) gl. svr.
i nesvr. (lat.), prez. koncentriram/
koncentriem (se) - sakupiti na jednom
mjesto; fokusirati (koncentrirati aktiv
nosti); usmjeriti se prema jasno odree
nom cilju; usredotoiti se.
koncepcija im. . r. (lat.) - razraen nacrt
ega to treba ostvariti (sastava, govora,
projekta itd.), koncept; zaee (djeteta u
utrobi i, uope, zametka),
koncept im. m. r. (lat.), g. mn. kdncepata
- nacrt, skica pisanog sastava, govora,
ideje, tek roene predstave o emu i sl.
konceptualan prid. (lat.), odr. v. kon
ceptualni - koji se odnosi na pojmove;
koji se bavi definicijama i odnosima u
nekoj istraivakoj oblasti,
koncern im. m. r. (engl.), n. mn. kdncerni
- udruenje vie preduzea ili udruenje
vie vlasnika kapitala radi omogua
vanja breg i prohodnijeg toka kapitala.
koncert im. m. r. (tal.) g. mn. kdncerata javno izvoenje instrumentalnih ili
vokalnih kompozicija (koncert Sarajev
ske filharmonije); opseno muziko dje
lo.
koncesija im. . r. (lat.) - posebni ugovor
kojim se uz odreene povlastice i oba
veze daje pravo iskoritvanja odreenih
privrednih resursa u zemlji; ustupak,
koncil im. m. r. (lat.), g. jd .koncila - sa
stanak biskupa i crkvenih dostojanstve
nika u Katolikoj crkvi radi savjeto
vanja, donoenja zakljuaka i ustano
vljavanja odreenih propisa,
koncipiranje gl. im. s. r. (lat.) od konci
pirati.
koncipirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
koncipiram, gl. pril. sad. koncipirajui sainiti koncept za to (koncipirati pre
davanje); zamisliti to u cilju izvoenja
kakvog plana,
koncizan prid. (lat.), odr. v. kdncizni koji je saet, jezgrovit,
koncizno pril. (lat.) - na saet, jezgrovit
nain.

konjunktura

303

302
konan prid., odr. v. kdnani - koji izra
en od konca (konane rukavice),
koni im. m. r. - em. mali konac,
kondenzacija im. . r. (lat.) - sabijanje,
zgunjavanje; pretvaranje plina i pare u
teno stanje,
kondenzat im. m. r. (lat.), g. jd. ko
ndenzata - ono to je proizvod konden
zacije; kondenzvana tvar (npr. mlijeko i
sl-)-

kondenzator im. m. r. (lat.) - sprava koja

skuplja elektrini naboj; sprava za ko
ndenzaciju vodene pare; optiko staklo
koje skuplja zrake iz izvora svjetlosti
usmjeravajui ih na predmet koji treba
osvijetliti.
kondenziranje/kondenzovanje gl. im. s.
r. (lat.) od kondenzirati/kondenzovati.
kondenzirati/kondenzovati (se) gl. svr.
i nesvr. (lat.), prez. kondenziram/kdndenzujem (se) - postati i postajajati
guim, zgusnuti se, odnosno zgunja
vati se; zbiti se, zbijati se.
kondicija im. . r. (lat.) - fiziko i psihi
ko stanje ovjekove izdrljivosti, spo
sobnost da se podnese odreeni fiziki i
duhovni napor,
kondicional im. m. r. (lat.) - pogodbeni
gl. nain.
kondom im. m. r. (fr.), g. jd. kondoma zatitno sredstvo pri spolnom odnosu od
spolnih bolesti i zaea; prezervativ, gu
ma; razg. vulg. kurton.
kondor im. m. r. (p.), g. jd. kondora velika junoamerika ptica irokog ra
spona krila,
kondukter im. m. r. (fr.), n. mn. kondu
kteri - osoba zaduena za ovjeru i napla
ivanje putnih karata u prevoznom sred
stvu.
kondukterka im. . r. (fr.) - ena kon
dukter.
konduktor im. m. r. (lat.) - provodnik
elektrine struje; vodi od kovine na
kojemu se skuplja elektricitet,
konfederacija im. . r. (lat.) - savez
suverenih drava,
konfekcija im. . r. (lat.) - industrijska
proizvodnja odjee prema standarnim
modelima i veliinama,
konfekcijski prid. odr. v. (lat.) - to je
vezano za konfekciju i proizvodnju na
standardni nain; prenes. koji je dio

masovne proizvodnje, koji u sebi nema

posebnosti i originalnosti; pril. - prema
principat konfekciji; po istom kalupu,
konferansa im. . r. (fr.) - prigodne rijei
uz neki sveani povod ili zabavni pro
gram, voenje programa na nekoj mani
festaciji ili priredbi, posao voditelja pro
grama.
konferencija im. . r. (lat.) - slubena
razmjena miljenja veeg broja ljudi s
predvienim dnevnim redom; vijeanje
(mirovna konferencija); iznoenje slu
benog stava o emu nekog tijela, usta
nove, organizacije i sl. (konferencija za
tampu).
konferansje im. m. r. (fr.), g. jd. konfe
ransjea - voditelj programa, onaj koji
najavljuje i objanjava ta e se dalja
dogoditi, osoba zaduena za konferansu.
konfesija im. . r. (lat.) - vjeroispovijest u
okviru neke od vjerskih grupacija ili
zajednica.
konfiguracija im. . r. (lat.) - oblik ze
mljine povrine uvjetovan rasporedom
brda, dolina itd. (konfiguracija terena);
raspored dijelova unutar neke cjeline,
konfiskacija im. . r. (lat.) - zapljenjivanje imovine pojedinca ili zajednice u
korist drave,
konflikt im. m. r. (lat.) - ozbiljno izraene
nesuglasic; sukob,
konfliktan prid. (lat.), odr. v. kdnfliktni koji se odnosi na konflikte, koji lahko
uzrokuje konflikt, koji upada u sukob,
nesporazum, nesuglasicu (konfliktna
osoba).
konformist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. konfdrmiste - onaj koji se odlikuje konfor
mizmom; pojedinac koji eli da mu
uvijek bude dobro, lagodno, uslijed ega
nastoji izbjei sukob i iznijeti vlastiti
stav o neemu,
konformistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na konformiste,
konformistiki pril. - kao konformist (po
naa se konformistiki).
konformizam im. m. r. (lat.), g. jd. kon
formizma, n. mn. konformizmi - stanje
svijesti da se to vie prilagodi, prihvati
tue miljenje makar ono bilo i drukije,
da se radi linog komoditeta izbjegnu
sukobi i nesuglasice.

konfrontacija im. . r. (lat.) - sukob, su

dar, suprotstavljanje,
konfrontiranje gl. im. s. r. (lat.) od ko
nfrontirati.
konfrontirati (se) gl. svr i nesvr. (lat.),
prez. konfrdntiram (se), gl. pril. sad.
konfrontirajui (se) - izrei ili izraziti
neslaganje; biti u sukobu, suprotstaviti
se, suprotstavljati se.
konfuzan prid. (lat.), odr. v. konfuzni koji je smuen, smeten, nepovezan,
zbrkan, neorganiziran,
konfuzija im. . r. (lat.) - stanje pometnje,
smuenosti, smuenosti, smetenosti,
zbrke (u miljenju, postupcima, nainu
rada, nainu ophoenja, itd.),
konfuzno pril. (lat.) - smueno, smeteno,
zbrkano, neorganizirano,
konfuznost im. . r., instr. jd. konfuznou/konfuznosti - stanje onoga koji je
konfuzan; osobina ili svojstvo onoga to
je konfuzno,
kongenijalan prid. (lat.), odr. v. konge
nijalni - koji je duhovno srodan, koji je
na istom nivou s nekim (u duhu, obra
zovanosti, ivotnim osjeanjima, intere
sovanjima, opredjeljenjima i sl.),
konglomerat im. m. r. (lat.), g. jd.
konglomerata - sedimentna stijena sa
stavljena od povezanih kamenih cjelina;
prenes. mjeavina raznorodnih ljudskih
priroda, neusklaenih pojmova ili ideja i
sl.

kongregacija im. . r. (lat.) - skup ljudi

koji je uprilien u vjerske svrhe; udru
enje vie samostana istog reda u Kato
likoj crkvi; vijee koje upravlja odre
enim poslovima u katolikoj vjerskoj
organiziranosti; udruenje slino duhov
nom redu, ali s jednostavnim zavjetima
(svjetovna kongregacija).
kongres im. m. r. (lat.) - sastanak veeg
broja strunjaka iz odreene oblasti,
umjetnika, politiara itd. radi razmatra
nja vanih pitanja, razmjene iskustava,
donoenja odluka za naredni period svo
ga djelovanja,
konian prid., odr. v. kdnini - koji je u
obliku konusa; kao unj, unjast,
konjugacija im. . r. (lat.) - promjena
glagola.
konjunktura im. . r. (lat.) - stanje u
cijenama, u vrijednosti novca i vrijedno-

konkavan

snim papirima; razg. vrijeme dobrih pri

lika za brzu i lahku zaradu,
konkavan prid. (lat.), odr. v. kdnkavni udubljen; supr. konveksan (izboen)
konkordancija im. . r. (lat.) - saglasnost
u emu; geol. paralelan tok pojedinih
slojeva u tlu.
konkordat im. m. r. (lat.) - sporazum,
konkretan prid. (lat.); kdnkretni - koji
postoji, koji je dostupan osjetilima, koji
je stvaran, odreen, jasan; supr. apstrak
tan.
konkretno pril. (lat.) - na konkretan na
in, bez okoliavanja.
konkubina im. . r. (lat.) - nevjenana
ena, prilenica, sulonica.
konkubinat im. m. r. (lat.) - vanbrani
ljubavniki ivot; prilenitvo, suloni
tvo.
konkurencija im. . r. (lat.) - suparnitvo
u nekoj oblasti; borba da se postigne to
bolji rezultat u odnosu na druge (trina
konkurencija).
konkuriranje/ konkurisanje gl. im. s. r.
od konkuririrati/konkurisati.
konkurirati/konkurisati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. konkurlram/konkuri
em, pril. sad. konkuriuUkonkurira
jui - biti kome konkurent, natjecati se s
kime, natjecati se u emu, nadmetati se,
biti u konkurenciji; sudjelovati u natje
aju, prijaviti se na konkurs (natjeaj),
konkurs im. m. r. (lat.) - postupak u
kojemu se izmeu vie prijavljenih kan
didata odabere onaj koji je najbolji; nat
jeaj, nadmetanje,
konoba im. . r. (lat.) - posebna prostorija
unutar primorske kue gdje se uvaju
bave s vinom, maslinovim uljem i dru
ge zalihe pia i hrane; ugostiteljski
objekt koji svojim izgledom i izborom
jela i pia lii na konobu,
konobar im. m. r. (lat.) - osoba koja u
ugostiteljskom objektu posluuje goste
jelom i piem, radnik u ugostiteljstvu,
konobarica im. . r. (lat.) - radnica u
ugostiteljskom objektu.
konop im. m. r. (lat.) - konopac, ue.
konopac im. m. r. (lat.), g. jd. kdnopca, n.
mn. kdnopci, g. mn. kdnopaca - deblja
ili tanja vieslojno upredena nit krunog
presjeka, slui za vezivanje; konop, ue.

304

305
konoplja im. . r. (lat.) - biljka iz
porodice konopljika, slui kao sirovina
za izradu tkanina,
konsenzus im. m. r. (lat.) - postignuta
saglasnost u vezi s rjeavanjem nekog
otvorenog problema ili pitanja (politiki
konsenzus)
konsignacija im. . r. (lat.) - prodaja robe
putem posrednika, robna poiljka; obi
ljeavanje, peaenje, igosanje {konsi
gnacija stoke),
konsignacijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na konsignaciju,
konsignacijski pril. - na nain konsigna
cije.
konsolidacija im. . r. (lat.) - postizanje
sreenosti za uspjeno djelovanje nakon
vrlo loeg stanja {konsolidacija u pri
vredi).
konsolidiranje/konsolidovanje gl. im. s.
r. (lat.) od konsolidirati/konsolidovati.
konsolidirati/konsolidovati (se) gl. svr.
i nesvr. (lat.), prez. konsolidiram/kdnsolidujem (se) - u potpunosti urediti,
uvrstiti, ustabiliti postojee stanje,
izvui iz neprilika kako bi se moglo
uspjeno djelovati {konsolidovan pre
duzee; konsolidovan redove, npr. u
vojci i ratnim zadacima i sl.),
konspiracija im. . r. (lat.) - tajnost rada,
dogovorena utnja,
konspirativan prid. (lat.), odr. v. kdnspirativni - koji je vezan za konspiraciju,
koji se dri u strogoj ili doziranoj tajno
sti {konspirativan rad, konspirativno
ime).
konstanta im. . r. (lat.) - stalna, nepro
mjenjiva veliina,
konstantan prid. (lat.), odr. v. konstantni
- koji se ne mijenja; stalan, nepromje
njiv, ustrajan,
konstatacija im. . r. (lat.) - tvrdnja,
zaokruena misao o emu na osnovu
injenica ili pretpostavki; zakljuak,
konstatiranje/konstatovanje gl. im. s. r.
od konstatirati/konstatovati,
konstatirati/konstatovati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. konstatirdm/kdnstatujem - utvrditi, ustanoviti, javno obzna
niti injenicu,
konstelacija im. . r. (lat.) - poloaj vie
injenica u meusobnom odnosu; sticaj
odreenih okolnosti, meusobni odnos

vie snaga i interesnih grupacija {kon

stelacija politikih dogaaja),
konsternacija im. . r. (lat.) - stanje nagle
zaprepatenosti zbog neke pojave, doga
aja, stvorene atmosfere i sl.; preneraenost, zateenost, zanijemjelost, preseneenje, zaprepatenost.
konsternlran prid., odr. v. konsternirani koji je zapao u konsternaciju; prenera
en, zaprepaten,
konstitucija im. . r. (lat.) - kvalitet i
funkcionalnost ovjekova organizma
(ovjek jake konstutucije); hist. osnovni
zakon kojim su odreeni oblici ureenja
i graanskih prava,
konstituiranje/konstituisanje gl. im. s. r.
(lat.) od konstituirati/konstituisati.
konstituirati/konstituisati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. konstituiram/konstituiem, pril. sad. konstituirajui/konstituiui - dati emu osnovne organiza
cione oblike i djelatnu namjenu; osno
vati, utemeljiti,
konstruiranje/konstruisanje gl. im. s. r.
(lat.) od konstruirati/konstruisati,
konstruirati/konstruisati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. konstruiram/konstruiem, pril. sad. konstruirajui/konstruiui - sastaviti to iz vie dijelova, na
praviti ili praviti mehanizme strojeve ili
dijelove za strojeve i dr.; izumiti, izmi
sliti {konstruirati novi tip motora,); pre
nes. iskrivljeno, samovoljno to tuma
iti; izmisliti injenice o nekom ne
postojeem dogaaju {konstruirati priu).
konstrukcija im. . r. (lat.) - ono to je
proces ili rezultat konstruiranja {kon
strukcija zgrade, konstrukcija teksta);
prenes. formirana vizija ega na osnovu
nepotpunih podataka {konstrukcija bu
dunosti); subjektivna interpretacija
(dogaaja, teksta i dr.); izmiljotina,
konstruktivan prid. (lat.), odr. v. konstru
ktivni - koji se odnosi na konstrukciju;
koji djeluje stvaralaki, s kojim se moe
uspjeno saraivati u zajednikim ide
jama i poduhvatima; supr. destruktivan,
konstruktivizam im. m. r. (lat.), g. jd.
konstruktivizma, n. mn. konstruktivizmi,
g. mn. konstrktivizama - umjetniki pra
vac koji prirodu predstavlja u osnovnim
geometrijskim oblicima.

kontingent

konstruktor im. m. r. (lat.) - onaj koji

konstruira, koji projektuje, smilja, una
preuje.
konstruktorica/konstrutorka im. . r. ena konstruktor,
konsultacija im. . r. - razgovor sa stru
njakom iz odreene oblasti; traenje
savjeta, meusobno donoenje zajedni
kog stava o emu.
kontakt im. m. r. (lat.), g. mn. kdntakata dodir, doticaj (drutveni kontakt)', veza
dvaju provodnika elektrine struje; spoj.
kontaktiranje gl. im. s. r. (lat.) od konta
ktirati.
kontaktirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kontaktiram, gl. pril. sad. kontaktirajui
- biti u kontaktu s kim; doticati se,
susretati, ophoditi se u poslovnim odno
sima; uspostaviti vezu s kim na svoju
inicijativu {kontaktirati ljekara specija
listu).
kontaminacija im. . r. (lat.) - zagaenje
tla i stvari otrovnim, zaraznim ili radio
aktivnim tvarima,
kontejner im. m. r. (engl.) - mjesto, na
prava za odlaganje smea, uope onog
to se odlae; veliki spremnik u kojem
se prevozi roba.
kontekst im. m. r. (lat.), g. mn. kdnteksta
- smisao onog to je izgovoreno ili
napisano; tano odredljiv smisao svake
rijei u okviru takve cjeline; povezana
misaona cjelina; povezanost, suvislost.
kontemplacija im. . r. (lat.) - duboko
poniranje u vlastite tokove misli i osje
anja; posmatranje sebe i svijeta oko
sebe (pasti u kontemplaciju).
kontemplativan prid. (lat.), odr. v. ko
ntemplativni - koji sadri kontempla
ciju; koji se odlikuje posmatranjem svi
jeta i ivota na duboki misaoni nain,
kontinent im. m. r. (lat.), g. mn. konti
nenata - jedan od najveih kopnenih
dijelova planete Zemlje (Afrika, Antartik, Azija, Evropa, Juna Amerika, Sje
verna Amerika),
kontinentalan prid. (lat.), odr. v. konti
nentalni - koji se nalazi na kontinentu;
koji ima odreena svojstva vezana za
kontinent {kontinentalna klima),
kontingent im. m. r. (fr..), g. mn. ko
ntingenata - odreena ili ugovorena ko-

kontinuiran
liina robe (za izvoz, uvoz ili prodaju);
skup ega drugog (npr. vojnih snaga),
kontinuiran prid. (lat.), odr. v. konti
nuirani - koji je trajan, neprekidan, sta
lan (kontinuirana proizvodnja),
kontinuitet im. m. r. (lat.), g. jd. konti
nuiteta, n. mn. kontinuiteti - trajnost,
neprekidnost, stalnost.
konto im. m. r. (tal.) - raun na kojem se
biljei stanje rashoda i prihoda
kontra- (lat.) - kao prvi dio sloenice
kojim se oznaava da je to u supro
tnosti s onim to je odreeno drugim
dijelom sloene rijei {kontranapad, kontraobavjestajna sluba, itd.)
kontrabas im. m. r. (lat.-tal.) - najvei
gudaki instrument,
kontracepcija im. . r. - postupak spre
avanja zaea,
kontradikcija im. . r. (lat.) - protu
rjenost, proturjeje, protuslovlje (pasti
u kontradikciju).
kontraindikacija im. . r. (lat.) - su
protan, suprotstavljen znak; med. ono
to moe (u koritenju lijekova i sl.) iza
zvati nepoeljne efekte; supr. indika
cija.
kontrakcija im. . r. (lat.) - stezanje (npr.
miia).
kontrapunkt im. m. r. (lat.) - povezivanje
dviju ili vie melodija u zajedniku
muziku cjelinu pri izvoenju,
kontrarevolucija im. . r. (lat.) - borba
protiv revolucije; djelovanje kojim se
eli sprijeiti revolucija,
kontrast im. m. r. (fr.), g. mn. kontrasta naglaena razlika izmeu dviju ili vie
pojedinosti; odudaranje od ega, opre
nost u cjelini ili u nekom dijelu ili po
sebnosti {kontrast boja),
kontrapijunaa im. . r. (lat.-tal.) - in
suzbijanja neprijateljskih pijunskih dje
lovanja; kontraobavjetajna sluba,
kontrola im. . r. (fr.) - nadzor nad ime,
provjera (otii u ambulantu na kontro
lu); ustanova osobe ili slube koja obav
lja kontrolu (policijska kontrola); mo,
prevlast nad kime ili ime (ona ga kon
trolira).
kontroliranje/kontrolisanje gl. im. s. r.
(fr.) od kontrolirati/kontrolisati,
kontrolirati/kontrolisati gl. nesvr. (fr ),
prez. kou tr IIram! kem trdl iem, gl. pril.

307

306
sad. kontrolirajuUkontrdliui - obaviti
ili obavljati kontrolu, podrvrgnuti koga
ili ta kontroli; imat prevlast nad kime
ili ime, imati potpun uvid (ko kontro
lira situaciju),
kontrolni prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na kontrolu, koji slui kontroli i
kontroliranju {kontrolni zadatak),
kontrolor im. m. r. (fr.) - onaj koji ko
ntrolira; nadzornik; tehn. aparat za po
kretanje i regulaciju elektromotora kod
tramvaja, dizalica i sl.
kontrolorka im. . r. (fr.) - ena ko
ntrolor.
kontroverzija im. . r. (lat.) - neslaganje
u nekom pitanju, problemu i sl; suprot
stavljanje oprenih, drukijih, meuso
bno sukobljenih miljenja,
kontura im. . r. (fr.-njem.) - obris pre
dmeta, pojave, lika, onog to se nejasno
vidi; osjenak.
kontuzija im. . r. (lat.) - ozljeda udarom
bez vidnih povreda vanjskih dijelova
tkiva; nagnjeenje, naboj,
konveksan prid. (lat.), odr. v. konveksni izboen (konveksna lea, soivo); supr.
konkavan (udubljen),
konvencija im. . r. (lat.) - opevaea,
ustaljena pravila koja jednako vae za
sve i kojih se pridravaju lanovi odre
ene drutvene zajednice; meunarodni
sporazum o kakvom vanom pitanju
(npr. enevske konvencije u okviru rada
Meunarodnog komiteta Crvenog kri
a); veliki zbor, skuptina, opi sastanak
neke politike stranke ili kojeg drugog
tijela na kojoj zastupnici usvajaju neku
zajedniku odluku vaeu za sve la
nove.
konvencionalan prid. (lat.), odr. v. kon
vencionalni - koji se zasniva na dru
tvenoj ili usvojenoj konvenciji; koji se
dri ustaljenih pravila ponaanja; pejor.
koji slijepo slijedi postojee drutvene
konvencije; neinventivan, dosadan, ne
originalan, zastario.
konvertibilan prid. (lat.), odr. v. ko
nvertibilni - koji je stabilan kao valuta i
kao takav je priznat u svijetu novca i
bankarstva {konvertibilna marka),
konvertibilnost im. . r., instr. jd. konvertibilnou/konvertibilnosti - svoj
stvo onoga to je konvertibilno, mogu-

nost nesmetanog mijenjanja jedne val

ute za drugu,
konverzacija im. . r. (lat.) - razgovor;
diskusija vezana za odreenu temu.
konverzija im. . r. (lat.) - prelaenje iz
jedne vjere u drugu; zamjena jedne va
lute u drugu valutu; op. pretvaranje
ega u ta drugo (npr. konverzija teksta
iz jednog kompjuterskog programa, iz
jednog fonta u drugi, itd.),
konvikt im. m. r. (lat.), g. mn. kdnvikata arh. odgojno-obrazovna institucija gdje
pitomci imaju stan i hranu,
konvoj im. m. r. (fr.) - hist. jedan ili vie
trgovakih ili transportnih brodova praenih ratnim brodovima u svrhu zatite
od neprijateljskih podmornica i napada
iz zraka; grupa vozila koja se kreu
zajedno prema istom cilju (humanitarni
konvoj).
konzekvencija im. . r. (lat.) - dosljed
nost, zakljuak; posljedica (povui konzekvencije, tj. izazivati ili snositi po
sljedice); rjee: konzekvenca,
konzekventan/konsekventan prid. (lat.),
odr. v. konzekventni/konsekventni - koji
se ne da pokolebati u svome stavu i
pogledima; postojan, ustrajan, nepoko
lebljiv.
konzerva im. . r. (lat.) - limena hermetiki zatvorena kutija za konzerviranu
hranu, ob. valjkasta oblika; prenes. o
vjek staromodnih, konzervativnih pogle
da na svijet,
konzervans/konzervans im. m. r. (lat.) sredstvo koje se dodaje hrani prilikom
konzerviranja kako se ne bi hranila,
konzervativac im. m. r. (lat.), g. jd.
konzervativca, n. mn. konzervativci onaj koji je privren starim obiajima,
nazorima, stavovima, ideolokim uvje
renjima; lan neke stranke koja se u
svome politikom programu zalae za
ouvanje konzervativnih tradicijskih
vrijednosti u drutvu,
konzervatlvka im. . r. (lat.) - ena ko
nzervativac,
konzervativan prid. (lat.), odr. v. ko
nzervativni - koji se zalae za ouvanje
starog sistema vrijednosti, koji se opire
inovacijama, staromodan; koji se odnosi
na politike stranke koje se opiru

konj

smjelijim promjenama drutvenog i po

litikog sistema,
konzervator im. m. r. (lat.) - strunjak za
zatitu i uvanje materijalne kulturne
batine (umjetnikih djela, graevina i
dr.).
konzervatorka im. . r. (lat.) - ena
konzervator,
konzervatorij im. m. r. (lat.) - najvia
muzika kola
konzerviranje/konzervisanje gl. im. s. r.
(lat.) od konzervirati/konzervisati.
konzervirati/konzervisati gl. nesvr.
(lat.), prez. konzervirain/konzervisem,
pril. sad. konzervirajuifkonzerviui zatiti ta od propapadanja posebnim
postupkom zatite {konzervirati hranu,
konzervirati umjetniku sliku),
konzilij im. m. r. (lat.) - grupa strunjaka
koja se savjetuje oko nekog vanog
pitanja radi donoenja odgovarajueg
pravovremenog rjeenja {konzilij ljekara).
konzola im. . r. (fr.) - potporni stup,
potporanj; nosa s uporitem samo na
jednoj strani,
konzorcij/konzorcij im. m. r. - poslovni
sporazum ili formiranje posebnog udru
enja vie banaka ili vlasnika kapitala u
cilju zajednikog izvrenja odreenih
operacija za tokove i okrupnjavanje ka
pitala.
konzulat im. m. r. (lat.), g. jd. konzulata predstavnitvo jedne drave u drugoj
dravi, nie od ambasade, koje zastupa
interese svoje zemlje,
konzumacija im. . r. (lat.) - ugostiteljska
narudba i cijena narudbe; dio cijena i
narudbe koji se u posebnim okolno
stima plaa na samom ulazu u ugosti
teljski objekt,
konzument im. m. r. - korisnik ugosti
teljskih, trgovakih i dr. usluga; kupac
robe, potroa,
konzumiranje gl. im. s. r. (lat.) od
konzumirati.
konzumirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
konzumiram, gl. pril. sad. konzumirajui
- isprobati, isprobavati ta, utvrivati
kvalitet; troiti, koristiti.
konj im. m. r., n. mn kdnji, g. mn. konja domaa ivotinja iz reda kopitara; ah.
figura koja se tokom igre prebacuje iz

konjak

polja u polje u obliku slova L, skaka;

sport, gimnastika sprava; prenes. pej.
onaj koji radi neto to je nerazumno,
glupo, nepromiljeno; onaj koji nosi,
tegli, koji se troi u kakvom poslu, ob.
bez izgleda na ikakvu naknadu,
konjak im. m. r. (fr.) - estoko alkoholno
pie od groa nazvano po regiji Cognac u Francuskoj,
konjaniki prid. odr. v. - koji se tie
konjanika i konjanitva.
konjanik im. m. r., vok. jd. konjanie, n.
mn. konjanici - onaj koji jae konja,
jaha; vojn. osoba koja je u konjanitvu,
koja se bori na konju,
konjetina im. . r. - meso od konja.
Konjic/Konjic im. m. r. - gradi u Bosni i
Hercegovini,
konjica im. . r. - vojne jedinice sa
stavljene od konjanika; konjanitvo.
Konjianin/Konjianin im. m. r. - sta
novnik Konjica; osoba koja je porijek
lom iz Konjica.
Konjianka/Konjianka im. . r. - sta
novnica Konjica,
konjiki prid. odr. v. - koji je iz Konjica
ili s podruja konjike opine,
konjiki prid. odr. v. - koji se odnosi na
konjicu {konjiki sport),
konji im. m. r., em. - mali konj; drugi
dio imena morske ribe iji oblik po
dsjea na glavu konja (morski konjic),
konjogojstvo im. s. r. - uzgoj konja i
selekcija plemenitih pasmina; konjar
stvo.
konjokradica im. m. i . r. - lopov koji
krade konje,
konjski prid. odr. v. - koji je od konja,
ono to je vezano za konja {konjski
povodac); prenes. koji likom podsjea
na konja {konjski rep, konjsko lice),
konjski pril. - kao konj, na nain konja
{konjski raditi),
konjuar im. m. r., g. jd. konjuara - onaj
koji hrani, timari, koji se brine za konje,
konjunica im. . r. - tala za konje,
kooperativan prid. (lat.), odr. v. ko
operativni - koji je spreman na saradnju
i iznalaenje kompromisa,
kooperacija im. . r. (lat.) - zajedniki
poslovi sa zajednikim ciljem i ostvarujuim interesima.

309

308
kooptiranje gl. im. s. r. (lat.) od ko
optirati.
kooptirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kooptiram, pril. sad. kooptirajui ukljuiti koga u neko operativno, rukovodno i sl. tijelo bez izborne pro
cedure i postupka biranja,
koordinacija im. . r. (lat.) - usklaenost
(pokreta, postupaka, djelatnosti i sl),
koordinata im. . r. (lat.) - mat. veliina
koja odreuje poloaj take na odre
enoj ravnini, pravcu, prostoru; prenes.
smjernica (odrediti koordinate privred
nog razvoja),
koordimranje/koordini-sanje gl. im. s. r.
(lat.) od koordinirati/koordinisati.
koordinirati/koordinisati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. koordiniram/koordiniem, pril. sad. koordinirajui!koordini
ui - uskladiti ta, usklaivati, vriti ko
ordinaciju.
kop im. m. r., n. mn. kopovi - ono to je ili
gdje je iskopano u jednom pravcu ili
prostoru; podzemni hodnik aktivnog ru
dnika.
kopa im. m. r., g. jd. kopaa - onaj koji
kopa; prenes. koji ta predano radi.
kopaica im. . r. - ena kopa.
Kopai im. m. r. mn. - mjesto kod Gorada.
kopaka im. . r. (e.), g. mn. kdpaki sportska obua s konatim ili plastinim
epovima na potplatama (za nogomet i
druge srodne sportove),
kopaki prid. odr. v. - koji ima veze s
kopaima {kopaki posao),
kopaki pril. - kao kopa, na nain ko
paa.
kopal prid. odr, v. - koji slui za kopanje
{kopae alatke),
kopanje gl. im. s. r. od kopati,
kopati gl. nesvr., prez. kdpam, gl. pril.
sad. kdpajui - kopanjem obraivati
zemlju za sijanje; praviti udubinu, isko
pinu u zemlji {kopati bunar, kopati
grob); prenes. temeljito to pretraivati
{kopati po dokumentima).
kopa im. . r. (tur.) - metalna kukica i
mali metalni koluti za kopanje odjee,
kopanje gl. im. s. r. od kopati,
kopati gl. nesvr. (tur.), prez. kdpam,
pril. sad. kdpajui - vezati kopom,

spajati dugmad na odjei; prenes. shva

ati, razumijevati, arg. kapirati,
kopija im. . r. (lat.) - prepis s originala
(teksta, formulara i sl.); djelo slino ili
vrlo priblino originalu dobiveno po
navljanjem radnog procesa i u grani
cama postojeih tehnikih mogunosti;
pejor. ono to nema izvorna autorska
svojstva nego je nainjeno prema odre
enom uzroku,
kopilan/kopiljan im. m. r. (ar.-tur.) - onaj
koji je kopile; prenes. osoba koja je
vragolasta i neozbiljna u svome ponaa
nju.
kopile im. s. r. (ar.-tur.) - dijete roeno
izvan brane zajednice; prenes. arg.
onaj koji se ponio ili se ponaa runo,
samoivo, prijetvorno,
kopiranje gl. im. s. r. (lat.) od kopirati.
kopirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kopiram, pril. sad. kopirajui - izraditi
ili izraivati kopiju; prenes. nastojati
koga oponaati kao svoj uzor; imitirati
kopitar im. m. r. - sisar koji ima kopita,
kopito im. s. r. - ronati, tvrdi dio dijela
noge kojim ivotinja gazi.
kopljanik im. m. r., vok. jd. kopljanie, n.
mn. kopljanici - onaj koji nosi koplje;
vojnik naoruan kopljem,
koplje im. s. r., g. mn. kopalja - oruje u
obliku motke, zailjeno prvi vrhu, slui
za borbu, lov i sportsko nadmetanje;
sport, jedna od atletskih disciplina (ba
canje koplja); motka za zastavu,
kopnen prid., odr. v. kdpneni - koji se
odnosi na kopno,
kopnjenje gl. im. s. r. od kopniti.
kopiliti gl. nesvr., prez. kdpnim, gl. pril.
sad. kdpnei - nestajati s tla (kad je rije
o snijegu); prenes. postajati tjelesno
slab, neotporan; nestajati, gasiti se.
kopno/kopno im. s. r., g. jd. kopna - dio
Zemljine povrine nepokriven vodom,
kopiranje gl. im. s. r. od koprcati se.
koprcati se gl. nesvr., prez. koprcam, gl.
pril. sad. koprcajui - nastojati izbaviti
se iz kakve nevolje brzim pomjeranjem
ruku, nogu, itavog tijela, batrgati se.
koprena im. . r. - tanko i djelomino
providno platno koje se nosi preko lica
radi sakrivanja lica; uope ono ime se
ta prikriva,
kopriva im. . r. - ara.

korektan

koprodukcija im. . r. (lat.) - zajednika

proizvodnja dvaju li vie poslovnih par
tnera ob. prilikom snimanja filma,
koptisati gl. svr. (tur.), prez. kdptiem iznenada se pojaviti; navaliti na koga ili
to.
kopun im. m. r. (tal.) - reg. ukopljeni
pijevac.
kora im. . r. - vanjski dio na stablu drve
ta; tvrdi, povrinski sloj ega;omota
nekih plodova {kora banane); med. va
njski omota velikog mozga,
korablja im. . r. - brod, jedrenjak,
koraanje gl. im. s. r. od koraati,
koraati gl. nesvr., prez. koraam, pril.
sad. koraajui - kretati se u koracima
(brzo koraati, koraati ukoeno); pre
nes. kretati se naprijed {koraati u bu
dunost).
koranica im. . r. - muzika kompozicija
pisana u dvodijelnom taktu i naglae
nom ritmu koji odgovara marevskom
koraku.
korak im. m. r., n. mn. koraci - pokret u
hodanju pri kojem se jedna noga sputa
na zemlju, a druga die; mjera za uda
ljenost od jednog do drugog mjesta pri
hodanju (jo stotinjak koraka do cilja),
koral/koralj im. m. r. (gr.) - nepomina
morska ivotinja koja oblikom nalikuje
na biljku.
koralni/koralj ni prid. odr. v. (gr.) - koji
se odnosi na koralje, koji je od koralja
{koraljni greben, koraljna ogrlica),
korba im. m. r. (tur.) - bi od ispre
pletenog konog remenja,
kordon im. m. r. (fr.), g. jd. kordona gusto rasporeeni vojnici, policija u
svrhu zaustavljanja prodora neprijatelj
skih vojnika, mase protestanata i dr.
korekcija im. . r. (lat.) - ispravka, ispra
vljanje, dovoenje u red (teksta, vida,
dijela tijela obavljanjem plastine opera
cije, rada motora, smjera vatre iz oruja,
itd.).
korektor im. m. r. (lat.) - osoba koja vri
korekciju.
korektorica /korektorka im. . r. (lat.) ena korektor,
korektan/korektan prid. (lat.), v. kdrektni/korektni - koji je u okviru pravila;
ispravan; koji se ponaa u skladu s lije
pim normama u ophoenju.

korektura
korektura im. . r. (lat.) - ispravljanje
greaka u otipkanom rukopisu za tam
panje; ispravljanje ega (npr. oinjeg
vida), korekcija,
korelacija im. . r. (lat.) - meusobna
povezanost u zajednikom djelovanju;
suodnos,
korenje gl. im. s. r. od koriti,
koreograf im. m. r. (gr.) - umjetnik koji
osmiljava i uvjebava ples za scensko
izvoenje, strunjak za koreografiju,
koreografija im. . r. (gr.) - opisivanje
plesnih pokreta pomou osobitog siste
ma znakova; umjetnost plesa; vjetina
postavljanja baletnih plesova na pozo
rnicu.
korepeticija im. . r. (lat.) - ponavljanje i
usvajanje kolskog, teajnog i dr. gra
diva (putem instruktivne nastave, za
jednikim vjebama, uvjebavanju i sl.),
korespondencija im. . r. (lat.) - dopi
sivanje izmeu pojedinih ljudi, grupa
cija, ustanova i sl.
korespondent im. m. r. (lat.), g. mn.
korespondenata - dopisnik novina, aso
pisa ili novinske agencije iz jednog mje
sta ili okruga; inovnik zaduen za vo
enje slubene korespodencije predu
zea, ustanove, institucije i sl.; osoba ili
ustanova koja izvrava finansijske, trgo
vake i dr. naloge za drugu osobu ili
ustanovu; onaj koji se s nekim dopisuje;
stvar ili pojava koja odgovara (ko
respondira) nekoj drugoj stvari ili poja
vi.
korespondentica/korespondentkinja im.
. r. (lat.) - ena korespodent.
korespondiranje gl. im. s. r. (lat.) od
korespondirati.
korespondirati gl. nesvr. (lat.), prez.
korespdndiram, gl. pril. sad. korespon
dirajui - dopisivati se; biti u harmoniji
jedno s drugim, meusobno se obo
strano korisno i funckionalno poduda
rati.
korica im. . r., em. - tanka kora (po
snijegu, korica leda, korica hljeba i sl.),
pokorica; krastica na rani koja zacijeijuje
korice im. s. r. mn. - vanjski zatitni
ovitak knjige, sveske i dr. (tvrde korice);
posebno ivena obloga od koe, platna,
pletenine u kojoj se dri hladno oruje

310

311
za paom ili preko ramena (no, sablja,
ma).
korienje gl. im. s. r. od koriiti,
koriiti gl. svr. i nesvr., prez. kdriim,
gl. pril. sad. kdriei - uvezivati u ko
rice; sastaviti u oblik knjige ono to je
bilo u nepovezanim listovima; ukoriavati.
korida im. . r. (p.) - borba s bikovima
(u paniji, Portugalu, itd.),
koridor im. m. r. (fr.), g. jd. koridora uski prostor kojim se omoguuje pravo
prolaza (npr. zemlji preko teritorije dru
ge zemlje radi izlaza na more, spajanje s
drugim teritorijama i sl.); prolaz, hodnik
kojim su povezane dva prirodno pove
zana prostora; svaki prolaz kojim se
omoguuje veza izmeu dva ili vie
mjesta (zrani koridor, predviena i po
sebnim propisima regulirana putanja
aviona i drugih letjelica),
korigiranje/korigovanje gl. im. s. r. od
korigirati/korigovati,
korigirati/korigovati gl. svr. i nesvr.
(lat.) - korigiram/kdrigujem, gl. pril.
sad. kdrigujui/korigirajui - obaviti ili
obavljati ispravku, ispravljanje (korek
ciju).
korijen im. m. r., n. mn. ko rij eni/ko rjenovi, zb. im. kdrijenje - bot. dio biljke
koji se nalazi u zemlji i crpi hranjive
tvari; prenes. poetak ega {korijen pro
blema); mat. rezultat operacije korjeno
vanja.
korisnik im. m. r., vok. jd. kdrisnie, n.
mn. kdrisnici - onaj koji to koristi,
upotrebljava i dr. {korisnik stana, ko
risnik bankovne kartice i sl.),
korist im. . r., instr. jd. koriu/koristi dobar rezultat u emu, povoljan ishod;
rezultat izraen u novcu ili materijalnim
dobrima, prihod, dobitak, zarada,
koristan prid., odr. v. korisni - koji do
nosi dobre rezultate; koji dobro slui
svojoj namjeni i svrsi,
koristiti gl. nesvr., prez. kdristim, gl.
pril. sad. koristei - sluiti nekoj svrsi,
biti od koristi; upotrebljavati koga ili ta
radi ostvarenja boljeg rezultata,
koristiti se gl. nesvr., prez. kdristim se sluiti se ime, upotrebljavati ta.
koristoljubiv prid., odr. v. koristoljiibivi u kojeg je vrlo izraena sklonost sti-

canju i gomilanju materijalnih dobara;

proraunat,
koristoljiibivost im. . r., instr. jd. koristoljubivosuikoristoljiibivosti - osobi
na onoga koji je koristoljubiv; proraunatost.
korienje/koritenje gl. im. s. r. od kori
stiti.
koriti gl. nesvr., prez. kdrim, pril. sad.
kdrei - izraavati prijekor i nezado
voljstvo prema kome ili emu; kritiko
vati, prekoravati
korito im. s. r. - posuda ob. od udubljenog
debla za hranjenje domaih ivotinja ili
za pranje rublja; oblik tla nastao proticanjem rijeke ili potoka,
korizma im. . r. (lat.) - kranski post
etrdeset dana pred Uskrs,
korjenit prid., odr. v. korjeniti - koji ima
duboko i jako korijenje; prenes. koji je
temeljit, radikalan {korjenite promjene).
kormilar im. m. r., g. jd. kormilara - oso
ba koja upravlja kormilom, usmjerava
plovidbu i pristajanje plovila; prenes.
onaj koji upravlja kakvom javnom dje
latnou.
kormilo im. s. r. - naprava za upravljanje
brodom; prenes. ono to pomae da se
uhvati pravi i sigurniji smjer u emu.
korner im. m. r. (engl.) - kazneni udarac
iz ugla ako je nogometa izbacio loptu
preko gol crte na svome dijelu terena,
kornet im. m. r. (tal.) - limeni duhaki
instrument; napolitanski tuljak za sla
doled koji ima takav oblik (sladoled u
kornetu).
kornjaa im. . r. - kopnena i morska
ivotinja jakog oklopa i ob. dugovjeka.
korodiranje gl. im. s. r. (lat.) od korodirati.
korodirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
korddiram, pril. sad. korodirajui - na
grizati povrinu metala (o hri), oksi
dirati; med. izjesti ili izjedati tkivo dje
lovanjem bolesti; geol. vremenom se
mijenjati zbog hemijskih procesa (kad je
rije o rudama),
koroma im. m. r. - vrtna samonikla je
stiva biljka, primorskog podneblja, po
desna za zaine,
korona im. . r. (lat.) - viebojni prsten
oko Sunca i Mjeseca; mu. znak za pro

korzet

duavanje trajanja tona, akorda ili pa

uze.
korov/korov im. m. r. - zajedniki naziv
za samonikle biljke koje ometaju rast
poljoprivrednih usjeva,
korozija im. . r. (lat.) - tehn. nagrizanje
metala uslijed uticaja vlage i hemikalija
iz atmosfere; oksidacija, hranje; geol.
nagrizanje kamena i minerala uslijed he
mijskog djelovanja vode; med. nagri
zanje tkiva; prenes. rastakanje, raspada
nje.
korpa im. . r. (njem.) - posuda pletena
od prua ili kojeg drugog materijala,
slui za uvanje ili noenje voa, povra
i sl.; koara; prenes. odbijanje na udva
ranje suprotnog spola (dati korpu, tj.
odbiti od sebe),
korpica im. . r. (njem.), em. - mala kor
pa; koarica,
korporacija im. . r. (lat.) - udruenje
vie preduzea ili vlasnika kapitala radi
ostvarenja opsenijih ciljeva izgradnje i
okrupnjavanja kapitala,
korpulencija im. . r. (lat.) - naglaena
krupnoa tijela; korpulentnost.
korpus im. m. r. (lat.) - vojn. velika vojna
jedinica koju ini vie jedinica (hist.
Peti korpus Armije Republike Bosne i
Hercegovine); ukupan jezikoistraivaki, jeziki materijal koji slui za izradu
rjenika, gramatika, nominaciju pravo
pisnih normi i sl.; tijelo, trup.
korumpiranje gl. im. s. r. (lat.) od ko
rumpirati.
korumpirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
korumpiram, pril. sad. korumpirajui dati ili davati kome novac u svrhu pod
miivanja radi ostvarenja svojih inte
resa; podmititi, podmiivati, mititi, pot
kupiti, potkupljivati,
korupcija im. . r. (lat.) - stanje korumpi
ranosti u drutvu ili odreenoj drutve
noj sredini,
korupciona im. m. r. (lat.), g. jd. korupcionaa - onaj koji je sklon korupciji,
koji sudjeluje u korupciji,
korzet im. m. r. (fr.), g. jd. korzeta - dio
enskog donjeg rublja koji oblikuje
struk, steznik; sigurnosni pojas za za
titu prsa i trupa od metaka i drugih
smrtonosnih povreda.

korzo
korzo im. s. r. (tal.) - glavna ili koja druga
ulica kao veernje etalite u gradu.
kos im. m. r. - vrsta ptice pjevice.
kos prid., odr. v. kosi - koji je nagnut pod
odreenim uglom.
kosa1 im. . r. - vlasi na ovjekovoj glavi
(bujna kosa, sijeda kosa).
kosa2 im. . r. - manje uzvienje u obliku
brijega, zakoeno prema jednoj strani
(popeti se na kosu).
kosa3 im. . r. - poljoprivredna alatka
kojom se s obje ruke kosi trava,
kosbaa/kozbaa im. m. r. (tur.) - pre
dvodnik koscima.
kosac im. m. r., g. jd. kosca, n. mn. kosci onaj koji kosi travu,
kosaica im. . r. - ena koja sudjeluje u
koenju; maina za koenje trave, ko
silica.
kosidba im. . r. - koenje, konja, vri
jeme u kojem se kosi, sui trava i ukuplja sijeno.
kosijer im. m. r. - alatka savijenog sjeiva
u vrhu za sjeenje i obrezivanje granja,
loze i dr.
kosilica im. . r. - maina za koenje tra
ve; kosaica.
kosina im. . r. - tlo koje je blago nagnuto
na jednu stranu; kosa.
kositar im. m. r. (gr.), g. jd. kdsitra, g.
mn. kdsitara - kovina srebrenastobijele
boje; kalaj,
kositi gl. nesvr., prez. kosim, pril. sad.
kdsei - rezati, odsijecati travu kosom ili
kosilicom; prenes. obarati, sjei, uni
tavati sve pred sobom (kad su u pitanju
vjetar i druge prirodne nepogode, rat,
bolesti itd.),
kositi se gl. nesvr. prez. kdsim se - neslagati se s neim, biti u neskladu s
neim, neslagati se s nekim; biti osorljiv
prema kome.
kositi se gl. nesvr. prez. kosim se, pril.
sad. kosei se - nakri vij avati se ukoso,
na jednu stranu, kriviti se.
kosmat prid., odr. v. kdsmati - koji je
mnogo obrastao kosom, koji je mnogo
dlakav po tijelu; dlakav,
kdsmikl^kozmikl prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na kosmos (kosmiki
brod); prenes. koji je ogroman u svojim
dimenzijama, sveobuhvatan (kosmika

313

312
bol, to je poprimilo kosmike dimen
zije);
kosmodrom/kozmodrom im. m. r. (gr.)
- mjesto sa kojeg polijeu svemirske le
tjelice u kosmos.
kosmogonija/kozmogdnija im. . r. (gr.)
- prouavanje kosmosa,
kosmologija/kozmologija im. . r. (gr.) nauka o kosmosu,
kosmonaut/kozmonaut im. m. r. (gr.) onaj koji sudjeluje u znanstvenoistrai
vakim pohodima u kosmos
kosmopdlit(a) im. m. r. (gr.) - ovjek
koji itav svijet smatra svojom domovi
nom.
kosmopolitizam/kozmopolitizam im. m.
r., g. jd. kosmopolitizma/kozmopolitiz
ma, n. mn. kosmopolitizmilkozmopoliti
zmi - kozmopolitski pogled na svijet po
kojem meu ljudima ne treba biti trve
nja, sukoba, ugroavanja, poto svi tre
baju biti jednaki i imati ista prava,
kosmos/kozmos im. m. r. (gr.) - ukup
nost svega postojeeg, otrkivenog i ne
otkrivenog, na Zemlji i na nebu; svemir,
kosnuti gl. svr., prez. kosnem, trp. prid.
kosniit - u trenutku izazvati jaki bol i
rastuenost; bolno se dojmiti,
kosook prid., odr. v. kosdoki - koji je
kosih oiju; izraz za pripadnika ute ra
se.
kost im. . r., instr. jd. koufkosti - tvrdi
dio tijela ovjeka i ivotinja od kojeg se
sastoji kostur (kljuna kost, nosna kost,
itd.); prenes. ob. u kontekstu: onaj koji
je vrst, postojan, stamen, kojeg nije
lahko savladati (tvrda je on kost).
kostim im. m. r. (fr.), g. jd. kostima odijelo koje nosi umjetnik na predstavi
(kostim glumca); enska odjea koja se
sastoji od sakoa, suknje ili pantalona;
enski komplet za kupanje (kupai ko
stim).
kostimiran prid. (fr.), odr. v. kostimirani
- koji je obuen u kostim (glumac u
predstavi i sl.)
kostimograf im. m. r. (fr.-gr.) - onaj koji
kreira kostime,
kostimografija im. . r. (fr.-gr.) - kre
iranje kostima za potrebe pozorinih
predstava u teatru,
kostimografkinja im. . r. (fr.-gr.) ena kostimograf.

kostobolja im. . r. - hronina bolest ko

stiju.
kostrijeenje gl. im. s. r. od kostrijeiti
(se).
kostrijeiti (se) gl. nesvr., prez. kdstrijeim (se), gl. pril. sad. kostrijeseci (se) dizati se ob. od straha, uzbuenja (kosa,
dlaka i sl.); prenes. zauzimati borbeni
stav, roguiti se.
kostrijet im. m. r., instr. jd. kostrijeu/
kostrijeti - koa nekih ivotinja s otrom
dlakom (npr. koza),
kostur im. m. r. - skup svih kostiju u
organizmu; osnovni prikaz neke ideje,
projekta, plana; prenes. veoma mrav
ovjek.
kosturnica im. . r. - mjesto ili zgrada
gdje su ukopane kosti veeg broja ljudi;
(Kosturnica) memorijalni spomenik na
Tjentitu kao sjeanje na Petu neprijate
ljsku ofanzivu protiv jugoslavenskoga
partizanskog pokreta u toku Drugog
svjetskg rata.
ko im. m. r. - pletena posuda od prua,
koara, sepet; tome slini predmeti za
razliite namjene (za odlaganje smea i
sl.); obru s mreicom za davanje ko
eva; pogodak u igri koarke; med.
naziv za kosti na prsima (prsni kos).
koara im. . r. - pleteni predmet od
prua; ko, sepet,
koarica im. . r., em. - mala koara,
sepeti.
koarka im. . r., dat. jd. kdarci - ekipna
sportska igra u kojoj je cilj dati to vie
koeva protivnikoj strani i to uspje
nije odbraniti vlastiti ko.
koarka im. m. r. - onaj koji igra ko
arku, koji se profesionalno bavi igrom
koarke.
koarkaica im. . r. - ena koarka,
koat prid., odr. v. kdati - u kojeg se
istiu kosti (koate ruke, koata gra
a).
koica im. . r., em. - mala kost; koska
(boli me svaka koica).
koenje gl. im. s. r. od kositi kosom,
koenje gl. im. s. r. od kositi se - nakrivljavanje ega na jednu stranu, nakrivljavanje ukoso,
kokanje gl. im. s. r. od kokati se.
kokati se nesvr. prez. kokam se, gl.
pril. sad. kokajui se - meusobno se

kotirati

svaati ili izmjenjivati blae udarce;

prepirati se.
komar im. m. r. (fr.) - stanje izmeu jave
i sna s tekim privienjima i rastresenou; bunilo, mora.
konica im. . r. - nastamba za pele; pre
nes. prostor u kojemu vrvi mnogo ljudi,
konja im. . r. - koenje, kosidba,
kopica im. . r. - tvrdi dio ploda; reg.
pica.
kotac im. m. r., g. jd. kotaca, n. mn.
kotaci - hrvaki zahvat (ob. poetak
borbe hrvanja stezanjem kostiju protiv
nika).
kotan prid., odr. v. kdtani - koji je od
kosti, ono to je od kosti (kotana sr,
kotani nakit),
kotanje gl. im. s. r. od kotati,
kotati gl. nesvr (njem.), prez. kotam,
gl. pril. sad. kotajui - imati prodajnu
cijenu, stajati toliko i toliko u novcu;
zahtijevati odreene izdatke, trokove,
kotunjav prid., odr. v. kotunjavi - koji
je tvrde ljuske, iz koje se teko izdvaja
jezgra (npr. orah); koji ima vidno izra
ene kosti na tijelu,
kotunjavac im. m. r., g. jd. kotunjavca,
n. mn. ko tunjavd, g. mn. kotunjav aca
- koji je kotunjav (npr. orah tvrde lju
ske).
koulja im. . r. - odjevni predmet za
gornji dio tijela; prenes. posebna kutija,
omot, obloga i sl.
kouljica im. . r., em. - koulja manje
veliine; obloga, ovojnica oko ega.
kouta im. . r. - enka jelena; prenes.
blaga i umiljata enska osoba.
kota im. . r. (fr.) - odreena taka kojom
je na geografskoj karti oznaena na
dmorska visina,
kotao im. m. r., g. jd. kdtla, n. mn. kdtlovi
- vea posuda za kuhanje na otvorenoj
vatri, kazan; metalna potpuno zatvorena
posuda za posebne namjene (parni ko
tao).
kotar im. m. r., n. mn. kotari - hist. uprav
na jedinica; zagraeni prostor za stoku,
kotiranje gl. im. s. r. (fr.) od kotirati.
kotirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
kdtiram, gl. pril. sad. kotirajui - imati
cijenu (na berzi, u struci, u drutvenoj
hijerarhiji i sl.); odreivati emu cijenu,

koenje

vrijednost, znaaj (valute, vrijednosnih

papira i sl.); odreivati kote.
koenje gl. im. s. r. od kotiti,
kotiti gl. nesvr., prez. kdti, gl. pril. sad.
kdtei - donositi mlade (o maki i sl.);
prenes. pejor. prekomjerno se mnoiti,
kotizacija im. . r. (fr.) - ulog, lanarina;
novac koji treba uplatiti da bi se u emu
sudjelovalo,
kotlar im. m. r. - izraiva kotlova; arg.
pejor. onaj koji krpi i kalaie kotlove;
koti okrpa.
kotlarnica im. . r. - mjesto za po
pravljanje i uvanje kotlova; kotlovnica,
kotlet/kotlet im. m. r. (fr.), g. jd. kotleta/
kdtleta - komad mesa s rebrima,
kotlina im. . r. - duboka prostrana dolina
s brdima uokolo (ob. iri prostor oko
rijeke).
kotlokrpa im. m. r. - onaj koji krpi, po
pravlja, kalaie kotlove, lonce, kuhinjs
ko posue.
kotlovnica im. . r. - posebne prostorije u
kojima su smjeteni kotlovi za grijanje
na ugalj, plin i dr.; kotlarnica,
kotrljanje gl. im. s. r. od kotrljati (se),
kotrljati (se) gl. nesvr. prez. kotrljam
(se) - valjati ta pred sobom; kretati se
obrui se, valjati se; prenes. nekako
uspijevati odrati korak u ivotu; kotu
rati se.
kotur im. m. r., nom. mn koturi!koturovi valjak na koji se to namotava.
koturaljke im. . r. mn. - sportski rekvizit
s tokiima, koji se privruje na cipele
ili je umontiran zajedno s cipelama;
arg. rolue,
koturanje gl. im. s. r. od koturati se.
koturati se gl. nesvr. prez. kotiiram se,
gl. pril. sad. koturajui se - kretati se
okreui se; kotrljati se (o koturu, o
toku i sl.),
kotva im. . r., g. jd. kotava/kohn - sidro.
kov im. m. r., n. mn. kovovi - nain,
kvalitet i neposredni rezultat kovanja
(dobar kov); kovina, metal.
kova im. m. r., g. jd. kovaa - onaj koji
kovanjem obrauje eljezo; vrsta mo
rske ribe.
kovanica im. . r. - radionica u kojoj se
izrauju predmeti od eljeza; mjesto

314

315
gdje se potkivaju konji,
kovanica im. . r. - metalna novanica,
kovanje gl. im. s. r. od kovati,
kovati gl. nesvr., prez. kujem, gl. pril.
sad. kujui - udarcima ekia oblikovati
usijano eljezo; prenes. raditi to, obli
kovati, izraivati (svako kuje svoju
sreu).
koveg im. m. r., n. mn. kdvezi - sanduk
ob. u obliku kvadra za uvanje i pre
noenje stvari; ono u emu se sahranjuju
mrtvaci.
koverat im. m. r. (fr.) - koverta, kuverat,
koverta im. . r. (fr.) - kuverta, kuverat,
vanjski dio pisma na kojem se ispisuje
adresa.
kovei im. m. r., em. - mali koveg;
kutija u kojoj se uva nakit i druge
dragocijenosti.
kovina im. . r. - kruti hemijski element
(osim ive), dobar provodnik toplote i
elektriciteta,
kovitlac im. m. r., g. jd. kovitlaca, n. mn.
kovitlaci - naglo kruno kretanje vjetra;
vrtlog; prenes. ono to je zapleteno, za
mreno, kao u vrtlogu,
kovnica im. . r. - radionica ili ustanova
gdje se izrauje (kuje) novac u metal
nim apoenima,
kovrda im. . r. (tur.) - uvojak, pramen
kutrave kose.
kovrdanje gl. im. s. r. od kovrdati se.
kovrdati (se) gl. nesvr. (tur.), prez.
kovrda (se) - uvijati kosu u kovrde.
kovrdast/kovrdast prid. (tur.), odr. v.
kdvrdzastT/kovrdzastT - koji ima ko
vrde, kod kojeg je uvijena kosa.
koza im. . r. - domaa rogata ivotinja,
kratke otre dlake, koja daje mlijeko;
prenes. pejor. enska osoba koja se glu
po ponaa; kozli za pilanje drva.
kozak im. m. r. (rus.); im. m. r., n. mn.
kozaci - stanovnik naoruanih pograni
nih grupacija carske Rusije oko rijeke
Don; pripadnik posebne vojne formacije
u carskoj Rusiji,
kozakinja im. . r. (rus.) - ena kozak,
kozar im. m. r. - uzgaja i uvar koza.
Kozarac im. m. r., g. jd. Kozrca - mjesto
u sjeverozapadnoj Bosni.

Kozaranin im. m. r., n. mn. Kozarani stanovnik Kozarca.

Kozaranka im. . r., dat. jd. Kozrdnki
- stanovnica Kozarca.
kozbaa im. m. r. (tur.) - onaj koji je na
elu kosaca.
kozer im. m. r. (fr.) - osoba koja umije
lijepo i ugodno askati; armer,
kozerija im. . r. (fr.) - duhovito i za
nimljivo napisana opaska o nekom aktu
alnom pitanju u drutvu,
kozetina im. . r. - meso od koze.
kozica im. . r., em. - mala koza; morski
rai.
kozice im. s. r. mn. - djeija bolest, po
javljuje se kao osip po koi, ospice, bo
ginje; morski raii,
koziav prid., odr. v. kdziavi - koji po
licu i tijelu ima tragove preboljele kone
bolesti; rohav, roav.
koziji pridj. odr. v. - to je od koze, ono
to se tie koze.
kozina im. . r. - kozija koa s dlakom,
kostrijet.
kozli/kozli im. m. r. - mlado od koze;
jare; sport, gimnastika sprava,
kozmetiar im. m. r. (gr.) - strunjak
koji njeguje i uljepava kou lica i tijela,
kozmetiarka im. . r. (gr.) - ena ko
zmetiar.
kozmetika im. . r. (gr.), dat. jd. ko
zmetici - vjetina njegovanja koe lica i
tijela; sredstva za njegu koe lica i
tijela; prenes. iron. ulepavanje ega
samo da bi se prikrili vidni nedostaci,
kozorog im. m. r., n. mn. koz,oroz.i - sisar,
preiva izrazito velikih, neuvinutih ro
gova, ivi na planinskom kru.
koa im. . r., g. mn. koa - vanjski organ
na tijelu ovjeka i ivotinje.
koar im. m. r. - osoba koja prerauje,
tavi koe.
koara im. . r. - prostorija, radionica ili
tvornica za obradu koe i izradu odjev
nih i dr. predmeta od koe; radnja za
prodaju proizvoda od koe.
koica im. . r., em. - tanka koa; tanki,
povrinski sloj na tkivu; pokoica; po
steija.
konat prid. - koji je od koe; koji je kao
koa.
koni prid. odr. v. - koji je izraen od

krajem

koe (koni kaput),

kouh/kouh im. m. r., n. mn. kdusi ogrta od bravlje koe s krznom na
unutranjoj strani,
krabulja im. . r. - maska, krinka, obra
zina, prekrivka za nos i oi, dio kostima,
kojim se simboliki skriva identitet oso
be.
kraun im. m . r., g. jd. krauna - naprava
kojom se vodoravnim pokretanjem za
tvaraju/otvaraju vrata i prozori; zasun,
kraanje gl. im. s, r. od kraati,
kraati gl. nesvr., prez. kraa - postajati
krai (dani kraaju).
kraenje gl. im. s. r. od kratiti - uskra
ivanje, odbijanje; mat. operacija kojom
se brojilac i nazivnik dijele istim bro
jem; skraivanje,
kradljivac im. m. r., g. jd. kradljivca, n.
mn. kradljivci, g. mn. kradljivaca - oso
ba koja krade, koja to otuuje od dru
gih i prisvaja sebi; lopov tat.
kradljivica im. . r. - ona koja voli krasti,
kradom pril. - tako da niko ne vidi i ne
uje; kradomice, kriomice, kriom, po
sve neujno i tiho.
kradomice pril. - tako da bude daleko od
tuih oiju, uiju, saznanja; kriomice,
kriom, kradom.
kraa im. . r. - neovlateno, protuzako
nito otuivanje imovine ili dijela imo
vine od drugog, prisvajanje u svrhu
vlastitog koristoljublja (sitna kraa; kra
a stoljea),
kragna im. . r. (njem.), g. mn. kragni dio koulje oko vrata, s debljim i izra
zitijim platnom; ovratnik
kragulj im. m. r., g. jd. kragulja - ptica
grabljivica, kobac
krah im. m. r. (njem.) - propast ega, ban
krot, katastrofa
kraj1 im. m. r., n. mn. krajevi - posljednja
taka, crta ili trenutak kad se to za
vrava.
kraj2 im. m. r., n. mn. krajevi - oblast,
, prostor, areal.
kraj prijed. - pokraj, pored, u neposrednoj
blizini (kua kraj puta),
krajcer im. m. r. (njem.) - sitni novac u
doba austrougarske vladavine,
krajem pril. - pri kraju, potkraj (krajem
godine).

krajiak

krajiak im. rn. r., gem. jd. krajika, n.

mn. krajici, g. mn. krdjlakd, - manji
dio ega (krajiak hljeba),
krajiki prid. odr. v. - koji se odnosi na
Krajinu (Bosanska krajina).
Krajinik im. m. r., vok. jd. Krajinle, n.
mn. Krajinici - onaj koji je porijeklom
ili mjestom stanovanja iz Bosanske krajine.
krajnici/krajnici im. m. r. (mn.) - lije
zde u gornjem dijelu grla, ispod nepca,
razvijeni kao parni organi,
krajnost im. . r., instr. jd. krdjnoul
krajnosti - krajnji dosegnuti stepen pre
ko kojeg se vie ne moe; ono to se
dosezanjem do najvee mogue mjere
pretvara u svoju oprenost,
krajnji/krajnji prid. - koji je na kraju,
koji je posljednji u redu {krajnji rezul
tat).
krajolik im. m. r., vok. mn. krajolie, n.
mn. krajolici - ono to je dostupno
jednom pogledu, to se moe vidjeti do
kraja; predio, pejza.
krak im. m. r., n. mn. krai!krakovi noga, ud abe ili koje druge ivotinje
(hobotnica, rak i dr.); prenes. ono to je
uoljivije duine u odnosu na ostali dio
tijela.
krakat prid., odr. v. krakati - koji ima
velike udove; prenes. koji ima duge no
ge.
kralj im. m. r., . r., n. mn. kraljevi vladar monarh ija je vlast nasljedna;
figura u ahu; jedna od igraih karata;
prenes. koji je prvi, najbolji, najistaknu
tiji u emu {kralj dungle, tj. lav),
kraljenica im. . r. - ob. kima, povor,
niz povezanih kostiju koje se proteu
duinom lea; prenes. okosnica ega.
kraljevi im. m. r. - sin kralja; princ,
kraljevina im. . r. - drava kojom vlada
kralj ili kraljica (hist. Bosanska kralje
vina), kraljevstvo,
kraljevna im. . r. - kraljeva ker; prin
ceza.
kraljevski prid. odr. v. - koji se odnosi na
kralja; to se odnosi na kralja ili to je
kao kod kralja {kraljevski ruak),
kraljevski pril. - na kraljevski nain;
odlino, sjajno {kraljevski se ponaati),
kraljevstvo im. s. r. - kraljevina, drava
kojom vlada kralj ili kraljica.

317

316
kraljica im. . r. - enska osoba na kra
ljevskom poloaju; kraljeva supruga;
figura u ahu; prenes. osoba koja se
izdie nad svima drugima u dranju i
ponaanju {kraljica sporta i sl.),
kraljiin prid. - ono to pripada kraljici,
to je vezano za kraljicu,
krampa im. . r. (njem.) - alatka kojom se
moe kopati i razbijati kamenje.
kras im. m. r. - kamenito tlo, s niskim ras
tinjem, ob. bezvodno; kr;,
krasan prid., odr. v. krasni - koji je vrlo
lijep, blistav, sjajan, pogodan za to
{krasan dan),
kraenje gl. im. s. r. od krasiti,
krasiti gl. nevr., prez. krasim, pril. sad.
krsei - initi to ili koga krasnim;
davati emu krasan izgled, ukraavati;
uljepavati,
krasno pril. - na krasan nain {krasno si
to napisao),
krasnopis im. m. r. - lijep, kitnjast, itak
rukopis; kaligrafski profilirano pismo,
krasota im. . r. - osobina ili stanje onoga
koji je krasan ili onog to je krasno,
krasta im. . r. - skorena, sasuena krv na
rani koja je u fazi zarastanja,
krastavac im. m. r., g. jd. krastavca, n.
mn. krastavci - povre iz porodice ti
kava izduena ploda i sona okusa, upo
trebljava se najee za pripravljanje sa
lata; krastavica,
krasti gl. nesvr., prez. kradem/kradem,
pril. sad. kradui, trp. prid. krdden - pri
svajati ono to je tue.
kraki prid. odr. v. - koji se odnosi na
kras; koji je kr ili se sastoji od kra
{kraka polja),
kratak prid., odr. v. kratki, komp. krai koji je nevelik u duljini {kratak put);
koji se izrie s malo rijei {kratak go
vor).
krater im. m. r. (gr.) - otvor na vulkanu
u obliku lijevka kroz koji se izlijevala ili
izlijeva lava; rupa nastala eksplozijom
bombe, granate i sl.; prenes. velika rupa.
kratica im. . r. - skraena rije u pisanju,
skraenica (npr. dat. od dativ); krai put
(bolje ii kraticom).
kratiti gl. nesvr., prez. kratim, pril. sad.
kratei - initi neto kraim; skraivati
{kratiti tekst; kratiti radno vrijeme).

kratko pril. - kratkog trajanja {kratko re

eno).
kratkoa im. . r. - svojstvo onoga to je
kratko ili onoga to se osjea kratkim
{kratkoa puta; kratkoa vremena),
kratkoroan prid., odr. v. kratkdronl koji se dogaa, obavlja u kratkom vre
menskom periodu; koji je vezan za kra
tki vremenski rok.
kratkotrajan prid., odr. v. kratkotrajni koji kratko traje; koji je predvien da
traje u kraem vremenskom periodu
{kratkotrajna kriza),
kratkovidnost im. . r., instr. jd. kratkdvidnou/kratkdvidnosti - osobina onoga
koji ne vidi na daljinu,
kratkovidost im. . r., instr. jd. kratkovidou/kratkovidosti - kratkovid
nost.
krava im. . r. - ensko govee; prenes.
pejor. naziv za ensku osobu zbog nje
nog neprimjerenog postupanja i ponaa
nja.
kravar im. m. r. - obanin zaduen za
uvanje goveda i ostale krupne stoke,
kravata im. . r. (fr.) - dio odjee koji kao
ukras visi naprijed i vee se za oko
vratnik koulje,
kravljenje gl. im. s. r. od kraviti se.
kraviti se gl. nesvr., prez. kravlm se prestajati biti zaleen, smrznut; otkravljivati se, otapati se; prenes. prestajati
biti ukoen, nepovjerljiv, oprezan u dru
tvu, poslu i sl.
kravlji prid. odr. v. - koji se odnosi na
krave, koji je od krava {kravlje mlijeko,
kravlje ludilo),
krc uzv. - doaravanje lomljenja, napuknua, cijepanja i sl. (letve, kolca, kosti,
oraha, badema, itd.)
krcat prid., odr. v. krcati - koji je do kraja
pun (autobus krcat putnicima; vree
krcate voem),
krcati gl. nesvr., prez. krcam, gl. pril.
sad. krcajui, gl. im. kranje - utova
rivati teret u prevozno sredstvo,
krcati gl. nesvr., prez. krcam - lomiti lju
sku oraha, ljenjaka ili badema; krckati,
tucati, tui.
krag im. m. r., g. jd. kraga - zemljana
posuda u kojoj se uva, nosi ili iz koje
se pije voda.
kranje gl. im. s. r. od krati.

kreatura

krati gl. nesvr., prez. krim, pril. sad.

krei, onomat. - zvuk koji se uje u
utrobi {kre mi crijeva od gladi); pro
izvoditi zaguujuu buku ili umove
(kri telefon),
krevina im. . r. - tlo osloboeno od
rastinja, kamenja, pripremljeno za obra
ivanje; in pretvaranja ikare, zaumljena ili kamenita zemljita u obra
divu povrinu,
krenje gl. im. s. r. od kriti,
kriti gl. nesvr., prez. krim, pril. sad.
krei - temeljito oslobaati zemljite
od korijenja i pretvarati ga u obradivu
povrinu; prenes. uklanjati prepreke
{kriti put u ivotu),
krkanje gl. im. s. r. od krkati,
krkati gl. nesvr., prez. krkam, pril.
sad. krkajui - vriti, kuhati jelo polahko
na tihoj vatri,
krma/krma im. . r., g. mn. krmi/
krmi - ugostiteljska radnja u kojoj se
uglavnom toi i pije alkohol,
krmar im. m. r. - vlasnik krme, onaj
koji radi u krmi,
krmarica im. . r. - vlasnica krme,
krmareva supruga.
krdo im. s. r., g. jd. krda, g. mn. krda vei broj ivotinja koje se zajedno kreu
i pasu (goveda, jeleni i dr.); prenes.
pejor. ljudska neobuzdana masa podlo
na uticajima i sklona bezglavom djelo
vanju.
krda im. . r. - reg. duhan slabog kva
liteta.
kreacija im. . r. (lat.) - originalno djelo,
izum, ostvarenje,
kreativan prid. (lat.), odr. v. kreativni koji posjeduje stvaralaki duh (u poslu,
znanosti, umjetnosti i sl.),
kreativnost im. . r. (lat.), instr. jd. kreatlvnoulkreativnosti - osobina onoga
koji je kreativan; stanje onog to je u
procesu originalne stvaralake kreacije
{kreativnost u poslu),
kreator im. m. r. (lat.) - onaj koji stvara,
izumljuje, koji je autor kreacije (modni
kreator).
kreatorka im. . r. (lat.) - ena kreator,
kreatura im. . r. (lat.) - stvorenje sa
izoblienim dijelovima tijela; pejor.
onaj koji nije dorastao mjestu na kojem
se nalazi, kojeg su izmislili, postavili

kre

kao svoga eksponenta, marionetu (po

litika kreatura).
kre im. m. r. (tur.) - tvar bijele boje,
kalcijev oksid, koji se dobije peenjem
kamena krenjaka; otopina peenog ka
mena krenjaka koja, razrijeena u vodi,
slui za kreenje; vapno,
kreana im. . r. (tur.) - mjesto peenja
krenjaka za dobijanje krea; prenes.
arg. mjesto ope pometnje i neugo
dnosti (baen u kreanu, tj. izloen ne
ugodnim pitanjima, ali ili prigovara
njima).
kreenje gl. im. s. r. od kreiti,
kreiti gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. kre
im, gl. pril. sad. kreei - prekrivati,
premazivati zidove ili to drugo kreom,
krenjak im. m. r. (tur.), n. mn. krenjaci
- vrsta kamena sastavljenog od minerala
kalcita i primjesa, slui za dobivanje
krea; vapnenac.
kreda im. . r. (lat.) - vrsta stijene nastale
taloenjem prozirnog krenjaka; doba u
razvoju planete Zemlje; komad krenja
ka kojim se pie na kolskoj tabli;
crtaki materijal i tehnika; slika ili crte
izraen takvom tehnikom,
kredenac im. m. r. (tal.), n. mn. kredenci
- kuhinjski ormar koji slui za posue i
kuhinjski pribor.
kredit im. m. r. (lat.), g. jd. kredita - no
vac koji se kome ili od koga pozajmljuje
pod uvjetima preciziranim u ugovoru
(namjenski kredit; beskamatni kredit)-,
davanje robe ili novca na dug pod
odreenim uvjetima i ugovornom garancijskom zatitom; prenes. imanje povje
renja (on ima kredita kod mene),
kreditni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na kredit, na poslovanje s kreditima.
kredo im. s. r. (lat.) - miljenje koje se
moe saeti u kratku i jasnu formulaciju
(to je moj ivotni kredo).
kreiranje gl. im. s. r. (lat.) od kreirati.
kreirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kreiram-, gl. pril sad. kreirajui - autor
ski to oblikovati,
kreker im. m. r. (engl.) - hrskavo slano
pecivo.
kreketanje gl. im. s. r. od kreketati,
kreketati gl. nesvr., prez. krekee, gl.
pril. sad. krekeui, onomat. - oglaavati
se kao aba; prenes. priati ta nepove

318

319
zano i dosadno, ob. prigovarati, nabijati
na nos i sl.
kreketua im. . r. - aba koja krekee;
prenes. pejor. mnogo brbljiva ena.
krema im. . r. (fr.) - smjesa raznih sa
stava koja se koristi u ljekovite, kozme
tike, higijenske i dr. svrhe, maza; pre
nes. arg. iron. ono to se misli da je
najbolje i najodabranije u drutvu; elita
(gradska krema).
kremacija im. . r. (lat.) - spaljivanje
tijela umrlog u skladu sa zakonima, pro
pisima te iskazanom voljom umrloga
prije smrti,
krematorij im. m. r. (lat.) - zgrada ili
ureaj za spaljivanje tijela umrlih,
kremen im. m. r., n. mn. kremeni/kremenovi - vrlo tvrd mineral staklasta izgleda
(poznat u koritenju za potpaljivanje
vatre davanjem varnice pri trenju); pre
nes. razg. onaj koji je vrst, stabilan,
vrlo otporan, nepopustljiv,
kremenjaa im. . r. - hist. stara puka
koja se pali kresanjem kremena.
kremenjak im. m. r., g. jd. kremenjka, n.
mn. kremenjaci - stijena ili pjeenjak
od sraslih zrnaca kremena; prenes. o
vjek koji je tjelesno vrlo otporan i
moralno vrst i nepokolebljiv,
krenuti gl. svr., prez. krenem, gl. pril. pr.
krenuvi, gl. pril. rad. krenuo - poeti ii
s jednog mjesta prema drugome; ma
knuti se, poi, pokrenuti se; poeti dje
lovati, poeti se razvijati (krenulo me je
u poslu).
krepak prid., odr. v. krepki.; komp.
krepl/krepkijl - koji je svje, poletan,
odmoran, raspoloen; koji okrijepljuje,
okrijepljujui.
krepalina im. . r. (njem.) - strvina, le,
crkotina; prenes. osoba ije su kretnje
umrtvljene, mlitave,
krepati gl. svr. (njem.), prez. krepani,
imp. krepaj - uginuti (ob. kad je rije o
ivotinji); pejor. umrijeti; prenes. suvie
se umoriti od posla,
krepavanje gl. im. s. r. od krepavati,
krepavati gl. nesvr. (njem.), prez. krepa
vam, pril. sad. krepavajui - crkavati,
lipsavati, polahko umirati (o ivotinja
ma); trpjeti umor, izmuenost, teko
fiziko i psihiko stanje (krepavati od
umora; krepavati od gladi).

krepko pril. - na krepak nain, s krepkou, ivahno,

krepkoa im. . r. - ivost, ilost, krepkost.
krepkost im. . r., instr. jd. krepkou/
krepkosti - osjeanje tjelesne i duevne
snage; ivost, ilost, krepkoa,
kreposno pril. - na krepostan nain,
krepostan prid., odr. v. kreposni - koji je
proet krepkou.
kresanje gl. im. s. r. od kresati,
kresati gl. nesvr., prez. kreem, pril. sad.
kreui - rezati vanjski dio ega; podrezivati, podsijecati (kresati brkove; kre
sati grane); udarati kamenom o kamen
ili upaljaem s kremenom radi izazi
vanja iskre i dobijanja vatre; prenes.
smanjivati to (zaradu, budet, nadle
nosti i sl.); govoriti otvoreno i otro, bez
dlake na jeziku,
kresivo im. s. r. ono ime se udara (kree)
o kremen radi izazivanja iskre i pro
izvodnje plamena; ognjilo,
kresnuti gl. svr., prez. kresnem-, imp.
kresni, gl. pril. pr. kresnuvi - udariti i
izazvati varnicu, upaliti (kresnuti ibi
cu); prenes. arg. jako koga udariti,
kresta/krij esta im. . r., g. mn. krestU
krijestl i kres ta!krijesta - tvrda, mesnata,
crvenomodrikasta nazubljena izraslina
na glavi pijevca; hober.
kreendo im. s. r. (tal.) - postepeno poja
avanje tona i uope intenziteta; sprava
na orguljama opremljena pomonim aluzijama ijim se rasklapanjem i ste
zanjem postie rastui ili snizujui inte
nzitet pjevanja ili sviranja,
kreevo im. s. r. - sudar u borbi, okraj,
boj; (Kreevo) grad u srednjoj Bosni,
kretanje gl. im. s. r. od kretati (se),
kretati (se) gl. nesvr., prez. kreem (se),
gl. pril. sad. kreui (se) - odlaziti s
nekog mjesta; ii s jednog mjesta prema
drugom; etati; pokretati se; mijenjati
se.
kreten im. m. r. (fr.) - onaj koji boluje od
kretenizma, koji je mentalno i fiziki
zaostao u razvoju; prenes. koji se u e
mu nije snaao, koji se ponio ili ponaao
glupo, budalasto, nedoraslo (ba je ispao
kreten).

kriav

kretenast prid. (fr.), odr. v. kretenastI koji ima fizika ili mentalna svojstva
kretena.
kretenizam im. m. r. (fr.), g. jd. kre
tenizma, n. mn. kretenizmi - bolest koja
se oituje poremeajem rasta i zaosta
lou duevnog razvitka; osobina onoga
koji je kreten; arg. postupak koji izra
ava glupost, nedoraslost, kretenastost.
kretenski prid. odr. v. (fr.) - koji se odno
si na kretene,
kretenski pril. - kao kreten, na nain kre
tena.
kretnja im. . r., g. mn. kretnji!kretnja jednokratni pokret tijela,
kreveljenje gl. im. s. r. od kreveljiti se.
kreveljiti se gl. nesvr., prez. kreveljim se
- praviti rune grimase,
krevet im. m. r. (gr-tur.) - dio pokustva,
slui za leanje i spavanje,
krevetac im. m. r., g. jd. kreveca, n. mn.
kreveci, g. mn. krevetaca, hip. - mali
krevet; djeiji krevet,
krevetni prid. odr. v. - koji je od kreveta,
koji pripada krevetu,
krevetnina im. . r. - oprema za krevet
(posteljina, jastunice, prekriva i dr.);
dnevna ili mjesena kirija za koritenje
kreveta.
krezub prid., odr. v. krezubi - koji je bez
zuba, kojem se vidi da nema zuba.
krezubost im. . r., instr. jd. krezuboul
krezubosti - stanje onoga koji je krezub.
krhak prid., krhki, komp. krhkijl - koji je
lahko lomljiv; prenes. koji je slab, ne
otporan, prenj ean.
krhkoa im. . r. - lomljivost, krhkost,
krhkost im. . r., instr. jd. krhkou/
krhkosti - osobina onoga koji je krhak;
stanje onog to je krhko, lomljivo, sla
bo; krhkoa.
krhotina im. . r. - manji komad ega to
je slomljeno, odlomljeno, otkinuto od
cjeline.
krhtina im. . r., g. mn. krhtlna - meso
odvojeno od kostiju, stek.
krianje gl. im. s. r. od kriati,
kriati gl. nesvr., prez. kriim - isputati
krike, vikati otrim, piskavim, emotivno
neuravnoteenim glasom,
kriav prid., odr. v. kriavl - koji je jarko
obojen; ee: dreav.

kriavost

kriavost im. . r., instr. jd. kriavosu/

kriavosti - svojstvo onoga to je kria
vo.
krigla im. . r. (njem.) - malo vea sta
klena aa sa rukom,
krijepost im. . r., instr. jd. krijepou!
krijeposti - ukupnost moralnih vrlina i
predanosti moralnoj istoti kao stavu;
moralna istota; krepost,
krijes im. m. r. - velika vatra na otvo
renom prostoru,
krijetanje gl. im. s. r. od krijetati,
krijetati gl. nesvr., prez. krijestim, gl.
pril. sad. krijetei - glasati se prodorno,
hrapavo kao vrana, svraka, sojka i dr.
ptice; prenes. arg. iron. govoriti pistavim, promuklim, neugodnim glasom,
krijumar im. m. r. - onaj koji u poslo
vanju i tokovima novca i dobara izbje
gava potovati zakonske obaveze, koji
se bavi krijumarenjem; vercer,
krijumarka im. . r. - ena krijumuar.
krik im. m. r., n. mn. krici!krikovi - jak,
otar, prodoran uzvik koji je izazvan
strahom, iznenaenjem, neposrednim
snanim emocijama; prenes. ono to je
novo u odreenoj drutvenoj oblasti
(krik mode),
kriknuti gl. svr., prez. kriknem, gl. pril.
pr. kriknuvsi - ispustiti krik.
krilatica im. . r. - saeta misao koja u se
bi sadri ivu opu, opominjuu, podstiuu istinu o svijetu i ivotu,
krilce im. s. r., g. jd. krilca!krilceta, hip. malo krilo, krilace,
krilni prid. odr. v. - koji se odnosi na krila
ili na krilo,
krilo im. s. r., g. jd. krila - organ za lete
nje kod ptica, insekata i dr.; pokretni ili
boni dio ega (krilo zgrade, atorsko
krilo i sl.); onaj koji je na strani (npr.
lijevo krilo u nogometu): radikalno krilo
unutar neke politike stranke ili opcije,
itd.); skut (njie dijete u krilu).
krimi im. m. r. - arg. roman ili film koji
je kriminalistikog sadraja,
kriminal im. m. r. (lat), g. jd. kriminala izvoenje protuzakonitih i drutveno
opasnih djelatnosti (prisvajanje tue
imovine, ugroavanje ili povreda ijeg
fizikog integriteta, podmiivanje ili
uzimanje mita, krijumarenje, itd.).

321

320
kriminalac im. m. r. (lat), g. jd. krimi
nalca, n. mn. kriminalci - poinilac kri
minalnog djela; zloinac,
kriminalka im. . r. (lat.) - ena krimi
nalac.
kriminalan prid. (lat), odr. v. kriminalni koji sadri elemente kriminala; koji je
rezultat kriminalnih djelatnosti; prenes.
arg. koji je lo, oajan, nikakav (krimi
nalna knjiga).
kriminalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. krimi
naliste - onaj koji istrauje kriminal;
koji se bori protiv kriminala i kriminal
nih radnji.
kriminalistkinja im. . r. (lat.) - ena ko
ja se bori protiv kriminala,
kriminalistiki prid. odr. v. (lat) - koji se
odnosi na kriminalistiku; prenes. koji je
temom vezan za kriminal i zloine (kri
minalistiki film),
krin im. m. r. (gr.), n. mn. krinovi - lji
ljan, zambak.
krinka im. . r., dat. jd. krinki/krinci, g.
mn. krinki - maska, obrazina, krabulja,
dio maskimog kostima; ono ime se
prikriva identitet osobe,
krinolina im. . r. (fr.) - hist. iroka suk
nja napeta obruima,
kriomice pril. - tako a se ne vidi, da niko
ne sazna; kriom, kradom, kradomice,
kradimice.
kripta im. . r. (gr.), g. mn. kripatal
kripta!kripti - hist. podzemni hodnik sa
svodovima i elijama; grobnica ispod
nivoa zemlje,
kriptografija im. . r. (gr.) - tajno pismo
shvatljivo samo za upuene,
kripton im. m. r. (gr.) - hem. element iz
grupe plemenitih plinova (Kr).
Krist im. m. r. (gr.) - osniva kranstva,
Isus (vjerovjesnik Isa, prema islamskom
uenju).
kristal im. m. r. (gr.), g. jd. kristla tvrdo tijelo koje ima pravilan unutarnji
raspored atoma i koje se s vanjske stra
ne oituje geometrijskom pravilnou
postojeih oblika; fino brueno staklo
(aa od kristala)', sitni eer; isti led;
prenes. proziran, ist sjajan, doveden do
savrenstva (kristali stiha),
kristalan prid. (gr.), odr. v. kristalni koji je od kristala; prenes. koji je kao
kristal (proziran, jasan, ist).

kristaliziranj e/kr is tali anje gl. im. s. r.

(gr) od kristalizirati/kristalisati,
kristalizirati/kristalisati gl. svr. i ne
svr. (gr.), prez. kristaliziram!kristalisem, pril. sad. kristalizirajui! kristalisui - pretvarati se u kristal; prenes. do
bivati konaan poeljno savren oblik,
kristalno pril. (gr.) - kao kristal, na
kristalan nain,
kriom pril. - tako da niko ne vidi i ne
uje; potajno, kradom, kriomice,
kriterij im. m. r. (gr.) - nain na koji se
mjeri odreena vrijednost; odlika ili
svojstvo na osnovu ega se to uspo
stavlja, ocjenjuje, rasporeuje; mjerilo
(visoki kriteriji, bez kriterija).
kriti (se) gl. nesvr., prez. krijem (se) initi da ta drugima ne bude dostupno,
da se to ne vidi i ne sazna; nastojati se
drati izvan ijeg vidokruga; potajno
negdje prebivati (kriti se od javnosti),
kritian prid. (gr.), odr. v. kritini - koji
se odnosi na kritiku (kritian tekst); koji
se odnosi na teko stanje, krizu, koji
moe biti opasan, pogibeljan,
kritiar im. m. r. (gr.) - onaj koji o emu
prosuuje, koji analizira, ocjenjuje, vre
dnuje prema struno uspostavljenim
drutvenim kriterijima; onaj koji ispi
suje kritike tekstove (knjievni kriti
ar, filmski kritiar, itd.),
kritiarka im. . r. (gr.) - ena kritiar,
kritik im. m. r. (gr.), n. mn. kritici - isto
to i kritiar,
kritika im. . r. (gr.), dat. jd. kritici - pi
smena ili usmena ocjena nekog postup
ka, rada, djela i sl.
kritikovanje/kritiziranje gl. im. s. r.
(gr.) od kritikovati/kritizirati,
kritikovati/kritizirati gl. nesvr. (gr.),
prez. kritikujem!kritiziram, gl. pril. sad.
kritikujui!kritizirajui - ukazivati na lo
e strane ega, loe postupke i sl.
kritizer im. m. r. (gr.) - pejor. onaj koji
voli da kritikuje, da pronalazi ili izmi
lja loe strane, bez dovoljno razloga i
argumanata.
kriv prid., odr. v. krivi', komp. krivlji koji je uvinut, zakrivljen, savijen, herav;
supr. prav, ravan (krivo stablo); koji ne
odgovara predvienoj namjeni; pogre
an; supr. ispravan, taan (krivi korak);
koji je poinio neto to je zabranjeno i

krivotvorilac

kanjivo; supr. nevin, prav, ispravan

(proglaen je krivim),
krivac im. m. r., g. jd. krivca, vok. jd.
krive, n. mn. krivci - onaj koji je zbog
neega kriv; koji skrivio inei kakvu
nedozvoljenu aktivnost; osoba koja je
sudski proglaena daje kriva.
krivica im. . r. - djelo onoga koji je kriv i
zbog ega je odgovoran; krivnja (pre
uzeti krivicu na sebe),
krivian prid., odr. v. krivini - koji se
odnosi na djela kanjiva po zakonu
(krivino djelo, krivini postupak),
krivino pril. - onako kako nalae zakon,
po zakonu (krivino odgovarati),
krivina im. . r. - zavoj na cesti, okuka;
prenes. ono to se ini kako bi se ta
izbjeglo (uhvatiti krivinu).
kriviti gl. nesvr., prez. krivim, gl. pril.
sad. krivei, gl. im. krivljenje - initi da
ta bude krivo, koso; iskrivljavati; bacati
na koga krivicu, smatrati koga krivim za
poinjeno djelo,
kriviti se gl. nesvr., prez. krivim se, pril.
sad. krivei, gl. im. krivljenje - odstupati
o pravilna dranja i poloaja (kriviti se u
leima); bacati krivicu na sebe, okrivlja
vati se; arg. reg. oglaavati se otegnuto,
prodorno, razlijegajue; uz krikove izra
avati bol ili ojaenost (kriviti se od bo
lova i plaa),
krivnja im. . r. - krivica (osjeaj kriv
nje).
krivo pril. - na nain da ne bude pravo,
neispravno, kako ne treba (krivo su ui
nili); koso, ukoeno, nakrivljeno (posta
viti krivo).
krivokletnik/krivokletnik im. m. r., vok.
jd. krivokletnie, n. mn. krivokletnici onaj koji se lano zakleo, koji se lano
kune.
krivokletnica im. . r. - ona koja se krivo
zaklela.
krivolov im. m. r. - protuzakoniti lov na
divlja (u vrijeme lovostaja, nedozvo
ljenim sredstvima, kao to su zamke,
nepropisnim orujem, itd.),
krivonog im. m. r., odr. v. kriv dnogi - koji
ima krivu nogu ili krive noge.
krivotvorilac im. m. r., g jd. krivotvdrioca, n. mn. krivotvdrioci, g. mn. krivotvdrilaca - krivotvoritelj.

krivotvoritelj
krivotvoritelj im. m. r. - krivotvorilac,
onaj koji se bavi krivotvorenjem (novca,
vrijednosnih papira, putnih isprava,
umjetnikih djela i dr.); falsifikator,
krivotvorina im. . r. - ono to je lano,
to nije original; falsifikat, patvorina,
krivotvorenje gl. im. s. r. od krivotvoriti,
krivotvoriti gl. nesvr., prez. krivdtvorim,
gl. pril. sad. krivdtvorei - proizvoditi
to krivo po ugledu na original; falsifi
kovati, falsificirati,
krivovjerje im. s. r. - ono to se sa sta
novnitva jedne vjere smatra krivim vje
rovanjem u okviru druge vjere ili drugih
vjera; stranputice u vjerovanju unutar
vjerskih naela odreene vjerske pripa
dnosti; hereza; supr. pravovjerje,
krivudanje gl. im. s. r. od krivudati,
krivudati gl. nesvr., prez. krivudam, gl.
pril. sad. krivudajui - kretati se tamoamo, lijevo-desno; prenes. izbjegavati
rei ono to se oekuje; izmotavati se,
zaobilaziti,
krivulja im. . r. - uvijena, ukrivljena li
nija koja ne oblikuje ugao.
krivuljati gl. nesvr., prez. krivuljam, gl.
pril. sad. krivuljajui - praviti krivulje u
kretanju, krivudati,
kriza im. . r. (gr.) - teko stanje u ivotu
pojedinca ili u drutvu poslije ega se
oekuje ili razrjeenje problema ili kata
strofa; nestaica ega.
krizantema im. . r. (gr.) - hrizantema,
krizma im. . r. (gr.) - katoliki obred
koji obavlja biskup; sakrament potvrde
u vjeri.
kri im. m. r. - krst, kranski simbol pre
ma Isusovu raspeu na kriu; raspelo,
krialjka im. . r., dat. jd. krialjki/kri
aljci - ukrtenica, vrsta zagonetke u
obliku crtea sastavljenog od praznih
kvadratia u koja se vodoravno i usprav
no ispisuju odgovarajue rijei kao
odgovor na pitanja,
krianac im. m. r., g. jd. krianca, n. mn.
krianci, g. mn. kridanaca - onaj koji u
sebi nosi osobenosti dviju rasa ili vrsta;
mjeanac, melez,
krianka im. . r. - ena krianac,
kriar im. m. r. - hist. krsta, kranski
vojnik koji od kraja l l . do druge po
lovine 13. st. sudjeluje u vojnim poho
dima za osloboenje Jeruzalema i Isu

323

322
sova groba od vlasti muslimana; prenes.
pojedinac koji na ekstremno militantan
nain zastupa i promovira interese
kranskog uenja,
kriarka im. . r. - krstaica, ena kriar,
krianje gl. im. s. r. od kriati - ukrtanje
kriati gl. nesvr., prez. kriam, gl. pril.
sad. kriajui - precrtati, izbaciti dio
teksta; sjei to u komade (kriati ja
buku); spari vati jedinke razliitih vrsta
ili pasmina,
kriati se gl. nesvr., prez. kriam se, gl.
pril. sad. kriajui se - na sebi praviti
znak kria; krstiti se; presijecati se pod
odreenim uglom; ukrtati se.
krini prid. odr. v. - koji se odnosi na
kri, koji ima veze s kriem (npr. krini
put, vrijeme trpnje i kunje, prema
Isusovu hodu na Golgotu); koji oblikuje
kri.
krkae pril. - na leima (nositi dijete
krkae).
krkan im. m. r. - osoba priprosta, bahata
ponaanja i gestikulacija, bez elementar
nih manira i osjeaja,
krkljanac im. m. r.s g. jd. krkljanca, n.
mn. krkljnci - velika guva u kojoj se
teko snai, opa pometnja,
krkljati gl. nesvr., prez. krkljdm, gl. pril.
sad. krkljajui, gl. im. krkljanje - ispu
tati mukle, neartikulirane isprekidane,
glasove; jae isticati ili izvirati u ne
ujednaenim mlazevima, s klobucima
(krv, voda i sl.),
krkanluk im. m. r., n. mn. krkanluci reg. arg. obilno jedenje, jedenje bez
mjere i ukusa; velika koliina jela.
krletka im. . r., dat. jd. krletki, g. mn.
kr letaka/krletki - mala iana ili pletena
kutija za dranje ptica ili kojih drugih
ivotinja, ob. kunih ljubimaca; kafez
krljut im. m. r. - sitne ljuske na vanj
skom tkivu ribe i drugih vodenih ivo
tinja.
krma im. . r. - zadnji dio broda, suprotno
od pramca; stona hrana, krmivo,
krmaa im. . r. - svinja, prasica; prenes.
pejor. enska osoba koja je vrlo loeg
karaktera; mnogo ugojena, zaputena
ena.
krmak im. m. r., g. jd. krinka, n. mn.
krme i, g. mn. kr maka - prasac; prenes.
razg. pej. osoba runih postupaka, loeg

karaktera; onaj koji lahko zamjeri i daje

do znanja da nee odustati od ljutnje;
mnogo ugojen mukarac.
krme im. s. r., g. jd. krmeta - mlado
domae ili divlje svinje; prenes. tvrdo
glava i ljuta osoba,
krmeljav prid., odr. v. krmeljavi - koji se
nije dovoljno naspavao, koji nije oprao
krmelj ine; prenes. koji je spor, mlitav,
mualjiv u poslu koji obavlja,
krmeljina im. . r. - zgusnuta izluevina
iz oka.
krmeni prid. odr. v. - koji se odnosi na
krmu broda.
krmni prid. odr. v. - koji se odnosi na
bilje za prehranu stoke,
krntija im. . r. (tur.) - ono to je staro,
dotrajalo, razvaljeno (auto, aparat, stroj i

sL)

krnj prid., odr. v. krnji - kojemu je odbi

jen jedan dio; oteen,
krnjav prid., odr. v. krnjavi - kojemu
trajno ili privremeno nedostaje jedan dio
(krnjavo posue, krnjava plata); krnj.
krnjadak im. m. r., n. mn. krnjci - osta
tak pokvarena zuba u vilici; krnjatak,
krnjiti gl. nesvr., prez. krnjim, gl. pril.
sad. krnjei - initi da to bude krnje,
kroatiziranje gl. im. s. r. (lat.) od kro
atizirati.
kroatizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kroatiziram, gl. pril. sad. kroatizirajui prilagoditi ta hrvatskom jeziku, stilu i
sl.; pohrvatiti
kroiti gl. svr., prez. kroim - stupiti
nogom; uiniti kretnju (kroiti u novi
ivot).
krofna im. . r. (njem.) - vrsta kolaa
peenog u masnoi i punjenog demom,
okoladom i sl.; rjee: krafna.
kroj im. m. r., n. mn. krojevi - nacrt,
osnova za ono to se ije; nain na
osnovu kojeg je ta oblikovano (staro
modan kroj).
kroja im. m. r., g. jd. krojaa - onaj koji
kroji i ije.
krojaica im. . r. - ona koja kroji i ije.
krojaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
krojenje i krojae {krojaki zanat; kro
jaka radnja),
krojenje gl. im. s. r. od krojiti,
krojiti gl. nesvr., prez. krdjim, gl. pril.
sad. krdjei - rezati po nacrtu tkaninu,

kroenje

kou i sl. radi ivanja odjee, obue i

dr.; razg. rezati grau {krojiti grede);
prenes. ureivati iji ivot i ponaanje
prema svojim mjerilima i standardima,
kroki im. m. r. (fr.) - crte izveden po
vlaenjem osnovnih crta, skica; prenes.
ono to je predoeno u osnovnim crtama
krokodil im. m. r. (gr.), g. jd. krokodila ivotinja tropskih krajeva slina veli
kom guteru, ije je tijelo prekriveno
jakom ronatom krljut!; aligator,
krokodilski prid. odr. v. (gr.) - koji je od
krokodila, koji se odnosi na krokodile.
krom im. m. r. (gr.) - ob. hrom, hem.
elemenat (Cr).
kromatizam im. m. r. (gr.) - ob. hrama
ti zam
krom irati im. m. r. (gr.) - ob. hromirati,
krom ozom im. m. r. (gr) - ob. hromozom.
krompir im. m. r. - biljka s jestivim plo
dom koji se razvija u zemlji (gomolj);
jedan gomolj te biljke; razg. jelo sprav
ljeno od ove biljke,
krompirite im. s. r. - dio zemljita na
kojemu je zasaen krompir,
krompirov prid. - koji se odnosi na kro
mpir, koji je od krompira {krompirova
zlatica).
kroniar im. m. r. (gr) - ob. hroniar,
kronika im. . r. (gr) - ob. hronika,
kronologija im. . r. (gr) - ob. hronolo
gija.
kros im. m. r. (engl.) - atletska ili koja
druga utrka na otvorenom,
kronja im. . r., g. mn. kroanja/kronji gornji dio stabla, iznad debla, koji ine
grane; pletena koarica za noenje voa
i sl.
kronjast prid., odr. v. kronjasti - koji
ima veliku, razgranatu kronju,
kronjo im. m. r. - razg. reg. mukarac
jakih, irokih prsa i miiavih udova,
krotak prid.: odr. v. krotki; komp. krotkiji
- koji je blag, popustljiv, sklon umiljatosti, brzo prilagodljiv,
krotilac im. m. r., g. jd. krdtioca, n. mn.
krdtioci, g. mn. krdtilaca - krotitelj,
krotitelj im. m. r. - krotilac, koji koga ili
to ukrouje; onaj koji se bavi kroe
njem divljih i opasnih ivotinja {krotitelj
lavova),
kroenje gl. im. s. r. od krotiti.

krotiti
krotiti gl. nesvr., prez. krdtim, gl. pril.
sad. krdtei - privikavati, pripitomljavati
(ivotinju i sl.); nasilnim metodama
kriti neiju volju podreujui je svojim
nazorima i navikama; pokoravati.
krov im. m. r., g. jd. krdva, n. mn. krdvovi
- konstrukcija koja pokriva kuu, zgradu
i dr.; prenes. gornji dio ega to ima
svrhu da titi (krov automobila); vrh
ega (krov svijeta, Himalaji),
krovni prid. odr. v. - koji se odnosi na
krov (krovna konstrukcija); prenes. ono
to je iznad ega i to ima objedinjujuu
funkciju (krovni zakoni u dravi).
krovopokriva im. m. r. - onaj koji se
bavi pravljenjem krovnih konstrukcija i
pokrivanjem kua, zgrada i sl.; pokriva
krovova.
kroz(a) prijed. - npr. uz akuzativ (proi
kroz grad, ii kroza umu),
krpa im. . r., g. mn. krpa - komad platna
s odreenom namjenom (kuhinjska
krpa); slab odjevni predmet (sve same
krpe); prenes. pejor. osoba bez asti i
dostojanstva,
krpara im. . r. - dronjak,
krparija im. . r. - ono to je dobiveno
krparenjem; loe izvedena akcija,
krparenje gl. im. s. r. od krpariti,
krpariti gl. nesvr., prez. krpa rim, pril.
sad. krparei - teko i jadno ivjeti,
jedva nekako sastavljati kraj s krajem,
krpelj im. m. r. - insekt parazit koji se
zavlai pod kou ljudi i ivotinja i sie
krv; prenes. dosadna osoba koja se voli
prilijepiti u drutvu i gnjaviti svojim
priama.
krpenjaa im. . r. - lopta od krpa za igra
nje nogometa,
krpe im. m. r. - ono to je skrpljeno, to
je napabireno s vie strana; krparija,
krpica im. . r., em. i hip. - mala krpa;
vrsta jela od ispeenih komadia mesa s
lukom u somunu; razg. komad odjee,
krpljenje gl. im. s. r. od krpiti,
krpiti gl. nesvr., prez. krpim, gl. pril.
sad. krpei - stavljati i uivati zakrpe na
odjeu; prenes. esto popravljati ta (o
autu); popravljati oteenu povrinu
{krpiti cestu); razg. uivati rane; sna
laziti, vezati kraj s krajem u ivotnoj
oskudici.

324

325
krsni prid. odr. v. - koji se odnosi na
krtenje {krsni list),
krst im. m. r. - kri.
krsta im. . r. mn. - mjesto na tijelu gdje
se zavrava kima,
krstarenje gl. im. s. r. od krstariti - turi
stiko putovanje brodom,
krstarica im. . r. - ratni brod velikog
radij u sa kretanja,
krstariti gl. nesvr., prez. krstarim, gl.
pril. sad. krstrei - ploviti morem na
jahti ili brodu u sportsko-rekreativne ili
turistike svrhe; prenes. kretati se pje
ice ili vozilom u raznim pravcima,
krsta im. m. r., g. jd. krstaa - kriar,
krstionica im. . r. - posuda sa svetom
vodom kod krana u koju se uranja
krtenik; prostorija u kojoj se vri obred
krtenja.
krstiti gl. svr. i nesvr., prez. krstim, gl.
pril. sad. krstei, gl. pril. trp. krten obaviti ili obavljati in uvoenja u
kranstvo posebnim obredom; dati ko
me ime na krtenju; razg. iron. priivati
kome svakakva imena, ob. s pogrdnim
znaenjem,
krstjanin im. m. r. - pripadnik stare bo
sanske kranske vjere; bogomil, pata
ren.
kr im. m. r. - podruje s mnogo kamena;
prenes. ostaci onoga to je polupano,
razbijeno, to je u komadima,
kran prid., odr. v. krni - koji se sastoji
od kra; prenes. koji je naoit, snaan,
krepak, takav kao da je od stijene (kra)
odvaljen {kran mladi),
kranin im. m. r., n. mn. krani - pri
padnik kranskog vjerskog uenja; hri
anin (kod pravoslavaca),
kranka im. . r. - pripadnica kran
skog vjerskog uenja,
kranski prid. odr. v. - koji se odnosi na
kranstvo i na krane,
kranski pril. - na nain kako je pro
pisano kranstvom, kao kranin,
kranstvo/kranstvo im. s. r. - vjera
zasnovana na uenju Isusa Krista
krevit prid., odr. v. kreviti - koji je od
kamena, stijena; kamenit, stjenovit,
krenje gl. im. s. r. od kriti,
kriti gl. nesvr., prez. krim, pril. sad.
krei - namjerno lomiti ono to se une
koliko svojom tvrdoom opire {kriti

grane); slamati, ubijati u kome volju,

otpor, pobunu; ne pridravati se za
konskih normi i prihvaenih drutvenih
obaveza {kriti zakon),
krtenica im. . r. - zvanina isprava s
podacima o krtenju; potvrda da se du
hovno i svjetonazorom pripada kran
skoj crkvi.
krtenje/krtenje gl. im. s. r. od krstiti obredni in uvoenja u kransku vjeru.
krt prid., odr. v. krti, komp. kri/krtiji koji se pri jaem stiskanju lahko lomi,
razdvaja u dijelove, raspada; krhak
krtica im. . r. - sisar koji ivi pod ze
mljom u vrtovima, njivama, livadama i
rovi podzemne hodnike u potrazi za pli
jenom; prenes. pijun koji radi za supro
tnu, neprijateljhsku stranu; prenes. vrlo
marljiva i poslu priljena osoba (prava
krtica u nauci),
krtiin/krtiin prid. - koji je od krtice,
krtinjak im. m. r., n. mn. krtinjaci - na
stamba krtice pod zemljom,
krtina im. . r. - ob. krhtina, meso koje je
bez kostiju,
krtola im. . r. - u Hercegovini naziv za
krompir; plod krompira, gomolj.
krug im. m. r., n. mn. krugovi - mat. dio
ravnine omeen krunicom; ono to ima
prstenast oblik, oblik krunice, posebni
zatvoreni, ogranieni prostor u kojem se
odvija odreeni zajedniki ivot (zatvo
rski krug); prenes. ljudi iste profesije,
interesovanja, socijalnog sloja itd. {krug
umjetnika),
kriih im. m. r., n. mn. kruhovi - hljeb,
proizvod od brana, nezaobilazan u
ljudskoj ishrani.
kruna im. . r. (lat.) - ono to monarsi
nose na glavi kao simbol vlasti; simbol
pobjede, uspjeha i sl. u odreenom po
slu ili natjecanju (npr. u izboru za mi
icu); zavrni dio nekog uspjeno obav
ljenog posla, rezultat {kruna uspjeha);
ono to je gornji dio ega {kruna zuba).
kruna im. . r. (lat.) - novana jedinica u
nekim zemljama (Norveka, vedska),
krunica im. . r. (lat.) - em. mala kruna;
nanizana zrnca za molitvu u kranskom
obredu.
krunisanje gl. im. s. r. (lat.) od krunisati in kojim se ko kruni, postaje vladar;

krut

prenes. zavrni dio nekog vanog posla

ili procesa,
krunisati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kruniem - obnaviti in krunisanja, ui
niti da ko postane car, kralj, mis; efek
tno ime okonati neki posao, proces,
karijeru itd. (pobjedom krunisati sport
sku karijeru); hist. ovjenati,
krunjenje gl. im. s. r. od kruniti,
kruniti gl. nesvr. (lat.) prez. krunim, gl.
pril. sad. krunei - skidati zrnevlje s kli
pa kukuruza; odvajati ta s odreene
cjeline tako da se usitnjava, mrvi, okrzava.
krunski prid. odr. v. - koji se odnosi na
krunu, koji se tie krune; prenes. ono to
je nepobitni argument {krunski dokazi,
krunski svjedok).
krupa im. . r. - padavina u obliku leda;
grad, tua.
krupan prid., odr. v. krupni, komp. kru
pniji - koji je velikog obujma ili po
vrine; koji je robusne grae, povelik
{krupan ovjek); prenes. koji je vrlo
vaan, znaajan (poduzeti krupne kora
ke).
krupica im. . r. - ito mljeveno u kru
pnijim djeliima, tako da je zrnato (na
suprot sitno mljevenom branu),
krupno pril. - u veim komadima (nare
zati krupno).
krupnoa im. . r. - stanje onoga koji je
krupan; svojstvo onog to je krupno,
krupnjanje gl. im. s. r. od krupnjati,
krupnjati gl. nesvr., prez. krupnjam initi da ta bude krupno,
kruka im. . r., dat. jd. kruci/kruki, g.
mn. kruaka!kruki - vrsta voke veoma
ukusnog ploda karakteristinog izdue
nog oblika,
kruka im. . r. - reg. rakija od kruke;
krukovaa
krukast prid., odr. v. krukasti - koji ima
oblik kruke; krukolik,
krukov prid. - koji je od kruke ili ploda
kruke.
krukovaa im. . r. - rakija spravljena od
kruke; kruka,
kruni prid. odr. v. - koji se odnosi na
kruh {kruna pe, kruna mrva).
krut prid., odr. v. kruti; komp. krui - koji
se ne moe ili ne da oblikovati, mijesiti,

krutost
savijati; neelastian; prenes. osoba koja
je vrlo stroga,
krutost im. . r., instr. jd. krutou!kru
tosti - osobina onoga koji je krut; svoj
stvo ili stanje onog to je kruto,
kruenje gl. im. s. r. od kruiti,
kruiti gl. nesvr., prez. kruim - kretati
se u krug; obilaziti oko neega i vraati
se na mjesto polaska; ii od ruke do
ruke, od usta do usta, kolati (o prii),
kruni prid. odr. v. - koji ima oblik kruga;
koji se dogaa unutar stvarnog ili za
miljenog kruga (kruni tok),
krunica im. . r. - mat. zatvorena linija u
kojoj su sve take jednako udaljene od
sredita.
kruok im. m. r. (rus.), n. mn. kruoci hist. grupa ljudi na istom obrazovnoedukacionom zadatku (nain uenja i
ideoloke indoktrinacije iz vrimena komunstikih odnosa),
krv im. m. r., instr. jd. krvi/krvlju - teku
ina koja tee kroz ile ivog organiz
ma; prenes. ivotna snaga; temperament
(jaka krv); porod, koljeno, loza, rasa, pa
smina i sl.
krvarina/krvarina im. . r. - odteta za
ubijenog; dug u krvi, krvna osveta,
krvarenje gl. im. s. r. od krvariti - isti
canje krvi iz organizma,
krvariti gl. nesvr. (tur.) - prez. krvarim gubiti krv isticanjem iz rane, nosa, itd.;
prenes. patiti, trpjeti bol, podnositi rtvu
za koga ili ta.
krvav prid., odr. v. krvavi - koji je
umrljan ili obliven krvlju; prenes. vrlo
naporan, preteak {krvav hljeb zarau
ju); arg. izvrstan, odlian,
krvavljenje gl. im. s. r. od krvaviti,
krvaviti gl. nesvr., prez. krvavim, pril.
sad. krvvei - postajati krvav,
krvavo pril. - s mnogo krvi; prenes. s
tekom mukom {krvavo raditi),
krvljenje gl. im. s. r. od krviti se.
krviti se gl. nesvr., prez. krvim se, pril.
sad. krvei se - neposredno sudjelovati u
velikoj svai, nesnoljivosti i neprija
teljstvu.
krvni prid. odr. v. - koji se odnosi na krv
{krvna grupa); koji je vezan za srodstvo
(knma veza); koji je smrtni, do smrti
(knmi neprijatelj, knma osveta).

327

326
krvniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
krvnike.
krvniki pril. - kao krvnik, na nain
krvnika (knmiki se ponaati),
krvnik im. m. r., n. mn. krvnici - izvrilac
smrtne kazne, delat; prenes. muitelj,
ubica.
krvoloan/krvoloan prid., odr. v. krvoloni/kndloni - koji lahko i beutno
ubija (ovjek); koji kolje ili ubija da bi
se hranio mesom (zvijer),
krvolok/krvolok im. m. r., n. mn. krvolocilkrvdloci - osoba koja je krvolona;
krvolona ivotinja,
krvopija im. . r. - onaj koji beutno
iskoritava drugoga (tako kao da mu krv
pije); naziv za vampira.
krvoprolie im. s. r. - in prolijevanja
krvi (u ratu, u asu ubistva i sl.),
krvotok im. s. r., n. mn. krvotoci - kola
nje krvi u organizmu ovjeka ili ivo
tinje.
krvoedan prid., odr. v. krvoedni - koji
zloinaki udi da koga ubije; krvolo
an.
krzamak im. m. r. (tur.), n. mn. krzamaci
- djeija bolest s osipom, u vidu sitnih
crvenih pjega po tijelu,
krzanje gl. im. s. r. od krzati (se),
krzati (se) gl. nesvr., prez. krzam se troiti se na rubovima (kad je rije o
odjei, knjigama i dr. predmetima),
krzmanje gl. im. s. r. od krzmati se.
krzmati (se) gl. nesvr., prez. krzmam
{se), gl. pril. sad. krzmajui (se) - kole
bati se oko ega; biti neodluan, dvojiti
se.
krznar/krznar im. m. r., g. jd. krzmra/
krznara - onaj koji se bavi proizvod
njom i prodajom krzna i krznenih odjev
nih predmeta,
krznarica/krznarka im. . r. - ona koja
se bavi obradom i prodajom krzna,
krzneni prid. odr. v. - koji je izraen od
krzna.
krzno im. s. r., g. jd. krzna, g. mn. krzna koa nekih ivotinja prekrivena dlakom
koja se obrauje za izradu odjee (lisiije krzno); odjea od krzna,
krljav prid., odr. v. krljavi - koji je za
stao u rastu, koji se nije razvio, koji je
ostao nerazvijen i slab (krljavo dijete,
krljavo stablo; krljave ideje).

krljavac im. m. r., g. jd. krljav ea, n.

mn. krljavci, n. mn. krJjavdca - onaj
koji je ostao nedovoljno razvijen,
krljavina im. . r. - ono to je ostalo
nedovoljno razraeno, razvijen (o poslu,
o ideji).
krljavljenje gl. im. s. r. od krljaviti,
krljaviti gl. nesvr., prez. krljavim postajati krljav, zaostajati u razvoju,
krljavost im. . r., instr. jd. krljavou!
krljavosti - stanje onoga koji je krljav;
osobina onog to je krljavo,
ksenofilija im. . r. (gr.) - naglaena na
klonost prema strancima, stranim kultu
rama i tradicijama,
ksenofobija im. . r. (gr.) - odbojnost
prema svemu to dolazi iz vana, iz dru
gih jezika, kultura i tradicija.
kub im. m. r. (lat.) - dizanje broja na trei
stepen, trostruki umnoak,
kuba im. . r. (lat.) - dio eira bez oboda;
vrsta cigarete s posebnim pakovanjem.
kubatura im. . r. (lat.) - broj kubinih
jedinica u zapremini.
kube im. s. r. (tur.) - svod, kupola (gornji
svod u damijama, turbetima i drugim
objektima muslimanske orijentalne arhi
tekture).
kubik im. m. r. (lat.), g. jd. kubika, n. mn.
kubici - kubni metar,
kubistikl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na umjetniki pravac kubizam,
kubistiki pril. (lat.-fr.) - na nain kubizma; kao kubist,
kubizam im. m. r. (lat.-fr.), g. jd. kubizma, n. mn. kubizmi - pravac u umjetno
sti koji nastoji da, u likovnom izrazu,
predmete svede na osnovne oblike (ko
cka, kugla, valjak i dr.), posmatrajui ih
iz vie perspektiva,
kubura im. . r. (tur.) - hist. mala puka
koja se punila barutom i iz koje se ispa
ljivalo samo jedno zrno.
kuburenje gl. im. s. r. (tur.) od kuburiti,
kuburiti gl. nesvr. (tur.), prez. kuburim oteano ivjeti, boriti se sa ivotnim
nevoljama, podnositi patnju, deverati,
tavoriti.
kuburlija im. . r. (tur.) - hist. mala puka
koja se zadijeva za pojas,
kiic onomat. - izraz kojim se oznaava
jednokratan zvuk kucanja.

kuariti

kitcanija im. . r. - pasji instinktivni na

gon za razmnoavanjem; opor pasa i
kuja u vrijeme parenja; prenes. naziv za
neije ob. razvratno ponaanje,
kucanje gl. im. s. r. od kucati,
kucati gl. nesvr., prez. kucam - kratkim
laganim udarcima udarati u neto radi
najave, upozorenja i sl.; ispisivati tekst
na pisaoj maini itd.
kucanje gl. im. s. r. od kucati se.
kucati se gl. nesvr., prez. kuca se slijediti instinkt za parenjem (o kuki),
kucavica im. . r. - med. arterija; krvni
sud, krvna ila po kojoj se moe ocije
niti je li ko iv.
kuckati gl. nesvr., prez. kuckam - dodiri
vati to prstima, predmetom ili upravlja
ti ime na stroju polahko, ovla, u kra
im i ujednaenim prekidima; pomalo
kucati.
kiicnuti gl. svr., prez. kucnem - izazvati
zvuk kucanja jednokratnim kucanjem o
neto.
kue im. s. r. - mlado od psa, tene, psi.
kuina im. . r. - neobraeno, zamreno
vlakno od konoplje ili lana.
kiika im. . r. - kuja; prenes. arg. ena
pasjeg ponaanja; ena lahkog morala,
bludnica.
kua im. . r. - zgrada sa zidovima, kro
vom i koja slui za stanovanje; prenes.
ukupnost porodice, porodinih veza i
ivotnog prostora onih koji ive u je
dnom domainstvu, u kui.
kua im. . r. - reg. mala iskopana rupa u
vrtu, bai, oranici u koju se polae sje
me graha, krompira, kukuruza i sl. kako
bi iznikla biljka,
kiianica/kiienica im. . r. - ona koja
voli da se kui, koja brine o kui, poro
dici i porodinom imanju, domaica,
kuanski prid. odr. v. - koji se odnosi na
kuu (kuanski poslovi, kuanski apara
ti).
kuanstvo im. s. r., g. mn. kuanstava/
kuanstva - ukupnost poslova i obaveza
vezanih za kuu i kuenje.
kuara im. . r. - mala kua izraena za
psa ili kojeg drugog ljubimca,
kuariti gl. nesvr., prez. kuarim - pro
davati ta od kue do kue.

kuati
kuati gl. nesvr., prez. kucam - praviti
male iskopine u zemlji (kue) radi po
laganja sjemena,
kuerak im. m. r., g. jd. kuerka, n. mn.
kue rei, g. mn. kue raka - mala, neu
gledna, zaputena kua.
kuerina im. . r. - augm. od kua; velika,
nezgrapna, neugledna kua.
kuepazitelj im. m. r. - onaj koji je u
veoj zgradi zaduen da pazi na poto
vanje kunog reda i kunih obiaja,
kuepaziteljka im. . r. - ena kuepa
zitelj.
kuevlasnik im. m. r., vok. jd. kuevlasnie, n. mn. kuevlasnici - onaj koji
posjeduje kuu, vlasnik kue.
kuica im. . r., em. i hip. - mala kua
(npr. kuica za ptice),
kuite im. s. r. - ono u emu je neto
smjeteno (kuite motora); kua i pro
stor oko kue.
kuenje gl. im. s. r. od kuiti se.
kuiti se gl. nesvr., prez. kuim se - pri
bavljati, kupovati, osiguravati sve ono
to je potrebno za normalan ivot u ku
i.
kuni prid. odr. v. - koji se odnosi na
kuu, koji je od kue (kuni red).
kiid(a) pril. - oznaava u kojem je pravcu,
kojim putem,
kudikamo/kudikamo pril. - itekako, zna
tno; slui za pojaavanje znaenja ko
mparativa (kudikamo ljepe),
kudilac/kuitelj im. m. r. - onaj koji ku
di, koji umanjuje vrijednost emu.
kuditi gl. nesvr., prez. kudim - iznositi
javno ije nedostatke i loe strane, pri
govarati; panjkati; namjerno i zlobno
umanjivati vrijednost emu.
kudjelja im. . r. - vlakna konoplje ili la
na koja slue za razliite namjene,
kiidrav prid., odr. v. kiidravi - koji se
uvija i kovrda (kad je rije o kosi ili
dlaci psa, make); kovrdav,
kudret im. m. r. (ar.) - mo, Boija mo.
kudret-sahat im. m. r. (ar.) - tajanstveni
nevidljivi sat ije se kucanje uje u
kunim prostorijama i koji, prema tradi
cionalnom vjerovanju kod muslimana,
predskazuje neki vrlo vaan dogaaj,
bilo daje dobar ili lo.
kudrov im. m. r. - pas kudrave dlake:
prenes. onaj koji ima kudravu kosu.

329

328
Kudus im. m. r. (ar.) - Jeruzalem,
kuenje gl. im. s. r. od kuditi.
kufer im. m. r. (njem.), n. mn. kuferi/
koferi - kofer, manji sanduk s rukom
koji slui za noenje linih i drugih stva
ri.
kufera im. m. r. (njem.), n. mn. kuferasi
- kofera, pejor. onaj koji se s koferom i
najlinijim stvarima u njemu kree iz
mjesta u mjesto radi slube, traenja
posla, nadnienja, prebivanja u razlii
tim mjestima na odreeno vrijeme.
kuga im. . r. - teka zarazna bolest koja
je se nekada javljala u velikim epide
mijama i uzrokovala masovni pomor
stanovnitva; nar. morija; zarazna bolest
ivotinja (koko ija kuga); prenes. nado
lazee zlo, poast.
kugla im. . r. (njem.), g. mn. kugli - mat.
geometrijsko tijelo kojemu su sve take
jednako udaljene od sredita; sportski
rekvizit u obliku kugle; planeta Zemlja;
zrno vatrenog oruja,
kuglana im. . r. (njem.) - ureena dvo
rana ili koje drugo mjesto za kuglanje;
staza na kojoj se kuglai takmie u obaranju unj ev a.
kuglanje gl. im. s. r. (njem.) od kuglati sport, igra u kojoj se pobjeda postie
obaranjem veeg broja unjeva.
kugla im. m. r. (njem.), g. jd. kugla sport, onaj koji baca kuglu u lahkoj atle
tici.
kuglati se gl. nesvr. (njem.), prez. ku
glam se - takmiiti se u kuglanju,
kuglini prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na kugle (kuglini leaj),
kuhaa im. . r. - vea kaika, ob. drvena,
koja slui za mijeanje jela pri kuhanju,
varjaa.
kuhalo im. s. r. - sprava za kuhanje po
mou struje, pirita ili plina; reo.
kujundija im. m. r. (tur.) - zanatlija koji
izrauje umjetnike, filigranski ukrae
ne predmete od zlata i srebra,
kujundiluk im. m. r. (tur.), n. mn. ku
jundiluci - kujundijski zanat; dio ulice
ili mahale s kujundijskim rainjama..
kukaviluk im. m. r., n. mn. kukaviluci osjeanje uplaenosti, straivost.
kula im. . r. (ar.) - utvrda u tvravi; zgra
da izgraena od kamena koja umjesto
prozora ima manje prozore-otvore kao

pukarnice u sluaju napada s vana;

toranj; ahovska figura, top.
kulak im. m. r. (rus.), vok. jd. kidae, n.
mn. kulaci - hist. ideol. vlasnik zemlje
iji posjed prelazi nametnuti zemljini
maksimum,
kiilaga im. . r. (tur.) - hist. vojni in u
osmanskoj carskoj vojci; oficir u turskoj
vojci nii od bimbae a vii od juzbae,
kapetan (kapetan prve klase).
kula im. m. r. (tur.) - konj sivopepeljaste
dlake; boje olova, miije boje.
Kulin im. m. r. - bosanski ban, uteme
ljitelj srednjovjekovne bosanske drave,
vladao od 1180. do 1204. god.
kulisa im. . r. (fr.), g. mn. kulisa - sa
stavni dio scenografije na pozornici u
slubi scenskog doaravanja eljenih
predmeta i okolnosti u kojima se dogaa
dramska radnja; prenes. ono ta ko ini
u prikrivanju stvarnih injenica, namjera
i sl.
kulminacija im. . r. (lat.) - najvii ili
najnii poloaj nebeskog tijela (npr.
kulminacija Sunca u podne); najjai na
pon u nekom radu, akciji, procesu; vrhu
nac napetosti,
kulmimranje gl. im. s. r. (lat.) od kulmi
nirati.
kulminirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
kulminiram - dostii, dostizati najvii
stepen u emu.
kuloar im. m. r. (fr.) - hodnik; u ko
ntekstu: mjesto gdje se pria, iznose i
razmjenjuju miljenja koja nisu javna i
nemaju zvaninu potvrdu i vjerodostoj
nost.
kuloarski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na kuloare (kuloarske prie),
kuloarski pril. (fr.) - kao u kuloarima,
prema kuloarima,
kult im. m. r. (lat.), n. mn. kultovi - po
tovanje ili sluenje koga s religijskom
zanesenou i uz obred; prenes. pretje
rano potovanje prema kome ili em
(kult linosti),
kultivator im. m. r. (lat.) - poljoprivredni
stroj za obradu zemlje,
kultiviranje/kultivisanje gl. im. s. r. (lat.)
od kultivirati/kultivisati,
kultivirati/kultivisati gl. svr. i nesvr.,

kumrija

prez. kultiviram!kultiviem - njegovati,

uzgajati (kultivirati vrt); uvoditi ta u
upotrebu, iriti; prenes. nauiti ili koga
pristojnom i uglaenom ponaanju,
kultni prid. odr. v. (lat.) - koji je vezan za
kult, koji je izrazito potovan cijenjen
(kultni film),
kultura im. . r. (lat.) - ukupnost svega
to je stvorio ovjek i ljudsko drutvo u
svome razvoju i to postoji kao rezultat
duhovnog i fizikog rada ljudi; stepen
savrenstva postignut u ovladavanju
odreenom granom znanja ili djelovanja
(kultura govora; kultura tijela; opa kul
tura); uzgoj, obrada i njegovanje bilja
ka u odreenom ivotnom prostoru (kul
tura kukuruza); gajenje bakterija i dru
gih mikroorganizama radi naune obra
de podataka; kolonija bakterija dobivena
laboratorijskim istraivanjem; uope:
dostignuti stepen drutvene obrazova
nosti i prosvijeenosti (u smislu lijepog
ponaanja, ophoenja, obzirnosti, finoe
u komunikaciji i sl.),
kulturan prid. (lat.), odr. v. kulturni - koji
se odnosi na kulturu; koji je obrazovan,
prosvijeen, uglaenih manira i ponaa
nja (kulturan mladi); poljopr, koji se
moe uzgojiti (kad je rije o biljkama),
kulturno pril. - na kulturan nain,
kiuenje gl. im. s. r. (tur.) od kuluiti,
kuluiti gl. nesvr. (tur.), prez. kuluim raditi teke poslove pod prisilom i bez
naknade.
kuluk im. m. r. (tur.), n. mn. kuluci prisilan fiziki rad na izgradnji cesta,
puteva utvrenja i sl. u korist drave;
teak rad bez novane naknade.
kum im. m. r., n. mn. kumovi - svjedok
pri sklapanju braka (vjenani kum);
onaj koji odsijee prvi pramen kose
djetetu; svjedok pri porinuu broda ili
kojeg drugog plovila; neprikosnoveni
voa mafijakog ili kojeg drugog klana.
kuma im. . r. - svjedokinja pri vjenanju,
up. kum; prenes. narodni izraz za dolazeu bolest, izraz za kugu.
kumir im. m. r., g. jd. kumira - kip kojem
se klanja kao boanstvu; prenes. ono to
se potuje do oboavanja,
kiimrija im. . r. (ar.) - ptica gugutka,
vrsta grlice.

kuna
kuna im. . r. - ivotinja skupocjenog
krzna; novana jedinica u Republici
Hrvatskoj.
kundak im. m. r. (tur.), n. mn. kundaci drveni dio puke,
kundura im. . r. (gr.) - arh. cipela
kundurija/kundiirdija im. m. r. (gr.tur.) - onaj koji pravi i popravlja cipele,
obuar.
kuni im. m. r., g. jd. kunia - pitomi zec.
kiin'ja im. . r. (ar.) - posebna vrsta
arapskog imena, nastala genitivnom ve
zom oblika ebu (otac), ibn (sin), bint
(ker) itd., ime koje se stavlja ispred
linog imena i predstavlja prezime (npr.
Ebu Hanifa, Ibn Saud).
kunjanje gl. im. s. r. od kunjati,
kunjati gl. nesvr., prez. kunjam - biti u
stanju polusna, drijemati.
kup im. m. r., n. mn. kupovi - ono to je
sloeno u jednu cjelinu (voni kup);
(engl.) pehar; takmienje za trofej u
obliku kupa (pehar),
kiipa im. . r. - gomilica ili gomila; boja
u talijanskim igraim kartama.
kupac im. m. r., g. jd. kupca, n. mn. kupci
- onaj koji to kupuje, muterija.
kupa im. m. r., g. jd. kupaa - onaj koji
se kupa.
kupaica im. . r. - ona koja se kupa.
kupaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
kupae.
kupai prid. odr. v. - koji se odnosi na
kupanje (kupa kostim).
kupalini prid. odr. v. - koji se odnosi ma
mjesto kupanja (kupalini uvjeti),
kupalite im. s. r. - mjesto na obali rijeke
pogodno za kupanje; zdravstvena usta
nova s ljekovitom vodom gdje je pred
vieno kupanje i lijeenje gostiju i pa
cijenata.
kupaonica im. . r. - zatvorena prostorija
za kupanje (ob. s kadom ili samo tu
em); kupatilo,
kupanje gl. im. s. r. od kupati se.
kupati (se) gl. nesvr., prez. kupam (se) prati koga vodom i sredstvima za kupa
nje; prati se; prenes. plivati u vodi.
kupe im. m. r. (fr.), g. jd. kupea, n. mn.
kupei - zatvorena prostorija u vozu sa
sjeditima.

331

330
kupina im. . r. - grmasta biljka iz po
rodice rua s bobiastim plodom tamne
boje (slatko od kupine).
kupinov prid. - koji je od kupine (kupinov
sok).
kupiti gl. svr., prez. kupim, trp. prid.
kupljen - plativi novcem ili im drugim
uzeti ta u vlasnitvo; pejor. podmititi
koga novcem, privilegijom i sl.; pri
dobiti koga lijepim ophoenjem, laska
njem.
kupljenje gl. im. s. r. od kupiti,
kupiti gl. nesvr., prez. kupim, trp. prid.
kupljen - dizati i prikupljati ta; skupiti
na jedno jedno mjesto (kupiti sijeno na
livadi).
kuplet im. m. r. (fr.) - mu. lagahna pjes
ma jednostavne melodije i lahke izvo
dljivosti s teitem na satirinim rijei
ma i efektima (esto parodija na ve
postojee muzike kompozicije),
kuplung im. m. r. (lat.) - dio motora, kva
ilo, spojnica,
kupnja im. . r., g. mn. kupnji - jedno
kratan in kupovanja; kupovina,
kupola im. . r. (tal.) - zaobljeni krov ili
slian ukras na zgradi; svod slian polu
kugla kube (damijska kupola).
kupon im. m. r., g. jd. kupona - ulaznica,
dio ulaznice, vrijednosni papir,
kupoprodaja im. . r. - in kojim se ta s
jedne strane prodaje a s druge strane kupuje.
kupoprodajni prid. odr. v. - koji je vezan
za kupovinu i prodaju (kupoprodajni
ugovor).
kupovanje gl. im. s. r. od kupovati,
kupovati gl. nesvr., prez. kupujem - up.
svr. gl. kupiti,
kupovina im. . r. - kupnja,
kupovni prid. odr. v. - ono to se kupuje;
koji se odnosi na kupovanje (kupovna
mo stanovnitva).
kupus im. m. r. - vrtna biljka iji se liske
ploda samoumotavaju u glavice,
kupusar im. m. r. - vrsta leptira kojemu
su glavna poslastica kupus i druge ze
ljaste biljke,
kupusara im. . r. - velika knjiga puna
sumnjivog znanja i vrijednosti (to je
neka kupusara); pohabana knjiga ili
kolska sveska.

kupusni prid. odr. v. - koji je od kupusa,

koji se tie kupusa (kupusna presada,
kupusna orba).
kura im. . r., g. mn. kura - sistem i pro
cedura odreenog naina lijeenja s pro
pisanom koliinom lijekova i medicin
skog tretmana (kura mravljenja; vitaminska kura).
kiirabilan prid. (lat.), odr. v. kurabilni koji se moe izlijeiti, izlijeiv.
kurada um. . r. (tur.) - star, mator konj,
hravo kljuse, kljusina.
Kur'an im. m. r. (ar.) - sveta knjiga kod
muslimana (Kur'an asni) koja je, pre
ma islamu, objavljena vjerovjesniku
Muhammedu (571.-632.) kao uputa o
vjeanstvu i svim svjetovima do Su
dnjega dana
kur'an-hamajlija im. . r. (ar.) - mala
knjiica s posebnim unesenim dijelo
vima iz Kur'ana koja se nosi uz tijelo ili
uva na posebnim mjestima radi uva
nja od zlih ina, uroka i nevaljalstava.
kurat im. m. r. (tal.) - sveenik, duhov
nik, upnik,
kurativa im. . r. (lat.) - lijeenje kao
organizirana medicinska djelatnost (za
razliku od preventivnih postupaka),
kura im. . r. (fr.), g. jd. kurazi - stanje
izrazite hrabrosti i odvanosti,
kuraan prid. (fr.), odr. v. kurani - koji
je hrabar, odvaan, smion,
kurban im. m. r. (ar.) - ivotinja koja se,
prema islamskim propisima, kolje u
vrijeme Kurban-bajrama kao rtva; pre
nes. rtva (uiniti kurbanom, tj. rtvo
vati).
Kurban-bajram im. m. r. (ar.-perz.) jedan od bajrama (etverodnevni vjerski
praznik u islamskom kalendaru), koji
nastupa dva mjeseca i deset dana nakon
Ramazanskog bajrama, poznat kao vri
jeme rtve, odricanja (klanje kurbana) i
hodoaa svetih mjesta u islamu
(had); Hadijski bajram, Hadinski
bajram; reg. Hadilajski bajram, Hadibajram.
kiirblanje gl. im. s. r. (njem.) od kurblati,
kurblati gl. nesvr. (njem.), prez. kurblam
- arg. stavljati motor u pogon pomou
kurble.

kurtizana
Kiird im. m. r. - pripadnik naroda koji
ivi u istonoj Anadoliji i na Srednjem
istoku, stanovnici Kurdistana.
Kiirtkinja im. . r. - ena Kurd, stano
vnica Kurdistana,
kurentan prid. (lat.), odr. v. kurentni koji je u opticaju, koji je openito pri
hvaen i u upotrebi; koji se dobro pro
daje
kurija im. m. r. (lat.) - hist. zajednica
rimskih rodova; kanonika kua; dvor
domaeg plemstva; vie staleko udru
enje s posebnim organizacionim fo
rmama i nadlenostima,
kuriozitet im. m. r. (lat.), g. jd. kurioziteta
- ono to se izdvaja svojom posebnou
i neobinim odlikama.
kurir im. m. r. (fr.), g. jd. kurira, n. mn.
kuriri - hist. onaj koji prenosi potu i
obavijesti (partizanski kurir); slubenik
koji prima i raznosi potu u okviru rada
preduzea, ustanove, udruenja i sl.; do
stavlja.
kurisanje gl. im. s. r. (tur.) od kurisati se.
kurisati (se) gl. svr. (tur.), prez. kuriem
(se) - namjestiti, urediti ta; udobno se
namjestiti.
kurjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
kurjake (kurjaki opor),
kitrjaki pril. - kao kurjak, na nain kako
to ini kurjak (kurjaki preklati rtvu),
kurjak im. m. r., vok. jd. kurjae, n. mn.
kurjaci - vuk; prenes. osoba vuijeg po
naanja i udi.
kurs im. m. r. (lat.), n. mn. kursevi pravac u kojemu se usmjerava puto
vanje (kurs broda); politiki, ideoloki
itd. smjer koji se slijedi ili koji treba
slijediti, linija (novi kurs); nauni, obra
zovni, informativni teaj (ljetni kurs;
kursevi stranih jezika); razg. odnos me
usobnih vrijednosti nacionalnih valuta,
teaj (kurs eura).
kurum im. m. r. (tur.) - olovo; puano
zrno, metak od puke
kurumlija im. . r. (lat.) - zgrada po
krivena olovom (ob. damije, hamami,
medrese, turbeta i dr.),
kurtizana im. . r. (fr.) - enska osoba
lahkog morala; kurva, bludnica, prosti
tutka.

kurtoazan

kurtoazan prid. (fr.), odr. v. kurtoazni koji ima veze s kurtoazijom (kurtoazno
pismo).
kurtoazija im. . r. (fr.) - potovanje
forme i usrdnosti u ophoenju i komu
nikaciji
kurton im. m. r. - gumeno zatitno
sredstvo od spolnih bolesti i zaea;
kondom, prezervativ.
kurva im. . r. (njem.) - razg. pej. ne
vjerna ena; ena koja stupa u seksualne
veze za novac, prostitutka; prenes. oso
ba prevrtljiva i lahka morala, koja je
sklona varanju, laima, podvalama,
kurvaluk im. m. r. (njem-tur.), n. mn.
kurvaluci - stanje, svojstvo ili osobina
kurvanja, sklonost varanju, lai, prevari
(politiki kurvaluk).
kurvanje gl. im. s. r. od kurvati se.
kurvati se gl. nesvr. (njem.), prez.
kurvam se - biti kurva; sudjelovati u ku
rvanju; prenes. ponaati se lano, prije
tvorno, podvaljivaki, prodavati se za
novac i interese,
kurvetija im. m. i . r. (njem.) - razg.
pejor. osoba prezrena zbog svoje ogrezlosti u kurvanju; prenes. potpuno nepo
uzdana, laljiva, beskarakterna osoba,
kurziv im. m. r. (lat.) - tip slova koja su
nadesno ukoena; italik.
kus prid., odr. v. kus! - koji nema repa;
koji je vie skraen nego to bi trebalo;
kusav.
kusati gl. nesvr., prez. kusam - jesti ta
kaikom {kusati orbu); prenes. morati
jesti ono to se ve zamijesilo, zaku
halo; snositi posljedice {kusati poparu).
kiisav prid., odr. v. kusav! - kojemu
nedostaje rep {kusav konj), koji je vidno
skraen u odnosu na raniju duinu; kus.
kustos im. m. r. (lat.) - strunjak koji
sreuje, ureuje, obrauje, uva i obna
vlja zbirke koje se nalaze u muzeju,
kiistosica gl. im. s. r. (lat.) - ena kustos,
kustura im. . r. (ar.) - stari, istupljeni,
izanali no.
kusur im. m. r. (ar.-tur.) - vraena razlika
u vrijednosti novca izmeu cijene i po
nuene novanice,
kusuranje gl. im. s. r. od kusurati se.
kusurati se gl. nesvr. (ar.-tur.), prez. kusuram se, gl. pril. sad. kusurajui se -

333

332
poravnavati meusobne raune; izmiri
vati dugove,
kua im. m. r., g. jd. kuaa - osoba
kojoj je posao da to kua, proba, ispita;
degustator,
kualac im. m. r., g. jd. kuaoca, n. mn.
kuaoci, g. mn. kualaca - onaj koji to
upravo kua; onaj od kojeg se oekuje
ili koji je zaduen da se to kua.
kualica im. . r. - ee: epruveta,
kusanje gl. im. s. r. od kuati,
kuati gl. svr. i nesvr., prez. kuam probati jelo i pie radi odreivanja uku
sa; stei ili sticati loe ivotno iskustvo,
kunja im. . r. - izazov da se provjere
sposobnosti ili dosljednosti u nekom
ivotnom stavu i opredjeljenju; iskue
nje (moralna kunja).
kutrav prid., odr. v. kutrav! - kojem je
kosa kovrdava, izraztito valovita, ra
zbaruena, koja se ne da do kraja poe
ljati.
kut im. m. r. - ugao, dio ravnine gdje se
zatvaraju dva pravca.
kutak im. m. r., n. mn. kutci, hip. - kut;
podobno mjesto za ivot, boravak i sl.
(ivotni kutak).
kutija im. . r. (gr.-tur.) - drveni, me
talni, kartonski ili kakav drugi sandui
sa poklopcem (npr. kutija za eer.)
kutijica im. . r., em. - mala kutija,
kutlaa im. . r. - velika drvena ili
metalna kaika kojom se servira hrana.
kutni prid. odr. v. - koji se odnosi na kut;
koji ima kutni oblik ili je namijenjen da
stoji u kutu; ugaoni,
kutnjak im. m. r., n. mn. kutnjaci - gornji
i donji zubi koji slue za vakanje,
kutomjer im. m. r. - uglomjer.
kuverat im. m. r. (fr.) - koverat, koverta,
kuverta.
kuverta im. . r. (fr.) - koverat, koverta,
kuverat, omotnica za pismo,
kuvet im. m. r. (ar.) - sila, snaga, jaina,
kuvetli prid. (ar.-tur.) - koji ima snage;
jak, vrst, izdrljiv.
kuan prid., odr. v. kuzn! - koji se odnosi
na kugu; prenes. koji je zarazan, koji
donosi zarazu ili nepovoljne osjeaje,
klienje gl. im. s. r. od kuiti,
kuiti gl. nesvr., prez. kuim, pril. sad.
klizei - iriti zarazu, djelovati opasno

po okolinu (kad je rije o emu za

raznom i opasnom po zdravlje),
kuenje gl. im. s. r. od kuiti,
kuiti gl. nesvr., prez. kuim, pril. sad.
kuei - razg. razumijevati to, shvatati,
skopavati.
kliznuti gl. svr., prez. kulnem , trp. prid.
kuniit - razg. opaziti iznenada ta po
sebno i zanimljivo; odmah razumjeti,
shvatiti, skopati,
kvailo im. s. r. - kuplung, dio motora,
spojnica.
kvadar im. m. r. (tal.), g. jd. kvadra, g.
mn. kvdara - mat. geometrijsko tijelo
ogranieno pravougaonicima i kvadra
tima.
kvadrant im. m. r. (lat.), g. mn. kvadranata - mat. etvrtina kruga (npr. tako
odreen dio Zemljine povrine); naziv
za novo urbano naselje u znaenju novoizgraene gradske etvrti; sprava za
mjerenje visine te usmjeravanje topov
ske paljbe.
kvadrat im. m. r. (lat.), g. jd. kvadrata mat. povrina jednako omeena sa sve
etiri strane; broj pomnoen sam sa so
bom.
kvadratni prid. odr. v. (lat.) - koji ima
oblik kvadrata; koji je pomnoen sam sa
sobom.
kvadratura im. . r. (lat.) - broj kva
dratnih jedinica u nekom prostoru {kva
dratura stana),
kvadriga im. . r. (lat.) - etveropreg na
kolima s dva toka.
kvaka im. . r. - drka blizu brave kojom
se otvaraju vrata, prozori, ladice i sl.;
kuka; prenes. odluna i nepobitna poje
dinost u nekom zakonu, propisu, ugo
voru i sl., kojom se ta doputa ili one
moguuje; arg. smetnja, zapreka, pote
koa.
kvalificiranje/kvalifikovanje gl. im. s. r.
(lat.) od kvalificirati/kvalifikovati (se),
kvalificirati/kvalifikovati (se) gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. kvalifidram/kvalifikujem (se) - stei ili sticati kvalifikaciju
(npr.u obrazovanju), plasirati se u sport
skom nadmetanju u vii stepen takmi
enja; izrei ili izricati kakvu ocjenu o
emu.
kvalifikacija im. . r. (lat.) - dosegnutost
odreene vrijednosti, valjanosti, prikla

kvasiti (se)

dnosti za ta; postignuti uspjeh u savla

davanju prepreke u obrazovanju; sport,
plasiranje u vii rang takmienja,
kvalitativan prid. (lat.), odr. v. kvdlitat!vn! - koji se odnosi na kvalitet,
kvalitet im. m. r. (lat.) - mjera poeljnih,
standardiziranih vrijednosti da se ta
svojim svojstvima razlikuje i istie u
odnosu na drugo; kakvoa, vrsnoa; ah.
razlika u vrijednosti meu pojedinim fi
gurama u procesu igre.
kvalitetno pril. (lat.) - na kvalitetan nain,
kvantitativan prid. (lat.), odr. v. kvantitathm! - koji je izraen koliinom, ko
liinski.
kvantitet im. . r. (lat.) - koliina ega,
brojnost; duina sloga u gramatici ili
metrici.
kvantum im. m. r. (lat.) - odreena ko
liina ega.
kvar im. m. r. - smetnja zbog koje ne mo
e normalno raditi neki mehanizam, tra
jati radni proces i sl.; gubitak u vri
jednosti ili upotrebljivosti, teta,
kvaran prid., odr. v. kvarn! - koji je u
stanju kvarenja, koji ima osobinu kva
renja {kvaran motor; kvarna ivotna
sredina).
kvarc im. m. r. (njem.) - mineral (kremenov oksid) koji se iroko primjenjuje u
tehnici {kvarc-lampa),
kvarenje gl. im. s. r. od kvariti (se),
kvariti (se) gl. nesvr., prez. kvar! (se). initi da to gubi na vrijednosti, cijeni,
ureenosti, ljepoti, vanosti, funkciji;
stalno se zaustavljati zbog kvara; gubiti
upotrebljivost i kvalitet zbog unutranjeg procesa kvarenja,
kvartal im. m. r. (lat.) - etvrtina godine
(u svrhu obraunskih i drugih potreba u
preduzeu),
kvartet im. m. r. (tal.), g. jd. kvarteta muzika grupa od etiri pjevaa ili mu
ziara; muziko djelo pisano za etira
glasa ili etiri muzika instrumenta.
kvas im. m. r. (rus.) - kiselo pie spravlje
no od raenog brana i slada
kvasac im. m. r., g. jd. kvasca - tvar u
kojoj se nalaze gljivice koje uzrokuju
kiselo vrenje (pri spremanju hljeba i sl.),
prenes. poetak neke akcije, razvoja i sl.
kvasiti (se) gl. nesvr., prez. kvasan (se),
pril. sad. kvdsei - initi ta nakva-

kvaenje

enim; namakati ta u tenost (kvasiti

rublje); initi sebe nakvaenim; arg.
napijati se alkoholnim piima,
kvaenje gl. im. s. r. od kvasiti,
kvazi- (lat.) - prvi dio sloenice u znae
nju navodni, tobonji, lani (kvazinaunik).
kveker im. m. r., n. mn. kvekeri - pri
padnik jedne od protestantskih crkvi u
SAD.
kvintal im. m. r. (fr.), g. jd. kvintla mjera za teinu, metrika centa (100
kg).
kvintet im. m. r. (tal.), g. jd. kvinteta muzika grupa od pet pjevaa ili svi
raa; muzika kompozicija za pet instru
menata ili ljudskih glasova,
kvinsling im. m. r. (norv. -), n. mn. kvinslinzi - opi naziv za izdajnika svoje
zemlje prema norvekom majoru Vidkunu Kislingu pomagau njemakih oku
pacionih snaga u Drugom svjetskom
ratu.
kvit prid. (fr.-njem.) - koji su izravnati u
raunima i meusobnim obavezama
(sad smo kvit).
kviz im. m. r. (engl.), n. mn. kvizovi nadmetanje u znanju i drugim vjeti
nama pred publikom (kviz znanja; tele
vizijski kviz).
kvocanje gl. im. s. r. od kvocati,
kvocati gl. nesvr., prez. kvocam, pril.
sad. kvocajui, onomat. - glasati se sa
kvoc-kvoc (kokoka); prenes. nametlji
vo i dosadno o emu govoriti; zanovije
tati, zvocati,
kvocijent im. m. r. (lat.) - kolinik

334
dijeljenja; polazini stadij odakle se ta
poinje raunati (kvocijent inteligenci-

je).
kvoka im. . r., dat. jd. kvoki, g. mn.
kvbaka/kvoki - koko, kokoka; pre
nes. pejor. brbljiva osoba koja o svemu i
svaemu pria,
kvorum im. m. r. (lat.) - potrebni broj
lanova nekog skupa, radnog tijela, ko
misije, udruenja i sl. radi donoenja
pravovaljanih odluka.
kvota im. . r. (lat.) - iznos ega to je
vezano za odreeni rok (izborna kvota).
kvrcanje gl. im. s. r. od kvrati,
kvrati gl. nesvr., prez. kvrcam, gl. pril.
sad. kiTcajiii, onomat. - proizvoditi
zvuk kvrc u kratkim razmacima lomlje
njem ega krtog, otvaranjem boca, raz
bijanjem oraha i sl.
kvrcnuti gl. svr., prez. kvrcnem - pro
izvesti iznenadni otri zvuk kvrc, up.
krcati.
kvrnje gl. im. s. r. od kvriti se.
kvriti se gl. nesvr., prez. kvrim se, gl.
pril. sad. kvrei se - skupljati (se),
stiskati tijelo usljed bola, studeni, teka
sna i sl.; kutriti se.
kvrga im. . r., dat. jd. kvrzi/kvrgi zadebljanje na kori drveta; tvrdo odebljanje na koi; prenes. arg. onaj ije je
tijelo s puno izraenih miia, koji je
neugodnog ponaanja i voljan za tuu.
kvrgav prid., odr. v. kvrgavi - koji ima
puno kvrga; to je puno kvrga; prenes.
koji je teak u komunikaciji, koji ne
uvaava miljenja i stavove drugih
kvrica im. . r., em. - mala kvrga.

L
L 1 - glas, fonema, likvida, sonant, e
snaesto slovo abecede; skra. za litar

(1).
L - rimska oznaka za broj 50.
labav prid., odr. v. labavi - nije zategnut,
nenategnut; nije uvren; klimav; pre
nes. nesiguran, slab, nepouzdan, nepo
stojan.
labavo pril. - nije uvreno; nije zate
gnuto; klimavo; nesigurno, slabo,
labijal im. m. r. (lat.), g. jd. labijal, g. mn.
labijla - labijalni suglasnik, glas koji
se izgovara pomou usana (b, p, m, v).
labilan prid. (lat.), odr. v. labilni - ne
uravnoteen, sklon padu; slab sa ivci
ma, nestaloen, nepribran.
labilnost im. . r. (lat.), instr. jd. labilnouAabilnosti - osobina onoga koji je
labilan, to je labilno,
labiodental im. m. r. (lat.), g. jd. labiodentla - usneno-zubni suglasnik, koji
se artikulira uz pomo donje usne i
zuba (v, f).
labirint im. m. r. (gr.), labirinata - lavi
rint, antike graevine (grki labirint na
Kritu kod Knosa, u Egiptu kod Krokodilopolisa) sa mnogo zapetljanih hodni
ka i prostorija iz kojih je teko nai
izlaz.
laborant im. m. r. (lat.), g. mn. labdranata - ob. medicinski tehniar u labo
ratoriji.
laborantica/laborantica i laborantkinja/
laborantkinja im. . r. (lat.) - ena
laborant.
laboratorija im. . r. (lat.), g. jd. labo
ratorije - prostorija sa nizom aparata,
epruveta i dr. pomagala u kojoj se vre
naunoistraivaki pokusi, kontrola teh
nolokog procesa, izrada

preparata, med. pretrage krvi i sl. za

potrebe lijeenja,
laboratorijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na laboratorij, ili se obavlja u
laboratoriji,
labrador im. m. r. - vrsta psa; ukrasni
kamen; poluostrvo Labrador na obali
Kanade.
labrnja im. . r., g. mn. labrnja, pejor. gubica, usta.
labud im. m. r. - vrlo lijepa ptica karak
teristino duga i elegantno povijena
vrata koja ivi na kopnu i na vodi.
labudica im. . r. - enka labud, labudova
enka.
labudov, labui prid. odr. v. - koji pri
pada labudu.
laburist(a) im. m. r. (engl.), g. jd. labu
riste, g. mn. laburista - pripadnik i pri
stalica ideja stranke laburista u Velikoj
Britaniji i Australiji,
laburistiki prid. odr. v. (engl.) - koji se
odnosi na laburiste,
laati se gl. nesvr. prez. latim se - pri
hvatati se, prihvatiti se ega, npr. posla,
ladica/ladica im. . r. (njem.) - dio stola,
ormara i sl.; fioka, pretinac,
ladole im. m. r. - biljka penjaica.
laa im. . r. g. mn. laa - rijeni brod.
laar im. m. r., g. jd. laara, v. jd. laaruAaare - osoba koja upravlja laom,
laarenje gl. im. s. r. od laariti.
laariti gl. nesvr., prez. laarim - voziti
e laom, prevoziti teret i putnike,
laica im. . r. em. - mala laa.
lafet im. m. r. (fr.), g. jd. lafeta i lafeta
im. . r. (fr.), g. jd. lafete - postolje za
artiljerijsko oruje,
lafiti gl. nesvr. (perz.), prez. lafim - go
voriti, priati, razgovarati; uprazno pri
ati; blebetati; nadgovarati se.

lagahan
lagahan/lagahan/lagan prid., odr. v. lagahni/lagani - koji ima malu teinu,
lagahno/lagahno/lagano pril. - lahko, la
ko; bez hitnje, polahko,
lagarija im. . r. - la, ono to je neistinito
a ipak se prianjem uveliava.
laganje gl. im. s. r. - izv. od lagati,
lagati gl. nesvr., prez. Vaem - namjerno
u prii izokretati stvarne injenice, za
obilaziti istinu, tvrditi neto to je pro
tivno istini.
lager im. m. r. (njem.) - mjesto gdje se
sprema roba prije prodaje, stovarite,
spremite; savez vie drava na vojnom
i politikom planu (npr. bivi Varavski
lager).
lagodan prid., odr. v. lagodni - ugodan,
koji se odvija s dobrim raspoloenjem
bez tekoa,
lagodno pril. - ugodno, s raspoloenjem i
bez tekoa,
lagodnost im. . r., instr. jd. lagodnou/
lagodnosti - stanje onoga kojem je
lagodno, koji ima lagodan ivot,
lagum im. m. r. (perz.) - mina, eksploziv
za miniranje (u rudniku i sl.); ono to je
ostalo nakon miniranja,
lagumanje gl. im. s. r. (perz.) od lagumati.
lagumati gl. nesvr i svr. (perz.), prez.
lagumam - minirati,
lagumdija im. m. r. (perz.-tur.) - miner;
od ovoga i prezime Lagumdija,
laguna im. . r. (tal.), g. mn. laguna - dio
mora u malom zalivu odijeljen od mora
poluostrvom,
lahak/lak prid., odr. v. lahki/ldki, komp.
laki - koji je male teine; shvatljiv,
jasan, razumljiv, koji ne iziskuje veliki
napor da bi se razumio; neto to se
jednostavno podnosi i prihvata,
lahnuti/laknuti gl. svr. bezli., prez. lahne/lakne - osloboditi se tegobe, osjetiti
olakanje; olakati; rasteretiti se.
lahko/lako pril., komp. lake - bez napo
ra, na lagan nain, jednostavno,
lahkoa/lakoa im. . r. - osobina onoga
to je lahko,
lahkomislen/lahkomislen/lakomislen
prid., odr. v. lahkdmisleni!lahkomisleni/lakdmisleni - lahkouman, koji sve
ola(h)ko shvata pa se nepromiljeno u
neto uputa ili preduzima.

337

336
lahkouman/lakouman prid., odr. v.
la(h)koumni - lahkomislen,
lahkovjeran/lakovjeran prid., odr. v.
la(h)kovjerni - naivan, koji u sve povje
ruje bez imalo sumnje.
lahor im. m. r. - tih vjetri, povjetarac,
lahuri/lahurli prid. (ind.) - nesiguran, la
bav; leprav; prenes. kratke pameti, ne
razuman, blesav,
laiki/laiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na laike,
laiki/laiki pril. (gr.) - na laiki nain,
kao laik.
laik im. m. r. (gr.) - ovjek koji ne
pripada sveenikom (svetenikom)
staleu, redovnik koji nije sveenik;
prenes. neznalica, osoba koja nije strunjak.
lailahe illallah! uzv. (ar.) - Nema drugog
Boga osim jednog Allaha!
lajanje gl. im. s. r. - od lajati,
lajati gl. nesvr., prez. laje - nain kako se
pas oglaava; prenes. psovati, runo go
voriti, otvoreno i mnogo priati, svaati
se.
lajav prid., odr. v. lajavi - koji mnogo
laje; koji se se stalno svaa,
lajavac im. m. r., g. jd. lajavca, n. mn.
lajavci, g. mn. lajavaca - pas koji stalno
laje; osoba koja je sklona lajanju,
lajavost im. . r., instr. jd. lajavou/
lajavosti - osobina onoga koji je lajav,
lajtmotiv im. m. r. (njem.) - motiv koji se
provlai kroz cijelo muziko djelo; mi
sao vodilja koja se ponavlja i naglaava
vie puta, karakteristina tema.
lak im. m. r. (fr.-njem.), g. jd. laka, n. mn.
lakovi - vrsta boje za zatitu drveta,
metala i sl., specijalna smjesa karakteri
stina mirisa koja premazanom predme
tu daje manji ili vei sjaj.
lakej im. m. r. (fr.), g. jd. lakeja, g. mn.
lakeja - uniformisani lan posluge u bo
gatim kuama; pejor. slugan, ulizica,
podlac.
lakat im. m. r., g. jd. lakta, n. mn. lakti/
laktovi, g. mn. lakata/laktova - zglob
ruke u kojem se presavija nadlaktica i
podlaktica; mjera za duinu (70-77
cm); prenes. otra okuka na cesti,
lakiranje gl. im. s. r. (fr.-njem.) - izv. od
lakirati.

lakirati gl. svr. i nesvr. (fr.-njem.), prez.

lakiram - premazati ili mazati lakom;
prenes. predstaviti ili predstavljati stva
ri drugaijim nego to jesu.
lakirovka im. . r., dat. jd. lakirvki, g.
mn. lakirvki - ob. u politici prikaziva
nje drutvenih pojava boljim nego to
jesu.
lakmus im. m. r. (njem.) - sredstvo za
hemijsko ispitivanje, boja koja slui
kao pokazatelj, od kiseline pocrveni, a
od baze pomodri.
lakom prid., odr. v. lakomi - pohlepan,
gramziv.
lakomiti se gl. nesvr., prez. lakomi se biti pohlepan, gramziv,
lakomo pril. - pohlepno, gramzivo,
lakomost im. . r., instr. jd. lakomou/
lakomosti - osobina onoga k oje lakom,
lakonski pril. (gr.) - govoriti kratko, jas
no, jezgrovito i tano,
lakrdija im. . r. (tur.) - dogaaj pun
smijenih situacija; dramski komad u
kojem je teite na smijenim i apsurd
nim zapletima; besmislene prazne rije
i.
lakrdija im. m. r., (tur.) g. jd. lakrdijaa,
g. mn. lakrdijaa - osoba koja ini la
krdiju.
lakrdijati gl. nesvr. prez. lakrdijam initi lakrdiju, aliti se.
laksativ im. m. r. (lat.) - sredstvo za
probavu, za lake pranjenje crijeva;
purgativ.
laktacija im. . r. (lat.) - luenje mlijeka,
lakta im. m. r., g. jd. laktaa, n. mn.
laktai, g. mn. laktaa - karijerist, osoba
koja kao da se gura laktovima da bi
ostvarila uspjeh u karijeri, onaj to ne
bira sredstva da doe do cilja,
laktatvo im. s. r. - osobina onih koji su
laktai, koji se guraju do uspjeha,
laktoza im m. r. (lat.) - mlijeni eer koji
se nalazi u sastavu mlijeka sisara,
lala im. . r. (perz.) - tulipan; momak lijep
kao cvijet, lola, dragi.
lama1 im. . r. (pan.) - ljama; junoamerika bezgrba kamila iz predjela
Anda; daje meso, mlijeko i vunu.
lama2 im. m. r. (tibet.) - tibetanski monah
iz reda budista-lamaista.
lama3 im. . r. (tal.) - lim; kanta od lima,
limenka; limeni pokov na puci.

lapavica

lamela im. . r. (tal.), g. mn. lamela tanka ploica od metala, metalni listi,
lamentacija im. . r. (lat.) - jadikovka,
tualjka, tugovanje, alopojka,
lamentiranje gl. im. s. r. (lat.) od lamenti
rati.
lamentirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
lamentiram - jadikovati, tugovati.
lampa im. . r. (njem.), g. mn.lampi svjetiljka, obino na gas sa fitiljom i
cilindrom.
lamperija im. . r. - daice kojima se
oblau zidovi i plafoni u prostorijama,
lampica/lampica/lampica im. . r. (gr.)
em. - mala lampa,
lampion im. m. r. (fr.), g. jd. lampiona, g.
mn. lampiona - lampe, svjetiljke sa
obojenim staklenim dijelom, ob. slue
kao ukras u sveanim prilikama.
lan im. m. r. - biljka sa vlaknastim stab
lom i sjemenki bogatih uljem, od vlaka
na lana proizvodi se laneno platno.
lanac im. m. r., g. jd. lanca n. mn. lanci,
g. mn. lanaca - metalne karike poreda
ne u cjelinu; sindir,
lanani prid., odr. v. - koji se odnosi na
lanac; radi pomou lanca (lanani po
gon); slijedi u nizu (lanani sudar),
lanano pril. - jedno za drugim, povezano
u nizu.
lani/lani im. m. r., em. - mali lanac,
landranje/landranje gl. im. s. r. (njem.)
od landrati - skitanje,
landrati/landrati gl. nesvr. (njem.), prez.
landram/landram - bezbrino skitati.
lane im. s. r. g. jd. laneta - mlado od sme
ili koute,
lanet im. m. r. (ar.) - prokletstvo,
lanen/lanen prid., odr. v. laneni/laneni izraeno od lana, dobiveno od lana (la
neno platno),
lani pril. - prole godine, godinu prije ove.
lansiranje gl. im. s. r. (fr.) od lansirati.
lansirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
lansiram - izbaciti raketu s lansirne ra
me; prenes. pustiti u javnost neku vije
st, predstaviti neki modni novitet,
lanjski prid. odr. v. - prologodinji, koji
je od lani.
lapavica im. . r., onomat. - klapavica,
bljuzgavica, kad padaju zajedno kia i
snijeg.

lapidaran
lapidaran prid. (lat.), odr. v. lapidarni saet, kratak, jezgrovit (izraz),
lapidarij im. m. r. (lat.), g. jd. lapidarija posebno odjeljenje muzeja u kojem je
zbirka kamenih spomenika iz prolosti,
lapidarnost im. . r. (lat.), instr. jd. lapidmouAapidamosti - saetost, jez
grovitost, izrazitost.
lapis im. m. r. (lat.) - kamen; olovka, pi
saljka (nekad su pisaljke bile od kame
na).
lapor im. m. r. (kelt.) - prirodna smjesa
gline i krenjaka koja slui kao sirovina
za proizvodnju cementa,
lapsus im. m. r. (lat.), g. mn. lapsusa nehotina greka u pisanju ili govoru;
omaka.
laptanje gl. im. s. r. - onomat., izv. od
laptati.
laptati gl. nesvr., prez. lape - onomat.
piti vodu zamasima jezika uz prepo
znatljiv zvuk (pas); kad pada mokar
snijeg i stvara lapavicu, hlaptati,
laringal im. m. r. (gr.), g. jd. laringala,
g. mn. laringala - grleni glas.
laringalan prid., odr. v. laringalni - koji
se odnosi i pripada grkljanu,
larinks im. m. r. (gr.) - grkljan, grlo.
larma im. . r. (njem.) - galama, vika,
preglasno govorenje vie osoba u isto
vrijeme.
larmadija im. m. r. (njem.-tur.) - galam
dija, onaj koji se uvijek neto buni i to
izraava vikom; koji se hvali i galamom
istie svoje zasluge,
larmanje gl. im. s. r. (njem.) od larmati,
larmati gl. nesvr. (njem.), prez. larmam
- dizati galamu, initi larmu,
larpurlartizam im. m. r. (fr.), g. jd. lar
purlartizma - pravac u umjetnosti koji
se suprotstavlja utilitarizmu i propagira
ideju da umjetniko djelo treba biti
samo sebi svrhom; doslovno umjetnost
radi umjetnosti.
larva im. . r. (lat.), g. mn. larvi - liinka,
poetni oblik u razvoju leptira,
lascivan prid. (lat.), odr. v. lascivni - bez
stida, erotski uzbudljiv, bludan, skoro
razvratan.
laser/laser i lejzer im. m. r. (engl.) sprava koja svojim sistemom snopo
vima svjetlosti daje razornu snagu,

339

338
upotrebljava se u astronomskim istrai
vanjima, medicini i sl.
laserski prid. odr. v. (engl.) - koji se
odnosi na laser,
laserski pril. (engl.) - kao laserom, uz
upotrebu lasera,
lasica im. . r., g. mn. lasica- mala
ivotinja grabljivac iz porodice kuna.
laskanje gl. im. s. r. od laskati,
laskati gl. nesvr., prez. laskam - pre
tjerano koga hvaliti; hvaliti koga na
nain koji mu je posebno drag.
laskavac im. m. r., g. jd. laskavca, n. mn.
laskavci - osoba koja voli kome laskati,
laskavica im. . r. - ena laskavac.
laso im. m. r. (p.), g. jd. lasa, mn. lasa, g.
mn. lasa - dug konopac sa omom na
jednom kraju, najee slui za hvata
nje goveda,
lasta/lastavica im. . r. - ptica selica;
lastavica je i dio krova na kui koji se
zavrava u obliku trokuta.
lastaviijl prid. odr. v. - koji se odnosi na
lastavice.
lastaviin/lastavicin prid. - koji pripada
lastavici.
lastika im. m. r. (gr.), dat. jd. lastici, g.
mn. lastika - elastina vrpca izraena
od gumenih niti i drugih vlakana,
lastin/lastm prid. odr. v. - koji pripada
lasti, lastin rep.
latilo im. s. r., ee krema, pasta kojom
se premazuje obua kako bi due
trajala.
latentan prid. (lat.), odr. v. latentni - koji
se spolja ne vidi; prikriven, nevidljiv,
tajan.
latentno pril. (lat.) - prikriveno, pritajeno,
tajno.
latica im. . r. - tanki dio cvijeta, listi
koji sa ostalim ini krunicu cvijeta,
latifundija im. . r. (lat.) - veliki zemljini
posjed za vrijeme Rima.
latifundist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. latifundisti/latifundiste - veleposjednik, vla
snik latifundije,
latinac im. m. r. (lat.), g. jd. latinca, n.
mn. latinci, g. mn. latinac!, arg. - oso
ba koja zna latinski jezik, profesor la
tinskog jezika,
latina im. m. r.(lat.), razg. - sveenik koji
se slui latinskim jezikom.

latinica im. . r. (lat.-bos.) - ime za sva

pisma nastala od starog latinskog pisma
koje se irilo uporedo sa irenjem rim
ske vlasti, naa latinica je sastavljena
po principu za svaku fonemu jedan
znak, slovo.
latinist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. latinisti/
latiniste - strunjak za latinski jezik i
knjievnost, koji prouava latinski jezik
i knjievnost; pisac koji je stvarao na
lat. jeziku osobito u vrijeme humaniz
ma.
latinizam im. m. r. (lat.), g. jd. latinizma rije preuzeta iz latinskog jezika i prila
goena uslovima jezika u koji je ula.
latinski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na Latine.
latintina/latintina im. . r. (lat. - bos.) latinski jezik,
latiti se gl. svr. prez. latim se - naglo se
prihvatiti posla; poeti raditi; dohvatiti
se ega.
laureat im. m. r. (lat), g. jd. laureata pronalaza, pisac, umjetnik, glumac,
osoba koja je zbog uspjeha svog djela
zasluila nagradu, priznanje, pohvala.
lav im. m. r., g. jd. lava, n. mn. lavovi divlja ivotinja iz porodice maaka, ivi
u Africi; prenes. hrabar, smion ovjek;
sazvjee (Lav),
lavica im. . r. - enka lava.
lava im. . r. (tal.) - magma, uarena tena
masa koju izbacuje aktivirani vulkan na
Zemljinu povrinu,
lavabo/lavabo im. s. r. (fr.), g. jd. lavabda, g. mn. lavabo! - umivaonik,
lavanda im. . r. (tal.) - mirisna ljekovita
biljka plavih cvjetova, parfem; lavendula.
lavendula im. . r. (tal.) - lavanda.
lave im. m. r. - zvuk koji se uje kad laje
pas, lajanje,
lavina im. . r. - otiskanje velikih koliina
snijega sa planinskih strmina; prenes.
neto nezadrivo to se kree velikom
silinom.
lavirati gl. nesvr. (hol.), prez. laviram jedriti protiv vjetra; prenes. biti neodlu
an, ne znati na koju stranu; vrludati,
izmicati,
lavirint im. m. r. - labirint,
lavlji prid. odr. v. - koji je od lava, ili
pripada lavu (npr. lavlji brlog).

leblebija

lavor im. m. r. (fr.), g. jd. lavora, g. mn.

lavora - okrugla priruna posuda za
pranje, leden,
lavovski prid. koji se odnosi na lavove,
lavovski pril. - kao lav, na nain lava
(npr. boriti se lavovski),
lavra im. . r. (gr.) - manastirsko naselje,
zgrade u kojima se nalaze monake
elije.
lazanje im. . r. mn. (tal.) - vrsta jela od
jufke, mesnog nadjeva i umaka,
lazaret im. m. r. (tal.) - karantin; vrsta
bolnice za smjetaj bolesnika koji bolu
ju od zaraznih bolesti; vojnika bolnica
koja je u blizini bojita.
la im. . r., instr. jd. lajuAai - ono to je
suprotno od istine, neistina; svjesno
zaobilaenje stvarnih injenica; obma
na.
laac im. m. r. g. jd. laca, n.mn. lasci, g.
mn. lazaca - laljivac, laov, osoba ko
ja se slui laima,
laljivica/laljlvka im. . r. - ona koja se
slui neistinom, koja lae.
laan prid., odr. v. lani - neistinit, krivo
tvoren, koji se stavlja umjesto pravog,
lairanje gl. im. s. r. od lairati.
lairati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. lai
ram - u sportu: namjerno namjestiti re
zultat na svoju tetu u dogovoru s pro
tivnikom.
laiv/laljiv prid., odr. v. laivi/lazljivi sklon laganju^ laima; prenes. osobina
onoga to zavarava, varljiv,
laljivac im. m. r. g. jd. laljivca, n. mn.
lazljivci, g. mn. laljivac! - laac, la
ov.
laljivost im. . r., instr. laljivou/
laljivosti - osobina onoga koji je la
ljiv.
lano pril. - neistinito; krivotvoreno, falsi
fikovane; nije pravo,
lanost im. . r., instr. lanou/lanosti svojstvo onoga to je lano,
laov im. m. r., g. jd. laova/labva laac, laljivac,
lebdjeti gl. nesvr., prez. lebdim - biti na
visini na istom mjestu i ne kretati se;
prenes. dobro se osjeati, biti bezbrian,
nemati nikakvu sekiraciju.
leblebija im. . r. (tur.) - sjeme biljke
slanutka ili nauta (pri se i gricka).

lecati se
lecati se gl. nesvr., prez. lecam - trecati
se.
lecnuti se gl. svr., prez. lecnem se - trecnuti se, naglo se trznuti zbog nekog
spoljanjeg poticaja a ne svojom vo
ljom.
lea im. . r., g. mn. lea - soivo, u fiz.
stakleno tijelo od dviju konkavnih i
konveksnih ploha, umanjuje ili povea
va ono to se gleda, npr. slue za regu
laciju vida i u nizu drugih ljudskih po
treba; hranljiva biljka iz familije mahu
narki i jelo od ploda koji ima oblik lee,
soivica.
lei gl. svr., prez. legnem, rad. prid. legao
- postaviti se u leei poloaj.
led im. m. r., g. jd. leda, lok. jd. ledu smrznuta voda, zbog niske temperaure
izmijenjeno agregatno stanje vode; kru
pa, grad, tua; prenes. hladnoa, mraz.
leden/leden prid., odr. v. ledeni/ledeni hladan, studen; sainjen od leda; pre
nes. hladan, neljubazan, odbojan,
ledenica im. . r. - komadi leda koji vise s
krova najee iljasta oblika; friider,
hladnjak.
ledeno pril. - hladno, studeno; prenes. na
hladan nain, odbojno, neljubazno,
ledenjak im. m. r., g. jd. ledenjaka, n. mn.
ledenjaci, g. mn. ledenjaka, dat.-instr.lok. mn. ledenjacima - gleer, naslage
vjenog leda na vrhovima planina,
ledian prid. (njem.), odr. v. ledini - onaj
to je slobodan, neoenjen; ledina neudata.
ledina im. . r. - neuzorana i neobraena
zemlja.
ledite im. s. r. - taka mrnjenja vode,
temperatura na kojoj se voda pretvara u
led.
lediti se gl. nesvr., prez. ledim se, trp.
prid. leden - smrzavati se; pretvarati se
u led; prenes. trpjeti strah, kad se ledi
krv u ilama od straha,
ledolomac/ledolomac im. m. r., g. jd.
ledolomca - brod posebno izraen za
razbijanje leda i stvaranje prolaza za
druge brodove,
ledomat im. m. r., g. jd. le domara naprava za pravljenje kockica leda na
mijenjenim za rashlaivanje pia i so
kova.

340

341
lea im. s. r. plur. tantum, g. lea - gornji
dio ljudskog tijela kroz koji prolazi
kima, suprotno od prsa i trbuha,
leni/leni prid. - koji pripada ili se odno
si na lea.
legalan/legalan prid. (lat.), odr. v. legalni/
legalni - utemeljen po zakonskim pro
pisima, dozvoljen po zakonu, zakonit,
pravovaljan,
leden im. m. r. (gr.) - legen.
legalizacija im. . r. (lat.) - ozakonjanje,
usklaivanje za zakonom, legaliziranje,
legaliziranje gl. im. s. r. (lat.) od legali
zirati, legalizacija.
legalizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
legaliziram - uskladiti sa zakonom, ui
niti to zakonitim, ozakoniti,
legen im. m. r. (gr.) - lavor za umivanje,
legenda im. . r. (lat.), g. mn. legenda/
legendi - pria, predaja o kakvoj osobi
iz prolosti uvenoj po hrabrosti, ju
natvu, znanju, dobroinstvu; pria o
prolim herojskim vremenima i doga
ajima; objanjenje za simbole na ge
ografskoj karti. .
legendaran prid. (lat.), odr. v. legendarni
- onaj koji je uao u legendu zbog hra
brosti, znanja i historijske vanosti, sla
van, vrijedan da se ovjekovjei,
legija im. . r. (lat.), g. mn. legija - vojna
jedinica s velikim brojem vojnika (npr.
legija stranaca),
legionar im. m. r. (lat.), g. jd. legionra,
n. mn. legionari, g. mn. legionra pripadnik legije, vojnik u legiji,
legislacija im. . r. (lat.) - zakonodavna
vlast, zakonodavstvo, legislativa,
legislativa im. . r. (lat.) - legislacija,
legitimacija im. . r. (lat.) - isprava kojom
se dokazuje identitet osobe; lina karta,
osobna karta, iskaznica,
legitiman prid., (lat.) odr. v. legitimni zakonski, zakonit, zasnovan na zakonu,
legitimirati/legitimisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. legitimiram/legitimiem traiti iju legtimaciju radi utvrivanja
identiteta.
legitimnost im. . r. (lat.), instr. jd. legitimnou/legitimnosti - osobina onoga
to je zasnovano na zakonu, ono to je
pravnovaljano.
leglo im. s. r., g. mn. legala - mjesto gdje
se legu ivotinje; prenes. arite iz ko

jeg to dolazi (bolest, zlo, la, urota i

sl.).
legura im. . r. (tal.) - novonastali metal
nastao spajanjem vie metala,
lehem im. m. r. (sanskrt) - zastarjelo i
izvan upotrebe, v. lem.
lehemiti gl. nesvr. (sanskrt.), prez. lehemim - zastarjelo i izvan upotrebe, v.
lemiti.
Lejlei-berat im. m. r. (ar.) - mubarekveer (blagoslovljena no), etrnaesta
no mjeseca abana, kod muslimana se
smatra da je to no oprosta od grijeha i
provodi se u pobonosti.
Lejlei-kadr im. m. r. (ar.) - no, sudbine;
dvadeset i sedma no Ramazana u kojoj
je Muhammedu a. s. dola prva Boija
objava, tu no muslimani smatraju naj
svetijom.
Lejlei-mirad im. m. r. (ar.) - dvadeset i
sedma no mjeseca redepa u kojoj je
poslanik Muhammed a. s. sa melekom
Dibrilom (Gabriel) uzletio na nebesa.
Lejlei-regaib im. m. r. (ar.) - no uoi
prvog petka mjeseca redepa u kojoj je
zaet poslanik Muhammed a. s.
lekcija im. . r. (lat.), g. mn. lekcija nastavna jedinica, predavanje, neki pro
blem obraen i objanjen u udbeniku;
prenes. prijekor, opomena, pouka ono
me ko grijei u postupcima,
lekcidnar rjee: lekcionarlj im. m. r.
(lat.) - knjiga u kojoj su odlomci iz
Biblije za itanje pri katolikom
bogosluenju.
leksem im. m. r. i leksema im. . r. (gr.)
- rije, oznaka za neto iz stvarnosti,
leksika im. . r. (gr.), g. mn. leksika vrlo
rijetko: leksik - sve rijei jednog jezika,
leksikograf im. m. r. (gr.) - strunjak za
jezik, lingvista koji se bavi pisanjem
rjenika, leksikona,
leksikografija im. . r. (gr.) - lingvisti
ka aktivnost na sastavljanju rjenika i
leksikona.
leksikolog im. m. r. (gr.), n. mn. leksikdlozi - lingvista koji se bavi prikuplja
njem i prouavanjem svih rijei jednog
jezika na osnovu ega je jedino mogue
sastaviti rjenik ili leksikon,
leksikologija im. . r. (gr.) - lingvistika
disciplina koja se bavi prouavanjem
gramatikih i semantikih osobina rijei

lenger
na osnovu ega se sastavlja rjenik
jednog jezika,
leksikon/leksikon/leksikon im. m. r.
(gr.) - knjiga u kojoj su abecednim ili
azbunim redom poredani pojmovi uz
koje stoje relevantna objanjenja, infor
macije i sl.
lektira im. . r. (fr.) - knjige koje je prema
kolskom programu obavezno proitati,
lektor im. m. r. (lat.), g. jd. lektora, g. mn.
lektora - lingvista koji tekstove ita i
prilagoava standardnojezikoj normi
odreenog jezika; osoba koja ui izgo
voru i dr. pravilima one koji savlauju
strani jezik,
lektorisati/lektorirati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. lektdrisem/lektoriram vriti lekturu,
lektura im. . r. (lat.) - ispravljanje i
usklaivanje ijeg teksta ili izgovora
prema standardnojezikim normama,
lelekanje gl. im. s. r. od lelekati,
lelekati gl. nesvr., prez. leleem - plakati,
naricati, aliti uz ponavljanje izraza
lele', iron. pretjerano jadikovati, kukati
iako objektivno to situacija ne zahtije
va.
lelujanje gl. im. s. r. od lelujati se.
lelujati se gl. nesvr., prez. leluja se izvijati se, povijati se as na jednu as
na drugu stranu, npr. kao plamen svije
e od strujanja zraka.
lem im. m. r. (sanskrt) - sredstvo za
lemljenje od kositra koji se brzo topi i
stvrdnjava.
lemanje gl. im. s. r. od lemati,
lemati gl. nesvr., prez. lemam - mlatiti
koga, dobro tui, devetati, fiziki koga
slamati.
leme im. m. r. - dio pluga, otrica koja
sijee zemlju, ralica,
lemilica im. . r. (sanskrt) - orue pomou
koje se vri lemljenje, lemilo,
lemilo im. s. r. (sanskrt) - lemilica,
lemiti gl. nesvr. (sanskrt), prez. lemim,
ne: lehemiti, lehemim - povezivati ice,
lim i sl. pomou lema i lemilice.
lemljenje gl. im. s. r. (sanskrt) od lemiti,
lendohan im. m. r. (perz.) - lijenina, lijen
ovjek, leak, neradnik,
lendohanluk im. m. r. (perz.-tur.) lijenost, nerad, izleavanje,
lenger im. m. r. (perz.) - sidro, kotva.

lenta
lenta im. . r. (rus.) - iroka traka koje se
stavlja slavljeniku preko ramena i su
protnog boka, ukraena ili sa bojama
dravne zastave,
leopard im. m. r. (gr.) - zvijer iz poro
dice maaka koja ivi u Africi i Aziji;
panter(a).
lepe! uzv. (ar.) - izvolite! molim!
lepet im. m. r. - lepetanje
lepetanje gl. im. s. r. od lepetati - lepet,
lepetati gl. nesvr. prez. lepe em - kad
ptica mae krilima, to proizvodi pose
ban um (lepet),
lepeza im. . r. (tur.-perz.) - priruno
sredstvo sastavljeno od vie dijelova,
moe sklopiti i rasklopiti, rasklopljenom lepezom maui ispred lica nasto
jimo se rashladiti,
lepezast/lepezast prid., odr. v. lepezasti/
lepezasti - koji ima polukruan oblik
kao lepeza,
lepina i lepinja im. . r. - vrsta tankog i
okruglog peciva od peninog brana,
somun.
lepra im. . r. (gr.) - veoma teka zaraz
na bolest, guba, prokaza,
leprati gl. nesvr., prez. lepram - lagano
lelujati na vjetru (zastava, zavjesa, kosa
i sl.); brzo mahati krilima (ptica),
leprav prid., odr. v. lepravi - koji le
pra; prenes. dopadljiv, lagan, dojmljiv,
lepravo pril. - lagano, dopadljivo, doj
mljivo, na leprav nain,
lepravost im. . r., instr. jd. lepravou/
lepravosti - osobina onoga to je le
pravo, svojstvo onoga koji je leprav,
leptir im. m. r., n. mn. leptlriAeptirovi veoma lijep insekt velikih raznobojnih
krila; staklo na vratima automobila,
leptirica im. . r. - enka leptira; noni
insekt iz familije leptirova koji lijee
oko izvora svjetla.
leptiri im. m. r. - em. i hip. od leptir,
mali leptir.
les im. m. r. (njem.) - lapor, stijena nastala
taloenjem gline i vapnenca.
le1 im. m. r., mn. leevi - tijelo ovjeka
poslije smrti.
le2 im. m. r. (njem.) - ljaka, ono to osta
ne nakon izgaranja uglja u visokoj pei
i sl.
leina im. . r., g. mn. leina - mrtvo tijelo
ivotinje; crkotina.

343

342
leinar im. m. r., v. jd. leinar u/leinare ptica koja se hrani mesom leine;
prenes. osoba koja koristi tuu nesreu
za svoj lini uspjeh, onaj koji gazi pre
ko leeva,
leo prid. (tal.) - kuhan.
let im. m. r. - kretanje zrakom uz savla
ivanje zemljine tee (ptice, avioni, he
likopteri i sl.).
leta im. m. r., g. jd. leta, g. mn. letaa
- onaj koji leti, pilot,
letaica im. . r. - ona koja leti; ptice koje
letei prelaze velike razdaljine, ob. u
mn. letaice,
letaki prid. odr. v. - koji se odnose na
letae (npr. letaki ispit).
letak im. m. r., g. jd. letka, n. mn. leci, g.
mn. letaka, dat.-instr.-lok. mn. leci - list
papira na kojem je tekst propagandnog
sadraja.
letalitet im. m. r. (gr.), g. jd. letaliteta smrtnost, mortalitet,
letargija im. . r. (gr.) - bolest slina
snu; manifestuje se smanjenjem ivo
tnih funkcija, u nekim sluajevima su
puls i disanje skoro neprimjetni; prenes.
mrtvilo, lijenost, tromost, bolesna ra
vnodunost,
letati gl. nesvr., prez. letam - lij etati,
letei prid. odr. v. - koji se odnosi na
onoga koji moe letjeti,
letimice/letimino pril. - povrno, usput,
ubrzano.
letimian prid., odr. v. letimini - po
vran, usputan, ovlaan, koji je uraen
bez prouavanja i udubljivanja,
letjelica im. . r. g. mn. letjelica - naprava
koja moe letjeti: svemirski brodovi,
rakete, avioni, helikopteri, diriabli,
baloni itd.
letjenje gl. im. s. r. - izv. od letjeti
letjeti gl. nesvr., prez. letim - kretati se
iznad zemljine povrine pomou krila,
motora i sl.; prenes. postizati veliku
brzinu, juriti, hitati, uriti, trati; biti
izbaen s radnog mjesta ili sa slubenog
poloaja.
letva im. . r., g. pi. letvi - tanki i lijepo
obraeni dui komadi drveta koji se
koriste za izradu ograde, kao ukras na
proizvodima od drveta itd.
letvica im. . r. - em. mala letva.

leukemija im. . r. (gr.) - veoma teka

bolest krvi koja se manifestuje stva
ranjem velikog broja bijelih krvnih
zrnaca na tetu crvenih.
leut im. m. r. (tal.) - muziki instrument
sa 24 ice; lutnja.
Levant im. m. r. (tal.-fr.) - Bliski istok,
zemlje uz istonu obalu Sredozemnog
mora, obale Male Azije, Sirije i Egipta,
ievha im. . r. (ar.) kaligrafski napisani i
uramljeni citati iz Kur'ana ili mudre
istonjake izreke,
levhi-mahfuz im. m. r. (ar.) - Boija tabla
sudbine na kojoj je sve zapisano.
Levijatan im. m. r. - u Bibliji strana i
opasna morska neman; generalno: zvi
jer, udovite, zloduh; prenes. neto
ogromno, udovino, sablasno,
levitacija im. . r. (lat.) - izdizanje i
odravanje tijela iznad zemlje bez oslo
nca; tobonje lebdenje tijela izvedeno
maioniarskim trikovima i slinim se
ansama.
lezbijka im. . r. (lat.), dat. jd. lezbijki, g.
mn. lezbijki - ena koja upranjava
seksualnu potrebu u odnosu sa drugim
enama.
leaj im. m. r., n. mn. leaji/leajevi, ureeno mjesto za leanje, odmor i
spavanje: krevet, postelja; dio u mai
nama koji je oslonac, prihvata i dri
pokretne dijelove, npr. kuglini leaj,
lealjka im. . r., dat. jd. lealjki, g. mn.
lealjki - stolica za poluleei poloaj
koja se moe sklopiti, rasklopiti i pre
nositi.
learina/learina/learina im. . r. - no
vana naknada za uvanje robe, potan
ske poiljke i sl.
leanje gl. im. s. r. - izv. od leati,
leati gl. nesvr., prez. leim - ispruiti se
na leaj i mirovati; prenes. biti u zatv
oru; pejor. ne raditi, izleavati se; za
uzimati prostor u skladitu, biti uskla
diten (roba, poiljke, stvari itd.),
leeke pril. - u leeem poloaju,
leeran/leeran prid. (fr.), odr. v. leerni/
leerni - bez nervoze, prirodan u pona
anju i ophoenju, s lahkoom, neusiljen.
leerno/leerno pril. (fr.) - prirodno, nor
malno, neusiljeno, lahko, bez optreenja.

licemjer

leernost im. . r. (fr.), instr. jd. leernou/leernosti - neoptreenost, neusiljenost, lahkoa,

leite/leite im. s. r. - mjesto gdje neto
lei, ono to prihvaa i dri, oslonac,
libela im. . r. (lat.) - alat u graevinarstvu
kojim se utvruje da li su pravac ili
ravnina horizontalni, vaservaga (njem.),
liberal im. m. r. (lat.), g. jd. liberala onaj koji podrava liberalizam; lan li
beralne stranke,
liberalan prid. (lat.), odr. v. Tiberalnl slobodnomislilaki, slobodouman, slo
bodarski; koji se odnosi i pripada libe
ralima, osobitost libearlizma.
liberalizam im. m. r. (lat.), g. jd. libera
lizma - sistem politikih i ekonomskih
ideja po kojima su prava i slobode po
jedinca najvia vrijednost; sloboda mi
ljenja, slobodoumnost.
liberalizirati/Iiberalizovati gl. svr. i
nesvr., prez. liberalizJram/liberalizujem - uiniti liberalnim, slobodoumnim,
dati slobodu miljenja i postupati po
pravima pojedinca,
libido im. m. r. (lat.) - pohota, pouda, se
ksualna enja; sve pojave vezane za
seksualni nagon.
libiti se gl. nesvr., prez. libim se - ustru
avati se, stidjeti se, ustezati se.
libretist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. libretiste,
n. mn. libretisti/libretiste - osoba koja
pie libreto za operu,
libreto im. m. r. (tal.), n. mn. libreta tekst arija koje izvode operski pjevai u
operi i opereti,
lice im. s. r. - prednji dio glave ovjeka,
dio na kojem se nalaze elo, obrazi,
obrve, oi, nos, usta, brada; osoba; pre
dnji dio kakve graevine; uloga u dra
mskom djelu; gramatika kategorija:
prvo, drugo i tree lice za jedninu i
mnoinu.
licej im. m. r. (gr.), g. jd. liceja - u anti
ko doba kola u Atini gdje je predavao
.Aristotel; tip srednje kole intematskog
tipa.
licemjer/licemjer im. m. r. - osoba koja
se predstavlja potenom i dobrom, ali
iza ispravnih i moralnih stavova skriva
sasvim drugaiju prirodu; podlac, hipo
krit, dvolinjak.

licemjeran
licemjeran prid., odr. v. licemjerni - koji
je licemjer, koji pokazuje licemjerje,
dvolian..
licemjerje/licemjerje im. s. r. - osobina
licemjera, lano prikazivanje karaktera
punog vrlina iako je sve sasvim druga
ije.
licemjerno pril. - kao licemjer, na lice
mjeran nain,
licenca im. . r. (lat.) - odobrenje, dobi
jeno pravo koritenja tueg pronalaska,
patenta, recepta i sl. u vlastitoj proizvo
dnji.
licencija im. . r. (lat.) - isto to i licenca,
najee u izrazu licencia poetika, tj.
pjesnika sloboda, slobodna upotreba
jezika, esto protivna jezikoj normi,
licencnl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na licencu, koji se obavlja u skladu sa
licencom.
licitacija im. . r. (lat.) - draba, ponuda u
prodaji slika, antikviteta, robe i sl. po
sistemu ko da vie.
licitar im. m. r. (njem.), g. jd. licitara/
licitara - proizvoa licitarskih srca,
ukraenih kolaia sa ogledalcem koje
prodaje na vaarima i teferiima; . r.
licitarka; prid. licitarski,
licitiranje gl. im. s. r. (njem.) od licitirati.
licitirati gl. svr. i nesvr. (njem.), prez.
licitiram - ponuditi to za prodaju pre
ma uvjetima licitacije; dati ili davati vi
e novca na licitaciji kako bi se neto
otkupilo, nadmetati se.
lickati se gl. nesvr. prez. lickam se uljepavati se, ureivati se.
l'ian prid., odr. v. lini - subjektivan, koji
se u svemu odreuje polazei od sebe;
osobni.
Lianin im. m. r. - osoba iz Like.
Lianka im. . r., dat. jd. Lianki, g. mn.
Lianki - koja je iz Like.
liilac im. m. r., g. jd. liioca, n. mn.
liioci, g. mn. liilaca - osoba koja ne
to premazuje bojom,
liina im. . r. - ue ispleteno od like.
liinka im. . r., dat. jd. liinki, g. mn.
liinki - larva, ono iz ega e se razviti
leptir.
liiti gl. nesvr., prez. liim - bojiti, nano
siti boju, premazivati farbom,
liiti gl. nesvr., prez. liim - sliiti na
nekoga, nalikovati.

345

344
liki prid. odr. v. - koji se odnosi na Liku i
Liane.
lino pril. - osobno, glavom i bradom;
subjektivno,
linost im. . r., instr. jd. linou/linosti
- osoba sa svim svojim osobinama po
kojima se izdvaja i razlikuje od ostalih
ljudskih jedinki.
lider im. m. r. (engl.), g. jd. lidera, g. mn.
lidera - voa, predvodnik, osoba koja je
na elu kakve politike stranke; prvi na
ljestvici u sportu, vodei,
liderski prid. odr. v. (engl.) - ono to
pripada lideru,
liderski pril. (engl.) - kao lider, na liderski
nain.
liferant im. m. r. (njem.) - dobavlja i
isporuitelj robe na veliko,
liferovati gl. svr. i nesvr. (njem.), prez.
liferujem, trp. prid. liferovan - nabav
ljati i isporuivati robu na veliko.
Lift im. m. r. (engl.), n. mn. liftovi - dizalo
u viespratnicama za prevoz stanara i
tereta.
liga im. . r. (p.), dat. jd. ligi - udruenje,
savez, drutvo, zajednica; u sportu:
rang natjecanja (npr. prva liga itd.)
ligament im. m. r. (lat.), g. mn. ligamenata - ligatura, tkivo koje vee kosti i
ojaava zglobove.
liga im. m. r. (lat.), g. jd. ligaa, g. mn.
ligaa - lan lige, tim koji se takmii u
nekom rangu sportskog takmienja,
ligaki prid. (lat.) - koji se odnosi na ligu i
ligae.
lignit/lignit im. m. r. (lat.), g. jd. lignita/
lignita - ugalj koji je nastao od drveta,
drveni ugalj,
lignja im. . r., g. mn. lignji - morska i
votinja iz familije glavonoaca; specija
litet u ishrani,
lihva im. . r. - lihvarenje, zelenatvo,
pozajmljivanje novca uz pretjeranu ka
matu.
lihvar im. r., v. jd. lihvaru/lihvare - zele
na, osoba koja pozajmljuje novac uz
pretjerano veliku kamatu,
lihvarenje gl. im. s. r. od lihvariti.
Tihvare v/li'hvarov prid. prisv. - koji pripa
da lihvaru.
lihvariti gl. svr. i nesvr.. prez. lihvarim
- pozajmljivati novac uz uzimanje pre-

tjerano velike kamate, pribavljati veliku

korist za uinjenu uslugu,
fihvarka im. . r. dat. jd. lihvarki, g, mn.
lihvarki - ena lihvar,
lihvarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
lihvarenje i lihvare,
lihvarski pril. - na nain lihvara, kao
lihvar.
lijana im. . r., g. mn. lijna - biljka povi
jua u dungli,
lijeenje gl. im. s. r. - izv. od lijeiti,
lijeiti (se) gl. nesvr., prez. lijeim (se) initi da ko ozdravi, da se ukloni uzrok
bolesti; biti na lijeenju, uzimati lijeko
ve.
lijeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
lijenike.
lijenik im. m. r., v jd. lijenie, mn.
lijenici - ljekar, osoba sa diplomom o
zavrenom medicinskom fakultetu; onaj
koji lijei.
lijenica im. . r. v. jd. lijenice - ena
lijenik; ona koja lijei,
fijenitvo im. s. r. - medicinsko osoblje,
oni koji se bave lijeenjem,
lijeha im. . r., dat. jd. lijehi, g. mn. lijeha
- gredica, obraen i povrem zasaen
komad zemlje u vrtu.
Tijek im. m. r., n. mn. lijekovi - medika
ment, sredstvo za suzbijanje bolesti, za
lijeenje; prenes. ono to pomae u ne
prijatnoj situaciji (npr. pravni lijek),
lijen prid., odr. v. lijeni, komp. ljeniji i
ljenji - koji ne voli raditi, koji izbjegava
rad.
lijenina im. m. i . r. - lijentina, lenji
vac, osoba koja je lijena, koja ne voli
raditi.
lijeno pril. - na lijen nain; sporo, tromo,
lijenost im. . r., instr. lijenou/lijenosti osobina onoga koji je lijen,
lijep prid., odr. v. lijepi, komp. ljepi ugodan za oko, dopadljiv, koji je prema
kriterijima ljepote, suprot, ruan,
lijepak im. m. r., g. jd. lijepka, n. mn.
lijepci, g. mn. lijepaka - ljepilo,
sredstvo za lijepljenje,
lijepljenje gl. im. s. r. od lijepiti,
lijepiti (se) gl. nesvr., prez. lijepim (se) pomou ljepila spajati dvije povrine;
spajati se sa neim, biti ljepljiv,
lijepo pril. - na lijep nain.

likvidacija

lijes im. m. r.. lok. jd. lijesu, n. mn.

Ljesovi - mrtvaki sanduk, koveg,
lijeska im. . r., dat. jd. lijeski, g. mn.
lijeski - grmolika biljka iji je plod lje
nik.
lijetati gl. nesvr., prez. lijeem - kretati
se sa mjesta na mjesto, obilaziti vie
mjesta u kratkom vremenu kako bi se
uradio neki posao,
lijevak im. m. r., g. jd. lijevaka, n. mn.
lijevci - pomagalo za nalijevanje teno
sti u boce i posue sa uskim grlom,
lijevati gl. nesvr., prez. lijevam - tei u
mlazu, padanje obilne koliine tenosti
(npr. kia lije kao iz kabla); od rasto
pljena metala initi eljeni oblik, livati,
lijevi prid. odr. v. - koji je na strani gdje je
ljudsko srce, suprot, desni; prenes. ne
odgovarajui, pogrean, nesposoban,
lijevo pril. - na lijevoj strani; na lijevu
stranu.
lik im. m. r., n. mn. likovi! likov i - crte
lica; lice u umjetnikom djelu; pojava,
oblije.
Lika im. . r. - podruje u Hrvatskoj;
rijeka ponornica u tom podruju.
Tika im. . r., dat. jd. liki - konast i ilav
sloj sa unutranje strane kore drveta
koji se iskoritava u pleterstvu.
liker/liker im. m. r. (fr.) - alkoholno pie
u kojem ima eera,
likovanje/likovanje gl. im. s. r. od liko
vati.
likovati/likovati gl. nesvr., prez. likujem
- naslaivati se pobjedom, iskazivati
zadovoljstvo zbog ega to je osvojeno
u rivalstvu; trijumfovati,
likovni/likovni prid. odr. v. - izraen li
kom (kao u likovnoj umjetnosti koja
obuhvata slikarstvo, kiparstvo, grafiku,
arhitekturu),
likovnjak im. m. r., g. jd. likovnjaka, n.
mn. likovnjaci, g. mn. likovnjka - u
arg. naziv za likovnog umjetnika ili
nastavnika,
likvida im. . r. (lat.) - u gram. likvidni,
tekui suglasnici (r, 1).
likvidacija im. . r. (lat.) - uklanjanje,
fiziko unitenje, odstranjenje; prekida
nje rada preduzea, steaj; likvidiranje;
obraun, obraunavanje.

likvidan
likvidan prid. (lat.), odr. v. likvidni - koji
ne posluje sa gubitkom, zarada pokriva
rashode.
likvidator im. m. r. (lat.) - osoba koja
likvidira, vri likvidaciju,
likvidatura im. . r. (lat.) - odjel u
raunovodstvu, ured u kojem se vri
likvidacija, obraun, obraunavanje,
likvidiranje gl. im. s. r. od likvidirati,
likvidirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
likvidiram - ukloniti, fiziki unititi,
odstraniti, obraunati se s neprijateljem;
prekinuti rad, pasti pod steaj,
likvidnost im. . r. (lat.), instr. jd. likvi
dnou/likvidnosti - svojstvo preduzea
i sl. koje je likvidno, koje posluje bez
gubitaka.
lila/lila neprom. prid. (fr.) - ljubiasta
boja, boja jorgovana.
liliputanski prid. odr. v. - veoma malen,
patuljast (kao da je iz Liliputa, zemlje
patuljaka u romanu Guliverova putova
nja Donatana Svifta).
Firn im. m. r. (tal.), g. jd. lima, n. mn.
limovi, g. mn. limova - pleh, tanka me
talna ploa,
liman im. m. r. (gr.), g. jd. limana pristanite, luka; zaljev; duboka voda.
limar im. m. r. (tal.) - zanatlija koji izra
uje predmete od lima.
limarija im. . r. (tal.) - radionica u kojoj
se obrauje lim; dijelovi od lima, npr.
kod auta.
Timarski prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi
na limare, koji je proizveden od lima.
limb im. m. r. (lat.) - rub, ivica, kraj; relig.
mjesto gdje se due iste za ulazak u
raj; istilite, pretpakao; sprava za mje
renje uglova,
limeni prid. odr. v. (tal.) - koji je od lima,
plehani.
limenka im. . r. (tal.), dat. jd. limenki, g.
mn. limenki - konzerva od lima.
limfa/limfa im. . r. (lat.) - bezbojna te
nost u ivom tkivu koja odstranjuje
nepotrebne produkte metabolizma, na
staje iz krvne plazme,
limfni/limfni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na limfu.
limit/limit im. m. r. (lat.) - granica
vrijednosti ili veliine koja se ne moe
prekoraiti; ogranienje; cijena koja se
ne smije poveavati.

346

347
limitiranje gl. im. s. r. (lat.) od limitirati.
limitirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
limitiram - ograniiti ili ograniavati;
odrediti posljednju vrijednost ili kolii
nu.
limun/limun im. m. r. (tal.) - juno voe
kiselkasta ukusa i ute boje koje je plod
istoimene biljke iz familije citrusa.
limunada im. . r. - osvjeavajue pie
spravljeno od vode, eera i soka od
limuna.
limuntoz/li'muntoz im. m. r. (pers.-tur.) ekstrakt od limuna u prahu,
limuzina- im. . r. (fr.) - luksuzni auto
mobil elegantnih linija,
lin im. m. r. (engl.) - kazna vjeanjem
izvrena bez sudskog postupka; samo
voljan postupak gomile, ubistvo, zloin,
linovanje gl. im. s. r. (engl.) od lino
vati, lin.
linovati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez.
linujem - vriti ili izvriti lin, objesiti,
vjeati.
linearan prid. (lat.), odr. v. linearni - u
obliku linije, pravca; koji se poveava
ravnomjerno, u istoj vrijednosti.
lingvist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. lingviste,
n. mn. lingvisti/lingviste - osoba koja se
bavi lingvistikom, strunjak za jeziku
problematiku, istraiva koji prouava
knjievni i narodni jezik, jezikoslovac,
lingvistika im. . r. (lat.), dat. jd. lingvi
stici - nauka o jeziku, prouavanje fun
kcije i opih zakonitosti jezika; jeziko
slovlje.
linija im. . r. (lat.) - crta, mea, granica;
prenes. stavovi i ideje kojih se dre pri
padnici politikih stranaka, slubeni
pravac; utvreni pravac u saobraaju
(brodski, avionski, autobuski i sl.),
linijski prid. odr. v. (lat.) - koji pripada ili
se odnosi na liniju,
linjanje/lmjanje gl. im. s. r. od linjati se.
linjati/linjati se nesvr. - kad sa ivotinje
spada dlaka; pejor. stariti, gubiti svje
inu u izgledu, ali i pamet.
Fipa im. . r., g. mn. lipa - vrsta drveta
iroke kronje sa cvjetovima od kojih se
pravi med i kuha aj.
lipanj im. m. r., g. jd. lipnja, ee: juni esti mjesec u godini,
lipicaner im. m. r. (slov.) - vrsta pleme
nite pasmine konja koja je dobila ime

prema ergeli u Lipici u Sloveniji; isto:

lipicanac.
lipov prid. odr. v. - koji je od lipe (npr.
lipov cvat),
liptanje gl. im. s. r. od liptati,
liptati gl. nesvr., prez. lipe - ikljati, tei
u mlazu (krv),
li'psanje gl. im. s. r. - izv. od lipsati,
lipsati gl. svr., prez. Upsem - cri, crknu
ti, uginuti (ob. govee, konj), prenes.
umoriti se, ostati bez snage,
lira/lira im. . r. (gr.) - iani muziki
instrument, simbol muzike umjetnosti
i poezije.
lira/Fira im. . r. (tal.) - talijanska novana
jedinica.
liriar i lirik im. m. r. (gr.) - lirski
pjesnik, onaj koji stvara lirsku poeziju,
lirik im. m. r. (gr.), n. mn. lirici, g. mn.
lirika - liriar,
lirika im. . r. (gr.), g. mn. lirika - poe
zija, knjievna vrsta koja ponajvie
izraava stanje pjesnikove due i misli,
umjetnost izraena stihom,
lirski prid. odr. v. (gr.) - osjeajan,
uvstven, koji se odnosi na liriku,
lisac im. m. r., g. jd. Usca, n. mn. Usci, g.
mn. lisaca - divlja ivotinja, grabelji
vac iz familije pasa, mujak lisice; pre
nes. lukava, prepredena muka osoba,
lisica im. . r., g. mn. lisica - divlja ivo
tinja, enka liscu; u basnama simbol
lukavosti; prenes. lukava enska osoba;
krzno od lisice,
lisice im. . r. plur. tantum - od elika
izraena naprava sa dva obrua i meha
nizmom za zakljuavanje, slue za ve
zanje uhapene osobe; lisiine, okovi,
lisiin prid. odr. v. - lisiin, koji pripada
lisici.
lisiarka im. . r., g. mn. lisiarki - vrsta
gljive koja se moe koristiti u ishrani,
lisiiji prid. odr. v. - koji se odnosi na
lisice, koji je od lisice,
lisiin prid. odr. v. - lisiin, koji pripada
lisici.
lisiine im. . r. plur. tantum - lisice,
okovi.
liska im. . r., dat. lisci/liski, g. mn. liski ptica movarica crna perja; jedan list,
listi; prenes. dovitljiva osoba, lukavac,
prepredenjak, ovjek kojem se teko

literat(a)

staje u kraj.
lisnat prid., odr. v. lisnati - obilan liem;
sloen poput listova (lisnato tijesto).
lisni prid. odr. v. - koji se odnosi na list,
koji je dio lista,
lisnica/lisnica im. . r. - novanik,
list im. m. r., n. mn. listovi, zbir. im. lie
- plosnati najee zeleni dijelovi
biljke; komad papira u knjizi ili svesci;
jufka, razvueno tijesto; tampano gla
silo.
lista im. . r., g. mn. listi - spisak, popis,
listak/listak im. m. r. g. jd. Uska, g. mn.
listaka - em. od list, listi,
listanje gl. im. s. r. od listati,
listati gl. nesvr., prez. listam - prevrtati
list za listom u knjizi, prenes. upoznati
se letimino sa tekstom,
listi/listi im. m. r. - em. od list, mali
list, listak.
listom pril. - svi ukupno, zajedno, ma
hom.
listonoa im. m. r. - ee: potar, osoba
koja raznosi potu, pismonoa,
listopad im. m. r. - ee: oktobar, deseti
mjesec u godini,
listopadni prid. odr. v. - koji se odnosi
drvee kojem pred zimu opada lie,
listopadski/listopadni prid. odr. v. - koji
se odnosi na listopad,
liaj im. m. r., mn. liaj i/liaj evi - kona
bolest u obliku tamne mrlje; biol. vrsta
niske biljke (simbioza gljive i alge)
koja raste na zemlji, drvetu i kamenu u
svim krajevima
lice im. s. r. - em. i hip. od lice.
lie zbir. im. s. r. - izv. od list, mnotvo
listova na gomili ili razbacanih.
liiti (se) gl. svr., prez. liim - sprijeiti
kome da ostvaruje ono na ta ima pra
vo, oduzeti nekome slobodu; osloboditi
se ega nepoeljnog, neprijatnog; raste
retiti se, odrei se.
litanija im. . r. (gr.) - crkvena molitva
koja se govori i pjeva, pop pone a
vjernici u horu odgovaraju; prenes. du
gotrajno i dosadno pripovijedanje, na
klapanje, zanovijetanje,
litar im. m. r. (gr.), rjee: litra - mjera za
koliinu tenosti.
literat(a) im. m. r. (lat.) - pisac, knji
evnik, spisatelj.

literatura
literatura im. . r. (lat.) - knjievnost;
studije, rasprave, lanci i sl. koriteni
tokom nastajanja nekog strunog ili
naunog djela.
Iiti gl. nesvr., prez. njem, trp. prid. liven jako tei, lijevati,
litica im. . r. (gr.) - visoka skoro
okomita stijena,
litografija im. . r. (gr.) - tehnika uzima
nja otiska urezanog crtea sa povrine
kamena; tehnika tampanja,
litraa im. . r. (gr.) - zapremina izra
ena u litrima.
litreni prid. odr. v. (gr.) - koji ima zapreminu od 1 litra,
liturgija im. . r. (gr.) - bogosluenje u
pravoslavnoj crkvi, kod katolika: misa.
livac im. m. r. - radnik metalac obuen za
livanje metala,
livada im. . r., g. mn. livada - prostor
prekriven travom koja se kosi ili gdje
pase stoka, air(a).
livnica im. . r. - tvornica u kojoj se
rastopljeni metal lije u kalupe, ljevaoni
ca.
livreja im. . r. (fr.) - odjea posebnog
kroja koju je nosilo pomono osoblje u
vlasteoskim kuama, hotelima (dvorani,
sluge, batovani, portiri, vratari),
livrlran prid. (fr.), odr. v. livrirani odjeven u livreju,
lizalo im. s. r., g. mn. lizala - slatki na
tapiu,
lizanje gl. im. s. r. od lizati,
lizati gl. nesvr., prez. liem - jezikom
prelaziti preko slatkia ili ega drugog,
lobanja/lubanja im. . r., g. mn. lobanja/
lubanja - kosti glave koje obavijaju
mozak.
lobi im. m. r. (engl.) - grupa uticajnih
ljudi koji svojim glasom odluuju o
mnogim bitnim pitanjima.
lobist(a) im. m. r., (engl.), n. mn. lobisti/
Idbiste - pojedinac u lobiju koji nastoji
pridobiti poslanike ili zastupnike za
ostvarenje neke politike,
loriranje gl. im. s. r. (lat.) - izv. od loci
rati.
locirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. Idciram - odrediti tano gdje se ta nalazi,
smjestiti ta na odreeno mjesto,
loa im. . r. (tal.), g. mn. loa - otvoren

349

348
natkriven prostor na prednjem dijelu
zgrade, balkon sa zatvorenim bonim
stranama.
loga im. . r., dat. jd. logi, g. mn. loga mjesto gdje se neko krije ili neto skri
va; leglo ivotinja, jazbina,
logiar im. m. r. (gr.), v. jd. Idgiaru/
Idgiare - osoba koja se bavi logikom;
koji logino misli, razborit, razuman
ovjek.
logian prid. (gr.), odr. v. logini - razu
man, razborit, u skladu s logikom, koji
se odnosi na logiku,
logiki prid. odr. v. (gr.) - logian, logi
ki.
logika im. . r. (gr.), dat. jd. Idgici razum, miljenje, povezivanje injeni
ca, potovanje istine; nauka o principi
ma miljenja, asocijacijama, donoenju
zakljuaka,
logistika im. . r. (gr.), dat. jd. logistici pozadinska podrka vojsci na frontu
hranom i materijalno-borbenim sred
stvima.
logoped/logoped im. m. r. (gr.) - stru
njak za logopediju,
logopedija im. . r. (gr.) - nauka koja
prouava izgovor glasova osoba koje
imaju poteke u govoru i izgovaranju.
logor im. m. r. (njem.), g. jd. logora, g.
mn. logora - privremeno obino atorsko boravite istraivaa, planinara, vo
jnika itd. pod vedrim nebom; prenes.
sabirni centar prisilno dovedenih ljudi
radi iskoritavanja njihovog rada ili
likvidacije,
logora im. m. r. (njem.), g. jd. logoraa,
g. mn. logora - uhienik u logoru, o
vjek na prisilnom radu u logoru, rtva
terora u logoru,
logornik im. m. r. (njem.), n. mn. logor
nici - upravnik logora, osoba na elu
logora.
logorovanje gl. im. s. r. (njem.) od
logorovati.
logorovati gl. nesvr. (njem.), prez. logorujem - privremeno boraviti u logoru,
ivjeti logorskim ivotom planinara,
istraivaa, vojnika i sl.
logorski prid. odr. v. (nje.) - koji pripada
logoru, odnosi se na logor.

loj im. m. r., g. jd. loja, lok. jd. loju - mas

no tkivo ob. od ovce, koze, goveeta,
masnoa u tkivu,
lojalan prid. (lat.), odr. v. lojalni - koji
potuje zakone, poredak, vlast, poko
ran; vjeran, iskren, odan.
lojalnost im. . r. (lat.), instr. jd. lojlnou/lojlnosti - osobina onoga ko je
lojalan.
lojanica im. . r. - svijea od loja.
lojni prid. odr. v. - koji je od loja, koji se
odnosi na loj, koji izluuje loj.
Ijnica im. . r. - lijezda u tkivu koja lui
loj.
lokacija im. m. r. (lat.), g. mn. lokacija mjesto gdje se neto gradi ili nalazi,
poloaj.
lokal im. m. r. (lat.), g. jd. lokala, n. mn.
lokali, g. mn. lokala - poslovni prostor
(ob. obrt, trgovina, ugostiteljstvo i sl.),
lokalan prid. (lat.), odr. v. Idkalni osobit, sveden, ogranien samo na
jedno podruje, za odreeno mjesto,
lokalitet im. m. r. (lat.), g. jd. lokaliteta poloaj, mjesto, kraj sa posebnim obi
ljejima.
lokalizam im. m. r. (lat.), g. jd. lokalizma,
g. mn. lokalizdma - govorna ili kakva
druga osobina nekog podruja, kraja;
dijalektizam,
lokaliziranje/lokalizovanje gl. im. s. r.
(lat.) od lokalizirati/lokalizovati,
lokalizirati/lokalizovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. lokaliziram/lokali zuj em svesti to samo na odreeno mjesto,
izdvojiti od ostalog, ograniiti; odrediti
gdje se ta nalazi, na kojem mjestu,
lokarda im. . r. (tal.), g. mn. lokardi plava riba slina sardini i skui, sa usti
ma zavrnutim prema gore.
lokanje gl. im. s. r. od lokati,
lokati gl. nesvr., prez. loem - naglo piti
vodu uz propratni zvuk (pas); pejor. piti
bez mjere; kad voda odnosi zemlju,
podlokati,
lokma im. . r. (ar.) - zalogaj,
lokmiti gl. nesvr. (ar.), prez. lokmim jesti u slast, zaloiti.
lokna im. . r. (njem.), g. mn. Idkni uvojak kose, kovrda,
lokomotiva im. . r. (lat.), g. mn. loko
motiva - insko vozilo na ugalj (parnja
a), naftu (dizelka) ili struju, slui za

longeta
vuu vagona, eljeznika maina; par
njaa; dizelka.
lokot im. m. r. (tal.), n. mn. lokoti - vrsta
brave koja nije ugraena u vrata, ilit,
katanac.
lokum im. m. r. (ar.), g. mn. lokuma vrsta orijentalnog slatkia od brana,
eera, ljenika i sl.
lokva im. . r., g. mn. lokava/lokvi - voda
koja se zadrala u udubljenjima zemlje
poslije kie i sl.; prolivena tekuina
(npr. lokva krvi),
lokvanj im. m. r., g. jd. lokvanja - vodena
biljka velikih listova i cvjetova, lopo.
lola im. m. r. (perz.), v. jd. lolo, hip., razg.
- lala, momak lijep kao cvijet, dragi;
osoba kojoj je sve ravno do mora, koja
nastoji na svoj nain uivati u ivotu,
troei najvei dio vremena na veselje,
ene, pie i kafanu.
lom im. m. r., n. mn. Idmovi - lomljenje i
posljedice lomljenja, razbijanja; pre
lom; raskid; prekid,
lomaa im. . r., g. mn. lomaa - ogromna
vatra na kojoj se neto spaljuje,
loman/loman prid., odr. v. lomni/lomnilomljiv; slabaan, krhak, njean,
lomljenje gl. im. s. r. - izv. od lomiti,
lomiti gl. nesvr., prez. Idmim, trp. prid.
lomljen - silom ili snanim udarcima
neto tvrdo rasturiti na vie dijelova;
prenes. vriti pritisak na koga da ini
neto to ne eli.
lomiti se gl. nesvr. - kidati se, pucati,
rasturati se; kriti se; prenes. sam sebe
prisiljavati na neto suprotno vlastitoj
volji.
lomiv/lomljiv prid., odr. v. Idmljivi - koji
se lahko lomi, krhak, krt.
lomljava im. . r. - zvuk koji ujemo kad
se neto lomi, lomljavina.
lonac im. m. r., g. jd. lonca, g. mn. Ibndca
- vrsta duboke posude za kuhanje,
lonar/lonar im. m. r., g. jd. lonara/
lonara, n. mn. Idnari/lonri, g. mn.
lonara/lonara - zanatlija koji izrauje
lonce.
lonarija im. . r. - grnarija, posue od
gline; lonarski zanat,
loni/loni im. m. r., em. - mali lonac,
longeta im. . r. (lat.), g. mn. longeta udlaga, predmet od vrsta materijala

longituda
pomou kojeg se imboliziraju prelomi
kostiju.
longituda im. . r. (lat.) - duina,
longitudinalan prid. (lat.), odr. v. longitu
dinalni - koji se odnosi na duinu, duinski.
lopar im. m. r., g. jd. lopra - alatka od
drveta slina lopati za vaenje hljeba iz
pei u pekari,
lopata im. . r., g. mn. lopata - alatka za
runo prevrtanje, grtanje, bacanje i ra
zbacivanje zemlje,
lopatica im. . r., em. - mala lopata; dio
kakve naprave, npr. dijelovi vodenikog toka; kost na leima ovjeka, ili
uz prednju nogu ivotinje,
lopo im. m. r., ee: lokvanj.
lopov im. m. r. (ma.) - osoba koja krade;
kradljivac, varalica, tat.
lopovluk im. m. r. (ma.-tur.) - protivzakonita radnja, kraa, pljaka,
lopovski prid. odr. v. (ma.) - koji se
odnosi lopove i lopovluk,
lopovski pril. - na lopovski nain, kao
lopov.
lopovtina im. . r. (ma.) - lopovluk,
lopovska posla, lopovski postupak.
lopta im. . r., g. mn. lopti, ne: hlopta neophodan rekvizit u nizu sportova,
okruglog oblika, od gume i sl,, elastina
jer je napunjena zrakom pod pritiskom;
fudbal, lopta za nogomet, koarku i sl.
loptanje gl. im. s. r. od loptati se - igranje
loptom.
loptati se gl. nesvr., prez. loptam se igrati se loptom,
loptica im. . r., em. - mala lopta,
lopuh im. m. r., n. mn. lopusi - vrsta koro
va; biljka iz familije glavoika; iak.
lord im. m. r. (engl.), n. mn. Idrdovi visoka plemika titula u Engleskoj,
lornjet/lornjon im. m. r. (fr.), g. jd.
lornjetallornjna - pomagalo za vid,
slino naoalama, po potrebi se prinosi
oima.
losos im. m. r. (rus.) - vrsta ribe iz familije
pastrmki.
lo prid. neodr. - nije kvalitetan, nema
vrijednost, jeftin; hrav; nije unosan
(lo posao); bez estetske vrijednosti (lo
film); bez usklaenosti sa logikom;
prenes. nema karaktera, pokvaren, bez
moralnih kvaliteta, zao.

351

350
loe/loe pril. - nekvalitetno, slabo, zlo,
pokvareno, nevaljalo.
loto im. m. r., g. jd. lota - vrsta igre na
sreu.
lotos im. m. r. (gr.) - vodena biljka iz
familije lokvanja.
lov im. m. r., g. jd. lova, 1. jd. Idvu - potra
ga lovaca za ivotinjama, odstreljivanje
divljai u prirodi; progoniti ovjeka;
ulov, lovina,
lova im. . r., arg. - novac, pare.
lovac im. m. r., g. jd. lovca, n. mn. lovci,
g. mn. Idvaca - osoba koja lovi ivo
tinje u prirodi; vrsta borbenog aviona;
figura u ahu.
lovaki prid. odr. v. - koji se odnosi lovca,
lovaki pril. - kao lovac, na lovaki nain,
lovina/lovina im. . r. - ono to se ulovi,
ulov.
lovite im. s. r. - podruje odreeno za
lov, mjesto gdje se moe loviti,
loviti gl. nesvr., prez. Idvim, trp. prid.
lovljen - proganjati i ubijati iz lovake
puke divlja u prirodi; progoniti i hva
tati ovjeka; prenes. pratiti prilike, na
stojati da ta ne promakne kako bi se
ostvario neki interes,
lovni prid. odr. v. - koji se odnosi na lov.
lovor im. m. r. (lat.) - stablo za zimzele
nim listovima posebne arome koji slue
kao zain jelima; kod Grka i Rimljana
vijenac od lovora je bio simbol pobjede
i slave.
lovostaj im. m. r. - vrijeme kad je zabra
njen ribolov i lov na divlja.
loza im. . r. - puzavica; biljka puzavica
iji je plod groe; niz generacija jedne
porodice.
loza im. . r. - lozovaa, rakija najee
spravljena od groa,
lozinka im. . r. (njem.), dat. jd. Idzinki, g.
mn. Idzinki - tajno dogovoreni izraz
pomou kojeg se vri provjera, prepo
znavanje, saeta misao ili ideja, deviza,
parola, geslo,
lozovaa im. . r. - rakija loza.
loa im. . r. (fr.) - izdvojen prostor za
nekoliko gledalaca u kinu, pozoritu i
sl.; elija u organizaciji politikog ili
religioznog udruenja (npr. masonska
loa).
loa im. m. r., g. jd. loza - osoba kojoj
je zanimanje da loi, brine se o peima

i parnim kodovima, ukljuuje ureaje

za grijanje itd.
loenje gl. im. s. r. od loiti,
loionica/loionica im. . r. - prostorija u
kojoj se loi vatra, u kojoj su smjetene
pei, parni kotlovi i drugi ureaji za
grijanje.
loite im. s. r. - mjesto u pei gdje se
potpaljuje vatra, gdje gori ugalj, drvo i
druge vrste goriva,
loiti gl. nesvr., prez. loim, trp. prid.
loen - dodavati u upaljenu vatru nove
koliine uglja, drveta i sl. kako bi se
vatra odravala,
lonica im. . r. - ee spavaa soba,
prostorija u kojoj se spava, spavaonica,
mjesto gdje je postelja, leaj,
lubenica im. . r., g. mn. lubenica jednogodinja biljka okruglog oblika,
zelene ili zeleno prugaste kore ispod
koje je crvena i za jelo veoma ukusna
nutrina; bostan, karpuza.
lucidan prid. (lat.), odr. v. lucidni - bistar,
otrouman, dovitljiv, pronicljiv (osobi);
sjajan, jasan, svijetao (o idejama),
luckast prid., odr. v. luckasti - blesav,
pomalo lud, koji je u izvjesnoj mjeri
izvan opih pravila ponaanja,
luckasto pril. - na luckast nain.
lu im. . r., instr. jd. lui - borovina koja
se lahko pali pa slui za potpalu vatre.
lua im. . r. - ekspr. baklja, zublja; zraka,
svijetla misao,
luenje gl. im. s. r. - izv. od luiti,
luiti gl. nesvr., prez. luim - isputati
to, npr. lijezde sa unutranjim i va
njskim luenjem, borovo drvo lui smo
lu i sl.
luki prid. odr. v. - koji se odnosi na luku.
luni prid. - koji se odnosi na luk, koji je
dio luka.
luonoa/liionoa im. m. r. - doslovno
onaj koji nosi lu, svjetlo; prenes. osoba
koja daje prednost obrazovanju, znanju,
nauci itd.
lud prid., odr. v. lui, komp. lui - psihi
ki poremeen, umno bolestan; izbe
zumljen, van sebe; prenes. besmislen,
neshvatljiv, nerazuman; arg. velians
tven, odlian, izvrstan.
luda im. . r., g. mn. luda - malo blae od
luakinja.

luka

ludilo im. s. r. - duevni poremeaj, bo

lest; nekontrolisano ponaanje, bezum
lje, nerazumnost; stanje u kojem se
nalazi osoba koja se ludo ponaa, iji su
postupci izvan uobiajenog i normal
nog.
ludnica im. . r. - medicinska ustanova u
kojoj lijee duevno poremeene, umo
bolnica; prenes. zbrka, nered, haos, be
zumlje.
ludo pril. - na nain luaka; nerazumno,
bezumno, izbezumljeno; arg. velians
tveno, odlino, originalno, svojeglavo,
ludost im. . r., instr. jd. ludou/ludo ti osobina onog ko je lud, bez razuma,
promiljenosti itd.
ludovanje/ludovanje gl. im. s. r. od ludo
vati.
ludovati/ludovati gl. nesvr., prez. ludu
jem - ponaati se ludo, biti nepromi
ljen; zanositi se neim, zagrijati se za
to.
luaki prid. odr. v. - koji sa odnosi ili
odreuje luaka,
luaki pril. - na luaki nain, kao
luak.
luak im. m. r., g. jd. luaka, n. mn. luci, g. mn. luaka - duevno poremeeni,
luakinja im. . r. - ona koja je luda; koja
se ponaa ludo.
lug1 im. m. r., g. jd. luga, n. mn. lugovi gaj, umica.
lug2 im. m. r. - pepeo,
lugar/lugar im. m. r. - ee: umar, oso
ba kojoj je zanimanje da uva lug, u
mu.
lugarnica im. m. r. - umarska kua, kua
u umi koja slui za potrebe lugara u
toku njegova posla,
lujka im. . r. - luckasta, blesava osoba sa
ponaanjem izvan uobiajenog.
luk im. m. r. n. mn. lukovi - mat. polu
kruna krivulja omeena dvjema taka
ma; dio oruja sa zapetom tetivom ko
jim se odapinju strijele,
luk im. m. r. - povre okrugla oblika i
ljuta ukusa, koje se koristi u ishrani
najee kao zain.
luka im. . r., dat. jd. luci - pristanite,
ureeno mjesto uz obalu rijeke ili mora
gdje mogu pristajati brodovi; prenes.
mjesto spasenja, pribjeite, utoite.

lukav
lukav prid., odr. v. lukavi - prepreden,
spreman svima pomrsiti raune radi
svojih ciljeva; sa skrivenim namjerama
i emocijama; krt.
lukavac im. m. r., g. jd. lukavca, n. mn.
lukavci, g. mn. lukovaa - lukava oso
ba.
lukavica im. . r. - lukava ena, ona koja
se slui lukavstvom,
luksuz im. m. r. (lat.), g. mn. luksuza ono to je iznad osnovnih potreba ivo
ta, rasko, uivanje u blagodetima koje
prua bogatstvo,
lukija im. . r. - tenost u kojoj je
prokuhan lug, pepeo.
lula im. . r. (perz.) - pomagalo za puenje
duhana, cijev izraena najee od
drveta sa veim proirenjem na jednom
kraju u kojem sagorijeva duhan dok
pua pui; naprave koje oblikom slie
luli.
lumbago im. m. r. (lat.) - bol u donjem
dijelu lea, u krstima, zbog prehlade ili
nezgodnog pokreta tijela,
lumbarda im. . r. (tal.), g. mn. lumbardi
- starinski top.
lumen im. m. r. (lat.) - jedinica za mje
renje svjetlosti,
lumperaj im. m. r. (njem.), g. jd. lumpe
raja - pijanenje, terevenka,
lumpovati gl. nesvr. (njem.), prez.
lumpujem - pijaniti, biti na terevenki.
luna im. . r. (lat.), ekspres. - mjesec,
nebesko tijelo,
lunatizam im. m. r. (lat.), g. jd. lunatizma
- hodanje u snu; mjesearstvo; prenes.
nesnalaenje, biti s glavom u oblacima,
baviti se neostvarljivim idejama.
lunapark im. m. r. (tal.) - mjesto na
kojem se mogu nai razne sprave za
zabavu i razonodu, ringipili, mini golf,
streljane zranom pukom itd.
lunjati gl. nesvr., prez. lunjam - hodati
bez cilja i ideje; potucati se, tumarati.
lupa1 im. . r. (fr.) - posebno izraeno
pomagalo sa poveom leom za uvea
vanje teko vidljivih stvari golim okom.
liipa2 im. . r., ne: klupa - veoma jaka bu
ka izazvana snanim udarcima ili suda
rom tekih i tvrdih predmeta,
lupanje gl. im. s. r. od lupati,
lupati gl. nesvr., prez. lupam, ne: hlupati, hlupam - izazivati buku udarajui

352
po tvrdom predmetu; iznositi u prianju
besmislice, lupetati bez naslanjanja na
stvarne injenice,
lupeki prid. odr. v. - koji se odnosi i
pripada lupeima,
lupeki pril. - kao lupe, na lupeki nain,
lupetanje gl. im. s. r. - izv. od lupetati,
lupetati gl. nesvr., prez. lupetam - govo
riti gluposti, besmislice, iznositi neto
bez veze sa stvarnim stanjem.
lupe im. m. r. - lopov, kradljivac, uope:
osoba problematinog karaktera i pona
anja.
lupeica im . r. - ena lupe,
luping im. m. r. (engl.), mn. lupinzi vjetina pilota da leti avionom tako da
mu je glava nadolje,
liipiti gl. svr., prez. lupim - lupati,
lupkati gl. nesvr., prez. lupkam, ne: hlupkati, hlupkam - vie puta slabijim uda
rcima ponavljati istu buku.
luster/luster im. m. r. (fr.), g. mn. lustera
- ukraena svjetiljka sa jednim ili vie
izvora svjetlosti (svijea, arulja ).
lutanje gl. im. s. r. od lutati,
lutati gl. nesvr., prez. lutam - ii tamo i
ovamo zbog nepoznavanja puta; bes
ciljno hodati; prenes. ne snalaziti se u
neemu, ne nalaziti pravo rjeenje i sl.
lutak i. m. r., n. mn. luci/lutkovi - lutka
mukarca.
liitka im. . r., dat. lutki, g. mn. lutaka/
lutki - djeija igraka, beba; prenes.
osoba kojom drugi upravljaju; figura,
lutkar im. m. r. - strunjak za umjetniki
izraz u pozoritu lutaka, glumac koji
omoguava da se lutka na sceni kree i
govori.
lutkica im. . r. hip. i em. od lutka mala lutka; prenes. ensko izvanredne
ljepote.
liitnja im. . r. (tal.) - starinski iani
muziki instrument, leut.
lutrija im. . r. (fr.), g. mn. lutrija - sre
ka; igra na sreu, brojevi na srekama
sudjeluju u izvlaenju za novanu ili
neku drugu nagradu.
luina/1 uina im. . r. - hemijski spoj koji
s kiselinama daje soli; otopina alkalijskih hidroksida,
lunjak im. m. r., n. mn. lunjaci - stablo
posebne vrste hrasta.

Lj
Lj lj - fonema, glas, sonant, sedamnaesto
slovo abecede, a etrnaesto slovo azbu
ke.
ljaga im. . r., dat. jd. ljazi - ono to stoji
na nekom kao peat sramote, sramota.
Ijama im. . r. (pan.) - lama, domaa
ivotinja u andskom podruju June
Amerike iz familije kamila, nema grbu,
daje meso, mlijeko i vunu.
ljeilite im. s. r. - ustanova u kojoj se u
lijeenju bolesnika pored strune njege
koristi ljekovita voda i ist zrak, banjsko
ljeilite.
ljekar im. m. r., g. jd. Ijekra - lijenik;
strunjak za medicinu sa zavrenim me
dicinskim fakultetom; u narodu: osoba
koja lijei ljekovitim travama,
ljekarna im. . r., g. mn. ljekarni, ee:
apoteka - prodavnica lijekova i mjesto
gdje se spravljaju odreeni lijekovi,
ljekovit prid., odr. v. Ijekdvitl - osobina
biljke ili preparata koji mogu izlijeiti,
koji slue za lijeenje.
Ljeljo im. m. r. - bog proljea u slavens
koj mitologiji.
Ijenjivac im. m. r., g. jd. Ijenivca - lijeni
na, lijentina, osoba koja ne voli rad.
ljepenka im. . r., dat. jd. Ijepenki, g. mn.
Ijepenkl - nepromoivi graevinski ma
terijal izraen od tankih slijepljenih slo
jeva papira,
ljepilo im. s. r., g. mn. ljepila - sredstvo
prirodnog ili vjetakog porijekla koje
moe vrsto zalijepiti dvije povrine,
ljepiv/ljepljiv prid., odr. v. Ijepivl/ljepljivl
- koji ima svojstva ljepila,
ljepota im. . r., g. mn. ljepota - ono to je
lijepo, ugodno za oko i druga ula, skla
dno.
ljepotan im. m. r., g. jd. ljepotana - osoba
izrazite ljepote, lijepih crta lica i sklad
nog tijela.

ljepotica im. . r. - izrazito lijepa ena.

Ijepuan/ljepuast/ljepukast prid., odr.
v. Ijepusnifljepuastl/ljepuskastl - prili
no lijep.
ljeskov prid. neodr. v. - koji je od drveta
lijeske (tap),
ljestve im. . r. plur. tantum, g. ljestvi/
Ijestava - merdevine, lotre, od drveta i
metala pomagalo za penjanje i silaenje,
ljestvica im. . r., g. mn. ljestvica - skala,
raspon, niz uzastopnih tonova u muzici;
ono to je stepenovano.
ljenik/ljenik im. m. r., n. mn. Ijesnlci/
Ijenlci - plod lijeske sa tvrdom glatkom
ljuskom ispod koje se nalazi ukusna
jezgra,
ljeti-pril. - za vrijeme ljeta,
ljetina im. . r. - svi plodovi sa zemlje u
jednoj godini (sijeno, povre, ito, voe
itd.), godinji urod.
ljetni prid. odr. v. - koji se odnosi na ljeto.
ljeto im. s. r. - toplo godinje doba koje
kalendarski traje od 21. 6. do 22. 9. u
godini; godina,
ljetopis im. m. r. - knjiga sa opisima zbi
vanja tokom niza godina, anali, hronika,
historija.
ljetos pril. - ovoga ljeta koje je tek prolo,
proteklog ljeta,
ljetonji prid. odr. v. - koji se odnosi na
proteklo ljeto,
ljetovalite im. s. r. - mjesto u koje se ide
na odmor preko ljeta, u kojem se ljetuje,
ljetovanje gl. im. s. r. od ljetovati - ljetnji
odmor, ljetnji praznici,
ljetovati gl. nesvr., prez. ljetujem odmarati se za vrijeme ljeta, provoditi
odmor u nekom ljetovalitu,
ljeva im. m. r., g. jd. ljevaa - livac,
radnik metalac, strunjak za lijevanje
metala.

ljevak

ljevak im. m. r., g. j d ljevaka - osoba

koja se slui lijevom rukom kao neko
desnom.
ljevaonica/ljevaonica im. . r. - livaonica,
prostorija u kojoj se istopljeni metal
izlijeva u kalupe; tvornica, fabrika sa
takvom namjenom,
ljevica im. . r. - lijeva ruka; u politici
partije i zastupnici ideja koje idu u ko
rist niih i siromanijih slojeva drutva,
ljeviarska politika,
ljeviar im. m. r. - pristalica Ijeviarske
politike.
ljeviarka im. . r. - ona koja je pristalica
Ijeviarske politike,
ljeviarskl prid. odr. v. - koji pripada
ljeviarskoj politici,
ljevkast prid., odr. v. ljevkast1 - slian
lijevku po obliku,
ljevoruk prid., odr. v. ljevoruki - za osobu
koja se bolje slui lijevom rukom,
ljigav prid., odr. v. ljigavi - odvratan, koji
zbog sluzavosti izaziva gaenje; prenes.
koji je loeg karaktera, prevrtljiv i ne
pouzdan, iji postupci izazivaju gaenje,
ljigavac im. m. r., g. jd. Ijigavca - osoba
koja je ljigava po karakteru, ponaanju,
vanjtini.
ljiljan im. m. r., g. mn. ljiljana - biljka
velikih cvjetova bijele, ute ili crvene
boje; krin, zambak.
ljosnuti gl. svr., prez. Ijosnem - iron.
naglo pasti, tresnuti na tlo koliko je dug
i irok.
ljuba im. . r. - u epici: ena, supruga;
voljena ena, draga,
ljubak prid., odr. v. ljupki - drag, mio,
umilan.
ljubakanje gl. im. s. r. od ljubakati,
ljubakati (se) gl. nesvr., prez. ljubakam
(se) - udvarati (se), stalno voditi ljubav
sa nekim bez obaveza; imati povremeno
prolazne ljubavi; flertovati,
ljubav im. . r., instr. jd. ljubavlju/ljubavi
- emocija u odnosu na druge osobe koja
se manifestuje na razne naine: naklo
nost, privrenost, duhovna i seksualna
privlanost; ljubljena osoba; snana
sklonost prema emu (domovina, poro
dica, djelatnost itd.),
ljubavni prid. odr. v. - koji se odnosi na
ljubav.

355

354
ljubavniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na ljubavnike,
ljubavniki pril. - na nain ljubavnika,
kao ljubavnik,
ljubavnik im. m. r. - osoba koja ima
ljubavne odnose izvan braka; koji vodi
ljubav i ima uspjeha u ljubavi,
ljubavnica im. . r. - ena koja ima
ljubavne odnose izvan braka,
ljubazan prid., odr. v. ljubazni - pristojan
i ugodan u ophoenju sa drugima,
srdaan, prijateljski, susretljiv,
ljubazno pril. - srdano, prijateljski, su
sretljivo, na ugodan nain u ophoenju,
ljubaznost im. . r., instr. jd. Ijubznou/
ljubaznosti - svojstvo onoga ko je ljuba
zan.
ljubica/ljubiica im. . r. - vrsta biljke sa
ljubiastim cvjetovima lijepog mirisa,
ljubiast prid., odr. v. ljubiasti - koji je
boje ljubiice, boje koja se moe dobiti
mijeanjem plave i crvene.
ljubimac im. m. r., g. jd. ljubimca - milje
nik, draga osoba ili ivotinja,
ljubimica im. . r. - miljenica, draga
enska osoba,
ljubitelj im. m. r. - osoba koja voli neto,
koja je sklona prema emu; poklonik,
ljubljenje gl. im. s. r. od ljubiti,
ljubiti gl. nesvr., prez. ljubim, trp. prid.
ljubljen - dodirom usana izraziti ljubav
nu emociju, naklonost, potovanje; cjeli
vati; voljeti osobu drugog pola.
ljubomora im. . r. - negativna emocije
koja se manifestuje kao duevna bol
zbog sumnje u osobu od koje se oekuje
vjernost; suparnitvo sa drugom osobom
u ljubavi, poslu, meuljudskim odnosi
ma itd.
ljubomoran prid., odr. v. ljubomorni koji osjea ljubomoru, koji pati od te
duevne boli.
ljudeskara im. . r., augm. i hip. - ljudina,
ogroman visok ovjek velike tjelesne
snage; div, gorostas, kolos, din; prenes.
uvijek korektan i prijateljski raspoloen
ovjek.
ljudi im. m. r. - mn. od ovjek,
ljudina im. m. r., augm. i hip. - ljudeska
ra, ovjek sa najvrednijim osobinama,
korektan, hrabar, poten, estit,
ljudoder im. m. r. - kanibal, osoba koja
jede meso drugih ljudi.

ljudoderstvo im. s. r. - kanibalizam,

pojava kad ljudi jedu ljudsko meso.
ljudski prid. odr. v., komp. Ijudskijl - koji
se odnosi na ljude,
ljudski pril. - na ljudski nain,
ljudskost im. . r., Ijudskou/ljudskosti osobina onoga to je ljudsko; ovje
nost, plemenitost, humanost, suosjeanost.
ljudstvo im. s. r. - mnogo ljudi na broju;
sastav kakve ekipe, vojne jedinice; po
sada.
ljuljaka im. . r., g. mn. ljuljaki njihaljka; visea naprava na kojoj se
moe ljuljati; stolica izraena za ljulja
nje.
ljuljanje gl. im. s. r. od ljuljati,
ljuljati (se) gl. nesvr., prez. ljuljam se njihati (se), zibati (se), kretati se naprijed-nazad u ljuljaki i sl. uz osjeaj
prijatnosti.
ljuljukanje gl. im. s. r. od ljuljukati,
ljuljukati (se) gl. nesvr., prez. Ijuljuskam (se) - s vremena na vrijeme lagano
se ljuljati.
ljiipina im. . r. - vanjski dio nekih plo
dova i jajeta, ono to se oljuti, ljuska,
ljupko pril. - na umilan nain, draesno,
umiljato.
ljupkost im. . r., instr. jd. Ijupkou/
ljupkosti - osobina onoga to je ljupko,
draest, ljupkoa.
ljuska im. . r. - ljupina.
ljiiskica/ljiiica im. . r., em. - mala
ljuska.
Ijlistina im. . r., augm. - velika ljuska,
ljutenje gl. im. s. r. od ljutiti.

ljutost

ljutiti gl. nesvr., prez. Ijutlm - skidati

ljusku jajeta, luka itd.; razg. piti intezivno alkoholna pia; prenes. guliti koga
materijalno, zaraivati izrabljujui koga,
biti gulikoa,
ljutura im. . r. - krljut, npr. kod ribe;
tvrda masa oko tijela koja slui kao
oklop.
ljut prid., odr. v. ljuti, komp. ljui - koji
pee jezik i druge organe (paprika);
ljutit, srdit, gnjevan u ponaanju, surov,
neumoljiv, otar (osoba i sl.),
ljutica im. . r. - ovjek koji se ljuti, zla ili
neumoljiva osoba,
ljuti/ljuti im. m. r. - vrsta biljke,
ljutika im. . r., dat. jd. ljutici - vrsta luka,
kozjak.
ljutina im. . r. - osobina onoga to je
ljuto i onoga ko je ljut.
ljutit prid., odr. v. ljutiti - ljut, srdit,
zlovoljan,
ljuenje gl. im. s. r. od ljutiti,
ljutiti (se) gl. nesvr., ljutim (se) - biti
obuzet osjeajem ljutnje zbog kakve
nepravde, greke i sl.; initi to neko
rektno i time izazivati ljutnju druge oso
be; srditi.
ljiitkast prid., odr. v. Ijutkastl - pomalo
ljut, nije po ukusu do kraja ljut.
ljutnuti se gl. svr.- prez. Ijutnem se - biti
kratko ljut, u momentu osjetiti ljutnju,
ljutnja im. . r., g. mn. ljutnji - srdba,
gnjev, zlovolja, izraavanje nezadovolj
stva.
ljuto pril., komp. ljue - ljutito, s ljut
njom, srdito, zlovoljno, ogoreno,
ljutost im. . r., instr. Ijutosu/ljuto ti osobina ega to je ljuto; ljutnja (osoba).

357

M
M m - fonem a, poluzvuni bilabijalni
nazalni glas; osam naesto slovo abece
de; petnaesto slovo irilice; u b o s a n i
ci brojna vrijednost 40; M - rimska
oznaka za brojku 1000; gram. znak za
muki rod (m askulinum ); znak za metar
(m2 - kvadratni, m3 - kubni).
M a - hemijski znak za mazurij (renij, tehnecij); oznaka za M achov broj.
ma vezn. (tal.-ngr.) - u suprotnim reeni
cam a u zn. ali; u dopusnim reenicama:
makar.
mA - znak za m iliam per, hiljaditi dio
ampera.
m aca im. . r., hip. - mala maka.
m acan im.m. r., hip. - maak; prenes. na
oit, zgodan, privlaan mukarac,
m acenje gl. im. sr. r. od maciti se.
m acin prid. - koji pripada ili potie od
mace.
m aciti se gl. nesvr., prez. m a i se - kotiti
mlade (maie),
m acola im. . r. (tal.) - gvozdeni eki,
malj.
m a im. m. r., g. jd. m aa, n. mn. maevi
- starinsko m etalno dvosjeklo oruje,
nosi se o pasu u koricama.
m aak im. m. r., g. jd. m aka, vok.
m aak/m aku, n. mn. m akovi i m aci,
g. mn. m aaka/m akova - zool. mujak
make; arg. naoit, zgodan mukarac;
iskusan i pouzdan ovjek; valjak za
kreenje.
m ae im. s. r., g. jd. m aeta, zb. im.
maad, hip. - m ladune make, mai,
m aevalac im. m. r., g. jd. m aevaoca, n.
mn. m aevaoci, g. mn. m aevalaca borac maem; sportski takm ac u m ae
vanju.
m aevanje gl. im. s. r. od maevati se nadm etanje u borbi maevima.

m aevati (se), gl. nesvr., prez. maujem

(se) - boriti se, takmiiti se maevima,
m ai im. m. r., n. mn. m aii - mlado od
make; mae.
m aiji prid. odr. v. - koji pripada maki ili
potie od nje, koji je svojstven maki.
m aka im. . r., g. jd. m ake, dat. jd.
m aki, g. mn. m aaka/m aki - zool.
dom aa ivotinja koja lovi mieve;
prenes. izazovna i privlana djevojka,
m aketina im. . r., augm., pejor. - velika
i runa maka; makurina.
m akica im. . r., em. - mala i umiljata
maka; maca.
m aeha im. . r., d.. jd. m aehi, g. mn.
m aeha - oeva druga ena, ona koja
nije prava majka,
m aehm skl prid. odr. v. - svojstven m a
ehi, nejednak, neregularan, neprave
dan, diskrim inatorski.
m aehlnski pril. - na nain maehe,
m ai gl. svr., prez. maknem - maknuti,
pom jeriti s mjesta, maknuti,
m auhica im. . r., g. jd. mauhice vrtni cvijet bez mirisa; "dan i no",
m ada vezn. - prem da, iako, i pored toga
to.
madrac im. m. r. (tal.), g. jd. m adraca, n.
mn. m adraci, g. mn. m adraca - elasti
ni opruni uloak za krevet; duek.
M aar/M adar im. m. r. - pripadnik ma
arskog naroda, dravljanin Maarske.
M aarska/M adarska im. . r. - geogr,
zemlja u srednjoj Evropi, postojbina
M aara, gl. grad Budimpeta,
m aarski prid. odr. v. - koji potie ili
pripada M aarim a, koji je svojstven
Maarima,
maija im. . r. - v. magija,
m aioniar im. m. r . - onaj koji se bavi
magijom; opsjenar, iluzionista; obma
njiva.

maestro im. m. r. (tal.), g. jd. maestra poasni naziv za kakvog velikog maj
stora (umjetnika, muziara, naroito di
rigenata, ahista),
mafija im. . r. (tal.) - hist. tajna klanovska nasilnika organizacija na Sici
liji; prenes. podzemlje, kriminalci, raz
bojnika organizacija, teroristi,
mafija/mafija im. m. r., n. mn. mafijai/
mafijai - pripadnik mafije, kriminalac,
siledija, iznuiva.
mag im. m. r. (hebr.), n. mn. magovi vra, arobnjak, gatar; mudrac; moan i
sposoban ovjek; majstor, spretan ov
jek.
magacin im. m. r. (tur.) - magazin,
magacionar im. m. r. (tur.) - magazioner.
magarac im. m. r., g. jd. magarca, vok.
jd. magare, g. mn. magaraca - kopi
tar iz porodice konja, domaa tovama
ivotinja; reg. kenjac, tovar; pren. sim
bol tuposti; tvrdoglav i tup ovjek,
magarad zb. im. . r. od magare,
magaraluk im. m. r. (tur.), n. mn. magarluci - magarei posao, budalatina, magaratina; ludorija, nevaljalost.
magari im. m. r., em. - mali magarac,
magare.
magarina/magarina im. m. r., augm. veliki magarac; prenes. izuzetno tvrdo
glava osoba,
magare im. s. r., g. jd. magareta -maga
rac.
magarei prid. odr. v. - koji je svojstven
magarcu.
magaretina im. . r., g. jd. magaretine,
g. mn. magaretina - ludorija, nevalja
lost, budalatina,
magarica im. . r. - enka magarac, kenja; ona koja je namagarena.
magaza im. .r. (ar.), g. jd. magaze, n.
mn. magaze, g. mn. magaza - magazin,
duan sazidan od kamena, podrum;
skladite, stovarite; riznica,
magazin i magacin im. m. r. (tur.) skladite robe, stovarite; asopis; TVemisija; spremnik za municiju kod
automatskog oruja, arer,
magazioner im. m. r. (tur.) - radnik u
skladitu robe.
magbul/makbul nepr. prid. (ar.) - cije
njen, drag, pribran; uslian, uvaen,
usvojen.

maglovitost
magian prid. (gr.), odr. v. magini oaravajui, aroban, neodoljivo privla
an.
magino pril. - na magian nain,
magija im. . r. (gr.), g. jd. magije, g.
mn. magija - tajanstvena natprirodna
mo, arolija, arobnjatvo; bavljenje
tajanstvenim, natprirodnim moima i
silama, aranje,
magistar im. m. r. (lat.) g. jd. magistra, n.
mn. magistri, g. mn. magistara - zvanje
onoga k o je magistrirao; nauni stepen,
magistar im. m. r. (lat.) - farmaceut,
apotekar.
magisterij im. m. r. (lat.) - nauni stepen
magistra.
magistrala im. . r. (lat.), g. jd. magis
trale, n. mn. magistrale - iroka i mode
ma cesta, glavna saobraajnica; uope:
glavna linija na koju se prikljuuju spo
redne.
magistralan prid. (lat.), odr. v. magis
tralni - glavni, osnovni, temeljni,
magitsrand im. m. r. (lat.) - student post
diplomskog studija koji jo nije odbra
nio magistarski rad.
magistrat im. m. r. (lat.) g. jd. magistrata
- gradska uprava, poglavarstvo, vijeni
ca.
magistrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
magistriram - stei/sticati zvanje magi
stra, postati magistar, poloiti magistar
ski ispit, odbraniti magistarski rad.
magla im. . r., g. jd. magle, n. mn. mag
le, g. mn. magli - zgusnuta isparenja pri
zemlji; dim; prenes. neto nejasno, neo
dreeno, nepouzdano i neizvjesno,
maglica im. . r., em. - mala magla,
magliast prid., odr. v. magliasti - koji je
poput magle, zamagljen; prenes. prili
no mutan, nejasan,
maglina/maglina im. . r. - daleki skup
zvijezda u svemiru,
maglovit prid., odr. v. magloviti - koji
ispoljava svojstva magle; koji je u maglif obavijen maglom, pun magle; pre
nes. mutan, nejasan,
maglovito pril. - kao kroz maglu, nejasno,
mutno.
maglovitost im. . r., instr. jd. maglovitou/magldvitosti - stanje onoga to je
maglovito.

magma
magma im. . r. (gr.), g. mn. magmi/
magma - geol. uarena rastaljena masa
u utrobi Zemlje, izmeu kore i jezgra,
magnat im. m. r. (lat.) g. jd. magnata krupni zemljoposjednik, feudalac ili
kapitalista; velika,
magnet im. m. r. (gr.), g. jd. magneta tijelo koje ima svojstvo privlaenja
gvoa i elika,
magnetian prid., odr. v. magnetini koji ima svojstvo magneta; prenes. pri
vlaan, neodoljiv,
magnetisati/magnetizirati gl. nesvr.,
prez. magnetisemJmagnetizJram - pre
nositi, provoditi svojstva magneta na
neto to nije namagnetisane.
magnetizovati gl. nesvr., prez. magnetizujem - magnetizirati/magnetisati,
magnetit im. m. r. (gr.) - gvozdeni oksid,
prirodni magnet,
magnetizacija im. . r. (gr.) - prenos
magnetizma na ono to nije namagneti
sane.
magnetizam im. m. r. (gr.), g. jd. ma
gnetizma - svojstvo onoga to ima mag
net ili je namagnetisane,
magnetofon/magnetofon im. m. r. (gr ),
g. jd. magnetofona/magnetofona - ure
aj za snimanje i reprodukciju zvuka,
magnetni/magnetski prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na magnet,
magnezij, im. m. r., g. jd. magnezija srebmastobijeli metal male gustoe, he
mijski element iz grupe luina; hem.
simbol Mg.
magnezijev prid. odr. v. (gr.) - koji vodi
porijeklo od magnezija,
magnezljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na magnezij;
magnituda im. . r. (lat.) - mjera za
energiju potresa prema Richterovoj i
Merkalijevoj ljestvici,
magnolija im. . r. (lat.) - ukrasno
zimzeleno drvo, porijeklom sa Dalekog
istoka, s bijelim tulipanastim cvjetovi
ma.
magnovenje/magnovenje/magnovenje
im. sr. r. (cslav.) - tren, trenutak, asak,
magrib im. m. r. (ar.) - zapad.
Magrib - naziv za arapske zemlje zapad
no od Misira (Egipta), tj. Libiju, Tunis,
Alir i Maroko.

359

358
Magribija im. . r. (ar.) - Zapadna, ime
damije u sarajevskoj etvrti Marindvor, nekada najzapadnija gradska da
mija.
Magriblija im. m. r. (ar.) - Arap s Magri
ba.
mah im. m. r., lok. jd. m ahu, n. mn.
mahovi, g. mn. mahova - kretnja, pok
ret, zamah; prenes. tren, period.
mah im. m. r. (njem.), g. jd. maha - jedi
nica mjere za brzinu zvuka, primjenjuje
se u avionskom saobraaju.
Mahabharata im. m. r. (sanskrt.) najvei indijski junaki ep o kralju
Bharatu sa preko 200.000 stihova,
mahagonij im. m. r. (indijan.) - fino tvrdo
lahko i trajno graevinsko drvo crvenkastosmee boje.
mahala im. . r. (ar.) g. mn. mahala - dio
grada, etvrt, kvart; selo, zaselak,
mahala im. m. r. (ar.), g. jd. mahala osoba koja se bavi mahalatvom; raskopua.
mahalaki prid. odr.v. (ar.) - koji je
svojstven mahala tvu.
mahalaki pril. (ar.) - na mahalaki nain,
traerski.
mahalatvo im. s. r. (ar.) - bavljenje
mahalskim poslovima, na mahalski na
in, velianje mahale; pejor. sitnosopstvenitvo, traanje,
mahalati gl. nesvr. (ar.), prez. mahalam
- razglabati, traati,
mahalhaa im. m. r. (ar.-tur.), g. mn.
mahalbaa - elnik jedne mahale, seo
ski starjeina,
mahaldija im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. mahaldije - osoba koja se bavi mahala
tvom; raskopua, mahala.
mahalelija im. ni. r. (ar.-tur.) g. mn .-.ma
hale lija - stanovnik mahale; mahaljanin.
mahalski prid. odr.v. (ar.) - koji potie ili
pripada mahali (npr. mahalska da
mija).
mahalski pril. (ar.) - na nain mahale,
mahalaki.
mahalua im. m. r. (ar.) - osoba koja se
bavi mahalatvom, raskopua.
mahana/mahana im. . r. (perz.), g. mn.
m a h a n a /m a h a n a - ob. mana, tjelesni ili
umni nedostatak, manjkavost, pogreka,
zamjerka; falinka.

mahandija im. m. i . r. (ar.-tur.) - osoba

koja svemu nalazi mahane,
maharada im. m. r. (ind.), g. jd.
maharade - titula indijskih velikaa,
mahati gl. nesvr., prez. maseni - podi
gnutom rukom praviti ravnomjerne rit
mine pokrete as na jednu as na dru
gu stranu.
maher im. m. r. (njem.), g. jd. mahera, g.
mn. mahera - umjean i spretan ovjek,
mahfil im. m. r. (ar.) g. jd. mdhfila, g. mn.
mahfila - galerija u damiji gdje obino
klanjaju ene.
mahinalan, prid. (lat.), odr. v. mahinalni mehaniki, nesvjestan kao stroj, nehoti
an.
mahluk im. m. r. (ar.), g. jd. mahluka,
vok. jd. mahlue/mahluku - stvorenje,
ivo bie; ivotinje,
mahmuran prid. (ar.), odr. v. mahmurni mamuran, mrzovoljan, u stanju iscrplje
nosti i glavobolje nakon opijanja alko
holom.
mahmurluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn.
mahmurluci - mamurluk, stanje iscrp
ljenosti i glavobolje u vrijeme trijenjenja nakon pijanstva, mrzovolja,
mahmurno pril. (ar.) - mamurno, mrzo
voljno, bunovno,
mahnit prid. (ar.), odr. v. mahniti - lud,
luckast, mamen, pomaman, bijesan, ne
uraunljiv.
mahnitati gl. nesvr. (ar.), prez. mahni
tam - ludovati, budalasati.
mahnitost im. . r. (ar.), instr. jd. mahni
tosti/mahnitou - ludost, budalatina,
mahnitov im. m. r. (ar.), g. mn. mahnitovd - luckast ovjek, blentov, iriaddija, bezveznjak.
mahnuti gl. svr., prez. mahnem - prema
nesvr. mahati.
mahom pril. - odreda, veinom; preteno,
najee.
mahovina/mahovina im. . r., g. mn.
mahovina!mahovina - bot. niska i gu
sta biljka koja raste u zajednici s
liajem (pioniri vegetacije) na zemlji,
drveu, stijenama; fig. - neto nevano,
svakodnevno, obino,
mahrama im. . r. (ar.) g. jd. mahrame marama; ubrus, runik, pekir; krpa,
rubac, boa kojom ene pokrivaju
glavu.

majica

mahramica im. . r., em. - maramica,

mala mahrama.
mahsuz pril. (ar.) - maksuz, naroito,
specijalno, osobito,
mahsuzfja im. . r. (ar.), g. jd. mahsuzije,
g. mn. mahsuzija - maksuzija, naroit
dar; specijalan odnos; poseban status,
maher im. m. r. (ar.) g. mn. mahera mjesto gdje e se po muslimanskom
vjerovanju iskupiti sav svijet na Sudnji
dan; mnotvo ljudi, masa svijeta,
mahuna im. . r., g. mn. mahuna - plod
graha ili graka u kojem se nalazi
zrnevlje ovih biljki, boranija,
mahunarka im. . r., dat. jd.. mahunarki biljka koja kao plod ima mahunu sa
zrne vij em.
mahune im. pi. tant. - mahunasto povre,
mladi grah u mahuni.
maj im. m. r. (lat.) g. jd. maja, g.mn.
majeva - peti mjesec u godini po gre
gorijanskom kalendaru; slav. svibanj..
maja im. . r. (perz.) g. mn. maja i m aji vrsta kvasca, ferment za sirenje mlije
ka; sirite.
maja im. . r., g. mn. maja - domaica,
kuanica.
majasil/mujasil im. m. r. (ar) - kona
bolest, uljevi,
majica im. . r. - em. i hip. - majka od
milja, majkica.
majin/majin prid.- koji potie od majke
ili njoj pripada, majkin,
majinski prid. odr. v. - koji je svojstven
majci, poput majke,
majinski pril. - kao majka, na majinski
nain, poput majke,
majinstvo im. sr. r., g. mn. majinstava stanje ili svojstvo majke, materinstvo,
majdan im. m. r. (ar.) - rudnik, rudokop,
mjesto odakle se vadi ruda ili kamen,
kamenolom; pren. neiscrpno blago;
izvorite.
majdandija im. m.r. (ar.-tur.) - rudar.
Maje im. pi. tant. - Indijanci koji su ivje
li u Srednjoj Americi, o njihovoj kulturi
danas svjedoe tupe piramide, tvrave,
slikovno pismo, kalendar,
majica im. . r. - posebni dio rublja koji
se nosi ispod koulje, potkoulja; dio
rublja, haljinka koja se nosi umjesto
koulje.

majka
majka im. . r., dat. jd. m ajci, g. mn.
maj kf - ona koja je rodila, roditelj ica,
roditelj ka.
majka im. . r. - nena, nana, baba, stara
majka. *
majkin prid. odr. v. - koji potie od majke
ili njoj pripada, majin,
majkin prid. odr. v. - nanin, nenin, babin,
majmun im. m. r. (tur.) g. mn. majmuna ovjekoliki sisar, najrazvijeniji predsta
vnik ivotinjskog svijeta, iz reda prima
ta; pejor. necivilizovan ovjek, neovjek, divljak, glupan,
majmunast prid. (tur.), odr. v. majmunasti - koji ima osobine majmuna, koji
nalikuje majmunu, koji je poput maj
muna.
majmunad zb. im. (tur.) od majmune,
majmune im. s. r. (tur.), g. jd. majmuneta - mladune majmuna, majmuni;
hip. od majmun,
majmunica im. . r. - enka majmun,
majmunisati gl. nesvr., prez. majmuniem - initi budalatine, praviti ludorije;
glupirati se.
majmunluk im. m. r. (tur.), n. mn.
majmunluci - majmunski postupak, ne
ljudski in, gluparija, budalatina, div
ljatvo, podvala,
majmunolik prid. (tur.), odr. v. majmundliki - koji je po opim svojstvima grae
nalik majmunu; majmunast,
m ajm unski prid. odr. v. - koji se odnosi
na majmune,
majmunski pril. - poput majmuna,
majoneza im. . r. (fr.) - idak hladni
umak od umanceta, senfa, ulja i sire
ta.
major im. m. r. (lat.), vok. jd. majore,
instr. jd. majorom - vii oficirski in.
majorana im. . r. - zain mauran,
majorica im. . r. (lat.) - ena major,
majorovica im. . r. (lat.) - majorova
supruga.
majorizacija im. . r. (lat.) - prevladava
nje, dominacija veine; boljevizam,
majorizirati/majorizovati/majorisati gl.
nesvr. (lat.), prez. maj oriziram/maj orizujem/majdriem - prevladavati, uspo
stavljati veinu; nadglasavati,
majstor/majstor im. m. r. (njem.) - obr
tnik, samostalni zanatlija; specijalist,
uzoran i savren strunjak; umjetnik;

361

360
rang u nekim sportskim disciplinama;
prenes. lukavac, prepredenjak,
majstorica im. . r. - ena majstor,
majstorica im. . r. - odluujua, pre
sudna utakmica ili partija aha.
majstorija im. . r. - vjeto izvedeno
djelo, majstorluk, majstorstvo,
majstorluk im. m. r. (njem.-tur.) - vjeto
izvedeno djelo, majstorija, majstorstvo,
majstorski prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od majstora,
majstorski pril. - na nain majstora,
majstorstvo im. sr. r. - vjeto izvedeno
djelo, majstorija, majstorluk.
mak im. m. r., g. jd. maka, n. mn. makovi
- jednogodinja biljka jarkocrvenih
cvjetova od ijeg se ploda spravlja opi
jum.
Mak - pjesniko ime velikog bosanskog
pjesnika Mehmedalije Dizdara (akro
nim od: MehmedAlijaKasimov).
makadam im. m.r. - ugaen put nasut
zdrobljenim kamenom (po imenu kot
skog ininjera Mac Adama).
makar vezn. - bar, barem, pa ma, iako.
makara im. . r. (tur.) g. mn. makara/
makara - mosur sa namotanim kon
cem, vitao, vitlo, koturaa,
makaroni im. m. r. pl.tant. (tal.) - jelo od
suhog tijesta cjevasta oblika,
makase/makaze im. pi. tantum (tur.) - ob.
makaze, noice, kare.
Makedonac im. m. r., vok. jd. Makedone
- pripadnik slavenskog naroda na jugu
Balkana prema Grkoj.
Makedonija im. . r. - postojbina i drava
Makedonaca na jugoistoku Balkana
izmeu Bugarske, Srbije, Albanije i
Grke.
makedonski prid. odr. v. - koji se odnosi
na Makedoniju i Makedonce,
maketa im. . r. (franc.) g. jd. makete, g.
mn. maketa - skica, model, prethodni,
obino umanjen obrazac neega.
Makijaveli im. m. r. - Nicollo Machia
velli (1469. - 1527.) - ital. historiar i
politiar koji je u svojoj knjizi "Vladar"
1513. izloio naela politike po kojima
su za stvaranje jake vlasti u dravi
doputena sva sredstva nezavisno od
ikakvog moralnog kriterija.
makijavelist(a) im. m. r., g. jd. makijaveliste - pristalica makijavelizma.

makijavelistiki prid. odr. v. - koji potie

ili pripada makijavelizmu,
makijavelistiki pril. - na nain makijaveliste.
makijavelizam im. m. r. - pokret zasno
van na naelima Makijavelijeve politi
ke.
makovnjaa im. . r. - kola ili pita od
maka.
makro- pref. (gr.) - prvi dio sloenica sa
znaenjem: velik (npr. makroprojekt).
makro (franc.) - svodnik; onaj koji se
stara o prostitutkama i prodaje ih za
novac.
makrobiotika im. . r., dat. jd. makro
biotici - nauka koja u ishrani preporu
uje zdravu hranu,
makrokosmos/makrokozmos im. m. r.
(gr.) - sveopi univerzum.
maksima im. . r. (lat.) - saeta misao,
geslo, naelo,
maksimalan prid. (lat.) odr. v. maksi
malni- najvei; suprot, minimalan.
maksimalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. maksimaliste, n. mn. maksimaliste - onaj
koji zagovara najvie zahtjeve; suprot,
minimalista.
maksimalno pril. (lat.) - u najveoj mjeri,
do kraja, u cjelini,
maksimum im. m. r. (lat.) - najvea
mjera; suprot, minimum,
maksum im. m. r. (ar.) - malodobno, ne
jako dijete,
maksume im. sr. r. (ar.), g. jd. maksumeta - djetence, djetece,
mal prid., odr. v. mali', komp. manji - koji
je po veliini ispod srednje mjere,
mal im. m. r. (ar.) - imovina, imetak;
blago, stoka.
mala poim. prid. . r. - razg. hip. naziv za
djevojku.
malac im. m.r., g. jd. mlca, n. mn. malci,
g. mn. malaca, hip. - malodobno elja
de, djeak, malian; mali ovjek,
malahit im. m. r. (gr.), g. mn. malahita mineral svijetlozelene boje
malaksati gl. svr. i nesvr, prez. malaksam - onemoati, posustati, splasnuti,
malarian prid. (tal.), odr. v. malarini zaraen malarijom,
malarija im. . r. (tal.) - zarazna bolest
koju prenose komari.

malodunost

malice pril. - posve malo; trunicu, mrvi

cu..
malehan/malehan prid., odr. v. malehni i
malehni - ob. mal, malen.
malen prid., odr. v. maleni, komp. manji malehan, malean,
malenkost im. . r., instr. jd. malenkosti i
malenkou - neznatnost, sitnica, bez
naajnost,
maler im. m. r. (fr.) - peh, neprilika,
malerozan prid. (fr.), odr. v. malerozni naklonjen neprilikama, baksuz,
malean, prid., odr. v. m aleni - malen,
malehan.
Malezija im. . r. - muslimanska zemlja
u jugoistonoj Aziji, glavni grad Kuala
Lumpur.
maliciozan prid. (tal.-fr.), odr. v. malicizn i- pakostan, zloban, potcjenjivaki.
maligan prid. (lat.), odr. v. maligni zloudan, poguban, kodljiv, opak, zao,
opasan, suprot, benigan.
malina im. . r., g. mn. malina - umska
grmolika biljka sa veoma ukusnim
zrnastim plodom,
malinov prid. odr. v. - koji je od maline,
malinovac im. m. r., g. jd. mdlinovca alkoholno pie od maline; sok ili sirup
od maline.
malian im. m. r., g. jd. maliana, g. mn.
maliana - djeak, pikule.
malko pril. em. hipok. - malice.
malo pril., komp. manje - u neznatnom
obimu ili koliini; nedovoljno.
malo- pref. - u sloenicama odreuje da je
u manjoj mjeri izraeno ono to je u
njenom drugom dijelu (up. malobro
jan).
malobrojan prid., odr. v. malobrojni - u
malom broju,
malodoban prid., odr. v. malodobni - s
malo godina, maloljetan,
maloduan/maloduan prid., odr. v. maloduni/maldduni - bez samopouzda
nja i odlunosti; kolebljiv,
maloduje/maloduje im. sr. r., g. jd.
maloduja/maldduja - stanje slabosti i
neodlunosti, malodunost,
malodunik/malodunik im. m. r., vok.
jd. malodunie/malddunie - malodu
an ovjek; nevoljnik,
malodunost/malodunost im. . r., instr.
jd. malodunou/malodunosti i mald-

malogradski
dunou/malddunosti - osobina malodunih ljudi, maloduje,
malogradski/malogradski prid. odr. v. koji je osobina malog grada, provincij
ski; supr. velegradski,
malograanin im. m. r., n. mn. malograani - ovjek ogranienog duha, uahuren ovjek, poluinteligent.
malograanski prid. odr. v. - koji se
odnosi na malograane.
malograanski pril. - na nain malogra
anina.
malograantina im. . r. - skup osobina
malograana, mentalitet polusvijeta,
malokalibarski prid. odr. v. (gr.-ar.) malog kalibra, promjera,
malokrvan prid., odr. v. malokrvni - blje
dunjav, anemian, kojem nedostaje
krvi.
maloljetan prid., odr. v. maloljetni - koji
ima nedovoljno godina za zrelost, ma
lodoban, nezreo, suprot, punoljetan,
maloljetnost im. . r., instr. jd. maloljet
no u/malolj etno ti - doba nezrelosti;
suprot, punoljetnost,
malo-pomalo pril. - odmjereno, postepe
no, mic po mic, korak po korak,
maloposjednlk im. m. r., vok. jd. malopsjednie, n. mn. malopsjednici onaj koji ima malo zemlje u posjedu;
suprot, veleposjednik,
maloprije pril. - prije kratkog vremena,
maloprodaja im. . r. - trgovina na malo,
pojedinana prodaja; suprot, velepro
daja.
malotiraan prid., odr. v. malotirazni koji ima mali broj primjeraka,
malouman prid. odr. v. maloumni zaostao u razvoju, slabouman, ograni
en, blentav, retardiran,
mal-sahibija im. m. (i .) r. (ar.) imuan, bogat ovjek, veleposjednik.
Malta im. m. r. - ostrvska drava u
Sredozemnom moru.
malta im. . r. (njem.) - carina, troarina;
mitnica; razg. malter, buka,
malter im. m. r. (njem.) - buka, vezivno
sredstvo pri zidanju ili fasadiranju (od
krea, pijeska i vode),
malterisanje gl. im. s. r. (njem.) - lijeplje
nje zidova malterom, postupak ili rad
nja pravljenja fasade na kui.

362

363
malterisati gl. nesvr. (njem.), prez. mal
te riem - nanositi malter na zid, initi
malterisanje.
malteki prid. odr. v. - koji pripada Malti.
maltretirati gl. nesvr. (fr.), prez. maltre
tiram - loe postupati s kim, kinjiti,
uznemiravati ili zlostavljati koga.
malverzacija im. . r. (fr.) - manipulacija,
pronevjera, utaja.
malj im. m. r., g. jd. malja, g. mn. mljevi
- veliki eki, bat.
malja im. . r., g. mn. malja - dlaica,
ruta, runja.
maljav prid., odr. v. maljavi - obrastao
maljama, dlaicama,
maljavost im. . r., instr. jd. maljavosti/
maljavou - obraslost maljama, dlai
cama, dlakavost.
ni am im. m. r. - ob. mamac, vab.
mama im. . r. - mam, mamac, vab.
mama/mama im. . r., g. mn. mama,
hipok. - majka, mater.
mamac im. m. r., g. jd. mmca, g. mn.
mamaca - mamilo, klopka; lano obe
anje, prevara,
mamen prid., odr. v. mdmeni - uzrujan,
srdit, ljut, bijesan, pomaman,
mamin/mamin prid. odr. v. - koji pripada
ili potie od mame.
mamiti gl. nesvr., prez. mamim, trp. prid.
mamljen - pridobijati, privlaiti, navo
diti na mamac,
mamlaz im. m. r. (ma.), g. mn. mdmlazd
- tupan, bukvan, glupak, nespretnjakovi, mahnitov, tikvan, zvekan.
mamljenje gl. im. s. r. od mamiti.
mamut im. m. r. (rus., iz jakutskog), g.
mn. mamuta - vrsta ogromnih praivotinja poput slona, izumrlih u ledenom
dobu.
mam utski prid. odr. v. - koji se odnosi na
mamuta, ogromnih dimenzija, kolosa
lan.
mamutski pril. - poput mamuta,
manastir im. m. r. (gr.) - crkvena zgrada
za izdvojeni ivot pravoslavnih monaha
i monahinja, samostan,
mandal im. m. r. (tur.), g.mn. mandala greda za zapiranje vrata, zasun, zasov
nica, zavor,
mandaliti gl. nesvr. (tur.), prez. mdndalim - stavljati mandal, zatvarati manda
lom, zapirati vrata.

mandarin im. m. r. (sanskrt), g. jd.

mandarina - najvii civilni ili vojni
dravni inovnik u Kineskom carstvu.
mandarina im. . r. (tal.) - mediteranska
voka iz reda citrusa, bogata C-vitaminom.
mandarinski prid. odr. v. (sanskrt.) - koji
se odnosi na mandarina, koji je svojs
tven mandarinu,
mandarinski pril. (sanskrt.) - poput man
darina.
mandat im. m. r. (lat.) - nalog, punomo,
punovlasna pogodba; vrijeme odreeno
za neki posao, dunost,
mandatar im. m. r. (lat.), g. jd. manda
tara, vok. jd. mandatare/mandataru povjerenik, opunomoenik,
mandolina im. . r. (tal.) - muziki
instrument sa pet pari ica natimanih
po kvintama.
mandra im. .r. (gr.), g. mn. mandri/
mandra - jednostavno obansko jelo od
kukuruzna mliva; pastirski bivak, mje
sto na planini gdje se nalaze torovi i
kolibe u kojima se spravlja sir.
mandragora im. . r. (tal.), g. mn. man
dragora - biljka s ovjekolikim korije
nom, okoloep, bunika,
mandrljati gl. nesvr., prez. mandrljam raditi povrno i nespretno,
maneken im. m. r. (fr.), g. jd. manekena promotor novih modela odjee,
manevar/manevar im. m. r. (fr.) g. mn.
manevara - pokret vojne jedinice za
izvrenje zadatka; vjebe velikih vojnih
jedinica; kretanje lokomotive po vie
kolosijeka radi sklapanja kompozicije
voza; prenes. izvrdavanje.
manevarski/manevarski prid. odr. v. koji se odnosi na manevar,
manevarski/manevarski pril. - na nain
manevra, poput manevra,
manevrlrati/manevrisati
gl.
nesvr.,
prez. manevriram/manevriem - izvodi
ti manevre; taktizirati,
mangal im. m. r.( ar.), g. mn. mangala posebna povea tanjirasta posuda na
nogarima u koju se mee eravica radi
zagrijavanja prostorije, podgrijavanja ili
odravanja toplote jela ili kahve.
mangup im. m.r. (ar.), g. jd. mangupa nestanik, dokoliar; propalica, drznik.

manipulirati

mangupluk im. m. r. (ar.-tur.), vok. jd.

mangiiplue, n. mn. mangiipluci, g. mn.
mangupluka - nestaluk, nepodoptina,
neobuzdanost; drskost,
mangupski prid. odr. v. - koji potie ili
pripada mangupu,
mangupski pril. - kao mangup, poput
mangupa.
manifest im. m. r. (lat.) - proglas, objava,
obznana.
manifestacija im. . r. (lat.) - javno ispo
ljavanje pogleda i stavova,
manifestlranje/manifestovanje gl. im. s.
r. (lat.) od manifestirati/manifestovati,
manifestirati/manifestovati gl. nesvr.
(lat.), prez. manije stiram/manife tujem
- javno izraavati, ispoljavati, iznositi u
javnost.
maniheizam im. m. r. (perz.), g. jd. manihelzma - filozofsko-religijsko dualisti
ke uenje utemeljeno na suprotnosti
Dobra i Zla.
manihejac im. m. r. (perz.), g. jd. mani
hejca, g. mn. manihejaca - pripadnik
pagansko-kranskog dualistikog ue
nja koje je utemeljio Perzijanac Manes,
manihejski prid. odr. v. (perz.) - koji
pripada ili potie od manihejca.
manihejski pril. (perz.) - kao manihejac,
poput manihejca.
manija im. . r. (gr.) - bolesno psihiko
stanje opsjednutosti neim; snana bo
lesna strast; zanos za neim,
manijakl prid. odr. v. (gr.) - koji potie
ili pripada manijaku,
manijacki pril. (gr.) - na nain manijaka,
poput manijaka,
manijak im. m. r. (gr.) - onaj koji pati od
manije.
manijakalan prid. (gr.), odr. v. manija
kalni - sa svojstvima manije, koji sadri
maniju.
manipulacija im. . r. (lat.) - baratanje,
rukovanje; prenes. vjeto varanje i izvo
enje podvala,
manipulant im. m. r. (lat.), g. mn. manipulanata - rukovalac, nii slubenik u
uredima i firmama; prenes. prevarant,
manipullrati/manipulisati gl. nesvr.
(lat.), prez. manipuliram/manipidiem rukovati, baratati; upravljati ijim pos
tupcima.

manir
manir im.m. r. (fr.) - ustaljen nain
ponaanja; umjetniki stil.
manirist(a) im. m. r., g. jd. maniriste koji se dri odreenih manira,
maniristikl prid. odr. v. (fr.) - koji ima
osobine maniriste, poput maniriste.
maniristiki pril. (fr.) - na nain maniri
ste.
manirizam im. m. r. (fr.), g. jd. manirizma, n. mn. manirizmi, g. mn. manirizama - strogo pridravanje ustaljenih
pravila; nategnutost, izvjetaenost.
mansarda im. . r. (fr.), g. jd. mansarde,
n. mn. mansarde, g. mn. mansarda/
mansarda - potkrovlje, stan u potkrovIju.
mansardni prid. odr. v. - koji se odnosi
na mansardu.
mantati se gl. nesvr. (gr.), prez. manta
se - imati vrtoglavicu,
mantija im. . r. (gr.) - dugi sveeniki
ili sveteniki ogrta,
mantija im. m. r. (gr.) - pop, sveenik,
mantil im. m. r. (njem.) - lahki ogrta,
manuelan prid. (lat.), odr. v. manuelni runi, koji se izvodi rukom, runo,
manufaktura im. . r. (lat.) - runa pro
izvodnja; rukotvorina,
manuskript im. m. r. (lat.), g. jd. manu
skripta, g. mn. manus kripti/manuskripta/manuskripata - rukopis,
manjak im. m. r., g. jd. manjka, n. mn.
manj ci/manj kov i - ono to nedostaje,
nedostatak; suprot, viak.
manje pril., komp. od malo - izraz za ra
unsku radnju oduzimanja, minus,
manjina im. . r., g. mn. manjina - manji
dio cjeline; suprot, veina,
manjkanje gl. im. s. r. od manjkati,
manjkati gl. nesvr., prez. manjkam, pril.
sad. manjkajui - nedostajati, faliti,
manjkav prid., odr. v. manjkavi - nepot
pun, nedostatan, falian,
manjkavost im. . r., instr. jd. mdnjkavou/manjkavosti - nedostatak, falinost.
mapa im. . r. (lat.), g. jd. mape, g. mn.
mapa - zemljopisna, geografska karta;
karta, plan (posjeda, imanja, kue, pu
tovanja).
mar im. m. r. - briga, brinost; marljivost,
prilenost
marama im. . r. - rubac, maramica,
mahrama.

365

364
maramica im. . r., em. - mala marama,
rubac, mahrama.
maran prid., odr. v. marni - radin,
marljiv, vrijedan,
maraska im. . r. (tal.), g. mn. maraski primorska (mediteranska) vinja,
maraton im. m. r. (gr.) - sport, najdua
trkaka disciplina (42.195 m), dobila
naziv prema polju kod grkog sela Ma
raton, koje je pretrao glasnik atinske
vojske da javi o pobjedi nad deseterostruko brojnijom perzijanskom voj
skom.
maratonski prid. odr. v. (gr.) - dugo
trajni.
maratonski pril. (gr.) - dugotrajno, na
maratonski nain,
marcipan im. m. r. (tal.), g. jd. marcipna
- kola od badema i eera,
marelica im. . r. (njem.) - voka utih
mehkih plodova sa kopicom, marela,
kajsija.
marenda im. . r. (tal.), g. mn. marendi doruak, uina,
margarin im. m. r. (fr.) - biljno maslo,
biljni puter.,
margina im. . r. (lat.), g. mn. margina rub, okrajak, ivica,
marginalija im. . r. (lat.) - primjedba na
rubu knjige, opaska; usputnost, dodatnost.
marginaliziranje/marginalizovanje gl.
im. s. r. od marginalizirati/marginalizovati.
marginalizirati/marginalizovati gl. svr.
i nesvr., prez. marginaliziram/marginalizujem - potisnuti ustranu, uiniti
sporednim,
marifetluk im. m. r. (ar.), n. mn. mari
fetluci - dovitljivost, vjetina, majsto
rija, vragolija, smicalica,
marina im. . r. (tal.) - mornarica; morska
luka za manje brodove u zavjetrini;
slika s morskim pejzaom,
marioneta im. m. r. (fr.) - lutka na uzi
cama u lutkarskom glumitu; prenes.
nesamostalan ovjek kao slijepo orue
u tuim rukama,
marionetski prid. (fr.) - koji se odnosi na
marionete.
marionetski pril. (fr.) - na nain marione
te, poput marionete,
marenje gl. im. s. r. od mariti.

mariti gl. svr., prez. marim - hajati,

obraati panju, osjeati naklonost,
marka/marka im. . r. (fr.) - potanski ili
takseni biljeg razliite vrijednosti; tvor
niki ig, znak tvrtke, obiljeje; dobra
roba ili strunjak,
markiranje gl. im. sr. r. od markirati,
markirati glag. svr. i nesvr. (fr.), prez.
markiram - obiljeiti, oznaiti,
markiz im. m. r. (fr.), g. jd. markiza - ple
mika titula, po rangu izmeu vojvode i
grofa.
markiza im. . r. (fr.) - plemkinja, enska
osoba, prema markiz,
marksizam im. m. r., g. jd. marksizma prema imenu osnivaa Karla Marksa
(1818.-1883.) nauka o razvitku prirode
i drutva; jedno od otkria marksizma
je objanjenje odnosa izmeu kapitala i
rada, odnosno o eksploataciji radnika
od strane kapitalista.
marksist(a) im. m. r. - pristalica mark
sizma.
marksistiki prid. odr. v. - koji se odnosi
na marksiste i marksizam,
marksistiki pril. - na marksistiki nain,
marljiv prid., odr. v. marljivi - koji voli
raditi, koji je vrijedan, predan,
marljivo pril. - predano, priljeno, vrije
dno.
marljivost im. .r., instr. jd. mdrljivou/
marljivosti - radinost, predanost,
marmelada im. . r. (fr.) - slatko koje se
dobija preradom voa.
marseljeza im. . r. (fr.) - francuska revo
lucionarna pjesma iz vremena buroaske revolucije 1792. god.; danas fran
cuska himna,
mar im. m. r. (fr.), g. mn. mareva ritmian i ravnomjeran hod organizo
vane kolone, stupanje, koraanje; kora
nica; vojnika komanda: naprijed!
maral im. m.r. (fr.), g. jd. marala najvii vojni in u nekim vojskama koji
se dodjeljuje zaslunim generalima,
mariranje gl. im. s. r. (fr.) od marirati.
marirati gl. nesvr. (fr.), prez. mariram
- izvoditi mar, stupati u koloni,
marruta im. . r. (fr.) - pravac kretanja
vojske, aviona, zemaljskog saobraaja;
uputstvo za putovanje; prenes. uputa za
bilo kakvo djelovanje.

maslac

mart im. m. r. (lat.) g. jd. marta, n. mn.

martovi, g. mn. martovd - oujak, trei
mjesec u godini,
martovski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi namart.
martoloz im. m. r. (tur.- gr.) - kranski
vojnik u pograninim podrujima Otomanskog Carstva,
marva im. . r. (ma.) - ivotinje, stoka,
marvine im. sr. r. (ma.), g. jd. marvineta - stona jedinka, stono grlo.
mara im. .r. (fr.) - razlika izmeu ku
povne i prodajne cijene, provizija.
masa im. . r. (lat.), g. mn. masa - ukup
nost nekoga tijela; neuobliena tvar,
sirov materijal; mnotvo,
masakr im. m. r. (fr.) - pokolj, krvo
prolie, masovno ubijanje, kasapljenje.
masaa im. . r. (fr.) - blago trljanje
dijelova tijela radi njege i lijeenja,
maser im. m. r. (fr.), g. jd. masera - onaj
koji masira, strunjak za masau.
maska im. .r. (fr.), dat. jd. maski, g. mn.
maski - predmet koji pokriva lice i
prikriva identitet, obrazina, krinka; pri
vidan, vanjski izgled; navlaka na licu ili
dijelu lica radi zaklona, zatite od
praine ili otrovnih plinova; namaz pre
ko lica radi njege,
makara/makara im. . r. (ar.- tur.) ala, ismijavanje, zadirkivanje; minka;
tu za trepavice,
maskenbal im. m. r. (fr.) - bal pod
maskama, ples pod skrivenim identite
tom.
masker im. m. r. (fr.) - strunjak za
maskiranje.
maskiran prid., odr. v. maskirani- koji
nosi masku,
maskirano pril. - tako da je maskiran, s
maskom.
masklfanost im. . r., instr. jd. maskiranou/mdskiranosti - osobina onoga
koji je maskiran,
maskiranje gl. im. s. r. (fr.) od maskirati,
maskirati (se) gl. svr. i nesvr., prez.
maskiram (se) - stavljati masku; preruavati, kamuflirati,
maskota im. . r. (fr.) - predmet ili figu
rica koji simbolizuje neto kao zatitni
znak; hamajlija, zapis, talisman,
maslac im. m. r., g. jd. maslaca, instr. jd.
maslac om/maslac em, g. mn. maslaca -

maslaak
masnoa, maslo izdvojeno iz mlijeka
mehanikim putem, mlado maslo, me
tenjem, puter,
maslaak im. m. r., g. jd. maslaka, n.
mn. maslaci, g. mn. maslaaka - biljka
iz porodice glavoika utog cvijeta,
maslakov prid. odr. v. - koji je od
maslaka.
maslenica/maslenica im. . r., g. mn.
maslanica - pita od polaganih jufki (po
sebno peenih ili nepeenih, isjeenih
ili cijelih) i masla, povlake, kajmaka i
mlijeka.
maslina im. . r., g. mn. masima/maslina
- primorsko-mediteransko dugogodinje
zimzeleno stablo s mesnatim bobiastim plodovima i kopicom, od kojih se
dobija jestivo ulje, zejtin,
maslinarstvo im. sr. r., g. mn. maslinarstava - uzgoj maslina,
maslinast prid., odr. v. m aslinasti- koji je
boje masline, sivozelen.
maslinik/maslinik im. m. r., n. mn. masli
nici/maslinici - zasad maslina, masli
njak.
maslinov prid. odr. v. - koji pripada ili
vodi porijeklo od masline,
maslinjak im. m. r., n. mn. maslinjaci maslinik.
maslo im. sr. r. - proizvod od mlijeka,
puter; masnoa, mast, mrs.
masnica/masnica im. . r. - trag na tijelu
od udarca; modrica.
masno pril. - na nain da sadri mast.
masnoa im. . r. - svojstvo masne tvari,
masnost.
mason im. m. r. (fr.) - pripadnik maso
nskog reda; slobodni zidar,
masonstvo im. s. r. (fr.) - polutajno udru
enje u koje se pristupa uz iskuenja,
ritual i zidarsku simboliku; projekat
duhovnog bratstva graditelja slobodnog
drutva; pejor. masonerija,
masovan prid. (lat.), odr. v. masovni koji ima veliku masu; mnogobrojan,
masovno pril. (lat.) - na masovan nain, u
velikom broju
masovnost im. . r. (lat.), instr. jd. masovnou/masovnosti - svojstvo velike ma
se, mnogobrojnosti.
mast im. . r., g. jd. masti, instr. jd.
mau/masti, g. mn. m asti - jedan od

367

366
sastojaka tkiva ivotinja i biljaka; mas
noa, maslo; maza.
mastan prid., odr. v. m asni - koji ima
svojstva masti,
mastika im. . r. (gr.), dat. jd. mastiki/
mastici - vrsta rakije kojoj je dodat plod
mastiksa.
mastilo im. sr. r. - tinta, sredstvo za
pisanje, mureep.
mastionica im. . r. - dio pribora za
pisanje, boica u kojoj je mastilo, tinta,
mastiti gl. nesvr., prez. mastim - doda
vati mast u neto, podmazivati,
mastodont im. m. r., g. mn. mastddonata
-prahistorijska ivotinja slina slonu, sa
kljovama u obje vilice, ali bez odbram
benih mehanizama za opstanak,
masturbacija im. . r. (lat.) - seksualno
samozadovoljavanje nadraivanjem po
lnih organa, onanija, samoblud, drkanje.
masturbiranje gl. im. s. r. (lat.) od
masturbirati,
masturbirati gl. nesvr. (lat.), prez.
masturbiram - seksualno se samozado
voljavati, onanisati.
masa im. . r. (tur.), g. mn. masa - oeg,
gvozdena lopatica sa dugom drkom za
vaenje vatre i luga iz pei ili za rad
oko vatre i saa na ognjitu,
maala/maallah uzv. (ar.) - s Boijom
voljom, izraz odobravanja, radosti i
podrke,
maenje gl. im. s. r. od mastiti,
maice im. pi. tantum - ara, grnja.
maina im. . r. (gr.) - mehanika
naprava, ureaj, stroj,
mainerija im. . r. (gr.) - unutranji
mehaniki sklop maine, skup strojeva,
maiti gl. svr., prez. maim - ne pogoditi,
promaiti (cilj, metu, temu, rupu),
maiti se gl. svr., prez. maim se posegnuti za im.
makara im. .r. (tal.) - maskirana osoba
u karnevalskim priredbama, razg. neu
kusno odjevena osoba, nakaza.
mana im. .r. (njem.), g. mn. m ani/
mana - ukrasna vrpca vezana na uzao,
uzica; kravata,
marik im. m. r. (ar.) - istok, jedna od
etiri strane svijeta gdje "sunce izlazi".

mata im. . r. - sposobnost stvaranja

predstava nezavisno od neposrednih
ulnih podraaja, fantazija,
matanje gl. im. s. r. od matati,
matarija im. . r., pejor. - izmiljotina
matati gl. nesvr., prez. matam - ispo
ljavati matu, sklapati misli o neemu
nedostupnom, fantazirati, sanjariti,
matovit prid., odr. v. matdviti - pun
mate, nadahnut.
mat im. m. r. (ar.- perz.), instr. jd. matom,
n. mn. matovi - pobjedniki potez u
ahu.
matador im. m. r. (p.), g. jd. matadora glavni borac u borbi sa bikovima; pre
nes. pobjednik; istaknuta osoba, utica
jan ovjek,
matematiar im. m. r. (gr.) - onaj koji se
bavi matematikom, matematiki stru
njak.
matematiki prid. odr. v. (gr.) - koji
potie ili pripada matematici,
matematiki pril. (gr.) - na nain mate
matike, po matematikim principima,
matematik im. m. r. (gr), n. mn. mate
matici - ob. matematiar,
matematika im. . r. (gr.), dat. jd.
matematici - raun, raunjanje, uenje o
veliinama o koliinskim odnosima i
prostornim oblicima stvarnog svijeta,
matematski prid. odr. v. - matematiki,
matereina im. . r., pejor. - materetina.
materetina im. . r., pejor. augm. matereina.
materica im. . r. - uterus, organ kod ena
u kojem se razvija dijete za vrijeme
trudnoe.
materija im. . r. (lat.) - fiziki sastav
stvari, tvar, graa, supstanca.
materijal im. m. r. - graa, gradivo,
sirovina; oprema, pribor; izvor, osnova;
spisi, dokumenti,
materijalist (a) im. m. r. - pristalica mate
rijalizma; arg. sebinjak, koristoljubac,
koji sve posmatra sa stanovita vlastite
koristi
materijalizam im. m. r. - shvatanje svije
ta po kojem je materija u osnovi svega;
suprot, idealizam,
materijalizirati/materijalizovati
gl.
svr., prez. materijaliziram/materijalizujem - preobraziti u materiju, pos-

maven

tvariti, uiniti opipljivim, vidljivim,

stvarnim.
materin prid. odr. v. - koji pripada materi
ili potie od matere,
m aterinski prid. odr. v. - svojstven mate
ri, materin, majinski, maternji.
materinski pril. - na materin nain, poput
matere, pokroviteljski,
materinstvo im. s. r., g. mn. materinstava
- svojstvo ene kao matere,
maternica im. . r. - enski unutranji
polni organ u kojem se zainje i razvija
plod, materica, uterus,
maternji prid. odr. v. - koji potie ili
pripada materi, materinski, majinski.
mati im. . r., g. jd. matere, g. mn. matera
- mater, roditeljka, majka.
matica im. . r., g. jd. matice, g. pi.
maticdlmatica - enka kod pela i dr.
insekata koja nosi jajaca iz kojih se
legu larve; glavna, sredinja struja u
vodenom toku; prenes. ono to je
sredinje, glavno; sredinjica, centrala;
matini vijak, zavrtanj,
matiar im. m. r. - slubenik koji vodi
matine knjige, upisuje vjenane i no
voroene.
matini - koji pripada ili potie od matice,
mator prid., odr. v. mdtori - iron. koji je
zaao u godine, vremean, star.
matrica im. . r. (fr.), g. mn. matrica matica, kaluf, obrazac,
matrijarhat im. m. r. (lat.-gr.) - rodov
ska zajednica s dominacijom majke;
suprot, patrijarhat,
matuh im. m. r. (ar.), n. mn. matusi senilan starac; prid. - senilan; malo
umno lice u erijatu.
matura im. . r. (lat.), g. mn. matura ispit zrelosti na zavretku srednje kole,
maturalnl/maturskl prid. (lat.) - koji se
odnosi na maturu,
maturant im. m. r. (lat.), g. mn. matu
ranata - uenik zavrnog razreda sred
nje kole.
mauzer im. m. r. (njem.) - brzometno
vatreno oruje, mauzerka, brzometka,
automat.
mauzolej im. m. r. (gr.), g. jd. mauzoleja
- nadgrobni spomenik, turbe.
maven prid. (tur.), odr. v. mdveni - mo
dar, plav, mavi.

mavi-kamen
mavi-kamen im. m. r. (tur.) - mineral
modra galica,
mavi neprom. prid. (tur.- ar.) - koji je boje
istog mora ili neba poslije kie; modar,
plav.
ma vilo im. s. r. (tur.), g. mn. mavila plava boja za bojenje,
maviti (se) gl. nesvr.(tur.), prez. mavim
(se) - initi neto mavenim, plaviti;
postajati ili biti maven, modar, plaviti
(se).
m aza1 im. . r. - razmaena osoba, mazno
dijete, mjezime.
maza2 im. . r., g. mn. maza - pripravak
od ljekobilja za lijeenje rana i uboj a,
mehlem; krema za njegu lica.
mazalica im. . r., g. mn. mazalica predmet za mazanje ili ureaj za pod
mazivanje strojeva; mazalo,
mazati gl. nesvr.prez. maem, imp. mazi
- nanositi mazivo na neto.
mazga im. . r., dat. jd. mcizgi, g. mn.
mazgi/mazga - domaa tovarna ivoti
nja, mjeanac pastuha i magarice; pren.
snana i izdrljiva osoba; pejor. tvrdo
glava osoba,
mazgov im. m. r., g. jd. mazgova, g. mn.
mazgova - tvrdoglav, nedokazan ovjek.
mazija im. . r. (fr.) - elik, ocal, nado.
m aziti gl. nesvr., prez. mazim - ispo
ljavati njenost prema nekome, milova
ti.
mazivo im. sr. r., g. mn. maziva - sredstvo
za mazanje i podmazivanje, maza.
maznost im. . r., instr. maznosu/
mznosti - osobina umaene osobe,
maznuti gl. svr., prez. maznem, imp.
mazni - razg. udariti koga, zviznuti;
ukrasti neto, drpiti,
mazohista im. m. r. (njem.) - osoba sklo
na mazohizmu, koja uiva u trpljenju
bola; suprot, sadista,
mazohizam im. m. r. (njem.), g. mn.
mazohizama - polna izopaenost, naka
radnost, kada ovjek polno uiva samo
ako trpi bol, zlostavljanje i nipodatavanje od partnera; uivanje u trpljenju
bola; suprot, sadizam,
mazurka im. . r. (polj.), dat. jd. mazurki
- ivahni poljski narodni ples u troetvrtinskom taktu koji se u 19. stoljeu
proirio po cijeloj Evropi.

369

368
mazut im. m.r. (turkm.) - mineralno
gorivo od nafte, kada se izdvoje benzin,
petrolej i dio ulja.
maenje gl. im. sr. r. od maziti,
mauran im. m. r. - zainska biljka ugo
dna mirisa iz porodice usnatica; majorana.
meandar im. m. r., g. mn. meandara krivudanje rijeke; krivaja.
meazalah uzv. (ar.) - Boe sauvaj, ne daj
Boe.
meblo im. s. r. (fr.) - namjetaj, po
kustvo.
mecena im. m. i . r. (lat.) - dareljiv
pokrovitelj znanosti i umjetnosti,
mecenatstvo im. sr. r., g. mn. mecenatstava - pokroviteljstvo, mecenat.
me im. m. r. (engl.), instr. jd. meom, n.
mn. meovi/meevi - nadmetanje, ta
kmienje, odmjeravanje snaga, utakmi
ca, dvoboj, mejdan.
mee im. sr. r., g. jd. meeta, zb. mead medvjedi, mei.
mei im. m. r. - mlado medvjeda,
medvjedi, mee.
meka im. . r., dat. jd. meki, g. mn.
meki/meaka - enka medvjeda, med
vjedica; razg. naziv za automobil mercedes.
meava im. . r., g. mn. meava/meava nevrijeme, snijena oluja.
med im. m. r., g. jd. meda, n. mn.
medovi/medovi - slatki pelinji pro
izvod od cvijetnog praha.
med prijed. - pjesn. meu, izmeu,
medalja/medalja im. . r. (fr.), g. mn.
medalja/medalja - izgravirana ploica
od neke kovine, odlije, odlikovanje,
kolajna; sport, uobiajeno odlije spor
tistima na vrpci: zlatna, srebrena, bronzana.
medaljon im. m. r. (fr.), g. jd. medaljona
- enski nakit oko vrata u obliku
medalje.
medan prid., odr. v. m edni - koji ima oso
bine meda, koji je poput meda.
medenjak im. m. r., g. jd. medenjaka, n.
mn. medenjaci - pecivo spravljeno od
brana i meda.
meden prid., odr. v. m edeni - od meda,
koji je kao med, s medom,
medeno pril. - slatko kao med.

mednjaa im. . r. - vrsta posebno ukusne

i slatke kruke u Bosni, mednica; kolaua.
medicina im. . r. (lat.) - nauka o ljud
skom organizmu, o njegovim bolesti
ma, o otkrivanju, sprjeavanju i lijee
nju bolesti,
medicinar im. m. r. (lat.), g. jd. medici
nara - medicinski radnik, poslenik, dje
latnik u medicini,
medicinski/medicinski prid. (lat.) - koji
pripada ili potie od medicine,
medicinski pril. - na medicinski nain.
medij im. m. r. (lat.), g. jd. medija, n. mn.
mediji - sredstvo komunikacije; sredina,
splet okolnosti u kojima neto postoji;
okruenje, posrednik,
medikament im. m. r. (lat.), g. mn. medi
kamenata - lijek, mehlem, pomono
sredstvo.
Medina im. . r. (ar.) - sveti grad u
Saudijskoj Arabiji, gdje je nakon pro
gona iz Mekke naao utoite Boiji
poslanik Muhammed, a. s.
mediokritet im. m. r. (lat.), g. jd. medio
kriteta - sredina, osrednjost, neznatnost;
prenes. osoba ogranienih ili osrednjih
umnih sposobnosti,
meditacija im. . r. (lat.) - duboko razmi
ljanje, udubljivanje u neki problem,
unutranji dijalog,
meditativan prid., (lat.), odr. v. medi
tativni - sklon meditaciji, duboko zami
ljen, sklon razmiljanju, misaon.
Mediteran vi. im. m. r. (lat.) - Sredo
zemlje, veliko more izmeu Afrike,
Azije i Evrope i zemlje oko njega,
meditiranje gl. im. s. r. od meditirati.
meditirati gl. svr. i nesvr., prez. medi
tiram - razmiljati, sanjariti, snovati,
zadubiti se, uroniti u misli.
medo im. m. r., g. jd. mede, hip. od
medvjed.
medovaa im. . r. - slatki dovretak
objeda; zahlada, zaslada,
medovina im. . r. - napitak od meda.
medresa im. . r. (ar.- tur.) - vjerska
kola, mjesto gdje se dri nastava, uili
te.
medvjed im. m. r., g. mn. medvjeda divlja zvijer; prenes. nezgrapan ovjek,
medvjei prid. odr. v. - koji potie ili
pripada medvjedu.

meuzavisnost

medlis im. m. r. (ar.), g. jd. medzlisa vijee, savjet, odbor.

mea im. . r. - granica, razdjelnica.
mea im. m. r. - graninik, granini ka
men, menik.
meanlprid. odr. v. - granini, razdjelni,
meer pril. (pers.) - dakle, bogme, stvar
no, zbilja, doista,
meu prijed. - s akuzativom i lokativom,
izmeu.
meudravni prid. - koji upuuje na
odnos vie drava,
meugradski prid. odr. v. - koji upuuje
na odnos meu gradovima,
meuigra im. . r., g. mn. meuigara sporedna, dodatna igra meu glavnim
igrama, razigravanje; prenes. razg. sporedni dogaaj,
meumjesni prid. odr. v. - koji se uspos
tavlja izmeu naseljenih mjesta
meunarodni prid. odr. v. - koji oznaa
va odnose meu narodima,
meunovica im. . r. - ljetni period po
slije Aliuna (Ilindana), traje tri sedmi
ce.
meuovisnost im. . r., instr. meudvisnou/meudvisnost - uzajamna ovisnost,
meuzavisnost,
meuplanetarni prid. odr. v. - koji se
uspostavlja meu planetama,
meuput im. m. r., n. mn. meuputevi prostor izmeu dva puta.
meuratni/meuratni prid. odr. v. - koji
se odnosi na vrijeme izmeu dva rata.
meurijeje im. sr. r. - podruje izmeu
dvije rijeke,
meusobica/meusobica im. . r. - ne
suglasica.
meusobni/meusobni prid. odr. v. - koji
se tie odnosa meu osobama, uzajam
ni.
meustranaki prid. odr. v. - koji se tie
odnosa meu strankama,
meutim vezn. - u zn. ali, dok, ipak.
meuvlae im. sr. r., instr. jd. meuvlan/meuvlasti - vrijeme uspostavljanja
nove vlasti, interregnum,
meuvrijeme im. sr. r. - vrijeme izmeu
dva dogaaja,
meuzavisnost im. . r., instr. jd. meuzdvisnos tu/meuzavisno ti - uzajamna za
visnost, ovisnost.

m ega-

mega- pref. (gr.) - kao prvi dio sloenice

oznaava neto veliko, silno, golemo,
milion puta uveano ono to znai drugi
dio sloenice.
megalomanija im. . r. (gr.) - ludilo
veliine, patoloka tenja za veliinom,
umiljena veliina; samohvala,
megalomanski prid. - koji je svojstven
magalomanu.
megalomanski pril. - na nain megalo
mana.
megdan im. m. r. (ar.) - mejdan, boj,
dvoboj, sukob junaka i isprobavanje
snage i vjetine,
megdandija im. m. r. (ar.-tur.) - uesnik
u megdanu, ovjek spreman za borbu,
mehak prid., odr. v. m ehki, komp. m eki mekan, neotporan na pritisak; prenes.
blag, popustljiv; suprot, tvrd.
mehana im. . r. (tur.) - starinski
ugostiteljski objekat, svratite kraj puta.
mehaniar im. m. r. (gr.) - strunjak u
mehanici.
mehaniki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na mehaniku; koji djeluje pos
redstvom mehanizma, samokretan; pre
nes. koji se dogaa bez uea ljudske
volje, mahinalan,
mehaniki pril. (gr.) - na mehaniki
nain, nehotino, ne mislei,
mehanika im. . r. (gr.), dat. jd. meha
nici - nauka o strojevima, spravama,
aparatima, mainama; strojarstvo, ma
inska tehnika,
mehanizacija im. . r. (gr.) - zamjena
ljudske radne snage mainama, uku
pnost strojeva u procesu raa
mehanizam im. m. r. (gr.), g. jd. meha
nizma, g. mn. mehanizama - unutranje
ustrojstvo stroja ili sprave koje ih stav
lja u pokret; mehaniki sklop nekog
stroja, maine,
mehanizfranje/mehanizovanje gl. im. s.
r. (gr.) od mehanizirati/mehanizovati.
mehanizirati/mehanizovati gl. svr. i ne
svr. (gr.), prez. mehaniziram/
mehanizujem - zamjenjivati ljudsku radnu
snagu mainama, uvoditi maine u pro
ces proizvodnje; automatizirati/automatizovati.
mehko pril. - na mehak nain, blago,
njeno, suzdrano, meko; suprot, tvrdo.

371

370
mehkoa im. . r. - osobina ili stanje
blagosti stvari, mehkost, mehkota, me
koa; suprot, tvrdoa,
mehkoutan/mehkoutan prid., odr. v.
mehkoutni/mehkdutni - preosjetljiv,
blag, tankoutan,
mehkoputan/mehkoputan prid. odr. v.
mehkoputni/mehkdputni - koji je mehke
puti, njean, njegovan,
mehkost im. . r., g. jd. mehkosti, instr.
jd. mehkou/mehkoti, g. mn. mehkdsti
- mehkoa, mehkota.
mehkota im. . r., g. jd. mehkdte, g. mn.
mehkta - mehkoa, mehkost.
mehkuac im. m. r., g. jd. mehkuca, g.
mn. mehkuaca - ob. mekuac (ljuske,
koljke); prenes. slabi,
mehlem im. m. r. (gr.-tur.), g. jd. mehlema, g. mn. mehlema - maza kao lijek
za rane, kraste, uboje.
mehr im. m. r. (tur.-ar.) - brani dar prili
kom vjenanja po uzusima erijatskog
prava.
meit im. m. r. (ar.) - mejit, mrtvac, umrli,
mejdan im. m. r. (tur.-ar.) - povelik slo
bodan prostor u naselju; trg, trna; jali
ja; musala; megdan, boj, dvoboj,
mejdandija im. m. r. (ar.-tur.) - megdan
dija, onaj koji dijeli mejdan", koji se
bori na mejdanu.
mejhana im. . r. (tur.-perz.) - mehana,
krma, svratite kraj puta.
mejit im. m. r. (tur.- ar.) - meit, mrtvac,
umrli.
mejta im. m. r. (ar.-tur.) - posebno obli
kovan kamen na koji se sputa mejit u
tabutu da bi mu se klanjala denaza;
prostor gdje se nalazi taj kamen; u
mnogim mjestima u BiH postoje trgovi
sa ovim imenom, npr. Mejta u Sara
jevu.
mek prid., odr. v. m eki - mehak
Meka im. . r. (ar.) - grad u Saudijskoj
Arabiji u kome se nalazi aba, sveti
hram muslimana i mjesto hodoaa
hadija iz cijelog svijeta,
mekam im. m. r. (tur.- ar.) - melodinost
glasa pri uenju K ur'ana ili ezana; arija,
melodija, glas; poloaj u nekom zvanju.
mekan prid., odr. v. m ekani - mehak.
meket im. m. r., g. jd. meketa - glasanje
koza (ili ovaca), meketanje.

meketati gl. nesvr., prez. mekeem, pril.

sad. mekeui - oglaavati se meketom
koze ili ovce, bleketati, bleati.
mekinje im. . r. plur. tantum - ljuske sa
mljevenog ita koje se izdvoje prosija
vanjem brana,
meko - mehko
mekruh prid. i pril. (ar.) - ono to je pokueno prema erijatu.
mekanje gl. im. s .r. od mekati,
mekati gl. nesvr., prez. mekam - posta
jati mehak ili initi da neto postane
mehko, omekavati, smekavati, razmekavati.
mekteb im. m. r. (ar.), n. mn. mektebi, g.
mn. mekteba - osnovna kola u musli
mana, mejtef,
melanholija im. . r. (gr.) - tuno raspo
loenje, tuga, jad, briga, sjeta, turobnost, snudenost.
mele/melek im. m. r. (ar.), g. jd. meleka,
n. mn. meleki/meleci, g. mn. meleka aneo.
melez im. m. r. (ar.) - mjeanac, polutan,
mulat.
melioracija im. . r. (lat.) - postupak
kojim se priprema zemljite (navodnja
vanje, isuivanje i sl.) kako bi bilo
pogodno za poljoprivrednu proizvod
nju.
melodian prid. (gr.), odr. v. melddini milozvuan, blagozvuan, ugodan za
sluanje.
melodikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na melodiku.
melodino pril. - na melodian nain,
melodija im. . r. (gr.) - skladan niz
tonova koji obrazuju odreeno muziko
jedinstvo, napjev, arija, milozvunost.
melodljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na melodiju,
melodika im. . r. (gr.), dat. jd. melddici,
g. mn. melddika - nauka o melodiji;
odlike melodija jedne stilske epohe;
svojstva melodije; duhaki instrument s
klavijaturom,
melodiozan prid. (gr.), odr. v. melodiozni - koji ima svojstva melodije,
melodian, milozvuan,
melodioznost im. . r. (gr.), instr. jd.
melodioznou/melodioznosti - melodi
nost, milozvunost.

memur

melodrama im. . r. (gr.) - drama spoje

na s pjevanjem i muzikom; dramsko
djelo proeto prenaglaenom patetikom
i lanom osjeajnou, koje tei iza
zivanju potresnih efekata preko prena
glaenih likova i nestvarnih situacija;
sladunjava drama,
melodramski prid. odr. v. (gr.) - koji
ima svojstva melodrame, emotivno sla
dunjav.
melodramski pril. (gr.) - na melodram
ski nain.
melos im. m. r. (gr.) - pjesma, napjev;
melodika; skup melodijskih osobina ne
ke stilske epohe, kompozicione vrste ili
kompozitora,
meljava im. . r. - mljevenje, meljavina;
meljivo.
mem, im. m. r. (pers.), g. jd. merna - vla
ga, vlanost, memla,
membrana im. . r. (lat.) - koica, tanah
na kouljica, opna ili tanka gipka me
talna ploica koja prenosi zvune ti tra
je.
memla im. . r. (perz.), g. jd. memle vlaga, vlanost, mem.
memli prid. (tur.-perz.) - obuzet memom,
memlom, memljiv,
memljiv prid. (perz.), odr. v. memljivl proet memlom, memom, memli,
memoari im. m. r. pi. tant. (fr.) - pisana
sjeanja, zapisi o prolim dogaajima
kojima je autor bio savremenik i ues
nik.
memoarski prid. (fr.) - koji se odnosi na
memoare.
memoarski pril. - na memoarski nain,
memorandum im. m. r. (lat.) - pod
sjetnik, spomenica, predstavka; spis u
kojem su obraena pitanja koja su pred
met diplomatskih razgovora; slubeno
pismo, oznaka firme,
memorija im. . r. (lat.) - pamenje, sje
anje.
memorijal im. m. r. (lat.) - spomenobiljeje.
memoriranje/memorisanje gl. im. s. r.
(lat.) od memorirati/memorisati.
memorirati/memorisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. memoriram/memdriem zadrati u pamenju, pamtiti,
memur im. m. r. (ar.), g. jd. memura slubenik, inovnik.

menader
menader im. m. r. (engl.), g. jd.
menadera - kreativni struni voditelj i
organizator rada firme ili projekta,
menaerija im. . r. (fr.) - putujua
izloba ivih ivotinja, pokretni zoolo
ki vrt; zvjerinjak,
mendilj im. m. r. (ar.), g. jd. mendilja, g.
mn. mendilja - rubac, maramica,
menuha im. . r. (pers.), n. mn. menuhe
- naunica, inuha, minua,
mengele im. . r., plur. tantum (gr.) procijep za stezanje, sprezanje, presa;
okovi, negve,
meni im. m. r. (fr.), g. jd. menija, n. mn.
menij i - izbor, ponuda, sadraj u okviru
nekog programa; popis jela, jelovnik;
utvren izbor jela ugostiteljskog objek
ta.
meningitis im. m. r. (gr.) - upala moda
nih opni, ovojnica,
meniskus im. m. r. (gr.), n. mn. meniskusi - figura slina polumjesecu; anat.
hrskavica u koljenu,
menopauza im. . r. (gr.) - prestanak
mjesenice u klimaksu,
menstruacija im. . r. (gr.) - mjesenica, perioda, ensko pranje, menzes,
menura im. . r. (ar.) - carski dekret
visokim dravnim ili vjerskim dunos
nicima kao ovlatenje za obavljanje po
vjerene dunosti; ukaz; certifikat,
mentalitet im. m. r. (lat.) - nain milje
nja; duevni karakter; duhovno ustroj
stvo.
mentalan prid. (lat.), odr. v. mentalni koji se odnosi na duh, duu, pamet,
razum; koji se nalazi u svijesti; duho
van, duevan, miljen, umni.
mentol im. m. r. (lat.) - bazini sastojak
metvicina ulja.
mentor im. m. r. (gr.) - voa, voditelj,
nastavnik, odgojitelj.
menza im. . r. (lat.), g. mn. menzi/menza
-javna kuhinja, blagovaonica, imaret,
meraja im. . r. (ar.) - ledina, panjak;
javni posjed,
meraiti gl. nesvr. (ar.), prez. meraim uivati, naslaivati se, imati merak na
neto.
merak, im. m. r. (ar.), g. jd. merka, v. jd.
merde, n. mn. merai - naslada, uiva
nje; strast, udnja, elja za uivanjem.

372

373
merakli prid. i pril. indecl. (ar.-tur.) - koji
ima merak, na neto, strastven, eljan
naslade i uivanja,
meraklija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji
voli i zna uivati i provoditi se.
meram im. m. r. (ar.), g. jd. merama volja, elja; cilj, namjera,
merdevine im. . r. pi. tant. (pers.) ljestve.
merhaba pozdrav (ar.) - dobro doao!,
budi komotan!
merhamet im. m. r. (ar.) - samilost,
milost, milosrdnost, milosre,
merhametli prid. (ar.-tur.) - milostiv,
mehka srca.
meridijan im. m. r. (lat.), g. jd. meridija
na - podnevnik, zamiljena linija koja
spaja dva pola Zemlje,
meritoran prid. (lat.), odr. v. meritorni mjerodavan, kompetentan, bitan, vaan.
merkantilist(a) im. m. r. (lat.) - pristalica
merkantilizma koji smatra da blagosta
nje drave zavisi od to veeg gomila
nja novca.
merkantilizam im. m. r. (lat.), g. jd. merkantilizma - ekonomska politika koja je
odraavala ineterese trgovakog kapita
la i prethodila industrijskom kapitalu,
mermer im. m. r. (tur.) - vrsta kamena
krenjaka srednje tvrdoe pogodnog za
obradu i glaanje; mramor,
mermerli prid. (tur.) - od mermera,
mermeran.
mesar im. m. r., g. jd. mesara - onaj kome
je zanimanje klanje stoke i prodaja
mesa na malo; prenes. onaj koji voli
meso; pejor. hirurg,
mesara im. . r. - prodavaonica mea,
mesnica, mesarnica,
mesarski prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od mesara,
mesarski pril. - poput mesara,
mesdid im. m. r. (ar.) - mjesto gdje se na
seddu pada, gdje se klanja; damija; u
Bosni naziv za manju muslimansku
bogomolju bez mimbera i munare i gdje
se ne moe klanjati duma-namaz.
mesh im. m. r. (ar.) - dio abdestskog
obreda, potiranje mokrom rukom po
mestvama ili po glavi.
Mesija im. m. r. (hebr.) - prema
kranskom vjerovanju onaj koji e

donijeti kraljevstvo Boije na Zemlju;

spasitelj.
Mesijada im. . r. (hebr.) - pjesniko
djelo o ivotu i djelovanju Isusa Krista
kojeg krani smatraju Mesijom,
mesijanizam im. m. r. (hebr.) - vjera u
spasenje po Mesiji,
mesijanstvo im. s. r. (hebr.) - vjera u
svoje Boansko poslanje,
mesina im. . r.. augm. - velika koliina
mesa.
mesing im. m. r. - legura bakra i cinka,
mjed..
mesnat prid., odr. v. mesnati - koji je
poput mesa; koji ima mnogo tkiva;
zadebljao; soan.
mesni prid. odr. v. - koji potie od mesa.
mesnica im. . r. - prodavnica mesa, me
sara, mesarnica.
meso im. sr. r., g. jd. mea, n. mn.
mesa/mesa, g. mn. mea - mehko, mii
no tkivo ivotinjskog ili ljudskog tije
la.
mesojed im. m. r. - zool. ivotinja koja se
hrani mesom drugih ivotinja, meso
der, grabljivica, zvijer; suprot, biljojed,
biljoder.
mesojee im. sr. r. - vjer. vrijeme izmeu
Nove godine i korizmenog posta,
mesopust im. m. r., instr. mesopustom vjer. mesne poklade; nedjelja ili utorak
u posljednjoj sedmici mesojeda,
mesoder im. m. r. - mesojed, red sisara
koji lovi druge ivotinje i hrani se nji
ma, zvijer; suprot, biljoder, biljojed,
mesti gl. nesvr., prez. metem - metlom
istiti otpatke i prljavtinu po tlu.
mesti gl. nesvr., prez. metem - posebnim
postupkom izdvajati mlado maslo iz
zakislog mlijeka,
mestve im. . r. plur. tantum (tur.), g. mn.
mestvi/mestava - lahke kone zatvorene
papue bez ona, pokunice od koe.
meetar/meetar im. m. r. (lat.), g. jd.
meetara/meetara - spretni posrednik
u sklapanju poslova, agent; pejor. koji
se snalazi na tui raun; mutikaa,
mutivoda.
meetarenje gl. im. s. r. (lat.) od meeta
riti.
meetariti gl. nesvr. (lat.), prez. meetarim - posredovati, mutiti zbog izvlae
nja vlastite koristi.

metalizacija
meetarskl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na meetara,
meetarski pril. (lat.) - poput meetara, na
nain meetara.
Meihat im. m. r. (ar.), g. jd. Meihata starjeinstvo; povij, sjedite, ured ejhu1-islama u Istanbulu,
mekoljenje gl. im. s. r. od mekoljiti se.
mekoljiti se gl. nesvr., prez. mekoljim
se - vrtiti se, vrpoljiti se.
metar im. m. r. (njem.), g. jd. metra, n.
mn. metri, g. mn. metara - majstor
svog zanata.
meta im. . r. (lat.), g. jd. mete - cilj,
biljeg; oznaeni cilj gaanja; pravac
usmjerenja,
metabolizam im. m. r. (gr.), g. jd.
metabolizma - proces izmjene tvari u
organizmu; fizikalna i hemijska prerada
hrane u tijelu radi odravanja ivota
organizma,
metabolian prid. (gr.), odr. v. metabblini - promjenljiv,
metafiziki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na metafiziku, natprirodan; nefiziki, nematerijalan, zaumni.
metafizika im. . r. (gr.), dat. jd. metafi
zici - idealistika filozofija o prapoecima bivstvovanja, o biti svijeta, o ono
me to se ne moe dokuiti ulima;
metoda miljenja suprotna dijalektici;
natprirodnost, neto izvan ovoga svije
ta.
metafora im. . r. (gr.), g. mn. metafora
- rije ili izraz koji se upotrebljava u
prenesenom smislu na temelju neke
slinosti; skriveno poreenje u kojem je
isputeno ono u emu je slinost; svako
alegorino, slikovito izraavanje pojma.
metak im. m. r., g. jd. metka, n. mn. meci,
g. mn. metaka - ubojno sredstvo za pu
njenje vatrenog oruja koje se sastoji od
zrna, ahure s barutom i kapsle.
metal im. m. r. (gr.), g. jd. metala - ko
vina.
metalac im. m. r., g. jd. metalca, v. jd.
metdle, g. mn. metalaca - koji se bavi
proizvodnjom i obradom metala, kovinar.
metalan prid., odr. v. metalni - koji je od
metala, kovni.
metalizacija im. . r. - oblaganje meta
lom, pometalj ivanje.

metamorfoza
metamorfoza im. . r. (gr.) - promjena
oblika, preobraenje, preobrazba, pret
varanje, transformacija.
metan im. m. r. (fr.), g. jd. metna movarni plin, gas bez boje i mirisa,
koji nastaje kao produkt truhljenja
organskih tvari; hem. spoj ugljika i
vodika (CH4), lahko zapaljiv i eksplo
zivan.
metanisanje gl. im. sr. r. (gr.) - pokora,
pokoravanje; nekritiko povlaivanje,
poltronisanje.
metanje gl. im. s. r. od metati.
metar im. m. r. (gr.), g. jd. metra, n. mn.
metri, g. mn. metara - osnovna jedinica
dunog, metrikog sistema od 100 cm
ili 1000 mm.
metastaza im. . r. (gr.) - med. prijenos
uzronika bolesti krvnim ili limfatinim
putem iz prvobitnog arita na neko
drugo mjesto organizma,
metateza im. . r. (gr.) - premjetanje
(osobito slogova u rijei),
metati gl. nesvr., prez. meem - stavljati,
turati; bacati, hitati,
meteh im. m. r. (gr.), g. jd. meteha, n.
mn. metesi - posjed; kraj, kotar, oblast,
drava.
metenje gl. im. s. r. od mesti,
metenje gl. im. s. r. od mesti,
meter im. m. r. (fr.), g. jd. metera - prela
ma sloga u tampariji,
meteorolog im. m. r. (gr.), n. mn. meteordlozi - osoba koja se bavi meteoro
logijom, strunjak u meteorologiji,
meteorologija im. . r. (gr.) - proua
vanje fizikih i hemijskih svojstava i
zakonitosti atmosfere i predvianje vre
mena.
meteorologijskl prid. odr. v. (gr.) - koji
se odnosi na meteorologiju, meteoro
loki.
meteoroldgljski pril. (gr.) - na nain
meteorologije,
meteoroloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na meteorologiju i meteorologe,
meteoroloki pril. (gr.) - kao meteoro
log, na nain meteorologa,
meteor im. m. r. (gr.), g. jd. meteora tvrdo nebesko tijelo koje pada na ZemIju.
meteorski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na meteore; prenes. munjevit.

375

374
meteorski pril. (gr.) - kao meteor, poput
meteora.
meteriz im. m. r. (tur.) - opkop, anac,
rov.
mete im. m. r. - pometnja, guva, kome
anje.
metil im. m. r. (gr.), g. jd. metila - jednovalentni radikal ugljika, ostatak metana,
metllnl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na metil, koji sadri metila,
metilj im. m. r., g. mn. metilja - vrsta
parazitskih plosnatih crva; unutranji
parazit domaih ivotinja i ovjeka,
metiljavost im. . r., instr. jd. metiljavou/metiljavosti - osobina onoga koji je
napadnut metiljem; iscrpljenost, sapetost.
metla im. . r., g. mn. metla/metli naprava za metenje, ienje,
metlika im. .r., dat. jd. metlici - biljka od
koje metlari izrauju prirune metle,
metnuti gl. svr., prez. metnem - staviti,
poloiti na neko mjesto; smjestiti,
metoda im. . r. (gr.), g. mn. metoda nain, put naunog ispitivanja ili prakti
nog djelovanja,
metodian prid. (gr.), odr. v. metddinikoji se odlikuje propisanim postupkom,
koji se vri po odreenoj metodi,
metodiki prid. odr. v. (gr.) - koji se tie
metodike.
metodiki pril. (gr.) - na metodian
nain.
metodika im. . r. (gr.), dat. jd. metodici
- nauka o izuavanju i poduavanju
nastavnim postupcima,
metresa im. . r. (fr.) - ljubavnica, sulonica.
metrika im. . r. (gr.), dat. jd. metrici prouavanje ritma u poeziji i strukturi
stiha; up. versifikacija,
metro im. m. r. (fr.), g. jd. metra^ podzemna ili nadzemna elektrina e
ljeznica.
metropola im. . r. (gr.) - matina zem
lja u odnosu prema svojim kolonijama;
glavni i najvei grad drave sa domina
ntnom koncentracijom vlasti,
metropolit im. m. r. (gr.), g. jd. metropolita/metropdlita - biskup u glavnom
gradu, nadbiskup kod katolika; up.
mitropolit.

metvica im. . r. - biljka iz porodice

usnatica karakteristina mirisa mentola,
nana.
mevlevije im. m. r. mn. (ar.) - pripadnici
dervikog reda koji je osnovao zname
niti arapski mislilac, sufija i pjesnik
Mevlana Delaluddin Rumi (umro
1273.).
mevliid im. m. r. (ar.) g. jd. mevluda spjev, hvalospjev u ast i povodom
roendana Muhammeda a.s.
meza im. . r. i meze im. sr. r. - prismok,
zakuska; mezetluk,
mezanin im. m. r. (tal.), g. jd. mezanina polusprat, meusprat,
mezar im. m. r. (tur.) - grob.
mezarje zb. im. s. r. (tur.) - greblje/
groblje; mezarluk, mezaristan.
mezarluk im. m. r. (tur.) - mezarje,
mezaristan im. m. r. (tur.) - mezarje,
mezeenje gl. im. s. r. od mezetiti.
mezetiti gl. nesvr., prez. mezetim - obil
no jesti uz ispijanje alkohola ili drugog
pia; prenes. naslaivati se.
mezetluk im. m. r. (tur.) - hrana koja se
jede uz ispijanje pia.
mezgra im. . r., g. mn. mezgrl - vlak
nasto tkivo izmeu kore i trupla drveta;
bilika; sok od drveta,
mezheb im. m. r. (ar.) - pravna kola u
erijatskom pravnom sistemu. Musli
mani u BiH pripadaju hanefijskom me
zhebu (pored: malikijski, afijski i
hanbelijski).
mi li. zamj. 1.1. mn., g. mn. nas - zamje
nica kojom govorno lice oznaava vie
lica u koje i sebe ubraja,
mica im. . r., g. jd. niice, g. mn. mica stara narodna igra za razbibrigu i doko
licu, micanje kamenia po iscrtanoj
mrei.
micina im. .r., g. mn. micina - kona
bolest, veliki ir.
mienje gl. im. s. r. od mititi,
mida im. . r. (ar.) - eludac, drob.
mig im. m. r., n. mn. migovi - namjerni
treptaj oka kojim se kome daje neki
znak; prenes. nalog, odobrenje,
miganje gl. im. sr. r. od migati,
migati gl. nesvr., prez. migam - davati
znak okom, initi migove.

mije enje
mignuti gl. svr., prez. niignem - trepnuti
okom, dati znak okom kratkim stiskom
onog kapka, namignuti,
migoljenje gl. im. s. r. od migoljiti,
migoljiti gl. nesvr. migoljim - micati se,
kretati se uvijajui; mekoljiti se; vrpo
ljiti se; prenes. izvlaiti se od obaveza,
migracija im. . r. (lat.) - seoba, seljenje;
premjetanje,
migracijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na migraciju,
migracijski pril. (lat.) - na nain migra
cije.
migracioni prid. odr. v. (lat.) - migra
cijski.
migrena im. . r. (fr.) - veoma jaka
glavobolja sa muninom.
M iholjdan im. m. r. - kranski jesenji
blagdan sv. Mihovila, arhanela Miha
ila.
Miholje im. s. r. - svetkovina sv. Miho
vila, Miholjdan.
miholjskl prid. odr. v. - koji je o Miholju,
kasnojesenji.
mihrab im. m. r. (ar.), g. jd. mihrba ovalno udubljenje u damiji u pravcu
kible, odnosno Mekke, gdje klanja
imam predvodei grupni namaz; up.
oltar.
Mihrivode im. pi. tant., g. Mihrivda lokalitet i naselje u sjeveroistonom
dijelu Sarajeva,
m'ijeh im. m. r., n. mn. mjehovi - mjeina,
posuda nalik vrei napravljena od zguljene ivotinjske koe, ob. slui za u
vanje sira, kajmaka, brana, prenoenje
vode itd., mjeina,
mijena im. . r. - promjena, izmjena (npr.
Mjeseeva mijena ).
mijenjanje gl. im. sr. r. od mijenjati,
mijenjati gl. nesvr., prez. mijenjam initi drugaijim u odnosu na prethodno
stanje.
mijenje/mivenje gl. im. s. r. od miti.
mijesiti gl. nesvr., prez. mijesim - praviti
tijesto od mliva i vode, praviti smjesu
od razliitih elemenata,
mijeanje gl. im. sr. r. od mijeati,
mijeati gl. nesvr., prez. mijeam sastavljati, spajati, sjedinjavati razliite
tvari, praviti smjesu, mjeavinu,
mijeenje gl. im. sr. r. od mijesiti.

Mikail
Mikail im. m. r. (hebr.) - melek, aneo
koji se po muslimanskom vjerovanju
stara o izdravanju (nafaki) ivih bia,
Mihailo.
mi'kro- pref. (gr.) - kao prvi dio sloenice znai vrlo mali, sitan; suprot,
makro.
mikrofon/mikrofon im. m. r. (gr.) sprava za pretvaranje zvunih u elektro
magnetske valove i obrnuto,
mikrokozam im. m. r. (lat.), g. jd.
mikrokozma, g. mn. mikrokozama svijet u malom, mikrosvijet, svijet ato
ma; minijatura,
mikron im. m. r. (gr.), g. jd. mikrona milioniti dio metra ili hiljaditi dio mili
metra.
mikroorganizam im. m. r. (gr.), g. jd.
mikroorganizma - vrsta jednoelijskih
ivih bia; sitni i okom neprimjetni
biljni ili ivotinjski svijet,
mikroskop im. m. r. (gr.) - optika
sprava sa dva sabirna soiva za uvea
vanje sitnih predmeta; sitnozor,
mikroskopski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na mikroskop,
mikroskopski pril. (gr.) - pomou mi
kroskopa, sitnozorno, sitnozorski.
mikser im. m. r. (engl.) - elektrini ureaj
za usitnjavanje i mijeanje raznih sasto
jaka; osoba koja pravi mjeavinu raznih
sastojaka; tehniar u elektronskim me
dijima za udeavanje poeljnog tona i
slike.
mila im. m. r. (tur.), g. jd. mila - zemlji
te na kojem se moe izgraditi kua,
zgrada.
milahan prid., odr. v. milahni, em. i
hipok. - ob. mio, drag.
Mile im. plur. tantum - lokalitet kod Viso
kog, gdje je neko vrijeme u srednjeve
kovnoj Bosni bilo sjedite Dida, vrhov
nog poglavara bosanske crkve,
milenij im. m. r. (lat.), g. jd. milenija, n.
mn. mileniji - vremensko razdoblje od
1000 godina,
milenijski prid. odr. v. (lat.) - koji pripada
mileniju; koji je traje hiljadu godina,
tisuljetni, tisuugodinji, hiljadugodin -ii -

milenijski pril. (lat.) - na nain, u duhu

milenija.

377

376
milicija im. . r. (lat.) - posebna naoru
ana sluba za odravanje reda u nekoj
zajednici, dravi,
milicionar/milicioner im. m. r. - pripad
nik milicije, milicajac; hipok. aja, pe
jor. drot.
milijarda im. . r. (fr.), g. mn. milijardi hiljadu miliona (1.000.000.000).
milijarder im. m. r. (fr.), g. jd. milijarde
ra - vrlo veliki bogata koji ima na
milijarde novanih jedinica bogatstva,
milika im. . r., dat. jd. miliki - mehki
sivobijeli kamen pogodan za obradu;
mi lje vi na.
milina im. .r., g. mil. milina - osjeaj
zadovoljstva, ugodnosti, prijatnosti; milodraje, dragost; ljupkost, dra, uiva
nje.
milion im. m.r. (tal.), g. jd. miliona milijun, hiljadu hiljada (1,000.000).
milioner im. m. r. (lat.), g. jd. milionera milijuner, veliki bogata koji ima boga
tstvo mjereno milionima.
milionerskl prid. odr. v. (lat.) - koji pripa
da ili potie od milionera.
milionerski pril. (lat.) - poput milionera.
militant im. m. r. (lat.-engl.) - onaj koji
vjeruje u vojnu silu, naoruani pripad
nik neke militantne politike organiza
cije.
militantan/militantan prid. (lat ), odr. v.
militantni/militantni - borben, bojovan,
ratoboran.
militarizacija im. . r. (lat.) - povojnienje drutva,
militarizam im. m. r. (lat.), g. jd. mili
tarizma,, g. mn. militarizama - ustroj
dru-tva na vojniki nain, politika
naorua-vanja i pripremanja za rat.
militariziranje/militarizovanje gl. im. sr.
r. od militarizirati/militarizovati.
militarizirati/militarizovati gl. nesvr.,
prez. militarizirain/militarizujem - pro
vesti militarizaciju, povojniiti drutvo,
militi gl. nesvr., prez. milim - ii sporo,
polahko se kretati, laziti,
militi (se) gl. nesvr., prez. milim - osjea
ti milinu, elju, dopadati se, sviati se.
milkiti gl. nesvr., prez. milkim - em. i
hipok. od milovati,
mille im. s. r. i millet im. m. r. (ar.) stvorenje, stvor, ivo bie; narod, naci
ja, vjera; zajednica; up. ummet.

milo pril. - na umiljat nain, ljupko,

ljubazno.
milo- pref. - kao prvi dio sloenice pripi
suje osobinu milog, dragog onome to
stoji u drugom dijelu sloenice.
milodar im. m. r., g. jd. milodara. g. mn.
milodara - poklon iz milosra, dobro
instvo, milostinja, sadaka,
mi'lodah im. m. r., n. mn. milodasi prijatan dah, miris,
miloduh im. m. r., n. mn. milbdusi, g. mn.
miloduhd - bot. biljka iz porodice tita
ra, ljupac, isop.
milom pril. - na lijep, na mio nain;
dobrovoljno,
milosnik/milosnik im. m. r., g. jd. milo
snika/milosnika, vok. milosnie/milosnie, n. mn. milosnici/milosnici, g. mn.
milosnika/milosnika - miljenik, ljubi
mac, mjezimac,
milosre/milosre im. s. r. - osjeanje i
postupak milosti i dobroinstva,
milost im. . r., g. jd. milosti, lok. jd.
milosti/milosti, g. mn. milosti - milina,
milota, miloa, miloa, razdraganost;
izraz naklonosti; velikodunost; panja,
milostinja im. . r. - davanje siromasima i
prosjacima, milodar,
milostiv prid., odr. v. milostivi - koji ima
milosti, mehka srca, merhametli.
milovanje gl. im. s. r. od milovati,
milovati gl. nesvr., prez. milujem - umil
no od dragosti njeno rukom gladiti;
maziti.
milozvuan prid., odr. v. milozvuni - koji
je ugodnog, milog zvuka, prijatan, sluljiv.
Miljacka vi. im. . r. - rijeka koja protie
kroz grad Sarajevo,
milja im. m. r. (tur.), g. mn. miljea mil, prazno zemljite gdje se moe
graditi.
milje im. m. r. (fr.), g. jd. miljea, n. mn.
miljei, g. mn. milljea - sredina, okolina,
drutvo ili krug u kojem se neko kree;
mali vezeni ili ipkasti stolnjak, mala
ukrasna ipka.
milje im. sr. r., g. jd. milja - razdraganost,
milina.
miljevina im. . r., g. jd. miljevine, g. mn.
miljevina - vrsta sivobijelog mehkog
kamena pogodnog za obradu; milika.

mineral
mimar im. m. r. (ar.- tur.) - graditelj,
neimar, arhitekt,
mimiki pril. (gr.) - pomou mimike,
mimikom.
mimika im. . r. (gr.), dat. jd. mimici govor pokreta, izraavanje misli i osje
anja oima i miiima lica.
mimikrija im. . r. (gr.) - sposobnost
nekih vrsta biljaka i ivotinja da se
izgledom prilagode okolini radi zatite
od prirodnih neprijatelja; up. kamufla
a; prenes. prikrivanje pravih misli i
osjeanja,
mimo pril. - osim; naspram, pored,
mimogred pril. - mimo, pored,
mimohod im. m. r., g. jd. mimohoda, g.
mn. mimohoda - mimoilazak, prolazak,
mimoii (se) gl. svr., prez. mimbiem
(se) - proi pored,
mimoilazak im. m. r., g. jd. mimoilaska,
n. jd. mimoilasci - mimohod.,
mimoilaenje gl. im. s. r. od mimoilaziti,
mimoilaziti (se) gl. nesvr., prez. mimo
ilazim (se) - prolaziti pored onih koji
dolaze iz suprotnog smjera,
mimoza im. . r. (lat.) - grmolika biljka sa
sitnim mirisnim utim cvjetovima u
grozdu.
mina im. . r. (fr.), g. mn. m in a - eksplo
zivna naprava; granata; bomba,
minaret im, m. r. (ar.-tur.) - munara,
minber im. m. r. (ar.-tur.) - govornica u
damiji desno od mihraba sa najmanje
sedam basamaka sa koje imam dri
hutbu.
minder im. m. r. (tur.) - slamnjaa ili
tanki vuneni duek iljte koji se stere po
seiji; seija,
minderluk im. m. r. (tur.) - seija po
kojoj je prostrt minder; divan, sofa; pla
tno koje se upotrebljava za minder.
minua im. . r. (perz.) - menuha,
naunica, unjak.
miner im. m. r. (fr.) - ovjek koji se bavi
minama, strunjak za postavljanje, pro
nalaenje i uklanjanje mina; radnik koji
vri miniranje u kamenolomima ili rud
nicima.
mineral im. m. r. (fr.), g. jd. minerla prirodna tvar nepromjenljivog sastava,
neorganski elemenat sastava Zemljine
kore, ruda.

mineralni
mmeralnl prid. odr. v. (fr.) - koji je
mineralnog porijekla, rudni,
mineralog im. m. r. (fr.-gr.) - strunjak
za minerale,
mineralogija im. . r. (fr.-gr) - nauka o
mineralima, znanost koja istrauje nji
hov sastav, svojstva, porijeklo i promje
ne.
mineralogijskl prid. odr. v. (fr.-gr.) koji se odnosi na mineralogiju,
mineraloki prid. odr. v. (fr.-gr.) - koji
se odnosi na mineraloge,
minijatura im. . r. (fr.) - nacrtan i obojen
ukras u starim rukopisnim knjigama;
slikarstvo malih razmjera i prefinjene
izrade na slonovoj kosti, metalu; mala
skica ili kratka pria; neto u umanje
nim razmjerama,
minimalac im. m. r. (lat.), g. jd. minimlca - najnia zajamena plata prema
kolektivnom ugovoru.
minimalan prid. (lat.) - najmanji, najsitni
ji, u najmanjoj mjeri; suprot, maksi
malan.
minimalist(a) im. m. r. (lat.), g. mn.
minimalista - onaj koji zahtijeva i zado
voljava se najmanjim to se moe.
minimum im. m. r. (lat.) - najmanja vri
jednost, koliina, najnia granica ega;
mat. najmanja vrijednost promjenljive
veliine; suprot, maksimum,
miniranje gl. im. s. r. (fr.) od minirati,
minirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
miniram - raznijeti, razoriti minama;
graditi minske prepreke, postaviti mine;
prenes. pokvariti, unititi neije napore
ili djelo; pripremati propast nekome;
potkopa(va)ti, rovariti,
ministar im. m. r. (lat.), g. jd. ministra, g.
mn. ministara - lan vlade na elu jedne
grane dravne uprave, pomonik premi
jera za odreeni resor,
ministarka im. . r. (lat.), dat. jd. mini
starki - ena ministar, ministrica,
ministarski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na ministre,
ministarski pril. (lat.) - poput ministra,
ministarstvo im. s. r. (lat.) - najvii organ
uprave u odreenoj oblasti; odjel drav
ne administracije koji vodi jedan mini
star i objekat gdje je smjeten taj od
sjek.

379

378
ministrant im. m. r. (lat.), g. mn. ministranata - onaj koji na misi posluuje
sveenika.
ministrica im. . r. - ena ministar, mini
starka.
ministriranje/ministrovanje gl. im. s. r.
(lat.) od ministrirati/ministrovati,
ministrirati/ministrovati gl. nesvr. (lat.),
prez. ministriram/ministrujem - vriti
slubu ministranta; vriti dunost mi
nistra.
ministrovica im. . r. (lat.) - ministrova
supruga.
minolovac im. m.r., g. jd. minolovca, g.
mn. minoldvaca - lovac mina, vojn.
vrsta broda opremljenog za otkrivanje i
unitavanje mina.
minotaur im. m. r. (gr.) - neman iz grke
mitologije to tamani ljude: pola ovjek
(tijelo ovjeka), pola bik (glava bika),
minski prid. odr. v. (fr.) - koji je vezan za
mine.
minuciozan prid. (fr.), odr. vid. minucio
zni - koji ide do tanina, sitniav, pe
dantan, podroban, iscrpan,
minuciozno pril. (fr.) - na minuciozan
nain, s prisutnom minucioznou.
minuli prid. odr. v. - koji je proao, proli,
mmulost im. . r., instr. jd. mmulou/
minulosti - nepovratnost, proteklost,
prolost.
minus pril. (lat.) - manje; mat. znak (-) za
oznaavanje oduzimanja ili negativne
veliine; prenes. nedostatak, manjak,
mahana; suprot, plus.
minuskula im. . r. (lat.) - oblik grkog ili
latinskog pisma od malih slova; suprot,
majuskula,
minuta im. . r. (lat.) - mjera za vrijeme
(60 sekundi),
minuti gl. svr., prez. minem - nepovratno
proi, protei, otii u prolost,
mio prid., odr. v. m ili - drag, omiljen,
voljen, umiljat, ljubak; suprot, mrzak,
mir im. m. r., g. jd. mira, n. mn. mirovi, g.
mn. mirova - tiina, muk; normalno
stanje bez rata.
mirad im. m. r. (ar.), g. jd. miradza, g.
mn. miradza - uzdizanje u nebo Boijeg
poslanika Muhammeda a. s., uznesenje,
uzdignue.

miradija, im. . r. (ar.) - pobona pjesma

o uzdizanju u nebo poslanika Mu
hammeda, a. s.
mirakula im. . r. (lat.) - udnovat doga
aj; vrsta srednjevjekovne drame u ko
joj se prikazuje ivot svetaca,
miran prid., odr. v. mirni, komp. mirniji koji se ne mie; koji je umiren; koji nije
uznemiren,
miraska im. . r. (ar.) - potencijalna
udavaa sa mirazom, dobra prilika, mirazua.
miraija im. m. r. (ar.-tur.) - nasljednik,
onaj koji ima ta naslijediti.
miraz im. m. r. (ar.-tur.) - naslijedstvo,
batina, naslijeena imovina; imovina
koju djevojka donosi muu prilikom
udaje.
mirazua irm . r. (ar.) - potencijalna
udavaa sa mirazom, dobra prilika, mi
raska.
mirdija im. m. r. (tur.) - mirovnik,
pomiritelj; predstavnik mladoenjine
familije koji prvi dolazi u pohode mla
dinoj kui na "mirenje",
mirenje gl. im. sr. r. od miriti,
miriha im. . r. - bosiljak,
mirha im. . r. (ar.), g. mn. mirhi/mirha smola nekih tropskih stabala za kaenje
i balzamiranje.
nurija im. . r. (ar.-pers.) - vladarevo
vlasnitvo, carska imovina, carsko bla
go, zemljite u vlasnitvu drave,
mirina im. . r. - mir, blagost, mirnoa,
mimost.
miris im. m. r., n. mn. mirisi/mirisovi osobina svega to mirie,
mirisan prid., odr. v. mirisni - koji posje
duje i odaje prijatan miris, miriljav,
mirisav, miriljiv,
mirisanje/mirisanje gl. im. s. r. od miri
sati.
mirisati, gl. nesvr., prez. miriem - iriti
miris; odisati mirisom; pren. razg. pod
sjeati na- neto, odavati neku slinost
sa neim.
miriljav prid., odr. v. miriljavi - koji
posjeduje i ispoljava ugodan miris, mi
risan.
miriti (se) gl. nesvr., prez. mirim (se) uspostavljati mir meu zavaenim; do
voditi u saglasnost; fig. navikavati se,
primati neto kao obino, pomiriti se;

misao
postajati miran, stiavati se; prihvatiti
mir.
miriti gl. nesvr., prez. mirim - pjesn.
mirisati.
mirnoa im. . r. - osobina onoga koji je
miran; stanje mirovanja, tiina; nepominost.
mirodija im. . r. (ngr.) - zain od
mirisnih biljaka, miroija,
miroija im. . r. (ngr.) - mirodija,
zain.
miroljubiv prid., odr. v. miroljubivi - koji
zagovara mir, koji nastupa kao miran
ovjek, suprot, ratoboran,
miroljubivost im. . r., instr. jd. mirolju
bivos u/miroljubivosti - osobina miro
ljubivih ljudi; ljubav prema miru.
mirotvorac im. m. r., g. jed. mirotvorca,
g. mn. mirotvoraca - koji tvori mir, koji
miri, miriteIj.
mirotvoran prid., odr. v. mirotvorni - koji
ima osobine tvorbe mira, miroljubiv,
mirotvornost im. . r., instr. jd. mirotvornou/mirotvornosti - tvoraki po
tencijal mira, svojstvo onoga koji je
mirotvoran, miroljubivost,
mirovanje gl. im. sr. r. od mirovati,
mirovati gl. nesvr., prez. mirujem - biti u
stanju mirovanja, nekretanja; biti ne
aktivan; ne kretati se; nalaziti se na
istom mjestu,
mirovina im. . r. - penzija; novana
naknada za umirovljenika, penzionera,
mirovinski/mirovinski prid. odr. v. - koji
se odnosi na mirovinu,
mirta im. . r. (gr.), g. mn. mirti - zim
zelena mediteranska biljka sa sitnim
bijelim cvjetovima,
miruh im. m. r., g. jd. rriiruha, n. mn.
mirusi/miruhovi - ob. miris,
miruhiti gl. nesvr., prez. miruhi - ob.
mirisati..
misa im. . r. (lat.), g. mn. misa - obred,
jutarnje bogosluje u katolikoj crkvi.
misal im. m.r., g. jd. misala, g. mn.
misala - knjiga koja sadri molitve i
"upute za misni obred u katolikoj litur
gijimisao im. . r., g. jd. misli, g. mn. misli rezultat aktivnosti mozga, proizvod mi
ljenja, izraajni oblik uma; meton.
uvjerenje, ideja, shvaanje, namjera, za-

misaon
misao, elja, miljenje; saeto razmi
ljanje; maksima,
misaon prid., odr. v. misaoni - koji izra
ava misao, koji se odnosi na misli, mi
slen; uman; apstraktan,
misaono pril. - na misaon nain, umno.
misija im. . r. (lat.) - zadatak, poziv,
poruka; diplomatsko predstavnitvo;
specijalna delegacija; poslanstvo; sje
dite namijenjeno misiji; misionarska
organizacija,
misionar im. m. r. (lat.), g. jd. misionara,
vok. jd. misionaru - pripadnik misije;
osoba koja vri vjersku propagandu i
prevjeravanje, osobito u osvojenim, po
korenim zemljama; nosilac neke ideje i
borac za nju.
Misir vi. im. m. r. (hebr.), g. mn. Misira Egipat, arapska drava na krajnjem
sjeveroistoku Afrike, glavni grad Kairo
(El Kahira).
misiraa im. . r. (hebr.) - vrsta velike i
tvrde tikve porijeklom iz Egipta, misirka.
mislrka im. . r. (hebr.) - misiraa; koko
biserka.
misk im. m. r. (sanskrt), g. jd. miska, n.
mn. miskovi - mous, miruljiva mast
smekaste boje koja se nalazi u lijezdi
oblika pupka kod mujaka gazele,
miskln im. m. r. (ar.) - nevoljnik, sirotan,
siromaak.
mislen prid., odr. v. mislenl - koji izraa
va misao, koji se odnosi na misli, mi
saon; uman; apstraktan,
mislilac/mislitelj im. m. r., g. jd. misli
oca/mis lite lja, n. mn. mislioci!mislite Iji, g. mn. mislllaca/mislitelja - tvorac
velikih misli, veleumnik, stvaralac; po
jedinac obdaren sposobnou da origi
nalno i stvaralaki misli,
misliti gl. nesvr., prez. mislim - svojim
umom stvarati misao, ideju; donositi
sudove, zakljuke, rasuivati, zakljui
vati; smatrati, pretpostavljati, zamilja
ti; htjeti, eljeti.
misni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na
misu.
misterij im. m. r. (gr.) - misterija,
misterija im. . r. (gr.) - tajna, tajanstve
nost, zagonetka,
misteriozan prid. (gr.), odr. v. misterio
zni - tajanstven, tajnovit, zagonetan,

381

380
nerazjanjiv, nedokuiv, nerazumljiv,
taman.
misticizam im. m. r. (gr.) - vjera u
tajanstveno, natprirodno,
mistian prid. (gr.), odr. v. mistini - koji
se odnosi na misticizam; tajanstven, za
gonetan.
mistiki/mistini prid. odr. v. (gr.) - koji
pripada mistiku ili mistici,
mistificiranje/mistifikovanje gl. im. s. r.
(gr.) od mistificirati/mistifikovati,
mistificirati/mistifikovati gl. svr. i
nesvr. (gr.), prez. mistificlrdm/mistifikujem - obavijati tajanstvenou, initi
neto nerazumljivim, nedokuivim,
mistik im. m. r. (gr.), n. mn. mistici, g.
mn. mistika - zastupnik, pristalica mi
sticizma, mistiar,
mistika im. . r. (gr.), dat. jd. mistici misticizam; neto tajanstveno, zagonet
no, natprirodno, narazumljivo, nerazja
njiv, neshvatljivo,
mistrija im. . r. (ar.) - zidarski alat kojim
se nabacuje i ravna malter,
misvak im. m. r. (ar.), g. jd. misvaka, n.
mn. misvaci - vrsta etkice za zube koja
se u gradskim muslimanskim kuama u
naim krajevima stoljeima upotreblja
vala.
mi im. m. r., n. mn. mi i/mievi - vrlo
rasprostranjen sitni glodar iljate njuke
i duga repa.
miar im. m. r. - ptica grabljivica iz po
rodice sokola,
miica im. . r. - enka mia.
miica im. . r. - mii i dio ruke od rame
na do lakta, mika,
mii/mii im. m. r., g. mn. miia, em.
- mali mi.
mii im. m. r., g. jd. miia, g. mn.
miia - tkivo s uzdunim vlaknima
koje omoguuje pokrete tijela,
miiav/miiav prid., odr. v. miiavi/
miiavi - miiast, koji je snanih ista
knutih miica, pun miia, muskulozan,
miiavost/misiavost/miiavost im. .
r., instr. jd. miiavoii/miiavoid
miiavosti - osobina organizma koji
ima puno miia,
miiji prid. odr. v. - koji pripada ili potie
od mia.
mijak im. m. r., g. mn. mi jaka - miiji
brabonjci; mievina, miinjak.

mijakinja im. . r., mijaklnja - bot.

vidovica; biljka iz porodice karanfila;
vrsta biljke iji cvat nalikuje zvijezdi,
mika im. . r., g. mn. miki- miica,
miljenje gl. im. s. r. od misliti,
miolovka/miolovka im. . r., dat. jd.
mioldvki/mioldvki, g. mn. miolovkl/
midlvkl - sprava za lovljenje mieva,
stupica, klopka,
mit im. m. r. (gr.), g. jd. mita, lok. jd.
mitu, n. mn. mitovi - predaj no vjero
vanje starih naroda o porijeklu i po
stanku svijeta, o prirodnim pojavama, o
boanstvima i legendarnim herojima;
bajka, pria, izmiljotina, nevjerodo
stojan prikaz nekih dogaaja, mitos,
mitarenje gl. im. s. r. od mitariti,
mitariti gl. nesvr., prez. mitarl - gubiti,
mijenjati perje (o pticama); krzmati
(se).
miti gl. nesvr., prez. mljem - prati
(obino ruke, lice i glavu), umivati,
miting im. m. r. (engl.), n. mn. mitinzi politiki skup, javna skuptina, zbor.
mitinga im. m.r. (engl.), g. jd. mitinga
- stalni uesnik na mitinzima; demagog;
frazer; bundija, bukadija.
mititi gl. nesvr., prez. mitlm - skriveno
davati mito, potkupljivati, podmiivati,
mitnica/mitnica im. . r., g. jd. mitnice/
mitnice, g. mn. mitnica/mitnica - carina,
malta.
mitniar/mitniar im. m. r. - carinik,
makar.
mito im. s. r., g. jd. mita, instr. jd. mitom skriveni dar za protivusluga, tajni pok
lon.
mitologija im. . r. (gr.) - skup mitova,
bajki o boanstvima i legendarnim he
rojima.
mitologljskl prid. odr. v. (gr.) - koji
izvire iz mitologije, koji se odnosi na
mitologiju,
mitoloki prid. (gr.) - koji pripada
mitologu, koji se odnosi na mitologe.
mitra im. . r. (gr.), g. mn. mitri - kruna
starovjekovnih orijentalnih vladara;
biskupska kapa kod (katolikog) bogo
sluja; up. inpula; specijalni zavoj za
ranjenu glavu,
mitraljez im. m. r. (fr.) - jednocijevno ili
viecijevno orue za automatsko gaa
nje mecima.

mjenica

mitraljiranje gl. im. s. r. (fr.) od

mitraljirati.
mitraljirati gl. nesvr. (fr.), prez. mitralji
ram - zasipati neprijatelja mitraljeskom
vatrom.
Mitrovdan vi. im. m. r., g. jd. Mitrovdana
- jesenji hrianski praznik, dan sv.
Demetrija, 8. novembra; Kasum, dan
koji dijeli ljeto i zimu.
miva im. . r. (pers.) - voe, voka,
mizantrop im. m. r. (gr.) - ovjeko
mrzac, osobenjak, samotnjak,
mizerija/mizerija, im. . r. (lat.) - bijeda,
ubogost, siromatvo, kukavnost; prenes.
hulja, nikogovi,
mizeran prid. (lat.), odr. v. mizerni bijedan, ubog, nitavan, prezren, jadan,
siromaan, nevrijedan, kukavan,
mizerno pril. (lat.) - bijedno, jadno,
mjauk im. m. r., g. mn. mjauci, onamat. jedan zov make, jednokratno oglaa
vanje, mjaukanje make,
mjaukanje gl. im. s. r. od mjaukati.
mjaukati gl. nesvr., prez. mjaiie - ogla
avati se kao maka,
mjauknuti gl. svr., prez. mjaiikne oglasiti se kao maka,
mjed im. . r., g. jd. mjedi, g. mn. m jedi slitina, legura bakra i cinka, mesing.
Mjedenica im. . r. - gradska etvrt u
Sarajevu.
mjehur im. m. r., g. jd. mjehura, lok. jd.
mjehuru/mjehuru, n. mn. mjehuri/mjehurov i/mjehuri - napeta, napuhana, nabubrena opna; klobuk; balon; anat. miino-opnasta kesa, beika; ispupeni i
nabubreni dio koe ispunjen limfom
usljed opekline, plik; plua kod aba;
organ ula mirisa kod riba.
mjehurast/mjehurast prid. odr. v. mjehurastl/mjehurastl - koji slii, koji je po
put mjehura,
mjehuriast/mjehuricast prid., odr. v.
mjehuriastl/mjehuriastl - proet mje
huriima, mjehuriav.
mjehiiriav prid., odr. v. mjehuriavl koji je poput mjehuria,
mjehuri im. m. r., em. - mjehuri,
mjehuri im. m. r., em. - mali mjehur,
mjenica im. . r., g. mn. mjenica - zako
nom propisana isprava kojom se neko
obavezuje da nekom isplati upisanu

mjenja
novanu sumu u oznaenom roku,
garantno pismo,
mjenja im. m. r., g. jd. mjenjaa, instr.
mjenjem/mjenjom - onaj koji mije
nja, zaposlenik u mjenjanici; ureaj na
motornom vozilu kojim se usklauje
brzina obrtaja motora i tokova,
mjenjanica im. . r., g. mn. mjenjanica
- poslovnica u kojoj se vri razmjena
valuta.
mjera im. . r., g. jd. mjere, g. mn. mjera
- jedinica za odreivanje neke veliine
(duine, teine, povrine, koliine, za
premine), etalon, mjerilo; dimenzija di
jela tijela pri izradi odjee; vaga;
normalna dozvoljena veliina, granica;
odmjerenost, takt; sredstva, postupci,
radnje preduzete u nekom cilju; mu.
ritmika jedinica, metar, takt.
mjera im. m. r., g. jd. mjera - onaj
koji mjeri; sredstvo, sprava za mjerenje,
mjerenje gl. im. s. r. od mjeriti,
mjerica im. . r., em. - mala mjera;
ustaljena posuda za neki proizvod,
mjerilo im. s. r., g. mn. mjerila - mjera,
kriterij, ljestvica, skala; znak koji slui
za ocjenu ili procjenu neega; sprava za
mjerenje, mjera,
mjeriti gl. nesvr., prez. mjerim - odre
ivati ukupnost meuodnosa stvari u
prostoru; ustaljenom mjerom izraavati
neku veliinu; odreivati pomou etalona neku veliinu (duinu, teinu, po
vrinu, koliinu, zapreminu), uzimati
mjeru.
mjernik/mjernik im. m. r., n. mn. mjerni
ci/mjernici - geometar,
mjerodavan prid., odr. v. mjerodavni nadlean, ovlaen; kompetentan, po
zvan, struan,
mjerodavno pril. - na mjerodavan nain,
kompetentno.
Mjesec im. m. r. - nebesko tijelo, satelit
planete Zemlje,
mjesec im. m. r., g. mn. mjeseci - vre
menski period od 30 dana po gregorija
nskom solarnom kalendaru ili 28 dana
po muslimanskom lunarnom kalendaru
(koliko je potrebno da Mjesec obie
puni krug oko Zemlje),
mjesear im. m. r. - onaj koji je pod
uticajem mjeseca, koji u snu ustaje i

382

383
hoda, koji pati od mjesearstva; somnabul.
mjesear ka im. . r., dat. jd. mjesearki,
g. mn. mjesearki - enska osoba mje
sear; biljka koja mjeseno cvjeta ili
daje plodove,
mjeseina im. . r., g. jd. mjeseine, g.
mn. mjeseina - Mjeseev sjaj, odraajna Mjeseeva svjetlost,
mjeseni prid. odr. v. - koji se dogaa
svakog mjeseca,
mjesenica im. . r., g. mn. mjesenica menstruacija, perioda, menzes,
mjesenik im. m. r., n. mn. mjesenici asopis ili magazin koji se pojavljuje
jednom mjeseno,
mjesni prid. odr. v. - koji se odnosi, koji
pripada mjestu,
mjestance im. sr. r., g. jd. mjestanceta,
em. i hipok. - malo mjesto, mjestace,
mjestace im. sr. r. - mjestance,
mjestimice pril. - na ponekom mjestu, tui-tamo, ovdje-ondje, mjestimino,
mjestimian prid., odr. v. mjestimini koji se javlja na ponekom mjestu,
periodino, napreskok,
mjestimino pril. - na ponekom mjestu,
mjestimice,
mjesto im. sr. r., g. jd. mjesta, g. mn. mje
sta - lokalitet, poloaj, prostor, podru
je, kraj; naselje,
mjestovina im. . r. - naknada, taksa za
privremeno zauzimanje i upotrebu ne
kog prostora, placarina.
mjealica im. . r. - sprava za mijeanje,
pravljenje smjese, mjeavine,
mjeanac im. m. r., g. jd. mjeanca, n.
mn. mjenci, g. mn. mjeanaca - kria
nac, polutan, mulat, melez,
mjeavina/mjeavina im. . r. - ono to je
nastalo mijeanjem raznorodnih eleme
nata; smjesa,
mjeina im. . r., augm. - veliki mijeh;
pejor. trbuina,
mjeovit prid., odr. v. mjedviti - sasta
vljen od raznorodnih elemenata, pomi
jean; raznovrstan,
mjetanin im. m.r., n. mn. mjetani itelj, stanovnik nekog mjesta, naselja,
mjetanka im. . r., dat. jd. mjetanki stanovnica nekog mjesta,
mlaan prid., odr. v. mlaiti - mlak.
mlaenje gl. im. s. r. od mlaiti.

mlaiti gl. nesvr., prez. mlaim - initi

mlakim, postajati mlak zagrijavanjem,
zagrijavati,
mlanost im. . r., instr. jd. mlanou/
mlanosti - stanje, osobina ili svojstvo
onoga to je mlano, mlakost,
mlaenica im. . r., g. mn. mlaenica napitak od mlijeka iz kojeg je u stapu
izmeteno maslo,
mlaenje gl. im. s. r. od mlatiti.
mlad1 prid., odr. v. mladi - koji je u poet
noj, ranoj dobi ivota i postojanja, ma
lodoban, malovremen; pjesn. tek na
stao, ran, nezreo; suprot, star.
mlad2 im.. r., g.jd., mladi, g. mn. mladi domae mlade ivotinje (janjad, jarad,
telad).
mlada im. . r., dat. jd. mladi/mladoj - tek
udata djevojka,
mladac im. m. r., g. jd. mlca, n. mn.
mlaci, g. mn. mladaca - mladi, neisku
san i nezreo mukarac,
mladaki pril. - kao mladac,
mladalaki prid. odr. v. - koji pripada
mladalatvu, koji je svojstven mladosti,
mladalaki pril. - na mladalaki nain,
mladenac im. m. r., g. jd. mladenca, vok.
jd. mladene - mladoenja; enik,
mladenaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na mladence.
mladenka, im. . r., g. jd. mladenki mlada, nevjesta,
mlade zb. im., g. mladei - mladi nara
taj, tinejderska populacija, omladina,
mlade im. m. r., g. jd. mladea, n. mn.
mladei, g. mn. mladea - prirodni oi
ljak, tjelesna izraslina, biljeg, mrlja,
made.
mladica im. . r., g. jd. mladice, g. mn.
mladica - mlada biljka ili ivotinja ili
novi izdanak mlade biljke,
mladica im. .r., em. od mlada - mlada
ena koja se istom udala dok ne dobije
prvo dijete,
mladi im. m. r., g. jd. mladia - mlad
ovjek koji jo nije zaao u zrelu dob;
mlai neoenjen ovjek; mladac, mo
mak.
mladiki prid. odr. v. - koji se odnosi na
mladie.
mladiki pril. - na nain mladia.

mlatilo

mladina im. . r., g. mn. mladina razdoblje mladog stanja, mladi narataj,
mlade.
mlado poim. prid. s. r. - mladune ivo
tinje.
mladolik prid., odr. v. mladliki - koji je
mladog lika, koji ima lik svojstven
mladosti, koji mlai nego to ima
godina.
mladost im. . r., instr. jd. mladou/
mladdsti - osobina i stanje onoga to je
mlado; razdoblje ivota ovjeka izmeu
djetinjstva i zrelog doba; mlade, omla
dina.
mladoenja im. m. r. - mukarac u vrije
me svoje enidbe; momak za enidbu,
enik.
mladunac im. m. r., g. jd. mladunca mladune.
mladune im. s. r., g. jd. mladuneta, zb.
im. mladunad - mlado ivotinje od
okota do osamostaljivanja.
mla im. . r., g. jd. mlai - riblji pod
mladak, mlada riba kojom se poribljuju
vode.
mlaahan prid., odr. mlaahni - primlad,
mlaan, mladovit, "zelen",
mlaak im. m. r., n. mn. mlaaci - mladi
mjesec, prva etvrt,
mlaarija zb. im. - mlade, omladina.
mlak prid., odr. v. mlaki, komp. mlaitek neznatno ugrijan, ni hladan ni
topao; pren. mlitav, neodluan.
mlaka im. . r., dat. jd. mlaki - manje
udubljenje sa zaostalom vodom; lokva,
pijaca.
mlako pril. - na mlak nain; mlitavo; bla
gomlakonja im. m. r., g. mn. mlakonja nepreduzimljiva osoba; mlitavac,
mlakost im. . r., instr. jd. mlkou/
mlakosti - svojstvo, osobina mlakog.
mlat im. m. r., n. mn. mlati/mlatovi sredstvo kojim se neto mlati; mlatilo,
omlat.
mlataranje gl. im. s. r. od mlatarati,
mlatarati gl. nesvr., prez. mlataram razmahivati okolo nesuvislo i nekontro
lisano.
mlatilo im. s. r. - sredstvo za mlaenje,
mlat, omlat.

mlatiti
mlatiti gl. nesvr., prez. mlatim, trp. prid.
mlaen - udarati uestalo zamahujui,
biti, tui; mlatom izbijati zrnje iz ljuske,
mlatnuti gl. svr., prez. mldtnem - udariti,
lupiti.
mlaz im. m. r., n. mn. mlzovi - strujnica
tenosti, zraka ili plina to naglo brine,
ikne, potee.
mlaznica im. . r. - jedan tok, pravac
mlaza; brizg, ikljaj,
mlazati gl. nesvr., prez. mlaza - tei
mlazom, ikljati,
mlazni prid. odr. v. - koji je u obliku
mlaza.
mlaznjak/mlanjak im. m. r., n. mn.
mlanjaci/mlanjaci - avion na mlazni
pogon.
Mleci vi. im. mn., g. Mletaka (pored
Venecija) - ime nekadanje mone re
publike na zapadnoj obali Jadrana,
mletaki prid. odr. v. - koji je porijeklom
ili pripada Mlecima,
mlije im. . r., g. jd. mlijei - cvjetni prah
koji pele prerauju za hranu svojih
zametaka, larvi, liinki,
m lijeni prid. odr. v. - koji je od mlijeka
ili poput njega,
mlijenost im. . r., instr. jd. mlijenou/
mlijenosti - osobina ili stanje prisustva
mlijeka.
mlijeko im. s. r. - bijela hranljiva teku
ina.
mlin im. m. r., n. mn. mlini/mlinovi objekat gdje se melje ito u brano,
mlinica, potoara,
mlinac im. m. r., g. jd. mlinca, n. mn.
mlinci, g, mn. mlinaca - mlin za mlje
venje kahve, bibera, maka.
mlinar im. m. r. - onaj koji radi u mlinu
bavei se mljevenjem ita.
mlinarka/mlinarka im. . r. - ena koja
radi u mlinu,
mlinica im. . r., g. mn. mlinica - mlin na
vodeni pogon na potoku ili rijeci; vode
nica, potoara,
mlitav prid., odr. v. mlitavi - bez vrstine,
ilosti, volje; mlohav; slab, nejak,
mlitavac im. m. r., g. jd. mlitavca, vok.
jd. m li tave, n. mn. mlitav ci, g. mn.
mlitavaca - mlitav, mlohav, nejak ovjek.
mlitavilo im. sr. r. - stanje mlitavosti i
osobina mlitavaca; nemo, mrtvilo.

384

385
mlivo im. sr. r., g. jd. mliva, n. mn.
mliva/mliva g. mn. mlivd/mliva brano, samljeveno zrnevlje ita u prah.
mljackanje gl. im. s. r. od mljackati,
mljackati gl. nesvr., prez. mljackam pucketati jezikom prilikom jela.
mljekar im. m. r. - osoba koja se bavi
mlijekom, koja proizvodi, prodaje mli
jeko i mlijene proizvode: kajmak, ma
slac, povlaku, sir.
mljekara im. . r. - tvornica mlijenih
proizvoda.
mljekarnica im. . r. - prodavnica mlijeka
i mlijenih proizvoda,
mljekarski prid. - koji se odnosi na
mljekarstvo i mljekare,
mljekarstvo im. s. r., g. mn. mljekarstava/mljekar stav a - djelatnost proizvod
nje, prerade i prodaje mlijeka,
mljeti gl. nesvr., prez. meljem - mljeve
njem od zrna ita proizvoditi brano,
mljezivo im. sr. r., g. mn. mljezivd/mljeiva - mlijeko u sisara nakon poroda;
grua, grualina.
mnijenje/mnjenje gl. im. s. r. od mniti,
mniti gl. nesvr., prez. mnim/mnijem - mi
sliti, smatrati.
mnogi prid. odr. v. - kojega ima u veli
kom broju, u velikoj koliini, mnogo
brojan; koji se javlja, koji postoji u veli
koj koliini; obilan, bogat.
mnogo pril. - u velikom broju, veliki broj;
znatno, dosta,
mnogobotvo im. s. r., g. mn. mnogobotava - vjerovanje u vie bogova, poli
teizam; suprot, jednobotvo, monotei
zam.
mnogobrojan/mnogobrojan prid., odr. v.
mnogobrof hi/mnogobrojni - u nebroje
no velikom broju; bezbrojan; suprot,
malobrojan,
mnogobrojnost im. . r., instr. jd. mnogobrjnou/mnogobrjnosti - svojstvo
neega to je u velikom broju, mnogo
brojno; suprot, malobrojnost,
mnogoljudan/mnogoljudan prid., odr. v.
mnogoljudni/mnogdljudni - koji obu
hvata mnogo ljudi, naseljen velikim
brojem ljudi,
mnogoljudnost/mnogoljudnost im. . r.,
instr. jd. mnogoljudnou/mnogoljudnosti - prisustvo velikog broja ljudi,
prenaseljenost.

mnogostran/mnogostran prid., odr. v.

mnogostrani/mnogostrani - koji ima
vie strana; pren. raznovrstan, raznolik;
svestran: suprot, jednostran.
mnogostruk/mnogostruk prid. odr. v.
mnogostruki/mnogostruki - viestruk,
viekratan, raznovrstan,
mnotvo im. s. r. g. jd. mnotva - mnoi
na, mnogobrojnost, masa, svjetina; ru
lja; veliki broj ega.
mnoenik/mnoenik im. m. r., g. jd.
mnoenika/mnoenika, g. mn. mnozenici/mnozenici - broj koji se mnoi dru
gim brojem, faktor,
mnoenje gl. im. s. r. od mnoiti.
mnoina im. . r. - veliki broj, koliina,
mnotvo; gram. pojam suprotan jednini,
plural.
mnoilac/mnoitelj im. m. r., g. jd. mnozioca/mndzitelja, n. mn. mndioci/mndzitelji, g. mn. mnoilac a mnoitelja term. onaj koji mnoi; broj kojim se
mnoi drugi broj.
mnoiti (se) gl. nesvr., prez. mndim brojno uveavati, umnoavati; mat. ter.
traiti umnoak; razmnoavati se.
moba im. . r., g. nm. mobi - narodni
obiaj solidarnosti za skupno obavljanje
nesvakidanjih, velikih i hitnih poslova
(etva, koevina, gradnja kue, komanje kukuruza).
mobilan prid. (lat.), odr. v. mobilni pokretan, pokretljiv, pomian, gibak,
promjenljiv; prevrtljiv, povodljiv, nepo
stojan.
mobilisanje/mobilizfranje/mdbilizovanje gl. im. s. r. od (lat.) mobilisati/
moblizirati/mobilizovati.
mobilisati/moblizirati/mobilizovati gl.
svr. i nesvr. (lat.), prez. mobiliem/
mobiliziram/mobi Iizuj em - staviti u po
kret; vriti mobilizaciju,
mobilizacija im. . r. (lat.) - stavljanje u
pokret, pokretanje; vojn. masovno pozi
vanje vojnih obveznika za rat; potpuno
angairanje raspoloivih potencijala.
mobilnost im. . r. (lat.), instr. jd. mobilnou/mobilnosti - pokretljivost; suprot,
imobilnost,
mobitel (skr. od mobilni telefon) im. m. r.
(lat.), g. mn. mobitela - individualni
beini satelitski telefon, hendi.
moenje gl. im. s. r. od moiti.

modelarstvo

moilo im. s. r., etnol. - posebno mjesto

na vodotoku gdje se potapa, moi vuna,
lan, konoplja,
moiti gl. nesvr., prez. moim - potapati
u vodu, tekuinu,
mouga im. . r., dat. jd. mdugi, g. mn.
mdugUmouga, augm. i pejor. - velika
motka, toljaga,
movara im. . r. - plitka stajaa vodena
povrina obrasla vegetacijom; bara, rit.
movaran prid.odr. v. movarni - osobina
podvodnog zemljita,
movarica im. . r., em. - mala movara,
barica.
movarica im. . r. - vrsta ptice kojoj je
movara ivotno stanite,
movarka im. . r., dat. jd. movarki vrsta barske biljke.
mo im. . r., g. jd. moi, instr. jd. mou!
moi, g. mn. m di - sila, snaga,
moan prid. - koji ima veliku snagu, jak,
silan; koji ima veliki uticaj, vlast, mo
nad ljudima.
moi im. pi. tantum - term. u istonoj
crkvi prema stcsl. moti,
moi/moi, gl. svr., prez. md gu, moe,
moe', moemo, moete, mogu - biti u
mogunosti, u prilici, imati snagu, vo
lju, sposobnost, znanje itd. za obavlja
nje neke aktivnosti,
monik im. m. r., n. pi. monici - onaj
koji ima mo, vlast.
moda im. . r. (fr.) - preovlaujui ukus u
nekom vremenu ili prostoru,
modalitet im. m. r. (lat.) - nain na koji se
neto dogaa ili misli,
modar prid., odr. v. modri - koji je boje
istog vedrog neba poslije kie, boje
mora ili mavi kamena (modre galice);
plav, maven.
model im. m. r. (fr.), g. jd. modela - uzo
rak, kalup za izradu predmeta; osoba
koja pozira pred umjetnikom; kopija za
odliv metala; unikatni odjevni predmet,
modelar im. m. r. (fr.), g. jd. modelara, n.
mn. modelari - onaj koji izrauje mo
dele, kalupdija.
modelarnica/modelarnica im. . r. (fr.) radionica u kojoj se izrauju modeli,
modelarstvo im. s. r. (fr.), g. mn. modelarstava/modelarstav a - djelatnost, bav
ljenje izradom modela.

modeliranje
modeliranje/modelovanje gl. im. s. r. od
m odelirati/modelovati.
modelirati/modelovati gl. nesvr., prez.
modeliram/mode luj em - oblikovati, kre
irati modele,
moderan prid. (fr.), odr. v. m oderni - koji
je u skladu s ukusom vremena,
moerfranje gl. im. s. r. (lat.) od mode
rirati.
moderirati gl. nesvr. (lat.), prez. moderiram - ublaiti, suspregnuti, obuzdati,
svesti na pravu mjeru; usmjeriti; utaiti;
stiati; udesiti; upraviti; jenjati,
moderna im. . r. - umjetniki, knjievni
pravac u evropskoj knjievnosti poet
kom 20. stoljea.
moernist(a) im. m. r. (fr.) - koji pristaje
uz modernizam; koji je u duhu moder
nog vremena,
modernistiki prid. odr. v. (fr.) - koji
pripada duhu sadanjeg vremena, koji
se odnosi na modernizam,
modernistiki pril. (fr.) - na nain mo
dernizma.
modernizacija im. . r. - proces ili postu
pak osavremanj avanja,
modernizam im. m. r., g. jd. modernizma
- savremenost, duh sadanjeg vremena;
novi smjer u nekoj drutvenoj djelatno
sti ili u nazorima koji nastoji uvesti
novo i savremenije, tenja za osavreme
njavanjem; ukupnost novih traenja i
ostvarenja u umjetnostima 20. stoljea,
moderniziranje/modernizovanje gl. im.
s. r. od modernizirati/modernizovati,
modernizirati/modernizovati gl. svr. i
nesvr. (fr.), prez. moderniziram/mddernizujem - slijediti tenje i potrebe
novoga vremena; uvesti, uvoditi novi
duh i novu tehniku,
moderno pril. (fr.) - na moderan nain, po
najnovijoj modi.
modificiranje/modiffkovanje gl. im. s. r.
od modificirati/modifikovati,
modificirati/modifikovati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. modificiram/mddifikujem - preobliiti, preinaiti, prilago
diti.
modifikacija im. . r. (lat.) - preobliavanje, preinaavanje, prilagoavanje,
modifikovanje/modificiranje gl. im. s. r.
(lat.) od modifikovati/modificirati.

387

386
modifikovati/modificirati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. mddifikujem/modifi
ciram - preobliiti, preinaiti, prilago
diti.
modistica im. . r. (fr.) - ona koja se bavi
izradom garderobe u skladu sa modnim
trendom, modistkinja.
modistkinja im. . r. - modistica.
modrica im. . r., g.mn. modrica - tamnomodri potkoni podliv krvi od nagnjeenja tkiva, uboj, masnica,
modrina im. . r., g. mn. modrina - modra
boja neba ili mora, plavetnilo,
modrovoljka im. . r., dat. jd. modrovoljki, g. mn. modrdvdljki - slavuj, bul
bul.
modrulj im. m. r., g. jd. modrulja - mor
ski pas.
modul im. m. r. (lat.) - dio vasionskog
broda u kojem je smjetena posada,
modulacija im. . r. - sputanje i dizanje
glasa u govoru i pjevanju; promjena
tonaliteta; prilagoavanje, usklaivanje;
izmjenjivanje amplitude,
moduliranje/modulisanje gl. im. s. r.
(lat.) od modulirati/modulisati.
modulirati/modulisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. moduliram/moduliem izvesti, izvoditi modulaciju,
mogila im. . r. (rus.) - znatno uzdignut
grobni humak,
mogranj im. m. r., n. mn. mdgranji grmolika voka primorskih krajeva sa
rumenim okruglim plodovima, punim
crvenih kiselkastih zrna.
mogu prid., odr. v. m ogui - koji moe
postojati, koji se moe ostvariti, koji bi
se mogao dogoditi; ostvarljiv, izvodljiv.
moguan prid., odr. v. moguni - koji
posjeduje mogunost; imuan, dobro
stojei; mogu,
mogue pril. - ono to se moe ostvariti,
ostvarivo.
moguno pril. - na mogu nain, ostva
rivo.
mogunost im. . r., instr. jd. moguno
u/mogunosti - izraz moi; postojei
izlaz; pruena prilika; vjerovatnost;
uroena ili steena sposobnost za neto,
mogustvo im. s. r., g. mn. mogustava/
mdgustava - stanje mogueg, mogu
nost, imunost; bogatstvo.

Mohikanac vi. im. m. r. - pripadnik

starosjedilakog indijanskog plemena u
Sjevernoj Americi koje su ognjem i
maem potpuno istrijebili kolonizatori;
prenes. posljednji, jedini preostali.
moj prisv. zamj. (. r. mdja, s. r. mdje), g.
jd. m. i s. r. mdg(a)fmdjeg(a), . r. mdje
- izraz pripadanja licu, osobi koja go
vori; rije za pojaavanje u izravnom
obraanju.
mokar prid., odr. v. mokri - pokvaen ili
poliven vodom (tekuinom), kvasan,
pokvaen; suprot, suh.
mokaslhke im. . r. ob. mn., g. mokasinki
- lahke otvorene ljetne cipele koje se ne
veu.
mokraa im. . r. - izluevina bubrega
koja se skuplja u mokranom mjehuru,
urin.
mokrenje gl. im. s. r. od mokriti,
mokrina im. . r., g. mn. mokrina - obuzetost vodom ili vlagom, mokrost, mokroa, vlanost,
mokriti gl. nesvr., prez. mokrim - initi
to mokrim, smokrenim, kvasiti vodom
neto; suprot, suiti; isputati mokrau
iz mokranog mjehura kroz mokrane
organe.
mol im. m. r. (lat), n. mn. molovi - mu.
tugaljiv i njean tonski rod.
mol im. m. r. (tal.) - luki nasip; gat.
molba im. . r., g. mn. molbi/molba - blag
i uljudan zahtjev; elja; pisani podnesak
nekog zahtjeva, traenja ili elje.
Moldavija vi. im. . r. - istonoevropska
zemlja izmeu rijeka Pruta i Dnjestra,
gl. grad Kiinjov; Moldova,
moleiv prid., odr. v. moleivi - koji je
sklon moljenju, koji je molilaki nastro
jen; otuan,
moleivo pril. - na moleiv nain, poniz
no.
molekula im. . r. (lat.) - skup atoma koji
ine najmanju esticu neke tvari sa
svim bitnim hemijskim svojstvima da
moe samostalno postojati,
molekularan prid. (lat.), odr. v. molekula
rni - koji se sastoji od molekula, mo
lekulski.
molekulski prid. odr. v. (lat.) - moleku
laran.
molekulski pril. (lat.) - na molekulski
nain, poput molekula.

momi

molilac/molitelj im. m. r., g. jd. moliocaJ

molitelja, n. mn. mdlioci/molitelji, g.
mn. mdlildcd/mdliteljd - onaj koji moli;
koji upuuje molitvu; koji podnosi mol
bu.
moliteljica/moliteljka im. . r., dat. jd.
moliteljici/moliteljki - ona koja moli;
koja upuuje molitvu; koja podnosi mo
lbu.
moliti (se), gl. nesvr., prez. molim (se) upuivati molbu, obraati se, umilno i
pokorno iskati, traiti ta od koga.
molitva im. . r., g. jd. molitve, g. mn.
molitava/molitvi - stalna molba, obraa
nje Svevinjem Stvoritelju Milostivom
Samilosnom.
molitveni prid. odr. v. - koji potie ili
pripada molitvi, koji se odnosi na moli
tvu.
molitvenik/molitvenik im. m. r., n. mn.
molitvenici - crkv. prirunik sa molitva
ma, zbirka molitvi,
moljac im. m. r., g. jd. moljca, n. mn.
moljci, g. mn. mdljaca - sitni insekt,
leptiri, ije gusjenice razjedaju krzno i
vunu.
moljakati gl. nesvr., prez. moljakam stalno ponavljati molbu, dosaivati
upornim moljenjem,
moljenje gl. im. s. r. od moliti.
moma im. . r., hipok. - djeva, djevojka,
momaki prid. odr. v. - koji pripada mo
mku ili potie od momka, koji se odno
si na momke,
momaki pril. - kao momak, poput mo
mka.
momak im. m. r., g. jd. momka, vok. jd.
mome, n. mn. momci, g. mn. momaka mladi, neoenjen mlad ovjek izmeu
djeatva i zrele dobi.
momatvo im. s. r., g. mn. - razdoblje
momakog ivota, momkovanje.
momad zb. im. - momadija; sport, sa
stav, tim, ekipa,
momadija zb. im. - momad, naziv za
muku populaciju nakon djeakih go
dina.
mome/mome im. s. r., g. jd. mdmeta/
mometa, v. jd. mdme/mome - mlad
momak koji se tek zamomio, momi,
momi im. m. r., em i hip. - mome,
momuljak.

m om ina
m om ina im. m. r. - aug. i hip. od
momak, pravi momak, momak u pu
nom smislu,
mom iti/m om iti (se) gl. nesvr., prez.
momim/momim se - postajati momak,
prelaziti iz djeatva u momatvo,
mom uljak im. m. r. - mome.
m om en(a)t im. m. r. (lat.), g. jd.
mdmenta, g. mn. momenata - trenutak,
asak; pra-va prilika, hora, prigoda,
m om entalan prid. (lat.), odr. v. m omen
talni - trenutan, iznenadan; letimian;
strelovit.
m om entalno pril. (lat.) - trenutno, odmah,
sad, smjesta,
m om ko vanj e/momkova nj e gl. im. s. r.
od momkovati,
mom kovati/momkovati gl. nesvr., prez.
mdmkujem/mdmkujem - biti momak,
provoditi momako doba ivota, ispo
ljavati momake odlike,
monada im. . r. (gr.) - fil. nedjeljiva i
nesvodiva jednostavna jedinica kao
osnovni elemenat svega postojeeg.
monah im. m. r. (gr.), v. jd. m dnahu/
m dnae, n. mn. mdnasi - samostanac,
redovnik, kaluer,
m onarh im. m. r. (gr.), v. jd. m onarhu/
m dnare, n. mn. mdnarsi - apsolutni
vladar, car, imperator, sultan, kralj,
m onarhija im. . r. (gr.) - carevina,
imperija, kraljevina,
m onarhijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na monarhiju, carski, imperatorski.
m onarhist(a) im. m. r. - sljedbenik monarhizma, pristalica monarhije kao obli
ka vladavine,
m onarhistiki prid. odr. v. (gr.) - koji
izraava ideje monarhizma; koji potie
ili pripada monarhistima,
monarhistiki pril. (gr.) - na nain m o
narhista.
m onarhizam im. m. r. (gr.), g. jd. m o
narhizma, g. mn. monarhlzama - idejni
i politiki koncept apsolutne vladavine
monarha; uenje i politiki pokret mo
narhista.
m onaki prid. odr. v. (gr.) - koji se odno
si na monahe,
monaki pril. (gr.) - po monakom, na
monaki nain.

388

389
monden im. m. r. (fr.), g. jd. mondena ovjek koji se kree u "visokom
drutvu", svjetski ovjek, moderan u
najviem smislu rijei,
m ondenskl prid. odr. v. (fr.) - koji pri
pada ili potie od mondena,
mondenski pril. (fr.) - poput mondena,
monem im. m. r. i monema im. . r. (gr.)
- najmanji, dalje neralanjivi jeziki
oblik.
moneta im. . r. (lat.), g. mn. moneta kovani novac, novanica; novac,
monetarni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na monetu, novani.
M ongolija im. . r. - zemlja u sjevero
istonom dijelu Azije,
mongoloid im. m. r., g. jd. mongoloida dijete zaostalo u razvoju i izgledom
podsjea na Mongola,
mongololdan/mongololdan prid., odr. v.
mdngololdnl/mongoldldnl - koji nali
kuje, koji podsjea na mongoloide,
monitor im. m. r. (lat.), g. jd. monitora brod plitka gaza za posebne zadatke u
pliacima.
monitor im. m. r. (lat.), g. jd. mdnltorakontrolni ekran u tv studiju; dio kom
pjutera; ekran,
monizam im. m. r. (gr.), g. jd. monizma,
g. mn. - filozofsko uenje koje za te
melj svih pojava na svijetu uzima samo
jedno naelo: materiju ili duh; suprot,
dualizam.
monodrama im. . r. (gr.) - drama sa
samo jednim uesnikom u izvoenju,
monofazan prid. (gr.), odr. v. monofazni
- koji ima jednu fazu, jednofazan,
monoftong ini: m. r. (gr.) - gram. jednoglasnik, jedan glas.
monogamija im. . r. (gr.) - brana veza
izmeu jednog mukarca i jedne ene,
jednobranost; suprot, poligamija,
monografija im. . r. (gr.) - znanstvena
ili esejistika obrada jednog izdvojenog
pitanja, jedne teme, jednotematski spis.
m onografski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na monografiju,
monografski pril. (gr.) - na monografski
nain .
monogram/monogram im. m. r. (gr.) znak od stilizovanih poetnih slova
imena i prezimena.

monokl im. m. r. (fr.) - optiko pojaalo

vida zajedno oko, jednogled.
monokord im. m. r. (gr.) - muziki
instrumenat s jednom icom; akustika
sprava za odreivanje visine tona i
"timanje" instrumenata,
monokultura im. . r. (gr.-lat.) - jedna
vrsta usjeva koji se uzgajaju na posje
du.
monolit/monolit im. m.r. (gr.), g. mn.
monolit d/mond lita - kamena gromada;
spomenik isklesan iz kompaktnog ko
mada kamena,
monolitan/monolitan prid., odr. v. monolitnl/mondlltnl - jedinstven, kompaktan,
nerazoriv; vrsto povezan,
monolog im. m. r. (gr.), g. mn. mondlozi
- podui govor jednog dramskog lika;
govor nasamo sa samim sobom; samogovor; suprot, dijalog,
monoloki prid. odr. v. (gr.) - koji ima
oblik monologa,
monoloki pril. (gr.) - na nain monologa.
monopol im. m. r. (gr.) - privilegija, pri
vilegovane, iskljuivo pravo na neto,
monopolisati/monopolizirati/monopoli
zovati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
monopdliem/monopoUzlram/mdnopolizujem - imati privilegovano pravo na
neto.
monoteizam im. m. r. (gr.), g. jd. mono
teizma - vjerovanje u jednog Boga i
Boije jedinstvo, jednobotvo, tevhid;
suprot, politeizam,
monoton prid. (gr.), odr. v. m onotoni koji je stalno na istom tonu, jedno
zvuan; prenes. jednolian, dosadan,
monotonija im. . r. (gr.) - jednolinost,
monotono pril. (gr.) - jednolino,
monstranca im. . r. (lat.) - crkv. posuda
posebnog oblika u katolikom bogo
sluju u kojoj se uva hostija; poka
znica, sakrament, svetotajstvo.
monstrum im. m. r. (lat.) - udovite, na
kaza, neman, nakarada, grdosija, grdo
ba, rugoba, strailo; prenes. uasan ov
jek, neman od ovjeka,
monstruozan prid. (lat.), odr. v. monstru
ozni - uasan, jezovit, udovian, naka
zan, grdan, grozovit, grdoban, n ev ero
vatan, neprirodan.

moralist(a)

monsun im. m. r. (ar.), n. mn. monsuni vjetar koji mijenja pravac u zavisnosti
od godinjih doba: zimi s kopna na
more, ljeti s mora na kopno,
m onsunski prid. odr. v. (ar.) - koji se
odnosi na monsun,
m ontanistika im. . r. (lat.), dat. jd. montanistici - nauna disciplina o rudarstvu
i rudnicima,
m onter im. m. r. (fr.) - radnik metalne
struke koji vri sastavljanje strojeva,
ureaja i postrojenja,
montiranje gl. im. s. r. (fr.) od montirati,
montirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
mdntlram - sastavljati, sklapati, namje
stiti; prenes. podvaliti nekome, potvoriti
nekoga.
monum en(a)t im. m. r. (lat.), g. mn.
monumenata- veliki spomenik, grandi
ozno djelo,
monum entalan prid. (lat.), odr. v. m onu
m entalni - moan, kolosalan; velian
stven, nezaboravan,
m onum entalnost im. . r. (lat.), instr. jd.
m omimentlnou/monumentalnosti
grandioznost, velianstvenost.
moped im. m. r. (lat.), g. jd. mopeda malolitrani motocikl, motori.
mora im. . r., g. jd. m dre, g. mn. mora teko osjeanje, duevna tegoba; gue
nje u snu, komar; kuga, pomor; epide
mija.
mora im. . r. (lat.) - kratki slog.
moral im. m. r. (lat.), g. jd. morala - skup
pravila odreenog drutva ili drutvene
klase o sadraju i nainu meusobnih
odnosa ljudi i ljudskih zajednica; esti
tost, potenje, vrlina, etika; visok duh,
polet, zanos,
moralan prid. (lat.), odr. v. m oralni - koji
se dri pravila morala, etian; estit, po
ten, ispravan,
moralisanje/moraliziranje/moralizovanje gl. im. s. r. (lat.) od moralisati/
moralizirati/moralizovati.
moralisati/moralizirati/moralizovati gl.
svr. i nesvr. (lat.), prez. m ordlieml
moralizlram/mdralizujem - insistirati na
moralu, drati pridiku o moralu, pretje
rivati u moralnim zahtjevima.
moralist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. m orali
ste - koji javno zastupa moralnost u
svakodnevnom ivotu.

moralizam
moralizam im. m. r. (lat.), g. jd.
moralizma - zagovaranje strogog mora
la, tenja ka moralnom savrenstvu,
moralizator im. m. r. (lat.) - zagovara
moralnih naela, onaj koji istie i insi
stira na moralu,
moralizatorski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na moralizatore i moralisanje/
moraliziranje/moralizovanje.
moralnost im. . r. (lat.), instr. jd. morlnou/morlnosti - prisustvo moralnih
naela; osobina onog koji je moralan,
moran prid., odr. v. mdrni - smrtan, sa
mrtan; neizbjean,
moranje gl. im. s. r. od morati.,
morati gl. nesvr., prez. moram - biti
prisiljen, nuno htjeti; obavezno initi,
moratorij im. m. r. (lat.) - odgoda pla
anja duga, privremeno mirovanje oba
veza; moratorij um.
morbidan prid. (lat.), odr. v. morbidni koji je optereen tekim i bolesnim mis
lima.
more im. s. r., g. jd. m ora; n. mn. mora, g.
mn. md ra - velika koliina slane vode
izmeu kontinenata; prenes. velika
koliina neega,
morenje gl. im. s. r. od moriti,
moreplovac im. m. r., g. jd. moreplovca,
g.mn. moreplovaca - pomorac, mornar,
moreuz/moreuz im. m. r. - morski tjes
nac.
morfij/morfijum im. m. r. (gr ), g. jd.
morfij a - glavni alkaloid opijuma, vrlo
jak analgetik, opojna droga.
morfmist(a) im. m. r., g. jd. morfiniste ovisnik o morfiju.
moriti gl. nesvr., prez. morim - usmri
vati, ubijati, satirati, zatirati, unitavati;
muiti, (po)gromiti.
morlaki prid. odr. v. (gr.) - koji pripada
ili potie od Morlaka.
morlaki pril. (gr.) - na morlaki nain,
primitivno, grubo, neotesano.
Morlak vi. im. m. r. (gr.), vok. jd. Morlae, n. mn. Morlaci - stanovnik Dal
matinske zagore, gortak uz jadransku
obalu; Vlah.
Morlakinja im. . r. (gr.) - ena Morlak.
mormon im. m. r., g. jd. mormona - pri
padnik sjevemoamerike vjerske sekte
koja upranjava mnogoenstvo.

391

390
mornar im. m. r., g. jd. mornara - po
morac, moreplovac, lan brodske posa
de; marinac,
mornarica im. . r., g. mn. mornarica brodovlje s ljudstvom i pomorskim
ustanovama,
mornarski prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od mornara,
mornarski pril. - na nain mornara, po
mornarskim obiajima,
morski prid. odr. v. - koji je od mora, koji
pripada moru.
mortalitet im. m. r. (lat.), g. jd. morta
liteta - smrtnost, pomor, umiranje; su
prot. natalitet,
mor im. m. r., n. mn. mdrzevi - "brkati"
morski sisar iz reda perajara, morski
konj.
Moskov im. m. r. (tur.) - stariji naziv za
Rusa i Rusiju.
Mosor im. m. r., g. jd. Mosdra - planina u
Dalmaciji, odijeljena erozijom od dru
gih dijelova dinarskog planinskog vije
nca.
most im. m. r., g. jd. mosta, n. mn. mdstovi - graevina za prijelaz preko rijeke,
uprija; fig. veza, spona,
mosti im. m. r., em. - mali most.
mostiti gl. nesvr., prez. mdstim - graditi
most, spajati, povezivati,
mostobran im. m. r. - zatitni zid pored
mosta; vojn. osvojeni uski pojas na pro
tivnikoj obali kao uporite za odbranu
mosta i osiguravanje prelaza vojske,
mosur im. m. r. (tur.), g. jd. mosura uplji valjak, cijev za namotavanje kon
ca u tekstilnoj industriji ili ice u elek
troindustriji; kalem; ledenica; stalaktit,
moenje gl. im. s. r. od mostiti,
moeja im. . r. (njem.) - muslimanski
hram, bogomolja, damija,
monje im. . r. pi. tant. (gr.-lat.), g. mn.
mdnji/mdsanja - polna kesa sa testisi
ma kod mujaka; kesa, vrea, torbica,
tobolac.
mot im. m. r. (njem.), g. jd. mota - mla
do vino, preevina; neuzavrio sok od
zrelog voa, ira.
moti im. . r. pi. tantum (csl.), g. mdti/
mdtiju - posmrtni ostaci, kosti nekog
sveca; relikvija.
mous im. m. r. (gr.), g. jd. mdusa miris spravljen od sekreta lijezde

moitara, azijskog mukatnog jelena

bez rogova,
motanje gl. im. s. r. od motati,
motati (se) gl. nesvr., prez. mdtam (se) obavijati, navijati, namota vati nit oko
ega; uvijati u omot, pakovati; prolaziti,
nizati se; vrzmati se oko ega; oblijetati
oko koga, tumarati.
motel im. m. r. (amer. Motorists Hotel) svratite i prenoite pored ceste; ko
nak.
motika im. . r., dat. jd. motici - alatka za
okopavanje usjeva i usitnjavanje zemlje.
motiv im. m. r. (lat.) - poticajni razlog;
svrha, cilj; tema, sie umjetnikog dje
la; melodija, napjev (v. lajtmotiv),
motivacija im. . r. (lat.) - skup motiva;
iznoenje motiva; obrazloenje,
motiviranost/motivisanost im. . r., instr.
jd. motiviranou/motiviranosti i motivisanou!motivisanosti - posjedovanje
motiva; opravdanost, obrazloenost.
motiviranje/motivisanje gl. im. s. r. (lat.)
od motivirati/motivi sati.
motivirati/motivisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. motiviram/motiviem - izni
jeti, iznositi motive, obrazloiti, obja
sniti; potaknuti, poticati,
motka im. . r., dat./lok. jd. motki, g. mn.
motki - podue tanje drvo, pritka, tap.
motka im. m. r., g. jd. motka - grah
penja (supr. uo ili uavac); sport,
skaka s motkom,
motkica im. . r., instr. jd. mdtkicom,
em. - mala motka,
moto im. m. r. (tal.), g. jd. mota - otro
umna, duhovita izreka; kratki napis na
poetku knjige ili poglavlja; geslo, lo
zinka, epigraf koji ukratko nagovjeta
va smisao onog to slijedi.
motocikl im. m. r. (lat.-gr.), g. mn.
motocikala/motocikla - motorno vozilo
sa dva toka, motor.
motociklist(a) im. m. r. (lat.-gr.), g. jd.
motocikliste - onaj koji vozi motocikl,
motorist.
motociklistikl prid. odr. v. (lat.- gr.) koji se odnosi na motocikliste.
motociklistikl pril. (lat.- gr.) - na nain
motocikliste
motociklizam im. m. r. (lat.-gr.), g. jd.

motrite
motociklizma - motociklistiki saobra
aj, bavljenje motociklistikim spor
tom.
motor im. m. r. (lat.), g. jd. motora maina, stroj za pokretanje; motocikl;
fig. pokreta, pogoni,
m otoriki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na pokrete i modane procese
vezane za pokretanje miia, pokretlji
vi.
motorika im. . r. (lat.), dat.-lok. motorici
- sposobnost kretanja, pokretljivost; di
naminost.
motorist(a) im. m. r., g. jd. motdriste radnik koji rukuje motorima i odrava
motorne ureaje; voza motocikla, mo
tora.
motoristiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na motoristiku i motoriste.
motoristiki pril. (lat.) - kao motorista, po
pravilima motoristike.
motoristika im. . r. (lat.), dat. jd. motoristici - nauka o motorima, sportsko
takmienje na motociklima, motocikli
zam.
motorizacija im. . r. (lat.) - snabdije
vanje, opremanje motornim vozilima,
uvoenje motornih vozila u upotrebu;
zb. sva motorna vozila neke tvrtke ili
vojne jedinice,
motoriziranje/motorizovanje gl. im. s. r.
(lat.) od motorizirati/ motorizovati.
motorizirati/motorizovati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. motoriziram/ mdtorizujem - uvesti u upotrebu motorna vo
zila.
motorkota im. m. r. (lat.), g. jd. motor
kotaa - motocikl,
motorni prid. odr. v. (lat.) - koji je na
motorni pogon; fig. pokretaki,
motornjak im. m. r. (lat.), g. jd. motornjka, n. mn. motornjci - voz, vlak,
amac ili brod na motorni pogon; su
prot. parnjak,
motoruge im. . r. plur. tantum - paoci na
mlinskom kolu na koje se privruju
lopatice.
motovilo im. sr. r. - naprava za namo
tavanje prediva; vitlo,
motrenje gl. im. s. r. od motriti,
motrite im. sr. r. - gledite, stajalite,
stanovite.

motriti
motriti gl. nesvr., prez. motrim - paljivo
gledati, pratiti pogledom; posmatrati,
promatrati,
mozaik im. m. r. (tal.), n. mn. mozaici slika, likovna kompozicija, ornament
sastavljen od pojedinanih zbijenih ra
znobojnih kamenia.
mozak im. m. r., g. jd. mozga - anat.
centralni organ nervnog sistema u o
vjeka i drugih kimenjaka, pihtijasta,
mehka masa od vlaknastih nervnih eli
ja koja ispunjava lubanju (tjemenu dup
lju) i kimu (kimena modina), cerebrum; prenes. pamet, um.
mozganje gl. im. s. r. od mozgati,
mozgati gl. nesvr., prez. mozgam - misli
ti, razmiljati, domiljati, umovati; pe
jor. pametovati,
mozgonja im. m. r. - pejor. koji se pravi
pametan; lanoumnik.
moda pril. - moe biti da, mogue je da.
modani prid. - koji pripada mozgu ili od
njega potie (modana kora, opna, ma
sa).
modina im. . r. - modano tkivo, kota
na sr; anat. term. kimena modina masa koja popunjava kimeni kanal,
moebitan prid., odr. v. moebitni - ob.
mogu, moguan,
mraan prid., odr. v. mrani - obuhvaen
mrakom, mrklinom; taman, neosvijet
ljen, neproziran; crn; supr. svijetao; fig.
nejasan u namjerama, smrknut, tmuran,
turoban; zlovoljan,
mraenje gl. im. s. r. od mraiti (se),
mraina im. . r., g. mn. mraina - mranost, pomrina, mranota, mrklina,
tmaa; mrak zbog kojeg se nita ne
vidi.
mraiti (se) gl. nesvr., prez. mraim (se)
- nestajanje svjetlosti, nadolaenje mra
ka; tonuti u mrak; postajati taman, mra
an; crniti.
mranost im. . r., instr. jd. mrnoul
mranosti - stanje i osobina onoga to
je mrano, tamnoa.
mranjakl prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od mranjaka,
mranjaki pril. - poput mranjaka,
mranjak im. m. r., mranjaku/mranjae, n.mn. mranjaci - nazadnjak,
destruktivac; onaj koji je obuzet crnim
mislima.

393

392
mranjatvo im. s. r., g. mn. mrdnjastavd/mrdinjatva - ideja, stanje i oso
bina nazadnjaka, destruktivaca, cmomislilaca.
mrak im. m. r., n. mn. mrakovi/mrakovi/
mraci - odsustvo svjetlosti, mrklina,
tama, tma, tmina, tmua, pomrina, neprovidnost, neprozirnost,
mraka im. . r., dat. jd. mraki, vok. jd.
mrako - prenes. nezgodan, opasan ov
jek ili grupa,
mrakaa im. . r., hip. i augm. - mrak,
mranost, mraina, pomrina, mrakan.
mramor im. m. r., n.mn. mramori/ mramorovi - vrsta kamena krenjaka sred
nje tvrdoe pogodnog za obradu i gla
anje, mermer; nadgrobni biljeg,
mramoran prid., odr. v. mramorni - koji
je od mramora, kao da je od mramora;
mermerli.
mramor je im. s. r. - nadgrobni spomenici
mramorovi, steci; nekropola steaka.
mrav im. m. r., g. mn. mrava - zool. sitni
insekt opnokrilac koji ivi organizo
vano u zajednicama i gradi nastambe mravinjake; simbol marljivosti,
mravac im. m. r., g. jd. mravca, n. mn.
mravci - trnac, marac, srh, jeza; mra
vak.
mravak im. m. r., g. jd. mrdvka, n. mn.
mravci, hip. i em. - mali mrav; mra
vac, mravi,
mravi im. m. r., g. jd. mravia, em. mali mrav; mravak,
mravinjak im. m. r., n. mn. mravinjaci mravlje stanite, gnijezdo; nastamba
koju izgrauju mravi; prenes. prena
seljenost; guva, vreva,
mravlji prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od mrava, mravinji; term. mrav
lja kiselina.
m ravinji prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od mrava, mravlji,
mravnat prid., odr. v. mrdvnati - koji je
nastanjen mravima, koji je prepun mra
vi.
mravojed im. m. r. - ivotinja duge uske
njuke iz porodice sisara tropske Ame
rike koji se hrani mravima izvlaei ih
dugim ljepljivim jezikom; mravoder.
mravozub im. m. r. - zool. crna una.
mravozuba im. . r. - zool. vrsta ptice.

mravozubac im. m. r., g. jd. mravozupca,

- vrsta djetlia.
mraz im. m. r., n. mn. mrdzovi/mrazevi smrznuta rosa na travi i drveu; mrzao,
mrzlina, smzlina; studen, hladnoa;
inje.
mrazan prid., odr. v. mrazni - obuzet,
prekriven mrazom; smrznut, leden;
mrazovit.
mrazl im. m. r., g. jd. mrazia, em. mali mraz.
mrazite im. s. r. - taka mrnjenja vode.
mrazotina im. . r. - smrzotina, mrzlina;
arh. sladoled,
mrazovac im. m. r., g. jd. mrazovca bot. otrovna biljka iz porodice ljiljana
(u upotrebi u farmakologiji); mrazovnik.
mrazovice im. . r. mn. - bot. porodica
biljaka u koju spada mrazovac,
mrazovit prid., odr. v. mrazoviti - obuzet,
prekriven mrazom; smrznut, leden;
mrazan.
mranjenje gl. im. sr. r. od mraziti1,
mrcina im. . r., g, mn. mrcina - krepana
ivotinja, krepalina, crkotina, strvina;
prenes. pokvaren, nikakav ovjek,
mrcinlte im. sr. r. - mjesto ukopavanja
mrcina; lov. term. - mjesto ostavljanja
mamca.
mrati gl. nesvr., prez. mr am - postajati
mrk, obuzet mrklinom; gubiti sjaj, tam
nih.
mriti (se) gl. nesvr., prez. mrim se crniti se, gariti, tamni ti; smrkavati se.
mrdaj im. m. r. - pokret, micaj; pomak,
mrdnuti gl. svr., prez. mrdnem - nainiti
pokret, pomaknuti.
mrena im. . r., g. mn. mrena - oboljenje
oka, zamre, katarakta,
mreka im. . r., g. mn. mreki - lagahni
nabor povrine vode ili tkanine,
mrekati se gl. nesvr., prez. mrekam nabirati se.
mrea im. . r, g. pi. mrea - oplet, splet
od rastavljeno isprepletenih niti; prenes.
zamka; sistem povezanih i isprepletenih
linija ili odnosa: npr. diplomatska
mrea, kompjuterska mrea, elektrina
mrea, cestovna mrea, obavjetajna
mrea i sl.
mreast prid., odr. v. mrezasti - poput
mree, nalik mrei.

mrmljanje

mreica im. . r., em. - mala mrea,

mrenica/mrenjaa im. . r. - unutranja
opna one jabuice koja prima svjetlo
sne podraaje, retina,
mrgodan prid., odr. v. mrgodni - neraspo
loen, namrgoen, smrknut, zlovoljan,
mrzovoljan,
mrgoditi se gl. nesvr., prez. mrgodim se
- praviti mrzovoljan izraz lica, mrtiti
se, roguiti se.
mrijest im. . r., instr. jd. mrijeu/
mrijesti - mrijeenje; ikra.
mrijestiti se gl. nesvr., prez. mrijesti (se)
- izbacivati, oploavati ikru, polagati
jaja; pariti se (o ribama).
mrijeti gl. nesvr., prez. mrijem/mrem prelaziti iz stanja ivota u stanje smrti,
umirati, ginuti,
m restilite im. sr. r. - mjesto gdje se riba
mrijesti, polae jaja.
mrk prid., odr. v. m rki - crn, taman; mra
an; smrknut,
mrkalj im. m. r. - konj tamne boje.
mrkli prid. odr. v. - crni, mrki, tamni,
mrani.
mrklina/mrklina im. . r. - odsustvo
svjetlosti, mranost, pomrina, tama,
tma, tmina, tmua, neprovidnost, nepro
zirnost.
mrknuti gl. svr. i nesvr., prez. mrknem tonuti u mrak, mraiti, mraati, smrka
vati se.
mrko pril. - na mrk nain, smrknuto,
namrgoeno, ljutito.
mrkost im. . r., instr. jd. mrkou/
mrkosti - osobina i izgled onoga to je
mrko, tamno; crnoa, mranost, mrkli
na.
mrkva im. . r., g. mn. mrkava/mrkvi bot. dvogodinja vrtna biljka sa crvenkasto-ukastim korijenom koji se jede,
argarepa.
mrlja im. . r., mrlja - oneieno, za
mrljano mjesto na emu, fleka, muzga;
mjesto koje se razlikuje od ostale po
vrine ega, pjega; fig. neastan postu
pak, sramota, ljaga,
mrljati gl. nesvr., prez. mrljam - praviti
mrlje, prljati,
mrljav prid., odr. v. mrljavi - koji ima
mrlje, prljav,
mrljica im. . r., em. - mala mrlja,
mrmljanje gl. im. s. r. od mrmljati.

mrmljati
mrm ljati gl. nesvr., mrmljam - oglaa
vati se, govoriti tiho i nerazgovijetno,
m rmor im. m. r. - smijeani razni glasovi,
agor; mrmljanje,
mrm orenje gl. im. s. r. od mrmoriti,
mrm oriti gl. nesvr., prez. mrmorim stvarati mrmor; agoriti,
mrm ot im. m. r. (tal.)1'- zool. glodar nalik
vjeverici, svizac,
mrnjaukati gl. nesvr., prez. mrnjaue onomat. - glasanja make, mjaukati.
mrs im. m. r., lok. jd. mrsu - hrana
openito i jelo koje sadri meso i druge
masnoe; bijeli mrs: maslo, kajmak, sir;
suprot, post.
mrsan prid., odr. v. m rsni - koji sadri
mrs, mastan, pomaen; suprot, pos(t)an, nematan.
mrsiti gl. nesvr. mrsim - zaplitati tkala
ke niti, kosu i sl.; prenes. unositi zbrku,
nered.
mrsko pril., komp. mrskije/mrze - nerado,
s odbojnou, s mrnjom,
m rskost im. . r., instr. mr skou!mrsko ti
- osobina onoga to je mrsko, mrskoa,
odvratnost,
m rsnlk im. m. r., g. jd. mrsnika pripadnik "obinih" vjernika, pristalica
srednjovjekovne bosanske vjere,
mra im. . r. - mrcina, strvina,
m ranje gl. im. s. r. od mrati,
m rati gl. nesvr., prez. mrsam - smanji
vati miino i masno tkivo; gubiti na
tjelesnoj teini, debljini, "kopniti"; su
prot. debljati,
mrav prid., odr. v. m ravi - s malo
miinog tkiva openito; bez debljine,
masnog tkiva, neuhranjen, suh, slab; su
prot. debeo,
mravac im. m. r., g.jd. mravca, g. mn.
mravaca - mrava osoba; mravko,
mraviti gl. nesvr., prez. mravim postajati mrav, mrati.
mravko im. m. r., g.jd. mrvka - mra
va, neuhranjena osoba,
mravljenje gl. im. s. r. od mraviti,
mravost im. .r., instr. jd. mravou!
mravosti - osobina neuhranjenih,
mravih ljudi,
mrenje gl. im. s. r. od mrsiti,
mro im. m. r., g. jd. m rse, g. mn. mra mravac, mravko.

395

394
mrtiti se gl. nesvr., prez. mrtim se praviti mrzovoljan izraz lica, mrgoditi
se, roguiti se.
mrtav prid., odr. v. m rtvi - u smrti,
beivotan, usmren; suprot, iv.
mrtvac im. m. r., g. jd. mrtvaca, g. mn.
mrtvca - mrtav ovjek, mejit; le.
m rtvaki prid. odr. v. - koji ima osobine
mrtvaca,
mrtvaki pril. - poput mrtvaca,
mrtvanica im. . r., g. mn. mrtvanica prostor u kojem su smjeteni mrtvaci
prije ukopa,
mrtvaja im. . r. - neprotoni (mrtav)
rijeni rukavac (u kojem voda ne tee);
presahlo korito ponornice; suhotok;
prenes. stanje beivotno ti.
mrtvilo im. s. r. - obamrlost, umrtvljenost; bezvoljnost, ravnodunost, mala
ksalost, apatija; stanje bez zbivanja,
mrtvost; potpuni mir, ogluenost.
mrtvina im. . r. - vrsta vodene biljke,
mrtvo pril. - beivotno, tromo,
mrtvoroene im. s. r., g. jd. mrtvordeneta - dijete roeno mrtvo,
mrtvouzica im. . r. - nerazmrsiv uzao,
vor koji je zavezan za trajno, tako da
se vie ne razvezuje.
mrtvouzice pril. - na nain mrtvog uzla,
da se ne moe razvezati,
m rtvozornik im. m. r., n. mn. mrtvdzornici - ovlaeno lice za utvrivanje
smrti neke osobe i uzroka smrti.
mrva im. . r., g. mn. mrva - vrlo sitan dio
hljeba/kruha; mali dio neega,
m rvica im. . r., em. - mala mrva, mali
(najmanji) dio neega, komadi; prenes.
mala, sitna osoba,
mrviti gl. nesvr., prez. mrvim - sitniti,
drobiti, kruniti,
mrvljenje gl. im. s. r. od mrviti,
mrvljiv prid., odr. v. m rvljivi - koji ima
svojstvo mrvljivosti, koji se lahko mrvi.
mrzak prid., odr. v. m rski, komp. mr ski
ji/m rzi - koji izaziva, prema kome je
usm jerena mrnja, omraen, omrznut,
mrziti gl. nesvr., prez. mrzim - osjeati i
ispoljavati mrnju,
mrzlina im. . r. - zaleena povrina,
mrzlost, mrzloa,
mrzlost im. . r., instr. mrzlou/mrzlosti mrzlina.

mrznuti gl. nesvr., prez. mrznem smrzavati se, lediti,

mrzovolja im. . r. - loa volja, zlovolja,
nezadovoljstvo, neraspoloenje, bez
voljnost.
mrzovoljan prid., odr.v. mrzovoljni - loe
volje, neraspoloen, zlovoljan, smrknut,
bezvoljan.
mrzovoljno pril. - neraspoloeno, zlovolj
no, bezvoljno,
mrenje gl. im. s. r. od mrziti,
mrnja im. . r., g. mn. mrnji - osjeaj
jake odbojnosti i nepodnoljivosti pre
ma nekome ili neemu; snano osjea
nje zlobe, neprijateljstva prema neko
me.
mrnjenje gl. im. s. r. od mrznuti,
mualim im. m. r. (ar.) - uitelj, nastavnik
u mektebu.
mualim a im. . r. - ena mualim.
mubarek/mubare im. m. r. (ar.) - ra
dost, veselje, slavlje; uzv. - sretan, bla
gosloven.
mubarekleisati gl. svr., prez. mubarekleiem - poeljeti radost i sreu, esti
tati.
mucanje gl. im. s. r. od mucati,
mucati gl. nesvr., prez. mucam - govoriti
zapinjui, s tekoama u izgovoru po
jedinih glasova,
mucav prid., odr. v. mucavi - koji muca,
koji teko govori,
mucavac im. m. r., g. jd. mucavca - naziv
za mucava ovjeka; pogrdan naziv za
nekoga.
mucavost im. . r., instr. jd. mucavoul
mucavosti - govorni nedostatak, pore
meaj govornih organa, tekoe pri go
voru i izgovaranju pojedinih glasova,
muan/muan prid., odr. v. muni - koji
je od muke, tegoban, neprijatan,
mueniki prid. - koji pripada ili potie
od muenika, patniki.
mueniki pril. - poput muenika,
muenik im. m. r., v. jd. muenie, n. mn.
muenici, g. mn. muenika - onaj koji
muku mui, koji trpi i pati, patnik, pa
enik, stradalnik,
muenitvo im. s. r., g. mn. miienitava stanje trpljenja patnje i bola; muka, mu
enje, patnja,
muenje gl. im. s. r. od muiti.

mudrovanje

muilo im. s. r., g. mn. muila - sredstvo,

orue za muenje,
muitelj im. m. r., g. jd. muitelja, n. mn.
muitelji, g. mn. muitelja - onaj koji
nekog mui, krvnik, sadista,
muilite im. s. r. - mjesto za muenje,
stratite.
muiti gl. nesvr., prez. muim - ne
govoriti, ne putati glasa od sebe, utiti.
muiti (se) gl. nesvr., prez. muim (se) zadavati, priinjavati muke i bol, prisi
ljavati na muke i patnje, napor, tekoe;
dosaivati, uznemiravati, smetati, ops
jedati; trpiti, podnositi muku, truditi se.
muki prid. - podmukao, potajan, koji
ima skrivene namjere.
muki pril. - podmuklo, neujno, tajno,
kriom, nenadano,
munina im. . r. - muno, neprijatno,
neugodno stanje; tegoba, muka.
muno pril. - s mukom, tegobno, teko,
muak im. m. r. - pomueno, pokvareno
jaje; prenes. pokvarenjak; surogat; ni
kogovi, nita,
muenje gl. im. s. r. od mutiti,
mukati gl. nesvr., prez. mukam - mu
titi, mijeati tresui tenost; prenes.
raditi iza lea, nedozvoljene stvari.
mudar prid., odr. v. mudri - dubokouman,
razloan, pametan, iskusan,
mudrac im. m. r., g. jd. mudraca, g. mn.
mudraca - dubokouman, pametan i pro
nicljiv ovjek,
mudrakl - koji pripada ili potie od
mudraca.
mudraki pril. - na nain mudraca, poput
mudraca.
mudrica im. . r., hip. i em. - ona koja
misli svojom glavom, pametnica.
mudrija im. m. r., g. jd. mudrijaa pejor. pametnjakovi,
mudro pril. - promiljeno, pametno, raz
lono.
mudrolija im. . r. - zgoda,
mudroslovlje im. s. r., g. mn. mudro* slovlja - mudrost, filozofija,
mudrost im. . r., instr. jd. mudrou/
mudrosti - misao koja otkriva dublji i
teko dokuivi smisao ivota; sentenca,
izreka.
mudrovanje/mudrovanje gl. im. s. r. od
mudrovati.

mudrovati
mudrovati gl. nesvr., prez. mudrujem domiljati duboke i pametne misli;
pejor. ispoljavati lanu mudrost, nakla
pati.
muderis im. m. r. (ar.) - uen ovjek,
profesor.
muflon im. m. r. (fr.), g. jd. muflona zool. divlja, kratkorepa ovca sa povijenim dugim rogovima,
mufljuz im. m. r. (tur.) - propalica, bankroter, bitanga,
mufte pril. - mukte, dabe, badava, bes
platno.
muftija im. m. r. (ar.) - najvii musliman
ski vjerski dostojanstvenik u jednoj po
krajini koji ima samostalne nadlenosti,
muftiluk im. m. r. (ar.-tur.) - upravnovjersko podruje jednog muftije.
muha im. . r., dat. jd. muhi - najraireniji
letei insekt iz roda dvokrilaca; sport,
term. muha kategorija - bokserska dis
ciplina teine boksera od 48 do 51 kg.
muhabet im. m. r. (ar.) - razgovor,
muhadir im. m. r. (ar.) - doseljenik,
doljak, pridolica,
muhamedanac im. m. r. (ar.) - hist.
naziv za sljedbenike Muhammeda a. s.,
musliman.
muhamedanski prid. odr. v. (ar.) Muhammedov, koji je svojstven Mu
hammedu a. s.
muhamedanski - na Muhammedov na
in, poput Muhammeda a. s.
muhamedanstvo im. s. r. - uenje koje je
zastupao Muhammed a. s., musliman
stvo, islam.
Muhammed a. s. im.m. r. (ar.) - Boiji
poslanik objave islama, vjerovjesnik;
osniva prve muslimanske drave,
muhanat prid. (ar.), odr. v. muhanati osjetljiv; strai vica, propalica,
muhara im. . r. - otrovna gljiva (Amanita muscaria).
muharrem im. m. r. (ar.) - naziv prvog
mjeseca muslimanskog lunarnog kalen
dara.
miihanje gl. im. s. r. od muhad se.
muhati se gl. nesvr., prez. mitham se vrzmati se, motati se, tumarati,
muhetina im. . r., augm. - velika muha.
muhlija im. . r. (ar.) - krpeno dugme na
proivenu iljtetu ili dueku.

397

396
muhnuti gl. svr., prez. miihnem - nena
dano kao upozorenje, obino laktom u
slabine ili rebra, udariti u znak opome
ne ili ifre upozorenja: mugnuti, nepri
mjetno se udaljiti,
muholovka im. . r,. g. mn. muholovki ono ime se love muhe, naprava za
hvatanje muha.
muhta neprom. pridj. (ar.) - koji ovisan
o drugome,
m u h ta r im. m. r. (ar.), g. jd. muhtdra starjeina mahale, sela.
miihtarovati gl. nesvr. (ar.), prez. miihtarujem - obavljati dunost muhtara.
miihur im. m. r. (ar.) - ig, peat, tam-

bi!J-.

mujasil im. m. r. (ar.) - kona bolest,

uljevi, hemoroidi,
mujezin im. m. r. (ar.), g. jd. mujezina damijski slubenik, oglaiva namas
kog vakta, ua ezana i imamov pomo
nik u namazu.
muk im. m. r., n. mn. muci/mukovi - tajac,
mir, tiina.
muka im. . r., g. jd. muke, g. mn. muka tekoa, tegoba, patnja,
mukabela im. . r. (ar.) - javno uenje
Kur'ana u damiji poslije namaza, naj
ee tokom Ramazana,
mukajet prid. indekl. (ar.) - obziran, za
interesovan, oprezan, paljiv,
mukao prid., odr. v. m ukli - priguen, poluujan, zatomljen glas ili zvuk.
mukati gl. nesvr., prez. mue - ogla
avati se, glasati kao govee,
muklo pril. - prigueno, poluujno, zato
mljeno.
mukom pril. - utke, bezglasno,
mukotrpan prid., odr. v. mukotrpni tegoban, muan, naporan,
mukotrpno pril. - trpei muke, s velikim
tekoama,
muktadija im. m. r. (tur.) - onaj koji
hoe sve dabe, mukte, koji hoe da se
asti na tui raun; gotovan; parazit;
krvopija.
miikte pril. (tur.) - na tui raun, gotovanski, besplatno, dabe, badava.
mula im. m. r. (ar.), g. mn. mula - gospo
dar, uen ovjek, teolog, kadija u veim
gradovima; titula koju je sultan do
djeljivao zaslunim uenim ljudima.

mula im. . r. (lat.), g. mn. mula - mj

eanac kobile i magarca; mazga,
mulac im. m. r. - mula; prenes. glupan,
onaj koji nije pametan,
mulat im. m. r. (pan.) - potomak iz
mijeanog braka bijelaca i crnaca, mje
anac.
mule im. sr. r., g. jd. muleta - mlado od
mule.
mulj im. m. r., n. mn. muljevi - talog na
dnu vode.
muljaga im. . r. - muljevita zemlja, tlo
koje sadri mulj.
muljanje gl. im. s. r. od muljati,
muljati gl. nesvr., prez. muljam - gnjeiti
i cijediti groe; prenes. nekorektno,
prljavo raditi; mutiti, petljati; meeta
riti.
muljav prid., odr. v. muljavi - pun mulja,
muljevit, blatnjav,
muljevit prid., odr. v. muljeviti - koji
sadri mulj; muljevan, blatnjav,
muljevitost im. . r., instr. jd. muljevitou/muljevitosti - osobina ili stanje ono
ga to sadri mulj, to je muljevito,
mumificiran] e gl. im. s. r. (perz.) od
mumificirati,
mumificirati gl. svr. i nesvr. (perz.),
prez. mumificira - balzamovati truplo
umrlog i oblikovati ga u mumiju,
mumija/mumija im. . r. (perz.) - isu
eno, balzamovano, mrtvo ovjeije ti
jelo; pejor. istroena osoba koja je
preivjela vrijeme, ivi mrtvac; iron.
stara osoba,
mumin im. m. r. (ar.), g. mn. mumina onaj koji vjeruje u Boga, vjernik, musli
man.
mumlati gl. nesvr., prez. miimlam glasati se kao medvjed, proizvoditi ne
razgovijetne glasove, gunati, mrmljati,
munafiiti gl. nesvr. (ar.), prez. mundfiim - ponaati se kao dvolinjak, li
cemjer, praviti smutnju, spletkariti,
munafik im. m. r. (ar.), n. mn. munafici licemjer, dvolinjak, smutljivac, spletkaro.
munara im. . r. (ar.-tur.), g. mn. munara
- minaret, damijski toranj sa kojeg mu
jezin oglaava namaski vakat i ui ezan
pozivajui muslimane na namaz,
munati gl. nesvr., prez. munam - po
tajno se dogovarati, mumlati, mrmljati.

musliman

miingo(s) im. m. r., g. jd. munga/mungosa (sanskrt.) - zool. glodar nalik kuni
koji unitava zmije otrovnice,
municija im. . r. (lat.) - naboj, meci za
puke i topove, debana.
municipij im. m. r. (lat.) - grad ili opina
sa samostalnom upravom.
Miinkir i Nekir im. m. r. (ar.) - sualdije,
kabur-sahibije, u muslimanskoj tradiciji
dva meleka koji doekuju mejita u ka
buru i vre selekciju po uinjenim djeli
ma.
munja im. . r. - nebeski bljesak nastao
naglim pranjenjem elektrinog napona
u atmosferi, praen grmljavinom; svjet
lac, svjetlica,
munjovod im. m. r. - provodnik munja s
neba u zemlju, zatitnik graevina od
groma, gromobran,
murad im. m. r. (ar.), g. jd. murada - cilj,
elja, namjera,
mureef im. m. r. (tur.) - mastilo, tinta,
murtat im. m. r. (ar.), g. mn. murtata izdajica.
murva im. . r. (lat.), g. mn. murvi - dud.
Musa vi. im. m. r. (ar.), g. jd. Muse muslimansko muko imeu Bonjaka;
up. asir. Mojsije.
M usaf im m. r. (ar.) - uvezana knjiga,
zbirka; sinonim za knjigu Kur'an,
musafir im. m. r. (ar.) - putnik, putniknamjernik, gost.
musafirhana im. . r. (ar.-perz.) - ugo
stiteljska kua sa besplatnim prenoi
tem i hranom za putnike-namjemike,
gostinica.
musaka im. . r. (tur.), dat. jd. musaki, g.
mn. musaka - vrsta jela od krompira,
mljevenog mesa i jaja.
musala im. . r. (ar.) - mjesto gdje se kla
nja namaz, povei slobodan prostor u
svakom muslimanskom naselju na ko
jem se dematile pod otvorenim ne
bom klanja bajram-namaz, musalla, trg.
muselim im. m. r. (ar.) - zastupnik pae u
?sandaku, oblasni upravitelj, sreski na
elnik; kajmekam.
muskulatura im. . r. (lat.) - miini
sklop organizma, miije.
muslim im. m. r. (ar.) - onaj koji je as
tan, poboan
musliman im. m. r. (ar.) - sljedbenik
Boije objave Kur'ana.

muslimanski
muslimanski prid. odr. v (ar.) - koji
pripada ili potie od muslimana,
muslimanski pril. (ar.) - poput muslima
na.
muslimanstvo im. s. r. (ar.) - pripadnost
islamu; muslimanski svjetonazor,
musti gl. nesvr., prez. muzem/muzem obavljati muu mlijeka,
mustra im. . r. (njem.), g. mn. mustri uzorak, model, primjer(ak); proba, po
kus.
miiehak im. m. r. (tur.), g. jd. muepka,
g. mn. muebaka - reetkasta drvena
mrea na penderu, prozom,
muema im. . r. (tur.), g. mn. muema votano platno, stolnjak; nepromoiv
ogrta, kina kabanica,
muica im. . r., em. - mala muha; dio
niana vatrenog oruja,
miilr im. m. r. (tur.), g. jd. muira maral, vrhovni zapovjednik, vojvoda,
mukarac im. m. r., g. jd. mukarca, g.
mn. mukaraa - osoba mukog pola,
muko, mu.
mukari im. m. r., em. - mali mu
karac, djeak,
mukarina im. m. r., g. jd. mukarine:,
augm. - snaan, krupan, odluan mu
karac.
muketir im. m. r. (fr.) - vojnik naoruan
pukom muketom; musketar; prenes.
jedan od trojice drugova prema romanu
Tri muketira A. Dime.
muki prid. odr. v. - koji potie ili pripada
mukom polu; suprot, enski.
muki pril. - na nain mukarca; vrsto,
odluno.
mukinje zb. im. s. r. - muke osobe,
mukarci, mukadija,
mukobanja im. . r. - ena s nekim mu
kim osobinama ili ponaanjem,
mukost im. m. r., instr. jd. mukou/
mukosti - ispoljavanje, izraz mukog
pola, mukoa.
mumula im. . r. (gr.) - bot. biljka i
plod iz porodice rua.
murik im. m. r. (ar.), n. mn. murici, g.
mn. murika - poganin, neznaboac,
mnogoboac,
muterija m. i . r. (ar.) - kupac, zaintere
sovani za kupovinu, interesent; klijent,
mutranje gl. im. s. r. (njem.) od mu
trati.

399

398
mutrati gl. nesvr. (njem.), prez. mutram - vojniki uvjebavati, drilovati,
vjebati nasilu; maltretirati, zlostavljati,
mutuluk im. m. r. (perz.-tur.), n.mn. mutuluci - nagrada za radosnu vijest; doglasnina.
mutulugdija im. m. r. (perz.-tur.) donosilac dobre, radosne vijesti, glasa,
mutacija im. . r. (lat.) - nasljedno preno
enje promjena u organizmu; promjena
genetskog koda ivih bia; promjena
boje glasa.
mutan prid., odr. v. mutni - oneien,
zamuen, zamagljen, neprovidan, ne
proziran; neist od kakvih primjesa, ne
jasan, nerazgovijetan; supr. bistar, ist,
proziran.
mutant im.m. r., g.mn. mutanata/muta
nata - bie nastalo mutiranjem.
mutap im. m. r. (perz.) - tkanina od kostrijeti.
mutav prid., odr. v. mutavi, komp. mli
taviji - umno ogranien, smuen; nijem;
neupuen, nezreo; mucav,
mutavac im. m. r., g. jd. mutavca - muta
va muka osoba; eprtlja,
mutevelija im. m. r. (ar.) - upravitelj
posjeda, obino vakufa,
mutfak im. m. r. (tur.), n. mn. mutfaci kuhinja, u Bosni posebno izgraen
objekat u avliji za spremanje hrane,
posebno ljeti,
mutiranje gl. im. s. r. (lat.) od mutirati.
mutirati gl. nesvr. (lat.), prez. mutiram preobraati se usljed genetskog pore
meaja, pretvarati se u neto drugo;
mijenjati boju glasa,
mutiti gl. nesvr., prez. mutim - rastapati
u vodi zemlju ili druge topljive tvari;
initi vodu neprozirnom, oneiavati;
pren. initi neku stvar nejasnom,
mutivoda im. m. i . r. - smutljivac,
spletkar, petljanac; mutikaa,
mutno pril. - na mutan nain; neisto, ne
jasno, nerazumljivo,
muvekit im. m. r. (ar.) - onaj koji se brine
o ustanovljavanju tanog vremena radi
utvrivanja namaskih vakata, vremena
nastupanja dnevnih namaza,
muvekithana im. . r. (ar.-perz.) - objekat
gdje se utvruje vrijeme, muvekitov ra
dni prostor; astronomski opservatorij;
zvjezdarnica.

muza im. . r. (gr.), vok. muzo - svaka

pojedina od devet keri Zeusa i Mnemosine, kao boginje zatitnice pojedi
nih oblasti stvaralatva u znanosti i
umjetnosti,
muzara im. . r., g. mn. muzara - krava
koja daje obilne koliine mlijeka.
muzej im. m.r. (gr.), g. jd. muzeja , instr.
jd. muzejem - ustanova u kojoj se sabiru
i uvaju predmeti i zbirke iz razliitih
oblasti ljudskog ivota i stvaralatva,
miizga im. . r., dat. jd. muzgi - pruga,
trak, trag tenosti; curak,
miizgav prid., odr. m uzgavl - pun muzgi,
prljav, umuzgan.
miizgavac im. m. r., muzgavca g. mn.
muzgavaca - zool. vrsta osmokrakog
glavonoca okruglog svijetlosmeeg ti
jela bez ljuture i sa crnim mrljama,
pjegama.
muzicirati gl. nesvr. (gr.), prez. muzi
ciram - izvoditi muziku, baviti se svira
njem.
muzika im. . r. (gr.), dat. muzici - umje
tnost izraavanja tonovima; glazba,
muzikalan prid. (gr.), odr. v. m uzikalni nadaren za muziku, muzian.
muzikant im. m. r., g. jd. muzikanata muziar, glazbenik, svira muzika.
muzikologija im. . r. (gr.) - nauka, zna
nost o muzici.

munja

m uzilica im. . r. - sprava, aparat za

muu.
m uzilja im. . r. - ona koja se bavi
muom.
m uzlica im. . r. - posuda za muu.
mu im. m. r., n. mn. muevi - suprug.
mua im. . r., g. mn. mua - nain
dobijanja mlijeka npr. iz kravljeg vim e
na, muenje,
miiar im. m. r., g. jd. muar al m uar a stupa u kojoj se drobe i mrve zrna, npr.
kafe, bibera, eera itd., dibek.
m uevan prid., odr. v. m uevni - koji
posjeduje izrazite muke osobine, koji
je pravo muko, mu.
m uevljev prid. odr. v. - koji pripada
muu, muev.
m uevnost im. . r., instr. jd. m uevnou/
m uevnosti - osobina i stanje onoga ko
je muevan, mukost.,
mui, im. m. r., em. i hip. - mal i drag
mu, suprug,
m ujaki prid. odr. v. - koji potie ili
pripada mujaku,
mujaki pril. - na mujaki nain, mue
vno, muki,
m ujak im. m. r., v. jd. m ujae, n. mn.
m ujaci - muko, muki dio porodice,
munja im. . r., vok. jd. munjo, g. mn.
m unji/m unja - mua, nain dobijanja
mlijeka, npr. iz vim ena krave.

401

N
N n - fonema, glas, sonant; devetnaesto
slovo latinice, devetnaesto slovo irili
ce; oznaka za srednji rod (neutrum);
oznaka za jedinicu sile njutn (newton) u
fizici; hemijski simbol za azot (N);
meunarodna oznaka za sjever (North).
Na - hem. oznaka za natrij,
na- - prefiksalni morfem, prefiks u izve
denicama (najesti se, nagluh, naslijepo),
na prijed. - za mjesto gdje se ta nalazi
(na stolu) ili na koje se ta stavlja (stavi
na sto).
nabacati gl. svr., prez. nabacam, trp.
prid. nabacan - staviti ta na gomilu ili
na vie gomila bez ikakva reda i zako
nitosti; nakamarati.
nabaciti gl. svr., prez. nabacim, trp. prid.
nabaen - baciti ta povrh ega ili na
neto (nabaciti pokriva preko glave);
upraviti ta prema kome (nabaciti loptu
na glavu); prenes. ukratko izloiti neku
misao ili prijedlog,
nabacivanje gl. im. s. r. od nabacivati,
nabacivati (se) gl. nesvr., prez. naba
cujem (se), pril. sad. nabacujui (se) bacati ta povrh ega ili na neto,
upravljati ta prema kome, skicirati
neku misao ili prijedlog; prenes. truditi
se da bi se kome umililo, skrenulo
panju na sebe, osvojilo (djevojka, novo
drutvo i sl.),
nabadanje gl. im. s. r. od nabadati,
nabadati gl. nesvr., prez. nabadam - navaliti ta na neki iljati predmet
(nabadati ranjie); prenes. hodati nesi
gurno jae se oslanjajui na jednu nogu;
nasumce ta istraivati ili jeziki artiku
lirati (nabdati neki strani jezik),
nabajati gl. svr. prez. nabajem napriati svata o nekome ili neemu,
nabajati gl. nesvr., prez ndbajam - baja
njem ili kojim drugim narodskim iscijeliteljskim nainom pokuavati izlijeiti
koga; opiniti bajanjem ili vradbinom.

nabasati gl. svr., prez. nabasam - ne

oekivano se susresti s nekim ili
sluajno na ta naii,
nabaka pril. (tur.) - posebno: odvojeno
nabava im. . r. - nabavka, nabavljanje,
npr. kupovina namirnica ili kakvih pot
reptina.
nabaviti gl. svr., prez. nabavim, trp. prid.
nabavljen - doi do potrebnog predmeta
ili namirnice kupovinom ili na drugi
nain.
nabavka im. . r., dat. jd. nabavci - naba
va, nabavljanje.
nabavlja im. m. r., g. jd. nabavljaa osoba zaduena za nabavljanje; trgova
ko preduzee kojem je djelatnost nabav
ljanje.
nabavljaica im. . r. - enska osoba koja
je zaduena da ta nabavlja,
nabavljati gl. nesvr., prez. nabavljam,
trp. prid. nabavljan - dolaziti u odree
nim vremenskim razmacima do potreb
nih namirnica, materijala ili ega drugo
ga; up. nabaviti,
nabavni prid. - koji se odnosi na nabavku,
nabelajisati gl. svr. (tur.), prez. nabelajiem - naii, nagaziti na kakvo zlo,
preivjeti razne belaje, up. belaj,
nabija im. m. r., g. jd. nabija - ono
ime se ta nabija; onaj koji nabija,
nabijanje gl. im. s. r. od nabijati,
nabijati gl. nesvr., prez. nabijam; pril.
sad. nabijajui - puniti ta uz savlai
vanje otpora; pritiskom i snagom initi
da ta bude tvre (npr. nabijati zemlju),
nabijen prid., odr. v. nabijeni - koji je
pretrpio nabijanje, koji je pod pritiskom
uvren,
nabiranje gl. im. s. r. od nabirati,
nabirati (se) gl. nesvr., prez. nabirem
(se)', pril. sad. nabi ruci (se) - stvarati
nabore na neemu, presavijanjem i sl.;
dobivati nabore, prestajati biti gladak.

nabiti gl. svr., prez. nabijem; imp. ndbij,

trp. prid. nabijen - nabijanjem uiniti ta
tvrdim (nabiti zemlju); nataknuti na
iljat predmet snanim zamahom; ojaa
ti (nabiti miie); prenes. prekoriti koga,
prigovoriti mu (nabiti mu na nos);
izvriti preljubu (nabiti rogove).
naboj im. m. r., n. mn. naboji - ozljeda na
koi usljed nabijanja; koliina energije
unutar nekog mehanizma (elektrini
naboj) ili osobe (seksualni naboj).
nabolje pril. - usmjereno u pravcu pobolj
anja
nabor im. m. r., g. jd. nabora - presavi
jeno mjesto na tkanini ili platnu, esto
kao ukras na odjei; mjesto na licu gdje
se nabire koa; bora; svaka neravnina
koja nalikuje naboru (neravnina tla,
mrekanje vode, vijuga modane kore,
itd.).
naborina im . r. - neposredni vidljivi
znak naboranosti
nabosti gl. svr., prez. nabodem, trp. prid.
nabdden - uiniti da je ta nabodeno na
iljato.
naboan prid, odr. v. nboni - koji
predano slui odravanju i irenju po
bonosti.
nabrajanje gl. im. s. r. od nabrajati,
nabrajati gl. nesvr.. prez. nabrajam,
pril. sad. nabrajajui - redati u prii ta
prema uobiajenom, ustaljenom nizu i
ritmici.
nabrati gl. svr., prez. naberem, trp. prid.
nabran - skupiti ta branjem (nabrati
voa); napraviti nabore ili dobiti bore.
nabreklina im. . r. - ono to je nabreklo,
ovrslo; nateklina, oteklina,
nabreknuti gl. svr., prez. ndbreknem poveati tjelesni i dr. obim i vrstou;
nateknuti, natei,
nabreknutost im. . r., instr. jd.
nabreknutou/nabreknutosti - osobina
onoga to je nabreklo, poveanje, otvrlost, nateknutost, nadutost,
nabrojiti/nabrojati glag. svr., prez. na
brojim, imp. nabrojinabrdji - brojanjem
utvrditi taan broj; navesti redom brojei.
nabrusiti (se) gl. svr., prez. nabrusim
(se), imp. nabrusi, trp. prid. nabruen bruenjem uiniti ta otrim (no, kosa);
prenes. pripremiti se za posebno isku

naciokracija

enje (npr. za kakvo takmienje, za

borbu).
nabrzati gl. svr., prez. nabrzmn - pod
staknuti na veu brzinu
nabfziti glag. svr.; prez. nabrzim - pod
staknuti na veu brzinu; ubrzati; pouriti
koga; prenes. otjerati koga ko pravi
probleme.
nabrzo pril. - u to krae vrijeme, to
urnije; ubrzo; na brzinu,
nabubati gl. svr., prez. nabubam, trp.
prid. nabuban - istui koga da zauvijek
upamti; nauiti napamet, bez razumijevanja.
nabubriti gl. svr., prez. nabubri ~ nabre
knuti zbog poveane koliine tenosti
(ljive pred zrijenje, plik nakon ozljede),
nabujati gl. svr., prez. nabujdm - postati
koliinski vei (nabujala rijeka), nadoi;
prenes. postati bogatiji ivotnom energi
jom (nabujala mladost),
nabusit prid., odr. v. nabusiti - koji je
grub, neljubazan i osoran u ophoenju,
nabusito pril. - na nabusit nain, osorno,
naceriti (se) gl. svr., prez. nacerim (se) nakreveljiti se sa grimasom oko usana,
nacifrati (se) gl. svr. (ar.), prez. ndcifram (se), trp. prid. nacifrati - razg. s
posebnom se panjom i pedantnou
obui, urediti se, pripremiti za neki su
sret ili nastup,
nacija im. . r. (lat.), g. jd. nacije n. mn.
nacije - ljudska zajednica formirana to
kom historije na osnovu zajednikog i
votnog prostora, ekonomije, kulturne
tradicije, vjere, jezika i drugih drutvenopsiholokih osobitosti, proeta indivi
dualnom i kolektivnom svijeu o pripa
dnosti i kontinuitetu,
nacijediti glag. svr., prez. nacijedim, trp.
prid. ndcijeen - cijeenjem istisnuti
odreenu koliinu tenosti,
nacijepati gl. svr., prez. nacijepatii zavriti s cijepanjem,
naciljati gl. svr., prez. naciljam, trp.
prid. naciljan - usmjeriti oruje i pode
siti nianske sprave prema meti; nania
niti
naciokracija/naciokratija im. . r. (lat.) uspostavljanje i svoenje svih systemskih rjeenja, zakljuaka prema mjeri
nacije i nacionalnim interesima.

nacionalan

nacionalan prid. (lat.), odr. v. nacionalni

- koji se odnosi na naciju.
nacionalist(a) im. m. r. (lat.) - onaj koji
djeluje u duhu nacije i nacionalnih inte
resa.
nacionalizacija im. . r. (lat.) - uspos
tavljanje nacije; postupak u kojem dra
va radi viih interesa pretvara privat
nu imovinu u dravno ili drutveno
vlasnitvo (zemlja, zgrade, tvornice i
druga sredstva za rad i proizvodnju),
nacionaliziranje/nacionalizovanje
gl.
im. s. r. od nacionalizirati/nacionalizovati.
nacionalizirati/nacionalizovati gl. svr. i
nesvr, prez. nacionaliziram/nacionalizujem - provesti ili provoditi nacionali
zaciju
nacionalizam im. m. r., g. jd. nacionaliz
ma, g. mn. nacionalizama - javno djelo
vanje u duhu nacije i nacionalnih inte
resa.
nacizam im. m. r. (njem.), g. jd. nacizma,
g. mn. nacizama - vjerovanje u nadmo
germanske rase i u metode sile da se ta
nadmo i ostvari pokoravanjem drugih
naroda; (ideologija Nacionalsocijalistike partije u Njemakoj (1933-1945) pod
vodstvom Adolfa Hitlera).
nacrt im. m. r., g. jd. nacrta - crte tlocrta
neke graevine, skica zemljinih parce
la; polazni tekst koji treba jo dorai
vati; uope: osnovne crte koje se u
praksi mogu jo poboljavati,
nacrtati gl. svr., prez. nacrtam - predsta
viti crteom; dovriti crte,
nacrtni pridj. odr. v. - koji se odnosi na
nacrt.
naas pril. - na trenutak, odjednom,
iznenada.
naekati (se) gl. svr., nae kam (se) predugo ekati
naelan prid., odr. v. nelni - zasnovan,
utemeljen na opim principima, usagla
en u glavnim crtama (postignut je
naelni sporazum),
naelnik im. m. r.; . r., vok. jd.
naelnie; n. mn. nelnici - najvii
nosilac vlasti u opini ili drugoj drutve
noj i upravnoj sredini,
naelnica im. . r. - ena naelnik,
naelno pril. - u naelu, principijelno;
dosljedno; u osnovnim crtama.

403

402
naelo im. s. r. - polazna taka u
poimanju odreenog pitanja i zauzima
nja vlastitog stava; osnovno pravilo
ponaanja; princip,
naeti gl. svr., prez. nanem, imp. nani,
trp. prid. naet - otkinuti komad od
cjeline (naeti hljeb); poeti ta troiti
(naeti uteevinu); prenes. poeti raditi
neki posao (Naeli smo temu za
razgovor).
naikati (se) gl. svr., prez. naikam,
trp. prid. naikan - gusto ta postaviti,
zbiti (se) na malom prostoru (npr.
naikani navijai); iron. nakititi s pre
vie ukrasnih detalja.
nain im. m. r., n. mn. nini - oblik
ophoenja, ponaanja, postupaka, oblik
i metoda obavljanja odreenog posla,
nain rasuivanja; stil.
nainiti gl. svr., prez. nainim - napra
viti, izraditi ta.
naisto pril. - u potpunosti; sasvim (npr.
naisto lud); potpuno jasno i razjanjeno
(Sad smo naistol).
naitan prid., odr. v. naitani - koji je
proitao mnogo knjiga, koji mnogo zna.
nauditi se gl. svr., prez. naudim se mnogo se emu uditi,
naupati gl. svr. prez. naupam trp. prid.
naupan - upanjem nabrati predvienu
koliinu ega (npr. trave, povra),
nauti gl. svr., prez. naujem - primiti
dijelove informacije, uti neke prie i
govorkanja, ali ne i cjelinu; slabo uti i
ne moi razaznati neki zvuk.
nai/nai gl. svr., prez. naem, imp.
nai, aor. naoh, prid. rad. naao, trp.
prid. naen - uspjeti doi do onoga to
je izgubljeno ili to se trai; sastati se s
nekim prema ve predvienom dogovo
ru (nai se s djevojkom); dospjeti u
kakvu ivotnu situaciju,
nauliti gl. svr., prez. nauli - podignuti
ui da bolje uje (o psu i sl.); prenes.
napregnuti ulo sluha da se ta bolje
uje i razumije,
nave im. . r., g. jd. navi, g. mn. naava
- drvena jednodjelna izdubljena posuda
za pripravljanje hljeba mijesenjem
nad prijed. - za obiljeavanje mjesta,
iznad koga ili iznad ega (nad kuom).

nad- pref. - u izvedenim rijeima (nadli

jetati, nadljudski), nat- ispred bezvunog suglasnika (natprirodni).
nada im. . r., v. nado - psihiko stanje u
kojem se oekuje da neka elja bude
ispunjena.
nadahnue gl. im. s. r. - inspiracija,
raspoloenje s izraenom radnom i stva
ralakom energijom (pjesniko nadah
nue).
nadahnuti gl. svr., prez. nadahnem podstaknuti, pobuditi ime stvaralake
osjeaje i zanos, inspirisati,
nadahnuto pril. - s nadahnuem; inspirativno.
nadaleko/nadaleko pril. - vrlo daleko,
neodreeno daleko (Nadaleko se pro
uo).
nadalje pril. - dalje, zatim; nakon toga.
nadaren prid., odr. v. nadareni - koji ima
istaknute sposobnosti; darovit, talenti
ran.
nadarenost im. . r., instr. jd. nadareno
u/nadarenosti - osobina onoga ko je u
neemu nadaren; talent,
nadariti gl. svr., prez. nadari, trp. prid.
nadaren - uiniti koga darovitim, spo
sobnim (o prirodi),
nadasve/nadasve pril. - vie od svega,
iznad svega,
naanje gl. im. s. r. od nadati se.
nadati se gl. nesvr., prez. nadam se, pril.
sad. nadajui se - oekivati dobru vijest,
prieljkivati povoljan razvoj ivotne
situacije.
nadati se gl. svr., prez. nadam se upustiti se u neto (nadati se bijeg),
nadavati (se) gl. svr., prez. nadajem (se)
- dati mnogo ta u velikim koliinama i
vie puta (nadavati se poreza),
nadbiskup/nadbiskup im. m. r. - pogla
var nadbiskupije u katolikoj crkvenoj
organizaciji,
nadesno pril. - na desnu stranu, na desnoj
strani (skrenuti nadesno).
nadglasati gl. svr., prez. nadglasam nadjaati glasom; dobiti vei broj
glasova (npr. na sjednici, u parlamentu i
sl.).
nadglasavanje gl. im. s. r. od nadglasa
vati.

nadirati

nadglasavati gl. nesvr., prez. nadglasa

vam - nadjaavati glasom; nadvikivati;
postizati vei broj glasova,
nadgledanje gl. im. s. r. od nadgledati,
nadgledati gl. nesvr., prez. nadgledam,
pril. sad. nadgledajui - nadzirati da sve
tee prema predvienom planu i progra
mu.
nadglednik im. m. r.; vok. jd. ndglednie, n. mn. ndglednici - onaj koji zadu
en da nadgleda obavljanje planiranog
posla i ostvarivanje programa,
nadgraditi gl. svr., prez. nadgradim dograditi, sagraditi na ve postojeoj
gradnji; prenes. dodati i poboljati ono
to ve postoji (tekst, miljenje, drutve
ni sistem, itd.); usavriti,
nadgradnja im. . r. - ono to je sagrae
no na ve postojeoj gradnji; sistem
aktivnosti koje omoguavaju razvoj kul
turnih i civilizacijskih potreba drutva,
nadgrobni prid. odr. v. - koji se nalazi
iznad groba,
nadignut prid., odr. v. nadignuti - koji je
jednim dijelom ili u cjelini uzdignut
iznad svoje podloge ili povrine,
nadignuti (se) gl. svr., prez. nadignem
(se), rad. gl. prid. nadigao/ nadignuo
(se) - djelomino ili potpuno podignuti s
podloge ili povrine (nadigao se parket),
nadigrati/nadigrati gl. svr., prez. nadig
ram - biti bolji u kakvoj igri, pobijediti
koga; prenes. nadmudriti koga.
nadijevanje gl. im. s. r. od nadijevati,
nadijevati gl. nesvr., prez. nadijevam puniti (npr. paprike); davati nekome
ime.
nadilaziti gl. nesvr., prez. nadilazim;
pril. sad. nadilazei - ii iznad ega;
prelaziti preko neega traei bolje
(nadilaziti tekoe); nadmaivati,
nadilaenje gl. im. s. r. od nadilaziti,
nadimak im. m. r., g. jd. ndimka n. mn.
nadimci - dodatno ime pored pravog
(npr. Himzo Bai Crni).
nadimanje gl. im. s. r. od nadimati.
nadimati (se) gl. nesvr., prez. nadimam
(se) - puniti (se) zrakom ili plinovima (o
stomaku),
nadiranje gl. im. s. r. od nadirati,
nadirati gl. nesvr., prez. nadirem, pril.
sad. nadirui - navaljivati u velikom

nadizanje

broju ili u velikim koliinama (voda,

voska, horde),
nadizanje gl. im. s. r. od nadizati,
nadizati (se) gl. nesvr., prez. nddiem
(se), pril. sad. ncidiui (se) - postepeno
(se) dizati iznad podloge ili povrine,
nadjaati gl. svr., prez. nadjaam postati jai od nekoga ili neega; savla
dati
nadjenuti/nadjeti gl. svr., prez. nadjenem/nadijem, trp. prid. nadjenut! nadjeven - napuniti (npr. paprike); dati kome
ili emu ime
nadlaktica im. . r. - dio ruke od ramena
do lakta.
nadlanica im. . r. - gornji dio ake
nadletvo im. s. r., g. jd. ndletva, g. mn.
nadletava - upravno tijelo nadleno za
upravljanje odreenim poslovima,
nadlean prid., odr. v. nadleni - koji ima
pravo odluivanja; mjerodavan; kompe
tentan.
nadlenost im. . r., instr. jd. nadleno
u!nadlenosti - pravo odluivanja o
nekom pokrenutom pitanju, pojavi ili
problemu; kompetencija; poslovi u dje
lokrugu odreenoga upravnog ili sud
skog organa,
nadlijetanje gl. im. s. r. od nadlijetati,
nadlijetati gl. nesvr.; prez. nadlijeem,
pril. sad. nadlijeui - letjeti iznad ega
vie puta.
nadljudski prid. odr. v. - koji je iznad
prirodnih i realnih ovjekovih moguno
sti i snaga.
nadmaiti gl. svr., prez. nadmaim pokazati vei uspjeh, uinak, bolje rezu
ltate u poreenju s drugim,
nadmen prid., odr. v. nadmem - koji je
ohol u svome ponaanju i u komunika
ciji s drugima; umiljen,
nadmetanje gl. im. s. r. od nadmetati,
nadmetati se gl. nesvr., prez. nddmeem
se, pril. sad. nadmeui se - natjecati se
u neemu (sportske discipline, kviz
znanja i sl.); sudjelovati na drabi,
nadmo im. . r., instr. jd. nadmoi - vea
mo u odnosu na drugog; premo,
nadmoan prid., odr. v. nadmoni - koji
ima veu mo; koji je jai, bolji, vei,
uspjeniji.
nadmono pril. - na nadmoan nain;
premono.

404

405
nadmorski/nadmorski prid. - koji je
iznad nivoa mora.
nadmudriti gl. svr., prez. nadmudrim,
trp. prid. nddmiidren - nadvisiti sugovo
rnika ili takmaca u mudrosti, domilja
tosti ili lukavstvu,
nadmudrivanje gl. im. s. r. od nadmudri
vati.
nadmudrivati gl. nesvr., prez. nadmu
drujem - nastojati da se bude mudriji,
spretniji, domiljatiji, lukaviji od od
svoga protivnika,
nadnaravan prid., odr. v. nadnaravni natprirodan, iznad postojeih i ovjeko
vu umu poznatih prirodnih zakonitosti,
nadnica im. . r., g. jd. nadnice, n. mn.
nadnice - ugovoreni novani iznos za
obavljanje posla u toku jednog dana,
dnevnica.
nadniar im. m. r. - radnik koji svoj
posao naplauje u ugovorenim nadnica
ma.
nadnijeti (se) gl. svr., prez. nadnesem
(se), trp. prid. nadnijet/nadnesen - stavi
ti ta u poloaj iznad neega; postaviti
se iznad ega.
nadoi gl. svr., prez. nadem, imp.
nadoi - dii se u odnosu na prethodni
nivo (npr. voda i sl.); nabujati; nakvasati
(o tijestu); nai rjeenje za neki prob
lem, dosjetiti se.
nadodati gl. svr., prez. nadddam - dodati
jo neto uz ve postojee; pridodati;
dometnuti.
nadohvat/nadohvat pril. - sasvim blizu;
nadomak.
nadohvat prijed. - s gen.: sasvim blizu;
nadomak (nadohvat ruke),
nadojiti gl. svr., prez. nddojim - nahra
niti dojene mlijekom iz dojke; prenes.
zadojiti koga ideologijom; indoktrini
rati.
nadoknada im. . r. - protuvrijednost koja
se dobija za neto to je oteeno, za
gubljeno, neispravno i sl.; naknada,
nadoknaditi gl. svr., prez. nadoknadim',
trp. prid naddknaen - dati kome
nadoknadu,
nadolaenje gl. im. s. r. od nadolaziti,
nadolaziti gl. nesvr., prez. naddlazJm podizati se vie u odnosu na prethodni
nivo (voda i sl.); postepeno dolaziti do
rjeenja nekog postavljena problema.

nadolijevati gl. nesvr., prez. nadolijevam

- dodavati jo tenosti na ve postojeu
koliinu.
nadolmiti gl. svr., prez. nddolmim napraviti dolmu; napuniti paprike,
nadolje pril. - prema dolje; nanie,
nadomak/nadomak pril. - blizu, neda
leko od, nadohvat,
nadomak/nadomak prijed. - s gen.: blizu,
nadohvat (nadomak sela),
nadomjestak im. m. r., g. jd. naddmjestka, n. mn. naddmjesci, g. mn. nadomje
staka - zamjena za original, surogat,
nadoplatiti gl. svr., prez. naddplatim,
trp. prid. nadoplaen - platiti razliku u
cijeni (npr. prilikom zamjene kupljene
robe za skuplju),
nadopuniti gl. svr., prez. naddpunim,
trp. prid. naddpunjen - dodati ta na ve
postojeu koliinu (npr. nadopuniti ulje
za konicu u autu),
nadovezati gl. svr., prez. naddveem,
imp. nadovei, trp. prid. naddvezdn vezanjem ta spojiti; u razgovoru nasta
viti priati o temi koju je naeo prethod
ni govornik.,
nadrapati glag. svr., prez. nddrapam
(razg. lok.) - pretrpjeti posljedice; stra
dati; nadrljati
nadraaj im. m. r., g. jd. nadraaja - po
draaj, ono to registruju ula a uzro
kovano je spoljnim djelovanjem; osjeaj
koji budi nagon za seksom,
nadraiti gl. svr., prez. nadraim - izaz
vati nadraaj e.
nadrealizam im. m. r. (lat.), g. jd.
nadrealizma - smjer u umjetnosti poet
kom dvadesetih god. XX. st., nastao u
Francuskoj, koji se oslanja na psihoana
lizu i tei spontanom, neracionaliziranom i nadrealnom izraavanju,
nadrediti gl. svr., prez. nadredim, trp.
pridj. nadreen - dati emu znaajnije
mjesto u odnosu na neto drugo,
nadrljati gl. svr., prez. nadrljam obraditi zemljite drljaom prije sjetve
usjeva; prenes. nagrabusiti, nadrapati,
stradati, provesti se kao bos po trnju,
nadrkan prid., odr. v. nddrkani - ukruen;
razg. prenes. naljuen; mrzovoljan; bije
san.
nadrobiti gl. svr., prez. nadrobim', trp.
pridj. nddrobljen - iskidati na komadie

nadzemaljski

(npr. hljeba) i pomijeati sa tenim

jelom (mlijeko, orba, kompot i sl.);
prenes. svata napriati bez ikakva reda,
smisla i znaenja,
nadstrenica im. . r., g. jd. nadstrenice,
n. mn. nadstrenice - uzdignuti zaklon
iznad vrata ili prozora u obliku krova,
nadugo pril. - na dug nain; opirno,
nadimati gl. svr., prez. nadurdm - podni
jeti tekou trpei, izdurati, izdrati,
naduravanje gl. im. s. r. od naduravati se.
naduravati se gl. nesvr., prez. naduravam
se - muiti se s nekim ili s neim;
natezati se; takmiiti se u izdrljivosti i
strpljenju.
naduriti se gl. svr., prez. nddurim se naljutiti se; namrgoditi se.
naduak pril. - u jednom dahu izgovoriti;
ispiti u jednom gutljaju, naiskap,
nadut prid., odr. v. naduti - kojem je
stomak poveanog obima zbog bolesti i
sl.; napuhan; razg. pejor. ohol; umiljen,
nadmen.
naduti (se) gl. svr., prez. nadmem (se)
imp. nadmi (se) - biti nadut, poveati
zapreminu ubacivanjem zraka ili plina;
razg. postati umiljen; uzoholiti se.
nado tost im. . r., instr. jd. nddutou/
nadutosti - stanje ili osobina onoga k o je
nadut.
nadvikati gl. svr., prez. nadviem vikati jae od drugoga,
nadvikivanje gl. im. s. r. od nadvikivati
se.
nadvikivati se gl. nesvr., prez. nadvi
kujem (se) - svojom vikom priguivati
viku drugoga,
nadvisiti gl. svr., prez. nadvisim izdignuti se vrlinom, sposobnou i sl.
iznad drugoga; postati vii; nadmaiti
koga ili ta.
nadviti (se) gl. svr., prez. nadvijeni (se) postaviti se iznad koga, nai se nad
neim.
nadyladati gl. svr., prez. nadvladam stei prevlast; savladati,
nadvonjak im. m. r., n. mn. nadvonjaci
- vrsta mosta iznad ceste ili eljeznike
pruge.
nadzemaljski prid. odr. v. - koji je izvan
zemaljskih mjera i zakonitosti; nadnara
vni, natprirodni.

nadzemni

nadzemni prid. odr. v. - koji je smjeten

iznad zemlje,
nadziranje gl. im .s r. od nadzirati,
nadziratelj im. m. r. - onaj koji nadzire,
nadzornik.
nadzirati gl. nesvr., prez. nadzirem obavljati nadzor nad nekim ili neim,
nadgledati, kontrolisati,
nadzor im. m. r. - stalno, paljivo
praenje i nadgledanje; kontrola,
nadzorni prid. odr. v. - koji se odnosi na
nadzor {nadzorni organ),
nadzornica im. . r. - ena koja vri
nadzor.
nadzornik im. m. r., vok. jd. nadzornie onaj koji je zaduen obavljati nadzor,
nadziratelj.
nadzvuni prid. odr. v. - koji je iznad
ovjekovih slunih mogunosti; koji je
bri od brzine zvuka,
nadivjeti gl. svr., prez. nadivim ivjeti dulje od koga ili ega {nadivjeti
svoju generaciju),
nadak im. m. r. (tur.), n. mn. nddaci dio starinske bojne opreme: sjekirica na
dugom drku s otricom s jedne strane i
uicama s druge strane,
nadak-baba im. m. r. (tur.) - ena koja
je uvijek spremna na svau; svaalica,
nadidati gl. svr.(tur.), prez. nadidam
- ukrasiti s mnogo razliitih detalja,
poredati dide, nakititi,
naelektrisan prid., odr. v. naelektrisani koji je ispunjen elektricitetom; prenes.
ljut, naljuen, pun bijesa,
naelektrisano pril. - na naelektrisan na
in.
naelektrisati/naelektrizirati gl. svr.,
prez. naelektriem/naelektriziram - ispu
niti elektricitetom; prenes. razdraiti,
uznemiriti koga.
nafaka im. . r. (ar.), dat. jd. nafaki - ono
to je ovjeku od Boga predodreeno da
pojede, popije i iivi na ovome svijetu;
uope: hrana, jelo, pie, novac, mate
rijalna dobra,
nafakali neprom. prid. (ar.-tur.) - kojem
je sudbina da uvijek ima bogatu nafaku,
nafila im. . r. (ar.) - dodatna molitva
(namaz) u islamu, koja nije obavezna i
koja se obavlja ili kao nadomjestak za
ranije proputene molitve ili kao vjer
niko traenje oprosta i milosti od Boga.

407

406
nafora im. . r. (gr.) - zalogaj posveena
hljeba u pravoslavnome crkvenom obre
du, to se kao priest dijeli vjernicima
nakon liturgije.
nafta im. . r. (gr.) - tekua uljna smjesa
nastala raspadom organskih materija ko
ja se crpi iz zemlje i slui kao sirovina u
proizvodnji benzina i drugih derivata,
naftalin im. m. r. (gr.) - tvrda tvar bijele
boje i jaka mirisa, slui za zatitu krzne
nih i vunenih predmeta od insekata,
naftalmac im. m. r. (gr.) - prenes. onaj
koji ima zastarjele, preivljene, demodirane nazore o svijetu i o ivotu,
naftni prid. odr. v. - koji je od nafte; koji
se odnosi na naftu,
naftovod im. m. r. - cjevovodni sistem
izgraen radi transporta nafte.
nag prid., odr. v. nagi - koji na sebi nema
nikakve odjee, potpuno go.
nagaanje gl. im. s. r. od nagaati,
nagaati gl. nesvr., prez. nagaam, pril.
sad. nagajui - pokuati ta doznati
na osnovu nedovoljnih i nepouzdanih
injenica.
naganjati (se) gl. nesvr., prez. naganjam
(se) - zavriti sa ganjanjem koga da brzo
rjeava kakav problem; mnogo se namu
iti stalnim trenjem u rjeavanju kak
vog problema; izganjati se tranjem,
nagao prid., odr. v. nagli - koji ima ne
obuzdanu, hirovitu narav,
nagariti gl. svr., prez. nagarim, trp. prid.
nagaren - nanijeti na ta manju koliinu
gara ili crne boje {nagariti obrve); pre
nes. pojaati ta, npr. dodati brzinu u
vonji, bre potrati,
nagaziti gl. svr., prez. nagazim, trp. prid.
nagaen - stati stopalom u hodu na ne
to; prenes. naletjeti na neiju lou volju,
upasti u neku nevolju, biti opinjen
inima.
nagib im. m. r. - ukoeni dio puta,
strmina.
naginjanje gl. im. s. r. od naginjati,
naginjati (se) gl. svr., prez. naginjem
(se), gl. pril. sad. naginjui (se) - posta
viti ta u ukoenu poziciju u odnosu na
tlo i drugu vodoravnu podlogu; prenes.
postajati sve vie sklon (naginjati prema
Zapadu), priklanjati se.
nagizdati (se) gl. svr., prez. nagizdam
(se), trp. prid. nagizdan - urediti (se),

nainiti (se) gizdavim, ureenim, poseb

no sveanim,
naglasak im. m. r., g. jd. naglaska, n. mn.
nglascv, g. mn. naglasaka - akcent,
akcenat; ono to je naglaeno, na emu
je teite; gram. posebno isticanje voka
la u rijei pri izgovoru; znak kojim se
obiljeava naglasak,
naglasiti gl. svr., prez. naglasim, trp.
prid. naglaen - staviti naglasak na
odgovarajui vokal u rijei; akcentirati;
dati emu veu vanost; podvui; pot
crtati.
naglaavanje gl. im. s. r. od naglaavati,
naglaavati gl. nesvr., prez. naglaavam
- up. naglasiti.
naglav(i)ce pril. - s glavom prema dolje;
naglavake; vrlo brzo; navrat-nanos,
nagliti gl. nesvr., prez. naglim, pril. sad.
nglei - postupati naglo, nenadano,
nepromiljeno; srljati.
naglo pril. - brzo, bez upozorenja, s
ljutnjom, bez razmiljanja, iznenada,
naglost im. . r., instr. jd. nglou/
naglosti - svojstvo ili osobina onoga ko
ji je nagao,
nagluh prid., odr. v. nagluhi - koji dobro
ne uje, koji ima smetnje sa ulom
sluha.
nagluhost im. . r., instr. jd. nagluhou/
nagluhosti - djelomina oteenost ula
sluha.
nagnati gl. svr., prez. nagnam - prisiliti
koga na bijeg, uzmicanje i sl.; natjerati,
nagnue gl. im. s. r. - up. nagnuti; sklo
nost prema kome ili emu, naklonost,
simpatija, tenja,
nagnut prid., odr. v. nagnuti - koji je koso
u odnosu na vodoravnu povrinu, kos,
ukoen.
nagnuti (se) gl. svr., prez. nagnem se doi u nagnut poloaj, nakriviti (se),
uiniti ta ukoenim u odnosu na vodo
ravnu povrimu.
nagnuto pril. - na nagnut nain,
nagodba im. . r., g. mn. nagodaba/
nagodbi - dogovor kojim se ureuje
neki odnos meusobnih interesa; sudsko
poravananje, sporazum postignut pred
sudom.
nagoditi se gl. svr., prez. nagodim se postii nagodbu, dogovoriti se, spora
zumjeti.

nagraisati

nagomilati gl. svr., prez. nagomilam, trp.

prid. nagomilan - staviti ta na gomilu,
vremenom se sakupiti na jednom mje
stu.
nagon im. m. r., g. jd. nagona - uroena
sposobnost ivih bia da nesvjesno do
prinose svom opstanku,
nagonski prid. odr. v. - koji ima nagon,
koji je potaknut nagonom,
nagonski pril. - po nagonu,
nagore pril. - prema gore, navie, uzbrdo,
nagore pril. - od loeg jo gore, uz po
goranje.
nagoriti gl. svr., prez. nagorim - uiniti
da gori, zapaliti,
nagorjeti glag. svr., prez. ncigori - biti
djelimino nagoren nakon djelovanja
vatre.
nagost im. . r., instr. jd. nagou/ngosti
- osobina onoga koji je nag, golotinja,
nagovaranje gl. im. s. r. od nagovarati,
nagovarati gl. nesvr., prez. nagdvaram rijeima poticati koga da neta uini, da
postane istomiljenik,
nagovijestiti gl. svr., prez. nagdvijestim izokola objaviti ta e se dogoditi,
uiniti da ta bude poznato unaprijed,
prorei.
nagovjetaj im. m. r., g. jd. nagovjetaja ono to se izokola, nejasno ili posredno
najavljuje.
nagovor im. m. r., g. jd. nagovora poticaj rijeima da ko neta uini, da u
ta povjeruje,
nagrabiti gl. svr., prez. nagrabim, trp.
prid. nagrabljen - skupiti pomou grablji; prenes. stei imovinu na lahak nain,
omastiti brk, napuniti depove novcem,
nagrabusiti gl. svr., prez. nagrabusim,
trp. prid. nagrabuen - loe se provesti,
nadrljati, neoekivano pretrpjeti razne
tekoe.
nagrada im. . r., g. jd. nagrade - ono to
se dodjeljuje za uspjeh, za postignute
rezultate, zasluge; priznanje,
nagraditi gl. svr., prez. nagradim, trp.
prid. nagraen - dodijeliti nagradu za
rad, zasluge, uspjehe, umjetniko djelo
itd.
nagradni prid. odr. v. - koji se odnosi na
nagradu.
nagraisati/nagrajisati glag. svr., prez.
nagraiem/nagrajiem - loe proi, na-

nagrda

drljati, nagrabusiti, nadrapati, biti izubi

jan, opljakan,
nagrda im. . r., g. jd. nagrde - ono staje
nagreno, grdoba, rugoba,
nagrditi glag. svr., prez. nagrdlm, trp.
prid. ndgren - uiniti grdnim; prenes.
oklevetati, ocrniti,
nagrenost im. . r., instr. jd. nagrenou/ndgrenosti - osobina onoga koji je
nagren, svojstvo onoga to je nagre
no.
nagristi glag. svr., prez. nagrlzem, trp.
prid. nagrizen - uiniti da je ta nagri
zeno, biti oteeno kiselinom, hrom,
starou itd.
nagrnuti glag. svr., prez. nagrnem naglo u gomili stii, jumuti; zagrtanjem
nainiti gomilu, nabaciti zemlju ili ta
drugo preko neega,
nagrtanje gl. im. s. r. od nagnati,
nagrtati gl. nesvr., prez. nagrem - up.
nagrnuti.
nagruhati gl. svr., prez. nagruham napuniti preko mjere,
nagurati gl. svr., prez. naguram, trp.
prid. naguran - guranjem smjestiti veu
koliinu u neki prostor,
nahakaretiti (se) gl. svr. (ar.), prez.
nahakaretim (se) - uiniti (se) hakaretom, napraviti (se) runim, unakaziti
(se).
naheriti gl. svr. (tur.), prez. naherlm nakositi, postaviti ta nakoso, nahero,
nahero pril. (tur.) - nakrivo, nakrivljeno,
nakoeno na jednu stranu,
nahija im. . r. (ar.) - administrativna
jedinica u Osmanskoj Carevini,
nahlada im. . r. - prehlada,
nahoe im. s. r., g. jd. nahoeta, zb. im.
nahoad - dijete koje je naeno i kojem
se ne znaju roditelji,
nahodati se glag. svr., prez. nahodam se
- previe hodati, hodajui osjetiti umor.
nahdditi (se) glag. nesvr., prez. nahodI
se - nalaziti se, biti na nekom mjestu,
nahoenje gl. im. s. r. od nahoditi se.
nahraniti (se) gl. svr., prez. nahranim
(se), trp, prid. nahranjen - dati kome da
jede; utaiti sopstvenu glad.
nahrupiti glag. svr., prez. nahrupim naglo stii ili ui u gomili, upasti,
nahuckati gl. svr., prez. ndhuckam, trp.
prid. nahuckati - nahukati.

409

408
nahukati gl. svr., prez. nahukam, trp.
prid. nahukan - hukanjem potaknuti
koga da doe u sukob; potaknuti psa na
napad, nahuckati.
nahvaliti gl. svr., prez. nahvalim, trp.
prid. ndhvaljen - uputiti niz pohvala, ak
vie nego je potrebno,
nahvatati gl. svr., prez. nahvatam, trp.
prid. nahvatan - hvatanjem pribaviti
odreenu koliinu ega, uhvatiti mnogo.
naii gl. svr., prez. naiem - proi pored
ega, pojaviti se nenajavljeno; naletjeti
na neto, nai ta bez traenja,
naigrati (se) gl. svr., prez. naigram (se) puno se igrati, potpuno se zadovoljiti
igrom.
nailazak im. m. r., g. jd. nailaska - dola
zak, pojavljivanje, rezultat nailaenja.
nailaziti gl. nesvr., prez. nailazim - up.
naii.
nailaenje gl. im. s. r. od nailaziti,
naime pril. - podsjeanje na neizreeno;
to jest.
naimenovati gl. svr., prez. naimenujem,
trp. prid. ndimenovan - imenovati koga
za odreenu funkciju u vlasti, ustanovi i
sl.
naiskap pril. - do posljednje kapi (ispiti),
naduak.
naivac im. m. r. g. jd. naivca, g. mn.
naivaca - iron. ovjek koji u sve vjeruje;
samouki slikar koji slika svakodnevni
ivot (selo, priroda, ivotinje itd.) a nije
zavrio likovnu akademiju,
naivan prid., odr. v. naivni - koji u sve
vjeruje, prostoduan; neiskusan; prenes.
glup. ogranien.
naivina im. m. r., g. jd. naivine, n. mn.
nahcine
onaj koji je nepopravljivo
naivan, kojeg je lahko uvjeriti i preva
riti.
naivka im. . r., g. mn. ndlvkl - ena
naivac.
naivko im. m. r,, n. mn. naivci, g. m.
ndlvaka, hip. - naivac,
naizgled pril. - kao to je na prvi pogled,
kao to izgleda,
naizmjenice pril. - naizmjenino, tako da
se smjenjuje jedno sa drugim,
naizmjenian prid., odr. v. naizmjenini koji se smjenjuje s neim drugim u
pravilnom vremenskom razmaku, prvo
jedno pa drugo.

naizmjenino pril. - naizmjenice,

naizust pril. - tako da se izgovori bez
greke, napamet,
najahati gl. svr., prez. najaem - zaja
hati, najaiti, sjesti na konja; prenes. biti
dosadan da bi se od koga ta iznudilo,
biti bezobziran.
najam im. m. r., g. jd. najma, n. mn.
najmovi - unajmljivanje, privremeno
koritenje neijeg rada, prostora i sl. uz
plaanje najamnine,
najamni prid. - koji se odnosi na najam,
najamnica im. . r. - ena najamnik,
najamnik im. m. r., g. jd. najamnika onaj koji je unajmljen da radi; plaenik,
vojnik koji ugovara slubu za novac,
najamnina im. . r. - novac koji se daje
za ono to je iznajmljeno,
najaiti gl. svr., prez. najalm - najahati.
najava im. . r. - pismeno ili usmeno
obavjeenje o posjeti, sastanku, preda
vanju, predstavi i sl.
najaviti (se) gl. svr., prez. najavim (se) pismenim ili usmenim putem obavije
stiti javnost ili pojedinca o nekom budu
em dogaanju; obavijestiti koga o
svom dolasku,
najavljivanje gl. im. s. r. od najavljivati.
najavljivati (se) gl. nesvr., prez. najav
ljujem (se) - vie puta obavjetavati o o
onom to e se dogoditi nekom ili o
svom dolasku,
najedanput pril. - iznenada, odjednom,
najednom, najedared.
najedare pril. - najedanput,
najedanje gl. im. s. r. od najedati,
najedati (se) gl. nesvr., prez. najeddm
(se) - izjedati, nagrizati, razarati; prejedati se.
najednom pril. - najedanput,
najesti (se) gl. svr., prez. najedem (se) jesti do sitosti, dobro se nahraniti, nasiti
ti se.
najetkati gl. svr. prez. najetkam - neku
podlogu obraditi jetkanjem.
najezda im. . r. - prelazak neke velike
osvajake vojne sile preko neke zemlje;
nailazak kakvog mnotva (najezda veli
kog opora vukova); uope dolazak
ega u nepodnoljivoj koliini,
najeiti (se) gl. svr., prez. najeim (se) osjetiti jezu; biti prestravljen, promrzao,

nakastiti

suvie uzbuen od ega se uzdignu

dlaice na tijelu; nakostrijeiti se.
najlon im. m. r. (engl.), g. jd. najlona sintetika plastina masa koja se odliku
je vrstoom i elastinou.
najlonka im. . r. (engl.), dat. jd. najlone
- enska arapa izraena od najlonski
sintetikih vlakana.
najmiti gl. svr., prez. n aj mim - uzeti ko
ga u najam,
najmljenica im. . r. - ena uzeta u
najam.
najmljenik im. m. r., g. jd. najmljenlka.
v. jd. najmljenle, n. mn. najmljenlci onaj koji je uzet u najam,
najmodavac im. m. r., g. jd. najmodavca
- onaj koji daje u najam,
najmoprimac im. m. r., g. jd. najmo
prlmca - onaj koji prima u najam,
najposlije/najposlije pril. - najkasnije,
znatno iza drugih dogaanja, sa zaka
njenjem, nakon svega,
najprije pril. - prije svih drugih; u izla
ganju rije koja kazuje ta e je najva
nije.
najuriti gl. svr., prez. najurim, trp. prid.
najuren - otjerati, istjerati, izbaciti koga,
natjerati ga u bijeg,
najzad pril. - napokon, konano, napos
ljetku, poslije dugog ekanja,
nakalemiti gl. svr., prez. nakdlemlm, trp.
prid. nakalemljen - okalemiti divlju vo
ku radi oplemenjivanja; prenes. dodati
emu neke elemente koji tu ne spadaju;
nametnuti.
nakana im. . r. - namjera, odluka da se
ta uini.
nakaniti se gl. svr., prez. nakanim se odluiti se na neto i pored umora, bez
voljnost! i elje,
nakapati gl. svr., prez. nakapam, trp.
prid. nakapan - ukapati, uliti ta u kapi
ma.
nakapnica/nakapnica im. . r. - rezervo
ar za skupljanje kinice, atmja, cister
na; u bubregu vreica u koju se izluuje
mokraa.
nakarada im. . r., g. mn. nakarada neto grdno, rugoba, nakaza, kakva izo
paenost.
nakastiti gl. svr. (tur.), prez. ndkastlm odluiti se za neto, naumiti uraditi ta.

nakaljati se

nakaljati se gl. svr., prez. nakaljem se

- kratko kahnuti, zakaljati se.
nakesiti se gl.svr., prez. nakesim se iskesiti se, naceriti se, runo se nasmijati
pokazujui zube.
nakinuren prid., odr. v. nakiniireni koji je previe ukraen bez ikakvog uku
sa, nadidan.
nakinuriti gl. svr., prez. nakinurim biti nakinuren.
nakiseo prid., odr. v. nakiseli - koji nije
posve kiseo, blago kiseo, malo kiseo,
nakisnuti gl. svr., prez. nakisne - postati
malo kiseo, poeti se kvariti, uskisnuti;
pokisnuti, biti malo pokvaen od kie.
nakit im. m. r., g. jd. nakita - dragocjen i
skup predmet koji ob. nose ene (prenje, ogrlice, narukvice, naunice i sl.),
nakititi (se) gl. svr., prez. nakitim (se),
trp. prid. nakien - zakititi, ukrasiti koga
cvijeem ili im drugim; prenes. dobro
se napiti, biti pijan.
nakjue(r) pril. - dan prije prekjue(r),
prije tri dan, trei dan od ovoga,
naklada im. . r. (e.) - izdanje knjige;
preduzee koje tampa i izdaje knjige,
izdava; tira, broj tampanih primjera
ka.
nakladnica im. . r. - ena koja se bavi
poslovima naklade,
nakladnik im. m. r., v. jd. nakladniie, n.
mn. nakladnici - izdava, onaj koji se
bavi poslovima naklade,
naklanjati (se) gl. nesvr, prez. nakla
ti]am (se) - initi naklone u znak poto
vanja; naginjati prema emu (politici,
kakvom uenju itd.); u islamu: obaviti
proputene namaze,
naklapanje gl. im. s. r. od naklapati,
naklapati gl. nesvr., prez. naklapam priati nadugo i nairoko o svemu i
svaemu, raspredati o emu bez mnogo
pouzdanih informacija, dokuivati mo
gue ishode,
naklati (se) gl. svr., prez. nakoljem (se) poklati mnogo; koljui ne zavriti klanje.
naklon im. m. r. - poloaj tijela u mo
mentu iskazivanja potovanja prema
nekom (sagnuta glava ili gornji dio
tijela).

411

410
nakloniti se gl. svr., prez. nakldnim se,
trp. prid. naklonjen - uiniti naklon u
znak potovanja,
naklonost im. . r., instr. jd. nklonou/
naklonosti - sklonost prema kome ili
emu, osobina onoga koji je prema ko
me naklonjen, prijateljski raspoloen,
dobronamjeran,
naknada im. . r., g. jd. naknade, n. mn.
naknade - nadoknada,
naknadan prid., odr. v. naknadni - koji
dodatno dolazi poslije neeg to je ve
zavreno, kasniji,
naknaditi gl. svr., prez. naknadim, trp.
prid. naknaen - nadoknaditi, izvriti
naknadu, isplatiti novcem ili im drugim
za uraeni posao, uinjenu uslugu i sl.
nakniti (se) gl. svr., prez. naknijem (se) obojiti se knom, okniti se.
nakon prijed. - u zn. poslije (nakon kie),
nakopati (se) gl. svr., prez. nakopam
(se), trp. prid. nakopan - kopanjem doi
do ega, dobiti eljenu koliinu (npr.
krompira); prenes. naraditi se.
nakositi gl. svr., prez. ndkosim, trp. prid.
nakoen - uiniti ta kosim, nakriviti,
nakositi gl. svr., prez. ndkosim - kosom
oboriti odreenu koliinu trave i, sl.
nakostrijeen prid., odr. v. nakdstrijeeni
- kojem se digla dlaka ili perje od
straha, zime, najeen.
nakostrijeiti (se) gl. svr., prez. nakdstrijeim (se) - od straha, zime i sl.dii
dlaku ili perje tako da stri (o ivotinjana).
nakot im. m. r., g. jd. nakota - mladun
ad, okot, ono to je okotila enka ivo
tinje (kuka, maka),
nakotiti (se) gl. svr., prez. nakoti, trp.
prid. nakoen - okotiti u velikom broju
(o ivotinjama),
nakovanj im. m. r., g. jd. nakovnja, n.
mn. nakvnji - metalno postolje na ko
jem kova kuje.
nakrasti gl. svr., prez. nakrddem - ne
primjetno i povremeno krasti, potkrada
ti, puno ukrasti kad se sve sabere,
nakratko pril. - ukratko, s malo rijei; na
kratko vrijeme,
nakrcati gl. svr., prez. nakrcam, trp.
prid. nakrcan - natovariti mnogo, nositi
ogroman teret.

nakrenuti gl. svr., prez. ndkrenem, trp.

prid. nakrenut - uiniti da ta stoji
ukoso, nakrenuto.
nakresan prid., odr. v. nakresani - koji je
pijan, u alkoholiziranom stanju,
nakresati (se) gl. svr., prez. nakreem
(se) - kresanjem priskrbiti odreenu
koliinu (npr. nakresati granja); razg.
opiti se, naljoskati se (rakije i sl.),
nakriviti (se) gl. svr., prez. nakrivim
(se), trp. prid. nakrivljen - uiniti d a je
ta nakoeno na jednu stranu; ii nak
rivljen na jednu stranu.
nakrivljen prid., odr. v. nakrivljeni - koji
ne stoji uspravno, koji je nagnut na jed
nu stranu, nakoen,
nakrivljeno pril. - na nakrivljen nain,
nahero, nagnut na jednu stranu, nako
eno.
nakrivo pril. - nakoeno, tako da odstupa
od prethodne uspravnosti,
nakrkake pril. - na leima (nositi koga),
nakrkaiti gl. svr., prez. nakrkaim, trp.
prid. nakrkaen - staviti koga na lea.
nakfkati se gl. svr., prez. nakrkam se,
trp. prid. nakrkan - dobro se najesti,
naderati se.
nakrupno pril. - u veim komadima,
ukrupno.
nakuhati (se) gl. svr., prez. ndkuham
(se), trp. prid. ndkuhan - kuhajui napra
viti mnoga jela; umoriti se kuhajui,
nakupac im. m. r., g. jd. nakupca - onaj
to trguje robom (ob. preprodajom sto
ke).
nakupati se gl. svr., prez. nakupam se puno se iskupati, izdovoljiti se kupanjem.
nakupiti (se) gl. svr., prez. nakupim (se),
trp. prid. nakupljen - kupljenjem sabrati
ta; nagomilati (se),
nakupljanje gl. im. s. r. od nakupljati,
nakupljati gl. nesvr., prez. nakupljam
- up. nakupiti.
nakupovati gl. svr., prez. nakupujem,
trp. prid. nakupovati - kupovanjem doi
do razne robe.
nakvasiti gl. svr., prez. ndkvasim, trp.
prid. ndkvaen - uiniti ta mokrim,
vlanim, navlaiti,
nalagati gl. svr., prez. ndlazem, trp. prid.
nalagan - ispriati puno lai.

nalickati (se)

nalagati gl. nesvr., prez. ndlazem naloiti, izdati nalog,

nalajati (se) gl. svr., prez. ndlaje (se) puno lajati, izlajati se do mile volje (o
psu); prenes. izgovoriti razne rune rije
i i izmiljotinje o kome, iznijeti puno
neistina u javnost,
nalaktiti se gl. svr., prez. nalaktim se,
trp. prid. nalaken - osloniti se na lakto
ve.
nalatiti gl. svr., prez. ndlatim, trp. prid.
nalaten - nanositi kremu (latilo) ob. na
kou od cipela i trljanjem uiniti da se
sjaji.
nalaz im. m. r., g. jd. nalaza - ono to je
naeno; med. to je utvreno i istraiva
njem.
nalazite im. s. r. - mjesto gdje se ta
moe nai, gdje se moe crpsti ta dra
gocjeno (ruda, nafta itd.),
nalaziti (se) gl. nesvr., prez. nalazim (se)
- traei pronalaziti ta, utvrditi posto
jee stanje ega; vriti pretrage i istra
ivati; (se) biti negdje, zauzimati neki
prostor; biti u nekom stanju, situaciji,
poloaju.
nalei gl. svr., prez. ndlegnem, gl. prid.
rad. nalegao - nalegnuti, pristajati sas
vim dobro na gornju stranu neega,
nalegnuti gl. svr., prez. ndlegnem, gl.
prid. rad. nalegnuo - nalei,
nalemati gl. svr., prez. nalemam, trp.
prid. naleman - dobro namlatiti koga,
istui.
nalet1 im. m. r. (ar.), g. jd. naleta - osoba
nezgodnog ponaanja, onaj za koga se
nikad ne zna kako e postupiti, proklet
nik, naletnik, ters.
nalet2 im. m. r. - napad u letu (avionom);
brz i nezaustavljiv napad, navala,
naletjeti gl. svr., prez. ndletim/naletim,
gl. rad. prid. naletio, naletjela - u letu
udariti u neto; jurei naii; prenes.
upasti u klopku; natrati; izdovoljiti se
letjenja.
naletnik im. m. r., g. jd. naletnika n. mn.
naletnici - nalet, ters, prokletnik,
naletosum uzv. (tur.) - prokletsvo! doavola.
nalickan prid., odr. v. nalickani - koji je
dotjeran, ureen, koji se lickao,
nalickati (se) gl. svr., prez. nalickam (se)
- pretjerano (se) dotjerati.

naliiti

naliiti gl. svr., prez. naliim - biti slian,

liiti na koga.
nalije im. s. r. - druga strana, iza one
koja nije pod direktnim pogledom;
prenes. druga, esto neugodna, skrivena
strana ega.
nalijepiti gl. svr., prez. nalijepim, trp.
prid. nalijepljen - lijepljenjem ta pri
vrstiti; prenes. izruiti, kome svata
nagovoriti, podmetnuti neistinu,
nalijevo/nalijevo pril. - na lijevu stranu, s
lijeve strane.
nalik neprom. prid. - slian, koji nalikuje
kome ili emu.
nalikovanje gl. im. s. r. od nalikovati,
nalikovati gl. nesvr., prez. nlikujem biti nalik, sliiti na koga.
naliti (se) gl. svr., prez. nalijem (se) napuniti tenou, uliti do vrha posude;
pokisnuti; napiti se rakije, opiti se.
nalivpero im. s. r. - pero za pisanje sa
spremnikom u koji se doliva tinta kad se
potroi.
nalog im. m. r., n. mn. nalozi - ono to se
kome usmeno ili pismeno naloi da
uradi; nareenje,
nalogodavac im. m. r., g. jd. nalogoda
vca, g. mn. nalogdddvdcd - onaj koji
izdaje naloge,
nalogodavka im. . r., dat. jd. nalogdddvki - ona koja daje naloge,
nalogoprimac im. m. r., g. jd. nalogoprlmca, g. mn. nalogdprlmaca - onaj
koji prima nalog i postupi prema njego
vim navodima,
nalogoprimalac im. m. r., g. jd. nalogoprimaoca - nalogoprimac, nalogoprimatelj.
nalogoprimatelj im. m. r. - onaj koji
prima nalog, nalogoprimac.
nalogoprimateljka im. . r. - ona koja
prima nalog,
nalokati se gl. svr., prez. naloe se, trp.
prid. nalokan - napiti se vie nego to
treba; napiti se loui (ivotinje); opiti
se rakijom, naliti se, naljoskati se do
besvijesti.
nalomiti gl. svr., prez. nalomim, trp.
prid. ndlomljen - lomljenjem nabrati;
malo slomiti,
naloviti (se) gl. svr., prez. ndlovlm (se),
trp. prid. ndlovljen - u lovu nahvatati ili

412

413
poubijati (patke, eeve itd.); zadovoljiti
se lovom.
naloiti gl. svr., prez. naloim, trp. prid.
ndloen - baciti ta u vatru da gori;
potpaliti vatru, podloiti,
naloiti gl. svr., prez. naloim, trp. prid.
ndloen - narediti, izdati nalog, zapovijediti.
nalupati gl. svr., prez. nalupam, trp.
prid. nalupan - izmlatiti koga, izubijati,
izudarati; izmutiti (npr. jaja),
naljepnica im. . r. - samoljepivi komad
papira koji se stavlja na proizvode ili za
kakvu drugu informaciju,
naljoskati se gl. svr., prez., ndljoskam
se, trp. prid. ndljoskan - napiti se
alkohola do besvijesti, naliti se, opiti se.
naljut prid., odr. v. naljuti - koji je
pomalo ljut, koji se povremeno ljuti; to
je pomalo ljuto ( o jelu),
naljutiti (se) gl. svr., prez. naljutim (se) uiniti koga ljutim; postati ljut, rasrditi
se, razbjesniti se.
nam im. m. r. (tur.), g. jd. nama - ugled,
dobar glas, popularnost,
namai gl. svr., prez. namaknem, rad.
prid. namakao, trp. prid. namaknut namaknuti,
namagariti gl. svr., prez. namagarim,
trp. prid. namagaren - podvaliti kome,
prei koga kao glupog magarca, nasa
mariti, nasaditi,
namah pril. - odmah, odjednom,
namakanje gl. im. s. r. od namakati,
namakati gl. nesvr., prez. ndmaem stavljati ta u tenost kako bi bilo navaleno, smoiti,
namaknuti gl. svr., prez. namaknem,
rad. prid. namaknuo, trp. prid. namaknut
- namai, pokretom staviti ta oko ega
(povodac oko konjskog vrata); prenes.
stei imovinsku dobit, priskrbiti,
namamiti gl. svr., prez. namamim, trp.
prid. ndmamljen - mamei privui koga,
domamiti, dovabiti,
namastiti gl. svr., prez. ndmastlm, trp.
prid. namaten/namaen - premazati
mau.
nametanje gl. im. s. r. od namatati,
namatati gl. svr., prez. namatam - initi
da to bude namotano, up. namotati,
namaz im. m. r. (perz.), g. jd. namaza molitva kod muslimana koja se obavlja

pet puta dnevno klanjanjem i izgova

ranjem molitvi iz Kur ana.
namaz im. m. r., g. jd. nmaza - ono to
se moe namazati, ono to je namazano,
namazati gl. svr., prez. ndmaem, trp.
prid. namazan - nanijeti namaz na
kakvu povrinu; prenes. iron. loe
naslikati.
namazbez im. m. r. i namazbeza im. . r.
(perz.-ar.) - posebno izraena i ukraena
mahrama koju na glavi nose ene
muslimanke,
namor im. m. r. (tur.) - nevaljalac,
podmukao ovjek, nezahvalnik,
namorast prid. (tur.), odr. v. ndmorastl
- koji se odnosi na namora, nevaljao,
podmukao, nezahvalan,
nameiti se gl. svr., prez. namelm se,
rad. prid. nameio se - navaditi se na
neto, ne odustajati od neega,
nameivanje gl. im. s. r. od nameivati.
namelvati se gl. nesvr., prez. nameujem se - up. nameiti se
nametati (se) gl. nesvr., prez. nameem
(se) - initi da kome ta bude nametnu
to, prisiljavati koga na neto; (se)
nastojati da kome budemo dragi mimo
njegove volje, biti nametljiv; nanositi
snijeg (meava),
nametljiv prid., odr. v. nametljivi - koji
bez poziva ulazi u odnose sa drugim
ljudima, koji se namee,
nametljivica im. . r. - ona koja se
namee.
nametljivac im. m. r., g. jd. nametljlvca onaj koji je nametljiv, koji se namee,
nametljivo pril. - na nametljiv nain,
nametnica im. . r. - up. nametnik,
nametnik im. m. r., g. jd. nametnika parazit, biljni ili ivotinjski organizam
koji ivi u tijelu ili na tijelu drugog
organizma,
nametnuti (se) gl. svr., prez. nametnem
(se), trp. prid. nametnut - staviti, naba
citi ta na neto; prisiliti da neko
prihvati nato mimo svoje volje; (se)
stei vlast i uticaj mimo elje drugih,
namicanje gl. im. s. r. od namicati,
namicati gl. nesvr., prez. namiem - up.
namaknuti, initi da ta bude namaknu
to.
namigivanje gl. im. s. r. od namigivati.

namjesnik

namigivati gl. nesvr., prez. namigujem namigivanjem davati kome neke poruke
ili znakove razumijevanja,
namignuti gl. svr., prez. ndmignem, rad.
prid. namignuo - brzo zatvoriti jedno
oko kako bi se kome prenijela kakva
poruka ili znak razumijevanja,
namigua im. . r. - ena koja namjerno
privlai panju mukaraca,
namijeniti gl. svr., prez. namijenim, trp.
prid. namijenjen - odrediti namjenu
emu, predvidjeti svrhu; uputiti kome
ta, uiniti da kome ta pripadne,
namirisati (se) gl. svr,, prez. nami riem
(se), trp. prid, namirisan - ulom mirisa
ili njuha registrovati kakav miris;
pomou mirisa uiniti se miriljavim,
staviti miris na sebe; prenes. predosje
titi, naslutiti (npr. razvoj dogaaja).
namiriti (se) gl. svr., prez. namirim (se),
trp. prid. namiren - zadovoljiti kakve
potrebe (npr. u hrani, novcu); isplatiti
dugove; ispuniti kakvu obavezu,
namirnice im. . r. mn. - prehrambeni
proizvodi.
namjena im. . r,, g. jd. namjena - ono to
je emu namijenjeno, to e se upotreb
ljavati, to e imati naku svrhu,
namjenski prid. odr. v. - koji se odnosi na
namjenu,
namjenski pril. - za namjenu,
namjera im. . r., g. jd. namjere, n. mn.
namjere - ono to je ko odluio da uradi,
namjeran prid., odr. v. namjerni - koji je
uinjen s namjerom, svjesno uraen,
namjeravati gl. nesvr., prez. namjera
vam - imati namjeru, pripremati se za
ostvarivanje namjere,
namjeriti se gl. svr., prez. namjerim se naii na koga, susresti se; naletjeti na
koga ko je nezgodan i sukobiti se s
njim.
namjernik im. m. r., v. jd. nmjernle, n.
mn. namjernici - onaj koji je doao, koji
se namjerio,
namjerno pril. - na namjeran nain,
svjesno.
namjesnica im. . r. - ena koja obavlja
funkciju namjesnika,
namjesnikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na namjesnika,
namjesnik im. m. r., v. jd. nmjesnle, n.
mn. namjesnici - onaj koji je namjeten

namjesnitvo
da upravlja, da vlada u ime koga, visoki
predstavnik,
namjesnitvo im. s. r. - sistem vladavine i
uprave kojoj je namjesnik na elu.
namjestiti (se) gl. svr., prez. namjestim
(se), trp. prid. namjeten - uiniti da se
ta nae na pravom mjestu; urediti,
pospremiti (u kui); uskladiti poloaj
tijela i mjesto na kojem se nalazi radi
udobnosti.
namjetaj im. m. r. - predmeti koji slue
za potrebe stanovanja ili rada; poku
stvo.
namjetati (se) gl. nesvr., prez. namje
tam (se) - up. namjestiti,
namjetaljka im. . r., g. mn. namjetaljki
- prevara, podvala.
namjeten prid., odr. v. namjeteni - koji
je zaposlen, koji je dobio stalan posao;
ureen, opremljen; koji je tako postav
ljen da djeluje ispravno; prividno ispra
vno.
namjetenica im. . r. - ena namjetenik.
namjetenik im. m. r,, g. jd namjetenika,
v. jd. namjetenice, n. mn. namjetenici
- slubenik, administrativni radnik,
namjeteno pril. - ureeno; podvaljeno,
podmetnuto,
namlatiti gl. svr., prez. namlatim, trp.
prid. namlaen - istui koga, priskrbiti
kome dobre batine; udaranjem po kro
nji stabla doi do ploda,
namljeti gl. svr., prez. nameljem, trp.
prid. namljeven - mljevenjem ta usitni
ti; prenes. ispriati sve i svata,
namnaanje gl. im. s. r. od namnaati.
namnaati (se) gl. nesvr., prez. namnazam (se) - up. mnoiti (se),
namnoiti (se) gl. svr., prez. namnoim
(se), trp. prid. namnoen - poveati
mnoenjem, razmnoiti (se),
namoiti gl. svr., prez. namoim, trp.
prid. namoen - staviti u vodu, uiniti da
ta bude vlano,
namotati gl. svr., prez. namotam, trp.
prid. namotan - zavriti sa motanjem
ega na ta.
namrekati (se) gl. svr., prez. namrekam (se), trp. prid. namrekan - nabrati
(se), prekriti se sitnim borama (o licu),
naborati se.
namrgoditi se gl. svr., prez. namrgodim
(se), trp. prid. namrgoen - namjestiti

415

414
mrgodu, natmuren izraz lica (u ljutnji,
nezadovoljstvu, loem raspoloenju),
namrgoeno pril. - namrteno, ljutito.
namrgoenost im. . r., instr. jd. namrgoenou/namrgoenosti -osobina onoga
koji je namrgoen,
namrteno pril. - sa namrtenim licem,
nabranog ela i obrva; ljutitog izgleda
lica.
namrtenost im. . r., instr. jd. namrtenon/namrtenosti - osobina onoga koji
je namrten,
namrtiti se gl. svr., prez. ndmrtim se,
trp. prid. namrten - nabrati elo i stis
nuti obrve to pokazuje ljutnju, nezado
voljstvo, neslaganje,
namrtvo pril. - uz gl. ubiti, napiti se,
pretui i sl. tako d a je posljedica mrtvilo
namrviti gl. svr., prez. ndmrvim, trp.
prid. namrvljen - mrvljenjem napraviti
mrvice (npr. od hljeba),
namuiti (se) gl. svr., prez. namuim
(se), trp. prid. namuen - izmuiti (se),
pretrpjeti muke; zadavati kome muke;
izmoriti (se),
namusti gl. svr., prez. namuzem, trp.
prid. namuzen - muzui kravu dobiti
mlijeko.
nana1 im. . r., v. jd. nano, g. mn. nana majka, baka.
nana2 im. . r. - ljekovita biljka od koje se
pravi aj, metvica, menta.
nanbudo im. m. r. (jap.) - japanska bori
laka vjetina,
nandu im. m. r., g. jd. nandua, n. mn.
nandui - velika junoamerika ptica
trkaica.
nanervirati (se) gl. svr., prez. nanerviram (se), trp. prid. nanerviran - izvui
kome ivce, iznervirati se.
nanesreu pril. - po nesrei, nesreom,
nesretnim sluajem,
nang im. m. r. (taji.), mn. nangovi tajlandsko pozorite sjena u kojem se
igre izvode konatim figurama iza para
vana.
nanijeti gl. svr., prez. nanesem, trp. prid.
nanesen/nanijet - pribaviti dovoljnu
koliinu ega nosei u vie navrata;
napraviti nanose (vjetar, voda); nama
zati, prekriti ime kakvu povrinu
(bojom, kreom); ucrtati, upisati; iza
zvati bol kod koga.

nanijetiti gl. svr. (ar.), prez. nanijetim naumiti, namijeniti,

nanianiti gl. svr. (perz.), prez. nanianim, trp. prid. nanianjen - naciljati,
uzeti koga ili ta na nian,
nanizam im. . r. (fr.), g. jd. nanizma abnormalno nizak rast i visina kod ljudi,
ivotinja i biljaka,
nanizati gl. svr., prez. naniem, trp. prid.
nanizan - napraviti niz od ega, redati
jedno za drugim,
nanie pril. - prema dolje.
nanos im. m. r., g. jd. nanosa - ono to je
naneseno (npr. rijeni nanos),
nanoenje gl. im. s. r. od nanositi,
nanositi gl. nesvr., prez. nanosim - initi
nanose, prekrivati povrinu ime.
nanovo pril. - ponovo, iznova, jo jedanput.
nanule im. s. r. mn. (ar.) - obua od
drveta sa kaiem u koji se uvlai prednji
dio stopala, slina sandalama,
nanuldija im. m. r.(tur.) - zanatlija koji
izrauje i prodaja nanule,
nanjuiti gl. svr., prez. nanjuim, trp.
prid. nanjuen - osjetiti njuhom miris (o
psu); prenes. predosjetiti razvoj dogaa
nja i ijeg uea u kreiranju situacija
koje mogu nastati,
naoblaenost im. . r., instr. jd. naoblaenou/naoblaenosti - stanje neba pred
kiu kad se od oblaka ne vidi sunce,
naoblaenje, naoblaka,
naoblaenje gl. im. s. r. od naoblaiti se naoblaenost, naoblaka,
naoblaiti se gl. svr., prez. naoblai se pred kiu prekriti nebo oblacima
naoblaka im. . r., dat. i lok. jd. naoblaci
- naoblaenje, naoblaenost,
naobrazba im. . r., g. mn. naobrazbi ee: obrazovanost, znanje i vjetine
steene kolovanjem,
naobraavanje gl. im. s. r. od naobraavati (se).
naobraavati (se) gl. nesvr., prez.
naobraavam (se), trp. prid. naobraen
- ee: obrazovati se; obrazovanjem
sticati znanja i vjetine.
naobraen prid., odr. v. naobraeni ee: obrazovan., koji je proao na
obrazbu.
naoale im. . r. plur. tantum - pomagalo
za poboljanje vida s dva soiva u

okvirima i drkama koje se stave na ui,

oale, naoari.
naoari im. . r. plur. tantum - naoale,
naoarka im. . r., dat. jd. naoarki vrsta opasne zmije, kobra,
naoi pril. - pred oima, pred svjedocima,
oigledno, oevidno,
naoigld pril. - naoi, pred oima,
oigledno, oevidno,
naoit prid., odr. v. naoiti - lijep za
gledanje, koji pada u oi zbog stasa i
ljepote.
naoitost im. . r., instr. jd. naoitou/
naoitosti - osobina onoga koji je na
oit.
naoko pril. - na prvi pogled, naizgled, od
oka, bez detaljnije analize i mjerenja,
naokolo pril. - svuda oko ega, sa svih
strana; zaobilazno, ne preicom nego
okolnim putem,
naopake pril. - naopako, pogreno, okre
nuto na nalije,
naopak prid., odr. v. ndopaki - drugaiji,
izvrnut na nalije; prenes. koji se ponaa
nerazumno, od kojeg se svata moe
oekivati.
naopako pril. - naopake, izvrnuto; pre
nes. pogreno shvaajui, nerazumno,
naoruan prid., odr. v. naoruani - koji
ima oruje,
naoruanost im. s. r., instr. jd. naorua
no u/naoruano ti - stanje onoga koji
je naoruan,
naoruanje gl. im. s. r. - oruje i oprema
zajedno u posjedu pojedinca,
naoruati (se) gl. svr., prez. naoruam
(se), trp. prid. naoruan - dati kome
oruje da bude naoruan; pribaviti sebi
naoruanje radi odbrane,
naoruavati (se) gl. nesvr., prez. naoru
avam (se) - permanentno svim sposob
nim za borbu dopremati oruje i opre
mu.
naotriti (se) gl. svr., prez. naotrim (se),
trp. prid. naotren - uiniti ta otrijim
(o nou i sl.); pripremiti se za verbalni
ili kakav drugi okraj,
naovamo pril. - dosada, do danas (od tada
naovamo).
napa1 im. . r., g. mn. napa - naprava u
kuhunji iznad pei za prikupljanje pare i
mirisa.

417

416
napa2 im. . r., g. mn. napa - stolnjak,
prekriva.
n apabiriti gl. svr., prez. napabirim,
trp. prid. napabiren - prikupiti mnogo
pabiraka.
napaen prid., odr. v. napaeni - koji je
bio pod patnjom, namuen,
napad im. m. r., g. jd. napada - napadaj,
atak, agresivni in kojim se ugroava
neiji ivot, opstanak, drava; kritika;
kratka smetnja u funkcionisanju orga
nizma; u sportu akcija koja ima cilj
postizanje pogotka,
napada im. m. r., g. jd. napadaa - onaj
koji napada, koji sudejluje u kakvom
napau.
napadaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
napad i napadae,
napadaj im. m. r. - napad,
napadan prid., odr. v. napadni - koji je
sklon napadu; koji namjerno privlai
panju svojim nametanjem; koji je
uoljiv zbog svojih osobina (npr. drea
vih boja).
napadanje gl. im. s. r. od napadati napad, napadaj,
napadati gl. nesvr., prez. napadam vriti napad; pasti ega u velikim ko
liinama, npr. snijega,
napadno pril. - uoljivo, primjetljivo.
napadnost im. . r., instr. jd. npadnou/
npadnosti - osobina onoga koji je na
padan i onoga to je napadno,
napadnut prid., odr. v. napadnuti - koji je
predmet napada, koji trpi napadanje.
napadnuti gl. svr., prez. napadnem, trp.
prid. napadnut - napasti, izvriti napad.
napajalite im. s. r. - mjesto gdje se vri
napajanje,
napajanje gl. im. s. r. od napajati,
napajati (se) glag. nesvr., prez. napajam davati kome vode da se napije; dodavati
ureajima elektrinu energiju,
napakfrati gl. svr. (njem.), prez. napakiram - napakovati,
napakostiti gl. svr., prez. napakostim ponijeti se s pakou prema kome,
namjerno kome uiniti ta naao,
napakovati gl. svr., prez. ndpakujem napakirati, pripremiti kakvu podvalu,
prevaru; u kartanju udesiti raspored
karata kako bi ko izgubio partiju.

napalm im. m. r. (engl.), g. jd. napalma veoma zapaljiva smjesa koja tokom
izgaranja dostie snaan plamen koji
sve pretvara u pepeo, koristi se ratnim
djejstvima iako je to zabranjeno u me
unarodnim sporazumima,
napamet pril. - naizust, iz glave bez ita
nja (izgovoriti); bez dokaza, bez dovolj
no znanja (iznijeti iskaz),
naparfimirati/naparfimisati (se) gl.
svr., prez. naparfimiram/ naparfimiem
(se) - nanijeti parfem na kou radi
prijatnijeg mirisa tijela,
napariti (se) gl. svr., prez. ndparim, trp.
prid. naparen - staviti ta na paru;
podvrgnuti se djelovanju pare.
napasnica im. . r. - ena napasnik,
napasniin prid. - koji pripada napasnici,
napasnikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na napast i nasnike.
napasniki pril. - kao napasnik, na nain
napasnika.
napasnik im. m. r., v. jd. napasnie, n.
mn. napasnici - onaj koji napastuje ko
ga; koji gnjavi i dosauje; koji se grubo
namee.
napast im. . r., instr. jd. napau/ napasti
- osoba ili stvar koja predstavlja neugo
dnost ili smetnju; neto to je privlano,
emu se teko oduprijeti,
napasti gl. svr., prez. napadnem, trp.
prid. napadnut - izvriti napad na koga.
napasti (se) gl. svr., prez. napse (se) uiniti da stoka pase do sitosti.
napasanje gl. im. s. r. od napasati,
napasati gl. nesvr., prez. napasam - ini
ti da se stoka napase do sitosti.
napastovan prid., odr. v. napastovani koji je bio podvrgnut napastvovanju od
napasnika.
napastovati gl. nesvr., prez. napastuje biti napasnik, maltretirati koga.
napatiti (se) gl. svr., prez. napatim (se),
trp. prid. napaen - namuiti, podvrguti
koga patnjama; ispatiti se, namuiti se.
napei gl. svr., prez. napeem, trp. prid.
napeen - ispei ta 11 dovoljnoj koliini,
naperiti gl. svr., prez. naperim, trp. prid.
ndperen - usmjeriti ob. puku prema
meti prije pucanja; prenes. pokazati
izrazitu volju da se negdje krene, da se
ta uini.

napet prid., odr. v. napeti - koji je jako

zategnut; prenes. koji je u nervnoj
napetosti, ivan,
napeti (se) gl. svr., prez. napnem (se) jako ta zategnuti; (se) zapeti, nastojati
svom snagom ta postii,
napeto pril. - s velikom panjom i
napregnutou, s velikim iekivanjem,
napetost im. . r., instr. jd. napetou/
napetosti - osobina onoga koji napet,
svojstvo onoga to je napeto,
napijanje gl. im. s. r. od napijati (se).
napijati (se) gl. nesvr., prez. napijam
(se) - stalno piti kakvu tenost vie nego
to je potrebno da se ugasi e.
napiliti gl. svr., prez. napilim, trp. prid.
ndpiljen - piljenjem pribaviti dovoljnu
koliinu (npr. drva),
napinja im. m. r., g. jd. napinjaa - ono
ime se ta napinje, zatee,
napinjanje gl. im. s. r. od napinjati (se),
napinjati (se) gl. nesvr., prez. napinjem
(se) - zatezati, initi ta zategnutim,
naprezati se.
napipati gl. svr., prez. napipam, trp.
prid. napipan - pronai ta opipom,
identifikovati neto vrhovima prstiju,
napirlitati (se) gl. svr., prez. napirlitam
(se), trp. prid. napirlitan - urediti (se),
napis im. m. r., g. jd. napisa - tekst
objavljen u novinama,
napisati gl. svr., prez. napiem, trp. prid.
napisan - pisanjem sainiti kakav tekst,
napismeno pril. - u pisanoj formi, napi
sano na papiru,
napiati gl. svr., prez. naplam, trp. prid.
napian - pianjem ispuniti ta, mokra
om prekriti kakvu povrinu,
napitak im. m. r., g. jd. napitka, n. mn.
napici - osvjeavajue bezalkoholno pi
e prepoznatljivog ukusa,
napiti (se) gl. svr., prez. napijem (se),
rad. prid. napio, napila (se) - popiti
dovoljno vode da bi se utaila e;
pijui alkoholna pia postati pijan; dati
kome vode da se napije.
napjeaiti se gl. svr., prez. napjeaim
se, rad. prid. napjeio se - dugo hodati
pjeaei, umoriti se nakon dugog pjea
enja.
napjev im. m. r., g. jd. napjeva - melodija
pjesme; dio pjesme prije pripjeva.

napljakati se

naplaati (se) gl. svr., prez. ndplaam

(se) - stalno neto plaati u nepodno
ljivom iznosu, dugo vremena izdvajati
novac za plaanje na vie strana; biti
rtva izdataka,
naplaenost im. . r., instr. jd. naplaenou/naplaenosti - osobina onoga to je
naplaeno.
naplaiva im. m. r., g. jd. naplaivaa onaj koji naplauje,
naplakati se gl. svr., prez. naplaem se,
rad. prid. naplakao, naplakala se - dugo
vremena plakati za ovim i onim.
napjevati se gl. svr., prez. napjevam se zadovoljiti se pjevanjem, dugo pjevati,
naplatiti gl. svr., prez. naplatim, trp.
prid. naplaen - uzeti novac za ono to
je prodato, za obavljeni posao, unoviti
mjenicu, ek; prenes. izvriti osvetu,
naplata im. . r. - uzimanje ili prikuplja
nje novca za uinjenu uslugu, prodatu
robu itd.
naplativ prid., odr. v. naplativi - koji se
moe naplatiti,
naplativost im. . r., instr. jd. naplativou/naplativosti - osobina onoga to je
naplativo.
naplavina im. . r. - ono to je naneseno
pi avlj enjem
naplaviti gl. svr., prez. naplavim, trp.
prid. naplavljen - nanijeti plavljenem.
naplavan prid., odr. v. naplavni - koji ima
osobine naplavine,
naplesati se gl. svr., prez. napleem se,
rad. prid. naplesao se - puno plesati,
izdovoljiti se plesanjem,
napiesti gl. svr., prez. napletem, trp.
prid. napleten - pletenjem dodati jo
jedan dio na opleteno; oplesti mnogo
odjevnih predmeta, arapa,
naplet im. m. r., g. jd. npleta - ono to je
od ega spleteno; dio dodan pletenjem
na ve opleteno.
naplijeniti se gl. svr., prez. naplijenim
se, trp. prid. ndplijenjen - nagrabiti se
plijena.
naplivati se gl. svr., prez. naplivdm se izdovoljiti se plivanja,
napljakati se gl. svr., prez. napljakam
se - puno opljakati, oteti pljakanjem
mnogo imovine i novca.

napoj

napoj im. m. r., g. jd. napoja - spirine,

splaine, hrana za stoku; prenes. hrana
loeg kvaliteta,
napojiti gl. svr., prez. napojim, trp. prid.
napojen - dati kome vode da se napije;
dodati ureajima elektrinu energiju
kako bi mogli funkcionisati,
napojnica im. . r. - u novcu data nagrada
kome mimo cijene usluge,
napokon pril. - najzad, naposljetku, ve
jednom.
napola pril. - na dva dijela, popola,
napolica im. . r. - odnos u kojem se
prinos dijeli napola izmeu vlasnika
zemlje i obraivaa.
napoliar im. m. r. - onaj koji radi na
napolicu.
napoliarka im. . r., dat. jd. napoliariti,
g.
mn. napoliarki - ena napoliar,
napoliarstvo im. s. r. - djelatnost napo
li a r.
napolitanka im. . r. (tal.), g. mn. napo
litanki - vrsta poslastice spravljene od
oblandi premazanih okoladom ili dru
gim slatkim prelivom.
napol!tansklprid. (tal.) - napuljski.
napolje pril. - uz gl. kretanja (ii napolje),
van.
napolje! uzv. - kad koga istjeramo; van!
napomena im. . r. - dodatno objanjenje,
dopuna, ispravka; primjedba; fus-nota.
napomenuti gl. svr., prez. napdmenem,
trp. prid. napdmenut - rei ta naknadno,
dopuniti prethodno, dodati primjedbu,
prigovor, uiniti ispravku itd.
napon im. m. r., g. jd. napona - koliina
snage (napon struje, fizika snaga),
naponski prid. odr. v. - koji se odnosi na
napon.
napor im. m. r., g. jd. npora - ono to je
potrebno da se savlada kakva tekoa,
naprezanje, trud.
naporan prid., odr. v. naporni - koji trai
mnogo napora, koji umara,
naporno pril. - na naporan nain, s
naporom.
naporedan prid., odr. v. naporedni paralelan, koji ide istovremeno, upore
dan.
naporedno/naporedo pril. - paralelno,
istovremeno, usporedo,
napose pril. - posebno, zasebno, odvoje
no.

napujdati

419

418
naposljetku pril. - na kraju, nakon svega;
uostalom, kad se sve uzme u obzir,
naprasan prid., odr. v. naprasni - izne
nadan, nagao,
naprasit prid., odr. v. napraiti - ljutit,
svadljiv, koji reaguje naglo i otresito.
naprasito pril. - ljutito, svadljivo, otre
sito.
naprasitost im. . r., instr. jd. naprasitouJnaprasitosti - osobina onoga ko je
naprasit.
naprasno pril. - na naprasan nain, naglo,
nenadano.
napraiti gl. svr., prez. napraim, trp.
prid. ndpraen - nasuti praha po emu,
zapraiti.
naprava im. . r. - ureaj, mehanizam,
sprava, stroj koji ima funkciju u obav
ljanju posla,
napraviti (se) gl. svr., prez. napravim
(se), trp. prid. napravljen - nainiti to,
stvoriti, sastaviti; pripraviti (npr. jelo);
pretvarati se (npr. da spava),
napriti se gl. svr., prez. naprim se, trp.
prid. napren - isturiti se, izbaciti to
(npr. napriti nos, sagnuti se i izbaciti
stranjicu),
napreac pril. - odjednom, naglo, iznena
da, bez upozorenja, naprasno,
napredak im. m. r., g. jd. napretka, n.
mn. napreci - dostignue, progres, po
boljanje, porast,
napredan prid., odr. v. napredni - koji
zagovara napredak, koji tei napretku;
koji je stekao znanja i vjetine; koji se
udebljao.
naprednost im. . r., instr. jd. naprednou/ndprednosti - osobina onoga to je
napredno i onoga koji je napredan,
naprednjakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na naprednjaka i naprednjake,
naprednjaki pril. - na nain napre
dnjaka.
naprednjak im. m. r., g. jd. naprednjaka,
v. jd. naprednjae, n. mn. naprednjci onaj koji tei napretku,
naprednjatvo im. s. r. - osobina
stranaka, partija i svih onih koji su za
napredak u drutvu i drutvenom ure
enju.
napredovanje gl. im. s. r. od napredovati,
napredovati gl. nesvr., prez. napredujem
postizati uspjeh kreui se naprijed;

savlaivati otpor neprijatelja u borbi,

osvajati teritoriju; dobijati bolje radno
mjesto u slubi,
napregnue gl. im. s. r. - stanje napregnu
tost.
napregnuti (se) gl. svr., prez. napregnem (se), trp. prid. napregnut - upotrije
biti svu snagu i napore da se ta uradi i
postigne.
napregnuto pril. - na napregnut nain,
pod pritiskom napora i optereenja,
napregnutost im. . r., instr. jd. napregnutou/napregnutosti - osobina
onoga koji je napregnut,
naprem/naprema prijed. - prema,
napreskok pril. - napreskokce, bez reda
skaui s jednog na drugo,
napreskokce pril. - napreskok,
napresti gl. svr., prez. napredem, trp.
prid. napreden - predenjem napraviti
dosta prediva,
napretek pril. - vie nego dovoljno,
naprezanje gl. im. s. r. od naprezati,
naprezati (se) gl. nesvr., prez. napreem
(se) - initi velike napore da se ta
ostvari, up. napregnuti (se),
napriati (se) glag. svr., prez. napriam
(se) - zadovoljiti se prianjem, dugo
priati o svemu i svaemu,
naprijed pril. - u pravcu koji je ispred
(npr. naprijed ii),
naprimjer pril. - izraz za najavljivanje
injenica koje kao primjer potvruju
odreenu tvrdnju,
napromaivati se gl. svr., prez. napromaujem se - napraviti mnogo proma
aja, promaiti vie puta.
naprosto pril. - jednostavno reeno,
naprotiv pril. - suprotno tome, nasuprot,
naprslina im. . r. - mjesto gdje je neto
napuklo, napuklina,
naprsnuti gl. svr., prez. naprsnem, trp.
prid. naprsnut - dobiti naprslinu, napuk
nuti.
naprstak im. m. r., g. jd. nprska, n. mn.
nprsci - navlaka za vrh prsta od metala
za potiskivanje igle dok se ije, naprnjak.
naprnjak im. m. r., n. mn. nprnjaci naprstak.
naprtiti (se) gl. svr., prez. naprtim (se),
trp. prid. napren - staviti ta teko na
lea (torbu, vreu).

naprtnjaa im. . r. - torba koja se nosi

na leima, ruksak,
napriti gl. svr., prez. naprim, trp. prid.
ndpren - prenjem pripremiti mnogo
ega (npr. hranu),
napucati (se) gl. svr. prez. napucam (se),
trp. prid. napucati - ispucati (se), puca
njem se zadovoljiti; udariti jako nogom
(npr. loptu),
napuivanje gl. im. s. r. od napucavati.
napuivati gl. nesvr., prez. napucavam ispucavati (se), jako udarati,
napuenost im. . r., instr. jd. napuenou/napuenosti - gusta naseljenost, pre
naseljenost,
napuiti gl. svr., prez. napuim, trp. prid.
napuen - naseliti, poveati broj stanov
nika, dobiti gustu naseljenost,
napui gl. svr., prez. napuknem, rad.
prid. napukao/napuknuo - napuknuti,
napuivanje gl. im. s. r. od napuivati,
napuivati gl. nesvr., prez. napuuj em upuivati, davati uputstva kako postu
piti.
napuiti gl. svr., prez. napuim, trp. prid.
napuen - isturiti naprijed (npr. usta),
napuderisati (se) gl. svr., prez. napuderiem (se), trp. prid. napuderisan - pre
kriti puderom, napudrati se.
napudrati (se) gl. svr., prez. napudram
(se), trp. prid. napudran - napuderisati
(se).

napuhan prid., odr. v. napuhani - u koji

je ubaena odreena koliina zraka;
prenes. koji se pravi vaan; koji prika
zuju veim nego to je.
napuhanac im. m. r., g. jd. napuhanca, g.
mn. napuhanaca - napuhanko, osoba
koja se pravi vana, koja je puna sebe.
napuhano pril. - na napuhan nain; oho
lo; umiljeno.
napOhanost im. . r., instr. jd. napuhano
u/napuhanosti - osobina onoga koji je
napuhan i onoga to je napuhano,
napuhati (se) gl. svr., prez. ndpuem
(e), trp. prid. napuhan - puhanjem uba
citi zrak u ta; prenes. prikazati (se)
vanijim nego to je realnost,
napujdati gl. svr., prez. napujdam, trp.
prid. napujdan - nahukati, napucikati
(npr. psa).

napuknuti

napuknuti gl. svr., prez. napuknem, rad.

prid. napukao/napuknuo - naprsnuti, na
pui, dobiti napuklinu,
napumpati gl. svr., prez. napumpam,
trp. prid. napumpan - pomou pumpe
napuniti zrakom (npr. loptu), pumpa
njem napuniti vodom, benzinom i sl.
napuniti gl. svr., prez. napunim, trp.
prid. napunjen - uiniti da je ta napu
njeno, d a je do vrha puno.
napustiti gl. svr., prez. napustim, trp.
prid. naputen - otii sa nekog mjesta;
izdvojiti se i ne uestvovati dalje u
nekom poslu; ostaviti koga i ne brinuti
se vie o njemu,
napuiti se gl. svr., prez. ndpulm se, trp.
prid. napuen - mnogo puiti duhan;
drogirati se puenjem marihuane,
naputenost im. . r., instr. jd. naputenou/ndputenosti - osobina onoga koji je
naputen ili onoga to je naputeno,
naputak im. m. r., g. jd. naputka, mn.
npuci - ee: uputa, uputstvo za upo
trebu (npr. lijeka),
naputiti gl. svr., prez. naputlm - ee:
uputiti, dati savjet kako postupiti,
naputovati se gl. svr., prez. naputujem
se - provesti mnogo vremena putujui,
zadovoljiti se putovanja.
nar im. m. r. (perz..), n. mn. narovi - i
pak.
naracija im. . r. (lat.), g. jd. naracije prianje, hronoloko pripovijedanje do
gaaja.
naraditi se gl. svr., prez. naradlm se mnogo raditi, umoriti se puno radei
naraati (se) gl. svr., prez. naraam (se)
- popraviti natalitet, naroditi puno djece;
umoriti se od raanja,
naramak im. m. r., g. jd. naramka, mn.
naramci, g. mn. naramaka - koliina
ega koliko se moe ponijeti na ramenu
ili u ruci savijenoj u laktu (up. naramak
drva za loenje).
narana/naranda im. . r. (perz.), g.
mn. nar anaa/naranadza i naranl/narandz.1 - vrsta biljke iz toplijih krajeva
ploda narandaste boje i prijatnog uku
sa.
naranada/narandada im. . r. (tur.) pie od soka narane, oranada.

421

420
naranast/naranast prid. (tur.), odr. v.
naranasti/nardndzasti - koji je iste boje
kao narana, oker.
naranin prid. (tur.) - koji pripada na
rani, koji je od narane,
naranin im. m. r. (tur.), g. jd. naranina
- drugo ime za mandarinu, ali vrlo rijet
ko u upotrebi,
narastanje gl. im. s. r. od narastati,
narastati gl. nesvr., prez. narastam - up.
narasti.
narasti gl. svr., prez. narastem, rad. prid.
narastao, narasla - rastui postati vii,
rastom doi do konane visine,
narataj im. m. r., g. jd. narataja - poko
ljenje, skup ivih jedinki iste ili sline
dobi.
narativan prid. (lat.), odr. v. narativni pripovjedaki, koji se iznosi naracijom,
narativnost im. . r. (lat.), instr. jd. naratlvnou/naratlvnosti - osobina onoga
to je narativno,
narator im. m. r. (lat.) - pripovjeda, koji
svojom priom vodi radnju knjievnog
djela.
naratologija im. . r. (lat.-gr.) - nauka o
naraciji, analiza knjievnog teksta za
snovana na strukturalizmu.
narav im. . r., g. jd. naravi, instr. jd.
naravi - priroda linosti, ud, temperamenat.
naravan prid., odr. v. naravni - prirodni,
kojeg je dala priroda,
naravno pril. - prirodno, jasno, razumljivo
naravouenije im. s. r. (csl.) - pouka koju
treba izvui iz basne ili drugog knjiev
nog djela; gorko iskustvo,
narazgovarati se gl. svr., prez. narazgdvaram se - izdovoljiti se voenjem du
gih razgovora,
narcis im. m. r. (gr.) - prema mitolo
kom liku Narcisu koji se zaljubio u svoj
lik svaka osoba zaljubljena u sebe i
obuzeta vlastitim izgledom, narcisoidna
osoba; naziv za biljku sunovrat,
narcisoidan prid. (gr.), odr. v. narci
soidni - koji je zaljubljen u sebe kao
Narcis, samoljubiv,
narcisoidnost im. . r. (gr.), instr. jd.
narcisoldnon/narcisoldnosti - osobina
onoga koji je narcisoidan.

narcizam im. ni. r., g. jd. narcizma samozaljubljenost, samoljublje, samo

dopadnost, pretjerana zaljubljenost u
svoj izgled i tijelo,
naredati gl. svr., prez. naredam, trp.
prid. naredan - poredati, staviti ta u
niz.
naredba im. . r., g. mn. naredaba/
naredbi - nareenje, nalog, zapovijest,
naredbodavac im. m. r., g. jd. naredbo
davca, g. mn. naredbdddvacd - onaj koji
izdaje naredbe, koji nareuje,
naredbodavan prid., odr. v. naredbo
davni - koji ima ovlasti naredbodavca,
naredbodavka im. . r., dat. jd. naredbddavki, g. mn. naredbddavaka/naredbddavkl- ena naredbodavac,
narediti gl. svr., prez. naredim, trp. prid.
nareen - izdati nareenje, zapovijediti.
narednikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na narednike,
naredniki pril. - kao narednik,
narednik im. m. r., v. jd, narednle, n.
mn. nrednlci - podoficir u vojsci; onaj
koji nareuje,
nareenje gl. im. s. r. od narediti,
naresiti gl. svr., prez. nareslm, trp. prid.
nareen - ukrasiti, nakititi,
narez im. m. r., g. jd. ndreza - ono to je
otrim predmetom narezano na emu.
narezak im. m. r., g. jd. nareska, n. mn.
naresci - narez, ono to je narezano, ob.
suhomesnati proizvodi, konzervirano
mljeveno meso.
narezati gl. svr., prez. ndrezem, trp. prid.
narezan - rezanjem ta pretvoriti u ma
nje komade,
narezivanje gl. im. s. r. od narezivati.
narezivati gl. nesvr., prez. narezujem otrim predmetom praviti nareze.
narezuckati gl. svr., prez. narezuckam rezuckanjem ta isitniti,
nargila im. . r. (perz.), g. mn. nargila orijentalna naprava za puenje duhana
kod koje kroz u vodu uronjenu krivudavu cijev prolazi dim i tako se hladi,
naribati gl. svr., prez. naribam, trp. prid.
nariban - ribanjem ta isitniti (npr.
kupus za salatu),
naricaljka im. . r., dat. jd. naricaljki pjesma tune melodije kojom se opla
kuju pokojnik,
naricanje gl. im. s. r. od naricati.

narkopodzemlje
naricati gl. nesvr., prez. narlem jadikovati, oplakivati, aliti za pokojni
kom.
nerijetko pril. - rijetko u velikim vremen
skim ili prostornim razmacima,
narikaa im. . r. - ena koja narie, ali,
tuguje; ena koja se profesionalno bavi
naricanjem uz naknadu,
narjeje im. s. r. - skup narodnih govora
koji se po osobinama vrlo malo razliku
ju, skup dijalekata,
narkl im. m. r. (gr.)- razg. narkoman,
narko- (gr.) prvi dio sloenice koji
kazuje da se ta rije odnosi na neto to
je u vezi sa opojnim sredstvima (up.
narkomanija).
narkoanalgetik im. m. r. (gr.), n. mn.
narkoanalgetici - lijek narkotik koji slu
i za ublaavanje nesnosnih bolova,
narkobos im. m. r. (gr.-engl.), mn.
narkobdsovi - ef gangsterima u narkomafiji.
narkodiler im. m. r. (gr.-engl.) - onaj
koji prodaje drogu narkomanima,
narkolanac im. m. r. (gr.-bos.) - tajna
veza kojom se distribuira droga od pro
izvoaa do potroaa,
narkolepsija im. . r. (gr.) - patoloki
poremeaj koji se oituje u prolaznim
napadima spavanja,
narkomafija im. . r. (gr.-tal.) - krimi
nalci koji se bave krijumuarenjem i
prodajom droge,
narkoman im. m. r. (gr.), g. jd. narko
mana - osoba koja se drogira, koja je
ovisna o narkoticima,
narkomanka im. . r. (gr.), g. mn.
narkdmanaka/narkdmankl - enska oso
ba ovisna o narkoticima,
narkomanija im. . r. (gr.)- ovisnost i
elja za upotrebom droga,
narkomanskl prid. odr. v. (gr.- bos.) koji se odnosi na narkomane,
narkomanski pril. (gr.-bos.) - na nain
narkomana,
narkomanstvo im. s. r. (gr.-bos.) narkomanija,
narkos im. m. r. (gr.) - narkoman,
narkopodzemlje im. s. r. (gr.-bos.) ilegalno trite za rasparavanje i pro
daju droge, podzemlje koje trguje dro
gom.

narkoterapija
narkoterapija im. . r. (gr.) - metoda
psihijatriskog lijeenja davanjem sred
stava za uspavljivanje.
narkotikl prid. odr. v. (gr.-bos.) - koji
se odnosi na narkotike,
narkotiki pril. (gr.-bos.) - kao narkotik,
narkotino pril. (gr.-bos.) - kao pod
narkotikom, u narkotinom stanju,
narkotik im. m. r. (gr.), n. mn. narkdtici
- droga, opojna sredstva koja mijenjaju
duevne i tjelesne reakcije, sredstva za
ublaavanje boli, napetosti, za uspavlji
vanje.
narkotiziranje gl. im. s. r. (gr.-lat.) od
narkotizirati,
narkotizirati gl. svr. i nesvr. (gr.-lat.),
prez. narkotlzlram, trp. prid. narkotiziran - med. dati, davati narkozu; pre
nes. oamutiti, oamuivati koga dro
gom, drogirati,
narkoza im. . r. (gr.) - stanje duboke
nesvijesti u koju se opojnim sredstvima
dovodi bolesnik prije hirurkog zahvata.
naroit prid., odr. v. naroiti - poseban,
drugaiji od ostalih, osobit; namijenjen
za posebnu priliku,
naroito pril. - posebno, osobito, veoma,
s posebnom namjenom,
naroitost im. . r., instr. jd. ndroitou/nr oito ti - osobina onoga koji je
naroit i onoga to je naroito,
narod im. m. r. - skupina ljudi povezanih
istom historijom, vjerom, jezikom, obi
ajima, istim nainom ivota, stanov
nitvo, puk; cjelokupno stanovnitvo je
dne drave, ukupnost graana,
naroditi (se) gl. svr., prez. narodim (se) raanjem podii natalitet, poveati broj
stanovnitva,
narodni prid. - koji pripada narodu,
nacionalni,
narodnooslobodilaki prid. odr. v. -koji
se odnosi na rat za osloboenje naroda
od faistikog okupatora (1941-1945)
pod vodstvom Komunistike partije Ju
goslavije i Josipa Broza Tita.
narodnosni prid. odr. v. - koji se odnosi
na narodnost,
narodnost im. . r., instr. jd. narodnoul
narodnosti - osobine i svijest pripadno
sti narodu, etnikoj skupini; etninost;
dio naroda u jednoj dravi izvan svoje
matine drave, nacionalna manjina.

423

42 2
narodnjaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na narodnjaka ili narodnjake,
narodnjaki pril. - na nain narodnjaka,
kao narodnjak,
narodnjak im. m. r., v. jd. ngrodnjde, n.
mn. narodnjaci - pripadnik narodne
stranke; izvoa narodne muzike,
narodnjatvo im. s. r. - aktivnost i djelo
vanje narodnjaka u drutvu,
narodski prid. odr. v. - koji je svojstven
narodu, supr. gospodski, graanski,
narodski pril. - na nain naroda, kao
narod.
naroguiti se gl. svr., prez. nardgulm
se, trp. prid. naroguen - postati naro
guen, nakostrijeiti se; naljutiti se.
naroguenost im. . r., instr. jd. nardguenou/nardguenosti - stanje onoga
koji je naroguen,
naroljati se gl. svr., prez. nardljam se,
trp. prid. ndrdljan - razg. previe se
opiti, postati veoma pijan, naliti se raki
jom i sl.
narositi gl. svr., prez. nar osi, trp. prid.
narosen - porositi, postati vlaan od
rose.
naruan prid., odr. v. nrunl - koji je na
ruku, kojim se moe spretno baratati,
naruilac im. m. r., g. jd. naruioca, g.
mn. naruilaca - naruitelj, osoba koja
naruuje.
naruitelj im. m. r., g. jd. naruitelja naruilac.
naruiti gl. svr., prez. naruim, trp. prid.
naruen - izvriti narudbu, traiti da se
poalje, dostavi ili poslui narueno,
naruje im. s. r. - poloaj ruku kojima
smo ta obgrlili,
narudba im. . r., g. mn. nrudzabd/
narudbi - in kojim se neto naruuje,
ono to je takvim inom narueno,
narudbenica im. . r. - administrativni
obrazac kojim se naruuje,
narugati se gl. svr., prez. ndrugam se ruganjem koga ismijati, omalovaiti i
pokazati besmislenim ije ponaanje,
postupke i sl.
naruku pril. - uz gl. ii u znaenju da se
ta razvija povoljno, bez smetnji
narukvica im. . r. - nakit koji se nosi na
ruci iznad ake, grivna, brazleta.

narumeniti gl. svr., prez. narumenlm,

trp. prid. narumenjen - uiniti ta rume
nim, obojiti rumenilom (usne, obraze),
naruavati gl. nesvr., prez. naruavam up. naruiti.
naruiti gl. svrs., prez. naruim, trp. prid.
naruen poremetiti neki dotadanji red,
pokvariti mir, unijeti neku nepovoljnu
izmjenu.
naruiti gl. svr., prez. narulm, trp. prid.
naruen - izgrditi, prekoriti koga, ruenjem pokuati popraviti ije ponaanje,
narval im. m. r. (ved.), g. jd. narvala kit sjevernih mora koji ima dugu iljatu
kljovu; zuban, kljovan.
nasad im. m. r., g. jd. nasada - posaeno
bilje; zemlja na kojoj je posaeno bilje;
ono na ta je neto nasaeno, dralica;
jaja na kojima kvoka lei.
nasaditi (se) gl. svr., prez. nasadim (se),
trp. prid. nasaen - naglaviti, nabiti ta
na dralicu; staviti kvoku na jaja kako
bi se izlegli pilii; posaditi sjeme kako
bi izrastao zasad; prenes. nekoga namje
rno prevariti; sam sebe prevariti (nasa
diti se).
nasadnl prid. odr. v. - koji se odnosi na
nasad, koji se nasauje, koji pripada
nasadu.
nasafunjati (se) gl. svr., prez. nasafiinjam (se) - nasapunjati.
nasamariti (se) gl. svr., prez. nasamarim
(se), trp. prid. nasamaren - prenes.
izigrati, prevariti koga, nainiti podvalu,
biti rtva podvale,
nasamarivati (se) gl. nesvr., prez. nasamarlvam (se) - up. nasamariti,
nasamo pril. - u etiri oka, bez prisustva
drugih osoba,
nasankati (se) gl. svr., prez. nasankam
(se), trp. prid. ndsankan - zadovoljiti se
sankanja; prenes. biti prevaren, nasama
riti se.
nasapunjati (se) gl. svr., prez. nasapunjam (se), trp. prid. nasapunjan - pre
kriti (tijelo, tkaninu itd.) pjenom od
sapuna prilikom kupanja ili pranja,
nascentan prid. (lat.), odr. v. nascentnl koji je u nastajanju, koji se upravo
stvara.
naseliti (se) gl. svr., prez. naselim se, trp.
prid. naseljen - dovesti koga da ivi na

nasilnik

nekom mjestu, doi odnekuda i nastaniti

se na nekom mjestu,
naseljavanje gl. im. s. r. od naseljavati,
naseljavati (se) gl. nesvr., prez. naselja
vam (se) - up. naseliti,
naselje im. s. r. - svako naseljeno mjesto
bez obzira na veliinu (grad, selo); no
voizgraen! dio grada,
naseljen prid., odr. v. naseljeni - (o mjes
tu) na kojem ive ljudi,
naseljenica im. . r. - ona koja se naselila,
nastanila na nekom mjestu, doseljenica.,
naseljenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi
na naselje i naseljenike.
naseljenlki pril. - kao naseljenik, na na
in naseljenika.
naseljenik im. m. r., g. jd. naseljenika, v.
jd. naseljenle, n. mn. naseljenlci - onaj
koji se doselio i nastanio na jednom
mjestu, dosljenik.
naseljiv prid., odr. v. naseljivl - koji se
moe naseliti, koji prima naseljenike.
naseljenost im. . r., instr. jd . naseljenou/naseljenosti - gustina i broj stanov
nika na nekom mjestu, napuenost
stanovnitvom,
naseobina im. . r. - naselje, mjesto na
koje su se ljudi naselili i trajno nastanili,
naslb im. m. r. (arr.), g. jd. naslba - onaj
ili ona koji su kome sueni za enidbu
ili udaju, suenik; ono ta je kome sue
no, naprijed zapisano i odreeno,
nasigurno pril. - sasvim sigurno, bez rizi
ka.
nasihat im. m. r. (ar.), g. jd. nasihata savjet ili opomena onima koji izlaze iz
islamskog uenja,
nasijecati gl. nesvr., prez. nasijecam otrim predmetom praviti nasjeke (npr.
na drvetu),
nasilan prid., odr. v. nasilni - koji koristi
silu, nasilje, prinudu, nasilniki,
nasilnica im. . r. - enska osoba koja se
ponaa nasilniki,
nasilniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
nasilnike i nasilnice,
nasilniki pril. - kao nasilnik i nasilnica,
na nain nasilnika.
nasilnik im. m. r., g. jd. nsilnlka, v. jd.
nasilnle, n. mn. nsilnlci - osoba koja
se ponaa i djeluje nasilniki, koja vri
nasilje nad kim.

nasilnitvo

nasilnitvo im. s. r. - nasilje, koritenje

sile za postizanje nekog cilja, nasilniko
ponaanje,
nasilno pril. - sa silom, nasilniki,
nasilnost im. . r., instr. jd. nsilnou/
nasilnosti - osobina onoga koji provodi
nasilje, koji je nasilan,
nasilu pril. - silom, prisilno, protivno
svojoj ili tuoj volji,
nasilje im. s. r. - postupak primjene sile
protivno ijoj volji ili pravima.
nasip im. m. r., g. jd. nasipa - izdignuti
pojas od zemlje, pijeska ili betona koji
titi od poplave,
nasipanje gl. im. s. r. od nasipati,
nasipati gl. svr., prez. nasipam - pokri
vati ta zemljom, pijeskom ili neim to
je rastresito,
nasisati (se) gl. svr., prez. nasiem (se) zadovoljiti se siui, sisati do sitosti ili
koliko je potrebno,
nasititi (se) gl. svr., prez. nasitim (se) zasititi, uiniti koga sitim; najesti se,
postati sit.
nasitno pril. - na male komadie (isjei,
isitniti ta),
nasjecati gl. svr., prez. nasjecam, trp.
prid. nasjecan - brzim potezima otrim
predmetom isjeckati to na sitne
komadie (up. nasjecati luka),
nasjeckati gl. svr., prez. nasjeckam, trp.
prid. nasjeckan - nasjecati, sjeckajui
ta pripremiti,
nasjei gl. svr., prez. nasijeem, imp.
nasijeci, trp. prid. nasjeen - sijeenjem
pripraviti eljenu koliinu (up. nasjei
drva).
nasjek im. m. r., n. mn. nasjei - brazda
na povrini dobivena sijeenjem.
nasjesti gl. svr., prez. nasjednem, rad.
prid. nasjeo, ndsjela - biti rtva podvale,
spletke, prevare; zagristi mamac i biti
prevaren.
naskakati gl. nesvr., prez. naskaem uporno skakati na ta.
naskakivanje gl. im. s. r. od naskakivati.
naskakivati gl. nesvr., prez. naskakujem
- s prekidima skakati na ta, prema
potrebi i mogunostima,
naskitati se gl. svr., prez. naskitam se puno se skitati, zadovoljiti se skitanjem,
naskoiti gl. svr., prez. naskoim - sko
iti na gornju povrinu ega i odrati se.

425

424
naskoro pril. - ee: uskoro, za kratko
vrijeme.
naskroz pril. - skroz, do kraja, ukupno,
naslada im. . r., g. jd. naslade, n. mn.
naslade - uitak, ispunjeno zadovoljenje
elje, prohtjeva,
nasladiti se gl. svr., prez. nasladim se osjetiti uitak i zadovoljstvo; prenes.
zlobno se obradovati tuoj nevolji,
naslaivanje gl. im. s. r. od naslaivati
se.
naslaivati se gl. nesvr., prez. nasla
ujem se - uivati, osjeati veliko zado
voljstvo; prenes. zlobno uivati u tuoj
nevolji, svetiti se za neko prije naneseno
zlo.
naslagati gl. svr., prez. naslazem, trp.
prid. naslagan - sloiti vie predmeta
jedan preko drugoga,
naslanjanje gl. im. s. r. od naslanjati,
naslanjati (se) gl. svr., prez. naslanjam
(se) - postavljati (se) uz neto to slui
kao naslon,
naslijediti gl. svr., prez. naslijedim, trp.
prid. naslijeen - testamentom ili rodbi
nskom vezom dobiti nasljedstvo i po
stati vlasnik,
naslijee im. s. r. - ono to je naslijeeno,
nasljedstvo, batina,
naslijepo pril. - bez gledanja, bez plana,
nasumice, otprilike,
naslikati gl. svr.. prez. naslikam, trp.
prid. naslikan - izraditi sliku u odre
enoj tehnici; prenes. pojaviti se, nacrta
ti se na nekom mjestu,
naslon im. m. r., g. jd. nslona - ono na
ta naslanjamo lea, dio stolice; daska
koja se stavlja u mezar,
nasloniti (se) gl. svr., prez. nasldnim
(se), trp. prid. naslonjen - postaviti (se)
uz neto to slui kao oslonac, prisloniti
(se).
naslonja im. m.r., g. jd. naslonjaa vrsta stolice sa kosim naslonom i oslon
cima za ruke.
naslonjenica im. . r. - gram. nenagiaena
rije naslonjena na onu koja ima akcenat
i sa njom ini izgovornu cjelinu (npr. je
u radio je),
naslov im. m. r., g. jd. naslova - rije ili
rijei koje predstavljaju naziv teksta,
lanka, knjige i sl.; adresa.

nasloviti gl. svr., prez. naslovim, trp.

prid. naslovljen - napisati naslov; uputiti
na neku adresu,
naslovni prid. - koji se odnosi na naslov,
koji je u naslovu,
naslovnica im. . r. - prva strana novina,
naslovna strana,
naslovnik im. m. r., n. mn. naslovnici adresat.
nasluati se gl. svr., prez. nasluam se uti razne prie, razliite vezije o emu,
zasititi se i umoriti od tih pria,
nasluivanje gl. im. s. r. od nasluivati,
nasluivati gl. nasvr., prez. nasluujem up. naslutiti,
naslutiti gl. svr., prez. naslutim, trp. prid.
nasluen - predosjetiti, stvoriti predsta
vu o neemu u opim crtama,
nasljedan prid., odr. v. nasljedni - koji se
odnosi na naslijee, koji je zasnovan na
naslijeu.
nasljednica im. . r. - ona koja ta
nasljeuje ili je naslijedila,
nasljednicln/nasljedniln prid. - koji pri
pada nasljednici,
nasljednikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na nasljednike,
nasljedniki pril. - kao nasljednik, na
nain nasljednika,
nasljednik im. m. r., v. jd. nasljednice, n.
mn. nasljednici - onaj koji ta nasljeuje
ili je naslijedio,
nasljedstvo im. s. r., g. mn. nasljedstava skup kulturnih dobara i kvalitet ivota
ostavljen generacijama koje dolaze, ba
tina, naslijee; imovina umrloga koje se
prenosi na potomke,
nasljee im. s. r. - naslijee,
nasljeivanje gl. im. s. r. od nasljeivati.
nasljeivati gl. nesvr., prez. nasljeujem
- dobivati naslijee, biti u postupku
dobivanja nasljedstva,
nasmijati (se) gl. svr., prez. nasmijem/
nasmijem (se), trp. prid. nasmijan potaknuti koga na smijeh; biti potaknut
na smijeh.
nasmijavanje gl. im. s. r. od nasmijavati,
nasmijavati gl. svr., prez. nasmijavam podsticati koga na smijanje,
nasmijeiti se gl. svr., prez. nasmijeim
se, trp. prid. nasmijeen - osmjehnuti se,
malo se nasmijati.

nastaviti

nasmrt pril. - na nain kao da je dola

smrt; jako, nemilosrdno, bezumno,
bezgranino (up. pretuen nasmrt).
nasoliti gl. svr., prez. nasolim, trp. prid.
ndsoljen - posoliti ta kako bi bilo slano,
naspavati se gl. svr., prez. naspavam se zadovoljiti potrebu za spavanjem,
naspram prijed. - prema, nasuprot,
nasreu pril. - sreom, po srei, sretnim
sluajem.
nasred prijed. - kojim se kazuje da je ta
na sredini (up. nasred sobe),
nastajanje gl. im. s. r. od nastajati,
nastajati gl. nesvr., prez. nastajem postajati, razvijati se od poetka, dobija
ti odreeni oblik,
nastamba im. , r., g. mn. nastambi graevina u kojoj se stanuje,
nastanak im. m. r., g. mn. nastanka postanak, razvijanje, poetak postojanja,
nastaniti (se) gl. svr., prez. nastanim
(se), trp. prid. nastanjen - dati kome
stan, naseliti (se), smjestiti se u kakvom
stanu na krai ili dui period,
nastanjen prid., odr. v. nastanjeni - u
kojem ive ljudi,
nastanjenost im. . r., instr. jd. nastanjenou/nastanjenosti - osobina onoga to
je nastanjeno,
nastanjivati gl. nesvr., prez. nastanjujem
- up. nastaniti (se),
nastati gl. svr., prez. nastanem - postati,
razviti se, oblikovati se.
nastava im. . r. - osnovna djelatnost
kolskih institucija, nain organiziranog
prenoenja znanja, vjetina itd. na one
koji pohaaju kolu,
nastavni prid. odr. v. - koji se odnosi na
nastavu.
nastavnica im. . r. - ena koja organizuje
i izvodi nastavu za odreeni predmet,
nastavniki prid. odr. v. - koji se odnosi
nastavnike,
nastavnik im. m. r., v. jd. nstavnie, n.
mn. nastavnici - onaj koji organizuje i
izvodi nastavu,
nastaviti gl. svr., prez. nastavim, trp.
prid. nastavljen - opet poeti nakon
pauze, prekida ili zavretka jednog
dijela; ostaviti da bude po starom, nita
ne mijenjati; ne prestajati.

nastavlja

nastavlja im. m. r., g. jd. nastavljaa onaj koji nastavlja, koji slijedi ije ideje
i postupke, sljedbenik.
natavljaev prid. odr. v. - koji pripada
nastavljau,
nastavljaica im. . r. - ona koja
nastavlja, ena sljedbenica,
nastavljaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na nastavljae,
nastavljanje gl. im. s. r. od nastavljati,
nastavljati gl. nesvr., prez. nastavljam zapoinjati prekinuto,
kratko prestati pa opet nastaviti sa radom,
nastojanje gl. im. s. r. od nastojati,
nastojati gl. nesvr., prez. nastojim imati tenju da se ta postigne, truditi se
oko ega, zalagati se za uspjeno okon
anje.
nastradati gl. svr., prez. nast raam doivjeti kakvu nesreu, biti ranjen,
oboljeti, umrijeti nasilnom smru; pre
nes. pretrpjeti veliku bruku zbog ne
uspjeha.
nastran prid., odr. v. nastrani - koji ima
loe i neprirodne navike (npr. u seksu),
izopaen; koji je udnog ponaanja,
ekscentrian,
nastrano pril. - na nastran nain, izopa
eno.
nastranost im. . r., instr. jd. nastranou/
nastranosti - izopaenost; ekscentri
nost.
nastranu pril. - tako da to nije mnogo
bitno u tom momentu,
nastrii gl. svr., prez. nastri'zem, trp.
prid. nastrizen - strigui pripremiti (npr.
vune od ovaca),
nastrijeliti gl. svr., prez. ndstrijellm, trp.
prid. nastrijeljen - pogoditi iz vatrenog
oruja (ob. kakvu divlja), raniti,
nastrijeti gl. svr., prez. nastrem, trp.
prid. nastrt - prekriti kakvu povrinu,
razastrijeti.
nastrojen prid., odr. v. nastrojen! - koji je
pun volje za im, usmjeren po prirodi za
neto.
nastrojenost im. . r., instr. jd. nastrojenou/ndstrojenosti - osobina onoga koji
je nastrojen,
nastrugati gl. svr., prez. nastruzem, trp.
prid. nastrugan - struganjem pripremiti
eljenu koliinu ega, naribati, napiliti.

426

427
nastup im. m. r., g. jd. nastupa - izlazak
pred gledalite (npr. prilikom koncerta);
snaan nailazak ega (vojske, osjeanja
itd.).
nastupati gl. nesvr., prez. nastupam sudjelovati u priredbama pred publickom; nadolaziti i zauzimati prostor (npr.
epidemija, vojska itd.); up. nastupiti
nastupiti gl. svr., prez. nastupim - poeti
sa neim (npr. s radom u kakvoj slubi);
imati nastup; izvoditi kakav program
pred publikom; ponaati se u ophoenju
s drugim osobama.
nastupni prid. odr. v. - koji se odnosi na
nastup, koji je dio nastupa,
nasuho pril. - na nain: bez prisustva
tenosti, bez vlage (uraditi),
nasukati (se) gl. svr., prez. nasiiem (se),
trp. prid. nasukan - brodom ili kakvim
drugim plovilom doi u pliak, nalei na
greben, zakaiti dno; prenes. prevariti,
nasamariti,
nasukavanje gl. im. s. r. od nasukavati
(se).
nasukavati (se) gl. nesvr., prez. nasukujem (se) - nasukivati se, up nasukati
(se).
nasukivanje gl.im. s. r. od nasukivati.
nasukivati (se) gl. nesvr., prez. nasukujem (se) - nasukavati se, up. nasukati
(se).
nasumce/nasumice pril. - otprilike, bez
analize, bez istraivanja i uzimanja u
obzir potrebnih injenica, sluajno,
nasuprot pril. - na suprotnoj strani,
nasuprot prijed. - naspram, prema (na
suprot kui),
nasuan prid., odr. v. nasuni - koji je
prijeka potreba, prijeko potreban (npr.
hljeb nasuni).
nasuti gl. svr., prez. naspem, trp. prid.
nasut - napuniti ili prekriti im rastresi
tim (npr. pijeskom),
naaliti se gl. svr., prez. naalim se izvesti kakvu alu na neiji raun,
naarati gl. svr., prez. na aram, trp.
prid. naaran - bojama naslikati are;
protkati ta arama; prenes. runo i
neuredno pisati, loe naslikati,
nairoko pril. - u irokom krugu oko
ega.

naiti gl. svr., prez. naijem, trp. prid.

naiven - ivanjem dodati jo jedan dio
na ve saiveno, priiti,
naivak im. m. r., n. mn. nlvci - ono ta
je naiveno; naivena ukrasna traka na
odjei.
naivanje gl. im. s. r. od nai vati.
naivati gl. nesvr., prez. nalvam - prisivati jo ta na ve saiveno, up. naiti,
nakoditi gl. svr., prez. nakodim - na
nijeti tetu, tetno djelovati; povrijediti,
uiniti nepravdu,
nakrabati gl. svr., prez. nakrabam runo napisati, krabajui napisati,
naminkati (se) gl. svr., prez. namin
kam (se), trp. prid. naminkan - nanositi
minku na lice; minkanjem uljepati
lice; nanosei minku uljepati (se) radi
izazivanja dojma kod posmatraa; na
padno ukrasiti i dotjerati se.
natampati gl. svr., prez. natampam,
trp. prid. natampan - nainiti otiske
(teksta, crtea itd.) u tampariji, natis
kati.
natancati gl. svr., prez. natancam, trp.
prid. natancan - pripraviti ta tanca
njem, dobiti dovoljno na taj nain,
natetiti gl. svr. (njem.), prez. natellm razg. namjestiti, uiniti ta sigurnim
(npr. prolazak na ispitu),
nauuriti se gl. svr., prez. nauurlm se,
trp. prid. nauuren - podignuti se (npr.
kosa na glavi),
navrljati gl. svr., prez. navrljam, trp.
prid. navrljan - runo napisati, nakra
bati.
natakati gl. nesvr., prez. ncitaem nasipati, ulivati, nali vati ta teno,
nataknuti gl. svr., prez. nataknem, trp.
prid. nataknut - natai, staviti na neta.
natalitet im. m. r. (lat.), g. jd. nataliteta prirataj stanovnitva, broj novoroene
djece u odreenom periodu u odnosu na
broj stanovnika,
nataloiti se gl. svr., prez. natalozJm se,
trp. prid. natlozen - taloenjem se na
kupiti.
natandriti (se) gl. svr., prez. natandrlm (se), trp. prid. natandren uiniti neto nepoeljno svojoj okolini,
nametnuti ta neprijatno (npr. natandrio nam onu dosadnu muziku,
natandrili onog brbljivca).

natjecateljski

natanko pril. - na tanke komade (izre

zati); potanko, detaljno (opisati),
natapirati gl. svr. (fr.), prez. natdplram,
trp. natdplran - posebnom vrstom elja
sa rijetkim zupcima urediti kosu.
natate/natate pril. - na prazan eludac,
natei gl. svr., prez. nateeni, rad. prid.
natekao - nateknuti, dobiti oteklinu,
oteknuti zbog udarca, ozljede, bolesti,
nategnue im. s. r. - stanje izazvano tako
to se neta nateglo.
nategnuti gl. svr., prez. nategnem, trp.
prid. nategnut - snano zategnuti, na
peti; neto braniti iako ne postoji do
voljno pouzdanih argumenata, pretjeri
vati u tvrdnji,
nateklina im. . r. - oteklina, nateknue.
nateknue im. s. r. - oteklina, nateklina,
nateknuti gl. svr., prez. nateknem, rad
prid. natekao - natei, dobiti nateklinu.
natenane pril. (tur.) - polahko, bez urbe,
po istilahu.
natentati gl. svr., prez. natentam, trp.
prid. natentan - nagovoriti, navratiti ko
ga da uini ta dobro ili loe.
natezanje gl. im. s. r. od natezati,
natezati gl. nesvr., prez. nateem - sna
no zatezati, initi da ta bude zategnuto,
natikae im. . r. mn. - vrsta obue otvo
rene pete koja se natie.
natiskati (se) gl. svr., prez. natiskam
(se), trp. prid. natiskan - guranjem i
pritiskom napuniti; nagurati (se) u neta;
odtampati, natampati.
nativist(a) im. m. r. (engl.), g. jd. nativiste
- pristalica nativizma.
nativistica/nativistkinja im. . r. (engl.) ena pristalica nativizma.
nativizam im. m. r. (engl.), g. jd. nativiz
ma - uenje o uroenosti nekih ljudskih
funkcija, predstava i pojmova,
natjecanje gl. im. s. r. od natjecati se.
natjecatelj im. m. r. - onaj koji se natjee,
takmiar.
natjecateljica im. . r. - ona koja se natje
e; takmiarka, natjecateljka.
natjecateljka im. . r., dat. jd. natjecateljki - natjecateljica, takmiarka.
natjecateljski prid. odr. v. - koji se odnosi
na natjecatelje,
natjecateljski pril. - kao natjecatelj, na
nain natjecatelja.

natjecati se
natjecati se gl. nesvr., prez. natjeem se
- sudjelovati na natjeaju, konkurisati;
takmiiti se u sportskoj disciplini,
natjeaj im. m. r., g. jd. natjeaja konkurs, raspisani oglas kojim se omo
guava dobivanje posla, prijem i upis u
kolu, kupovina dobara itd.
natjeajni prid. - koji se odnosi na natje
aj (npr. natjeajni uvjeti),
natjerati gl. svr., prez. natjeram - tjera
jui usmjeriti koga, nagnati, prisiliti
koga da bjei ili da uini ta protivno
svojoj volji, prinuditi,
natkoljenica im. . r. - dio noge iznad
koljena kod ovjeka, bedro,
natkriliti gl. svr., prez. natkrilim - po
kriti krilima; nadnijeti se na koga ili ta.
natkriti gl. svr., prez. natkrijem, trp.
prid. natkriven/natkrit - staviti ta pod
krov, pokriti,
natmuren prid., odr. v. natmureni - pre
kriven oblacima; neraspoloen, namrgo
en.
natmurenost im. . r., instr. jd. natmurenosu/natmurenosti - osobina onoga to
je natmureno i onoga koji je natmuren,
natmuriti se gl. svr., prez. natmurlm se,
trp. prid. natmuren - naoblaiti se; one
raspoloiti se, namrgoditi se (o osobi),
natoiti gl. svr., prez. natoim, trp. prid.
natoen - nasuti ta teno u posudu,
bocu i sl., naliti, uliti,
natopiti gl. svr., prez. natopim, trp. prid.
natopljen - namoiti, uiniti vlanim;
topljenjem pribaviti dovoljnu koliinu
ega.
natovariti gl. svr., prez. natdvarim staviti teret (tovar) na lea ili na kakvo
prevozno sredstvo; opteretiti se brigom;
prenes. okriviti koga bez osnova, lano
optuiti.
natpis im. m. r., g. jd. natpisa - tekst npr.
na spomeniku, na ploi, zidu kojim se
javnost obavjetava ili upozorava,
natpjevati gl. svr., prez. natpjevam, trp.
prid. natpjevan - nadjaati koga glasnim
pjevanjem; biti bolji u pjevanju od
drugih.
natpjevavanje gl. im. s. r. od natpjevavati.
natpjevavati gl. nesvr., prez. natpjevavam - nadjaavati koga glasnim pjeva
njem; pokazivati se boljim u pjevanju.

429

428
natpolovian prid., odr. v. natpoldvini koji je vei od polovine, veinski,
natprirodan prid., odr. v. natprirodni koji je po snazi iznad prirode, koji je
nadmauje, prelazi prirodno, nadnara
van, mistian,
natprirodno pril. - na natprirodan nain,
nadnaravno, mistino,
natprirodnost im. . r., instr. jd. natpriro
dno u/natprirodno ti - osobina onoga
to je natprirodno,
natprosjean prid., odr. v. natprosjeni koji je iznad nekog prosjeka,
natprosjeno pril. - na natprosjean na
in.
natprosjenost im. . r., instr. jd. natprdsjenosu/natprdsjenosti - osobina
onoga to je natprosjeno,
natrabunjati gl. svr., prez. natrabunjam
- trabunjajui svata ispriati, izgovoriti
razne budalatine,
natrag pril. - nazad, u pravcu iza sebe.
natrake pril. - natrag, nazad (ii) s lei
ma u pravcu kretanja,
natrapati gl. svr., prez. ndtrapam - ho
dajui trapavo nai neto, ugaziti u
ta zbog nepanje; sresti koga bez elje i
namjere.
natrati (se) gl. svr., prez. natrim (se) trei sudariti se, naletjeti na neto;
prenes. ne razmiljajui upasti u zamku;
umoriti se mnogo trei,
natreskati se gl. svr., prez. natreskam se,
trp. prid. natreskan - razg. iron. opiti se.
natresti gl. svr., prez. natresem - tresui
kronju uiniti da popadaju plodovi s
grana.
natrij im. m. r. (lat.) - hemijski elemenat
(Na), srebrenobijeli metal,
natrljati gl. svr., prez. natrljam, trp.
prid. natrljan - trljanjem izmasirati; pre
nes. izgrditi koga (up. natrljati kome
nos).
natroje pril. - na tri dijela
natrpati (se) gl. svr., prez. natrpam, trp.
prid. natrpan - staviti u to onoliko
koliko moe primiti; ogromnu koliinu
ega smjestiti bez reda; nagomilati; na
tovariti se ; dobro se najesti,
natrpavanje gl. im. s. r. od natrpavati
(se).
natrpavati (se) gl. nesvr., prez.. natrpa
vam (se) - up. natrpati (se).

natruati gl. svr., prez. natriiam, trp.

prid. natruan - svata napriati, izgo
voriti mnogo gluposti, olakih tvrdnji,
besmislica itd.
natruavanje gl. im. s. r. od natruavati.
natruavati gl. nesvr., prez. natruavam
- up. natruati.
natruha im. . r., dat. jd. natrusi - sitan
trag; nepoeljna trunica; prenes. pri
mjesa nepoeljne ideje u kakvom tekstu,
miljenju itd.
natruho prid., odr. v. natruhli - koji je
djelimino truho; nagnjio,
natruhlost im. . r., instr. jd. natruhlosu/
natruhlosti - svojstvo onoga to je
natruhlo.
natruniti gl. svr., prez. natrunim, trp.
prid. natrunjen - nabacati trunja na ta,
uiniti da neto bude trunjavo; prenes.
dodati neto sporedno, neto emu tu
nema mjesta (npr. u izlaganje unijeti
netane podatke),
natrunjenost im. . r., instr. jd. natrunjenou/natrunjenosti - osobina onoga to
je natrunjeno,
natrunjivati gl. nesvr., prez. natrimjujem - up. natruniti,
natui gl. svr., prez. natuem, trp. prid.
natuen - vrsto nataknuti, nabiti; ulo
viti ega u velikom broju; potamaniti
(npr. tetoina); jako koga istui, pre
mlatiti; tucanjem pribaviti odreenu ko
liinu (natui oraha),
natucati gl. svr., prez. natucam, trp. prid.
natucan - sitno izdrobiti to pomou
tuka, tucala i sl.
naticanje gl. im. s. r. od natucati,
natucati gl. nesvr., prez. natucam - slabo
govoriti neki jezik (npr. natucati njema
ki).
natuen prid., odr. v. natueni - koji je
ozlijeen udarcem ili padom, malo uda
ren, nabijen (o tijelu, o vou),
natuk im. m. r., n. mn. natui - rijet.
ozljeda od udarca, kontuzija,
natuknica im. . r., g. jd. natuknice - rije
u rjeniku, leksikonu i sl. koja se
objanjava, definira itd.; rije koja se
izgovara ili daje kome kao sugestija ili
podsjetnik za ono to e govoriti; cilja
nje na ta o emu se direktno ne govori;
nagovjetaj, aluzija, naznaka,
natuknuti gl. svr., prez. natuknem, trp.

naturalnost

prid. ncituknut - rei to neodreeno,

okolino o neemu o emu se direktno
ne govori; nagovijestiti, nabaciti, nazna
iti.
natura im. . r. (lat.), g. jd. nature priroda, narav, ud, osobine linosti,
temperament i karakter; priroda osobe u
irokom smislu; stvaralaka priroda,
ono to teologija, katkad i filozofija
izjednauje s pojmom Boga; stvorena
priroda, pojedinane stvari svijeta, svijet
sam.
naturalan prid. (lat.), odr. v. naturalni koji se odnosi na prirodu, koji je nastao
kao dio prirode; prirodan, neposredan,
neizvjetaen.
naturalije im. . r. mn. (lat.) - preparirani
ili konzervirani predmeti iz prirode za
zbirke i muzeje; pravn. prirodni sastojci,
prirodna dobra,
naturalizacija im. . r. (lat.) - rezultat i
proces naturaliziranja; davanje dravlja
nstva strancu ili osobi bez dravljanstva,
naturalizam im. m. r. (lat.), g. jd. natura
lizma - uenje u filozofiji prema kojem
je priroda sutina i osnova svega; u
umjetnosti i knjievnosti pravac iz dru
ge polovine 19. v. blizak realizmu; u
promatranju prirode i ovjeka pisci se
oslanjaju na biologiju, psihologiju, filo
zofiju, pozitivizam i dr.; razg. insisti
ranje na runom, grubom, munom u
prikazivanju nekog dogaaja, stanja i sl.
naturalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. natu
raliste - stvaralac ija djela imaju osobi
ne naturalizma,
naturalistica/naturalistkinja im. . r.
(lat.) - ena naturalist,
naturalistikl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na naturaliste.
naturalistiki pril. (lat.) - na nain
naturaliste, kao naturalist,
naturaliziranje/naturalizovanje gl. im.
s. r. (lat.) od naturalizirati/naturalizovati,
naturalizirati/naturalizovati (se) gl.
svr. i nesvr. (lat.), prez. naturaliziram/
naturalizujem (se) - dati/davati drav
ljanstvo strancu; udomaiti ta (biljke,
ivotinje, ideje); udomaiti se, osjeati
se domaim, primiti/primati dravljan
stvo zemlje u koju se naseljava,
naturalnost im. . r. (lat.), instr. jd. naturalnou/naturdlnosti - osobina onog

naturist(a)

koji je naturalan, prirodnost, priroenost; prenes. prostodunost;

naturist(a) im. m, r.(lat.), g. jd. naturiste pristalica, sljedbenik naturizma, nudist,
naturistica im. . r. (lat.) - ena naturist,
nudistica.
naturistikl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na naturizam, koji pripada naturizmu.
naturizam im. m. r. (lat.), g. jd. naturiz
ma - uenje prema kojem je oboavanje
prirodnih sila u korijenu religija; njego
vanje kulta prirode; doktrina povratka
prirodnom nainu ivota (prirodna hra
na, boravak u prirodi); lijeenje prirod
nim lijekovima; boravak u kampovima
ili hotelima u kojima nije obavezno
noenje odjee (razlikuje se od nudizma
koji predvia samo sunanje i kupanje
bez odjee),
naturiti gl. svr., prez. naturim, trp. prid.
naturen - uiniti da ko prihvati neto
protiv svoje volje; nametnuti; navui na
neto, natui, npr. kapu na glavu,
naturik im. m. r. (lat.), n. mn. naturici - onaj koji nije profesionalni glu
mac, koji igra ob. ono to je inae u
ivotu.
naturnicl im. m. r. i naturnicla (njem.)
- meso od teleeg buta peeno bez jakih
zaina.
nauan prid., odr. v. nauni - koji je
zasnovan na nauci,
nauavanje gl. im. s. r. od nauavati,
nauavati gl. nesvr., prez. nauavam uiti drugoga u nastavi, iriti nauk.
nauenjakl prid. odr. v. koji se odnosi
na nauku i nauenjake.
nauenjak im. m. r., n. mn. nauenjci naunik, znanstvenik,
naiiitelj im. m. r. - onaj koji prenosi
nauk, vjerouitelj,
nauiteljica im. . r. - ena nauitelj.
nauiti (se) gl. svr. nauim (se), trp. prid.
nauen - stei znanje, vjetinu, iskustvo;
prenijeti kome svoje znanje, vjetinu ili
iskustvo; poduiti; naviknuti se.
nauni prid. - koji se odnosi na nauku;
znanstven,
naunica im. . r. - ena naunik,
nauniin prid. - koji pripada naunici,
naunikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
naunike.

431

430

naunik im. m. r., v. jd. naunle, n. mn.

naunici - onaj koji se bavi naukom,
uenjak, znanstvenik; onaj koji ui za
nat; uenik u privredi, egrt,
nauditi gl. svr., prez. naiidlm - nanijeti
tetu, bol, nakoditi.
nauk im. m. r., n. mn. nauci - ono to se
nauilo iskustvom; iskustvo; doktrina
(npr. krianski nauk).
nauka/nauka im. . r., dat./lok. jd.
nauci/nauci - ukupnost posebnih i speci
jaliziranih znanja do kojih se dolazi
istraivakom metodom, znanost; razg.
ustaljena sklonost; navika, navada,
nauljiti gl. svr., prez. nauljim, trp. prid.
nauljen - namazati uljem, podmazati.
naum im. m. r., g. mn. nauma - namjera,
nakana.
naumiti gl. svr., prez. naumim, trp. prid.
naumljen - namjeravati, smjerati, imati
u planu.
naupatija im. . r. (gr.) - morska bolest,
naunica/naunica im. . r. - nakit koji se
nosi na uhu; minua,
nautrb pril. (pie se i na utrb) - na
neiju tetu; na raun koga/ega.
naut/nohut im. m. r. (ar.) - biljka slan
utak, slani grah.
nautiar im. m. r. (gr.) - mornar, pomo
rac, onaj koji upravlja plovilom; uenik
pomorske kole; onaj koji se natjee u
sportskom jedrenju; onaj koji se rekreativno bavi nautikom,
nautiarev/nautiarov prid. (gr.) - koji
pripada nautiaru,
nautiarka im. . r. (gr.), dat. jd.
naiiticarki zena nautiar,
nautiki prid odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na nautiku; pomorski/ mornari
ki.
nautika im. . r. (gr.), dat. jd. nautici znanja i vjetine upravljanja brodom i
plovilima uope; navigacija,
nautilit im. m. r. (gr.), g. jd. nautilita okamenjeni nautilus,
nautilus im. m. r. (gr.) - mekuac glavo
noac iz Tihog okeana, ob. smjeten
unutar spiralne sedefaste koljke; indij
ska laica.
nautofobija im. . r. (gr.) - bolestan
strah od plovidbe brodom,
nautofon im. m. r. (gr.), g. jd. nautofona
- akustiki aparat za pomorsku signa-

lizaciju (upotrebljava se u sluaju slabe

vidljivosti),
nautomanija im. . r. (gr.) - pretjerana
elja za plovidbom morem,
nauzeja im. . r. (gr.) - morska bolest,
munina od putovanja; munina koja
prethodi povraanju; odvratnost, gae
nje.
nauzeozan prid. (gr.), odr. v. nauz.eoz.nl koji izaziva muninu; odvratan,
nauznak pril. - na boku, (leati) ni na
leima ni na trbuhu,
nauivati se gl. svr., prez. nauzivam se
- zadovoljiti se uivanja u neem.
nav im. m. r. (prasi.) - drugi svijet u
slavenskoj mitologiji,
nava im. . r. (lat.) - opi naziv za vei
jedrenjak sa dvije do tri palube,
navabiti gl. svr., prez. navablim, trp.
prid navabljen - vabei pridobiti, nama
miti.
navada im. . r., g. jd. navade, n. mn.
navade - steena sklonost; navika, ono
na ta se ko navadi,
navaditi (se) gl. svr., prez. navadlm (se)
- navii (se), priuiti na to, ne
odustajati od ega, biti dosadan, uporan.
navaho/navajo im. m. r. - naziv za jezik
Navaho/Navajo Indijanaca iz Sjeverne
Amerike (SAD), koji pripada u porodicu
naene.
navakat pril. (bos.-ar.) - na vrijeme, u
pravo doba.
navalizacija im. . r. (lat.) - jaanje ili
stanje ratne mornarice i njenih objekata
na moru, militarizacija mora.
navaliziranje gl. im. s. r. (lat.) od
navalizirati.
navalizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
navalizlram - provesti ili provoditi
navalizaciju.
navala im. . r., g. jd. navale - napadaki
poduhvat, napadanje u borbi ili u
sportskoj igri; dio tima koji vri napad
radi postizanja zgoditka; nastupanje
mnotva ljudi, posjetilaca itd.
navaliti (se) gl. svr., prez. navalim (se),
trp. prid. navaljen - snano napasti,
nasrnuti, udariti, nahrupiti, ustremiti se;
staviti ta relativno teko ili glomazno
povrh ili preko ega; pripisati kome
neto loe bez zasluge; podmetnuti
(kome); oklevetati; nasloniti se svom

navigacija

teinom na koga ili na neto itd.

navalni prid. ~ koji se odnosi na navalu,
koji je u navali (npr. navodni igra),
navaljati gl. svr., prez. navdljam - valja
njem postaviti dosta ega na neko mje
sto.
navaljiva im. m. r., g. jd. navaljiva onaj koji navaljuje, onaj koji je uporan u
neemu.
navaljivaica im. . r. - ena navaljiva.
navaljivanje gl. im. s. r. od navaljivati.
navaljivati gl. nesvr., prez. navaljujem up. navaliti,
navar im. m. r. (lat.) - navigacijski radar,
ureaj za regulisanje vazdunog saobra
aja.
navaratra im. . r. - religijski hinduistiki
festival koji traje devet dana s bogatim
ritualom, uz atletska natjecanja i upri
zorenja dijelova epa Ramajana.
navee(r) pril. - uvee(r), u veernjim
satima.
naveliko/naveliko pril. - u velikoj mjeri;
puno.
navesti gl. svr., prez. navezem, trp. prid.
navezen - izvesti, vezenjem obraditi.
navesti1 gl. svr., prez. navedem, trp.
prid. naveden - vodei uiniti da ko ili
ta doe do cilja.
navesti2 gl. svr., prez. navezem, trp. prid.
navezen - navozei dopremiti,
navezati gl. svr., prez. navezem, trp.
prid. navezan - vezanjem dodati, pro
iriti, produiti ta; nadovezati,
navezak im. m. r., g. jd. naveska, n. mn.
navesci - gram. pokretni vokal, samo
glasnik koji moe doi na kraj rijei, a
da nimalo ne promijeni njezino znaenje
(npr. dobrom/dobrome/dobromu; pred/
preda).
navicert im. m. r. (engl.) - dokument koji
izdaje diplomatski predstavnik zaraene
drave u neutralnoj zemlji kojim se
potvruje da teret na nekom teretnom
brodu ne podlijee pravilima pomorskog
ratnog plijena,
navii (se) gl. svr., prez. naviknem (se) naviknuti.
navigacija im. . r. (lat.) - voenje brodo
va ili letjelica najpovoljnijim putem uz
primjenu navigacijske vjetine i ureaja
za navigaciju; prouavanje naina sigur
ne plovidbe ili leta.

navigacijski

navigacljskl/navigaclonl prid. odr. v.

(lat.) - koji se odnosi na navigaciju,
naviganje gl. im. s. r. (lat.) od navigati.
navigati gl. nesvr. (tal.), prez. navigam ploviti (ob. na dugim prugama),
navigator im. m. r. (lat.), g. jd. navigato
ra - pomorac ili lan posade aviona koji
je specijalista za navigaciju,
navigatorica/navigatorka im. . r. (lat.) ena specijalista za navigaciju,
navigatorskl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na navigatore,
navigatorski pril. (lat.) - kao navigator,
na nain navigatora,
navija im. m. r., g. jd. navijaa - onaj
koji navija za koga; pristalica,
navijaev prid. odr. v. - koji pripada navi
jau.
navijaica im. . r. - ona koja navija za
koga.
navijanje im. s. r. od navijati,
navijati gl. nesvr., prez. navijam - svo
jim odobravanjem davati kome podrku,
npr. na utakmici; zatezati oprugu sata i
sl. kako bi radio neki mehanizam,
navijestiti gl. svr., prez. navijestim,trp.
prid. navijeten - nagovijestiti, najaviti,
objaviti.
navika m. . r., dat. jd. navici - sklonost,
navada, ustaljeni nain postupanja, ono
od ega se teko odviknuti,
navikavanje gl. im. s. r. od navikavati,
navikavati (se) gl. nesvr., prez. navika
vam (se) - up. naviknuti (se),
naviknuti (se) gl. svr., prez. naviknem
(se), rad. prid. navikao (se) - stei navi
ku, navii (se), pomiriti se s neim ili
nekim; uiniti da kome ta postane navi
kom, obiknuti se.
naviljak im. m. r., g. jd. naviljka, n. mn.
naviljci - koliina sijena koliko se za
hvati vilama,
naviranje gl. im. s. r. od navirati,
navirati gl. nesvr., prez. navirem - nado
laziti u obilnoj koliini, snano izbijati,
naglo isticati (npr. naviru suze, naviru
misli).
navrijeti gl. svr., prez. navrem - up.
navirati.
na visoko pril. - tako da tei u visinu,
navie/navie pril. - prema gore, nagore,
prema neemu to se nalazi vie.
naviti gl. svr., prez. navijeni, trp. prid.

432

433
navijen/navit - zategnuti oprugu kako bi
kakav mehanizan mogao raditi, up. na
vijati.
navrnuti gl. svr., prez. navinem, trp. prid.
navinut - zategnuti oprugu kakvog me
hanizma, naviti,
navitak im. m. r., g. jd. navitka, n. mn.
navici - prea navijena na vratilo stana
za tkanje.
navjeivati gl. nesvr., prez. navjeujem
- navjetavati.
navjetaj im. m. r. - ono to je navijeeno,
nagovjetaj,
navjetavati gl. nesvr., prez. navjetavam - navjeivati,
navjetenje gl. im. s. r. od navijestiti,
navjetrina im. . r. - strana zgrade okre
nuta vjetru,
na vjebati (se) gl. svr., prez. navjebam
(se), trp. prid. navjeban - razg. uvjeba
ti, vjebanjem stei vjetinu, npr. izvo
enja notnog teksta; (se) vjebati do
eljene mjere,
navlaenje gl. im. s. r. od navlaiti,
navlaiti gl. nesvr., prez. navlaim - sna
gom ta razvlaiti, natezati, zatezati;
stavljati navlaku na neto, up. navui,
navlaka im. . r., dat. jd. navlaci - ono to
se na neto navlai kako bi se zatitilo,
navla pril. - hotimice, namjerno, s na
mjerom, ovla,
navlaiti (se) gl. svr., prez. navlaim, trp.
prid. navlaen - uiniti da ta bude vla
no, da dobije vlagu; postati vlaan.
navod im. m. r., g. jd. nvoda - citat, ono
to se navodi iz nekog drugog teksta,
navoditi gl. nesvr., prez. navodim, trp.
prid. navoen - vodei koga uiniti da
doe ili a ta uradi; odrediti emu puta
nju ili smjer; skrenuti; doslovno prenije
ti ije rijei, citirati,
navodni prid. odr. v. - koji je pretopostavljen, tobonji, u iju se istinitost sumnja,
navodnik im. m. r., n. mn. navodnici (ob.
mn.) - pravopisni znak (...), znaci za
obiljaavanje citata, naslova knjiga itd.
navodno pril. - kako se tvrdi, kako se
pretpostavlja, toboe,
navodniti gl. svr., prez. navodnim, trp.
prid. ndvodnjen - up. navodnjavati,
navodnjavanje gl. im. s. r. od navodnja
vati.
navodnjavati gl. nesvr., prez. navddnja-

vam - dovoditi vodu na zasaene parcele

radi poboljavanja uslova za bolje pri
nose.
navodnjenost im. . r., instr. jd. navodnjenou/navodnjenosti - osobina ze
mljita koje je navodnjeno.
navoenje gl. im. s. r. od navoditi.
navoj im. m. r., g. jd. navoja - iljebljeni
dio matice, arafa; navojak.
navojak im. m. r., g. jd. navjka - navoj,
navotiti (se) gl. svr., prez. navotim
(se), trp. prid. navoten - premazati (se)
voskom, natopiti voskom,
navoenje gl. im. s. r. od navoziti,
navoziti gl. svr., prez. navozim - vozei
dopremiti ta.
navoznlprid. odr. v. - koji pripada, koji se
odnosi na navoenje.
navraanje gl. im. s. r. od navraati,
navraati gl. nesvr., prez. navraam up. navratiti,
navrat im. m. r., g. jd. navrata - prilika,
mah.
navratiti gl. svr., prez. navratim - skre
nuti ta u eljenom smjeru; posjetiti ko
ga usput, nakratko, svratiti; navesti koga
na kakav postupak ili radnju,
navrat-nanos pril. - brzo, bez dovoljno
pripreme, bre-bolje, grlom u jagode, s
neba pa u rebra,
navrh prijed. - na vrhu (npr. brda),
navrijeme pril. (u pisanju i rastavljeno:
na vrijeme) - kad je povoljno, kad se
mora, kad je dogovoreno (uraditi, stii,
doi).
navrnut prid., odr. v. navrnuti - zavrnut
(o matici); prenes. koji je na svoju ruku,
udaren, udan,
navrnuti gl. svr., prez. navrnem, trp.
prid. navrnut - up. navrtati,
navravanje gl. im. s. r. od navravati,
navravati gl. nesvr., prez. navravam up. navriti,
navriti (se) gl. svr., prez. navrim (se),
trp. prid. navren - napuniti odreeni
broj godina na odreeni dan (navrio je
pet godina, navrilo se pet godina),
navrtanje gl. im. s. r. od navrtati,
navrtati gl. svr., prez. navrem - navrtanjem, vrtnjom privriva (o arafu).
navrtak im. m. r., g. jd. navrtka, dat. jd.
navrtki, n. mn. navri - navrtka, matica,
navrtanj im. m. r., g. jd. navrtnja, n. mn.

Nazaret

navrtnji - navrtak, navrtka,

navrtka im. . r., g. mn. navrtki - matica,
navrtak, navrtanj, araf, ob. u obliku
esterostrane prizme s rupom, u ijoj je
unutranjosti navoj,
navui (se) gl. svr., prez. navuem (se),
trp. prid. navuen - laganim pokretima
uiniti da ta bude prekriveno tako da
prilijee uza sve strane; vukui mnogo
raditi; biti umoran od vue; vukui mno
go stvari ili vrijednosti koncentrirati na
jednom mjestu (pakete, teret, sanduke),
nagomilati, dovui; prenes. mnogo stei,
postati imuan dugim procesom ili ra
dom; pridobiti koga da se usmjeri na
neto.
nazad pril. - natrag.
nazadak im. m. r. nazatka, n. mn. nazad
- vraanje na loije, nazadovanje, pro
padanje, recesija, regresija,
nazadan prid., odr. v. nazadni - koji
zaostaje; zaostao, reakcionaran,
nazadnost im. . r., instr. jd. nazadnou/
nazadnosti - osobina onoga koji je naza
dan ili svojstvo onoga to je nazadno,
nazadnjakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na nazadnjake.
nazadnjaki pril. - kao nazadnjak, na
nain nazadnjaka.
nazadnjak im. m. r., v. jd. nazadnjae, n.
mn. nazadnjaci - onaj koji tegli natrag u
razvoju; onaj koji u drutvenim odno
sima i graanskim pravima tei bivem i
prolom; reakcionar,
nazadnjakinja im. . r. - ena nazadnjak,
nazadnjatvo im. s. r. - osobina onoga
koji je nazadan,
nazadovanje gl. im. s. r. od nazadovati,
nazadovati gl. nesvr., prez. nazadujem vraati se nazad; zaostajati, opadati.
nazal im. m. r. (lat.), g. jd. nazala - gram.
glas koji se izgovara tako da zrana
struja prolazi kroz nos, nazalni (nosni)
glas.
nazalni prid. (lat.) - nosni; koji se
izgovara kroz nos (o glasu),
nazalnost im. . r. (lat.), instr. jd.
nazalnou/nazlnosti - nain izgovora
glasova tako da zrana struja prolazi
kroz nos; hunjkanje.
nazar im. m. r. (tur.) - urok.
Nazaret im. m. r. - grad u Izraelu, hist.
grad u Galileji u kojem je Isus proveo

Nazareanin

djetinjstvo i gdje je poeo propovijedati

svoj nauk te stoga bio protjeran.
Nazareanin im. m. r., n. mn. Nazareani
- nazaren, nazarenac, onaj koji je iz
grada Nazareta (Isus Nazareanin).
Nazaren im. m. r. - graanin Nazareta,
Nazareanin, Nazarenac.
Nazarenac im. m. r. - nazaren, est naziv
za Isusa Krista; hist. umj. pripadnik
religiozne romantike slikarske kole u
19. st. u Rimu i Diisseldorfu.
Nazarenka im. . r., dat. jd. Nazarenki ena iz Nazareta.
nazarenskl prid.odr. v. - koji se odnosi na
Nazarene.
nazaretsk! prid. odr. v. - koji se odnosi na
Nazaret.
nazdraviti gl. svr., prez. nazdravim, trp.
prid. nazdravljen - uputiti zdravicu, ispi
jajui pie izrei elje za dobro zdravlje,
uspjeh, sreu,
nazdravica im. . r. - kratak govor u cere
moniji nazdravljanja; zdravica;
nazdraviar im. m. r. - onaj koji dri
zdravicu, koji nazdravlja,
nazdraviarev/nazdraviarov prid. odr.
v. - koji pripada nazdraviaru,
nazdraviarka im. . r., dat. jd. nazdraviarki - ena nazdraviar,
nazdravljanje gl. im. s. r. od nazdravljati,
nazdravljati gl. nesvr., prez. nazdrav
ljam - up. nazdraviti,
nazdravlje/nazdravlje! uzv. - dobra elja
za zdravlje neposredno kad tko kihne.
nazdravo pril. (pie se i: na zdravo) razboljeti se a da se ne zna zbog ega.
nazeb im . m. r., g. jd. nazeba - prehlada,
bolest izazvana hladnoom,
nazepsti gl. svr., prez. nazebem - prehla
diti se.
nazebao prid, odr. v. nazebll - koji ima
nazeb, prehlaen,
nazunu pril. - u zimi koja slijedi (doi e
opet nazunu).
nazir im. m. r. (tur.) - nadglednik,
nadstojnik, nadzornik,
nazir (nazirejac) im. m. r. (hebr.) - kod
starih Jevreja onaj koji se izdvojio i
posvetio Bogu, doivotno ili na neko
vrijeme te nije smio rezati kosu, piti
alkoholna pia, jesti neke plodove niti
dodirivati neiste stvari (npr. mrtva
ce).

435

434
naziranje gl. im. s. r. od nazirati,
nazirati gl. nesvr., prez. nazirem - raza
birati obrise ega u daljini; prenes.
nasluivati, shvatati u glavnim crtama,
nazitis im. m. r. (lat.) - med. upala nosa,
rinitis.
naziv im. m. r., g. jd. naziva - rije kojom
se neto imenuje, ime; termin,
nazivanje gl. im. s. r. od nazivati,
nazivati gl. nesvr., prez. nazivam - davati
naziv, imenovati; pozivati koga.
nazivlje im. s. r. - popis strunih naziva,
terminologija,
nazivnik im. m. r., n. mn. nazivnici - mat.
djelitelj u razlomku, broj ispod crte u
razlomku.
nazivoslovlje im. s. r., neolog. - proua
vanje nastajanja pojmova, odnosa i veze
meu njima, njihov opis i definicije;
terminologija,
naznaiti gl. svr., prez. naznaim, trp.
prid. naznaen - obiljeiti, odrediti,
nagovijestiti,
naznaivanje gl. im. s. r. od naznaivati,
naznaivati gl. nesvr., prez. naznaujem
- up. naznaiti,
naznaka/naznaka im. . r., dat. jd.
naznaci/naznaci - vanjski znak koji
nagovjetava neto, crta ili svojstvo po
kojima se neto da zakljuiti ili predvid
jeti, najava ega u obliku ijeg postupka
ili djelovanja,
nazoan prid., odr. v. nazoni - ee:
prisutan, koji je tu gdje se neto zbiva;
suprot, izoan.
nazoje im. s. r. - nazonost, ee:
prisutnost.
nazonica im, . r. - ona koja je prisutna
emu.
nazonlk im. m. r., v. jd. nazonle, n.
mn. ndzonlci - onaj koji je prisutan
emu.
nazonost im. . r., instr. jd. nazonou/
nazonosti - ee: prisutnost; injenica
da se neko nalazi na mjestu gdje se to
zbiva ili na mjestu o kojem se govori.
nazor im. m. r., g. jd. nzora - pogled,
nain kako se ta shvaa; gledite, mi
ljenje, uvjerenje u neto.
nazor pril. - silom, na silu.
nazreti gl. svr., prez. ndzrem - vidjeti
obrise ega; prenes. naslutiti,
nazubiti gl. svr., prez. nazublm, trp. prid.

nazubljen - napraviti zupce na emu.

nazubljenost im. . r., instr. jd. nazubljenosu/ndzubljenosti - svojstvo onoga to
je nazubljeno.
nazuti gl. svr., prez. nazujem, trp. prid.
nazuven/ndzut - navui arapu ili obuu
na nogu; obuti, supr. izuti,
nazuvak im. m. r., g. jd. ndzuvka, n. mn.
nazuvci - ono to se nazuva; kratka ple
tena arapa,
nazuvati gl.nesvr., prez. nazuvam navlaiti arapu ili obuu na nogu,
obuvati se.
nazvati gl. svr., prez. nazdv em/na zovem,
trp. prid. nazvan - dati naziv, ime ili
nadimak; imenovati, prozvati; izgovoriti
pozdrav; pozvati koga telefonom, tele
fonirati.
naalost/naalost pril. - izraava nepovoljniji ishod od eljenog; na nesreu,
naao/naao (pie se i rastavljeno: na
ao) pril. - (uiniti naao), otetiti koga,
uiniti ta na tuu tetu,
naderati (se) gl. svr., prez. nazderem
(se) - derui prejesti se.
naderavanje gl. im. s. r. od naderavati
se.
naderavati (se) gl. nesvr., prez. naz.deravam se - najedati se derui, prejedati
se.
nadirati (se) gl. nesvr., prez. nadirem
(se) - nadrijeti se.
nadrijeti (se) gl. svr., prez. nazdrem
(se), rad. prid. nazdro (se) - ekspr.
naderati (se),
naivcirati (se) gl. svr., prez. naziv dram
(se), trp. prid. najvlran - iivcirati,
iznervirati (se),
naivjeti se gl. svr., prez. nazlvlm se dugo proivjeti, lijepo provesti ivot,
nalvo pril. - tako da je onaj ili ono na
emu se obavlja radnja jo ivo (u zn.
doslovno iv; neugaen kao ivi kra;
nekuhan ili nepeen, sirov),
nauljati (se) gl. svr., prez. ndzuljdm
(se), trp. prid. nazuljan - nauljiti (se),
dobiti uljeve, prouzroiti kome ulj(eve).
naut prid., odr. v. nazuti - koji je pomalo
ut, umjereno ut; ukast.
Nb - hem. simbol za element niobij.
n.b. skra. (lat. nota bene) - dobro (za)pamti.

nebo

Nd - hemijski simbol za element neodimij

ne rijeca - rije za odricanje, negacija,
negira znaenje punoznanih rijei (up.
radi - ne radi).
ne- pref. - prvi dio izvedene rijei koji
negira ono to ona znai (up. ovjek neovjek).
Ne - hemijski simbol za element neon.
n. e. skra. - oznaka uz godinu koja preci
zira da se radi o novoj eri (o vremenu
poslije roenja Krista ili poslije nulte
godine).
neadekvatan prid. (lat.), odr. v. neade
kvatni - koji je neprimjeren; nepoduda
ran, neodgovarajui, nejednak,
neadekvatnost im. . r. (lat.), instr. jd.
neadekvdtnou/neadekvatnosti
svojstvo onoga to je neadekvatno,
neaktivan prid. (lat.), odr. v. neaktivni koji nije aktivan, pasivan, nepoduzetan.
neaktivnost im. . r. (lat.), instr. jd.
neaktivnou/neaktivnosti - osobina ili
stanje onoga koji je neaktivan,
neandertalac im. m. r. (njem.), g. jd.
neandertalca, g. mn. neandertalaca antrop. fosilni ostaci praovjeka iz ra
zdoblja pleistocena koji je bio vrlo ni
zak, snane grae, znao za vatru i sluio
se kamenim oruem; prenes. razg. ne
otesan, primitivan ovjek,
neandertalev prid. odr. v. (njem.) - koji
pripada neandertalcu,
neandertlaka im. . r. (njem.), g. mn.
neandartalkl - ena neandertalac,
neandertalskl prid. odr. v. (njem.) - koji
se odnosi na neandertalce
neangairan prid. (fr.), odr. v. neanga
irani - koji nije ukljuen u ta, nema
angaman; koji se ne eli ukljuiti; koji
neutralno stoji po strani,
nebaht im. m. r. (perz.) - nesrea, zao
udes.
nebeski prid., odr. v. - koji se odnosi na
nebo.
nebitan prid., odr. v. nebitni - nevaan,
sporedan.
nebitno pril. - nevano, sporednog znae
nja.
nebitnost im. . r. , instr. jd. nebitnou/
nebitnosti - svojstvo onoga to je nebit
no
nebo im. s. r., n. mn. nebesa, g. mn.
neba/nebesa - atmosfera i svemirski

neboder

prostor koji se sa Zemlje vidi kao svod;

relig. prebivalite viih bia i onih koji
su zasluili zagrobni ivot,
neboder im. m. r. - zgrada koja ima
mnogo spratova, oblakoder, soliter,
neboglasnlk im. m. r., n. mn. nabdglasnici - biljka iz porodice otrolista.
nebranjiv prid., odr. v. nebranjivi - koji
se ne moe braniti,
nebranjivost im. . r., instr. jd. nebranjivou/nebranjivosti - svojstvo onoga to
je nebranjivo,
nebriga im. . r., dat./lok. nebrizi, g. mn.
nebriga - pomanjkanje brige, odsutnost
brige, nemanje brige, povran odnos
prema emu.
nebrian prid., odr. v. nebrinl, komp.
nebrizniji - koji se odnosi na nebrigu,
nebrino pril. - na nain koji nije brian;
nemamo, nehajno,
nebrojan prid., odr. v. nebrojnl - koji je
malobrojan,
nebrojen prid., odr. v. nebrojeni - koji
nije broj en.
nebrojeno pril. - mnogo puta, veoma
mnogo, bezbroj, bezbroj puta.
nebrojenost im. . r., instr. jd. nebrojenou/nebrojenosti - svojstvo onoga to je
nebrojeno.
nebruen prid., odr. v. nebruseni - koji
nije obraen bruenjem (npr. nebruseni
dijamant).
nebuloza im. . r. (lat.) - nejasna, maglo
vita, mutna predstava,
nebulozan prid. (lat.), odr. v nebulozni koji je nejasno predoen, maglovit, mu
tan, nerazumljiv, smeten,
nebuloznost im. . r. (lat.), instr. jd. nebuIznou/nebuloznosti - osobina onoga
koji je nebulozan ili svojstvo onoga to
je nebulozno
nec im. m. r. (njem.) - mrea (u sporto
vima u kojima se igra preko mree, npr.
u tenisu, stolnom tenisu, odbojci i sl.);
mreasta, pletena vreica u kojoj se s
trnice i sl. nose dnevne namirnice,
neasno/neasno pril. - na neastan, ne
poten nain; sramotno,
neasnost/neasnost im. . r., instr. jd.
neasnou/neasnosti i neasnou/
neasnosti - osobina onoga koji je ne
astan ili svojstvo onoga to je neasno,
neast im. . r., instr. jd. neau/neasti -

437

436
ono to nije asno, to je nepoteno,
beae, sramota,
neastan prid., odr. v. neasni - koji nema
asti; sramotan, nepoten,
neastivi im. m. r., g. jd. neastivog(a) relig. vrag, avo, sotona,
neiji zamj. - koji pripada nekoj neodre
enoj osobi,
neist prid., odr. v. neisti - prljav; uka
ljan; nejasan, nedotjeran, npr. govor,
neist im. . r., instr. jd. nelu/nelsti prljavtina; ljudski izmet; neistoa,
neisto pril. - na neist nain; prljavo,
nemoralno, nepoteno,
neistoa im. . r., g. mn. neistoa stanje onoga to je neisto; prljavost,
neist.
neitak prid., odr. v. neitki - koji nije
itljiv, koji je nejasno napisan (o tekstu,
knjizi), neitljiv,
neitkost im. . r., instr. jd. neitkosu/
neitko ti - svojstvo onoga to je neit
ko.
neitljiv prid., odr. v. neitljivi - koji nije
itljiv, neitak,
neitljivost im. . r., instr. jd. neitljivou/neitljivosti - osobina onoga to je
neitljivo.
neovjek im. m. r., n. mn. neljudi, pejor. onaj koji nije ovjek u smislu potpune i
cjelovite linosti; onaj koji je bez dobrih
svojstava ovjeka, sposoban za zlo.
neovjean prid., odr. v. neovjeni - koji
je bez dobrih osobina ovjeka, neljud
ski.
neovjeno pril. - kao neovjek, na nain
neovjeka.
neovjenost im. . r., instr. jd. neovjenou/neeovjenosti - osobina onoga
to je neovjeno,
neovjetvo im. s. r. - osobina onoga koji
je neovjean, onoga to je neovjeno,
neljudsko; surovost, okrutnost, nemi
losrdnost, zloin,
neujan prid., odr. v. neujni - koji se ne
uje, koji je vrlo tih, priguen, koji se
jedva uje.
neujnost im. . r., instr. jd. neujnou/
neujnosti - svojstvo onoga to je ne
ujno.
neuven prid, odr. v. neuveni - pejor.
kakav jo nije vien, tako loih postu
paka za koje se jo nije ulo, nevjero-

jatan, nemogu,
neuvenost im. . r., instr. jd. neuvenou/neuvenosti - svojstvo onoga to je
neuveno.
neakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
neaka.
neaki pril. - kao neak, na nain
neaka.
neak im. m. r., v. jd. neae, n. mn.
neaci - bratov ili sestrin sin; brati,
sestri.
neaka im. . r. - bratova ili sestrina
keka, bratina ili sestrina, neakinja,
neakinja im. . r. - neaka,
nekati se gl. nesvr., prez. nekam se - u
nedoumici odbijati prihvatiti ono to se
prua u izravnom razgovoru, ponudi i sl.
nedaa im. . r., g. mn. nedaa - nesretan
ishod ega; nevolja, zlo, tekoa, nepri
lika.
nedalek prid., odr. v. nedaleki - koji nije
daleko, oblinji,
nedaleko pril. - tako da nije daleko, blizu,
nedavan prid., odr. v. nedavni - koji se
dogodio prije kratkog vremena, skora
nji.
nedavno pril. - prije kratkog vremena,
skoro.
nedefmliran/nedefinisan prid. (lat.), odr.
v. nedefinlranl/nedefinisam - koji nije
obuhvaen definicijom; koji je neodre
en, nejasan, mutan, nesazreo.
nedirnut prid., odr. v. nedirnuti - koji je u
prvobitnom stanju, onakav kakav je
izraen, ili kako ga je priroda dala, nedotaknut.
nediscipliniran/nedisciplinovan
prid.
(lat.), odr. v. nedisciplinirani/nedisci
plinovani - koji se potuje disciplinu,
neposluan, hirovit, samovoljan, anarhi
an.
nedisciplinlrano/nedisciplinovano pri 1.
(lat.) - na nediscipliniran nain,
nedisciplinlranost/nedisciplinovanost
im. . r. (lat.) - osobina onoga koji je
nediscipliniran,
nedjelo im. s. r. - zlo djelo, zloin,
nedjelotvoran prid., odr. v. nedjelotvorni
- koji nije djelotvoran, koji ne djeluje,
npr. nedjelotvoran lijek,
nedjelotvornost im. . r., instr. jd. nedje
lotvornou/nedjelotvornosti - svojstvo
onoga to je nedjelotvorno ili osobina

nedokuivost

onoga koji je nedjelotvoran,

nedjelovanje im. s. r. - stanje mirovanja
ili potpune pasivnosti,
nedjelja im. . r., g. m. nedjelja - dan
poslije subote, a prije ponedjeljka; se
dam dana po redu i imenima, sedmica,
rjee: tjedan,
nedjeljni prid. odr. v. - koji se odnosi na
nedelju kao dan, koji je u nedjelju (npr.
nedjeljni ruak); koji se odnosi na
sedmicu; rjee: tjedni,
nedjeljno pril. - u nedjelju, svake nedje
lje, nedjeljom,
nedoba im. s. r. - vrijeme koje nije uobi
ajeno za to; nezgodno vrijeme, nevri
jeme.
nedodirljiv prid., odr. v. nedodirljivi koji ima povlaten poloaj tako da je
poteen prigovora, zamjerki itd.
nedodirljivost im. . r., instr. jd. nedodirIjivou/nedodirljivosti - osobina onoga
koji je nedodirljiv,
nedoija im. . r. - kraj ili zamiljena
zemlja koja je krajnje negostoljubiva ili
koja je nepristupana, u koju je teko
doi.
nedogled im. m. r. - velika daljina koja se
ne moe pregledati, beskraj,
nedohvatljiv prid., odr. v. nedohvatljivi koji se ne moe dohvatiti, do kojega se
ne moe doi; nedokuiv,
nedohvatljivost im. . r., instr. jd. nedohvatljivou/nedohvitljiv osti - osobina
onoga koji je nedohvatljiv ili svojstvo
onoga to je nedohvatljivo; nedohvatnost
nedokazan prid., odr. v. neddkdzanl - koji
nije potvren dokazom,
nedokaziv prid., odr. v. nedokazivi - koji
se ne moe potvrditi dokazom, koji se
ne moe izvesti dokazima; kojemu se ne
moe dokazati, koji ne prima savjete,
koji nikoga ne slua, kojemu je uzalud
govoriti; tvrdoglav, nerazloan,
nedokazivost im. . r., instr. jd. nedokazivou/nedokazivosti - svojstvo onoga to
se ne moe dokazati ili osobina onoga
kojemu se ne moe dokazati,
nedokuiv prid., odr. v. nedokuivi - koje
mu se ne moe dokuiti smisao, ne
shvatljiv; nedohvatljiv,
nedokuivost im. . r., instr. jd. nedokuivosu/nedokiiivosti - osobina onoga

nedokuhan

koji je nedokuiv ili svojstvo onoga to

je nedokuivo,
neddkuhan prid., odr. v. neddkuhani koji nije dovoljno kuhan, koji nije ku
han do kraja, koji je ostao sirov i pored
kuhanja.
nedokuhanost im. . r., instr. jd. nedokuhanou/nedokuhanosti - osobina onoga
stoje nedokuhano.
nedokumentlran/nedokumentovan prid.
(lat.), odr. v. nedokumentirani/nedokumentovani - koji nije potkrijepljen doku
mentima.
nedokumentlranost/neddkumentovanost im. . r. (lat.), instr. jd. nedokumentiranou/ne dokumentirano st i i nedokumentovanou/neddkumentovanosti
svojstvo onoga stoje nedokumentirano.
nedolazak im. m. r., g. jd. neddlaska, n.
mn. neddlasci - izostanak, ob. kad se ne
doe na mjesto na kojem je ko oekivan
ili najavljen,
nedolian prid., odr. v. nedolini - nepri
stojan, neprilian, koji ne dolikuje, koji
ne prilii.
nedolino pril. - na nedolian nain; ne
dostojno;
nedolinost im. . r., instr. jd. nedolinou/nedolinosti - postupak onoga koji
je nedolian ili svojstvo onoga to je
nedolino.
nedomiljen prid., odr. v. neddmiljeni koji nije doraen kao ideja, koji nije
dobio smisao koji proizlazi iz razmilja
nja, koji nije izveden do kraja,
nedomiljenost im. . r., instr. jd. nedomiljenou/neddmiljenosti - svojstvo ono
ga to je nedomiljeno.
nedonoe im. s. r., g. jd. nedonoeta dijete roeno prije vremena, koje je no
eno manje od uobiajenih devet mjese
ci; prematurus,
nedopeen prid., odr. v. nedopeeni - koji
nije dovoljno peen, koji nije peen do
kraja, sirov; pren. koji je nedozreo,
nedovoljno struan ili neobrazovan,
nedopeenost im. . r., instr. jd. nedopeenou/nedopeenosti - svojstvo onoga
to je nedopeeno,
nedopustiv prid., odr. v. nedopustivi koji se ne moe dopustiti,
nedopustivo pril. - ono to se ne smije
dopustiti, to ne dolazi u obzir prema

439

438
pravilima ega, obiajima, propisima
itd.
nedopustivost im. . r., instr. jd. nedopu
stiv osu/ne dopustiv osti - svojstvo onoga
to je nedopustivo, nedoputenost.
nedoputenost im. . r., instr. jd. nedopuenou/neddputenosti - nedopustivo
st.
nedoraen prid., odr. v. neddrdeni - koji
nije u obradi izraen ili usavren do
kraja, koji je ostavljen nezavren u pro
cesu proizvodnje,
nedoraeno pril. - na nedoraen nain,
nedotjerano;
nedoraenost im. . r., instr. jd. neddraenou/nedoraenosti - svojstvo onoga
to je nedoraeno,
nedorastao prid., odr. v. nedorasli - koji
jo nije odrastao; koji nije sposoban da
obavlja neki posao,
nedoraslost im. . r., instr. jd. nedoraslou/nedoraslosti - osobina onoga koji je
nedorastao,
nedoreen prid., odr. v. nedoreeni - koji
nije izreen do kraja; iji izraz nije do
kraja zavren,
nedoreenost im. . r., instr. jd. nedoreenon/nedoreenosti - svojstvo onoga
to je nedoreeno,
nedosljedan prid., odr. v. neddsljedni koji nije dosljedan,
nedosljednost im. . r., instr. jd. nedosljednou/nedosljednosti - osobina onoga
koji je nedosljedan,
nedostajanje gl. im. s. r. od nedostajati,
nedostajati gl. nesvr., prez. neddstajem
- ne biti na mjestu, ne biti ondje gdje se
oekuje, manjkati; ne biti zastupljeno u
eljenom broju; svojom odsutnou
uzrokovati kome tjelesnu ili duevnu
tegobu.
nedostajui prid. - koji nedostaje u nekoj
cjelini, nizu, seriji itd.
nedostatak im. m. r., g. jd. nedostatka, n.
mn. nedostaci - ono to nedostaje;
neispravnost; greka; pomanjkanje, ne
staica; mana, mahana,
nedostatan prid.,odr. v. neddstatni - koji
ne dostaje; koga nema u dovoljnoj
koliini..
nedostatnost im. . r., instr. jd. nedostatno u/ne dd statno st i - svojstvo onoga to
je nedostatno; nedovoljnost, manjak.

nedostiiv prid., odr. v. nedostlivi - koji

se ne moe dostii; nedostian,
nedostian prid., odr. v. nedostini - koji
se ne moe dostii, nedostiiv; koji se
ne moe postii,
nedostiivost im. . r., instr. jd. nedostiivoscu/nedostiiv osti - osobina onoga ko
ji je nedostiiv ili svojstvo onoga to je
nedostiivo, nedostinost.
neostinost im. . r., instr. jd. nedostinou/nedostinosti - osobina onog to
je nedostino, nedostiivost.
nedostojan prid., odr. v. nedostojni - koji
nije dostojan ega; koji nema dostojan
stva; neastan, kompromitiran, bez ugle
da.
nedostojno pril. - na nedostojan nain;
nedolino.
nedostojnost im. . r., instr. jd. nedstojnou/nedostjnosti - osobina onoga ko
ji je nedostojan ili svojstvo onoga to je
nedostojno,
nedostupan prid., odr. v. nedostupni koji nije dostupan, do kojega se ne moe
doi, kojemu se ne moe ui u trag, koji
nije pristupaan, nepristupaan,
nedostupnost im. . r., instr. jd. nedostupnou/nedostupnosti - osobina onoga
koji je nedostupan ili svojstvo onoga to
je nedostupno,
nedotaknut prid., odr. v. nedotaknuti nedirnuti.
nedotaknutost im. . r., instr. jd. nedotaknutou/neddtaknutosti - stanje onoga
to je nedotaknuto.
nedotjeran prid., odr. v. nedotjerani neuredan, zaputen; koji se nije uredio
(umio, poeljao itd.); nedoraen,
nedotjerano pril. - na nedotjeran nain;
nedoraeno, neizbrueno.
nedotjeranost im. . r., instr. jd. nedotjeranou/neddtjeranosti - stanje onoga
koji nije dotjeran,
nedouen prid., odr. v. nedoueni - koji je
samo djelomino obrazovan, koji je pre
kinuo kolovanje,
nedouenost im. . r., instr. jd. nedouenou/nedouenosti - stanje onoga koji
je nedouen,
nedoumica/nedoumica im. . r. - dvoum
ljenje, kolebanje, dilema,
nedovoljan prid., odr. v. nedovoljni - koji
ne zadovoljava (koliinom, kvalitetom

nedvojbenost

itd.); term. loa, negativna ocjena u ko

li.
nedovoljnost im. . r., instr. jd. nedovoljnosu/nedovljnosti - svojstvo onoga to
je nedovoljno,
nedozreo prid., odr. v. nedozreli - koji
nije dozreo, nezreo, zelen (o plodu);
prenes. onaj koji se jo nije potpuno
fiziki i duhovno razvio, koji nije uao u
doba zrelosti,
nedozrelost im. . r., instr. jd. nedozrelosu/nedozrelosti - osobina onoga koji je
nedozreo ili svojstvo onoga to je nedozrelo.
nedrag prid., odr. v. nedragi - koji nije
drag; mrzak,
nedrago pril. - na nedrag nain; nemilo,
mrsko.
nedrutven prid., odr. v. nedrutveni koji ne voli drutvo, samoiv,
nedrutveno pril. - na nedrutven nain,
povueno, zatvoreno,
nedrutvenost im. . r., instr. jd. nedrutvenou/nedrutvenosti - osobina onoga
koji nije drutven,
nedravni prid. odr. v. - koji ne pripada
dravi, koji nije osnovala drava, koji
nije zavisan o dravi, graanski,
nedugo pril.- poslije kratkog vremena,
uskoro (nedugo zatim); kratko,
neduhovit prid., odr. v. neduhoviti - koji
nije duhovit; u kojem nema duhovitosti,
neduhovito pril. - bez duhovitosti, na
nain da nije duhovito,
neduhovitost im. . r., instr. jd. neduhovitou/neduhovitosti - osobina ili in
onoga koji nije duhovit, svojstvo onoga
to nije duhovito,
neduan prid., odr. v. neduni - koji nije
nita skrivio, nevin, bezazlen,
neduno pril. - na neduan nain, nevino,
nedunost im. . r., instr. jd. nedunou/
nedunosti - odlika onoga koji nije kriv,
nevinost.
nedvojben prid. odr. v. nedvojbeni - o
kojem ne treba dvojiti, koji ne ostavlja
mjesta sumnji, nesumnjiv, siguran, po
uzdan.
nedvojbeno pril. - bez sumnje, bez dvoj
be, nesumnjivo, pouzdano, sigurno,
nedvojbenost im. . r., instr. jd. nedvdjbenou/nedvdjbenosti - svojstvo onoga
to je nedvojbeno ili osobina onoga koji

nedvosmislen

je nedvojben,
nedvosmislen prid., odr. v. nedvosmisleni
- koji ne ostavlja mogunost da bude
dvosmislen; nedvojben, potpuno jasan,
nedvosmisleno pril. - potpuno jasno, s
jasnim smislom; na nain da ne ostavlja
sumnju o tome ta znai,
nedvosmislenost im. . r., instr. jd. nedvo
smisleno su/nedvosmisleno ti - osobina
onoga sto je nedvosmisleno i onoga koji
je nedvosmislen,
nedvoumno pril. - bez dvoumljenja, ne
dvoumei, bez dvoumice, odluno, ne
oklijevajui; nedvosmisleno,
nedari im. m. r. mn. (ar.) - zajedniki
naziv za zanatlije: klesare, dunere, dogramije; po tome je nastao i naziv
sarajevskog naselja Nedarii.
neefikasan prid. (lat.), odr. v. neefikasni koji nije efikasan, uinkovit,
neefikasnost im. . r. (lat.), instr. jd.
neefikasnou/neefikasnosti - svojstvo
onoga to je neefikasno ili osobina ono
ga koji je neefikasan,
neekonomian prid. (gr.), odr. v. neekonom inl - koji nije ekonomian; neispla
tiv.
neekonominost im. . r. (gr.), instr. jd.
nekondminou/neekondminosti - svo
jstvo onoga to nije ekonomino, neisplativost.
neelastian prid. prid. (gr.), odr. v.
neelastini - koji nije elastian, nesavit
ljiv, nerasteziv; prenes. koji se teko
prilagoava okolini, neprilagodljiv,
nefanallza im. . (gr.) - meteor, analiza
mase oblaka kako se vide na satelitskim
slikama.
nefelometrija im. . r. (gr.) - hem. foto
metrijska metoda kvantitativne analize
koja se osniva na mjerenju intenziteta
svjetlosti koja prolazi kroz ispitivanu
suspenziju,
nefer im. m. r. (ar.), g. mn. nefera obian vojnik, pjeak (ob. u vojsci
Osmanskog Carstva),
nefer prid. (engl.) - nepoten; neispravan;
neastan.
nefer pril. (engl.) - nepoteno, neispravno,
neasno.
nefes im. m. r. (ar.) - dah, daak, izdisaj,
nefologija z im. . r. (gr.) - meteorol.
disciplina koja prouava oblake.

441

440
neformalan prid. (lat.), odr. v. neformalni
- koji ne slijedi propisane oblike; koji se
istie nedostatkom formalizma i formal
nosti; koji je u uobiajenoj upotrebi
(npr. neformalni jezik).
neformalno pril. - na neformalan nain,
nefoskop im. m. r. (gr.) - instrument za
odreivanje smjera i brzine kretanja
oblaka, obino u obliku graduiranog
ogledala.
nefotogenian prid. (gr.), odr. v. nefotogeninl - koji nije pogodan za fotografi
sanje, koji je na fotografiji runiji nego
u prirodi.
nefotogeninost im. . r. (gr.), instr. jd.
n efotogeninou/n efotogen inosti
osobina onoga koji nije fotogenian,
nefrektomija im. . r. (gr.) - hirurko
odstranjenje bubrega zbog nepopravlji
vog oteenja,
nefrlt im. m. r. (njem. ), g. jd. nefrita mineral iz skupine amfibola, kalcijev
magnezijev silikat, zelene boje, tzv.
bubreni kamen; upotrebljava se za izra
du malih umjetnikih predmeta, ukrasa i
nakita.
nefritis im. m. r. (gr.) - akutna ili
hronina upala bubrega, zbog infekcije,
alergije, djelovanja otrova i dr.
nefrolitijaza im. . r. (gr.) - bubreni
kamenci
nefroskleroza im. . r. (gr) - bolest
skupljanja, kvrenja bubrega zbog renovaskularnih promjena,
nefroza im. . r. (gr.) - bubrena bolest
degenerativne naravi,
nefs im. m. r. (ar.) - strast; seks.
nefundiran prid. (lat.), odr. v. nefundlranl
- neosnovan, neutemeljen, koji nema
oslonca u injenicama.
nefunkcionalan prid. (lat.), odr. v.
nefunkcionalni - koji nije u funkciji, koji
nije svrsishodan,
nefunkcionalnost im. . r. (lat.), intsr. jd.
nefunkcionalno s u/nefunkcionalno ti svojstvo onoga to je nefunkcionalno,
negacija im. . r. (lat.) - poricanje, odbi
janje, nijekanje; u lingv. rije za odrica
nje ne.
negativac im. m. r. (lat.), g. jd. negatlvca
- lik u filmovima, dramskim djelima itd.
koji ima negativne i nepoeljne osobine
i postupke.

negativan prid. (lat.), odr. v. negativni koji izrie negaciju, neslaganje, odbija
nje, proturjenost; odrean; nepovoljan,
lo, neprihvatljiv,
negatfvev prid. odr. v. (lat.) - koji pripa
da negativcu.
negativist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. negativiste - onaj koji negira, dovodi u sumnju
po unaprijed postavljenom zakljuku i
misaonom postupku,
negativistkinja im. . r. (lat.) - ena negativista.
negativitet im. m. r. (lat.), g. jd. negativiteta - u filoz, ontoloki pojam koji ozna
ava nita kao integralni momenat
samoga bitka, kao dijalektiki protupojam pojmu, negacija pozicije, antiteza
teze te prema tome sastavni dio svega
zbiljskog (Hegel); beskonanost i nadnaravnost bitka moemo spoznati samo
negativnim odrednicama, pa tako i Boga
spominjemo samo onime to on nije
(Bog nije tjelesan, Bog nije konaan
itd.).
negativizam im. m. r. (lat.), g. jd. negativizma - djelovanje, postupak i duevno
stanje negativista; suprotstavljanje ili
opiranje, prikriveno ili oito; psiho
patski defekt volje, jak osjeaj za otpor,
izvrenju nekog ina.
negatlvka im. m. r. (lat.), dat. jd. negatlvki - ena negativac
negativnost im. . r. (lat.), instr. jd. negatlvnou/negativno ti - osobina onoga
koji je negativan ili svojstvo onoga to
je negativno,
negator im. m. r. (lat.) - onaj koji negira,
odrie, nijee, odricatelj.
negatorica/negatorka im. . r. (lat.) ena negator,
negatoriin prid. odr. v. (lat.) - koji pripa
da negatorici.
negiranje gl. im. s. r. (lat.) od negirati.
negirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
negiram - poricati, nijekati; odricati ta
nost rijei sagovornika, osporavati ta
u cjelini; protivrjeiti; mat. izvesti ope
raciju negiranja,
negativ im. m. r. (njem.) - razvijena i
fiksirana slika na fotografskoj ploi ili
filmu na kojoj su tamna i svijetla mjesta
rasporeena obratno rasporedu u priro
di.

negrofobija

negaen prid., odr. v. negazenl - koji nije

gaen; netaknut,
negda pril. - nekada, jednom, neko,
negdanji prid. odr. v. - nekadanji,
negdje pril. - na neodreenom mjestu;
mjestimino, gdjegdje,
neglazlran prid. (fr.), odr. v. ne glaziranikoji nije podvrgnut procesu glaziranja,
npr. neglazirani prina.
negligencija im. . r. (lat.) - nebriga,
nemar, nehaj, nepanja, aljkavost; pravn. blai stepen krivnje koja nastupa
zbog nepredvianja opasnih posljedica
koje je poinitelj bio duan predvidjeti,
neglie im. m. r. (fr.), g. jd. neglizea lagana intimna odjea; jutarnja kuna
haljina; polugolotinja.
nego vezn. - npr. reenici: nisam rekao ja,
nego on.
negodovanje gl. im. s. r. od negodovati,
negodovati gl. nesvr., prez. negodujem izraavati nezadovoljstvo; buniti se,
protestovati,
negocijacija im . r. (lat.) - prodaja jo
nedospjele mjenice; davanje ili raspisi
vanje javnog zajma; rad s novcem u
trgovini, obrtanje trgovakog kapitala,
negocijant im. m. r. (lat.), g. mn. negocijanata, arh. - trgovac na veliko, vele
trgovac.
negoli vezn. - uz prezent svr. glagola u
zn. radnje koja se izvrava prije druge
radnje (npr. sve u pripremiti prije
negoli doem),
negostoljubiv prid., odr. v. negostoljubivI
- koji nije gostoljubiv, koji ne voli
primiti gosta,
negostoljubivost im. . r., instr. jd. negostoljubivou/ne gostoljubivosti
osobina onoga koji je negostoljubiv,
negrid im. m. r. (njem.) - antrop. pripad
nik crnake rase.
negrito im. m. r. (p.), n. mn. negrisi antrop. prastanovnik Filipina i Malaj
skog poluotoka; pripadnik cme rase i
srodnih tipova karakteristinog niskog
rasta.
negrofilija im. . r. (p.) - naklonost
prema crncima i njihovim pravima, obi
ajima, muzici itd.
negrofobija im. . r. (p.) - odbojnost
prema crncima i njihovim pravima, obi
ajima, muzici itd.

negrdld

negrold im. m. r. (p.), g. jd. negroida pripadnik ogranka negro-australoidne

rasne skupine, slian crncu, ali nije
crnac.
negroldan prid. (p.), odr. v. negroidni koji je slian crncu, poput crnca (irok
nos, puna usta), iako nije crnac,
negroizam im. m. r. (p.), g. jd. negroizma - ukupnost interesa crnaca i zalaga
nja za prava crnaca
negromantija im. . r. (st.lat.) - prori
canje, gatanje na osnovi prizivanja du
hova pokojnika; arobnjatvo, crna ma
gija.
negromant im. m. r. (st.lat.), g. mn.
negrdmandta - onaj koji se bavi priziva
njem duhova, koji trai izravnu vezu s
umrlima; spiritist; prenes. onaj koji se
bavi nestvarnim kombinacijama, onaj
koji iri nejasnoe i nejasne pojmove;
opsjenar, arlatan,
negromantkinja/negromantica im. . r.
(st.lat.) - ena negromant.
negromantskl prid. odr. v. (st.lat.) - koji
se odnosi na negromantiju i negromante.
negromantski pril. (st.lat.) - na nain
negromanata, kao negromanti.
Negro spirituals (izg. Nigro spiritjuals)
im. m. r. (engl.) - mu. religiozne narod
ne pjesme Crnaca Sjeverne Amerike na
stale na temelju crkvenih pjesama preobraenih specifinom crnakom inter
pretacijom, gospel
negus im. m. r. (engl.) - pie slino
punu, omiljeno u Engleskoj,
negve im. . r., plur. tantum (ma.) - oko
vi za noge, lanci s kuglama.
nehaj im. m. r., g. jd. nehaja - nedostatak
brige, nemarnost,
nehajan prid., odr. v. nehajni - nezainte
resovan, nemaran; koji ne haje ni za ta.
nehajno pril. - na nehajan nain; nemar
no.
nehajnost im. . r., instr. jd. nehjnou/
nehajnosti - odnos onoga koji ne haje.
nehat im. m. r., g. jd. nehata - nezainte
resovanost, nemarnost, nehaj,
nehatan prid., odr. v. nehatni - nehajan,
koji se odnosi na nehat,
nehatno pril. - na nehatan nain, nehajno,
nehatnost im. m. r., instr. jd. nehatnou/
nehatno ti - odnos i osobina onoga koji
je nehatan.

442

443
nehotice pril. - nenamjerno, nevoljno,
sluajno.
nehotian/nehotimian prid., odr. v. nehotini/nehotimini - koji je sluajno
poinjen; nenamjeran,
nehotinost im. . r., instr. jd. nehotinou/nehotino ti - osobina onoga to je
uinjeno nehotice, onoga to je neho
tino.
nehrajul prid. odr. v. - koji ima svoj
stvo da ne hra.
nehuman prid. (lat.), odr. v. nehumani koji nije human, neljudski, koji je nemi
losrdan.
nehumano pril. (lat.) - na nehuman nain;
neovjeno, okrutno,
nehumanost im. . r. (lat.), instr. jd.
nehumanou/nehumanoti - neovjenost, nemilosrdnost,
neimar im. m. r. (ar.) - graditelj, arhitekt,
graevinski inenjer,
neimanje im. s. r. - stanje kad se nema,
neimatina,
neimatina im. . r., g. jd. neimtine siromatvo, bijeda, nemanje, neimanje,
neimenovanje im. s. r. - izbjegavanje ili
proputanje da se imenuje, supr. imeno
vanje.
neinteligentan prid. (lat.), odr. v. neinteli
gentni - koji sporo shvata, koji ne ra
zumije ta; nerazuman; glup; priglup,
neinteligentno pril. (lat.) - na neineligentan nain; nerazumno, glupo, priglupo,
neinventivan prid. (lat.), odr. v. neinvetivni - koji je bez ideja; koji nije domi
ljat.
neinventivnost im. . r. (lat.), instr. jd.
neinventivnou/neiventivnosti - osobina
onoga koji je neinventivan ili svojstvo
onoga to je neinventivno; nematovitost.
neiscrpan prid., odr. v. neiscrpni - koji
ima bogate rezerve (o rudama), koji
prua iroke mogunosti istraivanja,
neiscrpiv/neiscrpljiv prid., odr. v. neiscrpivi/neiscrpljivi - koji se ne moe
iscrpsti.
neiscrpnost im. . r., instr. jd. neiscrpnou/neiscrpnosti osobina onoga koji je
neiscrpan ili svojstvo onoga to je
neiscrpno.
neise uzre. (tur.) - kako god bilo, kako
mu drago, makar.

neishranjen prid., odr. v. neishrdnjeni koji je mrav, zakrljao zbog nedovoljne

i nepravine ishrane,
neishranjeno pril. - na neishranjen nain,
neishranjenost im. . r., instr. jd. neishranjenou/neishranjenosti - stanje onoga
koji je neishranjen.
neiskazan prid., odr. v. neiskazani neizreen.
neiskaziv prid., odr. v. neiskazivi - koji
nije iskaziv, koji se ne moe iskazati,
neiskazivost im. . r., instr. jd. neiskazivosu/neiskazivosti - svojstvo onoga to je
neiskazivo.
neiskorijenjen prid., odr. v. neiskdrijenjeni - koji nije do kraja iskorijenjen ili
uniten.
neiskoriten prid., odr. v. neiskdriteni koji nije iskoriten,
neiskorltenost im. . r., instr. jd. neiskoristenosu/neiskdritenosti - osobina
onoga koji nije iskoriten ili svojstvo
onoga to je neiskoriteno,
neiskorjenjiv prid., odr. v. neiskorjenjivi
- koji se ne da iskorijeniti; neunitiv,
neiskorjenjivost im. . r., instr. jd.
neiskorjenjiv osu/neiskorjenjovosti
svojstvo onoga to je neiskorjenjivo,
neiskren prid., odr. v. neiskreni - koji nije
iskren.
neiskreno pril. - na neiskren nain,
neiskrenost im. . r., instr. jd. neiskrenou/neiskrenosti - osobina onoga koji je
neiskren
neiskusan prid., odr. v. neiskusni - koji
nema iskustva; naivan,
neiskustvo im. s. r. - osobina ili stanje
onoga koji je neiskusan,
neiskvaren prid., odr. v. neisk\>dreni koji nije iskvaren; poten, nepokvaren,
neiskvareno pril. - na neiskvaren nain;
nepokvareno,
neiskvarenost im. . r., instr. jd. neiskvarenou/neiskvarenosti - osobina onoga
koji je neiskvaren,
neispavan prid., odr. v. neispavani - koji
se nije naspavao.
neispavanost im. . r., instr. jd. neispavanou/neispavanosti - stanje onoga koji
je neispavan.
neispisan prid., odr. v. neispisani - na
kojem nije nita napisano (npr. list pa
pira).

neizbjean

neispitan prid., odr. v. neispitani - koji

nije ispitan; neistraen,
neisplaen prid., odr. v. neisplaeni - koji
nije isplaen, kojem nije uruena plaa,
neisplativ prid., odr. v. neisplativi - koji
se ne isplati, koji ne donosi dobit,
neisplativost im. . r., instr. jd. neispldtivou/neipldtivosti - osobina onoga to
je neisplativo,
neisplakan prid., odr. v. neisplakani - koji
nije isplakan.
neispravan prid., odr. v. neispravni - koji
nije ispravan, pokvaren; nepravilan,
neispravljiv prid., odr. v. neispravljivi koji se ne moe ispraviti,
neispravno pril. - na neispravan nain,
neispravnost im. . r., instr. jd. neispravnou/neisprvnosti - stanje onoga to
je neispravno.
neispunjen prid., odr. v. neispunjeni koji nije ispunjen do vrha; u koji nisu
uneseni svi traeni podaci; kojem je
prazan ivot,
neistina im. . r. - la; neistinita tvrdnja;
ono to se ne poklapa sa stvarnou,
neistinit prid., odr. v. neistiniti - koji nije
istinit, koji ne sadrava istinu; laan,
neistinito pril. - na neistinit nain,
neistinitost im. . r., instr. jd. neistinitou/neisitnitosti - svojstvo onoga to je
suprotno od istine; lanost,
neistomiljenlk im. m. r., v. jd, neistomilje nie, n. mn. neistomiljenici - onaj
koji o neemu misli drugaije nego
ostali.
neistomiljenica im. . r. - enska osoba
ije se miljenje izdvaja, koje je druga
ije nego kod ostalih,
neistraen prid., odr. v. neistraeni - koji
nije podvrgnut istraivanju, koji tek tre
ba istraiti; nepoznat, neprouen.
neistraiv prid., odr. v. neistrazivi - koji
se ne moe istraiti,
neistraivost im. . r., instr. jd. neistrazivosu/neistrazivosti - svojstvo onoga to
je nemogue istraiti,
neistroen prid., odr. v. neistroseni - koji
nije istroen, koji jo moe posluiti,
neistroiv prid., odr. v. neistrdivi - koji
se ne moe istroiti,
neizbjean prid., odr. v. neizbjeni - koji
se ne moe izbjei, koji se mora dogo
diti; neminovan; neizbjeiv.

neizbjeiv

neizbjeiv prid., odr. v. ne izbje ivi neizbjean,

neizbjeivo pril. - tako da se ne moe
izbjei; neminovno,
neizbjeivost im. . r., instr. jd. neizbjelivou/neizbj eliv osti - neizbjenost,
neizbjeno pril. - neminovno, neizbjei
vo, nuno, nezaobilazno,
neizbjenost im. . r., instr. jd. neibjeno u/neizbjenost i - svojstvo onoga to je
neizbjeno; neizbjeivost.
neizbrisiv prid., odr. v. neizbrisivi - koji
se ne moe izbrisati; prenes. koji se ne
moe zaboraviti (o dojmu),
neizbrisivost im. . r., instr. jd. neizbrisivosu/neizbnsivosti - svojstvo onoga
to je neizbrisivo,
neizdriv/neizdrljiv prid. odr. v. neizdrzivi/neizdrljivi - koji se ne moe
izdrati (o naporu); nepodnoljiv,
neizdrivo/neizdrljivo pril. - na neiz
driv nain,
neizdrivost/neizdrljivost im. . r.,
instr. jd. neizdrivou/neizdrzivosti i
neizdrzljivou/neizdrzljivosti - svojstvo
onoga sto je neizdrljivo,
neizgoriv prid., odr. v. neizgorivi - koji ne
moe izgorjeti; nesagoriv,
neizljeiv prid., odr. v. neizljeivi - koji se
ne moe izlijeiti,
neizljeivost im. . r., instr. jd. neizljeivou/neizljeivosti - stanje onoga to je
neizljeivo,
neizmirljiv prid., odr. v. neizmirljivi - koji
se ne moe izmiriti, dovesti u sklad s
ime.
neizmjenjiv/neizmjenljiv prid., odr. v.
neizmjenjivi/ne izmjenljiv! - koji se ne
moe izmijeniti; nepromjenjiv,
nezamjenjivo/nezamjenljivo pril. - na
nezamjenljiv nain,
neizmjenjivost/nezamjenljivost im. . r.,
instr. jd. nezamjenjivost u/nezamjenji
vosti i nezamjenljiv ostu/nezamjenljivosti - svojstvo onoga to je neizmjenjivo,
nezamjenljivo,
neizmjeran prid., odr. v. neizmjerni beskrajan, beskonaan, veoma velik; ko
ji se ne moe izmjeriti,
neizmjeriv prid., odr. v. neizmjerivi koji se ne moe izmjeriti,
neizmjerivost im. . r., instr. jd. neizmje
riv oscu/neizmjeriv osti - svojstvo onoga

445

444

to je neizmjerivo,
neizmjerno pril. - beskrajno, beskonano,
neogranieno, u velikoj mjeri,
neizmjernost im. . r., instr. jd. neizmjernon/neizmjernosti - svojstvo onoga
sto je neizmjerno; beskonanost,
neizostavan prid., odr. v. neizostavnikoji se ne moe izostaviti,
neizostavnost im. . r., instr. jd. neizostavnou/neizostvnosti - svojstvo ono
ga to je neizostavno,
neizraen prid., odr. v. neizrazeni - koji
nije izraen, izreen, izgovoren,
neizraenost im. . r., instr. jd. neizraenou/neizraenosti - stanje onoga to je
neizraeno.
neizraziv/neizraljiv
prid.,
odr.
v.
neizraziv!/neizrazljivi - koji se ne moe
izraziti.
neizrazivost im. . r., instr. jd. neizrazivou/neizrazivosti - svojstvo onoga to je
neizrazivo.
neizraajan prid., odr. v. neizrazajni koji nije izraajan,
neizraajnost im. . r., instr. jd.
neirazajnou/neizraiajnosti - svojstvo
onoga to je neizraajno, osobina onoga
koji je neizraajan.
neizreen prid., odr. v. neizreen! - koji
nije izreen; neiskazan, neizraen.
neizreciv prid., odr. v. neizrecivi - koji se
ne moe opisati ili izrei rijeima;
neiskazan, neopisiv,
neizrecivo pril. - tako da se ne moe
izrei rijeima; neiskazivo, neopisivo,
neizrecivost im. . r., instr. jd. neizrecivou/neizrecivosti - svojstvo onoga to je
neizricivo.
neizvediv prid., odr. v. neizvedivi - koji se
ne moe izvesti; neizvodiv,
neizvedivost im. . r., instr. jd. neizvedivou/neizvedivosti - svojstvo onoga
sto je neizvedivo,
neizvodiv/neizvodljiv prid., odr. v. neizvodivi/neizvddljivi - koji se ne moe
izvesti, koji se ne moe provesti u djelo,
koji se ne moe realizirati; neizvodljiv,
neizvjestan prid., odr. v. neizvjesni - koji
se ne moe predvidjeti ili zakljuiti s
pouzdanou; nesiguran, nepouzdan,
neizvjesno pril. - na neizvjestan nain;
nepouzdano, nesigurno,
neizvjesnost im. . r., instr. jd. neizvjesno-

tu/neizvjesno ti - svojstvo onoga to je

neizvjesno.
nejak prid., odr. v. nejaki - koji nije jak,
slab, krhak, nedovoljno jak; koji se jo
ne moe za se brinuti,
neja im. . r. - sve to je jo nejako
(djeca), oni koji se jo ne mogu o sebi
brinuti.
nejae im. s. r, g. jd. nejaeta, zb. neja ad
- nejako dijete, dijete u uzrastu kad je
ovisno o roditeljskoj brizi,
nejasan prid., odr. v. nejasni - koji nije
jasan; zamagljen, mutan; koji nema
jasan smisao; nerazumljiv,
nejasno pril. - na nejasan nain,
nejasnoa im. . r., g. mn. nejasnoa nejasnost.
nejasnost im. . r., instr. jd. nejasnou/
nejasnosti - svojstvo onoga to je nejas
no; nejasnoa.
nejednako pril. - na nain da nije jedna
ko.
nejednakost im. . r., instr. jd. nejednakou/nejednakosti - svojstvo onoga to
je nejednako,
nejestiv prid., odr. v. nejestivi - koji nije
jestiv, koji se zbog neega ne moe
jesti, npr. otrovna gljiva,
nek im. m. r. (engl.), n. mn. nekovi - stup
od stvrdnute vulkanske lave.
nek(a) - vezn. u zn. da: donio je neka se
nae; u zn. ako, ako samo: neka doe i
gotovo je; rije za iskazivanje modalnih
sadraja (zapovijed, poticaj): neka doe
itd.
nekad(a) pril. - davno, u prolo vrijeme;
katkad, ponekad,
nekadanji/nekadanji prid. - koji je bio
nekada u prolom vremenu,
nekakav zamj. - neodreeno: neki, ma ka
kav, jedan bilo kakav; koji nije poseban,
koji ne vrijedi mnogo,
nekako pril. - na neki neodreen nain;
otprilike; kako-tako.
nekamo pril. - negdje, prema nekom ne
poznatom mjestu,
nekarakteran prid. (gr.), odr. v. nekarakterni - koji je bez karaktera, nepoten,
nekarakterno pril. (gr.) - na nain bez
karaktera.
nekanjen prid., odr. v. nekanjeni - koji
nije kanjen i pored krivice,
nekanjiv prid., odr. v. nekanjivi - koji

nekretnina

nije kanjiv.
neki zamj. - neodreeno koji, jedan bilo
koji.
nekih pril. - oko, otprilike (npr. nekih dva
metra).
neko neodr. zamj., g. nekoga, dat. nekom(e), instr, nekim - neki neodreeni
subjekt, neka osoba, neki vrilac radnje,
neko pril. - davno, u neodreenoj pro
losti.
nekolicina im. . r. - nekoliko osoba
(mukaraca, ena),
nekoliko pril. - u neodreenoj koliini,
nekomercijalan prid. (lat.), odr. v.
nekomercijalni - koji ne donosi zaradu,
koji je unaprijed zamiljen da nee do
nositi dobit,
nekompetentan prid.(lat.), odr. v. nekom
petentni - nenadlean, nemjerodavan;
nestruan.
nekompetencija im. . r. (lat.) - nenadlenost, nemjerodavnost, nestrunost,
nekomplanarnl prid. odr. v. (lat.) - mat.
koji nije u istoj ravni,
nekomunikatlvan prid. (lat), odr. v.
n'ekomunikativni - koji nije komunikati
van, koji je nepristupaan, koji ne voli
razgovarati, zatvoren,
nekomunikatfvnost im. . r. (lat ), instr.
jd. nekomunikativnou/nekomunikativnosti - osobina onoga koji nije komu
nikativan i onoga to nije komunika
tivno.
nekonkurentan prid. (lat.), odr. v.
nekonkurentni - koji nije konkurentan,
koji nije dovoljno kvalitetan da bi bio
konkurencija,
nekonsekventan prid. (lat.), odr. v. nekonsekventni - nekonzekventan, koji je
nedosljedan, nepostojan, nije ustrajan u
stavovima i pogledima,
nekonvencionalan prid. (lat ), odr. v.
nekonvencionalni - koji je suprotan
konvenciji, koji je izvan uobiajenih no
rmi.
nekorektan prid. (lat.), odr. v. nekorektni
- koji nije poten, profesionalan, korek
tan; neispravan, pokvaren,
nekoen prid., odr. v. nekoseni - koji nije
koen.
nekretnina im. . r., g. jd. nekretnine nepokretna imovina (npr. kue, zgrade,
zemlja).

nekritian

nekritian prid. (gr.), odr. v. nekritini koji ne umije uputiti kritiku, koji racio
nalno ne odmjerava injenice, koji je vi
e emocionalan nego razuman,
nekritino pril. (gr.) - na nekritian
nain, bez kritike,
nekritinost im. . r. (gr.), instr. jd.
nekritinou/nekritinosti - osobina
onoga koji je nekritian i onoga to je
kritino.
rottl im. m. r. (gr.), g. jd. nekrofila :evni bolesnik, onaj koji boluje od
rofilije.
rifija im. . r. (gr.) - duevno
mje koje se manifestuje u doivlja>eksualnog uzbuenja u dodiru s
cm, leom.
V?a im. . r. (gr.) - patoloki
mrtvaca.
m im. . r. (gr.) - oboavanje
: im. m. r. (gr.), n. mn. nekrdlozi
- temo posveen umrlome, govor posve
en pokojniku pri ukopu.
nekrom anija im. . r. (gr.) - seksualno
skrnavljenje leeva; prenes. pripisivanje
zasluga i slave samo onima koji nisu
vie ivi.
nekropola im. . r. (gr.) - prethistorijsko
ili antiko groblje; podzemna grobnica,
nekropsija i nekroskopija im. . r. (gr.)
- postupak kojim mrtvozomik utvruje
smrt, mrtvozorstvo.
nekrotom ija im. . r. (gr.) - hirurki
zahvat kojim se uklanja mrtvo tkivo iz
organizma,
nekroza im. . r. (gr.) - odumiranje dije
lova tkiva u organizmu; konano smrtno
stanje elije ili tkiva,
neksus im. m. r. (lat.) - veza, spoj, splet,
vor; gram. skup rijei koji ini reeni
cu.
n ek tar im. m. r. (gr.) - u mitologiji naziv
napitka bogova sa Olimpa koji sa
ambrozijom daje vjenu mladost; pre
nes. cvijetni sok, slatki sok; okrepljujui
napitak.
nektarlj im. m. r. (lat.) - dio cvijeta koji
izluuje nektar,
nektarm a im. . r. (gr.) - vrsta voa iji
je plod nastao ukrtanjem breskve i
ljive.
nekton im. m. r. (gr.), g. jd. nektona -

446

447
grupa vodenih ivotinja koje se same
kreu u vodi za razliku od planktona
koje nosi kretanje vode.
nekud(a) pril. - nekim putem neodreeno
(ii).
nekuhan prid., odr. v. nekuhani - sirov,
koji nije kuhan,
nekurentan prid., odr. v. nekurentnl - koji
nije traen, koji ne ide u prodaji, nesav
remen.
nekvalifidran/nekvalifikovan prid. (lat.),
odr. v. nekvalificirani/ nekvalifikovani koji nema kvalifikacije, koji nije obra
zovan, neosposobljen.
nelagoda im. . r. - neugodan osjeaj
izazvan situacijom, neijim neprimje
renim ponaanjem itd.
nelagodan prid., odr. v. nelagodni - koji
nije lagodan, koji ima osjeaj nelagode,
nelagodno pril. - neugodno, na nelagodan
nain.
nelegalan prid. (lat.), odr. v. nelegalni koji nije prema zakonskim propisima,
koji ne vai, protiv zakonit,
nelikvidan prid. (lat.), odr. v. nelikvidni koji ne posluje dovoljno dobro da bi
mogao udovoljiti rokovima plaanja,
nelikvidno pril. (lat.) - na nelikvidan na
in.
nelikvidnost im. . r.(lat.), instr. jd.
nelikvidnou/nelikvidnosti - stanje ono
ga to je nelikvidno,
nelimitlran prid. (lat.), odr. v. ne Iimi
tirani - koji nije limitiran, neogranien,
nelogian prid. (gr.), odr. v. neldgini koji je bez logike, besmislen, protivrje
an.
nelogino pril. (gr.) - na nelogian nain,
neloginost im. . r. (gr.), instr. jd. neldginou/neldginosti - stanje onoga to
je nelogino,
nelojalan prid. (fr.), odr. v. nelojalni koji nije odan, vjeran, privren,
nelojalno pril. (fr.) - na nelojalan nain,
nelojalnost im. . r. (fr.), instr. jd.
nelojlnou/nelojalnosti - stanje onoga
koji je nelojalan, neiskrenost, nevjernost.
nelomljiv prid., odr. v. neldmljivi - koji se
ne moe lomiti,
nelson im. m. r. (engl.) - vrsta zahvata u
hrvanju grko-rimskim stilom,
neljubazan prid., odr. v. neljubazni - koji

nije ljubazan,
neljubazno pril. - na neljubazan nain.
neman im. m. r., g. jd. nemani, instr. jd.
nemani - velika i opasna ivotinja iz
bajki; prenes. sve emu se mogu pripi
sati zastraujua svojstva.
nemar im. m. r. - nebriga, neurednost,
nepanja.
nemaran prid., odr. v. nemarni - koji ne
mari, nebrian, nepaljiv, neuredan,
nemarno pril. - na nemaran nain,
nemarnost im. . r., instr. jd. nemarnou/nemrnosti - osobina i stanje onoga
koji je nemaran,
nematerijalan prid. (lat.), odr. v. nema
terijalni - koji nije od materije, koji nije
materija,
nemanje gl. im. s. r. od nemati,
neimatina/neimatina im. . r. - siro
matvo, namanje, bijeda,
nemati gl. nesvr., prez. nemam - ne ima
ti, ne raspolagati ime, ne biti vlasnik;
biti siromaan, ivjeti u bijedi.
Nemesis im. m. r. (gr.) - grka boica
Nemesis koja je darovala sreu i nesreu
prema zasluzi, progonila obijest i ba
hatost.
nemetal im. m. r., n. mn. nemetali - hem.
elementi koji se po svojim osobinama
razlikuju od metala (npr. kisik, jod, hlor
itd.) ili nemetalne rude (npr. gips, azbe
st, so itd.).
nemijeanje im. s. r. - nesudjelovanje u
emu, ostajanje po strani,
nemilosrdan prid., odr. v. nemilosrdni nemoljiv, okrutan, nepopustljiv, koji je
bez milosti,
nemilosrdno pril. - na nemilosrdan nain,
bez milosti,
nemilosrdnost im. . r., instr. jd. nemilosrdnou/nemilosrdno ti - osobina ono
ga koji je nemilosrdan,
nemilice pril. - nemilosrdno, bez milosti,
nemilo pril. - nemilosrdno, nemilostivo.
nemilost im. . r., instr. jd. nemilou/
nemilosti - stanje u kojem nema milosti,
nemilostiv prid., odr. v. nemildtivi - koji
nije milostiv, bez milosti,
nemilostivo pril. - bezobzirno, nemilo,
bez milosti,
neminovan prid., odr. v. nemindvni - ne
izbjean, koji e sigurno biti.
neminovno pril. - neizbjeno.

nenadlean

neminovnost im. . r., instr. jd. nemino

vnou/neminovnosti - osobina onoga
to je neminovno.
nemir im. m. r. - duevno stanje uznemi
renosti; galama, komeanje (npr.u razre
du).
nemiran prid., odr. v. nemirni - koji nije
miran, uznemiren,
nemirno pril. - uznemireno, bez mira,
uzbueno.
nemjerljiv prid., odr. v. nemjerljivi kojem nije mjerljiva vrijednost, drago
cjen.
nemjerljivo pril. - na nemjerljiv nain,
nemjerljivost im. . r., instr. jd. nemjerljivou/nemjerljivosti - osobina onoga to
je nemjerljivo.
nemo im. . r., g. jd. nemoi, instr. jd.
nemoi - nedostatak moi, fizika sla
bost, manjak snage; nepostojanje volje i
unutranjih potencijala za izvoenje
kakve aktivnosti,
nemoan prid., odr. v. nemoni - koji je
bez moi, bez snage, slab; koji ne moe
pomoi.
nemono pril. - na nain bez snage, slabo,
nemogu prid., odr. v. nemogui - koji se
ne moe dogoditi; nepodnoljiv; prenes.
nevjerovatan.
nemogue pril. - na nemogu nain,
nemogunost im. . r., instr. jd. nemogu
nou/nemogunosti - stanje koje ne
dozvoljava bilo kakvo djelovanje,
nemoral im. m. r. (lat.) - ono to nije
moralno, nedostatak morala, pokvarenost, nepotenje,
nemotivlran/nemotivisan prid., odr. v.
nemotivirani/nemotivisani - koji je bez
motiva, koji nema razloga da neto ui
ni.
nemut prid., odr. v. nemuti - nijem, koji
ne moe govoriti,
nena im. . r. (tur.) - nana, oeva ili
materina majka; baka, baba.
nenaet prid., odr. v. nenaeti - koji je u
cjelini, koji nije naet, nedirnut,
neriaitanost im. . r., instr. jd. nenaitanou/nenaitanosti - osobina onoga ko
ji ne ita, slaba naitanost,
nenadan prid., odr. v. nenadani - neoe
kivan, iznenadan,
nenadano pril. - neoekivano, iznenada,
nenadlean prid., odr. v. nenadleni - koji

nenadmaan

nije ovlaten, koji nema nadlenost,

nenadmaan prid., odr. v. nenadmani kojeg je teko nadmaiti; od kojeg je
teko biti bolji; koji je na vrhu, vrhun
ski.
nenadmaen prid., odr. v. nenddmaenl koji je takav da ga niko nije nadmaio,
nenadmaiv,
nenadmaiv prid., odr. v. nenadmaivi nenadmaen.
nenadmaivo pril. - na nenadmaiv nain,
nenadmaivost im. . r., instr. jd. nenadmdivou/nenadmdivosti - svojstvo
onoga koji je nenadmaiv ili onoga to
je nenadmaivo,
nenadmanost im. . r., instr. jd. nenadmanou/nenadmanosti - osobina
onoga koji je nenadmaan i onoga to je
nenadmano,
nenadoknadiv prid., odr. v. nenadokna
divi - koji je nezamjenjiv, koji se ne
moe nadoknaditi, nenadomjestiv.
nenadoknadivo pril. - na nain da se ne
moe nadoknaditi,
nenadoknadivost im. . r., instr. jd. nenadoknadivou/nenadoknadivosti
osobina onoga to je nenadoknadivo,
nenadomjestiv prid., odr. v. nenadomjestivi - koji se ne moe nadomjestiti,
nenadoknadiv,
nenadomjestivo pril. - na nenadomjestiv
nain.
nenadomjestivost im. . r., instr. jd.
nenadomjestivou/nenadomjestivosti osobina onoga to se ne moe nadomje
stiti.
nenaen prid., odr. v. nenaeni - koji nije
naen, izgubljen,
nenaglaen prid., odr. v. nenaglaenl koji nema naglaska, neakcentovan.
nenaglaeno pril. - na nain da nije
naglaeno, bez naglaska,
nenaglaenost im. . r., instr. jd. nenaglaenou/nenaglaenosti - stanje onoga
to nije naglaeno,
nenaklonjen prid., odr. v. nenaklonjen! koji nije naklonjen kome.
nenaklonjeno pril. - na nenakolonjen
nain.
nenaklonjenost im. . r., instr. jd. nenaklonjenou/nenaklonjenosti - stav i
miljenje onoga koji je nenaklonjen ko
me.

448

449
nenametljiv prid., odr. v. nenametljivi koji nije nametljiv,
nenametljivo pril. - na nenametljiv nain,
nenametljivost im. . r., instr. jd. nenametljivou/nenametljivosti - osobina
onoga koji nije nametljiv, koji se ne
namee.
nenamjeran prid., odr. v. nenamjerni koji je uinjen bez namjere, sluajan,
hotimian,
nenamjerno pril. - na nenamjeran nain,
nenamjeten prid., odr. v. nenamjetenl koji nije namjeten, neureen,
nenamjeteno pril. - tako a nije namje
teno.
nenamjetenost im. . r., instr. jd. nenamjetenou/nendmjetenosti - svojstvo
onoga to nije namjeteno,
nenaoruan prid., odr. v. nenaoruani koji je bez naoruanja, goloruk,
nenapadanje im. s. r. - ob. sporazum
izmeu drava o meusobnom neizvra
vanju napada,
nenapisan prid., odr. v. nenapisani - koji
nije napisan iako postoji u mislima
(tekst, djelo, pismo),
nenaplaen prid., odr. v. nenaplaeni koji nije naplaen,
nenaplativ prid., odr. v. nenaplativi - koji
se ne moe naplatiti zbog odreenih
smetnji, razloga, propisa,
nenaplativo pril. - tako da nije plativo,
nenaplativost im. . r., instr. jd. nenapla
tiv ou/nendplativosti - stanje onoga to
se ne moe naplatiti,
nenapuenost im. . r., instr. jd. nenapuenou/nenapuenosti - stanje onoga
to nije napueno; nenaseljenost.
nenaseljen prid., odr. v. nenaseljeni - koji
nije naseljen; pust.
nenaviknut prid., odr. v. nenaviknuti koji nije naviknut,
nenormalan prid. (lat.), odr. v. nenormal
ni - koji nije normalan, koji ponaanjem,
postupcima, pameu i sl. odudara od
drugih.
nenormalno pril. (lat.) - na nenormalan
nain.
neo im. m. r. (gr.), g. jd. nea - lingv.
naziv za novi meunarodni jezik koji bi
u osnovi imao osobine latinskog, talijan
skog, engleskog, francuskog, njemakog
i ruskog jezika.

neobarok im. m. r. (gr.-port.) - novi

barok, stil u graevinarstvu druge
polovine 19. v., doao do izraaja u gra
dnji palaa i drugih velelepnih objekata
koji spoljnim izgledom slijede elemente
baroka a u unutranjosti se naglasak
daje bogatim dekoracijama,
neobavezan prid., odr. v. neobavezni koji nije obavezan, koji nema obavezu
a neto uini,
neobavezan prid., odr. v. neobavezanI koji nije obavezan, vezan ime; slobo
dan.
neobavezno pril. - tako da nema obavezu,
neobavezndst im. . r., instr. jd. neobaveznou/neobaveznosti - ono to ne oba
vezuje.
neobavijeten prid., odr. v. neobdvijetenl
- koji nije upoznat, koji nije obavijeten
o emu.
neobavijeteno pril. - na nain da nije
obavijeten,
neobavijetenost im. . r., instr. jd.
neobavijetenou/neobavijetenosti
stanje onoga koji nije obavijeten,
neobian/neobian prid., odr. v. neobi
ni/neobini - koji nije obian, koji se
izdvaja po svojim osobinama, nesvaki
danji.
neobino/neobino pril. - na neobian
nain; udno; izvanredno,
neobinost/neobinost im. . r., instr. jd.
neobinou/neobinosti i nedbinou/
nedbinosti - osobina onoga koji je ne
obian; stanje onoga to je neobino,
neobjanjiv prid., odr. v. neobjanjivi koji nije objanjiv, koji se ne da obja
sniti.
neobjanjivo pril. - na neobjanjiv nain,
neobjanjivost im. . r., instr. jd. neobjdnjivou/neobjanjivosti - osobina ono
ga to je neobjanjivo,
neobjektivan prid. (lat.), odr. v. neobjek
tivni - koji nije objektivan, nekorektan,
nepoten.
neobjektivno pril. (lat.) - na neobjektivan
nain.
neobjektivnost im. . r. (lat.), instr. jd.
neobjektlvnou/neobjektlvnosti - osobi
na onoga koji nije objektivan,
neoblikovan prid., odr. v. neoblikovanl koji nije oblikovan, koji nema konani
oblik.

neoekivano

neoblikovanost im. . r., instr. jd. neoblikovanou/nedblikovdnosti - stanje ono

ga to nije oblikovano,
neobnovljiv prid., odr. v. neobnovljivi koji se ne moe obnoviti,
neobnovljivost im. . r., instr. jd. neobno
vljiv ou/neobnovljivosti - stanje onoga
to je neobnovljivo,
neoboriv prid., odr. v. neoborivi - koji se
ne da oboriti, koji je vrsto utemeljen
(npr. dokaz),
neoborivo pril. - na neoboriv nain,
neoborivost im. . r., instr. jd. neoborivou/neoborivosti - stanje onoga to je
neoborivo, osobina onoga koji je neobo
riv.
neobraen prid., odr. v. neobraeni - koji
nije obraen (npr. zemljite),
neobrazovan prid., odr. v. neobrazovani koji nije obrazovan, koji se nije kolo
vao.
neobrazovano pril. - tako da nije obrazo
vano.
neobrazovanost im. . r., instr. jd. neobrazovanou/nedbrazovanosti - osobi
na onoga koji je neobrazovan,
neobrijan prid., odr. v. neobrijdnl - koji
nije obrijan,
neobuhvaen prid., odr. v. neobuhvaeni
- koji nije obuhvaen kakvim propisom,
koji nije uzet u obzir,
neobuzdan prid., odr. v. neobuzdani neukrotiv, divlji,
neobuzdano pril. - na neobuzdan nain,
neobuzdanost im. . r., instr. jd. neobuzdanou/neobuzdanosti - osobina
onoga koji je neobuzdan; neukrotivost.
neobvezan prid., odr. v. neobvezni ee: neobavezan,
neobvezan prid., odr. v. neobvezani ee: neobavezan, nezavezan, neomotan.
neobziran prid., odr. v. neobzJrnl - koji
nema obzira, bezobziran,
neobzlrno pril. - na neobziran nain,
bezobzirno,
neobzirnost im. . r., instr. jd. neobzirnou/neobzlrnosti - osobina onoga koji je
neobziran, bezobzirnost,
neoekivan prid., odr. v. neoekivani iznenadan, nenajavljen,
neoekivano pril. - iznenada, nenajavlje
no.

neodgodiv

neodgodiv prid., odr. v. neodgodivi - koji

se ne moe odgoditi,
neodgodivo pril. - tako da se ne moe
odgoditi, bez odgaanja,
neodgodivost im. . r., instr. jd. neodgodivou/neodgddivosti - svojstvo onoga
to je neodgodivo,
neodgoj im. m. r. - osobina onoga koji
nije odgojen, koji se ne umije ponaati,
neodgojenost.
neodgojen prid., odr. v. neddgojeni - koji
nije odgojen, kojem odgojem nisu razvi
jene navike pristojnog ponaanja,
neodgojeno pril. - na neodgojen nain,
neodgojenost im. . r., instr. jd. neodgojenou/neddgojenosti - neodgoj, neuljudnost.
neodgovarajui prid. odr. v. - koji nije
odgovarujui, koji se zbog svojih oso
bina ne moe upotrijebiti,
neodgovoran prid., odr. v. neodgovorni koji nije odgovoran, koji olahko shvata
svoju dunost,
neodgovorno pril. - na neodgovoran na
in.
neodgovornost im. . r., instr. jd. neodgovrnou/neodgvornosti - osobina ono
ga ko je neodgovoran,
neodijeljen prid., odr. v. neddijeljeni koji nije odijeljen, koji je u zajednici,
zdruen.
neodijeljeno pril. - na neodijeljen nain,
neodijeljenost im. . r., instr. jd. neodijeIjenou/neddijeljenosti - stanje onoga
koji je neodijeljen, koji nije izdvojen,
stanje onoga to je neodijeljeno.
neodjeljiv prid., odr. v. neodjeljivi - koji
se ne moe odijeliti; koji je sastavni dio
ega.
neodluan prid., odr. v. neodluni - koji
ne moe da se odlui, koji teko i sporo
donosi odluku,
neodluen prid., odr. v. neodlueni - koji
nije odluen, ne zna se ishod (npr. tamo
gdje se trai pobjednik),
neodlueno pril. - na neodluan nain,
neodluno pril. - tako da se sporo i teko
donosi odluka, na neodluan nain,
neodlunost im. . r., instr. jd. neodlu
nou/neodlunosti - osobina onoga ko
je neodluan,
neodmjeren prid., odr. v. neddmjereni koji nema mjere u postupcima, prii,

451

45 0
nepromiljen,
neodmjereno pril. - na neodmjeren nain,
nepromiljeno,
neodmjerenost im. . r., instr. jd. neddmjernou/neddmjerenosti - osobina
onoga ko je neodmjeren, koji u pona
anju nema mjere, nepromiljenost.
neodobravanje im. s. r. - postupak kojim
se kome neto ne odobrava i iznosi dru
gaiji stav, miljenje i sl.
neodoljiv prid., odr. v. neoddljivi - kojem
se ne moe odoljeti, koji privlai,
neodoljivo pril. - na neodoljiv nain,
neodoljivost im. . r., instr. jd. neodoIjivou/neoddljivosti - osobina onoga
koji je neodoljiv i onoga to je ne
odoljivo.
neodreen prid., odr. v. neodreeni - koji
nije odreen,
neodreeno pril. - na neodreen nain,
neodreenost im. . r., instr. jd. neodreenou/neodreenosti - osobina onoga
koji je neodreen i onoga to je neodre
eno.
neodriv prid., odr. v. neodrivi - koji nije
odriv.
neodrivo pril. - na neodriv nain,
neodrivost im. . r., instr. jd. neodrzivou/neodrzivosti - stanje onoga to je
neodrivo.
neofaist(a) im. m. r. (gr.-lat.) - prista
lica neofaizma.
neofaistikl prid. odr. v. (gr.-lat.) - koji
se odnosi na neofaizam, koji pripada
neofaizmu.
neofaistiki pril. (gr.-lat.)- na nain
neofaista, kao neofaisti.
neofaistica/neofaistkinja im. . r. (gr.lat.) - ena pristalica neofaizma.
neofaizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
neofaizma - tenje i aktivnosti za
obnavljanjem faizma i nacizma poslije
drugog svjetskog rata; neonacizam; svi
ekstremni pokreti koji svojim djelova
njem podsjeaju na faizam,
neoflt im. m. r. (gr.), g. jd. neoffta - novi
pripadnik vjere, onaj koji se preobratio,
nanovo pokrten,
neofobija im. . r. (gr.) - strah od novog
i nepoznatog,
neogotika im. , r. (gr.-njem.) - smjer u
evropskoj arhitekturi i umjetnosti inspi
risan gotikom, nova gotika.

neograen prid., odr. v. neograeni - koji

nema ograde, koji nije ograen,
neogranien prid., odr. v. neogranieni koji nije niim ogranien, oko koga ne
ma granice,
neoklasicistiki prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na neoklasicizam,
neoklasicizam im. m. r. (lat.), g. jd.
neoklasicizma - umjetniki stil iz druge
polovine 19. v. koji preuzima teme i
oblike antike, renesanse i klasicizma u
gradnji reprezentativnih javnih objekata
i rezidencija; smjer u slikarstvu 20. v.;
sklonost ka formalnoj hladnoi i line
arnoj jasnoi, monumentalnim oblicima
i antikim mitolokim oblicima,
neoklasian
prid.
(lat.),
odr.
v.
neoklasini - koji se odnosi na
neoklasiku.
neoklasika im. . r. (lat.), dat. jd. neoklasici - smjer u muzici koji se razvio
poslije 1. svjetskog rata, blizak klasinoj
polifoniji renesanse i baroka,
neokokm im. m. r. (gr.), g. jd. neokokina
- koncentrat crvene boje koji se topi u
vodi, slui kao boja za retuiranje.
neokolonijalizam im. m. r. (gr.-lat.), g.
jd. neokolonijalizma - novi vid kolo
nijalizma koji se manifestuje u eko
nomskom i politikom uticaju ime se
zadrava kontrola u nerazvijenim ze
mljama.
neokorteks im. m. r. (nlat.), g. mn.
neokorteksd - anat. najmlai dio kore
velikog mozga,
neokretan prid., odr. v. neokretni - koji
ne umije da se snae, nesnalaljiv,
neokrnjen prid., odr. v. neokrnjeni - koji
je cijel, nenaet, itav,
neoliberalizam im. m. r. (lat.), g. jd.
neoliberalizma - pravac u ekonomiji
poetkom sedamdesetih godina20. v.
koji se suprostavlja dravnoj intervenciji
u privredi.
neolit/neollt/neolitik im. m. r. (gr.) najmlae razdoblje kamenog doba od
4000. do 1800. g. p. n. e.
neolitikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na neolitik,
neolitski/neolitski prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na neolit.
neologist(a) im. m. r. (gr.) - onaj koji
tvori nove rijei.

neopipljivost

neologistkinja im. . r. (gr.) - ona koja

tvori nove rijei,
neologizam im. m. r. (gr.), g. jd.
neologizma - lingv. nova rije, kovanica
ili posuenica iz drugog jezika, rijei
koje se tvore od postojeih elemenata
prema odgovarajuem modelu (up.
biblioteka, diskoteka, datoteka itd.),
neomeen prid., odr. v. nedmeeni - koji
nije omeen, koji nema granica,
neomeeno pril. - na neomeen nain,
neomeenost im. . r, instr. jd. neomeenou/ne omeeno ti - osobina onoga
to je neomeeno,
neomicln im. m. r. (gr.), g. jd. neomicina
- vrsta antibiotika od plijesni, slian
streptomicinu, pronaen 1949. godine.
neon im. m. r. (gr.), g. jd. neona hemijski elemenat iz skupine plemenitih
plinova (Ne), slui za punjenje neonskih
cijevi.
neonka im. . r. (gr.), dat. jd. neonki, g.
mn. nednki - neonska svjetiljka,
neonski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na neon, koji je od neona (npr. neonsko
svijetlo).
neonacizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
neonacizma - pokret i ideologija koji
najvie lie nacizmu, novi nacizam, ne
ofaizam.
neonaturalizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
neonaturalizma - pravac u umjetnosti
potaknut bihevioristikim i bilogistikim idejama, nastoji to vjernije protu
maiti ovjeka kao bioloko bie.
neopazice/neopazice pril. - neopaeno,
neprimjetno, tako da niko ne vidi.
neopaeno pril. - neopazice.
neophodan prid., odr. v. neophodni - koji
je potreban, bez kojeg se ne moe, nu
an, nezaobilazan,
neophodno pril. - nuno, potrebno,
neophodnost im. . r., instr. jd.
neophdnou/neophdnosti - osobina
onoga to je neophodno i onoga koji je
neophodan,
neopipljiv prid., odr. v. neopipljivi - koji
se ne da opipati; o kojem ne moemo
suditi na osnovu ula opipa; neuhvatljiv,
maglovit, nejasan,
neopipljivost im. . r., instr. jd. neopipljivon/neopipljivosti - osobina onoga to
je neopipljivo.

neopisiv
neopisiv prid., odr. v. neopisivi - koji se
ne moe opisati, koji ima takve izvan
redne osobine da se ne da do kraja
opisati, neizreciv,
neopisivo pril. - na neopisiv nain, neizre
civo, beskrajno,
neopisivost im. . r., instr. jd. neopisivou/neopisivosti - stanje onoga to je
neopisivo.
neopitek im. m. r. (gr.), g. jd. neopiteka
- fosil majmuna iz tercijera,
neoplazija im. . r. (gr.) - med. rast i
stvaranje novog tkiva,
neoplazma im. . r. (gr.), g. mn. neoplazmi - pat. tumor, vori, izraslina na
tijelu.
neoporeziv prid., odr. v. neoporezivi koji nije oporeziv, za koji se ne plaa
porez.
neoporezivo pril. - na nain da se ne
oporezuje.
neoporezivost im. . r., instr. jd. neoporezivosu/neoporezivosti - svojstvo ono
ga to je neoporezivo,
neoporezovan prid., odr. v. neopdrezovani - koji nije oporezovan, za koji nije
obavazno plaanje poreza; koji je ispla
en a nije plaen porez,
neoportun prid. (lat.), odr. v. neoportuni neprikladan, nerazborit, nezgodan,
neopozitivizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
neopozitivizma - filoz, pravac dvadese
tih godina 20. v. koji se oslanjao na
rezultate matematike i egzaktnih nauka,
neopoziv prid., odr. v. neopdzivl - koji
nije opoziv, definitivan, od kojeg se ne
odustaje (npr. neopoziva ostavka),
neopozivo pril. - bez opoziva, bez odu
stajanja.
neopozivost im. . r., instr. jd. neopozivou/neopdzivosti - svojstvo onoga to je
neopozivo,
neopravdan prid., odr. v. neopravdani koji nije opravdan,
neopravdano pril. - na neopravdan nain,
neopravdanost im. . r., instr. jd. nedpravdanou/nedpravdanosti - svoj
stvo onoga to nije opravdano,
neopredijeljen prid., odr. v. neopre
dijeljeni - koji nije opredijeljen,
neopredijeljenost im. . r., instr. jd.
neopredijeljenou/neopredijeljenosti osobina onoga koji nije opredijeljen.

452

453
neopren im. m. r. (gr.) - vrsta sintetskog
kauuka.
neoprezan prid., odr. v. neoprezni - koji
nije oprezan,
neoprezno pril. - na neoprezan nain,
neopreznost im. . r., instr. jd. neopreznou/ne opreznosti - osobina onoga koji je
neoprezan,
neoprostiv prid., odr. v. neoprostivi - koji
nije oprostiv, to se ne moe oprostiti,
neoptereen prid., odr. v. neoptereeni koji nije optereen,
neoptereeno pril. - na neoptereen
nain.
neoptereenost im. . r., instr. jd. neoptereenou/neoptereenosti - stanje ono
ga koji nije optereen; svojstvo onoga
to je neoptereeno.
neorealist(a) im. m. r. (gr.-lat.) - prista
lica neorealizma.
neorealistkinja im. . r. (gr.-lat.) - ena
neorealist.
neorealizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
neorealizma - smjer u slikarstvu dvade
setih godina 20. v. sa izrazitom socijal
nom angairanou; pravac u talijanskoj
kinematografiji i knjievnosti iza 2.
svjetskog rata.
neorenesansa im. . r. (gr.-lat.) - nova
renesansa, jedan od stilova u arhitekturi
19. v. kojemu kao uzor slui talijanska
renesansa.
neorganski/neorganski prid. odr. v.
(gr.) - anorganski, koji ne prida herniji
ivog organizma; prenes. koji ne pripa
da nekoj ivoj cjelini, koji je u njoj
strano tijelo; nepovezan,
neoromantizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
neoromantizma - novi romantizam u
kojem je umjetniko stvaranje nadahnu
to romantizmom i suprostavljeno pozitivizmu i naturalizmu s kraja 19. i
poetkom 20. v.
neosjetan/neosjetan prid., odr. v. neosjetnl/nedsjetni - koji nije osjetan, koji
se ne moe osjetiti,
neosjetljiv prid., odr. v. neosjetljivi - koji
nije osjetljiv,
neosjetljivo pril. - na neosjetljiv nain,
neosjetljivost im. . r., instr. jd. neosjetljivou/neosjetljivosti - osobina
onoga koji je neosjetljiv,
neosjetno/neosjetno pril. - na neosjetan

nain, neprimjetno,
neoskolastika im. . r. (gr.), dat. jd.
neoskolastici - pravac u filozofiji koji na
osnovama uenja Tome Akvinskog u
16. v. pokuava dokazati da razvoj
kulture i miljenja nosi u sebi bitne
elemente skolastikog duha (jedna od
reakcija na reformaciju); filozofskoreligiozni smjer u 19. v. koji se
suprostavlja pozitivizmu prirodnih nau
ka.
neoskrnavljen prid., odr. v. neoskrnavljenl - koji nije oskrnavljen, (npr. neoskr
navljen grob),
neoskvrnjen prid., odr. v. neoskvrnjeni koji nije oskvrnjen, ob. neoskrnavljen,
nedirnut.
neosnovan prid., odr. v. neosnovani - koji
je bez osnova, ni na emu zasnovan,
neutemeljen,
neosnovano pril. - na neosnovan nain,
neosnovanost im. . r., instr. jd. neosnovanou/neosnovanosti - osobina onoga
to neosnovano,
neosporan prid., odr. v. neosporni - koji
je neporeciv, koji se niim ne moe
osporiti.
neosporiv prid., odr. v. neospdrivl - neo
sporan, neporeciv,
neosporivo pril. - neosporno, na neospo
riv nain.
neosporno pril. - nesporno, neosporivo,
na neosporan nain,
neostvaren prid., odr. v. neostvareni koji nije ostvaren (npr. neostvaren san),
neostvarenost im. . r., instr. jd. neostvarenou/nedstvdrenosti - svojstvo onoga
to nije ostvareno,
neostvariv prid., odr. v. neostvarivi - koji
se ne moe ostvariti,
neosuen prid., odr. v. neosuenl - koji je
i pored suenja ostao vlaan,
neosvojiv prid., odr. v. neosvdjivl - koji se
ne moe osvojiti, koji nije osvojiv,
neoteen prid., odr. v. ned steeni - koji
je proao bez tete, koji nije oteen,
neoteeno pril. - bez tete,
neotesan prid., odr. v. neotesani - koji
nije otesan (o drvetu); prenes. neodgo
jen, bez prihvatljivog ponaanja u dru
tvu.
neotesanac im. m. r., g. jd. ne ote semea neuljuena, neotesana, neodgojena, ne-

neozbiljnost

uglaena osoba, grubijan,

neotesanka im. . r., dat. jd. neotesanki enska osoba koja ima osobine kao ne
otesanac,
neotesano pril. - na neotesan nain,
neotesanost im. . r., instr. jd. neotesanou/neotesanosti - osobina onoga koji
je neotesan; svojstvo onoga to nije
otesano.
neotklonjiv prid., odr. v. neotklonjivl koji se ne da otkloniti, koji se ne moe
zaobii.
neotporan prid., odr. v. neotporni - koji
ne moe pruiti otpor; iji organizam
nema sposobnost da izdri nalet kakve
bolesti, hladnoe itd.
neotpornost im. . r., instr. jd. neotpornou/neotpornosti - osobina onoga koji je
neotporan.
neotuen prid., odr. v. neotueni - koji
nije otuen,
neotuenost im. . r., instr. jd. nedtuenou/nedtuenosti - svojstvo onoga to
je neotueno,
neotuiv prid., odr. v. neotuivi - koji se
ne moe otuiti,
neotuivost im. . r., instr. jd. neotuivou/neotuiv osti - osobina onoga to je
neotuivo,
nesporno pril. - neosporno,
neovisan prid., odr. v. neovisni - neza
visan.
neovisno pril. - nezavisno, na neovisan
nain; samostalno,
neovisnost im. . r. g. jd. neovisnosti,
instr. jd. neovisnou!neovisnosti - ne
zavisnost.
neovlaen/neovlaten prid., odr. v.
nedvlaenl/nedvlatenl - koji nije opu
nomoen.
neovlaeno/neovlateno pril. na neovla
ten nain.
neovlaenost/neovlatenost im. . r. g.
jd. nedvlaenostiJnedvlatenosti - oso
bina onoga koji nije ovlaten,
neozbiljan prid. odr. v. neozbiljni - koji
nije ozbiljan, nepouzdan, neodgovoran,
neozbiljno pril. - na neozbiljan nain,
neozbiljnost im. . r. g. jd. neozbiljnosti,
instr. jd. neozblljnou!neozbiljno ti osobina onoga koji nije ozbiljan ili
svojstvo onoga to nije ozbiljno.

neozlijeen
neozlijeen prid., odr. v. nedzlijeeni koji nije zadobio ozljedu, koji nije ozli
jeen.
n eozle en ost im. . r. g. jd. nedzlijeenosti, instr. nedzlijeenou/nedzlijeenosti - osobina onoga koji je neozlije
en.
neozoik im. m. r. - geol. najmlae Zemlji
no razdoblje, razdoblje od kraja mezzozoika do danas; kenozoik,
neozojskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
neozoik.
neoenjen prid., odr. v. nedzenjeni - koji
nije oenjen, ledian,
neoenjenost im. . r. g. jd. nedzenjenosti,
instr. jd. neozenjenou/neozenjenosti stanje onoga koji je neoenjen; leinost.
Nepal im. m. r. g. jd. Nepala - geogr.
drava u Aziji, glavni grad Katmandu.
neparan prid., odr. v. neparni- koji nije
par, svaki drugi koji nije djeljiv sa 2
(brojevi 3, 5 itd.),
neparlamentaran prid. odr. v. neparla
mentarni - koji nije zastupljen u parla
mentu;. koji ne potuje pravila parla
mentarnog ponaanja,
neparnost im. . r. g. jd. neprnosti, instr.
jd. neparnou!neprnosti - osobina
onoga koji je neparan ili svojstvo onoga
to je neparno,
nepartijac im. m. r., g. jd. nepartijca, n.
mn. nepartijci, g. mn. nepartijaca onaj koji ne pripada nijednoj politikoj
partiji, stranci,
nepanja im. . r. g. mn. nepanja/ nepa
nji - odsutnost panje, koncentracije ili
usredotoenosti na ta.
nepaljiv prid., odr. v. nepaljivi - koji
nije paljiv,
nepaljivo pril. - na nain bez panje,
nepaljivost im. . r. g. jd. nepazljivosti,
instr. jd. nepdzljivou/nepdzljivosti osobina onoga koji je nepaljiv.
nepce im. s. r., g. jd. nepca - anat. gornja
povrina usne upljine,
nepani prid. - koji pripada nepcu, koji se
odnosi na nepce (npr. nepani suglas
nik).
nepanik im. m. r., n. mn. nepanici fon. nepani suglasnik,
nepeen prid., odr. v. nepeeni - koji nije
peen, sirov.

455

454
nepisan prid., odr. v. nepisani - koji se
podrazumijeva, koji je opepoznat i
koji svi potuju, iako ne postoji u
pisanom obliku,
nepismen prid., odr. v. nepismeni - koji
ne zna itati i pisati; pejor. koji loe
sastavlja tekstove,
nepismeno pril. - na nepismen nain,
neuko.
nepismenost im. . r. g. jd. nepismenosti,
instr. jd. nepismenou/nepismenosti osobina onoga koji je nepismen ili
svojstvo onoga to je nepismeno,
nepismenjak im. m. r. g. jd. nepismenjaka, n. mn. nepismenjci - pejor. onaj
koji eli djelovati u javnom ivotu, a ne
raspolae znanjem, kulturom, sposo
bnou korektnog oblikovanja i iznoe
nja misli i pismenou u viem smislu
rijei (stilom i kulturom),
nepismenjakinja im. . r. - ena
nepismenjak,
nepismenjatvo im. s. r., g. mn. nepismenjatavd/nepismenjtava - pejor. nepi
smenost u drutvu kao niska kultura
knjievnog jezika, stila i izraavanja,
nepitak prid., odr. v. nepitki - koji nije
pitak.
nepitkost im. . r. g. jd. nepitkosti, instr.
jd. nepitkou!nepitkosti - svojstvo ono
ga to je nepitko.
neplaen prid., odr. v. neplaeni - koji
nije plaen,
neplanski prid. odr. v. - koji nije planiran,
koji je bez plana,
neplatia im. m. r. onaj koji ne plaa
svoje redovne obaveze, koji ne podmi
ruje raune,
neplativ prid. odr. neplativi - koji se ne
moe platiti, opr. plativ,
nepliva im. m. r. g. jd. nepliva - onaj
koji ne zna plivati,
neplivaica im. . r. - ona koja ne zna
plivati.
neplodan prid., odr. v. neplodni - koji nije
plodan, koji se ne moe razmnoavati;
jalov, sterilan; prenes. nedjelotvoran,
uzaludan,
neplodno pril. - na neplodan nain,
neplodnost im. . r. g. jd. neplodnosti,
instr. neplodnou/neplodnosti - osobi
na onoga koji je neplodan ili svojstvo
onoga to je neplodno.

nepobitan prid., odr. v. nepobitni - koji se

ne moe pobiti protudokazima; neupi
tan.
nepobitno pril. - tako da se ne moe
pobiti; neoborivo,
nepobitnost im. m. r,, g .jd . nepobitno ti,
instr. jd. nepobitnou/nepobitnosti svojstvo onoga to je nepobitno,
nepobjediv prid., odr. v. nepobjedivi kojega se ne moe pobijediti, koji je
nesavladiv kao neprijatelj u ratu, protiv
nik u igri i sl.
nepobjedivost im. . r. g. jd. nepobjedivo
sti, instr. jd. nepobjedivou/nepobjedi
vosti - osobina onoga koji je nepobje
div.
nepoudan prid., odr. v. nepoudni - koji
nije nekom po volji, koji nije u skladu s
vladajuom ideologijom; nepodoban,
nepoudnost im. . r. g. jd. nepoudnosti, instr. jd. nepoudnou/nepoudnosti - osobina onoga koji je nepou
dan ili svojstvo onoga to je nepo
udno, nepodobnost,
nepodmitljiv prid., odr. v. nepodatljivi koji se ne podaje, koji se teko obrauje
ili oblikuje,
nepoderiv prid., odr. v. nepoderivi - koji
se ne moe poderati,
nepoderivost im. . r., g. jd. nepoderivosti, instr. jd. nepoderivou/nepoderivosti - svojstvo onoga to je nepoderi
vo.
nepodmazan prid., odr. v. nepodmazani koji nije podmazan koliko je potrebno,
nepodmitljiv prid., odr. v. nepodmitljivi koji nije podmitljiv,
nepodmitljivost im. . r., g. jd. nepodmitIjivosti, instr. nepodmitljivou/nepodmitljivosti - osobina onoga koji je
nepodmitljiv,
nepodnosiv/nepodnoljiv prid. odr. v.
nepodndsivi/nepodndljivi - koji se ne
moe podnositi; neizdrljiv, teak, tere
tan, opr. podnosiv, podnoljiv,
neponosivost/nepodnoljivost im. . r.,
instr. jd. nepodnosivou/nepodnosivosti i nepodndljivou/nepodndljivosti
- svojstvo onoga to je nepodnoljivo ili
osobina onoga koji je nepodnosiv,
nepodoban prid., odr. v. nepodobni - koji
nije podoban; nepoudan, neprikladan,
nepodobnost im. . r., g. jd. nepodobno

nepokolebljivo
sti, instr. jd. nepodobnou/nepodobnosti - osobina onoga koji je nepodo
ban.
nepodoptina im. . r. - smiljen lo po
stupak prema kome, ob. kao nepristoj
nost, nevolja uzrokovana krenjem sva
kodnevnih obiaja i pristojnosti medu
ljudima i sl.
nepoduzetan prid., odr. v. nepoduzetni koji premalo poduzima, koji se ne odli
kuje poduzetnou.
nepoduzetnost im. . r., g. jd. nepoduzetnosti, instr. jd. nepoduzetnou/nepoduzetnosti - osobina onoga koji je nepodu
zetan ili svojstvo onoga to je nepoduzetno.
nepodvodljiv prid., odr. v. nepodvddljivi
- koji nije pod vodljiv,
nepogoda im. . r. - vrlo loe vrijeme;
nevrijeme, oluja; svaka prirodna nepril
ika koja izaziva tetu (poplava, potres,
sua, tua, oluja itd.),
nepogodan prid., odr. v. nepogodni - koji
nije pogodan,
nepogodnost im. . r., g. jd. nepogodnoti, instr. jd. nepogdnou/nepogodnosti - neprilika, nepovoljna okolnost,
stjecaj okolnosti koje ne idu emu u
prilog.
nepogrean prid., odr. v. nepo greni koji ne grijei,
nepogreiv prid., odr. v. nepogreivi koji ne moe pogrijeiti,
nepogreivost im. . r., g. jd. nepogrei
vosti, instr. jd. nepogreivou/nepogreivosti - osobina onoga koji je nepo
greiv ili svojstvo onoga to je nepogre
ivo.
nepogrenost im. . r., g. jd. nepogrenosti, instr. jd. nepogrenou/nepogrenosti - svojstvo onoga koji je nepogre
an.
nepojmljiv prid., odr. v. nepdjmljivi - koji
nije pojmljiv; koji je izraen u velikoj
koliini ili intenzitetu,
nepojmljivost im. . r., g. jd. nepjmljivoti, instr. jd. nepdjmljivou/nepdjmljivosti - svojstvo onoga to je nepojmlji
vo ili osobina onoga koji je nepojmljiv,
nepokolebiv/nepokolebljiv prid. odr. v.
nepokolebivi/nepokolebljivi - koji se ne
da pokolebati,
nepokolebljivo pril. - na nepokolebljiv

nepokolebljivost
nain.
nepokolebljivost im. . r., g. jd. nepokole
bljivosti, instr. jd. nepokole bij ivo u/ne
pokolebljivosti - osobina onoga koji je
nepokolebljiv,
nepokoran prid., odr. v. nepokorni - koji
se ne da pokoriti; neukrotiv, neposlu
an.
nepokoren prid., odr. v. nepdkoreni - koji
nije pokoren,
nepokoriv prid., odr. v. nepokdrivi - koji
se ne moe pokoriti; nesavladiv,
nepokorivo pril. - na nepokoriv nain;
nesavladivo,
nepokorivost im. . r., g. jd. nepokdrivosti, instr. jd. nepokdrivou/nepokdrivosti - osobina onoga koji je nepokoriv
ili svojstvo onoga stoje nepokorivo,
nepokornost im. . r., g. jd. nepokornosti,
instr. jd. nepokrnou/nepokmosti osobina onoga koji nije pokoran,
nepokretan prid., odr. v. nepokretni - koji
nema sposobnosti kretanja, koji lei i
nema sposobnost da se sam o sebi
brine.
nepokretljiv prid., odr. v. nepokretljivi koji nije pokretljiv, koji se ne moe
pokrenuti.
nepokretnost im. . r., g. jd. nepokretno
s t, instr. jd. nepokretnou/nepokretnosti - stanje ili osobina onoga koji je
nepokretan ili onoga sto je nepokretno,
nepokvaren prid., odr. v. nepokvareni koji nije pokvaren; ispravan; poten,
nepokvareno pril. - na nepokvaren nain;
neiskvareno, ispravno, poteno,
nepollran prid., odr. v. nepdlirani - koji
nije poliran, koji nije prevuen sred
stvom za poliranje,
nepolitiki prid., odr. v. - koji je izvan
politike, koji ne pripada politici; koji je
lo s politike take gledita, politiki
pogrean.
nepomian prid., odr. v. nepomini - koji
se ne mie; nepokretan,
nepomino pril. - na nepomian nain,
nepominost im. . r., g. jd. nepominosti, instr. jd. nepominou/nepominosti - stanje onoga koji je nepomian ili
svojstvo onoga sto je nepomino,
nepomirljiv prid., odr. v. nepomirljivi koji se ne moe s im pomiriti, koji je
posve protivan emu.

457

456
nepomirljivo pril. - na nepomirljiv nain,
nepomirljivost im. . r., g. jd. nepomirlji
vosti, instr. jd. nepomirljivon/nepomirljivosti - osobina onoga koji je
nepomirljiv ili svojstvo onoga to je
nepomirljivo,
nepomnjiv prid., odr. v. nepdmnjivi - koji
nije paljiv, koji nije briljiv,
nepomuen prid., odr. v. nepomueni koji nije niim smetan; koji nije zamu
en.
nepomuenost im. , r., g. jd. nepdmuenosti, instr. jd. nepdmuenoulnepomiienosti - svojstvo onoga to je nepo
mueno.
neponovljiv prid., odr. v. nepondvljivi koji se ne ponavlja, koji se samo je
dnom dogaa, jedinstven, unikatan,
neponovljivo pril. - na neponovljiv nain,
nepopravljiv prid., odr. v. nepopravljivi koji se ne moe popraviti; koji se ne
moe nadoknaditi; ije ponaanje, sta
vove, navike nije mogue promijeniti,
nepopravljivo pril. - na nepopravljiv na
in, tako da se ne moe popraviti,
nepopravljivost im. . r. g. jd. nepopravIjivosti, instr. jd. nepopravljivosulne
popravljiv osti - osobina onoga koji je
nepopravljiv,
nepopustljiv prid. odr. v. nepopustljivi koji ne poputa; tvrdoglav, stamen, opr.
popustljiv.
nepopustljivo pril. - na nepopustljiv na
in; uporno, tvrdoglavo,
nepopustljivost im. . r. g. jd. nepopu
stljivosti, instr. jd. nepopustljivou/nepopustljivosti - osobina onoga koji je
nepopustljiv,
neporaen prid,, odr. v. nepdraeni - koji
nije doivio poraz,
neporeciv prid., odr. v. neporecivi - koji
nije poreciv, nesumnjiv,
neporecivost im. . r., g. jd. neporecivosti, instr. jd. neporecivou/neporecivosti - svojstvo onoga to je neporeci
vo.
neporoan prid., odr. v. neporoni - koji
je bez poroka, koji nije poroan,
neporono pril. - na neporoan nain,
neporonost im. . r., g. jd. neporonosti,
instr. jd. neporonou!neporonosti osobina onoga koji je neporoan,
neposluan prid., odr. v. neposluni - koji

odbija posluati naredbu,

neposluh im. m. r. - neposlunost,
neposluno pril. - na neposluan nain,
neposlunost im. . r. g. jd. neposlunosti,
instr. jd. neposlunou! neposlunosti osobina onoga koji je neposluan; ne
posluh.
neposredan prid., odr. v. neposredni koji se ostvaruje bez posredovanja;
direktan, izravan,
neposredno pril. - na neposredan nain;
direktno; izravno; prirodno, srdano,
neusiljeno.
neposrednost im. . r., g. jd. neposredno
sti, instr. jd. neposrednou!neposred
nosti - osobina onoga koji je neposre
dan.
nepostojan prid., odr. v. nepostojani koji nije postojan,
nepostojano pril. - na nepostojan nain;
nestalno, prevrtljivo,
nepostojanost im. . r. g. jd. nepostojanosti, instr. jd. nepostojanou/nepostojanosti - svojstvo onoga to nije posto
jano ili osobina onoga koji je neposto
jan.
nepostojanje im. s. r. - ono to ne postoji,
ega nema.
nepostojei prid. - koji ne postoji, kojega
je ko izmislio, laan,
neposveen prid., odr. v. nepdsveeni koji nije posveen,
neposveenlk im. m. r. g. jd. nepdsveenika, n. mn. nepdsveenici - onaj koji
nije upuen u kakvo vie znanje, dublje
spoznaje ili u veliko znanje, koji ne
pripada krugu znalaca, laik, amater,
diletant, poetnik, nestrunjak,
neposveenost im. . r., g. jd. nepdsveenosti, instr. jd. nepdsveenou/nepdsveenosti - stanje onoga koji je nepo
sveen.
nepoten prid., odr. v. nepoteni - koji
nije poten; pokvaren,
nepoteno pril. - na nepoten nain; ne
asno, pokvareno,
nepotenjak im. m. r. g. jd. nepotenjka,
vok. jd. nepotenjae, n. mn. nepotenjci - onaj koji nije poten,
nepotenje im. s. r. - osobina onoga koji
nije poten.
nepotist(a) im. m. r. (lat.) - pristalica
nepotizma.

nepouzdan

nepotistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se

odnosi na nepotizam i nepotiste.
nepotistiki pril. (lat.) - kao nepotist, na
nain nepotiste.
nepotizam im. m. r. (lat.), g. jd. nepotiz
ma, n. mn. nepotizmi - zloupotreba
poloaja u korist roaka i prijatelja na
raun drugih, zaslunijih ljudi,
nepotkupljiv prid., odr. v. nepotkupljivi koji se ne moe potkupiti, koji se ne da
korumpirati; nepodmitlj iv.
nepotkupljivost im. . r., g. jd. nepotkup
ljivosti, instr. jd. nepotkupljivouJnepotkiipljivosti - osobina i svojstvo ono
ga koji je nepotkupljiv,
nepotonjiv prid., odr. v. nepotdnjivi - koji
ne moe potonuti; nepotopiv.
nepotonjivost im. . r. g. jd. nepotonjivosti, instr. jd. nepotdnjivoulnepotdnjivosti - svojstvo onoga to je nepotonjivo; svojstvo broda da zadri plovno
st nakon prodora vode u njegovu unu
tranjost.
nepotpadanje im. s. r. - stanje onoga koji
ne potpada, koji nije obuhvaen nekom
opom akcijom ili propisom,
nepotpun prid., odr. v. nepotpuni - koji
nije potpun; djelomian, manjkav,
nepotpuno pril. - na nepotpun nain,
nepotreban prid., odr. nepotrebni - koji
nije potreban,
nepotrebno pril. - na nepotreban nain,
bez potrebe; suvino,
nepotrebnost im. . r., g. jd. nepotrebnosti, instr. jd. nepotrebnou!nepotre
bno ti - stanje onoga to je nepotrebno
ili stanje onoga koji je nepotreban,
nepotroiv prid., odr. v. nepotrdivi - koji
se ne da potroiti; nepoderiv; koji je
uvijek pun ivota, neunitiv, ija je
energija neiscrpna,
nepotroivost im. . r., g. jd. nepotrdivosti, instr. jd. nepotrdivou/nepotrdivosti - svojstvo onoga to je nepotroivo ili osobina onoga koji je nepotroiv.
nepotvren prid., odr. v. nepotvreni koji nema potvrdu, koji nije potvren,
nepotvrenost im. . r., g. jd. nepdtvrenosti, instr. jd. nepdtvrenou/nepdtvrenosti - stanje onoga to je ne
potvreno.
nepouzdan prid. odr. nepouzdani - koji
nije pouzdan; nesiguran.

nepouzdano
nepouzdano pril. - na nepouzdan nain;
nesigurno.
nepouzdanost im. . r., g. jd. nepouzda
nosti,, instr. jd. nepouzdanou!ne
pouzdanosti - osobina onoga koji je
nepouzdan ili svojstvo onoga to je
nepouzdano,
nepovezan prid., odr. v. nepovezani - koji
nije povezan; kojemu je teko shvatiti
smisao.
nepovezano pril. - na nepovezan nain;
isprekidano,
nepovezanost im. . r., g. jd. nepovezanosti, instr. jd. nepdvezanosu!nepoveza
nosti - svojstvo onoga to je nepoveza
no.
nepovjerenje im. s. r. - stav, miljenje,
postupanje i sl. koji ne sadre povje
renje, ono to izaziva sumnju, u ta se
ne moe povjerovati,
nepovjerljiv prid., odr. v. nepovjerljivi koji nema povjerenja; u kojega se nema
povjerenja,
nepovjerljivo pril. - na nepovjerljiv na
in; sumnjiavo,
nepovjerljivost im. . r. g. jd. nepovjerljivosti, instr. jd. nepovjerljivoulnepovjerljivosti - osobina onoga koji je
nepovjerljiv,
nepovoljan prid., odr. v. nepovoljni - koji
nije povoljan,
nepovoljno pril. - na nepovoljan nain,
nepovoljnost im. . r., g. jd. nepovoljnosti, instr. jd. nepovoljnon!nepovo
ljno ti - svojstvo onoga to je nepovo
ljno.
nepovrat im. m. r. - mjesto odakle se ne
vraa.
nepovratan prid., odr. v. nepovratni - koji
ne podlijee povratu, koji se ne vraa,
bespovratan,
nepovratno pril. - bez povrata, tako da
nije predvien povrat onoga to je
dobiveno.
nepovratnost im. . r. g. jd. nepovratnosti, instr. jd. nepovratnou/nepovratnosti - svojstvo onoga to je nepovra
tno.
nepovrediv prid., odr. v. nepovredivi koji uiva posebno izuzimanje od pro
pisa, imun.
nepovredivost im. . r., g. jd. nepovredi
vosti,, instr. jd. nepovredivou/ne

458

459
povredivosti - svojstvo onoga to je
nepovredivo (up. nepovredivost grani
ca).
nepoznat prid., odr. v. nepoznati - koji
nije poznat; stran, tu.
nepoznanica im. . r. - mat. nepoznata
promjenljiva veliina koju treba odre
diti da bi se rijeila jednaina; ono to
je nepoznato u nekoj situaciji; pitanje,
nepoznavanje im. s. r. - neupuenost u
neto, kad se o neemu ne zna dovoljno
(up. nepoznavanje injenica),
nepozornost im. . r. g. jd. nepozornosti,
instr. jd. nepozornou/nepozornosti ee: nepanja; nemarnost,
nepozvan prid., odr. nepozvani - koji nije
pozvan (npr. u goste),
nepoeljan prid., odr. v. nepoeljni - koji
nije poeljan,
nepoeljno pril. - na nepoeljan nain,
nepoeljnost im. . r., g. jd. nepoeljnosti,
instr. jd. nepozeljnoulnepoeljnosti stanje onoga to je nepoeljno; osobina
onoga koji je nepoeljan,
nepraktian prid., odr. v. nepraktini koji nije praktian; koji se ne pokazuje
svrsishodnim.
nepraktino pril. - na nepraktian nain,
nes vrsi shodan,
nepraktinost im. . r., g. jd. neprakti
nosti, instr. jd. nepraktinou/ne
praktinosti - svojstvo onoga to nije
praktino ili osobina onoga koji nije
praktian.
nepravda im. . r., g. mn. nepravda/
nepravdi - nepostojanje pravednosti ili
pravde; sam in koji nije pravedan,
nepravedan prid., odr. v. nepravedni koji nije pravedan, nepravian,
nepravedno pril. - na nepravedan nain,
bez pravde,
nepravednost im. . r., g. jd. nepraved
nosti, instr. jd. nepravednosulnepravednou - osobina onoga koji je nepra
vedan ili svojstvo onoga to nije pravedno.
n epravi prid. odr. v. - koji nije pravi;
umjetni, krivotvoreni, vjetaki,
nepravian prid., odr. v. nepravini - koji
nije pravian,
nepravino pril. - na nain da nije pravi
no.
nepravinost im. . r., g. jd. nepravino-

ti, instr. jd. nepravinou/nepravi

nosti - osobina onoga koji je nepra
vian ili svojstvo onoga to je nepravi
no.
nepravilan prid., odr. v. nepravilni - koji
nije pravilan,
nepravilno pril. - na nepravilan nain;
neispravno, pogreno,
nepravilnost im. . r., g. jd. nepravilnosti,
instr. jd. nepravilnou - svojstvo ono
ga to je nepravilno,
nepravo pril. - na nain da nije pravo,
nepravo im. s. r. - ono to nije pravo,
neprecizan prid., odr. v. neprecizni - koji
nije precizan, koji je netaan, nedovo
ljno promiljen,
neprecizno pril. - na neprecizan nain,
nepreciznost im. . r., g. jd. neprecizno
sti, instr. jd. nepreciznou/nepreciznosti - osobina onoga koji je neprecizan ili
svojstvo onoga to je neprecizno,
nepreduzetan prid., odr. v. nepreduzetni koji nije preduzetan, koji nee nita da
poduzme.
nepredvidljiv prid., odr. nepredvidljivi koji je nepredvidljiv,
nepredvidljivo pril. - na nepredvidljiv
nain.
nepredvidljivost im. . r., g .jd. nepredvi
dljivosti, instr. jd. nepredvidljivou svojstvo onoga to je nepredvidljivo ili
osobina onoga koji je nepredvidljiv (u
svojim postupcima),
nepredvien prid., odr. v. nepredvieni koji nije predvien, neplaniran,
nepredvieno pril. - na nepredvien na
in.
nepredvienost im. . r., g. jd. nepredvienosti, instr. jd. nepredvienosu!ne
predvieno ti - svojstvo onoga to je
nepredvieno,
nepregledan prid., odr. v. nepregledni koji se ne moe pregledati pogledom;
ogroman, beskrajan; koji nema pregle
dnosti, loe ureen i nejasan (tekst, plan
itd.).
nepreglednost im. . r., g. jd. nepregle
dnosti, instr. jd. nepreglednou/nepreglednosti - svojstvo onoga toje
nepregledno,
neprekinut prid., odr. v. neprekinuti koji nije prekinut,
neprekidan prid., odr. v. neprekidni - koji

nepresunost

se ne prekida; stalan,
neprekidno pril. - bez prekida, ne preki
dajui, bez prestanka, neprestano, ko
ntinuirano,
neprekidnost im. . r., g. jd. neprekidno
sti, instr. jd. neprekidnou!nepreki
dnosti - svojstvo onoga to je neprekid
no.
neprekinutost im. . r., g. jd. neprekinutosti, insr. jd. neprekinuto scu!neprekiniitosti - svojstvo onoga to je nepre
kinuto; mat. svojstvo nekih funkcija da
imaju u bilo kojem intervalu podruja
definicije samo konane vrijednosti,
neprelazan prid., odr. v. neprelazni - koji
nije prelazan; koji se ne moe prei ili
predriblati (o igrau),
neprelaznost im. . r., g. jd. neprelaznosti, instr. jd. neprelaznou/neprelaznosti - svojstvo onoga to je neprelazno.
nepremostiv prid., odr. v. nepremdtivi koji se ne moe premostiti; koji se ne
moe savladati; nerjeiv,
nepremostivost im. . r., g. jd. nepremostivosti, instr. jd. nepremostivou/nepremd Stiv osti - svojstvo onoga to je
nepremostivo,
neprenosiv prid., odr. v. neprendsivi koji se ne moe prenositi,
neprenosivost im. . r., g. jd. neprenosivosti, instr. jd. neprenosivosu/neprenosivosti - svojstvo onoga to je ne
prenosivo,
neprepoznatljiv prid., odr. v. neprepo
znatljivi - koji nije prepoznatljiv,
neprepoznatljivo pril. - na neprepoznat
ljiv nain.
neprepoznatljivost im. . r., g. jd. ne
prepoznatljivosti, instr. jd. neprepoznatljivou/neprepoznatljivosti - svo
jstvo onoga to je neprepoznatljivo,
nepreraen prid., odr. v. nepreraeni koji nije preraen; sirov, izvoran,
neprestan prid., odr. v. neprestani - koji
ne prestaje; stalan, neprekidan,
neprestance pril. - neprestano,
neprestano pril. - bez prestanka; nepre
kidno, stalno, neprestance,
nepresuan prid., odr. v. nepresuni - koji
ne moe presuiti; neiscrpan,
nepresunost im. . r., g. jd. nepresunosti, instr. nepresunou/nepresunosti -

nepretenciozan
svojstvo onoga stoje nepresuno,
nepretenciozan prid., odr. v. nepretencidznl - koji nije pretenciozan, koji nema
velikih ambicija; skroman, nezahtjevan.
nepretencioznost im. . r., g. jd. nepretencioznosti, instr. nepretenciznou/
nepretencioznosti - osobina onoga koji
je nepretenciozan ili svojstvo onoga to
je nepretenciozno.
nepretpostavan prid., odr. v. nepretpostavni - koji nije ili se ne moe
pretpostaviti,
nepretpostavljiv prid., odr. v. nepretpostavljivi - nepretpostavan.
nepretpostavnost im. . r., g. jd. nepretpostvnosti, instr. nepretpostvnou/
nepretpostavnosti - fil. metodiki ideal
znanstvenoga istraivanja koji zahtijeva
neovisnost o pretpostavkama izvan nje
ga samoga,
neprevodiv prid., odr. v. neprevddivi koji se ne moe prevesti s jednog jezika
na drugi (o izrazima, tekstovima, knji
evnim i drugim djelima),
neprevodivo pril. - na nain da nije prevodivo.
neprevodivost im. . r., g. jd. neprevddivosti, instr. neprevddivou/neprevddivosti - svojstvo ega koje se oituje u
nemogunosti da se prevede (ob. o tek
stu, knjievnom djelu i sl.),
nepreivai/nepreivari im. m. r. mn. zool. podred sisara iz reda parnoprstaa
koji ne preivaju hranu (vodeni konji i
svinje).
nepribran prid., odr. v. nepribrani - koji
nije pribran; smeten, zbunjen, dekoncentriran.
nepribrano pril. - bez pribranosti; smete
no.
nepribranost im. . r., g. jd. nepribranosti, instr. nepribranou/nepribranosti osobina ili stanje onoga koji je nepri
bran.
neprihvaanje im. s. r. - odbijanje da se
ta prihvati, primi, usvoji,
neprihvaenost im. . r., g. jd. neprihvaenosti, instr. jd. neprihvaenou/neprihvaenosti - stanje ili poloaj onoga
koji nije prihvaen (ob. koji nije pri
hvaen u drutvu i sl.),
neprihvatljiv prid., odr. v. neprihvatljivi koji se ne moe prihvatiti, koji ne

461

460
dolazi u obzir da se prihvati,
neprihvatljivo pril. - tako da nije prihvat
ljivo.
neprihvatljivost im. . r., g. jd. neprihvat
ljivosti,, instr. jd. neprihvatljiv os tu /
neprihvatljivosti - svojstvo onoga to je
neprihvatljivo,
neprijatan prid., odr. v. neprijatni neugodan, nelagodan,
neprijatno pril. - neugodno, nelagodno,
neprijatnost im. . r., g. jd. neprijatnosti,
instr. neprijatnosu/neprijatnosti - oso
bina onoga to nije prijatno, neugod
nost, nelagoda,
neprijatelj im. m. r. - onaj koji je protiv
nekoga; koji kome eli ili nanosi zlo,
bolest, nesreu; protiv koga se vodi rat.
neprijatelj ica im. . r. - ena neprijatelj,
neprijatelj i in prid. - koji pripada nepri
jatelj ici.
neprijateljski prid. odr. v. - koji se odno
si na neprijatelja,
neprijateljski npril. - na nain neprija
telja.
neprijateljstvo im. sr. r. g. mn. neprija
teljstava/neprijateljstva - neprijateljski
odnos ili osjeaj prema kome; ratni
sukob izmeu neprijatelja,
neprijazan prid., odr. v. neprijazni - koji
nije prijazan; neljubazan,
neprijemiv prid., odr. v. neprijemiv! koji nije prijemiv,
neprijemivost im. . r., g. jd. neprijemivosti, instr. jd. neprijemivou/neprijemivosti - svojstvo onoga to je
neprijemivo ili osobina onoga koji je
neprijemiv,
neprikladan/neprikladan prid., odr. v.
neprikladnitneprikladm - koji ne odgo
vara svrsi, namjeni, veliini, eljenom
trajanju itd.; nepodesan,
neprikladnost im. . r., g. jd. neprikladnosti, instr. jd. neprikladnou/neprikladnosti - osobina onoga koji je
neprikladan ili svojstvo onoga to je
neprikladno,
neprikosnoven prid. (stsl.), odr. v. neprikosndveni - koji ne podlijee promi
ljanju ni razlonoj analizi, koji je una
prijed postavljen kao ispravan, koji je
unaprijed poteen svih kritici ili ana
lizi svojstvenih mjerila; nepovrediv,
nedodirljiv.

neprikosnoveno pril. (stsl.) - na nepriko

snoven nain; nepovredivo, nedodirlji
vo.
neprikosnovenost im. . r. (stsl.) g. jd.
neprikosnoveno ti, instr. jd. neprikosndvenou/neprikosndvenosti - svoj
stvo onoga to je neprikosnoveno,
neprilagodljiv prid., odr. v. neprilagddljivi- koji se ne moe prilagoditi,
neprilagodljivo pril. - na neprilagodljiv
nain.
neprilagodljivost im. . r., g. jd. neprilagddljivosti, instr. jd. neprilagddljivou/neprilagddljivosti - osobina onoga
koji je neprilagodljiv ili svojstvo onoga
to je neprilagodljivo,
neprilian prid., odr. v. neprilini - koji
nije prikladan u nekoj prilici, koji ne
odgovara okolnostima i obiajima,
neprflinost im. . r., g. jd. neprilino ti,
instr. jd. neprilinou/neprilinosti svojstvo onoga to je neprilino,
neprilika im. . r., dat. jd. neprilici neugodan dogaaj, tekoa, nezgodna
situacija.
neprimjenljiv/neprimjenjiv prid., odr. v.
neprimjenljivi/neprimjenjivi - koji se ne
moe primijeniti; neprovediv, neupora
bljiv.
neprimjenljivost/neprimjenjivost im. .
r., instr. jd. neprimjenljivou/neprimjenljivosti i neprimjenjivou/neprimjenjivosti - svojstvo onoga to je neprimjenljivo.
neprimjeren prid., odr. v. neprimjereni koji nije primjeren; koji ne odgovara,
neprimjereno pril. - na neprimjeren na
in; neodgovarajue,
neprimjerenost im. . r., g. jd. neprimje
renosti, instr. jd. neprimjerenosu/neprimjerenosti - svojstvo onoga to je
neprimjereno, osobina onoga koji je
neprimjeren,
neprimjetan prid., odr. v. neprimjetni koji se ne primjeuje,
neprimetljiv prid., odr. v. neprimjetljiv! koji se ne moe primijetiti,
neprimjetljivost im. . r., g. jd. neprimjetljivosti, instr. jd. neprimjetljivou/
neprimjetljivosti - osobina onoga koji je
neprimjetljiv ili stanje onoga to je
neprimjetljivo.
neprimjetno pril. - na neprimjetan nain;

neprirodan

nevidljivo.
neprimjetnost im. . r., g. jd. neprimjetnosti, instr. jd. neprimjetnou/
neprimjetnosti - osobina onoga koji je
neprimjetan ili stanje onoga to je
neprimjetno,
neprincipijelan prid., odr. v. neprincipi
je ln i- koji ne odgovara naelu, koji nije
dosljedan principu; nenaelan.
neprincipijelno pril. - bez principa, ne
dosljedno.
neprincipijelnost im. . r. g. jd. neprincipijelnosti, instr. jd. neprincipijelnou/
neprincipijelno ti - svojstvo onoga to
je neprincipijelno ili osobina onoga koji
je neprincipijelan; nenaelnost.
nepripravan prid., odr. v. nepripravni koji nije pripravan,
n ep rip ravan prid., odr. v. nepripravljeni - nepripremljen.
nepripravljenost im. . r., instr. jd. nepripravljenou/nepripravljenosti - stanje
onoga koji je nepripravljen ili onoga to
je nepripravljeno.
nepripravno pril. - nespremno, nepripremljeno.
nepripravnost im. . r., g. jd. nepriprav
nosti, instr. jd. nepripravnou/nepriprvnosti - svojstvo onoga to je
nepripravno ili osobina onoga koji je
nepripravan,
nepripremljen prid., odr. v. nepripremIjeni - koji se nije pripremio za neto,
za koji nisu izvedene potrebne radnje
da bi sluio svrsi,
nepripremljenost im. . r., g. jd. nepri
premljenosti, instr. jd. nepripremljenou/nepripremljenosti - stanje onoga
koji je nepripremljen ili onoga to je
nepripremljeno.
neprireen prid., odr. v. nepriredeni koji nema potrebnih povoljnih okolno
sti, kojemu nisu prethodile predradnje
ili pripreme; nepripremljen.
neprireenost im. . r., g. jd. nepriredenosti, instr. jd. neprireenon/neprireenosti - stanje onoga koji je nepri
reen i onoga to je neprireeno.
neprirodan prid., odr. v. neprirodni - koji
se ne ponaa prirodno; usiljen, izvjeta
en, utogljen, krut, afektiran; koji nije
u prirodnoj veliini ili drugim svoj
stvima ne odgovara uobiajenim mje-

neprirodno
rilima i sl.
neprirodno pril, - na neprirodan nain,
neprirodnost im. . r., g. jd. neprirodno
sti, inst. jd. neprirodnou/neprirodnosti - osobina onoga koji nije prirodan ili
svojstvo onoga to nije prirodno,
nepristajanje im. s. r. odbijanje sudjelo
vanja u emu.
nepristojan prid., odr. v. nepristojni - koji
nije pristojan,
nepristojno pril. - na nepristojan nain,
nepristojnost im. . r., g. jd. nepristojno
sti, inst. jd. nepristjnou - osobina
onoga koji je nepristojan ili svojstvo
onoga to je nepristojno,
nepristran prid., odr. v. nepristrani - koji
nije pristran; objektivan,
nepristrano pril. - na nepristran nain,
objektivno,
nepristranost im. . r., g. jd. nepristrano
sti, instr. nepristranou/nepristranosti
- osobina onoga koji je nepristran ili
svojstvo onoga to je nepristrano.
nepristupaan prid., odr. v. nepristupani
- koji nije pristupaan,
nepristupano pril. - na nepristupaan
nain; odbojno, zatvoreno, nekomunikativno.
nepristupanost im. . r., g. jd. nepristupanosti, instr. jd. nepristupanou/
nepristupano ti - svojstvo onoga to je
nepristupano ili osobina onoga koji je
nepristupaan,
neprivreda im. .r. - ukupnost djelatnosti
koje ne proizvode materijalna dobra,
oni koji ive od prorauna ili dotacija
(npr. prosvjeta, zdravstvo),
neprivredni prid. odr. v. - koji se ne
odnosi na privredu,
nepriznat prid., odr. v. nepriznati - koji
nije priznat,
neprobavljen prid., odr. v. neprdbavljeni
- koji nije proba vij en.
neprobavljiv prid., odr. v. neprobavljivi koji se ne moe probaviti, prenes. koji
je neugodan; nepodnoljiv, dosadan,
neprobavljivost im. . r., g. jd. neprobavljivosti, instr. jd. neprobavljivosu/
neprobavljivosti - svojstvo onoga to je
neprobavljivo ili osobina onoga koji je
neprobavljiv,
neprobitaan prid., odr. v. neprobitani koji nije probitaan, koji nije prodoran..

463

462
neprobitano pril. - na neprobitaan
nain, tako da ne bude probitano,
neprobitanost im. . r., g. jd. neprobita
no ti, instr. neprobitanou/ neprobi
tanost i - svojstvo onoga to je nepro
bitano.
neprobojan prid., odr. v. neprobojni koji nije probojan,
neprobojnost im. . r., g. jd. neprobojno
sti, instr. neprobojnou/neprobojnosti
- svojstvo onoga to je neprobojno ili
osobina onoga koji je neprobojan,
neprocesuiranje im. s. r. (lat.) - pravn.
in ili postupak kojim se ne otvara
proces, izbjegavanje ili odgaanje da se
ta podvrgne pravnom procesu,
neprocjenjiv prid., odr. v. neprocjenjivi koji nije procjenjiv, izuzetno vrijedan,
dragocjen.
nepromenjivost im. . r., g. jd. neprocjenjivosti, instr. neprocjenjivou/neprocjenjivosti - svojstvo onoga to je ne
procjenjivo,
neproien prid., odr. v. neproieni koji nije proien, koji je prljav,
neproienost im. . r., g. jd. neprdienosti, instr. neprdienou/neprdienosti - svojstvo onoga to je nepro
ieno.
neprodan prid., odr. v. neprodani - koji
nije prodan, koji je ostao nakon prodaje.
neproduktivan prid. (lat.), odr. v. nepro
duktivni - neproizvodan, koji nedo
voljno proizvodi, koji ne daje dobit ili
proizvod u koliini koja bi se isplatila,
od kojega nema koristi,
neproduktivnost im. . r. (lat.), g. jd.
neproduktivno st i, instr. neproduktivnou/neproduktivnosti - svojstvo onoga
to je neproduktivno ili osobina onoga
koji je neproduktivan, neproizvodnost.
neprofesionalac im. m. r. (lat.), g. jd.
neprofesionalca, n. mn. neprofesio
nalci, g. mn. neprofesionalaca - onaj
koji u nekom poslu nije profesionalac;
onaj koji ne obavlja svoj posao sa
vjesno, vjeto i temeljito,
neprofesionalan prid. (lat.), odr. v. ne
profesionalni - koji nije profesionalan;
koji nije dobar u poslu,
neprofesionalka im. . r. (lat.), g. mn.
neprofesionalki - ena neprofesionalac.

neprofesionalno pril. (lat.) - bez profesi

onalnosti; nesavjesno, neodgovorno,
nevjeto.
neprofesionalnost im. . r., instr. jd.
neprofesionalnou/neprofesionalnosti
- osobina onog to nije profesionalno ili
onoga koji nije profesionalan.
neprofltan prid., odr. v. neprofitni - koji
ne ostvaruje profit, koji nije usmjeren
na profit.
neprohodan prid., odr. v. neprdhodni koji nije prohodan,
neprohodnost/neprohodnost im. . r.,
instr. jd. neprohodnou/neprohdnosti
i neprdhodnou/neprdhodnosti - svoj
stvo onoga toje neprohodno,
neproizvodan prid., odr. v. neproizvodni
- koji nije proizvodan, koji ne pro
izvodi; neproduktivan, neisplativ.
neproknjien prid., odr. v. neproknjizeni
- koji nije unesen u slubene knjige,
koji nije evidentiran.
neprolazan/neprolazan prid., odr. v. ne
prolazni/neprolazni - koji ne prolazi,
trajan, vjean; kojim se ne moe proi;
neprohodan; koji ne omoguuje prolaz,
neprolaznost im. . r., g. jd. neprolaznosti, instr. jd. neprolaznou/neprolaznosti - svojstvo onoga to je neprolaz
no, vjenost,
neproliferacija im. . r. (lat.) - neirenje;
odnosi se na spreavanje irenja nukle
arnog oruja,
nepromijenjen prid., odr. v. nepromijenjeni- koji nije promijenjen; isti.
nepromijenjenost im. . r., g. jd. nepromijenjenosti, instr. jd. nepromijenjenoulneprmijenjenosti - stanje onoga
to je nepromijenjeno,
nepromjenljiv prid., odr. nepromjenljivi koji nije promjenljiv; gram. vrsta rijei
koje se ne mijenjaju (prilozi, prijedlozi,
veznici, usklici, estice),
nepromjenljivica im. . r. - konstanta,
nepromjenjiv prid., odr. v. nepromjenjivi
- nepromjenljiv,
nepromjenjivo pril. - nepromjenljivo,
nepromjenjivost im. . r., g. jd. nepro
mjenjivosti, instr. nepromjenjivou/ne
promjenjivosti - svojstvo onoga to je
nepromjenljivo.
nepromiljen prid., odr. v. neprdmiljeni
- koji nije promiljen, brzoplet, lahko

neprovjereno

mislen, na brzu ruku.

nepromiljeno pril. - na nepromiljen
nain.
nepromilj enost im. . r., g. jd. nepromiljenosti, instr. jd. nepromilj enou/
neprdmiljenosti - postupak onoga koji
je nepromiljen ili svojstvo onoga toje
nepromiljeno,
nepromoiv prid., odr. v. nepromdivi koji ne moe promoiti, koji ne propu
ta vodu, kiu.
nepromoivost im. . r., g. jd.
nepromdivosti, instr. jd. nepromoivou/nepromdivosti - svojstvo onoga to
je nepromoivo,
nepropisan prid., odr. v. nepropisni - koji
nije u skladu s propisima,
nepropisan prid., odr. nepropisani - koji
nije propisan; neobavezan, fakultativan,
nepropisno pril. - na nepropisan nain,
nepropustan prid., odr. v. nepropusni koji nije propustan,
nepropusnost im. . r., g. jd. nepropusnosti, instr. jd. nepropusnou/nepropusnosti - svojstvo onoga to je nepro
pusno.
neprosperitetan prid. (lat.), odr. v. neprosperitetni - koji nema izgleda da ostvari
bilo kakav napredak,
neprosvijeen prid., odr. v. neprdsvijeeni - koji nije prosvijeen,
neprosvijeenost im. . r., g. jd. neprosvijecenosti, instr. neprdsvijeenou/
neprosvijeenosti - osobina onoga koji
nije prosvijeen, koji je neuk.
neprotoan prid., odr. v. neprotoni - koji
nije protoan,
neprotonost im. . r., g. jd. neprotonosti, instr. jd. neprotonou/neprotono ti - svojstvo onoga to je
neprotono.
neprovediv prid., odr. v. neprovedivi koji se ne moe provesti,
neprovidan prid., odr. v. neprovidni - koji
nije providan; neproziran, mutan,
neprovidnost im. . r., g. jd. neprovidnosti, instr. jd. neprovidnou/ neprovidnosti - svojstvo onoga to je neprovidno.
neprovjeren prid., odr. v. neprovjereni koji nije provjeren,
neprovjereno pril. - na neprovjeren na
in.

neproziran
neproziran prid., odr. v. neprozirni neprovidan; prenes. koji se teko prozire, koji se teko otkriva,
neprozirno pril. - na neproziran nain,
neprozirnost im. . r., g. jd. neprozirno
sti, instr. jd. neprozirnou/neprozirnosti - svojstvo onoga to je neprozirno.
Neptun im. m. r., g. jd. Neptuna - rimski
bog mora, sin Saturna i Reje, Jupiterov
brat; poistovijeen s grkim Posejdonom; astron, planeta Suneva sistema,
neptunij im. m. r. (nlat.) - hem. umjetno
dobiveni radioaktivni element (Np,
atomski broj 93); srebmobijeli metal iz
grupe transurana.
nepucavci im. m. r. mn. - bot. biljni plo
dovi (kotunica, orai) koji se u
zrelom stanju ne otvaraju niti dijele.
nepun prid., odr. nepuni - koji nije (sas
vim) pun; nepotpun; nenavren.
nepunoznanica im. . r. - lingv. nepunoznana rije (veznik, prijedlog, uzvik,
estica).
nepua im. m. r., g. jd. nepuaa - onaj
koji nikada ne pui duhan ili koji je
ostavio puenje,
nepuaev prid. - koji pripada nepuau.
nepuaica im. . r. - ona koja ne pui.
nepuakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
nepuae.
nepuaki pril. - kao nepua, na nain
nepuaa.
nerabljen prid., odr. v. nerabljeni - koji
nije rabljen, neupotrebljavan, nov.
nerabljenost im. . r., g. jd. nerabljenosti,
instr. jd. nerabljenou/nerabljenosti svojstvo onoga sto je nerabljeno.
neracionalan prid. (lat.), odr. v. nera
cionalni - koji se ne zasniva na razumu,
koji se opire logikim razlozima, za
kljucima i razmiljanjima; iracionalan,
nerazuman,
neracionalno pril. (lat.) - na neracionalan
nain; iracionalno, nerazumno,
neracionalnost im. . r. (lat.), g. jd. nearcionlnosti, instr. jd. neracionlnou/
neracionlnosti - osobina onoga koji je
neracionalan ili svojstvo onoga to je
neracionalno.
nerad im. m. r. - stanje kad se ne radi ili
kada se ne eli raditi,
neradni prid. odr. v. - koji nije radni, koji
nije predvien za rad.

465

464
nerodnica im. . r. - ena neradnik,
neradniln prid. - koji pripada neradnici,
neradnikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na neradnike,
neradniki pril. - kao neradnik, na nain
neradnika.
neradnik im. m. r., vok. jd. neradnie, n.
mn. neradnici - onaj koji nee raditi,
koji ljenari, koji nije dobar radnik,
neradnltvo im. s. r. - stanje kad se ne
radi koliko je potrebno; ljenarenje,
nerad; ukupno svi koji ne rade, svi ne
radnici.
nerado pril. - bez volje, bez radosti, s
ustezanjem,
nerafiniran prid. (fr.), odr. v. nerafinirani
- koji nije rafiniran, neproien,
nerahat prid. (ar.) - koji nije rahat,
nespokojan, uznemiren,
neraskidiv/neraskidljiv prid., odr. v. neraskidivi/neraskidljivi - koji se ne moe
raskinuti, koji se ne raskida, vrsto spo
jen.
neraskidivost/neraskidljivost im. . r.,
instr. jd. neraskid(lj)ivou/ neraskid(Ij)ivosti - svojstvo onoga to je neraskidivo.
neraspoloen prid., odr. v. neraspdlozeni
- koji nije raspoloen; neveseo, tuan,
koji nije naklonjen; nesklon.
neraspoloeno pril. - na neraspoloen
nain; tuno, neveselo,
neraspoloenost im. . r., g. jd. neraspoloenosti, instr. neraspdlozenou/neraspdlozenosti - stanje onoga koji je ne
raspoloen,
nerastavljiv prid., odr. v. nerastavljivi koji se ne moe rastaviti na dijelove,
neraien prid., odr. v. neraieni koji nije raskren ili oien; koji je
nejasan; koji nije izveden na istac,
neraienost im. . r., g. jd. neraienosti, instr. jd. nerdienou/neraienosti - stanje onoga to nije raieno.
neratoboran prid., odr. v. neratoborni koji nije ratoboran,
neratobornost im. . r., g. jd. neratobrnosti, instr. neratobrnoulneratobornosti - osobina onoga koji je nerato
boran.
neravnopravan prid., odr. v. neravno
pravni - koji nije ravnopravan, koji

nema ista prava; nejednakopravan.

neravnopravnost im. . r., g. jd. neravnoprvnosti, instr. jd. neravnopravnou./
neravnopravnosti - osobina ili stanje
onoga koji je neravnopravan,
nerazborit prid., odr. v. nerazboriti - koji
nije razborit,
nerazborito pril. - na nerazborit nain,
nerazboritost im. . r., g. jd. nerazboritosti, instr. jd. nerazboritoul
nerazborito ti - osobina onoga koji je
nerazborit.
nerazdijeljen prid., odr. v nerazdijeljeni koji nije razdijeljen, koji je u komadu,
nerazdijeljenost im. . r., g. jd. nerazdijeIjenosti, instr. jd. ne razdijeljeno u/nerazdijeljenosti - stanje onoga to je
nerazdijeljeno.
nerazdruiv prid., odr. v. nerazdruzivi koji se ne moe razdruiti.
nerazdruivost im. . r. g. jd. nerazdruzivosti, instr. nerazdruivou/nerazdruzivosti - osobina jonoga koji je ne
razdruiv ili svojstvo onoga to je ne
razdruivo,
nerazdvojan prid., odr. v. nerazdvdjni koji se ne razdvaja od koga, koji je
uvijek zajedno s kim.
nerazdvojiv prid., odr. v. nerazdvjivi koji se ne moe razdvojiti,
nerazdvojivost im. . r., g. jd. nerazdvdjivosti, instr. jd. nerazdvdjivou/nerazdvdjivosti - osobina onoga koji je neraz
dvojiv ili svojstvo onoga to je neraz
dvojivo.
nerazdvojnost im. . r., g. jd. nerazdvjnosti, instr. nerazdvojnou/ nerazdvojnosti - osobina onoga koji je neraz
dvojan.
nerazgovijetan prid., odr. v. nerazgo
vijetni - koji nije razgovijetan; nerazu
mljiv.
nerazgovijetno pril. - na nerazgovijetan
nain.
nerazgovijetnost im. . r., g. jd. nerazgo
vijetno ti, instr. jd. nerazgovijetnou/
nerazgovijetno ti - svojstvo onoga to
je nerazgovijetno.
nerazlikovanje im. s. r. - neuoavanje
razlika; neraspoznavanje, nerazumije
vanje.
nerazluiv prid., odr. v. nerazluivi - koji
se ne moe razluiti, odijeliti.

nerazumijevanje

nerazluivost im. . r., g. jd. nerazJuivosti, instr. jd. nerazluivou/nerazluivosti - svojstvo onoga to je nerazlu
ivo.
nerazmjer im. m. r. - nesrazmjer, nesklad
dijelova cjeline,
nerazmrsiv prid., odr. v. nerazmrsivi koji se ne moe razmrsiti; nerazveziv,
nerazrjeiv.
nerazmrsivost im. . r., g. jd. nerazmrsivosti, instr. nerazmrsivou/nerazmrsivosti - svojstvo onoga to je neraz
mrsivo.
nerazoriv prid., odr. v. nerazorivi - koji
nije razoriv, koji se ne moe razoriti,
unititi.
nerazraen prid., odr. v. nerazraeni koji nije razraen; jednostavan, tur,
nedovren,
nerazraenost im. . r., g. jd. nerazrae
nosti, instr. jd. nerazraenou/nerazraenosti - svojstvo onoga to je nerazraeno.
nerazrijeen prid., odr. v. nerazrijedeni
- koji nije razrijeen, opr. razrijeen,
nerazrijeenost im. . r., g. jd. nerazrijeenosti, instr. jd. nerazrijeenou/nerdzrijeenosti - svojstvo onoga to je
nerazrij eeno.
nerazrijeen prid., odr. v. nerazrijeeni koji nije rijeen, opr. razrijeen,
nerazrijeenost im. . r., g. jd. nerazrijeenosti, instr. nerazrijeenou/nerazrijeenosti - svojstvo onoga to je
nerazrijeeno,
nerazrjeiv prid., odr. v. nerazrjeivi koji nije razrjeiv, koji se ne moe ra
zrijeiti.
nerazreivost im. . r., g. jd. nerazrjeivosti, instr. jd. nerazrjeivou/nerazrjeivosti - svojstvo onoga to je nerazrjeivo.
nerazruiv prid., odr. v. nerazruivi - koji
se ne da razruiti; prenes. koji je vrlo
vrst, jak, trajan (o prijateljstvu); nena
ru iv .
nerazreivost im. . r., g. jd. nerazrei
vost, instr. nerazruivou/ nerazrei
v o st - svojstvo onoga to je nerazruivo.
nerazuman prid., odr. v. nerazumni - koji
nije razuman,
nerazumijevanje im. s. r. - pomanjkanja

nerazumnica
interesa ili osjeaja za drugoga, neshva
anje.
nerazumnica im. . r, - ona koja je ne
razumna.
nerazum nikl prid. odr. v. - koji se
odnosi na nerazumnike.
nerazumnlk im. m. r., vok. jd. nerazumnie, n. mn. nerazumnici - onaj
koji je nerazuman,
nerazumnost im. . r., g. jd. nerazum nosti, instr. jd. nerazumnou/nerazumnosti - osobina ili postupak ono
ga koji je nerazuman; nerazboritost.
nerazumljiv prid., odr. v. nerazumljivi koji nije razumljiv,
nerazumljivo pril. - na nerazumljiv na
in; zamreno,
nerazumljivost im. . r., g. jd. nerazum
ljivosti, instr. jd. nerazumljivou/nerazumljivosti - svojstvo onoga to je
nerazumljivo,
nerazvijen prid., odr. v. nerazvijeni - koji
nije razvijen, koji je zaostao u razvoju;
ekon. drave na niskom stupnju ekono
mskog razvoja; zemlje u razvoju,
nerazvijenost im. . r., g. jd. nerazvije
nosti, instr. jd. nerazvijenou/nerazvijenosti - stanje onoga koji je nerazvijen
ili svojstvo onoga to je nerazvijeno,
nerazvonjen prid., odr. v. nerazvodnjeni
- kojemu nije dodana voda radi ra z r e
ivanja; koji je autentian, originalan,
nerazvonjenost im. . r., g. jd. nerazvodnjenosti, instr. jd. nerazvodnjenoul
nerazvodnjenosti - stanje i svojstvo
onoga to nije razvodnjeno.
nerc im. m. r. (njem.), n. mn. nerevi mala ruska vidra; krzno te ivotinje,
nerealan prid. (lat.), odr. v. nerealni koji se ne zasniva na stvarnosti, nestva
ran; koji se ne moe ostvariti; neostva
riv, iluzoran,
nerealno pril. (lat.) - lieno osjeaja za
stvarno, nemogue, neostvarljivo.
nerealnost im. . r. (lat.), g. jd. nerelnoti, instr. jd. nerelnou/ nerelnosti osobina onoga koji je nerealan ili svoj
stvo onoga to je nerealno,
nerealizlran/nerealizovan prid. (lat.),
odr. v. ne realizirani/ne realizovani - ko
ji se nije realizirao, zgoditak koji nije
postignut.
nerealiztranost/nerealizovanost im. . r.

467

466
(lat.), instr. jd. nerealiziranou/nerealiziranosti i nerealiovanou/ nerealizovanosti - stanje onoga to nije reali
zirano.
nered im. m. r. - stanje bez reda; neured
nost, zaputenost; naruavanje reda na
javnom mjestu,
neredovan prid., odr. v. neredovni - koji
nije redovan, neredovit,
neredovno pril. - neredovito,
neredovit prid. odr. v. nereddviti - koji
nije redovit, neredovan,
neredovito pril. - na neredovit nain; po
vremeno, neredovno,
neredovitost im. . r., g. jd. nereddvitosti,
instr. jd. nereddvitou/nereddvitosti osobina onoga koji je neredovit ili svoj
stvo onoga to je neredovito,
neredovnost im. . r., instr. jd. neredovnou/neredvnosti - osobina onoga ko
ji je neredovan; stanje onoga to je
neredovno,
neregularan prid. (lat.), odr. neregularni
- koji nije u skladu sa zakonskim pro
pisima, pravdom, redom, navikama.
neregularnost im. . r., g. jd. neregular
nosti, instr. jd. neregulrnou/neregularnosti - svojstvo onoga to je nere
gularno.
nerejld im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. nerejida
- astron, mjesec u orbiti Neptuna.
nerentabilan prid. (fr.), odr. v. nerenta
bilni - koji nije rentabilan.
n eren tab iln o st im. . r. (fr.), g- jd. neren
tabilnosti, instr. nerentabilnou/nerentabilnosti - svojstvo onoga to je ne
rentabilno.
Neretljanin im. m. r., n. mn. Neretljani pripadnik slavenskog plemena koje se u
7. st. naselilo u podruju od Neretve do
Cetine i susjedne otoke, od 9. st. orga
niziraju se u Neretvansku kneevinu.
Neretljanka im. . r. - pripadnica
Neretljana.
Neretva im. . r. - rijeka koja izvire u
Boru, tee kroz Hercegovinu i ulijeva
se u Jadransko more kod Ploa.
Neretvanin im. m. r., n. mn. Neretvani stanovnik naselja u dolini Neretve.
Neretvanka im. . r., dat. jd. Neretvanki stanovnica naselja u dolini Neretve,
neretvanski prid. - koji se odnosi na
Neretvu i Neretvane.

nerezident im. m. r. (lat.), g. mn. ne rezidenatd - onaj za koga se smatra da ne

ivi i ne radi stalno na podruju drave
u kojoj prebiva,
nerezidentan prid. (lat.), odr. nerezidentni - koji nema stalni boravak; ekon.
raun inostranih fizikih i pravnih oso
ba otvoren kod poslovne banke ili neke
druge financijske institucije u zemlji,
nergi im. m. r. (perz.) - bot. vrsta krizanteme iz porodice glavoika.
nerijeen prid., odr. v. nerijeeni - koji
nije rijeen; bez pobjednika (o utakm i
ci), rezultat dvaju jednakih protivnika,
neodluen.
nerijeeno pril. - bez odluke, bez rjeenja;
s jednakim rezultatom; neodlueno,
nerijeenost im. . r., g. jd. nerijeeno ti,
instr. jd. nerijeenou/nerijeenosti stanje onoga to je nerijeeno,
nerijetko pril. - esto, prilino esto, u
mnogim prilikama, nije rijedak sluaj
(da se to dogodi, nae itd.),
neritmian prid. (gr.), odr. v. neritm ini
- koji nije ritmian,
neritminost im. . r. (gr.), instr. jd.
neritminou/neritminosti - svojstvo
onoga to je neritmino.
nerizian prid. (tal.), odr. v. nerizini koji nije rizian; siguran,
nerizino pril. (tal.) - na nerizian nain,
bez rizika.
nerjeiv prid., odr. v. nerjeivi - koji nije
rjeiv.
nerjeivost im. . r., g. jd. nerjeivo ti,
instr. nerjeiv oulnerjeiv osti - svoj
stvo onoga to nije rjeivo,
nerodan prid., odr. v. nerodni - koji nije
rodan.
nerodica im. . r. - doba kad slabo raa,
kad je lo urod na poljima i njivama,
narodnost im. . r., g. jd. nerodnosti,
instr. jd. nerodnou/nerodnosti - svoj
stvo onoga toje nerodno.
neroen prid. odr. v. neroeni - koji nije
roen.
nerotkinja im. . r. - ena koja ne moe
roditi iz biolokih razloga,
nertera im. . r. (gr.) - podzemni dio
biljke; korijen ili gomolj.
nerv im. m. r. (lat.), g. mn. nerava - ivac,
dio ivanog ili nervnog sistema u
organizmu kojim se prenose podraaji.

nesamostalnost

nervatura im. . r. (lat.) - anat. ivani

sistem; bot. raspored ilica na liu.
nervik im. m. r. (lat.), n. mn. nervici razg. onaj koji se lahko nervira, koji je
sklon uzrujavanju; neurotik, ivac,
ivo.
nerviranje gl. im. s. r. od nervirati.
nervirati (se) nesvr. (lat.), prez. nervi
ram (se) - ii komu na ivce, uzrujavati
koga, uznemiravati, ivcirati; biti u sta
nju napetih ivaca, uzrujavati se, ivci
rati se.
nervni prid. (lat.) - koji se odnosi na
nerve, koji pripada nervima,
nervoza im. . r. (lat.) - stanje ivane
napetosti; razdraljivost, nespokojstvo,
neuroza..
nervozan prid. (lat.), odr. v. nervozni koji se nervira, koji je slabih ivaca;
razdraljiv, uzrujan, ivan,
nervozno pril. (lat.) - na nervozan nain,
razdraljivo, ivano,
nesabran prid., odr. v. nesabrani - pren.
koji nije sabran; rastresen,
nesabrano pril. - na nesabran nain; rasterseno.
nesabranost im. . r., instr. jd. nesabranou/nesabranosti - stanje onoga koji
je nesabran,
nesaglasan prid., odr. v. nesaglasni - koji
nije saglasan, nesuglasan,
nesaglasno pril. - na nesaglasan nain,
nesuglasno.
nesaglasnost im. . r., instr. jd. nesaglasnou/ne saglasno ti - stanje onoga to
je nesaglasno, nesuglasnost.
nesaglediv prid., odr. v. nesagledivi - koji
se ne moe sagledati, koji nema kraja,
kojemu se ne vidi mjera, intenzitet ili
kraj.
nesagledivost im. . r., instr. jd. nesaglediv oul nesaglediv osti - svojstvo onoga
to je nesagledivo.
nesagoriv prid., odr. v. nesagorivi - ne
izgoriv.
nesam ostalan prid., odr. v. nesam ostalni
- koji se ne odlikuje dovoljnom samo
stalnou ili nije nimalo samostalan,
nesam ostalno pril. - na nesamostalan na
in.
nesam ostalnost im. . r., g. jd. nesamo
stalnosti, instr. jd. nesamostlnoul
nesamostlnosti - svojstvo onoga koji

nesanica

469

468

je nesamostalan ili onoga to je ne

samostalno,
nesanica im. . r. - nedostatak sna, besa
nica.
nesavitljiv prid., odr. v. nesavitljivi - koji
se ne moe savijati; prenes. odluan,
nesalomljiv, postojan,
nesavitljivo pril. - na nesavitljiv nain;
odluno.
nesavitljivost im. . r., g. jd. nesavitljivosti, instr. jd. nesavitljivou/nesavitljivosti - osobina onoga koji je
nesavitljiv ili svojstvo onoga to je
nesavitljivo.
nesavjestan prid., odr. v. nesavjesni - koji
nije savjestan,
nesavjesno pril. - na nesavjestan nain raditi.
nesavjesnost im. . r., g.jd. nesavjesnosti,
instr. jd. nesvjesnou/nesvjesnosti osobina onoga koji nije savjestan,
nesavladiv/nesavladljiv prid., odr. v. nesavladivi/nesavladljivi - koji se ne mo
e savladati,
nesavladivo/nesavladljivo pril. na nesav
ladiv nain.
nesavladivost/nesavladljivost im. . r.,
instr. jd. nesavladivou/nesavladivosti
i nesavladljivou/nesavladljivosti osobina onoga koji je nesavladiv ili
svojstvo onoga to je nesavladivo,
nesavren prid., odr. v. nesavreni - koji
nije savren, koji ima mane; manjkav,
nepotpun,
nesavreno pril. - na nesavren nain,
nesavrenost im. . r., g. jd. nesavre
nosti, instr. nesavrenou/nesavrenosti - osobina onoga koji je nesavren
ili svojstvo onoga to je ne savreno,
nesebian prid., odr. nesebini - koji nije
sebian, koji se daje nesebino; port
vovan, dareljiv,
nesebinost im. . r., g. nesebinosti,
instr. jd. nesebinou/nesebinosti osobina onoga koji je nesebian ili
svojstvo onoga to je nesebino,
neseser im. m. r. (fr.), g. jd. nesesera
razg. mali putni koveg ili kutija za
najnunije toaletne potreptine,
neshvaanje/nesh vatanje im. s r. - ne
sposobnost da se shvati, pomanjkanje
sposobnosti ili volje da se uoe inje
nice i njihovi odnosi; nerazumijevanje.

neshvaen prid., odr. v. neshvaeni - koji

nije shvaen; nerazumljiv, neprihvaen.

neshvaenost im. . r., g. jd. neshvaenosti, instr. jd. neshvaenou/neshvaenosti - stanje i poloaj u drutvu onoga
koji je neshvaen,
neshvatljiv prid., odr. v. neshvatljivi koji nije shvatljiv; koji prelazi sva oe
kivanja po neloginosti; nepredvidljiv;
nemogu; neubrojiv.
neshvatljivost im. . r., g. jd. neshvatljivosti, instr. jd. neshvatljivou/neshvatIjivosti - osobina onoga koji je nes
hvatljiv ili svojstvo onoga to je ne
shvatljivo.
nesiguran prid., odr. v. nesigurni - koji
nije siguran u konaan ishod; koji nije
pouzdan; koji se mijenja,
nesigurno pril. - na nesiguran nain; ko
lebljivo, nepouzdano,
nesigurnost im. . r. g. jd. nesigurnosti,
instr. jd. nesigurnou/nesigurnosti osjeaj bespomonosti; stanje onoga
koji je nesiguran,
nesim etrian prid. (gr.), odr. v. nesime
trini - koji nije u simetriji, koji nema
simetrije; nerazmjeran, neskladan,
nesim etrino pril. (gr.) - na nesimetrian
nain.
nesim etrinost im. . r. (gr.), g. jd.
nesimetrinosti, instr. jd. nesimetrinou - svojstvo onoga to je nesimetri
no; nepravilnost,
nesistem atian prid. (gr.), odr. v. nesistematini - koji se ne pridrava ne
kog odreenog sistema; nesustavan,
nesistem atinost im. . r. (gr.), g. jd.
nesistemdtinosti, instr. jd. nesistemdtinou/nesistemdtinosti - osobina ono
ga ko je nesistematian i svojstvo ono
ga to je nesistematino; nesustavnost.
nesit im. m. r. - zool. ptica pelikan, sit.
neskafe im. m. r. (njem.- fr.) - instant
kafa za brzo pripripremanje.
nesklad im. m. r. - ono to nije u skladu,
neskladan prid., odr. v. neskladni - koji
nije skladan,
neskladno pril. - na neskladan nain,
nesklanost im. . r., g. jd. neskladnosti,
instr. jd. neskladnoulneskladnosti svojstvo onoga to nije skladno,
nesklon prid., odr. neskloni - koji nije
emu sklon.

nesklonost im. . r., g. jd. nesklonosti,

instr. jd. nesklonou/nesklonosti - oso
bina onoga koji je emu nesklon,
nesklonjiv prid., odr. v. neskldnjivi gram. koji se ne moe sklanjati; koji
nije promjenjljiv, indeklinabilan.
nesklonjivost im. . r., g. jd. nesklonjivosti, instr. jd. neskldnjivou/neskldnjivosti - lingv. svojstvo imenice ili imenske rijei da se ne moe sklanjati;
indeklinabilnost.
neskroman prid., odr. v. neskromni - koji
nije skroman,
neskromno pril. - na neskroman nain
(npr. ivjeti),
neskromnost im. . r., g. jd. ne skrom
nosti, instr. jd. neskromnou/neskromnosti - osobina onoga koji nije skro
man.
neskuen prid., odr. v. neskueni - koji
nije skuen,
neskuenost im. . r., g. jd. neskuenosti,
instr. jd. neskuenou/neskuenosti osobina onoga koji nije skuen ili svoj
stvo onoga to nije skueno, osobina
onoga koji se odlikuje irim pogledima,
neslan prid., odr. neslani - u kojem nema
soli; u kojem nema dovoljno soli; blju
tav; neumjestan (neslana ala),
neslavan prid., odr. v. neslavni - koji nije
stekao slavu, koji se proveo loe, ostao
bez slave; ispao ne postigavi oekiva
ni rezultat.
neslavenski prid. - koji se odnosi na
neslavene
neslavno pril. - bez slave, na neslavan na
in (npr. propasti),
neslavnost im. . r., g. jd. neslavnosti,
instr. jd. neslavnou/neslavnosti - oso
bina onoga koji je neslavan,
nesloboda im. . r., g. mn. nesloboda stanje bez slobode i ljudskih prava;
ograniena sloboda,
neslobodan prid., odr. v. neslobodni - koji
nije slobodan; nedovoljno slobodan,
onaj kojem je neko ograniio slobodu,
nesloga im. . r. - nemogunost zajedni
kog skladnog djelovanja, rada itd.
neslomljiv prid., odr. v. nesldmljivi - koji
se ne moe slomiti, prenes. koji se ne
moe pokoriti,
neslomljivo pril. - na neslomljiv nain;
vrsto.

nesnalaljivost

nesloan prid., odr. v. ne sl o m i - koji nee

da ivi slono sa drugima,
neslonost im. . r., g. jd. nesloinosti,
instr. jd. ne sloznou/ne slono ti - sta
nje onoga to je neslono, nesloga,
nesluen prid., odr. v. neslueni - koji se
unaprijed nije mogao naslutiti, koji ima
tako velike razmjere, otrinu itd.
nesluenost im. . r., g. jd. nesluenosti,
instr. jd. nesluenou/nesluenosti svojstvo onoga toje neslueno,
nesluben prid., odr. v. neslubeni - koji
nije sluben, privatan,
neslubeno pril. - na nesluben nain,
nesmanjen prid., odr. v. nesmanjeni - koji
zadrava uvijek istu snagu ili intenzitet,
koji se nije smanjio, uvijek jednak,
nesmanjenost im. . r., g.jd. nesmanjenosti, instr. ne smanjeno u/ne smanjenoti - svojstvo onoga toje nesmanjeno,
nesmiljen prid., odr. v. nesmiljeni - koji
nema milosti; nemilosrdan; kojemu se
nemogue suprotstaviti,
nesmiljeno pril. - nemilosrdno, bez ogra
nienja u estini i nemilosrdnosti,
nesmiljenost im. . r., g. jd. nesmiljeno ti,
instr. jd. nesmiljenou/nesmiljenosti osobina onoga koji je nesmiljen ili svoj
stvo onoga to je nesmiljeno,
nesmotren prid., odr. v. nesmotreni kojem nedostaje panje, opreza ili
koncentracije; nepaljiv, neoprezan,
nesmotreno pril. - na nesmotren nain;
lakoumno, nepromiljeno,
nesmotrenost im. . r., g. jd. nesmotreno
sti, instr. nesmotrenou/ nesmotrenosti
- osobina onoga koji je nesmotren ili
svojstvo onoga toje nesmotreno,
nesmotrenjak im. m. r., g. jd. nesmotrenjaka, vok. jd. nesmotrenjae, n. mn.
nesmotrenjci - onaj koji je nesmotren,
koji se nesmotreno ponaa,
nesmotrenjakinja im. . r. - ona koja je
nesmotrena, nepaljiva,
nesnalaljiv prid., odr. ne sna Iazij ivi - koji
se ne zna snai, koji nije okretan, koji
nije dorastao situaciji,
nesnalaenje gl. im. s. r. - osobina onoga
koji se ne umije snai; nesnalaljivost,
nesnalaljivost im. . r., g. jd. nesnalalji
vosti, instr. ne snalaljiv ou! ne snala
ljiv osti - osobina ili stanje onoga koji je
nesnalaljiv; nesnalaenje.

nesnosan
nesnosan prid., odr. nesnosni - koji se ne
moe podnositi,
nesnosno pril. - na nesnosan nain,
nesnosnost im. . r., g. jd. nesnosnosti,
instr. jd. ne sno snos u/ne sno sno ti svojstvo onoga sto je nesnosno, osobina
ili postupak onoga koji je nesnosan,
nesnoljiv prid., odr. nesndljivi - koji se
ne moe snositi; koji nije snoljiv
(nesnoljiv pritisak, nesnoljiva vrui
na).
nesnoljivo pril. - na nesnoljiv nain,
nesnoljivost im. . r., g. jd. nesndljivosti, instr. jd. nesndljivou/nesnolji
vosti - osobina i djelovanje onoga koji
je nesnoljiv; svojstvo onoga to je
nesnoljivo.
nesolidan prid. (lat.), odr. nesolidni - koji
nije vrst, valjan, siguran; nepouzdan;
ije su karakteristike sumnjive ili dvoj
bene.
nesolidaran prid. (fr.), odr. nesolidarni koji ne iskazuje solidarnost; koji se ne
slae.
nesolidnOst im. . r. (lat.), g. jd. nesolid
no ti, instr. jd. nesolidnou/nesolidnosti - osobina onoga ko je nesolidan i
svojstvo onoga to je nesolidno; nepo
uzdanost.
nespavanje im. s. r. - stanje bez sna,
nesanica.
nespojiv prid., odr. v. nespdjivi - koji nije
spojiv.
nespojivost im. . r., g. jd. nespdjivosti,
instr. jd. nespdjivou/nespdjivosti svojstvo onoga to je nespojivo i oso
bina onoga koji nije spojiv,
nespokoj im. m. r. - duevni nemir,
nespokojan prid. odr. nespokojni - koji
ima nemir u dui, koji nije spokojan,
nespokojnost im. . r., g. jd. nespokojnosti, instr. jd. ne spokjnou/ne spokoj nosti - stanje onoga koji je nespokojan,
nesporan prid. odr. v. nesporni - koji nije
sporan.
nespornost im. . r., g. jd. nespdrnosti,
instr. jd. nespornou/ne sporno ti svojstvo onoga to je nesporno,
nesporazum im. m. r. - pogreno razu
mijevanje u razmjeni misli, pogreno;
razilaenje u stavovima i nainu razmi
ljanja.
nesposoban prid., odr. v. nesposobni -

471

470
koji nije sposoban uraditi ta (npr.
sluiti vojsku),
nesposobno pril. - na nesposoban nain,
nesposobnost im. . r., g. jd. nesposobno
sti, instr. jd. nesposobnou/nesposobnosti - osobina onoga koji je nesposo
ban.
nesposobnjakvi im. m. r. - razg, iron.
onaj koji je nesposoban,
nesposobnjakovika im. . r. - razg. iron.
ona koja je nesposobna,
nespoznatljiv prid., odr. v. nespoznatljivi
- koji nije spoznatljiv.
nespoznatljivst im. . r., g. jd. nespoznatljivosti, instr. jd. nespoznatljivou/
nespoznatljivosti - osobina onoga to je
nespoznatljivo,
nespreman prid., odr. nespremni koji se
nije pripremio, koji nije spreman,
nespremno pril. - na nespreman nain,
nespremnost im. . r., instr. jd. nespremnou/nespremnosti - osobina onoga
koji je nespreman ili svojstvo onoga to
je nespremno,
nespretan prid., odr. v. nespretni - koji
nije spretan,
nespretno pril. - na nespretan nain;
nevjeto.
nespretnjakovi im. m. r. - razg. iron.
onaj koji je veoma nespretan,
nespretnjakovika im. . r. - razg. iron.
ona koja je veoma nespretna,
nesputan prid., odr. v. nesputani - doslov
no: koji nije sputan, svezan (npr. konj);
prenes. koji je spontan, slobodan u
ophoenju i izraavanju; leeran, priro
dan.
nesputanost im. . r., g. jd. nesputanosti,
instr. jd ne sputanou/ne sputano ti stanje i djelovanje onoga koji je nespu
tan.
nesrazmjer im. m. r. - nedostatak,
nepostojanje sklada izmeu dijelova
neke cjeline; disproporcija, nerazmjer,
nesrea im. . r. - stanje bez sree; loa
srea, lo sticaj okolnosti; peh; nezgo
da.
nesrean/nesretan prid., odr. v. nesreni/
nesretni - koji je bez sree; koji ne
sadri ili donosi sreu; zlosretan, nepri
kladan, neuopotrebljiv.
nesreom pril. - po nesrei, na nesreu,
nesretnim sluajem.

nesreen prid., odr. v. nesreeni - koji

nije sreen,
nesreeno pril. - na nesreen nain
nesretnica im. . r. - ona koja je nesretna,
nesretniih prid. - koji pripada nesretnici.
nesretnik im. m. r., vok. jd. nesretnie, n.
mn. nesretnici - onaj koji nema sree,
koga stalno prati nesrea,
nesretno pril. - bez sree, na nesretan
nain.
nesronost im. . r., g. jd. nesronosti,
instr. jd. nesronou/ne srodnosti - gra
matiko neslaganje rijei u reenici
koje su sintaksiki ovisne jedne o dru
gima.
nesrodan prid., odr. v. nesrodni - koji nije
u rodu, koji nije srodan ili blizak po
svojstvima,
nesrodnica im. . r. - ona koja nije u rodu
s kim, nije srodnik,
nesrodnlk im. m. r., n. mn. nesrodnici onaj koji nije u rodu s kim.
nesrodnistvo im. s. r. - svojstvo onoga to
nije srodno, nesrodnost.
nesrodnost im. . r., g. jd. nesrodnosti,
instr. jd. nesrodnou/nesrodnosti svojstvo onoga to nije srodno, nesrodnitvo.
nesroen prid., odr. v. nesroeni - koji
nije sroen s kim.
nesroenost im. . r., g. jd. nesroenosti,
instr. jd. nesroenou/nesroenosti svojstvo onoga to nije sroeno.
nestabilan prid. (lat.), odr. v. nestabilni koji nije stabilan u odnosu na postolje
ili podlogu, koji e pasti; prenes. koji
nije pouzdan, stalan, vrst; nepostojan,
nestabilnost im. . r. (lat.), g. jd. nesta
bilnosti, instr. jd. nestabilnou/nesta
bilnosti - osobina onoga ko je nesta
bilan i svojstvo onoga to je nestabilno;
nepostojanost.
nestajanje gl. im. s. r. od nestati,
nestajati gl. nesvr., prez. nestajem, pril.
sad. nestajui - up. nestati,
nestalan prid., odr. nestalni - promjenjiv,
smjenjiv, privremen; arh. nesiguran,
nestalno pril. - na nestalan nain; nepo
stojano, promjenjivo,
nestalnost im. . r. g. jd. nestalnosti, instr.
jd. nestlnoulnestalnosti - osobina
onoga koji je nestalan ili svojstvo ono
ga to je nestalno.

nestrpljivo

nestanak im. m. r., g. jd. nestanka, n. mn.

nestanci - prestanak postojanja; propa
danje; nestajanje (npr. elektrine ener
gije)', stanje neprisutnosti (npr. nesta
nak ovjeka),
nestaan prid., odr. v. nestani - ivahan,
neobuzdan, nemiran, udarljiv (o djeci),
nestako im. m. r., n. mn. nestci - razg.
onaj koji je nestaan,
nestaluk im. m. r., n. mn. nestaluci postupak onog koji je nestaan; nestanost, nepodoptina,
nestano pril. - na nestaan nain,
nestanost im. . r., g. jd. nestano ti,
instr. jd. nestanou/nestanosti - oso
bina onoga koji je nestaan,
nestaica im. . r. - stanje kad na tritu
nema nekog proizvoda ili ga ima mno
go manje nego to se trai,
nestati gl. svr., prez. ne stanem - prestati
postojati; vie ne biti (nestalo struje);
izgubiti se iz vida, prestati biti prisutan;
ieznuti.
nestatutaran prid. (lat.), odr. v. nestatutarni - koji nije usklaen sa statutom,
nesti nesvr., prez. nese, pril. sad. ne stii,
trp. prid. nesen - nositi jaja (o kokoi),
nestorijanac im. m. r., g. jd. nestorijnca,
n. mn. nestorijnci, g. jd. nestorijanaca
- pristalica nestorijanizma, samostalne
kranske crkve nastale u 5. st., koja se
do danas odrala u Iranu, Iraku, Siriji,
Indiji i SAD.
nes torij anizam im. m. r. g. jd. nestorijanizmna - uenje carigradskog patrijarha
Nestorija prema kojem Krist ima i bo
ansku i ljudsku narav,
nestorijanstvo im. s. r. - nestorijanizam.
nestranaki prid. odr. v. - koji ne pripada
nijednoj stranci, nepartijski.
nestrpljiv prid., odr. v. nestrpljivi - koji
nema strpljivosti za to, koji nije strp
ljiv.
nestrpljenje im. s. r. - nestrpljivost,
nestrpljivac im. m. r., g. jd. ne strpljiv ez,
h. mn. nestrpljivci - onaj koji je nestrp
ljiv.
nestrpljlvev prid. odr. v. - koji/pripada
nestrpljivcu.
nestrpljlvka im. . r., g. mn. nestrpljivki nestrpljiva enska osoba,
nestrpljivo pril. - bez dovoljno strpljivo
sti, jedva ekajui to, premalo/nedo-

nestrpljivost
voljno strpljivo,
nestrpljivost im. . r., instr. jd. nestrpljivou/nestrpljivosti - osobina onoga
koji je nestrpljiv; nestrpljenje,
nestruan prid., odr. v. nestruni - koji
nema struke, koji nema znanja za posao
koji obavlja; koji nije obavljen struno,
nestruno pril. - na nestruan nain,
nestrunost im. . r., g. jd. nestrunosti,
instr. jd. nestrunou/nestrunosti svojstvo onoga koji je nestruan,
nestrunjaki prid. odr. v. - koji se odno
si na nestrunjake,
nestrunjaki pril. - kao nestrunjak, na
nain nestrunjaka,
nestrunjak im. m. r., n. mn. nestrunjaci
- lo strunjak, onaj koji nema uope ili
nema dovoljno znanja da radi neki
posao; onaj koji je izvan neke struke,
koji se ne bavi strukom (o kojoj se
govori), onaj kojemu ta struka nije po
sao ni usmjerenje u radu.
nestrunjatvo im. s. r. - nestrunost,
svojstvo nestrunjaka, opa nestrunost
kao pojava u drutvu,
nestvaran prid., odr. v. nestvarni - koji
nije stvaran; nezbiljski, izmiljen; koji
se priinio; sablastan,
nestvarnost im. . r., g. jd. nestvarnosti,
instr. jd. nestvarnou/nestvarnosti svojstvo onoga to je nestvarno, nere
alnost.
nesuen prid., odr. nesueni - koji nije
postao ono to je elio biti (nesueni
pilot); koji stjecajem okolnosti nije
uao ili kojemu nije bilo sueno da ue
u odnose koji su bili zamiljeni (nesu
eni zet).
nesuenica im. . r. - ona kojoj nije bilo
sueno a bude to to je eljela
(nesuena glumica),
nesuenik im. m. r. g. jd. nesuenika, v.
jd. nesuenie, n. mn. nesuemci - onaj
koji nije bio suen da bude to to se
eljelo.
nesuglasan prid., odr. v. nesuglasni nesaglasan,
nesuglasica im. . r. - nesporazum, spor
rijeima, razmjena otrijih rijei; nesla
ganje u miljenju; nesklad, raskorak,
razilaenje, nesuglasje,
nesuglasje im. s. r. - nepodudarnost gla
sova; miljenja, stavova, nesuglasica.

473

472
nesaglasnost im. . r., g. jd. nesaglas
nosti, instr. jd ne suglasno u/nesiiglasnosti - nesaglasnost, osobina onoga to
nije suglasno,
nesukladan prid., odr. v. nesukladni - koji
nije sukladan,
nesumjerljiv prid., odr. nesumjerljivi koji nije sumjerljiv,
nesumjerljivost im. . r., g. jd. nesumjer
ljivosti, instr. nesumjerljivou/nesumjerljivosti - izraz koji oznaava gledi
te o nepostojanju zajednikih mjerila
neovisnih o teoriji, a koja bi sluila za
to da se objektivno prosudi vrijednost
naunih teorija,
nesumnjiv prid., odr. v. nesumnjivi - koji
ne doputa sumnju, o kojem se ne moe
sumnjati, koji se ne dovodi u pitanje,
nesumnjivo pril. - na nesumnjiv nain,
bez sumnje, jasno, pouzdano,
nesumnjivo rijeca - koja pojaava zna
enje izraza uz koji stoji (on je, nesum
njivo, tako mislio),
nesumnjivost im. . r., g. jd. nesiimnjivosti, instr. jd. nesumnjivou/nesumnjivosti - svojstvo onoga to je nesum
njivo, onoga to ne ostavlja mjesta
sumnji, onoga to je nedvojbeno,
nesusretljiv prid., odr. nesusretljivi - koji
nije susretljiv,
nesusretljivo pril. - na nesusretljiv nain,
nesusretljivost im. . r., g. jd. nesusretlji
vosti, instr. jd. nesusretljivou/nesusretljivosti - osobina onoga koji je nesusretjiv.
nesustavan prid., odr. v. nesustavni ee: nesistemski, koji nije sustavan,
ne pripada sustavu (sistemu),
nesustavno pril. - ee: nesistemski, na
nesustavan nain,
nesustavnost im. . r., g. jd. nesustavnosti, instr. jd. nesustavnou - osobina
onoga koji je nesustavan ili svojstvo
onoga to je nesustavno,
nesuvisao prid., odr. v. nesuvisli - koji
nije suvisao,
nesuvislo pril. - na nesuvisao nain,
nesuvislost im. . r., g. jd. nesuvislosti,
instr. nesuvislou/nesuvislosti - osobi
na onoga to je nesuvislo,
nesvakidanji prid. odr. v. - nesvakidanji,
nesvakidanji prid. odr. v. - koji se rijet
ko dogaa, rijedak, izniman; nesvakida

nji.
nesvakodnevan prid., odr. v. nesvakodne
vni - koji nije svakog dana.
nesvijest im. . r., g.jd. nesvijesti, instr. jd.
nesvijesu/nesvijesti - stanje bez svije
sti; nesvjestica,
nesvjesno pril. - na nesvjestan nain, bez
uticaja svijesti,
nesvjesnost im. . r., g. jd. nesvjesnosti,
instr. ne svjesnou/ne svjesno ti - stanje
onoga koji je nesvjestan,
nesvjestan prid., odr. v. nesvjesni - koji
nije svjestan, uinjen bez uticaja volje,
nesvjestica im. . r. - stanje bez svijesti
kad se ona izgubi djelovanjem ega, ne
svijest.
nesvodiv/nesvodljiv prid. odr. v. nesvddivi/nesvddljivi - koji se ne moe svesti
na neto.
nesvodivost/nesvodljivost im. . r., instr.
jd. nesvddivou/nesvddivosti i nesvddIjivou/nesvddljivosti - svojstvo onoga
to je nesvodljivo.
nesvrhovit prid., odr. v. nesvrhdviti - koji
nema svrhe, koji nije svrhovit,
nesvrhovitost im. . r., g. jd. nesvrhbvitosti, instr. jd. nesvrhdvitou/nesvrhdvitosti - svojstvo onoga to je nesvrho
vito.
nesvrstan prid., odr. v. nesvrstani - koji
se nije svrstao, koji se ne angauje
(nesvrstane zemlje),
nesvrstanost im. . r., g. jd. nesvrstanosti,
instr. nesvrstanou/nesvrstanosti - ter
min koji je oznaavao meunarodni
poloaj i vanjsku politiku zemalja koje
nisu bile svrstane u vojnopolitike blo
kove velikih sila.
nesvren! prid. odr. v. - gram. kojemu
nije svrila radnja, zbivanje ili stanje;
imperfektivni (nesvreni glagoli),
nesvrenost im. . r., g. jd. nesvrenosti,
instr. jd. nesvrenou/nesvrenosti svojstvo onoga to je nesvreno.
nekodljiv prid., odr. v. nekddljivi - koji
ne kodi, ne teti,
nekodljivo pril. - na nekodljiv nain;
netetno.
nekodljivost im. . r., g. jd. nekddljivosti, instr. jd. nekodljivou/nekddljivosti - svojstvo onoga to je nekodljivo.
netedimice/neteice pril. - rastrono,

netragom
rasipniki (o novcu i drugome to se
troi ili rabi); ne tedei, nemilosrdno,
bez milosti; nesebino, ne krtarei,
velikoduno,
neto zamj., g. neega - znaenjem upu
uje na neto neodreeno; na nepoznat
uzrok (neto me boli); kao prilog u
znaenju malo (neto kuice) itd.
netaan prid., odr. v. netani - koji ne
odgovara istini; koji nije ispravan ili
precizan (sat); koji kasni (voz, auto
bus).
netano prilog - na netaan nain;
pogreno, neistinito,
netanost im. . r., g. jd. netanosti, instr.
jd. netanou/netano ti - svojstvo
onoga to nije tano ili osobina onoga
koji nije taan,
netaktian prid. (lat.), odr. v. netaktini koji nema takta; koji nema osjeaj
mjere i smisla za ponaanje u drutvu,
netaktino pril. (lat.) - na netaktian
nain.
netaktinost im. . r., g. jd. netaktinosti,
instr. netdktinou/netdktinosti - oso
bina onoga ko je netaktian i svojstvo
onoga to je netaktino; nespretnost,
neobzimost.
netipian prid. (engl.), odr. v. netipini koji nije uobiajen ili karakteristian,
atipian, opr. tipian.
netko neodr. zamj. - ee: neko.
neto prid. (tal.) - teina robe bez omota;
ist prihod nakon odbitka svih rashoda
(poreza, doprinosa itd.),
netolerantan prid. (lat.), odr. v. netolera
ntni - koji nije tolerantan; nesnoljiv,
netrpeljiv.
netolerancija im. . r. (lat.) - netolerant
nost.
netolerantno pril. (lat.) - na netolerantan
nain; nesnoljivo.
netolerantnost im. . r. (lat.), g. jd. neto
lerantnosti, instr. jd. netolerantnou osobina onoga ko je netolerantan; ne
trpeljivost, nesnoljivost, netolerancija,
netom pril. - upravo, sada (netom sam
stigao).
netopir im. m. r. (prasi.) - arh. imi;
noni leta,
netopiv prid., odr. v. netdpivi - koji se ne
moe otopiti,
netragom pril. - bez traga, (nestati) bez

netremice
ikakva traga,
netremice pril. - ne trepnuvi, vrlo pa
ljivo, vrlo pozorno, napeto (gledati),
netrpeljiv prid., odr. v. netrpeljivi - razg.
koji nije trpeljiv; nesnoljiv, iskljuiv,
netolerantan,
netrpeljivo pril. - na netrpeljiv nain;
nesnoljivo.
netrpeljivost im. . r., g. jd. netrpeljivosti,
instr. jd. netrpeljiv os tuinetrpeljiv osti osobina onoga koji je netrpeljiv ili
svojstvo onoga to je netrpeljivo,
netrini prid. odr. v. - koji nije trini,
netvorben prid., odr. v. netvdrbeni - koji
nije tvorben, koji nema tvorbu; gram.
nemotivirana rije ije znaenje ili izraz
ne moemo dovesti u vezu s kojom
drugom rijeju u jeziku (npr. sumpor),
netvork (network) im. m. r. (engl.) - niz
kompjutera (raunara) meusobno spo
jenih na zajedniki server koji imaju
pristup zajednikoj opremi (npr. pisau)
i mogunost meusobne razmjene info
rmacija; mrea,
net vort (net wort) im. m. r. (engl.) ekon. stvarna vrijednost imovine vlas
nika preduzea, iskazana kao razlika
koja preostane kada se od stvarne vri
jednosti aktive poduzea odbiju svi
dugovi (dobavljaima, bankama i sl.),
neubrojiv prid., odr. v. neubrdjivi - na
kojeg se ne moe raunati; neuraun
ljiv.
neubrojivost im. . r., g. jd. neubrdjivosti,
instr. jd. neubrdjivou/ neubrdjivosti osobina onoga koji je neubrojiv; stepen
duevnog poremeaja koji onemogu
uje postojanje pravne odgovornosti ili
sposobnosti osobe, neuraunljivost,
neuinkovit prid., odr. v. neuinkoviti koji ne daje uinak, koji nema uinka;
nedjelotvoran, neuspjean,
neuinkovito pril. - na neuinkovit nain,
neuspjeno,
neuinkovitost im. . r., g. jd. neuinkovitosti, instr. jd. neuinkovitou/neuinkovitosti - svojstvo onoga to je
neuinkovito ili osobina onoga koji je
neuinkovit,
neudoban prid., odr. v. neudobni - koji
nije udoban, neprikladan,
neudobno pril. - na neudoban nain (npr.
leati).

475

474
neudobnost im. . r., g. jd. neudobnosti,
instr. jd. neudobnou/neudobnosti svojstvo onoga toje neudobno,
neuglaen prid., odr. v. neuglaeni - koji
nije uglaen, koji je bez manira ugla
eno st; nedotjeran; neformalan,
neuglaeno pril. - na neuglaen nain
(ponaati se),
neuglaenost im. . r., g. jd. neuglaenosti, instr. jd. neuglaenotu/neuglaenosti - osobina onoga koji je neugla
en ili svojstvo onoga to je neugla
eno.
neugledan prid., odr. v. neugledni - koji
je bez ugleda; beznaajan, nevaan,
koji ne izgleda naroito; neprivlaan,
neugledno pril. - na neugledan nain,
neuglednost im. . r., g. jd. neuglednosti,
instr. jd. neuglednou/neuglednosti osobina onoga koji je neugledan ili
svojstvo onoga to je neugledno,
neugodan prid., odr. v. neugodni - koji
nije ugodan; nelagodan, neprilian, ne
zgodan.
neugoda im. . r. - ono to je neugodno,
neugodnost, nelagoda, neprijatnost,
neugodno pril. - na neugodan nain, bez
ugode.
neugodnost im. . r., g. jd. neugodnosti,
instr. jd. neugodnou/neugodnosti uinak neugodne situacije; ono to se
doivi kao neugodno, neprijatnost, ne
lagoda.
neugoen prid., odr. neiigoeni - koji nije
ugoen; nenatiman.
neuhvatljiv prid., odr. v. neuhvatljivi koji nije uhvatljiv, koji se ne moe
uhvatiti jer se brzo i nepredvidljivo
kree, jer stalno uri, mijenja mjesto i
sl.; prenes. kojega je teko razumjeti,
neuhvatljivo pril. - na neuhvatljiv nain,
neuhvatljivost im. . r., g. jd. neuhvatljivosti, instr. jd. neuhvdtljivou/neuhvatIjivosti - svojstvo onoga to je neuhvat
ljivo ili osobina onoga koji je neuhvat
ljiv.
neujednaen prid., odr. v. neujednaeni koji nije ujednaen s drugim, koji
odstupa od ega drugoga; neusklaen.
neuk prid., odr. v. neuki - koji nije stekao
nikakva znanja, koji ivi u neznanju;
neobrazovan,
neukljuen prid., odr. v. neukljueni -

koji nije ukljuen,

neuko pril. - na neuk nain, bez znanja,
neukost im. . r., instr. jd. neukou/
neukosti - osobina onoga koji je neuk.
neukorien prid., odr. v. neukdrieni koji nije ukorien, koji nema korice,
neukorienost im. . r., g. jd. neukorienosti, instr. jd. neukorienou/neukorienosti - stanje onoga to je neukorieno.
neukrotiv prid., odr. v. neukrdtivi - koji
se ne moe ukrotiti, koji se ne pod
vrgava procesu kroenja (o ivotinjama
koje se krote); koji se zbog divljeg
temperamenta ne uklapa u drutvo, koji
se ne smiruje, koji je u stalnom tra
enju.
neukrotivost im. . r., g.jd. neukrdtivosti,
instr. jd. neukrdtivou/neukrdtivosti svojstvo onoga toje neukrotivo ili oso
bina onoga koji je neukrotiv,
neukus im. m. r. - djelovanje i posljedica
pomanjkanja ili nemanja ukusa,
neukusan prid., odr. v. neukusni - koji je
loeg, neugodnog ukusa (o hrani); koji
je posljedica loeg ukusa,
neukusno pril. - na neukusan nain,
neukusnost im. . r., g. jd. neukusnosti,
instr. jd. neukusnou/neukusnosti svojstvo onoga toje neukusno, to ima
lo ukus; postupak onoga koji je
neukusan; pomanjkanje ukusa,
neuljudan prid., odr. v. neuljudni - koji se
ne ponaa uljudno; nepristojan, neutiv,
neuljudno pril. - na neuljudan nain;
nepristojno,
neuljudnost im. . r., g. jd. neuljudnosti,
instr. jd. neuljudnou/neuljudnosti osobina onoga koji je neuljudan, svoj
stvo onoga toje neuljudno.
neuljuen prid. odr. v. neuljueni - koji
nije uljuen, koji ne zna ili ne priznaje
civilizacijske norme; neciviliziran,
neuljuenost im. . r., g. jd. neidjuenosti, instr. jd. neuljuenou/neuljuenosti - osobina onoga koji je neulju
en ili svojstvo onoga to je neuljueno.
Neum im. m. r. - grad i opina u BiH na
obali Jadranskog mora, jedini izlaz BiH
na more.
neuman prid., odr. v. neumni - koji nije
uman; priglup.

neumrli

neumijee im. s. r. - neposjedovanje

znanja i vjetina, neumjenost.
neumijean prid., odr. v. neumijeani koji nije umijean, koji se nije mijeao
u to, koji je ostao ist, nekompromi
tiran.
neumitan prid., odr. v. neumitni - neizbje
an, neotklonjiv.
neumitno pril. - na neumitan nain;
neminovno, neizbjeno,
neumitnost im. . r., g. jd. neumitnosti,
instr. jd. neumitnoulneumitnosti svojstvo onoga to je neumitno,
neumjesan prid., odr. v. neumjesni - koji
nije umjean; nespretan, nedovoljno
spreman da to spretno uini ili pro
vede.
neumjenost im. . r., g. jd. neumjesnosti,
instr. jd. neumje sno u/neumj esno ti svojstvo onoga koji je neumjean.
neumjeren prid., odr. v. neumjereni - koji
nije umjeren,
neumjereno pril. - na neumjeren nain;
pretjerano (npr. piti),
neumjerenost im. . r., g. jd. neumjerenosti, instr. jd. neumjerenotu/neumjerenosti - osobina onoga koji je neumje
ren.
neumjestan prid., odr. v. neumjesni - koji
nije umjestan, neprilian,
neumjesno pril. na neumjestan nain; ne
prilino, nezgodno,
neumjesnost im. . r., g. jd. neumjesnosti,
instr. jd. neumjesnou/neumjesnosti osobina onoga koji je neumjestan,
neumjean prid., odr. v. neumjeni - koji
ne posjeduje umjenost za ta.
neumoljiv prid., odr. v. neumljivi - koji
nema milosti; nemilosrdan,
neumoljivo pril. - na neumoljiv nain;
nesmiljeno, nepopustljivo,
neumoljivost im. . r., g. jd. neumdljivosti, instr. jd. neumbljivosu/neumdljivosti - svojstvo onoga to je neumoljivo
ili osobina onoga koji je neumoljiv.
neumoran prid., odr. v. neumorni - koji
se ne moe umoriti,
neumorno pril. - na neumoran nain,
neumornost im. . r., g. jd. neumornosti,
instr. jd. neumornou/neumornosti osobina onoga koji je neumoran,
neumrli prid. - koji nije umro, koji jo
ivi; koji vjeno traje, ije je djelo ivo

neumrlost
i nakon smrti ili nestanka,
neiimrlost im. . r., g. jd. neumrlosti,
instr. jd. neumrloulneumrlosti - stanje
onoga koji je neumrli,
neunitiv prid., odr. v. neunitivi - koji se
ne moe unititi; koji je vrlo trajan, kao
neunitiv.
neunitivost im. . r., g. jd. neunitivosti,
instr. jd. neunitivou/neunitivosti svojstvo onoga to je neunitivo ili
osobina onoga koji je neunitiv,
neuobiajen prid., odr. v. neuobiajeni koji nije uobiajen, koji nije uao u
upotrebu, nesvakidanji,
neuobiajeno pril. - na neuobiajen na
in; nesvakidanje,
neuobiajenost im. . r., g. jd. neuobiajenosti, instr. jd. neuobiajenou/
neuobiajeno ti svojstvo onoga to je
neuobiajeno,
neupadljiv prid., odr. v. neupadljivi - koji
nije upadljiv; neuoljiv,
neupadljivo pril. - na neupadljiv nain;
neuoljivo, neopazice.
neupadljivost im. . r., g. jd. neupadljivosti, instr. jd. neupadljivou/neupddIjivosti - osobina onoga koji je ne
upadljiv ili svojstvo onoga to je ne
upadljivo.
neuplsan prid., odr. v. neuplsanl - koji jo
nije upisan ili se nije uspio upisati,
neupitan prid., odr. v. neupitani - koji
nije upitan, kojega nitko nije pitao (ob.
kad govori a da ga nitko ne pita), koji
se javlja za rije ili iznosi svoje
miljenje javno, a da ga nitko nije pitao
(kad se to oekuje), nepitan.
neupitan prid., odr. v. neupitni - koji ne
dolazi u pitanje, koji ima takve odlike
da se u njega ne moe sumnjati, koji
izdrava svaku kritiku ili ispit valjano
sti.
neupitnost im. . r., g. jd. neupitnosti,
instr. jd. neupitnou/neupitnosti - oso
bina onoga koji je neupitan, svojstvo
onoga to je neupitno,
neuporabljiv prid., odr. v. neuporabljivi ee: neupotrebljiv, koji se ne moe
rabiti.
neuporabljivost im. . r., g. jd. neuporabIjivosti, instr. jd. neuporabljivoul
neupordbljivdsti - ee: neupotreblji
vost; osobina onoga koji je neupora

477

476
bljiv ili svojstvo onoga to je neuporab
ljivo.
neuopreiv prid., odr. v. neuoporedivl koji nije uporediv, neusporediv,
neuporedivo pril. - na neuporediv nain,
neusporedivo,
neuporedivost im. . r., instr. jd. neuporedivou/neuporedivosti - osobina onoga
to je neuporedivo, neuporedivost.
neupravan prid., odr. v. neupravni - koji
nije upravan, usmjeren na koga ili ta,
indirektni govor; lingv. preoblikovan
upravni (direktni) govor iza kakvog
glagola u zavisnosloenu reenicu (Ka
e da dolazi),
neupuen prid., odr. v. neupueni - koji
nije upuen; koji nema potrebno znanje
o emu; koji nije obavijeten o emu.
neupueno pril. - na neupuen nain,
neupuenost im. . r., g. jd. neupuenosti,
instr. jd. neupuenou/neupuenosti stanje onoga koji nije upuen,
neuraunljiv prid., odr. v. neuraunljivi pravno: koji je u vrijeme izvrenja kri
vinog djela u nemogunosti da pravil
no i potpuno rasuuje o svome postup
ku; abnormalan, neubrojiv.
neuraunljivost im. . r., g. jd. neuraun
ljivosti, instr. jd. neuraunljiv ou/
neuraunljivosti -osobina onoga koji je
neuraunljiv,
neuralgija im. . r. (gr.) - pat. uestala,
jaka, grevita i teko podnoljiva bol
ivca, posebno osjetljive bolne take su
na izlaznim mjestima ivca,
neuralgian prid., odr. v. neuralginl koji je zahvaen neuralgijom.
neurastenija im. . r. (gr.) - pat. opa
ivana bolest, ivana slabost, iscrplje
nost, rastrojenost; naziv koji se ope
nito upotrebljava za sindrom vegeta
tivne distonije kao posljedica fizike i
psihike iscrpljenosti i stresa, bolest
praena tegobama (glavoboljom, vrto
glavicom, nesanicom, znojenjem itd.),
neurastenian prid. (gr.), odr. v. neurasteninl - koji ima svojstva ili boluje od
neurastenije,
neurasteniarka im. . r. (gr.) - ena
neurastenik,
neurastenino pril. (gr.) - kao neuraste
nici, na nain neurastenika,
neurastenik im. m. r. (gr.), vok. jd.

neurastenie, n. mn. neurastenici - onaj

koji boluje od neurastenije,
neuravnoteen prid., odr. v. neuravndtezenl - koji nije uravnoteen (o osobi),
labilan.
neuravnoteeno pril. - na neuravnoteen
nain; nesreeno, neujednaeno,
neuravnoteenost im. . r., g. jd. neuravndteenosti, instr. jd. neuravnotezenou/neuravndteenosti - osobina ili sta
nje onoga koji je neuravnoteen,
neuredan prid., odr. v. neuredni - koji
nije uredan,
neuredno pril. - na neuredan nain, bez
reda, bilo kako.
neurednost im. . r., g. jd. neurednosti,
instr. jd. neurednou!neurednosti osobina onoga koji je neuredan ili
stanje onoga stoje neuredno,
neurektomija im. . r. (gr.) - med.
operativno uklanjanje dijela ivca radi
lijeenja neuralgije.
neurlt im. m. r. (gr.), g. jd. neurlta anat. ivano vlakno, izdanak ivane
stanice.
neuritis im. m. r. (gr.) - pat. upala koja
ob. zahvaa vie ivaca u spletu i iza
ziva razne osjetne i druge smetnje,
neurobiologija im. . r. (gr.) - grana
biologije koja se bavi prouavanjem
ivanog sistema i njegovom struktu
rom.
neurodermitis im. m. r. (gr.- lat.) - pat.
upala koe i kone promjene za koje se
pretpostavlja da su posljedica emotivenih ili neurotskih poremeaja, karakte
rizira ih svrbe koe, crvenilo i arenje,
neuroendokrinologija im. . r. (gr.) med. prouavanje odnosa izmeu iv
anog sistema (osobito mozga) i endo
krinog sistema,
neurofarmakologija im. . r. (gr.) farm. grana klinike farmakologije koja
se koristi novim spoznajama o nastanku
bolesti ivanog sistema, pa nizom
snanih lijekova nastoji racionalizirati
terapiju tih bolesti,
neurofibrom im. m, r. (gr.), g. jd.
neurofibrma - pat. neuahureni, do
broudni tumor mehkog tkiva,
neurofibrosakom im. m. r. (gr.), g. jd.
neurofibrosarkma - pat. rijedak zlo
udni tumor mekog tkiva koji se

neuropatologija

najee javlja na vratu, podlaktici i

stranjici odraslih osoba,
neurofiziologija im. . r. (gr.) - med.
nauka koja istrauje odnos izmedu
strukture ivanog sistema i njegovih
funkcija.
neurohemija im. . r. (gr.) - rjee:
neurokemija; grana hemije koja se bavi
ivanim sistemom, ukljuujui i he
mijske spojeve u njemu,
neurohirurgija im. . r. (gr.) - rjee:
neurokirurgija, lijeenje ivanih bole
sti operativnim putem,
neurohormon im. m. r. (gr.), g. jd.
neurohormna - fiziol. hemijski preno
snik koji se stvara u hipotalamusu i
djeluje na razne elije,
neuroleptik im. m. r. (gr.), n. mn.
neuroleptici - farm. lijek za smirivanje
ivaca.
neurolingvistika im. . r. (gr.-lat.), dat.
jd. nenrolingvistici - disciplina koja se
bavi prouavanjem neurolokih osnova
govora i implementacija jezikne spo
sobnosti u mozgu,
neurolog im. m. r. (gr.), n. mn. neurdlozi
- lijenik specijalist za bolesti sredi
njeg ivanog sistema i perifernih iva
ca.
neurologija im. . r. (gr.) - grana medici
ne koja se bavi bolestima ivanog
sistema, mozga, kimene modine, ve
getativnih i perifernih ivaca,
neurologijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na neurologiju,
neuroloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na neurologiju i neurologe,
neuroloki pril. (gr.) - kao neurolog, na
nain neurologa,
neuroni im. m. r. (gr.), g. jd. neuroma pat. izraslina na ivcu, tumor ganglijskih stanica i ivanih vlakanaca.
neuron im. m. r. (gr.), g. jd. neurona anat. ivana stanica,
neuropat im. m. r. (gr.) - ivani
bolesnik, onaj koji ima bolesne ivce,
neuropatija im. . r. (gr.) - bolest ivaca,
neuropatolog im. m. r. (gr.), n. mn.
neuropatdlozj - lijenik specijalist koji
se bavi analizom patolokih promjena
ivanog tkiva,
neuropatologija im. . r. (gr.) - dio
medicine, disciplina koja prouava iv-

neuroprenosnlk
ane bolesti,
neuroprenosnlk im. m. r., n. mn. neuroprenosnici - anat. hemijska tvar koja se
nalazi u ivanom sistemu i koja pre
nosi ivane impulse (dopamin, serotonin i dr.); neurotransmiter.
neuropsihijatar im. m. r. (gr.) - lijenik
specijalist koji lijei nervne i duevne
bolesti.
neuropsihijatrija im. . r. (gr.) - grana
medicine koja prouava i lijei ivane
i duevne bolesti,
neuropter im. m. r. (gr.), mn. neurdpteri
- zool. insekt s dva para mreastih krila
izraene nervature; mreokrilac.
neuroreceptor im. m. r. (gr.- lat.) vezno mjesto u sredinjem ivanom
sistemu za psihoaktivna sredstva, neuroprenosnike i hornione.
neuroticizam im. m. r. (gr.), g. jd.
neuroticizma - jedna od tri osnovne,
kontinuirane i meusobno neovisne di
menzije Ejsenkova modela linosti; u
odreenom stepenu prisutan je kod svih
ljudi, pri emu nizak stepen neuroticizma oznaava osjeajnu stabilnost, a
visok stepen osjeajnu labilnost,
neurotian prid. (gr.), odr. v. neurdtini
- koji se tie ivaca, ivan,
neurotiar im. m. r. (gr.) - onaj koji ima
neku bolest ivanog sistema, koji pati
od nervoze, neurotik,
neurotiarev/neurotiarov prid. odr. v.
(gr.) - koji pripada neurotian!,
neurotiarka im. . r. (gr.) - ona koja
pati od nervoze,
neurdtiarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na neurotiare.
neurotiarski pril. (gr.) - na nain
neurotiara, kao neurotiar.
neurotikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na neurotike.
neurotiki pril. (gr.) - kao neurotik, na
nain neurotika.
neurotino pril. (gr.) - na neurotian
nain, ivano, nervozno,
neurotinost im. . r., instr. jd. neurdtinou/neurdtinosti - osobina onoga
ko je neurotian,
neurotik im. m. r. (gr.) - neurotiar.
neurotoksln im. m. r. (gr.), g. jd. neurotoksina - med. tvar koja djeluje tetno
ili unitavajue na ivano tkivo.

479

478
neurotomija im. . r. (gr.) - med.
hirurko presijecanje ivca,
neurotskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na neurozu i neurotike.
neurotski pril. (gr.) - kao neurotik, na
nain neurotika.
neurovegetatlvan prid. (gr.-lat.), odr. v.
neurovegetativni - biol. koji pripada,
koji se odnosi na ivce organa za disa
nje i organa za prehranu,
neuroza im. . r. (gr.) - med. psihike
smetnje koje bolesnicima stvaraju
potekoe u svakodnevnom funkcioni
ranju; ob. posljedica psihikih konflika
ta koji nastaju u djetinjstvu; a u ka
snijem su ivotnom dobu potisnuti i
ostaju nesvjesni; razlikuje se od psihoza
koje znatnije mijenjaju linost, a oso
bito odnos prema stvarnosti,
neuroznanost im. . r., g. jd. neuroznanosti, instr. jd. neuroznanou/ neuroznanosti - med. istraivanje funkcija
mozga i neurolokih supstrata ponaa
nja; ukljuuje anatomiju, genetiku, biohemiju, psihijatriju itd.
neusiljen prid., odr. v. neusiljeni - koji
nije usiljen; prirodan,
neusiljeno pril. - na neusiljen nain,
neusiljenost im. . r., g. jd. ne usiljeno ti,
instr. jd. neusiljenou/neusiljenosti osobina onoga koji je neusiljen ili
svojstvo onoga to je neusiljeno.
neuskladiv prid., odr. v. neuskladivi - koji
se ne moe uskladiti,
neuspjeh im. m. r., n. mn. neuspjesi neostvareni cilj; nepovoljan ishod odlu
ke, radnje, dogaaja i sl.; pomanjkanje
uspjeha, bezuspjeh, poraz,
neuspio prid., odr. v. neuspjeli - koji nije
izveden kako treba, koji nije doivio,
neuspjelo pril. - na neuspio nain, bez
uspjeha.
neuspjelost im. . r., g. jd. neuspjelosti,
instr. jd. neuspjelou/neuspjelosti - sta
nje onoga koji je neuspio ili svojstvo
onoga to je neuspjelo,
neuspjean prid., odr. neuspjeni - koji
nema uspjeha ili ne postie znatnije
uspjehe.
neuspjeno pril. - na neuspjean nain,
bez uspjeha,
neuspjenost im. . r., g. jd. neuspjeno
sti, instr. jd. neuspjenou/ neuspje-

nosti - osobina onoga koji nije uspje

an; bezuspjenost.
neusporediv prid., odr. v. neusporedivi koji nije usporediv, koji se ne moe
porediti s ime, ee: neuporediv,
neusporedivost im. . r., g. jd. neuspore
divo ti, instr. jd. neusporedivou/
neusporedivosti - osobina onoga koji je
neusporediv ili svojstvo onoga to je
neusporedivo, neuporedivost.
neustavan prid., odr. v. neustavni - koji
nije u skladu s ustavom,
neustavno pril. - na neustavan nain;
protivustavno,
neustavnost im. . r., g. jd. neustavnosti,
instr. jd. neustavnou/ neustavnosti svojstvo onoga to je neustavno.
neustOn im. m. r. (njem), g. jd. neustona ekol. zajednica vodenih organizama na
povrini mirne vode (alge, kukci, liin
ke i nii raii),
neustraiv prid., odr. v. neustraivi - koji
se ne strai, koji se ne boji; hrabar,
smion.
neustraivo pril. - na neustraiv nain,
neustraivost im. . r., g. jd. neustraivoti, instr. jd. neustraiv ou/neustraivosti - osobina onoga koji je neustraiv,
neutaiv prid., odr. v. neutaivi - koji se
ne moe utaiti; ugasiti (o ei),
neutaivost im. . r., g. jd. neutaivosti,
instr. jd. neutaivou/neutaivosti svojstvo onoga toje neutaivo.
neutemeljen prid., odr. v. neutemeljeni koji ne poiva na injenicama, koji ne
ma oslonca u argumentima ili dokazi
ma; neosnovan, nezasnovan.
neutemeljeno pril. - na neutemeljen na
in, bez osnove,
neutemeljenost im. . r., g. jd. neuteme
ljenosti, instr. jd. neutemeljenou/
neutemeljenosti - svojstvo onoga to je
neutemeljeno,
neuticajan/neutjecajan prid., odr. v.
neuticajni/neutjecajni - onaj koji nema
utjecaja.
neutjeiv/neutjeljiv
prid.
odr.
v.
neutjeivi/neutjeljivi - koji se ne moe
utjeiti; neutjean,
neutjean prid., odr. v. neutjeni - n eute
iv.
neutjeivo pril. - na neutjeiv nain.
neutjeivOst/neutjeljivost im. . r. g. jd.

neutralnost
neutjeivosti, instr. jd. neutje(lj)ivou/
neutje(lj)ivosti - svojstvo onoga to je
neutjeivo, osobina onoga koji je ne
utjeiv; neutj enost.
neutjenost im. . r., g. jd. neutjenosti,
instr. jd. neutjenou!neutjenosti osobina i stanje onoga koji nema utje
he, neutjeivost.
neutoljiv prid., odr. v. neutdljivi - koji se
ne moe utoliti, nezajaljiv,
neutral im. . r. (lat.), g. jd. neutrala lingv. vjetaki jezik iz 1903. zamiljen
kao svjetski jezik budunosti,
neutralan prid. (lat.), odr. v. neutralni koji ne pristaje ni uz jednu stranu, koji
se ne eli opredijeliti; nepristran, ne
svrstan.
neutralac im. m. r., g. jd. neutrlca, n.
mn. neutrlci, g. jd. neutralacd - razg.
onaj koji je neutralan u nekom sukobu;
neutralist.
neutralisanje/neutraliziranje/neutralizovanje gl. im. s. r. (lat.) od neutralisati/neutralizirati/neutralizovati.
neutralisati/neutralizirati/neutralizovati
gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. neutraliem/neutraliziram/neutralizujem - pro
vesti/provoditi neutralizaciju; prenes.
osujetiti/osujeivati, onemoguiti/one
moguavati, onesposobiti.
neutralist(a) im. m. r. (lat.) - pristalica
neutralistike politike, onaj koji se ne
svrstava.
neutralistica/neutralistkinja im. . r.
(lat.) - ona koja je neutralist.
neutralizacija im. . r. (lat.) - stvaranje,
ostvarivanje neutralnosti; objava neke
drave da zauzima neutralan stav; hem.
uklanjanje kiselosti ili bazinosti neke
otopine pomou dodavanja alkaline
odnosno kisele otopine, svaka meuso
bna reakcija kiselina i baza pri emu se
stvara sol i voda; vojn. spreavanje
djelovanja; osujeivanje, onemogua
vanje; lingv. ukidanje opreke, doki
danje razlikovnosti izmeu dvaju fonema.
neutralizam im. m. r., g. jd. neutralizma
- pol. nastojanje na neutralnosti u
mirnodopskim i ratnim prilikama u
odnosima meu dravama,
neutralno pril. - na neutralan nain,
neutralnost im. . r. (lat.), g. jd. neutral-

neutron
no ti, instr. jd. neutralnou/neutrlnosti - osobina onoga koji je neutralan,
onoga to je neutralno; neutralan stav,
nemijeanje u tue sporove; pravno i
politiko stanje drave koja u sluaju
rata ne sudjeluje u njemu niti prua
pomo zaraenim stranama,
neutron im. m. r. (lat.), g. jd. neutrna fiz. elementarna estica, barion, bez
elektrinog naboja i spina 1/2 (fermion), mase priblino jednake protonu,
sastavni dio atomskog jezgra,
neutronika im. . r. (lat.), dat. jd.
neutrdnici - grana fizike koja prouava
svojstva i ponaanje neutrona,
neutronskl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na neutrone (npr. neutronski
generator),
neutrosfera im. . r. (lat.-gr.) - sloj zraka
u atmosferi izmeu povrine Zemlje i
jonosfere, u kojem je koncentracija jona
praktino zanemarljiva.
neutrum im. m. r. (lat.) - nijedno; gram.
srednji rod.
neutvren prid., odr. v. neutvreni - koji
nije utvren; nedokazan, neutemeljen,
klimav.
neutvrenost im. . r., g. jd. neutvrenosti, instr. jd. neutvrenoulneiitvrenosti - stanje onoga to je neutvreno,
neuviavan prid., odr. v. neuviavni koji nije uviavan,
neuviavno pril. - na neuviavan nain,
neuviavnost im. . r., instr. jd. neuvivnou/neuviavnosti - osobina ono
ga koji je neuviavan,
neuvijen prid., odr. v. neuvijeni - koji nije
uvijen; prenes. otvoren, iskren,
neuvijeno pril. - otvoreno, iskreno, odrje
ito, nedvosmisleno; bez uvijanja (pre
ma predstavi d a je tako ljepe),
neuvijenost im. . r., g. jd. neuvijenosti,
instr. jd. neuvijenou/neuvijenosti osobina onoga koji je neuvijen,
neuvjerljiv prid., odr. v. neuvjerljivi - koji
nije uvjerljiv,
neuvjerljivo pril. - na neuvjerljiv nain,
neuvjerljivost im. . r., g. jd. neuvjerlji
vosti, instr. jd. neuvjerljivouJ ne
uvjerljivosti - osobina onoga koji je
neuvjerljiv ili svojstvo onoga to je
neuvjerljivo,
neuvjeban prid., odr. v. neuvjeban! -

481

480
koji nije uvjeban; nepripravan, nepri
premljen.
neuvjebano pril. - na neuvjeban nain,
neuvjebanost im. . r., g. jd. neuvjezbanosti, instr. jd. neuvjezbanou/neuvjezbanosti - stanje onoga koji nije uvje
ban i onoga to nije uvjebano,
neuzdran prid., odr. v. neuzdran! - koji
nije uzdran; raspojasan, neutoljiv,
neuzubillah! uzv. (ar.) - Boe sauvaj!
neuzvraen prid., odr. v. neuzvraeni koji nije uzvraen,
nevakat im. m. r. (ar.), g. jd. nevakta, n.
mn. nevakti - razg. loe odabran as,
nevrijeme za izvoenje kakve radnje,
lo sticaj okolnosti, zao trenutak,
nevaktom pril. (ar.) - u nevrijeme,
nevaljan prid., odr. v. nevaljani - koji nije
valjan.
nevaljalac im. m. r., g. jd. nevdljalca, n.
mn. nevaljala - onaj koji je nevaljao,
neposluan,
nevaljalstina im. . r. - postupak ne valj alca, ono to ini onaj koji je nevaljao,
nevaljao prid., odr. v. nevaljali - kojeg
odlikuju loe osobine, opak, pokvaren;
loe odgojen (o osobi); koji nije upo
trebljiv; neupotrebljiv (o stvarima),
nevaljanost im. . r., g. jd. nevaljanosti,
instr. jd. nevaljanou/ nevaljanosti svojstvo onoga to je nevaljano,
nevazil im. m. r. (ar.) - upala mesa oko
zuba.
nevaan prid., odr. v. nevani - koji nije
vaan.
nevaei prid. - koji ne vai (ob. zbog
isteka roka vaenja); koji se ne prizna
je
nevelik prid., odr. v. neveliki - koji nije
velik.
neven im. m. r. - bot. ukrasna biljka iz
porodice glavoika, u narodnoj medici
ni slui kao antiseptik; kalendula.
nevenka im. . r., g. mn. nevenkl - bot.
biljka rod iz porodice glavoika.
nevera im. . r. (tal.) - iznenadna oluja na
Jadranu i priobalju, esto s grmljavi
nom.
neverln im. m, r. (tal.), g. jd. neverna manja, slabije izraena iznenadna oluja,
nevera kraeg trajanja,
neverbalan prid. (lat.), odr. v. neverbalni
- koji nije izraen rijeima, koji nije

iskazan sredstvima ljudskog jezika;

jezik znakova koji izraava neke poru
ke bez rijei; grimase, geste i pokreti
dijelovima tijela (npr. podignut palac
ruke u zn. odlino),
neveseo prid., odr. v. neveseli - koji nije
veseo.
neveselst im. . r., g. jd. neveselosti,
instr. jd. neveselou/neveselosti - oso
bina onoga to je neveselo,
nevesika im. . r. - bot. biljka iz porodice
titarki.
Nevesinje im. s. r. - naselje u istonoj
Hercegovini,
nevzan prid., odr. v. nevezani - koji nije
vezan; slobodan; koji je bez strogog
programa; improviziran, slobodan,
nevian prid., odr. nevini - koji nije
vian; nevjet, nenaviknut,
nevino pril. - na nevian nain; nenaviklo.
nevinost im. . r., g. jd. nevinosti, instr.
jd. nevinosu!nevino ti - osobina
onoga koji je nevian,
nevidljiv prid.- odr. v. nevidljivi - koji se
ne moe vidjeti,
nevidljivo pril. - na nevidljiv nain, tako
a se ne vidi; neopazice.
nevidljivost im. . r., g. jd. nevidljivosti,
instr. jd. nevidljivosu/ nevidljivosti osobina ili stanje onoga koji je nevi
dljiv, svojstvo ili stanje onoga to je
nevidljivo.
nevien prid., odr. v. nevieni - koji jo
nije vien u ukupnosti svojih osobina;
izniman, senzacionalan, ^
nevienost im. . iv, g. jd. nevienosti,
instr. jd. neyie(iou/nevienosti - oso
bina onpg koji je nevien ili svojstvo
onoga to je nevieno.
nevin prid., odr. v. nevini - koji nije kriv,
na kojemu ne lei krivica, neduan;
bezazlen, naivan, neduan; koji je bez
seksualnih iskustava,
nevinace im. s. r., g. jd. nevinaceta/
nevinaca - nepokvarena, bezazlena
osoba; prenes. onaj koji se pravi naiv
nim.
nevino pril. - na nevin nain; neduno,
bezazleno.
nevinost im. . r., g. jd. nevinosti, instr.
jd. nevinou/nevinosti - stanje onoga
koji je nevin i one koja je nevina.

nevjesta

nevitekl prid. odr. v. - koji se odnosi na

onoga koji po ponaanju nije vitez, koji
nije astan i ne odlikuje se dobrotom i
drugim pozitivnim osobinama,
neviteki pril. - tako kako pravi vitez ne
postupa.
nevjenan prid., odr. v. nevjenani - koji
jo nije vjenan, koji je u vanbranom
odnosu.
nevjenano pril. - na nevjenan nain,
nevjera im. . r. - in kojim je prekrena
vjernost;, nevjerovanje u ono u to ko
oekuje da e se vjerovati; nevjerica,
sumnja, sumnjanje; pejor. tua vjera
kad se shvaa kao kriva, nevjernika,
nevjerac im. m. r., g. jd. nevjerca, n. mn.
nevjerci - bezvjerac, nevjernik,
nevjeran prid., odr. v. nevjerni - koji nije
vjeran.
nevjerev prid. odr. v. - koji pripada
nevjercu.
nevjerica im. . r. - jako izraena skepsa,
velika sumnja u to.
nevjernica im. . r. - nevjerna ena.
nevjerniui prid. - koji pripada nevjerni
ci.
nevjerniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na nevjernike,
nevjerniki pril. - kao nevjernik, na nain
nevjernika,
nevjernik im. m. r., vok. nevjernie, n.
mn. nevjernici - onaj koji ne vjeruje u
ta; sumnjiavac; onaj koji ne priznaje
vjeru, ateist; pejor. onaj koji pripada
tuoj vjeri kad se shvaa kao krivjl;
onaj koji je prekrio vjernost,
nevjerno pril. - na nevjeran nain; izdaj
niki.
nevjernost im. . r., g. jd. nevjernosti,
instr. jd. nevjernou/nevjernosti - oso
bina onoga koji je nevjeran,
nevjerojatan prid. odr. nevjerojatni nevjerovatan, u koji je nemogue po
vjerovati, koji nekom osobinom iznena
uje, izniman, izuzetan,
nevjerojatnost im. . r., g. jd. nevjerdjatnosti, instr. jd. nevjerdjatnou/nevjerdjatnosti - nevjerovatnost, svojstvo ono
ga to je nevjerojatno,
nevjerovatan prid., odr. v. nevjerdvatni nevjerojatan,
nevjerovatnost im. . r. - nevjerojatnost.
nevjesta im. . r. - ona koja se udaje

nevjet
mlada; sinova ili bratova ena; snaha,
nevjet prid., odr. v. nevjeti - koji nema
vjetina, koji nije spretan u obavljanju
kakvog posla; nevian,
nevjeto pril. - na nevjet nain, nes
pretno.
nevladin prid. odr. v. - koji ne pripada ili
nije zavisan o vladi (vlastima); graan
ski.
nevolja im. . r. - zlo, nesrea, bijeda;
nuda, potreba; pejor. onaj koji je
bijedan; jadnik, siromaak, nesretnik,
nevoljan prid., odr. v. nevoljni - koji nije
pod uticajem volje; nevoljan, hotimi
an; jadan, sirot, bijedan, nemoan, sav
nikakav; bezvoljan; beivotan, apati
an.
nevoljko pril. - protiv volje, s malo volje;
nerado, nelagodno,
nevoljkost im. . r., g. jd. nevoljkosti,
instr. jd. nevoljkou/nevoljkosti - svoj
stvo onoga to je nevoljko,
nevoljnica im. . r. - ena nevoljnik.
nevoljniin prid. odr. v. - koji pripada
nevoljnici.
nevoljnik im. m. r., g. jd. nevoljnie, n.
mn. nevoljnici - onaj koji je pritisnut
nevoljom; koga mui neimatina, siro
mah; onaj koji pati od pomanjkanja
volje za neto, onaj koji je bezvoljan,
nevoljnikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na nevoljnike,
nevoljniki pril. - kao nevoljnik, na nain
nevoljnika,
nevoljno pril. - bez volje,
nevoljen prid., odr.v. nevoljeni - koji nije
voljen.
nevoljenost im. . r. g. jd. nevoljenosti,
instr. jd. nevoljenou/nevolj enosti stanje onoga koji je nevoljen,
nevoljnost im. . r., g. jd. nevoljnosti,
instr. jd. nevoljnou!nevoljno ti - oso
bina onoga koji je nevoljan,
nevrijedan prid., odr. v. nevrijedni - koji
nije vrijedan; bezvrijedan; nedostojan,
nevrijeme im. s. r., g. jd. nevremena openito runo vrijeme (vrlo jak vjetar,
grmljavina, pljusak, tua i sl.); nezgod
no doba, vrijeme za obavljanje ega, u
zao as.
nevremenskl prid. odr. v. - koji se ne
zbiva u vremenu kao odreenoj mjernoj
jedinici, koji se ne mijenja proticanjem

483

482
vremena.
nevus im. m. r. (lat.) - mlade na koi,
znak na koi, nenasljedna mana koe (s
pigmentom, bez pigmenta, dlakavost i
sl.).
nezabludivost im. . r., instr. jd. nezabludivon/nezabludivosti - nepogreivost,
nezaboravak im. m. r., g. jd. nezabdravka
- bot. vrsta trave, potonica,
nezaboravan prid., odr. v. nezaboravni koji se ne moe zaboraviti, kojega
pamtimo, koji ne pada u zaborav,
nezaboravljen prid., odr. v. nezabdravIjeni - koji nije zaboravljen,
nezaboravljiv prid., odr. v. nez,aboravljivi
- koji ne zaboravlja, koji pamti,
nezaboravnost im. . r., g. jd. nezaborav
no ti, instr. jd. nezaboravnoulnezaboravnosti osobina onoga koji se ne
zaboravlja ili onoga to se ne zaborav*ja-

nezacjeljiv prid., odr. v. nezacjeljivi - koji

ne moe zacijeliti, zarasti,
nezacjeljivost im. . r., g. jd. nezacjeljivosti, instr. jd. nezacjeljivou/nezacjeIjivosti - svojstvo onoga to je nezacjeljivo.
nezainjen prid., odr. v. nezainjeni - u
kojem nema nimalo zaina, koji je bez
zaina; nedovoljno zainjen, u kojem je
premalo zaina,
nezadovoljan prid., odr. v. nezadovoljni koji nije zadovoljan, kojem neto sme
ta.
nezadovoljavajui prid. - koji ne zadovo
ljava potrebe, oekivanja itd.
nezadovoljnica im. . r. - ona koja je
nezadovoljna,
nezadovoljniin prid. - koji pripada neza
dovoljnici.
nezadovoljnik! prid. odr. v. - koji se
odnosi na nezadovoljnike,
nezadovoljniki pril. - kao nezadovoljni
ci, na nain nezadovoljnika,
nezadovoljnik im. m. r. v. nezadovoljnie, n. mn. nezadovoljnici - onaj koji ni
je zadovoljan,
nezadovoljstvo im. s. r. - stanje onoga
koji je nezadovoljan.
nezadr(lj)iv prid., odr. v. ne zadrti lj)ivi koji se ili koga se ne da zadrati u
kretanju ili nastojanju; koji napreduje u
kretanju ili nastojanju bez zadravanja

ili zaustavljanja.
nezadr(lj)ivo pril. - na nezadriv nain.
nezadr(lj)ivost im. . r. g. jd. nezadrz(lj)ivosti, instr. jd. nezadrz(lj)ivou/nezadrz(lj)ivosti - osobina onoga
koji je nezadriv ili svojstvo onoga to
je nezadrivo,
nezahvaen prid., odr. v. ne zahvaeni neobuhvaen; koji nije zahvaen,
nezahvalan prid., odr. v. nezahvalni - koji
ne izraava zahvalnost, koji se ne
oduuje hvalom ili zahvalom; koji nije
izdaan, koji se ne isplati,
nezahvalnica im. . r. - ona koja se ne
zahvaljuje, ena nezahvalnik,
nezahvalnikl prid. odr. v. - koji se
odnosi na nezahvalnike.
nezahvalnikl pril. - kao nezahvalnik, na
nain nezahvalnika.
nezahvalnik im. m. r., g. jd. nezahvalnie, n. mn. nezahvalnici - onaj koji nije
zahvalan.
nezahvalno pril. - na nezahvalan nain,
rizino, nije sigurno,
nezahvalnost im. . r., g. jd. nezahvlnosti, instr. jd. nezahvlnou/nezahvalnosti - odlika onoga koji je nezahvalan,
nezainteresiran/nezainteresovan prid.,
odr. v. nezainteresirani/nezaintereso
vani - koji nije zainteresiran,
nezaintereslrano/nezaineresovano pril. na nezainteresiran nain,
nezainteresiranost/nezainteresovanost
im. . r., instr. jd. nezainteresiranou/
nezainteresiranosti i nezainteresovano
u/nezainteresovanosti - odlika onoga
koji je nezainteresiran,
nezajaljiv prid., odr. v. nezajaljivi - koji
se ne moe zajaziti (o rijeci na kojoj se
ne moe napraviti jaz); prenes. koji je
neogranien u zahtjevima; pohlepan,
neumjeren, nezasitan,
nezajaljivost im. . r., g. jd. nezajazljivosti, instr. jd. nezajaljiv ou/nezajazljivosti - osobina onoga koji je nezaja
ljiv; nezasitnost,
nezakonit prid., odr. v. nezakoniti - koji
nije u skladu sa zakonom, koji je u
suprotnosti sa zakonom,
nezakonito pril. - protivno zakonu,
nezakonitost im. . r., g. jd. nezakonitosti,
instr. jd. nezakonitou/nezakonitosti svojstvo onoga to je nezakonito.

n e z a o b ila z n i
nezakonski prid. odr. v. - koji nije u skla
du sa zakonom,
nezakopan prid., odr. v. nezakopani koji nije zakopan,
nezamijeen prid., odr. v. nezamijeeni koji nije zamijeen,
nezamijeenost im. . r., g. jd. nezdmijeenosti, instr. jd. nezdmijeenou/nezamijeenosti - osobina onoga koji je
nezamijeen ili svojstvo onoga to je
nezamijeeno,
nezamisliv prid., odr. v. nezamislivi - koji
se ne moe zamisliti, koji je izniman
prema razmjerima, dimenzijama, dose
zima itd.
nezamislivo pril. - na nezamisliv nain,
nezamislivost im. . r., g. jd. nezamislivosti, instr. jd. nezamislivou/nezamislivosti - svojstvo onoga to je nezami
slivo, osobina onoga koji je nezamisliv,
nezamjenljiv/nezamjenjiv prid., odr. v.
nezamjenljivi/nezamjenjivi - koji se ne
moe zamijeniti,
nezamjenljivost/nezamjenjivost im. . r.,
instr. jd. nezamjenljivou/nezamjenljivosti i nezamjenjivou/nezamjenjivosti
- osobina onoga koji je nezamjenjiv i
svojstvo onoga toje nezamjenjivo,
nezamjetljiv prid., odr. v. nezamjetljivi koji nije zamjetljiv, koji je neprimjetan,
nezamjetan prid., odr. v. nezamjetni koji nije zamjetan,
nezamjetljivo pril. - na nezamjetljiv na
in; neopazice, neprimjetno,
nezamjetljivost im. . r., g. jd. nezamjetljivosti, instr. jd. nezamjetljivou/
nezamjetljivo ti - osobina onoga koji
nezamjetan ili svojstvo onoga to je
nezamjetno.
nezanemariv prid., odr. v. nezanemdrivi koji nije zanemariv,
nezanimljiv prid., odr. v. nezanimljivi koji nije zanimljiv; dosadan,
nezanimljivo pril. - na nezanimljiv nain,
nezaobilazan prid., odr. v. nezaobilazni koji se ne smije zanemariti kad se to
radi ili kad se o emu razmilja, s kojim
se mora raunati, bez kojega se ne
moe.
nezaobilaznost im. . r., g. jd. nezaobilaznosti, instr. jd. nezaobilaznou/nezaobilaznosti - svojstvo onoga to je
nezaobilazno ili osobina onoga koji je

nezapam en

nezaobilazan,
nezapamen prid., odr. v. nezapameni koji je takav kakav se ne pamti,
nezapaen prid., odr. v. nezapaenI - koji
nije zapaen, koji nije pobudio panju,
nezapaeno pril. - na nezapaen nain,
nezaposlen prid., odr. v. nezaposlen! koji nije zaposlen, koji nema posla,
nezaposlenost im. . r., g. jd. neza
poslenosti, instr. jd. nezaposlenou/
nezaposlenosti - stanje onoga koji je
nezaposlen, koji nema posla u svome
zvanju.
nezasijan prid., odr. v. nezasijani - koji
nije zasijan,
nezasitan prid., odr. v. nezasitni - koji se
ne moe zasititi ega, koji se ne moe
najesti; koji je prodrljiv; koji je uvijek
eljan bogatstva, novca, asti itd.;
nezasitljiv.
nezasien prid., odr. v. nezasien! - koji
nije zasien, koji ega nema u do
voljnoj mjeri; hem. organski spojevi
koji u molekuli imaju dvostruke ili
trostruke veze preteno izmeu atoma
ugljika.
nezasitljiv prid., odr. v. nezasitljiv! nezasitan.
nezasitnica im. . r. - ona koja se ne moe
zasititi, koja je nezasitna,
nezasitnlk im. m. r., vok. jd. nezasitnle,
n. mn. nezsitnlci - onaj koji je ne
zasitan.
nezasitno pril. - na nezasitan nain,
nezasitnost im. . r., g. jd. nezasitnosti,
instr. jd. nez.sitnou/nezasitnosti osobina onoga koji je nezasitan,
nezatien prid., odr. v. nezatien! - koji
nema zatitu od ega, koji nije obloen,
izoliran, tehniki opremljen,
nezatienost im. . r., g. jd. neza
tienosti, instr. jd. nezatlenou/nezatlenosti - stanje onoga koji je
nezatien ili onoga to je nezatieno,
nezatomljiv prid., odr. v. nezatdmljiv! koji se ne moe zatomiti,
nezaustavljiv prid., odr. v. nezaustavljiv!
- koji se ne moe zaustaviti u kretanju
ili nastojanju, nezadriv,
nezaveden prid., odr. v. nezaveden! - koji
nije unesen u slubenu knjigu, zaveden
kao slubeni podatak,
nezavidan prid., odr. v. nezavidni - koje

485

484
mu se ne moe zavidjeti,
nezavisan prid., odr. v. nezavisni - koji
ne zavisi od drugoga, koji samostalno i
bez tueg uticaja oblikuje svoje misli,
djelovanje i nain postojanja, neovisan,
nezavisno pril. - na nezavisan nain;
samostalno,
nezavisnost im. . r., instr. jd, nezavis
nou/nezavisnosti - stanje onoga koji
ne zavisi od drugoga; neovisnost,
nezavriv prid., odr. v. nezavriv! - koji
nije zavriv.
nezblljskl prid. odr. v. - koji se ne
pojavljuje u zbilji, koji nije stvaran,
nezbrinut prid., odr. v. nezbrinut! - koji
nije opskrbljen; zaputen,
nezbrinutost im. . r., g. jd. nezbrinutosti,
instr. jd. nezbrinutou/nezbrinutosti stanje onoga koji je nezbrinut,
nezdrav prid,, odr. v. nezdravi - koji nije
zdrav, koji ima zdravstvenih tegoba,
koji je bolestan; koji djeluje tako da
stvara podlogu za razne bolesti; prenes.
koji je pogrean i tetan,
nezdravo pril. - na nezdrav nain, tetno,
kodljivo, loe; bolesno, nenormalno,
nezdravost im. . r., g. jd. nezdravosti,
instr. jd. nezdravou/riezdravosti - sta
nje onoga koji je nezdrav ili svojstvo
onoga to je nezdravo,
nezemaljski prid. odr. v. - koji nije ze
maljski.
nezgoda im. . r. - nemio dogaaj; nepri
lika, nesrea,
nezgodan prid., odr. v. nezgodni - koji
nije zgodan; neprijatan, neugodan,
nezgodno pril. - nije prikladno, nije ugo
dno, ne prilii,
nezgrapan prid., odr. v. nezgrapni - u
kojem nema profinjenosti, harmonije i
sl.; neskladan; nespretan,
nezgrapno pril. - na nezgrapan nain,
nezgrapnost im. . r., g. jd. nezgrapnost/,
instr. jd. nezgrapnou/nezgrapnosti osobina onoga koji je nezgrapan ili svo
jstvo onoga stoje nezgrapno,
neznaboev prid. odr. v. - koji pripada
neznabou.
neznabotvo im. s. r. - bezbonitvo,
neznaboac im. m. r., g. jd. neznaboca,
v. neznabde, n. mn. neznaboci - onaj
koji ne zna za Boga (sa stanovita
onoga koji govori), koji nije upoznao

pravoga Boga; poganin,

neznaboakl prid. odr. v. - koji se
odnosi na neznaboce.
neznabbaki pril. - kao neznaboci, na
nain neznaboca.
neznaboan prid., odr. v. neznabdzni koji ne zna za Boga.
neznalac im. m. r., g. jd. neznalca - onaj
koji nema znanja,
neznanstven prid., odr. v. neznanstveni koji nije raen po metodama koje trai
znanost, nenauan.
neznanje im. s. r. - nepoznavanje inje
nica o emu, nepostojanje znanja,
neznalaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na neznanje,
neznalaki pril. - bez znanja, na nain
onoga koji nema znanja,
neznalica im. . r., n. mn. neznalice pejor. onaj koji nita ne zna, a eli po
kazati da zna.
neznaliln prid. odr, v. - koji pripada
neznalici.
neznan prid., odr. v. neznani - koji je
nepoznat {neznani junak),
neznanac im. m. r., g. jd. neznanca, vok.
jd. neznane, n. mn. neznanci, g. mn.
neznanaca - onaj koga niko ne poznaje,
neznanev prid. odr. v. - koji pripada ne
znancu.
neznanka im. . r., g. mn. neznankl - ona
koju niko ne poznaje,
neznano pril. - nigdje odreeno, u nepoz
natom kraju,
neznatan prid., odr. v. neznatni - koji je
bez osobite vrijednosti ili vanosti;
beznaajan; koji je male veliine; sitan,
neznatno pril. - malo, beznaajno,
neznatnost im. . r., g. jd. neznatnosti,
instr. jd. neznatnou/neznatnosti - oso
bina onoga koji je neznatan ili svojstvo
onoga to je neznatno,
nezreo prid., odr. v. nezreli - zelen,
nedozreo; koji nije odrastao,
nezrelo pril. - na nezreo nain,
nezrelost im. . r., g. jd. nezrelosti, instr.
jd. nezreloLi/nezrelosti - osobina ono
ga koji je nezreo ili svojstvo onoga to
je nezrelo.
nezvan prid., odr. v. nezvanI - nepozvan,
neeljen prid., odr. v. neeljeni - koji nije
eljen.
neenja im. m. r. - onaj koji nije oenjen i

nifaz
koji se nije enio,
neiv prid., odr. neivi - koji nema obilje
ja ivota ili ivoga bia; nedovoljno
iv, premalo ivahan, nedovoljno dina
mian, bez dogaanja,
neivost im. . r., g. jd. nezivosti, instr. jd.
nezivou/neiivosti - svojstvo onoga to
je neivo ili osobina onoga koji je
neiv.
neivotan prid., odr. v. neivotni - koji
nije ivotan, beivotan,
neivotnost im. . r., g. jd. nezivotnosti,
instr. jd. neiv otnoulneivotno ti osobina onoga koji je neivotan.
ni vezn. - pri izlaganju i nabrajanju porie
postojanje ili prisutnost (ni tu, ni tamo).
Nica im. . r. - luka, grad i turistiko
sjedite na Aurnoj obali (Francuska),
nicati gl. nesvr., prez. nie - razvijati se
iz sjemena, izbijati iz zemlje (o biljka
ma).
nieanac im. m. r., g. jd. nieanca pristalica Nieove filozofije (Nietzsc
he).
niice pril. - doslovno: biti na koljenima,
licem prema zemlji, ob. u izrazu: pasti
pred kim niice i tako iskazati duboko
potovanje (vladaru ili kome drugome).
niiji zamj. - koji ne pripada nikome, koji
nema vlasnika (niija zemlja),
niah im. m. r. (ar.-tur.), g. jd. niaha brak, enidba; novac koji mu po
eriatu polae eni pri sklapanju braka
radi njene materijalne sigurnosti,
nici gl. svr., prez. niknem - niknuti,
nidifuge im. . r. mn. (nlat.) - zool.
mladunci nekih pernatih ivotinja (ko
koi, gusaka) koji se izlegu s perjem i
sposobni su se sami hraniti,
nidikole im. . r. mn. (nlat.) - zool. mla
dunci nekih pernatih ivotinja (vrabaca,
golubova) koji se izlegu goli, slijepi i
bespomoni,
nielo (niello) im. m. r. (tal.) - u zlatarstvu
tehnika ukraavanja metalnih, napose
srebrnih predmeta tamnim, gotovo
crnim ornamentalnim motivima postup
kom koji je slian emajliranju.
nifablepsija im. . r. (gr.) - zaslijeplje
nost snjenom bjelinom,
nifaz im. m. r. (ar.), g. jd. nifaza - stanje
ene porodilje od trenutka poroaja, pa
sve dok traje ienje.

nife
nife im. m. r. (lat.) - kratica za Zemljinu
jezgru, koja se uglavnom sastoji od
nikla i eljeza,
mfograf im. m. r. (gr.) - ureaj za
kontinuirano biljeenje koliine napadalog snijega koji radi na principu
vage.
nigdina im. . r. - dalek nepoznat kraj,
daleka zemlja, nepoznata i neodreena,
nigdje pril. - ni na kojem mjestu,
niger im. m. r. (p.) - razg. crnac, pri
padnik crne rase, naziv najee po
grdnog prizvuka.
N iger im. m. r. - geogr, drava u Africi,
glavni grad Niamej; istoimena rijeka u
Africi.
Nigerac im. m. r., g. jd. Nigerca, n. mn.
Nigerani - stanovnik ili dravljanin
Nigera.
Nigerka im. . r. - stanovnica Nigerije,
nigerskl prid. odr. v. (p.) - koji se odnosi
na nigera.
nigerskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
Niger i Nigerane.
Nigerija im. . r. - geogr, drava u Africi
s izlazom na Gvinejski zaljev, glavni
grad Abuja (do 1991. Lagos).
Nigerijac im. m. r., g. jd. Nigerijca, n.
mn. Nigerijci - stanovnik ili dravljanin
Nigerije.
Nigerijka im. . r. - stanovnica Nigerije,
nigerijski prid., odr. v. - koji se odnosi na
Nigeriju i Nigerijce.
nigrozin im. m. r. (njem.), n. mn.
nigrozini - hem. grupa crnih ili sivih
indulina koji se upotrebljavaju pri boje
nju vune, svile, koe itd.
nihajet im. m. r. (ar.-tur.) - kraj, svretak,
konac.
nihajet pril. (ar.-tur.) - na kraju, napokon,
n'ihil zamj. (lat.) - nita.
nihilist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. nihiliste,
n. mn. nihilisti/nihiliste - pristalica ni
hilizma koji podrava miljenje da su
sve tradicionalne vrijednosti i vjerova
nja neutemeljena, besmislena i besko
risna; osoba koja ne priznaje nikakva
ustaljena naela ni autoritete,
nihilistica/nihilistkinja im. . r. (lat.) ena nihilist
nihilistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na nihilizam i nihiliste.
nihilistiki pril. (lat.) - kao u nihilizmu,

487

486
kao nihilisti, na nain nihilista.
nihilizam im. m. r. (lat.), g. jd. nihilizma nain miljenja u kojem se negiraju svi
ustaljeni pogledi, naela i vjerovanja;
filozofsko uenje da nita zbiljski ne
postoji ili da se nita ne moe pouzdano
spoznati.
nihon kempo im. m. r. (jap.) - japanski
borilaki sport, jedan od stilova karatea, nastao prilagoavanjem kineskog
boksa japanskim borilakim vjetin-ma.
nijansa im. . r. (fr.), g. mn. nijansi prelaz jedne boje u drugu, primjesa
jedne boje drugoj, prelijevanje boje;
prenes. lagahan prelaz jednog oblika u
drugi (druga nijansa miljenja),
nijansiranje gl. im. s. r. (fr.) od nijansi
rati.
nijansirati gl. nesvr. (fr.), prez. nijansi
ram - bojiti u nijansama; razluivati
(boje, znaenja, pojave),
nijedan prid. zamj. - niti jedan, odricanje
onoga to oznaava imenica uz koju
stoji (nijedan ovjek),
nijedanput pril. - koji izrie da se neto
nijednom (nikada) nije dogodilo; nijed
nom.
nijekanje gl. im. s. r. od nijekati,
nijekati gl. nesvr., prez. nijeem, pril.
sad. nijeui, prid. trp. nijekan - odri
cati, negirati neku injenicu ili tvrdnju;
poricati.
nijean prid., odr. v. nijeni - koji nijee,
odrian, negativan,
n'ijenica im. . r. - rije kojom se nijee,
porie; negacija,
nijeno pril. - na nijean nain, odrino.
nijem prid., odr. v. nijemi - koji nema
sposobnost govora, mutav; prenes. koji
uti kao da je nijem, koji ne eli govo
riti; koji se odvija u tiini; tiina potpu
na tiina.
nijemac im. m. r., g. jd. nijemca, n. mn.
nijemci, g. mn. nijemaca - onaj koji je
nijem.
Nijemac im. m. r. - na naziv za sta
novnika Njemake,
nijemo pril. - bez rijei, ne govorei, ne
dajui glasa od sebe.
nijemost im. . r., g. jd. nijemosti, instr.
jd. nijemo u!nijemo ti - osobina onoga
koji je nijem,
nijet im. m. r. (ar.-tur.) - namjera, nakana,

naum; po islamskim propisima i obia

jima dobra i estita namjera u nekom
djelu; izreka na arapskom jeziku koja
se izgovara prije klanjanja molitve,
nijetiti gl. nesvr. (ar.-tur.), prez. nije tim namjeravati, namjenjivati.
n'ikad(a) pril. - ni u koje vrijeme, ni u
kakvoj prilici; nigda, nigdar.
nikakav prid. zamj., odr. v. nikakvi - koji
odrie postojanje ili prisutnost onoga
to znai imenica; prid. pejor. lo, slab,
bezvrijedan, loeg kvaliteta.
nikako pril. - ni na koji nain, ni u kojem
sluaju, nipoto,
nikamo pril. - ni na koje mjesto,
nikl im. m. r. g. jd. nikla - hem. element
(Ni), bijeli metal, feromagnetian, tvrd i
kovak; spojevi nikla slue za bojenje
stakla i keramike.
ni'klovnje gl. im. s. r. od niklovati,
niklovati gl. nesvr. (njem.), prez. niklujem - prevlaiti ta niklom, uiniti da
povrina bude od nikla i time zatiena
od hre.
niknuti gl. svr., prez. niknem, pril. pr.
nikuvi, imp. nikn i, aor. niknuh/nikoh,
prid. rad. niknuo!nikao, pril. pr. niknuvilnikavi - nii, prirodnim rastom iz
zemlje ili tkiva pojaviti se na povrini
(biljka, zubi),
niko zamj., g. nikoga - nijedna osoba,
rjee: nitko,
nikogovi im. m. r. - pejor. onaj ko nema
imena, koji nita ne znai, koji je niko i
nita, nitarija.
nikoji prid. zamj. - nijedan, nikakav,
n'ikolik zamj. - izrie nepostojanje koga
ili ega kad je u pitanju koliko,
nikoliko pril. - nijedan, nita (u dijalokoj
situaciji na pitanje koliko").
Nikolinje im. s. r. - dan sv. Nikole, slavi
se 6. decembra,
nikolinjskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na Nikolinje,
nikotin im. m. r. (fr.), g. jd. nikotina aktivni sastojak duhana, otrov i narko
tik.
nikotinizam im. m. r. (fr.), g. jd. nikotinizma - trovanje nikotinom,
nikotmskl prid. odr. v. (fr.) - koji ima
nikotina, koji sadri nikotin, koji se
odnosi na nikotin.
Nikozija im. . r. - glavni grad grkog

nimfica
dijela Kipra,
niktalopija im. . r. (gr.) - bolest oiju
kod koje bolesnici vide bolje u tami
nego danju; dnevno sljepilo,
niktofobija im. . r. (gr.) - noni strah
kod djece; strah od mraka,
nikturija im. . r. (gr.) - uestalo mokre
nje nou; znak sranih bolesti, dijabe
tesa, neuroze,
nikturlab im. m. r. (gr.-lat.) - astro
nomski instrument s kraja 16. st., sluio
je za odreivanje geografske irine na
kojoj se brod nalazi.
ni'kud(a) pril. - ni u kojem pravcu.
N il im. m. r. - rijeka u Africi, najdua
rijeka na svijetu (6648 km), utie u
Sredozemno more.
nilski prid. odr. v. - koji se odnosi na Nil
(nilski konj),
nimalo pril. - ni najmanje, ni u kojoj
mjeri.
nimbostratus im. m. r. (lat.) - rod oblaka
mjeovitog sastava (kapljice vode i kristalii leda) koji daje trajnu oborinu
(kiu ili snijeg), javlja se kao tamni,
debeli sivi sloj oblaka,
nimbus im. m. r. (lat.) - tamni, sivi oblak
iz kojeg padaju oborine; pljusak, nevri
jeme; naslikani krug oko glave nekih
careva na antikom novcu; sjajni krug
oko glave svetaca, aura, aureola, svetokrug (u egipatskom, grkom; rimskom i
kranskom slikarstvu),
nimet im. m. r. (ar.-tur.) - njimet, Boiji
dar, dar s neba; blagoslov; hljeb, kruh
kao zalogaj; blagodat,
nimfa im. . r. (gr.), g. mn. nimfi - brojne
grke boice, najee ljepotice i djevi
ce, koje su nastanjivale okeane, izvore,
rijeke, ume i drvee; lijepa djevojka
vitkog i njenog stasa,
nimfej im. m. r. (gr.), g. jd. nimfeja svetite nimfi; prirodna ili sagraena
pilja s vrelom, vilinska pilja; enska
kupaonica kod Grka i Rimljana,
nimfeta im. . r. (gr.), g. mn. nimfeta maloljetnica s prerano izraenom erotinou kojom privlai zrele mukarce;
nimfica; tip filmske zvijezde naglaeno
erotine vanjtine,
nimfeja im. . r. (gr.) - bot. lopo,
lokvanj.
nimfica im. . r. (gr.) - nimfeta.

nimfoleot
nimfolept im. m. r. (gr.) - onaj koga su
nimfe zatravile, zaludile; kojega su
nimfe zarobile,
nimfoman im. m. r. (gr.), g. jd. nifomna
- seksualno nezajaljiva osoba,
nimfomanija im. . r. (gr.) - psih.
bolesna nezasitnost seksualne poude
kod ena; andromanija,
nimfomanka im. . r. (gr ), g. mn.
nimfdmanki - ona koja pati od nimfomanije; razg. koja luduje za mukarci
ma.
nimfomanskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na nimfomaniju i nimfomane.
nimfomanski pril. (gr.) - kao nimfoman,
na nain nimfomana.
Nin im. m. r., g. jd. Nina - gradi, u
blizini Zadra, jedna od prijestolnica ranosrednjovjekovne hrvatske drave,
ninda im. m. r. (jap.) - udruenje pobu
njenika u feudalnom Japanu (najmljene
ubice); majstor borilakih vjetina, rat
nik.
ninork im. m. r. - norveki narodni jezik
koji je kao standardni ravnopravan s
bokmalom, jedan od dvaju norvekih
standardnih jezika,
ninski prid. odr. v. - koji se odnosi na Nin
i Ninjane.
nintendo im. m. r. - vrsta aparata koji se
se prikljuuju na televizor za igranje
igrica.
Nioba im. . r. - mit. tebanska kraljica,
Tantalova ki, pretjeranom samouvjerenou i hvalisanjem o broju (sedam
sinova i sedam keri) i ljepoti svoje
djece izazvala je titanku Letu, majku
Apolona i Artemide; djeca su joj po
bijena, a nju Zeus pretvara u stijenu
koja vjeno plae,
nioblj im. m. r. (nlat.) - hem. element
(Nb), naziv dobio po Niobi, Tantalovoj
keri; metal srodan tantalu; upotreblja
va se za oplemenjivanje elika i u
legurama za termoelemente u nukle
arnim reaktorima,
niobizam im. m. r., g. jd. niobizma - pat.
stanje u kojem bolesnik stalno plae i
narie nad svojom sudbinom; kronino
samooplakivanje.
niodakle pril. - ni od koga mjesta, niot
kud, neznano otkud.
niotkud(a) pril. - prostorno ni s jedne

489

488
strane, ni iz kojeg smjera, ni iz kojega
kraja; niodakle.
nipofll im. m. r. (jap.- gr.), g. jd. nipofila
- ljubitelj Japana i svega to je japan
sko.
nipofob im. m. r. (jap.-gr.), g. jd.
nipofba - neprijatelj, onaj koji mrzi
Japan i sve to je japansko,
nipoto pril. - ni u kojem sluaju, nikako;
ni za koju cijenu izraenu novcem,
niralamba im. . r. - vjeba u jogadisciplini: trup i noge su u vertikalnom
poloaju s osloncem na ramenima i
potiljku; ova vjeba jaa vratne, lene i
trbune miie; svijea,
nirguna im. . r. - vrsta joga meditacije,
nirnberki prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na Nlirnberg, grad u Njemakoj
(nirnberki proces),
nirvana im. . r. - stanje postignutog mira
i osloboenja od patnje pojavnog ivo
ta; u budizmu, ugasnue karme, ime se
zavrava krug od roenja do smrti; u
hinduizmu, izbavljenje kroz sjedinjenje
Atmana s Brahmom; kraj, prestanak,
koji je iezao, utrnuo,
n'isan im. m. r. (hebr.-tur.) - sedmi mjesec
jevrejske godine, po aktualnom kalen
daru, oznaava poetak proljea; mje
sec u kojem se slavi Pesah,
niska im. . r. - ono to je nanizano (up.
niska bisera), niz.
nisko pril., komp. nie - na maloj Verticalnoj udaljenosti od povrine, blizu tla;
prenes. na maloj visini u drutvenom
poloaju; necijenjeno; pejor. podlo, po
dmuklo, neasno,
niskobudetskl/niskobudetni prid. odr.
v. - koji je raen s niskim budetom; za
koji su utroena skromna sredstava;
jeftin.
niskogradnja im. . r. - graevinski
radovi usmjereni uglavnom na izgrad
nju cesta, mostova, tunela itd.
niskonaponski prid. odr. v. - koji se
odnosi na struju niskog napona,
niskst im. . r., g. jd. niskostir, instr. jd.
niskou/niskosti - svojstvo onoga to je
nisko; prenes. podlost, podmuklost, neasnost.
niskoturani prid. odr. v. - koji ima nizak,
mal, nedovoljan tira (ob. o novinama),
n'iskotlanl prid. odr. v. - koji se odnosi

na nizak tlak, koji ima nizak pritisak,

niskotonac im. m. r., g. jd. niskotonca razg. vrsta zvunika koji reproducira
niske tonove (za razliku od visokotonca
i srednjotonca).
nistagmus im. m. r. (gr.) - treperenje
oiju bez uea volje; vaan je poka
zatelj u neurologiji, otologiji i oftalmo
logiji, moe biti priroen ili uzrokovan
organskim bolestima uha, oka ili moz
ga.
nia im. . r. (lat.), g. mn. nia - udu
bljenje u zidu za smjetaj kipova, vaza
ili predmeta; vojn. udubljenje pod grudobranm u rovovima, zatieno od ne
prijateljske vatre,
niador im. m. r. (ar.-tur.) - amonijev
hlorid, armenska so; otopina niadora
upotrebljava se u proizvodnji boja i kao
lijek, salmijak.
nian im. m. r. (tur.-perz.) - cilj, biljeg,
meta u koju se strijelja; dio vatrenog
oruja koji omoguuje uspjeno cilja
nje, ciljnik; nadgrobni kamen postav
ljen po islamskim propisima,
niandija im. m. r. (tur.-perz.), n. mn.
niandzije - onaj koji niani (est termin
u vojsci Kraljevine Srbije i zatim Jugo
slavije); zastar. strijelac,
nianiti gl. nesvr. (tur.-perz.), prez. niariim, pril. sad. nianei - traiti cilj
pomou niana prije otvaranja vatre iz
oruja; ciljati,
nianskl prid. odr. v. (tur.-perz.) - koji se
odnosi na nian.
nianjenje gl. im. s. r. od nianiti,
niesta im. . r. i nieste im. s. r. (tur.perz.) - brano nastalo rastiranjem, a ne
mljevenjem zmja; penini skrob u
prahu; vrsta halve spravljene od takva
brana.
nita odr. zamj., g. jd. niegainieg, instr.
niim - nijedan predmet, stvar, pojava
ili dogaaj; nikako, nimalo,
nitarija im. . r. - pejor. bezvrijedna,
neasna osoba,
nitav prid., odr. v. nitavi - nitavan,
nitavan prid., odr. v. nitavni - koji ne
vai, koji je prestao vaiti; poniten;
bijedan, nikakav,
nitavilo im. s. r. - praznina, beskrajnost
praznog prostora; ono to je bezna
ajno, bezvrijedno.

nitrii

nitavnost im. . r., g. jd. nitavnosti,

instr. jd. riitavnoulnitavnosti - oso
bina onoga koji je nitavan, svojstvo
onog to je nitavno,
nitica im. . r. - naziv za nulu (0) kojom
se oznaava nepostojanje koliine,
nititi gl.nesvr., prez. nitim - ponita
vati, ukidati,
nit im. . r., g. jd. niti, instr. jd. niti - neto
to je tanko i po izgledu kao konac;
prenes. neprekinut slijed ega, neto to
se potanko moe pratiti kako tee,
razvija i sl.
nitast prid., odr. v. nitasti - koji je u obli
ku niti.
nitavost im. . r. (prasi.), g. jd. rutavosti,
instr. nitavou/nitavosti - bolest biljnih
kultura koja smanjuje prirod (nitavost
krompira).
niti vezn. - u sastavnoj reenici za
pojaavanje odricanja (Niti grmi, n it*se
zemlja trese),
nitko odr. zamj., g. nikoga, dat. nikomu ee: niko; nijedna osoba, nijedan od
ljudi; prenes. pejor. bezvrijedan ovjek;
nitavilo.
nitkov im. m. r., g. mn. nitkova - hulja,
neastan ovjek,
nitkovluk im. m. r., n. mn. nitkdvluci ekspr. postupak podla ovjeka, nitarije, nitkova; neastan in.
nitkovski prid. odr. v. - koji se odnosi na
nitkove i nitkovluk,
nitkovski pril. - na nain nitkova, kao
nitkov.
nitna im. . r. g. mn. nitna/nitni - reg.
metalna spojka koja vrsto i trajno
spaja dijelove; zakovica (za razliku od
spojeva s maticama i vijcima).
nitracija im. . r. (gr.) - hem. uvoenje
nitrogrupe u molekulu organskog spoja
mijeanjem sa azotnom kiselinom,
nitrat im. m. r. (gr.), mn. nitrati im. m.
r. - soli azotne (duine) kiseline; u pri
rodi nastaju iz amonijaka i iz organskih
tvari koje sadre duik djelovanjem
mikroorganizama; slue za proizvodnju
gnojiva, eksploziva i u tamparstvu.
nitratnl prid. odr. v. (gr.) - koji pripada
nitratima.
nitridi im. m. r. mn. (gr.) - hem. spojevi
metala s azotom; tvrdi su i otporni pre
ma visokim temperaturama.

nitrifikaciia
nitrifikacija im. . r. (gr.) - hem.
pretvaranje amonijaka i amonijevih soli
u nitrite i nitrate pomou bakterija u tlu;
jedan od procesa kruenja duika u
prirodi.
nitrfli im. m. r., mn. (gr.) - hem. Organ
ski cijanidi, spojevi koji nastaju od
ugljikovodika zamjenom H-atoma sku
pinom - CN (npr. acetonitril CH3CN).
nitriti im. m. r., mn. (gr.) - hem. soli
duiaste kiseline, nastaju redukcijom
nitrata.
nitritnl prid. odr. v. (gr.) - koji pripada
nitritima.
nitroceluloza im. . r. (gr.) - hem. bijela
lako zapaljiva vlaknasta masa, celulozni nitrat koji slui za proizvodnju
koloida, celuloida i sl., tzv. praskavi
pamuk.
n'itrogen(ij) im. m. r. (gr.) - duik,
nitrogenski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na azot, azotni, duini,
nitroglicerin im. m. r. (gr.), g. jd.
nitroglicerin - hem. uljasta vrlo eks
plozivna tekuina od koje se pravi dina
mit, a slui i kao lijek protiv stenokardije; nitroglicerol, glicerol-trinitrat.
nitroglicerol im. m. r. (gr.) - nitrogli
cerin.
n'itrolak im. m. r. (gr.-lat.) - lak s nitrocelulozom kao vezivnim sredstvom,
nitrospojevi im. m. r. mn. - spojevi s
nitrogrupom NO, vezanom za C-atom;
dobivaju se nitriranjem; redukcijom
daju amine; slue kao meuprodukti u
sintezama bojila i lijekova i kao eksplo
zivi.
nitroza im. . r. - hem. nitrosumporna
kiselina kao meuproizvod u postupku
proizvodnje sumporne kiseline u
olovnim komorama,
n'iukoliko pril. - ni u najmanjoj mjeri, ni
za malo, ni za najmanje,
nivelacija im. . r. (fr.) - rezultat niveliranja; postupak kojim se postie da svi
dijelovi tla budu u istom nivou; pora
vnavanje.
nivelator im. m. r. (fr.) - onaj koji izrav
nava, poravnava, sravnjuje ili izjedna
ava.
niveleta im. . r. (fr.), g. mn. niveleta libela (vaservaga), instrument u gra
evinarstvu za uravnanje, odreivanje

491

490
jednake visine i nivoa,
nivelir im. m. r. (fr.), g. jd. nivelira instrument za mjerenje apsolutnih visi
na odn. visinskih razlika izmeu zemlji
nih taaka geometrijskom metodom;
razulja, libela, nivelin.
nivelln im. m. r., g. jd. nivelina - nivelir,
niveliranje/mvelisanje gl. im. s. r. (fr.)
od nivelirati/nivelisati.
nivelirati/nivelisati gl. svr. (fr.-njem ),
prez. niveliram/niveliem, pril. sad. ni
velirajui - provesti/provoditi postupak
kojim se odreuje razlika izmeu dviju
ili vie taaka povrine; (po)ravnati,
svoditi na jednu ravninu, izjednaavati,
otklanjati razlike,
nivelm in im. m. r. (fr.), g. jd. nivelmana odreivanje visinskih taaka na zemalj
skoj povrini.
niv5 im. m. r., g. jd. nivoa, n. mn. nivdi visina kakve povrine (npr. vode), razi
na; stepen na kojem se ta nalazi (ispod,
iznad); stepen drutvenog ophoenja i
ustaljenih konvencija,
nivogram im. m. r. (fr.-gr.) - osnovni
dijagram koji pokazuje promjenu visine
vodostaja tijekom vremena,
nivometar im. m. r. (fr.-gr.), g. jd. riivometra, n. mn. nivometri - tehn. naprava
za mjerenje debljine snijega,
nivoz im. m. r. (fr.), g. jd. nivoza - etvrti
mjesec francuskog republikanskog ka
lendara, traje od 21/23. decembra do
20/22. januara,
niz im. m. r., n. mn. nizovi - biseri, zrna i
sl. nanizani na konac; niska; vie osoba,
predmeta ili pojava jedan pored drugo
ga ili jedan za drugim; knjiki: niza
(Niza od koralja).
niz(a) prijed. - s akuz. izraava kretanje
nanie (niz ulicu); odnos na ono to
znai rije u akuzativu (ruka niz tijelo),
nizak prid., odr. v. niski, komp. nii - ma
le visine (nizak ovjek); koji je ispod
prosjeka po visini, nivou, koliini;
pejor. nemoralan, neastan, podao; sla
bije razvijen (nii organizmi),
nizam im. m. r. (tur.), g. jd. nizma - re
gularna vojska u Osmanskom Carstvu,
ustanovljena 1826.; vojnik te vojske;
borbeni poredak,
nizanj im. m. r., g. jd. niznja, n. mn.
niznji - bot. umska zeljasta biljka iz

porodice titarki. niz.

nizemlija im. m. r. (tur.), n. mn. nizemlije

- hist. pripadnik carske vojske nizama.

nizanje gl. im. s. r. od nizati.
nizati (se) gl. nesvr., prez. niem (se) stavljati bisere, zrna itd. na konac,
praviti nisku; redati ta jedno za dru
gim.
nizina im. . r., g. mn. nizina - svojstvo
onoga to je na nioj visini, to nije
visoko; ravan teren na nioj visini od
onoga koji ga okruuje; nizak teren,
nizinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
nizinu.
nizastranu pril. - nizbrdo, niz strminu,
nizata/nizato pril. - ni zbog ega, bez
razloga; za vrlo mali novac, za bagate
lu.
nizbrdo pril. - niz strminu, nizastranu,
prema dnu brijega,
nizbrdica im. . r. - teren koji se sputa,
koji pada u odnosu na smjer gledanja ili
kretanja; kosina, nagib,
nizdlaku pril. - odobravajui, ulagujui
se, povlaujui, pristajui uz to.
Nizozemska im. . r., dat. jd. Nizozemskdj
- evropska drava s izlazom na Sjeve
rno more, glavni grad Amsterdam, sje
dite vlade Den Haag; Holandija.
Nizozemac im. m. r., n. mn. Nizozemci stanovnik ili dravljanin Nizozemske.
Nizozemka im. . r., dat. jd. Nizozemki stanovnica ili dravljanka Nizozemske,
nizozemski prid. odr. v. - koji se odnosi
na Nizozemsku i Nizozemce,
nizvodno pril. - u pravcu toka rijeke ili
potoka,
nizvodice pril. - nizvodno,
nlzvodu pril. - onako kako tee voda,
tokom, smjerom toka vode.
nie pril. - s gen. na niem nivou u odno
su na ta drugo (nie hotela),
nierazredan prid., odr. v. nierazredni koji se odnosi na nie razrede kole (od
prvog do etvrtog razreda; koji je nieg
ranga (npr. u sportskom natjecanju),
manje vrijedan itd.
NKVD skra. (Narodni komesarijat unu
tranjih djela) - ured vlade SSSR-a koji
je rukovodio policijskim i obavjetaj
nim slubama od 1934. do 1946. godi
ne; kasnije pod raznim nazivima (npr.
KGB) sve do raspada SSSR-a glavni

nobilizirati
instrument politike i ope represije, u
nekim razdobljima i surovog terora.
NLO skra. - neidentificirani letei objekt
(engl. UFO)
no im. m. r. (jap.), g. jd. noa - talent,
sposobnost; tradicionalna herojska ja
panska kratka drama s plesom i pje
vanjem; maska u japanskom teatru.
no1 vezn. - u suprotnom znaenju: nego
(nije san
java).
no2 part. - u dijalokoj situaciji na rijei
sugovornika: itekako, nego to, jo ka
ko, da samo
noa im. . r. - antrop. rije koja oznaava
da u neemu nema natprirodne snage ili
da je ima vrlo malo, suprot, tabu; rije
koja oznaava d a je ta doputeno.
Noa im. m. r. (hebr.), g. jd. Noe - bibl.
jedini ovjek koji je sa svojom poro
dicom preivio opi potop u arci to ju
je izgradio na Boiju zapovijed; praotac
svih ljudi; Nuh kod muslimana.
Nobel, Alfred (1833-1896) im. m. r. vedski hemiar, izumitelj dinamita i
utemeljitelj fonda iz kojeg se svake
godine dodjeljuju Nobelove nagrade (za
herniju, fiziku, medicinu, knjievnost,
ekonomske znanosti i za ouvanje mira
u svijetu).
nobellj im. m. r. - hem. umjetno dobiveni
transuranski radioaktivni element (No);
naziv prema A. Nobelu.
nobelovac im. m. r., g. jd. nobelovca onaj koji je dobio Nobelovu nagradu,
nobelovcev prid. odr. v. - koji pripada
nobelovcu,
nobelovka im. . r., g. mn. ndbelovki ona koja je dobila Nobelovu nagradu,
nobet im. m. r. (tur.-ar.) - arh. smjena u
straarenju; straa; utvreni red po ko
jem vie osoba obavlja isti posao jedna
za drugom,
nobilitaclja im. . r. (lat.) - dodjeljivanje
plemikoga naslova, proglaenje neke
osobe plemiem,
nobilitet im. m. r. (lat.), g. jd. nobiliteta plemstvo, plemiko porijeklo, ukupnost
prava plemia, aristokracija; plemiko
ponaanje, vitetvo; izuzetnost u polo
aju, porijeklu, vrednovanju i pravima,
nobiliziranje gl. im. s. r. (lat.-njem.) od
nobilizirati.
nobilizirati gl. svr. i nesvr. (lat.-njem.),

493

492
prez. nobllziram, pril. sad. noblizJrajui
- proglasiti/proglaavati plemiem, do
dijeliti/dodjeljivati plemiki naslov.
nobl1 prid. (fr.) - razg. koji se ponaa kao
plemi, poput plemia, koji je otmjen,
dostojanstven.
nobl2 pril. (fr.) - plemenito, dostojanstve
no.
noblesa im. . r. (fr.) - razg. plemstvo,
aristokracija, 'visoko drutvo; otmje
nost, plemenitost, gospodstvenost.
nocija im. . r. (lat.) - fil. neposredna
openita, priblina spoznaja (o emu),
spoznaja; pojam, misao, koncept; gram.
osnovno znaenje.
no im. . r., g. jd. noi, instr. jd. noi!
nou, g. mn. noi - vrijeme tame od
potpunog zalaska Sunca do sljedeeg
izlaska.
noas pril. - u noi koja je prola, protekle
noi, ove noi.
noca im. . r., hip. od no.
noenje gl. im. s. r. od noiti - no pro
vedena na nekom mjestu, npr. u hotelu,
noite im. s. r. - mjesto spavanja, pre
noite.
noiti gl. svr., prez. noim - provesti,
provoditi no; poivati nou.
noi vati gl. nesvr., prez. ndivam - up.
noiti.
nonik im. m. r., n. mn. nonici - knjiki
onaj koji bdije nou, koji se kree nou,
noni tip, onaj koji radije radi nou ne
go danju; lokalni vjetar obratnog smjera
od danika, pue nou niz obronke pla
nine prema dolini; gornjak,
noobdija im. m. r., n. mn. noobdije osoba koja kasno lijee, koja je budna
nou; hist. osoba koja nou pazi na
javni red i mir u gradovima,
nou pril. - u vrijeme kad je no.
nourak im. m. r., g. jd. nourka, g. mn.
nduraka - bot. porodica biljaka, neke
se uzgajaju kao ukrasne; akam, akamiek.
noule im. . r. mn. (lat.) - mineralna tije
la izgraena od submikroskopski sitnih
zrna kvarca ili kalcedona i ronjaka.
nouii im. m. r. mn. (lat.) - vorii u koi
ili potkonom tkivu, javljaju se npr. u
reumatoidnom artritisu kod sarkoidoze.
noetika im. . r. (gr.), dat. jd. noetici fil. uenje o pojmu, spoznaji ili milje

nju, spoznajna teorija; spoznaja putem

misaonog uvida, nasuprot osjetilnog.
noetikl prid. odr. v. (gr.) - koji se odno
si na noetiku.
noetiki pril. (gr.) - kao u noetici, na na
in noetiara.
noeza im. . r. (gr.) - fil. akt intencionalne svijesti u kojem se, prema fenomenolokoj filozofiji, osvjeuju osjetilini doivljaji.
noga im. . r., dat. jd. ndz.i, g. mn.
nogu/noga - jedan od dijelova tijela po
mou kojeg se hoda. prenes. dio na
kojem neki predmet stoji, npr. stol.
nogari im. m. r. plur. tantum - stalak ili
postolje koje ima noge.
nogat prid., odr. v. ndgati - koji ima
velika stopala, koji nosi veliki broj ci
pela; koji ima duge noge; krakat (o
osobi).
nogatost im. . r., g. jd. ndgatosti, instr.
jd. ndgatou/ndgatosti - osobina onoga
koji je nogat,
nogavica im. . r. - dio hlaa ili gaa koji
obuhvaa nogu.
nogica im. . r., hip. i em. - mala noga.
nogiranje gl. im. s. r. od nogirati.
nogirati gl. svr. i nesvr., prez. ndgiram arg. rijeiti/rjeavati se koga, (o)tjerati
ga od sebe, jednostrano prekinuti vezu s
kim; dati mu nogu (npr. kad djevojka
prekine vezu s momkom itd.),
nogomet im. m. r. - igra u kojoj se lopta
udara nogom i glavom (ne rukama), cilj
igre je pobjeda postizanjem vie zgo
ditaka (golova), fudbal,
nogometa im. m. r., g. jd. nogometaa igra nogometa; fudbaler,
nogometaka im. . r. - igraica nogome
ta.
nogometakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na nogometae; fudbalerski.
nogometaki pril. - kao nogometa, na
nain nogometaa,
nogometni prid. odr. v. - koji se odnosi na
nogomet, koji slui za nogomet, fudbalski.
noj im. m. r., n. mn. ndjevi - ptica trkaica
iz reda nojevki jakih, dugih nogu.
nojev prid. odr. v. - koji pripada noju i
nojevima.
nojevskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
nojeve; prenes. koji zatvara oi pred

nepoeljnim injenicama, koji bjei od

toga da rjeava probleme,
nojevski pril. - kao noj, na nain nojeva.
nokat im. m. r., g. jd. nokta, n. mn. nokti,
g. mn. nokata!nokti/ndktiju - ronata
izraslina na vrhovima prstiju ruku i
nogu,
nokaut im. m. r. (engl.) - termin u boksu
kad snano udareni bokser nakon bro
janja do deset ne moe nastaviti borbu,
potez, manevar, argument i sl. koji
donosi potpunu pobjedu i onemoguava
protivnika.
nokaiiter im. m. r. (engl.), g. jd. no
kautira - razg. boksa koji borbe odlu
uje nokautom (ob. ne pridajui dovo
ljno vanosti taktici prilagoenoj borbi
u punom trajanju).
nokautirati gl. svr. (engl.), prez. noka
utiram, pril. sad. nokautirajui - pora
ziti protivnika nokautom; udariti/udara
ti koga snano akom; prenes. poraziti
koga u dijalokoj borbi,
nokdaun im. m. r. (engl.) - prekid borbe u
boksu zbog privremene nesposobnosti
boksaa da nastavi borbu (zbog pada
boksaa na tlo, kada po procjeni sudije
boksa ne prua otpor i sl.),
noklice im. . r. mn. (njem.), em. - jelo
od tijesta koje se zahvaa kaikom i
stavlja u vruu vodu da se skuha,
noksa im. . r. (lat.) - med. neto to
tetno djeluje na zdravlje, uzronik
bolesti, naziv za bilo kakva uzronika
bolesti; teta, krivica, prestup,
nokir im. m. r. (njem.), g. jd. nokira arh. nona posuda,
nokti im. m. r., em. - mali nokat,
noktua im. . r. (lat.) - zool. sova.
nokturalan prid. (lat.), odr. v. nokturalni
- koji je mraan, taman; koji se dogaa
nou, koji ivi samo po noi, noni,
nokturno im. m. r. g. mn. nokturna umjetniko djelo (knjievno, muziko
itd.) koje predstavlja no, ugoaje noi,
none prizore; rei. molitva starokran
skih asketa,
nolens volens pril. (lat.) - htio ne htio,
milom ili silom,
nom im. m. r. (gr.) - starogrka obredna
pjesma u ast boga Apolona.
noma1 im. . r. (lat.) - gangrenozno raspa
danje sluznice koje se pojavljuje kod

nominalizam

slabunjave djece i kao posljedica nekih

zaraznih bolesti.
noma2 im. . r. (gr.) - administrativna,
upravna jedinica u starom Egiptu.
nomad im. m, r. (gr.), g. jd. nomada onaj koji stalno se seli (lovci, ribari,
stoari) traei pogodnije mjesto ivlje
nja.
nomadizam im. m. r. (gr.), g. jd.
nomadizma - psih. bolesna tenja za
putovanjem,
nomadski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na nomade,
nomadski pril. (gr.) - na nain nomada,
kao nomadi,
nomarh im. m. r. (gr.), n. mn. ndmarsi civilni ili vojni glavar u starom Egiptu;
upravitelj nome.
nomen im. m. r. (lat.) - gram. zajedniki
naziv za imenske rijei (imenice, za
mjenice, pridjeve i brojeve),
nomenklator im. m. r. (lat.) - u starom
Rimu, rob koji je imao zadatak da svo
me gospodaru za vrijeme jutarnjeg
prijema potiho kazuje imena pojedinih
osoba kako bi ih on pri pozdravljanju
mogao nazvati po imenu, kaziva
imena; lista, registar imena; prirunik
koji navodi nomenklaturu odreene
struke.
nomenklatura im. . r. (lat.) - skup i
popis termina, ifara i ostalih znakova
potrebnih u nekoj djelatnosti (medicini,
matematici, lingvistici itd.); terminolo
gijanominacija im. . r. (lat.) - in nomini
ranja, prijedlog za dobivanje nagrade,
imenovanje (nominacija za Oskara).
nominala im. . r. (lat.) - slubeno utvre
na vrijednost onoga to je u javnom
prometu, npr. jedinice novca u odnosu
prema nekoj drugoj valuti,
nominalan prid. (lat.), odr. v. nominalni koji postoji samo po imenu, na papiru,
a ne stvarno; nazivni.
nominalizam im. m. r. (lat.), g. jd. notninalizma - fil. uenje srednjovjekovne
filozofije po kojem su ope ideje samo
pojmovi (imena) izvedeni iz objektivno
postojeih stvari, koje su primame, a
njihovi pojmovi (imena) sekundarni;
ekon. krai naziv za nominalistike teo
rije novca, koje vrijednost i ulogu no-

nominativ
vca u procesu prometa izvode iz drav
nih odredaba,
nominativ im. m. r. (lat.) - gram. prvi
pade (na pitanje ko ili to), pade ko
jim se imenuje,
nominiranje gl. im. s. r. (lat.) od nomi
nirati.
nominirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
nominiram, pril. sad. nominirajui, pril.
pro. nominiravi - imenovati, nazvati/
nazivati; predloiti/predlagati u ui
izbor za neke nagrade, gdje se nomini
ranje objavljuje i ve ono predstavlja
ast i priznanje,
nomofilaci im. m. r. (gr.) - u antikim
grkim dravama, kolegij inovnika ko
ji je pazio da se ne kre zakoni,
nomografija im. . r. (gr.) - pisanje
zakona; disciplina koja se bavi teorijom
i konstrukcijom nomograma,
nomogram im. m. r. (gr.) - mat. speci
jalni crte, grafikon koji prikazuje zavi
snost dviju ili vie veliina; grafika
predodba nekog matematikog zako
na.
nomokanon im. m. r. (gr.) - hist. vizan
tijski zbornik dravnih i crkvenih prav
nih propisa,
nomologija im. . r. (gr.) - fil. nauka o
zakonima miljenja, psihikih procesa,
zbivanja; nauka o opim zakonima kre
tanja, zbivanja,
nomos im. m. r. (gr.) - pravn. ono to je
dodijeljeno; obiaj, red, zakon, moralni
zakon, dunost, pravni propis koji vai
za sve; mu. naziv u staroj Grkoj za
ustaljene tradicionalne napjeve i melo
dije; krai melodijski obrazac za govo
renje Homerovih stihova,
nomotehnika im. . r. (gr.), dat. jd.
nomotehnici - vjetina ili umijee sasta
vljanja zakona i propisa,
nomotetika im. . r., dat. jd. nomotetici fil. metodoloki pojam koji oznaava
nain otkrivanja zakonitosti prirodnih
dogaanja, znanstveni postupak prirod
nih znanosti,
nomotetiki prid. odr. v. - koji se odnosi
na nomotetiku; koji se zasniva ili
proizlazi iz zakona; koji odreuje zako
ne; legislativan,
nona im. . r. (lat.) - katolika redovnica,
nonagon im. m. r. (lat.-gr.), g. jd. nona-

495

494
gna - mat. deveterokut.
nonagonalan prid. (lat.- gr.), odr. v.
nonagonalni - deveterokutan.
nonakord im. m. r. (lat.) - mu. peterozvuk, akord koji se sastoji od terce,
kvinte; septime i none poevi od
najniega tona, septakord kojemu je
dodana jo jedna terca,
nonet im. m. r. (engl.-njem.-lat.), g. jd.
noneta - kompozicija za devet glasova
ili solistikih instrumenata; orkestar od
devet instrumenata ili skupina od devet
pjevaa.
nonius im. m. r. - tehn. pomina ljestvica
za oitavanje desetinki jedinica na
ljestvicama mjerila i mjernih instrume
nata (npr. na uglomjeru); ime prema
Portugalcu Petrusu Noniusu (14921577) za kojeg se dralo da je spravu
konstruisao iako je zapravo to uinio
1636. Nizozemac Petrus Vemier (15801673).
nonkonformizam im. m. r.(lat ), g. jd.
nonkonformizma - neslaganje s uobia
jenim normama, nepokoravanje, indivi
dualizam (osobito u politikim i dru
tvenim pitanjima).
nonkonformist(a) im. m. r. (lat.) - onaj
koji se ne podreuje ustaljenim konven
cijama, obiajima i vladajuim milje
njima; koji ostaje pri svojim stavovima
i onda kad je u manjini ili osamljen;
individualist, neposlunik.
nonkonformistikl prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na nonkonformizam,
nonkonformistiki pril. (lat.) - kao no
nkonformisti, na nain nonkonformista.
nonkonformistkinja im. . r. (lat.) - ona
koja je nonkonformist,
nonparel im. m r. (fr.) - vrsta sitnih tam
parskih slova veliine est tipografskih
taaka; tekst tampan takvom veliinom
slova.
nonsens im. m. r. (engl.) - besmisao, be
smislica, glupost,
non-stop prid. (engl.) - koji stalno radi,
koji radi bez prekida (npr. trgovina);
pril. neprestano, stalno, neprekidno,
nonalansa im. . r. (fr.), g. mn. nonalansa/nonalansi - osoba ili njezino pona
anje kojem nedostaje estine; nehaj,
nemarnost, leernost, neusiljenost.
nonalantan prid. (fr.), odr. v. nonalan-

tni - koji se ne uzrujava ni oko ega;

oputen, neusiljen, nehajan,
nonalantno pril. (fr.) - na nonalantan
nain, oputeno, neusiljeno.
nonalantnost im. . r. (fr.), g. jd.
nonalantnosti, instr. jd. nonalantnou/nonalantnosti - osobina onoga koji
je nonalantan; oputenost, neusiljeno
st, nemarnost,
noologija im. . r. (gr.) - nauna
disciplina koja prati uenje o duhu i
istom miljenju kojim se nastoje
pomiriti proturjeja izmeu objektivno
ga i subjektivnoga,
noosfera im. . r. (gr.) - podruje u
kojem ivi ovjek i koje je predmet
njegovih istraivanja: atmosfera, bio
sfera itd.
nopal im. m. r. (p.), g. jd. nopla - vrsta
kaktusa; plod toga kaktusa nalik bo
dljikavoj kruki,
nopalm im. m. r. (p.), g. jd. nopalina fina grimizna, crvena boja koju daje
titasta u.
no pasaran uzv. (p.) - u znaenju:
faizam nee proi, lozinka panjolskih
republikanaca za vrijeme graanskog
rata u panjolskoj 1936-1939.
Nordijac im. m. r., mn. Nordijci - pripa
dnici sjevernih naroda Danske, ved
ske, Norveke, Islanda,
nordijski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Nordijce, koji pripada sjeveru; sjeverni,
od Islanda do vedske,
nordistika im. . r., dat. jd. nordistici znanost koja se bavi prouavanjem
nordijskih naroda, njihovih jezika, hi
storije i kulture; njem. Nord: sjever.
Norto im. m. r., g. jd. Norina - rjeica,
pritoka Neretve, uz nju se nalazio anti
ki gradi.
norlt im. m. r. (norv.) - dubinska eruptiv
na stijena.
norma im. . r. (lat.), g. mn. normi pravilo, propis, obrazac, kriterij prema
kojem se odreuje kako bi neto trebalo
biti, npr. standardnojezika norma: uku
pnost leksikih, gramatikih i pravo
pisnih propisa za pravilno sluenje jezi
kom.
normala im. . r. (lat.) - mat. pravac koji
zatvara pravi ugao sa zadanim pra
vcem; razg. obino, ispravno stanje.

normirev

normalan prid. (lat.), odr. v. normalni pravilan, propisan; uobiajen, redovan;

tipian.
normalizacija im. . r. (lat.) - dovoenje
u normalno stanje, regulisanje,
normaliziranje/normalizovanje gl. im. s.
r. (lat.) od normalizirati/normalizovati,
normalizirati/normalizovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. normaliziram/normalizujem - vraati, vratiti u normalno
stanje, u normalne okvire,
normalno pril. (lat.) - na normalan nain;
uobiajeno,
normalnost im. . r. (lat.), instr. jd. normalnou/normalnosti - osobina onoga
to je normalno.
Normandija im. . r. (fr.) - pokrajina u
Francuskoj na obli La Mana.
normandijski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na Normandiju,
normativ im. m. r. (lat.), g. jd. normativa
- planirane vrijednosti za potrebni utro
ak materijala, rada i ostalih ulaganja u
proizvodnji, po kojima se izrauje tro
kovnik, budet i planira prodajna cije
na; utvreni minimum kvaliteta pro
izvoda; utvreni elementi za proizvod
nju (npr. sirovinski sastav) koji garanti
raju odreeni kvalitet.
normativac im. m. r. (lat.), g. jd. normativca, n. mn. normativci, g. jd. normativaca - onaj koji nastoji utvrditi norme,
koji je pristalica uvoenja vrstih normi
(npr. u jeziku), koji sve svodi na normu,
normativan prid.(lat.), odr. v. normativni
- koji se odnosi na normu, npr. normati
vna gramatika odreuje pravilne oblike
rijei i konstrukcija.
normatlvka im. . r. (lat.), g. mn. normativki- ena normativac.
normirac im. m. r. (lat.) g. jd. normirca,
n. mn. normirci, g. mn. ndrmiraca onaj koji utvruje norme to ih je poje
dini radnik duan ostvariti u radnom
procesu i vodi evidenciju o realizaciji
tih normi.
normiranje gl. im. s. r. (lat.) od normi
rati.
normirati gl. svr. (lat.), prez. ndrmiram,
pril. sad. normirajui - postaviti/po
stavljati normu, odrediti/odreivati pro
pis; propisati/propisivati,
normirev prid. odr. v. (lat.) - koji

normlrka
pripada normircu.
normlrka im. . r. (lat.), g. mn. ndrmirkal
ndrmirki - ena normirac,
normizacija im. . r. (lat.) - stanje
uspostavljenog sistema normi, sistem
normiranja iskazan u propisima, brojka
ma i formulama itd.
norteno im. m. r. (p.) - muziki anr
nastao u graninom pojasu Meksika i
SAD-a mijeanjem latinoamerikih,
evropskih (valcer) i country utjecaja,
zvan i tex-mex.
Norveka im. . r., dat. jd. Ndrvekoj drava na Skandinavskom poluostrvu s
izlazom na Atlantski okean, glavni grad
Oslo.
norveki prid. odr. v. - koji se odnosi na
Norveku i Norveane
norveki pril. - kao Norveanin, na nain
Norveana.
Norveanin im. m. r., n. mn. Norveani stanovnik Norveke.
Norveanka im. . r., dat. jd. Norveanki
- stanovnica Norveke,
nos im. m. r., g. noa, n. mn. nosevi/
nosovi - sastavni dio organa za disanje,
nalazi se na sredini ovjekovog lica.
nosa im. m. r., g. jd. nosaa - onaj koji
nosi teret; dra ega.
nosaica im. . r. - ona koja nosi.
nosat prid., odr. v. ndsati - koji ima veliki
nos.
nosati gl. nesvr., prez. ndsam - nositi
tamo-ovamo, besciljno u raznim smje
rovima.
nosatost im. . r., g. jd. ndsatosti, instr.
ndsatou/ndsatosti - osobina onoga
koji je nosat,
nosei prid. - nosiv, koji nosi; nosea,
trudna ena.
nosema im. . r. (gr.) - bolest pela.
nosi im. m. r., em. - mali nos.
nosila im. . r. plur. tantum - pomagalo za
runo prenoenje bolesnika i ranjenika,
nosilac im. m. r., g. jd. ndsioca - onaj koji
nosi, nositelj,
nosilica im. . r. - ona koja nosi, nesilica;
dio konstrukcije koji nosi itd.
nosilja im. . r. - ona koja nosi, nosaica.
nosiljka im. . r., dat. jd. ndsiljki - sjedalo
sa zastorima u kojem dva nosaa nose
kakvog plemia ili bogata,
nosina im. . r., augm. - veliki nos; no-

497

496
surda.
nositelj im. m. r. - nosilac,
nositelj ica/nositelj ka im. . r. - ona koja
nosi.
nositi gl. nesvr., prez. nosim - kreui e
prenositi teret; imati na sebi odjeu,
obuu, ukras, itd.
nosiv prid. odr. ndsivi - koji nosi, nosei,
nosivost im. . r., g. jd. ndsivosti, instr. jd.
nosivou/ndsivosti - koliina tereta ko
ju moe ponijeti neko vozilo ili kojom
se moe opteretiti graevna konstruk
cija, maksimalno doputeno opteree
nje.
noskapln im. m. r., g. jd. noskapina farm. sastojak opijuma, djelotvoran
protiv kalja; narkotin, tvorniko ime.
nosni prid. odr. v. - koji se odnosi na nos
(npr. nosni suglasnik),
nosnica im. . r. - jedan od dvaju otvora
nosa, nozdrva,
nosofobija im. . r. (gr.) - strah od
bolesti.
nosografija im. . r. gr.) - med. opis,
opisivanje bolesti,
nosologija im. . r. (gr.) - med. nauka o
bolestima i njihovoj klasifikaciji,
nosonja im. m. r. , n. mn. nosonje - pejor.
onaj koji ima velik nos.
nosorog im. m. r., n. mn nosorozi - zool.
veliki nepamoprsta, ima jednu ili dvije
ronate izrasline na njuci, ivi u Africi
i Aziji.
nostalgian prid. (gr.), odr. v. nostalgi
n i - koji osjea nostalgiju,
nostalgiar im. m. r. (gr.) - onaj koji je
nostalgian,
nostalgiarev/nostalgiarov prid. odr. v.
(gr.) - koji pripada nostalgian!,
nostalgiarka im. . r. (gr.), g. mn.
nostalgiarki - ena nostalgiar.
nostalgino pril. (gr.) - na nostalgian
nain; eznutljivo,
nostalginost im. . r. (gr.), g. jd. nostal
ginosti, instr. nostalgino scu/ nostalgi
nosti - osobina onoga ko je nostalgi
an.
nostalgija im. . r. (gr.) - jak osjeaj
enje ili patnje za neim to je bilo ili
prolim i izgubljenim (za prijateljima,
domovinom, starim ljubavima i sl.),
nostrifiranje gl. im. s. r. (lat.-njem.) od
nostrificirati.

nostrificirati gl. svr. i nesvr. (lat.-

njem.), prez. nostrificiram - dati/davati

kakvoj ispravi valjanost domae ispra
ve, priznati/priznavati inozemnu ispra
vu.
nostrifikacija im. . r. (lat.-njem.) postupak kojim se kakvoj ispravi (ob.
kolskoj) steenoj u inozemstvu daje
valjanost domae isprave,
nostromo/notromo im. m. r. (tal.-p.) voa palube, in u pomorstvu,
nosurda im. . r., augm. i pejor. - nosina,
veliki nos.
nonja im. . r., g. mn. nonji - odjea i
obua domae izrade od prirodnih ma
terijala, tipina za pojedine krajeve.
nota im. . r. (lat.) - mu. kajda, grafiki
znak za odreeni muziki ton; dipl.
dopis jedne drave drugoj s posebnim
znaenjem i s odreenim povodom;
kraa biljeka, primjedba, napomena,
notabilitet im. m. r. (lat.), g. jd. notabiliteta - ugled, uvaenost, vienost, istaknutost, dobar glas.
notacija im. . r. (lat.) - biljeenje, ozna
avanje; sistem znakova u nekoj oblasti
koji slue za obiljeavanje izraza i sim
bola; mu. biljeenje nota; notni sistem,
notafilija im. . r. (lat.) - iron. ljubav
prema novanicama, banknotama; sku
pljanje novanica.
notafilist(a) im. m. r. (lat.) - ljubitelj
banknota, skuplja novanica,
notafilistica im. . r. (lat.) - ena notafilist.
notalan prid. (lat.), odr. v. notalni - koji
se odnosi na note, koji je po notama.
notar im. m. r. (lat.), g. jd. notara - osoba
ovlatena da sastavlja javne isprave,
ovjerava potpise, prepie i druge doku
mente; javni biljenik, pisar, brzopisac,
notaro.
notarev/notarov prid. (lat.) - koji pripada
notaru.
notarica im. . r. (lat.) - ena notar,
notariln prid. (lat.) - koji pripada notarici.
notarijat im. m. r. (lat.), g. notarijata sluba notara u srednjem vijeku koju su
organizirali i plaali tadanji gradovi,
notaro im. m. r. (lat.) - (seoski) biljenik,
notar.
notarskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi

Nova Gvineja
na notare.
notarski pril. (lat.) - kao notar, na nain
notara.
notata im. s. r. mn. (lat.) - zabiljeke,
napomene, biljeke.
notes im. m. r. (lat.) - manja depna
biljenica; podsjetnik.
notirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
ndtiram - (za)biljeiti, zapisati/ zapisi
vati radi podsjeanja, evidentirati upisi
vanjem podataka o emu, (za)pamtiti.
notificirati gl. svr. i nesvr. (lat.-njem),
prez. notificiram - (iz)vriti notifikaciju.
notifikacija im. . r. (lat.) - dipl. obavijest
jedne zemlje drugoj u vezi s kakvim
meunarodnim aktima; obznana, sapenje, proglas,
notoran prid.(lat.), odr. v. ndtorni - koji je
opepoznat; oigledan; koji je na loem
glasu; ozloglaen (notorni laov),
notorno pril. (lat.) - opepoznato, oigle
dno; ozloglaeno,
noumenon im. m. r. (gr.), g. jd. noumenona - fil. ono to je promiljeno, to se
moe spoznati samo duhom ili istom
milju (npr. kod Platona ideje, svijet
ideja).
noumenalnl prid. odr. v. (gr.) - koji je
samo zamiljen poput noumenona i koji
pripada oblasti istih misli, nasuprot
svijetu istih fenomena.
nov prid., odr. v. novi - koji je tek izraen,
tek nastao, koji se tek pojavio; koji nije
upotrebljavan; drugaiji nego neki do
sada; koji smjenjuje koga ili ta; koji je
uslijedio poslije ega to mu prethodi,
nova im. . r. (lat.) - zvijezda koja zbog
unutranje eksplozije naglo zablista.
novac im. m. r., g. jd. novca - sredstvo za
plaanje (metalni ili papirnate novani
ce).
novaiti gl. nesvr., prez. ndvaiim ee: regrutirati, pozivati novake, uzi
mati u vojsku one koji prvi put slue;
uvoditi ono to je novo, uvoditi novo
tarije.
novakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
novake.
novaki pril. - kao novak, na nain nova
ka.
Nova Gvineja im. . r. - geogr, ostrvo u
Tihom okeanu, po veliini drugi na
Zemlji.

novajlija
novajlija im. m. r. - ovjek koji je
poetnik u neemu, pridolica, novak.
novak im. m. r., g. jd. novaka, n. mn.
novci - regrut, novi vojnik, tek uzet u
vojsku; novi uenik, lan kakve zaje
dnice i sl.
novakinja im. . r. - ona koja je tek dola,
koja poinje (npr. raditi),
novator im. m. r. - onaj koji hrabro uvodi
neto novo (patent, poboljanja u pro
izvodnji ili organizaciji), unosi nove
ideje.
novatorskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na novatore; koji se odnosi na proces
nastao zaslugom novatora.
novatorski pril. - kao novator, na nain
novatora.
novcat prid., odr. v. ndvcati - pojaani
izraz za nov.
novani prid. odr. v. - koji se sastoji od
novca, koji poiva na novcu,
novanica im. . r. - metalni ili papirnati
novac, banknota,
novano pril. - pomou novca, novcem, u
novcu.
novar im. m. r., g. jd. ndvara - ob.
bankar.
novarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
novare i novarstvo,
novarski pril. - kao novari, na nain
novara.
novarstvo im. s. r. - bankovno poslova
nje, bankarstvo; uope: rad s novcem
(krediti, kamate, uplata, isplata itd.),
novi im. m. r., em. - metalni novac
male vrijednosti i veliine,
noveento im. m. r. (tal.), g. jd. noveenta
- ukupnost dogaanja u 20. st. u Italiji
(ob. u umjetnosti).
novela1 im. . r. (tal.), g. mn. novela!
novela - knji, pripovijetka, krai ro
man.
novela2 im. . r., g. mn. novela - pravno:
kasnija izmjena ili dopuna prijanjeg
zakona.
noveleta im. . r. (tal.), g. mn. noveleta knji, mala novela, prelazni oblik izme
u novele i kratke prie; mu. podulja
kompozicija najee za klavir u kojoj
se izmjenjuju nmogi kontrastni odlomci
sugestivne romantike izraajnosti.
noveliranje gl. im. s. r. (tal.) od novelirati.

499

498
novellrati gl. svr. (tal.), prez. noveliram unositi neku novu pojedinost u zakon,
nova pravila, uredbe.
novelist(a) im. m. r. (tal.) - knji, pisac
novela.
novelistica/novelistkinja im. . r. (tal.) ona koja pie novele,
novelistikl prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na novele i noveliste,
novelistiki pril. (tal.) - kao novelist, na
nain novelista,
novembar im. m. r. (lat.), g. jd. ndvembra
-jedanaesti mjesec u godini; studeni,
novembarski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na novembar, koji je u novem
bru.
novena im. . r. (lat.) - pobonost kod
katolika koja traje devet dana; devetnica.
novial im. m. r., g. jd. novila - meu
narodni jezik to ga je 1928. predloio
danski jezikoslovac O. Jespersen koje
mu je leksiki fond bio uglavnom
grko-latinski, a gramatika ustrojena po
uzoru na englesku,
novicijat im. m. r. (lat.), g. jd. novicijata razdoblje u kojem se priprema i isku
ava onaj koji eli stupiti u crkveni red;
zgrada za redovnike kandidate,
novina im. . r., g. mn. novina - nova
pojava, pronalazak, novi nain, promje
na koja smjenjuje to prethodno; no
vost.
novinar im. m. r., g. jd. novinara urnalist, onaj koji priprema sadraje za
novine.
novinari im. m. r., pejor. - beznaajan
novinar.
novinarev/novinarov prid. - koji pripada
novinaru.
novinarka im. . r., g. mn. novinarki ena novinar,
novinarski prid. odr. v. - koji se odnosi
na novinare,
novinarski pril. - na nain novinara, kao
novinar.
novinarstvo im. s. r. - djelatnost koja se
bavi masovnom komunikacijom putem
novina; urnalistika,
novinine/novinetine im. . r. plur.
tantum, pejor - novine koje iznose lai,
gluposti, u kojima su loi i povrni
tekstovi; novinski papir, novine pretvo-

rene u smee,
novine im. . r. plur. tantum, g. ndvina publikacija koja se pojavljuje dnevno
ili sedmino; sadravaju vijesti, komen
tare, reportae, oglase itd.
novinski prid. odr. v. - koji je od, koji je
iz, koji pripada, koji se odnosi na
novine.
novinstvo im. s. r. - ukupnost djelatnosti
na izdavanju i pisanju novina.
Novi Pazar im. m. r. - grad u dolini
Rake, Srbija, glavno sredite Sanda
ka.
noviranje gl. im. s. r. od novirati.
novirati gl. svr., prez. ndviram, pril. sad.
novirajui, pril. pr. noviravsi, gl. im.
noviranje - propisati, propisivati to no
vo.
Novi Sad im. m. r. - glavni grad Vojvo
dine, na lijevoj obali Dunava,
novitet im. m. r. g. jd. nov ite ta - ono to
je novo na tritu kao prodajni artikl,
novi proizvod, ono to je novost u
smislu mode ili kao kakav pronalazak u
proizvodnji, potronji i sl.
Novi Vinodolski im. m. r. naselje (u
blizini Crikvenice), 3851 stan.; prvi put
se spominje u Vinodolskom zakoniku
(1288) kao posjed kneza Frankapana.
Novi Zeland im. m. r. - drava u junom
dijelu Tihog okeana, glavni grad Velington.
novogodinji prid. odr. v. - koji pripada,
koji se odnosi na novu godinu,
novogovor im. m. r. - nain izraavanja u
koje se nalaze nove izmiljene rijei ili
je postojeim rijeima dato novo znae
nje (esto s ciljem da se izbjegne jasno
izraavanje i izjanjavanje),
novogradnja im. . r. - zgrada koja se
gradi ili novoizgraena zgrada,
novogrki prid. odr. v. - koji se odnosi na
novovjeke Grke i njihov jezik.
novoimenovan! prid. - koji je tek imeno
van, imenovati,
novoizabran prid., odr. v. novoizabrani koji je tek izabran,
novoizmiljen prid., odr. v. novoizmiljeni - koji je izmiljen u novije vrijeme ili
nakon ega srodnog to je ve posto
jalo.
novokain im. m. r. (lat.), g. jd. novokaina
- farm. praak bez boje i mirisa, upo

novotvorenica
trebljava se u medicini kao sredstvo
protiv bolova; prokain, tvorniko ime.
novokomponlran/novokomponovan
prid., odr. v. novokompdnirani/novokdmponovani - koji je kao muzika
kompozicija nastao u novije vrijeme,
esto kao replika, muziki citat, imita
cija i sl. (novokomponovana/ novokomponirana narodna pjesma),
novolatinskl prid. odr. v. - latinski knjie
vni jezik od humanizma pa nadalje,
neolatinski.
novonastali prid. odr. v. - koji je nastao u
novije vrijeme; koji je nastao nakon
ega ili nekim procesom od ega {novo
nastali pokret),
novootkriven prid., odr. v. novootkriveni
- onaj koji je otkriven u novije vrijeme,
koji je nedavno otkriven,
novopeen prid., odr. v. novopeeni - koji
je jo nov, koji je tek neto postao i sl.
(novopeeni majstor),
novopostavljen prid., odr. v. novopdstavljeni - koji je postavljen u novije
vrijeme ili nakon ega ili koga.
novopronaen prid., odr. v. novoprdnaeni - koji je pronaen u novije vrije
me.
novoroen prid., odr. v. novordeni - koji
se tek rodio,
novoroene im. s. r., g. jd. novoroen
eta, ib. im. novoroenad - dijete koje
je tek roeno, dijete u prvom mjesecu
ivota, beba.
novosadski prid. odr. v. - koji se odnosi
na Novi Sad.
Novosaanin im. m. r., mn. Novosaani stanovnik Novog Sada.
Novosaanka im. m. r., dat. jd.
Novosaanki - stanovnica Novog Sada.
novst im. . r., g. jd. novosti, instr. jd.
novou/ndvosti - novina, novotarija,
nova vijest,
novotar im. m. r., g. jd. novotara - onaj
koji uvodi novotarije, sklon novotarijama, up. novator,
novotarija im. . r., pejor. - neprikladna
ili ne osobito vrijedna nova stvar; no
vost.
novotarka im. . r., g. mn. novotarki ona koja uvodi novotarije,
novotvorenica im. . r. - rije ili izraz
novijeg postanja, osjea se kao nov te

no vo vj ek
ne pripada ustaljenoj jezinoj tradiciji,
moe nastati razvijanjem podruja na
koje se rije odnosi ili razvijanjem unutarjezine stilizacije (parobrod, telefon,
alunirati, ekologija, kisik; popridjevljenje, samobitnost, draica, brzoglas, bi
tnica), kovanica,
novovjek prid., odr. v. novovjeki - koji
pripada novom vijeku; suvremen, mo
deran.
novovjekovni prid. odr. v. - koji se odnosi
na razdoblje novoga vijeka,
novozavetni prid. odr. v. - koji pripada,
koji se odnosi na Novi zavjet,
novozelandski prid. odr. v. - koji se odno
si na Novi Zeland i Novozelanane.
Novozelananin im. m. r., n. mn. Novo
zelanani - stanovnik ili dravljanin
Novog Zelanda.
Novozelananka im. . r., dat. jd. Novozelnanki - stanovnica ili dravljanka
Novog Zelanda,
novum im. m. r. (lat.) - novi moment u
promijenjenim okolnostima, podatak
koji mijenja osnove za zakljuak; oko
lnost koja nakon jednog postupka daje
povoda da se pokrene novi; uope: ne
to novo, novost,
nozdrva im. . r. - jedan od dva otvora
njuke koji po organskoj funkciji odgo
vara nosu (up. konjska nozdrva),
no im. m. r., g. jd. noa, v. nou, n. mn.
noevi - priruno sredstvo za rezanje i
hladno oruje za sjeenje i hoenje,
noar im. m. r., g. jd. noara - onaj koji
izrauje noeve,
noarev/noarov prid. - koji pripada noaru.
noarstvo im. s. r. - obrt izrade noeva,
noice im. . r. pi. tantum - makaze, kare,
noi im. m. r., em. - mali no.
noina im. m. r., n. mn. ndine, augm. veliki i prijetei no.
noni prid. odr. v. - koji se odnosi na
nogu (noni prst).
NTSC skra. - tehn. vrsta televizijskog
signala koji se emituje u SAD-u, Kana
di, Japanu i dr. zemljama (od engl.
naziva National Television Systems
Committee), u Evropi PAL-sistem.
Nubija im. . r. - geogr, kraj u Egiptu i
Sudanu, izmeu Libijske pustinje i
Crvenog mora.

500

501
niibllan prid. (lat.), odr. v. nubilni - koji
je sposoban za brak.
niibilaran prid. (lat.), odr. v. nubilarni oblaan; taman,
nubuk im. m. r. (njem.) - vrsta gotove
koe barunasta izgleda,
nuditelj im. m. r. - onaj koji ta nudi,
ponua.
nuditi (se) gl. nesvr., prez. nudim (se),
imp. nudi (se), pril. sad. nudei (se) nuenjem initi da ko ta prihvati,
odbije ili razmisli o prijedlogu; izraa
vati spremnost ili iskazivati nakanu;
(se) stavljati na raspolaganje svoje uslug e

nudist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. nudiste poklonik nudizma, osoba koja se suna
gola; gola,
nudistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na nudizam i nudiste,
nudistiki pril. (lat.) - kao nudist, na
nain nudiste,
nudistkinja/nudistica im. . r. (lat.) - e
na nudista,
nudizam im. m. r. (lat.), g. jd. nudizma navika koja poiva na izlaganju nagoga
tijela djelovanju sunca; nudistiki pok
ret, naturizam.
nudle im. . r. mn. (njem.), g. mn. nudla valjuci za juhu; njoki.
nudliee im. . r. mn. (njem.), em. - male
nudle.
nudofobija im. . r. (lat.) - psih. bolesno
zaziranje od vlastite golotinje,
nudomanija im. . r. (lat.-gr.) - psih.
bolestan nagon da se bude bez odjee,
pretj erana sklonost golotinj i.
nuenje gl. im. s. r, od nuditi (se),
nugat im. m. r (fr.) - poslastica od oraha
(ljenjaka, badema ili pistacija) umije
anih u smjesu rastopljena eera, meda
s vanilijom i tuenih bjelanjaka 2; vrsta
tvornikog keksa.
Nuh im. m. r. (hebr.-perz.) - pejgamber
kod muslimana; Noa kod Jevreja,
nujan prid., odr. v. nujni - ekspr. sjetan,
melanholian,
niikanje gl. im. s. r. od nukati,
niikati gl. nesvr., prez. nukam - nagova
rati, poticati koga na neto,
nukati im. m. r. (jap.) - udarac prstima u
karate u.
nukleacija im. . r. (lat.) - proces kojim

specifine estice u atmosferi, tzv. Jez

gre, dovode do toga da vodena para
prelazi u tekue ili kruto stanje, ili iz
tekueg u kruto stanje,
nuklearac im. m. r. (lat.), g. jd. nuklearca, n. mn. nuklerci, g. mn. nuklearaca - razg. onaj koji se bavi nuklearnom
fizikom ili atomistikom.
nuklearev prid. odr. v. (lat.) - koji pri
pada nuklearcu.
nuklearka im. . r. (lat.), g. mn. nukle
arka/nuklearki - razg. nuklearna ele
ktrana, centrala nuklearni pogon za pro
izvodnju struje,
nuklemi im. m. r. mn. (njem.) - nukleoproteidi.
nuklelnskl prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na nukleine, ob. u: nukleinske
kiseline', visokomolekulski spojevi (naj
vee organske molekule DNA i RNA),
bitni sastojci elijskih jezgara i nosioci
genetskih informacija ivih organiza
ma.
nukleon im. m. r. (lat.), n. nukleni zajedniki naziv za proton i neutron, tj.
za estice koje ine atomsku jezgru,
nukleonika im. . r. (lat.), dat. jd. nuklednici - dio fizike koji se bavi prouava
njem nukleona, tj. atomskog jezgra,
nukleoproteidi im. m. r. mn. (lat.), g.
nukleoproteida - hem. bjelanevine sa
stavljene od nukleinskih kiselina i je
dnostavnih bazinih proteina (histona),
najvaniji sastojci biljnog i ivotinjskog
tkiva; nukleini.
nukleotidi im. m. r. mn. (lat.), g.
nukleotida - hem. osnovne ponavljajue
jedinice (monomeri) u sastavu nukle
inskih kiselina,
nukleus im. m. r. (lat.) - centralni ili
kljuni elemenat oko kojeg se okupljaju
drugi elementi; fiz. jezgro atoma sasta
vljeno od protona i neutrona,
nuklld im. m. r. (lat.), g. jd. nuklida - fiz.
atom ili grupa atoma specificirani bro
jem protona (atomski broj) i brojem
neutrona.
niila im. . r., g. mn. nula - mat. cijeli broj
sa svojstvom neutralnog elementa za
operaciju zbrajanja (a + O = O + a = a),
takoer kardinalni broj praznog skupa;
nitica; pejor. onaj koji je beznaajan (o
osobi, stvari ili pojmu); lingv. odsutnost

numizmatiar
glasovnog izraza kao oznaka jezikog
znaenja, nulti morfem, nulta oznaka;
nulta taka apsolutne temperature
(= stepeni),
niilerica im. . r. - potpuno oiana kosa,
elektrina maina za ianje kose; bijelo
brano posebno mljeveno; razg. ono to
je obraeno, to se obrauje i sl. neim
to u nomenklaturi ima oznaku nula,
nuliranje im. s. r. - fiz. vrsta zatite od
dodira visokog napona, uzemljenje,
niillte im. s. r. - fiz. vorite nekog siste
ma naizmjenine elektrine energije u
kojem vlada potencijal Zemlje,
nulti prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi na
nulu, koji polazi od nule.
niil-vektor im. m. r. - mat. vektor kojem
je modul jednak nuli, a smjer neodre
en.
nulvodl im. m. r., g. jd. nulvodfa - fiz.
neutralni vodi (provodnik); ako su
namotaji generatora ili transformatora
izmjenine struje vezani u zvijezdu,
tada je iz zvjezdita izveden poseban
vodi koji slui kao povratni vodi
ostalim raznim vodiima; u sluaju
nejednolino optereenih faza nulvodi
preuzima razliku raznih struja,
numa im. . r. (lat.) - hist. kovani novac,
kovanica.
numera im. . r. (lat.) - broj, brojka;
popularna pjesma; muziki broj.
numeracija im. . r. (lat.) - oznaavanje
brojevima.
numeralija im. s. r. mn. (lat.) - gram.
brojevi (kao vrsta rijei); numere,
numerator im. m. r. (lat.) - tehn. naprava
za numeriranje, otiskivanje ili oitava
nje brojeva; broja, brojilo,
numeriki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na broj ili brojeve,
numeriranje gl. im. s. r. (lat.) od nume
rirati.
numerirati/numerisati gl. svr. (lat ),
prez. numeriram/nume riem, pril. sad.
numerirajui - oznaiti/oznaavati ta
brojevima (stranice knjige, listove u
blokovima, sreke, ekove itd.),
numerologija im. . r. (lat.-gr.) - proua
vanje simbolike ili skrivenih znaenja
brojeva.
numizmatiar im. m. r. (njem.), g. jd.
numizmatiara - onaj koji se bavi numi-

numizmatiarka
zmatikom; sakuplja starog novca,
numizmatiarka im. . r. (njem.) - ona
koja se bavi numizmatikom,
numizmatika im. . r. (njem.), dat. jd.
numizmatici - skupljanje starog novca i
medalja; pomona historijska disciplina
koja prouava postanak, razvoj, eko
nomsko, historijsko i umjetniko znae
nje starog kovanog novca, medalja i sl.
nunanje gl. im. s. r. od nunati,
nunati gl. nesvr., prez. nunam, pril. sad.
nunajiii, onomat. - nanati, izgovarati
na, na ili nu, nu kako bi dijete
zaspalo, tepanjem djecu uspavljivati.
nuncij im. m. r. (lat.) - papin poslanik pri
vladi neke drave; izaslanik,
nuncijatura im. . r. (lat.) - stalno diplo
matsko predstavnitvo Svete Stolice u
nekoj dravi, istog ranga kao velepo
slanstvo.
Nuncijata im. . r. (tal.) - Blagovijest,
Navjetenje Marijino (vijest da e roditi
Isusa); crkva posveena Navjetenju
Marijinu.
nunaku im. m. r. (jap.), g. jd. nunakna japanska borilaka vjetina koja sastoji
se u rukovanju dvama drvenim tapo
vima dugim 30 cm, spojenim uetom ili
lancem; jedan se tap dri, drugim se
vitla i udara,
nunkupacija im. . r. (lat.) - pravno:
imenovanje batinika, nasljednika,
nupcija im. . r. (lat.) - pravno: sklapanje
braka, brak; vjenanje, enidba,
nupcijalitet im. m. r. (lat.), g. jd. nupcija
liteta - sociol. termin kojim se oznaava
pojava sklapanja brakova; podaci o
uestalosti vjenanja i rastave brakova
osnova su prouavanja,
nupturijent im. m. r. (lat.), g. mn. nupturijenata - muka osoba koja stupa u
brak; mladoenja,
nur im. m. r. (ar.-tur.), n. mn. mirovi svjetlo; svjeina u licu; relig. svjetlost,
plamen, koji se prema muslimanskom
narodnom vjerovanju pojavljuje na gro
bovima svetaca ili pobonih ljudi i na
mjestima gdje je zakopano blago,
nurija im. . r. (gr.) - hist. upa, parohija
(ob. u Osmanskom Carstvu).
Niirnberg im. m. r. (njem.) - grad u
Bavarskoj (Njemaka) u kojem je bilo
suenje nacistikim voama Hitlerova

503

502
Treeg Rajha za ratne zloine 1945.
pred Meunarodnim vojnim sudom),
nus im. m. r. (gr.) - razum, intelekt; bog.
nuspojava im. . r. - usputna pojava, po
java koja se javlja uz drugu, popratna
pojava uz neku pojavu (dogaanje,
bolest, promjena u ljudskom drutvu
itd.); farm. neeljeno djelovanje lijeko
va koje se javlja kod njihove primjene,
nusproizvod im. m. r. - sporedni proizvod
koji u programu proizvodnje ima spo
redno mjesto, koji ne ulazi u ono to je
osnovno.
nusprostorija im. . r. - pomona, spo
redna prostorija (zahod, kuhinja, kupa
onica, ostava),
nustitnjaa im. . r. - anatom, male
endokrine lijezde s unutranje strane
titnjae koje izluuju paratireoidni ho
rmon potreban za metabolizam minera
la, napose kalcija,
niistdrta im. . r. (njem.) - poslastica,
torta s orasima,
nutacija im. . r. (lat.) - astron, kolebanje
Zemljine rotacione ose a s time u vezi i
nebeske polarne osi, oko precesijskog
kruga u toku od 26.000 godina (Plato
nova godina), nastaje uglavnom pod
utjecajem Mjeseca, odn. njegove rela
tivno brze deklinacije; uope: klimanje
i kolebanje bilja,
niitkanje gl. im. s. r. od nutkati,
nutkati gl. nesvr., prez. nutkam - nuditi
kome ta da uzme, poticati ga da pri
stane.
nutricija im. . r. (lat.) - prehrana, prehranjivanje, ishrana.
nutricionist(a) im. m. r. (lat.), g. jd.
nutricidniste - onaj koji je strunjak za
pitanja prehrane,
nutricionistikl prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na nutricionizam i nutricioniste.
nutricionistiki pril. (lat.) - kao nutricionist, na nain svojstven nutricionisti.
nutricionistika im. . r. (lat.), dat. jd.
nutriciomstici - disciplina koja se bavi
prouavanjem kvaliteta i svrsishodnost
prehrane s medicinskog gledita,
nutricionistkinja/nutricionistica im. . r.
(lat.) - ena nutricionist.
nutricionizam im. m. r. g. nutricionizma primijenjena znanost, bavi se proble-

mirna prehrane ljudi,

nutrija im. . r. (p.) - zool. vrsta ivo
tinje glodara koja se uzgaja radi pro
izvodnje krzna,
nutrina im. . r. - ono to je unutar osobe
ili nekog tijela, unutranjost; ono to je
skriveno pogledu izvana ili se sastoji od
organa kojima se mogu pripisati osje
aji ili ukupno stanje duha ili raspolo
enja.
niitritlvan prid. (lat.), odr. v. nutritivni koji pridonosi prehrani, koji ima svoj
stvo da hrani; hranjiv, prehrambeni,
nutritfvnost im. . r. (lat.), g. jd. nutritivnosti, instr. jd. nutritivnou/nutritivnosti - svojstvo onoga to je nutritivno, hranjivost.
nuvab im. m. r. (ar.), g. niivaba - hist. arh.
sudac, kadija u vrijeme turske vlasti u
BiH.
nuzgredan prid., odr. v. nuzgredni -

nunost

uzgredan,
nuzgred pril. - uzgred,
niizgredno pril. - uzgredno,
nuzla im. . r. (ar.) - pat. reg. bolest desni
oko zuba, skorbut,
nuzzarada im. . r. - razg. dodatna zara
da, zarada pored redovne plate,
nuan prid., odr. v. nuni - bez kojega se
ne moe; prijeko potreban, neophodan,
nuda im. . r., g. mn. nudi - neophodna
potreba koja proizlazi kao posljedica
nevolje, teke situacije i sl.; ono zbog
ega se ide u WC.
nunik im. m. r., n. mn. nuznici - zahod,
toalet, we.
nuno pril. - na nuan nain; prijeko
potrebno.
nunost im. . r., instr. nunou/nunosti
- svojstvo onoga to je nuno, to je
neophodno potrebno.

505

Nj
Nj nj - glas, fonema, nosni (nazalni) glas;
dvadeseto slovo latinice i sedamnaesto
irilice.
njak im. m. r., g. mn. ujakovi - oglaa
vanje, zov magarca,
njakanje gl. im. s. r. od njakati,
njakati gl. nesvr., prez. njae, pril. sad.
njaui - oglaavati se njakanjem; reva
ti.
njedra im. . r. pi. tant., g. njedara prednji dio ljudskog tijela od trbuha do
vrata; grudi, prsa.
njega im. . r., dat. jd. njezi - briga, pa
nja, staranje, zatita; njegovanje; lijee
nje.
njegovateljica im. . r. - osoba koja nje
guje, koja se bavi njegom bolesnih ili
starih lica.
njegovanje gl. im. s. r. od njegovati,
njegovati gl. nesvr., prez. njegujem, pril.
sad. njegujui - pruati njegu, brinuti o
nekome, paziti nekoga,
njegov prisv. zamj. - koji pripada, koji
potie od koga, to je u ijem vlasnitvu
(njegov imetak).
Njemaka im. m. m. r. - drava u
zapadnoj Evropi,
njemaki prid. odr. v. - koji potie ili
pripada Nijemcima ili Njemakoj,
njemaki pril. - na njemaki nain, poput
Nijemca.
njemak im. m. r., g. jd. njemka, n. mn.
njemaci - nijem ovjek, mutavac.
Njemica im. .r. - pripadnica njemakog
naroda ili njemake drave,
njemoa im. . r. - nijemost.
nj emo vati gl. nesvr., prez. nj em ujem,
pril. sad. njemujui, gl. im. njemdvdnje
- ne govoriti, biti nijem.
njen prisv. zamj. - koji potie od one
ene, koji pripada njoj, to je u njenom
posjedu; njezin.

njezin, prisv. zamj. - koji pripada onoj

enskoj osobi, njen.
njean prid., odr. v. njeniji - koji po
kazuje njenost prema drugima, koji je
blag, obziran, usrdan; fig. ugodan,
njenost im. . r., instr. jd. njenou/
njenosti - osobina onoga koji je nje
an; blagost, paljivost; osjeajnost,
njihalo im. s. r. - njihalica, klatno; ljulja
ka.
njihaj im. m. r., g. mn. njihaja - jedan po
kret njihala,
njihalica im. . r. - njihaljka, njihalo,
njihaljka im. .r. - njihalica, njihalo;
ljuljaka,
njihanje gl. im. s. r. od njihati se.
njihati (se) gl. nesvr., prez. njiem, pril.
sad. njiui - zrakom ravnomjerno mi
cati tamo-amo, klatiti se, zibati se, lilati
se, ljuljati se.
nj'ihnuti gl. svr., prez. njlhnem - nainiti
jedan njihaj, pokrenuti njihalicu.
njihov prisv. zamj. - koji pripada njima,
njimet im. m. r. (ar.) - boija blagodet,
boiji dar; razg. hljeb,
njin skra. od njihov,
njisak im. m. r., g. jd. njiska, n. mn.
njisci, g. pi. njisaka - oglaavanje konja.
nj'iska im. .r., g. mn. njiski/njisaka konjsko oglaavanje, njetanje.
njitanje gl. im. s. r. od njitati,
njitati gl. nesvr., prez. njiti, pril. sad.
njitei - oglaavati se njiskom.
njiva im. . r. - zemljite koje slui za
obradu, oranica,
njokalica im. . r. - razg. njuka, nos.
njorac im. m. r., g. jd. njorca, g. mn.
njoracd - zool. ptica plovua, plivaica
iz porodice gnjuraca.
njuh im. m. r., n. mn. njuhovi - ulo,
osjetilo mirisa.

njiihnuti gl. svr., prez. njuhnem, imp.

njuhni - malo ponjuiti, pomirisati,
osjetiti.
nju vejv (new wave) im. m. r. (engl.) novi val, novi talas, pop muzika koja se
javlja nakon pojave panka; ime podra
zumijeva stilski razliite muzike prav
ce.
Njujork (New York) im. m. r. - najvei
grad u Sjedinjenim Amerikim Drava
ma .
njiijorkl prid. odr. v. - koji se odnosi na
Njujork, koji pripada Njujorku.
Njujoranin im. m. r., n. mn. Njujorani
- stanovnik Njujorka.
Njujoranka im. . r., dat. jd. Njujoranki
- stanovnica Njujorka.
njuka im. .r., dat. jd. njuki, g. mn. njuki - prednji dio glave ivotinje s
aparatom za njuenje.

njiitn
njuketina im. . r., augm. i pejor. velika i runa njuka,
njukica im. .r., g. mn. njukica, em. mala njuka,
njuenje gl. im. s. r. od njuiti,
njuiti gl. nesvr., prez. njuim, pril. sad.
njuei - njuhom omirisati, osjeati,
opaati, otkrivati,
njukalo im. s. r., g. mn. njukala - pejor.
onaj koji stalno i svugdje njuka, koji
svugdje zabada nos, koji eli sve otkriti,
pronai dokaz, prikupiti informacije;
naziv za privatnog detektiva u krimi
romanima,
njiikanje gl. im. s. r. od njukati,
njukati gl. nesvr., prez. njuka - stalno
njuiti; pejor. nepoeljno istraivati,
njuni prid. - koji se odnosi na njuh.
njiitn im. m.r. (engl.), g. mn. njutna jedinica sile u fizici.

507

o
O o - vokal, samoglasnik; dvadeset i prvo
slovo abecede, a osamnaesto azbuke;
prijedlog uz lokativ; znak za hemijski
element oksigen (O).
oaza im. . r. (gr.), g. jd. oaze - mjesto u
pustinji gdje ima vode i zelenila; prenes.
utoite, sklonite (up. oaza mira),
oba broj. m. i sr. r., g. obaju - dva; i jedan
i drugi.
obad im. m. r, g. jd. obada, g. mn. obadva/dbada - vrsta insekta dvokrilca, ku
kac koji napada goveda i konje.
Obad im. m. r. - brdo na rubnom dijelu
Sarajeva.
obadati se gl. nesvr., prez. obadam se bjeati u trku od obada (o stoci),
obajatiti gl. svr. (ar.), prez. obajatlm postati bajat, prestati biti svje, osuiti
se (hljeb).
obal/obao prid., odr. v. obli - okrugao,
koji nema otre ivice.
obala im. . r. g. mn. obala - rub, prostor
uz rijeku, jezero ili more.
obalijestiti se gl. svr. (tur.), prez. obalijestlm se - izgubiti svijest, onesvijestiti
se.
obamrijeti gl. svr., prez. obamrem - ma
laksati, biti iscrpljen da jedva pokazuje
znake ivota,
obamrlost im. . r., instr. jd. bbamrlou/
obamrlo ti - stanje m alaksalost, iscrp
ljenosti.
obara im. m. r., g. mn. obaraa - okida
na pitolju ili puci koji se povlai
prstom, da bi se ispalio metak iz cijevi,
obariti gl. svr., prez. dbarlm - prokuhati
ta nekoliko minuta u vreloj vodi.
obarivati gl. nesvr., prez. obarujem, trp.
prid. obaren - u vreloj vodi prokuhavati
to.
obasjati gl. svr., prez. obasja - obasuti
sjajem, osvijetliti; sinuti, granuti (sun
ce).

obasuti gl. svr., prez. obaspem - zasuti

(rijeima, poklonima)
obaka pril. (tur.) - baka, odvojeno, ras
tavljeno; posebno jedno, posebno drugo,
obataliti (se) gl. svr. (tur.), prez. obatallm, trp. prid. obataljen - pokvariti
(se).
obaveza im. . r., g. mn. obaveza - ono
to moramo uraditi, posao koji ne mo
emo odgoditi, obveza,
obavezati gl. svr., prez. obavezem, trp.
prid. obavezan - uiniti da se mora ura
diti ono to proistie iz obaveze, uiniti
da ko ima obavezu, obvezati,
obavezan prid., odr. v. obavezni - nuan,
neophodan, obvezan, koji ima obavezu;
koji je obavezan ime.
obaveznica im. . r. - obveznica, vrijed
nosni papir koji je potvrda u ueu u
nekom kapitalu,
obaveznik im. m. r. - obveznik, onaj koji
po zakonu podlijee nekoj opoj obave
zi (npr. sluiti vojni rok),
obavezno pril. - nuno, neophodno, obve
zno.
obavijest im. . r., instr. jd. obavijesti/
obavijeu - obavjetenje, informacija u
pismenoj ili usmenoj formi,
obavijestiti gl. svr., prez. obavijestim informisati, izvijestiti,
obavjetavati gl. nesvr., prez. obavje
tavam - obavjeivati, iznositi obavije
sti, stalno iznositi informacije.
obavjeivati gl. nesvr., prez. obavje
ujem - informisati nekoga ili primiti
informaciju o neemu,
obavjetajac im. m. r., g. mn. obavje
tajaca - onaj koji obavjetava, priku
plja informacije za nekoga, tajni agent,
pijun.
obavjetenje gl. im. s. r., g. jd. obavje
tenja - obavijest, informacija koju treba

proslijediti u pismenoj ili usmenoj for

mi.
obazirati (se) gl. nesvr., prez. obazirem
(se) - bacati pogled lijevo, desno i iza
sebe.
obazrijeti se gl. svr. prez. obazrem (se) nakratko baciti pogled lijevo, desno ili
iza sebe.
obazriv prid., odr.v. obazrivi - paljiv,
onaj koji ima obzira prema nekom ili
neemu.
obazrivo pril. - paljivo, s obzirom,
obdan pril. - u toku dana; danju, preko
dana.
obdaren prid., odr. v. dbdarenl - koji je
dobio dar, koji je prirodno nadaren, tale
ntiran.
obdareno pril. - s obdarenou.
obdarenost im. . r., inst. jed. dbdarenou/dbdarenosti - nadarenost, talentiranost.
obdariti gl. svr., prez. obdarim - dati
kome dar, pokloniti mu to; prenes. biti
prirodno obdaren talentom, pameu,
obdukcija - im. . r. (lat.), g. mn. obduk
cija - med. zahvat, operacija kojom se
utvruje uzrok smrti.
obdukcTjskl/obdukcionl prid. odr. v. koji se odnosi na obdukciju,
obeanje gl. im. s. r. od obeati,
obeati gl. svr., prez. obeam - dati rije
da e dogovoreno biti ostvareno,
obeavati gl. nesvr., prez. obeavam davati nekome rije, uvjeravati ga da e
se uraditi onako kako je dogovoreno
obeharati gl. svr. (perz.), prez. obehara procvjetati, biti sve u beharu,
obehutiti gl. svr. (perz.), prez. obehutlm,
trp. prid. obehuen - onesvjestiti, obez
naniti.
obelisk im. m. r. (gr.), n. mn. obelisci, g.
mn. obelisaka - etverougaoni ili vieugaoni kameni stub kupastog oblika
obenijati gl. svr. (perz.), prez. obenijam, trp. prid. obenijan - opiniti, opo
jiti, omamiti, zaarati nekoga, baciti na
koga ini, magiju, dati mu napitak kako
bi se uinila prevara ili iznudio kakav
pristanak.
obescijeniti gl. svr., prez. obescijenim,
trp. prid. obescijenjen - pretjerano uma
njiti emu cijenu, obezvrijediti.

obian

obescjenjivati gl. nesvr., prez. obesejenjujem - stalno umanjivati emu vrijed

nost, obezvrjeivati,
obeshrabriti gl. svr., prez. obeshrabrim,
trp. prid. obeshrabren - uiniti da neko
izgubi samopouzdanje, poljuljati mu sa
mouvjerenost, uiniti ga nespremnim,
obeshrabrivati gl. nesvr., prez. obeshra
brujem - stalno utjecati na koga da po
sumnja u svoje sposobnosti, initi da se
poljulja neije samopouzdanje,
obespraviti gl. svr., prez. obespravlm,
trp. prid. obespravljen - oduzeti nekome
prava.
obeastiti gl. svr., prez. obeastlm,
prid. trp. obeaen - povrijediti neiju
ast, naruiti mu dostojanstvo neljud
skim postupkom, nanijeti sramotu neko
me, silovati,
obetetiti gl. svr., prez. obetetim, prid.
trp. obeteen - nadoknaditi nekome te
tu.
obezglaviti gl. svr., prez. obezglavim,
prid. trp. obezglavljen - skinuti nekome
glavu; prenes. skinuti idejnog vou kak
voj organiziranoj skupini ljudi i tako
onemoguiti dalje djelovanje,
obezliiti gl. svr., prez. obezlllm, prid.
trp. obezlien - promijeniti neiji lik,
obezvrijediti nekoga, oduzeti mu poseb
nost
obezvrijediti gl. svr., prez. obezvrijedim,
prid. trp. obezvrijeen - obescijeniti, do
kraja umanjiti neiju ili neku vrijednost
ili negirati neiji znaaj,
obezvrjeivati gl. nesvr., prez. obezvrje
ujem - stalno umanjivati cijenu ega,
obescjenjivati.
obgrliti gl. svr., prez. dbgrllm, prid. trp.
dbgrljen - priviti nekog uza se, zagrliti
ga objema rukama; uzeti nekog u zati
tu.
Obhoda im. . r., g. jd. Obhddze naselje u starom dijelu Sarajeva
obiaj im. m. r., g. mn. obiaja - uobia
jeni postupci, navike u nekoj zajednici,
nepisana pravila koja se prenose s kolje
na na koljeno,
obiajan prid., odr. v. obiajni - koji se
odnosi na obiaj,
obian prid., odr. v. dbinl - koji nije
stran, koji ne odudara od ostalih, koji
nije dosadan.

obiavati

obiavati gl. nesvr., prez. obiavam imati obiaj initi odreene radnje u
datom trenutku,
obino pril, - nita posebno, uobiajeno.
kao i uvijek,
obinost im. . r., instr. jd. bbinou/
dbinosti - svojstvo onoga to je obino.
obii, svr. gl., nesvr. obilaziti, prez.
dblem - proi oko neega, ii okolo,
obigravati gl. nesvr., prez. obigravam iskazivati elju da se doe do ega bez
direktnog iskazivanja namjere,
obija im. m. r., g. jd. obijaa - onaj koji
se bavi obijanjem; kriminalac koji pro
valjuje radi krae; pomagalo, predmet
kojim se vri obijanje,
obijaica im. . r. - ona koja se bavi
obijanjem.
obijakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
obijae.
obijaki pril. - kao obija, na nain
obijaa.
obijanje gl. im. s. r. od obijati.
obijati gl. nesvr., prez. obijam - raz
valjivati to (npr. vrata, bravu) da bi se
dolo do ega.
obijeliti gl. svr., prez. dbijelim - uiniti
neto bijelim,
obijeljeti gl. svr., prez. obijelim - postati
bijel.
obijesnica/obijesnica im. . r., g. mn.
objesnlca - neobuzdana, raskalaena e
nska osoba; ona koja bez ikakvog obzira
ispunjava svoje elje i ostvaruje svoje
ciljeve.
obijesnikl prid. - bezobzirno, razuzdano,
ne razumski nego nagonski implusivno.
obijesniki pril. - sa obijeu, kao obijesnik.
obijesnlk im. m. r., v. jd. obijesrile, n.
mn. obijesnlci - osoba koja je obijesna,
neobuzdana, hirovitog ponaanja,
obijest im. m. r., instr. jd. dbijesti/dbijeu - razuzdanost, hirovito ponaanje,
obijestan prid., odr. v. obijesni - razuz
dan, hirovit
obiknuti se gl. svr., prez. dbiknem naviknuti se, stei naviku za neto,
uklopiti se u novoj sredini,
obilan prid. (tur.), odr. v. obilni - koji je u
velikim koliinama, raskoan, sadrajan,
obilat prid. (tur.), odr. v. obilati - obilan,
mnogo vie od uobiajenog.

508

509
obilazak im. m. r., g. jd. obilaska, mn.
obilasci, gen. mn. obilazaka - kretanje
kojim se zaobilazi oko ega, zao
bilaenje; aktivnost koja omoguava
uvid u trenutno stanje; posjeta; smotra,
obilaziti gl. nesvr., prez. obilazim - vriti
obilazak, ii oko neeg, posmatrati ne
to sa raznih strana, zaobilaziti da bi se
to izbjeglo; utvrivati trenutno stanje,
obilaznica/obilaznica im. . r., g. mn.
obilaznica - saobraajnica koja obilazi
oko grada,
obilaenje gl. im. s. r. od obilaziti,
obilno/obilno pril. - mnogo, puno, vie
nego je potrebno,
obilovati gl. svr. i nesvr., prez. obiluje koliinski imati mnogo vie, biti u obiIju.
obilje im. s. r. - bogatstvo; mnotvo,
obiljeavanje gl. im. s. r. od obiljeavati,
obiljeavati gl. nesvr., prez. obiljeavam
- stalno biljeiti, oznaavati,
obiljeen prid., odr. v. obiljeeni - koji
ima biljeg, oznaku,
obiljeeno pril. - oznaeno, s biljegom,
obiljeenost im. . r., instr. jd. obiljezenou/obiljezenosti - osobina onoga to je
obiljeeno,
obiljeiti gl. svr., prez. obiljeim - ozna
iti neto
obiljeje im. s. r., g. mn. obiljeja - ozna
ka, biljeg, simbol, ono to je svojstveno
nekom vremenskom periodu.
obim im. m. r., g. mn. dblma - obujam,
ukupan zbir vanjskih strana nekog geo
metrijskog tijela; proporcije tijela; veli
ina ili dimenzije kakve pojave,
obiman prid. odr. v. obimni - koji je veli
kih razmjera, ogroman,
obimno pril. - ogromno, velikog obima,
oblmnost im. . r., instr. jd. obunnou/
obimnosti - svojstvo onoga to je obim
no.
obistiniti/obistiniti se gl. svr., prez.
obistinim se - pokazati se istinitim ono u
ta se sumnjalo,
obitavalite im. s. r., g. mn. obitavalita boravite, mjesto gdje se povremeno
boravi, obitava,
obitavanje gl. im. s. r. od obitavati,
obitavati gl. nesvr., prez. obitavam boraviti, ivjeti izvjesno vrijeme na
nekom mjestu.

obitelj im. . r., g. mn. obitelji - ob. poro

dica, familija, oni koji su u srodstvu,
obiteljski prid. odr. v. - ob. porodini,
familijarni, koji se odnosi na obitelj,
koji pripada obitelji,
obiti gl. svr., prez. bbijem, trp. prid.
obijen - razvaliti, odvaliti to radi pro
vale; uiniti kanjivo djelo,
objasniti gl. svr., prez. objasnim/dbjas
nim, trp. prid. dbjanjen - uiniti neto
jasnim, razumljivijim, pribliiti sadraj
onima koji ne razumiju,
objanjavanje gl. im. s. r. od objanja
vati.
objanjavati gl. nesvr., prez. objanja
vam - initi razumljivim, pojednostavlji
vati ili tumaiti neto,
objanjenje gl. im. s. r., g. jd. objanje
nja, g. mn. objanjenja - tumaenje,
objanjiv prid. odr.v. objanjivi - koji se
da objasniti, uiniti jasnim,
objava im. . r., g. mn. objava - obavijest,
informacija upuena javnosti; dokume
nat sa zakonskom snagom,
objaviti gl. svr., prez. dbjavlm, trp. prid.
dbjavljen - iznijeti kakvu vijest, izai sa
odreenom informacijom u javnost; raz
glasiti putem medija; tampati knjievna
i nauna djela u knjigama i asopisima,
objavljivanje gl. im. s. r. od objavljivati,
objavljivati - gl. nesvr., prez. objavlju
jem - iznositi vijesti, davati informacije
za javnost; tampati knjievna i nauna
djela.
obje broj, . r., g. obiju, dat. objema dvije, i jedna i druga.
objed im. m. r. - dnevni obrok u ishrani;
ruak; objedovanje; rana nastala objeanjem, objedeno mjesto,
objeda im. . r. - iznoenje neistina, pro
turanje lai o kome, opube iznesene
protiv onoga ko nije kriv.
objedanje gl. im. s. r. od objedati.
objedati gl. nesvr., prez. dbjedam - naje
dati, nagrizati,
objeden prid., odr. v. objedenl - koji je
bio podvrgnut objedanju.
objedeno pril. - tako da je bilo po
dvrgnuto objedanju.
objediniti gl. svr., prez. objedinim, trp.
prid. objedinjen - obuhvatiti sve u jednu
cjelinu, spojiti, uvezati,
objedovanje gl. im. s. r. od objedovati.

objeenjak

objedovati gl. nesvr., prez. dbjedujem ruavati, hraniti se, jesti dnevne obroke
hrane.
objekcija im. . r. (lat.), g. mn. objekcija prigovor, napomena, prijekor, ukor,
opaska, napomena, zamjerka; zapreka,
smetnja.
objek(a)t im. m. r. (lat.), g: mn. objekata predmet koji sainjava dio vanjskog
materijalnog svijeta; u gram. dopuna
predikatu, npr. djeak (subjekat); vozi
(predikat) bicikl (objekat); uope: pred
met, stvar.
objektiv/objektiv im. m. r. (lat.), g,! mn.
objektiva/objektiva - teh. dio optikog
instrumenta sastavljen od jedne ili vie
lea.
objektivacija/objektivizacija im. . r.
(lat.), g. mn. objektivclja/objektivizclje - injenje ega predmetom, opredmeivanje, ostvarivanje,
objektivan prid. (lat.), odr. v. objektivni predmetan, stvaran, koji stoji nezavisno
od subjekta, njegovih opaanja, milje
nja i vrednovanja; koji ne podlijee
svojim stavovima i emocijama ve stva
ri gleda onako kakve su u stvarnosti,
objekatskl prid. odr. v. - objektni, koji
pripada objektu,
objektni prid. odr. v. - objekatski, koji
pripada objektu,
objelodaniti gl. svr., prez. objelddanlm,
trp. prid. objelddanjen - iznijeti pred
javnost kakvu vijest o neemu to je
dotada skrivano, svima otkriti tajnu, jav
no progovoriti o emu.
objelodanjivanje gl. im. s. r. od objeloda
njivati.
objelodanjivati gl. nesvr., prez. objelo
danjujem - up. objelodaniti, iznositi
pred javnost, javno progovarati,
objeruke/objeruke/objeruke pril. prihvatiti objema rukama
objesiti gl. svr., prez. dbjeslm - uiniti da
neto visi; izvriti vjeanje,
objesti se gl. svr., prez. dbjedem se - do
biti osip po koi zbog neadekvatne higi
jene ili ega drugog,
objeenjak im. m. r., n. mn. objeenjci,
g. mn. objeenjaka - nestana, vrago
lasta osoba uvijek spremna za veselje,
zadirkivanja i razne komine smicalice,
spadalo.

oblaak

oblaak im. rn. r., g. jd. oblaka, g. mn.

oblaaka, em. - oblai, mali oblak,
oblaan prid., odr. v. oblani - koji je
prekriven oblacima,
oblaenje gl. im. s. r. od oblaiti,
oblaiti (se) - gl. nesvr., prez. oblaim
(se) - vriti oblaenje odjee, odijevati
se; kad se nebo prekriva oblacima,
postajati oblaan,
oblaganje gl. im. s. r. od olaganje.
oblagati gl. nesvr., prez. oblaem - pre
krivati pod ili unutranjost neega ne
kim materijalom, oblogom, izolacijom i
sl.
oblak im: m. r., lok. jd. oblaku/oblaku, n.
mn. oblaci, g. mn. oblaka - zgusnuta
vodena para u atmosferi iz koje nastaju
padavine, oborine; svaka masa estica
koja lebdi u vazduhu,
oblanda im. . r. (lat.), g. mn. oblandi suhe, tanke kore za kolae,
oblasni prid. odr. v. - koji se odnosi na
oblast, koji pripada nekoj oblasti,
oblast im. m. r., instr. jd. oblasti/oblau dio cjeline, nauno ili geografsko po
druje koje se izdvaja po neemu od
ostale cjeline, okrug, administrativa je
dinica.
obletjeti gl. svr., prez. dbletim - letei
obii oko neeg; pregledati neto povr
no.
oblica im. . r. g. mn. oblica - valjkasti
komad drveta dobiven piljenjem od
posjeenog stabla,
oblije im. s. r. - lik, oblik, konture nee
ga.
obligacija im. . r. (lat.) - obaveza, dug;
vrsta vrijednosnog papira, obveznica;
garancija, jemstvo,
obligacljskl/obligacionl prid. odr. v. koji se odnosi na obligaciju.
oblijepiti gl. svr., prez. oblijepim, trp.
prid. dblijepljen - obaviti to kakvim
materijalom i privrstiti ga ljepilom,
oblijetanje gl. im. s. r. od oblijetati,
oblijetati gl. nesvr., prez. dblijeem vrtjeti se oko ega radi ostvarivanja
nekog cilja, da bi se to osvojilo na
najlaki nain.
oblik im. m. r., lok. jd. obliku/obliku, n.
mn. oblici, gen. mn. oblika - forma;
uoblienost vidljivih dijelova; vrsta
ega, razliit lik ili izgled ega; odnos

511

510
ravnih i drugih povrina u vanjskom
izgledu; nain na koji neto sagleda
vamo; vrsta knjievnog djela; lingv.
skup fonema i morfema koje ine jedin
stvenu rije,
oblikovati gl. svr., prez. oblikujem, trp.
prid. oblikovan - uiniti da neto dobije
odreen oblik, nainiti odreene linije i
povrine.
oblina im. . r., g. mn. oblina - ono to
nema otre ivice; oblik sa finim, meka
nim linijama,
obliti gl. svr., prez. oblijem, trp. obliven brzo politi (up. obliti krvlju),
oblizati (se) gl. svr., prez. obliem (se) polizati jezikom,
oblizniti (se) gl. svr., prez. dblizni (se) donijeti na svijet blizance, roditi dvojke,
dva potomka,
oblinji prid. odr. v. - onaj koji je u
blizini, koji nije daleko
obloga/obloga im. . r., n. mn. obloge, g.
mn. oblga - ono to se stavlja kao lijek
na bolno mjesto, ob. neim natopljena
krpa; up. podne i zidne obloge kao izo
lacija.
obloiti gl. svr., prez. dbloim, trp. prid.
obloen - prekriti oblogom; omotati to
radi termo ili hidro-izolacije.
oblutak im. m. r., g. jd. oblutka, g. mn.
oblutaka - obli kamen koji je voda
uinila takvim; ono to je oblo, to nema
otre ivice,
obljetnica im. . r., g. mn. obljetnica godinjica neega,
obljuba - im. . r., g. jd. obljube ljubavni in, obljubljivanje.
obljubiti - gl. svr., prez. obljubim, trp.
prid. obljubljen - izvriti obljubu,
obljubljivanje gl. im. s. r. od obljubljivati.
obljubljlvati gl. nasvr. - izvravati oblju
bu.
obljutaviti/obljutaviti gl. svr. i nesvr.,
prez. obljutaviti! - postati bljutav, bez
okusa, ruan, gadan,
obmana im. . r., g. mn. obmana - pre
vara, prijevara; la, ono to nije istina,
obmanjiva im. m. r., g .jd . obmanjivaa
- onaj koji obmanjuje,
obmanj iva ica im. . r. - ona koja
obmanjuje.

obmanjivakl prid. odr. v. - koji se

odnosi na obmanjivae,
obmanjivaki pril. - na nain obmanji
vaa.
obmanjivanje gl. im. s. r. od obmanjivati,
obmanjivati gl. nesvr., prez. obmanju
jem - govoriti nekome neistinu i na tome
naslanjati priu; davati netane podatke
i time obmanuti - prevariti javnost,
obnarodovati gl. svr., prez. obnarodujem - iznijeti injenice pred javnost;
uiniti da narod sazna,
obnaati gl. nesvr., prez. obnaam obavljati neku dunost,
obnavlja im. m. r. - onaj koji neto
obnavlja.
obnavijaica im. . r. - ona koja neto
obnavlja.
obnavljanje gl. im. s. r. od obnavljati,
obnavljati gl. nesvr., prez. obnavljam vriti obnovu ega; ponovo zapoinjati
posao koji je stao.
obnaiti gl. svr., prez. obnaim - skinuti
odjeu; postati nag.
obnova im. . r., g. jd. obnove, g. mn.
obnova - obnavljanje, popravljanje ne
ega to je ostarjelo, vraanje oteenog
ili unitenog u prvobitno stanje,
obnovitelj im. m. r. - onaj koji obnavlja,
obnoviteljka im. . r. - ona koja neto
obnavlja.
obnoviti gl. svr., prez. dbnovim, trp. prid.
obnovljen - popraviti neto to je poru
eno, oteeno ili uniteno.
oboa im. . r., g. jd. oboe - muziki duha
ki instrument.
obod im. m. r., g. mn. oboda - rub, ivica
obodriti gl. nesvr. prez. obodrim/obo
drim - bodriti, hrabriti, podsticati nekog
da bude uspjeniji u radu, uenju, natje
canju.
obogatiti (se) gl. svr., prez. obdgatim,
trp. prid. dbogaen - (se) postati bogat;
uiniti da to postane kvalitetnije doda
vanjem novih elemenata; dodati emu
vie sadraja,
obojadisati gl. svr., prez. obojadiem obojiti, premazati kakvu povrinu ne
kom bojom, ofarbati neto,
obojak im. m. r., n. mn. obojci, g. mn.
obojaka - komad tkanine koji se nosio
umjesto arapa ispod stopala ili su se

obraunavati (se)

tom tkaninom obavijale noge do kolje

na.
oboje broj - i jedno i drugo
obojiti gl. svr., prez. dbojim, trp. prid.
dbojen - premazati povrinu nekom bo
jom; obojadisati, ofarbati,
oboljenje gl. im. s. r., g. mn. oboljenja bolest; stanje kad je neko obolio od
neke bolesti,
oboljeti gl. svr.; prez. dbolim - postati
bolestan; ne biti zdrav
obor im. m. r., n. mn. obori - ograen
prostor u kome se uva stoka; tor.
oborina im. . r., g. mn. oborina - neka
vrsta padavina,
oboriti gl. svr., prez. dborim - sruiti
neto na zemlju; uiniti da ko ili to
padne na tlo.
oboruan prid., odr. v. oboruani - naoru
an.
oboruati gl. svr., prez. oboruam - nao
ruati; podijeliti nekome oruje,
obostran/obostran prid., odr. v. obdstra
ni/obostrani - isto na obje strane, i jedna
i druga strana,
obostrano/obostrano pril. - na obostran
nain.
oboavalac im. m. r., g. jd. obobvaoca,
g. mn. oboavalaca - oboavatelj, neko
ko je zadivljen neijim likom, idejom,
radom.
oboavatelj im. m. r., g. mn. oboavatelja
- oboavalac,
oboavan prid., odr. v. oboavani - vo
ljen, potovan,
oboavati gl. svr. i nesvr., prez. obo
avam - potovati, voljeti, diviti se ne
kome do ushienja,
obraun im. m. r., g. mn. obrauna - zbir
knjigovodstvenog stanja u jednom pe
riodu; verbalno fiziko razraunavanje;
tua, npr. obraun pesnicama,
obraunati gl. svr., prez. obraunam sastaviti knjigovodstveni raun, svesti
raune; imati verbalni ili fiziki obraun
sa nekim.
obraunavanje gl. im. s. r. od obrauna
vati.
obraunavati (se) gl. nesvr., prez.
obraunavam (se) - sastavljati obraun,
svoditi raune; fiziki ili verbalno razra
unavati se sa nekim.

obraunski

obraunski prid. odr. v. - neto to je

vezano za obraun, npr. obraunski pe
riod.
obraanje gl. im. s. r. od obraati,
obraati (se) gl. nesvr., prez. dbraam
(se) - zapoinjati razgovor s nekim, jav
ljati se nekome, iznositi kome svoj stav,
svoje miljenje,
obraenik im. m. r., n. mn. obraenici onaj to je promijenio stranu (ideoloku,
drutvenu ili bilo koju drugu) drugaiju
od one na kojoj je bio.
obraenica im. . r. - ena obraenik,
obrada im. . r., g. mn. obrada - proces
rada kojim se to obrauje, obraivanje;
dodavanje novih elemenata radi u lep a
vanja ili proirenja uz zadravanje i ra
nijih osobina,
obraditi gl. svr., prez. dbradim, trp. prid.
dbraen - izvriti niz radnji potrebnih da
ta slui svojoj namjeni (npr. zemlju,
materijal za izradu ega, tema, tekst
itd.); utjecati na koga da promijeni mi
ljenje, da radi kako se od njega trai,
obradiv prid., odr. v. obradivi - koji se
moe obraditi,
obradovati (se) gl. svr., prez. dbradujem
(se), trp. prid. dbradovan - uiniti koga
radosnim, obradovanim; sam postati
obradovan, radostan, usreen,
obraivanje gl. im. s. r. od obraivati.
obraivati - gl. nesvr., prez. obraujem uope: vriti obraivanje ega kako bi
bolje sluilo svojoj namjeni, npr. obra
ivati zemlju kako bi bili bolji prinosi;
paljivo izokola utjecati na koga, ubje
ivali ga da odstupi od svoga stava i
promijeni miljenje,
obrana im. . r. - ee: odbrana, sistem
mjera i postupaka zatite od ijeg napa
da, otklanjanje ili odbijanje opasnosti od
koga ili ega; igrai u timu koji u igri
odbijaju napade; obrazloenja kandidata
koji to brani pred komisijom; posao
advokata na sudu.
obraslOst im. . r., instr. jd ob raslo u/
obraslosti - osobina onoga to je obra
slo.
obrasti - gl. svr., prez. obrastem - zara
sti u travu i korov,
obrai im. m. r., g. mn. obraia, em.
- mali obraz;

512

513
obrat im. m. r., g. jd. obrata - preokret,
potpuna promjena prilika, stava, milje
nja.
obratan prid., odr. v. obratni - koji pre
okrenut, suprotan,
obrati gl. svr., prez. dberem, gl. pril.
proli dbravi, trp. prid. obran - skinuti
plodove sa grana drveta (npr. dbrati
jabuke).
obratiti (se) gl. svr., prez. dbratim usmjeriti panju na neto ili nekog; pre
usmjeriti koga na drugu stranu, uiniti
ga obraenikom; osloviti koga, uspo
staviti kontakt s kim.
obratno pril. - suprotno, na drugu stranu.
obraz im. m. r., g. mn. obraza - dio lica
izmeu nosa i uha; prenes. potenje,
ast, ponos (npr. izgubiti obraz u zn.
izgubiti ast, potenje),
obrazac im. m. r., g. jd. obrasca, g. mn.
obrazaca - formular, oblik uplatnice,
upitnika; forma slubenog dokumenta
za prikupljaje podataka u svrhu regu
lisanja nekih prava ili obaveza kod zva
ninih organa uprave,
obrazina im. . r. - maska, krinka,
obrazlaganje gl. im. s. r. od obrazlagati,
obrazlagati gl. nesvr., prez. obrazlazem
- izlagati o emu detaljno, sa svim poje
dinostima, iznositi razna dodatna obja
njenja i argumente,
obrazli prid. - poten, s obrazom, kara
kteran.
obrazloenje gl. im. s. r., g. jd. obrazlo
enja - izlaganje sa dodatnim argume
ntima koje doprinosi boljem razumije
vanju kakve postavke, stava, miljenja,
obrazloiti gl. svr., prez. obrazloim; gl.
pril. proli obrazldivi - dodatnim izla
ganjem uiniti neto jasnijim, dati argu
mentaciju za neto,
obrazovan prid., odr. v. dbrazovani - koji
se obrazovao, koji je kolovan,
obrazovanost im. . r., instr. jd. obrazovanou/dbrazovanosti - svojstvo ono
ga koji je obrazovan, kolovan, nao
brazba.
obrazovanje/obrazovanje gl, im. s. r. od
obrazovati,
obrazovati (se) gl. svr. i nesvr., prez.
obrazujem - kolovati (se), pruiti/pru
ati kome priliku da se obrazuje; osno

vati, utemeljiti, stvoriti, sastaviti/sastav

ljati.
obrazovni/obrazovni prid. odr. v. - koji
se odnosi na obrazovanje, koji mu pri
pada (npr. obrazovni sistem.),
obrecnuti se gl. svr., prez. obrecnem se trznuti se; reagovati kratko i otro; osor
no, grubo, netaktino uputiti rijei ko
me, okomiti se na koga.
obred im. m. r., g. jd. obreda - rei. uspo
stavljanje odnosa sa viim biem ili
biima; propisi o tome kako se obavljaju
ili dijele sakramenti,
obresti se gl. povrat, svr. prez. obretem
se, - nai se na nekom mjestu, zadesiti
se.
obrezati gl. svr. prez. obreem - skratiti
ili uljepati stabla rezanjem suhih grana
koje kvare izgled voke ili ive ograde;
osunetiti, izvriti obrezivanje,
obreziva im. m. r. g. mn. obreziva osoba koja vri obrezivanje,
obrezivanje gl. im. s. r. od obrezivati.
obrezivati gl. nesvr., prez. obrezujem, gl.
pril. sad. obrezujui - skraivati i ulje
pavati stabla voaka rezanjem suhih
grana koje kvare izgled voke; sunetiti,
vriti obrezivanje,
obrijati (se) gl. svr., prez. obrijem (se) iletom ili nekim otrim sjeivom uklo
niti dlake sa koe.
obris im. m. r. gen. mn. obrisa - kontura,
silueta, slabo vidljive crte i povrine
ega zbog smanjene vidljivosti, polu
tame, izmaglice, magle,
obrisati gl. svr., prez. dbriem, gl. pril.
proli dbrisavi - uiniti da neto
postane isto, oistiti povrinu neega
(krpom, spuvom itd.),
obrkatiti gl. svr. prez. obrkatim, gl. prid.
rad. obrkatio - dobiti brkove, postati
brkat.
obrlatiti gl. svr. prez. obrlatim, gl. pril.
proli obrlativi - prevariti nekog na
brzinu, zbuniti ga priom, uvjeriti ga u
neto drugo i pridobiti za ostvarenje
nekog cilja; zamazati kome oi.
obrnut prid., odr. v. obrnuti - okrenut na
drugu stranu, preokrenut, suprotan,
obrnuti gl. svr. prez. obrnem, gl. pril.
proli dbimuvi - krenuti s druge strane,
okrenuti neto suprotno od poetnog;
obrnuti priu, obrnuti red, itd.

obruavanje

obrok im. m. r., n. jd. dbroci, g. mn.

obroka - koliina jela u jednom od tri
obroka, porcija; jedna rata u otplaiva
nju ega, odreena suma novca u odre
enom dogovorenom iznosu koju treba
uplatiti.
obronak im. m. r., g. jd. obronka, n. mn.
dbrnci, g. mn. dbronaka - blago nag
nuti dijelovi planine, brijega, brda koji
se sputaju u kotlinu,
obrt im. m. r., n. jd. dbrti, g. mn. obrta posao, djelatnost izuenik majstora i
obrtnika koja zahtijeva vladanje poseb
nim vjetinama i znanjima,
obrtaj im. m. r., n. jd. obrtaji, g. mn.
obrtaja - okretaj, okretanje ega oko
osovine ili neke take,
obrtati gl. nesvr. prez. obrem, gl. pril.
sadanji obrui - okretati, vrtiti ta oko
ega; vriti novane transakcije, ulagati
novac radi akumulacije kapitala,
obrtni prid. odr. v. - koji se odnosi na
obrt, koji pripada obrtu,
obrtnica im. . r., g. mn. dbrtnica - ena
koja se bavi obrtom,
obrtniki prid. odr. v.. - koji se odnosi na
obrtnike.
obrtniki pril. - kao obrtnik, na nain
obrtnika.
obrtnik im. m. r., n. mn. dbrtnici - onaj
koji se bavi obrtom, majstor, zanatlija.
obrub im. m. r., n. mn. dbrubi, g. mn.
obruba - ono to je oko ivice (ruba)
tkanine prevraeno i zaiveno radi ukra
sa, porub, opitak.
obrubiti gl. svr., prez. ob rubim, gl. pril.
proli obrubivi, trp. prid. dbrubljen nainiti obrub na krajevima odjevnog ili
drugog predmeta od bilo kojeg mate
rijala; ublaiti otre rubove,
obrubljivati gl. nesvr., prez. obrubljujem
- naivati obrub, porubljivati.
obru im. m. r., n. mn. obruevi, g. mn.
obrueva - metalni ili drveni krug kojim
se uvruje drvena kaca i druge sline
posude; vojna jedinica koja je opkolila
neprijatelja,
obrukati (se) gl. svr., prez. dbrukam osramotiti koga, zastiditi nekog; osra
motiti se, osjeati se nelagodno zbog
neeg pred drugima,
obruavanje gl. im. s. r. od obruavati se.

obruavati se
obruavati se gl. nesvr., prez. obrua
vati se - ruiti se, uruavati se; vriti
napad iz visine, up. obruiti se.
obruiti se gl. svr. prez. dbruim - sruiti
se, uruiti se; okomiti se na neto;
izvriti napad odozgo (avion), pikirati;
gubiti visinu pri vonji avionom; verbal
no napasti koga.
obrva im. . r., g. jd. obrve, n. mn. obrve niz dlaica iznad desnog i lijevog oka.
obuavanje im. s. r. od obuavati - obu
ka.
obuavati gl. nesvr., prez. obuavam, gl.
pril. sadanji obuavajui - vriti obu
avanje, razvijati vjetine i navike potre
bne za odreenu djelatnosti, uiti koga.
obuen prid., odr. v. dbueni - koji je
zavrio
obuku,
osposobljen;
biti
odjeven.
obuiti gl. svr., prez. dbulm - uiniti da
ko stekne znanja, navike i vjetine
potrebne za kakvu djelatnost, zavriti
obuavanje.
obua im. . r. plur. tant. - sve to se
obuva na noge osim arapa (cipele,
izme, tikle, sandale, opanci papue
itd.).
obuar im. m. r., n. mn. obuari, g. mn.
obuara - osoba koja popravlja ili pravi
obuu.
obui gl. svr. prez. obuem, trp. prid.
obuen - odjenuti se, staviti odjeu na
sebe.
obuhvaanje/obuhvatanje gl. im. s. r. od
obuhvaati
obuhvaati/obuhvatati gl. nesvr. prez.
obuhvaam/obuhvatom - hvatati to
objema rukama; uzimati u obzir sve po
jedinosti prilikom razmatranja, posma
trati problem iz svih uglova,
obuhvatiti gl. svr., prez. obuhvatim obgrliti, uhvatiti objema rukama, obuj
miti; sve elemente uzeti prilikom razma
tranja, razmotriti problem iz svih uglo
va.
obuhvatan prid., odr. v. obuhvatni - koji
se moe, koji se da obuhvatiti,
obuhvatao pril. - svestrano, na nain da
se sve obuhvati,
obujam im. m. r., g. jd. obujma - obim.
obujmiti gl. svr., prez. dbujmim - obu
hvatiti.

514

515
obujmljiv prid. odr. v. - koji se da i moe
obujmiti.
obuka im. . r.. dat./lok. jd. obui - obu
avanje, obuavati koga, prenositi mu
znanja i vjetine,
obustava im. . r., g. mn. obustava prekid rada; nalog banke za skidanje
novca sa rauna u vrijednosti dugova
nja.
obustaviti gl. svr., prez. obustavim, gl.
pril. pro. obustavivi - zaustaviti, preki
nuti ta.
obustavljanje gl. im. s. r. od obustavljati,
obustavljati gl. nesvr., prez. obustavljam
- prekidati, zaustavljati ta.
obuti gl. svr., prez. obujem, gl. pril. pro.
obuvi - nazuti obuu ili arape na noge.
obuvanje gl. im. s. r. od obuvati,
obuvati gl. nesvr., prez. obuvam, trp.
prid. obuven - nazuvati obuu ili arape
na noge.
obuzdati (se) gl. svr., prez. obuzdam (se)
- imati sposobnost koga zaustaviti i
zadrati mu ponaanje u granicama po
eljnog i doputenog; posjedovati samokontrolu i ponaati se normalno i u
granicama prihvatljivog.
obuzeti gl. svr., prez. obuzmem, trp. prid.
obuzet - spopasti, zahvatiti, zaokupiti,
npr. biti obuzet kakvim emocijama, mi
slima itd.
obveza im. . r. - obaveza,
obvezati (se) gl. svr., prez. dbvezem (se)
- obavezati (se).
obvezan prid., odr. v. obvezni - koji ima
obvezu, obavezan,
obveznica im. . r. g. mn. obveznica obaveznica, vrijednosni papir koji je
potvrda o sudjelovanju u nekom kapita
lu, obligacija,
obveznik im. m. r. nom. jd. obveznici obaveznik, onaj koji po zakonu podlije
e nekoj opoj obavezi,
obzir im. m. r., g. mn. obzira - paljiv
odnos prema drugome, oprez, uvia
vnost prema obiajima, navikama, zako
nima.
obziran prid., odr. v. obzirni - koji je
paljiv, oprezan, pun obzira,
obzirno pril. - paljivo, oprezno, s obzi
rom.

obzirnost im. . r., instr. jd. obzirnou/

obzirnosti - osobina onoga koji je obzi
ran.
obznana im. . r., g. mn. obznana - pro
glas, jednosmjerno objavljivanje ega u
javnosti, dekret,
obznaniti gl. svr., prez. obznanim, gl.
prid. rad. obznanio, gl. prid. trp. dbznanjen - jednosmjerno objaviti ob. u pi
smenom obliku proglas za narod, obja
viti, razglasiti.
obzor im. m. r., n. mn. dbzori - linija u
daljini u kojoj se zemlja spaja sa nebom,
prostor koji moemo obuhvatiti pogle
dom, horizont,
obzorje im. s. r., n. mn. dbzorja - vido
krug, horizont,
ocal im. m. r., arh. - elik,
ocalan prid., odr. v. ocalni - koji se odno
si na ocal, elian,
ocariniti gl. svr. prez. dcarinim - napla
titi carinu na uvezenu robu po odreenoj
tarifi.
ocat im. m. r. plur. tantum, gen. jd. deta sire, vodena otopina ocetne kiseline,
ocean/ocean im. m. r., g. jd. oceana/
oceana - ee: okean, velika vodena
povrina izmeu kontinenata,
ocijeniti gl. svr., prez. ocijenim, gl. pril.
pro. ocijenivi - dati ocjenu, napisati o
kome ocjenu; iznijeti miljenje o kome
ili emu, procijeniti, odrediti vrijednst.
ocijediti gl. svr. prez. dcijedim, gl. pril.
pro. ocijedivi, trp. prid. dcijeen pustiti da iz ega iskapa tenost; stiska
njem uiniti da u emu ima to manje
tekuine.
ocjena im. . r., g. mn. ocjena - brojkom
ili na drugi nain iskazan vrijednosni
sud o kome ili emu.
ocjenjiva im. m. r., g. mn. ocjenjivaa onaj koji ocjenjuje,
ocjenivaev prid. - koji pripada ocjenji
vau.
ocjenjivaka im. . r. - ona koja ocjenju
jeocjenjiv prid., odr. v. ocjenjivi - koji se
moe ocijeniti,
ocjenjivaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na ocjenjivaa,
ocjenjivaki pril. - na nain ocjenivaa.
ocjenjivanje gl. im. s. r. od ocjenjivati.

oaravanje

ocjenjivati gl. nesvr., prez. ocjenjujem davati ocjene, donositi vrijednosni sud o
kome ili emu.
ocrniti/ocrniti gl. svr. prez., dcrnim/
ocrnim, gl. pril. pro. ocrnivi/ocrnivi uiniti to crnim; prenes. oklevetati, na
mjerno predstaviti koga ili to loijim,
govoriti o nekome neistinu,
ocrnjivanje gl. im. s. r. od ocrnjivati,
ocrnjivati gl. nesvr., prez. ocrnjujem initi to crnim; prenes. stalno namjerno
govoriti sve loe o kome ili emu.
ocrtati gl. svr. prez. ocrtam, trp. prid.
ocrtan - predstaviti to u osnovnim crta
ma, opisati; crtanjem okruiti,
ocrtavati gl. nesvr., prez. ocrtavam oslikavati, ogledati se u neemu, prepo
znati nekoga ili neto po odreenim ka
rakteristikama
ocvalost im. . r., instr. dcvalou/dcvalosti - stanje onoga koji je ocvao, uvehlost, ostarjelost.
ocvasti gl. svr., prez. ocvatem - prestati
cvasti; prenes. uvehnuti, ostarjeti, izgu
biti svjeinu mladosti.
oaj im. m. r., g. jd. oaja - oajanje,
stanje kad je izgubljena svaka nada, be
zizlazna situacija,
oajan prid., odr. v. oajni - koji je u
oaju, u bezizlaznoj situaciji,
oajanje im. s. r., g. jd. oajanja - oaj.
oajavanje gl. im. s. r. od oajavati,
oajavati gl. nesvr. prez. oajavam - pre
pustiti se beznau, tugovati bez snage
da se nae izlaz,
oajnica im. . r. - enska osoba koja
oajava.
oajniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
oajnika.
oajniki pril. - kao oajnik, na nain
oajnika.
oajnik im. m. r., n. mn. oajnici - osoba
koja oajava, koja je u stanju bezizlaza.
oajno pril. - bez nade, u oajanju,
oale im. . r. plur. tantum - naoale,
optika sprava za poboljanje vida.
oaran prid., odr. v. oarani - koji je
zadivljen; ushien.
oarati gl. svr., prez. oaram - zadiviti
koga neim; ushititi se.
oaravanje gl. im. s. r. od oaravati.

oaravati
oaravati gl. nesvr., prez. oaravam ushiivati se, initi da se ko zadivi, za
vede.
oekivanje gl. im. s. r. od oekivati.
oekivati gl. nesvr., prez. oekujem iekivati da se ta dogodi; nestrpljivo
se nadati neemu, nasluivati neto,
vjerovati da e se neto desiti.
Oena im. m. r - molitva hriana/kra
na koja poinje rijeima: Oe na.
oerupati gl. svr., prez. oerupam - ski
nuti perje sa tijela peradi; prenes. ma
terijalno koga iskoristiti,
oeljati gl. svr., prez. oeljam, trp.
prid. oeljan - uiniti kosu urednom
pomou elja,
oetkati gl. svr., prez. oetkam, gl. pril
pro. detkavi - skinuti prainu etkom,
oistiti neto etkom.
oev prid. odr. v. - koji pripada ocu.
oevid im. m. r., g. jd. oevida - ee:
uviaj, sagledavanje okolnosti i priku
pljanje podataka na mjestu dogaaja
sumnjivih i kanjivih djela.
oevidac im. m. r., g. jd. oevica, instr. jd.
oevicem - svjedok, onaj ko je bio prisu
tan
oevidan prid., odr. v. oevidni - oigle
dan, oit, jasan,
oevidno pril. - oigledno, oito, jasno,
kad se neto desilo i moe pomoi u
istrazi.
oevidnost im. . r., instr. jd. oevidnou/oevidnosti - oiglednost, svojstvo
onoga to je oevidno,
oevina im. . r., g. jd. devine - babo
vina, aevina, ono to je pripadalo ocu,
oeva imovina koju ob. koriste potomci,
oica im. . r., g. mn. oica - rupica na
vrhu igle kroz koju se provlai konac,
sitni vorovi u pletenju kroz koje se
provlai igla i pletivo,
oigledan prid., odr. v. oigledni - oe
vidan, koji se jasno vidi.
oigledno pril. - na oigledan nain, oito,
zorno.
oiglednost im. . r., instr. jd. oiglednou/oiglednosti - oevidnost, ono to je
oevidno,
oijukanje gl. im. s. r. od oijukati,
oijukati gl. svr. i nesvr., prez. oiju
kam - bacati zaljubljene poglede, zalju
bljeno gledati, pogledivati, koketirati.

517

516
oinski/oinski pril. - kao otac, s ljubavIju.
oinstvo im. s. r. - krvna veza izmeu oca
i djece.
oistiti gl. svr., prez. distim, gl. pril.
pro. distivi, trp. prid. dien - uiniti
to istim; prenes. pokrasti koga, oistiti
mu depove.
oit prid., odr. v. diti - oigledan, jasan,
oevidan.
oitanje ini. s. r. - utvreno stanje potro
nje na kakvom mjerilu.
oitati gl. svr., prez. oitam, trp. prid.
oitan - izgovoriti, izrei ono to je na
pisano; utvrditi stanje na mjerilu utroka
struje i sl.; prenes. otro skrenuti panju
nekome za njegove greke,
oitavanje gl. im. s. r. od oitavati,
oitavati gl. nesvr., prez. oitavam izgovarati, izricati ono to je napisano;
utvrivati stanje na kakvom mjerilu;
nekom stalno skretati panju zbog gre
aka i propusta,
oito pril. - jasno, oigledno, oevidno,
oitovati (se) gl. svr. i nesvr. prez.
ditujem (se) - izjaviti, iskazati, pokaza
ti; izjasniti/izjanjavati se o emu.
oni prid. odr. v. - koji je u vezi sa okom,
koji pripada oku.
onjak im. m. r., n. mn. onjaci, g. mn.
onjaka - trei zub u gornjoj vilici koji
slui za kidanje hrane, a nalazi se ispod
oka.
ouh im. m. r., n. mn. ousi - majin mu
koji nije bioloki otac njenoj djeci,
oovjeenje gl. im. s. r. od oovjeiti,
oovjeiti gl. svr., prez. odvjecim, trp.
prid. odvjeen - uiniti ovjekom, dati
kome ili emu ljudske osobine,
oupati gl. svr., prez. oupam, gl. pril.
proli oiipavi, trp. prid. oupan - ure
diti to upanjem, potpuno ili djelimino
ukloniti to upanjem (dlake, korov),
ouvan prid., odr. v. ouvani - koji je u
dobrom stanju,
ouvati (se) gl. svr., prez. ouvam (se) sauvati, zatititi neto od propadanja;
odrati se, sauvati se.
ovrsnuti gl. svr., prez. dvrsnem, gl.
pril. proli dvrsnuvi - postati jak, sna
an, vrst, tvrd.
oederiti (se) gl. svr. (ar.), prez.
dederim se - rastuiti se, oalostiti se.

oeifiti gl. svr. (tur.), prez. deifim provesti eif, nauivati se, nasladiti se.
oelaviti/oelavjeti gl, svr. (tur.-perz.),
prez. oelavim, gl. prid. rad. oelavio izgubiti kosu, postati elav,
ooraviti/ooraviti/ooravjeti gl. svr.
(tur.), prez. doravim/odravim - obnevidjeti, oslijepiti, postati orav,
outiti/outjeti gl. svr., prez. dutim, trp.
prid. duen, gl. pril pro. outivi/
outjevi - osjetiti; naslutiti.
od prijei. - npr. s genitivom (otiao je od
kue, ivi se od rada).
oda1 im. . r., g. mn. oda - sveana pjes
ma u ast bogova, vladara, dravnika i
znaajnih dogaaja.
oda2 im. . r. (tur.) - hist. najmanja jedi
nica plaene janiarske vojske,
odabir im. m. r., g. jd. odabira - proces
odabiranja; izbor, rezultat odabiranja,
odabiranje gl. im. s. r. od odabirati.
odabirati gl. nesvr., prez. odabirani vriti odabiranje, izbor,
odabran prid., odr. v. odabrani - koji je
prihvaen prema nekim kriterijima, iza
bran.
odabrati gl. nesvr., prez. odaberem, gl.
pril. pro. odabravi - izvriti izbor, iza
brati.
odagnati gl. svr., prez. odagnam, gl. pril.
pro. odagnavi - otjerati od sebe ta
nepotrebno, nelagodno (npr. runu mi
sao, zebnju),
odahnuti gl. svr., prez. odahnem, gl.
prid. rad. odahnuo - ispustiti dah iz
plua; osjetiti olakanje poslije psihi
kog ili fizikog napora, predahnuti,
ddaja im. . r. (tur.), n. mn. odaje, g. mn.
odaja - soba, prostorija,
odakle pril. - u pitanju: s kojeg mjesta, iz
kojeg mjesta; u odnosnom znaenju na
mjesto gdje je bio (npr. odakle je do
ao).
odalamiti gl. svr. prez. odalamim, trp.
prid. odalamljen - udariti snano i gru
bo.
odaliska im. . r. (tur.), g. jd. odaliske robinja u haremu; ena s kojom se ivi
nevjenano, ljubavnica;
odaljiti (se) gl. svr. prez. ddaljim (se), gl.
pril. pro. oddljivi - odmai se, udaljiti
se, otii sa nekog mjesta.

odbijanje

odan prid., odr. v. odam - vjeran, pri

vren.
odande pril. - od onog mjesta, s onog
mjesta.
odano pril. - vjerno, privreno,
odanost im. . r., instr. jd. ddanou/
odanosti - vjernost, privrenost,
odapeti gl. svr., prez. odapnem - otpustiti
ono to je napeto; ispaliti (npr. strijelu iz
luka); prenes. umrijeti, ispustiti duu.
odar im. m. r., g. jd. odra - uzdignuto
mjesto na koje se sputa sanduk sa tije
lom pokojnika,
odasipati gl. nesvr., prez. ddasipam odsipati, istresati jedan dio ega.
odaslati gl. svr., prez. odaaljem, trp.
prid. ddaslan - poslati to, npr. poslati
potu na vie strana,
odasuti gl. svr., prez. odaspem - odsuti,
odvojiti jedan dio, istresti dio (brana,
eera itd.).
odasvud(a) pril. - sa svih strana,
odailja im. m. r., n. mn. odailjai, g.
mn. odailjaa - ureaj za emitiranje
elektromagnetskih talasa, predajnik.
odati gl. svr., prez. odam - izdati, otkriti
neiju tajnu, potkazati, biti izdajnik,
odatle pril. - sa tog mjesta, otuda,
odavati gl. nesvr., prez. ddajem - izda
vati, potkazivati; pokazivati, ostavljati
utisak onoga to znai rije uz koju stoji
(lice mu odaje strah),
odavde pril. - sa ovog mjesta koje je blizu
govorniku,
odavna/odavno pril. - od prije mnogo
vremena, ve dugo.
odaziv/odziv im. m. r., g. jd. odaziva!
odziva - odgovor na dozivanje, poziv,
odazivanje gl. im. s. r. od odazivati se.
odazivati se gl. nesvr. prez. odazivam se,
gl. pril. sad. odazivajui se - javljati se
na poziv, odgovorati na dozivanje.
odazvati se gl. svr., prez. odazovem odgovoriti glasom na poziv,
odbaciti gl. svr., prez. ddbacim, gl. pril.
pro. odbacivi - pokretom baciti to od
sebe; okarakterisati neto kao nevano
ili neprikladno, neprihvatiti, odbiti,
odbacivati gl. nesvr., prez. odbacujem,
gl. pril. sad. odbacujui - bacati od sebe,
odbijati, neprihvatati,
odbijanje gl. im. s. r. od odbijati.

odbijati
odbijati gl. nesvr., prez. odbijam - odba
civati od sebe, ne prihvatati neto, ne
primati, odustati od neeg, nagovarati
nekog da ne uradi neto,
obijenica im. . r. - in i dokument
kojim se odbija ostvarivanje kakva za
htjeva, molbe i sl.
odbitak im. m. r., n. mn. odbici, g. mn.
odbitaka!odbitaka - dio koji se odbija
(izdvaja, oduzima) od ukupnog iznosa
mjesenih primanja
odbiti gl. svr., prez. odbijem, trp. prid.
odbijen - neprihvatiti to, odbaciti od
sebe, oduzeti od plae,
odbljesak im. m. r., g. jd. odbljeska, n.
mn. odbljesci, g. mn. odbljesaka - refle
ksija svjetlosti, odsjaj o neku glatku po
vrinu.
odbojan prid., odr. v. odbojni - onaj koji
nije privlaan,
odbojka im. . r., g. jd. odbbjke, dat. jd.
ddbjci - sportska igra u kojoj se lopta
odbija rukama i prebacuje preko mree
drugoj ekipi,
odbojka im. m. r., g. jd. odbojkaa, n.
mn. odbojkai, g. mn. odbojkaa - onaj
koji igra odbojku, ko se bavi odbojkom,
odbojkaica im. . r. - enska osoba koja
se bavi odbojkom, koja igra odbojku,
odbojkaiin prid. - koji pripada odboj
kaici.
odbojkaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na odbojku,
odbojnik im. m. r., n. mn. ddbdjnici, g.
mn. odbojnika - zatitni graninici na
prednjem i zadnjem dijelu vozila,
odbojno pril. - neprivlano, neprihvatlji
vo.
odbojnost im. . r. instr. jd. odbojnosti!
odbojnou - neprivlanost, osobina
onog to je odbojno.
odbor im. m. r., n. mn. ddbori, g. mn.
odbra - organ vlasti, odreeno tijelo u
upravi; izabrana grupa ljudi koja obavlja
neki koordinacijski ili organizacijski
posao.
odbornik im. m. r., n. mn. odbornici, g.
mn. odbornika - lan odbora,
odbrambeni prid. odr. v. - obrambeni,
onaj koji je u odbrani (npr. odbrambeni
igra).

519

518
odbrana im. . r. - obrana, nain zatite
od opasnosti razne vrste (nasilje, napad,
nezgoda itd.),
odbraniti (se) gl. svr., prez. odbranim
(se), trp. prid. odbranjen - zatititi
nekog od opasnosti razne vrste; sprije
iti nasilje; (se) odbiti napad i spasiti
ivot.
odbrojiti gl. svr., prez. ddbrojim, gl. pril.
pro. odbrdjivi - zavriti brojanje, usta
noviti koliko ima neega, utvrditi broj
neega.
odbrusiti gl. svr. prez. odbrusim skinuti brusilicom jedan sloj povrine
kakvog materijala; prenes. otro kome
odgovoriti,
oderati gl. svr. prez. bde rem - oguliti to
(npr. oderati kou); prenes. uzeti vie
novca od stvarne vrijednosti prilikom
naplate.
odgaati gl. nesvr., prez. odgaam, gl.
pril. sad. odgaajui - ne uraditi neto
kako je vremenski planirano i stalno
pomjerati termin zavretka,
odgajanje gl. im. s. r. od odgajati,
odgajatelj im. m. r. - odgojitelj, osoba
koja odgaja, podie, razvija, hrani,
odgajateljica/odgajateljka im. . r. - ona
koja se bavi odgajanjem,
odgajati gl. nesvr., prez. odgajam - initi
da se pravilno razvije ono to se gaji;
razvijati, podizati, hraniti,
odgajiti gl. svr., prez. odgajim - zavriti
sa odgajanjem, odgojiti, odnjegovati,
odgajiva im. m. r., g. jd. odgajivda, g.
mn. odgajivda - uzgajatelj, onaj koji
odgaja ili uzgaja to.
odgaanje gl. im. s. r. od odgaati,
odgaati gl. nesvr., prez. ddgaam stalno pomjerati izvoenje kakvog posla
u neki drugi termin,
odgoda im. . r. - odgaanje, pomjeranje
izvoenja nekog posla za neko drugo
vrijeme.
odgoditi gl. svr., prez. ddgodim - uiniti
pomjeranje izvoenja kakvog posla za
neko drugo vrijeme,
odgoen prid., odr. v. ddgoeni - koji se
nee dogoditi, koji je pomjeren za neko
drugo vrijeme.
odgoj im. m. r. gen. jd. ddgoja odgajanje, svjesno djelovanje i nastoja-

nje da mlado bie stekne osobine i navi

ke prikladne u drutvu,
odgojan prid., odr. v. odgojni - koji je u
vezi sa odgojem, koji se odnosi na
odgoj, koji pripada odgoju,
odgojen prid., odr. v. odgojeni - koji
posjeduje osobine steene odgojem,
odgojitelj im. m. r. - odgajatelj, onaj koji
odgaja.
ogojiteljica/odgojiteljka im. . r. - ona
koja odgaja, odgajateljica,
odgojiti gl. svr. prez. odgojim - svjesno
djelovati na nekoga da usvoji osobine i
navike prikladne drutvu; odnjegovati;
othraniti; initi da poraste,
odgonetka im. . r., dat. jd. odgonecil
odgonetki, g. mn. odgonetki - rjeenje
zagonetke.
odgonetnuti gl. svr., prez. odgonetnem,
gl. prid. rad. odgonetnuo - rijeiti zago
netku.
odgovaranje gl. im/ s. r. od odgovarati,
odgovarati gl. nesvr., prez. odgovaram davati odgovor na pitanje; polagati
raune za uinjeno djelo, snositi odgo
vornost.
odgovor im. m. r., g. jd. odgovora - ono
to se uzvrati osobi koja je postavila
pitanje; neto to se javlja kao rjeenje
problema.
odgovoran prid., odr. v. odgovorni - koji
s odgovornou obavlja svoj posao; koji
preuzima odgovornost za ono to treba
da uradi.
odgovoriti gl. svr., prez. odgovorim dati odgovor,
odgovorno pril. - sa odgovornou, na
odgovoran nain,
odgovornost im. . r., instr. jd. odgovor
nou/odgovornosti - valjano i odgovor
no obavljanje dunosti; preuzimanje
obaveza i dunosti u obavljanju posla,
odgristi gl. svr., prez. odgriem - otkinuti
to zubima,
odgrnuti gl. svr. prez. odgrnem, trp.
prid. odgrnut - ukloniti gornji sloj zem
lje, otkriti ono ime je to bilo zagmuto.
odgrtanje g l . im. s. r. od odgrtati.
odgrtati gl. nesvr., prez. bdgrem - grtati
gornji sloj zemlje, otkrivati ono ime je
bilo ta zagrnuto.

odjea

odgurati gl. svr., prez. odguram - gura

njem ta odmai s jednog mjesta na
drugo.
odguravanje gl. im. s. r. od odguravati odguri vanje.
odguravati gl. nesvr., prez. odgiiravam odgurivati.
odgurivanje gl. im. s. r. od odgurivati odguravanje.
odgurivati gl. nesvr., prez. odgurujem odguravati, opirati se dijelom tijela o
pod, zid i sl. i uiniti da se neto
pokrene i doe na eljeno mjesto,
odgurnuti/odgurnuti gl. nesvr., prez.
bdgurnemJodgurnem - gurnuvi to od
mai od sebe.
odigrati/odigrati gl. svr., prez. odigram
- zavriti igru; desiti se, dogoditi se.
odigravanje gl. im. s. r. od odigravati,
odigravati (se) gl. nesvr., prez. odigrava
(se) - deavati se, dogaati se.
odijeliti gl. svr., prez. odijelim, trp. prid.
ddijeljen - odvojiti od cjeline, izdvojiti
to.
odijelo im. s. r., n. mn. odijela - odjea
koja se sastoji od sakoa i pantalona,
odijevati (se) gl. nesvr., prez. odijevam
(se) - navlaiti na sebe odjeu, oblaiti
se.
odijum im. m. r. (lat.) - mrnja, omraenost, odvratnost, mrzovolja, zlovolja,
odio/odjel im. m. r., g. jd. ddjela, n. mn.
odjeli, g. mn. odjela - dio ustanove,
institucije i sl. s odreenom djelatnou
i zadacima; dio u vagonu,
odisati gl. nesvr., prez. bdi em - zraiti
zdravljem, zadovoljstvom, sreom, po
zitivnom energijom; iriti miris, svjei
nu.
odista pril. - zaista, stvarno,
odjahati gl. svr., prez. odjaem - otii
jaui na konju,
odjava im. . r. g. mn. odjava - rijei
kojima se zakljuuje neto, npr. kakav
program, predstava, priredba; dokume
nat kojim se dokazuje da prestaje neto
ta je bilo prijavljeno,
odjaviti gl. svr. prez. odjavim, gl. pril.
pro. odjavivi - obaviti odjavu, rijeima
ili pismenim aktom zavriti neto,
odjea im. . r. - ono to nosimo na sebi
(pantalone suknje, kaputi itd.).

odjednom

odjednom pril. - iznenada, u tom trenut

ku.
odjedriti gl. svr., prez. ddjedrTm - otplo
viti, odvesti se plovilom (amac, brod
itd.) koje ima jedra; prenes. nestati,
otii.
odjek im. m. r., n. mn. odjeci, g. mn.
odjeka - eho, jeka, ono to se uje kao
povratni zvuk; prenes. neto to izaziva
panju i reakciju javnog mnijenja,
odjekivanje gl. im. s. r. od odjekivati razlijeganje jeke.
odjekivati gl. nesvr., prez. odjekujem, gl.
pril. sad. odjekujui - razlijegati se; pre
nes. uti se na daleko (jeka, kakav doga
aj i sl.).
odjeknuti gl. svr., prez. ddjekne - odgo
voriti jekom, odbiti zvuk jeke, glasa;
prenes. uti se daleko,
odjelit prid., odr. v. ddjelitl - odvojen,
izdvojen, zaseban,
odjelito pril. - odvojeno, izdvojeno, za
sebno, u posebnoj jedinici,
odjeljak im. m. r., n. mn. odjeljci, gen.
mn. odjeljaka - odjel, kupe u putnikom
vozu; manji dio neega; odlomak u tek
stu, stav, stavak,
odjeljenje im. s. r., g. jd. odjeljenja, g.
mn. odjeljenja - odjel; razredi u koli,
ojeljiv prid, odr. v. odjeljivl - koji se
moe izdvojiti, odijeliti od cjeline,
odjeljivanje gl. im. s. r. od odjeljivati.
odjeljivati (se) gl. nesvr., prez. odjelju
jem (se) - izdvajati (se), postajati zase
ban u odnosu na cjelinu,
odjenuti (se) gl. svr., prez. ddjenem se obui se, navui odjeu na sebe.
odjeven prid., odr. v. odjeveni - koji je
obukao odjeu, obuen.
odjevni prid. odr. v. - koji se odnosi na
odijevanje,
odjezditi gl. svr., prez. odjezdlm - jezdei odjahati na konju,
odjuriti gl. svr., prez. odjurim - otii u
velikoj hitnji, jurei pouriti,
odlaganje gl. im. s. r. od odlagati,
odlagati gl. nesvr., prez. odlazem stavljati neto na neko mjesto, sortirati;
odgaati izvrenje kakvog posla,
odlamanje gl. im. od odlamati,
odlamati gl. nesvr., prez. ddlamam lomei otkidati komadie sa neega.

521

520
odlazak im. m. r., g. jd. ddlaska, n. mn.
ddlasci, g. mn. odlazaka - naputanje
nekog mjesta; poetak puta, polazak,
odlaziti gl. nesvr., prez. ddlaz.im naputati neko mjesto, ii negdje; ii
kome u posjetu, posjeivati koga.
odlediti gl. svr., prez. ddledfm, trp. prid.
ddleen - uiniti da se led istopi, raskra
viti ono to je zaleeno,
odleiva im. m. r., g. jd. odleivda sredstvo za odleivanje.
odleivanje gl. im. s. r. od odleivati.
odleivati gl. nesvr., prez. odleujem initi da to ne ostane zaleeno,
odletjeti gl. svr., prez. ddletim - otii
maui krilima (ptica); odvesti se avio
nom.
odleati gl. svr., prez. odleim - leei
provesti izvjesno vrijeme; odstajati
odreeno vrijeme radi poboljanja kva
liteta (vino); prenes. biti u zatvoru radi
izdravanja kazne,
odlian prid., odr. v. ddlini - koji je
izuzetno dobar, najbolji, izvrstan, vrhu
nski.
odlije im. s. r., g. jd. odlija, g. mn.
odlija - nagrada, priznanje, orden, odli
kovanje.
odlino pril. - izuzetno dobro, izvrsno,
najbolje, vrhunsko,
odlijepiti gl. svr., prez. odlijepim odvojiti neto to je privreno ljepi
lom.
odlika im. . r. dat. jd. ddlici - osobina,
karakteristika, svojstvo koje neto iz
dvaja od ostalog,
odlika im. m. r., g. jd. odlika - odlian
uenik, ak koji ime sve odline ocjene,
odlikaica im. . r. - odlina uenica,
odlikakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
odlikae.
odlikaki pril. - kao odlika, na nain
odlikaa.
odlikovanje im. s. r. - orden, znaka,
odlije, povelja i sl. dodijeljeni kao
nagrada i priznanje za dobre rezultate ili
za zalaganje u nekom poslu,
odlikovati gl. svr., prez. odlikujem dodijeliti nekome odlikovanje,
odliti gl. svr., prez. odlijem, trp. prid.
odliven - odvojiti dio tekuine iz neke
posude; pomou kalupa napraviti odlivak.

odliv im. m. r., g. jd. ddliva - odljev, oti

canje ega tenog u veim koliinama,
odlivak im. m. r. - ono to je odliveno,
izliveno.
odlomak im. m. r., g. jd. odlomka, n. mn.
odlomci, g. mn. odlomaka - dio neke
cjeline, ulomak (npr. jedan dio teksta
knjievnog djela); ono to je od ega
odlomljeno.
odlomiti (se) gl. svr., prez. ddlomlm, trp.
prid. ddlomljen - lomljenjem otkinuti,
odvojiti dio od cjeline; (se) odvojiti se
od cjeline zbog istroenosti, starosti ili
djelovanja kakve sile.
odloiti gl. svr., prez. ddloJm - ostaviti
neto na stranu da stoji dok ne bude
potrebno; odgoditi kakav posao za neko
drugo vrijeme,
odluan prid., odr. v. odluni - nepoko
lebljiv, energian, koji je vrst u sprovo
enju odluka,
odluiti gl. svr., prez. odluim - donijeti
odluku, presuditi, odrediti ishod ega.
odluivanje gl. im. s. r. od odluivati,
odluivati gl. nesvr., prez. odluujem donositi odluke, presuivati, odreivati
konani ishod ega.
odluno pril. - energino, nepokolebljivo,
s vrstom odlukom,
odlunost im. . r., instr. jd. odlunou/
odlunosti - osobina onoga ko je odlu
an, energinost, vrstina,
odluujue pril. - na odluujui nain,
presudno.
odluujui prid. odr. v. - presudan, koji
odluuje, od kojeg zavisi ishod,
odluka im. . r., dat. jd. odluci, g. mn.
odluka - konaan izbor, rjeenje do
kojeg se dolo detaljnim uvidom u sve
opcije, konaan stav.
odlunjati gl. svr., prez. odlunjam - otii
u neodreenom pravcu bez cilja lunja
jui, odskitati.
odlutati gl. svr., prez. odlutdm - otii bez
cilja, u nepoznatom pravcu; biti fiziki
prisutan a mislima daleko,
odljev im. m. r., gen. jd. ddljeva - odliv,
oticanje ega tenog u veim koliina
ma.
odljubiti se gl. svr., prez. odljublm se prestatiti biti zaljubljen,
odljutiti se gl. svr., prez. bdljutlm se prestati biti ljut.

odmetnica

odmai (se) gl. svr., prez. odmaknem (se)

- odmaknuti.
odmaganje gl. im. s. r. od odmagati,
odmagati gl. nesvr., prez. odmazem oteavati kome posao,
odmagliti gl. svr., prez. dmagllm uiniti da nestane magla sa zamagljenog
stakla; prenes. pobjei, nestati na brzinu,
neprimijetno se izgubiti,
odmah pril. - sad, ovog trena, istog trenu
tka.
odmahivanje gl. im. s. r. od odmahivati,
odmahivati gl. nesvr., prez. odmahujem
- mahati rukom u znak neodobravanja,
neslaganja ili prekidanja razgovora.
odmahnuti gl. svr., prez. odmahnem uiniti pokret rukom u znak neslaganja,
neodobravanja,
odmaknuti gl. svr., prez. ddmaknem odmai, guranjem pomjeriti to dalje od
sebe; udaljiti se na odreenu udaljenost,
odmalehna/odmalena pril. - od malih no
gu, od djetinjstva,
odmaloprije pril. - od prije nekoliko tre
nutaka.
odmamiti gl. svr., prez. odmamlm, trp.
prid. odmamljen - mamei odvesti koga,
nekim nainom prevariti koga i odvojiti
ga od neeg,
odmandaliti gl. svr. (tur.), prez. odmandallm, trp. prid. odmandaljen - skinuti
mandal sa vrata,
odmaralite im. s. r., g. jd. odmaralita ugostiteljski objekti namijenjeni za
kolektivni odmor djece, radnika itd.
odmarati se gl. nesvr., prez. odmaram
(se) - provoditi odmor; ne raditi svako
dnevni posao, ne ii na rad odreen broj
dana; relaksirati se; predahnuti nakon
napornog rada.
odmazda im. . r., g. mn. odmazdi napad i ubijanje veeg broja ljudi radi
osvete.
odmetniki prid. odr. v - koji pripada
odmetnicima, koji se odnosi na odme
tnike.
odnietniki pril. - na nain odmetnika,
kao odmetnik,
odmetnica im. . r. - ena koja se
pobunila protiv poretka, odmetnula od
vlasti.

odmetnik

odmetnik im. m. r., n. mn. ddmetnici, g.

mn. ddmetnikd - onaj koji se odmetnuo
od vlasti, pobunjenik,
odmetnitvo im. s. r., g. jd. ddmetnltva poloaj i stanje onoga ko se odmetnuo.
odmetnuti se gl. svr., prez. dmetnem
(se) - otvoreno pokazati neslaganje sa
vlau, pobuniti se protiv poretka, neslagati se sa veinom,
odmicanje gl. im. s. r. od odmicati,
odmicati gl. nesvr., prez. ddmiem initi da to bude odmaknuto od ega.
odmijeniti gl. svr., prez. ddmijenim zamijeniti koga u kakvom poslu ili
dunosti, odmjenom omoguiti kome da
se odmori,
odmila pril. - od dragosti,
odmfljeti gl. svr., prez. ddmilim - otii
milei, udaljiti se hodajui sasvim pola
hko.
odmjeravanje gl. im. s. r. od odmjeravati,
odmjeravati gl. nesvr., prez. odmjera
vam - paljivo ili odoka odreivati dui
nu ili karakteristike ega.
odmjeren prid., odr. v. ddmjereni - ujed
naen, ravnomjeran, uravnoteen,
odmjeriti gl. svr., prez. ddmjerim - nai
pravu mjeru i primijeniti je; paljivo
pogledati, otro koga pogledati od glave
do pete.
odmoi gl. svr., prez. odmognem - uskra
titi kome pomo, uiniti kome tetu ili
smetnju u poslu, u nastojanjima.
odmor im. m. r., g. jd. ddmora, g. mn.
odmora - prekid rada kako bi se nado
knadila utroena energija; dani kada je
zaposlenik po zakonu osloboen radne
obaveze.
odmoran prid., odr. v. odmorni- koji se
odmorio, osvjeen, okrijepljen, horan,
odmoreno pril. - relaksirano, svjee, horno.
odmorite im. s. r., n. mn. odmrita mjesto predvieno za odmor, npr. uz
cestu.
odmoriti (se) gl. svr., prez. ddmorim (se)
- napraviti pauzu u radu radi odmora, ne
raditi u razdoblju predvienom za
odmor; opustiti se, relaksirati,
odmotati gl. svr., prez. odmotam skinuti omot sa ega to je zamotano,
razmotati ono to je namotano, uvijeno.

523

522
odmotavati gl. nesvr., prez. odmotavam
- skidati omot sa ega to je zamotano;
razmotavati ono to je namotano, uvije
no.
odmrzavati gl. nesvr., prez. odmrzavam
- initi da se otopi ono to je smrznuto,
odmrznuti gl. svr., prez. odmrznem otopiti neto to je bilo smrznuto,
odnaroditi (se) gl. svr., prez. odnrodnim - odvojiti koga od naroda, otuiti;
otuiti se od naroda,
odnaroavati/odnaroivati (se) gl. ne
svr., prez. odnaroavam/ odnaroujem
(se) - odvajati, otuivati koga od naro
da; sam se odvajati od naroda,
odnedavno/odnedavno pril. - od prije ne
koliko dana, ne tako davno,
odnekle pril. - iz nekog nepoznatog mje
sta, odnekuda.
ddneku(a) pril. - odnekle,
odnemoi gl. svr., prez. odnemognem oteati nekome umjesto mu pomoi,
odnijeti gl. svr. prez. ddnesem/odnesem uzeti neto i ponijeti sa sobom.
odnos im. m. r., n. mn. odnosi, g.n. odno
sa - poloaj dviju ili vie stvari jedne
prema drugoj; veza, uzajamnost izmeu
ljudi, stvari, pojmova,
odnositi gl. nesvr., prez. odnosim - nose
i premjestiti, staviti na drugo mjesto;
krasti, uzimati, oteti,
odnositi se gl. nesvr., prez. odnosim se imati poseban odnos prema emu; pona
ati se prema nekome; biti, stajati u ne
kom odnosu,
odnosno pril. - zapravo, to jest.
odnjegovati gl. svr., prez. odnjegujem njegovanjem unaprijediti, razviti, odgo
jiti.
odnjihati gl. svr., prez. odnjiem - laga
no se micati na vjetru, njiui se kretati,
odabaa/odobaa im. m. r. (tur.) - komadant janiarskog voda.
odobravati gl. nesvr., prez. odobravam,
gl. pril. sad. odobravajui - podravati
neku ideju
odobrenje im. s. r., n. mn. odobrenja, g.
mn. odobrenja - pismena ili usmena
dozvola kojom se odobrava neto,
odobriti gl. svr., prez. ddobrim, gl. prid.
rad. odobrio - dati nekom odobrenje za
neto

odobrovoljiti gl. svr. 'i nesvr., prez.

odobrovoljim - raspoloiti se, postati
dobre volje
odoka pril. - otprilike, odrediti neku mje
ru ovla, od oka.
odolijevanje gl. im. s. r. od odolijevati,
odolijevati gl. nesvr., prez. odolijevam odupirati se kakvom pritisku, nasilju,
napadu, elji itd.
odoljeti gl. svr., prez. ddolim - oduprijeti
se pritisku, nasilju, napadu, elji itd.
odomaiti (se) gl. svr., prez. odomacim
se - uiniti da se ko osjea kao domai,
obiknuti se i osjeati se kao kod svoje
kue.
odonda pril.- otada, od onog dana, od
onog vremena,
odontalgija im. . r. (lat.) - zubobolja,
odontitis im. m. r. (lat.) - upala zuba.
odontojatrija im. . r. (lat.) - lijeenje
zuba.
odontolitijaza im. . r. (lat.) - naslage
ukastog i tamnog kamenca na zubima,
odontologija im. . r. (lat.) - medicinska
disciplina koja bavi prouavanjem gra
e, funcije i bolesti zuba, stomatologi
ja
odontom im. m. r. (lat.), g. jd. odontma benigni tumor koji nastaje iz epitelne
baze zubnog zametka.
odora im. . r., g. mn. odora - tradicio
nalna odjea koja se nosi u sveanim
prilikama; vojnika uniforma,
odostrag/odostraga pril. - sa zadnje stra
ne; na zadnjoj strani.
oddvud(a) pril. - odavde, od ovog mjesta,
odozdo pril. - s donje strane, ozdo.
odozgo pril. - s gornje strane,
odraditi gl. svr., prez. odradim - zavriti
rad, obaviti sav posao,
odraivati gl. nesvr., prez. odraujem zavravati posao, obavljati niz radnji u
radu.
odranjati (se) gl. nesvr., prez. odranja
(se) - odronjavati se.
odrapiti gl. svr., prez. odrapim - udariti
snano batinom, odalamiti; prenes. pro
vesti neko vrijeme u zatvoru, odsluiti
neku sudsku kaznu,
odrastao prid. odr. v. odrasli - koji vie
nije dijete, zreo.

odricati (se)

odrasti gl. svr., prez. odrastem - narasti,

postati punoljetan, izai iz djetinjstva;
doi pameti.
odraz im. m. r. gen. jd. odraza - slika u
ogledalu ili na bilo kojoj glatkoj povri
ni; povratni uinak, posljedica; pokret
sportaa prilikom skoka u dalj, uvis.
odraziti (se) gl. svr., prez. odrazim nainiti odraz, posluiti kao podloga s
koje se odraava; odskoiti, odvojiti se
od zemlje.
odraavati (se) gl. nesvr., prez. odra
avam - initi odraze; odskakivati.
odrei (se) gl. svr., prez. odreknem (se) porei, zanijekati; odustati od neeg; ne
htjeti biti vlasnik ega; prestati prizna
vati koga ili ta.
odred im. m. r., g. mn. odreda - vojna
jedinica sa odreenim brojem ljudi,
odreda pril. - svi isto bez razlike, bez
izuzetka.
odredba im. . r., g. mn. odredbi/odreda
ba - pojedinani smisao paragrafa u
zakonskom aktu, klauzula,
odredbenl prid. odr. v. - koji pripada
odredbi, koji sadri odredbu,
odredini prid. odr. v. - koji se odnosi na
odredite.
odredite im. s. r., g. jd. ddredita - mjes
to prema kojem se ide, koje je cilj nekog
putovanja.
odrediti gl. svr. prez. odredim, gl. pril.
pro. odredivi - precizno to utvrditi,
ustanoviti; odluiti administrativnim pu
tem; narediti, naloiti,
odreen prid., odr. v. odreeni - koji je
tano utvren, jasan; koji je usmjeren;
propisan.
odreivati gl. nesvr., prez. odreujem precizno to utvrivati, usmjeravati,
odluivati, nalagati, nareivati,
odrezak im. m. r., n. mn. ddresci - tanko
odrezan komad mesa; dio uplatnice koji
ostaje kao potvrda o plaanju; uope:
ono stoje odrezano od cjeline,
odrezati gl. svr., prez. odrezem, gl. pril.
pro. ddrezavi - reui odvojiti neto
od cjeline; odsjei; prenes. odbrusiti,
otro odgovoriti,
odricati (se) gl. nasvr., prez. odriem negirati to, poricati da je tako bilo;
preputati ta u korist drugoga; podno
siti rtvu, samoprijegor.

odrian

odrian prid., odr. v. ddrinl - koji negira,

odrie, nijee ta.
odrino pril. - na odrian nain,
odrijeiti gl.svr., prez. ddrijeim - rasple
sti vor, odvezati, osloboditi uzlove.
odrijeeno pril. - odvezano, razuzlano.
odrina im. . r., g. jd. odrine - loza koja
se penje uz konstrukciju i natkrije odre
en prostor stvarajui ugodnu hladovinu
odrjeit prid., odr. v. ddrjeiti- odluan,
odrjeito pril. - odluno,
odrjeitost im. . r., instr. jd. ddrjeitosti!
ddrjeitou - odlunost,
odroditi se gl. svr., prez. ddrodlm se, trp.
prid. ddroen - odvojiti se od obiaja i
navika porodice, zaviaja ili domovine.
odron im. m. r., g. jd. ddrona, g. mn.
odrona - mjesto gdje pada kamenje,
gdje se odronjava niz kakvu strminu,
odroniti (se) gl. svr., prez. odronim (se) uiniti da se odvoji i surva niz strminu;
odvojiti se, odvaljivati se od stijene i
brijega i zakotrljati niz stranu (kamenje,
zemlja).
odronjavanje gl. im. s. r. od odronjavati,
odronjavati (se) gl. nesvr., prez. odrdnjava (se) - odvajati se, odvaljivati se od
stijene i brijega i kotrljati se niz strminu,
odrpan prid., odr. v. odrpani - koji je po
deran, u krpama, prnjama,
odrpanac im. m. r., g. jd. odrpanca, g.
mn. odipanaca - onaj koji je poderan,
odrpan, krajnje loe odjeven,
odrubiti gl. svr., prez. ddrublm, trp. prid.
ddrubljen - odrezati, odsjei snanim
udarcem maa glavu,
odrveniti gl. svr., prez. od w enim uiniti to drvenim, ukoiti,
odrvenjeti gl. svr., prez. odrvenlm - po
stati kao od drveta, neosjetljiv na po
draaj, ukoiti se.
odrvenjivati gl. nesvr., prez. odrvenjujem - postajati kao drvo, prestajati biti
osjetljiv.
odrati (se) gl. svr., prez. ddrJm (se) sauvati, ouvati; sauvati se, spasiti se.
odravanje gl. im. s. r. od odravati,
odravati (se) gl. nesvr., prez. odravam
(se) - uvati ta da se odri, voditi brigu
o emu, nadzirati; brinuti se o svom
ivotu, zdravlju, opstanku,
odiiv prid., odr. v. odrivi - koji se moe
odrati.

525

524
odsad(a) pril. - od ovog momenta,
odseliti gl. svr., prez. odselim, trp. prid.
ddseljen - promijeniti mjesto stanova
nja, otii i stanovati u nekom drugom
mjestu.
odseljavanje gl. im. s. r. od odseljavati.
odseljavati gl. nesvr., prez. odseljavam vriti selidbu, mijenjati mjesto stanova
nja, odlaziti iz jednog mjesta i nastaniti
se negdje drugo,
odseljenica im. . r. - ona koja se odselila,
odseljenik im. m . r., g. jd. odseljenlka onaj koji se odselio,
odsijevati gl. nesvr., prez. ddsijevam odbijati svjetlost; bljeskati kakvim svjet
lom.
odsipati gl. nesvr., prez. ddasipam odasipati, istresati jedan dio ega.
odsjeak im. m. r., g. jd. ddsjeka, n. mn.
ddsjeci, g. mn. ddsjeaka - ono to je
od ega odsjeeno, manji dio ega.
odsjean prid., odr. v. ddsjenl - odrjeit,
koji ne trpi prigovor,
odsjeni prid. odr. v. - koji se odnosi na
odsjek.
odsjeno pril. - na odluan nain,odluno,
odrjeito.
odsjei gl. svr., prez.odsijeem - odvojiti
dio ega udarcem otrice; prenes. ljutito
odgovoriti kome, odbrusiti,
odsjediti/odsjejeti gl. svr., prez. ddsj e
dim - sjediti na nekom mjestu izvjesno
vrijeme; prenes. biti u zatvoru neko vri
jeme.
odsjek im. m. r., n. mn. odsjeci, g. mn.
odsjeka - dio, odjeljenje, odjel specijali
ziran za odreenu oblast u okviru jedne
institucije,
odsele pril. (arh.) - od sada.
odsjesti gl. svr., prez. odsjednem, gl.
prid. rad. ddsjeo - boraviti u hotelu ili
drugdje izvjesno vrijeme,
odsjev im. m. r. - odsjaj, bljesak,
odsjevnuti gl. svr., prez. ddsjevnem nakratko odbiti svjetlost, bljesnuti,
odskakivati gl. nesvr., prez. odskakujem,
gl. pril. sad. odskakujui - skaui odbi
jati se o zemlju,
odskoiti gl. svr., prez. ddskolm, gl.
pril. pro. odskdlvi - skoivi naglo se
odvojiti od mjesta gdje stojimo; izdvo
jiti se iz prosjeka znanjem, vjetinom,
darovi tou.

odskoke pril. - na nain kako to bude pri

odskoku.
odskoni prid. odr. v. - koji slui odsko
ku.
odskok im. m. r., n.. mn. odskoi, g. mn.
odskoka - odraz, odbijanje od poda, tla
itd. u skoku,
odskora/odskoro/odskoro pril. - od ne
davno, od prije izvjesnog vremena,
odslikati gl. svr., prez. ddslikam - pri
kazati u slikama, odraziti kao slikom,
odsluati gl. svr., prez. ddsluam - za
vriti sluanje (o predavanju, semestru
na fakultetu),
odsluiti gl. svr., prez. ddslulm - zavriti
slubu, sluiti do kraja, npr. vojnog
roka; biti isluen, ne biti vie za upo
trebu, izrabiti se.
odspavati gl. svr., prez. odspavam provesti neko vrijeme spavajui,
odsrca pril. - rado, svim srcem,
odstajati gl. svr., prez. ddstojlm - stojei
biti na jednom mjestu; biti u stanju
mirovanja zbog odreenog procesa ili
svrhe, odleati,
odstojanje gl. im. s. r. - razmak,
odstraniti gl. svr. prez., ddst ranim ukloniti to, odmaknuti; izbaciti, isklju
iti; izlijeiti odstranjivanje,
odstranjiv prid., odr. v. odsrdnjivi - koji
se moe odstraniti,
odstrel im. m. r. - pojedinana upotreba
vatrenog oruja u lovitu,
odstrijeliti gl. svr., prez. ddstrijelim lov. ubiti ivotinju, ustrijeliti je; u
politikom ivotu onemoguiti koga u
usponu, prekinuti mu politiko djelovanje.
ddstup im. m. r., g. jd. ddstupa - vojn.
naredba vojniku da uini korak nazad,
naredba za naputanje borbenog mjesta;
odlazak sa nekog slubenog poloaja;
odstupanje od neke mjere,
odstupanje gl. im. s. r. od odsupati.
odstupati gl. nesvr., prez. ddstupam, gl.
pril. sad. odstupajui - uzmicati, povla
iti se, poputati; davati ostavku,
odstupiti gl. svr. prez. ddstuplm, gl. pril.
pro. odstupivi - uzmicati, povui se,
popustiti; dati ostavku,
odstupnica im. . r., g. mn. odstupnica mogunost za povlaenje, odstupanje,
za uzmak.

oduljati se

odstupnina im. . r., g. jd. odstupnine plaanje za odstup,

odsudan prid., odr. v. odsudni - presudan,
relevantan,
odsustvo im. s. r., g. mn. ddsustava pravilnikom utvren broj dana kad ko
ne mora biti prisutan, npr. u firmi na
poslu; godinji odmor,
odsustvovanje gl. im. s. r. od odsustvo
vati.
odsustvovati gl. nesvr., prez. ddsustvujem - biti odsutan, nalaziti se drugdje,
odsutan prid., odr. v. odsutni - koji nije
tu, koji ne prisustvuje; rjee: izoan.
odsuti gl. svr., prez. bdspem - odasuti,
odvojiti dio ega (brana, eera itd.)
odsutnost/odsutnost im. . r., instr. jd.
odsutnou!odsutnosti i odsutnou/odsutnosti - neprisustvo koga u tom trenut
ku; stanje onoga ko je prisutan fiziki a
mislima daleko,
odsvagda pril. - oduvijek, od davnine (u
pisanju i: od svagda)
odsvagdje pril. - odsvakuda (u pisanju i:
od svagdje),
odsvakuda pril. - odsvagdje, sa svih stra
na, iz raznih krajeva (u pisanju i: od
svakuda).
odsvirati gl. svr., prez. ddsvlram - za
vriti svirku; prenes. zavriti svoju zada
u, prestati postojati, propasti, otpjevati
svoje; rei kome sve u brk.
odarafiti gl. svr. (njem.), prez. oddraflm - odviti, odvrnuti araf,
odepati gl.svr., prez. ddepam - otii,
udaljiti se epajui,
odetati gl. svr., prez. ddetam, gl. pril.
pro. odetavi - otii, udaljiti se etaju
i.
oditi gl. svr., prez. odijem, trp. prid.
od iven - razdvojiti saiveno, otporiti,
rasporiti.
odkrinuti gl. svr., prez. ddkrlnem, gl.
pril. pro. ddkrlniivi, trp. prid. ddkrlnut - malo rastvoriti, jedva otvoriti vrata
, ili prozor.
odteta im. . r., g. jd. odtete, n. mn.
odtete, g. mn. odteta - nadoknada za
uinjenu tetu
odtetni prid. odr. v. - koji se odnosi na
odtetu.
oduljati se/odunjati se gl. svr., prez.
dduljam/ddimjam se, gl. pril. pro.

oduiti (se)

bduljavi/odunjavi - tiho unjajui se

napustiti neko mjesto,
oduiti (se) gl. svr., prez. dduim (se), gl.
pril. pro. oduivi - osloboditi se neke
navike, odviknuti se.
odudarati gl. svr., prez. odudaram razlikovati se od ega, ne biti usklaen
sa im, izdvajati se, isticati se u dobrom
ili loem smislu,
odugovlaenje gl. im. s. r. od odugovla
iti.
odugovlaiti gl. nesvr., prez. odugovlaim - otezati, troiti vie vremena za
neto to moe krae trajati, odgaati,
oduhoviti gl. svr. prez. oduhovlm, trp.
prid. oduhovljen - dati neemu duha,
uiniti da neto bude proeto duhom,
duhovnou,
odumiranje gl. im. s. r. od odumirati,
odumirati gl. nesvr., prez. odumirem, gl.
pril sad. odumirui - nestajati, biti u
procesu odumiranja,
odumrijeti gl. svr., prez. odumrem, gl.
prid. pro. odumrijevi - nestati, ne
postojati nakon procesa odumiranja,
odupiranje gl. im. s. r. od odupirati se.
odupirati se gl. nesvr., prez. odupirem
se, gl. pril. sad. odupirui - oslanjati se
na neto tvrdo i vrsto; pruati otpor,
braniti se.
oduprijeti se gl. svr., prez. oduprem se,
gl. pril. pro. oduprijevi se - osloniti se
na to vrsto; odbraniti se, pruiti otpor,
oduran prid., odr. v. odurni - odbojan,
drzak, neprijatan, ruan,
odustajati gl. nesvr., prez. odustajem, gl.
pril. sad. odustajui - odricati se; zbog
raznih okolnosti prekidati zapoeti po
sao, aktivnost itd. iako je u poetku po
stojao pristanak,
odustati gl. svr., prez. odustanem, gl.
pril. pro. odustavi - odrei se; preki
nuti zapoeti posao, aktivnost itd. iako
je u poetku postojao pristanak,
oduak im. m. r., g. jd. dduka, n. mn.
dduci, g. mn. oduaka - osjeaj olaka
nja nakon pretrpljenog bezrazlonog
straha i sl. neugodnih stanja u dui,
trenutak oputanja; trenutak predaha,
odueviti/odueviti gl. svr., prez. odue
vim, gl. pril. pro. oduevivi - izazvati
oduevljenje, ushititi, zadiviti koga.
oduevljenje gl. im. s. r. od odueviti.

527

526
oduvijek pril. - od davnina, od ranije,
odavno.
oduzet prid., odr. v. oduzeti - izuzet iz
vee cjeline; nesposoban da vri funk
cije zbog bolesti i sl., nemoan,
oduzeti gl. svr., prez. oduzmem, gl. prid.
rad. oduzeo, gl. pril. pro. oduzevi uzeti nekome neto protiv njegove vo
lje; u mat. vei broj umanjiti oduzima
njem manjeg,
oduzimanje gl. im. s. r. od oduzimati,
oduzimati gl. nesvr., prez. oduzimam, gl.
pril. sad. oduzimajui - uzimati to od
koga uprkos protivljenju; otimati; u mat.
vriti oduzimanje, umanjivati vei broj
manjim.
oduiti (se) gl. svr., prez. oduim, gl.
prid. rad. oduio, gl. pril. pro. oduivi
- uiniti da neto vremenski due traje;
vratiti kome dug.
odvagan prid., odr. v. odvaganl - koji je
izmjeren, odmjereno, procijenjen,
odvag^no pril. - izmjereno, odmjerno,
procijenjeno,
odvagati gl. svr., prez. bdvagam, gl. pril.
pro. odvagavi - odrediti teinu neega;
prenes. ocijeniti to tako da je izmjere
no, procijenjeno, odvagano.
odvajkada pril. - oduvijek, od davnih vre
mena.
odvaliti gl. svr., prez. odvalim, gl. pril.
pro. odvalivi, trp. prid. odvaljen - otki
nuti komad ega od cjeline; prenes. sna
no udariti koga.
odvaan prid., odr. v. odvanl - hrabar,
smion, spreman sukobiti se sa opasno
u.
odvaiti se gl. svr., prez. odvaim, gl.
pril. pro. odvaivi - prikupiti hrabrost,
postati smion, biti spreman sukobiti se
sa opasnou,
odvano pril. - hrabro, samouvjereno,
odvanost im. . r., instr. jd. odvanon/
odvanosti - osobina oboga ko je odva
an, hrabar, smion, samouvjeren,
odve pril. - suvie, veoma mnogo, pre
vie, pretjerano,
odvesti gl. svr., prez. odvedem, gl. prid.
rad. ddveo, trp. prid. odveden - otii vo
dei koga sa sobom, odvoditi koga;
odvoziti.
odvezati gl. svr., prez. odveem, gl. pril.
pro. odvez.avi - razvezati neto to je

svezano (zavezano); otpetljati, rasplesti

ta zapetljano,
odvii (se) gl. svr., prez. odviknem (se) odviknuti (se),
odvija im. m. r., g. jd. odvijaa, n. mn.
odvijai, g. mn. odvijaa - izvija, alat
ka za odvijanje arafa, rafciger,
odvijati gl. nesvr., prez. odvijam, gl. pril.
pro. odvljavi - od vrtati; uiniti da ne
to bude od vij eno.
odvijati se gl. nesvr., prez. odvija se, gl.
pril. pro. odvljavi se - dogaati se, zbi
vati se.
odvikavanje gl. im. s. r. od odvikavati,
odvikavati (se) gl. nesvr., prez. odvika
vam (se), gl. pril. sad. odvikvajui se naputati neke navike sam ili pomou
drugih.
odviknuti (se) gl. svr., prez. ddviknem
(se), gl. pril. pro. odviknuvi (se) odvii (se), uiniti da neko odustane od
neke navike; sam se oduiti, odrei se,
prestati initi ono to je bila navika,
odvie pril. - previe, pretjerano, vie ne
go to treba,
odviti gl. svr., prez. odvijem, gl. prid.
rad. ddvio, gl. pril. pro. ddvlvi odvrnuti, odmotati, uiniti da neto bude
od vij eno.
odvjetniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na odvjetnika, koji mu pripada,
odvjetniki pril. - na nain odvjetnika,
kao odvjetnik.
odvjetnik im. m. r., n. mn. odvjetnici advokat, onaj koji brani osumnjiene u
sudskom procesu,
odvlaiti gl. nesvr., prez. ddvlalm, gl.
prid. rad. odvlaio, gl. pril. sad. odvlei - vui ta iza sebe bez dizanja; pre
nes. skretati kome panju s neeg na
neto drugo.
odvod im. m. r., g. jd. ddvoda, g. mn.
odvoda - cijevi ili ta drugo za oticanje
vode i drugih tekuina,
odvoditi gl. nesvr., prez. ddvodlm, gl.
prid. rad. odvodio, gl. pril. sad. odvodei
- odlaziti vodei nekog sa sobom; uiniti
pomou nekog ureaja da otie voda ili
neka druga tekuina,
odvodni prid. odr. v. - koji se odnosi na
odvod, koji mu pripada,
odvoenje gl. im. s. r. od odvoditi.

odzivati (se)

odvojiti gl. svr., prez. odvojim - odijeliti

neto od neeg, rastaviti,
odvoz im. m. r., g. jd. ddvoza - odvoenje,
transport ega pomou prevoznih sred
stava.
odvoenje gl. im. s. r. odvoziti,
odvoziti gl. nesvr., prez. ddvozlm, gl.
pril. sad. odvozei - vriti odvoz pomou
prevoznh sredstava (putnika, roba, gra
e), prevoziti ta s jednog mjesta na
drugo.
odvraati gl. nesvr., prez. odvraam, gl.
pril. sad. odvraajui - odgovarati ne
kog od neeg, initi da neko ta ne ini;
odgovoriti kome na isti nain (istim
sadrajem i intonacijom),
odvratan prid., odr. v. odvratni - grdan,
ruan, gadan; koji ima neprijatnu priu,
vulgaran, prostak,
odvratiti gl. svr., prez. odvratim, gl. pril.
pro. odvrativi - odgovoriti koga da to
ne ini, odmamiti ga na drugu stranu,
odvratno pril. - grdno, runo, neprijatno,
gadno, prosto, vulgarno,
odvratnost im. . r., instr. jd. odvrtnou
Iodvratnosti - osobina onoga koji je
odvratan, stanje onoga to je odvratno,
odvrnuti gl. svr., prez. odvrnem, gl. pril.
pro. odvrnuvi - odviti, uiniti da ta
bude odvrnuto, odvijeno.
odvrta im. m. r., g. mn. odvrta - alatka
za odvrtanje, odvija,
odvrtati gl. nesvr., prez. odvrem, gl.
prid. rad. odvrtao, gl. pril. sad. odvrui
- odvijati ono to je zavrnuto, posebnim
alatom poputati araf (vijak),
odvui gl. svr., prez. odvuem, gl. prid.
rad. odvukao, gl. pril. pro. odvukavi vukui to premjestiti to na drugo
mjesto; prevesti prevoznim sredstvom,
odzada/ozada pril. - sa zadnje strane,
odstraga.
odzdraviti gl. svr., prez. ozdravim, gl.
pril. pro. ozdravivi - preboljeti kakvu
bolest, postati zdrav,
odziv im. m. r., g. jd. odziva - odaziv,
odgovor na poziv, odazivanje,
odzivanje gl. im. s. r. od odzivati odazivanje, odziv,
odzivati (se) gl. nesvr., prez. odzivam/
odziv Ijem (se), gl. pril. sad. odzivajui
(se) - odazivati (se), odgovarati na
poziv.

odzvanjati

odzvanjati gl. nesvr., prez. odzvanjam,

gl. prid. rad. odzvanjao, gl. pril. sad.
odzvanjajui - odjekivati, razlamati se
(o zvonjavi),
odzvoniti gl. svr. prez., ddzvdnm prestati zvoniti, zavriti sa zvonjenjem;
prenes. zavriti se, doi kraj emu.
odaar im. m. r. (tur.), g. jd. odaara dimnjaar, zanatlija koji isti odak,
odak im. m. r. (tur.), n. mn. odaci dimnjak, upljina u zidu kojom se odvo
di dim; kua, dom; porodica, rod, kolje
no.
odaklija im. . r. (tur.), g. jd. odzaklije prostorija u kojoj je ozidana pe s
dimnjakom,
odaklijm prid. (tur.) - koji pripada oda
klija
odaklljskl prid. odr. v. (tur.) - koji se
odnosi na odakliju.
outurumiti gl. svr. (tur.), prez. outurumlm - postati uturum, ostariti, oslabi
ti.
ofajditi se gl. svr. (tur.), prez. dfajdim se
- okoristiti se.
ofanziva/ofenziva im. . r., g. jd. ofanzive
/ofenzive - vojn. planirana vojna akcija
irih razmjera s namjerom unitavanja
neprijatelja; prenes. svako planirano i
renje uticaja na koga u emu se ne preza
od upotrebe svih sredstava,
oferiti gl. svr. (tur.), prez. oferim ocijeniti, razabrati, utvrditi ta je bolje,
oficijelan prid., odr. v. oficijelni - zvani
an, sluben,
oficir im. m. r., g. jd. oficira - vojni
starjeina, osoba koja je u vojsci nositelj
nekog ina.
ofidiologija im. . r. (gr.) - grana
zoologije koja se bavi prouavanjem
zmija.
ofidizam im. . r. (gr.) - trovanje zmij
skim otrovom,
oftt im. m. r. (gr.), g. jd. ofita - vrsta
mramora protkana zmijolikim arama,
oflag im. m. r. (njem.), g. jd. oflaga logori u nacistikoj Njemakoj u kojem
su bili smjeteni zarobljeni oficiri
Englezi i Amerikanci,
oformiti/oformiti gl. svr. (lat.), prez.
oformim, - uiniti da to ima formu,
uobliiti, oblikovati; zasnovati, formira
ti, organizirati.

529

528
ofrlje pril. (tur.) - odoka, otprilike, povr
no, aljkavo, bez preciznosti,
ofsajd/ofsajd im. m. r. (engl.) - rjee:
zalee, term. u nogometu kojim se obi
ljeava nedozvoljena situacija u kojoj se
protivniki igra s loptom nae ispred
golmana a iza lea njegovih suigraa,
oftalmolog im. m. r. (gr.) - oni ljekar,
oftalmologija im. . r. (gr.) - nauka koja
se bavi prouavanjem i lijeenjem oiju,
ofucan prid., odr. v. ofucani - koji se
ofucao, istroio, ostario,
ofucati (se) gl. svr., prez. ofuca (se), trp.
prid. ofucan - otrcati se, istroiti se,
olinjati se, postati istroen, ostarjeti,
ofucano pril. - istroeno, olinjalo, otrcano,
ofuren prid., odr. v. ofureni - opeen
vrelom vodom ili parom,
ofuriti gl. svr., prez. dfurim, trp. prid.
dfuren - politi vrelom vodom i izazvati
opekotine.
ofursatiti gl. svr. i nesvr. (tur.), prez.
ofursatim - osiliti se, provoditi samovo
lju, postati bezobziran, nikoga ne uva
avati.
ogaditi gl. svr., prez. dgadi, trp. prid.
dgaen, gl. pril. pro. dgadivi - uiniti
da neto kome bude ogaeno.
oganj im. m. r., g. jd. dgnja, n. mn.
ognjevi - vatra, plamen,
ogaraviti gl. svr., prez. dgardvim, trp.
prid. ogaravljen - uiniti da to bude
garavo, oaaviti,
ogaravjeti gl. svr., prez. ogaravim postati garav, aav,
ogavan prid., odr. v. ogavni - odvratan,
ruan, oduran, gnjusan.
ogavno pril. - odvratno, runo, odurno,
gnjusno.
ogavnost im. . r., instr. jd. ogavnou/
ogavnosti - osobina onoga ko je ogavan,
svojstvo onoga to je ogavno,
ogladniti gl. svr., prez. ogladnim, gl. rad.
prid. ogladnio/ogladnila - uiniti da ko
bude gladan,
ogladnjeti gl. svr., prez. ogladnim, gl.
rad. prid. ogladnio/ogladnjela, gl. pril.
pro. ogladnivi - osjetiti glad, postati
gladan.
oglas im. m. r., g. mn. oglasa - obavje
tenje, obavijest u javnim glasilima na
mijenjena informisanju veeg broja lju
di.

oglasiti (se) gl. svr., prez. oglasim (se),

gl. pril. pro. oglasivi (se) - predoiti
oglas irem broju ljudi, objaviti neku
informaciju, obratiti se javnosti,
oglasni prid. odr. v. - koji se odnosi na
oglas, koji slui za oglase,
oglaavanje gl. im. s. r. od oglaavati,
oglaavati (se) gl. nesvr., prez. oglaa
vam (se), gl. pril. sad. oglaavajui (se)
- javno objavljivati oglase radi obavje
tavanja; obraati se javnosti.
ogled im. m. r., g. jd. ogleda - opit, ekspe
riment.
ogledalce im. s. r., g. jd. ogledalceta, hip.
i em. - malo ogledalo,
ogledalo im. s. r., n. mn. ogledala, g. mn.
ogledala - posebna vrsta stakla u kojem
se odslikava ono to se nalazi ispred
njega, zrcalo,
ogledati se gl. nesvr., prez. ogledam se,
gl. pril. sad. ogledajui se - promatrati
svoj izgled u ogledalu; odmjeravati s
kim svoju snagu, vjetinu, znanje, vri
jednost, takmiiti se, natjecati se; pogle
di vati iza sebe.
ogledni prid. odr. v. - koji se odnosi na
ogled, opitni, eksperimentalni,
oglobiti gl. svr., prez. oglobim, gl. pril.
pro. oglobivi - naplatiti globu, uzeti
novac prema sudskoj odluci zbog kak
vog prekraja,
oglodati gl. svr., prez. ogloem trp. prid.
oglodan - grizui ogoliti to; gloui
pojesti meso oko kosti; prenes. pojesti
do kraja.
oglupaviti gl. svr., prez. oglupavim - ui
niti koga glupim,
oglupavjeti gl. svr., prez. oglupavim postati glup, oglupjeti.
ogluiti (se) svr., prez. ogluim (se), gl.
prid. rad. ogluio (se) - prestati uti
zbog oteenja ula sluha; ne posluati
korisne savjete i uraditi po svom.
ognojiti se gl. svr., prez. bgnoji se, gl.
pril. pro. ognbjivi (se) - ispuniti se
gnojem.
ognjeni prid. odr. v. - plameni, vatreni,
koji se odnosi na oganj,
ognjilo im. s. r. - komad elika za izbija
nje iskre iz kremena.
ognjite im. s.r. g. jd. ognjita - mjesto
gdje se loi vatra.

ograditi (se)

ogoliti gl. svr., prez. ogolim, trp. prid.

ogoljen - uiniti golim; posjei umu,
nainiti golet; (se) razotkriti svoje misli
do kraja; prenes. otkriti neije skrivene
namjere, razotkriti iju narav,
ogoljeti gl. svr., prez. ogolim, gl. pril.
pro. ogolivi - prirodnim procesom
izgubiti lie; prenes. osiromaiti,
ogorivati (se) gl. nesvr., prez. ogoravam - postajati gorak; initi koga ili ta
gorkim; ispunjavati koga gorinom; (se)
postajati ogoren, ispunjavati se gori
nom.
ogoren prid., odr. v. ogreni - koji je
ispunjen gorinom zbog nepravde,
ogoreno pril. - s ogorenjem,
ogorenje gl. im. s. r., g. jd. ogorenja stanje onoga koji je ogoren,
ogorivati (se) gl. nesvr., prez. ogor u
jem (se) - ogoravati (se),
ogorijevanje gl. im. s. r. od ogorijevati.
ogorijevati gl. nesvr., prez. ogorijevam pogorijevati, stalno gorjeti,
ogorjelina im. . r. - ogorjelite; ugarak,
ono to je ostalo od predmeta koji je
gorio.
ogorjelite im. s. r. - ogorjelina.
ogorjeti gl. svr., prez. ogorim, gl. rad.
prid. ogorio/ogorjela - pogorjeti, gorjeti
do kraja,
ogorjetina im. . r. - ogorjelina.
ogovara im. m. r., g. jd. ogovara onaj koji voli da ogovara, ogovaralo,
ogovaraica im. . r. - ena koja ogovara,
ogovarteljica.
ogovaralo im. s. r. - ogovara, ogovaratelj.
ogovaranje gl. im. s. r. od ogovarati,
ogovaratelj im. m. r. - ogovara, ogovara
lo.
ogovarateljica im. . r. - ogovaraica.
ogovarati gl. nesvr., prez. ogovaram govoriti o kome runo i neistinito u
njegovom odsustvu, olajavati koga, opa
dati, ocrnjivati,
ograda im. . r., g. jd. ograde, g. mn.
ograda - ono ime je to ograeno; pre
nes. prepreka, smetnja; primjedba, izra
ena sumnja, neslaganje,
ograditi (se) gl. svr., prez. ogradim, gl.
pril. pro. ogradivi, trp. prid. ograen nainiti ogradu, staviti ogradu oko ze
mljita, oko kue; odvojiti jedan dio od

ograivati (se)
dragog; prenes. izdvojiti se zbog nesla
ganja sa ostalima, zatiti se izdvajanjem
zbog sumnje u korektnost postupaka
ostalih, ne sudjelovati u emu zbog ra
zliitog miljenja,
ograivati (se) gl. nesvr., prez. ograu
jem, gl. pril. sad. ograujui - stavljati
ogradu, initi da ta bude ograeno; pre
nes. izdvajati miljenje, zatiivati se
izdvajanjem od ostalih zbog sumnje u
korektnost i konani ishod svega,
ograisati/ograjisati gl. svr. (tur.), prez.
ograiem/ograjiem - nagaziti na ini ili
dinsko kolo i od toga oboljeti,
ograma im. . r. (tur.) - nervoza, vrsta
ivanog oboljenja koje prema narod
nom vjerovanju nastaje ako se nagazi na
ini ili dinsko kolo, tj. ako se ograie.
ogranak im. m. r., n. mn. dgranci, g. mn.
dgranaka - ono to je sporedno, odvojen
dio ega, npr. jedan dio kakve institu
cije, organizacije itd., podrunica,
ograniavanje gl. im. s. r. od ogrania
vati.
ograniavati gl. nesvr., prez. ograniivam, gl. pril. sad. ogranivajui - za
dravati u propisanim granicama, ne do
zvoljavati da se iri.
ogranien prid., odr. v. ogranieni - koji
mora biti u odreenim granicama; pre
nes. pejor. koji je suenih pogleda, neinteligentan.
ogranieno pril. - na ogranien nain,
ogranienost im. . r., instr. jd. ogranie
nosti/ogranienou - osobina onoga ko
je ogranien, svojstvo onoga to je ogra
nieno.
ogranienje gl. im. s. r. - ono to one
moguava izlazak iz propisanih granica,
ograniiti gl. svr., prez. ograniim postaviti granicu; zadrati se u odree
nim granicama,
ogra/ogro im. m. r. (tur.) - ograje, bor
ba, okraj,
ograje im. s. r. (tur.) - ogra, ogro.
ogreban prid., odr. v. ogrebani - koji je
oteen grebanjem, ogreben.
ogrebati gl. svr., prez. ogrebem - grebui
otetiti povrinu neega, nainiti ogre
botinu, sve ostrugati, oguliti kou o ne
to otro.
ogreben prid., odr. v. ogrebeni - ogreban.

531

530
ogrebotina im. . r., g. jd. ogrebdtine mjesto na kojem je grebanjem oteena
povrina.
ogrepsti gl. svr., prez. ogrebem - ogreba
ti.
ogreznuti gl. svr., prez. dgreznem - do
slovno: utonuti u vodu; prenes. duboko
zapasti u ta loe: zloin, bijedu itd.
ogrijati (se) gl. svr., prez. ogrijem, gl.
pril. pro. dgrijavi - uiniti da bude
toplo; ugrijati se.
ogrijeiti se gl. svr., prez. dgrijeim se,
gl. pril. pro. dgrijeivi se - poiniti
grijeh, nanijeti kome nepravdu, uiniti
ta naao.
ogrjeenje gl. im. s. r. - poinjeni grijeh;
injenje suprotno moralnim normama,
ogrjev im. m. r., g. jd. dgrjeva - materijal
za loenje (ugalj, drvo itd.),
ogrlica im. . r., g. jd. dgrlice - vrsta
nakita koji se nosi oko vrata,
ogrliti gl. svr., prez. dgrlim, trp. prid.
dgrljen - zagrliti, njeno koga obuhvatiti
oko vrata.
ogrnuti gl. svr., prez. ogrnem, gl. pril.
pro. ogrnuvi - prebaciti neto preko
lea kao zatitu od hladnoe,
ogroman prid., odr. v. dgromni - veoma
velik, golem,
ogrta im. m. r., g. jd. ogrtaa, g. mn.
ogrtaa - dio odjee koja slui za zatitu
od hladnoe, odjevni predmet,
ogrtanje gl. im. s. r. od ogrtati,
ogrtati gl. nesvr., prez. dgrem, gl. pril.
sad. dgrui - prebacivati to preko lea
kao zatitu od hladnoe,
ogrubjeti gl. svr., prez. dgrubim, gl. pril.
pro. ogrubivi - postati grab, ovrsnuti;
postati bezosjeajan, tvrd; dobiti hrapa
vu povrinu,
oguglati gl. svr., prez. oguglam, gl. pril.
pro. oguglavi - otupiti, nemati sluha za
neto, navii se i ne primjeivati neto,
postati ravnoduan,
oguliti gl. svr., prez. dgulim, gl. pril.
pro. ogulivi - skinuti koru s neeg,
otetiti povrinu guljenjem; uzeti kome
vie novca nego to je trebalo,
ohladiti gl. svr., prez. dhladim, gl. pril.
pro. ohldlvi, trp. prid. ohlaen - ui
niti da to postane hladno; (se) izgubiti
toplinu tijela; postati hladan; prenes.

odljutiti se; postati ravnoduan prema

kome ili emu.
ohme im. s. r., g. jd. ohmeta - drijebe od
godinu dana.
ohol prid., odr. v. oholi - bahat, nadmen,
umiljen, koji sve potcjenjuje.
oholo pril. - bahato, nadmeno, umiljeno,
na potcjenjivaki nain,
oholost im. . r., instr. jd. bholou/oholosti - osobina onoga k oje ohol.
ohrabrenje gl. im. s. r. od ohrabriti,
ohrabriti (se) gl. svr., prez. dhrabrim
(se), gl. pril. pro. ohrabrivi (se), trp.
prid. dhrabren - rijeima ili na neki
drugi nain uiniti da ko bude hrabriji,
samopouzdaniji; osmjeliti se, sam stei
hrabrost.
ohrabrivati gl. nesvr., prez. ohrabrujem,
gl. pril. sad. ohrabrujui - stalno initi
da ko postane hrabriji; sam sebe hrabri
ti.
ohrapaviti gl. svr., prez. dhrapavim uiniti to hrapavim,
ohrapavjeti gl. svr., prez. dhrapavim postati hrapav,
ohromiti gl. svr., prez. ohrdmim - uiniti
hromim.
ohromjeti gl. svr., prez. ohrdmim postati hrom.
oiviiti gl. svr., prez. oiviim - naznaiti
ivicu, obrubiti,
ojaanje gl. im. s. r. od ojaati,
ojaati gl. svr., prez. ojaam, trp. prid.
ojaan - dobiti snagu, osnaiti; uiniti
da ta postane otpornije, izdrljivije.
ojaditi gl. svr., prez. djadim, prid. trp.
ojaen - nanijeti kome jade, uiniti ga
jadnim; biti nemoan i bijedan,
ojanjiti (se) gl. svr. prez. djanji, gl. pril.
pro. ojnjivi - roditi janje (o ovci),
ojariti (se) gl. svr., prez. djari (se) roditi jare (o kozi),
ojavaiti gl. svr. (tur.), prez. djavaim popustiti u ljutnji, odljutiti se, popustiti
uope.
ojesti (se) gl. svr., prez. djedem (se) osuti se, dobiti osip po koi.
ojna im. m. r. (tur.) - otmjeno poigravanje
konja.
ojnadija im. m. r. (tur.) - igra, onaj koji
voli igru, veselje i zabavu,
ojnati gl. nesvr. (tur.), prez. ojnam igrati, poigravati.

okean

junaiti se gl. svr., prez. ojimaim. trp.

prid. djunaen - ohrabriti se.
ojuiti gl. svr., prez. dj uzi - otopliti uz
pomo junog vjetra.
oka im. . r. (ar.), dat. jd. dki, g. mn. oka stara mjera za teinu (1,283 kg)!
okabuliti gl. svr. (ar.), prez. okabulim ee: ukabuliti, pristati na neto, pri
hvatiti; priznati istinu,
okaiti gl. svr., prez. dkaim, gl. pril.
pro. dkaivi - staviti neto da visi, za
kaiti, objesiti,
okaditi gl. svr., prez. okadim, trp. prid.
kaen - namirisati kadom (npr. u
crkvi).
okahriti (se) gl. svr. (tur.-ar.), prez.
dkahrim (se) - uiniti da neko bude kaharli,oalostiti ga; (se) postati kaharli,
alostan.
okalemiti gl. svr. (tur.), prez. okalemim oplemeniti voku kalemom - mladicom
plemenitije sorte,
okaljati (se) gl. svr., prez. kaljom (se),
gl. pril. pro. okaljavi (se) - uprljati to
kalom, ublatiti; prenes. nekim nesmo
trenim postupkom navui na sebe sra
motu, uprljati obraz,
okameniti se gl. svr., prez. okameni se stvrdnuti se kao kamen; ukoiti se, za
nijemiti, zalediti se od oka, kakvog
nepovoljnog dogaaja, runog iznenae
nja itd.
okaniti se gl. svr., prez. kanim se ostaviti koga na mira, ne dodijavati ko
me; proi se, odustati od neega (ob. od
kakva besmislenog posla),
okarakterisati/okarakterizirati gl. svr.,
prez. okarakteriemJ'okarakteriziram opisati neije karakterne osobine, dati
podatke o karaktera, iznijeti karakte
ristike.
okarina im. . r. (tal.) - mali muziki
duhaki instrument od peene gline,
okasniti gl. svr., prez. kasnim - doi
kasnije nego to je trebalo, zakasniti,
zadocniti.
okace im. s. r., g. jd. okca, em. - malo
oko, okce.
okat prid., odr. v. kati - koji ima velike
izbuljene oi.
okce im. s. r. em. - malo oko, okace.
okean/okean im. m. r. (gr.), g. jd. okeana/okena - rjee: ocean, velika vode

Okeanija
na povrina izmeu kontinenata, npr.
Atlantski okean.
Okeanija im. . r. (gr.), g. jd. Okeanije rjee: Oceanija, velika skupina ostrva u
Tihom okeanu (Polinezija, Mikronezija,
Melanezija i Novi Zeland),
okeanografija im. . r. (gr.), g. jd. oke
anografije - rjee: oceanografija, grana
hidrologije koja se bavi opisom mora i
okeana.
okeanografski prid. odr. v. (gr.) - rjee:
oceanografski, koji se odnosi na oke
anografiju,
okeanski/okeanski prid. odr. v. (gr.) rjee: oceanski, koji se odnosi na okean,
oker - im. m. r. (gr.), g. jd. dkera - boja
izmeu smee i ute, prljavouta.
okida im. m. r., g. jd. okida - obara,
dio puke, pitolja,
okidanje gl. im. s. r. od okidati.
okidati gl. nesvr., prez. okidam, gl. pril.
sad. okidajui - povlaiti okida vatre
nog oruja, pucati, otvarati paljbu,
okinuti gl. svr., prez. dkinem - povui
obara, otvoriti paljbu,
okititi gl. svr., prez. dkitim, trp. prid.
dkien - ukrasiti ta ukrasnim predme
tima.
oklada im. . r., g. jd. oklade - opklada,
dogovor da o tanosti prognoze zavisi
dobitak ili gubitak u klaenju,
okladiti se gl. svr., prez. dkladim (se), gl.
pril. pro. dpkladivi se - opkladiti se,
ugovoriti opkladu,
oklagija im. . r. (tur.), g. jd. oklagije kuhinjski pribor u obliku oblog tapa ili
valjka za razvijanje tijesta,
oklevetati gl. svr., prez. okleveem iznositi klevete protiv koga, govoriti lai
o kome.
oklijevalo im. s. r. - osoba koja oklijeva,
oklijevanje gl. im. s. r. od oklijevati,
oklijevati gl. nesvr., prez. dklijevam, gl.
pril. sad. oklijevajui - biti neodluan,
odugovlaiti u odluivanju, ne initi to
zbog straha i nesigurnosti,
okliznuti se gl. nesvr., prez. dkliznem se,
gl. prid. rad. okliznuo - stati na klizavu
podlogu i izgubiti ravnoteu.
oklop im. m. r., g. jd. dklopa, g. mn.
oklopa - metalni tit oko tijela za zatitu
od neprijateljeva oruja; ronata zatita
oko tijela kornjae.

533

532
oklopiti gl. svr., prez. dklopTm, trp prid.
oklopljen - staviti u okop, odjenuti u
oklop.
oklopljeno pril. - na nain d a je zatieno
oklopom.
oklopni prid. odr. v. - koji se odnosi na
oklop, koji je zatien oklopom,
okluzija im. . r. (lat.) - fiz. pojava da
vrsto tijelo u sebi sadri uklopljenu
vrstu materiju, gas ili tekuinu; u fon.
tjesnac prilikom izgovora nekih glasova;
uope: zatvaranje, zaepljenje,
okluziv im. m. r. (lat.), g. jd. okluziva glas koji nastaje naglim otvaranjem
prepreke vazdunoj struji u govornom
aparatu, praskavi ili eksplozovni suglas
nik.
okljastiti gl. svr., prez. dkljastim - uiniti
kljastim, postati kljast,
okljatriti gl. svr., prez. d kijast rim, trp.
prid. dkljatren - runo i pretjerano po
drezati grane na stablu, osakatiti,
okniti gl. svr. (tur.), prez. dknijem - obo
jiti knom kosu.
okno im. s. r., g. jd. dkna - prozor, otvor
kroz koji ulazi svjetlost; jama u rudniku.
oko im. s. r., g. jd. oka, n. mn. oi, g. mn.
diju/di - organ ula vida ovjeka i
ivotinja; jezero u planini lednjakog
porijekla, up. gorske oi; prenes. neko
privlaan, drag kao oko, mio.
oko prijed. - uz gen. obuhvaanje u krug
sa svih strana (npr. oko kue),
okolica im. . r. g. jd. dkolice - okolina,
okoli, predio, ono to se nalazi oko
nekog mjesta; drutvo u kojem ivimo i
radimo, ivotna sredina,
okolina im z r., g. jd. okoline - okolica,
okoli.
okoli im. m. r., g. jd. dkolia - okolina,
okoli.
okoliati gl. nesvr., prez. okoliam, gl.
prid. rad. okoliao - dosl. obilaziti oko
neeg; ne rei ta odmah, obilaziti oko
teme, vrdati,
okolni prid. odr. v. - koji pripada okolini,
koji se odnosi na okolinu,
okolnost im. . r., instr. jd. okolnou/
okolnosti - dogaaj, injenica, situacija,
ono u emu se ko naao,
okolo pril. - u okolini, unaokolo,
okomice pril. - okomito, uspravno,
okomit prid., odr. v. dkom iti- uspravan.

okomiti se gl. svr., prez. dkomim se napasti, odozgo se ustremiti na to;

prenes. obratiti se kome runim rijei
ma, prijetnjama i pogrdama,
okomito pril. - okomice, na okomit nain,
okonanje gl. im. s. r. od okonati,
okonati gl. svr., prez. okonam, gl. prid.
rad. okdnao, trp. prid. okonan - za
vriti, dovesti neki posao do kraja,
okopati gl. svr., prez. okdpam, gl. prid.
rad. okdpao, trp. prid. okopan - kopa
njem oko biljke omoguiti da bolje
raste.
okopavanje gl. im. s. r. od okopavati,
okopavati gl. nesvr., svr. prez. okdpavam, gl. prid. rad. okopavao - kopati
oko biljke da bi se bolje razvijala,
okopnjeti gl. svr., prez. dkopni, gl. prid.
rad. okdpnio - otopiti (o snijegu); pre
nes. oslabiti, naglo postati mrav,
okorio prid., odr. v. okorjeli - na kojem se
uhvatila kora; prenes. koji nije sklon
promjenama, koji ne mijenja ponaanje
bez obzira na prilike,
okoristiti se gl. svr., prez. okoristim se,
gl. prid. rad. okoristio se - izvui za sebe
korist.
okosnica im. . r., g. jd. dkosnice - osnov
na nit ega, ono oko ega se sve vrti
(dogaaji, ideje, stavovi),
okotavanje gl. im. s. r. od okotati,
okotati gl. svr., prez. okdta, gl. prid.
rad. okdtao - postati kao kost, ovrsnu
ti, postati krut.
okot im. m. r. - mladunad ivotinja,
okotiti se gl. svr., prez. d ko tise, trp. prid.
dkoen - donijeti mlade na svijet (samo
kod ivotinja).
okov im. m. r., n. mn. dkovi, g. mn. okova
- dio od metala kojim se uvruje ili
ukraava namjetaj, prozori, vrata; lanci,
bukagije i sl. koji se stavljaju osueni
cima kako ne bi mogli bjeati; prenes.
ono to sputava slobodu i ljudska prava,
okovati gl. svr., prez. dkujem, trp. prid.
okovan - metalom uvrstiti neto; staviti
osueniku okove; prenes. nametnuti lju
dima reim koji sputava prava i slobode,
okovratnik im. m. r., n. mn. okovratnici ovratnik, dio odjee koji se dolazi oko
vrata.
okraati gl. svr., prez. okraa - postati
kratak, izgubiti duinu.

okrijepiti (se)

okradanje gl. im. s. r. od okradati.

okraati gl. nesvr., prez. dkraam - due
vrijeme pomalo krasti, potkradati,
okrajak im. m. r. g. jd. dkrajka - komad
hljeba, pogae, kolaa itd. otkinut s
kraja; kraj neega razliit od cjeline
(npr. komad livade zasaen vokama),
okrasti gl. svr., prez. okradem, trp. prid.
okrciden - pokrasti koga.
okreiti gl. svr., prez. dkreim, gl. prid.
rad. dkreio - rjee: ovapniti; zavriti
kreenje, prekriti kreom ili bojom zido
ve sobe, stana,
okrenuti gl. svr., prez. dkrenem, gl. prid.
rad. okrenuo - prevrnuti ta na drugu
stranu, usmjeriti ta na drugu stranu; po
eti se ponaati sasvim suprotno,
okresati gl. svr., prez. dkreem, gl. prid.
rad. okresan - skinuti oteene grane s
drveta; odlomiti ili odrezati sjekirom
grane sa posjeenog stabla
okret im. m. r., g. jd. okreta - pokret u
mjestu oko osi sa vraanjem u poetni
poloaj.
okretaj im. m. r., g. jd. okretaja - pokret
ukrug oko osi.
okretan prid., odr. v. okretni - koji je
pokretljiv, brz i spretan u poslu, hitar,
okretaljka im. . r., dat. jd. okretaljki, g.
mn. okretaljki - postrojenja i mjesto
gdje se neto okree, skretnica; ruica
za okretanje, runi pokreta okretanja,
okretanje gl. im. s. r. od okretati,
okretati (se) gl. nesvr., prez. dkreem
(se), gl. prid. rad. okrenuo (se), gl. pril.
sad. dkreui (se) - obrtati to oko osi
ukrug, prevrtati to na drugu stranu;
pomjerati glavu lijevo ili desno; vrtiti
se; prevrtati se.
okretite im. s. r., g. jd. dkretita - zavr
no mjesto kretanja gdje se npr. tramvaj
mora okrenuti, okretnica,
okretnica im. . r. - okretite,
okretno pril. - na okretan nain, spretno,
brzo, vjeto,
okretnost im. . r., instr.jd. okretnou/
okretnosti - osobina onoga ko je okre
tan, vjetina, spretnost,
okrijepiti (se) gl. svr., prez. dkrijepim se,
gl. prid. rad. dkrijepljen - osvjeiti se,
ponovo se osjeati dobro, vratiti snagu.

okrilje
okrilje im. s. r., g. jd. dkrilja - neija
blaga zatita, zaklon koji razvija osjeaj
sigurnosti i topline,
okriviti gl. svr., prez. dkrivim, trp. prid.
dkrivljen - proglasiti koga krivcem, ba
citi krivicu na koga, uiniti koga krivim,
okrivljavati gl. nesvr., prez. okrivlja
vam, gl. pril. sad. okrivljavajui - pro
glaavati koga krivim, initi da ko bude
okrivljen.
okrivljenica im. . r. - ena koja je
okrivljena,
okrivljenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi
na okrivljenike,
okrivljenlki pril. - na nain okrivljenika,
kao okrivljenici,
okrivljenik im. m. r., n. mn. okrivljenici onaj koji je okrivljen,
okrnjak im. m. r., g. jd. dkrnjka, n. mn.
dkrnjci - ono to se okmji od ega.
okrnjiti gl. svr. prez. dkrnjim, trp. prid.
dkrnjen - uiniti krnjim, malo odlomiti
da bude oteen,
okraj im. m. r., g. jd. okraja, instr. jd.
okrajem - verbalni ili fiziki sukob s
nekim, duel; tua, tunjava; obostrani
nasrtaji kojima je cilj da se porazi pro
tivnik.
okrug im. m. r., g. jd. okruga, n. mn
okruzi - administrativna samostalna cje
lina, kotar, upa, kanton,
okrugao/okrugao prid., odr. v. dkrugli koji ima oblik kruga, obal; potpun,
zaokruen (o broju, svoti novca itd.),
okruglica im. . r., g. jd. okruglice
smjesa od tijesta ili ega drugog kao
prilog uz jelo, knedla,
okruglo pril - u okruglom iznosu, zaokru
eno, tano toliko,
okruniti gl. svr., prez. okrunim - uiniti
da neko ponese krunu, staviti kome kru
nu na glavu, tim inom proglasiti koga
kraljem, carem,
okrupnjati gl. svr., prez. okrupnjam uiniti da to bude krupno, golemo,
veliko.
okrupnjavati gl. nesvr., prez. okrupnjavam - stalno initi da ta krupnja, da se
uveava.
okrupnjeti gl. svr., prez. dkrupnim postati krupan, velik, golem,
okrutan prid., odr. v. okrutni - surov,
bezobziran, nemilosrdan, bez milosti.

535

534
okrutno pril. - surovo, grubo, bezobzirno,
nemilosrdno,
okrutnost/okrutnost im. . r., instr. jd.
okrutnou/dkriitno ti i okrutnou!okru
tnosti - osobina onoga koji je okrutan,
nemilosrdan,
okruenje im. s. r., g. jd. okruenja - sve
oko nas, okolina, sredina; vojn. opkoljenost neprijateljem,
okruiti gl. svr., prez. dkruim, gl. prid.
rad. okruio - napraviti krug oko ega;
vojn. opkoliti,
okruivati gl. nesvr., prez. okruujem initi da ta postane okrueno, da oko
ega bude krug; vojn. opkoljavati nepri
jatelja.
okruni prid. odr. v. - koji se odnosi na
okrug, koji pripada okrugu,
okrznuti gl. svr., prez. dkrznem, gl. prid.
rad. dkrznut - malo dohvatiti povrinu
ega, djelimino otetiti, ne pogoditi di
rektno puanim zrnom,
oksalati im. m. r. mn.(lat.), g. mn. oksaIta - soli oksalne kiseline,
oksalni prid. odr. v. (lat) - koji se odnosi
na oksalate.
oksid im. m. r. (gr.), g. jd. oksida - he
mijski spoj kiseonika i nekog drugog
elementa.
oksidacija im. . r. (gr.) - hemijski pro
ces u kojem se nekom spoju ili elementu
dodaje kiseonik; oksidiranje, izgaranje,
oksidiranje gl. im. s. r. (gr.) od oksidirati.
oksidirati gl. svr. (gr.), prez. oksidira,
trp. prid. oksidiran - spajati se s kisi
kom; hrati.
oksidaza im. . r. (gr.) - enzim, sastavni
dio biljne ili ivotinjske elije koji
ostvaruje oksidaciju tokom metabolizma
i katabolizma.
oksigen im. m. r. (gr.-fr.) - kisik, kiseo
nik.
oksikiseline im. . r. mn. (gr.) - anorgan
ske kiseline koje sadre kiseonik, npr.
azotna kiselina,
oksimetrija im. . r. (lat.-gr.) - metoda
odreivanja pritiska kisika u vazduhu ili
u tekuini.
oksimdron im. m. r. (gr.), g. jd. oksimorna - stilska figura koja objedinjuje
dva suprotna pojma (npr. poten lopov).

oksitona/oksitoneza im. . r. (gr.) gram. otro naglaavanje posljednjeg

sloga u rijei,
oksiurijaza im. . r. (gr.) - med. bolest u
crijevima izazvana crijevnim parazitom,
okta im. . r. (gr.-lat.), g. mn. oktd/okti mu. u akustici logaritamska jedinica
apsolutnog nivoa visine tona.
oktalan prid. (gr.-lat.), odr. v. dktalni koji sadri broj osam.
oktametar um. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
dktametra, n. mn. dktametri - knji, stih
od osam stopa,
oktan im. m. r. (gr.), g. jd. oktna sastavni dio benzina i nafte; zapaljivi
spoj ugljika i vodonika u vie izomernih
oblika.
oktant im. m. r. (lat.), g. mn. dktanata tehn. naprava za mjerenje uglova,
oktav im. m. r. (lat.), g. jd. oktava tamparski arak presavijen osam puta,
jedna osmina tog arka, osam listova ili
esnaest stranica,
oktava im. . r. (lat.), g. jd. oktve- mu.
razmak izmeu prvog i osmog tona dijatonske ljestvice; knji, strofa od osam
stihova.
oktet im. m. r. (njem.-engl.), g. jd. okteta
- mu. kompozicija od osam instrume
nata ili glasova; hor od osam vokala ili
sastav od osam sviraa,
oktobar im. m. r. (lat.), g. jd. oktobra deseti mjesec u godini, listopad,
oktogen im. m. r. - hem. najsnaniji
eksploziv iz grupe nitramina, slui za
izradu plastinih eksploziva,
oktogon im. m. r. (gr.), g. jd. ktogna mat. osmougao, arhit. sredinja grae
vina osmougaonog tlocrta ili osmougaoni prostor unutar graevine,
oktoih im. m. r. (gr.), n. mn. oktdisi osmoglasnik, pravoslavna crkvena knji
ga u kojoj su pjesme za liturgiju podije
ljene u osam glasova,
oktopod im. m. r. (gr.), g. jd. oktopoda zool. morski glavonoac sa osam krako
va, hobotnica,
oktroirati/oktroisati gl. nesvr. i svr.
(njem.), prez. oktriramJoktrdiem - na
metnuti to (npr. ustav) jednostranim
aktom, zakonom; odobriti, podariti,
okuiti (se) gl. svr., prez. okuim (se) stei i namjestiti kuu, skuiti se.

okupatorica

okunica im. . r g. jd. okunice - zemlja

oko kue, prostor koji zakonu pripada
kui.
okuisati/okujisati gl. nesvr. (tur.), prez.
okidem/okujiem - pozivati sa munareta
poziva vjernike muslimane na molitvu,
uiti ezan na munari.
okuka im. . r., dat./lok. jd. okuci - zavoj,
krivina na cesti, rijeci,
okular im. m. r. (njem.), g. jd. okulra objektiv; lea ili vie njih u optikom
instrumentu, slui kao povealo.
okulist(a) im. m. r. (njem.), g. jd. okuliste
- med. ljekar specijalista za bolesti oi
ju; oftalmolog.
okulistica/okulistkinja im. . r. (njem.) ena okulista,
okuiistikl prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na okultistu.
okulistiki pril. - na nain okuliste, kao
okulista.
okultan prid. (lat.), odr. v. dkultni - koji je
u vezi sa tajnim silama u prirodi i
ovjeku; mistian, natprirodan, tajanst
ven.
okultist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. okultiste onaj ko se bavi okultizmom, tj. uspo
stavljanjem kontakta sa tajanstvenim
silama koje vladaju ovjekom i priro
dom, na nenaunoj osnovi,
okultistikl prid. (lat.) odr. v. - koji se
odnosi okultizam i okultiste.
okultistiki pril. (lat.) - na nain okultiste,
kao okultisti.
okultizam im. m. r. (lat.), g. jd. okultizma
- nenauno bavljenje tajanstvenim i ne
dokuivim silama razliitim parapsiholokim metodama.
okupacija im. . r. (njem.), g. jd.
okupcije - nasilno zauzimanje ili zapo
sjedanje tue teritorije,
okupacijski prid. (njem.) odr. v. - okupa
cioni.
okupacioni prid. (njem.) odr. v. - koji se
odnosi na okupaciju i okupatore,
okupati gl. svr., prez. okupam, prid. trp.
okupan - oprati koga ili ta u vodi;
brkati se, plivati, roniti radi sporta i
razonode.
okupator im. m. r. (njem.), g. jd. okupa
tora - onaj ko je izvrio okupaciju,
okupatorica im. . r. (njem.) - ena oku
pator.

okupatorski

okupatorski prid. odr. v. (njem.) - koji se

odnosi na okupatore,
okupatorski pril. (njem.) - na nain
okupatora, kao okupator.
okupirati gl. svr., prez. okupiram izvriti okupaciju, zaposjesti silom neku
teritoriju, prostor, zauzeti kakvo mjesto,
okupiti (se) gl. svr., prez. dkupim - saku
piti vie ljudi ili predmeta na jednom
mjestu u isto vrijeme; skupiti se vie
ljudi nae najednom mjestu,
okupljati gl. nesvr., prez. dkupljam initi da se to vie ljudi ili predmeta
okupi najednom mjestu,
okuraiti (se) gl. svr., prez. okurdzim,
prid. trp. okurazen - postati odvaan,
odvaiti se, prikupiti hrabrost, ohrabriti
se, svladati strah, nelagodu, tremu.
okus im. m. r., g. jd. dkusa, g. mn. okusa ee: ukus, ono to osjetimo kuajui
ulom ukusa (slatko, gorko, slano itd.),
okusiti gl. svr., prez. dkusim - u usta
staviti malo hrane ili pia i odrediti
ukus; prenes. iskusiti ta, stei iskustvo
o emu.
okuati (se) gl. svr., prez. okuam (se),
trp. prid. dkuan - oprobati i ocijeniti
vlastitu sposobnost u kakvoj aktivnosti,
okuavanje gl. im. s. r. od okuavati,
okuavati (se) gl. nesvr., prez. okuavam
(se) - ocjenjivati svoje sposobnosti u
kakvoj aktivnosti,
okiivetiti gl. svr. (ar.), prez. dkuvetim ojaati, osnaiti, dobiti kuvet.
okuiti (se) gl. svr., prez. dkuJm (se),
trp. prid. dkuzen - biti izloen zarazi,
kugi, idejama itd.; izloiti se emu.
okvir im. m. r., g. jd. okvira - ram, ono
to uva to (sliku, prozorsko staklo,
ogledalo itd.),
okvlran prid., odr. v. okvirni - koji pripa
da okviru.
olabaviti/olabaviti gl. svr., prez. dlabavim - uiniti labavim neto suvie ste
gnuto, otpustiti, popustiti,
olajati gl. svr., prez. dlajem, trp. prid.
olajan - oklevetati, govoriti neistinu o
nekome.
olahko pril. - olako, nedovoljno promi
ljeno, bez dubljeg razmatranja proble
ma, neodgovorno.

537

536
olahkotan prid., odr. v. olahkotni - olako
tan, olakavajui, koji ublaava odgovo
rnost.
olako pril. - olahko.
olakotan prid., odr. v. olakotni - olahko
tan.
olakanje gl. im. s. r. od olakati,
olakati (se) gl. svr., prez. olakam, trp.
prid. olakan - uiniti lakim, rasteretiti;
prenes. osloboditi se tegobe na dui.
olakavajui prid. odr. v. - koji olakava,
ublaava odgovornost,
olakavati gl. nesvr., prez. olakavam initi ta lakim, jedostavnijim; skidati
teret.
olakica im. . r., g. jd. olakice - pojedi
nost koja olakava, ini to jednostav
nijim, oslobaa od odgovornosti, troka
i sl.
oleandar im. m. r. (njem.), g. jd. olean
dra, n. mn. oleandri - bot. ukrasna bi
ljka koja se uzgaja u primorskim kraje
vima, sredozemni uvijek zeleni otrovni
grm.
oleat im. m. r. (njem.), g. jd. oleta - hem.
so oleinske kiseline; likov, slika raena
u ulju; providni papir (paus).
olefui im. m. r. (engl.), g. jd. olefina, n.
mn. olefini - hem. spojevi vodonika i
ugljika, nezasieni ugljikovodici, u nizu
su nii lanovi gasovi, srednji tenosti, a
najvii vrste materije,
oleikultura im. . r. (lat.) - maslinjak,
njegovanje nasada maslina,
olein im. m. r. (fr.), g. jd. oleina - sirova
nezasiena uljna kiselina u prirodnim
mastima; tekue masne kiseline,
orografija im. . r. (fr.-gr.) - tehnika
reprodukovanja slikarskog djela uljanim
bojama.
olienje gl. im. s. r. od oliiti - ono to je
svojim osobinama vjeran izraz nekog
pojma (npr. olienje pravde, istine, lje
pote itd.).
oliiti gl. svr., prez. dliim, trp. prid.
olien- prikazati apstraktni pojam odre
enim likom; likov, obojiti ta nekom
tehnikom slikanja (lienja),
oligarhija im. . r. (gr.), g. jd. oligarhije
- vladavina uskog kruga ljudi, vladajua
klika; autoritarna vlast politikog vrha;
centralistika vlast koja ne potuje de
mokratske principe.

oligemija im. . r. (gr.) - bolest izazvana

pomanjkanjem crvenih krvnih zrnaca ili
hemoglobina, anemija, slabokrvnost,
oligocen im. m. r. (gr.) - razdoblje u
razvoju Zemlje, tree doba u tercijeru.
oligofrenija im. . r. (gr.) - nasljedna
mentalna retardacija i slaboumnost, ma
loumnost, ogranienost,
oligokracija/oligokratija im. . r. (gr.) vladavina malog broja povlatenih ljudi,
oligarhija; suprotno od demokratije,
oligomenoreja im. . r. (gr.) - med.
produeni ciklus menstruacije; razmak
izmeu pojedinih ciklusa iznosi bar pet
sedmica.
oligonit im. m. r. (gr.), g. jd. oligonita naputeno ime eljeznog minerala siderita u kojem je dio eljeza zamijenjen
manganom,
oligopedagog im. m. r. (gr.), mn. oligopedagozi - pedagog u ustanovama za
djecu sa smetnjama u razvoju.
oligop5l im. m. r. (gr.) - monopol malog
broja subjekata u trgovini neke zemlje,
oligospermija im. . r. (gr.) - med. nedo
statak u sastavu sperme, est uzrok ote
ane oplodnje,
oligurija im. . r. (gr.) - med. smanjena
mogunost luenja mokrae zbog bole
sti bubrega, jetre ili srca.
olimpijac im. m. r. (gr.), g. jd. olimpijca
- uesnik olimpijskih igara,
olimpijada im. . r. (gr.) - masovno
sportsko natjecanje u raznim discipli
nama, odrava se svake etvrte godine,
postojalo je i u antikoj Grkoj,
olimpijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na olimpijadu, koji pripada olim
pijadi.
olimpijski pril. - na nain olimpijaca,
olimpizam im. m. r. (gr.), g. jd. olimpi
zma - svi sadraji i etika natjecanja na
olimpijadi,
olinjao prid., odr. v. olinjali - kojem je
opala dlaka (o psu itd.); prenes. pejor.
otrcan, ofucan (o osobi, idejama, argu
mentima i sl.),
olinjati se gl. svr., prez. olinjam se, prid.
rad. olinjao se - izgubiti dlaku (o psu
itd.); prenes. pejor. prestati biti svje,
ofucati se.
oliva im. . r. (lat.), lok. - maslina.

omaciti se

o li vin im. m. r. (lat.), g. jd. olivina - mi

neral razliitih boja; magnezijev eljezni
silikat.
olofonija im. . r. (gr.) - defektan izgo
vor zbog nepravilnosti govornih organa,
ologeneza im. m. r. (gr.) - stariji naziv za
idealistiku teoriju o postanku ivota na
Zemlji i razvoju organskog svijeta; u
suprotnosti sa Darvinovim uenjem,
olo im. m. r. - osobe iz najloijeg sloja
drutva, najgorih osobina; bagra, ljam,
olovan prid., odr. v. olovni - koji je od
olova, prenes. teak,
olovka im. . r., dat. jd. olovci - pribor za
pisanje od drveta sa grafitom u sredini,
olovnoslv prid., odr. v. olovnosivi - koji je
siv kao olovo.
olovo im. s. r. (stsl.), g. jd. dlova - he
mijski element velike specifine teine
(Pb), srebrenastosiv, mehak, lahko se
topi.
olsun! uzv. (tur.) - neka bude! makar!
oltar im. m. r. (lat.), g. jd. oltara - glavni
dio u crkvi gdje se obavlja bogoslu
enje, na kojem se slavi misa.
olucast prid. odr. v. dluasti - koji je u
obliku oluka.
oluja im. . r., g. jd. oluje - nevrijeme,
jak, silovit vjetar praen kiom; prenes.
dogaaj koji sve uzburka, izazove ne
mir, mete,
olujni prid. odr. v. - koji se odnosi se na
oluju ili je u vezi sa olujom,
olujno pril. - kao oluja, brzo, silovito.
oluk im. m. r. (tur.), n. mn. dluci - metalni
lijeb za odvod kinice sa krova kue.
olupina im. . r., g. jd. olupine - ono to je
pretrpjelo havariju, to je dotrajalo, po
drtina, staro gvoe,
olupiti gl. svr., prez. blupim, trp. prid.
olupljen - udarcem otetiti oblik ili po
vrinu; skinuti lupinu,
olupljivati gl. nesvr., prez. olupljujem lupajui initi da neto postane olupina,
oljutiti gl. svr., prez. oljutim, trp. prid.
oljuten - oguliti, skinuti kom ili gornji
sloj s neega.
om im. m. r., g. jd. oma - jedinica za
mjerenje elektrinog otpora nazvana po
njemakom fiziaru Omu (Ohm).
omaciti se gl. svr., prez. omai se donijeti maie na svijet (maka).

omai se
omai se gl. svr., prez. dmakne se gl.
prid. rad. dmakao/omahnuo - omaknuti
se.
omaijati gl. svr., prez. omaijam, trp.
prid. omaijan - maijom uiniti da se
kome zavrti u glavi, da izgubi razum;
zaarati.
omahnuti gl. svr., prez. omahnem, gl.
prid. rad. omahnuo - ovla obrisati pra
inu, u hitnji ta oistiti,
omaknuti se gl. svr., prez. dmakne se, gl.
prid. rad. dmakao/omdknuo - omai se,
neplanirano uraditi ili rei neto,
omalovaavati gl. nesvr., prez. omalova
avam, gl. pril. sad. omalovaavajui potcijeniti nekog ili neto, umanjiti va
nost neega ili nekoga,
omama im. . r., g. jd. omame - stanje u
kojem nismo potpuno pri svijesti,
omamiti gl. svr., prez. dmamlm - oa
mutiti, uiniti da neko ne bude pri istoj
svijesti, d aje u blagoj odsutnosti duha.
omasoviti/omasoviti gl. svr., prez. oma
sovim - uiniti neto masovnim, da ne
to prihvati veliki broj ljudi, da postane
masovno.
omasovljavanje gl. im. s. r. od omasovlj avati.
omasovljavati gl. nesvr., prez. omasdvIjavam - initi da ta postane masovno,
sa velikim brojem pristalica,
omastiti gl. svr., prez. omastim, trp. prid.
dmdten/dmaen - postati mastan, poli
ti ta mau; prenes.izvui korist iz ne
ega, dobro zaraditi,
omaka im. . r., dat. i lok. jd. omaci, g.
mn. omaaka/omaka - greka, pogreka,
propust, previd,
omatuhiti gl. svr. (tur.), prez. omatuhlm
- poseniliti, zbog starosti slabo pamtiti,
postati slabe pameti, postati matuh.
oma im. m. r. (fr.) - iskazivanje duna
potovanja, potovanje (ob. nakon smrti
ovjeku iji je velik doprinos u ivotu,
umjetnosti itd.),
ombrometar im. m. r. (gr.), g. jd.
omhrometra - sprava za mjerenje kolii
ne padavina, kiomjer, pluviometar.
ombusman im. m. r. (ved.) - branilac
ljudskih prava; predstavnik parlamenta
koji kontrolie rad izvrne vlasti.

539

538
oma im. . r., g. mn. oma/omi - petlja
na kraju konopca kojom se to stee (ob.
vrat).
omeiti gl. svr., prez. omel, tip. prid.
dmeen - donijeti mlado na svijet, roditi
mee (meka),
omeiti gl. svr., prez. omeim, gl. prid.
rad. omeio, prid. trp. dmeen - posta
viti meu, ograniiti to, razgraniiti po
sjede.
omeivati gl. nesvr., prez. omeujem postavljati mee, razgraniavati,
omega im. . r. (gr.) - posljednje slovo
grkog alfabeta; mitol. simbol kraja sve
ga, svretka i smrti,
omekati gl. svr., prez. omekam - uiniti
da ta bude mehko, postati mekan;
prenes. postati popustljiv, dozvoliti ko
mpromis, ne biti iskljuiv,
omekavanje gl. im. s. r. od omekavati,
omekavati gl. nesvr., prez. omekavam
- nastojati da ta omeka, da postane
mehko; prenes. poputati, dozvoljavati
kompromis,
omekiva im. m. r., g. jd. omekivaa sredstvo za omekavanje,
omesti gl. svr., prez. ometem - metlom
oistiti prainu sa poda, tla itd.
omesti gl. svr., prez. ometem, prid. trp.
ometen - prekinuti nekog u obavljanju
nekog posla, uiniti kome smetnju u
obavljanju kakve aktivnosti,
ometanje gl. im. s. r. od ometati,
ometati gl. nesvr., prez. ometam, gl. pril.
sad. ometajui - initi kome smetnje,
prekidati koga u poslu ili nekoj drugoj
aktivnosti.
omiljen prid odr. v. omiljeni - koji je
svim i drag popularan,
omiljenost im. . r., instr. jd. dmiljenou/
omiljenosti - osobina onoga koji je omi
ljen, popularnost, dopadljivost, dragost,
omirisati gl. svr., prez. omiriem, trp.
prid. omirism/omirism - pomirisati, u
lom odrediti vrstu mirisa,
omjer/omjer im. m. r., g. mn. omjera odnos izmeu dviju veliina iskazan ne
kom mjerom,
omjerati gl. nesvr., prez. bmjeram, trp.
prid. omjerati - utvrivati odnos u omje
rima, omjeravati.
umjeravati gl. nesvr., prez. omjeravam,
trp. prid. amjeravan - omjerati.

omjeriti gl. svr., prez. omjerlm, trp. prid.

bmjeren - utvrditi mjeru, izmjeriti,
umlaivanje gl. im. s. r. od omlaivati.
omlaivati gl. nesvr., prez. omlaujem up. omlatiti,
omladina im. . r., g. jd. omladine - mladi
ljudi, mladii i djevojke; politiki orga
nizirani mladi ljudi, mlade,
omladinac im. m. r., g. mn. omlddlnaca mladi; pripadnik omladinske politike
organizacije; sportist do 18 godina,
omladinka im. . r., g. mn. omlddlnkl djevojka, lanica omladinske organiza
cije; sportaica do 18 godina,
omladinski/omladinski prid. odr. v. - ono
to pripada omladini,
omlatiti gl. svr., prez. dmlatlm - mlae
njem obrat plodove sa stabla voke.
omlet im. m. r. (fr.), n. mn. omleti, g. mn.
omleta - umuena prena jaja uz doda
tak mlijeka, sira ili neeg drugog,
omlitavjeti gl. svr., prez. omlitavlm, gl.
pril. pro. omlitavlvi - postati mlitav,
opustiti se, ne drati se vrsto,
omlohaviti gl. svr., prez. dmlohavlm postati mlohav, biti zahvaen mlitavou, omlitavjeti.
omofag im. m. r. (gr.), g. jd. omofga osoba koja jede sirovu, nekuhanu i nepeenu hranu,
omoguavati gl. nesvr., prez. omogua
vam, gl. pril. sad. ornogudavajui - initi
neto moguim, stvarati uslove za odvi
janje ega.
omoguiti gl. svr., prez. omoguim, gl.
pril. pro. omoguivi - uiniti da neto
postane mogue, potpomoi sredstvima
da se to ostvari,
omorika im. . r. (alb.), dat. jd. omorici vrsta zimzelenog drvea iz porodice
borova.
omot im. m. r., g. jd. omota, g. mn. omdta
- ono ime je neto omotano,
omota im. m. r., g. mn. omotaa - ono
ime je neto obavijeno (npr. vazduni
omota); opna, ovojnica,
omotati gl. svr., prez. omotam, gl. pril.
pro. omotavi - obaviti neto, uiniti da
je to omotano,
omotavanje gl. im. s. r. od omotavati.
omotavati gl. nesvr., prez. orno tavam obavijati omotom, initi da to bude
omotano.

ondanji

omotni prid. odr. v. - koji slui za

omotavanje (npr. papir),
omotnica im. . r. - omot u koji se stavlja
pismo, koverat, koverta,
omotskl prid. odr. v. - koji se odnosi
omotske jezike, niz jezika koji se uglav
nom govore u Etiopiji,
omriti gl. svr., prez. bmrim, trp. prid.
om ren - zaprljati, nagaraviti, zacrniti
kakvu povrinu,
omrknuti gl. svr., prez. omrknem - ostati
na odreenom mjestu kad padne mrak,
zanoiti.
omrsiti se gl. svr., prez. dmrsim se, gl.
prid. rad. omrsio se - jesti, prekriti
pravila posta; prenes. izvui korist veu
nego je trebalo, okoristiti se.
omravjeti gl. svr., prez. omravim, gl.
prid. rad. omrvio - postati mrav,
mranjem smanjiti tjelesnu teinu,
omravjelost im. . r., instr. dmravjelou/dmravjelosti - stanje onoga koji je
smrao, oslabio,
omrznuti gl. svr., prez. omrznem, gl.
pril. pro. dmrznuvi - razviti mrnju
prema kome ili emu.
omrzovoljiti gl. svr., prez. omrzovoljlm
- uiniti koga mrzovoljnim,
on/on li. zamj. m. r., ona . r., ono s. r. oznaava osobu (ili predmet) izvan ko
munikacije izmeu govornika i sluaoca.
on prid. (engl.) - oznaka na ureajima u
zn. ukljuen, aktiviran, u funkciji,
onaj/onaj pokaz. zamj., ona/ona . r.,
ono/ono s. r. - upuuje na osobu (ili
predmet) izvan komunikacije izmeu
govornika i sluaoca, na onoga koji nije
prisutan ili na ono to nije tu.
onakav zamj., g. jd. onakva - upuuje da
je neki drugi isti kao ovdje prisutni.
onako pril. - na poznat nain, na isti nain
kako je ve bilo; bez posebnog smisla,
nepotrebno, reda radi.
onamo pril. - tamo, prema nekom drugom
mjestu.
onbaa im. m. r. (tur.) - podoficir u tur
skoj vojsci,
onda pril. - u to vrijeme, tada, za odsjeak
vremena u prolosti ili budunosti,
ondanji prid. odr. v. - tadanji, koji bio u
to vrijeme.

ondje

ondje pril. - na onom mjestu, na nekoj

taki.
ondulacija im. . r. (njem.-fr.), g. jd.
ondulacija - pravljenje u vojaka, kovranje kose; trajna.,
oneistiti gl. svr., prez. oneistim, trp.
prid. oneien - zaprljati, uiniti nei
stim, zagaditi; obaviti nudu bez samokontrole; ispoganiti (se), onerediti se.
onemoati gl. svr., prez. onemoam, gl.
prid. rad. onemdao - postati nemoan,
izgubiti snagu, oslabiti,
onemoguavanje gl. im. s. r. od onemo
guavati.
onemoguavati gl. nesvr., prez. onemo
guavam - initi neto nemoguim, neostvarljivim; praviti smetnje pri reali
zaciji nekog posla,
onemoguiti gl. svr., prez. onemoguim,
trp. prid. onemoguen - sprijeiti, osuje
titi kakvu aktivnost, razliitim postup
cima omesti u radu.
oneraspoloiti (se) gl. svr., prez. onera
spoloim, trp. prid. one raspoloen, gl.
pril. pro. oneraspoloivi - postati nera
spoloen, uiniti koga neraspoloenim.
onerediti (se) gl. svr., prez. oneredi (se),
trp. prid. onereen - uprljati se izmetom,
opoganiti se.
onesposobiti gl. svr., prez. onespdsobim,
trp. prid. onespdsobljen, gl. pril. pro.
onesposdbivi - uiniti nekog nesposob
nim za rad, uiniti to neispravnim, npr.
kakav ureaj, mainu,
onesvijestiti (se) gl. svr., prez. onesvije
stim, trp. prid. onesvijeten/ onesvije
en - biti bez svijesti, izgubiti svijest,
izazvati nesvjesticu,
onihija im. . r. (lat.) - uraslost nokta u
meso.
onihofagija im. . r. (gr.) - manija
grickanja i unitavanja noktiju,
onihopatija im. . r. (gr.) - naziv za
svaku bolest noktiju,
onihoreksa im. . r. (gr.) - krhkost
noktiju, cijepanje i kidanje noktiju,
onijemjeti gl. svr., prez. dnijemim postati nijem, ne moi govoriti,
oniks im. m. r. (gr.), g. mn. dniksa poludragi kamen, raznobojni kremen,
onim im. m. r. (gr.), g. jd. onima - lingv.
naziv, ime.

541

540
onidman im. m. r. (gr.), g. jd. oniomana
- onaj koji ima bolesni nagon za kupo
vanjem nepotrebnih stvari,
oniomanija im. . r. (gr.) - bolesni nagon
za kupovanjem nepotrebnih stvari,
oniomanka im. . r. (gr.) - ena obuzeta
oniomanijom.
onirizam im. m. r. (gr.), g. jd. onirizma stanje duha kod duevnih bolesnika sli
no snu, ali i kod zdravih ljudi u mo
mentima pojaanog duevnog i nervnog
pritiska, stresa, intezivnog matanja,
oniromantija im. . r. (gr.) - tumaenje
snova i na osnovu toga proricanje budu
ih dogaaja,
onizak prid., odr. v. oniski - koji je pri
lino nizak,
onisko pril. - prilino nisko (npr. kad ne
to leti).
onkogen prid. (gr.), odr. v. onkogeni koji uzrokuje zloudne tumore,
onkogeneza im. . r. (gr.) - med. nasta
nak i razvoj tumora,
onkogeni im. m. r. mn. (gr.) - genske
sekvencije u tumorskim virusima, uzro
kuju malignu transformaciju elije,
onkolog im. m. r. (gr.), n. mn. onkdlozi onaj koji se bavi onkologijom, lijenik
specijalista koji prouava i nastoji lijei
ti tumore.
onkologija im. . r. (gr.) - med. discipli
na, ukupnost prouavanja, znanja i lije
enja tumora,
onkoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na onkologiju.
onkoloki pril. (gr.) - kao onkolog, na
nain onkolog a.
onkraj pril. - pored, kraj ega.
onodoban prid odr. v. onodobni - koji je
bio u onom vremenu, ondanji, tadanji,
onolicni/onolinl prid. odr. v. - mali kao
onaj tamo.
onoliki prid. odr. v. - velik kao onaj tamo.
onoliko pril. - veliinom kao ono tamo, u
onoj mjeri,
onomad pril. - onda, u prolosti, nekad,
onomastiar im. m. r. (gr.) - lingvista
koji prouava nastanak i znaenje ime
na.
onomastiarka im. . r. (gr.), dat. jd.
onomdstiarki - lingvistica koja proua
va imena.

onomastikl prid. odr. v. (gr.) - koji se

odnosi na onomastiku i onomastiare.
onomastiki pril. (gr.) - kao onomastiari, na nain onomastiara.
onomastika im. . r. (gr.), dat. jd. onomdstici - lingv. disciplina, prouava na
stanak i znaenje imena, onomatologija.
onomastikon im. m. r. (gr.) - rjenik
imena poredanih abecednim redom,
imenik, leksikon,
onomatologija im. . r. (gr.) - nauka o
tvorbi i znaenju linih imena,
onomatopeja im. . r. (gr.) - glas koji
oponaa zvuk iz prirode, rije nastala
prema zvuku iz prirode (npr. mjau mjaukati).
onomatopejskl prid. odr. v. (gr.) - koji
se odnosi na onomatopeju.
onomatopejski pril. (gr.) - na nain
onomatopeje, kao onomatopeja,
onomatopoezija im. . r. (gr.) - djeiji
govor, tepanje,
onomaziologija im. . r. (gr.) - lingv.
disciplina koja prouava naine davanja
imena.
onostran prid., odr. v. ondstrani - koji
nije ovozemaljski, koji je s one strane,
koji je nepojmljiv, racionalno neobja
njiv.
onostranost im. . r., instr. jd. onostranou/ondstranosti - svojstvo onoga to je
onostrano.
onovremeni/onovremeni prid. odr. v. ondanji, tadanji, iz prolog doba, ono
dobni.
ontogeneza im. . r. (gr.) - nastanak i
razvoj biljnog ili ivotinjskog organiz
ma pojedinano, morfoloki razvoj indi
vidualnog bia.
ontolog im. m. r. (gr.), g. jd. ontologa,
nom. mn. ontolozi - ontologiar, onaj ko
se bavi ontologijom,
ontologiar im. m. r. (gr.) - ontolog.
ontologija im. . r. (gr.) - grana filozofije
koja se bavi problemom bitka i biti
bivstvujeeg uope, dio metafizike,
onuda pril. - onim putem,
onjuiti gl. svr., prez. onjnim, gl. prid.
rad. onjuen - omirisati njukom (o psu),
oogeneza im. . r. (gr.) - proces razvitka
enske polne elije, ovogeneza.
oogonlj im. m. r. (gr.) - jednoelijski e
nski rasplodni organ kod viih oblika

opametiti (se)

algi ili niih gljiva, vreica u kojoj se

razvija jedna ili vie jajnih elija,
oollt im. m. r. (gr.) - razdoblje u razvoju
Zemlje; u mn. mineralne naslage krista
lastih zrnaca vapna,
oologija im. . r. (gr.) - nauka koja
prouava ptiija jaja i ponaanje ptica
pri rasplodu,
oospora im. . r. (gr.) - zametak u prvom
stepenu razvoja ivog organizma,
opadanje gl. im. s. r. od opadati,
opada im. m. r., g. jd. opadaa - onaj
koji opada, klevee, ogovara, koga.
opaaica im. . r. - ena koja opada,
ogovara, klevee,
opadati gl. nesvr., prez. opadam - ogo
varati, klevetati,
opadati gl. nesvr., prez. opada - padati
prirodnim procesom (lie, plodovi);
smanjivati se nivo (o vodi), intezitet
ega.
opajdara im. . r. - pejor. opaaica, ena
koja stalno klevee, bestidna i vrlo
nesimpatina enska osoba; alapaa.
opak prid., odr. v. opaki - zao ovjek, koji
je uvijek spreman initi zlo svake vrste;
otar, straan, smrtonosan; naopak,
opako pril. - na opak nain,
opakost im. . r., instr. jd. opakou/
opakosti - osobina onoga koji je opak,
svojstvo onoga to je opako.
opal im. m. r. (njem.-lat.-gr.), g. jd.
opala - dragi kamen, prozirni ili nepro
zirni amorfni mineral ortosilicijeve ki
seline; tkanina izraena od najkvalitet
nije pamune pree koja slui za izradu
enskog rublja,
opalescencija im. . r. (gr.-lat.) - meteor,
bjeliasta boja neba ili promjena boje
udaljenih objekata (neto crno u daljini
izgleda plavkasto),
opaliti gl. svr., prez. opalim, gl. prid. rad.
opalio, trp. prid. opaljen - brzo i kratko
udariti koga; ispaliti metak ili samu iz
puke itd; zahvatiti to vatrom,
opaljen prid., odr. v. opaljeni - koji je po
povrini bio zahvaen vatrom, izgorio;
prenes. koji se odlikuje pomalo nenor
malnim postupcima, drmnut, aknut,
opien, munjen.
opametiti (se) gl. svr., prez. opametim
(se), trp. prid. opameen - doi do
pameti, urazumiti se.

opanak
opanak im. m. r., g. jd. dpanka, n. mn.
dpanci, g. mn. dpanaka - obua od
gume ili prirodne koe sa kajiima
naprijed, zaobljenog ili povijenog vrha;
prenes. prostak, primitivac,
opanar im. m. r., g. jd. opanara, v. jd.
opanaru - onaj koji pravi i prodaje
opanke.
opanarev/opanarov prid. odr. v. - koji
pripada opanaru,
opani im. m. r., g. jd. opania, em. mali opanak,
opanina im. m. r., g. jd. opanine, augm.
i pejor. - veliki opanak,
opanjkati gl. svr., prez. dpanjkam, trp.
prid. dpanjkan - lagati o kome, iznositi
lane optube protiv koga ni kriva ni
duna, klevetati,
opariti se1 gl. svr., prez. oparim se, gl.
prid. rad. dpario, trp. prid. dparen - ope
i se vruom parom; prenes. povui na
kon neugodnog iskustva,
opariti se2 gl. svr. - doi do novca (para),
opasa im. m. r., g. jd. opasaa - koni,
debeli kai koji se nosi oko struka,
opasan prid., odr. v. opasni - opak, koji
prijeti, koji izaziva opasnost; iron. koji
se pretvara d aje vrijedan a nije.
opasati gl. svr.. prez. dpaem, trp. prid.
dpasan - staviti pojas oko struka, obaviti
kaiem oko pojasa; pripasati ta oko
struka (npr. sablju); vojn. opkoliti, okru
iti.
opaska im. . r., g. jd. opaske - primjedba,
kratko opaanje, upadica, napomena,
biljeka.
opasno pril. - opako, pogibeljno, na opa
san nain.
opasnost im. . r., instr. jd. opasnou/
opasnosti - osobina onoga to je opasno,
zlo; pogibelj, nevolja; ono to i ivot
moe dovesti u pitanje,
opasti gl. svr., prez. dpadnem, gl. prid.
rad. dpao - pasti prirodnim procesom
(plod sa grane); sniziti nivo (o povrini
vode); izgubiti jainu.
opat im. m. r., (njem.-lat.), g. jd. dpata predstojnik samostana u nekim katoli
kim redovima,
opatica im. . r g. jd. opatice - glavna
redovnica enskog samostana, glavna
asna sestra; pripadnica nekog od e
nskih redova u katolikoj crkvi.

543

542
opaziti gl. svr., prez. dpazJm, gl. prid.
rad. opazio, trp.prid. dpaen - ugledati,
vidjeti, spaziti; zapaziti, primijetiti;
otkriti, postati svjestan ega.
opaaj im. m. r., g. jd. opaaja - ono to
registrujemo ulom vida.
opaanje gl. im. s. r. od opaati,
opaati gl. nesvr., prez. dpdam - zapa
ati, primjeivati, otkrivati, postajati
svjestan.
opcija im. . r. (lat.), g. jd. opcije - jedno
od moguih rjeenja, izbor izmeu ra
zliitih mogunosti,
oparati gl. svr., prez. oparam, gl. prid.
rad. oparao, trp. prid. dparan - opi
niti, zadiviti, zanijeti, zaluditi nekog
(arima, ljepotom, inima itd.),
opiniti gl. svr., prez. dpinlm, gl. prid.
rad. opinio, trp. prid. dpinjen - opara
ti.
ope- prvi dio sloenice s pridjevom ili
prilogom koji pokazuje da se pojam u
drugom dijelu uzima u cjelini bez izuzimanja bilo ega (npr. openarodni).
opeljudski prid. odr. v. - koji sadrava
osobine zajednike svim ljudima,
openit prid., odr. v. openiti - naelan,
uopen, koji vrijedi za sve.
openito pril. - bez ulaenja u pojedinosti,
naelno, uopeno, uopteno,
openitost im. . r instr. jd. openitou/
openitosti - svojstvo onoga to je
openito, naelnost, uopenost.
opi prid. odr. v. - opti, koji se odnosi na
sve, koji ukljuuje sva ista svojstva a
zanemaruje razlike, skupni, zajedniki,
glavni.
opina im. . r. - optina, jedinica dravne
uprave na manjem dijelu njene teritorije,
opinski prid. odr. v. - optinski, koji
pripada opini, koji se odnosi na opinu,
opinstvo im. s. r., g. jd. opinska graani opine, javnost,
opiti gl. nesvr., prez. dpim - optiti,
odravati odnose, ophoditi se, komuni
cirati; imati initimni (seksulani) odnos,
opei (se) gl. svr., prez. opeeni (se), gl.
prid. rad. opekao - opriti se, imati pov
rede na koi od nekog izvora toplote.
opeka im. . r., g. jd. opeke, dat. jd. opei
- cigla, graevinski materijal od peene
gline.

opeklina im. . r., g. jd. dpekline - ope

kotina, povreda na koi nastala usljed
dodira sa jakim izvorom toplote,
opekotina im. . r., g. jd. opektine - ope
klina.
opeljeiti gl. svr., prez. opeljeim, trp.
prid. opeljesen - pokrasti, otuiti, oteti
kome novac, operuati koga.
oupen prid. (engl.) - otvoren, spreman za
posao.
opepeliti gl. nesvr., prez. opepelim, trp.
prid. opepeljen - dobiti boju pepela,
upasti u pepeo; prenes. neznatno uspjeti
u kakvom poslu, ne ostvariti onoliko
koliko se eljelo.
opera im. . r. (tal.) - muziko-scensko
djelo u kojem se pjevanjem i orkestrom
oblikuje dramska radnja,
operacija im. . r. (lat.), g. jd. operacije uope: veoma sloen zahvat radi ukla
njanja kakvog uzroka (medicinska, voj
na, raunska operacija itd.),
operacijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na operaciju, operaconi.
operacionl prid. odr. v. (lat.) - operacij
ski.
operater im. m. r. (lat.), g. jd. operatera specijalista, strunjak koji izvodi opera
ciju; med. lijenik hirurg.
operativa im. . r. (lat.) - organ, odjel koji
izvrava poslove, praksa, praktini rad.
operativac im. m. r., g. jd. operativca, g.
mn. operativaca - onaj koji je u ope
rativi, koji izvrava poslove na terenu;
izvrni organ, specijalac koji postupa po
nareenju.
operativan prid. (lat.), odr. v. operativni koji se izvodi pomou operacije (npr.
operativni zahvat),
operativno pril. (lat.) - na operativan
nain.
opereta im. . r. (tal.), g. jd. operete krae opersko djelo, mala opera, od 19.
v.
muziko-scensko djelo s govorenim
dijalozima i lirskim elementima,
operirati/operisati gl. svr. (lat.), prez.
operiram/operiem, trp. prid. operiran/
operisan - vriti operaciju, nain lije
enja hirurkim putem,
opernatiti gl. svr., prez. op em ati - posta
ti pernat, dobiti perje (ptice, perad).

opijum

operni prid. odr. v. (lat.) - operski, koji

pripada ili se odnosi na operu, koji je
dio opere,
operski prid. odr. v. (lat.) - operni,
operuati gl. svr., prez. operiiam, gl.
prid. rad. operuao, gl. prid. trpn. dperuan - skinuti perje sa peradi, oerapati;
prenes. opeljeiti koga, oteti nekome
pare, izvui od nekog novac na prevaru .
opervaziti gl. svr. (tur.), prez. opervazim
- uokviriti, postaviti pervaz (ogradu,
kolje).
opet pril. - ponovo, jo jednom isto.
opetovano pril. - ponovljeno vie puta;
ponovo, opet.
opetovati gl. svr., prez. opetujem, gl.
prid. rad. dpetovao - ponoviti ta vie
puta, opet uiniti, ponavljati,
ophod im. m. r. - ophodnja, obilaenje,
zaokruivanje krune putanje,
ophoditi se gl. nesvr., prez. dphodim se,
gl. prid. rad. ophddio, trp. prid. dphoen
- ponaati se prema nekome, odnositi se
prema nekome.
ophodni prid. odr. v. - kruni, koji ide s
jednog mjesta na drugo,
ophodnica im. . r. - ena koja ophodi,
ophodnlk im. m. r., v. jd. dphodnie, n.
mn. dphodnici - onaj koji ophodi,
ophodnja gl. im. . r., g. jd. ophodnja obilaenje oko ega, izvianje, ophod,
ophoenje gl. im. s. r. - odnos prema
nekome, nain ponaanja,
ophrvati gl. svr., prez. ophivdm, trp.
prid. ophrvan - obuzeti, osvojiti, svlada
ti (san).
opien prid., odr. v. dpieni - udaren,
mlatnut; koji nije ba pri sebi.
opijat im. m. r. (lat.), g. jd. opijta opijum, sredstvo koje dovodi do opije
nosti, u stanje psihike ovisnosti; ope
nito: droga (heroin, marihuana).
opijati se gl. nesvr., prez. dpijam se, gl.
prid. rad. dpij ao se - prekomjerno piti
alkoholna pia i dovoditi se u stanje
opijenosti i nemogunosti rasuivanja,
opijelo im. s. r. (prasi.), g. jd. opijela pravoslavni obred posveen mrtvima,
opjevati pokojnika,
opijum im. m. r. (lat.), g. jd. opijuma bot. opojno sredstvo koje se dobija pre
radom smole stabljike maka, opijat, dro-

opijumski

opijumski prid. odr. v. - koji se odnosi na

opijum.
opiljak im. m. r.,, g. jd. dpiljka, n. mn.
dpiljci, g. mn. dpiljaka - sitni otpaci
nastali struganjem metala ili drveta,
opioidi im. m. r. mn. (lat.), g. mn. opioida
- farmakoloki supstituti opijuma razli
itog hemijskog sastava,
opiomanija im. . r. (lat.) - pretjerana
upotreba i uivanje opij ata.
opip im. m. r., g. jd. dpipa - ulo dodira,
blag doticaj, doticanje,
opipati gl. svr., prez. dpipam, trp. prid.
opipan - dodirnuti i osjetiti ta ulom
dodira.
opipavanje gl. im. s. r. od opipavati,
opipavati gl. nesvr., prez. opipavam pipajui i dodirujui zakljuivati, saznavati to.
opipljiv prid., odr. v. opipljivi - koji se
moe opipipati; prenes. konkretan, argumentovan.
opipljivo pril. - na opipljiv nain, kon
kretno, stvarno, izvjesno,
opirati se gl. nesvr., prez. dpirem se, gl.
prid. rad. dpirao se - pruati otpor, bra
niti se od neeg, suprotstaviti se nee
mu; naslanjati se na ta vrsto,
opis/opis im. m. r., g. jd. dpisa/opisa nain na koji su prikazana svojstva,
izgled, sastav itd. onoga to se opisuje
(rije, tekst),
opisati gl. svr., prez. dpiem, gl. prid.
rad. opisao, trp. prid. dpisan - dati opis
koga ili ega; nacrtati krug.
opisiv prid., odr. v. opisivi - koji se da
opisati.
opisiva im. m. r., g. jd. opiiva a - onaj
koji opisuje, deskriptor.
opisivaica im. m. r. - enska osoba koja
opisuje.
opisivakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
opisivae i opisivanje,
opisivaki pril. - kao opisiva, na nain
opisivanja,
opisivanje gl. im. s. r. od opisivati,
opisivati gl. nesvr., prez. opisujem, gl.
prid. rad. opisivao, trp. prid. opisivan opisivanjem predoiti izgled, naznaiti
osobine, odlike kakvog predmeta ili
pojave.
opismeniti gl. svr., prez. dpismenim,
aorist dpismenih, trp. prid. dpismenjen -

545

544
nauiti nekog da pie, da postane pis
men.
opismenjavanje gl. im. s. r. od opismenjavati - opismenjivanje.
opismenjavati gl. nesvr., prez. opismenjavam - stalno uiti nepismene da zna
ju pisati i itati,
opismenjivanje gl. im. s. r. od opismenjivati - opismenjavanje,
opismenjivati gl. nesvr., prez. opismenjujem - opismenjavati.
opit im. m. r., g. jd. opita - ogled, pokus,
eksperiment.
opiti (se) gl. svr., prez. dpijem (se), gl.
prid. rad. dpio (se), trp. prid. opijen,
aorist dpih (se) - napiti se, postati pijan,
imati pomuen razum od pia; napiti
koga; prenes. zanijeti se ime, odueviti
se.
opfzditi gl. svr., prez. dpizdim - razg.
vulg. udariti koga.
opjevati gl. svr., prez. dpjevam, gl. prid.
rad. dpjevao, trp. prid. dpjevan - spjevati
pjesmu o nekom dogaaju, osobi, poja
vi.
opjevavanje gl. im. s. r. od opjevavati,
opjevavati gl. nesvr., prez. opjevavam opjevavanjem kakvih dogaaja, osoba
itd. stvarati pjesme,
opklada im. . r., g. jd. opklade - oklada,
opkoliti gl. svr., prez. dpkolim, gl. prid.
rad. opkdlio, trp. prid. dpkoljen, aorist
opkdlih - okruiti koga u svrhu napada,
uiniti a neprijatelj bude opkoljen, u
okruenju,
opkoljavanje gl. im. s. r. od opkoljavati,
opkoljavati gl. nesvr., prez. opkljavam,
gl. prid. rad. opkoljavao - opkoljavanjem initi da se ko nae u okruenju,
blokirati kome sve izlaze.
opkop im. m. r. - vei kanal ili rov isko
pan oko ega.
opkopati gl. svr., prez. opkdpam, gl.
prid. rad. opkdpao, trp. prid. opkopan kopanjem zemlje nainiti kanal oko
ega.
opkopavanje gl. im. s. r. od opkopavati.
opkopavati gl. nesvr., prez. opkdpavam opkopavanjem izgraivati opkop, kanal,
jarak oko ega.
opkoraenje im. s. r. - gl. im. od
opkoraiti; knji, prenoenje jedne ili

vie rijei iz jednog stiha u naredni radi

postizanja stilematinosti.
opkoraiti gl. svr., prez. opkoraim, trp.
prid. opkdraen - uiniti da se ta nae
izmeu obje noge, ob. kad treba neto
podii.
opkoraivanje gl. im. s. r. od opkorai
vati.
opkoraivati gl. nesvr., prez. opkorau
jem - initi da neto bude opkoraeno.
opkroiti gl. svr., prez. dpkroim, trp.
prid. dpkroen - opkoraiti,
oplakati gl. svr., prez. dplaem - pljuskanje vode neto oprati, plaknuti,
oplakati gl. svr., prez. dplaem, gl. prid.
rad. dplakao, trp. prid. oplakan - ispla
kati se za nekim, plaem izraziti veliku
bol.
oplakivati gl. nesvr., prez. oplakujem, gl.
prid. rad. oplakivao, trp. prid. oplakivan
- stalno plakati za nekim.
oplata im. . r., g. jd. oplate - zatitna ili
ukrasna obloga za zidove; konstrukcija
od drveta ili eljeza u koju se lijeva
beton i koja mu daje konani oblik,
oplemeniti gl. svr., prez. oplemenim, gl.
prid. rad. oplemenio, trp. prid. ople
menjen - uiniti neto ili nekog plemeni
tim, boljim, kvalitetnijim,
oplemenjivati gl. nesvr., prez. opleme
njujem, gl. prid. rad. oplemenjivao, trp.
prid. oplemenjivan - initi da neko ili
neto postane plemenitije, bolje, kvali
tetnije.
oplijeviti gl. svr., prez. dplijevim, gl.
prid. rad. oplijevio, gl. prid. trpn. oplijevljen, aorist oplijeviti - poupati korov
oko posaenih biljaka,
oploditelj im. m. r. - oploiva, onaj koji
to oplouje,
oploditelj ica im. . r. - ona koja oploava,
oploditeljka, oploivaica.
oploditelj ka im. . r., dat. jd. oploditeljki
- oploditelj ica, oploivaica.
oploditi gl. svr., prez. dplodim, gl. prid.
rad. oplddio, trp. prid. oploen - uiniti
a se nastane plod; prenes. obogatiti
neto duhovnim vrijednostima,
oplodnja im. . r., g. mn. oplddnji spajanje spolnih elija, stvaranje uslova
za nastanak ploda,
oploavanje gl. im. s. r. od oploavati.

opominjati

oploivati gl. nesvr., prez. oplbavam oploivati, vriti oplodnju,

oploiva im. m. r., g. jd. oploiva oploditelj, onaj koji to oploava,
oploivaica im. . r. - oploditeljica,
oploditeljka.
oploivakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na oplodnju i oploivae.
oploivanje gl. im. s. r. od oploivati oplodnja.
oploivati gl. nesvr., prez. oploujem vriti oplodnju, oploavati.
oploviti gl. svr., prez. dplovim, gl. prid.
rad. opldvio, aorist dplovljen - obii ta
kakvim plovilom,
opljakati gl. svr., prez. opljakam, trp.
prid. opljakan - izvriti pljaku, nasilno
kome oteti novac, dragulje i druge vrije
dne stvari.
opna im. . r., g. jd. opne - membrana,
tanka napeta koica koja titra i prenosi
titraje, dio kakvog organa, mu. instru
menta i sl.
opnast prid., odr. v. opnasti - koji je
slian opni.
opnica im. m. r., em. - mala opna.
opojan prid., odr. v. opojni - koji opija,
koji izaziva opoj nost.
opajanje gl. im. s. r. od opajati,
opajati gl. nesvr., prez. opajam - omam
ljivati, initi da neko bude opojen;
zanositi (se) im lijepim i ugodnim,
opojiti gl. svr., prez. dpojim, trp. prid.
dpojen - omamiti, uiniti da ko bude
omamljen; biti zanesen im lijepim ili
ugodnim.
opojnost im. . r., instr. jd. opjnou/
opojnosti - osobina onoga toje opojno,
opomena im. . r., g. jd. opomene - pri
govor, najblai oblik kazne u neizvra
vanju obaveza; skretanje panje na opa
snost, ukazivanje na loe posljedice
zbog kakvog neprimjerenog postupka
itd.
opomenuti gl. svr., prez. opdmenem, trp.
prid. opdmenut, aorist opomenuti - upu
titi opomenu, skrenuti panju nekome
na neizvrene obaveze ili uinjene gre
ke.
opominjanje gl. im. s. r. od opominjati.
opominjati gl. nesvr., prez. opdminjem,
gl. prid. rad. opominjao, trp. prid. opominjan, gl. prid. sad. opdminjui - upu-

oponaanje
ivati opomene zbog neizvrenih obveza
i uinjenih greaka,
oponaanje gl. im. s. r. od oponaati,
oponaati gl. nesvr., prez. oponaanu gl.
prid. rad. oponaao, trp. prid. oponaan
- imitirati neije ponaanje, pokrete, go
vor, oblaenje kako bi mu se postalo
slinim.
oponent/oponent im. m. r. (njem.), g. mn.
opbnenata/oponenata - protivnik, onaj
koji oponira, onaj koji ima suprotno
miljenje.
oponentica/oponentica im. m. r. (njem.) oponentkinja, protivnica, ona koja se
suprotstavlja,
oponentkinja im. . r. - oponentica.
oponentskl prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na oponente.
oponentski pril. (njem.) - kao oponent, na
nain oponenta.
oponiranje gl. im. s. r. od oponirati,
oponirati gl. nesvr. (njem.), prez. opo
niram, gl. prid. rad. oponirao, ti*p. prid.
opbnlran - suprotstaviti miljenje, izno
siti suprotne stavove o neemu; kontri
rati, zamjerati, prigovarati, osporavati.
opor prid. odr. v. opori - malo gorak,
malo kiseo, sa ukusom koji stee usta:
prenes. neugodan, grub, otar,
oporavak im. m. r., g. jd. oporavka, nom.
mn. oporavci, g. mn. opbravaka - re
konvalescencija, odmor poslije preleane bolesti ili tekog perioda,
oporba im. . r., g. mn. oporbi - pol.
opozicija; onaj koji ima drugaije, sup
rotno miljenje; protivljenje, opiranje,
oporbeni prid. odr. v. - koji se odnosi na
oporbu.
oporbenjaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na oporbenjake,
oporbenjaki pril. - kao oporbenjak, na
nain oporbenjaka,
oporbenjak im. m. r., g. jd. oporbenjaka,
v. jd. bporbenjae. n. mn. oporbenjaci lan oporbe, opozicionar; onaj koji izno
si opreno miljenje, koji je stalno izvan
pozicije.
oporbenjakinja im. . r. - ena oporbe
njak.
oporavak im. m. r., g. jd. oporavka. n.
mn. oporavci - vraanje snage ili zdrav
lja nakon bolesti ili m alaksalost; po

547

546
novno sticanje imetka nakon gubitka,
propadanja, siromaenja,
opravillte im. s. r. - mjesto, stacionar,
ljeilite gdje se oporavlja,
oporaviti se gl. svr., prez. oporavim se,
gl. prid. rad. oporavio se, trp. prid. opravljeru gl. pril. sad. oporavljajui - vra
titi zdravlje ili snagu nakon bolesti ili
slabosti; stei materijalna dobra poslije
gubitka, propadanja, siromaenja,
oporavljanje gl. im. s. r. od oporavljati oporavak.
oporavljati se gl. nesvr., prez. oporav
ljam se - vraati zdravlje i snagu za vri
jeme oporavka,
opravljenlk im. m. r., g. jd. oporavljemka
- osoba koja se oporavila; rekonvales
cent.
oporavljiv prid. odr. v. oporavljivl - koji
se moe oporaviti,
oporei gl. svr., prez. opbreem/opbreknem, trp. prid. oporeen - rei pa ne
htjeti isto ponoviti, porei,
oporeziv prid., odr. v. oporezivi - koji
mora plaati porez, kojeg po zakonu tre
ba oporezovati,
oporezivanje gl. im. s. r. od oporezivati,
oporezivati gl. nesvr., prez. oporezujem,
gl. prid. rad. oporezivao, trp. prid. opo
rezivan - obraunavati iznos poreza,
odreivati visinu poreza,
oporezovati gl. svr., prez. oporezujem odrediti visinu poreza, obraunati iznos
poreza.
oporicanje gl. im. s. r. od oporicati,
oporicati gl. nesvr., prez. opbriem - po
ricati, ne priznavati svoj prvobiti iskaz,
oporo pril. - malo gorko, malo kiselo; ne
ugodno, otro, grubo (u ponaanju, izra
zu).
oporost im. . r., instr. jd. oporou/
oporosti - osobina onog to je oporo,
oportun prid. (lat.), odr. v. oportuni - koji
je prilagodljiv, spreman na kompromise.
oportunist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. opor
tuniste - onaj koji se prilogaava svakoj
situaciji bez obzira na moralne dileme,
oportunistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na oportuniste i oportunizam,
oportunistiki pril. - na nain oportuni
ste, kao oportunisti,
oportunistkinja im. . r. (lat.) - ena opo
rtunist.

oportunizam im. m. r. (lat.), g. jd.

oportunizma - neprincipijelno prilago
avanje prilikama u javnom i politi
kom ivotu; nain ponaanja oportunista
i izabiranje jae strane radi pribavljanja
boljeg poloaja i materijalnih dobara,
oporuka im. . r., dat. i lok. jd. oporuci testament, dokument kojim se odreuje
raspodjela imovine nasljednicima posli
je sastavljaeve smrti,
opovrgavati gl. nesvr., prez. opovrga
vam, trp. prid. opovrgavan, gl. pril. sad.
opovrgavajui - pobijati, osporavati, po
ricati.
opovrgnuti gl. svr., prez. opovrgnem, gl.
prid. rad. opovrgnuo, trp. prid. opo
vrgnut - pobiti, osporiti, porei.
opozicija im. . r. (lat.) - suprotna strana
od one koja je glavna, suprotno milje
nje, oporba
opozicijski/opozicioni prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na opziciju, oporbeni,
opozicionar im. m. r (lat.), g. jd. opozicionra - lan opzicije, onaj koji ima
suprotne prijedloge, stavove,
opozicionarka im. . r., dat. jd. opozicibnarki - ena opozocionar.
opoziv im. m. r. - dokument ili usmeni
iskaz kojima se ranije odluke, akti, nare
dbe i sl. ponitavaju i proglaavaju ne
vaeim; smjenjivanje koga sa slube
nog poloaja,
opozivanje gl. im. s. r. od opozivati.
opozivati gl. nesvr., prez. opozivam, gl.
prid. rad. opozivao, trp. prid. opozvan,
gl. prid. sad. opozivajui - ponitavati,
proglaavati nevaeim ranije donesene
odluke, akte, izdate naredbe itd.
opozvati gl. svr., prez. opbzovem, gl.
prid. rad. opozvao, trp. prid. opozvan.
aorist opoz.vah - ponititi, proglasiti ne
vaeim.
opraiti gl. svr., prez. bpralnu trp. prid..
opraen - prekriti prainom, zapraiti;
bot. oploditi biljku prenoenjem peluda.
opraivanje gl. im. s. r. od opraivati.
opralvati gl. nesvr., prez. opraujem,
trp. prid. opralvan, gl. pril. sad. op ritujui - prekrivati prainom, zapraivati;
bot. oploivati biljku opraivanjem,
opratanje gl. im. s. r. od opratati.

opremljenost

opratati gl. nesvr., prez. opratanu trp.

prid. opratan - prelaziti preko neije
krivice, pogreke, dati oprost,
oprati (se) gl. svr., prez. operem (se), gl.
prid. rad. oprao (se), gl. prid. trpn.
opran - oistiti, ukloniti prljavtinu vo
dom ili nekim sredstvom,
oprava im. . r. - ee: odjea, haljine,
opravdan prid., odr. v. opravdani - koji je
uraen s razlogom, s opravdanjem,
opravdano pril. - na opravdan nain, s
odreenim razlogom,
opravdanost im. . r., instr. jd. bpravdanou/bpravdanosti - osobina onog
to je opravdano,
opravdanje im. s. r. - ono to se navodi
kao razlog za neki propust, greku, loe
ponaanje, izostanak, nedolazak,
opravdati gl. svr., prez. opravdam, gl.
prid. rad. opravdao, trp. prid. opravdan,
aorist opravdah - iznijeti razlog zbog
ega se neto desilo na neodgovarajui
nain, predoiti opravdanje,
opravdavati gl. nesvr., prez. opravda
vam, gl. pril. rad. opravdavao, trp. prid.
opravdavan - up. opravdati,
oprean prid., odr. v. opreni - koji je u
opreci, suprotan, potpuno razliit,
opreno pril. - na oprean nain, potpuno
razliito.
opredijeliti se gl. svr., prez. opredijelim
(se), gl. prid. rad. opredijelio (se), trp.
prid. opredijeljen, aorist opredijelili odluiti se za neto, izabrati izmeu vie
mogunosti, prikloniti se emu.
opreka im. . r., g. jd. opreke, dat. i lok.
jd. opreci - ono to je suprotno, potpuno
razliito, opozicija emu.
oprema im. . r., g. jd. opreme - alat,
inventar i slino to je potrebno za
obavljanje nekog posla ili ureenje ne
ega.
opremanje gl. im. s. r. od opremati,
opremati gl. nesvr., prez. opremam, gl.
prid. rad. opremao, trp. prid. opreman obezbijediti opremu, vriti opskrbu
opremom.
opremiti gl. svr., prez. opremim, gl. prid.
rad. opremio, trp, prid. opremljen - up.
opremati.
opremljenost im. . r., instr. jd. oprem
ljenou/opremljenosti - stanje onoga
to treba biti opremljeno.

opresija
opresija im. m. r. (lat.) - fiz. pritisak na
neko tijelo ili povrinu; vojna ili poli
tika prisila; snano prisutna nesloboda;
tlaenje, tiranija, represija,
opresti gl. svr., prez. opredem, trp. prid.
opreden - ispresti, zavriti predenje.
oprez im. m. r., g. jd. opreza - nastojanje
da se uz veliku budnost i posebnu pa
nju izbjegne opasnost,
oprezan prid., odr. v. oprezni - koji je na
oprezu, pun panje i budnosti; koji je
uzdran u donoenju odluka,
oprezno pril. - na oprezan nain, paljivo,
budno.
opreznost im. . r., instr. jd. opreznou/opreznosti - osobina onoga koji je
oprezan.
oprijeti se gl. svr., prez. oprem (se) nasloniti se nogama, rukama itd. na
neto vrsto,
oprljiti (se) gl. svr., prez. oprljlm (se),
gl. prid. rad. oprljio (se), trp. prid.
oprljen - ovla se opei, opriti se, u
dodiru s vatrom dobiti opekotinu,
opfljenost im. . r., instr. jd. dprljenou/
oprljenosti - stanje onoga to je oprlje
no.
oprobati (se) gl. svr., prez. oprobam, gl.
prid. rad. oprobao, trp. prid. oproban,
aorist oprobah - iskuati se u neemu,
pokuati uraditi neto prvi put, provjeriti
(se).

oprost im. m. r., g. jd. dprosta - oprotaj,

oprotenje,
oprostiti gl. svr., prez. dprosthn, gl. prid.
rad. oprdstio, trp. prid. dproten, aorist
oprostih - uzeti u obzir neije oprav
danje za uinjenu pogreku, propust; da
ti nekome oprost,
oprotaj im. m. r., g. jd. oprotaja, instr.
jd. oprotajem - oprost, oprotenje,
oprotajni prid. odr. v. - koji se odnosi na
oprotaj.
oprotenje im. s., g. jd. oprotenja oprost, oprotaj,
opruga im. . r., dat. i lok. jd. opruzi metalni dio koji se nakon prestanka
pritiska vraa u prvobitni poloaj, feder,
opruanje gl. im. s. r. od opruati.
opruati (se) gl. nesvr., prez. dpruam
(se) - up. opruiti (se),
opruiti (se) gl. svr., prez. oprulm (se),
trp. prid. opruen - uiniti da se vidi

549

548
prava duina neega; lei; ispruiti se
koliko je dug; pasti cijelim tijelom,
opriti (se) gl. svr., prez. dprlm (se),
trp. prid. dpren, aorist oprih (se) dobiti opekotinu u dodiru s vatrom,
opsada - im. . r. g. jd. opsade - namjerno
opkoljavanje koga sa svih strana, uspo
stavljanje obrua oko opkoljenih tako da
niko ne moe izai,
opsadni - prid. odred. v. - ono to je u
vezi sa opsadom,
opscen prid. (lat), odr. v. opsceni - sra
motan, nepristojan, prost, vulgaran.
opseg im. m. r., g. jd. dpsega, n. mn.
dpsezi - obim, obujam,
opservacija im. . r. (lat.), g. jd. opserva
cije - opaanje, promatranje; opaska,
primjedba s obrazloenjem,
opservatorij im. m. r. (lat.), g. jd. opser
vatorija - centar za astronomska, meteo
roloka, seizmoloka i sl. nauna istrai
vanja
opservirati gl. svr. (lat.), prez. opservlram, gl. prid. rad. opservlrao, trp.
prid. opservlran - posmatrati, pratiti
promjene na neemu,
opsesija/opsesija im. . r. (lat.), g. jd.
opsesije/opsesije - stanje opsjednutosti
neim, neprekidno imati u glavi neku
misao, ideju, elju; neto to se do
ivljava kao stalna smetnja,
opsean prid., odr. v. opseni - koji ima
veliki opseg, obiman, opiran, irok,
opseno pril. - na opsean nain, obimno,
veliko, opirno, detaljno,
opsenost im. . r., instr. jd. opsenostif
opsenosu osobina onog to je opse
no
opsihnti gl ~vr. (tur.), prez. opsihrlm opiniti, omaijati, oparati, baciti sihre
na koga.
opsjedati gl. nesvr., prez. opsjedam, gl.
prid. rad. opsjedao, trp. prid. opsjedan vriti opsadu; prenes. dosaivati kome,
oduzimati mu slobodno vrijeme,
opsjednut prid., odr. v. opsjednuti - koji
je optereen mislima; relig. koji je pod
uticajem zlih sila, ureknut.
opsjedntost im. . r., instr. jd. opsjednutou/opsjednutosti - osobina onoga to
je opsjednuto.

opsjena im. . r., g. jd. opsjene - obmana,

varanje raznim trikovima, skrivanje isti
ne.
opsjenar im. m. r., g. jd. opsjenara - onaj
koji vri opsjenu, koji obmanjuje i vara
pomou raznih trikova,
opsjenarka im. . r., dat. jd. opsjenarki ena opsjenar,
opskrba im. . r., g. jd. opskrbe - nabav
ka, snabdijevanje, stvaranje potrebne
koliine neega,
opskrbiti gl. svr., prez. opskrbim, gl.
prid. rad. opskrbio, trp. prid. opskrbljen
- nabavljati, snabdijevati, stvarati potre
bne koliine neega,
opskrbljiva im. m. r., g. jd. opskrblji
vaa - onaj koji opskrbljuje, nabavlja,
snabdjeva, dobavlja,
opskrbni prid. odr. v. - koji se odnosi na
opskrbu, nabavni, snabdjevaki, dobavljaki.
opskuran prid. (lat.), odr. v. opskurni mraan, taman, nerazumljiv; slabo po
znat.
opskurant im. m. r. (lat.), g. jd. opskuranta - onaj koji je protiv svjetla (pro
svjete, znanja, slobodne misli),
opsluivati gl. nesvr., prez. opsluujem,
gl. prid. rad. opsluivao, trp., prid. opslu
ivan - pruati uslugu (popravke), po
sluivati sve redom; raditi na veem
broju kakvih ureaja,
opsovati gl. svr., prez. opsujem, gl. prid.
rad. opsdvao, trp. prid. dpsovan izgovoriti, uputiti psovku, izrei ono to
se iz pristojnosti ne govori,
opstanak im. m. r., g. jd. opstanka, n. mn.
opstanci - nastojanje da se sauva i
nastavi ivot na nekom mjestu uprkos
svim nevoljama i nedaama,
opstati gl. svr., prez.o p stanem - nastojati
da se sauva i nastavi ivot na nekom
mjestu unato svim nevoljama i neda
ama, uspjeti preivjeti uprkos nekim
pritiscima.
optojanje/opstojanje gl. im. s. r. od
opstojati.
opstojati/opstojati gl. nesvr., prez. opsto
jim/opstojim - odravati svoje postoja
nje, boriti se za ivot, egzistirati, bivstvovati.

opteretiti (se)

opstetricija im. . r. (lat.) - med. disci

plina koja prouava normalne i patolo
ke trudnoe i poroaje,
opstinantan prid. (lat.), odr. v. opstinantnl - koji je uporan u sprovoenju svojih
ideja, svojeglav, tvrdoglav; koji ne pri
hvata da ga kontroliu, da se potini
vlasti.
opstipacija im. . r. (lat.) - nepotpuno
pranjenje crijeva, zatvor, zaepljenost
opstruiranje gl. im. s. r. (lat.) od opstruirati.
opstruirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
opstrulram - omesti, ometati neiji rad,
namjerno blokirati ta.
opstrukcija im. . r. (lat.), g. jd. opstruk
cije - podmetanje i podvale koje uspora
vaju ili onemoguavaju zapoinjanje ili
nastavak nekog posla,
opiran prid., odr. v. opirni - detaljan, sa
svim pojedinostima, bez skraivanja;
koji izlae nadugo i nairoko,
opirno pril. - detaljno, na opiran nain,
opiti gl. svr., prez. opijem, gl. prid. rad.
opio, trp. prid. opiven - iglom i kon
cem iti oko ruba tkanine; obrubiti izre
zane komade podnih prostirki da se ne
osipaju.
optant im. m. r. (lat.), g. jd. optanta - onaj
koji ima mogunost izbora zemlje u
kojoj eli ivjeti,
optativ im. m. r. (lat.) - gram. glagolski
nain u nekim jezicima za izricanje
elje, eljni nain,
optatlvan prid. (lat.), odr. v. optatlvnl koji se odnosi na optativ,
optereen prid., odr. v. optereeni - koji
nosi veliki teret; koji je pod teretom
briga.
optereenost im. . r., instr. jd. optereenou/optereenosti - stanje onoga koji
je optereen ili onoga toje optereeno,
optereivanje gl. im. s. r. od optereivati,
optereivati (se) gl. nesvr., prez. optere
ujem (se), trp. prid. optereivan, gl.
pril. sad. optereujui (se) - stavljati
teret na lea preteak za noenje, forsi
rati ureaj koji po standardu to ne moe
podnijeti; nametati sebi ili kome suvie
posla ili nepotrebnih briga,
opteretiti (se) gl. svr., prez. opteretim
(se), gl. prid. rad. opteretio (se), trp.

opticaj
prid. optereen, aorist opteretili (se) up. optereivati (se),
opticaj im. m. r., g. jd. opticaja - promet,
koritenje ega (novac, ideju, knjiga
itd.).
optiar im. m. r. (gr.), g. jd. optiara specijalist koji izrauje, popravlja i pro
daje optike ureaje,
optiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na optiku.
optika im. . r. (gr.), g. jd. optike, dat. i
lok. jd. dptici - grana fizike koja pro
uava djelovanje elektromagnetskog po
lja visokog inteziteta; optiki ureaji,
instrumenti i pomagala,
optimalan prid. (lat.), odr. v. optimalni koji potpuno odgovara, najprihvatljiviji,
odgovarajui, sveobuhvatni,
optimalno pril. (lat.) - najbolje, sveobuh
vatno, najprihvatljivije,
optimiranje gl. im. s. r. (lat.) od optimirati.
optimirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
optimiram - odrediti/odreivati kriterije,
naine i postupke pomou kojih se
ostvaruju najbolji rezultati u ekonomiji,
proizvodnji itd.
optimist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. optimiste
- osoba koja se uvijek nada pozitivnom
ishodu, dobru i srei,
optimistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na optimiste,
optimistkinja im. . r. (lat.) - ena opti
mist.
optimizam im. m. r. (lat.), g. jd. opti
mizma - pogled na ivot koji podra
zumijeva vjeru u pozitivan ishod, bolji
ivot, bolju budunost, radost, sreu,
dobro - sve suprotno od pesimizma,
optoiti gl. svr., prez. bptoim, gl. prid.
rad. optdio, trp. prid. optoen - obru
biti; presvui ili preliti neto nekim
dragocjenim materijalom, ukrasiti zla
tom, srebrom itd.
optrati gl. svr., prez. optrim - up.
optravati.
optravanje gl. im. s. r. od optravati.
optravati gl. nesvr., prez. optrcavcim.
tri. prid. rad. optrdvao, trp. prid.
dptrdn, gl- pril- sad. optravdijui trati oko neega; stizati na vie mjesta
u kratkom vremenu; prenes. moljakati.

551

550
biti uporan s molbama, dosaivati;
udvarati se.
optuba im. . r., g. jd. optube, g. mn.
optubi/optuaba - in kojim tuilac za
kazneno djelo protiv odreene osobe
predlae suenje i izricanje presude;
okrivljavanje, tvrdnja d aje neko kriv.
optuenica im. . r. - ena koja je
optuena.
optueniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na optuenike,
optueniki pril. - na nain optuenika,
kao optuenik,
optuenik im. m. r., g. jd. optuenika, v.
jd. optuzenie, n. mn. optuenici - onaj
ko je optuen, protiv koga je pokrenut
krivini postupak,
optuitelj im. m. r. - osoba koja iznosi
optubu, koja optuuje, tuitelj, tuilac,
optuiti gl. svr. prez. optuim, gl. prid.
rad. optuio, trp. prid. optuen, aorist
optuili - podnijeti krivinu prijavu pro
tiv nekog; okriviti nekog za neto,
optuivati gl. nesvr., prez. optuujem, gl.
prid. rad. optuivao, trp. prid. optuivan,
gl. pril. sad. optuujui - up. optuiti,
optunica im. . r., g. jd. optunice dokument u kojem se iznosi optuba,
opugnacija im. . r. (lat.), rijetko - napad,
juri, navala; prenes. verbalni napad;
protivrjeenje, agresivno kontriranje.
opuhivati gl. nesvr., prez. opuhujem puhnuti vie puta.
opuhnuti gl. svr., prez. bpuhnem, gl.
prid. rad. opuhnno, trp. prid. bpuhnut puhnuti jednim dahom i ukloniti pra
inu.
opunomoenica im. . r. - ena opu
nomoenik,
opunomoenik ini. m. r., g. jd. opuno
moenika, n. mn. opunomoenici - zas
tupnik. osoba koja ima punomo da
nekoga zastupa, da djeluje u neije ime.
opunomoitelj im. m. r., g. jd. opunombitelja - onaj koji daje punomo, koji
ovlauje da ga neko zastupa, da djeluje
u njegovo ime.
opunomoivati gl. nesvr., prez. opuno
moujem - davati punomo vie puta.
opunomoiti gl. svr., prez. opunomoim,
sl. prid. rad. opunomoio, trp. prid.
opunomoen - dati nekom punomo

opus im. m. r. (lat.) - sva djela nekog

umjetnika ili naunika posmatrana kao
cjelina; u mu. naziv kojim se obilje
avaju kompozicije redom kako su
nastajale.
opustiti se gl. svr., prez. opustim se, gl.
prid. rad. opustio se, trp. prid. oputen,
aorist opustih se - uiniti da popusti
napetost, nervoza, postati leeran,
opustiti gl. svr., prez. opustim, gl. prid.
rad. opustio - opustjeti, doslovno uiniti
pustim, uzeti sve, ostaviti nekog bez
ieg.
opustjelost im. . r., instr. jd. opustjelou/opustjelosti - osobina onoga to je
uinjeno pustim, to je opustjelo,
opustjeti gl. svr., prez. opusti - postati
pusto.
opustoiti gl. svr., prez. opustoim, gl.
prid. rad. opustoio, trp. prid. opustoen
- uiniti da neto postane pusto, da nema
nita, da bude prazan prostor.
opuak im. m. r., g. jd. opuka, n. mn.
opuci, g. mn. opuaka - ostatak od ci
garete, pikavac, ik.
oputen prid., odr. v. oputeni - koji nije
napet, koji se opustio,
oputenost im. . r., instr. jd. oputenou/oputeno ti - stanje onoga koji je
oputen, koji nije u gru, leernost,
oputa im. . r., g. jd. opute - tanko
izrezani koni kaiii koji slue za
vezivanje ili za oplitanje opanaka,
ora im. m. r., g. jd. orda - onaj ko ore,
ovjek koji plugom obrauje zemlju,
orai prid. odr. v. - koji slui za oranje.
orada im. . r, (mlet.), g. jd. orade - vrsta
morske ribe.
orah im. m. r., g. jd. oraha, g. mn. oraha
- biljka visokog stabla i iroke kronje
sa plodom u kojem se ispod vrste
ljuske jestiva jezgra.
orahnjaa im. . r., g. jd. orahnjae - pita
ili kola sa nadjevom od oraha,
orahov prid. - koji pripada orahu, koji je
od oraha.
orahovaa im. . r., g. jd. brahovae rakija sa ukusom oraha,
orahovina im. . r., g. jd. orahovine orahovo drvo koje slui za obradu,
oralan prid. (lat.), odr. v. oralni - koji se
odnosi na usta, koji se uzima ustima
(npr. lijek).

ordinaran

oralno pril. (lat.) - kroz usta, na usta.

orandada im. . r. (njem.) - oranada,
bezalkoholno pie od soka narane,
orangutan im. m. r. (malaj.), g. jd.
orangutana - uskonosni ovjekoliki ma
jmun; prenes. pejor. onaj ko se ponaa
ili hoda kao orangutan,
oranica im. . r., g. jd. oranice - zemlja
koja se ore. koja je namijenjena oranju,
oranada im. . r. (njem.), g. jd. orandde
- orandada.
oranje gl. im. s. r. od glagola orati obraivanje zemlje plugom.
orao im. m. r., g. jd. orla - velika ptica
grabljivica, snanih kandi i jakog klju
na.
oraspoloiti gl. svr., prez. oraspoloim,
gl. prid. rad. oraspoloio, trp. prid.
oraspoloiti, aorist oraspoloili - uiniti
nekog veselim, postati veseo,
orai im. m. r., em. - mali orah.
orati gl. svr., prez. drem, gl. prid. rad.
brao, trp. prid. oran, gl. pril. sad. drui obraivati zemlju plugom,
orator im. m. r. (lat.) - vjet i dobar govo
rnik; iron. onaj koji isprazno govori,
oratorij im. m. r. (lat.), g. jd. oratorija veliko muziko djelo za hor, orkestar i
soliste; katolika molitva koju sveenik
moli za vrijeme bogosluja u odreenim
prigodama.
orbita im. . r. (lat.), g. jd. orbite - astro
nom. putanja kojom se kreu nebeska
tijela.
ordaga im. m. r. (tur.) - aga ordije, visoki
in u janiarskoj vojsci.
orden im. m. r. (lat.), g. jd. ordena, zb.
im. ordenje - posebno izraena znaka
koja se dodjeljuje za posebne zasluge,
najee za vojnike zasluge u ratu.
ordeni im. i t i . r. (lat.), g. jd. ordenia,
em. - mali orden,
ordija im. . r. (tur.), g. jd. brdije - horda;
vojna jedinica za vrijeme Osmanske
Carevine.
ordinacija im. . r.(lat.), g. jd. ordinacije
- posebna prostorija u zdravstvenoj usta
novi gdje lijenik pregleda pacijente.
ordinacljskl prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na ordinaciju,
ordinaran prid. (lat.), odr. v. ordinarni redovan, redovit, uobiajen; koji je obi
an do vulgarnosti, prost, nepristojan.

ordinarno
ordinarno pril. (lat.) - na ordinaran nain,
vulgarno, prosto,
ordinarij im. m. r. (lat.), g. jd. ordinarija
- katoliki crkveni poglavar s jurisdikcijskom vlau (biskup, vikar, opat i
dr.).
ordinirati gl. svr. (lat.), prez. ordiniram
- raditi u ordinaciji, pregledati pacijente,
ordonans im. m. r. (fr.), g. jd. orddnansa
- kurir, vojnik dodijeljen nadreenom
oficiru radi prenoenja vijesti i pote,
oreol im. m. r. i oreola im. . r. (lat.) aureola, svijetao krug oko glave svetaca;
antiki simbol boanstva Sunca i svjet
losti; meteor, bjeliasti prsten oko Sunca
ili Mjeseca; prenes. sjaj, slava, poto
vanje.
organ im. m. r. (lat.), g. jd. organa - dio
organizma (up. organi za disanje); dio
sistema vlasti,
organizacija im. . r. (lat.), g. jd. orga
nizacije - cjelina, sistem, udruenje,
ustanova
organizacijski prid. odr. v. (lat.) organizacioni, koji pripada organizaciji,
organizam im. m. r. (lat.), g. jd. orga
nizma, g. mn. organizama - sistem orga
na, tijelo nekog bia.
oraganizator im. m. r. (lat.), g. jd.
organizatora - onaj ko rukovodi pripre
mom i planiranjem nekog posla, koji
orga-nizuje.
organizatorskl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na organizatora,
organizatorski pril. - kao organizator, na
nain organizatora,
organiziranost/organizovanost im. . r.
(lat.), instr. jd. organiziranou/organi
ziranosti i organizovanou/organizo
vanosti - osobina onoga to je organizo
vano, uvedeno u sistem, povezano u
cjelinu.
organiziranje/organizovanje gl. im. s. r.
(lat.) od organizirati/organizovati,
organizirati/organizovati gl. svr. (lat ),
prez. organiziramJorgdnizujem, trp.
prid. organiziran/organizovan - okupiti
u organizaciji, staviti neto u sistem,
usrojiti, povezati u cjelinu,
organski prid. odr. v. (lat.) - koji se odno
si na organ; svojstven organizmu; koji
pripada biljnom i ivotinjskom svijetu;
koji je nastao prirordnim putem.

553

552
orgazam im. m. r. (lat.), g. jd. orgazma vrhunac seksualnog doivljaja,
orgija im. . r. (gr.), g. jd. drgije - obredi
u antiko doba posveeni nekim bogo
vima (npr. Dioniziju, bogu plodnosti,
vina i ljubavnog zanosa; uope: ra
zuzdana zabava, raskalaeno uivanje
vie ljudi uz jelo, pie i seks.
orgijanje gl. im. s. r. (gr.) od orgijati,
orgijati gl. nesvr., prez. orgijam - pro
voditi se orgijajui, uestvovati u orgija
ma; prenes. pejor. biti bezobziran, vla
dati provodei teror, nepravdu, tlaiti
one koji nemaju mo.
orgulja im. m. r. (njem.), g. jd. orgulja
- muziar koji svira orgulje,
orgiiljanje gl. im. s. r. (njem.) od orgu
ljati.
orguljati gl. nesvr. (njem.), prez. orgu
ljam, gl. prid. rad. orguljao, gl. pril. sad.
orguljajui - svirati orgulje,
orgulje im. . r. (njem.), plur. tantum muziki instrument koji proizvodi zvuk
pritiskom tipke na klavijaturi i struja
njem zgusnutog zraka iz mijeha u sviralu.
orhideja im. . r. (fr.), g. jd. orhideje biljka sa cvjetovima ivih boja.
original im. m. r. (lat.), g. jd. originla prvi primjerak neeg to je izraeno ili
napisano, ono to nije kopija, izvor,
originalan prid. (lat.), odr. v. originalni pravi, prvi, prvobitan, koji prethodi svi
ma koji su kao kopije doli iza njega,
koji nije kopija,
originalno pril. (lat.) - s originalnou, na
originalan nain, nekopiran.
originalnost im. . r. (lat.), instr. jd.
originalnoii/originlnosti - osobina
onog toje originalno,
orija im. m. r. (ma.), g. jd. orija - div,
kolos; bot. mladi luk.
orijaki prid. odr. v. (ma.) - koji se
odnosi na orijaa.
orijaki pril. - kao orija, na orijaki
nain.
orijent im. m. r. (lat.) - istok, istona
strana svijeta; Orijent - narodi i zemlje
Azije.
orijentacija im. . r. (lat.), g. jd. orijenta
cije - snalaenje u prostoru; poloaj pre
ma nekoj taki u prostoru; usmjeravanje
ili opredjeljivanje za to; politiki stav.

orijentalan prid. (lat.), odr. v. orijentalni

- koji se odnosi na orijent, koji je po
rijeklom sa Orijenta.
orijentalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd.
orijentaliste - onaj ko se bavi proua
vanjem kulture i jezika naroda Orijenta,
orijentalistika im. . r. (lat.), g. jd.
orijentalistike - nauka koja se bavi orije
ntalnom kulturom i jezicima,
orijentalizam im. m. r. (lat.), g. jd. ori
jentalizma, g. mn. orijentalizama - ori
jentalni element, nanos, osobina, poje
dinost i sl. prihvaeni u drugoj sredini;
orijentalna rije koja se ustalila u nekom
jeziku.
orijentir im. m. r. (lat.), g. jd. orijentira objekt koji nam pomae u orijentiranju,
sve to slui kao putokaz, pokazatelj,
smjernica na osnovu kojih odreujemo
svoj poloaj u prostoru ili odnos prema
neemu.
orijentiranje/orijentisanje gl. im. s. r.
(fr.) od orijentirati/orijentisati,
orijentirati/orijentisati se gl. svr. i ne
svr. (fr.), prez. orijentiramJorijentisem
se, trp. prid. orijentiran/orijentisan snai se ili snalaziti se u prostoru.
oriti se gl. nesvr. (prasi.), prez. dri se razlijegati se, odzvanjati, odjekivati.
orkan im. m. r. (hai.), g. jd. orkna - vje
tar velike razorne snage, dostie brzinu
veu i od 118 km/h, uragan,
orkanski prid. odr. v. (hai.) - koji se
odnosi na orkan,
orkestar im. m. r. (gr.), g. jd. drkestra veliki muziki instrumentalni sastav,
dirigent, muziari i instrumenti zajedno
u izvoenju muzike kompozicije,
orkestarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na orkestar, koji pripada orkes
tru.
orkestracija im. . r. (gr.), g. jd. orkestrcije - usklaivanje, prilagoavanje
kompozicije za izvoenje,
orkestralan prid. (gr.), odr. v. orkestra
lni - koji je namijenjen orkestru za izvo
enje.
orkestrirano pril. (gr.) - usklaeno,
uigrano, kao orkestar,
orkestrfranje gl. im. s. r. (gr.) od
orkestrirati.
orkestrirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
orkestriram - prilagoditi, prilagoavati

orobiti

orkestru; prenes. pejor. povesti ili vodi

organizovani atak, hajku na koga ili to
u javnom ivotu,
orli im. m. r., g. jd. orlia, em. - mali
orao.
orlov prid. odr. v. - koji pripada orlu.
orlovski prid. odr. v. - koji se odnosi na
orla.
orlon im. m. r. (engl.), g.jd. orlona - vrsta
sintetikog prediva,
orluina im. m. r., g. jd. orluine, augm. i
pejor. - veliki orao.
orma im. . r., g. jd. drme, g. mn. orm i konjska oprema; pribor od koe za
uprezanje ivotinja,
orman im. m. r. (tur.) - uma.
ormar im. m. r. (fr.), g. jd. ormara - dio
kunog namjetaja u kojem je sloena
odjea na policama ili visi na vjea
licama.
ormari im. m. r. (fr.), em. - ormari,
mali ormar,
ormari im. m. r. (fr.), g. jd. ormaria,
em. - ormari, mali ormar,
ornament im. m. r. (lat.), g. jd.
ornamenata - ukras, ara, motiv, ures;
likovni motiv na knjigama, tekstilu,
nakitu grnariji, posudu itd., dekoracija,
ornamentika im. . r. (lat.), dat. i lok jd.
ornamentici - sve osobine jednog tipa
ornamenata (npr. antika ornamentika),
ornamentiranje gl. im. s. r. (lat.) od
omamentirati.
ornamentirati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. ornamentiram, trp. prid. ornamentiran - ukrasiti, ukraavati, okititi,
iskititi, uresiti.
ornat im. m. r. (lat.), g. jd. ornata - sve
ana odjea za sluenje mise; slubena
odjea sudija u nekim zemljama,
ornitofobija im. . r. (gr.) - strah od
ptica, odbojnost prema pticama,
ornitolog im. m. r. (gr.) - osoba koja se
bavi omitologijom.
ornitologica im. . r. (gr.) - ena ornito
log.
ornitologija im. . r. (gr.), g. jd. ornito
logija - grana zoologije koja se bavi
prouavanjem ptica,
ornitoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi omitologiju i ornitologe,
orobiti gl. svr., prez. drobim, gl. prid.
rad. orobio, trp. prid. orobljen, aorist

oroavati

ordbih - opljakati, oduzeti nekome

imovinu.
oroavati gl. nesvr., prez. ordavam, gl.
prid. rad. oroavao^* trp. prid. oroavan
- odreivati rok; ulagati novac na dui
rok radi dobivaop^eilvkarnata.
oroiti gl. svr., prez. proim, gl. prid.
rad. ordio, trpu prid. oroen, aorist
ordih - up. oroavati, r
oroditi se gl. svr., prez. drodim se, gl.
prid. rad. orodio se, trp. prid. droen,
aorist orddih se - vjenanjem stupiti u
srodnike odnose s porodicom branog
druga.
orogeneza im. . r. (gr.) - proces nasta
janja planinskih masiva rasjedanjem i
nabiranjem Zemljine kore.
orografija im. . r. (gr.) - nauka koja se
bavi istraivanjem i opisivanjem reljefa
na povrini Zemlje,
orometrija im. . r. (gr.) - nauka koja se
bavi mjerenjem visine brda i planina,
oronulost im. . r., instr. jd. ordnulou/
ordnulosti - osobina onog to je oronu
lo.
oronuo prid., odr. v. oronuli - koji je osta
rio, iznemogao, propao, bez snage, tro
an.
oronuti gl. svr., prez. oronem, gl. prid.
rad. oronuo - oslabiti zbog starosti,
postati nemoan, istroiti se, propasti,
dotrajati.
orositi se gl. svr., prez. orosim se, gl.
prid. rad. orosio se, trp. prid. orosen postati vlaan od rose ili znoja,
ortaenje gl. im. s. r. (tur.) od ortaiti,
ortaiti (se) gl. nesvr. (tur.), prez. drtdim (se) - postati kome ortak, zapoeti
zajedniki neki posao,
ortaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
ortaenje i ortake.
ortak im. m. r. (tur.), n. mn. ortaci - po
slovni partner, saradnik u zajednikom
ob. trgovakom poslu, kompanjon,
ortakluk im. m. r. (tur.), n. mn. ortakluci
- odnos ortaka u zajednikom poslu,
partnerstvo.
ortakovati gl. nesvr. (tur.), prez. ortakujem - sudjelovati u ortakluku, biti ortaci
u poslu.
ortodoksan prid. (gr.), odr. v. ortodoksni
- koji se dosljdeno i iskljuivo pridrava
odreenih principa i stavova, koji bez

555

554
odstupanja podrava neko uenje, vjeru,
ideologiju itd.; koji je pravoslavne vjere;
koji strogo potuje vjerske propise i za
brane i priklanja se tradicionalnom tu
maenju idovske vjere,
ortodoksija im. . r. (gr.), g. jd. orto
doksija - nauk slubene crkve (prvih
sedam ekumenskih sabora) suprotsta
vljen heretikim i izmatikom tvrdnja
ma; pravoslavlje, ukupnost organizacije,
stavova i postupaka pravoslavnih crkava
nakon raskola 1054. g.; slijepo i nekriti
ko podravanje neega,
ortodoksno pril. (gr.) - dogmatski, do
slovno, bez odstupanja, pravovjerno,
ortoepiar im. m. r. (gr.) - lingvist koji
se bavi ortoepijom,
ortoepija im. . r. (gr.) - lingv. pravila o
izgovoru glasova i drugih jezikih jedi
nica.
ortoepskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na ortoepiju,
ortoepski pril. (gr.) - po pravilima orto
epije.
ortofonija im. . r. (gr.) - pravilan zvuk
glasa.
ortofonometar im. m. r. (gr.) - aparat za
ispitivanje naina disanja pri govoru ra
di otklanjanja govornih mana.
ortofrenija im. . r. (gr.) - med. nauna
disciplina koja prouava duevni razvoj,
ortogenija im. . r. (gr.) - kontrola raa
nja, skup stavova koji afirmiu kontro
lisani prirast stanovnitva,
ortogon im. m. r. (gr.) - pravi kut, ugao
od 90; lik ili tijelo koje ima prave
kutove.
ortografija im. . r. (gr.) - lingv. Pravo
pis, dogovorena pravila o nainu pisanja
koritenjem slova odgovarajueg pisma,
ortoped im. m. r. (gr.), g. jd. ortopeda onaj ko se bavi ortopedijom,
ortopedija im. . r. (gr.) - grana medici
ne koja se bavi prouavanjem oteenja
kostiju, zglobova, miia i tetiva,
ortopedljskl prid. (gr.) - koji se odnosi
na ortopediju,
ortopedski/ortopedski prid. odr. v. (gr.)
- koji se odnosi na ortopediju i ortopede.
orue im. s. r. - alatka napravljena za
obavljanje nekog posla.

oruan prid., odr. v. oruam - koji je

izveden upotrebom oruja (oruani su
kob).
oruar im. m. r., g. jd. oruara - zanatlija
koji izrauje, popravlja i uva oruje; u
sportu osoba koja uva sportske rekvizi
te.
oruarka im. . r. - ena oruar,
oruarnica/oruarnica im. . r. - prosto
rija u kojoj se uva oruje,
oruati gl. svr., prez. oruam - naoruati,
snabdjeti orujem nekog, opremiti ga
orujem.
orflje im. s. r. - sredstvo za napad ili
odbranu od nekog, za lovljenje ivoti
nja; prenes. sredstvo za postizanje ne
kog cilja.
orunl prid. odr. v. - koji se odnosi na
oruje.
orunikl prid. odr. v. - ono to je u vezi
sa orunikom.
orunik im. m. r., g. jd. orumika, n. mn.
orunici - pripadnik andarmerije, pri
padnik naoruanog policijskog odreda
orunlstvo im. s. r., g. jd. oruznitva, g.
mn. orunistava - prijanji naziv za
andarmeriju u hrv. zemljama,
os/osa im. m. r., g. jd. osa/ose- zamiljen
pravac, linija koja prolazi kroz sredinu
ega; ono oko ega se neto okree.
osa im. . r., g. jd. ose, g. mn. osa - insekt
slian peli,
osaburiti gl. svr. (tur.), prez. osdburim,
gl. prid. rad. osaburio, trp. prid. osdburen - strpljivo podnijeti nevolje u ivotu,
osakatiti gl. svr., prez. osakatim, trp.
prid. osakaen - uiniti koga sakatim;
otetiti to da bude manje vrijedno;
nanijeti teku tetu,
osaliti gl. svr., prez. osalim, trp. prid.
dsaljen - udebljati se, dobiti salo i pove
ati teinu,
osam/osam broj - koji je izmeu sedam i
devet.
osama im. . r., g. jd. osame - mjesto uda
ljeno od naselja, na kome nema nikog;
osjeanje usamljenosti,
osamariti gl. svr. (tur.), prez. osdmarim staviti samar na konja,
osamdeset broj - koji je izmeu sedam
deset devet i osamdeset jedan,
osamdeseti red. broj - koji je izmeu se
damdeset i devetog i osamdeset i prvog

oscilogram

osamiti (se) gl. svr., prez. osamim (se),

gl. prid. rad. osamio (se), trp. prid.
osamljen, aorist osmih (se) - uiniti da
ko bude sam; ivjeti usamljen, izdvojiti
se iz drutva,
osamljen prid., odr. v. osamljeni - onaj
koji je sam, bez drutva,
osamijenost im. . r., instr. jd. osamljenosti/osamljenou - stanje onoga koji je
bez drutva, samoa,
osamnaest broj - koji je izmeu broja
sedamnaest i devetnaest,
osamnaesti red. broj - koji je izmeu
sedamnaestog i devetnaestog,
osamostaliti (se) gl. svr., prez. osamos
talim (se), trp. prid. osamostaljen - ui
niti to samostalnim; postati samostalan,
ne zavisiti ni od koga.
osamostaljenje im. s. r. - stanje nakon
osamostaljivanja,
osamostaljivanje gl. im. s. r. od osamostaljivati.
osamostaljivati (se) gl. nesvr., prez. osamostaljujem (se) - initi da to postane
samostalno; postajati samostalan, ne
zavisan.
osanisati (se) gl. svr. (tur.), prez. osdniem (se) - osamiti (se), dosaditi (se),
ugnjaviti (se),
osanisavati (se) gl. nesvr. (tur.), prez.
osanisavam (se) - dosaivati (se), gnja
viti (se).
osao im. m. r., g. jd. osla, n. mn. osli, g.
mn. osdla, rijet. - magarac
osejriti gl. svr. (tur.), prez. osejrim vidjeti, razgledati, paljivo i s uiva
njem pogledati ta.
osevapiti se gl. svr. (tur.), prez. osevapim
se - stei sevap,
oscilacija im. . r. (lat.) - titranje, titraj,
pomjeranje, njihanje, neujednaenost;
prenes. uspon i pad, nestalnost.
oscilirati gl. nesvr. (lat.), prez. osciliram,
gl. prid. rad. oscilirao, trp. prid. osciliran - pomjerati se naprijed-nazad u pra
vilnom ritmu, titrati; mijenjati se na
bolje ili loije; fiz. mijenjati se peri
odino oko neke srednje vrijednosti,
oscilografija im. . r. (lat.) - med. metoda
za utvrivanje protoka krvi.
oscilogram im. m. r. (lat.) - krivulja koja
prikazuje oscilacije; grafikon sa takvim
krivuljama.

dscilometar

oscilometar im. m. r. (lat.) - aparat,

instrument za mjerenje oscilacija,
osciloskop im. m. r. (lat.) - instrument
koji promjene elektrinih veliina ini
vidljivim na ekranu,
ostacija im. m. r. (lat.) - duboko udi
sanje irom tvorenih usta, a potom lagahno izdisanje; zijevanje.
osebujan prid., odr. v. osebujni - koji se
izdvaja svojom posebnou, rijetkim
osobinama, originalnou,
osedlati gl. svr., prez. osedlam, trp. prid.
osedlan - staviti sedlo na konja,
osevapiti se gl. svr. (tur.), prez. osevapim
se - stei sevap,
osfresiofilija im. . r. (gr.) - bolesna
sklonost prema mirisima,
osfresiofobija im. . r. (gr.) - bolestan
strah od mirisa,
osigura im. m. r., g. jd. osiguraa ureaj koji slui za zatitu postrojenja
elektroinstalacije u sluaju mijenjanja
napona struje,
osiguranje gl. im. s. r. od osigurati,
osigurati (se) gl. svr., prez. osiguram se,
trp. prid. osiguran - uiniti ta sigurnim,
zatiti od opasnosti, rjee: obezbijediti;
ostvariti da je ta stabilno, zatieno;
ugovoriti novanu ili drugu nadoknadu
u sluaju nanesene tete; zakljuiti ugo
vor o osiguranju imovine i lica.
osiguratelj im. m. r., g. jd. osiguratelja onaj koji osigurava, pazi da bude si
gurno.
osiguravajui prid. odr. v. - onaj koji
osigurava (npr. osiguravajui zavod),
osiguravalac im. m. r., g. jd. osigurdvaoca - osiguravatelj,
osiguravatelj im. m. r., g. jd. osigurava
telja - onaj koji po ugovoru obavlja osi
guranje, koji osigurava,
osiguravati (se) gl. nesvr., prez. osigura
vam - up.osigurati,
osigurnina im. . r. - iznos koji isplauje
osiguravajui zavod za pretrpljenu tetu,
osijecati gl. nesvr., prez. dsijecdm - osijecanjem praviti manje komade; povla
iti se, gubiti nivo (o visini vode),
osijediti/osijedjeti gl. svr., prez. os (jedini
- postati sijed,
osiliti (se) gl. svr., prez. osilim (se),
aorist dsilih (se) - postati silan, ne ko
ntrolisati snagu, postati agresivan.

557

556
osim prijed. - s genitivom u znaenju
izdvajanja ega iz cjeline,
osinjak im. m. r., g. jd. osinjaka, n. mn.
osinjaci - jato osa na jednom mjestu;
prenes. mjesto koje je opasno, gdje ne
treba ii zbog ljudi sklonih neprijatelj
stvu.
osion prid., odr. v. osion! - koji se osilio,
koji pokazuje snagu, agresivnost, nasilje
i sl.
osip im. m. r., g. jd. dsipa - med. sitne ta
kice po koi izazvane kakvom boleu,
osipanje gl. im. s. r. od osipati,
osipati (se) gl. nesvr., prez. osipam (se) dobivati osip; truniti se, postajati sitno i
otpadati sa ega.
osiromaiti gl. svr., prez. osiromaim,
trp. prid. osirdmaen - postati siroma
an, onaj ko ostane bez sredstava za i
vot; prenes. izgubiti vrijednost,
osje zb. im. s. r. - tanki zavreci na vrhu
klasa ita.
osjeaj im. m. r., g. jd. osjeaja, g. mn.
osjeaja - ono to registrujemo ulima,
osjetilima (npr. osjeaj bola, ljubavi
itd.).
osjeajan prid., odr. v. osjeajni - koji se
odnosi na osjeaje, na ulne doivljaje,
osjeajno pril. - s osjeajem, na osjeajan
nain.
osjeajnost im. . r., g. jd. osjeajnosti,
instr. jd. osjejnou/osjejnosti osobina onoga koji je osjeajan,
osjeanje gl. im. s. r. od osjeati,
osjeati gl. nesvr., prez. osjeam ulima registrirati osjeaje, uvstvovati,
osjeka im. . r., dat. i lok. jd. osjei prirodno povlaenje morske vode pod
uticajem Mjeseca, suprot, plima,
osjeniti gl. svr., prez. dsjenim, trp prid.
osjenan - na crteu naznaiti sjenu.
osjet im. m. r., g. jd. dsjeta - reakcija ula
na spoljne podraaje, ulno opaanje;
fil. dio spoznaje koji zahvata materijalne
kvalitete (boja, oblik, toplina itd.),
osjetan prid., odr. v. osjetni - koji se
odnosi na osjet; primjetan, znatan, vi
dan, zapaen,
osjetiti gl. svr., prez. dsjetim, aorist
osjetih - registrirati ulima; ispitati ili
istraiti to dodirom; doivjeti to na
poseban nain; naslutiti.

osjetllni prid. odr. v. - koji se odnosi na

osjetila.
osjetilno pril. - osjetilom, pomou osje
tila.
osjetilo im. s. r., g. jd. osjetila - ulo,
jedan od pet ovjekovih naina da uspo
stavlja odnos sa okolinom (vid, sluh,
opip, ukus, miris); instrument koji reagi
ra na podraaje, senzor,
osjetljiv prid., odr. v. osjetljivi - koji
odmah reaguje na podraaj; koji se
lahko ljuti; koji se razlikuje od ostalih
slinih sluajeva, koji je delikatan, koji
izaziva spor.
osjetljivost im. . r., g. jd. osjetljivosti,
instr. jd. osjetljivou/osjetljivosti - sta
nje i osobina onoga to je osjetljivo,
osjetno pril. - vidno, zapaeno, znatno,
primjetno, vidljivo, u velikoj mjeri,
oskorua/oskorua im. . r., n. mn. osko
rue - bot. porodica rua u kojoj je ne
koliko vrsta: jarebika, jarzebina, oskoru
a, mukinja, brek.
oskudan prid., odr. v. dskudni - koji u
svemu oskudijeva, kojem skoro sve ne
dostaje, siromaan,
oskudica im. . r., g. jd. oskudice - neima
tina, pomanjkanje ega, siromatvo,
oskuijevanje gl. im. s. r. od oskudije
vati.
oskudijevati gl. nesvr., prez. oskudije
vam - nemati ega u dovoljnoj koliini,
oskudno pril. - na nain da je svega pre
malo, da ne zadovoljava ni najnunije
potrebe.
oskvrnuti/oskrnaviti gl. svr. prez.
dskvrnem/oskrnavim, trp. prid. oskvrnut/
oskrndvljen - povrijediti, otetiti neto
to je sveto,
oslabiti gl. svr., prez. dslabim, gl. prid.
rad. dslabio, trp. prid. dslabljen - oslab
jeti; postati slab, izgubiti snagu; uiniti
koga ili to slabim; smrati,
oslabjeti gl. svr., prez. dslabim, gl. prid.
rad. dslabio, gl. prid. trpn. dslabljen oslabiti.
osladiti se gl. svr., prez. dsladim (se),
trp. prid. oslaen - pojesti slatko, po
astiti se neim; prenes. svidjeti se ko
me to; poeljeti jo; uivati u emu.
oslanjanje gl. im. s. r. od oslanjati se.
oslanjati se gl. nesvr., prez. oslanjam se
- up. osloniti se.

oslukivati

osli im. m. r., g. jd. oslia - vrsta morske

ribe.
oslijepiti gl. svr., prez. oslijepim - postati
slijep, izgubiti vid.
oslobaanje gl. im. s. r. od oslobaati,
oslobaati gl. nesvr., prez. oslobaam,
trp. prid. oslobaan, gl. pril. sad. oslo
baajui - initi da neko bude slobodan,
da ne bude pod pritiskom tiranije, oku
pacije i sl.
oslobodilac im. m. r., g. jd. oslobodioca,
g. mn. oslobodilaca - onaj koji koga ili
ta osloboa.
oslobodilaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na oslobodioce i oslobaanje,
oslobodilaki pril. - kao oslobodioci, na
nain oslobodilaca,
osloboditelj im. m. r. - oslobodilac, onaj
koji oslobaa,
osloboditelj ka im. . r., dat. jd. oslobo
ditelju - ona koja oslobaa,
osloboditi gl. svr., prez. oslobodim, gl.
prid. rad. oslobodio, trp. prid. osloboen
- uiniti nekog slobodnim, pustiti na
slobodu; izbaviti iz zatvora; skinuti
kome kakav teret s due; otkaiti ono
to se zakailo.
osloboenje im. s. r., g. jd. osloboenja rezultat oslobaanja, ostvarenje slobode,
oslonac im. m. r., g. jd. oslonca, g. mn.
oslonaca - predmet na koji se ko oslanja
da bi se odrala ravnotea; prenes. oso
ba koja prue kome podrku ili iskazuje
povjerenje,
osloniti se gl. svr., prez. oslonim se, trp.
prid. oslonjen - oprijeti se na neto;
prenes. prihvatiti iju podrku, pomo,
osloviti gl. svr., prez. oslovim, trp. prid.
oslovljen - obratiti se kome; pozvati
koga po imenu sa vi ili ti,
oslovljavanje gl. im. s. r. od oslovljavati,
oslovljavati gl. nesvr., prez. oslovljavam,
gl. prid. rad. oslovljavao, trp. prid.
oslovljavan, gl. pril. sad. oslovljavajui
- obraati se nekome.
osluhnuti/oslunuti gl. svr., prez. osluhnem/dslunem, gl. prid. rad. osluhnuo/
oslunuo - nastojati to bolje uti ono
to je jedva ujno; u momentu to uti.
oslukivanje gl. im. s. r. od oslukivati,
oslukivati gl. nesvr., prez. oslukujem,
gl. prid. rad. oslukivao - stalno napre
zati ulo sluha da se sve uje, da nita

osmanistika
ne promakne; prenes. paljivo pratiti na
odjeke u javnosti,
osmanistika im. . r. (ar.) - nauka koja
prouava historiju i kulturu Osmanskog
Carstva i Turaka.
Osmanlije im. m. r. mn. (ar.), g. Osman
lija - dinastija iji je rodonaelnik sultan
Osman I; naziv za podanike Osmanskog
Carstva.
osmanlljski prid. odr. v. (ar.) - koji se
odnosi na Osmanlije.
osmanlljski pril. (ar.) - kao Osmanlije, na
nain Osmanlija,
osmanski prid. odr. v. (ar.) - koji pripada
ili se odnosi na sultana Osmana; koji se
odnosi ili pripada Osmanlijama.
osmatra im. m. r., g. jd. osmatra onaj ko vri osmatranje, onaj ko palji
vo s jednog mjesta sve posmatra i dri
pod kontrolom,
osmatranica im. . r., g. jd. osmatra
nice - mjesto ili posebno izgraena
nastamba odakle se vri osmatranje,
osmatranje gl. im. s. r. od osmatrati,
osmatrati gl. nesvr., prez. osmatram, gl.
prid. rad. osmatrao, trp. prid. osmatran vriti osmatranje ob. u vojne svrhe,
paljivo posmatrati sve i tako drati pod
kontrolom odreeni prostor,
osmerac im. m. r., g. jd. osmerca - vrsta
stiha od osam slogova,
osmerokutan prid., odr. v. osmerokutnl koji ima osam kutova (uglova), osmo
ugao.
osmica im. . r. - brojka, znak za broj
osam.
osmijeh im. m. r., g. jd. osmijeha, n. mn.
osmijesi - izraz i pokreti na licu koji
znae veselje, radost, dobro raspoloenje.
osmisliti gl. svr., prez. dsmislim, trp.
prid. dsmiljen - dati smisao emu, po
staviti konture ega.
osmjehivanje gl. im. s. r. od osmjehivati
se.
osmjehivati se gl. nesvr., prez. osmjehu
jem , gl. prid. rad. osmjehivao, gl. pril.
sad. osmjehujui - stalno imati osmijeh
na licu; ponavljati osmjehivanje.
osmjehnuti se gl. svr., prez. osmjehnem,
gl. prid. rad. osmjehnuo, trp. prid.
osmjehnut - kratko se nasmijati i opet
biti ozbiljan.

559

558
osmjeliti (se) gl. svr., prez. osmjelim
(se), gl. prid. rad. dsmjelio (se), aorist
dsmjelih (se) - dati nekom podrku,
podsticati samopouzdanje kod nekog,
kuraiti nekog, osokoliti se, sam stei
samopouzdanje,
osmina im. . r., g. jd. osmine - mat. osmi
dio kakve cjeline,
osminka im. . r., g. jd. osminke - nota
koja traje jednu osminu cijele note.
osmogodinji prid. odr. v. - koji ima osam
godina, koji traje osam godina,
osmoza im. . r. (gr.), g. jd. osmoze - fiz.
prolazak tekuine kroz polupropusnu
membranu koja dijeli dvije otopine ra
zliite koncentracije kako bi se koncen
tracije s obje strane membrane izjedna
ile.
osmrtnica im. . r., g. jd. osmrtnice itulja, obavijest o umrlom u novinama
ili na drugom mjestu, umrlica, smrtovni
ca.
osnaiti gl. svr., prez. osnaim, gl. prid.
rad. osnaio, trp. prid. osnaen, aorist
osnazih - uiniti da neko ili neto posta
ne snano.
osniva im. m. r., g. jd. osnivaa - onaj ko
je osnovao, uinio da zapone rad nee
ga, tvorac, utemeljitelj,
osnivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
osnivanje,
osnivanje gl. im. s. r. od osnivati,
osnivati gl. nesvr., prez. osnivam, gl.
prid. rad. osnivao, trp. prid. osnivan, gl.
pril. sad. osnivajui - organizovati,
osmisliti i zapoeti rad neega, poinjati
proces osnivanja,
osnova im. . r., g. jd. osnove - baza,
temelj, ono od ega se poinje,
osnovan prid., odr. v. osnovani - koji je
zapoet, Organizovan, stvoren, uteme1j en*
osnovanost im. . r., g. jd. osnovanosti,
instr. osnovanosu/osnovanosti - osobi
na onog to je osnovano, opravdanost,
utemeljenost.
osnovica im. . r., g. jd. osnovice - baza,
temelj, ono od ega se polazi,
osnovni prid. odr. v. - poetni, temeljni,
elementarni,
osnutak im. m. r., g. jd. osnutka, g. mn.
osnutaka, n. mn. osmici - osnivanje, in
osnivanja.

osoba im. . r., g. jd. osobe - linost,

svako ljudsko bie pojedinano, lice.
osoban prid., odr. v. dsohnl - koji se
odnosi na osobu, lian, vlastit, svoj
stven, intiman,
osobenjak im. m. r., g. jd. osobenjaka, n.
mn. osobenjaci - onaj koji je drugaiji
od drugih, koji se istie neuobiajenim
osobinama, neprilagodljiv, neobian,
udan.
osobina im. . r., g. jd. osobine - karakte
ristika, svojstvo neega, ono po emu je
neto to to jeste,
osobit prid., odr. v. dsobitl - poseban,
jedinstven,
osobito pril. - posebno, izuzetno, jedin
stveno; s posebnim ciljem, s posebnom
namjerom.
osobitost im. . r., g. jd. dsobitosti, instr.
jd. osobitosu!osobitosti - svojstvo ono
ga koji je osobit, jedinstvenost, poseb
nost.
osoblje im. s. r., g. jd. osoblja - zajedniki
naziv za osobe koje rade u kakvoj usta
novi.
osobno pril. - personalno, intimno, vlasti
tim snagama,
osoj im. m. r. - strana koja nije izloena
suncu, koja je u sjeni; supr. prisoj,
osojan prid., odr. v. osojnl - koji je u
sjeni, nije izloen suncu,
osoka im. . r., dat. i lok. jd. osoci - ono
to bilje lui u obliku tekuine; mokraa
domaih ivotinja u ubretu.
osokoliti (se) gl. svr., prez. osdkollm
(se), gl. prid. rad. osokdlio (se), trp. prid.
osokoljen - osmjeliti (se), ohrabriti (se),
osoliti gl. svr., prez. dsollm, gl. prid. rad.
osdlio, trp. prid. dsoljen - staviti soli,
posoliti.
osoran prid., odr. v. dsornl - grub, drzak,
neugodan u ponaanju, pretjerano isklju
iv u razgovoru,
osorno pril. - na grub, drzak nain,
osovina im. . r., g. jd. osovine, n. mn.
osovine - sastavni dio ureaja oko kojeg
rotiraju ostali dijelovi; hist. sile Oso
vine: savez nacistike Njemake i fai
stike Italije sklopljen 1936. kojem su
se pridruile Bugarska, Rumunija, Ma
darska, Japan i Finska,
osovinski prid. - koji pripada ili se odnosi
na osovinu.

ostariti

osoviti gl. svr., prez. dsovlm, trp. prid.

dsovljen - ustati; prenes. ojaati, dii to
iz propadanja, unaprijediti,
ospice im. . r., plur. tantum - virusna
djeija bolest praena visokom tempera
turom i osipom,
ospiav prid., odr. v. ospiavi - koji ima
ospice.
osporavanje gl. im. s. r. od osporavati,
osporavati gl. nesvr., prez. osporavam,
gl. prid. rad. osporvao, trp. prid. ospo
ravan - pobijati kakvu tvrdnju, stav,
miljenje; opovrgavati; pravn. ne pri
znavati ije pravo na neto,
osporen prid., odr. v. osporeni - koji je
pobijen, opovrgnut, nije podran,
osporiti gl. svr., prez. dsporlm, trp. prid.
dspor en - pobiti kakvu tvrdnju, opov
rgnuti neto, ne priznati d a je tako.
osposobiti gl. svr., prez. osposobim, trp.
prid. ospdsobljen - uiniti da je ta spre
mno za upotrebu; obuiti koga za rad.
osposobljavanje gl. im. s. r. od osposo
bljavati.
osposobljavati gl. nesvr., prez. osposo
bljavam, gl. prid. rad. osposobljavao,
trp. prid. osposobljavan - initi da je ta
spremno za upotrebu; obuavati koga za
posao.
osramotiti (se) gl. svr., prez. osramotim
(se), gl. prid. rad. osramdtio (se), trp.
prid. osramoen - nanijeti nekome sra
motu; osjeati stid zbog neeg,
osrednji prid. odr. v. - koji je po kvalitetu
na sredini, ni dobar ni lo.
osrednjost im. . r., instr. jd. osrednjou/
osrednjosti - svojstvo onoga to je
osrednje, osobina onoga koji je osrednji,
ostajati gl. nesvr., prez. ostajem, gl. prid.
rad. dstajao, aorist dstajah - ne ii nig
dje, zadravati se najednom mjestu,
ostakliti gl. svr., prez. dstakllm, trp. prid.
dstakljen - postakliti, staviti staklo tamo
gdje treba,
ostali prid. odr. v, - drugi, preostali,
ostanak im. m. r., g. jd. ostanka, n. mn.
ostanci, g. mn. ostanaka - ostajanje na
jednom mjestu,
ostariti/ostarjeti gl. svr., prez. dstarim,
gl. rad. prid. ostario, ostarila/dstarjela postati star, ne biti vie mlad.

ostatak

ostatak im. m. r., g. jd. ostatka, n. mn.

ostaci - ono to je preostalo, manji ili
krai dio neke cjeline; kusur,
ostati gl. svr., prez. dstanem - ne otii,
zadrati se na istom mjestu,
ostava im. . r., g. jd. ostave - prostorija u
kui za uvanje namirnica ili neeg dru
gog, smonica, paiz.
ostavina im. . r., g. jd. dstavine - ee:
ostavtina, ono to ostaje nasljednicima
iza umrlog,
ostavinski prid. - koji se odnosi na
ostavinu (npr. ostavinski postupak),
ostaviti gl. svr., prez. dstavfm, gl. prid.
rad. dstavio, trp. prid. dstavljen, aorist
dstavih - odloiti ta na odreeno mje
sto; pustiti koga na miru; prepustiti ko
me ta u nasljee,
ostavka im. . r., g. jd. dstavke, dat. jd.
dstavci, g. mn. dstavki - in kojim se ko
javno odrie kakvog slubenog poloa
ja, funkcije,
ostavljanje gl. im. s. r. od ostavljati,
ostavljati gl. nesvr., prez. dstavljam, gl.
prid. rad. dstavljao, trp. prid. ostavljan,
gl. pril. sad. dstavljajui - up. ostaviti,
ostavtina im. . r., g. jd. ostavtine imovina koja ostaje nakon neije smrti,
ostavina; prenes. ono to nasljeuju bu
due generacije,
osti im. . r., plur. tantum, g. dstiju - dug
tap sa elinim trozupcem na vrhu koji
slui za ribolov,
ostraen prid., odr. v. ostrdeni - koji je
obuzet strau kad se oekuje pribra
nost, razum, razlonost.
ostrii gl. svr., prez. ostrizem, trp. prid.
ostrien - oiati ovcu; loe podiati
ovjeka.
ostriga im. . r. (gr.), dat. jd. ostrigi jestiva morska koljka, kamenica,
ostrugati gl. svr., prez. ostruzem, gl.
prid. rad. ostrugao, trp. prid. bstrugan struganjem skinuti gornji sloj s neega,
ostrviti se gl. svr., prez. ostrvim se, trp.
prid. ostavljen - navii se jesti strvinu,
postati leinar; prenes. postati zao.
ostrvljanin im. m. r., n. mn. ostndjani stanovnik ostrva, koji je rodom sa
ostrva, otoanin,
ostrvljanka im. . r., dat. jd. ostndjanki,
g. mn. ostndjanki - ena sa ostrva, otoanka.

561

560
ostrvo im. s. r. - otok, komad zemlje
okruen vodom,
ostvarenje im. s. r. - rezultat rada, elje,
stvaranja.
ostvariti gl. svr., prez. ostvarim, trp.
prid. ostvaren - uiniti da neto postane
stvarno, da se postigne neko ostvarenje.
osuda im. . r., g. jd. osude - negativna
kritika, kazna, izreeno neslaganje sa
neim.
osuditi gl. svr., prez. dsudim, gl. prid.
rad. osudio, trp. prid. osuen - iznijeti
negativan stav prema nekome ili nee
mu; pravn. izrei nekome presudu,
osuenik im. m. r., g. jd. osuenika, n.
mn. osuenici - onaj koji je osuen, ko
me je odreena kazna.
osuivati gl. nesvr., prez. osuujem, trp.
prid. osuivan - izraziti neslaganje, kri
tikovati to, imati negativan stav prema
emu; pravn. izricati presude,
osujetiti gl. svr., prez. osujetim, gl. prid.
rad. osujetio, trp. prid. osujeen - one
moguiti, sprijeiti ostvarenje neijih
namjera, ne dozvoliti da se neto desi.
osumnjien prid., odr. v. osumnjieni koji je pod sumnjom,
osumnjienik im. m. r., g. jd. osumnjie
nika, n. mn. osumnjienici - onaj ko je
pod sumnjom da je uradio neto, za
koga se pretpostavlja da bi mogao biti
kriv za neto,
osumnjiiti gl. svr., prez. osumnjiim, gl.
prid. rad. osumnjiio, trp. prid. osumnji
en - staviti nekog pod sumnju da je
uradio neto protivno zakonu,
osunetiti gl svr. (tur.), prez. osunetim,
trp. prid. osuneen - obrezati koicu
penisa po propisima islama,
osuiti gl. svrs., prez. osuim, trp. prid.
dsuen - uiniti da neto postane suho,
suenjem ukloniti mokrinu iz ega; pre
nes. smrati.
osuti (se) gl. svr., prez. ospem (se), trp.
prid. osut - dobiti osip po tijelu; zasuti,
obasuti koga ime, otvoriti paljbu;
usmjeriti na nekoga lavinu runih rijei,
osvaja im. m. r., g. jd. osvajaa - onaj
koji osvaja, ko je upotrebom sile doao
do neeg.
osvajaki prid. odr. v. - koji pripada
osvajaima; koji se odnosi na osvajanje
i osvajae.

osvajaki pril. - kao osvaja, na nain

osvajaa,
osvajanje gl. im. s. r. od osvajati,
osvajati gl. nesvr. prez. osvajam, gl.
prid. rad. osvajao - upotrebom sile pre
uzimati ta, silom ta sebi podreivati,
osvanuti gl. svr., prez. osvanem, gl. prid.
rad. osvanuo - prei iz noi u dan, iz
mraka u svitanje.
osveivati (se) gl. nesvr., prez. osveu
jem (se), gl. prid. rad. osveivao (se),
trp. prid. osveivan - svetiti se, uzvraati
zbog gubitaka, nanesenih boli; ubija
njem neprijatelja nadoknaivati ono to
se izgubilo,
osveta im. . r., g. jd. osvete - in kojim
se za nanesenu nepravdu ili zlo uzvraa
na isti nain,
osvetiti (se) gl. svr., prez. osvetim (se),
trp. prid. osveen - izvriti osvetu,
uzvratiti kome na isti nain za nanesenu
nepravdu, zlo; vratiti nekome istom
mjerom, vratiti zlo za zlo.
osvetljiv prid., odr. v. osvetljivi - koji se
voli osvetiti, ee: osvetoljubiv,
osvetniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
osvetnika.
osvetniki pril. - kao osvetnik, na nain
osvetnika,
osvetnica im. . r. - ena osvetnik,
osvetnik im. m. r., g. jd. dsvetnika, n. mn.
dsvetnici - onaj koji se osveuje,
osvetoljubiv prid., odr. v. osvetoljubivi osvetljiv, koji se voli svetiti,
osvijestiti (se) gl. svr., prez. dsvijestim
(se), gl. prid. rad. osvijestio (se), trp.
prid. dsvijeten/dsvijeen - doi do svi
jesti, probuditi se iz nesvijesti; prenes.
uvidjeti, postati svjestan nekih svojih
propusta, greki; razbiti nekome zablude
osvijetliti gl. svr., prez. dsvijetlim, gl.
prid. rad. osvijetlio, trp. prid. osvijetljen
- pomou svjetla uiniti da nije mrano;
usmjeriti svjetlo prema emu da se bolje
vidi; prenes. bolje opisati i analizirati
to, razrijeiti ono to je sporno.
osvit im. m. r., g. jd. osvita - svitanje,
sabah, zora, izlazak sunca,
osvjedoiti se gl. svr., prez. osvjedoim
(se), gl. prid. rad. osvjedoio (se), trp.
prid. osvjedoen - uvjeriti se, na primje
ru utvrditi da je neto tako, a ne druk
ije; biti prisutan kao svjedok.

oamutiti

osvjeivanje gl. im. s. r. od osvjeivati

(se).
osvjeivati (se) gl. nesvr. prez. osvje ujem (se), gl. prid. rad. osvjeivao
(se), trp. prid. osvjeivan - up. osvi
jestiti se; buditi se iz nesvjestice, do
laziti sebi; prenes. postajati svjestan
svojih greaka; razbijati ije zablude,
osvjetlati gl. svr., prez. osvjetlam, trp.
prid. osvjetlan - posebno, izuzetno se
iskazati.
osvjetljavati gl. nesvr., prez. osvjetlja
vam - up. osvijetliti,
osvjetljenje im. s. r., g. jd. osvjetljenja rasvjeta u nekom prostoru, npr. ulina
rasvjeta; nain osvjetljavanja; promjena
jaine svjetlosti na ekranu,
osvjeavajui prid. odr. v. - koji ima
osobinu da osvjeava, da krijepi,
osvjeavanje gl. im. s. r. od osvjeavati,
osvjeavati (se) gl. nesvr., prez. osvje
avam (se), gl. prid. rad. osvjeavao
(se), trp. prid. osvjeavan - initi ta
svjeim; obnavljati znanje; krijepiti se.
osvjeiti (se) gl. svr., prez. osvjeim (se),
gl. prid. rad. osvjeio (se), trp. prid.
dsvjeen, aorist osvjeiti - uiniti da to
postane svjee; obnoviti znanje; okrije
piti se.
osvojiti gl. svr., prez. dsvojim, gl. prid.
rad. osvdjio, trp. prid. dsvojen - silom
zauzeti tuu teritoriju; popeti se na vrh
najviih planina; postii izvanredne
uspjehe u sportu,
osvojiv prid., odr. v. osvdjivi - kojeg je
mogue osvojiti,
osvrnuti se gl. svr., prez. osvrnem (se) okrenuti glavu i pogledati iza sebe;
prenes. dati komentar o kakvom doga
aju, umjet, djelu itd.
osvrt im. m. r., g. jd. osvrta - prikaz
neega, komentar na neka zbivanja,
osvrtanje gl. im. s. r. od osvrtati se.
osvrtati se gl. nesvr. prez. osvrem (se),
gl. prid. rad. dsvrtao (se), gl. pril. sad.
dsvriii (se) - up. osvrnuti se.
oamariti gl. svr. (tur.), prez. oamarim,
gl. prid. rad. oamario, trp. prid. oamaren, aorist damarih - udariti kome
amar, opaliti zaunicu, pljusnuti; pre
nes. povrijediti koga grubim rijeima,
oamutiti gl. svr., prez. oamutim, gl.
prid. rad. oamutio, trp. prid. oamuen

oepaviti

- udariti ili opiti koga da bude u

polusvjesnom stanju; ne biti potpuno
svjestan od opijuma, alkohola, pretrplje
nih udaraca,
oepaviti/oepaviti gl. svr., prez. depavlm/oepavlm, gl. prid. rad. oepvio postati epav,
oerbetiti gl. svr. (tur.), prez. oerbetlm okreiti kreom, obijeliti,
oiariti se gl. svr. (pers.), prez. oiarlm
se - okoristiti se, stei korist, neto
dobiti.
oinuti gl. svr., prez. oinem, gl. prid.
rad. dinuo, trp. prid. oinut - udariti
nekog ibom, biem itd.; otro koga po
gledati, presjei pogledom.
oiati gl. svr., prez. oiam, gl. prid. rad.
oiao, trp. prid. oian - skratiti kosu,
kod ovaca vunu; kosilicom ukloniti tra
vu.
otar prid., odr. v. otri - koji nije tup,
koji je dobar za rezanje; koji je britke
pameti, brz i precizan; koji govori bri
tko, bez uvijanja,
oteenje im. s. r., gen. jd. oteenja nanesena teta; povreda od bolesti; teta
od udara na kakvom predmetu,
oteniti (se) gl. svr., prez. dteni, trp.
prid. dtenjen - donijeti tenad na svijet,
otetiti gl. svr., prez. dtetim, gl. prid.
rad. dtetio, trp.prid. dteen - nanijeti
tetu, pokvariti ili djelimino ta unititi,
uiniti da neto izgubi prvobitna svoj
stva.
otrica im. . r., g. jd. otrice - metalni
dio noa kojim se ree; otra strana
onoga ime se ree.
otrina im. . r. g. jd. otrine - osobina
onog koji je otar, svojstvo onogato je
otro.
otrenje gl. im. s. r. od otriti,
otriti gl. svr., prez. dtrim, gl. prid. rad.
dtrio, trp. prid. dtren, gl. pril. sad.
otrei - uiniti da neto postane otro
uz pomo sredstava za otrenje i bru
enje.
otro pril. - na otar nain, grubo, drsko,
odluno, odrjeito,
otrokonda/otrokonda im. . r., g. jd.
otrokondaotrdkonde - svaalica,
agresivna ena.
otrokutan prid., odr. v. otrokutnl otrougli, koji ima otre kutove.

563

562
otrouman prid., odr. v. otroumni - koji
je otrog, britkog uma, pametan, pro
nicljiv, mudar,
otrovidan prid., odr. v. otrovldnl - koji
je otra vida, koji veoma dobro vidi.
ougaviti se gl. svr., prez. dugavlm (se),
gl. prid. rad. dugavio (se) - dobiti ugu
otac im. m. r., g. jd. dea, n. mn. devi/dci,
g. mn. oeva/otaca, dat. mn. devima roditelj mukog pola, babo, tata, aa,
ale, stari.
6tad(a)/otada pril. - od tog trenutka, od
tog vremena,
otajstvo im. s. r., g. jd. otajstva, gen. mn.
otaj stava - kat. tajna, misterij,
otanati gl. svr., prez. otanam, trp. prid.
otanan - postati tanko, izlizati se,
istanjiti se.
otapalo im. s. r., g. jd. otapala - tenost
koja to otapa stvarajui otopinu,
otapanje gl. im. s. r. od otapati,
otapati gl. nesvr., prez. otapam, gl. prid.
rad. otpao, trp. prid. otapan, gl. pril.
sad. otapajui - initi da ta iz vrstog
stanja prelazi u tenost, zagrijavanjem
odmrzavati
smrznuto, vrstu tvar
pomou otapala pretvoriti u otopinu,
otarasiti se gl. svr., prez. otarasim (se) rijeiti se kakvog tereta, osjetiti olaka
nje poslije velikog pritiska,
otava im. . r., g. jd. otave - trava izrasla
nakon prvog koenja.
otcijepiti gl. svr., prez. dtcijeplm, trp.
prid. ocijepljen - cijepanjem odvojiti
jedan dio od cjeline; prenes. izdvojiti se
iz zajednike drave,
otcepljenje gl. im. s. r. od otcijepiti.
otei1 gl. svr., prez. oteknem, gl. prid.
rad. dtekao, trp. prid. oteen - dobiti
oteklinu, natei,
otei 2 gl. svr., prez. oteem, gl. prid. rad.
dtekao - odliti se, zavriti oticanje (o
tekuini).
oteferiiti gl. svr. (tur.), prez. oteferilm
- provesti se na teferiu, zabaviti se,
nauivati se.
otegnuti (se) gl. svr., prez. otegnem (se),
gl. prid. rad. otegao/otegnuo (se), trp.
prid. otegnut - razvui, produiti; raditi
neki posao due nego to treba; lei
svom duinom.

oteklina im. . r., g. jd. otekline - bolno

mjesto na tijelu izazvano boleu, od
udarca i sl.
oteliti gl. svr., prez. oteli (se), trp. prid.
oteljena - donijeti tele na svijet; prenes.
muiti se, dosaivati se ekajui,
otesati gl. svr., prez. oteem, gl. prid.
rad. otesao, trp. prid. otesan - tesanjem
skinuti koru sa debla, teui oblikovati
ta od drveta.
oteti gl. svr., prez. otmem, gl. prid. rad.
oteo, trp. prid. otet - nasilu uzeti i pri
svojiti neto tue; izvriti otmicu,
otezanje gl. im. s. r. od otezati,
otezati gl. nesvr., prez. oteem, gl. prid.
rad. otezao, gl. pril. sad. oteui - to
vie odugovlaiti, razvlaiti,
oteati gl. svr., prez. oteam, gl. prid.
rad. oteao, trp. prid. otean - uiniti da
ta postane tee; prenes. postati teim,
nepovoljnijim.
oteavajui prid. odr. v. - koji oteava,
uslonjava okolnosti, koji kakav pro
blem ini jo teim,
oteavajui pril. - na oteavajui nain,
oteavanje im. s. r. od oteavati,
oteavati gl. nesvr., prez. oteavam, gl.
prid. rad. oteavao, trp. prid. oteavan,
gl. pril. sad. oteavajui - up. oteati,
otfaksati gl. svr., prez. otfaksam - poslati
faksom.
otfikariti gl. svr., prez. otflkarlm - naglo
odsjei, odrezati ta.
othraniti gl. svr. prez. othranim, gl. prid.
rad. othranio, gl prid. trpn. othranjen odnjegovati, odgojiti
oticanje gl. im. s. r. od oticati,
oticati gl. nesvr., prez. otie - otjecati,
neprekidno tei, odlijevati se (npr. rije
ka).
otii gl. svr., prez. bdem/dtlem, aorist
odoh - udaljiti se, napustiti neko mjesto,
otima im. m. r., g. jd. otima - onaj koji
otima, silom stie materijalnu korist,
otimaica im. . r. - ena koja otima,
otimaina im. . r., g. jd. otimaine bezobzirno otuivanje imovine, otima
nje oko neega,
otimanje gl. im. s. r. od otimati,
otimati (se) gl. nesvr., prez. otimam, gl.
prid. rad. otimao, trp. prid. otiman, gl.
pril. sad. otimajui - oduzimati ta si

otkazivanje

lom, izvravati otmicu; oslobaati se

ega.
otipkati gl. svr., prez. otipkam, trp. prid.
otipkan - otkucati neki tekst,
otira im. m. r., g. jd. otira - komad
vrste prostirke ispred vrata; ono ime
se neto isti (tare),
otiranje gl. im. s. r. od otirati,
otirati gl. nesvr., prez. odrem - brisati
donji dio obue o otira; istiti taraem.
otisak im. m. r., g. jd. otiska, n. mn.
otisci, g. mn. otisaka - trag koji ostaje
pritiskom na vrstu podlogu; tampani
primjerak ega.
otiskati gl. svr., prez. odskam, trp. prid.
odskan - otisnuti, odtampati,
otisnuti gl. svr., prez. odsnem, trp. prid.
otisnut - otiskati, odtampati, nainiti
otisak.
otjecanje gl. im. s. r. od otjecati,
otjecati gl. nesvr., prez. otjeem, gl. pril.
sad. otjeui - oticati, stalno se odlije
vati; dobivati oteklinu.
otjeloviti se gl. svr., prez. otjelovlm se,
trp. prid. otjelovljen - uiniti da neto
bude tijelo, pojaviti se kao tijelo; ostva
riti zamisao, ispuniti elju,
otjerati gl. svr., prez. otjeram, trp. prid.
otjeran - silom ukloniti koga sa nekog
mjesta, protjerati, narediti nekom da
ode.
otkaen prid., odr. v. otkaeni - odvojen
od ega, skinut sa zakake; prenes. koji
ima originalno ponaanje, posebne po
glede, koji je originalan; uvrnut, opien,
munjen.
otkaiti gl. svr., prez. otkaim, gl. prid.
rad. otkaio, trp. prid. otkaen - skinuti
ono to je zakaeno; prenes. postati
otkaen, ponaati se drugaije u odnosu
na druge.
otkad(a) pril. - otkako, od kada, od kojeg
vremena,
otkako pril. - otkada.
otkaz im. m. r., g. jd. otkaza - dokument
kojim se neko otputa sa posla; in
kojim se neto otkazuje,
otkazati gl. svr. prez. otkaem, gl. prid.
rad. otkazao, trp. prid. otkazan - dati
otkaz, raskinuti radni odnos; uiniti da
to bude otkazano; pokvariti se, ne
funkcionisati (o ureajima),
otkazivanje gl. im. s. r. od otkazati.

otkazivati

otkazivati gl. nesvr., prez. otkazujem, gl.

prid. rad. otkazivao, trp. prid. otkazivan,
gl. pril. sad. otkazujui, gl. im. otkaziva
nje - up. otkazati,
otkazni prid. - koji se odnosi na otkaz,
otkidanje gl. im. s. r. od otkidati,
otkidati gl. nesvr., prez. otkidam, gl.
prid. rad. otkidao, trp.prid. otkidan, gl.
pril. sad. otkidajui - kidanjem odvajati
komad od cjeline,
otkinuti gl. svr., prez. otkinem, trp. prid.
otkiniit - jednim trzajem odvojiti komad
od cjeline,
otklanjanje gl. im. s. r. od otklanjati,
otklanjati gl. nesvr., prez. dtkldnjdm,
trp. prid. otklanjan - uklanjati ono to
pravi probleme; initi da nije u blizini
ono to predstavlja opasnost; otklanja
njem se zatiti,
otklon im. m. r., g. jd. dtklona - odstupa
nje, skretanje od smjera, devijacija,
otkloniti gl. svr., prez. otklonim, gl. prid.
rad. otkldnio, trp. prid. otklonjen - up.
otklanjati.
otkljuati gl. svr., prez. otkljuam, gl.
prid. rad. otkljuao, trp. prid. otkljuan klju okrenuti u bravi i otvoriti vrata,
otkoeno pril. - osloboeno, tako da nije
zakoeno.
otkoiti gl. svr., prez. dtkim, gl. prid.
rad. otkoio, trp. prid. dtkden - oslo
boditi, otpustiti ono to je zakoeno;
otpustiti konicu,
otkopavati gl. nesvr., prez. otkopavam up. otkopati,
otkopati gl. svr. prez. otkopam, trp. prid.
otkopan - otkopavanjem doi do neeg
u zemlji; iskopati, izvaditi iz zemlje,
otkopano pril. - tako da je osloboeno
kopi.
otkopavati gl. nesvr., prez. otkopavam
- up. otkopati,
otkopati gl. svr. prez. otkopam, gl.
prid. rad. otkdpao, gl. prid. trpn. otkop
an - odvajanjem kopi uiniti da ta
nije zakopano; izvui dugme iz rupice
na koulji i sl.
otkotrljati gl. svr., prez. otkotrljam, tip.
prid. otkotrljan - odmai se kotrljanjem,
otkrie im. s. r., g. jd. otkria - izum,
pronalazak,
otkriti (se) gl. svr., prez. otkrijem, gl.
prid. rad. dtkrio, trp. prid. otkriven -

564

565
pronai neto to je bilo sakriveno;
skinuti kakav pokriva; izumiti, pronai
istraivanjem neto dotad nepoznato;
prenes. izdati se rijeima, izdati koga.
otkrivati (se) gl. nesvr., prez. otkrivam,
gl. prid. rad. otkrivao, trp. prid. otkrivan
- up. otkriti (se).
otkucaj im. m. r., g. jd. otkucaja - ritmi
an kratak zvuk ega to kuca (srce,
sat).
otkucati -gl. svr. prez. otkucam, trp. prid.
otkucan - posebnim zvukom naznaiti
da je istekao jedan dio vremena (npr.
otkucalo je podne); prenes. prijaviti,
otkriti, tuakati nekog, denuncirati.
otkud(a) pril. - odakle, s kojeg mjesta.
otkup im. m. r., g. jd. dtkupa - ugovoreni
iznos novca kojim se to otkupljuje;
preuzimanje vika poljoprivrednih pro
izvoda uz naknadu,
otkupitelj im. m. r., g. jd. otkupitelja onaj koji otkupljuje, koji vri otkup,
otkupiti gl. svr., prez. otkupim, gl. prid.
rad. otkupio, trp. prid. otkupljen, aorist
otkupili - izvriti otkup; otkupom postati
vlasnik ega.
otkupljivanje gl. im. s. r. od otkupljivati,
otkupljivati gl. nesvr., prez .otkupljujem
- up. otkupiti.
otkupnina im. . r., g. jd. otkupnine novani iznos kojim se vri otkup,
otkvaiti gl. svr., prez. otkvaim, gl.
prid. rad. otkvaio, trp. prid. dtkvaen skinuti neto sa kvake, ee: otkaiti,
otmica im. . r., g. mn. otmica - nasilno
odvoenje i prisvajanje koga ili ega.
otmiar im. m. r., g. jd. otmiara - onaj
ko vri otmicu,
otmiarka im. . r. - ena otmiar,
otmiarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na otmiare,
otmjen prid., odr. v. otmjeni - elegantan,
uglaenog ponaanja,
otoanin im. m. r., mn. dtodni - sta
novnik otoka, koji je rodo s otoka,
ostrvljanin,
otoanka im. . r., dat. jd. btoanki, g.
mn. dtoanki - ena sa otoka, ostrvljanka.
otoi im. m. r., em. - mali otok.
otoje im. s. r. - skup otoka,
otoki/otoni prid. odr. v. - koji se odnosi
na otok i otoke.

otok im. m. r., g. jd. otoka, n. mn. otoci,

g. mn. otoka - dio kopna okruen vo
dom, ostrvo.
otok im. m. r., g. jd. otoka, n. mn. otoci oteklina.
otoman im. m. r. (tur.), g. jd. otomana mekani leaj bez naslona, divan,
otopina im. . r., g. jd. otopine - rastvor
koji je rezultat otapanja kakve vrste
tvari.
otopiti gl. svr., prez. otopim, trp. prid.
dtopljen - zagrijavnjem to vrsto pre
tvoriti u tekuinu, up. otapati,
otopliti gl. svr., prez. btopli, gl. prid. rad.
otoplio - postati toplije u odnosu na
prethodne niske temperature,
otopljenje gl. im. s. r., g. jd. otopljenja prelazak u toplije vremensko razdoblje
u odnosu na prethodne niske temperatu
re.
otorinolaringolog im. m. r. (gr.), g. jd.
otorinolaringolozi - lijenik specijalista
za bolesti uha, nosa i grla.
otorinolaringologija im. . r. (gr.) nauka o bolestima uha, grla i nosa.
otpad im. m. r., g. jd. otpada - dio neeg
to se ne moe iskoristiti; mjesto gdje se
odlae otpad,
otpadak im. m. r., g. jd. otpatka, n. mn.
otpaci, g. mn. otpadaka - ono to je
otpalo od ega; to je neupotrebljivo,
beskorisno, otpad, bezvrijedan dio nee
ga, ostatak koji se baca.
otpadanje gl. im. s. r. od otpadati,
otpadati gl. nesvr., prez. otpadam odvajati se i padati sa visine zbog dotrajalosti ili nekih drugih razloga,
otpadni prid. odr. v. - koji je u vezi sa
otpadom.
otpadnik im. m. r., g. jd. otpadnika, n.
mn. otpadnici - onaj kojeg je drutvo
izdvojilo jer se ne uklapa u osnovne no
rme ponaanja; koji se izdvojio iz grupe;
koji je promijenio vjeru ili postao ne
vjernik.
otpasati gl. svr., prez. btpaem, trp. prid.
otpasati - skinuti pojas, otkopati kai.
otpasti gl. svr., prez. otpadnem, gl. prid.
rad. otpao, aorist otpadoh - odvojiti se i
pasti, up. otpadati,
otpeatiti gl. svr., prez. otpeatim, trp.
prid. otpeaen - skinuti peat.

otpornik

otpiliti gl. svr. otpilim, trp. prid. btpiljen

- upotrebom pile (testere) odrezati ko
mad drveta ili nekog drugog materijala,
otpira im. m. r., g. jd. otpiraa - ono
ime se otvara brava kad nema kljua,
kalauz.
otpis im. m. r., g. jd. otpisa - knjigovod
stveno biljeenje sredstava koja se otpi
suju, koja vie nisu ukljuena u proces
rada.
otpisati gl. svr., prez. otpiem, gl. prid.
rad. otpisao, trp. prid. otpisan - skinuti
sa popisa; prestati raunati na nekog,
otpisivati gl. nesvr., prez. otpisujem - up.
otpisati.
otpiti gl. svr., prez. otpijem, gl. prid. rad.
otpio, trp. prid. trpn. otpijen - popiti
gutljaj s vrha, popiti dio teuine iz ae,
flae i sl.
otpjevati gl. svr., prez. otpjevam, trp.
prid. otpjevan - zavriti pjevanje, uobli
iti melodiju pjesme,
otplaivanje gl. im. s. r. od otplaivati,
otplaivati gl. nesvr., prez. otplaujem,
gl. prid. rad. otplaivao, trp. prid. otpla
ivan, gl. pril. sad. otplaujui - plaati
neto u ratama.
otplata im. . r., g. jd. otplate - plaanje
dijela duga
otplatiti gl. svr., prez. otplatim, gl. prid.
rad. otplatio, trp. prid. otplaen - izmi
riti i posljednju ratu kakvog duga, kre
dita.
otplivati gl. svr. prez. otplivam, gl. prid.
rad. otplivao - udaljiti se plivajui,
otpoeti gl. svr., prez. otponem, gl. prid.
rad. otpoeo, trp. prid. otpoet - zapo
eti, krenuti od poetka,
otpoinuti gl. svr., prez. otpoinem, gl.
prid. rad. otpoinuo - odmoriti se.
otpor im. m. r., g. jd. otpora - izricanje
neslaganja, suprotstavljanje emu; fiz.
sila izazvana djelovanjem drugih sila na
materijal; psih. svjesna ili nesvjesna
odbrana od neega.
otpSran prid., odr. v. otporni - koji je
vrst, koji prua otpor, izdrljiv,
otporiti gl. svr., prez. otporim - otparati,
otpornik im. m. r., g. jd. otpornika, n.
mn. otpornici - ureaj za poveanje
otpora u elektirnom strujnom kolu i
regulator jaine struje.

otporno
otporno pril. - na otporan nain, izdrlji
vo.
otpornost im. . r., g. jd. otpornosti, instr.
jd. otprnou/otpornosti - osobina ono
ga koji je otopran, svojstvo onoga to je
otporno.
otpovfnuti gl. svr., prez. otpovfnem uzvratiti rijeima, odgovoriti,
otpozdraviti gl. svr., prez. otpdzdravim,
trp. prid. otpdzdravljen - uzvratiti poz
drav.
otpraiti gl. svr., prez. otpraim - skinuti
prainu; prenes. otputovati, brzo otii,
otpratiti gl. svr., prez. dtpratim, trp.
prid. dtpraen - oti s nekim do izlaza,
biti kome u pratnji dok odlazi; ii s
nekim jedan dio puta.
otpraviti gl. svr., prez. otpravim, trp.
prid. dtpravljen - pustiti da to ode
potujui odreenu proceduru; postupiti
kao otpravnik; otresti se koga; poslati
odgovor na dopis,
otpravljanje gl. im. s. r. od otpravljati,
otpravljati gl. nesvr., prez. otpravljam up. otpraviti,
otpravnica im. . r. - slubenica koja to
otpravlja.
otpravnik im. m. r., g. jd. otpravnika, n.
mn. otpravnici - slubenik koji otpravlja
to, npr. vozove sa perona,
otprema im. . r., g. jd. otpreme - proce
dura oko odailjanja i otpremljivanja.
otpremSnje gl. im. s. r. od otpremati,
otpremati gl. nesvr., prez. otpremam, gl.
prid. rad. otpremao, trp.prid. otpreman,
gl. pril. sad. otpremajui - organizovano
slati velike koliine neega (pota, va
goni, vozila, roba, putnici),
otpremiti gl. svr., prez. otpremim, gl.
prid. rad. otpremio, trp. prid. otprem
ljen - zavriti sa otpremanjem.
otpremnica im. . r., g. jd. otpremnice knjigovodstveni dokument koji svjedoi
da je to otpremljeno,
otpremnina im. . r., g. jd. otpremnine odreena suma novca koja se dodjeljuje
umirovljenicima pri odlasku u penziju
ili namjeteniku zbog ukidanja radnog
mjesta,
otprije pril. - od ranije,
otprilike pril. - priblino toliko, bez ta
nog odreivanja dimenzija, po prilici,
oko (otprilike toliko).

567

566
otpuhati gl. svr., prez. otpuem, trp. prid,
otpuhan - puhanjem pomaknuti neto
lagahno.
otpuhivanje gl. im. s. r. od otpuhivati,
otpuhivati gl. nesvr. prez. otpuhujem, gl,
prid. rad. otpuhivao, trp. prid, otpuhivan, gl. pril. sad. otpuhujui - snano
disati nakon kakva napora,
otpuhnuti gl. svr., prez. dtpuhnem, gl.
prid. rad. otpuhnuo - snanim puhanjem
odstraniti to lagahno.
otpusni prid. odr. v. - koji se odnosi na
otputanje,
otpusnica im. . r., g. jd. otpusnice - otpusno pismo, dokument kojim se potvru
je da je neko otputen iz kakve institu
cije u kojoj je boravio izvjesno vrijeme
(npr. otpusnica iz bolnice),
otpustiti gl. svr., prez. dtpustim, trp.
prid. otputen - dati nekom otkaz, preki
nuti neiji radni odnos; pustiti koga iz
kakve institucije; osloboditi koga dalje
obaveze; popustiti ono to je zetegnuto.
otputanje gl. im. s. r. od otputati,
otputati gl. nesvr., prez. otputam, gl.
prid. rad. otputao, trp. prid. otputan up. otpustiti,
otputovati gl. svr., prez. otputujem, gl.
prid. rad. otputdvao, imp. otputuj - otii
na put.
otpuzati gl. svr., prez. otpuzem - udaljiti
se puzanjem,
otpuziti gl. svr., prez. otpuzim - polahko
se pomaknuti nanie,
otraati gl. svr., prez. otraam, trp. prid.
otraan - svata ispriati o nekoj osobi,
prenijeti neki tra.
otraga/otraga pril. - straga, pozadi,
otfcan prid., odr. v. otrcani - istroen,
izlizan, u krajnje loem stanju; prenes.
koji je esto ponavljan, poznat pa nije
zanimljiv.
otrcano pril. - na otrcan nain, izlizano,
dosadno.
otrcati (se) gl. svr., prez. dtrcam (se), trp.
prid. otrcan - postati istroan, izlizan;
dosaditi.
otrati gl. svr., prez. otrim, gl. prid. rad.
otrao - udaljiti se tranjem, otii brzo,
u trku.
otresit prid., odr. v. dtresiti - koji je
odrjeit, otar u odgovorima.

otresti (se) gl. svr., prez. otresem (se),

trp. prid. otresen - tresui oistiti to,
uiniti da plodovi padaju s grane; pre
nes. otarasiti se ega; izderati se, obratiti
se grubim rijeima,
otresanje gl. im. s. r. od otresati se.
otresati (se) gl. nesvr., prez. otresam (se)
- up. otresti (se),
otrenjavati (se) gl. nesvr., prez. otreznjavam, gl. prid. rad. otreznjvao otrenjivati (se), initi da neko bude
trijezan; prestajati biti pod utjecajem
alkohola.
otrenjivati (se) gl., nasvr., prez. otreznjujem (se) - otrenjavati (se),
otrgnuti (se) gl. svr., prez. otrgnem, gl.
prid. rad. dtrgnuo, trp. prid. otrgnut trzajem otkinuti; prenes. na silu se
odvojiti od koga ili od ega.
otrenjenje gl. im. s. r. od otrijezniti se.
otrijezniti (se) gl. svr., prez. dtrijeznim
(se), gl. prid. rad. otrijeznio (se), trp.
prid. otrijenjen - postati trijezan, pre
stati biti pod djelovanjem alkohola ili
pod neijim utjecajem,
otromboljiti se gl. svr., prez. otrdmboIjim se - lijeno se opustiti tako kao da
cijelo tijelo visi, runo se izvjesiti.
otrov im. m. r., g. jd. dtrova, g. mn.
otrova - tvar opasna po ivot, ono to
moe otrovati,
otrovan prid., odr. v. otrovni - koji se
odnosi na otrov, koji moe otrovati,
otrovati gl. svr., prez. otrujem, gl. prid.
rad. otrdvao, trp. prid. otrovan - otetiti
organizam trovanjem; ubiti koga pomo
u otrova; prenes. uiniti da ko bude
zaraen mrnjom,
otrovnica im. . r., g. jd. otrovnice - naziv
za zmije koje u zubima imaju otrov;
otrovna gljiva; prenes. zla ena, opasna i
ljuta kao otrov,
otrovno pril. - kao otrov, opasno na
otrovan nain,
otrovnost im. . r., instr. jd. btrdvnou/
otrovno ti - svojstvo onoga to je otrov
no.
otrpjeti gl. svr., prez. otrpim, gl. prid.
rad. otrpio - izdrati bol; suzdrati se.
otud(a) pril. - odande, sa onog mjesta,
otuenje im. s. r., g. jd. otuenja - pravn.
kraa, nasilno oduzimanje imovine; du

otvrdnue

hovno udaljavanje od koga ili od ega

(iotuenje ovjeka od ovjeka),
otuiti gl. svr., prez. otuim, gl. prid.
rad. otuio, trp. prid. otuen - ukrasti;
duhovno se udaljiti od nekog ili neeg,
otupiti gl. svr., prez. dtupim, gl. prid.
rad. otupio, trp. prid. otupljen - uiniti
ta tupim, prestati biti otar; prenes.
uiniti da ta ne bude dovoljno efikasno,
otupjelost im. . r., instr. jd. otupjelou/
otupjelosti - osobina onoga koji je outpio, svojstvo onoga to je otupjelo,
otupjeti gl. svr., prez. dtupim - postati
tupo; prenes. prestati biti osjetljiv; razg.
postati glup.
otuan prid., odr. v. otuni - koji djeluje
tuno, alosno, koji je pun tuge.
otuno pril. - na otuan nain, s tugom,
tugaljivo, sjetno,
otvara im. m. r., g. jd. otvaraa - sprava
za otvaranje (obino konzervi, pia)
otvaranje gl. im. s. r. od otvarati,
otvarati gl. nesvr., prez. otvaram, gl.
prid. rad. otvarao, trp. prid. otvaran uiniti neto otvorenim (vrata, prozor);
otvaranjem omoguiti pristup, komuni
kaciju, poinjanje ega itd.
otvor im. m. r., g. jd. dtvora - upljina,
rupa u zidu; prostor koji slui za prolaz,
otvoren prid., odr. v. dtvoreni - koji
omoguava slobodan prolaz, koji nije
zatvoren; prenes. koji direktno kae ta
misli.
otvoreno pril. - na otvoren nain, na pri
stupaan nain; iskreno, bez umotavanje, direktno,
otvorenost im. . r., g. jd. dtvorenosti,
instr. jd. dtv orenou/otvorenosti - sta
nje onoga to je otvoreno, osobina ono
ga koji je otvoren u iznoenju miljenja,
otvoriti gl. svr., prez. otvorim, gl. prid.
rad. otvdrio, trp. prid. dtv or en - uiniti
to otvorenim,
otvornlk im. m. r., mn. dtvrnici - vokali,
samoglasnici, glasovi koji se izgovaraju
tako da zrana struja slobodno prolazi
izmeu govornih organa; supr. zatvornik, suglasnik, konsonant,
otvrdnue im. s. r. - stanje onoga to je
otvrdnulo; osobina onoga koji je
otvrdnuo prolazei kroz mnoga isku
enja.

otvrdnuti

otvrdnuti gl. svr., prez. otvrdnem, gl.

prid. rad. dtvrdnuo - postati tvrd,
stvrdnuti se; prenes. postati neosjetljiv,
ogrubiti.
ovacija im. . r., mn. ovacije - hist. u
starom Rimu mali trijumf koji se
prireivao vojskovoi pobjedniku; odu
evljeno odobravanje, javno i glasno
podravanje, izraavanje priznanja i
estitke.
ovaj/ovaj zamj., g. jd. ovog(a); . r.
ova/ova , g. dve; s. r. ovo/ovo, g. ovoga;
n. mn. ovi/ovi m. r., ove/ove . r.,
ova/ova s. r. - pokazivanje na ono to je
u blizini govornika; esto potapalica
bez znaenja u nekultivisanom govoru;
u razg. zamj. ovo u oznaavanju male
vrijednosti ega (ovo malo para),
ovakav prid. odr. v. - koji je istih osobina
kao ovaj na koji pokazujemo.
ovako pril. - na ovaj nain, na nain koji
se radi.
ovalan prid., odr. v. ovalni - ovalnog
oblika, oblika elipse, eliptian,
ovamo pril. - na mjestu gdje je govornik,
ovdje.
ovan im. m. r., g. jd. ovna, n. mn. ovnovi mujak domae ovce.
ovaploenje gl. im. s. r. od ovaplotiti,
ovaplotiti gl. svr., prez. ovdplotim, gl.
prid. rad. ovaplotio, trp. prid. ovaploen
- u teologiji istonih crkava pojam koji
oznaava primanje ploti, tijela o v ei
jeg koje je primio Hrist; otjeloviti,
ovapniti gl. svr., prez. ovapnim, gl. rad.
prid. ovapnio/ovapnila, trp. prid. ovapnjen - obijeliti vapnom, ee: okreiti,
ovapnjenje gl. im. s. r. od ovapnjeti.
ovapnjeti gl. svr., prez. ovapnim, gl. rad.
prid. ovapnio/ovapnjela - postati vap
nen, krut.
ovarisati gl. svr. (tur.), prez. ovariem,
trp. prid. ovarisan - nai put do neeg,
sluajno bez znanja pogoditi, pronai;
zbog neznanja udariti na neto nepo
trebno, neoekivano,
ovarij im. m. r. (nlat.) - med. jajnik, organ
za za proizvodnju jajnih elija kod ene.
ovarij ektomij a im. . r. (nlat.) - med.
operacija uklanjanja jajnika ob. zbog
bolesti ili sterilizacije,
ovas im. m. r. (lat.), g. jd. dvsa - vrsta
itarice, zob.

569

568
ovca im. . r. (lit.), g. jd. ovce, g. mn.
ovca - domaa ivotinja preivar, en
ka; prenes. priglupa enska osoba.
ovar im. m. r., g. jd. ovara - zanimanje
ovjeka koji uzgaja ovce; pas koji uva
ovce, pas ovar,
ovarstvo im. s. r., g. jd. ovarstva uzgajanje ovaca; grana stoarstva,
ovetina im. . r., g. jd. ovetine- Ovije
meso.
ovica im. . r., em. - mala ovca; prenes.
naivna mlada osoba koju svako moe
obrlatiti, prevariti, iskoristiti,
oviji prid. odr. v. - koji pripada ovci, koji
je od ovce (oviji sir),
ovdanji prid. odr. v. - koji je iz ovog
mjesta, odavde,
ovdje pril. - na ovom mjestu,
ovelik prid., odr. v. oveliki, komp. ovei koji je prilino velik u poreenju s
drugima,
ovijanje gl. im. s. r. od ovijati.
ovijati gl. nesvr., prez. ovijam, gl. prid.
rad. ovijao, trp. prid. ovijen - up. oviti,
ovijati gl. svr., prez. ovijem - oistiti
zrnevlje od pljeve, zavriti vijanje,
ovisan prid., odr. v. ovisni - koji ovisi o
kome ili emu, koji nije samostalan,
zavisan.
ovisiti gl. nesvr., prez. ovisim, gl. prid.
rad. ovisio - biti ovisan, zavisiti; nemati
samostalnosti,
ovisnik im. m. r., g. jd. ovisnika, n. mn.
ovisnici - onaj koji ovisi o neemu, onaj
koji je rob neke navike,
oviti (se) gl. svr., prez. ovijem (se), pril.
pro. ovivi (se), trp. prid. ovijen - uviti,
zamotati u ta kakav predmet, obloiti
izvana sa svih strana; umotati se.
ovjekovjeenje gl. im. s. r. od ovjekovje
iti.
ovjekovjeiti gl. svr., prez. ovjekovjeim,
gl. prid. rad. ovjekovjeio, trp. prid.
ovjekovjeen - uiniti ta vjenim, sau
vati uspomenu o nekome ili neemu za
sva vremena,
ovjenati (se) gl. svr., prez. ovjenam
(se), trp. prid. ovjenan - zakititi se
vijencem; prenes. biti proslavljen,
ovjenano pril. - kao zakien vijencem,
slavljeniki, proslavljeno,
ovjera im. . r., g. mn. ovjera - nain
potvrivanja valjanosti i istinitosti ega.

ovjereno pril. - potvreno, s ovjerom,

pravovaljano, Verifikovano,
ovjerilac im. m. r., g. jd. ovjerioca, g. mn.
ovjerilaca - ovjeritelj, onaj koji ovjera
va.

ovjeritelj im. m. r. - ovjerilac, koji to

ovjerava.
ovjeriteljica/ovjeriteljka im. . r. - ena
ovjeritelj.
ovjeriti gl. svr., prez. ovjerim, trp. prid.
ovjeren - zakonski potvrditi valjanost
ega (ob. potpisom i peatom),
ovladati gl. svr., prez. ovladam, gl. prid.
rad. ovladao, trp. prid. ovladan - nauiti
sve o kakvom poslu, procesu, tehnici;
zauzeti teritoriju i staviti je pod svoju
kontrolu.
ovlast im. . r., g. jd. ovlasti, instr. jd.
ovlasti/ovlau - ovlatenje, punomo;
odgovornost nekog resora administra
cije za odreeni djelokrug poslova, ko
mpetencija,
ovlastiti gl. svr., prez. ovlastim, gl. prid.
rad. ovlastio, trp. prid. ovlaten/ovlaen
- dati kome ovlast, ovlaenje, puno
mo, mogunost zastupanja, opunomo
iti.
ovla pril. - usput, uzgred, povrno, goto
vo neprimjetno,
ovlatenje/ovlaenje gl. im. s. r. od ovla
stiti - ovlast, punomo,
ovlaiti gl. svr., prez. dvlazim, gl. prid.
rad. ovlaio, trp. prid. ovlaen - malo
pokvasiti, postati vlano,
ovogodinji prid. odr. v. - od ove godine.
ovoj im. m. r., g. jd. ovoja - ono ime se
to ovija, zamotava (traka, povoj, zavoj,
gaza).
ovojnica im. . r., g. jd. ovojnice - opna ili
omot oko ega.
ovolik prid., odr. v. ovoliki - koji je
veliine kao drugi s kojim poredi.
ovoliko pril. - u ovoj mjeri, toliko mnogo,
ovosvjetski prid. odr. v. - koji je na ovom
svijetu, ovozemaljski,
ovozemaljski prid. odr. v. - koji je na
ovom svijetu, vezan za ivot na Zemlji
dostupan iskustvu i razumnom objanje
nju, ovosvjetski.
ovratnik im. m. r., g. jd. ovratnika, n. mn.
ovratnici - dio koulje koji je oko vrata,
kragna, okovratnik,
ovuda pril. - ovim putem.

ozimi

ozada/ozada pril. - straga, pozadi, iza

neega.
ozakoniti gl. svr., prez. ozakonim, gl.
prid. rad. ozakonio, trp. prid. ozakonjen
- potvrditi neto zakonom.
ozaren prid., odr. v. ozareni - koji je
sretan, radostan, koji blista od zado
voljstva.
ozareno pril. - sretno, radosno, na ozaren
nain.
ozarenost im. . r., instr. jd. ozarenon/
ozareno st i - stanje onoga koji je ozaren,
ozariti (se) gl. svr., prez. ozarim, gl. prid.
rad. ozario, trp. prid. ozaren - osvijetliti,
sijati od sree, blistati, biti zadovoljan,
sretan.
ozbiljan prid., odr. v. ozbiljni - koji je
odgovoran, povjerljiv, promiljen, pro
raunat; koji je znaajan, bitan; koji se
ne ali, ne smije se, hladan,
ozbiljno pril. - na ozbiljan nain, odgovo
rno, bez ale.
ozbiljnost im. . r., g. jd. ozbiljnosti, instr.
jd. ozbiljnou/ozbiljnosti - osobina ono
ga koji je ozbiljan,
ozdo pril. - odozdo, s donje strane,
ozdraviti gl. svr., prez. ozdravim, gl.
prid. rad. ozdravio, trp. prid. ozdravljen
- preboljeti, ponovo biti zdrav nakon
bolesti, izlijeiti se.
ozdravljenje gl. im. s. r. od ozdraviti,
ozebao prid., odr. v. ozebli - promrzao,
koji je bio izloen velikoj hladnoi,
hladno
ozeblo pril. - prehlaeno, promrzlo.
ozeblina im. . r., g. jd. ozebline - pro
mrzlina, smrzotina, oteknue i crvenilo
na koi kao tragovi smrzavanja,
ozeblost im. . r., instr. jd. ozeblou/
ozeblosti - stanje onoga koji je ozebao,
ozeleniti gl. svr., prez. ozelenim, gl. prid.
rad. ozelenio/ozelenila - uiniti ta zele
nim.
ozelenjeti gl. svr., prez. ozelenim, gl.
prid. rad. ozelenio/ozelenjela - postati
zelen.
ozepsti gl. svr., prez. ozebem - prehladiti
se, postati ozebao, smrznut.
ozidati gl. svr., prez. ozidam, gl. prid.
rad. ozidao, trp. prid. ozidan - zavriti
zidanje.
ozimi prid. - biljke koje se siju pred zimu,
ujesen.

ozlijediti
ozlijediti gl. svr., prez. ozlijedim, gl.
prid. rad. ozlijedio, trp. prid. dzMjeen nanijeti ozljedu, fiziki povrijediti,
ozlijeen prid., odr. v. ozlijeeni - koji je
povrijeen, kojem je nanesena ozljeda,
ozlijeenost im. . r., instr. jd. ozlijeenou/dzlijeenosti - stanje onoga koji je
ozlijeen.
ozloglasiti gl. svr., prez. ozloglasim, trp.
prid. ozloglaen - biti na loem glasu,
biti ozloglaen; govoriti o nekom loe,
razglasiti kako je neko zao.
ozloglaen prid., odr. v. ozloglaeni - koji
je na zlu glasu, koji je proglaen da je
zao, koji je poznat po loem,
ozloglaenost im. . r., instr. jd. ozloglaenou/ozldgldenosti - osobina onoga
koji je ozloglaen,
ozlojediti gl. svr., prez. ozlojedim, trp.
prid. ozlojeen - jako naljutiti koga,
ogoriti.
ozlojeenost im. . r., instr. jd. ozlojedenou/ozlojeenosti - osobina onog ko
je ozlojeen,
ozlojeivanje gl. im. s. r. od ozlojeivati.
ozlje ivati gl. nesvr., prez. ozlojeujem
- up. ozlojediti,
ozlovoljiti gl. svr., p re z .ozibvoljim, trp.
prid. ozlovoljen - oneraspoloiti koga,
uiniti da ko postane zlovoljan, razljutiti
koga.
ozljeda im. . r., g. jd. ozljede - povreda
tijela izazvana spoljnom silom (rana,
teklina, trauma),
ozljeivati gl. nesvr., prez. ozljeujem nanositi ozljede,
oznaavanje gl. im. s. r. od oznaavati,
oznaavati gl. nesvr., prez. oznaavam,
gl. prid. rad. oznaavao, trp. prid.
oznaavan - stavljati oznaku, obiljea
vati; prenes. obiljeavati koga, klevetati,
nanositi uvrede,
oznaen prid., odr. v. oznaeni - koji ima
oznaku; prenes. koji ima neku fiziku
manu, zabiljeen (oznaen od Boga),
oznaenlk im. m. r., g. jd. oznaenika lingv. dio jezikog znaka koji se odnosi
na oznaeno, suprot, oznaitelj.
oznaenost im. . r., instr. jd. oznaenou/oznaenosti - svojstvo onoga to je
oznaeno, markiranost.
oznaiti gl. svr., prez. oznaim, gl. prid.
rad. oznaio, trp. prid. oznaen - staviti

571

570
oznaku, obiljeiti, markirati, up. oznaa
vati.
oznaitelj im. m. r. - lingv. dio jezikog
znaka koji se sastoji od glasova koji
tvore morfemu, rije ili skup rijei,
etiketa, izraz, oznaiva, suprot, oznaenik.
oznaiva im. m. r., g. jd. oznaiva oznaitelj; onaj koji oznaava ta, koji
stavlja oznake,
oznaivaica im. . r., g. jd. oznaivaice
- ena koja to oznaava, koja stavlja
oznake.
oznaka im. . r., dat. jd. oznaci - ono ime
to oznaavamo, simbol, trag, putokaz,
oznojiti se gl. svr. prez. oznojim se, trp.
prid. oznojen - biti obliven znojem zbog
vruine, umora, bolesti, biti oznojen,
oznojeno pril. - tako da je obliven znojem.
ozon im. m. r. (gr.), g. jd. ozona - hem.
alotropski oblik kisika ija molekula
ima tri atoma kisika, 0 3; u zraku nastaje
pri elektrinim izbojima (munje, iskre
nje) i jakom ultraljubiastom zraenju
posebno u visokim slojevima atmosfere
gdje tvori ozonski sloj koji titi povrinu
Zemlje od tetnog ultraljubiastog zra
enja; ima prepoznatljiv miris; upotre
bljava se za ienje voe i zraka, te u
tehnici bijeljenja,
ozonometar im. m. r. (gr.), g. jd.
ozonometra - sprava za mjerenje ozona,
njegove ukupne koliine u atmosferi,
ozonosfera im. . r. (gr.) - sloj atmosfere
sa poveanom koliinom ozona izmeu
20 i 25 km iznad Zemlje,
ozonski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na ozon, koji je od ozona (up. ozonski
omota).
ozraenost im. . r., instr. jd. ozraenou/ozraenosti - stanje onog koji je
ozraen ili onoga to je ozraeno,
ozraenje im. s. r. - radijacija, omjer toka
zraenja i veliine ozraene povrine,
ozraiti gl. svr., prez. ozraim, gl. prid.
rad. ozrio, trp. prid. ozraen - obasjati
zrakama; izloiti zraenju,
ozraivati gl. nesvr., prez. ozraujem up. ozraiti; izlagati koga ili ta zrae
nju.
ozraje im. s. r., g .jd . ozraja - okolina,
sredina u kojoj ovjek ivi i radi; ukup-

nost odnosa u sredini u kojoj se neko

kree; ugoaj; Zemljina atmosfera,
ozvanienje gl. im. s. r. od ozvaniiti,
ozvaniiti gl. svr., prez. ozvaniim, gl.
prid. rad. ozvaniio, trp. prid. ozvanien
- slubeno potvrditi i iznijeti zvanine
podatke.
ozvuenje im. s. r., g. jd. ozvuenja razglas, ureaji za prenos i emitovanje
zvuka.
ozvuiti gl. svr., prez. ozvuim, gl. prid.
rad. ozvuio, trp. prid. ozvuen - uiniti
da se prenese zvuk na daljinu; montirati
ureaj za prislukivanje,
oaliti gl. svr., prez. ozalim, trp. prid.
oaljen - biti alostan neko vrijeme zbog
kakva gubitka; predati se alosti za
umrlim.
oalostiti gl. svr., prez. ozalostim, gl.
prid. rad. ozalostio, trp. prid. oaloen rastuiti koga, uiniti nekog alosnim,
oaloenost im. . r., instr. jd. ozaloenouJoaloenosti - stanje onoga koji
je alostan, koji je u alosti,
odrijebiti gl. svr., prez. ozdrijebi, gl.
prid. rad. ozdrijebila, trp. prid. ozdrijebljen - donijeti drijebe na svijet,
oei (se) gl. svr., prez. oeem, trp. prid.
ozezen - opei (se), stei oeglinu u
dodiru s vatrom; prenes. otvoriti paljbu,
oenjeti gl. svr., prez. ozednim, gl. prid.
rad. ozednio/ozednjela - postati edan,
osjetiti potrebu za vodom,
oeg im. m. r., g. jd. ozega, n. mn. bezi,
g. mn. bega - eljezna ipka za razgaranje ara u vatri, ara.

oujski
oeglina im. . r. - opekotina, oegotina,
rana koja nastaje kad se oee, opee.
oegotina im. . r. - oeglina, opekotina,
oeniti (se) gl. svr., prez. oenim (se),
trp. prid. oenjen - uiniti da mukarac
stupi u brak (oeniti sina); uzeti koga za
enu; (se) izvesti in kojim mukarac
stupa u brak.
oiljak im. m. r., g. jd. oiljka, n. mn.
oiljci, gen. mn. oiljaka - ostatak na
koi nakon zarastanja rane, brazgotina;
prenes. trag nakon tekih duevnih sta
nja.
oilji im. m. r., em. - mali oiljak.
oiviti gl. svr. prez. oivim, rad. prid.
oivio/oivila, trp. prid. oivljen - uiniti
ta ivim; prenes. probuditi ta iz sveo
peg mrtvila, uiniti ivljim,
oivjeti gl. svr., prez. oivim, rad. prid.
oivio/oivjela, trp. prid. oivljen - vrati
ti u ivot, probuditi se.
oivljavanje gl. im. s. r. od oivljavati,
oivljavati gl. nesvr., prez. oivljavam,
gl. prid. trpn. oivljavan, gl. pril. sad.
oivljavajui - initi da ta postane i
vlje; prenes. buditi iz sveopeg mrtvila,
oivotvorenje gl. im. s. r. od oivotvoriti,
oivotvoriti gl. svr., prez. oivotvorim,
gl. prid. rad. oivotvorio, trp. prid. oivotvoren, gl. pril. sad. oivotvorei provesti kakvu zamisao u ivot, ostvariti
da to zaivi,
oujak im. m. r., g. jd. oujka, n. mn.
oujci, g. mn. oujaka - trei mjesec u
godini, mart.
oujski prid. odr. v. - koji se odnosi na
oujak, koji se dogaa u oujku, marto
vski.

573

p
P p - fonema, glas, bezvuni suglasnik,
dvadeset drugo slovo abecede; deve
tnaesto slovo azbuke (ll).
P - hemijski znak za fosfor; oznaka za
ahovsku figuru pjeak,
pa vezn. - sastavni veznik,
pabirak im. m. r., g. jd. pabirka, n. mn.
pabirci, g. mn. pabiraka, dat.-instr.-lok.
mn. pabircima - plod zaostao poslije
berbe, etve; sitni dijelovi, neto usi
tnjeno.
pablrar im. m. r., g. jd. pabfrara, g.
mn. pabfrara - sakuplja pabiraka,
koji pabiri; prenes. sastavlja iz tuih
knjiga, kompilator,
pablrenje gl. im. s. r. od pabriti.
pabiriti gl. nesvr., prez. pabfrfm; trp.
prid. pabiren, pril. pr. pdbfrfvi skupljati zaostale plodove; prenes. pi
sati na osnovu ekserpata iz tuih knjiga,
kompilirati,
pacer im. m. r. (njem.), v. jd. paceru/
pacere - nespretan ovjek, nespretnjakovi, poetnik, neznalica, eprtlja,
pacificiranje/pafikovanje gl. im. s. r.,
g. jd. pacifiranja (lat.) od pacificirati/
pacifikovati.
pacificirati/pacifikovati gl. nesvr. (lat.),
prez. pacificframJpacifikujem - usposta
viti i uspostavljati mir, smirivati stanje
poslije rata, izmirivati, pomirivati.
pacifiki pridj. odr. v. (lat.) - miroljubiv,
mirotvoran; koji se odnosi na Pacifik.
Pacifik im. m. r. (lat.) - Tihi ili Veliki
okean.
pacifikacija im. s. r. (lat.) - pacificiranje/
pacifikovanje.
pacifist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. pacifiste,
dat. jd. pacifisti, n. mn. pacifisti!pacififiste - pristalica pacifizma, protivnik
rata, zagovornik rjeavanja meunaro
dnih sporova mirnim putem, pregova
ranjem.

pacifistica/pacifistkinja im. . r. (lat.) mirotvorka, koja je naklonjena paci

fizmu, mirnom rjeavanju meudrav
nih sporova,
pacifistiki prid. odr. v. (lat.) - mirolju
biv, mirotvoran, koji je protiv rata, na
klonjen pacifizmu,
pacifistiki pril. (lat.) - miroljubivo, kao
pacifi-sti, na pacifistiki nain,
pacifizam im. m. r. (lat.), g. jd. pacifizma
- kultumo-etiki i politiki pokret pro
tiv rata, pokret za rjeavanje meunaro
dnih sukoba mirnim putem, pregovara
njem, mirovni pokret,
pacijencija im. . r. (lat.) - strpljivost,
strpljenje.
pacijent im. m. r. (lat.), g. jd. pacijenta, g.
mn. pacijenta - bolesnik koga posjeu
je ljekar; bolesnik koji radi lijeenja
posjeuje Ijekara; bolesnik u bolnikoj
ustanovi.
pacijentela im. . r. (lat.) - svi pacijenti
nekog Ijekara ili neke zdravstvene usta
nove.
pacijentica/pacijentkinja im. . r. (lat.) bolesnica; ona koja radi lijeenja posje
uje Ijekara.
packa im. . r., dat. jd. packi, g. mn.
pdckf/pdcaka - mrlja od tinte; mrlja
uope; neto loe uraeno,
packalo im. s. r., g. jd. packala, g. mn.
packala - iron. lo i nevjet slikar, onaj
koji pravi packe, koji packa,
packanje gl. im. s. r., g. jd. packanja, g.
mn. packanja - pravljenje packi, neije
nehotino ili namjerno injenje packi
po papiru, platnu ili emu drugom,
packarija im. . r. - iron. nestruno,
nevjeto slikanje; bojama zamrljana
povrina; mjestimino zamazan papir,
platno i dr.

packati gl. nesvr., prez. packam , trp.

prid. packan - praviti packe po neemu,
mrljati bojom, mastilom.
pacov/pacov im. m. r. - veliki glodar,
takor.
pacovskl/pacovskl prid. odr. v. - koji se
odnosi na pacova.
paa im. . r. (perz.), g. jd. pae - vrsta
jela od janjeih noica, pae.
paaluk im. m. r. (perz.-tur.), n. mn.
paaluci - stil. dio nogavice od dimija
ili akira oko lanka; vrsta nazuvka
preko gornjeg dijela obue,
paar im. m. r. - zool. vrsta orla to lovi
patke; uzgajiva paadi, pataka,
paariz im. m. r. (perz.-tur.) - prepreka,
prepona; prenes. onaj koji ini tetu;
neprilika; nezgoda; teta, kvar; nered,
paarizluk im. m. r. (perz.-tur.), n. mn.
paarizluci, dat.-instr.-lok. mn. paarizlucima - stil. teta, kvar; nevolja, ne
prilika, pometnja,
paati se gl. nesvr. (tal.), prez. paam se
- mijeati se u tue poslove, uplitati se,
dirati u neto nedozvoljeno,
paaura im. . r. (perz.) - ob. paavra,
paavra im. . r. (perz.); g. mn. paavrfl
paavra - krpa (kuhinjska), dronjak;
stvar bez ikakve vrijednosti; prenes. nekaraktema osoba, lo ovjek,
pae im. s. r., g. jd. paeta - mladune
patke; pai.
pae/pae pril. - tavie; ak; naprotiv;
up. dapae,
pae im. s. r. mn. (perz.), g. mn. paa jelo od goveih ili braveih noica;
drhtalica, hladetina, goljenica, mrzletina, pihtije,
paetina im. . r. - paije meso.
pai im. m. r., n. mn. paii, em. - pae.
paiji prid. odr. v. - koji se odnosi na
paie.
painjak im. m. r., n. mn. painjaci paiji izmet,
paurlija im. . r. mn., hip. - mnotvo
paia, paad,
paenica im. . r., g. mn. paenica - ona
koja podnosi patnju, koja se pati; mue
nica; patnica.
paenik im. m. r. - onaj koji podnosi
patnju, koji se pati; muenik; patnik.

padaviarkin

paeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na

paenike; ispunjen patnjama; koji izra
ava patnju; mueniki, patniki.
paeniki pril. - na nain paenika, kao
paenik, s mukom, s patnjom,
paenje gl. im. s. r. - podnoenje patnje;
nanoenje patnje drugom; teak i mu
kotrpan ivot; rad bez odgovarajuih
uslova; muenje; patnja,
paiti (se) gl. nesvr. (perz.), prez. paf
(se), trp. prid. paen - istiti (se).
pad im. m. r., n. mn. pdovi - padanje,
ruenje, posljedica gubitka ravnotee;
opadanje nivoa vode; nagib, kosina;
prenes. smanjenje vrijednosti neega,
npr. pad cijena; neuspjeh; propast,
slom; osvojenje grada; moralno posrnu
e.
padajui prid. odr. v. - koji pada, koji je u
stanju padanja,
padajui pril. - u toku padanja, u padu.
padalica im. . r. - nebesko tijelo, kometa,
zvijezda koja pada; ona koja pada;
prenes. propalica,
padanje gl. im. s. r., n. mn. padanja, g.
mn. padanja - pad; posljedica gubitka
oslonca; ruenje; loe vrijeme s kiom i
snijegom; prenes. posrnue; gubitak vo
lje, snage; depresivnost.
padati gl. nesvr., prez. padam - gubiti tlo
pod nogama, spoticati se; propadati u
neto; meteorol. atmosferski se prazniti;
prenes. gubiti vrijednost, obezvreivati;
gubiti visoki poloaj; uzastopno ne
polagati ispite,
padavica im. . r., v. jd. padavice/padavico - hronina nervna bolest s povre
menim napadima nesvjestice, potpunog
gubitka svijesti i s grevima po cijelom
tijelu; epilepsija,
padaviar im. m. r., v. jd. padaviare!
padaviaru - onaj koji boluje od padavice; epileptiar,
padaviarev/padaviarov prid. odr. v. koji se odnosi na padaviara, koji mu
pripada; epileptiarev.
padaviarka im. . r., dat.-lok. jd. padaviarki, g. mn. padaviarkf - enska
osoba koja boluje od padavice; epileptiarka.
padaviarkm/padaviarkin prid. odr. v.
- koji se odnosi na padaviarku, koji joj
pripada; epileptiarkin.

padaviarskT
padaviarskT prid. odr. v. - koji se odnosi
na padaviare i padaviarke.
padaviSrski pril. - na nain padaviara,
kao padaviari,
padaviav prid., odr. v. padaviavI - koji
boluje od padavice, ima padavicu; kao
da ima padavicu; epileptian.
padaviavo pril. - na nain padaviara,
kao padaviari,
padavine im. . r., mn. - atsmosferski
talog; zajedniki naziv za kiu, snijeg i
led; oborine.
pade im. m. r., g. jd. padea, g. mn.
padea - gramatiki oblik deklinacije;
atmosferski talog; stalno padanje; pre
nes. drugi pade - druga stvar, drugo,
padenl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pade, koji pripada padeu,
padina im. . r., g. mn. padina - strmina;
nagnuta strana brda, planine, ulice, pu
ta; kosina brda.
padinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
padinu.
padiah/padiah im. m. r. (perz.), g. jd.
padiaha/padiha, v. jd. padiahu/padiahu - hist. vladarska titula; osoba
koja nosi tu titulu, car, vladar,
padiahov/padiahov prid. odr. v. (perz.)
- hist. koji pripada padiahu.
padnuti gl. svr., prez. padnem - pasti,
padnja im. . r. - padanje,
padobran im. m. r. - oprema koju mora
imati padobranac; sprava koja izbaena
s visine u zraku oblikuje platnenu ku
polu usporavajui pad tijela,
padobranac im. m. r., g. jd. padobrnca,
v. jd. padobrane, n. mn. padobrnci,
g. mn. paddbranaca - skaka s pado
branom (vojnik, sportist); prenes. onaj
koji se neoekivano pojavi, koji izne
nada (ii)padne.
padobranski prid. odr. v. - koji se odnosi
na padobrane, padobrane i padobran
stvo.
padobranski pril. - na nain padobranaca;
iznenadno; kao padobranom,
padobranstvo im. s. r - teorija i praksa
skakanja s padobranom; vrsta zranog
sporta.
padok im. m. r. (engl.), n. mn. padoci, g.
mn. padka - ograen prostor na hipo
dromu; tor, ograda na livadi za okuplja
nje konja pred takmienje.

575

574

padom pril. - padajui, padomice.

padomice pril. - padom,
pafta im. . r. (perz.-tur.), n. mn. pafte, g.
mn. pfta/paftl, dat.-instr.-lok. mn. paf
tama - metalna ploica na puci; karika;
grivna; spojnica, spojka; pren. vrsta po
jasa.
Pag im. m. r., dat.-lok. jd. Pgu - ostrvo
na Jadranu,
paganin im. m. r. (lat.), n. mn. pagani hist. pristalica stare religije; mnogo
boac; ovjek bez vjere, nevjernik,
paganinov prid. odr. v. (lat.) - hist. koji
pripada paganinu.
paganizam im. m. r. (lat.), g. jd. paga
nizma, g. mn. paganizdma - hist. stara
vjera, mnogobotvo, neznabotvo, bezvjerstvo; up. paganstvo,
paganka im. . r. (lat.), dat. jd. paganki,
g. mn. paganki - hist. sljedbenica pa
ganizma; ena paganin,
paganski prid. (lat.) - hist. koji pripada
paganima; koji se odnosi na pagane i
paganizam,
paganski pril. (lat.) - hist. na paganski
nain.
paganstvo im. s. r. (lat.), g. jd. paganstva
- hist. staro vjerovanje, paganizam,
pagina im. . r. (lat.), g. mn. paglna - broj
stranice u knjizi; openito broj kojim se
obiljeava redoslijed; stranica knjige,
rukopisa.
paginacija im. s. r. (lat.) - obiljeavanje
stranica (knjige, rukopisa, predmeta i
sl.); brojno obiljeavanje redoslijeda
ega.
pagimranje im. s. r. (lat.) - paginacija,
paginirati gk svr. i nesvr. (lat.), prez.
paginlram - obiljeiti/obiljeavati stra
nice knjige, rukopisa; numerisati; broje
vima oznaavati redoslijed ega.
pagoda im. . r. (sanskrt-malaj.) - kultna
budistika graevina, sveta kua, hram
Hindusa i Kineza u zemljama Dalekog
istoka; figura u tom hramu; budistiki
idol; nekadanji zlatni novac u Indiji,
pah im. m. r., lok. jd. pahu, n. mn. phovi
- neugodan miris koji donosi vjetar;
ovla dospjeli miris, smrad.
pahlavi im. . r. (perz.) - novana jedinica
u Iranu, sadri 100 riala (1 rial - 100
iranskih dinara).

pahulja im. . r., g. mn. pahulja - pahu

ljica; prenes. paperje; fine tanke dlai
ce.
pahuljast/pahuljast prid., odr. v. pahu
ljasti/pahuljasti - koji je kao pahulja,
leprav poput pahulje; pahuljav.
pahuljasto/pahuljasto pril. - lepravo po
put pahuljica, kao pahulje, prhko, lagahno.
pahuljav prid., odr. v. pahuljavl - pa
huljast.
pahuljavost im. . r., instr. jd. pahilljavou/pahuljavosti - obiljeje pahulja, le
pravost, lahkoa i mehkoa.
pahuljati gl. nesvr., prez. pahulja - pa
dati u pahuljama; initi neto pahulja
stim.
pahuljica im. . r., v. jd. pahuljice!pa
huljica - kristal, krpica snijega, pahulja,
pahuljicui/pahuljiin prid. odr. v. - koji
se odnosi na pahuljicu,
pahuljiast prid., odr. v. pahuljiastl koji je kao pahuljica; pahuljiav,
pahuljiasto pril. - poput pahuljica, le
pravo kao pahuljice,
pahuljiav prid., odr. v. pahuljiavI - pa
huljiast.
pahuljiin prid. - koji pripada pahuljici,
pahuljicin.
paja im. m. r., hip. - patak, paun; pajo;
traka, linija, pruga,
pajac/pajac im. m. r. (tal.), g. jd. pajaca/
pajaca i pajaca, g. mn. pajacalpajca pajaco, cirkuski zabavlja, klovn, kla
un, komiar, lakrdija; lutak, igraka;
prenes. neozbiljan ovjek, komedija,
pajaco im. m. r. (lat.) - pajac,
pajdak/pajdak im. m. r. (perz.), g. jd.
pajaka!pajdka, n. mn. pajdacUpajdci, g. mn. pajdaka/pajdka - ahov
ska figura pjeak, pijun; kratki ibuk,
pajda im. m. r. (perz.), g. jd. pajda, v.
jd. pajda u, g. mn. pajda - razg. drug,
prijatelj, istomiljenik; drugar,
pajdaev prid. odr. v. (perz.) - razg. koji
pripada pajdau; prijateljev; drugarev.
pajdaica im. . r. (perz.) - razg. prija
teljica, bliska osoba; drugarica,
pajdakl prid. odr. v. (perz.) - razg. koji
se odnosi na pajdae, koji im pripada,
pajdaki pril. (perz.) - razg. kao pajdai,
na nain pajdaa.

pakirer

pajdaluk im. m. r. (perz.) - druenje,

drugarstvo; druenje iz interesa, orta
kluk.
pajdo im. m. r. (perz.), hip. - pajda,
pajkan im. m. r. (tur.), hip. - policajac,
pajo im. m. r., hip. - paja.
pajvanta im. . r. (perz.), g. mn. pajvanta!
pajvantl - dio drvene krovne konstruk
cije, vodoravna greda kojom se spajaju
rogovi na kui; podupira, potporanj,
potporni kolac.
pak rijeca - meutim.
pak im. m. r. (engl.) - hokejska ploica,
pakao im. m. r., g. jd. pakla, n. mn. paklovi/pakli - dehenem, mjesto na dru
gom svijetu gdje grjenici okajavaju
grijehe, muilite; prenes. mjesto strave
i uasa; opi nered, haos; nesnosna vru
ina.
paker im. m. r. (njem.) - onaj koji pakuje,
koji pravi pakete,
pakeraj im. m. r. (njem.), g. jd. pakerja
- tvorniko odjeljenje u kome se pakuju
proizvodi za prodaju; prostorija u kojoj
se pakuje.
pakerka im. . r. (njem.), dat. jd. pakerki
- ona koja pakuje, ije je zanimanje
pakovanje.
paket im. m. r. (fr.), g. jd. paketa - ono
to je spakovano, umotano, zavezano i
obino zapeaeno; poklon upuen po
tom; potanska poiljka; kartonska ku
tija; prenes. skup nekih mjera datih u
paketu.
paketar im. m. r. (fr.), g. jd. paketra, n.
mn. paketri, g. mn. paketra - onaj
koji se bavi paketima, koji pakuje ili
raznosi pakete, pakirer.
paketi im. m. r. (fr.-tal.-njem.), em. mali paket; praznini (novogodinji,
bajramski, boini) poklon za djecu
sastavljen od razliitih slatkia, igraa
ka i slikovnica,
paketnl/paketskl prid. (fr.) - koji se
odnosi na paket,
pakiran prid. (fr.-lat.), odr. v. pakirani pakovan.
pakiranje gl. im. s. r. (fr.-lat.) od pakirati
- pakovanje.
pakirati gl. nesv. (fr.), prez. pakiram pakovati.
pakirer im. m. r. (njem.) - onaj koji pa
kuje; ovjek ije je zanimanje pako-

pakirerka
vanje, paker.
p ak irerk a im. . r. (njem.), dat. jd. paklrerci, g. mn. paklrerkl - ena koja pakuje.
Pakistan/Pakistan im. m. r. - junoazijska drava.
Pakistanac im. m. r., g. jd. Pakistnca, n.
mn. Pakistanci, g. mn. Pakistanac a,
dat.-instr.-lok. mn. Pakistncima - sta
novnik Pakistana; pripadnik pakistan
skog naroda.
Pakistanka/Pakistanka im. . r., d. jd.
PakistankuPakistanki - stanovnica Pa
kistana, ena iz Pakistana; pripadnica
pakistanskog naroda,
pakistanski/pakistanski prid. odr. v. koji se odnosi na Pakistan; koji pripada
Paki-stanu; koji vodi porijeklo iz Paki
stana.
pakla im. . r. (njem.), g. jd. pakle paklo.
paklara im. . r., g. jd. paklare, n. mn.
paklare, g. mn. paklara - prostorija u
kojoj je pakleno vrue,
paklen prid., odr. v. pakleni - koji se
odnosi na pakao; koji je (kao) iz pakla,
straan, uasan, nepodnoljiv; paklen
ski.
paklenice im. . r., mn. - ene paklenici;
nepristupana i jeziva mjesta, peine,
gudure.
paklenikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
paklenike, koji im pripada,
paklenlki pril. - na nain paklenika; kao
paklenici.
paklenlk im. m. r., g. jd. paklenika, v. jd.
paklenle, n. mn. paklenici, g. mn.
paklenika - stanovnik pakla, vrag, avo,
ejtan, sotona, neastivi; onaj koji e u
pakao.
pakleno pril. - kao u paklu, estoko, ua
sno, strano, nepodnoljivo; npr. pakle
no vrue,
paklenski prid. odr. v. - paklen,
paklenski pril. - pakleno,
paklenjaa im. . r. - vrsta smole, kolomasti; paklena vruina; paklena vatra;
prokletnica.
paklica im. . r. (njem.) - pakli,
pakli im. m. r. (njem.) - paketi, smo
tuljak, zamotuljak, pojedinano pako
vanje ega; pakovanje igrakih karata,
paklina/paklina im. . r. - nesnosna

576

577
vrelina, paklena vruina,
paklo im. s. r. (njem.) - pakla,
pakna im. . r. (njem.) - dio koionog
mehanizma automobila,
pokosnica im. . r., v. jd. pakosnice pakosna ena, zlobnica,
pakosnlkl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pakosnike, koji im pripada,
pakosnik im. m. r., v. jd. pakosnle, n.
mn. pakosnlci - pakostan, zloban o
vjek, zlobnik,
pakosno pril. - na pakostan nain, s
pakou; zlobno; zlurado,
pakost im. . r., g. jd. pakosti, instr. jd.
pakou!pakosti - zloba; zluradost; zlo
ban postupak,
pakostan prid., odr. v. pakosni - zloban;
zlurad; pun pakosti,
pakostiti gl. nesv., prez. pakostim - initi
pakost; nanositi zlo; pakosno ometati,
pakovanje im. s. r. (njem.) - pravljenje
paketa; umatavanje u paket, pakiranje,
pakovati gl. nesvr. (njem.), prez. pakujem - spremati u pakete; praviti pakete:
umotavati, zamotavati ta da se ne
oteti; pakirati,
pakpapir/pakpapir im. m. r. (njem.gr.), g. jd. pakpapir a!pakpapir a - deb
lji grubi tvri papir za umotavanje
paketa.
pakt im. m. r. (lat.), g. jd. pakta, n. mn.
paktovi - sporazum, dogovor, ugovor;
meunarodni sporazum; prenes. urota,
zavjera.
paktiranje gl. im. s. r. (lat.) od paktirati sklapanje pakta; pregovaranje, dogova
ranje.
paktirati gl nesvrs (lat.), prez .paktiram
- praviti pakt porazum, dogovarati se;
pregovarati.
pala im. . (tur.) - trokutasta zailjena
lopata.
palac im. m. r., g. jd. palca - krajnji
debeli prst na ruci ili na nozi; stara
mjera za duinu i irinu,
palacati gl. nesv., prez. palaca - hitro i
vijugavo izvlaiti i uvlaiti jezik (za
zmije); prenes. povremeno obuhvatati
vatrenim plamenom; brzo, zajedljivo i
zlobno govoriti,
palacnuti gl. svr., prez. pilacne - samo
jedanput izbaciti jezik; prenes. hitro
obuhvatiti plamenom; opei rijeju.

palaa im. . r. (tal.), g. mn. palaa najvea soba u velikoj gospodskoj kui;
velika kua, dvorac; palata,
palamak im. m. r. (lat.), g. jd. palainka,
n. mn. palainci, g. mn. palalnaka palainka; vrsta kolaa od peenog
tijesta u koje su zavijem orasi, marme
lada i sl. nadjevi,
palainka im. . r. (lat.), g. jd. palainke,
n. mn. palainke, g. mn. palainki - palainak.
palanlk im. m. r., n. mn. palanlci, g.
mn. palainka - bot. vrsta biljke; na
prstak koji se navlai na palac,
paladlj im. m. r. (gr.) - hemijski element
(Pd), srebmastosivi metal,
palador im. m. r. (gr.-fr.), g. jd. paladora - legura zlata i srebra.
palamar1 im. m. r. (gr.), g. jd. palamra
- debeli eljezni ekser.
palamar2 im. m. r. (tur.), g. jd. palamra
- debelo brodsko ue.
palanaki prid. odr. v. (tur.) - koji se tie
palanke; prenes. malograanski,
palanaki pril. (tur.) - na nain palanke;
malograanski,
palananin/palananin im. m. r. (tur.), n.
mn. palanani/palnani - stanovnik
palanke; prenes. malograanin,
palandnka/palananka im. . r. (tur.), g.
jd. palnanki, g. mn. palnankl - sta
novnica palanke; pren. malograanka.
palananskl/palananskl prid. odr. v.
(tur.) - koji se odnosi na palanane; koji
potie od palanana ili koji im pripada,
palananski/palananski pril. (tur.) - kao
palanani; na nain palanana.
palanka im. . r. (tur.), dat.-lok. jd. pala
nci, g. mn. palanki - gradi, varoica;
ranije travica opkoljena jarkom, kula
straara.
palanklh/palankin prid. odr. v. (tur.) koji pripada palanci,
palankln im. m. r. (ind.), g. jd. palanklna
- nosiljka u Indiji i Kini.
Palas im. m. r. (gr.), g. jd. Falaa nadimak, drugo ime Atine, boginje mu
drosti, kod Rimljana Minerva; prenes.
esto ime hotela,
palata im. . r. (lat.), g. mn. palata dvorac; vila; velika bogataka kua;
palaa; reprezentativna zgrada.

Pale

palatal im. m. r. (lat.), g. jd. palatala nepce u ustima; gram. jedan od prednjonepanih suglasnika (, , d, , ,
,j, lj, nj).
palatalan prid. (lat.), odr. v. palatalnl gram. koji se oblikuje na prednjem nep
cu, prednjonepan; koji se odnosi na
palatale, prednjonepani,
palatalnost im. . r. (lat.), instr. jd. palatlnou/palatalnosti - gram. umekanost, prisustvo elemenata palatalnih
glasova u artikulaciji drugih glasova,
palatalizacija im. . r. (lat.) - gram. umekavanje velara, glasovna promjena zadnjonepanih suglasnika k, g i h u c, i
(prva palatalizacija), odnosno u c, z i 5
(druga palatalizacija),
palatalizirati/palatalizovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. palatalizlramfpalatalizujem - gram. mijenjati pod odree
nim glasovnim uslovima glasove k, g i
h u c, z i y odnosno u e, z i s,
smekavati velare.
palatograf im. m. r. (lat.-gr.) - strunjak
koji se bavi paleografijom, koji jezike
glasove prouava pomou palatograma.
palatografija im. . r. (lat.-gr.) - proua
vanje glasova pomou palatograma.
palatogram im. m. r. (lat.-gr.) - lingv.
dijagram kojim se prikazuju dodirne
take na nepcu pri tvorbi pojedinih gla
sova.
palavra im. . r. (pan.) - la, podvala;
onaj koji previe govori, palavorda.
palan prid., odr. v. palanl - koji se
odnosi na palac (nokat, kost),
palast prid., odr. v. palastl - koji je kao
palac, u obliku palca,
palev prid. odr. v. - koji pripada palcu,
pali im. m. r., em. - siuan, malen
palac, djeiji palac,
paldum im. m. r. (perz.) - koni kai za
privravanje sedla, kuskun; koni ili
platneni pojas za utezanje stomane
kile (hemije); prenes. spustiti paldum podvaliti nekome.
pale im. s. r., g. mn. pala - ire podruje
na kome je spaljeno raslinje; paljike.
Pale im. s. r. mn., g. Pala, lok. mn. Pala
ma - geogr, planinski gradi na Romaniji kod Sarajeva.

palenta
palenta im. . r. (tal.), g. mn. palenta/
palenti - varivo od gusto ukuhanog ku
kuruznog brana; pura.
paleocen im. m. r. (gr.), g. jd. paleocena
- geol. najstariji period paleogena.
paleogen im. m. r. (gr.), g. jd. paleogena
- najstariji dio tercijara, treeg perioda
u razvoju Zemlje.
paleogenskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
tie paleogena; koji potie iz perioda
paleogena.
paleograf im. m. r. (gr.), g. jd. paledgrafa, g. mn. paleografa - istraiva
(starih) rukopisa; onaj koji se bavi
paleografijom; strunjak za paleogra
fiju.
paleografija im. . r. (gr.) - nauka koja
se bavi prouavanjem starih rukopisa i
starih pisanih tekstova,
paleografskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na paleografe i paleografiju,
paleografski pril. (gr.) - na nain kako to
ine paleograf; kao u paleografiji,
paleolit im. m. r. (gr.) - starije kameno
doba; najstariji period civilizacije,
paleolitik im. m. r. (gr.) - paleolit,
paleolitski prid. odr. v. (gr.) - koji pri
pada paleolitu; koji je iz kamenog doba.
paleontolog im. m. r. (gr.), v. jd. paleontdloe, n. mn. paleontdlozi - naunik
koji se bavi paleontologijom, strunjak
koji na osnovu iskopina prouava izumrle biljke i ivotinje,
paleontologija im. . r. (gr.) - nauka koja
se bavi prouavanjem iskopina izumrlih
biljaka i ivotinja,
paleontoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na paleontologe i paleontologi
ju; koji im pripada.
Palestina im. . r. - geogr, drava na
Bliskom istoku; domovina Palestinaca.
Palestinac im. m. r., g. jd. Palestinca, n.
mn. Palestinci, g. mn. Palestinaca, at.instr.-lok. mn. Palestincima - dravlja
nin Palestine; pripadnik palestinskog
naroda.
Palestinka im. . r., dat. jd. Palestinki, g.
mn. Palestinki - dravljanka Palestine;
pripadnica palestinskog naroda,
palestinski prid. odr. v. - koji se odnosi
na Palestinu i Palestince; koji im
pripada; koji je porijeklom iz Palestine.

519

578
palekl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pale.
paleta/paleta im. . r. (tal.) - ovalna tanka
daica sa otvorom za nabijanje prsta
na kojoj slikar dri boje dok slika;
dra zapakovanog materijala na stovaritu; prenes. skup izraajnih sredstava
umjetnika; stil; vrsta ambalae.
pale im. m. r. - podmetanje vatre, palje
vina; ono to je ostalo nakon spaljiva
nja; naziv naselja izgraenog na paleu,
palenlk im. m. r., n. mn. paleznici - e
e: palikua, onaj koji pali, koji obavlja
pale.
pali im. m. r., g. jd. palija - izumrli dija
lekt sanskrta.
pali prid odr. v. - koji je poginuo u borbi;
poginuli.
palica im. . r. - dugaak drveni ili gume
ni tap (npr. dirigentska palica),
paliast prid., odr. v. paliasti - u obliku
palice, kao palica, duguljast,
palidrvce im. s. r., g. jd. palidrvca i palidrvceta - ibica,
paligeneza/paligeneza im. . r. (gr.) uskrsnue, ponovno raanje; obnavlja
nje, pojavljivanje osobina predaka, kar
ma; prenes. preporod, obnova, preobra
aj.
paligrafija im. . r. (gr.) - med. bolesna
pojava ponavljanja nekih dijelova napi
sanog teksta,
palija im. . r. (tur.), n. mn. palije, g. mn.
palija - tapina, palica,
palikua im. m. r., v. jd. palikuo podmeta ooara.
palilalija im. z. r. (gr.) - med. govorni
poremec aj slian mucanju,
palilogija im z r (gr.) - poet. ponav
ljanje jedne ili vie rijei na poetku ili
na kraju stiha, anadiploza; antiteza (slo
venska).
palilac/palitelj im. m. r., g. jd. palioca/
palitelja, g. mn. palilaca/palitelja - onaj
koji pali vatru; podmeta poara, pali
kua.
palindrom im. m. r. (gr.), g. jd. palindroma - vrsta zagonetke; rije koja se
moe itati naopako a da ne izmijeni
smisao (Ana, ratar, potop),
palindromni/palinromskl prid. odr. v.
(gr.) - koji se odnosi na palindrome,
npr. palindrdmski rebus.

palindromold im. m. r. (gr.), g. jd.

palindromoida - zagonetka slina palindromu, obrtaljka, okretaljka,
palisad im. m. r. i palisada im. . r. (fr.) prepreka od zailjenog kolja pobijenog
u zemlju; ograda od kolja,
palisadnl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na palisadu.
paliti (se) gl. nesv., prez. p ali (se), trp.
prid. paljen - uiniti da neto pone
gorjeti, unitavati paljenjem; loiti va
tru; prenes. preskupo naplaivati; uini
ti da se neko/neto aktivira; osvajati,
pallvo im. s. r. - materijal za potpaljiva
nje: lu, suhe treice, papir i sl.
palma im. . r. (lat.), g. mn. palma!palmi
- bot. visoko golo tropsko drvo sa iro
kim lepezastim liem,
palmik im. m. r. (lat.), g. jd. palmika, n.
mn. palm ici, g. mn. palmika, dat.-instr.lok. mn. palmicima - uma palmi; rasa
dnik palmi,
palmin/palmin prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na palmu; palmov.
palmo v prid. odr. v. (lat.) - palmin,
palo im. m. r. (ma.-tur.) - dugaak, te
ak ma; krvniki ma.
palpabllan prid. (lat.), odr. v. palpabilni med. koji se moe napipati; dodirljiv;
opipljiv.
palpacija im. . r. (lat.) - med. ispitivanje,
pregledavanje bolesnika dodirivanjem
oboljelog mjesta; pipanje; dodirivanje,
palpe im. . r. (lat.), mn. - bot. pipci kod
insekata.
palpiranje gl. im, s. r. (lat.) - med. pro
nalaenje pulsa dodirom i sl.; napipavanje; opipavanje.
palpirati gl. nesv. i svr. (lat.), prez.
palpiram - med. dodirom pronai puls;
napipati; opipavati,
palpitacija im. . r. (lat.) - med. pojaano
lupanje srca; treperenje,
paluba im. . r. (rus.) - gornji dio trupa
broda; pregrada koja dijeli brod na
spratove.
palubni prid. odr. v. (rus.) - koji ima
palubu, koji se nalazi na palubi; koji
pripada palubi,
palucanje gl. im. s. r. od palucati bljeskanje; svjetlucanje; prenes. zmijsko pokazivanje jezika.

pametnica
palucati gl. nesvr., prez. palucam bljeskati; svjetlucati; prenes. kod zmija
- munjevito izvlaiti i uvlaiti jezik,
palucav prid., odr. v. palucavi - bljetav;
svjetlucav; prenes. koji se na tren poja
vi i nestane,
paluckanje gl. im. s. r. od paluckati
paluckati gl. nesvr., prez. palucka - s
vremena na vrijeme bljesnuti, zasvije
tliti; prenes. povremeno se naglo pojav
ljivati i nestajati,
palucnuti gl. svr., prez. palucne - blje
snuti, zasvijetliti, obasjati,
paludizam im. m. r. (lat.), g. jd. paludizma - med. malarija; barska groznica,
paluza im. . r. (perz.) - gust kompot od
treanja, vianja, ribizla, borovnica i dr.
zgusnut niestom; vrsta hladetine od
meda i kroba.
Paljanin im. m. r., n. mn. Pljani - sta
novnik Pala.
Paljnka im. . r., dat. jd. Pljanki, g.
mn. Pljanki - stanovnica Pala.
paljanskl/paljanskl prid. odr. v. - koji se
odnosi na Pale i Paljane; koji je s Pala.
paljba im. . r., g. mn. paljbi/pljba vojn. snani plotuni iz svih oruja;
prenes. zasipanje koga otrim rijeima,
paljenica/paljenica im. . r., g. jd. palje
nice/paljenice - ivotinja koja se rtvuje
paljenjem, koja se spaljuje; spaljena
rtva; prenes. ona koja gori, koja je u
plamenu.
paljenje gl. im. s. r. - podmetanje vatre
pod neto da se zapali; paljidba; palje
vina; pale,
paljevina im. . r., g. jd. paljevine - ze
mljite na kome je spaljeno rastinje.
PAM skra. - protivavionski mitraljez,
pamenje gl. im. s. r. - sposobnost da se
ta zapamti, proces zapamivanja; upamivanje.
pamet im. . r., instr. jd. pameti!pameu,
lok. jd. pameti!pameti, n. mn. pameti, g.
mn. pameti!pameti - um; razum; sposobnost miljenja; intelekt, inteligen
cija.
pametan prid., odr. v. pam etni - koji ima
pameti; uman; razuman; mudar; inteli
gentan.
pametnica im. . r., v. jd. pametnice pametna enska osoba, obino pametna

pametnik
djevojica; prenes. pejor. ludica, budalica, mala blesa,
pametnik im. m. r., g. jd. pametm'ka, n.
mn. parne trnci, g. mn. pametm'ka pametnjak, onaj koji je pametan, mudar
ovjek, mudrija,
pametno pril. - na pametan nain; umno;
razumno; inteligentno,
pametnjak im. m. r., g. jd. pametnjka, v.
jd. pam etnjae, n. mn. pametnjci, g.
mn. pam etnjka, dat.-instr.-lok. mn.
pametnjcima - pametan ovjek; mudri
ja.
pametnjakov prid. odr. v. - koji pripada
pametnjaku.
pametnjakovi im. m. r. - ovjek koji se
pravi pametan; onaj koji malo zna a
hoe d a je pametan,
pametnjakoviev prid. - koji pripada pa
metnjakoviu,
pametovanje gl. im. s. r. - dranje u
pameti, razmiljanje; mudrovanje; pre
nes. pokazivanje pameti, govorenje
nesuvislih stvari, gluposti,
pametovati gl. nesvr., prez. pametujem drati u pameti, shvatati; razmiljati;
prenes. mudrovati; dosaivati drugima
davanjem obino nesuvislih savjeta;
soliti p a m e f i sl.
pamflet im. m. r. (engl.), g. jd. pamfleta tekst koji esto nije zasnovan na istini a
u otroj formi ismijava i kritikuje neku
osobu ili neku aktuelnu pojavu u dru
tvu.
pamfletist(a) im. m. r. (engl.), n. mn.
pamfletistUpamfletiste - pisac pamfleta;
osoba sklona ismijavanju kakvih osoba,
njihovih osobina ili drutvenih pojava,
pamfletistikl prid. odr. v. (engl.) - koji
se odnosi na pamflete i pamfletiste.
pamfletistiki pril. (engl.) - na nain kako
to ine pamfleti ti; kao u pamfletima,
pamtilac im. m. r., g. jd. pamtioca, v. jd.
pam tioe, n. mn. pam tioci, g. mn.
pamtilaca - ovjek koji mnogo pamti,
pametnjak; onaj koji lahko i brzo pa
mti, pametnik.
pamtilica im. . r., hip. - ona koja mnogo
pamti, koja sve pamti,
pamtilo im. m. r., hip. - onaj koji dobro
pamti, koji dugo neto dri u sjeanju.

580

581
pamtiti gl. nesvr., prez. pamtim, trp.
prid. pmen - drati u pameti, memorisati.
pamtivijek im. m. r., g. jd. pamtivijeka od kad se pamti, daleka starina u
vremenskom smislu, npr. od pamtivi
jeka u znaenju oduvijek, odvajkada.
pamtljiv prid., odr. v. pam tljivi - koji
lahko pamti, koji dugo pamti,
pamtljivo pril. - na nain da se moe
pamtiti.
pamtljivost im. . r., instr. jd. pamtljivoulpamtljivosti - osobina ljudi koji la
hko pamte, koji su pamtljivi,
pamuan prid. (perz.), odr. v. pam uni koji je od pamuka,
pamuar im. m. r. (perz.), g. jd. pamuara, n. mn. pamuari - ovjek koji pro
izvodi ili prerauje pamuk; koji se bavi
proizvodnjom i prodajom pamunog
tekstila i pamuka,
pamuara im. . r. (perz.-tur.), g. jd.
pam uare, n. mn. pamuare, g. mn.
pamuara - tvornica u kojoj se pro
izvodi ili prerauje pamuk; ena pamu
ar.
pamuarev/pamuarov prid. odr. v.
(perz.-tur.) - koji pripada pamuaru.
pamuarka im. . r. (perz.), dat. jd.
pamuarki g. mn. pam uarki - sitnim
dlaicama mekanim poput pamuka pre
krivena pela ili breskva,
pamuarkin/pamurklh prid. (perz.) koji pripada pamuarki.
pamuarski prid. odr. v. (perz.) - koji se
tie pamuara, koji im pripada,
pamuarski pril. (perz.) - na nain pamu
ara, kao io rade pamuari.
pamuarstvo im. s. r. (perz.) - privredna
djelatnost, bavljenje proizvoenjem i
preradom pamuka,
pamuast prid. (perz.), odr. v. pam uasti
- koji izgleda kao pamuk, koji je poput
pamuka.
pamuina im. . r. (perz.) - dotrajali pa
muk; velika gomila pamuka, pamuurina.
pamunina im. . r. (perz.) - sve to je
napravljeno od pamunog platna; pa
muna tkanina,
pamuno pril. (perz.) - kao pamuk.

pamunjak im. m. r. (perz.), n. mn.

pamunjaci - jastuk napunjen pamu
kom, pamuni jastuk,
pamuurina im. . r. (perz.), pejor. pamuina.
pamuk im. m. r. (perz.), n. mn. pamuci, g.
mn. pamuka - bot. biljka od koje se
dobija pamuno vlakno; pamuna vla
kna; pamuno platno,
pamukli pril. (perz.) - pamuno,
pamuklija im. . r. (perz.) - odjevni
predmet, obino pamuni prsluk; vrsta
jabuke.
pamuklijica im. . r. (perz.-tur.), em. mala pamuklija,
pan im. m. r. (polj.), g. jd. pana, n. mn.
pnovi - plemi; gospodin.
Pan im. m. r. (gr.) - lik iz grke mito
logije; bog uma, pokrovitelj stada i pa
stira.
panaur im. m. r. (gr.) - vaar, sajam,
dernek, pazar,
panaurskl prid. odr. v. (gr.) - vaarski,
sajamski, pijani.
panafrikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na panafrikanizam.
panafrikanizam im. m. r. (gr.), g. jd.
panafrikanizma - pokret ili tenja za
sveopom saradnjom i ujedinjenjem
afrikih zemalja.
Panama/Panama im. . r. - geogr, dra
va u Srednjoj Americi; glavni grad Pa
name.
panamerikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na panamerikanizam,
panamerikanizam im. m. r. (gr.-fr.), g.
jd. panamerikanizmu - tenja za sveop
om (privrednom, politikom, kultur
nom) povezanou dviju Amerika,
panamski/panamski prid. odr. v. - koji se
odnosi na Panamu,
panarabizam im. m. r. (gr.-ar.), g. jd.
panarabizma - pokret za ujedinjenje i
tenja za sveopom saradnjom svih
arapskih zemalja i naroda,
panarapskl prid. odr. v. (gr.-ar.) - koji se
tie panarabizma.
panazijatizam im. m. r. (gr.), g. jd.
panazijatizma - tenja, pokret za ujedi
njenjem svih azijskih naroda,
pancir im. m. r. (tal.), g. jd. pancira zatitni ratniki oklop; metalna obloga

pandica
ratnih laa; tvrdi oklop nekih ivotinja
(kornjaa, insekata),
panclrnl prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na pancir,
panclrka im. . r. (tal.), dat. jd. panirki,
g. mn. pancirki - vrsta specijalno napra
vljene zatitne potkoulje ili koulje,
pancir-koulja.
panclrke im. m. r., mn. (tal.) - tvrde skija
ke cipele.
panda im. . r. - himalajska ivotinja me
soder, slina medvjedu; himalajski
medvjedi,
pandan im. m. r. (fr.), g. jd. pandna neto jednako, isto, to moe stajati
naporedo s drugim (slika i prilika),
pandemian prid. (gr.), odr. v. pandemini/pandemiki - koji se odnosi na pandemiju.
pandemino pril. (gr.) - na pandemian
nain, sveobuhvatno, raireno po cijeloj
zemlji.
pandeminost im. . r. (gr.), g. jd.
pandeminosti, instr. jd. pandeminou/pandeminosti - stanje onoga to je
pandemino; pandemija.
pandemija im. . r. (gr.) - vrlo rairena
epidemija koja zahvata cijelu zemlju.
Pandora im. . r. (gr.) - lik iz starogrke
mitologije, simbol nesree, bolesti, zla
svake vrste; ena koja je nosila kutiju u
kojoj su bila skrivena sva zla, u kojoj
je, nakon to je otvorena, ostala samo
nada (Pandorina kutija),
pandur im. m. r. (ma.), g. jd. pandura seoski policijski straar, naoruani u
var; nasilnik; prenes. policajac,
pandurski prid. odr. v. (ma.) - koji se
odnosi na pandure,
panda/kanda im. . r. (perz.) - nokat
ptice grabljivice, kanda; apa.
pandanje gl. im. s. r. (perz.), od pandati
se - grebanje noktima, sluenje noktima
u odbrani; pentranje pomou noktiju,
pandati se gl. nesvr. (perz.), prez.
pandam se - tui se pandama; druiti
se s nekim samo radi obostrano koris
nih sumnjivih poslova; prijateljevati iz
interesa; pentrati se uz pomo pandi;
prenes. sukobiti se s nekim na ruan
nain; hvatati se ukotac.
pandica/kandica im. . r. (perz.), em.
- mala kanda/panda.

Panevropa
Panevropa im. . r. (gr.) - naziv za uje
dinjenu Evropu,
panevropeizam im. m. r. (gr.-lat.) ideja, tenja za sveevropskim jedin
stvom.
panevropskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na Panevropu i panevropeizam;
opeevropski, sveevropski.
panegirian prid. (gr.), odr. v. panegirini - koji ima obiljeja panegirika, sve
an, pohvalan, s oduevljenjem,
panegiriar im. m. r. (gr.) - panegirist(a).
panegirik im. m. r. (gr.), n. mn. pane
girici - u Staroj Grkoj sveani govor
pred narodom s ciljem velianja vrlina
predaka ili vladara; prenes. hvalospjev,
slavopojka, pohvalni spis.
panegirist(a) im. m. r. (gr.), n. mn.
panegiristi/panegiriste - onaj koji po
hvalno govori, koji koga slavi i velia,
koji govori panegirino, panegiriar.
panegoizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
panegoizma - sveopi egoizam, sve
opa sebinost; tenja za posjedova
njem svega,
panel im. m. r. (engl.), g. mn. panela trotoar; obojena drvena oplata,
panel-diskusija im. . r. (engl.-lat.) javna diskusija u kojoj sudjeluju sluaoci i publika,
panelirati gl. nesvr. (engl.), prez. paneliram, trp. prid. paneliran - oblagati
panel-ploama; razdijeliti na male po
vrine, panele (kao panel-parket).
panel-ploa im. . r. (engl.) - drvena plo
a sastavljena od slijepljenih ploica,
panhelenizam im. m. r. (gr.), g. jd. panhelenizma - pokret s ciljem ujedinjenja
svih Grka.
panhristijanizam im. m. r. (gr ), g. jd.
panhristijanizma - ideja, tenja, pokret
za ujedinjenje svih hrianskih crkava,
panian prid. (gr.), odr. v. panini pretjerano uplaen, u panici, u stravi
nom strahu,
paniar im. m. r. (gr.), v. jd. paniaref
paniaru, instr. jd. paniarem!pania
rom - onaj koji panii, koji od svega
pravi paniku,
paniarev/paniarov prid. odr. v. (gr.) koji je u vezi s paniarem.
paniariti gl. nesvr. (gr.), prez. pania-

583

582
rim - paniiti,
paniarka im. . r. (gr.), dat. jd. paniarki, g. mn. paniarki - ena koja pa
nii, enska osoba koja sve doivljava
panino.
paniarkui/paniarkin prid. odr. v.
(gr.) - koji je u vezi s paniarkom, koji
joj pripada.
paniSrskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na paniare, poput paniara,
paniiti gl. nesvr. (gr.), prez. paniim nepotrebno stvarati paniku; pretjerano
uznemiravati, unositi panian strah,
panino pril. (gr.) - bezglavo, preplae
no, ustravljeno.
panika im. . r. (gr.), dat. jd. panici, g.
mn. panika - pretjeran strah, uas koji
iznenada zahvati ljude i ije su poslje
dice obino kobne; bezglavost; iznena
dna panina uzbuna,
panislamizam im. m. r. (gr.-ar.), g. jd.
panislamizma - pokret za ujedinjenje
svih muslimana, za saradnju svih mu
slimana u skladu sa uenjem K urana,
pankreas im. m. r. (lat.) - glavna probavna lijezda s unutranjim luenjem,
guteraa, eludnjaa,
pankreasnl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na pankreas,
pankristijanizam im. m. r. (gr.-lat.), g.
jd. pankristijanizma - ideja, pokret, te
nja za ujedinjenjem svih kranskih
crkava, ekumenizam,
pankroatizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
pankroatizma - ideja o ujedinjenju svih
zemalja gdie ive Hrvati; stvaranje veli
ke Hrvatske.
pano im. s r (fr) g. jd. panda - ovea
slika ili reklama pored puta; oslikan
uokviren prostor na zidu ili stropu;
uokvireno veliko platno za slikanje
obino reklamnih poruka; vrsta velika
ploa s reklamnim porukama; oglasna
ploa i sl.
Panonac im. m. r., g. jd. Panonca, v. jd.
Panone, n. mn. Pannci, g. mn. Pandnaca - stanovnik Panonije; ovjek iz
ravnice oko Dunava i Save (Vojvoa
nin, Slavonac, Sremac).
Panonija im. . r. - stari naziv za zemlje
izmeu Dunava i Save; prenes. ravnica
uope; ravnica oko Dunava i Save.

Panonka im. . r., dat. jd. Panonki, g. mn.

Panonki - stanovnica Panonije; ena iz
ravnice oko Dunava i Save (Vojvoanka, Slavonka, Sremica).
panonski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Panoniju i Panonce.
panoptikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na panoptikum,
panoptikum im. m. r. (gr.) - muzej
votanih figura; prenes. mjeavina raz
liitih predmeta,
panorama im. . r. (gr.) - irok, sveobu
hvatan pogled na neki kraj; krajolik koji
se moe obuhvatiti pogledom; prenes.
vizuelna imitacija krajolika na zidu ili
panou; ivopisan, jasan prikaz ega.
panoramski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na panoramu, tie se panorama,
panoramski pril. (gr.) - pregledno, pro
strano, cjelovito, sveobuhvatno.
pansion im. m. r. (fr.), g. jd. pansiona, g.
mn. pansiona - ustanova u kojoj se
iznajmljuju istovremeno i stan i hrana;
cijena za stan i hranu zajedno; cjelo
dnevna ishrana u kakvom restoranu, u
privatnoj kui i sl.
pansionat im.m. r. (fr.), g. jd. pansionata
- pansion.
pansionerka im. . r. (fr.), dat. jd. pansio
ne rki, g. mn. pansioner ki - enska oso
ba koja ivi u pansionu; koja se hrani u
pansionu.
panslaven im. m. r. (gr.) - panslavist(a),
pristalica sveslavenskog ujedinjenja, za
govornik panslavizma,
panslavenski prid. odr. v. (gr.) - svesla
venski, koji se odnosi na sve Slavene,
na panslavizam,
panslavenstvo im. s. r. (gr.) - pansla
vizam.
panslavist(a) im. m. r. (gr.), n. mn.
panslavistilpanslaviste - onaj koji zago
vara sveslavensko ujedinjenje, sljedbe
nik, pristalica panslavizma,
panslavistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na panslaviste.
panslavizam im. m. r. (gr.), g. jd.
panslavizma - pokret za sveopim uje
dinjenjem Slavena,
pantalone im. . r. mn. (tal. i fr.) - duge
hlae, akire,
panta rei izreka (gr.) - izreka staro
grkog filozofa Heraklita: sve tee; sve

pantomimika
se mijenja.
panteist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. panteisti/paneiste - pristalica, sljedbenik panteizma.
panteistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na panteizam i panteiste.
panteizam im. m. r. (gr.), g. jd. panteizma - religijsko-filozofsko uenje koje
oitovanje Boga poistovjeuje s priro
dom; jedan od oblika iskazivanja vjere,
panteologija im. . r. (gr.) - uenje o
svim bogovima.
Panteon/panteon im. m. r. (gr.), g. jd.
Panteona!panteona - u staroj Grkoj i
Rimu hram posveen svim bogovima; u
Francuskoj hram asti u kome se sahra
njuju francuski velikani ili uvaju nji
hovi ostaci,
panter im. m. (gr.), g. jd. pantera - pa
ntera, zvijer iz porodice maaka,
pantera im. . r. (gr.), g. jd. pantere panter.
panterskl prid. odr. v. (gr.) - koji se tie
pantera.
panterski pril. (gr.) - na nain pantera,
brzo i spretno,
pantljiara im. . r. (njem.) - zool., cri
jevni parazit, glista slina pantljici.
pantljiast prid. (njem.), odr. v. pantljiasti - koji izgleda kao pantljika, traka,
vrpca, duguljast,
pantljiica im. . r. (njem.), em. - mala
pantljika, vrpca, traka,
pantljika im. . r. (njem.), dat. jd. pantljici - vrpca, traka,
pantomimiar im. m. r. (gr.) - glumac
kojem su pokreti tijela i mimika glavno
sredstvo izraavanja na sceni.
pantomima im. . r. (gr.) - pantomimika,
govor tjelesnim pokretima, gestom i
mimikom; pozorina predstava u kojoj
sve funkcije govora preuzimaju gest,
mimika i pokret tijela,
pantomimiarima im. . r. (gr.), dat. jd.
pantomimiarki - ona kojoj pantomima
glavno sredstvo izraavanja, glumica
pantomime,
pantomimikl i pantonumskT prid. odr.
v. (gr.) - koji je iskazan bez rijei
pokretima tijela,
pantomimika im. . r. (gr.) - pantomi
ma, vjetina govorenja pokretima tijela

panj
bez rijei; vjetina oponaanja tuih
pokreta; izvoenje pantomime,
panj im. m. r., n. mn. panj evi - dio drveta
koji ostane u zemlji nakon to se
posijee ili srui stablo; debeo komad
drveta; komad posjeenog stabla; pre
nes. neplodan, beskoristan star ovjek,
panja/panja im. . r. (tal.) - arg. hljeb,
kruh.
panj a a im. . r., g. mn. panjaa - niska
uma iznikla iz panj eva.
panje/panje im. s. r., g. jd panjeta/
panj eta - panj i.
panji/panjl im. m. r., g. jd. panjia!
panjia, em. - mali panj, truljak, pa
nji, panj e.
panji/panji im. m. r., g. jd. panji'al
panjia, n. mn. panjli/panjii, em. panj i.
panjlk im. m. r., g. jd. panjika, n. mn.
panj ici, g. mn. panjika - mjesto puno
panjeva, gdje je isjeena uma.
panjina im. . r., g. mn. panjina, augm. velik i nezgrapan panj; prenes. bez
osjeajna osoba,
panjkanje gl. im. s. r. - zlurado govorenje
o nekome, klevetanje, ogovaranje,
panjkalo im. s. r., hip. - osoba sklona
panj kanj u.
panjkati gl. nesvr., prez. panj kam - ne
koga tuiti kome, nedobronamjerno pri
ati o nekome, klevetati nekoga, ogo
varati.
papa im. m. r. (lat.-gr.) - vrhovni po
glavar rimokatolike crkve.
papa i hapa im. . r. (tal.) - kaasta
djeija hrana,
papagaj/papagaj im. m. r. (tal.), g. jd.
papagaja!papagaja - zool. papiga, vrsta
arene tropske ptice povijenog kljuna i
mesnatog jezika koja moe nauiti
izgovarati nekoliko rijei; prenes. osoba
bez svog miljenja; onaj koji ponavlja
ono to drugi govore; prialica.
papagaj ke im. . r. mn. (tal.) - vrsta alata;
klijeta iji je jedan krak povijen i
pokretljiv.
papagajski prid. odr. v. (tal.) - koji se tie
papagaja; koji je svojstven papaga
jima.
papagajstvo/papagajstvo im s. r. (tal.) obiljeje onih koji ponavljaju tue rijei

585

58 4
iako ih ne razumiju; osobina papagaja;
bavljenje papagajima,
papaja im. . r. (lat.) - vrsta tropskog
voa sa sonim okruglim plodovima s
mirisom na mokat.
papak im. m. r., g. jd. papka, n. mn.
papci, g. mn. papaka - ronati dio noge
kojim papkari staju na zemlju; prenes.
neznalica, skorojevi; arg. dobre e
nske noge.
papalina im. . r. (tal.) - vrsta sitne mo
rske ribe, sardela,
papanje gl. im. s. r. (tal.) - uzimanje pape/papice, jedenje.
papar im. m. r. (ma.), g. jd. papra biber.
papat im. m. r. (tal.) - papizam.
papati/papati gl. nesvr. (tal.), prez. papam, hip. - uzimati papicu; jesti,
papaz im. m. r. (gr.), g. mn. papaza pop, sveenik; prenes. neodreen, neja
san ovjek,
papazina im. m. r. (gr.), augm. - veliki
papaz; prenes. posve nejasna osoba,
papazjahija/papazjanija im. . r. (gr.perz.) - orbasto jelo od mesa i raznog
povra, lonac ; prenes. mjeavina sve
ga i svaega,
paperjast prid., odr. v. paperjasti - koji je
poput paperja, njean i mekan,
paperje zb. im. s. r. - sitne mekane dla
ice kojima je prekriveno tijelo pilia i
ptia.
papiga im. . r. (tal.), dat. jd. papigi, g.
mn. papiga - papagaj,
papigica im. . r. (tal.) - enka papagaja;
em. mali papagaj, papagaji.
papila/papila im. . r. (lat.) - med. brada
vica, kvrica.
papilran prid. (lat.), odr. v. papilarnl med. bradaviast, kvriav.
papilom im. m. r. (lat.), g. jd. papiloma med. tvrd mali otok obino na spoljnoj
koi i sluzokoi grkljana; resiast tu
mor; izraslina u obliku bradavice,
papilozan prid. (lat.), odr. v. papilozni med. papilaran.
papui/papin prid. odr. v. (tal.-gr.) - koji
pripada papi.
papinski i papski prid. odr. v. (tal.-gr.) koji se odnosi na papu, koji su svoj
stveni papi.

papinstvo im. s. r. (tal.-gr.) - papizam,

vladavina pape; katolicizam.
papir im. m. r. (gr.), g. jd. papira, g. mn.
papira - materija za pisanje, crtanje,
tampanje, pakovanje i sl.; hartija; pre
nes. dokument; tekst bez vrijednosti,
papiri im. m. r. (gr.), em. - mali papir;
ceduljica.
papirnat prid. (gr.), odr. v. papirnat! koji je slian papiru; prenes. kratkove
an, loeg kvaliteta; koji postoji samo
na papiru i nema nikakve vrijednosti,
papirnato pril. (gr.) - kao od papira, lo
eg kvaliteta; prenes. nestvarno, u formi
papira.
papirnatost im. . r. (gr.), instr. jd. papirnatou/papirnatosti - svojstvo papi
ra, osobina onoga to je papirnato,
papirni prid. odr. v. (gr.) - koji je na
pravljen od papira,
papirnica im. . r. (gr.) - tvornica papira;
prodavnica papira; prostorija u kojoj se
dri ili odlae papir,
papirniar im. m. r. (gr.), g. jd. paplrniara - onaj koji radi s papirom, koji ga
proizvodi, pakuje ili prodaje; osoba ko
ja je uposlena u tvornici papira,
paplrniarka im. . r. (gr.) dat. jd. papirniarki, g. mn. papirniarkl - enska
osoba koja se bavi papirom, koja ga
proizvodi, pakuje ili prodaje; ona koja
radi u papimici.
papirograf im. m. r. (gr.) - sprava za
umnoavanje rukopisa,
papirografija im. . r. (gr.) - tehnika
umnoavanja tekstova pomou papirografa.
papirolog im. m. r. (gr.) - naunik koji
se bavi papirologijom; prenes. onaj koji
insistira na formalnim esto nebitnim
pisanim dokumentima,
papirologija im. . r. (gr.) - nauka koja
se bavi prouavanjem starih tekstova
zapisanih na papirusu; prenes. svi pisa
ni dokumenti; pretjerano insistiranje na
svim, pa i nebitnim pisanim zapisima i
dokumentima; administracija koja se
bavi formalnim zapisima,
papirus im. m. r. (gr.) - bot. tropska
biljka od koje se prvobitno izraivao
papir; smotuljak papira od papirusa sa
tekstom na njemu.

papreno
papist(a) im. m. r. (lat.-gr.), n. mn. papisti, g. mn. papista - sljedbenik pape;
katolik.
papistikl prid. odr. v. (tal.-gr.) - onaj
koji se odnosi na papiste.
papizam im. m. r. (tal.-gr.), g. jd. papizma - papinstvo; vladavina pape; ka
tolicizam.
papkar im. m. r., g. jd. papkara, g. mn.
papkara - zool. vrsta biljojeda; sve
domae i divlje ivotinje s papcima,
papkarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
papkare, koji pripada papkarima,
papkonozi im. m. r. mn., g. mn. papkdnoga - zool. biljojedi polupapkari.
paponjak im. m. r., g. jd. paponjka, n.
mn. paponjci, g. mn. paponjaka - pejor.
papak.
paponjina im. . r., augm. - veliki pa
pak; prenes. grub, neotesan ovjek,
paprat im. . r., instr. jd. paprau!paprati
- bot. biljka rasperanih listova koji rastu
iz korijena,
papratka im. . r., dat. jd. papratki - bot.
vrsta biljke iz porodice paprati,
papratljiv pridj., odr. v. papratljivi - pun
paprati, obrastao paprau.
papratina im. . r., augm. - velika paprat,
nekorisna paprat; bujad,
papratite im. s. r. - zemljite na kojem
raste paprat; papratnjaa,
papratnice im. . r., mn. - bot. papratnja
e.
papratnjaa im. . r. - zemlja na kojoj
raste paprat, papratite,
papratnjae im. . r. mn. - bot. sve biljke
koje imaju rasjeene listove koji rastu
iz korijena, razliite vrste paprati, pa
pratnice.
paprac im. m. r., g. jd. papraca - bot.
vrsta bilja, hajduka trava, kunia,
papren prid. (ma.), odr. v. papreni zainjen paprikom ili biberom; ljut,
otar; prenes. preskup; neodmjeren, ra
zuzdan u govoru,
paprenica/paprenica im. . r. (ma.) posuda za mljevenu papriku ili biber,
bibernica, biberluk.
papreno pril. (ma.) - ljuto kao paprika;
na papren nain; prenes. veoma skupo;
otro; estoko.

paprenost
paprenost im. . r. (ma.), g. jd. paprenosti, instr. jd. paprenou!papernosti - osobina onoga to je papreno,
paprenjaa/paprenjaa im. . r. (ma.) bot. gljiva ljutog, paprenog ukusa,
paprenjak/paprenjak im. m. r. (ma ), n.
mn. paprenjaci!papren]dei, g. mn. papernjaka/paprenjka - vrsta beskvasnog tijesta zainjenog paprikom ili
biberom; vrsta kolaa, buhtla, slatka
pogaica premazana umancetom.
paprenjarka/paprenjarka im. . r.
(ma.), dat. jd. paprenjarki/paprenjarki
- ena koja pravi ili prodaje paprenjake,
paprenje gl. im. s. r. (ma.) - paprienje.
paprica im. . r. (ma.) - ruka, dra,
okreta na runom mlinu za mljevenje
kafe, bibera i sl.
paprienje gl. im. s. r. (ma.) - zainjavanje gotovog jela paprikom; posipanje
paprikom.
papriiti gl. nesvr. (ma.), prez. papriim - u hranu dodavati mljevenu papri
ku, papriti; prenes. smicalicama kome
oteavati ivot, initi ga paprenim,
paprika im. . r. (ma.), dat. jd. paprici,
g. mn. paprika - bot. vrsta povra sa
zelenim, utim ili crvenim plodovima,
duguljastog, okruglog ili pljosnatog
oblika i razliitog ukusa, koje se upo
trebljava kao zain i kao posebno jelo
(peeno, kuhano, sjeckano, punjeno
mesom i sl.),
paprika im. m. r. (ma.), g. jd. papri
kaa - vrsta kuhanog jela s mesom, krompirom, zainjeno s dosta isjeckanih
paprika, crvenog luka i bibera.
paprikakl prid. odr. v. (ma.) - koji se
odnosi na paprika,
paprikaki pril. (ma.) - kao paprika,
papreno, ljuto,
papriti gl. nesvr. (ma.), prez. paprim ,
trp. prid. papren - posipati biberom,
initi da neto bude ljuto,
papski prid. odr. v. (gr.-lat.) - koji se
odnosi na papu, koji mu pripada,
papski pril. (gr.-lat.) - kao papa, na pa
pski nain.
papua im. . r. (perz.), n. mn. papue lagana plitka kona ili platnena obua
slobodna iza pete, natikaa; nogostup
na automobile; konica.

587

586
papuar im. m. r. (perz.), g. jd. papuara
- zanatlija koji pravi papue, papudija;
prenes. onaj koji slua svoju enu, koji
joj je potinjenen.
papue im. s. r. (perz.) - par papua,
papui im. m. r. (perz.), em. - papuica;
mali papuar,
papuica im. . r. (perz.), em. - mala pa
pua; poluga na vozilima ili strojevima
koja se dodiruje stopalom,
papulija im. m. r. (perz.-tur.) - papudi
ja.
papudija im. m. r. (perz.-tur.) - papuli
ja, zanatlija koji proizvodi papue, pa
puar; prenes. onaj koji se plai ene.
papula im. . r. (lat.) - bubuljica, osip.
par im. m. r. (lat.-njem.), g. jd. para, lok.
jd. pru, n. mn. parovi, g. mn. parova dvoje to zajedno ini cjelinu (rukavice,
cipele); muko i ensko (npr. par faza
na, par konja); mladi i djevojka; dva
po dva rasporeeni dijelovi neega;
prenes. jednak s nekim; odgovarajui
nekome; vrnjak; nekoliko, malo nee.ga

par pril. (lat.) - jednak, ravan.

para im. . r. (perz.), g. mn. para - sitan
novac, novi.
para im . r. - plinovito agregatno stanje
vode (pri zagrijavanju vode ili vlanog
tla; pri izdisaju na hladnom zraku),
parabola im. . r. (gr.), g. mn. parabola
- poet. stilska figura, preneseno znae
nje, alegorijska pouna pria; geom.
kriva linija drugog stepena koja nastaje
presjekom stoca; vrsta krivulje.
parabolian prid. (gr.), odr. v. parabdlini - paraboliki, parabolni, koji je
sklon iskazivanju u obliku parabola, u
prenesenom znaenju; iskazan u para
bolama, s rijeima u prenesenom zna
enju; koji je u obliku parabole,
parabolikl prid. odr. v. (gr.) - paraboli
an.
parabolino pril. (gr.) - s prenesenim
znaenjem; kao parabola,
paraboloid im. m. r. (gr.), g. jd. paraboloida, g. mn. paraboloida - geom.
tijelo koje nastaje okretanjem parabole
oko svoje ose.
parabololdnl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na paraboloid, koji je u obliku
paraboloida.

parabolizirati gl. nesvr. (gr.-lat.), prez.

paraboliziram - govoriti u parabolama;
iscrtavati parabole; likovno: iskazivati
se u parabolama,
parabolizovati gl. nesvr., prez. parabolizujem (gr.) - parabolizirati.
parac im. m. r., g. jd. parca, n. mn.
prci, g. mn. paraca - onaj koji je s
kim/im par; jedan dio kakvog para;
vrnjak, vrsnik; istogodac, ovjek istog
godita s nekim drugim,
paracetaml im. m. r. (lat.) - farmak.
lijek za obaranje poviene tjelesne te
mperature.
paraesik pril. (perz.-tur.) - na komadie,
na dijelove, malo-pomalo (npr. raspasti
se na paraesike).
parada im. . r. (fr.-lat.) - sveana smotra;
sveanost predstavljanja svih postignu
a; prenes. suenje, sudska rasprava; u
sportu elegantan skok vratara; redanje
ega.
paradaiz/paradajz im. m. r. (njem.), g.
jd. paradaiza!paradajza - vrsta mesna
tog povra u obliku jabuke, najee
crvene ali i ute i zelene boje, rajska
jabuka, rajica, kavada.
paradan prid. (fr.-lat.), odr. v. paradni svean, koji je pripremljen za paradu
(radan i paradan).
paradentoza im. . r. (gr.-lat.) - med.
upalno hronino oboljenje desni ija je
posljedica klimanje i ispadanje zuba.
paradigma im. . r. (gr.), g. mn. para
digmi!paradigma - uzorak, primjer,
obrazac; u gram. npr. promjena po pa
deima, deklinacija,
paradigmatski prid. odr. v. (gr.) - koji
se odnosi na paradigmu,
paradigmatski pril. (gr.) - kao paradig
me, slijedei zadati uzor.
paradiranje gl. im. s. r. (fr.) od paradirati
- prolazak parade; sudjelovanje u pa
radi; prenes. dosaivanje kome zbog
pretjeranog redanja ega bez mjere.
paradirati gl. nesvr. (fr.), prez. para
diram - praviti paradu; prolaziti u pa
radi; biti u paradi, prolaziti sveano
odjeven; isticati se; u paradnom hodu
prikazivati kakva postignua; prenes.
nepotrebno ta isticati; paradiranjem
oduzimati ije vrijeme, strpljenje i sl.

parafiran

paradno/paradno pril. (fr.) - sveano, na

paradan nain; istiui se sveanom
odjeom i dranjem tijela,
paradoks/paradoks im. m. r. (gr.), g.
mn. paradoksa!paradoksa - potpuno
suprotno, neoekivano suprotno onome
to dominira; miljenje esto nespojivo
sa zdravim razumom; u nauci - neoe
kivano miljenje koje je u potpunoj
suprotnosti s dotada vladajuim; pod
vrsta stilske figure antiteze.
paradoksalan prid. (gr.) - neoekivan,
suprotan opem poznatom miljenju;
osoben, nastran, besmislen,
paradoksan prid. (gr.) - paradoksalan,
paradoksalno pril. (gr.) - nespojivo, su
protno, neoekivano, besmisleno,
paradoksno pril. (gr.) - paradoksalno,
paradoksalnost im. . r. (gr.), instr. jd.
paradokslnou/paradokslnosti
sklonost drugaijem, neoekivanom mi
ljenju koje se protivi opepoznatom;
prividna besmislenost; nastranost; sklo
nost ka nastranom; paradoksija.
paradoksnDst/paradoksnost im. . r.
(gr.), instr. jd. paradoksnoulparadoksnosti i paraddksnou/paradoksnosti - paradoksalnost.
paradik im. m. r. (perz.), n. mn. paradzici, g. mn. paradzika - komad, dio,
pare neega,
paraf im. m. r. (fr.) - prepoznatljiv pisani
znak odobrenja; skraeni ili cio potpis,
parafazija im. . r. (gr.) - poremeaj go
vora, zamjenjivanje pojedinih rijei ili
glasova u govoru,
parafazian prid. (gr.), odr. v. parafa zi n i- koji ima govorni poremeaj za
mjenjivanja glasova ili rijei, koji ima
parafaziju.
parafin im. m. r. (fr.), g. jd. parafina jedan od derivata nafte, blijedouta
zapaljiva tenost,
parafmr im. m. r. (fr.), g. jd. parafinera
- radnik hemijske industrije koji upra
vlja postrojenjem za proizvodnju para
fina.
paraflnskl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na parafin; koji u sebi ima
parafina; napravljen od ili s parafinom,
parafiran prid (fr.), odr. v. parafirani potpisan, ovjeren parafom, potvren i
odobren potpisom.

parafiranj e
parafiran je gl. im. s. r. (fr.) - stavljanje
parafa; odobravanje ega parafom.
parafirati gl. svr. i nesvr. (fr.-lat.), prez.
parafiram , trp. prid. parafiran - potpi
sati, ovjeriti parafom, odobriti; inicijali
ma potpisati ugovor u znak ranije dogo
vorenog.
parafonija im. . r. (gr.) - med. poreme
aj u govoru pri emu se pored osnov
nog glasa uje jo jedan, dvostruki glas.
parafonian prid. (gr.), odr. v. parafdnini- nejasan, neist glas.
parafrastian prid. (gr.), odr. v. p a
raf rastini - koji je u vezi s parafrazom;
opisan, koji objanjava, prepriava,
opiran.
parafraza im. . r. (gr.) - prepriavanje
tuih iskaza i misli; opisno kazivanje,
parafraziran prid. (gr.), odr. v. para
frazirani - preprian, opisan, prenesen
svojim rijeima,
parafraziranje gl. im. s. r. (gr.) - opisno
kazivanje, prenoenje tueg govora,
prepriavanje.
parafrazirati gl. nesvr. i svr. (gr.),
prez. parafraziram - prepriati ili pre
priavati tue rijei i misli; opirno
iznositi; razvijati, razgranavati misao,
paragraf/paragraf im. m. r. (gr.), g. jd.
paragrafa/paragrafa, g. mn. paragra
fa/paragrafa - dio teksta kojim iznosi
nova misao, nova stavka; novi lan.
paragrafskVparagrafski pril. (gr.) - po
dijeljenom paragrafe; po paragrafima.
paragrafirSn prid. (gr.-lat.), odr. v. paragrafirani - koji ima paragrafe, odje
ljke.
paragraflranje gl. im. s. r (gr.-lat.) od
paragrafirati - podjela teksta na para
grafe, paragrafisanje.
paragrafirati gl. nesvr. i svr. (gr.-lat.),
prez. paragrafiram - nekim znakom
staviti do znanja da je tekst iznad para
grafa prihvaen; dijeliti tekst na para
grafe.
parajlija/parajlija im. m. r. (perz.-tur.) ovjek s novcem; onaj koji uvijek ima
mnogo novca, para; bogata,
paralaa im. m. i . r. - osoba koja
podrava laljivca, polaguje, polagiva.
paraleksija im. . r. (gr.) - med. smetnje
u itanju kao posljedica oteenja mo
dane kore.

588

589
paralela im. . r. (gr.) - mat. linija u
itavoj duini jednako udaljena od dru
ge linije, usporednica; geogr, zamilje
na linija oko Zemlje ije su sve take
podjednako Udaljenje od drugih istih
takvih linija; knjievno djelo iste sa
drine ali drugaije obrade; bilo koje
poreenje.
paralelan/paralelan prid. (gr.), odr. v.
paralelni/paralelni - koji je podjednako
u itavoj duini udaljen od drugog;
naporedan; podudaran; koji se podudara
s neim po mjestu, vremenu ili po sa
draju.
paralelistiki pril. (gr.) - poredbeno, ko
mparativno, uporedno,
paralelizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
paralelizma, n. mn. paralelizmi, g. mn.
paralelizama - paralelnost, mat. para
lelan odnos linija i ravni koje se zbog
toga nikad ne sijeku; podudaranje, pre
klapanje ega.
paralelno/paralelno pril. (gr.) - naporedno; istovremeno, uvijek jednako uda
ljeno.
paralelnost/paralelnost im. . r. (gr.),
instr. jd. paralelno scu!paralelnou i
pdralelnosti/paralelnosti - osobina ono
ga to je paralelno; paralelizam, naporednost; istovremenost.
paralelogram im. m. r. (gr.) - mat.
etverokutnik ije su dvije suprotne
stranice meusobno jednake i paralelne,
pravougaonik, pravokutnik,
paralelopiped im. m. r. (gr.) - mat. ge
ometrijsko tijelo oblika cigle sa est
paralelograma.
paralingvlstikg im. . r. (gr.-lat.), dat. jd.
paralingvistici - oblast u lingvistici u
kojoj se tumaenje jezikih pojava zas
niva na jo nedovoljno prouenim i
nepoznatim injenicama; nauka o je
ziku koja se zasniva na nenaunim de
taljima, nenauna lingvistika,
paralisan prid. (gr.), odr. v. paralisani paraliziran, paralizovan, oslabljen; zau
stavljen.
paralisano pril. (gr.) - paralizirano, paralisano, oslabljeno; zaustavljeno,
paralisanost im. . r. (gr.), instr. jd.
paralisanoufparalisanosti - paraliziranost, paralizovanost, zastoj, obustava;

stanje onoga to je paralisano; v. para-lizovandst.

paralisanje gl. im. s. r. (gr.) od parali
sati.
paralisati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
paraliem - paralizirati, paralizovati,
praviti smetnje, oslabiti; zaustaviti, pre
stati s radom,
paralitian prid. (gr.), odr. v. paralitini
- koji se odnosi na paralitiare, koji
pripada paralitiarima, paralitiki; pre
nes. koji se ostvaruje s puno smetnji,
usporen, otean.
paralitiar im. m. r. (gr.), g. jd. para
litiara, g. mn. paralitiara - med. oso
ba koja boluje od paralize; oduzeta oso
ba; paralitik.
paralitiarka im. . r. (gr.), dat. jd. paralitiarki, g. mn. paralitiarki - med.
enska osoba koja boluje od paralize;
paralizovana ena.
paralitiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na paralitiare, koji im pripada;
v. paralitian.
paralitiki pril. (gr.) - paralitino; na na
in paralitiara; kao paralitiari; raditi s
velikim potekoama, oduzeto; prenes.
teko, usporeno, ometano,
paralitino pril. (gr.) - paralitiki.
paralitik im. m. r. (gr.), n. mn. paralitici
- paralitiar.
paraliza im. . r. (lat.) - med. teko obo
ljenje miia i/ili nerava koje izaziva
djeliminu ili potpunu oduzetost tijela;
prenes. zastoj, nemogunost djelovanja,
nesposobnost,
paraliziran prid. (gr.-lat.), odr. v. para
lizirani - paralisan, paralizovan.
paralizirano pril. (gr.-lat.) - paralisano,
paralizovano.
paralizlranost im. . r., instr. jd. paraliziranou!paralizirano ti (gr.-lat.) paralizovanost.
paralizirati (se) gl. svr. i nesvr. (gr.lat.), prez. paraliziram (se) - paralizo
vati (se).
paralizovan prid. (gr.), odr. v. paralizovani - paralisan, paraliziran, koji bo
luje od paralize.
paralizovanost im. . r. (gr.), instr. jd.
p aralizovano ulparalizovano ti - paraliziranost; med. djelimina ili potpuna
oduzetost tijela, paraliza, oduzetost;

parampare

prenes. djelimina ili potpuna sprijee

nost, onemoguenost, obustavljenost
ega; osobina i stanje paralizovanog.
paralizovanje gl. im. s. r. (gr.) od para
lizovati.
paralizovati (se) gl. svr. i nesvr. (gr.),
prez. paralizujem (se) - paralizirati (se),
med. zbog bolesti miinog i nervnog
sistema postati paralizovan, oduzeti se,
paralisati, paralizirati (se); dovesti ili
dovoditi koga/ta u stanje paralize; pre
nes. onemoguavati ili onemoguiti da
se neto nesmetano odvija; (o)slabiti,
zaustavljati ili zaustaviti, djelimino ili
sasvim sprijeiti obavljanje ega.
paralogian prid. (gr.), odr. v. paraIdgini - paralogiki, koji se odnosi na
paralogiju.
paralogiki prid. odr. v. (gr.) - med. koji
se odnosi na paralogiju i paralogizam;
koji ima smetnje u logici i zdravom
rasuivanju,
paralogiki pril. (gr.) - paralogino.
paralogino pril. (gr.) - na paralogian
nain; nelogino; paralogiki.
paraloginost im. . r. (gr.), instr. jd.
paraldginou/paraldginosti - stanje
onoga to je paralogino; neloginost,
paralogizam.
paralogija im. . r. (gr.) - med. smetnje
u logici i zdravom rasuivanju pri go
vorenju (neoekivana, asocijativna veza
rijei poznata samo bolesniku),
paralogizam im. m. r. (gr.), g. jd. paralogizma, g. mn. paralogizama - pogre
an zakljuak izveden na temelju po
grenih pretpostavki; paraloginost, ne
loginost.
parameclj(um) im. m. r. (gr.) - zool.
vrsta mikroskopski vidljive praivotinje
koja ivi u stajaim vodama, papuica,
parametar im. m. r. (gr.), g. jd. para
metra, g. mn. parametara - veliina ko
ja slui kao uzor i mjerilo,
parametarskl/parametarskl prid. odr. v.
(gr.) - koji se odnosi na parametar,
paramnezija im. . r. (gr.) - djelimino
ili potpuno gubljenje pamenja,
paramparad zb. im. (tur.-perz.), g.
paramparadi - sitni djelii ega; ko
madii ega razbijenog,
parampare/parampare im. s. r. (tur.perz.), g. jd. parampareta/parampa-

paran
reta - jedan komadi ega razbijenog;
mali dio ega.
paran prid. (lat.), odr. v. parni - koji ima
par; koji je u paru; koji je djeljiv sa dva.
paran prid. odr. v. param - koji nije nov
nego je ve upotrebljavan, poren (npr.
paran kdnac).
paranoian prid. (gr.), odr. v. parano
ini - duevno bolestan, koji ima para
noju; bezrazlono, umiljeno uplaen
da je proganjan,
paranoino pril. (gr.) - kao paranoik, na
nain paranoika,
paranoinost im. . r. (gr.), instr. jd.
parandinou/parandinosti - stanje ili
osobina onoga ko je paranoian; para
noja.
paranoid im. m. r. (gr.) - paranoik,
paranoik im. m. r. (gr.), n. mn. parandici, g. mn. paranoika - duevni bo
lesnik koji boluje od paranoje; ovjek s
paranoinim strahom, paranoid.
paranoja im. . r. (gr.) - med. duevna
bolest; vrsta ludila; umiljeni stravini
strah od proganjanja, paranoinost.
parSndst im. . r., instr. jd. paranou!
paranosti - stanje i osobina onoga to je
parano, oporenost.
par anje gl. im. s. r. od parati, g. jd.
paran]a, g. mn. paranja - raivanje po
avu; rasplitanje pletenog; porenje; pre
nes. odudaranje od uobiajenog; nano
enje boli i sl.
parapet im. m. r. (tal.), g. jd. parapeta, g.
mn. parapeta - ograda, pregrada uzdu
neega; nizak zid koji dijeli prostoriju
ili nekoliko redaka cigle na koje se
naslanja veliki prozor ili stakleni zid;
vojn. zaklon, mali nasip, grudobran,
paraplegiar im. m. r. (gr.), g. jd.
paraplegiar a, g. mn. paraplegiara med. nepokretan bolesnik; bolesnik sa
oduzetim nogama, rukama,
paraplegija im. . r. (gr.) - med. teko
oboljenje miinog i nervnog sistema
kod ljudi, ija je posljedica oduzetost
nogu, ruku, ili i nogu i ruku, paraliza,
parapsihologija im. . r. (gr.) - podruje
psihologije koje se bavi telepatijom i
okultizmom, ali i drugim u nauci jo
neodreenim i neprouenim psihikim
pojavama.

591

590
parastos/parastos im. m. r. (gr.) - sluba
u pravoslavnoj crkvi; zadunica; po
men.
parataksa im. . r. (gr.) - lingv. naporednost, paralelizam reenica; knji,
uporeivanje, poreenje,
parataksikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na parataksu, koji joj pripada,
parataktikl prid. odr. v. (gr.) - parataksiki.
parati gl. nesvr., prez. param , trp. prid.
paran - raivati po avu, poriti; raspli
tati; cijepati; urezivati; rastavljati; med.
rasijecati, vriti obdukciju; prenes. za
davati bol.
paratifus/paratifus im. m. r. (gr.) - za
razna bolest slina tifusu.
paratifusSr im. m. r. (gr.) - onaj koji
boluje od paratifusa.
paratifuskl prid. odr. v. (gr.) - koji je u
vezi s paratifusom, odnosi se na para
tifus.
paratifusnl prid. odr. v. (gr.) - paratifuski.
paravan im. m. r. (fr.), g. jd. paravana, g.
mn. paravna - zaklon; zatitna zavje
sa; prenes. izgovor, sklonite,
parazit im. m. r. (gr.) - biol. ivotinja ili
biljka nametnik koja ivi na tijelu ili u
tijelu ovjeka ili drugih ivih bia hranei se njihovom hranom; prenes. o
vjek koji ivi na raun tueg rada.
parazitizam im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
parazitizma, g. mn. parazitizama - biol.
pojava nametnika, parazita, u tijelu ili
na tijelu ovjeka, biljke ili ivotinje;
prenes. ivot jednih na raun drugih,
parazitni prid. odr. v. (gr.) - parazitski,
parazitologija im. . r (gr.) - nauka koja
se bavi prouavanjem parazita,
parazitolokl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na parazitologiju, koji joj pri
pada.
parazitski prid. odr. v. (gr.) - kao
paraziti, ivei bez rada, na tui raun;
parazitni.
parcela im. . r. (lat.) - ogranien, malen
komad zemlje; tano omeen prostor za
gradnju kue sa okunicom,
parcelacija im. . r. (lat.), g. jd. p a
rcelacije, n. mn. parcelacije - podjela
na parcele, rasparavanje, ob. parcelisanje.

parcelaran prid. (lat.), odr. v. parcelarni

- podijeljen u parcele; koji je u dijelo
vima.
parceliranje/parcelisanje gl. im. s. r.
(lat.) od parcelirati/parcelisati.
parcelirati/parcelisati gl. nesvr. (lat ),
prez. parceliram!pare eliem, trp. prid.
parceliran/parcelisan - dijeliti zemlju
na manje parcele namijenjenih za grad
nju kua ili za obradu,
parcijalan prid. (lat.), odr. v. parcijalni djelimian, nepotpun,
parad zb. im. . r. (perz.), g. paradi komadii neega prelomljenog ili razbijenog.
paranje gl. im. s. r. (perz.) od parad komadanje, podjela na parad,
parati gl. nesvr. i uest. (perz.), prez.
param - obavljati paranje, dijeliti na
parie, komadati,
pare im. s. r., g. jd. pareta - komadi,
dio ega obino prelomljenog ili razbi
jenog.
paretati gl. nesvr. (perz.), prez. paretam - komadati; rukom otkidati pare
po pare.
pari/parl im. m. r. (perz.), em. - ma
li komad, komadi neega,
pardon! uzv. (fr.) - uzvik izvinjenja sa
znaenjem oprostite, izvinite,
pardon im. m. r. (fr.), g. jd. pardna nemilost (npr., bez pardna - bez milo
sti, netedimice).
pardonirati gl. svr. (fr.-lat.), prez. parddniram - izgovarajui rije pardon
izvinjavati se nekome.
pare zb. im. . r. (perz.), g. mn. para,
dat.-instr.-lok. mn. parama - novac
openito, novanice,
paren prid. (lat.), odr. v. pareni - spajan s
odgovarajuim parom; biol. prirodno
oploavan.
paren prid., odr. v. pareni - izloen dje
lovanju pare, rasparen,
parenje gl. im. s. r. (lat.) - spajanje
odgovarajuih dijelova ega; biol. pri
rodno oploavanje ivotinja,
parenje gl. im. s. r. - izlaganje neega
djelovanju pare; lijeenje pomou pare;
grijanje tijela uz vatru ili na suncu;
oputanje i odmaranje u saunama.

Parianka

pareza im. . r. (gr.) - med. djelimina

uzetost nekog dijela tijela zbog otee
nja nerva, poluoduzetost.
parfem im. m. r. (fr.), g. jd. parfem a, g.
mn. parfema - miris; boica s mirisom;
alkoholna otopina ega to ima ugodan
miris.
parfimerija im. . r. (fr.) - tvornica parfe
ma; drogerija, trgovina parfema i sl.
proizvoda.
parfimirati/parfimisati gl. nesvr. (fr.lat.), prez. parfimiramJparfimisem - po
sipati koga ili ta parfemom, initi ili
uiniti miriljavim, parfimirati,
parhet im. m. r. (tur.) - vrsta tople pa
mune tkanine s njenim dlaicama s
nalija platna,
parica im. . r. (lat.) - koja je kome/emu
par; drugi dio para.
parica im. . r. (perz.) - sitan novac,
novi, hip. od para.
parilo im. s. r., g. jd. parila - luina za
parenje rublja; ono u emu se ta pari.
parionica im. . r., g. jd. paridnice posuda za parenje; prostorija u kojoj se
obavlja parenje.
parip im. m. r. (gr.) - kljuse; konjusina;
prenes. miran, zdrav, ali i naivan o
vjek.
parirati gl. nesvr. i uest. (fr.), prez.
pariram - na isti nain odgovarati neko
me; istom mjerom uzvratiti napad, uda
rac; biti ravnoravan, biti odgovarajui,
pariski/panski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na Pariz, koji mu pripada ili koji
potie iz Pariza,
paritet im. m. r. (lat.) - isti omjer, jednak
odnos; ravnopravnost, jednakopravnost;
istovjetnost,
paritetan prid. (lat.), odr. v. paritetni ravnopravan, ravnomjeran, jednakopra
van, u istom omjeru, na principima ra
vnopravnosti,
paritetno pril. (lat.) - ravnopravno; po
istim kriterijima, ravnomjerno.
Pariz im. m. r. (fr.) - glavni grad Repu
blike Francuske.
Parianin im. m. r. (fr.), n. mn. Pariani stanovnik Pariza.
Parianka im. . r. (fr.), dat. jd. Pari
anki, g. mn. Parianki - stanovnica
Pariza.

park
park im. m. r. (engl.), g. jd. parka, n. mn.
parkovi - velika zelena povrina u gra
du; dekorativni prirodni prostor sa
stazicama za etnju; skup vozila neke
grane transportne privrede; vozni park sva vozila nekog preduzea,
parket im. m. r. (fr.), g. jd. parketa specijalni, obino lakirani pod od malih
najee hrastovih drvenih ploica koje
se u cjelinu spajaju na razliite naine
(u vidu riblje kosti, kvadratia i sl.),
parketar im. m. r. (fr.), g. jd. parketra,
g. mn. parketra - zanatlija koji se bavi
izradom i postavljanjem parketa,
parketiranje gl. im. s. r. (fr.-lat.) od
parketirati,
parketirati gl. nesvr. (fr.-lat.), prez.
parketiram - postavljati parket; popoditi
prostoriju parketom,
parketni/parketskl prid. (fr.) - koji se
odnosi na parket; koji je od parketa,
parking/parking im. m. r. (engl.) - parki
ralite.
parkiralite im. s. r. (engl.) - javno mje
sto, prostor za privremeno ostavljanje
vozila najee sa novanom nadokna
dom.
parkiran prid. (engl.), odr. v. parkirani ostavljen, smjeten na parkiralitu ili
gdje drugo.
parkiranje gl. im. s. r. (engl.) - zausta
vljanje i smjetanje vozila; prenes. za
ustavljanje na nekom odreditu.
parkirati (se) gl. nesvr. i svr. (engl.lat.), prez. parkiram (se) - zaustaviti
vozilo i propisno ga smjestiti na dozvo
ljenom mjestu; prenes. udobno se na
mjestiti, izabrati najprikladnije mjesto
za boravak,
parkovskl prid. odr. v. (engl.) - koji je u
vezi s parkom, koji mu pripada ili poti
e iz parka.
parlamen(a)t im. m. r. (tal.), g. jd. parla
menta, g. mn. paramenata - najvii za
konodavni organ u ustavnim drava
ma; skuptina; kongres,
parlamentarac im. m. r. (tal.), g. jd.
parlamentrca, n. mn. parlamentrci,
g. mn. parlament araca - lan parlame
nta, poslanik, zastupnik; prenes. osoba
sklona pregovaranju i dogovaranju,
parlamentaran prid. (tal.), odr. v. parla
mentarni - koji se odnosi na parlament;

592

593
strpljiv; pristojan, utiv; koji je irokih
vidika, s velikim razumijevanjem i dru
gaijih miljenja.
parlamentarizam im. m. r. (tal.), g. jd.
parlamentarizma - tip dravnog uree
nja u kome parlament ima temeljnu ulo
gu u funkcionisanju drave; prenes.
spremnost i sposobnost da se sasluaju i
oni koji drugaije misle,
parlog im. m. r. (ma.-slav.), n. mn.
parlozi, g mn. prloga, dat.-instr.-lok.
mn. parlozima - zaputeno, uleano
mjesto; divlji vinograd; pusta, neobra
ena i neiskoritena zemlja; prenes. za
puten leaj ili mjesto, neuredna spa
vaa soba.
parloenje im. s. r. (ma.-slav.) - prepu
tanje ljenosti, nezainteresovanost za
napredak.
parloiti gl. nesvr. (ma.-slav.), prez.
parlozim - zapostaviti, nehatno se odno
siti prema obradivoj zemlji, prema
vinogradu; nepotrebno se izleavati,
lijeno leati u parlogu; bez ikakvih
rezultata odugovlaiti kakav posao,
parmai/parmai im. m. r. (tur.), em.
- mali parmak, letvica za ogradu,
parmak im. m. r. (tur.), n. mn. parm aci,
g. mn. parmaka - jedna od letvi kojima
se ograuje dvorite; palac u drvenom
kolskom toku; prst.
parmakluk im. m. r. (tur.), n. mn.
parmakluci, g. mn. parmakluka, dat.instr.-lok. mn. parmaklucima - visoka
ograda od parmaka.
parmezan im. m. r. (tal.), g. jd. p a
rmezana - vrsta polumasnog tvrdog sira
proizvedenog u Parmi (Italija),
parmezanskl prid. odr. v. (tal.) - koji je
kao sir parmezan, rastegljiv.
parni1 prid. odr. v. - koji pokree para ili
koji djeluje zahvaljujui pokretakoj
snazi pare, koji je nastao od pare, npr.
parno grijanje.
parni2 prid. - koji ima par, koji je u paru;
koji odgovara parnom broju,
parnica im. . r. (lat.) - graansko-pravni
spor izmeu dvije strane; sudski spor
izmeu tuitelja i tuenog,
parniar im. m. r. (lat.), g. jd. prniara uesnik u parnici; sudija koji vodi
parnicu; prenes. konfliktna linost, oso
ba sklona pamienju.

parniiti (se) gl. nesvr. (lat.), prez.

parniim (se) - voditi parnicu; sudski se
s kim sporiti,
parnik^parninl prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na parnicu, koji joj pripada;
parnini.
parnjaa im. . r. - parni mlin; lokomo
tiva, brod ili ta drugo to se pokree na
paru.
parnjak/parnjak1 im. m. r. (lat.), n. mn.
parnjci/parnjaci - jedan od dva pre
dmeta ili bia koja zajedno ine par;
vrnjak.
parnjak2 im. m. r., n. mn. parnjaci - koji
se pokree na paru (brodi, mlin i sl.),
parobrod i parni brod im. m. r., n. mn.
parobrodi i parni brddovi - brod koji
pokree parni stroj, kome je vodena
para pokretaka snaga,
parobrodarstvo im. s. r., g. mn. parobrddarstava - vrsta privredne djelat
nosti koja se bavi parnim brodovima
(izrada, plovidba i trgovanje parnim
brodovima),
parobrodski prid. odr. v. - koji se odnosi
na parobrode, koji im pripada,
parodija im. . r. (gr.) - knji, podru
gljiva pjesma na ozbiljnu temu; prenes.
izvrgavanje podsmijehu ozbiljnih dru
tvenih tema; izrugivanje,
parodljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na parodiju, koji se tie parodije.
parodirati gl. nesvr. (gr.-lat.), prez.
parddiram - stvarati, pisati parodije;
prenes. u formi poznatih umjetnikih
djela izrugivati se ozbiljnim drutvenim
zbivanjima,
parog im. m. r. - paroak,
paroh im. m. r. (gr.), n. mn. paro si pavoslavni svetenik koji je na elu
parohije.
parohija im. . r. (gr.) - upravna jedinica
pravoslavne crkve; podruje koje nad
zire paroh.
parohijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na parohiju,
parohov prid. odr. v. (gr.) - koji pripada
parohu; koji se odnosi na paroha.
paroksizam im. m. r. (gr.), g. jd. paroksizma, g. mn. paroksizama - najvii
stepen uzbuenja, kulminacija, vrhunac
neega.

participni

parol im. m. r. (fr.) - osoba zaduena za

saopenja organa vlasti i sl., govornik,
parola im. . r. (fr.) - pisani ili izgovoreni
slogan propagandnog karaktera; lozin
ka, tajni dogovoreni znak prepozna
vanja; osnovno pravilo,
parola im. m. r. (fr.), g. jd. parola, g.
mn. parola, pejor. - onaj koji ispisuje
ili uzvikuje parole; koji je sklon uzviki
vanju ili ispisivanju parola; onaj koji
radije uzvikuje parole nego to radi.
paromlin im. m. r., n. mn. paromlinovi mlin na parni pogon, parni mlin.
paromlinski prid. odr. v. - koji se tie
paromlina, koji mu pripada,
paronim im. m. r. (gr.), g. jd. paronima gram. rije izvedena iz istog korijena
ali sa razliitim znaenjem, npr. straan
- straljiv.
parostroj im. m. r. - stroj na parni pogon,
parni stroj,
parovod im. m. r. - cjevovod kojim pro
lazi para.
paroak im. m. r., g. jd. paroka, n. mn.
paroci, g. mn. parozaka - parog, iljak
koji izraste na glavnom rogu; sporedni
rog; prenes. sporedni rog na vilama ili
bilo emu drugom,
paroni prid. odr. v. - koji je od paroka.
Partenn im. m. r. (gr), g. jd. Partenna
- poznati hram u antiko-dorskom stilu
na Akropolisu u Atini.
parter im. m. r. (fr.), g. jd. partera prizemlje; poz. zadnji dio gledalita u
dvorani; sport, zahvat u hrvanju; pre
nes. vrsta damasta sa utkanim cvjetovi
ma.
particip im. m. r. (lat.) - gram. glagolski
pridjev.
participacija im. . r. (lat.) - sudjelo
vanje, uestvovanje u emu; udio u
neemu, sudionitvo, uee (u novcu,
u sredstvima, u poslovima i sl.),
participant im. m. r. (lat.), g. mn. participanata - onaj koji jednim dijelom
sudjeluje, participira u emu i ima pra
vo na dio zarade,
participiranje gl. im. s. r. (lat.) - djeli
mino sudjelovanje u emu, uee,
participirati gl. nesvr. (lat.), prez. parti
cipiram - vriti participaciju; djelimi
no sudjelovati u emu; biti dio ega.
participni prid. odr. v. (lat.) - participski.

particlpskl
particlpskl prid. odr. v. (lat.) - gram. koji
se odnosi na particip, koji mu pripada,
partija im. . r. (fr.), g. mn. partija grupa politikih istomiljenika, stranka;
prenes. dio cjeline; drutveno odgova
rajui sloj; odgovarajui partner, prilika
za enidbu, udaju; cijela igra neega;
dio puta; mu. dio kompozicije za jedan
glas; odovarajua prilika (dobra partija).
partijac im. m. r. (fr.), g. jd. partijca, v.
jd. partije, g. mn. partijaca - lan
partije; partija,
partija im. m. r. (fr.), g. jd. partija, g.
mn. partija, pejor. - onaj koji je pre
tjerano odan partiji,
partijaica im. . r. (fr.) - ena partija,
partijka im. . r. (fr.), dat. jd. partijki, g.
mn. partijki - enska partijac; partijai
ca.
partijnost im. . r. (fr.), instr. jd. partijnou/partijnosti - odanost, naklonjenost
pariji.
partijski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na partiju i njene sljedbenike; koji im
pripada.
partijski pril. (fr.) - na nain kako se to
ini u partiji; kako to ine partijci,
partikula im. . r. (lat.) - djeli, komadi;
gram. nepromjenjiva rije, rijeca,
partikularan prid. (lat.), odr. v. partikularni - djelimian, nepotpun, zaseban,
odvojen; naroit, osoben.
partikularist(a) im. m. r. (lat.), n. mn.
partikularistilpartikulariste - pristalica
partikularizma; osoba koja sve rjeava
dio po dio; onaj koji tei podvojenosti,
partikularizacija im. . r. (lat.) - izdva
janje, odvajanje, podvajanje; potanko
iznoenje pojedinosti; opirno kazi
vanje radi ukazivanja na detalje; partikulariziranje; v. partikularizam.
partikularizam im. m. r. (lat.), g. jd.
partikularizma, n. mn. partikularizmi,
g. mn. partikularizama - sklonost ka
izdvajanju iz neega ili odvajanju od
negoga; tenja ka posebnosti, ka uva
nju nekih posebnih interesa razliitih od
interesa ope zajednice,
partikulariziranje gl. im. s. r. (lat.) - v.
partikularizacija.
partikularizirati gl. nesvr. (lat.), prez.
p a rtik u la riz a m , trp. prid. partikulari-

595

594
ziran - izdvajati iz cjeline, usitnjavati,
dijeliti na manje cjeline; u pojedino
stima iznositi detalje,
partitlv im. m. r. (lat.), g. jd. partitiva gram. djelidbena rije (npr. sad - sad,
as - as i sl.),
partitivan prid. (lat.), odr. v. partitivni koji je djeljiv, djelidben, koji dijeli; koji
ne izraava cio pojam nego samo
njegov dio (npr. partitivni genitiv).
partitura im. . r. (lat.), g. jd. partiture, n.
mn. partiture, g. mn. partitura - muzi
ko djelo, skup svih dionica jedne
kompozicije.
partizan im. m. r. (fr.), g. jd. partizana, g.
mn. partizana - pripadnik partizanskog
pokreta; vojnik partizanske vojske;
ovjek koji se svojevoljno bori protiv
nepravde, agresora i tlaitelja pristupa
jui partizanskom pokretu,
partizanka im. . r. (fr.), dat. jd.
partizanki, g. mn. partizanki - ena
partizan; enska osoba koja je pristupila
parizanskom oslobodilakom pokretu,
partizanski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na partizane, koji im pripada,
partizanski pril. (fr.) - na nain kako to
ine partizani,
partner im. m. r. (engl.), g. jd. partnera,
g. mn. partnera - onaj koji s kim radi
na istom poslu, zajedno; ravnopravan
sudionik u kakvom poslu,
partnerica im. . r. (engl.) - partnerka,
partnerka im. . r. (engl.), dat. jd. p a r
tnerki, g. mn. partnerki - enska osoba
koja je nekome partner, partnerica,
partnerkui/partnerkin prid. odr. v.
(engl.) - koji pripada partnerki,
partnericln/partneriin prid. odr. v.
(engl.) - v. partneriin.
partnerstvo im. s. r. (engl), g. jd. p ar
tnerstva - sudjelovanje u nekom poslu;
rad udvoje; udruivanje u poslu; orta
kluk.
partokal(a) im. m. i . r. (lat.) - naranda,
portugalska naranda.
partokali pril. (lat.) - boje kao u narande, kao naranda.
pas im. m. r., g. jd. p sa, v. jd. pse/psu, n.
mn. psi, g. mn. paa, dat.-instr.-lok.
mn. psima - ivotinja iz porodice vu
kova; domai pas, pas lutalica; divlji

pas; prenes. ovjek koji zasluuje pre

zir.
pas1 im. m. r., n. mn. pasovi/pasovi pojas.
pas2 im. m. r. (lat.) - putna isprava, paso;
plesni korak; tjesnac; u maevanju skok
prema protivniku; u fudbalu - dobaaj;
u kartanju - odustajanje,
pasati gl. nesvr., prez. pae - pristajati,
odgovarati kome; biti kome po volji, po
ukusu.
pasati im. m. r. mn. (tal.), g. mn. pasta stalni niski (pri)morski vjetrovi koje
izaziva stalno postojanje visokog pri
tiska na geografskim irinama oko 30.
pasa im. m. r. (fr.) - prolaz, prolazak;
propust; pokriveni prolaz; pokrivena
ulica; galerija,
pasar im. m. r. (fr.), g. jd. pasaera putnik; putnik koji je doputovao kak
vim prevoznim srdestvom.
pasija im. . r. (lat.), g. jd. pasije - strast,
neodoljiva potreba, neodoljiva elja,
estina, ar, uzbuenost; patnja, mue
nje, tjelesna bol; mu. vokalno-instrumentalno djelo, oratorij, na temu patnje
i smrti I. Krista,
pasijans im. m. r. (fr.) - vrsta kartake
igre bez suigraa; strpljivo redanje ka
rata.
pasijl prid. odr. v. - koji pripada psu; koji
je kao u psa.
pasionar/pasioner im. m. r. (fr.), g. jd.
pasionara/pasionera - pasioniran, stras
tven ovjek, zanesenjak.
pasioniran prid. (fr.), odr. v. pasionirani strastven, zanesen, sasvim obuzet ime.
pasiomranje gl. im. s. r. (fr.) od pasioni
ran - zanoenje, obuzetost, beskrajno
oduevljavanje ime.
pasionirati gl. nesvr. (fr.), prez. pasidniram - zanositi se, beskrajno se odue
vljavati ime.
pasfranje gl. im. s. r. (lat.) - suzdravanje
od kartanja; prenes. protiskivanje kroz
sito; prolaenje kroza ta; dodavanje
lopte.
pasirati gl. nesvr. (lat.), prez. pasiram u kartanju se suzdrati od igre ili je
napustiti; prenes. proti ski vati kroz sito;
proi kroz neto; dodati loptu suigrau.

pasmina
pasite im. s. r., g. jd. pasita, n. mn.
pasita, g. mn. pasita - ispaa, mjesto
za napasanje stoke.
pasiv im. m. r. (lat.), g. jd. pasiva - gram.
trpno stanje.
pasiva im. . r. (lat.) - dug, neisplaene
obaveze; negativno poslovanje,
pasfvac im. m. r. (lat.), g. jd. pasivca, n.
mn. pasivci, g. mn. pasivaca - pasivan
ovjek, koji se nemamo odnosi prema
svemu; homoseksualac,
pasivan prid. (lat.), odr. v pasivni - koji
trpi, koji ne reaguje na izazove, samo
posmatra; duan; gram. trpni.
pasivist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. pasivisti
/pasiviste - osoba sklona pasivizmu;
ovjek koji nita ne ini da izmijeni
loe stanje; onaj koji se sasvim prepu
stio okolnostima, koji se ne trudi, koji
se ne brani; ovjek kome je svejedno
ta se oko njega deava, koji se povlai,
pasivizam im. m. r. (lat.), g. jd. pasivizma
- stanje nerada, inertnog, pasivnog
odnosa prema dogaanjima i zbivanji
ma; nezainteresovanost, odsutnost,
pasiviziranje gl. im. s. r. (lat.) - postajanje pasivnim; povlaenje, odmicanje od
drutvenih zbivanja i dogaanja; nedo
statak akcije i elje da se ita ini i
promijeni.
pasivizirati (se) gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. pasiviziram (se) - povlaiti/povui
se iz nekog posla, odmicati/odmaknuti
se od zbivanja i dogaanja i ne (u)initi
nita da se oni izmijene; izolovati se
bez potrebe i elje da se neto (u)radi.
pasjaa im. . r., pejor. - psea glava;
prenes. pejor. glavetina, glavurda,
pasjak im. m. r., g. jd. pasjaka, n. mn.
pasjaci - psei izmet, pasjaka, pasjako
vina.
pasjaluk im. m. r. g. jd. pasjaluka, n. mn.
pasjaluci, g. mn. pasjaluka, dat.-instr.lok. mn. pasjalucima - bezobzirna hiro
vitost; bezobrazluk,
paskvila im. . r. (tal.) - uvredljiv natpis;
podrugljiv, zajedljiv sastav,
paskvilant im. m. r. (tal.) - pisac paskvila,
pasmina im. . r., g. jd. pasmine, n. mn.
pasmine, g. mn. pasmina - biol. biljke
ili ivotinje iste vrste s tipinim osobi
nama koje se prenose na potomstvo.

paso

597

596

paso im. m. r. (njem.-fr.), instr. jd. paso

em - putna isprava za inostranstvo;
putovnica; prenes. potvrda o legalnoj
prodaji stoke,
pasokl prid. odr. v. (njem.-fr.) - koji se
odnosi na pasoe.
paovati gl. svr. (njem.), prez. pasujem razg. pasati, biti prikladan, odogovarati
neemu, pristajati uz neto; pasati.
pasta im. . r. (gr.) - krema (npr. pasta za
zube); tijesto i preraevine od tijesta;
kaasto mljeveno kuhano meso, riba,
pateta.
pastel im. m. r. (tal.-fr.), g. jd. pastela pisaljka u boji; blaga, njena nijansa
boje; slika izraena suhom bojom, u
pastelu.
pastelan prid. (tal.-fr.), odr. v. pastelni blag, njean, svijetao; koji je u pastelu.
pastelirSnje gl. im. s. r. (tal.-fr.) - slikanje
suhom bojom, tehnikom pastela,
pastelirati gl. nesvr. (tal.-fr.), prez. pa- .
ste Hram - slikati suhom bojom, u paste
lu.
pastelist(a) im. m. r. (tal.-fr.), n. mn.
pastelistilpasteliste - slikar koji slika
suhom bojom, koji radi u pastelu,
pasterizacija im. . r. (fr.), g. jd. pasteri
zacije - zatita hrane, posebno tenosti,
od tetnog djelovanja razliitih gljivica
i njenog kvarenja zagrijavanjem na
temperature od 55 do 60.
pasteriziranje/pasterizovanje gl. im. s. r.
(fr.-lat.) od pasterizirati/pasterizovati obavljanje pasterizacije,
pasterizirati/pasterizovati gl. nesvr. i
svr., prez. pasteriziram/pe ste rizuj em kvarljivu jestivu tenost, mlijeko, soko
ve, vino i sl. podvrgnuti pasterizaciji, tj.
zagrijavanju do 60, pasterizovati.
pasti gl. svr., prez. padnem, pril. pr.
padnuvi - vlastitom teinom udariti o
tlo; svaliti se na zemlju; izgubiti oslo
nac; nasilno prekinuti let; zaustaviti se
na neemu; prenes. klonuti; izgubiti
snagu, izgubiti volju; tresnuti; izgubiti
ugled, poloaj, povlastice; poginuti,
postati slab; izgubiti vrijednost; dobiti
neprolaznu ocjenu, moralno posrnuti;
dogoditi se; iznenada se pojaviti i sl.
pasti/pasti gl. nesvr., prez. pasemlpasem
- zubima gristi travu i dr. rastinje;
prenes. brzo jesti; sve redom jesti.

pastir im. m. r. (lat.), v. jd. pastire!pastiru

- obanin, goni stada; prenes. vjerski
voa, sveenik,
pastire im. s. r. (lat.), g. jd. pastlreta,
em. - dijete koje uva stoku, obane,
pastiri.
pastirica/pastirka im. . r. (lat.) - enski
pastir; obanica, pastirka,
pastiriclh/pastiriin prid. odr. v. (lat.) koji pripada pastirici, pastirkin, obanicin.
pastiri im. m. r. (lat.) - pastiri, pasti
re.
pastiri im. m. r. (lat.), n. mn. pastirici,
em. - mali pastir, pastire, obane,
obani.
pastirski pridj. odr. v. (lat.) - koji je u
vezi s pastirima, koji pripada pastirima,
obanski.
pastor im. m. r. (lat.), v. jd. pastore protestantski sveenik, evangelistiki
upnik.
pastorak im. m. r. (lat.), g. jd. pastorka,
n. mn. pastorci, g. mn. pastoraka djeak ili mladi doveden drugom su
pruniku iz prvog braka,
pastorala im. . r. (lat.), g. jd. pastorale pastirska pjesma; umjetniko djelo, naj
ee dramsko, koje idilino prikazuje
jednostavni pastirski ivot; nauka o
vrenju sveenike slube,
pastoralan prid. (lat.), odr. v. pastoralni idilian, pastirski, seoski, u stilu pasto
rale, duhovniki, duebriniki,
pastoralije im. . r., mn. (lat.) - sveeni
ki/sveteniki poslovi i dunosti,
pastorad zb. im. (lat.-bos.), pejor. drugom supruniku dovedena djeca iz
nekog drugog braka,
pastore im. s. r. (lat.), pejor. - drugom
supruniku dovedeno dijete iz prethod
nog braka.
pastorka im. . r. (lat.) - djevojica ili
djevojka drugom supruniku dovedena
iz prvog braka,
pastrma im. . r. (tur.) - usoljena i
osuena ovetina; vrsta ribe, pastrmka,
pastrmka im. . r., dat. jd. pastrm ci, g.
mn. pastrm ki - vrsta kvalitetne rijene
ribe sa karakteristinim crvenim i crnim
pjegama po tijelu, koja ivi u bistrim,
hladnim i brzim potocima i rijekama,
pastrva im. . r. (tur.) - pastrma.

pastuh im. m. r. - snaan, zdrav, neukopljen konj koji slui za oplodnju,

pastva im. . r. - vjernici naspram sve
enika.
pasulj im. m. r. (lat.) - ob. grah.
pasus im. m. r. (lat.) - odjeljak u knjizi,
odlomak, stavak, isjeak; stara mjera za
duinu, korak,
paad zb. im. . r., pejor. - psi koji lutaju
u grupama, napadaju i prave tetu;
odbaena, nepoeljna tenad; prenes.
neodgojena i neposluna djeca; djeca
sklona injenju tete,
pae im. s. r., g. jd. paeta - pas lutalica,
tene bez vlasnika; prenes. neodgojeno
dijete.
paa im. m. r. (tur.), g. jd. pae, v. jd.
paa/pao, n. mn. pae, g. mn. paa hist. visoka vladarska titula; osoba koja
upravlja paalukom.
paa im. . r., g. jd. pae, n. mn. pae, g.
mn. paa - ispaa, travnjak, pasite,
panjak; hrana za biljojede,
paaluk im. m. r. (tur.), n. mn. paaluci,
g. mn. paaluka, dat.-instr.-lok. mn.
paalucima - hist. podruje kojim upra
vlja paa; vlast i dostojanstvo pae;
zvanje pae.
paenog im. m. r. (tur.), v. jd. paenoze,
n. mn. paenozi - badenog, bado, mu
jedne muu druge sestre,
paevina/paevina im. . r. - panjak,
pain/paui i paln/pain prid. odr. v.
(tur.) - koji pripada pai.
painac im. m. r. (tur.-bos.), g. jd.
palnca, v. jd. paine, n. mn. pdinci,
g. mn. painaca - pain ovjek, onaj
koji je odan pai, koji je u painoj slu
bi.
painica/painica/painica im. . r. (tur ),
v. jd. painicelpainice i painice - hist.
paina ena; prenes. ena koja ivi bez
brino, raskono i udobno; ona koja
ima ponosno dranje,
palnskl/painskl prid. odr. v. (tur.) - koji
se tie paa (npr. painska pdsla).
painski pril. (tur.) - kao pae, onako
kako to ine pae.
panjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
panjak, koji mu pripada,
panjak im. m. r., n. mn. panjaci, g. mn.
panjaka - prostrana travnata povrina
za ispau stoke; mjesto gdje pase stoka.

patina

pateta im. . r. (tal.) - gusta smjesa od

sitno mljevenog kuhanog mesa, mesni
namaz; mina u obliku konzerve patete,
paovati/paovati gl. nesvr. (tur.), prez.
paujem - hist. upravljati paalukom;
prenes. ponaati se kao paa.
PA T skra. - protivavionski top.
pat im. m. r. (fr.-tal.) - situacija u ahu,
stanje kada kralj treba da se pomjeri,
a ne moe.
patak im. m. r., g. jd. patka, n. mn.
patkovUpci, g. mn. pataka, dat.-instr.lok. mn. ptkovima/pcima - mujak
patke, vodene pernate domae i divlje
ivotinje.
pataren im. m. r. (tal.), g. jd. patarena, n.
mn. patareni, g. mn. patarena - bogu
mil; sljedbenik bogumilstva,
patarenskl prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na patarene i patarenstvo, bogu
milski.
patarenstvo im. s. r. (tal.) - bogumilstvo,
patent im. m. r., g. mn. patenata (lat.) dozvola koja se izdaje izumitelju za ori
ginalan izum; prenes. iskljuivo pravo
na neto.
patentan prid. (lat.), odr. v. patentni - koji
se tie patenta; koji se bavi patentima;
prenes. praktian, upotrebljiv, izvrstan.
patentirati gl. svr. (lat.), prez. patenti
ram, trp. prid. patentiran - proglasiti
neto originalnim izumom, patentom;
imati iskljuivo pravo na neto; prenes.
ovlastiti, privilegovati, patentovati.
pater im. m. r. (lat.) - otac; naziv nekih
katolikih sveenika,
paternalizam im. m. r. (lat.), g. jd. pate
rnalizma - zatitnitvo, nastojanje mo
nih da svojom brigom zatite slabije i
odvoje ih od njihovih pravih zaitnika.
paternalitet im. m. r. (lat.), g. jd. patem aliteta - oinstvo, pravni odnos oca pre
ma djeci.
patetian prid. (gr.), odr. v. patetini osjeajan, zanesen, dirljiv, potresan;
vrlo izraajan i pretjeran; izvjetaen,
patetika im. . r. (gr.), dat. jd. patetici ganutljivost, zanesenost; pretjerana
osjeajnost; izvjetaenost.
patika im. . r. (tur.), dat. jd. patici platnena cipela; vrsta zatvorene papue,
patina/patina im, . r. (lat.) - zelenkasta
hra na nekim metalima kao posije-

patinirati
dica njihove oksidacije; prenes. znak
starine.
patinirati gl. svr. (lat.), prez. patiniram,
trp. prid. patiniran - postati patiniran;
dati emu patinu, stariji izgled,
patipanja im. . r. (p.) - vrsta utog
suhog kolaa od umuenih jaja.
patiti (se) gl. nesvr., prez. patim (se) podnositi patnju, muiti se; dugo bolo
vati; trpjeti jaku bol; biti u neimatini,
teko ivjeti.
patka im. . r., g. mn. patki/pataka plovka, divlja i domaa pernata ivo
tinja; prenes. netana vijest radi posti
zanja atrakcije,
patkica im. . r., v. jd. patkice, em. mlada patka; mala patka,
patlidan im. m. r. (tur.) - vrsta povra
duguljastog mesnatog ploda tamnoplave boje; u nekim narodnim govorima
sinonim za paradajz,
patnica im. . r. - ona koja pati, koja
podnosi teke bolove; nesretnica; ona
koja teko ivi.
patnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
patnike.
patniki pril. - na nain patnika, kao pa
tnici, s naporom, teko, s patnjom, na
porno.
patnik im. m. r., n. mn. patnici - onaj koji
se pati; koji ivi u neimatini; bolestan i
nemoan ovjek; muenik,
patnja im. . r., g. mn. patnji - muenje,
paenje.
patonl prid. odr. v. - koji se odnosi na
patoku.
patoka im. . r., dat. jd. patoci posljednja rakija iz kazana, posljednje
kapi rakije, plavi, plavi,
patolog im. m. r. (gr.), n. mn. patolozi med. specijalist patologije; poznavalac
znakova i uzronika bolesti,
patologija im. . r. (gr.) - medicinska
disciplina, nauka o bolestima,
patoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se tie
patologije; koji spada u nauku o bole
stima.
patos/patos im. m. r. (gr.) - bolesno
psihiko stanje; strast; velika osjeaj
nost govornika; dirljiv, zanosan, stras
tven govor; vii nain izraavanja; pre
nes. narcisoidnost, napuhanost.

599

598
patos im. m. r. (gr.) - tlo u zatvorenom
prostoru; pod; drveni pod.
patrice im. . r., mn. (lat.) - brojanica,
krunica, u hriana niz od pet puta po
deset zrnaca uz koja se obavljaju neke
molitve (tespih u muslimana),
patricij im. m. r. (lat.) - u starom Rimu
osoba s povlatenim poloajem, supro
tno plebejcu; u kasnorimskom periodu
naslov najviih upravljaa i poasni
naslov dodjeljivan stranim vladarima; u
srednjem vijeku osoba koja je pripadala
gradskoj aristokratiji, plemi,
patrlcljka im. . r. (lat.), dat. jd. patricijki
- ena patricij; aristokratkinja; plemkinja.
patricijski prid. odr. v. (lat.) - koji se tie
patricija i patricijata; koji pripada patri
cijata; aristokratski; plemiki,
patrijarh/patrijarh im. m. r. (gr.), n.
mn. patrijarsi - praotac plemena ili
naroda; prvobitno opa kranska vjer
ska titula, kasnije titula pravoslavnih
vrhovnih poglavara.
patrijarhalan prid. (gr.), odr. v. patri
jarhalni - onaj koji se pridrava starih
obiaja; miran i skroman; starinski; pre
nes. konzervativan, zastario, nesavre
men.
patrijarhat im. m. r. (gr.), g. jd. patrijarhta - oblast pod nadzorom patri
jarha, vrhovnog poglavara pravoslavne
crkve; period dominacije oevog prava;
oeva loza; prenes. zastarjeli odnosi u
porodici i drutvu,
patrijarija im. . r. (gr.) - oblast kojom
upravlja patrijarh; zgrada u kojoj sta
nuje i radi patrijarh; sjedite patrijar
hata gdje je m je ten a saborna pravo
slavna crkva,
patrijarljski prid. odr. v. (gr.) - koji
pripada patrljarsiji ni potie iz nje.
patrimonij im. m. r. (gr) - oevina;
nasljee od oca.
patriot(a) im. m. r. (lat.), n. mn. patrioti/
patriote - privrenik svojoj domovini;
ovjek koji na prvo mjesto stavlja
patriotizam, domoljub, rodoljub,
patriotizam im. m. r. (lat.), g. jd.
patriotizma - ljubav prema domovini;
domoljublje; rodoljublje,
patriotkinja im. . r. (lat.) - ena patriot.

patriotski prid. odr. v. (lat.) - koji je u

vezi s patriotima i patriotizmom; koji
gaji iskrenu ljubav prema domovini,
patrljak im. m. r., g. jd. patrljka, n. mn.
patrljci\ g. mn. patrljaka - ostatak suhe
ili slomljene grane; oteeni ostatak
kakvog duguljastog predmeta; prenes.
ostatak, gornji dio osakaene ruke ili
noge.
patrola im. . r. (fr.) - naoruani vojnici
koji izviaju, izvidnica; ratni brod ili
avion koji izvia; nona straa,
patroldija im. m. r. (fr.-tur.) - uvar
javnog reda; policajac; lan patrole,
patroldijm/patroldijin prid. odr. v.
(fr.-tur.) - koji pripada patroldiji.
patroldljskl prid. odr. v. (fr.-tur.) - koji
se odnosi na patroldije.
patroliranje gl. im. s. r. (fr.-lat.) od patro
lirati.
patrolirati gl. nesvr. (fr.-lat.), prez.
patrdliram - vriti izvianje odreenog
terena; u predvienom vremenu obila
ziti odreeno podruje; nou nadgledati
stanje u odreenom rejonu,
patrolni prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na patrole i patrolce.
patron im. m. r. (lat.), g. jd. patrona svetac, zatitnik pojedinaca, porodica,
grada ili stalea; zatitnik uope; za
titnik siromanih graana u starom Ri
mu i njihov branilac; zatitnik slabijih;
pokroviteljski odbor,
patron im. m. r. i patrona im. . r. (lat.) redenik, red metaka; ahura od metka,
patronat im. m. r. (lat.), g. jd. patronata pokroviteljstvo; zatitnitvo; posebno
pravo nadgledanja i donoenja odluka
nad neim.
patronaa im. . r. (fr.) - kuna posjeta,
nadgledanje,
patronanl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na patronau, koji pripada patro
nai.
patronesa im. . r. (fr.) - pokroviteljica
kakve humanitarne akcije i sl.; zatitni
ca, humanitarna radnica,
patronun im. m. r. (gr.), g. jd. patronima
- ime izvedeno prema oevu imenu;
porodino ime; prezime; patronimik,
patronimikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na patronimike; v. patronunski.

pauina
patronimik im. m. r. (gr.), n. mn. patronimici - patronim.
patronunski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na prezimena, na patromme; pa
tronimikl.
patuljak im. m. r., g. jd. patuljka, n. mn.
patuljci, g. mn. patuljaka - neprirodno
niski i esto neskladno razvijeni ljudi
zbog poremeaja rada lijezda sa unu
tranjim luenjem,
patuljast prid., odr. v. patuljasti - niskog
rasta, malen, siuan; patuljkast.
pat ulj e im. s. r., g. jd. patiiljeta - dijete
patuljka.
patulji im. m. r., em. - mali patuljak;
dijete patuljka,
patuljica im. . r. - ena patuljak, rastom
niska ena zbog organskog poremeaja
u razvoju organizma,
patuljkast prid, odr. v. patuljkasti - patu
ljast.
patvoren prid., odr. v. patvoreni - krivo
tvoren, zamijenjen, falsifikovan.
patvorina im. . r. - krivotvorina, zamje
na za neto, falsifikat; imitacija neega,
patvoriti/patvoriti gl., nesvr. i svr.,
prez. patvorim, trp. prid. patvoren krivotvoriti, zamjenjivati, falsifikovati,
pauak im. m. r., g. jd. pauka, n. mn.
pauci, g. mn. pauaka, em. i hipok. mali pauk; prenes. slab, mrav, star
ovjek.
pauar im. m. r., g. jd. pauara - zool.
uti leptiri ija se gusjenica upaui na
lozi i hrani njenim liem,
pauast prid., odr. v. pauasti - njean
kao pauina; ispleten kao paukova mre
a; lagan kao pauina,
pauati se gl. nesvr., prez. paiia se postajati prekriven pauinom; prekriva
ti se pauinom; pauiti se.
paunje gl. im. s. r. - obavijanje paui
nom.
pauijl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pauka; paukov,
pauina/pauina im. . r., g. jd. pauine!
pauine - paukova mrea; prenes. sve
to je izgledom i kvalitetom slino pa
uini; jeftina, nekvalitetna, brzo poderiva tkanina; neto ovla i nekvalitet
no uraeno; ono to zadrava, to spu
tava.

pauinast
pauinast/pauinast prid., odr. v. pauiriasti/pauinast! - pauast; koji je kao
pauina; koji je pun pauine; koji je
prekriven pauinom,
pauinasto/pauinasto pril. - poput pau
ine; slabog kvaliteta; prozrano, laga
no, neizdrljivo,
pauinati/pauinati se gl. nesvr., prez.
pauina se - prekivati se pauinom,
paui/paui im. m. r., em. - mali pauk.
pauia im. . r. - enka pauka,
p au iji prid. odr. v. - koji je od pauka,
koji pripada pauku; paukov,
pauiti gl. nesvr., prez. pauim - poput
pauka plesti mreu; obavijati, stezati
neto; muiti, gnjaviti kao pauk.
pauiti se gl. nesvr., prez. paui se pauati se.
pauljiv prid., odr. v. pauljivi - paui
nast.
pauljivost im. . r., instr. jd. pauljivou/pauljivosti - obiljeje ili stanje
prostora prekrivenog pauinom,
paunl prid. odr. v. - koji je od pauine,
paunjak im. m. r., g. jd. paunjaka, n.
mn. paunjaci, g. mn. paunjaka paukovo leglo, pauina.
pauk im. m. r., n. mn. pauci/paukovi zool. zglavkar koji lui pauinu; vrsta
ribe; prenes. teretno vozilo koje odvozi
nepropisno parkirane automobile,
paukov prid. odr. v. - koji pripada pauku,
koji je od pauka,
paukovci/paukovci im. m. r. mn., g. p a
ukov ac a - zool. insekti iz reda paukova,
paun/paun/paun im. m. r. (tal.), n. mn.
paunovi, g. mn. paunova/ paunova zool. velika junoazijska ptica iz poro
dice fazana sa raskonim lepezastim a
renim repom kod mujaka,
paunast/paunast prid. (tal.), odr. v. paunasti - koji je kao paun. slian paunu,
pauna im. m. r. (tal.), g. jd. pauna golub koji iri rep poput pauna; paungolub.
paunad/paunad zb. im. (tal.), instr.
paunadi/paunadi - paunova pilad, paunii.
paune im. s. r. (tal.), g. jd. pauneta
hipok. - paunovo pile; pauni.
paunica im. . r. (tal.) - paunova enka;
prenes. raskono odjevena i otmjena e
na.

601

600
paunov prid. odr. v. (tal.) - koji je u vezi s
paunom, koji mu pripada ili potie od
pauna.
paunskl/paunskl prid. odr. v. (tal.) - koji
se odnosi na paune,
paunski/paunski pril. (tal.) - na nain
kako to ine pauni,
pauper im. m. r. (lat.) - siromah; seljak
bez imanja,
pauperizacija im. . r. (lat.) - masovno
osiromaenje stanovnitva klasnom eks
ploatacijom,
pauperizam im. m. r. (lat.), g. jd.
pauparizma - stanje siromatva nastalo
pauperizacijom.
pauperizirEnje/pauperizovanje gl. im. s.
r. (lat.) od pauperizirati/pauperizovati.
pauperizirati (se) gl. svr. i nesvr., prez.
pauperiziram/pauperizujem - (o siro
maiti, osta(ja)ti bez iega,
paus im. m. r. (njem.) - vrsta prozirnog
masnog papira za umnoavanje rukopi
sa, paus-papir.
paual im. m. r. (njem.), g. jd. pauala suma novca odreena globalno, neovi
sno od promjenljivih iznosa,
pauala im. . r. (njem.) - odreena suma
novca za odreeni period; paual,
paualan prid. (njem.), odr. v. paualni koji se tie pauala; priblian, neovisan
od promjenljivih iznosa,
paualno pril. (njem.) - otprilike, po do
govoru, bez preciznih pokazatelja.
pauza im. . r. (lat.), g. mn. pauza stanka, prekid rada; odmor; zastoj; pre
dah; mu. znak za duinu prekida zvu
ka.
pauzirati gl. nesvr. (lat.), prez. pauzi
ram, trp. prid. pauziran - praviti pauzu;
odmarati se; praviti zastoj.
pavijan im. m. r. (njem.) - vrsta afrikog
majmuna sa kratkim repom i glavom
slinoj pseoj.
paviljon im. m. r. (fr.), g. jd. paviljona uope: graevina za razliite namjene
(stanovanje, izlobeni prostor itd.),
paviljoni im. m. r. (fr.), em. - mali
paviljon.
paviljonskl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na paviljon, koji mu pripada,
povlaenje gl. im. s. r. - hvatanje pavlake
po mlijeku; skidanje pavlake.

pavlaica im. . r., em. - tanak sloj pa

vlake, malo pavlake po mlijeku,
pavlaiti (se) gl. nesvr., prez. pavlaci
(se) - poeti (se) oblikovati (u) pavlaku,
hvatati, izdvajati (se) u pavlaku; sku
pljati, skidati pavlaku s mlijeka.
pOvlaka, dat. jd. pavlaci, g. mn. pavlaka gust, mastan mlijeni proizvod koji se
stvara na povrini nekuhanog mlijeka,
pavlakast prid., odr. v. pavlakasti - gust
poput pavlake; koji slii pavlaci,
pavlin im. m. r. - katoliki sveenik iz re
da sljedbenika sv. Pavla,
pavlinski prid. odr. v. - koji pripada pavli
nima.
pazakup im. m. r. - zakup preko po
srednika, prvog zakupca; ugovor kojim
zakupac zakupljeno ustupa treoj osobi,
pazalog im. m. r., n. mn. pazlozi - zala
ganje ve jednom zaloenog,
pazaloga im. . r. - pazalog.
Pazar im. m. r. (perz.), g. jd. Pazara skraeni naziv za grad Novi Pazar.
pazar im. m. r. (perz.), g. jd. pazra pijani dan; prvi dan u sedmici; ku
povina i prodaja; trgovanje; mjesto gdje
se trguje, trgovite, pijaca; zaraen no
vac, zarada,
pazardija im. m. r. (perz.-tur.) - trgovac,
onaj koji prodaje na pazaru; pazarlija;
onaj koji je ta pazario na pazaru, ku
pac.
pazariti gl. svr., (perz.) prez. pazarim,
trp. prid. pazdren - kupiti ili prodati ne
to.
pazarivanje gl. im. s. r. (perz.) od paza
ri vati.
pazarivati gl. nesvr. (perz.), prez. pazdrujem, trp. prid. pazarivan - prodavati
ili kupovati; pogaati se, cjenkati se,
trgovati.
pazarlija im. m. r. (perz.-tur.) - pazardi
ja.
pazarluk im. m. r. (perz.-tur.) - roba koja
se prodaje; kupljena roba; pazar,
pazarnl/pazarskl prid. odr. v. (perz.) koji se odnosi na pazar,
pazdrijen im. m. r. - bot. vrsta biljke,
kruina.
pazija im. . r. (tur.) - bot. vrsta zelja,
blitva.

pelarenje
pazikua im. . r. - osoba koja nadgleda
kuu i odrava red; kuepazitelj; do
mar.
pazitelj im. m. r. - ovjek koji je zaduen
da neto nadgleda, uva i pazi.
pazitelj ica/pazitelj ka im. . r. - ena koja
neto ili nekoga pazi; njegovateljica,
paziti gl. nesvr., prez. pazim, trp. prid.
paen - neto posebno uvati; paljivo
uvati pogledom; biti usredsreen na
neto; njegovati,
pazuho im. s. r., g. jd. pazuha, n. mn.
pazuha, g. mn. pazuha - unutranji dio
ramenog lanka,
pazunl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pazuho.
pazvuk im. m. r. - obinije: jeka, odjek,
eho zvuka.
pa im. m. r. (fr.), n. mn. pzevi - djeak,
mladi plemikog porijekla u slubi na
francuskom dvoru ili u plemikoj kui;
pitomac vojnog zavoda za povlatene
drutvene slojeve u carskoj Rusiji; mla
di na usluzi gostima u hotelima viso
kog statusa,
paenje gl. im. s. r. - panja,
paljiv prid., odr. v. paljivi - ljubazan;
susretljiv; koji se brine o drugima, koji
nastoji da se drugi osjeaju ugodno;
oprezan.
paljivo pril. - oprezno; ljubazno; s pa
njom; susretljivo; sa zanimanjem i sl.
paljivost im. . r., instr. jd. paljivou!
paljiv osti - ponaanje puno obzira pre
ma drugima; osobina paljive osobe,
panja im. . r., g. mn. panja/panji usmjerenost misli, vida, sluha ili po
kreta na neto ili na nekoga; predu
sretljivost, ljubaznost; uslunost; naklo
nost; ljubav; interesovanje, zanimanje;
paenje.
pela/pela im. . r., v. jd. pelo, n. mn.
pele, g. mn. pela - zool. vrsta kukca
koji ivi u roju, u divljini ili pod
nadzorom ljudi, a koji proizvodi med.
pelac im. m. r., g. jd. pelca, v. jd.
pele, n. mn. pelci, g. mn. pelaca zool. muka pela, trut.
pelar/pelar im. m. r., g. jd. pelara/
pelara - privrednik, osoba koja se bavi
pelarstvom radi proizvodnje meda.
pelarenje gl. im. s. r. - bavljenje pelar
stvom.

pelarev
pelarev/pelarov i pelarev/pelarov
prid. odr. v. - koji pripada pelaru, koji
se odnosi na pelara,
pelarica/pelarka im. . r., v. jd. pelarice - ena koja se bavi pelarstvom,
pelariti gl. nesvr., prez. pelarlm - ra
diti oko pela; baviti se pelama; preno
siti konice s jedne pae na drugu,
pelarnlk im. m. r., g. jd. pelarnlka, n.
mn. pelarnici - mjesto gdje su smje
tene konice; pelinjak, ulite,
pelarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
pelare i pelarstvo,
pelarski pril. - na nain pelara, kao pe
lari.
pelarstvo im. s. r. - privredna grana iji
je cilj proizvodnja meda; zanimanje
pelama, pelarenje,
pelica im. . r., em., hip. - mala pela;
mlada pela,
pelin/pelin prid. odr. v. - koji pripada
peli, koji se odnosi na pelu; koji pro
izvodi pela; peliji. peliji.
pelinjak im. m. r., n. mn. pelinjaci, g.
mn. pelinjaka, dat.-instr.-lok. mn. p e
linjacima - posebno mjesto gdje su
smjetene konice sa pelama, pelarnik; svako mjesto gdje ive pele (u
mski pelinjak),
pelinji prid. odr. v. - koji proizvode pe
le; koji se odnosi na pele, koji pripada
pelama.
pec! uzvik - onomat. uzvikuje se u znak
opomene da se neto ne smije dotaknuti
jer je vrelo, moe pecnuti.
pea im. . r., hip. - enska osoba koja se
neka, koja se pei.
pea im. . r. - bot. bijela tikva koja se
pee i jede; stambolka.
peca im. m. r., g. jd. peca, v. jd.
pecau - ovjek s visokim gumenim
izmama koji se bavi pecanjem ribe;
pecar; ribar; ribi,
pecakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pecaa i pecanje,
pecalica im. . r. - iskrica, varnica koja
pecka.
pecalo im. m. i s. r., hip. - peckalo,
pecallste im. s. r. - mjesto na vodi gdje je
dozvoljeno pecanje ribe.
pecaljka im. . r. - ribarski pribor: tap i
udica; hvataljka insekata.

603

602
pecanje gl. im. s. r. - ribarenje, ribolov;
hvatanje ribe tapom i udicom, pecaljkom.
pear im. m. r., v. jd. pecaru!pecare onaj koji radi u pecari, koji neto pee.
pecara1 im. . r. - zgrada u kojoj se neto
prerauje peenjem, u kojoj se pee
rakija; vanjska zidana pe u kojoj se
pee.
pecara2 im. . r. - zool. vrsta muhe koja
peckanjem otrim rilcem probada kou
i pije krv; peckara.
pecarina im. . r. - porez koji se plaa za
peenje rakije,
pecaro im. m. r., v. jd. pear osu - pecar,
pecarokl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pecaroe ili koji im pripada,
pecarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pecare ili koji im pripada,
pecati gl. nesvr., prez. pecam - na mamac
udicom loviti, hvatati ribu; prenes. na
prevaru nekoga hvatati, praviti kome
zamku, postavljati mu mamac da doe;
na odgovarajui mamac hvatati muhe,
komarce i sl.
pecav prid. - peckav,
pecavka im. . r. - peckalica.
pecavka im. . r. - zool. vrsta muhe;
pecara.
pecivo im. s. r. - peeno tijesto; kifle,
pereci, buhtle, slanci i sl. sitni pekarski
proizvodi.
peckalica im. . r., v. jd. peckalicel
peckalico - igla ili slino ime se pecka;
osoba koja pecka; rije, ala ili anegdo
ta kojom se neko pecka,
peckalo im. s. r., n. mn. peckala, g. mn.
peckala, hip. - zajedljiva osoba,
peckanje gl. im. s. r. od peckati, g. jd.
peckanja, g. mn. peckanja - unutarnji
marci po koi koji se oituju kao
bockanje; bockanje; prenes. namjerno i
zajedljivo bockanje rijeima,
peckara im. . r. - zool. muha koja
iljatim rilcem bode i sie krv; prenes.
zajedljiva osoba,
peckar im. m. r. - mukarac koji voli
rijeima peckati; zajedljivac, zlobnik,
peckaro im. m. r., hip. - peckar.
peckati gl. nesvr., prez. peckam - ubadati
iglom, bockati; prenes. biti prema kome
zajedljiv, zadirkivati koga rijeima.

peckav prid., odr. v. peckavI - onaj koji

pecka, bocka, koji ujeda; pecav; koji je
probirljiv na hrani,
pecnuti gl. svr., prez. pecnem - iznenada
opei; bocnuti; ujesti rilcem; prenes.
rijeima bocnuti, ujesti, uvrijediti koga
namjerno kakvom zajedljivom upadi
com, opaskom.
pea1 im. . r. (tur.), g. mn. pea - kopre
na, veo, zar na feredi kojim neke mu
slimanke prekrivaju lice; amija; mara
ma za glavu; kona konjska maska,
obrazina s otvorima za oi.
pea2 im. . r. (perz.), g. mn. pea - o
vjek malenog rasta, ovjeuljak, patu
ljak.
pea3 im. . r. (tal.) - dio, komad, pare
neega; novi; ljudina, krupan, naoit
ovjek.
pea4 im. . r. (lat.) - traka, vrpca.
pea5 im. . r. (obinije u mn.) - mrtvake
mrlje.
pea im. m. r. - onaj koji neto pee;
pecar; pekar,
peakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
peaa.
peaenje gl. im. s. r. - stavljanje peata
na kakav dokument; zatvaranje pisama,
paketa stavljanjem peata na mjestu
spoja poklopca ili omota; privri
vanje i osiguravanje paketa stavljanjem
votanog iga, peata,
peak im. m. r., g. jd. pedka, n. mn.
peaci - neob. ono to je peeno, hljeb,
pecivo.
peal im. m. r. (mak.), n. mn. peali potitenost; tuga, sjeta; emer; osoba
koja izaziva potitenost, koja nanosi
tugu i bol ljudima, koja ih ojauje, oneraspolouje.
pealan prid. (mak.), odr. v. pealnl snuden, tuan, ojaen; koji je u vezi s
pealom; koji stvara tugu, sjetu, bol.
pealba im. . r. (mak.), g. mn. pealbi privremeni rad, teaenje izvan mjesta
stanovanja, nanienje; prenes. teak,
naporan rad.
pealbar/pealbar im. m. r. (mak.), v. jd.
pealbaru/pealbare, n. mn. pealbari!
pealbri - osoba koja privremeno i po
vremeno nadnii daleko od mjesta sta
novanja, obino u posve drugom kraju,
tamo gdje ima posla.

peatorezaki

pealiti gl. nesvr. (mak.), prez. peallm stil., nanositi kome peal, bol; izazivati
sjetu, tugu, gorinu,
pealbarenje gl. im. s. r. (mak.-bos.) od
pealbariti - naporan rad na dnevnicu;
teaenje radi zarade, obino u bogati
jem podruju udaljenom od rodnog kra
ja.
pealbariti gl. nesvr., prez. pealbarim
(mak.) - s vremena na vrijeme radi
zarade ii u drugi kraj gdje ima se
zonskog posla; s mukom zaraivati na
nadnicu u udaljenom kraju gdje ima
posla.
pealno pril. (mak.) - naporno, teaki, s
mukom; sjetno, tuno, alosno,
pear im. m. r., v. jd. pearu/peare (tur.)
- onaj koji pravi pee; proizvoa pea.
peat im. m. r., g. mn. peata - okrugao
nevelik predmet s urezanim znakom
koji se moe utisnuti ili otisnuti na
neemu; muhur, ambilj, ig; vosak u
koji se kad se istopi utiskuje poseban
znak; prenes. bilo koji poseban znak
bilo emu; trag, otisak; poseban dojam,
utisak o neemu;
peatati gl. nesvr., prez. peatam - sta
vljati peat na neto; prenes. neto ne
im posebno oznaavati, davati neemu
prepoznatljivo obiljeje,
peatiti gl. nesvr., prez. peatim, trp.
prid. peaen - otiskivati peat, ig na
neto; utiskivati peat u vosak; ostav
ljati jasan znak, trag; igosati,
peatni prid. odr. v. - koji se odnosi na
peat, koji se tie peata,
peatnik im. m. r., n. mn. peatnlci naprava u obliku metalne ploice na
obloj drci u kojoj je urezan kakav
poseban znak (grb, inicijali i sl. simbo
li) koji se stavlja na papir, pismo i sl.;
onaj koji stavlja peate; peatnjak.
peatnjak im. m. r., n. mn. peatnjaci kutijica u kojoj stoji jastui s bojom za
peat.
peatorezac im. m. r., g. jd. peatoresca,
v. jd. peatoree, g. mn. peatdrezaca
- onaj koji pravi, izrauje peate, koji
urezuje znak na peat.
peatorezaki prid. odr. v. - koji se odno
si na peatoresce i na izraivanje pea
ta.

peatoreznica
peatoreznica im. . r. - zanatska radioni
ca u kojoj se izrauju peati.
peen prid, odr. v. peeni - koji je na vatri
ili na vreloj plati pripremljen za jelo.
peenica im. . r. - sueno govee meso u
duguljastim komadima,
peenka im. . r., dat. jd. peenci, g. mn.
peenkl - peenje, peeno meso s ra
nja; peena pleka; peeni komad mesa.
peenjak im. m. r., g. jd. peenjka, n. mn.
peenjci, g. mn. peenjaka - mladi ku
kuruz, mlijenjak peen na aru.
peenjara/peenjarnica im. . r. - kuica,
kiosk u kome se peku i prodaju razliite
sjemenke za grickanje.
peenje gl. im. s. r., g. jd. peenja, n. mn.
peenja, g. mn. peenja - vrsta jela; pe
eno meso s ranja; porcija peenog
mesa.
peenje gL im. s. r. - pripremanje hrane
neposredno na vatri ili na aru, odnosno
na usijanoj ploi,
peenje im. s. r. - izvjetaeno govorenje,
aenje; maenje; raznjeavanje.
peiti (se) gl. nesvr., prez. p e c i {se) aiti se, izvjetaeno, mazno govoriti;
maziti se; umiljavati se; raznjeavati
koga.
peurka im. . r., dat. jd. peurki, g. mn.
peuraka - bot. gljiva,
peurkast prid., odr. v. peurkastI - glji
vast, u obliku peurke; koji izgleda kao
peurka.
peurkica im. . r., em. - gljivica, mala
peurka.
pe im. . r., instr. jd. pei - openito na
prava kojom se toplotnom energijom
(vatrom, strujom, plinom ili vodenom
parom) zagrijava prostor, na njoj, u njoj
se pee ili kuha (elektrina pe, plinska
pe; visoka pe u eljezarama i sl.)
pei/pei gl. nesvr., prez. peem , trp.
prid. peen - neto izloiti visokoj te
mperaturi s razliitim ciljem (npr. pei
meso ili pei glinu),
peica im. . r., em. - mala pe.
peina im. . r., g. mn. peina - prirodna
upljina nepravilnog oblika i razliitih
veliina, obino u krevitim i brdovitim
predjelima; spilja, pilja,
peinar im. m. r. - onaj koji ivi po
peinama.

605

604
p einast prid., odr. v. peinastl - koji ima

obiljeja peine; koji lii na peinu,

koji je kao peina,
p ein sk i prid. odr. v. - koji se odnosi na
peinu; koji potie iz peine; koji pripa
da peini.
p enica im. . r. - dio pei u koji se
stavlja ono to treba da se pee, rerna,
pedagog im. m. r. (gr.), n. mn. pedagozi
- zvanje osobe koja je zavrila studij
pedagogije; nastavniko zanimanje;
odgajatelj.
pedagogija im. . r. (gr.) - nauka o
odgoju i obuavanju mladih; nauka o
odgoju openito,
p edagogik a im. . r. (gr.), dat. jd. pedagdgici - praktina pedagogija, nauka o
pedagogiji, didaktika,
p ed agok i prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na pedagoge i pedagogiju,
p edala im. . r. (fr.) - poluga koja se
pokree nogom (npr. na biciklu),
p edalica im. . r. (fr.), em. - mala peda
la.
pedalj im. m. r., pedlja, n. mn. pedlji mjera za duinu, razmak izmeu vrha
palca i kaiprsta,
pedan t im. m. r. (fr.), g. mn. pedanatd veoma precizan ovjek; pretjerano sa
vjestan; onaj koji pretjerano dri do
forme; prenes. cjepidlaka, sitniar, fo
rmalist.
pedan tan prid. (fr.), odr. v. pedantni uredan, precizan, taan, detaljan; pre
nes. sitniav, cjepidlaki,
pedan terija im. . r. (fr.), augm. - suvina
nefunkcionalna preciznost, pretjerana
urednost; prenes. bolesno cjepidlaenje;
sitniarenje; detaljisanje; muiavost.
pedan tizam im. m. r. (fr.), g. jd. pedantizma - pedantnost,
pedan tnost im. . r. (fr.), g. jd. pedantno
sti/pedantnou - sklonost urednosti,
preciznosti, tanosti; osobina odgovor
nih, preciznih ljudi; urednost; precizno
st; tanost.
peder im. m. r. (gr) - pejor. homo
seksualac.
pederast prid. (gr.), odr. v. pederastl
(gr.) - koji je poput pedera, koji izgle
da i koji se ponaa enskasto, kao
homoseksualac.

pedeset broj - osnovni broj koji oznaava

pet puta po deset jedinica u nizu.
pedesetak broj., g. jd. pedesetka, n. mn.
pedeseci, g. mn. pe desetaka - oko pede
set; priblino pedeset; neto manje ili
neto vie od pedeset,
pedesetero zb. broj - grupa od pedeset
jedinki.
pedeseti red. broj - koji je po redu iza
eterdesetdevetog.
pedesetica broj. im. . r. - pedeseti broj.
pedesetina/pedesetina broj. im. . r. pedeseti dio ega.
pedesetka broj. im. . r., dat. jd. pedes
etki, g. mn. pe desetki - cjelina od pede
set jedinica,
pedesetogodinjak im. m. r., v. jd. pede
seto gddinj ae, n. mn. pedesetogddinjaci, g. mn. pedesetogddinjaka ovjek koji ima oko pedeset godina;
ovjek pedesetih godina,
pedesetogodinji prid. odr. v. - brojni
pridjev sa znaenjem: koji ima pedeset
godina.
pedesetogodinjica broj. im. . r. pedeset godina nakon nekog dogaaja
ili nekog datuma; sveano obiljeavanje
nekog dogaaja ili vanog datuma na
kon pedeset godina,
pedesetorica broj. im. m. r., mn. - sku
pina od pedeset mukaraca; ega pede
set mukog roda, obino pedeset ljudi.
pedigre im. m. r. (engl.), g. jd. pedigrea osobine loze koje se provjeravaju rodo
slovnim stablom, podaci o porijeklu
ivih vrsta,
pedijatar/pedijatar im. m. r. (gr ), g. jd.
pedijatra/pedijatra, v. jd. pedijatre/pe
dijatru, g. mn. pedijatar alpedijatar a ljekar, lijenik specijalista za djeije
bolesti; strunjak za pedijatriju,
pedijatrija im. . r. (gr.) - med. nauka o
bolestima djece,
pedijatrijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na pedijatre i pedijatriju, koji im
pripada.
pediker im. m. r. (lat.), g. jd. pedikera, v.
jd. pedikeru - onaj koji se bavi pedikiranjem; medicinar koji skida uljeve s
nogu, ureuje none nokte i koji se
openito bavi njegovanjem stopala.

pehar

pedikerka im. . r. (lat), dat. jd. pedikerki,

g. mn. pedikerki - ona koja obavlja
pedikiranje; ena pediker,
pedikerskl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na pedikere i pedikiranje.
pedikirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
pedikir am, trp. prid. pedikir an - urei
vati i njegovati nokte, stopala, prste,
skidati uljeve,
pedofil im. m. r. (lat.) - bolesno nastran
ovjek koji ima seksualnu sklonost
prema djeci,
pedofilija im. . r. (gr.) - bolesna,
nastrana seksualna sklonost prema dje
ci, osobito prema djeacima; vrsta spol
ne nastranosti,
pedolog im. m. r. (gr.), n. mn. peddlozi naunik koji prouava tjelesni i duevni
razvoj djece; strunjak u pedologiji;
strunjak za prouavanje osobina tla.
pedologija im. . r. (gr.) - dio pedagogije
koja prouava tjelesni i duevni razvoj
djece; nauka o poznavanju osobina tla.
pedoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na pedologe i na pedologiju.
Pegaz im. m. r., v. jd. Pegaze - krilati
konj u starogrkoj mitologiji; prenes.
pjesniko nadahnue; sazvijee sjever
ne polulopte.
pegla im. . r. (njem.), g. mn. pegla/ pegli
- sprava za glaanje odjee, glaalo;
prenes. dosadna osoba,
peglanje im. s. r. (njem.) - glaanje poguvanih tkanina, obino opranog izgu
vanog rublja,
peglati gl. nesvr. (njem.), prez. peglam,
trp. prid. peglan - peglom glaati izgu
vano rublje ili ta drugo,
pegleraj im. m. r. (njem.), g. jd. pegleraja, g. mn. pegleraja - prostorija u
kojoj se pegla; zanatska radnja za
peglanje.
pegierka im. . r. (njem.), dat. jd.
peglerki, g. mn. peglerkl - ona koja
pegla.
peh im. m. r. (njem.), g. jd. peha, n. mn.
pehovi - nezgoda, nesrea, nepovoljna
situacija
pehar im. m. r. (njem.), g. jd. pehra, n.
mn. pehri, g. mn. pehara - vea
posuda za pie u obliku ae; vea
skupocjena posuda, sa rukama ili bez
njih, na stalku na kojoj je ispisana

pehari

posveta, koja se dodjeljuje pobjedni

cima na kakvom sportskom takmienju,
pehari im. m. r. (njem.), em. - mali
pehar.
p eh arn ik im. m. r. (njem.), n. mn. p e hdrnici - na dvorovima osoba zaduena
za brigu o peharima i piu.
p e h a r niki prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na pehamike, koji im pripada.
pehist(a) im. m. r. (njem.), g. jd. pehiste,
n. mn. pehisti!pehiste - ovjek koga
prate nevolje, pehovi, nezgode; onaj
koji nema sreu,
pehlevi im. m. r. (perz.) - stari jezik u zap.
Perziji, mjeavina perzijskog i semi
tskog.
pehli im. m. r. (perz.), em. - ukrasno
pero na elenci ili na nakitu,
pehlivan im. m. r. (perz.), g. jd. pehlivna
- artist na ici, cirkusant; prenes. onaj
koji se vjeto i uspjeno prilagoava
svakoj situaciji,
pehlivaniti gl. nesvr. (perz.), prez.
pehlivanim - onglirati, vjeto igrati na
ici; prenes. vjeto se prilagoavati
novim situacijama, potrebama i okolno
stima.
pehlivanluk im. m. r. (perz.), n. mn.
pehlivnluci - stanje i osobina onih koji
pehlivane, vjetina i sposobnost brzog
prilagoavanja novoj situaciji,
pehlivanski prid. odr. v. (perz.) - onako
kako to ine pehlivani, vjeto, spretno,
pehriziti se gl. nesvr. (perz.), prez.
pehrizim se - namjerno ne jesti, glado
vati, drati dijetu; biti probirljiv.
Pejgamber/pejgamber im. m. r. (perz. ) Boiji poslanik, ne prorok kako to
neupueni tumae, nego ovjek preko
koga je Stvoritelj poslao upute ljudima,
pejik im. m. r. (perz.), n. mn. pejici glasnik, kurir; prenes. onaj koji je brz,
okretan,
pejor/peor pril. (lat.) - gori.
pejoracija/peoracija im. . r. (lat.) - po
goranje, iskrivljenje, obezvreivanje,
pejorativ/peorativ im. m. r. (lat.) pogrdna rije, esto augmentativ (npr.
curetina).
p ejo ratlv an /p eo ratlv an prid. (lat ), odr.
v. pejorativni/peorativni - gram. koji
ima pogrdno znaenje, koji daje ruan
smisao.

607

606
p ejsm eker/p ejsm eker im. m. r. (engl.) -

med. napravica, aparati na baterije koji

se ugrauje u oslabljeno srce da stimu
lie njegov rad.
pejza im. m. r. (fr.), g. jd. pejza, g. mn.
pejzaa - priroda na slici; krajolik, pri
roda.
pejzaist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. pejza
i ste, n. mn. pejsaiste/pejzaisti - slikar
koji slika pejzae, prirodu,
p ejzaistica/pejzaistk in ja im. . r. (fr.) slikarka koja slika prirodu, pejzae.
peka im. . r., dat. jd. peki - zemljana
posuda u kojoj se pee varivo; teki
eljezni poklopac, vrsta saa, pod kojim
se na aru pee hrana.
peka im. . r. - razmaeno dijete, maza;
gadljiva osoba, gadljivica; osueni du
guljasti komad mesa bez kosti.
pek ar im. m. r. - zanatsko zanimanje,
mukarac koji priprema, pee hljeb i
druga peciva; prodava u pekari,
pekara im. . r. - prostorija ili zgrada u
kojoj se kuha, pee i / ili prodaje hljeb,
pekare v/pekaro v prid. odr. v. - koji se
odnosi na pekara, koji mu pripada,
pek ark a im. . r., dat. jd. pekarki, g. mn.
pekarki - ona koja radi u pekari; pekareva ena.
pekarnica im. . r. - pekara,
p ek arsk i/p ek arsk i prid. odr. v. - koji se
odnosi na pekare i pekare,
pekarsk i pril. - na nain pekara, onako
kako to ine pekari,
pekarstvo im. s. r. - vrsta zanata; bavlje
nje proizvodnjom i prodajom pekarskih
proizvoda.
peke pril. (tur.) - vrlo, veoma, mnogo,
dosta.
peke! uzvik (tur.) - uzvik odobravanja:
Dobro! Vrlo aooro! Da! Pristajem!
Prihvatam! Rado! Slaem se! Uredu!
Vrijedi! Vai!
P ek in g im. m. r. - glavni grad Kine.
p ek in k l prid. odr. v. - koji se odnosi na
Peking i Pekinane.
pekm ez im. m. r. (prez.) - gusto ukuhan,
uvaren sok od voa ili povra (npr.
pekm ez od repice)-, gusto ukuhano
slatko voe, marmelada; prenes. razma
ena osoba, maza, peka.

pekmezarstvo/pekmezarstvo im. s. r.
(perz.) - privredna djelatnost; proizvod
nja i prodaja pekmeza,
pekmezast/pekmezast prid. (perz.), odr.
v. pekmezasti/pekmezasti - koji je kao
pekmez; gusto ukuhan; prenes. mazan;
plaljiv.
pekmeziti se gl. nesvr. (perz.), prez. pekmezim se - prenes. ponaati se p r e t e
rano razmaeno; plakati za svaku sitni
cu; izvjetaeno razvueno govoriti,
pekmeznl prid. odr. v. (perz.) - koji je od
pekmeza; koji je s pekmezom,
peksimet im. m. r. (gr.) - vrsta utipka;
suhi tvrdi kola; vrsta keksa; dobro
peen hljeb koji moe dugo trajati; dvo
pek; mekani hljepi premazan jajima i
posut urkotom..
peksijan im. m. r. (tur.) - neist, prljav
ovjek; prenes. nevjernik; nemoralna
osoba; pokvaren ovjek,
peksin prid., indekl. (tur.) - prljav, neure
dan; zamazan; prenes. nevjernik, neist
ovjek; peksin.
peksinav prid. (tur.), odr. v. peksinavi peksin, neuredan, prljav,
peksinavtina im. . r. (tur.) - prljavtina,
neistoa, neurednost; peksinluk.
peksiniti (se) gl. nesvr. (tur.), prez.
peksinim (se) - prljati (se); initi da
neto bude peksino, prljavo; prenes.
skrnaviti, vrijeati uspomenu na ta.
peksinluk im. m. r. (tur.) - neistoa; neurednoa; prenes. nemoralnost; prljav
tina.
pektin im. m. r. (gr.), g. jd. pektina elatinaste materije u zrelom vou.
pektuiskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na pektin,
pektoral im. m. r. (lat.), g. jd. pektordla relikvija koju svetenik nosi na prsima,
kri, tit i sl.
pektoralan prid. (lat.), odr. v. pekto-rdlni
- grudni, prsni.
Pelagonija/Pelagonija im. . r. (gr.) starogrka pokrajina u sjev. Makedoni
ji; dananji naziv za Prilepsko - bitolsku
kotlinu u Makedoniji,
pelagonija/pelargonija im. . r. (gr.) ukrasna biljka lijepih bijelih cvjetova s
plodovima poput ptiijeg kljuna,
pelc im. m. r. (njem.), instr. jd. pelcom, n.
mn. pelcovi - preraeno ivotinjsko

pelir-papir

krzno; okovratnik od ivotinjskog

krzna; krzneni kaput, bunda,
pelcanl prid. odr. v. (njem.) - koji je od
pelca, od preraenog ivotinjskog krz
na.
pelcer im. m. r. (njem.), g. mn. pelcerd granica koja se spaja s drugom bi
ljkom, kalem, cijep; granica koja se
stavi u vodu, pusti nove ile i rasauje.
pelcovati gl. nesvr. (njem.), prez. pelcujem , trp. prid. pelcovati - cijepiti, davati
cjepivo, vakcinisati.
pelena im. . r., g. mn. pelena - manji
komad pamunog platna u koji se umo
tava novoroene; specijalno obloene,
futrovane gaice za bebe.
pelenak im. m. r., g. jd. pelenka, v. jd.
pelene, n. mn. pelenci, g. mn. pelenaka, em. - male pelene, peleni.
pelene im. s. r., g. jd. peleneta - dijete u
pelenama, dojene,
pelengae im. . r. - iroke gae do ko
ljena, iroke muke hlae od grubog
sukna do ispod koljena,
pelenjaa im. . r., hip. - velika krpa za
povij anje.
pelerina im. . r. (tal.), g. mn. pelerina iroki ogrta bez rukava (s kapuljaom
ili bez nje); iroka kabanica bez rukava,
pele im. m. r., g. jd. pelea - kika, perin;
ruica na kazanu,
pelikan im. m. r. (gr.), g. jd. pelikana, n.
mn. pelikani, g. mn. pelikna - zool.
ptica plivaica s dugakim vratom i
velikim kljunom s rastegljivim donjim
dijelom u obliku kese u koji ostavlja
ulovljene ribe; zubarski instrument; po
znata marka naliv-pera.
pelikanov prid. odr. v. (gr.) - koji pripa
da pelikanu,
pelin im. m. r. - bot. vrsta biljke veoma
gorkog okusa; kadulja, alfija,
pelinkovac im. m. r., g. jd. pelinkovca vrsta alkoholnog pia s pepelinovim
okusom.
pelinov prid. odr. v. - koji pripada pelinu,
koji je od pelina,
pelir im. m. r. (fr.), g. jd. pelira - pelirpapir.
pelir-papir im. m. r. (fr.), g. jd. pelirpapir a - vrsta finog papira za tampanje
ili za umnoavanje.

Peloponeski
Peloponeski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na Peloponez, koji mu pripada.
Peloponez im. m. r. (gr.), g. jd. Pelopo
neza - geog. staro ime za dananje
grko poluostrvo Moreju,
pelte im. s. r. (perz.), g. jd. pelteta - slatko
od soka iskuhane dunje u koji se na
knadno dodaje eer.
pelud im. . r. (e.), g. jd. peludi, instr.
jd. peludi - cvjetni prah; polen,
peludni prid. odr. v. (e.) - koji se odnosi
na pelud, koji je od peludi,
peljanje gl. im. s. r. - nespretno, sporo
obavljanje posla, gnjavljenje; ujedanje,
peckanje.
peljati gl. nesvr., prez. peljam - nevjeto
i sporo neto raditi; ujedati, peckati.
Peljeac im. m. r., g. jd. Peljeca - po
luostrvo na Jadranskom moru.
peljeenje gl. im. s. r. - od peljeiti.
peljeiti gl. nesvr., prez. peljeim - lia
vati koga njegove imovine; oduzimati
kome njegov novac; bezobzirno potkra
dati koga.
penal im. m. r. (lat.), g. jd. penala, g. mn.
penla - sport, kazneni udarac koji do
suuje sudija zbog nepravilnosti u igri
(u nogometu, udarac sa 11 metara,
jedanaesterac), penaltik,
penali im. m. r., mn. (lat.), g. mn. penala kaznena novana odteta za nepotiva
nje ugovora, neispunjavanje dogovore
nih rokova za svretak posla itd.
penaltik im. m. r. (lat.), n. mn. penaltici penal.
pendreenje gl. im. s. r. (njem.) - uda
ranje pendrekom,
penrei im. m. r. (njem ), em. od
pendrek - mali pendrek,
pendreina im. . r. (njem.), augm., pejor.
od pendrek - veliki pendrek,
pendreiti gl. nesvr. (njem.), prez.
pendreim - udarati, tui koga polici
jskim pendrekom,
pendrek im. m. r. (njem.), n. mn. pendre
ci - policijska gumena palica; gumena
palica.
pende im. s. r. (tur.), g. jd. pendeta, n.
mn. pendeta - on, potplata na cipela
ma; prenes. noga.
pendetirati gl. svr. i nesvr. (tur.), prez.
pendzetiram - pooniti, staviti potplat,
zakrpu na on.

608

609
pender/pender im. m. r. (perz.), g. jd.
pendera!pendera - prozor; uski drveni
prozor na starim bosanskim kuama,
obino do polovine prekriven zatitnom
drvenom ili eljeznom mreom,
penderak im. m. r. (perz.), g. jd.
penderka, n. mn. penderci, g. mn.
pende raka, hip. od pender - mali
prozor; prozori s drvenom ili eljez
nom mreom, s demirima; penderi.
penderua im. . r. (perz.), v. jd.
penderuo, g. mn. penderua - rua
penjaica to raste ispod pendera;
djevojka koja pendera.
penderati gl. nesvr. (perz.), prez. penderdm - razgovarati s prozora ili pod
prozorom, aikovati na prozoru,
penderi im. m. r. (perz.), em. - pro
zori; kratki i uski prozor na manjim
starim bosanskim kuama,
penderlija im. m. r. (perz.-tur.) - mo
mak, mladi koji rado odlazi pod pendere, aiklija.
pendeta/pendeta zb. im. . r. (perz.), g.
mn. pendeta/pendeta - poluon, pot
plata za cipele,
penati gl. nesvr. (tal.), prez. penam troiti.
penevls/pinevls im. m. r. (perz.), g. jd.
penevfa - vrsta jela od sitno sjec
kanog mesa, sitno sjeckana i uprena
unutrica braveta ili goveeta; vrsta
kobasice.
Penelopa/Penelopa im. . r. (gr.) - ena
starogrkog mitskog junaka Odiseja,
penetracija im. . r. (lat.) - prodiranje;
probijanje; pronicanje, pronicljivost;
polagno imperijalistiko prodiranje jed
ne drave u drugu,
penetrirati gl. svr. i nesvr. (lat.), trp.
prid. penetriran - prodrijeti; probiti,
probijati, proniknuti; ui duboko u pro
blem; dokuiti, dokuivati, shvatiti; pu
knuti, raspmuti se.
penezi im. m. r. mn. (njem.), g. mn.
peneza - novac, pare.
peni im. m. r. (engl.), g. jd. penija - sitan
engleski novac,
penicilin im. m. r. (lat.), g. jd. penicilina,
g. mn. penicilina - med. ekstrakt iz
posebne vrste plijesni; antibiotik za
lijeenje gnojnih i upalnih bolesti; pre
nes. injekcija; rjeenje za sve.

pen icilin sk l prid. odr. v. (lat.) - koji se

odnosi na penicilin; koji u sebi ima

penicilina.
P en ija im. . r. (gr.) - u starogrkoj
mitologiji boginja siromatva; prenes.
krtica.
p enis im. m. r. (lat.) - med. muki spolni
organ.
p enkalo im. s. r. - posebna vrsta olovke;
hemijska olovka (prema imenu proizvo
aa, Zagrepanina Penkale).
PfiN-klub - skraenica za meunarodno
udruenje kulturnih radnika.
pentagon/pentagO n im. m. r. (gr.) petougao.
P en tagon/P entagon im. m. r. (gr.) zgrada Ministarstva narodne odbrane
Sjedinjenih Amerikih Drava iji je
tlocrt petougao; prenes. naziv za slu
benu politiku amerikih vojnih krugo
va.
pentak ord im. m. r. (gr.) - mu. instru
ment od pet ica, sazvuje od pet tono
va.
pentalogija im. . r. (gr.) - pet djela
jednog pisca povezanih istom idejom u
jedinstvenu cjelinu,
pentam etar im. m. r. (gr.), g. jd. pentametra, g. mn. pentametara - vrsta stiha,
daktilski stih od pet stopa,
pentatlon im. m. r. (gr.) - sport, natje
canje u pet disciplina,
pentrati (se) gl. nesvr., prez. pentram
(se) - peti se, uspinjati se, verati se uz
neto.
p enu ltim a im. . r. (lat.) - ling. pretpo
sljednji slog u rijei,
p enzija im. . r. (lat.), g. mn. penzija mirovina; mjeseno primanje odree
nog novanog iznosa nakon isteka
radnog staa i odlaska u mirovinu;
prenes. lagodan ivot bez rada.
p enzijskl/penzion l prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na penziju,
penzionat im. m. r. (lat.) - zgrada u kojoj
su smjeteni penzioneri; dom penzione
ra.
penzioner im. m. r. (lat.), g. jd. penzi
onera, n. mn. penzioneri, g. mn. penzi
onera - umirovljenik, primalac penzije;
prenes. onaj koji nita ne radi, a koji
ima novac i uiva.

pepelnica
penzionerka im. . r. (lat.), dat. jd. penzibnerki, g. mn. penzionerki - ena koja
prima zaraenu ili steenu penziju;
prenes. ona koja nita ne radi, a lago
dno ivi.
penzionerkm/penzionerkin prid. odr. v.
(lat.) - koji pripada penzionerki,
penzionerov prid. odr. v. (lat.) - koji pri
pada penzioneru, koji se odnosi na
penzionera,
penzionerski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na penzionere, koji im pripada,
penziomranje/penzionisanje gl. im. s. r.
(lat.) od penzionirati/penzionisati.
penzionirati/penzionisati (se) gl. svr.
(lat.), prez. penzioniram/penzibniem
(se) - uputiti koga u penziju; dodijeliti
kome penziju, mirovinu; stei, dobiti
penziju, mirovinu; penzionirati (se),
penja im. m. r., g. jd. penja, v. jd.
pe nj a u, n. mn. penjai, g. mn. penja
- onaj koji se penje,
penjaica im. . r., g. jd. penjaice, n. mn.
penjaice, g. mn. pe-njaica - ona koja
se penje; planinarka; biljka koja se
penje uz neto; rua koja trai uslonac,
penjavica; ukrasna loza.
penjakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
penjae, penjaice i penjanje; koji slui
za penjanje; koji se bavi penjanjem,
penjalica im. . r. - sprava uz koju se
penje; pomagalo pri penjanju,
penjanje gl. im. s. r. od penjati se.
penjati (se) gl. nesvr., prez. penjem (se),
rad. gl. prid. penjao/peo (se) - peti se
uza ta navie, pentrati se uza ta.
penjavica im. . r. - biljka koja se penje
uz neto; svaka loza; penjaica,
penjoar im. m. r. (fr.), g. jd. penjora enski kuni ogrta,
pepeliti gl. nesvr., prez. pepelim - posi
pati pepelom; prosipati pepeo na neto,
pepeliti gl. nesvr., prez. pepelim - ne
govoriti, ne progovoriti ni jedne; utjeti
kao zaliven,
pepelite im. s. r., n. mn. pepelita, g. mn.
pepelita - dio ognjita na kome se
prikuplja pepeo, pepeljak; mjesto za
prosipanje pepela; zgarite,
pepelnica/pepelnica im. . r. - posudica
za odlaganje pripaljenih cigareta i pri
kupljanje pepela i opuaka; pepeljara.

pepelnlk
pepelnlk/pepeonlk im. m. r., g. jd. pepeInlka, n. mn. pepelnici, g. mn. pepelnika - posuda za skupljanje luga, pepela,
lugara.
pepeljak im. m. r., g. jd. pepeljka, n. mn.
pepeljci, g. mn. pepeljka - bot. praak,
mahovina na vou; gar, gare na po
vru.
pepeljak im. m. r., g. jd. pepeljka, n. mn.
pepeljci, g. mn. pepeljka - dio ognji
ta na kome se prikuplja pepeo; uz kuu
izidano loite za peenje pod saem ili
crepuljom.
pepeljara im. . r. - posuda za prikuplja
nje pepela, lunica, lugara; pepelnica,
pepeljast/pepeljast prid., odr. v. pepelja
sti/pepeljasti - koji je kao pepeo, siv.
pepeljav/pepeljav prid., odr. v. pepeljavi!
pepeljavi - koji je posut pepelom, koji
je siv od pepela,
pepeljuga im. . r., dat.-lok. jd. pepeljuzi!
pepeljugi - osoba koja je posuta pepe
lom; pepeljua.
Pepeljuga im. , r., dat.-lok. jd. Pepeljugi
- poznati lik iz istoimene bajke,
pepeljugln/pepeljugin prid. odr. v. - koji
pripada pepeljugi, koji se odnosi na
pepeljugu.
pepeo im. m. r., g. jd. pepela, instr. jd.
pepelom - sitan sivi prah koji ostane
nakon sagorijevanja papira, drveta i sl.
materijala.
pepermint im. m. r. (lat.) - vrsta bombona
s okusom metvice za osvjeenje usta i
grla.
pepita im. . r. (pan.) - tkanje i tkanina s
prepletenim kosim crnim i bijelim
nitima; svaka tkanina s tkanim nakoe
nim etverouglastim formama,
pepsin im. m. r. (gr.), g. jd. pepsina ferment u eluanom soku koji rastvara
bjelanevine i pospjeuje probavu,
peptian prid.(gr.-bos.), odr. v. peptinT
- koji pomae pri probavi hrane.
per im. m. r. (fr.) - titula pripadnika naj
vieg plemstva, velika, plemi
pera im. m. r., g. jd. peraa, n. mn.
peri, g. mn. peraa - onaj koji pere.
peraica im. . r., g. jd. pe raie, v. jd.
peraice, n. mn. peraice, g. mn. pera
ica - ona koja pere, pralja,
perakl prid. odr. v. - koji slui za pranje;
koji pripada peraima, perai.

610

periodinost

611
perai prid. odr. v. - koji je za pranje,
kojim se pere.
perad zb. im., g. peradi - zool. pernate
ivotinje; ivina,
peradarnik/peradarnik im. m. r., g. jd.
peradarnika!peradarnika, n. mn. pera
darnici/peradarnici, g. mn. peradarni
ka/peradarnika - preduzee koje se ba
vi proizvodnjom i prodajom peradi;
zgrada ili prostorija u kojoj se uzgaja
perad.
peradarstvo im. s. r. - privredna grana
koja se bavi uzgojem i prodajom pera
di.
peraj im. m. r., g. jd. perja, n. mn. perji
- lopatica na vodenikom toku; peraja,
peraja im. . r., g. jd. peraje, n. mn.
peraje, g. mn. perja - sredinji organ
za plivanje na leima nekih morskih
ivotinja; jedan od dva ista bona orga
na za plivanje kod riba i sl. vodenih
ivotinja; ekinja na leima svinje,
perajar im. m. r., g. jd. perajra, n. mn.
perajri, g. mn. perajra - pripadnik
vrste morskih ivotinja s razvijenom
srednjom perajom,
peraljka im. m. r., dat. jd. peraljci, g. mn.
per aljka - pratljaa,
perast prid., odr. v. perasti - koji je kao
perje; koji je od perja; koji ima pera;
koji lii na pero.
percad zbir. im. - gomila malih pera.
perce im. s. r., g. jd. perceta, n. mn. p er
ca, g. mn. perca, em. - sitno, maleno
pero.
percepcija im. . r. (lat.) - razumijevanje,
shvatanje osjetima ula u formi utiska.
periWperin im. m. r. (perz.), g. jd.
perma/perina - pramen kose; plete
nica, kika; dio grive koji konju pada na
elo; prenes. zeleni list luka; bi.
perec im. m. r. (njem.), gen. jd. pereca - u
kolut ispleteno tanko slano pecivo.
perfek(a)t im. m. r. (lat.), gen. jd.
perfekta - gram. glagolski oblik za iska
zivanje prolog vremena,
perfektan prid. (lat.), odr. v. perfektni savren, temeljit, potpun; gram. koji se
odnosi na perfekt.
perfektivan prid. (lat.), odr. v. perfektivni
- gram. svreni, npr. perfektivni ili
svreni glagoli.

perfektlvno pril. (lat.) - gram. potpuno,

svreno; besprijekorno, tano, vrhun
sko, savreno,
perfektivnost im. . r. (lat.), instr. jd. perfektivnou/perfektivnosti - gram. svrenost, osobina glagola; svojstvo onoga
to je perfektivno.
perfidan prid. (lat.), odr. v. perfidni lukav; neiskren, podmukao, zloban;
nevjeran,
perfidija im. . r. (lat.) - perfidnost.
perfidnst im. . r. (lat.), instr. jd. perfidnou/perfidnosti - osobina perfidne
osobe; lukavost; podmuklost, zlobnost;
nevjerstvo, vjerolomstvo,
perforacija im. . r. (lat.) - probijanje
otvora, rupica, rupianje; otvor, uplji
na; med. naprsnue ili potpuno pucanje
upljih organa u tijelu; umjetno otva
ranje upljina u organizmu,
perforator im. m. r. (lat.) - aparat ili
sredstvo kojim se perforira.
perforirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
perfdrmiram, trp. prid. perforiran - na
prsnuti sam od sebe; namjerno vriti
perforaciju; probi(ja)ti, praviti rupice,
rupiati.
performanca/performansa im. . r. (lat.)
- tehniki podatak; radna osobina, kara
kteristika, obiljeje kakvog stroja; oso
bina, uspjeh, dostignue.
Pergam im. m. r. (gr.) - poznati antiki
maloazijski grad u kome se proizvodio
pergament, danas Bergam; tvrava u
Troji.
pergamena im. . r. (gr.) - pergament,
pergament im. m. r.(gr.) - specijalno
prireena koa po kojoj se pisalo;
posebno obraena koa za bubnjeve;
specijalna koa koja je dobila ime po
maloazijskom antikom gradu Perga
mu; prenes. dokument pisan na perga
mentu; vrsta vrstog papira koji ne
proputa mast i vlagu,
pergamen tnl/pergamentski prid. odr. v.
(gr.) - koji se odnosi na pergamen(a)t.
perianalan prid. (gr.-lat.), odr. v.
perianalni - med. koji se nalazi oko
kraja izlaznog crijeva, oko mara.
periarktikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
nalazi oko Sjevernog pola, na Arktiku,
peridentitis im. m. r. (gr.-lat.) - upala
koice zubnog korijena.

p eriferan prid. (gr.), odr. v. periferni -

koji se nalazi izvan centra, oko centra,

na rubu, na obodu neega,
p eriferian prid. (gr.), odr. v. periferini
- periferan.
p eriferija im. . r. (gr.) - predgrae, ono
to je oko grada; vanjski dio, rub nee-

ga\

periferijsk i prid. odr. v. (gr.) - koji se

odnosi na periferiju, koji je na kraju

neega, koji pripada periferiji,
perifrastian prid. (gr.), odr. v. perifrastini - opisni, preprian; pun opisa,
perifraza im. . r. (gr.) - knji, opisno
kazivanje.
perika im. . r. (fr.) - vjetaka kosa;
lana, tua kosa; vlasulja,
perikar im. m. r. (gr.) - srana opna,
sluznica vanjske povrine miokarda;
ovojnica srca, osrje,
p erim etar im. m. r. (gr.), gen. jd. perimetra - geom. obim, obujam, opseg,
ukupna duina svih strana ravne geo
metrijske figure; aparat za okulistike
pretrage i ispitivanje vidnog polja,
perina im. . r. - predmeti napunjeni per
jem , perutnina, peruina; perje,
p e r in a tila n /p e r in a tila n prid. (gr.), odr.
v. perinatalnilperinatalni - koji se do
gaa oko poroaja; period oko porodaja.
period im. m. r. (gr.) - razdoblje, vrije
me, vremenski odsjek; hist. vremenski
razmak kojim je obuhvaen dovren
preoces; odreeno vrijeme izmeu dva
procesa; mat. grupa brojeva koji se
ponavljaju u odreenim vremenskim ra
zmacima.
perioda im. . r. (gr.) - mjeseni ciklus,
mjesenica, menstruacija,
periodicitet im. m. r. (gr.) - periodinost,
periodian prid. (gr.), odr. v. periddini
- koji se ponavlja u tano odreenim
vremenskom razmacima, ciklian.
p eriod iki/periodski prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na period,
periodino pril. (gr.) - u tano odree
nim vremenskim razmacima; period
ski.
period inost im. . r. (gr.), instr. jd.
periddinosti i periddinosu (gr.) poponavljanje, vraanje neega u tano
odreenim vremenkim razmacima.

periodika
periodika im. . r. (lat.) - tampana djela
koja izlaze u odreenim vremenskim
odsjecima (sedminik, mjesenik, godi
njak).
periodizacija im. . r. (gr.) - vremenski
raspored; dijeljenje historijskih procesa
na po neemu prepoznatljive vremen
ske odsjeke, periode,
periodni/periodni prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na odreeno vremensko
razdoblje, na odreeni period; period
ski.
periodski prid. odr. v. (gr.) - periodni,
periodski pril. (gr.) - periodino,
perionica/perionica im. . r. - zgrada ili
prostorija u kojoj se neto pere; predu
zee koje se bavi pranjem ilima, auto
mobila i sl.
peripetija im. . r. (gr.) - neoekivan
preokret, zaplet; nepredviena situacija
koja oteava rasplet; zapletena okol
nost; preokret dogaanja; komplikacija,
periskop im. m. r. (gr.) - optika sprava
za posmatranje predmeta izvan nepo
srednog vidnog polja,
peristil/peristil im. m. r. (gr.) - predvorje
sa stubovima; trijem; stubovima ogra
en hodnik; red stubova pored zgrade,
perivdj/perivoj im. m. r. (gr.) - umica,
javni park, zasadi niskog drvea, gaj i.
perjan prid., odr. v. perjani - pernat, koji
je od perja; ispunjen perjem,
perjanica/perjanica im. . r. - ukras od
perja na kapi ili na eiru; ukrasna peru
ka; prenes. najuvaenija osoba meu
prisutnima,
perjanik/perjanik im. m. r. - osoba s pe
rjanicom; vojnik, straar s perjanicom,
perjanje im. s. r. od perjati,
perjast prid., odr. v. perjasti - koji je kao
od perja, slian perju.
perjati gl., nesvr., prez. perjam - lahko
hodati, trati, trkarati,
perje im. s. r., instr. jd. perjem - gomila
pera.
perka im. . r. - peruka,
perkusija im. . r. (lat.) - med. nain
ljekarskog pregleda kuckanjem,
perkusionl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na perkusiju, na ljekarski pre
gled kuckanjem,
perkustikl prid. odr. v. (lat.) - perku
sioni, koji se odnosi na perkusiju.

612

613
p erkutirati/perkutovati gl. svr. (lat.),

prez. perkiitlram/perkutujem - pregle

dati kuckanjem, tapkanjem i sl., perkusijom ustanoviti dijagnozu,
perle/perle im. . r., mn. (fr.) - ogrlica od
niza bobaka, bisera,
perla/perla im. . r. (fr.) - zrno bisera;
zrno, bobak koji se nie u perlu,
perlast prid. (fr.), odr. v. perlasti - koji se
odnosi na perlu; koji je kao perla.
Perl H arbur im. m. r. - amerika ratna
luka na Havajima koju su u 2. svjet
skom ratu bombardirale japanske zra
ne i pomorske snage,
perlica im. . r. (fr.), em. - sitno zrno
bisera; sitno zrno, bobak koji se nie u
perlu.
perlon im. m. r. (fr.) - vrlo vrsta i ela
stina sintetika tkanina,
p erm anencija im. . r. (lat.) - permanentnost.
perm anent im. m. r. (lat.) - onaj koji
slijedi permanenciju, koji je postojan,
perm anentan/perm anentan prid. (lat ),
odr. v. permanentmlpermanentni - tra
jan, stalan, neprekidan; siguran, postojan.
perm anentnbst im. . r. (lat.), instr. jd.
permanentno ti!permanentnou - traja
nje bez prekida, neprekidnost, stalnost;
postojanost,
perm isija im. . r. (lat.) - dozvola, do
putenje; privola,
perm isivan prid. (lat.), odr. v. perm isivni
- doputen, dozvoljen; gram. dopusni,
koncesivni.
perm utacija im. . r. (lat.) - mat. zamje
na, zamjenjivanje, premjetanje; pro
mjena slijeda stvari,
pernat prid., odr. v. pernati - koji je od
perja, napunjen perjem,
pernazalan prid. (lat.), odr. v. pem azalni
- kroz nos, nosnim putem.
pernica im. . r. - kutija ili kesa za pera,
olovke, gumice i dr. sitni kolski pribor.
pero im. s. r., instr. jd. perom , g. mn. pera
- ronata cjevica obloena paperjem
ptica; prenes. obino drveni dra s
metalnim iljastim nastavkom kojim se
pie umaui u tintu; skraenica za
nalivpero.
peroksid im. m. r. (gr.-lat.) - hem. oksid
koji u molekulu vee jedan atom kise-

onika vie i zato ga lahko gubi; jako

oksidaciono sredstvo,
perolahkl/perolakl prid. odr. v. - koji je
lagan kao pero; npr. u boksu perolaka
kategorija u koju se svrstavaju bokseri
koji ne prelaze teinu od 62 kg.
peron im. m. r. (fr.), g. jd. perona poseban prostor na eljeznikoj ili
autobuskoj stanici odakle polaze vozo
vi ili autobusi s putnicima,
peronospora/peronospora im. . r. (gr.)
- bot. gljivica koja napada krompir,
vinovu lozu i sl., plamenjaa.
peronskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na peron.
perorez im. m. r. - noi kojim se zare
zuje drvena olovka; depni noi,
perpetuum mobile im. m. r. (lat.) - zami
ljeni stroj koji bi radio bez utroka
energije.
persekucija im. . r. (lat.) - progon, pro
ganjanje, protjerivanje; muenje, uzne
miravanje; potjernica,
per-si pril. (lat.-njem.) - oslovljavanje
nekoga sa vi; biti s nekim na odsto
janju, ne biti blizak s nekim; posebno
uvaavati nekoga,
persona im. . r. (lat.) - cijenjena osoba;
istaknuta linost; ovjek lijepog izgleda
i dostojanstvenog dranja,
personal im. m. r. (lat.) - svi uposleni u
nekom preduzeu; osoblje neke ustano
ve; osoblje ugostiteljskih objekata,
personalac im. m. r. (lat.) - slubenik koji
se brine o upoljavanju radnika i njiho
voj linoj dokumentaciji,
personalan prid. (lat.), odr. v. personalni
- lian, osoben; koji se tie persone,
linosti.
personalije im. . r., mn. (lat.) - lini,
osobni podaci; lini dokumenti,
personilka im. . r. (lat.) - slubenica
zaduena za prijem novih radnika, te za
voenje brige o njihovim osobnim po
dacima i dokumentima,
personalno pril. (lat.) - lino, osobno,
personalnost im. . r. (lat.), instr. jd. personlnou!personalnosti - skup oso
bina neke osobe; karakteristina obi
ljeja nekog pojedinca.
personificirati gl., svr. i nesvr. (lat.),
prez. personificiram - poistovjetiti ne
to sa razumnim biem; pripisivati pre

perutati (se)
dmetima, pojavama, biljkama osobine
ljudi.
personifikacija im. . r. (lat.) - knji,
stilska figura, davanje ljudskih osobina
predmetima i nerazumnim biima; oli
enje ega; identifikacija s kim; slika i
prilika; oliavanje, olienje nekoga u
neemu.
perspektiva im. . r. (lat.) - posmatranje
tijela s jednog odreenog mjesta; crte
izraen pri posmatranju iz daljine;
pogled u daljinu; daljina, prostor; budu
nost; izgledi, nada; vjera u bolju budu
nost; pouzdanje,
perspektivan prid. (lat.), odr. v. perspek
tivni - koji se odnosi na perspektivu,
perin/perin i perun/perun im. m. r. vrsta zaina, mirisno povre s bijelim
repastim korijenom, majdonos.
pertla im. . r. (njem.) - uzica, gajtan,
svezica, njura.
per-tu izr. (lat.) - oslovljavati nekoga sa
ti ; biti blizak s nekim.
Peru vi. im. m. r. - junoamerika drava
na obali Tihog okeana.
Peruanac im. m. r., g. jd. Peruanca stanovnik, dravljanin Perua.
Peruanka im. . r., dat. jd. Peruanki stanovnica, dravljanka Perua,
perunika im. . r. - bot. vrsta ukrasnog
bilja sa sabljastim listovima; sabljica;
rod takvih biljaka,
perua im. . r., g. jd. peruse - komuina;
peruina.
peruanje gl. im. s. r. - upanje perja s
peradi, perutanje ivine,
peruati gl. nesvr., prez. peruam - peru
tati ivinu, upati perje s peradi, obav
ljati peruanje.
peruina/peruina im. . r., augm. - per
je; pernata posteljina, perutnina, perina,
peruka im. . r., hip. - kokoije pero,
perka.
perut im. . r., g. jd. peniti - prhut, otpale
ljuspice koe glave,
perutac/perutac im. m. r., g. jd. perucal
perlica - kona bolest, ekcem, ljutenje
oboljele koe.
perutanje gl. im. s. r. od perutati,
perutati (se) gl., nesvr. prez. perutam
(se) - upati, skidati perje, peruati; le
prati; ljutiti.

perutav
perutav prid., odr. v. perutav! - koji se da

perutati, sklon perutanju; ija se koa

peruta, ljuti.
p eru tavst im. . r., g. jd. perutavosti,
instr. jd. perutavoulperutavosti - oso
bina onoga ko se ili sto se peruta.
perutnm a im. . r., g. jd. perutnine meso od peradi; puree meso.
pervaz im. m. r. (tur.) - rub haljine; obod,
okvir; ograda broda; zatitna daska na
prozoru; grudobran,
p ervaziti gl. nesvr. (tur.), prez. pervazim
- podavijati, praviti porub, obrubljivati;
ograditi, oiviiti; uokviriti,
pervert/p ervertlt im. m. r. (lat.) - preo
braenik; onaj koji se brzo mijenja;
izopaenik, pokvarenjak,
perverzan prid. (lat.), odr. v. perverzni nastran, izopaen, neprirodan,
perverzija im. . r. (lat.) - bolesna izo
paenost, nastranost; prenes. openito
neprirodno, nastrano ponaanje,
p erverzitt im. m. r. (lat.) - perverzija,
p erverzn ost im. . r. (lat.), instr. jd. perverznou!perverzno ti - osobina onoga
koji je perverzan.
P erzija im. . r. - stara azijska drava,
dananji Iran.
B erzijanac im. m. r., g. jd. Perzijnca, n.
mn. Perzijnci, g. mn. Perzljanaca stanovnik, dravljanin Perzije,
perzijaner im. m. r. - ilim iz Perzije;
perzijski ilim; ilim tkan na perzijski
nain; krzno od posebne vrste perzij
ske janjadi sa kratkom kovravom vu
nom; kaput od krzna perzijske janjadi.
P erzijank a/P erzijk a im. . r. - stanovni
ca, dravljanka Perzije; ena iz Perzije,
p erzijsk i prid. odr. v. - koji se odnosi na
Perziju, koji pripada Perziji ili potie iz
nje.
P esah im. m. r. (hebr.), g. jd. Pesaha glavni jevrejski praznik posveen uspo
meni na izlazak Jevreja iz Egipta.
pesim ist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. pesim i
ste, n. mn. pesimisti (lat.) - ovjek sklon
negativnom razmiljanju; onaj koji ne
vjeruje u bolju budunost; sumorna
osoba koja u svemu vidi loiju stranu;
mranjak.
pesim istian prid. (lat.), odr. v. pesim i
stini - sumnjiav, mraan, koji je bez
nade.

614

615
pesimistikl pril. (lat.) - na nain pesimi
ste; sumnjiavo, s nevjericom, sumor
no, mrano,
pesimizam im. m. r. (lat), g. jd. pesim i
zma - filozofski pogled pun nevjerice u
bolju budunost; sklonost ka sumornom
razmiljanju; gledanje runije, tunije i
tee strane ivota; nevjerica, sumorno
st, zloslutnost.
pesnica im. . r. - stisniti svi prsti ruke;
stisnuta aka; udarac stisnutom akom;
pest.
pest im. . r. - pesnica,
pesticid im. m. r. (lat.) - sredstvo za
unitavanje biljnih tetoina; insekticid;
herbicid.
pe1 im. m. r. (lat.), n. mn. peevi - vrsta
ribe.
pe2 im. m. r. (tur.), n. mn. peevi - skuti;
prednji dio haljine, prednje strane kapu
ta.
peikan im. m. r. (lat.) - ajkula, morski
pas.
peke im. m. r. (tur.) - dar, poklon,
pekir instr. jd. pekirom (tur.) - runik;
posebno tkana (frotima) pamuna krpa
razliitih veliina za posuivanje lica i
tijela nakom umivanja i kupanja,
pekun im. m. r. (tur.) - mali okrugli niski
sto, izrezbareni okrugli stoli,
petahta im. . r. (tur.) - stalak za itanje,
pisanje; polica za knjige; drveni dra
nota.
petera im. . r. (tur.) - peina; prirodno
udubljenje u brdu; prirodno natkriveno
sklonite.
peterica im. . r. (tur.), em. od petera mala peina, maleno prirodno sklonite
u brdu.
pet osn. broj - brojno stanje izmeu etiri
i est.
peta im. . r. - zadnji mesnati dio stopala;
potpetica na cipeli; donji dio bradve ili
kose; dio kakvog stroja, koji se ne okre
e, stopa.
petaa im. . r. - metalni novac od pet
maraka, pet forinti, pet kuna, pet dinara
i sl., petak,
petaka im. . r. - petakinja.
petak im. m. r., g. jd. petka - peti dan u
sedmici; dan izmeu etvrtka i subote;
poseban dan za muslimane kad se oba-

vlja duma-namaz, sveano podnevno

klanjanje u damiji.
petak im. m. r., hipok. - metalni novi;
novanica od pet novanih jedinica;
petaa.
petakinja im. . r. - kobila, ovca, krava
od pet godina; rakija od pet godina;
bure, bava od pet akova.
petarda im. . r. (fr.) - eksplozivna
naprava; djeija eksplozivna naprava u
vidu cigarete; abica, pucaljka,
peteljka im. . r. - drka ploda, lista ili
cvijeta.
petent im. m. r. (lat.) - molilac, molitelj,
onaj koji nekome upuuje molbu, koji
moli.
peterac im. m. r., g. jd. peterca - vrsta
stiha; stih od pet slogova,
peteri br. prid. - koji su sastavljeni od pet
dijelova; pet parova ega, npr. peteri
dpanci.
petero zb. br. - kojih ima pet; istovre
meno pet na broju.
peti red. br. - redni broj prema osnovnom
broju pet; u nizu na mjestu broja pet
(npr. peta kolona),
peti/peti (se) i penjati se gl. nesvr., prez.
penjem (se) - s nieg kretati se ka viem
mjestu; prenes. napredovati, zauzimati
viu poziciju u drutvu,
petica br. im. . r., hip. - ocjena pet;
najbolja, odlina ocjena u osnovnoj i
srednjoj koli; negativna ocjena na vi
sokokolskim ustanovama; prenes. odli
no, najbolje uraeno,
petica im. . r., em. od peta - djeija pe
ta, mala peta; niska potpetica na cipeli,
tiklica.
peticija/peticija im. . r. (lat.) - protestno
ultimativno pismo s mnotvom potpisa
onih koji podravaju tekst tog pisma;
buntovan zahtjev, molba.
petit im. m. r. (fr.) - klasina tamparska
slova od osam tipografskih taaka,
petka im. . r. - poseban dan u katolika
(mlada petka),
petlja im. . r., g. mn. petlji/petlja - vor,
uzao; zamka koja se petljanjem pravi
od niti; uica na odjei kroz koju se
provlai dugme; prenes. raskre, ras
krsnica; zavijutak, meandar; obru;
kruni pokret; peteljka, drka na vou.

petnaesti
petljanac im. m. r., g. jd. petljnca, n.
mn. petljnci, g. mn. petljanica, dat.instr.-lok. mn. petljncima - laljiv,
prevrtljiv ovjek, prevrtljivac; neodlu
an ovjek; ovjek bez ugleda i auto
riteta; onaj koji petlja,
petljancija im. . r. - petljanija, petlja
vina.
petljanica im. . r. - ena koja zaobilazi
istinu, koja se opravdava neistinom;
ona koja petlja,
petljanija im. . r. - petljavina, petljan
cija.
petljast prid., odr. v. petljasti - onaj koji
je u obliku petlje; koji slii na petlju,
petlja im. m. r., g. jd. petljaa - ob.
petljanac.
petljati (se) gl. nesvr., prez. petljam (se)
- mrsiti, zapetljavati neto; praviti pe
tlje; plesti petljaricom; prenes. nepo
zvan se mijeati u neto; praviti spletke;
biti suvian; smetati, ometati; nerazgo
vijetno i oteano izgovarati u pijanstvu;
zamuckivati, isprekidano govoriti poku
avajui pronai kakav odgovor; nes
pretno raditi; ivotariti, teko ivjeti,
petljavac im. m. r., g. jd. petljavca - ob.
petljanac.
petljavina/petljavina im. . r. - varanje;
laganje; izbjegavanje istine; zavlaenje
laima; zamrena stvar, neprilika; neja
sna situacija; petljarija.
petnaest osn. broj - osnovni broj sasta
vljen od jedne desetice i pet jedinica;
broj izmeu etrnaest i esnaest,
petnaestaa im. . r. - bure od petnaet
mjernih jedinica, od petnaest metara
ili od petnaest akova.
petnaestak br. prilog - oko petnaest; pri
blino petnaest; neto vie ili manje od
petnaest, otprilike petnaest,
petnaesterac im. m. r., g. jd. petnae
ste rca, g. mn. petnaesterac a - stih od
petnaest slogova,
petnaestero zb. br. - grupa od petnaest
jedinki neovisno o njihovoj starosnoj
dobi, zanimanju ili spolu; ono ega ima
petnaest na broju,
petnaesti red. br. - onaj koji je redu ili u
nizu na mjestu broja petnaest, npr.
petnaesti dan; koji je iza etrnaestog, a
prije esnaestog.

petnaestica
petnaestica br. im. . r. - broj petnaest;
neko ili neto s brojem petnaest, npr.
autdbus petnaestica i sl.
petnaestina br. im. . r., g. mn. petna
estina - jedan od petnaest jednakih dije
lova neega; petnaesti dio.
petnaestogodinjak im. m. r. - djeak,
momi od petnaest godina,
petnaestogodinjakinja im. . r - dje
vojica, mlada djevojka od petnaest
godina.
petnaestogodinji br. prid. - koji ima
petnaest godina,
petnaestogodinjica br. im. - petnaest
godina poslije nekog dogaaja; petnaest
godina od nekog znaajnog datuma;
sveanost obiljeavanja onoga to se
desilo prije petnaest godina,
petnaestorica br. im. m. r. - grupa od
petnaest ljudi; rjee - petnaest mujaka,
petnica/petniea im. . r. - petnjaa, petna
kost.
petni/petni prid. odr. v. - koji se odnosi
na petu, npr. iz petnlh ila.
petnjaa im. . r. - petnica, petna kost.
petnjak im. m. r. - mekani podmeta za
pete; jedna od dvije potpetice, peta na
cipeli.
petobanka im. . r. - stara novanica od
pet banki, tj. od pedeset dinara,
petoboj im. m. r. - sportsko takmienje u
pet disciplina,
petobolja im. . r. - bol u peti; bolest peta.
petocifren prid., odr. v. petdcifreni (ar.) koji je sastavljen od pet brojki, koji ima
pet cifara.
petolan prid., odr. v. petolam - koji je
sastavljen od pet lanova,
petodinarka im. . r. - novanica od pet
dinara.
petodnevni prid. odr. v. - koji traje pet
dana.
petogodinjak im. m. r. - djeak od pet
godina; openito onaj koji ima pet godi
na.
petogodinjakinja im. . r. - djevojica
od pet godina,
petogodinji prid. odr. v. - koji traje pet
godina, koji ima pet godina,
petogodinjica im. . r. - obiljeavanje
pete godine od nekog znaajnog datu
ma.

617

616
petohiljadarka im. . r. - novanica od

pet hiljada,
petok atn l prid. - koji ima pet katova,
petospratni.
petokatnica im. . r. - zgrada od pet
katova, petospratnica,
petokolona im. m. r. - izdajnik, pripad
nik tzv. pete kolone,
petok olon ak l prid. - koji se tie petokolonaa.
petokolonatvo im. s. r. - izdaja, izdaj
stvo, izdajnitvo.
petokrak prid., odr. v. petdkraki - koji
ima pet krakova,
petokraka im. . r., dat. jd. petokraci zvijezda od pet krakova, simbol komu
nizma; zvijezda,
petokrat prid., odr. v. petdkrati - peto
struk.
petokupolan prid., odr. v. petokupolm koji je s pet kupola, onaj koji ima pet
kupola.
p etoku t/p etok utn lk im. m. r. - petougao,
petokutan prid., odr. v. petdkutni - petougli.
petollst im. m. r. - biljka, cvijet s pet
listova.
p etollz/petolizac im. m. r. - snishodljivac,
ulizica, onaj koji drugome lie pete,
poltron.
petoljetka im. . r. - nia osnovna kola
koja je trajala pet godina,
p etoljetn l prid. - petogodinji, koji traje
pet godina,
p etom jesen l prid. odr. v. - koji ima pet
mjeseci, od pet mjeseci,
petoprsnica im. . r. - petoprstaica.
petoprst prid., odr. v. petdprsti - petoprstni, koji ima pet prstiju,
petoprstan prid., odr. v. petdprstni petoprst.
petopista im. m. r. - koji ima pet prstiju;
pijevac s pet prstiju,
petoprstaica im. . r. - ona koja pet
prstiju; kokoka s pet prstiju,
petorica br. im. m. r. - pet ljudi; pet
mukaraca,
p etorka br. im. . r. - uvjebana, skladna
grupa od pet osoba; grupa od pet konja
i sl.
petosatni prid. odr. v. - koji traje pet sati.

petosloan prid., odr. v. petdsloni - koji

je sloen, sastavljen iz pet dijelova; koji
ima pet dijelova,
petosoban prid., odr. v. petd sobni - koji
ima pet soba.
petospratan prid., odr. v. petdspratni koji ima pet spratova, petokatan, peterospratan.
petospratnica im. . r. - zgrada, stambeni
ili poslovni objekat od pet spratova;
peterospratnica, petokatnica,
petparaki prid. odr. v. (tur.) - koji vrije
di samo pet para; prenes. bezvrijedan,
jeftin.
Petrarka im. m. r. (tal.) - poznati talijan
ski pjesnik.
petrarkist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. petrarkiste, n. mn. petrarkisti i petrarkiste
- sljedbenik petrarkizma; ljubitelj Petrarkine poezije; prouavalac Petrarkine
poezije.
petrarkizam im. m. r. (tal.), g. jd. p e
trarkizma (tal.) - pravac u poeziji koji je
utemeljen na Petrarkinoj poeziji,
petrificirati gl. svr. (gr.-lat.), prez.
petrificiram - skameniti, pretvoriti u ka
men; prenes. uvrstiti, zadrati posto
jee stanje, ustaliti,
pertifikacija im. . r. (gr.-lat.) - pretva
ranje u kamen, okamenjivanje; prenes.
zastarijevanje, zadravanje postojeeg
stanja, uvrivanje steenih pozicija,
petrohemija im. . r. (gr.) - grana he
mijske nauke koja se bavi prouava
njem zemnih ulja i plinova i njihovom
preradom.
petrolej im. m. r. (gr.-lat.) - nafta, zemno
ulje, kameno ulje.
petrolejac im. m. r. (gr.-lat.) - vozilo na
petrolejski pogon; specijalno vozilo za
prevoz petroleja; vozilo-cisterna kojim
se prevozi petrolej,
petrolejka im. . r. (gr.-lat.), dat. jd.
petrdlejci - svjetiljka, lampa na petrolej,
petrolejski prid. odr. v. (gr.-lat.) - koji se
odnosi na petrolej,
petroleum im. m. r. (gr.-lat.) - petrolej,
petrovac im. m. r. - bot. ljekovita biljka;
vrsta trave; vrsta primorske biljke iji
su listovi jestivi.
petrovaa/petrSvka im. . r. - bot. kru
ka, jabuka ili smokva koja dozrijeva o
Petrovdanu; petrovka, petrovnjaa.

pih!

petrovi im. m. r. - bot. vrsta cvijeta;

krasuljak.
Petrovan//Petrovo im. m. r. - crkveni
praznik sv. Pavla i Petra poetkom
ljeta.
petrovdanskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na Petrovdan,
petrovskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
Petrovo, Petrovdan,
petsto osn. broj - osnovni broj koji se
sastoji od pet stotina, pet puta po sto.
petstoti red. broj - koji u nizu zauzima
mjesto broja petsto,
petunija im. . r. (indijan.) - bot. vrsta
sobne ukrasne biljke,
peo im. m. r. (fr.), g. jd. pezoa - marka
automobila francuske proizvodnje,
ph - znak za fot, jedinicu svjetlosti.
pH - skraenica za pH-vrijednost, mjera
za kiselost vodenih rastvora,
pi - slovo grkog alfabeta (iz).
pi! - uzvik gaenja; pih!
pica im. . r. (tal.) - vrsta talijanskog jela
od tijesta prekrivenog sirom, paradaj
zom, gljivama, mesom i sl.
picajzla im. . r. (njem.), g. mn. picajzla
(njem.) - zool. stidna u, zlau; prenes.
dosadna, sitniava, teka osoba; namet
ljivac.
picerija im. . r. (tal.) - ugostiteljski
objekat specijaliziran za proizvodnju i
prodaju pica; ugostiteljski objekat u
kome su pice specijalitet kue.
p'ia im. . r. - hrana za stoku, krma.
pie im. s. r., instr. jd. piem - tenost
koja se pije; alkohol,
pidama im. . r. (engl.) - lagana dvo
dijelna odjea za spavanje,
pidm-ingli im. m. r. (engl.) - vrsta
razgovornog poslovnog engleskog jezi
ka u kineskim lukama,
pifovi im. m. r. mn. - skraenica za dioni
arske organizacije; dioniari u privat
nim preduzeima.
Pigmej/Pigmejac im. m. r. (gr.) - pri
padnik centralnoafrikog naroda izrazi
to niskog rasta; patuljak; prenes. patu
ljak, sitna dua, sitni.
pigment im. m. r. (lat.) - tvar koja daje
boju tkivima i koi.
pigmentacija im. . r. (lat.) - biol.
stvaranje pigmenata u tkivima i koi.
pi'h! - uzvik gaenja.

pihtijast
pihtijast prid. (tur.), odr. v. piktijasti -

koji je poput pihtija, drhtav,

pihtije im. . r., mn. (tur.) - vrsta jela od
dobro raskuhanog mesa sa malo vode;
hladetina.
pijaca im. . r. (tal.) - slobodan prostor u
gradu gdje se prodaje i kupuje; trgovi
te; trg; trgovanje,
pijacarina/pijacarina im. . r. (tal.) novac koji se daje za iznajmljivanje
pijanog prostora i opreme,
pijaar im. m. r. (tal.), g. mn. pijaara onaj koji trguje po pijacama, koji radi
na pijaci.
pijaariti gl., nesvr. (tal.), prez. pijaarim
- prodavati robu po pijacama, raditi po
pijacama.
p ijaarka im. . r. (tal.) - ena koja trguje
po pijacama, koja radi na pijaci; koja se
esto via po pijacama,
p ijan i prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi
na pijacu.
p ijai prid. odr. v. - koji se pije, koji je
upotrebljiv za pie.
pijan prid., odr. v. pijani - koji se napio;
koji se opio alkoholom i sl. opojnim
piima; koji zbog pijanstva ne vlada
sobom; nestabilan na nogama; prenes.
omamljen, uzbuen, u opojnom stanju;
koji opija, omamljuje,
pijanac im. m. r., g. jd. pijnca - pijanica,
p ijanakl prid. odr. v. - koji je svojstven
pijanicama; poput pijanica, kao pijani
ce.
pijanaki pril. - na nain pijanca, kao
pijanac.
pijanenje im. s. r. - opijanje, odavanje
alkoholu, odavanje pijanstvu,
pijanev prid. odr. v. - koji pripada
pijancu.
pijaniti gl. nesvr., prez. pijanlm opijati se.
pijanura/pijandura im. m. i . r., augm.
i pejor. - hronina pijanica, onaj koji je
neprestano u pijanom stanju; propao
ovjek; ovjek koji se predao sudbini
bez potrebe i volje da se odupre nevo
ljama koje ga prate.
pijanica im. m. i . r. - ovjek koji nepre
stano pije, koji se ne trijezni od pijan
stva, ispiutura; ovjek koji se esto
opija; alkoholiar.

618

619
pijaniki pril. - na nain pijanice; kao
pijanica.
pijanino/pijano im. m. r. (tal.) - vrsta
manjeg klavira, glasovir,
pijanisimo pril. (tal.) - nain izvoenja
muzike kompozicije, vrlo tiho.
pijanist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. pijaniste,
n. mn. pijanisti i pijaniste - muziar
reproduktivac koji svira na pij aninu, na
klaviru; klavirist,
pijanistica/pijanistkinja im. . r. (tal.) enska osoba koja svira na pij aninu, na
klaviru; po profesiji ona koja svira na
klaviru.
pijanka im. . r., dat. jd. pijanki opijanje; zabava na kojoj se ispijaju
velike koliine alkoholnih pia.
pijanluk im. m. r. - pijanstvo,
pijano pril. - kao pijan ovjek, nesigurno,
klimavo, sporo,
pijanost im. . r., instr. jd. pijanou/
pij ano ti - stanje opijenosti alkoholom;
prenes. opijenost osjeanjima,
pijanskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pijanost.
pijanski pril. - nesigurno, nestabilno,
trapavo, kao pijanica, kao pijani ljudi;
na nain pijanaca,
pijantina im. . r. pejor. - pijanstvo,
pijavica im. . r. - zool. vrsta parazita,
lankovita glista koja se pripije uz tijelo
i ispija krv.
pijaviast prid., odr. v. pijaviastJ - koji
izgleda kao pijavica, koji lii na pija
vicu, koji je kao pijavica,
pijavka im. . r., dat. jd. pijavki - pipak
kojim pijavice piju krv.
pijedestal im. m. r. (fr.) - umjetniki
izraeno postolje; podnoje kakve skul
pture; prenes. visok drutveni poloaj,
pijelitis im. m. r. (gr.) - upala bubrene
opne.
Pijemont im. m. r. (tal.) - pokrajina u
sjevernoj Italiji.
Pijemont im. m. r. (tal.) - zagovornik
dravnog i narodnog ujedinjenja, prema
Pijemont.
pijemontski prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na pijemontiPijemont.
p'ijnje gl. im. s. r. - ispijanje; pijanka,
pijesak im. m. r., g. jd. pijeska, n. mn.
pijesci/pijeskovi - sitni zrnasti kamen
ii, obino uz rijene tokove ali i na

drugim mjestima; sitna zrnca tvrdih

minerala; pjeara, pjeskovito tlo.
pijetao/pijevac im. m. r., g. jd. pijetla, n.
mn. pijetlovi/pijetli, g. mn. pijetala!
pijetlova - zool. mujak kokoi, horoz;
mujak kod nekih ptica; prenes. rano
ranilac; razdraljiv ovjek, kavgadija;
vjetrokaz; okida na vatrenom oruju,
pijetet im. m. r. (lat.), g. jd. pijeteta osjeaj izuzetnog uvaavanja, dubokog
potovanja,
pijettno pril. (lat.) - s dubokim poto
vanjem, s izuzetnim uvaavanjem, s
pijetetom,
pijetlov prid. - koji se odnosi na pijetla,
pijev im. m. r. - stil. pjevanje, poj.
pijevnica im. . r. - mjesto u crkvi gdje
stoje oni koji itaju i pjevaju,
pijuckanje gl. im. s. r. od pijuckati pijucanje.
pijuckati gl. nesvr., em., prez. pijuckam
- pomalo piti, piti gutljaj po gutljaj,
uivati u pijenju.
pijuk im. m. r., n. mn. pijuci - vrsta
metalne alatke nasaene na drvenu dr
ku; vrsta motike; trnokop; visoko, esto
uplaeno oglaavanje mladih ptica i
pilia; prenes. piskav zvuk.
pijukanje gl. im. s. r. od pijukati,
pijukati gl. nesvr., prez. pijuem - ogla
avati se sa pi-pi-pi kao pile, kako se
oglaavaju pilii,
pijuknuti gl. svr., prez. pijuknem, em. kratko i samo jednom pustiti otar visok
pijuk.
pik uzv. - izgovara se kad se neto zauzi
ma, rezervie za sebe, npr. pik meni.
pik im. m. r. (fr.) - crni list u igraim
kartama; mjesto ili predmet kao pola
zite ili cilj tranja; meta, cilj; netrpe
ljivost, mrnja,
pikador im. m. r. (p.) - borac s biko
vima; ovjek koji posebnim kopljem
izaziva bikove na borbu, drai ih.
pikantan prid. (fr.), odr. v. pikantni posebno dopadljiv (ukus, miris, zainjenost ob. kod jela),
pikanterija im. . r. (fr.) - ono to se
posebno dopada, to je primamljivo;
pretjerano obraanje panje na neke
detalje koji neemu daju poseban ton,
miris, ukus; prenes. duhovita ala u
kojoj se nasluuje ili izravno izrie

kakva lascivnost; u negativnom znae

nju: zakoljica, pretjerivanje koje sme
ta.
pikantno pril. (fr.) - posebno, s naroitom
panjom, paljivo, naroito uoljivo,
pikantnost im. . r. (fr.), instr. jd.
pikantnou/pikantnosti - osobina pika
ntnog; pikanterija,
pi'kanje im. s. r. (fr.) - ubrajanje neega u
neto, prihvatanje ega.
pikati gl. nesvr., prez. pikam - prihvatati
neto; ne odbacivati, ubrajati, uvaav
ati.
pikavac im. m. r. (fr.), g. jd. plkavca kratki ostatak izgorene, ispuene ciga
rete, opuak, ik.
pike im. m. r. (fr.), g. jd. pikea - vrsta
obino prugaste ili jednobojne pamune
tkanine.
pikirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. pikiram - ustremiti se ka meti, cilju; ozna
iti neto kao cilj, metu; posebno izdvo
jiti, odvojiti; ubosti, odvojeno zasaditi,
pikna im. . r. (fr.) - taka, mrlja,
piknast prid. (fr.), odr. v. piknasti takast, koji ima takice po sebi.
piknica im. . r. (fr.), em. od pikna takica, mrljica; prenes. akna.
piknik im. m. r. (engl.) - cjelodnevni izlet
u prirodi.
piknuti gl. svr. (fr.), prez. piknem bocnuti, kljucnuti; staviti pik, tj. stii na
cilj; uzviknuti pik.
piko im. m. r. (fr.), g. jd. pikda - igla za
kape, eire, mahrame, sa istaknutom
ukrasnom glavicom,
pikov prid. odr. v. (fr.) - koji pripada
piku, koji se tie pika.
piksla/piksna im. . r. (njem.-gr.) kutija, kutijica; ahura od metka; meta
lna ahurica.
piktografija im. . r. (lat.-gr.) - slikovno
pismo.
piktografskl prid. (lat.-gr.) - slikovni,
iskazan u slikama,
piktogram im. m. r. (lat.-gr.) - slika
predmeta kao simbol pojma ili rijei,
piktura im. . r. (lat.-gr.) - slikarstvo.
pila im. . r. - alatka za rezanje drveta sa
nazubljenim metalnim dijelom, testera,
aga.
pilad zb. im. . r. - mladunad kokoi i
nekih ptica; prenes. mala i brojna djeca.

piladija
piladija zb. im. . r., pejor. - pilad koja
ine tetu.
pilana im. . r. - tvornica ili zgrada u
kojoj se pilama reu drveni trupci i
dobijaju grede, daske, letve i sl.
pitanje gl. im. s. r. od pilati.
pilati gl. nesvr., prez. pi Iam - pilom re
zati, testerisati; prenes. neprestano i
dugo ponavljati istu priu, dosaivati
kome; hrkati.
pilav im. m. r. (tur.), g. jd. pilava - sueni
uski rezanci od tijesta; jelo od tjestenine
isjeene u rezance; ria kuhana s me
som, rioto na istonjaki nain; svad
bena sveanost, pir.
pile im. s. r., n. mn. pilii - mladune
kokoke i drugih ptica, pti.
pilence im. s. r., em. od pile - naziv za
pile od milja; malo i drago pile.
piletina im. . r. - pilee meso; prenes.
mlade djevojke,
pileak im. m. r. - pilei izmet, piliamik.
pilei prid. - koji se odnosi na pilie,
pilica im. . r. - ensko pile; mlada
kokoka koja je tek pronijela.
piliti gl. nesvr., prez. pilim - rezati pilom,
pilati, testerisati,
piliar im. m. r. - ubrivo od pilia,
piliar im. m. r. - osoba koja se bavi
uzgojem pilia, proizvoa i uzgajiva
pilia.
piliarev/piliarov prid. odr. v. - koji se
odnosi na piliara, koji mu pripada,
piliarnik im. m. r. - farma pilia, mjesto
gdje borave pilii; pilee gnojivo,
pflka im. . r., hip. - ensko pile, kokica,
pilica od milja,
pilko im. m. r., hip. - muko pile, pjetli
od milja.
pilot im. m. r. (gr.), n. mn. piloti - voza
letakih vozila, avijatiar; upravlja
ki prirunik; prvi, probni, primjer za
ogled; greda kojom se prenose optere
enja na vrsto tlo, ip.
pilota im. . r. - pilotina,
pilotaa im. . r. (fr.) - upravljanje letje
licama; vjetina upravljanja leteim vo
zilima.
pilotina im. . r. - sitni otpaci drveta koji
nastaju pilanjem, drvena praina,
pilotirati gl. nesvr. (fr.), prez. pildtiram upravljati letjelicom; uope: biti prvi
voza, upravljati.

621

620
pilotov prid. odr. v. (fr.) - koji pripada
pilotu, koji se odnosi na pilota,
pilotski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na pilote i pilotiranje.
pilula im. . r. (lat.) - tableta, lijek; pre
nes. u kontekstu gorka pilula: tekoa,
neugodnost, nepovoljno razvijanje do
gaaja.
piljak im. m. r. - sitni okrugli uglaani
kameni.
paljar/piljar im. m. r. (tur.) - trgovac u
piljarnici, prodava voa i povra,
piljara im. . r. (tur.) - trgovina u kojoj se
prodaju voe i povre, piljarnica,
pi'ljarev/piljarev i pi'ljarov/piljarov prid.
odr. v. (tur.) - koji pripada piljaru.
p iljariln prid. (tur.) - koji pripada pilja
rici.
piljarica/piljarka im. . r. (tur.) - ena
koja radi u piljarnici; prodavaica voa
i povra.
piljarina im. . r. (tur.) - naknada, porez
na piljarenje; piljarenje, piljarstvo.
piljariti gl. nesvr., prez. piljarim (tur.) prodavati voe i pove, baviti se piljarstvom.
piljarski/piljarski prid (tur.) - koji se
odnosi na piljare i piljarstvo.
piljarski/piljarski pril. (tur.) - kao piljari,
na nain piljara.
piljarstvo im. s. r. (tur.) - privredna grana,
trgovanje voem i povrem,
piljevina im. . r. - strugotine drveta
nastale pilanjem.
piljiti gl. nesvr. , prez. piljim - u neto se
zagledati buljiti; gledati ne trepui,
pi'n im. m. r. - kod u mobilnoj telefoniji.
p'ina im. z r (la t) - perjanica na ljemu
konjanika; sitan ekseri bez glave,
pinakoteka im. . r. (gr.), dat. jd. p ina
koteci (gr.) - galerija slika,
pinceta im. . r. (fr.) - minijaturna me
talna hvataljka; alatka u optiarskim
laboratorijama; medicinsko pomagalo;
kozmetiarsko pomagalo,
ping-pong im. m. r. (engl.) - drugi naziv
za stoni tenis; loptica za stoni tenis,
pingponga im. m. r. (engl.), g. jd.
pinpongdsa - sportista koji se bavi
stonim tenisom, stonoteniser,
pingvin im. m. r. (lat.) - ptica crno-bijelog
perja poput dirigentskog fraka koja ivi

na Junom polu, hoda uspravno, dobro

pliva i roni.
pinjata im. . r. (tal.), g. mn. pinjata lonac, kotli,
pinjatak im. m. r. (lat.), g. jd. pinjatka vrsta kuhanog jela: izvmuto i oieno
bravlje ili govee crijevo napunjeno
mesom s razliitim dodacima,
pion im. m. r. (fr.) - pijun, pjeak u ahu;
prenes. osoba kojom drugi upravljaju;
ovjek koji svjesno ili nesvjesno slui
nekome, tui igra,
pionir im. m. r. (fr.) - prvak, osoba koja
prva ide u nepoznato, kritelj novih
puteva, istraiva nepoznatog; za vrije
me socijalizma lan pionirske organi
zacije u niim razredima osnovne kole,
pionirka im. . r. (fr.), dat. jd. pionirki ena pionir koja prva ulazi u neto ne
poznato; u socijalizmu lan pionirske
organizacije u niim razredima osnovne
kole.
pionirski prid. (fr.) - koji se odnosi na
pionire i pionirstvo.
pionirski pril. odr. v. (fr.) - kao pionir, na
nain pionira; prvi, bez prethodnika.
pipa im. . r. (engl.) - slavina, esma sa
slavinom; cucla, duda; prenes. mehka i
neodluna osoba,
pipak im. m. r., g. jd. pipka - pokretljiv
izduen izrataj na tijelu mekuaca i dr.
ivotinja, a slui za opipavanje okoline;
svaka duguljasta mekana izraslina na
koi; prenes. cjevica za usisavanje ili
isputanje tenosti,
pipalica im. . r. - ona koja pipa, koja voli
da pipa, tipalica.
pipalica im. . r. - pipaljka.
pipalo im. s. r., hip. - mukarac sklon
pipanju; pipaljka, spravica, tipaljka za
pipanje.
pipaljka im. . r. - sprava za pipanje,
pipalo.
pipanija im. . r. - pretjerano nepristojno
ponaanje u kojem prevlauje pipanje,
ope pipanje,
pipanje im. . r. - dodirivanje ega vrho
vima prstiju, opipavanje s namjerom da
se neto otkrije, pipkanje.
pipati (se) gl. svr., prez. pipam(se) vrhovima prstiju uzajmno se dodirivati;
u istraivanju paljivo nastojati doi do
cilja.

piramidon

pipati (se), gl. nesvr., prez. pipam (se) -

odstranjivati suvine dlake iz korijena

koe upanjem pomou pincete.
pipav prid., odr. v. pipavi - koji se dodi
rom moe osjetiti, napipati; prenes.
osjetljiv, kompliciran, teak, teko rje
iv, odgovoran,
pipavac im. m. r, g. jd. pipavca - mekuac
ili insekt s pipcima; spor, pipav ovjek,
p'ipavica im. . r. - spora, pretjerano
pedantna ena; pipalica, pinceta,
p ipavko im. m. r., hip. - naziv od milja za
sporu, pretjerano preciznu osobu,
p ipavo pril. - sporo, nesigurno, nespretno;
opasno.
pi'pavost im. . r., instr. jd. pipavou/
pipavosti - osobina onoga koji je pipav
ili onoga to je pipavo, opipljivost.
pipeta im. . r. (fr.) - uska staklena cje
vica sa zatvorenom gumenom navalkom, kapaljka, kapalo,
pipica im. . r. (lat.), em. - mala pipa,
cuclica, dudica; mlada kokoka, pilica,
pipkanje gl. im. s. r. od pipkati se.
pipkati (se) gl. nesvr., prez. pipkam (se)
- s vremena na vrijema dodirivati (se)
prstima; istraivati,
pipnuti (se) gl. svr., prez. pipnem () vrhovima prstiju dotai, dotaknuti neto
ili nekoga; prenes. povrijediti koga rije
ima.
pipun im. m. r. (gr.) - dinja.
pir im. m. r. (tur.), n. mn. pirovilpirovi starjeina esnafa; svadbeno veselje; go
zba, slavlje,
piram ida im. . r. (gr.) - mat. tijelo ija
je osnovica bilo koji poligon, a stranice
trouglovi sa zajednikim vrhom; egipat
ska graevina takvog oblika, grobnica
faraona; bilo koji predmet piramidalnog
oblika; grupa predmeta sloenih u pira
midu; sportska akrobatska figura koju
slau takmiari svojim tijelima.
piram idalan prid. (gr.), odr. v. pira
m idalni - koji ima oblik piramide, koji
je kao piramida,
piram idalno pril. (gr.) - kao piramida,
piram id ast prid. (gr.), odr. v. piramidasti - slian piramidi,
piram id ica/piram iica im. . r., em. mala piramida,
piram idon im. m. r. (lat.) - farm. lijek za
skidanje poviene tjelesne temperature.

pirana/pirana
pirana/piran a im. . r. (indij.) - zool.

vrsta sitne grabeljive izuzetno opasne

junoamerike ribe sa veoma otrim
zubima koja svoj plijen ogloe do kos
tiju.
pirat/p irat im. m. r. (gr.) - gusar, morski
razbojnik.
piratov/p iratov prid. odr. v. (gr.) - koji
se odnosi na pirata, koji mu pripada,
p iratsk l/p iratsk l prid. odr. v. (gr.) - koji
se odnosi na pirate,
piratstvo im. s. r. (gr.) - gusarenje, mor
sko razbojnitvo.
pire im. m. r. (fr.), g. jd. pirea - gusta,
najee od krompira napravljena kaa
sta smjesa,
pirenje im. s. r. - lagano propuhivanje,
lahorenje; rashladivanje.
piretici im. m. r. mn. (gr.) - naziv u
farmakologiji za sredstva koja pojaa
vaju tjelesnu temperaturu,
pirevina im. . r. - bot. vrsta korova iz
porodice trava, pirika; mjesto obraslo
pirikom.
pirga im. . r. - pjega, ona koja je
pjegava; pirgasta kokoka; osoba koja
ima pjege po licu, pjegavica,
pirgast/pirgav prid., odr. v. pirgasti/
pirgavi - koji po ima sebi pjege, mrlje,
pruge; aren,
pirga im. m. r. - pirgavi mujak neke
domae ivotinje; mujak pirgave vrste,
pirgaica im. . r. - pirgava enka neke
domae ivotinje,
pirgica/pirgica im. . r. - mala pirgava
enka, pirgava kokica,
pirgo im. m. r. - pjegav ovjek, pjegavac,
pjego.
pirgonja/pirgon ja im. m. r., augmn. est naziv za volove s pirgama po koi.
pirih im. m. r. (gr.), n. mn. pirisi - knji,
pjesnika stopa od dva kratka nenaglaena sloga,
pirija im. . r. (tur.), g. mn. prnja - lije
vak.
pirika im. . r. - pirevina.
pirin a 1 im. m. r. (gr.), g. jd. pirina biljka i plod rie; prenes. biser, perle;
vrsta pleta ili veza.
pirina im. m. r. (tur.), g. jd. pirina vrsta utog metala, mesing,
pirinali prid. nepromj. (tur.) - koji je od
pirina, mesingan.

623

622
pirinan prid.(gr.), odr. v. pirinani koji se odnosi na pirina (riu), koji je
od pirina.
pirinast prid. (gr.), odr. v. pirinasti koji je kao pirina,
pirmev prid. (gr.) - koji je od pirina,
od rie; koji pripada pirinu,
pirinlte im. s. r. (gr.) - zemljite
zasijano pirinem.
pirit im. m. r. (gr.) - vrsta sjajnoutog
lahko lomljivog minerala.
piriti gl. nesvr., prez. pirim - lahoriti,
lagano puhati, propuhivati; rashlaivati;
iz mijeha isputati zrak radi raspuhivanja ara.
pirjan im. m. r. (tur.) - vrsta jela, ukuhano
meso, krompir i ria; na laganoj vatri
ukuhana ria s razliitim povrem,
pirjaniti gl. nesvr. (tur.), prez. pirjanim postepeno ukuhavati u pari; ukuhavati
jelo na laganoj vatri, dinstati,
pirjanje gl. im. s. r. (tur.) od pirjati pirjanjenje, ukuhavanje u pari na laga
noj temperaturi, dinstanje.
pirjanjenje gl. im. s. r. (tur.) od pirjaniti pirjanje.
pirjati gl. nesvr. (tur.), prez. pirjam pirjaniti,
pirkanje gl. im. s. r. od pirkati,
pirkati gl. nesvr., prez. pirkam , em. povremeno ugodno puhati, piriti,
pfrnl prid. odr. v. - svadbeni, koji se
odnosi na pir.
pirnuti gl. svr., prez. p ir nem - lagano
puhnuti; prenes. potrati.
pirog(a) im. m. r. (rus.) - piroka,
piroman im m r (gr.) - osoba koja pali,
podmee poar
piromanija im z r (gr.) - bolesna sklo
nost ka paljenju vatre; potreba za pod
metanjem poara,
pirotehnika im. . r. (gr.) - oblast tehni
ke koja se bavi pravljenjem zapaljivih
materija i eksplozivnih naprava; prav
ljenje vatrometa; sredstva kojima se
pravi vatromet,
pirotehniar im. m. r. (gr.) - osoba koja
se bavi pravljenjem pirotehnikih sred
stava.
pirotehniki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na pirotehniku.
pirovskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pir; svadbeni.

piroak im. m. r. (rus.), g. jd. piroka, n.

mn. piroci, gen. mn. pirozaka - pirog,
piroka.
piroka im. . r. (rus.), n. mn. piroke, g.
mn. piroki - prenica od kiselog tijesta
ispunjena mesom, sirom, jajima, pirog,
piroak.
pis uzv. - uzvik kojim se tjeraju make,
pisac im. m. r., g. jd. pisca, n. mn. pisci,
g. mn. pisaca - knjievnik, onaj koji
pie knjievnoumjetnika djela, spisa
telj.
pisai prid. odr. v. - koji slui za pisanje.
pisak im. m. r., g. jd. piska, n. mn. pisci/
piskovi/piskovi, g. mn. pisaka/piskova
Ipiskva - uska cjevica kroz koju struji
zrak i stvara zvuk, npr. kod duhakih
muzikih instrumenata,
pisaljka im. . r. - ono ime se moe
pisati (olovka, kreda, pero i sl.),
pisamce im. s. r., g. jd. pismceta, em. kratko pismo, pismo s kratkom poru
kom.
pisan prid., odr. v. pisani - koji je zapisan,
koji je pismom zabiljeen; koji ima
pisani trag; koji se odnosi na pismo i
pisanje.
pisanka im. . r., dat.-lok. jd. pisanki, g.
mn. pisanki i pisanka - sveska, teka,
spojeni listovi papira za pisanje,
pisanica im. . r. - posebno ispisano,
areno uskrnje jaje.
pisanje gl. im. s. r. - proces, in pisanja,
izraavanje tekstom; stvaranje knji
evnoumj etnikih djela,
pisar/pisar im. m. r. - muka osoba koja
pie, zapisuje, prepisuje; zanimanje i
zvanje zaposlenog u pisarnici ili sl.
uredima.
pisari im. m. r., em. - mali pisar; lo
pisar.
pisarev/p'isarov prid. - koji pripada pisa
ru; koji potie od pisara,
pisarica im. . r. - enska osoba pisar; ona
koja se bavi prepisivanjem, registrovanjem i odlaganjem zapisanog,
pisariin/pisariclh prid. odr. v. - koji
pripada pisarici, koji potie od pisarice.
pisar ija im. . r., pejor. - loe pisanje,
piskaranje.
pi'sarina/pisarina/pisarina im. . r. - tro
kovi prepisivanja; naplata za uslugu
pisanja.

piskutljiv

pisariti gl. nesvr., prez. pisarim - zara

ivati pisanjem; s vremena na vrijeme
poneto pisati,
pisarnica/pisarnica im. . r. - prostorija u
kojoj se obavlja slubeno zapisivanje,
prepisivanje i ovjeravanje zapisanog,
pisarski/pisarski prid. odr. v. - koji se
odnosi na pisare i pisarnice,
pisarstvo im. s. r. - pisarsko zanimanje.
pisati gl. nesvr., prez. piem - biljeiti,
zapisivati; obraati se nekome pismom;
baviti se knjievnoumj etnikim stvaranjem.
piska im. . r. - piskanje, cika.
piskanje im. s. r. - piska, cika, cianje.
piskaralo im. s. r. - onaj koji uvijek neto
piskara; nevjet pisac,
piskarati gl. nesvr., prez. piskaram - s
vremena na vrijeme poneto zapisivati;
neuspjeno pisati,
piskav prid., odr. v. pisakavi - koji je kao
piska, piskutav; tankog visokog tona;
kretav.
piskavac im. m. r., g. jd. piskavca - onaj
koji je poznat po piskanju, koji stalno
piti.
piska vac im. m. r., g. jd. piskavca - bot.
vrsta biljke; ovjek piskava glasa; kretavac.
piskavica/piskavica im. . r. - osoba koja
ima piskav glas; kretalica,
pi'skavo pril. - na piskav nain, piskutavo,
piskavost im. . r., instr. jd. piskavou!
piskavosti - obljeje piskavog glasa,
osobina piskavaca.
piskut im. m. r. - piska, piskutanje.
piskutanje gl. im. s. r. od piskutati.
pisku tati gl. nesvr., prez. piskueml
piskutam - isputati piskutav glas; go
voriti piskutavo, obavljati piskutanje.
piskutav prid., odr. v. piskutavi - koji je
prodornog tankog zvuka, piskav,
piskutavac im. m. r., g. jd. piskutav ea onaj koji piskuta, koji je piskutav,
piskutavo pril. - na piskutav nain, piskavo.
piskutavost im. . r., instr. jd. piskittavou!piskutav osti - obljeje piskuta
vog glasa; osobina piskutavaca; piskavost.
piskutljiv prid., odr. v. piskutljivi - koji je
skon piskavosti, koji ima elemente
piskutavog.

piskutljivo
piskutljivo pril. - na piskutljiv nain,
piskutljivost im. . r., instr. jd. piskutljivou/piskutljivosti - v. piskutavost.
pismen prid., odr. v. pism eni - koji je
nauen pisanju; koji zna pisati; koji zna
dobro i lijepo pisati; prenes. savremen,
znan, lijep, kulturan,
pismena im. . r. mn. - slova, grafiki
znakovi za pojedinane jezike glasove,
pismence im. s. r., em. - pisamce,
pismenica/pismenica im. . r. - stariji
naziv za gramatiku; alfabet; poetnica
pisanja.
pismeno im. s. r. - stariji naziv za slovo;
pismo.
pismeno pril. - na pisani nain; u skladu s
jezikom normom; prenes. kulturno,
pismenost im. . r., instr. jd. pismenou!
pismenosti - poznavanje pisma; vjetina
pisanja i itanja; sve napisano u nekom
periodu.
pismo im. s. r., g. jd. pism a, n. mn. pism a,
g. mn. pisama - slova, grafiki znaci za
obiljeavanje fonema, npr. latinica, iri
lica, arebica; koverta s papirom za pisa
nje; sam tekst koji se alje; openito:
napisana poruka nekome.
pismohrana/pismohrana im. . r. - knji
ga u kojoj su sabrani razni nauni
tekstovi; ei termin: zbornik naunih
radova.
pismonoa/pismonoa im. m. r. - muka
rac koji raznosi pisma, potar,
pismoslikar im. m. r. - osoba koja slika
natpise iznad prodavaonica ili reklamne
poruke na izlozima; umjetnik specijali
ziran za slikanje ukrasnih slova i natpi
sa.
pismo van prid., odr. v. plsm ovnl - koji je
u obliku pisma, koji je je kao u pismu,
pisnuti gl. svr., prez. pisnem - pokuati
rei, progovoriti, prosloviti; propisnuti.
pisnuti gl. svr., prez. pisnem - ispustiti
pisak.
pista im. . r. (fr.) - avionska uzletna i
slijetna staza; sportska takmiarska sta
za; ravna prostrana povrina,
pistacija/pistacija im. . r. (lat.) - vrsta
morskog ljenika, ukusne zelenkaste
jezgre, pista, pistak.
pista/pistak im. m. r. (lat.) - pistacija,
piev prid. odr. v. - koji pripada piscu,
koji se odnosi na pisca.

624

625
pikota im. . r. (tal.) - vrsta slatkog keksa

s jajima, duguljastog oblika,

pim an prid. (tur.) - kolebljiv, nesiguran,
koji se predomilja, koji odustaje,
pim aniti (se) gl. nesvr. (tur.), prez.
pimanlm {se) - uskolebati se, kajati se,
predom iljaj se.
pionja im. m. r. - razg. djeak koji mokri
u posteljinu; prenes. djeak; bezvrijed
na muka osoba,
pista im. . r., hip. - pitaljka,
p italica/pitalica im. . r. - ona koja ima
pitav, kretav glas, kretalica,
pitalina im. . r. - mokro, movarno, barovito zemljite obraslo gustom travom
i mahovinom,
pitaljka im. . r. - pita, zvida, zvi
daljka, napravica u koju se pue pa se iz
nje uje pisak, zviduk,
pitanje/pitanje gl. im. s. r. od pitati puhanje u pitaljku i isputanje piska;
zvidanje.
p itati/pitati gl. nesvr., prez. pitim!
pitim - puhati u pitaljku; isputati pi
sak; vritati; plakati pistavim tankim
glasom, pititi; prenes. prigueno eljeti
neto.
pitav prid., odr. v. pitavI - koji isputa
pisak; koji je pun vode koja pod priti
skom piti; kretav, skiav, glasan,
pititi gl. nesvr., prez. pitim - pitati,
pitolj im. m. r. (tal.), instr. jd. pitoljem runo vatreno oruje, revolver; prenes.
razne maine sline pitolju,
pita im. . r. (tur.) - jelo od tijesta razvi
jenog u tanke listove, jufke, napunjene
razliitim slanim ili slatkim nadjevima
(meso, sir. jaja. razliito povre ili voe
i sl.) obino smotanog u krugove,
savijaa.
pitac im. m. r , g jd. pitca - onaj koji
postavlja pitanja, pitalac.
Pitagora im. m. r. (gr.) - starogrki filo
zof (VI st. p. n. e.) koji se u uenju
oslanjao na broj i sklad,
pitagorejac im. m. r. (gr.), g. jd. pitagorejca - pitagorovac, pitagorist, sljed
benik Pitagorinog uenja,
p itagorejski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na pitagorejce.
pitagorejski pril. - kao pitagorejac, na
pitagorejski nain.

pitagorizam im. m. r. (gr.), g. jd.

pitagorizma (gr.) - Pitagorino uenje;
uenje Pitagorinih sljedbenika,
pitagorskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na Pitagoru i pitagoriste.
pitagorski pril. (gr.) - na Pitagorin nain,
kao Pitagora,
pitak prid., odr. v. pitki - koji je mogue
piti; upotrebljiv za pie; prijatan, ugo
dan.
pitalac im. m. r., g. jd. pitaoca - onaj koji
pita, koji se raspituje,
pitalakl prid. - koji se odnosi na pitaoce.
pitalica im. . r. - enska osoba koja neto
pita; vrsta zagonetke; zagonetka.
pitalica im. . r. - posuda iz koje se pita;
flaica za pitanje, za dojenje,
pitan prid., odr. v. pitani - koga su pitali,
kome su ubacivali hranu u usta.
pitan prid., odr. v. pitani - kojem su
postavljali pitanja.
pitanje im. s. r. - rije ili reenica pomou
koje elimo doi do informacije; pro
blem koji zahtijeva rjeenje; ono o e
mu se govori; podruje, oblast o kojoj
se raspravlja,
pitanje gl. im. s. r. - hranjenje nekoga kaiicom ili flaicom.
pitanjce im. s. r., em. - malo i kratko
pitanje.
pitar im. m. r. (tur.) - muka osoba koja
izuzetno voli pitu; mukarac koji se
bavi proizvodnjom i prodajom pite,
buregdija,
pitara im. . r. (tur.) - enska osoba koja
izuzetno voli jesti pitu; prostorija u
kojoj se pravi pita; prodavaonica pite;
buregdinica.
pitati (se) gl. nesvr., prez. pitam (se) postavljati (sebi) pitanje, tragati za
odgovorom, za rjeenjem onog to je
upitno.
pitati gl. nesvr., prez. pitam - nekoga
hraniti iz kaiice; nasilu kome uba
civati hranu u usta; podizati dijete
pitanjem; hraniti mlade, stare i izne
mogle pitanjem,
piti gl. nesvr., prez. pijem , trp. prid. pit i
pijen - kroz usta unositi vodu, sok,
lijek, alkohol i sl.; opijati se, biti pija
nica.
pitica im. . r., em. - mala pita, pita koja
nije dovoljna da utoli glad.

pitoreska

pitija im. . r. (gr.) - osoba koja daje

dvosmislene izjave ili zakljuke, prema
Pitiji, starogrkoj proroici u Delfima,
pitijski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na Pitiju.
pitijski pril. (gr.) - na nain kako to ini
Pitija, dvosmisleno, dvoznano,
pitui/pitin prid. - koji je od pite.
pitom prid., odr. v. pitom i - koji nije
divlji, prilagoen ivotu izvan divljine,
koji ivi uz ljude; prenes. civilizovan;
krotak, smjeran, uglaen; prijatan, blag,
pristupaan, blizak; lijep, tih, miran,
pitomac im. m. r., g. jd. pitm ca, n. mn.
pitomci, g. mn. pitomaca - onaj koji je
upisan u kakvu kolu ili akademiju u
kojoj se odgaja, obrazuje, stanuje i
hrani; stipendist neke institucije; ti
enik kakvog zavoda; prenes. ovjek
koji je odgojen u duhu neke ideje,
kole, pokreta,
pitomakl prid. odr. v. - koji pripada
pitomcima, koji se odnosi na pitomce.
pitomaki pril. - na nain kako to ine
pitomci; na nain kako se to ini s
pitomcima.
pitome im. s. r., g. jd. pitmeta - dijete
pitomac.
pitomev prid. - koji pripada pitomcu ili
potie od nj eg.
pitomina/pitomina im. . r. - prijatan kra
jolik; blag, ugodan okoli; kultivisana,
uglaena, ureena priroda,
pitomlte/pitomlte im. s. r. - odgojni i
obrazovni zavod, centar; mjesto gdje se
koluju i ive pitomci.
pitomiti/pitomiti gl. nesvr., prez. p i
tomim - prilagoavati ivotu ljudi, initi
pitomim, pripitomljavati; kultivirati,
ureivati, initi ugodnim, blagim, pri
jatnim; odgajati, prosvjeivati,
pitomljenje gl. im. s. r. od pitomiti,
pitomo/pitomo pril. - na pitom nain, to
plo, ugodno, prijatno, lijepo,
pitomost im. . r., instr. jd. pitom ou/
pitomosti - osobina pitomih, blagost,
njenost; osobina pitomog, ljepota,
ugodnost; kultivisanost, ureenost,
piton im. m. r. (gr.), g. jd. pitona - vrsta
velike zmije, udav.
pitoreska im. . r. (fr.) - slika koju odli
kuje ivopisnost, arolikost.

pitoreskan
pitoreskan prid. (fr.), odr. v. pitoreskni -

slikovit, ivopisan, arolik,

pitoreskno pril. (fr.) - slikovito, aroliko,
ivopisno.
pitoresknost im. . r. (fr.), instr. jd. pito
reskno stilpitoresknou - ivopisnost,
arolikost, slikovitost,
pituljica im. . r. (tur.) - vrsta utipka
napunjenog slatkim ili slanim nadjevom
(obino sirom ili slatkim grizom sku
hanim u mlijeku),
pivar/p ivar im. m. r., g. jd. pivarafpivra
- proizvoa piva; prodava piva; ljubi
telj piva.
pivara im. . r. - tvornica u kojoj se pro
izvodi pivo, pivovara; zgrada u kojoj je
smjetena uprava pivovare; gostionica u
kojoj se toi pivo; ena koja voli pivo.
pivarev/pivarov prid. odr. v. - koji pri
pada pivaru ili potie od njega,
pivarka im. . r. - ena pivar; pivareva
ena, pivarovica.
pi varnica im. . r. - gostionica u kojoj se
toi pivo, pivnica,
p ivarsk i prid. odr. v. - koji se odnosi na
pivare i pivaru,
pivarstvo im. s. r. - proizvodnja piva;
privredna djelatnost, zanimanje pivara.
pivnica im. . r. - gostionica u kojoj se
iskljuivo posluuje pivo.
pivniar im. m. r. - gostioniar koji toi
pivo, koji svoje goste iskljuivo poslu
uje pivom,
prvnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pivnice, koji im pripada,
pivo/pivo im. s. r. - vrsta blagog alko
holnog pia gorkog okusa od jema,
hmelja i kvasca, kojim se gasi e u
toplim ljetnim danima, piva.
pivovara im. . r. - ob.: pivara,
pivonoa im. m. r. - raznosa, nosa piva.
pivopija im. m. r. - strastveni ljubitelj
piva, ovjek koji prekomjerno voli i
ispija pivo.
pivop ljsk l prid. odr. v. - koji se odnosi na
pivopije.
p'ivotoje/pivotOje im. s. r. - zanimanje i
posao toenja piva; pivniarstvo.
p ivsk i prid. odr. v. - koji se odnosi na
pivo.
p'izza im. . r. - pica.
pizzeria im. . r. - picerija.

627

626
piul im. m. r. (tal.), g. jd. pilula - kame
na klupa, sjedite,
pjat im. m. r. (tal.) - tanjir, tanjur;
plitica.
pjega im. . r., dat. jd. pjegi, g. mn.
pjega - mrlja, drugaije obojeno mje
sto; mrlja na koi; pigmentirana mrlja
na licu; prenes. neto sramno, runo,
mrlja.
pjega im. . r., dat. jd. pjegi, g. mn.
pjega, hipok. - pjegava ena, pjega
vica.
pjegast prid., odr. v. pjegastl - pjegav,
pjega im. m. r., g. jd. pjega - onaj
koji je pjegav, pjego, pirgo.
pjegav prid., odr. v. pjegavi - koji ima
pjege, po kome su pjege, sa pjegama,
pirgav.
pjegavac im. m. r., g. jd. pjegavca, v. jd.
pjegave, n. mn. pjegavci, g. mn. pje
gavica, dat.-instr.-lok. mn. pjegavcima - vrsta zarazne bolesti, tifus koji
stvara pjege po koi; ovjek s pjega
ma.
pjegavica im. . r., v. jd. pjegavicel
pjegavico - enska osoba, obino dje
vojica sa pjegama po licu; enska
osoba koja boluje od tifusa pjegavca;
bot. vrsta kruke; vrsta vinove loze.
pjegaviar im. m. r., v. jd. pjegaviare/
pjegaviaru, instr. jd. pjegaviaremi
pjegaviarom - mukarac zaraen pjegavcem.
pjegavljenje/pjegavljenje gl. im. s. r. postajanje pjegavim; dobijanje pjega,
pjegavst im. . r., instr. jd. pjegavouf
pjegavosti - osobina pjegavog, posutost pjegama,
pjegica im. . r., em. - mala, sitna
mrlja, mrljica na licu ili uope na ko
i.
pjego im. m. r., hipok. - pjegav ovjek,
pjega, pirgo.
pjegua im. . r., g. jd pjegue, n. mn.
pjegue, g. mn. pjegua, hipok. - pje
gava ena, pjegavica.
pjena im. . r. g. jd. pjene, n. mn. pjene,
g. mn. pjena - sitni mjehurii ega na
stali talasanjem ili mukanjem; gusta
pljuvaka na usnama padaviara; pre
nes. neto izvana, bez prave vrijedno
sti.

pjenast prid., odr. v. pjenasti - koji je od

pjene; koji je poput pjene, nauuren,
mjehurast, lagan; prenes. vanjski, bez
naroite vrijednosti, napuhan,
pjenav prid., odr. v. pjenavl - pjenast.
pjena vac im. m. r., g. jd. pjenavca, n. mn.
pjenavci, g. mn. pjenavaca, dat.-instr.lok. mn. pjenavcima - pjenuavo vino,
pjenuac.
pjenica im. . r., em. - mala pjena; pre
nes. sasvim slaba osoba,
pjeniti (se) gl. nesvr., prez. pjenim {se) mukanjem ili talasanjem stvarati pjenu;
imati pjenu po sebi; skidati ime pjenu;
prenes. ljutito i glasno govoriti otro i
neodmjereno; zacrvenjeti se od bijesa,
pjenuac im. m. r., g. jd. pjenuca, n. mn.
pjenuci, g. mn. pjenuaca - vino koje
pjenua, ampanjac,
pjenuanje gl. im. s. r., g. jd. pjenuanja stvaranje pjene; izbacivanje pjene; go
milanje pjene; pjenjenje.
pjenuati (se) gl. nesvr., prez. pjenuam
(se) - due vremena pjeniti; pjeniti se.
pjenuav prid., odr. v. pjenuavi - koji po
sebi ima pjenu; koji je od pjene; pjenast,
pjenuavo pril. - na pjenuav nain, pje
nei se, s pjenom,
pjenuavost im. . r., instr. jd. pjenuavou!pjenuav osti - osobina, stanje onoga
to je pjenuavo,
pjenuica im. . r. - pjenuavo pie, pje
nuac; prenes. nagao, plahovit ovjek,
onaj koji brzo zapjeni,
pjenuiti (se) gl., nesvr., prez. pjenulm
(se) - pjenuati se.
pjenukati (se) gl. nesvr., prez. pjeniikam (se) - povremeno (se) malo pjeniti,
na pojedinim mjestima povrine tenosti
povremeno stvarati pjenu,
pjenjaa im. . r., g. mn. pjenjaa - kaika
kojom se skida pjena,
pjenjenje gl. im. s. r. - pjenuanje.
pjesanac im. m. r., g. jd. pjesnca, n. mn.
pjesanci, g. mn. pjesanaca - pjeanik,
pjeskar/pjeskar im. m. r., g. jd. pjeskaral
pjeskra - rovokopa kojim se vadi
pijesak; specijalno vozilo, kamion za
prevoz pijeska; ovjek ije je zanimanje
vaenje i prodaja pijeska; trgovac pi
jeskom; vrsta insekta tvrdokrilca koji
ivi u pijesku.

pjesnik
pjeskarev/pjeskarov i pjeskarev/pjeskarov prid. odr. v. - koji pripada pjeskaru
ili potie od njeg; koji je nainjen od
pjeskara.
pjeskar ica im. . r. - bot. vrsta biljke koja
iskljuivo raste po pijesku, pjeskavica,
pjeskarnica im. . r. - mjesto gdje se odla
e i prodaje prikupljeni pijesak; predu
zee za prikupljanje i prodaju pijeska,
pjeskarskl/pjeskarskl prid. odr. v. - koji
se odnosi na pjeskare.
pjeskovit prid., odr. v. pjeskdvitl - koji je
kao pijesak; koji je od pijeska, pjean,
pjeskovito pril. - kao pijesak, poput pije
ska.
pjeskovitost im. . r., instr. jd. pjeskdvitou/pjeskdvitosti - osobina i stanje
onoga to je pjeskovito.
pjeskulja//pjeskua im. . r. - vrsta
nekvalitetne, propusne pjeskovite zem
lje; pjeanica.
pjesma im. . r., g. jd. pjesme, n. mn.
pjesme, g. mn. pjesama - knjievno
umj etnika tvorevina u stihovima; vo
kalno i instrumentalno izvoenje melo
dije neke pjesme; uhu ugodni zvuci;
cvrkut ptica; prenes. sve to se odvija s
la(h)koom, bez zastoja, to tee poput
pjesme.
pjesmarica im. . r. - zbirka prikupljenih,
zapisanih ili tampanih pjesama,
pjesmui/pjesmin prid. odr. v. - koji se
odnosi na pjesmu, koji joj pripada,
pjesmopisac im. m. r., g. jd. pjesmopisca pjesnik, poeta, pje-smotvorac.
pjesniarenje im. s. r. - pogrdan naziv za
pisanje poezije nasilu, bez nadahnua;
izdravanje pisanjem i itanjem svojih
pjesama; iznuivanje novca pisanjem i
itanjem poezije,
pjesniariti gl. nesvr., prez. pjesniarlm s vremena na vrijeme nasilu se baviti
poezijom; izdravati se vlastitom poe
zijom; iznuivati novac pisanjem i ita
njem pjesama,
pjesniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
pjesnike i pjesnitvo,
pjesniki pril. - na pjesniki nain, kao
pjesnici.
pjesnik im. m. r., n. mn. pjesnici, g. mn.
pjesnika, dat.-instr.-lok. mn. pjesnicima
- knjievnik, pisac pjesama, pjesmo
pisac, pjesmotvorac, stihotvorac.

pjesnikinja
pjesnikinja im.-. r. - knjievnica, ena
pjesnik.
pjesnikinjui/pjesnikinjin prid. odr. v. koji pripada pjesnikinji,
pjesnikov prid. odr. v. - koji pripada
pjesniku.
pjesnikovi/pjesmkovi im. m. r., hip. podrugljiv naziv za pjesnika; lo pjes
nik.
pjesnitvo im. s. r. - poezija, pisanje pje
sama; stihotvorstvo,
pjeaenje gl. im. s. r. od pjeaiti,
pjeaiti gl. nesvr., prez. pjeaim - ii
pjeice, putovati pjeice, bez prevoznog
sredstva.
pjeaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
pjeake i pjeaenje,
pjeaki pril. - na nain pjeaka; kao pje
aci; pjeice, pjeke,
pjeadija im. . r. - vojn. rod vojske,
vojnici koji idu pjeice; kolona pjeaka,
pjeadijski prid. odr. v. - koji se odnosi na
pjeadiju, koji joj pripada,
pjeak im. m. r., g. jd. pjeaka - osoba
koja hoda, koja ide pjeice; onaj koji
pjeai.
pjean prid., odr. v. pjeani - koji je od
pijeska; v. pjeskdvit.
pjeanica im. . r. - pjeskovita zemlja,
pjeskua, pjeskulja.
pjeanik im. m. r., g. jd. pjeanika, n.
mn. pjeanici, g. mn. pjeanika - talo
na stijena od pijeska; pjeskovito ze
mljite; mjesto gdje ima dosta pijeska;
mjesto gdje se iskopava ili prikuplja
pijesak; sat sa pijeskom kojim se mje
rilo vrijeme,
pjeanka im. . r., dat. jd. pjeanki, g.
mn. pjeanki - zool. vrsta buhe.
pjear/pjear im. m. r., g. jd. pjeara!
pjeara - vrsta kamena od stvrdnutog
pijeska, pjeanik; vrsta raia,
pjeara im. . r. - pjeskovita zemlja, pje
anica; pustinja, velika povrina zemlje
pod pijeskom; zool. vrsta tvrdokrilaca
koji ive na pjeskovitom zemljitu,
pjesmarica im. . r. - zool. vrsta pele,
pjearka im. . r., dat. jd. pjearki, g.
mn. pjearki - zool. zmija otrovnica,
riovka; vrsta ptice iz porodice vivaka.
pjearskl prid. odr. v. - koji je od pje
ara; koji se odnosi na pjeare, koji im
pripada.

628

629
pjeice pril. - pjeke, hodajui; svojim no

gama,
pjeke pril. - pjeice.
pjetli/pjetli im. m. r., instr. jd. pjetliem, em. - muko pile; mladi pijetao;
malen pijetao; pjevi, horoi; prenes.
ratoboran, svadljiv ovjeuljak, djea
i; prznica; francuski zlatni novac s
likom pijetla, napoleon.
p jetllkl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pjetlie.
pjetlovan im. m. r., g. jd. pjetlovna,
hipok. - snaan pijetao, horoina; vrsta
divlje kokoi,
pjev im. m. r., dat. jd. pjevu, lok. jd. pjevu
- pjevanje ptica; pjevanje,
pjeva im. m. r., g. jd. pjeva, v. jd.
pjevau - onaj koji pjeva; onaj koji
lijepo pjeva; koji se bavi pjevanjem;
knjievni stvaralac, pjesnik,
pjevaev prid. odr. v. - koji se odnosi na
pjevaa, koji mu pripada,
pjevaica im. . r., v. jd. pjevaice - ona
koja pjeva; ona koja lijepo pjeva; ona
koja se zanima pjevanjem,
pjevaicih/pjevaicin prid. odr. v. - koji
se tie pjevaice, koji joj pripada,
pjevaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
pjevae i na pjevanje; koji im pripada,
pjevaki pril. - na nain kako to ine
pjevai, s pjesmom,
pjevak im. m. r., g. jd. pjevka, n. mn.
pjevci, g. mn. pjevaka - crv u siru.
pjevakati gl. nesvr., prez. pjevakam - s
vremena na vrijeme pjevati, uzastopno
pjevati.
pjevalica im. . r., v. jd. pjevalice!
pjevahco - ona koja zna lijepo pjevati i
rado pjeva, pjevaica; ptica pjevaica,
pjevaliin/pjevalicm - koji pripada pjevalici, koji se odnosi na nju.
pjevallte im. s. r. - mjesto u crkvi odakle
pjevaju crkveni pjevai, pjevaonica;
mjesto gdje se slobodno moe pjevati;
mjesto gdje se pjeva,
pjevalo/pjevalo im. s. r. - stil. grlo; ptiije
grlo; hipok. osoba koja rado pjeva,
pjeva; prenes. pisak, spravica kroz koju
se pjeva .
pjevaljka im. . r., dat. jd. pjevaljki, g.
mn. pjevaljki - razg. pjevaica; kafanska
pjevaica; zabavljaica pjevanjem.

pjevaljkin/pjevaljkm prid. odr. v. - koji

pripada pjevaljki, koji se odnosi na nju.
pjevanija im. . r. - podrugljiv izraz za
pjevanje, pjevanka; zbirka pjesama,
pjevanka im. . r., g. jd. pjevanci, g. mn.
pjevanki, hipok. - spontano, obino ne
usklaeno razdragano pjevanje vie lju
di; veselo druenje s pjesmom, sijelo uz
pjesmu; podrugljiv izraz za pjevanje,
pjevanija; zbirka pjesama,
pjevanje gl. im. s. r. - melodino izra
avanje; umijee muzikog izraavanja
glasom; pjesniko stvaranje; dio velikog
spjeva; nastavni predmet; prenes. ugo
dni zvuci, prijatni umovi; uzaludno go
vorenje.
pjevati gl. nesvr., prez. pjevam, trp. prid.
pjevan - melodino se izraavati gla
som; prenes. prijatno, umilno hujati,
umiti; veliati, slaviti; uzaludno govo
riti; zaobilaziti istinu, lagati,
pjevica im. . r., g. mn. pjevica - ptica
koja pjeva, ptica pjevica.
pjevkati gl. nesvr., prez. pjevkam! pjevem, em. - povremeno i pomalo pje
vati, pjevuckati,
pjevnuti gl. svr., prez. pjevnem - na
trenutak zapjevati i naglo uutjeti,
pjevuckanje gl. im. s. r. od pjevuckati,
pjevuckati gl. nesvr., prez. pjevuckam,
em. - uvijek pomalo pjevuiti; s vre
mena na vrijeme tiho pjevati; pjevati
ispod glasa; raditi s pjesmom, pjevuiti;
pokatkad kao pjesnik pisati pjesme,
pjevuckav prid., odr. v. pjevuckavi - pje
vucav, koji voli da pjevucka, koji esto i
rado pjevucka, koji je raspjevan,
pjevuckavo pril. - pjevucav, na pjevuckav
nain, s pjevuckanjem.
pjevucnuti gl. svr., prez. pjevucnem ispod glasa, tiho zapjevati pa prestati;
prenes. pod prisilom neto rei ispod
glasa, apnuti,
pjevuenje gl. im. s. r. - pjevanje ispod
glasa, tiho pjevanje,
pjevuiti gl. nesvr., prez. pjevuim - uz
neki posao tiho pjevati; tihim pjevanjem
iskazivati svoje unutranje zadovoljstvo
i sreu.
pjevukanje gl. im. s. r. - pjevuenje s
prekidima.

plano
pjevukati gl. nesvr., prez. pjevukam - s
vremena na vrijeme pjevuiti, tiho za
pjevati.
plac im. m. r. (njem.), g. jd. placa, n. mn.
placevi - nevelika graevinska povrina;
zemljite s putnim prilazom pogodno za
gradnju; privlaan prazan prostor pogo
dan za razliite djelatnosti; trite, pija
ca; parkiralite; igralite; prostor, mje
sto.
placarina im. . r. (njem.) - taksa za
upotrebu prodajnog prostora, placovina,
pijacarina.
placenta im. . r. (lat.) - posteljica u
materici; bot. sjemenik.
pla im. m. r., lok. jd. plau - spontano
isputanje tunog glasa i suza zbog
alosti, bola, nezadovoljstva; jadikovanje; zvuk koji izaziva fijukanje vjetra
kroz granje,
plaan prid., odr. v. plani - na rubu plaa,
sa oima
punim suza, suzan; sklon
plakanju, plaljiv; tuan, u alosti; ja
dan, isprazan, nemoan,
plaevan prid., odr. v. plaevni - ob.
plaljiv, plaan,
plaevno pril. - ob. plaivo, plaljivo,
plaevnost im. . r., instr. jd. plaevnou!
plaevnost - ob. plaljivost.
plaiv prid., odr. v. plaivi - plaljiv,
plaivac im. m. r., g. jd. plaivca - pla
ljivac,
plaivo pril. - ob. plaljivo,
plaljiv prid., odr. v. plaljivi - sklon
plakanju; koji brzo zaplae; koji je
uplakan, plaiv.
plaljivac im. m. r., g. jd. plaljivca, n.
mn. plaljivci, g. mn. plaljiv ica, dat.instr.-lok. mn. plaljivcima - muka
osoba sklona plakanju; mukarac koji
lahko i brzo zaplae i bez naroitog
povoda; ovjek koji plaem reaguje i na
pozitivne i na negativne emocije, plaljivko; prenes. slab mukarac, slabi,
plaljlvko im. m. r. - iron. mukarac sklon
plau, plaljivac,
plaljivo pril. - na plaljiv nain, sa su
zama u oima, tugaljivo, tuno, alosno,
plaljivost im. . r., instr. jd. plaljivosti!
plaljivou - osobina plaljivih, sklo
nost plakanju; plakanje,
plano pril. - na plaan nain, plaui;
plaljivo.

plaa/plata
plaa/plata im. . r. - mjesena, novana
ili kakva drugo naknada za uraeni
posao.
plaanje gl. im. s. r. od plaati,
plaati gl., nesvr, prez. plaam, trp. prid.
plaan - davati novanu ili kakvu drugu
protuvrijednost za neto,
plaen prid., odr. v. plaeni - za koji je dat
novac.
plaenica im. . r. - ona kojoj je plaeno
da ta uradi, ob. ta nedozvoljeno, ne
etino, nemoralno; ena koja koja sve
radi za novac,
plaeniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
plaenike, koji im pripada,
plaeniki pril. - kao plaenici, na
plaeniki nain,
plaenik im. m. r. , g. jd. plaenika, v. jd.
plaenle, n. mn. plaenici, g. mn. pla
enika, dat.-instr.-lok. mn. plaenicima
- ovjek koji e za novac sve uraditi;
bezobziran ovjek, osoba bez skrupula;
ovjek plaen za kakav nedozvoljen
posao.
pladanj/pladanj im. m. r. (gr ), g. jd.
pladnja/pladnja, n. mn. pladnji/pladnjevi - posuda; vrsta tanjira, obino
veliki elipsasti tanjir za posluivanje,
pladanjka im. . r. (gr.), dat. jd. pladanjci, g. mn. pladanjkl - veliki dugu
ljasti tanjir, pladanj; posluavnik,
plafon im. m. r. (fr.), g. jd. plafona, g. mn.
plafona - tavanica, strop, svod; prenes.
najvii domet, doseg, vrhunac,
plafomrati gl. nesvr. i svr. (fr.), prez.
plafdnlram - prenes. utvrditi domet, do
seg, gornju granicu ega, utvrditi limit,
limitirati.
plafonski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na plafon, koji mu pripada; prenes.
vrhunski, najvii.
plagijat im. m. r. (lat.), g. jd. plagijata, n.
mn. plagijti, g. mn. plagijata - pre
pisivanje tueg djela, intelektualna kra
a.
plagijator im. m. r. (lat.) - onaj koji
prepisuje i kao svoje predstavlja tue
djelo; intelektualni kradljivac,
plagijatorka im. . r. (lat.) - ena plagija
tor, ona koja potkrada ije knjievno ili
nauno djelo njegovim prepisivanjem,
plagijatorski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na plagijatore.

631

630
plagijatorski pril. (lat.) - kao plagijator,

na nain plagijatora,
plagiran prid. (lat.), odr. v. plagirani koji se odnosi na plagiranje,
plagiranje gl. im. s. r. (lat.) - pravljenje
plagijata, prepisivanje, kopiranje tueg
intelektualnog djela,
plagirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
plagiram - potkradati tue knjievno ili
nauno djelo prepisivanjem pod svojim
imenom; praviti plagijat.
plah prid., odr. v. plahi - vatren, estok;
nagao, odluan; jak, estok, silan; na
prasit, prgav, plahovit; prenes. lijep; pun
pozitivnih osobina,
plaho pril. - veoma, mnogo; brzo; ljutito;
naglo, ishitreno; prenes. lijepo, izvrsno,
dobro.
plahoa im. . r., g. mn. plahoa - ono to
je plaho, plahost.,
plahost im. . r., instr. jd. plahou/
plahosti - bojaljivost, plaljivost; na
glost, silina, ishitrenost; plahovitost.
plahovit prid., odr. v. plahdvitl - neobuz
dan, nagao, vatren; bojaljiv,
plahovito pril. - neobuzdano, vatreno, e
stoko.
plahovitost im. . r., instr. jd. plahdvitou
!plahdvitosti - osobina plahovitog; pla
host, uznemirenost, neobuzdanost, esti
na, vatrenost.
plahta im. . r. (njem.), g. mn. plahta/
plahti - tanki platneni prekriva, araf;
ponjava, prekriva,
plahtica im. . r. (njem.), em. - djeiji
araf, manji platneni prekriva; ponjavica.
plahturina im. . r. (njem.), augm. previlika plahta; stara i runa plahta.
plajvOz im. m. r. (njem.) - razg. olovka,
plakalica im. . r., hip. - naziv od milja za
ensku osobu koja lahko zaplae,
plakalica im. . r. - posuda u kojoj^ se
ispira, plae; mjesto na kome se plae,
plakalo im. s. r., hip. - plaljivac,
plakanje im. s. r. - refleksno reagovanje
plaem.
plakanje im. s. r. - sapiranje, ispiranje,
popiranje ve opranog,
plakar im. m. r. (fr.), g. jd. plakra, n. mn.
plakri, g. mn. plakra, dat.-instr.-lok.
mn. plakarima - ugraeni, fiksirani
ormar; ormar u zidu.

plakat im. m. r. (lat.-hol.), n. mn. plakati

- plakata, veliki javni oglas; proglas;
cirkuski ili sl. program,
plakata im. . r. (lat.-hol.) - plakat,
plakati gl. nesvr., prez. plaem - liti, pro
livati, roniti suze; biti alostan, tugovati;
neto neodoljivo eljeti; prenes. pro
izvoditi zvukove koji podsjeaju na
jecaje, pla, tugu.
plakati gl. nesvr., prez. placem, trp. prid.
plakan - neto ve oprano ponovo
saprati, popirati, spirati, ispirati,
plakatiranje gl. im. s. r. (lat.-hol.) - posta
vljanje plakata, plakatsko oglaavanje.
plakatirati gl. nesvr. i svr. (lat.-hol.),
prez. plakatiram (hol.) - postavljati
plakate; putem plakata javno oglaavati,
plakatni/plakatskl prid. (hol.) - koji se
odnosi na plakate,
plaketa/plaketa im. . r. (fr.) - posebna
nagrada, pisano priznanje, spomenica;
odlikovanje, ploa s reljefom; orden,
plaknuti gl. svr., prez. plaknem, trp. prid.
plaknut - ovla saprati, povrno saprati
neto ve oprano.
plam im. m. r. (lit.), n. mn. plamovi plamen.
plami im. m. r., em. - mali plam(en).
plamenje gl. im. s. r. od plamtjeti,
plamn im. m. r., dat. jd. plamenu!pla
menu, n. mn. plamenovi - vatra iznad
arita, vatreni jezik, poar; izrazita,
jaka svjetlost crvene boje; osvjetljenje;
prenes. unutranja toplota; blijesak iz
oiju; rumenilo lica; strast, zanos,
plamen prid., odr. v. plamenl - koji
plamti, vatren; blistav, sjajan; prenes.
izuzetno osjeajan; pun zanosa; koji je
kao plamen,
plamenac im. m. r., g. jd. plamenca, n.
mn. plamenci, g. mn. plamenaca, dat.instr.-lok. mn. plamencima - zool. vrsta
ptica iz reda roda bijelog i plamenog,
crvenkastog perja,
plamenak im. m. r., g. jd. plamenka, n.
mn. plamenci, g. mn. plamenaka, dat.instr.-lok. mn. plamencima, em. - pla
miak, mali plamen,
plameni im. m. r., em. - plamiak,
mali plamen, plamenak.
plamenik im. m. r., g. jd. plamenika sprava za zavarivanje plamenom, zava
riva; dio zavarivaa na kojem se

plamuckanje
pojavljuje plamen; cjevica na lampi
gdje se oblikuje plamen; dio na nekim
instrumentima u laboratorijama koji ra
de na principu spaljivanja plamenom,
plamenit/plamenit prid., odr. plamenit!/
plamenitI - plamen,
plamenka im. . r., dat. jd. plamenci, g.
mn. plamenkl - bot. biljka iz porodice
abnjaka; plamena, rumena ena.
plameno pril. - vatreno, sjajno, plamsavo,
svijetlo, bljetavo,
plamenja im. m. r., g. jd. plamenja, n.
mn. plamenjai, g. mn. plamenja plamenik.
plamenjaa im. . r. - biljna bolest koja
spali lie; podgara, gare na itu; pri
peka, ega.
plamenje zb. im. s. r. - zgusnuti, grupisani
plamenovi koji se iz daljine ne raza
znaju pojedinano,
plamiak im. m. r., g. jd. plamlka, n. mn.
plamlci, g. mn. plamlaka, dat.-instr.lok. mn. plamlcima, em. - mali pla
men, plami, plameni, plamenak,
plam injinje gl. im. s. r. - povremeno
pojavljivanje slabog plamena,
plammjati gl. nesvr., prez. plaminjam gorjeti slabim i isprekidanim plamenom,
plaminjav prid., odr. v. plaminjavl - koji
plaminja.
plamnik im. m. r., n. mn. plamnlci/plamnlci, g. mn. plamnlka/plamm'ka - pla
menik.
plamsaj im. m. r. - blijesak, sjaj; prenes.
iznenadno i kratko snano ispoljavanje
emocija; sjaj u oima,
plamsanje gl. im. s. r. od plamsati bljeskanje plamena, svjetlucanje vatre,
plamsaj; prenes. svjetlucavo, bljetavo
gorenje s dosta plamena,
plamsati nesvr. gl., prez. plamsam - pla
mtjeti.
plamtjeti gl. nesvr., prez. plamtlm - pla
msati, gorjeti (s) plamenom; biti osvi
jetljen plamenom; svijetliti, blistati as
jaim as slabijim plamenom,
plamucanje gl. im. s. r. od plamucati plamuckanje.
plamucati gl. nesvr., prez. plamucam plamuckati.
plamuckanje gl. im. s. r. od plamuckati iskrenje plamikom; povremeno poja-

plamuckati
vljivanje slabog plamena; sjetlucanje,
bljeskanje plamenom,
plamuckati gl. nesvr., prez. plamuckam,
em. - povremeno nakratko izbacivati
plamen; zaiskriti plamenom, plamsati,
plamuenuti/plamucnuti gl. svr., prez.
plamucnem/plamucnem - iskriti plame
nom.
plan im. m. r. (fr.), lok. jd. plnu, n. mn.
planovi!planovi - detaljan nacrt, crte;
projekat; tlocrt graevine; sistem pre
dvienih mjera u nekom poslu; pre
dvieni zadaci koje treba ostvariti u
nekom periodu; prenes. poloaj prema
vanosti; zamiljeni cilj; oblast u kojoj
se treba neto ostvariti.,
plandite/plandite im. s. r. - hladovina,
mjesto gdje hladuje, planduje stoka u
toku dnevne ege.
Plandite im. s. r. - toponim u Herce
govini.
plandovati/plandovati/plandovati gl. ne
svr., prez. plandujemfplandujem - hla
dovati, odmarati se u hladu tokom
najvee dnevne ege; uvati stoku na
planditu; prenes. ljenariti, besposliiti,
plandova im. m. r., g. jd. plandova, n.
mn. plandovai, g. mn. plandova lijenina, neradnik, onaj koji voli plan
dovati.
planer im. m. r. (fr.), g. jd. planera jedrilica, vazduhoplovno sredstvo bez
motora; strunjak za planiranje; osoba
koja crta, pravi planove,
planerizam im. m. r. (fr.), g. jd. planerizma - teorija i praksa upravljanja planerima; vrsta sporta, jedriliarstvo,
planeta im. . r. (gr.), g. jd .planete, n.
mn. planete, g. mn. planeta - hladno
nebesko tijelo poput Zemlje, Marsa,
Venere.
planetaran prid. (gr.), odr. v. planetarni
- koji se odnosi na cijelu planetu,
svjetski.
planetarij im. m. r. (gr.) - sprava
pomou koje se prati kretanje planeta
oko Sunca; prostorija sa kupolom iz
koje se teleskopom posmatra i prouava
kretanje nebeskih tijela,
planetarizacija im. . r. (gr.) - irenje
neke pojave na cijeli svijet,
planetarno pril. (gr.) - na svjetski nain,
opelj udski.

633

632
planetm/planetin prid. odr. v. (gr.) - koji
pripada planeti,
planetnl/planetski prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na planetu, koji pripada
planeti.
planetold im. m. r. (gr.), g. jd. plane
toida, n. mn. planetoidi, g. mn. plane
toida - asteroid, mala, minijaturna pla
neta.
planetoidni prid. odr. v. (gr.) - asteroidni,
koji je u obliku planetoida,
planiglob im. m. r. (gr.) - cijela planeta
prikazana na geografskoj karti; ze
maljska kugla na zemljopisnoj karti,
planika im. . r., g. jd. planike, dat. jd.
planici, n. mn. planike, g. mn. planika bot. vrsta zimzelena sa crvenim bopcima, maginja,
planikui/planikin prid. odr. v. - koji pri
pada planici,
planimetar im. m. r. (lat.-gr.), g. jd.
planimetra, n. mn. planimetri, g. mn.
planimetara - sprava za izraunavanje
povrine zatvorenih likova,
planimetrikl/planimetrijskl prid. odr. v.
(lat.-gr.) - koji se odnosi na planimetriju.
planimetrija im. . r. (lat.-gr.) - dio
geometrije koji izuava likove poloene
u ravni.
planina im. . r., ak. jd. planinu!planinu,
n. mn. planine!planine - geog. uzvienje
vie od brda na kome obino ima vie
vrhova.
planinac im. m. r., g. jd. planinca, n. mn.
planinci, g. mn .p la n in a c a, dat.-instr.lok. mn. planincima - ovjek s planine,
onaj koji ivi na planini, gortak,
planinar im. m. r., g. jd. planinara, n. mn.
planinri, g. mn .planinara - osoba koji
voli obilaziti planine i osvaja planinske
vrhove; sportista koji se bavi iskljuivo
planinarenjem,
planinarenje gl. im. s. r. - pjeaenje po
planinama, obilazak planina pjeae
njem; vrsta sporta,
planinariti nesvr. gl., prez. planinarim obilaziti planine pjeice, pjeaenjem
osvajati planinske vrhove,
planinarka im. . r., dat. jd. planinarki, g.
mn. planinarki - ena planinar, ona koja
voli planinariti, ona koja planinari.

planinarski prid. odr. v. - koji se odnosi

na planinare i planinarenje,
planinarstvo im. s. r. - grana sporta,
planinarenje; bavljenje planinarenjem,
planine im. s. r., g. jd. planineta - dijete
koje je roeno na planini i tu odrasta;
planinevo dijete,
planm ev prid. odr. v. - koji pripada
planincu.
planinica im. . r., em. - bot. biljka sa
utim cvjetovima,
planm kin prid. odr. v. - koji pripada
planinki.
planinina im. m. r., augm. - krupan
ovjek s planine, kran planinac,
planinina im. . r., augm. i pejor. - velika
planina, planinura, planinuga, planinetina.
planinuga im. . r., augm. - planinina,
opasna velika planina, planinina, planinetina.
planinetina im. . r., augm. - velika, nepo
znata, mrana i opasna planina,
p lan in k a im. . r., em. - nevelika, blaga i
prijatna planina,
planinka i planinkinja m. . r., g. jd.
planinke, dat. jd. planinki, n. mn. pla
ninke, g. mn. planinki - ena s planine,
gortakinja; zdrava, snana, krupna e
na.
planm km /planlnkin prid. odr. v. - planinin, koji pripada planinki,
planinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
planinu.
plankton im. m. r. (gr.), g. jd. planktona,
n. mn. planktoni, g. mn. planktona biol. siuni biljni i ivotinjski orga
nizmi koji ive u vodi.
planktonskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na planktone,
planski pril. (fr.) - planirano, po planu, na
planiran nain,
p lan ski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na plan, koji je uraen prema planu,
plantaa im. . r. (fr.) - veliko poljo
privredno dobro, vonjak, povrtnjak i sl.
zasadi specijalnih biljnih vrsta,
plantaer im. m. r. (fr.), g. jd. plantazera,
n. mn. plantazeri, g. mn. plantazera vlasnik plantae; radnik na plantai,
plantanl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na plantae.

plastinost

planuti gl. svr., prez. planem - iznenada

se zapaliti, razgorjeti se; prenes. zaja
puriti se; prasnuti od bijesa, govoriti
povienim tonom,
plasiranje gl. im. s. r. (fr.) - upuivanje
ega na pravo mjesto, smjetanje; uspje
no prodavanje robe.
plasirati (se) gl. svr. i nesvr., prez.
plasiram {se) (fr.) - uspjeti; stei ugled;
postii, zauzeti bolje mjesto; smjestiti
(se); dobro prodati robu.
plasman im. m. r., g. jd. plasmana (fr.) mjesto, poloaj u nekom redu, u nizu;
ugled; prodaja; ulaganje.
plast im. m. r., n. mn. plastovi!plastovi osuena trava skupljena u kupastu go
milu oko stoine, stog, sijeno,
plastak im. m. r., g. jd. plska, n. mn.
plsci, g. mn. plastaka - mali plast, plasti.
plastast prid., odr. v. plastasti - koji je u
obliku plasta, kao plast,
plastelin im. m. r. (tal.), g. jd. plastelina specijalna masa od gline, voska i masti
u razliitim bojama pogodna za mode
liranje.
plastenik im. m. r. (gr.), g. jd. plastenika,
n. mn. plastenici, g. mn. plastenika,
dat.-instr.-lok. mn. plastenicima - vrt
natkriven plastinom folijom, zimska
baa.
plasticitet im. m. r. (gr.), g. jd. plasticiteta - plastinost,
plasti im. m. r., g. jd. plastia, n. mn.
plastici, g. mn. plastia, em. - mala
gomila sijena, plastak, naviljak, navilji.
plastian prid. (gr.), odr. v. plastini napravljen od plastike; elastian, savi
tljiv; reljefan, slikovit, jasan; izvajan,
koji ima lijepe i gipke oblike; skladan,
dotjeran, umjetniki oblikovan; prenes.
koji se da oblikovati, povodljiv,
plastiar im. m. r. (gr.) - osoba koja ta
ivopisno, slikovito, vjerno opisuje; ki
par koji ivopisno vaja; proizvoa pla
stike; prodava plastinih proizvoda;
plastini hirurg,
plastiki/plastino pril. (gr.) - na pla
stian nain; savitljivo, elastino; pre
nes., prilagodljivo,
plastinost im. . r. (gr.), instr. jd. plastinou!plastinosti - plasticitet, ela

p lasticiran je
stinost, savitljivost, gipkost, prilagod
ljivost; ivopisnost, slikovitost; reljefnost.
p lasticiran je gl. im. s. r. od plastificirati.
plastifirati g l svr. i nesvr. (gr.), prez.
plastificiram, trp. prid. plastificiran up. pldstifikovati.
plastiflkacija im. . r. (gr.) - p l a s t i
ciranje.
plastifikator im. m. r. (gr.) - sredstvo
kojim se plastificira; ulja koja se dodaju
tvrdim masama radi postizanja njihove
elastinosti; osoba koja se bavi plastifikovanjem.
plastika im. . r. (gr.), dat. jd. plastici plastina masa i predmeti od nje;
umjetnost vajanja, kiparstvo, vajarstvom
izvajana skulptura, kip; kiparski radovi
jednog umjetnika; plastina hirurgija,
plastiti gl. nesvr., prez. plastim , trp. prid.
plaen - skupljati, sadijevati sijeno u
plast; praviti plastove,
plae zb. im. s. r. - vie plastova na
jednom mjestu, naviljci.
plaenje gl. im. s. r. od plastiti prikupljanje sijena i pravljenje plastova,
plaenje gl. im. s. r. od plaiti,
plaiti (se) gl. nesvr., prez. plaim (se) initi neto to e izazivati strah, za
davati strah, straiti; imati strah,
plaljiv prid., odr. v. plaljivi - onaj koji se
plai, koji ima strah, koji je straljiv;
prenes. koji podrhtava, nestabilan, nesi
guran.
plaljivac im. m. r., g. jd. plaljivca, n.
mn. plaljivci, g. mn. plaljivaca, dat.instr.-lok. mn. plaljivcima - straljivac,
ovjek koji se boji svega, koji je pla
ljiv.
plaljivica/plaljlvka im. . r., v. jd.
plaljivicelpldljivico - plaljiva enska
osoba, straljivica.
plaljivko im. m. r. - djeak koji se svega
plai, straljivko; plaljivac,
plaljivo pril. - uplaeno, u strahu; sa stra
hom, bojaljivo; prenes. nesigurno, s
oprezom.
plaljivost im. . r., instr. jd. plaljivou/
plaljivosti - strah, strepnja, bojazan,
plaljivost.
plat im. m. r., g. jd. plata, n. mn.
pltevi - vrsta ogrtaa; dio Svetenike
bogoslune odjee.

635

634
platanl prid. odr. v. - koji se odnosi na

plat.
platanica im. . r. (csl.) - platno sa

slikom Isusa Krista,

platai i platenjaci im. m. r. mn. - zool.

vrsta morskih mekuaca omotanih pla

tom od materije sline celulozi,
plata im. . r. - plaa, naknada za uraeni
posao.
plata im. . r. (njem.) - ploa na tednjaku,
na pei.
platac im. m. r., g. jd. placa, n. mn. placi razg. onaj koji plaa, platia,
platan im. m. r. (gr.) - bot. visoko kro
n ja s t drvo glatke sivkaste kore i iro
kih prstastih listova,
platean prid., odr. v. pltezni - koji se
odnosi na plaanje; koji je u stanju pla
titi; koji ima novac,
platform a im. . r. (fr.), g. mn. platformi izdignuta ravna povrina, podij; izdi
gnut ravan prostor; ulazni prostor na
tramvajskim stajalitima i eljeznikim
stanicama; ulazni prostor, predulaz u
vagone i tramvaje; prenes. polazite e
ga, temelj, osnova; polazni program ra
da.
platica/platica im. . r., em. - plaica,
malena plata,
platilac im. m. r., g. jd. platioca, n. mn.
platioci, g. mn. platilaca, dat.-instr.-lok.
mn. platiocima - onaj koji plaa, platia,
platina/platina im. . r. (p.) - hemijski
element; sivkastobijeli plemeniti metal,
platinast/platinast prid. (p.), odr. v.
platinasti/platinasti - koji je kao platina,
koji podsjea na platinu,
platm skl/platm skl prid. odr. v. (p.) - koji
se odnosi ha platinu, koji je od platine,
platiti gl. svr. prez. platim, trp. prid.
plaen - dati novac kao protuvrijednost
za neto; novcem obetetiti,
platia im. m. r., - onaj koji redovno
plaa; onaj koji plaa, platilac.
plativ prid., odr. v. plativi - koji je mogue
platiti, isplatiti, koji se treba platiti,
isplatiti, uplatiti,
plativost im. . r., instr. jd. plcitivou/
plativosti - mogunost plaanja; plaa
nje, isplata,
platnen/platnen prid., odr. v. platneni koji je od platna.

platni prid. odr. v. - koji je u vezi s

platom.
platno im. s. r. - glatka tanka tkanina od
pamuka ili lana, jednobojna ili u razli
itim bojama; svilena ili vjetaka tka
nina; prenes. umjetnika slika; jedro;
zid; sve to izaziva predstavu platna,
plato im. m. r. (fr.), g. jd. platda - izdi
gnuto zaravnjeno zemljie, viso-ravan.
platodavac im. m. r., g. jd. platodvca, n.
mn. platodvci, g. mn. platodavacd onaj koji daje plate, vlasnik preduzea,
platomzam im. m. r. (gr.), g. jd. platonizma - uenje antikog filozofa Pla
tona i njegovih sljedbenika; vrsta du
hovne ljubavi, platonska ljubav, pri
vlaenje i oboavanje bez fizikog kon
takta.
platonski prid. odr. v. (gr.) - koji je
zasnovan na duhovnoj privlanosti, ide
alan, ljubav na Platonov nain, bez pri
mjese ulnosti.
plav prid., odr. v. plavi, komp. plavlji koji je boje vedrog neba ili mora;
modar; svijetao, svijetloute kose.
plavac im. m. r., g. jd. plavca, n. mn.
plavci, g. mn. plavaca, dat.-instr.-lok.
mn. plavcima, hipok. - vrsta kamena,
plovuac; svijetao djeak ili mladi;
onaj koji ima plavu kosu; vojnik u
plavoj uniformi, avijatiar; konj svijetle
dlake; vrsta vina od tamno-plavog
groa.
plavan prid., odr. v. plavni - koji je esto
pod vodom, poplavljen; vodoplavan,
plavenkast prid., odr. v. plavenkasti
plavetan, plavkast,
plavet im. . r., instr. jd. plav etilplav eu plavetnilo, plavilo,
plavetan prid., odr. v. plavetni - plavkast,
plavetnlk im. m. r., g. jd. plavetnika, n.
mn. plavetnici, g. mn. plavetnika - plavetnjak.
plavetnikast prid., odr. v. plavetnikasti plavkast, plavetan,
plavetnilo im. s. r. - azur; plavet, plavilo;
plava boja neba, mora ili ega drugog
koja dominira prostorom; nijansa plave
boje.
plavetniti se gl. nesvr., prez. plavetnim se
- biti plav, plaviti se.

plevljenje
plavetnost im. . r., instr. jd. plavetnou/
plavetnosti - osobina onoga to je pla
vetno.
plavetnjak im. m. r., g. jd. plavetnjaka, n.
mn. plavetnjci, g. mn. plavetnjaka vrsta kamena, plavi kamen, plavuac.
plavetnjeti (se) gl. nesvr., prez. pla
vetnim (se) - postajati plavetan,
plavetnjikast prid., odr. v. plavetnjikasti prozirno plav; plavkast,
plavetnjikav prid., odr. v. plavetnjikavi plavetnjikast.
plavica im. . r. - zool. plava ptica; plava
sjenica.
plavilo im. s. r. - kuglice plave boje koji
ma se ta boji u plavo; tenost plave
boje za bojenje platna; plavetnilo,
plavi im. m. r., g. jd. plavia - ono to je
bilo plavljeno; patoka,
plavina im. . r. - naplava, naplavina,
nanos bujica; zemljite koje je esto
poplavljeno,
plavina im. . r. - rublje plave boje; pla
vilo.
plaviti (se) gl. nesvr., prez. plavim (se) initi (se) plavim, svijetlim; bojiti (se) u
plavo; prati (se) u plavilu; prenes.
postajati blijed, blijedih,
plaviti gl. nesvr., prez. plavim - razlivajui se preplavljivati, potapati pod
vodu; prenes. prekrivati neto neim;
obuzimati, obuhvatati; skidati kajmak s
mlijeka.
plaviast/plaviast prid., odr. v. plaviasti
- plavkast.
plavl im. m. r., g. jd. plavia - zool. vrsta
ptice, plavica.
plavjeti nesvr. gl., prez. plavim - postajati
plav; blijedjeti, postajati svjetliji,
plavka im. . r., dat. jd. plavki, g. mn.
plavka - razg. djevojka svijetloute boje
kose; ena svijetle kose i svijetle puti;
plavua.
plavkast prid., odr. v. plavkasti - svijetloplav; mjestimino plav; pomalo plav;
plaviast.
plvko im. m. r., g. jd. plavka - razg. plav
mukarac, plavac,
plevljenje gl. im. s. r. - prelijevanje vode
iz korita rijeke i potapanje okolnog
zemljita; razlijevanje vode po suhoj
povrini; prenes. prekrivanje kakve po
vrine, zauzimanje prostora.

plavljenje
plavljenje gl. im. s. r. - bojenje plavom
bojom; isvjetljivanje; prenes. gubljenje
jaine; slabljenje emocija,
plavnost im. . r., instr. jd. plvnoul
plovnosti - mogunost poplavljivanja,
predvianje jaine i koliine izlijevanja
vode.
plavnuti gl. svr., prez. plavnem - po
prskati malo plavom bojom, malo po
plaviti.
plavo pril., komp. plavi je - modro, u
plavoj boji; svijetlo; prenes. blijedo,
zbunjeno.
plavo im. s. r. - modrina, plavetnilo; mo
drica, ljiva,
plavobrad prid., odr. v. plavdbradi - koji
ima svijetloutu, plavu bradu,
plavobrk prid., odr. v. plavdbrki - koji
ima svijetloute brkove,
plavojica im. . r., v. jd. plavojice, em.
- plavojka; plavuica.
plavoa im. . r. - osobina plavog, plavost;
plavetnilo.
plavojka im. . r., dat. jd. plavjki, n. mn.
plavjke, g. mn. plavjki hip. - plava
ena; djevojica, djevojka ili ena s
izrazito svijetlom bojom kose, plavka,
plavua.
plavSj km/plavoj kin prid. odr. v. - koji se
odnosi na plavojku, koji joj pripada,
plavokos prid., odr. v. plavdkosi - onaj
koji ima svijetlu kosu; ovjek s plavom
kosom; uti,
plavokosa im. . r. - ena plave kose.
plavokosi im. m. r., hip. - plavokos mu
karac.
plavokrvan prid., odr. v. plavokrvni - onaj
koji ima plavu krv, koji je plemikog
porijekla.
plavomaslinast prid., odr. v. plavomaslinasti - plav s maslinastom nijansom,
plavonja im. m. r. - ovjek plave, svijetlo
ute kose; vo svijetle dlake,
plavook prid., odr. v. plavooki - onaj koji
ima plave oi.
plavoput prid., odr. v. plavoputi - koji je
svijetle puti, svijetao, bljedolik,
plavosiv prid., odr. v. plvosivi - plav sa
sivom nijansom,
plavost im. . r., instr. jd. plavou/plavosti - obiljeje plavog, plavoa.
plavulja im. . r. - krava svijetle dlake.

636

637
plavuljast prid., odr. v. plavuljasti - plavuast, plavukast.
plavua im. . r. - izrazito svijetla ena;
djevojka sa lijepom, obino dugom, pla
vom kosom,
plavuan prid., odr. v. plaviini - pomalo
plav; vie svijetao nego taman,
plavuan im. m. r., g. jd. plavuana, n.
mn. plavuani, g. mn. plavuana - pla
vukast mukarac, plavuac.
plavuav prid., odr. v. plavuavi - pla
vukast.
plavuica im. . r., em. - djevojica
svijetloute, plave kose; mlada plavua;
mala plavua,
plavukast prid., odr. v. plavukasti pomalo plav, plavuav, plavuljast, plavuast, svijetao,
plaz im. m. r., n. mn. plazovi - plazanje,
klizanje; padina, strana, strmina; dio
saonica koji se vue po snijegu; dio
pluga, ruica na koju se natie leme,
plazallte im. s. r. - mjesto na kome se
plaa; mjesto s jednom ili vie plazaljki;
strmo klizalite,
plazaljka im. . r., dat.-lok. jd. plazaljki,
g. mn. plazaljki - uglaana strma staza
na snijegu niz koju se stojei ili uei
sputa, plaa,
plazanje im. s. r. - sputanje niz plazaljku;
klizanje.
plazati (se) gl. nesvr., prez. plazam (se) stojei na nogama ili uei klizati se na
plazaljci, sputati se niz plazaljku.
plazina im. . r. - gomila zemlje, lia,
granja, kamenja nakupljena plazanjem
niz brdo; uzak pojas drugaije obojene
zemlje, jezik, jeziak,
plaziti nesvr. gl., prez. plazim - pola(h)ko
se kretati, militi; krivuda vo i sporo se
micati; klizei po emu polagano spu
tati; pruati se, iriti se po emu; sporo
tei; puziti; prenes. dodvoravati se.
plaziti (se) gl. nesvr., prez. plazim (se) pokazivati, pruati jezik; rugati se plaenjem jezika,
plazma im. . r. (gr.) - tekui dio krvi bez
krvnih zrnaca; protoplazma; prenes.
vrsta djeijeg keksa.
plazmatikl/plazmatinT prid. odr. v.
(gr.) - koji se odnosi na plazmu, koji je
kao plazma.

plazm ikl/plazm inl prid. odr. v. (gr.) -

koji pripada plazmi, koji je dio plazme,

plaznuti (se) gl. nesvr., prez. plaznem
(se) - kliznuti (se), prokliznuti, okliznuti
(se).
plaa im. . r. (fr.) - prirodno obino
pjeano kupalite na obali mora, jezera
ili rijeka; al, ravna pjeana obala,
plaenje gl. im. s. r. - ruganje ispruenim
jezikom; gmizanje.
plebejac im. m. r. (lat.), g. jd. plebejca, v.
jd. plebeje, n. mn. plebejci, g. mn.
plebejaca - slobodan ali politiki be
spravan stanovnik starog Rima; gradski
siromah; ovjek iz naroda, puanin,
plebejizam im. m. r. (lat.), g. jd. plebejizma, n. mn. plebejlzmi, g. mn. plebejizama - izraz iz plebejskog, pukog,
narodnog govora u standardnom jeziku,
dijalektizam; poputanje narodnim obi
ajima.
plebejka im. . r. (lat.), dat. jd. plebejki, g.
mn. plebejki - ena plebejac; slobodna
ena bez politikih prava; ena iz naro
da, puanka.
plebejskl prid. odr. v. (lat.) - narodni,
puki, koji pripada plebejcima.
plebejski pril. (lat.) - na jednostavan na
in, prostonarodno, narodski,
plebejstvo im. s. r. (lat.) - pripadnost plebsu, narodu; prenes. neodgojenost, pro
stakluk, grubost u ponaanju,
plebiscit im. m. r. (lat.) - ope glasanje,
javno svenarodno izjanjavanje, referen
dum.
plebiscitan prid. (lat.), odr. v. plebiscitni ono o emu je mogue izjasniti se ple
biscitom.
plebiscitno pril. (lat.) - sveopim izjanja
vanjem.
plebiscitaran prid. (lat.), odr. v. plebis
citarni - koji je izglasan plebiscitom;
opi, svenarodni; masovni; jednoglasan,
plebiscitarno pril. (lat.) - plebiscitno; na
nain plebiscita; sveopim javnim izja
njavanjem,
plebs im. m. r., mn. (lat.) - plebejci; siro
tinja; prenes. prosta, obespravljena svje
tina.
plea im. . r., g. mn. plea - gornji dio
lea.
pleast prid., odr. plcastl- pleat.

pleme
plea im. m. r., g. jd. plea, n. mn.
plei, g. mn. plea - mukarac sa
razvijenim pleima; snaan mukarac,
pleat prid., odr. v. jjleati - koji ima
razvijena plea, irok, snaan, jak.
plee im. s. r. - pleka,
pleka im. . r., g. mn. pleki1 pleaka lena lopatica,
plekica im. . r., em. - mala, slabo
razvijena pleka,
plenl prid. odr. v. - koji se odnosi na
plea.
plediranje gl. im. s. r. (fr.) od pledirati.
pledirati gl. nesvr. (fr.), prez. plediram braniti, zastupati nekoga ili neto pred
javnou; zauzimati se za neku ideju,
pledoaje im. m. r. (fr.) g. jd. pledoajea zavrni govor kojim se neko ili neto
javno brani; pismeni stav kojim se brani
obino neka ideja; zavrno izjanjavanje
tuioca ili branioca.
pleh im. m. r. (njem.), g. jd. pleha, n. mn.
plehovi, g. mn. plehova - lim; pravougla
tepsija od lima; limeni muziki instru
ment.
plehan prid. (njem), odr. v. plehni/plehani
- koji je od pleha, limen,
pleh-miizika im. . r. (njem.) - limena
glazba; muzika koja se izvodi plehinstrumentima.
plehnat prid. (njem), odr. v. plehnati plahan, limen,
plej im. m. r. (engl.) - igra; u tenisu pitanje
upueno suigrau da li je spreman za
igru.
plejada im. . r. (fr.) - grupa istaknutih
osoba povezanih zajednikim pogledi
ma, idejom, zadacima i djelovanjem,
plejboj im. m. r. (engl.) - neodgovoran
mladi odan provodu i uivanju; zavod
nik, simpatian neodgovoran momak,
pleksus im. m. r. (lat.) - med. splet ivaca
ili krvnih ila.
plemad zb. im. . r. - pejor. plemika
djeca; plemiko potomstvo,
pleme im. s. r., g. jd. plemeta - plemiko
dijete.
pleme im. s. r., n. mn. plemena, g. mn.
plemena - pretklasna, prvobitna zajedni
ca ljudi; etnika krvno vezana zajednica
ljudi, narod; rod, rodbina, porodica.

plemenit
plemenit prid., odr. plemenit! - veliko
duan, dareljiv; poten, estit; dobro
duan, osjetljiv; njean, paljiv,
plemenita im. m. r., g. jd. plemenitaa, n.
mn. plemenitai, g. mn. plemenitaa ob. plemi,
plemenitaka im. . r., v. jd. pleme
nitake, n. mn. plem enitake, g. mn.
plem enitaka - plemkinja.
plemeniti gl. nesvr., prez. plemenim initi plemenitim; opleme-njivati.
plemenitost im. . r., instr. jd. plemenitouJplemenito ti - osobina plemenitog,
velikodunost; svojstvo onoga to je
plemenito.
plemenoljiibiv prid., odr. v. plemenoIjubivi- koji voli svoj rod, svoje pleme,
plemenski prid. odr. v. - koji se odnosi na
pleme, koji pripada plemenu,
plementina im. . r. - plemenitost; ple
mika titula; plemiko imanje koje se
nasljeuje, batina,
plemi/plemi im. m. r., g. jd. plemia/
plemia - ovjek plemikog roda, aristo
krat; prenes. ovjek dostojanstvena
dranja; rasni konj.
plemiki /plemiki prid. odr. v. - koji se
odnosi na plemie, koji im pripada,
plemistvo im. s. r. - plemstvo,
plemkinja im. . r. - enska osoba ple
mikog roda, aristokratkinja; bogatai
ca.
plemstvo im. m. r. - visoki drutveni sta
le, aristokracija, plemii,
plenaran prid. (lat.), odr. v. plenarni otvoren, opi, kome prisustvuju svi la
novi.
pleonastian prid. (gr.), odr. v. pleonastini - pretrpan rijeima istog ili sli
nog znaenja,
pleonastikl prid. (gr.) odr. v. - pleona
stian.
pleonastiki/pleonastino pril. (gr.) pleonastino.
pleonazam im. m. r. (gr.), g. jd. pleona
zma, n. mn. pleonazmi, g. mn. pleonazama - nepotrebno gomilanje rijei istog
ili slinog znaenja.
ples im. m. r., n. mn. plesovi - igra koju
karakteriu pokreti tijela uz muziku;
vrsta umjetnikog izraza pokretom; pre
nes. dodvoravanje.

639

638
plesa im. m. r., g. jd. plesa, v. jd.
plesau, n. mn. plasai, g. mn. plesaa izvoa plesa, umjetnik plesnog pokre
ta; prenes. osoba sklona dodvoravanju,
plesaev prid. odr. v. - koji pripada
plesau.
plesaica im. . r., v. jd. plesaice - enska
osoba koja plee; ena koja dobro plee;
profesionalna izvoaica plesa; prenes.
ena koja se kome dodovorava; uporna i
vjeta ena koja okolino, dodvorava
njem kome, stie do svojih ciljeva,
plesaicm/plesaicin prid. odr. v. - koji
pripada plesaici, koji se odnosi na
plesaicu.
plesaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
plesae.
plesallte im. s. r. - prostor za ples, plesni
podij.
plesanje gl. im. s. r. - izvoenje plesa;
prenes. dodvoravanje,
plesaonica im. . r. - prostorija, sala, hala
u kojoj se plee, plesalite.
plesati gl. nesvr., prez. pleem - uz
muziki ritam izvoditi raznovrsne po
krete, izvoditi ples; ritmikim pokretima
tijela umjetniki se iskazivati; prenes.
igrati oko koga, dodvoravati se kome.
plesni prid. odr. v. - koji se odnosi na ples
(npr. plesni drkestar).
plesti/plesti prez. pletem/pletem - savijati
npr. vunene pamune niti ili neto sli
no u petlje kako bi se dobila pletena
cjelina, pletivo; prenes. pripremati kome
zamku; pripremati ta komplikovano,
raditi; oteano, nerazgovijetno govoriti;
rasti pletui se uz neto; motati se oko
ega.
pletal/pletel prid. odr. v. - koji se odnosi
na plet i pletenje.
pleta im. m. r., g. jd. pletaa, n. mn.
pletai, g. mn. pletaa - onaj koji plete;
onaj ije je zanimanje pletenje; prenes.
spletkar.
pletaica im. . r. - ena pleta, ona koja
plete; enska osoba koja se bavi plete
njem; prenes. ona koja spletkari,
pletakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pletae i pletenje,
pletar im. m. r. - onaj koji plete; pletena
kuica, tala; pletena ograda.

pletara im. . r. - pletenka, velika sta

klenka opletena pruem; korpa, koara;
kuica od prua,
pletarija im. . r. - pejor. drveni pletarski
proizvodi.
pletarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
pletare i pletenje,
pletarstvo im. s. r. - pletarski zanat;
proizvodnja pletarskih predmeta,
pleten prid., odr. v. pleteni - koji je nastao
pletenjem.
pletenac im. m. r., g. jd. pletenca, n. mn.
pletenci, g. mn. pletenaca - pleter,
pletenica im. . r. - kika, kosa spletena u
snopi; pleteno pecivo, kola; pletena
koliba, pletar; pletara; spleteni ukras na
biu i sl.
pletenjaa im. . r. - velika igla za
pletenje; pletena prostirka,
pletenje gl. im. s. r. - obavljanje pleta;
pletivo, pletenina.
pletenka im. . r., dat. jd. pletenki, g. mn.
pletenki - pletara,
pleter/pleter im. m. r. - ograda od plete
nog prua ili granja; kolibica ispletena
od prua i granja; ono stoje spleteno,
pletilja im. . r. - enska osoba koja plete;
ensko zanimanje
pletivo im. s. r. - pletiljski proizvodi; ono
to je pleteno,
pleura im. . r. (gr.) - med. porebrica,
pluna maramica,
pliak im. m. r., g. jd. pliaka, n. mn.
pliaci, g. mn. pliaka - pliina, plitka
voda; gaz.
pliati gl. nesvr., prez. p ika m - postajati
plitak, gubiti vodu.
pliina im. . r. - plitko mjesto u vodi,
pliak.
plijen im. m. r., dat. jd. plijenu, n. mn.
pljenovi - ono to je zaplijenjeno, to je
nasilno oduzeto; ono to je ulovljeno,
plijeniti gl. nesvr., prez. plijenim, trp.
prid. plijenjen - nasilno oduzimati,
pljakati; stavljati zabranu na raspo
laganje vlastitom imovinom zbog ne
izmirenih dugovanja; prenes. osvajati,
zanositi koga lijepim dranjem, ponaa
njem, govorenjem,
plijesan im. . r., g. jd. plijesni, instr. jd.
plijesni!plijenju, n. mn. plijesni, g. mn.
plijesni, dat.-instr.-lok. mn. plijesnima bu, sitne gljivice; tanki pahuljasti sloj

plinski
na truhlotini; prenes. neto zastarjelo,
neupotrebljivo,
plijeviti gl. nesvr., prez. plijevim, trp.
prid. plijevljen - paljivo upati korov,
plijevljenje gl. im. s. r. - upanje sitnog
korova u lijehama luka, mrkve i sl.
plijevnl prid. odr. v. - koji se odnosi na
plijevljenje.
plik im. m. r., n. mn. plikovi - vodeni
mjehuri na koi nastao opekotinom,
nauljanjem ili ubodom insekta.
plikast prid., odr. v. plikasti - koji slii na
plik; koji ima izgled plika; koji po sebi
ima plikove, plikovit.
plikavac/plikavac im. m. r., g. mn. plikavca/plikavca, n. mn. plikavci/plikavci, g.
mn. plikavaca/plikavaca - vrsta bojnog
otrova koji stvara plikove po koi.
plikovica/plikovica im. . r. - med. kona
bolest kada se na koi pojave vodeni
plikovi, vodene ospice,
plikovit prid., odr. v. plikoviti - koji po
sebi ima dosta plikova; plikast,
plim a im. . r. - prirodno podizanje nivoa
morske povrine usljed djelovanja Mje
seca koje se periodino ponavlja; pre
nes. nezaustavljiva navala neega,
plim ni prid. odr. v. - koji se odnosi na
plimu (npr. plim ni val).
plin im. m. r., 1. jd. plinu, n. mn. plinovi!
plinovi - gas, gasovita materija; pogo
nsko sredstvo; izvor toplotne energije,
plinar/plinar im. m. r., v. jd. plinaru!
plinare - uposlenik u plinari; osoba koja
se bavi plinom,
plinara im. . r. - zgrada ili tvornica u
kojoj se prerauje i u boce puni indu
strijski plin; prostorija u kojoj se dri
plin; trgovina plinom,
plinom jer im. m. r. - aparat za mjerenje
utroka plina,
plinovit prid., odr. v. plindviti - koji je u
gasovitom stanju, gasovit; koji ima oso
bine plina.
plinovitost im. . r., instr. jd. plindvitou!
plindvitosti - osobina ili stanje onoga to
je plinovito,
plinovod im. m. r., g. jd. plinovoda, n. mn.
plinovddi, g. mn. plinovoda - gasovod,
podzemne cijevi kroz koje protie plin.
plinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
plin.

plislr
plislr im. m. r. (fr.), g. jd. plisira - para
lelni nabori; paralelni nabori na enskoj
odjei.
plisfran prid. (fr.), odr. v. plisiratii - koji
ima paralelne nabore.
plisiranje gl. im. s. r. (fr.) od plisirati pravljenje plisira.
plisirati gl. nesvr. (fr.), prez. plisiram,
trp. prid. plisirati - obavljati plisiranje,
praviti, uivati paralelne nabore.
plislrka im. . r. (fr.) - plisirana suknja;
ena koja se bavi plisiranjem.
pliska im. . r., dat. jd. p /M /, g. mn. pFiski
- ploast okrugao kameni; zool. vrsta
rijene ribe.
pliskati gl. nesvr., prez. pliskam - praa
kati se, skakutati iznad vode.
pliskavica im. . r. - zool. delfin; riba koja
iskae iz vode.
plisnuti gl. svr., prez. plisnem - praaknuti (se), vrcnuti (se),
pli im. m. r. (fr.), g. jd. plisa - sveana
tkanina sa gustim sitnim svjetlucavim i
mekanim dlaicama,
plian prid. (fr.), odr. v. pliatii - koji je od
plia; presvuen pliom.
plisast prid. (fr.), odr. v. pliasti - koji
izgleda kao pli.
plitak/plitak prid., odr. v. plitki!plitki,
komp. p lii - koji je male dubine u koji
se moe pregaziti,
plitica/plitica im. . r. - plitka zdjela,
inija; plitak tanjir; tanjiri,
plitiara im. . r. - plitiarka, vrsta liaj a
koji raste po kamenju u pliacima,
plitiarka im. . r., dat. jd. plitiarki, g.
mn. plitiarki - vrsta liaja, plitiara,
plitko/plitko pril. - na plitak nain, pov
rno.
plitkoa im. . r. - plitkost, osobina ili
stanje onoga to je plitko, obiljeje pli-

t k o -

plitkost/plitkost im. . r., instr. jd. plitko

sti/plitkosti i plitkou/plitkou - plit
koa, svojstvo onoga to je plitko,
plitkouman/plitkouman prid., odr. v. pli
tkoumni!plitkoumni - onaj koji povrno
razmilja; koji je plitkog uma; prenes.
glupak, glupan,
plitkoumnik/plitkoumnik ini. m. r., n.
mn. plitkdumnici/plitkoumnici - osoba
koja plitko misli, koja povrno razmi
lja; prenes. glupak, glupan.

640

plododerac

641
plitkoumnost/plitkoumnost im. . r.,
instr. jd. plitkdumnou/plitkoumnou i
plitkdumnosti/plitkoumnosti - svojstvo ili
stanje plitkoumnog.
pliva im. m. r., g. jd. plivaa - onaj koji
zna plivati; koji pliva; sporta, takmiar,
natjecatelj u plivanju,
plivaa im. . r. - vrsta tikve koja kad se
osui pluta po vodi.
plivaica im. . r. - ona koja zna plivati;
koja pliva; sportaica, takmiarka, natje
cateljka u plivanju,
plivaki prid. odr. v. - koji se tie plivaa i
plivanja.
plivaki pril. - na nain plivaa, onako ka
ko to ine plivai; kako je uobiajeno u
plivanju.
plivalite im. s. r. - mjesto u vodi, na
rijeci, jezeru ili u moru odreeno za
plivanje i takmienja u plivanju,
plivanje gl. im. s. r. od plivati,
plivati gl., nesvr., prez. plivam - kretati se
i odravati se pokretima ruku i nogu na
povrini vode; sport, baviti se pliva
njem; takmiiti se u plivanju; prenes.
uspjeno savladavati sve prepreke; do
bro se snalaziti u tekim uslovima.
ploa im. . r., g. jd. ploe, n. mn. ploe, g.
mn. ploa - plosnati komad ega; ravna
povrina, ploha; namjenska ravna ploha
s kakvim natpisom; ploasti komadi
kamena; kamenom poploana ulica;
plonik; kameni crijep; ukrasni pri
vjesak; riblja krljut; oklop; glatka po
vrina; potkovica,
ploak im. m. r., n. mn. ploci - kameni
crijep, plosnate kamene ploe za pokri
vanje krova,
ploani prid. odr. v. - koji je poploan,
napravljen od ploa; koji je kao ploa,
slian ploi,
ploanik im. m. r., g. jd. ploam'ka, n. mm
ploanici - ploasti kamen; kamene plo
e za pokrivanje krovova, kamen od
koga se reu ploe; plonik.
Ploanin im. m. r., n. mn. Ploani - o
vjek rodom iz Ploa; stanovnik Ploa.
PIdanka im. . r., dat. jd. Ploanki, g.
mn. Ploanki - ena rodom iz Ploa,
stanovnica Ploa,
ploanje gl. im. s. r. od ploati.

ploar im. m. r. - ovjek koji pravi ploe;

vrsta kamena, ploanik; zool. vrsta ribe
s ploastom glavom,
ploara im. . r. - zgrada prekrivena
ploom; prostorija ili zgrada u kojoj se
reu, obrauju ploe; zool. vrsta mo
rskih riba.
ploarica im. . r. - ploara; ena koja radi
u ploari.
ploarka im. . r. - ploareva ena; zool.
vrsta ribe, ploara.
ploast prid., odr. v. ploasti - koji je
ravan kao ploa; koji slii ploi ali nije
ploa; koji je od ploe,
pldat prid., odr. v. pldati - koji je od
ploa, ploast,
ploati gl. nesvr., prez. pldam - redati,
stavljati ploe po neemu, kaldrmisati.
Ploe im. s. r. mn. - luka na Jadranskom
moru u blizini bosanskohercegovake
granice.
ploetina im. . r., augm. - plourina, veli
ka i teka ploa,
ploica im. . r., em. - gladak i ravan
obino etvrtast komadi ega; ploasti
krvni element; pomoni dio na raznim
alatima, pakna; ploasti kamen za igra
nje; keramika obloga za zidove; kol
ska tablica,
plolte im. s. r. - poploano mjesto, po
ploano sastajalite,
plonikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
plonike.
plonik im. m. r., g. jd. plonika, n. mn.
plonici, g. mn. plonika - kamenim
ploama poploana uzdignuta pjeaka
staza, poploani trotoar,
plonjak im. m. r., n. mn. plonjaci kamen za ploanje, ploanik.
plourina im. . r., augm. - ploetina.
plod im.m. r., g. jd. ploda, lok. jd. plddu,
n. mn. plodovi, g. mn. plodva - dio
biljke u kome se nalazi sjeme; rod, vo
e; zametak djeteta u materici; prenes.
rezultat umnog ili fizikog rada, pro
izvod.
plodan prid., odr. v. plodni - koji moe
imati plod; koji ima obilan plod; koji
daje obilan plod; koji se odlikuje plodnou.
plodi/plodl im. m. r., g. jd. plodfa,
em. - mali plod; sitan plod; bezna
ajan, bezvrijedan prinos.

plodina im. . r., augm. - velik, obilan

urod; krupan plod.

plodlte im. s. r. - mjesto gdje se plodi,

gdje se zamee plod.

ploditi (se) gl. nesvr., prez. plddim {se) -

initi sjeme plodnim, osjemenjivati;

initi neto plodnim, oploavati; prenes.
umnoavati, raskoavati, iriti (se),
plodnica im. . r. - plodna ena; bot. donji
dio cvijeta u kome se zamee plod;
med. posteljica, mjesto gdje se razvija
plod.
plod nik l prid. odr. v. - koji se odnosi na
plodnicu.
plodnik im. m. r., n. mn. plodnici - bot.
dio tuka sa sjemenim pupoljcima,
plodno pril. - plodonosno, bogato plodo
vima; prenes. s dosta rezultata, veoma
uspjeno.
plodnost im. . r., instr. jd. plodnou!
plodnosti - osobina, obiljeje onoga to
je plodno; sposobnost ili mogunost
oplodnje; prinos,
plodonosan prid., odr. v. ploddnosni - koji
donosi plod; koji daje mnogo plodova,
plpdotvoran.
plodonosno pril. - plodno,
plodonosnost im. . r., instr. jd. ploddnosnosu/ploddnosnosti - svojstvo onoga
to je plodonosno, obiljeje plodono
snog, mogunost donoenja plodova,
plodorodan prid., odr. v. ploddrodni - koji
donosi mnogo plodova, koji dobro raa,
plodonosan,
plodotvoran/plodotvoran prid., odr. v.
plodotvorni!plodotvorni - koji daje plod,
koji dobro raa, donosi plod, plodono
san.
plodotvornost im. . r., instr. jd. plodotvrnou/plodohrnosti - osobina ono
ga to je plodotvorno, plodnost, plodovitost.
plodovit prid., odr. ploddviti- ob. plodan,
plodovitost im. . r., instr. jd. ploddvitosulploddvitosti - ob. plodnost, osobina
onoga to je plodovito.
plododerac/plododerac im. m. r., g. jd.
ploddderca/plododerca, n. mn. plodo
derci/plododerci, g. mn. ploddzderacd/ploddderaca - onaj koji pretjerano i
halapljivo jede, dere plod; dero, de
ronja.

ploenje
ploenje gl. im. s. r. od ploditi - oplo
avanje.
ploha/ploha im. . r., dat. jd. pi hi/plohi i
plosi/plosi, g. mn. ploha/ploha - ravna
povrina; ravna vanjska strana ega;
parcela, oivieni, ogranieni komad ze
mlje; granica razdvajanja izmeu ra
zliitih geometrijskih tijela; kamena ili
kakva drugo ploa,
plohica im. . r., em. - mala ravna
povrina; glatka kamena ploica; plo
ica.
plohurina im. . r., augm. - velika teko
upotrebljiva ploha,
plomba im. . r. (fr.), g. mn. plombll
plomba - vrsta masa kojom se ispu
njava upljina pokvarenog zuba ili neka
druga upljina; komadi olova s pea
tom koji se privruje na tvorniku
robu, pakete, zatvorena, zapeaena vra
ta, sanduk i sl.
plombiranje gl. im. s. r. (fr.) od plom
birati.
plombirati gl. nesvr. (fr.), prez. pldmbiram - stavljati plombu na neto, peatiti
plombom; popravljati zub stavljanjem
plombe.
plosan prid., odr. v. plosni - spljoten,
ravan.
ploska/pljoska im. . r. - spljotena okru
gla boca; svatovska flaa za rakiju,
plosnat prid., odr. v. pldsnati - pljosnat,
koji je spljoten, ravan kao ploha,
plosnatice im. . r., mn. - plosnatice,
plosniti gl. nesvr., prez. pldsnim - priti
skati ta odozgo da postane spljoteno,
pljosniti.
plosnoglav prid., odr. v. piosndglavi pljosnoglav, koji ima plosnatu glavu,
pljosnoglav.
plosnoglavac im. m. r., g. jd. plosndglavca, g. mn. plosndglavaca - pljosno
glavac, koji ima plosnatu glavu, pljo
snoglavac.
plosnogrudan prid., odr. v. pio snd grudni
- pljosnogrudan, koji ima spljotene,
plosnate, ravne grudi, pljosnogrudan.
ploan prid., odr. v. plosni - koji je kao
ploka; ravan, sa dvije dimenzije,
ploka im. . r., dat. jd. ploci, g. mn.
ploki!ploaka hip. - mala ploha; kri
ka.

642

643
plonina im. . r., g. mn. plonina ravnina, ploha, pljonina.
plono pril. - plotimice, plonom stra
nom, ravno,
plonost im. . r., instr. jd. plonou!
plonosti - osobina onoga to je plono,
ravnina, plonina.
plota im. . r., g. mn. plota/ploti plosnata povrina, ravnina, pljota.
plotica im. . r. - sjeivo, otrica, spljo
tene strane ega koje se jednim rubom
dodiruju, pljotica.
plotimice/plotimice pril. - plono, pljo
timice.
plotina im. . r. - ploha, ravna povrina,
ravnina, ono to je plono.
plot im. m. r., lok. jd. pldtu, n. mn. pldtovi
- pletena drvena ograda od prua,
plota im. . r. - vrsta spljotene rijene
ribe, pliska, plotica,
plotar im. m. r., v. jd. plotaru/plotare ovjek koji pravi plotove; drvar, koji
sijee drvo za plotove; ograda od plota,
pleter.
plotica im. . r. - zool. vrsta rijene ribe
srodne aranu, plota, pliska,
plotnjaa im. . r. - koliba napravljena od
pletenog granja, daske, pletera,
plotskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
plotove, koji im pripada,
plotun im. m. r. (tal.), g. jd. plotuna, g.
mn. plotuna - istovremeni pucanj iz vie
puaka ili topova; poasna paljba,
plotunskl prid. odr. v. (tal.) - koji je u vezi
s plotunom,
plovac im. m. r., g. jd. plvca, n. mn. plo
vci, g. mn. plovaca - up. plovak.
plovak im. m. r.. g. jd. plovka, n. mn.
plovci, gen mn plovaka - komadi
pluta ili lagane plastike privren na
ribarsku nit koji pluta na vodi.
plovan prid., odr. v. plovni - dovoljno
dubok i prohodan za plovidbu; po ko
jem se moe ploviti,
plovan im. m. r., g. jd. plovana - mujak
plovke, patak,
plovica im. . r., em. - mala patka,
patkica.
plovicin/plovicln prid. odr. v. - koji se
odnosi na plovicu.
plovi im. m. r. - pae, pai.
plovi im. m. r., em. - mali plovak,
pomagalo u ribolovu.

ploviji prid. odr. v. - koji pripada plovkama, koji je od plovki.

plovidba im. . r., g. mn. pldvidbi - plovljenje, putovanje nekim plovilom, a
mcem, laom, brodom, i sl.
plovilo im. s. r. - vodeno prevozno sred
stvo, amac, laa, brod; ono to plovi,
ploviti gl. nesvr., prez. pldvim - putovati
plovilom; plivati; plutati; lagano se
kretati po vodi ili po nebu, pomicati se;
prenes. sanjariti, leprati,
plovka im. . r., dat. jd. plovci, g. mn.
plovki - patka;plovak; djeija igra.
plovkov prid. odr. v. - koji pripada
plovku.
plovljenje gl. im. s. r. od ploviti,
plovnost im. . r., instr. jd. plvnou!
plovnosti - prohodnost plovila; osobina
onoga to je plovno,
plovua im. . r. - ptica sa koicama izme
u prstiju pomou kojih pliva,
plovutina im. . r. - naplavina, granje,
drvlje, lie i sl. naneseno uz obalu rije
ka i potoka,
plua im. . r. mn. - med. organ za
disanje; prenes. prozraan prostor (npr.
plua graa).
pluance im. s. r., g. jd. plunceta, hip. umanjeno, maleno pluno krilo,
pluai im. m. r., mn. - zool. ivotinje koje
ne diu na plua, ali imaju svojevrsnu
njihovu zamjenu; vrsta pueva koji ima
ju neku vrstu plunih organa; vrsta riba
kod kojiih u sunom periodu ulogu
krga preuzima mjehur,
pluica im. . r., em. - malena, slabo
razvijena plua,
pluni prid. odr. v. - koji se odnosi na
plua.
plunjak im. m. r., n. mn. plunjaci, g.
mn. plunjaka, dat.-instr.-lok. mn. plunjacima - bot. livadska biljka iz poro
dice otrolista, lijek protiv kalja,
plug im. m. r., n. mn. plugovi, g. mn.
plugdva - dio rala, orue za oranje ze
mlje.
plural im. m. r. (lat.), g. jd. plurala mnoina.
pluralist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. plura
liste, n. mn. pluralisti!pluraliste - prista
lica, sljedbenik, zastupnik pluralizma,
pluralistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na pluralizam.

pliitav

pluralistiki pril. (lat.) - na nain plura

lista, kao pluralisti,
pluralitet im. m. r. (lat.), g. jd. pluraliteta
- mnoina, viestrukost, mnogostrukost,
pluralizam im. m. r. (lat.), g. jd. plura
lizma - filoz, uenje po kome je stvarno
st sastavljena iz mnotva samostalnih,
meusobno nezavisnih bitnosti; prenes.
viestrukost; naporedna vladavina vie
vladara; paralelno funkcionisanje vie
ideja; istovremeno postojanje vie stva
ri, pojmova u istoj funkciji,
pliiralnl/pluralskl prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na plural, mnoinski; koji je u
pluralu.
pluralnost im. . r. (lat.), instr. jd. plurInoulpluralno ti - osobina, svojstvo
onoga to je u pluralu,
plus im. m. r. (lat.), n. mn. plusovi - mat.
znak sabiranja; krii.
plus pril. (lat.) - oznaava da se neto
dodaje drugome, jo i to; da je tempera
tura iznad nule; prenes. prednost, prven
stvo.
pliiskvamperfek(a)t/pluskvamperfek(a)t
im. m. r. (lat.), g. jd. pluskvamperfektaf
p lu skva m p erfek - gram. vrijeme u ko
me se radnja dogodila prije neke druge
prole radnje, davno prolo vrijeme,
pliis-minus pril. (lat.) - vie-manje, otpri
like.
plutac im. m. r., g. jd. plua, n. mn. pluci,
g. mn. plutaa - kamen koji pluta, plo
vuac.
plutaa im. . r. - plovna obino valjkasta
naprava koja pluta na vodi a slui za
vezivanje plovila, za oznaavanje plov
nog puta, za kakvo upozorenje putni
cima ili plivaima i sl.; daska koja pluta;
pojas za spasavanje napravljen od pluta,
plutajui prid. odr. v. - koji pluta; koji
moe plutati,
plutanje gl. im. s. r. - stajanje, odravanje,
sporo ravnomjerno plivanje po povrini
vode.
pliitast prid., odr. v. plutasti - koji je kao
pluto, plutav.
pluta im. m. r., g. jd. pluta - zool. vrsta
morske ribe skakavca; onaj koji pluta,
plutati gl. nesvr., prez. plutam - plivati
po povrini; ploviti; biti na povrini vo
de.
plutav prid., odr. v. plutavi - plutast.

pliitnl
pliitnlprid. odr. v. - koji je od pluta,
plutnjak im. m. r., g. jd. plutnjaka, n. mn.
plutnjaci, g. mn. plutnjaka - vrsta hrasta
od koga se dobiva pluto.
pluto im. s. r. - drvo od plutnjaka; plutni
materijal za izradu plutnjaka, epova,
ploa, donova i sl.
plutokracija/plutokratija im. . r. (gr.) vladavina bogataa, politika mo boga
tih.
plutokrat(a) im. m. r. (gr.), g. jd. pluto
k r a t, n. mn. plutdkrati/plutdkrate - o
vjek koji zahvaljujui svome bogatstvu
ima jaku politiku mo.
plutokratkinja im. . r. (gr.) - ena
plutokrat(a), pripadnica plutokracije,
plutokratski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na plutokrate i plutokraciju, koji
im pripada.
Pluton im. m. r. (gr), g. jd. Plutona - u
starogrkoj mitologiji bog podzemnog
svijeta; astr. najudaljenija planeta Sun
evog sistema; ime popularnog psa iz
Diznijevih stripova i filmova,
plutonij im. m. r. (lat.) - hemijski radioaktivnui elemenat, transuran.
plutonijev prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na plutonij, koji mu pripada.
plutdnist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. plutdniste, n. mn. plutdnisti/plutdniste - slje
dbenik plutonizma.
plutonizam im. m. r. (gr.), g. jd. pluto
nizma - uenje da je Zemlja nastala
djelovanjem uarenih podzemnih masa;
neptunizam; vulkanizam,
plutovina im. . r. - kora plutovog drveta;
tvrda masa, sr pod korom drveta.
Pluviograf im. m. r. (lat.-gr.) - sprava za
mjerenje padavina; pluviometar.
pluviometar im. m. r. (lat.-gr.) - Pluvio
graf, sprava za mjerenje padavina,
pliinjak im. m. r., g. jd. plunjaka, n. mn.
pluznjaci - konj koji se upree u plug,
konj koji plui.
pljaka im. . r., dat. jd. pljaki, g. mn.
pljaki - pljakanje, kraa, otimanje tu
e imovine i novca; otimanje, otmica;
otimaina, grabe; prenes. u izrazu nije
kakva pljaka znai nije kakva korist,
nije emu, nije vrijedno,
pljakanje gl. im. s. r. od pljakati,
pljaka im. m. r., g. jd. pljakaa, v. jd.
pljakau, n. mn. pljakai - obino

645

644
naoruan ovjek koji pljaka; lan
pljakake grupe; tei, opasniji lopov,
kradljivac; nasilnik koji krade; prenes.
onaj koji koga ili ta pretjerano isko
ritava, gulikoa,
pljakaka im. . r. - ena koja pljaka;
obino naoruana kradljivica; lanica
pljakake grupe,
pljakaki prid. odr. v. - koji se tie
pljakaa, pljake i pljakanja; lopovski,
pljakanje gl. im. s. r. od pljakati,
pljakati gl. nesvr., prez. pljakam vriti pljaku; nasilno otimati tuu imo
vinu i novac; krasti; prenes. zloupotre
bljavati svoj poloaj; pretjerano iskori
tavati ljude,
pljaskati/pljaskati gl. nesvr., prez. pljaskam/pljaskam - ime pljosnatim udarati
po povrini vode, udarajui prskati,
pljasnuti gl. svr., prez. pljasnem - udariti
pljasku; dlanom ili ime pljosnatim
lupnuti po povrini vode.
pljenidba im. . r. - nasilno oduzimanje
imovine; zabrana raspolaganja vlastitom
imovinom,
pljenidbenl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pljenidbu,
pljesak im. m. r., g. jd. pljeska, dat. i lok.
jd. pljesku!pljesku - udaranje dlanovima
u znak odobravanja, zahvalnosti, po
drke; aplauz; pljeskanje; zapljuskivanje.
pljeskati gl. nesvr., prez. pljeem! pljeskam, pril. sad. pljeuUpljeskajui aplaudirati, u znak zahvalnosti, podrke
i odobravanja udarati dlanovima; plje
skom opominjati, upozoravati; udarati
pljotimice, initi neto pljosnatim;
mljackati ustima; zapljuskivati,
pljeskavica im. . r. - spljeskano mljeveno
meso, nicla; jelo sa ara.
pljesniv/pljesniv prid., odr. v. pljesnivi!
pljesnivi - pljenjiv, koji je popljesnivio,
po kome je plijesan; buav, ubuan;
prenes. star, zastario,
pljesniviti/pljesniviti gl. nesvr., prez.
pljesnivim!pljesnivim - postajati plje
njiv, obrastati plijenju; postajati zelen
od plijesni; buati se; prenes. postajati
star, starjeti,
pljesni vij enje gl. im. s. r. - postajanje
pljesnivim, buanje, buavljenje.

pljesnivost im. . r., instr. jd. pljesnivou!

pljesnivosti - mahotina, osobina plje
snivog, buavost, ubuanost.
pljesnuti gl. svr., prez. pljesnem - lupnuti
dlanom o dlan; sruiti se s pljeskom,
pljea im. . r. - elavo mjesto na glavi,
ela, elavica.
pljeva im. . r. - prazna zrna, ljuska,
kouljica ita; trina ita; prenes. neto
sitno; neto bezvrijedno,
pljevaljskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
Pljevlje, koji potie iz Pljevlja ili mu
pripada.
pljevar im. m. r., v. jd. pljevaru/pljevare ovjek koji je stalno u pljevi, koji
skuplja, mete pljevu; radnik u pljevari.
pljevara im. . r. - prostorija ili koliba u
kojoj se dri pljeva, spremite pljeve,
pljevite, pijevnica,
pljevidba im. . r., g. mn. pljevidbi!
pljevidaba - vrijeme plijevljenja; akcija
upanja korova,
pljeviti se gl. nesvr., prez. pljevi se pretvarati se u pljevu, postajati kao plje
va.
pljevljak im. m. r., n. mn. pljevnjaci mjesto za plijevljenje, korovom obrasla
lijeha i sl.
plevljenje gl. im. s. r. - nastajanje pljeve,
mnjenje, osipanje,
pljevni prid. odr. v. - koji se odnosi na
pljevu.
pijevnica im. . r. - kolibica za odlaganje
pljeve.
pljevnjak im. m. r., n. mn. pljevnjaci odlagalite pljeve; v. pljevite.
pljevurina im. . r., augm. - oplijevljena
travurina, mnotvo oplijevljenog koro
va.
pljosan prid., odr. v. pljosni - plosan,
spljoten, pljosnat,
pljoska im. . r., dat. jd. pljoski - ploska,
pljosnat prid., odr. v. pljdsnati - pljosan,
pljosnoglav prid., odr. v. pljosndglavi koji ima plosnatu glavu, plosnoglav.
pljotimice pril. - ravnom, spljotenom,
plonom stranom, plotinom, povri
nom; plono, ravno,
pljotiti gl. nesvr., prez. pljotim - initi
neto pljosnatim, ravnim, spljotenim,
pijuckati gl. nesvr., prez. pijuckam, em.
- s vremena na vrijeme pljuvati; izbaci
vati pljuvaku.

pljutati
pljucnuti gl. svr., prez. pljucnem, em. malo ispljunuti,
pljunuti gl. svr., prez. pljunem - iz usta
izbaciti pljuvaku,
pljus/pljus uzv. - uzvik koji slui za
oponaanje zvuka koji se uje pri padu
neega u vodu; zvuk koji se uje kad se
to zapljusne vodom,
pljusak im. m. r., g. jd. pljuska, lok. jd.
pljusku!pljusku, n.. mn. pljusci!pljuskovi
- iznenadna obilna kia; um vode koja
udara o neto; prenes. velika koliina
neega; velika brzina dotoka neega,
zapljuskivanje.
pljuska im. . r., dat. jd. pljusci', g. mn.
pljuski - iznenadan udarac dlanom po
licu, amar,
pljuskati (se) gl. nesvr., prez. pljuskam
(se) - zapljuskivati; grabei ime vodu
istresati je s pljuskom; rukom se prskati
vodom; ime talasati vodu i prelivati je
preko ivice posude,
pljuskati gl. nesvr., prez. pljuskam davati, udarati kome pljuske, dijeliti
pljuske, amarati,
pljiiskavac im. m. r., g. jd. pljuskavca, n.
mn. pij us kave i, g. mn. pljuskavaca onaj koji pljuska; pljusak; vrsta narodne
igre u kojoj se pljeska; vrsta groa,
pljuskavica im. . r., g. jd. pljuskavice vrsta kie, pljusak; zapljuskivanje; med.
ospica, boginja, zarazna ranica na koi;
bot. kantarion; vrsta vinove loze, pljuskavac.
pljiiskaviast prid., odr. v. pljuskaviasti koji ima po sebi pljuskavice; koji boluje
od pljuskavica; s ranicama kao da ima
pljuskavice.
pij iiskavo/pljusko vito pril. - iznenadno
kao pljusak, poput pljuska, s pljuskom,
pljusnuti (se) gl. svr., prez. pljusnem (se)
- naglo ispustiti, istresti vodu iz neega;
zapljusnuti; naglo pljuskom protei,
iknuti; poprskati se vodom,
pljutanje/pljutanje gl. im. s. r. neprekidni pljusak; prelijevanje vode
preko rubova posude koje stvara pose
ban um; prenes. neoekivano nekontro
lisano priticanje ega.
pljutati/pljutati gl. nesvr., prez. pljiitim/pljutim - pljutiti, neprekidno pa
dati u velikoj koliini proizvodei kara-

pljotiti
kteristian um; prenes. neoekivano i
nekontrolisano priticati,
pij os ti ti/plj o ti ti gl. nesvr., prez. pljutim/pljutim - pljutati,
pljuvaka im. . r. - gusta ljepljiva tenost
koju u ustima isputaju pljuvane lije
zde.
pljuvanl prid. odr. v. - koji se tie plju
vake.
pljuvati gl. nesvr., prez. pljujem - izba
civati pljuvaku; prenes. ne potivati
koga i govoriti negativno o njemu, nipo
datavati nekoga ili njegov rad.
pljuvotina im. . r., augm. - ispljuvak;
prenes. odvratno djelo, radnja, gadost,
pneuma im. . r. (gr.) - ivotna, pokretna
snaga u stoikoj filozofiji; med. skra.
za pneumotoraks.
pneumatik im. m. r. (gr.) - guma na
automobilu ispunjena zrakom,
pneumatika im. . r. (gr.), dat. jd.
pneumatici - djelatnost i mehanizmi koji
koriste zrak za pokretanje ili vrenje
radnji.
pneumatian prid. (gr.), odr. v. pneumatini - koji se odnosi na pneumatiku.
pneumatski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na pneumu.
pneumolog im. m. r. (gr.), n. mn.
pneumdlozi - med. specijalista za plune
bolesti.
pneumologija im. . r. (gr.) - med. grana
medicinske nauke koja se bavi proua
vanjem i lijeenjem bolesti plua; odje
ljenje za plune bolesti.
pneumolokT prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na pneumologe i pneumologiju.
pneumonija im. . r. (gr.) - med. upala
plua.
po prijed. - npr. uz akuzativ (doao je po
auto) ili lok. (po livadi).
poanta im. . r. (fr.), g. mn. poanti - ob.
poenta.
pobabiti se gl. svr., prez. pdbabim se poroditi se.
pobabiti se gl. svr., prez. pdbabim se postati babo, nazvati se babom,
pobacati gl. svr., prez. pobacamo - sve
redom, bacajui jedno za drugim, izba
citi; sve silom (iz)baciti; prenes. bez
nekog reda i smisla sastaviti pismo,
nabacati slova.

647

646
pobaciti gl. svr., prez. pobacim, trp. prid.
pobaen - prijevremeno roditi mrtvo
dijete.
pobacivanje gl. im. s. r. od pobaciti prijevremeno raanje djeteta, pobaaj,
pobaaj im. m. r., n. mn. pobaaji - prije
vremeno spontano ili namjerno izazva
no roenje djeteta, raanje mrtvoroeneta, abortus,
pobadanje gl. im. s. r. od pobadati,
pobadati gl. svr., prez. pobadam - redom
zabadati jedno za drugim, vriti poba
danje.
pobakriti gl. svr. (tur.), prez. pobakrim preliti tankim slojem bakra; uiniti ba
krenim.
pobataliti (se) gl. svr. (ar.), prez. pobatalim - pokvariti, uiniti neupotrebljivim,
obataliti; zapustiti se, zanemariti se.
pobaka pril. (tur.) - napose, posebno,
odvojeno, obaka,
pobenaviti gl. nesvr., prez. pobenavim poblesaviti, postati neozbiljan; postati
luckast, sulud; izgubiti mo rasuivanja,
postati neuraunljiv,
pobesjediti gl. svr., prez. pobesjedim ugodno malo popriati, porazgovarati,
provesti malo vremena besjedei.
pobiberiti gl. svr., prez. pobiberim (ind.tur.) - posuti biberom; prenes. napraviti
kome neugodnost; pretjerano podignuti
cijenu neega,
pobija im. m. r., g. jd. pobija, v. jd.
pobijau - onaj koji pobija, zabada; ono
ime se pobija, zabada; prenes. onaj koji
neto negira, pobija,
pobijanje gl. im. s. r. - zabadanje neega u
zemlju po redu, npr. kolja; prenes. ospo
ravanje, negiranje reenog.
pobijati gl. nesvr., prez. pobijam, trp.
prid. pobijan - zabadati neto u zemlju
po redu; prenes. osporavati, negirati pre
thodno reeno,
pobijediti gl. svr., prez. pobijedim savladati nekoga ili neto, biti najjai,
biti pobjednik,
pobijeen prid., odr. v. pdbijedeni - koji je
savladan u borbi, u takmienju, koji je
izgubio u natjecanju, savladan, gubitnik,
pobijeeno pril. - kao pobijeeni, gubitniki, bespomono.

pobijeenost im. . r., instr. jd. pobijeenou/pobijeenosti - stanje pobijee

nog, bespomono stanje,
pobijeliti gl. svr., prez. pdbijelim - uiniti
neto bijelim, premazati bijelom bojom,
pobijeljeti gl. svr., prez. pobijelim/pdbi
jelim - postati bijel,
pobiljeiti gl. svr., prez. pobiljeim - sve
po redu zapisati, popisati jedno za dru
gim; napraviti zabiljeke.
pobirati gl. nesvr., prez. pobirem - brati
odozdo, ispod neega, podbirati.
pobirati gl. nesvr., prez. pobiram - s
vremena na vrijeme brati zrele plodove
ili listove, brati jedno po jedno, podbi
rati.
pobitan prid., odr. v. pobitni - koji se da
pobiti, negirati, koji se moe obezvrije
diti, obesnaiti, oboriti,
pobiti (se) gl. svr., prez. pobijem - zabo
sti, zabiti; potui, poraziti; sve poubijati;
poubijati po redu jedno po jedno; ispre
bijati, istui; unititi usjeve; potui se;
sukobiti se s nekim; usmrtiti, ubiti sve
redom; prenes. negirati, demantovati,
opovrgnuti; obesnaiti, obezvrijediti,
sniziti vrijednost, cijenu,
pobjei/pobjegnuti gl. svr., prez. pobje
gnem - izmaknuti se trei; otii bjeei;
neoekivano u strahu napustiti; iznena
da otputovati; prebjei na drugo mjesto;
ostaviti neto nerijeenim,
pobjeda im. . r. - uspjeh u takmienju, u
borbi; likovanje nad protivnikom; nad
mo, premo,
pobjedilac im. m. r., g. jd. pobjedioca, v.
jd. pobjedioe nom. mn. pobjedioci, g.
mn. pobjedilaca - ob. pobjednik, pobje
ditelj.
pobjedilaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na pobjedioca.
pobjeditelj im. m. r., v. jd. pobjeditelju,
instr. jd. pobjediteljem - pobjedilac, po
bjednik.
pobjeditelj ica im. . r., v. jd. pobjediteljice - pobjednica,
pobjediteljskl prid. odr. v. - pobjedniki,
pobjediv prid., odr. v. pobjedivi - koji se
moe pobijediti, koji se da pobijediti,
koji je slab, koji nije teak protivnik,
pobjedivost im. . r., instr. jd. pobjedivoulpobjediv osti - pobjedljivost, osobina

poblijed
pobjedljivih, onih koji se mogu pobije
diti.
pobjedljiv prid., odr. v. pobjedljivi pobjediv.
pobjedljivost im. . r., instr. jd. pobjedljivosulpobjedljivosti - pobjedivost.
pobjednica im. . r., v. jd. pobjednice pobjeditelj ica, ona koja je pobijedila na
takmienju; ona koja je bila bolja u
borbi; ona koja je savladala protivnicu,
osvajaica pobjede,
pobjedniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na pobjedu i pobjednika, pobjedilaki,
pobjedonosni,
pobjedniki pril. - na nain pobjednika,
kao pobjednik,
pobjednik im. m. r., v. jd. pobjednie/
pobjednie, n. mn. pobjednici - pobje
dilac, onaj koji je je pobijedio; koji je
nadmoniji; koji je u takmienju ili u
borbi savladao protivnika; koji je ostva
rio pobjedu; onaj koji stalno pobjeuje,
pobjedonosac.
pobjeonosac/pobjedonosac im. m. r., g.
jd. pobjedonosca/pobjedonosca, v. jd.
pobjedbnoe/pobjedonoe, n. mn. pobjedonosci/pobjedonosci - pobjednik,
pobjedonosan prid., odr. v. pobjedonosni
- onaj koji donosi ili je donio pobjedu;
koji se odnosi na pobjednika i na po
bjedu, pobjedniki,
pobjedonosno pril. - na nain pobjednika,
kao pobjednik,
pobjeivati gl. svr., prez. pobjeujem uzastopno donositi pobjedu; vie puta
biti bolji od protivnika u borbi ili na
takmienju; esto donositi pobjede,
pobjegulja im. . r., pejor. - podrugljiv na
ziv za enu sklonu bjeanju, ona koja
povremeno naputa mua.
pobjesniti gl. svr., prez. pobjesnim razbjesniti, uiniti neto bijesnim,
pobjesnjeti gl. svr., prez. pobjesnim - po
stati bijesan, razbjesnjeti se.
poblag prid., odr. v. pbblagi - prilino
blag, dosta blag, vie blag od obinog.
pob>lago pril., komp. poblae - dosta bla
go, blae nego obino,
poblijed prid., odr. v. poblijedi - prilino
blijed, pobijel, posvijetao; prenes. neja
san.

pobijediti
pobijediti gl. svr., prez. poblijedim uiniti neto blijedim; neto jarko obo
jiti bljeom bojom,
poblijedjeti gl., svr., prez. pdblijedlm postati blijed, izugubiti rumenilo na li
cu.
pdbbjedo pril. - prilino blijedo, dosta bli
jedo; prenes. prilino nezainteresova
no, nejasno,
pobljuvati (se) gl. nesvr. i svr., prez.
pobljujem {se) - povratiti hranu iz elu
ca bljuvanjem, uiniti ta odvratnim,
ogavnim; prenes. runim rijeima oma
lovaavati; runo ogovorati; na ruan
nain uzvratiti dobroinstvo; upropastiti
neto dobro,
poboan prid., odr. v. poboni - koji je sa
strane, vie boan, krajnji; koji nije u
sreditu; prenes. sporedan,
poboke pril. - pobono,
pobonica im. . r. - vojna formacija koja
se kree po bokovima kolone; pobona
daska, crta, osoba i sl.; prenes., spored
na misao koja prati glavnu; pomonica,
pdbonikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pobonike i pobonice,
pobonlki pril. - na nain pobonika, kao
pobonik.
pobonik im. m. r. - vojn. nii oficir koji
je u slubi vieg oficira; pomonik, pra
tilac.
pobono pril. - na bonoj strani, po boku,
bono.
pobogat prid., odr. v. pobogati - prilino
bogat; (po)dosta bogat,
pobogato pril. - prilino bogato, (po)dosta
bogato.
pobogu uzv. - zaboga, uzvik neodobrava
nja, negodovanja i uenja,
pobojati (se) gl. svr., prez. pdbojim (se)/
pobdjim {se) - malo se uplaiti, ispuniti
strahom.
pobojavanje gl. im. s. r. - bojazan, strah
od neizvjesnog, nepoznatog,
pobojavati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
pobojavam {se) - osjeati strah, bojazan
od nepoznatog, plaiti se neizvjesnosti,
poboljevanje gl. im. s. r. - postepeno po
javljivanje bolesti; pojavljivanje bolesti
od jednog do drugog,
pobolijevati gl. svr., prez. pobolijevam s vremena na vrijeme osjeati bol na

648

649
razliitim mjestima, postepeno postajati
bolestan, obolijevati,
poboljeti (se) gl. svr., prez. pobole {se) razboljeti se redom jedan po jedan,
poboljkivati gl. nesvr., prez. poboljkujem , em. - s vremena na vrijeme osje
ati slabu bol.
poboljanje im. s. r. - promjena nabolje,
napredak, boljitak,
poboljati (se) gl. svr., prez. poboljam
{se) - promijeniti (se) nabolje; uiniti
boljim.
poboljavanje gl. im. s. r. od poboljava
ti^ ) .
poboljavati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
poboljavam {se) - mijenjati (se) nabo
lje, initi boljim; initi da bude bolje,
pobornica im. . r. - ena po-bomik.
poborniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
pobornike, koji im pripada,
poborniki - borei se, zala-ui se kao
pobornik, hrabro, odluno,
pobornik im. m. r., n. mn. pdbdrnici osoba koja zastupa neku ideju, bori se
za njeno ostvarenje; branilac/branitelj;
pokreta, predvodnik, zastupnik,
pobosti/pobosti (se) gl. svr., prez. pobo
dem/pobodem, trp. gl. prid. poboden potui se rogovima; potui se noevima,
bodenjem; zabosti (se) u neto; zabosti
redom; zabosti na obiljeeno mjesto;
prionuti uz neto ili uz nekoga,
poboan prid., odr. v. poboni - koji
vjeruje u Boga i Njegovo odreenje; ko
ji je ispunjen pobonou, koji je vjer
nik; koji se odnosi na pobonost; koji je
ispunjen vjerom,
pobonik im. m. r., n. mn. pobznici onaj koji je poboan; zanesenjak vje
rom u Boga.
pobono pril. - na poboan nain, s vje
rom u Boga, skrueno vjerovanjem; vje
rujui u Boga, vjerniki; s pobonou,
s vjerom.
pobonost/pobonost im. . r., instr. jd.
pobonou!pobonou i pobonosti!
pobonosti - vjerovanje u Boga; oso
bina i stanje pobonika; strah i skrue
nost pred Bogom; ljubav prema Bogu.
pobonjakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pobonjake.

pobonjak im. m. r., n. mn. pobonjaci,

pejor. - pobonik s ironinim prizvu
kom; onaj koji pripada grupi pobonih,
pobonjakovi im. m. r., pejor. - zajedljiv
naziv za pobonjaka.
pobonjatvo im. s. r., pejor. - vjerovanje
u Boga oko koga se okupljaju pobo
njaci; proces irenja vjerovanja pobo
njaka; pobonost,
pobrajanje gl. im. s. r. - brojanje redom,
nabrajanje redom,
pobrljati gl. nesvr. i uest., prez. pobrajam - brojati redom jedno po jedno, na
brajati po redu.
pobranati/pobraniti gl. svr., prez. po
branom - podrljati, pozubiti, preko uzo
ranog zemljita prevui branu; preko
oranice prei branom, drljaom, zubaom; podrljati, pozubiti.
pobrat im. m. r. - pobratim,
pobrati gl. svr., prez. poberem/poberem sve redom obrati; pokupiti rasuto; sa
brati; prenes. radei stei; oteti, ukrasti,
oduzeti.
pobratim im. m. r. - pobrat, veoma blizak,
drag i pouzdan prijatelj koji je kao brat;
onaj s kojim je izvreno bratimljenje,
pobratimiti (se) gl. svr. i nesvr., prez.
pobratimim (se) - postati s kim pobra
tim; dati zakletvu o pobratimstvu,
pobratimov prid. odr. v. - koji pripada
pobratimu ili koji se odnosi na njega,
pobratimskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pobratime i pobratimstvo,
pobratimski pril. - na nain pobratima,
onako kako to ine pobratimi,
pobratimstvo/pobratimstvo im. s. r. prijateljstvo meu pobratima; pobrati
mski odnos,
pobratiti (se) gl. svr., prez. pobratim (se)
- nazvati koga bratom; uiniti sve ljude
braom.
pobraniti (se) gl. svr., prez. pobranim
(se) - posuti (se) branom,
pobrin prid. odr. v. - koji se odnosi na
pobru; koji pripada pobri,
pobrinuti se gl. svr., prez. pobrinem se preuzeti brigu o nekome ili o neemu,
pobrisati gl. svr., prez. pobriem - izbri
sati zapisano; briui oistiti, skinuti
prainu, popraiti; obrisati; prenes. za
boraviti.

pobuditi
pobrkati gl. svr., prez. pobrkam - izmi
jeati; izazvati nered mijeanjem; izgu
biti red; poremetiti redoslijed; stvoriti
smetnje; pokvariti neto neredom; prepobuaj im. m. r., n. mn. pobuaji - ra
dnja i uinak pobuivanja; pokuaj po
kretanja ega iz pasivnog u aktivno
stanje i njegov uinak, poetno pokre
tanje.
pobrljati gl. svr., prez. pobrijam - uprlja
ti, zamazati; napraviti smetnju, pokvari
ti.
pobrljaviti gl., svr. prez. pobRjavim smutiti, smesti se, zbuniti se, nesuvislo
misliti.
pobro im. m. r., hip. - pobratim,
pobrajanje gl. im. s. r. - pojedinano bro
janje, nabrajanje po redu; brojanje jedan
po jedan.
pobre im. s. r. - brdovito zemlji-te,
brdovit kraj; brdovito podruje ispod
planine.
pobreje im. s. r. - bregovito zemljite,
bregovit kraj; bregovito podruje uz
brda i planine, pobre; obala,
pobrojati gl. svr., prez. pobrojim - sve po
redu nabrojati jedno po jedno; izbrojiti
redom.
pobrojavanje gl. im. s. r. - pojedinano
nabrajanje,
pobrojavati gl. nesvr., prez. pobrojavam
- baviti se pobrajanjem, pojedinanim
nabrajanjem,
pobrojiti gl. svr., prez. pobrojim - po
brojati.
pobronati/pobronzati gl. svr., prez. pobronam/pobronzam - presvui, prekriti,
preliti bronzom.
pobistiti/pobrstiti gl. svr., prez. pdbrstimlpdbfstim - brstei ogristi; redom
jedno po jedno pojesti; popasti redom;
prenes. malo po malo krasti,
pobucati gl. svr., prez. pdbucdm - pocije
pati, poderati,
pobuda im. . r. - podsticaj, poticaj, vo
dea ideja, misao, vodilja; pokreta za
neku odluku,
pobudaliti gl. svr., prez. pobudalim!
pobudalim - izgubiti razum, mo rasui
vanja, poludjeti,
pobuditi gl. svr., prez. pobudim - dati
poticaj, potaknuti, pokrenuti, izazvati
reakciju

pobuaviti
pobuaviti/pobuaviti/pobua viti(se) gl.
svr., prez. pobuavim/pobuavim/pobuavim(se) - pobuati, biti ubuano.
pobuen prid., odr. v. pdbuenl - pota
knut, podstaknut, pokrenut ime.
pobuivanje gl. im. s. r. od pobuivati,
pobugariti/pobugariti (se) gl. nesvr.,
prez. pobugarim/pobugarim (se) - ui
niti koga Bugarinom; djelovati da bude
kao u Bugara; postati Bugarin; prevesti
na bugarski,
pobugarivanje gl. im. s. r. od pobugarivati (se).
pobugarfvati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
pobugarujem (se) - djelovati na ljudi da
prihvataju bugarstvo, da prelaze u Bu
gare; ljude iz razliitih nacija silom ili
njihovom voljom prevoditi u Bugare,
pohuliti (se) gl. svr. (tur.), prez. pdbulim
(se) - prekriti glavu velikom mahramom, amijom kao bula tako da ostane
otkriveno samo lice.
pohuliti se gl. svr., prez. pdbulim se postati bula; odijevati se kao bula; pre
nes. potpuno umotati, uviti,
pobuljen prid. (tur.), odr. v. pobuljeni koji je pokriven po glavi mahramom,
amijom; koji je kao bula.
pobuna im. . r. - ustanak protiv nekoga
ili neega, obino protiv vlasti i vlasto
draca; snano negodovanje praeno
jakim emocijama, otpor izazvan velikim
nezadovoljstvom; nemirenje i neslaga
nje s postojeim; verbalni ili oruani
protest, prosvjed protiv nekoga ili ne
ega.
pobuniti (se) gl. svr., prez. pobunim (se)
- dii svoj glas protiv nekoga ili neega;
ne miriti se s postojeim; ustati protiv
nepravde; negodovati, ne miriti se se s
postojeim pokazujui to rijeima i dje
lom.
pobunjenik im. m. r., g. jd. pobunjenika,
n. mn. pobunjenici - onaj koji sudjeluje
u pobuni; ovjek koji se buni protiv po
stojeeg stanja, buntovnik, ustanik,
pobunjeniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na pobunjenike,
pobunjeniki pril. - na nain pobunjenika,
kao pobunjenici, buntovno,
pobunjivanje gl. im. s. r. od pobunjivati izazivanje pobune, vrenje pobune, bu
na.

651

650
pobunjivati (se) gl. nesvr. prez. pobunjujem (se) - nagovarati na pobunu, buniti
(se).
pobusati/pobusati gl. svr., prez. pobusam/pobusam - postaviti busenje, pokri
ti busenjem; zabosti neto u zemlju
poput busenja,
pocakliti gl. svr., prez. pdcaklim - pre
kriti, preliti caklinom, glazurom, usjajiti.
pocakljivanje gl. im. s. r. - postavljanje
cakline, glazure na to; uglaavanje,
glaanje do sjaja,
pocakljivati gl. nesvr., prez. pocakljujem
- postavljati caklinu, glazuru na to;
uglaavati, glaati do sjaja,
pocariti gl. svr., prez. pdcarim - uiniti
carem, postaviti koga za cara.
poeigSniti (se) gl. svr., prez. pociganim
(se) - postati kao Cigan; izgledati i po
naati se kao Cigan; primiti ciganske
osobine; preobratiti se u Cigana, postati
Cigan, pociganiti(se).
pociganiti (se) gl. svr.., prez. pdciganim/
pociganim - pociganiti (se),
pociglati gl. svr., prez. pociglam/pociglam - prekriti, poploati ciglom,
pocijepan prid., odr. v. pocijepani - koji
nije itav, poderan,
pocijepanost im. . r., instr. jd. pocijepanou/pocijepanosti - osobina pocijepa
nog, stanje onoga to je pocijepano,
pocijepati gl. svr., prez. pocijepam cijepajui raskidati na komadie, ra
skomadati; podijeliti na dijelove; dugom
upotrebom istroiti, poderati; dovriti
cijepanje.
pocikivanje gl. im. s. r. - oduevljeno
vriskanje, oglaavanje cikom; prenes.
ciktavo pucanje iz puaka,
pocikivati gl. nesvr., prez. pocikujem - uz
pjesmu, zanos i oduevljenje oglaavati
se cikom, u oduevljenju vriskati; pucati
cikui.
pociknuti gl. svr., prez. pociknem cikom izraziti svoje dobro raspoloenje,
zadovoljno vrisnuti,
pociktati gl. svr., prez. pocikem - malo
ciktati, pociknuti; prenes. ciktavo zapu
cati.
pocikua im. . r. - ona koja rado pocikuje; ona koja je plaena da pocikuje
(npr. na veselju).

pocinan prid. (njem.), odr. v. pocinani koji je prekriven, preliven cinkom,

pocinati gl. svr. (njem.), prez. pdcinam
- prekriti cinkom,
pocinavanje/pocinkavanje gl. im. s. r.
(njem.) - prelijevanje, prekrivanje tan
kim slojem cinka,
pocinkovati gl. nesvr. i uest. (njem.),
prez. pocinavam - prelijevati, prekri
vati tankim slojem cinka; baviti se pocinavanjem.
pocinkovati gl. svr. (njem.), prez. pocinkujem - prekriti cinkom, preliti cin
kom; pocinati.
pocjenkati/pocjenjkati se gl. svr., prez.
pocjenkam/pocjenjkam se - malo se po
gaati o cijeni; malo se cjenkati,
pocjepanac im. m. r., g. jd. pocjepnca, n.
mn. pocjepanci, g. mn. pocjepanaca onaj koji je stalno u pocijepanoj odjei,
odrpanac, poderanac,
pocjepkanost im. . r., g. jd. pocjepkanosti, instr. jd. pdcjepkanou/pdcjepkanosti - osobina pocjepkanog; stanje
onoga to je pocjepkano.
pocjepkati gl. svr., prez. pocjepkam iscjepkati redom; pocijepati na djelie,
na komadie,
pocjepotina im. . r. - pocijepano mjesto,
poderotina,
pocmekati gl. svr., prez. pocmekam razg. bez milosti pobiti sve redom,
pocrkati gl. svr., prez. pocrkam - jedno
po jedno crknuti, uginuti, pokrepati;
prenes. biti obuzet neodoljivom eljom
za nekim ili neim; svisnuti; pogrdan
izraz za umiranje pakosnih, zlobnih,
zluradih ljudi,
pocrniti/pocrniti gl. svr., prez. pocrnim/
pocrnim - uiniti da neto bude crno,
premazati, obojiti crnom bojom,
pocrnogoriti (se) gl. svr., prez. pocrnogorim - uiniti nekoga Crnogorcem;
postati Crnogorac,
pocrnjeti/pocrnjeti gl. svr., prez. po
crnim/pocrnim - postati crn.
pocrnjivati gl nesvr. i uest., prez. pocmjujem - jae naglaavati crnu boju,
bojenjem pojaavati crnilo,
pocrpiti/pocrpiti i gl. svr., prez. pdcrpim/pocrpim - pocrpsti, crpui izvadi
ti, izvui; iscrpati neto.

poast
pocrpsti/pocrpsti gl. svr., prez. pocrpemI
pocrpem - pocrpiti.
poivati (se) gl. svr., prez. poivam (sc) sve odreda se ucrvati; postati crvav,
crvljiv.
pocrveniti gl. svr., prez. pocivenim/pocrvenim - uiniti neto crvenim, prema
zati, obojiti crvenom bojom,
pocrvenjeti gl. svr., pocrvenim!pocrve
nim - postati crven; porumenjeti, zaru
menjeti se.
pocupkati gl. svr., prez. pocupkam neko se vrijeme prebacivati s noge na
nogu jedva dodirujui tlo, cupkati; pro
vesti malo vremena u cupkanju,
pocupkivanje gl. im. s. r. - cupkanje,
nervozno prebacivanje s noge na nogu;
tapkanje.
pocupkivati gl. nesvr. i uest., prez.
pocupkujem - cupkati; tapkati; u ka
kvom iekivanju prebacivati se s noge
na nogu.
pocupnuti gl. svr., prez. pdcupnem - po
skoiti, prebaciti se s noge na nogu na
vrhovima prstiju i udariti o tlo.
pocuriti gl. nesvr., prez. pdcurim - poeti
tei urkom; procuriti,
pocvfliti gl. svr., prez. pdcvilim - neko
vrijeme cviliti pa onda prestati,
pocvfljeti gl. svr., prez. pdcvilim - zapla
kati cvilei, cviljeti pa prestati,
poaditi gl. svr., prez. poadim - biti
posut, prekriven au; od stajanja pocmjeti od ai; poaaviti,
poaavjeli prid. odr. v. - koji je ispunjen
au; koji je aav,
poaaviti gl. svr., prez. poaavim/poaavim - poaditi,
poasni prid. odr. v. - koji se odnosi na
poast; kojim se iskazuje poast, sve
ani; koji samo formalno ima titulu ali
ne i dunost (npr. poasni doktor).
poasnica im. . r. - ob. zdravica, govor ili
pjesma prilikom nazdravljanju poas
nom gostu,
poast im. . r., g. jd. poasti, instr. jd.
poau/poasti - javno iskazivanje ije
slave; javno odavanje zahvalnosti kome
za njegove zasluge i djelo; odlikovanje,
javno priznavanje ijeg djela; iskaziva
nje posebne panje i potovanja prema
nekome.

poastiti
poastiti gl. svr., prez. pdastim - ukazati
kome ast; ugostiti; ponuditi piem ili
jelom; najesti i napiti koga; obradovati
koga svojim dolaskom,
poastvovati gl. svr., prez. pdastvujem uiniti ast kome svojim prisustvom;
ugostiti koga.
poaen prid., odr. v. pdaeni - onaj
kome je javno odata poast; ugoen;
ponuen piem ili jelom; obradovan
ijom zahvalnou za svoj rad.
poaenost im. . r., g. jd. poaenosti,
instr. jd. pdaenou/pdaenosti stanje i osjeanje poaenog,
poavrljati gl. svr., prez. poavZijam malo avrljati, proaskati; malo neoba
vezno porazgovarati,
poekati gl. svr., prez. pdekam - neko
vrijeme provesti u ekanju, priekati;
strpiti se ekajui,
poeknuti gl. svr., prez. pdeknem, em.
- nakratko saekati, za trenutak prie
kati.
poelo im. s. r. - naelo od koga se poi
nje, osnovno pravilo; osnovna prama
terija; polazite,
poepikati gl. svr., prez. poepikam malo eprkati, pokopkati; malo ispre
vrtati; prenes. malo isprevrtati po uspo
menama.
poerupati (se) gl. svr., prez. poerupam
(se) - poupati (se) kosu.
poest prid., odr. v. poe ti - koji je pri
lino est; koji se esto javlja,
poesto pril. - prilino esto; po nekoliko
puta.
poeati (se) gl. svr., prez. poeem (se) prstima ili ime drugo pogrebati po mje
stu koje svrbi; podrpati (se),
poekati (se) gl. svr., prez. pdekam
(se), em. - malo (se) poeati; ovla
(se) enuti.
poeljati (se) gl. svr., prez. poeljam
(se) - eljem kosu dovesti ured; neto
vlaknasto eljem urediti; prenes. sre
diti, urediti stvari i odnose,
poee pril. - vie nego esto, vrlo esto,
poesto.
poeti gl. svr., prez. ponem - zapoeti,
otpoeti, pokrenuti se; zapoeti neto
novo; krenuti od poetka; ponovo po
krenuti, nastaviti ranije ostavljeno.

653

652
poet prid. neodr. v. - zapoet, otpoet,
pokrenut; ponovo nastavljen,
poetak im. m. r., g. jd. poetka, n. mn.
poeci - ono to je na poetku ega; prvi
dio; prvo vrijeme; polazite, ishodite,
poetni prid. odr. v. - kojim se neto
poinje; koji je na poetku,
poetnica im. . r., v. jd. pdetnice - ona
koja neto tek poinje raditi, uiti; prva
knjiga iz koje se ue slova, bukvar.
poetnik im. m. r., v. jd. pdetnie, n. mn.
pdetnici, dat.-instr.-lok. mn. poetni
cima - onaj koji neto tek poinje raditi,
uiti; novajlija; pripravnik,
poetniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
poetnike i poetnice,
poetniki pril. - kao poetnik,
poinak im. m. r, g. jd. pdinka, n. mn.
pdinci, g. mn. pinaka, dat.-instr.-lok.
mn. pdincima - odmor, poivanje; sta
nje mirovanja, mirovanje, zastoj; noni
odmor, spavanje,
poinilac im. m. r., g. jd. poinioca, n.
mn. poinioci, g. mn. poinilaca, dat.instr.-lok. mn. poiniocima - onaj koji je
neto poinio, izvrilac ega, poinitelj,
poinitelj im. m. r., g. jd. poinitelja poinilac.
poiniteljica im. . r. - ena poinitelj, poiniteljka.
poiniteljka im. . r., dat. jd. poiniteljki,
g. mn. poiniteljki - ena poinilac,
poiniteljica.
poiniti gl. svr., prez. pdinim, trp. prid.
pdinjen - uiniti ta po redu jedno za
drugim; sasvim uiniti,
poinuti gl. svr., prez. pdinem - odmo
riti se; prestati s radom radi odmora;
otii na poinak, lei.
poinja im. m. r., g. jd. poinjda - onaj
koji prvi poinje, zapoinja, pokreta,
predvodnik,
poinjanje gl. im. s. r. - poetak; pokre
tanje ega iz stanja mirovanja,
poinjanje gl. im s. r. - izvrenje, injenje
neega po redu, jednog za drugim,
poinjati gl. nesvr., prez. poinjem - za
poinjati neto po redu; poeti s pokre
tanjem ega; ponovo nastavljati ranije
prekinute poslove,
poinjati gl. nesvr., prez. pdinjam - i
niti neto po redu, jedno za drugim.

poist prid., odr. v. poisti - prilino ist,

dosta ist.
poistiti gl. svr., prez. pb istim - sve
oistiti; urediti; neto razbacano poku
piti i sloiti na mjesto; uiniti istim
potpunim ienjem; prenes. sve pojesti,
dokrajiti; rastjerati,
poien prid., odr. v. poieni - koji je
potpuno oien; sasvim, do kraja oi
en.
poivalite im. s. r. - mjesto poinka;
mjesto vjenog poinka, groblje.
poivati gl. nesvr., prez. pdivam - odma
rati se u miru, poivajui; prenes. biti na
vjeitom poinku,
pouditi se gl. svr., prez. pdudim se malo se uditi; nakratko se zauditi,
poupati gl. svr., prez. poupam - upa
jui jedno po jedno sve po redu oupati;
sve iupati,
pouvati gl. svr., prez. pouvam - neko
vrijeme sauvati; nakratko uvati,
poi/poi gl. nesvr., prez. poem - kre
nuti, poeti ii, uputiti se; pokrenuti se s
nekog mjesta; krenuti u odreenom
pravcu; poeti neto raditi; poeti pa
dati; poeti tei.
poutjeti gl. svr., prez. poutim - osjetiti,
doivjeti, osjeanjem outjeti.
poukati (se) gl. svr., prez. poukam
(se) - pogurkati (se), gurkanjem udarati
uke.
poukivati (se) gl. nesvr., prez. poiikujem (se) - odgurkivati ukanjem;
potiskivati gurkanjem.
pod im. m. r., g. jd. pdda, n. mn. pddovi daskom prekriveno tlo sobe; patos; da
ska za pod; tlo.
pod/poda prijed. - ima razliita znaenja mjesto: (pod putom); stanje (pod priti
skom); vrijeme (pod jesen); nain (pod!
po svaku cijenu); zamjenu (prodaje pod
zlato); uzrok (napredak pod Austrijom).
podabiranje/podabiranje gl. im. s. r. obiranje/branje odozdo; selektivno obiranje; branje jedno po jedno,
podabirati/podabirati gl. nesvr. i uest.,
prez. podabiram/poddbirem - birajui
jedno po jedno brati odozdo; brati samo
odabrane plodove, listove; djelimino
brati.

podastrijeti
podabrati/podbrati gl. svr., prez. poddberem/podaberem - obrati odozdo; bira
jui obrati; obrati djelimino,
podal/podao prid., odr. v. podli - nepo
ten, podmukao, zloban,
podalek prid., odr. v. podaleki, komp.
podalji - prilino dalek, malo vie uda
ljen; prenes. u daljem srodstvu,
podaleko pril., komp. podalje/podalje prilino daleko, dalje nego obino,
podalje/podalje pril. - podaleko,
podanak im. m. r., g. jd. pddanka, n. mn.
podanci, g. mn. podanaka, dat.instr.lok.
mn. podancima - izdanak, mlada grani
ca, mladica; podnoje; dodatak,
podanica im. . r., v. jd. podanice - ena
podanik.
podanik/podanik im. m. r., v. jd. podanie, n. mn. podanici!podanici - onaj
koji je nekome podan; koji se nekome
pokorava; koji je nekome odan i podre
en; koji je u neijoj slubi,
podaniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
podanike i podanitvo'; ponizno, pokor
no.
podaniki pril. na nain podanika, kao
podanici.
podanitvo im. s. r. - potinjenost,
podaniki odnos,
podapeti gl. svr., prez. podapnem - po
dmetnuti, poturiti neto da neko izgubi
ravnoteu, da nekome zapne,
podapinjanje gl. im. s. r. - podmetanje
ega da nekome zapne; prenes. pravlje
nje kome kakvih smetnji,
podapinjati gl. nesvr. i uest., prez. podapinjem - praviti smetnje da se ko od
ta spotakne; prenes. pakostiti, ometati
koga u radu.
podariti gl. svr., prez. podarim - dati dar,
darovati, pokloniti; dati nekome neto;
nagraditi, poastiti koga.
podastiranje gl. im. s. r. od podastirati
(se).
podastirati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
podastirem (se) - prostirati, razastirati
ta ispod neega; do kraja razastrijeti
neto ispod neega ili ispred koga; pre
nes. otvoreno iznositi sve injenice, do
kaze.
podastrijeti/podastrti gl. svr., prez. podastrem - prostrijeti, razastrijeti; prenes.

podaan
iznoenjem injenica neto uiniti po
tpuno vidljivim, predoiti,
podaan/podatan prid., odr. v. pddam koji mnogo daje, izdaan, dareljiv, obi
lat.
podaivati gl. nesvr., prez. podaivam podivati.
podano/podatno pril. - na nain poda
tnih, izdano, bogato, dareljivo, obila
to, u velikoj koliini,
podatak im. m. r., g. jd. podatka, n. mn.
podci, dat.-instr.-lok. mn. podacima injenica, injenino rjeenje; dokaz,
podatan prid., odr. podatni - dareljiv,
izdaan; bogat, obilan,
podati se gl. svr., prez. pddam se prepustiti se kome u ruke; odati se e
mu.
podatljiv prid., odr. v. podatljivi - koji je
sklon dareljivosti, velikoduan, dare
ljiv, izdaan,
podatljivo pril. - na podatljiv nain,
podatljivost im. . r., instr. jd. popodatljivoulpodati] ivosti - sklonost podatno
sti, dareljivosti,
podatno pril. - obilato, velikoduno, dare
ljivo, podano.
podatnost/podatnost im. . r. , instr. jd.
podatnou/podatnou i podatnosti/
podatnosti - dareljivost, osobina podat
nog.
podavanje gl. im. s. r. - svojevoljno pre
davanje, odavanje emu.
podavati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
pddajem (se) - predavati iz ruke u ruku,
svojevoljno davati,
podavijanje gl. im. s. r. od podavijati.
poda vijati gl. nesvr. i uest., prez. poddvijam - skraivati previjanjem; previ
jati, savijati neto privrujui ga iznu
tra.
podaviti/podviti gl. svr., prez. podavijem
- skratiti podvijanjem; saviti, previti
krai dio privrstivi ga iznutra.
podbaciti gl. svr., prez. podbacim - sta
viti neto ispod ega; tajno podmetnuti;
ne dobaciti do cilja; imati slabiji uinak;
dati manje od oekivanog; biti loiji;
slabije roditi, imati manji prihod; pre
nes. obmanuti, iznevjeriti, prevariti,
podbacivanje gl. im. s. r. od podbacivati.
podbaci va ti gl. nesvr., prez. p odbacujem
- vriti podmetanje, podmetati, poturati;

655

654
vriti podbacivanje; podmetati neto
ispod neega; zaostajati za im, kasniti;
nedostizati cilj; postizati, imati slabiji
uinak; imati manji, slabiji, loiji urod;
prenes. praviti spletke, spletkariti; zava
ati ljude spletkarenjem,
podbaaj im. m. r. - nedostizanje cilja,
slabiji rezultat od oekivanog, promaaj;
loiji uinak; slabiji urod.
podbadati gl. nesvr., prez. pddbadam poticati podbadanjem (npr. podbadati
konja mamuzama); bosti odozdo; pre
nes. podmuklo bockati; poticati na
ljutnju bockanjem; podjarivati; stvarati
smutnju.
podbada im. m. r., g. jd. podbadaa obuarska sprava za podbadanje; onaj
koji podbada; prenes. onaj koji potie na
ljutnju, smutljivac,
podbadaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na podbadae i podbadanje.
podbadaki pril. - poticajno na podba
daki nain, kao podbadai.
podban im. m. r. - hist. banov pomonik,
zamjenik, koji je po funkciji odmah do
bana.
podbija im. m. r., g. jd. podbijaa - onaj
koji podbija; podmeta na kome se ne
to udara, bije.
podbijati gl. nesvr., prez. pddbijam prikucavati odozdo; silom odozdo uda
rati; stavljati oslonac pod neto, uvri
vati podbijanjem; dobijati naboje, ulja
ti.
podbiti gl. svr., prez. podbijem - priku
cati, pribiti, privrstiti neto odozdo, po
dbijanjem: dobiti ulj, nauljati; sabiti,
silom zgurati odbiti, otkinuti; oduzeti
bez pitanja oteti; epati, spopasti,
podbjel im. m. r. - bot. vrsta ljekovite
biljke irokog lista iz por. glavoika ije
je nalije bijelo,
podbosti/podbosti gl. svr., prez. pddbodemlpodbddem - ubosti odozdo; priti
snuti mamuzama; podstaknuti na neto;
prenes. naljutiti, raestiti koga.
podboina/podboina im. . r. - nia stra
na neega, nia strana brda.
podboiti (se) gl. svr., prez. pddboim
(se) - staviti ruku na bok; poduprijeti
(se); prenes. zauzeti vrst, siguran,
odbranaki stav.

podbradak im. m. r., g. jd. pddbratka, n.

mn. pddbraci, g. mn. pddbradaka, dat.instr.-lok. mn. pddbracima - mjesto
ispod brade; zadebljanje ispod brade,
podvoljak.
podbrada im. m. r., g. jd. podbrada podbradaa,
podbradaa im. . r. - marama na glavi
koje se vee na podbratku.
podbraditi (se) - staviti na glavu podbra
d aa pokriti se podbradaom, zavezati
podbradau.
podbradnl prid. odr. v. - koji je ispod
brade; koji se odnosi na podbradak,
pobraivanje gl. im. s. r. - noenje
podbradae, prekrivanje glave mara
mom koja se podbrauje; stavljanje po
dbradae; vezivanje podbradae.
podbraivati (se) gl. nesvr., prez. podbraujem (se) - maramom pokrivati
glavu; pokrivati se podbradaama, no
siti podbradae.
podbrati gl. svr., prez. pddberemlpodberem - podabrati.
podbre/podbre im. s. r. - podnoje
brda.
podbreje/podbreje im. s. r. - podnoje
brijega.
podbrusiti gl. svr., prez. pddbrusim izbrusiti, brusom malo izglaati odozdo,
podbuhnuti gl. svr., prez. pddbuhnem otei, napuhati se.
podbuniti gl. svr., prez. pddbunim - ne
koga nagovoriti da se buni; potaknuti na
bunu; tajno nagovoriti na bunu; izazvati
ozlojeenost kod ugroenih,
podbunjivati gl. nesvr., prez. podbunjujem - nagovarati na pobunu; priom ili
kako drugo poticati na bunu; tajno na
govarati na bunu; izazivati ozlojee
nost kod ugroenih, oteenih, obespra
vljenih.
poddijalek(a)t im. m. r., g. jd. poddijalekta, n. mn. poddijalekti, g. mn. poddijalekata - govori nekog dijalekta razli
iti od drugih njegovih govora,
podakon/podakon im. m. r. (gr.) crkv. sveteniki in nii od akona,
podebelo pril. - prenes. prilino debelo,
veliko, jako, dobro, izrazito koliinom,
dugo.
podebeo prid., odr. v. podebeli - malo vie
debeo; prilino debeo.

podgojiti (se)

poebljanje gl. im. s. r. od podebljati,

podebljati gl. svr., prez. podebljam odebljati, postati deblji; uiniti debljim,
vidljivijim,
poebljavanje gl. im. s. r. od podebljavati.
podebljavati gl. nesvr., prez. podebljdvam - dodavanjem uiniti debljim; po
novnim pisanjem preko napisanog ili
podvlaenjem uiniti debljim i vidljivi
jim.
poderati gl. svr. prez. pdderem - pocije
pati; izderati; podijeliti u vie nepravi
lnih dijelova,
poderan prid., odr. poderani - odrpan;
pocijepan; zaguljen; koji je u ritama;
koji ima poderotinu; koji nije itav; koji
je nepravilno naet,
poderanac im. m. r., g. jd. podernca, g.
mn. poderanaca - oderanac; koji je po
deran; pocjepanac,
poderotina im. . r. - poderano mjesto;
pocjepotina,
podesan prid., odr. v. podesni - pogodan,
odgovarajui, prilagoen,
podesiti gl. svr., prez. pddesim - prila
goditi; uiniti pogodnim, odgovaraju
im; adaptirati,
podest im. m. r. (njem.) - odmorite, okretalite, stajalite na stubitu; podij;
vrsto kameno postolje spomenika,
podeava im. m. r. - onaj koji podeava;
ono ime se podeava,
podeavanje gl. im. s. r. od podeavati,
podeavati gl. nesvr., prez. podeavam prilagoavati; initi da neto neemu
odgovara, da bude podesno; adaptirati,
podeen prid., odr. v. pddeeni - prilago
en, adaptiran,
podgaj im. m. r. - mjesto ispod gaja, kraj
pod gajem,
podgajanje gl. im. s. r. od podgajati.
podgaj ati gl. nesvr., prez. pddgajam podizati i odgajati mlade, odgajati, hra
niti.
podgara im. . r. - plamenjaa, gare na
itu.
podglavlje im. s. r. - uzdignuti esto
pokretni dio na krevetu na koji se stavlja
glava.
podgojiti (se) gl. svr., prez. pddgojim (se)
- hranjenjem i brigom donekle podii i
odgojiti mlade; svojim trudom i radom

podgorica
podii stoku ili perad; vlastitim radom
utoviti stoku ili perad za prodaju ili za
klanje; udebljati se, postati debeo,
podgorica im. . r. - nisko rastinje ispod
gore; proplanak ispod gore.
Podgorica/Podgorica im. . r. - novi stari
naziv Titograda, glavnog grada Crne
Gore.
Pogorianin/Podgorianin im. m. r. stanovnik Podgorice.
Podgorianka/Podgorianka im. . r. stanovnica Podgorice.
podgorikl/podgorikl prid. odr. v. - koji
se odnosi na podgoricu/Podgoricu, koji
joj pripada ili potie iz nje.
podgorje im. s. r. - mjesto, podruje, kraj
ispod gore.
podgovara im. m. r., g. jd. podgovara,
v. jd. podgovarau, n. mn. podgovarai,
g. mn. podgovara - onaj koji podgo
vara, koji potajno nagovara na pobunu,
podgovaranje gl. im. s. r. od podgovarati.
podgovarati gl. nesvr., prez. podgovaram - tajno nagovarati; obino kriomice
nekoga nagovarati na neku radnju; na
govarati na bunu, podbunjivati,
podgovoriti gl. svr., prez. podgovorim obino kriomice nagovoriti, navratiti
nekoga da neto uradi.
podgraa im. . r. - sprava kojom se
obino u tunelima ili u rudniku spreava
obruavanje zemlje; ozidana obala, us
jeena strana brda, uzvienja iznad puta
i sl. kojom se spreava klizanje zemlje,
ograda odozdo ka gore pripijena uza
to.
podgraditi gl. svr., prez. podg radim staviti podgradu; podii ogradu uza to
da se sprijei klizanje, obruavanje, ru
enje ega.
pdgradnl prid. odr. v. - koji se odnosi na
podgradu.
pogradnja im. . r., g. mn. podgradnja/
podgrdnji - pravljenje podgraa; do
graivanje, doziivanje ograde uz neto;
dogradnja, graenje na ve postojeoj
graevini.
podgrae im. s. r. - naseljeni rubovi gra
da, periferija,
podgraen prid., odr. v. podgraeni dograen uz neto, podzian, uvren
ogradom.

656

657
podgralvanje gl. im. s. r. od podgra
ivati.
podgraivati gl. nesvr., prez. podgraujem - praviti, zidati, graditi podgrae,
podgrijan prid., odr. v. podgrijani - koji
je ponovo ugrijan, po drugi put zagrijan,
umlaen.
podgrijati gl. svr., prez. podgrijem neto to se ohladilo ponovo malo ugri
jati, po drugi put grijati; podii tempe
raturu; prenes. podii napetost,
podgrijavanje gl. im. s. r. od podgrijavati.
podgrijavati gl. nesvr., prez. podgrijavam - ponovo grijati ohlaeno da bude
mlako ili toplo; prenes. obnavljati, pod
sjeati na stare ideje,
podgristi gl. svr., prez. podgrfzem/podgri'zem - grizui odozdo otetiti; gri
zui oglodati; prenes. izjesti temelje ne
ega, podroviti.
podgrlac im. m. r., g. jd. pdgrlca, g. mn.
podgrlaca - jamica, rupica pod grlom;
kai koji se ivotinjama vee oko vrata,
podgrlanl prid. odr. v. - koji je pod
grlom; koji se odnosi na podgrlac,
podgrlica im. . r. - podgrlje, ogrlica;
podgrljaa.
podgrlo im. s. r. - podgrljaa.
podgrljaa im. . r. - drvo koje se stavlja
volu ispod vrata; podgrlica, podgrlo.
podgrlje im. s. r. - podgrlica, dio vrata
pod grlom.
podgurivati gl. nesvr., prez. podgurujem
- kriomice gurati; gurajui nekoga nago
varati da neto primijeti ili uini; ismija
vati koga guranjem,
podgurkivanje gl. im. s. r. od podgurki
vati.
podgurkivati gl nesvr. i uest., prez.
podgurkujem gurkati nekoga tako da
to drugi ne primijete; gurkanjem koga
upozoravati da neto vidi ili da neto
uini.
podgurnuti gl. nesvr., prez. podgurnem dotakavi koga gurnuti ga; gurnuti pod
neto, podmetnuti; sakriti,
podgrnuti/podgmuti gl. svr., prez. podginem/podgrnem - gurnuti neto odo
zdo prema gore, nagrnuti,
podgrtanje gl. im. s. r. od podgrtati.
podgrtati gl. nesvr., prez. podgrem nabacivati zemlju na neto, ogrtati,
zagrtati.

podgrupa im. . r. - dio neke grupe razli

it od ostalih njenih cjelina,
podguliti (se) gl. svr., prez. pddgulim (se)
- guliti ispod neega; nehotino zaguliti;
guljenjem zai pod neto.
podguljivati gl. nesvr. i uest., prez.
podguljujem - zaguljivati, uvlaiti pod
neto guljenjem,
podgunl prid. odr. v. - koji se nalazi
ispod gue, ispod vrata,
podgunjak im. m. r., n. mn. podgunjaci
- podvratnik.
podiiti (se) gl. svr., prez. podiim (se) uzvisiti, uzdignuti, uiniti poznatim, sla
vnim; ponositi se; pohvaliti se.
podii gl. svr., prez. pddignem - dignuti
neto to je palo; dii neto to je dolje;
ustati; pomoi nekome da ustane; pre
nes. uzdii; uzvisiti; uiniti jaim,
podii gl. svr., prez. podiem - doi ispod
neega; pribliiti se; obuzeti, spopasti;
biti snishodljiv; nahvaliti koga radi ko
risti; ulizati se; laskanjem stei naklo
nost.
podignuti gl. svr., prez. pddignem - po
dii.
podigravati gl. nesvr., prez. podigravam
- podrhtavati; poskakivati; obigravati,
podij/podij im. m. r. (lat.), g. jd. podija uzdignuto mjesto; uzdignuto mjesto za
govornike; uzdignuto mjesto za posma
tranje; uzdignuto ravno mjesto za izvo
enje predstave,
podilaenje gl. im. s. r. od podilaziti,
podilaziti gl. nesvr., prez. podilazim postajati snishodljiv; nepotrebno hvali
sati; snishodljivo braniti; ulizivati se.
podina im. . r. - podnoje, podloak za
plast sijena; podmeta,
podina im. . r., augm. - ruan pod; prljav
pod; prevelik pod.
podisati gl. svr., prez. podiem - nadisati
se.
podlte im. s. r. - pod, patos; mjesto koje
se podi.
poditi gl. nesvr., prez. podim - stavljati
pod, patosati,
podivljati gl. svr., prez. podivljam - po
stati divlji, neukrotljiv; prenes. postati
divljak; postati svirep, nekultiviran;
izgledati neuredno; ponaati se drsko,
nepristojno, divljaki.

podjednako
podizanje gl. im. s. r. - dizanje neega
odozdo; ustajanje; prenes. uzimanje;
oporavljanje; ozdravljenje; pobuna; po
kretanje; graenje i sl.
podizati (se) gl. nesvr., prez. podiem
(se) - vriti podizanje; lagano (se) dizati
odozdo; ustajati; uzimati; oporavljati
(se); ozdravljati; buniti (se); pokretati;
graditi i sl.
podiza im. m. r., g. jd. podizaa - ureaj,
sprava za dizanje tereta; podizaa, diza
lica.
podizaa im. . r. - dizalica,
podjabuka im. . r., dat. jd. podjabuci govee meso od buta ispod prepone,
podjaati gl. svr., prez. podjaam postati jai; v. o(b)jaati.
podjamiti/podjamiti gl. svr., prez. podjamim podjamim - potvrditi jamstvo,
garanciju.
podjariti gl. svr., prez. podjarmi - raspa
liti, pojaati do kraja; prenes. potaknuti
na ljutnju, razljutiti; izazvati bijes, ra
zbjesniti.
podjarfvanje gl. im. s. r. od podjarivati.
podjarivati gl. nesvr. i uest., prez. podjarujem - raspaljivati, pojaavati; pre
nes. nastojati da iskrsne ljutnja, svaa;
nagovarati na ljutnju; izazivati bijes,
podjarmitelj im. m. r. - podjarmljiva.
podjarmiti gl. svr., prez. podjarmim staviti pod jaram; prenes. potiniti; liiti
slobode; obespraviti,
podjarmljiva im. m. r., g. jd. podjarmljiva, n. mn. podjarmljivi, g. mn. podjarmljiva - podjarmitelj; silnik, Po
tinitelj; gulikoa,
podjarmljivanje gl. im. s. r. - stavljanje
pod jaram; prenes. potinjavanje; odu
zimanje slobode; obespravljivanje,
podjarmljivati gl. nesvr., prez. podja
rmijujem - stavljati pod jaram; prenes.
potinjavati; iskoritavati; liavati slo
bode; obespravlj ivati.
podjedati gl. nesvr., prez. podjedam jesti odozdo; izjedati; potajno jesti; pre
e. potkopavati; podioka vati.
podjednak prid. neodr. v. - koji je
priblino jednak; ujednaen,
podjednako pril. - priblino isto, na pod
jednak nain.

podjednakost
podjednakost im. . r., instr. jd. podjednakou/podjednkosti - osobina podjed
nakog; priblina jednakost,
podjedno pril. - ujedno,
podjela im. . r., g. mn. podjela - dioba,
dijeljenje; dijeljenje na vrste, klasifi
kacija; sistematizacija; udjeljivanje, mi
lostinja.
podjeljak im. m. r., g. jd. pddjeljka, n.
mn. podjeljci - dio podijeljenog; odjeljak.
podjesti gl. svr., prez. pddjedem - odozdo
djelimino izjesti; prenes. podlokati, po
dgristi.
podjetinjiti gl. nesvr., prez. podjetinjim postati djetinjast, uneozbiljiti se; prenes.
ponaati se kao dijete, ostarjeti,
podjezini prid. odr. v. - koji je ispod
jezika.
podlac im. m. r., g. jd. podlaca, n. mn.
podlaci, g. mn. podlaca - podao, nea
stan, nepoten ovjek, onaj koji ini
podlosti; zlobnik iz potaje; prenes. po
tajni prevarant; osoba kojoj ne treba
vjerovati; nevaljalac,
podlaenje gl. im. s. r. - injenje, pravlje
nje podlosti,
podlaenje im. s. r. - izrastanje dlake,
prekrivanje dlakom, maljavost,
podlaev prid. odr. v. - koji pripada
podlacu.
podlaina im. . i m. r., augm. - veliki i
beskrupulozni podlac; osoba sklona
injenju gadnih podlosti,
podlaiti gl. nesvr., prez. podlaim praviti, pripremati, initi podlosti; biti
podlac; raditi, postupati kao podlac,
podlaiti gl. svr., prez. pddlaim - postati
dlakav; prekriti dlakama,
podlakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
podlace.
podlaki pril. - podlo, kao to to ine
podlaci, na nain podlaca,
podlaga im. m. r., g. jd. podlagaa, v. jd.
podlagau - onaj koji podlae; ono ime
se podlae; ono to se podlae, stavlja
ispod ega.
podlaganje gl. im. s. r. od podlagati,
podlagati gl. nesvr., prez. podlaem slagati, stavljati pod neto; podmetati da
bude deblje,
podlaktica im. . r. - dio ruke ispod lakta

658

659
podlanica im. . r. - dlan, unutranja
strana ake.
podlatvo im. s. r. - podlost, osobina
podlih.
podlei/podlei gl. svr., prez. pddlezem podlegnuti, lei, zavui se leei pod
neto; pasti pod iji uticaj, pokoriti se;
popustiti pod ijim pritiskom, biti
savladan, predati se; prenes. umrijeti,
podlegnuti gl. svr., prez. podle gnem, r.
gl. prid. pddlegao/pddlegnuo - podlei,
podletjeti gl. svr., prez. podletim - u letu
se zavui ispod ega; letei se nai
ispod ega, stii pod neto,
podlijeganje gl. im. s. r. od podlijegati,
podlijegati gl. nesvr., prez. podlijeem padati pod iji uticaj, pokoravati se; pod
pritiskom poputati kome, predavati se;
prenes. umirati,
podlijepiti (se) gl. svr., prez. pddlijepTm
(se) - zalijepiti odozdo, ljepilom pot
krpiti.
podlistak im. m. r., g. jd. pddliska, n. mn.
pddlisci, g. mn. pddlistaka - dodak lis
tu, feljton.
podliti gl. svr., prez. podlijem - zaliti
odozdo; prelivanjem preko ega podvu
i se pod to; zaliti iznutra,
podlica im. m. i . r., hip. - zloo, zloko,
zlobnica, lukavac,
podlivati/podlijevati gl. nesvr., prez.
pbdlivam/pddlijevam - initi podlivanje;
biti u stanju podlivanja; prelijevanjem
preko neega zalijevati neto odozdo,
podvlaiti se pod neto lijevanjem,
podloga im. . r., dat. jd. podlozi - ono to
je podloeno pod neto; ono to se pod
lae da se lake zapali (npr. trijee);
temelj, osnova; vrsto tlo na koje se
neto dodaje,
podlokati gl. svr., prez. pddloe - pot
kopati vodom, djelovanjem vode.
podlokavati gl. nesvr., prez. podlokava potkopavati podlivanjem ega.
podlost im. . r., instr. jd. pbdlouipodlo
sti - svojstvo podlih; zloba; ruan, ne
poten postupak,
podloka im. . r. - podloak,
podloak/podloak im. m. r., g. jd. podlo
ka - podloga, ono to je podloeno
ispod neega.

podloan/podloan prid., odr. v. podloni

- sklon neemu, osjetljiv na neto;
potinjen, pokoran,
podloica im. . r., em. - mala, kratka ili
niska podloga,
podlonica im. . r. - ona koja je podlo
na, koja je sklona podlonosti; koja je
pokorna, odana vlasti; podlonik, podlog a -

podloniki prid. odr. v. - koji se odnosi

na podlonike,
podlonik im. m. r., n. mn. pddlonici/
podlonici/podlonici - onaj koji je pod
loan; koji je sklon podlonosti; ono to
se podlae.
podlonistvo im. s. r. - sklonost pod
lonosti; podlonost; osobina podlo
nog; stanje u kome se nalazi podloeni.
podlono pril. - na nain podlonika, kao
podlonik.
podloiti gl. svr., prez. pddloim - potpa
liti vatricu podlogom; staviti neto ispod
neega da bude jae, deblje, udobnije,
podlonost im. . r., instr. jd. podlonou/pddlonosti - osobina onoga koji je
podloan; sklo-nost podlaganju,
podmai/podmaknuti gl. svr., prez. podmaknem, rad. prid. podmakao/podmaknuo - podmetnuti; prenes. podvaliti,
podmahivanje gl. im. s. r. - (uestalo)
mahanje ime dodozdo prema gore.
podmazati gl. svr., prez. podmaem zavriti podmazivanje; namazati odo
zdo, iznutra; namazati sa svih strana;
usuti ulje u ta da ne kripi; prenes. dati
kome mito, podmititi; potkupiti,
podmazivanje gl. im. s. r. od podmazi
vati.
podmazivati gl. nesvr. i uest., prez.
podmazujem - mazati sa svih strana;
mazati odozdo, iznutra; prenes. potku
pljivati, podmiivati, davati mito.
podmet im. m. r. - gram. rije u reenici
koja ima oznaava vritelja radnje, su
bjekt.
podmeta im. m. r., g. jd. podmetaa ono to se podmee pod neto; podloga
za neto; otira za cipele; osoba koja
neto podmee {podmeta poara).
podmetaa im. . r. - klin, igla kojom se
neto podmee, podbacuje pod neto;
kod rala dio na gredelj u.

podmitljivac
podmetak im. m. r., g. jd. pddmetka, n.
mn. podmei, g. mn. pddmetaka, dat.instr.-lok. mn. pddmecima - podloga;
ono to je podmetnuto; ono to se
podmee, podmeta; podmetnuto dijete,
podmee.
podmetaljka im. . r., dat. jd. podmetaljci,
g. mn. podmetaljki - podmeta, igla za
podbacivanje; pejor. podmetanje, splet
karenje.
podmetanje gl. im. s. r. od podmetati,
podmetati gl. nesvr., prez. pddmeem vriti podmetanje; neto stavljati krio
mice; podbacivati, poturati; podlagati
pod neto; prenes. praviti spletke,
spletkariti; varati koga podmetanjem,
podmetnuti gl. svr., prez. pddmetnem metnuti neto kriomice da se ne zna
podmeta; podbaciti, podloiti, poturiti
neto ispod ega; prenes. podmetanjem
napraviti spletku,
podmien prid., odr. v. podmieni - onaj
koji je primio mito, potkuplje mitom,
korumpiran,
podmienlk im. m. r., g. jd. podmienika,
n. mn. podmienici - onaj koga po
dmiuju; podmien ovjek,
podmiiva im. m. r., g. jd. podmiivaa,
v. jd. podmiivau/podmiivau - po
tkupljiva; onaj koji podmiuje koga;
osoba koja nekome daje mito.
podmiivanje gl. im. s. r. od podmiivati.
podmiivati gl. nesvr., prez. podmiujem
- davati kome mito; potplaivati, potku
pljivati koga mitom.
podmirenje im. s. r. - zadovoljenje kakvih
potreba; nabavka, nabavljanje potreb
nog; izvrenje, vraanje duga.
podmiriti gl. svr., prez. podmirim - za
dovoljiti potrebe; nabaviti potrebno;
vratiti dug.
podmirivati gl. nesvr., prez. podmirujem
- zadovoljavati potrebe; nabavljati po
trebno; vraati dug.
podmititi gl. svr., prez. pddmitim, trp.
prid. pddmien - dati kome mito; pot
platiti, potkupiti koga mitom,
podmitljiv prid., odr. podmitljivi - koji je
sklon uzimanju mita, podmiivanju; ko
ji se moe podmititi,
podmitljivac im. m. r., g. jd. podmitljivca,
v. jd. podmitljive - onaj koji prima
mito; ovjeke sklon podmiivanju.

podmitljivica
podmitljivica im. . r., v. jd. podmitljivice
- ena podmitljivac,
podmitljivost im. . r., instr. jd. podmitljivuJpodmitljivosti - osobina, svojs
tvo, sklonost podmitljivih ljudi,
podmladak im. m. r., g .jd . pddmlatka, n.
mn. pbdmlaci - mlada generacija; novo
pokoljenje; omladina; mlade; mlade
ivotinje.
podmladiti gl. nesvr., prez. podmladlm uiniti mladim; postati mlai; obnoviti
svojstva, osobine mladosti; obnoviti ne
to staro onim to je mlado.
podmlMen prid., odr. v. pddmldenl kome su data, vraena svojstva, osobi
ne, obiljeja mladih; obnovljen neim
mladim (npr. podmlaeno stado).
podmlaenost im. . r., instr. jd. podmlaenou!pddmlaeno ti - svojstvo, oso
bina podmlaenog; obiljeje podmlaenih.
podmlaivanje gl. im. s. r. od podmlaivati.
podmlaivati gl. nesvr., prez. podmldujem - vriti podmlaivanje; neemu
starom vraati osobine mladog; neto
staro obnavljati novim, mladim.
podmornica/podmOrnica im.. r. - speci
jalno oklopno plovilo, obino ratni
brod, koje plovi duboko ispod povrine
mora.
podmorniar/podmorniar im. m. r. vojnik, mornar koji plovi u podmornici,
podmorniki/podmorniki prid. odr. v. koji se odnosi na podmornice i na podmomiare.
podmorski/podmorski prid. odr. v. - koji
se odnosi na sve ono to je pod morem
(npr. pdm orski ivot).
podmukao prid., odr. v. podmukli - koji
napada iz potaje; koji neoekivano
nanosi bol; koji je naizgled dobroduan
a ini zlo; pakostan; zloban,
podmuklica im. . r. - podmukla osoba;
naizgled dobronamjerna ali zlobna oso
ba; osoba od koje se ne oekuje pakost,
jer je naizgled dobroduna, a ona je po
tajno ini; zlobnica, pakosnica.
podmuklo pril. - na podmukao nain, iz
potaje neto runo; pakosno; zlobno,
podmuklost im. . r., instr. jd. podmuklou!podmuklo ti - osobina podmuklih

660

661
osoba; ono to ine podmukli ljudi;
pakost; zloba,
podnaslov im. m. r. - dodatni naslov,
manjim i svjetlijim slovima ili na kakav
drugi nain obiljeen tekst ispod naslo
va; podnaziv.
podne im. s. r., g. jd. podneva - podnevnica; pola dana; sredina dana; dva
naest sati po danu; trenutak kada Sunce
prolazi kroz meridijan odreenog mje
sta; podnevni namaz; vrijeme kad se
klanja podnevni namaz; vrijeme kad se
ezanom kod muslimana ili crkvenim
zvonom kod krana, poziva na podne
vnu molitvu; vrijeme za ruak,
podneblje im. s. r. - nebeska visina;
prostor pod nebom; kraj s osobenom
klimom; podruje; kraj.
podnesak im. m. r., g. jd. pddneska, n.
mn. pddnesci, g. mn. podnesaka - ono
to je podneseno; pismena molba, za
htjev koji se nekome podnosi,
podnevak im. m. r., g. jd. podnevka, n.
mn. pdnevci, g. mn. podnevaka - me
ridijan.
podnevakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na podnevak,
podnevni/podnevni prid. odr. v. - koji se
odnosi na podne.
podnevnlkl/podnevnlkl prid. odr. v. podnevaki, meridijanski,
podnevnica/podnevnica im. m. r. - po
dne.
podne vnlk/podnevnlk im. m. r. - podne
vak.
podni prid. odr. v. - koji se odnosi na pod
(npr. podna pr tirka).
podnica im. . r. - daska za pod; podna
daska; podij, uzdignuti dio poda.
podnijeti gl. svr., prez. podnesem/podne
sem - nekome neto u rukama primjeti;
iscrpno obrazloiti; izdrati; otrpjeti ne
ku tegobu.
podnimaa im. . r. - tap kojim se po
dupire teret na suprotnoj strani radi
ravnotee.
podnimiti (se) gl. svr., prez. podnlmlm
(se) - nasloniti bradu na dlanove; pod
boiti (se); prekrstiti ruke; neto vrsto
poduprijeti,
podnizati gl. svr., prez. podnlzem - nani
zati odozdo, ispod ega; potkititi nizom.

podno i podnu prijei. - dolazi s gen. u

zn. ispod ega, u donjem dijelu, na dnu
(npr. pddno bae)\ udno/udnu.
podnoktica im. . r. - trag ega ispod
nokta; prljavtina pod noktom; gnojna
upala korijena nokta,
podnosilac im. m. r., g. jd. podndsioca, n.
mn. podndsioci, g. mn. podnosilaca podnositelj, ovjek koji neto trpi, pod
nosi; predlaga; izvjeta; molitelj i sl.
podnositelj im. m. r. - podnosilac,
podnositeljica/podnositeljka im. . r. ena podnositelj, podnositelj ka.
podnositi gl. nesvr., prez. podnosim donositi pod neto, podvlaiti; ponizno
prinositi; izvjetavati o emu; trpjeti,
podnoenje gl. im. s. r. - trpljenje; podvla
enje ega donesenog pod neto; izvje
tavanje; pisanje molbe, zahtjeva i sl.
podnoka im.. r., dat. jd. podnoki podnoak.
podnoak im. m. r., g. jd. podnoka, n.
mn. podnoci - pokretna stepenica; pa
puica koja se pritie nogom radi po
kretanja stroja; drvena preka ispod
stola; zagrijana cigla, kamen i sl. za
grijanje nogu; sve to je pod nogama u
funkciji zatite od hladnoe, vlage, to
plote i sl.
podnoan prid., odr. v. podno-zn! - koji je
pod nogama; prenes. koji je u podnoju,
podnojak im. m. r., n. mn. podnozjaci,
dat.-instr.-lok. mn. podnozjacima podnoak.
podnonjak im. m. r., n. mn. podnoinjaci,
dat.-instr.-lok. mn. pbdnoznjacima podnoak.
podnoje/podnoje im. m. r. - donji dio
ega: stalak na koji se neto stavlja;
vrsto tlo pod nogama; ravnica sa koje
poinje uspon; donji dio brda, planine,
podnonik/podnonik im. m. r., n. mn.
podnoznicUpdnoznici - podnoak,
podnjiskfvati gl. nesvr., prez. podnjlskujem - onomat. s vremena na vrijeme
njiskati kao konj.
podoba/podoba im. . r. - lik, oblik, slika
ega.
podoban prid., odr. v. podobni - prikla
dan, udoban, odgovarajui; slian, nalik,
podobar prid., odr. v. podobrl - prilino
dobar; povelik; dosta jak, snaan.

podraniti

poobijati gl. svr., prez. pod obijam dobiti sve redom jedno po jedno,
podobriti (se) gl. svr., prez. pbdobrlm
(se) - postati bolji nego ranije, prodo
briti (se).
podonjak im. m. r., n. mn. podonjaci,
dat.-instr.-lok. mn. podonjacima - ote
klina ispod oka.
pododbor im. m. r. - dio odbora zaduen
za jedan segment njegovog djelovanja,
pododjel im. m. r. - pododjeljenje.
pododjeljenje im. s. r. - dio odjeljenja
koje je zadueno za odreeni segment
njegovog djelovanja,
podoficir im. m. r. (lat.), g. jd. podoficira starjeina u vojsci sa inom niim od
oficira.
podoficlrka/podoficlrka im. . r. (lat.),
dat. jd. podoficIrkUpodoflcIrki - ena
podoficir; podoficirova ena.
podoficirski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na podoficire,
podoficirua im. . r. (lat.), augm. i pejor.
- prostakua koja je na usluzi podo
ficirima; negativno obiljeena podoficireva ena.
podoj im. m. r., podoja - dojenje; vrijeme
poetka dojenja; trajanje jednog dojenja,
podojiti gl. svr., prez. pbdojlm - nahraniti
dijete dojenjem; dojenjem sve pojesti,
izmusti; zavriti dojenje,
podoknica im. . r. - ob. serenada, pjesma
koja se pjeva pod prozorom,
podolje pril. - malo vie dolje, prilino
dolje.
podolje im. s. r. - podruje, oblast, kraj
pod planinom, dolina,
podosta pril. - malo vie nego to treba,
vie od dosta; prilino mnogo,
podozrenje gl. im. s. r. - sumnjiavost u
ispravnost; sumnja; nedokazana nevje
rica u iji rad, namjere, potenje,
podozrijevanje gl. im. s. r. od p o d o z re
vati.
podozrijevati gl. nesvr., prez. podozrijevam - imati podozrenje; bez sigurnih
dokaza sumnjati,
podozriv prid., odr. v. podozrivl - koji
izaziva sumnju; sumnjiv, nepovjerljiv,
podozrivo pril. - sumnjivo, sumnjiavo; s
podozrenjem.
podraniti gl. svr., prez. podranlm - po
raniti, ustati rano, uraniti; stii prije

podrasti
ostalih; poeti neto prije vremena, rani
je.
podrasti/podrasti gl. svr., prez. podrastem/podrstem - prilino uzrasti; odra
sti u odnosu na ranije stanje,
podrazdio/podrazdjel im. m. r., g. jd.
podrzdjela - pojedinaan dio neke cje
line; odjel, odjeljak,
podrazred im. m. r., g. jd. podrzreda dio, odjeljak razreda kao cjeline, koji
okuplja bia, predmete ili pojave istih ili
slinih osobina,
podrazumijevati gl. nesvr., prez. podra
zumijevam - ne kazujui rijeima sma
trati neto reenim.
podraaj im. m. r., g. jd. podraaja, n.
mn. podraaji - vanjski poticaj na rea
kciju ula, poticaj,
podraavalac im. m. r., g. jd. podraavaoca, n. mn. podravaoci, g. mn. p o
draavalac - podraavatelj, onaj koji
podraava; ovjek koji oponaa, imitira
koga, imitator; onaj koji svojom po
javom, ponaanjem ili radom djeluje na
pojavu podraaja, koji izaziva podraaje
kod drugih,
podraavalaki prid. odr. v. - koji se
odnosi na podraavaoce (npr. podraavalaki rad).
podraavalaki pril. - kao podraavaoci;
na nain podraavalaca.
podraavanje gl. im. s. r. - oponaanje,
imitiranje; ugledanje na koga oponaa
jui ga.
podraavatelj im. m. r., g. jd. podra
avatelja - podraavalac,
podraavati gl. nesvr., prez. podraavam
- ugledati se na koga oponaajui ga;
imitirati.
pddraen prid., odr. v. pddraeni - koji je
potaknut na podraaj, provociran na rea
kciju.
podraenost im. . r., g. jd. pddraenosti,
instr. jd. pddraenou!pddraenosti osobina, stanje podraenog.
podraiti gl. svr., prez. podrajm - djelo
vati na podraajna ula koja odgovaraju
podraajem; malo nadraiti (pokak
ljati, nasmijeiti, rasplakati i sl.),
podraiv prid., odr. v. podraivi - podraljiv.
podraivanje gl. im. s. r. od podraivati.

662

663
podraavati gl. nesvr. i uest., prez. po
draajem - neprestano ili povremeno
djelovati na ija ula da bi ona uzvratila
odgovarajuim podraajem,
poraljiv prid., odr. v. podraljivi - kojeg
je lahko nadraiti; sklon podraivanju;
koji brzo odgovara na podraaje; osje
tljiv.
podraljivac im. m. r., g. jd. podraljivca,
n. mn. podrljivci, dat.-instr.-lok. mn.
podrdljivcima - onaj koji koga podrauje; onaj koji je sklon podraivanju.
podraljivo pril. - na nain podraljivaca,
kao podraljivci.
podred im. m. r., g. jd. podreda, n. mn.
podredovi - nii red potinjen starijem,
vanijem, viem redu.
podrediti gl. svr., prez. podredim - pot
initi; staviti u zavisnost,
podreen prid., odr. v. podreeni - pot
injen; koji je nekome odgovoran; koji
ima nekoga iznad sebe.
podreeno pril. - na nain podreenog,
kao podreeni,
podreenost im. . r., g. jd. pddreenosti,
instr. jd. podreenoulpddreenosti stanje podreenog,
podreivanje gl. im. s. r. od podreivati,
podreivati gl. nesvr., prez. podreujem
- dovoditi neto ili nekoga u podreen
poloaj, potinjavati,
podrepak im. m. r., g. jd. podrepka, n.
mn. podrepci, dat.-instr.-lok. mn. podrepcima - dio tijela ispod repa; ue ili kai
koji idu pod rep; podrepina; podrepnica.
podrepa im. m. r., g. jd. podrepaa, n.
mn. podrepi, g. mn. podrepaa pejor. onaj koji se dodvorava kome, koji
mu se podvlai pod rep, snishodljivac, ulizica,
podrepiti (se) gl. svr., prez. podrepim poviti, podviti rep; prenes. uvui se
kome pod rep; ulagivati se, dodvo
ravati se; neugodno se dogoditi; odvijati
se kako ne valja,
podrepnica im.. r. - podrepak, podre
pnik.
podrepnik im. m. r., n. mn. pddrepmci ue, kona ili platnena traka koja se
tovarnoj ivotinji stavlja pod rep;
podrepak; podrepnik.

podrepnj ak/podrepnj ak im. m. r., g. jd.

podrepnjaka!podrepnjka - konj ili koja
drugo tovarna ivotinja s podrepnikom.
podrepnj ak im. m. r., g. jd. podrepnjaka,
n. mn. podrepnjaci - podrepnik,
podreza im. m. r., g. jd. podrezaa vrsta obuarskog noa za podrezivanje;
onaj koji podrezuje, podreziva.
podrezati gl. svr., prez. pod reem - re
zanjem skratiti odozdo; prenes. uiniti
neto ili nekoga bezopasnim,
podrezivanje gl. im. s. r. od podrezivati.
porezivati gl. nesvr., prez. podrezujem rezanjem skraivati odozdo; prenes.
initi da neko ili neto postane bezo
pasno.
podrhtaj im. m. r. - slabani drhtaj; mali
drhtaj.
podrhtati gl. svr., prez. podrhtimlpodrhtim - uiniti mali drhtaj, zadrhtati;
malo (se) zatresti, potresti,
podrhtavanje gl. im. s. r. od podrhtavati,
podrhtavati gl. nesvr., prez. podrhtavam
- slabo, lagano drhtati, potresati,
podrigivanje gl. im. s. r. od podrigivati,
podrigivati gl. nesvr., prez. podrigujem nakon jela, obino kad je pun stomak,
na usta glasno isputati zrak.
podrignuti gl. svr., prez. podrignem, rad.
gl. prid. podrignuo - glasno na usta
ispustiti progutani zrak.
podriknuti gl. svr., prez. podrikne - jed
nom glasno riknuti; svom snagom ri
knuti.
podrikivati gl. nesvr., prez. podrikuje - s
vremena na vrijeme glasno rikati; rikati
svom snagom,
podrijetlo im. s. r. - ob. porijeklo,
podriti gl. svr., prez. podrijem - kao ri
lom potkopati zemlju ispod ega; podroviti; podlokati, potkopati dugotra
jnim djelovanjem vode; razoriti podri
vanjem; prenes. obino potajno praviti
kakve smetnje da se neto uradi, ostvari,
podriva im. m. r., g. jd. podriva, v. jd.
podrivau - sprava za podrivanje; onaj
koji neto podriva, koji kome pravi
smetnje u ostvarenju njegovih zamisli
ili radnji.
podrivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
podrivanje i podrivae.
podrivaki pril. - na nain podrivaa, kao
podrivai.

porpanac

podrivanje gl. im. s. r. od podrivati,

podrivati gl. nesvr., prez. podrivam obino potajno initi neto, ometati da
neko neto uradi, ostvari,
podriven prid., odr. v. podriveni - po
tkopan, podlokan; prenes. nesiguran,
nestabilan.
podrljati/podiijati gl. svr., prez. podrljam/podiijam - pobranati, prei drlja
om.
podrmati gl. svr., prez. podrmam - po
tresti; malo i lagahno uzdrmati, zadrma
ti; prenes. oduzeti sigurnost, uskolebati;
unijeti nemir, uznemiriti; liiti vrstoe,
pokolebati,
podrmusati gl. svr., prez. podrmusam,
trp. prid. podrmusdn - drmusanjem
potresti; malo podrmusiti.
pormusiti gl. svr., prez. podimusim drmusanjem potresti,
podrobac im. m. r., g. jd. podropca, n.
mn. podropci, g. mn. podrobaca, dat.instr.-lok. mn. podropcima - sitno
isjeckana i dobro uprena govea unu
trica, kaurma, podrobica, podobak.
podrobak im. m. r., g. jd. podropka, n.
mn. podropci, g. mn. podrobaka, dat.instr.-lok. mn. podropcima - podrobac.
podroban prid., odr. v. podrobni - de
taljan, iscrpan, sa svim pojedinostima,
podrobica im. . r. - podrobac.
podrobiti gl. svr., prez. podrobim izdrobljeno potopiti u to, udrobiti,
podrobno pril. - iscrpno, detaljno, do u
pojedinosti precizno,
podrobnost im. . r., g. jd. podrobnosti,
instr. jd. podrobnou/podrobnosti osobina podrobnog; iscrpnost, detalj no
st.
podroniti gl. svr., prez. pod ronim - ro
njenjem se podvui pod neto, zaroniti,
uroniti pod neto; potkopati, podlokati,
podronjavanje gl. im. s. r. od podronjavati.
podronjavati gl. nesvr. i uest., prez. po
dr onjavam - s vremena na vrijeme ro
njenjem se zavlaiti pod ta; initi
podronjavanje, tj. vlaenjem i udara
njem ovlaenog odronjavati,
podrovati gl. svr., prez. pddrujem - podroviti, potkopati, podlokati,
porpanac im. m. r., g. jd. podrpnca, n.
mn. podrpnci, g. mn. podipanaca, dat.-

podrpanko
instr.-lok. mn. podrpncima - podera
nac, odrpanac, onaj koji je u dronjcima,
podrpanko im. m. r., g. jd. podrpanka,
hip. - blagonaklon naziv za odrpanca.
podrpati gl. svr., prez. podrpam - pocije
pati, poderati; poeati se drpanjem.
podrtina im.. r. - poderotina, pocjepo
tina; ruevina, razvalina; neto staro i
neupotrebljivo; prenes. ostario, onemo
ao ovjek,
podruje im. s. r., n. mn. podruja - kraj,
prostor; oblast u nauci; vrsta djelatnosti,
podrobiti gl. nesvr., prez. pddrubim previti, podvrnuti rub; napraviti porub,
porubiti; skratiti porubljivanjem.
podrubiti se gl. svr., prez. pddrubim se prekriti kosu rupcem; podvezati rubac,
maramu; pokriti se po glavi,
podrugati se gl. svr., prez. pddrugam
(se) - ob. porugati se.
podrugiva im. m. r., g. jd. podrugivaa onaj koji se kome podruguje; onaj koji
je sklon podrugivanju,
podrugivaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na podrugivae.
podrugivaki pril. - na nain podrugivaa,
kao podrugiva, s podrugivanjem,
podrugivanje gl. im. s. r. od podrugivati
(se).
podrugivati (se) gl. nesvr., prez. podrugujem (se) - rugati se; izvrgavati koga
ili ta ruglu .
podruglica im. . i m. r., pejor. - osoba
koja se podruguje drugima; koji je cini
an, podsmjeljiv,
podrugljiv prid., odr. v. podrugljivi - koji
je sklon podrugivanju,
podrugljivac im. m. r., g. jd. podriigljlvca, n. mn. podrugljiv ci, dat.-instr.lok- mn. podrugljlvcima - onaj koji se
kome rado podruguje; osoba sklona po
drugivanju,
podrugljivica im. . r. - ena podru
gljivac.
podrugljivo pril. - s porugom, na nain
podrugljivih,
podrugljivost im. . r., g. jd. podruglji
vosti, instr. jd. podrugljiv oulpodru
gljivosti - osobina podrugljivih ljudi,
podrugnuti se gl. svr., prez. pddrugnem
se - jednom se narugati; uputiti porugu.,
podrum im. m. r. - prostor ispod prizemlja
zgrade sasvim ili najveim dijelom

665

664
ukopan u zemlju; podzemna prostorija
ispod kue; podzemno skrovite; tala,
izba; namjenska prostorija za skladi
tenje pia; skladite i prodavaonica
pia; gostionica,
podrumar im. m. r. - osoba koja ivi u
podrumu; onaj koji radi u podrumu pia.
podrumara im. . r. - podrumska pro
storija.
podrumarev/podrumarov prid. odr. v. koji pripada podrumaru,
podrumarstvo/podrumarstvo im. s. r. privredna grana, proizvodnja alkoholnih
pia; skladitenje i prodaja pia.
podrumski prid. odr. v. - koji se nalazi u
podrumu, koji mu pripada; koji se odno
si na podrume,
podrutviti gl. svr., prez. podrutvlm, trp.
prid. pddrutvljen - uiniti drutvenim;
preobratiti u drutveno; socijalizovati,
podrutvljavanje gl. im. s. r. - pretvaranje
privatnog vlasnitva u drutveno u soci
jalizmu.
porutvljavati gl. nesvr., prez. podrutvljavam - neto pojedinano pretvarati
u zajedniko; privatno pretvarati u
drutveno; socijalizirati,
podrutvljenost im. . r., instr. jd. pddriitvljenou/pddrutvljensti - stanje ono
ga to je podrutvljeno.
podruni/podrunl prid. odr. V. - koji se
odnosi na podrunice,
podrunica/podrunica im. . r. - ogra
nak neke ustanove, preduzea i sl.; naj
manja drutvena i administrativna orga
nizacija u okviru mjesne zajednice,
podrunikl/podrunikl prid. odr. v. koji se odnosi na podrunice,
podrka im. . r. - podsticaj; potpora;
pomo.
podizati gl. svr., prez. pddrzlm - nakratko
drati; potaknuti, podstaknuti; odobriti
neto; ne dozvoliti svojom podrkom da
neto prestane; pruiti podrku, potporu,
pomo.
podriva im. m. r., g. jd. podrzava podra val ac/podra vatelj.
podravalac/podravatelj im. m. r., g. jd.
podrzdvaoca, n. mn. podrzdvaoci, g.
mn. podrzdvalaca - podrava, onaj koji
koga podrava; onaj koji nekome daje
potporu, pomo, podrku,
podravanje gl. im. s. r. od podravati.

podravati gl. nesvr., prez. podfzavam pruati kome podrku za ono to radi;
davati nekome pomo u znak potpore za
ono to se zastupa ili to se ini.
podraviti gl. svr., prez. podravan neto privatno pretvoriti u dravno;
uiniti dravnom svojinom,
podravljenje gl. im. s. r. - pretvaranje
ega nedravnog u dravno,
poravljivati gl. nesvr., prez. podrzavIjujem - pretvarati neto nedravno u
dravno.
posijecanje gl. im. s. r. od podsijecati,
podsijecati gl. nesvr., prez. podsijeem rezati odozdo; postepeno rezati, ometa
njem zaustavljati,
podsiriti gl. svr., prez. pddsirlm - zavriti
sirenje mlijeka stavljanjem u njega sirita, kvasa ili sl.
podsjeanje gl. im. s. r. od podsjeati,
podsjeati gl. nesvr., prez. pddsjeam initi podsjeanje; opominjati; pomoi
kome da se prisjeti ega.
podsjei gl. svr., prez. podsijeem odsjei odozdo; skratiti ime otrim
odozdo; potkresati; prenes. naglo pre
sjei, prekinuti tok neega; iznenada se
oduzeti, od straha se paralizovati.
podsjetiti gl. svr., prez. pddsjetlm, trp.
prid. podsjeen - opomenuti koga da se
sjeti neega; vienjem ega prizvati u
svijest neto to je bilo ili to bi moglo
da se desi; asocirati na neto,
podsjetnica im. . r. - kartica na kojoj su
ispisani iji osobni podaci, vizit-karta;
sve to je zapisano za podsjeanje na
neto; sitni predmeti koji slue za pod
sjeanje.
podsjetnik im. m. r., n. mn. podsjetnici,
dat.-instr.-lok. mn. pddsjetnlcima - bloi za biljeenje onoga to treba da slui
za podsjeanje; spisak zabiljeki koje
podsjeaju na radne i dr. obaveze; sve
to slui za podsjeanje,
podskakivanje gl. im. s. r. od podskaki
vati.
podskakivati gl. nesvr., prez. podskcikujem - u malim uestalim skokovima
udaraajui o tlo skakati uvis.
podskoiti gl. svr., prez. pddskolm - u
mjestu skoiti uvis; namjerno odskoiti.

podstaknuti
podsmijati (se) gl. svr., prez. pddsmijem
(se) - uiniti podsmijeh; podrugljivo se
nasmijati.
podsmijavanje gl. im. s. r. od podsmija
vati se.
podsmijavati se gl. nesvr., prez. podsmijavdm se - initi podsmijavanje; podru
gljivo i potajno izlagati, izvrgavati koga
podsmijehu; rugati se podsmijehom;
ismijavati koga.
podsmijeh im. m. r., n. mn. podsmijesi,
dat.-instr.-lok- mn. podsmijesima - po
drugljivi smijeh; smijehom iskazano
podrugivanje; ismijavanje,
podsmijevati (se) gl. nesvr., prez. pddsmijevam (se) - podsmijavati se.
podsm jehnuti se gl. svr., prez. pddsmijehnem se - zajedljivo se osmjehnuti;
podrugljivim osmijehom vrijeati koga;
ismijevati, izvrgavati koga posmijehu,
posmijevati.
posmijevanje gl. im. s. r. od podsmije
vati (se).
podsmjehivanje gl. im. s. r. od podsmje
hivati se.
podsmjehivati se gl. nesvr., prez. pod
smjehujem se - rugati se podsmjehivanjem; podrugljivo ismijavati; slati kome
zajedljive, zlobne smijeke,
podsmjekivati se gl. nesvr., prez. podsmjekujem se - smijekom se rugati;
podsmjehivati se.
podsmjeljiv prid., odr. v. podsmjeljivi podrugljiv, koji je s podsmijehom,
podsmjelj iva im. m. r., g .jd . podsmjeljlvca, n. mn. podsmjeljiv ci, dat.instr.-lok. mn. podsmjeljiv cima - onaj
koji se kome podsmehuje; podrugljivac;
onaj koji je sklon podsmjehivanju.
podsmjeljivica im. . r., v. jd. podsmjeljivice/podsmjeljivico - ona koja se
podsmjehuje, podsmijava; osoba sklona
podsmjehivanju, podsmijavanju.
podsmjeljivo pril. - na nain podsmjeljivaca, kao podsmjeljivci.
podsmjelj i vost im. . r., g. jd. podsmjeljivosti, instr. jd. podsmjeljivosti/podsmjeljivou - stanje i obiljeje pod
smjeljivog,
podstaknuti gl. svr., prez. pddstaknem,
rad. gl. prid. podstaknuo!pddstakao potaknuti, potai .

podstanar
podstanar im. m. r., instr. jd. podstana
rom/podstanarem - onaj koji stanuje u
tuem stanu; ovjek koji je iznajmio
stan.
podstanarev/podstanarov prid. odr. v. koji se odnosi na podstanara, koji mu
pripada.
podstanarka im. . r., dat.-lok. jd.
podstanarki, g. mn. pbdstanarki - ena
podstanar; ona koja stanuje u tuem
stanu; ona koja je iznajmila stan.
podstanarski prid. odr. v. - koji se odnosi
na podstanare, koji im pripada,
podstanarstvo im. s. r. - podstanarski
status; stanje u kome se nalaze podsta
nari.
podstarost pril. - pod stare dane, u sta
rosti.
podstava im. . r. - ono to se stavlja
ispod ega; ono ime se podstavlja;
svilenkasto platno kojim se podstavljaju
kaputi i dr. odjea; unutranje platno
kod neke odjee,
podstavak im. m. r., g. jd. pddstavka, n.
mn. podstavci, g. mn. pddstavaka, dat.instr.-lok. mn. pddstavcima - mu. dio
stavka; ono to se stavlja pod to;
postolje.
podstaviti gl. svr., prez. pddstavim priiti podstavu s unutranje strane
odjee; staviti podstavu pod to.
podstavij anje gl. im. s. r. od podstavljati.
podstavljati gl. nesvr., prez. pddstavljam
- pri ivati podstavu s unutranje strane
odjee; stavljati podstavu pod to; vriti
podstavljanje ega.
podstai/podstaknuti gl. svr., prez.
pddstaknem - dati podsticaj kome ili e
mu; podjariti; rasplamsati; prenes. po
buditi; nagovoriti podsticanjem,
podsticaj im. m. r. - ono to podstie; pre
nes. podstrek; pobuda; nagovor; ohra
brenje.
podsticajnl prid. odr. v. - koji ima osobinu
podsticanja; koji podstie,
podsticajno pril. - kao podsticaj, poput
podsticaja; prenes. ohrabrujue,
podsticalo im. s. r. - sredstvo kojim se
podstie; hipok. od podsticatelj, osoba
koja podstie,
podsticanje gl. im. s. r. od podsticati,
podsticatelj im. m. r. - onaj koji podstie
na to, koji ohrabruje.

666

667
podsticati gl. nesvr., prez. pddstiem initi podsticanje ega ili koga; prenes.
nagovarati podsticanjem; poticati na to.
podstrei gl. svr., prez. pddstreknem podstreknuti,
podstrek im. m. r., n. mn. podstrei podsticaj; prenes. ohrabrenje, nagovor;
podrka.
podstrekavanje gl. im. s. r. - podstrekivanje, podsticanje; hukanje.
podstrekavao gl. nesvr., prez. podstrekavam - podstrekivati; podsticati neko
ga da neto ini; nagovarati; prenes.
nagovorom izazivati negativne naboje,
emocije, hukati,
podstreka im. m. r., g. jd. podstrekaa,
n. mn. podstrekai - podstrekiva, oso
ba koja podstrekava; huka, nagova
ra na neto loe.
podstrekaica im. . r. - ona koja daje
podstrek; ena podstreka; ona koja
druge podstie na injenja ega loeg,
nepoeljnog; hukaica.
p o d strek a i prid. odr. v. - podstrekivaki, koji se odnosi na podstreka
vanje i podstrekae.
p o d strek a i pril. - podstrekivaki, na
nain podstrekaa, kao podstrekai,
podstrekiva im. m. r., g. jd. podstrekiva, n. mn. podstrekivi - onaj koji
podstrekava; podstreka,
podstrekivaki prid. odr. v. - koji se
odnosi na podstrekivanje i podstreka vae; podstrekai,
podstrekivaki pril. - podstrekai,
podstrekivanje gl. im. s. r. - podstre
kavanje.
podstrekivati sl. nesvr., prez. podstrekujem podtrekavati.
podstreknuti gl s^r., prez. pddstreknem,
trp. prid. pddstreknuo/pddstrekao - izv
riti podstrek; potai, potaknuti, nago
voriti na ta loe.
podstreica im. . r. - podstreica, podstreje.
podstreje im. s. r. - podstreica, podstre
ic a ; prostor pod srehom.
podstrenl prid. odr. v. - koji je pod
strehom; koji se odnosi na podstre
i c a podstreje.
p o d streica im. . r. - podstreica, pro
stor ispod strehe, podstreje; postrenica.

podstrii/podstrii gl. svr., prez. postriem - odozdo ostrii; podiati;

podrezati (kosu, dlake, vunu i sl.),
podstrig im. m. r., n. mn. pddstrizi, g.
mn. podstriga - podstriena vuna;
obrijano tjeme kod sveenika; sam in
podstrizanja.
podstrizanje gl. im. s. r. - podrezivanje
(kose, dlaka, vune) odozdo,
podstrizati gl. nesvr., prez. podstrizujem
- obavljati podstrizanje, podrezivati ta
vlaknasto odozdo,
podsuknja im. . r., g. mn. pddsuknjT tanka, glatka ili nabrana donja suknja,
podsvijest im. . r., g. jd. podsvijesti,
instr. jd. podsvijeu/podsvijesti - dio
svijesti, ono ega nismo svjesni da
imamo.
podsvjestan/podsvjestan prid., odr. v.
podsvjesni/podsvjesni - nesvjestan; koji
je bez aktivnog prisustva svijesti, u
podsvijesti,
podsvjesno/podsvjesno pril. - nesvjesno;
kao u podsvijesti; na podsvjestan nain,
podsvjesnost/podsvjesnost im. . r.,
instr. jd. pddsvjesnou/podsvjesnou i
podsvjesnosti/pddsvjesnosti - stanje u
podsvijesti; nesvjesno promiljanje,
podav/podav im. m. r., g. jd. podava,
n. mn. podavovi - unutarnji av; av
koji se ne vidi, s druge strane ruba; ono
to je podiveno pod ta.
podavak im. m. r., g. jd. podavka, n.
mn. podavci, g. mn. podavaka, dat.instr.-lok. mn. podavcima, em. - ma
len, kratak av ispod ega; mali unu
tarnji av.
podef im. m. r. (fr.), g. jd. pddefa/
podef a, n. mn. podefovi/podefovi zamjenik efa, rukovodioca nekog
odjeljenja.
poditi gl. svr., prez. podijem, trp. prid.
podiven - iti ispod ega, ivanjem
privrstiti odozdo,
poivanje gl. im. s. r. - privravanje
ega uz neto ivanjem odozdo; oja
avanje ivanjem s donje strane, odo
zdo.
podivati gl. nesvr., prez. podivam priivati neto ispod neega; ivanjem
privravati, ojaavati odozdo,
podiati gl. svr., prez. podiam - malo
skratiti kosu; oiati.

poduhvaanje

podiavanje gl. im. s. r. - skraivanje

kose ianjem; ianje odozdo,
podiavati gl. nesvr., prez. podiavam
- obavljati podiavanje; skraivati,
podrezivati kosu ianjem, iati odo
zdo.
poduavalac im. m. r., g. jd. podudvaoca, n. mn. poduavaoci, g. mn.
poduavalca - onaj koji koga podu
ava emu u dogovorenom vremenu;
onaj koji daje poduke; instruktor,
poduavanje gl. im. s. r. od poduavati,
poduavatelj im. m. r. - poduavalac.
poduavati gl. nesvr., prez. poduavam nakratko pomagati kome u uenju,
pouavati; davati kome poduku; neko
vrijeme svojim znanjem i iskustvom
pomagati kome da neto naui; nakrat
ko koga emu uiti,
poduiti gl. svr., prez. pdduim - svojim
znanjem i iskustvom u nekom kraem
vremenu nekoga neemu nauiti; po
duavanjem kome pomoi da neto
naui; podukom koga nauiti emu.
podudaran prid., odr. v. podudarni - koji
se preklapa, slae se s kim ili im;
jednak po obliku i veliini; koji mu
odgovara.
podudaranje gl. im. s. r. - preklapanje,
slaganje; udaranje odozdo,
podudarati se gl. nesvr., prez. podu
daram se - slagati, preklapati se s im;
udarati odozdo,
podudariti (se) gl. svr., prez. podudarim
(se) - uvrstiti udaranjem odozdo; uda
riti iznutra; biti podudaran, preklopiti
se.
podudarno pril. - na podudaran nain; na
odgovarajui nain; skladno; slono,
podudarnost im. . r., g. jd. podudar
nosti, instr.-lok. jd. podudmou/podudrnosti - osobina ili stanje onoga
to je podudarno,
podug prid., odr. v. podugi, komp. podui
- prilino dug, podugaak,
podugaak prid., odr. v. podugaki prilino dugaak, podug.
podugo pril. - prilino dugo; dosta dugo.
poduguljast prid., odr. v. poduguljasti podosta izduen, poprilino duguljast,
poduhvaanje gl. im. s. r. - poduhva
tan) e.

poduhvaati (se)
poduhvaati (se) gl. nesvr., prez.
poduhvaam (se), trp. prid. poduhvaen
- poduhvatati (se), hvatati odozdo,
hvatajui podizati, obuhvatati; prenes.
poduzimati ta, zalagati se, brinuti se za
neto.
poduhvat im. m. r. - pothvat, znaajan,
izuzetan, teak posao koji je neko
poduzeo da ga ostvari ili ga je ostvario,
poduhvatan prid., odr. v. poduhvatni koji zna u pravo vrijeme i na pravi
nain poduzeti neto; koji se pravo
vremeno zna poduhvatiti ega; spretan;
snalaljiv; poduzetan,
poiihvatanje gl. im. s. r. - zauzimanje za
ta; pravovremeno poduzimanje nekih
aktivnosti; snalaenje,
poduhvatati (se) gl. nesvr., prez. p o
duhvatom (se) - poduhvaati se.
poduhvatiti gl. svr., prez. poduhvatim obuhvatiti odozdo; sasvim uhvatiti odo
zdo.
poduka im. . r., dat.-lok. jd. podui, g.
mn. poduka - pouka, poduavanje, ue
nje uz iju pomo; pouan savjet,
podulje/podue pril. - prilino dugo,
dosta due.
podulji/podui prid. odr. v. - malo dui,
poprilino dug.
podupirati gl. nesvr., prez. podupirem odozdo upirati; uvrstiti upiranjem odo
zdo; prenes. podravati; pomagati pod
rkom.
podupira im. m. r., g. jd. podupiraa, v.
jd. podupirau, instr. jd. podupiraem,
n. mn. podupirai - podupiraa; stub,
kolac, motka i sl. predmet za podu
piranje; potporanj; prenos, onaj koji
kome pomae, koji koga podupire,
podupiraa im. . r. - podupira,
poduprijeti (se) gl. svr., prez. poduprem
(se), trp. prid. poduprt - podmetnuti,
postaviti podupira pod neto iskri
vljeno, nestabilno; podupiraem neto
uvrstiti; prisloniti neto uza ta; na
sloniti se na to; pridrati glavu prislo
njenu na ruke; prenes. pomoi kome;
pruiti kome podrku,
poduprt prid., odr. v. poduprti - koji je
uvren podupiraem; naslonjen na
podupira; prislonjen uza ta.
podurati gl. nesvr. (tur.), prez. podiirdm
- dugo trpjeti.

669

668
podusnica im. . r. - uperak dlaka ispod
donje usne.
poduiti (se) gl. svr., prez. pdduim, trp.
prid. pdduen - poguiti (se); uduiti
(se), podaviti (se), utopiti (se); ugasiti
(se); nestati,
poduje im. s. r. - crkvena molitva za
duu umrlog,
pounl prid. odr. v. - koji je pod uhom,
ispod uha; koji se odnosi na podunike
i podunice,
podunica im. . r. - crkv. ena koja na
sprovodu nosi svijeu; pljuvana lije
zda ispod uha; med. zauka, zaunjaci,
podunlk im. m. r., n. mn. pddunici,
dat.-instr.-lok. mn. pddunicima - crkv.
mukarac koji na sprovodu nosi svi
jeu.
podunjak im. m. r., g. jd. pddunjaka, n.
mn. podunjaci, g. mn. pddunjaka donji, mehki dio iza uha; med. zauka,
zaunjak; podunjaci, zaunjaci,
poduzee im. s. r. - preduzee, privredna,
proizvodna ili kakva drugo ustanova,
institucija, radionica, koja upoljava vi
e radnika i bavi se razliitim proi
zvodnim djelatnostima ili drutvenim
uslugama.
poduzet prid., odr. v. poduzeti - koji je
unaprijed uinjen da se ta loe pre
duhitri, sprijei ili da se ta nesmetano,
povoljno odvija, preduzet,
poduzetan/poduzetan prid., odr. v. podu
zetni/poduzetni - spretan; vjet, snala
ljiv; poduhvatan,
poduzeti gl. svr., prez. poduzmem - pre
duzeti; uiniti sve da se neto ostvari;
prihvatiti se ega; poduhvatiti, uzeti
odozdo.
poduzetnik im. m. r., n. mn. poduzetnici,
dat.-instr.-lok. mn. poduzetnicima preduzetnik; vjet, spretan ovjek koji
sve poduzima u pravo vrijeme; snalaljiva, poduhvatna osoba; ovjek koji
sam vodi svoje poslove, privatnik,
poduzetno pril. - preduzetno: kao podu
zetnici, na poduzetan nain,
poduzetnost im. . r., g. jd. pdduzetnoulpoduzetnosti - preduzetnost; poduzimljivost; osobina onih koji su podu
zetni; poduzimaka djelatnost, aktiv
nost.

poduzima im. m. r., g. jd. poduzima,

n. mn. poduzimi - preduzima; po
duzetnik, poduzetan, poduzimljiv o
vjek, onaj koji sve vjeto, spretno podu
zima.
poduzimanje gl. im. s. r. - od poduzi
mati.
poduzimati gl. nesvr., prez. poduzimam
- preduzimati; initi pripremne radnje,
pripremati uslove za ostvarenje ega.
poduzimljiv prid., odr. v. poduzimljivi koji je prilino poduzetan, sklon poduzimljivosti, ija je osobina poduzimljivost, preduzimljiv,
poduzimljivo pril. - na poduzimljiv na
in, kao poduzimljivi, preduzimljivo.
poduzimljivost im. . r., g. jd. podu
zimljiv oulpoduzimljiv osti - osobina
poduzimljivih ljudi, preduzimljivost,
podue/podue pril, komp. - malo due
nego obino, podugo.
podvajanje gl. im. s. r. - dijeljenje na
dvoje; razdvajanje, odvajanje jednog od
drugog.
podvajati gl. nesvr., prez. podvajam initi podvajanje; dijeliti na dvoje;
razdvajati na dva dijela; razdvajati,
odvajati po neemu jedno od drugog,
podvala im. . r. - prevara; ono to je
kome podvaljeno, podmetnuto; zakinue podmetanjem ega loijeg,
podvaldija im. m. i . r. - onaj koji vri
podvale; ovjek sklon podvaljivanju;
prevarant; varalica,
podvaliti gl. svr., prez. podvalim - pre
variti koga podvalom; podmetnuti neto
loije; nedozvoljeno zamijeniti bolje
loijim; zakinuti koga podvalom,
podvaljivanje gl. im. s. r. - varanje;
podmetanje; zakidanje podmetanjem,
podvaljivati gl. nesvr., prez. podvalju
jem - varati podvaljivanjem; podmetati
neto loije; zakidati podmetanjem,
podvarak im. m. r., g. jd. pddvarka, n.
mn. podvarci, g. mn. podvardka, dat.instr.-lok. mn. podvarcima - vrsta jela
od barenog kiselog kupusa; ono to je
podvareno.
podvesti/podvesti1 gl. svr., prez. pddvedem/podvedem - pod neto dovesti; pri
vesti radi sparivanja; prenes. ubiljeiti
pod neto; uiniti neto zavisnim od
ega ireg, znaajnijeg, vanijeg.

podviknuti

podvesti/podvesti2 gl. svr., prez. podve

zem/podvezem - vozei utjerati pod ne
to, uvesti.
podvesti gl. svr., prez. podvezem!po
dvezem - vezom isplesti ispod ega;
ukrasiti vezom s donje strane, odozdo,
podvez im. m. r. - podveza,
podveza im. . r. - ono to je podvezano;
ono ime je ta podvezano; traka, vrpca
za podvezivanje; jamenijica, vrsta ta
nke pamune marame za podvezivanje
kose.
podvezati (se) gl. nesvr., prez. pddvezem
(se) - svezati odozdo; privezati podvezom.
podvezica im. . r., em. - mala, kratka ili
tanka podveza; svilena, vezena ili ple
tena vrpca za podvezivanje potkoljeni
ca; elastina podveza kojom se podve
zuju arape, dimije ili hlae ispod ko
ljena.
podvezivanje gl. im. s. r. od podvezivati,
podvezivati (se) gl. nesvr., prez. podve
zujem (se) - vezivati ispod ega da bude
jae; stavljati podveze.
podvig im. m. r., n. mn. podvizi, dat.instr.-lok. mn. podvizima - s mnogo
odricanja postignut uspjeh; neoekivan
i gotovo nemogu uspjeh; ivotni
uspjeh, ivotno djelo,
podvijanje gl. im. s. r. od podvijati,
podvijati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
podvijam (se) - podavijati, savijati kra
jeve ega; skraivati podvijanjem; vriti
podvijanje; savijati noge ispod sebe;
zavijati, zasukivati; ukrtati ruke jednu
preko druge,
podvijen prid., odr. v. podvijeni - savijen
pod neto; podvmut; zavijen krajevima,
zasukan; prekrien jedan preko drugog,
podvijeno pril. - na podvijen nain,
uvrnuto; prenes. tajnovito, skriveno,
pddvlk im. m. r., n. mn. podvici, dat.instr.-lok. mn. podvicima - glasan i sna
an uzvik; ljutit uzvik,
povikivanje gl. im. s. r. od podvikivati.
podvikivati gl. nesvr. i uest., prez.
podvikujem - vikati snanim glasom;
iskazivati negodovanje, protest i sl. po
vienim ljutitim tonom,
podviknuti gl. svr., prez. podviknem viknuti snanim glasom; iskazati nego

povilinl
dovanje, protest i sl. povienim ljutitim
tonom.
povilinl prid. odr. v. - koji je smjeten
ispod vilice,
podvlaak im. m. r., g. jd. pddvlaka, n.
mn. pddvlaci, g. mn. pddvlaaka, dat.instr.-lok. mn. pddvlacima - ono to se
pod ta podvlai, uvlai; to se pod ta
podmee, podmeta,
podvlaenje gl. im. s. r. od podvlaiti,
podvlaiti (se) gl. nesvr., prez. pddvlaim (se) - zavlaiti (se) pod ta; pod
crtavati ime; prenes. uvlaiti se kome,
dodvoravati se ulagivanjem,
podvodan prid., odr. v. pddvodni - koji je
esto pod vodom; vodoplavan; koji je
sklon plavljenju; koji je pod vodom;
koji je za upotrebu pod vodom,
podvoda im. m. r., g. jd. podvodaa, n.
mn. podvodi - ovjek koji koga vodi
pod ta, koji ga podvodi; osoba koja se
bavi svoenjem djevojaka, svodnik;
onaj koji zavodi na stranputicu, pod
voa.
podvodaica im. . r., v. jd. podvodaice
- ena podvoda, svodnica, svodilja,
podvodaica.
podvoditi gl. nesvr., prez. pddvodTm, trp.
prid. pddvoen - (do)voditi pod ta;
voditi krivim putem, stranputicom; svo
diti; zavoditi,
podvodnica im. . r. - podvodnjaa, biljka
koja ivi pod vodom; podmornica; pod
vodaica, svodnica,
podvodniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na podvodnike, podvodnice, podvodni
tvo i podvoenje,
podvodnik m. m. r. - podvoa, onaj koji
podvodi, podvoda; podvodni kabal.
podvodnitvo im. s. r. - posao podvoe
nja; podvoenje,
podvodnjaa im. . r. - podvodnica,
podvoa im. m. r., g. jd. podvodaa podvodnik,
podvodaica im. . r., v. jd. podvodaice
- podvodaica.
podvoenje gl. im. s. r. - voenje koga ili
ega pod ta; svoenje, svodnitvo;
zavoenje.
podvojavanje gl. im. s. r. - dijeljenje na
dvoje; polovljenje,
podvojen prid., odr. v. pddvojeni - po
dijeljen na dvoje, odvojen, razdvojen.

671

670
podvojeno pril. - na podvojen nain,
odvojeno, razdvojeno,
podvojenost im. . r., g. jd. pddvojenosti,
instr. jd. pddvojenou/pddvojenosti stanje onoga to je podvojeno; obiljeje
podvojenog,
podvojiti gl. svr., prez. podvojim, trp.
prid. pddvojen - podijeliti na dvoje,
razdvojiti; odstraniti jedno od drugoga;
udvojiti, dvostruko ojaati, udvostrui
ti.
podvoljak im. m. r., g. jd. pddvljka, n.
mn. pddvljci, g. mn. pddvoljaka, dat.instr.-lok. mn. pbdvoljcima - zadeblja
nje ispod brade, podbradak,
podvoljina im. m. r., augm., pejor. - ve
liki i nimalo pristao podvoljak; podvo
ljak koji porunjuje onoga ko ga ima.
podvolji im. m. r., em. - mali podvoljak.
podvore im. . r., mn. - dva kolca na
kojima se prenose naviljci sijena,
podvoriti gl. svr., prez. podvorim - na
kratko koga sluiti; ugostiti ime; po
astiti koga posjetom,
podvornica im. . r. - ena koja slui,
dvori; dvorkinja; posluitelj ica; spre
maica; kolska istaica; zemljite
ispod dvora, dvorite,
podvornikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na podvomike i podvomice.
podvornik im. m. r., v. jd. pddvrnie, n.
mn. podvornici, dat.-instr.-lok. mn.
podvornicima - onaj koji podvoruje,
posprema dvor; domar; kolski usluitelj.
podvostruavanje gl. im. s. r. od podvostruavati.
podvostruavati gl. nesvr., prez. podvostruavam - podvostruivati, udvostruavati, initi neto dvostrukim; dvaput
uveavati, poduplavati, uduplavati.
podvostruenje gl. im. s. r. od podvo
struiti.
podvostruiti gl. svr., prez. podvostruim - udvostruiti, uiniti neto
dvostrukim; dvaput uveati, podupla
vati, uduplati.
p o d v o stru en je gl. im. s. r. od podvo
struivati.
podvostruivati gl. nesvr., prez. podvostruujem - podvostruavati.

podvoz im. m. r. - nadoknada, novac za

prevoz robe; podvoznina,
podvoziti gl. nesvr., prez. podvozJm vonjom uvoziti,
podvozni prid. odr. v. - koji se odnosi na
podvoz, podvoznike i podvoenje.
podvoznica im. . r. - tovarni list, otprem
nica koja putuje zajedno s robom,
podvoznina im. . r. - podvoz,
podvonjak im. m. r., n. mn podvonjaci,
dat.-instr.-lok. pi. podvonjacima most, propust ispod koga prolaze vozi
la.
podvratiti gl. svr., prez. podvratim podaviti krajeve; zavrnuti odozdo; sa
viti unutra; skratiti uvrtanjem.
podvraati gl. nesvr., prez. podvraam podavijati krajeve; zavrtati odozdo;
savijati unutra, uvrtati; skraivati podvrtanjem.
podvrgavati (se) gl. nesvr., prez. po
dvrgavam (se) - izlagati koga ili ta
djelovanju ega; postajati objektom
kakve radnje ili stanja,
podvrgnuti (se) gl. svr., prez. podvrgnem (se), rad. gl. prid. podvrgnuo i
pddvrgao - podvri (se), izloiti koga
ili ta djelovanju ega, uticaju kakve
radnje; postati objektom kakve radnje;
dovesti nekoga ili neto nekim djelo
vanjem u kakvo posebno stanje; po
dmetnuti, prevariti,
podvrnuti im. . r., prez. podvrnem podaviti krajeve; zavrnuti odozdo; savi
ti unutra, uvrnuti,
podvrtati gl. nesvr., prez. podvrem podavijati krajeve; zavrtati odozdo; sa
vijati unutra, uvrtati,
podvri (se) gl. svr., prez. pbdvrgnem
(se) - podvrgnuti (se),
podvui gl. svr., prez. podvuem - staviti
crtu ispod ega.
podvui (se) gl. svr., prez. podvuem
(se) - zavui se pod ta, uvui se ispod
ega.
podzakup im. m. r. - uzimanje u zakup
od drugog zakupca, podzakupljivanje.
podzakupac im. m. r., g. jd. podzkupca,
n. mn. podzkupci, g. mn. podzkupaca
- onaj koji je neto posredno preko
zakupca uzeo u zakup.

poen
podzemaljski prid. odr. v. - koji je ispod
zemaljskog, koji je potinjen zemalj
skom.
podzemlje/podzemlje im. s. r. - ono to
je pod zemljom; dio zgrade ukopan u
zemlju, podrum; prenes. mafija, krimi
nalci; kriminalne i teroristike organi
zacije.
podzeman/podzeman prid., odr. v. po
dzemni - koji je pod zemljom; prenes.
mrani, tamni, kriminalni, koji nisu pod
kontrolom zakona,
podzid im. m. r., n. mn. pddzidi/pddzidovi
- podzida, potporni zid, zid koji spre
ava odronjavanje zemlje; ukrasni zid.
podzida im. . r. - podzid.
podzidati gl. svr., prez. podzJdam ozidati odozdo, ispod ega, da bude
vre.
pozidavanje gl. im. s. r. od podzidavati.
podzidavati gl. nesvr., prez. podzidavam
- podziivati, podizati zid ispred ega.
podzie im. s. r. - ono to je ispod zida
podzidano, zemljite ispod zidina.
podziivUnje gl. im s. r. od podziivati.
podziivati gl. svr., prez. podziujem podzidavati, zidati ispod ega; ojaati
neto podizanjem zida.
podzurtu pril. - pred samu zimu, u kasnu
jesen, uoi same zime.
podei gl. svr., prez. podiezem - podja
riti, estoko naljutiti, potaknuti na e
stoku ljutnju; potpaliti,
podizati gl. nesvr., prez. podziem podj ari vati, poticati na estinu, na pla
ho vitu ljutnju,
pooniti gl. svr., prez. pdonim - posta
viti novi on, potplat na cipele; prenes.
donovima, tj. nedozvoljenim skrive
nim sredstvima doi do cilja, prepisi
vanjem poloiti ispit (up. podniti
ispit).
pobuivati gl. nesvr., prez. pobuujem poticati, biti uzrok neemu, pokretati,
aktivirati; izazivati reakciju.
poema im. . r. (gr.) - vee knjievno
djelo u stihovima, spjev; vrsta epskolirske pjesme; naziv nekih muzikih
djela; prenes. neto lijepo, poetino, to
je ugodno mati.
poen im. m. r. (fr.), g. jd. poena, n. mn.
poeni - bod; plus; pogodak.

poengleziti (se)
poengleziti (se) gl. svr. (eng.), prez.
poeng leim (se), trp. prid. poenglezen uiniti koga Englezom; postati Engle
zom; uiniti da neto lii na engleski,
poenta/poenta im. . r. (fr.), g. mn.
pdenti/poenti - poanta, bit, sutina, ista
knuta glavna misao; prenes. otrica,
aoka u govoru,
poentirati gl. nesvr. (fr.), prez. poentiram - isticati bit, sutinu; naglasiti glav
nu misao.
poet im. m. r. (gr.), n. mn. poete - poeta,
pjesnik.
poeta/poeta im. m. r. (gr), g. jd. poete/
poete, n mn. poete!poete - poet, pjesnik,
stihotvorac,
poetian prid. (gr.), odr. v. poetini koji je kao poezija; koji u sebi ima
poetskih elemenata,
poetiar im. m. r. (gr.) - osoba koja se
bavi poetikom; poznavalac poetike,
poetiki prid. odr. v. (gr.) - poetski,
poetino pril. (gr.) - na poetian nain;
kao poetian,
poetika im. . r. (gr.), dat. jd. poetici poezija, pjesnitvo, pjesniko umijee;
teorija pjesnitva; dio nauke o knjiev
nosti koji prouava poeziju; prenes.
njena i lijepa osjeanja,
poetizacija im. . r. (gr.) - davanje emu
obiljeja poetike; prenes. ulepavanje
ega na duhovnom planu,
poetiziranje gl. im. s. r. (gr.) obavljanje
poetizacije; poetizacija,
poetizirati gl. nesvr. (gr.-lat.), prez.
poetiziram - predstaviti neto u pjes
nikoj formi; opisivati neto poput pje
snika; predati se pjesnikom raspolo
enju; matati, idealizirati,
poetski prid. odr. v. (gr.) - poetiki; koji
se odnosi na poetiku i poetiare.
poezija im. . r. (gr.) - umijee nadahnu
tog izraavanja u stihu; pjesma; sva
pjesnika djela u stihu, pjesnitvo;
poetika; prenes. ljepota, ar, posebno
lijep osjeaj ili doivljaj,
pofrancuziti (se) gl. svr. (fr.), prez.
pofrancuzim (se), trp. prid. pofrancuzen
- uiniti koga Francuzom; postati
Francuz; uiniti da neto to vie lii na
francuski.
pogaa im. . r. - posebna vrsta okruglog
spljotenog beskvasnog peninog hlje

672

673
ba; prenes. ono to veliinom i oblikom
lii na pogau,
pogaica im. . r., em. - mala pogaa;
vrsta peciva okruglog pljosnatog obli
ka; prenes. sve to oblikom i veliinom
podsjea na pogaicu,
pogaanje gl. im. s. r. od pogaati (se) pogodba.
pogaati (se) gl. nesvr., prez. pogaam
(se) - utvrivati cijenu pogaanjem; su
djelovati u oblikovanju cijene; posti
zanje cilja u streljatvu - pogodak u
sredinu; prenes. nagaanje; pokuati
dati taan odgovora,
pogaa im. m. r., g. jd. pogaa, v. jd.
pdgaau - onaj koji sudjeluje u poga
anju oko cijene ega; onaj koji pogaa
pucajui u cilj, koji zna a pogaa; koji
postie pogotke; prenes. koji odgovara
na postavljena pitanja; koji tano odgo
vara.
pogan im. . r., g. jd. pogani, instr. jd.
pogani - izmet, balega; neist, prljav
tina, smee; ono to je loe, prljavo,
zlobno; zla, zlobna osoba, pokvarenjak.
pogan prid., odr. v. pdgani - veoma
prljav, neist; izuzetno zloban, zao;
prenes. nemoralan, opak; koji je spre
man na svako zlo.
poganac im. m. r., g. jd. pognca, n. mn.
poganci, g. mn. pdganaca, dat.-instr.lok. mn. pogancima - izuzetno zao
ovjek, zlobnik, pokvarenjak; nevjer
nik; opasna i teka bolest; ir; neizlje
iva bolest, rak, karcinom,
poganev prid. odr. v. - koji se odnosi na
poganca, koji mu pripada,
poganina/pogancina im. m. r., pejor. pretjerano zao prljav, pogan ovjek;
pogantina,
poganija zoir. im. . r., pejor. - pogan,
poganiti (se) gl. nesvr., prez. pdganim
(se) - prljati (se) izmetom; oneiavati
(se) smradom; initi neto poganim;
skrnaviti svetinju,
poganluk/poganluk im. m. r., n. mn.
poganlucUpoganluci, g. mn. poganlu
ka, dat.-instr.-lok. mn. pogcmlucima!
pogdnlucima, pejor. - pogantina,
pogano pril. - runo; gadno; prljavo; sra
mno; na ruan nain,
pogantina im. . r., pejor. - poganluk;
prljavtina, neurednost, nered; stanje i

osobina onoga koji je pogan; uvijek

pogana osoba, poganina.
poganulja/poganua im. . r., pejor. poganua,
poganua im. . r., pejor. - uvijek prljava,
neuredna ena; pogana ena; prenes.
ona koja ini podle, rune, zlobne
stvari, zlobnica,
poganjenje gl. im. s. r. od poganiti,
pogasiti (se) gl. svr., prez. pdgasi (se) ugasiti redom jedno po jedno; sve uga
siti; uiniti da ta ne gori ili ne svijetli;
utrnuti; zavriti gaenje; prenes. utiati
(se), smiriti (se); nestajati, umirati,
pogaziti gl. svr., prez. pdgazim, trp. prid.
pdgazen - gaenjem neto unititi; po
lomiti hodanjem; prenes. prekriti; ne
biti dosljedan,
pogdje/pogdjegdje pril. - ponegdje; tu i
tamo; malo na jednom, malo na dru
gom mjestu; pogdjegod.
pogjegod pril. - pogdje, pogdjegdje.
pogdjekad pril. - ponekad, poneki put,
katkad.
pogdjeko/pogdjekojl zamj. neodr., g. jd.
pogdjekog(a) - neko ovdje, neko ondje,
poneko, poneki,
pogegati (se) gl. svr., prez. pdgegam (se)
- malo gegajui hodati; krenuti gegajui
se.
pogibalac im. m. r., g. jd. pogibaoca, n.
mn., pogibaoci, g. mn. pogibalaca,
dat.-instr.-lok mn. pogibaocima - onaj
koji je u ivotnoj opasnosti, koji pogi
ba, gine.
pogibati gl. nesvr., prez. pdgibljem izlagati se smrtnim opasnostima, ginuti;
povijati se, savijati se pod im; prenes.
pretjerano se zalagati za to, troiti se
do iznemoglosti,
pogibelj im. . r., g. jd. pogibelji - smrtna
opasnost, teka nevolja, velika nesrea;
pogibija, poginue; prenes. nepovoljnost; teta.
pogibeljan prid., odr. v. pogibeljni smrtno opasan, nepovoljan, nesretan,
poguban.
pogibeljno pril. - smrtno opasno, pogu
bno.
pogibija/pogibija im. . r. - velika nevo
lja; smrtna opasnost, pogibija, pogibelj;
prenes. velika teta.

poglavarstvo
poginue gl. im. s. r. - neprirodna smrt
nastala kao posljedica smrtnog po
gotka, nesree ili kakve nepogode; po
gibija.
poginuti gl. svr., prez. pdginem - biti
smrtno pogoen ime; smrtno stradati u
ratu; umrijeti nesretnim sluajem,
poginuli prid. odr. v. - koji je stradao u
ratu; posmrtno pogoeni; nastradali u
nesrei.
poginjanje gl. im. s. r. - saginjanje pod
im, povijanje ispod ega.
poginjati (se) gl. nesvr., prez. pdginjem
se - savijati (se) pod im; povijati (se)
ispod ega.
pogladiti gl. svr., prez. pdgladim - ui
niti neto glatkim; gladei poravnati;
njeno dotiui prei dlanom preko e
ga; pomilovati, pomaziti; prenes. polas
kati, povladiti kome.
pogalasje im. s. r. - vijest, glas; odjek,
eho.
poglava im. m. r., g. jd. poglava, g.
mn. poglava - uzglavlje, ono to je
iznad glave; ono to je pod glavom,
jastuk.
poglavar im. m. r., g. jd. poglavara, v. jd.
poglavaru/poglavare, instr. jd. pogla
var om/po glav ar em, n. mn. poglavari,
g. mn. poglavara - vrhovni svjetovni ili
vjerski starjeina; vladar; upravitelj;
poglavica.
poglavari im. m. r., pejor. - em. prema
poglavar; poglavar s malom teritorijom
i s malom moi.
poglavarev/poglavarov prid. odr. v. koji pripada poglavaru,
poglavarica im. . r., v. jd. poglavarice/
poglavarica - poglavareva ena, pogla
varka; ena poglavar,
poglavarka im. . r., dat. jd. poglavarki poglavarica,
poglavarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na poglavare,
poglavarstven prid., odr. v. poglavarstveni - koji se odonosi na poglavar
stvo.
poglavarstvo im. s. r., g. mn. poglavar
s tv o ! poglavarstava - institucija s poglavarem na elu; zgrada i osoblje po
glavarstva.

poglavica
poglavica im. m. i . r., v. jd. pogla
vice/poglavico - vrhovni plemenski sta
rjeina; prenes. starjeina; poglavar.
poglavikT prid. odr. v. - koji se odnosi na
poglavice; poglavarski.
poglavit prid., odr. v. poglavitl - najva
niji, prvi, najglavniji; ugledan, odli
an, cijenjen; dio titule nekih viih i
novnika; titula,
poglavito pril. - u prvom redu, prije sve
ga, najprvo,
poglavitost im. . r., g. jd. pogavitosti,
instr. jd. pogavitosti/pogavitou - titu
la nekih viih zvaninika.
poglavlje im. s. r. - posebna tematska
cjelina u knjizi obiljeena brojem ili
podnaslovom; dio, odjeljak, glava knji
ge.
poglavnik im. m. r., n. mn. pdglavnici,
dat.-instr.-lok. mn. poglavnicima - po
glavar, starjeina, najvanija osoba u
kakvoj zajednici,
pogled/pogled im. m. r., dat.-lok. jd.
pogledu/pogledu - pravac gledanja;
domaaj oka; vid; ono to oi vide,
panorama; prenes. nain gledanja, miijenje.
pogledanje gl. im. s. r. - od pogledati,
pogledati gl. nesvr., prez. pogledam upuivati pogled, uestalo gledati, ie
kivati.
pogledati gl. svr., prez. pd gledam - upu
titi pogled prema nekome ili neemu;
vidjeti; prenes. osvrnuti se na ta; imati
na umu.
pogledati gl. nesvr., prez. pogledam povremeno gledati oekujui ta.
poglobiti gl. svr., prez. poglobim - sve
po redu kazniti, oglobiti,
pogluh prid., odr. v. pogliihi - koji je
prilino gluh, koji dosta loe uje.
pogluho pril. - prilino gluho,
poglup prid., odr. v. poglupl - koji je
prilino glup, dosta ogranienog razu
ma.
poglupjeti gl. svr., prez. pd glupim postati glup.
poglupo pril. - prilino, dosta glupo,
pogmfljeti gl. svr., prez. pogmillm poeti gmiljeti, gmizati; krenuti, poi
gmilei.
pognati gl. svr., prez. pognam - potjerati,
natjerati.

674

675
pognut prid., odr. v. pognuti - povijen u
leima, sagnut; koji je povijene, spu
tene glave; prenes. koji je popustio pred
kim ili im.
pognuti (se) gl. svr., prez. po-gnem (se) poviti glavu; poviti se u leima, poviti
lea; sagnuti se pod im ili uvlaei se
pod to; prenes. popustiti kome, povui
se pred im, izgubiti,
pogoda im. . r. - pogodno vrijeme; po
voljni uslovi, pogodnost,
pogodak im. m. r., g. jd. pogotka , n. mn.
pogoci, g. mn. pogodaka, dat.-instr.lok. mn. pogocim a - udarac u cilj; do
bitak na lutriji, zgoditak; ono to je
pogoeno, taan odgovor,
pogodan prid., odr. v. po g o d n i - odgo
varajui; koji se uklapa; prikladan, po
desan.
pogodba im. . r., g. pi. p o g o d b i - kupo
prodajni dogovor; pogaanje,
pogodben prid., odr. v. pogodben i - koji
se odnosi na pogodbu,
pogoditi gl. svr., prez. pogodim , trp.
prid. pogoen - intuitivno ili na osnovu
nekih znakova tano kazati, odrediti,
uiniti; odgonetnuti; nasumice dati ta
an odgovor; tano predvidjeti; slu
ajno pronai; udariti u cilj, postii gol,
ne promaiti metu; utvrditi cijenu ega;
najmiti koga; dogovoriti posao,
pogodljiv prid., odr. v. pog o d ljivl - koji se
moe pogoditi; s kojim se moe pogo
diti, ljubazan, prijazan,
pogodljivost im. . r., g. jd. pogodljivosti,
instr. jd. pogodljivou/pogodljivosti osobina pogodljivog.
pogodno pril. - prikladno, podesno, na
pogodan, odgovarajui nain,
pogodnost/pogodnost im. . r., g. jd. p o
godnosti, instr. jd. pogodnou!po
godnosti - povoljne, pogodne okolnosti;
osobina pogodnog,
pogoovanje gl. im. s. r. od pogodovati,
pogodovati gl. nesvr., prez. pogodujem ii kome ili emu u prilog; biti od
koristi, koristiti; pomagati,
pogoen prid., odr. v. pogoen i - koji je
udaren u sredite; koji je udaren ime;
koga je pogodio metak ili ta drugo;
koji je nasumice tano odreen; prenes.
potresen, dirnut.

pogojazan prid., odr. v. pogojaznl - pri

lino gojazan, podebeo,
pogolem prid., odr. v. pogolem I - prilino
velik, povelik,
pogolicati gl. svr., prez. po golicam pokakljiti, podraiti golicanjem; goli
cati sve redom, jedno po jedno, izgolicati sve.
pogon/pogon im. m. r. - fiz. sila kojom se
pogoni; ureaj nekog postrojenja za
proizvodnju pokretake energije; odje
ljenje u kome se neto proizvodi, po
kree; pokret, pokretanje, rad; pokre
taka snaga,
pogoniti gl. nesvr., prez. pogonlm - initi
da se ta kree, pokretati,
pogonski/pogonski prid. odr. v. - koji se
odnosi na pogon,
pogorditi (se) gl. svr., prez. pogordlm
(se) - postati gord; nakratko se ponaati
gordo.
pogorjelac/pogorjelac im. m. r., g. jd.
pogorjelca/pogorjelca , n. mn. pogorjeIci/pogorjelci , g. mn. pogorjelaca/pogorjelaca - onaj kome je izgorjela kua;
onaj kome je sve pogorjelo.
Pogorjelica im. . r. - osoba kojoj je sve
izgorjelo; mjesto gdje je sve pogorjelo,
zgarite.
Pogorjelica im. . r. - ono to je od kue i
pokustva preostalo nakon poara,
pogorjeti gl. svr., prez. p d gorim - izgo
rjeti redom jedno po jedno; sve potpuno
izgorjeti.
pogoran prid., odr. v. pogorani - gori u
odnosu na ranije, tei, loiji,
pogoranost im. s. r., g. jd. pogoranosti,
instr. jd. pogoranou/pogorano ti osobina onoga to je pogorano; pogor
anje.
pogoranje gl. im. s. r. od pogorati,
pogorati gl. svr., prez. pogoram , trp.
prid. pogoran - uiniti gorim, teim,
nedostupnijim, opasnijim; postati go
rim, teim, nedostupnijim, opasnijim,
pogoravanje gl. im. s. r. od pogora
vati.
pogoravati gl. nesvr., prez. pogora
vam, trp. prid. pogoravan - initi go
rim, teim, nedostupnijim, opasnijim;
postajati gorim, teim, nedostupnijim,
opasnijim.

pogrbaviti (se)

pogospoditi (se) gl. svr., prez. pogos

podim (s<?), trp. prid. pogospoen postati gospodin; oponaati gospodina,
biti kao gospodin, pokondiriti se.
pogostiti (se) gl. svr., prez. pogostim
(se), trp. prid. pogoen - poastiti (se);
ugostiti (se); najesti (se) i napiti (se) u
gostima.
pogotovo/pogotovu pril. - posebno, na
roito, tim prije,
pogovaranje gl. im. s. r. - od pogovarati.
pogovarati gl. nesvr., prez. pogovaram ,
trp. prid. pogovaran - odustajati od
ranije reenog; zamjerati,
pogovor im. m. r., g. jd. pogovora, g. mn.
pogovdra - zavrno objanjenje pisca ili
izdavaa na kraju knjige; zavrni odje
ljak knjige, epilog; ono to se govori
poslije, ogovaranje; zamjerka, nepoti
vanje ranije dogovorenog,
pogovoriti gl. svr., prez. pogovorlm , trp.
prid. pogovoren - porei ranije reeno,
dogovoreno; nakratko govoriti, rei.
pograbiti gl. svr., prez. pograbim , trp.
prid. pograbljen - zgrabiti; sve redom
uzeti, oteti, ugrabiti; epati; zavriti
grabljenje sijena, pograbljati, pograbu
ljati.
pograbljati gl. svr., prez. pograbljam pograbuljati, pokupiti grabljama/grabuljama, zavriti grabljenje/grabuljanje;
pograbiti/pograbulj ati.
pograbuljati gl. svr., prez. pograbuljdm ,
trp. prid. pograbuljan - pograbljati.
pograbiti gl. svr., prez. pogradlm sagraditi, podignuti; napraviti; u misli
ma oblikovati; uraditi,
pogranian prid., odr. v. pogranini koji se nalazi ili koji se deava na gra
nici; granini; koji se odnosi na pogranije.
pograniSr im. m. r., v. jd. pograniaru/
po graniare - graniar, granini straar,
pogramje im. s. r. - prostor uz granicu,
pogranini kraj.
pograninik im. m. r., n. mn. pograninlci, g. mn. pograninika, dat.-instr.lok. mn. pd graninicima - kamen kojim
je obiljeena granica; vojnik graniar,
pogrbaviti (se) gl. svr., prez. pogrbavlm
(se) - pogrbiti (se).

pogrbiti (se)
pogrbiti (se) gl. svr., prez. pogrbim (se)
- pogrbaviti se, postati grbav; uiniti
grbavim.
pogrbljavanje gl. im. s. r. od pogrbljavati (se),
pogrbljavati (se) gl. nesvr., prez. pogibljavam (se) - pogrbljivati se, posta
jati grbav; initi da neto bude grbavo;
povijati se pravei grbu.
pogrbljen prid., odr. v. pdgrbljeni - koji
ima grbu; s grbom na leima; poguren,
zguren, povijenih, zgurenih lea; s
grbama.
pogrbljeno pril. - pogureno, zgureno;
neravno, grbavo; s grbom na leima;
povijenih, zgurenih lea; s grbama.
pogrbljenost im. . r., g. jd. pogrbljenosti, instr. jd. pdgrbljenoii/pdgrbljeno
sti - pogurenost, osobina pogrbljenog,
svojstvo onoga toje pogrbljeno.
pogrbljfvanje gl. im. s. r. od pogrbljivati
(se).
pogrbljivati (se) gl. nesvr., prez. pogibljujem (se) - pogrbljavati (se),
pogrcati (se) gl. svr., prez. po g ka m (se)
- malo (se) zagrcati; progutati, pojesti
grcajui.
pogrda im. . r. - pogrdna rije, psovka;
sramota, uvreda; moralna i fizika
grdoba.
pogrdan prid., odr. v. pdgrdni - uvredljiv,
sraman; ruan, neugledan, neuljudan,
pogrditi gl. svr., prez. pdgrdim - uiniti
grdnim, runim, porunjati; nagrditi,
povrijediti; okaljati, oskrnaviti; teko
otetiti, nanijeti veliku tetu,
pogrdjeti (se) gl. svr., prez. pogrdim postati grdnim, runim; nagrditi, po
runjati (se),
pogrdno pril. - na pogrdan nain, s
pogrdama, runo, sramno; neugledno,
pogrenje gl. im. s. r. - porunjenje;
uvreda.
pogrivanje gl. im. s. r. od pogrivati.
pogrivati gl. svr., prez. pogiujem initi grdnim, runim; porunjavati.
pogreb/pogreb im. m. r. - sahrana, po
smrtna povorka, denaza,
pogreban prid., odr. v. pbgrebdni ostrugan grebanjem; izgreban; pogre
bem

676

677
pogrebati gl. svr., prez. pogrebem - sve
ogrebati, grebanjem ostrugati; napraviti
ogrebotine, izgrebati.
pogrebnik im. m. r., n. mn. pdgrebnici onaj koji priprema i vodi pogreb; po
grebni radnik, grobar,
pogrebnina im. , r. - pogrebni trokovi,
novac za plaanje pogreba,
pogrebua im. . r. - ona koja grebe; ono
ime se grebe,
pogrepsti gl. svr., prez. pogrebem - po
grebati.
pogrean prid., odr. v. pd greni - koji nije
taan; koji je s grekom; neispravan;
koji ne odgovara kakvim normama,
pogreiv prid., odr. v. pogreivi - pogreljiv, koji je sklon grijeenju; koji moe
pogrijeiti.
pogreivost im. . r., g. jd. pogreivosti,
instr. jd. pogreivou!pogreivosti pogreljivost, osobina onoga koji grije
i, pogreivog.
pogreka im. . r., dat. jd. pogreci greka, ono to je pogreno; promaaj;
greka.
pogreljiv prid., odr. v. po gre ljivi pogreiv.
pogreljivost im. . r., g. jd. pogreljivosti, instr. jd. pogreljivoufpogreljivosti - pogreivost.
pogreno pril. - na pogrean nain; ne
tano; krivo,
pogrijan prid., odr. v. pogrijani - zagri
jan, umlaen; podgrijan,
pogrijati gl. svr., prez. pogrijem - neto
hladno ugrijati, uiniti topli(ji)m; po
dgrij ati.
pogrijavanje gl im. s. r. od pogrijavati.
pogrijavati gl ne /r., prez. pogrijavam smlai\ati umlaivati, neto hladno i
niti toplijim; podgrijavati.
pogrijeiti gl. svr., prez. pogrijeim napraviti (po)greku; raditi pogreno,
pogrmua im. . r. - zool. vrsta ptice,
pogrmuica im. . r., em. - zool. mala
ptica pogrmua,
pogrnuti gl. svr., prez. pdgrnem - pokuputi grnom, nagrnuti, navaliti na ta;
zagrnuti; podgrnuti.
pogrom im. m. r. (rus.) - ubijanje pripad
nika nekog naroda do njihovog istrebljenja i unitavanje njihove imovine,
genocid.

pogroma im. m. r., g. jd. pogromaa, g.

mn. pogromaa - onaj koji organizuje
pogrom ili uestvuje u njemu,
pogromakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pogromae.
pogromaki pril. - kao pogromai, na
nain pogromaa.
pogrubiti gl. svr., prez. pdgrubim - ui
niti grubim, runim,
pogrubjeti gl. svr., prez. pdgrubim - po
stati grub, porunjati.
pogruati (se) gl. svr., prez. pd grudam
(se) - pogrudvati (se), malo se grudati,
pogrudnica im. . r. - grudna maramica,
pluna maramica, porebrica pleura,
poguban prid., odr. v. pogubni - veoma
opasan; smrtno opasan; koji unitava,
pogubiti gl. svr., prez. pogubim - izvriti
presudu o pogubljenju, oduzeti ivot
pogubljenjem,
pogubite im. m. r. - pogubillste.
pogubljen prid., odr. v. pogubljeni usmren (osuenik); usput zagubljen,
pogubljenik im. m. r., n. mn. pogublje
n ik , g. mn. pogubljenika, dat.-instr.lok. mn. pogubljenicima - onaj nad ko
jim je izvreno pogubljenje; onaj koji je
pogubljen.
pogubljenje gl. im. s. r. - izvrenje smrt
ne presude; nasilno prekraenje ivota
nakon smrtne presude,
pogubno pril. - kao pogibelj, izuzetno
opasno, smrtonosno; prenes. nepovo
ljno; tetno,
poguliti gl. svr., prez. pd gulim, trp. prid.
poguljen - sve odreda oguliti; dovriti
guljenje; oderati kou, zguliti,
poguren prid., odr. v. pogureni - up.
pogrbljen.
poguriti (se) gl. svr., pogurim (se) - up.
pogrbiti (se),
pogurkati gl. svr., prez. pogurkam, em.
- gurkanjem pokrenuti; poticati, poma
gati da neto krene, otpone,
pogurnuti gl. svr., prez. pdgurnem guranjem pomoi da se neto pomakne,
da krene.
poguiti gl. svr., prez. pdguim - sve
podaviti guenjem; jedno po jedno ugu
iti.
pohaban prid., odr. v. pohabani - izno
en, ishaban, oteen, otrcan.

pohlepan
pohabanost im. . r., g. jd. pohabano st i,
instr. jd. pdhabanou!pohabano ti stanje onoga toje pohabano,
pohabati (se) gl. svr., prez. pohabam
(se) - otetiti (se), noenjem ishabati,
otrcati; iznositi,
pohaa im. m. r., g. jd. pohaa, n.
mn. pohaai - onaj koji neto pohaa,
polaznik (na kakvom kursu),
pohaanje gl. im. s. r. - posjeivanje;
redovno dolaenje; obilaenje,
pohaati gl. nesvr., prez. pohaam posjeivati; redovno dolaziti na nastavu
u koli; obilaziti,
pohajduenje gl. im. s. r. - ponaanje
koje postaje kao u hajduka, hajduko,
pohajduiti (se) gl. svr., prez. pohajduim (se) - postati hajduk; ponaati se
kao hajduk,
pohanje gl. im. s. r. (njem.) - ob. pohovanje.
pohapsiti gl. svr. (tur.), prez. pdhapsim
- pohvatati osumnjiene i odvesti u
pritvor, jedno po jedno zatvoriti; sve
pozatvarati.
pohara im. . r. (ar.) - pljaka, otimaina,
grabe, pustoenje,
poharaiti gl. svr. (ar.), prez. pohdraim - uzeti kao hara, oporezovati,
poharati gl. svr. (ar.), prez. poharam pljakati, otimati, grabiti, pustoiti,
pohariti gl. svr. (ar.), prez. poharim beskorisno potroiti, unititi,
pohasiti se gl. svr. (ar.), prez. pohasim se
- posiliti se, postati obijestan; uzoholiti
se, silom se uzdii, uznijeti iznad dru
gih.
pohati gl. nesvr. (njem.), prez. poham
(njem.) - ob. pohovati,
pohitati gl. svr., prez. pohitam - pouriti;
hitro krenuti, pohrliti,
pohitjeti gl. svr., prez. pohitim - urno
hodati, pouriti,
pohlaptati gl. svr., prez. pohlapem halapljivo, pohlepno, nabrzinu pojesti,
pohjepa im, . r. - nestrpljiva tenja za
im; neutoljiva glad; pouda, gramzi
vost.
pohlepan prid., odr. v. pohlepni - koji je
nestrpljiv da zadovolji kakvu svoju
tenju za im, neutoljivu glad, poudu,
gramzivost; poudan, gramziv, nezasit.

pdhlepnfk
pohlepnlk im. m. r., n. mn. pohlepnici,
dat.-instr.-lok. pi. pohlepnicima - po
hlepan ovjek; grabeljivac
pohlepnost im. . r., g. jd. pohlepnost/,
instr. jd. pohlepnostu!pohlepnost - oso
bina onoga koji je pohlepan, gramzi
vost, nezasitost, poudnost; sebinost,
grabeljivost,
pohod/pohod im. m. r., g. mn. pohoda odlazak na dalek put, obilazak neeg
udaljenog; organizovana posjeta, posje
ivanje nekog znamenitog mjesta; organizavana aktivnost u postizanju viih
ciljeva; odlazak u osvajanje i pljaka
nje.
pohodati gl. svr., prez. pdhodam - malo
vie hodati dok se ne stigne na cilj.
pohode/pohodi im. . r., mn. - prva poro
dina prijateljska posjeta nakon svadbe
porodici u koju se udala djevojka,
pohodilac im. m. r., g. jd. pohddioca, n.
mn. pohddioci, g. mn. pohddilaca, dat.instr.-lok. mn. pohddiocima - onaj koji
pohodi, pohoditelj, pohodnik, dolaznik,
posjetilac.
pohoditi gl. svr. i nesvr., prez. pdhddim,
trp. prid. pdhoen - ii u pohode, posje
ivati, obilaziti koga ili ta.
pohodnl/pohodnl prid. odr. v. - koji se
odnosi na pohod, koji mu je svojstven,
pohonica/pohodnica im. . r. - ona koja
ide, dolazi ili koja je dola u pohode,
pohodnlk/pohodnlk im. m. r., n. mn.
pohodnici, dat.-instr.-lok. mn. pohodnicima - onaj koji ide, dolazi ili koji je
doao u pohode,
pohonja/pohonja im. . r. - pohoenje.
pohoenlk im. m. r., g. jd. pohoemka, n.
mn. pohoenici, g. mn. pohoemka,
dat.-instr.-lok. mn. pohoemcima - onaj
koga posjeuju, kome idu u pohod,
pohoenje gl. im. s. r. - pohod; odlazak u
pohode, posjeta, posjeivanje, obilazak,
pohota im. . r. - ulna strast; gramzivost,
pohlepa.
pohotan prid., odr. v. pohotni - koji iska
zuje pohotu, ulnu strast; pohlepan,
gramziv.
pohotica im. . r., v. jd. pohotice/pohotico, em. - manja strast, ulna potreba,
pohotljiv prid., odr. v. pohdtljivi - pun
putenih elja; koji je sklon pohoti, pute
nosti.

679

678
pohotljivac im. m. r., g. jd. pohdtljivca,
instr. jd. pohdtljivcem, pejor. - pohotljiv
ovjek, onaj koji se predaje pohoti; koji
iskazuje pohotu, pohotnik,
pohotljivka im. . r., pejor. - pohotljiva
ena, ona koja se predaje putenim e
ljama, putenosti, pohotnica.
pohotljivo pril. - puteno, strasno, s poho
tom, s poudom,
pohotljivost im. . r., g. jd. pohdtljivosti,
instr. jd. pohotljiv osu!pohdtljivosti osobina onoga koji je pohotljiv, pohotnost; pohota,
pohotnica im. . r. - ona koja je poho
tljiva, pohotlj ivica,
pohotnik im. m. r., n. mn. pohotnici, dat.instr.-lok. mn. pohotnicima - onaj koji
je pohotljiv, pohotljivac,
pohotno pril. - na pohotan nain, kao
pohotnici, pohotljivo.
pohotnost im. . r., g. jd. pohotnosti,
instr. jd. pohotnoulpohotnosti - oso
bina onoga koji je pohotan, pohotlji
vost.
pohovanje gl. im. s. r. (njem.) od poho
vati.
pohovati gl. nesvr. (njem.), prez. pohujem - najprije meso ili neto drugo
pripremljeno za prenje umoiti u jaja,
zatim to uvaljati u mrvice ili brano pa
staviti na vrelo ulje da se pri.
pohovan prid., odr. v. pohovani - umoen
u jaja, uvaljan u brano pa ispren u
ulju.
pohrana im. . r., g. mn. pohrana uvanje, dranje na sigurnom,
pohraniti gl. svr., prez. pohranim - osta
viti ta na sigurnom mjestu; sauvati od
oteenja; ne dozvoliti da propadne,
pohranjivanje gl. im. s. r. - odlaganje
ega na sigurno mjesto radi uvanja,
pohranjivati gl. nesvr., prez. pohranju
jem - ostavljati neto na sigurno mjesto
da se ne oteti, da se sauva,
pohrati gl. svr., prez. pohidm, trp.
prid. pohran - postati hravo; malo
zahrati.
pohrianiti (se) gl. svr., prez. pohrianim(se) - prisilno pokrstiti; uiniti da
neko postane hrianin; prei na hri
ansku vjeru; ponaati se kao hrianin,
pohrianjenje gl. im. s. r. - prelazak na
hrianstvo; pokrtenje.

pohrliti gl. nesvr., prez. pdhrlim - s ra

dou pohitati, pouriti,
pohrptina im. . r. - ono to je po hrptu;
poleina; meso skinuto s lea zaklane
ivotinje.
pohrskati gl. svr., prez. pohrskdm - sve
pojesti uz hrskanje; jedno po jedno
hrskajui pojesti,
pohula im. . r. - huljenje, pokuda, sra
mota.
pohuliti/pohuliti gl. svr., prez. pohulim pokuditi, osramotiti; nagovoriti, nahu
kati.
phhumlje im. s. r. - pobre, humovito,
brdovito zemljite,
pohrvati (se) gl. svr. i nesvr., prez.
pohivem (se) - zapoeti s kim hrvanje;
gombati se hrvanjem; oboriti koga
hrvui se; hrvui se uhvatiti se s kim
ukotac.
pohrvatiti (se) gl. svr., prez. pohrvatim
(se) - uiniti koga Hrvatom; prei na
hrvatstvo; ponaati se kao Hrvat,
pohrvaen prid., odr. v. pohivaeni - ko
ga su uinili Hrvatom; koji je preao na
hrvatstvo; koji je prihvatio hrvatske
obiaje.
pohrvaivanje gl. im. s. r. - prisilno
prevoenje na hrvatstvo; prihvatanje
hrvatstva; prihvatanje hrvatskih obiaja
kao svojih,
pohrvaivati (se) gl. nesvr., prez. pohrvdujem (se) - nehrvatski narod pre
voditi u hrvatstvo; prihvatati hrvatstvo;
prihvatati hrvatske obiaje,
pohuliti gl. svr., prez. pohulim, trp. prid.
pdhuljen - potaknuti koga na pobunu
huljenjem, izazvati negativne emocije i
reakcije hukanjem, nahukati; pomalo
nagovarati na ljutnju,
pohvala im. . r. - rijei hvale upuene
onome ko je uinio neto dobro i kori
sno; lijepa ocjena, odobravanje; zva
nina nagrada za iji rad.
pohvalan prid., odr. v. pohvalni - poe
ljan, koji zasluuje pohvalu,
pohvaliti gl. svr., prez. pdhvalim - upu
titi nekome ili neemu rijei hvale; oci
jeniti neto dobrim i to iskazati pohva
lom.
pohvaljivati gl. nesvr., prez. pohvalju
jem - hvaliti, upuivati pohvale.

poimeniiti
pohvalnica im. . r. - vrsta nagrade, pi
smena pohvala; pohvalno pismo; vrsta
pjesme kojom se neko ili neto slavi,
velia; oda.
pohvatati gl. svr., prez. pdhvatam - sve
po redu uhvatiti; prenes. doi do svih
informacija, pronai i povezati sve po
redu; zauzeti, zaposjesti,
poigrati/poigrati (se) gl. svr., prez.
pdigrdm (se) - neko vrijeme (se) igrati,
provesti u igri; malo u kolu igrati;
poplesati; pozabaviti se kakvom igrom,
razveseliti se; zatreptati, zadrhtati; pre
nes. skrivati; igrati se nakratko ijim
osjeanjima; zloupotrijebiti iju ljubav,
naklonost.
poigravati (se) gl. nesvr., prez. poigra
vam (se) - s vremena na vrijeme igrati
se s kim ili im; prenes. skrivati se iza
ega radi postizanja kakvih ciljeva; zlo
upotrebljavati iju naklonost; igrati
se tuim osjeanjima,
poijekaviti/poijekaviti (se) gl. svr., prez.
poijekavim (se) - ijekavizirati, ekavskoj
rijei dati ijekavski oblik; umjesto eka
vski ili ikavski poeti govoriti ijekav
ski.
poimanje gl. im. s. r. - shvatanje, razumi
jevanje kakvog pojma; razmiljanje o
emu i zauzimanje stava o tome.
poimati gl. svr., prez. pdimam - razumi
jevati, shvatati; razmiljati o emu i
imati svoj stav o tome.
poimati gl. svr., prez. poimam - po redu
dobijati; za neko vrijeme prilino imati;
obogatiti se.
poimenice pril. - poimenino,
poimenian prid., odr. v. poimenini - ko
ji se vri po imenu, pojedinaan; koji je
s popisanim imenima,
poimeniavanje gl. im. s. r. od poimeniavati.
poimeniavati gl. nesvr., prez. poimeniavam - gram. pretvarati neimenike
rijei u imenice, supstantivizirati, po
stajati imenicom,
poimenien prid., odr. v. poimbnieni koji je pretvoren u imenicu, supstanizovan.
poimenienje gl. im. s. r. od poimeniiti,
poimeniiti prez. poimeniim - gram. pre
tvoriti u imenicu, supstantizovati, po
stati imenica.

poimenino
poimenino pril. - po imenu, pojedina
no, jedno po jedno,
poimuan prid., odr. v. poimunl - pri
lino bogat, dosta imuan,
poinaditi/poinatiti se gl. svr. (ar.), prez.
poinadlm/poinatlm se - posvaati se,
zavaditi se, naljutiti se jedan na drugo
ga.
poisijecati gl. svr., prez. pois ije am - sve
po redu isjei; jedno po jedno isjei,
poiskakati gl. svr., prez. poiskau - je
dno za drugim iskoiti; svi redom isko
iti.
poiskakivati gl. svr., prez. poiskakuju iskakivati jedno po jedno; nabrzinu iz
ega jedno za drugim iskakivati.
poiskapati gl. svr., prez. poiskaplje - po
redu iskapati; iskapati kap po kap; pre
nes. stalno plaui ostati bez suza.
poiskidati gl. svr., prez. poiskidam, trp.
prid. poiskidan - iskidati redom jedno
po jedno; sve iskidati po redu.
poispadati gl. svr., prez. poispadam - je
dno za drugim ispadati; prenes. izne
nada se pojaviti jedan za drugim,
poisplafvati gl. svr., prez. poisplaujem
- jedno po jedno sve isplatiti; pomalo
plaajui sve platiti,
poisplatiti gl. svr., prez. poisplatlm - svi
ma redom platiti, jednom po jednom
isplatiti.
poispoklanjati gl. svr., prez. poispbklanjam, trp. prid. poispdklanjan - ispo
klanjati sve redom jedno po jedno; sve
zaredom pokloniti,
poisprepravljati gl. svr., prez. poisprepravljam, trp. prid. poisprepravljan zavriti prepravljanje prepravljajui re
dom jedno po jedno,
poisprevaljivati gl. svr., prez. poisprevaljujem - sve redom prevaliti prevalju
jui jedno po jedno,
poisprevezati gl. svr., prez. poisprevezem - sve redom, veui jedno po je
dno, povezati,
poistovijetiti/poistovjetiti (se) gl. svr.,
prez. poistdvijetlm/poistdvjetlm - izje
dnaiti neto ili nekoga s im ili s kim;
uiniti neto ili nekoga istovjetnim s
im ili s kim.
poistovjeivati gl. nesvr., prez. poisto
vjeujem, trp. prid. poistovjeivan izjednaavati koga ili ta s im ili s

681

680
kim; initi neto ili nekoga istovjetnim
s im ili s kim.
poizabirati/poizabirati gl. svr., prez.
poizdblram/poizdbirem - pregledajui
sve, izabrati jedno po jedno,
poizbijati gl. svr., prez. poizbljam - sve
redom izbiti,
poizblie/poizblie i poizblie/poizblie
pril. - podosta blie, prilino izblie,
poizbllza pril. - prilino izbliza, dosta
izbliza.
poizdaleka/poizdaleka pril. - izdalje, ma
lo izdalje; poizdalje,
poizdalje/poizdalje pril. - poizdaleka;
malo izdalje,
poizdati gl. svr., prez. poizdam - prilino
izdati, podosta izdati,
poizderan prid., odr. v. poizderanl - pri
lino izderan,
poizderati gl. svr., prez. pozJderem - sve
redom izderati,
poizginuti gl. svr., prez. poizginem - svi
izginuti jedan za drugim, redom izgi
nuti.
poizvaditi gl. svr., prez. poizvadim - sve
redom izvaditi jedno po jedno,
poizvaljivati gl. svr., prez. poizvdljujem
- sve izvaliti redom jedno po jedno,
poizvrtati (se) gl. svr., prez. poizvrem
(se) - izvrnuti se svi redom, jedan po
jedan, jedan za drugim,
poj im. m. r., g. jd. poja - pjev, pjevanje,
umilni glas; pojanje u pravoslavnoj
crkvi.
pojac/poja im. m. r., g. jd. pojca, n. mn.
pojci, g. mn. pojaca - poja.
poja im. m. r., g. jd. pojaa, n. mn.
po jai, g. mn. pojaa - onaj koji poje,
pjeva u crkvi; pejor. lo pjeva,
pojaalo im. s. r. - dio muzikog ureaja
za pojaavanje zvuka; sredstvo kojim
se neto pojaava; pojaiva,
pojaanje gl. im. s. r. - poveanje; do
datna snaga,
pojaati gl. svr., prez. pojaam, trp. prid.
pojaan - osnaiti; dodati pojaanje;
uiniti jaim,
pojaiva im. m. r., g. jd. pojaavaa pojaiva, pojaalo,
pojaavanje gl. im s. r. - osnaivanje;
injenje neega jaim novim pojaa
njem.

pojaavati gl. nesvr., prez. pojaavam initi jaim; osnaivati; dodavati poja
anje.
pojae/pojae pril. - malo jae; snanije,
poja! prid. odr. v. - malo jai; prilino
jai, snaniji; prenes., bogatiji, imuni
jipojaiva im. m. r., g. jd. pojaiva pojaava, pojaalo,
pojadati (se) gl. svr., prez. pdjadam se poj adi ti se, poaliti se; rei kome svoju
bol, potuiti se.
pojaditi (se) gl. svr., prez. pdjadim (se) pojadati se, poaliti se; uiniti neto
jadnim, ojaditi,
pojanjiti se gl. svr., prez. pojanjl se ojanjiti janje (ovca),
pojahati gl. svr., prez. pdjasem - uzja
hati; malo jahati.
pojam im. m. r., g. jd. pojma, n. mn.
pojmovi - predstava o emu, predo
dba; osnovno znanje o emu; milje
nje, slika o neemu,
pojanje im. s. r. - poj, crkveno pjevanje;
pjevanje; pejor. loe pjevanje.
pojas im. m. r., g. jd. pojasa, n. mn.
pojasevi!pojasi - ono ime se neto ili
neko opasuje; opasa, kai, iroka
vrpca, traka; struk, najui dio dijela
izmeu grudi i trbuha, pas; podruje
koje neto okruuje u obliku trake,
okrug, zona; dio Zemljine kugle izme
u meridijana; prstenasti krug oko e
ga; kategorije u karateu (up. crni pojas
itd.).
pojasast prid., odr. v. pojasastl - koji je
kao pojas, prugast,
pojasasto pril. - kao pojas, prugasto,
pojasni prid. odr. v. - koji se odnosi na
pojas, koji pripada pojasu,
pojasniti gl. svr., prez. pjasnim - uiniti
jasnijim; dati pojanjenje; objasniti,
pojasno pril. - kruno, uokrug.
pojasno pril. - prilino jasno, dosta jasno,
pojastuiti gl. svr., prez. pojastulm obloiti jastucima da bude meke; ui
niti neto jastuastim, mehkim, tapacirati.
pojata im. . r. - tala za stoku; potkrovlje
tale kao ostava za sijeno,
pojati gl. nesvr., prez. pojem - pjevati u
crkvi.

pojednaenje
pojava im. . r. - dogaaj, sluaj, pojav
nost; ono to se pojavi; pojavljivanje;
pri vianje; lik; prilika; figura.; privie
nje, utvara,
pojavica im. . r., demin. - mala pojava;
nebitna pojava,
pojaviti se gl. svr., prez. pdjdvim se pokazati se; doi iznenada; neoekiva
no stii; iskrsnuti, izbiti; nastati kao
rezultat ega; izai, biti objavljen, publikovan, tampan,
pojavljivanje gl. im. s. r. - povremeno
javljanje; izlazak na vidjelo; objavlji
vanje, tampanje,
pojavljivati se gl. nesvr., prez. pojavlju
jem se - pokazivati se; dolaziti iznena
da; neoekivano stizati; nenadano izbi
jati i nestajati; nastajati kao rezultat
ega; povremeno biti objavljivan, tam
pan, publiciran,
pojeden prid., odr. v. pojedeni - savakan
i progutan; koji se naao u trbuhu;
oteen; potroen; upropaten; prenes.
izmuen prijekorima ili sumnjama,
pojedinac im. m. r., g. jd. pojedinca, n.
mn. pojedinci - jedna osoba, individua;
jedan, sam, bez drugih. x
pojedinaan prid., odr. v. pojedinani poseban, izdvojen iz reda; koji nije
zdruen, odvojen za svaku osobu, indi
vidualan.
pojedinano pril. - odvojeno jedno od
drugog, zasebno za svakog,
pojedinanost im. . r., g. jd. pojedinanosti, instr. jd. pojedinanou/pojedinanosti - pojedinana osobina, zase
bnost; detalj; osobina ili stanje onoga
toje pojedinano,
pojedinev prid. odr. v. - koji pripada
pojedincu.
pojedlnl/pojedin! br. prid. odr. v. - neki,
poneki, pokoji; neki pojedinci iji je
boj neodreen,
pojedinost im. . r., g. jd. pojedinosti,
inst. jd. pojedinou!pojedinosti - de
talj; zaseban dogaaj, pojava, okolnost,
pojdnaavanje gl. im. s. r. - izjedna
avanje; stavljanje ega u istu ravan,
pojednaenje gl. im. s r. - izjednaenje;
posljedica stavljanja ega ili koga na
istu ravan, u istu razinu.

pojenaiti
pojenaiti gl. svr., prez. pojednaim izjednaiti, uiniti jednakim s drugim;
staviti u istu ravan,
pojednostaviti gl. svr., prez. pojednosta
vim, trp. prid. pojedndstavljen - uiniti
jednostavnijim; uiniti jednostavnim,
prostim.
pojednostavljivanje gl. im. s. r. - Upro
avanje; injenje ega jednostavnijim,
prostijim, prostim,
pojednostavljivati gl. nesvr., prez. poje
dnostavljujem - initi da neto sloeno
postane jednostavno, prosto; uproavati.
pojednostruiti gl. svr., prez. pojednostruim - razdvojiti neto viestruko na
jednu struku; uiniti neto jednostru
kim.
pojedriti gl. svr., prez. pdjedrim - poeti
jedriti, zajedriti; malo jedriti,
pojeftiniti gl. svr., prez. pojeftinim uiniti neto jefitinijim; sniziti emu
cijenu; postati jeftin,
pojeftinjivati gl. nesvr., prez. pojeftinjavam - pojeftinjivati, initi neto jeftini
jim, manje vrijednim; sniavati emu
cijenu.
pojeftinjenje gl. im. s. r. - snienje cije
ne; postajanje ega jeftinijim,
pojeftinjivati gl. nesvr., prez. pojeftinju
jem - pojeftinjavati.
pojenje gl. im. s. r. - poj, crkveno pjeva
nje.
pojesti gl. svr., prez. pdjedem, trp. prid.
pojeden - savakati i progutati hranu;
otetiti nagrizajui, unititi; prenes. sve
potroiti; upropastiti; izmuiti prebaci
vanjem, prijekorima; oduzeti mir ka
kvim sumnjama,
pojezditi gl. svr., prez. pdjezdim - jaui
na konju krenuti, jezdei poi.
pojilica im. . r. - sprava za pojenje stoke,
pojilite im. s. r. - mjesto napajanja stoke
(na potoku, rijeci ili jezeru, pojilo,
pojilo im.s. r. - pojilite,
pojiti gl. nesvr., prez. pjim - napajati;
davati kome da pije; astiti koga piem;
natapati zemlju vodom,
pojlte im. s. r. - pojilite,
pojka im. . r. - poj, pjesma, pjevanje,
pojmiti gl. svr., prez. pojmim - shvatiti,
razumjeti smisao ega.

683

682
pojmljiv prid., odr. v. pdjmljivi - koji je
razumljiv, koji se moe pojmiti, razu
mjeti, shvatiti,
pojmljivo pril. - na pojmljiv nain, shvat
ljivo, razumljivo,
pojmljivost im. . r., g. jd. pdjmljivosti,
instr. jd. pdjmljivosu!pdjmljivosti - ra
zumljivost, shvatljivost, osobina onoga
to je pojmljivo,
pojmovni/pojmovni prid. odr. v. - koji se
tie pojmova, koji se odnosi na pojmo
ve.
pojmovno/pojmovno pril. - kao pojam,
na nain pojma,
pojmovnost im. . r., g. jd. pojmovnosti osobina onoga to je pojmovno,
pojoguniti se gl. svr., prez. pojdgunim se
- uzjoguniti se, postati jogunast, tvrdo
glav; prenes. usprotiviti se, pobuniti se;
podii glavu, uzoholiti se.
pojunaiti se gl. svr., prez. pojiinaim se
- postati junak, ojunaiti se; junaenjem
se malo hvalisati.
pojuriti gl. svr., prez. pdjurim - poeti
juriti, jurei potrati, pohitati; jurei
krenuti; navaliti; potjerati koga.
pojutarje/pojutarje im. s. r. - kasno
jutro, dio dana izmeu jutra i podneva,
pojutrica; ono to se obavlja nakon
buenja, po jutru; vojn. zvuk trube
kojim se bude vojnici,
pojutrica im. . r. - pojutarje.
pojutriti gl. svr., prez. pdjutrim - sva
nuti, razdaniti se.
pokajanje gl. im. s. r. - iskazivanje ka
janja; priznavanje svojih grijeha i tra
enje oprosta.
pokajati se gl. svr., prez. pdkajem se iskazati kajanje; priznati svoje grijehe i
traiti oprost,
pokajnica im. . r., v. jd. pokojnice - ona
koja se kaje ili se ve pokajala zbog
svojih grijeha ili ega drugog; narikae
na pogrebima,
pokajniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na pokajnike,
pokajniki pril. - kao pokajnici, na nain
pokajnika.
pokajnik im. m. r., v. jd. pkajnie, n.
mn. pokajnici - onaj koji se kaje ili se
ve pokajao.

pokal im. m. r. (fr.), g. jd. pokla - pehar,

ono to se dodjeljuje pobjedniku; bokal,
vei sud za pie, vodu.
pokaldhnisati gl. svr. (gr.), prez. pokaldhniem - pokaldrmiti, prekriti zem
lju kamenim ploama,
pokaldrmiti gl. svr. (gr.), prez. pokaldrmim - sve prekriti kaldrmom, po
ploati.
pokaldrmljivati gl. nesvr. (gr.), prez.
pokaldrmljujem - sve redom kaldrmi
sati, prekrivati kaldrmom; stavljati kal
drmu.
pokalemiti gl. svr. (gr.), prez. pokalemim - sve okalemiti; iskalemiti sve
redom.
pokalnl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na pokale.
pokalueriti (se) gl. svr. (gr.), prez.
pokaluerim (se) - uiniti koga kaluerom ili kaluericom; postati kaluer
ili kaluerica,
pokuljati gl. svr. (tur.), prez. pdkaljam uprljati, okaljati, ukaljati; prenes. upro
pastiti, unititi; osramotiti,
pokarabasiti/pokarabusiti
gl.
svr.
(tur.), prez. pokarabasim/pokarabusim
- uzoholiti se; pomamiti se; zapoeti
svau.
pokarati gl. svr., prez. pdkaram - naru
iti, izruiti, ukoriti zbog neeg; pro
kleti.
pokartati se gl. svr., prez. pdkartam se poigrati se karata; provesti malo vre
mena u kartanju,
pokasati gl. svr., prez. pokasam - neko
vrijeme trati kasom (konj),
pokasno pril. - prilino kasno, dosta kas
no.
pokatkad(a) pril. - ponekad(a), katkad(a);
pokadto.
pokatoliavati (se) gl. nesvr., prez. pokatoliavam (se) - initi da neko posta
ne katolik; prevoditi u katolianstvo,
pokatoliiti (se) gl. svr., prez. pokatoliim (se) - postati katolik; prihvatiti ka
toliku vjeru,
pokauriti gl. svr. (perz.), prez. pokaurim
- postati kaur, pokrstiti se; postati ne
vjernik.
pokaz im. m. r. - pokazivanje.

pokisao

pokazalo im. s. r. - pomagalo kojim se

pokazuje, pokaziva; stranica sa sa
drajem knjige,
pokazatelj im. m. r. - ono to pokazuje
broj, cifru, grafikon i sl.
pokazati (se) gl. svr., prez. pdkazem (se)
- iznijeti na vidjelo; pokazivanjem
uiniti vidljivim; obratiti panju na ta;
otkriti; objasniti; dokazati; prenes. ne
kim gestom ili sl. otkriti osjeanje;
osvetiti se kome; pojaviti se; ispoljiti
se; postati jasan, oigledan,
pokazivaljka im. . r., dat. jd. pokazivdIjci, g. mn. pokazivaljki - pomagalo za
pokazivanje, pokazalo,
pokazivanje gl. im. s. r. od pokazivati,
pokazivati gl. nesvr., prez. pokazujem iznositi na vidjelo; pokazivanjem neto
initi vidljivim; obraati panju na ta;
otkrivati; objanjavati; dokazivati; pre
nes. nekim gestom ili sl. otkrivati osje
anja; svetiti se kome; pojavljivati se;
ispoljavati se; postajati jasan, oigle
dan.
pokaziva im. m. r., g. jd. pokazivaa, n.
mn. pokazivai, g. mn. pokazivaa osoba koja pokazuje; ono ime se po
kazuje, pokazalo,
pokazni prid. odr. v. - koji je u vezi s
pokazivanjem, koji se odnosi na poka
zivanje.
pokaznica im, . r. - iskaznica, karta ko
ja se pokazuje, pokazna karta,
pokeriti gl. svr., prez. pdkerim - usvo
jiti, prihvatiti, uzeti ensko dijete ili
djevojku kao svoju ker; dati sva prava
usvojenoj enskoj osobi kao da je ro
ena ker.
pokerka/pokerka im. . r., dat. jd. pokerki/pdkerki - usvojena ker; ensko
dijete ili uope enska osoba koja ima
sva prava kao da je roena ker.
pdklim. . r., g. jd. pokeri - pokerka.
poker im. m. r. (engl.) - vrsta hazardne
kartake igre amerikog porijekla,
pokidati gl. svr., prez. pkidam, trp.
' prid. pokidan - nasilu prekinuti, silom
raskidati.
pokipjeti gl. svr., prez. pokipUpokipi nadolazei u emu preliti se preko ruba.
pokisao prid., odr. v. pdkisli - mokar od
kie; prenes. snuden, neraspoloen, tu-

pokiseliti
pokiseliti gl. svr., pdkiselim - potopiti to
u tenost da se kiseli; staviti povre u
turiju.
pokisnuti gl. svr., pokisnem, r. gl. prid.
pdkisnuo/pdkisao - skvasiti se, postati
mokar od kie; prenes. biti neraspolo
en, snuden, tuan,
poklade im. . r., mn. - katoliki blagdan,
karneval praen svakovrsnim veseljem,
vrijeme od Sv. triju kraljeva do krizme,
pokladni prid. odr. v. - koji se odnosi na
poklade.
pokladnica im. . r. - posljednja pokladna
nedjelja; pogaa od sira, jaja i brana
koja se jede o pokladama.
pokladovanje gl. im. s. r. - provoenje
poklada; uivanje u pokladama.
pokladovati gl. nesvr., prez. pokladujem
- provoditi pokladne obiaje, prosla
vljati poklade; uivati u pokladama.
poklanjanje gl. im. s. r. - darivanje, do
noenje i davanje poklona,
poklanjati gl. nesvr. i uest., prez. po
klanjam - darovati, donositi i davati
kome poklon,
poklanje g l im. s. r. - pokolj, klanje; pre
nes. svaa,
poklapanje gl. im. s. r. od poklapati (se),
poklapati (se) gl. nesvr., prez. poklapa
(se) - stavljati poklopac na ta; zatvarati
poklopcem; prekrivati ime; prenes.
zauzeti neki prostor,
poklati gl. svr., prez. pokolje - izvriti
pokolj, klanje; sve redom zaklati,
poklecaj im. m. r. - pokleknue, posrtaj,
poklecavanje gl. im. s. r. - povremeno
klecanje, posrtanje, spoticanje,
poklecavati gl. nesvr., prez. poklecavam
- poklecivati, spoticati se, posrtati,
poklecivati gl. nesvr., prez. poklecujem pomalo klecati, posrtati; s vremena na
vrijeme klecati,
poklecnuti gl. svr., prez. poklecnem posrnuti, klecnuti; prenes. pokolebati
se; odustati; predati se.
pokleke pril. - kleei, pokleknuvi, u
kleeem poloaju,
pokleknue im. s. r. - poklecaj, posrtaj;
prenes. odustajanje; nemo, malaksa
lost; predaja,
pokleknuti gl. svr., prez. pokleknem, r.
gl. prid. poklekao!pokleknuo - kleknuti,
spustiti se na koljena; prenes. popustiti;

684

685
uskolebati se; odustati; iznemoi, mala
ksati; izgubiti volju, predati se.
poklepati gl. svr., prez. poklepam/poklepam - klepanjem naotriti, otkovati, pokovati.
pokli im. m. r. - poklik,
poklik im. m. r. - pokli, uzvik, klicanje,
pokliknuti gl. svr., prez. pokliknem - s
radou kliknuti, uzviknuti,
poklisar im. m. r. (gr.), instr. jd. poklisrem!poklisarom, n. mn. poklisari izaslanik, diplomatski predstavnik neke
drave, ambasador, veleposlanik,
poklisare v/poklisarov prid. odr. v. (gr.)
- koji se odnosi na poklisara, koji mu
pripada.
poklisarstvo im. s. r. (gr.) - diplomatsko
predstavnitvo neke drave, ambasada,
veleposlanstvo,
poklisarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na poklisare i poklisarstvo,
pokliznuti/pokliznuti (se) gl. svr., prez.
pdkliznem/pdkliznem (se) - izgubiti ra
vnoteu na emu klizavom, okliznuti
(se); prenes., neoekivano neto ne zna
ti; ne uspjeti, zatajiti, zakazati,
poklon im. m. r. - ono to se kome po
klanja ili pokloni, dar, ono to se
donosi na dar.
poklonik im. m. r., g. jd. poklonika, n.
mn. poklonici/poklonici, g. mn. poklo
nika/poklonika - ljubitelj ega, oboa
vatelj; onaj koji se emu (po)klanja;
udvara; ulizica; hodoasnik, onaj koji
ide na poklonjenje,
pokloniteljica im. . r. - ona koja neto
poklanja ili je ve poklonila, darova
telj ica, darovatelj ka.
pokloniti gl. svrs.. prez. pdklonlm, trp.
prid. poklonjen - darovati, dati kome
besplatno nesio na dar, poklon; rtvo
vati.
pokloniti se gl. svr., prez. pdklonlm se previti se u pasu u znak potovanja,
sagnuti se; odati kome potovanje svo
jim naklonom; potiniti se kome ili
emu.
poklonodavac im. m. r., g. jd. poklono
davca, n. mn. poklonodvci, g. mn. poklonodavaca, dat.-instr.-lok. mn. poklonodvcima - darovalac, darovatelj, onaj
koji daje, daruje poklon.

poklonodavev prid. odr. v. - koji pripada

poklonodavcu.
poklonjenje gl. im. s. r. - iskazivanje
zahvalnosti i potovanja naklonom;
odavanje poasti kome svojim dolas
kom i naklonom; obilazak, obilaenje
svetih mjesta,
poklopac im. m. r., g. jd. pdklopca, n.
mn. poklopci, g. mn. poklopaca, dat.instr.-lok. pi. pdklopcima - gornji dio
posua koji slui za poklapanje; zaklo
pac.
poklopi im. m. r., em. - mali poklo
pac; prenes. potrkalo.
poklopiti gl. svr., prez. pdklopim, trp.
prid. pdklopljen - staviti na to po
klopac, zaklopiti, poklopcem zatvoriti;
podudarati se; prenes. zauzeti; oteti;
pritisnuti; savladati, obuzeti, zabrinuti;
pokunjiti se, pokljuniti se, sagnuti gla
vu, postidjeti se.
pokljucati gl. svr., prez. pokljuca - klju
cajui pozobati, pojesti, pokljuvati.
pokljuvati gl. svr., prez. pokljuje - po
kljucati, kljujui pozobati,
pokljuniti (se) gl. svr., prez. pokljunim
(se) - klonuti, pokunjiti se, sagnuti se
pokunjeno,
pokljunica im. . r. - tanka koica iznad
kljuna.
pokmetiti gl. svr., prez. pdkmetim, uiniti koga kmetom; postati kmet.
poknjiki prid. odr. v. - koji je kao u
knjigama, knjievni,
poknjiki pril. - knjiki, knjievno,
pokoanjiti se gl. svr., prez. pokoanji
se - ukrutiti se, ukoiti se.
pokoiti gl. svr., prez. pdkolm, trp. prid.
pokoen - sve redom zakoiti, uiniti
zakoenim, koenjem sve zaustaviti,
uiniti nepokretnim.
pokoj im. m. r. - samrtni, vjeni mir,
tiina; konani smiraj, smirenje,
pokoji/pokoji neodr. zamj. - poneki, ri
jetko koji, gdjekoji..
pokojlte im. s. r. - mjesto vjenog mira,
pokoja, grob; groblje,
pokojni prid. odr. v. - koji je umro, pre
minuo, umrli; koji se smirio u smrti;
koji uiva vjeiti mir; rahmetli,
pokojnica im. . r. - ona koja je pokojna,
preminula, umrla; rahmetlijka.

pokopati
pokoj niki prid. odr. v. - koji se odnosi
na pokojnike, koji im pripada,
pokojnik im, m. r., n. mn. pdkdjnici, g.
mn. pokojnika, dat.-instr.-lok. mn. pokojnicima - ovjek koji je pokojni, koji
je umro; umrli; rahmetlija.
pokojnikov prid. odr. v. - koji je pripadao
pokojniku; rahmetlijin.
pokolaiti gl. svr., prez. pokolaim , trp.
prid. pokolaen - iskolaiti, izbeiti,
razrogaiti oi.
pokoliti gl. svr., prez. pdkolim - pozabijati, pobosti kolje u zemlju; ograditi
koljem.
pokolebanost im. . r., g. jd. pokolebanosti, instr. jd. pokolebanou/pokolebdnosti - kolebljivost, dvoumljenje, nesi
gurnost; stanje pokolebanog i onoga to
je pokolebano,
pokolebati (se) gl. svr., prez. pokolebam
(se), trp. prid. pokoleban - izazvati
nesigurnost, kolebanje; postati nesigu
ran, neodluan; uskolebati se.
pokolebljiv prid., odr. v. pokolebljivi kolebljiv; koji se da lahko pokolebati;
nesiguran, neodluan, nestalan,
pokolebljivost im. . r., g. jd. pokolebIjivoulpokolebljivosti - kolebljivost,
pokolebanost, osobina onoga koji je po
kolebljiv.
pokolj im. m. r., instr. jd. pokoljem - ma
sovno ubijanje klanjem; skupno klanje,
pokoljenje im. s. r. - narataj, generacija,
pokomadati gl. svr., prez. pokom adam sve redom iskomadati; iskomadati sve
jedno za drugim,
pokoniren prid. (gr.), odr. v. pokondirem - uobraen; ohol, nadmen, koji se
uzdigao vie nego to zasluuje,
pokondirenost im. . r. (gr.), g. jd. pokondirenosti , instr. jd. pokdndirenou/
pokondirenosti - osobina onoga ko je
pokoniren; obiljeje onoga to je pokondireno.
pokondiriti (se) gl. svr. (gr.), prez.
pokondirim (se) - postati kondir; pre
nes. postati ohol, uobraen; uobraziti
se; uzoholiti se; pogospoditi se.
pokop im. m. r. - sahrana; pogreb,
pogrebna ceremonija, ukop; denaza,
pokopati gl. svr., prez. pokopam ukopati, zakopati; sahraniti; neko vri
jeme kopati, malo kopati; sve redom

pokopavanje
iskopati; prenes. zauvijek zaboraviti;
unititi.
pokopavanje gl. im. s. r. od pokopavati,
pokopavati gl. nesvr., prez. pokopavam
- vriti pokopavanje; sve redom uko
pavati.
pokoplste im. s. r. - mjesto pokopavanja,
groblje.
pokopni prid. odr. v. - koji se odnosi na
pokop i pokopavanje.
pokor im. m. r. - stid, zaziranje; sramota;
nered, nasilje; ubijanje, pokolj,
pokora im. . r. - kazna, nevolja; po
kajanje; ispovijedanje; pokor,
pokoraiti gl. svr., prez. pokoraim koraknuti, krenuti korakom, uiniti ko
rak.
pokoran prid., odr. v. pokorni - posluan,
podloan, koji se u svemu pokorava;
koji iskazuje poniznost, ponizan,
pokoravanje gl. im. s. r. od pokoravati
(se).
pokoravati (se) gl. nesvr., prez. pokora
vam (se) - initi pokoravanje; osvajati;
potinjavati (se); poniavati (se),
pokorica im. . r. - tanka korica; hrskava
koica na peenom mesu.
pokorilac im. m. r., g. jd. pokdrioca, n.
mn. pokdrioci, g. mn. pokorilaca, dat.instr.-lok. mn. pokoriocima - pokoritelj,
onaj koji pokorava pod svoju vlast;
osvaja, agresor,
pokoritelj im. m. r. - pokorilac.
pokoriti (se) gl. svr., prez. pdkorim (se),
trp. prid. pd koren - osvojiti, zauzeti;
potiniti (se); poniziti (se),
pokornica im. . r. - ona koja ini pokoru,
koja se pokorila, pokajnica,
pokornik im. m. r., n. mn. pdkdrnici onaj koji se pokorio, koji ini pokoru,
pokajnik.
pokorniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na pokornike,
pokorniki pril. - na pokorniki nain,
kao pokornik,
pokorno/pokorno pril. - posluno, bez
prigovora.
pokornost im. . r., instr. jd. pokrnosui
pokornosti - stanje pokornog, osobina
onoga koji je pokoren; pokoravanje,
pokositi gl. svr., prez. pokosim, trp. prid.
pokoen - kosom posjei travu ili ito;
dovriti koenje; prenes. sve redom

687

686
oboriti, unesreiti (bolest, rafal); po
ubijati, unititi; raniti; nanijeti teku
bol.
pokositriti gl. svr., prez. pokbsitrim, trp.
prid. pokdsitren - prevui kositrom,
okalajisati,
pokosovsk! prid. odr. v. - koji se deava
poslije Kosovske bitke, postkosovski.
pokost im. . r. (e.), g. jd. pokosti, instr.
jd. pokouipokosti - smolasta tenost
za premazivanje drvenih ili metalnih
predmeta radi zatite od vlage, lak.
pokostica im. . r. - anat. tanka vrsta
opna koja omotava kosti kimenjaka.
pokostinl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pokosticu.
pokostiti gl. svr., prez. pdkostim - pre
mazati, zatititi pokou, lakirati,
pokoen prid., odr. v. pdkoeni - koji je
posjeen kosom; ubijen, sasjeen ra
falom, teko ranjen; oduzet zbog tuge i
boli.
pokokati (se) gl. svr., prez. pokoskam
(s<?) - malo se posvaati, sporjekati se;
pohrvati se.
pokozaiti (se) gl. svr., prez. pokozaim
(se) - uiniti kozakom; ponaati se kao
kozak, postati kozakom,
pokoica im. . r. - gornji tanki prozirni
sloj koe; spoljanji omota lista, plo
da, stabla ili korijena biljke,
pokoin! prid. odr. v. - koji se odnosi na
pokoicu.
pokrai prid., komp. - neto krai, malo
krai.
pokraivanje gl. im. s. r. - potkraivanje.
pokraivati gl. nesvr. i uest., prez. pokraujem potkraivati,
pokraj prijed. - u blizini ega, kraj nee
ga, pored. uz. blizu; zajedno s im dru
gim, osim, pored; i protiv oekivanja, i
pored, i uz(a), bez obzira na.
pokrajak im. m. r., g. jd. pokrajka, n. mn.
pokrajci, g. mn. pokrajaka, dat.-instr.lok. mn. pokraj cima - mjesto po strani,
po kraju ega; mjesto u neijoj blizini,
pokrajina im. . r. - po neemu cjelovit
dio drave, njena zasebna cjelina, uda
ljena od glavnog grada; provincija,
pokrajinski prid. odr. v. - koji se odnosi
na pokrajinu, koji joj pripada,
pokrajnl/pokrajnjl prid. odr. v. - koji je
po kraju ega; uzgredni, sporedni.

pokrasiti gl. svr., prez. pokrasim - jo

vie ukrasiti, uljepati, poljeati, uiniti
jo ljepim,
pokrasti gl. svr., prez. pokradem, trp.
prid. pokraden - ukrasti sve odreda; sve
kradom otuiti,
pokratak prid. neodr. v. - prilino kratak,
dosta kratak, okratak,
pokrstiti gl. svr., prez. pokratim potkratiti.
pokrcati gl. svr., prez. pokkdm , trp. prid.
pokrcan - sve redom ukrcati; jedno po
jedno sve ukrcati; hrupimice navaliti,
nagrnuti.
pokrckati gl. svr., prez. pokrckam krkajui polomiti sve kotunjave lju
ske; sve krkajui pojesti,
pokr i ti gl. svr., prez. pokr im - sve
redom iskriti; krenjem jednog po je
dnog, sve izvaditi,
pokreiti gl. svr., prez. pokreim - sve
redom okreiti,
pokrenuti gl. svr., prez. pokrenem - sta
viti u pokret; pomaknuti, pomjeriti s
mjesta; premjestiti; prenes. inicirati,
potaknuti, uputiti; poeti; iznijeti u
javnost, dati na javnu raspravu; osno
vati, poeti izdavati; podii, zametnuti;
unaprijediti; izazvati kakav osjeaj,
pokrepa im. . r. - okrepljenje, ono to
krijepi, to okrepljuje; jaanje,
pokrepak prid. - prilino krepak, podosta
svje, krepak,
pokrepati gl. svr., prez. pokrepa - svi
redom krepati; krepati po redu, jedan
po jedan.
pokrepljivanje gl. im. s. r. od pokreplj ivati.
pokrepljfvati gl. nesvr., prez. pokrepljujem - ponovno okrepljivati, initi da ko
ili ta bude krepko, dodatno krijepiti,
pokret im. m. r. - kretanje; hodanje u
nekom pravcu, mar; polazak; polazak
u borbu; seljenje, migracija; mijenjanje
poloaja dijelova tijela; pokretaka sna
ga; pokretaka drutvena snaga, ideo
logija.
pokreta im. m. r., g. jd. pokretaa, g.
mn. pokreta - onaj koji neto po
kree, inicira, na neto podstie; ono
ime se pokree,
pokretaka im. . r. - ena pokreta, ona
koja pokree; ono ime se ta pokree.

pokriva

pokretaki prid. odr. v. - koji se odnosi

na pokretae; koji se odnosi na po
kretanje; koji pokree,
pokretaki pril. - kao pokreta, na nain
pokretaa.
pokretan prid., odr. v. pokretni - koji se
moe lahko i brzo kretati; koji se brzo i
lahko kree, mobilan, pokretljiv; koji
neto pokree,
pokretanje/pokretanje gl. im. s. r. od
pokretati (se),
pokretati (se) gl. nesvr., prez. pokreem
(se) - stavljati neto u stanje kretanja;
poeti kretanje; podizati; pripremati za
poetak rada; organizovati; talasati; ini
cirati; poticati na to.
pokretljiv prid., odr. v. pokretljivi - koji
se odlikuje brzinom i lahkoom po
kretljivosti; izuzetno pokretan; prenes.
vrijedan, snalaljiv, brz, hitar,
pokretljivost im. . r. - osobina pokret
ljivog; stanje onoga to je pokretljivo,
pokretnina im. . r. - pokretna imovina;
ono to je prenosivo, to moe biti u
pokretu.
pokretno pril. - na pokretan nain, u kre
tanju, kreui se.
pokretnost/pokretnost im. . r., g. jd.
pokretnosti/pokretnosti, instr. jd. pokretnou/pokretnou i pokretnosti/pokre
tno ti - sposobnost kretanja; osobina
onoga to je u pokretu,
pokidati (se) gl. svr., prez. pbkrham (se)
- skriti, skrhati, od cijelog nainiti
krhotine, porazbijati sve redom; polo
miti sve redom,
pokrie im. s. r. - sredstvo kojim se po
kriva kakav dug; nadomjestak; oprav
danje; zatita,
pokrijepiti gl. svr., prez. pokrijepim sve redom okrijepiti; jednom po je
dnom dati snage; ojaati, osnaiti,
pokriti gl. svr., prez. pokrijem, trp. prid.
pokriven - prekriti; staviti neto preko
neega; napraviti krov; obrasti; poklo
piti; uiniti nevidljivim; sakriti, posa
krivati; namiriti, nadoknaditi,
pokriv prid. neodr. v. - prilino kriv,
iskrivljen; podosta kriv.
pokriva im. m. r., g. jd. pokrivaa, g.
mn. pokrivaa - ono ime se pokriva,
to slui za pokrivanje; ono ime je ta

pokrivaa
zastrto, zastira, prekriva; onaj koji
pokriva krovove,
pokrivaa im. . r. - veliki komad platna
za pokrivanje glave i ramena, velika
marama, mahrama; povezaa; ponjava,
pokrivai im. m. r., em. - mali pokri
va, komadi pokrivaa,
pokrivakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pokrivae,
pokrivalo im. s. r. - ono ime se pokriva,
to slui za pokrivanje da se zatiti od
hladnoe, pokriva,
pokrivan prid., odr. v. pokrivani - koga
su ranije pokrivali; koga su vie puta
pokrivali,
pokrivanje gl. im. s. r. od pokrivati,
pokrivati gl. nesvr., prez. pokrivam vriti pokrivanje ega; prekrivati; zasti
rati; skrivati; pravdati; nadomjetati,
nadoknaivati,
pokrivenost im. . r., g. jd. pokrivenosti,
instr. jd. pokrivenosu!pokrivenosti stanje onoga koji je pokriven; stanje
onoga to je pokriveno,
pokriviti gl. svr., prez. pdkrivim, trp.
prid. pokrivljen - iskriviti, malo nakri
viti; okriviti i nekoga drugog,
pokrlvka im. . r. - ono to slui za po
krivanje; pokriva,
pokrivnl prid. odr. v. - koji pokriva;
kojim se pokriva; koji se odnosi na
pokrivanje,
pokrkati gl. svr., prez. pokrkam - sve
halapljivo pojesti,
pokrmaiti (se) gl. svr., prez. pokhnaim
(se) - pokrmiti se, prokrmiti se, pona
ati se poput krmka; postati oduran,
osoran; postati debeo poput krmae,
razdebljati se, pretjerano odebljati,
pokrmiti se gl. svr., prez. pokrmim se
- pokrmaiti se, prokrmiti se.
pokrojiti gl. svr., prez. pdkrojlm, trp.
prid. pokrojen - svima redom skrojiti;
zavriti krojenje,
pokrov im. m. r., g. mn. pokrova - po
kriva koji se stavlja preko mrtvakog
sanduka; sve to se kao dodatna zatita
stavlja preko neega; omota; zastira;
ono to natkriva kao krov; krov; poklo
pac na mrtvakom sanduku, pokrovac;
poklopac.
pokrovac/pokrovac im. m. r., g. jd. pokrovca/pokrvca, n. mn. pdkrdvci, g.

689

688
mn. pokrovaca - poklopac na mrtva
kom sanduku; pokriva koji se stavlja
preko mrtvakog sanduka; pokrov; po
kriva; prostira od kostreti,
pokrovitelj im. m. r. - zatitnik; onaj koji
nekoga titi i materijalno mu pomae u
ostvarenju njegovih ciljeva; patron,
pokroviteljica im. . r. - pokroviteljka,
ena pokrovitelj; zatitnica; ona koja
titi i materijalno pomae svoje tie
nike.
pokroviteljka im. . r., dat. jd. pokroviteljki, g. mn. pokroviteljka - pokrovi
teljica.
pokroviteljski/pokroviteljski prid. odr.
v. - koji se odnosi na pokrovitelje i na
pokroviteljstvo,
pokroviteljski pril. - kao pokrovitelj, na
pokroviteljski nain,
pokroviteljstvo im. s. r. - zatitnitvo,
patronat; zavisnost od pokrovitelja;
protektorat,
pokroviti gl. svr., prez. pokrovim - po
staviti krov, pokriti krovom,
pokrstiti gl. svr., prez. pokrstim - pre
vesti na kransku vjeru; prei na
kranstvo,
pokrtavanje gl. im. s. r. od pokrtavati
(se).
pokrtavati (se) gl. nesvr., prez. pokrta
vam (se) - prevoditi na kransku vjeru;
prelaziti na kranstvo; postajati kra
nin; prenes. davati emu ime; nasilno
mijenjati imena,
pokrten prid., odr. pdkrsteni - koji je
naknadno krten; koji je iz druge vjere
nasilno preveden u kranstvo; koji je
prihvatio kranstvo,
pokrtenica im L r. - ona koja je po
krtena ona koja je napustila svoju
vjeru i prihvatila kranstvo, koja se
pokrstila.
pokrtenik im. m. r., n. mn. pokrtenici,
dat.-instr.-lok. mn. pokrtenicima - onaj
koji je pokrten, koji je preao na
kransku vjeru,
pokrtenost im. . r., g. jd. pokrstenosu!
pokrtenosti - stanje onoga ko je po
krten.
pokrtenjak im. m. r., g. jd. pokrstenjaka, n. mn. pokrtenjci, g. mn. pokrtenjka, dat.-instr.-lok. mn. pokrtenjdcima, pejor. - pokrtenik.

pokruivanje gl. im. s. r. - injenje ne

ega jo kruim; ukruivanje.
pokruivati gl. nesvr., prez. pokruujem,
trp. prid. pokriien - initi neto jo
kruim; pojaavati krutost ega; initi
neto krhkijim, lomljivijim.
pokrupan prid., odr. v. pokrupni - pri
lino krupan, dosta krupan; povelik,
pokrupno pril. - poveliko; u krupnim
crtama, naveliko,
pokrupnjati gl. svr., prez. pokrupnjam postati krupniji, okrupnjati,
pokrutiti gl. svr., prez. pokrutim, trp.
prid. pokruen - uiniti krutim, krhkim;
ukrutiti; uvrstiti, ukoiti; postati krut.
pokruiti gl. svr., prez. pokruzim, trp.
prid. pokruien - malo kruiti; neko
vrijeme kruiti oko ega ili po emu.
pokrvaviti gl. svr., prez. pokivavim, trp.
prid. pokrvavljen - postati krvav; uiniti
ta krvavim; pokropiti, zamazati
krvlju, okrvaviti,
pokrviti/pokrviti se gl. svr., prez. pokrvim/pokrvim se - potui se do krvi;
strano se posvaati,
pokucati gl. svr., prez. pokucam - neko
liko puta kucnuti na vrata; sve redom
zakucati, dovriti kucanje,
pokuckati gl. svr., prez. pokuckam, em.
- malo kuckati; potapati,
pokuckavanje gl. im. s. r. - pokuckivanje, povremeno kuckanje; lagano ku
ckanje.
pokuckavati gl. nesvr., prez. pokuckavam - pokuckivati, kuckati,
pokuckivanje gl. im. s. r. - pokuckavanje.
pokuckivati gl. nesvr. i uest., prez. pokuckujem - pokuckavati.
pokucnuti gl. svr., prez. pokucnem, em.
- malo pokucati; kucnuti.
pokuast prid., odr. v. pokuasti - pri
lino kuast, podosta kukast,
pokuar im. m. r. - onaj koji obavlja
razliite sitne zanatlijske poslove po
kuama; pokuarac; kuni sluga; sitni
trgovac, torbar,
pokuarka im. . r. - ena pokuarac;
pokuarka,
pokuariti gl. nesvr., prez. pokuarim obavljati razliite pokuarske, kune
poslove, baviti se kuom; raditi, zara
ivati po kuama; prodavati robu po
kuama, torbariti.

pokunjenost

pokuarka im. . r., dat. jd. pokuarki, g.

mn. pokuarki, pejor. - ona koja je
sklona raznoenju obino runih pria
idui od kue do kue; ena pokuar,
stokua, traara.
pokuarkm/pokuarkin prid. odr. v. koji se odnosi na pokuarku, koji joj
pripada.
pokuarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pokuare i pokuarke.
pokuarski pril. - kao pokuari, na pokuarski nain,
pokuarstvo/pokuarstvo im. s. r. - po
kuarski, kuni posao; pokuarenje.
pokuje/pokuje im. s. r. - pokustvo,
pokuanstvo,
pokuni prid. odr. v. - koji se odnosi na
pokustvo; kuni, domai,
pokunica im. . r. - kuna haljina;
papua.
pokunice im. s. r. mn. - kune papue;
podiveni priglavci.
pokustvenl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pokustvo,
pokustvo im. s. r. - sve stvari potrebne u
kui (namjetaj, posue, posteljina),
pokuda im. . r. - prijekor, loa ocjena,
osuda, pogrda,
pokuditi gl. svr., prez. pokudim, trp.
prid. pokuen - uputiti kome pogrdu,
pokudu; dati lou ocjenu; osuditi,
pokuhati gl. svr., prez. pokuham, trp.
prid. pokuhan - sve (po redu) skuhati;
zavriti s kuhanjem jedno po jedno,
skuhati.
pokuljati gl. nesvr., prez. pokuljam poeti kuljati, nagrnuti pod pritiskom;
naglo izbiti; navaliti; snano potei,
j umuti.
pokumiti gl. svr., prez. pokumim - ku
movati koga; biti nekome kum; uzeti
koga za kuma, okumiti,
pokunjati gl. svr., prez. pokunjam malo odrijemati; malo zaspati kunjajui; biti malo snuden, neraspoloen; biti
malo pokunjen; prenes. biti boleljiv,
pokunjen prid., odr. v. pokunjeni - koji je
pognute glave, snuden; postien, po
sramljen.
pokunjeno pril. - s pokunjenou, na pokinjen nain,
pokunjenost im. . r., g. jd. pokunjenosti,
instr. jd. pbkunjenou/pbkunjenosti -

pokunjiti (se)
stanje onoga ko je pokunjen; postienost, stid; posramljenost, sram.
pokunjiti (se) gl. svr., prez. pokunjlm
{se) - oboriti, pognuti glavu; dovesti
koga u stanje pokunjenosti, posramljenosti, postienost; postiditi, posrami
ti koga; rastuiti, raalostiti koga.
pokupiti (se) gl. svr., prez. pdkuplm {se),
trp. prid. pdkupljen - sve redom sku
piti; okupiti; nasilu odnijeti, oteti, odve
sti; prikupiti, skupiti; napustiti, otii
ljutito, izgubiti se; spremiti se na odla
zak; skupiti, stisnuti, smanjiti, zgriti
se; postati manji, ui, krai,
pokupljanje gl. im. s. r. - skupljanje,
skraivanje, smanjivanje,
pokupljati (se) gl. nesvr., prez. pdkiipljam {se) - smanjivati se; skraivati se;
skupljati se u i duinu i irinu, postajati
i krai i ui.
pokupljenost im. . r., g. jd. pokupljenosti , instr. jd. pdkupljenou/pokupljenosti - stanje onoga to je pokupljeno;
skupljenost; smanjenost.
pokupovati gl. svr., prez. pokupujem,
trp. prid. pokupovati - kupovati sve re
dom (jedno po jedno); zavriti kupovanje.
pokurjaiti (se) gl. svr., prez. pokurjalm {se), trp. prid. pokiirjaen - uiniti
koga kurjakom; postati kurjak, podi
vljati kao kurjak.
pokus im. m. r., g. jd. pokusa, g. mn.
pokusa - eksperiment, opit.
pokusan prid., odr. v. pokusni - koji se
odnosi na pokus,
pokusati gl. svr., prez. pokuam, trp.
prid. pokusan - kusajui sve pojesti;
neto teno pojesti kaikom,
pokusurati (se) gl. svr.(ar.), prez. pokusuram {se), trp. prid. pokusuran - ra
istiti meusobne raune; izvriti obra
un, obraunati; razduiti se.
pokuaj im. m. r. - proba; radnja kojom
se neto pokuava postii; poetni rad.
pokuajni prid. odr. v. - koji se odnosi na
pokuaj.
pokuati gl. svr., prez. pdkusam - uiniti
pokuaj; probati, kuati,
pokuavati gl. nesvr., prez. pokuavam initi pokliaje; oprobavati, vie puta
probati, kuati.

690

691
pokvaren prid., odr. v. pdkvarenl - kojem
je istekao rok, koji nije jestiv; koji nije
itav, kojem je otpao neki dio; koji nije
u funkciji, ne radi jer mu neto nedo
staje; prenes. nemoralan, laljiv, nepou
zdan.
pokvarenica im. . r., v. jd. pokvarenice nemoralna, pokvarena enska osoba;
bezobrazna ena.
pokvarenjak im. m. r., g. jd. pokvare
njaka, n. mn. pokvarenjaci , g. mn.
pokvarenjaka, dat.-instr.-lok. mn. po
kvarenjacima - nemoralan, pokvaren,
nepouzdan, bezobrazan ovjek,
pokvarenjakl prid. odr. v. - koji se
odnosi na pokvarenjake; bezobrazni,
pokvarenjaki pril. - bezobrazno, nemo
ralno, pokvareno; kao to to ine po
kvarenjaci; na nain pokvarenjaka,
pokvariti (se) gl. svr., prez. pokvarim
(se), trp. prid. pokvaren - uiniti da
neto bude pokvareno, da ne moe fu
nkcionisati, da se ne moe upotrijebiti;
biti neupotrebljiv,
pokvarljiv prid., odr. pokvarljivi - kvar
ljiv, koji je sklon kvarenju; lahko kvar
ljiv.
pokvarljivost im. . r., g. jd. pokvarljivosti, instr. jd. pokvarljivoufpokvarljivosti - osobina pokvarljivog,
pokvasiti gl. svr., prez. pokvaslm , trp.
prid. pdkvaen - poprskati, posuti vo
dom; neto suho uiniti mokrim, dje
limino nakvasiti.
pol1 im. m. r. (gr.), n. mn. polovi - polar,
osa, osovina; krajnje take na osi lopte.
pol2 im. m. r. (gr.), n. mn. polovi - spol,
anatomsko-fizioloka obiljeja veine
ivih vrsta po kojima se meusobno
razlikuju jedinke iste vrste, npr. mu
karac i ena kod ljudi, mujak i enka
kod ivotinja.
pola im. . r. - polovica, polovina.
pola pril. - podjednako, isto toliko; polo
vina ega.
pola im. . r., hip. - jedan od dva jednaka
dijela; polovina,
polaga im. m. r., g. jd. polaga - onaj
koji ta polae, koji se bavi polaga
njem, polagatelj, polagalac.
polagacko im. . r., v. jd. polagaice ona koja ta polae,
polagake pril. - polagano.

polagalac im. m. r., g. jd. polagaoca, n.

mn. polagaoci, g. mn. poldgalaca, dat.instr.-lok. mn. polagaocima - polaga,
polagahan/polagahan prid., odr. v. polagahnl/polagahnl - ee: polagan,
polagan prid., odr. v. polagani - prilino
lahak; dosta lagan, lagahan; spor; umjeen, odmjeren; postepen,
polagin prid., odr. v. polagani - koji
je(bio) poloen; slagan jedan na drugi,
polagano/polagano pril. - lagahno, laga
no; sporo; umjereno, odmjereno; poste
peno; rjee: polagahno/polagahno,
polaganje gl. im. s. r. - stavljanje ega u
leei poloaj; slaganje redom; prenes.
davanje emu posebne vrijednosti; uzi
manje prava na ta.
polagatelj im. m. r. - polaga,
polagati gl. nesvr., prez. polaem, trp.
prid. pd lagan - stavljati ta u leei
poloaj; slagati; prenes. davati kome ili
emu posebnu vrijednost; imati, uzima
ti pravo na ta ili na koga.
polagati gl. svr., prez. polaem - malo
lagati; slagati, ne rei istinu,
polagiva im. m. r., g. jd. polagiva, n.
mn. polagivi, g. mn. polagivaa onaj koji kome polaguje, paralaa,
polagivanje gl. im. s. r. - podravanje
laljivca u njegovim laima,
polagivati gl. nesvr., prez. polagujem podravati koga u laganju; potvrivati
iju la.
polahko/polako i polahko/polako pril. bez urbe, sporo, lagano, polagano;
umjereno, odmjereno; postepeno, malopomalo.
polahko/polako pril. - dosta lahko, pri
lino lahko, lagahno.
polakomiti se gl. svr., prez. polakomim
se - postati lakom, grabeljiv,
polakanje gl. im. s. r. - olakanje; olak
ica, polakica.
polakati gl. svr., prez. polakam, trp.
prid. polakan - olakati, uiniti lakim;
dati olakicu,
polake pril., komp. - malo lake; prilino
lake, znatno lake,
polaki prid. odr. v. - malo laki; prilino
laki, znatno laki,
polakica im. . r. - olakica; olakanje,
polakanje.

polatinjavati

polamati gl. nesvr., prez. polamam lomiti sve redom; unitavati lomei sve
redom jedno po jedno,
polar im. m. r. (gr.), g. jd. polra, n. mn.
polri, g. mn. polra - pol.
polaran/polaran prid. (gr.), odr. v.
polarni/polarni - koji se odnosi na pol,
polar; koji potie od pola; koji je
suprotnog djelovanja, suprotan,
polarimetar im. m. r. (lat.-gr.), g. jd.
polarim etra , n. mn. polarim etri , g. mn.
polarim etara - polariskop, dio polarizacionog aparata koji slui za ispitivanje
polarizovane svjetlosti,
polariskop im. m. r. (nlat.-gr.), g. jd.
polariskopa - polarimetar.
polaritet im. m. r. (lat.), g. jd. polariteta polamost, svojstvo tijela koja imaju
suprotne polove,
polarizacija im. . r. (gr.) - davanje ili
primanje polariteta; okupljanje oko
suprotnih polova; pojaano djelovanje
oko suprotnih polova; prenes. podjela,
razdvajanje na potpuno suprotne strane,
polarizacljski/pdlarizaoni prid. odr. v.
(gr.) - koji se odnosi na polarizaciju i
polarizovanje.
polarizator im. m. r. (gr.) - ureaj za
polarizaciju svjetlosti, za davanje ili
primanje polariteta,
polarizirati/polarizovati (se) gl. nesvr.
(gr.), prez. polarizlram /polarizujem vriti polarizaciju; davati ili primati
polaritet; okupljati estice oko supro
tnih polova; prenes. razdvajati, dijeliti
se na potpuno suprotne strane,
polarnost im. . r. (gr.), g. jd. polrnosti,
instr. jd. polrnou/polrnosti - polari
tet.
polaskati gl. svr., prez. polaskam, trp.
prid. polaskan - ugoditi kome laskajui
mu; rei nekome neto laskavo; podi
laziti kome laskavim rijeima,
polatiniti gl. svr., prez. polatlnlm - ui
niti koga Latinom, katolikom, poka
toliiti ga; postati Latin, katolik, prei
na katoliku vjeru; prevesti na latinski;
prilagoditi latinskom jeziku; potalijaniti.
polatinjavanje/platinjivanje gl. im s. r.
od polatinjavati.
polatinjavati/polatinjivati gl. nesvr.,
prez. polatinjavam/polatinjujem - initi

polazak
koga Latinom, katolikom, pokatoliavati; postajati Latin, katolik, prelaziti
na katoliku vjeru; prevoditi na latin
ski; prilagoavati latinskom jeziku;
potalijanavati.
polazak im. m. r., g. jd. pdlaska, n. mn.
pdlasci, g. mn. pdlazaka, dat.-instr.-lik.
mn. pdlascima - poetak polaenja,
kretanja; dogovoreno vrijeme polaenja.
polaziti gl. svr. i uest., prez. pdlazim poeti ii, poeti se kretati; vie puta
poinjati ii; imati poetak,
polazite im. s. r. - mjesto sa koga se
polazi; polazna taka; platforma,
polazni prid. odr. v. - koji se odnosi na
polazak; onaj iz ili sa koga se polazi;
poetni.
polaznica im. . r. - enska osoba polaz
nik; ona koja polazi; ona koja neto
poinje.
polaznik im. m. r., n. mn. pdlaznlciJ
polaznici - onaj koji polazi; koji neto
poinje; koji neto pohaa od poetka;
prvi jutarnji posjetilac u vrijeme Boi
a.
polaenje im. s. r. - vrenje polaska; poinjanje kretanja; polazak; poetak e
ga.
poluica im. m. i . r., v. jd. polaice/
polazico - onaj ili ona koja polaguje,
paralaa.
pole im. . r., mn., hip. - polovice ega,
polovine.
polei/polei gl. svr., prez. pdlezem polegnuti, savijajui se pod pritiskom
ega lei; poloiti; svi redom lei; pre
nes. prionuti za posao, vrijedno raditi,
poleke/poleke pril. - naleke; poleice,
poleuke.
poledica im. . r. - tanak ledeni sloj;
poleen put.
poleiav prid., odr. v. pdlediavl - koji
je s poledicom, malo poleen.
polediti gl. svr., prez. pdledlm , trp. prid.
pdleen - prekriti tankim slojem leda;
uhvatiti se led po povrini jedno za
drugim pretvoriti u led, zalediti; sve
zalediti.
poleen prid., odr. v. pdleeni - zaleen,
koji je prekriven ledom,
poleenost im. . r., g. jd. pdleenosti,
instr. jd. pdleenou/pdleenosti -

693

692
zaleenost, stanje onoga to je poleeno.
poleice pril.- poleke, poleuke,
poleina im. . r. - stranja strana ega;
dio odjevnog predmeta koji pokriva
lea; meso s lea.
poleuke pril., hip.- poleice, poleke.
polegnuti gl. svr., prez. pdlegnem, r. gl.
prid. pdlegao - polei,
polegnuto pril. - poloeno, u polegnutom
poloaju.
polegutiti se gl. svr., prez. polegutlm se polegnuti se, skvriti se.
polegua im. . r. - vrsta trave koja se
polegne zbog jakog vjetra i vlastite
teine; prenes. ona koja se odaje nemo
ralu.
poleguke pril., hipok. - pognuto, u po
legnutom poloaju, povijeno.
polemian prid. (gr.), odr. v. polemini/
polemiki - koji ima svadljiv, uljiv
ton; svaalaki; koji raspravlja o emu.
polemiar im. m. r. (gr.), v. jd. polemi
aru/polemiare, instr. jd. polemia
re m/polemiarom - osoba koja vodi
polemiku; osoba koja polemie; ovjek
sklon raspravljanju,
polemika im. . r. (gr.), dat. jd. polemici
- vjetina raspravljanja; nauna raspra
va; otar razgovor, prepirka oko ega.
polemisanje/polemiziranje gl. im. s. r.
(gr.) od polemisati/polemizirati,
polemisati/polemizirati gl. nesvr. (gr.),
prez. polemiem/polemizlram - voditi
polemiku, naunu raspravu s kim; ra
spravljati o emu suprotstavljajui ra
zliite stavove; voditi otar razgovor,
prepirati se oko ega.
polemian prid. (gr.), odr. v. polemini koji se odnosi na polemiku; koji u sebi
sadri elemente polemike,
polemiki pril. (gr.) - kao polemiar, na
nain polemiara,
polemino pril. (gr.) - kao u polemici,
suprotstavljeno; otro, svaalaki,
polen im. m. r. (lat.) - cvjetni prah.
polenta im. . r. (tal.) - palenta,
polenov prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na polen, koji je od polena,
polekavanje gl. im. s. r. od polekavati polekivanje, povremeno Ijekarenje.
polekavati gl. nesvr., prez. polekavdm
- polekivati, pomalo ljekariti.

polekivanje gl. im. s. r. od polekivati polekivanje.

polekivati gl. nesvr., prez. poleknjem plekavati.
polet/polet im. m. r. - polijetanje, poetak
leta; zamah kod uzleta; prenes. nada
hnue; dodatna snaga, ushienje; napre
dak.
poletan/poletan prid., odr. poletni!polet
n i - pun poleta, zamaha, zanosa; iva
han, pun ivota,
poletar im. m. r., g. jd. poletra, g. mn.
p oletar a - poletarac, onaj koji je pole
tan; koji je pun ivota; pti koji poinje
letjeti.
poletarac im. m. r., g. jd. poletarca , n.
mn. poletrci , g. mn. poletaraca , dat.instr.-lok. mn. poletarcima, hip. - pole
tar, mlad i poletan poetnik u emu;
poletan, ivahan ovjek,
poletare im. s. r. - ptie spremno za prvi
let, za polijetanje,
poletari im. m. r., n. mn. poletarii ,
em. - mlad poletar(ac); mal, siuan
poletarac.
poletarica im. . r. - poletarka, ptiica
dorasla za polijetanje; prenes. djevoji
ca koja postaje djevojka,
poletarka im. . r., dat. jd. poletarki, g.
mn. poletarki - poletarica.
polietilen im. m. r. (gr.), g. jd. polietilena - plastina masa sintetikog parafi
na.
polietilenskl prid. odr. v. (gr.) - koji je
od polietilena.
poletlte/poletlte im. s. r. - mjesto s
kojeg se polijee, uzletite,
poletjeti gl. svr., prez. pdletlm - poeti
letjeti maui krilima; naglo se uzdi
gnuti, uzvinuti se letei; odletjeti; po
eti se brzo kretati hodajui,
poletno/poletno pril. - na poletan nain,
ivo, ivahno,
poletnost/poletnost/poletnost im. . r., g.
jd. poletnosti/pletnosti/poletnosti, in
str. jd. poletnou/poletnou/poletnou i poletnosti/poletnosti/poletnosti osobina ili stanje onoga koji je poletan,
poleati gl. svr., prez. polezlm /pdlellm malo leati, odleati, odmoriti se leei,
poleina im. . r. - poleglo ito.

poliedar
poliandrija im. . r. (gr.) - brana veza
jedne ene s vie mueva; osobina bi
ljaka.
poliarhija im. . r. (gr.) - vladavina
mnogih u jednoj dravi,
poliarhljski prid. odr. v. (gr.) - onaj u
kome vlada vie lanova,
poliartritis im. m. r (gr.) - med. reuma
tizam zglobova,
polimastija im. . r. (gr.) - razgranatost,
mnogo ogranaka, obilnost rasta,
poliblastian prid. (gr.), odr. v. poliblcistinl - koji se odnosi na poliblastiju,
veoma razgranat, koji ima mnogo ogra
naka, koji se razrastao.
polica im. . r. (tal.) - priznanica o
osiguranju u osiguravajuem drutvu,
polica im. . r. - vodoravna daska na zidu
za dranje knjiga i dr.; pregrada u
ormaru za dranje odjee i dr. stvari,
polica im. . r., em. - polovina,
policajac im. m. r. (gr.), g. jd. policajca,
n. mn. policajci, g. mn. policajaca,
dat.-instr.-lok. mn. policajcima - uniformisan i naoruan policijski slube
nik; prenes. ovjek koji prislukuje i
progoni sve to smatra opasnim po
postojei sistem; prenes. onaj koji ne
zna samostalno razmiljati, koji slabo
shvata, glupak,
policija im. . r. (gr.) - institucija,
dravni organ sigurnosti drutvenopolitikog sistema; zgrada u kojoj je
smjeena institucija policije; policajci;
policajac; redarstvo,
policijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na policiju i policajce,
policijski pril. (gr.) - na policijski nain;
kao policija,
poliar im. m. r. - onaj koji je na polici,
koji je na redu da se eni.
poliarka im. . r. - djevojka koja je na
redu da se uda.
poliica im. . r., em. - mala, kratka po
lica.
poli im. m. r. - kupasta rakijska flaica
od pola decilitra; posuda od pola litra
kao mjera za vino.
poli im. m. r., g. jd. polica, n. mn. polici
- sitni metalni novi od pola dinara;
bezvrijedan novac,
poliedar im, m. r. (gr.), g. jd. poliedra,
n. mn. poliedri, g. mn. poliedara, dat.-

poliedarski
instr.-lok. mn. poliedrima - geom. tijelo
omeeno poligonima; mnogostranino
tijelo.
poliedarski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na poliedar, koji mu pripada,
polietilen im. m. r. (gr.), g. jd. polietilena - sintetika plastina masa.
polietilenskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na polietilen, koji je od polietilena.
Polifem/Polifem im. m. r. (gr.) - gr.
mitoloko bie.
polifonian prid. (gr.), odr. v. polifdnini
- viezvuan, polifoniki, koji ima vie
tonova.
polifonija im. . r. (gr.) - viezvuje;
vieglasno sviranje ili pjevanje u kome
svaki zvuk ili glas uva svoja melo
dijska obiljeja; polifonizam.
polifonljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na polifoniju.
polifonizam im. m. r. (gr.), g. jd. polifonizma - polifonija,
poligam im. m. r. (gr.) - mukarac koji
istovremeno ima vie ena; onaj koji
ivi u poligamija poligamist(a).
poligamian prid. (gr.), odr. v. poligam ini - koji je u poligamiji.
poligamija im. . r. (gr.) - brana zaje
dnica u kojoj jedan mu ima vie ena;
mnogoenstvo, poliginija.
poligamist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. poli
gamist/poligamiste - mukarac koji i
vi u poligamiji, poligam,
poligamskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na poligamiju.
poligeneza im. . r. (gr.) - viestruk ra
zvoj; shvatanje po kome sve ljudske
rase ne vode porijeklo samo od jedne
vrste, poligenizam.
poligenizam im. m. r. (gr.), g. jd. poligenizma - plogeneza.
poliginija im. . r. (gr.) - poligamija.
poliglot(a) im. m. r. (gr.), g. jd. poliglote, n. mn. pollgloti, g. mn. poliglota ovjek koji govori vie jezika,
poliglotan prid. (gr.), odr. v. poliglotni poliglotski, koji zna vie jezika,
poliglotskl prid. odr. v. (gr.) - poliglotan.
poligon im. m. r. (gr.), g. jd. poligona, n.
mn. poligoni, g. mn. poligona - geom.
mnogougao, mnogokutnik; vojn. utvr
enje zatvoreno sa vie strana; zatvo

695

694
ren, ograen prostor za vojne vjebe;
svaki zatvoren prostor za posebne na
mjene.
poligonalnl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na poligone; vieugaoni, viekutni.
poligonija im. . r. (gr.) - velika sposob
nost raanja,
poligram im. m. r. (gr.) - figura ograni
ena s vie strana,
poligramatskl prid. odr. v. (gr.) - koji
ima mnogo slova, vieslovan.
poligraf im. m. r. (gr.) - pisac koji mno
go pie o svemu i svaemu; stroj za
umnoavanje, kopir-aparat.
poligrafija im. . r. (gr.) - pisanje o
svemu i svaemu, knjievno svatarenje.
poligrafskl prid. odr. v. (gr.) - koji
mnogo pie; koji je izraen na maini
za kopiranje, umnoeni, kopirani,
polihromatskl prid. odr. v. (gr.) - polihromni, viebojni, aroliki; rjee: polikromatskl.
polihromija im. . r. (gr.) - viebojnost;
arolikost; rjee polikrdmija.
polihromnl prid. odr. v. (gr.) - polihromatski, rjee: polikromnl.
polijeganje gl. im. s. r. - postavljanje
koga ili ega u leei poloaj,
polijegati gl. svr., prez. pdlijezem - po
legnuti; izvriti polijeganje; svi redom
lei, lei jedno za drugim; padnuvi na
zemlju ostati u leeem poloaju,
polijen prid., odr. v. polijem - prilino,
podosta lijen,
polijetati gl. nesvr., prez. pdlijeem - po
injati r letom, poinjati letjeti; odvajati
se od zemlje; uzlijetati,
polijevanje gl. im. s. r. od polijevati polivanje.
polijevati gl. nesvr., prez. pdlijevam polivati, liti vodu ili drugu tekuinu po
neemu.
poliklinika im. m. r. (gr.) - zdravstvena
ustanova ambulantnog tipa s vie spe
cijalistikih odjeljenja; zgrada u kojoj
je smjetena poliklinika,
polikultura im. . r. (gr.-lat.) - uzgajanje
vie razliitih biljnih kultura na istom
tlu.

polimerizacija im. . r. (gr.) - hemijska

reakcija u kojoj se od vie razliitih
elemenata dobija novo jedinjenje,
polimetalan prid. (gr.), odr. v. polimetalni - koji u sebi ima vie metala;
sastavljen od vie metala,
polimetodizam im. m. r. (gr.), g. jd.
polimetodizma - upotreba vie razliitih
metoda.
polimetrija im. . r. (gr.) - mu. ritmika
mnogostrukost jedne melodije,
polimorfan prid., odr. v. polimorfni (gr.)
- koji ima vie razliitih oblika, mnogooblian.
polimorfija im. . r. (gr.) - osobina
nekih kristala da u razliitim uslovima
imaju nejednake oblike iako imaju isti
sastav; razliitost oblika u istoj jedinki,
polimorfizam im. m. r. (gr.) - polimor
fija.
polinacija im. . r. (nlat.) - opraivanje
polenovim prahom.
Polinezija im. . r. (gr.) - drava u
Australiji, zemlja sa mnogo ostrva,
polinezijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na Polineziju, koji joj pripada ili
potie iz nje.
Polineanin im. m. r. (gr.), n. mn. Poli
neani - stanovnik Polinezije.
Polineanka im. . r. (gr.), dat. Polinezanki, g. mn. Polineanki - stanovni
ca Polinezije,
polinom im. m. r. (gr.), g. jd. polinoma mat. brojna struktura sa vie lanova,
polinoman prid. (gr.), odr. v. polindmni!
polindmni - polinomski.
polinomskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na polinome.
polip im. m. r. (gr.) - med. bradaviast
izrataj na tijelu; vrsta morskih ivoti
nja privrenih najednom mjestu,
polipol im. m. r. (gr.) - prodaja naveliko,
polipsati gl. svr., prez. pdlipem - umo
riti se svi redom, pocrkati od umora;
uginuti do posljednjeg,
poliran prid. (fr.), odr. v. pdlirani - izglaan, uglaan, premazan sjajilom.
poliranje gl. im. s. r. (fr.) - premazivanje
tankim slojem nekog sjajila; glaanje
do sjajila.
polirati gl. nesvr. (fr.), prez. poliram izglaati do sjajila, usjajiti, uiniti sjaj
nim, bljetavim.

politbiro

polirer im. m. r. (fr.) - onaj koji polira;

jedno od zanimanja,
poliritmija im. . r. (gr.) - ritmika ra
znovrsnost u istom muzikom djelu,
poliritmikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na poliritmiju; ritmiki razno
vrstan.
poli im. m. r. (gr.) - grad-drava u Sta
roj Grkoj,
polisa im. . r. (tal.) - polica (npr. u osigu
ravajuem zavodu),
polisahani im. m. r., mn. (gr.) - hem.
sloeni ugljeni hidrati.
polisemija im. . r. (gr.) - lingv. vieznanost iste rijei,
polisilabian prid. (gr.), odr. v. polisilabini/polisilabiki - lingv. koji ima vie
slogova, viesloan,
polisilogizam im. m. r. (gr.), g. jd. polisilogizma. n. mn. polisilogizmi, g. mn.
polisilogizama, dat.-instr.-lok. mn. polisilogizmima - lanac silogizama iz ko
jih se izvodi jedan zakljuak; sloeni
posredni zakljuak.
polisindet(on) im. m. r. (gr.) - stilska
figura, nagomilavanje i upotreba vie
veznika radi pojaavanja dojma,
polisinteza im. . r. (gr.) - povezivanje,
spajanje vie dijelova u jednu cjelinu,
polisintetian prid. (gr.), odr. v. polisintetiki/polisintetini - viestruko slo
en; sastavljen od vie razliitih dije
lova u jednu cjelinu,
polisintetizam im. m. r. (gr.), g. jd. polisintetizma - viestruka sloenost; oso
bina, svojstvo onoga to je polisintetino.
polisklerotican prid. (gr.), odr. v. polisklerdtini - koji boluje od poliskleroze, koji ima znake viestruke skleroze,
polisklerotiar im. m. r. (gr.) - bolesnik
koji ima polisklerozu, koji je polisklerotian.
polisklerotino pril. (gr.) - kao poliskle
rotiar, na nain oboljelog od poliskle
roza.
poliskleroza im. . r. (gr.) - med. vie
struka skleroza; istovremeno otvrdnjavanje, okotavanje razliitih organa i
tkiva.
politbiro im. m. r. (gr.-fr.) - politiki bi
ro, izvrni organ centralnog komiteta
nekih komunistikih partija.

politehnika
politehnika im. . r. (gr.), dat. jd.
politehnici - visoka tehnika kola s
vie odjeljenja raznovrsnih tehnikih
oblasti.
politehniar im. m. r. (gr.) - strunjak za
politehniku, student politehnike; osoba
koja se bavi politehnikom,
politehniarka im. . r., dat. jd. politehniarki - ena politehniar,
politehniki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na politehniku.
politeist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. poli
teist/politeiste - ovjek koji istovre
meno vjeruje u vie bogova, mnogobo
ac.
politeistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na politeiste.
politeizam im. m. r. (gr.), g. jd. politeizma - mnogobotvo, vjerovanje u po
stojanje vie razliitih bogova,
politian prid. neodr. v. (gr.) - koji radi
vjeto, smireno i promiljeno; koji je
upuen u politiku,
politiar im. m. r. (gr.), v. jd. politiare/
politiaru, instr. jd. politiarem/politi
arom - politik, onaj koji se bavi po
litikom; ovjek kome je politika osno
vno zanimanje; prenes. vjet, odmjeren
govornik; mudar i sposoban ovjek,
politiarenje gl. im. s. r. (gr.) - povrno i
neuspjeno bavljenje politikom; raspra
vljanje o nebitnim politikim pitanjima,
politiarev/politiarov prid. odr. v. (gr.)
- koji se odnosi na politiara, koji mu
pripada.
politiariti gl. nesvr. (gr.), prez. politi
arom - raspravljati o nebitnim poli
tikim pitanjima, gubiti vrijeme ne
uspjeno raspravljajui o politici; po
vremeno se po potrebi baviti politikom,
politiarka im. . r., (gr.) dat. jd. poli
tiarki, g. mn. politiarki - ena koja se
bavi politikom,
politiarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na politiare,
politienje gl. im. s. r. (gr.) - bavljenje
politikanstvom.
politiiti gl. nesvr. (gr.), prez. politian
- baviti se politikanstvom.
politiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odno
si na politiku,
politiki pril. (gr.) - kao u politici; na
politiki nain, politino.

697

696
politino pril. (gr.) - politiki,
politik im. m. r. (gr.), n. mn. politici, g.
mn. politika, dat.-instr.-lok. mn. politicima - ob. politiar,
politika im. . r. (gr.), dat. jd. politici, g.
mn. politika - vjeto, promiljeno, cilja
no obavljanje razliitih radnji s namje
rom osvajanja i jaanja vlasti; dravni
poslovi s ciljem ouvanja postojeeg
politikog sistema; aktivnost kojom se
drugi ele drati u pokornosti; esto
obino obmanjivanje,
politikant im. m. r. (gr.), n. mn. politi
kanti, g. mn. politikanata - onaj koji se
bavi politikanstvom, dugim raspravama
o nebitnim politikim pitanjima,
politikantski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na politikante, koji je svojstven
politikantima,
politikanski pril. (gr.) - kao politikant,
politikantstvo/politikantstvo im. s. r.
(gr.) - posao kojim se bave politikanti;
svojstvo politikanata,
politir im. m. r. (njem.), g. jd. politira ono ime se politira; strunjak za poli
tiranje; politirana povrina ega; politiran furnir,
politiranje gl. im. s. r. (njem.) - poliranje,
glaanje neke povrine do sjaja; premazivanje glatke, obino drvene povrine
kakvim sjaj i lom, lakom za poliranje,
politirati gl. nesvr. (njem.), prez. politiram - polirati, glaati do sjaja; prema
zivati lakom za poliranje,
politlrskl prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na ljude koji politiraju i na po
litiranje.
politizirati gl. nesvr. (gr.), prez. politi
ziram - neemu nepolitikom davati
politike dimenzije; neto stavljati u
politiki kontekst; baviti se politikom,
politra im. . r. (lat.) - politrenjak, politrenjaa, staklena boca od pola litre;
posuda od pola litre,
politrenjaa im. . r. (lat.) - politre,
politrenjak.
politrenjak im. m. r. (lat.), n. mn. politrenjaci - politra, politrenjaa.
politura im. . r. (lat.) - tean lak za
politiranje; politirana sjajna povrina
ega; sjajilo.

poliva/poljeva im. m. r., g. jd. poliva/poljevaa - onaj koji poliva, koji

je zaduen za polivanje,
polivalencija im. . r. (gr.-lat.) - hem.
sposobnost vezivanja atoma razliitih
hem. elemenata; prenes. sposobnost
spajanja razliitog,
polivalentan prid. (gr.-lat.), odr. v.
polivalentni - koji je sposoban da uza
se vee atome drugih elemenata,
polivalentnost im. . r. (gr.-lat.), g. jd.
polivalentnosti, instr. jd. polivalentnou/polivalentnosti - hem. sposobnost
vezivanja vie atoma razliitih eleme
nata za atom drugog elementa,
polivaljka im. . r., dat. jd. polivaljci, g.
mn. polivaljki - polijevaljka, ono ime
se poliva; posuda s rukom i izbaenim
cjevastim dijelom sa prskalicom za
polijevanje ega ili zalijevanje bilja,
polivanje gl. im. s. r. od polivati - po
lijevanje.
polivati gl. nesvr., prez. pdlivam - po
lijevati, izlijevati vodu ili drugu teku
inu po emu; prenes. astiti koga
piem nakon nekog uspjeha,
polivinil im. m. r. (gr.), g. jd. polivinila plastina sintetika masa nastala polimerizacijom vinila.
polivinUskl prid. odr. v. (gr.) - koji je od
polivinila; koji se odnosi na polivinil,
polizati gl. svr., prez. pdlizem - sve do
kraja olizati; liui sve pojesti; liui
sve ukloniti, poistiti; malo lizati,
poliznuti gl. nesvr., prez. pdliznem - sa
mo jednom liznuti.
polka im. . r. (polj.), dat. jd. polki - vrsta
plesa u dvoetvrtinskom taktu; muzika
za taj ples.
polni prid. odr. v. (lat.-gr.) - koji se
odnosi na pol, koji pripada polu.
polo im. m. r. (engl.) - vrsta igre u kojoj
dvije ekipe sa po etiri jahaa, poku
avaju da drvenim tapovima ubace
drvenu lopticu u protivniki gol; andaluzijski narodni ples koji uz kastanjete
rado pleu Romi.
polog im. m. r., n. mn. pdlozi, g. mn.
pologa dat.-instr.-lok. mn. pdlozima jaje koje se polae u gnijezdo da se
kokoka navikne da tu nosi jaja; novac
ili druga vrijednost koja se polae kao

polovlnskl
jamevina, zalog; zaravan, ravnina; polegla trava, poleglo ito.
polokati gl. svr., prez. pdloem - loui
sve popiti, posrkati; pejor. popiti svu
rakiju.
polomiti gl. svr., prez. pdlomim - sve
redom slomiti; nepravilno pod priti
skom popucati; prenes. pretui koga.
poloneza im. . r. (fr.) - poljska okretna
igra u troetvrtinskom taktu; muzika za
tu igru; vrsta enskog krznenog ogrta
a.
polonij im. m. r. (lat.) - hem. jedan od
radioaktivnih elemenata,
polonika im. . r. (lat.), dat. jd. poldnici literatura o Poljskoj.
polonist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. poldnistilpoldniste - osoba koja se bavi
polonistikom.
polonistika im. . r. (lat.), dat. jd. polonistici - nauka o poljskom jeziku i litera
turi.
polonizirati/polonizovati gl. svr. i nes
vr. (lat.), prez. polonizJram/polonizujem - (u)initi koga Poljakom; postati
Poljak.
polovan prid., odr. v. polovni - koji ve
upotrebljavan, nije nov; rabljen, polovi
an, nepotpun, sastavljen iz dvije razli
ite polovice,
polove im. s. r., g. jd. poloveta - manje
burence za rakiju,
polove im. s. r., g. jd. pdloveta - napo
lica, dijete roeno u braku izmeu
dvoje ljudi razliitih po vjeri ili po boji
koe.
polovica im. . r. - polovina, jedan od dva
jednaka dijela ega; sredina nekog pro
stora; prenes. jedan od suprunika,
polovian prid., odr. v. poldvini - ne
potpun; nedoreen; nedovren,
polovinost im. . r., g. jd. poldvinosti,
instr. jd. poldvinou/poldvinosti osobina ili stanje onoga to je polovi
no; nedoreenost; nepotpunost; nedo
vrenost.
polovina/polovina im. . r. - polovica,
polovinka im. . r., dat. jd. polovinki, g.
mn. poldvinki - mu. nota koja traje
polovinu ili dvije etvrtine cijele,
polovlnskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
polovinu.

poloviti
poloviti gl. nesvr., prez. pdlavim - dijeliti
na dva jednaka dijela; praviti polovice,
polovljenje gl. im. s. r. - dijeljenje napo
la; presijecanje preko pola, pravljenje
polovica.
polovnica im. . r. - pomijeana penica i
ra (pola penice, pola rai),
polovnjak im. m. r., n. mn. polovnjci, g.
mn. polovnjaka, dat.-instr.-lok. mn. polovnjacima, hip. - onaj koji je ve ko
riten, nije nov, rabljen; koji je kupljen
kao polovan; prenes. koji je ve bio
enjen.
poloaj im. m. r., n. mn. poloaji - mjesto
s koga se ta promatra; front; mjesto u
drutvu; situacija; stav; status; dranje
tijela.
poloajni prid. odr. v. - koji se odnosi na
poloaj.
poloak im. m. r., g. jd. pdloka, n. mn.
pdloci, g. mn. pdloaka, dat.-instr.-lok.
mn. pdloscima - polog,
poloen prid., odr. v. pdloeni - koji je
stavljen u vodoravan poloaj,
poloina im. . r., augm. - veliki polog;
poleglo ito; ono to je poloeno, za
ravnjeno, zaravanak,
poloiti gl. svr., prez. pdloim - staviti u
vodoravan poloaj, polei; sahraniti,
ukopati; u hrvanju koga primorati da
legne, pobijediti ga; nahraniti i napojiti
stoku; staviti novac u banku; dati novac
ili dr. vrijednost u zalog; isplatiti koga;
dati ispit; osloniti se na koga ili na ta.
polonica im. . r. - mladica koja se ne
odsijeca nego se polae u zemlju;
potvrda o poleenom novcu,
poltron im. m. r. (fr.), g. jd. poltrona ulizica, snishodljivac, beskimenjak;
kukavica.
polu- pref. - pola, polovino, napola, je
dnim dijelom,
poluagrarnl prid. odr. v. (lat.) - napola
poljoprivredni,
poluautomatski prid. odr. v. (gr.) napola automatski.
polubarbar(in) im. m. r. (gr.), n. mn.
polubarbari - napola kultivisan, samo
djelimino civilizovan ovjek; rjee:
poluvarvarin.
polubarbarizam im. m. r. (gr.), g. jd.
polubarbarlzma - poludivijatvo, polubarbarstvo; rjee: poluvarvarizam.

699

698
polubarbarskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na polubarbarstvo, napola div
ljaki: rjee: polu varvarski,
polubarbarstvo im. s. r. (gr.) - napola
divljatvo, nekultivisanost gotovo do
divljatva; rjee: poluvarvarstvo.
polubog im. m. r., n. mn. polubdgovi - u
grkoj mitologiji boanstvo nieg reda;
prenes. veoma moan ovjek,
poluboginja im. . r. - po grkoj mito
logiji ena polubog,
polubos/polubos prid., odr. v. polubo si!
polubosi - pocijepane obue, gotovo
bos.
polubrat/polubrat im. m. r. - brat po
majci ili po ocu.
polubraa/polubraa zb. im. - braa po
ocu ili po majci,
polubrilijant/polubriljant im. m. r. (fr.)
- poludragi kupasto uglaan kamen,
polubunilo im. s. r. - stanje izmeu sna i
jave; nepotpuno, polovino bunilo,
polubunovan prid., odr. v. polubunbvni koji je jo izmeu sna i jave, u polubunilu.
polucilindar im. m. r. (gr.) - vrsta krat
kog crnog cilindra, sveanog crnog
mukog eira; poluvaljak; poluvaljkast
dio stroja.
polucilinder im. m. r. (gr.) - poluci
lindar.
polucipela im. . r. - cipela s niskim go
rnjim dijelovima, zatvorena sandala;
duboka cipela, kratka izmica,
polucrnac/polucrnac im. m. r. - krianac
izmeu crne i bijele rase, mulat, melez,
poluarape im. . r. mn. (tur.) - niske,
kratke arape
poluarapica im . r. mn., (tur.) em. djeija niska, kratka arapa, soknica.
poluasovnl prid. odr. v. - koji traje tri
deset minuta, pola kolskog sata.
poluenje gl. im. s. r. - postignue,
uspjeh, dobitak,
polue ta im. . r. - mala vojna formacija
koja broji polovinu ete.
poluitak prid., odr. v. poluitki - nedo
voljno itak, jedva itak, koji se jedva
ita.
poluiti gl. svr., prez. pdluim - posti
gnuti, postii, uspjeti, dobiti povoljne
rezultate.

poluivanje gl. im. s. r. - postizanje,

ostvarivanje uspjeha, dobijanje,
poluovjek im. m. r., n. mn. poluljudi - ni
ovjek ni ivotinja; ovjek koji po
izgledu i ponaanju slii ivotinji; o
vjek kome se ne moe vjerovati, ne
moralan ovjek,
poluuanj im. m. r., g. jd. pbluunja, n.
mn. poluunji/poluunjevi - nepotpun
uanj; uanj napola savijenih nogu.
poludesno pril. - malo udesno,
poluditi gl. svr., prez. pdludim - uiniti
koga ludim, zaluditi koga.
poludivlji prid. odr. v. - djelimino, ne
dovoljno pripitomljen; prenes. nedo
voljno civilizovan ovjek koji se intu
itivno dri svojih instikata,
poludjeti gl. svr., prez. pdludim - od pre
tjeranog straha, stresa ili brige prestati
se ponaati normalno, izgubiti mo
rasuivanja; izgubiti pamet, postati lud.
poludnevni prid. odr. v. - koji se odnosi
na pola dana, koji traje pola dana.
poludrijem im. m. r. - pospanost, stanje
izmeu sna i jave; poludrijeme.
poludrijeme im. m. r., g. jd. poludrijemea - nepotpuni drijeme, blaga po
spanost.
polufabrikat im. m. r. (lat.), g. jd. polufabrikta - polupreraevina,
polufinale im. s. r. (lat.) - igra vie timova
od kojih samo dva najbolja stiu pravo
igre u finalu,
polufinalni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na polufinale; nepotpuni, nedo
vreni, polugotovi.
poluga im. . r., dat. jd. poluzi, g. mn.
poluga - drvena ili metalna ipka koja
se stavlja pod neto radi lakeg podi
zanja; ipka - osovina; prenes. pokretna
sila, sredstvo, odnosno veza za ostva
renje ega; ipka od izlivenog metala,
polugica im. . r., em. - mala poluga,
polugladan/polugladan prid., odr. v. polugladni - nedovoljno sit, napola gla
dan.
poluglas im. m. r., n. mn. pbluglasUpbluglasovi - jedva ujan glas; smanjen,
nepun glas; lingv. redukovan samo
glasnik, poluglasnik; mu. glas za pola
tona vii ili nii od osnovnog tona.
poluglasan prid., odr. v. poluglasni napola glasan, izgovoren upola glasa.

polugraanskl

poluglasnik im. m. r., n. mn. poluglasnici, g. mn. poluglasnika, dat.-instr.lok. mn. poluglasnicima - lingv. po
luglas, redukovan samoglasnik,
poluglasno pril. - napola glasno, s pola
glasa, upola glasa.
polugO(l) prid., odr. v. polugoli - ne
dovoljno odjeven, nepotpuno obuen,
p o lu g o d in ji im. m. r., g. jd. polu godi
njaka, n. mn. polugodinjaci, g. mn.
polugodinjaka, dat.-instr.-lok. mn. polugodinjacima - onaj koji ima pola
godine; koji se pojavljuje svakih pola
godine, koji se tampa, izlazi iz tampe
polugodinje,
polugodinje pril. - svakih pola godine,
za pola godine,
polugodinji prid. odr. v. - koji ima pola
godine; koji se pojavljuje polugodinje,
polugodinjica im. . r. - vrijeme nakon
pola godine od nekog dogaaja, npr.
pola godine od neije smrti,
polugodite im. s. r. - vrijeme od est
mjeseci, pola godine, poljee; zavretak
polovine kolske godine, polugoe,
polugoe im. s. r. - polugodite,
polugospodin im. m. r. - onaj koji jo nije
sasvim usvojio gospodske manire, ali
im tei, polugraanin.
polugospodskl prid. odr. v. - koji pripada
polugospodinu, polugradski.
polugospodski pril. - na nain polugradanina, onako kako to ini polugospoda.
polugotov/polugotov prid., odr. v. polugdtovi - napola gotov, nedovren,
polugrad im. m. r., n. mn. polugradovi ni grad, ni selo; vie grad nego selo, na
pola grad; provincija,
polugradski prid. odr. v. - koji se odnosi
na polugrad, koji mu pripada ili vodi
porijeklo iz njega; provincijski,
polugraanin im. m. r. , n. mn. polugrri
an i - onaj koji nije ni seljak ni gra
anin; stanovnik polugrada; provinci
jalac, poluvaroanin, malograanin,
pplugrainka im. . r., g. jd. polugrdanki, g. mn. polugradnki - stano
vnica polugrada, provincijalka, poluvaroanka, malograanka.
polugraanskl prid. odr. v. - koji se
odnosi na polugraane, provincijski,
malograanski, poluvaroki.

polugraanski
polugraanski pril. - malograanski, pro
vincijski, kao polugraani, na polugra
anski nain,
polugubav prid., odr. v. polugubavi - na
pola gubav,
poluhrvat im. m. r., g. jd. poluhrvta, g.
mn. poluhrvta - ovjek koji je napola
Hrvat; onaj iji je jedan roditelj Hrvat.
poluhrvatskT prid. odr. v. - koji nije po
tpuno hrvatski,
poluhfvatski pril. - govorei napola
hrvatski, a napola neki drugo jezik,
poluidiot im. m. r. (lat.) - napola idiot,
maloumnik,
poluidiotizam im. m. r. (lat.), g. jd. poluidiotizma - teka maloumnost, suludost, sumahnutost.
poluidiotkinja im. . r. (lat.) - ena
poluidiot, teka maloumnica.
poluidiotskl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na poluidiote, to granii s ludi
lom, suludo, sumahnuto.
poluidiotski pril. (lat.) - kao poluidioti, na
poluidiotski nain, sumanuto,
poluinsekti im. m. r. (lat.), g. mn. poluinsekata - polukukci, sitni insekti bez
pipaka.
poluinteligencija im. . r. (lat.) - nedo
voljno, povrno i djelimino obrazova
ni ljudi.
poluinteligencljskl prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na poluinteligenciju.
poluironino pril. (lat.) - napola ironino,
s dosta ironije, ali ne sasvim ironino,
poluistina im. . r. - nepotpuna, djelimi
na istina, ono to je izmeu lai i
istine.
polujaram, g. jd. polujrma, n. mn. polujrmovi - hrvaki zahvat protivniko
vog tijela.
polujasan prid., odr. v. polujasni - koji
nije sasvim jasan, nedovoljno, napola
jasan.
polujava im. . r. - nepotpuna java, poluzbilja.
pol uj avan prid., odr. v. polujavni - koji
nije potpuno javan, koji za javnost ima
neka ogranienja; poluzatvoren,
polukaftan im. m. r. (rus.) - neto krai
kaftan.
polukasS im. m. r., g. jd. polukasa konj koji nije potpun kasa.

701

700
polukat im. m. r., n. mn. polukatovi polusprat; prostor izmeu prizemlja i
sprata, meusprat,
polukaurin im. m. r., n. mn. polukauri
(perz.) - koji je napola kaurin; koji ima
kaurskog ponaanja,
polukav prid., odr. v. polukavi - koji je
prilino lukav,
poluknjievan prid., odr. v. poluknjizevni
- napola knjievan; bez naroite knji
evne vrijednosti,
polukolonija im. . r. (lat.) - drava koja
je ekonomski i politiki zavisna od dru
gih.
polukolonijalan prid. (lat.), odr. v. po
lukolonijalni - koji se odnosi na polukolonije.
polukolonijalnost im. . r. (lat.), instr. jd.
polukolonijlnosulpolukolonijlnosti poloaj, stanje i obiljeja onoga to je
polukolonijalno.
polukorak im. m. r., n. mn. polukoraci polovina koraka, mali, poetni korak,
polukrilci im. m. r. mn. - insekti sa
zakrljalim krilima,
polukrug im. m. r., n. mn. polukrugovi polovina kruga; polukrunica; sve to
ima oblik polovine kruga,
polukruan prid., odr. v. polukruni koji ima oblik polukruga,
polukrunica im. . r. - geom. polovina
krunice; polukrug,
polukrvan prid., odr. v. polukrvni - koji
nije istokrvan; ija je krv izmijeana
(npr. polukrvni konj).
polukrvnjak/polukrvnjak im. m. r., g.
jd. polukrvnjka - onaj koji je polu
krvan, koji mje iste krvi.
polukugla im z r - polulopta,
polukuglast prid., odr. v. polukuglasti koji ima oblik polukugle; koji oblikom
podsjea na poiukuglu, poluloptast.
polukukci im. m. r., g. mn. polukukaca sitni kukci bez pipaka, poluinsekti.
polukultura im. . r. (lat.) - polovina,
nepotpuna kultura,
polukulturan prid. (lat.), odr. v. polukidturni - koji je napola, djelimino
kulturan; koji se odnosi na polukulturu.
polula im. . r., g. jd. polulazi, instr. jd.
polulazjulpolulazi - polovina, nepot
puna, djelimina la.

polulaan prid., odr. v. polulazni - koji se

odnosi na polula.
polulegalan/polulegalan prid. (lat ), odr.
v. polulegalnUpblulegalni - ne sasvim
dozvoljeni, legalni, napola legalni,
polulegalno pril. (lat.) - na polulegalan
nain.
poluleei pril. - napola leei, leei s
visoko uzdignutim uzglavljem,
polulijevo pril. - pola okreta ulijevo; ne
sasvim ulijevo, malo, napola ulijevo,
polulitrenjak im. m. r. (gr.), g. jd.
polulitrenjka, n. mn. polulitrenjci, g.
mn. polulitrenjaka, dat.-instr.-lok. mn.
polulitrenjcima - boca od pola litra,
polulopta im. . r. - polovina lopte; polo
vina kugle, polukugla; sve to ima
oblik polovine lopte,
poluloptast prid., odr. v. poluloptasti koji ima oblik polulopte,
polulud prid., odr. v. poluludi - koji je
napola lud.
poluludak im. m. r., g. jd. poluludka, n.
mn. poluludci, g. mn. poluludaka,
dat.-instr.-lok. mn. poluludcima - poluluak, napola lud ovjek,
poluludilo im. s. r. - polovino ludilo,
nepotpuno ludilo,
poluludak im. m. r., g. jd. poluludaka, n.
mn. poluludci, g. mn. poluludka,
dat.-instr.-lok. mn. polulucima - po
luludak.
polumajka im. . r., dat. jd. polumajci, g.
mn. polumajki - pomajka,
polumajmuni im. m. r. mn. (tur.) - zool.
ivotinje sline majmunima,
polumaska im. . r. (fr.), dat. jd. polumaskilpolumasci, g. mn. polumaski maska kojom se pokriva samo gornji
dio lica.
polumastan prid., odr. v. polumasni koji nije previe mastan; djelimino
obran, osloboen suvine masnoe,
polumehak prid., odr. v. polumehki polumek(an), koji nije sasvim tvrd, koji
je napola mehak,
polumek prid., odr. v. polumeki - polumekan, polumehak.
polumekan/polumekan prid., odr. v.
polumekani/polumekani - polumehak,
polumek.

polunonica
polumlsao im. . r., g. jd. pblumisli, n.
mn. pblumisli, g. mn. polumisli - nepo
tpuno oblikovana, nedoreena misao,
polumjera im. . r. - nedovoljna mjera,
nedovoljno efikasna, radikalna mjera,
polumjesec im. m. r., g. mn. polumjeseca
- polovina Mjeseca; period od pola
kalendarskog mjeseca, petnaest dana;
simbol muslimanstva,
polumjesean/polumjesean prid., odr.
polumjeseni!polumjeseni - koji ima
izgled polumjeseca; koji se odnosi na
petnaestodnevni period,
polumjeseast/polumjeseast prid., odr.
v. polumjeseasti/polumjeseasti - koji
ima oblik polumjeseca,
polumjesenlk/polumjesenlk im. m. r.,
n. mn. pblumjesenici/polumjesenici,
g. mn. polumjesenika/polumjesenika,
dat.-instr.-lok. mn. polumjesenicima/
polumjesenicima - asopis koji se
pojavljuje svakih pola mjeseca; list koji
izlazi petnaestodnevno,
polumraak im. m. r., g. jd. polumrka,
em. - polumrak, sumrai.
polumraan prid., odr. v. polumrani nedovoljno osvijetljen, napola mraan,
sumraan, polutaman.
polumrak im. m. r. - slaba svjetlost, po
lutama, sumrak; stanje nepotpuno osvijetljenog.
polumrtav/polumrtav prid., odr. v. polu
mrtvi - koji je na samrti, napola mrtav,
polunag prid., odr. v. polunagi - polugo(l).
polunaobraen prid., odr. v. polunaobrazeni - ee: poluobrazovan,
polunesvijest im. . r., g. jd. polunesvijesti, instr. jd. pblunesvijeu/polunesvijesti - stanje nepotpune svijesti,
polunesvjestica.
polunesvestan prid., odr. v. polunesvjesni - koji se odnosi na polune
svijest; koji nije sasvim svjestan,
polunesvjesno pril. - na polunesvjestan
nain, kao u polunesvijesti,
polunesvjestica im. . r. - polunesvijest.
poluno im. . r., g. jd. polunoi, instr. jd.
pblunou/polunoi - nepotpuna no, ni
dan, ni no.
polunonica/polunonica im. . r. - po
noka.

poluobeanje
poluobeanje gl. im. s. r. - nepotpuno,
djelimino obeanje,
poluobeati gl. svr., prez. poluobeam nepotpuno, djelimino obeati,
poluobrazovan prid., odr. v. poluobra
zovani - napola obrazovan, djelimino i
nedovoljno obrazovan.
poluobrazovanSst im. . r., instr. jd.
poluobrazovanosu/poludbrazovanosti
- nedovoljna, nepotpuna, djelimina
obrazovanost; osobina onoga ko je
poluobrazovan,
poluobrazovanje gl. im. s. r. - sticanje
poluobrazovanosti, nepotpuno, povrno
i uzgredno obrazovanje, obino uz po
sao.
poluobrt im. m. r. - poluobrtanje, poluokret(aj); nepotpuna obrtnika, zanat
ska djelatnost
poluobru im. m. r. - polukruni obru,
pola obrua,
poluodrastao prid., odr. v. poluddrasli koji nije potpuno odrastao,
poluokrugal prid., odr. v. polukrugli poluokrugao, napola okrugao, polu
kruni.
poluokrugaoprid., odr. v. polukrugli poluokrugal.
poluosmijeh im. m. r., n. mn. poludsmijesi, g. mn. poludsmijeha, dat.instr.-lok. mn. poludsmijesima - jedva
primijetan, polovian osmijeh, smije
ak.
poluosmjehnuti se gl. svr., prez. poludsmjehnem se - jedva primjetno se
osmijehnuti.
poluosovina im. . r. - osovina koja spaja
dva kraja ega, dva toka na kolima,
poluostrvo/poluostrvo im. s. r. - polu
otok, kopno sa tri strane okrueno vo
dom.
poluostrvskl/poluostrvskl prid. odr. v. koji pripada poluostrvu; koji potie sa
poluostrva, poluotoki.
poluosvijetljen prid., odr. v. poludsvijetljeni - napola osvijetljen, djelimino
osvijetljen,
poluotonl/poluotokl prid. odr. v. - koji
pripada poluotoku; koji potie sa polu
otoka, poluostrvski.
poluotok im. m. r., n. mn. poluotoci, g.
mn. poluotoka/poludtoka - poluostrvo.

703

702
poluotvoren prid., odr. v. polutvoreni napola otvoren; djelimino otvoren,
polupan prid., odr. v. polupam - lupa
njem polomljen, slupan,
polupati gl. svr., prez. pdlupam - sve
slupati, sve redom lupajui polomiti,
polupijan/polupijan prid., odr. v. polu
pijani - koji je napola pijan,
polupismen prid., odr. v. polupismeni/
polupismeni - koji je polovino pismen;
neobrazovan ovjek koji jedva zna
itati i pisati,
poluplatnen prid., odr. v. pdluplatneni koji je nainjen od poluplatna.
poluplatno im. s. r. - vrsta tamparskog
poveza s platnom presvuenim hrapa
vim papirom,
polupogren prid., odr. v. polupdgrem poluzgren.
polupokret im. m. r. - nepotpun, polo
vian, djelimian kratak pokret,
polupovezaa im. . r. - iroka traka za
povezivanje kose.
poluprazan/poluprazan prid., odr. v. poluprazni - napola pun; napola prazan,
polupreraevina im. . r. - nedovrena
tvornika preraevina, poluproizvod,
nedovren proizvod, polufabrikat,
poluprenik im. m. r., n. mn. polu
prenici - polovina prenika, linije koja
polovi krunicu,
poluproleter im. m. r. (lat.), g. jd. polu
proletera, n. mn. poluproleteri - radnik
koji nije posve ovisan od drugih, do
brostojei radnik,
poluproletersk! prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na poluproletera,
poluproleterski pril. (lat.) - kao polu
proleteri, na nain poluproletera,
poluproleterstvo im. s. r. (lat.) - polu
proleterski poloaj, status,
poluprosvijeen prid., odr. v. poluprdsvijeeni - nedovoljno prosvijeen, po
luobrazovan,
poluprosvijeenost im. . r., instr. jd.
poluprdsvijeenou/poluprdsvijeenosti - obiljeje onoga ko je poluprosvi
jeen, poluobrazovanost.
poluprovodnik im. m. r., n. mn. polu
provodnik, g. mn. poluprvodnika,
dat.-instr.-lok. mn. poluprvodnicima poluvodi, materijal koji sporo provodi
struju.

poluprsten im. m. r., n. mn. poluprtenovi - obris oko ega u obliku polovine
prstena; povijena ica i sl. u obliku
polovine prstena; polukrug,
poluraspad im. m. r. - poluraspadanje,
stanje u kome je sve napola raspalo,
polurod im. m. r., g. jd. poluroda - rod po
udadbeno-enidbenoj vezi, a ne po
krvnom srodstvu, polurodbina.
polurodbina im. . r. - polurod, svi roaci
koji nisu u neposrednoj krvnoj vezi.
polusan im. m. r., g. jd. polusna, n. mn.
polusni/polusnovi - nepotpun, slab, po
vran, plitak san.
poluseljakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na poluseljake.
pol uselj aki pril. - na nain poluseljaka,
kao poluseljaci.
poluseljak im. m. r., n. mn. poluseljaci, g.
mn. poluseljaka, dat.-instr.-lok. mn. poluseljcima - napola seljak, onaj koji
ivi na selu, a radi u gradu,
polusestra im. . r. - sestra po ocu ili po
majci.
polusirov prid., odr. v. polusirovi- napola
sirov; nedovoljno peen; nedovoljno
skuhan; prenes. nedovoljno kultiviran
ovjek.
polusjena im. . r., g. mn. polusjena polusjenka, jedva primjetna sjena,
polusjenka im. . r., dat. jd. polusjena, g.
mn. polusjenka - up. polusjena,
poluslan prid., odr. v. poluslani - napola
slan, nedovoljno slan.
polusloenica im. . r. - gram. rije slo
ena od druge dvije od kojih svaka
djelimino uva svoje znaenje i ima
svoj akcenat,
polusluben prid., odr. v. poluslubeni napola sluben, ne posve zvanian,
poluslubeno pril. - napola slubeno, na
polusluben nain,
polusmijeh im. m. r. - smijeh napola
otvorenih ili stisnutih usta; suzdran
smijeh.
polusprat im. m. r. - prostor izmeu dva
sprata.
polusiih prid., odr. v. polusuhi - napola
suh, djelimino suh.
polusvijest im. . r. - napola svjesno
stanje.
polusvijet im. m. r. - svijet izmeu dvije
civilizacije.

poluvodi

polusvestan prid., odr. v. polusvjesni koji nije. sasvim svjestan, koji je u

laganoj nesvjestici,
polutabak/polutabak im. m. r., n. mn.
polutabaci/polutabaci, g. mn. polutabaka/polutabaka - polovinana tabaka,
polutama im. . r. - polumrak; sumrak,
polutan im. m. r., g. jd. polutna - napo
lica, onaj koji je roen u mjeovitom
braku.
polutanka im. . r., dat. jd. polutanki, g.
mn. polutanki - napolica, ona koja je
roena u mjeovitom braku,
polutanskf prid. odr. v. - koji se odnosi
na polutance.
polutar im. m. r., g. jd. polutra meridijan koji opasuje Zemlju tano
preko njene polovine, polutnik, ekva
tor.
poluteak prid., odr. v. poluteki - koji
nije dovoljno teak; koji je nedovoljno
teak.
polutina im. . r. - polovica, polovina,
pola.
polutka im. . r. - Zemljina polulopta,
polukugla.
polutnik im. m. r., n. mn. polutnici, g.
mn. pdlutnika, dat.-instr.-lok. mn. pdlutnicima - polutar,
poluton im. m. r., n. mn. polutonovi nepotpun ton, ton na polovini izmeu
dva druga.
polualjivo pril. - ne sasvim aljivo, s
primjesom ale.
poluinjel im. m. r. (rus.) - kratki zimski
vojniki kaput,
poluvaljak im. m. r., g. jd. poluvaljka, n.
mn. poluvaljci, g. mn. poluvljaka,
dat.-instr.-lok. mn. poluvaljcima - tijelo
s izgledom napola presjeenog valjka,
poluvaroanin im. m. r. (ma.), n. mn.
poluvroani - polugraanin.
poluvaroanka im. . r. (ma.), dat. jd.
poluvaroanki, g. mn. poluvroanki polugraanka.
poluvijenac im. m. r., g. jd. poluvijenca,
n. mn. poluvijenci - polovina vijenca;
traka spletena ili savijena u poluluk.
poluvodi im. m. r., g. jd. poluvodia poluprovodnik, tijelo koje slabo provo
di struju.

poluvojni
poluvojni prid. odr. v. - koji je dijelom
vojni, a dijelom civilni,
poluvokal im. m. r. (lat.), g. jd. poluvokla, g. mn. poluvokla - lingv. ne
potpun vokal, poluglas, poluglasnik,
poluvrijeme im. s. r., g. jd. poluvremena,
n. mn. poluvremena, g. mn. poluvreme
nar, - polovina nekog odreenog vre
mena; kraj prvog dijela utakmice, polo
vina utakmice,
poluzgren prid., odr. v. poluzgreni napola zgren, poguren, polupogren.
poluznanje/poluznanje im. s. r. - po
vrno znanje; nedovoljno znanje; pasi
vno znanje,
poluzrak im. m. r., n. mn. poluzracil
poluzrokovi, g. jd. poluzraka!poluzrakva, - polovina zrake, dio pravca
zrake presjeen ime, poluzraka.
poluzraka im. . r., dat. jd. poluzr ai, g.
mn. poluzraka - polovina zrake; polu
zrak.
poluzreo prid., odr. v. poluzreli - nedo
voljno zreo; jo nedozreo; prenes. poluzelen; jo mlad.
poluzvanian prid., odr. v. poluzvanim napola zvanien, koji nije zvanino
potvren.
polueljezan prid., odr. v. polueljezni koji je napravljen kombinacijom elje
za i kakvog drugog materijala; koji nije
sasvim od eljeza,
potuiti gl. svr., prez. pdluzim - posuti
lugom; zamazati lugom; oprati lugom,
poluiv prid., odr. v. poluivi - koji je
napola iv; koji je ni iv ni mrtav,
obamro; koji je u veoma tekom stanju;
prenes. nedopeen,
poluivinsk! prid. odr. v. - koji je sa
nagonima kao u ivine, poluivotinjski,
sirov, nizak, neodmjeren, grub.
poluivotinjski prid. odr. v. - koji je na
pola ivotinjski, kao u ivotinja; nagon
ski; grub; nekultivisan.
poluje im. s. r. - zemljite pored luga.
poluni prid. odr. v. - koji se odnosi na
polugu, koji joj pripada,
poljaak im. m. r., g. jd. poljka, dem.mali poljak, poljai.
poljai im. m. r. - mali poljak, poljaak,
poljae.
poljaina im. m. r, augm. i pejor. - po
grdan naziv za poljaka.

705

704
poljak im. m. r., g. jd. poljaka, v. jd.
poljae, n. mn. poljci, g. mn. poljaka,
dat.-instr.-lok. mn. poljacima - ovjek
iz polja, poljanin; onaj koji boravi u
polju; onaj koji ivi u polju; onaj koji
obrauje polje.
Poljak im. m. r., g. jd. Poljaka, v. jd.
Poljae, n. mn. Poljci, g. mn. Poljaka,
dat.-instr.-lok. mn. Poljcima - etn.
pripadnik poljskog naroda; ovjek iz
Poljske; dravljanin Poljske.
Poljakinja im. . r. - ona ije je stanite u
polju, koja ivi u polju.
Poljakinja im. . r. - etn. pripadnica polj
skog naroda; ena iz Poljske; dravljan
ka Poljske, Poljkinja,
poljana/poljana im. . r. - polje, livada,
ravnica; igralite,
poljane/poljane im. s. r. - dijete iz po
lja, poljae; ono koje se rodilo u polju,
poljar/poljar im. m. r., g. jd. poljara/po
ljara, n. mn. poljari!poljari, g. mn.
polj ara!poljara, dat.-instr.-lok. mn. po
ljarima!polj rima - ovjek ije je zani
manje uvanje polja; onaj koji boravi u
polju; onaj koji ivi u polju,
poljarica/poljarica im. . r. - poljarka,
ona koja ivi u polju; koja stanuje u
polju.
poljarina/poljarina im. . r. - novac koji
se ubirao kao naknada za prihode dobi
jene u polju; novac koji se dodjeljivao
poljaru za uvanje polja,
poljarka im. . r., dat. jd. poljarki, g. mn.
polj arki - poljarica,
poljace im. s. r., g. jd. poljaceta, em. malo polje, poljence.
polje im. s. r., g. jd. - ravnica; livada;
obraeno ravno zemljite; prenes. iri
na.
poljee/poljee/poljee im. s. r. - pola
godine, polugodite,
poljence im. s. r., g. jd. poljenceta, em. malo polje, poljace
poljepati gl. svr., prez. poljepam uiniti ljepim, uljepati; dotjerati, ure
diti, ukrasiti,
poljepavati gl. nesvr., prez. poljepavam, trp. prid. poljepavan - initi da
ta bude ljepe; uljepavati, dotjerivati,
ureivati.
poljevit prid., odr. v. poljeviti - koji je
bogat poljima.

poljevitost im. . r., g. jd. poljevitosti,

instr. jd. poljevitosu!poljevitosti - obi
ljeje poljevitog kraja.
Poljkinja im. . r. - Poljakinja,
poljodjelac im. m. r., g. jd. poljodjelca onaj koji radi u polju, ratar, zemljo
radnik.
poljodjelev prid. odr. v. - koji pripada
poljodjelcu,
poljodjelka im. . r., dat. jd. poljddjelki,
g. mn. poljddjelki - ena poljodjelac.
poljodjelski prid. odr. v. - koji se odnosi
na poljodjelnike i poljodjelstvo,
poljodjelstvo/poljodjelstvo im. s. r. posao poljodjelnika, zemljoradnja, ra
tarstvo.
poljoprivreda im. . r. - privredna grana,
djelatnost koja se bavi stoarstvom i
ratarstvom; zemljoradnja; proizvodnja
voa i povra,
poljoprivredan prid., odr. v. poljoprivre
dni - koji se odnosi na poljoprivredu,
koji potie od nje i koji joj pripada,
poljoprivrednica im. . r. - ena koja se
bavi poljoprivrednom proizvodnjom,
ena poljoprivrednik; zemljoradnica;
ratarka ili stoarka; prenes. seljanka.
poljoprivrednik im. m. r., v. jd. poljoprivrednie - ovjek koji se bavi poljo
privredom; poljoprivredni proizvoa;
zemljoradnik; stoar ili ratar; prenes.
seljak.
poljoprivrednikl prid. odr. v. - koji se
odosi na poljoprivrednike.
Poljska/Poljska im. . r. - srednjoevrop
ska drava,
poljski/poljski prid. odr. v. - koji se
odnosi na polje, koji potie iz polja ili
mu pripada; koji potie iz Poljske,
poljubac im. m. r., g. jd. pdljupca, n. mn.
pdljupci, g. mn. poljubaca, dat.-instr.lok. mn. pdljupcima - njean dodir
usnama kao izraz ljubavi, sree, prijate
ljstva, estitanja i sl.
poljubiti gl. svr., prez. poljubim, trp.
prid. poljubljen - dati kome poljubac;
usnama dodirnuti ije lice u znak ljuba
vi, sree, prijateljstva, estitanja i sl.
poljuljati gl. svr., prez. poljuljam, trp.
prid. poljuljan - uiniti nestabilnim, za
ljuljati; prenes. izgubiti povjerenje.

pomagatelj ka

poljupi im. m. r. - mali poljubac; vrsta

slatkia od umuenog bjelanceta, pusli
ca, kokica.
pomai gl. svr., prez. pomaknem, trp.
prid. pomaknut - pomaknuti,
pomada im. . r. (fr.) - kozmetika kre
ma, mirisna mast za njegu lica i koe.
pomadaren prid., odr. v. pomadzareni pomaaren, koji je postao Madar,
pomadariti gl. svr., prez. pomadzarim pomaariti, uiniti koga Madarom;
postati Madar,
pomadari vanje gl. im. s. r. od pomadarivati.
pomadarivati gl. nesvr., prez. pomadarujem - pomaarivati, initi da ko
postane Madar; initi koga Madarom,
pomaaren prid., odr. v. pomaaren! pomadaren.
pomaariti gl. svr., prez. pomaarim pomadariti,
pomaarivanje gl. im. s. r. od pomaa
rivati.
pomaarivati gl. nesvr., prez. pomadarujem - pomadari vati.
pomaga im. m. r., g. jd. pomaga, v. jd.
pomagau, n. mn. pomagai - pomagalac, pomagatelj, ovjek koji kome
pomae, prua pomo, donosi poklone
radi pomoi; pomagalo,
pomagaica im. . r. - ena pomaga,
pomagalac im. m. r., g. jd. pomagaoca, n.
mn. pomagaoci, g. mn. pomagalaca pomagatelj, pomaga,
pomagalica im. . r., hip. - pomagaica;
pomagalo.
pomagalo im. s. r. - sredstvo kojim se
sluimo pri nekom radu; medicinska
proteza.
pomaganje gl. im. s. r. - pruanje po
moi kome; davanje kome materijalne i
druge potpore; pomo, potpora,
pomaganje gl. im. s. r. - zapomaganje,
jaukanje, kuknjava, jadikovanje.
pomagariti gl. svr., prez. pomagarim namagariti, prevariti, nasamariti,
pomagatelj im. m. r. - pomaga,
pomagateljica im. . r. - pomagateljka,
pomagaica.
pomagateljka im. . r., dat. jd. pomagateljki, g. mn. pomagateljka - pomaga
teljica, pomagaica.

pomagati
pomagati gl. nesvr. i uest., prez. pdmazem - pruati pomo; svojom po
moi omoguavati laki ivot; zapo
magati, jaukati, traiti momo kuknja
vom, pomaganjem,
pomahnitati gl. svr. (ar.), prez. pomahnitam - postati mahnit, poludjeti,
pomajiti svr., prez. pbmajim - uzeti
neku enu za pomajku; postati pomaj
ka.
pomajka im. . r., dat. jd. pdmajci!
pomajci - majka po usvojenju, maeha.
pomak im. m. r., n. mn. pdmaci - po
mjeranje, pokret naprijed, pomaknue;
napredak, boljitak,
pomaknue gl. im. s. r. - rezultat pomje
ranja, pomak,
pomaknuti gl. svr., prez. pdmaknem, trp.
prid. pdmaknut - pomai,
pomalaksati gl. svr., prez. pomdlakem izgubiti snagu svi redom, klonuti svi
odreda.
pomalen prid., odr. v. pomalem - prilino
malen, dosta malen, pomali.
pomali prid. odr. v. - prilino mali, po
malen.
pomalo pril., komp. pomanje - malo po
malo.
pomalograaniti se gl. svr., prez. po
malogrdanim se, trp. prid. pomalograanjen - primiti malograanske na
vike, postati malograanin, poseljaiti
se.
pomaljati (se) gl. nesvr., prez. pomaljam
(se) - pojavljivati se iza ega, odnekud;
ukazivati se; isturati napolje,
pomama im. . r. - obijest, nestaluk,
mahnitanje; neuobiajeno snaan izliv
emocija; bijes, bjesnilo, ludilo,
pomaman prid., odr. v. pomamni - koji se
pomamljuje; obijestan, nestaan, nemi
ran; lud, mahnit; grub, divlji, osion,
pomamice pril. - kao pomaman; u nestalucima; pomamno, mahnito, suludo,
pomamiti (se) gl. svr., prez. pomamim
(se) - biti obijestan, nemiran, nestaan;
pomahnitati, poblesaviti; poludjeti,
pomamljenlk im. m. r., g. jd. pomamljem'ka, n. mn. pomamljenici, g. mn. pomamljenika, dat.-instr.-lok. mn. pom amljenicima - onaj koji se pomamio, koji
je pomamljen, pomamnik.

707

706
pomamljenost im. . r., instr. jd. pomamljenou/pdmamljenosti - pomama,
pomamnost, obijest; stanje i osobina
onih koji su pomamljeni.
pomamljivanje gl. im. s. r. od pomamljivati (se),
pomamijivati (se) gl. nesvr. i uest.,
prez. pomamljujem (se) - pretjerano
emotivno reagovati; izvoditi nestaluke; mahnitati, prosipati bijes; pokaziva
ti obijest.
pom5mnlk im. m. r., v. jd. pdmamnie, n.
mn. pomamnici, dat. instr.-lok. mn. po
mamu iima - pomamljenik.
pomamno pril. - obijesno, nestano, ne
obuzdano; silno, divlje; ludaki, nesu
vislo, izbezumljeno,
pomamnost im. . r., instr. jd. pomamnou!pomamnosti - pomamljenost, oso
bina i stanje onih koji su pomamni.
poman prid., odr. v. pom ni - paljiv, koji
mimo i paljivo slua,
pomanji prid. odr. v. - neto manji, prili
no manji,
pomanjkanje gl. im. s. r. od pomanjkati,
pomanjkati gl. svr., prez. pomanjkam nedostati, zafaliti, zatrebati; oslabiti,
pomanjkavati gl. nesvr., prez. pomanjkava - nedostajati, sve vie se poka
zivati nedovoljnim; imati sve manje;
sve vie nedostajati,
pomast im. . r., g. jd. pomasti, instr. jd.
pomau/pomasti - posebno spravljana
mast kao lijek ili kozmetiko sredstvo;
balzam, mehlem.
pomastan prid., odr. v. pom asni - prili
no, podosta mastan, malo vie mastan,
pomastiti gl. svr., prez. pomastim, trp.
prid. pdmdsen - premazati ili politi
istopljenom mau; dodati ulje ili drugu
masnou, zamastiti; izvriti vjerski
obred pomazanja; prenes. dati kome
mito, podmazati,
pomazanik im. m. r., g. jd. pomazanika,
n. mn. pomazanici, g. mn. pomazanika,
dat.-instr.-lok. mn. pomazanicima onaj koga pred smrt mau posveenim
uljem; ovjek koji je pomazan,
pomazanje gl. im. s. r. - vjerski obred
pomazivanja, mazanje,
pomazati gl. svr., prez. pomaem, trp.
prid. pomazan - namazati; premazati;
prekriti ta tankim slojem ega ljeplji-

vog; oistiti mazanjem; mazanjem lije

iti; posvetiti pomazanjem,
pomaziti gl. svr., prez. pomazim, trp.
prid. pomalen - malo maziti; maziti sve
redom.
pomazivanje gl. im. s. r. od pomazivati.
pomazivati gl. nesvr. i uest, prez. pomazujem - pomalo maziti redom jedno
po jedno; obavljati obred pomazanja,
pomen im. m. r., g. jd. pomena - kod
pravoslavaca znak sjeanja na umrlog,
pomenuti gl. svr., prez. pomenem, trp.
prid. pomenut - sjetiti se koga; spo
menuti, podsjetiti pominjanjem; rei,
kazati, progovoriti, dotaknuti se koje
otprije poznate teme.
pomesti/pomesti gl. svr., prez. pometem!
pometem, trp. prid. pometen - izmesti,
smesti metlom, oistiti metui; zama
hom pokupiti, zbrisati; prenes. nestati,
ubiti, pokositi,
pomesti gl. svr., prez. pometem - nazi
miti se, nakupiti se hladnoe, prehladiti
se.
pomesti (se) gl. svr., prez. pometem (se)
- zbuniti (se), zaboraviti redoslijed e
ga.
pometanje gl. im. s. r. - ometanje, smeta
nje; pometnja, smetnja,
pometati gl. nesvr., prez. pometam ometati, smetati,
pometati/pometati gl. svr., prez. pomeem - metnuti sve jedno za drugim, po
staviti.
pometen prid., odr. v. pometeni - zbu
njen, smuen; sulud; koji je oien
metlom; koji je zbrisan vijavicom,
pometeno pril. - zbunjeno, smueno; is
to.
pometenost im. . r., g. jd. pometenosti,
instr. jd. pometenosu!pometenosti zbunjenost, smuenost, pometnja, ne
red, smutnja,
pometnja gl. im. . r. - nered; uzbuna;
smutnja; pometenost,
pomicaljka im. . r., dat. jd. pomicaljki,
g. mn. pomicaljki - kazaljka na satu;
naprava koja se moe pomicati; vrsta
djeije igre.
pomicanje gl. im. s. r. - pomjeranje; laga
no kretanje naprijed; povlaenje koje
kuda.

pomirljiv

pomicati (se) gl. nesvr., prez. pomiem

(se), trp. prid. pdmaknut - pomjerati
(se); miui se ii naprijed; lagano
napredovati; povlaiti se kojekuda,
pomian prid., odr. v. pdmini - koji se
moe pomicati; pokretljiv,
pomindst im. . r., g. jd. pominosti,
instr. jd. pdminou/pdminosti - oso
bina onoga to je pomino, pokretlji
vost.
pomidor im. m. r. (tal.), g. jd. pomidora paradajz, rajica, kavada.
pomijara im. . r. - posuda iz koje se
hrani stoka, sud za pomije; rupa u koju
se izlijevaju pomije,
pomije im. . r., mn. - prljava voda u
kojoj je saprano posue sa ostacima
hrane koja se daje stoci; spirine, spla
ine.
pomijenjati gl. svr., prez. pdmijenjam sve redom izmijenjati; promijeniti jed
no za drugim,
pomijeati gl. svr., prez. pdmijesam sve redom izmijeati; smijeati jedno za
drugim.
pomilovan prid., odr. v. pdmilovani - koji
je dobio pomilovanje; koga su pomilovali.
pomilovanje gl. im. s. r. od pomilovati,
pomilovati gl. svr., prez. pdmilujem nakratko milovati, pomaziti; izvriti po
milovanje.
pomirben prid., odr. v. pdmirbeni - koji
pomiruje, miri, mirovni,
pomirenje gl. im. s. r. - izmirenje zava
enih; pomirenost.
pomirilac im. m. r., n. mn. pomirioci pomiritelj.
pomirisati gl. svr., prez. pomiriem uvlaei zrak u nos osjetiti njegovu
posebnost (miris, smrad, zadah); pre
nes. osjetiti dra ega, oprobati, iskusiti
ta.
pomiritelj im. m. r. - pomirilac, onaj koji
miri zavaene, mirotvorac,
pomiriti gl. svr., prez. pdmirim - izmi
riti; uspostaviti mir; nai opeprihvatljivo rjeenje,
pomirljiv prid., odr. v. pomirljivi - koji je
sklon pomirenju; koji se da pomiriti;
kompromisan.

pomirljivost
pomirljivost im. . r., g. jd. pomirljiv osti,
instr. jd. pomirljivoulpomirljivosti osobina pomirljivih,
pomirovati gl. svr., prez. pomirujem ostati neko vrijeme u miru; biti neko
vrijeme miran, odmirovati.
pomisao im. . r., g. jd. pomisli - trenutna
misao, pomiljaj; zamisao o emu, na
mjera; elja,
pomisliti gl. svr., prez. pdmislim, trp.
prid. pdmiljen - trenutno misliti; zami
sliti; poeljeti,
pomiljaj im. m. r. - pomisao, in pomiljanja.
pomiljanje gl. im. s. r. od pomiljati.
pomiljati gl. nesvr., prez. pomiljam due vremena misliti i traiti rjeenja za
neto o emu ne znamo dovoljno, ra
zmiljati; namjeravati; eljeti,
pomjerati (se) gl. nesvr., prez. pdmjeram (se) - pomicati, pokretati s mjesta,
premjetati,
pomjera im. m. r., g. jd. pomjeraa, n.
mn. pomjeri, g. mn. pomjera - po
kretni metalni podupira nianske spra
ve na puci,
pomjeriti (se) gl. svr., prez. pdmjerim
(se), trp. prid. pdmjeren - pomaknuti,
pokrenuti s mjesta, premjestiti,
pomjerenost im. . r., g. jd. pdmjerenosti,
instr. jd. pdmjerenou/pdmjerenosti osobina onoga to je pomjereno;
otklon, udaljenost kao rezultat pomjera
nja.
pomlaiti gl. svr., prez. pmlaim - podmlaiti.
pomlad prid., odr. v. pomladi - prilino
mlad, dosta mlad.
pomlatiti gl. svr., prez. pdmlatim, trp.
prid. pdmlaen - mlaenjem otresti sve
redom; smlatiti; omlatiti; izmlatiti; pre
nes. sve isprebijati, pretui; unititi, po
biti.
pomljeti gl. svr., prez, pdmeljem, trp.
prid. pomljeven - sve redom samljeti;
meljui redom sve zdrobiti,
pomno pril. - briljivo, paljivo, pomnji
vo, s panjom,
pomnogo pril. - prilino mnogo, podosta,
pomnost im. . r., g. jd. pmnosti, instr.
jd. pmnou!pmnosti - osobina pom
nih: pomnja, pozornost; panja, paljivost; briga, briljivost; staranje.

708

709
pomnja im. . r. - panja, pomnosat.
pomnjiv prid., odr. v. pdmnjivi - koji je
sklon pomnji, paljiv, briljiv,
pomnjivo pril. - brino, briljivo, s pomnjom, paljivo,
pomnoen prid., odr. v. pmnozeni - uve
an mnoenjem,
pomnoiti gl. svr., prez. pdmnozim, trp.
prid. pdmnozen - izvriti mnoenje,
izmnoiti; uveati mnoenjem; brojno
poveati, pojaati, uveati, umnoiti,
pomoiti gl. svr., prez. pdmoim - malo
smoiti, pokvasiti, ovlaiti.
pomo im. . r., g. jd. pomoi, instr. jd.
pomou!pomoi - postupak kojim se
olakava poloaj ili rad drugoga; po
drka, potpora; materijalna i duhovna
sredstva kojima se drugima olakava
ivot.
pomoi/pomoi gl. svr., prez. pdmognem
- pruiti, dati kome pomo; pruiti du
hovnu i materijalnu podrku drugima u
onome to je njima veoma bitno u i
votu; dodijeliti novac, hranu, odjeu i
sl., ohrabriti, uliti povjerenje, pruiti
sigurnost.
pomoni prid. odr. v. - uzgredni, spored
ni, koji pomae ako nema pravog, re
zervni; koji slui za ukazivanje po
moi.
pomonica im. . r. - ena pomonik,
pomonikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pomonike.
pomonik im. m. r., g. jd. pomonika, v.
jd. pomonie, n. mn. pomonici, g.
mn. pomonika, dat.-instr.-lok. mn.
pomonicima - mukarac koji nadree
nom pomae u obavljanju nekih radnji i
njemu je za to odgovoran,
pomou prijed. - s gen. (pomou
ga
uiniti neto), uz pomo, na osnovu,
putem koga ili ega, po kome ili emu.
pomodan prid., odr. v. pom odni - koji je
u modi, moderan; koji se povodi za
modom.
pomodar im. m. r., g. jd. pomodara, n.
mn. pom odan - onaj koji prati modu;
koji se moderno odijeva; koji se vlada
po trenutnoj modi.
pomodarka im. . r., dat. jd. pomddarki,
g. mn. pomddarki - ena pomodar,
pomodarski prid. odr. v. - koji se odnosi
na pomodare.

pomodarstvo im. s. r. - osobina pomo

dara; povoenje za modom,
pomodno pril. - moderno, po modi.
pomodnost im. . r., g. jd. pomodnosti,
instr. jd. pomodnou!pomodnosti - po
modarstvo,
pomodreti gl. svr., prez. pomddrim, rad.
gl. prid. pomddrio, . r. pomddrela postati modar; poplavjeti od studeni,
pomodriti gl. svr., prez. pdmodrim uiniti koga ili ta modrim,
pomokriti (se) gl. svr., prez. pdmokrim!
pomdkrim (se) - uiniti malo mokrim,
vlanim, poprskati vodom, pokvasiti;
smokriti mokraom; zavriti mokrenje,
urinirati.
pomol im. m. r. - pojavljivanje, dolazak,
pomaljanje.
pomoliti (se) gl. svr., prez. pdmolim (s)
- iznenada se pojaviti odnekuda, po
kazati se; malo se moliti; obratiti se
kome s molbom, zamoliti; izgovoriti
molitvu.
pomor im. m. r. - naglo i masovno
umiranje ljudi zbog neke bolesti, gladi i
sl.; masovno crkavanje ivotinja zbog
zaraze, bolesti ili trovanja; masovno
ubistvo, morija,
pomorac im. m. r., g. jd. pomorca moreplovac, mornar, poznavalac mora,
onaj koji boravi na moru.
pomorakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pomorce, koji im pripada,
pomorana im. . r., g. mn. pomorana!
pomorani - pomoranda, primorsko
voe krupnih okruglih sonih plodova
naranaste boje; pomorandin plod, naranda, narana; sok od narane,
pomoranda im. . r., g. mn. pomoranda
Ipomdrandzi - pomorana.
pomoriti gl. svr., prez. pdmorim, trp.
prid. pdmoren - usmrtiti mnogo ljudi
odjednom zarazom, trovanjem, glau i
sl.; poubijati ivotinje masovnim po
morom.
pomorje im. s. r. - primorje, kraj pored
mora.
pomorski prid. odr. v. - koji se odnosi na
more i plovidbu morem; koji se odnosi
na mornare, pomorce; koji je uz more,
primorski; koji se vri na moru.

pomrknuti (se)
pomorstvo/pomorstvo im. s. r. - pomor
ska djelatnost; vjetina graenja bro
dova; pomorski saobraaj,
pomotriti gl. svr., prez. pdmotrim - pro
motriti.
pompa im. . r. (gr.) - spoljanji sjaj,
rasko.
pompezan prid. (gr.), odr. v. pompezni s mnogo raskoi, raskoan, svean,
bljetav.
pompezno pril. (gr.) - na pompezan na
in, raskono, sveano, bljetavo, sja
jno.
pompeznost im. . r. (gr.), g. jd. pompe
zno ti, instr. jd. pompeznou!pompe
zno ti - osobina onoga to je pompe
zno, bljetavilo, sjaj, rasko,
pomraan prid., odr. v. pomrani - po
prilino mraan, podosta mraan,
pomraavati/pomraivati (se) gl. ne
svr., prez. pomraavam/pomraujem
(se) - initi da ta postaje mrano,
smraivati; postajati mraan, smrkavati
se.
pomraenje gl. im. s. r. - zamraenje,
potpuno nestajanje svjetlosti, zamrae
nje Sunca ili Mjeseca; pomraenost,
pomraenost im. . r., g. jd. pomraenosti, instr. jd. pdmraenou/pomraenosti - stanje onoga to je pomrae
no, pomraenje; prenes. ludilo, gublje
nje razuma,
pomraina im. . r. - pomrina; gusti
mrak, tamna no; pomraenje, pomri
na.
pomraiti gl. svr., prez. pomraim, trp.
prid. pomraen - smraiti, uiniti mra
nim, zamraiti, zatamniti, potamniti;
uiniti da ta postane mrano,
pomraiv prid., odr. v. pomraivi - onaj
koji se moe pomraiti, zamraiti,
pomraivanje gl. im. s. r. - zamraivanje,
injenje da ta postane mrano ili mra
nije.
pomraivati gl. nesvr., prez. pomrdujem - zamraivati, initi da ta posta
ne mrano ili jo mranije,
pomrina im. . r. - pomraina.
pomrijeti gl. svr., prez. pomrem - umri
jeti svi redom, poumirati; izumrijeti,
pomrknue im. s. r. - pomraenost,
pomrknuti (se) gl. svr., prez. pdmrknem
(se), trp. prid. pdmrknut - smraiti (se),

pomrko
zamraiti; pomraiti se; prenes. smrk
nuti se, namrtiti se.
pomrko pril. - prilino mrko; prenes. pri
lino namrgoeno,
pomrljaviti gl. svr., prez. pomiijavim srmljaviti, mrljavo uraditi,
pomfljati/pomiljati gl. svr., prez. pomrljam/pomiijam - umrljati, zamrljati,
pomrsiti/pomrsiti gl. svr., prez. pomrsim
/pomrsim - zamrsiti, zaplesti, zbrkati,
pomucati gl. svr., prez. pomucam - malo
mucati, mucajui izgovoriti,
pomuan pril. - prilino muan,
pomuati gl. svr., prez. pomuim - malo
muati, poutjeti neko vrijeme,
pomuiti (se) gl. svr., prez. pomuim
(se) - malo se muiti, namuiti se; po
truditi se.
pomuen prid., odr. v. pomueni - zamu
en, mutan, nejasan,
pomueno pril. - smueno, zbunjeno, uz
nemireno; poremeeno,
pomuenost im. . r., g. jd. pomuenosti,
instr. jd. pomuenouipomuenosti zamuenje, pomuenje, smuenost; uz
nemirenost, zbunjenost; prenes. nered,
nejasnost, poremeenost.
pomuenje gl. im. s. r. - smuenost, zbu
njenost; stanje onoga to je pomueno,
pomuenost,
pomukio pril. - prilino muklo, podosta
muklo.
pomulaiti se gl. svr., prez. pomulaim
se - postati mulac, ponaati se kao mu
lac.
pomuljati/pomuljati gl. svr., prez. p o
maljam/pomiiljam - malo muljati, izmu
ljati, istiskati muljanjem,
pomuljiti gl. svr., prez. pomuljim - za
prljati muljem; nanijeti mulj.
pomumlati/pomumljati gl. svr., prez.
pomiimlam - malo mumlati; promrmlja
ti, mumlajui progovoriti; oglasiti se
mumlanjem.
pomumljati gl. svr., prez. pomumljam pomumlati.
pomusti gl. svr., prez. pomuzem, obaviti muu, izmusti,
pomutiti gl. svr., prez. pomutim, trp.
prid. pomuen - zamutiti; prenes. po
brkati, pokvariti,
pomutnja gl. im. . r. - pometnja, smu
tnja, nered, zbrka; greka.

711

710
pomuzen prid., odr. v. pomuzeni - koga
su pomuzli, iz koga je izmuzeno mlije
ko; prenes. iscijeen, slab, iznuren,
ponabacati gl. svr., prez. ponabacdm,
trp. prid. ponabacan - podosta nabacati
redom jedno po jedno,
ponabadati gl. svr., prez. ponabadam nabadati redom jedno po jedno; sve
redom nabadati,
ponabijati gl. svr., prez. ponabijam nabijati redom; podosta nabiti redom
jedno po jedno,
ponad prijed. - iznad, povrh ega; nad.
ponadati se gl. nesvr., prez. ponadam se
- imati malo vie nade.
ponadijevati gl. svr., prez. ponadijevam
- svima redom dati imena,
ponadirati gl. svr., prez. ponadirem poprilino nadirati, navaljivati,
ponadobijati gl. svr., prez. ponadobijam
- dobiti mnogo; dobiti redom jedno za
drugim.
ponadovlaiti gl. svr., prez. ponadovldim - dovui mnogo redom jedno za
drugim.
ponaduti (se) gl. svr., prez. ponadmem podbuhnuti, poprilino (se) naduti,
ponaglavake/ponaglavake pril. - na
brzinu, hitno, u urbi, u vremenskoj sti
sci; posebno, osobito,
ponaglavice pril. - ponaglavake.
ponagliti gl. svr., prez. ponaglim, trp.
prid. ponagljen - naglo krenuti; uiniti
naglim, ubrzati, pouriti,
ponahero pril. (tur.) - ponakrivo, malo
ukrivo, prilino ukoso,
ponajboljl/ponajboljl/ponajboljl prid.
odr. v. - bolji od drugih,
ponajgori/ponajgori/ponajgori prid. odr.
v. - gori od drugih,
ponajljepl/ponajljepl/ponajljepl prid.
odr. v. - ljepi od drugih,
ponajvie/ponajvie/ponajvie pril vie
od svih; najveim dijelom; najee,
ponajvil/ponajvil/ponajvii prid. odr.
v. - vii od svih drugih,
ponajzadnjl/ponajzadnji/ponajzadnjl
prid. odr. v. - koji je iza svih, zadnji.
pdnSjznamenitijl/ponajznamenitiji/pon
ajznamenitijT prid. odr. v. - koji je
iznad najznamenitijih, jo poznatiji, ve
i, znamenitiji.

ponakaljati se gl. svr., prez. ponakaljem se - malo se nakaljati,

ponakrst/ponakrst pril. - unakrst, ukrteno.
ponakupovati gl. svr., prez. ponakupujem - redom nakupovati svega,
ponakvasiti (se) gl. svr., prez. ponakvasim (se), trp. prid. ponakvaen malo (se) nakvasiti, namoiti se.
ponalickati (se) gl. svr., prez. ponalickam (se), em. - malo pomalo sve na
lickati; lickajui (se) urediti,
ponalijepiti gl. svr., prez. ponalijepim,
trp. prid. ponalijepljen - podosta nalije
piti; nalijepiti redom jedno za drugim,
ponalijevati gl. svr., prez. ponalijevam nalijevajui redom jedno za drugim
zavriti nalijevanje, sve naliti,
ponalijevo pril. - malo ulijevo,
ponaosob pril. - osobno, lino, pojedi
nano.
ponapiti (se) gl. svr., prez. ponapijem
(se) - prilino se napiti; napiti se malo
vie.
ponarasti/ponarasti gl. svr., prez. ponarstem - poprilino narasti, narasti malo
vie, izrasti,
ponaroditi gl. svr., prez. ponarodim, trp.
prid. pond roen - poprimiti narodna
obiljeja; postati ovjek iz naroda,
ponaroavati gl. nesvr., prez. ponaroavam - poprimatti narodna obiljeja;
postajati ovjek iz naroda,
ponaanje gl. im. s. r. - odnos, stav prema
kome; postupanje, vladanje,
ponaati (se) gl. nesvr., prez. ponaam
(se) - imati odreeni stav u ponaanju;
odnositi se prema kome; vladati se;
postupati.
ponavlja im. m. r., g. mn. ponavljaa, n.
mn. ponavljai, g. mn. ponavljaa onaj koji neto ponavlja; onaj koji dva
ili vie puta ide u isti razred,
ponavljaica im. . r. - ena ponavlja,
ponavljanje gl. im. s. r. od ponavljati,
ponavljati gl. svr., prez. ponavljam ponovo initi isto; opet govoriti isto.
pond im. m. r. (lat.) - jedinica za mjerenje
sile i teine,
ponekati se gl. svr., prez. ponekdm se
- poeti se nekati, ne primiti, ne pri
hvatiti, ne pristati odmah; odbiti, zani
jekati.

ponirati

ponedjeljak im. m. r., g. jd. ponedjeljka,

n. mn. ponedjeljci, g. mn. ponedjeljaka
- prvi dan u sedmici; dan izmeu
nedjelje i utorka,
ponedjeljnlk im. m. r. - ponedjeljak,
ponegdje pril. - gdjegdje,
poneki/poneki neodr. zamj. - pokoji, rije
tko koji, gdjekoji.
poneko/poneko neodr. zamj. - neko,
gdjeko, rijetko ko.
poneseno/poneseno pril. - zaneseno, u
zanosu, sa zanosom, ushieno,
ponesenost im. . r., instr. jd. ponesenou!poneseno ti - zanos, ushienje,
uznesenost; polet,
ponesreiti se gl. svr., prez. ponesreim
se - unesreiti se, doivjeti nesreu,
ponestajati gl. nesvr., prez. ponestajem ubrzanim troenjem smanjivati kakve
zalihe (hrane, municije i sl.) na mini
mum u uslovima neizvjesne opskrbe,
ponestati gl. svr., prez. ponestanem - up.
ponestajati, prilino nestati,
poneto/poneto pril. - neto malo, ne
mnogo; samo neto; poneki predmet,
neto.
pdni/pdni im. m. r. (engl.), g. jd. ponija!
ponija - vrsta malih kotskih konja,
ponii gl. svr., prez. poniknem - iznii,
niknuti, poniknuti; prenes. iznenada se
pojaviti, niknuti,
ponicati gl. svr., prez. poniem, trp. prid.
pbniknut - sve redom izbiti iz zemlje,
niknuti, iznii, izrasti niui.
ponijemiti gl. svr., prez. ponijemim postati Nijemac, ponaati se kao Nije
mac; uiniti koga Nijemcem,
ponijeti gl. nesvr., prez. ponesem/pone
sem - krenuti nosei, poeti nositi; uzeti
u ruke i krenuti; odlazei uzeti ta sa
sobom; prenijeti; zatrudnjeti; dati rod;
primiti na sebe; povui za sobom, nositi
na sebi; osvojiti, oarati; odnijeti, odu
zeti.
poniklati gl. svr., prez. poniklam - ee:
poniklo vati.
poniklo vati gl. svr., prez. poniklujem prevui niklom,
poniknuti gl. svr., prez. poniknem izniknuti redom, ponii,
poniranje gl. im. s. r. od ponirati,
ponirati gl. svr., prez. pbnirem - uvirati
pod ta, nestajati s povrine tonui.

ponizan
ponizan prid., odr. v. ponizni - snisho
dljiv, koji je kome podreen,
poniziti (se) gl. svr., prez. pdnizim (se) uvrijediti koga pred kim, uiniti (se)
ponienim,
ponita im. m. r., g. jd. ponita ponitava,
ponitavanje gl. im. s. r. od ponitavati,
ponitavati gl. nesvr., prez. ponitavam vriti ponitavanje; initi ta nitavnim,
nevrijednim, neupotrebljivim,
ponitava im. m. r., g. jd. ponitava,
n. mn. ponitavi, g. mn. ponitava,
dat.-instr.-lok. mn. ponitavima sprava kojom se vri ponitavanje,
ponitenje gl. im. s. r. - oznaavanje ka
kvim znakom ili drugim simbolom da
je neto upotrijebljeno; anuliranje; obezvreenje; injenje ega nevaeim,
ponititi gl. svr., prez. pdnitim - uiniti
nevaeim; anulirati, uiniti nitavnim,
nevrijednim,
ponitiva im. m. r., g. jd. ponitiva, g.
mn. ponitiva - ponita, ponitava,
poniavati gl. svr., prez. poniiavam vriti poniavanje; vrijeati; uvredama
initi manje vrijednim; initi niim,
manjim, nevrijednim,
ponie pril. - malo nie.
ponien prid., odr. v. pdnieni - onaj koji
je doivio ponienje,
ponienost im. . r., g. jd. pdnizenosti,
instr. jd. ponizenou!pdnizenosti - sta
nje onoga ko je ponien,
pono/pono im. . r., g. jd. ponoi - pola
noi, dvanaest sati nou.
ponoarka im. . r., dat. jd .ponoarki, g.
mn. ponoarki - ona koja je do kasno
vani, koja ostaje do ponoi; nepristojna
ena, prostitutka,
ponoka im. . r. - sveana ponona boina molitva, pononica,
pononi prid. odr. v. - koji se odnosi na
pono, koji se deava u pono,
pononica im. . r. - ponoka.
ponor im. m. r. - ambis, velika strmina,
ogromna dubina,
ponornica im. . r. - rijeka koja iznenada
ponire u zemlju i ponovo izvire na dru
gom mjestu.
ponos im. m. r. - dostojanstvo, ponositost,
uzvienost.

713

712
ponosan prid., odr. v. pdnosni - onaj koji
ima ponos, dostojanstven, duhovno
uzvien; ponosit,
ponosit prid., odr. v. pdnositi - koji se
ponosi; ponosan,
ponositi gl. nesvr., prez. pdnosim - neko
vrijeme nositi.
ponositi(se) gl. nesvr., prez. pdnosim
(se) - imati ponos, biti dostojanstven;
biti duhovno uzvien,
ponovo pril. - ponovno,
ponovac im. m. r., g. jd. pondvca, n. mn.
ponvci, g. mn. ponovaca, dat.-instr.lok. mn. ponovcima - ponavlja razre
da, onaj koji neto ponavlja,
ponovan prid., odr. v. ponovni - koji se
ponovo javlja, koji se opet pojavljuje,
ponoviti gl. svr., prez. ponovim - ponovo
isto uiniti, opetovati,
ponovljen prid., odr. v. ponovljeni - koji
se ponovio; koji je ponovo uraen na
isti nain,
ponovno pril. - ponovo,
ponton im. m. r. (fr.), g. jd. pontona amac obloen limom kao podloga za
pontonske mostove,
pontonijer im. m. r. (fr.), g. jd. pontoni
jer a - osoba koja gradi pontonske mos
tove.
pontonski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na pontone,
ponuda im. . r. - nuenje; ono to se
nudi; dokument kojim se nude uslovi
pod kojima se moe sklopiti ugovor,
ponuditi gl. svr., prez. ponudim, trp.
prid. ponuen - predloiti kome da ta
prihvati ili kupi; dati ponudu, uputiti
ponudu; pozvati koga da ta uzme, jede
ih pije.
ponua im. m. r., g. jd. ponua, n.
mn. ponui, g. mn. ponua - onaj
koji ta kome nudi, koji daje ponudu,
ponuen prid., odr. v. ponueni - koji je
imao ponudu, koji je dobio ponudu,
ponukati gl. svr., prez. ponukam - po
taknuti, pobuditi; odobriti, nagovoriti,
ponutkati.
ponjava im. . r. - vrsta trakaste prostirke
tkane od starih krpa, drolja, ruta.
ponjuiti gl. svr., prez. ponjuim - malo
njuiti; pomirisati njuhom,
pooim im. m. r. - onaj koji je prihvaen
kao otac; majin drugi mu, ouh.

poodavno pril. - prilino davno, dosta

davno.
poodmai gl. svr., prez. poodmaknem poodmaknuti.
poodmaknuti gl. svr., prez. poodmaknem - podosta odmai; podosta odma
knuti, prednjaiti u emu.
poodmicati gl. nesvr., prez. poodmiem
- sve redom uklonjati.
poodrasti gl. svr., prez. poodrstem prilino odrasti,
pooholiti se gl. svr., prez. pooholim se postati ohol; poeti se oholo ponaati,
uzoholiti se.
poorati gl. svr., prez. poorem - sve re
dom uzorati,
pootravati gl. nesvr., prez. pootravam
- postajati otriji, initi da ta bude
otrije; prenes. postroavati.
pootriti gl. svr., prez. pootrim - uiniti
otrijim; prenes. uiniti stroijim.
pooeniti gl. svr., prez. pooenim - sve
redom oeniti.
pop im. m. r., g. jd. popa, v. jd. pope, n.
mn. popovi - sveenik, svetenik.
popa im. m. r., n. mn. pope, hip. - pop.
popabiriti gl. svr., prez. popabirim skupiti pabirke.
popadati gl. svr., prez. popada - svi
odreda pasti; prenes. svi redom pasti na
ispitu; ne udovoljiti kakvim kriterijima;
ne odgovoriti oekivanjima,
popadija im. . r. - popova ena, popadinica.
popaliti gl. svr., prez. popalim, trp. prid.
popaljen - sve redom upaliti da svijetli;
jedan za drugim zapaliti da gori; pre
nes. pokrasti,
popara im. . r. - ono to je izloeno
djelovanju pare u zatvorenom prostoru;
poparivanje; vrsta sirotinjske hrane:
vrelom pomaenom i zasoljenom vo
dom poparen stari hljeb,
popariti gl. svr., prez. poparim - preliti
ta u cijelosti vrelom vodom i poklopiti
da ostane u pari.
pdp-art im. m. r. (engl.), skra. - po
pularna umjetnost,
popasti/popasti gl. svr., prez. popse
trp. prid. popsen/popasen - sve opasti;
sve redom pasui pojesti; prenes. sve
redom pokupiti, sebi uzeti, odnijeti.

poplakati
popasti gl. svr., prez. popadnem - spo
pasti, obuzeti; navaliti,
popaa im . r. - paa, panjak; prenes.
batine.
popeti (se) gl. svr., prez. popnem (se) uspeti se, uzverati se uz to.
popijevati gl. nesvr., prez. popij ev am - s
vremena na vrijeme pjevati; pomalo
pjevati, pjevuiti; pjevati iza koga.
popijevka im. . r., dat. jd. popijevki, g.
mn. popjevaka/popijevaka i popijevki lirska pjesma jednostavne melodije;
pjesma koja se popijeva.
popm/popin prid odr. v. - koji se odnosi
na popu, koji mu pripada,
popipati gl. svr., prez. popipam - pipanjem dotaknuti, opipati prstima.
popis im. m. r. - popisivanje; spisak po
pisanih imena; spisak popisane robe.
popiati gl. svr., prez. popiem - izvriti
popis, sve redom zapisati,
popisivati gl. nesvr., prez. popisujem vriti popisivanje; redom zapisivati;
prebrojavati upisujui na papir,
popisiva im. m. r., g. jd. popisiva, n.
mn. popisivi, g. mn. popisiva, dat.instr.-lok. mn. popisivima - onaj koji
vri popis.
popisivaev prid. odr. v. - koji se odnosi
na popisivaa, koji mu pripada,
popisivaica im. . n - ena popisiva,
popisivaicln/popisivaicin prid. odr. v. koji se odnosi na popisivaicu, koji joj
pripada.
popisni prid. odr. v. - koji se odnosi na
popis.
popiti gl. svr., prez. popijem, trp. prid.
popijen - sve ispiti; isprazniti pijenjem,
popimaniti (se) gl. svr. (perz.), prez.
popimanim (se) - uznemiriti se, uskolebati se, iznevjeriti,
popjevati gl. svr., prez. popjevam - malo
pjevati; neko se vrijeme zabaviti pje
vajui.
poplaati gl. svr., prez. poplaam, trp.
prid. poplaan - sve redom platiti;
iplaati.
poplahnuti gl. svr., prez. poplahnem laganim provlaenjem kroz vodu ispra
ti.
poplakati gl. svr., prez. poplaem - neko
vrijeme provesti u plakanju; malo pla
kati.

poplav
poplav prid. odr. v. - prilino plav, dosta
plav, u znatnoj mjeri plav.
poplava im. . r., g. mn. poplava - izlije
vanje vode iz korita rijeke; plavljenje
ega.
poplaviti gl. svr., prez. pdplavim, trp.
prid. pdplavljen - preliti, prekriti izljevenom vodom, naplaviti,
poplaviti gl. svr., prez. pdplavim, trp.
prid. pdplavljen - obojiti plavom bo
jom, uiniti ta plavim,
poplavjeti gl. svr., prez. poplavim - po
stati plav; postati modar; postati svije
tao.
poplavljenica im. . r. - ona koja je
poplavljena, poplavljena zemlja,
poplavljenik im. m. r., g. jd. poplavljenika, n. mn. poplavljenici, dat.-instr.lok. mn. poplavljenicima - onaj koji je
poplavljen,
poplavni prid. odr. v. - koji se odnosi na
poplavu.
poplaiti gl. svr., prez. poplaim - sve
plaenjem rastjerati,
poplesati gl. svr., prez. popleem - neko
vrijeme provesti u plesanju, zabaviti se
pleui.
poplesti gl. svr., prez. popletem - sve
zaplesti, zakrpati pletenjem
poplijeniti gl. svr., prez. poplijenim - sve
po redu zaplijeniti; sve jedno po jedno
oduzeti kao plijen,
popljeskati gl. svr., prez. popijeem malo pljeskati, zapljeskati; neko vrije
me provesti pljeui; potapati,
popljesniviti gl. svr., prez. popljesnivim
- postati pljesniv; dobiti plijesan po
sebi.
popljuvati/popljuvati gl. svr., prez. poIjujem - ispljuvati, sve redom ispljuvati;
prenes. obezvrijediti neto vrijedno,
poploati gl. svr., prez. poploam - pre
kriti ploama, pokaldrmisati.
poploavati gl. nesvr., prez. popldavam
- poploivati, prekrivati ploama;
kaldrmisati; oblagati ploama.
poploivati gl. nesvr., prez. popldujem
- poploavati.
poplunica im. . r. - pluna maramica,
popoditi gl. svr., prez. popodim, trp.
prid. popoen - postaviti pod, popatositi.

715

714
popodne im. s. r., g. jd. popodneva, n.
mn. popodnevi - vrijeme poslije podne
va, druga polovina dana.
popodne pril. - iza podneva, poslije dva
naest sati.
popodnevni prid. odr. v. - koji se odnosi
na popodne,
popoavanje gl. im. s. r. - postavljanje
poda, poenje.
popoavati gl. nesvr., prez. popoavam
- postavljati pod, poditi.
popoivSnje gl. im. s. r. - popoavanje.
popoivati gl. nesvr., prez. popoavam popoivati.
popola pril. - napola, na dva ista dijela,
podjednako.
popov prid. odr. v. - koji se odnosi na
popa, koji mu pripada,
popovanje gl. im. s. r. - popova sluba i
besjeda vjernicima; prenes. iron. dra
nje pridika, pametovanje,
popovati gl. svr., prez. popujem - obav
ljati popovsku slubu; prenes. iron.
drati pridike, pametovati,
popovina/popovina im. . r. - popovska
imovina.
popovka im. . r., dat. jd. pdpovkilpdpov ci, g. mn. popovki - popova ena,
popadija.
popovski prid. odr. v. - koji se odnosi na
popove, koji im pripada
popovstvo im. s. r. - popovsko zanimanje,
opredjeljenje, popovtina,
popovtina im. . r. - popovstvo,
popratiti gl. svr., prez. popratim, trp.
prid. popraen - poslati pratee pismo
uz kakvu poiljku; poslati pratnju uza
to; pomno pratiti.
popratni prid. odr. v. - koji se prilae uz
neto, koji prati, pratei,
popratnica im. . r. - propratnica, slube
ni dokument, pismo i sl. to se prilae
uza ta kao objanjenje, dopuna ili
dokaz.
popravak im. m. r., g. jd. popravka, n.
mn. popravci, g. mn. popravaka, dat.instr.-lok. mn. popravcima - popravka;
popravljanje; rezultat popravljanja,
popravilite im. s. r. - kazneno-odgojna
institucija za maloljetnike, malolj etn i
ki zatvor.
popraviti gl. svr., prez. popravim, trp.
prid. popravljen - neto pokvareno po-

pravkom uiniti ispravnim; dovesti u

ispravno stanje,
popravka im. . r., dat. jd. popravci, g.
mn. popravki - proces popravljanja, po
pravljanje; popravak, ono to je popra
vljeno, rezultat popravljanja,
popravljanje gl. im. s. r. - obavljanje
popravki, opravljanje; popravka,
popravljati gl. nesvr., prez. popravljam
- vriti popravke; ispravljati pokvareno;
prenes. postajati bolji, aktivniji, uspje
niji.
popravljen prid., odr. v. popravljeni koji vie nije neispravan, koji je bio na
popravci, ispravan,
popravlja im. m. r., g. jd. popravljaa,
v. jd. popravljau, n. mn. popravljai onaj koji popravlja, strunjak, zanatlija,
majstor.
popravljaev prid. odr. v. - koji pripada
popravljau,
popra vijaica im. . r. - ena popravlja,
popravljaiclh/popravljaicin prid. odr.
v. - koji se odnosi na popravljaicu, ko
ji joj pripada,
popravljiv prid., odr. v. popravljivi - ko
jeg je mogue popraviti; koji se moe
popraviti.
popravljivost im. . r., g. jd. popravljivosti, instr. jd. popravljivou/popravljivosti - stanje onoga to se popravlja;
stanje i osobina onoga koji se popravlja.
popravni prid. odr. v. - kojim se ta po
pravlja, koji se odnosi na popravljanje,
poprean prid., odr. v. popreni - koji
stoji poprijeko,
popreice/popreice pril. - preice, po
prijeko, popreke.
popreivati gl. nesvr. i uest., prez.
popreujem - stavljati ta poprijeko,
popreke/popreke priL - popreice.
poprenica im. . r. - daska koja je
stavljena popreno, koja poprijeko pre
sijeca; poprena ulica,
popreno pril. - na poprean, krai nain,
popreivati gl. nesvr., prez. popreujem
- initi da ta stoji poprijeko, stavljati
prepreke.
popriati gl. svr., prez. popriam - malo
priati, neko vrijeme provesti u pri
anju.

popularizator
popriuvati gl. svr., prez. popriuvam podosta priuvati; prilino vremena
provesti u uvanju,
poprijeiti gl. svr., prez. poprijeim staviti poprijeko, preprijeiti, isprijeiti,
poprijeko pril. - na poprijek nain, ukoso;
prenes. preko oka, kriomice; ljutito.
poprilino pril. - dosta, u znatnoj mjeri, u
velikoj koliini,
poprimiti gl. svr., prez. poprimim - do
biti izgled, oblik ili osobine onoga
emu je ko ili neto izloeno; masovno
primiti.
poprite im. s. r. - mjesto glavnih zbiva
nja, dogaanja; mjesto odravanja bit
ke.
poprostaiti (se) gl. svr., prez. poprostaim - uini koga prostim, postati
prostak; ponaati se prostaki, kao
prostak.
poprsje im. s. r. - gornji dio tijela; bista,
gornji dio kipa.
poprskati/popiskati gl. svr., prez. poprskamlpophkam - prskajui posuti vo
dom; pokvasiti sitnim kapljicama; za
prljati vodom iz lokve; prenes. za- N
brljati, ubrljati, pokvariti,
poprug im. m. r., n. mn. pbpruzi - kolan,
kai kojim se povezuje sedlo ili samar,
popucati gl. svr., prez. popucam - na
vie mjesta jedno za drugim puknuti;
ispucati; pokvariti se pucanjem; neko
vrijeme pucati,
propuhivati gl. nesvr., prez. propuhujem
- ujednaeno puhati na mahove,
populacija im. . r. (lat.) - stanovnitvo,
socijalni sloj.
popular im. m. r. (lat.) - popularna, po
znata osoba,
popularan prid. (lat.), odr. v. popularni uven, poznat; omiljen, voljen,
popularisati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
popularisem - popularizirati, popularizovati, initi i uiniti da neto ili neko
bude poznat, uven, omiljen, popula
ran; uzdizati, reklamirati,
popularizacija im. . r. (lat.) - uzdizanje,
reklamiranje,
popularizator im. m. r. (lat.) - osoba koja
koga ili ta ini popularnim; osoba koja
se bavi polularizovanjem; reklamer, reklamator.

populariziranje
populariziranje/popularizovanje gl. im.
. r. (lat.) od popularizirati/populizovati.
popularizirati gl. nesvr, i svr. (lat.),
prez. populariziram - popularizovati,
(u)initi da neko ili neto postane po
znato, uveno, omiljeno, popularno,
popularizovati gl. nesvr. (lat.), prez. popularizujem - popularisao, popularizi
rati.
popularnost im. . r. (lat.), g. jd. popular
nosti, instr. jd. popularnou!popular
nosti - stanje ili obiljeje onoga to je
popularno,
populizam im. m. r. (lat.), g. jd. popu
lizma - ideologija kojom se podravaju,
opravdavaju predrasude, strasti i duho
vni domet irih drutvenih slojeva,
popuna im. . r. - dopuna, ispuna; dopu
njavanje, ispunjavanje,
popuniti gl. svr., prez. pdpunim - dopu
niti, ispuniti do vrha; uiniti ta popu
njenim.
popunjavanje gl. im. s. r. - ispunjavanje;
dopuna.
popunjavati gl. nesvr., prez. popunja
vam - vriti popunu; dopunjavati, ispu
njavati.
popust im. m. r. - poputanje
popustiti/popustiti gl. svr., prez. pdpustim - produiti ta da ne zatee; dati
popust, sniziti cijenu; odustati od ega,
povui se; pomiriti se s im; tolerisati,
popustljiv prid., odr. v. popustljivi - ono
to se moe produiti, popustiti; onaj
koji poputa, odustaje pred im ili se
povlai; pomirljiv, tolerantan,
poput vezn. - kao
poput pril. - slino.
popuiti gl. svr., prez pdpuim - sve
ispuiti; do kraja ispuiti; redom ispu
iti; prenes. doi u nezgodnu situaciju,
ostati bez iega,
popukarati (se) gl. svr., prez. popukaram (se) - povremeno razmjenjivati
vatru iz puaka,
poputanje gl. im. s. r. od poputati,
poputati gl. nesvr., prez. pdputam obavljati poputanje; povlaiti se, odu
stajati.
popuznuti gl. svr., prez. pdpuznem - po
maknuti se puui.

717

716
pora im. . r. - sitni okom teko vidljiv
otvor na koi.
poraba im. . r. - ob. upotreba,
porad/poradi/poradi vezn. - radi.
poraditi gl. nesvr., prez. pdradim - po
spremiti, sve uraditi (po kui),
poradovati (se) gl. svr., prez. pdradujem
(se) - malo se radovati; nakratko osjetiti
radost; ponadati dobrom,
poraanje gl. im. s. r. od poraati (se),
poraati (se) gl. nesvr., prez. pdrdam
(se) - raati, donositi na svijet prinovu;
pomagati kome pri poraanju; prenes.
donositi neto novo; teko i sporo ra
diti, kao da se poraa,
poramenice im. . r. mn. - gornji dio
odjee koji pokriva ramena; spuvasti
jastuii koji se uivaju da uvrste
rameni dio odjee,
poraniti gl. nesvr., prez. pdranim - rano
ustati, uraniti; rano krenuti; doi prije
vremena.
porast im. m. r. - rast, napredak u odnosu
na ranije stanje,
porasti/porasti gl. nesvr. i svr., prez
porastem!porastem - narasti, uzrasti;
rastom postati vei; prenes. poveati se,
nagomilati se, nakupiti se.
poratni prid. odr. v. - koji se odnosi na
period poslije rata, poslijeratni,
poravnanje im. s. r. - rezultat ravnanja;
izjednaenje; ujednaenje, izravnanje.
poravnati gl. svr., prez. poravnam - za
vriti ravnanje; izravnati; uravnati; uje
dnaiti; uiniti ta ravnim emu dru
gom.
poravniti gl. svr., prez. pdravnim uiniti ravnim; poloiti na ravno; pre
nes. postati neosjetljiv, ravnoduan na
bivanja oko sebe, opustiti se.
poraz im. m. r. - gubitak, neuspjeh,
porazan prid., odr. v. porazni - gubitniki, neuspjean,
porazbijati gl. svr. i nesvr., prez. pora
zbijam - sve redom razbijati; dovriti
razbijanje.
p orazb olevati (se) gl. svr. i nesvr.,
prez. porazbdlijeva (se) - razboljeti se
svi redom, jedno od drugog dobiti bo
lest.
porazdijeliti gl. svr., prez. porazdijelim sve redom, jedno po jedno, razdijeliti;
sve razdijeliti.

porazgovarati gl. svr. i nesvr., prez.

porazgovaram - malo razgovarati, neko
vrijeme razgovarati,
poraziti gl. svr. i nesvr., prez. pdrazJm pobijediti koga, nanijeti mu poraz; po
tui koga; emotivno onesposobiti, oa
mutiti koga.
porazmisliti gl. svr., prez. porazmislim malo razmisliti; ostaviti vremena za ra
zmiljanje, naknadno razmisliti,
porazmjestiti gl. svr., prez. pordzmjestim - sve po redu razmjestiti; sve re
dom staviti na novo mjesto,
porazmjetati gl. nesvr., prez. porazmjetam - sve po redu razmjetati, vriti
razmjetanje nekim redom,
porazno pril. - veoma loe, kobno, kata
strofalno, gubitniki.
poraavati gl. nesvr., prez. poralavam pobjeivati koga, nanositi mu poraz; tu
i koga; neprestano emocionalno one
sposobljavati, oamuivati koga.
porcelan/porculan im. m. r. (tal.), g. jd.
porcelna/porculna - specijalna vrsta
gline za izradu razliitih predmeta; pre
dmeti od porcelana; porcelansko posu
e.
porcelanski/porculanski prid. odr. v.
(tal.) - koji se odnosi na porcelan, koji
je napravljen od porcelana,
porcija im. . r. (lat.) - odreena koliina
hrane, obrok; vojnika limena posuda
za obrok.
porebarke/porebarke pril. - leei na re
brima, bono,
porebrica im. . r. - med. pluna mara
mica, ovojnica; upala plune maramice,
porei/porei gl. svr., prez. poreknem!
pdreem/poreem - ne priznati ranije
reeno; odrei se svojih rijei; opovrguti, pobiti, dokazati suprotno,
pored prijed. - do, pokraj, uz; osim,
uprkos, uza sve, i pored toga.
poredak im. m. r., g. jd. pdretka, n. mn.
pdreci, g. mn. pdredakd, dat.-instr.-lok.
mn. pdrecima - ureenost, utvreni ras
pored, mjesto; drutvenopolitiki sis
tem, ureenje, reim; pravila po kojima
se utvruje raspored,
poredati (se) gl. svr., prez. pdredam (se)
- stati jedan do drugog u red; redom
svrstati; svrstati ili sloiti po redu.

porezati

poredba im. . r. - (u)poreenje; u s p o

redba, komparacija,
poredben prid., odr. v. poredbeni - koji je
mogue porediti, koji se da porediti,
u(s)poreiv.
porediti (se) gl. nesvr., prez. pdredim
(se) - vriti poredbe, u sp o re iv ati (se),
poreati (se) gl. svr., prez. pdream (se)
- poredati (se),
poreenje gl. im. s. r. - u(s)poreenje;
usporeivanje; u sp o red b a; poredba;
obavljanje poredbi, u(s)poredbi, kom
paracija.
poremeaj im. m. r., n. mn. poremeaji pometnja, naruenost reda, unoenje
nereda; neispravno stanje zbog kvara;
naruavanje reda, poretka,
poremeajni prid. odr. v. - koji se tie
poremeaja,
porem een i im. m. r., g. jd. poremeemka - onaj iji je um poremeen; sulud,
lud ovjek,
poremeenost im. . r., g. jd. poremeenosti, instr. jd. poremeenoufporemeenosti - stanje i osobina poremeenika; obiljeje onoga to je poremee
no.
poremeivanje gl. im. s. r. - dovoenje
ega u poremeeno stanje, remeenje,
poremeivati gl. nesvr., prez. poremeujem - vriti poremeivanje, remetiti,
praviti nered,
poremetiti gl. svr., prez. poremetim unijeti nered; naruiti red; prouzroko
vati poremeaj,
poren prid., odr. v. poreni - koji je bio
upleten pa isporen; koji je bio saiven
pa raiven.
porenje gl. im. s. r. - odmotavanje uple
tenih niti; raivanje; postepeno podiza
nje, skidanje poda; povlaenje otrim
predmetom po emu, paranje.
poreski/porezni prid. odr. v. - koji se
odnosi na porez.
porez im. m. r. - zakonom odreeni pro
cenat od novanih prihoda koji se plaa
*opini ili dravi,
porezati se gl. svr., prez. porezem se posjei se neim otrim, obrezati se,
zarezati se noem,
porezati gl. svr., prez. pdr elem - sve
redom izrezati, odrezati; prenes. razdi-

poreznikl
jeliti kakav iznos novca na vie dijelova
da se lake prikupi,
poreznikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na poreznike,
poreznik im. m. r. - prikuplja poreza;
onaj koji se bavi oporezivanjem; upo
slenik u poreskoj slubi,
poribiti gl. svr., prez. poribim - u neku
rijeku ili jezero unijeti zdravu ivu ribu
radi njenog umnoavanja, izvriti pori
bljavanje.
poribljavanje gl. im. s. r. - unoenje ive
zdrave ribe u rijeke i jezera,
poribljavati gl. svr., prez. poribljavam vriti poribljavanje; unositi ivu i zdra
vu ribu u vodu radi njenog razmno
avanja.
poricati gl. nesvr., prez. poriem - ne
priznavati, negirati ranije reeno; odri
cati se svojih rijei; opovrgavati, pobi
jati, dokazivati suprotno,
porijeklo im. s. r. - ono od ega neto
poinje; ishodite,
poriluk im. m. r. - prasa,
porinue gl. im. s. r. - sputanje broda ili
amca s kopna u vodu.
porinuti gl. svr., prez. porinem - spustiti
plovilo u vodu.
poriti gl. nesvr., prez. pdrim - parati ta
pleteno; ime otrim parati; paranjem
raivati.
poriv im. m. r. (rus.) - nagon, snana
unutranja potreba za im, unutranji
emotivni poticaj,
porjeje im. s. r. - predio pored rijeke,
kraj uz rijeku, Slivno podruje neke
tekuice.
porjekati se gl. svr., prez. porjekam se
- malo se posvaati; rijeima se zava
diti.
pornograf im. m. r. (gr.) - osoba koja se
bavi pornografijom; pisac, slikar ili sni
matelj pornografije,
pornografija im. . r. (gr.) - knjievnost
ili slikarstvo s pornografskim temama;
irenje bludnienja pornografskim dje
lima.
pornografldnja im. . r. (gr.) - ena
pornograf.
pornografski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na pomografe i na pornografiju,
porobilac/porobitelj im. m. r. - poroblji
va.

719

718
porobiti gl. svr., prez. porobim - izvriti
porobljavanje; osvojiti i opljakati ko
ga; sebi potiniti kraj, zemlju ili dravu,
izvriti agresiju na neko podruje,
porobljavati gl. svr., prez. porobljavam
- osvajati i pljakati koga; sebi po
tinjavan kraj, zemlju ili dravu, vriti
agresiju na neko podruje.
porobljiva im. m. r., g. jd. porobljivaa,
n. mn. porobljivai - porobitelj, porobilac; agresor,
porobljivaki prid. odr. v. - koji se odno
si na porobljivae,
porobljivaki pril. - na nain poroblji
vaa, kao porobljivai,
poroan prid., odr. v. pdronl - koji ima
poroke, koji je sklon porocima,
porono pril. - na poroan nain, s poro
cima.
poronost im. . r., g. jd. pdronosti,
instr. jd. pdronou/pdronosti - oso
bina ili stanje poronih ljudi ili onoga
to je porono.
porod im. m. r., g. jd. pdroda - roenje;
raanje, poroaj; potomstvo,
porodica im. . r. - iroka porodina za
jednica, familija, rodbina; obitelj; krug
misaono, ideoloki i na drugi slian na
in povezanih ljudi; biol. vrsta; lingv.
zajednica genetski srodnih jezika,
porodian prid., odr. v. porodini - koji
se odnosi na porodicu; koji ima po
rodicu; koji pripada porodici,
porodino pril. - na porodian nain, svi
zajedno, familijarno; obiteljski,
porodilite im. s. r. - med. institucija u
kojoj se raaju novoroenad,
porodilja im. . r. - rodilja, trudna ena;
ena pred porod, koja treba da rodi, da
se porodi.
porodiljski prid. odr. v. - koji se odnosi
na porodilje, koji im pripada, rodiljski.
porodiljstvo im. s. r. - grana medicine
koja se bavi trudnoom i poraanjem,
akuerstvo,
poroditi (se) gl. svr., prez. porodim (se)
- roditi dijete, obaviti raanje,
poroaj im. m. r. - (po)raanje djeteta,
poroajni prid. odr. v. - koji se odnosi na
poroaj i poraanje; koji je u vezi s
poroajem.
porok im. m. r., n. mn. pdroci - loa
osobina, nepoeljna sklonost.

porositi gl. svr., prez. pdrosim - orositi,

pokriti rosom; sitnim kapljicama po
prskati, ovlaiti,
porokati se svr., prez. porokaju (se) pobosti se roiima, malim mladim
rogovima.
porota im. . r. - sudsko tijelo sastavljeno
od graana koje sudjeluje u donoenju
presude.
porotnl prid. odr. v. - koji se odnosi na
porotu.
porotnica im. . r. - ena porotnik,
porotnik im. m. r., v. jd. porotnie, n.
mn. porotnici - lan porote, graanin
koji sudjeluje u donoenju sudske pre
sude.
porotniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
porotnike.
porotniki pril. - kao porotnici, na nain
porotnika; porotno.
porotno pril. - kao porota, na nain po
rote; porotniki.
porozan prid. (nlat.), odr. v. porozni upljikav, propustljiv; krhak, lomljiv,
poroznost im. . r., instr. jd. poroznou/
poroznosti - svojstvo onoga to je po
rozno.
port im. m. r. (lat.) - pristanite, uska
morska luka; utoite, pribjeite, sklo
nite, mjesto sigurnosti i mira.
porta im. . r. (lat.) - vrata, ulaz, kapija;
crkveno dvorite.
Porta im. . r. (lat.) - raniji naziv za
carsku tursku vladu,
portabl nepr. prid. (fr.) - prenosivi, koji
se moe nositi; maleni, la(h)ko nosivi
ureaj, stroj, npr. portabl televizor,
portal im. m. r. (lat.), g. jd. portala, n.
mn. portli - glavna, sveana vrata sa
ukrasima.
portalnl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na portal.
portanskl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na Portu,
porter im. m. r. (fr.) - vlasnik mjenice,
onaj na koga glasi mjenica,
portfelj im. m. r. (fr.), g. jd. portfelja ministarstvo, resor u ministarstvu,
portir im. m. r. (fr.), g. jd. portira, n. mn.
portiri - vratar; uvar na ulazu; upo
slenik u portimici.

porui vanje
portlrka im. . r. (fr.), dat. jd. portirki, g.
mn. pdrtirki - ena portir; portirova
ena, portirovica.
portirnica im. . r. (fr.) - portirska
kuica; prostorija na ulazu u zgradu,
portlrskl prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na portire, koji im pripada,
portorikinskl prid. odr. v. (port.) - koji je
nastao na tlu Portorika, koji potie iz
Portorika; koji se odnosi na Portoriko,
koji mu pripada,
portret im. m. r. (fr.), g. jd. portreta, n.
mn. portreti - slika ili fotografija neke
osobe, obino slika glave; precizan opis
nekog knjievnog lika.
portretiranje/portretisanje gl. im. s. r.
(fr.) - slikanje, fotografisanje, crtanje ili
opisivanje ijeg lika.
portretirati/portretisati gl. svr. i nesvr.
(fr.), prez. portretiram/portretiem slikati, fotografisati ili rijeima oslika
vati iji lik.
portretist(a) im. m. r. (fr.), n. mn. portertistUportretiste - osoba koja pravi porterte, umjetnik, slikar ili knjievnik
koji portretira,
portretistkinja im. . r. (fr.) - ena
portretist.
portiigalskl/pbrtugalskl prid. odr. v. koji potie iz Portugala, koji mu pri
pada.
porub im. m. r. - porubljeni kraj tkanine;
podvrnuti, podavijeni rub; rub, ivica,
kraj ega.
porubak im. m. r., g. jd. pdrupka, n. mn.
porupci, g. jd. porubaka, dat.-instr.-lok.
mn. porupcima - uski kraj, traka na
kraju dijelova odjee,
porubiti gl. svr., prez. porubim - napra
viti porub, podaviti rubove; odsjei
neke rubove, poravnati, obrezati,
poruen prid., odr. v. porueni - naruen,
ono to je zatraeno,
poruilac im. m. r., g. jd. poruioca, n.
mn. poruioci, g. mn. poruilaca, dat.instr.-lok. mn. poruiocima - onaj koji
poruuje, poruitelj; naruilac,
poruitelj im. m. r. - poruilac,
poruiti gl. svr., prez. poruim - poslati
kome kakvu obavijest, poruku, vijest,
poruivanje gl. im. s. r. - slanje poruka;
naruivanje ega.

poruivati
poruivati gl. nesvr. i uest., prez. poru
ujem - povremeno slati kome poruke;
naruivati ta.
poruniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na porunike,
porunik im. m. r., v. jd. pdrunie, n.
mn. pdrunici, g. mn. porunika, dat.instr.-lok. mn. porunicima - oficirski
vojni in izmeu potporunika i kape
tana.
porunlkov prid. odr. v. - koji pripada
poruniku.
porunlkovica im. . r. - porunikova
ena, supruga,
porudjeti gl. svr., prez. porudim - zarudjeti; pocrvenjeti; sazreti,
porudbenica im. . r. - narudbenica,
porudbina im. . r. - ono to je poru
eno; roba koja je poruena; pismeni
nalog poruene robe, narudba, naru
dbina.
porudblnskl prid. odr. v. - koji se odno
si na porudbine.
poruga im. . r., dat. jd. poruzi - ruganje,
porugivanje, preziranje; porugljiva rije
ili izreka; ono ime se poruguje.
porugati (se) gl. svr., prez. porugam (se)
- malo se narugati kome; izloiti koga
ruglu, podsmijehu,
poruka im. . r., dat. jd. poruci - vijest,
saopenje, obavjeenje koje neko neko
me alje po drugome,
porumeniti gl. svr., prez. porumenim uiniti ta rumenim, obojiti u rumeno,
pocrveniti.
porumenjeti gl. svr., prez. porumemm/
porumemm - postati rumen, zacrvenjeti
se.
porumenpvati gl. nesvr. i uest., prez.
porumenjujem - postajati rumen; initi
ta rumenim,
porumuniti gl. svr., prez. porumunim uiniti koga Rumunom, postati Rumun;
postati kao Rumun.
porumunjivanje gl. im. s. r. - injenje
koga Rumunom; prihvatanje rumunstva.
porumunjivati gl. nesvr., prez. porumunjujem - prevoditi, asimilovan u rumunstvo; prihvatati rumunstvo.
porusiti gl. svr., prez. pdrusim - uiniti
koga Rusom, postati Rus; postati kao
Rus.

721

720
poruiti gl. svr., prez. pdrusim - sve
redom sruiti, razruiti,
poruen prid., odr. v. porueni - sruen,
ruenjem razvaljen.
poruiti gl. svr., prez. poruzim - malo
naruiti.
porunjati (se) gl. svr., prez. poruznjam
(se) - uiniti runim, postati, biti ruan,
porunjeti gl. svr., prez. poniznim postati ruan, prorunjati (se),
posada im. . r. - stalno uposleno osoblje
nekog prevoznog sredstva koje upravlja
njime, odrava ga u toku vonje i/ili
opsluuje putnike,
posaditi gl. svr., prez. posadim - za
saditi, staviti mladicu u zemlju da raste,
posaen prid., odr. v. posaeni - koga su
posadili, zasaen,
posaivati gl. nesvr., prez. posaujem saditi, zasaivati.
posahnuti gl. svr., prez. posahnem malo usahnuti,
posakriti gl. svr., prez. posakrijem - sve
redom sakriti,
posakrivati gl. svr., prez. posakrivam sve redom sakrivati,
posan prid., odr. v. posni - nemastan,
niskokalorian,
posamo pril. - prilino samo, dosta usa
mljeno.
posao im. m. r., g. jd. posla, n. mn. poslovi - rad, djelatnost; zanimanje.
Posavac im. m. r., g. jd. Posavca, n. mn.
Posavci, g. mn. Posavaca - stanovnik
Posavlja.
posavakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
Posavce i na Posavlje.
Posavica im r. - mala Posavka;
djevojica iz Posavlja.
Posavina im. . r. - oblast uz Savu, Poavije.
posavetovati (se) gl. svr., prez. posvjetujem (se) - potraiti savjet od koga
u vezi s nekim ili neim.
Posavka im. . r., dat. jd. Posavki, g. mn.
Posavki - ena iz Posavine.
Posavlje im. s. r., hip. - Posavina, kraj,
podruje uz Savu.
posavski/posavski prid. odr. v. - koji se
odnosi na Posavinu, koji potie iz nje
ili joj pripada,
poseban prid., odr. v. posebni - odvojen;
drugaiji; naroit; izuzetan.

posebice pril.' - posebno,

posebno pril. - naroito, osobito, razliku
jui se od drugih; posebice,
posegnuti gl. nesvr. i svr., prez. pose
gnem, gl. prid. rad. posegao!posegnuo prihvatiti se, maiti se ega, uzeti ne
to; pruiti ruku s namjerom da se ta
uzme; htjeti ta nedozvoljeno i loe
uiniti; htjeti udariti koga; pokuati ta
stei s velikim naporom i odricanjem;
krenuti, uputiti se kuda voen visokim
ili nedostinim ciljem,
poseljaiti (se) gl. svr., prez. poseljaim
(sc) - postati seljak; izgledati i ponaati
se kao seljak, prihvatiti seljake mani
re; primorati koga da bude seljak,
poseljaivanje gl. im. s. r. - prihvatanje
seoskih manira, obiaja i kulture; primoravanje na seljaki rad i ivot,
posesivan prid. (lat.), odr. v. posesivni sebian, onaj koji prisvaja; gramat. pris vojni.
posestrima im. . r. - ona koja je uzeta za
sestru, s kojom je obavljeno sestrimljenje; bliska prijateljica koja je kao ses
tra.
posestrimiti gl. svr., prez. posestrimim/
posestrimim - posestriti
posestrimstvo im. s. r. - posestrimski
odnos, veza.
posestriti (se) gl. svr., prez. posestrim
(se) - uzeti koga za sestru; obaviti sestrimljenje; prihvatiti koga kao sestru,
posezanje gl. im. s. r. od posezati,
posezati gl. nesvr., prez. poseem - up.
posegnuti.
posibilist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. posi
b ilis t, n. mn. posibilisti/posibiliste, g.
mn. posibilista - pristalica i pobornik
posibilizma; onaj koji vjeruje samo u
ostvarivo, koji tei samo za realno mo
guim.
posibilizam im. m. r. (lat.), g. jd. posi
bilizma - uenje da treba teiti samo za
onim toje mogue ostvariti,
posijati gl. svr., prez. poljem - ubaciti
sjeme u zemlju; prenes. ubaciti meu
ljude kakvu ideju, sumnju i sl. koja se
kasnije masovno prihvata, raste,
posijecati gl. nesvr., prez. posijecam sve redom sjei, odsijecati; skraivati;
prenes. neprimjerenim radnjama ili go

posipalac
vorom prekidati mogunost daljnje sa
radnje.
posijediti gl. svr., prez. posij edim uiniti do ko posijedi, uiniti koga sije
dim.
posijedjeti gl. svr., prez. posijedim postati sijed, dobiti sijede vlasi kose.
posijelo im. s. r. - veernje seosko drue
nje, sijelo nakon napornog dana.
posiliti (se) gl. svr., prez. posilim (se) osiliti (se), postati silan, silovit, osnai
ti; uzoholiti se.
posilni poim. prid. - vojnik koji slui
oficira; onaj koji kome stoji na usluzi,
posnikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
posilnog.
posniki pril. - kao posilni, na posilniki
nain.
posinak im. m. r., g. jd. posinka, n. mn.
posinci, g. mn. posinaka, dat.-instr.-lok.
mn. posincima - onaj koji je posinjen,
koji je uzet za sina; usvojeni djeak,
posinad zb. im. s. r. - usvojena, posinjena muka djeca, posinjenici.
posiniti gl. svr., prez. posinim - prihvatiti
koga za sina; usvojiti muko dijete i
dati mu sva nasljedna prava sina.
posinjavanje gl. im. s. r. od posinjavati.
posinjavati gl. nesvr., prez. posinjavam prihvatati tuu muku djecu za svoje
sinove; usvajati muku djecu i davati
im sva nasljedna prava kao roenim si
novima; vriti posinjavanje, usvajanje
muke djece,
posinjen prid, odr. v. posinjeni - koji je
usvojen i prihvaen kao sin sa svim
nasljednim pravima,
posinjenik im. m. r., g. jd. posinjenika, n.
mn. posinjenici, g. mn. posinjenika,
dat.-instr.-lok. mn. posinjenicima - po
svojeno, zakonski usvojeno muko di
jete, posinak,
posinjenje gl. im. s. r. od posiniti,
posip/posip im. m. r. - ono to se posipa;
sitni eerni prah za posipanje po kola
ima; sitni pijesak izmijean sa solju za
"posipanje puteva radi spreavanja pole
ice; posipanje.
posipa im. m. r., g. jd. posipa, n. mn.
posipai - sprava za posipanje; onaj
koji posipa, posipalac.
posipalac/posipatelj im. m. r., g. jd. posipaoca/posipatelja - onaj koji ta posipa,

posipalo
posipalo im. s. r., hip. - posipa.
posipanje gl. im. s. r. od posipati,
posipati gl. nesvr., prez. pdsipam - oba
vljati posipanje; stavljati po emu po
sip; prekrivati ta posipom.
posiriti gl. svr., prez. pdsirim - sve
redom usiriti; dovriti sirenje,
posiroteti gl. svr., prez. posirbtim - po
stati sirot, osirotjeti.
posisati gl. svr., prez. pdsisam - podojiti,
sve isisati.
posivjeti gl. svr., prez. pdsTvIm - postati
siv, osivjeti.
posizati gl. nesvr., prez. pdsizem - ob.
posezati.
posjahati gl. svr., prez. posjasemo - svi
redom sjahati jedan za drugim,
posjahivati gl. nesvr., prez. posjahujemo
- svi redom poeti silaziti s konja, sjahivati jedan za drugim,
posjeen prid., odr. v. posjeeni - koji je
ime otrim sasvim odsjeen, odrezan,
otkinut; koji je ime otrim zarezan.
posjeen prid., odr. v. pdsjeeni - koji
ima estu posjetu,
posjei gl. svr., prez. posijeem - isjei,
sve redom odsjei.
posjeivati gl. nesvr. i uest., prez. po
sjeujem - povremeno ali redovno ii u
posjete; obilaziti,
posjed/posjed im. m. r. - imanje; vrije
dnost; ono to se posjeduje; nepokretno
imanje, vlasnitvo; posjedovanje,
posjedati gl. nesvr., prez. pdsjedam - za
uzimati posjed, zaposjedati,
posjedati gl. svr., prez. posjedaju - sjesti
jedan za drugim; sjesti redom,
posjediti/posjedjeti gl. svr., prez. posje
dim - neko vrijeme provesti sjedei,
posjedniki/posjedniki prid. odr. v. koji se odnosi na posjednike i na posje
dovanje.
posjednica/posjednica im. . r. - vlasnica
nekog imanja, posjeda; ona koja posjedjuje ta vrijedno,
posjednik/posjednik im. m. r., n. mn. posjednici/posjednici, dat.-instr.-lok. mn.
pdsjednicima/posjednicima - onaj koji
ima posjed, imanje; ovjek koji ta po
sjeduje.
posjednflkov/posjenlkov prid. odr. v. koji pripada posjedniku; koji se odnosi
na posjednika.

722

723
posjednuti gl. svr., prez. posjednem
posjesti.
posjedovanje/posjedovanje gl. im. s. r.
od posjedovati,
posjedovati/posjedovati gl. nesvr., prez.
posjedujemfposjedujem - imati; imati
posjed; biti u posjedu ega; imati mo
ralne i/ili materijalne vrijednosti,
posjedovni/posjedovni prid. odr. v. - koji
se odnosi na posjed i na posjedovanje;
koji potvruje da ko ima posjed,
posjek im. m. r., n. mn. pdsjeci, g. mn.
posjeka, dat.-instr.-lok. mn. posjecima sjea; jesenje klanje stoke za zimnicu,
posjeklina im. . r. - posjekotina,
posjekotina im. . r. - ono to je zasjeeno, posjeklina,
posjesti gl. svr., prez. posjedem - posje
dnuti, malo sjesti,
posjet im. m. r. - ob. posjeta,
posjeta im. . r. - posjet, obilazak, obila
enje; posjeivanje,
posjetilac im. m. r. posjetioca, n. mn. po
sjetioci, g. mn. posjetilaca, dat.-instr.lok. mn. posjetiocima - posjetitelj, onaj
koji koga posjeuje, ide u posjetu,
posjetitelj im. m. r. - posjetilac,
posjetiteljka im. . r. - ena posjetitelj,
posjetiti gl. nesvr. i svr., prez. pdsjetim
- biti u posjeti, otii u posjetu, obii,
posjetnica im. . r. - podsjetnica,
posjetnlk im. m. r., n. mn. pdsjetnici,
dat.-instr.-lok. mn. pdsjetnicima - po
dsjetnik.
poskakati gl. svr., prez. poskaem - svi
redom skoiti; iznenada svi skaui
ustati.
poskakivanje gl. im. s. r. od poskakivati.
poskakivati gl. nesvr. i uest., prez. po
skakujem - s vremena na vrijeme po
malo skakati, povremeno skakutati,
poskapati gl. svr., prez. poskapam - svi
redom skapati, pomrijeti od ei.
poskidati gl. svr., prez. poskidam - sve
redom jedno za drugim skinuti,
posklanjati gl. svr., prez. posklanjam sve redom jedno po jedno skloniti,
poskok im. m. r., n. mn. poskoci, g. mn.
poskoka, dat.-instr.-lok. mn. poskocima
- zool. vrsta otrovne zmije; odskok;
poskakivanje.

poskoica im. . r. - vrsta narodne igre

brzog ritma s poskakivanjem, posko
nica.
poskoiti gl. svr., prez. pdskoim - malo
skoiti, odvojiti se od tla, odskoiti;
brzo ustati; skokom juriti; prenes. po
rasti; potrati za poslom; pobuniti se,
ustati protiv koga ili ega.
poskoljiv prid., odr. v. poskdljivi - spre
man da poskoi; prenes. brz, hitar, vri
jedan, posluan,
poskonica im. . r. - igra, ples; posko
ica.
poskono pril. - brzo, hitro, poletno, skakuui.
poskup prid., odr. v. poskupi - prilino
skup; dosta skup.
poskupiti gl. nesvr., prez. poskupim uiniti ta skupim, podignuti cijenu,
poskupjeti gl. svr., prez. pdskupim postati skup.
poskupljati gl. svr., prez. poskupljam sve redom skupiti; jedno za drugim sve
pokupiti.
poskupljavati gl. nesvr., prez. posku
pljujem - podizati cijenu emu; vie
puta skupljati,
poskupljenje gl. im. s. r. - podizanje
cijena; podizanje vrijednosti ega.
poskupljivati gl. nesvr., prez. poskuplju
jem - poskupljavati,
poslagati gl. svr., prez. poslaem - sve
redom jedno po jedno sloiti,
poslan prid., odr. v. poslani - dosta slan,
prilino slan; onaj koga su poslali, po
slat.
poslanica im. . r. - knji, vrsta sveane
pjesme.
Poslanik im. m. r., g. jd. Poslanika - po
sljednji ovjek koga je poslao Stvoritelj
da prenosi ljudima Njegovu Objavu,
Kuran, Muhammed allejhi Sellam,
uzor muslimanima u govoru i radu.
poslanik/poslanik im. m. r., g. jd. posla
nika, n. mn. poslanici, g. mn. posla
nika, dat.-instr.-lok. mn. poslanicima onaj koji je poslan od koga; zastupnik;
delegat.
poslanitvo/poslanitvo im. s. r. - po
slanstvo, obavljanje poslanikih poslo
va; poslanika djelatnost; skup posla
nika.

poslodavac
poslaniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
poslanike.
poslanstvo im. s. r. - svojstvo i djelovanje
Boijih poslanika, misija, zadatak, po
ruka; veleposlanstvo, strano diplomat
sko predstavnitvo; zgrada poslanstva;
izaslanstvo, skup ljudi poslan s kakvim
zadatkom i ciljem,
poslastica im. . r. - sve ono to se
najslae jede; slatki, slastica; prenes.
sve to donosi poseban uitak,
poslastiar/poslastiar im. m. r., v. jd.
po slastiaru!po slastiare - mukarac
koji pravi i prodaje poslastice; onaj ije
je zanimanje poslastiarstvo; slastiar,
pdslastiarev/poslastiiirev i poslastiarov/poslastiarov prid. odr. v. - koji
pripada poslastiaru; slastiarev.
poslastiarka/poslastiarka im. . r., dat.
jd. poslatiarki/poslastiarki, g. mn.
poslastiarki/poslastiarki - ena koja
se bavi poslastiarskim radom; ona ko
ja pravi i prodaje poslastice,
poslastiarna/poslastiarnica im. . r. zanatska radnja koja se bavi proizvod
njom i prodajom poslastica, razliitih
vrsta kolaa i slatkih pia; slastiarnica,
poslati gl. svr., prez. poaljem, trp. prid.
m. r. poslan/poslat - otpremiti, uputiti
ta drugome,
poslenik/poslenik im. m. r., g. jd. posle
nika/poslenika, n. mn. pbslenicilposlenici, g. mn. poslenika!poslenika - onaj
koji je u poslu, radnik,
poslenlkl/poslenlkl prid. odr. v. - koji
se odnosi na poslenike,
poslije pril. - iza, nakon nekog vremena,
kasnije, po isteku nekog vremena,
poslije prijed. - po svretku ega, odmah
iza koga ili ega, nakon,
poslijepjeti gl. svr., prez. pbslijepim postati slijepim, oslijepjeti,
poslijepodn/posljepodne i poslije pod
ne pril. - popodne,
poslijepodnevni/poslijepodnevni i posljepodnevnl/posljepodnevnl prid. odr.
v. - popodnevni,
poslodavac im. m. r., g. jd. poslodavca, n.
mn. poslodvci, g. mn. poslodavaca, institucija ili pojedinac koji dodjeljuje
posao; vlasnik preduzea; menader
koji drugima dodjeljuje posao.

poslodavaki
poslodavaki prid. odr. v - koji se odnosi
na poslodavce,
posloprimac im. m. r., g. jd. posloprimca,
n. mn. poslopnm ci - institucija ili poje
dinac koji prihvata ugovoreni posao;
vlasnik preduzea, menader koji pro
nalazi, dogovara uslove i prihvata po
sao.
poslovaiti gl. svr., prez. poslovalm uiniti koga Slovakom; postati Slovak,
poslovan prid., odr. v. poslovni - koji se
odnosi na posao; koji je predodreen za
vrenje poslova; poduzet, preduzimljiv;
koji je svojstven preduzimljivom o
vjeku.
poslovanje/poslovanje im. s. r. - oba
vljanje posla u kraem ili duem vre
menskom periodu; razmjena roba, trgo
vanje, trgovina,
poslovati gl. svr., prez. poslujem - raditi;
raditi s kim, imati poslovnu saradnju,
saraivati.
posloveniti gl. svr., prez. posldvenlm uiniti koga Slovencem, asimilirati u
Slovenstvo; postati Slovenac, ponaati
se kao Slovenac,
poslovenjivanje gl. im. s. r. od poslovenjivati.
polovenjivati gl. nesvr., prez. poslovenjujem - vriti poslovenjivanje; pri
hvatati Slovenstvo,
poslovica im. m. r. - kratka pouna izre
ka, gnoma,
poslovian prid., odr. v. poslovini/
posloviki - koji se odnosi na poslovice,
koji je uao u poslovice,
poslovino pril. - na poslovian nain;
kao u poslovicama,
poslovnica/poslovnica im. . r. - poslovni
ured, zgrada ili prostorija u kojoj se
obavlja poslovanje,
poslovnik/poslovnik im. m. r., n. mn. p o
slovnici!poslovnici - pravilnik o nainu
poslovanja,
poslovno pril. - slubeno, zvanino, ofi
cijelno.
poslovnost im. . r., g. jd. poslovnosti,
instr. jd. poslovnou/poslovnosti - oso
bina ili stanje onoga koji je ili to je
poslovno.
poslovodni prid. odr. v. - koji se odnosi
na tijelo koje vodi posao, i na poslo
vou.

724

725
poslovoa im. m. i . r. - odgovorno lice
za izvrenje preuzetih radnih obaveza,
rukovodilac nekog posla,
posluga im. . r., dat. jd. posluzi - osoblje
koje slui kome; pomono osoblje,
posluh im. m. r. - poslunost,
posluan prid., odr. v. posluni - koji sve
slua, koji ne odbija izvrenje onoga to
se od njega trai,
posluati gl. svr., prez. pd sluam - biti
posluan; udovoljiti nekome na njegovu
molbu, traenje ili naredbu,
poslunost im. m. r., g. jd. poslunosti,
instr. jd. poslunou/poslunosti - sta
nje ili osobina onoga ko je posluan,
posluavnik im. m. r., n. mn. posluavnlci - tana, tabla na kojoj se posluuje,
posluenje gl. im. s. r. - poslueno jelo;
posluga.
posluilac/posluitelj im. m. r. - onaj koji
koga ime posluuje, konobar; podvo
rnik, domar, kuepazitelj,
posluiteljka im. . r., dat. jd. posliiziteljki - ena posluitelj,
posluiti gl. svr., prez. posluim - biti od
koristi; usluiti, ugostiti,
posluivati gl. nesvr., prez. posluujem usluivati; biti na usluzi; ugoavati,
posljedica im. . r. - rezultat nekog uzro
ka; ono to nuno slijedi nakon uzroka
ega.
posljedian prid., odr. v. pdsljedinl koji se odnosi na posljedicu, koji je po
sljedica ega.
posljednji prid. odr. v. - koji je poslije
svih drugih,
posmatranje gl. im. s. r. - promatranje,
gledanje s interesovanjem, motrenje,
posmatrati gl. nesvr., prez .posmatram promatrati, s posebnim interesovanjem
gledati, motriti,
posmatra im. m. r., g. jd. posmatra, n.
mn. posmatrai - onaj koji ta po
smatra, prati promatrajui, promatra,
gledalac, gledatelj, motritelj,
posmatraica im. . r. - ena posmatra,
posmatrakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na posmatrae.
posmatraki pril. - kao posmatrai; na
nain posmatraa,
posmatranica im. . r. - kuica koja
slui za posmatranje, promatranica.

posm atrani im. m. r., n. mn. posmatranlci, g. mn. posmatranlka - osoba

koju posmatraju, ispitanik,
posmicati gl. svr., prez. pdsmiem - sve
redom, jedno za drugim smaknuti,
posmijeh im. m. r., n. mn. posmijesi, g.
mn. posmijeha - podsmijeh, podrugljiv
smijeh; podrugljiv osmijeh,
posmijean prid., odr. v. posmijenl - koji
je dosta, prilino smijean,
posmijeno pril. - poprilino smijeno,
dosta smijeno,
posmijevanje gl. im. s. r. od posmijevati
se - posmjehivanje.
posmijevati se gl. nesvr., prez. pdsmijevam se - posmjehivati se.
posmjehivanje gl. im. s. r. - povremeno
smijurenje, potajno ismijavanje, podru
givanje smijehom,
posmjehivati se gl. nesvr., prez. posmjehujem se - povremeno se smijuriti, po
tajno se ismijavati, podrugivati se kome
smijehom.
posmjehnuti/posmjehnuti se gl. svr.,
prez. pdsmjehnem/posmjehnem se osmjehnuti se, nasmijeiti se; pod
smjehnuti se, podrugljivo se osmjehnu
ti.
posmjetati gl. svr., prez. posmjetam sve redom smjestiti,
posmre im. s. r., g. jd. pdsmreta - dijete
roeno poslije oeve smrti,
posmrtan prid., odr. v. pd smrtni - koji se
odnosi na vrijeme poslije smrti, posthu
man.
posmrtnica im. . r. - posmrtni oglas,
posmrtnina im. . r. - novac koji se
dodjeljuje porodici umrlog za njegov
ukop; ono to ostaje iz umrlog,
posmrtno pril. - poslije smrti, posthumno.
posnijeiti gl. svr., prez. posnijezlm neko vrijeme snijeiti,
posno pril. - nemasno, niskokalorino;
nejako, suhoparno,
posoliti gl. svr., prez. posolim - staviti
soli u ta, zasoliti, posuti solju,
posoljen prid., odr. v. posoljeni - koji je
posut solju, u koji je stavljena so; slan.
pospan prid., odr. v. pospani - nenaspavan, eljan sna.

posrbljen
pospanac im. m. r., g. jd. pospnca, n,
mn, po spanci, g. mn. pd panaca - onaj
koji je esto pospan, dremljivac,
pospanica/pospanka im. . r. - ena
pospanac.
pospanost im. . r., g. jd. pospanosti,
instr. jd. pospano ulpospanosti - sta
nje i/ili osobina onoga ko je pospan,
pospati gl. svr., prez. 1. 1. mn. posplmo,
3. 1. mn. pospu - utonuti u san svi re
dom.
pospjeen prid., odr. v. pospjeenl - po
boljan, unaprijeen,
pospjeenje gl. im. s. r. - poticaj, podsti
caj, unapreenje; poboljanje,
pospjeiti/pospjeiti gl. svr., prez. po
spjeim/pospjeim - potaknuti, omogu
iti pospjeenje, pomoi da ta bude
uspjenije; unaprijediti, poboljati,
pospjeivanje gl. im. s. r. - injenje ega
uspjenijim; unapreivanje, poboljava
nje, poticanje,
pospjeivati gl. nesvr., prez. pospje
ujem - poticati, podsticati na unapre
ivanje ega, na uspjeniji rad; pobo
ljavati uslove rada radi uspjenijih re
zultata.
posprdan prid., odr. v. posprdni - koji
nipodatava, ismijava, omalovaava,
pospremanje gl. im. s. r. - spremanje,
stavljanje stvari u red, ureivanje,
pospremati gl. nesvr., prez. pospremam
- spremati sve redom jedno za drugim,
obavljati pospremanje; dovoditi u red,
ureivati.
pospremiti gl. svr., prez. pospremim zavriti spremanje; dovesti u red, ure
diti.
posramiti (se) gl. svr., prez. posramim
(se), trp. prid. posramljen - postiditi
koga, postidjeti se.
posrbiti/posrbiti gl. svr., prez. posrbim/
posrbim - uiniti koga Srbinom, preve
sti u srpstvo; primiti srpsku kulturu i
obiaje, postati Srbin,
posinjavanje gl. im. s. r. - nasilno pre
voenje u srpstvo; nametanje srpstva,
posrbljavati gl. nesvr., prez. posibljavam - vriti posrblj avanje, nametati
srpstvo.
posrbljen/posrbljen prid., odr. v. po
srbljeni/posrbljeni - koga se preveli u
srpstvo; koji je prihvatio srpstvo.

posrbljfvanje
posrbijivanje gl. im. s. r. - posrbljavanje.
posrbljivati g l nesvr., prez. posibljujem

- posrbljavati,
posrebren prid., odr. v. posrebreni - presvuun tankim slojem srebra,
posrebriti gl. svr., prez. pdsrebrim presvui tankim slojem srebra,
posrebrivanje gl. im. s. r. - presvlaenje
ega tankim slojem srebra,
posreiti se gl., svr., prez. pdsreim se imati sreu; neoekivano uspjeti,
posred/posred prijed. - usred, usred; u
sredinu.
posredan/posredan prid., odr. v. pdsredni/posredni - koji posreduje, djeluje uz
iju pomo, indirektan, neizravan,
posrednica/posrednica im. . r. - ona
koja posreduje, uz ije se posredovanje
neto obavlja,
posredniki/posredniki prid. odr. v. koji se odnosi na posrednike,
posrednik/posrednik im. m. r., n. mn.
pdsrednici!posrednici, g. mn. posredni
ka/posrednika - onaj koji u emu posre
duje, uz ije se posredstvo neto doga
a.
posrednitvo/posrednitvo im. s. r. - po
sredniki posao, posredovanje,
posredno pril. - indirektno, neizravno, uz
ije posredovanje; kao to to ine po
srednici.
posrednost/posrednost im. . r., g. jd.
pdsrednosti/psrednosti, instr. jd. posrednoulpsrednou i pdsrednostil
pdsrednosti - stanje ili osobina posre
dnika.
posredovanje/posredovanje gl. im. s. r. uspostavljanje veze izmeu dviju stra
na, posredstvo, posrednitvo,
posredovati/posredovati gl. nesvr., prez. posredujem!posredujem - obavljati
posredovanje; biti posrednik izmeu
koga.
posredstvo/posredstvo im. s. r. - posre
dovanje.
posrijedi pril. - to je u pitanju; o tome se
radi.
posrkati/posrkati gl. svr., prez. pdsrem
/pdsrem - srui sve popiti ili pojesti;
usrkati, upiti srkanjem,
posrnue im. s. r. - spoticaj, posrtaj; pa
danje; trenutak padanja; prenes. mo
ralni pad.

726

727
posrnuti/posrnuti gl. svr., prez. pdsrnem
/posrnem - spotaknuti se, posmuvi pa
sti, zaustaviti se zbog posrtaja, na
zadovati; prenes. napraviti moralnu
greku, odati se nemoralu, moralno
propasti.
posrtaj im. m. r. - spoticaj, gubljenje
ravnotee zbog pogreno uinjenog ko
raka, posrnue,
posrtanje gl. im. s. r. - injenje posrtaja;
posrnue.
posrtati gl. nesvr., prez. pdsrem - po
vremeno se posrui zaustavljati, initi
posrtaje, spoticati se, nakratko padati i
dizati se; prenes. praviti moralna po
srnua.
post im. m. r., g. jd. posta/posta - vjer.
obiaj uzdravanja od jela, pia, tje
lesnih uitaka i runih misli i djela;
fiziko i duhovno proienje, poe
nje; vrijeme kad se posti; prenes. pre
tjerano odricanje od bilo ega.
postaja im. . r. - stanica, mjesto zausta
vljanja javnih prevoznih sredstava;
zgrada u kojoj se obavljaju prometni
javni poslovi,
postajanje gl. im. s. r. - proces nastanka,
postanak, nastajanje,
postajati gl. nesvr., prez. postdjim - neko
vrijeme provesti stojei; zadrati se
neko vrijeme u nekom mjestu,
postajati gl. nesvr., prez. postajem - biti
u nastanku, nastajati,
postajkivanje gl. im. s. r. - povremeno
zaustavljanje, zastajkivanje.
postajkivati gl. nesvr., prez. postajkujem
- s vremena na vrijeme se zaustavljati,
zastajkivati.
postamen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. posta
menta - temelj, osnova; podloga, po
stolje, podnoje,
postanak im. m. r., g. jd. pdstdnka, n. mn.
postanci, g. mn. postanaka - postajanje,
nastanak, postanje,
postanje im. s. r. - postanak,
postar prid. neodr. v. - prilino star, dosta
star.
postarati se gl. svr., prez. postaram se postati star, ostarjeti; pobrinuti se za
koga ili za ta.
postariji/postariji prid. odr. v. - prilino,
dosta stariji.

postariti gl. svr., prez. pdstarim - uiniti

da ko ili ta bude staro; uiniti starim,
postarjeti gl. svr., prez. pdstarim - po
stati star, ostarjeti,
postati gl. svr., prez. postanem - nastati,
pretvoriti se; malo stati, postajati,
postava im. . r. - podstava; postavka;
sportska ekipa s utvrenim rasporedom
djelovanja,
postaviti gl. svr., prez. postavim - staviti
da stoji; staviti podstavu, podstaviti;
pripremiti postavku, reirati; neto ust
vrditi, dati hipotezu; dovesti koga na
neko vano mjesto u slubi; zauzeti
stav; prenes. staviti se u odgovarajui
poloaj, zauzeti stav prema kome ili
prema emu.
postavka im. . r. - izloba po ijem
izboru i ureenju; postavljena predsta
va, reija.
postavlja im. m. r., g. jd. postavlja onaj koji ta postavlja, koji obavlja
postavljanje; reiser,
postavljanje gl. im. s. r. od postavljati,
postavljati gl. nesvr., prez. postavljam stavljati ta na neto; stavljati ta ispod
ega, podvlaiti; priivati postavu; vri
ti postavku scenskog djela, reirati;
zauzimati odgovarajui poloaj; prenes.
zauzimati odgovarajui stav prema ko
me ili emu.
postavljen prid., odr. v. postavljeni - ime
novan; koga su postavili na to, koji je
stavljen ispod ega; koji je s postavom;
koji je scenski ureen, reiran; prenes.
koji ima odreen stav.
postavljenje gl. im. s. r. - in kojim se ko
postavlja na neko mjesto; unapreenje,
postekija/postekija im. . r. (perz.) utavljena fino uinjena ovija koa s
krznom koja slui kao prostira pri
klanjanju, obavljanju namaza,
postdental im. m. r. (lat.), g. jd. postdentala, n. mn. postdentli - lingv.
nadzubni suglasnik,
posdentalan prid. (lat.), odr. v. postdentalni - koji se odnosi na postdental,
nadzubni.
postdiplomac im. m. r. (lat.), g. jd. postdiplomca, n. mn. postdiplmci, g. mn.
postdiplomaca - onaj koji pohaa po
stdiplomski studij.

postijenak

postdiplomski prid. odr. v. (lat.) - koji se

dogaa poslije diplomiranja, poslije
diplomski studij,
postelja im. . r. - krevet, leaj, mjesto za
spavanje; posteljina,
posteljica im. . r., em. - mala postelja;
med. omota materice, posteljnica,
posteljina im. . r. - zajedniki naziv za
duek, jastuk i jorgan; platnena navlaka
za postelju (plahte; araf, lifer i ja
stunica).
posteljni prid. odr. v. - koji se odnosi na
postelju, koji joj pripada,
posteljnica im. . r. - omota materice,
posteljica.
postepen prid., odr. v. postepeni - postu
pan, koji se odvija dio po dio, koji se
odvija postepeno, stepen po stepen;
malo po malo; polagan,
postepenost im. . r., g. jd. postepenosti,
instr. jd. postepenosulpostepenosti postupnost, stanje ili osobina onoga to
je postepeno,
poster im. m. r. (engl.) - plakat veeg
formata sa slikom, obino velika fotografija.
posterioran prid. neodr. v. (lat.) - koji se
dogodio poslije neeg, koji je doao
poslije, kasniji,
posterioritet im. m. r. (nlat.), g. jd. posterioriteta - zaostajanje; poloaj koji
zahtijeva potinjavanje, podreenost,
postii/postignuti gl. svr., prez. posti
gnem - doi do onoga emu se teilo,
biti uspjean; stei mnogo; dosegnuti
neku veliinu, uspjeh,
postidan prid., odr. v. postidni - prilino,
dosta stidan,
postiditi gl. svr., prez. postidim - posra
miti koga, uiniti ga stidnim,
postijeti (se) gl. svr., prez. postidim
(se) - postati stidan, pocrvenjeti, zbuniti
se od stida,
posaivati gl. nesvr. i uest., prez. postiujem - postajati stidan; initi koga
stidnim.
postignue im. s. r. - ono to je po
stignuto, uspjeh; mogui uspjeh,
postijenak/postijenak im. m. r., g. jd.
postijenka/postijenka, n. mn. postijenci!
postijenci, g. mn. postijenakalpostije
n a k - bot. biljka puzavica koja raste po
stijeni.

postirati
postirati gl. nesvr. (fr.), prez. postiram -

namjetati, postavljati,
postiti gl. nesvr., prez. pdstim - vjer.
obavljati post; svojevoljno se odricati
od jela, pia; prenes. pretjerano se odri
cati uivanja u bilo emu.
postizanje gl. im. s. r. od postizati,
postizati gl. nesvr., prez. postiem - sve
stizati; uspijevati dostizati zadate ili
eljene ciljeve; bivati uspjean.
poto pril. - postotak izraen brojem, od
sto.
postojan/postojan prid., odr. v. postojani
/postojani - koji je stalan, nepromje
njiv, neprekidan; stabilan, vrst; ustra
jan, nepokolebljiv,
postojano/postojano pril. - nepromjenji
vo, neprekidno; stabilno, vrsto; ustra
jno, nepokolebljivo,
postojanost/postojanost im. . r., g. jd.
postojanosti/postojanosti, instr. jd. po
stojanou/postojanou i postojanosti/
postojanosti - stanje ili obiljeje onoga
toje postojano,
postojanje/postojanje/postojanje im. m.
r. - stvarnost, injenica da neto postoji,
postojati/postojati/postojati gl. nesvr.,
prez. postojitn/postojim/postojim - biti;
biti prisutan u materijalnom obliku;
egzistirati.
postoj ei/postoj ei/postoj ei prid. odr. v.
- onaj koji je u stvarnosti, injenian,
koji postoji,
postojbina/postojbina im. . r. - zemlja,
mjesto, kraj odakle neko vodi porijeklo
ili tu i dalje boravi,
postola im. . r. (tal.) - ob. cipela,
postolar im. m. r. (tal.) - ob. obuar, onaj
koji pravi, popravlja i prodaje cipele i
dr. obuu.
postolarskT prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na postolare, obuarski.,
postolje/postolje im. s. r. - vrst nepo
kretan ili pokretan temelj, oslonac za
ta, postament,
postotak im. m. r., g. jd. pdstotka, n. mn.
postoci, g. mn. postotaka - stoti dio
ega; procenat; koliina ega izmjerena
u postocima; dogovoreni prihod od
ega prodatog.
postotni prid. odr. v. - koji se odnosi na
postotke; koji je izraen u stotim dije
lovima, postocima.

729

728
postponirati/postponovati gl. svr. (lat ),
prez. postoniram - stavljati u postpoziciju, u poloaj iza ega.
postpozicija/postpozicija im. . r. (lat.) gram. stavljanje ega na drugo mjesto,
pdstpozitivan/postpozitivan prid. (lat.),
odr. v. pdstpozitivni/postpdzitivni - koji
je na drugom mjestu, u postpoziciji.
postraali prid. odr. v. - stradali, nastra
dali.
postradati gl. svr., prez. postradam stradati, nastradati,
postrance/postrance pril. - po strani; na
stranu, u stranu,
postreiti gl. svr., prez. pdstreim - na
praviti srehu, nadstrenicu, nadstreiti.
postreje im. s. r. - podstrenica.
postrenica im. . r. - podstrenica.
postrii gl. svr., prez. po striem - po
dstrii.
postrig im. m. r., n. mn. pdstrizi, g. mn.
po st riga - podstrig,
postrojavanje gl. im. s. r. od postrojavati,
postrojavati (se) gl. nesvr., prez. postro
javam (se) - redati se u stroj (u vojsci);
prenes. zavoditi red.
postrojba im. . r. - vojn. ee: jedinica;
stroj, postrojenje,
postrojenje gl. im. s. r. - maina, stroj,
ureaj; prostorija u kojoj stoje razliiti
strojevi.
postrojiti gl. svr., prez. pdstrojim svrstati u stroj; prenes. dovesti u red.
postrugati gl. svr., prez. postruzem - sve
do kraja ostrugati; sve redom ostrugati;
struui uiniti glatkim, istim,
postrojiti gl. svr., prez. pd strujim - malo
strujiti; proi kao struja, prostrujiti.
postskriptum im. m. r. (lat.) - skra.:
P.S.; ono to se naknadno dopie u dnu
potpisanog pisma,
postuden prid., odr. v. postudeni - prili
no studen, dosta studen, pohladan.
postudeno pril. - prilino studeno, dosta
studeno, pohladno.
postudjeti gl. svr., prez. postudi/postudi
- postati studeno; zahladnjeti,
postulat im. m. r. (lat.), g. jd. postulata temeljna postavka koja se prihvata bez
dokaza ali se njena istinitost moe pro
vjeriti na posljedicama.

postulirati gl. nesvr. (lat.), prez. postiiliram - postaviti postulat; iskazati ta u

obliku postulata,
postupak im. m. r., g. jd. pdstupka, n.
mn. postupci, g. mn. postupaka - in
postupanja, nain djelovanja,
postupan prid., odr. v. pdstupnUpostupni
- postepen,
postupanje gl. im. s. r. - odnos, odnoe
nje prema nekome ili prema neemu,
postupati gl. nesvr., prez. pd stupam due vrijeme odnositi se na odreen na
in prema kome ili prema emu; neko
vrijeme djelovati odgovarajuim postu
pcima.
postupiti gl. svr., prez. postupim - uiniti
odgovarajui postupak prema kome ili
prema emu; zauzeti odreeni stav.
postupno/postupno pril. - postepeno,
postupnost/postupnost im. . r., g. jd.
postupno stilpostupno ti, instr. jd. postupnoui/postupnou i postupnosti/
postupnosti - osobina onoga to je po
stupno, postepenost.
posuda im. . r. - zdjela; sud.
posudba im. s. r. - ono to se posudi,
zajam; jednokratno posuivanje,
posuditi gl. nesvr., prez. posudim - uzeti
od koga; dati kome
posue/posue zb. im. s. r. - sue, ra
zliiti sudovi,
posuenica im. . r. - gram. posuena,
preuzeta rije iz drugog jezika prila
goena zakonitostima jezika u koji je
ula; tuica,
posuiva im. m. r. - onaj koji posuuje,
daje ili uzima posudbu,
posuivaica im. . r. - ena posuiva,
posuivanje gl. im. s. r. od posuivati.
posuivati gl. nesvr., prez. posuujem pozajmljivati, uzimati ili davati kome
posudbu, uzajmljivati,
posukljati gl. svr., prez. posuklja - izne
nada se pojaviti u gustom mlazu, su
kljajui, poeti sukljati,
posumnjati gl. svr., prez. posumnjam poeti malo sumnjati; postati sumnji
av; osjetiti sumnju,
posustaj anje/posustaj anje gl. im. s. r. umaranje, zamaranje; zaostajanje,
posustajati/posustajati gl. svr., prez.
posustaj emiposustaj em - poeti se za
marati, umarati se; zaostajati od umora.

posveivati (se)

posustati/posustati gl. svr., prez. posustanemlposustanem - umoriti se, zamo

riti se; zaostati od umora; na trenutak
sustati.
posuiti gl. svr., prez. posuim - osuiti;
sve redom osuiti; uiniti suhim; posuivanjem; osuiti,
posuivanje gl. im. s. r. - brisanje ega
mokrog suhom krpom; injenje ega
mokrog suhim; kupljenje mokrine.
posufvati gl. nesvr., prez. posuujem obavljati posuivanje.
posuti gl. svr., prez. pospem - sipajui
i stresi; neto sitno istresti po emu.
posuvraanje gl. im. s. r. - podvrtanje,
podavijanje krajeva; skraivanje povrtanjem i u ivanjem,
posiivraati gl. nesvr., prez. posuvraam
- obavljati posuvraanje.
posuvraivanje gl. im. s. r. - kontinuirano
posuvraanje; neko vrijeme obavljanje
posu vraanja,
posuvratiti gl. svr., prez. posuvratim skratiti posuvraivanjem, podvrtanjem;
podviti, zavrnuti i zaiti; uvrnuti unutra
krajeve ega da bude krae,
posvaditi (se) gl. svr., prez. posvadim
(se) - posvaati koga s kim; posvaati
(se); biti u zavadi s kim, zavaditi (se),
posvaati (se) gl. svr., prez. posvaam
(se) - posvaditi koga s kim; zavaditi
(se); biti s kim u svai,
posvajanje gl. im. s. r. - prihvatanje,
usvajanje; uzimanje,
posvajati gl. nesvr., prez. pd sv ajam prihvatati; prisvajati, uzimati sebi.
posve pril. - sasvim, sasma, potpuno, u
cijelosti; do kraja, posvuda,
posveen prid., odr. v. posveeni - koji je
proglaen svetim, nad kojim je uinjeno
posveenje; prenes. koji je namijenjen
kome.
posveenost im. . r., g. jd. posveenosti,
instr. jd. pdsveenou/posveenosti stanje ili osobina onoga to je posve
eno ili onoga k o je posveen,
posveenje gl. im. s. r. - proglaenje koga
svetim; obred kojim se neko ili neto
proglaava svetim,
posveivanje gl. im. s. r. od posveivati
(se).
posveivati (se) gl. nesvr., prez. posve
ujem (se) - obavljati posveivanje,

posvemani
initi koga ili ta svetim; prenes. na
mjenjivati ta kome; darovati kome
panju, obraati svu panju na to; pi
sati posvetu,
posvemani/posvemanji prid. odr. v. prilino velik, cjelokupni,
posveta im. . r. - ono to se kome po
sveuje; pisana izjava posveena kome.
posvetiti gl. svr., prez. posvetim - uiniti
svetim; izvriti posveenje; prenes.
obratiti kome panju; pokloniti kome
panju; napisati posvetu; namijeniti ta
kome.
posvijetliti gl. svr., prez. pdsvijetlim uiniti svijetlim, obasjati svjetlou,
posvinjiti gl. svr., prez. pdsvinjim - ui
niti to svinjastim; prenes. zabrljati,
zaprljati, upropastiti,
posvjedoen prid., odr. v. posvjedoeni koji je svjedoenjem potvren,
posvjedoenje gl. im. s. r. od posvjedoi
ti.
posvjedoiti/posvjedoiti gl. svr., prez.
posvjedoim - potvrditi svjedoenjem,
izvriti svjedoenje,
posvoditi gl. svr., prez. pd svodim - na
praviti svod, krov; prekriti svodom,
pokriti stavljajui krov.
posvojan/posvojan prid., odr. v. pdsvdjni
Iposvojni - prisvojan, koji se moe
posvojiti, koji se posvaja, prisvaja,
posvojenica im. . r. - ona koja je po
svojena, usvojena, usvojenica; prisvojenica.
posvojenik im. m. r., g. jd. posvojenika,
n. mn. posvojenici, g. mn. posvojenika onaj koji je posvojen, prisvojen, usvo
jen, prisvojenik, usvojenik,
posvojiti gl. svr., prez. pdsvojim - pri
svojiti, usvojiti, prihvatiti svojim,
posvojad zb. im. s. r. - prisvojad, po
svojena, usvojena djeca,
posvoje im. s. r., g. jd. pdsvjeta posvojeno, usvojeno dijete,
posvravati gl. svr., prez. posviavam sve redom svravati; zavravati jedno
za drugim.
posvriti gl. svr., prez. posvrim - sve
redom zavriti, sve jedno za drugim
svriti.
posvud(a) pril. - na sve strane, svuda,
svukud(a), na svakom mjestu, svugdje.

731

730
poalica im. . r. - kratka aljiva pria,

ala.
poaliti se gl. svr., prez. poalim se -

neko vrijeme provesti u ali; malo se

aliti.
poast im. . r., g. jd. poasti, instr. jd.
poau!poasti - nevolja, nesrea, zlo
koje se iri; epidemija zarazne bolesti,
poaaviti/poaaviti gl. svr., prez. poaavim!podavim - postati aav, poblesaviti, ponaati se aavo, luckasto,
poenje gl. im. s. r. - post.
poeeren prid., odr. v. poeereni - po
kome je eer; posut eerom; zaslaen,
zaeeren.
poeeriti gl. svr., prez. poeerim posuti eerom; zasladiti, zaeeriti,
poiljalac im. m. r., g. jd. poiljaoca, n.
mn. poiljaoci, g. mn. poiljalaca, dat.instr.-lok. mn. poiljaocima - poilja
telj, onaj koji kome ta alje; onaj koji
alje poiljku,
poiljatelj im. m. r. - poiljalac.
poiljka im. . r., g. jd. pdiljke, dat. jd.
pdiljci, n. mn. pdiljke, g. mn. poiljki!
poiljaka - ono to je po kome nekome
poslano; ono to se alje potom,
poiranje gl. im. s. r. (fr.), rijet. - mue
nje, lupanje jaja; kuhanje umuenih jaja
u mlijeku, puteru ili u vodi.
poirati gl. svr. (fr.), prez. poiram rijet. obavljati poiranje, ulupati, umu
titi jaja; u mlijeku, puteru ili u vodi
kuhati umuena jaja.
polran prid. (fr.), odr. v. poirani, rijet. ulupan, umuen; umuen i skuhan u
vodi, mlijeku ili u puteru.
poirok prid., odr. v. pdiroki, komp.
poiri - prilino irok, podosta irok,
pokakljati/pokakljiti gl. svr., prez.
pdkakljdmlpokakljim - malo kakljati,
kakljanjem golicati,
pokropiti gl. svr., prez. pokropim navlaiti sitnim kapljicama, poprskati,
poljunan prid., odr. v. poljunani koji je prekriven ljunkom, po kome je
posut ljunak; poljunen.
poljunavanje/poljunivanje gl. im. s.
r. - zasipanje, prekrivanje ljunkom,
poljunavati/poljunivati gl. nesvr.,
prez. poljunavam/poljunujem - za
sipati, prekrivati ljunkom.

poljunen prid., odr. v. poljuneni - po

kome je razastrt, posut ljunak; polju
nan.
poljuniti gl. svr., prez. poljunim zasuti, prekriti ljunkom,
popricati gl. svr. (njem), prez. popricdm - pokvasiti mlazom iz price, brizgaljke; potrcati, poprskati.
pota1 im. . r. - poast, potovanje (npr.
odati potu).
pota2 im. . r. (lat.) - javna ustanova za
prenoenje poiljki i obavljanje telefo
nskog i telegrafskog saobraaja; zgrada
u kojoj je smjetena ta ustanova; po
tanska poiljka (pismo, paket, novac);
prenes. usmeno prenoenje glasina,
ogovaranje,
potanski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na potu,
potapalica im. . r. - esto bez potrebe
ponavljana rije u govoru, uzreica;
ono to kome slui kao potpora, oslo
nac, pomo u ivotu,
potapanje gl. im. s. r. od potapati (se),
potapati (se) gl. nesvr., prez. potapam
(se) - upotrebljavati potapalice; sluiti
se potapalicama; oslanjati se na koga
ili na ta.
potar im. m. r. (lat.), v. jd. potare ovjek koji raznosi potu; uposlenik u
poti; prenes. onaj koji ta prenosi
izmeu dvoje ljudi,
potarev/potarov prid. - koji pripada
potaru.
potarina/potarina im. . r. (lat.) - no
vac uplaen za potanske usluge,
potarka im. . r. (lat.), dat. jd. potarki,
g. mn. potarki - ena potar; ena
uposlena u poti; ona koja prenosi po
ruku.
potarkln/potarkin prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na potarku, koji joj
pripada.
potarovica im. . r. (lat.) - potareva
supruga, ena.
potarski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na potare,
poteda im. . r. - privremena dozvola
vojniku da ne obavlja redovnu dunost
zbog bolesti, povrede i sl.; uope:
privremena opa ili djelimina zatita
od obavljanja kakvog posla.

poto-poto

potedjeti gl. nesvr., prez. potedim!

potedim - neko vrijeme tedjeti; malo
tedjeti; dati, odobriti kome potedu;
povremeno i privremeno koga sasvim
ili djelimino zatititi zbog bolesti od
obavljanja kakvog posla; zatiti koga
od kakve neugodnosti,
poteen prid., odr. v. poteeni - koji je
privremeno zatien, osloboen od oba
vljanja nekih poslova; zatien od ne
ugodnosti.
poten prid., odr. v. poteni - estit, a
stan, valjan; neiskvaren, pouzdan,
poteno pril. - na poten nain, estito,
asno, valjano; neiskvareno, pouzdano,
potenjakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na potenjake,
potenjaki pril. - na poten nain, po
teno, kao potenjaci,
potenjak im. m. r., g. jd. potenjaka, n.
mn. potenjaci, g. mn. potenjaka, dat.
instr.-lok. mn. potenjacima - veoma
poten ovjek; naivno poten ovjek,
potenjakovi im. m. r. - potenjak,
potenjaina im. m. r. - potenjak,
potenje im. s. r. - osobina ili stanje po
tenih ljudi; poten postupak prema
kome; korektan odnos prema drugima,
potivati gl. nesvr., prez. potivdm - po
tovati.
poto vezn. - koji u reenici najee
iskazuje uzrok radnje (npr. Poto ga je
boljela noga, nije igrao na utakmici).
poto pril. - koliko kota, koliko je novca,
potokaviti gl. svr., prez. potokavim nametnuti kome tokavicu; prihvatiti
tokavicu; prevesti na tokavtinu, ui
niti tokavskim,
potokavljen prid., odr. v. potokavljeni kome je nametnuta tokavica; koji je
preao na tokavtinu; koji je postao
tokavac.
potokavljenje gl. im. s. r. - prelazak na
tokavicu; prilagoenje tokavici.
potokavljivanje gl. im. s. r. - obavljanje
.potokavljenja; prelaenje na tokavi
cu; prilagoavanje tokavici.
potokavljivati gl. nesvr., prez. potokavljujem - vriti potokavljivanje; ini
ti tokavskim, prevoditi na tokavicu;
prilagoavati tokavici.
poto-poto pril. - po svaku cijenu; bez
obzira na cijenu.

potovalac

733

732

potovalac im. m. r., g. jd. potdvaoca, v.

potaknuti gl. svr., prez. pdtaknem - po

jd. potdvaoe, n. mn. potdvaoci, g.

mn. potovalaca, dat.-instr.-lok. mn.
potdvaocima ovjek koji koga potu
je, uvaava, cijeni; onaj koji njeguje,
ima potovanje prema kome, potovatelj.
potovan prid., odr. v. potovani - onaj
koga potuju, uvaavaju, cijene; koji
uiva tue potovanje, uvaavan, cije
njen.
potovanje im. s. r. - osjeanje i iska
zivanje poasti; uvaavanje ijeg pote
nja; dranje do ijeg znanja, asti, esti
tosti.
potovatelj im. m. r. - potovalac,
potovateljica im. . r. - potovateljka.
potovateljka im. . r., dat. jd. potovateljki - potovateljica; ona koja ima,
osjea ili iskazuje potovanje,
potovati gl. nesvr., prez. potujem imati, osjeati prema kome potovanje;
iskazivati potovanje,
poumiti gl. svr., prez. poumim - za
saditi mladu umu; rasaditi mlade sa
dnice umskog drvea po goleti; poumljavanjem neumovit kraj uiniti u
movitim.
poumljavtnje gl. im. s. r. od poumlj avati.
poumljavati gl. nesvr., prez. poumljavam - saditi mladice, sadnice za novu,
mladu umu; initi da golet postane
uma, da ogoljen predio postane umo
vit, podizati novu umu.
poumljen prid., odr. v. pdumljeni - za
saen mladicama, sadnicama,
poumljivanje gl. im. s. r. - poumljava
nje.
poumljlvati gl. svr., prez. poumljujem
- poumljavati.
poutjeti gl. svr., prez. poutim - malo
utjeti, neko vrijeme provesti utei,
potai gl. svr., prez. pdtaknem - po
taknuti.
potaja im. . r. - skrivena, tajna namjera
ili kakva druga aktivnost,
potajan prid., odr. v. potajni - pritajen,
tajnovit, koji je u potaji,
potajice pril. - potajno,
potajno pril. - dosta tajno, prilino tajno
vito, skriveno od oiju drugih.

tai, izazvati ime poticaj za neto;

navesti na kakvu aktivnost; pobuditi
volju; ohrabriti ime; osokoliti; podja
riti; navesti na ljutnju,
potalijanavanje gl. im. s. r. - obavljanje
potalijanenja; nasilno prevoenje, asimilovanje u talijanstvo.
potalijanenje gl. im. s. r. - dobrovoljno
ili nasilno prihvatanje talijanstva; prela
zak na talijanstvo; prilagoenje talijan
skom jeziku,
p o ta lija n iti gl. svr., prez. potalijanim prevesti na talijanski; primiti obiljeja
talijanskog; prilagoditi talijanskom je
ziku, kulturi, obiajima; uiniti talijan
skim, potalijaniti,
potalijaniti gl. svr., prez. potalljanim potalijaniti.
potam an/potam an pril. (tur.) - prilino
taman, ba po volji; dosta udoban, ugo
dan; koji podosta odgovara emu, pri
lino odgovarajui,
potam an prid., odr. v. potam ni - dosta
taman, prilino taman, zatamnjen.
potam aniti gl. svr., prez. potamanim tamanei sve redom unititi; prenes. sve
redom pojesti,
potam niti gl. svr., prez. potamnim uiniti da ta bude tamno; obojiti u
tamno; zatamniti,
potam njen prid., odr. v. potamnjeni - koji
je postao tamniji, zatamnjen.
potam njeti gl. svr., prez. potamnim postati taman, pocmjeti.
potam o pril. - tamo dalje,
potanak prid., odr. v. potanki, komp.
potanji dosta tanak, prilino tanak,
potanati gl svr , prez. potandm - ui
niti tanjim,
potanko pril. - prilino tanko, dosta tan
ko; prenes. prilino, loe, slabo,
potankost im. . r., g. jd. potankosti,
instr. jd. potankou!potanko ti - poje
dinost, precizan detalj,
potanjiti gl. svr., prez. potanjim - uiniti
neto tanjim, istanjiti,
potapati gl. nesvr., prez. potapam - oba
vljati potapanje, stapati, uranjati u vo
du.
potapkati gl. svr., prez. potapkam tapkajui dodirnuti; potapati.

potapati gl. svr., prez. potapem tapui dotai; potapkati,

potcijeniti gl. svr., prez. pdtcijenim umanjiti ije vrijednosti, nipodatavati
koga; obezvrijediti; dati o kome ocjenu
koju ne zasluuje; odrediti najniu cije
nu iako je vrijednost vea.
potcjenjivakl pril. - s potcjenjivanjem,
potcjenjujui.
potcjenjivanje gl. im. s. r. od potcenji
vati.
potcenjivati gl. nesvr., prez. potcjenjujem - vriti potcjenjivanje; prenes. nipo
datavati; obezvreivati koga ili ta.
potcrtati gl. svr., prez. potcrtam - pose
bno podvui; prenes. posebno istaknuti,
naglasiti.
potcrtavati gl. svr., prez. potchavam posebno podvlaiti; prenes. naroito
naglaavati, isticati ta, upozoravati na
neto.
potasnik im. m. r. - ob. podoficir,
potiniti (se) gl. svr., prez. pdtinim (se)
- podvlastiti, pokoriti; sebi podrediti;
staviti se pod iju vlast, pokoriti se,
podrediti se kome.
potinjavati gl. nesvr., prez. potinjavam - initi potinjenim, podreivati,
pokoravati,
potinjen prid., odr. v. pdtinjeni - po
dreen, pokoren, u slubi viima,
potinjenost im. . r., g. jd. pdtinjenosti,
instr. jd. potinjenou/pdtinjenosti stanje ili poloaj potinjenog,
potovjek im. m. r. - prema rasistima:
pripadnik nie rase.
potuanj im. m. r., g. jd. pdtunja, n.
mn. potunjUpotunjevi - sport, polo
aj tijela u poluunju, u nepotpunom
unju.
potei/potei gl. svr., prez. potee/potee
ipotekne - krenuti tokom; poeti tei,
potjecati; pouriti, pohitati,
poteg im. m. r., g. jd. potega, n. mn.
potezi, g. mn. potega, dat.-instr.-lok.
mn. potezima - ono to se potee,
potega im. . r., dat. jd. potezi - poteg,
potegaa im. . r. - naprava, lanac, ue ili
mrea koja se koristi u kakvom poslu
tako to se stavi na ta ili u ta i potee;
nategaa.
potegliti gl. svr., prez. pdteglim - povui;
potegnuti.

poteak

potegnut prid., odr. v. potegnuti - povu

en, povuen nazad ili prema dolje,
potegnuti gl. svr., prez. potegnem uhvativi kraj ega naglo povui nazad
ili dolje; izvaditi teglei; prenes. teko
raditi; uputiti se daleko,
potencija/potencija im. . r. (lat.) - mo
gunost; neiskoritena sposobnost; mo,
snaga; seksualna mo; krai matemati
ki izraz.
potencijal im. m. r. (lat.), g. jd. potencijla - stepen potencije, snage; ene
rgija koju ko ili ta posjeduje; fiz.
radnja potrebna da se neka jedinina
veliina iz beskonanosti dovede u
odreenu taku fizikog polja,
potencijalan prid. (lat.), odr. v. potenci
ja ln i- koji ima potenciju, mogu,
potenriranje gl. im. s. r. (lat.) - isticanje,
naglaavanje, pojaavanje; insistiranje,
potencirati gl. nesvr. (lat.), prez. poten
ciram - isticati, naglaavati, pojaavati;
insistirati potenciranjem.
potentan prid. (lat.), odr. v. potentni koji ima potenciju, koji moe ta ui
niti, uraditi; snaan, moan; seksualno
sposoban.
potentnost im. . r. (lat.), g. jd. poten
tno ti, instr. jd. potentnou/potentno
s t - stanje ili svojstvo onoga ko je
potentan, ili to je potentno, moguno
st, sposobnost vrenja ega.
poteko pril. - prilino, dosta teko,
potekoa im. . r. - smetnja u emu, te
koa, prepreka u obavljanju posla,
potez/potez im. m. r. - nagao pokret ruke
u nekom pravcu; linija iscrtana takvim
pokretom; pokret figure u ahu; smi
ljena odluka, postupak,
poteza im. m. r., g. jd. potezaa, n. mn.
potezi - onaj koji ta potee; ono
ime se potee, ruica,
potezanje gl. im. s. r. - povlaenje poteza;
vuenje, natezanje,
potezati gl. svr., prez. poteem - po
vlaiti potez; ispruati ruku; stavljati
ta u pokret potezanjem; prenes. po
kretati raspravu o emu zatakanom,
potezni prid. odr. v. - koji se odnosi na
potez.
poteak prid., odr. v. poteki, komp.
potei - prilino, dosta teak.

pothodnik
pothodnik im. m. r., n. mn. pdthodnici, g.

mn. pothodnika - podzemni hodnik,

pjeaki prolaz pod zemljom, obino s
puno trgovina,
pothraniti gl. svr., prez. pdthrdnim loe hraniti, izmrati,
pothranjen prid., odr. v. pdthranjeni mrav, iscrpljen zbog loe ishrane,
pothranjenost im. . r., g. jd. pdthranjenosti, instr. jd. pdthranjenou/pdthranjenosti - stanje onoga ko je pothra
njen, mravost, iscrpljenost zbog loe
ishrane.
pothranjivanje gl. im. s. r. - slabo hra
njenje, izgladnjivanje,
pothranjivati gl. svr., prez. pothranju
jem - loe hraniti, nedovoljno hraniti,
izgladnjivati,
pothvat im. m. r. - poduhvat,
pothvatiti gl. svr., prez. pdthvatim - po
duhvatiti,
poticaj im. m. r. - podsticaj,
poticati gl. svr., prez. pdtiem - voditi
porijeklo, potjecati; podsticati koga na
neto.
potiho pril. - prilino tiho, dosta tiho.
potijesan prid., odr. v. pobjesni - prilino
tijesan, dosta tijesan,
potijesniti gl. svr., prez. pdtijesnim stijesniti; uiniti tijesnim,
potijenjen prid., odr. v. potijesnjeni stijenjen, prilino stijenjen,
potiljaa/potiljaa im. . r. - potiljana
kost.
potiljanl/potU jnl prid. odr. v. - koji se
odnosi na potiljak, koji je dio potiljka,
potiljak im. m. r., g. jd. potiljka, n. mn.
pdtiljci, g. mn. pdtiljaka, dat.-instr.-lok.
mn. pdtiljcima - zatiljak, zadnji dio lu
banje.
potirati gl.nesvr., prez. pdtirem - tarui
brisati; anulirati,
potisak im. m. r. - snaga koja potiskuje,
uzgon.
potiskiva im. m. r., g. jd. potiskiva naprava kojom se ta potiskuje nagore,
istiskiva; onaj koji potiskuje,
potiskivanje gl. im. s. r. - uzgon, potisak;
istiskivanje odozdo; obavljanje potisnua, potisnue,
potiskivati gl. nesvr., prez. potiskujem potiskom uzgoniti.

735

734
potisnue im. s. r. - rezultat potiskivanja;
potisak; prenes. svjesno ili nesvjesno
zaboravljanje ega neugodnog,
potisnuti gl. svr., prez. pdtisnem - pri
tiskom gurnuti naprijed, gore ili dolje;
prenes. zaboraviti, smetnuti s uma.
potie pril. - prilino tie, dosta tie.
potiten prid., odr. v. pdtiteni - onaj
koga neto titi, tuan, neraspoloen,
zabrinut.
potjecati gl. svr., prez. pdtjeem - poti
cati, odnekud biti porijeklom; poeti
istjecati; nagovarati koga na ta, pod
sticati.
potjera im. . r. - traganje za kim, tjera
nje; ljudi koji ine potjeru; traganje,
potraga.
potjerati gl. svr., prez. pdtjeram - nasto
jati stii bjegunca; pokrenuti potjeru za
kim; tjerati; potraiti, progoniti,
potjerivanje gl. im. s. r. - izgon, izgonjenje; istjerivanje, prisilno nagonjenje
na bijeg.
potjerivati gl. nesvr., prez. potjerujem pourivati tjeranje; prisilno goniti, iz
goniti, istjerivati,
potjernica/potjernica im. . r. - tjeralica,
naredba za potjeru,
potjenjavanje/potjenjivanje gl. im. s.
r. od potjenjavati/potjenjivati.
potjenjavati/potjenjivati gl. svr., pr
ez. potjesnjavamJpotjesnjujem - otjenjavati, postajati tjesnije; initi ta jo
tjesnijim, stjenjavati,
potjenji prid. odr. v. - prilino tijesan,
dosta tijesan.
potka im. . r., dat. jd. potki na tkalakom
stroju (stanu) poprene niti koje se utkivaju u osnovu
potkaen prid., odr. v. pdtkaeni - podu
hvaen, zakaen ime odozdo, s unutra
nje strane; spleten podmetanjem ega;
prenes. razotkriven u polemici, isprovo
ciran, povrijeen nekom izjavom,
potkaiti gl. svr., prez. potkaim - za
kaiti odozdo; podapeti; prenes. razo
tkriti nekoga u polemici, isprovocirati,
povrijediti nekom izjavom,
potkancelar im. m. r. (lat.), g. jd. potkanceldra - kancelarov zamjenik, dokancelar.

potkati gl. svr., prez. pdtkam - neko

vrijeme provesti u tkanju; tkajui po
tkrpiti.
potkazati gl. svr., prez. pdtkazem izdati koga; kazivanjem otkriti; prijaviti
koga; odati onoga ko se skriva,
potkaziva im. m. r, g. jd. potkazivaa onaj koji vri potkazivanje, izdajnik,
izdajica.
potkazivan prid., odr. v. potkazivani koga su vie puta potkazivali, izdavali,
odavali, prijavljivali,
potkazivanje gl. im. s. r. od potkazivati.
potkazivati gl. svr., prez. potkazujem izdavati koga; kazivanjem otkrivati;
prijavljivati; odavati koga ko se skriva,
potkfdanje gl. im. s. r. - kidanje odozdo,
skraivanje, potkrai vanje; ienje,
oslobaanje ega od vieslojnog taloga
tako to se potkida sloj po sloj.
potkidati gl. svr., prez. pdtkidam - sve
redom odozdo otkinuti; osloboditi, oi
stiti ta potkidanjem.
potkidati gl. nesvr., prez. pdtkidam obavljati potkidanje; kriomice uzimati,
zakidati.
potkinut prid., odr. v. potkinuti - skraen
odozdo, potkraen; prenes. zakinut, ko
me je vraeno manje novca nego to je
trebalo.
potkinuti gl. svr., prez. potkinem - odo
zdo skratiti kidanjem, potkratiti; prenes.
podapeti kome ta, splesti koga; zaki
nuti.
potkititi gl. svr., prez. pdtkitim - iskititi,
okititi odozdo, zakititi ispod ega.
potkiva im. m. r., g. jd. potkivaa, n.
mn. potkivi - onaj koji obavlja potki
vanje, koji potki va.
potkivakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na potkivae.
potkivanica im. . r. - prostorija u kojoj
se obavlja potkivanje, potkiva.
potkivanje gl. im. s. r. - zakivanje potko
vice na kopita; kovanje odozdo,
potkivati gl. svr., prez. potkivam - oba
vljati potkivanje; zakivati potkovice na
kopito.
potklobuiti (se) gl. svr., prez. potklobui (se) - narasti, nadii se kao klobuk;
dobiti klobukove po sebi, podmjehuriti
se; potprititi se.

potkoviar

potkljunjaa im. . r. - krvni sud koji

prolazi ispod kljune kosti,
potknez im. m. r., n. mn. potknezovi hist. kneev zamjenik,
potkolo im. s. r. - unutranje kolo; manje,
pomono kolo u veem kolu.
potkoljenae im. . r. mn. - ob. potko
ljenice, arape do ispod koljena,
potkoljeninl prid. odr. v. - koji se odnosi
na potkoljenicu,
potkoljenica im. . r. - dio noge ispod
koljena; potkoljenina kost.
potkoljenice im. . r., mn. - tanje ili
deblje arape do koljena; potkoljenae.
potkomandir im. m. r. (tal.), g. jd. potkomandira, n. mn. potkomandiri - zamje
nik komandira,
potkontinent im. m. r. (lat.) - veliko,
zaokrueno i prostorno cjelovito kopno
kao sastavni dio kontinenta,
potkop im. m. r. - ono to je potkopano,
udubljenje, rov; tunel,
potkopati gl. svr., prez. potkopam - na
praviti potkop; prokopati,
potkopavanje gl. im. s. r. od potkopavati,
potkopavati gl. svr., prez. potkopavam initi potkope, podlokavati, roviti; pra
viti potkope da se ta srui; prenes.
initi kome tetu, nastojati koga ili ta
sruiti sluei se raznim metodama,
potkoulja im. . r. - donje pamuno
obino bijelo rublje koje se oblai ispod
koulje.
potkov im. m. r. - metalni okov kojim se
ta pokiva; potkova; potkivanje,
potkova/potkova im. . r. - kovana savi
jena polukruna ploica za potkivanje
tegleih kopitara, potkovica,
potkovan prid., odr. v. potkovani - onaj
koga su potkovali; dobro snadjeven
ovjek znanjem ili ime drugo,
potkovati gl. svr., prez. potkujem - sta
viti potkov, potkovicu; prenes. naku
piti se znanja; snabdjeti se svim i sva
im.
potkovica/potkovica im. . r., em. - ma
la polukruna ploica za potkivanje
konja; potkova,
potkoviar/potkoviar im. m. r., g. jd.
potkoviaratpotkoviara - konj koji se
potkiva; zool. potkovnjak.

potkoviast
potkoviast/potkoviast prid., odr. v. po-

tkoviasti/pdtkoviasti - koji ima oblik

potkovice, koji je kao potkovica,
p otkovnl/potkovnl prid. odr. v. - koji se
odnosi na potkov,
potkovnjak im. m. r., g. jd. potkovnjka,
n. mn. potkovnjci, g. mn. potkovnjka
- zool. vrsta slijepog mia s konim naborima poput potkovice,
potkoiti gl. svr., prez. pdtkozim - uvui
se, zavui se pod kou, ui kome u krv;
prenes. prei u naviku; dobro se najesti;
snabdjeti se novcem i dr. vrijednostima,
obogatiti se; materijalno se osigurati,
p otk on i prid. odr. v. - koji je pod ko
om; koji se daje pod kou.
potkonjak im. m. r. - ir koji se razvio
pod koom; potkoni crv parazit koji
izaziva teke i gnojne upale koe.
potkraen prid., odr. v. pdtkraeni skraen, koji je uinjen kratkim, jo
kraim.
potkraivanje gl. im. s. r. od potkraiva
ti.
potkraivati gl. svr., prez. potkraujem skraivati odozdo, initi neto kratkim,
jo kraim,
potkradan prid., odr. v. pdtkradani - onaj
koga su potkradali, od koga su malopomalo kriomice krali,
potkradanje gl. im. s. r. od potkradati,
potkradati gl. svr., prez. potkradam vriti potkradanje, kriomice pomalo
krasti.
potkraden prid., odr. v. potkradem - koga
su pokrali; to je pokraden,
potkrada im. . r. - potkradanje; zaki
danje, prevara, pronevjera,
potkraj prijed. - pred kraj, pri kraju, pri
svretku ega; na kraju, na svretku,
potkraj im. m. r. - zemljite u prikrajku,
potkrajski prid. odr. v. - koji se odnosi na
potkraj.
potkrasti gl. svr., prez. potkrademfpotkrdem - kriomice malo ukrasti; neprimijetno se primaknuti; nepanjom na
stati, omaknuti se.
potkratiti gl. svr., prez. pdtkratim - skra
titi, uiniti kratkim, kraim,
potkrepa im. . r. - potkrepljenje, davanje
ega to okrepljuje, snai, daje mo,
okrepa; potvrda.

736

737
potkrepljiv prid., odr. v. potkrepljivi koji se moe potkrijepiti; koji daje novu
snagu, koji moe potkrijepiti,
potkrepljivanje gl. im. s. r. od potkreplji
vati.
potkrepljivati gl. nesvr., prez. potkre
pljujem - pruati kome potkrepu; izno
siti nove dokaze, dokazivati novim i
njenicama, osnaivati svoju tvrdnju,
potkresan prid., odr. v. potkresani - malo
skraen; odozdo podrezan; smanjen
kresanjem,
potkresanost im. . r., g. jd. potkresanosti, instr. jd. pdtkresanou/potkres ano ti - stanje potkresanog.
potkresati gl. svr., prez. pdtkreem malo skratiti; smanjiti, podrezati kreu
i.
potkresavanje gl. im. s. r. od potkresavati.
potkresavati gl. nesvr., prez. potkresavam - malo skraivati, podrezivati, kre
sati; pomalo smanjivati, umanjivati,
potkresivanje gl. im. s. r. od potkresivati.
potkresivati gl. nesvr., prez. potkresujem - potkresavati.
potkrijepiti gl. svr., prez. pdtkrijepfm dati snage, osnaiti, ojaati jelom i pi
em; osnaiti, ojaati tvrdnju iznoe
njem dokaza, injenica; potpomoi; po
duprijeti.
potkrijepljen prid., odr. v. potkrijepljeni
- koji ima snagu, osnaen, potvren do
kazima; potpomognut.
potkrUni prid. odr. v. - koji je smjeten
ispod krila, koji se nalazi pod krilima,
potkrllje zb. im. s. r. - mjesto pod krili
ma, unutranja strana krila; zool. tanka
prozirna unutranja krilaca tvrdokrilaca.
potkriti gl. svr., prez. pokrijem - sakriti
pod ta.
potkriati gl. svr., prez. potkrizam - u
tekstu podvui; potcrtati kriiima; is
kriati; izrezati na krike,
potkrovlje im. s. r. - tavan, tavanica, mje
sto ispod krova; potkrovni stanovi,
potkrovnl prid. odr. v. - koji se odnosi na
potkrovlje; koji se nalazi pod krovom,
potkrovnica im. . r. - zgrada s po
tkrovljem; potkrovlje; kuica za odmor
s krovom do zemlje, bungalov.

potkrpa im. . r. - taraa, krpa za bri

sanje; zakrpa kojom se potkrpljuje; na
ramenica; poluon.
potkrpiti gl. svr., prez. pdtkrpTm - okrpi
ti odozdo, staviti potkrpu.
potkrpljen prid., odr. v. pdtkrpljeni - koji
ima potkrpu, zakrpljen odozdo, ispod,
potkrpljivati gl. nesvr., prez. potkipljujem - up. potkrpiti,
potkupiti gl. svr., prez. pdtkupim - sve
odjednom pokupiti i ponijeti,
potkupiti gl. svr., prez. pdtkupim podmititi; potplatiti, pridobiti, privui
novcem na svoju stranu,
potkupljen prid., odr. v. potkupljeni podmien, potplaen; kupljen, privu
en, pridobijen novcem,
potkupljati gl. nesvr., prez. pdtkupljam sakupljati ta ispod ega (npr. plodove,
noge ispod sebe),
potkupljenost im. . r., g. jd. pdtkupljenosti, instr. jd. pdtkupljenou/pdtkupljenosti - osobina onoga ko je potkupijen.
potkupljiv prid., odr. v. potkupljivi - koji
je sklon potkupljivosti, koji se moe
potkupiti.
potkupljivati gl. nesvr., prez. potkuplju
jem - potplaivati, podmiivati novcem
da bi se ta ostvarilo i rijeilo u korist
onoga ko plaa,
potkupljiva im. m. r., g. jd. potkupijivaa, n. mn. potkupljivi - onaj koji
obavlja potkupljivanje, podmiiva, potplaiva.
potkusiti gl. svr. (tur.), prez. potkusim
(tur.) - uiniti kusim, skratiti, potkratiti,
podiati.
potkusurati (se) gl. svr. (ar.), prez. potkusuram (se) - izravnati raun; doplatiti
ili vratiti ostatak novca (kusur),
potkusuriti (se) gl. svr.(ar.), prez. potkusurim (se) - potkusurati (se),
potkusurivanje gl. im. s. r. (ar.) od potkusurivati.
potkusurivati gl. nesvr. (ar.), prez. potkusurujem - izravnavati raune, obra
unavati; izmirivati raune, doplaivati
ili vraati ostatak novca (kusur),
potkunica im. . r. - prostor, irina ispod
kue; ograeni prostor ispod kue, dvo
rite.

potonica
potkuhati gl. nesvr., prez. pdtkuham dovriti potkuhavanje; zamijesiti tijesto
koje prije peenja treba da odstoji,
potkuhavanje gl. im. s. r. od potkuhavati.
potkuhavati gl. nesvr., prez. potkuhavam - obavljati potkuhavanje; praviti
tijesto.
potlaen prid., odr. v. pdtlaenl - onaj
koga tlae, koji je pokoren, podreen,
potinjen kome, nad kojim se provodi
tiranija.
potlaiti gl. svr., prez. pdtlaim - poko
riti, osvojiti, podrediti, potiniti koga,
staviti pod svoju vlast; tiranisati,
potlaivanje gl. im. s. r. od potlaivati.
potlaivati gl. svr., prez. potlaujem pokoravati, osvajati, podreivati, poti
njavan; tiranisati,
potleua/potleuica im. . r. - niska ne
ugledna oronula prizemna kuica, ku
erak, straara,
potmulo pril. - muklo, podmuklo; nedo
voljno jasno, prigueno, tupo.
potmuo prid., odr. v. pdtm uli - podmu
kao; priguen, tup, nejasan,
potmuran prid., odr. v. potm urni - po
malo tmuran, mutan, neraspoloen, na
mrten, mrzovoljan,
potoak im. m. r., g. jd. potoka, n. mn.
potci, g. mn. pdtoaka, dat.-instr.lok. mn. potcima, em. - mali potok,
potoi.
potoar im. m. r. - onaj koji je vezan za
potok; koji ivi uz potok ili u potoku
(npr. rak pdtoar).
potoara im. . r. - vodenica na potoku
(npr. vodenica potdara); ona koja ra
ste uz potok (npr. mahovina potdara).
potoarka im. . r. - potoarka,
potoarka im. . r., dat. jd. pdtoarki, g.
mn. pdtoarki - zool. riba koja ivi u
potocima (npr. pastrmka pdtoarka),
potoarica.
potoi im. m. r., em. - mali potok,
potoak.
potoina im. m r., augm. - veliki potok,
nabujali potok; klanac kroz koji je ne
kada proticao potok,
potoni prid. odr. v. - koji se odnosi na
potok, koji potie iz potoka; koji ivi u
potoku.
potonica im. . r. - bot. biljka iz poro
dice otrolista koja raste uz potok.

Potonjak
Potonjak im. m. r., n. mn. pdtonjaci , g.
mn. pdtonjaka , dat. instr.-lok. mn.
pdtonjacima - onaj koji boravi, ivi uz
potok; koji raste uz potok.
potok im. m. r., n. mn. pdtoci, g. mn.
potoka , dat.-instr.-lok. mn. pdtocim a krai manji vodotok,
potoni pril. - zatim, poslije, iza toga.
potomak im. m. r., g. jd. potom ka , n. mn.
pdtdmci, g. mn. pdtom aka , dat.-instr.lok. mn. potdmcima - koji potie od
zajednikog pretka; koji potie od zaje
dnikog roditelja; ovjek budueg pre
ma prolom narataju,
potbmiti gl. svr., prez. pdtomTm - oteti,
silom oduzeti, prisvojiti,
potomkinja im. . r. - ena potomak;
enski potomak,
potomstvo/potomstvo im. s. r. - novi na
rataj potomaka, novo pokoljenje, ge
neracija koja dolazi,
potonuti gl. svr., prez. pdtonem - zbog
teine nestati pod vodom, pasti na dno,
uroniti, propasti u vodu; zaglibiti u ta
mekano, zagaziti u movaru; prenes.
postati neprimijetan, nestati bestraga;
izgubiti volju za ivotom, pasti u jaku
depresiju.
potonuli prid. odr. v. - koji je potonuo,
utopljeni, uronjeni; prenes. koji je za
gazio u ta, izgubljeni, koji je do kraja
pao u depresiju,
potonji/potonji prid. odr. v. - koji dolazi
iza, poslije drugih, kasniji, posljednji.
potop im. m. r., g. mn. potopa - velika
poplava, povodanj; potapanje; u reli
gioznim predajama poplava koja je za
hvatila cijelu Zemlju kao kazna za po
injene grijehe,
potopiti gl. nesvr., prez. pdtopim - sas
vim uroniti u vodu, prekriti vodom;
poplaviti; namoiti, nakvasiti; prenes.
unititi; oduzeti ivot,
potoplte im. s. r. - mjesto gdje je ta
potopljeno; mjesto gdje se ta namae.
potopljen prid., odr. v. potopljeni - koji
se naao na dnu vode, uronjen, utop
ljen; koga su namjerno prekrili vodom;
nakvaen, namoen,
potopljenica im. . r. - ena potopljenik,
utopljenica, udavljenica.
potopljenik im. m. r., g. jd. potopljenika ,
n. mn. potopljenici , g. mn. potoplje-

738

739
nfka, dat.-instr.-lok. mn. p o topljenika
- onaj koji je potoljen, utopljenik, uda
vljenik.
potopnl/potopskT prid. odr. v. - koji se
odnosi na potop; koji izaziva potop,
potapa; koji je kao potop, vodoplavan;
podvodni,
potopskl prid. odr. v. - potopni.
potoptati gl. nesvr., prez. pdtopem - ne
koliko puta topnuti, udariti nogom o
zemlju, topui udarati,
potpadanje gl. im. s. r. od potpadati,
potpadati gl. nesvr., prez. pdtpadam padati pod to; padati pod iju vlast;
padati pod iji uticaj,
potpala im. . r. - treskice, papir ili ta
slino to slui za potpaljivanje veih
komada drveta; obavljanje paljenja e
ga odozdo, ispod naslaganih drva.
potpaliti gl. svr., prez. pdtpalim - za
paliti odozdo; prenes. podjariti koga
dimuvi u sr njegovog problema, pota
knuti na ljutnju,
potpalublje im. s. r. - unutranji dio
broda ili amca smjeten pod palubom,
potpalubnl prid. odr. v. - koji se odnosi
na potpalublje,
potpaljen prid., odr. v. pdtpaljeni - koji je
zapaljen odozdo, iznutra; prenes. pota
knut na ljutnju, ljutit, podjaren, razja
ren.
potpaljiva im. m. r., g. jd. potpaljiva,
n. mn. potpaljivai - onaj koji potpa
ljuje, raspaljiva; onaj koji podgovara
na kakvu pobunu, huka; ono ime se
potpaljuje, upalja,
potpaljivanie el. im. s. r. od potpaljivati,
potpaljivati gl n ev r., prez. potpaljujem
- obavljati potpaljivanje; prenes. podjarivati, nagoniti na srdbu, na ljutnju;
hukati, nagovarati hukanjem.
potpasati (se) gl. svr., prez. pdtpasem
(se) - pojasem odozdo obuhvatiti; ste
gnuti, pritegnuti pojasom; prenes. oivi
iti, okruiti ta ime.
potpasati gl. nesvr., prez. pdtpasa - pa
sti odozdo, ispod ega; pasti okolo ma
lo po malo.
potpasa im. m. r., g. jd. potpasa pojas za potpasivanje, kai; remen,
potpasivanje gl. im. s. r. - stavljanje potpasaa ispod ega; stezanje potpasaem.

potpasivati gl. svr., prez. potpasuje - sta

vljati potpasa ispod ega; stezati potpasaem.

potpasti gl. svr., prez. pdtpadnem - pasti
pod to; pripasti kome; pasti pod iju
vlast.
potpei gl. svr., prez. potpeem - ispei
odozdo, zapei,
potpeivanje gl. im. s. r. od potpeivati.
potpeivati gl. nesvr., prez. potpeujem petom podavijati, podvrtati zadnji dio
cipele, podvijati pod petu.
potpetak im. m. r., g. jd. pdtpetka, n. mn.
potpeci, g. mn. pdtpetaka, dat.-instr.lok. mn. pdtpecima - ono to se stavlja
ispod pete, potpetica,
potpetica im. . r. - peta na cipeli, tikla;
posebno oblikovani slojevi koe ili plu
ta koji se stavljaju na zadnji dio cipele
ispod pete; peta, zadnja potplata; drveni
ili plastini dodak cipeli ispod pete.
potpetiti gl. svr., prez. pdtpetim - petom
podvrnuti zadnji dio cipele,
potpfliti gl. svr., prez. pdtpilim - pilom
odozdo odrezati, podsjei pilom,
potpiraa im. . r., augm. - potpomica.
potpiranje gl. im. s. r. - pranje, izapiranje, ispiranje ega odozdo,
potpiranje gl. im. s. r. - podupiranje,
potpirati gl. svr., prez. pdtpirem - podu
pirati.
potpirati gl. nesvr., prez. pdtpiram - pra
ti, izapirati, ispirati ta odozdo,
potpiriti gl. nesvr., prez. pdtpirim - pirei raspaliti vatru, pirenjem potpaliti;
malo odozdo puhnuti, piriti; prenes.
potaknuti nesporazume, svau,
potpiriva im. m. r., g. jd. potpirivaa, n.
mn. potpirivai - onaj koji ta potpiru
je; huka,
potpirivanje gl. im. s. r. od potpirivati,
potpirivati gl. nesvr., prez. potpirujem raspuhivati, potpaljivati vatru puha
njem, pirei, pirkati odozdo; prenes. na
razne naine raspaljivati svau, sukob,
potpis im. m. r., g. mn. pdtpisalpotpisa vlastitim rukopisom napisano ime i pre
zime, samo ime ili samo prezime ili
inicijali imena i prezimena u pismu,
slubenom dokumentu i sl.
potpisati gl. svr., prez. pdtpiem - staviti
potpis na ta; odobriti ili potvrditi ta
potpisom.

potpomaganje

potpisivanje gl. im. s. r. od potpisivati,

potpisivati gl. svr., prez. potpisujem obavljati potpisivanje; stavljati potpis
na to; potpisom ta odobaravati, po
tvrivati.
potpisnica im. . r. - ona koja je ovlatena
da potpisuje, ena potpisnik, ona koja
je ta potpisala,
potpisnik im. m. r., n. mn. pdtpisnici onaj koji je ovlaten da potpisuje; koji
ta svojim potpisom odobrava, potvru
je, koji je ta potpisao,
potplat/potplata im. . r. - on, donji dio
obue koji ima oblik stopala; postava
na prsluku; mito, potplaivanje.
potplatiti gl. svr., prez. pdtplatim - sta
viti potplatu, on, pooniti,
potplatiti gl. svr., prez. pdtplatim - po
dmititi, dati kome novac da ta nedo
zvoljeno ili prekoredno uradi,
potplatnl prid. odr. v. - koji se odnosi na
potplate.
potplaen prid., odr. v. pdtplaeni - pod
mien, onaj koji je primio novac da ta
nedozvoljeno ili prekoredno uradi,
potplaivanje gl. im. s. r. od potplaivati,
potplaivati gl. nesvr., prez. potplau
jem - podmiivati, davati kome novac
(platu), mito da ta nedozvoljeno ili
prekoredno uradi,
potplenl prid. odr. v. - koji je pod ple
ima.
potplenica im. . r. - konopac, ue koje
se vee konju pod pleima,
potplesti gl. svr., prez. potpletem - isple
sti s donje strane; zaplesti odozdo;
potkrpiti pletenjem,
potpletanje gl. im. s. r. od potpletati.
potpletati gl. nesvr. i uest., prez. pdtpleem - vriti potpletanje ega; plesti,
zapletati s nalija, odozdo; prenes. po
dmetati spletku,
potplitanje gl. im. s. r. od potplitati.
potplitati gl. nesvr. i uest., prez. pdtpliem - potpletati.
potplotua im. . r. - bot. biljka iz poro
dice usnatica, obino raste pored plota,
potponl prid. odr. v. - koji je ispod
poda.
potpoglavlje im. s. r. - izdvojeni, jasno
prepoznatljivi dio poglavlja u knjizi,
potpomaganje gl. im. s. r. od potpoma
gati.

potpomagati
potpomagati gl. nesvr., prez potpomazem - pruati podrku, potporu, dodatno
pomalo pomagati; pruati pomo; po
dupirati, podravati koga u emu.
potpomaga im. m. r., g. jd. potpomagaa - pomaga, osoba koja kome pot
pomae, naknadno pomae, prua do
datnu pomo, podrku, potporu,
potpomoi gl. svr., prez. potpdmognem dodatno malo pomoi, pruiti potporu,
malo poduprijeti ime; podrati koga u
emu.
potpora im. . r. - pomo, materijalni ili
novani prilog, podrka; pomaganje,
podravanje, podupiranje u emu.
potporanj im. m. r., g. jd. potpdrnja potporni stub, podupira, ono to podu
pire, podrava neto,
potporni prid. odr. v. - koji se odnosi na
potporu, koji podupire, podrava, koji
slui kao potpora, pomo, podrka,
potpornica im. . r. - debela daska, greda
koja slui za podupiranje ega; pomo,
potpora, podrka,
potporodica im. . r. - biol. u sistemati
zaciji biljnog i ivotinjskog svijeta pod
razred porodice,
potporunik im. m. r., n. mn. potporunici, g. mn. potporunika - vojn. za
mjenik porunika, najnii oficirski in.
potporunik! prid. odr. v. - koji se odno
si na potporunike.
potpraiti gl. svr., prez. potpraim posuti prainom ispod ega, odozdo
zasuti prainom; prenes. potjerati, na
tjerati koga u bijeg,
potpraivanje gl. im. s. r. od potpraivati.
potpraivati gl. nesvr., prez. potpraujem - zasipati prainom ispod ega,
odozdo; prenes. nagoniti koga u bijeg,
potpraen prid., odr. v. potpraeni - koji
je odozdo zasut prainom; prenes. na
tjeran u bijeg,
potpredsjednica im. . r. - ona koja za
mjenjuje predsjednika, ena potpredsje
dnik, dopredsjednica.
potpredsjedniki prid. odr. v. - koji se
odnosi na potpredsjednike i na potpredsjednitvo.
potpredsjednik im. m. r., n. mn. pot
predsjednici, g. mn. potpredsjednika zamjenik predsjednika, dopredsjednik.

740

741
potpredsjednltvo im. s. r. - dopredsjednitvo, organ, tijelo koje zamjenjuje
predsjednitvo, vrhovno upravljako ti
jelo nekih institucija; lanovi potpredsjedniva.
potprititi (se) gl. svr., prez. potpritim
(se) - izasuti se pritevima, dobiti priteve, podmjehuriti (se), potklobuiti
(se); uiniti da se pojave pritevi.
potprsnik im. m. r., n. mn. potprsnici,
dat.-instr.-lok. mn. potprsnicima - ste
znik za struk, steznjak.
potprsnjak im. m. r., n. mn. potprsnjaci,
dat.-instr.-lok. mn. potprsnjacima - pot
prsnik.
potpuhati gl. svr., prez. pdtpusem - odo
zdo puhati; napuhati se, naduti se, na
buhnuti.
potpuhivanje gl. im. s. r. od potpuhivati.
potpuhivati gl. nesvr., prez. potpuhujem - s vremena na vrijeme isputati
zrak iz usta.
potpukovnik im. m. r., n. mn. potpuko
vnici - oficirski in u vojn. hijerarhiji
nii od ina pukovnika,
potpun prid., odr. v. pdtpunl - pun; itav;
cio, cjelovit,
potpuniti gl. nesvr., prez. potpunim izvriti popunu, upotpuniti; napuniti do
kraja, do vrha; dopuniti, ispuniti,
potpuno pril. - u cjelini, sasvim, do kraja,
u potpunoj mjeri,
potpunost im. . r., g. jd. pdpunosti, instr.
jd. pdtpunou/pdtpunosti - stanje ono
ga to je potpuno,
potpunjavanje gl. im. s. r. od potpunjavati.
potpunjavati gl. nesvr., prez. potpunjavam - izvravati popunu, initi ta
potpunijim, kompletnijim, cjelovitijim;
obavljati potpunjavanje.
potpuri im. m. r. (fr.), g. jd. potpurija kompozicija sastavljena od odlomaka
kompozicija razliitih autora bez unu
tranje povezanosti,
potraga im. . r., dat. jd. potrazi, g. mn.
potraga - traganje; potjera; traenje,
potragua im. . r., pejor. - ona koja
radoznalo slijedi kakav trag, raskopua.
potrajati gl. svr., prez. potrajem - malo
due trajati.

potrati gl. svr., prez. potarem, trp. prid.

potran - sve redom otrati, obrisati tarui; pogaziti tarui; pognjaviti, pobiti,
potraiti gl. svr., prez. potraim provesti neko vrijeme traei, traiti;
potruditi se da se neto pronae; traiti
da se neto uradi; ponovo traiti,
potraiva im. m. r., g. jd. potraziva,
n. mn. potraivi, g. mn. potraziva onaj koji ta potrauje; onaj koji trai
naplatu duga.
potraivanje gl. im. s. r. od potraivati,
potraivati gl. nesvr., prez. potraujem tragati za im; traiti naplatu duga.
potranja im. . r. - traenje, potrai
vanje; ekonom, koliina robe koja se
nudi ili za kojom se traga pod precizno
utvrenim uslovima,
potrbuice/potrbuice pril. - potrbuke,
potrbuina im. . r., pejor. - usaljeni gor
nji dio trbuha, mesina, salo po stoma
ku.
potrbuke pril. - leei, puzei na trbuhu,
potrbuice,
potrbunica im. . r. - trbuna maramica,
tanka opna s unutranje strane trbuha
kojom je obmotan stomak zajedno sa
crijevima.
potrati gl. svr., prez. pdtrim/potiim poeti trati; krenuti trei; prenes. po
uriti za im.
potri gl. sVr., prez. pdtrgnem potrgnuti.
,
potreba inu . r. - ono to!je kome potre
bno; eljaj da se neto ima; ono to je
potrebno i za | preivljavanje, nunost;
prijeka potreba, nuda.;
potreban prid., ocjr. v. potrebni - bez
koga se ne moe|, neophodan, nuan,
potrebit prid., odf. v. pdtrebiti - potre
ban.
'
potrebovati gl. nesvr., prez. potrebujem
- imati potrebu za neim neophodnim,
nunim, potrebnim,
potrefiti gl. svr., prez. pdtrefim - nasu
mice pogoditi; stii u pravi trenutak;
pogoditi na pravo mjesto, u cilj.
potrepua im. . r. - bot. biljka iz poro
dice karanfila, klinia,
potreptina im. . r. - ono to je po
trebno, potreba; ono to je nuno po
trebno za preivljavanje.

potrgovati

potres/potres im. m. r. - iznenadno kra

tkotrajno pomjeranje ili podrhtavanje tla,
zemljotres; kratak i snaan udar o to;
prenes. snano emotivno uzduenje,
uznemirenje; korjenita izmjena drutve
nog sistema, revolucija,
potresan/potresan prid., odr. v. potresni prenes. koji je dirljiv, ganutljiv, jadan;
uznemiren; emotivno snano dojmljiv,
potresanje gl. im. s. r. - potres, njihanje,
trenja; prenes. emotivno reagovanje na
ta ganutljivo, bolno, potresno; uznemi
ravanje.
potresati gl. nesvr., prez. potresam, trp.
prid. potresen - pogaati potresima; s
vremena na vrijeme tresti, povremeno
njihati; prenes. dovoditi u stanje emo
tivne slabosti, nesigurnosti, nestabilno
sti; izazivati osjeaj ganutosti, dirnutosti, ojaenosti, uznemirenosti,
potresen prid., odr. v. potreseni - koji je
potresan; prenes. ganut, dirnut, ojaen,
oaloen.
potresenost im. . r., g. jd. instr. jd. po
tresenosti, potresenou/potresenosti stanje onoga ko je potresen,
potresno pril. - na potresan nain; vrlo
uzbudljivo; ganutljivo, dirljivo; tugalji
vo, tuno; tragino,
potresnost im. . r., g. jd. pdtresnosti,
instr. jd. pdtresnou/pdtresnosti - stanje
velike uzbuenosti, snano uzbuenje;
osobina onoga to je potresno,
potresti gl. svr., prez. potresem - zatresti,
zanjihati, poeti tresti; prenes. dovesti u
stanje emotivne slabosti, nesigurnosti,
nestabilnosti; ganuti, dirnuti, ojaditi,
oalostiti; uznemiriti,
potresulja im. . r. - vrsta rastresite
zemlje, treset,
potrgati gl. svr., prez. pd trgam, trp. prid.
potrgan - sve redom otrgati, jedno po
jedno trgajui obrati (voe); pokidati,
pootkidati trganjem; istrgati, trgajui
izlomiti, raskomadati, upropastiti; uniti
ti.
potrgnuti gl. svr., prez. pdtrgnem, trp.
prid. potrgnut - naglo trgnuti; istrgnuti
vukui.
potrgovati gl. svr., prez. potrgujem - pro
vesti malo vremena trgujui; neko vrije
me trgovati.

po trijebi ti

potrijebiti gl. svr., prez. pdtrijeblm, trp.

prid. pdtrijebljen - poistiti trijebei.
potrk/potrk im. m. r., n. mn. pdtrci!
potrci, g. mn. pdtrka/potrka, dat.-instr.lok. mn. pdtrcima/potrcima - onaj koji
je stalno u trku; trka, tranje, utrka,
utrkivanje; nalet, navala, napad, udarac,
potrkati se gl. nesvr., prez. potrkam/
potrem se - takmiiti se u trkanju,
utrkivati.
potikulja im. . r. - potrkua, ena koja
koja neprestano nekud tri; ena su
mnjivog morala; skitnica,
potikua im. . r. - potrkulja.
porinuti gl. svr., prez. pdtrnem - poga
siti, sve redom utrnuti, ugasiti, zamra
iti.
potrostruiti gl. svr., prez. potrdstruJm
- utrostruiti,
potroa im. m. r.,g. jd. potroaa, n.
mn. potroai - onaj koji troi, kupac,
potroaev prid. odr. v. - koji pripada
potroau.
potroaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na potroak i potroae; koji slui po
troau.
potroaki pril.- na nain potroaa, kao
potroai.
potroan prid., odr. v. pdtronl - koji se
lahko i brzo troi; potroljiv,
potroiti gl. svr., prez. pdtroim - uiniti
da je sve potroeno, utroiti; dati novac
pri kupovini; sve pojesti; provesti vrije
me u emu; izgubiti,
potroljiv prid., odr. v. potrdljivi potroan; koji se lahko i brzo troi,
potronja im. . r. - troenje; upotreba
ega troenjem,
potrovati gl. svr., prez. pdtrujem, trp.
prid. pdtr ov an - sve redom otrovati,
potipati gl. svr., prez. potrpam, trp. prid.
po trpan - sve redom trpati; strpati,
potrti gl. svr., prez. potrem/pdtarem,
trp. prid. pbtrtlpbtran - potrati.
potruditi (se) gl. svr., prez. pdtrudlm se
- uloiti mnogo truda, sve uiniti da
neto uspije,
potruhnuti gl. svr., prez. pdtruhnem malo truhnuti; neko vrijeme truhnuti.
potrzati gl. svr., prez. pdtn a m - malo
trzati; nekoliko puta trznuti.
potucalo im. s. r. - osoba koja nema
doma nego se potuca, skitalica, skitalo.

743

742
potucati (se) gl. svr., prez. potucam (se) ii kao beskunik, as tamo, as amo,
premjetati se s mjesta na mjesto; skitati,
potuen prid., odr. v. potueni - koji je
izgubio bitku, koga su potukli, pobije
en, savladan,
potui (se) gl. svr., prez. potuem/potuem (se) - upustiti se u tuu s kim; zapo
eti tuu.
potuliti se gl. svr., prez. pdtullm se - po
gnuti, sagnuti, zguriti se; pogasiti, uga
siti; umanjiti, priguiti, utrnuti,
potuljen prid., odr. v. potuljeni - zguren,
povijen, pognut; pogaen, ugaen; bez
sjaja, mutan, tmuran; skriven, neprimje
tan, pritajen, podmukao,
potuljeno pril. - na potuljen nain,
potuljenost im. . r., g. jd. potuljenosti ,
instr. jd. pbtuljenoulpbtuljenosti - oso
bina ili stanje onoga to je potuljeno,
poturati gl. svr., prez. pdturam - podme
tati pod ta kriomice,
poturenik im. m. r. (tur.), g. jd. poturenika, n. mn. poturem ci , g. mn. potur
e n ik - Poturenjak, poturen ovjek,
poturica.
Poturenjak im. m. r. (tur.), g. jd. poturenjka , n. mn. poturenjci , g. mn. poturenjka - poturenik,
poturiti (se) gl. svr. (tur.), prez. poturim () - postati Turin, prihvatiti
tursku vjeru, kulturu i obiaje; uiniti da
ko postane Turin; silom koga natjerati
da prihvati tursku vjeru, kulturu i obi
aje.
poturica im. m. r. (tur.), v. jd. poturice /
poturico - poturenik,
poturiti gl. svr. (tur.), prez. pdturim podbaciti, podmetnuti,
potutka im. m. r., g. jd. potutkaa , n. mn.
potutki - huka,
potuiti (se) gl. svr., prez. pbtulm (se) poguiti (se), podaviti (se) u emu bez
zraka; utuiti (se), uguiti (se),
potuiti (se) gl. svr., prez. potuim - po
aliti (se), pojaditi (se); malo (se) tuiti,
aliti, jaditi kome.
potvarati gl. svr., prez. pdtvaram (se) stavljati potvoru na koga; klevetati ko
ga; bacati ljagu na onoga ko nije kriv;
optuivati koga za neto to nije uinio;
lagati o kome, initi koga krivim, iako
nije kriv.

potvora im. . r. - kleveta, ljaga; la,

neistina.
potvoriti gl. svr., prez. pdtvorlm - staviti
potvoru na koga; klevetati koga; baciti
ljagu na nekoga ko nije kriv; optuiti
koga za neto to nije uinio; uiniti
koga krivim, iako nije kriv; govoriti la
i o kome.
potvrd/potvrd prid., odr. v. pbtvrdll
potvrdi - malo tvri; prilino tvrd, dos
ta tvrd; prenes. pomalo krt; prilino
krt, koji je tvrdica,
potvrda im. . r. - dokument kojim se ta
potvruje; odobrenje; uvjerenje,
potvrdan prid., odr. v. potvrdni - koji
potvruje, daje saglasnost, odobrava,
potvrdno/potvrdno pril. - na potvrdan
nain, saglasno, odobravajui,
potvrditi/potvrditi gl. svr., prez. potvrdlmlpdtvrdlm - dati potvrdu, odobre
nje, saglasnost daje neto odobreno,
potvren/potvren prid., odr. v. pot
vreni!potvreni - koji je dobio potvr
du, koji ima saglasnost, odobrenje.
potvrivati gl. nesvr., prez. potvrujem,
trp. prid. potvrivan - davati potvrdu,
saglasnost; odobravati.
poubijati gl. svr., prez. poubijam, trp.
prid. poubijan - sve redom liiti ivota;
mnoge, veinu ubiti,
pouak im. m. r., g. jd. pouka, n. mn.
pduci, g. mn. pouaka - ee: pouka,
pouan prid., odr. v. pouni - koji u sebi
sadri pouku, iz koga se moe uiti,
koji moe posluiti kao pouka,
pouavanje gl. im. s. r. od pouavati,
pouavati gl. svr., prez. pouavam - da
vati kome pouku; poukama upuivati
na ono to je lijepo i korisno; pomagati
kome pri uenju.
pouitelj im. m. r. - onaj koji pouava
koga, koji daje pouke, instruktor,
pouiti gl. svr., prez. pouim - dati pou
ku; poukom nauiti,
pouljiv prid., odr. v. pouljivl - koji je
sposoban koga pouavati; koji se moe
pouavati; pouan,
pouljivost im. . r., g. jd. pouljivosti,
instr. jd. pouljivou!pouljivosti osobina pouljivog.
pouno/pouno pril. - na pouan nain,
pounost/pounost im. . r., g. jd. pouno stilpouno ti, instr. jd. i pounosti!

pouzdavati (se)
pdunosti i pounou/pdunou - svo
jstvo, osobina onoga to je pouno,
poudati gl. svr., prez. poiidam, trp. prid.
poudan/pdudat - sve udati; jednu za
drugom udati; prenes. udomiti, smjestiti,
poudavati gl. svr., prez. pouddjem - sve
redom, jednu za drugom udavati,
poujedati gl. svr., prez. poujedam - sve
redom jedno po jedno ujesti, izujedati,
pouka/pouka im. . r., dat. jd. pouci!pouci
- savjet; pravilo koje izraava odreenu
zakonitost, pouak; pouavanje,
poukidati gl. svr., prez. poilkldam - uki
nuti sve redom jedno za drugim, jedno
po jedno.
posklanjati gl. svr., prez. pouklanjam sve redom jedno za drugim ukloniti; sve
ukloniti.
pouljiti gl. svr., prez. pouljlm - politi
uljem, pomastiti, zamastiti uljem,
poumirati gl. svr., prez. poumiru - svi ili
mnogi po redu jedno za drugim umrijeti,
poumrijeti gl. svr., prez. poumru - umri
jeti; izumrijeti; poumirati,
pounijatiti (se) gl. svr., prez. pounijatlm uiniti koga unijatom, pripadnikom
grkokatolike crkve; postati unijat, pre
i na grkokatoliko vjerovanje,
pousmina im. . r. - med. pokoica, po
vrinski sloj koe.
pouzak prid., odr. v. pouskl - malo uzak;
prilino uzak.
pouzan prid., odr. v. pouzanl - pouzak,
pouzdan prid., odr. v. pouzdani - povjer
ljiv, iskren; provjeren,
pouzdano pril. - s pouzdanjem; sigurno, sa
sigurnou, na pouzdan nain, povjerljivo.
pouzdanost im. s. r., g. jd. pouzdanosti,
instr. jd. pouzdanou!pouzdanosti osobina ili svojstvo onoga koji je pouz
dan.
pouzdanje im. s. r. - pouzdanost; osobina
onoga ko je pouzdan,
pouzdati (se) gl. svr., prez. pouzdam (se),
trp. prid. pouzdan - imati pouzdanje u
koga ili u ta; uzdati se; sa sigurnou se
nadati pomoi,
pouzdavati (se) gl. svr., prez. poiizdajem
(se) - malo se uzdati u koga ili u ta,
raunati na koga, vjerovati i oekivati
iju pomo.

pouzee
pouzee im. s. r., instr. jd. pouzeem plaanje poiljke prilikom prijema, po
uzimanju.
pouzimati gl. svr., prez. pouzimam - sve
redom uzeti; pokupovati sve jedno za
drugim.
poui prid., odr. v. - malo ui; prilino
ui, dosta ui.
povaditi gl. svr., prez. povadim, trp.
prid. pdvaen - sve redom izvaditi;
izvaditi; dovriti vaenje ega.
povaliti gl. svr., prez. povalim, trp. prid.
povaljen - poloiti; staviti u leei po
loaj; silom poloiti, oboriti, sruiti,
povaljati gl. svr., prez. pdvaljam, trp.
prid. povoljan - skotrljati; sve redom ili
veinu ega valjajui poloiti; pora
vnati valjkom; silom sve valjati, obo
riti, sruiti; uiniti da ta polegne; po
kositi, poeti; dovriti valjanje; prenes.
pobiti sve ili veinu,
povaljen prid., odr. v. pdvaljeni - koji je
silom poloen, oboren, sruen; koga su
povalili u ta.
povaljenlk im. m. r., g. jd. povaljem'ka,
n. mn. povaljenici, g. mn. povaljemka onaj koji je povaljen, sruen, oboren na
tlo, povaljeni.
povaljenica im. . r. - povaljena, polo
ena loza, polonica; povaljua.
povaljivanje gl. im. s. r. od povaljivati.
povaljivati gl. nesvr., prez. povaljujem,
trp. prid. povaljivan - obavljati povaljivanje, obarati, ruiti na tlo, valjati sve
redom jedno za drugim,
povaljukati se gl. svr., prez. povaljukam se, trp. prid. povaljukan - valjati
se sa zadovoljstvom, ali ne previe,
povampiriti (se) gl. svr., prez. povampi
rim (se) - postati vampir, ponaati se
kao vampir,
povampirivati (se) gl. nesvr., prez. povamprujem {se) - postajati vampir; po
injati se ponaati vampir,
povarati gl. svr., prez. povaram - sve
redom ili veinu prevariti; varajui sve
dovesti u zabludu; sve obmanuti, zava
rati, zavesti varanjem,
povariti gl. svr., prez. povarim, trp. prid.
povaren - sve redom zavariti; izvriti
povarivanje.
povarivanje gl. im. s. r. - zavarivanje re
dom.

745

744
povarivati gl. nesvr., prez. povarujem vriti povarivanje, zavarivati sve redom,
povazdan/povazdan pril. - po cijeli dan,
cjelodnevno,
poveerje im. s. r. - vrijeme poslije ve
ere; prvi mrak, veernji sumrak; vojn.
vrijeme za veernji odmor koje ogla
ava zvuk trube,
povealo/povealo im. s. r. - optiko po
magalo, staklo koje poveava lik ega,
lupa.
poveanje gl. im. s. r. od poveati,
poveati gl. svr., prez. poveam, trp. prid.
povean - uveati, uiniti ta veim,
brojnijim, obilnijim; postati vei.
poveavanje gl. im. s. r. od poveavati,
poveavati gl. svr., prez. poveavam uveavati, initi da ta postane vee,
mnogobrojnije, obilnije; postajati vei.
povei prid. odr. v. - prilino vei; dosta
vei.
poveden prid., odr. v. povedeni - koji je
silom poao, prisiljen da ide bez vlastite
volje.
povehao prid., odr. v. pov ehli - dosta uvehao, sparuen, pokunjen; prilino uvehao, sparuen, povijen; prenes., ostario,
povehnuti/povehnuti gl. svr., prez. povehnem, trp. prid. povehnut - sve redom
jedno za drugim uvehnuti, sparuiti se,
poviti se zbog nedostatka vode; prenes.
postarati se.
povelik prid., odr. v. poveliki - malo vei;
prilino velik, dosta velik,
povelja im. . r., g. mn. povelja - spis
kojim su srednjovjekovni vladari odo
bravali neke povlastice ili prava (npr.
Pdvelja Kulina bana)\ meunarodna
pismena izjava u kojoj su sadrana te
meljna naela meunarodne politike
(npr. Pdvelja Ujedinjenih nacija).
povenuti gl. svr., prez. povenem - povehnuti.
povesti gl. svr., prez. povedem/povedem,
trp. prid. poveden - odlazei uzeti koga
sa sobom; uzeti koga pod ruku i pomoi
mu da hoda; imati prednost, npr. na uta
kmici.
povez/povez im. m. r. - platnena vrpca za
povezivanje ega; zavoj; korice knjiga
kojima se povezuju listovi,
povezaa im. . r., g. mn. povezaa - ma
rama za povezivanje glave.

povezan prid., odr. v. povezani - uvezan,

ukorien.
povezanost im. . r., g. jd. povezanosti,
instr. jd. povezanou!povezanosti - sta
nje ili osobina onoga to je povezano,
povezati gl. svr., prez. povezem - svezati
jedno za drugo; povezom uvrstiti, ste
gnuti; uvezati; ukoriiti; spojiti pove
zivanjem; uspostaviti vezu.
povezivanje gl. im. s. r. od povezivati.
povezivati gl. nesvr., prez. povezujem,
trp. prid. povezivan - uspostavljati ve
zu; vezati jedno za drugo; povezom
uvrivati, stezati; uvezivati; ukoriavati.
povfjanje gl. im. s. r. od povijati,
povijarac im. m. r., g. jd. povijrca, n.
mn. povijrci, g. mn. povijaraca - vrsta
vjetra, povjetarac,
povijati gl. svr., prez. povijam, trp. prid.
povijan - uvijati, zavijati, umotavati po
vojem; uvijati, savijati, saginjati se pod
silinom ega; poeti se dizati vij ui
povijen prid., odr. v. povijem - koji je
umotan povojem; pognut, sagnut pod
silinom ega.
povij eno/povij eno pril. - pognuto, po
grbljeno, zgureno; prenes. kao s povo
jem, umotano, uvijeno,
povijest im. . r., g. jd. povijesti, instr. jd.
povijeu/povijesti - historija, ukupan
tok razvoja drutva; nauka koja prou
ava razvoj drutva; kolski predmet;
udbenik historije; pripovijetka; pria,
zanimljiva ispovijest,
povijestan prid., odr. v. povijesni - koji
se odnosi na povijest,
povijesno pril. - kao u povijesti, na hi
storijski nain,
povijua im. . r. - bot. biljka penjaica,
loza; prenes. ona koja se mazi, povija;
arg. manekenka.
povik im. m. r., n. mn. povici, g. mn.
povika, dat.-instr.-lok. mn. povicima uzvik, poziv uzvikom,
povika im. . r., dat. jd. povici - vika,
uzvikivanje, galama; pretjerano pria
nje, kuenje koga.
povikati gl. svr., prez. poviem - progo
voriti viui; glasno negodovati, povi
enim glasom ta izgovoriti; pozvati
koga viui; narediti povienim gla
som.

poviica

povikivati gl. nesvr. i uest., prez. povikujem - povremeno vikati; zvati viui;
povienim tonom ta izgovarati; izviki
vati; uzvikivati; prenes. viui koga ru
iti; nareivati povikujui.
poviknuti gl. svr., prez. poviknem - gla
sno uzviknuti; povienim tonom se ko
me obratiti; narediti povikom; zaprije
titi kome viknuvi.
povileniti/povileniti gl. svr., prez. povilenimlpovilenim - prenes. poludjeti od za
brinutosti, pomahnitati od brige,
povinovanje gl. im. s. r. od povinovati
(se).
povinovati (se) gl. svr., prez. povinujem
{se) - pokoriti se, posluati, ne protiviti
se.
povinjavanje gl. im. s. r. od povinjavati
se.
povinjavati se gl. nesvr., prez. povinjavam se - prihvatati tua pravila, pokorno
se predavati; bespogovorno sluati,
povirivanje gl. im. s. r. - izvirivanje, po
vremeno obraanje panje na neto to
se nestrpljivo oekuje,
povirivati gl. nesvr., prez. povi rujem izvirivati, povremeno pogledivati, gleda
ti kroz kakvu rupicu,
povirkivati gl. nesvr., prez. povirkujem gleduckati, s vremena na vrijeme povi
rivati.
povisilica im. . r. - u muzici znak za
povienje tona za pola stepena,
povisiti gl. svr., prez. povisim, trp. prid.
povien - poveati, uiniti viim, veim,
jaim; dodati emu jo; uzdii, podii;
uzvisiti.
povisivanje gl. im. s. r. od povisivati.
poviavati gl. nesvr. i uest., prez. povisujem - initi povisivanje; initi ta ili
koga viim; uzdizati, uzviavati.
povisok prid., odr. v. povisoki - prilino,
podosta visok,
povie/povie pril. - nad, iznad, povrh,
povien prid., odr. v. povieni - malo vii
od normalnog; koji je iznad prosjeka,
povienje im. m. r. - poviica; dodatak;
podizanje na vii stepen; poveanje;
prirastanje.
poviica/poviica im. . r. - dodatak na
plau, trajni viak u odnosu na pretho
dno stanje; poveanje.

poviti
poviti gl. svr., prez. povijem - umotati,
zaviti povojem; pognuti, sagnuti se pod
im.
povjeravanje gl. im. s. r. od povjeravati,
povjeravati gl. svr., prez. povjeravam u povjerenju kome ta kazivati, oba
vljati povjerljive razgovore; ispovijeda
ti se.
povjerenica im. . r. - ena povjerenik,
povjeriteljica, povjeriteljka.
povjerenik im. m. r., g. jd. povjerenika,
n. mn. povjerenici, g. mn. povjerenika onaj kome je to povjereno, koji je
zaduen i koji raspolae povjerenom
imovinom,
povjerenitvo im. s. r. - ee: komisija,
povjerenstvo, tijelo kojem je neto po
vjereno, sastavljeno od povjerenika;
zgrada u kojoj je smjeteno to tijelo,
povjerenje im. s. r. - vjera u koga; vjero
vanje kome; sigurnost; glasanjem po
tvreno priznanje onome o kome se
glasa.
povjerenstvo im. s. r. - komisija, povje
renitvo.
povjerilac im. m. r., g. jd. povjerioca, n.
mn. povjerioci, g. mn. povjerilaca - povjeritelj, onaj koji kome ta povjerava,
zajmodavac, vjerovnik, kreditor,
povjerilakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na povjerioce.
povjerioev prid. odr. v. - koji pripada
povjeriocu.
povjeritelj im. m. r. - onaj koji izdaje
naloge; povjerilac,
povjeriteljica im. . r. - povjeriteljka.
povjeriteljev prid. odr. v. - koji pripada
povjeritelj u.
povjeriteljka im. . r., dat. jd. povjeriteIjki, g. mn. povjeriteljki - povjeriteljica,
ena povjeritelj.
povjeriti (se) gl. svr., prez. pdvjerim
{se), trp. prid. pdvjeren - rei kome ta
u povjerenju; odati tajnu s obavezom
nje-nog uvanja; dati kome ta na
uvanje; prenijeti kome kakav problem
s povjerenjem da e ga on moi rijeiti,
povjerljiv prid., odr. v. povjerljiv! - koji
nije za javnu upotrebu, tajnovit; onaj
koji uva tajnu; koji odaje povjerenje,
povjerljivo pril. - na povjerljiv nain, s
povjerenjem.

747

746
povjerovati gl. svr., prez. povjerujem pokloniti kome povjerenje, poeti vjero
vati; pouzdati se u koga vjerujui mu.
povjesmo im. s. r. - sveanj vune ili lana
omotan i zavezan oko preslice.
povjesniar im. m. r., v. jd. povjesniaru/
povjesniare, instr. jd. povjesniareml
povjesniarom - ee: historiar, znastvenik koji se prouava razvoj drutva;
profesor koji u koli predaje povijest;
povjesnik.
povjesniarev/povjesniarov - koji pripa
da povjesniaru,
povjesniarka im. . r. , dat. jd. povjesni
arki, g. mn. povjesniarki - ena povje
sniar, historiarka.
povjesniarski prid. odr. v. - koji se odno
si na povjesniare, koji im pripada,
povjesniarski pril. - na povjesniarski
nain, kao povjesniari,
povjesniarkm/povjesniarkin prid. odr.
v. - koji pripada povjesniarki,
povjesniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na povijesnike, povjesniarski,
povjesnik im. m. r., n. mn. povjesnici,
dat.-instr.-lok. mn. povjesnicima - histo
riar, povjesniar,
povjetarac im. m. r,, g. jd. povjetarca, n.
mn. povjetarci, g. mn. povjetaraca lagani vjetri; razvigorac; lahor,
povlaenje gl. im. s. r. - vraenje nazad,
uzmicanje.
povlaiti (se) gl. nesvr., prez. povlaim
(se) - vraati se nazad; uzmicati, ukla
njati se ispred ega; vui to.
povlani prid. odr. v. - koji se ponosi na
povlaenje, koji se povlai, vue.
povladiti gl. svr., prez. povladim - dati
kome za pravo; biti uz koga, podrati,
odobriti.
povlaivanje gl. im. s. r. od povlaivati,
povlaivati gl. nesvr., prez. povlaujem vriti povlaivanje; odobravati, davati
povlast.
povlaka im. . r. - crta, crtica; ono to se
povlai.
povlastica im. . r. - privilegija, izuzetno
pravo; naknadna pomo, olakanje; vla
st.
povlastiti gl. svr., prez. povlastim, trp.
prid. povlaen/povlaten - dati povla
stice, privilegije, privilegovan; dati ovla-

tenje za ta, omoguiti, dati kome po

sebno pravo,
povlaenje im. s. r. - davanje, uzimanje,
posjedovanje povlastice; povlastica,
povlaivati gl. nesvr. i uest., prez.
povlaujem, trp. prid. pov lascivan davati kome povlasticu, povlaivati,
blagonaklono odobravati.
povod im. m. r. - uzrok, razlog emu;
konopac za voenje,
povod/povod im. m. r. - ono to moe
biti polazna taka, polazite emu; po
ticaj; uzrok; razlog,
povodac im. m. r., g. jd. pdvoca, n. mn.
pdvoci, g. mn. povodaca - konopac, ue
za voenje kakve ivotinje,
povodan prid., odr. v. pdvodni - bogat
vodom, nabujao,
povodanj/povodanj im. m. r., g. jd. povodnja/pbvodnja, n. mn. pbvddnjUpovodnji, g. mn. povodnja/povodnja - po
plava.
povoditi (se) gl. svr., prez. pdvodim (se)
- voditi, initi da se ko povede, povue;
ii za kim ili za im; slijediti, oponaati
koga ili ta; biti pod ijim uticajem.
povodljiv prid., odr. v. povddljivi - koji
se povodi za kim, ili za im; susretljiv;
bez svog miljenja,
povodljivac im. m. r., g. jd. povddljivca,
n. mn. povddljivci, g. mn. povodljivaca
- onaj koji je povodljiv, koji olako pri
staje.
povodljivica im. . r. - ona koja je povo
dljiva.
povodljivo pril. - na povodljiv nain, kao
povodljivci.
povodljivost im. . r., g. jd. povddljivosti,
instr. jd. povodljivosu!povddljivosti svojstvo, osobina onoga ko je povod
ljiv.
povodom/povodom prijed. - u vezi s
im.
povoenje gl. im. s. r. - ugledanje na ko
ga; prihvatanje tueg miljenja, opona
anje koga.
povoj/povoj im. m. r. - tanko platno ili
gaza za povijanje rana, zavoj; iroka bi
jela pamuna traka za povijanje novo
roenadi; povijanje.
povojmiti (se) gl. svr., prez. povojniim (se) - postati vojnik; uiniti koga

povreda
vojnikom; izgledati, odijevati se i pona
ati se kao vojnik,
povoljan prid., odr. v. povdljni - koji je po
volji, podesan, poeljan,
povoljno pril. - pogodno, po volji, po elji,
povoljnost im. . r., g. jd. povoljnosti,
instr. jd. povoljnou/povoljnosti - po
godnost, osobina onoga to je povoljno,
povonjati gl. svr., prez. povonjam - po
eti vonjati, iriti neugodan miris,
povor/povor im. m. r. - kima; hrbat,
hrptenjaa, hrptenica, kraljenica,
povorka/povorka im. . r., dat. jd. povo
rci/povorci, g. mn. povorki!povdrki - ko
lona ljudi koja se kree,
povraaj im. m. r. - povrat,
povraanje im. s. r. - bljuvanje, riganje,
vraanje hrane na usta.
povraati gl. nesvr., prez. povraam bljuvati, rigati; izbacivati hranu na usta;
sve redom vratiti,
povraen prid., odr. v. povraen! - pobljuvan, izrigan; vraen nazad,
povre zb. im. s. r. - razliite povrtne bilj
ke koje slue za ishranu,
povri gl. svr., prez. povrgnem, trp. prid.
povrgnut - porei, negirati,
povrat im. m. r. - vraanje, povraaj,
povratak im. m. r., g. jd. povratka, n. mn.
povraci, g. mn. povrataka - vraanje na
zad; vraanje na staro stanje; dolazak
kui; povrat,
povrati im. m. r. - bot. vrsta biljke glavo
ike.
povratiti gl. svr., prez. povratim, trp.
prid. povraen - vratiti nazad; izvriti
povrat; prenes. izbaciti hranu na usta,
izbljuvati, izrigati,
povratni prid. odr. v. - koji se moe vra
titi bez naknade vraanja; koji se vraa
nazad, koji se odnosi na povratak,
povratni prid. odr. v. - koji se nalazi po
vratu, koji je na vratu,
povratnica im. . r. - ena povratnik; po
tvrda o isporuenoj poiljci koja se vra
a poiljaocu,
povratnik im. m. r., n. mn. povratnici,
dat.-instr.-lok. mn. povratnicima - ov
jek koji se vratio u svoje ranije prebi
valite.
povreda im. . r., g. jd. povrede, n. mn.
povrede, g. mn. povreda - prekraj neke

povrediv
norme, odstupanje od propisanog; med.
ozljeda, rana, lom, uboj.
povrediv/povredljiv prid., odr. v. povredivi/povredljivi - povredljiv, ranjiv;
osjetljiv, koji se lahko povrijedi, uvre
dljiv.
povredivost im. . r., g. jd. povredivosti,
instr. jd. povredivou!povredivosti osobina onoga k o je povrediv.
povredljivost im. . r., g .jd . povredivo
sti, instr. jd. povredivou!povredivosti
- povredivost.
po vredni prid. odr. v. - koji se odnosi na
povrede.
povreenlk im. m. r., g. jd. povreenika,
n. mn. povreenici, g. mn. povree
nika - onaj koji je ime povrijeen;
onaj koga su povrijedili,
povreivanje gl. im. s. r. od povreivati.
povreivati gl. nesvr., prez povreujem
- vriti povrede; kriti propise; med. na
nositi povrede.
povremen prid., odr. v. povremeni - koji
se pojavljuje s vremena na vrijeme; ko
ji nije stalan,
povremeno pril. - s vremena na vrijeme,
pokatkad.
povrh/povrh prijed. - iznad, nad, vie.
povihua/povihuica im. . r. - vrsta ribe
koja pliva po vrhu vode.
povrijediti (se) gl. svr., prez. pdvrijedim
(se), trp. prid. pdvrijeen - izvriti, ui
niti povredu ega; prekriti pravilo,
propis, normu; med. nanijeti tjelesnu
povredu, ozlijediti (se),
povrijeen prid., odr. v. povrijeeni - ko
ji ima povredu, prekraj, prekren, ne
propisan; med. ozlijeen, koji je dobio
povredu.
povrijeeno pril. - uvrijeeno, s povrijeenou.
povrijeenost im. . r., g. jd. pdvrijeenosti, instr. jd. pdvrijeenoufpdvrijeenosti - stanje onoga k o je povrijeen;
stanje onoga to je je povrijeeno,
povr im. . r., g. jd. povri, instr. jd.
povrjulpovri - povrina; visoravan,
povran/povran prid., odr. v. pdvrnl/
povrni - koji je po povrini, koji nije
uao u bit, letimian, uzgredan; koji
nije sistematian, koji ne radi dobro,
povrina/povrina/povrina im. . r. ravna ploha; vanjska strana ega; ze

749

748
mljite koje se premjera; geom. vanjska
granica geometrijskog tijela, povr,
povrinski/povrinski prid. odr. v. - koji
se odnosi na povrinu,
povrinski/povrinski pril. - povrno,
povrje/povrje im. s. r. - ono to je na
vrhu, ravnina na vrhu planine,
povrno/povrno pril. - ovla, letimino,
uzgred, na brzinu, ne ulazei u bit.
povrnost im. . r., g. jd. pdvrnosti, instr.
jd. pdvrnoulpbvrnosti - osobina ono
ga k o je povran ili to je povrno,
povrtlar im. m. r. - uzgajiva povra,
povrtlarstvo im. s. r. - uzgajanje povra;
privredna djelatnost koja se bavi uzgo
jem, preradom i prodajom povra,
povrtnjak im. m. r., n. mn. pbvrtnjaci, g.
mn. pbvrtnjaka, dat. instr.-lok. mn.
pdvrtnjacima - obraeno zemljite obi
no uz kuu na kojem je zasijano razli
ito povre; vrt, baa u kojoj se uzgaja
povre.
povrvjeti gl. nesvr., prez. povrvim - po
eti vrvjeti; izlaziti u gomili poput mra
va.
povuen prid., odr. v. povueni - koga su
vratili nazad, povukli, koji vie nije u
upotrebi; prenes. koji se uvukao u se,
usamljen; zatvoren, stidljiv, nenametljiv,
povueno pril. - na povuen nain; usa
mljeno, zatvoreno, nenametljivo, stidlji
vo.
povijenost im. . r., g. jd. povuenosti,
instr. jd. povuenou!povuenosti - oso
bina onoga ko je povuen; samoa,
usamljenost; zatvorenost, stidljivost, ne
nametljivost,
povui/povui (se) gl. svr., prez. povu
em!povuem, imp. povuci, rad. gl. prid.
povukao, trp. gl. prid. povuen - vratiti
nazad, zabraniti prodaju; prenes. zatvo
riti se u se, postati samotnjak, zatvoren,
stidljiv, nenametljiv.
poza im. . r. (fr.) - stav, dranje, poloaj
tijela; pozitura, neprirodno, usiljeno,
oholo dranje,
pozabacivati gl. nesvr., prez. pozabacujem - sve zabaciti bacajui jedno po
jedno.
pozabadati gl. svr., prez. pozabadam sve redom (jedno po jedno) pobosti; sve
pobosti.

pozabaviti (se) gl. nesvr., prez. pozaba

vim (se) - poprilino (se) zabaviti, razo

noditi; zanimati se za ta, pokazati
interes za neto; prihvati se kakvog
posla; poprilino se negdje zadrati,
ostati dugo.
pozabijati gl. svr., prez. pozabijam - sve
redom jedno za drugim zabiti; sve po
biti u ta.
pozaboraviti gl. svr., prez. pozabdravim
- sve po redu zaboraviti; poprilino
zaboraviti; pomalo zaboraviti.
pozaboravljati gl. svr., prez. pozabd
ravim - sve po redu zaboravljati; prili
no zaboravljati; pomalo zaboravljati,
pozabrinut prid., odr. v. pozdbrinuti koji je podosta, prilino zabrinut; po
malo zabrinut,
pozacijeliti gl. svr., prez. pozacijelim djelimino se zalijeiti; prilino zacije
liti, zarasti (o rani na tijelu),
pozadi pril. - ozada; iza ega; s druge
strane, sa stranje strane,
pozadijevati gl. svr., prez. pozadijevam
- sve po redu (jedno po jedno) zaditi;
dovriti zadijevanje.
pozadina/pozadina im. . r. - ono to je
pozadi, iza ega; s druge strane linije;
zadnji dio ega; zadnjica; nalije; pre
nes. ono to je uzrokovalo neto a nije
bilo vidljivo, nalije,
pozadm ac im. m. r., g. jd. pozadinca, n.
mn. pozadina, g. mn. pozadinaca, dat.instr.-lok. mn. pozadincima - onaj koji
je u pozadini, koji nije na prvoj liniji,
pozadinski prid. odr. v. - koji se odnosi
na pozadinu,
pozadrijem ati gl. svr., prez. pozadrijemam - poprilino zadrijemati,
pozadugo pril. - poprilino dugo vreme
na; podosta vremena,
pozahladiti gl. svr., prez. pozahladim malo zahladiti; poprilino zahladiti,
pozaim ati gl. svr., prez. pozaimam malo po malo prilino zaimati.
pozajm ica/pozajm ica im. . r. - ono to
se posudi od koga; ono to se uzima u
zajam; pozajmljeni novac; bilo ta to
je pozajmljeno,
pozajmiti gl. svr., prez. pdzajmim - uze
ti u zajam, uzajmiti, posuditi.

pozanimati (se)
pozajmljen prid., odr. v. pdzajmljeni - koji
je uzet na koritenje, posuen, uzet u
zajam.
pozajmljenica im. . r. - gram. pozajmlje
na rije, posuenica, tuica,
pozajmljiv prid., odr. v. pozdjmljivi - koji
se moe pozajmiti, to se moe uzeti u
zajam.
pozajmljivanje gl. im. s. r. - uzimanje na
zajam, uzajmljivanje, posuivanje,
pozajmljivati gl. nesvr., prez. pozajmlju
jem - uzimati na zajam, uzajmljivati,
posuivati,
pozajmni/pozajmni prid. odr. v. - koji
slui za pozamljivanje, iz koga se pozaj
mljuje (npr. pozajmnifond).
pozakljuavati gl. svr., prez. pozakljuavarn - sve po redu zakljuati; zavriti
zakljuavanje kljuajui jedno po jed
no.
pozakoniti gl. svr., prez. pozkonim, trp.
prid. pozdkonjen - uiniti zakonitim,
ozakoniti.
pozakonjenje gl. im. s. r. - stavljanje pod
zakon, ozakonjenje,
pozakonjivanje gl. im. s. r. - ozakonjivanje, injenje pozakonjenja.
pozakonjivati gl. nesvr., prez. pozakdnjujem - jedno po jedno stavljati pod
zakon, ozakonjivati,
pozakopavati gl. svr. v., prez. pozakopavam - sve redom (jedno po jedno) za
kopati.
pozaljubljivati se gl. svr., prez. pozaljubljujem se - svi se redom zaljubiti jedno
u dugo; svi redom postati zaljubljeni,
pozamanterija im. . r. (fr.) - vjetina
izraivanja ukrasnih traka, ipki i sl.
proizvoda; ipka, ukrasne trake i sl.
pozamaan prid., odr. v. pozamani - vei
u odnosu na ostalo, prilino velik, ogro
man; poteak,
pozamano pril. - prilino veliko, ogrom
no; poveliko; prilino obilno,
pozamanost im. . r., g. jd. pozamanou!pozamano ti - osobina ili stanje pozamanog.
pozan/pozan prid., odr. v. pozni/pozni kasan, koji dolazi poslije,
pozanimati (se) gl. svr., prez. pozanimam (se) - pozabaviti se ime ili oko
ega; posvetiti podosta panje nekome

pozaostati
ili neemu; izazvati iju panju, zani
manje.
pozaostati gl. svr., prez. pozadstanem prilino zaostati; ne uklapati se u pre
dvieno kao ostali,
pozapisivati gl. svr., prez. pozapisujem zapisujui jedno po jedno sve zapisati,
zavriti zapisivanje,
pozaticati gl. svr., prez. pozatiem - sve
zataknuti zatiui jedno po jedno,
pozaturati gl. svr., prez. pozaturam sve redom zaturiti,
pozatvarati gl. svr., prez. pozatvaram zatvarajui sve zatvoriti; dovriti zatva
ranje.
pozauzeti gl. svr., prez. pozauzmem poprilino zauzeti; podosta osvojiti,
pozauzimati gl. svr., prez. pozauzimam
- osvajajui podosta zauzeti, staviti pod
svoju kontrolu.
pozavaditi se gl. svr., prez. pozavadim
se - meusobno se zavaditi, posvaati
se.
pozavaati gl. svr., prez. pozavaam zavaditi sve redom, zavaditi jedne s
drugima; meusobno sve posvaati,
pozavidjeti gl. svr., prez. pozavidim biti malo zavidan, osjetiti malo zavisti;
prilino kome zavidjeti,
poza vlaiti gl. svr., prez. pozavlaim sve zavui jedno po jedno, jedno za
drugim.
pozboriti gl. svr., prez. pdzborim - pora
zgovarati, popriati,
pozder im. m. r. (tur.) - trunje od ko
noplje ili lana; prenes. ovjek bez na
roite vrijednosti,
pozdrav im. m. r. - razni ustaljeni izrazi
koje ljudi meusobno razmjenjuju u
susretanju, na poetku razgovora i sl.
pozdraviti gl. svr., prez. pozdravim uputiti kome pozdrav; izgovoriti rijei
pozdrava.
pozdravljati (se) gl. nesvr., prez. po
zdravljam (se) - upuivati (po) kome
pozdrav; izgovarati rijei pozdrava,
pozdravni prid. odr. v. - koji se odnosi
na pozdrav,
pozejtiniti gl. svr. (ar.), prez. pozejtinim
- politi zejtinom, pouljiti, pomastiti
uljem.

751

750
pozeleniti gl. svr., prez. pozelenim/poze
lenim - uiniti zelenim, obojiti u zeleno,
pozelenjeti gl. svr., prez. pozelenim!po
zelenim - postati zelen,
pozemljua im. . r. - ona koja je legla po
zemlji; niska prizemna kuica,
pozer/pozer im. m. r. (lat.) - ovjek koji
voli pozirati, koji dri do vidljive forme,
stava, poze.
pozicija/pozicija im. . r. (lat.) - poloaj,
pozicioni prid. odr. v. (lat.) - koji je u vezi
s nekom ranije utvrenom pozicijom,
poloajem.
pozirati gl. nesvr. (fr.), prez. pdzirdm zauzeti stav, poloaj; sjediti kao model;
neprirodno se drati, zauzeti pozu.
pozitiv im. m. r. (lat.) - gram. prvi stepen
poreenja; slika, otisak, kopija,
pozitivan prid. (lat.), odr. v. pozitivni suprotno od negativan; potvrdan; kori
stan; provjeren; taan; stvaran.
pozitivist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. poziti
v i s t , n. mn. pozitivisti/pozitiviste - slje
dbenik pozitivizma.
pozitivistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na pozitiviste i pozitivizam,
pozitivizam im. m. r. (lat.), g. jd. poziti
vizma - nauni i filozofski pravac koji
polazi samo od onoga to je poznato,
injenino tano i provjerljivo.
pozitivno pril. (lat.) - povoljno, dobro;
injenino dato.
pozitivnost im. . r. (lat.), g. jd. pozitiv
nosti, instr. jd. pozitivnou/pozitivnosti
- osobina onoga to je pozitivno,
pozitura im. . r. (lat.) - poza, stav, dra
nje tijela; poloaj,
poziv/poziv im. m. r. - usmeni ili pismeni
in kojim se trai da neko negdje doe
ili ode; pozivanje; prenes. stalno zani
manje.
poziva im. m. r., g. jd. poziva, n. mn.
poziv ai - pozivar, onaj koji poziva, koji
oglaava pozive, glasnik; onaj koji po
ziva na pobunu, sukob, borbu,
pozivar im. m. r., g. jd. pozivra, n. mn.
pozivri - poziva.
pozivati gl. nesvr., prez. pdzivam - upu
ivati kome pismeni ili usmeni poziv;
zvati koga da se odazove, primakne ili
pridrui kome.
pozivni/pozivni prid. odr. v. - koji se
odnosi na poziv; koji slui za pozivanje.

pozivnica/pozivnica im. . r. - pismeni

poziv za prisustvovanje kakvoj svea
nosti.
pozlaen prid., odr. v. pdzlaeni - pre
svuen tankim slojem zlata; prenes.
koji ima laan sjaj.
pozlaenje gl. im. s. r. - stavljena po
zlata.
pozlaivanje gl. im. s. r. od pozlaivati,
pozlaivati gl. nesvr., prez. pozlaujem vriti pozlaivanje; prevlaiti tanki sloj
zlata preko ega; initi ta pozlaenim;
prenes. pretjerano koga hvaliti, ukivati
ga u zlato,
pozlata im. . r. - tanki sloj zlata po e
mu; pozlaeni nakit ili ta drugo; pozla
ivanje; boja poput zlata; prenes. laan,
vanjski sjaj.
pozlatar/pozlatar im. m. r., g. jd. pozlatara/pozlatara, n. mn. pozlatari/pozlatri, g. mn. pozlatara/pozlatara - onaj
koji vri pozlaivanje, koji pravi pozla
te; zlatar.
pozlatiti gl. svr., prez. pozlatim, trp.
prid. pozlaen - izvriti pozlaivanje;
prevui tankim slojem zlata preko e
ga; uiniti ta pozlaenim; osvjetlja
vajui dati emu laan sjaj; prenes.
pretjerano koga nahvaliti, ukovati ga u
zlato; uiniti koga ili ta dobrim, lije
pim, zlatnim,
pozlijediti gl. svr., prez. pdzlijedim nanijeti ozljedu; povrijediti; dotai ozli
jeeno mjesto izazivajui bol; prenes.
izgovorivi ta neoprezno, povrijediti,
neugodno dirnuti ija osjeanja,
pozliti gl. svr., prez. pozli - postati kome
zlo; dobiti napad slabosti; krenuti po
zlu.
pozlobica im. . r. - ono to ide po zlu,
zlo, zloba, pakost, zajedljivost.
pozlobice pril. - zlobno, zajedljivo, pako
sno.
pozlouditi se gl. svr., prez. pozloudim
se - postati zloud, zajedljiv, pakostan,
zloban.
pozljeda im. . r. - ozljeda, ozlijeeno
mjesto; tjelesna povreda; remeenje
zdravog tjelesnog i duevnog stanja,
pozljeenje.
pozljeenje gl. im. s. r. - dobijanje
pozljede; pozljeda.

pozoran
pozljeivati gl. svr., prez. pozlijedim , trp.
prid. pdzlijeen - nanositi pozljedu; po

vredi vati; doticati zacijeljeno pozlijeeno mjesto izazivajui novu bol.

poznanica im. . r. - enska osoba koju
poznajemo, koja je s nekim poznata,
znanica.
poznanikl/poznanikl prid. odr. v. - koji
se odnosi na poznanike
poznanik/poznanik im. m. r., n. mn. p o
znanici/poznanici, g. mn. poznanika, dat.
-instr.-lok. mn. poznanicima/poznanici
ma - muka osoba koju poznajemo, zna
nac.
poznanstvo im. s. r., g. mn. pdznanstava odnos meu ljudima koji se poznaju;
krug poznanika, poznanici, znanci,
poznat prid., odr. v. pozn ati - o kome se
odranije zna; uven; javan, popularan,
poznati gl. svr., prez. pdznam, trp. prid.
poznat - prepoznati; raspoznati; pozna
vati, biti upoznat,
poznato pril. - na poznat nain; kao po
znanici.
poznatost im. . r, g. jd. poznatosti, instr.
jd. poznato su/poznatosti - stanje ili oso
bina poznatog; poznate stvari, ono to je
poznato.
poznavalac im. m. r., g. jd. poznavaoca, n.
mn. poznavaoci, g. mn. poznavalaca,
dat.-instr.-lok. mn. poznavaocima - po
znavatelj, onaj koji ta dobro poznaje,
koji se dobro razumije u ta, strunjak;
koji ima znanje, znalac.
poznavanje im. s. r. - znanje ega; upo
znavanje s kim; poznanstvo,
poznavatelj im. m. r. - poznavalac,
poznavati gl. svr., prez. poznajem - zna
ti; biti upoznat; upoznavati,
poznl/poznl prid. odr. v. - kasni, koji stie
kasno.
pozno pril. - kasno, u poodmaklo vrije-me.
poznojesenjl prid. odr. v. - kasnojesenji,
koji stie u kasnu jesen,
poznozub prid., odr. v. pozndzubi - kasnozubi, kojem su kasno ponikli zubi.
pozobati gl. svr., prez. pozobljem - poje
sti zobljui zrno po zrno; halapljivo po
jesti, poderati,
pozor/pozor im. m. r. - upozorenje, pa
nja, pozornost,
pozoran/pozoran prid., odr. v. pozorni/
pozorni - paljiv, obazriv.

pozorini
pozorini/pozorini prid. odr. v. - koji se
odnosi na pozorite, kazalini, teatralni,
pozorlsno/pozorlsno pril. - kazalino, te
atralno, glumaki, kao u pozoritu,
pozorite/pozorite im. m. r. - zgrada u
kojoj se izvode pozorine predstave,
kazalite, teatar; pozorina predstava;
prenes. obino neskrivena privatna zbi
vanja teatralne naravi,
pozornica/pozornica im. . r. - bina,
mjesto u pozoritu gdje se izvode pred
stave; uzdignuti podij ispred gledalaca
sainjen od dasaka, daske koje ivot
znae; prenes. mjesto kakvog zbiva
nja.
pozornik/pozornik im. m. r., n. mn.
pozornici!pozornici, g. mn. pozornika!
pozornika, dat.-instr.-lok. mn. pozorni
cima!pozornicima - onaj koji pazi na
red i mir; policajac redarstvenik,
pozorniki/pozorniki prid. odr. v. - koji
se odnosi na pozornike,
pozorno/pozorno pril. - paljivo, s pa
njom.
pozornost im. . r., g. jd. pozornosti,
instr. jd. pozornou!pozornosti - stanje
ili osobina onoga ko je ili to je po
zorno.
pozvan prid., odr. v. pozvani - koji je
dobio poziv, koga su pozvali; koji je
duan da ta uradi, koji je odgovoran;
koji zna ta uraditi, koji to umije;
mjerodavan, nadlean za ta.
pozvati gl. svr., prez. pozovem/pozovem
- uputiti kome usmeni ili pismeni po
ziv; zovnuti koga; dati kome kakav
znak da prie, da doe, a se pridrui,
pozvizdua im. . r. - ptica koja se javlja
zvidukom,
pozvoniti gl. svr., prez. pdzvonim - za
zvoniti; malo zvoniti; dati znak zvo
nom.
poaliti (se) gl. svr., prez. pd zalim - ma
lo aliti; zaaliti; rei, prenijeti kome
svoje nezadovoljstvo.
poar im. m. r. - velika vatra koja se
izmakla kontroli i sve unitava; nee
ljena vatra; prenes. snaan i teko zaustavljiv razvoj kakvih dogaaja; po
buna, rat, revolucija; jako neobuzdano
osjeanje.
poarite im. s. r. - zgarite, mjesto na
kome se desio poar.

praica

753

752
poarni prid. odr. v. - koji se odnosi na
poar; deurni,
poarnik/poarnik im. m. r., n. mn.
polarnicapolarnici, g. mn. polarnika!
polarnika, dat.-instr.-lok. mn. poldrnicima!pozornicima - ee: vatrogasac,
onaj koji poar,
poarnikl/poarnickl prid. odr. v. - e
e: vatrogasni, koji se odnosi na poarnike, koji im pripada,
poarnltvo/poarnltvo im. s. r. - ee:
vatrogasno drutvo, ustanova za protivpoarnu zatitu,
pobukati gl. svr., prez. polbukam ee: omalterisati, nabacati buku (mal
ter) na zidove,
poderati gl. svr., prez. polderem, trp.
prid. polderan - derui sve pojesti, prodrijeti, progutati,
poega im. . r., dat. jd. polegi - vrsta
ukusne plave ljive i njen plod, poegaa.
poegaa im. . r. - ljiva poega,
poeljan prid., odr. v. poeljni - onaj koga
ele, koji odgovara eljama, podoban,
poeljen prid., odr. v. poleljeni - onaj
koga su poeljeli, koga dugo nisu vidjeli
i ele ga vidjeti, imati,
poeljeti gl. svr., prez. pdzelim!poelim imati elju; iskazati elju za im; osje
titi potrebu ijeg prisustva, eljeti imati
koga uza se.
poeljkivati gl. nesvr. i uest., prez. pozeljkujem - s vremena na vrijeme eljeti,
prieljkivati, vie puta, ee prizivati
eljom.
poeljno pril. - kao to se eli, dobro do
lo.
poeljnost im. . r., g. jd. poeljnosti,
instr. jd. poeljnou!poeljnosti - oso
bina onoga koji je poeljan; obiljeje
onoga to je poeljno,
poeniti gl. svr., prez. polenim, trp. prid.
polenjen - sve redom, jednog po jed
nog, oeniti,
poestok prid., odr. v. polestoki - prilino
estok, dosta estok, otar, jak.
poeti gl. svr., prez. polnjem/polanjem ponjeti, sve redom anjui pokositi,
poei gl. svr., prez. polelem - spaliti sve
redom, zapaliti, plamenom izgorjeti;
prenes. podbosti, podstaknuti na to.

poigati gl. svr., prez. pozi ga - imati ne

ko vrijeme igove, igati; zaigati.
poignuti gl. svr., prez. poligne - poma
lo ignuti.
poiviniti/poiviniti gl. svr., prez.
pozivinim - postati kao ivine; pona
ati se kao ivine,
poiviti gl. svr., prez. pdzivim - uiniti
da neko dosta dugo ivi, pomoi kome
da produi ivot,
poivjeti gl. svr., prez. pdzivim - prili
no dugo i dobro ivjeti,
poivotinjen prid., odr. v. polivotinjeni koji je postao kao ivotinja, koji se po
naa kao ivotinja,
poivotinjenost im. . r., g. jd. polivotinjenosti, instr. jd. pozivotinjenou!
poziv otmjenosti - osobina, obiljeje
onoga koji se ponaa kao ivotinja,
poivotinjenje gl. im. s. r. - poprimanje
ivotinjskih osobina,
poivotinjiti gl. svr., prez. polivotinjim postati kao ivotinja; ponaati se kao
ivotinja.
pomiriti gl. svr., prez. polmirim - pro
vesti malo vremena mirei; neko vri
jeme miriti,
pomirkivanje gl. im. s. r. - povremeno
mirkanje; namigivanje mirkanjem.
pomirkivati gl. nesvr., prez. polmirkujem - s vremena na vrijeme paliti se i
gasiti, mirkati, posmatrati mirkajui;
namigivati,
pomirnuti gl. svr., prez. pdlmirnem malo mirnuti, progledati kroz trepavi
ce, namignuti,
pomuriti gl. svr., prez. polmurim pomiriti.
ponjeti gl. svr., prez. polnjem/pdlanjem - poeti,
portvovan prid., odr. v. portvovni - ne
sebian; vrijedan, odan, predan; koji se
predaje, rtvuje svojim obavezama,
portvovano pril. - s portvovanjem,
zduno, rtvujui se.
portvovanost im. . r., g. jd. portvova
nosti, instr. jd. polrtvovanou!portvo
vanosti - osobina ili stanje onoga ko je
portvovan, koji se portvuje, nesebi
no predaje kome ili emu.
portvovanje gl. im. s. r. - nesebina predatost, zalaganje; stanje portvovano
sti.

pouda im. . r. - pohota, strasna elja za

im, pohlepa, udnja,

poudan/poudan prid., odr. v. poudni -

pohotan, pohlepan, strastan,

poudjeti gl. svr., prez. poludim - dobiti

poudu za im; neodoljivo strasno ta

poeljeti.
pouriti gl. svr., prez. polurim - krenuti
brzo, urno, pohitati, urei ii; potruditi
se da se ta to prije zavri,
pourivanje gl. im. s. r. od pourivati,
pourivati gl. nesvr., prez. polurujem ini da neko bude bri, poticati na urbu;
nagoniti na urbu,
pournica im. . r. - ona koja pouruje na
ta; pismena opomena,
poutiti gl. svr., prez. pdlutim - uiniti
utim; obojiti utom bojom,
poutjeti gl. svr., prez. polutim, trp. prid.
poluen - postati ut, npr. voe od zre
losti; ovjek od bolesti; papir od starosti
i sl.
pra- pref. - prvobitni, poetni, iskonski,
najstariji.
prababa im. . r. - babina majka; majina
baba.
prabie/prabie im. s. r. - prvobitno, isko
nsko, najstarije bie.
prablljka/prablljka im. . r. , dat. jd. prabiljci!prabiljci, g. mn. prabiljaka/prabiIjki - bot. prvobitna jednoelijska biljka,
praovjeijl prid. odr. v. - koji se odnosi
na praovjeka, koji mu pripada,
praovjek im. m. r., mn. praljudi - predak
ljudskog roda, prvobitni ovjek,
praukunbaba im. . r. - ukundjedova
majka.
praukundjed im. m. r. - ukundjedov
otac.
praakalo im. m. i s. r., hip. - onaj koji se
praaka.
praakanje gl. im. s. r. od praakati (se),
praakati (se) gl. nesvr., prez., praakam (se) - prakati (se), trzati se, initi
nagle pokrete kao riba u vodi.
praaknuti (se) gl. svr., prez. praaknem (se) - trznuti se, pranuti (se);
iznenada se grevito stresti; uiniti na
gao pokret tijelom; zadrhtati,
praenje gl. im. m. r. od pratiti,
praica im. . r., em. - kopica na cipeli,
stezaljka; zamka; mala praka, prakica.

praka

praka im. . r. - djeija naprava od

vrstog polukrunog drala i elastine
uzice razvuene s jednog do drugog
kraja polukruga koja slui za izbaciva
nje kamenia i gaanje ega.
prakati (se) gl. nesvr., prez., praka
{se) - praakati se.
pranuti (se) gl. nesvr., prez. pranem
{se) - praaknuti se.
pradavni prid. odr. v. - veoma stari,
najstariji, prvobitni,
pradavnina im. . r. - veoma staro, pra
staro vrijeme,
pradavno pril. - veoma, veoma davno.
pradjed(a) im. m. r., n. mn. pradjedovi/
pradjedi - djedov otac, oev djed; prao
tac, predak,
pradjedovina/pradjedovina im. . r. pradjedovsko nasljedno imanje,
pradjedovski prid. odr. v. - koji se odno
si na pradjedove; koji pripada pradje
dovima.
pradoba im. s. r. - najstarije doba, doba
prije pojave pisanih spomenika,
pradomovina im. . r. - prvobitna domo
vina nekog naroda prije njegovog nase
ljavanja nekog drugog prostora,
prarevan prid., odr. v. pradrevni - pra
star, najstariji, iskonski,
pradubina im. . r. - najskrivenija, naj
dalja dubina.
prag im. m. r., n. mn. pragovi - daska pri
dnu vrata preko koje se prelazi; grede
na koje se postavljaju ine; prenes. ku
a, dom; granica,
pragmatian prid. (gr.), odr. v. pragma
tini - praktian, iskusan,
pragmatiar im. m. r. (gr ), v. jd. pra
gmatiaru/pragmatiare - pragmatik,
ovjek koji u svim prilikama pokuava
pronai najbolja i praktina rjeenja;
onaj koji priznaje za istinu ono to je
praktino korisno,
pragmatiarskl prid. odr. v. (gr.) - koji
se odnosi na pragmatiare,
pragmatiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na pragmatiku, pragmatini,
pragmatik im. m. r. (gr.), n. mn. prag
matici, g. mn. pragmatika, dat.-instr. lok. mn. pragmaticima - pragmatiar,
pragmatika im. . r. (gr.), dat. jd. prag
matici - slubeni propisi kojima se

754

pramenje

755
odreuju odnosi izmeu slubenika i
poslodavaca.
pragmatist(a) im. m. r. (gr.) - pristalica i
pobornik pragmatizma, pragmatik,
pragmatizam im. m. r. (gr.), g. jd. prag
matizma - filozofsko uenje koje prizna
je za istinu samo ono to je praktiki
korisno; pravac koji prikazuje historij
ske uzrono-posljedine odnose.
prah im. m. r., n. mn. prahovi - praina,
najsitnije estice ega koje se zbog male
teine diu u zrak; barut,
prahistoriar im. m. r. (lat.)., v. jd. prahistdriaru/prahistdriare - historiar
koji izuava prahistorijski period,
prahistoriarov / prahistoriarev prid.
odr. v. (lat.) - koji se odnosi na prahistoriara, koji mu pripada,
prahistorija im. . r. (lat.) - najstarija
historija, historija prije pojave pisanih
spomenika,
prahistorijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na prahistoriju, koji joj pripada,
prahnuti gl. svr., prez. prahnem - pro
h teti, iznenada i silno poeljeti neto,
pasti na pamet,
prainsekt im. m. r. (lat.), g. jd. prainsekta, n. mn. prainsekti, g. mn. prainsekata - zool. prakukci, najstariji i najpri
mitivniji rod insekata bez krila,
praiskon im. m. r. - najstarije vrijeme,
praiskonskl prid. odr. v. - koji je od pam
tivijeka, oduvijek, od prvog poetka,
praizvedba/praizvedba im. . r., g. mn.
praizvedabafpraizvedaba i praizvedbi!
praizvedbi - prva izvedba (drame, ope
re, mjuzikla i sl.), premijera, najstarija
izvedba; prvobitno izvoenje,
praizvor/praizvor im. m. r. - najstariji,
prvobitni izvor,
praizvornl/praizvornl prid. odr. v. - koji
se odnosi na praizvor, prvobitni, najsta
riji.
prajezik/prajezik im. m. r., n. mn. prajezici/prajezici, g. mn. prajezika/prajezika - najstariji u nizu genetiki pove
zanih jezika kao objekat historijskouporednih rekonstrukcija, prvobitni je
zik shvaen kao izvor ostalih jezika koji
su se razvili na njegovoj osnovi,
prajezian prid., odr. v. prajezini - prajeziki, koji se odnosi na prajezik.

prajeziki prid. odr. v. - prajezini, koji

se odnosi na prajezik,
prakimenjaci/prakimenjaci im. m. r.
mn., g. mn. prakimenjaka/prakimenjaka - zool. preci kimenjaka, rod i
votinja koji umjesto kime imaju nelankovit mekan tap, kordu.
praklica im. . r. - prazametak, prvobitna
klica.
prakolijevka/prakolijevka im. . r., dat.
jd. prakolijevki/prakdlijevki, g. mn.
prakolijevaka/prakoljevaka - prenes.
prapostojbina, pradomovina,
prakomunistikl/prakomumstikl prid.
odr. v. - koji se odnosi na prvobitni ko
munizam.
prakrflac/prakrflac im. m. r., g. jd. prakrilca/prakrilca - zool. rod insekata s
mreastim krilima,
prakranskl/prakfanski prid. odr. v.
- koji se odnosi na prakranstvo, koji
pripada prakranstvu,
prakranstvo/prakranstvo im. s. r. najstarije, prvobitno, iskonsko kran
stvo.
praksa im. . r. (gr.) - iskustvo steeno
obavljanjem nekog rada; sticanje iskus
tva obavljanjem nekog rada; uobiajeni
nain rada.
praktiranje/praktiko vanje gl. im. s. r.
(gr.) - praktikovanje, uobiajen nain
rada, praksa u emu.
prakticirati gl. nesvr. (gr.), prez. prakticram, trp. prid. prakticiran - prakti
kovati.
praktian prid. (gr.), odr. v. praktini koji je jednostavan, primjenjiv; prikla
dan, podesan, zgodan; isproban; isku
san, vian; vrlo sposoban; koji ne teoretie nego radi.
praktino pril. (gr.) - na praktian na
in.
praktinost im. . r. (gr.), g. jd. pra
ktinosti, instr. jd. praktinou/praktinosti - osobina, obiljeje onoga ko je
praktian; sposobnost da se pronae
brzo i jednostavno a upotrebljivo rjee
nje.
praktika im. . r. (gr.) - rad po nekim
pravilima; nain postupanja,
praktikant im. m. r. (gr.), g. mn. prakti
kanata - onaj koji stie praksu, pripra
vnik.

praktidranje/praktikovanje gl. im. s. r.

od prakticirati/praktikovati.
prakticirati / praktikovati gl. nesvr.

(gr.), prez. prakticiram/praktikujem raditi u praksi po nekim ustaljenim pra

vilima; obavljati praksu,
praktikum im. m. r. (gr.) - tampana
knjiica sa praktinim pitanjima iz neke
oblasti, vjebanka,
prallk im. m. r., n. mn. pralikovi/pralikovi - prvobitni, iskonski lik po kome
su se crtali kasniji likovi, prauzor.
pralTste im. s. r. - mjesto namijenjeno za
pranje; mjesto gdje se pere rublje,
pralja im. . r. - ona koja pere; ena ije je
zanimanje pranje rublja,
praljak im. m. r., g. jd. praljka, n. mn.
prljci, g. mn. prljaka, dat.-instr.-lok.
nin. prljcima - gvozdeni iljak, ilo.
praljudi im. m. r. mn. - najstariji ljudi,
prahistorijski ljudi,
praljudski prid. odr. v. - koji se odnosi na
praljude, koji im pripada.
praljuskar/praljuskSr im. m. r., n. mn.
praljuskari/praljuskari - zool. najstariji
ljuskari,
pram im. m. r. - pramen,
pram ac im. m. r., g. jd. pramca, n. mn.
pramci, g. mn. pramaca - prednji dio
broda ili amca, kljun, krma.
pram aljee/pram alje im. s. r. - ee:
proljee.
pram aljenl/pram aljenl prid. odr. v. proljetni.
pram aljetni/pram aljetn! prid. odr. v. proljetni.
pram ajka/pram ajka im. . r., da. jd. pramajci, g. mn. pramajka - majina majka,
pranana, pranena, prababa; majka svih
ljudi, pramati,
pram aterija/pram atrija im. . r. - prvo
bitna materija,
pram ati/pram ati im. . r. - pramajka,
pram anl prid. odr. v. - koji se odnosi na
pramac.
pram n im. m. r., n. mn. pramenovi uperak kose, pramen; traka ega; pre
nes. spletena niska ega.
pram eni/pram eni im. m. r., n. mn.
pramenii/pramenii, em. - mali pra
men, pramiak.
pram enje zb. im. s. r. - vie pramenova
zajedno.

pramiak
pram iak im. m. r., g. jd. pramika, n.

mn. pramici, g. mn. pramiaka, dat.instr.-lok. mn. pramicima, em. - mali

pramen, prami, prameni.
pram i im. m. r., em. - mali pram, pra
miak.
pram injanje gl. im. s. r. od praminjati.
pram m jati gl. nesvr., prez. praminjam padati u pramenovima; plamsati u pra
menovima, svjetlucati,
pranagon im. m. r. - iskonski, prvobitni
nagon.
pranarod im. m. r. - iskonski, prvobitni
narod.
prangija im. . r. (fr.) - vrsta topa; pre
nes. tvrdoglav ovjek,
pranje gl. im. s. r. od prati,
praonica im. . r., g. m. n. pradnica prostorija u kojoj se vri pranje; prosto
rija u kojoj se pere; preduzee za obav
ljanje razliitih perakih poslova,
praotac/praotac im. m. r., g. jd. praoca/
pradca, v. jd. praoe, n. mn. praoevi!
pradevi, g. mn. praotaca!praotca!
pradtaca - najstariji muki predak; otac
svih ljudi.
praotakl/praotakl prid. odr. v. - koji
se odnosi na praoeve.
prapoetak/prapoetak im. m. r., g. jd.
prapoetka/prapoetka, n. mn prapoeci/prapoeci, g. mn. prapoetaka!
prapdetaka, dat.-instr.-lok. pi. prapoecima/prapoecima - najstariji, prvo
bitni poetak,
praporac im. m. r., g. jd. praporca, n.
mn. praporci, g. mn. praporaca, dat.instr.-lok. mn. praporcima - maleno
metalno zvono, okruglo zvonce; pre
nes. neto bez prave snage; snishodljivac.
praporakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na praporne,
prapori/prapori im. m. r., em. mali praporac, okruglo zvonce,
prapostojbina/prapostojbina im. . r. prvobitna zajednika postojbina nekih
naroda.
prapotopski/prapotopski prid. odr. v. koji je iz vremena prapotopa.
prapovijest/prapovijest im. . r., g. jd.
prapovijesti/prapdvijesti, instr. jd. prapovijeu/prapdvijeu i prapovijesti/

756

757
prapdvijesti - najstarija povijest, povi
jest prije pisanih spomenika,
praprababa/praprababa im. . r. - babi
na baba, prababina majka,
praprababm/praprababin i prapraba
bm/praprababin prid. odr. v. - koji se
odnosi na praprababu, koji joj pripada,
prapradjed/prapradjed im. m. r. - dje
dov otac, oev djed.
prapradjedov/prapradjedov prid. odr. v.
- koji se odnosi na prapradjeda, koji mu
pripada.
prapraunuad/prapraunuad zb. im. .
r. - unukova unuad,
prapraimtie/prapraunue im. s. r., g. jd.
prapraunueta/prapraunueta - unukovo
unue, prapraunuk,
prapraunuk/prapraunuk im. m. r., n.
mn. prdpraunucilprapraimuci, g. mn.
prapraunuka!prapraunuka, dat.-instr.lok. mn. prapraunucima/prapraunucima
- unukov unuk.
praroditelj/praroditelj im. m. r. - prvo
bitni roditelj.
praroditeljica/praroditeljica i prarodi
telj ka/praroditelj ka im. . r. - iskon
ska roditeljka, pramajka,
praroditelj ka/praroditelj ka im. . r., dat.
jd. praroditeljki/prardditeljki, g. mn.
praroditeljki!prardditeljki - praroditeljica.
praroditeljskl/praroditeljskT prid. odr. v.
- koji se odnosi na praroditelje,
praroditeljski/praroditeljski pril. - kao
praroditelji, na praroditelj ski nain,
prasa im. . r. - vrsta zeljastog povra sa
dugim sabljolikim listovima sa okusom i
mirisom luka, praziluk,
prasac im. m. r., g. jd. prasca, n. mn.
prasci, g. mn. prasaca, zb. im. prasak mujak svinje, krmak; krmak za oplo
avanje, praz.
prasak im. m. r., g. jd. praska, n. mn.
prasci!prakovi, g. mn. prasaka/praskova, dat.-instr.-lok. mn. prascima!
praskovima - prodoran zvuk izazvan
eksplozijom, razbijanjem ega; tresak;
eksplozija; lupa, huka, buka.
prase im. s. r, - mladune prasie, krme,
svinje.
prasestri im. m. r. - sestriev sin.
prasetina im. . r. - prasee meso; svi
njetina, krmetina.

praseT prid. odr. v. - koji se odnosi na

prasad, koji im pripada,
prasica im. . r., v. jd. prasie - enka
svinje; krmaa,
prasica im. . r., em. - sitna, mekana
prasa.
prasiti (se) gl. nesvr., prez. prasi (se) raati prasad, donositi prasie na svije,
prasii/prasii im. m. r. mn. - mladunad
svinje, krmii.
praska im. . r. - prasak, tresak, lupa,
praskanje; prenes. ljutnja, glasna grd
nja, vika.
praskanje gl. im. s. r. - pucanje uz pra
sak, lupanje, tresknje; prenes. hirovito
groomglasno ljuenje, buno iskaziva
nje nezadovoljstva,
praskati gl. nesvr., prez. praskam - pu
cati s praskom, glasno lupati, buno
treskati; prenes. hirovito iskazivati ljut
nju; ljutito vikati,
praskav prid., odr. v. praskavi - koji se
moe rasprskavati; koji se rasprskava;
koji puca uz prasak; eksplozivan; pre
nes. buan, estok, nagao, eksplozivan,
praskavac im. m. r., g. jd. praskdvca, n.
mn. praskdvci, g. mn. praskavaca, dat.instr.-lok. mn. praskavcima - plin koji
eksplodira u dodiru s vatrom; zool.
vrsta ptice; bot. vrsta biljke, pucavac,
praskavica im. . r. - vrsta rakete koja se
nakon polijetanja rasprsne,
praskavo pril. - s praskom, uz prasak,
praskavost im. . r., g. jd. praskavosti,
instr. jd. praskavou!praskavosti osobina onoga to je praskavo,
prasketanje gl. im. sr. r. od prasketati.
prasketati gl. nesvr., prez. prasketam,
em. - s vremena na vrijeme praskati;
na mahove pucati s praskom
praskozorje im. s. r. - vrijeme izmeu
noi i zore, pred zoru; poetak jutra,
rana zora, rani sabah,
praskozornl prid. odr. v. - koji se odnosi
na praskozorje.
Praslaven/Prasloven im. m. r., n. mn.
Praslaveni/Prasloveni - preci svih Sla
vena iz vremena zajednikog ivota u
prapostojbini iza Karpata,
praslavenski/praslavenski i prasloven
ski/praslovenski prid. odr. v. - koji se
odnosi na Praslavene, koji im pripada.

prakica

praslika im. . r., dat. jd. praslici - zami

ljena idealna slika; tipina slika; slika
uzorak.
prasnaga/prasnaga im. . r., dat. jd. prasnazifprasnazi - prvobitna izvorna, isko
nska, elementarna snaga,
prasnuti gl. svr., prez. prasnem - puknu
ti, prsnuti s praskom; slomiti se, sruiti
se, pasti s treskom, tresnuti; eksplodirati;
iznenada zasvijetliti; prenes. naglo se
naljutiti, planuti.
prastanovnik im. m. r., g. jd. prastano
vnika, n. mn. prastanovnici, g. mn. pra
stanovnika, dat.-instr.-lok. mn. prasta
novnicima - prvobitni, iskonski, najsta
riji stanovnik,
prastanje/prastanje im. s. r. - prvobitno,
iskonsko, elementarno stanje,
prastar prid., odr. v. prastari - koji se
pojavio u nastarijoj prolosti, najstariji,
iskonski; koji postoji od najstarijih vre
mena; veoma star.
prastarina/prastarina im. . r. - iskon-ska
starina, koja see do nastarijih, iskonskih
vremena; daleka, najdalja prolost,
prastaruiskl/prastarinskl prid. odr. v. koji se odnosi na prastarinu, koji joj pri
pada.
prastijena/prastijena im . r. - najstarija,
prvobitna stijena,
prasvijet im. m. r. - najstariji, prvobitni
svijet.
praak im. m. r., g. jd. praka, n. mn.
prakovi!praci, g. mn. prdkova, dat.instr.-lok. mn. prakovimalpracima praenje gl. im. . r. - posipanje prahom;
zapraivanje,
praina im. . r. - sitne estice ega vrs
tog koje nastaju bruenjem, osipanjem i
sl. usitnjavanjem vrstih tvari,
praiti (se) gl. nesvr., prez. praim (se) dizati prainu, biti posipan prainom,
posipati se prainom, zapraivati,
praiak im. m. r., g. jd. praika, em. prakica.
praka im. . r., d. jd. praki, g. mn.
praki, hipok. - estica praha; prenes. si
tnica.
prakast prid., odr. v. prakasti - koji je
kao prah.
prakica im. . r., em. - praka.

praljiv

praljiv prid., odr. v. praljiv! - pranjav,

posut, prekriven prainom, upraen,
pranjav.
pranica/pranica im. . r. - ono iz ega
se prai, kesa s prahom za opraivanje
ega.
pranica im. . r. - ee: pranik,
pranik im. m. r., n. mn. pranlci, g. mn.
pranlka, dat.-instr.-lok. mn. pranlcima - bot. pranica, dio cvijeta,
pranjav prid., odr. v. pranjavI - pra
ljiv.
pratanje gl. im. s. r. od pratati - oprost,
opratanje,
pratanje gl. im. s. r. - lomljavina uz
prasak, pucanje s praskom; grmljavina,
lom.
pratati gl. nesvr., prez. pratam opratati, initi, davati oproste,
pratati gl. nesvr., prez. pratlm - puca
ti, lomiti, grmiti s praskom, uz pra
tanje.
prauma im. . r. - stara, gusta, teko
prohodna ili neprohodna uma; umska
divljina, dungla,
praumskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na praumu; koji potie iz praume,
prai im. m. r., n. mn. praii, em. mladune prasie, krmi.
prati nesvr. gl., prez. perem - vodom i
sredstvima za ienje odstranjivati pr
lj avtinj u; prenes. odricati se od ega,
negirati ta, iskupljivati se; opravdavati
koga od krivine odgovornosti,
prat/pran prid., odr. v. prati - koga su
prali; koji je ien u vodi.
pratei prid. odr. v. - koji je u pratnji
ega; koji ta prati; koji je odreen da
prati koga ili ta.
pratei pril. - kao u pratnji, na nain
kako to ini pratnja,
pratetka im. . r. - stara tetka, pradje
dova ili prananina, prababina sestra,
pratilac/pratitelj im. m. r., g. jd. pra
tioca, v. jd. pratioe, n. mn. pratioci, g.
mn. pratilaca, dat.-instr.-lok. mn. pra
tiocima - osoba koja je odreena da
koga ili ta prati; ono to koga ili ta
prati; onaj koji prati koga dam u
pokae put; sporedna planeta, satelit;
prenes. propratna pojava,
pratilaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
pratioce; koji slui kao pratilac.

759

758
pratilica im. . r. - ena pratilac, pratilja,
pratilja im. . r. - ona koja je izabrana da

koga prati, pratilica,

pratiti gl. nesvr., prez. pratim - ii zaje

dno s kim radi drutva ili zatite, si

gurnosti ili pratnje; sprovoditi koga;
kriomice slijediti koga, uhoditi; krio
mice nadgledati koga; biti u pogrebnoj
povorci; pjevati pratei koga; paljivo
sluati; shvatiti pratei ta; pogledom
slijediti; otpremiti, poslati,
pratljaa im. . r. - pljosnat komad drveta
s rukom za udaranje po rublju da se iz
njega istjera prljavtina; pomagalo pri
pranju rublja,
pratnja im. . r. - ljudi koji prate, svita;
praenje; sahrana, sprovod; vojnici koji
prate oficira; ono ime se prati, oni koji
prate; melodija muzikih instrumenata
koja prati vokalnog solistu,
praunuk im. m. r., v. jd. praunue, n. mn.
praunuci, g. mn. praunuka, dat.-instr.lok. mn. praunucima - sinov ili kerkin
unuk, unukov ili unukin sin.
praunuka im. . r., dat. jd. praunuci sinova ili kerkina unuka, unukova ili
unukina ker.
praunuad zb. im. . r. - unuad roene
djece, sinova i kerkina unuad, djeca
vlastite unuadi,
praunue im. s. r., g. jd. praunueta unue od svoga djeteta, kerkina ili si
nova unuad, dijete od svoga unueta.
praunuica im. . r., em. i hip. - mala
praunuka, sinova ili kerina unuka; unu
kova ili unukina ker.
praim ui im. m. r., n. mn. praimuii,
em. - mali praunuk, sinov ili kerkin
unuk; unukov ili unukin sin.
prav prid., odr. v. prav! - uspravan; neiskrivljen, nesavijen; prenes. neduan,
bez krivice, nevin; poten, istinoljubiv,
estit; istinski; stvaran, istinit, zbiljski;
pogodan.
prava im. . r. - geom. prava crta, ravna
linija.
pravac im. m. r., g. jd. pravca, n. mn.
pravci, g. mn. pravaca, dat.-instr.-lok.
pravcim a - zamiljena crta ka cilju kre
tanja; smjer; prenes. put kakvog raz
vitka ili smjer djelovanja koga ili ega;
opredjeljenje, shvatanje.

pravac im. m. r., g. jd. pravca, n. mn.

pravci, g. mn. pravaca , dat.-instr.-lok.
pravcim a - ovjek na pravom putu, koji

uvijek govori istinu,

prava im. m. r., g. jd. pravaa, n. mn.
pravi - sljedbenik Hrvatske stranke

prava u drugoj polovini devetnaestog

stoljea.
pravaki prid. odr. v. - koji se odnose na
pravae.
pravatvo im. s. r. - politika struja i
ideologija Stranke prava; slijeenje te
ideologije.
pravcat prid., odr. v. pravcat! - istinski,
pravi.
pravcato pril. - istinsko, zbiljsko, pravo,
pravda im. . r., g. mn. prvda/pravd! pravica; pravednost; stanje kad svako
dobiva ono ni manje ni vie nego to
mu pripada; pravni proces u kome se
dijeli pravda; nevinost; istina,
pravda i pravdadija i. m. r., pejor. onaj koji se esto parnii, parniar,
svadljivac; osoba koja se esto pravda,
brani.
pravdanje gl. im. s. r. od pravdati (se),
pravdati (se) gl. nesvr., prez. pravdam
(se) - dokazivati pravednost; initi pra
vdanje; braniti iji postupak,
pravdin/pravdui prid. odr. v. - koji se
odnosi na pravdu, koji joj pripada,
pravdoljubac/pravdoljubac im. m. r., g.
jd. pravddljupca/pravoljupca, n. mn.
pravddljupci/pravdoljupci, g. mn. pravddljubaca/pravdoljubdca - ovjek koji
voli i titi pravdu; koji se zalae za
pravdu neovisno o potekoama i pos
ljedicama takvog zalaganja; onaj koji je
uvijek na strani pravde,
pravdoljubiv/pravdoljubiv prid., odr. v.
pravdoljubiv!/pravdoljubiv! - koji voli
pravdu, koji se zalae za pravednost i
pravinost,
pravdoljubivo pril. - na pravdoljubiv na
in, pravedno,
pravdoljubivost im. . r., g. jd. pravdoIjubivosti, instr. jd. pravdoljubiv oul
pravdoljubiv osti - pravdoljublje,
pravdoljublje/pravdoljublje im. s. r. potivanje pravde, ljubav prema pravdi,
pravdoljubivost.
pravdoznanac/pravdoznanac im. m. r.,
g. jd. pravddznanca/pravdoznanca, v.

pravilo

jd. prdvdoznane, n. mn. pravddznanci!

pravdoznnci, g. mn. pravddznanaca/
pravdoznanaca - ovjek koji poznaje
pravdu i njena pravila; pravni strunjak,
pravnik
pravdoznanstvo/pravdoznanstvo im. s. r.
- pravna znanost, pravo; pravna nauka;
poznavanje prava,
pravedan/pravedan prid., odr. v. prave
dni - koji sve ini pravino, istinito, koji
slijedi pravdu; koji je utemeljen na prav
di.
pravednik/pravednik/pravednik im. m.
r., v. jd. pravednle, n. mn. pravednici/
pravednici/pravednici, g. mn. pravedni
ka!pravednika!pravednika - onaj koji je
prav, koji uvijek ini pravo, koji ne gri
jei.
pravednlkov/pravednlkov/pravedmkov
prid. odr. v. - koji pripada pravedniku,
pravednost/pravednost im. . r., g. jd.
pravednosti!pravednosti, instr. jd. pravednou/pravednou i pravednosti!
pravednosti - osobina ili stanje onoga ko
je ili toje pravedno.
prav prid., odr. v. pravi - koji nije iskri
vljen, kriv, povijen, valovit; prenes. koji
je prav, nevin, istinit,
pravica im. . r. - pravda, pravednost;
pravo.
pravian/pravian prid., odr. v. pravini pravedan.
pravino/pravino pril. - na pravian na
in, pravedno, istinito,
pravinost/pravinost im. . r., g. jd. pra
vinosti, instr. jd. pravinou!pravi
nosti - pravednost; osobina pravednog,
pravijek im. m. r., n. mn. pravijekovi prastaro vrijeme, najstarije vrijeme, do
ba.
pravilan/pravilan prid., odr. v. pravilni!
pravilni - koji je utemeljen na pravili
ma; ispravan; dobar, pravi; koji je uskla
en s pravom,
pravilnik/pravilnik im. m. r., n. mn. pra
vilnici!pravilnici, g. mn. pravilnika!pra
vilnika - skup pravila ili propisa o emu;
knjiga s takvim pravilima,
pravilno/pravilno pril. - na pravilan na
in.
pravilo/pravilo im. m. r., n. mn. pravila!
pravila, g. mn. pravila!pravila - propis,
odredba o nainu rada ili ponaanja;

praviti
stalan uzajaman odnos kakvih pojava,
zakonitost,
praviti (se) gl. nesvr., prez. pravim (se),
trp. prid. pravljen - neto izgraivati,
graditi; pripremati, gotoviti, baviti se
ime, raditi; pretvarati (se); preobraati
ta u neto drugo,
pra vjean prid., odr. v. pravjeni - pravovjekovan.
pravjekovan/pravjekovan prid., odr. v.
pravjekovni/pravjekovni - pravjean,
koji potie iz pravijeka, prastar, najstariji.
pravni prid. odr. v. - koji se odnosi na
pravo; koji je utemeljen na pravu,
pravnik im. m. r., n. mn. pravnici, g. mn.
pravnika, dat.-instr.-lok. mn. pravnici
ma - onaj koji je zavrio pravo; onaj
koji se bavi pravom (sudac, sudija,
advokat).
pravniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
pravnike.
pravniki pril. - kao pravnici, na pra
vniki nain; pravno,
pravnlstvo im. s. r. - nauka o pravu;
pravnici.
pravno pril. - na pravan nain, kako to
propisuje pravo; pravniki.
pravo im. s. r. - pravna djelatnost; skup
zakona i propisa o pravnoj djelatnosti;
nauka koja se bavi tom djelatnou;
ono to kome prema propisima pri
pada; svojstvo slobodnog ovjeka da
raspolae elementarnim ljudskim slo
bodama; steene povlastice na ta;
mogunost ili sloboda djelovanja, po
stupanja, vladanja ime; prednost koju
je neko dobio ili stekao u drutvu (po
loaj, titula, ivotna dob); dokument na
temelju koga se stie kakva povlastica;
pravda.
pravo pril. - ravno, u pravcu; uspravno;
tano; neposredno; ispravno; po ijoj
volji; upravo, ba; sasvim; doista,
pravobranilac im. m. r., g. jd. pravobranioca, n. mn. pravobranioci, g. mn.
pravobranilaca, dat.-instr.-lok, mn.
pravobraniocima - pravobranitelj, onaj
ija je zadaa da pred sudom koga
pravno zastupa i brani; vii sudija upo
slen u pravobranilatvu.
pravobranilakl prid. odr. v. - koji se
odnosi na pravobranioce.

761

760
pravobranilaki pril. - kao pravobrani
oci, na nain pravobranilaca.
pravobranilatvo i pravobraniteljstvo
im. s. r. - instutucija dravnog pravnog
sistema; zgrada u kojoj je smjetena ta
institucija,
pravobranitelj im. m. r. - pravobranilac,
pravocrtan prid., odr. v. pravocrtni - pra
volinijski.
pravokrilac im. m. r., g. jd. pravokrilca,
n. mn. pravokrilci - zool. vrsta insekata
s dva para krila od kojih su gornja
titnik donjih, vrsta i ne pokreu se pri
letenju.
pravokut im. m. r. - pravougao,
pravokutan prid., odr. v. pravokutni pravougli,
pravokutnik im. m. r. - pravougaonik,
pravokutno pril. - pravougaono, s pravim
uglovima, u obliku pravougaonika,
pravolinijski/pravolinijski prid. odr. v. koji ide pravom linijom, pravocrtni; koji
uvijek djeluje jednakom mjerom, na isti
nain, koji se ne mijenja; stalan, ujedna
en.
pravolinijski pril. - pravom linijom, ne
skreui; na isti nain, jednako, ujedna
eno.
pravoljub(an) prid., odr. v. pravdljubni pravoljubiv, pravdoljubiv,
pravoljubivo pril. - na pravoljubiv nain,
pravdoljubivo,
pravoljubivost im. . r., g. jd. pravoljubivosti, instr. jd. pravoljubivou/pravoljubivosti - osobina onoga ko je pra
voljubiv, pravdoljubivost, pravdoljublje.
pravoljUblje im. s. r. - pravdoljublje,
pravomoan prid., odr. v. pravomoni koji je pravno valjan, vaei, pravo
snaan, validan.
pravomono pril. - pravosnano, na prav
no vaei nain,
pravomonost im. . r., g. jd. pravomo
nosti, instr. jd. pravomonou/pravo
monosti - stupanje na snagu neke pre
sude, pravosnanost,
pravopis im. m. r. - sistem pravila kojima
se propisuje nain pisanja; ortografija;
udbenik pravopisa,
pravopisac im. m. r., g. jd. pravopisca, n.
mn. pravopisci, g. mn. pravdpisaca pisac pravopisa, tvorac pravopisne nor
me.

pravopisni prid, odr. v. - koji se odnosi

na pravopis; koji je propisan pravo
pisom.
pravopisno pril. - prema pravopisu, na
pravopisan nain,
pravorijek im. m. r., g. jd. pravorijeka zast. sudska presuda; pravilan govor,
pravorjeiv prid., odr. v. pravorjeivi pravorjek, koji pravo govori,
pravorjeivo pril. - na pravorjeiv nain,
pravorjeko.
pravorjeivost im. . r., g. jd. pravorjeivosti, instr. jd. pravorjeivou!
pravorjeiv osti - osobina onih koji pra
vo govore, pravorjeje.
pravorjeje im. s. r. - pravorjeivost.
pravorjek prid., odr. v. pravdrjeki - koji
pravo govori, pravorjeiv.
pravoslavac im. m. r., g. jd. pravoslavca
- hrianin koji slijedi pravoslavlje,
istonu hriansku crkvu sa sjeditem u
Grkoj, ortodoks.
pravoslavan prid., odr. v. pravoslavni koji je u pravoslavnoj vjeri; hrianin
ortodoks.
pravoslavka im. . r., dat. jd. pravoslavku
pravdslavki - ena pravoslavac,
pravoslavlje im. s. r. - istona hrianska
vjera; ortodoksno hrianstvo, ogranak
hrianstva sa sjeditem u Grkoj,
pravosnaan prid., odr. v. pravosnaan
pravdsnani - pravovaljan; koji je pra
vno na snazi, zakonit, vaei,
pravosnano pril. - na pravosnaan,
pravovaljan nain, punovano,
pravosnanost im. . r., g. jd. pravosnznosti, instr. jd. pravosnaznosu!
pravosnznosti - pravovaljaost; osobi
na ili stanje onoga to je pravosnano;
valjanost, vrijednost ega.
pravost im. . r., g. jd. pravosti, instr. jd.
prav oulprav osti - osobina onoga to
je pravo, svojstvo onoga ko je prav.
pravosteen prid., odr. v. pravosteeni koji je steen na poten nain,
pravosudni prid. odr. v. - koji se odnosi
na pravosue,
pravosue/pravosue im. s. r. - najvia
javna institucija koja se bavi pravosud
nim poslovima; zgrada u kojoj je smje
tena ta institucija; djelatnost kojom se
bave pravnici i sudije.

pravozastupnik

pravougao im. m. r. - pravi ugao, pra

vokut.
pravougaon prid., odr. v. pravougaoni koji je pod pravim uglom, pravokutan,
pravougaonik im. m. r., g. jd. pravo
ugaonika, n. mn. pravougaonim, g. mn.
pravougaonika, dat.-instr.-lok. mn. pravougaonicima - predmet iji su svi
uglovi pravi, pravokutnik,
pravougaono pril. - pravokutno, s pravim
uglovima.
pravouglast prid., odr. v. pravouglasti pravokutan, s pravim uglovima,
pravougli/pravougli prid. odr. v. - koji je
pod pravim uglom, koji je sastavljen od
pravih uglova; pravokutni,
pravovaljan prid., odr. v. pravovaljani pravosnaan,
pravovaljanost im. . r., g. jd. pravova
ljanosti/pravovaljanosti, instr. jd. pravovaljanoulpravovaljnou i pravo
valjanosti/ pravovaljanosti - pravosna
nost.
pravovjerac im. m. r., g. jd. pravovjerca
- pravovjernik, onaj koji je pravovjeran,
koji ima pravu vjeru,
pravovjernica im. . r., v. jd. pravovjernice - ena pravovjernik,
pravovjernik im. m. r., g. jd. pravo
vjernika - ovjek istinski odan vjeri,
koji vjeruje cijelim svojim biem, pravi
vjernik.
pravovjernost im. . r., g. jd. pravo
vjernosti, instr. jd. pravovjernou!pra
vovjernosti - osobina i stanje pravovje
rnih; pravovjerstvo,
pravovjerstvo/pravovjerstvo im. s. r. vjerovanje pravovjernih; pravovjernost,
pravovremen/pravovremen prid., odr. v.
pravovremeni!pravdvremeni - blago
vremen, koji se deava u pravo vrijeme,
pravozastupnik! prid. odr. v. - koji se
odnosi na pravozastupnike, koji im pri
pada, odvjetniki, advokatski.
pravozastupnik! pril. - na pravozastu
p n ik ! nain, kao pravozastupnik, od
vjetniki, advokatski.
pravozastupnik im. m. r., v. jd. pravozastupnie, n. mn. pravozstupnici, g.
mn. pravozastupnik - onaj koji koga
pravno zastupa; odvjetnik, advokat.

prazametak
prazametak im. m. r., g. jd. prazmetka najstariji, prvobitni zametak ega, za
metak od koga ta poinje,
prazan prid., odr. v. prazni - ispranjen,
bez iega u sebi; prenes. od koga nema
koristi, isprazan; duhovno pust.
praziluk im. m. r. - prasa,
praznian prid., odr. v. praznini - koji se
odnosi na praznik, prazniki; svean;
raspoloen, radostan, veseo,
prazniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
praznik, praznini; sveani,
praznik im. m. r., g. jd. praznika, v. jd.
praznie, n. mn. praznici, g. mn. pra
znika, dat.-instr.-lok. mn. praznicima blagdan;sveani dan.
praznina im. . r., g. mn. praznina ispranjen prostor; praznoa; osobina
onoga to je prazno; nedostatak ega;
prenes. duhovna usamljenost, ispranjenost.
prazniti (se) gl. nesvr., prez. praznim
(se) - initi neto praznim odstranjujui
njegov sadraj; siromaiti; postajati
prazan, ispranjavati (se); osiromai
vati.
prazno pril. - bez sadraja; isprazno, pu
sto, uplje; ogoljeno, golo.
praznoa im. . r. - ispranjenost, pra
znina; stanje onoga to je ispranjeno;
bezizraajnost.
praznoglav prid., odr. v. prazndglavi koji je prazne glave, praznoglavac; u
pljoglav, umno ogranien, koji ne umije
da misli; neznalica,
praznoglavac/praznoglavac im. m. r., g.
jd. prazno glvca!praznd glavca, n. mn.
prazno glvci!prazno glavci, g. mn. praznoglavaca/praznoglavaca - upljogla
vac, ovjek ija je glava prazna, koji ne
umije da misli, mutavac,
praznoglavica im. . r. - upljeglavost,
bezumlje, praznoglavost; praznoglavo
ponaanje; praznoglava osoba,
praznoglavost im. . r., g. jd. praz.noglavosti, instr. jd. praznoglavou/prazndglavosti - praznoglavica, upljegla
vost; osobina onoga k o je praznoglav,
praznogovorljiv prid., odr. v. praz.nogovorljivi - koji govori prazne, nesadrajne rijei, koji prazno govori.

763

762
praznohod prid., odr. v. prazno hodi koji beskorisno hoda, bez efekta, bez
koristi, koji samo stvara gubitke,
praznohod im. m. r. - hod bez ikakvog
uinka, prazan hod.
praznokesi im. m. r., pejor. - siromah,
onaj koji nema novca, ija je kesa
prazna.
praznorjean/praznorjean prid., odr. v.
praznorjeni/praznorjeni - praznorjeiv.
praznorjeiv prid., odr. v. praznorjeivi ovjek koji isprazno govori, koji mno
go govori a malo ili nita ne kae.
praznorjeivo pril. - na praznorjeiv na
in, prazno, bez znaenja,
praznorjeivost im. . r., g. jd. praz.norjeivosti, instr. jd. praznorjeivou!
praznorjeivosti - prazan govor, govor
radi govora; osobina praznorjeivih lju
di.
praznorjeje im. s. r. - prazan, bezna
ajan, bezvrijedan govor, blebetanje,
praznoslovlje,
praznoruk prid., odr. v. praznoruki - koji
je prazne ruke, siromaan,
praznoslovlje/praznoslovlje im. m. r. praznorjeje.
praznost im. . r., g. jd. prznosti, instr.
jd. prazno stilpraznou - praznina,
praznovanje/praznovanje gl. im. s. r. od praznovati,
praznovati/praznovati gl. nesvr., prez.
praznujem - proslavljati, slaviti; slav
ljem, sveanou obiljeavati kakav
znaajan datum; odmarati se, ne raditi,
uivati odmarajui se.
praznovjerac/praznovjerac im. m. r., g.
jd. praznovjerca!praznovjerca, - praz
no vjernik, nevjernik, onaj koji je suje
veran, koji vjeruje u djelovanje nepri
rodnih sila.
praznovjeran/praznovjeran/praznovje
ran prid., odr. v. praznovjerni!prazno
vjerni!praznovjerni - koji ne vjeruje u
objavljene vjere; sujevjeran, koji vjeru
je u sve i svata; koji se dri prazno
vjerja.
praznoverica im. . r. - praznovjerje,
praznovjerje/praznovjerje im. s. r. nevjerovanje u objavljene vjere; sujevjerje; primitivno vjerovanje u mo ne
prirodnih sila.

im. . r.,
dat. jd. prdznovjerki!praznovjerki, g.
mn. prdznovjerki!praznov jerki - ena
praznovjerac.

praznovjerka/praznovjerka

praznovjernlk/praznovjernlk/praznovjernlk im. m. r., g. jd. praznovjernika!

praznovje mika!praznovje mika, n. mn.

praznovjernim!praznovjernim!praznovj
ernici, g. mn. praznovjernika!praznovjernika!praznovje mika - praznovjerac.
praznovjerno/praznovjerno pril. - na
praznovjeran nain, kao praznovjemici.
Praanin im. m. r., n. mn. Prazani stanovnik Praga; ovjek koji je roen u
Pragu.
Praanka im. . r., dat. jd. Praanki, g.
mn. Praanki - ena iz Praga; stano
vnica Praga; ona koja je rodom iz
Praga.
praivotinja/praivotinja im. . r. prvobitna, najstarija ivotinja,
pranjenje gl. im. s. r. - ispranjavanje,
injenje ega punog praznim; osloba
anje vika energije; emotivno osloba
anje.
prca/pica im. . r., pejor. - sitna, malena
ali energina ena; hip. sitna djevoji
ca.
prcoljak im. m. r., g. jd. prcoljka, n. mn.
prcoljci, g. mn. pkoljaka, dat.-instr.lok. mn. prcoljcima - prculjak.
prculjak im. m. r., g. jd. prculjka, n. mn.
prculjci, g. mn. p ku lja ka , dat.-instr.lok. mn. prculjcima, pejor. - nizak,
patuljast ovjek, patuljak; neugledno
dijete; hip. sitan djeak, djeai, vro;
prenes. beznaajan, nevrijedan ovjek,
pr im. m. r., g. jd. pra, n. mn. p k e v i zool. jarac; rasan jarac, jarac za oplod
nju; prenes. starmali.
prak im. m. r., g. jd. prka, n. mn. prci,
g. mn. praka - nabusit ovjek, sva
alica; bot. divlji graak,
prast prid., odr. v. pr asti - koji je slian
pru.
pre im. s. r. g. jd. preta - jari, kozli,
prenje gl. im. s. r. - vrijeme oplodnje
koza, oploavanje koza; dizanje nosa,
oholost, nadimanje; seksualni odnos,
pretina im. . r. - jaree meso, previna.
previna im. . r. - pretina.
previt prid., odr. v. previti - koji je
snaan kao pr; pohotljiv, pohotan.

pronos

previtost im. . r., g.jd. previtosti,

instr. jd. previtou!previtosti - oso
bina onoga k o je previt, pohotljivost.
prica im. m. i . r. - obino mala
naprasita osoba, svaalica,
priti se gl. nesvr., prez. pri se - dizati
nos, oholiti se, nadimati se; biti strano
ljut, reati na koga; pariti se (za
jareve); imati seksulani odnos,
prkalo im. s. r., hip. - eprkalo, onaj koji
voli da prka, eprka,
prkanje gl. im. s. r. - eprkanje po
emu, traenje preturanjem.
prkarija im. . r., pejor. - ono to je
sprkano, nevrijedno, sitnica, sitne,
sitnarija.
prkati gl. nesvr., prez. prkam - e
prkati po emu, preturati traei sitnice,
prvar/prvar im. m. r., g. jd. prvral
pfvara - ovjek koji dri prvarnicu,
koji pr vari; prost kuhar,
prvarenje gl. im. s. r. - rad u prvarnici;
pripremanje jednostavne hrane,
prvariti gl. nesvr., prez. p kvarim - ra
diti u prvarnici; drati prvarnicu;
pripremati obina jela.
prvarnica im. . r. - gostionica s
jeftinom i jednostavnom hranom; loa i
neuredna gostionica,
pra im. m. r., hip. - prculjak, vro,
malia, sitan simpatian djeai,
prast prid., odr. v. pr asti - kratak i na
kraju uzdignut (nos), prav.
prav prid., odr. v. pr ta v i - prast,
pravost im. . r., g. jd. pravosti, instr.
jd. pr av os u!pravoti - osobina ono
ga k o je prast, to je prasto.
prenje gl. im. s. r. - pravljenje prtine,
prenje gl. im. s. r. - noenje s uprtama.
prenje gl. im. s. r. - durenje, podizanje
nosa.
prija im. . r. (gr.) - imovina koju
udavaa nosi u miraz; miraz; batina,
nasljedstvo; oevina, aevina.
prija im. . r. (gr.), g. jd. prija, g.
mn. prija - lan porodine prije;
nasljednik oevine,
priti se gl. nesvr., prez. prim se - ljutiti
se, duriti se isturajui usne u znak ne
zadovoljstva ili protesta; mrtiti se di
ui nos.
pronos prid., odr. v. pronosi - koji je
prastog nosa.

preambula
preambula im. . r. (fr.) - uvodni dio;
uvod; predgovor; prenes. posredno ka
zivanje, zaobilaenje, okolianje,
prebaca im. m. r., g. jd. prebaca, n.
mn. prebaci, g. mn. prebaca obinije: prebaciva.
prebaciti (se) gl. svr., prez. prebacim
(se) - baciti (se) s jednog mjesta na
drugo; baciti (se) preko ega; ovla (se)
nabaciti; premjestiti, prenijeti, prevesti
(se) preko ega; uzvriti prebaaj, nad
maiti; prenes. zaduiti, ovlastiti, pre
nijeti na drugoga; prekoraiti dogo
voreni rok, prigovoriti kome.
prebaciti gl. svr., prez. prebacim uputiti prigovor, prigovoriti, zamjeriti,
prebaciva im. m. r., g. jd. prebacivaa,
n. mn. prebacivi, g. mn. prebacivaa
- onaj koji ta prebacuje; naprava za
prebacivanje struje iz jednog u drugi
smjer.
prebacivanje gl. im. s. r. od prebacivati,
prebacivati (se) gl. nesvr., prez. preba
cujem (se), trp. prid. prebacivan - vriti
prebacivanje, bacati s jednog mjesta na
drugo; baciti preko ega; prelaziti; pre
mjetati; bacati dalje od drugih, vriti
prebaaje, nadmaivati; prigovarati,
upuivati kome prigovor,
prebaaj im. m. r., lok. jd. prebaaju!
prebaaju - pogodak dalje od cilja;
uinak bolji od oekivanog, premaaj.
prebaen prid., odr. v. prebaeni - pre
veden, prenesen, premjeten; koji je
baen iza cilja, dalje od cilja; iji je
uinak bolji od oekivanog, premaen.
prebdjeti gl. svr., prez. prebdim, trp.
prid. prebdjeven - cijelo vrijeme pro
vesti bdijui; sve vrijeme provesti u
bdijenju.
prebijanje gl. im. s. r. - prelamanje,
slamanje; pretjerano udaranje; poravna
vanje rauna.
prebijati (se) gl. nesvr., prez. prebijam
(se), trp. prid. prebijan - prelamati,
slamati (se); previe tui; muiti se
leei na emu neudobnom; potucati se,
skitati; izravnavati raune dodavanjem
ili oduzimanjem ega.
prebijen prid., odr. v. prebijeni - pre
lomljen, slomljen; polomljen; pretuen;
poravnat, sravnjen.

765

764
prebijeno pril. - polomljeno, slomljeno;
prenes. skrhano, iscijeeno, bez snage,
prebijenost im. . r., g. jd. prebijenosti,
instr. jd. prebijenou/prebijenosti stanje onoga ko je prebijen ili to je
prebijeno.
prebiranje gl. im. s. r. - trijebljenje,
paljivo pregledanje, razabiranje; pre
traivanje ega premetanjem; prenes.
premetanje po mislima, prisjeanje;
pretresanje misli, preispitivanje,
prebiranje gl. im. s. r. - jednolino do
dirivanje, doticanje ega prstima.
prebirati (se) gl. nesvr., prez. prebiram
(se) - trijebiti, paljivo (se) pregledati,
razabirati; pretraivati ta premetanjem;
paljivo pregledati, pretresati; prenes.
premetati po mislima, prisjeati se;
pretresati misli, detaljno (se) preispiti
vati.
prebirati (se) gl. nesvr., prez. prebirem
(se) - jednolino dodirivati, ovla do
ticati prstima,
prebiti (se) gl. svr., prez. prebijem (se),
trp. prid. prebijen - prelomiti, slomiti
(se); pretui; poravnati raune,
prebivalite im. s. r. - mjesto stalnog
boravka; mjesto prebivanja; boravite,
prebivanje gl. im. s. r. - boravak, bo
ravljenje; stanovanje,
prebivati gl. nesvr., prez. prebivam stanovati, ivjeti gdje; boraviti, nalaziti
se gdje.
prebjei/prebjegnuti gl. svr., prez. prebjegnem, rad. prid. prebjegao - bjeei
pred im stii na drugu stranu, izbjei,
prebjeg im. m. r., v. jd. prebjee, n. mn.
prebjezi, g. mn. prebjega, dat.-instr.lok. mn. prebjezima - prebjeglica, onaj
koji je gdje prebjegao,
prebjeg im. m. r. , n. mn. prebjezi, g. mn.
prebjega, dat.-instr.-lok. mn. prebjezi
ma - bijeg s jednog mjesta na drugo,
prebjegavanje.
prebjegavanje gl. im. s. r. od prebjega
vati.
prebjegavati gl. nesvr., prez. prebjegavam - bjeati pred nevoljama ili na
siljem iz jednog mjesta u drugo, iz je
dne zemlje u drugu; izbjegavati nesreu
bjeei pred njom.
prebjeglica im. m. i . r., v. jd. prebjeglice/prebjeglico - prebjeg, onaj koji je

gdje prebjegao; koji je bjeei izbjegao

nesreu ili nevolju, izbjeglica,
prebjeglicln/prebjegliin prid., odr. v. koji se odnosi na prebjeglica, koji joj
pripada.
preblag prid., odr. v. preblagi - previe
blag; prenes. mlak, pretjerano osjea
jan.
preblijed prid., odr. v. preblijedi- previe
blijed; suvie, veoma blijed; izrazito
blijed.
poblijedjeti gl. svr., prez. preblijedim postati blijed; naglo postati izrazito bli
jed.
prebljeivanje gl. im s. r. od prebljeivati.
prebljeivati gl. nesvr., prez. prebljeujem - s vremena na vrijeme poblijedjeti,
postajati blijed,
prebogat prid., odr. v. prebogati - previe
bogat; raskoan; dragocjen, veoma vri
jedan, skupocjen,
prebogato pril. - veoma bogato, raskono,
obilno; skupocjeno, dragocjeno,
prebojadisati gl. svr. (tur.), prez. pre
bojadi em - nanijeti novu boju, obojiti,
preboj iti.
prebojiti gl. svr. (tur.), prez. prebojim,
trp. prid. prebojen - premazati bojom,
ponovo obojiti; obojiti drugom bojom,
prebol im. m./. r., g. jd. prebola/preboli
- stanje bolesnika poslije bolesti, ozdra
vljenje, prebolijevanje.
prebolijevanje gl. im. s. r. - prebol,
nadilaenje bolesti, ozdravljanje.
pobolijevati gl. nesvr., prez. prebolijevam - nadilaziti bolest, uspjeno se
boriti s boleu,
preboljeti gl. svr., prez. prebolim, trp.
prid. preboljeti - savladati bolest,
ozdraviti, izlijeiti se; pretrpjeti, iz
drati bolest; prenes. prealiti, zabora
viti.
preboraviti gl. svr., prez. prebdravim provesti vrijeme boravei gdje, pro
boraviti.
prebrajanje gl. im. s. r. od prebrajati,
prebrajati gl. nesvr., prez. prebrajam vriti prebrajanje, iznova brojati, pre
brojavati.
prebran prid., odr. v. prehrani - koji je
prebiranjem oien.

prebrojavati
prebranac im. m. r., g. jd. prebranca, n.
mn. prebranci, g .m n . prebranaca, vrsta graha; jelo od posebne vrste
krupnog graha,
prebrati gl. svr., prez. preberem/preberem - paljivo pretraiti, pregledati;
prebirajui oistiti,
prebrditi gl. svr., prez. prebrdim - prei
preko brda, savladati brdo; prenes.
savladati, ukloniti veliku prepreku, pre
broditi, uspjeti u emu tekom,
prebrinuti gl. svr., prez. prebrinem osloboditi se brige, zavriti s brigom,
rijeiti problem koji je zadavao brigu,
prebrisati gl. svr., prez. p reb riem obrisati; briui oistiti, izbrisati; pre
kriiti, precrtati; prenes. zaboraviti;
uiniti nitavnim, nevrijednim, nevae
im.
prebroditi gl. svr., prez. prebrodim, trp.
prid. prebroen - preploviti brodom;
prenes. savladati tekoe, rijeiti nastale
probleme; s mukom savladati,
prebrodiv prid., odr. v. prebrddivi - koji
se moe prebroditi; prenes. koji je
uprkos brojnim potekoama rjeiv, sa
vladiv.
prebrodivost im. . r., g. jd. prebrodivosti, instr. jd. prebrddivou/prebrodivou - mogunost prebroenja; prenes.
mogunost ili sposobnost savladavanja
ega.
prebroavanje gl. im. s. r. od prebroavati.
prebroavati gl. nesvr., prez. prebroavam - vriti prebroavanje; prenes. s
mukom savladavati, rjeavati poteko
e.
prebroen prid., odr. v. prebroeni preplovljen; prenes. koji je s mukom
savladan, zavren, pobijeen,
prebrojan prid., odr. v. prebrojani - koji
je brojan; koji je bio prisutan u vrijeme
prebrojavanja,
prebrojati/prebrojiti gl. svr., prez. pre
brojim - sve redom brojati, izbrojati;
brojanjem odrediti taan broj; pogrije
iti, zbuniti se u brojanju,
prebrojavanje gl. im. s. r. od prebro
javati.
prebrojavati gl. nesvr., prez. prebroja
vam, trp. prid. prebojavan - vriti pre
brojavanje; brojati sve redom.

prebrz/prebrz
prebrz/prebrz prid., odr. v. prebrzi/
prebrzi - previe brz; izrazito brz; mno
go bri nego to je potrebno,
prebuan prid., odr. v. prebiini - previe
buan, koji stvara preveliku buku; pre
glasan.
prebuno pril. - s mnogo buke, suvie bu
no; preglasno,
prebujan prid., odr. v. prebujni - previe
bujan; raskono, odve bujan.
prebukirSnje gl. im. s. r. (fr.) od prebu
kirati.
prebukirati gl. svr. (fr.), prez. prebukram - previe zbiti, prepuniti, pre
trpati; napraviti tjeskobu, guvu,
precijeniti gl. svr., prez. precijenim ocijeniti veom ocjenom nego to je
realno; dati emu viu cijenu od nje
gove vrijednosti; prenes. oekivati od
koga vie nego to on moe pruiti;
imati o kome bolje miljenje nego to
on to zasluuje,
precijenjen prid., odr. v. precijenjeni koji je dobio viu ocjenu od one koju
zasluuje; prenes. u ije se sposobnosti
vjerovalo vie nego to one vrijede,
precijepiti gl. svr., prez. pre cijepim jednim zamahom, cijepom podijeliti na
dvoje.
preciozan prid. (lat.), odr. v. precizni skup, vrijedan, dragocjen; prenes. pre
tjeran, neprirodan, izvjetaen,
precioznost im. . r. (lat.), g. jd. precioznosti, instr. jd. precioznou/precioznosti - osobina onoga ko je preciozan,
dragocjenost; prenes. izvjetaenost,
pretjeranost; svojstvo onoga to je
preciozno, skupocjenost.
precizan prid. (fr.), odr. v. precizni taan, precizno odreen; detaljan; pra
vilan; jasan i razgovijetan,
preciziran prid. (fr.), odr. v. precizirani koji je precizno odreen, detaljno dogo
voren.
precizlranost im. . r. (fr.), g. jd. preciziranosti, instr. jd. preciziranou/preciziranosti - osobina onoga to je pre
cizirano.
preciziranje gl. im. s. r. (fr.) - detaljisanje, precizno odreivanje pojedinosti,
precizirati gl. svr. (fr.), prez. precizirani
- obavljati preciziranje, precizno, deta
ljno odrediti.

767

766
preciznost im. . r. (fr.), instr. jd.
preciznou/preciznosti - osobina ono
ga koji precizira; svojstvo onoga to je
precizirano,
precjenjivanje gl. im. s. r. od precjenji
vati.
precjenjivati gl. svr., prez. precjenju
jem , trp. prid. precjenjivan - vriti pre
cjenjivanje; davati kome ili emu viu,
bolju ocjenu od one koja mu pripada,
precrt im. m. r. - ono to je precrtano,
nacrtana kopija,
precrtati gl. svr., prez. precrtam, trp.
prid. precrtan - crtom prekriiti; prema
uzorku isto nacrtati, nainiti crtanu ko
piju, precrt,
precrtavan prid., odr. v. precrtavani koji je vie puta precrtom kopiran; vie
puta crtom krian,
precrtavanje gl. im. s. r. od precrtavati,
precrtavati gl. nesvr., prez. precrtavam kriati crtom; kopirati precrtavanjem,
precvikati/precvikovati gl. svr. (njem.),
prez. precviham/precvikujem - probu
iti; jednim pokretom presjei neto,
precvjetati gl. svr., prez. precvjetam,
trp. prid. precvjetan - previe iscvjetati;
cvjetati poslije roka; prenes. biti klimakterian.
precvj eta vanje gl. im. s. r. od precvjetavati.
precvjetavati gl. nesvr., prez. precvj etavam - cvjetati i poslije prirodnog vre
mena cvjetanja.
prea im. . r. - ee: vratilo, gimna
stika sprava,
preac im. m. r., g. jd. preaca - preica,
bri i krai put; kratica, prijeki put.
preaga/preaga im. . r., dat. jd. preagi
/preagi, g. inn. preaga - preka,
poprena obla greda, motka postavlje
na da ta razdvoji, podijeli, pregradi ili
spoji; poprena daica na ljestvama;
prepreka, zapreka; medic. dijafragma;
modanica,
preagm/priagin i preagln/preagin
prid. odr. v. - koji je u vezi s preagom,
njen dio; koji joj pripada,
preanica im. . r. - preaga,
preasnost im. . r., g. jd. preasnosti,
instr. jd. preasnou/preasnosti - sve
tenika titula, preuzvienost.

preastan prid., odr. v. preasni - suvie

astan, onaj koji pretjerano uva svoju
ast; veoma potovan; sveti,
pree/pree pril. - vanije, bitnije, blie,
potrebnije,
preest prid., odr. v. preesti - pretjerano,
previe est, est u najveoj mjeri,
preesto pril. - previe esto, veoma e
sto, suvie esto,
preeljati gl. svr., prez. preeljdm, trp.
prid. preeljan - po drugi put ie
ljati; ponovo prebrati; prenes. paljivo
pretraiti, prebiskati, pretitrati.
preica im. . r., g. mn. preica - preac,
preice pril. - preicom, kraim putem,
prijeko, na prijek nain,
preist prid., odr. v. preisti - previe,
pretjerano ist, veoma ist.
preista im. m. r., g. jd. preista, n.
mn. preistai - stroj za preiavanje
ega; materijal koji ima ulogu preistaa; onaj koji radi na stroju za pre
iavanje,
preistiti gl. svr., prez. preistim, trp.
prid. preien - ponovo oistiti; izvri
ti novo preiavanje; prenes. oistiti
tekst od nejasnoa, izbaciti sve to uno
si smutnju, nejasnost, to je nerazu
mljivo.
preiavanje gl. im. s. r. od preiavati.
preiavati gl. nesvr., prez. preiavam, trp. prid. preiavati - preiivati, obavljati preiavanje ega; po
novo istiti, dotjerivati,
preien prid., odr. v. preieni - koji je
pretrpio ienje, oien; jasan, razu
mljiv, ist.
preiivati gl. nesvr., prez. preiujem
- preiavati.
preka im. . r., dat. jd. preki, g. mn.
preki/preaka - poprena greda, prea
ga, prenica; sport, gornja greda na
golu; stativa, branik,
prekica im. . r., em. - mala preka,
preagica, gredica,
prenik im. m. r., n. mn. prenici g. mn.
prenika, dat.-instr.-lok. mn. prenicima - mat. linija koja spaja dvije su
protne take kruga i prolazi kroz nje
govo sredite, rjee: prijenik.
preuati gl. svr., prez. preuim, trp.
prid. preuen - sve vrijeme provesti
uei; itavo vrijeme uati.

predan
preuti gl. svr., prez. preujem - ne uti
ono to je trebalo uti; ne uti sasvim
dobro.
prei/prei gl. svr., prez. preem - idui
stii, premjestiti se na drugu stranu;
prevaliti neko rastojanje; promijeniti
prebivalite; rairiti se na druge; preko
raiti neku granicu; pretei; proi mimo
koga.
preoriti gl. svr. (pers.), prez. preorim razg. prespavati; provesti vrijeme ne
vidjevi nita; provesti vrijeme zaslije
pljen ljubavlju.
pre prijed. - ispred, s prednje strane,
predaki prid. odr. v. - koji je svojstven
precima, koji se odnosi na pretke,
predaki pril. - kao preci, na predaki
nain.
predah im. m. r., n. mn. predasi, g. mn.
predaha, dat.-instr.-lok. mn. predasima
- kratak odmor; pauza, stanka,
predahnuti gl. svr., prez. predahnem uzeti predah; osjetiti olakanje, odahnu
ti; nakratko se odmoriti,
predahnjrvanje gl. im. s. r. od predahnjivati.
predahnjivati gl. nesvr., prez. preahnjujem - povremeno uzimati predah
radi odmora, kratko se odmarati; s vre
mena na vrijeme smanjivati tempo,
brzinu radi odmaranja,
predaja im. . r. - isporuka, isporuivanje
ega; odustajanje od daljnje borbe; ne
pisana historija, usmena tradicija, pre
danje.
predajnl prid. odr. v. - koji se odnosi na
onoga koji predaje, isporuuje.
predajnik im. m. r., n. mn. predajnici, g.
mn. predajnika, dat.-instr.-lok. mn. pre
dajnicima - ureaj za odailjanje signa
la, odailja,
predak im. m. r., g. jd. pretka, n. mn.
prei, g. mn. predaka, - krvni srodnik
u dalekoj prolosti; ono to emu pret
hodi.
predalek prid., odr. v. predaleki - veoma
dalek, isuvie, pretjerano dalek,
predaleko pril. - isuvie daleko, veoma
daleko.
predan prid., odr. v. predani - privren,
odan, portvovan; isporuen, predat.

predaniti
predaniti gl. svr., prez. predanim - pro
vesti negdje dan; doekati negdje drugi
dan, prenoiti,
predano pril. - privreno, odano, portvovano; s ljubavlju, s uvaavanjem; po
stojano.
predanost im. . r., g. jd. predanosti,
instr. jd. predanou!predanosti - pri
vrenost, odanost, portvovanost, oso
bina onoga ko je predan,
predanje im. s. r. - usmena tradicija,
nepisana historija; ono to se prenosi s
koljena na koljeno, predaja,
predanjivanje gl. im. s. r. od predanjivati.
predanjivati gl. nesvr. i uest., prez.
predanjujem - provoditi dane; boraviti
gdje cijeli dan; provoditi vrijeme tokom
dana.
predareljiv prid., odr. v. predarezljivi suvie, pretjerano dareljiv,
predareljivo pril. - pretjerano, previe,
suvie dareljivo,
predareljivost im. . r., g. jd. predareljivosti, instr. jd. predarezljivoulpredarezljivosti - pretjerana dareljivost,
osobina onih koji su previe dareljivi,
predati (se) gl. svr., prez. predam {se),
trp. prid. predat/predan - dati kome u
ruke, uruiti; dati na koritenje, ustu
piti; odustati od borbe, takmienja, pre
pustiti (se) sudbini,
predatnica im. . r. - potvrda o onome to
je predato, priznanica,
predatnlk im. m. r., v. jd. predatnie, n.
mn. predatnici, g. mn. predatnikd, dat.instr.-lok. mn. predatnicima - onaj koji
se emu predaje,
predittost im. . r., g. jd. predatosti, instr.
jd. predatou!predatosti - stanje onoga
koji se predaje emu; oputenost, stanje
onoga ko je predat emu.
predava im. m. r., g. jd. predavaa, n.
mn. predavi, g. mn. predavaa - onaj
koji dri predavanje, koji predaje; uni
verzitetsko nastavniko zvanje,
predavaev prid. odr. v. - koji pripada
predavau,
predavakl prid. odr. - koji se odnosi na
predavae.
predavaki pril. - kao predavai, na predavaki nain.

768

769
predavanje gl. im. s. r. - usmeno kazi
vanje o nekoj temi; ono o emu se
govori, predaje, teorijski as.
predavaonica im. . r. - prostorija u kojoj
se dre predavanja, uionica, sala za
predavanja; mjesto, prostorija u kojoj
se ta predaje da se odatle gdje drugo
urui.
predavati (se) gl. nesvr., prez. predajem
{se), trp. prid. predavan - vriti predaju,
isporuivati, uruivati; odustajati od
daljeg takmienja, posustaj ati u borbi;
drati predavanje,
predavno pril. - veoma davno, suvie
davno, previe davno,
predbrani prid. odr. v. - koji se odnosi
na stanje prije braka,
predbudul prid. odr. v. - koji se vri
prije neke budue radnje; koji se odnosi
na takvu radnju,
predebeo prid, odr. v. predebeli - previe
debeo, suvie debeo, pregojazan.
preden prid., odr. v. preeni - koji je na
stao u procesu predenja,
predeno im. s. r. - stil., prea, predivo,
predenje gl. im. s. r. - pravljenje pree,
prediva, ispredanje.
prederati/predrijeti gl. svr., prez. pre
de rem!p r edr em, trp. prid. prederan!
predrt - poderati preko sredine, razde
rati, razdrijeti; prenes. duhovno ras
trgnuti.
predestinacija im. . r. (lat.) - predodreenje; prethodno odreenje, odree
nje unaprijed,
predestinlran prid. (lat.), odr. v. predestinirani - predodreen, prethodno odre
en, odreen unaprijed,
predestiniranje gl. im. s. r. (lat.) - vrenje
predestinacije, predodreivanje,
predestinirati gl. svr. (lat.), prez. predestiniram, trp. prid. predestiniran predodredi vati, unaprijed odreivati,
prethodno odreivati,
predgovor im. m. r. - uvod, uvodni tekst
kao priprema za itanje knjige,
predgovornik/predgovornik im. m. r., g.
jd. pre govornika/pr edgovornika, n.
mn. predgovornicilpredgovormci, onaj koji je govorio prije koga drugog,
prethodni govornik; uvodniar, osoba
koja uvodi u iji govor.

predgradskl prid. odr. v. - koji se odnosi

na predgrae, koji je na kraju grada,
predgrae im. s. r. - naselje na kraju, na
periferiji grada, rubno gradsko naselje,
predigra im. . r. - uvodni dio umje
tnikog muzikog ili pozorinog djela;
sport, prethodna igra, igra pred glavni
susret; uvodni dio igre; manji dogaaj
kao uvod u mnogo vei i ozbiljniji,
predijevanje gl. im. s. r. - promjena, mi
jenjanje imena; ponovno sadijevanje si
jena.
preijevati gl. nesvr., prez. predijevam davati drugo, novo ime; vriti predije
vanje, iznova sadijevati plastie sijena,
predika im. . r. (lat.), dat. jd. predici, g.
mn. predika - crkvena propovijed, pro
dika.
predikaonica im. . r. (lat.) - propovjeda
onica, prostorija za obavljanje predika,
predikat im. m. r. (lat.), g. jd. predikta,
n. mn. predikati - gram. prirok, dio
reenice kojim se najee kazuje ta
radi subjekat; log. ono to se na sudu
kazuje o predmetu,
predikativan prid. (lat.), odr. v. predikativni- koji pripada predikatu,
predikatnl/preikatski prid. odr. v. (lat.)
- koji se odnosi na predikat,
predikator im. m. r. (lat.) - sveenik koji
dri predike, propovjednik,
predikatorskl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na predikatore, koji im pripada,
predikovanje gl. im. s. r. (lat.) od preikovati.
pridikovati gl. nesvr. (lat.), prez. predikujem - govoriti, drati predike, pro
povijedati.
predilac im. m. r., g. jd. predioca, n. mn.
predioci, g. mn. predilaca, dat.-instr.lok. mn. prediocima - onaj koji prede,
prelac.
predilekcija im. . r. (fr.) - unaprijed dato
povoljno miljenje, izraena naklonost,
simpatije, ljubav,
predilica im. . r. - stroj na kome se prede
i obrauje prea,
predilja im. . r. - tekstilna radnica koja
radi na predilici, na izradi i obradi pre
e; ena koja prede, prelja,
predio/predio i predjel/predjel im. m. r.,
g. jd. predjela!predjela, n. mn. predjeli!

predistraivanje
predjeli - dio nekog podruja; krajolik,
pejsa; blizina, okolina,
predionica im. . r. - prostorija ili zgrada
u kojoj se prede; tekstilni pogon koji se
bavi predenjem,
predioniar im. m. r., v. jd. predioniaru!
predioniare - radnik u predionici; za
nimanje onoga koji radi na stroju za
predenje.
predioniarev prid. odr. v. - koji pripada
predioniaru.
predioniarka im. . r., dat. jd. predioniarki, g. mn. predidniarki - ona koja
radi u predionici; ena predioniar.
predioniarkui/predioniarkin prid. odr.
v. - koji pripada predioniarki.
predioniarskl prid. odr. v. - koji se
odnosi na predioniare.
predionikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na predionice.
predispit/predispit im. m. r. - uvodni
ispit, uslovni/uvjetni ispit, ispit kao
provjera za izlazak na glavni ispit,
predispitnl/predispitnl prid. odr. v. - koji
se odnosi na predispit; koji se deava
prije glavnog ispita,
predisponiran prid. (lat.), odr. v. pre
disponirani - predodreen; sklon e
mu; nadaren za ta; unaprijed pripre
mljen za ta.
predisponlrano pril. (lat.) - na predispo
niran nain, predodreeno; unaprijed
pripremljeno, odreeno,
predisponlranost im. . r. (lat.), g. jd.
predisponiranosti, instr. jd. predisponiranou/predispdniranosti - osobina i
stanje onoga ko/to je predisponirano.
predispomranje gl. im. s. r. (lat.) - pre
dodreivanje prema sklonostima, pri
premanje unaprijed za ta.
predisponiran gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. predisponiram - unaprijed raspo
rediti, uiniti sklonim ka emu; pri
premiti unaprijed za ta, osposobljavati
za kakav posao,
predistraga/predistraga im. . r., dat. jd.
p redist rai!p redi trazi, g. mn. predi
straga/predistraga - prethodna, uvodna
istraga, istraga koja prethodi, koja je
uslov za obavljanje glavne istrage,
predistraivanje gl. im. s. r. - pripremni
radovi prije glavnog istraivanja.

predistrafvati
predistraivati gl. nesvr., prez. preistranjem - vriti, obavljati prethodna
istraivanja bez ijih je rezultata nije
mogue obaviti ili je oteano glavno
istraivanje,
predivo im. s. r. - niti kojima se tka; vu
na, pamuk, konoplja, lan i sl. vlakna
koja se upredaju u niti; prea,
predizborni prid. odr. v. - koji se odnosi
na vrijeme i aktivnosti prije izbora; koji
se odnosi na period pred izbore,
predjelnl/predjelnl prid. odr. v. - koji se
odnosi na predio, predjel, koji pripada
ili potie iz nekog predjela,
predjelo im. s. r., g. mn. predjela - lagana
hrana koja se slui prije glavnog jela.
predjenuti gl. svr., prez. predjenem promijeniti ime, dati drugo ime, predjeti.
prejeti gl. svr., prez. predijem - pre
djenuti.
predlaga im. m. r., g. jd. predlaga, n.
mn. predlagi - onaj koji predlae,
koji nudi prijedloge,
predlagaev prid. odr. v. - koji potie od
predlagaa, koji pripada predlagau.
predlagaica im. . r. - ona koja koga/ta
predlae, ena predlaga,
predlagaicui/predlagaicin prid. odr. v.
- koji se odnosi na predlagaicu, koji
joj pripada.
predlagakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na predlagae.
predlagaki pril. - na nain predlagaa,
kao predlagai.
predlaganje gl. im. s. r. od predlagati,
predlagati gl. nesvr., prez. predlaem davati, nuditi prijedloge, davati ideju
kako neto rijeiti,
predloak im. m. r., g. jd. predloka, n.
mn. predloci, g. mn. predloaka, dat.instr.-lok. mn. predlocima - ono to
slui kao uzor, uzorak; obrazac, model;
ono po emu se ta radi, ispunjava,
podmetak.
predloen prid., odr. v. predloeni - koga
su predloili, koji je izabran kao pri
jedlog.
preloenlk im. m. r., g. jd. predloemka
- onaj koji je predloen, koga su pre
dloili za kakvu ulogu, funkciju, za
datak.

770

771
predloiti gl. svr., prez. predloim - dati
prijedlog, ponuditi ideju kao rjeenje
ega.
predloljiv prid., odr. v. predldljivi - koji
se moe predloiti,
preljiv prid., odr. v. predljivi - koji se
moe presti; koji se lahko prede,
predmet im. m. r. - stvar koja se moe
vidjeti i opipati; ono to se moe
oblikovati, graa, materija; ono o emu
se raspravlja; cilj, objekat radnje ili
govora; sadraj, tema; nastavna oblast;
sudski postupak; slubeni spis, akt.
predmetak/predmetak im. m. r., g. jd.
predmetka!predmetka, n. mn. predme
ci/predmeci, g. mn. predmetaka!pred
metaka - mali, sitni predmet,
predmetni/predmetni prid. odr. v. - koji
se odnosi na predmet,
prednacrt im. m. r. - nacrt, akt koji pret
hodni glavnom nacrtu, prijedlog nacrta,
prednaobrazba im. . r. - predznanje,
ono to treba ve znati da bi se ta
razumjelo.
prednost im. . r., g. jd. prednosti, instr.
jd. prednou!prednosti - nadmo; pri
vilegija, povlastica; preimustvo; dob
ra, bolja strana,
prenjaenje gl. im. s. r. od prednjaiti,
prednjaiti gl. nesvr., prez. prednjaim ii ispred drugih, naprijed, imati pre
dnost; biti u boljem poloaju; predvo
diti.
prednjakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na prednjake,
prednjaki pril. - kao prednjaci, na prednjaki nain,
prednjak/prednjak im. m. r., g. jd. pred
njaka!prednjka, n. mn. prednjaci/prednjci, g. mn. prednjaka!prednjka onaj koji je prvi, koji prednjai, koji je
ispred drugih i ima prednost; prednji
zub, sjekuti; etnol. prednji konj u za
prezi, predvodnik u stadu,
prednji prid. odr. v. - koji je ispred dru
gih; koji je naprijed,
prednjica im. . r. - prednja strana;
prednja strana odjee,
prednjonepani prid. odr. v. - koji se
odnosi na prednje nepce; gram. palatalni.
predobar prid., odr. v. predobri - previe,
suvie, pretjerano dobar.

predobjava im. . r. - objava prije neke

druge objave, nezvanina objava,
predobro pril. - suvie, previe dobro, na
predobar nain,
predockan pril. - suvie dockan, predocno, ob. prekasno,
predocno pril. - ob. prekasno,
predoavanje gl. im. s. r. - ivopisno ka
zivanje, prikazivanje ega sebi ili dru
gima.
predoavati gl. nesvr., prez. preddavam, trp. prid. preddavan - vriti
predoavanje,
predoiti gl. svr., prez. predoim slikovito, ivopisno ta zamisliti ili
drugima kazati da to mogu zamisliti;
iznijeti sve detalje, otvoreno rei, uka
zati na ta.
predodrediti gl. svr., prez. predddredim
- unaprijed odrediti, pripremiti unapri
jed, predisponiran.
predodreen prid., odr. v. preddreeni unaprijed pripremljen, odreen; priordno sklon emu, predisponiran,
predodreeno pril. - na unaprijed odre
en, predodreen nain,
predodreenost im. . r., instr. jd. predddreenou/predddreenosti - stanje
onoga ko je ili to je predodreeno,
predodreenje.
predodreenje gl. im. s. r. - predodre
enost.
predodreivanje gl. im. s. r. od predo
dredi vati.
predodreivati gl. nesvr., prez. predodreujem - vriti predodreivanje, pret
hodno, unaprijed odreivati; unaprijed
pripremati za ta.
predodba im. . r., g. mn. predodbi!
predodaba - misaona predstava, doi
vljaj ranije proivljenih emocija; slika,
predstava o emu doivljenom,
predodbenl prid. odr. v. - koji se odnosi
na predodbu,
predohrana im. . r. - prihranjivanje,
preventivna dohrana, zatita biljaka od
tetnih uticaja razliite naravi,
predohraniti gl. svr., prez. preddhranim, trp. prid. preddhranjen - izvriti
predohranu, preventivom dohranom za
tititi biljke od tetnih uinaka razliite
prirode; prihraniti.

predosjeaj
predohr anj ivanje gl. im. s. r. od predohranjivati.
predohranjivati gl. nesvr. i uest., prez.
predohrdnjujem - prihranjivati, vriti
predohranu, preventivnom dohranom
zatititi biljke od tetnih uinaka razli
ite prirode,
predojavanje gl. im. s. r. - pretjerano
dojenje, dojenje do presitosti.
predojavati gl. nesvr. i uest., prez. preddjavam - pretjerano dugo dojiti, dojiti
do presitosti.
predojiti gl. svr., prez. predojim - pre
vie nadojiti,
predominacija im. . r. (lat.) - nadmo,
nadmonost, prvenstvo, prevaga, pred
nost, preimustvo,
predominant im. m. r. (lat.) - onaj koji je
predominantan,
predominantan/predominantan
prid.
(lat.), odr. v. predominantni/predominantni - koji je u prednosti, koji ima
nadmo, prevagu; koji dominira; nad
moan; pretean,
predominantno/predominantno
pril.
(lat.) - na predominantan nain,
preominantnost/predominantnost im.
. r. (nlat.), instr. jd. predomindntnou!
predominantnosti - osobina onoga ko/
to je predominantno.
preomimranje gl. im. s. r. (lat.) od
predominirati,
predominirati gl. nesvr. (lat.), prez.
predominiram - imati predominaciju;
posjedovati prednost, nadmo, prevagu
nad kim ili nad im; biti iznad drugih,
predomisliti (se) gl. svr., prez. preddmislim (se) - promijeniti miljenje, opo
vrgnuti, odrei se ranijeg miljenja, sta
va, suda.
predomiljaj im. m. r. - rezultat predomiljanja, promijenjeno miljenje; predomiljanje.
predomiljanje gl. im. s. r. od predomiljati (se),
predomiljaj (se) gl. nesvr., prez. preddmiljam (se) - mijenjati miljenje, ra
zmiljati o promjeni ranijeg miljenja,
predomiljen prid., odr. v. preddmiljeni
- koji je pretrpio promjenu miljenja,
promijenjen,
predosjeaj im. m. r. - slutnja, intuitivno,
prethodno osjeanje koje nije izazvano

predosjeanje
niim objektivnim, stvarnim da se neto
moe dogoditi; predosjeanje,
predosjeanje/predosjeanje gl. im. s. r.
od predosjeati,
predosjeati gl. nesvr., prez. pr edd sje
am - instinktivno slutiti, intuitivno
osjeati, nasluivati, prethodno osjeati
niim objektivnim, stvarnim izazvan
osjeaj da se ta moe dogoditi; imati
predosjeaj, predosjeanje,
predosjetiti gl. svr., prez. preddsjetlm unaprijed, prethodno osjetiti, slutiti, na
slutiti da e se ta dogoditi,
predosnovnl prid. odr. v. - koji je ispred
osnovnog, koji je uslov da se dogodi
osnovni.
predostroan/predostroan prid., odr. v.
prMostroznllpreo stroznl - koji ima
predostronost, oprezan, paljiv,
predostronost/predostronost im. . r.,
g. jd. predostronost!, instr. jd. predo
stro n o s t! predostronost! i predostroznosu/predostroznosati - osobina
onoga ko je predostroan; oprez, opre
znost, panja, paljivost.
predraun im. m. r. - predviena visina
trokova i cijena; raun koji informie o
cijeni ega, koji nije naplativ; raun
prije glavnog rauna,
predradnikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na predradnike.
predradnlk im. m. r., n. mn. predradnlci,
g. mn. predradnlka - radnik koji pred
vodi druge radnike, rukovodilac, ef.
predradnja im. . r. - prethodna radnja,
radnja koja se odvija(la) prije glavne
radnje, uvodna radnja,
predrag prid., odr. v. predragi - previe,
suvie, pretjerano drag.
predrasuda im. . r. - unaprijed postav
ljen i prihvaen stereotipan sud, milje
nje koje nije zasnovano na objektivnim
injenicama nego na nedokazanim la
nim tvrdnjama; besmisleno zaziranje
od drugog i drugaijeg,
predratni prid. odr. v. - koji se odnosi na
vrijeme i dogaaje prije rata.
predrevolucionaran prid. (fr ), odr. v.
predrevolucionarnl - koji se odnosi na
vrijeme i dogaaje prije revolucije,
predriblati gl. svr. (engl.), prez. predriblam - sport, vjetim baratanjem lop
tom, varkom zbuniti protivnikog igra

772

773
a i probiti se prema golu; prenes.
slatkorjeivou prevariti sugovornika i
okrenuti ga na pogrenu stranu .
preriblovati gl. svr. (engl.), prez. predriblujem - ob. predriblati,
predsezona im. . r. (fr.) - period, vri
jeme, sezona prije glavne sezone,
predsezonskl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na predsezonu, koji joj pripada,
predsjedanje gl. im. s. r. - ob. predsjeda
vanje.
predsjedatelj im. m. r., instr. jd. predsje
dateljem - onaj koji predsjedava, koji
obavlja dunost predsjednika; predsje
davajui; predsjednik,
predsjedati/predsjedati gl. nesvr., prez.
predsjedam!predsjedam - ob. predsje
davati.
predsjedavajui poim. prid. odr. v. - onaj
koji predsjedava sjednicom ili skupom
meusobno ravnopravnih lanova,
predsjedavanje gl. im. s. r. - voenje,
upravljanje sjednicom ili skupom u ulo
zi predsjedavajueg,
predsjedavati gl. nesvr., prez. predsje
davam - voditi sjednicu ili kakav skup
zauzimajui mjesto predsjedavajueg;
biti predsjednik; obavljati dunosti pre
dsjednika.
predsjednica/predsjednica im. . r. - e
na predsjednik,
predsjednicln/predsjednicln i predsjedniin prid. odr. v. - koji pripada
predsjednici,
predsjednik/predsjednik im. m. r., n.
mn. predsjednici!predsjednici, g. mn.
predsjednika/predsjednika - glavno, od
govorno lice, osoba od drugih izabrana
da bude na elu drave, kakvog drav
nog organa, organizacije, ustanove,
skupa, drutva; osoba koja predsjedava
na skupovima; dravnik,
predsjednikovanje/predsjednikovanje
gl. im. s. r. - obavljanje predsjednikih
dunosti.
predsjednikovati/predsjednikovati gl.
nesvr., prez. predsjednikujemlpredsjednikujem - obavljati predsjednike du
nosti, biti predsjednik,
predsjednitvo/predsjednitvo im. m. r.
- kolektivni predstavnik koji upravlja
dravom; vrhovno organizaciono-upravljako tijelo sastavljeno od meuso

bno ravnopravnih predstavnika; skup

predstavnika kakvih radnih, politikih i
dr. jedinica odgovornih za poloaj i rad
tih jedinica onima koji su ih izabrali;
zgrada u kojoj je smjeteno predsjedni
tvo.
predsjedniki/predsjedniki prid. odr. v.
- koji se odnosi na predsjednika,
predskazanje/predskazanje gl. im. s. r. ukazanje, predznak; proroanstvo,
predskazati gl. nesvr., prez. predskaem
- unaprijed kazati ono to e se dogo
diti, ukazati; kakvim neprirodnim poja
vama dati znak, nagovjetaj ega to
treba da se dogodi; prorei.
predskazivao im. m. r., v. jd. predska
ziv a o , g. jd. predskaziva, n. mn. pre
dskazivao, g. mn. predskaziva - pro
rok, proricatelj budunosti,
predskazivaev prid. odr. v. - koji se
odnosi na predskazivaa, koji mu pripa
da.
predskazivaica im. . r. - ena predskaziva, ona koja ta predskazuje; proro
ica.
predskazivaicln/preskazivaicin prid.
odr. v. - koji se odnosi na predskazivaicu, koji joj pripada,
predskazivaki prid. odr. v. - koji se
odnosi na predskazivae.
predskazivaki pril. - na predskazivaki
nain, kao predskazivai, proroanski,
predskazivanje gl. im. s. r. od pred
skazivao.
predskazivati gl. nesvr., prez. predskazujem - unaprijed kazivati o onome to
e se tek dogoditi, unaprijed ukazivati;
kakvim neprirodnim pojavama davati
znak, nagovjetaj ega to treba da se
dogodi; proricati,
predsmrtan f^id./jodr. v. predsmrtnl koji se dogaa neposredno pred smrt.
predsoblje/predsoblje im. s. r. - mala
prostorija odmah do ulaznih vrata;
unutranji hodnik iz koga se ulazi u
sobe; odjeljenje, prostorija ispred ne
kog ureda iz koje se stranke upuuju u
posebna odjeljenja, odnosno prostorije,
predspis im. m. r. - raniji spis o istom
predmetu.
predsprema im. . r. - ranija sprema,
prethodno zavrena kola.

predstavnik
predsrje/predsrje im. s. r. - srana
pretkomora,
predstanje im. s. r. - prethodno stanje,
prijanje stanje; raniji nain ivljenja,
predstava/predstava im. . r. - predo
dba, mentalna slika, pojam, saznanje,
shvatanje; pozorino umjetniko djelo;
izvoenje pozorinog djela; prenes.
neobian dogaaj, prizor; predstavlja
nje.
predstaviti (se) gl. svr., prez. predstavim
(se), trp. prid. predstavljen - rei ta o
kome, iznijeti, saopiti; prikazati (se),
pokazati ta ili koga; odglumiti; upo
znati koga s kim; zamisliti, izazvati u
svijesti.
predstavka/predstavka im. . r., dat. jd.
predstavci!predstavci - zahtjev, pismeni
podnesak kojim se trai rjeavanje ka
kvog problema,
predstavlja im. m. r., g. jd. predstavlja, n. mn. predstavljai - osoba koja
koga ili ta kome predstavlja; glumac,
predstavljaev prid. odr. v. - koji pripada
predstavljau.
predsta vij aki prid. odr. v. - koji se
odnosi na predstavljae, koji je osobina
predstavljaa; glumaki,
predsta vij aki pril. - kao predstavljai,
na nain predstavljaa.
predstavljan prid., odr. v. predstavljani koji je u vie navrata pokazivan, prika
zivan; vie puta upoznavan.
predstavljanje gl. im. s. r. - prikazivanje;
pokazivanje; upoznavanje,
predstavljati gl. nesvr., prez. predsta
vljam - vriti predstavljanje; prikazi
vati; pokazivati; glumiti; upoznavati
koga s kim.
predstavljen prid., odr. v. predstavljeni pokazan, prikazan, odglumljen; koji je
drugima objanjen,
predstavnica/predstavnica im. . r. - ona
koja koga predstavlja, ena predstav
nik.
predstavniki/predstavniki prid. odr. v.
- koji se odnosi na predstavnike; koji se
sastoji od predstavnika; koji iskazuje
miljenje, zastupa interese predstavni
ka.
predstavnik/predstavnik im. m. r., n.
mn. predstavnici!predstavnici, g. mn.
predstavnika!predstavu Ika, dat .-instr.-

predstavnitvo
lok. mn. predstavnicima/predstavnici
ma - onaj koji koga predstavlja, izra
ava ije miljenje, nazore, poglede;
koji zastupa ije ideje, zastupnik,
predstavnitvo/predstavnitvo im. s. r. institucija koja koga predstavlja, pred
stavniki ured kakve firme, ustanove,
banke i sl.
predstojati/predstojati gl. nesvr., prez.
predstojim!predstdjim - ono to e biti
u budunosti, to je obaveza u budu
nosti.
predstojei/predstojei prid. odr. v. koji se oekuje u budunosti kao oba
veza, koji e biti, koji dolazi,
predstojnica/predstojnica im. . r. (rus.)
- ena koja se nalazi na elu kunog
savjeta, nastoj nica, upraviteljica,
predstojnik/predstojnik im. m. r. (rus.)
n. mn. predstojnici/predstojnici, g. mn.
predstojnika/predstojnika - ovjek koji
predstavlja neku manju drutvenu usta
novu; ovjek koji predstavlja kuni sa
vjet, domar; starjeina; nastojnik; upra
vitelj.
predstoj niko vica/predstoj niko vica im.
. r. (rus.) - predstojnikova ena, sup
ruga predstojnika,
predstraa im. . r. - vojn. straa prije
glavne strae sa zadatkom da zatiti
logor od iznenaenja; pomona straa;
mjesto gdje je rasporeena prva, pomo
na straa.
prestrani prid. odr. v. - koji se odnosi
na predstrae.
presuton im. m. r. - vrijeme neposredno
prije sutona, predvee; akam,
predsutonski prid. odr. v. - koji se deava
u presuton, pred sami suton, predve
ernji; akamski.
predasnlk im. m. r., n. mn. predasnici,
dat.-instr.-lok. mn. predasnicima - e
e: prethodnik,
predkolski prid. odr. v. - koji se odnosi
na vrijeme kad dijete jo ne ide u kolu;
koji se nalazi pred kolom, koji se
deava pred kolom; koji se odnosi na
vrijeme prije poetka rada kole,
predtakmienje im. s. r. - prethodno ta
kmienje na kojem se obavljaju pripre
me i kvalifikacije za glavno takmie
nje; kvalifikaciono takmienje.

774

775
predtekst im. m. r., n. mn. predtekstovi prvi, uvodni tekst, tekst ispred glavnog
teksta; uvod, predgovor u knjievnim i
naunim djelima,
predteren im. m. r. (fr.) - sport, zemljite,
teren koji se nalazi ispred glavnog tere
na; pomoni teren,
predtrka im. . r., dat. jd. predtrci, g. mn.
predtrka - sport, takmienje koje se
obavlja kao priprema prije glavne, ta
kmiarske trke; kvalifikacijska trka.
preturnlr im. m. r. (fr.), g. jd. predturnira, n. mn. predturniri - sport, pret
hodni turnir kao priprema za glavno
takmienje,
predturnirski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na predtumir.
predubijeen prid., odr. v. predubijeeni
- koji ima predubjeenje, preduvjerenje; koji je s predrasudom,
predubijeeno pril. - na predubijeen
nain, s predubjeenjem.
predubijeenost im. . r, g. jd. predubijeenosti, instr. jd. prediibijeenou!
predubijeenosti - preduvjerenje, pred
rasuda; osobina onoga koji je predubi
jeen.
predubjeenje im. s. r. - predrasuda,
prethodno uvjerenje u ta bez uvjerlji
vih dokaza, preduvjerenje.
predubok prid., odr. v. preduboki - pre
vie, suvie dubok,
preduboko pril. - pretjerano duboko, su
vie duboko,
predudar/predudar im. m. r., g. jd. predudara/predudara - mu. znak za poe
tak izvoenja muzikog djela koji se
daje sputanjem podignute ruke; vers.
jenoslona rije na poetku trohejske
stope; medic. snaan srani napad, predinfarktno stanje; stanje organizma
pred modani izljev, udar.
predudarac im. m. r., g. jd. predudarca,
n. mn. predudarci, g. mn. predudaraca,
dat.-instr.-lok. mn. predudarcima sport, vrsta udarca u maevanju,
predug prid., odr. v. predugi - predu
gaak, previe, suvie, izuzetno dug.
predugaak prid., odr. v. predugaki predug.
predugo pril. - previe, suvie dugo, pre
tjerano dugo.

preugovaranje gl. im. s. r. - sklapanje

predugovora,
predugovarati gl. nesvr., prez. predugdvaram - prethodno ugovarati o uslo
vima poslovanja, praviti predugovor,
predugovor/predugovor im. m. r. - ugo
vor koji prethodi glavnom ugovoru,
nacrt ugovora na osnovu koga e se
sainiti i konani ugovor,
predugovoriti gl. svr., prez. predugdvorim, trp. prid. predugdvoren - sainiti
predugovor, dogovoriti se o elementi
ma na kojima e se temeljiti ugovor,
prediihitren prid., odr. v. preduhitreni koga su preduhitrili, prije koga su dru
gi ta uinili,
preduhitreno pril. - na preduhitren nain,
prijevremeno, bre, ranije nego to tre
ba.
preduhitrenost im. . r., g. jd. preduhitrenosti, instr. jd. predidiitrenou/preduhitrenosti - brzina i sposobnost zapa
anja i zakljuivanja,
preduhitriti gl. nesvr., prez. preduhi
trim, trp. prid. preduhitren - stii bre;
preduzeti, uiniti ta prije nego drugi;
sprijeiti ta predvidjevi da bi se to
moglo dogoditi,
predujam im. m. r., g. jd. predujma, n.
mn. predujmovi - novac uzet prije zva
nine plate, isplate, akontacija,
predujmiti gl. svr., prez. predujmim, trp.
prid. predujmljen - dati predujam; uzeti
predujam.
predumiljaj im. m. r. - unaprijed smi
ljen plan o izvrenju kakvog (ne)djela
prije nego se ono dogodilo; rezultat
predumiljanja.
preduimljanje gl. im. s. r. - planiranje
predumiljaja, smiljanje kakvog plana
prije izvrenja ega.
predumiljati gl. nesvr., prez. predumiljam - planirati, smiljati kakav plan
prije izvrenja ega.
predupis im. m. r. - vrijeme planirano za
prijavljivanje kandidata za upis.
predupreaj im. m. r. - postupak predu
preenja, predupreenje; preduhiaj.
predupreenje gl. im. s. r. - obavljanje
predupreaja, osujeenje ega, preduhienje.

preduzeti
predupreivanje gl. im. s. r. - obavljanje
predupreenja, osujeivanje ega, preduhiivanje.
p r e d u p r e d iti gl. nesvr., prez. predupreujem, trp. prid. predupreivan unaprijed spreavati ta; preduhitravati; ii prije drugih, prednjaiti u sprjea
vanju ega.
preduprijediti gl. nesvr., prez. predu
prijedim, trp. prid. preduprijeen - pre
duhitriti, prije drugih ta sprijeiti, za
ustaviti.
predurati gl. svr. (tur.), prez. preduram,
trp. prid. preduran - strpljivo podnijeti;
nekako izdrati, istrajati u emu.
preduslov im. m. r. - preduvjet, to dolazi
prije uslova, ono to je potrebno ispu
niti da bi se ta ostvarilo,
predusresti gl. svr., prez. prediisretnem
- prijateljski koga doekati, primiti;
presresti, iznenada zaustaviti, izii ko
me u susret; prenes. unaprijed sprijei
ti, preduhitriti, preduprijediti,
predusretanje gl. im. s. r. od predusretati.
predusretati gl. nesvr., prez. predusre
em - prijateljski koga doekivati, pri
mati; presretati, nenadano zaustavljati
prolaznike, izlaziti kome u susret; pre
nes. unaprijed spreavati, preduprede
vati ta nepoeljno,
predusretljiv prid., odr. v. predusretljivi prijateljski naklonjen, gostoprimljiv,
ljubazan; koji rado, usrdno izlazi u
susret.
predusretljiv pril. - na predusretljiv na
in, ljubazno, usrdno, gostoprimljivo,
predusretljivost im. . r., g. jd. predu
sretljiv osti, instr. jd. predusretljivou/
predusretljivost - usrdnost, gostopri
mljivost, usrdna ljubaznost; osobina
predusretljivih ljudi,
preduvjet im. m. r. - preduslov,
preduzee im. s. r. - poduzee, firma,
tvrtka; tvornica, fabrika; organizacija
koja obuhvata upravu, radnike, postro
jenja, organizacone jedinice,
preduzet prid., odr. v. preduzeti - podu
zet.
preduzetan prid., odr. v. predm etni poduzetan,
preduzeti gl. nesvr., prez. preduzmem poduzeti.

preduzetnik
preduzetnik im. m. r., n. mn. predu
zetnik, g. mn. preduzetnika, dat.-instr.lok. mn. preduzetnicima - poduzetnik,
osoba koja umije organizirati i uspjeno
ostvariti rezultate u poslu,
preduzetnistvo im. s. r. - poduzetnitvo;
zanimanje preduzetnika; posao kojim
se bave preduzetnici.
preduzetno pril. - poduzetno,
preduzetnost im. . r., g. jd. preduzetnosti/preduzetnosti, instr. jd. preduzetnou/preduzetnou i preduzetnostiipreduzetnosti - poduzetnost,
preduzima im. m. r., g. jd. preduzima,
n. mn. preduzimi, g. mn. preduzima
a - poduzima.
preduzimaica im. . r. - ona koja se bavi
preduzimanjem; preduzimljiva ena;
poduzimaica.
preduzimaki prid. odr. v. - koji se odno
si na preduzimae, koji potie od pre
duzimaa.
preduzimaki pril. - vjeto, spretno, kao
preduzimai, na preduzimaki nain,
preduzimalac im. m. r., g. jd. preduzimaoca, n. mn. preduzimaoci, g. mn.
preduzimalaca - preduzimatelj, predu
zima.
preduzimalak! prid. odr. v. - koji se od
nosi na preduzimaoca.
preduzimalaki pril. - kao preduzimaoci,
na preduzimalaki nain, preduzimlji
ve.
preduzimanje gl. im. s. r. - poduzimanje,
preduzimati gl. nesvr., prez. preduzi
mani, trp. prid. preduziman - poduzima
tipreduzimljiv prid., odr. v. preduzimljivi poduzimljiv.
preduzimljivu pril. - poduzimljivo.
preduzimljivost im. . r., g. jd. preduzi
mljivosti, instr. jd. preduzimljivou/
preduzimljivosti - poduzimljivost.
predvajanje gl. im. s. r. od predvajati,
predvajati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
predvajam (se) - previjati na dvoje;
previjanjem prekopola initi ta dvo
strukim, udvojenim, duplim,
predvee im. s. r., g. jd. predveera predveer.
predveer im. . r., g. jd. predveeri,
instr. jd. predeveerj u!predvee ri - vri

n i

776
jeme u kasno popodne, suton, sumrak,
akam.
predvee(r) pril. - u vrijeme kasnog popodneva, pred samu veer, u suton, u
sumrak, u akam,
predveerak/predveerak im. m. r., g.
jd. predveerka/predveerka, em. sumrai, prvi sumrak; predveerje,
predveerje im. s. r. - prvi sumrak,
predveer, vrijeme pre prvi mrak; pre
nes. posljednji asi nekog perioda, do
gaaja; vrijeme pred poetak nekog
drugog dogaaja; crkv. veernja sluba,
veernica.
predveernji/predveernji prid. odr. v. koji se javlja predveer, sutonski, akamski; prenes. zakasnjeli, koji se deava
pred sami poetak nekog drugog doga
aja.
predvidiv prid., odr. v. predvidivi - pred
vidljiv, koji je mogue predvidjeti; koji
se moe pogoditi; koji se moe plani
rati.
predvidivo pril. - predvidljivo, na pedvidiv nain; mogue; moda,
predvidivost im. . r., g. jd. predvidiv osti,
instr. jd. predvidivoulpredvidivosti predvidljivost, osobina ili stanje onoga
to je predvidivo ili onoga ko je pred
vidiv; mogunost predvianja,
predvidjeti gl. nesvr., prez. predvidim,
trp. prid. predvien - pogoditi ta e se
dogoditi; planirati ta da se izbjegnu
negativne posljedice dogaanja,
predvidljiv prid., odr. v. predvidljivi predvidiv,
predvidljivo pril. - predvidivo,
predvidljivost im. . r., g. jd. predvidljivosti, instr jd. predvidljiv ou/pred
vidljiv osti - predvidivost.
predvianje im. s. r. od predviati,
predviati gl. nesvr., prez. predviam planirati, pretpostavljati da e se neto
dogoditi.
predvien prid., odr. v. predvieni - koji
je prehodno dogovoren; koji je unapri
jed odreen, pripremljen ili planiran,
predvjenani/predvjenanl prid. odr. v.
- koji prethodi vjenanju, koji je uoi
vjenanja.
pre vjesnik/pred vjesnik im. m. r., v. jd.
predvjesnie/predvjesnie, n. mn. predvjesniciJpredvjesnici, g. mn. predvjesni-

ka/predvjesnika - onaj koji najavljuje

vijest prije glavnog, zvaninog vjes
nika, koji prethodi glavnom vjesniku,
predvjeba im. . r., predvjezbi - pret
hodna, pripremna vjeba prije glavne
vjebe.
predvodilac im. m. r., g. jd. predvddioca,
v. jd. predvddioe, n. mn. predvddioci,
g. mn. predvddilaca - predvoditelj, pre
dvodnik, onaj koji koga/ta predvodi,
koji ide ispred drugih, koji vodi druge,
voa.
pred vodilja im. . r. - ona koja predvodi,
ena predvoditelj.
predvoditelj im. m. r., v. jd. predvdditelju
- predvodnik, predvodilac,
predvoditeljski prid. odr. v. - koji se
odnosi na predvoditelje, koji im prip
ada, koji potie od predvoditelja,
predvoditeljski pril. - kao predvoditelji,
na predvoditeljski nain,
pred voditeljstvo im. s. r. - sklonost,
zanimanje predvoditelja, podvodni
tvo.
predvoditi gl. nesvr., prez. prevodim,
trp. prid. predvoen - biti predvodnik,
voa; prenes. biti prvi u nekom umjet
nikom pravcu,
predvodnica/predvodnica im. . r. - ona
koja ide prva, koja predvodi,
predvodnik/predvodnik im. m. r., n. mn.
predvodnici!predvodnici, g. mn. pred
vodnika/predvodnika,
dat.-instr.-lok.
mn. predvodnicima/predvodnicima predvodilac, onaj koji ide prvi, koji
predvodi, voa.
predvoenje gl. im. s. r. - voenje
koga/ta idui ispred; preuzimanje vo
deeg mjesta,
predvojiti gl. svr., prez. predvojim, trp.
prid. predvojen - previti ta na dva ista
dijela, presaviti; podijeliti na dva dijela,
na dvoje.
predvojniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na period prije sluenja vojnog roka.
predvoriti/predvoriti gl. svr., prez. predvdrim/predvdrim - provesti vrijeme
dvorei, sluei koga.
predvorje/predvorje im. s. r. - prostor
ispred glavnih ulaznih vrata u javnim
zgradama.
predvornl/predvornl prid. odr. v. - koji
je ispred dvora; koji pripada predvorju.

prea
predvostruavanje gl. im. s. r. od predvostruavati.
predvostruavati gl. nesvr. i uest.,
prez. predvostrudvdm - predvostruivati, predvajati, udvajati, duplirati; ini
ti ta dvostrukim, duplim, predvojenim.
predvostruen prid., odr. v. predvdstrueni - ojaan dvostruenjem, poduplan
previjanjem napola,
podvostruenje gl. im. s. r. od p o d
vostruiti.
podvostruiti gl. svr., prez. predvdstruim - previti, presaviti prekopola, poduplati previjanjem napola,
p o d v o stru i vanje gl. im. s. r. od podvo
strui vati.
po d v o stru iv ati gl. nesvr. i uest., prez.
predvostruujem - podvostruavati.
predvrae im. s. r. - prostor ispred ulaz
nih vrata.
predzia im. . r. - zatitni vanjski zid;
predzie.
predzie im. s. r. - vanjski prednji odbra
mbeni zidovi oko tvrava ili utvrenih
gradova.
predznak im. m. r., n. mn. predznaci, g.
mn. predznaka, dat.-instr.-lok. mn.
predznacima - znak koji nagovjetava,
najavljuje kakav dogaaj; mat. znak
ispred broja kojim se obiljeava njego
va pozitivna (plus) ili negativna (mi
nus) vrijednost,
predznanje im. s. r. - znanje steeno prije
poetka uenja; znanje koje se posje
duje prije uenja; prethodno steeno
znanje.
predzorje im. s. r. - vrijeme pred zoru.
predeludnik im. m. r., n. mn. predzeludnici, g. mn. predzeludnika - zool. pro
ireni dio jednjaka u nekih insekata u
kome se sitni hrana,
preetvenl/predetvenl prid. odr. v. koji potie iz vremena prije obavljanja
etve; koji pripada tom vremenu,
predivot/predivot im. m. r., g. jd. predzivota/predlivta - ivot koji se odvijao
prije sadanjeg ivota, prethodni ivot,
ivot prije ivota.
prea im. . r. - vunene ili lanene niti
koje se upredaju u konac; predivo;
prenes. vrsta jake ribarske mree od
vrstog konca; pauina.

preanji
preanji/preanji prid. odr. v. - prija
nji, raniji, proli; prethodni; koji se ve
dogodio.
preden prid., odr. v. preeni - koji se ve
proao, koji je prilikom putovanja ostao
iza.
preefikasan/preefikasan prid. (lat.-fr.),
odr. v. preefikasni/preefikasni - koji je
previe djelotvoran, koji previe snano
djeluje.
preefikasno/preefikasno pril. (lat.-fr.) na preefikasan nain,
preeksploatiranje/preeksploatisanje gl.
im. s. r. (fr.-lat.-gr.) - pretjerano eksploatiranje/eksploatisanje, prekomjerno
iskoritavanje,
preeksploatirati/preeksploatisati gl. ne
svr. (fr.-lat.-gr.), prez. preeksploatiram/preeksploatiem - preko mjere
iskoritavati, previe eksploatisati/eks
ploatirati.
prefabrikat im. m. r. (lat.), g. jd. prefabrikta - tvornika preraevina,
prefabrikovati gl. svr. (lat.), prez. prefabrikujem - tvorniki preoblikovati, pre
raditi.
prefarbati gl. svr. (njem.), prez. prefa
rbam, trp. prid. prefarban - premazati
bojom da se ne vidi ono to je ispod
nje; zatiti bojom; obojiti,
prefekt im. m. r. (lat) - starjeina, na
elnik, naziv raznih ranijih zvanja u
starom Rimu; mu. prvi pjeva, voa
hora; upravnik policije, gradonaelnik;
odgajatelj u odgojnim zavodima i do
movima.
prefektura im. . r. (lat) - starjeinstvo;
zgrada u kojoj radi i boravi naelnik;
gradska uprava; policijska uprava,
preferans im. m. r. (fr.) - vrsta kartake
igre s 32 karte i tri igraa,
preferencija im. . r. (lat.) - vea naklo
nost, prednost, isticanje, uvaavanje;
preferiranje.
preferencijal im. m. r. (lat.), g. jd. prefe
rencijalan n. mn. preferencijli - meu
dravni ugovor kojim drave koje su ga
potpisale daju jedna drugoj razliite
olakice u meudravnoj trgovini, sara
dnji i sl.
preferencijalan prid. (lat.), odr. v. preferencijalni - koji je povlaten; koji ima
prvenstvo; kome je data prednost.

779

778
preferiran prid. (lat.), odr. v. preferirani
- koji je dobio prednost, kome je una
prijed dato prvenstvo, bolje mjesto u
emu.
preferiranje gl. im. s. r. (lat.) - davanje
prednosti kome ili emu, stavljanje na
prvo mjesto, bolje uvaavanje, istica
nje; preferencija,
preferirati gl. nesvr. (lat.), prez. prefe
riram - davati prednost; stavljati na
prvo mjesto; vie uvaavati, cijeniti,
izdvajati od drugih,
prefiks im. m. r. (lat.) - gram. prefiksalni
morfem, predmetak, formant koji u tvo
rbi rijei dolazi ispred korijena (up.
pre+fiks).
prefiksacija im. . r. (lat.) - gram. tvorba,
izvoenje novih rijei pomou prefiksa,
prefinjen prid. (njem.-fr.-tal.), odr. v.
prefinjeni - koji je pretjerano fin; koji
ima lijepe, suptilne manire, lijepo od
gojen; koji je lijep, njean, tanahan,
ureen, blistav, ist; koji je s ukusom
odabran i ureen,
prefihjeno pril. (njem.-fr.-tal.) - na supti
lan, prefinjen, njean nain; osjeajno,
tanahno, prelijepo, njeno; pretjerano
fino.
prefuijenost im. . r. (njem.-fr.-tal.), g.
jd. prefinj enosti, instr. jd. profinjeno
u!prefinjenosti - osobina onoga ko je
prefinjen i stanje onoga to je prefinjeno; pretjerana finoa,
preformacija im. . r. (lat.), g. mn.
preformacija - preoblikovanje, transfo
rmacija; davanje emu druge forme,
drugog oblika,
preformirati gl. svr. (lat.), prez. prefbrmiram - preoblikovati, transformirati;
dati emu drugi oblik, promijeniti raniji
oblik, dati emu drukiju formu,
preformulacija im. . r. (lat.) - izmjena
formulacije; preformuliranje, preformulisanje.
preformiiliran prid. (lat.), odr. v. prefo
rmulirani - prefolmulisan, koji je u
formulaciji izmijenjen, formulacijski
preoblikovan,
preformuliranje/preformiilisanje gl. im.
s. r. (lat.) od prefolmulirati/prefolmulisati.
preformulirati/preformulisati gl. nesvr.
i svr. (lat.), prez. preformuliram/

preformitliem - mijenjati, promijeniti

raniju formulaciju, izmijeniti formula
ciju; davati, dati drukiju formulaciju,
prefolmullran/preformulisan prid. (lat.gr.), odr. v. preformulisani!preformu
lirani - koji je dobio drugaiju formu
laciju.
preforslran prid. (fr.), odr. v. preforsirani
- vie optereivan nego to je trebalo;
silom isturen u prvi plan; isforsiran;
previe forsiran; preusiljen, prenapre
gnut, prenapet,
preforslrano pril. (fr.) - preusiljeno, prenapeto, prenapregnuto, previe forsira
no, na preforsiran nain,
preforsliranost im. . r. (fr.), g. jd.
preforsiranosti, instr. jd. preforsiranou!pre f dr sirano ti - stanje onoga to je
preforsirano.
preforsiranje gl. im. s. r. (fr.) - pretjeri
vanje, pretjeranost; prenagljivanje; pre
tjerano isticanje,
preforsirati gl. svr. (fr.), prez. preforsiram - pretjerati, prenagliti; pretjerano
istaknuti.
prefrigan prid. (tal.), odr. v. prefrigani prepreden, lukav; pokvaren, nepoten,
prefriganac im. m. r. (tal.), g. jd. prefriganca, n. mn. prefrignci, g. mn. prefriganaca, dat.-instr.-lok. prefrigancima - lukav, prepreden ovjek bez po
tenja, pokvarenjak, lukavac, prepre
denjak.
prefriganica/prefriganica im. . r. (tal.) prefriganka, ena prefriganac, lukava,
prepredena ena.
prefriganka im. . r. (tal.), dat. jd. prefriganki, g. mn. prefriganki - prefriganica.
prefrigano pril. (tal.) - na lukav, prepre
den, prefrigan nain; veoma lukavo,
prepredeno,
prefriganost im. . r. (tal.), g. jd. prefri
ganosti, instr. jd. pr efriganoulprefri
ganosti - lukavost, lukavtina, prepredenost; prevrtljivost, osobina prefriga
nih ljudi.
prefrljacati gl. svr., prez. prefrljacam razg. prebacati frljacajui, bilo kako
bacajui.
prefrljiti gl. svr., prez. prefrljim, ono
mat. - razg. prebaciti bacivi bilo kako,
ofrlje.

pregiba
pregaa im. . r. - kecelja, slui za zatitu
prednje strane odjee pri obavljanju
prljavih poslova.
pregaar im. m. r. - papuar, kecelja,
mukarac koji je pod vlau ene.
pregaica im. . r., em. - mala pregaa,
keceljica.
pregalac im. m. r., g. jd. pregaoca, n. mn.
pregaoci, g. mn. pregalaca, dat.-instr.lok. mn. pregaocima - izuzetno vrije
dan, radan, preduzimljiv ovjek; onaj
koji je zduno predan radu.
pregalaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na pregaoce,
pregalaki pril. - na pregalaki nain, kao
pregaoci, radno, vrijedno, preduzimlji
ve, sa zalaganjem,
pregalatvo/pregalatvo im. s. r. - osobi
na pregalaca, predanost radu, poduzet
nost, vrednoa,
preganjinje gl. im. s. r. od preganjati,
preganjati (se) gl. svr., prez. preganjam
(se) - obavljati preganjanje, pregoniti
preko ega, pretjerivati,
pregaoev prid. odr. v. - koji pripada pre
gaocu, koji se odnosi na pregaoca,
pregaranje gl. im. s. r. od pregarati.
pregarati gl. nesvr., prez. pregaram pretjerano goriti, izgarati, sagorijevati;
s vremena na vrijeme izgarati; prenes.
pretjerano raditi,
pregarnica im. . r. - ona koja pregara,
koja se rtvuje za koga ili za ta.
pregasiti gl. svr., prez. pegasim - previe
ugasiti, sasvim ugasiti, gaenjem potpu
no zamraiti,
pregaziti gl. nesvr., prez. pregazim, trp
prid. pregaen - prei preko vode gaze
i; gazei prei na drugu stranu ega;
pogaziti, satrati, unititi; brzo i sigurno
pobijediti, poraziti,
pregaen prid., odr. v. pregaeni - zgaen, polomljen gaenjem; prenes. duho
vno slomljen, skrhan,
pregaenost im. . r., g. jd. pregazenosti,
instr. jd. pre gazenou/pre gaeno ti stanje onoga ko je ili to je pregaeno,
pregib/pregib im. m. r. - pregibanje; pre
vijem) mjesto, pregibotina; zglob; nain
na koji se ta presavija.
pregiba im. m. r., g. jd. pregiba - onaj
koji se pregiba, povija, saginje; mii

pregibak
za pregibanje; sprava kojom se ta
pregiba, povij a.
pregibak im. m. r., g. jd. pregipka, n. mn.
pregipci, g. mn. pregibaka, dat.-instr.lok. mn. pregipcima, em. - mali pre
gib, nabori, boria^
pregibak prid., odr. v. pregipkl - previe
gibak, suvie gibak, pretjerano savitljiv,
pregibalo im. s. r. - sprava za pregibanje;
pregib, mjesto gdje je neto previjeno.
pregibanje gl. im. sr r. od pregibati,
pregibati gl. nesvr., prez. pre gibam previjati, povijati, savijati; initi ta po
gnutim, poginjati.
pregibljiv prid., odr. v. pregibljivl - koji
se moe pregibati, savitljiv, elastian,
pregibljivost im. . r., g. jd. pregibljivosti, instr. jd. pregibljivou/pregibljivosti - osobina onoga ko je ili to je
pregibljivo, savitljivost, elastinost,
pregibotina im. . r. - pregib, nabor, bora;
augm. veliki pregib,
pregladnjelost im. . r., g. jd. pregladnjelosti, instr. jd. pregladnjelou/pregladnjelosti - stanje onoga ko je pregladnio; izgladnjelost, pretjerana glad.
pregladneti gl. svr., prez. pregladnim!
pregladnim - postati previe gladan,
izgladnjeti,
preglasan prid., odr. v. preglasni - pre
vie glasan; buan,
preglasati gl. svr., prez. preglasam, trp.
prid. preglasan - dobiti vie glasova
biraa i tako pobijediti; nadglasati,
preglasavan prid., odr. v. preglasavanl koga su drugi preglasali vie puta.
preglasavanje gl. im. s. r. - nadglasa
vanje, dobijanje veeg broja glasova,
preglasavati gl. nesvr., prez. preglasavam - dobijati vei broj glasova biraa i
tako osigurati izbornu pobjedu; nadgla
savati.
preglasiti gl. svr., prez. preglasan, trp.
prid. preglaen - previe, pretjerano
naglasiti, istaknuti, istai,
preglasno pril. - suvie, pretjerano glas
no; buno.
preglasnost im. . r., g. jd. preglasnosti,
instr. jd. preglasnosu!preglasnosti osobina onoga to je preglasno, pretje
rana glasnost.

781

780
pregled im. m. r. - pregledanje, pomno
gledanje, paljivo gledanje, detaljno
posmatranje,
pregleda im. m. r., g. jd. pregledaa onaj koji vri pregledanje.
pregledaev prid. odr. v. - koji pripada
pregledau.
pregledaica im. . r. - ena pregleda,
pregledaicm/pregledaeicin prid. odr. v.
- koji pripada pregledaici.
pregledakl prid. odr. v. - koji pripada
pregledaima.
pregledaki pril. - kao pregledai, na
nain pregledaa.
pregledan prid., odr. v. pregleni - preglediv, koji se moe pregledati; razgo
vijetan, jasan; razumljiv,
pregledan prid., odr. v. pregledani - koga
su ve pregledali; nad kojim je izvren
pregled.
pregledanje gl. im. s. r. od pregledati,
pregleatelj im. m. r. - pregleda,
pregledati gl. svr., prez. pregledam, trp.
prid. pregledan - izvriti pregled, oba
viti, zavriti pregledanje.
pregledati gl. nesvr. i uest., prez. pre
gledam., trp. prid. pregledan - obavljati
preglede, paljivo gledati, posmatrati,
pregledava im. m. r., g. jd. pregledava, g. mn. pregledavaa - onaj koji
obavlja pregledavanje, pregleda, pregledatelj, kontrolor,
pregledavanje gl. im. s. r. od pregledava
ti.
pregledavati gl. svr., prez. pregledavam,
trp prid. pregledavan - ponovno gledati
ve pregledano; due vrijeme pregle
dati.
preglediv prid., odr. v. pregledivl - koji se
moe pregledati; pregledan,
pregledno/pregledno pril. - na pregledan
nain; razgovijetno, jasno; razumljivo,
preglednost/preglednost im. . r., g. jd.
preglednosti!preglednosti, instr. jd. pre
glednou/preglednou i preglednosti!
preglednosti - osobina onoga to je pre
gledno; razgovijetnost, jasnost; razu
mljivost.
pregledan prid., odr. v. preglodanl - koji
je glodanjem presjeen; koji je redom
oglodan.

preglodati gl. svr., prez. pre gloem glodanjem presjei, podijeliti na dvoje;
sve redom oglodati,
preglomazan prid., odr. v. preglomaz.nl previe glomazan, prevelik,
preglup prid., odr. v. priglupi - suvie,
previe glup.
preglupo pril. - previe, isuvie, pretje
rano glupo,
pregnancija im. . r. (lat.) - plodnost,
obilnost; prenes. bogatstvo i svjeina
smisla ili pojmova; dubina i saetost
misli.
pregnant im. m. r. (lat.), g. mn. pregnanata - onaj koji mnogo kazuje, veoma
vaan, duboko smisaon, plodotvoran
element.
pregnantan prid. (lat.), odr. v. pregncintnl
- plodotvoran; veoma vaan, izuzetno
znaajan; duboko smisaon, saet, jez
grovit.
pregnantno pril. (nlat.) - na pregnantan
nain, plodotvorno, uspjeno, duboko
smisleno.
pregnantnost im. . r. (nlat.), g. jd.
pregnantno ti, instr. jd. pregnantnou!
pregnantnosti - osobina onoga ko je ili
to je pregnantno; pregnancija.
pregnati gl. svr., prez. pregnam, trp.
prid. pregnan - pretjerati, gonei otje
rati na drugu stranu, prognati.,
pregnue im. s. r. - napor, naprezanje,
izrazito zalaganje, nastojanje da se ui
ni neto za ope dobro,
pregnuti gl. svr., prez. pregnem, trp.
prez. prignut - poviti, saviti, ne odu
stati od naprezanja,
pregnuti gl. svr., prez. pregnem - biti
pregalac; veoma se zalagati za neto;
zduno se prihvatiti ega.
pregnutost im. . r., g. jd. prignutosti,
instr. jd. prignuto scu!prignutosti - po
vijenost, savijenost; osobina pregalaca,
pregnue.
pregojazan prid., odr. v. pregojaznl previe, suvie gojazan, pregojen, predebeo.
pregojen prid., odr. v. pregojenl - pre
tjerano, previe ugojen; predebeo; pre
gojazan; previe utovljen.
pregojenost im. . r., g. jd. pregojenosti,
instr. jd. pregojenostu!pregojenosti -

pregorjetina
pretjerana ugojenost, pretovljenost;
osobina i stanje onih koji su pregojeni.
pregojiti (se) gl. svr., prez. pregojlm
(se), trp. prid. pregojen - previe (se)
ugojiti, utoviti; pretjerano, suvie (se)
udebljati gojenjem,
pregolem prid., odr. v. pregoleml - suvi
e, previe golem; prevelik; pregloma
zan.
pregon im. m. r., n. mn. pregoni - oba
vljanje pregonjenja, pregonjenje, gonje
nje preko ega; pretjerivanje; prijegon.
pregoniti gl. nesvr., prez. pre gonim goniti na drugu stranu; pretjerivati pre
ko ega gonei; prenes. prevoziti na
drugu stranu; pretjerivati u emu,
pretjerano insistirati na emu.
pregonjen prid., odr. v. pre gonjeni - koji
je ve gonjen, pretjerivan; prebacivan
na drugu stranu; prevoen na drugu
stranu preko ega; prenes. koji je
pretjeran, na kome se previe insistira
lo.
pregonjenje gl. im. s. r. od pregoniti,
pregorak prid., odr. v. pre gorki - previe
gorak, suvie gorak,
pregoran prid., odr. v. pregornl - koji se
zduno zalae za ta, portvovan,
pregoren prid., odr. v. pregorenl - koji je
pregorio, savim izgoren; neupotrebljiv,
pokvaren (npr. pregoren aparat)', pre
nes. sasvim istroen, iscrpljen, iznemo
gao, sagoren.
pregorenost im. . r., g. jd. pregorenosti,
instr. jd. pregorenou/pregorenosti stanje onoga to je pregoreno; prenes.
stanje onoga koji je pregorio, koga je
ta pretjerano iscrpilo, pretralo.
pregorijevanje gl. im. s. r. od pregorijevati.
pregorijevati gl. nesvr., prez. pregorijevam - izgarati, pregarati; prenes. pretje
rano se zalagati za ta, iscrpljivati se
radei, sagorijevati,
pregorjeti gl. svr., prez. pregorlm, trp,
prid. pregoren - izgorjeti, sagorjeti;
prepei se; prestati gorjeti; prenes.,
smiriti se, savladati se, prestati aliti za
izgubljenim; prealiti; preboljeti,
pregorjetina im. . r. - rupa, rupica, progoreno mjesto na emu nastalo pada
njem ike ili vatre na njega.

pregorljiv
pregorljiv prid., odr. v. pregdrljivi - koji
moe pregorjeli, koji je sklon pregorijevanju, koji brzo pregorijeva; prenes.
koji se da prealiti, koji se moe pre
aliti.
pregdrljivo pril. - na pregorljiv nain,
pregorno pril. - portvovano, s puno prijegora.
pregovaranje gl. im. s. r. od pregovarati.
pregovarati gl. nesvr., prez. pregdvaram
- obavljati pregovore, voditi pregovore.
pregovara i pregovaratelj im. m. r. onaj koji predstavlja jednu stranu u
pregovorima, koji pregovara s drugom
stranom nastojei pronai prihvatljivo
rjeenje.
pregovaraki prid. odr. v. - koji se odnosi
na pregovarae; koji je nastao pregova
ranjem.
pregovor im. m. r. - dogovaranje dviju
suprotnih strana s ciljem postizanja
dogovora.
prigrabiti gl. svr., prez. pregrabim, trp.
prid. pregrabljen - grabljenjem prevui
s jedne na drugu stranu; sve pograbiti;
do dna izgrabiti, iscrpsti,
pregrai im. m. r., em. - pregradak,
pretinac, pretini; ladiica.
p reg rad a im. . r. - daska ili ta drugo
ime se ta pregrauje; pregradni zid;
sve ime se ta pregrauje,
p reg rad ak im. m. r., g. jd. pregratka, n.
mn. pregraci, g. mn. pregradaka, dat.instr.-lok. mn. pregracima - daska ili
ta drugo ime se odjeljuju manje po
vrine ega, npr. ladice, pretinac, ladi
ica.
pregradiea im. . r., em. - mala pre
grada; pretini, ladiica.
p regraditi gl. svr., prez. pregradim, trp.
prid. pregraen - staviti pregradu; ra
zdvojiti pregradom; podijeliti,
p reg rad n i prid. odr. v. - koji pripada
pregradi; koji slui za pregraivanje,
p reg rad n ja gl. im. s. r. - preureivanje
nekog prostora stavljanjem pregrada;
pregraivanje; izmjena drugaijom gra
dnjom, preoblikovanje,
p regraen prid., odr. v. pregraeni - koji
je odvojen pregradom, razdvojen,
pregraivao im. m. r., g. jd. pregraivda
- onaj koji obavlja pregraivanje.

783

782
p reg ra iv ak l prid. odr. v. - koji se
odnosi na pregradivae.
p regraivanje gl. im. s. r. od pregrai
vati.
pregraivati gl. nesvr., prez. pregra
ujem - praviti pregrade; odvajati; raz
dvajati; ponovo graditi pregraujui na
drugaiji nain,
pregranat prid., odr. v. pregranati - su
vie, pretjerano granat,
pregraniiti gl. svr., prez. pregrdniim,
trp. prid. pregranien - prei granicu;
prenes. prekriti dogovor,
pregrdan prid., odr. v. pregedni - suvie,
previe grdan; preruan; prevelik,
pregrehota im. . r. - prevelika grehota,
pregrija im. m. r., g. jd. pregrija spravica za podizanje temperature pare
iznad take kljuanja,
pregrijan prid., odr. v. pregrijani - koji je
previe zagrijan, prevru, pretopao,
vreo.
pregrijano pril. - na pregrijan nain, su
vie ugrijano; prenes. uno,
pregrijanost im. . r., g. jd. pre grijano ti,
instr. jd. pre grijanou!pre grij anosti stanje i osobina onoga to je pregrijano,
pregrijanje gl. im. s. r. - pretjerano zagrijanje, pregrijanost.
pregrijati gl. svr., prez. pregrijem - pre
vie ugrijati, suvie zagrijati,
pregrijavanje gl. im. s. r. od pregri
javati.
pregrijavati/pregrijevati gl. nesvr. i
uest., prez. pre grijav am!pre grijevam pretjerano zagrijavati, previe grijati,
pregrijeiti gl. nesvr., prez. pregrijeim previe pogrijeiti, ogrijeiti se o ta,
zgrijeiti.
pregristi gl. svr., prez. pre grizem - gri
zui presjei, prepoloviti,
pregrizati/pregrizivati gl. nesvr., prez.
pregrizam!pregrizaj em - presijecati gri
zui.
pregriznuti/pregriznuti gl. svr., prez.
pregriznem/pregriznem, em. - griznuvi presjei, prekinuti; pregristi,
pregimjeti/pregrmjeti gl. svr., prez.
pregrmi!pregrmi!pregrmi - prestati grmjeti; protutnjati; prenes. preivjeti bu
an i teak period; preivjeti nedae,
pregrmljavati/pregrmljivati gl. nesvr. i
uest., prez. preghnljavdm/preghnlju-

jem - s vremena na vrijeme pregrmjeti;

prolaziti buno, s tutnjavom; prenes.
povremeno proivljavati i preivljavati
teke trenutke,
pregrnuti/pregrnuti gl. svr., prez. pregrnem/pregrnem - ogrnuti preko gor
njeg dijela tijela, prigrnuti,
pregrt im. . r., g. jd. pregrti, instr. jd.
pregru!pregrti - spojeni povijeni
dlanovi u obliku polulopte; sastavljeni
dlanovi; koliina ega koja stane meu
spojene dlanove i prste; neznatna koli
ina; neznatan broj ljudi; obilje ega,
ono to se donosi ili daje bez mjere,
pregrtanje gl. im. s. r. od pregrtati.
pregrtati gl. nesvr., prez. pre grem ogrtati preko ramena i lea, prignati,
pregrub prid., odr. v. pregrubi - previe
grub; pretjerano hrapav; prenes. suvie
drzak.
pregrubo pril. - na pregrub nain; previe
hrapavo; prenes. previe drsko,
pregruhati gl. svr., prez. pregruham pretjerati s gruhanjem, previe gruhati;
prenes. prei s tekom mukom, jedva
prei.
pregrupacija im. . r. (fr.) - pregrupisanje, pregrupiranje,
pregrupiranje/pregrupisanje gl. im. s. r.
(fr.-lat.) - od pregrupirati/pregrupisati.
pregrupirati/pregrupisati gl. svr. (fr.lat.), prez. pre grupiram/pre grupiem,
trp. prid. pregrupiran - napraviti dru
gaiji raspored grupa, novo grupisanje;
izmijeniti grupe; napaviti izmjenu ras
poreda grupa,
pregrupisavanje gl. im. s. r. (fr.-gr.) od
pregrupisavati.
pregrupisavati gl. nesvr. (fr.-gr.), prez.
pregrupisavam - obavljati pregrupisa
vanje, drukije oblikovati, preobliko
vati postojee grupe,
pregurati gl. svr., prez. preguram - po
maknuti guranjem, gurajui premjesti
ti; prenes. izdrati ta teko, preivjeti,
preguravanje gl. im. s. r. od preguravati.
preguravati gl. nesvr., prez. preguravam - guranjem premicati ta na drugo
mjesto.
pregurkivanje gl. im. s. r. od pregurkivati.
pregurkivati gl. nesvr., prez. pregiirkujem, em. - gurkajui pomjerati;

prehrana
premjestiti na drugo mjesto pomalo
gurkajui.
pregust prid., odr. v. pregusti - suvie
gust.
prehistorija/preistorija im. . r. (lat.gr.) - prahistorija, prethistorija, pretpo
vijest.
prehistorljski/preistorljski prid. odr. v. koji se odnosi na prehistoriju, preistoriju.
prehitar prid., odr. v. prehirti - previe
hitar, prebrz,
prehitreno pril. - ishitreno, previe brzo,
prerano.
prehitrenost im. . r., g. jd. prehitreno ti,
instr. jd. prehitrenou!prehitrenosti ishitrenost, osobina onoga ko ta ini
ishitreno; stanje onoga to je prehitro
uinjeno.
prehitro pril. - na prehitar nain, prebrzo;
previe urno, ivahno,
prehlada im. . r. - nazeb, bolesno stanje
izazvano nazebom.
prehladan prid., odr. v. prehladni - pre
vie hladan, prestuden.
prehladiti (se) gl. svr., prez. prehladim
{se) - postati prehlaen, dobiti prehla
du, nazeb; nazimiti (se); previe ohla
diti.
prehlaen prid., odr. v. prehlaeni - koji
ima prehladu, naziman; prestuden, koji
je previe ohlaen,
prehlaeno pril. - na prehlaen nain, s
prehladom; previe ohlaeno,
prehlaenost im. . r., g. jd. prehlaenosti, instr. jd. prehlaenou!pre
hlaeno ti - stanje onoga ko je pre
hlaen, prehlada; osobina onoga to je
prehlaeno,
presaivanje gl. im. s. r. od prehla
di vati (se).
prehlaivati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
prehldujem {se) - povremeno dobijati
prehladu; biti sklon nazebima, prehla
dama; previe hladiti, rashlaivati,
prehramben prid., odr. v. prehrambeni koji je upotrebljiv u prehrani, jestiv,
prehrana im. . r, - hrana, namirnice koje
su za jelo; ishrana, sredstva za ishranu;
izdravanje, pomo u hrani; davanje,
dodjeljivanje hrane kao pomoi za i
vot.

prehraniti (se)
p reh ran iti (se) gl. svr., prez. prehranim
(se), trp. prid. prehranjen - izdravati
sebe ili koga, dati kome za neko odre
eno vrijeme hranu i druga sredstva za
ivot; osigurati, imati hranu za neko
vrijeme; previe hraniti; ugojiti, ude
bljati pretjeranim hranjenjem,
preh ran jen prid., odr. v. prehranjeni previe hranjen; uhranjen; predebeo,
pregojazan.
prehranjenost im. . r., g. jd p r ehranjenosti, instr. jd. prehranjenou/prehranj enosti - stanje i osobina prehranjenog, pretjerana uhranjenost,
prehranjivanje gl. im. s. r. - od prehra
njivati (se),
p reh ran jiv ati (se) g l nesvr., prez. pre
hranjujem (se) - izdravati koga hra
nom, davati kome hranu za ivot; pre
ivljavati.
preh rk ati/p reh fk ati gl. svr., prez. prehrem/prehrem - prespavati hrui.
prehud prid., odr. v. prehiidi - previe
hud, petjerano jadan,
preigrati gl. svr., prez. p reigram - prei
preko ega igrajui; provesti vrijeme
igrajui; sve provedeno vrijeme igrati,
preimenovanje gl. im. s. r. - od preime
novati.
preimenovati gl. svr., prez. preimenujem
- promijeniti ime; dati drugo ime.
preimustvo im. s. r. - prednost po kojoj
se ko izdvaja od drugih; iskljuivo
pravo, povlastica,
preinaavanje/preinaivanje gl. im. s. r.
- vrenje preinake, mijenjanje,
preinaavati/preinaivati gl. nesvr.,
prez. preinaavam/preinaujem - iz
vravati preinaku; mijenjati ta, vriti
promjenu,
preinaenje gl. im. s. r. od preinaiti,
preinaiti gl. svr., prez. preinaim izvriti preinaku; promijeniti, izvriti
promjenu.
preinaivalac/preinaavatelj im. m. r., onaj koji preinauje, koji vri promje
ne.
preinaivanje gl. im. s. r. - od preinaivati.
preinaivati gl. nesvr., prez. pre inac L i
jem - preinaavati.

784

785
preinaka im. . r., dat. jd. preinaci, g.
mn. preinaka - izmjena, promjena; pre
inaenje.
preiscrpiti/preiscipiti gl. svr., prez. preiscrpim/p reis crpim - previe, isuvie,
pretjerano iscrpiti,
preiscrpljivanje gl. im. s. r. od preiscrpljivati.
preiscrpljivati gl. nesvr., prez. preiscrpljujem - preko svako mjere, pretje
rano iscrpljivati,
preiskon im. m. r. - najstarije doba; vje
nost.
preiskonskl prid. odr. v. - praiskonski,
prije iskona, koji postoji oduvijek, od
pamtivijeka, koji je od preiskona, odu
vijek, veoma star, prastari,
preispitati gl. svr., prez. preispitam, trp.
prid. preispitan - ponovo i temeljito
ispitati; provjeriti,
preispitivanje gl. im. s. r. - od preispi
tivati.
preispitivati gl. nesvr., prez. preispitu
jem - ponovno temeljito ispitivati,
detaljno provjeravati ispitano,
preizdati gl. svr., prez. preizdam, trp.
prid. preizdatipreizdan - po drugi put
izdati; ponovo objaviti; ponovo tam
pati ranije objavljeno djelo,
preizdavanje gl. im. s. r. - ponovno ta
mpanje; ponovno objavljivanje,
preizvrsno pril. - na preizvrstan nain,
previe izvrsno, izvrsno u najveoj mje
ri.
preizvrstan/preizvrstan prid., odr. v.
preizvrsni/preizvrsni - izuzetno, isuvi
e, u najveoj mjeri izvrstan,
prejadan prid., odr. v. prejadni - koji je
isuvie jadan,
prejadikovati gl. svr., prez. prejadikujem - cijelo vrijeme provesti jadikujui,
u jadikovanju.
prejahati gl. svr., prez. prejaem - jaui
prevaliti cio put; jahanjem prei preko
ega.
prejak prid, odr. v. prejaki - previe jak,
presnaan.
prejako pril. - na prejak nain, previe
jako.
prejasan prid., odr. v. prejasni - previe
jasan, vidljiv, svijetao; previe otvoren,
prejasno pril. - previe jasno, sjajno, svi
jetlo; na prejasan nain.

prejasnost im. . r., g. jd. prejasnosti,

instr. jd. prejasnou/prejasnosti - oso
bina onoga to je prejasno.
prejaziti gl. svr., prez. prejazim - pre
gaziti jaz; prei preko jaza; napraviti
jaz, zagatiti,
prejecati gl. svr., prez. prejecam - cijelo
vrijeme jecati; provesti neko vrijeme u
jecanju, jecajui,
prejecati gl. svr., prez. prejeim - cijelo
vrijeme jeati; provesti neko vrijeme u
jeanju, jeei.
prejedanje gl. im. s. r. - od prejedati se.
prejedati se gl. nesvr., prez. prejedam se
- previe jesti, pretjerano se najedati,
preoptereivati eludac,
prejeenost im. . r., g. jd. pojedenosti,
instr. jd. pojedenou/pojedenosti - sta
nje onoga ko se prejeo, presitost; pre
trpanost eluca,
prejednostavan prid., odr. v. prejedno
stavni - previe, isuvie jednostavan,
prejedriti/prejedriti gl. svr., prez. prejedrim/prejedrim, trp. prid. prejedren preploviti jedrei; prestii koga u jedre
nju; prenes. prejahati,
prej ef tin/pr ej ev trn prid., odr. v. prejeftinilprejevtini - previe jeftin.
prejeftlno/prejevtTno pril. - previe jefti
no.
prejesti (se) gl. nesvr., prez. prej edem
(se) - suvie (se) najesti; jelom preopte
retiti eludac,
prejudiciran prid. (lat.), odr. v. prejudi
cirani - unaprijed dat (sud, miljenje),
prejudiciranje gl. im. s. r. (lat.) - od pre
judicirati.
prejudicirati gl. svr. (lat.), prez. preju
diciram - unaprijed suditi, oblikovati
miljenje; unaprijed donijeti rjeenje;
praviti pretpostavke bez osnova; ne
osnovanim unaprijed datim miljenjem
praviti tetu,
prekaliti (se) gl. nesvr., prez. prekalim
(se) - usavriti, uvrstiti kaljenjem; pre
nes. prolazei kroz tekoe postati
vrst, jak, snaan; ovrsnuti, osnaiti,
prekaljen prid., odr. v. prekaljeni ovrsnut, ojaan, osnaen kaljenjem;
prenes. osnaen, ojaan, ovrsnut te
koama kroz koje je proao,
prekaljeno pril. - osnaeno, ojaano, na
prekaljen nain.

prekidan
prekaljenost im. . r., g. jd. prekaljeno ti,
instr. jd. prekaljenou/prekaljenosti stanje ili osobina prekaljenog; ovrsnu
e, osnaenost.
prekaljivanje gl. im. s. r. od prekaljivati
(se).
prekaljivati (se) gl. nesvr., prez. prekaIjujem (se) - po drugi put kaliti, ponovo
kaliti; prenes. osnaivati, ovravati,
ojaavati borei se s nedaama i pro
blemima.
prekambrij im. m. r. (lat.) - geol. najsta
rije doba u stvaranju Zemlje,
prekambrijski prid. odr. v. (lat.) - koji
potie iz prekambrija, koji se odnosi na
prekambrij,
prekantati gl. svr. (lat.), prez. prekantam - prepjevati; sve vrijeme pjevati;
neko vrijeme provesti pjevajui,
prekapanje gl. im. s. r. od prekapati,
prekapati gl. nesvr., prez. prekapam ob. prekopavati,
prekupiti gl. svr., prez. prekapim - pre
stati kapati; presuiti,
prokapnica im. . r. - ona koja je nastala
kapanjem; kinica; destilovana voda.
prekapnuti gl. svr., prez. prekapne kapnuti peko ega odozgo,
prekardaiti gl. svr. (tur.), prez. prekar
daim, trp. prid. prekardaen - pretjera
ti u emu, otii suvie daleko u emu;
zabrazditi.
prekardai vanje gl. im. s. r. (tur.) - pre
tjerivanje, prenagljivanje, odlaenje su
vie daleko u emu.
prekasan prid., odr. v. prekasni - isuvie
kasan, koji je sasvim zakasnio,
prekasati/prekasati gl. svr., prez. prekaem/pre kasam - prei kasom, kasajui,
prekasno pril. - suvie, previe kasno,
prekategorizacija im. . r. (gr.) - prekoategoriziranje, promjena kategorizacije,
prekid im. m. r., g. jd. prekida - zausta
vljanje na trenutak neke djelatnosti,
procesa; privremeni prestanak nekog
trajanja.
prekida im. m. r., g. jd. prekida, n.
mn. prekidi - sprava za prekidanje
dotoka ega; ureaj na zidu kojim se
ukljuuje i iskljuuje elektrina struja,
preklopnik; sklopka,
prekidan/prekidan prid., odr. v. prekidni
/prekidni - koji se moe prekidati.

prekidanje
prekidanje gl. im. s. r. - od prekidati,
prekidati gl. nesvr., prez. prekidam, trp.
prid. prekidan - povremeno zaustavljati
kakav tok, rad, proces; presijecati kida
jui.
prekinut prid., odr. v. prekinuti - presje
en; zaustavljen; razdvojen kidanjem.
prekinuti gl. svr., prez. prekinem - pre
sjei kidajui; zaustaviti kakav tok;
razdvojiti kidanjem; prosjei; naruiti
postojee stanje; presjei, zaustaviti ta;
prenes. raskinuti veze, prijateljstvo,
druenje, zabavljanje,
prekinuto pril. - isprekidano,
prekinu tost im. . r., g. jd. prekinuto ti,
instr. jd. prekinutou!prekinuto ti stanje i osobina onoga to je prekinuto;
isprekidanost.
prekipjeti gl. svr., prez. prekipi - preliti
se kipei, iskipjeti; prenes. prevriti
mjeru; ne moi izdrati sluanje ega i
buno reagovati; postati pretjerano na
pet.
prekiseliti gl. svr., prez. prekiselim posati prekiseo; uiniti prekiselim.
prekiselost im. . r., g. jd. prekiselosti,
instr. jd. prekiselou/prekiselosti - sta
nje i osobina onoga to je previe
kiselo.
prekiseo prid., odr. v. prekiseli - previe
kiseo; uskisao, uzvitao; prenes. previe
neraspoloen,
prokisnuti gl. svr., prez. prekisne, trp.
prid. prekisnut - postati previe kiseo,
uzvitati, uskisnuti,
prekitnjast prid., odr. v. prekitnjasti previe kitnjast, prenakien.
prekivanje gl. im s. r. - kovanje preko
ega, zakivanje, prikivanje ega.
prekivati gl. nesvr., prez. prekivam kovati preko ega, zakivati ta.
prekjue(r) pril. - prije dva dana, uoi
jueranjeg dana; prekojuer.
prekjueranji prid. odr. v. - koji je od
prije dva dana, koji je nastao ili posto
jao prekjue(r).
prekjueranjica im. . r. - prekjuera
nji dan.
prekladati se gl. nesvr., prez. prekladam
se - prepirati se, svaati se, pregoniti se
s kim.
prekladnJk im. m. r., g. jd. prekladnika,
n. mn. prekladnici, g. mn. prekladnika,

786

787
dat.-instr.-lok. mn. prekladnicima onaj koji se voli prekladiti.
preklani pril. - pretprole godine, prije
dvije godine; prekolani.
preklanjski prid. odr. v. - od prije dvije
godine, koji je nastao ili bio preklani,
preklapa im. m. r., g. jd. preklapa odjevni predmet ije se prednje strane
preklapaju jedna preko druge, prsluk na
preklop; poklopac,
preklapaa im. . r. - ona koja se
preklapa, noi, britva na preklop,
preklapalo im. s. r., hipok. - ovjek koji
pretjerano i kojeta govori, koji je sva
kom loncu poklopac, onaj koji pre
klapa, previe govori, naklapalo,
preklapanje gl. im. s. r. od preklapati,
preklapati gl. nesvr., prez. preklapam poklapati, savijati jedno preko drugog,
prekrivati istim; sputati preklope; po
krivati poklopcima,
preklapati se gl. nesvr., prez. preklapam
se - priati kojeta o svemu i svaemu;
prepirati se oko ega bez razloga; da
vati kome primjedbe iako ih onaj kome
su upuene nije traio,
preklapua im. . r. - ona koja se pre
klapa; stolica na preklapanje, raskla
panje.
preklati gl. svr., prez. prekoljem, trp.
prid. preklan - prerezati grlo, zaklati,
ubiti koljui; prerezati, presjei; prenes.
zbog skupoe ega dovesti koga u
oajno stanje, upropastiti, unititi,
prekleati gl. svr., prez. prekleim provesti vrijeme kleei; cijelo vrijeme
biti u kleeem poloaju,
preklijetiti gl. svr., prez. preklijetim stisnuti, privrstiti kao klijetima, priklijetiti.
preklinjanje gl. im. s. r. od preklinjati,
preklinjati gl. nesvr., prez. preklinjem oajno moliti zaklinjui (se),
preklonuti gl. svr., prez. preklonem previe klonuti, malaksati,
preklop/preklop im. m. r. - mjesto gdje
se spajaju preklopljene strane; ono i
me se ta preklapa,
preklopac/preklopac im. m. r., g. jd.
preklopca/preklopca, n. mn. preklopci/
preklopci, g. mn. preklopaca/preklopaca - poklopac, zaklopac, preklapa;

zatvara privren na jednom kraju za

ono to zatvara,
preklopak/preklopak im. m. r., g. jd.
preklopka/preklopka, n. mn. preklopci/
preklopci, g. mn. preklopaka!preklopa
ka - mali preklop; preklopac, preklopi.
preklopiti gl. svr., prez. preklopim prekriti jedno drugim, staviti jedno pre
ko drugoga; zaklopiti preklop, zatvoriti
preklapanjem,
preklopka/preklopka im. . r., dat. jd.
preklopci!preklopci - sklopka, sprava
kojom se prekida ili ukljuuje kolo ele
ktrine struje,
preklopljen prid., odr. v. preklopljeni koji je pod preklopom, zaklopljen.
preklopni/preklopni prid. odr. v. - koji je
na preklop, koji se moe preklapati,
preklopnik/preklopnik im. m. r., n. mn.
preklopnici/preklopnici - prekida ele
ktrine struje, alter,
preknjiavanje gl. im. s. r. - od preknjiavati.
preknjiavati gl. nesvr., prez. preknjizdvam - obavljati ponovno knjienje u
druge knjige; ponovo knjiiti ali na dru
gi nain, po drugim obrascima,
preknjiiti gl. svr., prez. preknjizim - iz
jednih knjiga podatke prenijeti u druge,
ponovo knjiiti, knjiiti iste podatke po
drugim obascima.
preko prijed. - preko ega na drugu stra
nu, s jednog mjesta na drugo mjesto itd.
prekoatlantski prid. odr. v. (lat.) - koji
plovi preko Atlantskog okeana; koji se
odnosi na ono to je s druge strane,
preko Atlantika,
prekobrojan prid., odr. v. prekobrojni suvian, koji je preko mogueg, odre
enog broja,
prekobrojnost im. . r., g. jd. prekobrojnosti, instr. jd. prekobrojnou/prekobrojnosti - stanje onoga to je preko
brojno.
prekoglavlje im. s. r. - nakit koji se nosi
preko glave,
prekogodinjl prid. odr. v. - koji se odno
si na cijelu godinu; koji se deava pre
ko cijele godine,
prekodan pril. - preko dana, svakog dru
gog dana.

prekono

prekoanice pril. - preko dana, u toku

dana, dnevno,
prekodruiskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na Prekodrinje, koji vodi porijeklo iz
njeg ili koji mu pripada,
prekomanda im. . r. (tal.), g. mn. preko
manda - vojn. naredba kojom se vojno
lice prebacuje na drugo komandno mje
sto, premjetaj; prekomandovanje.
prekomandiranje/prekomandovanje gl.
im. s. r. (tal.) - vojn. nareivanje prekomande; izvravanje prekomande.
prekomanirati/prekomandovati
gl.
svr. (tal.), prez. prekomandiram/prekomandujem, trp. prid. - narediti preko
m anda izvriti prekomandu.
prekomorac im. m. r., g. jd. prekdmrca,
n. mn. prekdmorci, g. mn. prekdmoraca, dat.-instr.-lok. mn. prekdmorcima
- mornar koji plovi na prekomorskim
brodovima; onaj koji ivi s druge stra
ne, preko mora.
prekomOrje/prekomOrje im. s. r. - zem
lje i oblasti s druge strane mora, preko
morski krajevi.
prekomorka/prekomOrka im. r., dat. jd.
prekdmdrki/prekomdrki, g. mn. prekdmrki/prekomorki - stanovnice prekomorja, naselja ili drava s druge strane
mora.
prekom orski/prekom orski prid. odr. v. koji se odnosi na brodove koji plove po
razliitim morima; koji se odnosi na
zemlje s druge strane mora; koji se
odnosi na daleke zemlje,
prekom otan prid. (lat.), odr. v. prekomdtni - previe komotan, prostran, udo
ban, ugodan; prenes. preslobodan, pre
vie lagodan, bezbrian; prespor, pre
lijem
prekom otno pril. (lat.) - na prekomotan
nain.
prekomotnOst im. . r. (lat.), g. jd.
prekomotno ti, instr. jd. prekomotnou!prekomotno ti - stanje onoga to je
prekomotno; osobina onoga ko je pre
vie komotan,
prekonaiti gl. svr. (tur.), prez. prekdnaim - biti na konaku, provesti gdje
no, prenoiti,
prekono pril. - u toku noi, preko noi;
prenes. neoekivano brzo, naglo.

prekontrolirati
prekontrolirati/prekontrolisati gl. svr.
(fr.), prez. prekontrdliram/prekontrdliem - izvriti provjeru, sve precizno
pregledati.
prekooceanski/prekookeanskT prid. odr.
v. - koji se odnosi na zemlje preko
okeana; koji se odnosi na brodove koji
plove preko oceana,
prekop im. m. r. - ponovno kopanje; prekopavanje, ono to je prekopano,
prekopan prid., odr. v. prekopani - isko
pan; koji jer ponovo kopan,
prekopati gl. svr., prez. prekdpam kopanjem prevrnuti zemlju, iskopati;
jo jednom kopati ono to je ve uskopano.
prekopavanje gl. im. s. r. od preko
pavati.
prekopavati gl. nesvr., prez. prekdpavam - kopanjem prevrtati zemlju, kopa
ti; ponovo kopati jednom iskopano,
prekopati gl. svr., prez. prekdpam,
trp. prid. prikopan - kopati, povezati
na drugi nain, prespojiti drukijim
kopanjem.
prekopavanje gl. im. s. r. od prekopavati.
prekopavati gl. nesvr. i uest., prez.
prekdpavam - obavljati prekopava
nje, prespajati, povezivati, ponovno ko
pati.
prekopirati gl. svr. (lat.), prez. prekdpiram - izvriti kopiranje, preslikati
kopirajui; nainiti preslik.
prekoputa pril. - naspram koga ili ega; s
druge strane; s druge strane puta, na
drugoj strani,
prekoraavanje gl. im. s. r. od prekoraavati.
prekoraavati gl. nesvr., prez. preko
raujem - koracima prelaziti; prenes.
prelaziti preko granice ega; kriti, prekravati kakvu normu, propise, ogra
nienja; gaziti ih.
prekoraenje gl. im. s. r. - prelaenje
preko dogovorene, propisane, dozvoljenje granice ega; prekraj,
prekoraiti gl. svr., prez. prekdraim jednim korakom prei preko ega; prei
korak vie nego to je dozvoljeno; pre
nes. prekriti kakav propis, prei preko
neke granice; zakasniti, ne doi, ne

789

788
dovriti u dogovoreno vrijeme, pogaziti
dogovor.
prekorai vanje gl. im. s. r. od prekora
ivati.
prekoraivati gl. svr., prez. prekdraujem - prelaziti preko kakve granice;
prenes. odstupati od dogovorenog roka;
ne potivati, kriti, gaziti dogovoreno,
prekoramenice im. . r. mn. - jastuii
preko ramena, naramenice; kaievi koji
se stave preko ramena,
prekoramice pril. - nosei preko ramena,
prekoravanje gl. im. s. r. - od prekorava
ti.
prekoravati gl. nesvr., prez. prekdravam
- upuivati prijekor; blago ukoravati,
kritikovati,
prekoredan prid., odr. v. p riko red n i- ko
ji se pojavio mimo reda; koji nije pla
niran; suvian, prekomjeran,
prekorijevanje gl. im. s. r. od prekorijevati.
prekorijevati gl. nesvr., prez. prekdrijevam - upuivati ukor, kritikovati, ljutito
opominjanjati ukazivanjem na ono to
je bilo loe.
prekoriti gl. svr., prez .prekorim - upu
titi ukor, kritikovati, ljutito opomenuti
ukazujui na ono to je bilo loe.
prekorljiv prid., odr. v. prekdrljivi - koji
zasluuje prijekor; koji je sklon prekorijevanju.
prekorljivo pril. - na prekorljiv nain,
ljutito, s prekorljivou, prijekorno,
prekorljivost im. . r., g. jd. prekdrljivosti, instr. jd. prekdrljivou/prekdrljivosti - osobina prekorljivih, sklonost ka
prekorijevanju.
prekoroan/prekoroan prid., odr. v.
prikoroni/prekoroni - koji je preko
utvrenog roka, koji slui preko roka.
prekorono/prekorono pril. - na prekoroan nain, preko utvrenog roka.
preksino pril. - pretprole noi, prije
dvije noi.
preksinonl/preksinonjl prid. odr. v. koji je od pretprole noi, koji se dogo
dio prije dvije noi.
prekositi gl. svr., prez. prekosim - koenjem zai u tuu livadu, prei preko
mee; previe kositi, sve pokositi,
prekositi gl. svr., prez. prekosim - pre
vie iskositi, pretjerano nakositi.

prekosutra/prekosutra pril - drugi dan

poslije dananjeg, na dan poslije sutra,
prekosutranji/prekosutranji prid. odr.
v. - koji e se dogoditi prekosutra,
prekotrljati gl. svr., prez. prekotiijdm,
trp. prid. prikotrljan - kotrljanjem pre
mjestiti, kotrljajui prebaciti na drugo
mjesto.
prekov/prekov im. m. r. - ponovno kova
nje; prerada kovanjem; ono to je prekovano.
prekovati gl. svr., prez. prekujem, trp.
prid. prikovan - preraditi kovanjem;
ponovo kovati,
prekovidan/prekovidan prid., odr. v.
prikovidni/prekdvidni - dalekovi dale
kovidan, koji daleko vidi.
preko vidnost/prekovidnost im. . r., g.
jd. prekovidnosti/prekdvidnosti, instr.
jd. prekovidnou/prekdvidnou i pre
kovidnosti/prekdvidnosti - osobina da
lekovidnih ljudi, dalekovidnost,
prekovodnl/prekovodni prid. odr. v. koji je preko vode, s druge strane vode
(rijeke, jezera, mora),
prekovremen/prekovremen prid., odr. v.
prekdvremeni!prekovremeni - koji se
odvija poslije radnog vremena, honora
rni.
prekovremeno/prekovremeno pril. - na
prekovremen nain; poslije radnog vre
mena, honorarno,
prekraen prid., odr. v. prikraeni - pre
vie skraen; prekinut,
prekraivanje gl. im. s. r. - od prekrai
vati.
prekraivati gl. nesvr., prez. prekra
ujem - pretjerano, previe skraivati;
prekidati.
prekradati gl. nesvr., prez. prikradam vriti prekradanje, krasti ono to je ve
ukradeno.
prekraa im. . r., g. mn. prikrada kraa ukradenog, ponovna, druga kraa
istog.
prekrajanje gl. im. s. r. od prekrajati,
prekrajati gl. nesvr., prez. prekrajam obavljati prekrajanje; prepravljati; pre
nes. mijenjati raniji plan, raspored ega.
prekrasan prid., odr. v. prekrasni - isu
vie krasan, prelijep, koji se istie svo
jom ljepotom, predivan.

prekretati
prekrasno pril. - prelijepo, preivno,
isuvie lijepo,
prekrasnost im. . r., g. jd. prikrasnosti,
instr. jd. prekrasnoidprekrasnosti obiljeje onoga to je prekrasno,
prekrasti gl. svr., prez. prekrddem ukrasti ono to je ve bilo ukradeno,
prekratak prid., odr. v. prekratki - pre
vie kratak, suvie kratak,
prekratiti gl. svr., prez. prekratim skratiti, uiniti kratkim; kraenjem pre
kinuti; uskratiti,
prekrcan prid., odr. v. prekrcani - previe
ukrcan, pretrpan, prepun,
prekrcati gl. svr., prez. prekkam - pre
mjestiti tovar s jednog broda na drugi,
pretovariti; previe ukrcati, pretrpati,
prepuniti ukrcavanjem,
prekicavan prid., odr. v. prekkavani koji je esto prepunjavan, ukrcavanjem
prekobrojnih pretrpavan.
prekrca vanje gl. im. s. r. od prekrc avati,
prekrcavati gl. nesvr., prez. prekkdvam
- prebacivati, premjetati, pretovarati
robu s jednog broda na drugi; previe
ukrcavati, pretrpavati, prepunjavati ukr
cavanjem preko dozvoljenog broja ili
koliine ega.
prekriti/prekriti gl. svr., prez. prekrim/prekrim - raistiti ta zakreno;
krei raistiti, prokriti,
prekrenut prid., odr. v. prekrenuti - preruen iz jedne posude u drugu; okrenut
na suprotnu stranu da moe ispasti;
preokrenut,
prekrenuti gl. svr., prez. prekrenem preruiti iz jedne posude u drugu; okre
nuti na suprotnu stranu da ispadne; pre
okrenuti.
prekret/prekret(aj) im. m. r. - obrt, okret
na drugu stranu; prekretnica, mjesto
gdje se ta preokree; prenes. trenutak
u kome je izvrena nagla i korjenita
promjena ega; preokret,
prekretan/prekretan prid., odr. v. prekretni/prekretni - koji se moe prekre
nuti; odluujui, presudan,
prekretanje/prekretanje gl. im. s. r. - od
prekretati.
prekretati/prekretati gl. nesvr., prez.
prekreem/prekreem - s vremena na
vrijeme ili neko vrijeme vriti prekretanje, preruivanje ega u ta drugo

prekretnica
ili preokretanje ega na drugu stranu,
preokretati,
prekretnica/prekretnica im. . r. - mje
sto gdje se vri prekret; raskrsnica,
raskre, krialjka; prenes. poseban do
gaaj ili situacija nakon ega je sve
drugaije, prekretan, presudan dogaaj;
prekret, preokret, obrt.
prekretnikl/prekretnikl prid. odr. v. koji se odnosi na prekretnicu,
prekretnja gl. im. s. r. - vrenje prekreta;
prekret.
prekrijumariti (se) gl. svr., prez.
prekrijiimarim (s) - prokrasti (se),
prei neprimijetno, krijumarei; pro
krijumariti,
prekriliti gl. svr., prez. prekrilim natkriliti, prekriti krilima; cijelu povri
nu prekriti ime; potpuno rairiti po
emu; prenes. uzeti pod okrilje, zati
titi.
prekriljivanje gl. im. s. r. od prekriljivati.
prekriljivati gl. nesvr., prez. prekriljujem - natkriljivati, prekrivati krilima;
cijelu povrinu ega potpuno zatii
vati.
prekriti (se) gl. svr., prez. prekrijem
(se), trp. prid. prekriven - pokriti (se)
savim odozgo; pokriti (se) sa svih
strana; natkriti; prekrivajui sakriti (se);
prekriliti; obuhvatiti sve; nadmaiti sve
jainom, nadglasati,
prekriva im. m. r., g. jd. pre krivaca, n.
mn. prekrivai - pokriva, ono ime se
ta prekriva; deka, ebe.
prekrivalo im. s. r. - komadi platna to
slui za prekrivanje ega; prevjes za
lice, vala, veo.
prekrivanje gl. im. s. r. od prekrivati,
prekrivati gl. nesvr., prez. prekrivam
(se) - pokrivati (se) savim odozgo; po
krivati (se) sa svih strana; natkrivati;
prekrivajui sakrivati (se); prekriljivati;
obuhvatati sve; nadmaivati sve jai
nom, nadglasavati,
prekriven prid., odr. v. prekriveni - po
kriven, natkriven; sakriven; prekriljen.
pokriveno/pokriveno pril. - skriveno,
tajnovito.
prekrivenost im. . r., g. id. prekrivenosti, instr. jd. prekrivenou/prekrive-

791

790
nosti - obiljeje onoga ko je pokriven i
stanje onoga to je prekriveno,
prekrlvljeno pril. - s naklonom; povijeno
preko pola.
prekriak im. m. r., g. jd. prekrika, n.
mn. prekrici, g. mn. prekrizaka, dat.instr.-lok. mn. prekricima - ono to je
nastalo prekriivanjem, krika, otkriak.
prekriavanje/prekriivanje gl im. s. r.
- stavljanje kria preko ega; obavljanje
krianja ega; pokrtavanje; prenes.,
ponitavanje ranijeg, izmjenjivanje ra
nijeg.
prekriica im. . r. - jarbol koji s jedrom
ini kri.
prekriiti (se) gl. svr., prez. prekriim
(se) - pokretom ruke staviti na ta znak
kria; staviti preko ega kri; ponititi,
precrtati; prekrstiti (se),
prekrlje im. s. r. - mjesto gdje se ukrta
ju dva puta, raskre, krinica, kria
ljka.
prekhniti/prekrmiti gl svr., prez. prekrmim/prekrmim - dati previe hrane,
prehraniti; prenes. odljutiti se, prestati
krmiti.
prekrmljavanje/prekrmljrvanje gl. im.
s. r. - prehranjivanje; prenes. odljuivanje, poputanje ljutnje,
prekroavati/prekroivati gl. nesvr.,
prez. prekrdavam/prekrdujem - initi
prekroenja.
prekroenje gl. im. s. r. - prelazak preko
neke granice; krenje dozvoljenog, pre
kraj, prekrenje.
prekroiti gl. svr., prez. prekroim previe kroiti; prei neku mjeru, gra
nicu.
prekrojavanje gl. im. s. r. od prekrojavati.
prekrojavati gl. nesvr., prez. prekrdjavam - prepravljati ve skrojeno, iznova
ali drukije skrojiti,
prekrojen prid., odr. v. prekrojeni - pre
pravljen, ponovo krojen,
prekrojiti gl. svr., prez. prekrojim - po
novo i to drugaiji skrojiti; prepraviti
ranije skrojeno; prenes. izmijeniti raniji
plan ega.
prekrotak prid., odr. v. prekrotki - pre
vie krotak, previe miran.

prekrpiti gl. svr., prez. prekrpim - staviti

preko ega krpu, zakrpiti, okrpiti; pre
nes. jedva preivjeti sastavljajui teko
kraj s krajem,
prekrpljati gl. nesvr i uest., prez. prekrpljam - iznova krpiti, stavljati zakrpe,
zakrpljavati; prenes. teko ivjeti, pre
ivljavati jedva sastavljajui kraj s kra
jem.
prekrst im. m. r. - pokret rukom kojim se
prekrtava.
prokrstariti gl. svr., prez. prekrstarim proi kuda uzdu i poprijeko; unakrst
proi nekim krajem, temeljito obii ne
ku oblast.
prekrstiti/prekrstiti gl. svr., prez. pre
krstim/prekrstim - prekriiti; ponovo
krstiti; prenes. promijeniti ije milje
nje, odluku; promijeniti iji karakter;
dati drugo ime, promijeniti ime.
prekraj im. m. r., n. mn. prekraji prekrenje ega propisanog, prestup,
ono to nije u suglasju sa zakonom;
krivica, lake kazneno djelo,
prekrajni prid. odr. v. - koji se odnosi
na prekraj,
prekravati gl. nesvr., prez. prekiavam
- prekriivati, ponavljati prekraje, po
novno kriti,
prekravati/prekrivati
gl. nesvr.,
prez. prekravam/prekiujem - prekrtavati.
prekraen prid., odr. v. prekreni - pre
krten, pokravati.
prekrenje gl. im. s. r. - injenje pre
kraja; prekraj,
prekiilac im. m. r., g. jd. prekrioca, n.
mn. prekrioci, g. mn. prekiilaca, dat.instr.-lok. mn. prekriocima - prekri
telj, onaj koji pravi prekraje, koji kri
ono to je propisano
prekiitelj im. m. r. - prekrilac,
prekiiteljica/prekiiteljka im. . r. - e
na prekrilac,
prekriti gl. svr., prez. prekrim, trp.
prid. prekren - napraviti prekraj; ne
postupiti po propisu; ogrijeiti se o za
kon; krei polomiti; prenes. odstupiti
od dogovorenog, porei dogovor,
prekrtati gl. nesvr., prez. prekrajem prekravati.
prekrtanje gl. im. s. r. od prekrati.

prekucavati
prekrtati gl. nesvr., prez. prekrtam obavljati prekrtanje, prekrtavati.
pokrtavanje gl. im. s. r. od prekrta
vati.
prekrtavati gl. svr., prez. prekrtavam prekrtati, obavljati pokrtavanje; po
krtavati.
prekrten prid., odr. v. prekrteni - pre
kren, ponovo krten; pokrten; pre
krien, presavijen kao krst; prenes.
izmijenjen ukrtanjem, promijenjen,
pokrtenik im. m. r., g. jd. prekrtenika,
n. mn. prekrtenici, g. mn. prekrte
nika - onaj koji je ponovo prekrten;
koji je prihvatio drugu kransku vjeru,
prekrupa im. . r. - krupno samljeveno
brano, vrsta griza; istucan, isprebijan
jeam.
prekrupa im. m. r., g. jd. prekrupa, n.
mn. prekrupi - sprava za pravljenje
prekrupe, prekrupara.
prekrupan prid., odr. v. prekrupni - pre
vie krupan; pogolem ,
prekrupara im. . r. - prekrupa.
prekrupica im. . r., em. od prekrupa,
prekrupiti gl. svr., prez. prekrupim krupno istucati, isprebijati zrna ita;
napraviti prekupu; samljeti u prekrupari.
preksino pril. - no prije sino, prije dvi
je noi.
preksinoni prid. odr. v. - koji je od
preksino; koji se dogodio, koji je bio
preksino.
preksutra/prekosutra pril. - ne sutra,
nego dan iza.
preksutranji/prekosutranji - koji e
biti, koji e se dogoditi prekosutra, koji
se odnosi na prekosutra,
prekucan prid., odr. v. prekucani - preti
pkan, pretampan kucajui; pregledan
kucanjem.
prekucati gl. svr., prez. prekucam pretampati kucajui; pregledati kuca
njem; cijelo vrijeme provesti u kucanju;
pretjerati s kucanjem,
prekucavanje gl. im. s. r. od prekuca
vati.
prekucavati gl. nesvr., prez. prekucavam - obavljati prekucavanje; pretampavati na pisaoj maini; pregledati
bolesnika kucajui.

prekuhan
prekuhan prid., odr. v. prekuhani - koji
je ponovo kuhan; premijeen.
prekuhati gl. svr., prez. prekuham - oba
viti prekuhavanje, premijesiti.
prekuhavanje gl. im. s. r. - od prekuhavati.
prekuhavati gl. nesvr., prez. prekuhavam - prevrtati nabujalo potkuhano tije
sto da ponovo naraste, premjesivati..
prekup im. m. r. - kupovina ili kupnja od
prekupaca, duga kupovina, otkup,
prekupac/prekupac im. m. r., g. jd. prekupca!prekupca, n. mn. prekupcUprekupci, g. mn. prekupaca!prekupaca,
dat.-instr.-lok. mn. prekupcima/prekupcima - onaj koji ta otkupljuje da bi
preprodao po vioj cijeni; preprodava
robe.
prekupiti gl. svr., prez. prekiipim - ku
piti od prekupca, platiti skuplje ve ku
pljenu robu.
prekupljivanje gl. im. s. r. od prekuplj ivati.
prekupljivati gl. svr., prez. prekupljujem - kupovati od prekupca.
prekvalifiranje/prekvalifikovanje gl.
im. s. r. (lat.) od prekvalificirati/prekvalifikovati.
prekvalifirati/prekvaliflkovati gl. ne
svr. (lat.), prez. prekvalificiram/prekvalifikujem - promijeniti kvalifikaciju,
propisana obiljeja, osobinu ega; na
knadnim, dodatnim obrazovanjem ili
obuavanjem osposobljavati koga za
obavljanje poslova drugaijih od onih
za koje je kvalifikovan,
prekvalifikacija im. . r. (lat.) - prekva
lificiranje, prekvalifikovanje.
prelac im. m. r., g. jd. prelca, n. mn.
prelci, g. mn. prelaca, dat.-instr.-lok.
mn. prelcima - tekstilni radnik koji radi
na stroju za predenje; onaj koji prede;
sijeldija koji ide po prelima; prenes.
mladi koji prede udvarajui se; zool.
vrsta nonog leptira koji prede ahure,
prelakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
prelce.
prelagahan/prelagan prid., odr. v. prelagahni!prelagani - previe lagahan/lagan.
prelagahno/prelagano pril. - na prelaga
han/prelagan nain, prelahko.
prelaganje gl. im. s. r od prelagati.

793

792
prelagati gl. nesvr. i uest., prez. prelazem, trp. prid. prelagan - vriti prela
ganje ega; paljivo premjetati; pre
nositi i slagati na drugo mjesto,
prelagati gl. svr., prez. prelaem, trp.
prid. prelagan - sve vrijeme provedeno
s kim lagati; neko vrijeme samo lagati,
prelahak/prelak prid., odr. v. prelahki!
prelaki - previe lahak/lak, prelagan,
prelahko/prelako pril. - na prelahak/
prelak nain, prelagahno/prelagano.
prelajati gl. svr., prez. prelaje - sve
vrijeme lajati; ; prenes. sve vrijeme vi
kati na koga govorei mu rune rijei;
sve vrijeme psovati; provesti vrijeme u
runom ogovaranju i psovanju,
prelajavanje gl. im. s. r. od prelajavati.
prelajavati gl. nesvr., prez. prelajava pretjerivati u lajanju; prenes. pretjerano
psovati, ogovarati,
prelaklran prid., odr. v. pre lakirani premazan prozirnom bojom, lakom; la
kom usjajen.
prelakirati gl. svr., prez. pre lakiram premazati prozirnom bojom, lakom; la
kom usjajiti.
prelama im. m. r, g. jd. prelamaa, v. jd.
prelamau, n. mn. prelami, g. mn.
prelama - u tamparstvu radnik koji
vri prelamanje knjige, koji vri pre
lom; naprava za prelamanje ega.
prelamaa im. . r. - vrsta puke koja se
savija, prelama prilikom punjenja,
prelamakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na prelamae, koji im pripada; koji slu
i za prelamanje,
prelamanje gl. im. s. r. od prelamati,
prelamati gl. nesvr., prez. prelamam lomei rastavljati na dva ili vie dije
lova; nasilno slamati; savijati, povijati
pod otrim uglom bez preloma; lomiti
savijajui preko ega; prekidati tok
ega, zaustavljati; prenes. nagovarati
koga da promijeni miljenje; dovoditi
koga do iznemoglosti,
prelat im. m. r. (lat.), g. jd. prelata - vii
dostojanstvenik u katolikoj i anglikan
skoj crkvi.
prelaz/prijelaz im. m. r. - mjesto predvi
eno za prelaenje; prelaenje; granica;
pjeaka zebra; preliv, nijansa,
prelazak im. m. r., g. jd. prelaska, n. mn.
prelasci, g. mn. prelazaka, dat.-instr.-

lok. mn. prelascima - obavljanje prela

za, prelaenje; mjesto gdje se prelazi,
prelazan/prijelazan prid., odr. v. prela
zni/prijelazni - koji brzo prelazi, koji se
lahko prenosi, koji slui za prelaenje;
koji je mogue prei; koji se moe
prei.
prelaziti gl. nesvr., prez. prelazim, trp.
prid. prelazen - obavljati prelaenje;
idui vie puta prei s jedne strane na
drugu.
prelaznica/prelaznica/prijelaznica im. .
r. - pisana potvrda kao dokaz da prelaznik ispunjava uslove za prelazak;
dokument kojim se odobrava prelae
nje; ona koja prelazi.
prelaznikl/prelaznikl/prijelaznikT
prid. odr. v. - koji se odnosi na prelaznike, koji im pripada ili potie od
njih.
prelazniki/prelazniki/prijelazniki
pril. - na prelazniki nain, kao prela
znim.
prelaznik/prelaznik/prijelaznlk im. m.
r., n. mn. prelaznim!prelaznici!prijelaznici, g. mn. prelaznika/prijelaznika/
prelaznika - onaj koji je preao iz jedne
u drugu kolu; onaj koji gdje prelazi,
prelaznost/prelaznost/prijelaznost im. .
r., g. jd. prelaznosti/prelaznosti/prijelaznosti, instr. jd. prelaznou/prelaznou/prijelaznou i prelaznoti!pre
lazne)stilprijelazno ti - osobina ili sta
nje onoga to je prelazno.
prelaenje gl. im. s. r. obavljanje pre
laska; prelazak,
prelci n. mn., g. mn. prelaca, dat.-instr.lok. mn. prelcima - zool. porodica no
nih leptira ije se gusjenice uahure u
ahure koje same ispredu,
prelev prid. odr. v. - koji pripada prelcu.
preldija/preldija im. m. r. (bos.-tur.) prelac.
preldijm/preldijin i preldijln/preIdijin prid. odr. v. (bos.-tur.) - koji
pripada preldiji.
prelet/prelet im. m. r. - let iznad ega,
prelaenje letom s jednog na drugi kraj
ega; prelijetanje.
preletjeti gl. svr., prez. preletim - obaviti
prelet; pomou krila ili ega drugog to
omoguava letenje letei prei s jednog
kraja na drugi, s jedne strane na drugu.

prelivalica
preleati gl. svr., prez. pre leim!pre leim
- sve vrijeme provesti u leanju; biti
neko vrijeme u leeem poloaju,
preliiti gl. svr., prez. pre liim, trp. prid.
prelien - prekreiti, obojiti jo jednom,
ponovo okreiti,
prelijen prid., odr. v. prelijem - previe
lijen; suvie, odve lijen; prespor, pretrom.
prelijep prid., odr. v. prelijepi - pre
krasan, predivan, previe, suvie lijep,
koji odie ljepotom,
prelijepiti gl. svr., prez. prelijepim ponovo izlijepiti na drugi nain,
prelijetanje gl. im. s. r. od prelijetati,
prelijetati gl. nesvr., prez. prelijeem povremeno letjeti s jedne stranu na
drugu; prelaziti preko ega u letu,
nadlijetati,
prelijevalica im. . r. - zool. vrsta leptira,
prelijevanje gl. im. s. r. od prelijevati,
prelijevati gl. nesvr., prez. prelijevam obavljati prelijevanje; izlijevati se pre
ko ega; prelaziti preko rubova ega,
preko nekih granica; prenes. prelaziti
granicu u prianju do nepodnoljivosti.
preliminaran prid. (nlat.), odr. v. pre
liminarni - uvodni, pripremni, pretho
dni.
prelistati gl. svr., prez. prelistam - pre
vie izlistati; pregledati knjigu listajui
list po list; prenes. proi u mislima po
uspomenama,
prelistavanje gl. im. s. r. od prelistavati,
prelistavati gl. svr., prez. prelistavam prevrtati list po list; listajui ovla
pregledati knjigu; prenes. prisjeati se
ega prizivanjem u svijesti jednog po
jednog dogaaja; kopkati po uspome
nama.
preliti gl. svr., prez. prelijem, trp. prid.
preliven - previe zaliti ime odozgo
tako da pree preko rubova; politi pre
ko ega da pokrije to veu povrinu,
preliv/preliv i preljev/preljev im. m. r.,
g. mn. preliva!preliva i preljeva/pre
ljeva - gusta masa kojom se ta preliva
(boja, metal); gusto ukuhan eer, agda,
rastopljena okolada na kolaima; nija
nsa.
prelivalica/prelijevalica im. . r. - spravica za prelivanje; kaika ili posudica

prolivanje
sa isturenim lijevkom iz koga se ta
poliva.
prelivanje/preljevanje gl. im. s. r. - poli
vanje ime tenim po emu da ga
sasvim prelije; preljev, obavljanje pre
ljeva.
prelfvanj e/prelijevanje gl. im. s. r. vrenje preljevanja.
prelivati/preljevati gl. nesvr., prez. pre
liv am!preljev am, trp. prid. prelivanl
preljevan - preljevanjem initi da ta
bude prekriveno,
prelivati/prelijevati gl. nesvr. i uest.,
prez. pr eliv am!prelijev am, trp. prid.
prelivanlprelij evan - neko vrijeme ili s
vremena na vrijeme livati ta po emu
dok to bude sasvim prekriveno,
prelivan/preljevan prid., odr. v. prelivnil
preljevni - koji je u vezi s prelivom/
preljevom; iz kog se moe prelivati/
prelje vati.
preli ven/prelje ven prid., odr. v. preli
veni!preljev eni - koji je s prelivom/
preljevom,
prelivenost/preljevenost im. . r., g. jd.
preliveno ti, instr. jd. preliv enoul
prelievenosti - stanje onoga to je preleveno, preljevenost.
preli vnl/prelivnl/prelj evni prid. odr. v. koji se odnosi na preliv/preljev; koji se
preliva/preljeva; koji slui za preliva
nje/preljevanje.
prelivoda im. m. r. - prevrtljiv, neodlu
an, nesiguran ovjek koji brzo mijenja
svoj stav i miljenje.
prelo im. s. r. - seosko druenje nakon
napornog dana, sijelo; pribor za prede
nje; predenje.
prelo im. s. r. - prolaz na plotu; otvor na
konici; rupa na lugari; tap za izgrtanje
luga.
prelom/prijelom im. m. r. - povreda u
kojoj je prelomljena kost; mjesto preloma; rezultat prelamanja; prenes. prelomni dogaaj, preokret; odluka nakon
dueg premiljanja, prekretnica,
preloman/prijeloman prid., odr. v. prelo
mna prijelomni - koji se odnosi na pre
lom; presudan, koji donosi preokret,
prekretan.
prelomina im. . r. - prelomljeno mjesto,
prelom; ono to je prelomljeno.

795

794
prelomiti (se) gl. svr., prez. prelomim
(se), trp. prid. prelomljen - nasilu (se)
prepoloviti; slomiti nadvoje ili na vie
dijelova; slomiti pri padu; rastrgnuti;
sagnuti se, poviti se u struku; prenes.
napraviti zaokret u emu; konano se
odluiti; naglo ta prekinuti, zaustaviti
(se); naglo (se) izmijeniti; naglo prihva
titi; napraviti prelom knjige prilikom
tampanja.
prelomljen prid., odr. v. prelomljeni slomljen nadvoje, nasilu prepolovljen;
slomljen na dva dijela; prenes. sloen u
odreeni format,
prelomljeno pril. - prepolovljeno, podije
ljeno nadvoje; raspolueno,
prelomljenost im. . r., g. jd. prelomlje
no ti, instr. jd. prelomljenou/prelomljenosti - stanje onog to je prelo
mljeno, slomljenost.
prelomljiv prid., odr. v. preldmljivi krhak, lomljiv, koji se da, koji se moe
lahko prelomiti,
prelomljivost im. . r., g. jd. preldmljivosti, instr. jd. preldmljivou/prelomljivosti - osobina onoga to je pelomljivo.
prelomni/prijelomnl prid. odr. v. - koji
se odnosi na prelom,
prelo prid., odr. v. prelosi - previe lo.
preloiti gl. svr., prez. preloim - preslo
iti, ponovo sloiti na drugi nain,
preludij im. m. r. (lat.) - uvodni dio mu
zikog djela; poetak, priprema, uvod u
ta.
preludiranje gl. im. s. r. (lat.) od prolu
dirati.
preludirati gl. nesvr. (lat.), prez. preludiram - mu. izvoditi preludij; svirati
prema nadahnuu, improvizovati.
prelutati gl. svr., prez. prelutam - prei
neke krajeve lutajui od jednog do
drugog mjesta,
prelja/prelja im. . r. - ena koja se bavi
predenjem; ona koja prede; tekstilna
radnica u predionici; preslica; vrsta lep
tira prelca.
preljepljivati gl. nesvr., prez. preljepljujem, trp. prid. preljepljivan - lijepiti
preko ega.
preljev/preljev im. m. r., g. mn. preljeva!
preljeva - preliv,
preljevanje gl. im. s. r. - prelivanje.

preljevati gl. nesvr., prez. preljevam,

tip. prid. preljevan - prelivati.
preljevenost im. . r., g. jd. preljev eno ti,
instr. jd. preljev enoulpreljev enosti prelivenost.
prelj evnl/prelj evni prid. odr. v. - prelivni.
preljm/preljin prid. odr. v. - koji pripada
prelji.
preljskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
prelje.
preljub/preljub im. m. r., g. jd. preljuba/
preljuba - preljuba,
preljuba im. . r. - varanje u branoj vezi,
prevara branog druga s drugim partne
rom.
preljubazan prid., odr. v. preljubazni koji je previe ljubazan, ljubazan u
najvioj mjeri,
preljubazno pril. - na preljubazan nain,
u najvioj mjeri ljubazno,
preljubiti gl. svr., prez. preljubim - pre
oteti iju ljubav; previe ljubiti; napra
viti preljub, iznevjeriti u ljubavi,
prelj ubijen prid., odr. v. preljubljeni koji je previe ljubljen, predrag, pre
mio; preotet u ljubavi; prevaren u lju
bavi.
preljubnl/preljubnl prid. odr. v. - koji se
odnosi na preljubu,
preljubnica/preljubnica im. . r., v. jd.
preljubnice i preljubnice - ena koja
ini preljubu, preljuboiniteljica, preljuboiniteljka.
preljubniki/preljubniki prid. odr. v. koji se odnosi na preljubnike.
preljubnik/preljubnik im. m. r., n. mn.
preljubnicilpreljubnici, g. mn. preljub
nik^preljubnika - ovjek koji vri pre
ljubu.
preljubnltvo/preljubnlstvo im. s. r. djelatnost preljubnika.
preljuboinitelj im. m. r. - preljubnik,
prljuboiniteljica/preljuboiniteljka im.
. r. - ona koja ini preljubu, preljubni
ca.
preljuboinstvo im. s. r. - up. preljuba.
preljut prid., odr. v. preljuti - koji je suvi
e ljut, ljut u najvioj mjeri; otar, veo
ma otar.
prema prijed. - k, ka; u tom pravcu (npr.
prema koli)', nasuprot (npr. jedno pre
ma drugm)', u odnosu na (dna je pre

premamljiv
ma njemu jagnje)', temelj ega (npr.
prema obliku)', omjer (npr. dva prema
dva)', podudarnost (npr. prema zasluzi i
titula) itd.
premac im. m. r., g. jd. premca, n. mn.
premci, g. mn. premacd, dat.-instr.-lok.
mn. premcima - takmiar; suparnik u
emu, takmac; koji je jednak s kim,
ravan kome po znanju, umijeu, hra
brosti i sl.
premai/premaknuti gl. svr., prez. premaknem, trp. prid. premaknut - pomje
riti, miui premjestiti,
premaganje gl. im. s. r. od premagati.
premagati gl. nesvr., prez. premazem savladavati, suvie se truditi, nadvlada
vati.
premaglavica im. . r. - teka svaa koja
prijeti da kome doe glave,
premajuan/premajuan prid., odr. v.
premdjuni/premdjuni, em. - veoma
mali, sitan, premalen, premalecki.
premaknuti (se) gl. svr., prez. premaknem (se), trp. prid. premaknut - premai.
premalati gl. svr. (njem.), prez, premalam - premazati bojom, preliiti, pre
preiti.
premaleckl/premaleckl prid. odr. v. - N
previe malecki, premalen,
premalen prid., odr. v. premaleni - suvie
malen, majuan, malecki.
premalo/premalo pril. - suvie malo, vrlo
malo, veoma malo.
premaltati gl. svr. (njem.), prez. premaItam - sve oblijepiti mahom, premalterisati.
premalterisati gl. svr. (njem.), prez.
premalteriem - sve omalterisati; omalterisati jo jednon; iznova omalterisati,
obukati.
premaljee im. s. r. - godinje doba izme
u zime i ljeta, proljee,
premaljetnl prid. odr. v. - koji se odnosi
na premaljee, proljetni,
premama im. . r. - ono ime se neko
premami, mamac; premamljivanje.
premamiti gl. svr., prez. pre mamim mamei privui, pridobiti; mamei pre
oteti; mamei zavesti,
premamljiv prid., odr. v. premdmljivi koji se moe premamiti, koji je sklon
premamljivanju.

premamlj ivanje
premamljivanje gl. im. s. r. od prema
mlj ivati.
premamljivati gl. nesvr., prez. premamljujem - privlaiti, pridobijan, zavo
diti premamlj ivanj em.
premamljivo pril. - na premamljiv nain,
premamljivost im. . r., g. jd. prema
mljivo ti, instr. jd. premamljivou/premamljivosti - osobina, sklonost prema
mlj i vih ljudi,
premanjkati gl. svr.(tal.), prez. premanjka - ponestati, prilino nestati, usfaliti.
premaranje gl. im. s. r. od premarati (se),
premarati (se) gl. nesvr., prez. premaram (se) - previe se umarati, iscrplji
vati se umorom,
premarkirati gl. svr. (fr.), prez. premarkiram - promijeniti marker, iznova, jo
jednom markirati,
premastan prid., odr. v. premasni - pre
vie mastan; predebeo; prenes. prosta
ki, vulgaran (vic),
premestiti gl. svr., prez. premostim, trp.
prid. premaen - previe zamastiti; sta
viti u hranu previe masnoe,
premaaj im. m. r. - prebaaj, prekora
e n j e ; premaenje.
premaanje i premaivanje gl. im. s. r. prebacivanje, nadmaivanje, prekoraivanje kakve granice,
premaivanje gl. im. s. r. od premaivati.
premaivati gl. nesvr., prez. premou
jem - stavljati u ta vie masnoe nego
toje potrebno,
premaiti gl. svr., prez. premaim - nad
maiti; prebaciti preko ega, prekoraiti
kakvu granicu; preletjeti,
premaivati gl. nesvr., prez. premaujem
- prebacivati, nadmaivati, prekoraiva
ti kakvu granicu,
premaz im. m. r. - tanki sloj ega ime se
vri premazivanje; sredstvo kojim se
premazuje,
premazati gl. svr., prez. premazem, trp.
prid. premazan - maui sve prekriti
premazom; staviti premaz; ponovo na
mazati.
premazivanje gl. im. s. r. od premazi
vati.
premazivati gl. nesvr., prez. prema
zujem - maui sve prekrivati prema

796

797
zom; stavljati premaz preko ega; vri
ti premazivanje; vie puta mazati,
premda vezn. - vezuje dopusnu reenicu
s glavnom i iskazuje doputanje; iako.
premet/premet im. m. r. - in premetanja; premetanje, prevrtanje, preturanje.
premeta im. m. r., g. jd. premetaa, n.
mn. premetai - onaj koji vri vri pre
metainu.
premetaa im. . r. - vrsta ukrasne ma
rame za pokrivanje glave iji se krajevi
premeu jedan preko drugog i privruju iglom; prenes. ona koja se
premee as tamo, as amo, prevrtljivica.
premetaina im. . r. - slubeni pretres s
ciljem pronalaenja ega skrivenog;
pretres koje prati premetanje, preturanje, prevrtanje stvari,
premetaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na premetae.
premetaki pril. - na premetaki nain,
kao premetai.
premetalo im. s. r. - onaj koji se esto
premee, klovn, pehlivan; ono to se
premee s mjesta na mjesto; onaj koji
esto mijenja miljenje, koji se premee
as na jednu, as na drugu stranu ega.
premetanje gl. im. s. r. - od premetati.
premetati gl. nesvr., prez. premeem,
trp. prid. premetnut - obavljati premet,
vriti premetanje; preturati; prevrtati,
vriti prevrtanje; prebacivati; prenositi
ta s jednog mjesta na drugo, premje
tati.
premetnut prid., odr. v. premetnuti - koji
je metnut na drugo mjesto; premjeten;
prebaen preko ega; preturen.
premetnuti (se) gl. svr., prez. premetnem (se) - promijeniti emu mjesto,
poma-knuti s jednog na drugo mjesto;
prebaciti preko ega; pretraiti premeui; prevagnuti; prevrnuti (se); prenes.
prenijeti, proturiti; prebaciti preko gla
ve.
premicanje gl. im. s. r. od premicati.
premicati gl. nesvr., prez. premiem obavljati premicanje; pomjerati ta mi
ui ga s jednog mjesta na drugo; pre
bacivati ta micanjem.

premija im. . r. (lat.) - nagrada; novana

nagrada; glavni zgoditak; novac koji se
uplauje za osiguranje ega.
premijer im. m. r. (fr.), g. jd. premijera,
n. mn. premijeri - prva osoba u vladi,
predsjednik vlade,
premijera im. . r. (fr.) - prvo izvoenje
kakvog scenskog djela, praizvedba,
premijera! prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na premijeru,
premijerskl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na premijera, koji mu pripada,
premijesiti gl. svr., prez. premijesim,
trp. prid. premijeen - ponovo promije
siti.
premijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na premiju,
premilostiv prid., odr. v. premildstivi previe milostiv; titula crkvenih veli
kodostojnika,
premilostivo pril. - na premilostiv nain,
previe milostivo,
preminue im. s. r. - smrt; preseljenje na
drugi svijet,
preminuti gl. svr., prez. preminem umrijeti, prestati ivjeti; sasvim minuti,
premio prid., odr. v. premili - previe
mio, predrag,
premiranje gl. im. s. r. od premirati,
premirati gl. svr., prez. premirem - pre
tjerano strahovati, umirati od straha,
premisa im. . r. (lat.) - sud iz koga se
izvodi zakljuak,
premisliti gl. svr., prez. premislim previe misliti; dobro, temeljito razmi
sliti; u mislima prei od poetka do
kraja; promislivi o svemu promijeniti
miljenje, predomisliti se.
premiljaj im. m. r. - ono o emu se
premilja; premiljanje; promjena mi
ljenja; predomiljaj,
premiljanje gl. im. s. r. od premiljati.
premiljati gl. svr., prez. premiljam obavljati premiljanje; temeljito razmi
ljati; u mislima prelaziti od poetka do
kraja kakvog zbivanja, dogaaja i sl.;
promiljajui o svemu mijenjati ranije
miljenje.
premitaa im. . r. - odjea iji se jedan
kraj premee, preklapa, prebacuje pre
ko drugog; odjevni predmet kao dio
narodne nonje, prsluk na premetanje,
damadan.

premlijeiti
premjeranje gl. im. s. r. od premjerati.
premjerati gl. nesvr., prez. premjerom mjeriti sve dimenzije ega; uzastopno
mjeriti, uzimati precizne mjere,
premjeravanje gl. im. s. r. od premje
ravati.
premjeravati gl. nesvr., prez. premjera
vam - obavljati premjeravanje, premje
rati, utvrivati mjere,
premjeriti gl. svr., prez. premjerim, trp.
prid. premjeren - izmjeriti duinu, iri
nu i visinu; uzeti mjere,
premjestiti gl. svr., prez. premjestim pomaknuti, prenijeti s jednog mjesta na
drugo, razmjestiti; prei na drugo mje
sto; odrediti kome drugo mjesto, dati
kome premje-taj.
premjestiv prid., odr. v. premjetivi - koji
se da premjestiti, kojeg je mogue pre
mjestiti.
premjetaj im. m. r. - promjena mjesta
rada i stanovanja; premjetenje,
premjetanje gl. im. s. r. od premjetati,
premjetati gl. svr., prez. premjetam vriti premjetanje; pomjerati ta s
jednog mjesta na drugo; pomicati s
mjesta na mjesto, razmjetati,
premjetenje gl. im. s. r. - premjetaj,
premlaen prid., odr. v. premlaeni - pre
tuen, prebijen do besvijesti,
premlaeno pril. - pretueno, prebijeno,
premlaenost im. . r., g. jd. premlaenosti, instr. jd. premlaenou/premlaenosti - stanje onoga ko/to je pre
mlaeno.
premlaiva im. m. r., g. jd. premlaivaa, v. jd. premlaivaufpremlaivau, n. mn. premlaivi, g. mn. premlaiva - onaj koji se bavi premla
ivanjem, koji premlauje,
premlaivanje gl. im. s. r. od premla
ivati.
premlaivati gl. svr., prez. premlaujem
- obavljati premlaivanje; pretjerano
mlatiti; udarati, tui do besvijesti,
premlad prid., odr. v. premladi - suvie,
isuvie mlad, previe mlad.
premlatiti gl. svr., prez. premlatim, trp.
prid. premlaen - previe izmlatiti, pre
biti, pretui,
premlijeiti gl. svr., prez. premlijeim prestati sisati; prestati davati mlijeko;

premljeti
prenes. postati blijed; oslabiti, onemo
ati.
premljeti gl. svr., prez. premeljem, trp.
prid. premljeven - ponovo sve samljeti,
po drugi put samljeti,
premnogo pril. - mnogo vie nego to je
potrebno; previe,
premoiti gl. svr., prez. premoim, trp.
prid. premoen - previe smoiti, sas
vim promoiti,
premo im. . r., g. jd. premoi, instr. jd.
premou!premoi - nadmo; izrazita
mo u odnosu na nekog drugog; prev
last.
premoan prid., odr. v. premoni - koji
ima premo, nadmoan,
premono pril. - na premoan nain, s
premou.
premonost im. . r., g. jd. premono ti,
instr. jd. premonou!premono ti svojstvo onoga ko je premoan; stanje
onogo to je premono,
premor im. m. r. - premorenost.
premoren prid., odr. v. premoreni - suvi
e umoran, preumoran, umoran do iscr
pljenosti.
premoreno pril. - s premorom, previe
umorno.
premorenost im. . r., g. jd. premorenosti, instr. jd. premorenoulpremorenosti - osobina i stanje onoga ko je
premoren; preumomost, preveliki um
or, zamorenost,
premoriti (se) gl. svr., prez. premorim
{se) - previe se umoriti, zamoriti se;
iscrpiti se umorom,
premostiti gl. svr., prez. premostim spojiti dvije obale mostom, izgraditi
most; prenes. rijeiti jaz, sukob, pro
blem kakvim prelaznim rjeenjem; pro
nai rjeenje,
premostiv prid., odr. v. premdstivi - premostljiv, koji se da premostiti; koji se
moe proi, rijeiti, savladati, nadii,
premostljiv prid., odr. v. premdstljivi premostiv.
premoavanje/premoivanje gl. im. s.
r. - premotavanje.
premoavati/premoivati gl. nesvr.,
prez. premdavam/premdujem, trp.
prid. premoen - obavljati premoa
vanje; mostovima spajati obale, praviti
mostove; prelaziti preko ega; prona

799

798
laziti nuna spasonosna prelazna rjee
nja kakvih problema,
premoen prid., odr. v. premoeni premoten.
premoenost im. . r., g. jd. premoenosti, instr. jd. premoenou/premoenosti - premotenost, osobina i sta
nje onoga to je premoeno; nuno
privremeno rjeenje problema,
premotavanje gl. im. s. r. - premoa
vanje, premoivanje,
premotavati gl. nesvr. i uest., prez.
premdtavam - premoavati, premo
ivati.
premoten prid., odr. v. premoteni - pre
moen.
premotenost im. . r., g. jd. premostenosti, instr. jd. premotenoulpremotenosti - premoenost.
premotan prid., odr. v. premotani - po
novo, po drugi put namotan; s jednog
namotan na drugi kotur,
premotati gl. svr., prez. premdtam, trp.
prid. premotan - odmotati ta i ponovo
smotati; na drugi nain ta isto smotati,
premotavanje gl. im. s. r. od premotavati.
premotavati gl. svr., prez. premotavam obavljati premotavanje; ponovo motati
ono to je odmotano,
premrijeti gl. svr., prez. premrem obamrijeti; utrnuti, ukoiti se od straha;
zaprepastiti se od ega; pasti u nesvijest
od straha, iscrpljenosti, gladi, ei.
premrsiti gl. svr., prez. premrsim - pre
vie zamrsiti; omrsiti se, ogrijeiti se o
post.
premrati gl. svr., prez. premiam premraviti* previe smrati,
premrav prid., odr. v. premravi - pre
vie mrav,
premiaviti gl. svr., prez. premravim premrati.
premravo pril. - prenes. slabo, loe.
premravost im. . r., g. jd. premravosti,
instr. jd. premravou!premravo ti prevelika mravost,
premrzao im. . r., g. jd. premrzli smrznutost, premrznutost, jaka student,
premrznue im. s. r. - stanje pre mrznutosti, premrznutost.

pr emr zn ut prid., odr. v. premrznuti - pre

vie smrznut, isuvie smrznut; ukoen
od studeni; zaleen,
premrznuti gl. svr., prez. premrznem previe smrznuti; zalediti se od mraza;
ukoiti se od studeni,
premrznutost im. . r., g. jd. premrznutosti, instr. jd. premrznutou/premrznutosti - prevelika smrznutost, pre
mrznue.
premudar prid., odr. v. premudri - veoma
mudar, previe mudar; iron. koji se pra
vi mudar, veoma glup.
premudro pril. - na premudar nain,
prenabacan prid., odr. v. prenabacani!
prenabacani - previe nabacan, nabaci
vanjem prenatrpan, prenagomilan.
prenabacano/prenabacano pril. - previe
nabacano.
prenabacati gl. svr., prez. prenabacdm previe nabacati; suvinim, pretjeranim
nabacivanjem pretrpati; nabacivanjem
prenagomilati.
prenabadvanje gl. im. s. r. od prenabacivati.
prenabadvati gl. nesvr., prez. prenabacujem - previe, suvie nabacivati,
prenabreknut prid., odr. v. prenabreknuti - previe nabreknut, prenapet,
prenabreknuti gl. svr., prez. prenabreknem - previe nabreknuti, prenapeti,
pucati od napetosti,
prenabreknuto pril. - na prenabreknut
nain, prenapeto.
prenabreknutost im. . r., g. jd. prendbrekniitosti, instr. jd. prenabreknutosu!prenabreknuto ti - prevelika nabreknutost, prenapetost.
prenaitan/prenaitan prid., odr. v. prenditani/prenaitani - koji je previe
naitan.
prenaitanost/prenaitanost im. . r., g.
jd. prenaitanosti, instr. jd. prenaitanoulprenaitanosti i prenaitanoul
prenaitanosti - prevelika naitanost;
osobina onoga ko je previe naitan,
prenaitati se gl. svr., prez. prenaitam
se, trp. prid. prenaitan/prenaitan previe se naitati,
prenadraen prid., odr. v. prenadrazeni previe nadraen, iritiran, raspaljen.
prenadraeno pril. - na prenadraen na
in.

prenagljenost
prenadraenost im. . r., g. jd. prenddrazenosti, instr. jd. prenadrazenosulprenadrazenosti - stanje ili osobina onoga
ko/to je prenadraeno.
prenadraiti (se) gl. svr., prez. prenddrazJm (se), trp. prid. prenadraen uiniti da ko/ta bude prenadraeno;
previe nadraiti,
prenadroglran prid. (fr.), odr. v. prenadrdgirani - previe nadrogiran, koji
je u organizam unio previe droge,
prenadroglranost im. . r. (fr.), g. jd.
prenadrdgiranosti, instr. jd. prenadrdgiranou/prenadrdgiranosti - stanje
onoga ko je prenadrogiran; prevelika
koliina droge u organizmu,
prenadrogirati (se) gl. svr. (fr.), prez.
prenadrdgiram (se) - previe (se) nadrogirati, unijeti u organizam previe
droge.
prenagao/prenagao prid., odr. v. pre
nagli - previe nagao; silovit,
prenaglasiti gl. svr., prez. prendglasim,
trp. prid. prenaglaen - previe nagla
siti; suvie istaknuti, uiniti previe vi
dljivim, primjetnim, uoljivim,
prenaglaavanje gl. im. s. r. od prenaglaavti.
prenaglaen prid., odr. v. prenaglaeni suvie naglaen; previe istaknut,
prenaglaeno pril. - na prenaglaen, pre
vie istaknut nain,
prenaglaenost im. . r., g. jd . prenagldenosti, instr. jd. prenagldenou/prenaglaenosti - svojstvo i osobina onoga
to je prenaglaeno,
prenagliti gl. svr., prez. prenaglim, trp.
prid. prenagljen - uraditi previe naglo,
pretjerano pouriti, zaletjeti se.
prenaglo pril. - suvie naglo; prebrzo;
ishitreno.
prenaglost/prenaglost im. . r., g. jd.
prenaglosti, instr. jd. prenaglou!pre
naglo ti - prenagljenost, osobina ili sta
nje onoga ko/to je prenaglo,
prenagljen prid., odr. v. prenagljeni - su
vie nagao, nepotrebno pouren, iscrp
ljujui.
prenagljeno pril.- na prenagljen nain,
prenaglo; urei vie nego je potrebno,
iscrpljujue.
prenagljenost im. . r., g. jd. prenagljenosti, instr. jd. prenagljenou/prend-

prenagljenje
gljenosti - osobina i stanje prenagljenog
ili onoga to je prenagljeno,
prenagljenje gl. im. s. r. - in prenagljivanja, nepromiljen, ishitren, pre
nagljen postupak,
prenagljiv prid., odr. v. prenagljivi - koji
je sklon prenagljivanju, koji brzo pre
nagli.
prenagljivanje gl. im. s. r. od prenagljivati.
prenagljivati gl. nesvr., prez. prendgljujem - previe nagliti, pourivati,
naglo raditi,
prenagljivost im. . r., g. jd. prenagljivosti, instr. jd. prenagljivou/prenagljivosti - osobina i stanje onih koji su
skloni prenagljivanju.
prenagomilan/prenagomilan prid., odr.
v. prenagomilani/prenagomilani - su
vie nagomilan, previe nabacan.
prenagomilSno/prenagomilano pril. previe nagomilano; prenatrpano; prenabacano.
prenagomilanost/prenagomilanost im.
. r., g. jd. prenagomilanosti, instr. jd.
prenagomildnou!prenagomilanosti stanje i osobina onoga to je prenagomilano; pretrpanost,
prenagomilati gl. svr., prez. prenagomilam - suvie nagomilati, previe na
bacati; prenatrpati,
prenagomilavanje gl. im. s. r. od prenagomilavati.
prenagomilavati gl. nesvr., prez. prenagomilavam, trp. prid. prenagomilavan previe, suvie nagomilavati,
prenagrabiti gl. svr., prez. prenagrabim
- previe nagrabiti, grabei prikupiti,
prenajedanje gl. im. s. r. od prenajedati
se.
prenajedati (se) gl. nesvr., prez. prenajedam (se) - previe (se) najedati, na
jedati (se) do presitosti.
prenajedenost im. . r., g. jd. prenajedenosti, instr. jd. prenajedenou/prenajedenosti - stanje onoga ko se previe
najeo; presitost, prezasienost hranom,
prenajesti (se) gl. svr., prez. prenajedem
(se) - previe (se) najesti,
prenakrcan/prenakrcan prid., odr. v.
prenakrcanifprenakrcani - previe na
krcan, prenatrpan; unutra prenabacan,
prenapunjen.

801

800
prenakrcano/prenakrcano pril. - previ
e nakrcano; prenapunjeno.
prenakrcati gl. svr., prez. prenakkam previe nakrcati, prenatrpati; unutra
prenabacati, ispuniti preko mjere, pre
puniti.
prenakr ea vanje gl. im. s. r. od prenakrcavati.
prenakrcavati gl. nesvr., prez. prenakkavam - previe nakrcavati; prepunjavati ukrcavajui preko mjere; pretrpavati prenakrcavanjem.
prenapeti gl. svr., prez. prenapnem previe napeti, suvie napeti,
prenapeto pril. - na prenapet nain, stre
sno.
prenapetost im. . r., g. jd. prenapetosti,
instr. jd. prenapetou!prenapeto ti duevna ili fizika prenapregnutost, sta
nje ili osobina onoga ko/to je prena
peto.
prenaprei (se) gl. svr., prez. prenapregnem (se), rad. gl. prid. prenapregao/
prenapregnuo - prenapregnuti,
prenapregnut prid., odr. v. prenapre
gnuti - suvie napregnut, prenapet,
prenapregnuto pril. - na prenapregnut
nain, s prenapregnutou.
prenapregnuti gl. svr., prez. prenapregnem, rad. gl. prid. prenapregao - pre
naprei, suvie napregnuti, nategnuti,
zategnuti.
prenapregnutost im. . r., g. jd. prena
pregnutost, instr. jd. prenapregnutou!prenapregnutost - prenapetost, sta
nje onoga ko je prenapregnut, prena
petost, pretjerana zategnutost; osobina
onoga to je prenapregnuto, prenapeto,
zategnuto.
prenaprezanje gl. im. s. r. od prenaprezati.
prenaprezati (se) gl. nesvr., prez. prenapreem (se), trp. prid. prenapregnut initi preveliko naprezanje, previe (se)
naprezati; ulagati u ta previe napora;
premarati se suvinim naprezanjem,
prenapuen prid., odr. v. prenapueni previe napuen, ispupen; pregusto
naseljen, prenaseljen,
prenapueno pril. - na prenapuen nain;
s prenapuenou, prenaseljeno,
prenapuenost im. . r., g. jd. prenapu
enosti, instr. jd. prenapuenou!pre-

ndpuenosti - prenaseljenost; prevelika

gustoa stanovnitva na ogranienom
prostoru; prevelika napuenost,
prenapuiti gl. svr., prez. prenapuim previe napuiti; prenaseliti,
prenapuniti gl. svr., prez. prenapunim,
trp. prid. prenapunjen - previe napu
niti, ispuniti preko mjere, prepuniti,
prenapunjavanje gl. im. s. r. - od prenapunjavati (se),
prenapunjavati (se) gl. nesvr., prez.
prenapunjavam (se) - previe se napunjavati, puniti; ispunjavati preko mjere,
prepunj avati,
prenapunjen prid., odr. v. prenapunjen! prepun, previe pun, ispunjen preko
mjere; prenapet,
prenapunjeno pril. - previe napunjeno;
prenapeto.
prenapuenost im. . r., g. jd. prenapunjenosti, instr. jd. prenapunjenoul
prenapunjenosti - svojstvo i stanje ono
ga ko/to je prenapunjeno; prevelika
napunjenost; ispunjenost preko mjere;
prenapetost.
prenaseliti gl. svr., prez. prenaselim pregusto naseliti ogranien prostor, pre
napuiti.
prenaseljavanje/prenaseljivanje gl. im.
s. r. - pretjerano naseljavanje na malom
prostoru; gusto naseljavanje,
prenaseljavati/prenaseljivati gl. nesvr.,
prez. prenaseljavam/prenaseljujem previe ljudi naseljavati na malom pro
storu; pregusto naseljavati,
prenaseljen prid., odr. v. prenaseljeni previe naseljen; pregusto naseljen,
prenapuen,
prenaseljenost im. . r., g. jd. prena
seljenosti, instr. jd. prenaseljenou!
prenaseljenosti - prevelika naseljenost
na ogranienom prostoru, prenapue
nost; stanje onoga to je prenaseljeno,
prenatrpan/prenatrpan prid., odr. v.
prenatrpani!prenatrpani - previe natr
pan, nabijen, zbijen,
prenatrpano/prenatrpano pril. - na na
in prenatrpanosti, pregusto; prenase
ljeno.
prenatrpanost im. . r., g. jd. prenatrpa
nosti, instr. jd. prendtrpanou/prenatrpanosti - stanje ili osobina onoga
to je prenatrpano.

preneseno
prenatrpavanje gl. im. s. r. od prenatrpavati.
prenatrpavati gl. nesvr., prez. prenatipavam - initi ta prenatrpanim; oba
vljati prenatrpavanje; natrpavati, trpati
preko mjere; prenakrcavati; prepunjavati.
prenebrei/prenebregnuti gl. svr., prez.
prenebregnem - zapostaviti, zanemariti,
zaboraviti; obezvrijediti, smatrati ni
tavnim, ostaviti po strani,
prenebregavanje/prenebrezanje gl. im.
s. r. od prenebregavati/prenebrezati,
prenebregavati/prenebrezati gl. nesvr.,
prez. prenebregavam/preneerezem - za
postavljati, zanemarivati, zaboravljati;
obezvreivati, nipodatavati, ostavljati
po strani.
prenemaganje gl. im. s. r. od prenema
gati (se).
prenemagati (se) gl. nesvr., prez. prenemaem (se), pril. sad. prenemzui (se)
- pretvarati se iznemoglim, oslabljenim,
klonulim.
prenemoi (se) gl. svr., prez. prenemognem (se) - predstaviti se iznemoglim,
oslabljenim, klonulim iako nije tako.
preneraziti (se) gl. svr., prez. prenerazim (se) - zaprepastiti se; zapanjiti se;
zabezeknuti se.
preneraavanje gl. im. s. r. preneraavati (se)
preneraavati (se) gl. nesvr., prez. pre
ne raavam (se) - zaprepaavati (se);
dolaziti u stanje emocionalne zapanjenosti, zabezeknutosti,
preneraen prid., odr. v. preneraeni zaprepaten; zapanjen; zabezeknut,
preneraeno pril. - zaprepateno, zapa
njeno; zabezeknuto,
preneraenost im. . r., g. jd. preneraenosti, instr. jd. preneraenou/prenerazenosti - stanje onoga ko je pre
neraen; zaprepatenost; zapanjenost;
zabezeknutost,
preneraenje gl. im. s. r. - osjeanje preneraenosti; preneraenost.
prenesen/prenijet prid., odr. v. preneseni
/prenijeti - noenjem premjeten; koji
nema doslovno znaenje, slikovit, me
taforian; ustupljen,
preneseno/preneseno pril. - u prenese
nom znaenju, slikovito.

prenesenost
prenesenost im. . r., g. jd. prene seno ti,
instr. jd. prenesenou/prenesenosti osobina ili stanje onoga to je pre
neseno; trenutak odsutnosti, zanesenost.
prenesretan prid., odr. v. prene sretni koji je previe nesretan; tragian,
prenesretno/prenesretno pril. - na pre
nesretan nain; previe nesretno,
preneugoan prid., odr. v. preneugodni suvie, previe neugodan, veoma nepri
jatan.
preneugodno/preneugodno pril.- previe
neugodno, s previe neugodnosti,
prenijeti gl. svr., prez. prenesem/pre
nesem - premjestiti nosei ili vozei;
uiniti da se prenese na drugog, zara
ziti; predati kome (znanje, umijee);
dati ili stei pravo vlasnitva; uiniti da
se prenese govorom, saopiti ta kome;
predstaviti ta na neki nain da bude
dostupno drugima; nositi due nego to
treba.
premmiti se gl. svr., prez. prenimim se,
trp. prid. prenimljen - presaviti se, pre
samititi se; pogrbiti se; pokunjiti se po
vijajui glavu i tijelo,
prenimljavati (se) gl. nesvr., prez. prenimljavam - presavijati, povijati (se),
pokunjivati se.
prenisko/prenisko pril. - previe nisko;
na prenizak nain; prenes. nedostojno,
prenitavan/prenitavan prid., odr. v.
prenitavni/prenitavni - koji je previe
nitavan, nevrijedan,
prenititi gl. svr., prez. prenitim, trp. prid.
prenien - presloiti, preurediti, prekititi niti na tkalakom stroju,
prenizak prid., odr. v. preniski - previe
nizak; premalen; prenes. nedostojan,
prenizati gl. svr., prez. prenizem - niui
ta rasuto ponovo nanizati; jednom na
nizano na drugi nain nanizati; prenijeti
zrnca sa jednoga na drugi niz.
prenoite im. s. r. - hotel, zgrada za no
enje; mjesto za noenje; prostorija,
soba u kojoj se noi; noni odmor, spa
vanje u toku noi, noenje, noivanje,
prenoiti gl. svr., prez. prenoim - pro
vesti no spavajui, prespavati no; biti
gdje preko noi.
prenonlk im. m. r., n. mn. prenonici, g.
mn. prenonikd, dat.-instr.-lok. mn.

803

802
prenonicima - onaj koji gdje noi, prenouje.
prenonina im. . r. - cijena noenja;
novac koji se isplauje za noenje,
prenos/prijenos im. m. r. - prenoenje e
ga s jednog mjesta na drugo; radijsko i
televizijsko prenoenje utakmica, pri
redbi itd.; prenoenje svojine na na
sljednika ili kupca, isporuka elektrine
energije.
prenosan/prijenosan prid., odr. v. preno
sni/prijenosni - koji se moe prenijeti;
koji je prenosiv,
prenosati gl. nesvr., prez. prensam sve vrijeme nosati; vrijeme provesti
nosajui ta ili koga.
prenosilac im. m. r., g. jd. prendsioca, n.
mn. prendsioci, g. mn. prendsilaca,
dat.-instr.-lok. mn. prendsiocima - pre
nositelj, onaj koji ta prenosi; onaj koji
obavlja prenos,
prenosilica im. . r. - sprava za preno
enje ega.
prenositelj im. m. r., g. jd. prendsitelja prenosilac,
prenositi gl. nesvr., prez. prenosim, trp.
prid. prenoen - obavljati prenos; vriti
prenoenje ega.
prenosiv prid., odr. v. prenosiv! - kojeg je
mogue prenijeti, koji se da prenijeti,
prenoljiv.
prenosivo pril. - na prenosiv nain, pre
nosei.
prenosivost im. . r., g. jd. prendsivosti,
instr. jd. prendsivou/prendsivosti osobina onoga to je prenoivo; preno
ljivost.
prenosnik/prijenosnik im. m. r., n. mn.
prenosnici, dat.-instr.-lok. mn. prenosnicima - ureaj za prenoenje; onaj ili
ono to omoguava prenoenje ega;
onaj koji ta prenosi na drugu osobu;
med. kliconoa,
prenosnica im. . r. - opruga, valjak i sl.
naprava koja slui za prenoenje ener
gije.
prenoenje gl. im. s. r. - obavljanje pre
nosa; premjetanje ega s jednog mje
sta na drugo; med. irenje zaraze,
prenoljiv prid., odr. v. prendljivi - pre
nosiv.
prenoljivo pril. - prenosivo.

prenoljivost im. . r., g. jd. prendljivosti, instr. jd. prendljivoulprendljivosti - prenosivost.

prenue im. s. r. - buenje, prenulost.
prenulost im. . r., instr. jd. prenuloul
prenulosti - prenutost, prenue, stanje
onoga ko se prenuo,
prenumeracija im. . r. (lat.), g. jd. prenumercije - promjena broja; prethodna
numeracija; plaanje unaprijed, pretpla
ta.
prenumerant im. m. r. (lat.), g. jd. prenumeranta, g. mn. prenumeranata pretplatnik, abonent,
prenumerirati/prenumerisati (se) gl.
svr. i nesvr. (lat.), prez. prenumeriram/prenumeriem (se) - pretplatiti (se)
na ta; unaprijed plaati/platiti, aboni
rati.
prenuti (se) gl. svr., prez. prenem (se) trgnuti (se); naglo se probuditi; izne
nada se osvijestiti,
prenutost im. . r., g. jd. prenutosti, instr.
jd. prenutou/prenutosti - prenulost,
prenue, buenje,
prenjean prid., odr. v. prenjezni - suvie
njean, veoma njean,
prenjeno pril. - suvie njeno, na previe
njean nain,
preobian/preobian prid., odr. v. preobinilpredbini - suvie obian, veo
ma obian; prejednostavan,
preobilan prid., odr. v. preobilni - previe
obilan, obilat, preobilat.
preobilat/preobilat prid., odr. v. preobi
lan - previe obilat, preobilan,
preobilato/preobilato pril. - preobilno,
previe obilato,
preobilno pril. - previe obilno, preobilato.
preoblaenje im. s. r. od preoblaiti (se),
preoblaiti (se) gl. nesvr., prez. predblaim (se) - vriti preoblaenje, pre
svlaiti se.
preoblaka im. . r., dat. jd. preoblaci presvlaka.
preobliavanje gl. im. s. r. od preobliavati (se),
preobliavati (se) gl. nesvr., prez.
preobliavam (se) - mijenjati oblik;
preobraavati se.
preoblienje gl. im. s. r. od preobliiti
(se).

preobraziti (se)
preobliiti (se) gl. svr., prez. predbliim
(se) - dobiti novi izgled, izmijeniti lik;
preoblikovati; preobraziti (se),
preoblika im. . r., dat. jd. preoblii rezultat preoblienja, preobraaj; pre
oblienje.
preoblikovanje gl. im. s. r. od preobli
kovati (se),
preoblikovati (se) gl. svr. i nesvr., prez.
predblikujem (se) - vriti preobliku;
davati novi oblik, transformirati, trans
formisati; preobraziti,
preobraaj im. m. r. - potpuni preokret,
preobraenje; rezultat uspjenog preobraanja.
preobraanje gl. im. s. r. od preobraati,
preobraati (se) gl. nesvr., prez. predbraam (se) - obavljati preobraanje;
preusmjeravati na drugu stranu, pre
okretati, okretati u drugom smjeru; pre
nes. uspjenim misionarstvom pozivati
i privlaiti vjernike iz jedne u drugu
vjeru; mijenjati (se), naputati ranija
shvatanja, ideologiju, vjeru i prihvatati
druga.
preobraen prid., odr. v. predbraeni koji je doivio preobraenje, koji je
prevjerio; duhovno preporoen; pro
mijenjen, preokrenut, preusmjeren,
preobraenik im. m. r., g. jd. preobra
enika, n. mn. preobraenici, g. mn.
preobraenika, dat.-instr.-lok. mn. pre
obraenicima - koji je preobraen, o
vjek koji je promijenio svoja shvatanja,
vjeru, ideologiju.
preobrSenOst im. . r., g. jd. predbraenosti, instr. jd. predbraenoulpredbraenosti - osobina i stanje onoga ko
je preobraen.
preobraenje gl. im. s. r. od preobratiti
(se).
preobratiti (se) gl. svr., prez. preobra
tim (se) - obratiti koga s jednog na dru
go miljenje; uiniti da ko napusti ra
niju vjeru, ideologiju, politiku; preo
krenuti iji nain razmiljanja; preokrenuti(se), preusmjeriti ta u drugom
pravcu kretanja,
preobrazba im. . r. - temeljit preokret u
nainu razmiljanja; preobraenje; pre
obuka, metamorfoza,
preobraziti (se) gl. svr., prez. predbrazim (se) - potpuno izmijeniti; iz kori

preobraaj
jena promijeniti; sasvim transformisa
ti.
preobraaj im. m. r. - vidljiv preokret;
velika promjena oblika; izmjena ure
enja, preureenje; reforma, temeljita
promjena ega.
preobraajnl prid. odr. v. - koji se odnosi
na preobraaj,
preobraavalac im. m. r., g. jd. preobraavaoca, n. mn. preobraavaoci, g. mn.
preobraavalac!^, dat.-instr.-lok. mn.
preobrazavaocima - onaj koji preobra
ava, koji ima mo, sposobnost preobraavanja.
preobraavalakl prid. odr. v. - koji se
odnosi na preobraavaoce; koji ima
mo, sposobnost preobraavanja, transformacijski.
preobraavanje gl. im. s. r. od preobra
avati (se),
preobraavati (se) gl. nesvr., prez. pre
obraavam - initi preobraaj, mijenjati
izgled, lik, oblik; iz jednog oblika pre
laziti u drugi, preoblikovati, transformi
rati, transformisati (se); preureivati,
preobraen prid., odr. v. preobraeni koji je doivio promjenu oblika, lika;
preoblikovan, transformiran, transformisan, promijenjen; preureen; koji je
promijenio miljenje, pogled,
preobraenost im. . r., g. jd. preobrazenosti, instr. jd. preobraenou/preobrazenosti - stanje i osobina onoga to
je preobraeno.
preobrnuti/preobrnuti gl. svr., prez.
predbrnem/predbrnem. - obrnuti, pre
okrenuti, uiniti suprotno; uiniti da ta
krene obrnuto,
preobfnuto/preobrnuto pril. - obrnuto,
na preobmut nain, preokrenuto,
preobrt im. m. r. - preokret,
preobrt anje gl. im. s. r. - preokretanje,
preobrtati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
preobrem {se) - preokretati (se),
preobui (se) gl. svr., prez. preobuem/
preobuem {se) - skinuti jednu i obui
drugu obuu, promijeniti obuu; pre
svui (se), promijeniti odjeu, preodjenuti (se).
preobucenjak im. m. r., g. jd. preobue njaka, n. mn. preobuenjaci, g. mn.
preobuenjaka, dat.-instr.-lok. mn. preobuenjacima - onaj koji je sklon pre

804

805
oblaenju; onaj koji se preobukao; glu
mac.
preobuka im. . r., dat. jd. preobui promjena obuke, nova dodatna obuka u
nekom poslu; preoblaenje, presvlae
nje.
preobuvanje gl. im. s. r. preobuvati (se),
preobuvati (se) gl. nesvr., prez. preobuvam {se) - mijenjati cipele, mijenjati
obuu.
preobiiven prid., odr. v. preobuvenl- koji
je promijenio obuu, s promijenjenom
obuom.
preobuveno pril. - na preobuven nain;
prenes. promijenjeno, s drugim izgle
dom.
preobuvenost im. . r., g. jd. preobuvenosti, instr. jd. preobuvenou/preobuvenosti - osobina ili stanje preobuvenog.
preoit prid., odr. v. prediti - isuvie
oit, suvie oigledan,
preoito pril. - na preoit nain, previe
oigledno.
preodan prid., odr. v. preodanl - previe
odan, suvie odan.
preodano pril. - suvie, isuvie, pretje
rano odano, na preodan nain,
preodanost im. . r., g. jd. preodanosti,
instr. jd. preodanou!preodanosti prevelika odanost,
preodavno pril. - veoma davno, vrlo dav
no.
preodgajanje gl. im. s. r. od preodgajati.
preodgajati gl. nesvr., prez. preodgajam
- vriti prodgoj; ponovo odgajati,
preodgoj im. m. r. - posljedica, rezultat
preodgajanja, drugi, drugaiji odgoj,
preodgojiti gl. svr., prez. prebdgojim ponovo odgojiti, odgojiti na drugaiji,
bolji nain,
preodijevanje gl. im. s. r. - od preodijevati.
preodijevati (se) gl. nesvr., prez. preodijevam {se) - svlaiti, skidati jednu i
odijevati drugu odjeu, presvlaiti (se),
preodjenuti/preodjesti/preodjeti (se) gl.
svr., prez. preodjenem {se) - svui, ski
nuti jednu i odjenuti drugu odjeu, pre
svui (se).
preogavan prid., odr. v. preogavni - isu
vie ogavan, gadljiv; preodvratan, preodbojan.

preogavno pril. - s preogavnou, previe

ogavno, gadljivo; preodvratno, preodbojno.
preogavnost im. . r., g. jd. preogvnosti,
instr. jd. preogavnou!preogvnosti osobina ili stanje onoga ko/to je
preogavno, prevelika odvratnost, odbo
jnost, gadljivost,
preogoren prid., odr. v. preogoren! suvie, isuvie ogoren; preoajan.
preogoreno pril. - na preogoren nain,
s preogorenou.
preogorenost im. . r., g. jd. preogorenosti, instr. jd. preogorenou!preogorenosti - stanje onoga ko je pre
ogoren.
preogmuti/preogrnuti (se) gl. svr., prez.
predgrnem!predgrnem (se) - prebaciti
ta preko lea, prigrnuti (se),
preohol/preohol prid., odr. v. preoholi!
preoholT - previe ohol, suvie, pretje
rano ohol.
preoholo/preoholo pril. - previe oholo,
suvie oholo, nadmeno; s pretjeranom
oholou, na isuvie ohol nain,
preoholost im. . r., g. jd. preoholosti,
instr. jd. predholoulpreoholosti - oso
bina onoga ko je previe ohol, preve
lika nadmenost.
preokrenut prid., odr. v. preokrenuti okrenut naopako, naopake; suprotno
okrenut; preobrnut.
preokrenuti (se) gl. svr., prez. preokrenem {se) - okrenuti, prevrnuti na supro
tnu stranu; preobrnuti; preusmjeriti u
novom pravcu,
preokrenutost im. . r., g. jd. preokrenutosti, instr. jd. preokrenutoufpreokrenutosti - stanje ili osobina onoga
koji je preokrenut ili to je preokrenuto;
okrenutost na potpuno suprotnu stranu,
naopake; preusmjerenost u suprotnom
pravcu.
preokret im. m. r. - obrt, obrtaj, okret,
okretaj u novom pravcu; neoekivan
obrt situacije
preokretanje gl. im. s. r. od preokretati
(se).
preokretati (se) gl. nesvr., prez. pre
okreem {se) - initi preokrete u emu;
usmjeravati u drugom, novom smjeru;
prenes. izvrtati, mijenjati smisao emu.

preoptereivati
preokupacija im. . r. (lat.) - ranije
zauzimanje nekog mjesta; zaokuplje
nost, zauzetost nekim poslom; zabrinu
tost, briga; predrasuda, predubjeenje.
preokupiran prid. (lat.), odr. v. preoku
pirani - ranije zauzet; zaokupljen, za
uzet nekim poslom; zabrinut, opsjednut
brigom; opsjednut predrasudom, predubjeenjem.
preokuplranost im. . r. (lat.), instr. jd.
preokuplranou/preokuplranosti - sta
nje i osobina onoga ko je preokupiran;
zauzetost, opsjednutost ime.
preokupiranje gl. im. s. r. (lat.) od pre
okupirati.
preokupirati gl. nesvr. (lat.), prez. pre
okupiram - prethodno okupirati, ranije
zauzeti neko mjesto; sasvim se za
okupiti neim, unaprijed se predati ne
kom poslu; zabrinjavati, zadavati brige;
nametnuti, uliti kome predrasude, predubjeenja.
preopak prid., odr. v. preopakl - suvie,
previe, pretjerano opak, zao.
preopako pril. - suvie, previe, pretje
rano opako; na preopak nain,
preoperativnl prid. odr. v. (nlat.) - koji se
odvija prije operacije,
preopsean prid., odr. v. preopsez.nl - su
vie, previe, pretjerano opsean; pre
opiran, preobiman.
preopseno pril. - suvie, previe, pretje
rano opseno; preopirno, preobimno,
na preopsean, preopiran, preobiman
nain.
preopsenost im. . r., g. jd. preopseznosti, instr. jd. preopseznoulpreopsenosti - osobina onoga to je preopse
no; preobimnost, preopirnost.
preopiran prid., odr. v. preopirni - su
vie opiran, pretjerano, previe opi
ran.
preopirno pril. - na preopiran nain;
suvie opirno,
preopirnost im. . r., g. jd. preopirnosti, instr. jd. preoplrnoulpreoplrnosti - osobina onoga to je preopi
rno; preopsenost; preobimnost.
preoptereavanje/preoptereivanje gl.
im. s. r. od preoptereavati/preoptereivati.
preoptereavati/preoptereivati gl. nes
vr., prez. preoptereavam/preoptere-

preoptereen
ujem - suvino, pretjerano optereavati; pretrpavati koga ime; premarati
koga pretjerano napornim radom; iscrpljavati koga pretekim teretom,
preoptereen prid., odr. v. preoptereeni
- suvie optereen, previe optereen
ime.
preoptereenost im. . r., g. jd. preoptereenosti, instr. jd. preoptereenou!
preoptereenosti - osobina onoga ko je
preoptereen ime; svojstvo onoga to
je preoptereeno,
preoptereenje gl. im. s. r. od preop
teretiti.
preopteretiti (se) gl. svr., prez. preopte
retim (se) - suvie (se) opteretiti; pre
trpati koga ime; premoriti koga pre
vie napornim radom; iscrpiti koga
pretekim teretom,
preoran prid., odr. v. preorani - oranjem
prekopan; s kraja na kraj ponovo oran,
uzoran.
preoranost im. . r., g. jd. preoranosti,
instr. jd. preoranoulpreoranosti - sta
nje onoga to je preorano,
preorati gl. svr., prez preorem - ora
njem sve prekopati, poorati; sve s kraja
na kraj ponovo orati, uzorati; orui za
hvatiti i tue oranice,
preoravanje gl. im. s. r. od preoravati,
preoravati gl. nesvr., prez. preoravam oranjem prekopavati, pooravati; sve s
kraja na kraj ponovo orati, uzoravati;
orui zahvatati i tuu oranicu,
preoriea im. . r. - preorana zemlja; ora
nica.
preorijentacija im. . r. (lat.) - promjena
orijentacije, izbor nove orijentacije;
preorijentiranje, preorijentisanje; us
mjeravanje rada u drugom, novom, dru
gaijem pravcu,
preorijentiranje/preorijentisanje gl. im.
s. r. (lat.) od preorijentirati/preorijentisati (se).
preorijentirati/preorijentisati (se) gl.
nesvr. i svr. (lat.), prez. preorijenti
ram!pr eorijentiem (se) - obavit/obav
ljati, izvriti/vriti preorijentaciju; birati
ili izabrati novi, drugi i drugaiji orije
ntir za snalaenje u prostoru i vremenu;
birati ili izabrati neko novo zanimanje;
opredijeliti/opredjeljivati se za novi in
teres; pronalaziti nove puteve; tragati

806

807
za novim, drugim, drugaijim rjeenji
ma od prethodnih,
praosjeaj an prid., odr. v. preosjeajni suvie, previe, pretjerano osjeajan,
preosjeajno pril. - suvie, previe, pre
tjerano osjeajno,
preosjetljiv prid., odr. v. preosjetljivi suvie osjetljiv, previe osjetljiv,
preosjetljivo pril. - suvie, previe, pre
te ra n o osjetljivo,
preosjetljivost im. . r., g. jd. preosjetlji
vosti, instr. jd. preosjetljivou/preosjetljivosti - stanje i osobina onoga ko
je preosjetljiv; osobina onoga to je
preosjetljivo,
preostajanje gl. im. s. r. od preostajati,
preostajati gl. nesvr., prez. predstajem ostajati kao viak; bivati ostatak ega;
postati jedino mogue,
preostali prid. odr. v. - koji je ostao od
ega veeg,
preostatak im. m. r., g. jd. preosttka, n.
mn. preostaci, g. mn. predstataka, dat.instr.-lok. mn. preostacima - ono to je
preostalo od kakve vee cjeline, pos
ljednji i jedini ostatak; preostavtina.
preostati gl. svr., prez. pred stanem ostati kao viak, biti ostatak ega, pre
tei; ostati kao jedino; postati jedino
mogue rjeenje,
preostavtina im. . r. - ob. zaostavtina,
nasljedstvo, batina; preostatak,
preoteti gl. svr., prez. preotmem - oti
manjem oduzeti neto ve oteto; po
novo oteti, oduzeti oteto; silom oteteti,
uzeti kome ta protiv njegove volje,
preotimanje gl. im. s. r. od preotimati,
preotimati gl. nesvr., prez. preotimam otimati, oduzimati oteto,
preotmjen prid., odr. v. preotmjeni - su
vie, previe otmjen,
preotmjenost im. . r., g. jd. preotmjenoti, instr. jd. preotmjenoulpreotmjenosti - pretjerana otmjenost,
prepad im. m. r. - iznenadan, neoekivan
napad iz zasjede,
propadanje gl. im. s. r. od prepadati,
prepadati gl. svr., prez. prepada - sve
vrijeme padati, neko vrijeme padati
(npr. kaa pripadala).
prepadati (se) gl. nesvr., prez. p rip a
dam (se) - plaiti, zastraivati, plaiti;

ugoniti strah; straiti se; sve vrijeme

padati (o kii),
prepadnuti (se) gl. svr., prez. pripad
nem (se) - prepasti se.
prepakirati/prepakovati gl. svr. (njem.)
prez. prepakiram/pripakujem - ob. pre
pakovati; prenes. prilagoditi ta, osobi
to ako je nezgodno, novim okolnosti
ma, drugaijoj situaciji; brzo se snai,
prepakivati gl. nesvr. (njem.), prez.
prepakujem - prebacivati ta iz jednog
u drugo pakovanje; ponovno, na drugi
nain pakovati; prenes. prilagoavati
novoj situaciji; drugaije govoriti, pre
okretati u iju korist,
prepametan prid., odr. v. prepametni previe, suvie pametan, odve pame
tan.
prepapren prid. (gr.), odr. v. prepapreni
- prebiberen; suvie papren; previe zapapren, posut paprikom; prenes. pres
kup.
prepapreno pril. (gr.) - previe papreno;
prenes., na prepapren nain, preskupo,
prepaprenost im. . r. (gr.), g. jd. prepaprenosti, instr. jd. prepaprenou!
prepaprenosti - stanje i osobina onoga
to je prepapreno.
prepapriiti gl. svr. (ma.), prez. prepapriim - previe popapriiti; prepa
priti; prenes. pretjerati u emu.
prepapriti gl. svr. (gr.), prez. prepaprim - previe popapriti, zapapriti; ui
niti da ta bude prepapreno; prepapri
iti; prenes. pretjerati u emu.
preparacija im. . r. (lat.) - priprema;
prepariranje, preparisanje.
preparand im. m. r. (lat.), g. mn. preparanada, zast. - preparandist, uenik pre
parandije, uiteljske kole,
preparandija im. . r. (lat.), zast. - pri
premna kola, svjetovna uiteljska ko
la.
preparandist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. preparandiste, n. mn. preparandistilpreparandiste, g. mn. preparandista, zast.
- polaznik preparandije, preparand, ue
nik uiteljske kole.
preparandistica/preparandistica im. .
r. (lat.), zast. - preparandistkinja, ue
nica preparandije, svjetovne uiteljske
kole.

prepasavati
preparandistiki prid. odr. v. (lat.), zast.
- koji se odnosi na preparandiste.
preparandistiki pril., zast. - kao preparandisti, na preparandistiki nain,
preparandistkinja/preparandistkinja
im. . r. (lat.), zast. - up. preparandistica.
preparant im. m. r. (lat.), g. mn. preparanata - ovjek koji se bavi pripre
manjem razliitih preparata, pravlje
njem lijekova, farmaceut,
preparat im. m. r. (lat.), g. jd. preparta,
n. mn. preparati, g. mn. preparata hem. materija obino laboratorijski pri
premljena na kojoj se ili s kojom se
izvode razliiti eksperimenti; farmace
utski proizvod; anat. formalizirani dije
lovi nekog organizma za izvoenje oi
gledne nastave,
preparati gl. svr., prez. prepdram, trp.
prid. preparan - ponovo parati; raspa
rati od jednog do drugog kraja ta iveno.
preparatlvan prid. (lat.), odr. v. preparativni - koji se moe preparirati,
prepariran prid. (lat.), odr. v. preparirani
- koji je bio na prepariranju; ispunjen
ime nekvarljivim (za ivotinje); pop
ravljen, prepariranjem doveden u prvo
bitno stanje (za stvari).
preparlranost im. . r., g. jd. prepariransti, instr. jd. prepariranou/prepariranosti - stanje i osobina onoga to je
preparirano; vraenost ega u prvo
bitno stanje, prepariranje, dobijanje
prvobitnog izgleda,
prepariranje gl. im. s. r. (lat.) od prepa
rirati.
preparirati gl. nesvr. (lat.), prez. prepa
riram, trp. prid. prepariran - vriti
prepariranje; preparatima tititi od pri
rodnog propadanja; puniti tijela prepa
riranih ivotinja dajui im raniji izgled,
prepasati (se) gl. svr., prez. prepaem
(se) - pojasom povezati, opasati (se);
omotati (se) oko pasa; prenes. vriti
nudu.
prepasavanje/prepasivanje gl. im. s. r. opasavanje; omotavanje pojasa oko ko
ga/ega.
prepasa vati/p repasivati gl. nesvr. i
uest., prez. prepasavam/prepasujem -

prepasti (se)
opasavati; stavljati, omotavati pojas oko
koga/ega.
prepasti (se) gl. svr., prez. pripadnem
(se) - uplaiti se, ustraiti se.
prepasti gl. svr., prez. prepdse/prepse pasui sve pojesti, opasti sve; prenes.
malo pomalo sve potroiti; laganim po
gledom sve okolo pretitrati.
prepatati gl. nesvr., prez. prepatam provoditi vrijeme u postu, sve vrijeme
postiti.
prepatiti gl. svr., prez. prepatIm, trp.
prid. pripaen - neko vrijeme patiti,
provesti u patnji; proivjeti patei se.
prepeen prid., odr. v. prepeeni previe ispeen; koji je vie puta peen;
peenjem presuen; pregoren.
prepeenac im. m. r., g. jd. prepeenca,
n. mn. prepeenci, g. mn. prepeenaca,
dat.-instr.-lok. prepeencima - dvopek,
vie puta peen hljeb; onaj koji je pre
peen.
prepeenica im. . r. - vie puta prepe
ena rakija,
prepeenka im. . r., dat. jd. prepeenki,
hip. - prepeenica,
prepeeno pril. - presueno; pregoreno.
prepeenost im. . r., g. jd. prepeenosti,
instr. jd. prepeenoulprepeenosti stanje i osobina onoga ko je ili to je
prepeeno,
prepei gl. svr., prez. prepeem , trp.
prid. prepeen - previe ispei; prepri
ti.
prepeglan prid., odr. v. prepeglanl - vie
puta peglan, ponovljenim peglanjen
uglaan, preglaan; prepegljivanjem
uvren rub.
prepeglanost im. . r., g. jd. pripeglanosti, instr. jd. pripegldnou/pripeglanosti - stanje i osobina onoga to je
prepeglano, uglaanost.
prepeglati gl. svr., prez. pripeglam , trp.
prid. pepeglan - ponovo opeglati, ispe
glati po staroj pegli, peglom uglaati
ono to je izguvano,
prepeka im. . r., dat. jd. prepei, g. mn.
prepeka - velika vruina, jaka ega;
prepeenica,
prepelad zb. im. s. r. - prepeliija mla
dunad, ptiad prepelice,
prepelica im. . r., g. mn. prepelica ptica, vrsta divlje kokoke.

809

808
prepelicin/prepelicm prid. odr. v. - koji
pripada prepelici,
prepeliar im. m. r. - lovaki pas nauen
da pomae u lovu na prepelice,
prepeiiarev/prepeliarov prid. odr. v. koji pripada prepeliaru.
prepeliica im. . r., em. - mlada pre
pelica; malena, siuna prepelica,
prepelii im. m. r. - mladune, pti pre
pelice.
prepeliiji prid. odr. v. - koji potie od
prepelica, koji se odnosi na prepelice,
koji im pripada,
prepeliin/prepeliln prid. odr. v. - koji
pripada prepelici, prepelicin.
prepentrati se gl. svr., prez. prepentram se - uspeti se pentrajui se; pe
ntrajui se prei preko ega.
prepentravanje gl. im. s. r. - uspinjanje
pentranjem uza ta.
prepenjati (se) gl. svr., prez. pripenjem
(se) - penjui se prei preko ega.
prepeti gl. svr., prez. prepnem - zate
gnuti, povui, navui, razvui, razapeti
ta preko ega.
prepijanje gl. im. s. r. - pretjerano opi
janje; opijanje preko podnoljive mje
re.
prepijati (se) gl. nesvr., prez. pripljam
(se), trp. prid. prepijen - pretjerano (se)
opijati; opijati (se) preko mjere,
prepijenost im. . r., g. jd. prepijenosti,
instr. jd. prepijenou!prepijenosti osobina i stanje onoga ko je prepijen.
prepiliti gl. svr., prez. preplllm, trp.
prid. preplljen - pilanjem prerezati,
presjei; odrezati, odsjei pilom,
prepfljenost im. . r., g. jd. pripiljenosti,
instr. jd. preplljenou!pripiljenosti stanje i osobina prepiljenog.
prepinjanje gl. im. s. r. - povlaenje,
zatezanje, rastezanje, navlaenje, raz
vlaenje preko ega.
propinjati gl. nesvr. i u., prez. prepinjem - povlaiti, zatezati, rastezati, na
vlaiti, razvlaiti ta preko ega.
prepiranje gl. im. s. r. - voenje
prepirke, svaanje; prepirka, svaa,
prepiranje gl. im. s. r. - ponavljanje
pranja; ponovno pranje u drugoj vodi;
ispiranje.
prepirati se gl. nesvr., prez. prepirem
se - voditi s kim prepirku, svaati se;

biti s kim u prepirci; buno i ne birajui

rijei raspravljati s kim o emu spor
nom.
p re p ira ti gl. nesvr., prez. preplrdm, trp.
prid. preplran - ponavljati pranje; po
novno vie puta prati; ispirati,
p re p irk a im. . r., g. jd. prepirci, g. mn.
prepirki - usmeno ili pismeno prepi
ranje oko ega spornog; svaa, otar
spor u kome se brani svoj stav, a pri to
me ne biraju ni rijei ni ton.
prepis im. m. r., g. mn. prepisa - prijepis,
ponovo prepisan tekst; kopija; preslik.
prepisati gl. svr., prez. preplem, trp.
prid. prepisan - ponovo napisati isti
tekst kao na originalu; kopirati; piui
recept propisati, odrediti lijek bolesni
ku; pismenom izjavom ostaviti kome
ta u nasljedstvo, prenijeti mu prepisom svoje imanje; gledajui u tui
tekst kriomice napisati isto.
prepisiva im. m. r., g. jd. prepisiva, v.
jd. prepisivau, n. mn. prepisivai, g.
mn. prepisiva^ - onaj koji ta pre
pisuje, prepisivalac, prepisnik; osoba
ije je zanimanje prepisivanje; lo ue
nik koji ne pie ono to zna nego napi
sano prepisuje od drugih,
prepisivaev prid. odr. v. - koji pripada
prepisivau.
prepisivaka im. . r. - ena prepisiva;
enska osoba koja obavlja prepisivanje
ili se bavi prepisivanjem,
prepisivaicin/prepisivaicm prid. odr.
v. - koji pripada prepisivaici.
prepisivaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na prepisivae.
prepisivaki pril. - kao prepisivai, na
prepisivaki nain,
prepisivalac im. m. r., g. jd. prepisivaoca, n. mn. prepisivaoci, g. mn.
prepisivalaca, dat.-instr.-lok. mn. prepisivaocima - prepipsiva.
prepisivanje gl. im. s. r. od prepisivati,
prepisivati gl. nesvr. i u., prez. pre
pisujem, trp. prid. prepisivan - oba
vljati prepisivanje; baviti se obavlja
njem prepisa, prepisivanjem; vriti pre
pie; nedozvoljeno prisvajati prepi
sivanjem tue ispise; prenes. doslovno
oponaati koga u emu.
prepiska/prepiska im. . r., dat. jd. pre
pisci/prepisci, g. mn. prepiski!prepiski

preplakati
- pismena komunikacija meu ljudima,
dopisivanje; skup svih pisama meu
sudionicima dopisivanja,
prepisnl/prepisnl - koji je nastao prepisom.
prepisnik/prepisnik im. m. r., v. jd.
prepisnIe/pripisnIe, n. mn. prepisnlci/pripisnlci, dat.-instr.-lok. mn. prepisnlcima/pripisnlcima - prepisiva,
prepitati gl. svr., prez. prepitdm, trp.
prid. prepitan - sve vrijeme pitati,
othraniti pitanjem,
prepitati gl. svr., prez. prepitdm, trp.
prid. prepitan - sve vrijeme postavljati
pitanja; ponovo ispitati, preispitati,
prepiti gl. svr., prez. pripijem , trp. prid.
prepijen - previe popiti, popiti vie
nego to organizam moe podnijeti;
opiti se.
prepjeaiti gl. svr., prez. prepjesalm sve prei pjeice; cijeli put prei pjeaei.
prepjev/prijepjev im. m. r., g. jd. p r i
pjeva - ono to je prepjevano; u nove
stihove slobodno prepjevana pjesma,
prepjevati gl. svr., prez. prepjevam, trp.
prid. prepjevan - napraviti prepjev
neke pjesme; slobodno prevodei pre
vesti u nove stihove tuu pjesmu; sve
vrijeme provesti u pjevanju,
prepjevavanje gl. im. s. r. od prepjevavati.
prepjevavati gl. nesvr., prez. prepjevdvdm, trp. prid. prepjevdvan - praviti,
graditi prepjeve nekih ve napisanih,
ispjevanih pjesama,
preplaen prid., odr. v. preplaeni - pre
vie plaen, plaen vie nego to vrije
di; preskupo plaen jo i vie.
preplaenost im. . r., g. jd. preplaenosti, instr. jd. pripldenou/pripldenosti - stanje onoga to je preplaeno,
preplaivanje gl. im. s. r. od preplaivati.
preplaivati gl. nesvr., prez. prepldujem - plaati preko neophodnog, do
govorenog iznosa; plaati odnosno vie
od stvarne vrijednosti onoga to se pla
a.
preplakati gl. svr., prez. priplaem sve vrijeme provesti u plakanju; pro
vesti vrijeme plaui.

preplanulost
preplanulost im. . r., g. jd. preplanulosti, instr. jd. preplanulou/preplanulosti - preplanulost, stanje i oso
bina onoga to je preplanulo; tamno
puta, tamnija boja koe nastala kao
posljedica izlaganja suncu,
preplanuo prid., odr. v. preplanuli - po
tamnio od plamena, visoke temperatu
re, zagorio; potamnio na suncu, po
crnio.
preplanuti gl. svr., prez. preplanem dobiti tamnoputu boju od izlaganja
suncu, pocmjeti; pregorjeti, zagorjeti,
izgorjeti, pocmjeti od visoke tempe
rature; prenes. suvie se uzbuditi, ra
spaliti svom estinom,
preplanutost im. . r., g. jd. preplanutosti, instr. jd. preplanutou/preplanutosti - ob. preplanulost.
preplaen prid., odr. v. preplaeni - su
vie uplaen, ustravljen, prestravljen,
preplaeno pril. - suvie uplaeno, ustravljeno, prestravljeno, s prevelikim stra
hom.
preplaenost im. . r., g. jd. preplaenosti, instr. jd. preplaenou/preplaenosti - stanje onoga ko je preplaen,
ustra vij enost, prestravljenost.
preplaiti (se) gl. svr., prez. preplaim
{se) - previe se uplaiti; prestraiti se.
preplaivanje gl. im. s. r. - uestalo plaenje koga do izbezumljenosti.
preplata im. . r. - preplaivanje, pla
anje preko dogovorene, odreene ci
jene ega.
preplatiti (se) gl. svr., prez. preplatim
(se) - platiti vie nego to je dogovore
no, odreeno, potrebno,
preplava im. . r. - ono to je nastalo
preplavljivanjem, poplava,
preplaviti gl. svr., prez. preplavim , trp.
prid. preplavljen - sve prekriti vodom,
poplaviti; prenes. sve prekriti velikom
koliinom ega, nanijeti preko ega.
preplaviti gl. svr., prez. preplavim , trp.
prid. preplavljen - sve prekriti, prema
zati plavom bojom, poplaviti,
preplavljivanje gl. im. s. r. - preplava,
poplava.
preplavljivati gl. nesvr. i u., prez. pre
plavljuje - s vremena na vrijeme sve
prekrivati vodom, plaviti, izlijevati se

810

811
iz korita; prenes. sve prekrivati ve
likom koliinom ega.
preplemenskT prid. odr. v. - koji potie iz
perioda prije pojave plemena; koji se
odnosi na vrijeme prije pojave pleme
na.
preplesati gl. svr., prez. prepleem provesti neko vrijeme pleui; pleui
prei preko ega; prenes. sve vrijeme
provesti ugaajui drugima i mimo
svojih principa,
preplesti gl. svr., prez. prepletem ispreplitati, pletenjem uvrstiti, uplesti
u ta; oplesti; izukrtati ime.
preplet/preplet im. m. r. - ono to je pre
pleteno, prijeplet; prepletaj; preplita
nje.
prepletaj im. m. r. - zamah kojim se
preplie, jedno provlaenje niti kroza
ta; preplet,
prepletanje/preplitanje gl. im. s. r. od
prepletati/preplitati.
prepletati/preplitati gl. nesvr., prez.
prepleem/prepliem - praviti preple
te, ukrtati ta jedno preko drugoga,
prepleta im. m. r., g. jd. prepleta, n.
mn. prepleti, g. mn. prepleta onaj koji je nastao preplitanjem (npr.
dpanak prepleta).
prepletenost im. . r., g. jd . prepletenosti, instr. jd. prepletenoufprepletenosti - stanje onoga to je prepleteno,
ispreplitanost.
prepletnl/prepletnl prid. odr. v. - koji je
nastao preplitanjem, prepletom,
preplmuti gl. svr., prez. prepllnem neob. preliti, razliti se preko ega.
preplivati/preplivati gl. svr., prez. pre
plivam!preplivam - prei, prevaliti,
stii na drugu obalu ili stranu vodene
povrine plivajui; prenes. savladati
prepreku snalazei se kojekako,
preplivavati gl. nesvr., prez. preplivavam - obavljati preplivavanje; prelaziti
preko vode plivajui; prenes. uspjeno
rjeavati neke tekoe,
preploan prid., odr. v. p rip lo d n i - obi
lato, suvie, previe plodan,
preploviti gl. svr., prez. preplovim, trp.
prid. preplovljen - prei plovei; obii
plovidbom, oploviti,
prepoboan prid., odr. v. prepoboznl koji je previe poboan.

prepobonost im. . r., g. jd. prepoboznosti, instr. jd. prepobonoulprepoboznosti - duhovno stanje i osobina
onoga ko je previe poboan,
prepoeti gl. svr., prez. pre ponem, trp.
prid. prepoet - zapoeti prema uzorku,
gledajui uzorak; izraditi po uzorku,
prepoinuti gl. svr., prez. prepdinem zastati radi odmora; otpoinuti, odmo
riti se.
prepoinjanje gl. im. s. r. od prepoinjati.
prepoinjati gl. nesvr., prez. prepoinjem - zapoinjati ta prema uzorku,
modelu.
prepoloviti gl. svr., prez. prepolovim,
trp. prid. prepdlovljen - podijeliti na
dva jednaka dijela, raspoloviti; smanjiti
na polovinu,
p r epolo vij a vanj e/prepolo vij ivanj e
gl.
im. s. r. - polovljenje, dijeljenje napola,
prepolovljavati/prepolovljivati gl. nesv
r. i u., prez. prepolovljavam/prepoldvljujem - poloviti, dijeliti ta napo
la, praviti od ega polovine,
prepona im. . r. - prepreka, zapreka;
smetnja; sport, obino vjetaka pre
preka na odreenoj udaljenosti koju
treba preskoiti; anat. granina brazda
izmeu noge i trbuha, koja s prednje
strane dijeli trup od butane, slabina,
prepona im. m. r., g. jd. prepona, n.
mn. preponi - sport, takmiar u tra
nju s preponama,
preponakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na preponae.
preponica im. . r., em. - mala prepona,
niska prepona,
preponlzan prid., odr. v. preponlznl previe snishodljiv, ponizan; nedolino
pokoran.
preponizno pril. - suvie ponizno, nedo
lino, na preponizan nain, previe po
nizno.
preponka im. . r., dat. jd. preponci, g.
mn. preponkl - anat. dijafragma, mii
na pregrada izmeu trbune i prsne
upljine; pleura, granina opna na plu
nim renjevima; preaga,
preponski prid. odr. v. - koji se odnosi na
prepone.
preponjaa im. . r., g. mn. prepdnjaa koja slui kao prepona; preponka.

preporoavati
preporaanje gl. im. s. r. od preporaati
(se).
preporaati (se) gl. nesvr., prez. prepdraam (se) - ponovo se raati; pre
nes., doivljavati duhovni preokret,
preporod.
preporod/preporod im. m. r. - polet,
procvat poslije mirovanja, novo roe
nje; obnova duhovnosti i kulture; pre
obraaj nabolje; renesansa; prenes. za
dovoljstvo poslije neugodnosti,
preporodan prid., odr. v. preporodni koji stvara preporod, procvat, koji
donosi polet, snagu i vjeru u bolju bu
dunost.
preporoilac im. m. r., g. jd. preporddioca, n. mn. preporddioci, g. mn.
preporddilaca, dat.-instr.-lok. mn. preporddiocima - preporoditelj,
preporodilaki prid. odr. v. - preporo
ditelj ski, koji se odnosi na preporod,
koji donosi preporod,
preporoditelj im. m. r. - onaj koji ini da
se ta preporodi, da krene naprijed,
koji pomae preporod; reformator, preporodilac.
preporoditeljica im. . r. - ona koja do
nosi preporod, ena preporoditelj, preporoditeljka.
preporoditeljicui/preporoditeljiin
prid. odr. v. - koji pripada preporo
ditelj ici, preporodi teljkin.
preporoditeljka im. . r. - ona koja do
nosi preporod, ena preporoditelj, pre
poroditeljica.
preporoditeljkm/preporoditeljkin prid.
odr. v. - koji pripada preporoditelj ki,
preporoditelj icin.
preporoditeljskl prid. odr. v. - preporodilakl.
preporoditeljski pril. - na preporodite
lj ski nain, kao preporoditelji,
preporoditi (se) gl. svr., prez. prepdrodlm (se), trp. prid. prepdroen - po
novo se vratiti (se) u ivot, poeti izno
va poletno ivjeti vjerujui i nadajui
se boljitku,
preporoavanje/preporoivanje gl. im.
s. r. od preporoavati/preporoivati.
preporoda vati/preporoivati (se) gl.
nesvr., prez. prepordavam/prepordujem (se) - doivljavati preporoaj,
poinjati ivjeti novim ivotom punim

preporoeno
vjere u budunost i s mnogo vie snage,
preporoeno pril. - na preporoen nain;
iznova, s mnogo poleta, oivljeno,
preporoenost im. . r., g. jd. prepdroenosti, instr. jd. prepdroenosuiprepdroenosti - stanje i osobina onoga ko je
preporoen ili to je preporoeno,
preporuen prid., odr. v. prepdruerii koji je dobio preporuku; o kome postoji
pohvalno miljenje,
preporueno pril. - s preporukom, na
preporuen nain, preporuujui,
preporuenost im. . r., g. jd. prepdruenosti, instr. jd. prepdruenou/prepdruenosti - svojstvo onoga to je pre
porueno; preporuka,
preporuilac/preporiiitelj im. m. r. onaj koji preporuuje, preporuivalac.
preporuiteljica im. . r. - ena prepo
ruite Ij, preporuite Ijka.
pr epor uitelj ka im. . r., dat. jd. preporuiteljki, g. mn. preporuiteljkl - pre
poruiteljica.
preporuiti gl. svr., prez. prepdrulm ,
trp. prid. prepdruen - dati, napisati
kome preporuku; iskazati ili napisati
povoljno miljenje o kome; savjetovati
ta kome; uputiti na koga; dati savjet,
preporuku, lijepo miljenje o kome ili o
emu.
preporuivati gl. svr., prez. preporu
ujem, trp. prid. preporuivan - davati,
pisati preporuke; upuivati koga na ta
ili na koga, davati savjete,
preporuiv prid., odr. v. preporuivl - up.
preporuljiv,
preporuivalac im. m. r., v. jd. preporuivaoe, g. jd. preporuivaoca, n. mn.
preporuivaoci, g. mn. preporuivalaca - ob. preporui vatelj, onaj koji daje
preporuke, koji preporuuje,
preporuivatelj im. m. r., v. jd. preporuivatelju - preporuivalac.
preporuljiv prid., odr. v. preporuljivi koji se moe, koji se da preporuiti;
koji se preporuuje,
preporuka im. . r., dat. jd. preporuci, g.
mn. preporuka - povoljno usmeno ili
pismeno miljenje o kome; savjet; pre
poruena poiljka,
prepostiti gl. svr., prez. prepostlm provesti odreeno vrijeme postei; sve

813

812
dane ispostiti; preivjeti bez hrane;
prenes. odrei se svih uitaka,
prepot im. m. r. (lat.) - rei. prepozit,
starjeina kanonika; poglavar katoli
kog samostana, prior,
prepoten prid., odr. v. prepotenl isuvie, previe, odve poten,
prepotovan prid., odr. v. prepotovanl koji je uvaavan, potovan do najve
eg stepena potovanja,
prepotencija im. . r. (lat.) - nadmona
sila, nadmonost; nadmenost, oholost,
drskost; samovolja,
prepotentan prid. (lat.), odr. v. prepo
tentni - nadmoan; ohol, drzak, nad
men.
prepotentno pril. (lat.) - na prepotentan
nain, oholo, nadmeno, drsko, s visi
ne.
prepotentnost im. . r. (lat.), g. jd. prepotentnosti, instr. jd. prepotentnouf
prepotentno ti - osobina onoga ko je
prepotentan; prepotencija, oholost, na
dmenost.
prepotopni/prepotopskl prid. odr. v. koji je iz vremena prije potopa, pra
stari, izumrli; prenes. zastarjeli, staro
modni, nesavremen,
prepozicija im. . r. (lat.) - gram. rije
koja dolazi prije koje druge, prijedlog,
prepozicional im m. r. (lat.), g. jd. prepozicionla - gram. pade koji se javlja
samo s prepozicijom.
prepozicionalan prid. (lat.), odr. v. prepozicionalnl - koji se odnosi na propo
ziciju: prepozitivan.
prepozit im. m. r. (lat.), g. jd. prepozi'ta rei. piepost prior, starjeina, poglavar
katolikog samostana,
prepozitivan prid. (lat.), odr. v. prepozitlvnl - koji stoji kao prepozicija, koji
je stavljen ispred, sprijeda; koji se
odnosi na prepoziciju.
prepoznati gl. svr., prez. prepdznam nakon ranijeg susreta s kim ili im
ponovo poznati, sjetiti se ranijeg poz
nanstva; shvatiti, razumjeti prema
oekivanju; otkriti ono to se skriva,
prepoznatljiv prid., odr. v. prepozna
tljivi - koji se moe prepoznati; koji
ima poznata obiljeja,
prepoznatljivo pril. - na prepoznatljiv
nain, s prepoznatljivou.

prepoznatljivost im. . r., g. jd. prepo

znatljivosti, instr. jd. prepoznatljivo
sti/prepoznatljivou - svojstvo onih
koji su prepoznatljivi,
prepoznavanje gl. im. s. r. od prepozna
vati.
prepoznavati gl. svr., prez. prepdznajem - ponovno poznavati ranije upo
znato; shvatati, razumijevati prema
oekivanju; otkrivati skriveno,
prepraiti gl. svr., prez. prepralm, trp.
prid. p r ep ras en - prebrisati prainu;
ponovo zapraiti; ponovo opraiti,
prepraivanje gl. im. s. r. od prepraivati.
prepraivati gl. nesvr. i u., prez. prepraujem - ve opraeno ponovo pra
iti, zapraivati; po drugi put brisati
prainu, opraivati; popraivati.
preprati gl. svr., prez. preperem/pre
perem, trp. prid. prepratipreprati - je
dnom oprano ponovo oprati u istoj vo
di, jo jednom oprati,
propratiti gl. svr., prez. prepratlm, trp.
prid. propraen - cijelim putem pratiti;
pratei dovesti do odredita; cijelom
duinom vidnog polja pratiti onoga koji
odlazi.
prepraviti gl. svrs., prez. prepravim napraviti prepravke, izmjene; izmije
niti, napraviti na drugi nain,
prepravka im. . r., dat. jd. prepravci, g.
mn. prepravaka/prepravkl - izmjena,
pravljenje na drugi nain; prekrajanje;
popravka; prepravljanje,
prepravljanje gl. im. s. r. - vrenje prepravki.
prepravljati gl. svr., prez. prepravljam vriti prepravke, izmjene; mijenjati ta
pravei na drugi nain,
prepravljen prid., odr. v. prepravljeni koji je pretrpio prepravku.
preprean prid., odr. v. p rep reni - koji je
u funkciji prepreke, koji djeluje una
krst, po irini ega.
prepreavanje gl. im. s. r. - stavljanje
prepreka, ometanje, zaustavljanje,
prepreavati gl. svr., prez. prepreavam - prepreivati, stavljati prepreke,
zapreavati, spreavati,
prepreenje gl. im. s. r. - prepreka, za
preka.
prepreivanje gl. im. s. r. od prepreivati.

prepregaa
prepreivati gl. svr., prez. prepreujem
- prepreavati.
preprenica im. . r. - ona koja je u
funkciji prepreke, koja stoji poprijeko i
spreava kretanje,
prepreci gl., prez. prepregnem, trp. prid.
prepregnut - prepregnuti.
preprea prid. odr. v. - onaj koji prepreda; tekstilni radnik ije je zanima
nje prepredanje.
prepredaev prid. odr. v. - koji pripada
prepredau.
prepredaica im. . r., g. mn. prepredalca - ona koja prepreda; tekstilna
radnica ije je zanimanje prepredanje.
prepredaicui/prepredaicin prid. odr.
v. - koji pripada prepredaici.
prepredanje gl. im. s. r. - ponavljanje
predenja; prenes. prepriavanje nadugo
i nairoko, ispredanje.
preprodati gl. nesvr. i u., prez. prepredam - obavljati prepredanje; pono
vo presti ono to je ve bilo opredeno.
prepreden prid., odr. v. prepredeni - lu
kav, prefrigan, previjan; koji posjeduje
lukavstvo.
prepredeno/prepredeno pril. - prepredenjaki, na prepreden nain,
prepredenost im. . r., g. jd. prepredenoti, instr. jd. prepredenou/prepredenosti - osobina onih koji su prepredeni,
lukavost, lukavtina, previjanost, pre
friganost.
prep redenjak! prid. odr. v. - koji se
odnosi na prepredenjake.
prepredenjaki pril. - kao prepredenjaci,
na prepredenjaki nain, lukavo, pre
frigano.
prepredenjak im. m. r., g. jd. prepredenjka, n. mn. prepredenjaci, g. mn.
prepredenjka, dat.-instr.-lok. mn. prepredenjacima - lukav ovjek, lukavac,
pre vij anac, prefriganac.
prepredenjakovi im. m. r., hip. - veliki
prepredenjak,
prepredenjatvo im. s. r. - svojstvo onih
koji su prepredeni; lukavost,
preprega im. . r., dat. jd. preprezi, g.
mn. preprega - ivotinje koje se prepreu, nova, druga zaprega; zaprega,
prepregaa im. . r. - pregaa, kecelja.

prepregnuti
prepregnuti gl. svr., prez. prepregnem,
trp. prid. prepregnut - upregnuti na dru
gaiji nain; ponovo upregnuti,
prepreka im. . r., dat. jd. prepreci, g.
mn. prepreka - ono to je preprijeeno,
to stvara zastoj, zapreka; tekoa, sme
tnja.
preprian prid., odr. v. prepriam - ispri
an na temelju proitanog ili onoga to
se ulo.
prepriati gl. svr., prez. prepriam ispriati o onome to se proitalo ili u
lo.
prepriavanje gl. im. s. r. od prepria
vati.
prepriavati gl. svr., prez. prepriavam priati o proitanom ili o onome to su
drugi govorili,
preprijeen prid., odr. v. preprijeenl koji stoji kao prepreka kome/emu.
preprijeeno pril. - s preprekama, spri
jeeno.
preprijeenost im. . r., g. jd. preprije
eno ti, instr. jd. preprijeenou/preprijeenosti - stanje onoga to je pre
prijeeno; prepreka, sprijeenost, za
preka.
preprijeiti gl. svr., prez. preprijeim,
trp. prid. preprijeen - staviti prepreku;
zaustaviti; postaviti ispred 4 a se ne
moe proi; omesti,
preprljav prid., odr. v. preprljavl - pre
vie prljav,
preprodaja im. . r. - ponovna prodaja,
prodaja kupljene robe po veoj cijeni;
preprodavanje,
preprodan prid., odr. v. preprodani - po
novo prodan, po drugi put prodan,
preprodat prid., odr. v. preprodati - pre
prodan.
preprodati gl. svr., prez. preprodam ponovo prodati; po drugi put prodati;
prodati kupljenu robu.
preprodavac im. m. r., g. jd. preprodvca, v. jd. preproddve, n. mn. preprodvci, g. mn. preprodavaa, dat.instr.-lok. mn. preprodvcima - prepro
dava.
preprodava im. m. r,, g. jd. preprodava, v. jd. preprodavau, n. mn.
preprodavi - onaj koji preprodaje,
koji ponovo prodaje kupljenu robu, pre
prodavac.

815

8 14
preprodavaev prid. odr. v. - koji pri
pada preprodavau,
preprodavaica im. . r. - ona koja pre
prodaje; ena preprodava,
preporodavaicln/preporodavaicin
prid. odr. v. - koji pripada preprodavaici.
preprodavaki prid. odr. v. - koji pri
pada preprodavaima, koji se odnosi
na preprodavae,
preprodavaki pril. - kao preprodavai,
na preprodavaki nain,
preprodavanje gl. im. s. r. - obavljanje
preprodaje; preprodaja,
preprodavati gl. nesvr., prez. prepro
daj em - obavljati preprodaju; ponovo
prodavati, prodavati kupljeno,
preprojektirati/preprojektovati
gl.
nesvr. i svr. (lat.), prez. preprojektlram/preprojektujem, trp. prid. preprojektlran/preprojektovan - prepra
viti projekat, napraviti novi projekat
prepravljajui stari,
preprositi gl. svr., prez. preproslm,
trp. prid. preproen - po drugi put
isprositi; isprositi ve isproenu dje
vojku od onoga ko je prvi isprosio;
cijelo vrijeme provedene negdje pro
siti, provesti prosei,
prepronja gl. im. s. r. - pronja ve
isproene djevojke od onoga ko je
prvi isprosio; vrijeme provedeno u
dugoj pronji,
preprtiti gl. svr., prez. preprtlm, trp.
prid. prepren - pregaziti prtei, pra
vei prtinu,
prepriti gl. svrs.. prez. preprim - po
drugi put rp rziti, ponovo ispriti;
prejako i priti
prepui/prepuknuti gl. svr., prez. p repuknem - up. propuknuti.
prepukao prid., odr. v. prepukll - prepuknut, puknut, pucanjem razdvojen,
raspuknut.
prepukl prid. odr. v. - pravi pravcati
(npr. prepukl siromah).
prepuklina im. . r. - prepuknuto mje
sto, prepuknue.
prepuknue im. s. r. - prepuklina; pre
puknuto mjesto, prepukotina; prepuknutost.
prepuknuti gl. svr., prez. prepuknem ,
rad. gl. prid. prepukao/prepuknuo -

prepui, raspuknuti, rasprsnuti se; pod

pritiskom se slomiti, naprsnuti; prenes.
skrenuti s pameti, poludjeti; promu
knuti.
prepuknutost im. . r., g. jd. prepuknutosti, instr. jd. prepuknutou!prepu
knuto ti - stanje onoga to je prepuklo;
prepukotina; prepuknue; prenes. ludi
lo.
prepukotina im. . r. - ono to je poslje
dica prepuknutosti; duboka pukotina;
prepuknue; prepuknutost.
prepumpati gl. svr. (njem.), prez. prepumpam - crpajui prebaciti iz jedne
posude u drugu; pumpanjem prebaciti
na drugo mjesto,
prepumpavanje gl. im s. r. (njem.) od
prepumpavati.
prepumpavati gl. nesvr., prez. prepumpavam - pumpanjem prebacivati iz
jedne posude u drugu,
prepun prid., odr. v. prepuni - previe
pun, puniji nego to treba,
prepuniti gl. svr., prez. prepunim - pre
vie napuniti; napuniti do samog ruba
posude.
prepunost im. . r., g. jd. prepunosti,
instr. jd. prepunoulprepunosti - sta
nje onoga to je prepuno,
prepunjavanje gl. im. s. r. od prepunjavati.
prepunjavati gl. nesvr., prez. prepunjavam, trp. prid. prepunjavan - puniti
preko mjere, do granice preko koje vie
ne moe stati; puniti do samog ruba
ega preko koga poinje presipanje ili
prelijevanje onoga ime se ta puni;
pretrpavati.
prepunjen prid., odr. v. prepunjenl napunjen preko dozvoljene granice, koji
je pun do vrha; u koji vie nita ne
moe stati; zasien; ispunjen do vrha,
do kraja, do posljednjeg mjesta; pre
trpan.
prepunjenost im. . r., g. jd. prepunjenosti, instr. jd. prepunjenou/prepunjenosti - stanje onoga to je prepunjeno.
prepupati/prepupati gl. svr., prez. prepupa, trp. prid. prepupan - previe napupati, ispupati.
prepustiti/prepustiti gl. svr., prez. p re
pustim - ostaviti ta duim od onoga

preraivaev
preko njega; proslijediti ta drugima
(npr. zadatak); ugodno se opustiti;
predati se kome/emu.
preputanje gl. im. s. r. od preputati
(se).
preputati (se) gl. nesvr., prez. pre
putam (se) - ostavljati ta duim od
onoga to je preko njega; proslijediti
drugima (npr. zadatak); ugodno se
opustiti; predati se kome/emu.
preputen prid., odr. v. preputeni ostavljen duim, produen; koji je
proslijeen, predat kome; ostavljen
sam sebi; utonuo u kakve misli,
prepuzati/prepuziti gl. svr., prez. prepuzem/prepuzlm - prei neku razdalji
nu puui.
preraunati (se) gl. svr., prez. preraunam (se) - ponovo izraunati, pro
raunati sve; pogrijeiti u raunanju,
preraunavanje gl. im. s. r. od prerau
navati.
preraunavati (se) gl. nesvr., prez.
preraunavam (se) - vrenje prerau
navanja; sve iznova raunati; vie
puta raunati; pogreno izraunavati;
prenes. procjenjivati situaciju uzima
jui u obzir razliite injenice,
prerada im. . r. - preradba, proces preraivanja, preraivanje; prepravljanje
ega novom obradom,
preradba im. . r. - prerada, preraiva
nje.
preraditi gl. svr., prez. preradim , trp.
prid. preraen - prepraviti; preurediti;
ponovo praviti, ve uraeno prepra
viti na dugi nain,
preraen prid., odr. v. preraeni - koji
je proao kroz preradu; radom pro
mijenjen; prepravljen,
preraenost im. . r., g. jd. preraenosti, instr. jd. preraenou/prerdenosti - stanje onoga to je preraeno,
preraevina im. . r. - proizvod dobijen
preradom; ono to je preraeno,
preraiva im. m. r., g. jd. preraiva
a, v. jd. preraivau, n. mn. poreraivai, g. mn. preraivaa - onaj
koji neto prerauje (npr. preraiva
voa i povra).
preraivaev prid. odr. v. - koji pripada
preraivau, koji potie od preraiva
a.

preraivaka
preraivaka im. . r., v. jd. preraiva
k e - ona koja ta prerauje, ena pre
raiva.
preraivaicm/preraivakin prid. odr.
v. - koji pripada preraivaici.
p rera iv ak i prid. odr. v. - koji se odnosi
na preraivanje i preraivae,
p rera iv an je gl. im. s. r. od preraivati,
p rera iv ati g l nesvr., prez. preraujem ,
trp. prid. preraivan - obavljati preradu
ega; ponovo raditi, radom mijenjati;
prepravljati; prenes. proivljavati neto
ve doivljeno,
p re ra n prid., odr. v. p rerani - previe ran;
prijevremen,
prerano pril. - previe rano; prije vreme
na, prijevremeno,
preraspodjela im. . r. - ponovna, dru
gaija podjela, podjela istog na drugi
nain, preraspodijeljenost.
preraspodijeliti gl. svr., prez. preraspddijelim, trp. prid. preraspddijeljen izvriti novu podjelu, raspodijeliti na
drugi nain,
preraspodijeljenost im. . r., g. jd. preraspddijeljenosti, instr. jd. preraspddijeljenou/preraspddijeljenosti - sta
nje onoga to je preraspodijeljeno, pre
raspodjela,
prerastanje gl. im. s. r. od prerastati,
prerastati gl. nesvr., prez. prerastam rasti bre od drugih; rasti preko mjere,
iznad prosjene visine; prenes. prela
ziti neku starosnu granicu; odvajati se
od mlae generacije, stariti,
prerastao prid., odr. v. prerasli - koji je
previe izrastao; koji je izrastao preko
mjere; prenes. koji je preao starosnu
granicu, prestario.
prerasti/prerasti gl. svr., prez. prerstem/prerstem - narasti preko mjere,
iznad prosjeka; prenes. odvojiti se od
mlae generacije i njenih potreba; pre
vazii neke potrebe i sl. rastom po
stajati snaniji i prelaziti u to drugo,
snaiti.
prerezati gl. svr., prez. p r er elem , trp.
prid. prerezan - presijei rezanjem;
presijei na vie dijelova reui; reui
razdvojiti.
prerezivati gl. nesvr., prez. prerezu]em,
trp. prid. prerezJvan - presijecati reza

816

817
njem; presijecati na vie dijelova; re
ui razdvajati.,
p re rija im. . r. (fr.) - prostrana, nepre
gledna ravnica obrasla travom; sjeve
rnoameriki travnati predio,
preriljati gl. svr., prez. preriljam , trp.
prid. preriljan - sve rilom prekopati;
prenes. zavriti kakav posao naporno
radei.
p re risati gl. svr., prez. preriem , trp.
prid. pre risan - ob. precrtati,
p rerisav ati gl. svr., prez. prerisavam,
trp. prid. prerisavan - ob. precrtavati,
preriti gl. svr., prez. prerijem , trp.
prid. pre riven - rij ui njukom sve
uzrovati, preroviti, prekopati,
prerivati gl. nesvr., prez. pre rivam njukom ro viti ve izrovano; ponovo
riti.
p rero d iti gl. svr., prez. preradim - pre
vie roditi; imati, dati previe plodo
va.
prerogatlv(a) im. m. r. (lat.) - prven
stvo, prednost; iskljuivo pravo; po
vlastica.
preruavanje gl. im. s. r. - maskiranje,
kamufliranje, zavaravanje izgledom,
p reru av a ti gl. nesvr., prez. preruavam, trp. prid. prerudvan - promje
nom ega prepoznatljivog mijenjati
ne-koga ili neto; maskirati (se),
p re ru iti (se) gl. svr., prez. prerusim ,
trp. prid. preruen - velikom promje
nom sasvim izmijeniti izgled nekoga
ili neega; preobraziti (se), promje
nom bitnih obiljeja uzeti drugi iz
gled; zamaskirati (se),
p reru iti gl. svr., prez. preruim , trp,
prid. prerueh - iz jedne vree, po
sude i sl. neto vrsto prebaciti u dru
gu; presuti,
p reru iv an je gl. im. s. r. od preruivati.
preruivati gl. nesvr., prez. preriiujem , trp. prid. preruivan - iz jedne
vree, posude i sl. neto vrsto pre
bacivati u drugu; presipati,
press im. m. r. (fr.) - novinarstvo, ta
mpa, izdavaka djelatnost.
p resa im. . r. (fr.) - stroj za presovanje;
ureaj za gnjeenje i cijeenje voa i
povra; stroj za pritiskivanje ega
vrstog to presovanom tijelu daje
manji obim; sprava kojom se iz

neega pod pritiskom istiskuje zrak ili

voda.
presad im. m. r. - presada, mlade stab
ljike povra koje se siju u tople lijehe u
rasadnicima, a kad otopi i presauju se
na otvoreno; presada; rasad,
presada im. . r. - presad,
presaditi gl. svr., prez. presadim, trp.
prid. presaen - prenijeti posaenu bi
ljku s jednog mjesta na drugo, premje
stiti sad; rasaditi; nakalemiti voku;
prenes. svoje navike i iskustvo prenijeti
na druge; premjestiti u drugu sredinu,
na drugo mjesto, u drugo zvanje,
presadni/presadnl prid. odr. v. - koji slu
i za presaivanje,
presadnica im. . r. - mlada voka za
presaivanje; presaena mlada voka.
presaivanje gl. im. s. r. od presaivati.
presaivati gl. nesvr., prez. presaujem ,
trp. prid. presaivan - obavljati presai
vanje; saditi presadu; ponovo saditi ne
to iskopano; rasaivati; prenes. pre
nositi svoje iskustvo i navike na druge,
presahnue im. s. r., g. jd. presahnua presuenje, usahnue.
presahnuti gl. svr., prez. presahnem presuiti; sasvim prestati tei, izgubiti
vodu zbog visoke temperature; prenes.
zbog pretjeranog plakanja ostati bez su
za, nemati suza u oima,
presahnjivanje gl. im. s. r. od presahnjivati.
presahnjivati gl. nesvr., prez. presdhnjujem - zbog visoke temperature po
stepeno i polagano gubiti vodu; presuivati; isuivati.
presaldumiti/presaldumiti gl. svr. (tur.),
prez. presaldumim/presaldumim - pre
vesti se preko vode; prenes. nagovoriti
koga da poromijeni miljenje; promije
niti miljenje,
presaldumljivati gl. nesvr. (tur.), prez.
presaldumljujem, trp. prid. presaldumljivan - stil. prevoziti se preko vode;
prelaziti na drugu stranu vode; prenes.
nagovarati koga da poromijeni milje
nje; mijenjati miljenje,
presamariti gl. svr., prez. presamarim ,
trp. prid. presdmaren - promijeniti sa
mar; prenes. previe nasamariti, pre
variti.

presedlati
presamarivati gl. nesvr. i u., prez.
presamarujem, trp. prid. presamarivdn - mijenjati samare; prenes. pretje
rano, previe koga varati, nasamarivati.
presamlenost im. . r., g. jd. presamienosti, instr. jd. presamienou!
presdmienosti - stanje onoga to je
presamieno; presavijenost, savijenost, premienost.
presamiivati gl. nesvr., prez. presamiujem, trp. prid. presamiivan stil. vriti presamiivanje; previjati
neto da bude krae; savijati pod vi
janjem.
presamititi (se) gl. svr., prez. presamitim, trp. prid. presdmien - presaviti,
saviti, previti, podviti savijanjem;
prenes. saviti se u pasu; oputeno previjeno sjediti,
presanjati gl. svr., prez. presan]am,
trp. prid. presanjan - prespavati sa
njajui; provesti vrijeme u snu; pre
nes. cijelo vrijeme sanjati, matati o
kome/emu.
preanje gl. im. s. r. - presovanje,
presaonica/presaonica im. . r. (fr.) institucija koja se bavi presovanjem;
zgrada ili prostorija u kojoj su smje
tene prese, strojevi za gnjeenje i ci
jeenje ega sonog, odnosno za pri
tiskanje i istiskivanje zraka iz ega
vrstog.
presar im. m. r. (fr.), v. jd. pream /
presare - zanimanje onog koji radi na
presi, koji radi s presom,
presavij ati gl. nesvr., prez. presavijam
- obavljati presavijanje.
presaviti gl. svr., prez. presavij em saviti popola,
presbiro im. m. r. (fr.), g. jd. presbiroa
- zvanina javna ustanova za davanje
informacija o unutranjoj i vanjskoj
politici.
presedan im. m. r. (fr.), g. jd. preSedana - raniji sluaj koji se sada uzi
ma kao primjer; prenes. izuzee,
odstupanje od uobiajenog,
presedlati gl. svr., prez. pre sedlam trp.
prid. presedlan - izvriti presedlavanje; promijeniti, uzeti drugo sedlo;
premjestiti sedlo na drugog konja.

presedlavanje
presedlavanje gl. im. s. r. - premjetanje
sedla sa jednog na drugog konja,
presedlavati gl. nesvr. i u., prez. presedlavam - vriti presedlavanje; pre
mjetati sedlo sa jednog konja na dru
gogpreseliti gl. svr., prez. preselim - prei u
drugo mjesto stanovanja; premjestiti se
iz jednog mjesta u drugo; odseliti,
preseljavanje gl. im. s. r. od preseljavati,
preseljavati gl. nesvr. i u., prez. prese
ljavam - vriti preseljenje; mijenjati
mjesto boravka,
preseljenje gl. im. s. r. - odlazak iz je
dnog u drugo mjesto stanovanja, selid
ba.
presenllan prid. (lat.), odr. v. presenilni previe senilan, prezaboravan, koji pre
vie zaboravlja; prenes. prestar,
presentati gl. svr. (ar.), prez. presentam ,
trp. prid. presentan - stil. nagovoriti
nekoga da promijeni miljenje, pridobiti
koga nagovorom,
presiavanje/presiivanje gl. im. s. r. od
presiavati/presii vati.
presiavati/presiivati gl. nesvr. i ue
st., prez. presiavam/presiujem - initi
da ko bude presit; initi ta pre(za)sienim.
presien prid., odr. v. presieni - previe
zasien, prezasien,
preslenost im. . r., g. jd. presienosti,
instr. jd. presienou/presienosti stanje onoga to je presieno; prevelika
zasienost ime, prezasienost; prekomjemost.
presija/presija im. . r. (lat.), g. mn.
presija/presija - pritisak, prisila, nasi
lje; natjeravanje, prisiljavanje, nagonjenje, primoravanje, pourivanje,
presijati gl. svr., prez. presijem, trp. prid.
pre sijan - posijati preko odreene
mjere, granice; nabacati previe sjeme
na, posijati previe gusto; ponovo po
sijati.
presijevanje gl. im. s. r. - vrenje sija-nj a
preko dozvoljenog prostora; pretjerano
bacanje sjemena u zemlju,
presijavati gl. nesvr. i u., prez. presij
avam, trp. prid- presijavan - obavljati,
vriti presijavanje,
presijecanje gl. im. s. r. od presijecati.

818

819
presijecati gl. nesvr. i u., prez. p re
sijeem - vriti presijecanje; sjei; sijekui ime otrim neto dijeliti na
komade, razdvajati,
presij eliti gl. svr., prez. prisijelim provesti vrijeme sijelei, ugodno se
druei i zabavljajui,
presijavati (se) gl. svr., prez. presijeva
(se) - cijelo vrijeme sijevati; iskriti,
presllan prid., odr. v. p risiln i - previe
silan, silovit, nasilan,
presititi (se) gl. svr., prez. prisilim
(se), trp. prid. prisiljen - postati pre
vie silan, silovit; previe siliti,
presiljavanje gl. im. s. r. od p re sija
vati.
presiljavati gl. nesvr. i u., prez. presiljavam, trp. prid. presiljavan - pre
vie siliti; pretjerano pourivati na
ta, prisiljavati,
presing im. m. r. (engl.) - sport, snaan
pritisak na (protivnike) igrae,
presip/presip im. m. r. - presipanje,
presipa im. m. r., g. jd. presipda mjesto na posudi gdje se voda presipa, nos, kljun, onaj koji presipa.
presipanje gl. im. m. r. od presipati,
presipati gl. svr., prez. presipam , trp.
prid. presipan - obavljati presipanje;
neto zrnasto sipanjem premjetati na
drugo mjesto; pretjerano obasipati
ko-ga ime.
presiromaan prid., odr. v. presirdm ani - previe siromaan, koji je pu
ki siromah,
presisati gl. svr., prez. prisisam /presiem, trp. prid. presisan - predojiti;
previe posisati; prejesti se sisanjem;
previe iscrpati,
presisavanje gl. im. s. r. od presisavati.
presisavati gl. nesvr. i u., prez. presisavam - pretjerano sisati; sisati vie
nego je potrebno,
presit prid., odr. v. p r i iti- previe sit.
presitan prid., odr. v. p risitn i - previe
sitan.
presititi (se) gl. svr., prez. pre sitim
(se), trp. prid. presit - prejesti (se);
previe se najesti; prenes. pretjerano
zadovoljiti sve svoje potrebe, ispuniti
sve elje.

presitost im. . r., g. jd. presitosti, instr.

jd. presitosu!presitosti - stanje pretje
rane sitosti, prezasienost hranom i sl.
presjaj im. m. r. - prevelik sjaj; odsjaj,
bljetavilo.
presjajan prid., odr. v. presjajni - previe
sjajan, bljetavo sjajan,
presjajivanje gl. im. s. r. - odailjanje
bljetavog sjaja, bljetavila, presjaja;
presijavanje.
presjati gl. svr., prez. p risja - sve vrije
me sjati; prestati sjati; utrnuti, ugasiti
se.
presjei gl. svr., prez. presijeem!pre
sijeem - sijekui ime otrim podije
liti, prekinuti, razdvojiti; prepoloviti
sjekirom, noem,
presjeak im. m. r., g. jd. presjeka, n.
mn. presjeci, presjeci, g. mn. presjeaka - ono to je nastalo presijeca
njem; tapina, batina,
presjeen prid., odr. v. presjeeni - pra
vilno prekinut neim otrim i ravnim,
prekinut noem, sjekirom,
presjeni prid. odr. v. - koji se odnosi na
presjek i presijecanje,
presjenica/presjenica im. . r. - geom.
linija presjeka dviju ravni,
presjedanje/presjedanje gl. im. s. r. - u
putovanju prelaenje iz jednog vozila
drugo.
presjedati/presjedati gl. nesvr. i u.,
prez. presjedam/presjedam - vriti presjedanje; prilikom putovanja prelaziti,
sjedati iz jednog vozila u drugo,
presjediti gl. svr., prez. presjedim presjedjeti, cijelo vrijeme trajanja ne
ega sjediti; tokom vremena biti ne
zainteresovan, nita ne raditi,
presjedjeti gl. svr., prez. presjedim presjediti.
presjenuti gl. svr., prez. prisjednem presjesti.
presjek/presjek im. m. r., n. mn. presje
ci/presjeci - povrina s jedne i druge
strane presjeenog; mjesto presijecanja,
presjesti gl. svr., prez. prisjednem - iz
jednog vozila prei, sjesti u drugo,
preskaka im. m. r., g. jd. preskaka, v.
jd. preskakau, n. mn. preskaki, g.
mn. preskaka - sport, onaj koji pre
skae prepone; onaj koji ta preskae.

preskupiti
preskakalo im. s. r. - mjesto gdje se ta
preskae.
preskakalo im. s. i m. r. onaj koji rado
preskae.
preskakanje gl. im. s. r. od preskakati,
preskakati gl. nesvr., prez. preskaem
- vriti preskoke, prelaziti preko ega
visokog skaui,
preskakivanje gl. im. s. r. od p oskaki
vati.
preskakfvati gl. nesvr. i u., prez. preskakujem, trp. prid. preskakivan preskakivanjem prelaziti preko nee
ga.
preskakutati gl. svr., prez. preskakuem, trp. prid. preskakutan - skakuui, skaui sitnim skokovima
prei neku razdaljinu, prei preko
ega.
preskok/prijeskok/preskok im. m. r.,
n. mn. preskoci!prijeskoci/perskoci sport, vrsta skoka, skok preko ega.
preskoiti gl. svr., prez. preskoim,
trp. prid. preskoen - skoiti preko
ega.
preskok pril. - preskaui, na pre
skok.
preskriblran prid. (lat.), odr. v. preskribirani - propisan; pravn. zastario,
preskribirati gl. nesvr. (lat.), prez.
preskribiram - propisivati; pismeno
nareivati; prav. zastarijevati,
preskripcija im. . r. (lat.) - propis,
propisivanje; normiranje; prav. pro
glaavanje zastarjelim,
preskriptlvan prid. (lat.), odr. v. preskriptivni - koji propisuje, normati
van; propisan, normiran,
preskroman prid., odr. v. pres krom ni suvie skroman; veoma jednostavan,
preskromno pril. - na preskroman na
in, suvie jednostavno,
preskromnost im. . r., g. jd. preskromnosti, instr. jd. preskromnou/preskromnosti - osobina preskromnih
ljudi; prevelika skromnost, jednostav
nost.
preskup prid., odr. v. preskupi - previe
skup.
preskupiti gl. svr., prez. preskupim,
trp. prid. preskupljen - previe za
cijeniti, dati emu previe skupu cije
nu.

preslab
preslab prid., odr. v. preslabi - previe
slab; nejak,
presladak prid., odr. v. preslatkl - previe
sladak.
presladiti gl. svr., prez. pre sladim, trp.
prid. preslaen - staviti previe eera,
previe zasladiti; uiniti ta preslatkim.
presaivanje gl. im. s. r. od preslaivati.
presaivati gl. nesvr. i u., prez. preslaujem, trp. prid. preslaivati - stavljati
u ta previe eera, initi ta pre
slatkim.
preslagati gl. nesvr., prez. pre slaem vriti preslaganje; ponovo slagati; izno
va slagati drugaijim redoslijedom,
preslan prid., odr. v. preslani - previe
slan, suvie slan.
preslavan prid., odr. v. presldvnl - pre
vie slavan, pretjerano slavan,
preslica im. . r., g. mn. preslica - jedno
stavna drvena sprava za predenje; dio,
gredica kojom se regulie poloaj vodenikog kamena; bot. vrsta ljekovite
biljke sa igliastim listovima; mn., po
rodica tih biljaka,
presliar im. m. r., v. jd. presliaru/presliare - mukarac koji prede na pre
slici; onaj koji proizvodi preslice,
presliast prid., odr. v. presliast! - koji je
oblikom nalik na preslicu,
presliica im. . r., em. - mala preslica;
bot. vrsta biljke iz porodice ljiljana,
presliina im. . r., augm. - velika pre
slica; gomila preslice,
preslikati gl. svr., prez. preslikam , trp.
prid. preslikan - slikom prenijeti; na
praviti kopiju slike, kopirati,
preslikavanje gl. im. s. r. - pravljenje
preslika, kopiranje slike; prenoenje sli
kom.
preslikavati gl. nesvr. i u., prez. pre
slikavam - vriti preslikavanje; praviti
kopiju, kopirati slike; prenositi slikom,
presliati (se) gl. svr., prez. presliam
(se) - ob. presluati,
presliavanje gl. im. s. r. od presliavati.
presliavati (se) gl. nesvr., pres liavam
(se), trp. prid. presliavati - ob. preslu
avati (se).
preslobodan prid., odr. v. preslobodnl previe slobodan; koji je bez straha;
koji je bez stida.

821

82 0
preslobono pril. - previe slobodno,
na preslobodan nain; bez straha i
stida.
preslog/preslog im. m. r., n. mn. presloz.ilpre slozi, dat.-instr.-lok. mn. preslozima/preslozima - ono to je presloeno.
presloen prid., odr. v. presloeni - koji
je ponovo sloen; koji je sloen na
drugaiji nain,
presloiti gl. svr., prez. preslolm , trp.
prid. presloen - ponovo sloiti; po
novo sloiti drugaijim redoslijedom;
ponovnim slaganjem prenijeti na dru
go mjesto,
presluati (se) gl. svr., prez. presluam
(se) - sasluati koga, ispitati ga o ono
me to je nauio; ispitati svjedoka o
onome to on zna, presliati (se),
presluavanje gl. im. s. r. od preslua
vati.
presluavati gl. nesvr., prez. preslu
avam, trp. prid. presluavan - sluati
nekoga kako govori ono to je na
uio; ispitivati koga o onome to zna;
ispitivati svjedoka o onome to zna.
presloiti gl. svr., prez. preslulm, trp.
prid. presluen - sluiti, ostati u slu
bi due nego to treba,
presnoa im. . r. - stanje i osobina
prijesnog; sirovost; nekuhanost.
presoliti gl. svr., prez. pre solim, trp.
prid. presoljen - staviti previe soli;
pretjerano posoliti; uiniti neto pre
slanim.
presoljavanje gl. im. s. r. od presolj avati.
preseljavati gl. svr., prez. presoljavdm, trp. prid. presdljavan - soliti
vie nego to je potrebno; pretjerivati
u soljenju,
presoljen prid., odr. v. presoljenl - koji
je previe slan, preslan,
presolj enost im. . r., g. jd. presoljenosti, instr. jd. presoljenou/presoIjenosti - osobina onoga to je presoljeno.
presovanje gl. im. s. r. (lat.) - pritiskivanje; istiskivanje iz ega zraka ili
tenosti pritiskivanjem, preanje,
presovati gl. nesvr. (lat.), prez. presujem , trp. prid. presovati - preati, pri
tiskivanjem neto spljotiti, pritiskati

neto ime; pritisnuti neto; pritiskiva

njem razlijepiti, spljotiti, oblikovati,
osuiti; pritiskom istisnuti iz neega
zrak ili tenost; presovanjem upakova
ti.
prespaja im. m. r., g. jd. prespajaa, g.
mn. prespajaa - ono ime se ta prespaja, prespojnica.
prespati gl. svr., prez. presplm - pre
spavati, ne probuditi se u planirano vri
jeme; zakasniti zbog spavanja,
prespavati gl. svr., prez. prespavam cijelo vrijeme spavati; spavati due od
vremena planiranog za ustajanje; pre
spati; prenes. biti duhom odsutan, odlu
tati u mislima,
prespojnica/prespojnica im. . r. - pre
spaja.
prespokojan prid., odr. v. prespokjnl suvie spokojan, miran, bezbrian,
prespokojno pril. - isuvie mimo, bez
brino, spokojno; na prespokojan nain,
presresti gl. svr., prez. presretnem i
presretem, trp. prid. presretnut/presreten - izai pred negoga na njegovom
putu; iznenada zaustaviti koga na nje
govom putu; prenes. napasti koga,
opljakati koga presretanjem i sl.
presret/presret im. m. r. - in presreta
nja; hotimian susret,
presreta im. m. r., g. jd. presreta, v.
jd. presretdu - onaj koji vri presre
tanje; prenes. napada, nasilnik, drum
ski razbojnik,
presretaev prid. odr. v. - koji pripada
presreta u.
presretaica im. . r. - ena presreta, ona
koja zaustavlja na putu, presree,
presretaicui/presretaicin prid. odr. v. koji pripada presretaici.
presretakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na presretae.
presretaki pril. - kao presretai, na presretaki nain, presreui,
presretan/presretan prid., odr. v. pre
sretni - prepun sree, previe sretan;
prenes. koji je imao previe sree da ne
nastrada.
presretanje gl. im. s. r. od presretati,
presretati gl. svr., prez. presreem, trp.
prid. presretan - vriti presretanje;
neoekivano na putu zaustavljati; pre
nes. napadati; maltretirati.

prestilizovati
presretnlk im. m. r., g. jd. pre sretnika,
v. jd. presretnle, n. mn. presretmei,
g. mn. pre sretnika, dat.-instr.-lok.
mn. presretnlcima - onaj koji je pre
sretan.
presrljati/prestijati gl. svr,, prez. presrijam/pres Ujam - srljajui prei pre
ko ega, previe srljati,
prestajati gl. nesvr. i u., prez. pre
stajem - s vremena na vrijeme neto
prekidati, zaustavljati se pa ponovo
poinjati.
prestajati/prestajati gl. svr., prez.
pre stojim/pre stdjlm - sve vrijeme biti
na nogama, stajati,
prestajkivati gl. nesvr. i u., prez. prestajkujem - nestrpljivo stajati, zastaj
kivati.
prestanak im. m. r., g. jd. prestanka, n.
mn. prestanci, g. mn. prestanaka,
dat.instr.lok. mn. prestancima - kraj,
konac; prekid, zavretak,
p re s ta r prid., odr. v. prestari - previe
star; zastario,
prestarjelost im. . r., instr. jd. prestarjelosti/prestarjelou - stanje prestarih; zastarjelost,
prestarjeti gl. svr., prez. prestarim postati previe star, previe ostarjeti,
prestati gl. svr., prez. prestanem okonati, zavriti, stati; prekinuti,
zaustaviti (se),
presti gl. nesvr., prez., predem/pre
dem, trp. prid. preden/preden - stro
jno ili runo pomou preslice upre
dati vunu, pamuk i sl. u niti; plesti
pauinu; umilno, ugodno, tiho zvu
ati; prenes. tiho i umilno govoriti,
prestii/prestignuti gl. svr., prez. pre
stignem, trp. prid. prestignut - prei
ispred koga; pretei koga; preuzeti
vostvo; prenes. biti bolji, uspjeniji,
prestilizacija im. . r. (lat.) - izmjena
stila, stilska preoblika.
prestilizirati gl. nesvr. i svr. (lat.),
prez. prestilizlram, trp. prid. prestilizJrdn - izmijeniti stil, stilski preobli
kovati, prestilizovati.
prestilizovati/prestilizovati gl. nesvr.
i svr. (lat.), prez. prestilizujem/prestilizujem, trp. prid. pre stilizovani
prestilizovati - prestilizirati.

presizanje
presizanje gl. im. s. r. - preuzimanje
vostva u emu; prelazak, prelaenje
ispred nekoga,
p resizati gl. nesvr., prez. prestiem, trp.
prid. prestian - preuzimati prednost;
prolaziti pored prvog i preuzimati vo
deu ulogu; postajati vei; prenes. rasti,
presti/presti im. m. r., g. jd. prestia!
prestia - prednost, vodee mjesto u e
mu.
prestian prid., odr. v. prestini - vodei,
prvi, najbolji, najkvalitetniji; koji ima u
svemu prednost,
prestino pril. - na prestian nain,
prestolonasljednica im. . r. - ena pre
stolonasljednik,
prestolonasljednik im. m. r., n. mn. prestolonsljednici, dat.-instr.-lok. mn.
prestolonasljednicima - onaj koji na
sljeuje prijesto, princ, kraljevi,
prestolje im. s. r. - od prijestolje,
prestraan prid., odr. v. prestrani previe straan, previe straljiv,
prestraen prid., odr. v. prestraeni previe ustraen, preplaen, prepadnut.
prestraeno pril. - s velikim strahom, s
prestraenou, na prestraen nain,
prestraenost im. . r., g. jd. prestraenosti, instr. jd. prestraenou!prestraenosti - stanje prestraenih; stravian
strah.
prestraiti (se) gl. svr., prez. prestraim
(se), trp. prid. prestraen - previe se
ustraiti, up. preplaiti (se).
prestraivanje gl. im. s. r. - snano
zastraivanje, najstravinije straenje.
prestraviti (se) gl. svr., prez. prestravim
(se), trp. prid. prestravljen - previe (se)
uplaiti, preplaiti (se); ustraviti se;
prestraiti se; izbezumiti se od straha,
prestravljen prid., odr. v. prestravljeni prestraen, ustravljen, izbezumljen od
straha.
prestravljeno pril. - preplaeno, prestra
eno; veoma uplaeno, ustravljeno,
izbezumljeno,
pres tra vij enost im. . r., g. jd. prestravljenosti, instr. jd. prestravljenouJ
prestravljeno ti - preplaenost, ustravljenost, stanje onoga ko je prestra
vljen; izgubljenost, izbezumljenost od
straha.

823

822
prestravljivanje gl. im, s. r. - ustravljivanje, preplaivanje; izazivanje pre
tjeranog straha,
prestravljivati (se) gl, nesvr. i u.,
prez. prestravljujem (se) - uspavlji
vati (se), s vremena na vrijeme stra
vino (se) plaiti; povremeno stvarati
u koga pretjeran strah, zastraivati.
prestrTi gl. svr., prez. pre striem, trp.
prid. prestrizen - strigui presjei,
prestrizati gl. nesvr., prez. prestrizem,
trp. prid. prestrizdn - strigui presije
cati.
prestrog prid., odr. v. prestrogi - suvie
strog, pretjerano strog,
prestrogo pril. - na prestrog nain,
prestrogost im. . r., g. jd. prestrogosti,
instr. jd. prestro gou!prestrogosti prevelika strogost; obiljeje onoga ko
je prestrog,
prestrojavan prid., odr. v. prestrojava
n i - premjetan, prebacivan, ustroja
van na drugaiji nain; prenes. druga
ije usmjeravan,
prestrojavanje gl. im. s. r. od prestroja
vati (se).
prestrojavati (se) gl. nesvr., prez. prestrdjavam (se), trp. prid. prestrdjavan
- vriti prestrojavanje; praviti novi
poredak, raspored, red; preusmjeravati (se).
prestrojen prid., odr. v. prestrojeni stavljen u drugi stroj; preureen, dru
gaije ustrojen, preustrojen; prenes.
preusmjeren,
prestrojenost im . r., g. jd. prestrojenosti, instr. jd. prestrojenou!pre
st roj eno ti stanje onoga to je prestrojeno.
prestrojiti (se) gl. svr., prez. prestrojim (se), trp. prid. prestrojen - izvriti
prestrojavanje; napraviti novi pore
dak, raspored, red; prenes. preusmje
riti (se).
prestrugati gl. svr., prez. pre struem,
trp. prid. prestrugan - sve prei struui; sve od redom ostrugati,
prestup/prijestup im. m. r. - zakonski
prekraj; nedolian postupak, nedo
stojno djelo,
prestupan/prijestupan prid., odr. v.
prestupni/prijestupni - koji prestupa;

koji prelazi preko neke mjere, granice,

prestupanje gl. im. s. r. - injenje pre
stupa; sport, vrsta skijakog okretanja,
prestupati gl. nesvr., prez. pristupam ,
trp. prid. prestupan - initi, praviti pre
stupe; prekoraivati, prelaziti preko ne
ke mjere, granice,
prestupiti gl. svr., prez. pristupim , trp.
prid. prestupljen - uiniti, napraviti pre
stup; prekoraiti, prei preko neke uo
biajene mjere, preko dozvoljene gra
nice.
prestupnica/prestupnica/prijestupnica
im. . r. - ena prestupnik,
prestupnik/prestupnik/prijestupnik im.
m. r., g. jd. prestupnika/prestupnika!
prijestupnika, n. mn. prestupnici/pre
stupnici/prijestupnici, g. mn. prestup nika/prestupnika!prijestupnika - onaj
koji je izvrio prestup, prekritelj, pre
krilac.
prestupnlkl/prestupnlkl/prijestupnlki prid. odr. v. - koji se odnosi na pre
stupnike, koji im pripada,
prestupnltvo/prestupnltvo/prijestupnl
tvo im. s. r. - prestupniki rad; dru
tveno kanjiva djela koja naruavaju
red
presuda im. . r. - odluka donesena na
kon suenja; osuda; negativno milje
nje o ijem djelu i radu.
presudan/presudan odr. v. presudni!pre
sudni - bitan za donoenje presude,
najvaniji; koji u sebi sadri rjeenje,
koji ne doputa prigovor, koji je ko
naan.
presuditi gl. svr., prez. presudim - izre
i, donijeti presudu; donijeti odluku na
sudu; iskazati vjerodostojno miljenje,
sud; prevagnuti, pretegnuti,
presudno/presudno pril. - na presudan
nain; najbitnije,
presudnost/presudnost im. . r., g. jd.
prisudnostUpresudnosti, instr. jd. p risudnou/presudnou i presudnosti/
presudnosti - osobina onoga to je pre
sudno.
presuen prid., odr. v. presueni - koji je
nastao presudom; dosuen,
presaivanje gl. im. s. r. od presuivati,
presuivati gl. svr., prez. presuujem,
trp. prid. presuivan - donositi pre
sude; izricati sudsku presudu; donositi,

presvisnue
davati konaan sud o kome ili o e
mu; pretezati, prevagivati, biti presu
dan.
presuti gl. nesvr., prez. prispem , trp.
prid. presut - sipajui preruiti iz je
dne posude u drugu, sipajui premje
stiti s jednog na drugo mjesto; nasuti,
naliti preko mjere, preliti sipajui;
sve posuti ime.
pres uan/presuan prid., odr. v. prislu
ni!presuni - koji ima svojstvo pre
suivanja, koji presuuje.
presuen prid., odr. v. p risueni - koji
je presuio; suh, usahnuo.
presOenost im. . r., g. jd. presuenosti, instr. jd. presuenou/presuenosti - ono to ostane kad neto pre
sui, stanje onoga to je presuilo,
presuiti gl. svr., prez. presuim, trp.
prid. presuen - postati suh; ostati bez
vode, postati bezvodan, presahnuti;
previe osuiti,
presuiv/presuljiv prid., odr. v. presu
i vi!pres u ljivi - koji je sklon presui
vanju, koji moe usahnuti,
presuivanje gl. im. s. r. - postepeno
smanjivanje dotoka vode; nestajanje
vode propadanjem ili isuivanjem,
presuivati gl. nesvr., prez. presuujem - postajati suhim; ostajati bez
vode, postajati bezvodan, presahnjivati.
presuivost/presiiljivost im. . r., g.
jd. presuivostUpresuljivosti, instr.jd.
presiiivoulpresuljivou i presu
ivostUpresuljivosti - osobina i sta
nje onoga to je presuivo; sklonost
presuivanju; mogunost presuiva
nja.
presunost im. . r., g. jd. presunosti,
instr. jd. presunou/presunosti osobina onoga to je presuno.
presvet prid., odr. v. presveti - veoma,
vrlo svet.
pr|svijetao prid., odr. v. presvijetli previe svijetao, veoma svijetao; atri
but u titulisanju dostojanstvenika,
presvislost im. . r., g. jd. presvislosti,
instr. jd. presvislou!presvislosti osobina i stanje onoga koji je gotovo
presvisnuo.
presvisnue gl. im. s. r. - presvislost;
stanje presvislog.

presvisnuti
presvisnuti gl. svr., prez. presvisnem,
aor. presvisnuh/presviskoh, r. gl. prid.
presvisnuo/presviskao, trp. prid. pre
svisnuti - izgubiti svijest, obeznaniti se
do besvijesti; umrijeti od tuge, svisnu
ti; pres vrnuti,
presvlaenje gl. im. s. r. od presvlaiti
(se).
presvlaiti (se) gl. nesvr., prez. presvla
im {se), trp. prid. presvlden - oblaiti
drugu odjeu; mijenjati odjeu; prekri
vati i opivati ta drugim materijalom;
prenes. varati, lagati,
presvlaka im. . r., dat. jd. presvlaci, g.
mn. presvlaka - odjea za presvlaenje,
preobuka; materijal kojim se ta pre
svlai; podstava; presvlaenje,
presvoditi gl. svr., prez. presvodim , trp.
prid. presvoen - podignuti svod, most,
krov preko ega, premostiti; prenes. ne
kako rijeiti problem,
presvojiti gl. svr., prez. pre svojim, trp.
prid. presvojen - privui na svoju stra
nu, osvojiti, obuzeti, nadvladati,
presvratiti (se) gl. svr., prez. presvratim
(.ve), trp. prid. presvraen - prevratiti
(se), preokrenuti, izvrnuti naopake;
okrenuti na nalije; prenes. biti pri kraju
snage od psihike iznemoglosti; pre
svisnuti, poludjeti,
presvfnuti/presvhmti gl. svr., prez. presvrnem/presvrnem, trp. prid. pre svrnut!
presvrnut - poludjeti od bola i tuge, pre
svisnuti; presvratiti se.
presvui (se) gl. svr., prez. presvueni/
presvuem {se), trp. prid. presvuen promijeniti odjeu, preobui se; pre
nes. prevariti koga laima,
presvuen prid., odr. v. presvueni - koji
se presvukao, preodjeven; prevuen ta
nkim slojem ega; kome je zamijenje
no platno (npr. presvuen kau)', prenes.
maskiran, koji je promijenio samo va
njtinu.
presvuenost im. . r., g. jd. presvuenosti, instr. jd. presvuenoutpresviienosti - stanje i obiljeje onoga to je
presvueno.
prea im. . r. (lat.) - stroj za pro-izvodnju
pritiska, presa; naprava za istiskivanje
tenosti iz onoga to se tijeti, tijesak;
prenes. urba, hitnost, navala, guva,
stiska.

825

824
prealtati gl. svr. (njem.), prez. predltdm, trp. prid. prealtdn - stil. prespojen, prebaen na drugu liniju, prekopan.
prealtati se gl. svr. (njem.), prez. predltam se, trp. prid. prealtdn - stil.
preorijentisati se, pridruiti se kome/
emu drugom, prebaciti se na drugu
stranu; promijeniti miljenje, stav ra
vnajui se prema drugom,
prean prid. (lat.), odr. v. preni - stil.
hitan, kome se uri, uran; vaan,
neophodan, potreban,
prean prid. (lat.), odr. v. preani - koji
je nastao preanjem,
preanje gl. im. s. r. (lat.) - gnjeenje,
cijeenje pod preom,
prearati (se) gl. svr., prez. predrdm
{se) - previe (se) iarati; pretjerano
(se) naarati,
prearen prid., odr. v. preareni - su
vie, previe, odve aren,
preati gl. nesvr. (lat.), prez. pream,
trp. prid. prean - gnjeiti, cijediti
pod presom,
preegati gl. svr. (njem.), prez. preegam, trp. prid. pree gan - stil. prepi
liti, pretesterati.
preetati gl. svr., prez. preetdm/preeem - prei neku razdaljinu eta
jui; prenes. lahko proi kroza ta.
preirok prid., odr. v. preiroki - pre
vie irok; pretjerano irok,
pretampati gl. svr. (tal.), prez. pretdmpdm, trp. prid. pretdmpdn - po
novo odtampati, tiskati; tampajui
prepisati, prekucati; pretiskati,
pretampavanje gl. im. s. r. (tal.) od
pretampavati.
pretampavati gl. nesvr. (tal.), prez.
pretdmpdvam, trp. prid. pretampdvdn - obavljati pretampavanje; pono
vo isto tampati, tiskati; tampajui
prepisivati; pretiskavati,
preuivanje gl. im. s. r. od preuivati,
preuivati gl. nesvr. i u., prez. pre
uujem, trp. prid. preuivan - preutkivati.
preutan/preutan prid., odr. v. preu
tni/preutni - koji je utnjom prihva
en.
preutjeti gl. svr., prez. preutim nita ne rei; ne odgovoriti na izazov,

odutjeti;, pretrpjeti utnjom; zavesti na

krivi trag, ne pomoi utei,
preutno/preutno pril. - na preutan
nain, preuujui,
pretajiti gl. svr., prez. pretdjim, trp. prid.
pretdjen - preutjeti uvajui tajnu,
sauvati tajnu,
pretakaa im. . r., g. jd. pretakae, n.
mn. pretakae, g. mn. pretakaa - drve
na posuda, bava u koju se pretae vi
no.
pretakanje gl. im. s. r. od pretakati,
pretakati gl. nesvr., prez. pretaem, trp.
prid. pretakan - prelijevati kakvu te
nost iz jedne posude u drugu; pre
mjetati ta teno prelijevanjem,
pretaliti gl. svr., prez. pretalim, trp. prid.
pretaljen - ponovo taliti, pretopiti; talei pretopiti u ta drugo,
pretaljen prid., odr. v. pretaljeni - koji je
nastao ponovnim taljenjem, pretaljivanjem, pretopljen.
pretaljfvanje gl. im. s. r. - pretapanje, po
novno taljenje ega ve taljenog,
pretaman prid., odr. v. pretamni - pre
vie, suvie taman,
pretamniti gl. svr., prez. pretamnim, trp.
prid. pretamnjen - uiniti previe tam
nim; postati pretaman; previe potam
niti.
pretamnjen prid., odr. v. pretamnjeni previe zatamnjen, uinjen previe ta
mnim.
pretamnjenost im. . r., g. jd. pretamnjenosti, instr. jd. pretamnjenoulpretanjenosti - svojstvo onoga to je previ
e potamnjeno.
pretamnjenje gl. im. s. r. - osobina pretamnog; posljedica pretamnjivanja; pre
tamnjenost.
pretamnjivanje gl. im. s. r. - postupak
kojim se ta pretamnjuje, injenje ega
pretamnim.
pretamnjivati gl. nesvr., prez. pretamnjujem, trp. prid. pretamnjivan - initi
previe tamnim, mranim; postajati pre
vie taman, mraan,
pretanak prid., odr. v. pretanki - previe,
suvie tanak,
pretanan prid., odr. v. pretandni - pre
vie stanjen, utanjen, utanan; istanan,
pretanjen.

pretelaliti
pretanje gl. im. s. r. - posipanje, pokri
vanje ega pepelom,
pretanjen prid., odr. v. pretnjeni - pre
vie utanjen, pretanan; prenes. prefi
njen, koji je lijepih manira,
pretanjenost im. . r., g. jd. pretdnjenosti, instr. jd. pretanjenou/pretanjenosti - svojstvo i stanje onoga
to je pretanjeno; prenes. prefinjenost.
pretapanje gl. im. s. r. - ponovno to
pljenje, otapanje,
pretapati gl. nesvr., prez. pretapam,
trp. prid. pretapan - obavljati pre
tapanje; zagrijavanjem ponovo topiti,
otapati.
pretati gl. svr., prez. preem - pokriva
ti pepelom, zapretati,
pretavoriti/pretavoriti gl. svr., prez.
pretavorim/pretavorim, trp. prid. pretavoren/pretavoren - tavorei prove
sti ivot, bijedno proivjeti,
pretea im. m. r., v. jd. preteo - koji je
prije drugih, prethodnik,
preteui/pretein prid. odr. v. - koji
pripada pretei,
pretei gl. svr., prez. preteem/preteknem, r. gl. prid. . r. preteklalpretekla - prestii, prestignuti; preliti se
tekui; preostati, biti viak,
pretefteriti gl. svr. (gr.), prez. pretefterim, trp. prid. pretefteren - stil.
popisati, provesti kroz biljenicu, te
fter; prepisati iz jedne u drugu bilje
nicu.
preteg/preteg im. m. r., g. jd. pretega!
pretega, n. mn. preteziJpretezi, g. mn.
pretega!pretega - tea strana, pretegnue, pretega.
pretega im. . r., dat. jd. pretezi, g. mn.
pretega - up. preteg.
pretegnuti gl. svr., prez. pretegnem,
rad. prid. pretegnuolpretegao, . r.
preteglo! preteglo i pretegnula - pre
vagnuti, postati, biti tei na jednoj
strani; nakriviti se na jednu stranu;
prenes. biti, postati jai; prevladati;
imati veu vrijednost,
pretek im. m. r., n. mn. preteci, g. mn.
preteka - ono to je preteklo, viak,
izobilje (npr. imati na pretek).
pretelaliti gl. svr. (ar.), prez. pretelalim - stil. prenijeti glas s jednog kraja

pretenciozan
> na drugi, razglasiti s kraja na kraj ega;
raznijeti glas.
pretenciozan prid. (fr.), odr. v. pretenci
ozni - veoma zahtjevan; nezasit; uob
raen, napuhan; koji o sebi ima visoko
miljenje.
pretenciozitet im. m. r. (nlat.), g. jd. pretencioziteta - polaganje uobraenih pra
va na ta; uobraenost, nadmenost, na
puhanost; drskost, oholost,
pretencioznost im. . r. (nlat.), g. jd. pretenzioznosti, instr. jd. pretencioznou/
pretenzioznosti - osobina i obiljeje
onih koji su pretenciozni,
pretendent im. m. r. (lat.), g. mn. p re
tendenata - onaj koji eli zauzeti kakvu
poziciju, koji pretenduje na ta.
pretendentkinja im. . r. (lat.) - ena
pretendent,
pretendirati/pretendovati gl. nesvr.
(lat.), prez. pretendlram/pretendujem imati pretenziju na ta; uporno teiti, ne
birajui sredstva, da se postigne neto;
vjerovati u svoju nadarenost, sposob
nost za ta i eljeti i nastojati da se to i
javno obznani, prizna i prihvati,
pretenzija im. . r. (lat.), g. jd. pretenzije,
n. mn. pretenzije, g. mn. pretenzija pretjerana elja za im, neopravdano
polaganje prava na ta; uobraenje,
pretereen prid., odr. v. pretereenl - koji
ima previe tereta; preoptereen; preto
varen.
pretereenost im. . r., g. jd. pretereenosti, instr. jd. pretereenoulpretereenosti - stanje onoga ko je prete
reen; preoptereenost; pretovarenost.
preteretiti gl. svr., prez. preteretlm, trp.
prid. pretereen - suvie opteretiti; pre
tovariti ; preopteretiti.
preterit im. m. r. (lat.) - gram. glagolsko
vrijeme kojim se obiljeava radnja
izvrena u prolosti,
preteritnl/preteritskl prid. odr. v. (lat.) gram. koji se odnosi na preterit, koji mu
pripada.
preteslimiti gl. svr. (ar.), prez. pretesllmlm, trp. prid. pretesllmljen - stil.
ustupiti, predati usput ta drugome u
posjed, pripojiti ili predati drugome ta
nevrijedno ega se elimo osloboditi,
pretesterati gl. svr. (perz.), prez. pretesteram, trp. prid. pretesteran - prete-

826

827
sterisati, prepiliti, testerom prerezati,
prepilati.
pretesterisati gl. svr. (perz.), prez.
pretesteriem , trp. prid. pretesterisan
- up. pretesterati.
preteko pril. - veoma, suvie teko,
preteturati gl. svr., prez. preteturam,
trp. prid. preteturan - prei tetura
jui; teturajui prei s jedne strane na
drugu.
pretezanje gl. im. s. r. - navlaenje na
jednu stranu; nakrivljavanje; prenes.
dominiranje, vladanje veine,
pretezati gl. svr., prez. pretezem, trp.
prid. pretean - obavljati pretezanje,
natezati na jednu stranu da bude tee;
biti pretean,
preteak prid., odr. v. preteki - previe
teak.
pretean prid., odr. v. preteni - koji
prevladava, koga je najvie,
preteno pril. - najvie; uglavnom; pre
teito.
prethistorija/predistorija im. . r.
(lat.) - najstarije doba ovjeanstva,
period prije pojave pisanih spome
nika; prenes., doba koje je prethodilo
emu.
prethistorljskl/predistorljskl prid. odr.
v. (lat.) - koji se odnosi na prethisto
riju.
prethodan/prethodan prid., odr. v.
pre-thodnl!prethodni - koji prethodi
emu; koji se pojavio neposredno pri
je koga drugog o kome se govori;
koji se dogodio neposredno prije ega
drugog o emu se govori,
prethoditi/prethoditi gl. svr., prez.
prethodim/prethodim - ii ispred ko
ga najavljujui njegov dolazak; po
javljivati se, dogaati se neposredno
prije ega drugog o emu je rije,
prethodnica/prethodnica im. . r. vojn. dio vojske koja prethodi gla
vnini vojne formacije, izvidnica; e
nska osoba prethodnik; ono to pre
thodi emu drugom a to je nuno za
njegovo pojavljivanje,
prethodnikl/prethonikl prid. odr.
v. - koji se odnosi na prethodnicu i
prethodnike,
prethodnik/prethodnik im. m, r., g. jd.
prethodnika!prethodnika, v. jd. pret-

hodnle/prethodnie, n. mn. prethodni

ci!prethodnici, g. mn. prethodnika!pre
thodnika, dat.-instr.-lok. mn. pretho
dnicima!prethodnicima - onaj koji ide
ispred drugih; onaj koji je bio ili oba
vljao kakvu dunost prije onoga koji to
ini poslije njega; predvodnik; pretea,
prethodno/prethodno pril. - prije toga;
neposredno prije onoga o emu je rije,
prethrianski prid. odr. v. - pretkran
ski.
preticanje gl. im. s. r. od preticati,
preticati gl. nesvr., prez. pretiem, trp.
prid. pretican - preuzimanti vostvo
prilikom takmienja u tranju, vonji, u
brzom hodanju i sl.; prestizati.
pretih prid., odr. v. pretihi - suvie tih,
gotovo neujan,
pretiho pril. - na pretih nain, isuvie ti
ho.
pretihost im. . r., g. jd. pretiho ti, instr.
jd. pretihou/pretihosti - osobina ono
ga ko je pretih; stanje onoga to je pre
tiho.
pretil prid., odr. v. pretili - neob. debeo,
mastan; prejak, estok,
pretilina im. . r., g. jd. pretilim - neob.
masnoa, prevelika debljina, salo; pre
nes., plodnost, obilje,
pretilo pril. - stil. predebelo, premasno;
prenes. obilno,
pretilost im. . r., g. jd. pretilosti, instr. jd.
pretilou!pretilosti - stil. debljina, go
jaznost; prenes. obilje, plodnost,
pretinac im. m. r., g. jd. pretinca, n. mn.
pretinci, g. mn. pretinaca, dat.-instr.lok. mn. pretincima - ladica, pokretni
etvrtasti pregradak na dijelovima na
mjetanja za dranje razliitih obino
sitnih stvari, fioka,
pretipkati gl. svr., prez. pretipkam, trp.
prid. pretipkan - prekucati pisaom ma
inom.
pretiranje gl. im. s. r. od prebrati,
prebrati (se) gl. nesvr., prez. pretirem
(se) - previe tr(a)ti; ponovo tr(a)ti;
prenes. previe se zamarati tranjem,
poslom; izgarati na poslu; pretjerano se
uzrujavati, sekirati se zbog ega, satirati
(se).
pretisak/pretisak im. m. r., g. jd. pretis
ka, n. mn. pretisci, g. mn. pritisaka,
dat.-instr.-lok. mn. pritiscima - ono to

pretjerati
je pretiskano; otisak kakvog pred
loka na papir i njegovo prenoenje
na drugu podlogu,
pretiskati gl. svr., prez. pretiskam, trp.
prid. pretiskan - nainiti pretisak, oti
snuti predloak ega na papir i pre
nijeti ga na drugu podlogu, pretam
pati.
pretiskavanje/pretiskivanje gl. im. s.
r. - pravljenje pretisaka, otiskivanje
predloaka ega na papir i njihovo
prenoenje na drugu podlogu,
pretiskavati gl. nesvr., prez. pretiska
vam, trp. prid. pretiskavan - obavljati
pretiskavanje, pretiskivati,
pretiskivati gl. nesvr., prez. pretiskujem , trp. prid. pretisklvan - pretiska
vati.
pretitrati gl. svr., prez. pretitram, trp.
prid. pretitran - titrajui sve pretra
iti; detaljno, paljivo do u detalje
sve pretraiti; igrajui se provesti vri
jeme.
pretitravanje gl. im. s. r. od pretitravati.
pretitravati gl. nesvr. i u., prez. pretitravam, trp. prid. pretiravan - tra
ei ta paljivo pregledati cijeli pro
stor.
pretjecanje gl. im. s. r. od pretjecati,
pretjecati gl. nesvr., prez. pretjeem,
trp. prid. pretjecan - preticati,
pretjeran prid., odr. v. pretjerani - koji
je prevrio svaku mjeru; preuvelian,
prekomjeran; prevelik, previsok,
pretjeran prid., odr. v. pretjerani - tje
ranjem prebaen na drugu stranu,
protjeran, prognan,
pretjeranac im. m. r., g. jd. pretjernca, n. mn. pretjernci, g. mn. pretjeranaca, dat.-instr.-lok. mn. pretjerncima - onaj koji u svemu pretje
ruje.
pretjerano pril. - previe, prekomjerno;
preuveliano,
pretjeranost im. . r., g. jd. pretjerdnosti, instr. jd. pretjeranou!pretje
rano ti - osobina onih koji pretjeruju;
obiljeje onoga to je pretjerano,
pretjerati gl. svr., prez. pretjeram, trp.
prid. pretjeran - tjerajui prevesti
preko ega; otjerati na drugu stranu;

pretjeravanje
prenes. ta jako uveati, preuveliati;
prevriti svaku mjeru u emu.
pretjeravanje/pretjerivanje gl. im. s. r.
od pretjeravati/pretjerivati,
pretjeravati/pretjerivati gl. nesvr., prez.
pretjerujem, trp. prid. p re tje ravan/pretjerivan - tjerajui prevoditi preko ega;
tjerati, goniti na drugu stranu; prenes.
ta jako uveavati, preuveliavati; prevravati svaku mjeru u emu.
pretkalkulacija im. . r. (nlat.), g. jd.
pretkalkulacije - prethodni proraun,
pravljenje predrauna,
pretkati gl. svr., prez. pretkam, trp. prid.
pretkan - pretjerati u tkanju, previe
otkati.
pretkazati gl. svr., prez. pretkazem, trp.
prid. pretkdzan - unaprijed rei ta o
emu to e se tek dogoditi, prorei,
pretskazati.
pretkazivanje gl. im. s. r. od pretkazivati
(se).
pretkazivati (se) gl. nesvr., prez. pret
kazujem (se), trp. prid. pretkazivan unaprijed govoriti ta o emu to e se
tek dogoditi, proricati budunost; pred
skazivao; prikazivati (se) unaprijed,
pretkinja im. . r. - enski predak,
pretkian prid., odr. v. pretkini - koji se
odnosi na vrijeme prije kie.
pretkinica im. . r., g. jd. pretkinice prve kine kapljice, kapi pred pljusak,
pretklasian prid., odr. v. pretklasini koji se odnosi na vrijeme prije klasi
cizma.
pretklijetka im. . r., dat. jd. pretklijetki,
g. mn. pretklijetki - anat. ob. pretko
mora.
pretklon im. m. r. - sport, nagib glave i
tijela naprijed pri gimnastikim vje
bama.
pretkomora im. . r. (gr.), g. mn. pret
komora, n. mn. pretkomore, g. mn.
pretkomdra - prostor, upljina prije
glavnog otvora, odjeljenja ega, pretkomorje (npr. siana pretkomora).
pretkongresni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na vrijeme i dogaanja pred
odravanje kongresa,
pretkonferencija im. . r. (lat.), g. mn.
pretkonferencija - konferencija koja se
odrava neposredno pred poetak glav
ne konferencije.

829

828

pretkosovskl prid. odr. v. - koji se

odnosi na vrijeme i dogaaje prije
Kosovske bitke,
pretkraj prijed. - oznaava posljednji
trenutak neega to se dogaalo u
odreenom vremenu,
pretkranski prid. odr. v. - koji se
odnosi na vrijeme prije pojave kra
nstva, prethrianski.
pretkua im. . r. - natkriveni ulaz u
kuu; trijem,
pretkue im. s. r. - prostor ispred kue.
pretkulte im. s. r., g. jd. pretkuista,
n. mn. pretkuista, g. mn. pretkuista
- upljina, prostor ispred kuita,
pretkun! prid. odr. v. - koji se odnosi
na pretkue, koji mu pripada; dvori
ni, avlijski.
pretkunica im. . r. - ograen prostor
ispred kue, dvorie, avlija,
pretkutnjak im. m. r., n. mn. pretkutnjaci, g. mn. pretkutnjakd, dat.instr.-lok. mn. pretkutnjacima - zub
smje-ten prije kutnjaka,
pretoenost im. . r., g. jd. pretoenosti, instr. jd. pretoenou/pretoenosti - stanje onog to se pretae,
to je pretoeno,
pretoiti gl. svr., prez. pretoim, trp.
prid. pretoen - iz jedne posude
toei preliti u drugu, preliti; prenes.
preoblikovati,
pretok/pretok im. m. r., g. jd. pretoka!
pretoka, n. mn. pretoi!pretoi, g.
mn. pretokal pretoka, dat.-instr.-lok.
mn. pretocima/pretocima - mjesto
isticanja, preticanja, prelijevanja; ono
to se prelijeva, istie preko ega,
viak toka.
pretoka im. . r., dat. jd. pretoi, g. mn.
pretoka - ono to je pretoeno; pre
toena rakija; pretok, pretakanje,
pretopiti gl. svr., prez. pretopim, trp.
prid. pretopljen - zagrijavajui ta po
novo istopiti,
pretopljen prid., odr. v. pretopljeni topljenjem promijenjen; previe utop[jen.
pretopljenost im. . r., g. jd. pretopljenosti, instr. jd. pretopljenou/pretoljenosti - stanje onog to je pretopljeno.

pretor/pretor im. m. r. (lat.), g. jd. pretora/pretora - starjeina, pretpostavlje

ni, zapovjednik; vojvoda; vrhovni su
dija.
pretorijanac im. m. r. (lat.), g. jd. pretorijanca, n. mn. pretorijnci, g. mn.
pretorijanac a, dat.-instr.-lok. mn. pretorijancima - obijestan, okrutan vojnik
tjelesne garde starorimskih careva, obi
no poznat po nasilnikom ponaanju,
pretorijanskl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na pretorijanstvo.
pretorijanstvo im. s. r. (lat.), g. jd. pretorijnstva - vojna vladavina, diktatu
ra.
pretovar im. m. r. - p retvaranje; pre
mjetanje tovara, robe sa jednog vozila
na drugo, sa jednog mjesta na drugo,
p retvaran je im. s. r. od p retv arati,
p retv a ra ti gl. nesvr., prez. pretdvaram,
trp. prid. pretdvaran - obavljati pre
tovar, pretvaranje; prebacivati tovar,
robu s jednog vozila na drugo, s jednog
mjesta na drugo,
pretovaren prid., odr. v. pretdvareni previe natovaren; natovaren preko do
zvoljene mjere,
pretovarenost im. . r., g. jd. pretdvarenosti, instr. jd. pretdvarenou/pretdvarenosti - natovarenost preko do
zvoljene nosivosti; natovarenost preko
mogunosti; prenes. preoptereenost.
pretovariti gl. svr., prez. pretdvarim, trp.
prid. pretdvaren - izvriti pretovar;
prenes. preopteretiti,
pretovariva im. m. r. - onaj koji preto
vara.
pretovarivanje gl. im. s. r. od pretovarivati.
pretovarivati gl. nesvr., prez. pretovarujem, trp. prid. pretovarivan - ob. pre
tv a ra ti.
pretovarnl prid. odr. v. - koji slui za pre
tv aran je.
pretpakao im. m. r., g. jd. pretpakla prostor ispred pakla,
pretpaljenje gl. im. s. r. - pomono
paljenje koje pomae da se uspjeno
obavi glavno paljenje,
pretpjev/pretpjev im. m. r. - mu. poe
tak horske pjesme.

pretpostavljanje
pretplaen prid., odr. v. pretplaeni unaprijed plaen; unaprijed prijavljen
za kupovinu ega.
pretplaenost im. . r., g. jd. pretplaenosti, instr. jd. pretplaenou/pretpldenosti - stanje onoga to je pre
tplaeno.
pretplaivfinje gl. im. s. r. od pretplai
vati (se).
pretplaivati (se) gl. nesvr., prez. pre
tplaujem (se), trp. prid. pretplaivan
- plaati pretplatu, obavljati pretplaivanje; prijavljivati (se) kao pretpla
tnik.
pretplata im. . r. - unaprijed dat, upla
en novac za ta to se pojavljuje
periodino,
pretplatiti (se) gl. svr., prez. preplatim
(se), trp. prid. pretplaen - unaprijed
dati, uplatiti novac za ta to se po
javljuje periodino; unaprijed se pri
javiti kao kupac ega.
pretplatn! prid. odr. v. - koji se odnosi
na pretplatu,
pretplatniki prid. odr. v. - koji se
odnosi na pretplatnike.
pretplatnik im. m. r., g. jd. pretpla
tnika, n. mn. pretplatnici, g. mn. pret
platnika, dat.-instr.-lok. mn. pretpla
tnicima - osoba koja se pretplatila na
ta, koja redovno plaa pretplatu i
dobija pretplatnike usluge,
pretporoajni prid. odr. v. - koji se
odnosi na period neposredno prije po
roda.
pretposljednji prid. odr. v. - koji je
ispred posljednjeg, iza kojega je jo
samo jedan, posljednji,
pretpostava im. . r. - prethodna, prva,
probna postava; pretpostavka,
pretpostaviti gl. svr., prez. pretpdstavim, trp. prid. pretpdstavljen - dati
pretpostavku; naslutiti bez jasnih do
kaza; domisliti se kako bi ta moglo
biti.
pretpostavka im. . r., dat. jd. pretpo
stavci, g. mn. pretpostavki - pretpo
stava, ono to se pretpostavlja; nasluivanje, domiljanje kako bi ta mo
glo izgledati, biti; polazna taka,
pretpostavljanje gl. im. s. r. od pretpo
stavljati.

pretpostavljati
pretpostavljati gl. nesvr., prez. pretpdstavljam, trp. prid. pretpdstavljan - po
stavljati, donositi pretpostavke; po
laziti od pretpostavki; domiljati, na
sluivati.
pretpostavljeni prid. odr. v. - koji je
stavljen iznad koga, starjeina, nadre
eni; koji se pretpostavlja,
pretpotopni prid. odr. v. - koji se odnosi
na period prije potopa, koji je iz tog
perioda; prenes. zastario, staromodan,
pretpovijesni prid. odr. v. - koji se odnosi
na period prije povijesti, prethistorijski;
koji je iz prahistorijskog perioda; pre
nes. zastario, staromodan,
pretpovijest im. . r., g. jd. pretpovijesti,
instr. jd. pretpovijeu!pretpovijesti najstarije doba ljudskog roda, p r a is to
rija, prapovijest,
pretpranje gl. im. s. r. - pripremno pra
nje, pranje koje se obavlja prije glav
nog pranja,
pretpraskozorje im. s. r. - vrijeme pred
ranu zoru, poetak zore.
pretpraznian prid., odr. v. pretpraznini - koji se odnosi na vrijeme pred
praznik, pretprazniki,
pretprazniki prid. odr. v. - pretpraznini, koji se odnosi na vrijeme i dogaa
nja prije praznika, uoi praznika,
pretprazninl prid. odr. v. - pretpra
zniki.
pretpraznlk im. m. r., g. jd. pretpraznika, n. mn. pretpraznici, g. mn.
pretpraznika, dat.-instr.-lok. mn. pretpraznicima - vrijeme neposredno pred
praznik, pretprazniki dan.
pretprei gl. svr., prez. pretpregnem, trp.
prid. pretpregniit - pretpregnuti.
pretpredilica im. . r. - stroj, maina za
pripremno predenje,
pretpremijera im. . r. (fr.), g. jd. p ret
premijere - izvoenje pozorine ili dr.
predstave prije zvanine premijere,
pretprodaja im. . r. - prethodna pro
daja, prodaja ega prije glavne, zva
nine prodaje,
pretproljee im. s. r. - vrijeme pred pro
ljee, pretproljetno vrijeme,
pretproljenl/pretproljetnl prid. odr. v. koji se odnosi na vrijeme pred dolazak
proljea.

831

830
pretproli prid. odr. v. - koji se dogodio
prije prolog puta; koji se odnosi na
pretprolo vrijeme,
pretprologodinjl prid. odr. v. - koji
se odnosi na vrijeme prije prole go
dine, koji je iz pretprole godine, pre
klanjski.
pretprsje im. s. r. - titnik prsa grudo
bran.
pretpubertalan prid. (lat.), odr. v. pretpubertalni - koji ima pretpubertetska
obiljeja.
pretpubertet im. m. r. (lat.), g. jd.
pretpuberteta - vrijeme prije pojave
puberteta, svekolikog sazrijevanja
djece.
pretpubertetski prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na vrijeme prije puberteta,
pretpubertalan.
pretputnl prid. odr. v. - koji se odnosi
na ono to se dogaa prije odlaska na
put.
pretputnikl prid. odr. v. - koji se
odnosi na putnike neposredno prije
njihova putovanja,
pretraga im. . r., dat. jd. pretrazi, g.
mn. pretraga - izvrenje pretresa;
pretraivanje,
pretragati gl. svr., prez. pretragam,
trp. prid. pretragan - pretraiti traga
jui, tragajui za im sve paljivo
pregledati,
pretrajati gl. svr., prez. pretrajem proi ta to dugo traje; nekako
izdrati, probaviti, jedva provesti,
proboraviti,
pretrajavati gl. nesvr., prez. pretrajavam - provoditi trajui, nekako iz
dravati, jedva probavljati,
pretraiti gl. svr., prez. pretraim, trp.
prid. pretraen - tragajui za im si
stemski sve jedno za drugim pregle
dati.
pretraivanje gl. im. s. r. od pretraiva
ti.
pretraivati gl. nesvr., prez. pretra
ujem, trp. prid. pretraivan - vriti
detaljnu pretragu; tragajui za im
sve jedno za drugim pregledati,
preticati gl. svr., prez. pretrim, trp.
prid. pretran - trei prei neku raz
daljinu; cijelo vrijeme provesti trei,
pretravanje gl. im. s. r. od pretravati.

pretravati gl. nesvr. i u., prez. pre

travam, trp. prid. pretravan - obav
ljati pretravanje; trei prelaziti s je
dne strane ega na drugu stranu; trati
as na jednu, as na drugu stranu,
pretres/pretres im. m. r.. g. mn. pretresalpretresa - odobrena obino sudska
pretraga; sudska rasprava; unakrsno
ispitivanje; rasprava, raspravljanje o
onome to je prolo; pretresanje ega.
pretresanje gl. im. s. r. od pretresati,
pretresati gl. nesvr., prez. pretresam,
trp. prid. pretresan - obavljati pretres;
traiti ta premetanjem, preturanjem,
pretresanjem stvari; unakrsno ispitivati;
priati s kim o svemu i svaemu to je
prolo; sudski raspravljati,
pretresti gl. svr., prez. pretresem!pre
tresem - tresui, prevrui sve pregle
dati; ponovo rastresti, obaviti pretres,
pretrgnuti gl. svr., prez. pretrgnem, trp.
prid. pretrgnut - naglim pokretom ra
strgnuti na dvoje, prepoloviti; trganjem
prekinuti, podijeliti na dva dijela; pre
nes. previe se umoriti, polomiti se, slo
miti se od naprezanja; duhovno se istro
iti, polomiti,
pretrnue im. s. r. - stanje pretmutosti,
pretmutost; potpuna utmutost, oba
mrlost; obuzetost ugodnim marcima.
pretrnuti/pretrnuti gl. svr., prez. pretrnemlpretrnem, trp. prid. pretrnuti
pretrnut - postati potpuno utmut od
iznenadnog zaprepatenja, straha, sas
vim utrnuti; dobiti trnce, marce od
predugog sjedenja; zapanjiti se; ua
snuti se, slediti se; postati obuzet ugo
dnim tmcima.
pretrnutost/pretrnutost im. . r., g. jd.
pretrnutosti!pretmutosti, instr. jd. pretrnutoulpretrnutou i pretrnutosti!
pretrnutosti - pretrnue, stanje onoga
ko je pretmuo; potpuna utmulost; oba
mrlost; ugodna obuzetost marcima.
pretrom prid., odr. v. pretrom i - previe
trom; prelijen; preteak; prespor.
pretromo pril. - na pretrom nain; prelijeno; preteko; presporo.
potrostruiti gl. svr., prez. pretrdstruim, trp. prid. pretrdstruen - uiniti
trostrukim, utrostruiti,
pretipati gl. svr., prez. pretrpam, trp.
prid. pretrpan - previe natrpati; trpa

pretucati
njem prepuniti; nagomilati; prenes.
prejesti se.
pretrpan prid., odr. v. pretrpani - pre
vie natrpan, prepunjen; nagomilan,
petrpanost im. . r., g. jd. pretrpanosti,
instr. jd. pretrpanou/pretrpanosti stanje onoga to je pretrpano; prepunjenost; nagomilanost.
pretrpavanje gl. im. s. r. od pretrpavati.
pretrpavati gl. nesvr., prez. pretrpavam, trp. prid. pretrpavan - previe
trpati, trpajui prepunj avati; nagomi
lavati; prenes. prepunj avati stomak,
prejedati se.
pretrpjeti/pretrpjeti gl. svr., prez.
pretrpim/pretrpim, trp. prid. pre
trpljen/pretrpljen - preivjeti, proi,
podnijeti, izdrati, provesti trpei ta
(npr. pretrpjeti jke bolove), prepatiti,
pretrti gl. svr., prez. pretrem, trp. prid.
pretrt/pretrven - prei trljanjem; trljanjem upropastiti; satrti, pregaziti; pre
nes. teko pogoditi kakvom nevo
ljom.
pretruhao prid., odr. v. pretruhli - pre
vie truhao, pretruhnut.
pretrupiti gl. svr., prez. pretrupim, trp.
prid. pretrupljen - prekinuti; sve isje
i, izrezati u trupce,
pretruskati gl. svr., prez. pretruskam,
trp. prid. pretruskan - prei, prevesti
truskajui.
pretrzati gl. svr.. pretrem , trp. prid.
pretrzan - previe trzati, pretjerati u
trzanju; dovriti trzanje,
pretrzati (se) gl. nesvr. i u., prez.
pretrzam (s) - pretrzavati (se),
pretrzavanje gl. im. s. r. od pretrzavati
(se).
pretrzavati (se) gl. nesvr. i u., prez.
pretrzavam (se), trp. prid. pretrzavan
- previe (se) naprezati; prenes. pre
vie se zalagati za ta, slamati se od
napora.
pretucati gl. svr., prez. pretucam, trp.
prid. pretucan - sve redom istucati;
dovriti tucanje; ponovo istucati,
pretucati gl. svr., prez. pretucam , trp.
prid. pretucan - jako, previe tucati,
prebijati tucanjem; prejako tui, pre
bijati.

pretuen
pretuen prid., odr. v. pretueni - tuom
polomljen; isprebijan; premlaen,
pretuenost im. . r., g. jd. pretuenosti,
instr. jd. pretuenou/pretuenosti stanje onoga ko je pretuen, to je pre
tueno; isprebijanost.
pretui gl. svr., prez. pretuem!pretu
eni, trp. prid. pretuen - vie puta tui,
prebiti, izlomiti (npr. pretui penicu)',
jako istui, isprebijati do mrtvila; pre
mlatiti.
pretpranje gl. im. s. r. od preturati.
preturati gl. nesvr., prez. preturam prevrtati; neuredno mijeati, razbacivati
stvari; prenes. teko ivjeti,
preturiti gl. svr., prez. preturim - pre
vrnuti; neuredno izmijeati stvari; ra
zbacati traei ta; prenes. teko pro
ivjeti.
preturpijati gl. svr., prez. preturpijam ,
trp. prid. preturpijan - prerezati turpi
jom , turpijajui presjei,
pretutnjiti gl. svr., prez. pretutnjim proi u tutnjavi, projuriti tutnjei.
pretfian prid., odr. v. pretuni - previe,
isuvie tuan,
pretuiti gl. svr., prez. pre tuim - cijelo
vrijeme biti tuan, pretugovati, provesti
vrijeme tuei,
pretvara im. m. r., g. jd. pretvaraa, g.
mn. pretvaraa - ureaj za pretvaranje
izmjenine struje u naizmjeninu; onaj
koji neto pretvara u ta drugo; osoba
sklona pretvaranju, pretvaralo,
pretvaralac im. m. r., g. jd. pretvaraoca,
v. jd. pretvdraoe, n. mn. pretvaraoci,
g. mn. pretvaralaca, dat.-instr.-lok. mn.
pretvaraocima - pretvara, onaj koji
pretvara, koji obavlja pretvorbu; prenes.
pretvomik, pretvorica,
pretvaralica im. m. i . r. - pretvorica,
pretvornik.
pretvaralo/pretvaralo im. s. r., hip. osoba sklona pretvaranju, nepriro-dnom
ponaanju prilagoenom okolnostima i
potrebama; naprava kojom se pretvara,
pretvara; pretvaralica.
pretvaranje gl. im. . r. od pretvarati (se),
pretvarati (se) gl. nesvr., prez. pretva
ram (se) - initi pretvaranje; mijenjati
ta pretvaranjem u neto drugo; pre
tvorbom prelaziti iz jednog u drugo
stanje; preoblikovati; prenes. ponaati

832

833

se pretvorno, drugaije nego to je

ija priroda, prikrivati pravi lik.
pretvoran prid., odr. v. pretvorni - koji
se zna pretvoriti; koji se da pretvoriti;
koji je mogue mijenjati, dvolian;
prenes. neiskren, licemjeran,
pretvorba im. . r. - preoblikovanje;
pretvaranje u drugi oblik; promjena,
pretvoren prid., odr. v. pretvoreni promijenjen u ta drugo; preobliko
van; prenes. licemjeran,
pretvorenost im. . r., instr. jd. pretvorenou/pretvorenosti - stanje onoga
to se ili ko se pretvara,
pretvorica im. m. i . r. - pretvomik,
licemjer, dvolinjak,
pretvoriti gl. svr., prez. pretvorim preoblikovati u ta drugo; promijeniti
u ta drugo; prei u drugo stanje; pro
mijeniti oblik,
pretvoriv prid., odr. v. pretvdrivi - pre
tv o r iv .
pretvdrlvost im. . r., instr. jd. pretvdrivou/pretvdrivosti - pretvorljivost,
sposobnost pretvaranja; mogunost
pretvaranja,
pretvorljiv prid., odr. v. pretvdrljivi koji se moe pretvoriti, preoblikovati,
pretvorljivost im. . r., instr. jd. pretvdriljvou/pretvdrljivosti - pretvori vost.
pretvornica im. . r. - ena pretvomik.
pretvor niki prid. odr. v. - koji se
odnosi na pretvornike.
pretvorniki pril. - kao pretvornici, na
nain pretvomika.
pretvornik im. m. r., g. jd. p retvo m ika ,
n. mn. pretvornici, g. mn. pretvdrnika, dat.-instr.-lok. mn. pretvornicima
- ovjek koji se pretvara, pravi dru
gaijim, vaan, pretvorica,
pretvornost im. . r., g. jd. pretvrnosti, instr. jd. pretvrnouipretvrnosti - osobina onog koji se pretvara,
pretvorstvo.
pretvorstvo im. s. r., g. mn. pretvorstava - pretvornost, osobina pretvorljivog.
pretvrd/pretvrd prid., odr. v. pretvrdii
pretvrdi - suvie, previe tvrd; prenes.
previe krut, preteak, nesalomljiv,
nepodmitljiv, isuvie principijelan.

pretvrdo/pretvrdo pril. - previe tvrdo;

prenes. nepotkupljivo, previe kruto,
preteko, isuvie principijelno,
preudaja im. . r. - naputanje jednog i
udaja za drugog mukarca, ponovna
udaja.
preudati (se) gl. svr., prez. preudam (se),
r. gl. prid. . r. preudala/preudala (se) napustiti jednog i udati se za drugog
mua; ponovo se udati,
preudavanje gl. im. s. r. od preudavati
(se).
preudavati (se) gl. nesvr., prez. preudajem (se) - naputati jednog i udavati
se za drugog mua; ponovo se udavati,
preudesiti gl. svr., prez. preudesim, trp.
prid. preudeen - stil. prilagoditi novim
namjenama; preurediti; adaptirati,
preueavati gl. nesvr., prez. preudeavam - stil. prilagoavati novim namje
nama, preureivati; adaptirati,
preudeen prid., odr. v. preudeeni - pre
ureen, prilagoen, adaptiran,
preudeenost im. . r., instr. jd. preudeenou/preudeenosti - stanje onoga
to je preudeeno, preureenost; prila
goenost, adaptiranost.
preumarati se gl. nesvr., prez. pre uma
ram se - previe se umarati, zamarati se.
preumoran prid., odr. v. preum orni - pre
vie umoran,
preumoriti se gl. svr., prez. pre umorim
se - previe se umoriti, zamoriti se.
preumorenost im. . r., g. jd. preumorenosti, instr. jd. preumorenou/preumorenosti - premor, premorenost.
preumornost im. . r., g. jd. preumrnosti, instr. jd. preumornou/preumornosti - stanje onoga ko je previe
umoran.
preuraniti gl. svr., prez. preuranim, trp.
prid. preuranjen - suvie uraniti; doi,
poi, poeti previe rano.
preuranjen prid., odr. v. preuranjeni suvie uranjen, prijevremen, koji je sti
gao prije vremena, preran,
preiiranjenost im. . r., instr. jd. preuranjenou/preuranjenosti - stanje onoga
to je preuranjeno,
preuranjivati gl. nesvr., prez. preuranjujem - initi ta preuranjeno; dolaziti,
polaziti, poinjati ta previe rano, pre
uranjeno, prijevremeno.

preuzimanje
preurediti gl. svr., prez. preuredim razmjestiti ta na drugaiji nain; po
novo urediti; rasporediti drugaije,
preureenje gl. im. s. r. - preustroj,
preustroj avanje; preureivanje; novi
raspored, razmjetaj,
preureivanje gl. im. s. r. od preurei
vati.
preureivati gl. nesvr., prez. preure
ujem - razmjetati ta na drugaiji
nain; ponovo ureivati; rasporei
vati drugaije,
preustroj im. m. r. - preureivanje, pre
ustroj avanje,
preustrojavanje gl. im. s. r. od pre
ustroj avati,
preustroj avati gl. nesvr., prez. preustrdjavam, trp. prid. preustrdjdvan praviti novi ustroj, raspored, uree
nje; preureivati; preusmjeravati.
preustrojiti gl. svr., prez. preustrojim,
trp. prid. preustrojen - izvriti pre
ustroj, preureenje ega; uspostaviti
novi red, poredak; napraviti novu
preraspodjelu, novo ureenje,
preuveliati gl. svr., prez. preuveli
am, trp. prid. preuveliavan - veli
ati vie nego to je istina; previe
uveliati.
preuveliavati gl. nesvr., prez. preuve
liavam, trp. prid. preuveliavan - ne
prestano veliati vie nego to je isti
na; previe uveliavati.
preuzbuditi se gl. svr., prez. preuzbudim se - previe se uzbuditi,
preuzeti gl. svr., prez. preuzmem, trp.
prid. preuzet - uzeti od koga; prenes.
prihvatiti se kakve obaveze,
preuzee im. s. r. - preuzimanje po
iljke uz doplatu; doplata, pouzee,
preuzima im. m. r., g. jd. preuzima,
n. mn. preuzimai, g. mn. preuzima
- onaj koji je zaduen za preuzima
nje; preuzimatelj, preuzimalac.
preuzimaica im. . r. - ona koja ta
preuzima, ena preuzima.
preuzimalac im. m. r. g. jd. preuzimaoca, g. mn. preuzimalaca - onaj koji
preuzima, preuzimatelj.
preuzimatelj im. m. r. g. jd. preuzimatelja, g. mn. preuzimatelja - preuzi
malac.
preuzimanje gl. im. s. r. od preuzimati.

preuzimati
preuzimati gl. nesvr. i u., prez. p re
uzimam - dogovorno uzimati od koga
kakvu poiljku, robu ili odgovornost;
uzimati ta na se radi zatite koga ili
izvrenja ega; preotimati; zauzimati
otimanjem; primate na se, pod svoju
zatitu; obuzimati,
preuzvisiti gl. svr., prez. preuzvisim , trp.
prid. preuzvien - previe uzvisiti; sta
viti koga na preuzvieno mjesto,
preuzvien prid., odr. v. preuzvieni - koji
je suvie uzvien, koji je postavljen na
preuzvieno mjesto,
preuzvieno pril. - na preuzvien nain,
preuzvlenost im. . r., g. jd. preuzvienosti, instr. jd. preuzvienou/preuzvlenosti - titula svjetovnih i/ili vjerskih
vladara; prevelika uzvienost,
prevaga im. . r., dat. jd. prevagi, g. mn.
prevaga - pretenost, premo, nadmo,
pre vagati gl. svr., prez. prevazem - po
novo izvagati, premjeriti teinu,
prevagivanje gl. im. s. r, od prevagivati.
prevagivati gl. nesvr., prez. prevdgujem
- neto vagati na vie dijelova, ponovo
vagati.
prevagnuti gl. svr., prez. prevagnem pretegnuti na vagi; pretegnuti po emu;
biti tei; prenes. proi, minuti,
prevaditi gl. svr., prez. prevadim , trp.
prid. prevoen - iz jedne posude izva
diti i staviti u drugu, premjestiti vae
njem.
prevala im. . r., g. mn. prevala - najnie
mjesto na planinama pogodno za pre
laz, prevoj, sedlo,
prevalencija im. m. r., (nlat.) g. jd. p re
valencije - nadmo, nadmonost, pre
vaga; dominacija,
p rev a lja ti gl. nesvr. i svr. (nlat.), prez.
prevaliram - biti nadmoan, imati pre
vagu nad im; vie vrijediti; preovladavati, dominirati,
prevaliti gl. svr., prez. prevalim , trp.
prid. prevaljen - prevrnuti, oboriti na
jednu stranu; prei velik dio puta; na
vriti, proivjeti neke godine,
prevaljati gl. svr., prez. prevaljam, trp.
prid. prevaljan - valjajui premjestiti;
prekotrljati; s tekoama prei; prenes.
nekako prei, preivjeti,
prevaljivanje gl. im. s. r. od prevaljivati.

835

834

prevaljivati gl. nesvr., prez. prevalju

je m , trp. prid. prevaljivan - obarati,
prevrtati ta na jednu stranu; prelaziti
neku udaljenost, hodati dugo i napo
rno; putujui prelaziti velik dio puta.
prevara im. . r g. mn. prevara - re
zultat varanja; obmana; podvala; la;
loa procjena, pogreka,
prevaran/prevaran prid., odr. v. preva m ii p r ev arm - koji za cilj ima pre
varu; koji vara, sklon varanju, prijevaran.
prevarancija im. . r. - stil. posao pre
varanata; prevara; varanje,
prevarant im. m. r., g. mn. prevaranata
- onaj koji ini prevare, koji kome ta
podvaljuje; obmanjiva; varalica, la
ljivac.
prevarantica im. . r. - prevarantkinja,
ena prevarant,
prevarantkinj a/pre varan tkinj a im. .
r. - prevarantica.
prevarantskl/prevarantskT prid. odr.
v. - koji je svojstven prevarantima,
lopovski.
prevarantski/prevarantski pril. - kao
prevaranti, na prevarantski nain,
pre varenik im. m. r., g. jd. p r evarenika, n. mn. prevarem ci, g. mn. prevarenika, dat.-instr.-lok. mn. prevaremcima - onaj koji je prevaren, prevare
ni ovjek.
prevarenlk im. m. r., g. jd. prevarenika, n. mn. prevarem ci, g. mn. prevaremka, dat.-instr.-lok. mn. prevarem'cima - vrsta pia koje se dva puta
vari.
prevariti gl. svr., prez. prevarim , trp.
prid. prevaren - izvriti prevaru;
obmanuti; zavesti djevojku; podvaliti;
slagati, iznevjeriti; pogrijeiti; prenes.
obuzeti, savladati (npr. san ga preva
rio); zatajiti,
prevariti gl. svr., prez. prevarim ponovo variti; prekuhati; sve svariti,
dovriti varenje,
prevarivanje gl. im. s. r. od prevarivati.
prevarivati gl. nesvr., prez. prevarujem - obavljati prevarivanje, ponovo
variti, prekuhavati.
prevarljiv prid., odr. v. prevarljivi svarljiv, koji moe prevariti; koji se
da prevariti, zavesti, prevariv.

prevashodan/prevashodan prid. neodr.

v. (rus.) - zast. stil. koji nadmauje, koji
je ispred drugih po vrijednosti, izvanre
dan, odlian,
prevashodno/prevashodno pril. (rus.) zast. stil. na prevashodan nain, odli
no; prije svega, najprije,
prevaspitan prid. (crkv.slav.), odr. v.
prevaspitani - ob. preodgojen; prisilom,
prisilnim metodama, sluei se razlii
tim kaznama preodgojen.
prevaspitanlk im. m. r. (crkv.slav.), g. jd.
prevaspitanika, n. mn. prevaspitam'ci,
g. mn. prevaspitanika, dat.-instr.-lok.
mn. prevaspitanicima - onaj koji je preodgajan, koji je neko vrijeme boravio u
kakvom kazneno-vaspitnom centru,
preodgoj enik.
prevaspltanost im. . r. (crkv.slav.), instr.
jd. prevaspitanou/prevaspitanosti stanje onoga ko je preodgojen, preodgojenost.
prevaspltanje/prevaspitanje gl. im. s. r.
(crkv.slav.) od prevaspitati,
prevaspitati gl. svr. (crkv.slav.), prez.
prevaspitam - ob. preodgojiti; prom ije
niti loe navike upotrebom strogih ka
znenih metoda,
prevaspitavanje gl. im. s. r. (crkv.slav.)
od prevaspitavati,
prevaspitavati gl. nesvr. (crkv.slav.),
prez. prevaspitavam - preodgajati stro
gim kaznenim metodama, prisilom; pre
odgajati.
prevaspitljiv prid. (crkv.slav.), odr. v.
prevaspitljivi - koji se moe prevaspi
tati, prisilom preodgojiti.
prevazilaziti gl. nesvr., prez. prevazilazim - prelaziti, prevladavati, nadila
ziti slabosti,
prevazilaenje gl. im. s. r. od prevazila
ziti.
prevazii gl. svr., prez. prevaziem, trp.
prid. prevazien - prei, prevla-dati,
nadii, savladati slabosti,
prevaan prid., odr. v. prevani - pre
vie, suvie vaan,
preve pril. - previe, odvie, suvie,
prevedar prid., odr. v. prevedri - suvie
vedar; prejasan; veoma raspoloen,
prevediv prid., odr. v, prevedivi - koji se
moe prevesti, prevodiv.

previdjeti
pre vedra vati se gl. nesvr., prez. prevedravd - ponovo se ra vedra vati; sas
vim se razvedravati.
pre vedriti gl. svr., prez. prevedri se ponovo se razvedriti; sasvim se ra
zvedriti.
prevehnuti/prevehnuti gl. svr., prez.
prevehnem - previe, sasvim uvehnuti.
prevelik prid, odr. v. preveliki - suvie
velik, previe velik; pregolem.
prevencija im. . r. (lat.), g. jd. preve
ncije, instr. jd. prevencijom - pre
ventivno djelovanje, preduhitravanje,
predupreivanje; spreavanje,
prevent im. m. r. (lat.) - onaj koji se ba
vi prevencijom,
preventirati gl. nesvr. (lat.), prez.
preventiram - unaprijed se pripremi
ti, pretei, preduprijediti ta; pretho
dno predviati
preventivan prid. (lat.), odr. v. preve
ntivni - koji djeluje preventivno, koji
prevenira.
preventivno pril. (lat.) - na preventivan
nain, s ciljem predupreenja, sprea
vanja ega loeg,
preveslati gl. svr., prez. preveslam,
trp. prid. preveslan - prei veslajui;
prevesti veslanjem; prenes. prevariti
obmanjujui; nadmudriti,
prevesti/prevesti gl. svr., prez. preve
dem/prevedem - vodei ili vozei
koga dovesti, prebaciti ga na drugu
stranu; pomoi kome da gdje pree;
iz jednog agregatnog stanja pretvoriti
u drugo; prenes. djelovati na koga
tako da ostavi svoje ranije i prihvati
novo uvjerenje; prevariti zavoe
njem; obmanuti,
prevesti gl. svr., prez. prevezem - po
novo izvesti, izvesti drukiji vez.
prevez im. m. r. - prozirni veo za glavu
i lice, vala.
prevezati gl. svr., prez. prevezem svezati omotavi oko ega; ponovo
svezati.
previd/previd im. m. r. - ono to je
previeno, previaj; nenamjerna gre
ka, propust,
previdjeti gl. svr., prez. previdim, trp.
prid. previen - ne vidjeti, ne opaziti;

previaj
ne vidjevi, ne opazivi ta uiniti pro
pust, nehotino pogrijeiti,
previaj im. m. r., g. jd. previaju - pre
vid.
previanje gl. im. s. r. od previati,
previati gl. nesvr., prez. previam initi previde, ne primjeivati, ne viati;
nemati u vidu; zaboravljati,
previja im. m. r., g. jd. previja, v. jd.
previjau, g. mn. previja - onaj koji
previja; ono ime se previja.
previjaa im. . r. - ona koja se previja,
koja je nastala previjanjem, savijaa;
koliba od prua.
previjalite im. s. r. - mjesto gdje se
obavlja previjanje, ambulanta,
previjan prid., odr. v. previjanl - pun
ivotnog lukavstva; lukavo mudar, pre
preden; okretan, snalaljiv,
previjan prid., odr. v. previjanl - onaj
koga su previjali, koji je bio na previjanju.
previjano pril. - na previjan nain, lu
kavo, prepredeno, mudro; okretno, snalaljivo, spretno,
previjanost im. . r., instr. jd. privijanoulprevijanosti - osobina onoga ko
je previjan, okretnost, snalaljivost, prepredenost, lukavost,
previjanje gl. im. s. r. od previjati,
previjati gl. nesvr., prez. p r evi jam obavljati previjanje; stavljati, mijenjati
zavoje; mijenjati pelene,
previjati gl. svr., prez. p rivije - pre
tjerano, previe vijati,
previkati gl. svr., prez. prevlem - nad
vikati koga.
previklati/previklovati gl. svr. (njem ),
prez. previklam/previklujem - obaviti
viklovanje, premotati navoje ice na
pregorenom elektromotoru,
prevrnuti gl. svr., prez. prevlnem - pre
vie se poviti pod teinom; saviti, po
viti.
previra im. m. r., g. jd. previraa, g. mn.
previra - sredstvo koje izaziva vre
nje, stvara previranje, kvasac, ferment.
previranje gl. im. s. r. od previrati,
previrati gl. svr., prez. privirem - vriti
previranje; kljuati previrui; prenes.
komeati se; uznemireno raspravljati,
raditi.

836

837
previsiti gl. svr., prez. privislm - cijelo
vrijeme visiti, ostati visei; provesti
vrijeme visei,
previsiti gl. svr., prez. previslm - nad
visiti; nadmaiti visinom; biti daleko
bolji, vii od drugih,
previsok prid., odr. v. previsoki - pre
vie visok,
previsoko pril. - previe, isuvie viso
ko.
previe pril. - mnogo vie; preve, pre
tjerano, iznad svake mjere,
previtak im. m. r., g. jd. prevltka, n.
mn. p re v id , g. mn. p rivita ka , dat.instr.-lok. mn. prevlcima - ono to je
previjeno, svitak; ono ime se previ
ja; zavoj; povoj; pelena,
previtak prid., odr. v. previtkl - pretje
rano vitak, previe tanak i visok, su
vie vitak.
previti gl. svr., prez. previjem (se), trp.
prid. previjen - premotati zavojem,
ponovo zaviti; presaviti (se).
prevjean prid., odr. v. prevjenl - koji
vjeno traje; neunitiv,
premeravanje gl. im. s. r. od provjera
vati.
pre vjerovati gl. nesvr., prez. p r ev jeravam - naputati jednu i prihvatati dru
gu vjeru.
prevjeriti gl. svr., prez. prevjerlm prei na drugu vjeru; uzeti drugu vje
ru.
prevjes im. m. r., g. jd. prevjesa - ono
to visi preko ega, to je prevjeeno.
prevjesa im. . r. - zastor, zavjesa; pre
nes. onaj koji se neprestano prislanja
uz koga, privjesak,
prevjesiti gl. svr., prez. prevjeslm uiniti da ta bude prevjeeno.
prevlaenje gl. im. s. r. od prevlaiti,
prevlaiti gl. nesvr., prez. privlaim vukui premjetati s jednog mjesta na
drugo; prevoziti ime.
prevladati gl. svr., prez. privladam savladati; nadii; dominirati,
prevladavanje gl. im. s. r. od prevlada
vati.
prevladavati gl. nesvr., prez. prevla
davam - prevlaivati, biti u veini,
imati prevlast, premo, dominirati;
savladavati, nadilaziti.

prevlaivanje gl. im. s. r. od prevlaiva

ti.
prevlaivati gl. nesvr., prez. prevlaujem - prevladavati,
prevlaka im. . r., dat. jd. prevlaci, g. mn.
prevlaka - ono to je prevueno preko
ega, premaz, namaz; geogr, uzak pojas
koji spaja dvije vee kopene povrine,
prevlast im. . r., g. jd. prevlasti, instr. jd.
prevlau!prevlasti - vea vlast nad
kim/im, nadmo, premo, dominacija;
ono to je preteno, pretenost.
prevlaivanje gl. im. s. r., g. jd. prevlalvanja - uzimanje prevlasti; prevla
davanje.
prevod/prijevod im. m. r. - prevoenje s
jednog jezika na drugi; preveden tekst;
prevoenje,
prevodilac im. m. r., g. jd. prevddioca, v.
jd. prevddioe, n. mn. prevddioci, g.
mn. prevddilaca - prevoditelj, osoba
koja neto s jednog jezika prevodi na
drugi jezik; tuma,
prevodilaki/prevoditeljski prid. odr. v. koji se odnosi na prevodioce i na pre
vodilatvo,
prevodilatvo/prevodilatvo im. s. r. prevoditeljstvo, prevodilaka djelatnost,
prevoenje,
prevoditelj im. m. r. - prevodilac,
prevoditeljstvo im. s. r. - prevodilatvo,
prevodilaka djelatnost, prevoenje,
prevoditi gl. nesvr., prez. privodim - s
jednog jezika prenositi u drugi jezik,
prevodljiv prid, odr. v. prevddljivl - koji
se moe prevesti, koji posjeduje prevodljivost.
pre vodljivost im. . r., g. jd. prevddljivosti, instr. jd. prevddljivou/prevodljivosti - mogunost prevoenja, sta
nje ili osobina onoga to se prevodi,
pr evodnl/prije vodni prid. odr. v. - koji se
odnosi na prevode/prijevode,
prevoen prid., odr. v. privoeni - koga
su prevodili, koji je bio preveden na
vie jezika,
prevoenost im. . r., instr. jd. privoenou/privoenosti - stanje onog to
je prevoeno,
prevoenje gl. im. s. r. od prevoditi,
prevoj/prijevoj i prevoj/prijevoj im. m.
r., g. jd. prevoja/prijivoja - planinski

prevratiti
prelaz; previjanje; lingv., izmjena ko
rijenskog vokala,
prevojnl/prevojnl i prijevojni/prijevo
jn i prid. odr. v. - koji se odnosi na
prevoj/prijevoj, koji mu pripada,
prevoj nica/prijevoj nica im. . r., g. jd.
prevojnice - previjena traka; put na
prevoj u, prevoj,
prevor/prijevor im. m. r. - staza izme
u dva brda; reza, zasun,
prevornica/prijevornica im. m. r. - re
za, zasun, prevor.
prevoz/prijevoz im. m. r. - prevozno
sredstvo, vozilo; prevoenje, vonja;
nain prevoenja.
prevozilac/prevozitelj im. m. r., g. jd.
prevdzioca, n. mn. prevdzioci, g. mn.
prevdzilaca, dat.-instr.-lok. mn. prevdziocima - onaj koji ta prevozi, prevozitelj, ob. prevoznik.
prevoziti gl. nesvr., prez privozlm , trp.
prid. privoen - vozilom prebacivati s
jednog mjesta na drugom; prevlaiti
prevoznim sredstvom; prenes. zava
ravati, varati koga kojekakvim lanim
obeanjima,
prevoznl/prijevoznl prid. odr. v. - koji
se odnosi na prevoz i na prevoenje,
prevoenje gl. im. s. r - obavljanje pre
voza, prevlaenje vozilom,
prevraanje gl. im. s. r. - zavraanje,
izvrtanje, prevrtanje, okretanje na
drugu stranu,
prevraati gl. nesvr. i u., prez. p r i
vraam - prevrtati, okretati na nalije;
izvrtati na drugu stranu,
prevraen prid., odr. v. privraenl prevrnut, okrenut na drugu stranu;
izvraen na nalije,
prevrat im. m. r. - premetanje; izmjena
ega; revolucija,
prevrata im. . r. - vrsta jela od jaja,
prevratua.
prevratak im. m. r., g. jd. privratka, n.
njn. privra ci, g. mn. privrataka, dat.instr.-lok. mn. privracim a - ono to
je prevraeno, zavrnuti, pre vraeni
kraj rukava ili nogavice,
prevratiti gl. nesvr., prez. privratlm ,
trp. prid. privraen - prevrnuti, izvra
titi, izvrnuti na drugu stranu.

prevratni
prevratni prid. odr. v. - koji se odnosi na
prevrat; koji mu pripada; koji potie iz
prevrata.
prevratniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na prevratnike,
prevratnica im. . r. - ena prevratnik,
prevratnik im. m. r., n. mn. prevratnici,
g. mn. prevratnika, dat.-instr.-lok. mn.
prevratnicima - onaj koji vri prevrate;
koji je sklon prevratu; revolucionar,
prevratnltvo im. s. r. - prevratnika dje
latnost; obiljeje prevratnika, prevrat
niko raspoloenje,
prevratua im. . r. - up. prevrata,
prevreo prid., odr. v. prevreli - previe
vreo.
prevreti gl. svr., prez. prevrim , r. - pre
vie, suvie vreti,
prevrijeti gl. svr., prez. prevrem - pre
vie navrijeti, navaliti,
pre vritati gl. svr., prez. prevrltim cijelo vrijeme vritati, sve vrijeme pro
vesti vritei.
prevrnue im s. r., g. jd. prevm ua prevrtaj.
pre vinuti/prevrnuti (se) gl. svr., prez.
prevrnem/prevrnem (se) - preturiti, sru
iti, pasti na drugu stranu, preokrenuti
(se).
prevrstati/prevrstati (se) gl. svr., prez.
prevrstam/prevrstam (se), trp. prid.
prevr stan!prevr stan - ponovo (se) ra
zvrstati; razvrstati (se) na drugi nain,
prevrstavanje gl. im. s. r. od prevrstavati
(se).
prevrstavati (se) gl. nesvr., prez. prevrstdvdm (se) - ponovo se razvrstavati;
od postojeih praviti nove vrste,
prevravati gl. nesvr., prez. prevra-vam
- prepunj avati preko vrha; prelaziti sva
ku mjeru, granicu; prenes. prelaziti gra
nicu u ponaanju; pretjerivati u emu.
previilac im. m. r., g. jd. prev m o a , n.
mn. prev m o i, g. mn. pre vrilaca, dat.instr.-lok. mn. prevriocima - prevritelj, onaj koji je ta prevrio; koji je
preao u emu preko dozvoljene mjere,
previitelj im. m. r. - prevrilac.
previsiti/prevriti gl. svr., prez. prevrimlprevzim, trp. prid. prevren/prevren - prepuniti preko vrha; prei sva
ku mjeru, granicu; prenes. prei granicu
u ponaanju; pretjerati u emu.

839

838
p rev rsta ti gl. nesvr., prez. prevrujem
- prevravati.
prevrta im. m. r., g. jd. prevrtaa, v.
jd. prevrtau - sredstvo kojim se ta
prevre; onaj koji se prevre; vrsta
goluba.
prevrtaa im. . r. im. . r. - neob., palainak.
prevrtaice im. . r., mn. - bube iz reda
kornjaa; one koje se prevru; koje se
bave prevrtanjem ega.
prevrtaj im. m. r., g. jd. prevrtaja, g.
mn. prevrtaja - prevrnue; zamah ko
jim se prevre, prevrtanje, okretaj na
drugu stranu,
prevrtaljka im. . r., dat. jd. prevrtaljci,
g. mn. prevrtdljki - sprava za pre
vrtanje; ona koja se prevre,
prevrtanje gl. im. s. r. od prevrtati (se),
prevrtati (se) gl. svr., prez. prevrem
(se) - praviti prevrtaje; okretati (se)
na drugu stranu; kotrljati (se) u padu.
prevrtljiv prid., odr. v. prevrtljivi - ne
stabilan, sklon prevrtanju; prenes. ne
pouzdan; nesiguran, varljiv, laljiv,
prevrtljivac im. m. r., g. jd. prevrtljivca, n. mn. prevrtljivci, g. mn. pre
vrtljiv ac a - ovjek koji ne dri do
svoje rijei, nepouzdan ovjek, lalji
vac.
prevrtljivica im. . r., g. jd. prevrtljivice, n. mn. prevrtljivice - prevrtiljka,
enska osoba prevrtljivac.
previtljTvka im. . r., dat. jd. prevrtljivki, g. mn. prevrjivki - prevrtljivica.
prevrtljivo pril. - na prevrtljiv nain,
nesigurno, nepouzdano,
prevrtljivost ini. . r., g. jd. prevrtljivo
sti, instr. jd. prevM jivoulprevrtlji
vosti - osobina prevrtljivih ljudi; ne
pouzdanost, laljivost.
prevui/prevui gl. svr., prez. prevuemJprevuem - vukui na emu pre
mjestiti na drugo mjesto; vozilom
prevesti; prekriiti crtom preko ega;
presvui ime; privui,
prezadovoljan prid., odr. v. prezadovo
ljn i- u najveoj mjeri, suvie zadovo
ljan.
prezaduen prid., odr. v. prezadueni previe, u najveoj mjeri zaduen;
koji ima previe duga.

prezaduenlk im. m. r., g. jd. prezaduenika, n. mn. prezaduenici, g. mn.

prezaduem'ka - ovjek koji je u naj
veoj mjeri zaduen, koji je prezadu
en.
prezaduenost im. . r., g. jd. prezadu
eno ti, instr. jd. prezaduenoulprezdduenosti - stanje onoga ko je preza
duen.
prezaduiti (se) gl. svr., prez. prezdduim (se), trp. prid. prezaduen - pre
vie, u najveoj mjeri (se) zaduiti;
uzeti previe kredita; stvoriti previe
duga.
prezaduivanje gl. im. s. r., g. jd. prezaduivanja - uzimanje ega u zajam u
najveoj mjeri; uzimanje zajma preko
mogunosti njegovog vraanja,
prezaduivati (se) gl. nesvr., prez. prezaduujem (se) - previe (se) zadui
vati; uzimati previe kredita; stvarati
previe duga.
prezalogajiti gl. svr., prez. prezaldgajim
- uzimati samo koji zalogaj; nabrzinu
malo ta pojesti,
prezanje gl. im. s. r., g. jd. prezanja - sta
nje opreza, strahovanja; strecanje, za
ziranje, strah, bojazan,
prezao prid., odr. v. prezli - koji ima pre
vie zla u sebi, isuvie zao.
prezaokupiti (se) gl. svr., prez. prezadkupim (se) - previe, pretjerano (se)
zaokupiti.
prezaposlen prid., odr. v. prezaposleni previe, isuvie zaposlen; koji toliko ra
di da nema vremena za odmor,
prezaposlenost im. . r., instr. jd. prezaposlenou/prezaposlenosti - stanje
onoga k o je prezaposlen,
prezaposliti (se) gl. svr., prez. prezaposlim (se), trp. prid. prezapoljen/pre
zaposlen - previe (se) zaposliti,
prezasien prid., odr. v. prezasieni - su
vie, previe zasien,
prezasienost im. . r., g. jd. prezasie
nosti, instr. jd. prezasienou!preza
sienosti - stanje onoga to je prezasi
eno; prezasienje.
prezasienje gl. im. s. r. - prezasienost
ime; stanje prezasienosti,
prezasititi (se) gl. svr., prez. preza-sitim,
trp. prid. prezasien - uiniti koga ili ta
previe zasienim.

prezentirati

prezasladiti gl. svr., prez. prezasldim,

trp. prid. prezdslden - previe zasla
diti, uiniti ta previe slatkim; pre
vie se zasititi,
prezaslaen prid., odr. v. prezdsldeni
- previe zaslaen, koji je presladak,
prezaslaenost im. . r., g. jd. prezaslaenosti, instr. jd. prezaslaenou/prezaslaenosti - prevelika zaslaenost, stanje onoga to je prezaslaeno.
prezaslaivanje gl. im. s. r. od prazaslaivati.
prezaslaivati gl. nesvr. i u., prez.
prezaslaujem, trp. prid. prezaslaivan - previe zaslaivati, initi da ta
bude previe zaslaeno,
prezasluan prid., odr. v. prezsluni previe, u najveoj mjeri zasluan,
prezati gl. nesvr., prez. preem - upre
zati.
prezati gl. svr., prez. prezam - zazirati;
bojati se; plaiti se; trzati se od stra
ha.
prezauzet prid., odr. v. prezauzeti - pre
vie zauzet; pretjerano zauzet,
prezauzetost im. . r., g. jd. prezauzetosti, instr. jd. prezauzetou/prezauzetosti - stanje onoga to je pre
zauzeto.
prezav prid., odr. v. prezavi - koji je
stalno na oprezu, sklon prezanju, stra
ljiv, plaljiv,
prezavica im. . r. - plaljivica, straljivica, ona koja je stalno na oprezu,
prezavo pril. - s oprezom, oprezno, pla
ljivo, straljivo,
prezent/prezent im. m. r. (lat.), g. jd.
prezenta!prezenta - sadanjost, sada
nje vrijeme; gram. glagolski oblik za
oznaavanje sadanjeg vremena,
prezentacija im. . r. (lat.), g. jd. pre
zentacije, instr. jd. prezentacijdm predstavljanje; prikazivanje; izvoe
nje, izvedba; prezentiranje, prezentovanje.
prezentiranje gl. im. s. r. (lat.) od pre
zentirati.
prezentirati gl. svr. (lat.), prez. pre
zentiram - praviti prezentacije, pred
stavljati; prikazivati; iznijeti prijed
log, ukazati na ta injenicama; pre
zentovati; javno darivati, pokloniti.

prezentski
prezentski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na prezent; sadanji,
prozepsti gl. svr., prez. prezebem - pre
vie ozepsti, previe se smrznuti; pre
mrznuti se.
prezervativ im. m. r. (nlat.) - zatitno
sredstvo od neeljene trudnoe i/ili
spolnih bolesti,
prezibati (se) gl. svr., prez. prezibam
(s), trp. prid. preziban - prenjihati,
preljuljati (se); njiui (se) prei preko
ega.
prezid/prezid im. m. r. - prezida,
prezida im. . r. - prezidani zid, prezid;
pregada.
prezidati gl. svr., prez. prezidam, trp.
prid. prezidati - odvojiti prezidom; na
praviti, izidati prezidu; poruiti pa po
novo izidati,
prezident im. m. r. (lat.) - predsjednik,
prezidentica/prezidentica im. . r. (lat.) ena predsjednik, predsjednica,
prezidij/prezidij al im. m. r. (lat.) - up.
predsjednitvo,
prezidijalan prid. (lat.), odr. v. prezidijalni - koji pripada prezidij(al)u.
preziivanje gl. im. s. r. od preziivati.
prezidi vati gl. nesvr., prez. preziujem zidati prezide, pregraivati prezidama;
ponovo ali na drugaiji nain zidati po
rueni zid.
prezimari im. m. r., g. mn. prezimar a ivotinje koje zimi spavaju,
prezime im. s. r., g. jd. prezim ena, n. mn.
prezim ena, g. mn. prezimena - nasljed
no porodino ime.
prezimenjak im. m. r., g. jd. prezim e
njaka/prezimenjaka, n. mn. prezim e
njaci!prezimenjci, g. mn. prezim enja
ka/prezimenjaka - ovjek s istim prezi
menom, a nije u srodstvu.
prezimiti gl. svr., prez. prezimim - pro
vesti zimu; preivjeti zimu; ostati gdje
preko zime.
prezimljavanje gl. im. s. r. od prezimljavati.
prezimljavati gl. svr., prez. prezm ljavam - provoditi zimu; preivljavati zi
mu; ostajati gdje preko zime; zadra
vati se gdje tokom zime.
prezimljivanje gl. im. s. r. - prezimljava
nje.

841

840
prezimljivati gl. svr., prez. prezimljujem - prezimljavati.
prezir/prezir/prijezir im. m. r. - osje
anje gnuanja, gaenja prema kome,
omalovaavanje,
preziran/preziran/p rijeziran
prid.,
odr. v. prezirni/prezirni/prijezim i koji je pun prezira, kojim se izraava
prezir.
preziranje gl. im. s. r. od prezirati,
prezirati gl. nesvr., prez. prezirem osjeati gnuanje, gaenje, prezir pre
ma kome; omalovaavati koga.
prezirljiv prid., odr. v. prezirljivi - koji
esto iskazuje prezir prema kome ili
prema emu.
prezirno/prezirno pril. - osjeajui pre
zir, s prezirom; na preziran nain,
prezivati (se) gl. nesvr., prez. prezJvam (se) - imati i nositi nasljedno
porodino ime, prezime,
prezla im. . r. (njem.) - osuene i sitno
samljevene mrvice hljeba,
preznojavati (se) gl. nesvr. i u., prez.
prezndjavam (se) - jako se znojiti;
znojiti se po cijelom tijelu; istovre
meno osjeati nelagodu i znojiti se;
prenes. nalaziti se u neugodnim situ
acijama.
preznojiti (se) gl. svr., prez. preznojim
(se) - jako se oznojiti; sav se oznojiti;
prenes. nai se u neugodnoj situaciji,
prezrelost im. . r., g. jd. prezrelosti,
instr. jd. prezrelou/prezrelosti osobina i stanje onoga to je prezrelo,
prezren prid., odr. v. prezreni - kome je
upuen prezir, odbaen; koji je zaslu
io prezir.
prezrenost im. . r., g. jd. prezrenosti,
instr. jd. prezrenou/prezrenosti osobina i stanje onoga ko je prezren,
omalovaenost, prezir,
prezrenje gl. im. s. r. - osjeanje pre
zira, prezir,
prezreo prid., odr. v. prezreli - koji je
previe sazrio,
prezreti gl. svr., prez. prezrem osjeati prema kome prezir; omalova
iti, gledati s podozrenjem, s prezi
rom.
prezreti gl. svr., prez. prezrim - pre
vie sazreti.

prezrijevanje gl. im. s. r. od prezirijevati.

prezrijevati gl. nesvr., prez. prezrijevam
- previe sazrijevati, postajati prezreo,
prezriv prid., odr. v. prezrivi - koji je
sklon prezrivosti, preziranju,
prezrivo pril. - s dozom prezira, s prezi
rom.
prezrivost im. . r., g. jd. prezrivosti,
instr. jd. prezrivoulprezrivosti - oso
bina onoga ko je prezriv, omalovaa
vanje, prezir,
prealiti gl. svr., prez. pre zalim - prestati
aliti, oaliti,
prealosno pril. - na prealostan nain,
pretuno.
prealostan prid., odr. v. prezalo sni previe alostan, suvie alostan, pretuan.
prealjen prid., odr. v. prealjeni - oa
ljen; koga su prestali aliti,
prealjenost im. . r., g. jd. prealjeno ti,
instr. jd. prealjenou/prealjenosti stanje onoga to je prealjeno,
preanje gl. im. s. r. od preati.
preati gl. nesvr, prez. preim - pratiti,
posmatrati koga kriomice ekajui po
godan trenutak za napad, vrebati,
prederati (se) gl. svr., prez. prederem
() - previe (se) naderati; previe (se)
najesti halapljivo jedui, derui; predrijeti (se),
prederavanje gl. im. s. r. od preeravati (se).
prederavati (se) gl. nesvr., prez. prederavam (se) - previe (se) derati;
previe (se) jesti halapljivo uzimajui
hranu, derui.
predrijeti (se) gl. svr., prez. prede-rem
(se) - prederati (se),
preednjeti gl. svr., prez. preednim previe oednjeti; postati veoma edan,
preestiti se gl. svr., prez. preestim se postati previe estok, previe se ra
estiti; postati veoma ljut, srdit, estok,
preestok/preestok prid., odr. v. pr-estoki/preestoki - previe estok, prekiseo; previe srdit, ljutit,
preestoko pril. - na preestok nain; pre
vie ljutito, srdito,
preeti gl. svr., prez. p re anjem/p re
njem, trp. prid. preetiprenj ev en - anjui prei u tue, zahvatiti tue ito.

prevakati
preiva im. m. r., g. jd. preivaa, n.
mn. preivai, g. mn. preiva - pre
ivar.
preivaki prid. odr. v. - preivaki.
preivaki pril. - na nain kako to ine
preivai, kao preivai; preivarski;
ivotinjski,
preivahan prid., odr. v. preivahni previe ivahan,
preivahno pril. - previe ivahno, pre
tjerano, neobino ivahno,
preivalac im. m. r., g. jd. preivaoca,
n. mn. preivaoci, g. mn. preivalaca,
dat.-instr.-lok. mn. preivaocima preivatelj, preivar,
preivanje gl. im. s. r. od preivati,
preivar im. m. r., g. jd. preivara, n.
mn. preivari - ivotinja koja prei va,
preiva.
preivarski prid. odr. v. - koji se odnosi
na prei vare, preivaki.
preivarski pril. - preivaki, kao pre
ivar.
preivatelj im. m. r. - preivalac, prei
var, preiva.
preivati gl. nesvr., prez. preivam obavljati prei vanje, vraati hranu iz
jednjaka u usta i ponovo je vakati,
preivio prid., odr. v. preivjeli - koji je
proveo ivot, proivio; koji je svata
u ivotu pretrpio; prenes. zastario, ne
upotrebljiv,
preivjelost im. . r., g. jd. pre ivjelo ti,
instr. jd. preivjelosu/preivjelosti osobina ili stanje onoga ko je ili to je
preivio; prenes. zastarjelost,
preivjeti gl. svr., prez. preivim - pro
ivjeti, provesti ivot; ostati iv i
nakon nesree; nadivjeti koga ili ta;
prenes. izdrati velike tekoe; pre
trpjeti svata u ivotu, nadivjeti te
koe; zastarjeti; biti neupotrebljiv;
ne biti aktuelan; biti izvan mode.
preivljavanje gl. im. s. r. od preivljavati.
preivljavati gl. nesvr., prez. preiv
ljavam - teko ivjeti, ivotariti, jedva
sastavljati kraj s krajem; i pored veli
kih nedaa ostajati u ivotu,
prevakati gl. svr., prez. prevaem ivakati; vakanjem razmekati; pot
puno savakati; preivati; prenes. ne
to to se ponavlja savladati; kritiki

prevatati
razmotriti; prihvatiti ta teko prihvat
ljivo, pomirti se s ime teko pomirlji
vim.
prevatati gl. svr., prez. prevaem prevakati.
prgav prid., odr. v. prgavi - svadljiv,
gnjevan; jogunast, razdraljiv; plahovit,
estok.
prgavac im. m. r., g. jd. prgdvca, n. mn.
prgavci, g. mn. pfgavaca - prgav o
vjek, svadljivac, razdraljivac.
prgavica im. . r. - prgava ena, ena
prgavac.
prgavko im. s. r., g. jd. prgvka, hip. mali prgavac; prgavac od milja,
prgavo pril. - na prgav nain, svadljivo,
gnjevno, srdito,
prha im. . r., g. jd. p rhe, dat. jd. prhi prhla zemlja, prhlica.
prhak/phhak prid., odr. v. prhki!prhki sipak, rastresit, prhao, koji se lahko
mrvi; koji se lahko raspri,
prhanje gl. im. s. r. od prhati,
prhao prid., odr. v. p rh li - prhak,
prhati gl. nesvr., prez. p r sem - initi ta
prhkim, sipkim; sitno rastresati, mrviti;
initi da se ta raspri, da nestane na
glim pokretima ega; snano mahati
krilima.
prhkati gl. nesvr. i u., prez. prhkam ,
em. - pomalo prhati; s vremena na vri
jem e prhati; pucketati usnama,
prhko pril. - s prhkou; rahlo, sipko, ra
stresito.
prhkost im. . r., g. jd. prhkosti, instr. jd.
prhkou!prhkosti - sipkost, rahlost, rastresitost; prhlina, osobina onoga to je
prhko.
prhkoa im. . r., g. jd. prhkde - prhkost.
prhlica im. . r., g. jd. prhlice - prhla,
rastresita, sipka zemlja,
prhlina/prhlina im. . r., g. jd. prhline!
prhllne - prhlost.
prhljua im. . r., g. jd. prhljue, pejor. loa prhka zemlja,
prhnuti/prhnuti gl. svr., prez. prhnem/
prhnem - iznenada mahnuvi krilima
poletjeti, odletjeti, nestati; razletjeti se
na sve strane, rairiti se, raznijeti se;
iznenada preletjeti preko ega, pojaviti
se i nestati,
prhtati gl. nesvr. i u., prez. prhem - up.
prhati.

843

842
prhut im. . r., g. jd. prhuti, instr. jd.
prhuti - sitne bijele ljuspice koe u
kosi, perut; lepranje, polijetanje, prhutanje, perutanje; prenes. pahuljice,
prhutati/perutati se gl. nesvr., prez.
prhutam se - perutati se, ljutiti se.
prhutav prid., odr. v. prhutavi - koji je
kao prhut, leprav, lelujav, lagan; pe
rutav.
prhiitavo pril. - na prhutav nain, perutavo.
prhutavost im. . r., g. jd. prhutavosti,
instr. jd. prhutav oulprhutavosti osobina onoga to je prhutavo, perutavost.
prianjaljka im. . r., dat. jd. prianjaljci
- organ nekih ivotinja, npr. crva, po
mou koga se prianjajui uza ta kre
u.
prianjanje im. s. r. od prianjati,
prianjati gl. nesvr. i u., prez. pria
njam - privijati (se); priljubljivati se;
priljepljivati, biti tik uz koga/ta, pri
bijati; prenes. pristajati, slijediti, pra
titi koga u stopu,
pribada im. m. r., g. jd. pribadaa, g.
mn. pribadaa - ioda, pribadaa,
pribadaa im. . r., g. jd. pribadae vrsta ukrasne igle za pribadanje, pribadaljka; igla s velikom glavicom; i
oda, pribada.
pribadaljka im. . r., dat. jd. pribadaljci, g. mn. pribadaljka - igla za pri
badanje, pribadaa,
pribadanje gl. im. s. r. od pribadati,
pribadati gl. nesvr., prez. pribadam pribijati, prikopavati, privravati
ta ime otrim; prenes. podbadati
prigovorom, zlonamjerno prigovarati,
pribaviti gl. svr., prez. pribavim , trp.
prid. pribavljen - dobaviti, nabaviti;
stei; osigurati, obezbijediti,
pribavlja im. m. r., g. jd. pribavlja,
g. mn. pribavlja - dobavlja, na
bavlja; onaj koji ta osigurava, nabavlja.
pribavljanje gl. im. s. r. od pribavljati,
pribavljati gl. nesvr., prez. pribavljam
- dobavljati, nabavljati; osiguravati,
obezbjeivati.
pribedren prid., odr. v. pribedreni koji je pri bedru.

pribedrenlk im. m. r., g. jd. pribedrenika, n. mn. pribedrenici, g. mn. pribedrenika, dat.-instr.-lok. mn. pribedrenicima - nabedrenik, ono to se nosi pri
ili na bedru,
pribija im. m. r., g. jd. pribijaa, n. mn.
pribiji, g. mn. pribija - onaj koji
obavlja pribijanje; onaj koji ubija napo
la ubijene, polumrtve,
pribijanje gl. im. s. r. od pribijati,
pribijati gl. nesvr., prez. pribijam - pri
vravati pribijanjem, prikucavati, za
kucavati.
pribijen prid., odr. v. pribijeni - prikucan,
privren, zakucan; pripijen, prilju
bljen; stijenjen, primaknut tik uza ta.
pribijeno pril. - priljubljeno, pripijeno;
prikucano, privreno; primaknuto uza
ta, stijenjeno.
pribijenost im. . r., g. jd. pribijenosti,
instr. jd. pribijenou!pribijenosti - sta
nje onoga to je pribijeno, prikovanost;
stijenjenost, priljubljenost, pripijenost.
pribiljeka im. . r., g. jd. pribiljeke, dat.
jd. pribiljeci - ono to je pribiljeeno,
biljeka, zapis, nota; predbiljeka.
pribiljeavanje gl. im. s. r. od pribiljea
vati.
pribiljeavati gl. nesvr., prez. pribiljezavam - pribiljeivati, praviti pribilje
ke, zapisivati, vriti biljeenje, notirati,
pribiljeen prid., odr. v. pribiljeeni zapisan, upisan, ubiljeen, notiran; stil.
predbiljeen.
pribiljeeno pril. - zapisano, sa pribiljekama, ubiljeeno, notirano,
pribiljeenost im. . r., g. jd. pribiljezenosti, instr. jd. pribiljezenou/pribiljezenosti - stanje onoga to je pribiljee
no, zapisanost, notiranost.
pribiljeiti gl. svr., prez. pribiljezim ubiljeiti, zabiljeiti, zapisati, notirati;
stil. predbiljeiti; prenes. zapamtiti,
pribiljeivanje gl. im. s. r. od pribiljei
vati.
pribiljeivati gl. nesvr., prez. pribiljezujem - pribiljeavati,
pribirakl prid. odr. v. - sakupljaki, koji
se odnosi na pribiranje, prikupljaki.
pribiranje/pribiranje gl. im. s. r. od pri
birati.
pribirati/pribirati gl. nesvr., prez. pribiram/p ribi rem - prikupljati; sabirati

pribliiti (se)

malo po malo; pribijati jedno uz dru

go, sakupljati ta rasuto,
pribiti (se) gl. svr., prez. pribijem , trp.
prid. pribijen - prikucati, privrstiti,
zakucati, utvrditi klincima; pritisnuti,
stijesniti, prigurati uza ta; prenes.
priljubiti se jedno uz drugo, tijesno
povezati.
pribltost im. s. r., g. jd. pribitosti, instr.
jd. pribitou!pribitosti - pribijenost.
pribjei/pribjegnuti gl. svr., prez. pribjegnem, rad. prid. pribjegao/pribjegnuo - doi kao pribjeg, bjeei od
koga skloniti se gdje; biti prisiljen,
primoran; koristiti se ime za posti
zanje ega.
pribjeg im. m. r., g. jd. pribjega, n. mn.
p n b jezi, g- mn. pribjega - onaj koji
gdje pribjegne traei sklonite, pribjeglica.
pribjegavanje gl. im. s. r. od pribjega
vati.
pribjegavati gl. svr., prez. pribjega
vam - vriti pribjegavanje emu, pri
stupati, prilaziti, priklanjati se kome
ili emu.
pribjegnuti gl. svr., prez. pribjegnem,
rad. gl. prid. pribjegao!pribjegnuo up. pribjei.
pribjeite im. s. r., g. jd. pribjezita, n.
mn. pribjezita, g. mn. pribjezita mjesto bijega, utoite, sklonite,
priblian/priblian prid., odr. v. pribli
ni/priblini - koji je prilino blizu
nekoj veliini, koliini, mjeri; koji
nije sasvim taan,
pribliavanje gl. im. s. r. od priblia
vati (se).
pribliavati (se) gl. nesvr. i u., prez.
pribliavam (se), trp. prid. priblia
van - primicati (se), prilaziti, pribliivati (se), dolaziti u iju blizinu,
prenes. postajati bliskiji kome, zbli
avati se s kim.
priblien prid., odr. v. priblieni - pri
maknut; zblien.
pribllenOst im. . r., g. jd. priblienosti, instr. jd. priblienou/priblienosti - primaknutost, stanje onoga to
je priblieno.
pribliiti (se) vr., prez. pribliim (se).
prid. priblien - primaknuti (se), prii

pribliivanje
blie, doi u iju blizinu, prenes. po
stati bliskiji s kim, zbliiti se s kim.
pribliavanje gl. im. s. r. od pribliivati
(se).
pribliivati (se) gl. nesvr. i u., prez. priblizujem (se) - pribliavati,
priblino/priblino pril. - otprilike; prili
no blizu nekoj veliini, koliini, mjeri,
gotovo, zamalo,
priblinost/priblinost im. . r., g. jd.
priblinosti/priblinosti, instr. jd. p ri
blinosti!priblinosti i pribliznou/pribliznou - osobina onoga to je pribli
no kome/emu.
priboj im. m. r., g. jd. priboja - mjesto na
vodi gdje najee ima vjetra; tala
ispod kue, pri boju.
pribegavanje gl. im. s. r. od pribojavati
(se).
pribojavati se gl. svr., prez. pribdjavam
se - imati, osjeati bojazan, nelagodu,
strah od koga/ega; strahovati.
pribor im. m. r., g. jd. pribora, g. mn.
pribora - skup razliitih predmeta koji
slue kao pomagala za obavljanje kak
vog rada.
pribosti gl. svr., prez. pribodem/pribo
dem - iglom ili ime slinim privrstiti,
pribiti neto uza ta.
pribrajanje gl. im. s. r. od pribrajati,
pribrajati gl, nesvr. i u., prez. pribra
jam - vriti pribrajanje, pribrojavati; do
davati ta kome/emu; prikupljati, sa
birati ta malo po malo; pridruivati,
zbrajati pribrano, prikupljeno s postoje
im.
pribran prid., odr. v. pribrani - priku
pljen sakupljanjem malo po malo, sa
bran; prenes. razborit, sreen, promi
ljen, trezven,
pribrano pril. - na pribran nain, promi
ljeno, razborito, trezveno, sreeno, sa
brano.
pribranost im. . r., g. jd. pribranosti,
instr. jd. pribranou/pribranosti - sta
nje onoga to se pribira; osobina onih
koji su pribrani; promiljenost, razbo
ritost, trezvenost, sreenost, sabranost,
pribrati (se) gl. svr., prez. priberem/
priberem (se) - prikupiti; sabirati ta
malo po malo; slagati, pribiti, zbiti ta
jedno uz drugo; sakupiti, skupiti ta
rasuto malo po malo, jedno po jedno.

844

845
pribratiti gl. svr., prez. pribratim uzeti, prihvatiti koga za brata; dovesti
koga u kuu za brata,
pribrei im. m. r., g. jd. pribreia,
em. - breulji u pribreju, pribreak.
pribreak im. m. r., g. jd. pribreka, n.
mn. pribreci, g. mn. pribrezaka,
dat.-instr.-lok. mn. pribrecima, em.
- breuljak, brei pored, ispod ve
eg brijega, pribrei.
pribrean prid., odr. v. pribrezni - koji
je sastavni dio brijega, smjeten pri
brijegu, uz, pored brijega; obalni,
obalski.
pribreje zb. im. s. r., g. jd. pribrezja,
g. mn. pribrezja - podruje, oblast
bregova.
pribrdica im. . r. - breuljak; strm,
brdovit kraj, brdeljak.
pribrijati se gl. svr., prez. pribrijem
(se), trp. prid. p rib rijan - malo se
obrijati.
pribrojati/pribrojiti gl. svr., prez. p ri
brojim - dodati emu pribrajanjem,
zbrojiti s im; ubrojati, uraunati;
prenes., pripisati ta kome to mu ne
pripada.
pribrojavanje gl. im. s. r. od pribroja
vati..
pribrojavati gl. nesvr. i u., prez. pribrdjav am - pribrajati,
pribrojnik/pribrojnik im. m. r., g. jd.
pribrojnika/pribrojnika - mat. broj
koji se pribraja, sabirak,
pr'ica im. m. r., g. jd. prie, v. jd. prio,
n. mn. prie, g. mn. pria - onaj koji
koga prvi tui; svaalica, kapriciozan
ovjek.
pricijepiti gl. svr., prez. pricijepim,
trp. prid. pricijepljen - navrnuti na ci
jev, nakalemiti; nastaviti na ta, pro
duiti ta.
pricijepljenost im. . r., g. jd. pricijepljenosti, instr. jd. pricijepljenou/pricijepljenosti - stanje onoga to
je pricijepljeno, navrnutost, nakalemljenost.
priciknuti gl. svr., prez. priciknem malo ciknuti pridruujui se kakvom
veselju, podciknuti.
pricjepljivanje gl. im. s. r. od pricjepljivati.

pricjepljivati gl. nesvr., prez. pricjepljujem - navrtati na cijev, kalemiti; na

stavljati, produavati ta.
pricrkvlste im. s. r. - prostor pored crkve,
oko crkve.
privrljiti gl. svr., prez. pricvrljim - onomatop. usijan predmet pritisnuti uz ko
u, utisnuti u koi, igosati.
pria im. . r. - knji., vrsta kratkog pro
znog djela; usmeno ili pismeno kazi
vanje o emu; izmiljotine, glasine, ne
vaan govor; prenes. nesvakidanji ne
obino lijep doivljaj,
prialac im. m. r., g. jd. priaoca, n. mn.
priaoci, g. mn. prialaca, dat.-instr.lok. mn. priaocima - onaj koji lijepo
pria; onaj koji previe pria, govornik,
prialo.
prialakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
priaoce i prianje,
prialaki pril. - na nain prialaca, kao
priaoci.
prialica im. m. i . r., g. jd. prialice prialac; onaj (ona) koji rado, mnogo i
bezazleno govori; brbljivac, brbljivica.
prialo im. s. r., hip. - prialica, onaj koji
mnogo i bezazleno pria a pri tome
uiva; brbljalo, brbljivac,
prianje gl. im. s. r. - kazivanje, govo
renje; kazivanje, govorenje kakve pri
e; govor; pria; prenoenje glasina,
priateljka im. . r., dat. jd. priateljki, g.
mn. priateljki - ena koja pria, koja
zanimljivo pria, koja suvie pria,
priati gl. nesvr., prez. priam - usmeno
ili pismeno kazivati, govoriti, prenositi
kakvu priu, pripovijedati; saopavati,
kazivati, govoriti; pejor. prenositi gla
sine, izmiljotine, obmanjivati priom,
priati gl. nesvr., prez. priam, trp. prid.
prian - stavljati, pobadati pritke.
priek im. m. r., g. jd. prieka, n. mn.
prieci, g. mn. prieka, dat.-instr.-lok.
mn. priecima - ekanje, poek,
priekati gl. svr., prez. priekam - neko
vrijeme ekati, malo poekati, saekati,
priekivanje gl. im. s. r. od priekivati.
priekivati gl. nesvr. i u., prez. priekujem - neko vrijeme provesti u ieki
vanju; oekivati,
priepiti (se) gl. svr., prez. priepim (se)
- stati kome na nogu; pitisnuti, pri

priinjen

gnjeiti nogom; prenes. pritiskom ko

ga dovesti u nezavidan poloaj,
priepljanje gl. im. s. r. od priepljati.
priepljati gl. nesvr., prez. priepljam
- zatvarati epovima; pritiskati, prignjeivati.
priepljenost im. . r., g. jd. priepljenosti, instr. jd. prieplj enoulpriepljenosti - stanje onoga to je priepljeno, prignjeenost.
priesni prid. odr. v. - koji se odnosi na
priest; koji slui za prieivanje.
priesnica im. . r., g. jd. priesnice ona koja ide na priest, ena priesnik.
priesnlk im. m. r., g. jd. priesnika, n.
mn. priesnici - vjernik koji ide na
priest; onaj koji prima priest,
priesno pril. - kao za priest,
priest im. . r., g. jd. priesti, instr. jd.
prieu/priesti - crkv. obred prieivanja; prieivanje; okrugli tanki
listii od peninog brana (hostija)
ili mrvice bijelog hljeba i bijelo vino
kojima se prieuje.
priestiti gl. svr., prez. priestim, trp.
prid. prieen - obaviti prieiva
nje, izvriti nad kim, dati priest,
priee/priee im. s. r. - crkv. pri
est.
prieivanje gl. im. s. r. od prieiva
ti (se).
prieivati (se) gl. nesvr. i u., prez.
prieujem (se) - obavljati priei
vanje, izvravati nad kim priest, da
vati kome priest,
priiniti (se) gl. svr., prez. priinim
(se), trp. prid. priinjen - uiniti, iza
zvati ta; pretvoriti (se), preinaiti
(se); prikazati (se), ukazati (se); ui
niti (se) vidljivim,
priinjavanje gl. im. s. r. od priinjavati se.
priinjavati (se) gl. nesvr. i u., prez.
priinjavam (se) - imati priinjavanja
ega; izazivati, uzrokovati ta; pre
tvarati, preinaavati, pretvarati; pri
kazivati (se), ukazivati (se), utvarati
(se); pri viati (se), viati ta nestvar
no.
priinjen prid., odr. v. priinjeni - koji
je uzrokovan ime, uinjen; koji se
prikazao, prikazan.

priljiv
priljiv prid., odr. v. priljivi - koji mno
go i rado pria, govorljiv,
priljivo pril. - na priljiv nain, govorljivo.
priljivost im. . r., g. jd. priljivosti,
instr. jd. priljiv ou!priljiv osti - oso
bina onih koji su priljivi, govorljivost.
priuti gl. svr., prez. priujem - ovla
uti, pomalo uti; uzgred uti.
priuva im. . r., g. jd. priuve - zaliha,
uteevina, ono to se uva za poslije,
rezerva.
priuvati gl. svr., prez. priuvam, trp.
prid. priuvan - neko vrijeme, nakratko,
malo uvati,
privrljiti gl. svr., prez. privrljim onomat. vatrom pripaliti, priei, pri
vrljiti.
privistiti/privrstiti gl. svr., prez. p ri
vrstim/privrstim - pritvrditi, uvrstiti
za ta; prenes. pritvrditi, utvrditi dogo
vor.
privravanje/privrivanje gl. im. s.
r. od privravati/privrivati.
privravati/privrivati gl. nesvr.,
prez., privravam/privrivam - i
niti da ta bude privreno, uvravati, uvrivati,
privren/privren prid., odr. v. p ri
vreni/privreni - uinjen vrstim,
pritvrenim; pritvren, prikovan, vrsto
prikaen; uvren, ukovan, utvren,
privriva im. m. r., g. jd. privriva, n. mn. privrivi, g. mn. p ri
v r iv a - sredstvo za privravanje, uvrivanje; ono ime se ta privrava, uvriva,
priaknut prid., odr. v. priaknuti - po
malo lud, aknut, luckast; koji nije sa
svim uraunljiv,
prii/prii gl. svr., prez. priem - idui
doi blizu, primai, primaknuti, pribli
iti se; pridruiti se; stati na iju stranu;
prihvatiti se ega.
priuliti se gl. svr., prez. priulim se, trp.
prid. priuljen - naprezati ui, pritajiti
se oslukujui,
pridati gl. svr., prez. pridam , trp. prid.
pridan/pridat - dati pride, dati vie, pri
dodati.
pridavanje gl. im. s. r. od pridavati.

847

846

pridavati gl. nesvr., prez. pridajem davati emu vei znaaj; poklanjati
posebnu panju, obraati panju na
ta.
pridaviti gl. svr., prez. pridavljujem,
trp. prid. pridavljen - steui ime
oko vrata daviti koga, priguiti da
vljenjem; prenes. usporiti, priguiti,
omesti tok ega pravei prepreke,
pridavljenost im. . r., g. jd. pridavljenosti, instr. jd. pridavljenou/pridavljenosti - stanje onoga ko je prida
vljen.
pridavljivanje gl. im. s. r. od pridavljivati.
pridavljivati gl. nesvr., prez. pridavim , trp. prid. pridavljivan - pomalo
daviti; pritezati omu oko vrata; pri
guivati davljenjem,
pride/pride pril. - povrh, iznad, pored
toga, jo, vie, uz to.
pridii (se) gl. svr., prez. pridignem
(se), trp. prid. pridignut - pridignuti.
pridignuti (se) gl. svr., prez. pridi
gnem (se) - malo (se) dignuti, podi
gnuti, podii; diui (se) pribliiti;
prenes. oporaviti (se); uiniti koga
vedrijim; pomoi u odgoju, podignu
ti; pejor. potkrasti, ukrasti, oteti,
pridijevanje gl. im. s. r. od pridijevati,
pridijevati gl. nesvr., prez. pridijevam
- (do)davati pridjevak; davati nadi
mak, nadijevati.
pridika im. . r., dat. jd. pridii - prije
kor, zamjerka, kritika; pridikovanje.
pridikovanje gl. im. s. r. od pridikovati,
pridikovati gl. nesvr., prez. pridikujem
- upuivati kome pridike, zamjerke,
prijekor; drati/ govoriti pridike; kri
tikovati, pridikama ukazivati na pro
puste, na uinjene greke.
pridizanje gl. im. s. r. od pridizati (se),
pridizati (se) gl. svr., prez. pridizem
(se), trp. prid. pridizan - podizati (se)
iz leeeg u uspravan poloaj, uspra
vljati (se); dizati sa tla; prenes. po
magati u odgajanju; ustajati nakon
bolesti.
pridjenuti gl. svr., prez. pridj enem,
trp. prid. pridjenut - pridjesti, pridjeti,
privrstiti iglom, zadjenuti, zataknuti,
prikaiti; dodati, dometnuti, primetnuti; nadjenuti, dati podrugljiv na-

dimak; pridodati, pripisati kome kakvu

osobinu;
prenes.
podrugljivo,
zajedljivo, zlurado i bez okolianja ko
me ta prigovoriti,
pridjesti gl. svr., prez. pridj enem - pri
djenuti, pridjeti.
pridjeti gl. svr., prez. pridjenem - pri
djesti, pridjenuti,
pridjev im. m. r., g. jd. pridjeva, g. mn.
pridjeva - gram. vrsta promjenjivih rije
i koja oznaava osobine imenica uz
koju stoje.
pridjevak im. m. r., g. jd. pridjevka, n.
mn. pridj evci, g. mn. pridjevdka - ono
to se pridijeva, nadimak,
pridjevski prid. odr. v. - koji se odnosi na
pridjev, koji mu pripada,
pridobijanje gl. im. s. r. od pridobijati.
pridobijati gl. svr., prez. pridobijam, trp.
prid. pridobijen - pridobivati, privlaiti
na svoju stranu, dobijati za se; osvajati
iju naklonost,
pridobijenost im. . r., g. jd. pridobijenosti, instr. jd. pridobijenou/pridobijenosti - stanje onih koji su pridobi
jena pridobivenost.
pridobiti gl. svr., prez. pridobijem, rad.
gl. prid. pridobijen - privui, privoljeti
na svoju stranu; osvojiti iju naklonost,
pridobivanje gl. im. s. r. od pridobivati,
pridobivati gl. nesvr., prez. pridobivam,
trp. prid. pridobiven - pridobijati.
pridobivenost im. . r., g. jd. pridobivenosti, instr. jd. pridobivenou/pridobiv eno ti - pridobijenost.
pridodanost im. . r., g. jd. pridodanosti,
instr. jd. pridodano ulpridodano ti osobina onoga to je pridodano, pridodatost.
pridodatak im .m . r.,g .jd . pridodatka, n.
mn. pridodaci, g. mn. pridodataka,
dat.-instr.-lok. mn. pridodcima - ono
to je naknadno dodato, dodatak,
pridodati gl. svr., prez. pridodam, trp.
prid. pridodan!pridodat - jo malo do
dati, naknadno dodati; dopuniti,
pri'dodatost im. . r., g. jd. pridodato ti,
instr. jd. pridodatou/pridodatosti pridodanost.
pridodavanje gl. im. s. r. od pridodavati.
priodavati gl. nesvr., prez. pridddajem,
trp. prid. pridddavan - jo dodavati,
naknadno dodavati; dopunjavati.

pridruivati (se)

priojiti gl., nesvr. i svr., prez. pridojim, trp. prid. pridojen - dodatno
(po)dojiti, dojenjem prihraniti,
priddlazak im. m. r., g. jd. priddlaska,
n. mn. pridblasci, g. mn. priddlazaka,
dat.-instr.-lok. mn. pridolascima nagli dolazak, dotok, nadolazak; do
laenje, doticanje, nadolaenje.
pridolaziti gl. nesvr., prez. pridolazim
- naglo dolaziti, nadolaziti; naglo do
ticati.
pridolaenje gl. im. s. r. - naglo dola
enje, nadolaenje; naglo doticanje,
pridonijeti gl. svr., prez. pridonesem/
pridonesem, trp. prid. pridonesen!
pridonijet - pomoi u donoenju e
ga; prenes. oteati situaciju,
pridonoenje gl. im. s. r. - pomaganje u
donoenju ega, doprinos,
priomazetiti gl. nesvr. i svr., prez.
pridomazetim, trp. prid. pridomazeen - dovesti zeta u kuu, oeniti
ker.
pridolica im. m. i . r., g. jd. pridolice, n. mn. pridolice, g. mn. prido
lica - onaj koji je naknadno doselio,
doseljenik; onaj koji je kasnije doao;
onaj koji je doao a nije pozvan,
pridoi gl. svr., prez. pridoem - naglo
doi, nadoi; naglo dotei,
pridrijemati gl. svr., prez. pridrijemam - malo zadrijemati, ovla zadri
jemati.
pridruen prid., odr. v. pridrueni zdruen s kim, prikljuen kome; pri
dodat.
pridrueno pril. - zdrueno, zajedniki,
pridruenost im. . r., g. jd. pridruenosti, instr. jd.pridruzenoulpridruenosti - stanje onoga ko je ili to je
pridrueno; pripojenost, zdruenost.
pridruiti (se) gl. svr., prez. pridruim
(se) - zdruiti, spojiti, sastaviti (se) s
kim; prikljuiti, pripojiti (se), prii
kome.
pridruivanje gl. im. s. r. od pridrui
vati (se).
pridruivati (se) gl. nesvr., prez. p ri
druujem (se) - obavljati pridrui
vanje; zdruivati, spajiti, sastavljati
(se) s kim; prikljuivati, pripajati (se),
prilaziti kome.

pridra
pridra im. m. r., g. jd. prid rd a , g. mn.
p ridrda - ob. pridriva.
pridrak im. m. r., g. jd. pridrka, n. mn.
pridrci, g. mn. pridraka , dat.-instr.lok. mn. pridrcim a - drka, ruka; ono

to se pridrava,
pridrati gl. svr., prez. pridrim , trp.
prid. pridran - malo podrati; priu

vati, zadrati malo kod sebe; ouvati,

odrati se.
pridravan je gl. im. s. r. od pridravati
(se).
pridravati (se) gl. nesvr., prez. pridiavam (se), trp. prid. pridravan - po
malo (se) drati; pomagati pri uvanju
ega; podravati; zadravati neko vrije
me kod sebe; uvati, odravati (se),
pridrava im. m. r., g. jd. p ridravda,
g. mn. p rid ra vd a - ob. pridriva,
tap ili kakvo drugo pomagalo za pri
dravanje; drvena ili metalna ipka na
stepenitu za koju se pridrava,
pridriva im. m. r. - pridrava,
pridu iva im. m. r., g. jd. pridu ivda , g.
mn. pridu ivda - priguiva,
p rigu ivan je gl. im. s. r., g. jd. priduiv anj a, g. mn. priduivanja - prigui
vanje.
priduiti gl. svr., prez. priduim - prigu
iti.
pridvoravanje gl. im. s. r. od pridvoravati se.
p ridvoravati se gl. nesvr., prez. pridv drav am se - ponizno raditi za koga;
prenes. dodvoravati se; postajati sni
shodljiv, lano blagonaklon,
p ridvorica im. m. i . r., g. jd. p r i
dvorica, n. mn. pridvorice - dvoranin,
pridvornik, podvornica, onaj koji radi
pri dvoru; prenes. onaj koji se kome
poinje dodvoravati, snishodljivac, interedija.
pridvornik im. m. r., g. jd. pridvornika, n.
mn. p rid v o m ic i , dat.-instr.-lok. mn.
pridvornicim a - nii dvoranin; pridvo
rica.
priganica im. . r., g. jd. priganice, n. mn.
p figan ice - prigano, preno jelo; prenica, prena krika hljeba; utipak, lepi
nja.
priganje gl. im. s. r. od prigati.
prigasiti gl. svr., prez. prigdsim , trp.
prid. prigaen - smanjiti gas da manje

848

prigrabiti

849
svijetli; priguiti svjetlost prenes.
smanjiti, oslabiti, priguiti, pritmuti.
prigaen prid., odr. v. prigden i - uma
njen, smanjen, koji se gotovo ugasio,
prigati gl. svr., prez. prigam - stil.
priti, frigati na vrelom ulju.
prigib anje gl. im. s. r. od prigibati,
prigib ati (se) gl. nesvr., prez. p ri gibam
(se) - povijati, previjati (se) napola;
sagibati, savijati se u struku,
p rigin janje g l im. s. r. od priginjati
(se).
prigin jati (se) gl. svr., prez. priginjem
(se) - saginjati (se), poginjati (se),
priglavak /p riglavak im. m. r., g. jd.
priglavka/priglavka, n. mn. priglavci. /
p riglavci, g. mn. priglavaka/priglavaka , dat.-instr.-lok. mn. priglavcim a/priglavcim a - vrsta kratke pletene
vunene arape koja dopire do zglavka; mjesto na nozi pri zglobu,
priglavi im. m. r., g. jd. prig la via ,
g. mn. priglavia, em. - mali pri
glavak.
priglaviti gl. svr., prez. priglavim , trp.
prid. priglavljen - privrstiti; uglaviti,
priglavljen o pril. - privreno; ugla
vljeno.
priglavljen ost im. . r., g. jd. priglavljenosti, instr. jd. p rig la vlj enoul
priglavljen o ti - stanje onoga to je
priglavljeno; privrenost uza ta,
uglavljenost.
priglavljivan je gl. im. s. r. od priglav
lj i vati.
priglavljivati gl. nesvr., prez. priglavljujem - obavljati priglavljivanje,
privravati ta naknadno uz neto
temeljno; uglavljivati,
prigledan je gl. im. s. r. od prigledati.
prigledati gl. svr., prez. prigledam ob. pogledati; paziti, uvati,
prigledati gl. nesvr. i u., prez. prigledam - obilaziti; pogledati; pripa
ziti, priuvati,
priglu h prid., odr. v. priglu h i - prilino,
dosta gluh.
priglu p prid., odr. v. p rig lu p i - prilino,
podosta glup.
prignati gl. svr., prez. prignam - pri
tjerati; tjeranjem prisiliti da doe.
prignu ti (se) gl. svr., prez. prignem
(se), trp. prid. prignut - sagnuti se

prema kome, malo se pognuti, saviti

prema dolje, sagnuti (se); pognuti gla
vu; prenes. latiti se ega; prihvatiti ta;
ponizno prihvatiti,
prignu to pril. - povijeno nadolje, na pri
gnut nain; prenes. vrijedno; ponizno,
snishodljivo.
prignutost im. . r., g. jd. prignutosti,
instr. jd. prignutouiprignutosti - oso
bina i stanje onoga k o je prignut,
prignjaviti gl. svr., prez. prignjavim , trp.
prid. prignjavljen - prignjeiti, gnjavei
izobliiti.
prignjeen prid., odr. v. prign jeen i oteen gnjeenjem; povrijeen veli
kim pritiskom nastalim prignjeenjem.
prignjeeno pril. - s prignjeenjem.
prignjeenost im. . r., g. jd.- prignjeenosti , instr. jd. prignjeenou/prignjeenosti - stanje onoga ko je prignjeen;
osobina onoga to je prignjeeno,
prignjeenje gl. im. s. r. od prignjeiti,
prignjeiti gl. svr., prez. prignjeim veoma snano pritisnuti odozgo ili sa
strane, stijesniti, priklijetiti to za pos
ljedicu ima izoblienje, povredu, odno
sno oteenje prignjeenog,
prignjefvanje gl. im. s. r., g. jd. prignjeivanja, g. mn. prignjeivanja - obav
ljanje prignjeenja, pretjerano stjenjavanje.
prignjeivati gl. nesvr., prez. prignjeujem - veoma snano pritiskati odo
zgo ili sa strane, stjenjavati koga/ta
uza ta to za posljedicu ima povredu,
izoblienje, odnosno oteenje prignje
enog.
prigoda im. . r., g. jd. prigode, n. mn.
prigode - prilika; povoljna prilika; okol
nost; situacija,
prigodan prid., odr. v. p rig o d n i - koji se
odnosi na prigodu, koji odgovara pri
godi.
prigodice pril. - prilikom; u prigodi; u
pogodnom trenutku; u toj okolnosti; u
vrijeme; u trenutku; prigodno,
prigodniar im. m. r., g. jd. prigodniara, v. jd. prigodniaru/prigodniare, n.
mn. prigodniari, g. mn. prigodniara onaj koji ta obavlja povodom kakvih
prilika, prigoda; koji se usavrio u oba
vljanju prigodniarskih poslova.

prigod n iarsk i prid. odr. v. - koji se

odnosi na prigodniare.
prigodno pril. - na prigodan, odgovara

jui nain,
prigon im. m. r., g. jd. prigona, g. mn,
prign a - dogon, dogonjenje, dotjeri

vanje.
prigoniti gl. svr., prez. prigonim , trp.
prid. prigonjen - dogoniti, dotjerivati,
prigonjenje gl. im. s. r. od prigoniti,
prigorac im. m. r., g. jd. prigorca, n.
mn. prigorci, g. mn. prigoraca - sta

novnik prigorja, ovjek iz prigorja,

prigorje im. s. r., g. jd. prigdrja, n. mn.
prigdrja, g. mn. p rigdrja - podruje

pri dnu planine, u podnoju gore; prigorski predio,

prigorka im. . r., g. jd. prigorke, dat.
jd. prigrki, g. mn. p rig rk i - ena iz
prigorja.
prigotoviti gl. svr., prez. prigotovim ,
trp. prid. prigdtovljen - zgotoviti, pri
premiti, dovriti ta, spremiti,
prigotovljavanje gl. im. s. r. od prigoto vij avati.
prigoto vij avati gl. svr., prez. p rig o td vljavam - dovravati pripravljanje,
pripremanje, zgotovljavati; priprema
ti, spremati,
prigotovljenje gl. im. s. r. od prigoto
viti.
prigovara im. m. r., g. jd. prigovaraa
- onaj koji stavlja prigovor, koji pri
govara.
prigovaraki prid. odr. v. - koji se
odnosi na prigovarae, koji potie od
njih.
prigovaraki pril. - na prigovaraki na
in, kao prigovarai.
prigovaranje gl. im. s. r. od prigova
rati.
prigovarati gl. svr., prez. prigdvaram ,
trp. prid. prigdvaran - stavljati prigo
vor, upuivati prigovor; zamjerati;
negodovati,
prigovor im. m. r., g. jd. prigovora, g.
mn. prigovora - primjedba; neslaga
nje s im; negodovanje,
prigovoriti gl. svr., prez. prigdvorim staviti primjedbu; uputiti prigovor;
zamjeriti; negodovati,
prigrabiti gl. svr., prez. prigrabim , trp.
prid. prigrabljen - grabei prikupiti;

prigrabljivanje
prenes. grabeljivo oteti od drugih, pri
svojiti ta zajedniko samo sebi.
p rig rab ljiv an je gl. im. s. r. od prigrabljivati.
prigrabljivati gl. nesvr., prez. prigrabljujem - stil. grabei prikupljati; pre
nes. grabeljivo otimati od drugih; ta
ope, zajedniko prisvajati samo sebi.
prigrada im. . r., g. jd. prigrade, n. mn.
prigrade, g. mn. prigrada - ono to je
pri emu pri graeno, prigradnja; pre
gradni zid, pregrada,
prigraditi gl. svr., prez. prlgradim , trp.
prid. prigraden - naknadno dograditi
uza ta; dodati, pripojiti dogradnjom;
napraviti pregradu, pregradni zid, po
dijeliti zidom,
p rigrad sk i prid. odr. v. - koji se odnosi na
izvangradska naselja koja pripadaju
gradu, koja su pri gradu, koji pripada
predgrau.
p rigrM en prid., odr. v. prigraeni - e
mu dodat gradnjom; dograen, dozidan
uza ta.
prigra en ost im. . r., g. jd. prigraenosti, instr. jd. prigraenou/prigraenosti - svojstvo onoga to je prigraeno; dograenost, dozidanost.
prigralvanje gl. im. s. r. od prigraivati.
p rigraivati gl. nesvr., prez. prigrauje m , trp. prid. prigraivan - stil. na
knadno graditi uza ta, pri emu izgra
enom; dograivati, priziivati.
p rigranlje im. s. r. - oblast pri granici,
prostor s obje strane granice,
p rigran in i prid. odr. v. - koji se odnosi
na prigranini prostor, koji pripada prigraniju.
prigrijati gl. svr., prez. prigrijem - po
stepeno grijui veoma jako, nesnosno
ugrijati, upei,
prigrij a van je/prigrijevan je gl. im. s. r.
od prigrij avati/prigrij evati.
prigrijavati gl.nesvr., prez. prigrijavam
- prigrijevati, sve jae i jae grijati
stavarajui nepodnoljive ili teko po
dnoljive visoke temperature.
prigrijevati gl. nesvr., prez. prigrij evam
- prigrijavati.
prigristi gl. svr., prez. prignzem /prigrizem - malo pojesti, prezalogajiti.

prihvatiti

851

850
prigrizak im. m. r., g. jd. prigriska, n.
mn. prigrisci, g. mn. prigrizaka - ono

to je prigrizeno, zagrizeno,
p rigrizati gl. nesvr., prez. prigrizam pomalo gristi, jesti, ubaciti koji zalo
gaj u usta.
prigriznuti gl. svr., prez. prigriznem prigristi.
prigrliti gl. svr., prez. prigrlim , trp.
prid. prigrljen - grlei prihvatiti, za
grljajem privui sebi, zagrliti; prihva
titi; zavoljeti,
prigrljaj im. m. r., g. jd. prigrljaja , g.
mn. prigrljaja - zagrljaj; obuhvat ru
kama u znak ljubavi; prihvatanje ko
ga svojim,
prigrij avanje gl. im. s. r. od prigrija
vati.
prigrijavati gl. nesvr., prez. prigRjavam - prigrljivati, grlei obuhvatati
rukama; prenes. prihvatati, okupljati
uza se; pokazivati kome svoju ljubav,
naklonost,
p rigrljlvanje gl. im. s. r. - prigrij avanje,
prigrljlvati gl. nesvr., prez. prigRjujem - prigrijavati.
p rigrn ut/prigrnu t prid., odr. v. p r i
grnuti/prigrnuti - zagmut ime; ogr
nut; zgrnut, prikupljen grtanjem; pre
baen, ovla navuen preko ramena,
ogrnut.
prigrnuto/prigrnCito pril. - zagmuto i
me; ogrnuto; prikupljeno prigrtanjem;
leerno nabaeno na ta.
prigrnuti/prigrnuti (se) gl. svr., prez.
prigrnem /prigrnem (se) - zagrnuti ta
ime; ogrnuti; zgrnuti, prikupiti grta
njem; prebaciti, ovla nabaciti preko
ramena, ogrnuti (se),
prigrtan je gl. im. s. r. od prignati,
prigrtati gl. nesvr., prez. prigrem zagrtati ta ime; ogrtati; zgrtati, pri
kupljati ta grtanjem; prebacivati,
ovla nabacivati ta preko ramena,
ogrtati (se),
prigurati gl. svr., prez. priguram - gu
ranjem primai, gurajui prisloniti
uza ta.
priguriti se gl. svr., prez. prigurim se zguriti, skupiti se, uuriti se.
prigustiti gl. svr., prez. p ri gustim - po
stati gustim, gusto; stisnuti se; prenes.
postati opasno.

priguen prid., odr. v. priguen i - osla

bljen priguivanjem, koji je jedva u

jan, oslabljen; stijenjen, pritisnut,
prigueno pril. - na priguen nain, s priguenjem.
priguenost im. . r., g. jd. priguenosti,
instr. jd. priguenou!priguenosti stanje i osobina onoga to je prigueno;
priduenost.
priguenje gl. im. s. r. od priguiti - pri
guenost.
priguiti gl. svr., prez. priguim - initi
da ta bude prigueno; praviti prigue
nje; smanjiti dotok ega; smanjiti sna
gu, jainu ili otvor ega to uzrokuje
priguenost; prenes. sprijeiti razvoj ko
ga/ega.
priguivan je gl. im. s. r. od priguivati,
priguivati gl. svr., prez. priguujem obavljati priguivanja; initi da ta po
stane oslabljeno, prigueno, manje ja
sno, ujno, slabije; dovoditi u stanje
priguenosti; prenes. spreavati razvoj
ega.
priguiva im. m. r., g. jd. priguivaa , n.
mn. prigu ivai , g. mn. priguivaa sprava kojom se priguuje ujnost pu
cnja revolvera, priduiva,
priguljiv prid., odr. v. prig u ljivi - koji
se moe priguiti,
prigun ica im. . r. - ona koja priguuje,
sprava za priguivanje ega, prigunik,
prigunik im. m. r., g. jd. prigunika , n.
mn. prigunici , g. mn. prigunika , dat.instr.-lok. mn. prigunicim a - ono ime
se priguuje, to se stavlja u priguiva
da bi ta priguilo.
prihod im. m. r., g. jd. prihoda - ono to
prihodi, dolazi, stie., primitak; zarada,
(do)prinos.
prihodi im. m. r., em. - mali, neznatan
prihod.
prihoditi gl. nesvr., prez. prihodim donositi prihod, doprinositi, pristizati
radom.
prihoditi gl. svr., prez. prihodim - stil.
stizati, dolaziti hodei.
priho en je gl. im. s. r. od prihoditi,
prihraniti gl. svr., prez. prihranim , trp.
prid. prihranjen - dodavajui hranu
uhraniti, dohraniti; odgojiti, podgojiti
prihranjivanjem.

p rihranjivanje gl. im. s. r. od prihranji-

vati.
prihranjlvati gl. nesvr., prez. prih ranjujem - agrar, dodatno davati hranu

biljkama ili ivotinjama s ciljem po

veanja prinosa; uzgajati, toviti,
prihrliti gl. svr., prez. prihrlim - doi
urei, dohitati,
p rihvaanje gl. im. s. r. od prihvaati prihvatanje,
p rihvaati gl. svr., prez. prihvaam prihvatati.
prihvaen prid., odr. v. prih vaen i primljen, preuzet; prenes. koji je rado
primljen, dobrodoao,
p rihvaen o pril. - s prihvaenou, do
brodolo, rado primljeno, bez nego
dovanja.
prihvaen ost im. . r., g. jd. p rih vae
n osti , instr. jd. prihvaenou/prihva
enosti - poloaj, stanje onoga ko/to
je prihvaeno,
prih vat im. m. r., g. jd. prihvata - do
ekivanje, prijem i preuzimanje pro
gnanih; uzimanje ponuenog; prihva
tanje/prihvaanje koga/ega upue
nog, preporuenog od koga, poslanog
po kome.
prihvataljka im. . r., dat. jd. prihvdtaIjci, g. mn. prihvataljki - zool. organ
za prihvatanje kod nekih ivotinja,
tipaljka; naprava za prihvatanje; pi
nceta, tipaljka,
prihvatanje gl. im. s. r. od prihvatati prihvaanje,
prihvatati gl. svr., prez. prihvatam prihvaati; vriti prihvat, obavljati
prihvatanje; primati, uzimati ponu
eno; kaiti se, lijepiti se za ta;
prenes. preuzimati ta na sebe; sa
glasiti se s im, pristajati na ta.
p rihvatilite im. s. r., g. jd. prih vatili
ta , n. mn. prihvatilita, g. mn. p r i
hvatilita - mjesto prihvata; ustanova
za prihvatanje; privremeni smjetaj
prognanih i prihvaenih,
p rihvatiti gl. svr., prez. prihvatim , trp.
prid. prihvaen - izvriti prihvat; oba
viti prihvatanje; primiti ta; uzeti po
nueno; preuzeti ta poslano; prenes.
preuzeti obavezu na sebe; pristati na
ta; saglasiti se s im.

prihvatljiv

853

852

prihvatljiv prid., odr. v. prih vatljivi - koji

prijateljiin/prijateljiin prid. odr. v. -

prijavljenlk im. m. r., g. jd. prijavljenika,

posjeduje obiljeja onoga to se moe

prihvatiti; koji je mogue prihvatiti,
prenes. s kojim se mogue saglasiti, na
koji se moe pristati,
prihvatljivo pril. - na prihvatljiv nain,
prihvatljivost im. . r., g. jd. prih vatljivo
sti , instr. jd. prihvatljivou!prihvatlji
vosti - osobina, obiljeje onoga to je
prihvatljivo,
p rihvatnl/prih vatm prid. odr. v. - koji se
odnosi na prihvat,
prija im. . r., g. jd. p rije , hip. - prijate
ljica po enidbeno-udadbenoj vezi, maj
ka, sestra ili rodica jednog od supru
nika ostalim lanovima porodice onog
drugog.
prijan im. m. r., g. jd. prljana - iron. pri
jatelj, prika.
prijariti gl. svr., prez. prijarim - dobro
naloiti vatru da ari; podjariti,
prijan ji prid. odr. v. - raniji, nekadanji,
koji je prije postojao; prethodni.
prijatan prid., odr. v. prija tn i - koji prija,
ugodan.
prijatelj/prijatelj im. m. r., g. jd. p rija
telja/prijatelja , g. mn. prija telj a!prija
telja/prijatelja, dat.-instr.-lok. mn. p r i
ja te ljimaJprijate Ijima/prijate Ijima - bli
zak drug s kojim nema nikakvih tajni;
osoba s kojom se njeguju prijateljski
odnosi, ljubav, povjerenje i potova
nje; srodnik po enidbeno-udadbenim
vezama; prenes. kao ekspresivna rije u
blagonaklonom ili ironinom obraa
nju osobama mukog spola; ljubavnik,
prijatelji im. m. r., g. jd. prija teljia ,
n. mn. prijateljii, em. i hip. - mali
prijatelj.
prijateljev/prijateljev i prlj atelj ov/p ri
jatelj ov prid. odr. v. - koji pripada pri
jatelju.
prijateljevan je i prijateljovanje gl. im.
s. r. od prijateljevati/prijateljovati,
prijateljevati/prijateljevati i prijateljo
vati/p rijateljovati gl. nesvr., prez. prijatelju jem - biti s kim prijatelj; biti u
prijateljskim odnosima; provoditi vrije
me s prijateljima; prijateljski se druiti;
odravati prijateljske veze i odnose,
prijateljica im. . r., v. jd. p rijateljice enska osoba prijatelj, bliska drugarica;
prija; prenes. ljubavnica.

koji pripada prijateljici, prijateljiin,

prijateljiin prid. odr. v. - prijateljiin,
prijateljiti (se) gl. nesvr., prez. p rija teljim (s e ) -uspostavljati rodbinske enidbeno-udadbene prijateljske odno
se, postajati s kim prijatelj na osnovu
enidbe ili udaje,
prijateljsk i/prijateljsk i prid. odr. v. koji se odnosi na prijatelje,
prijateljsk i/prijateljsk i pril. - na prija
teljski nain, kao prijatelj,
prijateljstvo im. s. r., g. jd. prija te lj
stva , n. mn. p rija te ljstv a , g. mn. p r i
jateljsta va - prijateljski odnos; drue
nje s puno ljubavi, povjerenja i meu
sobnog potovanja,
prijati/prijati gl. svr., prez. p rija - biti
prijatan; goditi, biti ugodan, imati
ugodan osjeaj,
prijatan prid., odr. v. p rija tn i - ugodan,
koji daje lijep ugoaj; koji ostavlja
ugodan dojam, ljubazan; ukusan.
prijatno pril. - ugodno; ukusno,
prijatno! uzv. - uzvik prije zapoinja
nja objeda; obraanje pri uobiaje
nom rastanku.
prijatnost/priyatnost im. . r., g. jd.
prijatno stil prijatn o ti, instr. jd. p rija
tno ulprijatno u i p rijtno stil p rija
tno ti - stanje onoga to je prijatno;
prijatan okus; osobina onih koji su
prijatni, ljubaznost,
prijava im. . r., g. jd. p rija v e , n. mn.
prijave, g. mn. p rija va - formular ko
jim se ta prijavljuje, prijavnica;
postupak kojim se trai rije, javlja u
kakvo lanstvo ili se prijavljuje za
ta; dojava, potajno prijavljivanje vla
stima onoga to se vri nedozvoljeno,
dojava.
prijavilac im. m. r., g. jd. p rijavioca prijavitelj.
prijavitelj im. m. r., g. jd. prijavitelja onaj koji koga/ta prijavljuje, prijavi
lac, prijavnik, prijavljiva, dojavitelj.
prijaviti gl. svr., prez. prijavim - do
staviti pismenu ili usmenu prijavu
kome o kome ili o emu; izvijestiti
koga; prokazati koga/ta; podnijeti
prijavu protiv koga vlastima; javiti o
ijem dolasku, dojaviti.

n. mn. prijavljenici, g. mn. prijavlje

nika, dat.-instr.-lok. mn. prijavljenicima - onaj koji je prijavljen, koji se pri
javio, koga su prijavili,
prijavljivanje gl. im. s. r. od prijavljivati,
prijavljivati gl. nesvr., prez. prijavlju
jem - dostavljati pismenu ili usmenu
prijavu o kome/emu, izvjetavati; po
dnositi prijavu vlastima protiv koga,
prokazivati koga/ta, dojavljivati,
prijavljiva im. m. r., g. jd. prijavljivaa,
n. mn. prijavljivi, g. mn. prijavljiva
a - prijavitelj, onaj koji slubeno obav
lja prijavljivanje; osoba koja koga pri
javljuje, prijavilac, dojavljiva,
prijavljivaki prid. odr. v. - koji se odno
si na prija vij ivae,
prijavljivaki pril. - kao prijavljivai, na
prijavljivaki nain,
prijavni prid. odr. v. - koji se odnosi na
prijavu.
prijavnica im. . r., g. jd. prijavnice mjesto, prostorija gdje se vri prijavlji
vanje.
prijavnik im. m. r., g. jd. prijavnika, n.
mn. prijavnici, g. mn. prijavnik, dat.instr.-lok. mn. prijavnicima - uposlenik
na prijavnici; advokatski pomonik koji
prima prijave; prijavilac, prijavitelj, pri
javljiva.
prijazan prid., odr. v. prijazni - ljubazan,
prijatan, uljudan, usluan u ophoenju,
prijazno pril. - na prijazan nain, ljuba
zno, usluno, prijatno,
prijaznost im. . r., g. jd. prijznosti/
prijazno ti, instr. jd. prijaznou/prijaznosti i prijaznou/prijaznosti - oso
bina prijaznih ljudi, ljubaznost, prijat
nost, uljudnost, uslunost u ophoenju,
prije prijed. - s genitivom iskazuje: ranije
(npr. prije ljeta)', pred, ispred (npr, prije
kue), davno (npr., prije sto godina).
prije pril. - u prolosti; ranije; bre; vie;
radije.
prijeanin im, m. r., n. mn. prijeani preanin.
prijeanka im. . r., dat. jd. prijeanki, g.
mn. prijeanki - preanka.
prijeanskl prid. odr. v. - preanskl.
prijeenje gl. im. s. r. od prijeiti,
prijeiti gl. nesvr., prez. prijeim - spre
avati, praviti prepreke, smetnje da se

prijekladnik
ta uini; ometati; obustavljati, za
ustavljati; spreavati,
p rijenica/p rijenica im. , r., g. jd.
prijenice/prijenice - poprijeko po
stavljena greda, daska ili letva, ob.
preka; prenes. prepreka, smetnja,
prijenik im. m. r., n. mn. prijen ici,
dat.-instr.-lok. mn. prijenicim a - e
e: prenik,
p rijenjak im. m. r., n. mn. prijenjaci,
dat.-instr.-lok. mn. prijenjacim a noga na janjeem ranju; zaponac,
prijei/p rijei gl. svr., prez. prijeem ob. prei/prei,
prijed log im. m. r., g. jd. p rijedloga, n.
mn. prijedlozi, g. mn. prijedloga,
dat.-instr.-lok. mn. prijedlozim a izneseno miljenje, preporuka o tome
kako bi ta valjalo rjeavati; gram.
prepozicija, nepromjenjiva rije koja
stoji uz imenike rijei, a slue za
iskazivanje razliitih odnosa meu
njima.
p rijed lokl/p rijedlon l prid. odr. v. koji se odnosi na prijedloge,
p rijeglas im. m. r., g. jd. p rijeglasa ob. preglas, izmjena korijenskog vo
kala (npr. t e i : tok).
p rijegor im. m. r., g. jd. prije gora, g.
mn. p rije gora - ob. od vreline sasuena, neplodna zemlja; prenes. pretje
rano zalaganje, sagorijevanje u kak
vom poslu, portvovanje.
prijegoran prid., odr. v. p rije gorn i koji se odnosi na prijegor; portvo
van, koji se zalae za ta.
prijegornost im. . r., g. jd. prijegornosti, instr. jd. prijegornosti/prijegornou - stanje onoga to je prijegorno; osobina onih koji su prijegomi.
prijek prid., odr. v. prijeki, komp. p r e i
- najkrai, koji ide najkraim putem;
neodgodiv, nuan; prenes. estok, lju
tit, prgav, namrgoen, mraan,
p rijeklad im. m. r., g. jd. prijeklada eljezni naslonja za klade na ognji
tu, kamen preko koga se slau dua
drva na ognjitu; nain slaganja sno
pova ita.
p rijek lad n l prid. odr. v. - koji se odnosi
na prijeklad, prekladni.
prijekladnik im. m. r., n. mn. prijekladnici, g. mn. prijekladnika , dat.-

prijeko

instr.-lok. mn. prijekladnicim a - kamen

ili eljezni dra za drva na ognjitu,
prijeko pril. - neophodno, bezuslovno;
nuno; na drugoj strani, s druge strane,
nasuprot, suprotno,
prijekor im. m. r., g. jd. prijekora, n. mn.
prijekori - ob. prekor, osudivanje, ukor;
primjedba, prebacivanje; iskazivanje
nezadovoljstva, protesta,
prijekorica im. . i m. r. - osoba sklona
prekorijevanju, optuivanju, kleveti,
prijekost im. . r., g. jd. prijekosti, instr.
jd. prijekosulprijekosti - osobina onih
koji su prijeki,
prijelaz im. m. r., g. jd. prijelaza, g. mn.
p rijela za - ob. prelaz,
prijelazan prid., odr. v. prijela zn i - e
e: prelazan,
prijelog im. m. r., g. jd. prijeloga, n. mn.
prijelozU g- nm. p rijelo g a , dat.-instr.lok. mn. prijelozim a - neugarena zem
lja, parlog,
prijelom im. m. r., g. jd. prijelom a , g. mn.
prijelom a - ob. prelom,
prijem im. m. r., g. jd. prijem a, g. mn.
prijem a - sveano primanje; primanje;
prijemivost, ujnost,
prijemaz im. m. r., g. jd. prijem aza, g.
mn. p rijem aza - ob. premaz,
prijemiv prid., odr. v. p rije m iv i- koji se
moe primiti; koji se jednostavno pri
ma, brzo usvaja, prihvata; koji je sklon
primanju, prihvatanju, prijemljiv,
prijemivo pril. - na prijemiv nain; na
brz i lagan nain, prihvatljivo,
prijemivost im. . r., g. jd. prijem ivosti, instr. jd. prijem ivo scu!prijem i
vo ti - prijemljivost, prihvatljivost, oso
bina prijemljivog.
prijemljiv prid., odr. v. prijem ljivi - pri
jemiv.
prijemljivo pril. - prijemivo,
prijemljivost im. . r., g. jd. prijem ljivosti, instr. jd. prijem ljivou/prijem ljivosti - prijemivost.
prijem ni prid. odr. v. - koji se odnosi na
prijem, primanje (npr. p rijem n i ispit).
prijemnica im. . r., g. jd. prijem nicel
prijem nice, g. mn. prijem nicalprijem nica - pismena potvrda o prijemu ega;
prostorija za preuzimanje, za prijem do
kumenata, prijemna soba.

prijevozni

855

854
prijemnica im. . r., g. jd. prijemnice,

prijerov/prijerov im. m. r., g. mn. pri-

g. mn. prijemnica - prostorija za pre

uzimanje, za prijem dokumenata, pri
jem na sala.
prijemnik im. m. r., g. jd. prijemnika,
n. mn. prijemnici, g. mn. prijemnika,
dat.-instr.-lok. mn. prijemnicima ureaj za prijem razliitih signala
(npr. radio-prijemnik).
prijenos im. m. r., g. jd. prijenosa, g.
mn. prijendsa - ob. prenos,
prijenosan prid., odr. v. prijenosni ee: prenosan.
prijenosnik im. m. r., g. jd. prijeno
snika, n. mn. prijenosnici, g. mn. p ri
jenosnika, dat.-instr.-lok. mn. prije
nosnicima - prenosnik,
prijepek im. m. r., g. jd. prijepeka, n.
mn. prijepeci, g. mn. prijepeka, dat.instr.-lok. mn. prijepecima - ob. prepek.
prijepis im. m. r., g. jd. prijepisa - ob.
prepis.
prijepiska im. . r., dat.-lok. jd. prijepisci, g. mn. prijepisdka/prijepiski prepiska.
prijepisnl prid. odr. v. - ob. prepisni.
prijepjev im. m. r., g. jd. prijepjeva, g.
mn. prijepjeva - ob. prepjev,
prijepjevnl prid. odr. v. - ob. prepjevni.
prijeplet im. m. r., g. jd. prijepleta, g.
mn. prijepleta - ob. preplet,
prijepletnl prid. odr. v. - ob. prepletni.
prijepodne/prijepodne im. s. r., g. jd.
prijepodneva, n. mn. prijepodnevi, g.
mn. prijepodneva - prvi dio dana, dopodne, jutro, vrijeme do dvanaest sa
ti.
prijepodnevni/prijepodnevni prid. odr.
v. - koji se odnosi na prijepodne,
dopodnevni, jutarnji,
prijepor im. m. r., g. jd. prijepora - ono
oko ega se vodi spor; to je izazvalo
svau.
prijeporan prid., odr. v. prijeporni sporan, upitan, oko koga se spori; ko
ji se moe osporiti,
prijeporno pril. - na prijeporan nain,
sporno; svaalaki,
prijeratnl prid. odr. v. - koji se doga
ao, dogodio prije rata.

j er ov alprlj er dva - rov, Tovljenje, in

prerovljavanja, prekopavanje.
prijesad im. m. r., g. jd. prije sada - ob.
presad.
prijesan prid., odr. v. prijesni, komp.
presniji - koji nije kuhan; koji nije pe
en; sirov, svje,
prijesjed im. m. r., g. jd. prijesjeda - ob.
presjed, konica pela za priplod; ko
nica koja se prenosi, presjeda,
prijesjek im. m. r., g. jd. prijesjeka, n.
mn. prijesjeci, g. mn. prijesjeka, dat.instr.-lok. mn. prijesjecima - ob. pre
sjek.
prijeskok im. m. r., g. jd. prijesjekoka, n.
mn. prijeskoci, g. mn. prijeskdka, dat.instr.-lok. mn. prijeskocima - ob. pre
skok.
prijesnac im. m. r., g. mn. prijesnac a hljeb bez kvasa, prijesnica; jelo od
krompira, brana, malo sira i masnoe
ispeeno u tepsiji,
prijesno pril. - sirovo, svjee,
prijesti se gl. svr., prez. prijee se - imati
elju za jelom.
prijesto(l) im. m. r., g. jd. prijestola tron, prijestolje, stolica u kojoj sjedi
vladar.
prijestolni/prijestolni prid. odr. v. - prijestoni, koji se odnosi na prijestolje,
prijestolnica/prijestolnica im. . r., g. jd.
prijestolnice/prijestolnice - prijestonica, mjesto, glavni grad u kojem se nalazi vladar, u kojem je je centar vlasti,
gdje je prijestolje,
prijestolje/prijestolje im. s. r., g. jd. p ri
jestolja - prijesto,
prijestonl prid. odr. v. - prijestolni,
prijestonica/prijestonica im. . r., g. jd.
prijestonice/prijestonice - prijestolnica,
prijestup im. m. r., g. jd. prijestupa, g.
mn. prijestupa - ob. prestup,
prijestupni prid. odr. v. - ob. prestupni,
prijestupnica im. . r., v. jd. prijestu
pnice/prijestupnica - ob. prestupnica,
ena prestupnik.
prijestupnik im. m. r., g. jd. prijestupni
ka, n. mn. prijestupnici, g. mn. prije
stupnika, dat.-instr.-lok. mn. prijestu
pnicima - ob. prestupnik, onaj koji je
prekrio drutvene norme, zakone itd.

prijestupn iki prid. odr. v. - ob. pre-

stupniki.
prijestupniki pril. - ob. prestupniki.
p rijetei prid. odr. v. - koji predstavlja

prijetnju, opasnost... koji je kome pri

jetnja.
prijetei pril. - na prijetei nain, s pri
jetnjom.
prijetiti gl. nesvr., prez. prijetim, trp.
prid. prijeen - upuivati kome prije
tnju; plaiti, zastraivati koga ime;
svojom prisutnou predstavljati opa
snost.
prijetnja im. . r., g. jd. prijetnje - plaenje, zastraivanje, unoenje straha;
donoenje opasnosti,
prijetop im. m. r. - ob. pretop.
prijetvor im. m. r., g. jd. prijetvora, g.
mn. prijetvora - pretvor.
prijetvoran prid., odr. v. prijetvorni ob. pretvoran,
prijetvorba im. . r., g. mn. prijetvorbi
- ob. pretvorba, pretvaranje,
prijetvorno pril. - ob. pretvorno.
prijetvornost im. . r., g. jd. prijetvo
rnosti, instr. jd. prijetvornou!prije
tvornosti - ob. pretvornost.
prijevara im. . r., g. jd. prijevare - ob.
prevara.
prijevaran prid., odr. v. prijevarni - ob.
prevaran.
prijevez im. m. r., g. jd. prijeveza - ob.
prevez.
prijevjes im. m. r., g. jd. prijevjesa - ob.
prevjes.
prijevod im. m. r., g. jd. prijevoda - ob.
prevod.
prijevod ni prid. odr. v. - ob. pre vodni,
prijevoj/prijevoj im. m. r. - ob. prevoj,
prijevojni/prijevojni prid. odr. v. - ob.
prevoj ni.
prijevojnica/prijevojnica im. . r., g.
jd. prijevojnice/prijevojnice - ob. pre
voj nica.
pjrijevor im. m. r., g. jd. prijevora, g.
mn. prijevora - prijevornica,
prijevornica im. . r., g. jd. prijevorni
ca - zatvara vrata, reza, zasun, prijevor.
prijevoz im. m. r., g. jd. prijevoza, g.
mn. prijevoza - ob. prevoz,
prijevozn i prid. odr. v. - ob. prevozni.

prijevremen
prijevrem en prid., odr. v. prijevrem en i -

koji je stigao prije vremena, ranije; ran,

raniji, preuranjen,
prijezir im. m. r., g. jd. prijezira - ob.
prezir.
prijeziran prid., odr. v. p rijezirn i - ee:
preziran.
prijica/prijica im. . r., g. mn. p rijic a /
p rijica - mala prija, rastom niska, siu
na prija.
p rijin /p rijin prid. odr. v. - koji pripada
priji.
prika im. m. r., dat. jd. pu k i, hip. - prija
telj od milja, prikan.
prikaiti gl. svr., prez. prikaim - zaka
iti, privrstiti kaei, pridjenuti; za
kaivi uza ta pripojiti, dodati, priklju
iti emu; privrstiti (se) u viseem
poloaju, okaiti, objesiti zakaivi se
za ta.
prikaivan je gl. im. s. r. - kaenje, pri
pajanje ega uza ta
prikaivati gl. svr., prez. prikdujem kaiti, obavljati prikaivanje, privravati ta kaei, pridijevati za ta; za
kaivi pripajati, dodavati, prikljuivati
emu; privravati (se) u viseem po
loaju, vjeati kaenjem.
prikalem iti gl. svr. (gr.), prez. prikalem im , trp. prid. prikalem ljen - staviti,
privrstiti kalem na voku, nakalemiti,
usaditi; prenes. privrstiti uza ta, prive
zati; prenijeti na koga kakvu naviku,
prikam eniti gl. svr., prez. prikam enim ,
trp. prid. prlkam enjen - prisloniti uz sti
jenu, uvrstiti na kamen, na stijenu,
prikan im. m. r., hip. - prika, prijatelj,
prikanov prid. odr. v. - koji pripada prikanu.
prikaz im. m. r., g. jd. prikaza - pre
dstavljanje, prikazivanje; predstavlja
nje; recenzija, kratka pisana ocjena
ega; cjelovit krai ili dui izvjetaj o
emu; psih. reprodukcija doivljenog
utiska u svijesti,
prikaza im. . r., g. jd. prikaze/prikaze, g.
mn. prikaza - utvara, privienje, uka
zanje, prikazanje; ono to se prikazuje u
svijesti; strailo, nakaza, udovite; pri
zor u drami,
prikazanje im. s. r., g. jd. prikazanja knji, srednjovjekovna drama religioz
nog sadraja.

prikoenost

857

856
prikazati (se) gl. svr., prez. prikazem
(se) - predstaviti, pokazati; napisati

recenziju, dati izvjetaj, ocjenu o e

mu; saopiti, javno izrei; pokazati,
objasniti, iznijeti pred javnost; pre
nes. ukazati se, uiniti se.
prikaziva im. m. r., g. jd. prikazivaa ,
n. mn. prikazivai , g. mn. prikazivaa
- onaj koji ta prikazuje, predstavlja;
predstavlja; recenzent, ocjenjiva
ega; osoba koja javno pie ili sa
opava prikaze o emu.
prikazivaica im. . r. - ona koja ta
prikazuje; ena prikaziva.
prikazivan je gl. im. s. r. od prikazivati,
prikazivati (se) gl. svr., prez. prika
zujem (se) - predstavljati, pokazivati;
pisati recenzije, davati izvjetaje, jav
no saopavati, izricati miljenje, ocje
ne, sudove; pokazivati, objanjavati;
prenes. ukazivati (se), priinjati (se),
prikititi gl. svr., prez. prikitlm, trp.
prid. prikien - dodati jo nakita u
kienju svatova,
prikivak a im. . r., dat. jd. prikivaki ,
g. mn. prikivaki - komadi koe to
se prikiva, pribija na petu cipele.
prikivati gl. nesvr., prez. prikivam vriti prikivanje; kujui privravati
uza ta.
prikladan prid., odr. v. prikladn i odgovarajui, koji pristaje kome, e
mu; pogodan, zgodan,
prikladan je gl. im. s. r. od prikladati.
prikladati gl. nesvr., prez. priklddam nagaati o emu bez pravih injenica;
gatati, proricati, bajati,
prikladn o pril. - na pogodan, odgovara
jui, prikladan nain; pogodno, zgo
dno.
prik lad n ost im. . r., g. jd. prikladnosti ,
instr. jd. prikladno u!prikladno ti osobina onoga to je prikladno,
p riklanjan je gl. im. s. r. od priklanjati
(se).
priklanjati/p rik lan jati (se) gl. nesvr. i
u., prez. priklanjam /priklanjam (se)
- naginjati se naprijed; okretati se s
naklonou prema kome; pristajati uz
koga; pridruivati se kome; opredje
ljivati se za koga; stajati na iju stra
nu; nagovarati na ta; privlaiti, pri
dobijan na drugu stranu.

priklijeten prid., odr. v. priklijeten i -

stijenjen, stisnut, pritisnut; prignjeen;

doveden u teak poloaj,
priklijeteno pril. - na priklijeten nain,
prignjeeno, stisnuto; teko, jedva; u
tekoj situaciji,
p riklijetenost im. . r., g. jd. priklijetenosti , instr. jd. priklijetenou/priklijetenosti - stanje onoga ko je prikli
jeten ili to je priklijeteno.
p r ik le t it i gl. svr., prez. priklijetim ,
trp. prid. priklijeten - stijesniti sa svih
strana, stisnuti, pritisnuti kao klijetima; prenes. dovesti u bezizlazan polo
aj.
priklm iti gl. svr., prez. priklinim - pri
vrstiti, osigurati, ojaati klincima; za
kucati klincima,
priklonlk im. m. r., n. mn. priklonici onaj koji je naklonjen, priklonjen emu.
prikloniti (se) gl. svr., prez. priklonim
(se), trp. prid. priklonjen - nagnuti se
naprijed; okrenuti se s naklonou pre
ma kome; pristati uz koga; pridruiti se
kome; opredijeliti se za koga; stati na
iju stranu; nagovoriti na ta; privui,
pridobiti na drugu stranu,
priklonost im. . r., g. jd. priklonosti,
instr. jd. priklonoulpriklonosti - oso
bina onoga ko se priklanja emu; sklo
nost, naklonost, priklonjenost,
priklonjen prid., odr. v. priklonjeni - na
klonjen, koji je iskazao sklonost prema
kome/emu; koji se pridruio kome e
mu.
priklonjenost im. . r., g. jd. priklonjenosti, instr. jd. priklonjenou/priklonjenosti - naklonjenost, sklonost; pridruenje, prikljuenje; okrenutost pre
ma kome/emu.
priklopiti (se) gl. svr., prez. priklopim
(se) - djelimino (se) poklopiti, sklopiti
(se), pritvoriti (se) odozgo; prenes. do
dati ta u razgovoru,
prikljuak im. m. r., g. jd. prikljuka, n.
mn. prikljuci, g. mn. prikljuaka , dat.instr.-lok. mn. prikljucim a - mjesto za
prikljuenje ega; ono to se priklju
uje; ono ime se ta prikljuuje, veza,
spoj.
prikljuan prid., odr. v. prikljuam - koji
je ovla kljuem zabravljen, zatvoren.

p rikljuak gl. svr., prez. prikljuam ,

trp. prid. prikljuan - okrenuti klju u

bravi, ovla zakljuati,

p r ik lju iv a n je gl. im. s. r. od priklju-

avati.
p r ik lju iv a ti gl. nesvr., prez. prikljuavam - osiguravati ta zakljuava

njem, okretanjem kljua u bravi,

prikljuen prid., odr. v. priklju eni -

ukljuen u prikljuak, povezan, spo

jen; pridruen, pripojen,
prikljueno pril. - uvezano, spojeno,
sastavljeno; prenes. pridrueno, pove
zano, pripojeno,
prikljuen ost im. . r., g. jd. prikljuenosti, instr. jd. prikljuenou/prikljuenosti - stanje onoga to je pri
kljueno; pripojenost, pridruenost.
prikljuen je gl. im. s. r. od prikljuiti
(se).
prikljuiti (se) gl. svr., prez. priklju
im (se) - ukljuiti ta u prikljuak,
staviti u funkciju, pokrenuti, aktivi
rati prikljuak; prenes. pridruiti ko
me, pristati uz koga/ta; prilaziti ko
me.
prikljuivanje gl. im. s. r. od priklju
ivati se.
prikljuivati (se) gl. nesvr. i u., prez.
prikljuujem (se) - obavljati prikljui
vanje; ukljuivati ta u prikljuke,
pokretati, aktivirati prikljuke, pove
zivati, spajati; prenes. pridruivati se
kome, pristajati uz koga/ta; prilaziti
kome.
p rik lju n i prid. odr. v. - koji se odnosi
na prikljuke i prikljuivanja; koji se
prikljuuje; koji je na prikljuak; koji
prikljuuje,
prikljunica im. . r., g. jd. prikljunici ?
- mjesto za prikljuenje, kutija u ko
joj je prikljuak za struju,
prikljuniti (se) gl. svr., prez. prikljunim (se) - nadviti, nadnijeti (se) nad
kim/im.
priko im. m. r., hip. - prika.
prikoen prid., odr. v. prikden i - zau
stavljen, malo zakoen; koji je uspo
ren u napredovanju,
prikoeno pril. - malo zakoeno; uspo
reno; s tekoama,
prikoenost im. . r., g. jd. prikoenosti, instr. jd. prikdenou/priko-

prikoenje
enosti - stanje onoga to je prikoeno.
prikoenje g l im. s. r. od prikoiti,
prikoiti gl. svr., prez. prikoim , trp.
prid. prikoen - zaustaviti konicom;

usporiti; prenes. oteati napredovanje,

prikolica im. . r., g. jd. prikolice , instr.
jd. prikolicom - vozilo bez pogonskog

motora koje se prikai na drugo vozilo i

tako kree; prenes. onaj ili ona koja
uporno pristaje uz koga, koja ga ukorak
slijedi; suvina osoba,
prikopan prid., odr. v. prikopam - sko
pan, spojen, povezan, uvezan u sistem,
prikopati gl. svr., prez. prikdpam , trp.
prid. prikopan - skopati, spojiti, po
vezati, uvezati u sistem,
prikopavanje gl. im. s. r. od prikopavati.
prikopavati (se) gl. nesvr., prez. prikdpavam (se) - kopati ta sa neim
drugim, skopavati, povezivati u si
stem; pridruivati se.
prikovan prid., odr. v. prikovani - pri
vren ekserima, ukucan, ukovan; pre
nes. vezan za jedno mjesto; nepomi
an; nemoan,
prikovano pril. - uvreno, ukovano,
ukucano; vezano za jedno mjesto, ne
pomino; nemono,
prikovanost im. . r., g. jd. prikovano ti,
instr. jd. prikov ano su!prikovano ti stanje prikovanog; osobina onoga to je
prikovano.
prikovati (se) gl. svr., prez. prikujem
(se) - privrstiti ekserima, ukucati, uko
vati; prenes. vezati (se) zajedno mjesto;
biti nepomian; uiniti nemonim,
prikraen prid., odr. v. prikraeni - skra
en; prekinut, presjeen; prenes. uskra
en, oduzet, zakinut,
prikraivanje gl. im. s. r. od prikrai-vati.
prikraivati gl. nesvr., prez. prikrau
jem - skraivati; prenes. uskraivati,
oduzimati, zakidati,
prikradanje gl. im. s. r. od prikradati
(se).
prikradati (se) gl. nesvr., prez. prikra
dam (se) - tajnovito, skriveno, neprimijetno (se) primicati, pribliavati, pri
laziti.
prikrajak im. m. r., g. jd. prikrajka, n.
mn. prikrajci, g. mn. prikrajaka, dat.instr.-lok. mn. prikrajcim a - ono to je

859

858
pri kraju ega, ivica, rub, kraj; mjesto
u kraju, u oku, u uglu; skrivan, za
baen, teko pristupaan predio; pre
nes., skriveno mjesto, mjesto u potaji;
zasjeda, potaja, busija,
prikrajen prid., odr. v. prikrajeni koji je priveden kraju; smjeten uz
kraj ega; prenes. dovren, dokrajen,
prikrajiti gl. svr., prez. prikrajim privesti kraju; pristati uz obalu; pre
nes. dovesti do kraja, dovriti,
prikrajivanje gl. im. s. r. - privoenje
kraju; prenes. dovravanje,
prikrasti se gl. svr., prez. prikrdem l
prikradem se - kradom, skriveno, neprimijetno (se) primaknuti, pribliiti
se prikradanjem, prii blie, privui
se iz potaje, iz prikrajka,
prikratiti gl. svr., prez. prikratim, trp.
prid. prikraen - prenes. uskratiti;
oduzeti, zakinuti,
prikriti (se) gl. svr., prez. prikrijem
(se), trp. prid. prikriven - s(a)kriti od
drugih; uiniti tajnovitim, nepozna
tim, prikrivenim,
prikrivanje gl. im. s. r. od prikrivati
(se).
prikrivati (se) gl. nesvr., prez. prikri
vam (se) - s(a)krivati od drugih; initi
tajnovitim,
prikriven prid., odr. v. prikriveni - taj
novit, s(a)kriven.
prikriveno pril. - u tajnosti, tajnovito;
s(a)kriveno.
prikrivenost im. . r., g. jd. prikrive
no ti, instr. jd. prikrivenou/prikrivenosti - osobina i stanje onoga to je
prikriveno, skrivenost, tajnovitost,
prikucan prid., odr. v. prikucani - zakucan u ta, privren ekserima,
ukovan, prikovan; prenes. koji se pri
makao kraju, dokrajen,
prikucati gl. svr., prez. prikucam zakucati u ta; privrstiti ekserima;
prenes. doi do kraja, dokrajiti; pri
gustiti; istei,
prikucavanje gl. im. s. r. od prikucavati.
prikucavati gl. nesvr., prez. prikucavam - zakucavanjem eksera i sl. pri
vriva,
prikuen prid., odr. v. prikueni - pri
maknut, prinijet; blii; bliskiji.

prikuiti (se) gl. svr., prez. prikuim (se)

- donijeti blie, pribliiti; primaknuti,

primjeti; primaknuti se jedno drugom;
prenes. biti blizu, postati blii (o vre
menu); primaknuti se kome, sprijateljiti
se.
prikufvanje gl. im. s. r. od prikuivati.
prikuivati gl. nesvr., prez. prikuujem primicati blie, pribliavati ta.
prikupiti gl. svr., prez. prikupim, trp.
prid. prikupljen - dokupiti, naknadno
jo kupiti.
prikupiti gl. svr., prez. prikupim, trp.
prid. prikupljen - s(a)kupiti, pokupiti ta
razasuto; sabrati na jedno mjesto;
pod(a)viti pod ta, potkupiti; napregnu
ti.
prikupljan prid., odr. v. prikupljani - koji
je nastao prikupljanjem,
prikupljanje gl. im. s. r. od prikupljati,
prikupljati gl. nesvr., prez. prikupljam s(a)kupljati, kupiti ta razasuto; sabirati
na jedno mjesto; pod(a)vijati pod ta,
potkupljati; naprezati se.
prikupljen prid., odr. v. prikupljeni - koji
je naknadno kupljen, dokupljen.
prikupljen prid., odr. v. prikupljeni - koji
je nastao prikupljanjem, s(a)kup-ljen;
sabran.
prikupljenost im. . r., g. jd. prikupljenosti, instr. jd. prikupljenosu!priku
pljeno ti - osobina i stanje onoga to je
prikupljeno,
prikupljivanje gl. im. s. r., g. jd. prikupljivanja, n. mn. prikupljivanja, g. mn.
prikuplj iv anj a - dokupljivanje, dodatno,
naknadno kupovanje,
prilaganje gl. im. s. r. - davanje priloga;
donoenje, iznoenje dokaznog mate
rijala, materijalnih injenica,
prilagati gl. nesvr., prez. prilazem - sta
vljati na neto ili u neto da bude
vidljivo; dodavati ta emu kao obja
njenje; davati prilog,
prilagoditi gl. svr., prez. prilagodim , trp.
prid. prilagoen - uiniti ta odgovara
juim kome/emu; stei odgovarajue
navike; naviknuti se; adaptirati se pre
ma kome/emu.
prilagodljiv prid., odr. v. prilagddljivi koji se moe prilagoditi, adaptibilan.
prilagoavanje gl. im. s. r. od prilagoa
vati.

prilino

prilagoavati (se) gl. nesvr., prez.

prilagdavam (se) - vriti prilagoa

vanje; initi da ta odgovara kome/

emu; sticati odgovarajue navike;
navikavati se; adaptirati se prema ko
me/emu.
prilagoen prid., odr. v. prilagoeni uinjen odgovarajuim, adaptiran,
prilagoeno pril. - adaptirano, na odgo
varajui nain,
prilagoenost im. . r., g. jd. prilagoe
nosti, instr. jd. prilagoenosu!prila
goeno st i - stanje onoga to je prila
goeno.
prilagoenje gl. im. s. r. od prilagoditi adaptacija,
prilaz/prilaz im. m. r., g. jd. prilaza!
prilaza, g. mn. prilaza!prilaza - prila
zni put; prilaenje; prilazak,
prilazak im. m. r., g. jd. prilaska, n.
mn. prilasci, g. mn. prilazaka - re
zultat prilaenja, prilaz,
prilaziti gl. nesvr., prez. prilazim pribliavati se idui; dolaziti u blizi
nu; prenes. pristupati kome, udrui
vati se s kim.
prilazni/prilazni prid. odr. v. - koji se
odnosi na prilaz,
prilaenje gl. im. s. r. od prilaziti - pri
lazak.
prilei gl. svr., prez. prilegnem - po
legnuti, opruiti se, malo lei radi
odmora; uklopiti se, biti odgovarajui
kakvim dimenzijama ega.
priletjeti gl. svr., prez. priletim - stii,
prii letei, doletjeti; prenes. pritrati,
prilijegati gl. nesvr. i u., prez. prilijezem - opruati se, pomalo lijegati radi
odmora; dobro se uklapati u ta, ta
no ogovarati dimenzijama neega,
prilegnuti gl. svr., prez. prilegnem prilei.
prilian/prilian prid. neodr. v. - doli
an, odgovarajui, koji prilii, odgo
vara, dolikuje prilici; koji odgovara
zahtjevima; koji nije lo; prenes.
Velik, neuobiajenih razmjera,
priliiti/priliiti gl. svr., prez. priliim /
priliim - biti prilian, dolikovati,
odgovarati kome/emu
prilino/prilino pril. - dolino, odgo
varajue prilici; na prilian, odgova
rajui, dolian nain; dosta dobro.

prilijepiti (se)
prilijepiti (se) gl. svr., prez. prilijepim
(se), trp. prid. prilijepljen - lijepei

privrstiti uza ta; zalijepiti (se), nalije

piti; prenes. zakaiti, dodati emu ono
to nije, oklevetati,
prilijepljen prid., odr. v. prilijepljeni zalijepljen uza ta, pripojen, spojen lje
pilom; prenes. koji je tik uz koga; koji
koga ustopu prati,
prilijetanje gl. im. s. r. od prilijetati,
prilijetati gl. nesvr., prez. prilijeem prilaziti letei; prenes. pripomagati, p o
skakati, pritravati u pomo,
prilijevanje gl. im. s. r. od prilijevati polivanje.
prilijevati gl. nesvr. i u., prez. prilijevam - pomalo dodavati lijui, dolije
vati; prenes. nepotrebno dodavati ta
to oteava situaciju; dodavati nove kle
vete, optube na ionako teko stanje,
prilivati.
prilika im. . r., dat.-lok. jd. prilici, g. mn.
prilika - povoljna situacija, trenutak;
povoljne okolnosti, mogunosti; prigo
da, pogodnost, povoljnost za ta.
prilikom pril. - prigodom, u povoljnoj,
pogodnoj situaciji,
prilikovati gl. nesvr., prez. prilikujem ob. priliiti,
priliti gl. svr., prez. pnlijem , trp. prid.
priliven - doliti; dopuniti, dodati lijui.
priliv/priliv im. m. r., g. jd. priliva/prili
va, g. mn. priliva/priliva - (na)dolazak,
(na)dolaenje koga; poveanje ega.
prilivanje gl. im. s. r. od prilivati - prili
jevanje.
prilivati gl. nesvr., prez. prillvam - pri
lijevati, dolivati; dopunjavati, dodavati
ta lijui; prenes. poveavati klevetanje,
dodavati oteavajue pojedinosti,
priliveno pril. - doliveno, donaliveno, do
punjeno; prenes. oteano dodatnim po
jedinostima
prilivenost im. . r., g. jd. prilivenosti,
instr. jd. prilivenou/prilivenosti - sta
nje onoga to je priliveno; dolivenost,
donalivenost; prenes. pretjeranost. pre
tjerivanje u dodavanju oteavajuih po
jedinosti.
prilog im. m. r., g. jd. priloga, n. mn.
prilozi, g. mn. priloga - ono to se pri
lae ili je priloeno emu; dodatak
emu; doprinos, poklon, dar, darovanje;

861

860
tekst o emu novom, nepoznatom,
novi tekst; gram. vrsta nepromjenji
vih rijei za oznaavanje mjesta, vre
mena itd.
prilokT prid. odr. v. - koji se odnosi na
priloge.
priloki pril. - na nain priloga, kao
prilozi.
priloak/priloak im. m. r., g. jd. prilokalpriloka, n. mn. priloci/priloci
em. - prilog,
priloen prid., odr. v. priloeni - dodat,
pridodat; stavljen u ta ili na ta kao
prilog; dat, iznesen u prilogu,
priloeno pril. - stavljeno, metnuto u
ta ili na ta; dodato; dato kao prilog;
dokumentovano prilogom,
priloenost im. . r., g. jd. priloenosti,
instr. jd. priloenou/priloenosti stanje onoga to je priloeno; dodatost; dokumentovanost ime.
priloiti gl. svr., prez. priloim - staviti
na neto ili u neto da bude vidljivo;
dodati kao objanjenje emu; dati kao
prilog.
prilonik im. m. r., g. jd. prilonika, n.
mn. prilonici, g. mn. prilonika,
dat.-instr.-lok. mn. prilonlcim a prilaga, osoba koja prilae, onaj koji
daje priloge,
priljepak im. m. r., g. jd. priljepka, n.
mn. priljepci, g. mn. priljepaka vrsta ljepljivog pua; ono to je
ljepljivo; prenes. dosadna osoba koja
koga nepozvano uporno slijedi,
priljepiv prid., odr. v. priljepiv! - ob.
priljepljiv.
priljepljiv prid., odr. v. p riljepljivl koji ima sposobnost priljepljivanja;
koji se jednostavno, brzo i lahko priljepljuje, sklon priljepljivanju.
priljepljivanje gl. im. s. r. od priljeplji
vati.
priljepljivati gl. nesvr., prez. priljepljujem - lijepiti uza ta, obavljati pri
ljepljivanje; naljepljivati,
priljepljivo pril. - na priljepljiv nain;
lah-ko ljepljivo,
priljepljivost im. . r., g. jd. priljepljivosti, instr. jd. priljepljiv oulpriljepljivosti - osobina onoga to je pri
ljepljivo, mogunost, sposobnost pri
ljepljivanja.

primamljivaev

priljean/priljean prid., odr. v. priljenl/priljenl - koji sve bez pogovora

prim ai prid. odr. v. - koji slui za pri

prihvata i radi; vrijedan, marljiv; skro

man, ponizan,
priljeno/priljeno pril. - na priljean
nain, s priljenou; vrijedno, marljivo;
skromno, ponizno,
priljenost/prfljenost im. . r., g. jd.
priljenosti/priljenosti, instr. jd. prilje
no scu!priljeno scu i priljenosti/prilje
nosti - osobina priljenih; vrednoa,
marljivost; skromnost, poniznost,
priljuban/priljuban prid., odr. v. priIjubnUpnljubnl - sklon priljubljivanju,
pripijanju, pribijanju uza ta; umiljat,
priljubiti (se) gl. svr., prez. priljubim,
trp. prid. priljubljen - stisnuti, stijesniti,
pripiti, pribiti (se) uz koga/ta; pri
kloniti, umiljavati se kome/emu; drati
se, slijediti koga/ta.
priljubljen prid., odr. v. priljubljeni pripijen, stijenjen, sljubljen; spojen,
sastavljen, prikovan,
priljubljeno pril. - na nain priljubljenosti; pripijeno, stisnuto; privreno, sa
stavljeno, spojeno, prikovano; umiljato,
mazno.
priljubljenost im. . r., g. jd. priljubljenosti, instr. jd. priljubljenosu!prilju
bljeno ti - stanje onoga to je priljublje
no, pripijenost; stijenjenost, prikovanost.
priljubljivanje gl. im. s. r. od priljublji
vati.
priljubljivati gl. nesvr., prez. priljublju
jem - stiskati, stjenjavati, pripijati,
pribijati (se) uz koga/ta; priklanjati,
umiljavati se kome; drati se, slijediti
koga/ta.
prim im. m. r. (lat.), g. jd. prima, n. mn.
prim ovi - prvi; mu. instrument prilago
en za prvi, vodei glas.
prim a im. . r. (lat.), g. jd. prim e - prva;
naziv razliitih proizvoda sa ciljem isti
canja njihovog kvaliteta,
prim a pril. (lat.) - odlino, najbolje,
prim abalerina im. . r. (tal.), g. mn. primablerina - titula balerina, prva baleri
na u pozoritu,
prim abalerinm /prim abalerm in
prid.
odr. v. (tal.) - koji se odnosi na prima
balerinu, koji joj pripada.

prim ai gl. svr., prez. primaknem, trp.

prid. primaknut - primaknuti,
prim adona/prim adona im. . r. (tal.), g.
jd. primadone!primaddne - prvakinja u

manje, koji se odnosi na primanje,

svijetu filmske, pozorine i muzike

umjetnosti; prva dama; glumica koja
glumi glavne uloge; operska pjevaica
koja dobija glavne uloge,
prim aknuti (se) gl. svr., prez. prim a
knem (se), trp. prid. primaknut - mica
njem, pomjeranjem naprijed pribliiti
(se); doi blie, primai (se); prenes.
pribliiti se kome, postati bliskiji s kim,
zbliiti se.
prim alac im. m. r., g. jd. prim aoca, n.
mn. prim aoci, g. mn. prim alaca - pri
matelj, onaj koji ta prima; onaj koji je
zaduen za primanje,
prim alja im. . r., g. jd. prim alje, n. mn.
prim alje, g. mn. prim alja - baba, babi
ca, med. sestra ili ljekarka koja se bavi
porodiljstvom, posreduje pri porodima,
poraa ene, doekuje, prima na svijet
novoroenu djecu,
prim am iti gl. svr., prez. primamim - na
mamiti, domamiti; primamljivou za
luditi, zavesti, omamiti, zanijeti,
prim am ljen prid., odr. v. prim am ljenl namamljen, domamljen; primamljivou zaluen, zaveden, omamljen, zane
sen.
prim am ljeno pril. - namamljeno, doma
mljeno; primamlj i vou zavedeno, omaljeno, zaneseno,
prim am ljenost im. . r., g. jd. prim amljenosti, instr. jd. prim amlj enoulprimamljenosti - stanje onoga ko je pri
mamljen; zavedenost, zanesenost, omamljenost.
prim am ljiv prid., odr. v. prim am ljivi koji se moe primamiti, domamiti; za
vodljiv, omamljiv; koji ima sposobno
st da zanosi, zanosan,
prim am ljiva im. m. r., g. jd. prima4m ljivaa , v. jd. primamljivau, g. mn.
prim amljiva - onaj koji primamljuje,
koji se bavi primamljivanjem; zavo
dnik.
prim am ljivaev prid. odr. v. - koji pri
pada primamljivau; zavodnikov.

primamljivaica

863

862

primamljivaica im. . r., g. jd. prima-

prim icati (se) gl. nesvr., prez. primiem

mljivaice, n. mn. primamljivaice ona koja se bavi primamljivanjem, za

voenjem, zavodnica,

- dolaziti blie, pribliavati (se) po

mjeranjem, micanjem; prenes. postajati
bliskiji, zbliavati se s kim.
prim ijeen prid., odr. v. prim ijeeni koji je uoen, vien, opaen, zapaen;
prenes. napomenut; zapaen,
prim ijeenost im. . r., g. jd. prim ijeenosti, instr. jd. prim ijeenou/primijeenosti - obiljeje, svojstvo pri
mijeenog; uoljivost, zapaenost.
prim ijeniti gl. svr., prez. prim ijenim ,
trp. prid. prim ijenjen - upotrijebiti,
iskoristiti; dati u iru upotrebu, proi
riti; ostvariti u praksi,
prim ijesiti gl. svr., prerz. prim ijesim,
trp. prid. primijeen - primijeati,
prim ijean prid., odr. v. prim ijeani - do
dat, umijean u smjesu,
prim ijeano pril. - dodavanjem pomije
ano, izmijeano; dodato mijeajui,
prim ijeanost im. . r., g. jd. prim ijeanosti , instr. jd. prim ijeanou/primijeanosti - svojstvo onoga to je primije
ano.
prim ijeati gl. svr., prez. prim ijeam ,
trp. prid. prim ijean - dodati ta u
smjesu; mijeajui malo dodati,
prim ijeen prid., odr. v. prim ijeeni dodat u smjesu, umijeen dodavanjem,
prim ijetan prid., odr. v. prim ijetni - koji
se moe primijetiti,
prim ijetiti gl. svr., prez. prim ijetim , trp.
prid. prim ijeen - uoiti, vidjeti, opa
ziti, zapaziti; prenes. napomenuti; stavi
ti primjedbu; iznijeti zapaanje,
prim ipara im. . r. (lat.), g. jd. prim i
para, n. mn. prim ipare, g. mn. prim ipa
ra - onaj koji prima novac,
prim iren prid., odr. v. prim ireni - nakon
uznemirenosti umiren, smiren, koji je u
stanju privremenog mirovanja,
prim ireno pril. - privremeno umireno, na
primiren nain, smireno,
prim irenost im. . r., g. jd. prim irenosti,
instr. jd. primirenou!primirenosti sta-nje onoga k o je primiren,
prim irenje gl. im. s. r. od primiriti (se),
prim iris im. m. r., g. jd. prim irisa, g. mn.
prim irisa - nejasan miris; miris, mirisanje.
prim irisati gl. svr., prez. primiriem,
trp. prid. primirisan/primirisaan - u-

primamljivaicin/primamljivaicln
prid. odr. v. - koji pripada primamljivaici.
primamljivanje gl. im. s. r. od primam
ljivati.
primamljivati gl. nesvr., prez. primam
ljujem - baviti se primamljivanjem; ma
miti da pride blie, namamljivati; domamljivati, zavoditi primamljivou.
primanje gl. im. s. r. od p rim ati.
primaran prid. (lat.), odr. v. primarni prvi, koji je na prvom mjestu,
primarijus im. m. r. (lat.), g. jd. prima
rijusa - ljekarska titular, prvi, glavni
lijenik.
primarno pril. (lat.) - na prvom mjestu;
prije svega, najprvo,
primarnost im. . r. (lat.), g. jd. primrnosti, instr. jd. primrnou!primarnosti - osobina onoga to je primamo,
prima im. m. r. (nlat.), g. jd. primasa, n.
mn. primasi, g. mn. primasa - mu.,
prvi violinist ciganske mu. kapele;
onaj koji svira uz prim.
primat im. m. r. (lat.), g. jd primata, g.
mn. primata - prvenstvo; prvenstveno
pravo, prednost, preimustvo; rekord,
primatelj im. m. r. - primalac,
primateljica im. . r., g. jd. primateljice primateljka, ena koja doekuje, prima,
primateljicin/primateljiin prid. odr. v.
- koji pripada primateljici, primateljkin.
primateljka im. . r., dat.-lok. jd. prim a
teljici, g. mn. primateljici - ona koja
koga/ta prima; ona koja doekuje na
prijemima, primateljica,
primateljklh/primateljkin prid. odr. v. koji pripada primateljka primateljicin.
primati gl. nesvr., prez. primam - dobi
vati, ostvariti primanje, plau,
primaviolina im. . r. (tal.) - prva violi
na; onaj ko svira na tom instrumentu,
primetak im. m. r., g. jd. primetka, n.
mn. primeci, g. mn. primetaka, dat.instr.-lok. mn. prime cima - ono to se
primee emu, dodaje; ono to je primetnuto, dodatak,
primicanje gl. im. s. r. od primicati (se).

lom mirisa osjetiti miris ega; namiri

sati; omirisati,
prim iriti (se) gl. svr., prez. primirim
(se), trp. prid. primiren - neko vrijeme
biti miran; postati miran, umiriti se,
smiriti se.
prim irje/prim irje im. s. r., g. jd. p ri
mirja/primirja, n. mn. prim irja/prim i
rja, g. mn. primirja!primirja - dogovo
reni mir meu zavaenim, zaraenim
stranama; dogovoreni period kad se ne
ratuje meu zavaenim, sukobljenim
stranama potaknut ime od interesa za
obje strane,
prim isao im. . r., g. jd. primisli, instr.
jd. primilju!primisli - misao koja se ne
iskazuje, tajna skrivena misao,
prim itak im. m. r., g. jd. primitka, n. mn.
prim ici, g. mn. pimitaka, dat.-instr.-lok.
mn. primicima - ono to je primljeno;
dobitak.
prim iti gl. svr., prez. primim, trp. prid.
primljen - prihvatiti; uzeti, preuzeti; do
biti.
prim itiva im. . r. (lat.) - naiva; jedno
stavnost; prostota,
prim itivac im. m. r. (lat.), g. jd. p r i
mitivca, n. mn. prim itivci, g. mn. prim itivaca, dat.-instr.-lok. mn. prim itivcima
- prostak, neobrazovan, nekultivisan,
grub ovjek; onaj koji nema fine, kultivisane manire,
prim itivan prid. (lat.), odr. prim itivni jednostavan, prost; prostaki; zastario,
prim itivno pril. (lat.) - prosto, jednostav
no; na primitivan nain, prostaki; za
starjelo.
prim itivnost im. . r. (lat.), g. jd. primitivnosti, instr. jd. primitivnou/primitivnosti - stanje i obiljeje onoga ko je
primitivan,
prim jeivanje gl. im. s. r. od primjei
vati.
prim jeivati gl. nesvr., prez. prim jeu
jem - opaati, uoavati, zapaati; stav
ljati primjedbe, oprezno kritikovati,
prim jedba/prim jedba im. . r., g. jd.
prim jedbe/prim jedbe, n. mn. primjedbe!
prim jedbe, g. mn. prim jedaba!prim jed
b i i prim jedaba/prim jedbi - opaska,
napomena; izreen, iskazan obino ne
gativan stav o kome/emu; komentar;
uputstvo, uputa.

primjerenost

prim jedbica/prim jedbica im. . r., em.

- mala primjedba, sitna opaska, neznat

no zamjerka; malo uputstvo,
prim jena/prim jena im. . r., g. jd. p ri
mjene/primjene, n. mn. primjene!pri
mjene, g. mn. primjena!primjena - upo
treba, koritenje u praksi, primjenji
vanje; rasprostranjenost, rairenost upo
trebe kakvog izuma,
prim jenljiv prid., odr. v. prim jenljivi primjenjiv,
prim jenljivo pril. - primjenjivo,
prim jenljivost im. . r., g. jd. prim jenlji
vosti, instr. jd. prim jenljiv ouiprimjen
ljivosti - primjenjivost,
prim jenjiv prid., odr. v. prim jenjivi - pri
mjenljiv, koji se moe primijeniti, upo
trijebiti, iskoristiti, upotrebljiv u praksi,
iskoristiv; koji ima iru mogunost
upotrebe.
prim jenjivati gl. nesvr., prez. prim je
njujem, trp. prid. prim jenjivan - upotre
bljavati; praktikovati, iskoritavati u
praksi kakav teoretski izum; sluiti se
ime; biti rasprostranjen u upotrebu
prim jenjivo pril. - primjenljivo, upotreb
ljivo; praktino, korisno u upotrebi; ra
sprostranjeno u upotrebi; na primjenjiv
nain.
prim jenjivost im. . r., g. jd. prim jenji
vosti, instr. jd. prim jenjivou/prim jenjivosti - primjenljivost, stanje onoga
to je primjenljivo; upotrebna vrijed
nost ega.
prim jer im. m. r., g. jd. prim jera, g. mn.
prim jera - uzor, ono to slui kao uzor;
primjerak, uzorak,
prim jerak im. m. r., g. jd. primjerka, n.
mn. prim jerci, g. mn. prim jeraka, dat.instr.-lok. mn. prim jercim a - jedinka,
jedan od vie istih predmeta ili ega
drugog; uzorak, ogledni primjer; pri
mjer.
prim jeran prid, odr. v. prim jerni - koji
slui za primjer; dobar,
prim jeren prid., odr. v. prim jereni odgovarajui, koji odgovara, koji je
prilagoen emu.
prim jereno pril. - na primjeren nain,
prim jerenost im. . r., g. jd. prim jereno
sti, instr. jd. prim jerenou/prim jerenosti - stanje onoga to je primjereno;
prilagoenost kome/emu.

primjerice

prim jerice/prim jerice pril. - naprimjer,

prim jeriti gl. svr., prez. prim jerim - pri

mijeniti odgovarajuu mjeru; odrediti

ta prema emu drugom, uiniti ta
odgovarajuim emu drugom,
prim jerno pril. - na primjeran nain,
prim jer nost im. . r., g. jd. prim jem osti,
instr. jd. prim jernou/prim jernosti stanje onoga to je primjerno,
prim jesa/prim jesa im. . r., g. jd. p ri
m jese/primjese - smjesa nastala mjea
vinom ega.
prim jesak/prim jesak im. m. r., g. jd.
prim jeka/prim jeka , n. mn. prim jescil
prim jesci , g. mn. prim jesaka/prim jesaka, dat. -instr.-lok. mn. primjescima!
prim jescima - dodatak smjesi, ono to
se primjeava tokom mijeanja,
prim jetan/prim jetan i prim ijetan prid.,
odr. v. primjetni!primjetni i prim ijetili koji se moe primijetiti, uoljiv, vidljiv;
znatan.
prim jetljiv prid., odr. v. prim jetljivi koji se la(h)ko primjeuje, primjetan;
uoljiv, vidljiv,
prim jetljivost im. . r., g. jd. prim jetljivosti, instr. jd. prim jetljiv oulprimjetIjivosti - osobina onoga to je primjetljivo.
pri'mj etnost/prim j etnost/prim j etnos t
im. . r., g. jd. prim jetno stil prim jetno ti!primjetno ti, instr. jd. prim jetno stil
prim jetno ti!primjetno ti i prim jetnosulprimjetno scu!primjetno scu - osobi

na onoga to je primjetno,
prim jeavan prid., odr. v. prim jeavani -

koji je dodavan mjeavini,

prim jesa vanje gl. im. s. r. od primjea

vati.
prim jeavati gl. nesvr., prez. prim jeavam - initi primjeavanja; dodavati

mijeajui,
prim jeivanje gl. im. s. r. od primjei

vati.
prim jeivati gl. nesvr., prez. prim jeu
jem , trp. prid. prim jeivan - uoavati

ta osjetilima, osobito ulom vida i slu

ha, uoavati, zapaati; stavljati primjed
be, kritikovati.
prim ljen prid., odr. v. prim ljeni - prihva
en; uzet.
prim opredaja im. . r., g. jd. prim opre
daje, n. mn. prim opredaje, g. mn.

865

864
prim opredaja - vojn. primanje jedne i

primorkinja/primorkinja im. . r , g. jd.

predavanje druge dunosti; poravnanje

preuzetih i uraenih obaveza prije pre
uzimanja nove dunosti.; ekonom, pi
smeno ili usmeno izvjetavanje o pre
uzetoj robi i zaraenom novcu na kraju
nekog obraunskog perioda,
prim opredajnik im. m. r., g. jd. primopredajnika, n. mn. prim opredajnik, g.
mn. p rim o p red a jn ik , dat.-instr.-lok.
mn. prim opredajnicima - stroj, aparat
koji je osposobljen i za primanje i za
odailjanje ega (talasa, zvuka, govora),
prim orac/prim orac im. m. r, g. jd.
pim or ea!primorca , n. mn. pimdrci/primrci, g. mn. pim or dea!pr imordea,
dat.-instr.-lok. mn. pim orcim a/prim or
cima - stanovnik primorja; pomorac,
prim oran prid., odr. v. prim orani - koji
je bio pod prisilom, prisiljen, natjeran
da ta ini mimo svoje volje,
prim orati gl. svr., prez. prim oram - pri
siliti, nagnati, natjerati prisilom,
prim ora vanje gl. im. s. r. od primorava
ti.
prim oravati gl. nesvr., prez. prim ora
vam, trp. prid. prim oravan - initi
primoravanje koga na ta; prisiljavati,
nagoniti, initi da neko ta radi pod
prisilom.
prim orica/prim orica im. . r., em. mala primorka, primorkinja,
prim ordijal im. m. r. (nlat.), g. jd. primordijala - onaj koji je primordijalan,
prvobitan, praiskonski, najstariji,
prim ordijalan prid. (nlat.), odr. v. p ri
m ordijalni - prvobitan, praiskonski, na
jstariji; koji je u osnovi, u biti.
prim ordijalitet im. m. r. (nlat.), g. jd.
prim ordijaliteta - osobina onoga to je
primordijalno; prvobitnost, prapoetak;
temelj, osnova, osnovanost, bitnost, bit
ega.
prim orje/prim orje im. s. r., g. jd. primdrjalprimorja, n. mn. prim rja/primorja, g. mn. prim rja!prim orja - mor
ska obala, zemljite uz more; oblast uz
more s posebnom primorskom klimom,
prim orka/prim orka im. . r., dat.-lok.
jd. prim orci/prim orci, g. mn. prim orkil
prim orki - stanovnica primorja, primor
kinja.

primrkinje/primorkinje - primorka,
primorski/primorski prid. odr. v. - koji
se odnosi naj}pqiorje.
primus ifh. m. r. (lat.), g. jd. primusa najbolji, prvi po kvalitetu, prvak,
prinadlean prid., odr. v. prinadlezni koji je zaduen, odgovoran, nadlean
za neku oblast, koji je u ijoj prinadlenosti.
prinadleati gl. nesvr., prez. prindlezim - imati zaduenje, odgovornost u
nekoj oblasti ega; biti u ijoj nadle
nosti; imati nadlenost nad kim/im,
nadgledati, kontrolisati,
prinadlenost im. . r., g. jd. prinddleionsti, prinadleznosu!prinadlenost ovlast, odgovornost onoga ko je nadle
an, koji je po zakonu zaduen da vodi
brigu o neemu,
princ im. m. r. (fr.), v. jd. prine, n. mn.
prinevi - titula u kraljevskoj porodici;
kraljev, carev sin, kraljevi, carevi;
prestolonasljednik; est lik u bajkama;
prenes. lijep i bogat momak; krhak,
njean mladi; ljepotan,
princeza im. . r. (fr.), v. jd. princezo titula u kraljevskoj porodici; kraljeva,
careva ki, kraljevna, carevina; prestolonasljednica; est lik u bajkama;
prenes. lijepa, njena i bogata djevojka;
djevojka koja ima sve to poeli; ljepo
tica.
princezin/princezm prid. odr. v. (fr.) koji pripada princezi,
princip im. m. r. (lat.), g. jd. principa, n.
mn. principi, g. mn. principa - naelo,
osnovno pravilo; osnova, temelj, po
dloga; osnovno uenje, temeljna misao;
izvor saznanja; naelo po kojem se ivi,
radi.
principal im. m. r. (lat.), g. jd. principla
- onaj koji je gdje glavni, koji je za
duen za ostale, poglavar, upravitelj,
naelnik, direktor,
principijelan prid. (lat.), odr. v. principi
jelni - naelan; dosljedan; koji ima
principe; koji slijedi principe,
principijelnost im. . r. (lat ), g. jd.
principijelnosti, instr. jd. principijelnosulprincipijelnosti - osobina onih koji
su principijelni, dosljednost, ustrajnost.

printati
prinev prid. odr. v. (fr.) - koji pripada

princu.
prinevski pril. (fr.) - kao prinevi, na

nain prineva,
prinijeti gl. svr., prez. prinesem/prinesem, trp. prid. prinijet/prinesen - pri

bliiti, donijeti blie, nosei prima

knuti; predati, poklonoti obrednu rtvu,
rvovati.
prinos/prinos im. m. r., g. jd. prinosa!
prinosa - ono to se prinosi; prihod,
doprinos; prinoenje,
prinos im. m. r., g. jd. prinosa - urod,
ljetina; prinoenje,
prinosak im. m. r., g. jd. prinoska, n. mn.
prinosci, g. mn. prinosaka, em. prvosneseno jaje mlade kokoke, donosak; prinos,
prinosan prid., odr. v. prinosni - koji se
odnosi na prinose; koji donosi velike
prinose, rodan; unosan,
prinosan prid., odr. v. prinosni - koji je
pri nosu, koji se odnosi na prinosje.
prinosilac im. m. r., g. jd. prindsioca, n.
mn. prindsioci, g. mn. prinosilaca, dat.instr.-lok. mn. prinosiocima - prinositelj, onaj koji prinosi, koji ta nosei
pribliava, donositelj, donosilac; daro
valac obredne rtve,
prinosje/prinosje im. s. r., g. jd. prinosja/prindsja - korijen nosa, mjesto pri
korijenu nosa.
prinositelj im. m. r., g. jd. prinositelja prinosilac.
prinositi gl. nesvr., prez. prinosim, trp.
prid. prinoen - pribliavati ta kome/
emu nosei, donositi blie, nosei pri
micati; darovati rtvu, rtvovati,
prinosnost im. . r., g. jd. prinosnosti,
instr. jd. prinosnoulprinosnosti - oso
bina onoga to je prinosno.
prinoenje gl. im. s. r. od prinositi,
print im. m. r. (engl.), g. jd. printa strojno umnoavanje, preslik, kopira
nje, printanje.
printanje gl. im. s. r. (engl.), g. jd. printanja - preslikavanje, kopiranje onoga
to je na ekranu kompjuterskog moni
tora pomou tampaa, printera.
printati gl. nesvr. (engl.), prez. printam,
trp. prid. printan - obavljati printanje,
preslikavati, kopirati printerom ono to
je na ekranu kompjuterskog monitora;

printer

kopirajui umnoavati pomou tampa

a.
printer im. m. r. (engl.), g. jd. prim era,
n. mn. p rim eri , g. mn. prim era - stroj
za printanje, tampa,
prinova im. . r., g. jd. prinove , n. mn.
prinove, g. mn. prinova - novoroeno
dijete, novoroene; novo marvine;
novi okot; nova stvar; novi ljudi; nove
rijei; novost, novena.
prinoviti gl. svr., prez. prinovim, trp.
prid. prlnovljen - dobiti prinovu; obno
viti; dokupiti ta novo. ponoviti; poja
ati osnaiti ime novim, prinovom,
prinuda im. . r., g. jd. prinude , n. mn.
prinude, g. mn. prinuda - upotreba sile,
prisila; ono to se ini mimo ije volje;
prisiljavanje, prinuavanje, nagonjenje.
prinudan/prinudan/prinudan prid., odr.
v. prinudni!prinudni!prinudni - koji se
odnosi na prinudu; koji je nastao mimo
volje prinudom, pod moranje; koji se
postie prinudom, primoravanjem; pri
silan.
prinuditi gl. svr., prez. prinudim, trp.
prid. prinuen - silom nagnati, natjerati,
prisiliti, primorati da se ini ta mimo
volje.
prinudno/pri'nudno/prinudno pril. - na
prinudan nain, prisilno, silom; pod pri
nudom.
prinudnost/prinudnost/prm udnost im.
. r., g. jd. prlnudnosti/prinudnosti/prinudnosti, instr. jd. prinudnou/prlnudnou/prinudnou i prinudnostUprlnudnosti/prinudnosti - stanje onoga to
je nastalo prinudom, to je prinudno,
prinuavanje gl. im. s. r. od prinuavati.
prinuavati gl. nesvr. i uest., prez.
priniiavam, trp. prid. prinuavan prinuivati, vriti prisiljavanje, primoravanje, natjerivanje da se ta ini pod
prinudom, prisilom, pod moranje; pri
siljavati, primoravati, silom, prinudom
natjerivati, nagoniti da se ini ta mimo
volje.
prin u ivin je gl. im. s. r. od prinuivati.
prinuivati gl. nesvr., prez. prinuujem,
trp. prid. prinuivan - prinuavati.
prinjukivanje gl. im. s. r. od prinjukivati.
prinjukivati gl. nesvr. i uest., prez.
prinjukujem, trp. prid. prinjiikivan -

866

867
iznova pomalo njukati, njuhom mirisa
ti, njukati; prenes. uhoditi, prisluki
vati.
priobalni prid. odr. v. - koji se odnosi na
priobalje, koji mu pripada, koji vodi
porijeklo iz priobalja,
priobalje im. s. r., g. jd. priobalja - uzak
pojas kopna uz rijeku, more, jezero;
obalni pojas uz vodenu povrinu,
priobuti se gl. svr., prez. prlobujem se,
trp. prid. priobuven - malo se bolje, ja
e, toplije obuti,
priodjenuti (se) gl. svr., prez. priddje
nem (se), trp. prid. priodjeniit/priodjeven - malo se bolje, toplije odjenuti,
priodjeti (se),
priodjesti (se) gl. svr., prez. priddjenem
(se )- priodjenuti, priodjeti.
priodjeti (se) gl. svr., prez. priddjenem
(se) - priodjenuti, priodjesti (se),
priokupiti gl. svr., prez. pridkupim - sve
okolo okupiti ispred koga/ega; priku
piti, s(a)kupiti ispred,
priokupljen prid., odr. v. pridkupljeni prikupljen ispred, okolo s(a)kupljen na
jedno mjesto,
prionljiv prid., odr. v. pridnljivi - sklon
prianjanju; koji lahko prione uza ta,
koji se priljepljuje, prihvata, prima,
prionuti gl. svr., prez. prlonem - jedno
stavno se zakaiti, prihvatiti, prilijepiti
za ta; prihvatiti se rga, vrijedno raditi,
priopavanje/priopivanje gl. im. s. r.
od priopavati/priopivati,
priopavati/priopivati gl. nesvr., prez.
priopavam!priopujem, trp. prid. priopavan/priopivan - prioptavati, jav
no izricati, (iz)davati, objavljivati pri
openja; saopavati/saoptavati,
priopen prid., odr. v. priopen i - priopten, javno obznanjen, objavljen, iska
zan; saopen/saopten.
priopenje gl. im. s. r. od priopiti,
priopenost im. . r., g. jd. prlopenosti,
instr. jd. prlopenou!prlopenosti prioptenost, saoptenost, oglaenost,
obj av ljenost,
priopiti gl. svr., prez. priopim , trp.
prid. priopen - prioptiti, saoptiti, sa
opiti, neposredno (iz)dati priopenje,
javno (iz)rei, iskazati, obznaniti, obja
viti priopenje.

prioptavanje gl. im. s. r. od priopta

vati.
prioptavati gl. nesvr. i uest., prez.
pridptavam , trp. prid. prloptavdn -

priopavati,
priopten prid., odr. v. prlopteni - pri

open.
prioptenost im. . r., g. jd. prloptenosti, instr. jd. prloptenou/prloptenosti - priopenost.
prioptenje gl. im. s. r. od prioptiti.
prioptiti gl. svr., prez. prloptim - pri

opiti.
pribrati gl. svr., prez. prlorem , trp. prid.
prioran - preorati, prilikom oranja za

hvatiti malo i tue oranice; dovriti ora

nje.
prioravanje gl. im. s. r. od prioravati.
priora vati gl. nesvr., prez. p rio r av am,
trp. prid. prioravan - preoravati, orui
zalaziti u tuu oranicu; prelaziti preko
mee.
prioritet im. m. r. (nlat.), g. jd. prioriteta,
n. mn. prioriteti, g. mn. prioriteta pravo prvenstva, prednost, preimu
stvo.
prioritetni prid. odr. v. (nlat.) - koji je s
pravom prvenstva, koji ima prednost,
preimustvo,
prioinuti gl. svr., prez. prlosinem, trp.
prid. prioinut - podobro oinuti, malo
(vie) oinuti; usput malo oinuti,
priotriti gl. svr., prez. prlotrim , trp.
prid. priotren - malo (vie) naotriti,
priotkriti se gl. svr., prez. prlotkrijem
se, trp. prid. priotkrlven - malo se (vie)
otkriti.
pripadanje gl. im. s. r. od pripadati,
pripadati gl. svr., prez. pripadam - biti
ije pravo; biti lan kakve zajednice,
pripadni prid. odr. v. - koji kome/emu
pripada; koji kome/emu odgovara,
odgovarajui,
pripadnica im. . r., g. jd. pripadnice!
pripadnice - ena pripadnik koga/ega,
lanica kakve zajednice, sljedbenica
kakve ideologije,
pripadnik im. m. r., g. jd. pripadnika, n,
mn. pripadnici, g. mn. pripadnika onaj koji kome/emu pripada; onaj na
koga drugi na temelju njegove pripa
dnosti imaju pravo; lan kakvog udru
enja; sljedbenik ega.

pripasti

pripadnitvo zb. im. s. r., g. jd. prlpadnitvalpripadnistva - svojstvo onih ko

ji kome/emu pripadaju, pripadnost,

pripadnost im. . r., g. jd. pripadnosti,
instr. jd. pripadnou!pripadnosti - sta

nje onoga koji kome/emu pripada,

pripajanje gl. im. s. r. od pripajati,
pripajati (se) gl. nesvr., prez. pripajam
(se) - obavljati pripajanje; pridruivati

(se); spajati; priljubljivati (se) uza ta.

pripaliti gl. svr., prez. pripalim , trp.
prid. prlpaljen - upaliti, zapaliti prino-

sei emu vatru ili primiui ono to

treba zapaliti onome to gori.
pripaljenost im. . r., g. jd. prlpaljenosti,
instr. jd. prlpaljenou/prlpaljenosti stanje i osobina onoga to je pripaljeno,
upaljenost, zapaljenost.
pripaljivanje gl. im. s. r. od pripaljivati,
pripaljivati gl. nesvr., prez. pripaljujem ,
trp. prid. pripaljivan - initi pripaljiva
nje, paliti ta prinosei mu vatru,
pripam titi gl. svr., prez. prlpam tim , trp.
prid. prlpamen - dobro upamtiti, za
pamtiti, ne zaboraviti, drati u pame
nju.
pripariti gl. svr., prez. prlparim - malo
pariti, zagrijati parei uz ta toplo; malo
izloiti parenju,
pripasa im. m. r., g. jd. pripasa, n.
mn. pripasi, g. mn. pripasa - po
jas, opasa, kai; ono za to se pripasuje.
pripasaa im. . r., g. jd. pripasae, n.
mn. pripasae, g. mn. pripasaa - dio
odjee koji se pripasuje, pregaa, kecelja.
pripasati gl. svr., prez. prlpaem , trp.
prid. pripasan - opasati, staviti, zave
zati, omotati oko pasa; privrstiti pri
pojasu.
pripasavanje gl. im. s. r. od pripasavati.
pripasavati gl. nesvr., prez. pripasujem
- pripasivati, vezivati oko struka, pasa,
opasivati; privravati uz pojas,
pripasivanje gl. im. s. r. od pripasivati.
pripasivati gl. nesvr., prez. pripasujem pripasavati.
pripasnl/pripasnl prid. odr. v. - koji
slui za pripasivanje.
pripasti gl. svr., prez. pripadnem - biti
dodijeljen kome/emu; postati ijim
vlasnitvom.

pripaa

869

868

pripaa im. . r. - onaj dio stoke koji se

pripinjati gl. nesvr., prez. pripinjem -

othrani za kune potrebe a ne za pro

daju; dodatna paa, paa.
pripaaj im. m. r., g. jd. pripaaja , g.
mn. pripaaja - pripanjak, pripanjaa.
pripanjaa im. . r., g. mn. pripanjaa
- pripaaj, pripanjak.
pripanjak im. m. r., g. jd. pripanjaka,
n. mn. pripanjaci , g. mn. pripanjaka ,
dat.-instr.-lok. mn. pripanjacima - ko
ni pojas za pripasivanje, pripaaj, pri
panjaa.
pripaziti gl. svr., prez. pripazim , trp.
prid. pripazen - priuvati, uvati ta pa
zei na to.
pripei/pripeknuti gl. svr., prez. pripeelpripee i pripekne - poeti jako
grijati, jako upei, prigrijati; ugrijati,
upei; jo malo ispei,
pripeka im. . r., dat. jd. pripei , g. mn.
pripeka - vrelina, jaka sunana ega.
priperak im. m. r., g. jd. priperka , n. mn.
priperci , g. mn. priperaka, dat. instr.lok. mn. pripercim a - boni izdanak,
listi u sruku cvijeta, zaperak,
pripeti gl. svr., prez. pripnem , trp. prid.
pripet - privezati za kolac poboden u
zemlju; privezati uza ta; prikaiti,
zakaiti; malo vie popeti, podii,
pripetljati gl. svr., prez. pripetljam , trp.
prid. pripetljan - zavezati nekako, sve
zati petljajui; prenes. pridodati ta.
pripijati (se) gl. nesvr., prez. pripijam
(se) - privijati, priljubljivati, priljeplji
vati (se) uza ta.
pripijen prid., odr. v. pripijeni - privijen,
priljubljen, prilijepljen uz koga ili uza
ta; previe stijenjen,
pripijeno pril. - na pripijen nain, prilju
bljeno, prilijepljeno, stijenjeno.
pripijenost im. . r., g. jd. pripijenosti,
instr. jd. pripij enoulpripijenosti - sta
nje onoga to je pripijeno,
pripijevati gl. nesvr., prez. pripijevam pripomagati svojim pjevanjem; dodava
ti svoju pjesmu,
pripijevka im. . r., dat. jd. pripijevci , g.
mn. pripijevka - ono to se pripijeva,
dio pjesme koje se ponavlja, refren,
pripfljiti gl. svr., prez. pripiljim - pri
onuti, vrsto prisloniti, pritisnuti uza
ta.
pripinjanje gl. im. s. r. od pripinjati.

initi pripinjanje, povremeno vezivati

(npr. konje ili krave) uza ta.
pripis im. m. r. - up. pripisak.
pripisak/pripisak im. m. r., g. jd. pripiska/pripiska , n. mn. pripiscilpripisci, g.
mn. pripisaka/pripisaka - ono to je na
knadno pripisano, dopisano; pripis, pri
pisivanje.
pripisati gl. svr., prez. pripiem - dopi
sati, dodati piui; smatrati ta ijim;
ubrojiti u ta; prenes. pridodati kome
ta, obino loe, to on nije uinio, to
mu ne pripada,
pripisivanje gl. im. s. r. od pripisivati,
pripisivati gl. nesvr., prez. pripisujem obavljati pripisivanje, dodavati, dopi
sivati; ubrajati u ta prema nekim oso
binama; smatrati da ko ima kakve oso
bine; prenes. pridodavati kome ta (obi
no loe) to on ne posjeduje,
pripiti gl. svr., prez. pripijem , trp. prid.
pripit - neto malo popiti, popiti u ije
zdravlje.
pripiti se gl. svr., prez. pripijem se, trp.
prid. pripijen - priljubiti se, priviti se uz
koga ili uza ta.
pripit prid., odr. v. prip iti - koji je malo
popio, malo pijan, koji nije sasvim tri
jezan.
pripitom iti (se) gl. svr., prez. pripito
mim (se), trp. prid. pripitom ljen - uini
ti pitomim, ukrotiti; prenes. stei kod
koga povjerenje, pridobiti koga svojim
ponaanjem; postati pitom, ukroen;
postati krotak, miran, pitom,
pripitom ljavanje gl. im. s. r. od pripito
mljavati.
pripitom ljavati gl. nesvr., prez. pripitdmljavam - initi da ta bude pitomo,
krotiti, ukroavati; prenes. osvajati, pri
dobijan koga, initi ga krotkim,
pripltost im. . r., g. jd. pripitosti, instr.
jd. pripitou/pripitosti - stanje onog ko
je pripit, lagano pijanstvo,
pripitom ljen prid., odr. v. pripitom ljeni koji je postao pitom, ukroen; prenes.
koji je postao krotak, koji je pridobijen,
osvojen lijepim postupcima,
pripitom ljenost im. . r., g. jd. pripitomljenosti, instr. jd. pripitom ljenoul
pripitom lj enosti - stanje i osobina ono
ga ko je pripitomljen.

pripjev im. m. r., g. jd. pripjeva, g. mn.

pripjeva - ono to se dodaje pjesmi, ref

ren.
pripjevak/pripjevak im. m. r., g. jd. p r i
p j evka!pripj evka, n. mn. pripjev ci!pri
pjev ci, g. mn. pripjevakalpripjevaka,

em. - mali pripjev, refreni.

pripjevati gl. svr., prez. pripjevam -

pjevati za kim, dodavati uz njegovu

pjesmu.
priplod im. m. r., g. jd. priploda - ono
to je prispjelo oplodnjom, ob. mlada
stoka; in priplodi vanj a.
priplodak im. m. r., g. jd. priplotka, n.
mn. p rip lo d , g. mn. priplodaka, dat.instr.-lok. mn. priplocim a - priplod;
mali priplod,
priplodan prid, odr. v. priplodni - koji se
moe moe priploditi, namnoiti priploivanjem; koji ja za priplod,
priploditi se gl. svr., prez. prip lo d i se namnoiti se priplodom, prirasti priploivanjem.
priploavanje gl. im. s. r. od priploavati.
priploavati (se) gl. nesvr., prez. pripldava (se) - umnoavati priplodom,
priploivanjem.
priploivanje gl. im. s. r. od priploivati.
priploivati (se) gl. nesvr., prez. priplduje se - razmnoavati (se) priploiva
njem, prirastati, priploavati.
pripljeskati gl. svr., prez. pripljeskam dlanom pripomoi da se rastanji, rasta
njiti pljeskanjem.
pripljototi gl. svr., prez. pripljdtim malo spljotiti,
pripodii/pripdigntiti se gl. svr., prez.
pripddignem se - malo se podignuti;
prenes. malo se oporaviti nakon bolesti,
pripogledati gl. svr., prez. pripdgledam
- malo pogledati; uzgredno obratiti pa
nju na ta, pogledati,
pripoj im. m. r., g. jd. pripoja, g. mn.
pripdja - priljubljivanje; spajanje, pri
pajanje; opojnost.
pripojasnica im. . r. - ob. u mn., fie
klija, pojas s patronama.
pripojavati (se) gl. nesvr., prez. pripdjavam (se) - pokuavati ta pripojiti,
spajati.

pripovjedaica
pripojiti gl. svr., prez. pripojim - spojiti,

sastaviti, svezati; priljubiti, tijesno spo

jiti, pribiti,
pripom aganje gl. im. s. r. od pripoma
gati.
pripom agati gl. nesvr., prez. pripdm alem - pomalo pomagati; s vremena na
vrijeme pomagati,
pripom enuti gl. svr., prez. pripdmenem
- napomenuti da se ne zaboravi, pod
sjetiti napomenom,
pripom o im. . r., g. jd. pipom oi, instr.
jd. pripom oufpripomoi - nedovoljna,
manja pomo, potpora,
pripom oi gl. svr., prez. pripdmognem davati, pruati malu pomo, biti kome
pri pomoi, malo pomoi,
priposlati gl. svr., prez. pripdaljem malo usput, uzgredno poslati; uza ta
poslati.
pripovijeica im. . r., g. mn. pripovijeica - kratka, mala pripovijetka; priica,
pripovijedalac im. m. r., g. jd. pripovijedaoca, v. jd. pripovijedaoe, n. mn.
pripovijedaoci, g. mn. pripovijedalaca,
dat.-instr.-lok. mn. pripovijedaocam a onaj koji pripovijeda, pripovjeda,
pripovijedanje gl. im. s. r. - knji., nain
pjesnikog izraavanja; pisanje ili kazi
vanje pripovijedi; opirno govorenje
ob. o starinama; ispredanje pria,
pripovijedati gl. nesvr., prez. pripdvijedam - obavljati pripovijedanje, kazivati
ili pisati pripovijedi; govoriti opirno
ob. o starinama,
pripovijest im. . r., g. j. pripovijesti,
instr. jd. pripovijeulpripovijesti, g.
mn. pripovijestilpripovijesti - ono to je
pripovijeeno, pripovijetka, pria,
pripovijetka im. . r., dat. jd. pripo
vijetki/pripovijei, g. mn. pripovijeda
ka/pripovjedaka - knji, vrsta kraeg
proznog djela; zanimljiva pria, pripo
vijest.
pripovjeda im. m. r., g. jd. pripo
vjedaa, g. mn. pripovjedaa - onaj ko
ji pripovijeda, narator; pisac pripovijetki.
pripovjedaev prid. odr. v. - koji pripada
pripovjedau,
pripovjedaica im. . r. - ena pripo
vjeda.

pripovjedaicin
pripovjedaicin prid. odr. v. - koji se

odnosi na pripovjedaicu, koji joj pri

pada
pripovjedaki prid. odr. v. - koji se
odnosi na pripovjedae, koji je kao u
pripovjedaa,
pripovjedaki pril. - na pripovjedaki
nain, kao pripovjedai,
pripovjediti gl. svr., prez. pripdvjedim ,
trp. prid. pripdvjeen - ispriati, kazati
kao pripovijed.
pripovjednl/pripovjednl/pripovjeni

prid. odr. v. - koji se odnosi na pripo

vijed, koji je kao u pripovijedi.
priprati gl. svr., prez. priperem/priperem , trp. prid. pripran - malo, ovla
oprati.
pripraiti gl. svr., prez. pripraim - ma
lo popraiti, odozdo praiti,
pripraivanje gl. im. s. r. od pripraivati.
pripraivati gl. nesvr., prez. pripraujem - obavljati pripraivanje, pomalo
odozdo praiti,
priprava im. . r., g. mn. priprava - in
pripravljanja, pripravljanje, pravljenje;
pripremanje, priprema; ono to je pri
pravljeno, pripremljeno, spremljeno,
pripravak; vojn. eta koja mora biti
uvijek spremna za djelovanje,
pripravak im. m. r., g. jd. pripravka , n.
mn. pripravci , g. mn. pripravaka , dat.instr.-lok. mn. pripravcim a - ono to je
pripravljeno, priprava.
pripravan prid., odr. v. pripravni - pri
premljen, spremljen; spreman,
pripraviti gl. svr., prez. pripravim , trp.
prid. pripravljen - pripremiti pravlje
njem, spraviti; napraviti,
pripravlja im. m. r., g. jd. pripravlja,
g. mn. pripravlja - onaj koji obavlja
pripravljanje, priprema, koji priprema;
sprema.
pripravljanje gl. im. s. r. od pripravljati,
pripravljati (se) gl. nesvr., prez. pripra
vljam (se) - obavljati pripravljanje; pri
premati, spremati (se),
pripravnica im. . r., g. mn. pripravnica
- enska osoba pripravnik, ona koja
obavlja pripravniki rad.
pripravnik im. m. r., g. jd. pripravnika,
n. mn. pripravnici, g. mn. pripravnika onaj koji vri pripravniki rad, osoba
koja se priprema za obavljanje kakvog

871

870
posla, ob. svrenik kakvog fakulteta
bez radnog iskustva,
pripravniki prid. od. v. - koji se odnosi
na pripravnike, koji im pripada,
pripravnltvo im. s. r. - sluba, posao
pripravnika,
pripravno pril. - na pripravan nain,
spremno, pripremnjeno.
pripravnost im. . r., g. jd. pripravnosti,
instr. jd. priprvnou/priprvnosti pripremljenost, spremnost za ta.
priprei gl. svr., prez. pripregnem - pripregnuti.
pripreivanje gl. im. s. r. od pripreivati.
pripreivati gl. nesvr. i uest., prez. pripreujem - s vremena na vrijeme po
malo prijetiti, prijetnjom opominjati,
upozoravati,
priprega im. . r., dat. jd. priprezi - ono
to slui za priprezanje; konji koji se
dodatno upreu radi pomoi ve upre
gnutim.
pripregnuti gl. svr., prez. pripregnem dodatno upregnuti jo jedne konje,
upregnuti i pripregu.
priprema im. . r., g. mn. priprema spremanje, pripremanje; in spremanja,
pripremanja,
priprema im. m. r., g. jd. priprema,
g. mn. priprema - onaj koji priprema,
sprema.
pripreman prid., odr. v. pripremni spreman, pripremljen,
pripremanje gl. im. s. r. od pripremati,
pripremati (se) gl. nesvr., prez. pripre
mam (se) - spremati (se), obavljati pri
premanje, vriti pripreme,
pripremiti (se) gl. svr., prez. pripremim
(se) - spremiti, zavriti pripremu; oba
viti pripremanje; pripraviti, spraviti,
pripremljen prid., odr. v. pripremljeni spremljen; pripravljen,
pripremljenost im. . r., g. jd. pripre
mljenosti, instr. jd. pripremljenou!
pripremljenosti - stanje onoga to je ili
k o je pripremljen,
pripremno pril. - spremno, pripremljeno,
priprijeen prid. neodr. v. - malo zaprije
en, koji je dobio malu prijetnju.
priprijeen5st im. . r., g. jd. priprijeenosti, instr. jd. priprijeenou/priprijeenosti - stanje priprijeenog.

priprijeti gl. svr., prez. priprem - malo

uprijeti, pripomoi upirui, pritvoriti

upiranjem; dodati, pripomoi; prenes.
doi u stisku, zapasti u tekoe,
priprijetiti gl. svr., prez. priprijetim malo zaprijetiti, na neki nain malo
prijetei opomenuti.
priprost prid., odr. v. p riprosti - koji je
niska roda, prilino prost; prostaki;
bezazlen; prejednostavan; neobrazovan,
neuk; prilino neodgojen, nekulturan,
priprosto pril. - na priprost nain; jedno
stavno; bezazleno; prilino prosto, pro
staki; neuko; prilino necivilizovane,
nekulturno,
priprostost im. . r., g. jd. priprostosti,
instr. jd. priprostou!priprostosti osobina i stanje onoga k o je priprost,
pripucati gl. svr., prez. pripucam - malo
zapucati, neoekivano poeti pucati,
pripucavanje gl. im. s. r. od pripucavati.
pripuca vati gl. nesvr. i uest., prez.
pripucavam - povremeno pomalo pu
cati.
pripuckivanje gl. im. s. r. od pripuckivati.
pripuckivati gl. nesvr. i uest., prez.
pripuckujem - pripucavati, povremeno
pomalo pucati,
pripuiti gl. svr., prez. pripuim, trp.
prid. pripuen - prikopati, skopati;
pritegnuti, stegnuti,
pripuknuti gl. svr., prez. pripuknem malo puknuti; dijal. prepuknuti, prepu
i.
pripuniti gl. svr., prez. pripunim - jo
malo puniti, dopuniti; dijal. prepuniti,
pripust/pripust im. m. r., g. jd. pripusta/
pripusta, g. mn. pripusta!pripusta - pri
putanje; putanje enke mujaku radi
oplodnje.
pripustiti/pripustiti gl. svr., prez.
pripustim, trp. prid. priputen - pustiti,
dozvoliti kome da se priblii; pro
pustiti; prepustiti, pustiti da ta bude
due od ega drugog,
p op u stljiv prid., odr. v. pripustljivi - koji
se da, koji se moe pripustiti, koji je
sklon priputanju,
pripuiti gl. svr., prez. pripuim - dobiti
elju za puenjem; dijal. prepuiti, za
puiti, zadimiti se, uspuiti.
priputanje gl. im. s. r. od priputati.

prireenost

priputati gl. nesvr. i uest., prez.

priputam - malo putati; dozvoljavati

kome da se priblii; proputati; dijal.

preputati, putati da ta bude due od
ega drugog,
priraunati gl. svr., prez. priraunam pridodati raunu, pribrojiti, dodatno
uraunati; dijal. preraunati, pogrijeiti
u raunanju,
priraunavanje gl. im. s. r. od priraunavati.
priraunavati gl. nesvr., prez. priraimavam - pridodavati raunu, pribra
jati, dodatno uraunavati; dijal. prera
unavati se, grijeiti u raunu,
priraslica/priraslica im. m. i . r., g. mn.
priraslica - ono to je priraslo; izra
slina; bolest prirastanja, sraslost,
prirast im. m. r., g. jd. prirasta - ono to
je priraslo, dio cjeline koji je u nekom
vremenu prirastao; dio cjeline koji se
poveao mnoenjem, koji se namnoio.
prirastanje gl. im. s. r. od prirastati.
prirastati gl. nesvr., prez. prirastam - u
nekom vremenu rastui pristizati; pri
stizati rasploavanjem, razmnoavati se
plodnjom; dijal. prerastati, rasti vie ne
go to je potrebno,
prirasti gl. svr., prez. prirstem /pri rstem - srasti s im, zarasti; pristii
rastom, narasti; namnoiti se; razg.
priraivanje gl. im. s. r. od priraivati.
priraivati gl. svr., prez. priraujem prirastati, srastati, zarastati.
prirataj im. m. r., g. jd. prirataja, g.
mn. prirataja - prirast, poveanje ega
ivog (npr. prirataj stanovnika); ono
to se povealo, to je naraslo u nekoj
cjelini u nekom vremenu,
priredba im. . r., g. mn. priredbi!pri
redaba - predstava; javna predstava
zabavnog karaktera; pozorina predsta
va; prireivanje; prenes. dogaaj s ele
mentima predstave,
prirediti gl. svr., prez. priredim , trp.
prid. prireen - pripremiti, urediti; oda
brati za tampanje ili javno prikaziva
nje.
prireen prid., odr. v. prireeni - pripre
mljen, ureen; spremljen,
prireenost im. . r., g. jd. prireenosti,
instr. jd. prireenou!prireenosti stanje onoga to je prireeno.

prireiva

prireiva im. m. r., g. jd. prireivaa, g.

mn. prireivaa - onaj koji ta pri
reuje; izdava; urednik, ureiva,
prireivaev prid. odr. v. - koji pripada
prireivau,
prireivaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na prireivaa i na pripreivanje.
prireivan prid., odr. v. prireivani koji je pretrpio prireivanje, ureivan,
pripreman,
prireivanje gl. im. s. r. od prireivati,
prireivati gl. nesvr., prez. prireujem obavljati prireivanje, ureivati; pripre
mati za tampu ili za javno prikazivanje.
prirepak/prirepak im. m. r., g. jd. prirepkalprlrepka, n. mn. prirepci/prlrepci, g. mn. prirepaka!prirepaka, dat.instr.-lok. mn. prirepcima/prirepcima ono to je pri repu; prenes. ono to je
(pri)dodato emu; privjesak,
prirepa im. m. r., g. jd. prirepaa, g.
mn. prirepa - onaj koji se ponaa kao
da je prirepak, prirepak, privjesak, prirepina.
prirepaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na prirepae, koji je kao u prirepaa.
prirepaki pril. - kao prirepai, na prirepaki nain,
prirepatvo im. s. r. - prirepako ponaa
nje, osobina onoga k o je prirepa.
prirepina im. . r., g. mn. prirepina - dio
koe oko repa; ono to je pri repu,
prirepa.
prirez/prirez im. m. r., g. jd. prireza!
prireza, g. mn. prireza!prireza - do
datni rez; ono to je dodato emu (up.
porez i prirez),
priricati gl. nesvr. i uest., prez. prirlem - u govoru dodavati; pridodavati,
pridavati.
prirjeica im. . r., g. mn. prirjeica poslovica, prirjeje.
prirj eje/prirjeje im. s. r. - pouka koja
je pri rijeima, poslovica,
prirjeje im. s. r. - rijena obala, oblast,
kraj, podruje uz rijeku,
prirokl/prironi prid. odr. v. - koji se
odnosi na prirok,
prirod im. m. r. - ono to je rodilo u toku
godine, doprinos, ljetina, rod.
priroda im. . r., g. jd. prirode - sav
materijalni svijet, sve to postoji a nije

873

872
nastalo ovjekovim radom; ukupnost
ivotnih uslova ukljuujui klimu, mo
rfologiju i sastav tla, biljni i ivotinjski
svijet; bit, sutina, osnovno svojstvo
koga ili ega; karakter, narav, ud, te
mperament, uroena svojstva; ljudski
organizam,
prirodan prid., odr. v. prirodn i - koji se
odnosi na prirodu; koji je u vezi s priro
dom, nepatvoren, izvoran; neusiljen,
naravan; koji je nastao prirodno, roe
njem, uroen; koji je u vezi s izuava
njem prirode; prenes. koji se ponaa
prirodno.
prirodin/prirodm prid. odr. v. - koji pri
pada prirodi, koji potjee iz prirode,
koji je podarila priroda,
prirodno pril. - na prirodan nain; na
ravno.
prirodnost im. . r., g. jd. prirodnosti ,
instr. jd. prlrodnou!prirodnosti - oso
bina onoga ko je prirodan ili to je pri
rodno.
prironjakl/prirodnjakl prid. odr. v. koji se odnosi na prirodnjake i prirod
njatvo.
prironjaki/prirodnjaki pril. - kao
prirodnjaci, na prirodnjaki nain,
prirodnjak/prirodnjak im. m. r., g. jd.
prirodnjaka!prirodnjaka, n. mn. p ri
rodnjaci/prirodnjaci, g. mn. prirodnja
ka/prirodnjaka - onaj koji prouava
prirodu, koji se bavi prirodom; koji se
ponaa prirodno, koji voli prirodu i
oponaa je; prenes. jednostavan ovjek,
onaj koji nije optereen kojekakvim ne
prirodnim drutvenim normama pona
anja.
prirodnjatvo im. s. r. - zanimanje i
svojstvo prirodnjaka,
prirodopis im. m. r. - nauka o prirodi i
prirodnim pojavama; prirodoslovlje;
prirodoznanstvo; ranije: nastavni pred
met o prirodi,
prirodopisac im. m. r., g. jd. prirodo
pis ea, n. mn. prirodoplsci, g. mn. priroddplsaca - onaj koji se bavi prirodopisom, koji pie knjige o prirodi,
prirodopisni prid. odr. v. - koji se odnosi
na prirodopis,
prirodopisno pril. - ivopisno, veoma
upeatljivo; grubo, snano.

prirodopiev prid. odr. v. - koji pripada

prirodopiscu, koji je potekao od njeg.

prirodoslovac g. jd. prirodoslovca, n.
mn. prirodoslovci, g. mn. priroddslovaca, dat.-instr.-lok. mn. prirodoslovcim a
- onaj koji se bavi prirodoslovljem, prirodoznanac.
prirooslovev prid. odr. v. - koji pripa
da prirodoslovcu,
prirodoslovlje im. s. r. - nauka koja se
bavi prouavanjem i opisom prirode,
prirodoznanstvo,
prirodoslovni prid. odr. v. - koji se
odnosni na prirodoslovlje, prirodoznanstveni.
prirooznanstven prid., odr. v. prirodoznanstvenl - koji se odnosi na prirodo
znanstvo, koji mu pripada,
prirodoznanstvo im. s. r. - nauka o pri
rodnim znanostima, prirodopis, priro
doslovlje.
priroen prid., odr. v. priroeni - koji je
nastao prirodno, roenjem, s kojim je
roen, uroen,
priroenlk im. m. r., g. jd. priroenlka,
n. mn. priroenlci, g. mn. priroenlka,
dat.-instr.-lok. mn. priroenlcim a - onaj
koji je priroen; priroeni dravljanin,
priroeno pril. - uroeno, na priroen
nain.
priroenost im. . r., g. jd. priroenosti,
instr. jd. priroenou!priroenosti osobina onoga to je priroeno, priro
enje.
priroenje gl. im. s. r. - priroenost.
prirok im. m. r., g. jd. priroka, n. mn.
p riro d , g. mn. prlrka, dat.-instr.-lok.
mn. prlrocim a - gram. predikat, ree
nini dio kojim se obiljeava radnja,
stanje ili zbivanje,
prirubiti gl. svr., prez. prirublm, trp. gl.
prid. p ri rubljen - napraviti rubove; pod
vrnuti rubove, obrubiti; postaviti uz
rub.
prirubljen prid., odr. v. priljubljeni - koji
je s rubovima, obrubljen; primaknut,
pripijen, sastavljen, spojen pri samom
rubu.
prirubljeno pril. - prikrajeno sasvim
primaknuto uz rub; pripijeno uz sami
rub ega.
prirubljenost im. . r., g. jd. priljubljenosti , instr. jd. priljubljenosu!prilju-

prisebnost

bljenosti - stanje onoga to je pri

ljubljeno; primaknutost uz rub ega.

priruan prid., odr. v. priruni - koji je

uvijek pri ruci, prikladan, pogodan, jed

nostavan; lahko upotrebljiv,
priruje im. s. r. - gornji dio ograde na
stepenitu za koji se pridrava.
prirunik im. m. r., g. jd. prirunika, n.
mn. prirunici, g. mn. prirunika - knji
ga s kratkim i jasnim uputama o emu,
obino slui nastavnicima kao uputa za
bolje koritenje udbenika,
prisabrati (se) gl. svr., prez. prisaberem/prisaberem, imp. prisaberi, trp.
prid. prisabran - okolo prikupiti, sabra
ti, pribrati; prenes. preispitati se, srediti,
pribrati i razabrati misli, emocije,
prisad/prisada im. m. r. - mlade biljke
koje se prisauju, presad(a), rasad(a);
mlada voka, sadnica,
prisaditi gl. svr., prez. prisadlm , trp.
prid. prisaen - posaditi uza ta ve
posaeno, saenjem popuniti prazninu,
jo nasaditi; nakalemiti, pricijepiti.
prisajediniti (se) gl. svr., prez. prisajedlnlm (se), trp. prid. prisajedlnjen - ob.
spojiti, sastaviti; pripojiti, prikljuiti,
ukljuiti; udruiti; zdruiti,
prisajedinjavanje gl. im. s. r. od prisajedinj avati.
prisajedinjavati gl. svr., prez. prisajedinjavam - initi prisajedinjenje; ob.
spajati, sastavljati; pripajati, priklju
ivati, ukljuivati; udruivati; zdrui
vati.
prisajedinjivanje gl. im. s. r. od prisaje
dinj ivati.
prisajedinjivati gl. nesvr., prez. prisajedinjujem - prisajedinjavati.
prisan prid., odr. v. prisn i - blizak, nepo
sredan, srdaan; koji je s kim u bliskim,
prijateljskim odnosima,
priseban prid., odr. v. prisebni - koji je
miran, sabran, koji ne podlijee sna
nim emocijama koje paraliu razum,
prisebno pril. - mimo, sabrano, hladno
krvno, na priseban nain,
prisebnost im. . r., g. jd. prisebnosti,
instr. jd. prisebnosulprisebnosti - sta
nje onoga ko je priseban; hladno
krvnost, mimo stanje duha u tekim si
tuacijama.

prisei

prisei gl. svr., prez. prisegnem, rad. gl.

prid. prisegao/prisegnuo - prisegnuti,
prisega im. . r., dat.-lok. jd. prisezi, g.
mn. prisega - neob. neporecivo obe
anje, zakletva, vrsto data rije ije je
krenje izdajstvo za koje slijedi stroga
kazna.
prisegnut prid., odr. v. prisegnuti - koji
je pod prisegom (zakletvom), vezan
prisegom, zakletvom, neporecivim obe
anjem.
prisegnuti gl. svr., prez. prisegnem, rad.
gl. prid. prisegao/prisegnuo - dati vr
sto obeanje, poloiti prisegu, zakletvu,
zakleti se.
prisegnuto pril. - pod prisegom, pod za
kletvom, vrsto obeano, zakleto; ne
sumnjivo.
prisegnutost im. . r., g. jd. prisegnutosti, instr. jd. prisegnutou/prisegnutosti - neob. stanje onih koji su dali
prisegu koji su pod prisegom,
priselac im. m. r., g. jd. priselca, n. mn.
priselci, g. mn. priselaca/ priselaca stanovnik priselka; doseljenik, doljak,
priselak im. m. r., g. jd. priselka/priseoka, n. mn. priselci/priseoci, g. mn.
priselaka - zaselak, nekoliko kua u
blizini sela; prigradsko selo.
priselev prid. odr. v. - koji se odnosi na
priselca, koji mu pripada,
priselica im. m. i . r. - priselac.
priselskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
priselak.
prisezanje gl. im. s. r. od prisezati prisega, polaganje zakletve, zaklinjanje,
prisezati gl. nesvr., prez. priseem, trp.
prid. prisegnut - polagati prisegu, za
kletvu, davati kome vrsto obeanje,
zaklinjati se na ta.
prisilan prid., odr. v. prisilni - koji je pod
prisilom, nasilan,
prisiliti gl. svr., prez. prisilim, trp. prid.
prisiljen - uiniti prisilu; prisilom na
gnati, natjerati, primorati koga da ta
uini mimo svoje volje,
prisiljavanje gl. im. s. r. od prisiljavati,
prisiljavati gl. nesvr., prez. prisiljavam
- initi prisiljavanje; nagoniti, tjerati,
natjeravati silom; primoravati,
prisiljen prid., odr. v. prisiljeni - koji je
pod prisilom neto uinio,
prisiljeno pril. - pod prisilom, usiljeno.

875

874
prisiljenost im. . r., g. jd. prisiljenosti,
instr. jd. prisilj enou!prisilj eno ti -

stanje i osobina onoga ko je prisiljen ili

toje prisiljeno; prisila,
prism iti gl. svr., prez. prisinim, trp. prid.
prisinjen - posiniti, uzeti kao sina.
priinuti gl. svr., prez. prisinem - malo
sinuti, prosjati,
prisipanje gl. im. s. r. od prisipati.
p osip a ti gl. nesvr., prez. prisipam - do
sipati, dopunjavati, dolijevati sipajui
ili dolijevajui,
prisjeanje gl. im. s. r. - naknadno sje
anje, evociranje uspomena,
prisjeati se gl. nesvr., prez. prisjeam
se - prizivati u svijest uspomene, evoci
rati.
prisjedanje/prisjedanje gl. im. s. r. od
prisjedati.
prisjedati/prisjedati gl. nesvr. i uest.,
prez. prisjedam /prisjedam - dolazei
sjedat; prislanjati se sjedajui; pribijati
se, pristajati uz koga/ ta; prenes.
prisjedati, pristajati na muku; skakati
na nos, stvarati potekoe, neugo
dnosti, donositi nelagodu; oteavati
ionako teku situaciju,
prisjen im. m. r. - prisjenak,
prisjena im. . r. - prisjenak,
prisjenak im. m. r., g. jd. prisjenka , n.
mn. prisjenci - polusjena, mjesto u prisjeni, zasjenak,
prisjesti gl. svr., prez. prisjednem - nak
nadno sjesti; prenes. stvoriti nelagodu,
neugodnost, skoiti na nos,
prisjetiti se gl. svr., prez. prisjetim se dosjetiti se, sjetiti se uz malo razmi
ljanja, prizvati u sjeanje,
priskakanje gl. im. s. r. od priskakati.
priskakati gl. nesvr. i uest., prez. priskaem - povremeno prilaziti; prenes. s
vremena na vrijeme pomagati, pruati
pomo.
priskoiti gl. svr., prez. priskoim pritei kome u pomoi, pomoi kome u
nevolji.
priskoljiv prid., odr. v. priskdljivi koji rado priskae, koji eli pomoi,
priskok im. m. r., g. jd. priskoka, n. mn.
priskoi , g. mn. priskoka , dat.-instr.lok. mn. priskocima - brz i nagao skok
ob. u namjeri da se pomogne, pritravanje u pomo.

priskrbiti/priskrbiti gl. svr., prez. p ri

skrbim/priskrbim, trp. prid. priskrbljen/
priskrbljen - pribaviti, osigurati materi

jalna sredstva; obezbijediti kakvu zado

voljtinu, sigurnost,
priskrbljenost/priskrbljenost im. . r.,
g. jd. priskrbljenosti/priskrbi/enosti,
instr. jd. priskrbljenou/priskrbljenou i priskrbljenosti/priskrbljenosti osobina onoga to je priskrbljeno; sta
nje onoga to se priskrbljuje; snabdjevenost.
priskrbljivanje gl. im. s. r. od priskrblji
vati.
priskrbljivati gl. svr., prez. priskibljujem - pribavljati, nabavljati; snabdijeva
ti.
prislanjanje gl. im. s. r. od prislanjati,
prislanjati (se) gl. nesvr., prez. prisla
njam (se) - stavljati uz neto to slui
kao oslonac; oslanjati, stojei pridra
vati se za ta; oslanjati, naslanjanjati
(se); pripijati, stiskati uza ta; prenes.
primicati, pribliavati, pridruivati se
kome bez poziva,
prislon im. m. r., g. jd. prislona, n. mn.
prisloni , g. mn. prislona - ono to se
prislanja; naslon, deblja daska koja se
redajui jedna do druge stavlja u mezar
da neko vrijeme zatiti tijelo umrlog,
prisloniti (se) gl. svr., prez. prislonim
(se), trp. prid. prislonjen - metnuti,
staviti ta uza to; osloniti (se); pri
drati se stojei; nasloniti (se); stisnuti
(se), pripiti (se) uza ta; prenes. primak
nuti, pribliiti, pridruiti (se) kome
nepozvan.
prislonjenica im. . r. - gram. rije bez
akcenta koja se prislanja uz koju drugu,
npr. prijedlog, veznik,
prislonjenost im. . r., g. jd. prislonjeno
sti, instr. jd. prislonjenou/prislonjenosti - stanje onoga to je prislonjeno,
prisluati gl. svr., prez. prisludm - ma
lo posluati,
prisluavanje gl. im. s. r. od prisluavati.
prisluavati gl. nesvr. i uest., prez. prisluavam - nedozvoljeno sluati, prislu
kivati; nepristojno sluati tue razgo
vore.
prislukiva im. m. r., g. jd. prislukiva
a, n. mn. prislukivai, g. mn. prislu
kivaa - onaj koji prislukuje, koji se

prisniti

bavi prislukivanjem; aparat za prislu

kivanje.
prislukivalo/prislukivalo im. s. r., g.
jd. prislukivala/prislukivala, n. mn.
prislukivala/prislukivala, g. mn. p ri
slukivala/prislukivala, hipok. - onaj
koji nedozvoljeno prislukuje i pri tome
uiva; aparat za prislukivanje, prislu
kiva.
prislukivanje gl. im. s. r. od prisluki
vati.
prislukivati gl. svr., prez. prislukujem
- obavljati prislukivanja; nedozvoljeno
sluati, uhoditi,
prisluni/prisluni prid. odr. v. - koji se
odnosi na prislukivanje, koji slui za
pri-slukivanje.
prisluiti gl. svr., prez. prisluzim - crkv.
zapaliti kandilo ili svijeu na grobu ili
pred ikonom,
prisluivanje gl. im. s. r. od prisluivati.
prisluivati gl. svr., prez. prisluzujem,
trp. prid. prisluzivan - paliti kandilo ili
svijeu na grobu umrlog ili pred iko
nom.
prism akanje gl. im. s. r. od prismakati.
prism akati gl. nesvr. i uest., prez. prismaem - jesti ta s uivanjem umaui
u ta.
v
prism ok im. m. r., n. mn. prism oci - ono
to se prismae; ono u ta se umae radi
prismakanja (med, sos, pavlaka i sl.),
prism otra im. . r., g. jd. prism otre, n.
mn. prism otre , g. mn. prism otri - nad
zor nad kim za koga se sumnja da je
uinio ta nedozvoljeno, nezakonito;
posmatranje, praenje, nadgledanje;
uhoenje, pijuniranje.
prisnird im. m. r. - smrad, ono to prismruje, neugodan miris.
prism rdjeti/prism M jeti gl. svr., prez.
prism rdim /prism rdim - malo zasmrdjeti; poprimiti neugodan vonj, smrad;
prenes. nerado doi nakratko i ne biti
prihvaen.
prism rivanje gl. im. s. r. od prismrivati.
prism rivati gl. nesvr., prez. prismrujem - prilaziti smrdei; prenes. prilaziti
kome nerado prihvaen,
prisniti gl. svr., prez. prisnijem, trp.
prid. prisniven - izai na san; u snu

prisno

vidjeti; naslutiti u snu ono to e se

dogoditi; usniti,
prisno pril. - prijateljski, iskreno, srda
no, na prisan nain; usko, tijesno pove
zano, blisko,
prisnost/prisnost im. . r., g. jd. prisn o
sti/prisnosti, instr. jd. prisnou/prisnosti i prisno scu!prisno ti - bliskost;
stanje onoga to je prison; osobina pri
snih ljudi.
prisobak im. m. r., g. jd. prisopka, n. mn.
prisopci, g. mn. prisobaka, dat.-instr.lok. mn. prisopcim a - sporedna soba
pored glavne sobe; sobica uz veliku
sobu, djeija soba.
prisOblje im. s. r. - prostor s vanjske
strane sobe, predsoblje,
prisoj im. m. r., g. jd. prisoja, g. mn. p ri
soja - prisoje,
prisoj an/prisoj an prid., odr. v. prisojni/
prisojn i - koji je na prisojnoj strani, u
prisoju, osunan, sunan,
prisoje/prisoje im. s. r., g. jd. prisoja!
prisoja - strana okrenuta suncu, suna
na strana brda; suncem obasjano, osun
ano mjesto
prisojkinja im. . r., g. jd. prisojkinja, n.
mn. prisojkinje/prisdjkinje, g. mn. p r i
sojkinja/prisojkinja - ona koja raste,
odrasta na prisojnoj strani; ona koja je s
prisoja.
prispijee im. s. r., g. jd. prispijea, n.
mn. prispijea, g. mn. prispijea - do
spijee, dolazak; postignue, pristanak,
prispijevanje gl. im. s. r. od prispijevati,
prispijevati gl. nesvr., prez. prispijevam
- dospijevati, stizati; dolaziti, pristizati,
prispjelost im. . r., g. jd .p r is p je lo ti,
instr. jd. prispjelou/prispjelosti - sta
nje onoga to prispijeva.
prispjeti gl. svr., prez. prispijem - doi,
stii; dospjeti, pristii, postignuti,
prisposobiti se gl. svr., prez. prispdsobim se - pripremiti se za ta, prilagoditi
se, adaptirati se.
prispustiti se gl. svr., prez. prispustim
se - prilino se spustiti, spustiti se nis
ko.
prisre im. s. r. - srana kesa, perikard.
prisrkivanje gl. im. s. r. od prisrkivati.
prisrkivati gl. nesvr. i uest., prez. prisrkujem - srkati malo pomalo, jesti s
prisrkivanjem, prisrkujui.

877

876
prisrknuti gl. svr., prez. prisrknem -

malo srknuti, srknuvi popiti jedan gutljaj.

pristajanje gl. im. s. r. od pristajati,
pristajati gl. nesvr., prez. pristajem davati pristanak; saglaavati se s ime;
prihvatati ta; uplovljavati u luku.
pristajkivanje gl. im. s. r. od postajki
vati.
postajk ivati gl. nesvr. i uest., prez.
pristajkujem - esto se u hodu zaustav
ljati, stajati, zaustavljati se s vremena
na vrijeme radi odmora ili razgovora,
pristajallste/pristanlte im. s. r., g. jd.
pristajalita, n. mn. pristajalita, g. mn.
pristajalita - up. pristanite.
pristalac/pristalica im. m. r., g. jd. pristaoca/pristalca - up. pristalica.
pristalica im. m. i . r., g. jd. pristalice,
n. mn. pristalice, g. mn. pristalica - pri
staa, privrenik, sljedbenik koga/ega;
onaj koji uza ta pristaje, koji koga/ta
slijedi.
pristalo pril. - lijepo, zgodno, prikladno,
skladno.
pristalost im. . r., g. jd. pristalosti, instr.
jd. pristaloulpristalosti - osobina
onoga ko je zgodan, pristao; ljepota,
zgodnost, sklad, skladnost,
pristanak g. jd. pristanka, n. mn.
pristanci, g. mn. pristanaka, dat.-instr.lok. mn. pristancim a - pristajanje, da
vanje saglasnosti na ta; odobrenje, pri
hvatanje ega; prispijee, postignue;
dospijee, dolazak, uplovljenje u luku.
pristanini prid. odr. v. - koji se odnosi
na pristanite, koji mu pripada; luki,
pristanite im. s. r., g. jd. pristanita, n.
mn. pristanita, g. mn. pristanita - pri
rodno ili izgraeno mjesto u zavjetrini
na obali rijeka, mora, jezera za pri
stajanje brodova i drugih plovila; luka;
krajnje odredite putovanja; mjesto
gdje se sklanja, sklonite; prenes. miran
i tih ivot nakon ostvarenja ivotnog
cilja.
pristao prid., odr. v. p rista li - prikladan,
odgovarajui, podesan; koji pristaje; li
jep, zgodan,
pristar prid., odr. v. p rista ri - koji je pri
lino star, koji je pristario.
pristasati gl. svr., prez. pristasam - pri
spjeti za ta, doi; dorasti, narasti.

pristaa im. m. i . r., g. jd. pristae, n.

mn. pristae, g. mn. pristaa - prista

lica.
pristati gl. svr., prez. pristanem - stati

uza ta; poi za kim/im; pridruiti se

kome/emu; uploviti u pristanite; pre
nes. dati pristanak; saglasiti se s ime;
prihvatiti ta.
pristav im. m. r. - pomoni inovnik;
najamnik, sluga,
pristaviti gl. svr., prez. pristavim , trp.
prid. postavljen - staviti na vatru da
(pro)kuha, staviti ta na nisku tempe
raturu da se (s)kuha.
pristavljati gl. nesvr., prez. pristavljam
- stavljati ta na vatru, pe ili plin da
(pro)kuha; izlagati ta visokim tempe
raturama da bi se (s)kuhalo.
pristii gl. svr., prez. pristignem, trp.
prid. pristignut - postignuti, doi pje
ice, stii na vrijeme, prispjeti hodajui
ili trei; stii, dovesti se do kakvog
odredita; sustii; pojaviti se; dorasti,
stasati do ega.
p ostign u e im. s. r. - dolazak; ono to
treba da pristigne,
pristignuti gl. svr., prez. pristignem pristii.
pristizanje gl. im. s. r. od pristizati,
pristizati gl. nesvr. i uest., prez. pristizem - stizati, dolaziti pjeice, dolaziti na
vrijeme; prispijevati jedano za drugim;
prispijevati hodajui ili trei; stizati,
dovoditi do kakvog odredita; sustizati;
pojavljivati se; dorastati do ega.
pristojan/pristojan prid., odr. v. pristojni/pristdjni - koji se ponaa pristojno,
koji slijedi pravila pristojnosti, uljudan,
odgojen; koji izgleda pristojno; koji je
u granicama dozvoljenog, koji zadovo
ljava.
pristojba/pristojba im. . r., g. jd. pristojbelpristojbe, n. mn. pristojbe/pri
stojbe, g. mn. pristojbi/pristojbi - po
rez, taksa, tarifa, odreeni iznos novca
koji se plaa dravi za kakvu uslugu
administrativne naravi,
pristojno/pristojno pril. - na pristojan
nain; kao to to ine oni koji su pritojni, s pristojnou.
pristojnost im. . r., g. jd. pristojnosti,
instr. jd. pristojnou/pristojnosti - oso
bina onoga ko je pristojan; zbir pravila

pristupanost

pristojnog ponaanja u nekoj zajednici,

sociokulturnoj sredini i njihovo slijee
nje.
pristran prid., odr. v. pristrani - pri
strastan, naklonjen, sklon jednoj strani,
blagonaklon; koji unaprijed podrava
koga/ta; neobjektivan,
pristranak im. m. r., g. jd. pristranka, n.
mn. pristranci, g. mn. pristranaka, dat.instr.-lok. mn. pristrancim a - ono to je
pri strani; obronak, padina, strana brda.
pristranost im. . r., g. jd. pristranosti ,
instr. jd. pristranou!pristranosti osobina onoga ko je pristran, blagona
klonost, neobjektivnost u injenju ega
ili u prosuivanju o kome/emu.
pristranje im. s. r. - sve ono to je pri
strani; obronci, padine,
pristrasnost im. . r., g. jd. p ristrasn ost,
instr. jd. pristrasnou!pristrasnost - v.
pristranost.
pristrastan prid., odr. v. pristrasni - pri

stran; neobjektivan, koji prosuuje s

naklonou.
pristreak im. m. r., g. jd. pristreka, n.
mn. pristreci, g. mn. pristreaka - na
dstrenica, produetak strehe; natkrive
ni ulaz, trijem,
pristrii gl. svr., prez. pristrizem /pristriiem - malo ostrii, podrezati, skratiti,
pristujeti gl. svr., prez .p ristu d i- poe
ti studjeti; postati studeno, zahladnjeti,
pristup im. m. r., g. jd. pristupa, g. mn.
pristupa - prilaz, prilazni put, mjesto
gdje se prilazi; nain pristupa, prila
enje, pristupanje, prilazak; mogunost
ulaenja; primanje; uvodni tekst ega u
kojem se tumae osnovni pojmovi;
crkv. poetni dio slube ili mise; pre
nes. nain prilaska, prilaenja kome/
emu; pogled, miljenje, stav o kome/
emu.
pristupaan prid., odr. v. pristupani do koga se moe jednostavno doi; koji
je dostupan; po kome se moe proi;
koji se moe nabaviti, kupiti, koji nije
skup; prenes. jednostavan, shvatljiv;
koji nije ohol, osoran, drzak,
pristupano pril. - na pristupaan nain,
shvatljivo.
pristupanost im. . r., g. jd. pristupa
nosti, instr. jd. pristupanou!pristu-

pristupan

panosti - osobina pristupanih; stanje

onoga toje pristupano,

pristupan/pristupan prid., odr. v. pristu
pni/pristupni - kome se moe pristupiti;
dostupan; koji slui za pristup, uvod,
uvodni; pristupaan,
pristupanje gl. im. s. r. od pristupati,
pristupati gl. nesvr., prez. pristupam prilaziti kome, stupati u ije redove,
pridruivati se, ulanjivati se; prenes.
promiljati o emu, gledati, posmatrati
ta iz naroitog ugla.
pristupiti gl. svr., prez. pristupim - prii
kome, pristati uz koga; stupiti u ije re
dove, pridruiti se, ulaniti se; promi
sliti o emu iz naroitog ugla.
pristupljivanje gl. im. s. r. od pristupljivati.
pristupljivati gl. nesvr. i uest., prez.
pristupljujem - prilaziti kome/emu;
pristajati uz koga/ta; pridruivati se
kome, pristupati,
pristupnica/pristupnica im. . r., g. jd.
pristupnice/pristupnice, n. mn. pristu
pnice/pristupnice, g. mn. pristupnica/
pristupnica - pismena potvrda, doku
ment, popunjena kartica, knjiica ko
jom se iskazuje elja za pristupanjem ili
potvruje pristup,
pristupnlk/pristupnlk im. m. r., n. mn.
pristupnici/pristupnici, dat.-instr.-lok.
mn. pristupnicim a/pristupnicim a - onaj
koji gdje, kome/emu pristupa.
pristupnina im. . r., g. jd. pristupnine lanarina, novac koji se daje za pristup,
za ulanjenje u kakvo drutvo, zajedni
cu, udruenje i sl.
pristupnost/pristupnost im . r., g. jd.
pristupno stil pristupno ti, instr. jd. pristupnou/pristupnou i pristupnost!
p ristu pn ost - mogunost pristupanja
kome ili emu.
prisukan prid., odr. v. prisukani - prido
dat sukanjem, uvrtanjem, usukan u ta;
prenes. osobenjaki, uvrnut, udan,
prisukati gl. svr., prez. prisuem - uza
ta usukati; malo zasukati, zavrnuti,
uvrnuti uza ta uvijajui,
prisustvo/prisustvo im. s. r., g. jd. p ri
sustva/prisustva - prisutnost, injenica
da je neto tu, da je prisutno, da stoji,
da je vidljivo nn mjestu o kojem se
govori; prisustvovanje, nazonost.

prikfljiti

879

878
prisustvovanje gl. im. s. r. od prisusto-

vati.
prisustvovati gl. svr., prez. prisustvujem

- biti prisutan, nazoan gdje; svojim

prisustvom sudjelovati u emu.
prisuiti gl. svr., prez. prisuim - ovla,
malo, slabo osuiti, prosuiti; prilino
osuiti, ostaviti bez vode, nastati (sua),
pos-tati suno,
prisuivanje gl. im. s. r. od prisuivati.
prisuivati gl. nesvr. i uest., prez. prisiiujem - ovla, malo, slabo suiti, prosuivati; prilino jako suiti, postajati
suno.
prisutan/prisutan prid., odr. v. prisutni koji je tu, na mjestu i u trenutku o ko
jem se govori, koji je vidljiv, nazoan;
prenes. koji jeste, koji se nalazi u mi
slima u trenutku govora,
prisuti gl. svr., prez. prispem - dosuti,
popuniti pri sipanjem; doliti sipajui,
prisutnlk im. m. r., n. mn. prisutnici onaj koji je prisutan, prisutni; sudionik,
uesnik.
prisutnost/prisutnost im. . r., instr. jd.
prisutnou/prisutnou i prisutnosti/
prisutnosti - injenica da je neko ili
neto tu; stanje onoga ko je prisutan,
to je prisutno; prisustvovanje; vidlji
vost, nazonost,
prisvaja im. m. r., g. jd. prisvajda, n.
mn. prisvaji, g. mn. prisvajda - onaj
koji nasilno ta sebi prisvaja, prisvajalac, prisvojilac, prisvajatelj, prisvojitelj.
prisvajaev prid. odr. v. - koji pripada
prisvajau.
prisvajaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na prisvajae i prisvajanje,
prisvajaki pril. - na prisvajaki nain,
kao prisvajai, prisvajajui,
prisvajalac im. m. r., g. jd. prisvajaoca,
n. mn. prisvajaoci, g. mn. prisvajalaca,
dat.-instr.-lok. mn. prisvajaocim a - pri
svaja, prisvajatelj.
prisvajanje gl. im s. r. od prisvajati,
prisvajaoev prid. odr. v. - koji pripada
prisvajaocu.
prisvajatelj im. m. r., g. jd. prisv dj atelj a,
g. mn. prisvdjatelja - prisvaja, prisva
jalac.
prisvajateljev prid. odr. v, - koji pripada
prisvajate! ju.

prisvajateljskl prid. odr. v. - koji se

odnosi na prisvajanje i prisvajatelje.
prisvajateljski pril. - na prisvajatelj ski
nain, kao pri sv aj atelj i, prisvajajui,
prisvajati gl. nesvr., prez. prisvajam,
trp. prid. prisvajan - ta tue uzimati
sebi; otimati samo za sebe.
prisvehnuti gl. svr., prez. prisvehnem malo uvehnuti, izgubiti svjeinu i sna
gu-

prisvijestiti se gl. svr., prez. prisvijestim

se - doi sebi, doi svijesti, osvijestiti
se.
prisvijetliti gl. svr., prez. prisvijetlim malo posvijetliti, osvijetliti,
prisvjetljavati/prisvjetljivati gl. nesvr.
i uest., prez. prisvjetljdv amiprisvjetIjujem - pomalo osvjetljavati, obasjava
ti svjetlou,
prisvojan/prisvojan prid., odr. v. prisvojni/prisvojni - koji se odnosi na prisvajanje.
prisvojen prid., odr. v. prisvojeni - pri
svajanjem (od)uzet.
prisvojenica im. . r. - ona koja je pri
svojena, usvojenica; tuica,
prisvojenost im. . r., g. jd. prisvojenosti,
instr. jd. prisvojenou/prisvojenosti stanje onoga to je prisvojeno ili ko je
prisvojen.
prisvojilac im. m. r., g. jd. prisvdjioca, n.
mn. prisvdjioci, g. mn. prisvdjildca,
dat.-instr.-lok. mn. prisvdjiocima - prisvoj itelj.
prisvojitelj im. m. r., g. jd. prisvojitelja,
g. mn. prisvdjitelja - onaj koji prisvaja,
prisvojilac; otima, prisvaja,
prisvojiteljev prid. odr. v. - koji pripada
pri svoj itelj u.
prisvdjiteljskl prid. odr. v. - koji se
odnosi na prisvojitelje i na prisvajanje,
prisvojiteljski pril. - kao prisvojitelj i, na
prisvojitelj ski nain,
prisvojiti gl. svr., prez. prisvojim, trp.
prid. prisvojen - uzeti od drugih samo
za sebe, smatrati sve samo svojim; pri
pojiti, pridruiti; osvojiti, oteti; prevla
dati.
priapnuti gl. svr., prez. priapnem rei apatom, rei tiho u uho; apnuti,
priaptati gl. svr., prez. pri apem -

priaptavanje gl. im. s. r. od priapta-

vati.
priaptavati gl. nesvr., prez. pridptd ~
vam , trp. prid. priaptavdn - govoriti

apatom, govoriti tiho u uho; aptati,

aputati.
priarafiti gl. svr. (njem.), prez. priarafim , trp. prid. priarafljen - privrstiti
arafom; uvrnuti vijak u ta.
priarafljivanje gl. im. s. r. (njem.) od
priarafljivati.
priarafljivati gl. nesvr. (njem.), prez.
priarafljujem , trp. prid. priarafljivan
- privravati ta uza ta arafom;
uvrtati vijak u ta.
prifljiti gl. svr., prez. priiljim , trp.
prid. priiljen - uiniti iljastijim, zai
ljiti.
priinuti gl. svr., prez. priinem, trp.
prid. priinut - malo oinuti, kriomice
oinuti; prenes. prigovoriti, bocnuti ri
jeima, pecnuti,
priipetlja im. m. i . r., g. jd. priipetlja ,
g. mn. p riipetlja priipetlja - dosadna i
nametljiva nepozvana osoba; osoba od
ijeg se prisustva zazire,
priiti gl. svr., prez. priijem , trp. prid.
priiven, . r. priivena - ivanjem pri
vrstiti uza ta, spojiti, saiti; sastaviti
ta iglom i koncem; prenes. dodati ta
loe nekome to nije uinio; optuiti;
pripisati ruan nadimak; udariti koga
ime; oamariti,
priivak im. m. r., g. jd. priivka, n. mn.
priivci, g. mn. priivaka, dat.-instr.lok. mn. priivcim a - ono to je priive
no, zakrpa, priivka; dodatak, privje
sak; prenes. nadimak,
priivanje gl. im. s. r. od priivati.
priivati gl. nesvr., prez. priivam, trp.
prid. priivan - iti, ivati, privriva
ta uz neto, spajati, sastavljati iglom i
koncem; prenes. dodavati kome ta lo
eg, runog, negativnog to nije uinio;
optuivati; nadijevati, davati kome na
dimak s runim znaenjem; udarati ko
ga ime; amarati,
priivka im. . r., dat. jd. priivci, g. mn.
priivki - priivak; priivanje.
prikfljiti gl. svr., prez. prikiljim , trp.
pr?.! " " d . iftn

inau -kilj

a k l h 1*1-

prikrinuti

prikrinuti gl. svr., prez. prikrlnem,

trp. prid. prikrlnut - malo zatvoriti,

pritvoriti; prenes. zakiljiti,

priljam iti gl. svr. (njem.), prez. priljamlm, trp. prid. priljamen - stil.
pripisati, svezati, privezati kome ta
nisko, loe; naknadno dodati, pridodati
kome ta runo i neprijatno; ponaati se
kao ljam, pridruiti se ljamu,
priljam ivanje gl. im. s. r. (njem.) od
priljamivati.
priljam ivati gl. nesvr. (njem.), prez.
priljamujem, trp. prid. priljamivati
- rezg. obavljati priljamivanje; pri
vezivati, dodavati kome ta nisko, ru
no, neugodno, nemoralno, blatiti, ka
ljati koga; pridruivati ljamu,
priparati gl. svr. (njem.), prez. priparam, trp. prid. priparan - razg. pritedjeti, malo utedjeti, sauvati za poslije,
prit im. m. r., g. jd. p rita , instr. jd. pritem/pritom, n. mn. pritevi - plik,
mjehur, klobuk,
pristav prid. odr. v. p rista vi - koji je
sklon pritovima, pritljiv.
priteda im. . r. - ono to je uteeno,
uteda, pritedak; kratka tednja,
pritedjeti gl. svr., prez. pritedlm , trp.
prid. pritedeti - odvojiti i sauvati za
poslije, priparati; malo utedjeti,
priteevina/priteevina im. . r. - ob.
uteevina, ono to je priteeno, pri
teda, uteda,
priteivanje gl. im. s. r. od priteivati.
priteivati gl. nesvr., prez. priteuje m , trp. prid. priteivati - pomalo
odvajati, tedjeti za poslije.
Pritevac im. m. r., g. jd. Pritevca, v. jd.
Priteve, g. mn. Pritevaca - stanovnik
Pritine , ovjek iz Pritine.
Pritevka im. . r., dat. jd. Pritevki , g.
mn. Pritevki - stanovnica Pritine; ona
koja je rodom iz Pritine,
priti/pritl im. m. r., em. - mali prit,
plii.
pritinuti (se) gl. svr., prez. pritlnem
(se), trp. prid. pritlnut - malo (se) otinuti; priepiti (se),
prititi (se) gl. nesvr., prez. pritlm (se)
- dobijati priteve; postajati pritav.
pritljiv prid., odr. v. pritljivl - koji ima
priteve, pritav.

880

881
priunjati se gl. svr., prez. priunjam se

- unjajui se pribliiti; neopaeno,

neprimjetno (se) primaknuti, prii,
priunjavanje gl. im. s. r. od priunjavati
se.
priunjavati se gl. nesvr., prez. priunjavam se - unjajui se pribliavati;
prilaziti neopaeno.
priutjeti (se) gl. svr., prez. priutlm
(se) - malo (se) uutjeti, nakratko pre
stati govoriti,
pritai/pritai gl. svr., prez. pritaknem,
trp. prid pritaknut - pritaknuti,
pritajen prid., odr. v. pritajeni - koji je
tajno skriven, koji je u stanju pritajenosti; koji miruje,
pritajeno pril. - na pritajen nain, skrive
no, u tajnosti.
pritajenSst im. . r., instr. jd. pritajenou!pritajeno ti - stanje onoga ko je pri
tajen, skrivenost, tajnovitost; mirova
nje u tajnosti,
pritajiti (se) gl. svr., prez. pritajim (se) drati u tajnosti; s(a)kriti (se) od javno
sti; umiriti se; prestati djelovati,
pritajivanje gl. im. s. r. od pritajivati,
pritajivati (se) gl. nesvr., prez. pritaju
jem (se) - s(a)krivati se; poinjati tajiti,
zatajivati; povlaiti se iz javnosti,
pritaknuti gl. svr., prez. pritaknem, trp.
prid pritaknut - prisloniti, postaviti uza
ta; podstaknuti,
pritei gl. svr., prez. priteknem i priteem - tekui nadoi, nabujati, narasti;
prenes. priskoiti kome, pritrati, do
trati; biti ega dovoljno za sve, dotei
svima; prenes. dodati, dometnuti,
pritei gl. svr., prez. pritegnem, trp.
prid. pritegnut - pritegnuti,
pritega im. . r., dat. jd. prltezi, g. mn.
pritega - konopac za pritezanje; teg;
optereenje, teki predmeti, vree, tei
na kojom se odrava ravnotea na bro
dovima; stolarska sprava za stezanje,
pritegnue im. s. r. - pritegnutost.
pritegnuti gl. svr., prez. pritegnem, trp.
prid. pritegnut - sasvim stegnuti; do
kraja zategnuti; prenes. zauzeti vrst
stav u vezi s ijim ponaanjem; smanjiti
iji manevarski prostor; umanjiti iju
slobodu kretanja i odluivanja,
pritegnuto pril. - vrsto stegnuto, pri
vreno.

pritjenjavanje

pritegnutost im. . r., g. jd. pritegnutosti,

instr. jd. pritegnutou!pritegnuto ti -

pritisnue im. s. r., g. jd. pritisnua, n.

mn. pritisnua, g. mn. pritisnua - ui

stegnutost, stisnutost uza ta; pritijenjenost, stijenjenost; stanje onoga ko/

to je pritegnuto; pritegnue.
pritezanje gl. im. s. r. od pritezati,
pritezati gl. nesvr. i uest., prez. priteem - obavljati pritezanje, jo stezati;
do kraja zatezati; prenes. ograniavati
iju slobodu,
priticanje gl. im. s. r. od priticati,
priticati gl. svr., prez. pritiem - pritje
cati, doticati, pristizati tekui,
pritijesniti gl. svr., prez. pritijesnim , trp.
prid. pritijenjen - pritisnuti uza ta, sti
jesniti; priklijetiti; prenes. dovesti u
teku situaciju, pritisnuti,
pritijenjen pril. - stisnuto, stijenjeno;
s tjeskobom,
pritijenjenost im. . r., g. jd. pritijenjenosti, instr. jd. pritijenjenou/pritijenjenosti - stijenjenost, stisnutost; theskoba; stanje onoga ko/to je pritijenjeno; prenes. pritjeranost u oak,
pritisnutost problemima; bezizlaz.
pritisak im. m. r., g. jd. pritiska, n. mn.
pritisci, g. mn. pritisaka, dat.-instr.-lok.
mn. pritiscim a - sila kojom jedno tijelo
djeluje na drugo, pritiskivanje; teina
kojom se pritie; stijenjenost, tjesko
ba, pritisnue; prenes. bezakonje, na
silje; vrenje prinude na to; snaan po
kret vojne sile; krvni tlak.
pritiska im. m. r., g. jd. pritiskaa, n.
mn. pritiski, g. mn. pritiskaa - p o
tiskiva.
pritiskanje gl. im. s. r. od pritiskati,
pritiskati gl. nesvr., prez. pritlem , trp.
prid. pritlskan - pritiskivati,
pritiskiva im. m. r., g. jd. pritiskiva,
n. mn. pritiskivai, g. mn. pritiskiva onaj koji pritie; pritiska; ono ime se
pritie, kamen ili teka ploa za priti
skanje.
pritiskivanje gl. im. s. r. od pritiskivati,
pritiskivati gl. nesvr., prez. pritiskujem ,
trp. prid. pritiskivan - vriti pritisak
odozgo; pritiskom initi da se ta
stisne, spljoti, ocijedi; pritiskati; pre
nes. neprestanim molbama, traenjima,
ucjenama optereivati koga, donositi
kome brigu.

nak pritiska; pritisnutost; pritiskanje;

pritisnuto mjesto,
pritisnut prid., odr. v. pritisnuti - koji je
pod kakvim pritiskom, poklopljen odo
zgo; prignjeen, priepljen; prenes. koji
je u brigama, s velikim problemima;
koga ucjenjuju da ta (u)ini protiv svo
je volje; koji je u stisci,
pritisnuti gl. svr., prez. pritisnem izvriti, izazvati ime jak pritisak; jako
priepiti; prignjeiti; poklopiti ime
odozgo; prenes. ucjenama i sl. postu
pcima koga veoma opteretiti, zabrinuti,
dovesti ga u situaciju da izvri ono to
se od nj eg trai,
pritisnuto pril. - s pritiskom, na pritisnut
nain; poklopljeno; prignjeeno, priepljeno.
pritisnutost im. . r., g. jd. pritisnutosti,
instr. jd. pritisnutou!pritisnuto ti svojstvo onoga to je pritisnuto; pri
tisak, pritisnue; prignjeenje, priepljenje; prenes. duhovna stijenjenost,
tjeskoba.
pritjecanje gl. im. s. r. od pritjecati - pri
ticanje.
pritjecati gl. svr., prez. pritjeem - priti
cati.
pritjeranost im. . r., g. jd. pritjeranosti,
instr. jd. pritjeranou/pritjeranosti stanje onoga to je pritjerano; priblienost emu, primaknutost uza ta; sti
jenjenost; priljubljenost, pribijenost.
pritjerati gl. svr., prez. pritjeram, trp.
prid. pri tjeran - dotjerati uza ta, jako
pribliiti; pritijesniti; priljubiti, pribiti
uza ta; prenes. pritisnuti,
pritjeravanje gl. im. s. r. od pritjeravati pritjerivanje.
pritjeravati gl. nesvr., prez. pritjeravam
- pritjerivati,
pritjerivanje gl. im. s. r. od pritjerivati pritjeravanje.
pritjerivati gl. nesvr., prez. pritjerujem,
tip. prid. pritjerivati - pritjeravati, do
tjerivati uza ta, jako pribliavati; pritjenjivati; priljubljivati; prenes. priti
skivati.
pritjenjavanje gl. im. s. r. od pritjenja
vati.

pritjenjavati

882

pritjenjavati gl. nesvr., prez. pritjenjavam - pritjenjivati, tijesniti, stje

prituba/prituba im. . r., g. jd. pritu

be/pritube, n. mn. pritube!pritube -

njavati; pritiskati ta uza ta da bude

tijesno, priljubljivati uza ta.
pritjenjivanje gl. im. s. r. od pritjenji
vati.
pritjenjivati gl. nesvr., prez. pritjenjujem - pritjenjavati,
pritka im. . r., g. jd. pritke, dat. jd.
pritki , n. mn. pritke , g. mn. p ritk i- mot
ka, tanko oblo dugo drvo koje se pobija
uz grah pri tka; dijal. plitka,
pritkast prid., odr. v. pritkasti - koji je
poput pritke, kao pritka; dijal. plitkast.
pritka im. m. r., g. jd. pritka , g. mn.
pritka - vrsta graha koji se penje uz
pritke, dijal. plitka.
pritkati gl. svr., prez. pritkam - pobijati
pritke.
pritlaiti prez. pritlaim , trp. prid. pritlaen - malo tlaiti; osnaiti tlaenje, tlaei pritisnuti, prignjeiti; tlaei zlo
upotrebljavati, iskoritavati koga.
pritok/pritok im. m. r., g. jd. pritoka/pri
toka, n. mn. pritoci/pritoci, g. mn. p ri
toka/p rit dka - pritoka,
pritoka/pritoka im. . r., g. jd. pritoke, n.
mn. pritoke, g. mn. pritoka - ob. manja
rijeka koja pri tie veoj, pritok, utoka.
priticati gl. svr., prez. pritrim - prii
trei, dotrati,
pritravanje gl. im. s. r. od pritravati.
pritravati gl. nesvr. i uest., prez. pritiavam - povremeno ili stalno prilaziti
treei; prenes. pruati kome pomo,
pomagati ob. u nevolji,
pritrpjeti/pritrpjeti (se) gl. svr., prez.
pritrpim /pritfpim (se), trp. prid. pritrpljen/pritfpijen - strpjeti se, neko vri
jeme biti strpljiv,
prituliti (se) gl. svr., prez. pritulim (se) razg. prikriti (se); smanjiti jainu zvu
ka, utiati; priguiti svjetlost; umanjiti
ta.
prituljen prid., odr. v. prituljeni - razg.
skriven; utian; priguen; umanjen,
prituljivanje gl. im. s. r. gl. im. od prituljivati.
prituljivati gl. nesvr., prez. prituljujem razg. prikrivati (se); smanjivati jainu

tuba, prigovor, alba na ije ponaa

nje; pisana tuba,
prituiti gl. svr., prez. prituzjm, trp.
prid. prituzen - napraviti pritubu; po
aliti se na koga pritubom; kriomice
optuiti; prigovoriti kome; zamjeriti,
aliti se na koga/ ta.
prituivanje gl. im. s. r. od prituivati.
prituivati gl. nesvr. i uest., prez. prituujem - praviti pritube na koga,
optuivati; uruivati kome pritube pro
tiv koga, aliti se; esto optuivati, tu
akati.
pritvaranje gl. im. s. r. od pritvarati,
pritvarati gl. svr., prez. pritvaram oduzimati slobodu onome na koga se
sumnja da je uinio ta nezakonito;
odvoditi koga u pritvor, zatvarati, ha
psiti koga.
pritvor im. m. r., g. jd. pritvora, g. mn.
p ritvra - in pritvaranja; pritvaranje,
oduzimanje slobode onome na koga se
sumnja da je poinio ta nezakonito;
haps, zatvor; zatvaranje, hapenje,
pritvoran prid., odr. v. pritvorni - koji se
pravi da je iskren; licemjeran, snisho
dljiv, lano ljubazan,
pritvorenikl prid. odr. v. - koji se odno
si na pritvorenike, koji im pripada,
pritvoreniki pril. - kao pritvorenici, na
pritvoreniki nain,
pritvorenik im. m. r., g. jd. pritvorenika,
n. mn. pritvorenici, g. mn. pritvorenika,
dat.-instr.-lok. mn. pritvorenicim a onaj koji je odveden u pritvor, zatvore
nik, uhapenik,
pritvorica/pritvorica im. m. i . r., g. jd.
pritvorice!pritvorice, n. mn. pritvorice!
pritvorice, g. mn. pritvorica/pritvorica
- neiskren ovjek, onaj koji je pritvo
ran, laljivac, varalica, snishodljivac iz
interesa.
pritvoriti gl. svr., prez. pritvorim - odu
zeti slobodu onome na koga se sumnja
da je uinio ta nezakonito, zatvoriti,
uhapsiti ga.
pritvornost im. . r., g. jd. pritvrnosti,
instr. jd. pritvornou!pritvrnosti pretvaranje. osobina nritvornih ljudi.

7 vil Va

utiavati: nriouivati svjetlost:

priveza

883
pritvrditi/pritvrditi gl. svr., prez. pritvrdim /pritvfdim, trp. prid. pritvreni
pritvren - dobro utvrditi, privrstiti,

utvrditi, uiniti sigurnijim,

pritvrivanje gl. im. s. r. od potvrivati,
pritvrivati gl. nesvr., prez. pritvMujem

- initi da ta bude vre, utvrivati,

uvrivati,
priuavanje gl. im. s. r. od priuavati.
priuavati (se) gl. nesvr., prez. priuavam (se) - uiti unaprijed; praktino
uiti koga emu, pouavati; uzgredno
gledajui uiti; na najjednostavniji i
najbri nain pouavati, obuavati koga
emu; privikavati se, navikavati se.
priuen prid., odr. v. priueni - koji nije
kolovan za ta nego je praktino po
uen, obuen, naviknut na ta.
priuenost im. . r., g. jd. priueno ti,
instr. jd. priuenou!priueno ti - oso
bina onoga koji je priuen,
priuiti (se) gl. svr., prez. priuim (se),
trp. prid. priuen - koga emu prakti
no, bez kolovanja za to, nauiti, obui
ti; priviknuti, naviknuti se na ta.
priupitati gl. svr., prez. priupitam - pri
pitati, utvrditi, potvrditi pitanje, ponov
no upitati.
priuak im. m. r., g. jd. priuka, n. mn.
priuci, g. mn. priuaka, dat.-instr.-lok.
mn. priucim a - udarac pri uima, iza
uiju, amar; blagi udarac iza uiju,
uka; zauka, zaunica,
priuka im. . r., g. jd. priuke, dat. jd.
priuci - ob. zauka, amar,
priutiti gl. svr., prez. priutim - osigu
rati, obezbjediti; dozvoliti, dopustiti;
zaeljeti.
privabiti gl. svr., prez. privabim , trp.
prid. privabljen - vabljenjem prizvati,
dozvati, privui ivotinje blie sebi;
prenes. namamiti, privui, pridobiti
koga.
privaliti gl. svr., prez. privalim , trp.
prid. privaljen - valjajui ta teko ili
glomazno privui i nasloniti, prisloniti
uza ta; odozgo poloiti, staviti; dodati,
dometnuti, pridodati; prenes. posredno
kritikovati koga.
privaljati gl. svr., prez. p n v d i j d m - razg.
dovaljati, primaknuti valjanjem; preva
ljati premjestiti valjajui: prene-

dodati, navaljati; potvoriti, obijediti ko

ga privaljujui mu neto to nije uinio,
privaljivanje gl. im. s. r. od prevaljivati,
privaljivati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
privaljujem (se) - pridodavati; primica
ti, dovlaiti valjajui; prenes. pridoda
vati, pripisivati kome ta, obino loe,
to on nije uinio; objeivati, potvarati
laima.
p riv iriti gl. svr., prez. privarim - doku
hati, dovriti varenje; zavariti, privrsti
ti varenjem (npr. metal),
privarivanje gl. im. s. r. od privarivati.
privarivati gl. nesvr. - dokuhavati, do
vravati varenje; dovarivati komad e
ljeza na ve zavareno,
privatan prid. (lat.), odr. v. privatn i - ne
sluben, koji je osoban, lian; koji se
tie privatnosti,
privatizacija im. . r. (lat.), g. jd. p rivati
zacije - proces prevoenja, pretvaranja
drutvene u privatnu svojinu,
privatnik im. m. r. (lat.), g. jd. privatni
ka, n. mn. privatnici, g. mn. privatnika,
dat.-instr.-lok. mn. privatnicim a - vlas
nik preduzea; privatni poduzetnik,
privatno pril. (lat.) - na privatan nain;
osobno, lino,
privatnost im. . r. (lat.), g. jd. privatno
sti, instr. jd. privtnou/privtnosti obiljeje onoga toje privatno,
priveslati gl. svr., prez. priveslam primaknuti, privesti, pritjerati veslajui.
privesti 1 gl. svr., prez. privedem !prive
dem, trp. prid. priveden - izvriti pri
voenje, vodei pribliiti, dovesti blie;
dovesti.
privesti 2 gl. svr., prez. privezem /prive
zem, trp. prid. privezen - izvriti privo
enje, vozei pribliiti, dovesti blie,
privesti gl. svr., prez. privezem , trp.
prid. privezen - izvesti uza ta, naknad
no, dodatno izvesti; dovriti vez, dove
sti.
privez im. m. r., g. jd. priveza, g. mn.
priveza - ono ime se privezuje, prive
za, povez.
priveza im. . r., g. jd. priveze - vrpca,
traka, kai kojim se ta privezuje, sve
za; privezak,
priveza im. m. r., g. jd. privezaa , g.
pnvczau - svezi ca

o m e / a 1, /a

privezak

privezak/privezak im. m. r., g. jd. priveska/priveskci , n. mn. privesci/privesci, g. mn. privezdka/privezaka - ono
to slui za privezivanje; privjesak; pri
veza; sporedni dodatak,
privezanost im. . r., g. jd. privezandsti,
instr. jd. privezanou/privezanosti vezanost uz koga ili uza ta, odanost;
privrenost uza ta vezanjem pri ve
zama; stanje i osobina onoga ko je pri
vezan, odnosno to je privezano,
privezati (se) gl. svr., prez. privezem
(se) - svezati krajeve ega pravei vor,
uzao; omotavajui oko ega privrstiti
uza ta veui privezama; prenes. pri
dobiti, osvojiti koga milom ili silom;
uvrstiti uzajamne odnose, vrsto veza
ti jedno uz drugo; ne odvajati se od
koga/ega.
privezica im. . r., g. jd. privezice , em. mala priveza; privezak,
privezivanje gl. im. s. r. od privezivati,
privezivati (se) gl. nesvr., prez. privezujem (se) - obavljati privezivanje; re
dom jedno po jedno vezati uza ta; pre
nes. emotivno se vezivati uz koga, ne
odvajati se.
priveznica im. . r. - ona koja se da pri
vezati, sklona vezivanju; privezica.
privii (se) gl. svr., prez. priviknem (se),
trp. prid. priviknut - priviknuti se.
privid im. m. r. - privienje, varljiva
slika; utvara, prikaza; lana, nestvarna
slika o emu.
prividan/prividan prid., odr. v. prividnii
prividn i - nestvaran, koji se priinjava,
privida.
prividjeti se gl. svr., prez. priv id i se ukazati, prikazati (se); gledajui malo
provjeriti, ovla pogledati,
prividno/prividno pril. - po izgledu, na
izgled, kako se ini; formalno, na osno
vu izgleda,
prividnost/prividnost im. . r., g. jd. prividnosti, instr. jd. prividnou/prividnosti - stanje onogo to je prividno,
nestvarno, nestvamost.
privlanje gl. im. s. r. od priviati (se),
priviati (se) gl. svr., prez. priviam
(se) - initi se da se ta/ko nestvarno
vidi; viati, opaati ono to je nestvar
no; utvarati (se), prikazivati (se); initi
se stvarnim, izgledati kao stvarno.

884

885
privienje im. s. r. - utvara, prikaza, ono
to se kome uini da je vidio; ono ta
ko prieljkuje, ili ega se plai pa mu se
to nestvarno prikae,
privljanje gl. im. s. r. od privijati,
privijati (se) gl. nesvr., prez. privijam
(se) - privravati, uvrivati zavojem
uza ta; zavojem umotavati; umiljato se
pripijati; grlei se prislanjati; prihvatati
koga, osjeati prema kome naklonost,
privijen prid., odr. v. privijen i - prislo
njen i primotan uza ta, zavijen; pri
pijen; priljubljen; prenes. naklonou
vezan uz koga.
privijenost im. . r., g. jd. privijenosti,
instr. jd. privijenosulprivijenosti - sta
nje onoga to je privijeno ili onoga ko
je privijen; priljubljenost, pripijenost
uza ta; naklonjenost kome.
privika im. . r., dat. jd. privii - ob. pri
vikavanje; navika,
privlkati gl. svr., prez. priviem - zavi
kati, povikati, poviknuti u isti mah.
privikavanje gl. im. s. r. od privikivati.
privikavati (se) gl. nesvr., prez. privika
vam (se) - navikavati (se); uiti (se) na
koga/ta; prilagoavati (se) kome/e
mu; adaptirati (se); zbliavati, sroa
vati (se) s kim.
priviklvanje gl. im. s. r. od privikivati.
privikivati gl. nesvr. i uest., prez. privikujem - zapomagati, dozivati, vikati u
isti mah.
priviknuti gl. svr., prez. priviknem malo jae viknuti, pozvati viknuvi;
podviknuti,
priviknuti (se) gl. svr., prez. priviknem
(se), rad. gl. prid. priviknuo/privikao privii (se); naviknuti (se); nauiti (se)
na koga/ta; prilagoditi (se) kome/e
mu; zbliiti (se), sroditi (se) s kim.
privilegij im. m. r. (lat.) - privilegija,
privilegija im. . r. (lat.) - povlastica,
prvenstvo, prednost; povlaten poloaj,
privilegiran prid. (lat.), odr. v. privilegi
rani - privilegovan, koji je povlaten,
koji ima prednost, prvenstvo, koji je na
povlatenom mjestu,
privilegirano pril. (lat.) - privilegovano,
s privilegij ama, na privilegovan nain,
povlateno, s prednou,
privileglranost im. . r. (lat.), g. jd.
privilegirana ti, instr. jd. privilegira-

nou/privilegiranosti - Privilegovano

st, stanje onoga to je privilegirano;

osobina i stanje privilegiranog.
privilegirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
privilegiram - privilegovan, povlastiti,
povlaivati; dati, davati prednost;
omoguiti, omoguavati kome povla
ten poloaj,
privilegovan prid. (lat.), odr. v. privile
govani - privilegiran,
privilegovano pril. - privilegirano, na
privilegovan nain.
Privilegovanost im. . r. (lat.), g. jd. p ri
vilegirano ti, instr. jd. privilegiranou!
privilegirano ti - privilegiranost.
privilegovati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. privilegujem - privilegirati,
privrnuti gl. svr., prez. privinem - povi
jajui primaknuti, saviti prema sebi;
privui sebi; priljubiti uza se.
priviriti gl. svr., prez. privirim - malo
zaviriti gdje; kriomice pogledati unutra;
zakratko prodrijeti; prenes. pokuati ta
razumjeti unosei se u to; usput navra
titi.
privirlvanje gl. im. s. r. od privirivati.
privirlvati gl. nesvr., prez. privirujem malo zavirivati gdje; kriomice pogleda
ti unutra; zakratko prodirati (npr. svjet
lost); prenes. pokuavati ta razumjeti
unosei se u to; usput navraati kome.
priviti gl. svr., prez. privijem , trp. prid.
privijen - uvrstiti ta zavojem uz tijelo;
zavojem privrstiti, umotati; prigrliti,
zagrliti; prihvatiti koga, osjetiti prema
kome naklonost,
privjenati gl. svr., prez. privjenam (nerado) uzeti koga za enu; vjenati
koga s kim.
privjesak im. m. r., g. jd. privjeska, n.
mn. privjesci!privjesci, g. mn. privjesa
ka, dat.-instr.-lok. mn. privjescim a ono to je emu privjeeno, to pri
emu visi; dodatak emu u viseem
poloaju; visei dio ogrlice; sporedni
dio; prenes., onaj ili ono to se za ta
vee, privezak,
privjesiti gl. svr., prez. privjesim - pri
kaiti uza ta u viseem poloaju; obje
siti uza ta.
privlaan prid., odr. v. privlani - koji
posjeduje privlanost, primamljivost,
dopadljivost kojom privlai.

privoljeti

privlaenje gl. im. s. r. od privlaiti,

privlaiti gl. nesvr., prez. privlaim vlaei, vukui pribliavati; imati spo
sobnost privlaenja, primamljivati; do
padati se.
privlaiv prid., odr. v. privldivi - pri
vlaljiv.
privlaljiv prid., odr. v. privlaljivi - koji
se moe privui, koji je sklon privlae
nju.
privlaivost im. . r. - privlaljivost.
privlaljivost im. . r., g. jd. privlaljivosti, instr. jd. privlaljivosulprivlaljivosti - stanje i osobina onoga to je pri
vlaljiv; dopadljivost, primamljivost,
privlano pril. - na privlaan nain; do
padljivo, primamljivo,
privlanost/privlanost im. . r., g. jd.
privlnostilprivlanosti, instr. jd. privlnou!privlanou i privlnosti!
privlanosti - stanje i osobina onoga ko
je privlaan; dopadljivost, primamlji
vost.
privlastiti gl. svr., prez. privlastim , trp.
prid. privlaen - prisvojiti, prigrabiti;
uzeti sebi, staviti pod svoju vlast,
privoe im. s. r., g. jd. privoeta - dijete
koje je majka privela, dovela u drugi
brak.
privoditi gl. nesvr., prez. privodim obavljati privoenje, dovoditi; prisilno
dovoditi, sprovoditi,
privoenje gl. im. s. r. od privoditi,
privola im. . r. - prisila, prisiljavanje da
se prihvati ta; nasilno privoljavanje;
pristanak bez vlastite volje,
privolijevati gl. nesvr., prez. privdlijevam - prisiljavati; privoljavati.
privoljenost im. . r., g. jd. privoljenosti,
instr. jd. privoljenou/privoljenosti sklonost, spremnost da se ta prihvati;
primoranost, nagovorenost na ta.
privoljavanje gl. im. s. r. od privoljavati.
privoljavati gl. nesvr. i uest., prez. privdljavam - prisilno, nasilno nametati
drugu volju; prisiljavati, primoravati da
se ta ini; nagovarati, opredjeljivati
prisilom; prelaziti na drugu stranu,
privoljeti gl. svr., prez. privolim - nago
voriti koga da ta uini; primorati koga
da pristane na ta; pristati na ta; pri
stati uz koga, opredijeliti se, prei na i
ju stranu.

privotavanje

privotavanje gl. im. s. r. - lijepljenje

ega pomou voska, privravanje vo

skom.
pri votiti gl. svr., prez. privotim - pri
lijepiti, privrstiti voskom,
privotka im. . r., dat. jd. privotki, g. mn.
privotkT - ensko dijete koje majka do
vede u drugi brak, privotkinja.
privotkinja im. . r., g. jd. privotkinje , n.
mn. privotkinje , g. mn. privotkinja privotka.
privoz im. m., g. jd. privoza - privoenje,
privoziti gl. nesvr., prez. privozim, trp.
prid. privozen - voenjem privlaiti,
pribliavati, dovoziti blie,
privoenje gl. im. s. r. od privoziti,
privoznl prid. odr. v. - koji se odnosi na
privoz, privoenje,
privratak im. m. r., g. jd. privratka , n.
mn. privraci , g. mn. privrataka - dio pri
dnu vrata, ije; oblog oko vrata; do
vratak, rubni dio oko vrata, tok.
privri g. svr., prez. privrgnem - privrgnuti.
privreda/privreda im. . r., g. jd. privre
de/privrede - nain proizvodnje i pro
izvodni odnosi nekog drutva; gospo
darstvo; privredna djelatnost; grana
proizvodnje neke djelatnosti; proizvod
nja, proizvoenje; rad, privreivanje;
poljoprivredna proizvodnja; zarada,
privreljiv prid., odr. v. privredljivi koji je osposobljen za privreivanje;
vrijedan, radin, marljiv,
privredni/privredni prid. odr. v. - koji se
odnosi na privredu, koji joj pripada,
privrednikl/privrednikl prid. odr. v. koji se odnosi na privrednike,
privrednik/privrednik im. m r., n. mn.
privrednici/privrednici, g. mn. p rivre
dnika/privrednika - ovjek iz privrede,
poslovan ovjek; onaj koji se bavi pri
vredom; uposlenik u privredi,
privredno pril. - u privrednom smislu, u
privrednom pogledu.
privreivanje gl. im. s. r. od privreivati,
privreivati gl. nesvr., prez. privreu
jem - korisno raditi; zaraivati, sticati
radom, privreivanjem; doprinositi,
privrem en prid., odr. v. privrem eni - koji
je ogranien na neko vrijeme, koji traje
neko vrijeme.

887

886
privrem enik im. m. r., g. jd. privremem'ka, n. mn. privremenici, g. mn. privremenika - onaj koji privremeno po

stoji, djeluje, koji ima privremenu vri

jednost.
privrem eno pril. - na odreeno vrijeme;
za neko vrijeme,
privrem enost im. . r., g. jd. privrem e
nosti, instr. jd. privremenou!privre
menosti - osobina onoga to je privre
meno.
privrgnut prid., odr. v. privrgniiti - pri
klonjen; pridodan, dometnut.
privrgnuti (se) gl. svr., prez. privrgnem
(se) - privri, dometnuti, pridodati; pri
i, pridruiti se kome, prikloniti se na
iju stranu, pristati uz koga.
privrebati gl. svr., prez. privreban - kri
om ta primijetiti, opaziti vrebajui,
privrijediti gl. svr., prez. privrijedim,
trp. prid. privrijeen - stei radom, za
raditi, doprinijeti; biti od koristi,
privren prid., odr. v. privreni - odan,
pouzdan; vjeran kome/emu.
privrenac im. m. r., g. jd. privrzenca, n.
mn. privrzenci, g. mn. privrzenaca privrenik,
privrenica im. . r., g. jd. privrenice ena privrenik,
privrenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi
na privrenike, koji im pripada,
privrenlki pril. - na nain kako to ine
privrenici, kao privrenici; privreno,
privrenik im. m. r., g. jd. privrenika, n.
mn. privrenici, g. mn. privrzenika onaj koji je kome/emu privren, odan,
vjeran; pouzdan ovjek; pristalica, pri
staa; istomiljenik, jednomiljenik,
privreno pril. - na privren nain, s privrenou, odano, pouzdano,
privrenost im. . r., g. jd. privrenosti,
instr. jd. privrenou!privrenosti osobina onih koji su kome/emu pri
vreni; osobina privrenih ljudi, po
uzdanost, odanost,
privui gl. svr., prez. privuem/privuem - vukui pribliiti, primaknuti
sebi; vukui premjestiti blie emu dru
gom; prenes. inei ta skrenuti panju
na sebe; pridobiti druge ime.
privui se gl. svr., prez. privuem/privuem se - vukui se primaknuti se kome/

emu; doi, stii neopaeno do koga/

ega, priuljati se.
prizdraviti gl. svr., prez. prizdravim malo, doneklo ozdraviti,
prizdravljati gl. nesvr., prez. prizdravIjam - pomalo, donekle ozdravljati,
prizem an/prizem an/prizem an
prid.,
odr. v. prizemni!prizemni!prizemni koji je odmah na zemlji, pri zemlji, ni
zak; prenes. nizak, prostaki, nemora
lan.
prizem ljast prid., odr. v. p rize m lja st koji je prilino nizak, pri zemlji; koji
ima obiljeja prizemnog, prizeman,
prizem ljen prid., odr. v. prizem ljeni koji je sputen na zemlju, koji se nalazi,
koji je uvren pri zemlji; prenes.
stvaran, realan, objektivan; prizeman,
prizem ljeno pril. - na prizemljen nain,
prizemno.
prizem lje/prizem lje im. s. r., n. mn.
prizem lja/prizem lja, g. mn. prizemlja!
prizem lja - dio kue, zgrade pri zemlji,
parter; prenes. ljudi iz prizemlja, na
jnia klasa ljudi, radnici,
prizem ljenje gl. im. s. r. od prizemljiti,
prizem ljiti (se) gl. svr., prez. prizem ljim
(se) - spustiti (se) na zemlju bez povre
de i bez tete; spojiti sa zemljom, uze
mljiti; prenes. prestati matati, vratiti se
stvarnosti, spustiti se na zemlju,
prizem ljivanje gl. im. s. r. od prizemlji
vati.
prizem ljivati gl. nesvr. i uest., prez.
prizemljujem - obavljati prizemljivanja, dodirivati tlo pri sputanju na ze
mlju.
prizem ljua im. . r., g. jd. prizemljue,
pejor. - niska prizemna kua, graevi
na, prizemnica; baraka,
prizem nica im. . r., g. jd. prizem nice niska prizemna kua, zgrada,
prizem no pril. - u prizemlju; prenes., na
nizak, prizeman nain,
prizetiti gl. svr., prez. prizetim , trp. prid.
prizeen - prieniti, uvesti zeta u kuu.
prizid/prizld im. m. r., g. jd. prizida/prizida - pregradni zid, pregrada, prizida;
dograeni zid, dogradak, dozidak.
prizida/prizida im. . r., g. jd. prizide dograeni zid, ono to je prizidano.
prizidak im. m. r., g. jd. prizitka, n. mn.
prizici, em. - mala prizida.

priznat

prizidati gl. svr., prez. prizidam - do

graditi zid uza ta, dozidati; sazidati uza

ta.
priziivanje gl. im. s. r. od priziivati.
priziivati gl. nesvr. i uest., prez. priziujem - doziivati uza ta, zidati pri e
mu, praviti prizide, priziivati.
prizim iti gl. svr. bei., prez. prizim i zastudjeti.
priziv/priziv im. m. r., g. jd. priziva!pri
ziva - zov glasom, pokretom, pogledem
ili gestom upuen kome s namjerom da
se on priblii, primakne, prie poziva
telju; prizivanje; pozivanje,
priziva im. m. r., g. jd. priziva, v. jd.
prizivam , instr. jd. prizivem , n. mn.
prizivi - onaj koji koga ili ta priziva,
prizivatelj; osoba koja se ali.
prizivaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
prizivae.
prizivaki pril. - kao prizivai, na
prizivaki nain,
prizivanje gl. im. s. r. od prizivati,
prizivatelj im. m. r., g. jd. prizivatelja, g.
mn. prizivatelja - onaj koji koga prizi
va; up. priziva,
prizivati (se) gl. nesvr., prez. prizivam
(se) - koga ili ta dozivati; moliti koga
da prie, da se primakne, doe; dozivati
koga/ ta u sjeanje,
prizivni prid. odr. v. - koji se odnosi na
priziv.
prizm a im. . r. (gr.), g. mn. prizm i/prizama - geom. tijelo, poliedar ije su
osnove dva paralelna i podudarna po
ligona, obino trougaona, a stranice paralelogrami; fiz. prozirno tijelo slinog
oblika koje slui za razlaganje svjetlosti
u spektralne boje.
pr'izmast prid. (gr.), odr. v. prizm asti koji slii na prizmu, koji je poput priz
me.
prizm atian prid. (gr.), odr. v. prizm a
tini - koji je svojstven prizmi; koji ima
oblik prizme,
priznanica/priznanica im. . r. - papir,
f ovjereni pisani trag o emu uplaenom,
predatom ili na drugi nain izvrenom;
potvrda.
priznanje gl. im. s. r. od priznati,
priznat prid., odr. v. prizn ati - uvaen,
cijenjen; prihvaen; poznat; opepoznat.

priznati

priznati gl. svr., prez. priznam - dati pri

znanje; rei da je neto istinito; pri
hvatiti neto istinitim, zakonitim,
priznato pril. - cijenjeno, uvaavano;
opeprihvaeno, opepoznato.
priznatost im. . r., g. jd. priznato ti,
instr. jd. priznatou/priznatsti - oso
bina onoga koji je priznat; stanje onoga
to je priznato,
priznavalac im. m. r., g. jd. priznavaoca,
n. mn. priznavaoci, g. mn. priznavalaca, dat.-instr.-lok. mn. priznavaoci priznavatelj, onaj koji ta priznaje, koji
daje priznanja,
priznavanje gl. im. s. r. od priznavati,
priznavati gl. nesvr., prez. priznajem davati priznanje; govoriti da je neto
istinito; prihvatati neto istinitim, zako
nitim; prihvatati koga/ta svojim,
prizor im. m. r., g. jd. prizora, g. mn.
prizdra - ono to je pred oima, to se
vidi, to je pogledom vidljivo; ono to
je predmet gledanja, posmatranja,
prizorno/prizorno pril. - s prizorom;
oigledno, vidljivo,
prizortiti gl. svr., prez. prizorti - dovesti
koga do zorta, u teak poloaj; uiniti
da ko osjeti zort, strah; nai se u tekoj,
napetoj situaciji,
prizovnuti gl. svr., prez. prizovnem prizvati, zovnuti koga sebi
prizrak im. m. r., n. mn. prizrdci, g. mn.
prizraka, dat.-instr.-lok. mn. prizracima
- privienje, utvara; nestvarna slika, lik
koji se javlja samo u mati.,
prizreti gl. svr., prez. prizrem - malo sa
zreti, postati malo zreliji,
prizvati gl. svr., prez. prizovem/prizovem - rijeima, pokretom ili pogledom
pozvati i dozvati koga da se pridrui;
prizivajui, prieljkujui, nasluujui
dozvati; pomoliti se Bogu; sve pri
zivajui dozvati; prenes. prisjetiti se,
dozvati u sjeanje,
prizvuk im. m. r., n. mn. prizvuci, g. mn.
prizvuka, dat.-instr.-lok. mn. prizvuci
ma - pratei sporedni zvuk, eho, odjek;
prenes., sporedno znaenje; nijansa e
ga.
priariti gl. svr., prez. prizarim - malo
uariti; jako zaariti, zagrijati.

prebaaj

889

888
priei gl. svr., prez. prieem/prieem

- pripaliti, zapaliti prinoenjem plame

na; pripei, jako ugrijati.
priednjeti gl. svr., prez. prizednimlpriednim - postati jako edan, veoma oednjeti.
priega im. . r., dat. jd. prizezi, g. mn.
priega - jaka vruina, velika ega; pri
peka.
prieljkivati gl. nesvr. i uest., prez.
prieljkujem - oekivati da se ta elje
no dogodi,
prieniba im. . r., g. jd. prienidbe/prizenidbe - prienjenje, enidba kojom
mu pristaje da ivi u eninoj kui, da
postane prienjen, domazet,
prieniti (se) gl. svr., prez. p rize nim
(se), trp. prid. primenjen - enidbom ui
u eninu kuu i stei pravo na njenu
imovinu; dovesti mua u nevjestinu ku
u.
prienja im. m. r., g. jd. prienje - ovjek
koji se prienio, koji je uao u eninu
kuu, domazet,
prienjnj& gl. im. s. r. od prieniti (se),
prieti gl. svr., prez. prizmem - pritisnu
ti, stisnuti,
prigati gl. svr., prez. prizgam - priei,
priditi gl. svr., prez. prizdim/prizdijem
- pripaliti, uditi, uei.
prim iriti gl. svr., prez. prizmirim - na
kratko malo zamiriti, pridrijemati; ma
lo odrijemati.
prim lreno pril. - malo zatvorenih oiju;
mirivi.
prim irkrvanje gl. im. s. r. od primirkivati.
prim iriti vati gl. nesvr. i uest., prez.
prizmirkujem - s vremena na vrijeme
pomalo mirkati.
priuljati gl. svr., prez. prizuljam - malo
poeti uljati, zauljati; jako uljati, nauljati.
priuljiti gl. svr., prez. priuljim - priuljati.
prkos im. m. r. - neodoljiva potreba da se
kome prkosnim rijeima i djelima
usprotivi, da se pokae vlastita nadmo,
snaga, znanje; inat.
prkosan prid., odr. v. pikosni - koji je
pun prkosa; koji je sklon prkoenju;
koji esto prkosi i pri tome uiva.

prkositi gl. nesvr., prez. pikosim nekome protusloviti prkosnim rijeima

ili initi prkosna djela; provocirati koga
rijeima i djelima; initi ta drugome u
inat.
pikosnlk im. m. r., n. mn. pikosnici - o
vjek sklon prkoenju, koji esto prkosi i
pri tome uiva.
prkoenje gl. im. s. r. od prko-siti.
prlj im. m. r., g. jd. prija, n. mn. priji!
prljevi - zailjeno drvo, motka; bot. ku
kurijek.
pr^jaa im. . r., g. jd. prljae - gvozdeni
ara za guranje drva.
prejak im. m. r., g. jd. prljka, n. mn.
prljci, g. mn. prijaka, dat.-instr.-lok.
mn. prljcima - zailjeno drvo, na je
dnom kraju zailjena motka, prlj.
prljati (se) gl. nesvr., prez. prljam (se) initi prljavim, smrdljivim, neistim,
neurednim; zamazivati, razbacivati,
stvarati nered svake vrste
prljav prid., odr. v. prljavi - neuredan,
neist, umazan; odrpan; smrdljiv; prnes., moralno posmuo.
prljavac im. m. r., g. jd. prljavca, n. mn.
prljavci, g. mn. prljavaca, dat.-instr.lok. mn. prljavcima - prljav, neist,
neuredan, prljavtinom zamazan o
vjek; odrpanac, smrdljivac; prenes. mo
ralno posrnuo ovjek,
prljavka im. . r. - ena prljavac; prlja
va, neuredna, neista, prljavtinom zamazana ena; smrdljivica, odrpanka;
prenes. moralno posrnula ena.
prljavko im. m. r., hip. - prljavac, onaj
koji je neist, zamazan, neuredan, prIjav.
prljavo pril. - na prljav nain, neuredno,
neisto; prenes. mutno, podlo, zlobno,
zlonamjerno,
prljavost im. . r., g. jd. prljavosti, instr.
jd. prljavou/prljavosti - osobina i sta
nje onih koji su prljavi,
prljavtina im. . r. - ono to je prljavo,
neistoa; smee,
prljenje gl. im. s. r. od prljiti,
prljiti gl. nesvr., prez. prljim - vrelom
vodom ili plamenom skidati ostatke
dlaica ili paperje s koe zaklanih ivo
tinja.
prljetina im. . r., g. jd. piijetine oprljeni komadi mesa, prljevina.

piljevina im. . r., g. jd. piijetine - prlje

tina.

prljotina/prljotina im. . r. - prljav trag

ega, prljavtina.

pHjua im. . r., hip. - neuredna, prljava

ena.

prnja im. . r. - krpa, dronjak,

prnjar im. m. r., g. jd. prnjara - skuplja
prnja, staretinar,

prnjav prid., odr. v. pm javi - otrcan, po

deran; troan; star, ostario; koji je u
stanju raspadanja; koji se osipa, runi od
starosti; bezvrijedan, nitavan; bijedan,
siromaan,
prnjavac im. m. r., g. jd. pmjavca, n. mn.
pihjavci, g. mn. pmjavaca, dat.-instr.lok. mn. pmjavcima - odrpanac, koji je
u prnjama,
prnjavica im. . r. - ena prnjavac,
prnjavor im. m. r., g. jd. prnjavora, g.
mn. prnjdvdra (gr.) - manastirsko ima
nje sa selom.
Prnjavor im. m. r. (gr.) - bosanski gra
di.
Prnjavorac, g. jd. (gr.), Prnjvrca, n.
mn. Prnjvorci, g. mn. Prnjavoraca stanovnik Prnjavora,
prnje zb. im. s. r., g. - rite, krpe, dronjci,
prnjo im. m. r., g. jd. prnje!prnja, hip. prnjavac.
proanalizirati gl. svr., prez. proanaliziram (lat.) - izvriti analizu ega; pro
uiti, prostudirati ta.
proaikovati gl. svr., prez. prodikujem
(lat.-tur.) - provesti neko vrijeme aikujui.
proba im. . r. (lat.), g. jd. probe - pro
vjeravanje, provjera; ispitivanje; kusa
nje; probanje; uzeti uzorak ega na
provjeru kvaliteta; ogled, pokus, ekspe
riment; pokuaj; vjeba, vjebanje za
izvoenje ega.
probaciti gl. svr., prez. prdbacim - ba
citi kroz ta; bacajui kroz ta provui;
provui, proturiti,
probacivanje gl. im. s. r. od probacivati.
probacivati gl. nesvr., prez. prdbacim,
trp. prid. prdbaen - bacati kroza ta;
bacajui kroz ta provlaiti; provlaiti,
proturati.
probaaj im. m. r.m g. jd. pm baija, g.
mn. probaaj a - in probacivanja, brzi
let ega kroza ta.

probada

890

problemski

891

probada im. m. r., g. jd. probada, g.

mn. probada - orue, pomagalo ko

probaviti gl. svr., prez. probavim , trp.

prid. probavljen - svariti, provaliti, pro

probigora im. . r., g. jd. probigore , n.

mn. probi gore, g. mn. probigora -

probirljivo pril. - na probirljiv nain, pa

jim se vri probadanje ega, probadalo;

onaj koji ta probada,
probadalo/probadalo im. s. r. - sredstvo
za probadanje; probada.
probadanje gl. im. s. r. od probadati,
probadati gl. nesvr., prez. probadam praviti ubode; osjeati ubode, probada
nje.
probadi im. . r. mn. - otri bolovi u
obliku proboda; probadanje, probodi.
probajati gl. svr., prez. probaj am - nak
ratko bajati, izvriti kratko bajanje, progatati.
probaneiti gl. svr., prez. probanim prolumpovati, provesti neko vrijeme
lumpujui, banei, opijaui se.
probarabiti (se) gl. svr. (hebr.), prez.
probarabim se - postati baraba, ponaa
ti se kao baraba; nekultivisan, primiti
van ovjek, drznik,
probarabirati se gl. svr. i nesvr.
(hebr.), prez. probarabiram se - postati,
postajati baraba, probarabiti se.
probaratati gl. svr., prez. probaratam ,
trp. prid. probaratan - provesti neko
vrijeme baratajui, radei oko ega;
proeprkati,
probariti gl. svr., prez. probarim , trp.
prid. probaren - malo obariti, prodrati
u uzavreloj vodi.
probati gl. svr. i nesvr., prez. probam ,
trp. prid. proban - provjeravati; ispiti
vati; (po)kuati, pokuavati; uzeti uzo
rak ega radi provjere kvaliteta; vriti
oglede, pokuse, eksperimente; pokua
vati; vjebati, uvjebavati ta za javno
izvoenje.
probatinati gl. svr., prez. probatinam neko vrijeme batinati; ovla izbatinati,
p r o b a d a t i se gl. svr., prez. probatrgam
se - neko vrijeme se batrgati, koprcati,
kobeljati; jedva proi kroza ta udara
jui as na jednu, as na drugu stranu,
probava im. . r., g. jd. probave, n. mn.
probave, g. mn. probava - fiziol. vare
nje, kuhanje hrane u elucu,
probavan prid., odr. v. p ro b a v n i - koji se
dobro probavlja, probavljiv,
probavilo im. s. r. - organi za probavu,
za varenje hrane, probavni organi.

kuhati hranu u elucu; prenes. svladati,

podnijeti, izdrati,
prdbavljanje gl. im. s. r. od probavljati,
probavljati gl. nesvr., prez. probavljam ,
trp. prid. probavljan - variti, kuhati hra
nu u elucu; prenes. svladavati, podno
siti, izdravati,
probavljiv prid., odr. v. probavljivi - koji
se da probaviti, svarljiv; prenes. savla
div, podnoljiv,
probavljrvanje gl. im. s. r. od probavljivati.
probavljivati gl. nesvr., prez. probavIjujem, trp. prid. probavljivan - obavlja
ti probavljivanje, variti hranu u elucu,
probavljivost im. . r., g. jd. probavljivo
sti, instr. jd. probavljivou!probavlji
vosti - osobina onoga to je probav
ljivo; mogunost probavljivanja; sposo
bnost probavlj ivanja,
probdijevati gl. nesvr., prez. probdijevam, trp. prid. probdjeven - provoditi
vrijeme bez sna, ne spavajui, bdijui.
probdjeti gl. svr., prez. prdbdim , trp.
prid. probdjeven, probdjevena - prove
sti vrijeme bez sna, ne spavajui, bdiju
i.
probdjevenost im. s. r., g. jd. probdjevenosti, instr. jd. probdjevenou/probdjevenosti - stanje onoga ko je proveo
vrijeme bdijui; probdjeveno vrijeme,
probeariti se gl. svr., prez. probearim
se (tur.) - provesti vrijeme kao bear;
postati bear, odati se bearskom ivo
tu.
probeharati gl. svr., prez. probeharam ,
trp. prid. probeharan (tur.) - poeti
beharati, cvjetati; okititi se beharom,
cvjetovima po stablima voa.
probekrijati (se) gl. svr. (tur), prez.
probeknjam (se) - provesti vrijeme kao
bekrija; postati bekrija, odati se neko
risnom bekrijskom ivotu,
probesjediti gl. svr., prez. probesjedim ,
trp. prid. probesjeen - progovoriti,
porazgovarati o emu; provesti vrijeme
besjedei s kim.
probetijati gl. svr., prez. probetijam
(lat.), trp. prid. probetijan - potroiti
vrijeme i novac na propale ene, beti
je-

probisvijet, skitnica, skitalica, ovjek

nemirna duha, svjetovnjak,
probija im. m. r., g. jd. probija , v. jd.
probijau, n. mn. probiji, g. mn. p ro
bija - elini klin, sredstvo, poma
galo za probijanje; onaj koji ta probija.
probijanje gl. im. s. r. od probijati.
probijati (se) gl. nesvr., prez. probijam,
trp. prid. probijan - vriti proboj, udara
jui ime praviti otvor, rupu; prodirati,
kroz ta; izbijati na povrinu; pojav
ljivati se; krivudati kroza ta; prosijeca
ti; prenes. proimati (se) ime; uspije
vati u emu.
probijeliti gl. svr., prez. prdbijelim, trp.
prid. prdbijeljen - uiniti da ta postane
bijelo, da se ispod ega pojavi, ukae
bjelina.
probijeljeti gl. svr., prez. prdbijelim,
trp. prid. prdbijeljen - postati bijel; pro
sijedjeti.
probir im. m. r. - paljivo biranje, prebi
ranje, izbor,
probira im. . r. - izbirljiva osoba, probi
ra; probir,
probira im. m. r., g. jd. probira, v. jd.
probirau, g. mn. probira - osoba
koja voli probirati, izbira, probira; cje
pidlaka, sitniav ovjek,
probiraev prid. odr. v. - koji pripada
probirau.
probiraica im. . r., g. jd. probiraice,
n. mn. probiraice, g. mn. probiraica
- ena probira, ona koja voli (p ro b i
rati, koja uiva u prebiranju, probirateljka.
probiraiin/probiraicln prid. odr. v. koji se odnosi na probiraicu, koji joj
pripada.
probirakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na probirae.
probir aki pril. - kao probirai, na probiraki nain, izbirljivo,
probir anj e/probir anje gl. im. s. r. od
probirati.
probirati/probirati gl. nesvr., prez.
probir am!probir em - paljivo birati,
vriti biranje,
probirljiv prid., odr. v. probirljivi - sklon
prebiranju; koji voli da bira, izbirljiv.

probiskati gl. svr., prez. probitem -

ljivo birajui, izbirljivo,

poeti biskati; proi kroza ta bitui,
pretraiti.
probistriti/probistriti gl. svr., prez.
probistrim - uiniti bistrim; izbistriti;
prenes. promisliti,
probisvijet im. m. r., g. jd probisvijeta skitalica, skitnica, pustolov, protuha,
probisvjetskl prid. odr. v. - koji se odno
si na probisvijete.
probitak im. m. r., g. jd. probitka, n. mn.
probici, g. mn,, probitka, dat.-instr.-lok.
mn. probicim a - korist; proboj, probija
nje.
probitaan/probitaan prid., odr. v. p ro
bitani/probitani - koji je od koristi,
koristan.
probitano/probitano pril. - korisno, na
probitaan nain.
probitanO st/proobitanost im. . r,, g.
jd. probitanoti!probitanosti , instr.
jd. probitanou/prbbitanou i p ro
bitanosti/probitanosti - korisnost,
osobina onoga to je korisno,
probiti gl. svr., prez. probijem , trp. prid.
probijen - udarajui ime jakim otvo
riti; napraviti otvor, rupu, upljinu, put;
probuiti; prodrijeti kroza ta; naruiti
kakvo stanje; prosijei; izbiti, pojaviti
se prodirui kroza ta; proei,
problem im. m. r. (gr.), g. jd. problem a ,
n. mn. problem i, g. mn. problem a - ono
to treba rijeiti; teak zadatak; sporno
pitanje, ono oko ega se spori,
problem atian prid. (gr.), odr. v. p ro
blem atini - koji postoji kao problem;
koji je mogu ali nije dokazan; sporan,
sumnjiv, upitan; teak, teko rjeiv; za
mren, sloen,
problem atino pril. (gr.) - na problema
tian nain, s problemima,
problem atinost im. . r. (gr.), g. jd.
problem atinosti, instr. jd. problematinou!problematinosti - osobina ono
ga to je problematino,
problem atika im. . r. (gr.), dat. jd. p ro
blem atici - svi problemi, sve to je spo
rno iz domena neke djelatnosti,
problem ski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na problem.

problemski

problem ski pril. - kao problem, prema

vrsti problema, na problemski nain,

problijesak im. m. r., g. jd. problijeska,
n, mn, problijesci, g. mn. problijesaka,
dat.-instr.-lok. mn. problijescim a - blje-

snue, iznenadni bljesak; (od)sjaj, blje

sak oiju kao izraz sree,
probljesnuti gl. svr., prez. prdbljesnem
- naglo bljesnuti, problistati, sinuti,
p robni prid. odr. v. - koji se odnosi na
probu; koji je pripremljen za probu,
probno pril. - probaj ui, s probom, radi
probe.
probockati gl. svr., prez. prdbockam bockanjem probiti, isprobijati; malo bo
ckati; prenes. biti pomalo zajedljiv,
probod/probod im. m. r. - probodeno
mjesto; ubod; pravljenje uboda, probi
janje; probadanje.
proboj/proboj im. m. r. - probijanje; pro
dor; probijeno mjesto; prenes. provala,
probojac/probojac im. m. r., g. jd. probjca/prbojca, n. mn. probojci/probojci , g. mn. pobojaca/probojaca - eli
na ipka za probijanje ega; sprava za
probijanje rupa.
probojan/probojan prid., odr. v. prdbdjni!probojni - koji probija, prodire,
prolazi kroza ta; koji moe probijati;
prenes. prodoran,
probojnost im. . r., g. jd. pro b o jn o st,
instr. jd. probojnou/probojnost - oso
bina onoga koji je probijen; obiljeje
onoga to se probija,
proboljeti gl. svr., prez. prdbolim - sve
vrijeme provesti bolujui; preboljeti,
proboraviti gl. svr., prez. probdravim ,
trp. prid. probdravljen - neko vrijeme
gdje boraviti; neko vrijeme negdje sta
novati, ivjeti,
proboravljati gl. nesvr., prez. probdravljam - putujui zadravati se, boraviti,
stanovati pomalo u razliitim mjestima,
probortati gl. svr., prez. probdrtam nenako provesti vrijeme: teko proi
vjeti; proamiti.
probosti (se) gl. svr., prez. probddem /
probddem (se) - probiti ime; bodui
probiti, probuiti; biti proboden.
probrati gl. svr., prez. proberem /pro
berem - izmeu vie slinog uzeti bolje,
odabrati, izabrati.

procijepiti

893

892
probrkati (se) gl. svr., prez. probrkdm (se) - provesti neko vrijeme

proburgijati gl. svr. (tur.), prez. proburgijam , trp. prid. proburgijan - provrtjeti

procesiom stikl prid. odr. v. (lat.) - koji

brkajui (se),
probrbljati gl. svr., prez. probM jam poeti brbljati; poeti priati kojeta;
progovoriti nerazgovijetno, brbljajui,
probubati gl. svr., prez. probubam razglasiti bubnjem; prenijeti glasine; ra
zglasiti na neprimjeren nain,
probukati gl. svr., prez. probukam malo bukati; zavriti bukanje, izbukati.
probuditi (se) gl. svr., prez. probudim
(se), trp. prid. probuen - prekinuti san;
prestati spavati; uiniti koga aktivnim,
aktivirati; prenes. postati trezven, pre
stati matati; pokrenuti osjeaje; izne
nadno iskrsnuti, pojaviti se.
probuen prid., odr. v. prdbu en i - koji
vie ne spava, budan; trezven, svjestan,
probueno pril. - iza sna; svjesno, tre
zveno.
probuenost im. . r., g. jd. probuenosti, instr. jd. prdbuenou/prbuenosti stanje onoga koji je probuen; tre
zveno svjesno stanje,
probuivanje gl. im. s. r. od probuivati.
probudi vati gl. nesvr., prez. probuujem - buditi koga; ponovo buditi; pre
nes. otrenjavati; vraati u ivot,
prohujati gl. svr., prez. p ro b ija m poeti bujati, naglo i obilno izrastati,
narastati.
probuktati gl. svr., prez. probukem poeti buktiti, buknuti; uiniti da se ta
bukne, da se naglo razgori, da pone
gorjeti jakim plamenom; uiniti da se
ta iznenada rasplamsa,
probiiktjeti gl. svr., prez. probuktim poeti buktjeti, plamtjeti; prenes. pre
dati se jakim osjeanjima, pasti u vatru,
probulazniti gl. svr., prez. probulaznim
- poeti bulazniti, nesuvislo priati,
probunariti gl. svr. (tur.), prez. probunarim - prenes. provesti neko vrijeme
kradui, kopajui po tuim depovi
ma; pronai ta tragajui, iskopati,
probuncati gl. svr., prez. probuncam poeti buncati; rei neto u bunilu,
proburaziti gl. svr. (perz.), prez. proburazim - skroz probosti ta ime o
trim.

burgijom; prenes. snai se; uspjeti,

ostvariti cilj.
proburljati gl. svr., prez. probiirljam,
trp. prid. proburljan, onomat. - uzmu
titi, zamutiti burljajui; isprevrtati,
ispreturati,
probuiti gl. svr., prez. probuim - na
praviti buotinu; builicom nainiti ru
pu; izbuiti,
procaptjeti gl. svr., prez. procaptim zajapuriti se, zarumenjeti se; porumenjeti i poeti se znojiti se od vreline,
procedura im. . r. (nlat.) - odreen na
in rada; propisan nain rada, postupak
koji traje.
proceduralan prid. (nlat.), odr. v.
proceduralni - koji se odnosi na proce
duru; koji zahtijeva proceduru, koji se
odvija prema proceduri,
proceduralno pril. (nlat.) - prema utvre
noj proceduri, na nain utvren proce
durom.
procen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. procenta, n. mn. prdcenti, g. mn. procenata postotak, stoti dio ega.
procentni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na procenat,
procentualan prid. (lat.), odr. v. pro
centualni - koji je izraen u procentima,
postocima, postotan.
procentualno pril. (lat.) - na nain
utvren procentima; prema procentima,
procentualnost im. . r. (lat.), g. jd. procentulnosti, instr. jd. procentualnou
procentualnost - stanje onoga to je
izraunato u procentima,
proces im. m. r. (lat.), g. jd. procesa, g.
mn. procesa - tok, razvitak ega; sve
radnje koje se postepeno vre kako bi
se postigao rezultat; parnica, rasprava,
sudski postupak,
pocesija im. . r. (lat.) - crkv. sveana
vjerska povorka, litija; duga povorka,
procesionl prid. odr. v. (lat.) - prece
sijski; koji je kao u procesiji,
procesijskl prid. odr. v. (lat.) - procesioni.
procesionist(a) im. m. r. (lat.) - uesnik u
procesiji; onaj koji sudjeluje u proce
siji.

procesni prid. odr. v. (lat.) - koji se

se odnosi na procesioniste.
odnosi na proces; koji se tie spora, pa
rniki.
procesor im. m. r. (lat.), g. jd. procesora,
g. mn. procesora - onaj koji vri neki
proces; inform. centralna procesna
jedinica, hardver, glavni ip u kompju
teru koji vri sve zadate matematike i
logike operacije,
procesorka im. . r. (lat.), dat. jd. prdcesorki, g. mn. prdcesorki - dio sprave ili
sprava koja vri ili u kojoj se vri pro
ces.
procedija im. mj. r. (lat.-tur.) - onaj
koji je ukljuen u kakav proces, parni
ar.
procijediti (se) gl. svr., prez. prdcijedim
(se), trp. prid. prdcijeen - zavriti
cijeenje, iscijediti, ocijediti; ovla
ocijediti; prenes. oslabiti, izmrati zbog
bolesti.
procijeen prid., odr. v. prdcijeden i koji je proao kroz cjediljku; djeli
mino iscijeen, ocijeen, prosuen ci
jeenjem; prenes. koji je oslabio, smrao zbog bolesti,
procijeniti gl. svr., prez. prdcij enim, trp.
prid. procijenjen - izvriti procjenu
vrijednosti ega; odrediti, dati emu
vrijednost na osnovu vienog stanja,
procijenjen prid., odr. v. prdcij enjem kome je procjenom odreena vrijed
nost; koji ima odreenu vrijednost,
procijep im. m. r., lok. jd. prdcij epu!pro
cijepu, n. mn. procijepi - procjep, ras
cjep, raspuklina po duini; uski razmak
izmeu neeg; usjek; duboki tjesnac;
procijepljen komad drveta; procijepljeno drvo kao sprava za hvatanje zmija;
prenes. raskorak, kripac, nezavidna si
tuacija, teak poloaj,
procijepati gl. svr., prez. prdcijepam naglo proderati, rascijepati; uzduno
presijei.
prbcijepiti gl. svr., prez. prdcijepim, trp.
prid. prdcijepljen - nainiti procijep,
udubljenje; dobrim dijelom rascijepiti
po duini; probiti stijenu, napraviti
usjek, usjei; prenes. naruiti postojee
stanje.

procijepljen

procijepljen prid., odr. v. prcijepljeni koji ima procijep, po duini prosjeen;

probijen, usjeen,
prociknuti gl. svr., prez. prdciknem naglo ciknuti, proderati se ciktavim gla
som, podvrisnuti.
procjedak im. m. r., g. jd. prdcjetka, n.
mn. prdcjeci, g. mn. prdcjedaka - ono
to je dobiveno procjeivanjem, iscje
dak; procjedina.
procjedina im. . r. - masa ega procije
enog.
procjeivanje gl. im. s. r. od procjeiva
ti.
procjeivati gl. nesvr. i uest., prez.
procjeujem - pomalo cijediti; sporo
cijediti; prenes. kroz zube govoriti,
procjena im. . r. - ocjena po vienom;
pretpostavka a neto ima odreenu
vrijednost; odreivanje vrijednosti ega
bez preciznih pokazatelja,
procjenilac im. m. r., g. jd. procjenioca,
n. mn. procjenioci, g. mn. procjenilaca
- procjenitelj,
pocjenilakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na procjenioce.
pocjenilaki pril. - kao procjenioci, na
procjenilaki nain,
procjenitelj im. m. r., g. jd. procjenitelja,
g. mn. procjenitelja - procjenjiva,
procjeniteljskl prid. odr. v. - procjenila
ki.
procjeniteljski pril. - procjenilaki.
procjenljiv/procjenjiv prid., odr. v. pro
cjenljiv!/procjenjivi - procjenjiv, koji se
moe procijeniti; ija je vrijednost procjenljiva.
procjenjiva im. m. r., g. jd. procjenjiva, g. mn. procjenjivaa - procjeni
telj, procjenilac; osoba koja neto pro
cjenjuje; onaj koji emu odreuje vri
jednost.
procjenjivakl prid. odr. v. - koji se
odnosi na procjenjivanje i procjenjivae.
procjenjivakl pril. - kao procjenjiv ai,
na procjenjivaki nain, procjenjujui,
procjenjivanje gl. im. s. r. od procjenji
vati.
procjenjivati gl. nesvr., prez. procjenju
jem - davati procjenu ega; odreivati
vrijednost ega.

895

894
procjepak/procjepak im. m. r., g. jd.
prdcjepka/procjepka, n. mn. prcjepcil
prcjepci, g. mn. prdcjepaka/prcjepaka - mali procjep, procijep,
procjepljivanje gl. im. s. r. od procjepljivati.
procjepljivati gl. nesvr. i uest., prez.
procjepljujem - praviti procjepe, poma
lo rascjepljivati,
procmiljeti gl. nesvr., prez. procmilim procviljeti, procmizdriti.
procmizdriti gl. svr., prez. prdcmizdrim
- poeti cmizdriti, cmizdrei poeti pla
kati, procmiljeti, procviljeti.
procrt/procrt im. m. r., g. jd. prdcrtai
prcrta, g. mn. procrtalpr ocrta - ono
to je preko ega prekopirano, procrtano, procrtana kopija,
procrtati/procitati gl. svr., prez. procrtam!proitam, trp. prid. procrtan crtama obiljeiti, oznaiti preko ega;
urezati crte preko ega, proitavajui
kopirati, preslikavati,
procrtavanje gl. im. s. r. od proitavati,
proitavati gl. nesvr., prez. proitavam
- crtama obiljeavati preko ega; ure
zivati, oznaavati crte po emu radi
precrtavanja; praviti crte precrtavajui
preko prozirnog papira.
procunjati/procunjati gl. svr., prez.
procunjamlprdcunjam - prolutati, cunjajui proi; pronjukati, potajno ot
kriti, saznati ta skriveno,
procuriti gl. svr., prez. prdcunm poeti curiti; poeti tei urkom; pre
nes. probuiti se; prouti se tajno,
procurivanje gl. im. s. r. od procurivati.
procurivati gl. nesvr. i uest., prez. prociiruje - poinjati curiti; prenes. tajno s
vremena na vrijeme prenositi; povre
meno odavati kome tajnu,
procvasti (se) gl. svr., prez. procvateI
procvate - procvjetati, rascvjetati (se),
otvoriti pupoljak oblikujui cvijet; pre
nes. dostii vrhunac ega; problistati od
sree.
procvat im. m. r. - period cvjetanja, izbi
janje cvata; prenes. napredak, boljitak,
polet.
procviljeti gl. svr., prez. prdcvilTm - za
poeti cviljenje, jadikovanje, naricanje;
poeti cviljeti, jadikovati, naricati.

procvjetati gl. svr., prez. procvjetam,

trp. prid. procvjetan - rascvjetati, otvo
riti latice, procvasti; preoblikovati pu
poljak u cvijet; prenes. problistati, oza
riti lice sreom; postignuti vrhunac, sa
svim se razviti,
procvjeta vanje gl. im. s. r. od procveta
vati.
procvetavati gl. nesvr., prez. procvjetavam - poinjati otvarati cvjetove,
rascvjetavati se, cvjetati; prenes. poi
njati blistati od sree; poinjati napre
dovati, razvijati se, postizati dobre re
zultate, uspijevati,
procvokotati gl. svr., prez. procvokoem - poeti cvokotati; provesti neko
vrijeme cvokoui,
procvrati/procvrati gl. svr., prez.
procvrim/procviim - poeti cvrati;
provesti neko vrijeme cvrei.
procvrkutati gl. svr., prez. procvikuem
- poeti cvrkutati; provesti neko vrije
me cvrkuui,
proakati gl. svr., prez. proakam malo akati; akalicom prebirati, poeprkati; akalicom proistiti; zabada
njem ega u ta prebirati, proeprkati;
nabadanjem vaditi; prenes. otkriti, pro
nai, doznati neto upornim traganjem,
proamiti gl. svr., prez. prbamim - do
saujui se provesti neko vrijeme u a
motinji, biti dugo usamljen,
proarati gl. svr. (perz.), prez. prdaram - provesti neko vrijeme arajui,
lijeei arima; malo bacati ini na
koga.
proarkati/proarkati gl. svr. (perz.),
prez. proarkamlprdarkam - proa
kati, proeprkati, spotai vatru a bo
lje gori; proakati; meusobno izmije
niti arku, paljbu; prenes. malo se po
svaati.
proarijati (se) gl. svr. (perz.), prez.
proarijam (se) - provesti se, provese
liti se (u ariji, kao u ariji); provesti
vrijeme obilazei ariju uzdu i po
prijeko.
proatiti gl. svr. (csl.), prez. proatlm proitati.
proavr^jati gl. svr., prez. proavrJjam poeti avrljati, govoriti kojeta; pro
vesti neko vrijeme priajui kojeta,
avrljajui.

proista

proelan/proelan prid., odr. v. proelnil

prdelni - koji je u u vrhu, u proelju;
koji je na prednjoj strani; koji je ispred.
proelnik im. m. r., n. mn. proelnici onaj koji je u proelju; koji je na elu
neke slube, upravitelj, starjeina; prva
osoba, prvak,
proelje im. s. r. - poasno mjesto, mje
sto u vrhu, na elu stola; vidno, ista
knuto mjesto; prednja strana; vodee,
prvo mjesto,
proepikati gl. svr., prez. proepikam,
trp. prid. proeprkan - razbaciti malo
kljunom ili nogama, eprkati; neko
vrijeme eprkati; ispreturati eprka
njem; promekoljiti se; istraiti ko
pkajui po emu; malo akati, proa
kati.
proepunjati (se) gl. svr., prez. proepiinjam (s) - proeprkati (se); rau
pati, razbaruiti (se),
proerupati gl. svr., prez. proerupam,
trp. prid. proerupdn - mjestimino
oerupati; proupati; oopati; poupati
perje erupanjem,
proeati gl. svr., prez. prdeem, trp.
prid. proesan - eui prei rukom
preko koe da se ukloni svrbe; poe
ati.
proeljati gl. svr., prez. proeljam,
trp. prid. proeljan - proi eljem
kroz kosu; ne sasvim raeljati; ealjem ili prstima mjestimice razmrsiti
vunu; prenes. prevrui raistiti; sve
redom pregledati; paljivo pretraiti,
proeljavanje gl. im. s. r. od proeljavati.
proeljavati gl. nesvr., prez. proeljavam - ponavljati proeljavanje; raeljavati; razmravati vunu; prenes. pa
ljivo pretraivati, raiavati,
proetkati (se) gl. svr., prez. prdetkam
(se), trp. prid. proetkdn - malo (se)
oetkati; etkanjem (se) proistiti,
proetkavanje gl. im. s. r. od proetkavati.
pfoetkavati gl. nesvr. i uest., prez.
proetkavam - istiti etkom; pomalo
etkati; povremeno etkati,
proista im. m. r., g. jd. proistda, g.
mn. proistda - ureaj, stroj za pro
iavanje ega, proiava, proiiva.

proistiti

proistiti gl. svr., prez. prdistim, trp.

prid. prdien - ienjem oepiti, ui
niti prohodnim, iznutra oistiti; oslo
boditi se neega tueg, djelimino oi
stiti.
proiava im. m. r., g. jd. proiava
- proiiva, preista,
proiavanje gl. im. s. r. od proia
vati.
proiavati gl. nesvr., prez. proia
vam - proiivati, istiti iznutra; oslo
baati ta ili koga unutranjih neisto
a, naslaga, primjesa; prazniti crijeva,
proien prid., odr. v. prdienl - iznu
tra oien; ienjem iznutra uinjen
prohodnim, upotrebljivim,
proienje gl. im. s. r. - duhovno oie
nje; oslobaanje od loih osjeanja;
oepljenje, oienje ega; knji, kata
rza, izmirenje osjeanja samilosti i stra
ha kod glavnog junaka u tragediji,
proiiva im. m. r., g. jd. proiivaa,
g. mn. proiivaa - proiava, pre
ista.
proiivanje gl. im. s. r. od proiivati.
proiivati gl. nesvr., prez. proiujem - proiavati,
proitati gl. svr., prez. proitam, trp.
prid. proitan - sve do kraja iitati;
dovriti itanje,
poovjeenje gl. im. s. r. od proovjeiti
(se).
proovjeiti (se) gl. svr., prez. proovjelm (se) - postati ovjeniji, uljudan;
napustiti divljake, ivotinjske manire;
postati osjeaj niji, humaniji,
prouati gl. svr., prez. proulm - malo
uati, provesti neko vrijeme sjedei na
petama, uei; prenes. proivjeti neg
dje dugo vremena i skriveno,
proudaiti se gl. svr., prez. proudaim se - postati udak, poeti se pona
ati kao udak,
prouditi se gl. svr., prez. proudlm se,
trp. prid. prduen - malo se uditi; u
diti se neko vrijeme; zauditi se; iu
diti se.
p ou p ati gl. svr., prez. proupam, trp.
prid. proupan - birajui iupati; upa
njem razrijediti; oplijeviti,
prouti gl. svr., prez. prdujem - nakon
gubitka sluha ponovo moi uti.

896

897
prouti se gl. svr., prez. prdujem se odjeknuti, uti se nadaleko; uti se, sa
znati, nadaleko razglasiti; postati nada
leko poznat,
proarlijati gl. svr., prez. proarlijam,
trp. prid. proarlijan - kratko puhati arlijajui (o vjetru); neko vrijeme arli
jati pa prestati,
proaskati gl. svr., prez. proaskam neko vrijeme provesti u askanju; prija
teljski porazgovorati o laganim tema
ma; proeretati,
proelav/proelav prid., odr. v. pro
elavi/proelavi - pomalo elav; mjesti
mice elav,
proerdati/proerdati gl. svr., prez.
proerdam/proerdam, trp. prid. pro
erdan - rasipniki potroiti novac;
upropastiti neto vrijedno troei ga na
nitavne stvari,
proeretati gl. svr., prez. proeretam,
trp. prid. proeretan - provesti neko
vrijeme u eretanju, u beskorisnom
ugodnom razgovoru; proaskati,
proi/proi gl. svr., prez. proem - idui
prei preko ega; prevaliti odreeni put
s jednog kraja na drugi; proetati; mi
moii se; proputovati; obii; prenes.
prostrujati; stei ivotno iskustvo,
uspjeno ta zavriti,
proi/proi se gl. svr., prez. proem se ostaviti se ega, napustiti neto; prestati
upotrebljavati; prekinuti, zavriti,
prouoriti/prouoriti gl. svr., prez.
prbuorlm/prouorlm - uorei pro
aptati, progovoriti jedva ujno,
prouiti (se) gl. svr., prez. proulm
(se) - poeti osjeati ljubav; postati
osjetljiv na emocije; emocionalno sa
zrijevati, biti u pubertetu,
proukati (se) gl. svr. (tur.), prez. prdukam (se) - proi ukajui se, pro
gurati se.
proutjeti gl. nesvr. i svr., prez. prbutlm - poeti osjeati, utjeti; razu
mjeti osjeanjima,
prodahnuti gl. svr., prez. prddahnem prodisati, poeti disati, uhvatiti daha;
prenes. osloboditi se brige, moi slobo
dno disati, odahnuti,
prodaja im. . r. - davanje ega za novac,
prodavanje; trgovina, trgovanje.

prodajni prid. odr. v. - koji se odnosi na

prodaju.
prodangubiti gl. svr., prez. prodangu-

blm, trp. prid. prodangubljen - besko

risno urtoiti vrijeme; provesti vrijeme
u dangubljenju, besposliarenju.
prodati gl. svr., prez. prodam, trp. prid.
prodan/prodat - dati ta za novac, nai
kupca; prenes. izdati koga iz koristo
ljublja.
prodavac im. m. r., g. jd. prodavca, v. jd.
prodave, n. mn. prodvci, g. mn.
prodavaa - prodava, trgovac, onaj
koji prodaje robu; onaj koji prodaje
umjesto trgovca.
prodava im. m. r., g. jd. prodavaa, v.
jd. prodavau, g. mn. prodavaa - pro
davac.
prodavaev prid. odr. v. - koji pripada
prodavau,
prodavaica im. . r., g. jd. prodavaice,
v. jd. prodavaice, n. mn. prodavaice,
g. mn. prodavaica - ena prodava;
trgovkinja,
prodavaiclh/prodavaiin prid. odr. v.
- koji pripada prodavaici,
prodavakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na prodavae, koji potie od prodavaa,
proavaki pril. - na prodavaki nain,
kao prodavai,
prodavalac im. m. r., g. jd. prodavaoca,
v. jd. prodavaoe, n. mn. prodavaoci,
g. mn. prodavalaca - up. prodava,
prodavaoev prid. odr. v. - koji pripada
pradavau, koji potie od prodavaa,
prodavaonica/prodavaonica/prodavni
ca im. . r. - prostorija ili zgrada u kojoj

se prodaje, trgovina,
prodavati gl. svr., prez. prodajem -

trgovati, davati ta za novac, nalaziti

emu kupca; prenes. izdavati, iznevjeravati iz koristoljublja,
prodefilirati gl. svr. (lat.-fr.), prez.
prodefillram - prodefilovati; proi po
red ega paradnim marem; sveano
proi ispored nekoga,
prodefilovati gl. svr. (lat.-fr.), prez. prodefilujem - prodefilirati,
prodekan im. m. r. (lat.), g. jd. prode
kana, g. mn. prodekana - dekanov
zamjenik; odgovorno lice za nastavu,
za finansije i sl.

prodjenuti

prodemonstrirati gl. svr. (lat), prez.

prodemdnstrlram - javno proi pokazu
jui svoju mo, proi protestujui,
javno iskazujui nezadovoljstvo, nego
dovanje.
proderan prid., odr. v. proder ani - razderan; hrapav, promukao,
proderati gl. svr., prez. prdderem, trp.
prid. proderan - napraviti proderotinu,
rupu; dugom upotrebom pocijapati tka
ninu, procijepati, razderati,
proderati/prodrati se gl. svr., prez.
prdderem se - podviknuti, glasno vi
knuti, izderati se.
proderotina im. . r. - proderano mjesto;
razderano, pocijepano mjesto nastalo
nakon duge upotrebe; razderotina,
prodeverati gl. svr. (tur.), prez. prodeveram, trp. prid. prodeveran - teko
proivjeti, napatiti se.
prodevetati gl. svr., prez. prodevetam,
trp. prid. prodevetan - jako istui; pro
reetati batinama,
prodiiti (se) gl. svr., prez. prddllm
(se) - postati dian, ponosan, ponositi
se, diiti se.
prodijevanje gl. im. s. r. od prodijevati,
prodijevati gl. nesvr., prez. prddijevam
- provlaiti konac kroz uice igle, udije
vati.
prodika im. . r., dat. jd. prodici, g. mn.
prodika - crkv. propovijed, predavanje,
prodiranje gl. im. s. r. od prodirati,
prodirati gl. nesvr., prez. prddirem vriti prodiranje; poeti naglo nadirati,
doticati, nadolaziti ulazei unutra; pro
bijati prodorom; prodorno prelaziti pre
ko ega, ulaziti,
prodirljiv prid., odr. v. prodirljivl - sklon
prodiranju, prodoran,
prodiskutirati gl. svr. (lat.), prez. prodi
skutiram - prodiskutovati, porazgova
rati; raspravljati, razgovarati, razmije
niti miljenje o nekome ili o neemu;
sve pretresti; raspraviti o svemu,
prodiskutovati gl. svr. (lat.), prez. proiskutujem - prodiskutirati,
prodjenuti/prodjesti, gl. svr., prez. prodjenem, trp. prid. prid. prodjenut/prodjeven - provui konac kroz uice igle,
udjenuti; provui se vjeto kroz ta ti
jesno; prenes. teko provesti vrijeme;
proivjeti u oskudici.

prodo(l)

prodo(l) im. m. r., g. jd. prdddla - dubo

dolina, uvala, prodola.

prodobriti (se) gl. svr., prez. p r odobrim

(se) - postati dobar; postati bolji,

prodola im. . r. - ob. dubodolina, uvala,

proolica im. . r., em. - podruje s pu
no uvala; prodol.

prodolina im. . r. - ob. dubodolina, uva

la.

prodor im. m. r. - silom izvren proboj;

prodiranje,

prodoran prid., odr. v. prodorni - koji

silom prodire; snaan, koji rui; prenes.
pronicljiv.
prodorno pril. - snano, otro; probojno;
nasilno; prenes., pronicljivo,
prodornost im. . r., g. jd. prodornosti,
instr. jd. prodornoutprodornosti osobina onoga to je prodorno; obilje
je prodorne osobe,
prodrati se gl. svr., prez. proe rem se ob. proderati se.
proredati gl. svr., prez. prodredim provesti neko vrijeme dredei, uzalud
provesti, protraiti vrijeme,
prodrijemati gl. svr., prez. prodrijemam - drijemajui odleati; odspavati
laganim snom; prenes. odsutno odsluati.
prodrijeti gl. svr., prez. prodrem, r. gl.
prid. prodro - nasilno ui; silom pro
biti; naglo proi kroza ta ruei sve;
doprijeti do ega; prenes. postii neto
upornim radom; proniknuti, razumjeti,
shvatiti.
prodrmati gl. svr., prez. prodrmam, trp.
prid. prodrman - protresti nekoliko
puta, zadrmati; prenes. veoma uznemi
riti, uzdrmati, uzbuditi; izvesti iz mrtvi
la, probuditi,
prodrmavanje gl. im. s. r. od prodrmavati.
prodrmavati gl. nesvr., prez. prodhnavam - tresti, drmanjem koga buditi,
prodrmusati gl. svr., prez. prodrmusam, trp. prid. prodrmusan - drmajui
treskati, protresti, protreskati; prenes.
izvrgnuti javnoj kritici,
prodrndati gl. svr., prez. prodrndam,
trp. prid. prodrndan - kloparajui, drn
dajui proi,
produbiti gl. svr., prez. produbim - produpsti, napraviti udubljenje; uiniti ta

899

898
dubljim; postati dublji; prenes. uin ta
ozbiljnijim, sadrajnijim,
produbljivanje gl. im. s. r. od produblj avati.
produbljivati gl. nesvr., prez. prodiibljavam - produbljivati, praviti udublje
nja, initi ta dubljim; prenes. uozbiljavati, initi ta ozbiljnijim, sadrajnijim,
produbljen prid., odr. v. produbljeni koji je uinjen dubljim; prenes. uinjen
ozbiljnim, uozbiljen.
produbljivanje gl. im. s. r. od produblji
vati.
produbljivati gl. nesvr., prez. produ
bljujem - produbljavati,
produciranje gl. im. s. r. (lat.) od pro
ducirati.
producirati gl. nesvr. (lat.), prez. pro
duciram - produkovati, proizvoditi,
umnoavati radom,
produhati gl. svr., prez. produem - duui kroza ta uiniti propusnim, pro
laznim, istim; ob. propuhati,
produhivati gl. nesvr., prez. produhujem - up. propuhivati,
produhoviti (se) gl. svr., prez. produhovlm (se), trp. prid. produhovljen - po
stati duhovniji, plemenitiji, osjeajni-ji;
oduhoviti (se),
produhovljavanje gl. im. s. r. od produhovljavati.
produhovljavati gl. nesvr., prez produhovljavam (se) - postajati produ
hovljeniji, duhovno suptilniji, profinje
niji, osjeajniji; oduhovljavati (se),
produhovljen prid., odr. v. produhovlje
n i - koji je duhovno bogat, prefinjen,
produhovljeno pril. - na produhovljen
nain, s puno osjeajnosti i topline,
produhovljenst im. . r., g. jd. produhdvljenosti, instr. jd. produhovljenoul
produhdvljenosti - duhovno bogatstvo;
osobina onoga ko je produhovljen; nje
an, blag, plemenit izraz obino bljedo
likog lica; produhovljenje.
produhovljenje gl. im. s r. - posljedica
produhovlj avanja, produhovljenost.
produhovljfvanje gl. im. s. r. od produhovljivati (se),
produhovlj ivati (se) gl. nesvr., prez.
produhovlj ujem (se) - produhovljavati
(se).

profaistiki

produkcija im. . r. (lat.) - proizvodnja,

produitelj im. m. r., g. jd. produzitelja,

proizvoenje; proizvod, rezultat kakvod

rada.
produkcijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na produkciju, koji je odreen
za produkciju, produkcioni.
produkcioni prid. odr. v. (lat.) - produ
kcijski.
produkovanje gl. im. s. r. od produkova
ti - produciranje,
produkovati gl. nesvr., prez. produkujem - producirati,
produkt im. m. r. (lat.), g. jd. produkta,
n. mn. produkti, g. mn. produkta/pr
odukata - ono to je proizvedeno fizi
kim ili umnim radom, proizvod; rezul
tat ili posljedica ega; mat. rezultat
mnoenja, umnoak,
produktivan prid. (lat.), odr. v. produ
ktivni - plodan, rodan, koji obilato daje;
koji mnogo proizvodi, stvara; lingv.
nastavak koji ima sposobnost tvorbe
novih rijei,
produktivno pril. (lat.) - na produktivan
nain, plodotvorno; umnoeno; uspje
no, s vidnim rezultatima.
produktivnost im. . r. (lat.), g. jd. pro
duktivnosti, instr. jd. produktivnou/
produktivnosti - osobina onoga to je
produktivno,
produljavati gl. nesvr., prez. produljavam - produavati, produivati,
produljiti gl. svr., prez. produljim - pro
duiti.
produljiv prid., odr. v. produljivl - pro
dui v.
produljivati gl. nesvr., prez. produlju
jem - produivati,
produpsti gl. svr., prez. produbem/produbem - uiniti dubokim, ob. produbiti,
produava im. m. r., g. jd. produa
va a, n. mn. produzavi, g. mn. produzava - ono ime se ta produava,
produiva,
produavati gl. nesvr., prez. produzavam - initi duim, produivati, produljavati, produljivati,
produenje gl. im. s. r. - produetak, na
stavak, produljenje,
produetak im. m. r., g. jd. produetka,
n. mn. produeci, g. mn. produetaka produak, produiva; nastavak, doda
tak za produavanje; produenje.

v. jd. produzitelju, g. mn. produzitelja onaj koji ta produuje, nastavlja; na

stavlja, produiva,
produiti gl. svr., prez. produim - ui
niti duim, produljiti, nastaviti; pove
ati rok emu.
produiv prid., odr. v. produivi - koji se
moe produiti, uiniti duim, produ
ljiv.
produiva im. m. r., g. jd. produiva,
n. mn. produivi, g. mn. produiva
- onaj koji ta produuje; produetak,
produivanje gl. im. s. r. od produivati,
produivati gl. nesvr., prez. produujem
- produavati.
produni prid. odr. v. - koji slui za pro
duivanje, koji se nastavlja, dopunski,
prodrznuti se gl. svr., prez. prodrznem
se - postati drzak; pokazati se drskim;
drsko se obratiti kome.
prodirati se gl. svr., prez. prodrim!prodiim se - drati se neko vrijeme,
proavoliti (se) gl. svr. (gr.), prez. proavolim (se), trp. prid. proavoljen malo se avolski proaliti; postati ne
staan kao avo, avolast; promangupisati se.
profa im. m. i . r. (lat.), hip. - skra. od
profesor.
profan prid. (lat.), odr. v. profani - svje
tovan, necrkveni; bezboan; prost, obi
an.
profanacija im. . r. (lat.) - skrnavljenje,
obesveenje; zloupotreba, profanisanje.
profanator im. m. r. (lat.) - onaj koji pro
fanim; bezbonik; skmavitelj, provoka
tor.
profaniranje gl. im. s. r. (lat.) od profa
nirati.
profanirati gl. svr. (lat.), prez. profanlram - profanisati, skrnaviti, upotrije
biti neto sveto za niske ciljeve, obesvetiti; poniziti, obezvrijediti,
profanisanje gl. im. s. r. (lat.) od pro
fanisati.
profanisati gl. nesvr. (lat.), prez. profaniem - profanirati.
profaist(a) im. m. r. (tal.), g. jd. profaiste, n. mn. profaisti, g. mn. profai
s t - pristalica i pobornik faizma,
profaistiki prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na profaiste.

profaistiki

900

progonilac

901

profaistiki pril. (tal.) - kao profaisti,

profesorski prid. odr. v. (lat.) - koji se

na profaistiki nain,
profaistkinja im. . r. (tal.) - ena pro
faist.
profaizam im. m. r. (tal.), g. jd. p ro faizm a - nacistiki pokret koji se zala
e za afirmaciju faizma
profesija im. . r. (lat.), g. jd. prdfesije , n.
mn. prdfesije , g. mn. profesija - zani
manje; stalno zanimanje za koje je po
trebno odreeno znanje (kolska spre
ma) i odreena oprema (odjea, tehni
ka i druga pomagala i sl.),
profesijalnl prid. odr. v. (lat.) - koji je u
vezi s profesijom, koji se odnosi na
osnovno zanimanje,
profesionalac im. m. r. (lat.), g. jd. profesionalca, n. mn. profesionalci , g. mn.
profesionalaca - onaj koji svoj posao
obavlja profesionalno, koji je kolovan
i obuavan za neki posao,
profesionalno pril. (lat.) - kao profesio
nalci, na profesionalan nain,
profesionalan prid. (lat.), odr. v. profe
sionalni - koji se odnosi na profesi
onalnost i na profesionalce,
profesionalizam im. m. r. (lat.), g. jd.
profesionalizm a - obiljeje, svojstvo
profesionalaca, profesionalnost; zanat
ski nain rada; bavljenje sportom radi
zarade a ne iz ljubavi,
profesionalnost im. . r. (lat.), g. jd. p ro
fesionalnosti, instr. jd. profesionalno
u!profesionalnosti - profesionalno
obavljanje posla, osobina profesionali
zma; profesionalizam,
profesor im. m. r. (lat.), g. jd. profesora,
g. mn. profesora - zvanje za koje je nu
no zavriti fakultet nastavnikog smje
ra; nastavnik u osnovnoj i srednjoj ko
li; univerzitetski nastavnik,
profesori im. m. r. (lat.), g. jd. profesoria, v. jd. profesoriu, g. mn.
profesorla, pejor. - mali profesor;
bezvrijedni profesor; snishodljiv profe
sor.
profesorica im. . r. (lat.), g. jd. profe
sorice, n. mn. profesorice, g. mn. p ro
fesorica - ena profesor,
profesorovati gl. nesvr. (lat.), prez. profesorujem - obavljati profesorski posao;
biti profesor.

odnosi na profesore, koji im pripada,

profesorstvo im. s. r. (lat.) - profesorski
posao, zanimanje i zvanje,
profesortina/profesortina im. . r.
(lat.), pejor. - pogrdan naziv za profe
sorsko zanimanje i zvanje,
profesura im. . r. (lat.), hip. - posao i
zvanje profesora; profesorska katedra
na univerzitetu,
profijukati/profljukati gl. svr., prez.
profijuemlprofijuem - onomat. fijuui proi, projuriti, proletjeti.
proffl im. m r., g. jd. profila (lat.) - po
preni presjek; izgled sa strane; prenes.
bitne crte ega; obris, kontura,
profilaksa im. . r. (gr.) - preventivna
medicina, zatita od bolesti,
profilaktian prid. (gr.), odr. v. profila
ktini - zatitni, koji spreava bolest;
preventivan,
profilaktikl prid. odr. v. (gr.) - pro
filaktian.
profilaktiki pril. (gr.) - zatitno, radi
zatite; preventivno,
profilaktik im. m. r. (gr.), n. mn. profilaktici, g. mn. profilaktlka - preventiv
no, zatitno sredstvo,
profiliranje gl. im. s. r. od profilirati,
profilirati gl. nesvr. i svr. (gr.-lat.),
prez. profiliram - profilisane, predsta
viti ta onako kako izgleda sa strane;
crtati ili nacrtati u presjeku; prenes.
oblikovati, uobliavati viziju ega.
profilisanje gl. im. s. r. (gr.) - profiliranje.
profilisati gl. nesvr. i svr. (gr.), prez.
profiliem - profilirati,
profilnl prid. odr. v. (gr.) - koji slui za
izradu profila, koji se odnosi na profil,
profllograf im. m. r. (gr.) - aparat za
grafiko crtanje, predstavljanje profila,
profiniti (se) gl. svr. (fr.-njem.), prez.
proflnlm (se), trp. prid. profinjen - po
stati fin; postati utiv, postati osjeajan;
produhoviti se; uiniti koga ili ta fi
nim, utivim, osjeajnim.
profinjen prid. (fr.-njem.), odr. v. pro
finjeni - koji se s istananim ukusom;
osjeajan; utiv; produhovljen,
profinjeno pril. (fr.-njem.) - na profinjen
nain, suptilno, produhovljeno; palji
vo, njeno.

profinjenost im. . r. (fr.-njem.), g. jd.

profinjenosti, instr. jd. profinjenosti!
profinjenou - svojstvo profinjenih,

osjeajnost, utivost; produhovljenost;

osobina onoga to je profinjeno,
profit/profit im. m. r. (fr.) - korist, dobi
tak, zarada,
profiter im. m. r. (fr.), g. jd. profitera, v.
jd. profiteru, n. mn. profiteri - onoj koji
izvlai korist iz kakvog posla, koji za
rauje, koji je na dobitku,
profiterka im. . r. (fr.), dat. jd. profiterki , g. mn. profiterkl - ena profiter,
p rofiterski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na profiter, koji im pripada,
profiterski pril. (fr.) - kao profiteri, na
nain profitera,
profitirati gl. nesvr. (fr.), prez. p ro
fitiram - izvui korist iz kakvog posla,
zaraditi, biti na dobitku,
profukati gl. svr., prez. profukam,
onom. - istroiti fukajui; prenes. ola
hko izgubiti s mukom steeno; troei
na nepotrebne stvari brzo potroiti te
ko steeno; prokockati, izgubiti ije po
vjerenje.
proganjati gl. nesvr., prez. proganjam silom protjerivati, nasilno goniti, izgo
niti iz svojih domova, sa vlastitih ognji
ta, iz sopstvene drave; istjerivati,
proglas im. m. r. - javna pisana ili izgo
varana obavijest o emu bitnom za ja
vnost.
proglasiti gl. svr., prez. proglasim , trp.
prid. proglaen - javno dati na znanje,
objaviti, obznaniti; pronijeti glas, ra
zglasiti, rairiti vijest,
proglaavanje gl. im. s. r. od proglaa
vati.
proglaavati gl. nesvr., prez. proglaa
vam - obavljati proglaavanje, zvani
no javno obznanjivati, imenovati,
proglaen prid., odr. v. proglaeni - koji
je javno imenovan, zvanino obzna
njen.
proglaenje gl. im. s. r. od proglasiti,
progledati gl. svr., prez. progledam otvoriti oi i vidjeti; nakon mraka ugle
dati svjetlost; prenes. shvatiti, otvoriti
oi, razumjeti nakon dueg vremena,
proglodati gl. svr., prez. progloem, trp.
prid. proglodati - glodanjem napraviti
rupicu, gloui progristi; proderati.

prognaniki/prognaniki prid. odr. v. -

koji se odnosi na prognanike,

prognanica/prognanica im. . r. - ena

prognanik,
prognanik/prognanik im. m. r., n. mn.
prognanici/prognanici - ovjek koji je

prognan, koji je silom protjeran, istje

ran iz svog doma; koji je pred pro
gonom izbjegao, izgnanik, izbjeglica,
prognanltvo/prognanlstvo im. s. r. prognaniki status; poloaj prognanih,
prognanstvo,
prognanstvo im. s. r. - progonjenje; po
loaj onih koji su prognani, prognanitvo.
prognati gl. svr., prez. prognam, trp.
prid. prognan - izgnati, protjerati, silom
otjerati koga s njegove imovine, iz kue
i vlastite domovine,
prognjeviti gl. svr., prez. prognjevlm,
trp. prid. prognjevljen - postati gnjevan;
neko vrijeme iskazivati prema kome
gnjev; malo se gnjeviti,
prognosticfranje gl. im. s. r. (gr.) od
prognosticirati,
prognosticirati gl. nesvr. i svr. (gr.),
prez. prognosticlram - prognozirati,
prognostiar im. m. r. (gr.), v. jd.
prognostiar^prognostiaru - progno
zer, osoba koja prognozira, koja na te
melju nekih podataka pretpostavlja tok
dogaanja,
prognoza im. . r. (gr.) - predvianje,
nagovjetavanje, nagovjetaj ega to
e se dogoditi na osnovu prethodog
praenja nekih pokazatelja; nagaanje;
proricanje, gatanje; gatka,
prognozer im. m. r. (gr.), g. jd. progno
zera, n. mn. prognozeri - prognostiar,
prognoziranje gl. im. s. r. (gr.) od pro
gnozirati.
prognozirati gl. nesvr. (gr.), prez. p ro
gnoziram - praviti prognoze, praviti
prognostike planove i izvjetaje; nago
vjetavati, predviati tok ega na osno
vu prethodno dokazanih naunih poka
zatelja; laiki nagaati; proricati; gatati,
progon/progon im. m. r. - protjerivanje,
izgon, izgonjenje; izgnanstvo, prognan
stvo, progonstvo,
progonilac im. m. r., g. jd. progonioca,
n. mn. progonioci, g. mn. progonilaca,
dat.-instr.-lok. mn. progoniocima -

progonitelj
progonitelj, onaj koji koga nasilno
goni, progoni, protjeruje nekoga iz
svog doma, sa svoga teritorija, iz vla
stite domovine,
progonitelj im. m. r., g. jd. progdnitelja ,
instr. jd. progdniteljem , g. mn. prognitelja - progonilac,
progoniteljica/progoniteljica im. . r. progonitelj ka, ona koja koga ili ta pro
goni.
progoniteljka im. . r., dat. jd. progoniteljki, g. mn. progoniteljki - progoni
telj ica.
progoniti gl. svr., prez. progonim , trp.
prid. prdgonjen - protjerivati, silom
izgoniti, nasilno tjerati koga iz onoga
to je njegovo, to zakonski pripada
progonjenom,
progonstvo/progonstvo im. s. r., g. mn.
prdgonstava - progon, izgon, protjeri
vanje; stanje onoga ko je prognan;
izgnanitvo.
progorijevati gl. nesvr., prez. progorijevam - poinjati gorjeti,
progorjeti gl. svr., prez. progorjela ime usijanim uiniti da neto progori.
progovaranje gl. im. s. r. od progovarati,
progovarati gl. nesvr., prez. progova
ram - poeti govoriti; uiti govoriti
izgovarajui poneku rije; javno izno
siti svoj stav o onome o emu se pre
dugo utjelo.
progovoriti gl. svr., prez. progdvorim izgovoriti prve rijei; poeti govoriti;
izustiti; nauiti govoriti; nakon duge
utnje javno rei, iznijeti svoj sud, stav,
miljenje; prenes. nejezikim sredstvi
ma, razliitim mimikim znacima po
kazati svoja osjeanja,
program im. m. r. (gr.), g. jd. program ma, g. mn. program a - prethodno osmi
ljen i utvren tok odvijanja kakvog
posla, aktivnosti, priredbe, nastave itd.
sa naznaenim principima, ciljevima,
temama.
program atskl prid. odr. v. (gr.) - koji je
po programu; koji slijedi kakav pro
gram.
program er im. m. r. (gr.), g. jd. progra
mera., g. mn. program era - osoba koja
se bavi programiranjem, informatiar;
ovjek koji osmiljava, koji pravi pro
grame.

903

902
program erka im. . r. (gr.), dat. jd. p ro
gram erki, g. mn. programerki - ena

programer,
program iranje gl. im. s. r. (gr.) od pro

gramirati.
program irati gl. nesvr., prez. program i
ram (gr.) - praviti informatike pro

grame; na osnovu provjerenih podataka

osmiljavati nove programe rada, aktiv
nosti; planirati nove nastavne teme;
predviati sadrinu i redoslijed izvo
enja ega.
program ski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na program; koji je obuhvaen
programom,
progres im. m. r. (lat.), g. jd. prdgresa , g.
mn. prdgresa - napredak, boljitak, kre
tanje ka boljem, uspjenijem, savremenijem.
progresija im. . r. (lat.) - mat. niz bro
jeva ili veliina koji se postepeno pove
avaju ili umanjuju po tano odree
nom pravilu.
progresist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. progresiste , n. mn. progresisti , g. mn. progresista - napredan, savremen, pro
gresivan ovjek, onaj koji slijedi pro
gres, pristalica progresa,
progresivan prid. (lat.), odr. v. progre
sivni - koji napreduje, koji se stalno pe
nje uzlaznom putanjom; koji raste po
odreenoj zakonitosti; prenes., napre
dan, koji stremi boljoj budunosti.
progresivist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. p ro gresiviste, n. mn. progresivisti , g. mn.
progresivista - progresist.
progresivno pril. (lat.) - na progresivan
nain, napredno, kao progresisti.
progresivnost im. . r. (lat.), g. jd. p ro
gresivnosti , instr. jd. progresivnou /
progresivnosti - osobina onoga ko je
progresivan; stanje onoga to je pro
gresivno.
progresizam im. . r. (lat.), g. jd. progresizma - progresivnost,
progristi gl. svr., prez. progrizem /progrizem - grizui napraviti otvor, rupu;
projesti (se) od duge upotrebe,
progrizanje gl. im. s. r. od progrizanje.
progrizati gl. nesvr., prez. progrizam grizui napraviti otvor, rupu; projedati;
izjedati, grizui oteivati na vie mje
sta.

prohroptiti

progrm jeti/progfm jeti gl. svr., prez.

progrmim/progrmim/progrmim - proi

prohod/prohod im. m. r., g. jd. prhodal

prohoda , g. mn. prohoda/prohdd -

grmei, protei s grmljavinom; prenes.

preivjeti neto teko, nelagodno; protutnjati, buno projuriti,
progruati gl. svr., prez. progruam malo zgruati, postati zgruano.
progruavanje gl. im. s. r. od progruavati.
progruavati gl. nesvr., prez. progrusava - pojavljivanje grudica u emu te
nom, poinjanje zgruavanja; zgruavanje
progunati gl. svr., prez. progiinam progovoriti gunajui, rondati,
progurati gl. svr., prez. proguram teko proi; guranjem pomoi, uiniti
da ta proe; prenes. proi gdje, polo
iti kakav predmet uz pomo ije inter
vencije.
progurnuti gl. svr., prez. prdgiirnem gurnuvi provui; prenes. iako nedo
zvoljeno uz iju pomo ta dobiti, pozi
tivno rijeiti,
progutati gl. svr., prez. progutam , trp.
prid. progutan - gutajui pojesti; pre
nes. netragom nestati, ieznuti, nepo
vratno propasti u ta.
proha im. . r., g. jd. prohe, dat.-lok. jd.
p rh i - vrsta itarice sitnog zrna, proso;
hljeb od prohinog brana,
prohariti gl. svr. (tur.), prez. proharim, trp. prid. prohdren - olahko po
troiti, potroiti u besposlice, proerda
ti, profukati; izgubiti, unititi imanje,
osiromaiti olahkim troenjem novca.
prohibicija im. . r. (lat.), g. jd. prohibi
cije - zabrana proizvodnje i prodaje
alkoholnih pia.
prohibicionist(a) im. m. r. (lat.), g. jd.
prohibicionist^ , n. mn. prohibicidnisti,
g. mn. prohibicionsta - pristalica, sljed
benik prohibicije, prohibit.
prohibit(a) im. m. r. (lat.), g. jd. prohibite, n. mn. prohibiti, g. mn. prohibita prohibicionist(a).
prohibitivan prid. (lat.), odr. v. proh i
bitivni - koji podrava prohibiciju; koji
ta zabranjuje,
prohui prid. odr. v. - koji je od prohe;
koji se odnosi na prohu.
prohladan prid., odr. v. prohladni - pri
lino, dosta hladan.

prolazak; prolazan, prohodan put; vjer.

procesija.
prohodan/prohodan prid., odr. v. prohodni/prohodni - prolazan; prohodljiv.
prohodati gl. svr., prez. prohdam - na
uiti hodati; poeti hodati; proetati;
hodnjom ojaati,
prohodilac im. m. r., g. jd. prohodioca,
n. mn. prohodioci , g. mn. prohodilaca,
dat.-instr.-lok. mn. prohodiocim a - prohoditelj, onaj koji prohodi, prolaznik;
putnik; prohodnik.
prohoditelj im. m. r. - prohodilac.
prohoditi gl. nesvr. i uest., prez. prohodim - biti u hodnji, prolaziti,
prohodljiv prid., odr. v. proh odljivi prohodan.
prohodnlk/prohodnlk im. m. r., g. jd.
prdhodnika/prohodnika, n. mn. prohodnici/prohodnici, g. mn. prdhodnika/
prhodnikd - onaj koji prohodi, pro
laznik, putnik, prohodilac; prolaz, ho
dnik, pukotina kroz koji podzemna vo
da izbija na povrinu,
prohodno/prohodno pril. - prolazno;
osloboeno, slobodno za hodanje, puto
vanje.
prohodnost/prohodnost im. . r., g. jd.
prohodnosti/prohodnosti, instr. jd. p ro
hodno u!prhodnou i prohodnostU
prohodnosti - stanje onoga to je pro
hodno: prolaznost, mogunost prolaska,
prohodnja/prohodnja gl. im. s. r., g. jd.
prohodnje/prohodnje - prohoenje, pro
laenje.
prohoaj im. m. r., g. jd. prohoaja, n.
mn. prohoaji , g. mn. prohoaja - prvi
korak kod beba, poetak hodanja,
prohoenje gl. im. s. r., g. jd. prohoenja , n. mn. prohoenja , g. mn. prohoenja - prolaenje, prolazak, prohodnja.
prohripati gl. svr., prez. prohripam poeti hripati, s hropcem kaljati,
prohrkati/prohrkati gl. svr., prez. prohrem/prohrem - poeti hrkati; zaspati
hrui; prespavati hrui.
prohroptati gl. svr., prez. prohropem poeti hroptati; hropui progovoriti.,
prohroptiti gl. svr., prez. prohroptim poeti hroptiti; hropui prodisati.

prohtijevanje

prohtijevanje gl. im. s. r. od prohtijevati.

prohtijevati gl. nesvr. i uest., prez.
prohtijeva - imati prohtjev, iznenada

imati jaku elju za im; mnogo zahtije

vati.
prohtjeti gl. svr., prez. prohtije/prohtjedne - iznenada poeljeti neto; po
eljeti neto do ega je teko doi, izvo
ljeti.
prohtjev/prohtjev im. m. r. - iznenadna
elja; izvojevanje, prohtijevanje; za
htjev.
prohuati gl. svr., prez. prohiiim - pro
tei s hukom, huei; proi uz huku,
huei.
prohujalost im. . r., g. jd. prohujalosti,
instr. jd. prohujalou/prohujalosti stanje onog to je prohujalo, prolost,
prohujati gl. svr., prez. prohiijim, ono
mat. - proi s hukom, projuriti s hujanjem, protutnjati; prenes. nepovratno
proi.
prohujao prid., odr. v. prohujati - koji je
proletio hujei, proletio, protutnjao;
prenes. koji je bio, nepovratno proao,
prohuktati gl. svr., prez. prohukem projuriti, protutnjati uz huk, proi hukui.
prohuktavanje gl. im. s. r. od prohuktavati.
prohuktavati gl. nesvr., prez. prohuktavam - prolaziti jurei uz buku.
prohulja im. . r. - vrsta trave,
prohuljiti se gl. svr., prez. prdhuljT se postati hulja, poeti se ponaati kao hulja.
proigrati/proigrati gl. svr., prez. p ro i
gram, trp. prid. proigran - izigrati; razi
grati; lahkomisleno izgubiti; prenes.
izgubiti ije povjerenje,
proigravanje gl. im. s. r. od proigravati,
proigravati gl. svr., prez. proigravam izigravati; razigravati; lahkomisleno
gubiti; prenes. gubiti ije povjerenje,
proigum an im. m. r. (gr.) - crkv. visoki
crkveni starjeina, bivi iguman,
proinatiti se gl. svr. (tur.), prez. proinatim se - postati inatljiv; neko vrijeme
provesti u inatu,
proiskati (se) gl. svr., prez. proitem postati prohtjevan; prenes. poeljeti.

promrmljati

905

904
proiskriti gl. svr., prez. proiskrim - po

eti iskriti, zaiskriti; poeti svijetliti

tankom, iskriavom svjetlou,
proistei gl. svr., prez. proisteknem proizai, proizii; nastati, postati kao
rezultat/ posljedica ega.
proisticati/proistjecati gl. nesvr. i ue
st., prez. proistiem /proistjeem - pro
izlaziti; izlaziti kao rezultat ega.
proizai/proizii gl. svr., prez. proizde/proizie - pojaviti se kao rezultat
ega; biti posljedica ega; postati iz
neega; voditi porijeklo od nekoga, iz
neega.
proizlaziti gl. nesvr., prez. pro izla zi postajati rezultat ega, bivati posljedica
ega; postajati iz neega; voditi po
rijeklo od nekoga, iz neega,
proizlaenje gl. im. s. r. od proizlaziti,
proiznai gl. svr., prez. proiznaem istraujui nai, otkriti; ob. pronai,
proizvesti gl. svr., prez. proizvedem /
proizvedem - napraviti ta radei, izra
diti; prouzrokovati, biti uzrok ega; iza
zvati utisak, raspoloenje; izazvati po
kret u drutvu; unaprijediti; izvriti uti
caj; promijeniti,
proizveden prid., odr. v. proizveden i koji je nastao proizvoenjem; koji je
posljedica proizvodnje,
proizvod im. m. r., g. jd. proizvoda , g.
mn. proizvoda - ono to je nastalo kao
rezultat proizvodnje; produkt; tvorevi
na; posljedica; rezultat ega.
proizvodan/proizvodan prid., odr. v.
proizvodni - koji se odnosi na proizvod
nju; produktivan, radan, koji proizvodi,
proizvodilac im. m., g. jd. proizvddioca,
n. mn. proizvddioci, g. mn. proizvodilaca, dat.-instr.-lok. mn. proizvddioci ma - proizvoditelj, proizvoa,
proizvoditelj im. m., g. jd. proizvdditeIja, g. mn. proizvodite/ja - prizvodilac,
proizvoa,
proizvoditi gl. svr., prez. proizvodim ,
trp. prid. proizvoen - vriti proizvod
nju, raditi u proizvodnji,
proizvodni/proizvodni prid. odr. v. - ko
ji se odnosi na proizvodju i na proizvo
enje.
proizvodnost/proizvodnost im. . r., g.
jd. proizvodnosti/proizvodnosti, instr.
jd. proizvodnou/proizvodnou i pro-

izvdnostU proizvodnosti - stanje onoga

koji proizvodi; proizvodnja, stanje pro
izvodnje.
proizvodnja gl. im. . r. - proces pro
izvoenja, proizvoenje; rad u pro
izvodnji.
proizvoljan/proizvoljan prid., odr. v.
proizvoljni/proizvoljni - koji je odabran
po slobodnoj volji; koji je odreen
odoka, otprilike, bez tanih mjera,
proizvoa im. m. r., g. jd. proizvoaa,
n. mn. proizvoai, g. mn. proizvoaa
- onaj koji radi u proizvodnji; osoba
koja ta proizvodi; radna organizacija
koja se bavi proizvodnjom ega.
projahati gl. svr., prez. projaem - proi
pored koga ili ega jaui; jaui prei
preko kakvog prostranstva; provesti dio
ivota u jahanju; jaui zagrijati, uho
dati konja,
projahivanje gl. im. s. r. od projahivati.
projahivati gl. nesvr. i uest., prez. projahujem - s vremena na vrijeme pro
laziti jaui; povremeno prolaziti na ko
nju, jaui,
projaziti gl. nesvr. i uest., prez. projazim , trp. prid. projazen - prokopati
put vodi, napraviti jaz; provesti vodu
jazom.
projaenost im. . r., g. jd. projazenosti,
instr. jd. prdjazenou/projazenosti stanje onoga to je projaeno; prokopanost.
projedanje gl. im. s. r. od projedati - projedenost; prenes. progrizanje, proglodavanje, istanavanje, habanje.
projedati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
projedam (se) - dobijati nagon za je
lom; prenes. izjedati, progrizati, istanavati.
projedriti gl. svr., prez. projedrim proi jederei mimo koga ili ega; pre
nes. proi lagano kao da jedri.
prdjek(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. projekta,
n. mn. projekti, g. mn. projekata - ra
zraen nacrt ega; osnovni plan; plan
onoga to se namjerava uiniti,
projekcija im. . r. (lat.) - prikazivanje
slike ili filma pojektorom, projiciranje;
ono to se prikazuje projiciranjem; ono
to je nastalo projiciranjem; prijedlog
ega to treba ostvariti u budunosti.

projekcionl prid. odr. v. (lat.) - projek

cijski.
projektant im. m. r. (lat.), g. mn.
projektanata - onaj koji projektuje, koji

izrauje projekte, izraiva, sastavlja

projekata.
prom iljanje gl. im. s. r. od promiljati,
prom iljati gl. nesvr., prez. prom iljam razmiljati, dugo misliti o emu, smi
ljati, prosuivati,
prom iljen prid., odr. v. prom iljeni dobro razmiljen, smiljen; razuman,
razborit; oprezan,
prom iljeno pril. - na promiljen nain,
smiljeno, razborito; oprezno,
prom jena im. . r., g. jd. prom jene, n.
mn. prom jene, g. mn. prom jena izmjena; mijenjanje,
prom jenljiv prid., odr. v. prom jenljivi promjenjiv,
prom jenjiv prid., odr. v. prom jenjivi promjenljiv, koji se moe mijenjati,
nestalan.
prom jer im. m. r., g. jd. prom jera, g. mn.
prom jera - odnos izmeu dvije veliine
iste mjere.
prom ocija im. . r. (lat.) - javno predsta
vljanje koga/ega; zvanino prezenti
ranje; sveanost povodom predstavlja
nja, promovisanja koga/ega; reklami
ranje, irenje pohvalnih miljenja o
kome/emu.
prom oliti (se) gl. svr., prez. prdmolim
(se), trp. prid. prom oljen - malo (se)
moliti; prenes. stidljivo se pojaviti iza
ega, izbiti ispod ega, izviriti iza ega.
prom otor im. m. r. (lat.), g. jd. prom o
tora, g. mn. prom otora - osoba koja
obavlja promociju ega.
prom otriti gl. svr., prez. prom otrim razmotriti, sagledati; razmisliti.
prom ovirati gl. svr. (lat.), prez. prom o
viram - promovisati, napraviti, prirediti
promociju; javno obznaniti, prikazati,
predstaviti ta; reklamirati,
prom ovisati gl. svr. (lat.-gr.), prez.
prom oviem - promovirati,
prom ozgati/prom ozgati gl. svr., prez.
prom ozgam /prom ozgam , trp. prid. p r o
mozgan - promisliti, razmisliti,
promrmljati gl. svr., prez. promrmljam,
trp. prid. promrmljati, - javiti se mrmlja

promisiti

njem; progovoriti nerazgovijetno, rei

ta mrmljajui,
promrsiti gl. svr., prez. prdm rsim promrmljati, nerazgovijetno neto rei.
prom rzlina im. . r., g. jd. prom rzline ,
n. mn. prom rzline , g. mn. prom rzlina rana nastala promrzavanjem, smrzo
tina, smrzlotina.
prom rznue im. s. r. - promrznuto mje
sto; promrzlina, smrzlotina; vrijeme
promrzavanja.
prom rznuti gl. svr., prez. promrznem,
rad. gl. prid. prdm rzaoiprdm rznuo dobro (se) smrznuti; podobro ozepsti;
zbog velike hladnoe biti sav obuzet
zimom; ukoiti se od studeni; zalediti
se, slediti se.
prom ucati gl. svr., prez. promucam poeti mucati, mucajui govoriti; sa
strahom progovoriti,
prom ukati gl. svr., prez. promukam,
trp. prid. promukan - mukajui ta
teno protresti; malo mukati zamuujui ta; prenes. razmisliti, promisli
ti, promozgati,
prom uuran prid., odr. v. prom uurni dovitljiv, snalaljiv, koji brzo rjeava
probleme.
prom uurno pril. - dovitljivo, snalaljivo, bistroumno,
prom uurnost im. . r., g. jd. promuurnosti, instr. jd. promuurnou/promuurnosti - osobina promuurnih lju
di, bistroumnost, snalaljivost, dovitlji
vost.
prom uklo/prom uknuto pril. - na pro
mukao nain, promuklim, neistim
glasom; kao promukli ljudi; prigueno,
prom uklost im. . r., g. jd. prdm uklosti ,
instr. jd. prdmuklou!prdmuklosti obiljeje onih koji promuklo govore;
neist glas; promukao govor; med.
promjenjena glasa izazvana prehladom
ili nekom drugom boleu glasnica,
prom uknuti gl. svr., prez. promuknem,
rad. gl. prid. promuknuo - dobiti hra
pav, mukao, neist glas; promijeniti
boju i jasnost glasa; izgubiti istotu
glasa zbog prehlade ili drugih obo
ljenja glasnica; namjerno glas uiniti
muklim.
prom uknuto pril. - up. promuklo.
prom ulgacija im. . r. (lat.) - obznanji
vanje, objavljivanje, javno oglaava
nje, proglaavanje, obnarodovanje.

906

907
promrmljati gl. svr., prez. promumljdm, trp. prid. promumljan - oglasiti
se mumljanjem; prenes. nerazgovijetno
progovoriti, rei mumlajui.
promutiti gl. svr., prez. promutlm, trp.
prid. promuen - malo mutiti, zamutiti,
promijeati,
pronalaza im. m. r., g. jd. pronalazaa,
n. mn. pronalazi - ovjek koji se bavi
pronalaenjem, istraiva koji je ta
pronaao, naunik koji se bavi pronalascima.
pronalazaki prid. odr. v. - koji se
odnosi na pronalazae,
pronalazaki pril. - kao pronalazai, na
pronalazaki nain,
pronalazak im. m. r., g. jd. pronalaska,
n. mn. pronalasci, g. mn. pronalazaka,
dat.-instr.-lok. mn. pronalascima - ono
to je istraivanjem pronaeno, otkri
e.
pronalaziti gl. nesvr., prez. pronalazim,
trp. prid. pronalaen - tragajui za im
nalaziti; iznova nalaziti; otkrivati istra
ujui.
pronalaenje gl. im. s. r. od pronalaziti,
pronalaljiv prid., odr. v. pronalaljiv1 koje se moe pronai; koji je mogue
pronai.
pronai/pronai gl. svr., prez. prona
em - traei nai; otkriti,
pronevaljaliti (se) gl. svr., prez. pronevaljanlm (se) - postati nevaljao; po
eti se ne valj alo ponaati,
pronevjera im. . r.- kraa, nedozvo
ljeno otuenje novca i drugih vrijedno
sti.
pronevjera vanje gl. im. s. r. - od prone
vjeravati.
pronevjeravati gl. nesvr., prez. p ronevjeravam - krasti, nedozvoljeno otui
vati novac i dr. vrijednosti,
pronevjerilac im. m. r., g. jd. pronevjerioca, n. mn. pronevjerioci, g. mn.
pronevjerilaca, dat.-instr.-lok. mn. pronevjeriocima - pronevjeritelj, osoba ko
ja vri pronevjeru; kradljivac, lopov;
prenes. laljivac,
pronevjeritelj im. m. r. - pronevjerilac,
pronevjeriti gl. svr., prez. pronevjerim izvriti pronevjeru, pokrasti, ukrasti;
izgubiti vjeru u koga/ta.
pronicati gl. nesvr., prez. prdniem, trp.
prid. proniknut - iznicati; izbijati vani
probijajui ta; prenes., otroumnou

prodirati u ta, otkrivati, razotkrivati

ta duboko skriveno; proimati kakvim
osjeanjem,
pronicljiv prid., odr. v. pronicljivi - koji
brzo i pravilno promilja; koji brzo i
tano zapaa; otrouman,
pronii gl. svr., prez. proniknem - pro
niknuti, izniknuti; izbiti vani probija
jui ta; prenes. otroumnou prodri
jeti u ta, otkriti, razotkriti ta duboko
skriveno; proeti kakvim osjeanjem,
pronijeti gl. svr., prez. pronesem/ponesem - nosei proi mimo koga/ega;
rairiti dobre ili loe vijesti, razglasiti;
proglasiti; raznijeti, nosei ta (teret,
vijest, slavu) proi kroza ta mimo ko
ga/ega; poeti nositi jaja.
pronom en/pronom inal im. m. r (lat.) gram. zamjenica, vrsta upuivake ri
jei.
pronom inalan prid. (lat.), odr. v. pronomindlnl - gram. zamjeniki,
pronos im. m. r., g. jd. pronosa - pronosak.
pronosak im. m. r., g. jd. pronoska, n.
mn. prdnosci , g. mn. pronosaka , dat.instr.-lok. mn. pronoscim a - pronos,
prvosneseno jaje mlade kokoke,
pronosati gl. svr., prez. pronosam malo nosati; neko vrijeme (iz)nosati.
pronositi gl. nesvr., prez. pronosim, trp.
prid. pronoen - nositi, prenositi kroza
ta; nosei prolaziti mimo koga/ega;
raznositi glas, vijesti, razglaavati; pro
glaavati; raznositi, nositi ta (teret,
vijest, slavu) mimo koga/ega kroza
ta; poinjati nositi jaja.
pronoenje gl. im. s. r. od pronositi,
pronjuiti gl. svr., prez. pronjulm pronai, otkriti njuei; prenes. neto
skriveno okolino otkriti, pronai tra
gajui za im.
pronjukati gl. svr., prez. prdnjukam malo njukati, mirisati malo njukom;
prenes. skrivajui od drugih malo istra
ivati, tajnovito pomalo tragati,
pronjem a vanje gl. im. s. r. - od pronjem avati.
pronjem a vati (se) gl. nesvr., prez.
pronjem cavam (se) - postajati kao
Nijemac, oponaati Nijemce; prihvatati
njemaki jezik, kulturu i obiaje,
propadanje gl. im. s. r. od propadati,
propadati gl. svr., prez. propadam padati kroza ta, padati lomei ta

propalost

ispod; ruiti se zbog starosti; razva

ljivati se; unitavati, provaljivati se od
istroenosti; prenes. doivljavati ne
uspjehe; nazadovati; gubiti raniji zna
aj, vrijednost; gubiti imanje, imovinu;
postajati uniten, srozavati se; gubiti se,
nestajati sa vidika,
propaganda im. . r. (lat.) - planirano
organizovano pismeno/usmeno irenje
kakvih ideja (vjerskih, politikih, ras
nih, nacionalnih i sl.) s ciljem osvaja
nja, pridobijanja to vie pristalica.
propagandist(a) im. m. r. (lat.), g. jd.
propagandiste, n. mn. propagandisti, g.
mn. propagandista - ovjek koji iri
propagandu; onaj koji ta propagira,
koji radom i govorom nastoji pridobiti
ljude za svoju vjersku, politiku, naci
onalnu i sl. ideju; propagator,
propagandistiki prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na propagandu i propagandi
ste.
propagandistiki pril. (lat.) - kao propa
gandisti, na nain popagandista.
propagandni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na propagandu, koji joj pripada;
koji je u slubi propagande,
propagator im. m. r. (lat.), g. jd. propa
gatora, g. mn. propagatora - onaj koji
propagira; onaj koji se zalae za neto;
propagandist(a).
propagatorka im. . r. (lat.), dat. jd.
propagatorki , g. mn. propagatorka ena propagator,
propagatorskl prid. odr. v. (lat.) - koji
potie od propagatora, koji se odnosi na
propagatore i propagiranje,
propagatorski pril. (lat.) - na propagatorski nain, kao propagatori,
propagatorstvo im. s. r. (lat.) - dje
latnost, zanimanje propagatora,
propagiranje gl. im. s. r. (lat.) od pro
pagirati.
propagirati gl. nesvr. (lat.), prez. p ro
pagiram - obavljati propagairanje; iri
ti propagandu; razliitim djelovanjem
"nastojati osvojiti, pridobiti ljude za
svoju ideju,
propalica im. . i m. r., v. jd. propalico!
propalice - onaj koji je olahko potro
io, rasuo novac, prokockao imanje;
nesposoban, lijen, propao, posmuo o
vjek, neradnik,
propalost im. . r., g. jd. prdpalosti,
instr. jd. prdpalou/propalosti - oso-

propan

bina i stanje propalog ovjeka; fiziko

i psihiko propadanje posrnulog,
propin im. m. r., g. jd. propna - vrsta
neotrovnog bezbojnog zapaljivog pli
na.
propanskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na propan; koji radi na propan,
propao prid., odr. v. prdpalT - koji je
materijalno upropaten; koji je duhov
no pao, uniten,
proparadirati gl. svr. (fr.), prez. proparadiram - proi pored, mimo, ispred
koga paradirajui, sveano proi ispred
koga.
proparati gl. svr., prez. proparam isparati, rasparati duboko ime otrim;
rasparati po avu, raiti parajui; pro
derati kidajui konce po avu; izne
nadno snanim trzajem razguliti.
propariti gl. svr., prez. proparim, trp.
prid. proparen - neko vrijeme pariti,
drati nakratko na pari ili u vreloj vodi,
malo napariti,
propasirati gl. svr. (lat.), prez. propasiram - pasirajui kroza ta probaciti,
procijediti; ispasirati.
propast im . r., g. jd. propasti, instr. jd.
propau!propasti - potpuno propada
nje, unitenje svega; nesrea, katastro
fa; neuspjeh,
propasti gl. svr., prez. propadnem pasti kroz ta, upasti; sruiti se, pro
valiti se, stropotati se u ta pod tei
nom; prenes. iznenada nestati, izgubiti
se iz vidokruga; smrati; doivjeti ne
uspjeh; izgubiti sve, bankrotirati,
propatiti gl. svr., prez. prdpatim, trp.
prid. prdpaen - provesti vrijeme pate
i, u patnji; teko proivjeti,
propei gl. svr., prez. propeem/propeem i prdpeknem - ovla ispei; pro
priti pekui na vatri,
propeler/propeler im. m. r. (lat.), g. jd.
propelera, g. mn. propelera - drvena
ili metalna elisa, vijak, naprava poseb
nog oblika koja se okree i pokreta
njem zraka ili vode pokree zrano ili
vodeno vozilo,
propentrati se gl. svr., prez. propentram se - popeti se uza ta strmo pe
ntrajui se, pomaui se i rukama i
nogama.
propeti (se) gl. svr., prez. propnem (se)
- ispeti se na ta; dii se uvis; izdii se;
uspraviti se na stranje noge; podignuti

908

909
se na prste; na prstima se protegnuti
uvis; uspraviti se, ustati,
propijaniti (se) gl. svr., prez. propijanim - sve redom propiti, potroiti u
pijanenju; odati se pijanenju.
propijanje gl. im. s. r. - odavanje pi
janstvu.
propijati se gl. nesvr., prez. propijam se
- poinjati se opijati.
p ro p jev a ti gl. nesvr., prez. prdpijevam
- poinjati pomalo pjevati,
propijukati gl. svr., prez. propijuem oglasiti se pijukanjem, zapoeti pijuka
ti; prenes., pod pritiskom progovoriti,
procvrkutati, propjevati,
propinjanje gl. im. s. r. od propinjati
(se).
propinjati (se) gl. svr., prez. propinjem
(se) - protezati (se) diui (se) uvis,
uzdizati (se); uspinjati (se), peti se na
prste; propirati (se),
propiranje gl. im. s. r. - od propirati,
propirati gl. svr., prez. propiram ovlano prati ta isto radi uklanjanja
mirisa ili radi osvjeenja.
propiriti gl. svr., prez. propirim - po
eti piriti, raspiriti; propuhati, prolahoriti.
propirkivati gl. nesvr., prez. propirkujem , em. - s vremena na prijeme po
malo pirkati,
propirnuti gl. svr., prez. propirnem,
em. - nakratko pirnuti, prostrujati
svjeinom, propuhnuti.
propis/propis im. m. r. - ono to je pro
pisano, pravilo; zakon, zakonik; ured
ba; uputa, uputstvo,
propisan/propisan prid., odr. v. propisni/propisni - koji se odnosi na propis,
koji je po propisu, po nareenju,
propisan prid., odr. v. propisani - koji je
usklaen prema propisu, odreen, utvr
en propisom,
propisati gl. svr., prez. propiem - izda
ti pismenu naredbu, propis; narediti,
propisom odrediti,
propisiva im. m. r., g. jd. propisivaa,
n. mn. propisivi, g. mn. propisivaa onaj koji propisuje,
propisivanje gl. im. s. r. od propisivati,
propisivati gl. nesvr., prez. propisujem donositi propise; ozakonjivati propi
sima; normirati,
propisnik/propisnik im. m. r., n. mn.
propisnici/propisnici, g. mn. propisni-

ka/propisnika, dat.-instr.-lok. mn. propismcima!propisnicima - propis, zbo

rnik propisa, pravilnik; propisiva.
propisno/propisno pril. - na propisan
nain, kao toje propisano,
propisnost/propisnost im. . r., g. jd.
propisno stilpropisno ti, instr. jd. propisnou/prdpisnou/propisnosti/p rd pisnosti - stanje ili osobina onoga to
je propisano,
propisnuti gl. svr., prez. propisnem oglasiti, javiti se piskom.
propitati gl. svr., prez. propitam - ra
spitati; napreskok ispitati,
propiti (se) gl. svr., prez. propijem (se)
- poeti (se) opijati; postati pijanac,
propitivanje gl. im. s. r. - od propitivati.
propitivati gl. nesvr. i uest., prez. pro
pitujem - nasumice ispitivati; uzgred
raspitujui tragati za im; povremeno
(se) raspitivati ispitujui koga.
propitkivanje gl. im. s. r. od propitki
vati - propitivanje.
propitkivati gl. nesvr. i uest., prez.
propitkujem - s vremena na vrijeme za
pitkivati; izokola pitati o kome ili o
emu.
propitati/propitati gl. svr., prez. propitim/propitim - poeti (ob. pod ka
kvim pritiskom) pitati; oglasiti se pi
tanjem.
propjevati gl. nesvr., prez. propjevam poinjati pjevati, zapoinjati pjevanje;
prenes. pod prisilom progovarati, oda
vati tajnu.
propjevati gl. svr., prez. propjevam poeti pjevati, zapoeti pjevanje; pre
nes. pod prisilom progovoriti, odati taj
nu.
propjeaiti gl. svr., prez. propjeaim
- neki kraj proi pjeice, obii pjeaei.
proplakati gl. svr., prez. prdplaem javiti se, oglasiti se prvim plaem; po
eti plakati; zaplakati,
proplakati gl. svr., prez. prdplaem oprati plaui; ovla provui kroz vo
du.
proplanak im. m. r., g. jd. proplanka, n.
mn. proplanci, g. mn. proplanaka istina ispod ume; visoravan obrasla
travom.
proplesti gl. svr., prez. propletem - po
eti plesti; nauiti plesti.

propraen

proplivati gl. svr., prez. proplivam - po

eti plivati; nauiti plivati,
propljuvati gl. svr., prez. propljujem poeti pljuvati,
proporcija im. . r. (lat.) - razmjer, mje
ra, odgovarajui odnos,
proporcionalan prid. (lat.), odr. v. pro
porcionalni - srazmjeran, koji je odgo
varajui emu drugom, odmjeren pre
ma emu drugom, skladan,
proporcionalno pril. (lat.) - na proporci
onalan nain,
proporcionalnost im. . r. (lat.), g. jd.
proporcionalnosti, instr. jd. proporcionlnoulproporcionalnosti - osobina
onoga to je proporcionalno, srazmjemost, skladnost, odmjerenost prema e
mu.
propovijed im. . r., g. jd. propovijedi,
instr. jd. propovije du!propovijedi crkveno predavanje; ideologiziran go
vor, predavanje koje dri sveenik/sve
tenik s ciljem osnaivanja starih i pri
dobijanja novih sljedbenika; ono to se
propovijeda, propovijedanje,
propovijedanje gl. im. s. r. od propo
vijedati.
propovijedati gl. nesvr., prez. propovi
jedam - drati propovijedi, zalagati se
prigodnim propovijedima, ideologiziranim govorom za pridobijanje to vie
sljedbenika; propagirati kransku/hri
ansku vjeru,
propovjedaonica/propovjedaonica im.
. r. - prostorija u kojoj se dre pro
povijedi; mjesto za propovijedanje,
propovjedni/propovjedni prid. odr. v. koji se odnosi na propovijed i na pro
povijedanje.
propovjednik im. m. r., n. mn. propo
vjednici, g. mn. propovjednika, dat.instr.-lok. mn. propovjednicima - sve
enik/svetenik koji dri propovijedi;
onaj koji ta propovijeda,
propozicija im. . r. (lat.) - propis, skup
propisa, uslova koji se moraju zadovo
ljiti; izreka, sud, tvrdnja; prijedlog.
propozicTjskl/propozicionl prid. odr. v.
(lat.) - koji se odnosi na propoziciju,
koji joj pripada,
propraati gl. nesvr., prez. pr opr adam dok traje u cijelosti pratiti koga/ta
ime.
propraen prid., odr. v. propraeni - ko
ji ima pratnju, pratee pismo i sl.

prdpraenost

prdpraenost im. , r., g. jd. propra-

enosti, instr. jd. propraenou/propraenosti - stanje onoga to je propraeno.

proprati gl. svr., prez. properem!pro
perem - ovla oprati, proplakati,
propratni prid. odr. v. - kojim se ko/ta
propraa.
propratnica im. . r. - propratno pismo,
propratiti gl. svr., prez. propratim, trp.
prid. prdpraen - do kraja sve pratiti,
pregledati; usput pratiti ime (pismom,
rijeima odobravanja ili osporavanja,
zviducima ili aplauzom, pokretima,
gestom i sl.),
proprtiti gl. svr., prez. proprtim, trp.
prid. prdpren - gaenjem kroz snijeg
napraviti uzak puti, prtinu,
propriti gl. svr., prez. proprzim ovla ispriti,
propuh im. m. r., n. mn. propusi - zra
na struja koja potee kad se naprave
dva otvora na suprotnim stranama ega
zatvorenog,
propuhati gl. svr., prez. propuem napraviti propuh, provjetriti; poeti
puhati; puui oistiti, osloboditi, pozraiti.
propuh!vanje gl. im. s. r. - povremeno
slabo nalijetanje vjetra; prozraivanje,
provjetravanje propuhom,
propuklica im. . r. - mjesto gdje je
propukla zemlja, naprslina, propuknue.
propuklina im. . r. - mjesto gdje je ta
propuklo, propuknue, pukotina,
propuknue im. s. r. - ono to je pro
puklo, pukotina; propuklica.
propuknuti gl. svr., prez. propuknem v. prdpui.
propulzija im. . r. (lat.) - fiz. pogonska
snaga, sila potrebna za pokretanje ne
kog tijela
propulzivno pril. (lat.) - na propulzivan
nain.
propulzivnost im. . r. (lat.)., g. jd. pro
pulzivnosti, instr. jd. propulzivnou!
propulzivnosti - up. propulzija,
propusnica/propusnica im. . r. - pisa
na dozvola za prolazak; kartica kojom
se osigurava propust,
propusno/propusno pril. - na propustan
nain, s propusnou.
propust/propust im. m. r., g. jd. pro
pust a!propusta, g. mn. prdpustalpro-

911

910
piista - proputanje; otvor ili mjesto
gdje se ta proputa; podvonjak; pre
nes. ono to je proputeno, nedostatak,
propustan/propustan prid., odr. v. pro
pusni!p r pusni - koji ima svojstvo pro
putanja; koji je sklon proputanju;
kroz koji se proputa,
propustiti/propustiti gl. svr., prez. pro
pustim, trp. prid. proputen - pustiti ta
da proe kroza ta; dozvoliti kome da
proe kakvu granicu, ulaz, izlaz i sl.
bez propusnice; sklonivi se u stranu,
pustiti drugome da proe; omoguiti
prolaz u vii razred; prenes. dozvoliti
a neto proe neiskoriteno; izgubiti
vrijeme, priliku a se ta uradi; zabo
raviti ta rei u nekoj zgodnoj prilici,
propustiti gl. svr., prez. propustim, trp.
prid. prdpiien - pustoei djelimino
unititi, mjestimino opustiti, uiniti
pustim.
propustljiv prid., odr. v. propustljivi koji proputa; koji moe proputati,
propuiti (se) gl. svr., prez. propuim
{se) - poeti puiti; postati pua; po
eti isputati dim, jako dimiti,
proputanje gl. im. s. r. od proputati,
proputati gl. nesvr., prez. proputam putati da ta proe; izostavljati ta;
doputati a ta promakne, pobjegne;
omoguavati bez dovoljno znanja pre
laenje u vie razrede, poputanje,
proputen prid., odr. v. proputeni - koji
je slobodno proao kroza ta; koji je
namjerno puten; izgubljen, neiskori
ten.
proputovanje gl. im. s. r. od proputo
vati.
proputovati gl. svr., prez. proputujem putujui obii mnoge krajeve ili svijet,
proraun im. m. r., g. jd. prorauna, g.
mn. prorauna - priblini iznos pri
mljenog i izdatog u odreenom vre
menskom periodu; prethodni raun koji
je taan pod uslovom da se uvaavaju
svi elementi s kojima je on raen;
prethodna, okvirna cijena kotanja ega
koja je ovisna o iznosu promjenljivih
elemenata u tom raunu; predraun;
budet.
proraunan/proraunat prid., odr. v.
pro raunan I/p ro ra una ti - do koga se
dolo proraunom; smiljen, osmiljen;
namjeran.

proraunano/proraunato pril. - na
proraunat nain, smiljeno, namjerno,
proraunanost im. . r. g. jd. proraunanosti, instr. jd. proraundnou!
pro raunano ti - proraunatost.
proraunati gl. svr., prez. proraunom,
trp. prid. proraunan/proraunat prethodnim raunanjem doi do tanog
rauna, napraviti proraun; isplanirati
raun, cijenu ega, utroka ili kupovine
ega, utvrditi predraun,
proraunatost im. . r. g. jd. proraunatosti, instr. jd. proraunatosti!proraunatou - osobina onoga koji je
proraunat, smiljenost, namjernost;
stanje onoga to je proraunato,
proraunavanje gl. im. s. r. od pro
raunavati,
proraunavati gl. nesvr., prez. prora
unavam - obavljati proraunavanje,
vriti proraune; planirati raunajui
unaprijed.
proraunljiv prid., odr. v. prorauni]ivi
- koji se da, koji se moe izraunati,
proraunati,
proraunski prid. odr. v. - koji se odno
si na proraun i proraunavanje.
proraunski pril. - na proraunat nain,
smiljeno.
proraditi gl. svr., prez. proradim, trp.
prid. proraen - nakon due ili krae
pauze ponovo poeti raditi; svestrano
se upoznati s im, vie puta sasvim
prei isto gradivo, obraditi, razraditi
ta.
proraen prid., odr. v. proraeni - koji
je ve radio, razraen; uvjeban,
proraivati gl. nesvr., prez. prorau
jem - poinjati raditi, otpoinjati s ra
dom; postajati radan; vie puta svestra
no ta prelaziti, prouavati radom;
uvjebavati,
prorast im. . r., g. jd. prorasti, instr. jd.
prorau!prorasti - proraslo lie bi
ljke koja je ve ostarjela, izraslo lie
prezrelog povra,
prorastanje gl. im. s. r. od prorastati.
prorastati gl. nesvr., prez. prorastam izrastati iz prezrelog povra, iz ve
ostarjelog korijena; izduavati se, izra
stati iznad normalne visine; izbacivati
klicu prorastajui, rastui se probijati
kroza ta.
prorasti gl. svr., prez. prorstem/prorastem - izbaciti klicu izvan zemlje;

proriti

izbaciti sjeme, osjemeniti; probiti se

rastui izmeu ega; izduiti se rastui,
izrasti; obrasti, zarasti,
prorae im. s. r. - samoniklo zgusnuto
bilje koje prorasta izmeu ega; samo
niklo iblje, grmlje,
proraljika im. . r., dat. jd. proraljici zeleni izdanci iz korijena ili glavice
povra; prorasla glavica crvenog luka
koja se sjemenja,
proratni prid. odr. v. - koji je za rat, koji
podrava rat.
prorei gl. svr., prez. proreknem/proreem, trp. prid. proreen!proreknut tano rei unaprijed bez ikakvih vi
dljivih ili opipljivih znakova, predska
zati.
prored/prored im. m. r., g. jd. proreda/
prdreda, g. mn. proreda!proreda - iri
na praznog prostora meu redovima,
prorektor im. m. r. (lat.) - zamjenik
rektora, odgovornog lica koje stoji na
elu univerziteta,
proreetati gl. svr., prez. proreetam,
trp. prid. proresetan - prosijati kroz
krupno sito, reeto; prenes. dobro pro
pitati; temeljito ispitati; namuiti teme
ljitim ispitivanjem,
prorez/prorez im. m. r. - prostrig, prostri, prorezano mjesto (npr. na halji
ni); prosjeklina,
prorezati gl. svr., prez. prorezem - re
zanjem prosjei; razrijediti; napraviti
prorez.
prorezivanje gl. im. s. r. od prorezi vati.
prorezivati gl. nesvr., prez. prorezujem
- praviti proreze; reui prorjeivati;
praviti proreze,
proricalo/proricalo im. s. r., pejor. sredstvo za proricanje; osoba koja pro
rie sudbinu,
proricanje/proricanje gl. im. s. r. od
proricati.
proricati/proricati gl. nesvr., prez.
prdriem - izricati sudbinu; govoriti
unaprijed; predskazivao,
prorijediti gl. svr,, prez. prdrijedim, trp.
prid. prdrijeen - razrijediti dolijevanjem; raupati; uiniti rjeim,
prorijeen prid., odr. v. prdrijeeni rjei, razrijeen; manje gust; raupan,
prorijeeno pril. - razrijeeno; raupa
no; prenes. raseljeno,
proriti gl. svr., prez. prorijem, trp. prid.
pro riven - prokopati; izriti; probiti ri-

prorjeavanje

lom; rijui nainiti rupe, pokriti rupa

ma, rovovima,
prorjeavanje gl. im. s. r. od prorjeavati.
prorjeivati gl. nesvr., prez. prorjedvam - prorjeivati,
prorjeivanje gl. im. s. r. od prorjei
vati.
prorjeivati gl. nesvr., prez. prorjeujem - razrjeivati; initi a ta bude
rjee dodavanjem tekuine; initi da
ta bude manje gusto prorjeivanjem.
proroanski/proroanski prid. odr. v. koji se odnosi na proroanstva,
proroanski/proroanski pril. - kao pro
roci, na proroanski nain,
proroanstvo/proroanstvo im. s. r. ono to je proreeno; osoba koja pro
rie, predskazuje budunost,
proroica/proroica im. . r. - ena pro
rok.
proroicin/proroicin prid. odr. v. - koji
pripada proroici,
proroite/proroite im. s. r. - mjesto
na kome su proroci objavljivali proro
anstva.
proroki/proroki prid. odr. v. - koji se
odnosi na proroke i na proricanje,
proroki/proroki pril. - na proroki
nain; kao to to ine proroci,
prorogacija im. . r. (lat.) - pravn. pro
duavanje nekog roka, odlaganje,
prorok/prorok im. m. r., g. jd. proroka,
n. mn. proroci, g. mn. proroka, dat.instr.-lok. mn. prorocima - onaj koji
prorie budunost,
prorokov/prorokov prid. odr. v. - koji
pripada proroku,
prorokovati/prorokovati gl. svr., prez.
p rorokujem/p rd rokujem - proricati,
prognozirati budunost,
proromoriti gl. svr., prez. proromorl,
onomat. - poeti romoriti, romorenjem
padati; prenes. jedva progovoriti,
prorotvo/prorotvo im. s. r., g. mn.
prorotavd/prorotava - bavljenje pro
ricanjem; proricanje,
prdrov im. m. r., g. jd. prdrova, g. mn.
prdrdvd - ono to je prorovano, rupa,
tunel.
prorovati/proroviti gl. svr., prez. prorovlm, trp. prid. prorovan/prorovljen prokopati rovei; pronai rovei, izroviti.

912

913
proriipati gl. svr., prez. prorupam,
trp. prid. prorupan - ispuniti, prekriti
rupama, nainiti punim pura, rupavim;
proroviti, izrovati ostavljajui rupe.
prosac im. m. r., g. jd. prdsca, v. jd.
proe, n. mn. prdsci, g. mn. prdsaca/
prosaca, dat.-instr.-lok. mn. prdscima prosilac, prositelj, svat koji ide u prosidbu; onaj koji sebi prosi djevojku;
onaj koji trai milostinju, koji prosi,
prosjak.
prosakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
proe.
prosankati (se) gl. svr., prez. prosankam - up. prosanjkati (se),
prosanjariti gl. svr., prez. prosanjarlm provesti vrijeme u sanjarenju, sanjarei.
proganjati gl. svr., prez. prosanjam provesti vrijeme sanjajui; sanjajui vi
djeti.
prosanjkati (se) gl. svr., prez. prosanjkam (se) - prosankati se, malo se
sanjkati; provozati se na sanjkama;
projuriti mimo koga ili ega na sanjka
ma.
prosast prid. odr. v. prosastl - koji je
sitan kao proso; koji je poput prosa,
prosede/prosede im. m. r. (fr.), g. jd.
prosedea - metoda, postupak, procedu
ra.
prosektor im. m. r. (lat.) - onaj koji vri
sekcije leeva u prosekturi; para lee
va.
prosektura im. . r. (lat.) - bolniko ili
kliniko odjeljenje u kojem se vri se
ciranje leeva,
prosekucija im. . r. (lat.) - sudsko go
njenje; nastavljanje progona,
proseku tor im. m. r. (nlat.) - sudski
gonilac; tuilac; onaj koji prati zatvo
renika, sprovodnik,
prosidba im. . r., g. mn. prosidbl pronja, proenje, traenje pristanka od
djevojke i njenih roditelja za udaju,
prosidben prid., odr. v. prosidbenl - koji
se odnosi na prosidbu, koji je u vezi s
prosidbom.
prosijati gl. svr., prez. prosijem - pro
pustiti kroz sito, isijati; dovriti sijanje;
prenes. podvrgnuti strogoj provjeri, kri
tici, proreetati,
prosijava im. m. r., g. jd. prosijava reetka, mrea kroz koju se prosijava
pijesak.

prosijavanje gl. im. s. r. od prosijavati,

prosijavati gl. nesvr., prez. prosijavam

- isijavati brano ili neto sl.; odailjati,

isijavati svjetlosne zrake.
prosijecanje gl. im. s. r. od prosijecati,
prosijecati gl. nesvr., prez. prosijeem
- obavljati prosijecanje; otrim pred
metom, sjekirom sjei po sredini, rasi
jecati; otrim predmetom praviti otvor,
prolaz, put.
prosije im. . r., g. jd. prdsijei, instr.
jd. prdsijei - prosjeeno mjesto u u
mi, ono toje prosjeeno,
prosijed prid., odr. v. prosijedI - pro
aran sijedom kosom; prilino sijed;
dosta sijed; koji ima sijede kose.
prosijedjeti gl. svr., prez. prosijedlm postati prosijed,
prosijedost im. . r., g. jd. prosijedosti,
instr. jd. pro sijedou!pro sijedo ti obiljeje onoga ko je prosijed, proaranost sijedim vlasima; stanje onoga
toje prosijedo.
prosijek im. m. r., g. jd. prosijeka, n.
mn. prosijed, g. mn. prosijeka - stolarsko orue naotreno s obje strane za
prosijecanje rupa; kuka za prosijecanje
ega.
prosijeliti gl. svr., prez. prosijelim, trp.
prid. prosijeljen - provesti vrijeme sije
lei; ugodno se zabaviti na sijelu,
prosijevanje gl. im. s. r. od prosijevati.
prosijavati gl. nesvr., prez. prosijeva pomalo sijevati; bljeskati, pomalo se
sjajiti.
prosiktati gl. svr., prez. prosikem progovoriti sikui, ljutito, s bijesom,
prosilac im. m. r., g. jd. prosioca, n. mn.
prosioci, g. mn. prosilaca - prositelj,
ovjek koji prosi djevojku, prosac, pro
sitelj; onaj koji ta prosi, prosjak,
prdsilaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na prosioce, koji im pripada,
prosilogizam im. m. r. (gr.), g. jd. prosilogizma - log. zakljuak koji je u ni
zu zakljuaka pretpostavka, premisa
kasnijem, moda i konanom zaklju
ku.
prosinac im. m. r., g. jd. prosinca - dva
naesti mjesec u godini, decembar,
prosinaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na prosinac, decembarski,
prosinuti gl. svr., prez. proslnem - po
eti sjati, prosjati; iznenada bljesnuti;

prosjenost

prenes. neoekivano se u svijesti poja

viti, sinuti; od zadovoljstva problistati,
prosioev prid. odr. v. - koji se odnosi na
prosioca, koji mu pripada,
prosipanje gl. im. s. r. od prosipati,
prosipati gl. nesvr., prez. prosipam sipati, rasipati, razbacivati prosipanjem,
prositelj im. m. r. - prosilac,
prositi gl. nesvr., prez. prosim, trp. prid.
prosen - ii u pronju djevojke; traiti
milostinju, prosjaiti,
prosjae/prosjae im. s. r., g. jd prosjaeta/prosjaeta, em. - dijete prosjak;
prosjako dijete, prosjai.
prosjaenje gl. im. s. r. od prosjaiti,
prosjai im. m. r., em. - djeak pro
sjak; mali prosjak koji ne trai mnogo,
prosjaina im. . r., hip. veliki prosjak;
pejor. prosjaenje.
prosjaiti gl. nesvr., prez. prosjalm baviti se prosjaenjem, prositi; iskati,
traiti milostinju, moliti za pomo u
hrani, odjei i novcu; prenes. snishodljivo moliti, ponizno se obraati kome
za pomo; pretjerivati, dosaivati u
traenju kakve pomoi,
prosjaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
prosjake i prosjaenje, koji im pripada,
prosjaki pril. - kao prosjaci, na prosja
ki nain.
prosjajivanje gl. im. s. r. - probijanje
sjaja, svjetlucanje, bljeskanje.
prosjajivati gl. nesvr., prez. prosjdj uje probijati kroza ta sjajem; povremeno i
pomalo sjajiti,
prosjak im. m. r., n. mn. prosjaci, dat.instr.-lok. mn. prosjacima - onaj koji
trai milostinju, prosilac milostinje; be
skunik, odrpanac,
prosjakinja im. . r. - ena prosjak,
prosj atvo/prosjatvo im. s. r. - sve to
se odnosi na prosjake i prosjaenje.
prosjati gl. svr., prez. prosjam - sinuti,
bljesnuti, zablistati sjajem; prenes. problistati od sree,
prosjean/prosjean prid., odr. v. pro4sjeni!prosjeni - osrednji, koji je izme
u najboljeg i najloijeg; srednji; obi
an.
prosjenost/prosjenost im. . r., g. jd.
prdsjenosti/prosjenosti, instr. jd. prosjenoulprsjenou i prdsjenosti!
prsjenosti - osobina prosjenog ili
stanje onoga to je prosjeno, osrednjost.

prosjei

prosjei gl. svr., prez. prosijeem !pro

sijeem - ime otrim napraviti pro

sjek; uzduno rasjei; napraviti otvor

prosijecajui ta tvrdo, probiti; prenes.
naglo promijeniti, naruiti postojee
stanje; neoekivano prekinuti,
prosjedm iti (se) gl. svr., prez. p ro
sjedile {se) - prosjesti (se), ulei, ule
gnuti se, propasti, provaliti se (o ze
mlji, o leaju); dobiti ranu od leanja,
prosjek im. m. r., n. mn. prdsjeci, g. mn.
prosjeka, dat.-instr.-lok. mn. prosjecima - ono to je prosjeeno, uski ot
vor nastao prosijecanjem; prosjeka;
prosjeklina,
prosjek im. m. r., n. mn. prosjeci, g. mn.
prosjeka, dat.-instr.-lok. mn. p rosje
cima - srednja, prosjena vrijednost e
ga; osrednjost.
prosjeka im. . r., dat. jd. prosjeci, g.
mn. prosjeka - prosjeen put, prosjek,
prosjeklina,
prosjeklina im. . r. - prosjeena uma;
ono to je nastalo prosijecanjem.
prosjelina im. . r., g. mn. prosjelm a ulegnuta, provaljena zemlja,
prosjesti (se) gl. svr., prez. prosjedne
(se) - up. prdsjednuti (se).
prosjev im. m. r., g. jd. prdsjeva, g. mn.
prdsjeva - bljesak, iznenadna svjetlost,
proskakati gl. svr., prez. proskaem poeti skakati, premjestiti se, proi
skaui.
proskakiitati gl. svr., prez. proskakuem, demin. - proi pored koga ili ega
skakuui, proi skakutanjem.
proskitati gl. nesvr. i svr., prez. prdskitam - poeti skitati; neko vrijeme
provesti u skitnji, skitajui.
proskribiranje/proskribovnje gl. im.
s. r. (lat.) od proskribirati/proskribovati.
proskribirati gl. svr. (lat.), prez. pro
skribiram - proskribovati, staviti van
zakona, prokazati, javno igosati, osu
diti, bojkotovati.
proskribovati gl. svr. (lat.), prez. prdsribujem - proskribirati,
proskripcija im. . r. (lat.) - stavljanje
van zakona, prokazivanje, javno igosanje, osuivanje, bojkotovanje,
proslava/proslava im. . r. - praznik
obiljeen sveanim okupljanjem, praznikovanjem, svetkovinom, slavljem;
sveano slavljenje; sveano obiljea

914

915
vanje kakvog vanog datuma, godi
njice i sl.; slava, slavlje, veselje,
proslaviti gl. svr., prez. proslavim, trp.
prid. proslavljen - obaviti proslavu,
sveano obiljeiti prireenim slavljem;
uiniti koga ili ta slavnim, pronijeti
iju slavu; veliati koga ili ta slavei
ga; prenes. u negativnom znaenju po
stati poznat, kao npr. haki osuenici,
proslavljao im. m. r., g. jd. proslavljaa,
n. mn. proslavlji, g. mn. proslavlja a - onaj koji koga ili ta proslavlja;
onaj koji pronosi slavu,
proslavljati gl. nesvr., prez. proslav
ljam - radovati se slavei; pronositi sla
vu; praviti slavlje,
proslavljen prid., odr. v. proslavljeni koji je ve slavljen, poznat, slavan,
proslavljenlk im. m. r., g. jd. proslavljenika, n. mn. proslavljenici , g. mn. proslavljenika, dat.-instr.-lok. mn. proslavljenicima - slavljenik, onaj koji se i
me proslavio, koga drugi proslavljaju,
proslijediti gl. svr., prez. proslijedim ,
trp. prid. proslijeen - uputiti po kome
ili emu u jasno odreenom pravcu; po
slati po kome; poi za kim slijedei ga.
proslijeen prid., odr. v. proslijeeni koji je prema nareenju ili nalogu upu
en na odredite; predat kome; poslat
po kome.
proslijeeno pril. - s prosljeenjem,
otpremljeno, poslato.
prolijeenost im. . r., g. jd. prdslijeenosti, instr. jd. prdslijeenosulproslijeenosti - stanje onoga ko je proslije
en ili to je proslijeeno,
prosliniti gl. svr., prez. prdslinim - po
eti sliniti; prenes. poeti plakati, zap
lakati.
prosloviti gl. svr., prez. proslovim - po
eti govoriti, izgovoriti rije, progovo
riti.
prosljeenje gl. im. s. r. od proslijediti,
prosljeivanje gl. im. s. r. od prosljei
vati.
prosljeivati gl. nesvr., prez. proslje
ujem - slati posredstvom koga ili ega
dalje na poznato odredite; bez zadra
vanja upuivati u istom pravcu dalje,
prosm oiti gl. svr., prez. prosmoim prilino se ili sasvim smoiti; postati
skroz mokar.

prostirka

prosni prid. odr. v. - koji je od porsa,

prosrsiti gl. svr., prez. prosrsim - pro

koji je napravljen s prosom; prosidbeni, koji se odnosi na pronju,

prosniti gl. svr., prez. prosnim, trp.
prid. prosniven - prosanjati, provesti
vrijeme sanjajui, snijui o emu.
prosnivati gl. nesvr., prez. prosnivam provoditi vrijeme snivajui, sanjarei;
predavati se ranijim lijepim mislima,
promatati.
proso/proso im. m. r. - vrsta biljke sa
cvijetom u obliku metlice sa veoma
sitnim zrnastim sjemenjem koje se
upotrebljava kao stona hrana,
prosovjetski prid. odr. v. (lat.) - koji se
ravna prema Sovjetima, okrenut prema
Savezu Socijalistikih Sovjetskih Re
publika (SSSR),
prospavati gl. svr., prez. prospavam provesti vrijeme u spavanju, prespava
ti; prenes. ne raditi nita, ljenariti,
prospekt im. m. r. (lat.), g. mn. prospekata - tampano obino ilustrovano
obavjetenje u obliku broure ili letka
radi reklame sa istaknutim najbitnim
podacima o onome to je njihova tema;
kratak obino ilustracijama praen sa
draj o ijoj djelatnosti; naslikano vise
e plano u pozadini pozornice kao pro
duenje kulisa,
prospektivan prid. (lat.), odr. v. prospektivni - dalekovidan, koji umije predvi
ati budue dogaaje,
prosp en ran je gl. im. s. r. (lat.) - ob.
prosperitet, napredovanje, stvaranje
blagostanja,
prosperirati gl. nesvr. (lat.), prez. p ro
speriram - napredovati, uspjeno se ra
zvijati, uspijevati, stvarati blagostanje,
prosperitet im. m. r. (lat.), g. jd. prospe
riteta - uspjeh; mogunost uspjeha u
budunosti, napredak, napredovanje;
blagostanje, srea,
prosperitetan prid. (lat.), odr. v. p ro
speritetni - koji ima izvjesnu sretnu,
uspjenu budunost; koji se moe pozi
tivno razvijati,
prosperitetno pril. (lat.) - na prosperi
tetan nain, uspjeno,
prosrebriti gl. svr., prez. prosrebrim postati srebren,
prosricati gl. nesvr., prez. prosriem poeti sricati; sriui, izgovarajui slo
vo po slovo, rije po rije, itati.

strujati kroz tijelo; osjetiti srsi, jezu,

drhatavicu cijelim tijelom.
prost prid., odr. v. prosti - jednostavan,
obian; prostaki,
prostaina im. m. r., g. mn. prostaina,
hip. - grubijan, veliki prostak, primiti
vac.
prostaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
prostake, prostakluk i prostatvo,
prostaki pril. - na prostaki nain, kao
prostaci, surovo, grubo; jednostavno,
obino, prosto,
prostak im. m. r., n. mn. prostaci, g. mn.
prostaka, dat.-instr.-lok. mn. prosta
cima - prost, neobrazovan i neodgojen,
primitivan mukarac, primitivac,
prostakinja im. . r. - prostakua.
prostakluk im. m. r. (bos.-tur.), g. jd.
prostakluka, n. mn. prostakluci, g. mn.
prostakluka, dat.-instr.-lok. mn. pro
staklucima - prostako ponaanje, pro
statvo, prostota, primitivizam,
prostakua im. . r. - prosta, neobrazo
vana, nekulturna i neodgojena, primiti
vna ena, prostakinja.
prostatvo im. s. r. - prostakluk,
prostata im. . r. (lat.) - muka lijezda
ija je funkcija veoma vana za mogu
nost oplodnje,
prostatitis im. m. r. (lat.) - upala pro
state.
prostenjati gl. svr., prez. protenjem poeti stenjati; stenjui progovoriti;
provesti neko vrijeme stenjui.
prostira im. m. r., g. jd. prostira,
instr. jd. prostirem/prostiraom, n.
mn. prostiri, g. mn. prostira - ko
mad grube prostirke za brisanje cipela
koja se stavlja ispred vrata, brisa;
prostirka, ono to se po emu prostire,
prostiraa im. . r. - prostirka, prostira;
podna prostirka,
prostirak im. m. r., g. jd. prostirka, n.
mn. prostirci, g. mn. prostiraka, dat.instr.-lok. mn. prostircima, em. - ko
madi ega koji slui kao prostira,
mali prostira; prostira,
p ro ten je gl. im. s. r. od prostirati (se),
prostirati (se) gl. nesvr., prez. pro
stirem (se), trp. prid. prostrt - protezati
(se); iriti (se) po emu, sterati, razastirati.
prostirka im. . r., dat. jd. prostirci, g.
mn. prostirki - obino tkani vuneni,

prostitucija

pamuni i sl. vrsti i topli komadi

tkanine razliitog oblika i boja kojima
se prekrivaju podne povrine (ilimi,
tepisi, ebad i sl.); sve ono ime se
zastiru podovi bez obzira na veliinu,
boju, materijal ili raniju namjenu,
prostitucija im. . r. (lat.) - zanimanje
onih koji se prostituiu; prostituisanje,
prostituiranje; pruanje nemoralnih e
sto i nastranih seksualnih usluga uz
novanu naknadu; prodavanje tijela;
prenes. podmiivanje, podmitljivost,
potkupljivost; sramoenje,
prostituiranje/prostituisanje gl. im. s.
r. (lat.) - bavljenje prostitucijom,
prostituirati/prostituisati (se) gl. ne
svr. (lat.), prez. prostituira/prostitu
ie (se) - baviti se prostitucijom; na
voditi na blud; prodavati svoje tijelo,
initi bludne radnje; obeastiti; ne
moralno se ponaati; prenes. biti pot
kupljiv, nemoralan; nemati principe,
sve raditi beskrupulozno; prodavati i
kupovati duu.
prostitutka/prostitutka im. . r. (lat ),
dat. jd. prostitutki!prostitutki, g. mn.
prostitutki!prostitutki - enska osoba
koja se bavi prostitucijom,
prostitutskl/prostitutskl prid. odr. v. koji se odnosi na prostitutke,
prosti tu tski/prostitutski pril. - kao pro
stitutke, na prostitutski nain,
prosto pril. - slui za pojaavanje znae
nja: zaista, doista; potpuno, sasvim (to
je prosto nemogue); jednostavno;
otvoreno, neposredno, bez uvijanja;
slobodno, po vlastitoj volji; primitivno,
priprosto, prostaki,
prostoudan/prostoudan prid., odr. v.
prdstoudnifprostoudni - dobroudan,
prostoduan, koji je jednostavne nara
vi, udi.
prostoduan/prostoduan prid., odr. v.
prdstoduni/prostoduni - jednostavan;
naivan; dobroduan, blag, osjeajan,
prostoduje/prostoduje im. s. r. - oso
bina i stanje prostodunih ljudi, prosto
dunost.
prostodunlk/prostodumk im. m. r., v.
jd. prostodunie/prostodunie, n.
mn. prostodunicUprostodunlci - onaj
koji je prostoduan, jednostavan, na
ivan ovjek; blag, dobroduan, osjea
jan ovjek; dobriina.

917

916
prostoduno/prostoduno pril. - jedno
stavno; naivno;
osjeajno.

dobroduno,

blago,

prostodunost/prostodunost im. . r.,

instr. jd. prostodunou/prostodunosti i prostodunou!prostodunosti jednostavnost; naivnost; blagost, osje
ajnost, dobrodunost.
prostolik prid., odr. v. prostdliki - koji je
prostog, jednostavnog, obinog lika.
prostonarodan prid., odr. v. prostonrodni - jednostavan, prirodan, koji je
bez uenih manira,
prostor im. m. r. - irina, prostrano mje
sto; prostorija, dvorana, sala; mjesto
pogodno za kakve namjene; razmak,
udaljenost izmeu ega; vremensko
razdoblje; teritorij; prenes. oblast, pod
ruje kakve djelatnosti,
prostoran prid., odr. v. prostorni - koji
se odnosi na prostor,
prostorija im. . r., g. jd. prostdrije, n.
mn. prostdrije, g. mn. prostorija - zi
dovima ograen cjelovit prostor u
zgradi ili u stanu, soba, odaja; dvorana,
sala; posebna graevina, hala; prostor,
prostorijica im. . r., em. - mala pro
storija.
prostorni prid. odr. v. - koji se odnosi na
prostor; koji se ostvaruje u prostoru,
prostornost im. . r., g. jd. prostornosti,
instr. jd. prostrnoulprostrnosti irina; osobina onoga to je prostorno,
to ima prostor,
prostornovremenski prid. odr. v. - koji
je odreen, koji pripada istovremeno i
prostoru i vremenu,
prostoruan/prostoruan prid., odr. v.
prostoruni!prostdruni - svojeruan,
napisan ili uraen svojom rukom, ru
no.
prostoruno/prostoruno pril. - svoje
runo, svojom rukom,
prostosidaan prid., odr. v. prostosMani - narodski naivno srdaan; iskreno
ljubazan.
prostosrdano pril. - na prostosrdaan
nain; narodski; iskreno,
prostosrdanost/prostosidanost im. .
r., instr. jd. prostosrdnoulprostosidanou i prostosrdanosti/prostosidanosti - osobina onih koji su prostosrdani.

prostota im. . r. - bezobratina, bezo

brazluk; prostakluk; neklultivisanost,
nekultura.
prostran prid., odr. v. prdstrani - irok,
rairen; koji se prostire na sve strane,
prostrano pril. - iroko, nairoko, opir
no.
prostranost im. . r., g. jd. prostranosti,
instr. jd. prostranou!prostranosti irina, opirnost, stanje i osobina ono
ga to je prostrano,
prostranstvo/prostranstvo im. s. r., g.
mn. prostranstava!pro str anstvo - i
rok, prostran prostor, irina; nepregle
dan prostor,
prostrel im. m. r., g. jd. pro strela, g. mn.
prostrela - med. rana zadobijena met
kom; zarazna crijevna bolest,
prostreljiv prid., odr. v. prostreljivi koji se da, koji se moe prostrijeliti,
prostreljivanje gl. im. s. r. od prostreljivati.
prostreljivati gl. nesvr., prez. prostreIjujem - povremeno probadati, probijati
strijelom ili metkom, obavljati prostreljivanje; prenes. probijati otrim, pro
dornim pogledom,
prostrii gl. svr., prez. prostriem/prostrizem, trp. prid. prostrien - striui
proi kroza ta; razdvojiti striui.
prostrlg/prostrl im. m. r. - prorez, pro
strien otvor na emu (ob. na haljini),
prostrijeliti gl. svr., prez. prostrijelim,
trp. prid. prostrijeljen - probiti strije
lom ili metkom; pogoditi metu; prenes.
pogoditi, probiti snanim pogledom,
pogledati prodorno,
prostrijeljati gl. svr., prez. prostrijeIjam - sve prostrijeliti,
prostrijeljen prid., odr. v. prostrijeljeni
- proboden, pogoen metkom ili strije
lom; prenes. pogoen orim, prijeteim
pogledom,
prostrijeti gl. svr., prez. prdstrem, rad.
gl. prid. prostr - rairiti prostirku, ra
zastrijeti; prenes. otvoreno govoriti ne
skrivajui nita; sve pokazati,
prostrt prid., odr. v. prostrti - poloen,
stavljen na tlo, rairen po emu, razastrt.
prostrti gl. svr., prez. prdstrem, trp.
prid. prostrt - up. prostrijeti,
prostrugan prid., odr. v. prostrugati koji je sruganjem proien.

prosuziti

prostruganost im. . r., g. jd. prostru-

ganosti, instr. jd. prdstruganou/prostruganosti - stanje onoga to je prostrugano.

prostrugati gl. svr., prez. prostruzem,
trp. prid. prostrugan - proi kroza ta
struui; istrugati,
prostrujati gl. svr., prez. prostrujati proi pored koga ili ega strujei poput
vjetra; prolahoriti stvarajui strujanje;
prenes. projuriti kroz glavu, proi kroz
misli.
prostudirati gl. svr. (lat.), prez. prostudirdm, trp. prid. prostudiran - stu
dirajui prouiti,
prostuditi gl. svr, prez. prostudi, trp.
prid. prostuen - postati studeno, studenije nego ranije,
prostuditi se gl. svr., prez. prostudim se
- prehladiti se.
prosudilac im. m. r., g. jd. prosudioca, g.
mn. prosudildca - prosuditelj,
prosuditelj im. m. r. - prosudilac, onaj
koji ta prosuuje, sudac, sudija,
prosuditi gl. svr., prez. prosudim, trp.
prid. pr osuen - dati svoj sud nakon
upoznavanja s injenicama; zauzeti stav
o kome ili o emu; iskazati svoje mi
ljenje o emu spornom,
prosuivanje gl. im. s. r. - donoenje su
da; raspravljanje,
prosuivati gl. nesvr., prez. prosuu
jem , trp. prid. prosuivan - vriti pro
suivanje; donositi sud.
prosuh prid., odr. v. pro suhi - malo suh,
prosuen.
prosuho pril. - malo suho; prilino suho.
prosuen prid., odr. v. prosuseni - dje
limino i ovla osuen; nedovoljno osu
en.
prosuenost im. . r., g. jd. prosuenosti,
instr. jd. prosusenosu!prosuenosti stanje onoga to je prosueno.
prosuiti gl. svr., prez. prosuim, trp.
prid. prosuen - djelimino osuiti, ui
niti da ta mokro postane manje mo
kro, polusuho.
prosuti gl. svr., prez. prospem, trp. prid.
prosut - sipajui proliti; neto sitno
istresti; prenes. neoekivano iskazati
mnotvo bezvrijednih rijei, iskazati
ljutnju, istresti bijes,
prosuziti gl. svr., prez. prosutim - po
eti suziti; zaplakati.

prosvijetliti
prosvijetliti gl. nesvr., prez. prdsvijetllm , trp. prid. prdsvijetljen - obasjati

svjetlou, uiniti svijetlim; postati svi

jetao; poeti svijetliti; prenes. uiniti
prosvijeenim,
prosvijeen prid., odr. v. prosvijeeni izrazito kulturan, obrazovan i odgojen
ovjek.
prosvijeenost im. . r., g. jd. prosvijeenosti , instr. jd. prosvijeenou/prosvijeenosti - osobina onoga ko je pro
svijeen; duhovna i kulturna osvijeenost.
prosvirati gl. svr., prez. prdsviram , trp.
prid. prosvlran - poeti svirati; zasvira
ti; prenes. projuriti kao metak; probiti
metkom.
prosvitati gl. nesvr., prez. prosviem poeti svitati, zoriti, svanjivati; prosvanj ivati.
prosvjeivanje gl. im. s. r. od pros
vjeivati..
prosvjeivati gl. nesvr., prez. prosvje
dujem, trp. prid. prosvjeivati - obrazo
vati, odgajati i kulturno uzdizati narod,
a naroito mlade ljude; iriti prosvjetu,
prosvjed im. m. r., g. jd. prosvjeda, g.
mn. prosvjeda - protest, organizovani
prigovor, negodovanje,
prosvjedniki prid. odr. v. - koji se
odnosi na prosvjednike.
prosvjedniki pril. - kao prosvjednici,
na prosvjedniki nain, negodujui, s
protestom,
prosvjednlk im. m. r., g. jd. prosvjednlka, v. jd. prosvjednle, n. mn. prosvjednlci, g. mn. prsvjednlka - osoba
koja prosvjeduje, protestant, pobunje
nik, onaj koji glasno negoduje,
prosvjedovanje gl. im. s. r. od prosvje
dovati.
prosvjedovati gl. nesvr., prez. prosvje
dujem - upuivati prosvjede, negodo
vati, protestovati,
prosvjeta im. . r. - odgoj i obrazovanje
mladih, prosvjeivanje; odgojnoobrazovna i kulturna djelatnost,
prosvjetar im. m. r., g. jd. prosvjetara,
hip.- ovjek koji se bavi prosvjetnim
radom, uitelj, nastavnik ili profesor;
lan institucije koja se bavi prosvjet
nom djelatnou,
prosvjetarev prid. odr. v. - koji pripada
prosvjetaru.

919

918
prosvjetarka im. . r., dat. jd. prosvjetarki, g. mn. prosvjetarkl - enska oso
ba prosvjetar,
prosvetarkln/prosvjetrkin prid. odr. v. koji pripada prosvjetarki, koji potie od
prosvjetarke.
prosvjetarski prid. odr. v. - koji se odno
si na prosvjetare,
prosvjetarski pril. - kao prosvjetari, na
prosvjetarski nain,
prosvjetitelj im. m. r., instr. jd. prosvje
titeljem, g. mn. prosvjetitelja - ovjek
koji se bavi prosvjetiteljskim radom,
odgojem i obrazovanjem, te duhovnim i
kulturnim prosvjetljivanjem; pripadnik
i pobornik prosvjetiteljstva,
prosvjetitelj ev prid. odr. v. - koji pripa
da prosvjetitelju,
prosvjetitelj ica im. . r. - ena prosvje
titelj, prosvjeti teljka.
prosvjetiteljicm/prosvjetiteljicin prid.
odr. v. - koji pripada prosvjetiteljici.
prosvjetiteljiin prid. odr. v. - koji pri
pada prosvjetiteljici.
prosvjetitelj ka im. . r., dat. jd. pro
svjetiteljki, g. mn. prosvjetiteljki - prosvjetiteljica.
prosvjetiteljkln/prosvjetiteljkin
prid.
odr. v. - koji pripada prosvjetiteljki.
prosvjetiteljski prid. odr. v. - koji se
odnosi na prosvjetitelje i prosvjetitelj
stvo.
prosvjetiteljski pril. - na nain prosvje
titelja, kao prosvjetitelj,
prosvjetiteljstvo im. s. r. - filozofski
pokret u 18. st. koji propagira vjeru u
mo ljudskog uma s ciljem opeg na
pretka ljudskog drutva; prosvjetite
ljska djelatnost, prosvjeivanje, pro
svjeta.
prosvjetljavanje/prosvjetljivanje gl. im.
s. r. od prosvjetljavati/prosvjetljivati,
prosvjetljavati gl. nesvr., prez. prosvjetljavam - prosvjetljivati, initi koga
prosvijetljenim, duhovnijim, plemeni
tijim.
prosvjetljivati gl. nesvr., prez. prosvjet
ljujem, trp. prid. prosvjetljivan - pro
svjetljavati,
prosvjetni prid. odr. v. - koji se odnosi
na prosvjetu,
proaliti se gl. svr., prez. pr alim se provesti vrijeme u ali; malo se po
aliti, proegaiti se.

proaptati gl. svr., prez. prodpem ,

trp. prid. proaptdn - poeti aptati,

apatom govoriti; prenes. tiho, mazno

govoriti.
proaputati gl. svr., prez. proapuem .
trp. prid. proaputan, em. - izgovori
ti, rei apatom,
proaran prid., odr. v. proarani - koji
po sebi pogdjegdje ima are, iaran,
proarano pril. - sa proaranou, iara
no, sa arama,
proaranost im. . r., g. jd. proaranosti, instr. jd. prdaranou/proaranosti - stanje i osobina onoga to je pro
arano; arenilo,
proarati (se) gl. svr., prez. proaram ,
trp. prid. proaran - malo naarati; ui
niti arenim; ponegdje naarati; prenes.
dopuniti ta ime drugaijim; izmije
ati ta razliito; izasuti se po tijelu;
proi i ovuda i onuda; preletjeti pogle
dom na sve strane; nepristojno se po
naati, varati,
proarica im. . r. - ono to je pro
arano; proareno meso; okopnio sni
jegproaaviti gl. svr., prez. prosasavim postati aav, luckast, poeti se pona
ati kao lud.,
proe im. s. r., g. jd. proeta, pejor. mali prosac; nedostojan, jadan prosac,
proak im. m. r., g. jd. prostaka - plot,
ograda ispletena od proa.
proe zb. im. s. r., g. jd. proa - pro
tac, iblje za drvenu ogradu,
proegaiti se gl. svr. (ar.), prez. proegalm se - provesti vrijeme egaei
se, proaliti se.
proek im. m. r. (tal.) - slatko vino od
prosuenog groa ili od ukuhane ire.
proenica/proenica im. . r. - ona koju
prose, udavaa po koju su doli prosci;
isproena djevojka; zarunica, vjereni
ca.
proenje gl. im. s. r. - prosidba, obavlja
nje pronje, proevina,
proepuriti se gl. svr., prez. proepurlm se, trp. prid. proepuren - proetati
epurei se, prohodati nadmeno, prave
i se vaan,
proetati gl. svr., prez. protam - pro
vesti neko vrijeme u etnji; proi e
tnjom; povesti koga u etnju, ii s kim
u etnju; prei ta lagano, bez urbe,
etajui.

proivaa

proetkati (se) gl. svr., prez. prdetkdm

(se) - proi etkajui, bez urbe i oba
veze, lagano proetati,
proevina im. . r. - vrijeme prosidbe;
pronja, proenje,
proibati gl. svr., prez. proibam - istu
i ibom; prenes. brzo proi kuda, pre
stii koga hodajui,
proikljati gl. svr., prez. proiklja poeti naglo izbijati, ikljati, ikljajui
protei.
proikljavanje gl. im. s. r. od proikljavati.
proikljavati gl. nesvr., prez. proikljava - poinjati ikljati, ikljajui naglo
izbijati.
profknuti gl. svr., prez. prolknem iznenada iknuvi izbiti, probiti na po
vrinu.
proiren prid., odr. v. prdirenl - koji je
uvean u irinu; irenjem uvean; ra
sprostranjen, rairen,
proireno pril. - na proiren nain, pro
irujui.
prblrenost im. . r., g. jd. prdlrenosti,
instr. jd. prdlrenoutprdlrenosti stanje onog to je proireno; proirenje.
proirenje gl. im. s. r. - proireno mjes
to; proiren dio puta za zaustavljanje;
prostorno uveanje u irinu,
proirica im. . r. - up. proirenje.
proiriti gl. nesvr., prez. proirim, trp.
prid. prdlr en - irenjem uveati, rai
riti.
proirivanje gl. im. s. r. od proirivati,
proirivati gl. nesvr., prez. proirujem,
trp. prid. proirivan - vriti proiriva
nje; irei granice ega uveavati; ini
ti ta irim,
proiati gl. svr., prez. prolam, trp.
prid. prolan - iajui proarati; proi
iajui; ianjem razdvojiti; razg. pre
stii, prerasti,
proiti gl. svr., prez. proijem, trp. prid.
proiven - iglom i koncem neto pode
bljano, udvojeno vrsto spojiti, saiti;
prenes. probiti mecima na vie mjesta.
proivS im. m. r., g. jd. proivaa, n.
mn. proivi, g. mn. proivaa - debeli
obuarski konac za proivanje; poma
galo za proivanje; onaj koji proiva
(zanimanje),
proivaa im. . r. - velika igla za pro
ivanje; maina za obrubljivanje.

proivaica

proivaica im. . r. - radnica u tekstil

noj ili koarskoj industriji koja radi na
proivanju.
proivaljka im. . r., dat. jd. proivaljci,
g. mn. proivaljki, pejor. - proivaica;
proivaa.
proivanje gl. im. s. r. od proivati.
proivati gl. nesvr., prez. pr dsiv am, trp.
prid. proivan - obavljati proivanje;
provlaiti iglu s koncem kroz udvoje
nu, uduplanu tkaninu da bude vrsto
spojena, jaka.
prokiljiti gl. svr., prez. prdkiljim, pril.
vr. sad. prokiljujui - progledati ki
ljei; poeti kiljiti,
prokrgutati gl. svr., prez. prokrguem - poeti krgutati, kripati zubi
ma; krguui progovoriti,
prokripati/prokripati gl. svr., prez.
prokripam/prokripam - poeti kri
pati.
prokropiti gl. svr., prez. prdkroplm,
trp. prid. prdkropljen - kropei po
prskati, politi; poeti kropiti; poeti
padati kropei.
proli prid. odr. v. - koji je proao;
raniji; koji je ve bio, prethodni,
prologodinji prid. odr. v. - koji je bio
prole godine, lanjski,
prolonedjeljnl prid. odr. v. - koji je bio
prole nedjelje, prolosedmini.
prolosedminl prid. odr. v. - koji je bio
prole sedmice, prolonedjeljni.
prolost im. . r., g. jd. prolosti, instr.
jd. prdlouilprolosti - ono to je
prolo, to je bilo, to se ve dogodilo,
prolostoljetnl prid. odr. v. - koji je bio
prolog stoljea, prolovjekovni.
prolovjekovnl prid. odr. v. - koji je bio
prolog vijeka, prolostoljetni.
proljapati gl. svr., prez. proljapam,
onomat. - ljapajui, gazei po blatu
proi.
pronja im. . r. - prosjaenje; molba;
prosidba.
pronjevina im. . r. - pronjom priku
pljeni novac ili ta drugo,
propijati gl. svr. (tal.), prez. propijam , trp. prid. propijan - up. propijunirati.
propijunirati gl. svr. (tal.), prez. propijuniram - pijuniranjem otkriti, pro
nai, propijati.

921

920
protac im. m. r., g. jd. protaca, g. mn.
protaca - s jednog kraja zaotren ko
lac, protak; ograda od takvog kolja,

protak im. m. r., g. jd. protka, n. mn.

protci, g. mn. protka, dat.-instr.lok. mn. protacima - up. prdtac.
prouljati (se) gl. svr., prez. prouljam
(se) - kradom proetati; uljajui se
proi; pro vrtjeti se neopaeno.

prounjati (se) gl. svr., prez. prounjam (se) - prouljati (se),

proupljiti gl. svr., prez. proupljim napraviti upljinu; probuiti; uiniti upljim.
proupljivanje gl. im. s. r. od proupljivati.
proupljivati gl. nesvr., prez. proupljujem - praviti upljine; initi ta upljim.
prdukati gl. svr., prez. proukam malo ukati; ukajui proi; prenes.
porazgovarati apuui; prouti se
proutati/proutati gl. svr., prez. proutim/proutim - proi utei, neko
vrijeme utati,
provercati gl. svr. (njem.), prez. pro
vercam, trp. prid. provercan - pro
krijumariti, nedozvoljeno pronijeti
preko granice,
provercovati gl. svr. (njem.), prez.
porvercujem, trp. prid. provercovan up. provercati,
prota/proto im. m. r. (gr.), hip. - skra
en naziv za protojereja,
protai gl. svr., prez. prdtaknem, trp.
prid. prdtaknut - up. protaknuti.
protagonist(a) im. m. r. (gr.), g. jd.
protagoniste, n. mn. protagdnisti /pro
tagoniste, g. mn. protagonista - glu
mac koji igra glavnu ulogu; glavni
junak u romanu; onaj koji pokree ra
dnju, inicijator, pokreta,
protagonistica/protagonistkinja im. .
r. (gr.) - ena protagonist,
protakanje gl. im. s. r. - proticanje; pro
vlaenje kroz ta usko.
protaknuti gl. svr., prez. prdtaknem,
trp. prid. prdtaknut - provui ta kroz
neto tijesno, usko; proturiti kroz ne
to; uvui u ta.
protanati gl. svr., prez. protanam protanjiti, istanjiti; postati tanji; prenes.
postati osjetljiviji, profinjeniji,
protandrkati/protandrkati gl. svr.,
prez. protandremlprotandrem, trp.

prid. protandrkan - onomat. proi s lu

pom, tandrui; provozati ta nepalji
vo uz lupu i tandrkanje,
protapkati gl. svr., prez. protapkam,
trp. prid. protapkan - tapkajui proi;
tapkanjem dirnuti; vie puta tapkati;
tapkajui obii,
protavoriti gl. svr., prez. protvorim tavorei proi kroz ivot, bijedno iv
jeti; u tekoama provesti vrijeme, pro
ivjeti.
protaza im. . r. (gr.) - poloaj zavisne
reenice ispred glavne u sloenoj ree
nici.
protei gl. svr., prez proteemlprote
knem - poeti tei, procuriti,
protegliti gl. svr., prez. proteglim, trp.
prid. protegljen - protegnuti; otegnuti;
izduiti u nekom pravcu,
protegljast prid., odr. v. protegljasti podugaak; malo protegnut, izduen,
protegljiv prid., odr. v. protegljivi - koji
se moe protegnuti, rastegljiv,
protegljivost im. . r., g. jd. protegljivosti, instr. jd. protegljivou!protegljivosti - osobina onoga to je protegljivo.
protegnuti (se) gl. svr., prez. protegnem (se), trp. prid. protegnut - ispru
iti ta u nekom pravcu; ispruiti se;
lei ispruivi se; otegnuti (se), sporo
idui, radei uiniti duim,
protegnuto pril. - otegnuto, dugo, duga
ko.
protein im. m. r. (gr.), g. jd. proteina biol. iste, elementarne bjelanevine;
uz masti i ugljene hidrate najvanija
hrana.
proteinski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na proteine,
protekcija im. . r. (lat.) - zatita, pomo
koju neka linost ili institucija dodje
ljuje tieniku; preporuka; prenes. pre
tjerana popustljivost prema kome; ne
zasluena pomo kome.
protekciona im. m. r. (lat.), g. jd. protekciona - onaj koji neto ili sve po
stie protekcijom; onaj koji mnogo
toga nezaslueno dobija; protekcioni
st^).
protekcionaica im. . r. (lat.) - ena
protekciona,
protekcionakl prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na protekcionae.
protekcionaki pril. (lat.) - na protekcionaki nain, kao protekcionai.

protestantski

protekcionist(a) im. m. r. (lat.), g. jd.

protekcioniste, n. mn. protekcionisti/
protekcioniste, g. mn. protekcionist protekciona,
protekcionistiki prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na protekcioniste i na pro
tekcionizam,
protekcionizam im. m. r. (lat.), g. jd.
protekcionizma - ekon., sistem ekono
mske politike s visokim carinama s ci
ljem zatite domae proizvodnje; koru
pcija, korupcionatvo, izbor dravnih i
dr. visokih rukovodilaca po privatnim,
rodbinskim, prijateljskim i dr. ovom
poslu neprimjerenim vezama,
protektor im. m. r. (nlat.) - zatitnik;
pokrovitelj; onaj koji upravlja prote
ktoratom.
protektorat im. m. r. (nlat.), g. jd.
protektorta - zatitnitvo; pokrovitelj
stvo; odnos zavisnosti jedne prema
drugoj, odnosno drugim dravama, protektorstvo, oblast kojom upravlja prote
ktor.
protektorica/protektSrka im. . r. (nlat.)
- ena protektor.
protektorij im. m. r. (nlat.) - zatitnika
institucija; ustanova za odbranu ili
zatitu od ega; pokroviteljstvo,
protektura im. m. r. (nlat.) - protektorij.
protepati gl. svr., prez. protepam - po
eti tepati.
proteretiti gl. svr., prez. proteretim, trp.
prid. protereen - provesti dio ivota u
tekoama, biti u teretu,
protest im. m. r. (nlat.) - prigovor; nego
dovanje protiv ega; iskazivanje neza
dovoljstva; pobuna, protestiranje, pro
testovale,
protestant im. m. r. (lat.) - hrianin
evanelistiko-luteranskog reda, sljed
benik protestantizma,
protestantica/protestantica i protest
antkinja/protestantkinja im. . r. (lat.)
- ena protestant; sljedbenica prote
stantizma; uesnica u protestu.
protestantizam im. m. r. (lat.), g. jd. pro
testantizma - veliki reformatorski po
kreta u hrianskoj crkvenoj zajednici u
16.VI st.; zajedniki naziv za sve hri
anske crkvene zajednice koje su na
stale u tom pokretu, protestanstvo.
protestantski/protestantski prid. odr. v.
(lat.) - koji se odnosi na protestante i na
protestantizam.

protestantstvo

protestantstvo im. s. r. (lat.) - protesta

ntizam.
protestiranje/protestovanje gl. im. s. r.
(lat.) - iskazivanje neslaganja, protesta,
negodovanje,
protestirati/protestovati gl. nesvr.
(lat.), prez. protestiram/prdtestujem organizovati, sudjelovati ili upuivati
kome proteste,
protestni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na protest,
protetika im. . r. (gr.), dat. jd. pro
tetici - vjetina pravljenja i zamjenji
vanja izgubljenih dijelova tijela,
protetikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na protetiku,
proteza im. . r. (gr.) - vjetaki na
pravljen izgubljeni dio tijela; vjetaki
dio tijela; lingv. glasovi koji se razvi
jaju ispred nekih vokala,
protezanje gl. im. s. r. - od protezati
(se).
protezati (se) gl. nesvr., prez. prdtezem
{se) - prostirati se u duinu; istezati
(se).
proteiranje gl. im. s. r. - od proteirati.
proteirati gl. nesvr., prez. proteiram
- zauzimati se za koga, davati kome
prednost bez obzira na njegove kva
litete i zasluge,
proticaj/protjecaj im. m. r. - protok; ko
liina vode koja u odreenom vremenu
protee kroz neto,
proticati/protjecati gl. nesvr., prez.
prdtiem/prdtjeem - tei kroz ta; pro
laziti kroz ta tekui,
protinica/protinica/protinica im. . r.
(gr.) - protina ena.
protiskivanje gl. im. s. r. - od pretis
kivati.
protiskivati gl. nesvr.. prez. protiskujem , trp. prid. p r otiskivan - obavljati
protiskivanje; tiskajui probacivati
kroza ta uplje; pod pritiskom tiskati,
gurati kroza ta.
protisnuti gl. svr., prez. prdtisnem zavriti protiskivanje; tiskajui ta pro
baciti ga kroz ta uplje; progurati,
protiv/protiv i protivu prijed. - s gen.
iskazuje suprotnost, neslaganje, nepri
jateljski odnos; borbu za zatitu ega;
prvi dio sloenica: protivagitacija/protuagitcija/protivagitcija i sl.,
protiv/protiv i protivu pril. - naprotiv,
nasuprot.

922

923
protivan prid. - suprotan; koji se protivi,
protivagitaeija im. . r. (lat.) - protuagitacija, djelovanje kojim se spreava
druga agitacija,
protivakeija im. . r. (lat.) - protuakcija,
djelovanje suprotno nekom drugom
djelovanju s ciljem da se ono ublai.
protivargumen(a)t im. m. r. (lat.) protuargument, injenica, dokaz, argu
ment kojim se osporava neto doka
zivano nekim drugim pokazateljima,
protivatomski prid. odr. v. (gr.) - protuatomski, koji slui kao zatita od
atomskog napada,
protivavionski prid. odr. v. (fr.) - pro
tuavionski, koji slui za zatitu od
avionskog napada,
protivdemokratskl prid. odr. v. (gr.) protudemokratski, koji se protivi de
mokratiji.
protivdiverzantski prid. odr. v. (lat.) protudiverzantski, koji je namijenjen za
borbu protiv diverzanata,
protivdejstvo im. s. r. - protudjejstvo,
djelovanje protivno djelovanju s druge
strane.
protivdokaz im. m. r. - protudokaz, do
kaz koji pobija neke druge pokazatelje,
protivdravni prid. odr. v. - proturavni, usmjeren protiv drave, koji
djeluje protiv drave, sntidravni.
protiviti (se) gl. nesvr., prez. prdtivim
{se) - biti protiv; ne pristajati; suprot
stavljati se; imati drugaije miljenje;
protivrjeiti,
protivkandidat im. m. r. (lat.) - protu
kandidat, onaj koji se u izborima
nadmee s kanidatom kojeg je predlo
ila druga stranka.
protivljenje gl. im. s. r. - suprotstavlja
nje; nepristajanje; pobuna,
prdtivmjera im. . r. - suprotna mjera
onoj od koje se treba zatiti ili odbra
niti.
protivnapad im. m. r. - protunapad, na
pad kao odgovor na napad s neprija
teljske strane,
protivnarodan prid., odr. v. protivnrodni - protunarodni, koji radi protiv
naroda i njegovih interesa,
protivnica im. . r. - ena protivnik,
protivniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na protivnike, koji im pripada,
protivnik im. m. r., v. jd. prdtivnie, n.
mn. prdtivnici, dat.-instr.-lok. mn. prd-

tivnicima - onaj koji je na protivnoj

strani; onaj koji se kome ili emu pro
tivi; neprijatelj,
protivnikov prid. odr. v. - koji pripada
protivniku; koji potie od protivnika,
protivniki,
protlvnlstvo im. s. r. - protivljenje, pro
tivniko djelovanje,
protivno pril. - nasuprot, suprotno,
protivnost im. . r., g. jd. protivnosti,
instr. jd. protivnou!protivnosti - su
protnost.
protivofanziva im. . r. (fr.) - protuofanziva, sloeni napad u kome sudje
luje vie jedinica kao odgovor na na
pad s neprijateljske strane,
protivoklopni prid. odr. v. - protuoklopni, koji je namijenjen za borbu protiv
oklopnih vozila,
protivotrov im. m. r. - protuotrov, sred
stvo kojim se neutralie djelovanje
otrova.
protivpjeadijski prid. odr. v. - protupjeadijski, koji su namijenjeni za bor
bu protiv pjeadije,
protivpodmorniki prid. odr. v. - protupodmomiki, koji je namijenjen za
borbu protiv podmornica,
protivpoarni prid. odr. v. - protupo
arni, koji slui za gaenje poara ili
titi od poara,
protivpravan prid., odr. v. protivpravni
- protupravan, koji je u suprotnosti sa
pravnim rjeenjima, nezakonit,
protivraketni prid., odr. v. (njem.) proturaketni, koji se upotrebljava u
borbi protiv raketnog djelovanja,
protivreformacija im. . r. (lat.) protureformacija, pokret kojim se ele
nove drutvene promijene vratiti na
prethodno stanje; pokret protiv napred
nih promjena,
protivrevolucija im. . r. (lat.) - protu
revolucija, pokret kojim se ele ugu
iti, obezvrijediti, obesnaiti promjene
nastale revolucijom,

protivrevolucionar/protivrevolucioner
im. m. r. (lat.), g. jd. protivrevoluci
onara - antirevolucionar; protivnik re
volucije.

protivrevolucionaran prid. (lat.), odr. v.

protivrevolucionara^ - proturevolucionaran, koji se odnosi na protivrevoluciju, koji ima obiljeja protivrevolucije.

protiviidarac

protivrjean prid. - proturjean, koji u

sebi sadri protivnosti, suprotnosti; koji
nije u cijelosti usklaen; koji sam sebe
negira.
protivrjeiti gl. nesvr., prez. protivrjeim - govoriti protivno; protiviti se,
proturjeiti,
protivreje im. s. r. - proturjeje, su
protnost stavova iznesenih u govoru;
stanje u kojem jedno iskljuuje drugo;
protivrjenost,
protivrjeno pril. - proturjeno, suprot
no, na suprotan nain, u suprotnosti,
protivrjenost im. . r., instr. jd. protivrjenou!protivrjenosti - proturje
nost, osobina, obiljeje onoga to je
protivrjeno, protivrjeje.
protivsloviti gl. nesvr., prez. prdtivslovim - protusloviti, suprotno govo
riti, suprotstaviti se, rijeima se uspro
tiviti.
protivsredstvo/protivsredstvo im. s. r. protusredstvo, sredstvo koje svojim
suprotnim svojstvima neutralie neko
drugo; sredstvo koje djeluje suprotno
nekom drugom,
protivstaviti (se) gl. svr., prez. protivstavim - ob. suprotstaviti; staviti nas
pram ega; usprotiviti se.
protivstruja/protustruja im. . r. - stru
ja koja se kree u suprotnom smjeru,
protivtenkovski prid. odr. v. (ind.) protutenkovski, koji je namijenje za
borbu protiv tenkova,
protivtea im. . r. - protutea, teina
tega, sila koja vue na suprotnu stranu
radi uspostavljanja ravnotee,
protivtijelo im. s. r - med. antitijelo,
protutijelo, tijelo koje se stvara u orga
nizmu kad se u njemu pojavi neka
bolest s ciljem da ga zatiti od nje.
protivtorpedni prid. odr. v. - protutorpedni, koji je namijenjen zatiti pro
tiv torpeda,
protivtuba im. . r. - protivtuba, tuba
koja je podignuta protiv neke druge,
ranije tube, koju podie tuenik protiv
tuioca.
protivtubenl prid. odr. v. - protutubeni, koji se odnosi na protivtubu.
protivudar/protivudar im. m. r. - pro
tuudar, kao odgovor na udar, udar sa
suprotne strane,
protivudarac im. m. r. - protudarac,
udarac kao odgovor na udarac protiv-

protivusluga

nika, udarac kao odbrana od napada s

druge strane,
protivusluga im. . r., dat. jd. protiviisluzi - protuusluga, usluga za ranije
uinjenu uslugu kao vraanje duga ili
kao znak zahvalnosti,
protivustavan prid., odr. v. protiv ustavni - protuustavan, koji je u suprotmosti sa ustavom, neustavan; ne
zakonit.
pro tu v rijed n o st im. . r. - protuvri
jednost, protuvrijednost,
protivvazduni prid. odr. v. - protuvazduni, koji je namijenjen odbrani
od napada iz vazduha, protivzrani,
protuzrani,
protiv vrijednost im. . r., g. jd. p ro tu
vrijednosti,, instr. jd. protivvrijednou/
protuvrijednosti - koliina ega koja
po svojoj vrijednosti odgovara koliini
novca ili vrijednosti ega drugog, pro
tivu vrijednost/protu vrijednost,
protivzakonskl prid. odr. v. - koji je
protiv zakona, nezakonski; neustavan,
protuzakonski.
protivzapovijed/protivzapovjed im. .
r., g. jd. protivzapovijedi, lok. jd. protivzapovijedilprotivzapovijedi, instr. jd.

protivzdpovijedi/protivzapovijeu
protuzapovijed.

protivzapovijest im. . r., g. jd. protivzapovijesti, instr. jd. protivzapovijeu/protivzapovijesti, lok. jd. protivzapovijesti/protivzpovijesti - protivzapovijed; zapovijest suprotna ranijoj,
kojom se ponitava ranija; zapovijest
kao suprotan odgovor na zapovijest s
druge strane, protuzapovijed.
protjecaj im. m. r., instr. jd. prbtjecajem
- proticaj.
protjecati gl. nesv., prez. prdtjeem proticati.
protjeranik im. m r., g. jd. protjeramka,
n. mn. protjeramci, g. mn. protjera
m ka , dat.-instr.-lok. mn. protjeranicima - prognanik, onaj koji je protje
ran, izgnan, izgnaninik.
protjerati gl. svr., prez. prdtjeram osloboditi prostor tjeranjem; posve
istjerati; zauvijek rastjerati; prognati;
silom iseliti,
protjerivanje gl. im. s. r. od protjerivati,
protjerivati gl. nesvr., prez. protjeru
jem - progoniti; istjerivati, razgoniti.

925

924
protkati gl. svr., prez. protkem, trp.
prid. protkan - drugim nitima iarati
tkanje.
protkivati gl. nesvr., prez. prbtkivam tkajui provlaiti; kroz tkanje provla
iti; prenes. ponegdje izbijati na vidje
lo, na povrinu; provlaiti.
proto im. m. r. (gr.) - protojerej,
protoan prid., odr. v. prdtoni - kroz
koji moe tei; koji nije zapuen.
protoiti gl. svr., prez. prdtolm, trp.
prid. prdtoen - uiniti ta protonim,
protoakon im. m. r. (gr.), g. jd. protoakna - najstariji akon po inu.
protojerej im. m. r. (gr.), g. jd. pro
tojereja - najstariji jerej po inu, proto
pop^), paroh,
protok im. m. r. - proticaj; protoka,
protoka im. . r. - protok,
protokol/protokol im. m. r. (gr.) - di
plomatski pravilnik o propisima cere
monija; knjiga u koju se upisuju pri
spjele molbe, pota i sl. dopisi; pro
storija u kojoj se vri protokolarno
uknjienje; knjiga u koju se upisuju
slubeni podaci; zapisnika zabiljeka;
zapisnik.
protokolarni prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na protokol; obavezni, protoko
lom propisani,
protokolarno pril. (gr.) - slubeno, pre
ma protokolu, na nain propisan proto
kolom.
protokolisanje gl. im. s. r. (gr.) - od
protokolisati.
protokolisati gl. svr. (gr.), prez. protokdliem - unijeti u knjigu protokola;
propisno ubiljeiti; slijediti pravila pro
tokola.
protokolist(a) im, m. r. (gr.), n. mn.
protokblistilprotokdliste - slubenik
uposlen u protokolu; onaj koji protokolie; osoba koja vodi protokol,
proton im. m. r. (gr.), g. jd. protona fiz. pozitivno naelektrisane jezgro vodonikovog atoma,
protonskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na proton,
protopiti gl. svr., prez. prdtopim - prokvasiti; malo natopiti,
protoplazma im. . r. (gr.) - sluzava
poluitka materija biljnih ili ivotinj
skih elija u kojoj se odvijaju osnovni
ivotni procesi.

protoplazmatian prid. (gr ), odr. v.

protoplazmatini - koji potie od protoplazme.
protopliti gl. svr., prez. prdtoplim, trp.
prid. prdtopljen - postati toplije; ui
niti toplijim; otopliti, ispuniti topli
nom.
protopop(a) im. m. r. (gr.) - paroh, pro
tojerej, najstariji pop.
protorokati gl. svr., prez. protdroem progovoriti govorei kojeta; istorokati.
prototip im. m. r. (gr.) - osnovni, origi
nalni oblik, praoblik, uzorak,
prototlpskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na prototip, osnovni, temeljni,
protraiti gl. svr., prez. prdtraclm, trp.
prid. prdtraen - beskorisno provesti
vrijeme; izgubiti vrijeme u besposliarenju.
protrati/protrti (se) gl. svr., prez. pro
tarem (se), trp. prid. protran/protrt trljajui dodirivati; poistiti trljanjem;
istanati od trljanja, proderati,
protratiti gl. svr., prez. prdtratim, trp.
prid. prdtraen - up. protraiti,
protrati gl. svr., prez. prdtrlm - trei
proi; projuriti; brzo proletjeti.
protravanje gl. im. s. r. - od protravati.
protravati gl. nesvr. i uest., prez.
protravam - vie puta trei prolaziti;
brzo prolijetati,
pretresanje gl. im. s. r. - od protresati.
protresati gl. nesvr. i uest., prez. protresam - povremeno tresti; tresti drma
jui; prenes. emotivno uznemiravati,
protresti gl. svr., prez. protresem, trp.
prid. protresen - prodrmati tresui; rastersti; prenes. emotivno uznemiriti, po
goditi, dirnuti,
protrljaj im. . r., g. jd. protrljaja, instr.
jd. protrljajem - pokret kojim se trlja;
zamah rukom prilikom trljanja.
protrljati gl. svr., prez. protiijam ovla istrljati, malo trljati,
protrnuti/protrnuti gl. svr., prez. prdtrnem/protrnem - iznenada sav utrnuti;
od straha, sree, zaprepaenja i sl.
osjeanja naglo dobiti trnce,
protrti (se) gl. svr., prez. protrem (se) protrati.
protuagitaja im. . r. (lat.) - protivagitacija.
protuakcija im. . r. (lat.) - protivakcija.

protupodmorniki

protuargiimen(a)t im. m. r. (lat.) - protivargument.

protuatomskl prid. odr. v. (gr.) - pro
tivatomski,
protuavionski prid. odr. v. (fr.) - pro
tivavionski,
protuberanca/protuberanja im. . r.
(nlat.) - med. prstenasto ispupenje, ja
buica; astr. mn. prstenasti krugovi oko
Sunca.
protudemokratskl prid. odr. v. (gr.) proti vdemokratski.
protudiverzantskl prid. odr. v. (lat.) protivdiverzantski,
protudjejstvo im. m. r. - protivdjejstvo.
protudokaz im. m. r. - protivdokaz,
protudravni prid. odr. v. - protivdrav
ni.
protuha im. . r., dat. jd. protuhi, g. mn.
protuha - probisvijet, pustolov, skitalina.
protukandidat im. m. r. - protivkandi
dat.
protukandidatkinja im. . r. - protivkandidatkinja.
protumaiti gl. svr., prez. protumaim objasniti, uiniti jasnim; prenes. razu
mjeti, shvatiti,
protumarati gl. svr., prez. protumdram
- tumarajui provesti vrijeme, hodajui
besciljno provesti vrijeme.
protumbati gl. svr., prez. protumbam sve unutra isprevrtati, tumbajui sve
poprevrtati.
protumjera im. . r. - protivmjera.
protunalog im. m. r., n. mn. protunalozi
- protivnalog.
protunapad im. m. r. - protivnapad,
protunaredba im. . r. - protivnaredba,
protunarodan prid., odr. v. protunrodni - protivnarodan,
protunavala/protunavala im . r. - protivnavala.
protuofanzfva/protuofenziva im. . r.
(fr.) - protivofanziva,
protuoklopni prid. odr. v. - protivoklop# ni.
protuotrov im. m. r. - protivotrov, sred
stvo koje neutralie otrov; hemikalija
koja djeluje protiv otrova,
protupjeadijskl prid. odr. v. - protiv
pjeadijske
protupodmorniki prid. odr. v. - protiv
podmorniki.

protupoarni

protupoarni prid. odr. v. - protiv

poarni.
protupravan prid., odr. v. protupravni protivpravni,
protuprijedlog im. m. r. - protuprijed
log, prijedlog suprotan prethodnom ili
ranije datom prijedlogu,
protuprirodan prid., odr. v. protupriro
dni - protivprirodan, koji nije prirod
nom, neprirodan,
protupropisan prid., odr. v. protupropisni - protivpropisan, koji nije propi
san, nepropisan,
proturaketni prid. odr. v. (njem.) - pro
tivraketni, koji je namijenjen da spri
jei djelovanje raketnog oruja,
proturanje gl. im. s. r. - probacivanje
kroza ta; provlaenje; nedozvoljeno
prenoenje; prekoredno usluivanje.
proturati gl. nesvr., prez. proturdm probacivati kroza ta; provlaiti; nedo
zvoljeno prenositi; prekoredno usluivati.
protura im. m. r., g. jd. protura, dat.
jd. proturu, v. jd. proturau - onaj
koji ta protura; koji kriomice prenosi,
krijumar; rastura,
protureformacija im. . r. (lat.) - protiv
reformacija, kontrareformacija, pro
mjene, preureenje, mijenjanje, pre
oblikovanje ega suprotno onome to
je nastalo prethodnom reformacijom.
proturevolucija im. . r. (lat.) - protiv
revolucija, kontrarevolucija, revolucija,
prevrat, nagla promjena, pokret iji su
ciljevi suprotni prethodnoj revoluciji,
proturevolucionar im. m. r. (lat.) - pro
ti vrevolucionar.
proturiti gl. svr., prez. proturim, trp.
prid. prdturen - silom neto provui;
promoliti, isturiti vani; kriomice pre
baciti; tajno pustiti u promet; prenes.
preivjeti, prede verati; rairiti, proni
jeti kakav glas; uspjeno prodati,
proturjeen prid., odr. v. proturjeni protivrjean,
proturjiti gl. nesvr., prez. proturjeim
- protivrjeiti,
proturjeje im. s. r. - protivrjeje.
proturjeno pril. - protivrjeno.
proturjenost im. . r. - protivrjenost,
protusloviti gl. nesvr., prez. protusl
ovim - protivsloviti,
protusredstvo/protusredstvo im. s. r. protivsredstvo.

926

927
protutenkovski prid. odr. v. - protivten
kovski.

protutea im. . r. - protivtea,

protutijelo im. s. r. - protivtijelo.
protutorpenl prid. odr. v. - protivtor
pedni.

protutuba im. . r. - protivtuba,

protutubenl prid. odr. v. - protivtubeni.

protuudar im. m. r. - protivudar,

protuudarac im. m. r. - protivudarac.
protuusluga im. . r. - protivusluga,
protuustavan prid. odr. v. protuustavni protivustavan,

protuvrijednost im. . r. - protuvrijed

nost.

protuzakonit prid., odr. v. protuzakoniti

- protivzakonit,

protuzapovijed im. . r. - protiv zapovi

jed, protivzapovijest..

protuzrani prid. odr. v. - protivzrani,

protivvazduni,

protuiti gl. svr., prez. protuzJm, trp.

prid. prdtuen - poeti s tugom jaukati,
projaukati; poeti tugovati, aliti,

prouavanje gl. im. s. r. od prouavati,

prouavati gl. nesvr., prez. prouavam baviti se prouavanjem; uiti istra
ujui i itajui; tragati za novim zna
njem, izuavati,
prouiti gl. svr., prez. prouim - ue
njem istraiti; izuiti; vjer. izgovoriti
molitvu.
prouzroiti gl. svr., prez. prouzroim biti uzrok emu, prouzrokovati,
prouzrokovati gl. svr., prez. prouzrokujem - prouzroiti,
provala im. . r., g. jd. provale, n. mn.
provale , g mn. provala - nasilan ula
zak, kraa; provaljivanje, obijanje; na
gao izliv ega u velikim koliinama;
prenes. otkrivanje ega skrivenog, taj
novitog.
provalija/provalija im. . r. - ponor, du
boka srmina, ambis,
prdvalina/provalina im. . r. - ono to je
nastalo provaljivanjem, razvalina, rue
vina.
provaliti gl. svr., prez. provalim, trp.
prid. provaljen - izvriti provalu; na
silno ui; silom napraviti otvor, obiti;
naglo se pojaviti, nahrupiti; izliti se;
preliti se; prenes. izbiti na vidjelo,
otkriti, razotkriti; rijeima izbaciti iz
sebe jed, izgovoriti se; pokazati pro

valu osjeanja; postati nezajaljiv, ne

zasit.
provalnica im. . r., v. jd. provalnice ona koja provaljuje, koja vri provalu;
kradljivica, lopovkinja.
provalnik im. m. r., g. jd. prdvalnika, v.
jd. provalnie, n. mn. provalnici, g.
mn. prdvalnika, dat.-instr.-lok. mn.
provalnicima - onaj koji provaljuje,
koji vri provalu, kradljivac, lopov,
obija.
provalnlkl prid. odr. v. - koji se odnosi
na provalnike i provalnice.
provalnlki pril. - kao provalnici, na
na-in provalnika,
provaljaniti se gl. svr., prez. provaljanim se, r. gl. prid. provaljnio se - pos
tati valjan ili valjaniji; provrijedniti se.
provaljati (se) gl. svr., prez. provaljam
(se), trp. prid. provaljan - obaviti valja
nje; malo (se) valjati,
provaljeno pril. - prenes. na provaljen
nain, razotkriveno
provaljenost im. . r., g. jd. provalje
no ti, instr. jd. provdljenou/prdvaljenosti - stanje, obiljeje onoga to je
provaljeno; razruenost; prenes. razotkrivenost.
provaljivati gl. nesvr., prez. prova
ljujem - vriti provaljivanje; nasilno
ulaziti; silom probijati; prenes. razot
krivati potajno tragajui,
provaljukati (se) gl. svr., prez. provaIjukam (se) - valjukajui se pomicati,
okretati.
provedravanje gl. im. s. r. - razvedravanje.
provedravati (se) gl. nesvr., prez. provedravam (se) - razvedravati (se), pos
tajati vedriji,
provedriti (se) gl. svr., prez. provedrim
(se) - razvedriti (se), postati vedar; pre
nes. oraspoloiti se, postati vedriji,
provenijencija im. . r. (nlat.) - porije
klo.
proveseliti (se) gl. svr., prez. prove
selim (se) - zabaviti se; vrijeme pro
vesti u veselju; razonoditi se.
provesti/provesti (se) gl. svr., prez.
provedem (se)lprovedem (se) - prove
seliti se.
provesti/provesti (se) gl. svr., prez.
provezem/provezem (se) - vozilom pro
i pored koga ili ega; vozilom proi
nekim putem.

provincijalizam

providan prid., odr. v. providni - kroz

koji se moe vidjeti, proziran, prozra
an.
providjeti gl. svr., prez. providim, trp.
prid. provien - snai se u ivotu,
umjeti ivjeti u nestaici; ponovi moi
vidjeti, progledati; predvidjeti; progno
zirati; unaprijed saznati,
providur im. m. r. (tal.) - poglavar u
vrijeme mletake vladavine,
providur im. m. r. (tal.) - prenes. spre
tan, snalaljiv ovjek,
proviati gl. nesvr., prez. proviam brinuti se, snalaziti se, pronalaziti rje
enja.
provienje gl. im. s. r. - briga, provid
nost; predvianje,
provijati gl. svr., prez. provijem - pro
leteti vijui; projuriti, prohujati; vija
njem oisti ito od pljeve; prenes. pro
eti ime, ispuniti,
provijavanje gl. im. s. r. od provijavati.
provijavati gl. nesvr., prez. provijavam
- prolijetati noen vjetrom; proia
vati ito vijanjem na vjetru; prenes.
proimati ime, ispunjavati; izbijati
kroz ta.
provincija im. . r. (lat.) - administrativnoteritorijalna jedinica, pokrajina;
unuranja oblast; kraj, podruje, grad
izvan glavnog grada; provincijal, katol,
redovnika zajednica; prenes. kulturna
zaostalost, malograantina,
provincijal im. m. r. (lat.), g. jd. provin
cijala, g. mn. provincijala - poglavar
redovnike provincije,
provincijalac im. m. r. (lat.), g. jd. pro
vincijalca, n. mn. provincijalci, g. jd.
provincijalaca, dat.-instr.-lok. mn. pro
vincijalcima - mukarac iz provincije;
ovjek iz unutranjosti; prenes. zaostao
ovjek, malograanin,
provincijalan prid. (lat.), odr. v. pro
vincijalni - up. provincijski.
provincijalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd.
provincijaliste, n. mn. provincijalisti/
provincijdliste, g. mn. provincijalistd up. provincijalac.
provincijalizam im. m. r. (lat.), g. jd.
provincijalizma, n. mn. provincija
lizmi, g. mn. provincijalizama - oso
bina ljudi iz provincije; lingv. provin
cijska, dijalekatska, neknjievna rije;
prenes. ogranienost, malograantina.

provincij aiizirati

provincijalizirati gl. svr. i nesvr.

(lat.), prez. provincijaliziram - pro
vincij alizovati.
prdvincijalizovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. provincijalizujem -provin
cijalizirati; (u)initi provincijalnim,
provincijalka im. . r. (lat.), dat. jd.
provincijlki, g. mn. provincijalki - e
na, djevojka iz unutranjosti, iz pro
vincije; prenes. zaostala djevojka, malograanka.
provincijalno pril. (lat.) - kao provinci
jalci; na nain provincijalaca; malogra
anski.
provincijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na provinciju, provincijalan;
unutranji; oblasni, pokrajinski; pre
nes. zaostali, malograanski, palana
ki.
proviriti gl. svr., prez. prdvirim - po
gledati kroz kakvu upljinu,
provirivanje gl. im. s. r. od provirivati,
provirivati gl. nesvr. i uest., prez. pro
virujem - gledati kroz neki uzak i
malen otvor; pogledati, izvirivati.
provizija im. . r. (lat.) - postotak, pro
cenat od obavljenog posla kao zarada
za uloeni trud; u kat. crkvi postavlje
nje na neko crkveno zvanje,
provlzor im. m. r. (lat.), g. jd. prdvizora
- upravnik,
provizoran prid. (nlat.), odr. v. pro
vizorni - privremen; pomoni, probni;
improvizovan.
provizorij im. m. r. (nlat.) - privreme
nost, privremeno stanje; privremeno
rjeenje.
provienje gl. im. s. r. od proviati.
pro viati gl. nesvr., prez. proviam brinuti se; snalaziti se, dovijati se.
provienje gl. im. s. r. - briga, staranje,
provjera im. . r. - ispitivanje tanosti,
ispravnosti ega.
provjeravanje gl. im. s. r. od provje
ravati.
provjeravati gl. nesvr., prez. provjera
vam - obavljati provjeravanje; ispitiva
njem, utvrivati da li je neto tano,
ispravno.
provjeren prid., odr. v. prdvjereni koga su provjerili; siguran, pouzdan,
provjereno pril. - na provjeren nain;
pouzdano, sigurno,
provjerenost im. . r., g. jd. provjerenosti, instr. jd. prdvjerenoulprovje-

929

928
renosti - stanje onoga ko je provjeren
ili to je provjereno,
provjeriti gl. svr., prez. prdvjerim, trp.
prid. provjeren - izvriti provjeru; ispi
tivanjem utvrditi da li je neto tano,
ispravno.
provjetravanje gl. im. s. r. od provje
travati.
provjetravati gl. nesvr., prez. provjetravam - obavljati provjetravanje; pro
puhom proiavati zrak.
provjetrenost im. . r., g. jd. provjetrenosti, instr. jd. prdvjetrenou/provjetrenosti - stanje onoga to je provjetreno.
pro vjetriti gl. svr., prez. prdvjetrim izvriti provjetravanje; prozraiti, pro
puhati; napraviti propuh,
provociranje gl. im. s. r. (lat.) - od pro
vocirati.
provocirati gl. nesvr. (lat.), prez. pro
vociram, trp. prid. provociran - initi
provokaciju; izazivati, draiti provo
kacijom; svojim postupcima izazivati
koga da uini neto loe, nepoeljno,
nedozvoljeno,
provod/provod im. m. r. - voenje, pro
voenje, provlaenje ega kroza ta;
prenes. provod, zabava, zabavljanje;
veselo druenje,
provodadija im. m. r. - mukarac koji
provodadie, posrednik u sklapanju
braka; onaj koji neto vjeto hvali,
provodadljka im. . r. - ena provo
dadija, posrednica u sklapanju braka,
provodadinica, provodadika.
provodadika im. . r., dat. jd. provodadziki - provodadika.
provodadiluk im. m. r. - obavljanje
provodadisarija, posao provodadija,
provodadinica im. . r. - provodadijina ena; provodadijka.
provodadisanje gl. im. s. r. - od provodadisati.
provodadisati gl. nesvr., prez. provodadiem - obavljati provodadisanje,
posredovati u sklapanju braka,
provoditi (se) gl. nesvr., prez. provo
dim (se), trp. prid. prdvoen - vriti
provoenje; prenes. zabavljati se; ui
vati u provodu, zabavi,
provodnica/provodnica im. . r. - ona
koja (s)provodi; ona to (s)provodi,
kojom se (s)provodi.

provodnik/provodnik im. m. r., n. mn.

provodnici/provodnici, dat.-instr.-lok.
mn. provodnicima/provodnicima - ma
terijal koji provodi struju, sprovodnik;
onaj koji (s)provodi red, redar,
provoenje gl. im. s. r. - voenje, pro
vlaenje ega kroza ta; izvravanje,
realiziranje dogovorenog; prenes. pro
vod, zabava, zabavljanje; veselo druenje.
provokacija im. . r. (lat.) - izazivanje,
draenje; izazovan in, gest, djelo; iza
zovan govor ili pisanje; ono to je
drutveno neprihvatljivo i nezakonito,
provokativan prid. (lat.), odr. v. provo
kativni - koji provocira, izaziva na ne
gativnu reakciju, daje povoda emu
neprihvatljivom, nezakonitom,
provokator im. m. r. (lat.) - podbada,
zlonamjerni izaziva na akciju; plaeni
izaziva, buka,
provokatorski prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na provokatore,
provokatorski pril. (lat.) - na provo
katorski nain, kao provokatori,
provoz im. m. r. - prolazak kroz ta
vonjom, vozei (se),
provozati (se) gl. svr., prez. provdzam
(se), trp. prid. provozan - izvozati (se);
voziti se ime unaokolo; vonjom obi
i; prenes. neto raditi duim putem;
vodati koga unaokolo izbjegavajui
brzo rjeenje ega, odugovlaiti s i
me.
provoziti gl. nesvr., prez. prdvozJm voziti koga ime kroza ta; odvoziti ta
pored koga ili ega.
provoen prid., odr. v. prvozeni - koji je
voen kroza ta; koga su pro vozili,
provreti gl. svr., prez. provrim, mn.
provrimo, r. gl. prid. provreo!provrio pro vriti.
provriti gl. svr., prez. provrim, mn.
provrimo, r. gl. prid. provrio - proku
hati, provreti, prokljuati; prenes. po
stati buno kao u konici; prei granicu
podnoljivog raspoloenja, planuti,
provrgnuti gl. svr., prez. provrgnem,
trp. prid. provrgnut - provri, neprimijetno ta probaciti, provui; proi,
provrijedniti se gl. svr., prez. provrijednim (se) - postati vrijedan; biti vre
dniji.

prozaizam

provrtati gl. nesvr., prez. provrem vrtei ime neto buiti; svrdlom praviti
otvor, buiti,
provrtjeti/provrtjeti (se) gl. svr., prez.
prdvrtimlprovrtim, trp. prid. provren!
provren - vrtei ime probuiti; vrtilom izbuiti otvor, rupu; prenes. malo
se okretati, vrtjeti se u krug; proetati
unaokolo; vrtei se okolo neto pro
nai, otkriti,
provrvjeti/provrvjeti gl. svr., prez. provrvim/provrvim - iznenada izbiti; izgamizati; progamizati; buno se uskome
ati.
provuen prid., odr. v. provueni - jedva
probaen, proguran kroz ta tijesno,
koji se provukao; prenes. koji je jedva
dobio prolaznu ocjenu,
provueno pril. - s provuenou, tije
sno proavi; prenes. uz tuu pomo,
nezaslueno,
provuenost im. . r., g. jd. provuenosti, instr. jd. provuenou!provuenosti - stanje onoga to je provueno,
provui (se) gl. svr., prez. provuem!
provuem (se), r. gl. prid. provukao (se)
- neto ue provesti kroz neto ire
(npr. konac kroz uice igle); jedva proi
kroza ta; prenes. jedva zadovoljiti
neto (npr. teko, jedva poloiti ispit).
proza im. . r. (lat.) - vrsta knjievnoumjetnikog djela koje nije vezano
rimom i ritmom; ono to nije stihovana
umjetnost; prenes. jednostavnost, suhopamost u govoru,
prozaian prid. (lat.), odr. v. prozaini koji nije pjesniki; obian, svakodne
vni, jednostavan; suhoparan, dosadan,
prozaiar im. m. r. (lat.) - prozaist,
prozaino pril. (lat.) - na prozaian na
in, u prozi; previe pojednostavljeno,
prozainost im. . r. (lat.), g. jd. prozainosti, instr. jd. prozainou/prozainosti - osobina i stanje onoga to je
prozaino.
prozaik im. m. r. (lat.), n. mn. prozaici,
4 g. mn. prozaika, dat.-instr.-lok. mn.
prozaicima - prozaist.
prozaist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. pro
zaiste, n. mn. prozaisti/prozaiste - knji
evnik koji pie u prozi, prozaiar, pro
zaik; prenes. suhoparan, dosadan ovjek.
prozaizam im. m. r. (n.lat.), g. jd. prozaizma - osobina, obiljeje slobodnog,

prozapadni

nepjesnikog kazivanja; prenes. pretje

rana trezvenost, suhopamost.
prozapadni prid. odr. v. - koji je orijen
tisan prema Zapadu; naklonjen Zapa
du.
prozboriti/prozboriti gl. svr. v., prez.
prdzborim - progovoriti,
prozeb/prozeb im. . r., g. jd. prozebi prozeblina; smrzavanje, promrzavanje.
prozeblina im. . r., g. mn. prozeblina crvenilo ili rana nastala promrzavanjem, smrzlotina, smrzotina; prozeb,
prozelit im. m. r. (gr.) - preobraenik,
onaj koji je promijenio vjeru,
prozelitizam im. m. r. (gr.), g. jd. pro
zelitizma - manija preobraanja, pre
laenja u drugu vjeru; nastojanje da se
ljudi iz jedne vjere obmanom prevedu
u drugu; preobraanje, prevjeravanje.
prozepsti gl. svr., prez. prozebem!pro
zebem - malo ozepsti, nazimiti se, pro
mrznuti.
prozirac/prozirac im. m. r., g. jd. prozirca/prdzirca, n. mn. prozirci/prozirci, g. mn. proziraca/proziraca, - vr
sta vrstog prozirnog kamena, kremen,
proziran prid. odr. v. prozirni - kroz
koji se vidi, providan; koji prozire,
prozoran; prenes. posve jasan.
prozirSnje gl. im. s. r. od prozirati,
prozirati gl. nesvr., prez. prozirem postajati proziran; svitati; blistati od
istoe; nazirati, postati jedva vidljiv;
pronicati, nasluivati; jedva vidjeti
kroz ta; biti vidan, proziran, jasan,
prozirno pril. - providno, jasno; prenes.
neskriveno.
prozirnost im. . r., g. jd. prozirnosti,
instr. jd. prozirnou!prozirnosti - oso
bina onoga to je prozirno, providnost,
jasnost; prozranost; prenes. neskrivenost.
proziv im. m. r. - prozivka.
prozivanje gl. im. s. r. - glasno itanje
imena, proziv, prozivka,
prozivati gl. nesvr., prez. prozivam, trp.
prid. prozivan - redom glasno pozivati
jedno po jedno imenom i prezimenom;
prenes. javno traiti ije izjanjenje o
emu.
prozivka/prozivka im. . r., dat. jd. pro
zivci!prozivci, g. mn. prdzivk.ilprozivki
- glasno itanje imena, prozivanje;
vrijeme predvieno za prozivanje; pre

931

930
nes. traenje da se ko javno izjasni o
emu spornom,
prozivnik/prozivnik im. m. r., v. jd. prozivnie/prozivnie, n. mn. prozivnici/prozivnici, dat.-instr.-lok. mn. prozivnicima/prozivnicima - onaj koji prozi
va.
prozjalina im. . r., g. jd. prozjaline, n.
mn. prozjaline, g. mn. prozjalina otvor koji zja.
prozjati gl. svr., prez. prozjam - razja
piti, otvoriti, ukazati se kao zjalo,
prozliti (se) gl. svr., prez. prozlim (se) okrenuti se na zlo; postati zlim, pokva
riti se.
prozloestiti se gl. svr., prez. prozloestim se, trp. prid. prozloeen - postati
zloest, zloban, neposluan,
prozni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na prozu, koji joj pripada; koji je u pro
zi.
prozno pril. (lat.) - napisano, reeno u
prozi.
proznojiti se gl. svr., prez. proznojim
se, trp. prid. proznojen - naglo se ozno
jiti itavim tijelom; postati vlaan od
znoja; neko se vrijeme znojiti,
prozodija/prozodija im. . r. (gr.) akcentologija; dio versifikacije ili me
trike koji se bavi izgovornim, akcenatskim vrijednostima glasova; akcenatska pravila,
prozodljskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na prozodiju, akcenatski, naglasni.
prozodika im. . r. (gr.), dat. jd. prozddici - prozodija; nauka o akcenatskom
sistemu jezika, akcentologija,
prozor/prozor im. m. r. - otvor na kui,
stanu i dr. slinim objektima kroz koji
ulazi zrak i svjetlost; postakljen okvir
koji se ugrauje na zidove namijenjen
za prozraivanje i posmatranje; pen
der; uzak otvor za gledanje; prenes.
oko, oi; vidokrug, pogled u svijet,
prozorak/prozorak im. m. r., g. jd . przorka/prozorka, n. mn. prozorcUprozorci, g. mn. przoraka/prdzoraka, dat.instr.-lok. mn. prozor cima!prozorcima,
em. - up. prozori.
prozore im. s. r., g. jd. prozorceta, n.
mn. prozorca, g. mn. prozorca, em. prozori.
prozore/prozore/prozore im. s. r., g.
j d. prdzoreta/prozdretalprozoreta,

em. - mali prozor, prozori, prozo

re.
prozori/prozori im. m. r., g. jd.
prozdria/prozoria, g. mn. prozorialprozoria, em. - mali prozor,
prozore, prozori.
prozorina im. . r., g. jd. prozorine, n.
mn. prozorine , g. mn. prozorina,
augm. - velik, star prozor,
prozorica/prozorica im. . r. - prasko
zorje, rana zora.
prozori im. m. r., g. jd. prozoria, g.
mn. prozoria , em. - prozori.
prozorlste im. s. r., g. jd. przorita , g.
mn. przorita - u zidu ostavljena u
pljina za prozor,
prozoriti gl. svr., prez. prozorim - po
eti zoriti, svanuti,
prozornl prid. odr. v. - prozorski,
prozornica im. . r., g. jd. przomice, n.
mn. prozornice , g. mn. prozornica prozorsko krilo, prozorski okvir, ram.
prozorski prid. odr. v. - koji se odnosi
na prozor, koji je njegov dio, pripada
mu.
prozraan prid., odr. v. prozrani provjetren; pun zraka; ist, svijetao;
providan, proziran,
prozraen prid., odr. v. prozraeni - koji
je osvjeen istim zrakom, provjetren.
prozraeno pril. - na prozraen nain;
provjetreno.
prozraenost im. . r., g. jd. prozraenosti, instr. jd. prdzraenou!prozra
eno ti - stanje onoga to je prozrae
no, provjetrenost.
prozraenje gl. im. s. r. od prozraiti,
prozraiti gl. svr., prez. prozraim , trp.
prid. prozraen - provjetriti; propuhati
radi osvjeenja; osvjeiti zrak; napra
viti promahu radi prozraenja.
prozraivanje gl. im. s. r. od prozraivati.
prozrai vati gl. nesvr., prez. prozraujem, trp. prid. prozraivan - vriti
prozraivanje, provjetravanje; provje
travati, initi prostor prozranijim.
prozranost/prozranost im. . r., g. jd.
prozrano ti!prozrano ti , instr. jd.
prozranou/prozrnou i prozra
no ti!prozrano ti - osobina ili stanje
onog to je prozrano; istoa zraka,
svjeina, provjetrenost; providnost,
prozreti gl. svr., prez. prozrem , trp.
prid. prozret - progledati; prodrijeti po

prozvati

gledom kroza ta, razotkriti; pronik

nuti, dosjetiti se; naslutiti, otkriti slu
tnjom; intuitivno otkriti,
prozrijevanje gl. im. s. r. od prozrijevati.
prozrijevati gl. nesvr., prez. prozrijevam - pogledom prodirati kroz ta; na
sluivati, otkrivati ta slutnjom; pro
nicljivo razotkrivati ta skriveno; po
malo sazrijevati; saznavati proziranjem.
prozriti gl. svr., prez. prozrim, r. gl.
prid. prozrio - poeti zriti; malo sazri ti;
djelimino sazriti; proniknuti, otkriti,
prdzriv prid., odr. v. prozrivi - koji se da
pronjeti; pronicljiv, razumljiv, shvat
ljiv.
prozrivost im. . r., g. jd. prozrivosti,
instr. jd. prozrivou!prozrivosti - sta
nje ili osobina onoga to je prozrivo.
prozujati gl. svr., prez. prozujim - proi,
proletjeti zujei; brzo protrati mimo
koga ili ega poput osice; prenes. brzo
proletjeti kroz glavu,
prozujiti gl. svr., prez. prozujim - pro
zujati.
prozukao prid., odr. v. prozukli - malo
pokvaren, prokisao; nakiseo, kiselkast
od vrenja; prenes. promukao, hrapav,
prozuklo pril. - prokislo, kiselkasto, po
kvareno vrenjem; prenes. (pro)muklo;
hrapavo; prazno,
prozuklost im. . r., g. jd. prozuklosti,
instr. jd. prozuklou!prozuklosti - prozuknutost, prokiselost, stanje i osobina
onoga to je prozuklo; prenes. hrapa
vost.
prozuknue gl. im. s. r. - stiskanje mli
jeka, kiseljenje,
prozuknut prid., odr. v. prozuknuti nakiseo, koji je zahvaen vrenjem,
prozuknuti gl. svr., prez. prozuknem, r.
gl. prid. prozuknuo - prokisnuti, pok
variti se djelovanjem vrenja; oslabiti;
prenes. promuknuti, izgubiti istou
glasa.
prozuknutOst im. . r., g. jd. prozuknutosti, instr. jd. prozuknutou/prozukniitosti - stanje onoga to je prozuklo,
prozuklost.
prozustiti gl. svr., prez. prozustim - pro
govoriti, zaustiti, izrei,
prozvati gl. svr., prez. prozovem/pro
zovem - sve redom pozvati imenom;
pozvati koga imenom; dati kome ili
emu nadimak; pozvati oglaavajui;
objaviti, oglasiti.

prozvidati

prozvidati/prozvidati gl. svr., prez.

prozvidim/prozvidim - poeti zvida
ti; javiti se zvidukom; projuriti, pro
hujati zvidei.
proderati gl. svr., prez. proderem,
trp. prid. proderati - derui progutati;
prodrijeti; prenes. sve spaliti, unititi
vatrom, poarom,
prodirati gl. nesvr., prez. prodirem bez vakanja, derui gutati hranu, je
sti derui.
prodrijeti gl. svr., prez. prodrem,
pril. pr. prodrv(i)!prddrijev(i), r. gl.
prid. prodro, trp. prid. prodrt - pro
derati.
prodrljiv prid., odr. v. prodiijivT - koji
prodire, halapljivo jede.
prodrljivac im. m. r., g. jd. prodRjivca, n. mn. prodRjivci, g. mn. pro
drljiv ac a, dat.-instr.-lok. mn. prodiijfvcima - onaj koji je prodrljiv;
koji prodrljivo jede; koji mnogo jede,
koji sve prodire,
prodrljivica im. . r. - enska osoba
koja je prodrljiva, ona koja prodrlji
vo jede; ona koja mnogo jede, koja sve
prodire.
proddjivka im. . r., dat. jd. prodRjivki, g. mn. prodRjivki - prodrljivica.
prodiijivo pril. - na prodrljiv nain,
pohotno, halapljivo,
prodrijivost im. . r., g. jd. prodiijivosti, instr. jd. prodrJjivou/prodiijivosti - osobina onoga ko je prodrljiv,
pohotnost, halapljivost,
prodro im. m. r., v. jd. prodro, hip. onaj koji esto prodire, prodrljivac,
prodrt prid., odr. v. prodrti - koji je
prodrljivo pojeden; progutan, koji je u
drijelu.
proei gl. svr., prez. proeem - vat
rom sprljiti; vrelinom, ime zapaljenim
probuiti; proegnuti, prokisnuti, ispu
niti se estinom,
proet prid., odr. v. proeti - koji je
sasvim ispunjen ime; obuzet cijelim
tijelom ime; zasien ime; kroz koji
je neto prolo, prostrujalo.
proeti gl. svr., prez. prdanjem/pronjem - kosom, kosaicom ili kom
bajnom proi sredinom itnog polja;
anjui nainiti slobodan prostor; pro
cijediti istiskivanjem tenosti,
proeti (se) gl. svr., prez. prdmem (se),
trp. prid. proet - ispuniti sve ime pro

933

932
vlaei se; obuzeti skroz; proi, pro
strujati cijelim tijelom, obuzeti marci
ma; zasititi ime; prodrijeti, proniknu
ti; skroz se ime ispuniti,
proetost im. . r., g. jd. proetosti, instr.
jd. proeto u!proeto ti - stanje, svoj
stvo onoga to je proeto; ispunjenost;
obuzetost; zasienost,
prolgati gl. nesvr., prez. proiga - po
eti igati; probadati igom,
proigavanje gl. im. od proigavati.
proigavati gl. nesvr. i uest., prez. proigava - proigivati.
proigivanje gl. im. s. r. od proigivati.
proigivati gl. nesvr. i uest., prez. proiguje - poeti pomalo igati; povre
meno igati, proigavati.
proignue gl. im. s. r. - ig nastao proigivanjem.
proignuti gl. svr., prez. projgnem ignuti kroz itavo tijelo, probosti i
gom, ignuti,
proimanje gl. im. s. r. od proimati,
proimati gl. nesvr., prez. proimam vriti proimanje; ispunjavati sve ime
provlaei se; obuzimati skroz; prola
ziti; strujati cijelim tijelom, obasipati
marcima; zasiivati ta ime; prodi
rati, pronicati cjelinom, cijelim biem;
prodirati, pronicati u dubinu ega pro
laziti kroza ta u cijelosti,
proiviti gl. svr., prez. proivim, trp.
prid. proivljen - oiviti, vratiti koga
ponovo u ivot; uiniti ta da neko
oivi (npr. spasiti utopljenika, udavljenika, objeenika i sl.),
proivjeti gl. svr., prez. proivim, trp.
prid. proivljen - ivei proi kroz iv
ot; provesti ugodan ivot; ugodno pro
vesti svoj ivot; ponovo doivjeti; isku
siti neto vlastitim ivotom, preivjeti,
proivljavanje gl. im. s. r. od proivlja
vati.
proivljavati gl. nesvr. i uest., prez.
proivljavam - ponovo doivljavati ve
doivljeno; teko prolaziti kroz ivot,
ivotariti.
prolvljenost im. . r., g. jd. proivljenosti, instr. jd. proivljeno u!proivljenosti - stanje onoga koji je neto
proivio; ivotno iskustvo, ono to je
proivljeno,
proivotariti gl. svr., prez. proivotarim - provesti ivot teko ivei, ivotarei.

promariti gl. svr., prez. promarim prostrujati, marcima proi kroz tijelo,
promiriti gl. svr., prez. promirim proviriti kroz ta, mirei pogledati,
promirkati gl. svr., prez. promirkam,
em. - poeti mirkati; mirkajui po
gledati; vie puta trepnuti oima,
promirnuti gl. svr., prez. promirnem,
demin. - mirnuvi pogledati; trepnuti
oima, mirnuti.
pronjeti gl. svr., prez. prdenjemfprdnjem, trp. prid. pronjeven - up. pro
eti.
prouboriti gl. svr., prez. proubdrim poeti tei uborom; poeti uboriti,
proutjeti gl. svr., prez. proutim, trp.
prid. prduen - postati ut; dobiti utu
boju.
provakati gl. svr., prez. provaem malo savakati; neko vrijeme vakati,
prpa im. . r. - vrsta prhke, pranjaste
zemlje; lug, pepeo pomijean s vodom
koji se upotrebljava kao obloga,
pipa/prpa im. . r., pejor. - razg. strah,
prpac.
pipac/prpac im. m. r., g. jd. pipca!prpca
- razg. strah, bojazan, prpa, sumnjia
vost izmijeana sa strahom; straljivac,
prpanje/prpanje gl. im. s. r. - posipanje
prainom po tijelu; mekoljenje u pra
ini.
prpati/prpati(se) gl. nesvr.,prez. prpam
/pipam (se) - prpiti (se).
prpiti/prpiti(se) gl. nesvr., prez. prpim!
prpim (se) - mekoljiti se u prhloj,
prhkoj zemlji, u prpi, kako to ine pti
ce; posipati se prainom, pepelom; sta
vljati obloge od prpe.
prsa/prsi im. . r. mn., g. prsa - prednji
dio tijela od trbuha do vrata, grudi;
dojke, grudi; plua; prenes. prednji dio
odjevnih predmeta koji preki vaj u gor
nji dio tijela,
pisat prid., odr. v. pisati - koji ima razvi
jena, snana prsa; koji ima jaka, na
brekla prsa.
prsatost im. . r., g. jd. pisatosti, instr.
jd. pisatou/pisatosti - osobina onoga
koji je prsat.
prsiti (se) gl. nesvr., prez. prsim (se),

prsobolja
trp. prid. prsen - izbacivati prsa na
prijed, drati se gordo; praviti se va
nim; prenes. junaiti se; hvalisati se.

prsobolnik

prskalica/prskalica im. . r. - ono ime

se prska, sprava za prskanje,
prskanje/prskanje gl. im. s. r. - posipa
nje ega sitnim kapljica vode.
prskanje gl. im. s. r. - pucanje, cijepanje
ega pod pritiskom na vie mjesta,
pfskati/phskati (se) gl. nesvr., prez.
prskam!prskam - obavljati prskanje; po
sipati (se) kapljicama vode; izbacivati u
kapljicama na sve strane; izbijati u
kapljicama ili tankim mlazevima pod
pritiskom; vrcati,
prskati (se) gl. nesvr., prez. piska (se) praziti, pariti koze.
prskavac im. m. r., g. jd. piskavca, v. jd.
prskave, n. mn. prskavci, g. mn. prskavaca, dat.-instr.-lok. mn. prskavcima onaj koji prska; mala raketa, abica;
pliskavica im. . r. - bot. vrsta ljive iji
plod kad se jede prska, bijela ljiva,
bjeloljiva, prskulja.
p is kulja im. . r., pejor. - prskavica.
piskotina im. . r. - ono to je prsio;
krhotina; mjesto raspuknua, prslina,
pisluk/prsluk im. m. r., n. mn. pisluci/
prsluci, g. mn. prsluka!prsluka - dio
odjee bez rukava koji se nosi preko
koulje; grudnjak,
pisluad/prshiad zb. im. s. r. - vie
prsluia zajedno, prsluii.
prsluak im. m. r., g. jd. prsluka, n. mn.
prsluci, g. mn. prsluaka - prslue,
prslui.
pislue im. s. r., g. jd. pislueta - prslu
i.
prslui im. m. r. - prslue, kratki prsluk;
maleni, djeiji prsluk,
prsni prid. odr. v. - koji se odnosi na prsa.
prsnuti gl. svr., prez. prsnem - izne
nada poprskati, pokropiti; u sitnim ka
pljicama se izliti,
prsnuti gl. svr., prez. prsnem, r. gl. prid.
m. r. prsnuo, . r. prsla/pisnula - pod
pritiskom raspuknuti; prolomiti se,
naglo izbiti s jakim praskom; raspriti
se; prenes. razbjeati se na sve strane;
naglo izii, iskoiti iz ega; zaas se
rasprodati; razgrabiti; od ljutnje se ra
spaliti; sinuti, iznenada postati jasnim,
prsobolnica im. . r. - ona koja boluje od
prsobolje.
prsobolnik im. m. r., g. jd. prsobolnika,
v. jd. prsdbolnie, n. mn. prsobolnici,
g. mn. prsobolnika! prsdblnikd - onaj
koji ima prsobolju, pluni bolesnik.

prsobolja

prsobolja im. . r. - prehlada pri kojoj se

javlja bol u pluima, bolest plua; su
ica, tuberkuloza,
prsobran im. m., g. jd. prs obrana, g.
mn. prs obrana - zemljani nasip za
zatitu vojnika od paljbe sa suprotne
strane; tit, oklop kojim se tite prsa;
titnik, komad odjee koji uva prsa od
prehlade.
prst im. m. r., n. mn. prsti, g. mn.
pr ta!prsti!prstiju - med. jedan od pet
odvojenih duguljastih dijelova ake ili
stopala; krajnji lanak na apama nekih
ivotinja i na kandama ptica; istaknuti
dio ega prstastog oblika; u nedostatku
metra, mjera za visinu i irinu; prenes.
potajno djelovanje (npr. umijeati
prste).
p'fstac im. m. r., g. jd. pisca/prstaca, n.
mn. prsci!prstaci, g. mn. prstaca!prsta
ca - zool. vrsta morske koljke koja
ima oblik prsta,
prstast prid., odr. v. prstastT - prstolik,
koji slii na prst; duguljast, koji ima
oblik prsta,
prstasto pril. - kao prsti, rasporeeno po
put prsta.
pista im. m. r., g. jd. prsta, g. mn.
prstaa - onaj koji ima karakteristian
prst; vojnik koji izvri samoranjavanje
u prst da ne bi dalje ratovao,
prstai im. m. r., mn. - zool. sisari koji
hodaju samo prstima (npr. maka, pas i

sl.).
prsten im. m. r., n. mn. prstenovi!prsteni
- dio nakita koji se nosi na prstu; obi
no skupocjen nakit kojim se zaruuje
djevojka ili kojim se simbolino obilje
ava vjenanje; sve to ima oblik pr
stena; krug oko ega; prenes. karika u
razvojnom lancu ega.
prstenak im. m. r., g. jd. prstenka, n.
mn. pr stenci, g. mn. prstenaka, dat.instr.-lok. mn. prstencima, em. - mali
prsten, prsteni; drag prsten,
prstenast prid., odr. v. prstenast! - koji
slii na prsten; koji ima oblik prstena,
prstenovanje gl. im. s. r. od prstenovati,
prstenovati gl. svr., prez. prstenujem,
trp. prid. prstenovan - davati prsten
djevojci kao znak zaruke; darovati
nevjestu stavljanjem prstena na njenu
ruku; poklanjati prsten mladoj eni,
obino mladi, nevjesti.

935

934
prsteni im. m. r., em. - dio nakita,
mali prsten; djeiji prsten; ono to slii
prsteniu, krui, koluti oko ega.
prstenjak im. m. r., g. jd. p r stenjaka, n.
mn. prstenjci, g. mn. prstenjka - do
mali prst, prst na kome se nosi prsten,
pistenje zb. im. s. r. - gomila prstenova;
nakit za prste,
prsti/prsti im. m. r., g. jd. prstia/prsti
da, em. - mali prst; djeiji prst.
prstni prid. odr. v. - koji se odnosi na
prst.
prstolik prid., odr. v. prstolik! - koji slii
na prst, prstast,
prljen im. m. r., g. jd. prljena, lok. jd.
p 'rsljenu, n. mn. prljenUp 'rsljenovi anat. kraljeak, jedna od prstenastih
kosti koje ine kimu,
prljenak im. m. r., g. jd. prljenka, n.
mn. prljenci, g. mn. prljenaka - prljeni, mali prljen, kraljeak,
prljenast prid., odr. v. prljenast! - koji
oblikom slii prljenu; koji je poput
prljena.
prljenci im. m. r. - mali prljen, prlje
nak.
prnjak im. m. r., n. mn. ptsnjaci, g. mn.
prnjdka/prnjka - prsluk; krzneni prs
luk; grudnjak; prsni remen, kai koji se
konju stavlja preko prsa.
prut im. m. r. - suho meso; osuen svi
njski but, unka,
pruta im. .r. - prut,
prten prid., odr. v. prten! - koji je od pla
tna, krpan.
prtenjaa im. . r. - lopta napravljena od
zguvanih krpa, prtena lopta, krpenjaa.
prtenjara im. . r. - prtenjaa,
prtilica im. . r., g. jd. prtilice - stroj, ma
ina sprava za pravljenje prtine; uzica
za vezivanje prtljaga,
prtina im. . r. - uska utabana staza kroz
snijeg.
prtiti gl. nesvr., prez. prtim - uprtiti, no
siti prtljag; gazati snijeg pravei stazu;
praviti prtinu,
prtljag/prtljaga im. m. r., n. mn. prtlja
zi, dat.-instr.-lok. mn. prtljazima - spakovane stvari koje se nose na put, pu
tna torba; prenes. znanje,
prtljaga im. . r. - up. prtljag,
prtljanac im. m. r., g. jd. prtljanca, n.
mn. prtljanci, g. mn. prtljanaca - onaj
koji prtlja; onaj koji seli; koji je s

prtljagom; siromaan ovjek; doselje

nik, iseljenik s prtljagom, siromaak;
prenes. onaj koji se nezvan mijea u
tue poslove; brbljivac, brbljivica.
prtljanev prid. odr. v. - koji pripada
prtljancu.
pitljanje gl. im. s. r. - od prtljati.,
prtljati gl. nesvr., prez. prtljam! prtljam
- teko ivjeti, tavoriti, kuburiti; seliti;
odlaziti s prtljagom; odnositi prtljag;
kojeta govoriti, buncati; uvlaiti, pe
tljati koga u ta.
prtljaar im. m. r., g. jd. prtljazara, n.
mn. prtljazari, g. mn. prtljara - onaj
koji kome nosi prtljag, nosa; onaj koji
radi u prtljanici, uva prtljag, garderober.
prtljaina im. . r., augm. - prevelik
prtljag; neuredan i teak prtljag,
prtljanl prid. odr. v. - koji se odnosi na
prtljag; koji je namijenjen za prtljag,
pitljanica im. , r. - prostorija za
prtljag, garderoba,
pitljanik im. m. r., n, mn. prtljanici,
dat.-instr.-lok. mn. prtljanicima - pro
stor u automobilima namijenjen za
prtljag, stvari koje se nose na put.
prue zb. im. s. r. - gomila nabacanih
prutova; iblje.
prud g. jd. pruda, n. mn. prudovi/pru
dovi, g. mn. prudova!prudova - sprud,
pjeani nanos u vodi koji se esto
izdie iznad njene povrine; mjesto
gdje se u vodi nataloio pijesak i lju
nak; pjeanik, ljunkara.
prudite im. s. r. - mjesto u vodi gdje se
nataloilo mnogo pijeska i ljunka;
pjeanik, ljunkara; prue, prudovito
podruje.
prudovit prid., odr. v. pruddvit! - koji je
poput pruda, pjeskovit, ljunkovit; u
kome ima prudova,
prue zb. im. s. r. - prudovito podruje;
prudite.
pruga im. . r., dat. i lok. jd. pruzi tranice, ine, kolosijek, saobraajnica
za vozove; linija, pomorska, kopnena
ili zrana saobraajna veza; crta, linija;
bora, nabor; trag, brazda; red; prenes.
odsjeak vremena, period,
prugast prid., odr. v. prugast! - koji ima
crte, linije po sebi; iscrtan prugama;
ukraen prugama; koji ima oblik pru
ge.

prvaiti

Prus im. m. r., g. jd. Prusa, g. mn. Prusa

- pripadnik jednog od baltikih pleme
na, srodnih Letoncima i Litvacima (bo
ravili izmeu Donje Visle i Njemena),
djelimino izumrli a djelimino germanizirani; stanovnik njemake pokrajine
Pruske.
pruski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Pruse, koji im pripada.
prut im. m. r., g. jd. pruta, instr. jd. pru
tom, n. mn. prutovi, g. mn. prutova!
prutova - tanka savitljiva ipka oie
na od lia; savitljivi tap, iba, ipka;
sredstvo za kanjavanje; pomagalo za
gonjenje stoke,
prutak im. m. r., g. jd. prutka, n. mn.
pruci, g. mn. prutaka - pruti,
pruti/pruti im. m. r., g. jd. prutia!
prutia, em. - prutak, mali prut, tapi,
ipica.
prua im. m. r., g. jd. pruza, v. jd.
pruzau, n. mn. pruzi, g. mn. prua - onaj koji se lahko prua, koji je
savitljiv, elastian; onaj kojim se prua,
pomagalo za pruanje ega.
pruanje gl. im. s. r. od pruati,
pruati (se) gl. nesvr., prez. pruam (se)
- leati svom duinom; cijelom dui
nom protezati (se) u nekom pravcu;
omoguavati; pomagati kome; udjelji
vati; uruivati, davati; polkanjati, dari
vati.
pruiti (se) gl. svr., prez. pruim - opru
iti (se), lei, poloiti (se) vodoravno
svom duinom; protegnuti (se) u ne
kom pravcu; omoguiti; pomoi kome;
udijeliti, uruiti, dati; pokloniti, daro
vati.
pruni prid. odr. v. - koji se odnosi na
pruge.
pi-vak im. m. r., g. mn. pr\?ka, n. mn.
prvaci, g. mn. prvaka, dat.-instr.-lok.
mn. prvacima - onaj koji pobjeuje,
koji je na prvom mjestu; koji je izmeu
svih najbolji,
prvakinja im. . r., g. mn. prvakinja ona koja pobjeuje, koja je na prvom
mjestu; koja je od svih najbolja, pobje
dnica.
prvanji prid. odr. v. - prvi, onaj koji je
bio ranije, prijanji
prvaenje gl. im. s. r. od prvaiti,
prvaiti gl. nesvr., prez. pivaim - prvi
put neto raditi; biti prvi, prednjaiti.

prvakl
prvakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
prvake.
prva im. m. r., g. jd. prva, g. mn.
prva - onaj koji je stalno u prvom re
du.
prvenac/prvenac im. m. r., g. jd. prvenca/piverica, prvencilprvenci, g. mn.
ptvenaca!prvenac a - prvoroeni sin;
prvak, voa; prenes. onaj koji je prvi
stigao (npr. prvi med); ono to se prvo
pojavilo u svojoj vrsti (npr. prva knji
ga); prvi roj koji izae iz konice,
prvenatvo/prvenatvo im. s r. - polo
aj onoga koji je prvi; pravo prvoroenog djeteta,
prvenaek! prid. odr. v. - koji se odnosi
na prvene, koji im pripada,
prvenaki pril. - na nain kako to ine
prvenci, kao prvenci.
prvenad/prvena zb. im. . r. - prva
djeca; svi oni koji su prvi roeni; prvi
na.
prvene/prvene im. s. r., g. jd. prveneta/prveneta - prvoroeno dijete;
sve to je prvo.
prvenstven prid., odr. v. prvenstveni koji je na prvom mjestu; koji se odnosi
na prvenstvo; koji ima prvenstvo;
prvobitan, prethodni,
prvenstveno pril. - prvo, prije svega,
najprije, u prvom redu; najvie; pre
teno; naroito; osobito, posebno,
prvenstvo/prvenstvo im. m. r., g. mn.
prvenstava/prvenstava - prednost; prvo
mjesto u emu; glavno sportsko natje
canje.
prvene/prvene im. s. r., g. jd. prveneta/prveneta - prvenac; prvoroeno di
jete; ono koje se u nekoj vrsti prvo po
javilo.
prvi red. br. - onaj koji u redu ili nizu za
uzima poetno mjesto, koji je na po
etku reda.
prvina/prvina im. . r. - ono to je stiglo
prvo, to se prvo pojavilo; novina,
p'fvo pril. - najprije; prije svega,
prvobitan prid., odr. v. prvdbitni - pret
hodni, onaj koji je bio ranije,
prvobitno pril. - prethodno, prije toga,
na nain kako je prije bilo.
prvoborac/prvoborac im. m r., g. mn.
prvdbdraca - koji je u borbu krenuo
meu prvima,
prvoboraki prid. odr. v. - koji se odno
si na prvoborce.

937

936
prvobratued im. m. r. - brati, bratov
sin; srodstvo izmeu sinova dvojice
brae, amidi, strievi,
prvobratueda im. . r. - bratina, bra
tova ker; srodstvo izmeu keri dvoji
ce brae, amidina, strievika.
prvokategora im. m. r. (gr.), g. jd.
prvokategora, n. mn. prvokategori, g. mn. prvokategora - onaj koji je
u prvoj kategoriji, prvokategornik,
prvokategornik im. m. r. (gr.), n. mn.
prvokategornik - prvokategora, onaj
koji je u prvoj kategoriji, koji je prva
kategorija; koji igra u prvoj kategoriji,
prvoklasan prid. (lat.), odr. v. prvdklasni - onaj koji je prve klase, najbolji u
svojoj klasi, najsnaniji, najjai, naj
kvalitetniji; prvorazredan,
prvoklasnost im. . r. (lat.), g. jd. prvoklasnosti, instr. jd. prvdklasnoul
prvdklasnosti - stanje ili osobina onoga
to je ili koji je prve klase, prvoklas
nog.
prvoliga im. m. r. (pan.), g. jd. prvoliga , g. mn. prvoligaa - onaj koji je
lan prve lige, koji igra u prvoj ligi.
prvoligaki prid. odr. v. (pan.) - koji se
odnosi na prvoligae,
prvoligaki pril. (p.) - kao prvoligai, na
prvoligaki nain,
prvomajski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na Prvi/prvi maj.
prvorazredan prid., odr. v. prvorzredrii - koji je prvog reda, prvoklasan,
odlian.
prvorazrednost im. . r., g. jd. prvo
razredno ti, instr. jd. prvorazredno u/prvorzrednosti - osobina prvoraz
rednog, kvalitet prvog stepena,
prvorodni prid. odr. v. - koji je prvi
roen, prvoroeni.
prvorodstvo im. s. r. - stanje ili osobina
onog koji je prvi roen, prvoroenog.
prvorotka im. . r., dat. jd. prvdrotki , g.
mn. prvdrotki - ona koja prvi put raa,
prvorotkinja.
prvorotkinja im. . r. - prvorotka,
prvoroeni prid. odr. v. - koji je prvi
roen, prvenac,
prvosjedilac im. m. r., g. jd. prvosjedioca, n. mn. prvosjedioci, g. mn. prvosjedilaca, dat.-instr.-lok. mn. prvosjediocima - onaj koji je prvi (zapo)sjeo,
starosjedilac.

prvosjedilakl prid. odr. v. - koji se

odnosi na prvosjedioce, starosjedilaki,
prvosjedjelac im. m. r., g. jd. prvosjedioca, n. mn. prvosjedioci, g. mn. prvosjedjelaca, dat.-instr.-lok. mn. prvosjediocima - prvosjedilac.
prvosjedjelakl prid. odr. v. - prvosjedilaki.
prvostepeni/prvostepeni prid. odr. v. koji je prvog stepena, prvostupanjski,
prvi, najvaniji,
prvosveenik im. m. r., n. mn. prvosve
enici, dat.-instr.-lok. mn. prvosvee
nicima - relig. naziv duhovnog lica s
najviim inom; vrhovni sveenik u
katolianstvu,
prvosvetenik im. m. r., n. mn. prvo
svetenici, dat.-instr.-lok. mn. prvosvetenicima - relig. naziv duhovnog lica s
najviim inom; vrhovni svetenik u
pravoslavlju,
prvotan prid., odr. v. prvotni - prvi, ra
niji, prvobitan,
prvotimac im. m. r., g. jd. prvotimca, n.
mn. prvotimci, g. mn. prvdtimaca onaj koji je u prvom timu; koji igra u
prvom timu; najbolji u grupi,
przniav/pizniav prid., odr. v. przniavilprzniavi - koji je kao prznica, pr
gav, sitniav, svadljiv,
prznikl/piznikl prid. odr. up. - koji se
odnosi na przniavost i prznice; koji je
kao u prznice,
prznica/prznica im. m. r. - prgav, sitni
av ovjek sklon svai, svadljiva oso
ba.
przniti/pizniti gl. nesvr., prez. prznim!
prznim, trp. prid. pfznjenlprznjen - rasi
pati ta sitno po istoj sobi, initi
prnju.
pren prid., odr. v. preni - koji je bio
izloen visokoj temperaturi bez prisu
stva vode; izloen vatri, suncu i sl.;
koji je promijenio svoja svojstva jer je
bio izloen djelovanju visoke tempe
rature.
prenica im. . r. - kulin, u jaje umoen i
ispren komad (starog) hljeba,
prenje gl. im. s. r. - od priti,
previna im. . r. - ono to je preno;
tamna boja kao u onoga to je preno,
piilica im. . r. - prionik, stroj za pre
nje, prun,
prina im. . r. - sitni pijesak; sitni otpa
ci eljeza kad se kuje.

psalmopijevac

prinast prid., odr. v. przinasti - pjesko

vit, koji je kao prina,
prinav prid., odr. v. przinavi- prinast.
prionica/prionica im. . r. - objekat ili
prostorija u kojoj se pri kafa; openito
mjesto za prenje,
prionik/prionik im. m. r., g. jd. przionika, n. mn. prionici, dat.-instr.-lok.
mn. prionicima - stroj za prenje; prilica za kafu, i.
priti gl. nesvr., prez. prtim - spremati,
pei hranu na masnoi bez vode; izla
gati ta vatri, suncu, pei, paliti vreli
nom; prenes. stavljati koga na muke,
zlostavljati, muiti,
piljiv prid., odr. v. piljivi - koji se mo
e priti.
prnja/pinja im. . r. - rasipanje mrvi
ca ega, prnjenje; kvarenje dobrog
raspoloenja u drutvu przniavim go
vorom.
prnjenje/pinjenje gl. im. s. r. - od
przniti.
prolica im. . r. - ispren komad rastanjenog i istucanog mesa, prena nicla,
ispren komad hljeba,
protina im. . r. - rana nastala prislanjanjem tijela uza ta vrelo, usijano;
sprotina, oprotina, opekotina, opekli
na; spreno, opeeno mjesto na koi.
piulja im. . r. - plitka limena posuda za
peenje ranja; naroita ovalna duboka
glinena posuda s poklopcem za prenje
i peenje mesa i druge hrane; prionik,
piun im. m. r. (tal), g. jd. przuna, g.
mn. przuna - zatvor, tamnica; prionik,
psalm im. m. r. (gr.), g. jd. psalma, n.
mn. psalmi, g. mn. psalama - relig.
starozavjetna pjesma; knji, hvalospjev,
zanosna pjesma, himna.
psalmist(a)/psalmodist(a) im. m. r.
(gr.), g. jd. psalmiste, n. mn. psalmi
s t , g. mn. psalmista - pisac psalama;
pjesnik pobonih pjesama,
psalmistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na psalmiste.
palmodija im. . r. (gr.) - pjevanje
psalama; prenes. monotono recitovanje.
psalmodist(a) im. m. r. (gr.), g. jd.
psalmddiste, n. mn. psalmddisti, g. mn.
psalmddista - up. psalmist(a).
psalmopijevac im. m. r. (gr.), g. jd.
psalmopijevca, n. mn. psalmopijevci, g.
mn. psalmopijevaca, dat.-instr.-lok.

psalmski

mn. psalmopijevcima - onaj koji pjeva

psalme; psalmist,
psalmski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na psalme,
psaltir im. m. r. (gr.), g. jd. psaltira knjiga psalama; udbenik iz koga se
nekad uilo itanje,
psaltirac im. m. r. (gr.), g. jd. psaltirca,
n. mn. psaltirci, g. mn. psaltiraca onaj koji ui psaltir, uenik psaltira.
psei/psei prid. odr. v. - koji se odnosi
na pse.
psetance/psetace im. s. r., g. jd. psetncetalpsetceta em. - mali pas, psi,
tene, tence; kue.
psetar/psetar im. m. r., g. jd. psetral
psetara, n. mn. psetri/psetari, g. mn.
psetara/psetara - uzgajivai pasa; lju
bitelji pasa.
psetara im. . r., g. jd. psetare, n. mn.
psetare, g. mn. psetara - kuica za pse,
tenara.
psetarna im. . r. - psetamica.
psetarnica im. . r. - firma koja se bavi
uzgojem pasa; ograen prostor ili zgra
da za uzgoj pasa, tenara.
pseto im. s. r., g. jd. pseta - pas, tene,
ker.
pseturina im. . r., pejor. - velik i ruan
pas, psina, tenusina.
pseudo- pref. (gr.) - oznaava da je ono
to znai osnovna rije netano, lano,
izmiljeno, pogreno (npr. pseudolingv istiha).
pseudonim im. m. r. (gr.), g. jd. pseu
donima, g. mn. pseudonima - izmi
ljeno, lano ime.
psiha im. . r. (gr.), dat. jd;-psihi, g. mn.
psiha - med. duevno stanje; duh, du
a; komad namjetaja sa velikim ogle
dalom.
psihiki prid. odr. v. (gr.) - med. koji se
odnosi na psihu, koji joj pripada.
psihiki pril. (gr.) - med. na psihiki
nain, duevno,
psihijatar im. m. r. (gr.), g. jd. psihija
tra, n. mn. psihijatri, g. mn. psihijata
ra - med. ljekar specijalista za duevne
bolesti.
psihijatrija im. . r. (gr.) - med. nauka
o duevnim bolestima; duevna bo
lnica; bolniko odjeljenje za duevne
bolesti.
psihijatrijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na psihijatre i psihijatriju.

938

939
psihoanalitiar im. m. r. (gr.), g. jd.
psihoanalitiara, g. mn. psihoanaliti
ara - med. lijenik, specijalista psiho
analize.
psihoanaliza im. . r. (gr.) - med. pro
uavanje duevnog ivota ralanjiva
njem ispoljenih emocija radi proua
vanja i lijeenja duhovnog zdravlja,
psihofizika im. . r. (gr.), dat. jd. psihoflzici - med. dio eksperimentalne psi
hologije koji se nauno bavi odnosom
mjerljivih fizikih pojava i psihikih
fenomena.
psihofiziki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na psihofiziku i psihofizike po
jave.
psiholog im. m. r. (gr.), n. mn. psihdlozi, dat.-instr.-lok. mn. psihdlozima med. naunik koji se bavi izuavanjem
psihologije; lijenik koji se bavi ljud
skom psihom; prenes. svaki ovjek koji
zna doprijeti do ljudske psihe i otkriti
karakter ljudi,
psihologija im. . r. (gr.) - med. nauka o
duevnom doivljavanju i preivlja
vanju, te o oblicima i zakonitostima
manifestovanja duevnih stanja; due
vni procesi; osobina karaktera, duho
vni i moralni lik ovjeka,
psihologijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na psihologiju,
psihologiziranje gl. im. s. r. (gr.) od
psihologizirati.
psihologizma ti gl. nesvr. (gr.), prez.
psihologiziram - opisivati i prikazivati
duevne bolesti i stanja; pejor. besko
risno nagaati ta o duevnim stanjima
i bolestima,
psiholoki prid. odr. v. (gr.) - med. koji
se odnosi na psihologe i na psiholo
giju, koji im pripada,
psiholoki pril. (gr.) - med. kao to to
ine psiholozi, kao psiholozi, na psiho
loki nain,
psihometrija im. . r. (gr.) - med. na
uno mjerenje duevnih pojava mate
matikim sredstvima,
psihometrljskl prid. odr. v. (gr.) - med.
koji se odnosi na psihometriju.
psihoneuroza im. . r. (gr.) - med. bo
lesno stanje koje se javlja kao reakcija
na neke dogaaje.
psihopat(a) im. m. r. (gr.), g. jd. psihdpati/psihdpate, n. mn. psihdpate, g. mn.

psihdpata - med. duevni bolesnik,

umobolnik; lud ovjek, luak,
psihopatija im. . r. (gr.) - psihika rastrojenost, ludilo, umobolnost.
psihopatolog im. m. (gr.) r., n. mn. psihopatdlozi, dat.-instr.-lok. mn. psihopatdlozima - med. strunjak u psihopa
tologiji; specijalist za duevne bolesti,
psihopatologija im. . r. (gr.) - med.
nauka o duevnim bolestima,
psihopatoloki prid. odr. v. (gr.) - koji
se odnosi na psihopatologiju i na psihopatologe; koji se odnosi na duevne
bolesnike, psihopate; psihopatski,
psihopatski prid. odr. v. (gr.) - med.
koji se odnosi na psihopate, koji im
pripada.
psihoterapeut im. m. r. (gr.) - med.
osoba koja s bolesnikom obavlja psi
hoterapiju,
psihoterapija im. . r. (gr.) - med.
lijeenje psihikih bolesnika psihikim
putem, razgovorom, sluanjem, suge
stijom i autosugestijom,
psihoterapijski prid. odr. v. (gr.) med. koji se odnosi na psihoterapiju.
psihoterapist(a) im. m. r. (gr.), g. jd.
psihoterapist - med. osoba koja ide na
psihoterapiju.
psina im. . i m. r., pejor. - veliki ruan i
opasan pas, pseturina.
psi im. m. r., em. - mali pas, tence;
umiljato tene,
psoglav prid., odr. v. psdglavi - koji je sa
glavom nalik pseoj; nakaza sa pseom
glavom.
psorijaza im. . r. (lat.) - med. vrsta
teko izljeivog konog oboljenja.
psova im. m. r., g. jd. psovaa , dat. jd.
psovu, v. jd. psovau, g. mn.
psovaa - prostak primitivac, onaj koji
previe i esto psuje,
psovaev prid. odr. v. - koji se odnosi na
psovaa, koji mu pripada,
psovaica im. . r. - ona koja psuje, koja
je sklona i vjeta u psovanju,
psovaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
psovae; koji je kao u psovaa; koji
pripada psovaima,
psovaki pril. - na nain kako to ine
psovai; psujui; kao psovai,
psovanica im. . r. - prostorija u kojoj
se pretjerano psuje; mjesto za pso
vanje.

ptiariti

psovati gl. nesvr., prez. psujem - izgo

varati nepristojne rijei, psovke; upui
vati kome psovke; vrijeati koga pso
vanjem; grditi, ruiti povienim gla
som.
psovka im. . r., dat. jd. psdvki, g. mn.
psovki - runa, pogrdna, uvredljiva rije
ili izreka kojom se namjerno vrijea ili
izruguje osoba kojoj je upuena; vulgarizam.
pst! uzv. - upuuje se obino s prstom na
ustima, poluapatom i otegnutim 5, kao
znak upozorenja d aje nuna tiina,
penica im. . r. - vrsta itrice iz poro
dice trava koja slui za proizvodnju
brana.
penilte im. s. r. - zemljite sa koga je
ponjevena penica,
penini prid. odr. v. - koji je od pe
nice.
peniica im. . r., em. - tek iznikla, niskapenica; sitna penica; malo peni
ce.
peninik im. m. r., n. mn. peninici mjesto, hambar za dranje penice;
hljeb od penina brana, peninjak.
peninjak im. m. r., n. mn. peninjaci,
dat.-instr.-lok. mn. peninjacima peniite; peninik, velika posuda ili
soba za odlaganje penice; crni hljeb od
peninog brana.
ptica im. . r., v. jd. ptico, g. mn. ptica zool. vrsta dvonogog kimenjaka obra
slog perjem i s krilima koji leti; vrsta
pernatih kimenjaka; prenes. vaan o
vjek; sumnjiva osoba; osoba koja do
nosi vijesti,
pt'i im. m. r., n. mn. ptii i ptiici - tek
izleglo ptiije pile; ptiije mladune s
paperjem koje jo ne zna letjeti; pre
nes. sin, djeak, djeai,
ptiad zb. im. . r. - ptii, ptiii.
ptiar im. m. r. - onaj koji se bavi pti
cama; koji izuzetno voli ptice; koji dri
ptice; koji prodaje ptie; pas za lov pti
ca.
ptiara im. . r. - sitno zrno, sama za
ptice; puka za gaanje ptica, ptiarka.
ptiare v prid. odr. v. - koji se odnosi na
ptiara; koji pripada ptiaru,
ptiarenje gl. im. s. r. - bavljenje ptiarstvom.
ptiarica im. . r. - ena ptiar, ptiarka.
ptiariti gl. nesvr., prez. ptiarim - ba
viti se ptiarenjem, uzgajati ptice.

ptiarka

ptiarka im. . r., dat. jd. ptiarki, g.mn.

ptiarki - puka kojom se love ptice;
ptiarica.
ptiarkin/ptiarkui prid. odr. v. - koji
se odnosi na ptiarke.
ptiearnlk im. m. r., g. jd. ptiarnika, n.
mn. ptiarnici, g. mn. ptidrmka, dat.instr.-lok. mn. ptidrnicima - mjesto
gdje su postavljene kuice za ptice; fa
rma za uzgoj ptica,
ptiaru v prid. odr. v. - ptiarev.
ptiarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
ptiare, koji im pripada,
pticarski pril. - kao ptiari, na nain pti
ara.
ptiarstvo im. s. r. - grana privrede koja
se bavi uzgojem i prodajom ptica; za
nimanje ptiara,
ptie im. s. r., g. jd. pfieta - mladune
ptice; prenes. bespomono dijete,
ptietina im. . r., augm. - ptiurina,
ptiica im. . r., v. jd. ptiice, em. mlada ptica; uplaena ptica; draga pti
ca; prenes. neoprezna djevojka,
ptiiji prid. odr. v. - koji se odnosi na
ptice, koji im pripada,
ptiurina im. . r., augm. - velika i ne
rado viena ptica; ptica tetoina; ptica
grabljivica,
pii! uzv. - uzvik u ljutnji kojim se opo
naa pljuvanje,
pub im. m. r. (njem.) - igraka karta; fi
gura na igrakoj karti, djeak,
pubertet im. m. r. (lat.), g. jd. puberteta
- period polnog sazrijevanja kod dje
aka i djevojica,
pubertetlija im. m. r. (lat.) - pejor. dje
ak ili djevojica u periodu polnog sa
zrijevanja, onaj koji je u pubertetu,
publicirati gl. nesvr. i svr. (lat.), prez.
publiciram - publikovati, tampati, iz
davati tampano djelo; objavljivati,
iznositi, predstavljati javnosti.
publicist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. publi
ciste, n. mn. publicisti/publiciste - onaj
koji publikuje, novinar, urnalist,
publicistika im. . r. (lat.), dat. jd. p u
blicistici - publicistika, javno publikovana djela; radovi publicista; urna
listika, novinarstvo,
publicistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na publiciste i publicistiku,
publicitet im. m. r. (lat.), g. jd. publici
teta - iznoenje ega pred javnost; po

941

940
pulariziranje; izlaganje ega javnom
ocjenjivanju,
publika im. . r. (lat.), dat. jd. publici skup ljudi u ulozi slualaca, gledalaca,
promatraa; narod,
publikacija im. . r. (lat.) - publikovano
djelo, javno objavljeno nauno ili knji
evno djelo; knjiga openito; asopis,
publikovanje gl. im. s. r. (lat.) - od pu
blikovati.
publikovati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
publikujem - publicirati,
piic/puc im. m. r., onomat. - pucanje,
pik! uzv. - uzvik kojim se huka pas;
skraeni imperativ od pucati,
puca im. . r., pejor. - razg. ono iz ega
se puca, pucaljka; pitolj; puka; vrsta
sone hrskave jabuke; vrsta biljke s
pucavim plodovima, pucavac, pucavica.
puca im. . r. - puce, puljka, dugme.
puca im. m. r., g. jd. pucaa, instr. jd.
pucem, g. mn. pucaa - onaj koji
puca; izvoa uta; koji elja vunu
pucanjem.
pucaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
pucae i pucanje,
pucad zb. im. . r. - razg. dugmad, dugmii.
piicalica im. . r. - spravica napravljena
od uplje granice iz koje se puca; pu
caljka.
pucalina im. . r. - ono to je nastalo pu
canjem, ljutura plodova razliitih pucavaca; pucaljika.
pucaljika im. . r., dat. jd. pucaljiki, g.
mn. pucaljika - bot. biljka iz porodice
leptimjaa s konatim napuhanim plo
dom; pucalina,
pucaljka im. , r., dat. jd. pucaljki, g.
mn. pucaljki - djeija pucalica; praka
za ispucavanje kamenia i sl.; puca,
puka.
pucanj im. m. r., g. jd. pucnja, n. mn.
pucnji!pucnjevi - hitac; prasak vatre
nog oruja; kratak otar zvuk pri pu
canju; zvuk pri udarcu biem kroz zrak;
tutanj groma; prenes. udarac rijeima,
pucanje gl. im. s. r. od pucati,
ptiar im. m. r., g. jd. pucra - ovjek
koji se bavi pucanjem, razmravanjem,
eljanjem vune.
ptiara im. . r. - bot. vrsta sone ljive,
pucaranje/puckaranje gl. im. s. r., pe
jor. - isprekidano pucanje.

pucarati/puckarati gl. nesvr., prez. pucaram/puckaram, pejor. - isprekidano

pucati, pucajui razmjenjivati vatru,

pucati gl. nesvr., prez. pucam - ispalji

vati metke iz vatrenog oruja; precizno
gaati u metu; utirati loptu; ciljati u
ta; prenes. praviti aluzije, ciljati rije
ima; teiti ka emu; zavidjeti,
pucavac im. m. r., g. jd. pucavca , n. mn.
pucavci, g. mn. pucavaca, dat.-instr.lok. mn. pucavcima - bot. vrsta biljke
iz porodice karanfila; vrsta groa ije
zrno lahko puca; openito plodovi koji
se pucajui otvaraju,
piicavica im. . r. - pucavac,
pike im. s. r., g. jd. puceta, n. mn. pu
ceta - dugme, dugmi.
piickanje/pucketanje gl. im. s. r. - po
vremeno uestalo pucanje; pucketavo
ukanje.
puckati gl. nesvr., prez. puckam - po
vremeno pucati; pucketati,
piickav prid., odr. v. puckavi - koji pu
cka, prti, puckajufuti, piti.
pucketati gl. nesvr., prez. pucketam pomalo ali uestalo pucati; puckati;
puckarati; ukati puckanjem.
pucketav prid., odr. v. pucketavi - pu
ekav, koji pucketa, pucketajui piti,
iti, prti.
pucnuti gl. svr., prez. pucnem - pro
izvesti ime kratak i otar zvuk.
pucnjava im. . r. - pucanje iz vie pua
ka; zajedniko i uestalo pucanje iz
vatrenog oruja,
pu im. m. r. (njem.), instr. jd. puem,
mn. puevi - iznenadni pokuaj preoti
manja vlasti obino izveden s malim
brojem ljudi, puista.
pu im. m. r., instr. jd. puem, mn. pue
vi - neob. pukotina, rupica na listu,
puanin im. m. r., n. mn. puani - mu
karac iz puka; ovjek iz naroda; seljak,
graanin bez prava,
puaninov prid. odr. v. - koji pripada
puaninu.
puanka im. . r., dat.-lok. jd. puanki,
g. mn. puanki - ena puanin, obina
graanka bez posebnih prava,
puankin/puankln prid. odr. v. - koji
pripada puanki.
puanski prid. odr. v. - koji se odnosi na
puane.
puanstvo im. s. r. - stanovnitvo, puk,
narod.

pii-puru!

puenje gl. im. s. r. od puiti,

puina im. . r., g. mn. puina - otvoreno
more; linija koja spaja nebo i more.
piiinskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
puinu.
puist(a) im. m. r., g. jd. puiste, n. mn.
puisti/puiste, g. mn. puista - pripad
nik puistikog pokreta, pobunjenik,
puiti gl. nesvr., prez. puim - pucati
pod pritiskom; prstima vaditi kopice iz
voa; prstima cijepati plod.
puki prid. odr. v. - koji se odnosi na
puk; koji pripada puku, narodni,
pu /bu uzv., onomat. - oponaanje zvu
ka kad neto padne i uroni u vodu.
piienje gl. im. s. r., g. jd. puenja, n.
mn. puenja, g. mn. puenja - sputa
vanje konja vezivanjem putae oko nji
hovih nogu.
puenje gl. im. s. r., g. jd. puenja, n.
mn. puenja, g. mn. puenja - ljutnja,
Ijuenje s napuenim usnama; durenje.
pui gl. svr., prez. puknem, trp. prid.
puknut - puknuti,
puiti (se) gl. nesvr., prez. puim (se) isturiti naprijed, pupiti, ispupiti; na
puivi usne ljutiti se; duriti se.
piikanje gl. im. s. r. od pukati,
pukati gl. nesvr., prez. piikdm - ono
mat. puei s vremena na vrijeme iz
usta isputati dimove uz specifian
zvuk; pukanjem iz usta isputati zrak,
paru; prigueno gorjeti s pukanjem;
izgovarati uzvik pu-pu.
pucnuti gl. svr., prez. punem - ono
mat. uzviknuti pu\ ispustiti zvuk kao u
pukanju.
pupura im. . r., g. jd. pupure, n. mn.
pupure, g. mn. pupura - pupurka.
pupula im. s. r. - prepelica, pupura,
pupurka.
pupuri im. m. r., em. - onom. ptica
koja pupurie, pupurka, prepeliica;
onaj koji pupurie.
pupurfkanje gl. im. s. r. - od pupu
rikati.
pupurikati gl. nesvr., prez. pupuriem - onom. oponaanjem zova nekih
ptica dozivati ih.
pupurka im. . r., dat. jd. pupurki, g.
mn. pupurki - onom. prepelica, pu
pura, ptica koja pupurie, pupuri.
pii-puru! uzv. - onom. uzvik oponaa
nja prepeliijeg glasanja, pukanja.

pud

pud im. m. r. (rus.) - mjera za teinu (16,

38 kg).
pudar im. m. r., g. jd. pudra, n. mn.
pudri, g. mn. pudara - uvar vinogra
da i drugih usjeva,
pudara im. . r., g. jd. pudare, n. mn.
pudare, g. mn. pudara - kolibica u ko
ju se od kie sklanja uvar vinograda,
pudarska koliba.
puder im. m. r. (fr.) - ljekoviti prah za
kone bolesti; ruiasto miriljavo ko
zmetiko sredstvo za uljepavanje lica;
vrsta finog brana za kolae; vrsta sit
nog pijeska,
puderisanje gl. im. s. r. (fr.) od puderi
sati (se).
puderisati (se) gl. nesvr. (fr.), prez.
puderiem(se) - obavljati puderisanje;
posipati puderom, pudrati; uljepavati
lice puderom,
puderskl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na puder i puderisanje.
puding im. m. r. (engl.), n. mn. pudinzi,
dat.-instr.-lok. mn. pudinzima - vrsta
kaastog slatkia koji se od smjese
brana, jaja, maslaca i eera kuha u
mlijeku, iji oblik zavisi od posude u
kojoj se hladi, a boja i ukus od ra
zliitih aromatskih dodataka,
piidlica/pudlica im. . r. (njem.), em. zool. vrsta malenog kunog psa s du
gom kovrastom dlakom, pudla.
piidranje gl. im. s. r. (fr.) od pudrati,
pudrati (se) gl. nesvr. (fr.), prez. pudram (se) - puderisati (se),
pudrijera im. . r. (fr.) - kutija za puder,
puf! uzv. (fr.) - njime se oznaava tup,
npr. bokserski udarac,
ptif im. m. r (fr.) - krzneni valjkasti tit
nik za ruke kao dio zimskog kaputa;
okrugla stolica bez naslona obloena
mekanim materijalom,
pufna im. . r. (njem.), g. mn. piifni veliki napuhani nabor obino na rame
nima haljine; jastui za puderisanje
koji stoji u pudrijeri.
piih im. m. r., n. mn. puhovi, g. mn.
piihdva - zool. vrsta glodara koji spava
zimski san; prenes. lijen ovjek, spa
valica; onomat. zvuk pri naglom izba
civanju zraka iz usta.
puha im. m. r., g. jd. puha, n. mn.
puhai, g. mn. puha - onaj koji pue
u ta; zanimanje u industriji stakla;
duha.

943

942
puhakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
puhae, koji im pripada, duhaki,
puha im. m. r., g. jd. puha, n. mn.
puhi, g. mn. puha - puh.
puhaev prid. odr. v. - koji pripada pu
hau.
puhai prid. odr. v. - koji se odnosi na
puhanje, koji slui za puhanje,
puhalica im. . r. - bot. vrsta gljive,
puhara.
puhalica im. . r. - ona koja se pue,
nadima, oholi, ohola osoba; ona koja je
sklona ljutnji, durenju; ono na ta se
pue, puhaljka,
puhalo/puhalo im. s. r. - spravica kroz
koju se pue; otvor kroz koji pue zrak.
puhaljka im. . r., dat. jd. puhaljci, g.
mn. puhaljkl - naprava kojom se raspuhuje ar; mijeh za raspirivanje vatre;
puhalo.
puhanje gl. im. s. r. od puhati,
piihar im. m. r., g. jd. puhara!puhra duhanski pepeo, pepeo nastao pue
njem cigareta,
puhara im. . r., g. jd. puhare, n. mn.
puhare, g. mn. puhara - bot. loptasta
gljiva koja se osuena raspada u prah.
puharev/piiharov prid. odr. v. - koji pri
pada puharu.
puharln prid. odr. v. - koji pripada puhari; koji je nastao od puhare.
puhati gl. nesvr., prez. puem - obav
ljati puhanje, pokretati zrak puui;
praviti propuh; snano isputati uda
hnuti zrak; prenes. ljutiti se, duriti se;
ljutito utjeti puui; praviti se vaan,
puhnut prid. odr. v. - u koga je puhano;
prenes. odnesen, ukraden, otpuhnut,
puhnuti gl. svr., prez. puhnem, trp. prid.
puhnut - iznenada zapuhati; u jednom
dahu ispustiti zrak iz usta; prenes.
ukrasti.
pujdati gl. nesvr., prez. pujdam, ono
mat. - pujkati, draiti psa, hukati psa
na koga; izazivanjem hukati,
pujkati gl. nesvr., prez. pujkam - ono
mat. pujdati.
puk im. m. r., v. jd. pue, lok. jd. puku, n.
mn. pukovi/puci, g. mn. pukova! puka stanovnici neke zemlje, narod; vojn.
samostalna vojna jedinica vea od bata
ljona koja ulazi u sastav brigade,
puki prid. odr. v. - jadan, nezatien,
usamljen; obian, jednostavan.

puknuti gl. svr., prez. puknem, trp.

prid. puknut, rad. gl. prid. pukao!pu
knuo - pui, prsnuti; raspasti se zbog
pretjeranog rastezanja, natezanja; ra
spuknuti; rascijepiti se; iznenada pro
izvesti kratak a otar zvuk udarcem,
fijukom bia, naglim pokretom i sl.;
ispaliti metak, tane i s l; prenes. izgu
biti strpljenje; poludjeti,
pukotina im. . r., g. jd. pukotine, n. mn.
pukotine, g. mn. pukotina - rascjep koji
nastane kad neto napukne ili raspukne; raspuknue, upljina, procijep, napuknue.
pukovnlkl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pukovnike, koji im pripada,
pukovnija im. . r., g. jd. pukdvnije, n.
mn. pukdvnije, g. mn. pukovnija - puk,
vojna jedinica kojom komanduje puko
vnik.
pukovnijski prid. odr. v. - koji se odnosi
na pukovniju,
pukovnik im. m. r., n. mn. pukovnici,
dat.-instr.-lok. mn. pukovnicima - vo
jniki in, visoko oficirsko zvanje u
vojsci; komandant puka.
pukovnlkovica im. . r., v. jd. pukovnikovice - pukovnikova ena, ena udata
za pukovnika,
pukovnikua im. . r., g. jd. pukovnikue, pejor. - pogrdan naziv za pukovnikovice.
pukovski prid. odr. v. - koji se odnosi na
puk.
piila/piilka/piiljka im. . r. (perz.) - du
gme, puca, puce.
pulen im. m. r. (fr.), g. jd. pulena, n. mn.
puleni, g. mn. pulena - pitomac, tie
nik; med. venerina izraslina u prepo
nama.
pulmologija im. . r. (lat.-gr.), g. jd.
pulmologije - nauka koja se bavi pro
uavanjem plua,
pulmonalan prid. (lat.), odr. v. pulmonalni - koji se odnosi na plua; koji
pripada pluima, pluni; koji lijei plu
ne bolesti,
pulmonian prid. (lat.), odr. v. pulmonini - koji je sklon plunim obolje
njima; koji boluje od plunih bolesti;
grudobolan,
pulmonija im. . r. (lat.), g. jd. pulmonije - zapaljenje, upala plua; tuberku
loza.

pumpanje

pulover im. m. r. (engl.), g. jd. pulovera,

n. mn. puloveri, g. mn. pulovera zatvoreni pleteni odjevni predmet, s
rukavima ili bez njih, obino s veizrezom za glavu, koji se nosi preko kou
lje a ispod kaputa,
pulpa im. . r. (lat.), g. jd. pulpe, n. mn.
pulpe, g. mn. pulpa/pulpi - med. meka
no tkivo koje ispunjava upljinu zuba;
mesnati dio vonih plodova,
puls im. m. r. (lat.), g. jd. pulsa, n. mn.
piilsovi, g. mn. piilsdva - ritmiko otkucavanje ile kucavice kao odraz rada
srca.
pulsacija im. . r. (lat.), g. jd. pulscije pulsiranje.
piilsator im. m. r. (lat.), g. jd. pulsatora stroj za provjetravanje zatvorenih pro
storija koji naizmjenino izbacuje ne
ist a ubacuje ist zrak.
piilser im. m. r. (lat.), g. jd. pulsera, n.
mn. puls eri, g. mn. pulsera - stroj za
pulsiranje, kojim se pulsira; vibrator,
piilsimetar im. m. r. (lat.-gr.), g. jd.
pulsimetra, n. mn. pulsimetri, g. mn.
pulisimetara - aparat za grafiko pred
stavljanje pulsa.
pulsiranje gl. im. s. r. (lat.) od pulsirati,
pulsirati gl. nesvr. (lat.), prez. pulsiram
- ritmiki ujednaeno kucati; ravno
mjerno otkucavati,
pulsirajui prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na pulsiranje, koji pulsira, koji
je u stanju pulsiranja.
pulski prid. odr. v. - koji se odnosi na
grad Pulu (Hrvatska); koji pripada Puli.
piilt im. m. r. (lat.), g. jd. pulta, n. mn.
pultovi, g. mn. pultova - dugaki sto za
izlaganje robe; iroka daska u altersalama kojom se odjeljuje poslovni
prostor od onoga za stranke; pijani sto,
tezga; stalak za note.
piima/puma im. . r. (per.), g. jd. pume!
pume, n. mn. pume/pume, g. mn. pu
ma/puma - zool. vrsta divlje make,
kaguar; prenes. vrsta dobrog i otrog
* noa; vrsta kvalitetnih sportskih patika,
pumica/pumica im. . r. (per.), g. jd. pumice/pumice, n. mn. pumice!putnice, g.
mn. pumica/pumica, em. - mala puma.
pumpa/pumpa im. , r. (njem.) - naprava
za pumpanje, crpanje, crpka; pumpna
stanica, benzinska stanica,
pumpanje/pumpanje gl. im. s. r. (njem.)
od pumpati.

pumpati

pumpati/pumpati gl. nesvr. (njem),

prez. pumpam/pumpam, trp. prid. pum
pan/pumpan - pumpom ubacivati zrak
u ta, napuhivati (npr. loptu); Obavljati
pumpanje; crpati; prenes. prenositi ko
me previe ob. negativnih subjektivnih
informacija kako bi onaj koji ih slua
povjerovao u njih.
pumpica/pumpica im. . r. (njem.), g.
jd. pumpice/pumpice, n. mn. pumpice!
pumpice, g. mn. pumpica/pumpica, dem. - mala pumpa; runa spravica za
podmazivanje ega; spravica za ubaci
vanje zraka u ta, za napuhivanje.
piimpnl/pumpnl prid. odr. v. (njem.) koji se odnosi na pumpe.
pun prid., odr. v. p u n i - popunjen do
vrha, ispunjen ime; prenes. zasien
ime.
punac im. m. r., g. jd. punca, n. mn.
punci!punevi, g. mn. punac a/puneva
- enin otac, tast.
punaak prid., odr. v. pim aki - koji je
prilino pun; debeljukast,
punaan prid., odr. v. punani! punani punaak.
piinanost im. . r., g. jd. punanosti,
instr. jd. punanou/punanosti - sta
nje i osobina onih koji su punani,
puncat prid., odr. v. pim cati - vrhom
pun (npr. plin puncat).
piin im. m. r. (engl.), g. jd puna hladno ili toplo alkoholno pie nastalo
mjeavinom razliitih sastojaka (rum,
vino, aj, eer, limun i dr. aromatini
sastojci).
punev prid. odr. v. - koji se odnosi na
punca, koji mu pripada,
punevina im. . r., g. jd. punevine punevo imanje, imovina koju je zet
naslijedio od punca,
puna/puna im. . r. (ma.), g. jd.
punefpune - u vor ili smotuljak
spletena ili smotana kosa; vrsta frizu
re; nain eljanja,
punica/punica im. . r. (ma ), g. jd.
punice/punice, em. - u smotuljak
savijena kosa na glavi; mala puna,
punica im. . r., v. jd. punice, n. mn.
punice, g. mn. punica - enina majka,
tata.
piinicTn prid. odr. v. - puniin.
piiniin prid. odr. v. - koji pripada puni
ci.

945

944
piiniki pril. - kao punice, na nain kako
to ine punice,
punina im. . r., g. jd. punine, n. mn.
punine, g. mn. punina - punoa,
puniti gl. nesvr., prez. punim, trp. prid.
punjen - obavljati punjenje; sipati ta u
neto prazno; popunjavati ime unutra
nji prostor; ispunjavati neto ime,
dolmiti; preparirati; nabijati, stavljati
metak u cijev; skupljati na jedno mje
sto; bogatiti se skupljajui,
punck (izg. pank) im. m. r. (engl.) naziv za pokret u muzici, oblaenju i
ponaanju meu omladinom sedamde
setih godina 20. stoljea, ija su obi
ljeja apatinost, razoaranost i prezir
na sve; uope: otrcanost, bijeda, truhlost.
punkcija im. . r. (lat.) - med. vaenje
tenosti iz tijela ubodom uplje igle,
punktiranje, punktura.
punkt im. m. r. (lat.), n. mn. punktovi, g.
mn. punkova - tano odreeno mjesto
vano po neemu; prostorija, uporite,
baza; posebno obiljeeno mjesto u pro
storu; taka; posebno obiljeen odje
ljak u tekstu, paragraf,
punktacija im. . r. (lat.), g. jd. punktcije - obiljeavanje punktova, paragra
fa, rasporeivanje teksta prema punkto
vima, glavnim takama, paragrafiranje;
obiljeavanje ega posebnim znakom,
punktiranje gl. im. s. r. (lat.) od punkti
rati.
punktirati gl. nesvr. (lat.), prez. pimktiram - med. vriti punkciju; baviti se
punktiranjem; vriti punktiranje.
punktualan prid. (lat.), odr. v. pimktuaIni - koji je tano odreen; vrlo taan,
precizan; obiljeen takama, takast,
piinktualno pril. (lat.) - na nain punktacije; precizno, vrlo tano; obiljeeno
takicama, takasto,
punktualnost im. . r. (lat.), g. jd. punktulnosti, instr. jd. punktualnou/punktulnosti - osobina onoga to je
punktualno; tanost, preciznost,
punktura im. . r. (lat.), g. jd. punkture med. punkcija, punktiranje.
puno pril. - mnogo, dosta, u velikoj koli
ini.
punoa im. . r. - potpunost, sveobuhvatnost, svestranost; debljina, gojaznost;
obilje, punina, punost; prenes., obilje
osjeanja, sveope zadovoljstvo.

piinoglasan prid., odr. v. punoglasni koji ima pun, potpun glas, punou
zvuka; mnogoglasan; prenes. koji ima
pravo glasanja,
piinoglasno pril. - punim glasom; zvu
no; mnogolasno, buno; prenes. s pra
vom odluivanja,
punoglavac/punoglavac im. m. r., g. jd.
pun glav calpuno glav ea, n. mn. pundgldv ci!puno glav ci, g. mn. pun glav ac a
- zool. larva s okruglim tijelom i tan
kim repiem pomou koga se kree u
vodi, a koja se kasnije preobraava u
abu.
punokrvan prid., odr. v. punokrvni - ko
ji ima mnogo krvi; jak, snaan; rasan,
pravi; prenes. pun, bogat, ispunjen,
punokrvnost/punokrvnost im. . r., g.
jd. punokrvnosti/punokivnosti, instr. jd.
punokrvnoutpunokivnou i puno
krvno stilpunokrvno ti - stanje onoga
koji je punokrvan; nagomilana krv u
organizmu, mnogo krvi u organizmu;
rasa, rasnost.
punokrvnjak im. m. r., g. jd. punokrvnjka, n. mn. punokrvnjci, g. mn.
punokrvnjka - onaj koji je pun krvi;
koji je jak, snaan; koji je rasan, puno
krvan.
punoljetan/punoljetan prid., odr. v.
punoljetni/pundljetni - onaj koji je na
punio osamnaest godina i ima pravo
glasa; koji je stekao punoljetstvo, zreo,
odrastao mladi,
punoljetnica im. . r. - ona koja ima
osamnaest ili vie godina, punoljetna
djevojka koja po zakonu moe samo
stalno odluivati; ona koja je stekla
punoljetstvo,
punoljetnlk im. m. r., n. mn. punoljetnici/pundljetnici, g. mn. punolj etnika!pundljetnika - onaj koji je punoljetan;
mladi koji ima osamnaest ili vie go
dina; odrastao, zreo mladi; mladi do
rastao za samostalno odluivanje,
punoljetnost/punoljetnost im. . r , g.
jd. punoljetnosti!punoljetnosti, instr.
jd. punoljetnosti/pundljetnosti i punoIjetnou/pundljetnou - stanje onoga
koji je punoljetan; punoljetstvo,
punoljetstvo im. s. r. - punoljetnost,
punomastan prid., odr. v. pimomasni onaj s puno masnoe; onaj iz koga nije
izvaena masnoa.

puno vrijednost

punomo im. . r., g. jd. punomoi, instr.

jd. punomoi!punomou - punomoje,
pismeno ovlatenje, saglasnost da neko
nekoga zastupa u kakvim (ob. pravnim)
poslovima,
punomoitelj im. m. r., g. jd. punomditelja - opunomoitelj, osoba koja ko
me daje punomo,
piinomoje/punomoje im. s. r., g. jd.
punomoja/pundmoja - punomo,
punomoni/punomoni prid. odr. v. koji se odnosi na punomo; onaj koji
ima punomo; koji je vaei,
punomonikl/punomonikl prid. odr.
v. - koji se odnosi na punomonike,
piinomonica/punomonica im. . r. ena koja je dobila punomo, ena pu
nomonik,
punomonik/punomonik im. m. r., n.
mn. punomonici!punomonici, g. mn.
punomonika!punomonika - onaj koji
je dobio punomo, opunomoenik,
punomostvo im. s. r. - obiljeje onih
koji imaju punomo,
punopravan prid., odr. v. punopravni koji ima puno pravo, koji ima sva pra
va; ravnopravan,
punost im. . r., g. jd. punosti, instr. jd.
punostUpunou - obilje; sitost; punoa,
punovaljan prid., odr. v. punovaljani punovaan,
punovaan prid., odr. v. punovani - va
ei, koji vrijedi; koji je potpuno vaan,
punovano pril. - na punovaan nain,
punovanost im. . r., ins-tr. jd. punovaznou!punovano ti - stanje i osobi
na punovanog,
punovlasni prid. odr. v. - koji je odnosi
na punovlast, koji joj pripada,
piinovlasnikl prid. odr. v. - koji se
odnosi na punovlasnike.
punovlasnlk im. m. r., n. mn. pimovlasnici - onaj koji ima potpunu, punu,
neogranienu vlast nad kim ili nad im,
apsolutni vlasnik,
piinovlast im. . r., g. jd. punovlasti,
instr. jd. punovlaulpunovlasti - pot
puna, neograniena vlast; apsolutna
vlast.
piinovrijedan prid., odr. v. punovrijedni
- koji ima utvrenu, punu vrijednost;
koji je u punoj vrijednosti; veoma vri
jedan, skup.
puno vrijednost im. . r., g. jd. punovrijednosti, instr. jd. punovrijednou/pu-

punja
novrijednosti - puna, potpuna, neogra
niena vrijednost; osobina onoga to je
punovrijedno,
punja im. m. r., g. jd. punjaa, g. mn.
punjaa - onaj koji ta ime puni; ono
ime se neto puni.
punjaica im. . r., g. jd. punjaice, v.
jd. punjaice , n. mn. punjaice, g. mn.
punjaica - ona koja puni; naprava ko
jom se puni, punja,
piinjen prid., odr. v. punjeni - koji je
prethodno bio prazan pa napunjen,
piinjnje gl. im. s. r. - od puniti,
piip im. m. r., g. jd. pupa, n. mn. pupovi
- pupoljak,
pupak im. m. r., g. jd. pupka, n. mn.
pupkovi, g. mn. pupaka - ispupenje ili
udubljenje na trbuhu gdje je presjeena
i zavezana pupanica.
pupak im. m. r., g. jd. pupka, n. mn.
pupci, g. mn. pupaka, dat.-instr.-lok.
mn. pupcima, hip. - pupoljak,
piipast prid., odr. v. pupasti - koji ima
velik stomak, pupav,
pupator im. m. r., g. jd. pupatora - bot.
vrsta biljke,
pupa im. m. r., g. jd. pupa, n. mn.
pupi, g. mn. pupa - onaj koji ima
velik stomak, pupu, pupavac, trbu
ast ovjek,
pupati gl. nesvr., prez. pupam - poeti
razvijati pupoljke,
piipav prid., odr. v. pupavi - pupast.
pupavac im. m. r., g. jd. pupavca, n. mn.
pupavci, g. mn. piipavaca , dat.-instr.lok. mn. pupav cima - zool. vrsta ptica;
ptica selica dugog tankog kljuna s
krunicom na glavi; onaj koji je pupav,
pupa.
pupan 1/piipanI prid. odr. v. - koji se
odnosi na pupak,
pupanica/pupanica im. . r. - med.
pupana vrpca koja spaja plod u utrobi
s majkom kroz koju se on hrani, koja
se nakon roenja djeteta odsijee i za
vee pupak,
pupanica im. . r. - babica, baba, pri
malja.
pupast prid., odr. v. pupasti - koji je
kao pupak, ispupen, napuen,
pupi/piipi im. m. r., em. - mali pu
pak.
puplin im. m. r. (fr.), g. jd. puplina vrsta u kockice tkanog finog pamu
nog platna; polusvilena tkanina.

946

947
pupllnskl prid. odr. v. (fr.) - koji je na
pravljen od puplina.
pupoljak/piipoljak im. m. r., g. jd. pupo
ljka, n. mn. pupoljci, g. mn. pupoljaka,
dat.-instr.-lok. mn. pupoljcima - zame
tak na stabljici ili grani biljke iz koga
e se razviti list ili cvijet; prenes. mlada
djevojka, djevojurak; onaj koji je na
poetku svog razvoja,
pupolje/piipolje im. s. r., g. jd. pupoIjeta, hipok., em. - pupolji,
pupolji/piipolji/pupolji im. m. r.,
em. - tek iznikli, maleni pupoljak; pre
nes. izrazito mlada, jo nerazvijena dje
vojka.
pura im. . r., g. mn. pura - enka krupne
domae peradi, urka, tuka, bi-ba.
pura im. . r. - vrsta jela od gusto uku
hanog kukuruznog brana; tvrdo ku
hana kaa od kukuruznog brana; pale
nta, ganci, mandra.
purak im. m. r., g. jd. purka, n. mn.
purci, g. mn. puraka, dat.-instr.-lok.
mn. purcima - kukuruz kokiar; vrsta
kukuruza za kokianje, puranje; bijela
kukuruzna kokica; na visokoj tempera
ture raspuknuto kukuruzno zrno.
puran im. m. r. - mujak pure, uran,
tukac, bibac.
puranje gl. im. s. r. od purati.
purati gl. svr., prez. pur am - kokiati
kukuruz; praviti kokice, purke.
purel prid. odr. v. - koji se odnosi na
pure; urei, tuiji.
purenjak/purenjak im. m. r., g. jd. purenjka, n. mn. purenjci, g. mn. purenjka, dat.-instr.-lok. mn. purenjcima
- peenjak, nedozreo kukuruz za pee
nje na aru, puranje.
piirnje gl. im. s. r. od puriti,
piirica im. . r., em. - mala pura, urkica, tukica.
piiriica im. . r., hip., em. - purica,
purii im. m. r., supl. mn. - pilii pure,
tuii, urii, purad.
purist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. puristi!
puriste, g. mn. purista - sljedbenik pu
rizma, istunac,
puristiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na purizam i puriste.
puritanac im. m. r. (lat.), g. jd. puritnca, n. mn. puritanci, g. mn. puritanaca - moralni istunac, onaj koji do
sljedno slijedi moralne principe bez

obzira na posljedice takvoga ponaa

nja.
puritanizam im. m. r. (lat.), g. jd. pu
ritanizma - pretjerano istunstvo u po
gledu moralnih principa i nainu njiho
ve primjene; pretjerano robovanje mo
ralnoj i istoi uope,
puritanka im. . r. (lat.), dat. jd. puritanki, g. mn. puritanki - ena puritanac;
moralna istunica.
puritanski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na puritanstvo, puritanizam i
puritance.
puritanski pril. (lat.) - na nain puritanaca; kao to ine puritanci,
puritanstvo im. s. r. (lat.), pejor. - obi
ljeje puritanaca; maralno istunstvo,
puritanizam,
puriti gl. nesvr., prez. purim - pei pur
ke (kukuruz) na aru; prelijevati zakla
nu perad vrelom vodom da spadne per
je; prelijevati bilo ta prokuhanom vre
lom vodom,
purizam im. m. r. (lat.), g. jd. purizma jeziko istunstvo; pretjerana tenja za
ienjem jezika od tuih uticaja,
purka im. . r. - pura.
purpur im. m. r. (lat.) - ljubiastocrvena
boja, grimiz; jarkocrvena boja, nebes
ko rumenilo,
purpuran prid. (lat.), odr. v. purpurni ljubiastocrven, grimizan; jarkocrven,
rumen.
piisa im. . r. (njem.) - poljubac; povran
poljubac; poljubac na daljinu,
pusat/puset im m. r. (tur.) - oruje; ko
njska oprema,
pusatiti gl. nesvr. (tur.), prez. pusati,
trp. prid. pusaen - ureivati, kititi,
opremati konja,
pusatli/pusetli neprom. prid. (tur.) - na
oruan, oboruan; prenes. mukarac s
razvijenim polnim organom,
pusica im. . r. (njem.), em. - mali po
ljubac; poljubac koji daju mala djeca,
puslica im. . r. (njem.) - pahuljasto bi
jeli slatki od umuenog bjelanceta sa
eerom koji je isuen na laganoj vatri.
pust prid., odr. v. pusti - nenaseljen;
opljakan, uniten, razoren; naputen;
obilan, golem, mnogobrojan; vrst,
hrabar; obijestan, razuzdan; nezgrapan;
obian, sirov, prost; prenes. prazan;
beskoristan, jadan; siromaan.

pustolovina

pustahija im. . r. (tur.), pejor. - odme

tnik, hajduk; siledija; pust kraj; pusti
nja.
pustahija im. . r. (tur.), pejor. - pustoli
na.
pustahijui/pustahijin prid. odr. v. - koji
pripada pustahiji.
pustahljskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na pustahije.
pustahljstvo im. s. r. - pustahiluk,
pustahiluk im. m. r. (tur.), n. mn. pustahiluci, dat.-instr.-lok. mn. pustahilucima - ono to ine pustahije, nasilje,
obijest, ugnjetavanje; svojstvo pusta
hije; prenes. usamljenost, praznina,
pustara im. . r., pejor. - prostrana pusta
nenaseljena ravnica; velika pustinja;
veliko poljoprivredno imanje,
pustinja im. . r. - prostran pust pjesko
vit kraj; nenaseljeno podruje; prenes.
usamljenost, praznina,
pustinjak/pustinjak im. m. r., n. mn.
pustinjaci/pustinjci - osamljen ovjek,
samotnjak; ovjek koji ivi u pustinji,
pustinjaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na pustinjake; koji je kao u pustinjaka,
pustinjaki pril. - kao pustinjak, na na
in pustinjaka,
pustinjatvo im. s. r. - pustinjaki ivot,
osamljenost; zanimanje pustinjaka,
pustinjski prid. odr. v. - koji se odnosi na
pustinju, koji joj pripada,
pustiti gl. svr., prez. pustim - dozvoliti;
ne zadravati silom; osloboditi; propu
stiti; ispustiti; spustiti; upustiti; izii;
uputiti; ostaviti; odrei se; odbaciti;
odapeti.
pustjeti gl. nesvr., prez .pustim - posta
jati pust, prazan,
pusto pril. - prazno, ogoljeno; naputeno,
ispranjeno,
pusto! uzv. - jao, joj, aliboe! (jadno,
alosno, velika bol, aljenje za im);
velika elja (Da mi je!)
pustolina im. . r. - zaputen, krt kra
jolik; pustinja; pustahija,
ptistolov im. m. r., n. mn. pustdlovi avanturist, nepouzdan ovjek; osoba
nemirnog duha, onaj koji traga za pu
stolovinama,
pustolovan prid., odr. v. pustdlovni - koji
se odnosi na pustolova, koji mu je
svojstven.
pustolovina im. . r. - zanimljivo neo
ekivano iskustvo; iznenadan dogaaj;

pustolovka

opasno i neizvjesno putovanje, avantu

ra.
pustolovka im. . r., dat. jd. pustolovki,
g. mn. pustdlovki - ena pustolov, avanturistkinja; ona koju zanimaju opasna
i neizvjesna istraivanja, putovanja i
tome slino,
pustopaan prid., odr. v. pustopani razuzdan, obijestan, rasputen; koji je
bez pastira, koji slobodno pase.
pustopaice pril. - slobodno pasti, bez
pastira.
pustopoljina im. . r. - pusto, naputeno
i u korov obraslo polje, pustinja; pust,
nenaseljen kraj; divljina,
piistorast/pustdrast im. . r., g. jd. pustorasti/pustorasti, instr. jd. pustorau/pustorau i pustorasti/pustorasti rijetko samoniklo bilje na krtom ze
mljitu.
piistorast/pustorast prid., odr. v. piistorasti/pustorasti - koji odrasta sam, bez
iije pomoi; koji je siroe bez rodi
teljskog odgoja,
pustoruk prid., odr. v. pustoruk! - koji je
praznih ruku, praznoruk,
pustoruko pril. - bez iega, praznih ru
ku, praznoruko.
pusto im. . r., g. jd. pustoi, instr. jd.
pustoi - pusto, nenaseljeno podruje,
mjesto; pustinja; uniteno, razoreno
mjesto; nenaseljen kraj; prenes. unuta
rnja, duhovna praznina,
pustoan prid., odr. v. pustoni - koji iza
sebe ostavlja pusto; razoran, unitava
jui; pomalo pust, slabo naseljen,
pustoenje gl. im. s. r. od pustoiti,
pustoina/pustoina im. . r., pejor. pustahija, opustoen kraj; naputeno,
pusto mjesto; prenes. unitene emocije,
beznae.
pustoiti gl. nesvr., prez. pustoim - i
niti pustim; unitavati do pustoi; raza
rati do potpunog unitenja,
pustonlk im. m. r., n. mn. pustonici onaj koji pustoi; koji je sklon pusto
enju; koji razara, unitava; koji iza se
be ostavlja pusto,
pustono pril. - onako kako to ine pu
stonici; pustoei; razorno, razarajui;
unitavajui,
pustonost im. . r., g. jd. pustonosti,
instr. jd. pustonosti - osobina, stanje
onoga to je pusto; opustoenost.

948

piitenik

949
pustota im. . r. - pustoa, pusto, pra
znina; prenes. duhovna praznina; osamIjenost.
pustula im. . r. (lat.), g. mn. pustula bubuljica, priti, gnojni mjehuri na
koi ili sluznici, gnojanica,
pusula im. . r. (tal.) - ceduljica, pisam
ce, pisana poruka,
pua im. m. r., g. jd. pua, n. mn. pui, g. mn. pua - onaj koji mnogo
pui; onaj koji pui.
puaev prid. odr. v. - koji pripada puau.
puaica im. . r., v. jd. puaice - ena
pua.
puaicin/puaicin prid. odr. v. - koji
pripada puaici.
puaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
puae.
puai prid. odr. v. - koji se odnosi na
puenje.
puani/puani prid. odr. v. - koji se
odnosi na puku,
puerina im. . r., g. jd. puerine,
augm. i pejor. - puetina,
puetina im. . r. - velika puka; puka
koja donosi zlo; mrska puka,
piiica im. . r., g. jd. puice, em. mala, kratka puka,
puenje gl. im. s. r., g. jd. puenja injenje ega pustim, golim, napute
nim, opuivanje.
puul im. m. r. (tur.), g. jd. puula kianka, kita na fesu.
puenje gl. im. s. r. od puiti,
puionica/puionica im. . r., g. jd. pui
onicapunice - prostorija u kojoj je
dozvoljeno puenje; prostor za puenje,
puiti (se) gl. nesvr., prez. pulm (se) troiti, upotrebljavati cigarete; slabo
gorjeti; goriti s mnogo dima; isparavati
(se).
puka im. . r., dat.-lok. jd. puci - vatre
no oruje s jednom ili dvije cijevi; pre
nes. vojnik s pukom; borba; energina
osoba.
pukar im. m. r., g. jd. pukara , n. mn.
pukari - onaj koji se bavi pukama;
zvanje onoga ije je zanimanje izrada i
odravanje puaka; prodava puaka,
pukaranje gl. im. s. r. od pukarati,
pukarati gl. nesvr., prez. pukaram - s
vremena na vrijeme pucati iz puaka;
meu zaraenim stranama povremeno
razmjenjivati puanu paljbu.

piikarev/pukarov prid. odr. v. - koji

se odnosi na pukara, koji mu pripada,
pukarnica im. . r. - prostorija u kojoj
se dre puke; izdignuto straarsko
mjesto s otvorima za puane cijevi;
kamena utvrda s uskim prorezima kroz
koje se puca; otvor, rupa na zidu iz ko
je se puca.
piikohvat im. m. r. - zahvat puke
brzim pokretom ruke.
pukomet im. m. r. - domet puanog
metka; udaljenost od puke do mjesta
gdje je pao iz nje ispaljen metak,
pukomitraljeskl prid. odr. v. (fr.) - koji
se odnosi na pukomitraljez i pukomitraljesce.
pukomitraljez im. m. r. (fr.) - vrsta
ubojitog vatrenog oruja, teka auto
matska puka za rafalno pucanje,
pukomitraljezac im. m. r. (fr.) - vojnik
koji puca iz pukomitraljeza.
puljiv prid., odr. v. puljivi - koji se
pui, koji isputa dim, koji dimi.
puijiva im. m. r., g. jd. piiljivca, n.
mn. puljivci, g. mn. puljivaca, dat.instr.-lok. mn. puljivcima - onaj koji
je puljiv.
puljivost im. . r., g. jd. puljivosti,
instr. jd. piilji voulpuiji voti - svoj
stvo puljivog, osobina onoga koji je
puljiv.
punica im. . r. - posebna zgrada ili
prostorija u kojoj se na dimu sui me
so; suionica,
puniar im. m. r., v. jd. puniaru/
puniare - onaj koji radi, koji je upo
slen u punici; osoba koja se bavi su
enjem mesa ili voa.
piit im. m. r. (perz.) - neovjek, neva
ljalac, nitkov, propalica,
putati gl. nesvr. i uest., prez. putam
- davati kome slobodu; oslobaati; po
vremeno ili postepeno oslobaati; do
putati kome da radi ta hoe; dozvo
ljavati; ostavljati, naputati; odricati se;
proputati; isputati; uputati; ispalji
vati, pucati; odailjati; objavljivati,
puten prid, odr. v. puteni - onaj koga
su pustili, otputen; prenes. neodgojen,
putenica im. . r. - razvedena ena,, ona
koju je mu pustio ; biva zatvoreni
ca, ona koja je putena iz zatvora;
previe izrasla grana koja stri meu
ostalim.

putenlk im. m. r., n. mn. putenici, dat.instr.-lok. pi. putemcima - onaj koji je
puten iz zatvora, bivi zatvorenik,
putija im. . r. (perz.) - gornji dio obue
koji je iaran.
put im. m. r., instr. jd. putom/putem, n.
mn. putovi/putevi - staza; cesta; sa
obraajnica; prolaz; pravac, smjer; tok;
gram. prijedlog 's gen. za pravac kre
tanja, k/ka, prema; izgled tijela, oso
bito boja i izgled koe; ulnost, pute
nost; prenes. nain,
putaa im. . r. - platnena traka kojom se
pute konji, puto; znak za ponitavanje
(*)

plitak im. m. r., g. jd. putka, hip. - pute

ljak, puti,
piitalj im. m. r. - putast, putonog konj.
putan prid., odr. v. putni - koji je spre
man za put, putnik,
putan prid., odr. v. piitani - koji se
odnosi na piit, tjelesan,
putanja/putanja im. . r. - zamiljena
linija kojom se kree neko tijelo; pra
vac, smjer kretanja; nain ivota,
putanjica im. . r., em. - kratka puta
nja; prenes. bora na licu, boria,
piitar/putar im. m. r., g. jd. putaralputara - cestar, onaj koji nadgleda i odr
ava put, uvar puteva,
piitarev/piitarov prid. odr. v. - koji pri
pada putaru.
putarina/putarina im. . r. - novac koji
se plaa kao naknada za koritenje pu
ta.
piitarski prid. odr. v. - koji pripada putarima, koji se odnosi na putare.
putast prid., odr. v. putasti - konj koji
ima bijele mrlje iznad kopita,
piite im. . r. mn. - trake za sapinjanje
konjskih nogu, spone, puto.
puteljak im. m. r., g. jd. puteljka, n. mn.
puteljci, g. mn. puteljaka, dat.-instr.lok. mn. puteljcima - kratak obino
krivudav i prijatan put, putelji, puti;
ureena stazica za etnju; kroz travu
utabani seoski put, preica,
putelji im. m. r. - puteljak,
piiten prid., odr. v. puteni - koji se istie
putenou; ulan, strastven, pohotan,
pohotljiv.
putenlk im. m. r., g. jd. putenika, n. mn.
putenici, g. mn. putenika, dat.-instr.lok. mn. putenicima - strastven, puten
ovjek.

puteno
puteno pril. - tjelesnim dodirom; ulno,
strasno, pohotno,
putenost im. . r., g. jd. putenosti, instr.
jd. putenou!putenosti - osobina pute
nog; ulnost, strast, pohota,
puter im. m. r. (gr.-lat.-njem.), instr. jd.
puterom - mlijeno maslo, mlado ma
slo, maslac,
putera im. m. r., g. jd. pute raa, g. mn.
putera - prenes. mekan, popustljiv
ovjek, mekuac,
puterica im. . r. - ona koja je veoma
mlada i mekana poput putera; vrsta
graha veoma ukusnih i mekanih mahu
na; prenes. veoma mlada djevojka,
puti/puti im. m. r., instr. jd. putiem!
putiem demin. - uzak i kratak obino
krivudav pjeaki put; sporedni put;
puteljak; pjeaka staza, stazica za
etnju,
putilo im. s. r. - puto.
putiti gl. nesvr., prez. putim, trp. prid.
puen - stavljati puto, vezati, sputavati
konju noge.
putite im. s. r. - zool. prvi lanak prsta
u papkara; putna mrea,
putina im. . r., augm. i pejor. - teak i
dug put; strm i teko prohodan put;
blatnjav put.
pu tko im. m. r. - putalj, putast konj.
putni prid. odr. v. - koji se odnosi na
put.
putnica im. . r. - ena putnik; rjee: pu
tovnica, paso,
putniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
putnike.
putniki pril. - na nain kako to ine pu
tnici, kao putnici.
putnik im. m. r., n. mn. putnici, dat.instr.-lok. mn. putnicima - onaj koji je
krenuo na put; onaj koji putuje,
putnina im. . r. - novac potreban za
putovanje, za putni troak,
pu to im. s. r. - jaka spona kojom se ko
njima sapinju prednje noge; mn. okovi
kojima se sputavaju zatvorenici, buka
gije, nagve.
putokaz im. m. r. - znak u vidu strelice,
obino na raskru, koji putnicima po
mae da ne zalutaju, da dou do elje
nog odredita; smjerokaz; tabla sa si
mbolinim crteima puteva i nazivima
gradova u koje oni vode; prenes. tui
rad i djelo kao simbolika uputa, po

951

950
dsticaj, usmjerenje o tome kako ivjeti i
ta raditi.
putonog/putonog prid., odr. v. putdnogi!putonog! - konj koji ima prugasto
obiljeje, putu na nogama; putonogast.
putonogast/piitonogast prid., odr. v. putdnogastilputonogast! - koji ima obi
ljeja putonogog; putonog,
putopis im. m. r., g. jd. putopisa, g. mn.
putopisa - knjievna vrsta, knjievnoumjetnike zabiljeke s puta; umjetni
ko vienje, utisci o prostoru, ljudima,
zbivanjima i doivljajima na putu kroz
razliite zemlje i predjele.
putopisac im. m. r., g. jd. putopisca, g.
mn. putdpisaca - osoba koja opisuje
svoje putovanje; knjievnik koji pie
putopise.
putopisni prid. odr. v. - koji se odnosi na
putopise.
putopisno pril. - kao to je u putopisu; na
nain kako to ine putopisci,
putopiev prid. odr. v. - koji pripada
putopiscu, koji se odnosi na putopisca,
koji potjee iz njegovog pera.
putovanje gl. im. s. r. - od putovati,
putovati gl. nesvr., prez. putujem - oba
vljati putovanje; ii na put u nekom
vozilu; biti na putu; prenes. lutati u
mislima, matati,
putovnica/putovnica im. . r - putna
isprava; isprava s kojom je dozvoljeno
putovanje izvan granica jedne deave,
paso.
putovoa im. m. r. - osoba koja organi
zuje putovanje i predvodi putnike, voa
puta.
putujui prid. odr. v. - koji se odnosi na
putovanje; osobina onih koji putuju
(npr. putujui cirkus),
putujui pril. - na putu; za vrijeme pu
tovanja.
puzaica im. . r. - ona koja pue; ona
koja se penje puui, penjaica; ona
koja dobro pue, koja je vjeta u puzanju.
puzati gl. nesvr., prez. puem - leei
vui tijelo po tlu kreui se naprijed;
prenes. puziti, biti snishodljiv pred kim,
udovoljavati svim njegovim htijenji
ma.
piizav prid., odr. v. puzavi - koji je sklon
puzanju, koji najee puzi.
puzavac im. m. r., g. jd. puzavca, n. mn.
puzavci, g. mn. puzavaca - biljka pu-

zavica; prenes. ovjek koji nema stav i

ponos, koji se u pravilu povinuje
onima koji su iznad njega; pretjerano
popustljiv ovjek,
puzavica im. . r. - loza, vrsta biljke
koja raste puui po tlu ili se penje
obavijajui se uza ta.
puzavost im. . r., g. jd. puzavosti, instr.
jd. puzav ou!puzav osti - osobina ono
ga to je puzavo; obiljeje puzavog.
puzei pril. - miui se u leeem polo
aju, puui, puzeke,
puzeke pril. - puui, puzei,
puzeki pril. - puzei,
puziti gl. nesvr., prez. puzim - kretati se
puui; sporo se klizati,
puznuti gl. svr., prez. puznem - puui
malo se pomjeriti, spuznuti.
pu im. m. r., instr. jd. puem , n. mn. pu

punica

evi - zool. mekuac koji pue s ku

icom ili bez nje (gola); sve to ima
oblik pueve kuice; prenes. onaj koji
sporo radi ili se sporo kree,
puev/puev prid. odr. v. - puevljev,
koji se odnosi na pua, koji mu pripa
da.
puevljev prid. odr. v. - puev,
puevljl/puevljl prid. odr. v. - puev
ski.
puevski prid. odr. v. - koji se odnosi na
pueve.
puevski pril. - kao puevi, na nain
pueva.
piii/pui im. m. r., g. jd. puia!
puia , em. - mali pu; mladi pu.
puni prid. odr. v. - koji se odnosi na
pua; koji je oblikom kao pu.
punica/punica im. . r. - dio unog
kanala.

953

R
R r - fonema; glas; suglasnik; dvadeset
tree slovo latinine abecede i dvadese
to irilice.
rabadija im. m. r. (tur.), g. jd. rabadzije ,
g. mn. rabadija - najamni vozar, kolar,
koija, furman.
rabat im. m. r. (tal.), g. jd. rabata - odbi
tak ili popust, procenat na prodajnu
cijenu koji proizvoa daje trgovini;
mara.
rab im. m. r. (csl.), n. mn. rabi/rabovi rob, sluga.
Rabb im. m. r. (ar.) - Gospod, Bog, Allah,
rabin im. m. r. (hebr.), rabina - duhovni
predvodnik hebrejske zajednice; vjero
uitelj; poznavalac hebrejskog zakona u
staroj Palestini,
rabiti gl. nesvr., prez. rabim - upotreblja
vati, troiti, sluiti se ime.
rabljenje gl. im. s. r. od rabiti,
rabota im. . r. (rus.) - rad, posao, trud;
odreena aktivnost, djelatnost; pejor.
sumnjivo djelo,
rabotanje gl. im. s. r. (rus.) od rabotati.
rabotati gl. nesvr. (rus.), prez. rabdtam obavljati neki posao; teko raditi,
racija im. . r. (ar.) - povremena policij
ska hajka, potraga, pretres,
racionalan prid., odr. v. racionalni razuman, razborit; uzdran od emocija;
umjeren u troenju,
racionalizir anj e/racionalizo vanje gl. im.
s. r. prema racionalizirati/racionalizovati.
racionalizam im. m.r. (lat.), g. jd. racio
nalizma - filozofsko shvatanje da je
razum izvor i mjerilo znanja i spoznaje,
racionalizacija im. . r. (lat.) - mjere
usmjerene u pravcu pojednostavljenja i
pojeftinjenja procesa proizvodnje, a
poveanja proizvodnosti rada
racionalizirati/racionalizovati gl. svr. i

nesvr., prez. racionalizirdmJracionalizujem - uvesti racionalizaciju; uiniti

racionalnim.
rai im. m. r., g. mn. raia, em. mali
rak; zool. naziv za razne morske
ivotinje iz porodice rakova,
raiji prid. odr. v. - koji potie ili pripada
raku, rakov.
raun im. m. r., g. jd. rauna - razne
matematike operacije (sabiranje, odu
zimanje itd.); raunanje; evidencija o
dugovanjima i potraivanjima; sastavni
dio knjigovodstva, bankarstva; potvrda
o kupovini neke robe.
raunalo im. s. r. - sprava za raunanje,
raunar, kompjuter,
raunaljka im. . r., dat. jd. raunaljki, g.
mn. raunaljki - jednostavna naprava za
raunanje, starinsko nastavno sredstvo
za uenje raunskih radnji,
raunanje gl. im. s. r. od raunati,
raunar im. m. r., g. jd. raunara - rau
nalo, kompjuter,
raunati gl. nesvr., prez. raunam vriti neku od raunskih radnji; procjenji
vati; cijeniti, smatrati; prebirati u mislima;
smiljati, ispitivati; namjeravati, planirati;
uzdati se, oekivati neto; svrstavati se,
ubrajati se u to.
raundija im. m. r. - koji ima dara za
raun i bavi se njime; koji je proraunat
na vlastitu dobit; koji sve radi iz ko
ristoljublja,
raunica im. . r., g. mn. raunica procjena valjanosti, isplativosti nekog
posla.
raunovodstvo im. s. r., g. mn. raunovddstava - voenje finansijskih i bla
gajnikih knjiga koje odraavaju poslo
vanje i imovno stanje neke organiza
cije, preduzea; osoblje organizovano u
poseban odjel na takvim poslovima.

raunovoa im. m. r. - slubenik koji

obavlja raunovodstvene poslove,
raunski prid. odr. v. - koji se odnosi na
raun i raunanje,
raunski pril. - pomou rauna, raun
skom operacijom, zasnovano na raunu,
ravast prid., odr. v. ravasti - razdvojen
u rave, dvokrak, kljunast,
ravanje gl. im. s. r. od ravati,
ravati se gl. nesvr., prez. ravam se granati se, postajati ravast, dobijati
oblik raava, rastavljati se u dva kraka,
rave im. pi. tantum, g. ravi/raava mjesto gdje se drvo grana u dva kraka,
dio neega to se rastavlja u dva kraka
poput ptiijeg kljuna; rakije, ralje.
rad im. m. r., n. mn. rdovi/radovi svjesna ljudska aktivnost radi posti
zanja korisnog uinka; obavljanje, vre
nje nekog posla, zadatka; djelatnost,
aktivnost.
rad prid., komp. radiji - voljan, spreman,
sklon, naklonjen.
rada1 im. . r. - zool. vrsta insekta, pauk.
rada2 im. . r. - bot. term. vrsta biljke
bijelih latiastih cvjetova, kamilica,
prstenak, krasuljak.
radar im. m. r. (engl.) - elektronska
sprava za lociranje predmeta pomou
radio talasa, radio-lokator.
radi vezn. - za iskazivanje namjere, cilja,
namjene, razloga; up. zbog.
radi im. m. r., g. jd. radia - rasprostra
njena livadska i oranika biljka, masla
ak.
radij im. m. r. (lat.), g. jd. radija - prirod
ni radioaktivni elemenat, hem. simb.
Ra.
radijacija im. . r. (lat.) - fiz. isijavanje
zraka, zraenje iz radioaktivnih eleme
nata.
radijator im. m. r. (lat.) - grijae metalno
tijelo u prostorijama kroz koje prolazi
para ili topla voda.
radikal im. m. r. (lat.), g. jd. radikla hem. stalna grupa atoma u molekuli
koja nepromijenjena prolazi kroz niz
hemijskih reakcija i spojeva; polit,
pristalica i pobornik korjenitih promje
na i odlunih mjera, ekstremista; mat.
znak za vaenje korijena,
radikalizam im. m. r. (lat.), g. jd.
radikalizma, g. mn. radikalizama -

radia
najvea otrina i maksimalan program u
zastupanju nekog shvatanja; ekstremi
zam, radikalstvo.
radikalizirati/radikalizovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. radikalizirdm/radikalizujem - insistirati na korjenitim pro
mjenama, pospjeivati krajnosti, zago
varati radikalizam,
radikalno pril. - na radikalan nain, iz
osnova, korjenito, potpuno,
radilica im. . r., g. mn. radilica - osoba
koja voli raditi; osovina razliitih me
hanizama (npr. motora sa unutranjim
sagorijevanjem); neplodna enka kod
pela, mrava, osa.
radilite im. sr. r. - mjesto gdje se izvode
radovi, gdje se radi.
Radimlju vi. im. . r. - lokalitet u Herce
govini blizu Stoca sa najzanimljivijom
nekropolom steaka srednjovjekovne
Bosne.
radin prid. neodr. v. - koji je posveen
radu; radian, marljiv, vrijedan,
radinost im. . r., instr. jd. radinou/
radinosti - osobina onih koji su radini,
koji vole raditi, marljivost.
radio im. m. r., (lat.) g.jd. radija, instr. jd.
radiom, n. mn. radiji, g. mn. radija opi naziv za radioprijemnik; openito
instalacija radiodifuzije; ustanova koja
emituje program pomou radija, radio
stanica.
radioaktivan prid. (lat.), odr. v. radio
aktivni - koji je u vezi, koji se odlikuje
radioaktivnou.
radioaktivnost im. . r., instr. jd. radio aktivnou/radioaktivnosti - osobina
nekih hemijskih elemenata (radij, ra
don, uran, plutonij itd.) da spontano
prelaze u druge i pritom isputaju
nevidljive estice i zrake (alfa, beta i
gama) velike energije,
radiolog im. m. r. (lat.) - strunjak za
radiologiju,
radiologija im. . r. (lat.) - nauka o ra
dij skim i rendgenskim zrakama i o nji
hovoj primjeni u medicini,
radionica/radionica im. . r. - prostorija
u kojoj se neto izrauje ili popravlja,
radia im. m. r., g. mn. radia - osoba ko
ja voli posao, radin ovjek, dobar rad
nik, pregalac.

radian
radian prid., odr. v. radini - radin, mar
ljiv, vrijedan,
radino pril. - vrijedno, marljivo,
radinost im. . r., instr. jd. rddinou/
radinosti - osobina onoga koji je radi
an, radljivost, pregalatvo,
raditi gl. nesvr., prez. radim - baviti se
radom, djelati, praviti, obavljati posao;
poslovati.
radni prid. odr. v. - koji se odnosi na rad,
koji slui za rad.
radniki prid. odr. v. - koji potie ili
pripada radnicima,
radniki pril. - poput radnika, kao radnik,
radnik im. m. r., vok. jd. radnice, n. mn.
radnici - onaj koji radi, koji obavlja
odreeni posao; najamnik koji prodaje
svoju radnu snagu; trudbenik, djelatnik,
radnitvo im. s. r. - sloj, klasa radnika,
radnici.
radnja im. . r., g. mn. radnji - akt, in,
pokret; postupak, djelo; mat. nain,
oblik izraunavanja; operacija (etiri
raunske radnje: sabiranje, oduzimanje,
mnoenje, dijeljenje); pismeni rad, ras
prava, studija; radionica, prodavnica,
duan; tok zbivanja u epskom knjiev
nom djelu ili na filmu,
rado pril., komp. radije - sa zadovoljs
tvom, od srca, sa eljom, dragovoljno,
svesrdno, spremno; komp. prije, bolje.
Radobolja im. . r. - rjeica u Mostaru,
desna pritoka Neretve,
radoholik im. m. r., n. mn. radohdlici onaj koji voli rad, koji je posveen
radu, koji pretjeruje u radu; veliki
radnik, radia,
radosno pril. - s radou, veselo,
radost im. . r., instr. jd. radou!radosti,
g. mn. raddstl!radosti - pozitivno emo
cionalno uzbuenje; osjeanje dragosti;
prijatno raspoloenje, veselje, zadovolj
stvo.
radostan prid., odr. v. radosni - obuhva
en prijatnim raspoloenjem, ispunjen
radou, veseo, razdragan,
radovanje gl. im. sr. r. od radovati se.
radovati se gl. nesvr., prez. radujem se iekivati neto lijepo, neto to donosi
radost; ispoljavati, osjeati radost; vese
liti se.

955

954
radoznalac im. m. r., g. jd. raddznalca, g.
mn. raddznaldca - onaj koji je rado
znao, ljubopitljivac, znatieljnik,
radoznalo pril. - s radoznalou, ljubopitljivo, znatieljno,
radoznalost im. . r., instr. jd. raddznalou/raddznalosti - osobina onoga koji je
radoznao, koji je znatieljan, ljubo
pitljivost.
radoznao prid., odr. v. raddznall - koji
pokazuje tenju da neto sazna, naui;
ljubopitljiv; koji je proet eljom za
saznavanjem, istraivanjem, znatieljan,
raanje gl. im. s. r., g. mn. raanja - do
noenje na svijet poroda; nastanak ne
eg novog,
raati gl. nesvr., prez. raam - donositi
na svijet novi plod, porod,
raf im. . r. (ar.), g. jd. rafa - pregrada u
ormaru ili stalai, polica du zida, raf.
rafal im. m. r. (fr.), g. jd. rafla - brza
uestala, paljba iz vatrenog, automat
skog oruja,
rafinerija im. . r. (fr.), g. mn. rafinerija postrojenje, tvornica za proiavanje
nafte, plemenitih metala i sl. od drugih
primjesa.
rafiniran prid. (fr.), odr. v. rafinirani proien, oien, izbistren; prenes.
profinjen, uglaen; istanan, izotren,
prepreden, lukav, dosjetljiv, dovitljiv,
rafiniranje gl. im. sr. r. prema rafinirati,
rafinirati gl. svr. i nesvr., prez. rafini
ram - posebnim tehnolokim postup
kom i postrojenjima preraditi sirovinu i
dovesti je do potrebne istoe i finoe;
proistiti, istiti, bistriti; prenes. profi
niti, ugladiti, istanati.
raga im. .r ,, dat. jd. ragi, g. mn. raga isluena, istroena, ostarjela i iznemog
la ivotinja (konj, magarac, vo, pas);
kljuse.
ragu im. m. r. (fr.), g. jd. ragua, n. mn.
ragui - jelo od vie vrsta isjeckanog
mesa i raznog povra u zainjenom i
obilnom umaku; up. sitni evap.
Raguza im. . r. - drugi, stari naziv za
Dubrovnik,
rahao prid., odr. v. rahli - prhak, rastresit,
sipak.
rahat prid. (ar.) - zadovoljan, miran, spo
kojan, bezbrian, komotan.

rahat pril. (ar.) - mirno, spokojno, ko

motno.
rahatlokum im. m. r. (ar.) - poznata
istonjaka poslastica,
rahatluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn.
rahatluci - zadovoljstvo, naslada, spo
kojstvo, udobnost, bezbrinost.
rahitis im. m. r. (gr.), g. mn. rahitlsa "engleska bolest", djeija bolest nepra
vilnog razvoja kostiju; iskrivljenost ko
stiju zbog pomanjkanja vitamina D.
rahlanje gl. im. s. r. od rahlati.
rahlati gl. nesvr., prez. rahlam - postajati
prhko, mehko, rastresito, sipko, rahlo.
rahle im. pi. tantum (ar.) - vrsta stalka,
klupice za itanje: dvije uklijetene das
ke u obliku makaza, up. rave, ralje,
rahlenje gl. im. s. r. od rahliti.
rahli ti gl. nesvr., prez. rahllm - initi da
netp bude prhko, rastresito, sipko, ra
hlo vati.
rahlost im. .r., instr. jd. rahlou/rahlosti
- osobina onoga to je rahlo, prhko,
sipko, rastresito, upljikavo,
rahlovanje gl. im. s. r. od rahlovati,
rahliti.
rahlovati gl. nesvr., prez. rahlujem initi da neto bude mehko, rastresito,
sipko; rahliti.
rahmet im. m. r. (ar.) - Boija milost,
pokoj.
rahmetli prid. neprom. (ar.-tur.) - koji je
u Boijoj milosti, umrli, pokojni,
rahmetlija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji
je u Boijoj milosti, umrli, pokojni;
mejit.
rahvanija im. . r. (perz.) - vrsta jedno
stavnog slatkog jela: zalivena patipanja; pravi se od brana, eera, jaja i
masla.
raj im. m. r., g. jd. raja - mjesto blaen
stva i blagostanja na drugom svijetu,
dennet; mjesto vjenog boravka dua
nakon proivljenja
raja im. pi. tantum (ar.) - naziv za nemuslimanske podanike u Osmanskoj
Carevini; druina, skupina; svjetina,
rajica im. . r. - ob. paradajz,
rajmskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
raju.
rajon ob. rejon im. m. r. (fr.), g. jd.
rajona/rejona - gradsko podruje, opi

ralica

na; izdvojeno ogranieno podruje kao

cjelina.
rajski prid. odr. v. - koji potie iz ili
pripada raju; divan, idealan, savren.
rak im. m. r., g. jd. raka, n. mn. rakovi zool. naziv za razne ivotinje iz poro
dice ljuskara; med. teka bolest, razne
vrste malignih tumora, karcinom, Can
cer; astr. naziv Sazvijeda; znak u horo
skopu.
raka im. . r., g. mn. raka - grobna jama;
kabur.
raketa/raketa im. . r. (njem.) - projektil
na pogon mlaza plinova nastalih izga
ranjem raketnog goriva u reaktivnom
motoru.
rakija im. . r. (ar.) - alkoholno pie nas
talo destilacijom prevrelog koma voa,
najee ljiva,
rakija im. m. r. (ar.) - ovisnik o rakiji,
pijanica.
rakijakl prid. odr. v. (ar.) - koji se odno
si na rakijae.
rakijetina im. . r. (ar.), augm. pejor. - ja
ka i odvratna rakija,
rakijski prid. odr. v. (ar.) - koji je vezan
za rakiju, koji se odnosi na rakiju,
rakita im. . r. - bot. vrsta niske vrbe sa
crvenkastom korom,
rakitnjak im. m. r., n. mn. rakitnjaci mjesto obraslo rakitovim grmljem,
vrbak, ivik.
rakov prid. odr. v. - koji pripada ili potie
od raka, raiji,
rakovice im. . r. mn. - zool. desetononi
kratkorepi rakovi,
rakun im. m. r. (engl.), g. jd. rakuna sjevernoameriki prugasti medvjedi
skupocjena krzna,
rakurs im. m. r. (fr.) - izvod, kratak
sadraj, saetak, posebno slika u filmu
kada je u fokusu neki izdvojeni detalj u
masovnoj sceni; kut, ugao filmskog
snimanja, taka iz koje posmatra objek
tiv kamere,
ral im. . r., g. jd. rali, g. mn. rala/rali 1 mjera za povrinu zemljia, 5754 m2 ;
jutro.
ralica im. . r. - drveni plug, ralo; naprava
u obliku trokuta za razgrtanje snijega
vuenjem; sport, skijaki stav.

ralo
ralo im. sr. r., g. jd. rala, g. mn. rala drveni plug, ralica; leme, raonik, crta
lo; koica u nosu.
ralje im. pi. tant., g. ralja - velika usta
puna otrih zuba kao npr. kod morskog
psa.
Rama im. . r., g. jd. Rame - rijeka u
Bosni, lijeva pritoma Neretve; pokra
jina u Bosni i Hercegovini,
ramazan im. m. r. {ar.) - sveani mjesec
posta kod muslimana nakon kojeg dola
zi Bajram; naziv devetog mjeseca mu
slimanskog lunarnog kalendara,
ramazanfja im. . r. (ar.) - somun, po
sebna vrsta tanke i mehke pogaice
koja se pravi uz ramazan,
ramazanski prid. odr. v. (ar.) - koji se
odnosi na ramazan, koji potie ili pri. pada ramazanu.
rame im. s. r., g. jd. ramena, n. mn.
ramena, g. mn. ramena - anat. dio tijela
izmeu vrata i nadlaktice.
ran prid., odr. v. ram, komp. raniji - koji
se zbiva rano ujutro; koji je prije oeki
vanog vremena.
rana im. . r., g. mn. rana - povreda,
ozljeda tjelesnog tkiva.
ranac im. m. r. (njem.), g. jd. ranca, g.
mn. ranaca - torba koja se nosi na lei
ma, uprtnjaa, naprtnjaa, teleak, ruk
sak.
ranar im. m. r. - koji lijei rane, ranarnik,
vidar.
rang im. m.r. (fr.), n. mn. rangovi - stu
panj, stepen, kategorija, poloaj, mjesto
u hijerarhiji,
ranilac im. m. r., g. jd. ranioca, n. mn.
ranioci, g. mn. ranilaca - onaj koji rani,
ranoranilac; ustalica.
raniti1 gl. nesvr., prez. ranim - ustajati
rano, rano poinjati posao.
raniti2 gl. nesvr., prez. ranim - napraviti
ranu, nanijeti tjelesnu povredu, ranu,
ozljedu nekome; ozlijediti, povrijediti.
ranka im. . r., dat. jd. ranki - voka koja
rano sazrijeva, koja prije drugih donosi
plod.
rano pril., komp. ranije - prije nego to je
uobiajeno, prije dogovorenog vreme
na, prije oekivanog,
ranoranilac im. m. r., g. jd. ranoranioca,

957

956

n. mn. ranoranioci, g. mn. ranorani

laca - onaj koji rano ustaje; ustalica.
raniranje gl. im. s. r. (fr.) od ranirati,
ranirati gl. svr. i nesvr. (fr.), raniram
- rasporeivati, razmjetati; urediti;
svrstavati, sreivati, klasifikovati, klasi
ficirati.
ranjav prid., odr. v. ranjavi, komp. ranjavij! - koji ima rane po sebi.
ranjavanje gl. im. s. r. od ranjavati,
ranjavati gl. nesvr., prez. ranjavam nanositi povrede, stvarati rane.
ranjavost im. . r., instr. jd. ranjavou/
ranjavosti - stanje ili osobina onoga to
je izranjavano,
ranjen prid., odr. v. ranjeni - koji je
zadobio ranu, koji je ozlijeen,
ranjeniki prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od ranjenika,
ranjeniki pril. - na nain ranjenika, po
put ranjenika,
ranjenik im. m. r., n. mn. ranjenici - onaj
koji je ranjen, koji ima ranu.
ranjenje gl. im. s. r. od raniti1 i raniti2,
ranjiv prid., odr. v. ranjivi - koji moe
biti ranjen, neotporan na ranjavanje; povredljiv.
ranjivost im. . r., instr. jd. ranjivou/
ranjivosti - svojstvo onoga to je ranji
vo; stanje i osobina onoga to je neot
porno na ranjavanje; prenes. pretjerana
preosjetljivost,
raport im. m. r. (fr.), g. mn. raporta izvijetaj upravi ili vioj ustanovi;
izvje-taj o izvrenoj preuzetoj obavezi;
vojn. slubeni izvjetaj, predstavka,
raportiranje gl. im. s. r. prema rapo
rtirati.
raportirati gl. svrs. i nesvr., prez. rapdrtiram - izvije titi izvjetavati,
rapsodija im. . r. (gr.) - muzika kom
pozicija sloene strukture i naglaene
emotivnosti kao fantazija na temu naro
dnih pjesama ili narodne predaje,
raritet im. m. r. (lat.), g. jd. rariteta rijetkost, skupocjenost, ekskluzivnost,
rarog im. m. r., n.mn. rarozi, g. mn.
rdroga - zool. morski rak (Homarus
vulgaris); hlap.
rasa im. . r. (pan.), g. mn. rasa/rsa vrsta, soj, pasmina, sorta..

rasad im. m. r., g. jd. rdsada - mlade

biljke, mladi sad, mladice koje slue za
rasaivanje, prisaivanje.
rasada im. . r., g. jd. rasade - mlade
biljke, mladi sad, mladice koje slue za
sadnju, rasaivanje, presaivanje,
rasadiste im. sr. r. - mjesto rasada,
rasadnik.
rasaditi1 gl. svr., prez. rasddim - preni
jeti, presaditi sadnice iz rasadnika; pro
rijediti, razguliti.
rasaditi2 gl. svr. - skinuti, izbiti dralicu
iz uica (npr. motike, tmokopa, sjeki
re)..
rasadnik im. m. r., n. mn. rasadnici mjesto, zemljite gdje se nalazi ili uzga
ja rasad(a).
rasaivanje gl. im s. r. prema rasaivati,
rasaivati gl. nesvr., prez. rasaujem up. rasaditi.
rasan prid., odr. v. rasni - koji se odnosi
na rase, koji pripada rasi, koji potie od
rase; naoit, izrazit, skladan (o ovje
ku); koji ima najbolje osobine odreene
vrste (o ivotinjama).
rasap im. m. r. - rasulo, raspad, rasipanje;
propast.
rascijepati gl. svr., prez. rascijepam zavriti s cijepanjem; porascijepati; pri
onuti za cijepanje,
rascijepiti gl. svr., prez. rascijepim cijepanjem
razdvojiti,
raspolutiti,
rasjei, rasporiti,
rascjep im. m. r. - rascijepljeno mjesto,
pukotina, procijep; zarez, usjek; ra
zdvojenost, raspoluenost; podjela, ra
zor.
rascjepkanost im. . r., instr. jd. rascjep
kano u/ras cjepkano ti - stanje i oso
bina onoga to je rascjepkano, isitnjenost, razdrobljenost.
rascjepkati gl. svr., prez. rascjepkam isitniti cijepajui, iscjepkati,
rascvjetati se gl. svr., prez. rascvjetam bogato, bujno razviti cvjetove, rascvasti
(se); prenes. bujno se razviti; razviti se,
rairiti se kao cvijet; iron. pocijepati se.
rascvjeta vanje gl. im. s. r. od rascvjetavati.
rascvjetavati gl. nesvr., prez. rascvjetavam - up. rascvjetati.

rasipati
raseliti (se) gl. svr., prez. raselim (se) napustiti, promijeniti mjesto prebivali
ta, razii se na druga stanita,
raseljavanje gl. im. s. r. prema raselja
vati.
raseljavati (se) gl. nesvr., prez. raselja
vam (se) - up. raseliti (se),
raseljenlk im. m. r., n. mn. raseljemci onaj koji je raseljen, onaj koji je pro
mijenio prebivalite,
rasformirati gl. svr. (lat.), prez. rasfdrmiram - ukinuti, raspustiti neku forma
ciju, ustanovu ili organizaciju,
rashladiti gl. svr., prez. rashladim smanjiti toplotu, sniziti temperaturu,
suzbiti vatru, umanjiti vruinu, vrelinu;
ohladiti; osvjeiti,
rashladni prid. odr. v. - koji slui za
rashlaivanje.
rashlaivinje gl. im. s. r. od rashlaivati,
rashlaivati gl. nesvr., prez. rashlau
jem up. rashladiti,
rashod im. m. r. - ono to je potroeno,
izdatak, troak,
rashodovanje gl. im. s. r. prema rasho
dovati.
rashodovati gl. svr., prez. rashodujem otpisati neto kao dotrajalo i neupotreb
ljivo; uknjiiti kao rashod,
rasijan prid., odr. v. rasijani - koji je bez
koncentracije, neusredsreen, nepribran, rastresen, odlutao.
rasijano pril. - na nepribran nain, rastre
seno.
rasijanost im. . r., instr. jd. rasijanou/
rasijano ti - osobina ili stanje onoga to
je rasijano; rastresenost.
rasijati gl. svr., prez. rasijem - ravno
mjerno razbacati zrnevlje po oranici;
zavriti sijanje (ita), nasijati, posijati;
sijanjem napraviti razmak, razgranienje.
rasijavanje gl. im. s. r. od rasijavati.
rasijavati gl. nesvr., prez. rasijavam up. rasijati,
rasipan prid., odr. v. rsipni - koji mnogo
troi, rasipa, prekomjerno razbacuje ste
evinu, imetak,
rasipanje gl. im. s. r. od rasipati,
rasipati gl. nesvr., prez. rasipam/ rasipIjem - raspri vati na sve strane neto
sipko ili teno, prosipati, prolivati; razi
laziti se na razne strane; prenes. razba-

rasipniki
ivati se steevinom, prekomjerno i ne
potrebno troiti imetak,
rasipniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
rasipnika, potie ili pripada rasipniku,
rasipniki pril. - poput rasipnika, kao ra
sipnik.
rasipnik im. m. r., n.mn. rasipnici - onaj
koji rasipa, mnogo troi, razbacuje;
raspikua.
rasipno pril. - na rasipan nain, nedomainski.
rasist(a) im. m. r., g. jd. rasiste, n. mn.
rasisti/rasiste, g. mn. rasista - prista
lica, privrenik rasizma, onaj koji na
glaava rasne razlike, onaj koji ne po
dnosi ljude druge rase.
rasistiki prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od rasiste,
rasistiki pril. - na nain rasiste, kao rasi
sta.
rasitniti gl. svr., prez. rasitnim - razbiti
na sitnije dijelove, isitniti, usitniti,
rasitnjavanje gl. im. s. r. prema rasitnjavati.
rasitnjavati gl. nesvr., prez. rasitnjavam
- up. rasitniti.
rasizam im. m. r., g. jd. rasizma - ideolo
gija i politika konstrukcija o postoja
nju viih i niih rasa po kojoj rasna
svojstva predodreuju kulturnu i povi
jesnu misiju pojedinih naroda,
rasjei gl. svr., prez. rasijeem - otrim
noem i sl. nainiti rasjeklinu; sijeenjem razdvojiti, razdijeliti na komade,
raspolutiti.
rasjed im. m. r., g. mn. rasjeda - geol.
rasjelina, rascjep, pukotina u Zemljinoj
kori.
rasjesti (se) gl. svr., prez. rasjede (se) raspuknuti, provaliti (se), ulegnuti (se),
rasjedanje gl. im. s. r. prema rasjedati,
rasjedati (se) gl. nesvr., prez. rasjedam up. rasjesti (se),
raskahariti se gl.svr. (ar.), prez. raskaharim se - rastuiti se, raalostiti se, za
brinuti se; up. kahar.
raskalaen prid. (perz.), odr. v. raska
laeni - koji je postao raspikua, rasip
nik, skitnica, propalica, varalica,
raskalaenost im. . r. (perz.) - osobina
onoga koji je raskalaen,
raskalaiti (se) gl. svr. (perz.), prez.
raskaldim se - razuzdati se, raspustiti

959

958
se, izgubiti obraz; postati raspikua,
rasipnik, skitnica, propalica, varalica,
raskalai vanje gl. im. s. r. (perz.) od
raskalaivati.
raskalaivati gl. nesvr., prez. raskalaujem - up. raskalaiti,
raskid im .m . r.,g .jd . raskida - prestanak
veze ili odnosa, prekid, prekidanje,
raskidanje; ponitenje,
raskidanje gl. im. s. r. od raskidati,
raskidati gl. svr., prez. raskidam - kida
njem rastaviti, razdvojiti, rastrgati na
vie dijelova, raskomadati, raskinuti,
raskidati gl. nesvr., prez. raskidam - up.
raskidati.
raskinuti gl. svr., prez. raskinem - kida
njem razdvojiti na dva ili vie dijelova,
prekinuti, raskomadati; prestati odra
vati veze; odrei se ega, napustiti ta.
raskiseliti (se) gl. svr., prez. raskiselim razmekati u tenosti, raskvasiti, razmoiti.
raskiseljavanje gl. im. s. r. prema raskiselj avati.
raskiselj avati gl. nesvr., prez. raskiseljavam - up. raskiseliti (se),
raskivanje gl. im. s. r. prema raskivati,
raskivati gl. nesvr., prez. rdskivdm - up.
raskovati.
rasklapanje gl. im. s. r. prema rasklapati,
rasklapati gl. nesvr., prez. rdsklapam up rasklopiti,
rasklasati se gl. svr., prez. ras klasa se razviti klasove ita, isklasati,
rasklanjanje gl. im. s. r. od rasklanjati.
rasklanjati gl. nesvr., prez. raskldnjam up. raskloniti.
raskloniti gl. svr., prez. rasklonim ukloniti, skloniti porasklanjati; raisti
ti.
rasklopiti gl. svr., prez. rasklopim - ras
tvoriti zaklopljeno; rastaviti ta sklo
pljeno na sastavne dijelove,
rasklupati (se) gl. svr., prez. rasklupa
(se) - odmotati klupko, prestati biti u
klupku, ne biti vie sklupan, razmotati
se.
rasklupav^nje gl. im. s. r. od rasklupavati.
rasklupavati gl. nesvr., prez. rasklupavam - up. rasklupati (se),
raskljucati (se) gl. svr., prez. raskljuca
(se) - kljucajui raskopati, raskljuvati.

raskljucavanje gl. im. s. r. od raskljucavati.

raskljucavati gl. nesvr., prez. raskljiicavam - up. raskljucati (se),
raskljuvati gl. svr., prez. raskljuje kljujui raznijeti, raupati,
raskokati (se) gl. svr., prez. ras ko kam
(se) - ispucati, raspucati se na toploti.
raskokotati se gl. svr., prez. raskdkoem
(se) - poeti, stati kokotati, udariti u
kokotanje, raskokodakati se.
raskol im. m. r. - rascjep, razdor, razor,
raskid, podjela, raspad, rasap; pov. ra
skid, prekid crkvenih odnosa izmeu
Zapadnog i Istonog Rimskog Carstva,
izmeu Rima i Bizanta,
raskolaiti gl. svr., prez. raskdlaim iroko otvoriti, razrogaiti, izbuljiti,
izbeiti oi.
raskolina im. . r. - rasjed, rascjep, rasje
lina, pukotina.
raskoliti1 gl. svr., prez. raskolim rascijepiti, rasjei u dva dijela.
raskoliti2 gl. svr., prez. raskolim - razva
liti, rasturiti kolac, tj. stog snopova ita;
suprot, ukoliti, skoliti,
raskolnikl prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od raskolnika,
raskolniki pril. - na raskolnikov nain,
razbijaki.
raskolnik im. m. r., n. mn. raskolnici zagovara raskola, raspada; odmetnik,
otpadnik, izmatik,
raskomadati gl. svr., prez. raskomadam
- izlomiti, razbiti, iskidati, rasjei na
komade; rasparati, izdijeliti, razdijeliti,
raskomadavanje gl. im. s. r. prema raskomadavati.
raskomadavati gl. nesvr., prez. raskomadavam - up. raskomadati,
raskomoivanje gl. im. s. r. (lat.) prema
raskomoivati se.
raskomoivati (se) gl. nesvr. (lat.), prez.
rakomdujem (se) - up. raskomotiti
(se).
raskomotiti (se) gl. svr. (lat.), prez.
raskdmtim (se) - uiniti komotnim,
netijesnim, udobnim; rairiti se, raspro
straniti se, razbakariti se.
raskopati gl. svr., prez. raskdpam kopanjem zemlju izroviti, razroviti,
uskopati; nainiti otvor, rupu u emu;

raskovati
razoriti, unititi; rasturiti, rastaviti na
dijelove.
raskopavanje gl. im. s. r. prema rasko
pati.
raskopavati gl. nesvr., prez. raskdpavam
- up. raskopati,
raskopati gl. svr., prez. raskdpam otvoriti, ukloniti kopu, otkopati; ra
zdvojiti, rastaviti ono to je skopano,
iskopati.
raskopavanje gl. im. s. r. prema raskop
avati.
raskopavati gl. nesvr., prez. raskdpavam - up. raskopati,
raskoraenje gl. im. s. r. prema rasko
raiti (se).
raskoraiti (se) gl. svr., prez. raskdraim se - razmaknuti krake, rairiti noge
u raskorak,
raskoraivanje gl. im. s. r. prema raskoraivati se.
raskoraivati se gl. nesvr. i u., prez.
ras koraajem se - up. raskoraiti,
raskorake pril. - na raskoraen nain,
raskoraeno.
raskorak im. m. r., n. mn. raskoraci stav pri stajanju ili u nekoj sportskoj
disciplini kada su noge razmaknute,
rairene; prenes. nedostatak skladnosti,
harmonije; nesklad, neslaganje, razila
enje.
rasko im. m. r. - prvi otkos kroz nepokoenu livadu; prokos.
rasko im. . r., g. jd. raskoi - izobilje,
luksuz, bogatstvo,
raskoan prid., odr. v. raskoni - pun ra
skoi, blistav, sjajan, luksuzan; veoma
bogat i raznovrstan u izboru, obilan,
raskonik im. m. r., n. mn. rskonici onaj koji se naslauje materijalnim, tje
lesnim uicima, koji uiva u izobilju;
prenes. rasipnik,
raskono pril. - na raskoan nain; bo
gato, obilno,
raskonost im. . r., instr. jd. rskonou/rskonosti - svojstvo onoga to je
raskono, rasko,
raskotariti gl. svr., prez. raskdtarim razgraditi, razvaliti, oboriti, unititi,
raskovati gl. nesvr., prez. rdskujem rastaviti, razvaliti skovano; raskinuti
okove, otkovati; kovanjem rastanjiti,
razvui; skinuti konju potkove.

raskrajanje
raskrajanje gl. im. s. r. od raskrajati.
raskrajati gl. nesvr., prez. raskrajam up. raskrojiti.
raskraviti (se) gl. svr., prez. raskravl
(se) - uiniti da se to smrznuto otkravi,
otopi; odmrznuti, zagrijati; prenes.
odobrovoljiti se, oraspoloiti se.
raskravljivSnje gl. im. s. r. od raskravljivati (se).
raskra vijivati gl. nesvr., prez. ras krav
lju]em - up. raskraviti,
raskriti gl. svr., prez. raskrim - kre
njem ukloniti rastinje, raistiti zemlji
te, iskriti; dovesti u red, pospremiti;
probiti, prokriti,
raskri vanje gl. im. s. r. prema raskri
vati.
raskrivati gl. nesvr., prez. raskrlvam/
raskrujem - up. raskriti,
raskrmiti gl. svr., prez. raskrmim - ra
spodijeliti, rasparati, rasprodati krme
i.
raskrmljavati gl. nesvr., prez. raskrmljavam - up. raskrmiti,
raskreiti (se) gl. svr., prez. raskreim iroko se raskoraiti; izbeiti, izbuljiti,
razrogaiti oi.
raskreivanje gl. im. s. r. prema r a s k r
ivati.
raskreivati gl. nesvr., prez. raskreujem - raskreiti,
raskriliti gl. svr., prez. raskrilim - rairi
ti, razviti krila; irom otvoriti, rastvoriti,
rairiti vrata, prozor,
raskriljivanje/raskriljavanje gl. im. s. r.
prema raskriljivati/raskriljavati.
raskriljivati/raskriljavati gl. nesvr.,
prez. raskrlljujem/raskriljavam - up.
raskriliti.
raskrinkati gl. svr., prez. raskrinkam liiti koga krinke, skinuti masku; prika
zati neto u pravom svjetlu, razotkriti,
demaskirati,
raskrinkavanje gl. im. s. r. od raskrinka
vati.
raskrinkavati gl. nesvr., pvtz. raskrinka
vam - up. raskrinkati,
raskriti gl. svr., prez. raskrijem - otkriti
pokriveno; objelodaniti ono to je bilo
skriveno; razotkriti,
raskrivanje gl. im. s. r. od raskri vati.
raskovati gl. nesvr., prez. rasklrivam up. raskriti.

960

961
raskrije im. s. r. - ee: raskre,
raskrsnica, mjesto gdje se dva ili vie
puteva, meusobno presijecaju, ukrta
ju; raspue, rasputica,
raskrojiti gl. svr., prez. raskrojlm rastaviti ve skrojeno, rasporiti, razre
zati po avovima; oporiti,
raskrsnica im. . r. - mjesto gdje se dva
ili vie puteva meusobno presijecaju,
ukrtaju; raskre, raskrije; raspue,
rasputica.
raskrstiti gl. svr., prez. raskrstim poravnati raune; raspraviti, raistiti
sve nejasno; raskinuti, prekinuti svaku
dalju vezu.
raskravanje gl. im. s. r. prema raskrsti
ti.
raskra vati gl. nesvr., prez. raskravam - up. raskrstiti,
raskre im. s.r. - raskrsnica, rasputica,
raskrvaviti gl. svr., prez. raskrvavlm nainiti krvavu ranu, izraniti se do krvi;
raskrvariti,
raskuiti gl. svr., prez. raskuim - ostati
bez kue i kuita; proerdati, upropa
stiti imetak, osiromaiti,
raskuivanje gl. im. s. r. prema raskuivati.
raskuivati (se) gl. nesvr., prez. raskulvam/raskuujem - up. raskuiti,
raskuhati (se) gl. svr., prez. raskuha (se)
- skuhati do kraja; razvaliti,
raskuhavanje/raskuhivanje gl. im. s. r.
prema raskuhavati/raskuhivati.
raskuha va ti/raskuhivati
gl.
nesvr.,
prez. raskuhava/raskuhuje (se) - up. ra
skuhati (se),
raskupusati (se) gl. svr., prez. raskupusa
(se) - raskupusiti (se), istrgati (se) na
listove kao glavica kupusa; raskupusiti.
raskupusiti (se) gl. svr., prez. raskupusl
(se) - raskupusati (se),
raskutrati se gl. svr., prez. raskutra
(se) - raupati, razbaruiti (kosu),
raskvasiti (se) gl. svr., prez. rdskvaslm
(se) - namoivi, natopivi (vodom) ra
zmekati; raskiseliti; postati mokar,
raslinje im. sr. r. - biljni svijet, raslinstvo;
rastinje; term. flora,
raslojavanje gl. im. s. r. od raslojavati,
raslojiti gl. svr., prez. raslo j i (se) - raz
dvojiti, razvrstati po slojevima, podije
liti na slojeve.

raslojavati gl. nesvr., prez. raslojavam up. raslojiti (se),

rasoha im. . r. - komad ravastog drveta;
rava, ralja,
rasohast prid., odr. v. rasohastl - ravast,
raljast.
raso(l) im. m. r., g. jd. rasola - slani sok
kiselog kupusa,
raspad im. m. r. - rasulo, rasap, rasipanje;
rastur, razor; propast,
raspaliti (se) gl. svr., prez. raspalim (se)
- razgoriti, rasplamsati vatru; raspiriti,
razbuktati plamen; snano udariti, mlat
nuti, odalamiti; prenes. razdraiti, ra
zljutiti se.
raspaljenost im. . r., instr. jd. raspaljenou/raspaljenosti - stanje ili osobina
onoga koji je raspaljen, onoga to je
raspaljeno.
raspaljiv prid., odr. v. raspaljivl - koji se
moe raspaliti, koji je lahko zapaljiv,
raspaljivanje gl. im. s. r. prema raspalji
vati.
raspaljivati gl. nesvr., prez. raspaljujem
- up. raspaliti.
raspameenost im. . r., instr. jd. raspameenou/raspameenosti - teko sta
nje gubitka prisebnost, rastrojenost.
raspameivanje gl. im. s. r. prema raspameivati.
raspameivati gl. nesvr., prez. raspamelvam/raspameujem - up. raspametiti,
raspametiti (se) gl. svr., prez. raspa
metim - izgubiti pamet, prisebnost;
rastrojiti.
raspandan prid., odr. v. raspandzanl izderan, rastrgan pandama; raskoma
dan.
raspar/raspar im. m. r. - rastavljen par,
nepar.
rasparati gl. svr. i nesvr., prez. raspa
ram - oporiti, oparati po avu, raiti to
je bilo saiveno; rasporiti, razderati,
rasparcelisati gl. svr. (fr.), prez. rasparceliem - rastaviti na parcele, podijeliti
na dijelove, razdvojiti, rasparati,
rasparati gl. svr. (perz.), prez. rasparam - razdijeliti jedinstvenu cjelinu na
mnogo dijelova, raskomadati, razdro
biti.
rasparavanje gl. im. s. r. (perz.) prema
rasparavali.

raspis
rasparavati gl. nesvr., prez. rasparavam - up. rasparati,
raspariti gl. svr., prez. rasparim - rasta
viti, razdvojiti par; dokrajiti neto to
postoji u paru.
raspariti (se) gl. svr., prez. rasparim (se)
- proeti parom, parenjem razmekati;
raskraviti (se); zagrijati (se),
rasparivanje gl. im. s. r. prema rasparivati.
rasparati gl. nesvr., prez. rasparujem up. raspariti,
raspasati/raspasati (se), gl. svr., prez.
rdspaem (se) - osloboditi se pasa
(pojasa), raskomotiti se; raspojasati se.
raspasavanje gl. im. s. r. prema raspasavati.
raspasavati gl. nesvr., prez. raspasavam/raspasujem - up. raspasati,
raspasti se gl. svr., prez. raspadnem prestati postojati kao cjelina, biti u
rasulu; istruhnuti, propasti,
raspeiti se gl. svr., prez. rdspelm - iza
zovno se rairiti, razapeti; raspekmeziti
se, pretjerano mazno priati,
raspee im. s. r. - krst sa kipom Isusa; ono
to je razapeto, raspelo,
raspekmeziti se gl. svr. (perz.), prez.
raspekmezlm se - postati poput pekme
za; raskraviti se, razmekati; napraviti
se bolesnim, raspilaviti se; razlijepiti se;
prenes. raznjeiti se, mazno priati,
raspeiti se.
raspelo im. s. r. - javno istaknut krst s
kipom Isusa, raspee,
raspeti gl. svr., prez. raspnem - razvui
cijelom povrinom pa pribiti; pribiti na
kri rairenih ruku i nogu; razapeti,
raspetljati gl. svr., prez. raspetljam razvezati, razdrijeiti petlju; razmrsiti,
raspikustvo im. sr. r. - rasipnitvo,
raspilaviti se gl. svr. (perz.), prez.
raspilavlm (se) - opustiti se; raskraviti
se; raspekmeziti se.
raspiriti gl. svr., prez. raspirim - puha
njem, pirenjem, pirkanjem razviti, ra
zm ahati (to je tinjalo); raspaliti, razgo
riti vatru; prenes. potaknuti, izazvati
(razmirice, svau, sukob; strast),
raspis im. m. r. - javna obavijest, obzna
na.

raspitua
raspitua im. . r. - ona koja se raspituje,
ena koja saznaje podatke o udavaama
ili enicima; provodadika.
raspjevan prid., odr. v. raspjevani - koji
se predao pjesmi, koji je ponesen pjes
mom; pjesmovit; prenes. veseo, vedar,
radostan.
raspjevano pril. - s pjesmom, pjesmovno,
pjevajui; veselo, razdragano,
raspjevanost im. . r., instr. jd. raspjevanou/raspjevanosti - vedro raspoloe
nje, stanje razdraganosti, veselosti,
raspjevati se gl. svr., prez. raspjevam se
- pjevati lijepo i umilno, zanijeti se pje
vanjem.
rasplakati (se) gl. svr., prez. rasplaem
(se) - uiniti da neko zaplae ili biti
obuzet plaem; raalostiti, rastuiti,
okahariti (se),
rasplamsati (se) gl. svr., prez. rasplamsa
(se) - razgoriti (se), raspaliti (se); pre
nes. uzeti maha, buknuti,
rasplesti (se) gl. svr., prez. raspletem/
raspletem (se) - otplesti ono to je sple
teno; oporiti; prenes. razmrsiti, razjasni
ti.
rasplet im. m. r. - razrjeenje zapletene
situacije, zamrenog sluaja; rjeenje
zapleta nakon kulminacije sukoba tenji
i interesa likova u klasinom umjetni
kom djelu.
rasplinuti se gl. svr., prez. rasplmem se rairiti se poput plina, rasprostrijeti se;
prenes. preduzeti previe poslova u isti
mah; rasuti snage; preokupirati se sitni
cama.
raspluiuto pril. - na rasplinut nain, bez
jasnih kontura; rastreseno, nejasno,
raspllhutost im. . r., instr. jd. rasplmutou/rasplinutosti - stanje ili osobina
onoga to je rasplinuto; rastresenost.
rasplinja im. m. r. - naprava, ureaj
pomou kojega se raspruje teno go
rivo u plinovito stanje, karburator,
rasplinjavanje gl. im. s. r. od rasplinjavati.
rasplinjava se gl. nesvr., prez. raspllnjava se - up. rasplinuti se.
raspliva se gl. svr., prez. rasplivam se intenzivno plivati, uivati u plivanju,
rasplod im. m. r. - proces stvaranja novih
ivih bia, potomstva; razmnoavanje,
mnoenje, ploenje, rasploavanje; ono

963

962
to je dobijeno rasploavanjem; pri
plod, prirataj,
rasplodni prid. odr. v. - koji je za
rasplodnju (rasplodni bak),
raspljeskati gl. svr., prez. raspljesem/
raspljeskam - pljeskanjem razvui, ra
stanjiti, spljotiti,
raspodijeliti gl. svr., prez. raspddijelTm izvriti raspodjelu ega, podijeliti sve
to ima, rasporediti; uest. raspodje

ljivati.
raspodjela im. . r. - dioba, podjela, dje
lidba; raspored, razmjetaj; meufaza u
lancu rasporeda drutvenih dobara: pro
izvodnja - raspodjela - potronja,
raspodjeljivati gl. nesvr., prez. raspo
djeljujem - up. raspodijeliti,
raspojasati se gl. svr., prez. raspojasam
se - skinuti pojas, raskomotiti se; pejor.
prekomotno se ponaati,
raspojasavati gl. nesvr., prez. raspojasavam se - up. raspojasati se.
raspolagati gl. nesvr., prez. raspdlazem sluiti se, rukovati posjedom bez ogra
nienja, imati pri ruci, pod svojim nad
zorom.
raspoloviti gl. svr., prez. raspolovim podijeliti, rasjei na pola, na dvije polo
vice, prepoloviti,
raspoloen prid., odr. v. raspoloeni koji je u dobrom stanju i vedrom raspo
loenju, veseo; naklonjen,
raspoloenje im. s. r. - duevno stanje,
osjeanje, ugoaj; prijatno osjeanje,
veselost, vedrina; stav, odnos prema ne
emu.
raspoloiti (se) gl. svr., prez. raspoloim
(se) - stvoriti prijatno raspoloenje, ra
zveseliti, razvedriti (se),
raspoloiv prid., odr. v. raspoloivi kojim se raspolae, koji stoji na raspo
laganju.
raspoluenst im. . r., instr. jd. raspoluenou/raspoluenosti - razdvojenost,
raspolovljenost; prenes. razapetost i ne
odlunost izmeu suprotnih tenji,
raspoluivanje gl. im. s. r. od raspoluivati.
raspoluivati gl. nesvr., prez. raspoliiujem - up. raspolutiti,
raspolutiti gl. svr., prez. raspolutim razdvojiti na polutke, raspoloviti.

raspon im. m. r. - razmak izmeu krajnjih

taki.
raspop im. m. r. - onaj koji se odrekao da
bude pop.
raspor im. m. r. - razrez na mukim hla
ama, rasporak.
raspored im. m. r. - meusobni odnos
elemenata neke cjeline ili odnos u pro
storu; poredak stvari, razmjetaj,
rasporediti gl. svr., prez. rasporedim izvriti raspored, razmjestiti,
rasporeivati gl. nesvr., prez. raspore
ujem - up. rasporediti,
rasporiti gl. svr., prez. rasporim - rasjei
kou ili utrobu; oporiti saiveno; razre
zati neto cijelo; razderati,
raspoznati gl. svr., prez. raspoznam ponovo poznati ve vieno, razaznati;
poznati, prepoznati, identifikovati/ide
ntificirati; razlikovati,
raspoznavati gl. nesvr., prez. raspoznajem - up. raspoznati,
raspoznatljiv prid., odr. v. raspoznatljivi
- ob. prepoznatljiv, primjetan, uoljiv,
raspraiva im. m. r., g. jd. raspraivaa
- sprava za praenje, raspraivanje.
raspraivanje gl. im. s. r. od raspraivati.
raspraivati gl. nesvr, prez. rasprdujem
- rasipati prah na sve strane,
rasprava im. . r. - razgovor, dijalog,
diskusija, debata o nekom pitanju; ra
zmatranje; spis u kojem se struno
razmatra neko pitanje; sudski pretres,
raspraviti gl. svr., prez. raspravim razjasniti neko pitanje; pretresti i rijeiti
neki problem; raistiti stvari,
raspravljanje gl. im. s. r. od raspravljati,
raspravljati gl. nesvr., prez. raspravljam
- up. raspraviti.
raspredati gl. nesvr., prez. raspredam razvijati ono to je bilo upredeno,
rasukivati; parati ono to je ispleteno;
prenes. nadugo i nairoko priati o ne
emu.
raspregnuti gl. svr., prez. raspregnem osloboditi to je bilo spregnuto (iz
jarma, hama); pustiti iz zaprege, ispre
gnuti.
raspremanje gl. im. s. r. prema raspremati.
raspremati gl. nesvr., prez. raspremam up. raspremiti.

raspriva

raspremiti gl. svr., prez. raspremim staviti svaku stvar na svoje mjesto,
urediti, razmjestiti; pospremiti; raisti
ti; skinuti opremu sa zaprenih ivo
tinja.
raspremijen prid., odr. v. raspremljeni razmjeten, pospremljen, ureen.
raspremljenOst im. . r., instr. jd. raspremljenou/rdspremlj enosti - svojs
tvo onoga to je raspremljeno.
rasprezanje gl. im. s.- r. od rasprezati,
rasprezati gl. nesvr. prez. rasprezem up. raspregnuti,
rasprian prid., odr. v. raspriani - koji
se raspriao, koji je obuzet prianjem,
koji je utonuo u priu, koji se zanio
prianjem.
raspriati se gl. nesvr., prez. raspriam
se - zanijeti se prianjem, utonuti u pri
u, priati sa uivanjem,
rasprodaja im. . r. - akcijska prodaja
zaliha neke robe, obino po snienim
cijenama.
rasprodati gl. svr., prez. rasprodam akcijski prodati preostale zalihe robe,
zavriti rasprodaju,
rasprodavati gl. nesvr., prez. raspro
dajem - up. rasprodati,
rasprostirati gl. nesvr., prez. rasprostirem - up. rasprostrijeti se.
rasprostraniti (se) gl. svr., prez. rasprdstranim (se) - rairiti se na sve strane;
rasprostrijeti se.
rasprostranjenost im. . r., instr. rasprdstranjenou/rasprdstranjenosti - rai
renost; veliina, obim prostiranja.
rasprostranjivati gl. nesvr., prez. ra
spro str anjuj em (se) - up. rasprostraniti,
rasprostrijeti (se) gl. svr., prez. rasprostrem (se) - prostrijeti se na sve
strane; razastrijeti (se), rairiti (se),
rasprenost im. . r., instr. jd. raspfsenou/rasprenosti - stanje onoga to je
raspreno; rasprostrtost u vidu praha,
raspriti gl. svr., prez. rasprim - uiniti
da se neto raspe na sve strane u
najsitnije djelie, rasijati, rasuti; razbiti,
raznijeti u vidu praha; rastirati, rasturiti,
raspriva im. m. r. - sprava za raspri
vanje.
rasprivanje gl. im. s. r. od raspriva,
raspriva gl. nesvr., prez. rasprujem up. raspriti.

rasprtiti
rasprtiti gl. svr., prez. rasprtim - pro
prtiti snijeg cjelac, napraviti prtinu,
ugaziti stazu u snijegu,
raspruiti gl. svr., prez. raspruzJm pruiti se uzdu i poprijeko, opruiti;
rastegnuti, prostrijeti,
raspucati (se) gl. svr. raspucam (se) ~
puknuti na mnogo mjesta, ispucati,
popucati; pucati punim intenzitetom;
prenes. razjariti, razbjesniti (se),
raspuiti gl. svr., prez. raspuim - ras
tvoriti, rasklopiti, rastaviti, razmaknuti,
raspuknuti; raskopati dugmad,
raspue im. s. r. - ob. raskre, raskrsnica,
raspui/raspuknuti (se) gl. svr., prez.
raspuknem - razdvojiti se, rascijepiti se,
rastvoriti se.
raspufvati gl. nesvr., prez. raspuujem
- up. rasputiti.
raspuhati gl. svr., prez. raspuem otpuhati, puhanjem raznijeti, rastjerati,
raspuhivati. gl. nesvr., prez. raspuhujem
- up. raspuhati.
raspuklina im. . r. - pukotina, napuknue, procijep, upljina,
raspuknut prid., odr. v. raspuknuti - raz
dvojen, rascijepljen,
raspupati (se) gl. svr., prez. raspupa (se)
- razviti pupoljke, ispupati, rascvasti,
raspupa vati (se) gl. nesvr., prez. raspupava (se) - up. raspupati (se),
raspusnik im. m. r., v. jd. raspusnie, n.
mn. rspusnici, g.mn. rspusnika - ra
sputen, raskalaen ovjek, razvratnik,
raspusnost im. . r., instr. jd. rspusno u/rspusnosti - preslobodno ponaa
nje, bestidnost, razvrat,
raspust im. m. r. - uobiajeni zimski i
ljetni aki odmor, prekid nastave u
kolskoj godini, ferije,
raspustiti gl. svr., prez. raspustim odobriti razlaz; dopustiti da se raziu
oni koji su bili na okupu; ukinuti neki
politiki organ,
rasputati gl. nesvr., prez. rasputam up. raspustiti,
rasputenica im. . r. - razvedena ena,
slobodna ena izvan braka,
rasputenost im. . r., instr. jd. rasputenou/rasputenosti - osobina raspu
tenih ljudi; odsustvo reda i discipline,
raskalaenost.

964

965
rasputica/rasputnica im. . r. - ob. ras
krsnica, raskre,
rasputiti gl. svr., prez. rasputim - ra
zaslati na put.
rasrditi (se) gl. svr., prez. rasrdim izazvati srdbu, razljutiti, razjariti; po
stati srdit.
rast im. m. r., n. mn. rstovi - pove
avanje; tjelesno poveavanje razmno
avanjem elija; porast, uveanje dime
nzija; stas; tijelo; figura,
rastajanje gl. im. s. r. prema rastajati se.
rastajati se gl. nesvr., prez. rastajem se up. rastati se.
rastakanje gl. im. s. r. od rastakati,
rastakati gl. nesvr., prez. rastaem - up.
rastoiti.
rastaliti gl. svr., prez. rastalim - zagrija
vanjem dovesti u teno stanje neko
vrsto tijelo, rastopiti; razvrgnuti tal.
rastaljivati gl. nesvr., prez. rastaljujem up. rastaliti,
rastanak im. m. r., g. jd. rastanka, n. mn.
rastanci, g. mn. rastanaka - razdvaja
nje, razilazak; oprotaj,
rastanjiti (se) gl. svr., prez. rastanjim uiniti neto tanjim, tankim pritiska
njem ili rastezanjem; postati tanji,
rastanjivati gl. nesvr., prez. rastanjujem
- up. rastanjiti,
rastapanje gl. im. s. r. prema rastapati,
rastapati gl. nesv r., prez. rastapam - up.
rastopiti.
rastati se gl. povr. svr., prez. rastanem razdvojiti se, razii se.
rastava im. . r. - rastavljanje, razdva
janje, raskid; razvod braka,
rastaviti gl. svr., prez. rastavim - razdvo
jiti, razmaknuti, udaljiti; razloiti na
sastavne dijelove; razluiti, odijeliti;
razvesti se.
rata vija im. m.r., g. jd. rastavljaa onaj koji rastavlja, razdvaja,
rastavljanje gl. im. s. r. prema rastavljati,
rastavljati gl. nesvr., prez. rastavljam up. rastaviti,
rastavljen prid., odr. v. rastavljeni odvojen, razmaknut,
rastavljiv prid., odr. v. rastavljivi - koji se
moe rastaviti, rasklopiti,
rastavni prid. odr. v. - koji ima ulogu da
rastavlja, razdvojni; disjunktivan.

rastegljaj im. m. r. - razmak rairenih

ruku, hvat, seanj; raspinjanje, rastezanje.
rastegljiv prid., odr. v. rastegljivi - koji se
moe rastegnuti, koji ima osobinu
rastegljivost; elastian; rasteziv, rastezljiv.
rastegnuti gl. svr., prez. rastegnem razvui tegljenjem, istegnuti; istanjiti,
izduiti; razapeti,
rastereen prid., odr. v. rastereeni - koji
se oslobodio tereta; kojem je lake u
dui.
rastereeno pril. - olakano, bez optere
enja.
rastereenost im. . r., instr. jd. rastereenou/rastereenosti - osobina onoga
to je rastereeno,
rastereenje im. s. r. - skidanje tereta;
olakanje poloaja; osloboenje stega,
rasteretiti (se) gl. svr., prez. rasteretim
(se) - skinuti teret, osloboditi se tegoba;
olakati stanje; rastovariti; gl. nesvr.
rastereivati (se).
rastezati gl. nesvr., prez. rasteem - up.
rastegnuti.
rasti gl. nesvr., prez. rastem/rastem izrastati; narastati; razvijati se; napre
dovati; postajati vei, vii; iznicati;
uspijevati; poveavati visinu, koliinu,
iznos ega itd.
rastinje/r ast Inje im. s. r. - ono to raste;
biljni svijet; raslinje,
rastjerati gl. svr., prez. rastjeram natjerati u bjekstvo, potjerati na sve
strane, otjerati sve prisutne na nekom
skupu; razjuriti; uiniti da se neto
razie, rasturiti; osloboditi se neega,
odagnati od sebe, odstraniti, ukloniti,
rastjerivati gl. nesvr., prez. rastjerujem up. rastjerati,
rasto im. m. r. - sitni insekt, zglavkar iz
reda grinja koji rastae drvo.
rastoiti gl. svr., prez. rastoim - nagri
zajui uiniti da se neto raspe, ras
padne; razjesti; izliti tenost u vie
posuda, razasuti; potei na sve strane,
razliti se.
rastoje im. s. r. - mjesto u kojem se
tokovi razilaze, mjesto gdje se neto
grana, gdje se rijeka rava ili dijeli u
rukavce; rastoka,
rastopina im. . r. - rastvor, otopina.

rastrzanost

rastopiti (se) gl. svr., prez. rastopim (se)

- vrsto tijelo zagrijavanjem pretvoriti u
tekuinu, otopiti, rastaliti,
rastrati se gl. nesvr., prez. rastrim se udariti u tranje, uurbati se; poletno se
dati na posao,
rastresen prid., odr. v. rastreseni - razba
can, ratrkan; razdrman,
rastreseno pril. - razdrmano, ratrkano,
na rastresen nain,
rastresit prid., odr. v. rastresiti - koji se
lahko osipa, sipak, troan; porozan,
upljikav.
rastresti gl. svr., prez. rastresem - treenjem dovesti u stanje tronosti, uiniti
sipkim; rasitniti; razdrmati,
rastrgan prid., odr. v. rastrgani - koji je
istrgan na komade, iskomadan.
rastrgati gl. svr., prez. rastrgam - trganjem dokrajiti, razderati,
rastrgnuti gl. svr., prez. rastrgnem iskidati na komade; raskinuti; razguliti.
rastrii gl. svr., prez. rastrizem - strienjem razdvojiti, prostrii; rasjei; ra
skrojiti.
rastrijezniti gl. svr., prez. rastrijeznim doi sebi, razbistriti se poslije pijanstva;
razbiti mahmurluk.
ratrkati se gl. svr., prez. rastrem (se) poeti se trkom kretati u svim pravci
ma.
rastrljati gl. svr., prez. ras trljam - brlja
njem raznijeti; ras trati; razmazati,
rastrojen prid., odr. v. rastrojeni - koji
nema pribranosti, rastresen, nesreen,
dekoncentrisan.
rastrojeno pril. - nepribrano, odsutno,
rastrojenost im. . r., instr. rastrojenou/rastrojenosti - stanje ili osobina
onoga to je rastrojeno,
rastrojiti gl. svr., prez. rastrojim - unijeti
nered, rasulo; poremetiti,
rastrojstvo im. s. r. - rasulo, raspad,
rastrojenost; nered,
rastrzan prid., odr. v. rastrzani - koji je u
trzajima, iskidan, raskidan, razvuen;
neodluan, u nedoumici,
rastrzano pril. - na rastrzan nain,
rastrzanost im. . r., instr. jd. rdstrzanou/rastrzanosti - stanje onoga koji je
rastrzan; zaokupljenost na vie strana;
neodlunost; duevni nesklad.

rastrzati
rastrzati gl. svr., prez. rastrzam - trzati,
vui na vie strana; obuhvatiti razli
itim tenjama ili obavezama, raspi
njati; razderati,
rastumaiti gl. svr., prez. rastumaim razjasniti, objasniti, protumaiti,
rastur im. m. r. - predvieni gubitak, teta
od rasturanja; rasipanje zrna izvan me
te.
rasturati gl. nesvr., prez. rasturam - up.
rasturiti.
rasturiti gl. svr., prez. rasturim - razba
cati, rasuti; proerdati; unititi,
rastuiti (se) gl. svr., prez. rastuim izazvati osjeaj tuge, ala; postati tu
an, biti zahvaen tugom, raalostiti se.
rastvara im. m. r., g. jd. rastvara supstanca koja rastvara druge tvari, ota
palo.
rastvor im. m. r. - otopina,
rastvoriti (se) gl. svr., prez. rastvorim
(se) - potpuno (se) otvoriti, raskriliti
(se); otopiti (se), rastopiti (se),
rasuditi gl. svr., prez. rasudim - donijeti
sud o neemu, svestrano razmotriti i
ocijeniti, prosuditi, procijeniti.
rasuivanje gl. im. s. r. prema rasuditi.
rasuivati gl. nesvr., prez. rasuujem up. rasuditi,
rasukati gl. svr., prez. rasiiem - odsu
kati ono to je bilo usukano, raspresti,
rasplesti, razmotati, rastaviti, oporiti; od
tijesta napraviti jufku.
rasulo im. s. r. - raspad; stanje nereda,
opa pometnja, haos.
rasut prid, odr. v. rasuti - raspren, razli
ven, prosut; sipak, troan,
rasuti (se) gl. svr., prez. raspe (se) raspriti na sve strane neto sipko ili
teno, prosuti, proliti; razii se na razne
strane.
rasvanuti gl. svr., prez. rasvanem razvidjeti se, svanuti,
rasvijetliti gl. svr., prez. rasvijetlim obasjati svjetlom, osvijetliti sa svih
strana; prenes. objasniti, rastumaiti,
rasvit im. m. r. - poetak vidnog dijela
dana, osvit, svanue; rasvftak.
rasvitati (se) gl. nesvr., prez. rasvie (se)
- rasvanjivati (se), svitati, svanjivati.
rasvjeta im. . r. - osvjetljenje,
rasvjetni prid. - koji slui za rasvjetu.

967

966
raak im. m. r., g.jd. rka, n. mn. rci,
g. mn. raaka - bot. biljka vragoli i
korijen te biljke; motovilo za predivo,
raehnuti gl. svr. (tur.), prez. raehnem - razdvojiti na ehna, rastvoriti; rascijepiti, raspuknuti,
raereiti gl. svr. (tur.), prez. raejreim - ietvrtati; raskomadati na ejreke, rastrgati, razguliti.
raevrljiti gl. svr., prez. raevrljim rascijepiti rave, raskinuti, raejreiti.
raistiti gl. svr., prez. raistim - uklo
niti sve to smeta, raskloniti, raskriti,
oistiti; prenes. razjasniti, raspraviti,
ralamba im. . r., g. mn. ralambi ralanjivanje, analiza,
ralaniti gl. svr., prez. ralanim rastaviti, razdijeliti na lanove, podi
jeliti na dijelove; detaljno razmoriti,
analizirati.
ralanjivanje gl. im. s. r. prema rala
njivati.
ralanjivati gl. nesvr., prez. rala
njujem - up. ralaniti,
raovjeiti gl. svr., prez. radvjeim uiniti neovjekom, liiti ljudskih oso
bina, dehumanizirati,
raupati (se) gl. svr., prez. raupam
(se) - razrijediti to je gusto posaeno
ili naraslo; upajui sasvim povaditi,
poupati; iskidati, iskomadati, raspar
ati, razvaliti; uiniti se upavim, posta
ti upav, razbaruiti kosu.
raupavati (se) gl. nesvr., prez. raupavam - up. raupati (se)
rauti (se) gl. svr., prez. raujem - uti
se nadaleko, prouti se, razglasiti,
raenje gl. im. s. r. od rasti - proces
rasta, rast.
raehatiti (se) gl. svr. (tur.), prez. raehatim - zauzeti veliki prostor, rairiti se
po nekom prostoru, raskriliti se.
raeputiti (se) gl. svr., prez. raeputim
(se) - rasklopiti, rairiti, raskriliti (se);
razdrijeiti, odvezati.
rairiti (se) gl. svr., prez. rairim (se) rasprostrijeti (se) irinom, otvoriti i
rom, raskriliti, razmaknuti, razvui, ra
stegnuti, razastrijeti, raskomotiti se, ra
eputiti; raznijeti glas o neemu; uzeti
maha.
rata pril. - zato, zbog ega, iz kojeg
razloga, s kakvim ciljem.

raljast prid., odr. v. rdljasti - koji je u

obliku raalja, koji ima rave,
raljati se gl. nesvr., prez. ralja se ravati se; granati se.
ralje im. . r. mn., g. mn. ralji!raalja rave, ravasto drvo.
raljika im. . r. - bot. primorsko zeleno
povre; lozica kod biljaka puzavica
kojom se pripijaju i penju uz druge
biljke ili predmete; zool. lastavica raljasta repa, aava lasta,
ratrkati se gl. svr., prez. ratrkam trkom se razii, rastjerati, razbacati na
sve strane; razletiti se.
rat im. m. r., g. jd. rata, n. mn. ratovi oruani sukob velikih razmjera izmeu
dva ili vie protivnika (drava, naroda,
klasa); fig. estoki meusobni napadi
zavaenih strana, bespotedna borba
svim sredstvima (osim oruja); jedan
od etiri biblijska jahaa apokalipse
(pored smrti, kuge i gladi).
rata im. . r. (tal.) - dio duga za vraanje,
obrok, otplata.
ratar im. m. r. - onaj koji radi o zemlji,
zemljoradnik, poljoprivrednik, teak,
ratarski prid. odr. v. - koji pripada ratari
ma.
ratarstvo im s. r. - djelatnost obrade
zemlje i gajenja poljoprivrednih kultu
ra, zemljoradnja,
ratificirati/ratifikovati gl. svr. (lat.),
prez. ratiftciram/ratifikujem - potvrditi
meunarodni ugovor u najviem doma
em organu vlasti,
ratifikacija im. . r. (lat.) - akt potvri
vanja sklopljenog meunarodnog ugo
vora u najviem domaem organu vla
sti.
ratite im. sr. r. - podruje ratnog djelova
nja, bojno polje, bojite.
ratni prid. odr. v. - koji se odnosi na rat.
ratniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
ratnike, koji pripada ili potie od ratni
ka.
ratniki pril. - na nain, poput ratnika,
ratnik im. m. r., n. mn. ratnici - onaj koji
ratuje, borac, vojnik,
ratnica im. . r. - ona koja ratuje,
ratoboran prid., odr. v. ratoborni - u ra
tnom raspoloenju, borben; kavgadija,
ratoborno pril. - na ratoboran nain, bor
beno, nepomirljivo.

ravnoduan

ratobornost im. . r., instr. jd. ratobrnou/ratobrnosti - osobina ratobornih

ljudi, ratniko raspoloenje,

raubovanje im. s. r. (njem.) - neracio

nalno korienje, pljakanje, zapljena,
kraa; raubanje.
ravan im. . r., g. jd. ravni - ravna po
vrina, ravnica, nizija; zaravan; geom.
povrina odreena sa najmanje dvije
prave ili tri take.
ravan prid., odr. v. ravni - koji je bez
neravnina, udubljenja i izboina, gla
dak; bez krivina, prav; u istoj visini,
jednak; pun, cio, itav,
ravnalo im. s. r. - dio crtaeg pribora za
izvlaenje pravih linija; linijar; naprava
kojom se usmjerava kormilo,
ravnanje gl. im. s. r. prema ravnati,
ravnatelj im. m. r. - starjeina institucije,
rukovodilac, upravitelj, direktor,
ravnateljstvo/ravnateljstvo im. s. r., g.
mn. ravnateljstava/ravnateljstava - ob.
direkcija, uprava; dunost, zvanje rav
natelja.
ravnati (se) gl. nesvr., prez. ravnam (se)
- praviti neto ravnim, zaravnavati,
poravnavati; postavljati, poredati u pra
vu liniju; uporeivati; izjednaavati;
obavljati dunost ravnatelja; usklaivati
se prema neemu,
ravnica im. . r. - prostrani ravni, hori
zontalni dio povrine Zemlje; nizija,
zaravan.
ravniar im. m. r. - itelj, stanovnik ra
vnice, nizije,
ravniarski prid. odr. v. - koji je svoj
stven ravniaru i ravnici,
ravnina im. . r. - ravna povr, zaravan.
ravno pril. - u ravnoj liniji, bez krivu
danja i nagiba, pravo; direktno, bez
okolianja, izravno,
ravno- prvi dio sloenica koji oznaava
jednakost, ujednaenost,
ravnodnevica/ravnodnevnica im. , r. vrijeme u godini kada su dan i no
jednaki po duini; proljetni i jesenji
ekvinocij.
ravnoduan/ravnoduan prid., odr. v.
ravnoduni/ravndduni - koji ne tei za
svojim stavom za im ili prema neko
me; indiferentan, nezainteresovan; spo
kojan, miran; hladan.

ravnoduje
ravnoduje/ravnoduje im. s. r. - stanje
ili osobina onih koji su ravnoduni,
ravnodunost,
ravnoduno/ravnoduno pril. - nezainte
resovano, indiferentno,
ravnodunost/ravnodunost im. . r.,
instr. jd. ravnodunou/ravnodunosti
i ravnddunou/ravnodunosti - ravno
duje indiferentnost, nezainteresovano
st, nezainteresiranost,
ravnomjeran prid., odr. v. ravnomjerni koji se javlja u istoj mjeri, koji se vri u
istim razmacima, ujednaen,
ravnomjerno pril. - ujednaeno,
ravnomjernost im. . r., instr. jd. ravnomjernou/ravnomjernosti - stanje jednakomjemosti; ujednaenost,
ravnopravan prid., odr. v. ravnopravni koji ima ista prava, jednakopravan,
ravnopravno pril. - na ravnopravan na
in, sa jednakim pravima; isto, jednako,
ravnopravnost im. . r., instr. jd. ravnoprvnou/ravnoprvnosti - svojstvo,
stanje onoga koji je ravnopravan, jedna
kost u pravima, jednakopravnost.
ravnotea im. . r. - stanje mirovanja,
jednak omjer sila i sl., sklad, balans.
ra im. m. r., n. mn. razovi - daica ko
jom se poravnava zrnasta sadrina suda
do nivoa rubova posude; raznica; da
ica privrena spolja za desnu ruicu
pluga da prevre brazde; v. razina.
raz-, raza- pref. - u izvedenim rijeima
(razbacati, razdijeliti, razaslati), ispred
bezvunih suglasnika ras- (raspuknuti,
rastvoriti)', ispred prednjenepanih su
glasnika ra-, ra- (raupati, raariti).
razabiranje/razabiranje gl. im. s. r. pre
ma razabirati,
razabirati/razabirati gl. nesvr., prez.
razabiram/razabirem - up. razabrati,
razabran prid., odr. v. razabrani - ra
zvrstan, rasporeen; prenes. razborit,
sreen, staloen,
razabrati gl. svr., prez. razaberem odabrati, probrati; razvrstati, raspore
diti; raspoznati, razaznati; prenes. shva
titi, razumjeti; uti, saznati,
razadiranje/razdiranje gl. im. s. r. pre
ma razadirati/razdirati.
razairati/razdirati gl. nesvr., prez. razadire/razdire - up. razadrijeti/razdrijeti.

969

968
razadrijeti gl. svr., prez. razadrem - ra
zderati, raskidati, rastrgati, razguliti,
raupati, raejreiti.
razdrt prid., odr. v. razdrtI - rastrgan,
razderan, razguljen.
razagnati gl. svr., prez. razdgnam rastjerati; rasturiti; razbistriti,
razagnavati gl. nesvr., prez. razagnavam
- up. razagnati.
razantan prid. (fr.), odr. v. razantni - koji
rui; otar, strelovit, jak.
razapeti/raspeti gl. svr., prez, razapnem/raspnem - uiniti da ta bude raza
peto; rastegnuti; rairiti, raskriliti; zate
gnuti krajeve, napeti; odrijeiti, razve
zati.
razapinjanje/raspinjanje gl. im. s. r. pre
ma razapinjati/raspinjati.
razapinjati/raspinjati gl. nesvr., prez.
razapinjem/raspinjem - up. razapeti/ra
speti.
razara im. m. r., g. jd. razara - koji
razara, unitava; sport, zadueni igra
koji destruira igru i taktiku protivnika;
vojn. torpedni ratni brod za zatitu bro
dova i konvoja od podmornica,
razasipati gl. nesvr., prez. razasipam/
razasipljem - up. razasuti,
razaslati gl. svr., prez. razaaljem - po
slati na sve strane,
razastirati gl. nesvr., prez. razdstirem up. razastrijeti.
razastrijeti gl. svr., prez. razastrem rairiti, razviti po odreenoj povrini;
prostrijeti, rasprostrijeti,
razasuti gl. svr., prez. razaspem razbacati, prosuti na vie strana neto
sipko, zrnasto, usitnjeno; isuti iz jedne
u vie posuda,
razailjati gl. nesvr., prez. razailjam up. razaslati,
razaviti/razviti gl. svr., prez., razavijem/
razvijem - razmotati; suprot, saviti,
razaznati gl. svr., prez. razaznam raspoznati, razabrati; ocijeniti, uoiti;
shvatiti, razumjeti; razluiti, razlikovati,
razaznavati gl. nesvr., prez. razaznajem
- up. razaznati.
razbacan prid., odr. v. razbacani - pobacan na sve strane; razasut,
razbacati/razbaciti gl. svr., prez. razbcicdmJrazbaim - pobacati na razne stra
ne; rasturiti, razasuti.

razbacivanje gl. im. s. r. od razbacivati,

razbacivati gl. nesvr., prez. razbacujem
- up. razbaciti.

razbaruen prid., odr. v. razbarueni raupan, neuglaen, neobuzdan,

razbariienost im. . r., instr. jd. razbaruenou/razbaruenosti - nesreenost,

neurednost,

razbaruiti (se) gl. svr., prez. razbaruim (se) - raupati, zamrsiti, dovesti
u nered, razdvojiti u neuredne prame
nove.
razbakariti (se) gl. svr. (tur.), prez.
razbakarim (se) - raskomotiti (se),
opustiti (se),
razbakarivati (se) gl. nesvr., prez. razbakarujem (se) - up. razbakariti (se),
razbibriga im. . r., dat. jd. razbibrizi dokolica, razonoda, zabava; uveseljavanje.
razbija im. m. r., g. jd. razbijaa, v. jd.
razbijau - onaj koji neto razbija, ra
zara, drobi, lomi, mrvi; prenes. onaj ko
ji unosi razdor, nered, destruktivac; koji
sve rjeava silom, siledija,
razbijaki prid. odr. v. - koji ima svojstva
razbijaa.
razbijaki pril. - kao razbija, poput ra
zbijaa.
razbijanje gl. im. s. r. prema razbijati.
razbijati gl. nesvr., prez. razbijam - up.
razbiti.
razbijenost im. . r., instr. jd. razbijenou/razbijenosti - stanje, osobina onoga
to je razbijeno,
razbistriti gl. svr., prez. razbistrim - ui
niti da mutno postane bistro, izbistriti;
da nejasno postane jasno, razjasniti;
razvedriti; ukloniti zbrkanost, nered,
srediti; gl. nesvr., razbistrfvati/razbistravati (se),
razbiti gl. svr., prez. razbijem trp. prid.
razbijen - uiniti da se ta rasprsne,
skriti; raskomadati, razvaliti, razlomiti,
slomiti; razoriti; razdvojiti; razmijeniti,
usitniti.
razbjeati se gl. svr., prez. razbjeimo se
- bijegom se udaljiti, pobjei na razne
strane.
razblaiti gl. svr., prez. razblazjm - ui
niti neku sastavinu blaom, ublaiti
jainu, estinu; razrijediti; razvodniti.

razboritost

razblaivanje gl. im. s. r. - prema razblaivati.

razblaivati gl. nesvr., prez. razblazujem
- up. razblaiti,
razbludan prid., odr. v. razbludni - koji je
ispunjen poudom, koji izraava pohotljivost.
razbluditi gl. svr., prez. razbludim navesti, naviknuti na slobodan prisan
odnos; razmaziti.
razbludnOst im. . r., instr. jd. rzbludnou/rzbludnoti - osobina onoga to je
razbludno; pohotljivost.
razbludnik im. m. r., vok. jd. razbludnie, n. mn. rzbludnici - raspusnik, po
kvarenjak.
razbohtiti (se) gl. svr., prez. razbohtim
(se) - nabuhnuti, nakvasati, narasti,
razboj im. m. r., g. jd. razboja - naprava
za tkanje, tkalaki stan; sport, gimnasti
ka sprava koju ine dvije elastine
vodoravne paralelne poluge na usprav
nim nosaima,
razbojite im. s. r. - mjesto sukoba, bojno
polje, bojite, stratite,
razbojniki prid. odr. v. - svojstven
razbojnicima, zloinaki,
razbojniki pril. - na nain razbojnika,
poput razbojnika.
razbojnik im. m. r., vok. jd. rdzbojnie,
n. mn. razbojnici - siledija, zloinac,
ubica; pljaka,
razbojnitvo im. s. r., g.mn. rzbjnltava - razbojniki in, nedjelo, nasilje,
zloin.
razbojstvo im. s. r., g. mn. razbojstava ob. razbojnitvo, zlodjelo,
razbolijevati se gl. nesvr., prez. razbdlijevam se - up. razboljeti se.
razboljeti se gl. svr., prez. razbolim - biti
zahvaen boleu, postati bolestan;
oboljeti.
razbor im. m. r. - sposobnost logikog
miljenja, rasuivanja; razboritost, razlonost; bistrina; pamet; razum,
razborit prid., odr. v. razboriti - koji se
rukovodi razborom, razboran; razuman,
razloan, mudar, trezven,
razborito pril. - na razborit nain, pa
metno, trezveno,
razboritost im. . r., instr. jd. razboritou/razboritosti - stanje ili osobina raz
boritih, pametnih, razumnih.

razbrbljati

971

970

razbrbljati (se) gl. svr., prez. razbrbljam

razdjeljivati gl. nesvr., prez. razdjelju

razdrtost im. . r., instr. jd. razdrtou/

(se) - razglasiti brbljajui; poeti nave

liko brbljati, upustiti se u brbljanje,
razbucati gl. svr., prez. razbucam rastrgati, iskomadati, rasparati,
razbuktati gl. svr., prez. razbukem/
razbuktam - uiniti da pone intenzivno
gorjeti, raspaliti, razgorjeti; doi do
snanog izraza, postati intenzivan, ra
zviti se, uzeti maha.
razbuktavanje gl. im. s. r. prema razbuk
tati.
razbuktavati gl. nesvr., prez. razbukta
vam - up. razbuktati,
razbuziti se gl.svr., prez. razbuzim se postati poput buze, raspihtijati se; struhnuti; raspadajui se postati gnjecav,
pihtijast; razvlaiti se poput buze.
razdaljina/razdaljina im. . r. - udalje
nost, razmak, rastojanje,
razdaniti se gl. svr., prez. razdani se prelaziti iz noi u dan, razvidjeti, sva
nuti.
razdanjivati se gl. nesvr., prez. razdanjuje se. - up. razdaniti se.
razdati (se) gl. svr., prez. razdam (se) razdijeliti; rasparati; prenes. pokloniti
sebe mnogima,
razderati (se) gl. svr., prez. razderem
(se) - pocijepati, izderati, raskinuti,
iskidati; naglo viknuti, proderati se.
razdijeliti gl. svr., prez. razdijelim - ra
staviti na dijelove, podijeliti; razluiti,
razdvojiti; razdati, izdijeliti; rasporediti
na vremenske periode ili prostome po
vrine, razgraniiti,
razdio/razdjel im. m. r., g. jd. rzdjela odjeljak, grupa, kategorija, vrsta; od
sjek neke ustanove, odjel; dio spisa,
poglavlje, rubrika; podjela, dioba .
razdioba im. . r. - razdvajanje na razdje
le; razdjela, dioba; podjela, rasporei
vanje na dijelove,
razdirati gl. nesvr., prez. razdirem derati, cijepati, kidati; prenes. spletka
riti, izazivati neprijateljstvo, zavaati,
razdjela im. . r. - dioba, podjela,
razdjelnica im. . r. - taka ili linija
radvajanja; planinski vijenac koji dijeli
slivove, vododjelnica.
razdjeljak im. m. r., g. jd. razdjeljka, n.
mn. razdjeljci, g. mn. rzdjeljaka linija podjele kose na glavi.

jem - up. razdijeliti,

razdjeviiti gl. svr., prez. razdjeviim oduzeti djevianstvo, nevinost,
razdoblje im. s. r., g. mn. rzddblja vremenski period, razmak, doba.
razdor im. m. r. - nesloga, sukob, trvenje;
rascjep, raskid,
razdragan prid., odr. v. razdragani obuzet dragou, dobro raspoloen, ra
dostan, veoma veseo,
razdraganost/razdraganost im. . r.,
instr. jd. razdraganou/razdraganosti obuzetost dragou, radou; dobro
raspoloenje, ushienje, veselje,
razdragati gl. svr., prez. razdragam proeti dragou, dovesti u stanje do
brog raspoloenja, uiniti radosnim, ra
zveseliti.
razdraenost im. . r., instr. jd. razdrazenou/rdzdrazenosti - uzbuenost; uzrujanost, ljutina,
razdraiti gl. svr., prez. razdrazim uzbuditi; uzrujati, uznemiriti; razljutiti,
rasrditi.
razdraljiv prid., odr. v. razdraljivi koji se lahko razdrai, uznemiri, naljuti;
preosjetljiv,
razdraljivo pril. - na razdraljiv nain,
tako da razdrauje, izazivaki; razdraeno, ljutito.
razdraljivost im. . r., razdraljivou/
razdraljivosti - osobina onoga koji je
razdraljiv ili stanje onoga to je
razdraeno, razdraenost.
razdraujul prid. odr. v. - onaj kojemu
je svojstveno razdraivanje, koji razdra
uje, koji uzbuujue djeluje na osjetila
i elje.
razdrijemati (se) gl. svr., prez. razdrijemam (se) - prekinuti, rastjerati drije
me, rasaniti se, razbuditi,
razdrijeti gl. svr., prez. razdrem - razde
rati, razdrti, razadrijeti.
razdrljiti gl. svr., prez. razdrljim raskopati i rairiti koulju i drugu
odjeu na grudima vie nego obino;
razotkriti, razgolititi,
razdrmati gl. svr., razdrmam - drma
njem olabaviti neto to je vrsto prilju
bljeno, pribijeno; rasklimati, rasklatiti.
razdrobiti gl. svr., prez. razdrobim razbiti u komadie, smrviti, rasitniti.

razdrtosti - stanje onoga to je razrto,

rastrganost.
razdraiti (se) gl., prez. razdruim raskinuti drugarstvo, izazvati razdor
meu onima koji su zdrueni; razdvojiti
se, razii se.
razdruivanje gl. im. s. r. od razdruivati.
razdruivati (se) gl. nesvr. i u. prema
razdraiti (se),
razduiti (se) gl. svr. razduim (se) skinuti, vratiti dug, prestati biti u dugu,
duan; osloboditi se dunosti, vratiti
ime je zaduen,
razduivati (se) gl. nesvr., prez. razduujem (se) - up. razduiti,
razdvajanje gl. im. s. r. od razdvajati,
razdvajati gl. nesvr., prez. razdvajam up. razdvojiti,
razdvojiti gl. svr., prez. razdvojim rastaviti nadvoje, raspoloviti, odvojiti,
razgaati gl. nesvr., prez. razgaam up. razgoditi,
razgala/razgala im. . r. (ar.) - pobolj
anje, olakanje,
razgalam iti (se) gl. svr., prez. razgalamim (se) - nadati galamu, stati gala
miti, udariti u galamu, razvikati se.
razgalatiti (se) gl. svr., prez. razgalatim
(se) - otkriti se, ogoliti se, obnaiti se.
razgaliti (se) gl.svr. (ar.), prez. razgalim
(se) - skinuti sa sebe brigu, tegobu, bo
love; razvedriti se, raspoloiti se.
razgaljivanje gl. im. s. r. od razgaljivati.
razgaljivati (se) gl. nesvr., prez. razgaIjujem (se) - up. razgaliti (se),
razgaziti gl. svr., prez. rdzgazim trp.
prid. razgaen - gaenjem utabati,
izgnjeiti; proprtiti, pregaziti (snijeg,
blato); noenjem i gaenjem rairiti,
raskomotiti, omekati (obuu),
razgibati (se) gl. svr., prez. razgibam
(se) - uiniti pokretljivim, razmrdati,
razraditi.
razglabati gl. nesvr., prez. razglabam opirno priati (nepotrebno); raspravlja
ti nadugo i nairoko; raspredati; detalj
no analizirati,
razglas im. m. r. - obavijest, razglaavanje; sprava kojom se rasprostire i poja
ava glas, zvuk; zvunik, pojaalo
(zvuka).

razgovor

razglasiti gl. svr., prez. razglasim - rai

riti glas, pronijeti vijest; oglasiti, obja
viti.
razglasni prid. odr. v. - koji se odnosi na
razglas, koji slui za razglaavanje,
objavljivanje,
razglaavanje gl. im. s. r. od razglaavati,
razglaavati gl. nesvr., prez. razglaavam - up. razglasiti,
razglaenost im. . r., instr. jd. razglaenou/razglaenosti - stanje rairenosti
glasa, miljenja, ocjene o neemu,
razgledanje im. s. r. od razgledati,
razgledati gl. svr., prez. razgledam - gle
danjem, pogledom razabrati, detaljno
pogledati neto sa svih strana i u cjelini,
razgledati gl. nesvr., prez. razgledam up. razgledati,
razglednica im. . r. - slika, fotografija
nekog mjesta koja se potom alje s
putovanja.
razglobiti gl. svr., prez. razglobim rastaviti ta zglobljeno, iaiti, rala
niti, izglaviti, rasklopiti,
razgnjeviti (se) gl. svr., prez. razgnjevim
- uiniti gnjevnim, postati gnjevan,
rasrditi (se), razljutiti (se).
razgoditi gl. svr., prez. razgodim - raspo
dijeliti po mjeri; rasporediti po mjestu;
razblaiti po sastavu,
razgoliavati gl. nesvr., prez. razgoliavam/razgoliujem - up. razgolititi,
razgolititi (se) gl. svr., prez. razgolitim
(se) trp. prid. razgolien - skinuti odje
u, razgoliti, ogoliti (se), obnaiti (se),
razodjenuti (se); razotkriti, objelodaniti,
razgoriti/razgorjeti gl. svr., razgorim potaknuti vatru, plamen, rasplamsati,
razbuktati, raspiriti,
razgorijevati gl. nesvr., prez. razgorijevam - up. razgoriti/razgorjeti.
razgovarati gl. nesvr., prez. razgovaram
- razmjenjivati misli rijeima, govoriti
meusobno, priati, voditi razgovor.
razgovijetan prid., odr. v. razgovijetni jasan, razumljiv, razaznatljiv.
razgovijetnost im. . r., instr. jd. razgovijetnou/razgovijetno ti - jasnoa, ra
zumljivost,
razgovor im. m. r. - meusobna nepos
redna usmena razmjena misli rijeima,
razmjena govornih poruka.

razgovoran

razgovoran prid., odr. v. razgovorni koji nosi osobine razgovora; govorljiv,

rjeit.
razgovoriti (se) gl. svr., prez. razgovorim (se) - razvezati razgovor, postati
govorljiv, raspriati se; razgovorom za
baviti, utjeiti, obodriti, oraspoloiti
(se).
razgovorljiv prid., odr. v. razgovorljivi koji rado pria, priljiv, komunikativan,
razgovorljivost im. . r., instr. jd. razgovbrljivou/razgovbrljivosti - osobina
razgovorljivih ljudi, slatkorjeivost,
priljivost, govorljivost.
razgovordija im. m. r. - ovjek koji rado
i lijepo pria, slatkoreiv, razgovoran
ovjek; ovjek koji ima zadatak da
unese ivost u drutvo, da raskravi
drutvo (poslovne partnere) za razgo
vor; animator,
razgovorua im. . r. - ena koja rado i
lijepo pria, slatkorjeiva ena; ena
koja privikava mladu na novu sredinu,
obikua; kolokvijalni naziv u Bosni za
ceremonijalnu kahvu, prvu jutarnju ka
hvu ili onu koja se pije samo radi
razgovora (pored "oekue" i "sikterue").
razgrabiti gl. svr., prez. razgrabim pouzimati sve to ima; bespravno pri
svojiti tuu imovinu, opljakati, pokra
sti; raznijeti, pokupovati,
razgraditi gl. svr., prez. razgradim skinuti, razvaliti ogradu, odgraditi; su
prot. zagraditi; razvaliti sagraeno, po
ruiti, razoriti; rastaviti na elemente
neki (hemijski) spoj ili (tehniki) stroj,
razgraivanje gl. im. s. r. od razgrai
vati.
razgraivati gl. nesvr., prez. razgra
ujem - up. razgraditi,
razgranati (se) gl. svr., prez. razgranam
(se) - pustiti, razviti grane na sve strane,
razravati se, razviti se; prenes. razviti,
rairiti, uveati, rasprostrijeti,
razgranavati (se) gl. nesvr., prez. raz
granava (se) - up. razgranati (se),
razgraniavati gl. nesvr., prez. razgrani
avam - up. razgraniiti,
razgraniiti gl. svr., prez. razgraniim postaviti, utvrditi granicu, odijeliti, ra
zdvojiti.

973

972
razgrijati gl. svr., prez. razgrijem - oto

razjapljivati gl. nesvr., prez. razjaplju-

pliti, zagrijati neto hladno, raskraviti,

jem - up. razjapiti,

razjariti (se) gl. svr., prez. razjarim (se)
- izazvati jarost, postati jarostan, razlju
titi, razbjesniti (se).
razjarivati (se) gl. nesvr., prez. razjarujem (se) - up. razjariti (se)
razjasniti/razjasniti gl. svr., prez. raz
jasnim/razjasnim - uiniti jasnim,
razumljivim, objasniti; raspraviti, ras
vijetliti.
razjanjavati gl. nesvr., prez. razjanja
vam - up. razjasniti,
razjanjenje gl. im. s. r. - objanjenje, tu
maenje, jasan odgovor bez nedoumica,
razjediniti (se) gl. svr., prez. razjedini
(se) - neto jedno, jedinstveno, rastaviti
na sastavne dijelove, razdvojiti, izdije
liti (razjediniti mlijeko); razbiti jedins
tvo, izazvati razdor, zavaditi, podijeliti,
razjedinjavati (se) gl. nesvr., prez. razjedinjava (se) - up. razjediniti (se),
razjedinjenost im. . r., instr. jd. razjedinjenou/razjedinjenosti - razdvojenost,
nejedinstvenost.
razjediti (se) gl. svr., prez. razjedim (se)
- rasrditi, razjariti, razljutiti, razgnjeviti,
razjesti gl. svr., prez. razjede - nagristi,
otetiti; razgristi, rastoiti; razmahati se
u jelu, poeti dobro jesti,
razjedati gl. nesvr., prez. razjeda - up.
razjesti.
razjularen prid. (tur.), odr. v. razjulareni
- osloboen julara, ulara, oglavine; pre
nes. neobuzdan, bijesan, rasputan, nekontrolisan.
razjulariti (se) gl. svr. (tur.), prez. razjularim (se) - osloboditi (se) julara, ulara,
skinuti jular; razuzdati; prenes. potpuno
se razuzdati se, raspustiti se, ponaati se
divlje i necivilizovane,
razjuriti gl. svr., prez. razjurim - natje
rati u bijeg, u jurnjavu, rastjerati,
razlaganje gl. im. s. r. prema razlagati,
razlagati gl. nesvr., prez. razlazem - up.
razloiti.
razlam anje gl. im. s. r. prema razlamati,
razlam ati gl. nesvr., prez. razlamam up. razlomiti,
razlaz im. m. r., g. mn. rzlaza - razila
enje, razilazak, rastanak; prekid uzaja
mnih odnosa, raskid.

razgrij avati gl. nesvr., prez. razg rijavam

- up razgrijati.

razgristi gl. svr., prez. razgrizem - gri

zui razdvojiti, iskidati; razjesti, rasto
iti.
razgrizati gl. nesvr., prez. razgrizam up. razgristi,
razgrnuti gl. svr., prez. razgrnem rastaviti ili rairiti neto sipko,
razgrtati gl. nesvr. i u. prema razgrnuti
- prez. razgrem.
razgaliti gl. svr., prez. rdzgulim - pogu
liti, poupati to je gusto posaeno,
razrijediti; razderati,
razguljivati gl. nesvr., prez. razguljujem
- up. razguliti.
rai neprom. prid. (ar.) - biti voljan,
saglasan, zadovoljan,
razii se gl. svr., prez. raziem se - otii
na razne strane; rairiti se, rasprostrijeti
se; rasplinuti se, ieznuti; raskinuti
uzajamne odnose, prekinuti branu za
jednicu; razvesti se; prestati biti zajed
no u preduzeu,
razigran prid., odr. v. razigrani, komp.
razigraniji - zahvaen, ponesen igrom,
sav u pokretu, iv, veseo, razdragan,
razigrati gl. svr., prez. razigram - razviti
igru, potaknuti igru; u potpunosti se
predati igri; izazvati kod nekog ivost,
vedrinu.
razigravati gl. nesvr., prez. razigravam up. razigrati,
razilazak im. m. r., g. jd. razilaska, n.
mn. razilasci, g. mn. razilazaka - raz
laz, razilaenje; neslaganje, razdor,
raziluk im. m. r . (ar.-tur.) - zadovoljstvo,
saglasnost.
razina/razina im. . r. - nivo; ravna
povrina mirne vode; ravan; vertikalna
udaljenost od podloge,
razjagmiti gl. svr., prez. razjagmi razgrabiti; pouzimati na jagmu,
razjahati gl. svr., prez. razjaem prestati jahati, sii s konja, sjahati,
razjahivati gl. nesvr., prez. razjahujem up. razjahati.
razjapiti gl. svr., prez. razjapim trp. prid.
razjapljen - irom otvoriti, otvoriti da
zjapi.

raziizati

razletjeti (se) gl. svr., prez. razletim (se)

- brzo se razii na sve strane; raspriti
se; poeti letjeti; rastrati se; razbiti se
na komade, raspasti se.
razliit prid., odr. v. razliiti - koji ispo
ljava neku razliku, koji ima drugaiji
oblik, nejednak; raznolik, raznovrstan,
svakovrstan,
razliito pril. - na razne naine, na drugi
nain, drugaije,
razlijeganje gl. im. s. r. od razlijegati se.
razlijegati (se) gl. nesvr., prez. razlijee
(se) - up. razlijegnuti (se),
razlijegnuti gl. svr., prez. razlijegne (se)
- zaoriti se, odjeknuti, zauti se.
razlika im. . r., dat. jd. razlici - nepodu
daranje, razliitost; nejednakost u izno
su, u koliini; nejednak poloaj; mat.
rezultat operacije oduzimanja.
razlikovanje gl. im. s. r. prema razliko
vati.
razlikovati (se) gl. nesvr., prez. razliku
jem (se) - initi razliku, razdvajati po
razliitim osobinama; diskriminirati; bi
ti razliit od drugih,
razlistati gl. svr., prez. razlistam - razviti
listove, prolistati, olistati,
razlistavati gl. nesvr., prez. razlistavam
- up. razlistati.
razliti gl. svr., prez. razlijem trp. prid.
razliven - izliti u vie sudova ili na vie
mjesta, rasuti tenost lijevanjem,
razlivati/razlijevati gl. nesvr., prez. razlivam/rdzlijevam - up. razliti,
razliv/razljev im. m. r. - izlaenje vode iz
svoga korita, izlivanje, izliv,
razlivaa/razljevaa im. . r. - vrsta jed
nostavnog jela od razmuenog brana i
bilo kojeg sastojka (krompir, tikva,
blitva, ara, gljive), uljevak, prijesnac,
razlivanje/razljevanje gl. im. s. r. od razlivati/razljevati..
razliven/razljeven prid., odr. v. razliveni/
razljeveni - koji je posljedica razlivanja.
razlivenost/razljevenost im. . r., instr.
jd. razlivenou/razlivenosti i razljevehou/razljevenosti - stanje rasprostra
njene, razlivene tenosti ili osobina ne
kog oblika,
raziizati gl. svr., prez. razlizem - liui
raznijeti, pojesti, polizati; istroiti, ra
zjesti se od dugog trenja, izlizati se.

razlog

razlog im. m. r., n. mn. razlozi - injenica

za kojom se povodi, radi koje se dogaa
neki postupak, pojava, radnja; povod,
pobuda, motiv,
razlokati prid., odr. v. razlokani - lokva
ma razjeden, izlizan, pohaban; razrovljen.
razlomak im. m. r., g. jd. razlomka, n.
mn. razlomci, g. mn. rzlomaka - dio
razlomljene cjeline; mat. brojani izraz
kojim se oznaava koliko je i kojih
dijelova uzeto od neke jedinice, od
nekog cijelog broja, veliina iskazana
nekim brojem jednakih dijelova jedini
ce.
razlomiti gl. svr., prez. razlomim trp.
prid. razlomljen - lomei neto cijelo
razdvojiti na komade, izlomiti,
razloan prid., odr. v. razloni - koji
posjeduje razlog, pribran; sposoban da
promiljeno postupa, ispravno ocjenjuje
i mudro prosuuje; razuman, razborit,
pametan; zasnovan, opravdan,
razloiti gl. svr., prez. razloim - rasta
viti na sastavne dijelove, razgraditi,
razdijeliti; rasporediti, razmjestiti; po
stepeno i sistematino izloiti; razdije
liti na elemente, sastojke,
razlono pril. - na razloan nain, pamet
no, zasnovano na razlogu, obrazloeno.
razlon5st im. . r., instr. jd. rzlonou/rzlomosti - osobina, svojstvo ra
zlonog, razboritost, razumnost,
razluiti gl. svr., prez. razluim - razdvo
jiti, odvojiti, rastaviti, razdijeliti; razli
kovati.
razluivati gl.nesvr., prez. razluujem up. razluiti,
razlupati gl. svr., prez. razlupam lupanjem polomiti; slupati, razbiti,
razljutiti (se) gl. svr., prez. razljutim,
trp. prid. razljuen - dovesti u stanje
ljutnje, naljutiti, rasrditi; postati ljut,
zapasti u ljutnju, naljutiti se, razgnjeviti
se, rasrditi se.
razmah im. m. r., vok. jd. rzmahu, n.
mn. razmasi - pokret razmahivanja,
zamah; nagal, snaan razvitak, razvoj,
uspon; pregnue,
razmahati (se) gl. svr., prez. razmaem poeti mahati, krenuti s mahanjem; stati
ivo mahati; postati veoma ivahan;

975

974
uiniti da neto uzme maha, podstak
nuti; uzeti maha, razviti se, raspaliti se.
razmahivanje gl. im. s. r. prema razma
hivati.
razmahivati gl. nesvr., prez. razmahu
jem - up. razmahnuti,
razmahnuti (se) gl. svr., prez. razmahnem - nainiti pokret razmahivanja,
razmak im. m. r., vok. jd. razmae, n.
mn. rzmasi, g. mn. razmaka - razda
ljina, rastojanje, odstojanje; udaljenost;
praznina izmeu dvije stvari, meu
prostor; vremensko rastojanje, interval,
razmakati gl. nesvr., prez. razmaem up. razmoiti.
razmaknuti gl. svr., prez. razmaknem nainiti razmak, razdvojiti, odvojiti; rastavioti, razdvojiti, razvui,
razmaz im. m. r. - ono to je razmazano;
dio neke meke tvari koja se moe raz
mazati; med. tanak sloj neke materije
za ispitivanje koja se nanosi na staklenu
ploicu ili mikroskopsko staklo,
razmazati gl. svr., prez. razmaem itku ili meku tvar rairiti, razvui, ra
stanjiti po nekoj podlozi,
razmaziti gl. svr., prez. razmazim - ui
niti nekoga i postati maznim, naviknuti
koga na ugodnost i bespogovorno ispu
njavanje elja i prohtjeva,
razmazivati gl. nesvr., prez. razmazujem
- up. razmazati.
razmaen prid., odr. v. razmaeni - koji
je maen.
razmaeno pril. - na razmaen nain, ma
zno.
razmaenost im. . r., instr. jd. razma
eno u/razmaenoti - osobina onoga
koji je razmaen ili one koja je razma
ena.
razmekati (se) gl. svr., prez razmekam
- uiniti neto tvrdo i kruto mehkim i
savitljivim (gnjeei, grijui, potapa
jui); postati mehak, omekati; raznje
iti se, odobrovoljiti se.
razmekavati (se) gl. nesvr., prez. razmekavam (se) - up. razmekati (se),
razmesti (se) gl. svr., prez. razmetem/
razmetem (se) - raistiti metenjem,
metui razbacati; poeti mesti u punoj
mjeri, punim kapacitetom, ui u ritam
metenja.

razmesti se gl. svr., prez. razmetem/

razmetem se - poeti mesti u punoj
mjeri, punim kapacitetom; metenjem
razmijeati, razmutiti,
razmetan prid, odr. v. razmetni - koji
nemilice troi i razbacuje, rasipan,
razmetanje gl. im. s. r. prema razmetati
(se).
razmetati (se) gl. nesvr., prez. razmeem
(se) - stavljati na vie mjesta, rastav
ljati, razmicati; hvalisati se, kooperiti
se, epuriti se.
razmetljiv prid., odr. v. razmetljivi - koji
se razmee, razbacuje; neskroman, hva
lisav; suprot, skruen,
razmetljivac im. m. r., g. jd. razmetljivca,
vok. jd. razmetljive - linost razmetlji
vih osobina, hvalisavac, nasrtljivac,
razmetnuti gl. svr., prez. razmetnem rasturiti, razbacati; rairiti, razmjestiti;
rastaviti, razdijeliti,
razmicati gl. nesvr., prez. razmiem up. razmaknuti,
razmijeniti gl. svr., prez. razmijenim izvriti razmjenu, zamijeniti, trampiti
jedno za drugo,
razmiijeti gl. svr., gl. prid. rad. razmiljeli
se - poeti miljeti; milei se razii u
svim pravcima,
razmirica/razmirica im. . r. - razmirje,
nesuglasica, nesporazum; svaa, sukob,
razmlrje/razmlrje im. s. r. - razmirica,
svaa, rat, razvrgnut mir, nemir, ratno
stanje.
razmisliti gl. svr., prez razmislim - pro
cijeniti, provjeriti, preispitati misli o ne
emu, prosuditi, promisliti,
razmiljanje gl. im. s. r. od razmiljati,
razmiljati gl. nesvr., prez. razmiljam up. razmisliti,
razmjena im. . r. - davanje jedne stvari u
zamjenu za drugu, zamjena; razmjenji
vanje proizvoda rada; uzajamno, reci
prono slanje koga ili ega, obraanje
nekom i dobijanje odgovarajueg odgo
vora.
razmjenjivanje gl. im. s. r. prema raz
mjenjivati.
razmjenjivati gl. nesvr., prez. razmje
njujem - up. razmijeniti,
razmjer im. m. r., g. jd. rzmjera - mjera,
koliina; prostorna veliina, prostiranje
dimenzije; odnos veliine, koliine,

razmraivati
intenziteta ili vrijednosti jedne stvari
prema drugoj, srazmjera, proporcija;
odnos rastojanja na kakvom crteu,
geografskoj karti, planu,
razm jera im. . r., g. jd. razmjere - ob.
razmjer.
razm jeran prid., odr. v. razmjerni - koji
odgovara mjeri, skladan, proporcio
nalan; koji je u odreenom razmjeru,
srazmjeran,
razm jeranje gl. im. s. r. od razmjerati.
razm jerati gl. nesvr., prez. razmjeram up. razmjeriti.
razm jeriti gl. svr., prez. razmjerim mjerom, mjerenjem odrediti; izmjeriti,
premjeriti, odmjeriti; mjerei podijeliti,
razdijeliti.
razm jerno pril. - na razmjeran nain,
skladno, proporcionalno; relativno,
razm jestiti gl. svr., prez. razmjestim postaviti sa jednog na razna mjesta,
smjestiti, rasporediti,
razm jetati gl. nesvr., prez. razmjetam
- up. razmjestiti.
razm naanje gl. im. s. r. od razmnaati
(se) - razmnoavanje,
razm naati (se) gl. nesvr., prez. razmnaam (se) - razmnoavati (se),
razm noavanje gl. im. s. r. prema raz
mnoavati (se),
razm noavati (se) gl. nasvr., prez. razmndavam (se) - razmnaati se.
razm noiti (se) gl. svr., prez. razmnoim
- uiniti da od istoga bude vie, mnogo,
poveati broj ega, umnoiti; poveati
(se), postati brojniji, mnogobrojan, na
mnoiti se, rasploditi se.
razm oiti (se) gl. svr., prez. razmoim uiniti mokrim, smoiti, raskvasiti; po
stati vlaan,
razm otati gl. svr., prez. razmdtam razviti neto zamotano, smotano, odmo
tati; suprot, zamotati,
razm otavanje gl. im. sr. r. prema razmotavati.
razm otavati gl. nesvr., prez. razmdtavam - up. razmotati,
razm raiti gl. svr., prez. razmraim odagnati, otjerati mrak, osvijetliti; su
prot. zamraiti,
razm raivati gl. nesvr., prez. razmraujem - up. razmraiti.

razmotriti
razmotriti gl. svr., prez. razmotrim razmisliti o neemu, rasvijetliti, raspra
viti, prouiti, ispitati, analizirati,
razmatranje gl. im. s. r. od razmatrati,
razmatrati gl. nesvr., prez. razmatram up. razmotriti,
razmrdati (se) gl. svr., prez. razmrdam
(se) - pokretima, mrdanjem osloboditi
ukoenosti, utmulosti to je kruto, uko
eno, razgibati, ivnuti,
razmrdavanje gl. im. s. r. prema razmrdavati.
razmrdavati (se) gl. nesvr., prez. razmrdavam (se) - up. razmrdati (se),
razmrsiti (se) gl. svr., prez. razmrsim odmrsiti to je zamreno, rasplesti, ras
petljati; prenes. razjasniti neto nerazu
mljivo, teko shvatljivo.
razmrivati (se) gl. nesvr., prez. razmrsuje (se) - up. razmrsiti (se),
razmrskati gl. svr., prez. razmrskam razbiti na paramparad, smrskati, zdro
biti, smrviti,
razmrskavati gl. nesvr., prez. razmrskavam - up. razmrskati,
razmrviti (se) gl. svr., prez. razmrvim
(se) - rasitniti u komadie, pretvoriti se
u mrve, smrviti, zdrobiti,
razmuivati gl. nesvr., prez. razmuujem
- up. razmutiti,
razmutiti gl. svr., prez. razmutim - mije
anjem rastvoriti u vodi, otopiti, pomi
jeati s tekuinom,
raznaati gl. nesvr., prez. raznaam - up.
raznositi.
razni prid. odr. v. (obino u mnoini) ukazuje da se neto javlja u neodre
enom broju, da se radi o vie neodre
enih stvari ili pojmova; razliit, razno
vrstan; svakojak, kojekakav,
raznijeti gl. svr., prez. razne sem/raznesem - odnijeti na razne strane; prenijeti
u razne krajeve, rasprostraniti, raspriti;
razvui, razbacati na sve strane; mate
rijalno upropastiti odnosei vrijedne
stvari; pronijeti vijest na sve strane,
razglasiti; eksplozijom raskomadati, di
gnuti u zrak, sruiti; uiniti da se neto
razie, nestane ili rasprostre.
raznositi gl. nesvr., prez. raznosim raznaati.
raznobojan prid., odr. v. raznobojni - koji
je raznih boja.

976

977
raznobojno pril. - u raznim bojama; razli
ito, raznoliko,
raznolian prid., odr. v. razndlini raznolik.
raznolik prid., odr. v. razndliki - koji je
razlina lika, vida, vrste, koji se razli
kuje jedan od drugoga, raznovrstan;
razlian, nejednak, drugaiji,
raznoliko pril. - na raznolik nain, ne
jednako.
raznolikost im. . r., instr. jd. razndlikou/razndlikosti - svojstvo onoga to je
razliito.
raznorazni/raznorazni prid. odr. v. - ra
zni (u pojaanom znaenju kad se istie
viestrukost ili raznolikost pojmova),
raznovrstan, raznolik,
raznorodan/raznorodan prid., odr. v. ra
znorodni/raznorodni - koji je razliita
roda, koji se razlikuje rodom, etnikim
porijeklom; koji je raznih vrsta, razno
vrstan, koji nije u skladu jedan s dru
gim; heterogen,
raznorodnost im. . r., instr. jd. razndrodnosu/razndrodnosti - svojstvo onoga
to je raznorodno,
raznosa im. m. r., g. jd. raznosaa - koji
raznosi, onaj kome je posao da raznosi
poiljke, raznosilac, raznositelj.
raznosilac im. m. r., g. jd. razndsioca, n.
mn. razndsioci, g. mn. razndsilaca raznositelj, raznosa,
raznositelj im. m. r., g. mn. razndsitelja raznosilac, raznosa,
raznoslovlje/raznoslovlje im. sr. r. razliitost, raznolikost; mnogoznanost.
raznovrsnost im. . r., instr. jd. razno
vrsnou/raznovrsnosti - svojstvo, oso
bina onoga to je raznovrsno,
raznovrstan prid odr. v. razndvrsni koji je raznih vrsta, koji se javlja u vie
vrsta, vidova, raznolian,
raznjeiti (se) gl. svr., prez. raznjeim ispuniti, proeti (se) njenou, ganuti,
tronuti; uiniti njenim, tanahnim, neot
pornim.
razoarati (se) gl. svr., prez. razdaram
- izazvati nezadovoljstvo zbog neispu
njenih nada, oekivanja; izgubiti odu
evljenje, vjeru u neto,
razoarenje gl. im. s. r. prema razoarati
(se) - nezadovoljstvo, teak, gorak osje

aj usljed neostvarenih oekivanja ili

nada.
raom pril. - do vrha, izvrhom, uvrito; u
istoj visini, ravno s neim, uz razinu,
razonoda/razonoda im. . r. - prijatno
provoenje vremena; razonodi vanje,
zabava; ono to je za razonodu, lahka
zabava.
razonoditi (se) gl. svr., prez. razonodim
- uiniti da nekome bude prijatno,
ugodno, zanimljivo, zabavno; nai
razonodu; zabaviti se, raspoloiti se,
razveseliti se, razgaliti se.
razor im. m. r. - razorenje, propast, uni
tenje; razmak, upljina izmeu dijelova
ega; prva brazda od koje se ore na obje
strane.
razoran prid., odr. v. rzdrni - koji
razara, rui, unitava,
razorati gl. svr., razorem - napraviti
razor; uzorati njivu nakon ledine; po
orati, uzorati,
razoravati gl. nesvr., prez. razoravam up. razorati,
razoriti gl. svr., prez. razorim - napraviti
razor, razruiti, unititi ruei, razvaliti,
sruiti; unijeti neslogu, razdor, upropa
stiti.
razarati gl. nesvr., prez. razaram - up.
razoriti.
razorno pril. - na razoran nain, ruilako, unitavajue.
razoruati gl. svr., prez. razoruam, trp.
prid. razoruan - oduzeti oruje, liiti
oruja; prenes. oduzeti argumente, ui
niti da neko izmijeni, ublai stav; pobiti
u miljenju, dokazivanju suprotstavlja
jui odreene injenice; onesposobiti,
razorua vati gl. nesvr., prez. razorudvam - up. razoruati,
razotkriti (se) gl. svr., prez. rdzotkrijem/
razotkrijem - otkriti neto nepoznato,
iznijeti u javnost, objelodaniti; pokazati
sutinu ega, prikazati u pravom svjet
lu; otkriti tajnu; otkriti se, pokazati se;
skinuti veo, pokriva sa ega, otkriti,
razotkrivanje gl. im. s. r. od razotkrivati,
razotkrivati gl. nesvr., prez. razotkrivam
- up. razotkriti.
razraunati se gl. svr., prez. razraunam
se - istjerati na istac, raistiti, srediti
raune; detaljno razraditi, izraunati,

razrezivati
isplanirati; obraunati se, raspraviti se s
nekim.
razraunavanje gl. im. s. r. od razrauna
vati se.
razraunavati se gl. nesvr., prez. razra
unavam - up. razraunati se.
razrada im. . r. - detaljna obrada, ralanjenje, razvijanje kakve zamisli, teme,
plana, razradba,
razradba im. . r., g. mn. razradbi razrada.
razraditi (se) gl. svr., prez. razradim (se)
- poeti raditi sa uivanjem i voljom;
razgibati, razmrdati, uhodati (se).
razraivati gl. nesvr., prez. razraujem planirati, razmiljati o svim pojedino
stima posla koji predstoji,
razrahatleisati (se) gl. svr. (tur..), prez.
razrahatleiem se - uiniti se rahat, ra
zrahatiti se, raskomotiti se; dovesti se u
udoban i ugodan poloaj; uiniti (se)
zadovoljnim, spokojnim, bezbrinim,
razrasti se gl. svr., prez. razrstem razviti se u irinu i visinu, bujno izrasti,
narasti, nabujati,
razred im. m. r. - razdio, razdjel, vrsta,
klasa, raspored; kategorija u zoolokoj
ili botanikoj klasifikaciji biljnih i
ivotinjskih vrsta; uenici i prostorija
gdje pohaaju nastavu, odjeljenje; kate
gorija u nekom razlikovanju po rangu,
hijerarhiji ili klasifikovanja drutvena
klasa, stale; grupa u inovnikoj, slu
benikoj hijerarhiji i sistemu nagrai
vanja; vrsta putnikog vagona ili odjela
u brodu i avionu sa zasebnom cijenom,
klasa.
razredni prid. odr. v. - koji se odnosi na
razred, koji pripada razredu,
razrednica im. . r. - ena razrednik.
razrednik im. m. r., vok. jd. razrednie,
n. mn. rzrednici - razredni starjeina,
nastavnik kojemu je povjerena briga i
staranje o jednom odjeljenju, razredu,
razrez im. m. r. - mjesto gdje je neto ra
zrezano, prorez; otvor, pukotina; utvri
vanje, odreivanje pojedinanih poreza;
utvrena poreska obaveza, porez,
razrezati gl. svr., prez. rdzreem - reza
njem razdvojiti, otvoriti; rasjei, prore
zati; odrediti veliinu poreza,
razrezivati gl. nesvr., prez. razrezujem up. razrezati.

razrijediti

979

978

razrijediti gl. svr., prez. razrijedim -

razudati gl. svr., prez. razudam - udati

razuzdan5st im. . r., instr. jd. razuzda-

uiniti rijetkim, prorijediti; smanjiti

koncentraciju, jainu ega, uiniti slabi
jim, razvodniti,
r a z le iv a im. m. r., g. jd. razrjeiva tenost za razrjeivanje kakve smjese,
rastvara.
razrjeivati gl. nesvr., prez. razrjeujem
- up. razrijediti.
razrijeiti gl. svr., prez. razrijeim - dati
odgovor na to; odgonetnuti; raistiti,
rasplesti, ukloniti; iskljuiti, smijeniti;
crk. oprostiti, osloboditi grijeha; rala
niti, rasporediti, razvrstati,
razrjeavati gl. nesvr., prez. razrjea
vam - up. razrijeiti,
razrjeenje gl. im. s. r. prema razrijeiti,
razrjeiv prid., odr. v. razrjeivi - koji se
moe razrijeiti, razmrsiti, raspetljati,
razrjenica im. . r. - akt kojim se neko
razrjeava dunosti i obaveza; zvanina
potvrda o ispravnosti poslovanja; u mu
zici oznaka kojom se ukida prethodno
povienje ili snienje tona, povratilica.
razroditi 1gl. svr., prez. razrodim - poe
ti intenzivno raati; rairiti rod, rasplo
diti.
razroditi 2 (se) gl. svr., prez. razrodim razdvojiti, rastaviti se s rodom; odroditi
se, otuiti se.
razroavati gl. nesvr., prez. razroavam
- up. razroditi1, razroditi2 (se),
razrogaiti gl. svr., prez. razrdgaim irom otvoriti, iskolaiti, izbeiti, izbu
ljiti oi (u uenje, divljenju, strahu),
razrojiti (se) gl. svr., prez razroji (se) osuti se, ratrkati se, raspriti se kao roj.
razrok prid., odr. v. razroki - kome je
svako oko upravljeno u posebnom
pravcu; kiljav, zrikav,
razroko pril. - na razrok nain, kao onaj
koji je kiljav, zrikav; neusklaeno,
neskladno, neusaglaeno.
razrokost im. . r., instr. jd. razrokoul
razroko ti - sobina onoga koji je razrok,
kiljav.
razroviti gl. svr., prez. razrovim - rasko
pati, razbucati; poroviti.
razruavati gl. nesvr., prez. razruavam
- up. razruiti.
razruiti gl. svr., prez. razruim - ruei
unititi, razoriti, razvaliti, oboriti.

sve keri, poudati,

razuditi gl. svr., prez. rdzudim - rastaviti
na udove, rasjei na dijelove, komade,
sijeenjem raskomadati; med. podvrg
nuti seciranju, obdukciji,
razuen prid., odr. v. razueni - geogr.
razgranat, ralanjen, razveden.
razum im. m. r. - ljudska sposobnost,
shvatanja, poimanja, logikog milje
nja, zakljuivanja i rasuivanja; um, pa
met, razbor, razboritost,
razuman prid., odr. v. razumni - koji se
rukovodi razumom,
razumijevati gl. nesvr., prez. razumije
vam - up. razumiti.
razumjeti svr. i nesvr., prez. razumijem
- shvatiti, shvatiti smisao, znaenje,
sadraj ega; pojmiti, poimati, pronik
nuti, pronicati u neto,
razumljiv prid., odr. v. razumljivi - koji
se moe razumjeti, shvatljiv, jasan; lo
gian; itak,
razumljivo pril. - na razumljiv nain, s
razumijevanjem; kao modalna rijeca:
naravno, razumije se.
razumljivost im. . r., instr. jd. razumljivou/razumljivosti - svojstvo onoga to
je razumljivo, jasnost, raspoznatljivost;
itkost.
razumno pril. - na razuman nain, pamet
no, promiljeno, mudro, razumski,
razumnost im. . r., instr. jd. razumnou/razumnosti - osobina onoga koji je
razuman.
razumski prid. odr. v. - koji je zasnovan
na razumu,
razumski pril. - u skladu s razumom,
razuti (se) gl. svr., prez. razujem skinuti obuu s nogu, osloboditi (se)
obue, izuti (se),
razuvati gl. nesvr., prez. razuvam (se) up. razuti (se),
razmjeravati gl. nesvr., prez. razuvjeravam - up. razuvjeriti,
razuvjeriti gl. svr., prez. razuvjerim ubijediti koga u pogrenost onoga u to
vjeruje.
razuzdan prid., odr. v. razuzdani - ne
obuzdan, rasputen, raspojasan, raskala
en.
razuzdano pril. - na razuzdan nain, ne
obuzdano, raspusno.

nou/razuzdano ti - svojstvo onoga

koji je razuzdan,
razuzdati (se) gl. svr., prez. razuzdam osloboditi uzde; raspustiti se, postati
raskalaen, neobuzdan,
razvalina im. . r. - ostaci kakvog srue
nog objekta, ruevina, oboretina, ruina,
razvaliti (se) gl. svr., prez. razvali (se) razoriti, sruiti, pokvariti, unititi; silom
probiti, provaliti; obiti; otvoriti, rastvo
riti; rastvoriti se, poeti zjapiti; ispruiti
se, zavaliti se; prostrijeti se.
razvaljaniti (se) gl. svr., prez. razvalji
nim (se) - postati valjan, radin, vrijedan;
provrijedniti se.
razvaljati (se) gl. svr., prez. razvalja (se)
- valjajui razvui, rastanjiti; udariti u
valjanje, biti zahvaen valjanjem.
razvaljivati gl. nesvr., prez. razvaljujem
- up. razvaliti.
razvariti gl. svr., prez. razvarim - varei
iskuhati do kraja, raskuhati,
razvarivati gl. nesvr., prez. razvarujem up. razvariti.
razvarua im. . r. - vrsta jednostavne
slatke (i slane) pite od rastanjenog tije
sta, uljevak, oparua.
razveden prid., odr. v. razvedeni - koji se
postupno iri, razilazi, rastavljen, raz
granat; koji ima proirenje ili zadeblja
nje; geogr, koji ima neravnu liniju, koji
ima dosta prodora kopna u more i
obratno, ralanjen, razuen; prav. koji
se razveo, rastavio od supruge,
razvedriti (se) gl. svr., prez. razvedrim rastjerati oblake, postati vedar, svijetao,
donijeti vedrinu, uiniti vedrim; oba
sjati, ozariti; ispuniti nekoga vedrinom,
dobrim raspoloenjem, ozariti radou,
razgaliti; osloboditi smrknutosti; uiniti
prijatnim.
razvesti (se) gl. svr., prez. razvedem (se)
- odvesti na razne strane, u razna mje
sta, rasputiti, razgranati; osloboditi se
brane veze, osloboditi se od branog
druga.
razvezati gl. svr., prez. razveem - ui
niti da neto ne bude svezano, odvezati,
odrijeiti, osloboditi veze; prestati spu
tavati, osloboditi; poeti govoriti pu
nom parom, punim intenzitetom, udariti
u opirno prianje, raspriati se.

razvlaiti

razvezivati gl. nesvr., prez. razvezujem up. razvezati,

razvie im. s. r. - razvoj, razvitak,
razvidan prid., odr. v. razvidni - jasan,
oit, oigledan,
razvidjeti (se) gl. svr., prez. razvidi (se)
- stei uvid u neto, razgledati, razmo
triti; svanuti.
razvigor/razvigorac im. m. r. - proljetni
vjetar, lahor koji pue u vrijeme proljet
nog buenja, listanja i cvjetanja bilja,
razvigorac; naziv za mjesec u kojem
bilje poinje zelenjeti (oujak, mart),
razvihoriti gl. svr., prez. razvihdrim poeti vihoriti; zavihoriti punom pa
rom; vihorom razviti, rairiti,
razvija im. m. r. - sredstvo kojim se to
razvija; otopina za "razvijanje" fotografija.
razvijati gl. nesvr., prez. razvijam rastjerati na sve strane, raspriti,
razvijen prid., odr.v. razvijeni - uznapre
dovao u razvoju, napredan; razmotan,
rairen.
razvijenst im. . r., instr. razvijenou/
razvijenosti - osobina i stanje onoga to
je razvijeno,
razvikati (se) gl. svr., prez. razviem (se)
- dati se u viku, udariti u vikanje,
razgalamiti se; rairiti glas o emu.
razvitak im. m. r., g. jd. razvitka, n. mn.
razvici, g. mn. razvitaka - proces razvo
ja, postupno i neprekidno mijenjenje ili
tok, prelaenje u dalje faze, napredo
vanje; evolucija; vojn. rasporeivanje
za borbu, napad; poetak, raanje; osvitak.
razviti gl. svr., prez. razvijem - odmotati
zavijeno, razmotati; istanjiti tijesto
oklagijom, rasukati tijesto u jufke.
razvijati gl. nesvr., prez. razvijam - up.
razviti.
razvjenanje gl. im. s. r. prema razvjen
ati.
razvjenati (se) gl. svr., prez. razvjenam (se) - osloboditi se brane veze,
razvesti se; raskinuti brak, razvesti se;
supr. vjenati,
razvjenavati (se) gl. nesvr., prez.
razvjenavam - up. razvjenati (se),
razvlaiti nesvr. i uest. od razvui, prez.
razvlaim.

razvod
razvod im. m. r. - razdvajanje, razgranie
nje; rasporeivanje, razvoenje; raski
danje brane veze zakonskim putem,
rastava.
razvoditi (se) gl. nesvr., prez. razvodim up. razvesti (se)..
razvodni prid. odr. v. - koji slui za ra
zvoenje; na kome se stvara razvoe,
vododjelni; koji se odnosi na razvod,
rastavu braka,
razvodnik im. m. r., vok. rzvodnie, n.
mn. rzvodnici - onaj koji razvodi po
sjetioce do njihovih mjesta; onaj koji
rasporeuje i razvodi strau, najnii
vojniki in; tehn. sprava, ureaj za ra
zvoenje toka (pare, vode, struje); bot.
vrsta biljke iz reda pomonica, paskvi
ca.
razvodniti (se) gl. svr., prez. razvodnim
(se) - razrijediti, razblaiti vodom; pre
nes. oduzeti bitne odlike, karakteris
tine crte, osobine, uiniti slabim, bezizraznim, ublaiti; postati voden, pretvo
riti se u vodu; izgubiti karakteristine
crte, intenzitet, postati slab, bezbojan,
razvodnjavanje gl. im. s. r. prema razvo
dnjavati.
razvodnjavati gl. nesvr., prez. razvddnjavam - up. razvodniti,
razvodnjen prid., odr. v. razvodnjeni bezbojan, slab, bezizrazan; razblaen.
razvonjenost im. . r., instr. jd. razvodnjenou/razvodnjenosti - stanje, oso
bina onoga to je razvodnjeno; rasplinutost, razvuenost.
razvoe im. s. r. - granica izmeu dva
rijena sliva, razvodnica, vododjelnica.
razvoj im. m. r. - postupno narastanje i
preobraaj u sloenije oblike, u savre
nije stanje, evolucija, razvitak; ekon.
stalno poveavanje ukupne drutvene
proizvodnje, porast nacionalnog dohot
ka, napredak,
razvojni prid. - koji se odnosi na razvoj,
evolutivni, evolucioni,
razvoziti gl. nesvr., prez. razvozim - up.
razvesti.
razvrat/razvrat im. m. r. - spolna rasputenost, razbludnost; ponaanje bez po
tovanja uobiajenih drutvenih normi,
nemoral.
razvratiti gl. svr., prez. razvratim - iro
ko otvoriti, razjapiti; razvrnuti.

980

981
razvratniki prid. odr. v. - koji je u vezi
sa ra vratom, bludniki.
razvratniki pril. - na nain razvratnika,
bludniki.
razvratnik im. m. r., n. mn. razvratnici osoba koja se odala razvratu, bludnik,
raspusnik.
razvrgnue im. s. r. - prekid, raskid; ra
spad.
razvrgnuti/razvri gl. svr., prez. razvrgnem - razdvojiti, rastaviti; rastrgnuti;
prekinuti kakvu vezu, prijateljstvo, ra
skinuti.
razvrha/razvrha im. . r., dat. razvrhi/
razvrsi - nesklad, nesloga; rastava,
razvrnuti gl. svr., prez. razvrnem obrtanjem opustiti, odviti to je zavrnu
to, odvrnuti; razmotati,
razvrstati (se) gl. svr., prez. razvrstam
(se) - razdvojiti prema srodnim osobi
nama, svojstvima, rasporediti po vrsta
ma; grupisati; staviti u kakvu grupu,
svrstati; poredati u vrstu, red; razmje
stiti postrojavajui, postrojiti; razdijeliti
se po vrstama, svrstati se, grupisati se,
postrojiti se.
razvrstavanje gl. im. s. r. prema razvrsta
vati.
razvrstavati gl. nesvr., prez. razvrsta
vam - up. razvrstati,
razvrtati gl. nesvr., prez. razvrem - up.
razvrnuti.
razvuen prid. trp. prema razvui, odr. v.
razvueni - vuenjem rairen, rastanjen;
rastegnut; pretjerano opiran,
razvueno pril. - na razvuen nain, ote
gnuto.
razvui gl. svr., prez. razvuem - vukui
rairiti na sve strane, rastegnuti; zavriti
s vuenjem
ra im. . r., g. jd. rai, instr. jd. rzi/rju
- bot. jednogodinja biljka, drevna vrsta
itarice iz porodice trava koja se koristi
za ljudsku i stonu hranu,
raaliti (se) gl. svr., prez. raalim raalostiti (se), rastuiti (se); osjetiti
saosjeanje, suut, saaliti se.
raalostiti (se) gl. svr., prez. razaldstim
(se) - uiniti alosnim, obuzeti alou,
postati tuan, alostan; rastuiti (se),
raanj im. m. r., g. jd. ranja, n. mn.
rnji/ranjevi - motka, poluga na koju

se natie i kojom se okree meso ili

cijela ivotinja nad arom kad se pee.
raariti gl. svr., prez. raarim - podstak
nuti, raspaliti, razgorjeti vatru; uariti;
raspiriti ar.
raen prid., odr. v. raeni - koji vodi
porijeklo, koji je od rai, koji se odnosi
na ra; raev.
raestiti (se) gl. svr., prez. raestim izazvati est(inu), rasrditi (se), razjariti
(se), razbjesniti (se), razljutiti (se),
raev prid., odr. v. raevi - koji se odnosi
na ra; raen,
ranji im. m. r., n. mn. ranjii - jelo do
komadia mesa nanizanih na drvo i
peenih na aru.
re1 - nota solmizacije; drugi glas u dijatonskoj skali.
re2 (lat.) - prefiks koji znai: obratno,
natrag; ponovo, iznova.
Re - znak za hemijski elemenat renij.
reagens im. m. r. (lat.) - hem. supstanca
koja izaziva odreenu hemijsku reakci
jureagiranje/reagovanje gl. im. s. r. (lat.)
prema reagirati/reagovati,
reagirati/reagovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. reagiram/reagujem - uzvra
titi, odgovoriti na primljene podraaje;
djelovati suprotno, suprotstaviti se.
reakcija im. . r. (lat.) - otpor, protivudarac, uzvrat na pritisak, uzmak, pro
ti vdjelo vanje, odgovor na djelovanje
izvana; reagovanje; odjek; protivljenje
novonastalom poretku u drutvu; naza
dnjatvo, mranjatvo,
reakcionar im. m. r. (lat.) - pripadnik,
pristalica ili uesnik politike reakcije;
protivnik progresa; nazadnjak, natra
njak, kontra, mranjak,
reaktivan prid. (lat.), odr. v. reaktivni koji djeluje u suprotnom pravcu (reak
tivni motor, avion na reaktivni, mlazni
pogon.
reaktor im. m. r. (lat.) - tehn. naprava,
postrojenje u kojem se odvija proces
reakcije, ureaj u kojem se vri cijepa
nje atomske jezgre radi dobijanja ener
gije (atomski, nuklearni reaktor),
realan prid. (lat.), odr. v. realni - stvaran,
zbiljski, istinski, uzet iz ivota, teme
ljen na iskustvu; ostvariv; praktian.

rebiu-l-ewel

realno pril. - stvarno, zbiljski, ivotno.

realist(a) im. m. r. (lat.) - ovjek koji
rauna sa uslovima stvarnog ivota,
praktian, trezven ovjek; sljedbenik
realizma u knjievnosti i umjetnosti ili
u sholastikoj filozofiji,
realistiki prid. odr. v. (lat.) - koji je uzet
iz stvarnog ivota, realistian, stvaran,
realan.
realistiki pril. (lat.) - na stvaran, reali
stian nain, realistino,
realistinost im. . r. (lat.), instr. jd.
reallstinosu/realistinosti - stanje ili
svojstvo onoga to je realistino,
realizacija im. . r. (lat.) - privoenje u
djelo, izvedba, ostvarenje, izvrenje,
realizam im. m. r. (lat.), g. jd. realizma,
g. mn. realizama - poimanje i objanja
vanje svijeta i ivota fokusirano i upra
vljeno na stvarne, doista prisutne poja
ve i probleme; smisao za odgovarajue
izraavanje stvarnosti, smisao za inje
nice, zbilju i istinu; pravac i stil u
umjetnosti i knjievnosti koji nastoji
predstaviti stvari, dogaaje i karaktere
to vjernije postojeem stanju ivota,
realizator im. m. r. (lat.) - onaj koji
provodi u djelo, ostvaruje, izvrilac,
oivotvoritelj.
realiziranje/realizovanje gl. im. s. r. od
realizirati/realizovati.
realizirati/realizovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. realiziram/realizujem - pri
vesti, privoditi u djelo, ostvari(va)ti.
realka im. . r., dat. jd. realki, n. mn.
realke - pov. srednja kola, gimnazija u
kojoj je teite na prirodnim znano
stima, za razliku od klasine (jezike)
gimnazije.
realnost im. . r. (lat.), instr. jd. realnou/relnosti - stvarnost, injenino sta
nje; konkretan, praktian ivot; zbilja,
reanimacija im. . r. (lat.) - vraanje u
ivot, oivljavanje,
rebarce im. sr. r., g. jd. rebrceta, n. mn.
rerbrca, g. mn. rebarca - hip. od reb
ro, rebrence.
rebiu-l-ahir (ar.) - naziv etvrtog mjeseca
muslimanskog lunarnog kalendara; "po
sljednje proljee"; travanj, april.
rebiu-l-ewel (ar.) - naziv treeg mjeseca
muslimanskog lunarnog kalendara.

rebnuti
rebnuti gl. svr., prez. rebnem - arg.
udariti jako, bubnuti, odalamiti, zviznu
ti, krhnuti pod rebra,
rebrast prid., odr. v. rebrasti - poput re
bara, koji ima upadljivo paralelne izboine nalik rebrima.
rebro im. sr. r. g. mn. rebara - jedna od
dvadeset i etiri uparenih povijenih vit
kih kostiju grudnog koa vezanih za
kimu.
rebus im. m. r. (lat.) - slikovna zagonetka
sastavljena od znakova, slika i crtea
umjesto rijei,
recelj im. m. r. (perz.) - ukuhano voe u
eeru; slatko, dem.
recentan prid. (lat.), odr. v. recentni skoranji, nedavni, nov, svje, mlad,
nepokvaren; savremen, moderan, sada
nji, dananji, iz naeg doba.
recenzent im. m. r. (lat.), g. mn. recen
zenata - pisac recenzije, ocjenjiva,
kritiar, prikaziva i prosuiva vrije
dnosti nekog djela,
recenzija im. . r. (lat.) - pismeni prikaz,
ocjena umjetnikog ili naunog djela,
knjige, koncerta, filma, kritiki priree
na redakcija nekog djela,
recenzirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
recenziram - napisati recenziju, struno
prikazati i ocijeniti novo umjetniko,
knjievno ili nauno djelo,
recepcija im. . r. (lat.) - primanje, pri
hvatanje, preuzimanje, usvajanje (gosti
ju, utisaka); prijemna odaja u hotelu za
primanje i odjavljivanje gostiju
recepcionar im. m. r. (lat.), g. jd. recepci
onera - namjetenik u hotelima koji
doekuje i smijeta goste, upisuje u
knjige i rasporeujem sobe i apartmane,
recept im. m. r. (lat.), g. mn. recepata pismeno uputstvo, nalog lijenika za
apoteku o spravljanju i izdavanju potre
bnog lijeka; obrazac, uputstvo za sprav
ljanje nekog jela ili rastopine, smjese;
prenes. uputstvo o neemu, savjet,
receptivan prid. (lat.), odr. v. receptivni sposoban za primanje, recepciju,
prijemiv, osjetljiv na to.
recesija im. . r. (lat.) - vraanje, poravna
nje, povlaenje, opadanje; privredna i
ekonomska stagnacija; privredna kriza,
recidiv im. m. r. (lat.) - povrat, ponavlja
nje neke pojave nakon to je ieznula,

983

982
bolest "povratnica", ponovljeno krivi
no djelo i sl.
recidiva im. . r, - recidiv,
recikliranje gl. im. s. r. od reciklirati,
reciklirati gl. svr. i nesvr., prez. recikli
ram - ponovo upotrijebiti iskoritenu
stvar (kese, stari papir, boce, plastine
predmete) kao sirovinu u proizvodnom
procesu.
reciprocitet im. m. r. (lat.), g. jd. recipro
citeta - uzvraanje istom mjerom, reci
pronost, protivusluga, uzajamnost, meusobnost, obostranost; naelo meuna
rodnog prava o protivuslugama.
recitacija im. . r. (lat.) - javno izraajno
kazivanje, predstavljanje neke pjesme,
deklamacija,
recitator im. m. r. (lat.) - onaj koji reci
tuje, umjetnik u recitovanju, deklama
tor.
recitiranje/recitovanje gl. im. s. r. (lat.)
prema recitirati/recitovati.
recitirati/recitovati gl. nesvr., prez.
recitiram/recitujem - izraajno govoriti
stihove neke pjesme; izvoditi recitaciju,
deklamirati.
reen prid., odr. v. reeni - spomenut,
kazan, izraen,
reenica im. . r. - gram. smislena cjelina
sastavljena od rijei povezanih u sintaksiku jedinicu kojom se prenosi odree
na poruka,
reit im. m. r. (ar.) - rekat.
rei gl. svr., prez. reknem/reem - izraziti
se rijeima, izgovoriti, kazati, izjaviti.
red1 im. m. r., dat. jd. redu, n. mn. redovi/
redovi, g. mn. redova/redova - skup
onoga to dolazi jedno za drugim u
jednoj liniji; niz (ljudi, ivotinja, stva
ri); redoslijed, poredak, raspored.
red2 im. m. r., dat. jd. redu, n. mn. redovi/
redovi, g. mn. redova/redova - stanje
ureeno zakonskim propisima, poredak;
pravilo, propis o ponaanju, postupci
ma, pristojnost; disciplina; drutveni
stale, staleka, grupa, klasa; duhovniki redovi, derviki, monaki i sl.; siste
matska kategorija u biologiji izmeu
porodice i razreda.
reda im. . r., g. jd. ree, n. mn. ree, g.
mn. reda - redoslijed.
redak im. m. r., g. jd. retka, n. mn. reei,
g. mn. redaka, em. - niz pisanih ili

tampanih slova ili rijei napisanih u

jednoj liniji na formatiranoj stranici,
redakcija im. . r. (lat.) - prireivanje
(obrada, sastavljanje, sreivanje, dotje
rivanje, ureivanje, ispravljanje) nekog
rukopisa za objavljivanje, tampu;
urednitvo novina ili asopisa (osobe i
prostor); nova obrada, novo izdanje,
redaktor im. m. r. (lat.) - urednik; stru
njak koji ispravlja i dotjeruje tekst za
tampanje.
redar im. m. r., g. jd. redra - osoba koja
pravi i odrava red na javnim skupo
vima; uenik koji pazi na red u razredu;
policijski slubenik, straar, redarstve
nik.
redarstvo im. m. r., g. mn. redrstava/
redarstava - redarska sluba; hist.
ustanova, ured koji uva javni red i
sigurnost; njegovi slubenici, policija,
redanje gl. im. s. r. od redati,
redati (se) gl. nesvr., prez. redam {se) stavljati (se) u red (jedno do drugog,
jedno iznad drugog), nizati; nabrajati,
navoditi.
redenik im. m. r., g. jd. redenika, n. mn.
redenici - vojn. dio opreme za brzomet
no oruje sa nanizanim mecima,
redigiranje/redigovanje gl. im. s. r. (lat.)
prema redigirati/redigovati.
redigirati/redigovati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. redigiram/redigujem - ure
ivati, pripremati, ispravljati (novine,
asopise ili knjige); pripremati za tisak,
tampanje.
rediti (se) gl. nesvr., prez. redim (se) ureivati, dotjerivati, sreivati; sprema
ti, prireivati, pripravljati neto za
upotrebu (ito, grah, meso, duhan, lan);
davati redovniki in i zvanje, proglaa
vati za redovnika, sveenika; postati
redovnik, zarediti se; ureivati se, ude
avati se.
reditelj/redatelj im. m. r. - onaj koji
postavlja stvari na svoje mjesto, uprav
lja, voa, predvodnik; umjetniki vo
ditelj i organizator postavljanja na
scenu teatarske predstave ili snimanja
filma, TV drame ili serijala; reiser,
rediteljica/redateljka/rediteljka im. . r.
- ena reditelj.
redni prid. odr. v. - koji pripada redu, koji
oznaava redoslijed.

referendum

redom pril. - po redu, u nizu, slijedom;

uzastopno.
redomice pril. - uzastopno, uzastopce,
redom, zaredom.
redoslijed im. m. r. - red, tok zbivanja,
djelovanja,
redovan prid., odr. v. redovni - koji se
zbiva, deava po utvrenom redu, u
odreeno vrijeme ili po nekom pravilu,
redovit; uobiajeni, obian, svakodnev
ni, normalan.,
redovit prid., odr. v. reddviti - koji ne
izostaje, uredan, ob. redovan,
redovito pril. - ob. redovno, neizostavno;
obavezno.
redovniki prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od redovnika,
redovnik/redovnik im. m. r., g. jd. redovnika/redovnika - ovjek koji pripada
crkvenom redu i ivi u samostanu, ma
nastiru, fratar, kaluer, monah,
redovno pril. - na redovan nain, redo
vito; stalno, neprekidno; uredno,
reducirati/redukovati gl. nesvr. i svr.,
reduciram/redukujem - smanjiti, uma
njiti, ograniiti, svesti na manju mjeru,
sniziti, oslabiti, stisnuti, stegnuti, obo
riti, spustiti,
redukcija im. . r. (lat.) - svoenje slo
enog na prosti oblik, smanjivanje;
uope: smanjenje, ogranienje, snie
nje, skraivanje, stegnue.
redua im. . r. - vrsta gljive,
redep im. m. r. (ar.) - naziv sedmog mje
seca muslimanskog lunarnog kalendara;
srpanj, juli.
refena im. . r. (ar.-perz.) - ravnomjerno
rasporeen zajedniki troak; ravno
mjeran novani doprinos svih uesnika
u nekom poslu; upor. porefenati se.
referat im. m. r. (lat.), g. jd .:referata javno izlaganje o nekom pitanju; pis
meni slubeni izvjetaj; struni, odno
sno nauni izvjetaj,
referenca im. . r. (fr.), g. mn. referenci povoljno miljenje, preporuka; podaci o
slubovanju; ocjena, karakteristika; biobibliografski podaci,
referendum im. m. r. (lat.) - neposredno
izjanjavanje glasanjem cijelog stanov
nitva jedne zajednice o nekom vanom
pitanju za sve; plebiscit.

referent
referent im. m. r. (lat.), g. mn. referenata
- osoba koja referie, predava; slube
nik koji je zaduen za neko podruje
rada ili obradu nekog pitanja i podno
enje izvjetaja o tome.
referira ti/referisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. referiram/referiem - podni
jeti, podnositi referat, izvjetaj; izvije
stiti; predavati,
refleks im. m. r. (lat.), g. mn. refleksa fiziol. automatska reakcija organizma
kao odgovor na vanjski podsticaj;
odraz, odbljesak, odsjaj, odsjev; gram.
fonetska zamjena nekog starijeg glasa;
prenes. odjek, reakcija,
refleksan prid. (lat.), odr. v. refleksni zasnovan na refleksu, nehotian, mahi
nalan, spontan,
refleksija im. . r. - odbijanje valova
svjetlosti, zvuka, vode o ravnu povri
nu; odraavanje, odsjaj; prenes. mudra
misao, opaska,
refleksivan prid. (lat.), odr. v. refleksivni
- koji se odnosi na refleksiju; gram.
povratan (zamjenica, glagol); poet. koji
je u vezi s refleksijom, misaon (npr.
refleksivna lirika).
refleksivno pril. (lat.) - na refleksivan
nain, nehotice, mahinalno,
refleksno pril. - po refleksu, spontano,
reflektirati/reflektovati (se) gl. svr. i
nesvr., prez. reflektiram/reflektujem
(se) - initi da se neto ogleda, odbi(ja)ti (se), odraziti, odraavati (se); predsta
vljati odraz, sliku ega; raunati s
neim, polagati pravo na ta, eljeti ne
to postii,
reflektor im. m. r. (lat.) - svjetiljka s
ljevkastim, konkavnim ogledalom koje
svjetlost usmjerava u obliku mlaza, far;
refraktor.
reforma im. . r. (lat.), g. mn. reformi preoblikovanje, preoblika, preureenje,
preinaenje, preustrojstvo neke struktu
re radi poboljanja ili prilagoavanja
glavnih tokova i funkcija novim potre
bama (npr. agrarna, ustavna, privredna,
ekonomska, drutvena, kolska refor
ma).
reformacija im. . r. (lat.) - veliki vjerski
i socijalno-politiki pokret graanskog
sloja u zapadnoevropskim zemljama u
16. stoljeu protiv feudalizma i papin

985

984
ske vlasti i crkvene dominacije u eko
nomskoj i politikoj sferi,
reformator im. m. r. (lat.) - zagovornik
reformi, izvrilac reforme, preobrazitelj, preureiva, popravlja, preinaitelj, obnovitelj, obnavlja,
reformirati/reformisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. refdrmiram/refdrmiem provesti, provoditi reformu; preobraa
vati, preinaavati, preureivati, poprav
ljati, poboljavati, preustroj avati, preo
blikovati, preudeavati.
reformist(a) im. m. r. (lat.) - pristalica,
poklonik reforme,
reformizam im. m. r. (lat.), g. jd. refor
mizma - politiko uenje i djelovanje o
napredovanju ljudskog drutva provo
enjem postepenih reformi u demokrat
skoj proceduri, a ne radikalno, nasilno
revolucijom,
refraktor im. m. r. (lat.) - teleskop koji
ima konvergentnu leu, soivo, kao
objektiv; prelama svjetlosti,
refren im. m. r. (fr.), g. jd. refrena stihovi koji se ponavljaju iza svake
strofe, pripjev; cjelovit krai odlomak
koji se ponavlja u pjesmi; prenes. neto
to se stalno ponavlja,
refundacija im. . r. (lat.) - vraanje
novca, naknada, nadomjestak, namirenje.
regal im. m. r. (lat.), g. jd. regala - dio
namjetaja, veliki ormar; male prenosive orgulje.
regata im. . r. (tal.), g. mn. regata veslaka ili jedrilika utakmica, utrka
na amcima,
regenerirati/regenerisati (se) gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. regeneriram/regenerisem (se) - obnoviti, ponovno uspos
taviti, oivjeti, podmladiti (se), prepo
roditi (se), preobraziti (se), reanimirati
(se).
regent im. m. r. (lat.), g. mn. regenata privremeni vladar drave umjesto kra
lja, monarha; namjesnik; vrilac vladar
ske dunosti,
regija im. . r. (lat.) - geogr, kraj, predjel,
podruje, okolina, zemlja, pokrajina,
oblast, okrug, okruje; anat. dio, mje
sto, strana (tijela); sloj.
regimenta im. . r. (fr.) - vojn. puk,
pukovnija; prenes. mnotvo, gomila.

regionalan prid. (lat.), odr. v. regionalni koji se odnosi na region, regiju; podru
ni, lokalan, oblasni, pokrajinski,
regionalizacija im. . r. (lat.) - proces i
tenja za zasebnim ekonomskim, poli
tikim i kulturnim razvitkom,
regionalizam im. m. r. (lat.), g. jd. regio
nalizma - tenja za zasebnim ekonom
skim, politikim i kulturnim ivotom i
razvojem neke pokrajine; isticanje lo
kalnih osobina i specifinosti nekog
kraja u umjetnikom djelu,
registar im. m.r. (fr.), g. jd. registra, n.
mn. registri, g. mn. registara - popis
neega, spisak, pregled (lica, rijei,
predmeta, imena, obino po abecednom
redu); upisnik, protokol; mu. tonska
skala nekog instrumenta; naprava za
mijenjanje visine, boje i jaine zvuka,
registracija im. . r. (fr.) - unoenje,
upisivanje u registar; vjenanje pred
graanskim vlastima,
registrirati/registrovati, gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. registriram registrujem - upis(iv)ati u registar, (iz)vriti
registraciju; (za)biljeiti, opaziti, opaa
ti, primijetiti, primjeivati,
reglaa im. . r. (fr.) - podeavanje u
pravilan poloaj i dotjerivanje instru
menata, ureaja, strojeva, oruja i sl.
regres im. m. r. (lat.), g. mn. regresa nazadak, nazadovanje, regresija; ekon.prav. odteta; pomo; dodatak radnici
ma za oporavak i korienje godinjeg
odmora.
regresija im. . r. (lat.) - vraanje, povla
enje unazad na nii stupanj, nazado
vanje, uzmak, odstup; geol. povlaenje
mora od obale; psih. postepeno gublje
nje pamenja i zaboravljanje steenih
znanja, vjetina i navika,
regresirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
regresiram - vratiti se vraati se na nii
stupanj razvitka, nazadovati, uzmai,
uzmicati; da(va)ti naknadu, odtetu,
odtetiti.
regresivno/regresivno pril. (lat.) - djelu
jui unazad, povratno, nazadno,
regrut im. m. r. (fr.), g. jd. regruta vojnik u prvim mjesecima slube; pre
nes. novajlija, poetnik,
regrutacija im. . r. (fr.) - regrutovanje,

rehabilitacija
prikupljanje, mobiliziranje regruta, po
punjavanje vojnih jedinica novim vojni
cima, novaenje; prenes. pridobijanje
novih pristalica, vrbovanje,
regrutiranje/regrutovanje gl. im. s. r.
(fr.) od regrutirati/regrutovati.
regrutira ti/regrutova ti gl. svr. i nesvr.
(fr.), regrutiram/regrutujem - prikuplja
ti i primati vojne obveznike za vojnu
slubu, novaiti; prenes. pridobijati no
ve pristalice, vrbovati; popunjavati re
dove novim kadrovima, kadrovati.
regulacija im. . r. (lat.) - ureivanje, sre
ivanje, izraivanje po zadatom planu;
ureivanje korita rijeka i potoka,
regulacionl/regulacljskl prid. odr. v.
(lat.) - koji se odnosi na regulaciju,
regularan prid. (lat.), odr. v. regularni propisan, pravilan, uobiajen; redovit,
redovan, uredan; poznat, priznat, taan,
normalan; pravi, valjan, potpun,
regularno pril. (lat.) - na regularan nain,
propisno, pravilno, normalno, redovno,
regularnost im. . r. (lat.), instr. jd.
regulrnou/regularnosti - svojstvo i
stanje onoga to je regularno, propisnost, pravilnost,
reguliranje/regulisanje gl. im. s. r. (lat.)
prema regulirati/regulisati,
regulirati/regulisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. reguliram/reguliem - pro
vesti, provoditi regulaciju; propisivati
pravila i podvrgavati odreenom poret
ku; ureivati, podeavati; ustanovljavati
pravilan odnos meu dijelovima meha
nizma; dotjer(iv)ati,
reha im. . r., dat. jd. rehi - resa, oblik
cvata, duguljasti, obino visei cvat
(nalik klasu) kod nekih biljaka kotunjavih plodova (orah, lijeska),
rehanje gl. im. s. r. prema rehati.
rehati gl. nesvr., prez. re ham - razvijati,
putati rehe; cvasti, resati.
rehabilitacija im. . r. (lat.) - vraanje,
ponovno uspostavljanje i priznavanje
ranijeg drutvenog poloaja, prava,
ugleda, asti, povjerenja; pravn. brisa
nje osude i prestanak pravnih posljedica
vezanih za nju; med. ponovno uspos
tavljanje ili nadomjetanje izgubljenje
sposobnosti, ponovno osposobljavanje
bolesnih osoba za normalan ivot.

rehabilitiranje
rehabilitiranje/rehabilitovanje gl. im. s.
r. (lat.) prema rehabilitirati/rehabilito
vati.
rehabilitirati/rehabilitovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. re habilitiram/re habilitujem - vratiti ranije osporeno zva
nje ili drutveni poloaj; pravn. brisati
osudu i sve pravne posljedice vezane za
nju; med. obnoviti zdravlje, vratiti u
normalan ivot,
rehulja im. . r. - resulja, ovca sa
rijetkom, pramenastom vunom,
reinkarnacija im. . r. (lat.) - ponovno
raanje, oivljavanje, otjelovljenje (pre
ma vjerovanju budista o seobi dua);
ono to predstavlja ponovno ostvarenje,
obnavljanje neega,
reinkarnlranje gl. im. s. r. prema reinkar
nirati.
reinkarnirati gl. svr., prez. reinkarnirani
- ponovno oiviti, obnoviti neto,
reis im. m. r. (ar) - skr. od reisu-l-ulema.
reisu-l-ulema im. m. r. (ar.) - poglavar
islamske zajednice; elnik islamskih
uenjaka; skr. reis.
reizbor im. m. r. - ponovni izbor, obnova
mandata za obavljanje neke dunosti,
rekapitulacija im. . r. (lat.) - ponavlja
nje, saetak bitnih dijelova nekog pre
davanja, spisa, govora; adm. saeto po
navljanje glavnih stavki nekog rauna
ili knjiga sa takvim pregledom poda
taka iz ostale knjigovodstvene doku
mentacije; pretresanje u mislima prolih
dogaaja.
rekapitullranje gl. im. s. r. (lat.) prema
rekapitulirati,
rekapitulirati gl. svr. i nesvr., prez.
rekapituliram - izvriti rekapitulaciju;
ukratko ponoviti, saeti,
rekat im. m. r. (ar.) - rekjat, reat, dio
namaza, muslimanske molitve, koji
sadri tri postupka: stajanje praeno
uenjem kur'anskih ajeta (kiraet), pre
gibanje u pasu i ritualno padanje niice
licem na tlo (sudud),
rekcija im. . r. (lat.) - gram. ravnanje
jednih rijei u reenici oblikom prema
drugima, zavisnost oblika jedne rijei
od druge, posebno u glagolskim veza
ma.
reket im. m. r. (engl.) - sport, mreasta
lopatica kojom se odbacuje loptica u

987

986
tenisu; oznaeni prostor ispod koa u
koarci; ucjena, iznuivanje, otimaina,
nasilno uzimanje novca,
reklama im. . r. (lat.) - isticanje i raspro
s tra n je n je podataka o nekome i nee
mu radi populariziranja, preporuivanja, hvaljenja; propaganda; oglas, pla
kat kojim se potroai o neem obavje
tavaju ili u masovnim medijima potiu i
mame na kupovinu i poveanu potro
nju neke robe.
reklamacija im. m. r. (lat.) - alba,
prituba, prigovor; zahtjev trgovcu ili
proizvoau za naknadu tete ili zamje
nu kupljene robe koja nije bila u skladu
sa deklaracijom (npr. o kvalitetu).
reklamirati gl. svr. i nesvr., prez. rekla
miram - raznim sredstvima hvaliti robu
kako bi muterije vie kupovale i troile
novac; vriti reklamaciju, tj. protestirati
kod proizvoaa zbog neodgovaranja
kupljene robe njenoj deklaraciji.
reklamni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na reklamu,
rekonstruirati/rekonstruisati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. rekonstruiram/rekonstruiem - obaviti, obavljati rekon
strukciju, preustroj avati, nanovo uspo
staviti; obnoviti,
rekonstrukcija im. . r. (lat.) - temeljito
preustrojstvo, ponovno graenje, zida
nje, zamjena konstrukcije, obnova ne
ega to je prije postojalo; prerada,
prepravka.
rekord im. m. r. (engl.), g. mn. rekorda sport, najvii uspjeh, u nekom nad
metanju, najbolji rezultat, najvei do
met; vrhunac, vrhunstvo; razg. najvea
statistika koliina u svojoj vrsti, ono
to se mjeri kao najvee, najbrojnije,
rekordan prid. (engl.), odr. v. rekordni koji predstavlja rekord, vrhunski, s
najveim dometom,
rekorder im. m. r. (engl.), g. jd. rekor
dera - ovjek koji je postigao rekord na
nekom podruju, prvak, as.
rekreacija im. . r. (lat.) - okrepa,
osvjeenje, oporavak; odmor, razonoda,
zabava.
rekreirati (se) gl. svr. i nesvr., prez.
rekreiram - okrijepiti, obodriti, razve
seliti; oporaviti se, osvjeiti se, razono
diti se, zabaviti se.

rektor im. m. r. (lat.), g. mn. rektora elnik, upravnik, onaj koji je na elu
uprave univerziteta, sveuilita,
rekvijem im. m. r. (lat.) - opijelo, kato
lika sluba, misa za mrtve, zadunice;
muzika kompozicija tunog, alobnog
karaktera.
rekvirirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
rekviriram - prisilno oduzeti materijal
na dobra (najee za potrebe vojske u
ratu).
rekvizicija im. . r. (lat.) - dravno pri
silno oduzimanje imovine uz naplatu ili
privremeno otuenje imetka za potrebe
vojske i odbrane,
rekvizit im. m. i . r. (lat.), g. mn. rekvi
zita/rekvizita - predmet potreban za
teatarsku predstavu predvien scena
rijem; dio sportske opreme; pravn. skup
formalnih elemenata u sklopu nekog
ugovora ili dokumenta bez kojih oni
nemaju pravnu snagu,
relacija im. . r. (lat.), g. mn. relacija nain na koji razliiti pojmovi stoje je
dni s drugim u vezi, odnos; odnos pre
ma nekome, vrsta vezanosti ili dolae
nje u dodir s nekim; uslovljenost neke
koliine drugom koliinom, razmjera;
veza, saobraajna linija izmeu raznih
mjesta.
relaksacija im. . r. (lat.) - oporavljanje,
oputanje duha i tijela; odmor, razono
da.
relativan prid. (lat.), odr. v. relativni odnosan, uslovan; koji moe biti ova
kav ili onakav; koji svoje znaenje pot
vruje samo u upredbi s drugim pojmo
vima; gram. koji slui kao odredba ne
kog pojma,
relativizlrati/relativizovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. relativiziram/relativizujem - shvatiti, shvaati, tretirati ta
kao relativno, (u)initi relativnim,
relativno pril. (lat.) - u relativnom smislu,
u odnosu na druge mogunosti; donek
le, u nekoj mjeri,
relej im. m. r. (fr.), g. jd. releja, g. mn.
releja - ureaj za prenoenje i poja
avanje radijskih i televizijskih signala;
pojaiva, pojaavalo,
relevantan prid. (lat.), odr. v. relevantni znaajan, vaan, bitan, znatan, jezgro
vit, svrsishodan, suvisao.

remetiti

reli/reli im. m. r. (engl.), g. jd. relija/

relija - sportsko takmienje, prvenstve
no u automobilizmu; zast. skup, sasta
nak, susret.
religija im. . r. (lat.) - skup uvjerenja ili
dogmi kojim je obuhvaena triplicitna
relacija: Bog - svijet - ovjek i koja se
ispoljavaju u odreenoj obrednoj praksi
i institucionalnoj organizaciji (za razli
ku od vjere, koja se zasniva na relaciji
Bog - ovjek i ispoljava u vjerovanju,
bogobojaznosti,
bogosluju
i
pokornosti),
religijski/religijski prid. odr. v. (lat.) koji se odnosi na religiju, koji pripada
ili potie od religije,
religijski/religijski pril. (lat.) - na religij
ski nain, religiozno,
religiozan prid. (lat.), odr. v. religiozni predan vjeri, bogobojazan, poboan,
religiozno pril. (lat.) - na religijski nain,
religijski.
religioznost im. . r. (lat.), instr. jd. religioznou/religioznosti - religiozni po
gled na svijet; stanje ili osobina onih
koji su religiozni,
relikt im. m. r. (lat.), g. mn. relikdtdl
relikta - stvar, pojava ili organizam,
sauvan kao ostatak iz davnih vremena,
relikvija im. . r. (crkv.), g. mn. relikvija
- materijalni ostatak religijske vanosti
i znaenja, obino tijelo ili dio tijela,
odjea ili dio odjee kojeg religijskog
muenika.
reljef im. m. r. (fr.), g. mn. reljefa ispupenost; geogr, oblik tla, povrine
zemaljske kore sa svim ravninama,
uzdignuima i ulegnuima.
remek-djelo im. s. r. - najbolje ostvare
nje, najbolji rezultat, najvei domet;
vrhunac.
remen im. m. r. (njem.), g. jd. remena, g.
mn. remena/remena - kai, traka od
koe ili vrste tkanine za razliite na
mjene.
remenar/remenar im. m. r. - onaj koji se
bavi remenjem, koji pravi i prodaje
remenje.
remenje zb. im. s. r. prema remen,
remetiti gl. nesvr., prez. remetim - uno
siti nered, nesklad u neto, ometati,
naruavati, kvariti.

989

remi1 im. m. r. (fr.), g. jd. remija - ne

odluan ishod, nerijeen rezultat u ahu,
nogometu i sl.
remi2 im. m. r. (engl), g. jd. remija, g.
mn. remija - vrsta kartake igre.
remisija im. . r. (lat.) - vraanje, slanje
natrag; oprost grijeha, snienje (kazne);
smanjenje, slabljenje, opadanje,
remitenda im. . r. (lat.), g. mn. remi
tenda - neprodani ostatak robe, uglav
nom (dnevne) novine koje se vraaju
izdavau.
remiza im. . r. (fr.) - spremite za tram
vaje, autobuse, automobile i poljo
privredne maine; estar, gusti u koji
se sklanja divlja,
remont im. m. r. (fr.), g. mn. remonta popravak, obnavljanje maina, zgrada,
opreme; redovni pregled uz popravke i
zamjenu neispravnih dijelova (ureaja,
vozila, strojeva),
remorker im. m. r. (fr.), g. jd. remorkera
- teglja, brod za vuenje teglenica
(dereglija) i teretnih amaca,
renda im. . r. (perz.), g. jd. rende rende.
rende im. s. r. (perz.), g. jd. rende ta strugalo, kuhinjski predmet za struganje
krutih namirnica, npr. povra, tvrdog
sira i sl.
rendgen im. m. r. (njem.) - medicinski
aparat za snimanje tijela pomou ren
dgenskih, iks-zraka.
renegat im. m. r. (lat.), g. jd. renegata ovjek koji je promijenio svoje uvjere
nje, koji se odrekao pokreta, organi
zacije, sredine kojoj je pripadao, koji je
izdao, odbacio ono emu je pripadao;
otpadnik, odmetnik, izdajica, odrod,
izrod; prebjeg,
renesansa im. . r. (fr.) - obnova, ponovni
procvat, preporod; hist. drutveno-politiki i kulturni pokret u Evropi od 14.
do 16. stoljea koji je pobudio dotad
nezabiljeen procvat nauke, knjievno
sti i umjetnosti,
renome im. m. r. (fr.), g. mn. renomea uvenost, uvenje, slava, ugled, dobar
glas, popularnost, reputacija,
renomiran prid. (fr.), odr. v. rendmirani uven, slavan, popularan, poznat, ugle
dan, glasovit.

renovirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.

rendvirdm - obnoviti, temeljito popra
viti, prilagoditi novim zahtjevima i po
trebama, rekonstruisati.
renta im. .r. (fr.), g. mn. renti/renta prihod, dohodak od kapitala, vrijednos
nih papira, zgrada, zemljita i sl. koji
vlasnik (korisnik) dobija bez svoga rada
i poslovne aktivnosti,
rentabilan prid. (fr.), odr. v. rentabilni koji donosi prihode, dobitak; isplativ,
unosan.
rentijer im. m.r. (fr.), g. jd. rentijera ovjek koji ivi od rente,
rentirati (se) gl. nesvr. (fr.), prez. rentiram - donijeti, donositi prihod, biti
unosan, rentabilan, isplatiti se.
reorganizirati/r eorganizo va ti gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. reorganiziram/ reo
rg a n izu je - podvrgnuti reorganizaciji,
preurediti, preureivati; preustrojiti,
preustroj avati,
reosiguranje gl. im. s. r. (lat.) od reosigu
rati.
reosigurati gl. svr. (lat.), prez. reosiguram - postii ugovor izmeu dviju ili
vie osiguravajuih ustanova o meu
sobnim obavezama.
rep im. m. r., g. jd. repa/repa, n. mn.
repovi/repovi, g. mn. repova/repova produetak kime kod nekih ivotinja;
kujruk; izdueno perje na stranjem
dijelu tijela ptica; krajnji, stranji dio
tijela kod riba, vodozemaca, zmija,
insekata; zadnji, zavrni dio neega,
ono to je nasuprot prednjem kraju,
glavi, vrhu, poetku.
repa im. . r., g. mn. repa - bot. zeljasta
biljka mesnatog zadebljanog korijena
(Brassica rapa), koja slui kao ljudska i
stona hrana,
reparacija im. . r. (lat.) - dovoenje u
ispravno stanje, popravka, popravljanje;
obnova, obnavljanje; naknada tete na
nesene ratom, ratna odteta,
reparatura im. . r. (lat.) - popravak,
opravak, obnavljanje,
repat prid., odr. v. repati - koji ima rep,
reponja.
repatica/repatica im. . r. - nebesko
tijelo, kometa, "zvijezda padalica",
reperkusija im. . r. (lat.) - odjek, odraz;
posljedice, promjene koje izazove neki

dogaaj; odbijanje, odbacivanje; mu.

ponavljanje iste teme u varijantama,
repertoar im. m. r. (fr.), g. jd. repertora
- popis predstava ili koncerata, njihov
raspored i plan prikazivanja; raspon
umjetnikog djelovanja; sve uloge koje
igra neki glumac ili skup muzikih i
literarnih djela koja izvodi pjeva, mu
ziar, recitator,
repeta im. . r. (lat.) - razg. dodatni, po
novljeni obrok,
repeticija im. . r. - opetovanje, po
navljanje.
repica im. . r., em. - zeljasta biljka iz
porodice krstaica iz ijeg se sjemenja
dobiva ulje.
repina im. m. i . r., augm. - veliki rep.
replicirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
repliciram - uzvratiti, odvratiti na neiji
govor, protivsloviti, suprotstaviti se go
vorom.
replika im. . r. (fr.), dat. jd. replici popratna primjedba, kratak komentar ili
izraz neslaganja sa neijim izlaganjem;
kratak odgovor na govor protivne stra
ne.
repnica/repnica im. . r. - pita od repe,
repnjaa.
reportaa im. . r. (fr.) - novinarski
izvjetaj o mjestu, okolnostima, uzro
cima i ishodu nekog dogaaja,
reportani prid. odr. v. (fr.) - koji je u
duhu i stilu reportae,
reporter im. m. r., g. jd. reportera - onaj
koji prikuplja podatke i pie reportae;
novinar; izvjeta,
reporterskl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na reportera, koji pripada ili
potie od reportera,
reporterski pril. (fr.) - na nain reportera,
poput reportera,
represalije im. mn. (lat.) - sredstva
prisile, prinudne mjere, protivmjere,
odmazda, odgovor na silu silom, kaz
neni poduhvat,
represija im. . r. (lat.) - kaznena mjera,
sredstvo prisile, obuzdavanje, ukroivanje.
represivan prid. (lat.), odr. v. represivni koji izraava represiju, prisilni, kazne
ni.
reprezentacija im. . r. (lat.) - najbolji od
najboljih, izabrani predstavnici, izabra

repromaterijal
nici; zastupnici (drave, ustanove,
vrste, firme); sport, izabrana sportska ili
ahovska ekipa na meunarodnom ta
kmienju; trokovi, sredstva za odra
vanje ili isticanje ugleda i postizanje
utiska kod gostiju ili u javnosti,
reprezentant im. m. r., g. mn. reprezentanta/reprezentanata - izabranik, izvrs
tan tip, primjer, olienje najboljih kvali
teta.
reprezentativan prid. (lat.), odr. v.
reprezentativni - koji predstavlja skup
najboljih osobina, visoko dostignue;
uzoran, osobit, naoit, naroit, vrstan,
tipian; veledostojan.
repriza im. . r. (fr.) - teat. ponavljanje,
prva i svaka naredna predstava nakon
premijere, praizvedbe; mu. posljednji,
trei odsjek u kompoziciji sonatnog
oblika, u kome se ponavljaju glavne
teme izloene u prvom odsjeku, ekspo
ziciji; opetovanje, ponavljanje teme.
reprizirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
repriziram - da(va)ti reprizu, ponovo
izvesti, izvoditi,
reproducirati/reprodukovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. reproduciram/ re
p r o d u k u je - ponovo ostvari(va)ti,
proizvesti, ponovo oiviti, raditi po
uzorku, primijeniti; izvoditi napisano
tue djelo (muziko, dramsko, poet
sko); (na)praviti kopiju, otisak ega
(grafike, fotografije, slike),
reprodukcija im. . r. (lat.) - obnavljanje,
ponavljanje, ponovno oivljavanje, opo
naanje, umnoavanje; izvedba tueg
(muzikog) djela, ponovna izvedba; ko
piranje, umnoavanje likovnog predlo
ka; ekon. obnavljanje proizvodnih sred
stava, kapitala i vrijednosti u procesu
proizvodnje; tehn. sluanje ili gledanje
snimljenog s muzikog ili tv. predloka;
biol. razmnoavanje, mnoenje, obnav
ljanje vrste,
reproduktivan prid. (lat.), odr. v. repro
duktivni - koji ima svojstva reproduk
cije.
repromaterijal im. m. r. (lat.), g. jd.
repromaterijla - materijal za repro
dukciju, polupreraevine potrebne za
proizvodnju konanih proizvoda, siro
vine.

reptil
reptil im. m. r. (lat.), g. jd. reptila - zool.

razred kimenjaka u koji spadaju gute

ri, zmije, kornjae i krokodili, gmizav
ci, gmazovi,
republika im. . r. (lat.), g. jd. republike,
dat. jd. republici - oblik drave u kojoj
graani na izborima biraju vlast na
odreeno vrijeme; suprot, monarhija;
prenes. sloboda, nezavisnost,
republikanac im. m. r. (lat.) - pristalica
republike kao oblika drutvenog uree
nja; lan republikanske stranke,
repuh/repuh im. m. r., g. jd. repuha/
repiiha - bot. lopuh; podbjel,
repua im. . r. - bot. jednogodinja biljka
iz porodice krstaica s velikim ljubi
astim cvjetovima; lopuh,
reputacija im. . r. (lat.) - javno miljenje
o neijim vrlinama ili nedostacima;
ugled, renome.
resa im. . r. - reha, oblik cvata, dugu
ljasti, obino visei cvat (nalik klasu)
kod nekih biljaka (orah, lijeska),
resast prid., odr. v. resasti - slian resi;
koji ima rese, rehe; resat, resnat, resav.
resekcija im. . r. (lat.) - odstranjenje
nekog oboljelog dijela organizma ope
rativnim, hirurkim putem, operacija,
resica im. . r., em. - anat. produetak
zadnjeg kraja nepca u drijelo u obliku
pokretnog jezika; uvula,
resiti gl. nesvr., prez. resim - kititi, uljep
avati, krasiti, ukraavati,
reskir im. m. r., g. jd. reskira - rizik,
reskirati gl. nesvr., prez. reskiram - v.
riskirati, rizikovati.
resko pril. - na rezak nain, s reskou,
britko, otro,
reskdst im. . r., instr. jd. reskou/
resko ti - osobina ili stanje onoga to je
resko, britko; reskoa, britkost, otrina.
resor im. m. r. (fr.), g. jd. resora podruje djelatnosti, djelokrug, oblast
nadlenosti; ogranak dravne uprave s
ministrom na elu.
respek(a)t im. m. r. (lat.), g. mn. respekata - potovanje, uvaavanje, obzir,
ugled; strahopotovanje,
respektirati/respektovati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. respektiram/respektujem - odnositi se s respektom, imati
obzira; uvaavati, cijeniti.

991

990
respirator im. m. r. (lat.), g. mn. respira
tora - naprava, pomagalo, maska za
usta i nos radi lakeg dihanja ili zatite
dinih organa; dihalo, disalo.
restauracija im. . r. (lat.) - obnavljanje,
oporavljanje, oporavak; ponovno uspo
stavljanje oborenog drutvenog poret
ka; hist. vraanje dinastije na tron; vra
anje u prvobitno stanje, obnova starina
ili umjetnikih predmeta; razg. restoran,
gostionica, ainica,
restaurator im. m. r. - strunjak za obna
vljanje starinskih umjetnikih predme
ta: slika, knjiga, kipova, objekata; obna
vlja, popravlja, uspostavlja.
restaurirati gl. svr. i nesvr., prez.
restauriram - ponovo uspostaviti, obno
viti, popraviti (sliku, knjigu i sl.), opet
podii (sruenu dinastiju, starinski
objekat i sl.),
restitucija im. . r. (lat.) - prav. uspos
tavljanje prijanjeg stanja, vraanje u
prvobitno stanje, ponovna aktuelizacija;
povrat konfiskovane, oduzete (otete)
imovine; biol. ponovno izrastanje izgu
bljenog dijela tijela, regeneracija,
restituirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
restituiram - naknaditi, nadoknaditi,
uspostaviti, obnoviti, vratiti; popuniti,
restoran im. m. r. (fr.) - mjesto za obje
dovanje, gdje se za novac posluuju
naruena jela; ainica, gostionica; po
sebna prostorija u velikim firmama za
prehranu radnika,
restrikcija im. . r. (lat.) - ogranienje,
sapinjanje, stezanje, sputavanje; sua
vanje, skuivanje, obuzdavanje.
restriktivan prid. (lat.), odr. v. restriktivni
- koji izraava restrikciju, ogranienje,
skuivanje.
restriktivno pril. - na restriktivan nain,
ograniavajue.
Resulullah vi. im. m. r. (ar.) - Boiji
Poslanik, Pejgamber, ovjek kojeg Bog
nadahnjuje znanjem sa zadaom da ga
prenese ljudima; zamjensko ime Mu
hammeda a.s.
resursi mn. m. r. (fr.), g. resursa sredstva, zalihe, izvori prihoda, izvori
privrede; prirodna bogatstva jedne zem
lje; prenes. duhovne snage,
re prid. nepromj. (njem.) - dobro peen,
hrskav, pucketav, krcav, hrumav.

reedija im. . r. (ar.) - vrsta halve koja se

pravi od nieste, meda (ili eera) i
masla.
reetati gl. nesvr., prez. reetam proputati, istiti kroz reeto, prosija
vati; prenes. detaljno i raznovrsno
ispitivati, izlagati tekoama i iskue
njima.
reetka im. . r., dat. jd. reetki, g. mn.
reetki/reetaka - mreasta naprava od
isprepletenih gvozdenih ili drvenih
ipki(ca) za razliite namjene (kao
osigura nekog otvora, pregrada, alter,
podloga za rotilj, za peenje na aru,
cjediljka).
reetkast prid., odr. v. reetkasti - koji je
kao reetka; upljikav, upljikast.
reeto im. sr. r., n. mn. reeta, g. mn.
reeta - mreasta ili rupiasta naprava
za prosijavanje (ita, brana, pijeska i

sl.).
reo im. m. r. (fr.), g. jd. reda, g. mn.
reoa - naprava na kojoj se moe kuha
ti, tj. plata, kolo, ringla na nogarima
koja se zagrijava na struju ili plin,
kuhalo.
retardacija im. . r. (lat.) - usporenje,
zakanjenje, odugovlaenje, odgaanje;
zaostajanje u savladavanju gradiva
zbog priroene ogranienosti uenika;
nenormalna sporost u miljenju i djelo
vanju; zaostajanje u razvoju, produe
nje mladalakog stadija,
retardirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
retardiram - zaosta(ja)ti, vratiti se una
zad u razvoju, usporiti, usporavati, za
kasniti.
reterirati gl. svr. i nesvr (fr.), prez. re
feriram - povui se, uzmaknuti; odstu
piti, odustati,
retor im. m. r. (gr.) - vjet govornik;
pripovjeda, besjednik, prialica.
retoriki prid. odr. v. (gr.) - koji potie
ili pripada retorici, retorian.
retoriki pril. (gr.) - po pravilima
retorike, retorino, slatkorjeivo
retorino pril. (gr.) - na retorian nain,
retoriki; slatkorjeivo, krasnorjeivo;
petetino.
retorika im. . r. (gr.), dat. jd. retdrici teorija govornitva, nauka o umijeu
govorenja; vjetina lijepog, slikovitog,

reumatizam
primamljivog i ubjedljivog govorenja;
slatkorjeivost, blagoglagoljivost.
retorskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na retore i retoriku, govorniki,
besjedniki.
retorski pril. (gr.) - kao retor, poput
retora.
retorta im. . r. (lat.), g. mn. retorti staklena, metalna ili porculanska posu
da u obliku kugle koja slui za hemij
ske opite ili za destilaciju tekuina; u
metalurgiji sud od vatrostalnog materi
jala za proizvodnju cinka ili ive iz
njihovih ruda; zatvorena komora od
vatrostalnog materijala za preradu uglja
i proizvodnju koksa,
retorzija im. . r. (lat.) - uzvrat na uvredu,
uzvraanje istom mjerom; dravna protivmjera prema drugoj dravi koja
ugroava njene interese; odmazda; re
presalija.
retroaktivan prid. (lat.), odr. v. retro
aktivni - koji djeluje unatrag, koji ima
povratnu snagu,
retrogradan prid. (lat.), odr. v. retro
gradni - koji ide nazad u prolost i
protivi se novinama, koji nazaduje,
nazadan.
retrospekcija im. . r. (lat.) - osvrt na
nekadanje okolnosti i zbivanja, osvrta
nje; podsjeanje, pogled unazad; obaziranje na prolost; opisivanje prolih
dogaaja iz sadanje perspektive, hronoloka inverzija, retrospektiva,
retrospektlvan prid. (lat.), odr. v. retrospektivni - koji se odnosi na retro
spektivu, koji se osvre na prolost,
retrovizor im. m. r. (lat.) - ogledalo za
pogled unatrag (najee na automo
bilima).
retu im. m. r. (fr.) - popravljanje i dotje
rivanje crtea, slike, fotografije, teksta,
retuirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez
re tuiram - podvrgnuti retuu; prenes.
naknadno prepraviti, prepravljati radi
ublaavanja utiska ili injenica,
reuma/reuma im. . r., g. mn. reuma reumatizam,
reumatian prid. (gr.), odr. v. reumatini - koji je obuzet reumatizmom;
svojstven reumatizmu,
reumatizam im. m. r. (gr.), g. jd. reuma
tizma - med. akutno ili hronino upalno

revalorizacija
oboljenje kostiju, zglobova (zglobnih
ahura, tetiva i sluzokoe), miia; ta
koer srca i krvnih ila, sudova,
revalorizacija im. . r. (lat.) - vraanje
vrijednosti ili ponovno utvrivanje vri
jednosti novca ili robe koja je bila pala;
revalvacija,
revalorizirati/revalorizovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. revaloriziram/revalorizujem - obaviti revalorizaciju, vra
titi, popraviti vrijednost novca ili robe;
prevrednovati.
revalvacija im. . r. (lat.) - revalorizacija;
jednokratno poskupljenje valute po
odluci vlade ili glavne banke; suprot,
devalvacija.
revan im. m. r. (perz.), g. jd. revna skra. od tahtrevan (pokretno prijesto
lje); nosiljka za veledostojne i uzviene
osobe poput koije bez tokova, koju
mogu nositi ljudi ili konj.
revan prid., odr. v. revni - revnostan,
priljean, marljiv, odan; ustrajan,
revan im. m. r. (fr.) - uzvratna igra radi
pobjede nad prijanjim pobjednikom;
hist. odmazda, osveta za poraz u ratu ili
vitekoj borbi; oduenje za neku uslu
gu, uzvrat, uzdarje,
revanirati se gl. svr. i nesvr., prez.
revaniram se - uzvratiti protivniku
istom mjerom, vratiti milo za drago;
uzvratiti dar ili uslugu, oduiti se.
revati gl. nesvr., prez. revem - glasati se
poput magarca, njakati; pjevati preglas
no bez sluha; pogrd. jaukati, derati se,
dreiti se.
rever im. m. r. (fr.), g. jd. revera okovratnik na kaputu,
revers im. m. r. (fr.), g. mn. reversa pismena potvrda (priznanica, obvezni
ca) kojom se jami povratak pozajmlje
ne stvari.
revidirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
revidiram - obaviti reviziju, nanovo
pregledati, preispit(iv)ati; preinaiti,
izmijeniti prijanji stav.
revija im. . r. (fr.) - smotra, pregled;
asopis, publikacija; pozorini komad;
prikaz, promocija najnovije mode.
revijalan prid. (fr.), odr. v. revijalni - koji
ima osobine revije, revijski.

992

993
revindikaeija im. . r. (lat.) - zahtjev za
povrat imovine vlasniku, traenje prava
vlasnitva.
revir im. m. r. (njem.), g. jd. revi'ra podruje, predio, okrug, bazen,
revizija im. . r. (lat.) - pregled rada,
kontrola, provjera stanja; polit, izmjena,
prepravka, preispitivanje (pogleda, sta
vova, zakona, uenja); pravn. alba
viem sudu; pregled teksta sloenog po
stranicama prije tampanja; uope:
promjena, prepravak.
revizionizam im. m. r. (lat.), g. jd. revi
zionizma - projektovana tenja da se ta
revidira, prepravi, promijeni, oblikuje
na drugi nain (ugovori, uenja, ide
ologije, pokreti),
revizor im. m. r. (lat.), g. jd. revizora nadglednik, nadzornik, kontrolor,
revno pril. - priljeno, odano, ustrajno,
revnosno.
revnosnlk im. m. r., n. mn. revnosnici revnostan, usrdan, predan, marljiv o
vjek.
revnosno pril. - na revnostan nain, pri
ljeno, predano, ustrajno, usrdno,
revnosnost im. . r., instr. jd. revnosnou/revnosnosti - osobina ili svojstvo
onoga to je revnosno,
revnostan prid., odr. v. revnosni - koji
redovno predano i ustrajno izvrava sve
preuzete obaveze, usrdan, marljiv, revnjiv.
revnjiv prid., odr. v. revnjivi - revnostan,
revan, priljean,
revolt im. m. r. (fr.), g. mn. rev ita protivljenje, otro negodovanje, ogore
nje, ozlojeenost; buna, pobuna, usta
nak.
revoltirati (se) gl. svr. i nesvr. (fr.),
prez. revoltiram - ozlojediti (se), izner
virati (se), rasrditi (se),
revolucija im. . r. (lat.) - nagli skok u
evolucionom razvoju; temeljiti preobra
aj, preokret u nekoj oblasti ivota i
rada (shvatanju, psihi, kulturi); korje
nita, nagla i nasilna promjena politikih
i drutveno-ekonomskih odnosa (fran
cuska, oktobarska, islamska revolucija),
prevrat; astr. kruenje jednog oko dru
gog nebeskog tijela,
revolucionar/revolucioner im. m. r. (lat.)
- nosilac revolucionarnih ideja, uesnik

u revoluciji, onaj koji vri promjene u

nekoj oblasti,
revolucionaran prid. (lat.), odr. v. revo
lucionarni - koji je proet duhom revo
lucije, koji ima svojstva revolucije,
prevratniki,
revolucionarno pril. (lat.) - na revolu
cionaran nain,
revolucionarnost im. . r. (lat.), instr. jd.
revolucionmou/revolucionarnosti osobina onoga koji je revolucionaran i
svojstvo onoga to je revolucionarno,
prevratniko,
revolucionirati gl. svr. i nesvr., prez.
revolucidniram - dovoditi u revolucio
narno stanje; proeti revolucionarnim
duhom; iriti revolucionarne ideje; ra
dikalno izmijeniti, iz temelja preinaiti,
revolver/revolver im. m. r. (engl.), g. jd.
revdlvera/revolvera - malo runo vatre
no oruje s vie metaka smjetenih u
okretajuem bubnju, dobou; pitolj,
samokres.
revolvera im. m. r. (engl.), g. jd. revolvera - ovjek koji ivi od revolvera;
vjet strijelac iz revolvera; ucjenjiva
koji se slui orujem da bi neto dobio;
lice koje ciljeve ostvaruje nasilnim pu
tem.
revolverakl prid. odr. v. (engl.) - koji se
odnosi na revolverae, koji pripada ili
potie od revolveraa.
revolveraki pril. (engl.) - poput revol
veraa, kao revolvera,
revolverski prid. odr. v. (engl.) - koji se
odnosi na revolver.
rez im. m. r., dat. jd. rezu, n. mn. rezovi zerezano mjesto; zarez, urez; zaraslo
mjesto na tijelu nakon operacije; ono
to se odsijee jednim zahvatom sjeiva, reanj.
reza im. . r. (ar.) - zatvara za vrata,
zapor, zavornica, zasun; ereza.
reza im. m.r., g. jd. reza - onaj koji
ree, koji se bavi rezanjem; orue,
sprava za rezanje,
rezaije im. m. r. mn. (perz.) - suho
groe, groice, rozine.
rezak prid., odr. v. reski/reski - otar,
odsjean.
rezalite im. s. r. - prostor odreen za
rezanje; mjesto gdje se stari brodovi
reu.

rezervoar
rezanac im. m. r., g. jd. rezanca, g. mn.
rezanaca - tanko razvijeno tijesto izre
zano na uske trake; pilav,
rezanje gl. im. s. r. od rezati,
rezati gl. nesvr., prez. reem - sjeenjem
rastavljati, razdvajati; sjei; uklanjati
suhe grane na stablu; operisati.
rezbar im. m. r., g. jd. rezbara - umjetnik,
onaj koji urezuje ukrase ili pravi figure
od drveta.
rezbarija im. . r. - umjetnika tvorevina
(slika, ara i sl.) urezana u drvetu,
metalu ili kamenu; rezbarstvo,
rezbarstvo im. s. r., g. mn. rezbrstava umjetnost i djelatnost rezbarenja.
rezdelija im. . r. - zerdelija, vrsta ljive,
rezerva im. . r. (lat.), g. mn. rezervi izdvojena i sauvana koliina neega za
kasniju upotrebu, zaliha, priuva; otkri
vene i neiskoriene koliine prirodnih
minerala (ruda, plina, nafte); dio vojske
koji u ratu nije u neposrednom borbe
nom djelovanju,
rezervat im. m. r. (lat.), g. mn. rezervta izdvojeno, ogranieno podruje koje je
zakonom zatieno radi ouvanja kultumo-povijesnih ili prirodnih rijetkosti i
vrijednosti (geoloki sastav, flora,
fauna); izolovana podruja u Sjevernoj
Americi koja su osvajai ostavili za
ivot starosjedilakog stanovnitva; po
druja koja su ostavili kolonizatori u
Africi i Junoj Americi za autentian
ivot domorodaca,
rezerviran/rezervisan prid. (lat.), odr. v.
rezervirani/rezervisani - stavljen u re
zervu; koji stoji po strani, uzdran.
rezervIranost/rezervisanSst im. . r.
(lat.), instr. jd. rezerviranou/rezervi
rano ti i rezervisanou/rezervisanosti
- stanje ili osobina onoga koji je re
zervisan, suzdranost.
rezervirati/rezervisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. rezerviram/rezerviem nainiti rezervu; (iz)vriti rezervaciju;
naruiti da se spremi i sauva za
kasnije; (sa)uvati, ostaviti za kasniju
upotrebu.
rezervni prid. odr. v. (lat.) - koji pripada
rezervi, koji je iz rezerve,
rezervoar im. m. r. (fr.), g. jd. rezervoara
- spremnik, spremite za tekuine.

rezidba
rezidba im. . r., g. mn. rezidbi/rezidaba vrijeme obrezivanja voa i loze.
rezidencija im. . r. (fr.) - izdvojeno
ekskluzivno prebivalite za neke osobe
ili stalno boravite ekskluzivnih osoba
(vladara i drugih osoba na visokim
poloajima) dok su u tom statusu,
rezignacija im. . r. (lat.) - duevno stanje
mirenja sa postojeim stanjem stvari,
preputanje sudbini, potpuna ravno
dunost.
rezi! prid. neprom. (ar.) - osramoen,
obrukan, blamiran, ponien, prezren,
gnusan, beastan,
rezfliti gl. nesvr. (ar.), prez. rezJlim sramotiti, brukati,
rezime im. m. r. (fr.), n. mn. rezimei saet sadraj knjige, lanka, studije,
govora; zavrni zakljuak; saetak,
izvadak.
rezimirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
rezimiram - ukratko izloiti sadraj,
(na)praviti saetak, saeti, saimati,
rezistencija im. . r. (lat.) - odupiranje,
opiranje, pasivan otpor; odolijevanje;
med. otpornost na bolesti, up. imunitet,
rezistentan prid. (lat.), odr. v. rezistentni
- otporan, ustrajan, izdrljiv, tvrd, koji
se opire, protivi.
rezistentnost im. . r. (lat.), instr. jd. rezistentnou/rezistentnosti - osobina, sta
nje onoga to je rezistentno, otpornost,
rezolucija im. . r. (lat.) - pismena
odluka, zakljuci i stavovi nekog skupa
kojim se reguliraju zahtjevi i gledita
uesnika; stepen osvijetljenosti, izotrenost.
rezon im. m. r. (fr.), g. jd. rezona - osno
va, stav, razlog, uzrok, povod na kojem
se zasnivaju neiji postupci ili dranje;
razum, um, pamet, razbor, razboritost,
razumijevanje,
rezonanca im. . r. (lat.), g. mn. rezonnci - rezonansa, rezonancija, odzvanjanje, odjek, odzvuk, treperenje, titra
nje.
rezonantan prid. (lat.), odr. v. rezonantni
- koji odjekuje, koji se razlijee; zvu
an, snaan; koji se odnosi na rezo
nanciju; koji rezonira, koji je u sazvuju, iji se ritam treperenja podudara sa
drugim izvorom valova.

994

rije

995
rezonator im. m. r. (lat.) - fiz. naprava ili
tijelo u kojem dolazi do rezonancije,
rezonirati Vrezono vati gl. nesvr. (lat.),
prez. rezdniram/rezornijem - rasuivati,
zakljuivati, umovati, razmiljati, mu
drovati, pretresati, raspravljati; prenes.
mudrijaiti, pametovati.
rezonirati2 gl. nesvr. (lat.), prez. rezo
niram - izazivati rezonanc(ij)u, pojaa
vati se izazivajui treperenje neega;
treperiti pod uticajem rezonacije, biti u
sazvuju sa nekim izvorom treperenja,
rezuckati gl. nesvr. i u., prez. rezuckam
- up. rezati,
rezultanta im. . r. (lat.), g. mn. rezul
tanti/rezultanata - fiz. sila koja nastaje
slaganjem, istovremenim zajednikim
djelovanjem vie sila, komponenata;
ono ime neto rezultira, pojava koja
nastaje kao konani rezultat nekog slo
enog djelovanja, zbivanja, procesa i sl.
rezultat im. m. r. (lat.), g. jd. rezultta ono to proistie iz neega kao poslje
dica, uinak; posljedica nekog djelova
nja, izvod, zakljuak, posljedak; mat.
vrijednost, veliina koja se dobije izra
unavanjem, nekom raunskom rad
njom, obraun; ono to se postigne, do
ega se doe aktivnou; plod, ishod,
reanj im. m. r., g. jd. renja, n. mn.
renji/renj evi/renjevi, g. mn. rezanja/
reznjeva/reznjeva - odsjeen ili izrezan
komad iz kakve cjeline; odrezani dio
neega, odrezak; anat. dio nekog tjeles
nog organa koji se neim odvaja od
ostalih (dio mozga, jetre, plua); bot.
izrezak, zarezak.
reati gl. nesvr., prez. rezi - pasije glasa
nje grlenim, otegnutim prijeteim gla
som (obino pratei keenjem zuba);
prenes. bijesno, ljutito govoriti kroza
zube; srdito mumlati, gunati,
reija im. . r. (fr.) - umjetniko i
tehniko oblikovanje teatarske predsta
ve, filma, televizijske ili radijske emi
sije koju vri reiser uz pomo scenografa, kostimografa i koreografa;
upravni trokovi i aparat neke firme;
mn. trokovi kuanstva,
reijski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na reiju.
reim im. m. r. (fr.), g. jd. reima dravni poredak, nain i stil vladanja,

ustrojstvo neke vlasti; precizno ureen i

programiran red i nain ivota (u
firmama, organizacijama, ustanovama);
prosjeno godinje kretanje vodostaja
rijeke.
reim lija im. m. r. (lat.-tur.) - reimski
ovjek, pristalica politike vladajueg
reima.
reim ski prid. odr. v. (lat.) - koji pripada
ili potie od reima,
reim ski pril. (lat.) - na nain reima,
reiser/reditelj im. m. r. (franc.), reise
ra/reditelja - onaj koji reira, stvara
laki organizator postavljanja na scenu
pozorine predstave ili snimanja filma,
televizijske i radij ske emisije,
riba im. . r., g. mn. riba - vodena ivo
tinja iz razreda riba, morska, slatko
vodna, rijena, potoara; jelo od ribljeg
mesa; meso od ribe.
ribar im. m. r. - ovjek kojem je zani
manje lovljenje, ulov ribe, ribi,
ribarica im. . r. - namjenska barka ili
brod za ribolov; ena ribar,
ribariti gl. nesvr., prez. ribarim - zani
mati se, baviti se ribolovom,
ribarka im. . r., dat. jd. ribarki, g. mn.
ribarki - ena ribar, ribarica,
ribarnica/ribarnica im. . r. - prodava
onica ribe, trgovina sa svjeom ili zale
enom ribom.
ribarski prid. - koji se odnosi na ribare i
ribarenje.
ribarski pril. - poput ribara, na ribarski
nain.
ribarstvo im. s. r. - zanimanje, djelatnost
ribarenja, privredna grana uzgoja, lova i
trgovine ribom,
ribanje gl. im. s. r. od ribati - ribarenje.
ribati 1 gl., nesvr., prez. ribam - ob. riba
riti, loviti ribu, pecati.
ribati 2 gl. nesvr., prez. ribam - istiti,
prati trljajui (ribeom, etkom); rezati,
sjei nasitno pomou ribea (npr. ku
pus, zelje, repu i sl.); prenes. upuivati
otre prijekore, ruiti, grditi
ribetina im. . r., pejor. - velika riba;
augm. od riba.
ribe im. m. r. - kuhinjsko pomagalo,
obino etverostrana naprava za ribanje
povra, tvrdog sira i sl. sa mnogo rupi
ca razliite veliine; ribalo, (e)rende.

ribica im. . r., em i hip. - mala riba.

ribi im. m. r., g, jd. ribia - rekreativni
ribolovac, ribar.

ribi1 im. m. r., g, jd. ribia - mii,

muskul; igra; v. vodomar.

ribi2 im. m. r., em. i hip. - mal riba,

ribica.

ribizla im. . r., g. mn. ribizli - bot.

grmolika biljka iz por. kamenika, iji su
plod crvene nakisele bobice sloene
du granica u grozdove; plod te biljke,
riblji prid. - koji se odnosi na ribu.
ribljiv prid., odr. v. ribljivi - bogat ribom,
pun ribe, riban,
ribnjak/ribnjak im. m. r., n. mn. ribnja
ci/ribnjaci - umjetni vodeni bazen ili
jezero za gajenje ribe, za ribogojstvo,
ribogojstvo im. s. r., g. mn. ribogojstava djelatnost uzgoja ribe kao privredna
grana.
ribolov im. m. r. - lovljenje ribe, pecanje,
ribolovstvo,
ricinus im. m. r. (lat.) - bot. viegodinja
industrijska biljka iz porodice mljeika,
skoac; ulje dobijeno iz sjemena ove
biljke koristi se u medicini (za ienje
utrobe) i industriji,
ridanje gl. im. s. r. od ridati.
ridati gl. nesvr., prez. ridam - grcati u
suzama, plakati glasno jecajui, glasno
plakati nezadrivim plaem,
ri prid., odr. v. rii, komp. rii - koji je
boje hre, crvenout.
rian im. m. r. - domaa ivotinja (konj,
jarac, maak) rie dlake; pejor. riokos
ovjek, osoba rie kose.
riovka im. . r., dat. jd. rivki - otrovna
zmija rasprostranjena po cijeloj Evropi,
riganje gl. im. s. r. od rigati.
rigati gl. nesvr., prez. rigam - bljuvati,
povraati.
rijaset im. m. r. (ar.) - vrhovni organ mu
slimanske zajednice, starjeinstvo; rezi
dencija i ured muslimanskog poglavara,
reisu-l-uleme.
rije im. . r., g. jd. rijei, g. mn. rijei najmanji samostalni dio govora koji
ima odreeno znaenje, smisao; jeziki
znak za odreeni pojam; besjeda, go
vor; izlaganje miljenja, uee u disku
siji; izjava, iskaz; glas, haber; istina;
misao; verbalizam, teorija.

rijeca
rijeca im. . r., g. mn. rijeci, em i
hipok. - gram. nepromjenljiva rije ko
jom se iskazuje lini odnos prema ono
me o emu se govori, estica, partikula,
rijeni prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od rijeke (npr. rijeni tok),
rijedak prid., odr. v. rijetki - koji nije
est; koji nije gust; koji nije zbijen; ije
estice su razmaknute; iji su redovi
udaljeni jedan od drugog (o nasadima);
koji sadri manju koliinu osnovnih
sastojaka u smjesi; koji proputa svjet
losne zrake; koji se javlja u veim vre
menskim razmacima,
rijeka im.. r., dat. jd. rijeci - jai vodeni
tok slatke vode koji tee svojim kori
tom do ua u veu rijeku ili more.
rijeenst im. . r., instr. jd. rijeenou,/
rijeenosti - odlunost, spremnost na
akciju.
rijeiti gl. svr., prez. rijeim - pronai
rjeenje; razmrsiti neto; uiniti izbor
izmeu vie mogunosti, odluiti se na
neto; izdati rjeenje kao dokument; itd.
rijetko pril., komp. rjee - koje nije zgus
nuto, zbijeno; na veoj udaljenosti, s
razmakom jedno od drugog; ponekad,
ne esto; kao malo koje drugo, neobi
no, izuzetno,
rijetkost im. . r., instr. jd. rijetkou/
rijetkosti - osobina, svojstvo onoga to
je rijetko; rijetka, neobina stvar,
rika im. . r., dat. jd. rici, g. mn. rika snano i porodomo oglaavanje nekih
ivotinja (npr. volovi, lavovi, jeleni);
prenes. snani, otegnuti i prodorni
neartikulisani glasovi,
rikanje gl. im. s. r. od rikati.
rikati gl. nesvr., prez. rie - oglaavati se
rikom.
riknuti gl. svr., prez, rikne - oglasiti se
rikom; arg. umrijeti, crknuti.
rikoe(t) im. m. r. (fr.) - odskok, odbaaj,
odskakivanje, odbijanje metka ili gra
nate.
rilica im. . r. - izduen i zailjen usni
aparat nekih insekata, podeen za
hoenje, buenje i sisanje, aoka,
riliar im. m. r. - insekt, kukac iji su usni
organi pretvoreni u rilicu; mn. naziv za
tu vrstu insekata,
rilo im. s. r. - izduena njuka u nekih
sisara (veprovi, mravojedi); surla.

996

997
riljati gl. nesvr. prez. riljam - duboko
kopati zemlju aovom pritiskujui alat
ku nogom.
rima im. . r. (gr.) - glasovno poduda
ranje dva stiha poinjui od naglaenog
vokala posljednje rijei; srok, slik.
rimokatolik im. m. r., n. mn. rimokatolici
- katolik, kranin zapadnog (rimskog)
obreda, pripadnik Katolike crkve,
rimovati gl. svr., prez. rimujem - slagati
rime, praviti srokove, slikovati; sastav
ljati stihove koji se rimuju, praviti iska
ze koji se glasovno podudaraju,
rinfuza im. . r. (tal.) - roba bez po
jedinanog pakovanja, u "rasutom sta
nju".
rinolog im. m. r., n. mn. rindlozi - stru
njak u rinologiji, lijenik, ljekar, doktor
za bolesti nosa.
ris im. m. r., n. mn. risovi - sisar, sisavac
iz porodice maaka (Felis lynx), ivi u
Evropi i Sjevernoj Americi,
risala/risala im. . r. (ar.) - poruka, posla
nica, traktat; broura, manje tematsko
tampano djelo.
risati gl. nesvr., prez. riem - crtati, a
rati, slikati,
riskantan prid. (fr.), odr. v. riskantni smion, opasan, pogibeljan; rizian,
risklr im. m. r. (fr.), g. jd. riskira - ne
izvjesnost, opasnost, strah od neuspje
ha, rizik.
reskirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
riskiram - izloiti se opasnosti, staviti
na kocku, odvaiti se, usuditi se.
rit/rit im. m. r., n, mn. ritovi - bara,
movara, barutina,
rita im. . r.. g. mn. rita - pocijepan
komad odjee dronjak; poderana odje
a, prnje.
ritam im. m. r. (gr.), n. mn. ritmovi ravnomjerno izmjenjivanje nekih ele
menata kretanja u prirodi, ljudskom
ivotu i stvaranju; stalan i ravnomjeran
raspored raznorodnih elemenata koji se
periodino ponavljaju; sklad, proporci
ja, harmonija.
ritati se gl. nesvr., prez. rita se - bacakati
se nogama, zamahivati i udarati noga
ma.
riti gl. nesvr., prez. rije - roviti, prevrtati
zemlju, izlivati, kopati zemlju (kao

krtica ili krme); prenes. tajno raditi

protiv koga, rovariti,
ritmiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
ispoljava na ritmian nain, u pravil
nom ritmu, ravnomjeran,
ritmiki pril. (gr.) - na ritmian nain,
skladno, ujednaeno,
ritmika im. . r. (gr.), dat. jd. ritmici skup svih ritmikih elemenata neke
kompozicije, svi tonski efekti jedne
muzike pojave, ravnomjerni pokreti u
gimnastici, ritam; posebna gimnastika
disciplina vjebanja uz pratnju muzike;
znanost, nauka 0 ritmu,
ritual im. m. r. (lat.), g. jd. ritula pravila vrenja nekih obreda, obrednik,
ceremonijal; kat. liturgijska knjiga koja
sadri propisane tekstove i postupke za
izvoenje obreda izvan mise.
ritualan prid. (lat.), odr. v. ritualni - koji
se odnosi na ritual, obredni, ceremo
nijalni.
ritualno prid. (lat.) - na ritualan nain, po
pravilima rituala,
riva im. . r. (tal.) - obala; ureena obala
u gradskoj luci.
rival im. m. r. (fr.) - takmac, suparnik,
konkurent,
rivijera im. . r. (tal.) - obalno podruje,
primorje; morsko kupalite,
rivina im. . r. - jarak, opkop; jaruga,
riza im. . r. (ar.), g. mn. riza - zado
voljstvo.
rizik/rizik im. m. r. (tal.), n. mn. rizici!
rizici, g. mn. rizika/rizika - smion podu
hvat, izlaganje opasnosti pri nekom
odvanom pokuaju; spremnost na opa
snost i podnoenje gubitka; mogua te
ta ili gubitak za koji se plaa osigura
nje.
rizling im. m. r. (njem.) - sorta bijelog
groa i vino od njega,
riznica/riznica im. . r. - prostor u kojem
su pohranjene dragocijenosti, blago,
rizniar/rizniar im. m. r. - uvar riznice
ili onaj ko njome upravlja.
ria1 im. . r. (lat.) - bot. vrsta itarice
podvodnih toplih krajeva iz porodice
trava, pirina.
ria2 im. , r. (njem.) - napravljeno
udubljenje u brdskoj padini, toilo,
obloeno tesanim stablima za sputanje

robijaki
balvana u dolinu, umska klizina, svla
ka.
rjeica im. . r., em. i hip.- mala rijeka,
rjeit prid., odr. v. rjeiti - okretan u go
voru, govorniki uvjerljiv, elokventan;
koji nedvosmisleno potvruje neto,
oigledan, ubjedljiv,
rjeito pril. - na rjeit nain, s rjeitou;
slikovito, oigledno, uvjerljivo,
rjeitost im. . r., instr. jd. rjeitou/
rjeitosti - osobina rjeitih, govorniki
dar, elokventnost.
rjekati se gl. nesvr., prez. rjekam se razmjenjivati rijei, dobacivati se rije
ima, prepirati se.
rjenik/rjenik im. m. r., n. mn. rjenici/
rjenici - knjiga u kojoj su izloene
rijei jednog jezika s tumaenjima nji
hovih znaenja ili prevodom na drugi
jezik, leksikon, vokabular; jezika izra
ajna sredstva, rijei, leksika,
rjeava im. m. r. - onaj koji rjeava
probleme; sudionik u rjeavanju nekog
pitanja, zadatka, rjeavalac.
rjeenje im. s. r. - izbor izmeu dvije ili
vie mogunosti, rezultat razmatranja,
odluka; povoljan obrat, izlaz, ishod,
zavretak; adm. pismena sudska ili
upravna odluka, rjeidba; odgonetka;
zavrni dio raunskog zadatka, rezultat,
rjeiv prid., odr. v. rjeivi - koji sadri
rjeenje, koji ima ishod, izlaz,
rob im. m. r., g.jd. rdba, n. mn. rdbi/
rdbovi - obespravljeno ljudsko bie,
vlasnitvo robovlasnika; ovjek bez
slobode, suanj, tlaenik, podlonik.
roba im. m. r. (tal.), g. jd. robe, g. mn.
rdba - stvari, predmeti i proizvodi
razmjene, trgovine,
robija im. . r. - najtea zatvorska kazna
oduzimanja slobode s prisilnim radom,
robijanje; izdravanje te kazne; prenes.
teak posao, ivot u tekim uslovima,
uvjetima; op. ropski poloaj,
robija im. m. r., g. jd. robijaa osuenik na izdravanju kazne robije,
robijanja,
robijaica im. . r. - ena robija,
robijaki prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od robijaa,
robijaki pril. - kao robija, poput robi
jaa.

robijanica

999

998

robijanica im. . r. - ustanova ili zgrada

rod im. m. r., g. jd. roda, n. mn. rddovi, g.

u kojoj robijai izdravaju kaznu robije;

zatvor, tamnica,
robijati gl. nesvr., prez. robijam - izdra
vati kaznu robije; ropski ivjeti,
robinzonskl prid. odr. v. - koji ivi kao
Robinzon; koji se odnosi na samotni
ivot u prirodi, izvan drutva i civili
zacijskih sredstava,
robinzonski pril. - kao Robinzon, poput
Robinzona.
robinja/robinja im . . r. - ena rob.
robinjica/robinjica im. . r., em. i hip. dijete robinja,
robiti gl. nesvr., prez. rdbi - pretavrati
koga u robove; porobljavati; pljakati,
otimati.
roblje zbir. im. s. r. - nebrojeni skup
robova.
robni prid. odr. v. (tal.) - koji se odnosi na
robu.
robot im. m. r. (e.) - ovjek-stroj,
ovjek-automat, mainski sklop u liku
ovjeka kojim upravlja elektronski
mozak i koji obavlja odreene poslove
umjesto ovjeka; umjetni ovjekov rob;
prenes. osoba koja slijepo izvrava na
reenja ili elje drugog,
robovati/robovati gl. nesvr., prez. robujem/rdbujem - biti robom, ivjeti u rop
stvu, provoditi ropski ivot; sav se
predavati nekom poslu ili strasti, neijoj
vlasti; izdravati robiju, robijati,
robovlasniki prid. odr. v. - koji se odno
si na robovlasnike i robovlasnitvo
robovlasnik im. m. r., n. mn. robdvlasnici
- onaj koji ima robove, koji prodaje i
kupuje robove; predstavnik vladajue
klase u robovlasnikom sistemu,
robovlasnitvo im. s. r. - prva klasna
drutveno-ekonomska formacija, zasno
vana na ugnjetavanju i eksploataciji
potpuno obespravljenih robova i neo
granienoj vlasti robovlasnika.
robovski prid. odr. v. - koji se odnosi na
robove; ponizan, ropski,
robovski pril. - kao robovi, poput robova,
robustan prid. (lat.), odr. v. rdbusni snaan, vrst, otporan; sirov, grub, bar
barski.
roite im. s. r. - sastanak u sudu radi
donoenja presude; prenes. kob; Sudnji
dan.

mn. rddva - ono to je roeno; porod,

potomstvo, vrsta; porodica; urod, ljeti
na; ukupnost bia odreene vrste kao
cjelina; soj, rasa, vrsta; pol ljudi i ivo
tinja; gram. formalni rod rijei izraen
razliitim morfolokim sredstvima; itd.
roda im. . r., g. mn. roda - ptica selica
dugih nogu i vrata,
rodakva im. . r., g. mn. rddakvl/
rddakava - zeljasta jestiva vrtna biljka
zadebljanog korijena, rotkva,
rodan/rodan prid., odr. rodni - sposoban
za raanje, donoenje ploda, plodan;
koji obilno raa, daje bogat urod; pun
roda; bogat, izobilan, plodonosan, beri
etan.
rodati (se) gl. nesvr., prez. rodam (se) meusobno se smatrati i nazivati ro
dom, roacima; ob. roakati se.
rodbina im. . r., g. jd. rodbine - osobe
povezane krvnim srodstvom ire od
obitelji, srodnici, roaci; svojta, rod,
familija.
rodbinski prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od rodbine,
rodbinski pril. - na nain rodbine,
rodica im. . r. - pripadnica rodbine, en
ski srodnik, roaka,
rodilite im. s. r. - ustanova u kojoj se
vre porodi, u kojoj se poraaju trudni
ce, ob. porodilite,
rodilja im. . r. - ona koja moe raati,
donijeti plod; suprot, nerotkinja,
rodlljka im. . r., dat. jd. rddiljki, g. mn.
rddiljki - materica,
roditelj im. m. r. - otac; mati; mujak i
enka koji imaju svoje potomstvo; pre
nes. tvorac, osniva, pokreta,
roditeljica im. . r. - ona koja raa, enka;
enski roditelj, roditeljka, majka, mati,
mater.
roditelj ka im. . r., dat. jd. rdditeljki enski roditelj, majka, mati, mater,
roditeljski prid. odr. v. - koji potie ili
pripada roditeljima,
roditeljski pril. - kao roditelj, poput rodi
telja.
roditi (se) gl. svr., prez. rodi (se), trp.
prid. roen - donijeti na svijet dijete (o
eni); dati, donijeti plod (usjevi, voe);
donijeti dobar rod, neim dobro poni-

jeti, ispuniti se obiljem plodova; (se)

biti roen, doi na svijet raanjem,
rodni prid. odr. v. - koji se odnosi na ro
enje, porijeklo; koji se odnosi na rod.
rodnica im. . r. - anat. spoljni dio
enskog polnog organa, vagina,
rodoljub im. m. r. - onaj koji voli, ljubi
svoj narod i domovinu, patriota, domo
ljub.
rodoljuban prid., odr. rodoljubni - koji
voli, ljubi svoj narod i domovinu,
domoljuban, rodoljubiv, patriotski,
rodoljubiv prid., odr. v. rodoljubivi - koji
voli, ljubi svoj narod i domovinu,
rodoljuban, domoljuban, domoljubiv,
patriotski.
rodoljubivo pril. - na rodoljubiv nain,
patriotski.
rodoljubivost im. . r., instr. jd. rodoljubivosu/rodoljubivosti - osobina, svojs
tvo onoga koji je rodoljubiv, onoga to
je rodoljubivo, rodoljubnost, domoljubivost.
rodoljublje im. sr. r., g. mn. rodoljublja ljubav prema svome (na)rodu, domo
vini, domoljublje, patriotizam.
rodom pril. - po roenju, porijeklom, s
obzirom na roenje,
rodoskrvnue im. s. r. - povreda krvnog
srodstva; stupanje u brak, u polne odno
se s krvnim srodnikom; brak, polni
odnos izmeu krvnih srodnika, incest,
rodoslovlje im. s. r. - historija, loza,
stablo neke porodice, krvno porijeklo,
rodoslov, genealogija; dokument, spis,
shema o porijeklu, precima; pedigre,
rodovski prid. odr. v. - koji se odnosi na
rod, koji pripada rodu.
roak im. m. r., n. mn. roaci - onaj koji
s nekim u rodu, u krvnom srodstvu,
srodnik, rod.
roendan im. m. r. - vrijeme, dan, datum
kad je neko roen,
roendanski prid. odr. v. - koji se odnosi
na roendan,
roenje gl. im. s. r. od roditi (se) dolazak na svijet raanjem; prenes.
postanak, nastanak neega.
rog im. m. r., g. jd. roga, n. mn. rozi!
rogovi, g. mn. rogova/rogova - kotana,
ronata izraslina na glavi nekih ivo
tinja; poseban organ kod pueva; vrsta
trube kojom se daje znak za poetak

rojiti se

lova; vrsta plehanog duhakog instru

menta; krovna greda.
roga im. m. r., g. jd. rogaa - bot.
zimzeleno drvo iz porodice lepirnjaa,
sa duguljastom, mesnatom i slatkom
mahunom; zool. jelenak,
rogalj im. m. r., g. jd. roglja - iljak, rog;
zavretak, krak, vrh; ugao, kut, kraj
kue, ulice; oak, budak.
rogat prid., odr. v. rdgati - koji ima
rogove, koji je s rogovima, koji se istie
rogovima; suprot, ulav.
roglje im. . r. pi. tant., g. roglji/rogalja rogulje, vile sa dva roga za sijeno ili
slamu; ralje, rave,
rogobatan prid., odr. v. rogobatni - ne
skladan, izvitoperen, nakaradan, nepra
vilan; nezgrapan, neprikladan, robu
stan; prost, neotesan, grub, surov,
rogobatno pril. - na rogobatan nain; ne
prikladno, nakaradno, nezgrapno,
rogonja im. m. r. - koji se istie rogo
vima; prenes. pejor. prevareni mu.
rogoz im. m. r. - bot. vrsta visoke ilave
barske trave sa tvrdim sabljastim listo
vima, koristi se za pletenje hasura ili
vezivanje; aa, evar,
rogoar im. m. r. - torbak ispleten od
rogoza.
rogoina im. . r. - ljesa ispletena od
rogoza; hasura,
roguiti se gl. nesvr., prez. rdguim se uspravljati, dizati ta uvis (ui, dlaku)
tako da stri; uliti, kostrijeiti se; epu
riti se; ispoljavati nezadovoljstvo; buni
ti se, gunati; groziti se, prijetiti; zauzi
mati naduhan, uobraen stav, praviti se
vaan, oholiti se, kooperiti se; prenes.
nadizati se, uzdizati se, jordamiti.
rohav prid., odr. v. rohavi - neravan,
hrapav; s tragovima od boginja, ospica;
boginjav, ospiav, koziav.
roj im. m. r., g. jd. roja, lok. jd. rdju, n.
mn. rdjevi - skup, zajednica pela, osa
ili drugih opnokrilaca.
rojlte im. s. r. - mjesto gdje se ljudi
skupljaju, gdje vrvi od ljudi; sastaja
lite, okupljalite; trg.
rojiti se gl. nesvr., prez. rji (se) stvarati, sabirati se u roj, nastajati u
velikom broju, umnoavati se; pojavlji
vati se uveliko, navirati, nagomilavati
se; prenes. komeati se, agoriti.

rojnik
rojnik im. m. r., n. mn, rojnici - pripadnik
ili voditelj roja; vojn. arh. desetar,
rojta im. . r. (ma.), g. mn. rdjti - resa,
potkita; kianka.
rok im. m. r., g. jd. rdka, n. mn. rdkovi ogranieno, utvreno due ili krae
vrijeme, period u toku kojeg neto biva
ili se treba dogoditi, izvriti; vakat;
vremenski period, tok, odsjeak.
rok im. m. r. (engl.) - skra. rock and roll
(it. rok end roul).
rokada im. . r. (fr.) - zamjena mjesta,
premjetanje; potez u ahu, istovreme
no premjetanje kralja i topa po utvre
nim pravilima; rohada, roada.
rokokO/rokoko im. m. r., g. jd. rokokda umjetniki stil kasnog feudalizma (18.
st.) koji odlikuju ukrasni oblici, mehke
boje, kienost, raskonost i dekorativnost.
rokovnik im. m. r., rdkdvnici - namjenska
poslovna biljenica sa upisanim obave
zama i rokovima; podsjetnik,
roktati gl. nesvr., prez. roke - oglaa
vati se kao krme, svinja; graktati,
hroktati.
rola im. . r. (njem.) - rolna, valjak, svi
tak, smotak, truba, bala; glumaka ulo
ga u teatru ili filmu,
roleta im. . r. (njem.), g. mn. roleta namatajua, savijajua zavjesa, zastor.
Rom/Rom im. m. r., n. mn. Romi pripadnik skitakog naroda porijeklom
iz Indije; Ciganin.
roman im. m. r. (fr.), g. jd. romana prozno knjievno djelo veeg obima
koje obuhvata cjelinu i sloenost stvar
nosti, ivota.
Romani im. m. r. mn. (lat.) - skupni naziv
za romanske narode (Italijani, Francuzi,
panci, Portugalci, Rumuni itd.).
Romanija im. . r. (lat.) - velika planina u
Bosni.
romanija im. . r. (lat.) - biljka kamilica,
romanika im. . r. (lat.), dat. jd. romanici
- romanski stil u arhitekturi i umjetnosti
ranog srednjeg vijeka (10. do 13. st.),
romanistika im. . r. (lat.), dat. jd.
romanistici - nauka koja prouava ku
lturu, jezik, knjievnost i historiju ro
manskih naroda,
romanizam im. m. r. (lat.), g. jd. romanizma - lingv. elemenat latinskog ili

1001

1000
nekog romanskog jezika u neromanskom jeziku; prepoznatljiva rije ili
jezika konstrukcija preuzeta iz roman
skog jezika.
romanopisac im. m. r., g. jd. romano
pisca, g. mn. romanopisaca - knjievni
stvaralac koji pie romane, romansijer,
romansa im. . r. (fr.), g. mn. romansi mu. njena ljubavna pjesma; malo vo
kalno ili instrumentalno lirsko djelo,
osjeajne, raspjevane melodije; roma
nca; ljubavni doivljaj, avantura.
romansirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
romansiram - obraditi neki dogaaj, te
mu u obliku romana, na romansijerski
nain.
romanski prid. odr. v. (lat.) - koji potie
ili pripada Romanima,
romantian prid. (fr.), odr. v. romantini
- koji je u duhu romantike, matovit,
fantastian, nestvaran, pustolovan, ba
joslovan, aroban, zanesenjaki; koji
djeluje romantiki, romantino, koji
izaziva zanos, sanjarenje, idealiziranje.
romantiar im. m. r. (fr.) - umjetnik koji
stvara u duhu romantizma; linost sa
romantiarskim osobinama, zanesenjak,
sanjar, idealista; romantik,
romantiki/romantino pril. (fr.) - na ro
mantian nain,
romantik im. m. r. (fr.), n. mn. romantici
- romantiar.
romantika im. . r. (fr.), romantici sanjarenje,
romantinost,
zanese
njatvo; romantizam,
romantizam im. m. r. (fr.), g. jd. roman
tizma - umjetniki pokret, smjer i stil u
knjievnosti i umjetnosti potkraj 18. i
poetkom 19. stoljea, poslije klasiciz
ma i racionalizma, u kome dolaze do
izraaja bujna subjektivna osjeanja,
zanos i mata stvaralaca, istie snagu
emocija, individualizam i kult prirode,
razvija zanimanje za narodne jezike i
narodno blago.
romb im. m. r. (gr.), n. mn. rdmbovi geom. kosi istostranini etverougao,
etverokut; zakoeni kvadrat,
romboid im. m. r. (gr.), g. jd. romboida kosi paralelogram s jednakim naspramnim stranama; zakoeni pravougaonik,
pravokutnik.

rominjati gl. nesvr., prez. rominjam sipiti u sitnim kapljicama, rositi ili pa
dati u rijetkim lepravim pahuljicama
uz jednolian, priguen poluujan um.
romon im. m. r. - romor, amor, uborenje, rominjanje.
romOr im. m. r. - jednolian um koji se
uje kad pada kia, tee voda, romore
nje, romon, uborenje; monoton jedno
lian zvuk, rominjanje, tihi amor, a
pat.
romoriti/romoriti gl. nesvr., prez. romdrim/rdmorim - proizvoditi romor, zvu
ati tiho, jednolino; rominjati, romo
niti, umiti, uboriti,
romski/romski prid. odr. v. - koji se
odnosi na Rome.
ronac/ronac im. m. r., g. jd. rnca, g. mn.
ronaca/ronca - ob. ronilac; zool. ba
rska ptica, movarica slina patki sa
ubom na glavi; norac,
rondati gl. nesvr., prez. rondam - ljuti to
gunati, mrmljati; prigovarati, brundati,
rondela/rondela im. . r (fr.), g. mn.
rondela - okrugli cvjetni nasad u vrtu,
cvijetnjaku, parku; rondo,
rondo/rondo im. m. r. (fr.) - pjesmica od
oko 13 stihova; vedra muzika minija
tura u kojoj se glavna tema stalno po
navlja; zapadnoevropska srednjovjeko
vna drutvena igra slina naem kolu;
krug, krunica,
ronilac im. m. r., g. jd. rdnioca, g. mn.
rdnilaca - onaj koji roni, koji se kree
pod vodom; ovjek koji se bavi ronje
njem kao profesijom; ronac, gnjurac,
roniti gl. nesvr., prez. rdnim - kretati se,
plivati ispod povrine vode, gnjuriti.
ropotarnica im. . r. - spremite za
starudiju, za stare i nepotrebne stvari,
ropski prid. odr. v. - koji je kao u roba,
podloan, servilan,
ropski pril. - kao rob, na nain roba.
ropstvo im. s. r., g. mn. rdpstava - stanje
roba, neslobode, zarobljenitvo, zatoe
nitvo; podjarmljenost, robovanje; po
kornost.
rosa im. . r., ak. jd. rosu, g. mn. rosa kondenzovana vodena para u obliku
kapljica na travi, liu, biljkama i na
tlu.

rov/rov

rosan prid., odr. v. rosni - koji je od rose,

prekriven rosom, oroen; koji je u vidu
rose; prenes. mlad, jedar, lijep, zanosan,
rositi gl. nesvr., prez. rdsi - initi da se
to orosi, prekrivati rosom; padati u
sitnim kapljicama, kiiti, sipiti; kvasiti,
vlaiti.
rosno pril. - kao rosa, u vidu rose, rasei,
rosopast im. . r., instr. jd. rosopau/
rosopasti - trajnozelena biljka iz poro
dice makova; rusa.
rospija im. . r. (perz.) - bludnica, prosti
tutka, kurva, drolja,
rosulja im. . r. - sitna kia, kiica; bot.
vrsta trave,
roav prid., odr. v. roavi- rohav,
roi im. m. r., em. - mali rog; bot. ro
ga.
rotilj im. m. r. (njem.), g. jd. rotilja gvozdena reetkasta naprava za peenje
mesa na aru; raanj; dalm. gradele,
rotacija im. . r. (lat.) - vrtnja, kruno
kretanje, obrtanje nekog tijela oko svoje
ose; naizmjenino, sukcesivno mijenja
nje poloaja, funkcije; promjena, smje
na; vrsta tamparske maine sa va
ljkom, visoka tampa,
rotacioni prid. odr. v. (lat.) - koji se odno
si na rotaciju, rotacijski, obrtni, okretajui.
rotirati gl. nesvr. (lat.), prez. rdtirani okretati, obrtati oko ose; polit, izmjenji
vati se na nekoj funkciji,
rotiti se gl. nesvr., prez. rdtim se - kleti
se, zaklinjati; kovati zavjeru, urotu pro
tiv nekoga; buniti se.
rotkva im. . r., g. mn. rotkvi/rotkava rodakva.
rotkvica im. . r., em. - mala rotkva; bot.
vrsta sitne rodakve, rotkve sa malog
crvankastog korijena koja se jede uz
jelo kao salata, mjesearka.
rotonda im. . r. (tal.), g. mn. rdtndi okrugla ili polukruna graevina, pone
kad s kolonadom i kupolom; okrugla
sala; lahki enski ogrta bez rukava.
rotor im. . r. (lat.) - tehn. pokretni dio
elektromotora, turbine i sl.; visok oko
mit valjak to se okree oko svoje ose i
slui kao jedro,
rov/rov im. m. r., n. mn. rdvovi - prokop
ili iskop u zemlji; jarak, jama, rupa,
hendek; vojn. prokop u prvoj borbenoj

rovac/rovac
liniji, anac; podzemni hodnik, podrov,
tunel.
rovac/rovac im. m.r., g. jd. rovca, g. mn.
rovaca - mrk insekt pravokrilac, kukac
ravnokrilac koji kopa podzemne hodni
ke i podgriza ile mladih voaka,
rovaa im. . r., g. mn. rovica - izrovljena rupa u zemlji, jama, rov.
rovariti gl. nesvr., prez. rdvarim - potaj
no, iza lea, podmuklo raditi protiv ne
kog; izazivati razdor, neslogu, spletka
riti, intrigirati,
rovit prid., odr. v. rdviti - namehko
skuhan, zgruan (o jajetu); slab, nesigu
ran, nestabilan; podloan bolestima, ne
otporan, neizlijeen.
ro viti gl. nesvr., prez. rdvim - dubiti
zemlju, praviti rupe, rovove u zemlji,
kopati, potkopavati; rovariti, podbunjivati; istraivati,
rozati se gl. nesvr. (lat.), prez. rozdm (se)
- nabirati se, borati se, guvati se, skup
ljati se.
roze prid. neprom. (fr.) - ruiast,
rozeta im. . r. (fr.), g. mn. rozeta okrugli ornament u obliku rue; dragi
kamen bruen slino piramidi; traka
nekog odlija kroz iliku, zapuak;
okrugli prozor,
rozga/rozga im. . r., dat. jd. rdzgi, g.mn.
rozgi - motka, kolac za podupiranje,
rozgva; izdanak loze groa, vinova lo
za.
rozi-maher im. m. r. (perz.-ar.) - dan
kada e se po muslimanskom vjerova
nju iskupiti svi ivi i oivljeni pred
Svevinjim i odgovarati za svoja djela;
Sudnji dan, kijamet,
rozme im. . r. pi. tant. (njem.) - groice,
rezaije.
ronat prid., odr. v. rdznati - koji je od
roine, koat; otvrdnut, okotao; ro
an.
ronica im. . r. - anat. prednji prozirni i
ispupeni okrugli dio bionjae, bjelo
onice oka; ronjaa,
ronik im. m. r., g. jd. roznika, n. mn.
ronici - greda krovne konstrukcije,
rog.
ronina im. . r. - ronato, koato tkivo,
tkivo od kojeg su izgraeni nokti,
kopita, papci.

1003

1002
rt im. m. r., n. mn. rti/rtovi - uski istureni
dio zemljita koji se die u visinu,
usijeca meu padine, prua u more i sl.;
rat; vrh, iljak nekog pre-dmeta.
ftanj im. m. r., g. jd. rtnja - iljat ili
glaviast vrh brda.
rub im. m. r., g. jd. ruba/ruba, n. mn. ru
bovi, g. jd. rubova - brid, ivica razdjelnica, granica, konac, kraj.
rubac im. m. r., g. jd. rupca, g. mn.
riibaca - etvrtast manji ili vei komad
platna, maramica; mahrama, pokrivaa;
rubaa.
rubaa im. . r. - koulja; mahrama.
rubaija im. . r. (perz.) - pjesma od etiri
stiha s rimom aaba, katren,
rubenina im. . r., g. mn. rubenina rublje, posteljno rublje,
rubin im. m. r. (lat.), g. jd. rubina - dragi
kamen tamnocrvene boje i velike tvrdo
e.
rubiti gl. nesvr., prez. rubim - sasijecati,
odsijecati; praviti rub, ivicu, obrub; porubljivati, oiviavati.
rublje zb. im. s. r. zb. - donji dio odjee
(do tijela), ve.
rubni prid. odr. v. - koji se odnosi na rub,
ivicu, granini, krajnji; prenes. nebitan,
nevaan, marginalan,
rubnlk im. m. r., n. mn. rubnici/rubnici metalni zatitni okov na rubovima ski
ja; rubni kamen, rubnjak.
rubnjak im. m. r., n. mn. rubnjaci - rubni
kamen, rubnik; mejnik, mea,
rubrika im. . r. (lat.), dat. jd. rubrici poglavlje, razdjel; posebno oznaen
odjeljak u novinama koji tematski obu
hvata istorodne tekstove; odjeljak u
slubenom spisu, obrascu, registru; hist.
poetna, ukraena slova u starim ruko
pisima.
rucelj/rucelj im. m. r. - drak (na kositu,
plugu ili nekom drugom alatu), ruica;
drka posude.
ruak im. m. r., g. jd. ruka, n. mn.
rukovi, g. mn. rukova/ruaka - glavni
dnevni obrok koji se obino uzima sre
dinom dana; objed; naziv objeda kod
muslimana pred osvit zore u mjesecu
posta Ramazanu, sehur,
ruati gl. nesvr., prez. ruam - uzeti,
uzimati, (po)jesti ruak; objedovati.

ruati gl. nesvr., prez. riiim - oglaavati

se dubokim, muklim neartikulisanim
glasovima poput rike; up. rikati,
ruetina im. . r., augm. i pejor. - golema
ruka, velika ruka, ruurda,
ruica im. . r., em. i hip. - mala ruka;
dio predmeta (teakog, runog alata,
sua, oruja i sl.) koji slui za hvatanje
ili dranje rukom, drak, drka, ruka;
rukohvat.
ruka im. . r., dat. jd. ruki, g. mn.
ruki/ruka - drak, drka, ruica; ruko
hvat.
runi prid. - koji se odnosi na ruku, ruke,
koji pripada ruci; itd.
runik im. m.r., g. jd., runika, n. mn.
runici - komad tkanine za brisanje ru
ku, lica i tijela, ubrus, pekir,
runo pril. - rukom, manuelno.
ruurda im. . r., g. mn. ruurdi, augm. i
pejor. - ruetina.
ruda im. . r. - mineralna masa u unutra
njosti zemljine kore iz koje se toplje
njem izdvajaju razne kovine, metali; ru
daa; poluga uglavljena na prednju
osovinu zaprenih kola uz koju se preu
konji ili volovi,
ruda im. . r. - gusta, kovrdava, kudrava,
obino mehka vuna.
rudaa im. . r. - ruda, mineral; bot. vrsta
livadske trave, rosulja.
rudar im. m. r., g. jd. rudra - onaj koji
se bavi kopanjem rude kao zanima
njem, radnik u rudniku; rudarski stru
njak (u odnosu na druga zanimanja),
rudariti gl. nesvr., prez. rudarim - baviti
se vaenjem, proizvodnjom rude, biti
rudar, raditi u rudniku,
rudarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
rudare i rudarstvo (npr. rudarski hljeb),
rudarstvo im. s. r - djelatnost i zanimanje
vaenja rude i istraivanje rudnih nala
zita.
rude im. m. r., instr. jd. rudezom - dlake,
brada, kosa; uvojak, vitica; prah na vo
u, maak.
rudiment im. m. r. (lat.), g. mn. rudimenata - osnov, poetak, zametak, poetni
stadij; osnovno znanje, pojam o nee
mu; zakrljao ostatak organa koji je
izgubio svoju ulogu,
rudimentaran/rudimentaran prid., odr.
v. rudimentarni/rudimentarni - biol.

rugoba
prvobitno znaenje: koji je tek u za
etku, osnovni, elementaran, zametni,
poetni; kasnije znaenje: nerazvijen,
zaostao u razvitku, zakrljao,
rudina im. . r., g. jd. rudine, g. mn.
rudina - neobraeno zemljite obraslo
travom, utrina, tratina, ledina, livada,
rudite im. s. r. - mjesto gdje ima rude,
podruje pod rudom, rudno nalazite;
mjesto gdje je bio rudnik, rudokop,
ruditi gl. nesvr., prez. rudim - postajati
rud, rumen, crvenkast, dobivati rumenu
boju, rumeniti se; zri ti.
rudn i prid. odr. v. - koji se odnosi na
rude, minerale,
rudniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
rudnike, koji pripada rudnicima ili koji
se upotrebljava u rudnicima,
rudnik im. m. r., n. mn. rudnici - mjesto,
najee ispod zemlje gdje se kopa,
vadi ruda; rudokop, majdan; prenes.
bogatstvo, izvor, nalazite,
rudnjaa im. . r. - bot. gljiva, peurka.
rudo im. s. r. - ruda.
riidogorje zb. im. s. r. - gorje bogato ru
dama, planinski vijenac sa mnogim na
lazitima ruda; rudni bazen,
riidokop/rudokop im. m. r. - mjesto gdje
se kopa ruda, rudnik; rudarsko okno.
rufijan im. m. r. (tal.) - svodnik, podvo
da, makro; pokvarenjak, nitkov, lupe,
hulja.
rug im. m. r., n mn. ruzi/rugovi - pod
smijeh; poruga; psovka, sramota; ruga.
ruga im. . r., dat. jd. rugi - rug; ala,
podrugivanje; osoba koja je za porugu,
rugoba, rugabet.
rugabet im. . r. (tur.) - runa osoba,
rugoba.
rugalica im. . r. - podrugljiva ena,
rugaica; satirino djelo usmene ili
pismene knjievnosti (pjesma, anegdo
ta, uzreica),
ruganje gl. im. s. r. od rugati se.
rugati se gl. nesvr., prez. rugam se javno isticati, ukazivati i nalaziti nedo
statke nekome, ismijavati nekoga, pod
smijavati se, podrugivati se, podsmjehi
vati se.
ruglo im. s. r. - ono to slui za porugu,
pogrdu; sramota, bruka,
rugoba im. . r., g. mn. rugoba - runoa,
nakarada, rugabet.

ruh
ruh im. m. r. (ar.) - duh, dio due koji po
narodnom vjerovanju naputa ovjeka
za vrijeme sna i slobodno luta; duh
umrloga.
ruhata prid. . r. - koja je bogata ruhom,
miraska.
riihban im. m. r. (ar.) - duhovnik,
riiho im. s. r., g. jd. ruha, g. mn. ruha haljine, odjea, odijelo; djevojaka
oprema za udaju,
ruina/ruma im. . r. (lat.) - razvalina,
ruevina.
ruj/rilj im. m. r., g. jd. ruja!ruja - bot.
grmolika, ibljikasta biljka uta cvijeta,
koja se upotrebljava za bojenje u ukastocrveno, oker i za tavljenje koe;
prenes. rumenilo, rumena, ruiasta bo
ja*
rujan prid., odr. v. rujni - kao od ruja,
ukastocrven, rumenkast.
rujan im. m. r., g. jd. rujna, g. mn. rujana
- deveti mjesec u godini, septembar,
rujen prid. rujeni - koji je od ruja, koji je
kao ruj; rujev.
rujanski prid. odr. v. - koji se odnosi na
rujan, kasnoljetni ili ranojesenji.
ruka im. . r., dat. jd. ruci, n. mn. ruke, g.
mn. ruku/ruka - gornji tjelesni ekstre
mitet kod ovjeka, organ ljudskog tijela
u paru od ramena do vrhova prstiju;
aka od zglavka do vrhova prstiju.
rukav im. m. r., g. mn. rukava - dio
gornje odjee koji obavija ruku od ra
mena do ake; neto to se grana,
odvaja od svog glavnog dijela, ogranak,
krak.
rukavac im. m. r., g. jd. rukavca, g. mn.
rukvaca/rukavacd - odvojak, ogranak
rijeke ili veeg potoka koji se odvaja od
glavnog toka; uski dio morske povrine
koji ulazi u kopno, mali zaton,
rukavica im. . r., g. jd. rukavice, g. mn.
rukavica - odjevni predmet za aku i
prste.
rukaviar im. m. r. - majstor, zanatlija,
radnik koji izrauje i prodaje rukavice.
niknuti1 gl. svr., prez. ruknem - nahru
piti, nagrnuti, navaliti; rinuti, gurnuti.
ruknuti2 gl. svr., prez. ruknem - svr. od
ruati; riknuti,
rukobran im. m. r. - zatitni dio za aku
na drki maa ili sablje.

1005

1004
rukohvat im. m. r. - dio neega to se
hvata i dri rukom, to je raeno prema
aki; drka, drak; kundak; dio ograde
stubita koji slui za pridravanje,
gelender.
rukoljub im. m. r. - poljubac u ruku u
znak naroite panje i potovanja,
rukomet im. m. r. - sport, loptanje ruka
ma; igra, nadmetanje izmeu dvije pro
tivnike ekipe u kojoj se lopta dobacuje
i udara rukama,
rukopis im. m. r. - nain pisanja slova
rukom sa karakteristinim osobinama;
autorski tekst, ono to je napisano
rukom, tampaom mainom ili kom
pjuterski fajl radi tampanja i objavlji
vanja; manuskript,
rukopisni prid. odr. v. - koji se odnosi na
rukopis.
rukotvorac im. m. r., g. jd. rukotvorca onaj koji tvori, stvara, radi rukama, koji
runo izrauje; stvaralac,
rukotvorina/rukotvorina im. . r. - pred
met runo stvoren, izraen, predmet
rune izrade; runi rad.
rukovati gl. nesvr., prez. rukujem - slu
iti se ime, upotrebljavati; upravljati
ime, usp. rukovoditi,
rukovati se gl. svr. pov, prez. rukujem se
- meusobno stisnuti otvorene ake u
znak pozdrava, pogodbe, zavjeta,
rukovet im. . r., instr. jd. rukoveu/
rukoveti, g. mn. rukoveti/rukoveti sveanj stabljika strvnog ita koji etilica uhvati rukom i odsijee srpom;
prenes. zbirka,
rukovodei prid. odr. v, - koji rukovodi,
upravlja.
rukovodilac/rukovoditelj im. m r., g.jd .
rukovddioca/rukovoditelja, g. mn. rukovddilaca/rukovdditelja - onaj koji ruko
vodi, upravlja; rukovoditelj, upravitelj,
upravnik, ravnatelj; elnik,
rukovoditi (se) gl. nesvr., prez. rukdvodim (se) - biti na elu, voditi, pred
voditi, upravljati; slijediti zamisao, vo
diti se ime kao idejom,
rukovodstvo im. sr. r., g. mn. rukovddstava - rukovoenje, predvoenje,
upravljanje; predvodnitvo; skup onih
koji upravljaju, rukovodee tijelo, sloj,
vodstvo; menadment.

riiksak im. m. r. (njem.), n. mn. ruksaci torba koja se nosi na leima, uprtnjaa,
ranac; teleak,
rukunica im. . r. - drak, drka, ruka;
ruda kod jednoprene zaprege,
rulet im. m. r. - ruleta, naprava za isto
imenu kockarsku igru; namotana traka s
oznaenim centimetrima za mjerenje,
ruleta im. . r., g. mn. ruleta - rulet,
riilja im. . r., g. mn. rulja - spontani
nekontrolisani masovni skup ljudi; svje
tina.
rum im. m. r. (malaj.), n. mn. rumova estoko pie, proizvod alkoholnog
vrenja eerne trske.
R um elija vi. im. . r. (lat.-tur.) - evropski
dio Turske Carevine.
rum en im. . r., g. mn. rumeni - rumenilo,
rumenost, purpur; sredstvo za rumenjenje lica.
rum en prid., odr. v. rumeni - koji ima
nijanse crvene boje, crvenkast, ruiast;
koji ima takvu boju lica.
rum enilo im. s. r. - rumena boja (kao oso
bina).
rum eniti/rum eniti gl. nesvr., prez.
rumenim - initi neto rumenim, bojiti u
rumeno; mazati se rumenilom,
rum enka im. . r., dat. jd. rumenki - zool.
vrsta abe vrlo dugih nogu; krava ru
mene, crvenkaste boje; bot. volovski
jezik, lisiiji rep; agr. kruka rumene
boje.
rum enjak im. m. r., n. mn. rumenjci bot. biljka iz porodice otrolista (Lithospermum purpur eo-coeruleum).
rum enjeti se gl. svr., prez. rumenim se biti rumen, imati rumenilo, isticat se ru
menilom.
riunil im. m. r. - naziv jednog od
neastivih u starobosanskoj mitologiji
(uz urila, rapaila, epimila).
R um un vi. im. m. r., g. jd. Rumuna pripadnik rumunskog naroda, graanin
Rumunije.
R um unija im. . r. - zemlja i drava
rumunskog naroda u jugoistonoj EvroP1-

Rum unka im. . r., dat. jd. Riimunki stanovnica Rumunije,

rumunski prid. odr. v. - koji pripada ili

potie od Rumuna.

riipiavost

runast prid., odr. v. runasti - koji ima

bogato, gusto runo, runat; koji je obra
stao runom, runav; koji je kao runo.
runda im. . r., g. mn. rundi/runda rundava ivotinja (npr. kuja, ovca),
runda im. . r. (njem.) - dio bokserskog
dvoboja (u trajanju od tri minute); faza,
etapa, krug (u glasakim izborima),
rundav prid., odr. v. rundavi - koji ima
bujnu, kovrdavu, loknastu, dlaku; ru
tav, dlakav; kutrav, kutrast.
rundo im. m. r., g. jd. runde, g. mn. runda
- pas obrastao dugom i gustom dlakom,
npr. bosanski tornjak, rundov,
rundov im. m. r., g. jd. runddva, g. mn.
rundova - rundo,
runiti (se) gl. nesvr., prez. runim (se) osipati (se), izazivati osipanje, odvajati
u sitnim esticama; drobiti, mrviti;
troiti se gubei povrinske estice, dro
biti se, raspadati se; osipati, odvajati
zrnje s klipa kukuruza, kruniti, komati.
runo/runo im. sr. r., g. mn. runa/runa prirodni pokriva od duge guste dlake
na ivotinjama, npr. ovcama; godinji
prirast, vuna koja izrasta na ovcama od
jednog do drugog strienja.
runolist im. m. r. - bot. viegodinja ze
ljasta planinska biljka s bijelim cvije
tom u obliku zvijezde iz porodice glavoika, ije je stablo i lie obraslo gu
stim dlaicama,
riinjav prid., odr. v. riinjavi - obrastao
runjom, dlakama, dlakav, kosmat, ru
tav; prenes. zreo, mator,
runjika im. . r., dat. jd. runjiki - bot.
biljka iz porodice glavoika, zeija lo
boda.
rupa im. . r., g. mn. rupa - otvor,
upljina na neemu; udubljenje, jama;
prenes. bijedno, jadno sklonite, umez;
slabo mjesto u nekoj cjelini; prenes.
praznina, nedostatak,
rupaa im. . r., augm. - velika rupa,
jama; udubljenje, rov.
rupi im. m. r., em. - mali rubac;
depni rubac, maramica,
rupica im. . r., em. - mala rupa.
rupiast prid., odr. v. rupiasti - koji ima
rupice, pun rupica; rupiav.
riipiavost im. . r., instr. jd. rupiavou/
rupiavosti - osobina i stanje onoga to
je rupiasto.

ruralan
ruralan/ruralan prid. (lat.), odr. v. ru

ralni/ruralni - koji se tie sela, odnosi

na selo i seoski ivot; seoski, seljaki,
zemljoradniki, teaki.
Rus vi. im., n. mn. Rusi, g. mn. Rusa pripadnik ruskog naroda i stanovnik
Rusije; hist. Moskov.
rus im. m. r., g. mn. rusa - zool. smei
ohar.
rus prid. odr. v. rusi - crvenkast, ri;
rumen, rujan (npr. rusa kosa),
riisag im. m. r. (ma.), n. mn. rusazi zemlja, drava,
rusalka im. . r., dat. jd. rusalki, g. mn.
rusalki - umska i vodena vila kod
starih Slavena.
Rusija im. . r. - prostrana zemlja koja
zahvata dio Evrope i sjeverni prostor
prednje Azije; domovina i drava Rusa.
Rusin vi. im. . r. - pripadnik rusinskog
naroda, porijeklom iz Ukrajine, koji se
naselio u Vojvodini.
Ruslhka im. . r. - pripadnica rusinskog
naroda.
rusinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Rusine.
rusizam im. m. r., g. jd. rusizma - pozaj
mljena rije, jeziki elemenat iz ruskog
jezika ili nastao pod uticajem ruskog
jezika u drugom jeziku,
ruski prid. odr. v. - koji pripada ili potie
od Rusa ili iz Rusije, npr. ruski rulet.
Riiskinja im. . r. - pripadnica rusko na
roda.
rusom aa im. . r. - bot. jednogodinja ili
dvogodinja zeljasta biljka iz porodice
krstaica, taruak,
rustian prid. (lat.), odr. v. rustini - koji
se odnosi na rustiku; izraen nagrubo,
seoski, seljaki; rustikalan; prenes. neo
tesan.
rustikalan prid., odr. v. rustikalni - se
oski, seljaki, poljski; rustian,
rusvaj im. m. r. (pers.) - lom, mete,
nered, haos; pokora, bruka; udo.
ruevan prid., odr. v. ruevni - sklon
ruenju, dotrajao, troan, ruiniran,
ruevina im. . r. - ostaci skrhane, razva
ljene, oborene, sruene graevine; ra
zvalina; prenes. fiziki i duhovno pro
pala osoba.

1006
ruilac/ruitelj im. m. r., g. jd. riiioca/
riiitelja, g. mn. ruilaca/ruitelja - onaj
koji rui, razara; destruktivac.
ruilaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
ruioce, na ruenje; razoran; destru
ktivan.
ruiti (se) gl. nesvr., prez. rui (se) razarati, silom initi da neto sagraeno
padne, da se raspe; unitavati, podrivati,
upropatavati, naruavati, remetiti, kva
riti; pobijati, obesnaivati neije tvrd
nje; raspadati se osipati se; skinuti ne
koga s vlasti,
riipa im. . r. (tur.), g. mn. rupi/rupa hist. mletaki dukat.
riita1 im. . r. (lat.) - bot. viegodinja
biljka iz istoimene porodice, perasto
sjeenog lia; rutva, sedef, petoprsnica.
riita2 im. . r., n. mn. rute - dlaka; runja,
malja.
riita3 im. . r. - prnja, krpa, drolja; po
njava.
ruta im. . r. (fr.) - put, putovanje; pravac
putovanja, putni plan, marruta,
riitav prid., odr. v. rutavi - obrastao
dlakom, dlakav, runjav, maljav,
rutina im. . r. (fr.) - vjetina u poslu
steena dugim iskustvom i praksom,
vinost, spretnost, uvjebanost; postu
panje po navici; uobiajen postupak za
svaku predvidljivu priliku,
rutiner im. m. r. (fr.), g. jd. rutinera - koji
posjeduje rutinu, koji se upravlja po
navici.
rutinerski prid. odr. v. (fr.) - zasnovan na
rutini, rutinski,
rutinerski pril. (fr.) - po navici, s ruti
nom, mahinalno; pejor. neoriginalno,
rutinski prid. odr. v. (fr.) - koji se izvodi
ili odvija po rutini, rutiniran, rutinerski,
uobiajen.
rutinski pril. (fr.) - s rutinom, na uobi
ajen nain, bez razmiljanja,
ruzmarin im. m. r. (lat.) - bot. sredozem
na zimzelena poludrvenasta grmolika
biljka egzotinog mirisa iz porodice
usnatica; rumarin, koristi se kao zain,
ukras ili za dobijanje mirisnog ulja;
"morska rua".
rua im. . r., vok. ruzo - bot. ukrasna
baenska, kultivisana ili umska trno
vita grmolika biljka iz porodice rua s

mirisnim latiastim cvjetovima raznih

boja.
ruan prid., odr.v. runi, komp. runiji koji svojim izgledom ostavlja neugodan
utisak; neskladan, neuljudan, sramotan,
nepristojan; suprot, lijep,
rudija im. .r. (ar.) - hist. nia musli
manska srednja kola, prvi stupanj sred
nje kole.
ruica1 im. . r. - em. i hip. - mala rua.
ruica2 im. . r. - vrsta lisnatog savijenog
kolaa u slatkom prelivu.
ruica3 im. . r. - sorta vinove loze i vino
od nje.
ruiast prid., odr. v. ruiasti - koji je

poput rue, roze, roskast; rumen,

rumenkast,
ruinjak im. m. r., n. mn. ruinjaci cvijetnjak sa ruama, ulistan,
ruin prid. odr. v. - koji se odnosi na ruu
ili potie od rue.
ruiti gl. nesvr., prez. ruim - grditi,
koriti.
runo pril. - na ruan nain; neuljudno,
sramotno, nepristojno,
runoa im. . r., g. mn. runoa osobina i stanje onoga to je runo,
rz im. m. r. (ar.) - potenje, ast, obraz,
dostojanstvo; djevojaka nevinost.

1009

s
S s - fonema, glas, suglasnik; dvadeset i
etvrto slovo latinice i dvadeset i prvo
irilice.
s(a) prijed. - npr. uz genitiv (pao 5 kru
ke), uz instrumental (s prijateljem, sa
sestrom).
s(a)- pref. - u izvedenim rijeima (npr.
spariti, sabrati, saradnik),
s. a. v. s. skra. (ar.) - salallahu alejhi ve
selleme (Allahov spas i mir na Njega)
uz spominjanje Boijeg poslanika Mu
hammeda a. s.
sabah im. m. r. (ar.), g. mn. sabaha zora, jutro prije izlaska sunca; osvit.
sabShde pril. (ar.-tur.) - zorom, u zoru,
ranim jutrom,
sabahhajrula uzv. (ar.-tur.) - jutarnji poz
drav muslimana, dobro jutro; neka ti
jutro donese dobrobit i sreu.
abat im. m. r. (hebr.) - subota, dan
odmora.
sabijati gl. nesvr., prez. sabijam - zbiti,
pritiskom puniti; stiskati,
sabira im. m. r., g. jd. sabiraa - onaj
koji sabira, skuplja, kolekcionar,
sabiraica im. . r. - ena sabira,
sabiralite im. s. r. - mjesto sabiranja,
okupljanja; mjesto gdje se ta sabira,
skuplja.
sabirati/sabirati (se) gl. nesvr., prez.
sabir am/sabir em (se) - up. sabrati (se),
sabirni prid. odr. v. - koji slui za
sabiranje, koji je u vezi sa sabiranjem
(sabirni centar),
sabiti (se) gl. svr., prez. sabijem (se) trp.
prid. sabijen - zbiti; svesti na manji
obim, stijesniti; gonei skupiti u gomi
lu, stjerati; silom utjerati u ta; skupiti
se, stisnuti se.
sablasno pril. - poput sablasti, na sablas
tan nain.

sablast im. . r., instr. jd. sablasu/

sablasti - utvara, prikaza, privienje;
nakaza, rugoba, udovite,
sablastan prid., odr. v. sablasni - koji ima
osobine sablasti, koji je nalik sablasti;
koji je ispunjen jezom; zastraujui,
sablazan im. . r., instr. jd. sablazni/
sablaznju - ono to izaziva javno nego
dovanje i ogorenje, skandal; ono to
navodi na grijeh, rugoba,
sablazniti gl. svr., prez. sablaznim navesti na grijeh, zavesti; okirati,
sablanjiv prid., odr. v. sablaznjivi - koji
izaziva sablazan, sablanjujui, koji
ima osobine sablazni; koji je sklon
sablazni.
sablanjivo pril. - na sablanjiv nain,
sablazno.
sablja im. . r., g. mn. sablji/sabalja/
sablja - hladno povijeno oruje od eli
ka sa otricom na ispupenoj strani,
sabljica im. . r., em. - mala sablja,
sabljarka im. . r., dat. jd. sabljarki zool. vrsta ribe; bot. biljka iz roda perunike.
sabor im. m. r. - skup, sastanak veeg
broja ljudi na jednom mjestu, zbor;
skuptina; medlis,
saborac im. m. r., g. jd. sabor ea suborac, sauesnik u zajednikoj borbi,
saborni prid. odr. v. - koji se odnosi na
sabor, saborski,
sabornica im. . r. - zgrada ili dvorana u
kojoj se odravaju sjednice sabora, u
kojoj zasjeda sabor,
sabornik im. m. r., n. mn. sabornici - lan
sabora, zastupnik u saboru,
saborovati gl. nesvr., prez. saborujem biti u saboru, odravati sabore, zborove,
zborovati; drati saborske sjednice,
vijeati.

sadraj

saborski prid. odr. v. - koji potie ili

sam a im. . r. (tur.) - sitna okrugla olov

pripada saboru, koji se odnosi na sabor,

sabotaa im. . r. (fr.) - planirano
unitavanje ili kvarenje radi nanoenja
tete; tajno ometanje rada na ostvarenju
ega; prikriveno hotimino nemarno ili
hravo vrenje nekog posla ili izvra
vanje obaveza; nar. podmetanje klina u
tokove.
saboter im. m. r. (fr.), g. jd. sabotera onaj koji vri sabotau, sabotira,
saboterski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na sabotere,
saboterski pril. (fr.) - poput sabotera, kao
to rade saboteri,
sabotiranje gl. im. s. r. (fr.) od sabotirati.
sabotirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
sabdtiram - vriti sabotau, izvoditi
sabotau.
sabran prid., odr. v. sabrani - zbrojen;
prenes. staloen, pribran,
sabranost im. . r., instr. jd. sabranou/
sabranosti - stanje, osobina onoga koji
je sabran, pribranost, prisebnost,
sabrat im. m. r. - kao brat, drug po stanju
i poloaju, sadrug; koji dijeli istu
sudbinu, sauesnik,
sabrati (se) gl. svr., prez. saberem/
saberem - branjem ta skupiti na jedno,
zbrojiti, pribrojiti; prenes. pribrati, pri
kupiti duhovne i fizike sile, misli, sna
gu i sl.; pribrati se; skoncentrirati se;
sastati se, skupiti se sa raznih strana na
jednom mjestu.
sabiranje gl. im. s. r. prema sabirati,
sabirati gl. nesvr., prez. sabiram - sa
kupljati, prikupljati; sazivati na jedno
mjesto.
sabur im. m. r. (ar.) - strpljivost, strplje
nje.
sabur-selamet izr. (ar.) - strpljen-spaen.
sa im. m. r. (tur.), n. mn. saevi - metalni
poklopac pod kojim se pee.
saekati gl. svr., prez. saekam - prie
kati do odreenog roka, doekati,
saekivati gl. nesvr., prez. saekujem up. saekati.
aica im. . r. (tur.) - plitki sa za pitu,
peka.
sainiti gl. svr., prez. sainim - napraviti,
stvoriti, sastaviti,
sainjavati gl. nesvr., prez. sainjavam up. sainiti.

na zrna za punjenje patrona lovakih

puaka.
sam arica im. . r. (tur.) - lovaka puka
koja se puni patronama sa samom,
sauvati (se) gl. svr., prez. sauvam (se)
- uvanjem se zatititi od propasti,
kvarenja, zaborava, tete itd.
sae im. s. r. - estougaone elije koje od
voska prave pele i ose radi uvanja
meda.
sai/sai gl. svr., prez. saem - kretanjem
se spustiti nanie, sii.
sad im. m. r., n. mn. sadovi - vrt, baa;
zemljite zasaeno biljkama, zasad.
sad i sada pril. - ovog trenutka, u ovome
momentu.
SAD skra. - Sjedinjene Amerike Drave
(orig. USA - United States of America),
sadaka im. . r. (ar.), dat. jd. sadaki milodar, milostinja,
sadanjica im. . r. - sadanje vrijeme,
vrijeme u kojem se govori; ovovremenost, sadanjost.
sadist(a) im. m. r. (fr.) - okrutan ovjek
koji se naslauje muenjem drugih i
uiva u tuim patnjama,
sadistica/sadistkinja/sadistkinja im. . r.
(fr.) - ena sadist,
sad istiki prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na sadizam i sadiste,
sadistiki pril. (fr.) - kao sadista, poput
sadiste.
saditi gl. nesvr., prez. sadim - stavljati,
polagati u zemlju sadnice biljke,
sadizam im. m. r. (fr.), g. jd. sadizma okrutno muenje i patoloko naslaiva
nje muenjem drugih i uivanjem u
tuim patnjama,
sadjeti gl. svr., prez. sddijem trp. prid.
saen - sadjenuti, napraviti stog, plast
od sijena ili ita.
sadnica im. . r. - mlada biljka koja se
sadi, presauje iz rasadnika,
sadnja im. . r., g. mn. sadnji/sadnja saenje sadnica u zemlju,
sadrug/sudrug im. m. r., n. mn. sadrugovi/sudrugovi - onaj koji je blizak kao
drug; drug po zajednikoj sudbini; i
votni saputnik,
sadraj im. m. r. - kazalo, obavijest o
onome to se u emu nalazi (u knjizi,

sadrajan
na kutiji kakvog proizvoda i sl);
sutina, bit; fabula; saetak; registar,
sadrajan prid., odr. v. sadrajni - koji
ima sadraj, koji se odlikuje sadrajem,
koji ima dubok unutarnji smisao,
sadrajno pril. - po sadraju, s obzirom
na sadraj, u pogledu sadraja,
sadrati gl. svr. i nesvr., prez. sadrim imati, obuhvatiti u sebi.
sadravati gl. nesvr., prez. sadravam up. sadrati,
sadrina/sadrina im. . r., g. mn. sadri
na/sadrina - sadraj,
sadak im. m. r. (tur.) - gvozdeni podme
ta na ognjitu na koji se stavljaju posu
de za kuhanje jela.
saf im. m. r. (ar.), n. mn. safovi - red,
palir.
safarl im. m. r. (svah.), g. jd. safarija istraivaka, lovaka, turistika ili
sportska ekspedicija u Africi.
safir im. m. r. (hebr.), g. jd. safira - plavi
dragi kamen,
saft im. m. r. (njem.) - sok.
saftali prid. odr. v. (njem.-tur.) - pun
safta.
safun/sapun im. m.r. (lat.) - sredstvo za
pranje.
safunli/sapim li prid. odr. v. (lat.-tur.) koji se odnosi na sapun,
safiinica/sapiinica im. . r. (lat.) - pjena
od safuna rastvorenog u vodi, sapunica,
safunjika, sapunjaka.
sag im. m. r. (gr.), n. mn. sagovi - pro
stira za pod izatkan od vune, ilim,
tepih.
saga im. . r. (norv.) - knjievna vrsta o
podvizima bogova, junaka kraljeva;
mit; razg. dug opis zanimljivog doga
aja.
sagibati se gl. nesvr., prez. sagibam (se)
- saviti se, saginjati se, pregibati se.
saginjati se gl. nesvr., prez. saginjem se
- up. sagnuti se.
saglasan prid., odr. v. saglasni - suglasan,
koji se podudara, koji je u skladu, koji
tano odgovara emu.
saglasiti (se), gl. svr., prez. saglasim (se)
- pridruiti glas; uiniti da se neto
sloi, podudari; sloiti se, sporazumjeti
se; pristati na neto.

1011

1010
saglasje im. s. r. - suglasje, skladnost
zvukova, sazvuje; saglasnost/suglas
nost.
saglasno pril. - suglasno, sporazumno, po
dudarno; odobravajui, potvrdno, u
skladu.
saglasnost/saglasnost im. . r., instr. jd.
saglasnou/saglasnosti i saglasnou/
saglasnosti - suglasnost, osobina onoga
to je saglasno s im; sklad, podudarno
st, saglasje/suglasje.
sagledati gl. svr., prez. sagledam - obu
hvatiti pogledom, ugledati, opaziti, za
paziti, viditi, vidjeti,
sagledati/sagledavati gl. nesvr., prez.
sagledam/sagledavam - up. sagledati,
sagnuti se gl. svr., prez. sagnem se - sa
viti gornji dio tijela prema tlu, pognuti
se.
sagnjiti gl. svr., prez. sagnjije - postati
gnjio, truhao; istruhnuti,
sagorijevati gl. nesvr., prez. sagdrijeva up. sagorjeti,
sagorjeti gl. svr., prez. sagorim - izgor
jeti, biti uniteno vatrom,
sagovornik im. m. r., n. mn. sagovornici sugovornik, onaj sa kojim se govori,
pria, sadrug u razgovoru,
sagovornica im. . r. - sugovornica,
sagraditi gl. svr., prez. sagradim - izgra
diti ; prenes. stvoriti.
sagraivati gl. nesvr., prez. sagrdujem
- up. sagraditi,
sagrdija im. m. r. (tur.) - zanatlija koar
koji se bavi preradom koe i izradom
predmeta od nje.
sagrijeiti gl. svr., prez. sagrijeim uiniti grijeh, zgrijeiti, pogrijeiti,
sagrjeenje gl. im. s. r. prema sagrijeiti/
sagrijeiti.
sahaija/sahadija im. m. r. (ar.-tur.) zanatlija koji popravlja satove, asovni
ar, urar.
sahan im. m. r. (ar.), g. mn, abana tanjir.
Sahara vi. im. . r. (ar.) - velika afrika
pjeana pustinja na sjeveru kontinen
ta.
saharin im. m. r. (gr.), g. jd. saharina bijeli kristalni praak 500 puta slai od
prirodnog eera,
saharoza im. . r. (gr.) - prirodni eer u
bilju, npr. u eernoj repi, trski.

sahat im. m. r. (ar.), g. mn. sahata/ sahata

- sat.
sahat-kula im. . r. (ar.) - toranj sa satom,
asovnikom.
sahibija im. m. i . r. (ar.) - gospodar,
vlasnik, posjednik; domain,
sahnuti gl. nesvr., prez. sahnem - posta
jati suh, suiti se; prenes. mraviti,
propadati od bolesti, duevnih patnji
itd.
sahrana im. . r. - denaza, polaganje
mrtvaca, meita u grob, kabur; pogreb,
ukop, pokop,
sahraniti gl. svr., prez. sahranim - polo
iti umrlog u grob, ukopati, pokopati
mrtvaca; prenes. unititi, upropastiti,
saigra im. m. r. - suigra, onaj koji igra
zajedno u istoj ekipi, skupini, timu s
nekim.
sajam im. m. r., g. jd. sajma, n. mn. saj
movi - susret, skup prodavaa i kupaca
u odreeno vrijeme godine ili na
odreeni dan radi neposrednog trgova
nja s popratnim zabavnim sadrajima i
atrakcijama, vaar; mjesto zakljuivanja
trgovakih ugovora na temelju izloe
nih uzoraka proizvoda; velika poslovna
priredba opeg ili specijalnog tipa.
sajamski prid. odr. v. - koji se odnosi na
sajam.
sajamski pril. - kao na sajmu.
sajla im. . r. (njem.) - elino spleteno
ue, konopac,
sajmini prid. odr. v. - koji se odnosi na
sajmite i sajam; sajamski,
sajmite im. sr. r. - prostor, mjesto gdje se
odrava sajam,
sakagija im. . r. (tur.) - zarazna bolest
kopitara, mrkavost, slinavka, slinjenje,
balavost, sopoline.
sakat prid. (ar.), odr. v. sakati - tjelesno
oteen, ozlijeen, s tjelesnim nedostat
kom, kljast, obogaljen, invalidan; pre
nes. nepotpun, nedovoljan, kmjav.
sakatiti (se) gl. nesvr., prez. sakatim (se)
- initi (se) sakatim, bogaljiti, ozljei
vati; prenes. naruavati cjelinu ega,
oteivati, krnjiti, kvariti.
sako im. m. r. (tal.), g. jd. sakda, n. mn.
sakdi - kratki muki kaput,
sakralan prid. (lat.), odr.v. sakralni - koji
se odnosi na svete radnje, na religiozni
kult i obred ili na kakvo svetilite.

Salamun

sakrament im. m. r. (lat.), g. mn.

sakramenata - sveta tajna kod katolika,
sakrilegij im. m. r. (lat.) - svetogre,
povreda svetinje, oskrvnue vjerskih
obreda, bezboniki in, bogohuljenje,
sakristija im. . r. (lat.) - prostorija uz
crkvu gdje se uvaju predmeti za bogo
sluje.
sakriti (se) gl. svr., prez. sakrijem ostaviti na mjesto nepoznato drugima,
prikriti; skloniti se s oiju,
sakrivati gl. nesvr., prez. sakrivam - up.
sakriti.
sakrska im. . r. (tur.) - duguljasta, tankovijasta tikva za punjenje filom, tikvica,
saksija im. . r. (tur.) - glinena posuda,
lonac u kojem se gaji sobno cvijee;
mangala; crepulja, peka pod kojom se
na ognjitu pee hljeb,
saksofon im. m. r. (engl.-gr.) - limeni
duhaki instrument u dez-orkestru.
sakupiti (se) gl. svr., prez. sakupi (se) sabrati na jedno mjesto; skupiti, priku
piti.
sakuplja im. m. r., g. jd. sakupljaa onaj koji sakuplja, koji se bavi sakup
ljanjem, skuplja, kolekcionar,
sakupljati gl. nesvr., prez. sakupljam up. sakupiti,
sakupljaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na sakupljae i sakupljanje,
sakupljaki pril. - na nain sakupljaa,
sakupljanja.
sala im. . r. (njem.) - velika prostorija za
razliite namjene, dvorana.
sala im. . r. (ar.) - javna obznana s mu
nare o smrti nekog mjetanina.
Saladui/Salahudm im. m. r. (ar.) - hist.
arapski vladar i vojskovoa koji je u l2,
v. ratovao protiv Riarda Lavljeg Srca
u 3. krstakom ratu na Bliskom istoku,
salama im. . r. (tal.) - vrsta kobasice od
odabranog mesa razliitog porijekla,
suduka.
salamandar im. m. r. (gr.) - zool. vrsta
kine cmo-narandaste guterice, gute
ri, burnjak, dadevnjak.
Salamun/Solomun im. m. r. (hebr.) - hist.
hebrejski kralj (970.-930. p.n.e.), sin i
nasljednik kralja Davida, poznat po
mudrosti i miroljubivosti u rjeavanju
sporova.

salamura

1012

1013

salamura im. . r. (tal.) - slana voda s

salonit im. m. r. (lat.), g. jd. saldnita -

razliitim zainima u kojoj se dri,

preparira meso prije suenja,
salandak im. m. r. (tur.), n. mn. salandzaci - visea lealjka, ljuljaka, njiha
ljka, mrea,
sala im. m. r. (ma.), g. jd. salaa poljsko imanje izvan naselja sa kuom,
talama i drugim prateim objektima,
salat im. m. r. (ar.), salata - naziv za
muslimansku molitvu koja se obavlja
pet puta na dan; namaz,
salata im. . r. (tal.) - prilog uz jelo od
paradajza i drugog povra zainjen
uljem, siretom, solju i sl.
salavat im. m. r. (ar.), g. jd. salavata posebna dova kojom se priziva Boiji
blagoslov na posljednjeg Boijeg
poslanika Muhammeda a. s.
saldo im. m. r. (tal.), n. mn. salda - osta
tak kod zakljuenja rauna; razlika
izmeu primitaka i izdataka; stanje bla
gajne.
salep im. m. r. (ar.) - topli zimski napitak
koji se dobije iskuhavanjem korijena
istoimene biljke; bot. kaun,
saletjeti gl. svr., prez. saletim - pronai,
snai (se), domoi se; prenes. obuzeti,
spopasti, zaokupiti,
salinitet im. m. r. (lat.), g. jd. saliniteta sadraj soli u prirodnim vodama, stepen
slanosti, slanost,
saliti gl. svr., prez. salijem - izliti tenost
u neto, proliti; nainiti od ega rastop
ljenog kakav oblik, izliti,
salitra im. . r. (tal.) - soli azotne kiseline
s lahkim metalima, slui kao vjetako
gnojivo i za pravljenje baruta,
salma im. . r. (tur.) - vrsta starinskog
oruja, kugla na lancu; buzdovan na
lancu.
salmonela im. . r. (engl.) - bakterija koja
izaziva crijevne bolesti.
salo im. sr. r., g. mn. sala - masne naslage
kod ovjeka i ivotinja
salomiti gl. svr., prez. sdlomim - slomiti,
salon im. m. r. (fr.), g. jd. salona - soba
ureena za primanje gostiju u kui,
hotelu, na brodu itd.; dvorana ili pro
storija za izlaganje i prodaju umjetni
kih i modnih proizvoda; radnja u kojoj
se pruaju frizerske, pedikerske, kroja
ke ili druge usluge i sl.

proizvod smjese od azbestnih vlakanaca, cementa i vode, koji ima iroku

upotrebu u graevinarstvu,
salonski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na salon, otmjen (salonski politiar,
umjetnik, dama, muzika, vagon itd.),
saltanet im. m. r. (ar.) - sjaj, rasko,
pompa, velianstvenost; sjajna i blista
va oprema; carstvo,
salto im. m. r. (tal.), g. jd. salta - skok;
prenes. riskantan, oajniki korak; sud
bonosni preokret; politiki zaokret u
potpuno suprotnom pravcu,
saltomortale im.m. r. (tal.- lat.) - smrtni
skok.
salutiranje gl. im. s. r. od salutirati.
salutirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
salutiram - pozdravljati na osobit nain
u sveanim prilikama; vojn. pozdraviti
dotaknuvi desnom rukom kapu; odati
poast paljbom iz topova.
salva im. . r. (fr.), g. mn. salvi - poasna
paljba iz puaka ili topova, plotun,
salveta im. . r. (tal.) - priruni ubrus pri
jelu.
sam prid., odr. v. sami - koji je usamljen,
koji samostalno bez pomoi ili mijea
nja drugih radi; koji je odvojen od dru
gih.
samac im. m. r., g. jd. smca, g. mn.
samaca - onaj koji ivi i stanuje sam;
usamljenik; neoenjen mukarac, nee
nja.
samakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
samce, koji je svojstven samcima, koji
pripada ili potie od samca.
samar im. m. r. (gr.), g. jd. samara predmet od drveta slian sedlu, stavlja
na lea tovamim ivotinjama kao po
dloga za teret; vrsta crijepa na krovu,
samardija im. m. r. (gr.-tur.) - onaj koji
izrauje samare,
samarianin/samaritanac im. m. r.
(hebr.) - u staroj Samariji u Palestini
dobrovoljni bolniar; milosrdan ovjek,
onaj koji eli pomoi.
Samarianka im. . r. (hebr.) - ona koja je
milosrdna.
samarianski prid. odr. v. (hebr.) - koji se
odnosi na samaritance, samarianski,
milosrdni.

samarianski pril. (hebr.) - poput samaritanaca, merhametli, milosrdno,

samariti gl. nesvr., prez. samarim - stav
ljati samar (na konja, mazgu, magarca,
devu, slona); prenes. varati koga, neza
hvalno iskoriavati iji rad ili dobrotu;
praviti koga budalom,
samba im . r. (braz.), g. mn. sambi brazilski ples.
samica im. . r. - izdvojena zatvorska
elija za najtee prestupnike,
samilosno pril. - saosjeajno, milosrdno,
merhametli.
samildst im. . r., instr. jd. samilosu/
samilosti - saaljenje, merhametluk, saosjeajnost, suosjeajnost.
samit im. m. r. (engl.) - sastanak, susret
najviih predstavnika; konferencija na
vrhu.
sam ljeti gl. svr., prez. sameljem, trp.
prid. samljeven - rvnjem zdrobiti, usi
tniti zrnje ita brano.
sam o pril. - jedino, iskljuivo,
sam obitan/sam obitan prid., odr. v. samobitni/samdbitni - koji ima izvorne odli
ke koje ine njegovu bit, samosvojan,
sam obitnost/sam obitnost im. . r., instr.
jd. samobitno scu/samobitnosti i samdbitnou/samdbitnosti - svojstvo i stanje
onoga koji je samobitan, onoga to je
samobitno,
sam oa im. . r., g. mn. samoa - usam
ljenost, samotnost, osama,
sam odopadan prid., odr. v. samoddpadni
- koji se sam sebi dopada, samodopadljiv, narcisoidan; samoljubiv,
sam odopadnost im. . r., samoddpadnou/samoddpadnosti - samodopadlji
vost, narcisoidnost; samoljubivost.
sam odoprinos/sam odoprinos im. m. r. svojevoljni prinos, dobrovoljni prilog
za ope dobro,
sam odovoljnost im. . r., instr. jd. samodovoljnosu/samodovoljnosti - stanje u
kojem se nalazi onaj koji je dovoljan
sam sebi.
sam odrac im. m. r., g. jd. samodrca koji sam dri vlast, apsolutni vladar,
despot, imperator,
sam oglasnik/sam oglasnik im. m. r., n.
mn. samoglasnici/samdglasnici - gram.
vokal, glas koji nastaje slobodnim pro

samoodbrana
laskom zrane struje kroz usnu uplji
nu; nosilac sloga u rijeima,
samohran, prid., odr. v. samdhrani - onaj
koji je ostao sam bez ikoga svoga, bez
porodice; onaj koji sam brine o sebi,
koji se sam izdrava,
samohvala im. . r. - hvalisanje, isticanje
vlastitih uspjeha i osobina,
samohvaliti se gl. nesvr., prez. samohvalim se - napadno isticati svoje uspjehe i
osobine, hvaliti sam sebe.
samoinicijativa im. . r. (lat.) - samo
voljno i samostalno pokretanje neega,
podsticaj, pobuda,
samoinicijativno pril. (lat.) - samovoljno,
samostalno, preduzetno.
samokontrola im. . r. (fr.) - vladanje
sobom vrstinom volje, vladanje svojim
postupcima,
samokritian prid. (gr.), odr. v. samo
kritini - koji sam sebe prosuuje, ocje
njuje, kritikuje,
samokritikl prid. odr. v. (gr.) - koji u
sebi sadri samokritiku,
samokritiki pril. (gr.) - na samokritian
nain, sa sposobnou da se vide vla
stiti nedostaci,
samokritika im. . r. (gr.), dat. jd. samo
kritici - kritiki postupak prema samom
sebi i sopstvenom radu; spremnost da
se javno prihvate vlastiti nedostaci,
samolet im. m. r. (rus.) - aeroplan, zrako
plov, avion,
samoljubiv prid., odr. v. samoljubivi koji vodi rauna samo o sebi, narcisoi
dan, egoistian,
samoljubivost im. . r., instr. jd. samoIjubivou/samoljiibivosti - naglaeno
osjeanje osobne vrijednosti, narciso
idnost, samoljublje,
samoljublje/samoljublje im. s. r., g. mn.
samoljublja - ispoljavanje osjeanja
vlastite vrijednosti i pretjerane osjetlji
vosti na miljenje drugih o sebi.
samonikao prid., samdnikli - koji je nik
nuo sam iz sjemena bez ljudskog posre
dovanja.
samoobmana im. . r. - obmanjivanje sa
moga sebe, ignorisanje stvarnih injeni
ca.
samoodbrana im. . r. - odbrana samoga
sebe od kakve opasnosti, samoobrana.

samoodreenje
samoodreenje im. s. r. - odreenje
svoga
vlastitog
poloaja,
samoidentifikacija; pravo i sloboda jednog
kolektiviteta da sam odredi svoj poloaj
i interese.
samoodranje im. s. r. - biol. prirodni
nagon ivih bia da se odre u ivotu,
opstanak.
samoosvjetenje im. s. r. - samostalno
stvaranje svijesti o ivotu; izbavljenje
od zabluda,
samoposmatranje im. s. r. - udubljivanje
u svoj unutranji ivot, introspekcija;
samovoljna unutranja regulacija postu
paka i ponaanja,
samopouzdan prid., odr. v. samopouzda
ni - koji se odlikuje samopouzdanjem,
siguran u sebe, samouvjeren,
samopouzdanje im. s. r. - vjerovanje,
sigurnost u sebe, u svoje sposobnosti i
mogunosti, samopouzdanost; samo
uvjerenost.
samoportvovSnost im. . r. - nesebino
rtvovanje svojih interesa za raun
zajednice, samoportvovanje,
samoprijegor im. m. r. - samoportvovanost, ustrajnost do portvovanja,
samorodan/samorodan prid., odr.v. samorodni/samdrodni - koji je onakav
kako je stvoren, samosvojan, osoben,
izvoran, nepatvoren; samonikao,
samostalan prid., odr.v. samostalni - koji
je sam za sebe, koji postoji odvojeno od
drugih; nezavisan,
samostalno pril. - samo za sebe, bez po
vezanosti s drugima, posebno; nezavis
no, slobodno,
samostalnost im. . r., instr. jd. samostal
nou/samostlnosti - osobina, stanje i
poloaj onoga koji je samostalan; neza
visnost.
samostan im. m. r. - crkva sa zgradama u
kojima ive redovnici, monasi, kalueri
i redovnice; manastir.
samostOjan prid., odr.v. samostjni - koji
sam stoji, koji se ne oslanja ni na ta ili
koji nije poduprt, samostojei; samosta
lan; samoodriv.
samostojnost im. . r., instr. jd. samo stojnou/samostjnosti - svojstvo onoga
to je samostojno; postojanost, samo
stalnost, nezavisnost.

1015

1014
samosvijest im. . r., instr. jd. samosvijeu/samosvijesti - jasna svijest o sa
mom sebi, o svojoj vrijednosti; samo
pouzdanje, samouvjerenost,
samosvjestan prid., odr. v. samosvjesni koji je ispunjen samosvijeu, koji
izraava samosvijest, koji posjeduje
svijest o osobnoj vrijednosti; samopo
uzdan.
samosvojan prid. odr. v. samosvojni samobitan, samonikao, izvoran, autenti
an; svojstven, poseban, karakteristi
an, specifian; samostalan, nezavisan,
samosvojno pril. - na svoj, poseban nain,
svojstveno, samostalno,
samosvojnost im. . r., instr. jd. samosvojnou/samosvojnosti - stanje i oso
bina samosvojnih; samobitnost, poseb
nost.
samotan prid., odr. v. samotni - koji je
sasvim sam, osamljen,
samotinja im. . r. - osamljeno mjesto
odvojeno od ljudi i ljudskih naselja,
osama; stanje odvojenosti od drugih,
samoa, usamljenost,
samotnikl prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od samotnika.
samotniki pril. - na nain samotnika.
samotnik im. m. r., n. mn. samotnici onaj koji je sam, samotan; usamljenik,
samotnjak,
samotnica im. . r. - ena samotnik,
samotnjak im. m. r., g. jd. samotnjaka, n.
mn. samotnjaci - onaj koji je sam,
samotan; usamljenik, samotnik, osam
ljenik.
samotok im. m. r., n. mn. samotoci tekuina koja se sama od sebe iscijedi,
npr. iz groa (prvo vino), maslina
(prvo ulje),
samoubica im. m. i . r. - ona(j) koji sam
sebi oduzima ivot, koji se sam ubije,
samoubojica,
samoubistvo im. s. r., g. mn. samoubi
stava - oduzimanje ivota samom sebi,
ubijanje samoga sebe, samoubojstvo,
suicid.
samouk im. m. r., n.mn. samduci - onaj
koji sam bez iije pomoi neto naui,
koji samostalno savlada odreene vje
tine.
samouko pril. - na samouki nain.

samouprava im. . r. - pravo neke

zajednice da samostalno upravlja svo
jim specifinim unutranjim poslovima,
pravo upravljanja samim sobom, auto
nomija.
samoupravlja im. m. r., g. jd. samo
upravljaa - onaj koji sudjeluje u samo
upravljanju, koji je nosilac samoupra
vljanja.
samoupravljanje im. s. r. - sistem po
srednog i neposrednog uea radnika u
upravljanju privredom i drutvom u
SFRJ.
samoupravljati gl. nesvr., prez. samo
upravljam - provoditi, vriti samo
upravljanje,
samouvjeren prid., odr.v. samouvjereni koji je siguran u sebe, uvjeren u svoje
vrijednosti i sposobnosti, samopouzdan,
samouvjereno pril. - na samouvjeren na
in, samopouzdano,
samouvjerenost im. . r., instr. jd. samouvjerenou/samouvjerenosti - naglae
no uvjerenje u svoju osobnu vrijednost,
samopouzdanje,
samovar im. m. r. (rus.) - naroita
metalna posuda za spremanje aja koja
se zagrijava iznutra umurom ili stru
jom, ketler.
samovati gl. nesvr., prez. samujem - biti,
ivjeti sam, na osami, usamljen u svom
svijetu; ivjeti kao samac, neenja;
nalaziti se u samoi; izdravati zatvor
sku kaznu u samici,
samovlada im. . r. - samovlae, samo
voljna, neograniena vlast jednog o
vjeka koja se osniva na samovolji,
despotija, diktatura,
samovlasno pril. - samovoljno, nasilno,
samovolja im. . r. - djelovanje, postupa
nje po sopstvenoj volji bez osvrtanja na
druge, na okolinu,
samovoljan prid., odr. v. samovdljni koji postupa po svojoj volji, kako samo
njemu odgovara, ne marei za druge,
samozaborav im. m. r. - potiskivanje u
podsvijest nemilih stvari i sjeanja,
samozadovoljavati se gl. nesvr. pov.,
prez. samozadovdljava (se) - nadraivati, stimulirati vlastiti spolni organ
radi postizanja spolnog uivanja,
samoblud;
masturbirati,
onanisati;
udovoljavati sam sebi.

samur
samozadovoljstvo im. sr. r., g. mn.
samozaddvoljstava - samozadovoljnost, naglaen osjeaj zadovoljstva sa
mim sobom, subjektivni osjeaj zado
voljstva bez obzira na objektivne okol
nosti.
samozatajan prid., odr. v. samozatajni onaj koji je sposoban svojom voljom
ograniiti, zatajiti svoje potrebe i inte
rese za dobrobit drugih, samoprijego
ran, samoportvovan,
samozatajno pril. - samoportvovano,
samoprijegorno,
samozavaravanje im. s. r. - varanje, za
varavanje samoga sebe; svjesno izbje
gavanje oiglednih injenica, nerealna
projekcija stvarnosti; autizam,
samozvanac/samozvanac im. m. r., g.
mn. samdzvanaca/samdzvanaca - onaj
koji se sam prozvao nekim to nije, koji
se lano predstavlja, koji se izdaje za
drugog ovjeka prisvojivi njegovo ime
i zvanje; nezvani gost.
samozvani/ samozvani prid. odr. v. - koji
se sam bez ire strune verifikacije pro
glaava za to; tobonji, patvoreni, la
ni.
samoiv prid., odr. v. samdivi - koji ivi
sam, bez porodice i ikoga drugog, sa
motan; prenes. koji je dovoljan sam se
bi/koji misli samo na sebe i nema osje
aja za druge; sebian, egoistian,
samoivo pril. - na samoiv nain, sebi
no.
samoivost im. . r., instr. jd. samdzivou/samdzivosti - osobina samoivih.
samrt im. . r., instr. jd. samru/samrti umiranje, smrt.
samrtan prid., odr.v. samrtni - koji se
odnosi na samrt, smrtan,
samrtniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na samrtnike, koji potie ili pripada
samrtnicima.
samrtniki pril. - na nain samrtnika.
samrtnik im. m. r., n. mn. sdmrtnici onaj koji je na umoru, na samrti.
samt im. m. r. (njem.) - vrsta tkanine,
kadifa, barun, pli; somot,
samun/somun im. m. r., (gr.), g. jd.
samuna/somuna - vrsta peciva, lepinja,
pogaa.
samur im. m. r. (perz.), g. mn. sdmura vrsta lasice skupocjena krzna.

samuraj
samuraj im. m. r. (jaP-), samuraja pripadnik kaste vitezova u feudalnom
Japanu, ratnik u starom Japanu koji je
vladao borilakim vjetinama,
samurovina im. . r. (perz.) - krzno od
samura.
san im. m. r., g. jd. sna, n. mn. sni/snovi,
g. mn. snova - fiziol. stanje organizma
u potpunom miru i odmoru u kojem
potpuno ili djelimino prestaje veina
njegovih funkcija, posebno svijesti,
spavanje; doivljaj pri spavanju, sanjanje; prenes. ono to se stvara matom,
to se zamilja, nestvamost, matarija,
iluzija; nedostina elja; suprot, java.
san (lat.) - prvi dio sloenih (geografskih)
imena, u zn. sveti, ima razliit oblik u
raznim romanskim jezicima: saint,
sankt, sao, sen, sint (up. San Salvador,
San Francisko).
ana im. . r. - rijeka u sjeverozapadnom
dijelu Bosne, pritoka Une.
sanacija im. . r. (lat.) - in koji se pre
duzima radi ozdravljenja koga ili ega;
poboljanje; popravka.
sanak im. m. r., g.jd. snka, em. i hipok.
- kratak i lijep san.
sanatorij im. m. r. (lat.) - zdravstvena
ustanova za lijeenje i odmor,
sandal im. m. r. (ar.) - vrsta polusvilene
tkanine; fino mirisno crveno drvo iz
istone Indije i Australije, slui za
dobijanje miriljavih ulja i za pravljenje
prirodnih boja.
sandale im. plur. tantum (ar.) - vrsta
otvorene ljetne obue sa tvrdim onom
od sandalovine.
sandolina im. . r. (tal.) - vrsta malog,
uskog i plitkog amca na vesla,
sanduk im. m. r. (ar.), n. mn. sanduci drveni koveg, sehara, krinja,
sandak im. m. r. (tur.), n. mn. sandaci pokrajina, osnovna upravno-teri torij ai
na jedinica u Osmanskom Carstvu.
Sandak im. m. r. - naziv za teritorije u
junom dijelu Srbije i sjevernom dijelu
Crne Gore.
Sandaklija im. m. r. - naziv za ovjeka
koji ivi ili potie iz Sandaka,
sandije mn. im. . r. (tur.) - igovi,
probadanje u tijelu,
sangvinik im. m. r. (lat.), n. mn.
sangvinici - ovjek koji se brzo ljuti;

1017

1016
ivahan ovjek, ovjek vatrena tempe
ramenta, zapaljive i estoke udi.
saniranje gl. im. s. r. (lat.) od sanirati,
sanirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez. sa
niram - preduzimati radnje radi ozdra
vljenja, izljeenja, poboljanja, poprav
ke; vriti, izvriti sanaciju,
sanitarni prid. odr. v. (lat.) - zdravstveni,
higijenski.
sanitet im. m. r. (lat.), g. jd. saniteta skup ustanova koje se brinu o higijeni i
zdravlju stanovnitva; zdravstvena, sa
nitetska sluba; vojn. zdravstvena slu
ba vojske, pokretana vojna bolnica,
sankati se gl. nesvr., prez. sankam se voziti se na sankama, baviti se
sankanjem.
sankcija im. . r. (lat.), g. mn. sankcija primjena zakonskih mjera protiv neza
konitog postupka; kaznene mjere (poli
tike, vojne, ekonomske, finansijske)
koje se primjenjuju u cilju postizanja
odreenih zahtjeva u meunarodnim
odnosima.
sankciomrati/sankcionisati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. sankcionlram/sankcionisem - primijeniti zakonske mjere;
odrediti, uvesti sankcije.
sanke im. plur. tantum - vrsta prevoznog
sredstva na dvije saonice, koje klize po
snijegu, saone,
sanskrt im. m. r. (stind.) - najstariji
normirani indijski knjievni jezik.
sanja im. . r., g. mn. sanja - ni san, ni
java; mata, sanjarenje, sanjarija,
sanjalaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
sanjalice. liude sklone sanjarenju,
sanjalaki pril. - poput sanjalice, na nain
sanjalice.
sanjalica im. m. i . r. - osoba sklona
sanjarenju, matanju, ovjek koji budan
sanja, sanjar,
sanjar im. m. r., g. jd. sanjara - sanjalica,
sanjarica im. . r. - sanovnik,
sanjarija im. . r. - predstava stvorena
sanjarenjem u mati, sanja,
sanjariti gl. nesvr., prez. sanjarim priputati se matarijama, sanjarenju;
zanositi se neostvarivim snovima,
sanjarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
sanjare, sanjalaki.
sanjarski pril. - poput sanjara.

sanjati gl. nesvr., prez. sanjam - imati

snove spavajui, doivljavati san, sniti,
snivati; stvarati predstavu o neemu to
se eli, zamiljati,
sanjiv prid., odr. v. sanjivi - koji je obuzet
snom, kome se spava, snen, pospan;
koji se jo nije rasanio poslije spavanja;
dremljiv, neispavan,
sanjivo pril. - kao u snu, sneno, dremljivo, pospano,
sanjivost im. . r., instr. jd. sanjivou/
sanjivosti - stanje pospanosti, dremlji
v o st, uspavanost, snenost.
saobraaj im. m. r. - promet, ono to slui
za prevoz ljudi i tereta, prevozna sred
stva (automobili, vozovi, brodovi, avi
oni), sistem kretanja prevoznih sredsta
va; komunikacija u razmjeni informa
cija sredstvima za sporazumijevanje,
saobraajac im. m. r., g. jd. saobrajca,
g. mn. saobraajaca - policajac koji
regulie saobraaj na cestama,
saobraajnica im. . r. - put, cesta,
prometnica za vozila,
saobraati gl. nesvr., prez. saobraam kolati, povezivati, komunicirati; biti u
saobraaju, vriti saobraaj; odravati
vezu izmeu odredita,
saone im. pi. tant., g. sana - vrsta pre
voznog sredstva na dvije saonice koje
klize po snijegu, saonice, sanke,
sadnica im. . r. - jedan od dva povijena
donja dijela na sankama.,
saonice im. pi. tant., g. sadnica - saone,
saonik.
saonik im. m. r., n. mn. saonici - saonica.
saopenje/saoptenje im. s. r. - ono to se
saopava/saoptava, obavijest, priopenje/prioptenje; vijest, izvijee/izvjetaj.
saopiti/saoptiti gl. svr., prez. saopim/
saoptlm - kazati, rei, objaviti vijest,
obavijestiti koga o emu, dohaberiti.
saosjeanje/suosjeanje gl. im. s. r. od
saosjeati/suosjeati.
suosjeati gl. nesvr., prez. saosjeam suosjeati, dijeliti isto osjeanje s ne
kim; biti osjeanjima naklonjen neko
me.
saosniva im. m. r., g. jd. saosnivaa suosniva, uesnik, sudionik, pomaga
u osnivanju ega.

saputnik
sapatnik im. m. r., n. mn. sapatnici supatnik, koji je u istom stanju patnje,
koji dijeli patnju s nekim, uestvuje u
neijoj patnji,
supatnica im. . r. - ena koja dijeli
patnju s nekim, supatnica,
sapet prid., odr. v. sapeti - koji je svezan,
ogranien (onemoguen) u kretanju,
sputan, spregnut,
sapeti gl. svr., prez. sapnem trp. prid.
sapet - spojiti, zakopati; svezati; sputiti (obino konju prednje noge); stegnu
ti.
sapi im. pi. tant., g. sapi - gornji dio tijela
iznad zadnjih nogu kod etverononih
ivotinja.
sapinja im. m. r., g. jd. sapinja - spona
kojom se sapinje, zakopava; zaponac,
zaporak.
sapirati/sapirati gl. nesvr., prez. sapTram/sdpirem - uklanjati pranjem, spira
ti.
saplemenik im. m. r., n. mn. saplemenici
- suplemenik, pripadnik istog plemena,
naroda..
saplesti (se) gl. svr., prez. sapletem (se) splesti, sapeti; sputati; podmetanjem
noge ili ega drugog izbaciti koga iz
ravnotee, oboriti; zapeti nogom za
nogu, zakaiti u hodu nogama za to,
izgubiti ravnoteu, posrnuti,
saprati gl. svr., prez. saperem - ukloniti
pranjem, sprati.
sapun im. m. r. (lat.), g. jd. sapuna smjesa masnih tvari i alkalija koja slui
za pranje; hem. sol masnih kiselina;
perilo, safun.
sapunar im. m. r., g. jd. sapunra - onaj
koji pravi, proizvodi sapun, sapundija,
sapunati gl. nesvr., prez. sapunam - sapunjati, safunjati, trljati, mazati sapu
nom da se stvori pjena, sapunica, sapu
nika; sapuniti,
sapunica im. . r. - pjena od sapuna
otopljenog u vodi, sapunika,
sapunika im. . r., dat. jd. sapunici sapunica; bot. biljka iz porodice karan
fila, sapunjaa,
sapunjati gl. nesvr., prez. sapimjam safunjati, sapunati,
saputnik im. m. r., n. mn. saputnici - onaj
koji putuje s nekim, suputnik.

sara
sara im. . r. (ma.) - gornji dio izme
koji obuhvata listove.
sarE im. m. r. (ar.), saraa - zanatlija,
majstor koji pravi predmete od koe.
saradnik/saradnik im. m. r., n. mn. sara
dnici/saradnici - suradnik, onaj koji s
kim sarauje, pomaga i pomonik u
nekom poslu; asistent; sastavni dio
naziva nekih zvanja: nauni saradnik,
struni saradnik,
saradnica im. . r. - suradnica,
saradnitvo im. s. r. - suradnitvo, sarad
nja, sarai vanje.
saradnja im. . r. - suradnja, saraivanje,
saradnitvo, suradnitvo,
saraivati gl. nesvr., prez. saraujem suraivati, raditi s nekim na istom pos
lu.
saraj im. m. r. (perz.) - dvor, palaa.
Sarajevo im. s. r. - glavni grad Bosne i
Hercegovine, osnovan 1461.
saransak im. m. r. (tur.) - enjak, bijeli
luk.
sardela im. . r. (tal.) - srdela; zool. vrsta
sitne plave morske ribe iz porodice
sleeva.
sardina im. . r. (tal.) - konzervirana
srdela.
sarho im. m. r. (perz.) - bekrija, pijanac,
lola, veseljak,
sarkastian prid. (gr.), odr. v. sarkasti
ni - koji je pun sarkazma, zajedljiv,
podrugljiv,
sarkastinost im. . r. (gr.), instr. jd.
sarkdstinou/sarkastinosti - osobina
onoga to je sarkastino, zajedljivost.
sarkazam im. m. r. (gr.), g. jd. sarka
zma, g. mn. sarkazama - zajedljiva i
pakosna ironija, poruga koja ujeda, uljivost, zajedljivost.
sarkofag im. m. r. (gr.), n. mn. sarkofazi
- raskono izraen mrtvaki sanduk u
razliitim kulturama.
sarma im. . r. (tur.), g. mn. sarmi/sarma
- vrsta jela, nadjev od mesa i pirina sa
zainima umotan u listove kupusa ili
groa.
saruk im. m. r. (tur.), n. mn. saruci - al
ili tanko platno savijeno oko kape,
omot, zavoj oko kape, alma; turban,
ahmedija.
sasijecati gl. nesvr., prez. sasije am - up.
sasjei.

1019

1018
sasjei gl. svr., prez. sasijeem - im
otrim isjei na komade, raskomadati;
isjei do kraja sve redom, poodsijecati.
sasma pril. - sasvim, posve, u cjelini,
sasmuen prid., odr. v. sasmuenl oprljen, osmuen.
sastajalite im. s. r. - mjesto sastajanja,
sastajati (se) gl. nesvr., prez. sastajem
(se) - up. sastati se.
sastanak im. m. r., g.jd. sastanka, n. mn.
sastanci, g. mn. sastanaka - susret s
nekim; suprot, rastanak; skup vie lica
radi dogovora; zbor, zborno mjesto;
spoj, prikljuak,
sastati se gl. svr., prez. sastanem (se) susresti se, spojiti se, skupiti se, sabrati
se.
sastav im. m. r. - graa, materija od koje
je neto nainjeno ili nastalo; sklop,
cjelina ega; ustrojstvo formiranje;
spoj, dodir dvaju predmeta, mjesto gdje
se spajaju dva predmeta; pismeni rad,
spis, lanak,
sastavak im. m. r., n. nm. sastavci mjesto sastavljanja, spoja dvije cjeline;
sastavni dio neke cjeline, sastavina, sa
stojak; pismeni sastav, lanak,
sastaviti (se) gl. svr., prez. sastavi (se) spojiti neto to je odijeljeno, razdvoje
no, sjediniti se, staviti jedno uz drugo;
skupiti, sabrati; napisati sastav,
sastavlja im. m. r., g. jd. sastavljaa onaj koji neto sastavlja ili je sastavio.
sastavni prid. odr. v. - koji sastavlja, po
vezuje dva ili vie dijelova (npr. sa
stavni veznik),
sastavnica im. . r. - dio kojim se sa
stavlja neka cjelina; mjesto spoja, av.
sastojak im. m, r., n. mn. sastojci sastavni dio, sastavna estica, elemenat;
pojedini elemenat neke cjeline, smjese,
sastojati se gl. nesvr., prez. sastojim se biti sastavljen, sainjen od ega.
sastrugati gl. svr., prez. sdstruzem struganjem odvojiti, skinuti s neega;
ostrugati.
sasuiti (se) gl. svr., prez. sasul (se) osuiti se; izgubiti vlagu, postati suh.
sasuti (se) gl. svr., prez. saspe (se) - uliti,
usuti svu koliinu, izliti, istresti; zdro
biti se, smrviti se.
sasvim pril. - u cjelini, potpuno, sasma.

saaptavati se gl. nesvr. povr., prez.

saaptavam se - apui razgovarati,
dogovarati se apatom,
saiti gl. svr., prez. a ijem, trp. prid.
saiven - ivenjem sastaviti, spojiti; ivenjem zavriti izradu nekog predmeta.
sat im. m. r. (ar.), n. mn. sati - jedinica za
mjerenje vremena od 60 minuta, dva
deset i etvrti dio dana; vremenska jedi
nica nastave, as; sahat.
sat im. m. r. (ar.), n. mn. satovi - sprava
za mjerenje vremena raznih vrsta, npr.
runi, zidni; bioloki, kosmiki sat),
sahat.
satana/satana im. m. i . r. (hebr.) - avo,
vrag; zao duh; prenes. lo, zao ovjek,
sotona.
satanskl prid. odr. v. (hebr.) - koji potie
ili pripada Satani, vraiji, avolski,
satanski pril. (hebr.) - poput Satane, na
Satanin nain, avolski,
satara im. . r. (ar.) - mesarska i ku
hinjska sjekirica, bradva,
satara im. m. r. (ar.) - vrsta jela od
raznovrsnog isjeckanog i proprenog
povra.
satelit im. m. r. (lat.), g. mn. satelita astr. pratilac planete; slijepi sljedbenik,
privrenik, podloni pristalica; prenes.
sauesnik, skutonoa; ortak u poslu,
satem-jezici - istona skupina indoevrop
skih jezika (indo-iranski, armenski,
albanski, slavenski, baltijski), za razliku
od kentum-jezika, tj. zapadne skupine
indoevropskih jezika,
satir im. m. r. (gr.), g. jd. satira - poho
tljivo boanstvo u helenskoj mitologiji;
kozonogi i dlakavi demon; prenes.
razbludan ovjek,
satira im. . r. (lat.), g. mn. satira - vrsta
knjievnog djela u kojem se izruguje,
jetko ismijavaju pojave iz ivota,
satirian prid. (lat.), odr. v. satirini - koji
sadri i izraava satiru, podrugljiv,
zajedljiv.
satiriar im. m. r. (lat.), vok. jd. satiria
ru/satiriare - koji se bavi satirom,
pisac satire, satirik.
satiriki prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na satiru.
satiriki pril. (lat.) - na satirian nain,
satisfakcija im. . r. (lat.) - zadovoljtina,
nadomjestak.

savijaa
satjerati gl. svr., prez. satjeram utjerati, stjerati; sabiti; potjerati nanie,
satnica im. . r. (ar.) - novana nadoknada
za sat vremena rada, nadnica; raspored
sati u kolskoj nastavi,
satnija im. . r., g. mn. satnija - eta od
stotinu vojnika,
satrap im. m. r. (gr.) - pokrajinski
namjesnik u Perziji; prenes. okrutan i
samovlasan poglavar, despot,
satrapija im. . r. - pokrajina kojom je
upravljao satrap; prenes. zemlja s okrut
nim i samovoljnim gospodarom,
satrati/satrti gl. svr., prez. satarem/sa
trem - smrviti, zdrobiti, smoditi, skri
ti.
sauesnik im. m. r., n. mn. sauesnici onaj koji s nekim uestvuje, sudjeluje,
sudionik.
suuesnica im. . r. - ena sauesnik,
sauee im. s. r. - saosjeanje alosti s
onim koga je zadesila nesrea, samilost,
saaljenje, suut; sudjelovanje sa nekim
u neem,
sauna im. . r. (fin.) - parna kupka.
sav zamj. i prid. - koji je bez izuzetka,
cjelokupan; cio, cijel, itav.
Sava im. . r., g. jd. Save - najvea
balkanska rijeka, protie du sjeverne
bosanske dravne granice i ulijeva se u
Dunav.
savana im. . r. (pan.) - velika suna
tropska oblast, prerija, stepa,
savat im. m. r. (ar.) - gravura, graviranje;
gravirano, omamentirano srebro.
savez im. m. r. - vezanost, veza, poveza
nost; ugovor, sporazum o zajednikoj
saradnji; povezivanje vie drava u
jednu ugovornu (ustavnu) cjelinu ili
vie organizacija istog djelokruga,
savezniki prid. odr. v. - koji potie ili
pripada saveznicima,
savezniki pril. - na nain saveznika,
saveznik im. m. r., n. mn. saveznici - onaj
koji je s kim vezan, u savezu, lan
saveza, partner; pomaga u emu.
saveznitvo im. sr. r., g. mn. sveznltava
- savezniki odnos,
savija im. m. r., g. jd. savijaa - pribor,
za savijanje; anat. dvoglavi mii na
prednjoj strani nadlaktice, biceps,
savijaa im. . r. - pita od jufke koja se
savija u role ili zvrkove.

savij enost
sa vij enost im. . r., instr. jd. savijenou/
savijenosti - osobina ili stanje onoga to
je savijeno,
savijutak im. m. r., n. mn. savijuci - ono
toje savijeno; zavoj, okuka, zavijutak.
savinuti gl. svr., prez. savinem - saviti,
prigeti, prignuti, iskriviti,
saviti (se) gl. svr., prez. sav ijem (se) uiniti da neto pravo postane krivo,
iskriviti, zgrbiti; sagnuti, prikloniti;
skvriti, zgriti; smotati, zaviti, uviti;
sastaviti, oviti, omotati, priviti; priklo
piti, priviti, sloiti; iskriviti se, zgrbiti
se, zguriti se; skupiti se, sabrati se;
smjestiti se, skloniti se.
savitljiv prid., odr. v. savitljivi - koji se
moe savijati, gibak, elastian,
savitljivost im. . r., instr. jd. savitljivou/savitljiv osti - svojstvo, osnovna
osobina onoga to je savitljivo,
savjesno pril. - kako nalae savjest, po
savjesti, zduno,
savjesnost im. . r., instr. jd. svjesnou/
svjesnosti - osobina onoga to je
savjesno.
savjest im. . r., instr. jd. savjeu/savjesti
- osjeanje moralne odgovornosti za
svoje postupke, svijest o posljedicama
svojih postupaka,
savjestan prid., odr. v. savjesni - koji
postupa po savjesti; odgovoran; poten,
savjet im. . r. - miljenje, preporuka ta i
kako treba raditi ili kako postupiti u
odreenom sluaju; savjetovanje; skup
osoba koji o neemu vijeaju, odluuju;
grupa lica istog zvanja, vijee, kolegij;
savjetodavni odbor pri nekoj ustanovi,
savjetniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na savjetnike,
savjetniki pril. - poput savjetnika, na
nain savjetnika.
savjetnik im. m. r., n. mn. savjetnici onaj koji daje savjete, savjetuje, savje
todavac; visoki slubenik u nekom
organu ili instituciji; naziv ili sastavni
dio naziva, zvanja, titula,
savjetnica im. . r. - ena savjetnik,
savjetodavac im. m. r., g. mn. savjetddavaca - onaj koji daje savjete, savjet
nik.
savjetodavka im. . r., dat. jd. savjetodavki - ena savjetodavac.

1021

1020
savjetovalite im. s. r. - ustanova nadle
na za savjetovanje i objekat gdje je
smjetena.
savjetovati gl. nesvr., prez. savjetujem davati savjet,
savladati (se) gl. svr., prez. savladam nadjaati, pobijediti u borbi, svladati;
obuzdati, obvladati; nadvladati, nadja
ati svoje osjeaje, uzdrati se.
savladiv prid., odr. v. savladivi - koji se
moe savladati,
savremen prid., odr. v. savremeni - koji
se odnosi na sadanje vrijeme, sadanji;
moderan; suvremen,
savremenik im. m. r., n. mn. savremenici
- suvremenik, onaj koji ivi s kim u isto
vrijeme.
savremenica im. . r. - suvremenica,
savren prid., odr. v. savreni - bez ika
kvog nedostatka, potpun, uzorit, idea
lan; perfektan,
savfeno pril. - na idealan nain, potpuno,
posve.
savrenost im. . r., instr. jd. savrenou/
savrenosti - osobina onoga koji je
savren, svojstvo onoga koji je savren;
savrenstvo, uzoritost.
savrenstvo im. s. r., g. mn. savrenstava
- savrenost.
saz im. m. r. (perz.), n. mn. sazovi - starin
ska tambura sa dugakom drkom,
sazdati gl. svr., prez. sazdam, trp. prid.
sazdan - sazidati, izgraditi, sagraditi,
napraviti, stvoriti.
saziv im. m. r. - poziv na sastanak, skup,
sazivanje.
saziva im. m. r., g. jd. sazivaa - onaj
koji saziva, poziva, pozivnik.
sazivaica im. . r. - ena saziva,
sazivanje gl. im. s. r. prema sazivati,
sazivati gl. nesvr., prez. sazivam - uputiti
poziv za skup, za zasjedanje,
sazlija im. m. r. (perz.-tur.), g. mn. sazlija
- svira na sazu.
saznanje gl. im. s. r. - nova misao, otkri
e, predstava o neemu, spoznaja,
saznati gl. svr., prez. saznam - otkriti
novu misao ili injenicu, dobiti, stei
novo saznanje, doznati o neemu,
sazna vati gl. nesvr., prez. saznajem - up.
saznati.
sazuti gl. svr., prez. sazujem - skinuti
obuu s nogu, izuti.

sazuvati gl. nesvr., prez. sdzuvam - up.

sazuti.
sazvijee im. s. r. - astr. grupa zvijezda u
svemiru (nazvana posebnim imenom),
sazvuan/sazvuan prid., odr. v. sazvuni/szvuni - koji zvui jednako,
skladno s drugim zvukom,
sazvuk im. m. r., n. mn. sazvuci - suzvuk,
zvuk koji se slae sa drugim zvukom,
sazvuje/sazvuje im. s. r. - skladno slo
eni zvukovi, tonovi; harmonija,
saaljevati gl. nesvr., prez. sazalijevam
- up. saaliti (se),
saaliti (se) gl. svr., prez. saalim (se) osjetiti alost, saosjeanje prema ne
kome, aliti nekoga; osjetiti saaljenje,
samilost prema nekome; postati alos
tan, oalostiti se.
saaljenje im. s. r. od saaliti (se),
saaljiv prid., odr. v. sazaljivi - koji je
podloen saaljenju, alostiv, samilos
tan, merhametli.
saaljivo pril. - na saaljiv nain,
saei gl. svr., saezem - spaliti, sagoriti,
vatrom satrati.
saet prid., odr.v. saeti - ukratko izraen,
zbijen, jezgrovit, koncizan,
saetak im. m. r., n. mn. saeci - ono to
je saeto, rezime,
saeti gl. svr., prez. samem - rei ukrat
ko, skratiti, stisnuti, smanjiti obim.
saimanje gl. im. s. r. prema saimati,
saimati gl. nesvr., prez. saimam - up.
saeti, skraivati,
saeto pril. - na saet nain, jezgrovito,
saetost im. . r., instr. jd. saetou/
saetosti - osobina onoga to je saeto,
sagati gl. svr., prez. sagam - saei,
spaliti, sagoriti, vatrom satrati.
saivjeti se gl. svr., prez. saivim se naviknuti se na zajedniki ivot s ne
kim, odomaiti se; postati prisan, zbli
iti se.
saivljavati se gl. nesvr. i u., prez. saivljavam - up. saivjeti se.
savakati gl. svr., prez. savaem - zubi
ma isjei, usitniti i razmekati hranu,
scena/scena im. . r. (gr.) - pozornica,
bina, stejd; mjesto za nastupanje glu
maca i drugih izvoaa u teatru, pojedi
nani dio drame; pojedinani prizori u
romanu; slika dogaanja u ivotu itd.

secesija
scenarij im. m. r. (gr.) - knjievni tekst s
elementima dramske radnje na osnovu
kojeg se pravi film; plan izvoenja
pozorinog komada, opis dramske ra
dnje; scenario,
scenario im. m. r. (gr.) - scenarij.
scenarist(a) im. m. r. (gr.) - autor, pisac
scenarija.
scenaristica/scenaristkinja im. . r. (gr.)
- ena autor scenarija.
sceninost im. . r., instr. jd. sceninou/
sceninosti - svojstvo onoga to je scenino, pogodno za scenu,
scenograf/scenograf im. m. r. (gr.) onaj koji prema scenariju postavlja,
dekorie pozornicu, kazalini slikar,
scenografkinja im. . r. (gr.) - ena
scenograf.
scenografija im. . r (gr.) - postavka
scene na pozornici; svi poslovi, osobito
slikarski, koji se odnose na pripremu
pozornice za predstavu,
scenografski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na scenografe i scenografiju,
scenografski pril. (gr.) - na nain sceno
grafije, prema scenografiji,
scenski/scenski prid. odr. v. (gr.) - koji
se odnosi na scenu; koji je kao na sceni,
scenski/scenski pril. (gr.) - svojstveno
scenskom izrazu, dramski.
se zamj. - krai (enklitiki) oblik povratne
zamjenice sebe (npr. uz. gl. eljati se).
seansa im. . r. (fr.), g. mn. seansi/seansa
- sjednica; spiritistiki sastanak,
sebar im. m. r. (arh.), g. jd. sebra, n. mn.
sebri, g. mn. sebara - rob, patnik, su
anj, uznik,
sebian prid., odr.v. sebini - koji samo
sebe podmiruje, a ne misli na druge,
lukav, egoistian, posesivan,
sebinost im. . r., instr. jd. sebinou/
sebinosti - osobina onoga koji je sebi
an, samoivost, posesivnost, egoizam,
sebinjak im. m. r., n. mn. sebinjaci onaj koji je sebian, egoista,
sebllj im. m. r. (ar.), g. jd. sebilja - javna
dobrotvorna esma sa hladnjakom i
klupama za odmor,
secesija im. . r. (lat.) - polit, odjeljivanje,
razdvajanje, rascjep, otcepljenje; naziv
za pokret u likovnoj umjetnosti i arhi
tekturi na prelazu 19. i 20. stoljea.

secesijski
secesijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na secesiju,
seciranje gl. im. s. r. (lat) od secirati.
secirati gl. nesr. (lat), prez. seciram - pa
rati, rezati; anat. rasijecati i otvarati le
radi pronalaenja uzroka smrti i medi
cinskog prouavanja; prenes. analizira
ti, ralanjivati,
seija im. . r. (tur.), g. mn. seija - dio
namjetaja, zastrta klupa za sjedenje,
uzdignuto sjedite u odnosu na iljte.
sedam broj - oznaka za ono to je za
jedan vee od est, a manje od osam;
obiljeava se brojkom 7; naziv te broj
ke.
sedativ im. m. r. (lat.) - sredstvo za
umirenje ivaca.
sedef im. m. r. (ar.) - blistava masa kojom
je obloena unutranjost biserne kolj
ke; koljka bisernica,
sediment im. m. r. (lat.), g. mn. sedimena
ta - talog, naslaga, mulj.
sedimentacija im. . r. (lat.) - taloenje,
sedlar im. m. r., g. mn. sedlara - onaj koji
pravi sedla, koji se bavi sedlarstvom.
sedlast prid., odr. v. sedlasti - koji je nalik
sedlu, poput sedla, koji ima oblik sedla,
ulegnut.
sedlati gl. nesvr., prez. sedlam - stavljati
i pritezati sedlo na konja.
sedlo im. s. r., g. jd. sedla, g. mn. sedalal
sedala/sedla - lahki, obino koni sa
mar, sjedalo za jahanje na konju; pla
ninski prevoj,
sedmerica/sedmorica br. im. . r. - ob.
sedmorica, skup od sedam mukaraca,
sedmero/sedmoro zb. br. - skupina od
sedam ivih bia.
sedmica im. . r., g. mn. sedmica - naziv
za brojku 7 i ono to je njom oznaeno;
sedam dana, nedjelja, tjedan, hefta,
sedmian prid., odr. v. sedmini - koji se
odnosi na sedmicu, koji se vri (deava)
svakih sedam dana; nedjeljni, tjedni,
heftini.
sedminik im. m. r., n. mn. sedminici list koji izlazi sedmino, nedjeljnik,
tjednik.
sedmino pril. - svake sedmice, nedjeljno,
tjedno, heftino.
sedmina/sedmina im. . r. - sedmi dio
jednog cijelog; grupa od sedam ljudi;

1023

1022
sjeanje, pomen koji se daje umrlom
sedam dana poslije smrti,
sedra im. . r., g. mn. sedri/sedra - geol.
porozan krenjak koji se stvara na
slapovima i drugim mjestima gdje se
sliva tekua voda cijednica; siga, trave
rtin.
serast prid., odr. v. sedrasti - koji ima
osobine sedre, poput sedre, koji naliku
je sedri.
sedada/serdada im. . r. (ar.) - ukraeni
prostira, ilimi koji muslimanima
slui za obavljanje namaza, ili ukrasni
predmet; ob. serdada.
sedda im. . r. (ar.), g. j. d. sedde, g.
mn. seddi - sastavni dio muslimanske
molitve, namaza, kada se priginje sa
koljena niice glavom dodirujui tlo e
lom i nosom.
sef im. m. r. (engl.), n. mn. sefovi zatieni elini sanduk ili ormar(i) u
bankama za uvanje novca i drugih
dragocjenosti,
sefard im. m. r. (hebr.) - naziv za Jevreja,
porijeklom iz panije,
sefer im. m. r. (ar.) - put, putovanje; ratni
pohod, rat.
sefiti (se) gl. svr. (ar.), prez. sefim (se) smetnuti s uma, posefiti, zaboraviti,
zabuniti se.
sefte im. sr. r. (ar.), g. jd. sefteta, n. mn.
sefte ta, g. mn. sefteta - prvi dnevni
pazar u duanu,
seftedija im. m. i . r. (ar.-tur.) - prvi
dnevni kupac u duanu; prvi koji neto
radi; pionir,
segment im. m. r. (lat.), g. mn. segmenata
- geom. dio kruga omeen lukom i nje
govom tetivom (ravni segment), odsje
ak, dio ega.
segmentacija im. . r. (lat.) - dijeljenje na
odsjeke, cijepanje, brazdanje; biol.
stvaranje elija, stanica dijeljenjem, di
obom.
segregacija im. . r. (lat.) - odjeljivanje,
odvajanje, razdvajanje, razluivanje, ra
stavljanje, razdruivanje; politika odva
janja i ograniavanja prava dijelova
stanovnitva na temelju vjere, rase, pola
i sl., aparthejd,
sehara im. . r. (ar.) - ukraeni djevojaki
sanduk u kojem se dri ruho za udaju;

sanduk za odlaganje i uvanje kunih

dragocjenosti; skrinja, krinja,
sehur im. m. r. (ar.), g. jd. sehura - mu
slimanski ranojutamji objed (do svanua) prije poetka posta tokom ramaza
na.
seir im. m. r. (ar.) - gledanje, razgledanje,
naslaivanje u posmatranju lijepog,
seiriti gl. nesvr. (ar.), prez. seirim - pro
matrati, razgledati, uivati u promatra
nju i razgledanju,
seisana/sejsana im. . r. (perz.) - konj u
svatovima natovaren djevojakim ru
hom; djevojako ruho.
seiz im. m. r. (perz.) - konjuar, sluga
pratilac zaduen za konja.
seizmiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na potrese, na zemljotrese, koji
je izloen potresima; koji registruje po
trese.
seizmograf im. m. r. (gr.) - instrumenat
za registrovanje potresa tla i oznaava
nje njihove jaine.
seja im. . r., hip. - sestra, seka od milja,
sejmen im. m. r. (perz.) - pripadnik jed
nog roda janjiarske pjeadije; straar,
pandur, andar,
seka im. . r., dat./lok. jd. selci, hip. - ses
tra od milja; openito djevojka,
sekantan prid. (tal.), odr. v. sekantni koji se lahko nasekira; nervozan, nesno
san, nepodnoljiv; koji zanovijeta; svadljiv.
sekcija im. . r. (lat.) - odjeljenje, odsjek
kakve ustanove, organizacije, drutva;
grupa ljudi izdvojena za izvrenje ne
kog zadatka; dio, sastojak neke cjeline;
dio pruge ili puta, sektor,
sekirati (se) gl. nesvr. (tal.), prez. seki
ram (se) - uzrujavati koga, zanovijetati,
dosaivati, gnjaviti; ljutiti, gristi, srditi
(se).
sekrecija/sekrecija im. . r. (lat.) - fiziol.
proces izdvajanja sekreta iz organizma
ili pojedinih organa; sokovi koje izlu
uju lijezde ili drugi organi u orga
nizmu.
sekret im. m. r. (lat.), g. jd. sekreta tajna, zagonetka; fiziol. izluevina.
sekretar im. m. r. (lat.), g. jd. sekretara,
vok. jd. sekretaru/sekretare - onaj koji
vodi administrativne poslove neke usta
nove, tajnik, pisar, djelovoa; visoki

sekundirati
slubenik u vladi nekih zemalja, mini
star.
sekretarica/sekretarka im. . r. (lat.) tajnica, uredska pomonica.
seks im. m. r. (lat.) - spolni nagon,
spolnost; voenje ljubavi,
sekser im. m. r. (njem.) - estak, stari
austrijski novac od est krajcara,
seksi prid. (engl.) - zavodljiv(a).
sekstet im. m. r. (lat.), g. jd. seksteta kompozicija za est instrumenata ili
est
glasova;
orkestar
od
est
instrumenata ili est pjevaa,
seksualan prid. (lat.), odr. v. seksualni koji se odnosi na spol, na spolni ivot,
spolni.
seksualnost im. . r., instr. jd. seksualno
u/seksualnosti
spolni
nagon,
polnost.
sekta im. . r. (lat.), g. mn. sekti/sekta religijska grupa koja se odvojila od
vjerske zajednice; zatvorena grupa isto
miljenika meusobno vezanih uskim
interesima,
sekta im. m. r. (lat.), g. jd. sekta - onaj
koji se podvaja, sektai; lan sekte,
sektor im. m. r. (lat.) - geom. dio kruga
omeen lukom i dvama poluprenicima, kruni isjeak; odsjek, grana,
podruje neije nadlenosti, djelokrug;
dio zemljita; vojn. dio bojita ili
djelovanja velike vojne formacije,
sekularan prid. (lat.), odr. v. sekularni stoljetni, stogodinji; svjetovni, necrkveni, laiki,
sekunda im. . r., g. mn. sekundi/sekunda
- jedinica mjere za vrijeme, ezdeseti
dio minute; graf. ozn. ("); trenutak,
asak, hip, tren; jedinica mjere ugla i
luka; mu. drugi stepen u dijatonskoj
skali, ljestvici; drugi glas u pjevanju ili
drugi instrument u orkestru.
sekundant im. m. r. (lat.), g. mn. sekundanatd - svjedok i posrednik onome
koji sudjeluje u dvoboju,
sekundaran prid. (lat.), odr.v. sekundarni
e- drugi, drugi po redu, po vanosti,
drugorazredan, drugoredan, sporedan,
uzgredan, podreen, zavisan, pomoni.
sekundirati gl. nesvr., prez. sekundiram
- mu. pratiti u sviranju ili pjevanju,
pjevati drugi, pratei glas; povlaivati
kome u govoru ili u djelovanju; poma-

sekvenca

gati, potkrepljivati, podupirati koga u

emu; biti sekundant u dvoboju,
sekvenca im. . r. (lat.), g. mn. sekvenci mu. ponavljanje nekog motiva na
razliitim stupnjevima skale; detalj,
kadar, najmanja filmska scena, epizoda,
nekoliko kadrova povezanih u istu
cjelinu.
selac im. m. r., g. jd. selca, g. mn. selaca selilac, onaj koji nema stalnog bora
vita, koji se stalno ili periodino seli.
selim im. m. r. (ar.), g. jd. selma muslimanski pozdrav, znai: spas, mir,
smirenost,
selamet im. m. r. (ar.) - spas, spasenje,
selce/seoce im. sr. r., g. jd. selceta/
sedceta, g. mn. selceta/sedceta, em. i
hip. - malo selo.
selekcija im. . r. (lat.) - odabiranje, izbor,
selektivan prid., odr. v. selektivni - koji
ima svojstvo selekcije, koji dobro oda
bire, razluuje.
selektor im. m. r. (lat.) - onaj koji vrsi
selekciju, izbor, izbornik; odabira,
probira.
selektorica/selektorka im. . r. - ena
selektor.
selendra im. . r., g. mn. selendri, pejor. neugledno, zabaeno i zaputeno selo.
selica im. . r., g. mn. selica - ptice i dr.
iva bia koja imaju nagon da u odre
eno vrijeme mijenjaju stanite; enska
osoba koja esto mijenja mjesto bo
ravka; nestalna osoba uope,
selidba im. . r., g. mn. selidbi/selidaba mijenjanje mjesta boravka, seljenje, se
oba.
selilac im. m. r., g. jd. selioca, n. mn.
selioci, g. mn. selilaca - onaj koji se
seli, preseljava, selac,
selite im. s. r., n. mn. selita, g. mn.
selita - seoski posjed; mjesto gdje je
nekad bilo selo, naselje, selo, zaselak,
seliti (se) gl. nesvr., prez. selim (se) seliti se, prevoditi iz jednog stana ili
mjesta u drugo u cilju trajnijeg nase
ljavanja; pomjerati (se) s mjesta na
mjesto.
seljakati (se) gl. nesvr., prez. seljakam
(se) - up. seliti (se).
selo im. sr. r., g. jd. sela, g. mn. sela manje ljudsko naselje, nastamba iji se

1024

1025
stanovnici preteno bave zemljorad
njom i stoarstvom,
selvija im. . r. (perz.) - empres,
seljaina im. m. r., augm. i pejor. - sirov,
prost, neuglaen ovjek, prostak,
seljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
seljake, koji je svojstven seljacima; pro
staki, surov, neprofinjen.
seljaki pril. - poput seljaka; prostaki,
neprofmjeno.
seljak im. m. r., n. mn. seljci - ovjek
koji ivi na selu i bavi se obradom
zemlje i uzgojem stoke; zemljoradnik,
ratar; stanovnik sela; prenes. neotesa
nac, prostak, primitivac,
seljakinja/seljanka im. . r. - ob.
seljanka, ena koja ivi na selu.
seljankua im. . r., pejor. - seljanka;
seljakua, seljankura, seljanura,
seljanin im. m. r., n. mn. seljani - seljak,
seljatvo im. s. r., g. mn. seljtava/
seljatava - seljaci kao drutveni stale,
klasa.
semaforim. m. r. (gr.) - svjetlosni
signalni ureaj na raskrsnici; sport,
pano na stadionu na kojem se ispisuju
rezultati takmienja, displej.
semantika im. . r. (gr.), dat. jd. seman
tici - znaenje; nauka o znaenjima
rijei; semaziologija.
semestar im. m. r. (lat.), g. jd. semestra jedan zaokruen nastavni period na fa
kultetu.
seminar/seminar im. m. r. (lat.) - oblik
praktine nastave na fakultetu; povre
mena teorijska i praktina obuka o
nekom aktuelnom pitanju; kransko
bogoslovno uilite, sjemenite,
seminarski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na seminar,
semiologija im. . r. (gr.) - opa teorija
znakova; semiotika; med. dio medicine
koji prouava znakove, simptome bole
sti, simptomatologija.
Semit im. m. r. - potomak biblijskih Sema
koji naseljavaju zemlje Bliskog i
Srednjeg istoka, sjevernu i sjevero
istonu Afriku,
semitski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Semite.
senabija im. . r. (tur.-ar.) - jabuka iz
Sinoba, vrsta bosanske jesenske, nakisele, sone jabuke.

senat im. m. r. (lat.), g. jd. senata najvie dravno vijee u starom Rimu;
gornji dom parlamenta u mnogim dra
vama zapadne demokratije; vijee, sav
jet openito,
senator im. m. r. (lat.) - lan senata,
vijenik, savjetnik,
senatski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na senat.
sendvi im. m. r. (engl.) - jelo od dva
komada hljeba izmeu kojih je neki
nadjev (meso, sir, maslac i dr.).
senf im. m. r. (njem.) - vrsta umaka od
samljevenog sjemena goruice; gorui
ca, gorica, slaica.
senilan prid. (lat.), odr.v. senilni - koji je
posenilio od starosti, koji zaboravlja,
koji slabo pamti itd.
senilnost im. . r. (lat.), instr. jd. sem'lnou/senllnosti - stanje onoga koji je
senilan, staraka slabost, duevna i tje
lesna ishlapjelost.
senior/senior im. m. r. (lat.) - stariji
ovjek, pretpostavljeni starjeina; stariji
lan neke zajednice,
sentenca/sentencija im. . r. (lat.) - mu
dra pouka, izreka; poslovica; pravn.
rjeenje, odluka, presuda,
sentiment im. m. r. (lat.), g. mn. sentime
nata/sentimenata - duboko osjeanje,
uvstvo, emotivno uzbuenje,
sentimentalan prid. (lat.), odr. v. senti
mentalni - odve uvstven, pretjerano
osjeajan, preosjetljiv; saosjeajan, bo
leiv.
sentimentalno pril. (lat.) - sa sentimen
tom, na sentimentalan nain,
sentimentalnost im. . r. (lat.), instr. jd.
sentimentalnou/sentimentalno ti
osobina i stanje onoga koji je senti
mentalan; osjeajnost, uvstvenost.
senzacija im. . r. (lat.) - jak, dubok
utisak, veliko ubuenje; dogaaj koji
izaziva veliko uzbuenje i zaprepate
nje u javnosti,
senzacionalan prid. (lat.), odr. v. senza
cionalni - koji se odnosi na senzaciju,
kome je cilj da stvori snaan utisak;
senzacijski.
senzacionalistikl prid. odr. v. (lat.) - koji
ima svojstva senzacionalizma, senzaci
onalan.

sepsa
senzibilan prid. (lat.), odr. v. senzibilni vrlo osjetljiv na fizike i moralne
utiske; njean, prijemiv; tankoutan,
osjeajan, uvstven,
senzibilitet im. m. r. (lat.), g. jd. senzi
biliteta - senzibilnost, tankoutnost,
uvstvenost.
senzibilno pril. (lat.) - na senzibilan
nain, s jakim osjeanjem,
senzibilnost im. . r. (lat.), instr. jd. senzibUnou/senzibllnosti - svojstvo, stanje
onoga to je senzibilno; osjetljivost,
senzualan prid. (lat.), odr. v. senzualni ulan, puten; sladostrastan; koji poka
zuje, oituje ulnost.
seoba im. . r., g. mn. seoba - selidba,
promjena obitavalita; zool. periodino
kretanje, premjetanje ivotinja izazva
no promjenom uvjeta ivota ili nago
nom.
seoce im. s. r., g. jd. sedceta, em. - selce,
malo selo.
seoski prid. odr. v. - koji potie ili pripada
selu, koji se odnosi na selo.
separat im. m. r. (lat.), g. jd. separata izdvojen otisak nekog lanka iz knjige
ili zbornika.
separatist(a) im. m. r. (lat.), g. mn. sepa
ratista - pristalica separatizma,
separatistica/separatistkinja im. . r.
(lat.) - ena separatist,
separatizam im. m. r. (lat.), g. jd. sepa
ratizma, g. mn. separatizdma - tenja
za odvajanjem, otcjepljenjem; disolucija.
separator im. m.r. (lat.) - aparat, ureaj
za odvajanje nekog elementa iz kakve
mjeavine; vrcaljka, centrifuga,
separe im. m. r. (fr.), g. jd. separea, g.
mn. separea - izdvojeni prostor, za
sebna prostorija u nekom objektu za
one koji ele biti nasamo,
separirati/separisati (se) gl. svr. i
nesvr., prez. separiram/separiem (se)
- odvojiti, odvajati (se); odijeliti, odje
ljivati (se); izdvajati postupkom separacije.
sepet im. m. r. (perz.) - duboka korpa od
prua ili intri za prenoenje tereta;
kotarica, kronja, koara, koarica.
sepsa im. . r. (gr.) - trovanje krvi, opa
zaraenost organizma mikrobima.

septembar
septembar im. m. r. (lat.), g. jd.
septembra, g. mn. septembara - deveti
mjesec u godini, rujan,
serbez prid. i pril. (perz.) - slobodan, bez
straha, smion, odvaan, nezavisan, sa
mostalan; slobodno, neusiljeno, bez
straha.
serdar im. m. r. (perz.), g. jd. serdara glavar, starjeina, zapovjednik, starjei
na, vojvoda,
serenada im. . r. (tal.) - veernja ljubav
na pjesma koja se izvodi ispod prozora
djevojke.
serhat im. . r. (perz.-ar.) - krajina, po
granini kraj, granica,
serhatlija im. m. r. (perz.-tur) - krajinik,
graniar.
serija im. . r. (lat.) - niz proizvoda istih
osobina proizvedenih serijski po istom
kalupu u tvornici,
serijal im. m. r. (lat.), g. jd. serijala - niz
tematski povezanih publikacija, knji,
djela, filmova itd.; tehn. niz proizvoda
ili artikala izraenih po istom kalupu,
obrascu.
serijski prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na seriju, koji je izraen u seriji,
serijski pril. - na serijski nain, u seri
jama.
seriozan prid. (lat.), odr. v. serioznl ozbiljan, odgovoran, trezven; vaan,
znaajan; pravi, istinit, zbiljski,
serpentina im. . r. (lat.) - vijugava staza,
cesta koja mora biti krivudava zbog
velike kosine gorskih obronaka.
serum im. m. r. (lat.) - med. bistra zlatno
uta tenost koja se izdvaja iz krvi
koagulacijom i slui u lijeenju bolesti,
server im. m. r. (engl.), g. jd. ervera tehn. glavni kompjuter, softver opsluiva kompjuterske mree,
server im. m. r. (engl.), g. jd. ervera sport, igra koji servira u odbojci, teni
su, ping-pongu.
servijeta im. . r. (fr.) - ubrus od tkanine
ili papira pri objedu, salveta.
servilan prid. (lat.), odr. v. servilni ropski, ponizan, pokoran, puzav, podlo
an, udvoran,
serviranje gl. im. s. r. (engl.) od servirati,
servirati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez.
serviram - prostrijeti, postaviti stol ili
sofru; posluiti jelom, podvoriti; iznijeti

1026

1027
posudu na stol; sport, izvesti poetni
udarac u odbojci, tenisu, Stonom tenisu,
servis im. m. r. (fr.), g. jd. servisa - poslu
ivanje, usluga; dvorba; stalna sluba
za odravanje raznih sredstava; usluga,
sluba; sport, poetni udarac, serva,
servis im. m. r. (fr.), g. jd. servisa garnitura pribora za jelo.
sestra im. . r., g. mn. sestara - enska
osoba prema drugoj djeci istih roditelja;
bolniarka; redovnica,
sestrina im. . r. - sestrina kerka.
set im. m. r. (engl.), n. mn. setovi - dio
teniske ili odbojkake igre; uope;
odreeni broj stvari koje idu zajedno,
sevap im. m. r. (ar.), g. jd. sevapa - sevab,
dobroinstvo, dobro djelo i Boija na
grada za njega,
sevdah im. m. r. (ar.), g. jd. sevdaha ljubav, ljubavna enja, ljubavni zanos,
strast; ljubavna patnja; vatrena elja,
uzdisanje.
sevdalinka im..r. (ar.), dat./lok. jd. sevda
linki - bosanska enjiva ljubavna pjes
ma, bosanska narodna lirska pjesma,
sevisanje gl. im. s. r. (ar.) od sevdisati ljubavna enja, milovanje,
sevdisati gl. nesvr. (ar.), prez. sevdiem biti zaljubljen, ljubiti, voljeti, imati lju
bavnu enju, voditi ljubav,
sevep im. m. r. (ar.) - uzrok, razlog, po
vod; vezn. radi, poradi,
sezam im. m. r. (gr.) - bot. biljka suptro
pskih krajeva ije sjemenke slue kao
ljudska hrana i zain, susam,
sezona im. . r. (fr.) - jedno od etiri go
dinja doba, dio godine; vrijeme koje
najbolje odgovara za neku aktivnost,
sezonski prid, odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na sezonu, koji odgovara odreenoj se
zoni.
sezonski pril. (fr.) - u odreeno godinje
doba; s vremena na vrijeme,
sfera im. . r. (gr.) - kugla, povrina
kugle; prenes. podruje, djelokrug, sre
dina, okolnosti; pjesn. nebo, nebesa;
nadzemaljski svjetovi, krajevi,
sfinga im. . r. (gr.), dat./lok. jd. sfingi u starom Egiptu kamena figura leeeg
lava sa ovjeijom glavom; mitol. kod
starih Grka: ivotinja sa apama lava,
tijelom psa, glavom i grudima ene i s
krilima; prenes. zagonetno bie i zago

netka uope; bot. vrsta velikog nonog

leptira.
sfragistika im. . r. (gr.), dat./lok.
sfragistici - pomona historijska disci
plina koja prouava peate; sigilografija.
shema im. . r. (gr.) - ema, crte koji
prikazuje ureaj, mehanizam ili raspo
red dijelova neega, plan organizacije
ega; uzorak, predloak, obrazac, skica,
nacrt; apstraktan, pojednostavljen pri
kaz neega,
shematian prid. (gr.), odr. v. shematini
- koji se osniva na shemi, koji je u
obliku sheme, s karakterom sheme; koji
daje samo uopenu sliku.
shematinost im. . r. (gr.), instr. jd.
shematinou/shematinosti - svojstvo
i stanje onoga to je shematino.
shematizam im. m. r. (gr.) - sklonost
pojednostavljivanju i gotovim rjeenji
ma.
shematizirati/shematizovati gl. svr. i
nesvr. (gr.), prez. shematiziram/shematizujem - prikazivati neto u opim
crtama, u pojednostavljenom obliku,
svoditi neto na shemu, ablonizirati,
shematski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na shemu,
shematski pril. (gr.) - na nain, pomou
sheme, sa shemom,
shizofrenija im. . r. (gr.) - ob. izofre
nija, duevna bolest koju odlikuje ras
cjep linosti i nepovezanost psihikih
procesa.
shodan/shodan prid. (rus.), odr. v. shodni
- koji je u skladu s im, odgovarajui,
pogodan, podesan.
sholastika im. . r. (gr.), dat. jd. sko
lastici - skolastika, filozofsko uenje
evropskog srednjevjekovlja zasnovano
na logicizmu sjedinjenom sa hrian
skim uenjem; prenes. besplodno umo
vanje, formalno znanje bez veze sa i
votom i praksom,
shrvan prid., odr. v. shrvani - obuzet
duevnom i fizikom nemoi i bezvoljnosti, klonuo, malaksao; skrhan,
shrvati gl. svr., prez. shrvem - nadvla
dati, savladati hrvanjem.
shvaanje/shvatanje gl. im. s. r. prema
shvaati/shvatati.

signatura
shvaati/shvatati gl. nesvr., prez. shvdam/shvatam - up. shvatiti,
shvatiti gl. svr., prez. shvatim - razu
mjeti, odmah prozrijeti, svojim razu
mom sve konce povezati,
shvatljiv prid., odr. v. shvatljivi - koji se
moe shvatiti, razumjeti; razumljiv,
pojmljiv.
sii gl. svr., prez. siem - kretanjem se
spustiti nanie, sai; napustiti kakvo
uzdignuto mjesto; prenes. spustiti se na
nii drutveni poloaj, napustiti pre
anji poloaj (u vlasti).
siuan prid., odr. v. siuni, em. od
sitan.
sida im. . r. (fr.) - med. sindrom steene
deficijencije imunolokog sklopa orga
nizma, prenosi se zaraenom krvi (naj
ee narkomanskom pricom) ili
seksualnim
openjem;
neizljeiva
bolest; kuga savremenog doba, eids.
sida im. m. r. (fr.), g. jd. sida - onaj
koji je zaraen sidom, koji boluje od
side.
sidaica im. . r. (fr.) - ena oboljela od
side.
si'dro im. sr. r., g. mn. sidara - naprava za
vezanje plovnih objekata za dno rijeke
ili mora, kotva.
Sidil im. m. r. (lat.), g. jd. sidzila - sudski
protokol, zapisnik,
sidim im. m. r. (tur.) - uzica, konop, ue.
sifilis im. m. r. teka zarazna polna bolest,
francuska bolest, lues, frenga, vrenjak.
siga im. . r. (lat.), dat./lok. jd. sigi krenjaka tvorevina nastala taloenjem
vode cijednice u peinama,
signal im. m. r. (lat.), g. jd. signala - znak,
upozorenje, unaprijed utvren znak ko
jim se prenosi neka obavijest,
signalizacija im. . r. (lat.) - davanje
signala, upozoravanje na neto,
signalizira ti/signalizo va ti gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. signaliziram/slgnalizujem - davati, odailjati signale, upo
zoravati.
signatura im. . r. (lat.) - openito znak,
oznaka, obiljeje, potpis, ig, biljeg, pe
at; farm. papirna naljepnica s kopijom
lijenikog recepta koju apotekar stav
lja na izdati lijek; naljepnica sa brojem
na prednjoj strani korica knjige ili na

signirati
hrptu, koji oznaava mjesto knjige u
biblioteci.
signirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
signiram - obiljeiti, oznaiti; potvrditi
potpisom, parafirati,
siguran prid. (lat.), odr. v. sigurni - koji
nije izloen opasnosti, dobro zatien,
bezbjedan; koji zasluuje puno povje
renje, odan, pouzdan; na koga se moe
osloniti, vrst, solidan.
sigurno pril. (lat.) - s najveim pouzda
njem, vrsto, odluno, bez kolebanja;
bez opasnosti, obezbijeeno; po svoj
prilici, jamano,
sigurnosni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na sigurnost, koji stvara sigurno
st, osigurava od opasnosti ili kvara,
bezbjedonosni.
sigurnost im. . r. (lat.), instr. jd. sigurno
u/sigurnosti - stanje, osobina onoga
koji je siguran, onoga to je sigurno, u
kome nekome ili neemu ne prijeti
opasnost, odsutnost opasnosti; bezbjednost; uvjerenost, pouzdanje,
s'ihir im. m. r. (ar.) - maija, bajanje, ini,
arolija.
sihirbaz im. m. r. (ar.-perz.) - vraar,
arobnjak, gatar,
sihirbazica im. . r. (ar.-perz.) - ena
sihirbaz.
sija im. m. r., g. jd. sijaa - onaj koji sije
sjeme; prenes. onaj koji iri, raznosi to
meu ljudima, sijatelj.
sijalica im. . r. - elektrina arulja,
vakuumirana staklena naprava najee
krukasta oblika, slui za osvjetlja
vanje.
sijaset pril. (ar.) - mnogo, velika mnoina
ega, silesija; neto krupno, nepriklad
no.
sijati1 (se) gl. nesvr., prez. sija - ispu
tati, isijavati svjetlost, odailjati zrake,
svijetliti; biti jako osvijetljen; blistati
izraavajui kakvo jako osjeanje; pre
nes. snano se izraavati, ispoljavati;
blistati, bljetati.
sijati2 gl. nesvr., prez. ljem - bacati,
razbacivati sjeme u zemlju; pomou
sita initi da brano bude prosijano,
sijeanj im. m. r., g. jd. sijenja - narodni
naziv za prvi mjesec u godini, januar.
sijed prid., odr. v. sijedi - koji je
posijedio, koji ima bijelu kosu i bradu.

1028

1029
sijediti gl. nesvr., prez. sijedim - popri
mati svjetlosivu boju kose, postajati
sijed.
sijeldija im. m. i . r. (bos.-tur.) - onaj
koji voli sijeliti.
sijelo im. s. r. - veernja sjedjeljka; zaba
va openito; skup, zbor lanova kakve
zajednice.
sijeno im. s. r. - trava pokoena i osuena
za stonu hranu; plast, stog; naviljak,
kamara.
sijevati gl. nesvr., prez. sijeva - isputati
jaku svjetlost; prilikom grmljavine jako
zasvijetliti; naglo se javljati u svijesti;
probadati, igati,
sijevnuti gl. svr., prez. sijevne - up. sije
vati, prenes. naglo izletjeti; bljesnuti;
naglo, otro odgovoriti,
siktanje gl. im. s. r. od siktati,
siktati gl. nesvr., prez. ikem, onom. isputati otar i isprekidan glas s koji
podsjea na siktanje zmije; prenes. biti
bijesan, izraavati gnjev,
siktav prid., odr. v. siktavi - koji izraava
siktanje, koji sadri siktanje.
sikter! uzv. (tur.), pejor. - gubi se!, mar!
sikterua im. . r. (tur.) - kafa koja se
pripravlja za ispraaj gosta; iron. trea
po redu kafa (pored doekue i razgovorue).
si'la im. . r., g. mn. sila - pokretaka ener
gija; tjelesna ili fizika snaga ovjeka
ili ivotinje; fiziki pritisak, nasilje,
primoravanje; duhovna mo, sposob
nost ovjeka da ispolji umne i duhovne
sposobnosti; energija kao pokreta me
hanikog kretanja; snaga; pravna mo;
autoritet, sposobnost, mo djelovanja
na koga; stepen, jaina, intenzitet, izbi
janje, ispoljavanje ega; vojska, vojne
jedinice; velika i jaka drava; velika ko
liina, mnotvo ega.
silabikl prid. odr. v. (lat.) - koji tvori
slog, slogovni,
silan/silan prid., odr. v. silni - koji ima
silu, koji ispoljava snagu, mo; snaan,
moan, jak.
silazak im. m. r., g. jd. silaska, n. mn.
silasci - hod, sputanje nanie; silaenje.
silazan prid., odr.v. silazni - koji ima
osobinu silaznosti, koji silazi, koji se
sputa.

silaziti gl. nesvr., prez. silazim - ii

nanie, prema dolje, sputati se.
silaa im. . r. (fr.) - hrana za stoku od
krmnih i drugih biljaka,
siledija im. m. r. (bos.-tur.) - nasilnik,
zulumar, grubijan,
siledijskl prid. odr. v. (bos.-tur.) - koji se
odnosi na silediju.
siledljski pril. (bos.-tur.) - na nain
siledije, nasilniki,
silesija im. . r. - velika mnoina, ne
izmjeran broj, mnotvo,
silicij im. m. r. (lat.) - hemijski elemenat
crne boje i velike tvrdoe (Si), kremik,
silikat im. m. r. (lat.) - sol silicijevih
kiselina.
silikoza im. . r. (lat.) - pluna bolest
kopaa dijamanata zbog udisanja pra
ine silicija u rudnicima,
silina im. . r., g. mn. silina - sila, snaga,
mo; silovitost, estina,
sille im. s. r. (perz.), g. jd. silleta, n. mn.
sileta - uka, pljuska, amar,
silnica im. . r. - fiz. krivulja koja poka
zuje smjer elektro-magnetskog polja,
silnica im. . r. - ena silnik,
silnik im. m. r., n. mn. silnici - nasilnik,
siledija; onaj koji vlada silom, koji se
u vlasti osilio, tiranin,
silno/silno pril. - snano, mono, vrlo
jako.
silom pril. - uz pomo sile, koristei silu,
nasilno, nasilu; protiv svoje volje; je
dva.
silos/silos im. m. r. (p.) - visoka graevi
na, skladite za uvanje ita opremljeno
sredstvima za provjetravanje, hlaenje,
suenje, ienje, sortiranje, vaganje i
automatsko punjenje u vree.
silovati gl. svr. i nesvr., prez. silujem silom primorati na polno openje, na
silno obljubiti ensku osobu; prisilja
vati, siliti.
silovit prid., odr. v. siloviti - koji ima
veliku prodornu snagu, snaan; vrlo
jak, silan; nasilan, naprasit; hirovit, obi
jestan, neobuzdan; ohol, nadmen; es
tok, nagao, vatren; strastven; grub,
otar, surov; nemilosrdan,
silovito pril. - na silovit nain, svom sili
nom, snano, estoko; silom, nasilu;
grubo, surovo.

simfonijski
silovitost im. . r., instr. jd. sildvitou/
sildvitosti - osobina, svojstvo onoga
koji je silovit, onoga to je silovito,
silogizam im. m. r. (gr.), g. jd. silogizma,
g. mn. silogizamd - logiki zakljuak
koji se izvodi iz dviju ili vie pretpo
stavki.
silueta im. . r. (fr.) - nejasna, mutna
spoljna kontura neega koja se vidi u
daljini, u izmaglici,
simbioza im. . r. (gr.) - meuzavisna
saivljenost dvaju organizama razliite
vrste u obostrano korisnoj zajednici;
zajednica vie ljudskih skupina, vie
etnikih grupa koje ive izmijeano u
meuzavisnosti,
simbol im. m. r. (gr.), g. jd. simbola znak, olienje svih karakteristika kao
oznaka za neki apstraktni pojam ili ide
ju; lik koji sadrava prikriveni smisao;
oepriznati znak za kakve pojmove u
nauci (npr. hemijski simboli i sl.),
simbolian prid. (gr.), odr.v. simbdlini koji ima osobine simbola, koji se zasni
va na simbolima,
simboliki prid. odr. v. (gr.) - koji je pun
simbolinosti, koji pripada simbolici,
simboliki pril. (gr.) - na simbolian
nain, poput simbola, simbolino,
simbolizirati/simbolizovati gl. svr. i
nesvr. (gr.), prez. simboliziram/simbolizujem - prikazivati u simbolima,
predstavljati simbole, biti u ulozi sim
bola.
simetrija im. . r. (gr.) - srazmjemost,
harmonija, podudarnost, skladnost,
saglasnost,
simetrian prid., odr. v. simetrini - koji
se odnosi na simetriju; razmjeran, skla
dan, harmonian, saglasan, skladan,
simit im. m. r. (ar.) - vrsta bijelog hljeba s
posebnim kvasom od istucanog nohuta.
simfoniar im. m. r. (gr.) - muziar,
kompozitor koji stvara simfonije ili
svira u simfonijskom orkestru,
simfonija im. . r. (gr.) - veliko muziko
djelo za orkestar od etiri stavke koje se
meusobno razlikuju po tempu i karak
teru, skladno udeene u saglasju.
simfonijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na simfoniju; koji je odreen za
izvoenje, gudakim, duhakim i dru
gim instrumentima.

simpatian
simpatian prid. (gr.), odr. v. simpatini
koji izaziva simpatiju, mio, drag,
privlaan, koji pobuuje sklonost, ugo
dan, ljubazan,
simpatija im. . r. (gr.) - saosjeanje,
sklonost, privlana snaga; duhovna sro
dnost, razumijevanje, slaganje; prenes.
naklonost, ljubav; predmet naklonosti,
simpatisati/simpatizirati gl. nesvr. (gr.),
prez. simpdtisem/simpatiziram - osjea
ti simpatiju, naklonost, privlanu snagu
prema nekome ili neemu,
simpatizer im. m. r. (gr.), g. jd. simpa
tizera - onaj koji gaji simpatije prema
neemu.
simplificirati/simplifikovati gl. svr. i
nesvr. (lat.), prez. simplificiram/simpliflkujem - (u)initi jednostavnim,
razumljivim, pojednostavljivati, poje
dnostaviti.
simpozij im. m. r. (gr.), n. mn. simpoziji
- skup, sastanak strunjaka radi razmat
ranja nekog naunog ili strunog pita
nja.
simptom im. m. r. (gr.), g. jd. simptoma
- znak, obiljeje neke bolesti; prenes.
predznak, nagovjetaj ega.
simulant im. m. r. (lat.), g. mn. simulanata - ovjek koji se pretvara, prenema
e, laac, blefer, foler; vojn. zabuant,
simuliranje gl. im. s. r. (lat.) od simu
lirati.
simulirati gl. nesvr.(lat.), prez. simuliram - pretvarati se, prenemagati se,
zavaravati, predstavljati neto lano.
simultan prid. (lat.), odr. v. simultani istovremen, istodoban, uporedan,
sin im. m. r., n. mn. sinovi, g. mn. sinova/
sinova - muki potomak roditelja, osoba
mukog roda prema svojim roditeljima,
sinagoga im. . r. (gr.) - hebrejski hram,
templ, bogomolja.
Sinaj im. m. r. - planina na Sinajskom
poluostrvu, na kojoj je po Bibliji
Mojsije (Musa) primio od Boga Deset
zapovijedi,
sinak im. m. r., g. jd. sinka, vok. sinko, n.
mn. sinci, g .mn. sinaka - hip. od sin.
sindikat im. m. r. (gr.), g. jd. sindikta organizacija radnika preko koje tite
svoja prava.

1031

1030
sindrom im. m. r. (gr.), g. jd. sindroma med. skup simptoma koji nagovjeta
vaju neku bolest,
sindir im. m. r. (tur.), g. jd. sindira lanac.
sineast im. m. r. (fr.) - onaj koji stvara
filmove, umjetnik u svijetu filma, stru
njak u kinematografiji,
singlica im. . r. (engl.) - gramofonska
ploa sa po jednom pjesmom sa svake
strane.
singular im. m. r. (lat.) - gram. jednina,
sinhronija im. . r. (gr.) - rjee: sinkronija, savremenost, istodobnost, istovre
meno odvijanje dviju ili vie pojava;
lingv. razmatranje osobina jezikih po
java u sadanjem trenutku bez obzira na
prijanje stanje,
sinhronizirati/sinhronizovati gl. svr. i
nesvr. (gr.), prez. sinhroniziram/sinhronizujem - rjee: sinkronizirati,
uskladiti ta, uiniti da se neto dogaa
istovremeno, provoditi sinhronizaciju.
sinija im. . r. (ar.) - niski okrugli sto za
objedovanje, sofra,
sino pril. - prole noi, juer uveer,
sinoni/sinonji prid. odr. v. - koji se
dogodio sino, sinonji.
sinod im. m. r. (gr.), g. jd. sinoda crkveni sabor episkopa, biskupa i sve
enika, koncil,
sinologija im. . r. (perz.-gr.) prouavanje jezika i kulture Kine.
sinonim im. m. r. (gr.) - rije razliitog
glasovnog sastava, a istog ili bliskog
znaenja, slinoznanica, istovjetnica.
sinopsis im. m. r. (gr.) - nacrt, skica,
pregled; film. saet nacrt sadraja bu
dueg filma kao podloga za izradu
scenarija.
sinoptiar im. m. r. (gr.) - strunjak za
prognoziranje vremena, meteorolog ko
ji prouava sinoptike karte,
sinoptiarka im. . r. (gr.), dat. jd.
sindptiarki - ena sinoptiar.,
sinoptiki prid. odr. v. (gr.) - koji odnosi
na sinoptiare.
sinov prid. odr. v. - koji pripada sinu,
sinovljev.
sinovac im. m. r., g. mn. sinovaca - bratov
sin, brati.

s'inovljl/sinovljl prid. odr. v. - koji

pripada sinu ili sinovima, koji se odnosi
na sina i sinove,
sintagma im. . r. (gr.), g. mn. sintagmi/
sintagma - skup dvije ili vie punoznanih rijei s jedinstvenim znaenjem,
povezanih istom funkcijom u reenici,
sintaksa im. . r. (gr.), g. mn. sintaksi/
sintaksa - dio gramatike koji prouava
strukturu reenice: njezine dijelove i
njihovo povezivanje i slaganje rijei u
reenici, vezanje jednih reenica s
drugim u jednu cjelinu, upotreba vrsta
rijei, padea i glagolskih oblika,
sintetian prid. (gr.), odr. v. sintetini dobijen, proizveden hemijskom sinte
zom, umjetni, vjetaki,
sintetiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na sintetiku, sintetski,
sintetiki pril. (gr.) - pomou sinteze,
hemijskim putem, na vjetaki nain,
sintetika im. . r. (gr.), dat. jd. sintetici vjetaki materijal dobijen hemijskim
putem za razliku od prirodnog (npr.
platno, tkanina),
sintetizirati/sintetizovati gl. svr. i ne
svr. (gr.), prez. sintetiziram/sintetizujem - (iz)vriti sintezu; spojiti/ spajati u
cjelinu; umjetno proizvesti; dobiti he
mijskim putem; saeti,
sintetski prid. odr. v. (gr.) - umjetni,
sintetiki.
sinteza im. . r. (gr.) - metod izuavanja
predmeta i pojava u njihovoj cjelini, u
jedinstvu i uzajamnoj uzronoj vezi s
njihovim dijelovima; postupak kojim se
razdvojene pojedinosti udruuju u
jedinstvenu cjelinu; kompleksna cjelina
sastavljena od sjedinjenih elemenata;
dobijanje sloenih hemijskih spojeva od
jednostavnijih ili dobijanje spojeva
neposredeno iz elemenata; spajanje, sa
stavljanje, spoj.
sinus im. m. r. (lat.) - anat. jedna od
polukrunih upljina u lobanji presvu
ena sluznicom povezana s nosnom
upljinom; mat. elementarna trigono
metrijska funkcija koja izraava odnos
suprotne katete pravouglog trokuta i
hipotenuze.
smuti gl. svr., prez. sine - bljesnuti,
sijevnuti, zasjati, zasvijetliti, blicnuti;

siriluk
svanuti; prenes. naglo se pojaviti u
svijesti, pasti na pamet, iskrsnuti.
sinji prid. odr. v. - koji je boje pepela; siv,
blijedosivoplav; prosijed,
sionica/sionica/sionica im. . r. - njiva
koja se obrauje i sije itom, oranica;
suprot, ledina,
sipa im. . r. (gr.), n. mn. sipa - zool.
morski glavonoac sa osam kraih i dva
dua kraka kojima lovi plijen, a brani se
crnilom koje u opasnosti izbacuje
ispred neprijatelja,
sipak/sipak prid., odr. v. sipki - koji se
lahko osipa, runi, rastresit; koji je
sastavljen od velikog broja zasebnih
estica, trunjav.
sipar im. m. r. - kameno toilo niz koje se
osipa i mrvi kamen; pjeskovita morska
obala.
sipati gl. nesvr., prez. sipam - initi da
ta sipko ili teno izlazi, tee; prosipati,
sipina im. . r. - nasip od ivog pijeska
koji vjetar nanosi i pomie, dina.
sipiti gl. nesvr., prez. sipi - sitno i tiho
padati, rominjati (kia),
sipljiv prid., odr. v. sipljivi - koji ima
sipnju, zaduhu, astmu, koji pati od
sipnje.
sipnja im. . r., g. mn. sipnji - med.
napadi guenja, tekog disanja; zaduha,
astma; vet. hronino, neizljeivo obo
ljenje plua kod konja, rjee goveda,
sipljivost.
sir im. m. r., n. mn. sirevi/sirovi prehranbeni proizvod dobijen sirenjem
mlijeka.
sirara im. . r. - pogon za pravljenje,
proizvodnju sira.
sirat-uprija im. . r. (ar.-tur.) - most koji
po muslimanskom vjerovanju vodi pre
ko dehenema i preko koga se mora
proi da bi se unilo u denet; uope:
teak, muan i opasan put.
sire im sr. r. (perz.), g. jd. sireta - kiseli
iscijeeni voni sok; kvasina, ocat.
sirena im. . r. (gr.) - signalna sprava sa
jakim i prodornim zvukom; u mitovima
zavodljiva, a opasna ena; zool. morska
krava.
sirenje gl. im. s. r. od siriti - spravljanje
sira od mlijeka,
siriluk im. m. r., n. mn. sirilnci - sezonska
salata od mladog luka i sira; satrica.

siriti
siriti gl. nesvr., prez. irim - praviti,
izdvajati sir iz mlijeka uz pomo sirita.
sirite im. s. r. - dio eluca preivara,
slui za sirenje mlijeka,
sirnica im. . r. - pita od sira.
siroe im. s. r., g. jd. sirdeta - dijete bez
roditelja, jetim.
siromah im. m. r., g. jd. siromaha, n. mn.
siromasi - onaj kojem nedostaju
sredstva za ivot, koji ivi u bijedi,
ubog, siromaan ovjek, bijednik; onaj
koji je za aljenje, koji izaziva
saaljenje, jadnik, nevoljnik,
siromaak im. m. r., g. jd. siromaka, n.
mn. siromaci, hip. - siromah, jadnik,
siromaan prid., odr. v. sirdmani - koji
je bez imanja, bez imetka, koji ivi u
oskudici.
siromaiti gl. nesvr., prez. sirdmaim postajati
siromaan;
initi
koga
siromanim, slabiti, uniavati se.
siromatvo im. s. r., g. mn. siromatava stanje oskudice, neimatine, nedostatak
potrebnih sredstava za ivot, bijeda,
siromatina,
sirota im. . r., g. mn. sirota - sirotica,
dijete bez roditelja, jetim; siromah,
sirotan im. m. r., g. jd. sirotana - siroe,
sirota, jadnik; prosjak,
sirotanka im. . r. - ona koja je sirota bez
igdje ikoga, sirotica,
sirotica im. . r. - siroe, sirota, sirotanka,
nevoljnica, jadnica,
sirotinja im. . r. - sirotinjski stale;
stanje siromatva,
sirotinjski prid. odr. v. - koji se odnosi na
sirotinju, koji pripada ili potie od
sirotinje.
sirotinjski pril. - kao sirotinja, na
sirotinjski nain,
sirotite im. s. r. - sirotinjski dom,
prihvatilite, centar za siroad,
sirotiti gl. nesvr., prez. sirdtim/sirotim bivati, postajati sirotan, siromaan ili
siromaniji, siromaiti,
sirotovati gl. nesvr., prez. sirotujem ivjeti sam kao siroe u siromatvu i
neimatini,
sirov prid., odr. v. sirovi - izvoran,
prirodan, neosuen; prijesan, nepeen;
neobraen,
nepreraen;
prenes.
nekulturan, primitivan, neotesan, grub,
prost.

1033

1032
sirovina im. . r. - prirodni materijal,
osnovni materijal uzet iz prirode za
kultivizaciju, za preradu u proizvod za
upotrebu; ruda; sirovost,
sirovo pril. - na sirov nain, neizvjetaeno, prirodno; grubo,
sirovost im. . r., instr. jd. sirovou/
sirovosti - osobina ili stanje onoga to
je sirovo.
sirup im. m. r. (tal..), g. mn. sirupa - pie,
napitak, erbe; ukuhan i zgusnut voni
sok; lijek protiv kalja,
sirutka im. . r., dat. jd. sirutki kiselkasta providna tenost koja ostaje
pri izdvajanju sira iz usirenog mlijeka,
sisa im. . r., g. mn. sisa - dojka,
sisaljka im. . r., dat. jd. sisaljki - naprava
za sisanje, izvlaenje, crpka; rilica kroz
koju siu neki insekti.
sisar im. m. r., n. mn. sisari - zool.
sisavac, red kimenjaka (obino obras
lih dlakama) koji svoju mladunad hra
ne mlijekom iz sisa.
sisati gl. nesvr., prez. sisam - izvlaiti,
usisavati ustima mlijeko iz sise, dojke
ili vimena, dojiti,
sisavac im. m. r., n. mn. sisavci - zool.
sisar.
sistem im. m. i . r. (gr.), g. jd. sistema sastav, sklop, sustav, poredak; sklad;
skup naela, metoda, naina u primjeni,
ostvarivanju ega; struktura koja pred
stavlja jedinstvo planski rasporeenih
dijelova koji se nalaze u uzajamnoj
povezanosti; ope drutveno ureenje,
poredak; bot., zool. i hem. razvrsta
vanje, raspored biljaka i ivotinja ili
hemijskih elemenata po grupama na
temelju njihovih zajednikih obiljeja i
odlika.
sistematian prid. (gr.), odr. v. siste
matini - koji se temelji na sistemu,
sklopu, sastavu, sustavan,
sistematika im. . r. (gr.), dat./lok. jd.
sistematici - dovoenje u sistem, djelat
nost svrstavanja predmeta prouavanja i
pojava u sistem; bot. i zool. znanost o
podjeli, klasifikaciji biljaka i ivotinja
prema vrstama, porodicama, razredima,
sistematizacija,
sistematizacija im. . r. (gr.) - sistema
tika.

sistematizirati/sistematizovati gl. svr. i

nesvr. (gr.), prez. sistematiziram/si
s te m a tizu je - svrsta(va)ti u sistem, u
sklop, srediti, sreivati,
sistematski pril. (gr.) - na usklaen
nain, po odreenom sistemu, dosljed
no.
sistemski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na sistem, sistematski.
sit prid., odr. v. iti - koji se najeo, koji
nije gladan,
sitan prid. odr. v. sitni - mali, siuan,
minijaturan.
sitast prid., odr. v. itastl - koji je poput
sita.
sitnarija im. . r. - sitne stvari, sitnice,
sitne; ono to nije od vee vanosti i
znaaja; prenes. ljudi nieg drutvenog
ili slubenog poloaja,
sitne im. m. i . r., g. jd. sltneza - sitne
stvari, sitni predmeti; sitan novac, sitni
na, sitni; mala djeca, ivotinjska mla
dunad.
sitnica im. . r., g. mn. sitnica - mala,
beznaajna stvar, stvar bez vee vrijed
nosti, malenkost; neznatan, nevaan
svakodnevni dogaaj,
sitniar im. m. r - sitniava osoba, onaj
koji pridaje prevelik znaaj sitnicama,
cjepidlaka, angrizalo,
sitniav prid., odr. v. sitniavi/sitniavi koji sitniari, koji se previe obazire na
sitnice, uskogrudan,
sitniavo pril. - na nain sitniara, sitniarski.
sitnina im. . r. - sitne stvari, sitne; sitan
novac, sitni.
sitni im. m. r., g. jd. sitnia - metalni
novii, sitnina, sitne,
sitniti gl. nesvr., prez. sitnim, trp. prid.
sitnjen - od neke cjeline praviti manje
komade, initi ta sitnim, usitnjavati,
komadati; drobiti, mrviti; razmijeniti
krupnu novanicu u sitni,
sitno pril. - na sitan nain,
sitnoa im. . r., g. mn. sitnoa - male
dimenzije ega, sitnost.
s'itnost im. . r., instr. jd. sltnou/sitnosti
- osobina onoga koji je sitan, stanje
onoga to je sitno,
sitnozor im. m. r. - ob. mikroskop.

sjajiti (se)
sito im. sr. r., g. mn. sita - naprava sa
reetkastim, mreastim dnom za sijanje
brana, pijeska itd.
sitost im. . r., instr. jd. sltou/sitosti stanje i osjeanje onoga koji je sit; nahranj enost,
situacija im. . r. (lat.) - skup okolnosti i
prilika u kojima se neko ili neto nalazi,
poloaj, stanje.
situiran prid., odr. v. situirani - koji se
nalazi u dobrim materijalnim prilikama,
materijalno zbrinut,
situirati gl. svr., prez. situiram/situiram smjestiti, postaviti, rasporediti na odre
eno mjesto, poloaj; materijalno zbri
nuti.
siv prid., odr. v. sivi - pepeljast, boje
goluba, boje koja se dobije mijeanjem
cme i bijele boje; prenes. koji je
bezlian, neodreen, bezbojan, bezizra
ajan.
sivac im. m. r., g. jd. sivca, g. mn. sivaca ob. konj sive boje; kamen sive boje.
sivilo im. s. r. - siva boja, sivoa, sivost;
svojstvo onoga to je sivo; prenes.
oskudnost misli, besadrajnost; osrednjost, prosjenost,
sivkast prid., odr. v. sivkasti - pomalo siv;
nasiv, posiv.
sivonja im. m. r. - naziv za vola sive boje,
sivac; prenes. neotesan, grub ovjek
Sizif vi. im. m. r. (gr.) - ime mitolokog
starogrkog kralja koga su bogovi osu
dili da vjeno gura uzbrdo kamen koji
bi mu se s vrha opet skotrljao u pod
noje.
sjahati gl. svr., prez. sjaem - sii, spu
stiti se s konja; jaui se spustiti niz
brdo.
sjaj im. m. r., dat. jd. sjaju/sjaju - svjetlost
koja sija ili se od ega odraava svjetlo,
bljetavilo; prenes. rasko, bogatstvo,
blistanje; visok domet, izuzetne odlike,
sjajan/sjajan prid., odr. v. sjajni - koji
sija, koji odaje jaku svjetlost, blistav,
bljetav; koji je od velike vrijednosti,
izvrstan, odlian, nesvakidanji; koji se
istie bogatstvom, raskoju, spoljanjim
sjajem.
sjajiti (se) gl. nesvr., prez. sjajim (se) sijati, presijavati se, biti sjajan, sijati,
svijetliti (se).

sjajno
sjajno pril. - na sjajan nain, sjajei se;
izvanredno, odlino, besprijekorno,
sjaraniti se gl. svr. (perz.), prez. sjdranim (se) - sprijateljiti se.
sjati gl. nesvr. sjam - sijati, svijetliti,
sjatiti se gl. svr., prez., sjati se - udruiti
se u jato, sabrati se, skupiti se.
sjecalica im. . r. - specijalna kuhinjska
sjekirica za sjeenje mesa i povra;
satara.
sjecavica im. . r. - kuhinjska daska na
kojoj se sjea meso, povre i dr.
sjecite im. s. r. - mat. taka ili prava u
kojoj se sijeku dvije geometrijske linije
ili povrine,
sjeckati gl. nesvr., prez. sjeckam - sjei
na sitnije komade, usitnjavati; esto
prekidati tok ega.
sjea im. . r., g. mn. sjea - obaranje,
ruenje ume; prenes. unitavanje,
sjeimice/sjeimice pril. - otricom sjeiva (udariti), otrimice,
sjeivo im. s. r. - otra, naotrena strana
orua (no, sjekira, kosa, sablja, skal
pel) za sjeenje, otrica, rez.
sjeanje gl. im. s. r. od sjeati se psihiki proces vraanja u svijest prija
njih dogaanja, slika ili osjeanja,
sjeati se gl. nesvr., prez. sjeam se vraati u svijest prole dogaaje, misli,
slike itd.
sjei gl. nesvr., prez. sijeem - otrim
predmetom razdvajati na dijelove,
odvajati, prekidati; rezati; sluei se
otrim oruem ruiti na zemlju stabla ili
neto to stoji uspravno; udarati, satirati
hladnim oruem, ubijati, klati,
sjedalica/sjedalica im. . r. - predmet na
kojem se sjedi, stolica; sjedalo,
sjedalo/sjedalo im. s. r. - ono to je nami
jenjeno i podeeno da se na njemu sje
di, dio stolice na kome se sjedi, sjedite,
sjedati gl. nesvr., prez. sjedam - dovoditi
se u sjedei poloaj,
sjedenje gl. im. s. r. od sjediti.
sjeUjka im. . r., g. mn. sjediljki - skup
poznanika i prijatelja u razgovoru i
zabavi; sijelo, druenje,
sjedine im. . r. plur. tantum - prosijeda
kosa.
sjediniti gl. svr., prez. sjedinim - vie
dijelova sastaviti u jednu cjelinu, uje
diniti.

1035

1034
sjedinjenje gl. im. s. r. od sjediniti nastanak cjeline od posebnih dijelova
spajanjem; uspostavljanje tijesne veze,
zblienje.
sjedite im. s. r. - mjesto za sjedenje,
sjedalo, stolica; boravite, mjesto gdje
se nalazi centrala kakve ustanove, upra
va.
sjediti gl. nesvr., prez. sjedim - biti u
sjedeem poloaju; prenes. nita ne ra
diti, dangubiti,
sjednica im. . r. - skup, sastanak
izabranih lanova nekog organa vlasti,
politike organizacije, ustanove,
sjedoa im. . r., g. mn. sjedoa - stanje
onoga koji je sijed,
sjedokos prid., odr. v. sjeddkosi - koji je
sijede kose.
sjekira im. . r., g. mn. sjekira - pljosnato
gvozdeno orue nasaeno na dralicu.
sjekuti im. m. r. - prednji zub pljosnata
oblika u gornjoj i donjoj vilici kojima
se sijee, grize hrana.
sjeme im. s. r., g. jd. sjemena, n. mn.
sjemena, g. mn. sjemena - zrno iz kojeg
se razvija nova biljka; zametak, klica
biljke koja se stvara nakon oplodnje;
prenes. zaetak, zametak ega; porod,
potomstvo; fiziol. muke polne elije,
sperma.
sjemenarnica/sjemenarnica im. . r. skladite i prodavaonica sjemenja,
sjemeni prid. odr. v. - koji se odnosi na
sjeme.
sjemenik/sjemenik im. m. r., n. mn. sjemenici/sjemenici - muki polni organ
gdje se stvaraju sjemene elije, sjemena
lijezda; testis,
sjemeni tar ac im. m. r. - pitomac sjeme
nita, crkvenog internata.
sjemenite im. s. r. - crkv. internat,
sjemenka im. . r., dat. jd. sjemenki pojedinano zrno nekog sjemena,
sjemenjaa/sjemenjaa im. . r. - biljka
koja daje i koja se razmnoava sjeme
nom.
sjen im. m. r. - lik odraz; osjen, sjena,
sjenka; hlad, hladovina,
sjena im. . r., g. mn. sjena - osjeneni,
zatamnjeni odraz predmeta koji zakla
nja sunevu svjetlost, zaklon od sunca,
osjen, osoje; sjenka; hlad, hladovina.

sjeniti gl. nesvr., prez. sjenim - pokri

vati sjenom, kriti u sjeni, zaklanjati od
svjetlosti, osjenjivati; stvarati kontrast
svijetlih i tamnih dijelova povrina; na
slici ili crteu tamnije bojiti ili zacmjivati sjene.
sjenica im. . r., g. mn. sjenica - zool.
mala umska ptica pjevica i selica
arenih boja koja se hrani insektima.
sjenik im. m. r., n. mn. sjenici - spremnik
za sijeno; pojata,
sjenka im. . r., dat. jd. sjenki, g. mn.
sjenki - zatamnjeni odraz predmeta kao
odraz zaklona sunca; sjena,
sjenokos im. m. r. - livada, air koji se
kosi, pokoena livada; vrijeme kosidbe,
koevina.
sjenovit prid., odr. v. sjendviti - zatien
od sunca, pun sjene, hlada, hladovit;
koji daje sjenu, hlad, hladovinu; pro
aran sjenkama, osjenen; mutan, neja
san.
sjesti gl. svr., prez. sjednem - dovesti
tijelo u sjedei poloaj.
sjeta im. . r., g. mn. sjeta - osjeanje
tuge, alosti i enje, al za onim to je
nepovratno prolo; odsustvo radosti;
melanholija,
sjetan prid., odr. v. sjetni - koji osjea
sjetu, koji je obuzet sjetom; melan
holian.
sjetiti se gl. svr., prez. sjetim se - prisje
titi se ega, vratiti u svijest neto zabo
ravljeno.
sjetva im. . r., g. mn. sjetvi/sjetava sijanje, ravnomjerno razbacivanje zrne
vlja, sjemenja itarica po njivama radi
dobijanja uroda,
sjever im. m. r. - geogr, jedna od etiri
strane svijeta,
sjeverac im. m. r., g. jd. sjeverca sjeverni vjetar, otri i hladni zimski
vjetar, sjevernjak,
sjeverni prid. odr. v. - koji je na sjeveru,
koji pripada, koji potie sa sjevera,
sjevernjak im. m. r., n. mn. sjevernjaci onaj koji je sa sjevera; sjeverni vjetar,
sjeverac.
skafander im. m. r. (gr.) - ronilako ili
svemirsko odijelo koje omoguava i
votne funkcije izvan prirodne bioloke
sredine.

skandalozno
skaka im. m. r., g. jd. skakaa - onaj koji
skae; takmiar u skoku (uvis, udalj);
ah. figura koja ima oblik konja,
skakallte im. s. r. - mjesto predvieno za
skakanje; sportski teren za laku atletiku,
skakaonica im. . r. - mjesto sa kojeg se
skae; izgraeni objekat za takmienje
u skijakim skokovima,
skakati gl. nesvr., prez. skaem - naglim
pokretima odvajati se od podloge,
skakavac/skakavac im. m. r., g. jd. ska
kavca, g. mn. skakavaca - insekt, kukac
ravnokrilac s dva para krila i tri para
nogu.
skakutati gl. nesvr., prez. skakuem - u
ravnomjernim vremenskim razmacima
poskakivati,
skakutav prid., odr. v. skakutavi - koji
skakue, poskakuje.
skala im. . r. (lat.) - niz veliina,
vrijednosti, pojava i sl. koje se postup
no smjenjuju; mu. muziki tonovi
poredani po visini, muzika ljestvica.
skala im. . r. (lat.), g. mn. skala stepenice, stube, basamaci.
skalp im. m. r. (lat.), g. jd. skalpa, n. mn.
skalpovi - oguljena koa s kosom sa
glave protivnika u boju kao ratni
(pobjedniki) trofej u nekih primitivnih
plemena.
skalpel im. m. r. (lat.) - omanji veoma
otri no (obino s lunom otricom);
med. hirurki instrument za operacije,
skalpirati gl. svr. i nesvr., prez. skdlpiram - zguliti kou sa glave, skinuti
skalp pobijeenom protivniku,
skameniti se gl. svr., prez. skamenim
(se) - postati kao kamen, stvrdnuti se
kao kamen, okameniti se; pren. ukoiti
se, ostati bez rijei, okirati se.
skandal im. m. r. (gr.), g. jd. skandala bruka, sramota, sablazan; neprilian,
nedolian dogaaj, ispad koji izaziva
osudu javnosti,
skandalizirati/skandalizovati gl. svr. i
nesvr. (gr.-lat.), prez. skandaliziram/
skcindaliz,ujem - praviti, izazivati skan
dal, sablanjavati (se),
skandalozan prid. (gr.), odr. v. skan
dalozni - koji ima osobine skandala,
koji predstavlja bruku i sramotu,
skandalozno pril. (gr.) - na skandalozan
nain..

skandiranje
skandiranje gl. im. s. r. (lat.) od skan
dirati.
skandirati gl. nesvr. (lat.), prez. skan
diram - poet. itati stihove naglaava
jui propisno metrike stope i ritam;
izgovarati ili izvikivati rije po rije,
slog po slog, slogan po slogan na
masovnim javnim skupovima ili sport
skim takmienjima,
skaniti se gl. svr. (tur.), prez. skanlm se nakaniti, odluiti se uraditi ta.
skanjivanje gl. im. s. r. od skanjivati se.
skanjivati se gl. nesvr. (tur.), prez. ska
njujem se - biti neodluan, kolebati se.
skapati gl. svr., prez. skapam - lipsati,
stradati, umrijeti, uginuti od gladi, ei,
hladnoe, vruine ili drugih nesretnih
okolnosti.
skapavati gl. nesvr., prez. skapavam up. skapati,
skaredan prid. (rus.), odr. v. skarednl odvratan, gnusan, neist, prljav, smrd
ljiv, ruan, gadan, droljav, nakazan; la
kom, pohlepan, krt.
ske im. m. r. (engl.), n. mn. skeevi skica, obris; jednoinka, igrokaz.
skela im. . r. (lat.) - plovilo, brod, laa,
splav za prijelaz preko rijeke; pomona
konstrukcija koja se privremeno podie
pri graenju objekata,
skelar im. m. r. (lat.) - ovjek koji radi sa
skelom, koji skelom prevozi; skele
dija; brodar; splavar,
skelet im. m. r. (gr.), g, mn. skeleta kostur.
skemlija im. . r. (lat.) - priruna stolica,
mala klupa,
skepsa im. . r. (gr.), g. mn. skepsi nepovjerljiv odnos prema emu, sum
nja, nevjerica,
skeptian prid. (gr.), odr. v. skeptini obuzet sumnjom, nepovjerenjem, nevjericom; u kojem se ogleda skepsa,
koji je sklon skepsi,
skeptiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na skeptike,
skeptiki pril. (gr.) - na skeptian nain,
s nepovjerenjem,
skeptino pril. (gr.) - skeptiki, nepo
vjerljivo.
skeptik im. m. r. (gr.), n. mn. skeptici pristalica skepticizma u miljenju; o

1037

1036
vjek koji ima skepsu, koji svemu prilazi
sa kritikom sumnjom, sumnjalo,
skica im. . r. (tal.), g. mn. skica - grafiki
prikaz, provizoran crte, pojednostav
ljen crte na brzu ruku.
skiciranje gl. im. s. r. (tal.) od skicirati.
skicirati gl. svr. i nesvr. (tal.), prez.
skiciram - (na)praviti skicu, prikazati u
glavnim crtama; naznaiti,
skianje gl. im. s. r. od skiati,
skiati gl. nesvr., prez. skil, onom. oglaavati se skikom, isputati otar,
prodoran, piskav glas (o ivotinjama:
pas i krme).
skidati gl. nesvr., prez. skidam - dohva
ati neto visoko; sputati s nekog
uzdignutog mjesta na nie mjesto; svla
iti odjeu,
skije im. . r. plur. tantum (norv.) - dvije
posebno izraene duge i na vrhu povijene daske za skijanje; smuke,
skijanje gl. im. s. r. od skijati - takmi
arska disciplina u zimskim sportovi
ma.
skija im. m. r., g. jd. skijaa - onaj koji
se bavi skijanjem; takmiar u skijanju,
skijati gl. nesvr., prez. skijam - kretati se,
klizati se, voziti se na skijama, smuati
se; baviti se skijakim sportom,
skiknuti gl. svr., prez. skikne, onomat. oglasiti se skikom, ispustiti otar, pro
doran, piskav glas (npr. pas),
skinuti gl. svr., prez. skinem - spustiti s
nekog uzdignutog na nie mjesto; uklo
niti neto nataknuto sa neega; ukloniti
sa ega ono to ga obuhvata, oblae;
zguliti koru, kou; degradirati, razvla
stiti; uzeti, preuze napraviti kopiju neke
pjesme sa nosaa zvuka, kopirati; svui
odjeu.
skita im. m. r., g .jd . skita - onaj koji
skita, koji nema stalno boravite, skitni
ca; nomad,
skitati gl. nesvr., prez. skitam - ivjeti u
stalnom lutanju od mjesta do mjesta;
besciljno tumarati.
skitnica im. m. i . r. - osoba koja skita,
koji nema stalno prebivalie, skita;
tumaralo, probisvijet; propalica, kloar;
nomad.
skitnja im. . r., g. mn. skltnjl - skitanje,
lutanje; nedolino odsustvovanje iz

porodice, neprilian provod; skitniki

ivot.
sklad im. m. r., n. mn. skladovi - ravno
mjerna rasporeenost elemenata neke
cjeline, srazmjera; podudarnost; milozvunost, harmonija; sloga,
skladan prid., odr. v. skladni - koji se
odnosi na sklad, koji se odlikuje skla
dom, koji odraava sklad, ujednaen,
harmonian,
skladatelj im. m. r. (e.) - muziki
stvaralac, pisac autor glazbenih djela,
kompozicija; kompozitor,
skladati gl. nesvr. (e.), prez. skladam dovoditi u sklad, usklaivati; mu. stva
rati, pisati muzika djela, komponirati,
komponovati.
skladba im. . r. (e.), g. mn. skladbi muziko, glazbeno djelo; kompozicija,
skladitar im. m. r. - onaj koji radi i brine
o skladitu.
skladite im. s. r. - objekat za spremanje i
uvanje velikih koliina robe, spre
mite, magazin,
skladitenje gl. im. s. r. od skladititi.
skladititi gl. nesvr., prez. skladltlm ostavljati, pohranjivati u skladite,
skladno pril. - na skladan nain,
sklapati gl. nesvr., prez. sklapam - sa
stavljati, praviti sklop,
sklepati gl. svr., prez. sklepam - napra
viti neto provizorno, nabrzinu; slupati,
zbubati.
sklerotian prid.(gr.), odr. v. sklerdtinl
- koga je zahvatila skleroza, koji je
obolio od skleroze,
skleroza im. . r. (gr.) - oboljenje
izazvano nagomilavanjem krenih soli
u tkivima.
sklizak prid., odr. v. skliski - koji je glatke
klizave povrine; klizak, klizav,
skliznuti gl. svr., prez. skliznem - oma
knuti se, omai se s neega kliskog;
spustiti se s ega klizei; okliznuti se.
sklon prid., odr. v. skloni - koji naginje,
koji ima sklonost prema emu; naklo
njen; saosjeajan.
sklonite im. sr. r., g. mn. sklonita mjesto gdje se moe skloniti, zatititi
od opasnosti, nepogode, neprijateljskog
napada; zaklon; utoite,
skloniti (se) gl. svr., prez. sklonim (se) pomjeriti (se), maknuti, odstraniti;

skor
smjestiti na sigurno, zaklonjeno mjesto,
zatititi; sakriti; odvratiti u drugom
smjeru.
sklonost im. . r., instr. jd. sklonou/
sklonosti - svojstvo ili stanje onoga koji
je sklon; nagon, instinkt; smisao, dar za
neku umjetnost, nauku, muziku itd.;
spremnost za neto; naklonjenost prema
nekome.
sklop im. m. r., n. mn. skldpovi, g. mn.
skldpova - ukupnost povezanih dijelova
jedne cjeline, struktura; sastav, spoj;
sklapanje, zatvaranje; sustav, sistem,
sklopiti gl. svr., prez. sklopim - sastaviti,
spojiti neki predmet iz dva ili vie
dijelova; zaklopiti neto rasklopljeno;
nainiti, zakljuiti (ugovor, mir i sl.),
uglaviti, ugovoriti,
sklopka im. . r., dat. jd. sklopki - ureaj,
aparat, sprava za spajanje i odvajanje
elektrinih tokova; priklopnica, preki
da.
sklupati (se) gl. svr., prez. sklupam
(se) - saviti se poput klupka, skupiti se
u klupko; zaplesti, zamrsiti,
skljokati (se) gl. svr., prez. skljokam (se)
- oboriti, sruiti (se), pasti, skrhati se.
skoiti gl. svr., prez. skoim - nainiti
skok, odbacivi se nogama premjestiti
se s jednog mjesta na drugo, vinuti se;
odbaciti se uvis.
skok im. m. r., n. mn. skdkovi - kretnja
uinjena skakanjem uvis ili udalj,
skoknuti gl. svr., prez. skoknem - uiniti
jedan skok; otii brzo po neto; svratiti,
navratiti.
skokom pril. - odjednom, brzo, odmah,
trenutno (uraditi ta),
skokovito pril. - na skokovit nain, naglo,
brzo, u skokovima,
skonati gl. svr., prez. skdnam - uiniti
neemu kraj, dovriti, svriti, zavriti,
dokrajiti, okonati; umrijeti, poginuti,
skontati gl. svr. (tal.), prez. skdntam shvatiti, smisliti, sraunati,
skopati gl. svr., prez. skdpdm - sasta
viti kopu, spojiti kopom, zakopati;
zaklopiti; prenes. razumjeti, povezati,
zdruiti; shvatiti,
skor im. m. r. (engl), g. jd. skra, n. mn.
skorovi - uspjeh, srea; sport, stanje
igre, rezultat, odnos primljenih i datih

skor
golova, dobijenih i izgubljenih setova
itd.; omjer,
skor prid., odr. v. skori - koji je uskoro,
skoranji, nastupajui; hitar, brz.
skoranji/skoranji prid. odr. v. - koji je
blizu, koji se brzo primie, koji e se
uskoro dogoditi; nastupajui,
skorbut im. m. r. (lat.) - bolest izazvana
pomanjkanjem vitamina C.
skoren prid., odr. v. skoreni - koji se
skorio, otvrdnuo poput kore.
skoriti (se) gl. svr., prez. skorim (se) postati tvrd kao kora; uiniti da neto
dobije koru, da otvrdne,
skoro pril. - nedavno, maloprije, maloas;
u bliskoj budunosti; umalo, zamalo,
maltene, gotovo,
skorojevi im. m. r. - ovjek koji se
odskora, preko noi obogatio i naglo
uzdigao meu elitu; ovjek bez pedi
grea, bez plemenitog porijekla,
skorojevikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na skorojevie,
skorojeviki pril. - na nain skorojevia,
nekultivisano, izvjetaeno, sirovo i be
zobzirno.
skorpija im. . r. (gr.) - korpija, otrovna
sitna ivotinja iz razreda pauka sa
aokom na zailjenom stranjem dijelu
tijela; tipavac, akrep,
skorup im. m. r. - mladi kajmak koji se
uhvati na povrini skuhanog mlijeka.
skot im. m. r., n. mn. skoti/skotovi, g. mn.
skota/skotova - etveronona ivotinja;
prenes. zla, podla i nemilosrdna osoba,
skotariti gl. svr., prez. skotarim - oku
iti; zaimati.
skotna prid., odr. v. skotna (samo . r.) koja nosi okot (bremenita ivotinja),
skotrljati (se) gl. svr., prez. skotrljam
(se) - otisnuti nanie, spustiti se niz
padinu kotrljajui,
skovati gl. svr., prez skujem trp. prid.
skovan - nainiti, napraviti kovanjem,
skraenica/skraenica im. . r. - kratica,
krai put; gram. skraena rije u pisa
nju, obino prva slova; skraeni vielani naziv od poetnih velikih slova
vielanog sloenog naziva (akronim),
skraja pril. - na kraju, sa strane, po strani,
skrama im. . r., g. mn. skrama - tanak
sloj koji se uhvati na povrini ega,

1039

1038
tanka kora; tanka koica koja se stvara
na rani kad zarasta, pokoica,
skrasiti (se) gl. svr., prez. skrasim (se) uiniti da neto miruje; smiriti se na
jednom mjestu nakon lutanja i traenja,
skratiti gl. svr., prez. skratim - uiniti
kraim, smanjiti, potkratiti,
skrb im. . r., g. jd. skrbi, g. mn. skrbi staranje, panja, briga o drugima,
skrbiti gl. nesvr., prez. skrbim - brinuti o
nekome, paziti nekoga,
skrbnik im. m. r., n. mn. skrbnici - onaj
koji brine o povjerenom mu tieniku,
tutor, staratelj,
skrbnitvo im. s. r. - tutorstvo, stara
teljstvo.
skrenuti gl. svr., prez. skrenem - pro
mijeniti pravac kretanja, zakrenuti, zao
krenuti; svratiti, svrnuti; okrenuti,
obrnuti.
skresati gl. svr., prez. skreem - kresa
njem sasjei, podsjei (grane drveta i
sl.), potkresati; prenes. radikalno pro
mijeniti stanje, smanjiti, npr. skresati
budet.
skretnica im. . r. - mjesto skretanja,
raspue; ureaj za skretanje, za prevo
enje inskih vozila s jednog kolosijeka
na drugi.
skretniar im. m. r. - radnik kome je
zanimanje da radi na skretnicama; pre
nes. koji zagovara naputanje odreene
ideje ili pravca,
skrhan prid., odr. v. skrhani - oboren,
razoren, slomljen, uniten, upropaen;
utuen, rastrojen,
skrhati gl. svr., prez. skrham - oboriti,
razoriti, razbiti, slomiti, zdrobiti, uniti
ti, upropastiti,
skriboman im. m. r. (lat.-gr.) - ovjek
bez talenta koji ima bolesnu elju za
pisanjem.
skribomanija im. . r. (lat.-gr.) pretjerana, bolesna elja za pisanjem,
skrinja im. . r., g. mn. skrinja - ob. kri
nja, sanduk s poklopcem i bravom za
ostavljanje dragocijenosti, sehara.
skripta mn. . r. (lat.), g. mn. skripti/
skripata - spisi, biljeke; biljeke,
predavanja univerzitetskih profesora
umnoena za studente,
skriti (se) gl. svr., prez. skrijem (se) sakriti (se), uiniti nedostupnim pogle-

du, doticaju; odloiti, pohraniti, ostaviti

na nedostupno, skrovito mjesto; utajiti,
skriva im. m. r., g. jd. skrivaa - onaj
koji (se) skriva,
skrivaica im. . r. - ona koja (se) skriva,
skrivalica im. . r. - ono ime se to
skriva; vrsta zagonetke u enigmatici;
skrivalac, ona(j) koji(a) se skriva, skriva(ica).
skrivati (se) gl. nesvr., prez. skrivam (se)
- up. skriti (se),
skrivalite im. s. r. - mjesto skrivanja,
skrovite.
skriven prid., odr. v. skriveni - koji se
skriva, koji se ne pokazuje; prikriven,
tajan.
skrivenost im. . r., instr. jd. skrivenosti/
skrivenou - osobina onoga to je skri
veno.
skriviti gl. svr., prez. skrivim - prouzro
iti, izazvati krivicu, biti kriv za neto;
pogrijeiti; iskriviti,
skrnaviti gl. nesvr., prez. skrnavim otetiti cjelovitost, pokvariti pravo sta
nje; sramotiti, uniavati
skrojiti gl. svr., prez. skrojim - izrezati
prema kroju; srezati; nainiti s planom,
smiljeno.
skroman prid., odr. v. skromni - umjeren
u svojim zahtjevima i ponaanju; koji
ne istie sebe i svoje vrijednosti i za
sluge, koji se ne pravi vaan, koji se ne
razmee; uzdran,
skromno pril. - na skroman nain, sa
skromnou, uzdrano, jedva primjetno.
skrovite im. s. r. - sakriveno, tajno
mjesto; mjesto za skrivanje; pribjeite,
skrovit prid., odr. v. skroviti - s(a)kriven,
nedostupan pogledu, prikriven, tajan,
sklonjen; zabaen, zabit; usamljen,
skroz pril. - dokraja, potpuno, sasvim,
skrpiti gl. svr., prez. skrpim - s mukom,
jedva sastaviti; nabrzinu ta napraviti,
skriti gl. svr., prez. skrim - slomiti,
polomiti, zdrobiti, skrhati,
skrupula im. . r. (lat.) - izraen osjeaj
obzira prema drugima, prema poti
vanju dobrih obiaja i morala; velika
tanost, savjesnost, pedantnost u poslu,
obzirnost, bojazan,
skruen prid., odr. v. skrueni - pokoran,
ponizan, pokajniki; odan vjeri, pobo
an.

skupocjen
skruenik im. m. r., n. mn. skruenici pokornik, pokajnik,
skrueno pril. - pokajniki,
skrviti gl. svr., prez. skrvim - ii do
kraja, do krvi u naumu, zakrviti; doi u
stanje nunosti putanja krvi (o ivoti
njama).
skucati gl. svr., prez. skucam - tekom
mukom sastaviti, skupiti; jedva stei,
skuckati; kucajui skinuti,
skuen prid., odr. v. skueni - ogranien,
tijesan, uzak, oskudan,
skueno pril. - stijenjeno, zbijeno,
skuhati gl. svr., prez. skuham - kuha
njem pripremiti jelo, svariti,
skulptor im. m. r. (lat.) - umjetnik koji se
bavi izradom skulptura, vajar, kipar,
skulptura im. . r. (lat.) - umjetniko
djelo nastalo oblikovanjem kamena,
metala, gipsa, gline, drveta; kip.
skiip im. m. r., n. mn. skupovi - vie ili
manje osoba na istom mjestu; sastanak
veeg broja ljudi radi dogovora, pro
testa i sl.; mat. skupina elemenata s
meusobnom asocijativnom vezom.
skup prid., odr. v. skupi - koji ima visoku
cijenu, skupocjen; koji je vaan, koji
ima veliko znaenje; suprot, jeftin,
skupa pril. - zajedno (na jednom mjestu i
u isto vrijeme), u drutvu; u konanom
rezultatu, u svemu, sve zajedno,
skupina im. . r. - odreeni broj ljudi,
predmeta, pojmova, podataka i sl. koji
se nalaze zajedno, grupa, skup.
skupiti (se) gl. svr., prez. skupim (se) sabrati na jedno mjesto, sazvati; stjerati;
staviti jedno uz drugo, sklopiti; podviti;
stisnuti (se), stegnuti (usta, obrve, ra
mena); nabrati, nakupiti,
skuplja im. m. r. - sakuplja, onaj koji
neto skuplja; sabira,
skupljaica im. . r. - sakupljaica, ona
koja neto skuplja,
skupljati gl. nesvr., prez. skupljam - up.
skupiti.
skupni pril. - koji se odnosi na skup i
.skupinu, zajedniki,
skupno pril. - grupno, zajedno, zajedni
ki.
skupo pril. - po visokoj cijeni,
skupocjen prid., odr. v. skupdcjeni - koji
ima visoku cijenu, dragocjen; luksuzan;
vrlo koristan, prijeko potreban.

skupoa
skupoa im. . r., g. mn. skupoa - stanje
i okolnosti u kojima vladaju visoke
cijene, nesrazmjer izmeu kupovne mo
i i cijena; suprot, jeftinoa,
skuptina im. . r. - skup, sastanak veeg
broja ljudi, sabor, sastanak; politikozakonodavno dravno tijelo sastavljeno
od izabranih narodnih poslanika, parla
ment.
skiiptinar - lan skuptine, izabrani
predstavnik u skuptini, zasupnik,
poslanik.
skuptinski - koji pripada ili potie od
skuptine.
skiia im. . r., g. mn. skua - zool.
morska riba tanka vretenasta tijela plav
kaste boje.
skut im. m. r., g. jd. skuta, n. mn. skuti/
skutovi - donji dio enske haljine ili
mukog kaputa, ogrtaa; prenes. okrilje,
zatita.
skiitonoa/skutonoa im. m. r. - osoba
koja nekome pridrava skute; onaj koji
slijepo slua i izvrava neije zahtjeve;
prenes. pejor. ulizica, udvorica, anko
liz, beskimenjak,
skiitriti gl. svr., prez skutrim - pognuti,
oboriti glavu; zgrbiti se, zguriti se;
sklupati (se),
skvriti (se) gl.svr., prez. skvrim (se) iskriviti, zgriti, zgrbiti; saviti se, sklup
ati se, poguriti se.
slab prid., odr. v. slabi - koji je male
fizike snage, nejak; boleljiv, slabu
njav; koji je iznemogao, onemoao od
bolesti, iscrpljenosti; koji nije vrstog
karaktera, jake volje; koji nema jaku
vlast i uticaj; neznatan, beznaajan; koji
se ne moe oduprijeti nekoj sklonosti ili
strasti.
slabaak im. m. r. - onaj koji je slabaan,
slabahan, dosta slab, nejak, nemoan,
slabahan prid., odr. v. slabahni - sla
baan.
slabaan prid., odr. v. slabani - koji je
slabe tjelesne grae, neuhranjen; slaba
han, slabuan.
slabi im. m. r., g. jd. slabia - slab,
neotporan, neodluan ovjek, moralno
nestabilan ovjek,
slabina/slabina im. . r. - anat. boni dio
tijela od prsnog koa do kuka; bok.

1040

1041
slabiti gl. nesvr., prez. slabim - initi
slabim; postajati slab, onemoavati;
mraviti; gubiti otpornost.
slabo pril. - malo, u maloj mjeri, nedo
voljno; loe.
slaboa im. . r., g. mn. slaboa - stanje
slabosti.
slabokrvan prid., odr. v. slabokrvni - koji
pati od nedostatka krvi, malokrvan,
anemian; koji nema u sebi dovoljno
fizike snage,
slabost im. . r., instr. jd. slabou/
slabosti - iznemoglost, nemo, pomanj
kanje snage; bezvoljnost,
slaboumnik im. m. r., n. mn. slaboumnici
- mentalno zaostao, retardiran ovjek,
maloumnik, imbecil.
slaboumnica im. . r. - maloumnica.
slabovidost im. . r., instr. jd. slabdvidou/slabdvidosti - smanjena sposob
nost vida, kratkovidost.
slabunjav prid., odr. v. slabunjavi - koji
je fiziki slabo razvijen, slabaan; koji
nije sasvim zdrav, boleljiv,
slabunjavost im. . r., instr. jd. slabimjavou/slabunjavosti - osobina i stanje
onoga koji je slabunjav, boleljiv.
slad im. m. r. - proizvod dobijen klijanjem
jema, upotrebljava se u proizvodnji pi
va, raznih sirupa i ekstrakata.
sladak prid., odr. v. slatki - koji slai, koji
ima ukus meda ili eera,
sladiti (se) gl. nesvr., prez. sladim (se) initi slatkim, zaslaivati eerom; biti
slatkog ukusa; uivati, naslaivati se.
sladokusac im. m. r., g. jd. sladokusca, g.
mn. sladokusaca - koji uiva u jelu i
piu, gurman; prenes. osoba istanana
ukusa i izbirljiva u svemu,
sladoled im. m. r. - ledena poslastica od
mlijeka, umanceta, eera, kandiranog
voa, okolade, kahve i dr.
sladoledar im. m. r., g. jd. sladoledra ovjek koji se bavi spravljanjem i pro
dajom sladoleda,
sladostrasnik im. m. r., sladostrasnik onaj koji ima povienu elju, poudu ka
ulnom uivanju, pohotnik,
sladostrasnica im. . r. - ona koja ima
povienu elju za ulnim uivanjem,
sladostrasno pril. - proeto strau, sa
sladostrasnou; poudno, pohotljivo.

sladostrasnost im. . r., instr. jd. sladostrasnou/sladostrasnosti - poviena

elja, pouda za ulnim uivanjem,
strast za neim, sladostrae,
sladostrastan prid., odr. v. sladostrasni koji ima strast za uivanjem, poudan,
pohotljiv.
sladostrae im. s. r. - stanje slatkog ui
vanja, sladostrasnost,
sladunjav prid., odr. v. sladunjavi slatkast; koji je izvjetaene, lane osje
ajnosti.
sladunjavost im. . r., instr. jd. sladunjavou/sladunjavosti - osobina i stanje
onoga koji je sladunjav ili onoga to je
sladunjavo,
slagai prid. odr. v. - koji slui za sla
ganje.
slagati (se) gl. nesvr., prez. slaem (se) up. sloiti.
slagati gl. svr., prez. slaem - izrei
neistinu, la; prevariti, obmanuti; ne
odrati zadatu rije, iznevjeriti,
slalom im. m. r. (norv.), g. jd. slaloma skijaka disciplina u kojoj takmiar
vozei u krivudavoj liniji, mora proi
kroz odreeni broj vrata; olimpijska
takmiarska disciplina.
slama im. . r., g. mn. slama - osuene
stabljike itarica (penica, jeam, zob,
ra i dr.) koje ostanu poslije vridbe,
slaman prid., odr. slamni - koji je na
pravljen od slame,
slamarica im. . r. - vrsta starinskog du
eka napunjenog slamom (umjesto vu
nom ili pamukom),
slamati gl. nesvr., prez. slamam - up.
slomiti.
slamica/slamica im. . r., em. - mala
slamka; prenes. neto veoma slabo,
krhko, njeno,
slamka im. . r., dat. jd. slamki, g. mn.
slamki - pojedinana osuena stabljika
itarica; cjevica za pijenje soka.
slamnat prid., odr. v. slamnati - koji je od
slame; prenes. koji je prazan, bez vri
jednosti.
slan prid., odr. v. slani - koji ima u sebi
soli; koji ima karakteristrian ukus soli;
koji je zainjen solju.
slana im. . r. - snijenobijeli atmosferski
talog koji se skuplja na travi i drveu

slatkohran
tokom noi za hladna i maglovita vre
mena; smrznuta rosa, mraz; inje.
slanica im. . r. - posudica za dranje soli,
slanik; slana voda iz koje se isuiva
njem izdvaja so.
slanik im. m. r., g. jd. slamka, n. mn.
slanici - posudica za so, slanica,
slanina/slanina im. . r. - mastan pot
koni sloj utovljene svinje koji se
usoljen sui na zraku i dimu kao pe
enica, pek.
slanutak im. m. r., g. jd. slanutka, n. mn.
slanuci, g. mn. slanutaka/slanutaka bot. biljka okrugla jestiva ploda iz
porodice leptimjaa sa tvrdim okruglim
sjemenkama koje slue kao hrana, a
prene kao zamjena za kafu.
slap im. m. r., g. jd. slapa, n. mn. slpovi
- vodopad, buk.
slasno pril. - sa slau.
slast im. . r., g. mn. slasti - prijatan ukus
slatkih stvari (voa, meda, eera,
erbeta), slatkoa,
slastan prid., odr.v. slasni - koji je pun
slasti, koji izaziva zadovoljstvo kad se
kua.
slastica im. . r. - slatki, kola, ob.
poslastica.
slastiar im. m. r. - onaj koji se bavi
proizvodnjom i prodajom poslastica,
poslastiar,
slastiarski prid. odr. v. - koji se odnosi
na slastiare i slastiarstvo.
slastiarski pril. - kao slastiar, poput
slastiara.
slati gl. nesvr., prez. aljem - upuivati
poruku ili koga da neto uradi; otpre
miti ta da se kome ta urui,
slatina im. . r. - izvor slane vode.
slatkarija im. . r. - poslastice,
slatkast prid., odr. v. slatkasti - koji je
pomalo sladak, poput slatkog,
slatki im. m. r., g. jd. slatkia - pos
lastica, kola,
slatko im. s. r. - voe kuhano u eeru
posebnim postupkom,
slaftko pril. - sa slau, s uivanjem,
slatkoa im. . r., g. mn. slatkoa - slast,
slatkost.
slatkohran prid., odr. v. slatkdhrani - koji
jede s uivanjem; koji ne bira hranu;
koji ima dobar apetit.

slatkohranost
slatkohranost im. . r., instr. jd. slatkdhranou/slatkdhranosti - osobina ljudi
koji vole jesti, koji imaju dobar apetit;
gurmanluk,
slatkoreiv prid., odr. v. slatkorjeivi koji ima priu koja opija, koja pridobija
slatkim obeanjima,
slatkorjeivo pril. - na slatkoreiv nain,
slatkorjeivost im. . r., instr. jd. slatko
rjeivou/slatkorjeivosti - osobina
onoga koji je slatkoreiv, koji voli
mnogo priati; blagoglagoljivost.
slatkost im. . r., instr. jd. slatkou/
slatkosti - svojstvo onoga toje slatko,
slatkovodni prid. odr. v. - koji se odnosi
na slatke vode; koji se nalazi, koji ivi
u slatkoj vodi.
slava im. . r., g. mn. slava - uzvienost,
veliajnost; svetkovina, slavlje, veselje,
pir.
slavan prid., odr. v. slavni - ovjenan sla
vom; glasovit, ugledan; uzvien; zna
menit; dobro poznat, uven.
Slavn/Sloven im. m. r., g. jd. Slavena/
Slovena - pripadnik velike grupe evro
azijskih indoevropskih naroda poveza
nih zajednikim praslavenskim izvo
rom.
slavenizirati gl. svr. i nesvr., prez. slavenhiram - slovenizirali, (u)initi koga
Slavenom po jeziku i obiajima, davati
kome slavenski oblik i karakter, posiaveniti, poslavenjivati.
slavenski/slovenski prid. odr. v. - koji
potie ili pripada Slavenima,
slavenski pril. - na nain Slavena,
slavenstvo/slovenstvo im. s. r. - osobina
slavenskih naroda; svi Slaveni,
slavina im. . r. - esma, krajnji izvod na
cjevovodu,
slavistika im. . r., dat. jd. slavistici nauka koja prouava slavenske jezike,
knjievnosti i kulturu,
slaviti gl. nesvr., prez. slavim - hvaliti i
veliati koga ili ta, initi koga slavnim,
obasipati slavom; oboavati,
slavlje im. s. r. - radosno i sveano
obiljeavanje kakvog dogaaja; svetko
vina, gozba, pirovanje; proslava,
slavljeniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na slavljenika,
slavljeniki pril - na nain slavljenika.

1042

1043
slavljenik im. m. r., n. mn. slavljenici onaj koji slavi, proslavlja,
slavljenica im. . r. - ona koja neto slavi,
slavno pril. - na slavan nain, veliajno,
slavohlepan prid., odr. v. slavohlepni,
pejor. - koji je pohlepan za slavom, koji
udi da bude slavan; slavodobitan,
slavohlepnost im. . r., instr. jd. slavohlepnou/slavohlepnosti, pejor. - bo
lesna tenja, pohlepa za slavom,
slavoluk im. m. r., n. mn. slavoluci spomenik u vidu luka podignutog u ast
pobjednika i pobjede,
slavoslovlje im. s. r. (stsl.) - velianje,
uzdizanje, slavljenje rijeima,
slavuj im. m. r., g. jd. slavuja - zool. mala
mrkosiva ptica selica umilna poja,
bulbul.
slaziti (se) gl. nesvr., prez. slazim (se) slagati se, paziti se; sastajati se, posje
ivati se; drugovati,
slei se gl. svr., prez. slegnem (se) - up.
slegnuti se.
slediti se gl. svr., prez. sledim se trp.
prid. sleen - pretvoriti se u led,
smrznuti se.
sle im. . r., g. jd. sledi - morska riba,
haringa.
slegnuti (se) gl. svr., prez. slegnem (se) slei se; spustiti se nie (o povrini
zemlje); spustiti se u nivou, staloiti se;
smiriti se, stiati se.
slet im. m. r., g. jd. sleta, n. mn. sletovi sport, javna gimnastika manifestacija,
sletjeti gl. svr., prez. sletim - letom,
letei se spustiti,
slezena im. . r., g. mn. slezena - anat.
velika lijezda u trbunoj duplji s lijeve
strane ispod dijafragme i zadnjih rebara
koja stvara eritrocite,
slian prid., odr. v. slini - koji lii kome
po svome liku, koji ima crte kao drugi,
koji podsjea po emu na koga ili to,
nalik.
sliiti gl. nesvr., prez. sliim - biti nalik,
slian nekome ili neemu, podsjeati
likom na nekoga, nalikovati,
slino pril. - tako da nalikuje, valjano;
priblino.
slinost im. . r., instr. jd. slinou/
slinosti - osobina onoga koji je kome
slian; svojstvo onoga to je emu
slino.

slijed im. m. r. - nadovezivanje, red, niz;

poredak u toku ega.
slijediti gl. nesvr., prez. slijedim - ii
neposredno za nekim, pratiti trag; birati
ivotni put po ugledu na nekoga, po
voditi se u svojim postupcima za
nekim; javljati se u nizu odmah iza
ega, nastavljati zapoeto; nastajati kao
posljedica ega.
slijedei/sljedei prid. odr. v. - onaj koji
dolazo odmah nakon nekoga, drugi po
redu, naredni, idui,
slijep prid., odr. v. slijepi - koji nema
oinjeg vida, koji ne vidi, koji je obnevidio; prenes. koji ne uvia injenice i
njihove veze, nerazborit, nepromiljen;
koji je na jednom kraju zatvoren, kuda
nema prolaza, npr. slijepi put.
slijepac im. m. r., g. jd. slijepca, g. mn.
slijepaca - slijep ovjek, onaj koji ne
vidi; prenes. ovjek kojemu nedostaje
sposobnost da neto shvati, "slijep kod
oiju".
slijepiti gl. nesvr., prez. slijepim - gubiti
vid, postajati slijep; initi koga slije
pim, osljepljivati,
slijepiti gl. svr., prez. slijepim - sastaviti
ljepilom jedno s drugim, zalijepiti, ui
niti da se neto slijepi,
slijepo pril. - kao slijep, ne obzirui se ni
na ta, po svaku cijenu, bespogovorno,
bezobzirno,
slijeva pril. - s lijeve strane,
slika im. . r., dat. jd. slici, g. mn. slika slikarsko djelo izraeno u bojama; foto
grafija ili filmski snimak; prenes. opis
ega u knjievnom djelu, poetska slika;
med. opis zdravstvenog stanja; dio
dramskog ina; geometrijski crte,
slikar im. m. r. - likovni umjetnik, stva
ralac slika, koji linijama i bojama iznosi
svoj subjektivni doivljaj stvarnosti,
slikari im. m. r., pejor. - slab, netalentovan slikar.
slikarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
slikare i slikarstvo, koji pripada slika
rima.
slikarski pril. - kao slikar, po naelima
slikarstva.
slikarstvo im. s. r., g. mn. slikrstava likovno stvaralatvo, djelatnost izrade
slika; slikanje.

slivnik
slikati gl. nesvr., prez. slikam - baviti se
slikarstvom, stvarati sliku; snimati foto
aparatom, fotografisati; prenes. sliko
vito, ivopisno opisivati rijeima,
slikovan prid., odr. v. slikvni - koji se
ispoljava pomou likovnog izraza, na
slikarski nain,
slikovit prid., odr. v. slikdviti - koji se
iskazuje pomou slika, izraajan, izra
zit, plastian, ivopisan,
slikovito pril. - na slikovit, izraajan
nain.
slikovitost im. . r., instr. jd. slikdvitou/
slikdvitosti - svojstvo onoga to je
slikovito.
slikovnica im. . r. - knjiga za djecu u
kojoj se pria slikama, manje rijeima,
slikovno pril. - pomou slika,
slina im. . r., g. mn. slina - sekret iz
nosa, bale.
slinav prid., odr. v. slinavi - koji slini,
bali; balav; koji je umrljan slinom;
prenes. mlad, neiskusan, nedorastao,
neuk.
slinavka im. . r., dat. jd. slinavki virusna zarazna bolest papkara,
sliniti gl. nesvr., prez. slini - isputati
sline, baliti; prenes. pejor. bezrazlono
plakati, cmizdriti,
tipati gl. nesvr., prez. slipa - imati
svojstva ljepljivosti, biti ljepljiv,
slipav prid., odr.v. slipavi - ljepljiv,
smolast.
slistiti gl. nesvr., prez. slistim - sve
listom, redom ukloniti, uiniti da neto
prestane postojati; potpuno unititi,
istrijebiti, iskorijeniti, potamaniti; pre
nes. sve potroiti, pojesti i popiti,
slien prid., odr. v. slieni - uniten,
istrijebljen, iskorijenjen, potamanjen.
sliti gl. svr., prez. slijem - sastaviti,
spojiti neto teno, sjediniti u jednu
cjelinu; saliti, izliti,
slitina im. . r. - spoj rastopljenih metala
u novu mjeavinu, spoj nastao slivanjem, stapanjem; legura,
sliv/sliv im. m. r. - geografski prostor sa
kojeg se voda sliva, tee u jednom,
istom pravcu, u jednu rijeku, jezero ili
more.
slivnik im. m. r., n. mn. slivnici - odvodna
cijev za upotrijebljenu vodu u kuama;

slizati se
otvor u gradskoj mrei kanalizacije u
koji se sliva kinica; aht.
slizati se gl. svr., prez. sliem (se) postati veoma blizak s kim, sklopiti
pakt protiv koga.
sloboda im. . r., vok. jd. slobddo/
slobodo, g. mn. sloboda - mogunost
ispoljavanja svoje volje u granicama
prirodnih i drutvenih zakona; stanje
nezavisnosti u kojem ovjek nije ogra
nien u odluivanju o sebi i svojoj sud
bini; odsustvo ogranienja, prinude,
pritiska.
slobodan prid., odr. v. slobodni - koji se
nesmetano slui slobodom, koji ivi u
slobodi; koji raspolae sobom po svojoj
volji, nezavisan; u kome nema prinude,
koji ne trpi nikakva ogranienja; koji
nije zauzet,
slobodar im. m. r., g. jd. slobodara - onaj
koji se bori za slobodu i slobodoumlje;
slobodan, nezavisan mislilac,
slobodarka im. . r., dat. jd. slobddarki ona koja se bori za slobodu,
slobodarski prid. odr. v. - koji je okrenut,
privren slobodi i slobodarstvu,
slobodarski pril. - po naelima slobodne
volje.
slobodarstvo im. s. r. - svojstvo slobo
dara, boraca za slobodu; stanje slobod
nih ljudi.
slobodica im. . r., em. i hip. - sloboda
od milja.
sloboditi gl. nesvr., prez. slobodan hrabriti koga, sokoliti,
slobodno pril. - bez ogranienja, bez bo
jazni.
slobodnjak im. m. r. - ovjek nevezan
profesionalnim obavezama; onaj koji je
izvan oficijelne prakse,
slobodoljubiv prid., odr. v. slobodoljubivi
- koji voli slobodu i promie svijest o
slobodi.
slobodoljubivost im. . r., instr. jd. slobodoljiibivou/slobodoljubivosti - oso
bina onoga koji je slobodoljubiv,
slobodoljublje im. s. r. - ljubav prema
slobodi, tenja za slobodom, borba za
slobodu.
slobodouman prid., odr. v. slobodoumni koji slobodno misli, koji voli slobodu,
koji tei slobodoumlju.

1044

1045
slobodoumlje im. s. r. - svojstvo onoga
koji je slobodouman, slobodan, koji
ima nezavisan nain miljenja, slobodoumnost.
slog im. m. r., g. jd. sldga, n.mn. sldgovi gram. dio rijei, izgovorna cjelina koju
nosi samoglasnik, vokal; sloena slova
za tampanje nekog teksta.
sloga im. . r., dat. jd. slozi - potpuna
usklaenost miljenja, interesa i pos
tupaka izmeu vie osoba, slonost,
slogan im. m. r. (engl.), g. jd. slogna atraktivna i prijemiva reklamna poru
ka; krilatica, parola, lozinka, geslo,
slogo v prid., odr. v. sldgovi - koji se
odnosi na slog, koji pripada slogu, koji
je od sloga,
sloj im. m. r., n. mn. sldjevi - odjelit dio
neke mase koja pokriva odreenu pov
rinu, naslaga; grupacija ljudi koje veu
neke sline osobine, koji imaju slina
obiljeja, koji su povezani slinim inte
resima.
slojevit prid., odr. v. slojeviti - sastavljen
od vie slojeva; sloen; prenes. mnogoznaan, vieznaan,
slojevito pril. - u slojevima, na slojeve,
slojevitost im. . r., instr.jd. slojevitou/
slojevitosti - osobina onoga to je sloje
vito.
slom im. m. r., g. jd. sldma, n. mn. slomovi - propast, unitenje, katastrofa;
poraz.
slomiti (se) gl. svr., prez. slomim izazvati lom, prelomiti, rastaviti u vie
dijelova, rasturiti, razbiti, skrhati; biti
savladan, uniten; popustiti u svom
otporu; pretjerati u radu, izmuiti se.
slomljen prid., odr. v. slomljeni - utuen,
malaksao; umoran, nesiguran,
slon im. m. r., g. jd. slona, n. mn. slonovi
- zool. krupni sisar, biljojed, sa dugom
surlom i dvije kljove; prenes. nespretan,
debeo ovjek,
slonov prid., odr. v. - koji pripada slonu,
slonovski prid. odr. v. - koji se odnosi na
slonove.
Sloven im. m. r., g. jd. Slovena - Slaven,
slovenizlrati gl. svr. i nesvr., prez.
sloveniziram - slavenizfrati.
slovenski prid. odr. v. - slavenski.
Slovenstvo im. s. r. - slavenstvo.

slovo im. s. r., g. jd. slova, n. mn. slova, g.

mn. slova/slova - napisani ili odtam
pani znak za izgovoreni glas, grafem;
rije, govor o nekome, neemu, besje
da, istina.
sloan prid., odr. v. sloni - koji je u slozi,
koji se slae s nekim,
sloen prid., odr. v. sloeni - kompli
kovan, kompleksan, zamren, zapleten,
sloiti gl. svr., prez. sidim - poslagati,
zavriti slaganje; staviti, metnuti na
jedno mjesto vie predmeta u odre
enom redu; nainiti, stvoriti kakvu
cjelinu, sastaviti, spojiti dijelove; tamp. pripremiti slog, poredati slova za
tampanje prema rukopisu,
sloiti (se) gl. svr., prez. sidim (se) sastaviti, spojiti se, usaglasiti; prenes.
dovesti u sklad, podudarnost, uskladiti;
dovesti do sloge, slaganja, zdruiti,
sloiv prid., odr. v. sloivi - koji se moe
sloiti.
slono pril. - na sloan nain, u slozi,
zajedniki, jedinstveno,
slonost im. . r., instr. jd. slonou/
slonosti - osobina sloge i onoga to je
slono, sloga, saglasnost, sklad,
sliiaj im. m. r., lok. jd. sluaju/sluaju, n.
mn. sluaji/sluajevi - neoekivani do
gaaj; okolnost koja nije izraz zako
nitosti, pravila, uzrone povezanosti,
sluajan prid., odr. v. sluajani - koji je
izraz ili posljedica sluaja, sluajnosti;
neplaniran, nepredvidiv,
sluajno pril. - neoekivano, nepredvidivo, nenamjerno,
sluajnost im. . r., instr. jd. sluajnou/
sluajnosti - neoekivana okolnost, nepredvidiva situacija-; sluaj,
sluiti (se) gl. svr. (rus.), prez. sluim
(se) - dogoditi se, desiti se.
sluditi gl. svr., prez. sludim, trp. prid.
sluen - izvesti iz pameti, dovesti do
ludila.
sluga im. m. r., dat./lok. slugi/sluzi, n. mn.
sluge, g. mn. sluga - onaj koji nekoga i
nekome slui, koji stoji na usluzi,
podlonik; podanik; pejor. onaj koji iz
straha ili koristoljublja ponizno izvra
va elje nadreenog, koji ispunjava
neiju volju,
slugan im. m. r., g. jd. slugna, pejor. sluga, poslunik, beskimenjak.

sluznl
sluganski prid. odr. v. - koji se odnosi na
slugane.
sluganski pril. - na sluganski nain,
sluganstvo im. s. r. - osobina slugana,
ropska uslunost i poslunost, servil
nost.
sluh im. m. r., dat. jd. sluhu - ulo
pomou kojeg ujemo, sposobnost uha
da registruje spoljne zvukove; spo
sobnost reprodukcije muzikih zvuko
va.
sliihovod im. m. r. - anat. uni kanal,
slupati gl. svr., prez. slupam - unititi,
razbiti; na brzu ruku napraviti, sklepati,
slua im. m. r. - ob. slualac.
slualac im. m. r., g. jd. sluaoca, n. mn.
sluaoci, g. mn. slualaca - sluatelj;
onaj koji slua nekoga ili neto; student,
slualica im. . r. - fiz. naprava za slu
anje zvuka; dio telefonskog aparata,
sluaonica/sluaonica im. . r. - prostorija
gdje se sluaju predavanja,
sluatelj im. m. r. g. jd. sluatelja, n. mn.
sluatelji, g. mn. sluatelja - slualac.
sluateljica/sluateljka im. . r., dat. jd.
sluat eljici/sluateljki - ona koja slua,
sluateljstvo im. s. r., g. mn. slua
te ljs tv o - masa sluatelja, sluaoci, pu
blika.
sluati gl. nesvr., prez. sluam - primati,
registrirati sluhom zvukove; pratiti slu
anjem neiji govor, izlaganje; pri
sustvovati predavanju na fakultetu;
pridravati se ijih savjeta ili zapo
vijesti, biti posluan, pokoravati se ko
me.
slukinja im. . r. - enska osoba koja
slui nekome uz naknadu,
sluni prid. odr. v. - koji se odnosi na
sluh, koji se ostvaruje pomou sluha,
slutiti gl. nesvr., prez. slutim - osjeati
slutnju, nagovjetaj; instinktivno osje
ati, nasluivati,
slutnja im. . r., g. mn. slutnji - neodre
eno, nejasno osjeanje, misao, predo
sjeaj da e se neto dogoditi,
sluz im. . r., g. jd. sluzi - gusta, ljepljiva
tenost koja oblae i titi sluznice,
sliizav prid., odr.v. sluzavi - koji sadri
sluz, koji je obloen sluzi; koji je poput
sluzi, sluzast,
sluznl prid. odr. v. - koji se odnosi na
sluz, koji je od sluzi.

sluznica
sluznica im. . r. - anat. sluzokoa, tanka
vlana opna koja prekriva i titi neke
organe.
sluzokoa/sliizokoa im. . r. - sluznica,
sluba im. . r., g. mn. slubi - sluenje,
rad za platu; vrenje javne dunosti;
naziv za pojedinu oblast rada; crkveni
obred.
sluben prid., odr. v. slubeni - koji se
odnosi na slubu i vrenje dunosti u
slubi; koji se vri po dunosti; prenes.
koji je distanciran, lien srdanog,
uzdran, krut, ukoen,
slubenica im. . r. - ena u slubi,
inovnica.
slubenik im. m. r., n. mn. slubenici onaj koji je u slubi, koji vri slubu,
slubuje; slubeno lice, inovnik;
zaposlenik, namjetenik,
sliibeno pril. - na sluben nain, zva
nino, po dunosti; prenes. uzdrano,
ukoeno, hladno, usiljeno, formalistiki.
slubovati gl. nesvr., prez., slubujem biti u inovnikoj slubi, vriti slubu,
obavljati dunost,
sluilac im. m. r., g. jd. sliiioca, n. mn.
sluioci, g. mn. sliiilaca - sluitelj,
onaj koji po dunosti slui, posluuje,
kojemu mu je sluenje radna obaveza.
sljedbenik im. m. r., vok. jd. sljedbenie,
n. mn. sljedbenici - onaj koji slijedi ne
koga, neku ideju, uenje; pristalica,
pristaa.
sljedstveno pril. - na sljedstven nain,
dosljedno.
sljeme im. s. r., g. jd. sljemena, n. mn.
sljemena, g. mn. sljemena - linija u
kojoj se sijeku krovne plohe kue, vrh
krova; svod; geogr, gornji dio planine,
greben.
sljepi im. m. r., g. jd. sljepica - zool.
gujolika, zmijolika guterica/guter pot
puno zakrljalih nogu.
sljepilo im. s. r. - sljepoa, nedostatak
vida; prenes. nesposobnost razumije
vanja, uvianja i shvatanja kakvog pro
blema itd.
sljepoa im. . r., g. mn. sljepoa - slje
pilo.
sljepooica/sljepoonice mn. im. . r. anat. boni dijelovi lubanje od uha do
eone kosti.

1046

1047
sljez im. m. r., g. jd. sljeza - bot. vrsta
ljekovite biljke,
sljubiti (se) gl. svr., prez. sljubim (se) spojiti, pribiti (se) jedno uz drugo, pri
ljubiti; zdruiti,
sljiihnuti se gl. svr., prez. sljuhnem splasnuti, uvehnuti; sparuiti se (o
biljkama).
smaknue im. s. r. - oduzimanje ivota,
pogubljenje,
smaknuti (se) gl. svr., prez. smdknem
(se) - smai, naglo skinuti, strgnuti;
svui, odstraniti; pogubiti, unititi; ma
knuti se u stranu; svaliti se; ubiti se.
smandrljati gl. svr., prez. smandrljam uraditi neto nabrzinu, povrno, kako
bilo.
smanjiti (se) gl. svr., prez. smanjim (se)
- uiniti manjim, umanjiti; skratiti; po
stati manji.
smanjivati (se), gl. nesvr., prez. sma
njujem (se) - up. smanjiti (se),
smaragd im. m. r. (gr.), g. mn. sma
ragda - skupocjeni dragi kamen zelene
boje.
smaragdni prid. odr. v. (gr.) - koji je od
smaragda.
smatrati gl. nesvr., prez. smatram misliti, suditi o emu, imati svoj sud o
emu; drati, cijeniti; posmatrati, gle
dati.
smazati gl. svr., prez. smaem - halap
ljivo pojesti sve do kraja,
sme im. m. r. (engl.), n. mn. smeevi sport, otar udarac po visokoj lopti pre
ma protivnikom polju u tenisu ili
odbojci.
smee im. s. r. - razni otpaci koji niemu
vie ne slue.
sme prid., odr. v. smei - mrk, boje
kestenja, kestenjast, braon,
smekati (se) gl. svr., prez. smekam (se)
- uiniti mekim, postati meki, omek
ati.
smesti (se) gl. svr., prez. smetem (se) zbuniti (se); omesti, sprijeiti,
smesti gl. svr., prez. smetem - metlom
metui ukloniti, odstraniti sa neega,
pomesti.
smet im. m. r., g. jd. smeta, n. mn. sme
tovi - nanos snijega u zavjetrini; go
mila, hrpa, mnotvo ega.

smetati gl. nesvr., prez. smetam - praviti

smetnju, biti kome na putu; uzne
miravati koga.
smetati gl. nesvr., prez. smeem - up.
smetnuti.
smeten prid., odr. v. smeteni - zbunjen,
smuen.
smeteno pril. - zbunjeno, smueno,
smetenost im. . r., instr. jd. smetenou/
smetenosti - odlika smetenih, smuenost.
smetenjak im. m. r., vok. jd. smetenjae/
smetenjae, n. mn. smetenjci - smeten,
smuen, neodluan ovjek,
smetljar im. m. r., vok. jd. smetljaru/
smetljare - onaj koji isti, kupi i uklanja
smee.
smetlje im. s. r. - smee, razni otpaci koji
se nakupe na nekom prostoru; neto
loe, nevrijedno,
smetljiste im. s. r. - mjesto na koje se
odvozi i odlae smetlje; deponija,
smetnuti gl. svr., prez. smetnem - ski
nuti, zbaciti, ukloniti, odbaciti; zabaciti,
smetnja im. . r., g. mn. smetnji - ono to
smeta, to stoji na putu da se neto
ostvari, prepreka, zapreka; tekoa;
zbunjenost, smetenost, zabuna, zbrka,
smeurati se gl. svr., prez. smeuram
(se) - izgubiti jedrinu, glatkost, prekriti
se borama, naborati se.
smicalica im. . r., g. mn. smicalica lukav gest dovoenja u zabludu; podva
la, trik, mahinacija,
smij a im. m. r., g. jd. smija - onaj koji
se smije, veseljak,
smijati (se) gl. nesvr., prez. smijem se razvlaenjem usana i karakteristinim
isprekidanim glasom iskazivati radost,
veselje, zadovoljstvo,
smijeh im. m. r. - iskazivanje zadovolj
stva, veselja, dobrog raspoloenja raz
vlaenjem usana i karakteristinim
isprekidanim glasom,
smijeniti gl. svr., prez. smijenim - izvriti
smjenu, ukloniti koga s kakve dunosti,
skinuti koga s kakvog poloaja i zami
jeniti drugim,
smijeak im. m. r, n. mn. smijeci - em. i
hip. od smijeh, osmijeh,
smijean prid., odr. v. smijeni - koji
izaziva smijeh (pojavom ili sadrinom);
koji izaziva podsmijeh, ironiju.

smisaon
smijeno pril. - na smijean nain, na
nain koji izaziva smijeh,
smijeati gl. svr., prez. smijeam spojiti, sastaviti jedno s drugim u smjeu, pomijeati, izmijeati; prenes. zdru
iti se; sliti se; ui u sastav ega.
smijeiti se gl. nesvr., prez. smijeim se pokazivati smijeak na licu, smjekati
se, osmjehivati se.
smijuckati (se) gl. nesvr., prez. smijuc
kam (se), em. - smjekati se.
smijurija im. . r. - glasan smijeh; ega;
prenes.loe i nespretno uinjeno djelo,
ruglo.
smiliti se gl. svr., prez. smilim se - po
stati mio nekome, omiliti, osjetiti sami
lost, milosre, saaliti se.
smiliti gl. svr., prez. smilim - sii, spustiti
se milei.
smilovati se gl. svr., prez. smilujem se osjetiti samilost, milosrdnost prema ko
me, saaliti se nad kim.
smilje im. s. r. - biljni rod iz porodice
glavoika.
smion prid., odr.v. smioni - smjel, hrabar,
odvaan, junaan, sran,
smiono pril. - na smion nain, smjelo,
odvano.
smionost im. . r., instr. jd. smionou/
smionosti - osobina onoga koji je smi
on, smjel; smjelost,
smiraj im. m. r. - blago nestajanje, smi
rivanje ivosti, utihnue; zalazak sunca,
suton.
smiren prid., odr. v. smireni - koji je
postao miran, koji vlada sobom; iz koga
zrai mirnoa i miroljubivost; umjeren
u nainu ivota,
smireno pril. - bez napetosti, polahko,
odmjereno, uzdrano.
smiriti (se) gl. svr., prez. smirim (se) uiniti mirnim, dovesti u stanje mira,
umiriti; smanjiti napetost; uiniti da
prestane svaa; smanjiti intenzitet nee
ga, ublaiti; postati miran, nai mir.
smisao im. m. r., g. jd. smisla - supstanca
znaenja; logiki sadraj miljenja; vri
jednost, razlog, svrhovitost; sklonost
prema emu; opravdan razlog za kakav
postupak.
smisaon prid., odr. v. smisaoni - koji u
sebi sadri smisao.

smislen
smislen prid., odr. v. smisleni - koji ima
smisao, razuman, razloan; koji je u
skladu sa zakonima miljenja,
smisliti (se) gl. svr., prez. smislim (se) stvoriti misao; razmisliti; shvatiti, do
misliti, pronai rjeenje, izlaz; izmisliti
neto novo; presabrati se.
smiljeno pril. - na smiljen nain, razbo
rito; sraunato,
smiriti gl. svr., prez. smitim - pokupiti,
saviti; povui se, odustati,
smjehuljiti se gl. nesvr., prez. smjehuIjim se - pomalo se smijati; zajedljivo
se smijati.
smjelo pril. - bez straha, odvano, hrabro,
odluno.
smjelost im. . r., instr. jd. smjelou/
smjelosti - osobina onoga koji je smio,
smion; smjelo djelo, podvig,
smjena im. . r., g. mn. smjena - smje
njivanje, dolazak jednog umjesto dru
gog; promjena,
smjenjivati (se) gl. nesvr., prez. smjenju
jem (se) - up. smijeniti,
smjer/smjer im. m. r., n. mn. smjerovi pravac.
smjerokaz im. m. r. - pokaziva smjera,
pravca; putokaz,
smjesa im. . r., g. mn. smjesa - smjea,
masa nastala mijeanjem, spajanjem
dvije ili vie tvari, mjeavina,
smjesta pril. - istog asa, odmah; neodlono.
smjestiti (se) gl. svr., prez. smjestim (se)
- postaviti ta na odgovarajue mjesto,
nai emu mjesto; nai kome mjesto,
namjestiti (se); zauzeti pogodan poloaj
(pri sjedenju).
smjetaj im. m. r., n. mn. smjetaji smjetanje, zauzimanje mjesta u kak
vom prostoru; privremeni boravak u
kakvoj ustanovi,
smjetajni prid. odr. v. - koji se odnosi na
smjetaj.
smjeti gl. nesvr., prez. smijem - raditi ta
bez straha, biti hrabar, ne bojati se.
smlaiti (se) gl. svr., prez. smlaim (se)
- uiniti mlakim, ugrijati do mlakog,
umlaiti; malo se ugrijati.
smlatiti gl. svr., prez. smlatim, trp. prid.
smlaen - snano udarajui, mlatei
oboriti, sruiti, otresti.

1049

1048
smlaviti gl. svr., prez. smlavim, trp. prid.
smlavljen - satrti, zdrobiti, smrskati;
smlatiti.
smoiti gl. svr., prez. smoim - staviti u
vodu, umoiti; uiniti mokrim, pokva
siti, skvasiti,
smonica im. . r. - kuna ostava za
namirnice.
smoi/smognuti gl. svr., prez. smognem
- biti u stanju, uzmoi; doi do snage,
ojaati; domoi se; nadjaati, savladati.
smog im. m. r. (engl.), n. mn. smdgovi mjeavina magle i dima u velikim
industrijskim gradovima.
smok im. m. r. - kvalitetnija hrana sa ve
om energetskom vrijednou, npr.
suho meso, stelja; hrana koja se jede
kaikom, varivo; itka, razvarena suho
mesnata ili bjelomrsna hrana,
smoking im. m. r. (engl.), n. mn. smdkinzi
- gornji dio sveanog veernjeg odijela,
kaput sa reverima opivenim svilom.
smokov prid. odr. v. - smokvin, koji
pripada ili potie od smokve,
smokovaa im. . r. - smokvino, smokovo
drvo; rakija od smokava,
smokva im. . r., g. mn. smokvi/smokava bot. biljka iz porodice dudova; medite
ranska voka sa mehkim kopicastim
plodovima,
smokvin prid. odr. v. - smokov, koji
pripada ili potie od smokve.
smola im. . r., g. mn. smola - ljepljiva
tena masa koju lue neke biljke, po
sebno etinari, koja u dodiru sa zrakom
otvrdne.
smolast prid., odr.v. smolasti - koji ima
osobine smole, koji je nalik smoli, po
put smole, ljepljiv, slipav.
smolav prid., odr. v. smolavi - koji sadri
smolu, ljepljiv, slipav.
smotak im. m. r., g. jd. smotka - ono to
je smotano, zavijeno.
smotan prid., odr. v. smotani - koji je
motanjem skupljen, svijen, zavijen; pre
nes. koji je nesnalaljiv, smuen, zbu
njen; smotanko.
smotati gl. svr., prez. smdtam - motajui
sloiti, napraviti smotak, klupko, rolnu;
zaviti, zamotati,
smota vati gl. nesvr., prez. smotavam up. smotati.

smotra im. . r., g. mn. smotri - javna

inspekcija vojske, parada,
smotriti gl. svr. i nesvr., prez. smotrim gledati, paziti, posmatrati,
smotuljak im. m. r., g. jd. smotuljka, g.
mn. smotuljaka/smdtuljaka, em. i hip.
- mali smotak, smotulji, zaveljaji.
smoditi gl. svr., prez. smozdim - slistiti,
smrskati, zdrobiti, unititi,
smraiti (se) gl. svr., prez. smraim (se)
- uiniti mranim, onemoguiti pristup
svjetlosti, obuhvatiti, pokriti mrakom,
zamraiti; namraiti se, namrgoditi se,
namrtiti se.
smrad im. m. r., n. mn. smradovi/ smra
dovi - neprijatan, neugodan, teko po
d n o ljiv miris, zadah, vonj; prenes.
pogrd. odvratan ovjek, nitavna osoba,
smraditi gl. nesvr., prez. smrddi - iriti
smrad, zaudarati, ispunjavati smradom,
gaditi, zagaditi,
smra im. . r., g.mn. smra - etinar iz
porodice borova, smreka,
smrak im. m. r., g. jd. smrka, n. mn.
smrci, g. mn. smraka - bot. jestiva
umska gljiva s naboranom mrkozelenom glavicom; zool. ptica koja ivi na
smri.
smrdi ti gl. nesvr., prez. smrdi - iriti
smrad, zaudarati,
smrdljiv prid., odr. v. smrdljivi - koji
smrdi, zaudara,
smrdljivac im. m. r., g. jd. smrdljivca, g.
mn. smrdljivaca - onaj koji smrdi,
smrdljiv, odvratan ovjek,
smreka/smreka im. . r. - bot. zimzelen
grm iz porodice empresa prijatna mi
risa, sa tvrdim iljastim iglicama, iji se
plod upotrebljava za pravljenje ukusnog
i ljekovitog soka, aja i rakije,
smrekov prid. odr. v. - koji pripada smreki, koji potie od smreke,
smrekovina im. . r. - smreka, smrekino,
smrekovo drvo.
smrkavati (se) gl. nesvr., prez. mrkav a
(se) - up. smrknuti (se),
smrknut prid., odr. v. smrknuti - koji je
mrka, namrtena izraza lica, natmuren,
neraspoloen, turoban, mrzovoljan,
smrknuti (se) gl. svr., prez. smrknem
(se) - postati mrk, taman, mraan; na
tmuriti, namrgoditi, namrtiti (se); po

smukati
stati mrano, smraiti se; prekriti mra
kom, potamniti,
smrsiti gl. svr., prez. smrsim - zamrsiti,
zaplesti; izgovoriti neto brzo i nera
zumljivo.
smrskati/smrskati gl. svr., prez. smrs
kam/smrskam - razbiti, zgnjeiti u pa
ramparad, zdrobiti, smrviti, razmrska
ti.
smrati gl. svr., prez. smram - postati
mrav, izmrati, smrati,
smraviti/smraviti gl. svr., prez. smra
vim/smravim - up. smrati.
smrt im. . r., instr. jd. smru/smrti prestanak ivota, prestanak postojanja;
propast, unitenje,
smrtan prid., odr.v. smrtni - koji se
odnosi na smrt; koji donosi smrt.
smrtnik im. m. r., n. mn. smrtnici - onaj
koji je smrtan; prenes. ljudsko bie;
suprot, vjenik.
smrtno pril. - donosei smrt, poput smrti;
prenes. uasno, strano,
smrtnost im. . r., instr. jd. smrtnou/smrtnosti - osobina onoga koji je
smrtan; procenat umiranja u odreenom
vremenskom periodu prema ukupnom
broju stanovnika, mortalitet,
smrtonosan/smrtonosan prid., odr. v.
smrtonosni/smrtdnosni - koji donosi
smrt; koban, ubitaan,
smrtonosno/smrtonosno pril. - nosei
smrt, zlokobno, vrlo opasno,
smrtovnica/smrtovnica im. . r. slubena, pismena potvrda o neijoj
smrti; objava smrti u novinama, itulja,
smrviti (se) gl. svr., prez. smrvi (se) razbiti neto vrsto u komadie, u mrve,
zdrobiti; unititi, satrti; pretvoriti se u
mrve.
smrznuti (se) gl. svr., prez. smrznem (se)
- pretvoriti se u mrzlinu, led, slediti
(se), zalediti (se); nahladiti se, nazepsti;
umrijeti od smrzavanja,
smucati se gl.nesvr., prez. smucam (se) provoditi ivot lutajui bez cilja i
razloga, potucati se, lunjati, tumarati;
skitati.
smukati gl. svr., prez. smukam tresui, mukanjem sastaviti tenosti,
izmijeati; prenes. napraviti neto to
nije pravo, uiniti prevaru.

smuditi
smuditi gl. nesvr., prez. smudlm/smudlm
- oprljiti vatrom, paliti dlaice na po
vrini koe.
smud im. m. r. - zool. vrsta slatkovodne
ribe iz porodice grgea, zelenkaste
boje, sa vie poprenih tamnosmeih
pruga.
smuk im. m. r., n. mn. smukovi - vrsta
crne i po trbuhu ukaste zmije,
smiik im. m. r., n. mn. smukovi - sport.
spust na skijama bez zapreka niz brdo.
smuljati gl. svr., prez. smuljam - gnjeenjem, muljanjem istisnuti sok iz gro
a ili maslina,
smunati gl. svr., prez. smunam izgovoriti neto nerazgovijetno, smrsiti;
uraditi neto kako bilo
smuen prid., odr. v. smueni - smeten,
zbunjen, rastresen, pometen, sputan,
smuenjak/smuenjak im. m. r., n. mn.
smuenjaci/smuenjci - smuen, sme
ten, sputan ovjek,
smuenica im. . r. - ona koja je smuena,
smueno pril. - zbunjeno, smeteno,
smuenost im. . r., instr. jd. smuenou/
smueno ti - stanje ili svojstvo onoga
koji je smuen,
smutiti gl. svr., prez. smutim, trp. prid.
smuen - mutei pomijeati, sjediniti;
uiniti ta mutnim; izazvati smutnju;
podvaliti, prevariti, slagati,
smutljivac im. m. r., n. mn. smutljivci onaj koji unosi smutnju, petljanac,
spletkar, mutivoda, intrigant,
smutljivica im. . r. ona koja unosi
smutnju.
smutnja im. . r., g. mn. smutnji - spletka,
petljanija, prevara, intriga,
snabdjeti (se) gl. svr., prez. snabdijem
(se) - pribaviti, opskrbiti (se) ime,
osigurati neto neophodno,
snai/snai (se) gl., svr., prez. snaem
(se) - snalaljivou znati povoljno
rijeiti odreene probleme, vjeto se
izvui iz kakve neugodne situacije.
snaga im. . r., n. mn. snage - jaina, sila,
mo; valjanost, vrijednost; suprot,
nejakost, slabost,
snagator im. m. r. - koji se oslanja i
razmee snagom, siledija,
snagatorka im. . r. - ona koja se oslanja
na snagu.

1051

1050
snaha/snaha im. . r., dat. jd. snahi!snahi,
g. mn. snaha/snaha - sinova, bratova ili
unukova ena; nepoznata mlaa udata
ena.
snajper im. m. r. (engl.) - puka sa
optikim instrumentom za precizno ga
anje.
snajperist(a) im. m. i . r. (engl.), g. jd.
snajperiste, n. mn. snajperiste/snajpe
risti, g. mn. snajperista - vojn. specija
lista za gaanje snajperom,
snalaljivost im. . r., instr. jd. snalazljivouJ'snalaljivosti - osobina ono
ga koji je snalaljiv,
snatriti gl. nesvr., prez. snatrim - za
nositi se mislima, sanjariti, matati,
snaan prid., odr. v. snani - pun snage,
moan, jak; vrst,
snaiti gl. nesvr., prez. snaim - initi
snanim, jaati; dobijati snagu, puniti
se snagom, postajati snaan,
snano pril. - sa ispoljavanjem snage,
jako, silno,
snebivati (se) - nesvr., prez. snebivam se
- dvoumiti se, premiljati se hoe li ta
prihvatiti.
snen prid., odr. v. sneni - zahvaen,
obuzet snom, sanjiv, pospan; koji iza
ziva san, uspavljiv; polustvaran, miran
kao u snu.
sneno pril. - sanjivo, pospano, dremljivo.
snenost im. . r., instr. jd. snenou/
snenosti - stanje onoga koji je snen,
sanjivost.
sneveseliti (se) gl. svr., prez. sneveselim
- uiniti koga neveselim; postati neve
seo; rastuiti se, okahariti se.
snijeg im. m. r., n. mn. snijezi/snjegovi oborina, padavina u obliku bijelih pahu
ljica koje nastaju smrzavanjem vodene
pare u atmosferi,
snijet im. . r., g. jd. snijeti - vrsta pa
razitskih gljiva iz porodice stapara kao
bolest na itu; gara.
snijeti gl. svr., prez. snesem - noenjem
premjestiti nanie, donijeti s vieg
mjesta na nie; izbaciti iz sebe jaje (o
pticama).
snijeiti gl. nesvr., prez. snijel - pomalo
padati (o snijegu),
snijenica im. . r. - voda od otopljenog
snijega.

snimak/snimak im. m. r,, n. mn. snimci/

snimci, g. mn. snimaka/snimaka - snim
ka, fotografskim aparatom napravljena
slika; kopija; magnetofonska kopija
zvuka, govora i sl.
snimatelj im. m. r. - onaj koji snima
fotografskim aparatom, filmskom ka
merom, magnetofonom,
snimati - gl. nesvr., prez. snimam - po
mou ureaja za snimanje biljeiti slike
i zvukove.
snimiti gl.svr., prez. snimim - razliitim
elektronskim aparatima i tehnikama
nainiti zvuni ili video snimak; prenes.
reg. skinuti, svui odjeu sa sebe.
snimka im. . r., dat. jd. snimci, g. mn.
snimki - snimak,
snishodljiv prid., odr. v. snishodljiv! usluan, popustljiv, ljubazan; pejor. po
nizan, udvoriki.
snishodljiv pril. - na snishodljiv nain,
snishodljivac im. m. r., g. jd. snishodIjlvca - pretjerano, lano udvoran; ljiga
vac, beskimenjak,
sniti gl. svr. i nesvr., prez. snim - doiviti san, biti u snu, sanjati, snivati; spa
vati.
snivati gl. nesvr., prez. snivam - doiv
ljavati snove,
snizilica im. . r. - mu. znak za snia
vanje tona za pola stepena, be-mol.
sniziti gl. svr., prez. snizim - uiniti ni
im; smanjiti,
snienje gl. im. s r. od sniziti - sputanje
na nie; opadanje, smanjenje,
snjegobran im. m. r. - zaklon od snijega;
zapreka na gradskim krovovima za
sprjeavanje padanja snijega,
snjegovi im. m. r. - privremena snjena
skulptura u liku klovna, snjeko,
snjean prid., odr. v. snjeni - koji je od
snijega; koji je pokriven snijegom; koji
je pun snijega, snjegovit.
snob im. m. r. (engl.), n. mn. snobovi ovjek koji slijepo slijedi trendove, koji
se upinje iznad mogunosti, pomodar,
uobraen ovjek, lana veliina,
snobizam im. m. r. (engl.), g. jd. sno
bizma, n. mn. snobizmi - ponaanje
svojstveno snobu.

socij aldemokrat (a)

snobovski prid. odr. v. (engl.) - koji se

odnosi na snobove,
snobovski pril. (engl.) - poput snoba, na
nain snoba,
snohvatica im. . r. - sanjivost, polusan,
drijeme; pojave koje se u snu javljaju.
snop im. m. r., g. jd. sndpa, n. mn.
sndpovi - skup veeg broja poje
dinanih uvezanih predmeta; poevene
i uvezane rukoveti ita; mnotvo svjet
losnih zraka usmjerenih u jednom prav
cu.
snoljiv prid., odr. v. sndljivl - koji se
moe trpiti, podnoljiv,
snoljivost im. . r., instr. jd. sndljivou/
sndljivosti - osobina snoljivih, podno
ljivost; tolerancija,
snovati gl. nesvr., prez. snujem, trp. prid.
snovan - postavljati osnovu za za tka
nje; prenes. kovati planove, spremati se
za neto.
snuden prid. - neveseo, tuan, zabrinut,
potiten, okaharen.
sniidenbst im. . r., instr. jd. snudenou/snudenosti - stanje onoga koji se
snudio.
spiiditi (se) gl. svr., prez. snudim (se) uiniti koga neraspoloenim, tunim,
alosnim; postati neveseo, zabrinut,
potiten, neraspoloen, tuan.
sob im. m. r. (e.), n. mn. sdbovi sjeverni jelen, irvas.
soba im. . r., g. mn. soba - prostorija,
odaja.
sobarica im. . r. - spremaica soba u
hotelima ili slukinja u bogatijim kua
ma.
sobica im. . r. em. - mala soba, sobiak,
soboslikar/soboslikar im. m. r. - onaj
koji bojama ukraava zidove soba.
soboslikarka im. . r. - ena soboslikar.
sobom pril. - samostalno, svojeruno,
osobno, lino,
socijalan prid. (lat.), odr. v. socijalni koji se odnosi na drutvo, zajednicu,
drutveni.
socijaldemokrat(a) im. m. r., n. mn. socijaldemdkrate/socijaldemdkrati - pri
stalica socijaldemokratije.

socij al d em o kr a tij a
socijaldemokratija/socijaldemokracija
im. . r. (lat.-gr.) - politiki program za
reformu kapitalistikog drutva u prav
cu socijalne pravde; opi naziv za
radnike socijalistike partije nastale u
kapitalistikim zemljama u drugoj polo
vici 19. stoljea,
socijaldemokratski prid. odr. v. (lat.gr.) - koji se odnosi na socijaldemok
rate i socijaldemokratiju.
socijaldemokratski pril. (lat.-gr.) - na
nain socijaldemokratije.
socijalist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. socija
liste/socijalisti - pristalica socijalizma;
lan socijalistike partije,
socijalistkinja im. . r. - ena socijalist,
socijalistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na socijaliste i socijalizam,
socijalistiki pril. (lat.) - po principima
socijalizma,
socijalizacija im. . r. (lat.) - podrutvlje
nje.
socijalizam im. m. r. (lat.), g. jd. socija
lizma - drutveni poredak bez kapita
listike eksploatacije radnika i sa drut
venom svojinom nad sredstvima za pro
izvodnju; projekat viestranakog de
mokratskog drutvenog ureenja u
kojem se reformama omoguuje graa
nima sudjelovanje u pravinijoj raspo
djeli materijalnih i kulturnih dobara
koja stvaraju,
socijalizirati/socijalizovati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. socijaliziram/sdcijalizujem - provesti, provoditi socijali
zaciju; postati socijalan,
socijalnost im. . r. (lat.), instr. jd. socijalnou/socijalnosti - drutvenost, osobi
na onoga koji je socijalan; suprot, asocijalnost.
sociolog im. m. r. (lat.-gr.), g. mn. socid16ga, n. mn. soc id lozi - koji se bavi
sociologijom, strunjak za sociologiju,
sociologinja/sociologica im. . r. - ena
sociolog.
sociologija im. . r. (lat.-gr.) - nauka o
drutvu, savremena nauna disciplina,
znanost koja se bavi prouavanjem i
tumaenjem drutvenih pojava i pro
cesa u njihovoj uzajamnoj i cjelovitoj
povezanosti.

1053

1052
sociologijski prid. odr. v. (lat.-gr.) - koji
se odnosi na sociologiju, koji pripada
sociologiji,
socioloki prid. odr. v. (lat.-gr.) - koji se
odnosi na sociologe (i sociologiju),
socioloki pril. (lat.-gr.) - poput sociolosoan prid., odr. v. soni - koji sadri sok,
koji je pun soka.
soivo im. s. r., n. mn. soiva - lea, bot.
mahunasta biljka iz porodice leptimjaa
sa hranjivim sjemenjem; fiz. vrsta kon
veksnog ili konkavnog stakla koje
sabire ili rasipa svjetlosne zrake; anat.
dio oka kroz koji se prelama svjetlost
prije nego padne na mrenjau.
sono pril. - na soan nain, sa sonou.
sonost im. . r., instr. jd. sonou/
sonosti - svojstvo onoga to je sono.
soda im. . r. (tal.) - natrijev karbonat
(Na2C 0 3); napitak vode zainjene uglji
nim dioksidom,
soara im. . r. (tal.), g. mn. sodara tvornica sode.
sodomija im. . r. - spolna nastranost,
spolno openje ovjeka sa ivotinjama.
sofa im. . r. (ar.) - iroka klupa s naslo
nima, trijem; natkriveno i uzdignuto
mjesto u bai, hladnjak; uzdignuti pro
stor uza zid pred damijom.
sofist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. sdfiste/
sdfisti - pristalica sofizma, helenskog
filozofskog uenja kojemu je ovjek u
sreditu sa svojim miljenjem i unutra
njim svijetom i djelovanjem; ovjek
koji izvrtanjem istine, zamjenom teza,
stvara krive, lane zakljuke,
sofistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na sofi ste i sofistiku.
sofistiki pril. (gr.) - na sofistiki nain,
sofistika im. . r. (gr.), dat. jd. sofistici smiljeno izvrtanje istine i izvlaenje
krivih zakljuaka na osnovi prividnih
dokaza pomou sofizama.
sofizam im. m. r. (gr.), g. jd. sofizma, n.
mn. sofizmi, g. mn. sofizama - namjerno
nainjen netaan zakljuak koji privid
no izgleda logian, smiljeno iskon
struiran lani dokaz,
sofra im. . r. (ar.), sofri/sofra/'sojara niski okrugli sto za ruavanje, trpeza,
sinija.

softa im. m. r. (perz.), g. mn. sdftl/sfta uenik medrese,

softver im. m. r. (engl.) - skup programa i
operativnih sistema koji ine "pamet
kompjutera, nematerijalni dio, koji sa
tehnikim, materijalnim dijelom, har
dverom, ini cjelinu kompjutera; anal.
softver - hardver = um i tijelo,
sogan im. m. r. (tur.) - luk.
sdgandolma im. . r. (tur.), g. mn. sdgandolmi - vrsta jela, punjeni, nadjeveni
luk mesom i pirinem.
soha/soha im. . r. - odsjeeni ravasti
komad drveta koje slui kao nosei stub
ili kao podupira,
sohbet im. m. r. (ar.) - razgovor, sjedelj
ka, sastanak, sijelo, gozba; sobet.
soj im. m. r. (tur.), g. jd. soja, n. mn.
sdjevi, g. mn. sojeva - rod, pleme, ko
ljeno; porijeklo, vrsta, sorta, pasmina.
soja im. . r. - jednogodinja kruna/
hljebna biljka mahunarka,
sojenica im. . r., g. mn. sojenica - kua
na vodi, podignuta na kolju, na sohama,
ipovima.
sojka im. . r. - zool. kreha, arena ptica
iz reda vrana, ojka,
sojli prid. odr. v. (tur.) - dobrog soja,
plemenitog roda, osoba s pedigreom,
koljenovi,
sojtarija im. m. i . r. (tur.) - onaj koji se
ne bavi ozbiljnim poslom; lakrdija,
aldija.
sok im. m. r., g. jd. soka, n. mn. sokovi ivotna tekuina s hranjivim sastojcima
u tkivu; tenost iscijeena iz vonih
plodova i biljaka kao napitak; prenes.
ono to je najbolje u neemu, snaga,
jaina.
sokak im. m. r. (ar.), g. jd. sokaka, n. mn.
sokci, g. mn. sokka - ulica, cesta;
ulica u mahali,
sokna im. . r. (njem.) - kratka arapa.
soko/soko(l) im. m. r., g. jd. sokdla/
sokola, v. jd. sokole, n. mn. sokdlif
sdkolovi - ptica grabljivica slina jastre
bu, slui u lovu na ptice.
Sokolac im. m. r., g. jd. Sokoca planinski gradi istono od Sarajeva na
platou planine Romanije,
sokolar/sokolar im. m. r., g. jd. sokolara/
sokolara - onaj koji se bavi uzgojem i

solidarnost
dresurom sokolova za lov; kao termin cijenjen starjeina na dvorovima bo
sanskog plemstva zaduen za brigu i
njegu sokolova, lov sa njima i preno
enje pisama,
sokolarstvo im. s. r., g. mn. sokolrstava/
sokolarstava - bavljenje sokolima,
odgajanje i uvjebavanje sokolova za
lov.
sokoliti gl. nesvr., prez. sokdlim - hrab
riti, podsticati,
sokolov/sokolov prisv. prid. - koji pripada
sokolu.
sokovnik im. m. r., n. mn. sbkdvnici/
sokovnlci - aparat za cijeenje soka iz
voa i povra.
so(l) im. . r., g. jd. soli, instr. jd. soli/
solju, g. mn. sdli - nezamjenjiv zain
jelu kojemu se tradicionalno u ishrani
daje vanost kao i hljebu; min. natrijev
hlorid (NaCl), vrst, mrvljiv i rastopljiv
mineral jedinstvenog slanog okusa;
hem. spoj metala i kiseline ili pozitiv
nog dijela luine/baze i negativnog di
jela kiseline,
solana im. . r., g. mn. solana - tvornica
za dobijanje i preradu soli; solara, solnica.
solar im. m. r., g. jd. solara, g. mn. solara
- koji se bavi solju, radnik u solani,
prodavac soli.
soldat im. m. r. (tal.), g. jd. soldata vojnik.
soldateska im. . r. (tal.), dat. jd. soldate
ski/soldatesci, g. mn. soldateski/solda
teska - vojnika rulja,
solfeo im. m. r. (tal.) - vjebe za pjevanje
po notama radi razvijanja muzikalnosti,
solidan prid. (lat.), odr. v. solidni - vrst,
pouzdan, valjan; savjestan, umjeren;
koji uredno ivi; koji ima siguran dru
tveni poloaj,
solidaran prid. (fr.), odr. v. solidarni uzajaman, zajedniki, jedinstven,
solidarisati/solidarizirati/solidarizovati
se gl. svr. i nesvr. (fr.), prez. solidariem/solidariziram/sdlidarizujem - biti
solidaran, sloiti se, slagati se.
solidarno pril. (fr.) - sa solidamou,
zajedniki, slono,
solidarnost im. . r., instr. jd. solidrnou/solidarnosti - svojstvo solidarnih.

solidno
solidno pril. (fr.) - na solidan nain,
dobro, valjano,
solidnost im. . r. (fr.), instr. jd. solidnou/solidno ti - osobina onih koji su
solidni, valjani,
solilokvlj im. m. r. (lat.) - razgovor sa
samim sobom; monolog,
solipsizam im. m. r. (lat.), g. jd. solipsizma, g. mn. solipsizama - uenje po
kojem postoji samo subjektivno "ja" i
da se sve postojanje sadri u njemu;
egoizam, sebinjatvo.
solist(a) im. m. r. (tal.), g. mn. solista onaj koji sam izvodi neko muziko
djelo; onaj kojemu se povjeravaju dio
nice partiture koje imaju posebno mjes
to uz pratnju; onaj koji ulazi u poje
dinane akcije ne osvrui se na potre
be skupnog rada; koji sam ivi i sam
radi, samotnjak,
solistica/solistkinja im. . r. - ena
solist(a).
solite im. s. r. - mjesto na planini gdje se
povremeno soli stoka na ispai; mjesto
gdje se zimi postavlja so i hrana za div
lja radi prehrane; solilo,
soliter im. m. r. (fr.), g. jd. solitera samostojna viekatnica; jedan brilijant
uglavljen u prstenu,
soliti gl. nesvr., prez. sdllm, trp. prid.
soljen - stavljati so u hranu, zainjavati
jelo solju, dodavati so, osoljavati; posi
pati to solju,
solnica im. . r. - posudica za so, slanica,
solana, solara,
solo im. m. i s. r. (lat.) - muziki komad ili
njegov dio za samo jednog izvoaa,
solistu.
solo pril. (lat.) - samostalno, pojedinano;
sam za sebe.
solsticij im. m. r. (lat.) - astr. dan kada
Sunce dostie najviu taku, najveu
pozitivnu, odnosno negativnu deklinaciju (21. VI),
solucija/solucija im. . r. (lat.) - rjeenje
nekog pitanja, problema, prava opcija,
"dobitna kombinacija",
sdluf im. m. r. (perz.) - zalistak kose pru
en niz lice pokraj uha; uvojak, zuluf.
som im. m. r., n. mn. sdmovi - velika
slatkovodna riba glatke ljigave koe,
iroke spljotene glave s dugim brcima;
prenes. glupan; prodrljivac.

1055

1054
somnabul im. m. r. (lat.) - onaj koji hoda
u snu, mjesear,
somnabulizam im. m. r. (lat.), g. jd. somnabulizma - hodanje u snu, mjesear
stvo.
somun/samun im. m. r. (gr.), g. jd.
somuna/samuna - okrugli domai ili
pekarski hljeb s kvasom; lepinja, samuni.
sonant im. m. r. (lat). - zvuni suglasnik,
po nekim osobinama izmeu samogla
snika i suglasnika, od kojih je r slogotvomo, npr. u rijeima trn, brkat, srkati.
sonar im. m. r. (lat.), g.jd. sonra - aparat
koji pomou ultrazvuka otkriva pred
mete pod vodom,
sonata im. . r. (tal.) - mu. vea instru
mentalna kompozicija, obino s tri do
etiri stava, razliitog tempa i karakte
ra.
sonda/sonda im. . r. (fr.), g. mn.
sondi/sondi - svrdlo za buenje artekih
bunara ili istraivanje dubokih slojeva
Zemljine kore; naprava za mjerenje
dubine mora, dubinomjer; med. instru
ment kojim se prodire u dubinu tkiva i
uzima uzorak za ispitivanje,
sondaa im. . r. (fr.) - ispitivanje, istra
ivanje pomou sonde.
sondiranje gl. im. s. r. od gl. sondirati.
sondirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
sdndiram - ispit(iv)ati, istra(iva)ti ta
sondom, obavljati sondau; prenes. pri
premiti, pripremati uslove (teren) za
ta.
sonet im. m. r. (tal.), g. jd. soneta/soneta lirska pjesma od 14 stihova u etiri
strofe (dva katrena i dvije tercine).
sonetni/sonetni prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na sonete,
sonetskl prid. (tal.) - koji se odnosi na
sonet ili je kao sonet,
song im. m. r. (engl.), n. mn. sdngovi pjesma u duhu narodnih pjesama u
USA; poseban napjev u savremenim
scenskim djelima, zabavnoj i dezmuzici.
sopot im. m. r., g. mn. sbpdta/sopota - jak
izvor, strmi buk, vodopad,
sopotnica/sopotnica im. . r. - mjesto
gdje izvire, kulja jako vrelo, prostor na
kojem izbijaju jake vode.

sopran im. m. r. (tal.), g. jd. soprana najvii enski pjevaki glas.

sopranist(a) im. m. r. (tal.) - pjeva koji
pjeva sopran,
sopranistica/sopranistkinja im. . r.
(tal.) - pjevaica koja pjeva sopran,
sopstven prid., odr. v. sdpstveni - vlastit,
svoj, lini, osobni,
sopstvenica im. . r. - ena sopstvenik,
vlasnica.
sopstvenik im. m. r., n. mn. sopstvenici imalac, onaj kome to pripada, nosilac
prava svojine, vlasnik,
sopstvenost im. . r., instr. jd. sdpstvenou/sdpstvenosti - vlastitost, linost,
osobnost; pravo raspolaganja ime, pra
vo svojine, vlasnitvo,
sopstvo im. s. r., g. mn. sdpstava - bie,
tijelo, osoba,
soptanje gl. im. s. r. od gl. soptati,
soptati gl. nesvr., prez. sopem - teko
dihati; dahtati,
soriti (se) gl. svr., prez. sorim (se) - sru
iti, oboriti, razoriti, smrviti, zdrobiti,
obruiti; shorgati se.
sortiranje gl. im. s. r. od gl. sortirati.
sorta im. . r. (tal.), g. mn. sorti - vrsta,
rod s tipinim osobinama, pasmina, soj,
kov.
sortirati gl. svr. i nesvr., prez. sdrtiram
- razvrstavati prema sorti, odabirati sor
tu; sreivati po zadatom principu,
sortni prid. odr. v. (tal.) - koji ima
prepoznatljivu sortu, probran, vrstan.
sos im. m. r. (fr.), dat. jd. sosu, n. mn.
sosovi - umak, umokac; prenes. neprili
ka, nevolja,
soka im. . r., dat. jd. soki, g. mn.
soki/soaka - vojn. stalak za odlaganje
puaka, stalaa,
sotona/sotona im. m. r. (hebr.) - avo,
vrag, ejtan; princip zla, zao duh, zlo
duh; zloesta i destruktivna osoba,
sotonski prid. odr. v. (hebr.) - koji se
odnosi na sotonu, koji je kao u sotone,
sotonski pril. (hebr.) - na nain sotone,
avolski, vraki, ejtanski.
sova im. . r., g. mn. sova - ptica iz roda
nonih ptica grabljivica, buljina, jejna.
sovhoz im. m. r. (rus.) - dravno poljo
privredno dobro.

spariti (se)
sovuljaga im. . r., dat. jd. sovuljagi, g.
mn. sovuljaga - zool. najvea ptica iz
roda sova, uara; pejor. zlokobna ena.
spacioniranje gl. im. s. r. od spacionirati,
spacionirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
spacidmrdm - (na)initi razmak; prori
jediti, prorjeivati slova pri tampanju;
pisati razmaknuto,
spadalo im. s. r. - vragolasta i duhovita
osoba, objeenjak, aldija, aljivdija.
spadanje gl. im. s. r. od gl. spadati,
spadati gl. nesvr. i u. prez. spadam spadati s neega; pripadati emu, ubra
jati se u ta.
spahija im. m. r. (pers.), g. mn. spahija posjednik timara, spahiluka koji je du
an kao konjanik da ide na vojnu;
veleposjednik, vlastelin; bolje stojei
muslimanski seljak u Bosni,
spajalica im. . r. - sitna kancelarijska
naprava od ice ili plastike za privri
vanje i dranje na okupu listova papira;
nala.
spakovati/spakirati gl. svr., prez.
spakuj em/spakiram - ob. spakovati:
sloiti ta u paket; spremiti stvari u
kofer za putovanje; prenes. podmetnuti
nekome neto, nepravedno optuiti,
spaliti gl. svr., prez. spalim, trp. prid.
spaljen - unititi paljenjem, vatrom sa
goriti, saei,
spana/pinat im. m. r. (njem.), g. jd.
spanaa/pinata - bot. panska jedno
godinja zeljasta biljka ije se lie
upotrebljava kao hrana; vrsta povra,
zelje.
spandati se gl. svr. (tur.), prez. spdndam se - pejor. spetljati se s kim, sple
ti, spariti se kriom, stupiti s kim u ne
doline odnose,
sparan prid., odr. v. sparni - koji ispo
ljava sparinu, pun sparine, zaparan.
sparina im. . r., g. mn. sparina - velika
vruina, ega s mnogo vlage u zraku,
zapara, omorina,
spariti (se) gl. svr., prez. sparim (se) * nainiti par, zdruiti se u par, nai
parnjaka; udvojiti, sjediniti; sastaviti
mujaka i enku ivotinja radi rasploda,
spariti (se) gl. svr., prez. sparim (se) opariti, parom spriti, oprljiti, opei;
uvehnuti, sparuiti se.

sparuiti (se)
sparuiti (se) gl. svr., prez. sparuim (se)
- uiniti da neto izgubi svjeinu, vlagu;
uvehnuti od vruine.
spas im. m. r. - izbavljenje od opasnosti,
spasenje; ozdravljenje, izljeenje; oslo
boenje, sloboda,
spasenje im. s. r. - spas, izbavljenje,
spasilac/spasitelj im. m. r., g. jd. spasio
ca, n. mn. spasioci, g. mn. spasilaca onaj koji spaava ili je spasio nekog,
spasitelj im. m. r., g. mn. spasitelja spasilac; kr. Spasitelj Isus Krist,
spasiti gl. svr., prez. spasim, trp. prid.
spaen - izbaviti koga iz nevolje, za
tititi koga od opasnosti, sauvati od
nesree, pogibelji,
spasonosan/spasonosan prid. odr. v. spa
sonosni/spasdnosni - koji nosi spas,
izbavljenje,
spasonosno/spasonosno pril. - donosei
spas.
Spasovdan im. m. r. - kr. uzdignue
Gospodnje na nebo, dan Hristovog
uznesenja, Spasovo.
spasti gl. svr., prez. spadnem - pasti s
vieg mjesta nanie; pasti s visine na
zemlju, survati se; svui se, odvojiti se
od onoga na to je nataknuto; prenes.
propasti, srozati se; postati zavisan od
ega, nisko pasti; postati manji, sniziti
se, opasti; smrati, oslabiti.
spati gl. nesvr., prez. spim - pjesn.
spavati.
spava im. m. r., g. jd. spavaa, v. jd.
spavau - onaj koji spava, kojemu je
osobina spavanje,
spavaica im. . r. - ena koja spava,
spavaica im. . r. - namjenska lahka
odjea za spavanje, posteljna odjea,
spavaa koulja, pidama,
spavalica im. . r. - osoba (m. i . pola)
koja voli spavati; spavaica,
spavaonica/spavaonica im. . r. - spavaa
soba za vie ljudi,
spavati gl. nesvr., prez. spavam - biti u
stanju sna, biti odsutan iz jave; prenes.
imati polne odnose s kime.
spaziti gl. svr., prez. spazim, trp. prid.
spaen - primijetiti, otkriti, uoiti, ugle
dati, opaziti,
specifirirati/specifikovati gl. svr. i ne
svr. (lat,), prez. specificiram/specifi-

1056

1057
kujem - poblie oznai(va)ti i razvrsta(va)ti pojedine stvari,
specifian prid. (lat.), odr. v. specifini svojstven iskljuivo jednom predmetu
ili pojavi, svojevrstan, osobit, poseban,
naroit.
specifinost im. . r. (lat.), instr. jd. specifinou/specifinosti - naroito svo
jstvo, osobenost, posebnost,
specifikacija im. . r. (lat.) - pojedinano
navoenje, nabrajanje; razrada detalja
ili pojedinosti; opis i pregled speci
finih osobina neega,
specifikum im. m. r. (lat.) - naroitost,
svojevrsnost, osobitost, izuzetnost,
specijalac im. m. r. (lat.), g. jd. specijlca, n. mn. specijalci, g. mn. specijalaca/specijalaca - posebno obuena
osoba za odreene poslove; pripadnik
specijalnih policijskih ili vojnih snaga,
specijalan prid. (lat.), odr. v. specijalni poseban, osobit, naroit.
specijalist(a) im. m. i . r. (lat.), g. mn.
specijalista - poseban strunjak u jed
noj oblasti znanosti, rada i stvaralatva,
specijalistkinja im. . r. - ena spe
cijalista).
specijalitet im. m. r. (lat ), g. jd. specija
liteta - izvanredan proizvod svoje vrste;
posebnost, rijetkost,
specijalizacija im. . r. (lat.) - sticanje
naroitih znanja u nekom podruju,
struno usavravanje,
specijalizirati/specijalizovati (se) gl.
svr. i nesvr. (lat.), prez. specijalizi
ram/specijalizujem - stei, sticati dodat
no znanje u nekoj struci; postati stru
njak u nekoj oblasti, struno (se) usa
vriti.
specijalka im. . r. (lat.), dat. jd. specijalki - zemljopisna karta manjeg raz
mjera sa posebnim, specijalnim poda
cima.
specijalno pril. (lat.) - posebno, izuzetno,
mahsuz.
specijalnost im. . r. (lat.), instr. jd.
specijalnou/specijlnosti - svojstvo
onoga to je specijalno; posebno stru
no znanje; posjedovanje sofisticiranih
metoda i postupaka u djelovanju; po
sebna vjetina, spretnost ili znanje o
emu.

spei (se) gl. svr., prez. spee (se), trp.

prid. speen - peenjem obraditi, spri
ti; spaliti, izgoriti; isuiti se od toplote,
stvrdnuti se.
spektakl im. m. r. (lat.), g. jd. spektakla/
spaktakala - velika predstava, prvoraz
redno zanimljiv dogaaj, glamur.
spektakularan prid. (lat.), odr. v. spe
ktakularni - velianstven, prvorazredno
zanimljiv, efektan, glamurozan,
spektakularno pril. (lat.) - na spekta
kularan nain, velianstveno, efektno,
spektar im. m. r. (lat.), g. jd. spektra, n.
mn. spektri, g. mn. spektara - fiz. snop
raznobojnih zraka koji se stvara prelamanjem svjetlosti kroz prizmu,
spekulacija im. . r. (lat.) - rezonovanje
bez dovoljno realne osnove, zakljui
vanje na temelju fiktivnih, izmiljenih
elemenata; mozganje, teoretisanje; fil.
tenja da se doe do istine putem
apstraktnog umovanja; trg. nastojanje
da se raznim trgovakim mahinacijama
doe do brze i lahke dobiti, ekstraprofita; pekulacija, meetarenje,
spekulant im. m. r. (lat.), g. mn. spekulanata/spekiilanata - onaj koji se slui
spekulacijama, pekulant.
spekulativan prid., (lat.) odr. v. speku
lativni - koji se odnosi na spekulaciju;
fil. zasnovan na apstraktnom miljenju
daleko od iskustva i prakse, sklon umo
vanju; sraunat na brzu i lahku zaradu,
spekulirati/spekulisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. spekuliram/spekuliem baviti se spekulacijom, teoretizirati, do
miljati, mozgati,
speleolog im. m. r. (gr.), n. mn. spele
olozi - istraiva jama, peina, spilja;
strunjak u speleologiji,
speleologija im. . r. (gr.) - nauka o
jamama i peinama, spiljama,
spelovati gl. nesvr. (engl.), prez. spelujem - izgovarati pojedinano, zasebno
svako slovo neke rijei, sricati, buhtabirati.
spengati (se) gl. svr., prez. spengam (se)
- sapeti, smrsiti, svezati,
sperma im. . r. (gr.), g. mn. spermi biol. muko sjeme, sjemena tekuina sa
mukim spolnim elijama (spermato
zoidima) za oplodnju koju lue muke
polne lijezde (testisi); sjeme.

spiritualnost
spermatozoid im. m. r. (gr.) - zrela
muka polna sjemena elija, stanica za
oplodnju, spermij,
spetljan prid., odr. v. spetljani - zapetljan,
zamren, sapet,
spetljati (se) gl. svr., prez. spetljam (se) svezati petljom, zakopati, zapetljati;
splesti u uzao, vor; zapetljati se, zaple
sti se; stupiti s kim u nedoline odnose,
spandati se; zamrsiti se, iskomplikovati se.
spiker im. m. r. (engl.), g. mn. spikera govornik, ita i najavljiva na radiju i
televiziji; predsjednik britanskog parla
menta.
spikerica/spikerka im. . r. (engl.) - ena
spiker.
spikerski prid. odr. v. (engl.) - koji se
odnosi na spikere,
spikerski pril. (engl.) - poput spikera,
spilja im. . r. - prostrana prirodna pod
zemna upljina, peina, jama; pilja,
spirala im. . r. (gr.) - sve to je uvijeno;
mat. krivulja koja ini niz sve veih
zavijutaka oko jedne take ili ose, za
vojnica, zavojak, uvojnica; predmet
takvog oblika,
spiralan prid. (gr.), odr. v. spiralni - koji
je nalik spirali, koji je u obliku spirale,
zavojit.
spirant im. m. r. (lat.), g. mn. spiranata gram. strujni suglasnik, strujnik.
spiritist(a) im. m. r. (lat.), n. mn. spiritisti/spiritiste - osoba koja se bavi spiritizmom.
spiritistiki prid. odr. v. (lat.) - koji potie
ili pripada spiritistima.
spiritistiki pril. (lat.) - po naelu spiritizma, na nain spiritista,
spiritizam im. m. r. (lat.), g. jd. spiritizma, n. mn. spiritizmi, g. mn. spiritizama
- vjerovanje u zagrobni ivot duhova
umrlih ljudi i mogunost openja s nji
ma.
spiritualan prid., odr. v. spiritualni - koji
je proet duhovnou, duhovni, duev
ni, oduhovljen.
spiritualizam im. m. r. (lat.), g. jd. spiritualizma - fil. uenje po kojemu je du
hovna stvarnost jedina stvarnost,
spiritualnost im. . r. (lat.), instr. jd.
spiritualnou/spiritualnosti - osobina
onoga stoje spiritualno, duhovnost.

spiritualizirati
spiritualizirati/spiritualizovati gl. svr. i
nesvr., prez. spirituallzjrain/spiritualizujem - da(va)ti emu duhovno obi
ljeje, oduhovljivati; (pro)tumaiti u
duhovnom smislu,
spis im. m. r., g. mn. spisa - napisan
(slubeni) akt, dokument, sastav, ras
prava, lanak, djelo,
spisak im. m. r., g. jd. spiska, n. mn.
spiskovi, g. mn. spiskova - popis ega,
lista; spis koji sadri imena, nazive
neega, imenik, registar,
spisatelj im. m. r. - pisac, knjievnik,
spiskati gl. svr., prez. spiskam - uludo
troiti, upropastiti, slistiti, straiti.
spjev im. m. r., n. mn. spjevovi - pjesni
ko djelo, pjesma, pjevanje, poema,
spjevati gl. svr., prez. spjevam - sastaviti
pjesmu, opjesmiti, upjevati, opjevati,
splaine im. . r. pi. tant. - voda u kojoj je
oprano kuhinjsko sue, spirine, pomije;
prenes. loa hrana,
splasnuti gl. svr., prez. spldsnem - splahnuti, opasti, spasti, smanjiti se (to je
nabreklo, to je naduhano, to je nadolo); prenes. popustiti u jaini, osla
biti.
splav im. m. r., n. mn. splavovi - plovilo
nainjeno od posjeenih i povezanih
stabala, trupaca, balvana, vlaka,
splavar im. m. r., g. jd. splavara - koji se
zanima splavovima; koji upravlja splavom.
splavarenje gl. im. s. r. od splavariti,
splavariti gl., nesvr., prez. splav arim baviti se prevoenjem splavom.
splaviti gl. svr., prez. splavim, trp. prid.
splavljen - spustiti splavom niz rijeku;
spustiti vlake, balvane niz strminu, pa
dinu; skinuti povlaku, skorup s mlijeka,
splavnica im. . r. - ustava, brana, bent
koji se moe dizati i sputati,
splesti gl. svr., prez. spletem/spletem nainiti splet, pletenjem izraditi neto,
oplesti; saviti ta oko ega; meusobno
se preplesti, zamrsiti.
splet im. m. r., dat./lok. jd. spletu, n. mn.
spletovi - ono to je meusobno splete
no, isprepleteno, zapleteno, zamreno;
ono to ini cjelinu vie pojedinanih
dijelova; sastav, sklop, skup; vijenac,
oplet.

1058

1059
spleten prid., . r. spletena, odr. v. sple
teni - nespretan, sapet, zbunjen,
spleteno pril. - na spleten nain,
spletenost im. . r., instr. jd. spletenou/
spletenosti - stanje, osobina onoga koji
je spleten.
spletka im. . r., dat. jd. spletki, g. mn.
spletki/spletaka - lano, netano dovo
enje u vezu, splitanje ljudi, djela i do
gaaja; smutnja, podvala, intriga,
spletkar im. m. r. - onaj koji pravi
spletke, smutljivac, intrigant, spletkaro.
spletkariti gl. nesvr., prez. spletkarim praviti spletke, intrige,
splin im. m. r. (engl.) - sumorno raspo
loenje proeto dosadom, mrzovoljnost,
zlovolja.
spljoten prid. odr. v. spljoteni - pljosnat,
stanjen u plohu,
spljotiti gl. svr., prez. spljotim - nai
niti pljosnatim, poput plohe, stanjiti,
zgnjeiti.
spoitavati gl. nesvr., prez. spoitavam prekoravati koga zbog ega, prebacivati
nekome za neto, prigovarati, zamjerati,
spodoba im. . r. - (nestvarno) oblije,
lik; oblik, forma, vid; osoba, prilika;
utvara.
spoj im. m. r., g. jd. spoja, n. mn. spdjevi
- ono to je sastavljeno, spojeno u jednu
cjelinu; ono to spaja neto s neim,
veza; mjesto gdje se dvije stvari
spajaju; tvar koja se dobije hemijskim
spajanjem dva ili vie elemenata, jedi
njenje.
spojiti gl. svr., prez. spojim - sastaviti u
jednu cjelinu, zdruiti, povezati, pomi
jeati.
spojiv prid., odr. v. spdjivi - koji se moe
spojiti, sastaviti, povezati, zdruiti s
drugim.
spojka im. . r., dat. jd. spojci g. mn.
spojki - mjesto gdje se spajaju dvije ili
vie stvari, veza, povezanost, spoj; pre
dmet kojim se povezuju, spajaju stvari,
ono ime se spaja, spojnica, spona;
vezni igra u nogometu,
spojnica im. . r. - ono to spaja dva
predmeta ili dva dijela neega, ono
ime se dijelovi spajaju ili privruju
jedan uz drugi; crta ili zamiljena linija

koja spaja dvije take; anat. spoj na,

vezivna opna.
spokoj im. m. r., n. mn. spdkoji - tiina;
stanje duevnog mira, spokojstvo, smi
renost; bezbrinost, sigurnost,
spokojan prid., odr. v. spokojni - koji je u
stanju spokoja, smiren, staloen, ura
vnoteen, bezbrian,
spokojno pril. - na spokojna nain.
(s)pol im. m. r., n. mn. (s)polovi - pol,
jedan od dva jednaka dijela cjeline;
skup anatomsko-fiziolokih i psiholo
kih obiljeja koja razlikuju mujaka i
enku meu jedinkama iste vrste, mu
karca i enu; suprotnost.
(s)polni prid. odr. v. - polni, koji se
odnosi na (s)pol, koji sadri polovicu
od cjeline; anat. term. (s)polne elije jedinstvene elije ivih bia koje sadre
samo polovicu svih hromozoma (23) i
tek kad se spoje sa suprotnom polo
vinom (23) postaje cjelina elije (46),
odnosno novo bie.
(s)polnost im. . r., (s)plnou/(s)polnosti - osobina onoga to ima (s)pol.
spolovilo im. s. r. - vanjski spolni organ,
ud mujaka,
spolja pril. - svana, izvana, sa spoljanje,
vanjske strane; suprot, iznutra,
spoljanji prid. odr. v. - koji je spolja, s
vanjske strane, spoljnji; suprot, unutra
nji.
spoljni prid. odr. v. - spoljanji, spoljnji,
vanjski; koji se odnosi na inozemstvo,
inostranstvo,
spomen im. m. r., n. mn. spomeni uspomena, sjeanje na koga i ta, uspo
mena; predmet koji izaziva uspomenu,
spomenik; spominjanje; molitva za po
koj due umrloga,
spomenak im. m. r., g. jd. spomenka, g.
mn. spdmenaka, n. mn. spomene i - bot.
plavi poljski cvijet, nezaboravak, poto
nica.
spomenar im. m. r. - album uspomena,
spomenica im. . r. - knjiga ili kakav
dokument uprilien kao podsjeanje na
velike ljude ili znamenite dogaaje;
orden ili kakav drugi simboliki znak
kao podsjeanje na znamenite dogaa
je.
spomeniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na spomenike.

sporazumatvo

spomenik im. m. r., n. mn. spomenici znak, simbol uspomene; arhitektonsko

ili kiparsko djelo posveeno uspomeni
na velike ljude ili znamenite dogaaje;
materijalna batina iz prolosti,
spomenuti gl. svr., prez. spdmenem, trp.
prid. spdmenut - govorei ili piui po
menuti koga; podsjetiti na koga ili na
to, podsjetiti.
spona im. . r., g. mn. spona - ono to
spaja, povezuje jedno s drugim ili dva
dijela ega, kopa, spojka, spojnica,
spontan prid., odr. v. spontani - koji je iz
vlastite pobude, prirodan, neusiljen, sa
monikao, nehotian, iznenadan,
spontano pril. - na spontan nain, samo
od sebe, od svoje volje, prirodno, neusi
ljeno.
spopasti gl. svr., prez. spdpadnem - nag
lo uhvatiti, zgrabiti, epati; prenes.
obuzeti, zahvatiti; savladati (osjeanja);
uzeti maha, uhvatiti, napasti.
spor1 im. m. r., n. mn. spdrovi - razmirica,
prepirka, svaa zbog neslaganja u mi
ljenju, shvatanju neega, nesuglasica;
pravn. sukob nastao zbog neispunjenja
preuzetih obaveza, sudska parnica.
spor2 prid., odr. v. spori, komp. spdriji slabo pokretljiv, trom, polagahan, lijen;
suprot, brz, hitar,
sporadian prid., odr. v. sporadini - koji
se pojavljuje s vremena na vrijeme, od
sluaja do sluaja; mjestimian, ra
trkan, pojedinaan,
sporadino pril. - na sporadian nain,
mjestimino, povremeno, ponegdje,
ovdje - ondje,
sporan prid., odr. v. sporni - o kojem
postoje razliita miljenja, gledita, koji
je predmetom spora, oko koga se vodi
spor.
sporazum im. m. r. - razumno rijeen
spor, dogovor o nekom spornom pitanju
sa meusobnim obavezama, usmeni ili
pismeni ugovor, pogodba,
sporazuman prid., odr. v. sporazumni *koji se zasniva na sporazumu, koji se
dri sporazuma, saglasan, sloan,
sporazuma im. m. r., g. jd. sporazuma
- pristalica kompromisa i sporazuma u
rjeavanju sporova,
sporazumatvo im. s. r., g. mn. sporazumtava/sporazumatava - pol. naelo

sporazumijevati se
postizanja sporazuma po svaku cijenu,
sklonost sporazumima suprotno princi
pima; suprot, beskompromisnost,
sporazumijevati se gl. nesvr. i u. prema
sporazumjeti, prez. sporazumijevam se
- praviti sporazum, zakljuivati spora
zum; dogovarati se, saglaavati se; po
stizati razumijevanje,
sporazumjeti se gl. svr., prez. sporazumijem se - postii, nainiti, sklopiti,
zakljuiti sporazum; dogovoriti se, slo
iti se, saglasiti se; postii razumije
vanje.
sporedan/sporedan prid., odr. v. sporedni - koji nije glavni, poboan, uzgre
dan, usputan, drugorazredan,
sporednost/sporednost im. . r., instr. jd.
spdrednou/spdrednosti - ono to je
sporedno, manje vana stvar, sitnica,
sporiti gl. nesvr., prez. spdrim - poricati,
pobijati, osporavati,
sporiti se gl. nesvr., prez. spdrim se - biti
u sporu s kim, voditi spor o emu.
sporo pril. - na spor nain, bez brzine,
polagahno, tromo,
sporost im. . r., instr. jd. sporou/
sporosti - osobina, odlika onoga koji je
spor.
sport im. m. r. (njem.), g. jd. sporta, n.
mn. sportovi - fizike vjebe, igre i
nadmetanja, takmienja,
sporta im. m. r. (njem.), g. jd. sportaa sportist(a).
sportaica im. . r. - ena sporta.
sportlst(a) im. m. r. (njem.), g. jd.
sportiste, n. mn. spdrtisti/spdrtiste sporta, onaj koji se bavi sportom, koji
upranjava sportske aktivnosti,
sportistica/sportistkinja im. . r. - ena
sportista.
sportski prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na sport,
sposoban prid., odr. v. sposobni - koji
ima sposobnosti, koji je obdaren spo
sobnostima, koji je kadar uiniti i
postii ta.
sposobnost im. . r., instr. jd. sposobno
u/sposobnosti - svojstvo, odlika, po
tencija sposobnih,
spotaknuti (se) gl. svr., prez. spotaknem
se - spotai (se), zapeti nogom za neto
i izgubiti ravnoteu, posrnuti; prenes.

1060

1061
naii na potekou; podjariti, potpiriti,
arnuti (vatru),
spoticanje gl. im. s. r. od spoticati (se),
spoticati (se) gl. nesvr. i u. prez. spoti
em - izved. od spotai, spotaknuti (se),
spoznaja im. . r. - saznavanje, poimanje
objektivne stvarnosti pomou iskustva,
miljenja i osjeaja; saznanje dobijeno
na taj nain,
spoznajni prid: odr. v. - koji se odnosi na
spoznaju.
spoznati gl. svr., prez. spoznam - saznati,
upoznati, stei znanje o neemu, postati
svjestan ega; doi do spoznaje, uvjeriti
se, uvidjeti,
spoznatljiv prid., odr. v. spozndtljivi kojeg je mogue spoznati, koji se moe
spoznati.
spoznavanje gl. im. s. r. od prema spoznavati.
spoznavati gl. nesvr. i u. prez. spozna
jem - izved, prema spoznati,
spram prijed. - s genitivom oznauje po
jam koji je nasuprot, naspram pojma uz
koji stoji; pojam prema kome se vri
poreenje; pojam prema kojem su
upravljena kakva osjeanja,
spraiti gl. svr., prez. spraim, trp. prid.
spraen - sterati, otresti, otkloniti pra
inu s ega, otpraiti; opahati; pognati,
potjerati, otjerati; ispaliti iz puke sa
mu.
sprat im. m. r., n. mn. spratovi - dio
graevine omeen tavanicama; kat, boj.
sprati gl. svr., prez. sperem, trp. prid.
spran - pranjem skinuti, otkloniti neto
s povrine neega, saprati, oprati,
spratnica im. . r. - kua na sprat, kat,
boj; zgrada sa vie spratova; suprot,
prizemnica/prizemljua.
sprava im. . r. - orue koje slui za
izvoenje kakvih radova, naprava, ure
aj; alatka; instrument sa specijalnim
mehanizmom; ureaj za izvoenje slo
enijih operacija; pribor, oprema,
spraviti gl. svr., prez. spravim, trp. prid.
spravljen - spremiti, nainiti, napraviti;
zgotoviti; staviti, smjestiti negdje,
sprkati gl. svr., prez. sprkam - nainiti
na brzinu, povrno uraditi, loe uraditi,
sklepati, zbubati,
sprdaina im. . r. - izrugivanje, gruba
ega, ruglo.

sprdati se gl. nesvr., prez. spr

dam/sprdam se - praviti grube neumjes
ne ale, rugati se, podsmjehivati se,
podsmijavati se.
Sprea im. . r. - rijeka u Bosni, desna
pritoka Bosne,
spreavati gl. nesvr., prez. spreavam onemoguavati kome da ostvari svoje
namjere.
sprega im. . r., g. mn. sprega - sastav
ljanje, spajanje; sastav, spoj.
spregnuti gl. svr., prez. spregnem upregnuti, zapregnuti; stegnuti, stisnuti;
obuzdati, savladati,
sprej im. m. r. (engl.), n. mn. sprejovi raspriva, rasprh, trcaljka, kropilo.
sprema im. . r., g. mn. sprema - sprem
nost, osposobljenost; stvari potrebne za
obavljanje kakvog posla; struno znanje
steeno uenjem i praksom; djevojako
ruho za udaju,
spremaica im. . r., g. mn. spremaica ona koja sprema, pomona radnica koja
posprema domainstva; istaica,
spreman prid., odr. v. spremni - koji se
potpuno spremio, pripremljen; gotov da
uini neto, da stupi u akciju; struno
sposoban; pripremljen za upotrebu,
spremanje gl. im. s. r. od spremati (se),
spremati (se) gl. nesvr. prez. spremam
{se) - izved. prema spremiti (se),
spremite im. s. r. - mjesto gdje se neto
sprema, sabira i ostavlja; namjenski
prostor za uvanje stvari, roba, skladi
te, stovarite, magaza, magazin,
spremiti gl. svr., prez. spremim, trp.
prid. spremljen - pripremiti, pripraviti;
prirediti, urediti; zgotoviti jelo; dati
potrebno znanje, obuiti; poslati kuda,
otpremiti.
spremnik im. m. r., n. mn. spremnici kutija, sanduk gdje se stavljaju kakve
. stvari; spremite, spremnica
spremno pril. - pripravno, bez oklijeva
nja, s gotovou, rado.
spremnost im. . r. instr. jd. spremnou/
spremnosti - stanje onoga koji je spre
man, gotovost,
spretan prid., odr. v. spretni - umjean,
vjet, okretan, snalaljiv,
spretno pril. - vjeto, okretno, umjeno.

sprovodni

spretnost im. . r., instr. jd. spretnou/

spretnosti - osobina i stanje onoga koji
je spretan, okretnost
sprezati gl. nesvr. i u., prez. sprelem,
trp. prid. spregnut - gram. mijenjati gla
gole po licima i vremenima, konju
girati.
sprijateljiti (se) gl. svr., prez. sprijate
ljim/sprijateljim (se) - povezati prija
teljstvom nekoga s nekim; postati pri
jatelj kome, zdruiti se s kim.
sprijeenost im. . r. instr. jd. sprijeeno
sti/sprijeenou - stanje onoga koji je
sprijeen u emu; onemoguenost u
djelovanju,
sprijeiti gl. svr., prez. sprijeim onemoguiti koga da ta uini; uiniti
da se ta ne dogodi, zaprijeiti,
sprijeda pril. - sa prednje strane, na pred
njoj strani, naprijed; suprot, straga,
sprint im. m. r. (engl.), g. jd. sprinta, n.
mn. sprintovi - sport, brzo tranje na
kratke staze; ubrzanje pred ciljem na
dugoprugakim utrkama,
sprintanje gl. im. s. r. od gl. sprintati,
sprintati gl. nesvr. (engl.), prez. sprin
tam - otro, brzo trati na malu udalje
nost; sprintovati,
sprinter im. m. r. - brzi trka na kratke
staze.
sprinterka, sprinterica im. . r. (engl.) ena sprinter,
sprinterice im. . r. mn. (engl.) - posebna
vrsta obue za sprint i druge atletske
discipline.
sprjeavati/spreavati gl. nesvr. od spri
jeiti, prez. sprjeavam/spreavam postavljajui kakvu zapreku onemogu
iti izvrenje ega, ometati, zaprjeavati.
sprljiti gl. svr., prez. sprljim, trp. prid.
sprljen - opriti, obvehnuti, sasuiti, na
goreti; prisvjediti.
sprovesti gl. svr., prez. sprovedeni/
sprovedem - odvesti koga do odreenog
mjesta, otpratiti; otpremiti uz oruanu
pratnju.
sprovod/sprovod im. m. r. - ceremonija
ukopa preminulog, pogreb, sahrana,
sprovoditi gl. nesvr. i u. prez. sprovodim - izved. prema sprovesti,
sprovodni/sprovodni prid. odr. v. - koji
se odnosi na sprovoenje i sprovod.

sprovodnica
sprovodnica/sprovodnica im. . r. - po
pratni dokument uz sprovoenje, spro
vodni list.
sprovodnik/sprovodnik im. m. r., n. mn.
sprovodnici/sprovodnici - onaj koji
sprovodi nekoga ili neto,
sprtiti gl. svr., prez. spr tim, trp. prid.
spren - snijeti nanie neto na leima,
sprtljati; skinuti tovar s lea.
sprud im. m. r., g. jd. spruda, n. mn.
sprudovi, g. mn. sprudova - hrid. hridi
na, prepreka u moru.
sprva pril. - najprije, na samom poetku,
spoetka, isprva,
spriti (se) gl. svr., prez. sprzim (se) vatrom saei, spaliti; opei se, oprljiti
se.
spuiti/spiiiti gl. svr., prez. spuim sastaviti, skopati, spojiti dugmetom,
zakopati; sklopiti, zatvoriti (krila);
suprot, raspuiti.
spiiriti (se) gl. svr., prez. spiirim - opariti
(se), oprljiti (se) vrelom vodom,
spiist im. m. r., g. jd. spusta, n. mn.
spustovi/spustovi - strana brda ili pla
nine sa otrim nagibom, strmina; sport,
skijanje nizbrdicom, sputanje na skija
ma nizbrdo bez prepreka, smuk.
spustiti (se) gl. svr., prez. spustim (se),
trp. prid. sputen - premjestiti (se) sa
vieg na nie mjesto, sniziti; ostaviti,
metnuti na kakvu povrinu; suprot,
dignuti (se); sii.
sputanost im. . r., instr. jd. sputanou/
sputanosti - stanje onoga koji je sputan,
onoga to je sputano,
sputati gl. svr., prez. sputam - svezati,
stegnuti nekome noge ili ruke uetom
ili lancem; sapeti konju ili goveetu
prednje noge oputom; prenes. onemo
guiti kome pokretnost, sprijeiti koga
da se kree, onemoguiti iji razvitak,
sputavanje gl. im. s. r. od sputavati,
sputavati gl. nesvr. i u. prez. sputavam
-izved. prema sputati,
spiizati/spuzati gl. svr., prez. spuem/
spuzem - sii puui, spustiti se; skliz
nuti.
spuznuti gl. svr., prez. spuznem - struhnuti, poeti se raspadati, razbuziti se.
spuve im. . r. mn. - zool. najnii tip
vieelijskih ivotinja iz mora koje ive

1063

1062
privrene na dnu mora poput biljaka;
suner.
spuvast prid., odr. v. spuzvasti - koji je
kao spuva, upljikast.
sraunati gl. svr., prez. sraunam - rau
nanjem doi do rezultata, raunajui
odrediti veliinu, vrijednost ega, izra
unati; smisliti, zakljuiti,
sraunato pril. - smiljeno, ciljano.
sram im. m. r., n. mn. srmovi - stid,
neugodan osjeaj, stanje kajanja i pri
znanja nekog nedolinog postupka; sra
mota.
sraman prid., odr. v. sramni - sramotan,
koji ispoljava sram, koji donosi, priinjava sramotu, koji slui na sramotu,
srameljiv prid., odr. v. srameljivi stidljiv, koji je povuen i bojaljiv, koji
bezrazlono ispoljava stid, koji lahko
osjeti srame.
srameljivo pril. - ispoljavajui srame,
stidljivo, bojaljivo,
srameljivost im. . r. instr. jd. sramelji
vou/srameljivosti - osobina srameljivaca.
sramiti se gl. nesvr., prez. sramim (se) osjeati i ispoljavati sram, stid, stidjeti
se.
sramno pril. - na sraman nain, sramotno,
sramota im. . r., g. mn. sramota - stanje
koje izaziva prezir, ponienje; duboko,
jako osjeanje srama; bestidnost; nea
stan, sramotan in, bruka; dio tijela koji
se javno ne pokazuje, golotinja,
sramotan prid., odr. v. sramotni - koji
izaziva sramotu, prezir, sraman; nepri
stojan, bestidan; bludan,
sramotiti (se) gl. nesvr., prez. sramotim/
sramdtim (se) - izazivati, nanositi kome
sramotu, beastiti; nanositi sebi sramo
tu, brukati se.
sramotno pril. - na sramotan nain, be
stidno.
sraslost im. . r., instr. jd. sraslou/
sraslosti - stanje onoga to je sraslo.
srasti gl. svr., prez. srstem/srstem spojiti se rastui, urasti jedno u drugo;
potpuno se stopiti, proeti; zarasti, zali
jeiti se.
sravniti gl. svr., prez. sravnim - uiniti
ravnim, poravnati; unititi, sruiti sve
to je izgraeno; poreenjem ujednaiti,
uporediti, usaglasiti.

sraz im. m. r., n. mn. srazovi - fiz. susret i

razmjena energije dva tijela u blizini ili
dodiru, sukob, sudar, stuk; slom.
Srbin im. m. r., n. mn. Srbi, g. mn. Srba pripadnik
balkanskog
slavenskog
naroda pravoslavne vjere.
Srpkinja im. . r. - pripadnica srpskog
naroda.
Srbija im. . r. - naziv za teritoriju i dra
vu nastanjenu Srbima.
Srbijanac im. . r., g. jd. Srbijnca, g.
mn. Srbijanaca - stanovnik, dravljanin
Srbije, Srbin.
Srbijanka im. . r. - ena, stanovnik
Srbije.
srbijanski prid. odr. v. - koji vodi porijek
lo ili pripada Srbiji i Srbijancima,
srbizam im. m. r., g. mn. srbizama - onaj
koji potie od Srba; gram. elemenat
srpskog jezika preuzet u neki drugi
jezik.
srbovati gl. nesvr., prez. srbujem napadno propagirati, nametati srpstvo.
srce im. s. r., g. mn. srca/srdaca - cen
tralni miiast organ na lijevoj strani
grudne duplje koji regulie krvotok u
tijelu ovjeka (i veine ivotinja);
"motor ivota"; mjesto na lijevoj strani
grudi gdje se nalazi taj organ; obino u
simbolikom izraavanju; centar emo
cija, simbol osjeanja,
srcolik prid., odr. v. srcdliki - koji ima
oblik srca, nalikuje srcu, poput srca,
srcast.
sra im. . r. (tur.), g. mn. sra - staklo,
am; staklenka,
srali prid. odr. v. (tur.) - koji je od sre,
staklen.
sran prid., odr. v. srani - valjan, dobar
po srcu; srdaan, privren, mio; odva
an, junaan, hrabar,
srano pril. - srdano; odluno, odvano,
sranost im. . r., instr. jd. sranou/
sranosti - osobina onoga koji je sran,
hrabrost, odvanost,
srika im. . r., dat. srilci - sr u biljaka;
prenes. sr, jezgro, glavni dio, sutina
ega.
srda im. . r. - ona koja se esto srdi;
srdba.
srdaan prid., odr. v. srdani - susretljiv,
paljiv, ljubazan; iskren, otvoren,
srdano pril. - sa srcem, na srdaan nain.

srebroljubac

srdanost im. . r., instr. jd. srdanou/

srdanosti - osobina otvorenih, susret
ljivih ljudi,
srdace/srdace im. s. r., g. jd. srdaca/
srdaceta, n. mn. srdca, g. mn. srdceta - em. i hip. od srce.
srdela im. . r. - zool. sardela, morska
riba iz porodice sleeva iz kategorije
plave ribe.
srdit prid., odr. v. srditi - koji je obuzet
srdbom, ljutnjom, gnjevan,
srditi/srditi (se) gl. nesvr., prez. srdim/
srdim (se) - initi nekoga srditim, dovo
diti u srdbu, u stanje ljutnje, razdraenosti; osjeati srdbu, ljutiti se.
srdito pril. - ljutito, gnjevno,
srditost im. . r., instr. jd. srditou/
srditosti - stanje onoga koji je srdit,
srdnja, srdba,
srdnja im. . r., g. mn. srdnji - srditost,
srdba, ljutnja, ljutitost, ozlojeenost.
srdobolja im. . r. - med. teka crijevna
zarazna bolest, dizenterija,
srdba im. . r., g. mn. srdbi - jako
izraeno osjeanje srditosti, gnjev,
srebren prid., odr. v. srebreni - koji je od
od srebra; prenes. dragocjen, kao od
srebra, svijetlosiv.
srebrenast prid., odr. v. srebrenasti poput srebra, svijetlosiv.
srebrenasto/srebrnasto pril. - sa srebrenastim odsjajem.
Srebrenica im. . r. - stari bosanski grad
u srednjem toku rijeke Drine, poznat po
srebrenoj rudi, po ljekovitoj vodi i
ljeilitu Guber i najveem genocidu
Srba nad Bonjacima nakon 2. svjet
skog rata na kraju 20. stoljea,
srebrenina im. . r. - skup predmeta od
srebra, srebrenarija (upor. zlatnina),
srebrenjak im. m. r., g. jd. srebrenjaka,
n. mn. srebrenjaci, g. mn. srebrenjaka srebreni novac, Srebrenik,
srebro im. s. r., g. mn. srebra - hemijski
elemenat (simbol Ag), plemeniti metal
sjajne sivkastobijele boje za izradu
nakita, novca i drugih dragocjenosti;
prenes. bogatstvo, imetak,
srebrolik prid., odr. v. srebrdliki - slian
srebru, srebrenast.
srebroljubac im. m. r., g. jd. srebroIjupca, g. mn. srebroljubaca - onaj koji
voli srebro, koji osjea pohlepu i elju

srea
za gomilanjem imetka; gramzljivac,
tvrdica, krtica, krtac.
srea im. . r., g. mn. srea - stanje i
osjeanje potpunog zadovoljstva; uspje
an ishod, uspjeh u emu; povoljan sti
caj okolnosti,
srean prid., odr: v. sreni - ob. sretan,
koji je ispunjen sreom, zadovoljstvom,
radou; koji u ivoti ima sree; koji
donosi, priinjava
sreu, uspjeh;
podesan, dobar,
sreka im. . r., dat. sreki, g. mn. sreki/
sreaka - talon igara na srei, lutrijski
loz.
sreom pril. - nasreu, na svu sreu,
sretnim sluajem,
sred prijed. - u sredini kakvog prostornog
rastojanja, nasred, po sredini, posred,
centar, sredite,
sredina/sredina im. . r., g. mn. sredina/
sredina - taka, mjesto podjednako uda
ljeno od krajeva ega, sredite, centar;
srednji poloaj izmeu dvije krajnosti;
skup prirodnih uslova u kojima tee,
razvija se ivotna aktivnost kakvog
organizma; socijalno-ivotne okolnosti
i uslovi u kojima protie ivot ovjeka;
mat. broj koji se nalazi izmeu naj
veeg i najmanjeg u vie brojeva, sred
nja vrijednost,
sredinji prid. odr. v. - koji se odnosi na
sredite, koji se nalazi u sreditu ega;
glavni, najvaniji,
sredinjica im. . r. - najvie tijelo u
nekoj organizaciji, centrala,
sredite im. s. r. - sredinji dio, sredina
ega, centar; mjesto u kojem je usred
sreena kakva aktivnost, rukovodstvo,
vlast; mat. taka od koje su sve take
kruga ili sfere kugle jednako udaljene,
srediti (se)gl. svr., prez. sredim (se) dovesti u red, urediti; sloiti po nekom
redu; dotjerati se.
srednji prid. odr. v. - koji je jednako
udaljen od krajeva ega, koji je u
sredini izmeu dvije krajnje take, dvije
linije, dva predmeta, dvije osobe,
srednjak/srednjak im. m. r., g. jd. sred
njaka/srednjaka - srednji prst; konj u
sredini zaprege; pov. seljak srednjeg
imovnog stanja izmeu kulaka i bezemljaa.

1065

1064
srednjepruga im. m. r., g. jd. srednjopruga - sport, atletiar trka, takmac
na srednje dugim prugama, stazama
(800m i 1500m).
srednjoprugaica im. . r. - ena srednje
pruga.
srednjoroan prid., odr. v. srednjoroni koji se odnosi na srednji vremenski rok.
srednjokolac im. m. r., g. mn. srednjokolaca/srednjdkdlaca - uenik srednje
kole.
srednjokolka/srednjokolka im. . r. uenica srednje kole,
srednjovjekovni pri. odr. v. - koji se
odnosi na srednji vijek, koji pripada
srednjem vijeku,
srednjovjekovlje im. s. r. - srednji vijek,
srednjovjean/srednjovjean prid. odr.
v. srednjovjenl/srednjdvjeni- koji je
srednjih godina, ni star ni mlad.
Sredozemlje/Sredozemlje im. s. r. veliko more izmeu Evrope, Azije i
Afrike i njegovo priobalje, zemlje oko
njega; Mediteran,
sredozemni prid. odr. v. - koji se nalazi
izmeu dva ili vie kontinenata; koji
pripada, koji se odnosi na Sredozemno
more; mediteranski,
sredstvo im. s. r., g. mn. sredstvd/
sredstava - nain, postupak u radu koji
se upotrebljava i primjenjuje da se
neto postigne; orue (predmet, sprava,
instrumenat, aparat, stroj) neophodno
potrebno da se neto ostvari; predmeti
potrebni za lijeenje; novac, kapital,
sreen prid. odr. v. sreeni - doveden u
red; staloen, miran, razborit,
sreeno pril. - uredno; pribrano, trezveno,
sreenost im. . r., instr. jd. sreenoul
sreenosti - osobina, stanje onoga koji
je sreen, svojstvo onoga to je sree
no.
sreivati gl. nesvr. i u. prez. sreujem izved. od srediti,
sremski/srijemski prid. odr. v. - koji se
odnosi na Srijem/Srem.
sresti (se) gl. svr., prez. sretnem (se) sastati se s onim koji dolazi u susret,
susresti se s kim; naii neoekivano na
koga ili ta; nai se s kim negdje,
sretan prid., odr. v. sretni - srean, koji je
ispunjen sreom, koji ima sreu, koji

osjea radost; koji donosi sreu i

uspjeh; pogodan, povoljan, uspjean,
sretanje gl. im. s. r. od sretati (se),
sretati gl. nesvr. i u. od sresti, prez.
sreem.
sretnik im. m. r., n. mn. sretnici - onaj
koga prati srea; onaj koji je sretan;
onaj kojega je posluila srea,
sretnica im. . r. - ena sretnik,
sretno pril. - na sretan nain, uz pomo
sree; rudarski pozdrav,
srezati gl. svr., prez. srezem - rezanjem
smanjiti, skratiti, oblikovati; podrezati,
odrezati; prenes. odbrusiti,
srg im. m. r. (tur.), n. mn. srgovi poprena motka, prijeka/preka,
srh im. m. r., n. mn. srsi/srhovi - lahki
drhtaj zbog nadraaj a straha, hladnoe
ili drugog uzbuenja, tmac, jeza; mar
ci.
sricati gl. nesvr., prez. sriem - neuko
itati, itati slovo po slovo, slog po
slog.
srijeda im. . r. - sredite, sredina, centar;
naziv treeg dana u sedmici (nakon
utorka, a prije etvrtka),
srijemski/sremski prid. odr. v. - koji se
odnosi na Srijem/Srem.
srk im. m. r., n. mn. srkovi - ono to se je
danput srkne u usta, guc, gutljaj; onom.
oponaanje srkanja,
srkanje gl. im. od gl. srkati,
srkati gl. nesvr. prez. srem - uzimati
ustima tenost uvlaei je u usta u gut
ljajima, malo-pomalo, srk po srk; jesti
srui.
srklet im. m. r. (ar.) - uznemirenost,
nervoza, uznemirenost; tegoba,
srljati/srljati gl. nesvr., prez. srljam/
srljam - nepromiljeno, bezglavo, sulu
do ii nekuda; lutati bez cilja, tumarati;
silovito upadati, zalijetati se.
srma im. . r. (tur.), g. jd. srmi - srebro,
srebrena ica.
srmali prid. neprom. - koji je od srme,
poput srme.
srna/srna im. . r., g. mn. srna - plahovita
i graciozna, brza i vitka umska ivo
tinja, lovna divlja; zool. preivar iz
porodice jelena,
srne im. s. r., g. jd. srneta, supl. mn.
srnad - mladune sme, lane.

srpski
srnda im. m. r., g. jd. srnda - zool.
odrastao mujak sme, jelen,
srneijl/srnel prid. odr. v. - koji je od
srne, koji je svojstven smi.
srnetina im. . r. - smee meso.
srnuti gl. svr. i nesvr., prez. sm em naglo pojuriti, poletjeti nekuda; jurei
navaliti, nasrnuti; upasti nekud silom;
teiti, stremiti, eznuti,
sroiti gl. svr., prez. sroim - sastaviti,
sloiti, napisati, formulisati,
sronost im. . r., instr. jd. sronou/
sronosti - gram. slaganje rijei u ree
nici, kongruencija,
srodan prid., odr. v. srodni - koji je od
istoga roda, istoga porijekla; blizak,
slian po bitnim obiljejima,
sroditi se gl. svr., prez. srodim se, trp.
prid. sroen - doi u srodstvo s kim,
oroditi se; postati blizak, sviknuti se na
koga.
srodniki prid. odr. v. - koji se zasniva na
srodstvu, koji je svojstven srodnicima,
srodniki pril. - na srodniki nain, ro
aki.
srodnik im. m. r., n. mn. srodnici/srodnici
- onaj koji je u srodstvu s kim, roak;
onaj koji s kim ima blisko miljenje ili s
im slina obiljeja,
srodnost im. . r., instr. jd. srodnou/
srodnosti - srodstvo, obiljeje srodnika,
srodstvo im. s. r., g. jd. srddstva, g. mn.
srddstava - rodbinska veza meu ljudi
ma, veza po krvi, porijeklu ili po braku;
bliskost, slinost,
srozati (se) gl., svr., prez. srozam (se) uiniti da neto spadne, skliznuti nado
lje, spasti, svui se; silom nekoga smiti
s visokog, uticajnog poloaja, svrgnuti;
pasti s kakve visine; prenes. uniziti iji
ugled, moralno uniziti, unititi, izgubiti
vrijednost, postojanost.
srp im. m. r., n. mn. srpovi/srpovi, g. mn.
srpova/srpova - runa teaka alatka,
orue u obliku tankog savijenog noa
sa drkom, nazubljene otrice s unutra
nje strane, kojim se anje ito.
srpanj im. m. r., g. jd. srpnja, g. mn.
srpanja - sedmi mjesec u godini, jul(i).
srpanjski prid. odr. v. - koji se odnosi na
srpanj, julski,
srpski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Srbe, koji pripada ili potie od Srba.

srpski
srpski pril. - na nain Srba.
srpskohrvatski prid. odr. v. - koji se
odnosi na Srbe i Hrvate; koji pripada
Srbima i Hrvatima (atribut u nazivu
zajednikog standardnog jezika od po
lovine 19. do kraja 20. stoljea, kojem
je osnova (uglavnom) bio organski
govorni idiom jugoistone Bosne i
Hercegovine,
srpskoslavenski prid. odr. v. - crkveni
jezik koji je bio knjievni jezik Srba do
18. stoljea,
srpstvo im. s. r. - nacionalni identitet
Srba
zasnovan
na
pravoslavlju
(ortodoksnom hrianstvu, svetosavlju,
uenju monaha Save), nacionalnoj
mitomaniji i nestvarnom velianju
Srba; umjereno - pripadnost Srbima,
srubiti gl. svr., prez. srubim - rabei,
odsijecajui poravnati, srezati, sasjei,
podrezati; smanjiti; prenes. unititi,
upropastiti,
sruiti (se) gl. svr., prez. sruim (se) izliti, izruiti sve odjednom; naglo se
izliti; prolomiti se, strovaliti se, survati
se; prenes. pasti u velikoj koliini,
prosuti se (kia),
sruen prid., odr. v. srueni - oboren,
skrhan, razoren,
sruiti (se) gl. svr. pov., prez. sruim (se)
- uiniti da neto padne, svaliti; razoriti;
skrhati (se), oboriti (se),
sr/sr im. . r., g. mn. sri/sri - anat.
mehka sadrina u upljinama kostiju,
kotana sr, modina; srednji mehki dio
stabla, stabljike, srika; prenes. ono to
je osnovno, najvanije u neemu, bit,
sutina, esencija,
stabalce im. s. r.r g. jd. stablceta, n. mn.
stabalca - em. i hip. -malo stablo,
stabalcad zb. im. od stabalce.
stabilan prid. (lat.), odr. v. stabilni postojan, stalan, vrst; stanovit, trajan,
stabilizacija im. . r. (lat.) - dovoenje u
stabilan poloaj, ustaljenje, uvrenje,
stabilizator im. m. r. (lat.) - sprava, ure
aj koji slui da se neto stabilizira: u
fizici i herniji materija koja slui da se
neki materijal, podloan promjenama,
odri postojanim,
stabilizirati/stabilizovati (se) gl. svr i
nesvr. (lat.), prez. stabiliziram/std-

1066

1067
bilizujem - (u)initi stabilnim, trajnim,
nepromjenljivim,
stabilnost im. . r. (lat.), instr. jd. sta
bilnou/stabilnosti - osobina onoga ko
ji je stabilan, stanje onoga to je stabil
no, stalnost, postojanost, nepromjenljivost.
stablaice mn. im. . r. - kopnene biljke
koje odlikuje korijen, stablo i list.
stablo im. s. r., g. mn. stabala/stabala sredinji, nosei dio drveta, trup, truplo;
nadzemni dio drveta od korijena do
grana, deblo; drvo s granama,
stabljiica im. . r., em. i hip. - mala
stabljika.
stabljika im. . r., dat. stabljici, g. mn.
stabljika - bot. stablo travnate biljke,
jedan od osnovnih organa biljaka
papratnica i sjemenjaa; pojedinana
uspravna vlat nieg rastinja, trave, ita
rica.
stacionar im. m. r. (lat.), g. jd. stacionara
- manja zdravstvena ustanova za pri
hvat bolesnika u kojoj bolesnici mogu i
leati neko vrijeme radi oporavka,
bolesniko prihvatilite,
stacionaran prid. (lat.), odr. v. stacio
narni - koji funkcionira u mirovanju,
koji ostaje na svom mjestu, nepokret
ljiv, stalan,
stacionirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
stacidniram - postaviti, smjestiti,
stadij im. m. r. (gr.) - period, stupanj,
stepen, faza u razvitku neega; staro
grka mjera za duinu: 178 metara,
stadion im. m. r. (gr.) - igralite, trkali
te, mjesto za sportske utakmice, sport
sko borilite.
stado im. s. r., g. mn. stada - skup niskih
domaih ivotinja preivara, obino iste
vrste; zajednica nekih di vij ih ivotinja
iste vrste; prenes. vjernici jedne crkve,
pastva; polit, slijepi sljedbenici voe;
ralja, svjetina,
stafilokoke im. . r. mn. (lat.) - bakterije
koje se skupljaju u obliku grozda i
uzrokuju ireve i drage gnojne upale,
stagnacija im. . r. (lat.) - zastoj,
pomanjkanje razvitka, stanje bez nap
retka; fig. mrtvilo, tromost.
stagnirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
stagniram - biti u zastoju, sta(ja)ti,
zasta(ja)ti u razvoju.

staja im. . r. - ob. tala, namjenski izgra

en objekat za uvanje krupne stoke u
seoskim domainstvima,
stajaica im. . r. - ptica koja ne mijenja
stanite, stanarica, suprot, selica; voda
koja ne otie, stajaa voda, suprot, te
kuica.
stajai prid. odr. v. - koji stoji, koji se ne
kree, nepomian; uspravan, suprot, le
ei; koji ne tee; koji je ne mijenja
stanite; stalni, npr. stajaa vojska.
stajalite im. s. r. - mjesto na kojem neko
stoji i s kojeg gleda; mjesto gdje se
zaustavljaju javna prevozna sredstva,
stanica; nain posmatranja, gledanja i
shvatanja, gledite, stajalite,
stajanje gl. im. s. r. od stajati, mjesto u
gledalitu bez sjedita,
stajati gl. nesvr., prez. stdjim - biti oslo
njen uspravno na nogama u nepomi
nom poloaju; biti, nalaziti se negdje,
imati, zauzimati kakav poloaj,
stajski prid. odr. v. - koji pripada staji ili
potie iz staje,
stakalce im. s. r., g. jd. staklceta, n. mn.
stakalca - em. od staklo,
stakalcad zb. im. s. r. - od stakalce,
stakato im. m. r. (tal.) - mu. odjelit,
isprekidan, ispresijecan nain izvoenja
melodije, suprot, legato.
staklana im. . r., g. mn. staklana tvornica ili trgovina staklom, staklara,
staklar im. m. r., g. jd. staklara - onaj
koji izrauje, obrauje ili trguje stak
lom.
staklarija im. . r. - sve ono to je od
stakla.
staklarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
staklare ili staklarstvo,
staklarski pril. - na staklarev nain,
staklast prid., odr. v. staklasti - koji je
poput stakla, slian staklu,
staklen prid., odr. v. stakleni - koji je od
stakla.
staklenica im. . r., g. mn. staklenicastaklena posuda, staklenka,
staklenik im. m. r., g. jd. staklenika, n.
mn. staklenici - staklom natkriven pros
tor za uzgoj cvijea ili povra, staklena
baa.
staklenka im. . r., g. mn. staklenki - stak
lena posuda, staklenica.

Stambol
stakliti gl. nesvr., prez. staklim, trp. prid.
stakljen - postavljati staklo, ustakljivati.
staklo im. s. r., g. jd. stakla, g. mn.
stakala - providna, tvrda, vrsta i krhka
tvar, materija koja se dobija rashlaivanjem rastopine kvarcnog pijeska, u
primarnoj upotrebi za ustakljivanje pro
zora.
staklorezac im. m. r., g. jd. stakloresca,
n. mn. stakloresci, g. mn. staklorezaca/
stakldrezaca - reza, obraiva stakla,
majstor za izradu predmeta od stakla,
staklar.
staklovina im. . r. - staklarija, predmeti,
izreevine od stakla; razbijeni komadi
stakla, sra; stakleni otpaci za preradu,
stalagmit/stalagmit im. m. r. (gr.), g.
mn. stalagmita/stalagmita - sedreni kip
koji nastaje taloenjem na tlu gdje kapa
voda u jamama, peinama, spiljama;
kapljanik.
stalak im. m. r., g. jd. stalka, n. mn.
stalci, g. mn. stalaka - naprava na koju
se neto stavlja ili stoji, postolje; pri
runa naprava za novoroenad za
odravanje u uspravnom poloaju dok
ne naue samostalno stajati, dubak,
stalaktit/stalaktit im. m. r. (gr.), g. mn.
stalaktita/stalaktita - visea sedrena
ledenica u jamama,
stalan prid., odr. v. stalni - koji je
nepromjenljiv, konstantan, trajan; vrst,
tvrd, postojan,
staleki prid. odr. v. - koji se odnosi na
stalee.
staleki pril. - po stalekom obiaju,
stale im. m. r. - drutveni sloj.
stalno pril. - na stalan nain; neprestano,
neprekidno, trajno, uvijek,
staloen prid. odr. v. staloeni - koji je
uravnoteen, smiren, pribran, sreen,
staloeno pril. - na staloen nain, smire
no, pribrano,
staloenost im. . r., instr. jd. stlozenou/stlozenosti - osobina onoga koji je
staloen.
staloiti se gl. svr., prez. stlozim se izluiti talog na dno, izbistriti se;
uravnoteiti se, pribrati se, smiriti se.
stambeni prid. odr. v. - koji se odnosi na
stanove i stanovanje.
Stambol/Stambul im. m. r. (tur.) viemilionski grad na Bosfora, turska

stamen
metropola Istanbul, nekadanji Cari
grad, Konstan tinopolj.
stamen prid., odr. v. stameni - vrst,
jedar; stabilan, postojan,
stameno pril. - vrsto, postojano; odlu
no, nepokolebljivo,
stamenost im. . r., instr. jd. stamenou/
stdmenosti - stanje onoga koji je sta
men.
stan im. m. r., dat./lok. jd. stanu, n. mn.
stanovi/stanovi, g. mn. stanova/stano
va/stanova - prostor za stanovanje u
zgradi; nastamba; naprava, razboj za
tkanje platna i ilima,
stanac im. m. r., g. jd. stnca, g. mn.
stanaca - dio kamene gromade koji viri
iz zemlje, stalni kamen na jednom
mjestu; postojan, stalni stanovnik,
stanak im. m. r., g. jd. stnka, n. mn.
stanci, g. mn. stanaka - skuptina,
sabor, zbor vlastele u srednjovjekovnoj
Bosni radi odluivanja o dravnim po
slovima.
stanar/stanar im. m. r., g. jd. stanara/
stanra, n. mn. stanari/stanari - onaj
koji stanuje u stanu,
stanarka im. . r. - ena koja stanuje u
stanu.
stanarka im. . r. - stanarka; zool. ptica
koja stalno boravi u istom kraju, staja
ica, suprot, selica; bot. viegodinja
zeljasta biljka iz porodice glavoika,
volovsko oko.
stanarina/stanarina im. . r. - novana
naknada za stanovanje, kirija,
standard im. m. r. (engl.) - norma, obra
zac, mjerilo, pravilo, prosjek; nivo i
votnog stanja; prenes. uzor, ideal,
standardan prid. (engl.), odr. v. stan
dardni - koji odgovara standardu, koji
je saglasan s vaeim mjerilima i obi
ajima; uobiajen,
standardizacija im. . r. (engl.) - utvri
vanje standarda, mjerila, svoenje na
standard.
standardizirati/standardizovati gl. svr.
i nesvr. (engl.), prez. standardiziram/
standardizujem - vriti, provesti, provo
diti standardizaciju,
standardno pril. (engl.) - na standardan
nain; prosjeno, rutinski, uobiajeno,
stanica im. . r. - mjesto za zaustavljanje
prevoznih sredstava; odjeljak neke vee

1068

staroslavenski
ustanove ili slube; sjedite elektron
skih medija sa ureajima za odailjanje
i prijem radio - i tv-signala; biol. osno
vna jedinica u tijelu ivih bia, elija,
stanini prid. odr. v. - koji se odnosi na
stanicu.
staniol im. m. r. (tal.), g. jd. stanila kalaj, kositar razvuen u tanke listie za
pakovanje okolade i drugih prehram
benih proizvoda.
stanite im. s. r., g. mn. stanita - mjesto
obitavanja, ivotni prostor, nastamba,
sjedite, vatan.
staniti se gl. svr., prez. stanim se, trp.
prid. stanjen - biti, nai se na nekom
mjestu u odreenom trenutku,
stanka im. . r., dat. stanki, g. mn. stankizaustavljanje u kretanju; prekid u toku
ega; kraa, spontana pauza; odmor,
stanodavac im. m. r., g. jd. stanodvca, g.
mn. stanodvaca/standdavaca - onaj
koji na tritu iznajmljuje stanove u
zakup.
stanovati gl. nesvr., prez. stanujem iviti, obitavati u nekom mjestu, biti
nastanjen u stanu, sluiti se stanom,
stanovite im. s. r. - stajalite, gledite;
stav, odnos; uvjerenje, zakljuak,
stanovit prid., odr. v. standviti, pouzdan,
odreen, siguran; izvjestan, odreen;
neki, gdjekoji.
stanovito pril. - odreeno, izvjesno, sigur
no, pouzdano, dobro.
stanovnik im. m. r., g. jd. stanovnika, n.
mn. stanovnici - onaj koji je nastanjen u
nekoj kui, u nekom kraju ili zemlji;
itelj.
stanovnitvo im. s. r., - zbir ljudi, stanov
nika koji ive u nekom naselju, kraju,
zemlji; iteljstvo, graanstvo; narod,
stanje im. s. r. - ope prilike, okolnosti,
situacija, poloaj u kojem se neko ili
neto nalazi; oblik, pojava u kojem se
ta nalazi ili javlja,
stanjiti (se) gl. svr., prez. stanjim, trp.
prid. stanjen - uiniti neto tankim ili
tanjim; postati tanak ili tanji.
tap im. m. r., n. mn. stapovi - cilindrina
drvena naprava u seoskom domainstvu
u kojem se mete (tue) mlijeko i tako
dobija maslac, puter.
star prid., odr. v. stari, komp. stariji (. r.
stara) - koji postoji dugo vremena, koji

je doivio mnogo godina, vremean,

mator; koji potie iz prolosti, neka
danji; prethodni, raniji, proli; koji po
osobinama pripada prolom vremenu;
koji je vremenom pohaban.
star im. m. r. (engl.), g. jd. stara, n. mn.
starovi - zvijezda; prenes. glasovita i
popularna linost iz javnog ivota,
prvenstveno umjetnosti i estrade,
starac im. m. r., g. jd. starca, n. mn.
starci, g. mn. staraca - star, vremean,
mator ovjek; starina; "redovnik" Crkve
bosanske, po hijerarhiji odmah iza
vrhovnog poglavara dida, "savreni" (za
razliku od "obinih" pristalica te crkve,
"mrsnih" ljudi),
starac im. m. r., g. jd. starca - star
vinograd.
staraki prid. odr. v. - koji se odnosi na
starce, koji pripada ili potie od staraca,
staraki pril. - na nain starca, kao starac,
poput starca,
staralac/staratelj im. m. r. - koji se stara,
brine, koji vodi rauna o nekome,
skrbnik.
starateljka im. . r. - staratelj ica, staralica.
starati se gl. nesvr., prez. staram se voditi rauna, voditi brigu o kome ili
emu; nastojati da se to postigne,
ostvari.
staretinar im. m. r., g. jd. staretinra starinar, skuplja i trgovac starim stva
rima, antikvar,
staretinarnica im. . r. - starinarnica,
trgovina, prodavnica starih stvari; anti
kvarnica.
starina im. . r., g. mn. starina - staro
doba, daleka prolost, davnina, drev
nost; materijalni ostaci starog doba,
antikvitet; svojstvo onoga to je davno
nastalo, starost; stanje, obiljeje starosti
poodmaklih godina, vremenost.
starina/starina im. m. r. - star ovjek,
starac.
starinac im. m. r., g. jd .sta r inca, g. mn.
starinaca/starinacd - autohtoni itelj,
starinik, starosjedilac,
starinakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
starince, autohtoni, starosjedilaki,
starinaki pril. - na nain starinaca.

starinar im. m. r., g. jd. starinara - ljubi

telj, skuplja i trgovac starim stvarima,
staretinar; antikvar,
starinlk/starinlk im. m. r., n. mn. starinici/starinici - starosjedilac, starinac; su
prot. doseljenik, doljak, muhadir,
starinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
staro doba, koji potie iz starine; koji
nije odbacio stare adete, obiaje; nesav
remen.
stariti gl. nesvr., prez. starim - postajati
star, zalaziti u godine; mijenjati se,
propadati s proticanjem vremena; gubiti
svjeinu i novinu,
starjeina im. m. g. mn. starjeina osoba s nejveim ovlaenjima, koja je
prva u hijerarhiji neke grupe ili zajed
nice, naelnik, rukovodilac, poglavar; u
vojnoj organizaciji komandir, zapovjed
nik; pretpostavljeni,
starjeinski prid. odr. v. - koji se odnosi
na starjeine i starjeinstvo,
starjeinski pril. - kao starjeina,
starjeinstvo im. s. r., g. mn. starjeinstavd - via vlast, rukovodstvo, poglavar
stvo, uprava; svojstvo, vlast sterjeine;
red, odnos po poloaju, rang.
starka/starka im. . r., dat./lok. jd. starki
- pejor. starija ena, starica,
starkelja im. m. r. - pejor. stariji ovjek,
starac.
starmali prid. odr. v. - koji je po godina
ma mlad, a po ponaanju ili izgledu
star; (u imenikoj slubi) - osoba za
krljala rasta, patuljak,
starolik prid., odr. v. stardliki - koji
izgleda star, koji ima stari lik, izgled,
staromodan prid. (fr.), odr. v. staromodni
- svojstven minulom vremenu, nesavre
men, zastario.
starosjedilac im. m. r., g. jd. starosjedi
oca, n. mn. starosjedioci, g. mn. staro
sjedilaca - onaj ije je porijeklo od
davnina iz tog mjesta, onaj koji od
starina obitava u nekom mjestu, kraju
ili zemlji, starinac, starinik.
starosjedilaki prid, odr. v. - koji se
odnosi na starosjedioce,
starosjedilaki pril. - na nain, poput
starosjedioca,
staroslavenski/staroslovenski prid. odr.
v. - atribut najstarijeg slavenskog knji
evnog jezika (zasnovanog na narjeju

starost
solunskih Slavena iz IX stoljea, a
sauvanog u prevodima Biblije irila
(Konstantina) i Metodija); starocrkvenoslavenski.
{starost im. . r., g. jd. starosti!starosti,
instr. jd. staro scu/staro ti, g. mn. sta
rosti - stanje i osobina onoga koji je
ostario, starako doba, vremenost.
starosni prid. odr. v. - koji se odnosi na
starost.
starostavan prid. (csl.), odr. v. starostavn i- prastari, starodrevan,
starozavjetni prid. odr. v. - koji se odnosi
na Stari zavjet, Talmud, Tevrat.
start im. m. r. (engl.), n. mn. startovi sport, poetno mjesto trkakog takmi
enja, poetak trke; poetak, polazite,
startati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez.
startam - krenuti, polaziti sa starta,
poinjati utrku, startovati,
startni prid. odr. v. (eng.) - koji se odnosi
na start; prenes. poetni,
startovati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez.
startujem - krenuti, polaziti sa starta,
poinjati utrku, startati,
starudija im. . r. - stara odbaena stvar,
stare.
stas im. m. r., dat./lok. jd. stsu, n. mn.
stsovi - figura, lik ovjeka s obzirom
na sklad visine i irine, rast, uzrast,
staslnje gl. im. s. r. - od gl. stasati,
stasati gl. svr., prez. stasam - uzrasti,
odrasti, rastom dostii, dosegnuti odre
enu mjeru, dorasti,
stasit prid., odr. v. stasiti - koji ima
skladno visoko tijelo, visok; naoit,
stati gl. svr., prez. stanem - digniti se na
noge, u stojei stav; stupiti na ta;
zaustaviti se u kretanju; prestati; nai
mjesto, smjestiti se; kotati,
statian prid. (gr.), odr. v. statini - koji
se odnosi na statiku, nepokretan; koji se
ne razvija, ne mijenja; statiki,
statinost im. . r. (gr.), instr. jd. statinou/statinosti - stanje i osobina
onoga to je statino,
statika im. . r. (gr.), dat. jd. statici - fiz.
dio mehanike koji se bavi prouava
njem ravotee sila; stanje mirovanja.
statist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. statiste, n.
mn. statisti - sporedni uesnik u drami
ili filmu; prenes. onaj koji je pasivno
prisutan u emu.

1071

1070
statistkinja im. . r. - statistica, ena
stati st(a).
statistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na statistku.
statistiki pril. (lat.) - prema statistici,
statistika im. . r. (lat.), dat. jd. statistici grana primijenjene matematike koja
iznosi brojane (i procentualne) po
datke o kvantitativnoj strani masovnih
pojava i procesa,
stativ im. m. r. (lat.), g. jd. stativa, n. mn.
stativi - stalak, postolje za razliite
sprave u laboratorijama,
stativa im. . r. - sport, vratnica, jedna od
dviju uspravno usaenih greda, stupova
koje sa prekom ine vrata, go u nekim
ekipnim sportovima, npr. nogomet,
rukomet.
stator im.m. r. (lat.) - statini, nepokretni
dio elektromotora,
statua im. . r. (lat.) - skulptumi prikaz
lika ovjeka ili ivotinje, kip.
status im. m\ r. (lat.) - poloaj, stanje,
statut im. m. r. (lat.), g. jd. statuta zbirka propisa kojim se ureuje ivot,
rad i odnosi u nekoj posebnoj zajednici;
osnovni pravilnik neke politike orga
nizacije ili nevladinog udruenja; te
meljni akt nekog preduzea.
stav im. m. r., g. jd. stava, n. mn. stavovi poloaj tijela; odnos, dranje prema
kome ili emu; uvjerenja kojih se neko
dri, uvjerenje; postavka, teza; odjeljak
muzikog komada, stavak,
stavak im. m. r. g. jd. stavka, n. mn.
stavci, g. mn. stavaka - utvrena cijena,
tarifa; odjeljak nekog teksta; odjeljak
muzikog komada,
staviti gl. svr., prez. stavim, trp. prid.
stavljen - poloiti na neko mjesto, me
tnuti; umetnuti; izloiti kakvom postup
ku.
stavilac im. m. r. (stbos.), g. jd. stavilca,
n. mn. stavilci, g. mn. stavilaca pravnik; ef kancelarije; sastavlja
ugovora i rjeenja u srednjovjekovnoj
bosanskoj dravi (s obzirom na njihovu
pravnu stranu),
stavka im. . r., g. mn. stavki/stavaka odlomak, stav; rubrika u raunovod
stvenim knjigama; iznos u tarifi.
staza im. . r., g. mn. stza, n. mn. staze/
staze - utabani put za kretanje ljudi i

ivotinja; puteljak; putanja, orbita, pre

nes. pravac, smjer u kojem se neto
mijenja.
sta im. m. r. (fr.) - trajanje djelatnosti na
nekom podruju rada, npr. radni sta,
penzijski sta; vrijeme koje neko pro
vede u pripravnikoj ili specijalizantskoj slubi,
stairati gl. nesvr. (fr.), prez. sta/ram raditi kao staista, kao pripravnik, kao
specijalizant.
staist(a) im. m. r., n. mn. staisti, g. mn.
staista - onaj koji staira, koji je na
stau, koji uvjebava neki posao,
staistica/staistkinja im. . r. -, ona koja
staira.
steaj im. m. r., n. mn. steaji/steajevi izvrni sudski postupak radi namiriva
nja dunikih obaveza, bankrot,
steevina/steevina im. . r. - imetak,
tekovina; postignue, uspjeh,
steak im. m. r. (< stojeak), g. jd. steka,
n. mn. steci, g. mn. ste aka - unikatni
nadgrobni spomenik drevnih Bonjana
krstjana.
stei gl. svr., prez. steknem, trp. prid.
steen - zadobiti, priskrbiti, prikupiti,
zaimati.
steika im. . r. - suhostojee drvo,
uspravno osueno drvo.
stega im. . r., g. mn. stega - spregnutost,
stegnutost, okovanost, okovi, stijenje
nost; pritisak, ugnjetavanje; zapreka,
prepreka; disciplina; tehn. sprava ko
jom se privruje predmet za obradu,
stegno im. s. r., n. mn. stegna, g. mn .
stegna - anat. dio noge od koljena do
kuka, bedro,
stegnuti gl. svr., prez. stegnem - veui
vrsto zategnuti krajeve; obuhvatiti,
stisnuti; tehn. vrsto sastaviti; priguiti,
stejd im. m. r. (engl.) - scena, pozornica,
bina.
stek im. m. r. (engl.), n. mn. stekovi odrezak mesa.
stelja im. . r. - osueno, cjelovito,
neiskomadano tijelo ovce ili koze.
steljnjae im. . r. mn. - bot. biljke nie
vrste na kojima nisu izdiferencirani
dijelovi (korijen, stabljika, list),
stenografija im. . r. (gr.) - pismo sa
posebnim znakovima i brojnim krati

stereotip
cama za brzo biljeenje govora, brzo
pis.
stenogram/stenogram im. m. r. - stenografske biljeke,
stenokardija im. . r. (gr.) - med. srana
bolest u vidu stezanja i bolova u
predjelu srca i prema lijevoj ruci; mlitavost sranog miia; angina pektoris.
stenjati gl. nesvr., prez. stenjem - ispu
tati priguen, bolan glas, duboke jecaje
pod teretom, od bola ili nevolje,
steona prid., odr. v. steona - bremenita (o
kravi), koja je zaela tele, koja nosi
zametak teleta.
stepa im. . r. (rus.), g. mn. stepa - pro
strana suha ravnica, obrasla travom
otpornom na suu; prerija; savana,
stepen im. m. r., n. mn. stepeni, g. mn.
stepeni - stupanj, mat. 360-ti dio kru
nice kao jedinica mjere luka ili ugla;
podiok, razdjeljak na skali kao jedinica
mjere temperature, jaine zemljotresa,
gustine tenosti i jaine alkohola; pre
nes. visina, stanje, nivo, razina,
stepenica/stepenica im. . r. - stepenik,
stepenasto poloena ploa po kojoj se
stupa u silasku ili penjanju, stuba,
basamak.
stepenite im. s. r., g. mn. stepenita prostor sa stepenicama, stubite,
stepenovati gl. nesvr., prez. stepenujem dijeliti na stepene, razvrstavati prema
stepenu vrijednosti, gradirati; mat. po
dii broj na neki stepen/stupanj mnoei ga samim sobom, potencirati;
lingv. komparirati pridjev prema stepe
nu/stupnju komparacije,
stepski prid. odr. v. (rus.) - koji se odnosi
na stepu; sastavni dio botanikih i
zoolokih naziva,
sterati gl. nesvr., prez. sterem - polagati
po tlu, prostirati, razastirati po povrini;
rasprostirati, iriti; pripremati postelju,
stereo- (gr.) kao prvi dio sloenica znai:
koji daje sliku u prostoru, prostorni,
trodimenzioni.
stereotip im. m. r. (gr.), n. mn. stereotipi
- tipogr. metalna ploa, odlivena sa
matrice, koja predstavlja identinan oti
sak tipografskog sloga; prenes. uvijek
isti postupak, rutina, neto to je po
znato, neoriginalno, banalno.

stereotipan
stereotipan prid. (gr.), odr. v. stereotipni
- koji je poznat, otrcan, koji je uvijek
isti, ukalupljen,
sterilan prid. (lat.), odr. v. sterilni neplodan, obesploen, jalov, nerodan,
prazan; med. oien od bakterija i
zaraznih klica; prenes. prazan, uzalu
dan, beskoristan, besplodan,
sterilisati/sterilizirati/sterilizovati
gl.
svr. i nesvr. (lat.), prez. steriliem/
steriliziram//sterilizujem - (iz)vriti ste
rilizaciju, (u)initi sterilnim,
sterilizacija im. . r. (lat.) - ienje,
odstranjivanje mikroba visokim tempe
raturama ili hemijskim putem; obesploavanje, jalovljenje; kastracija,
sterilnost im. . r. (lat.), instr. jd. sterilnou/sterilnosti - osobina onoga koji je
sterilan, onoga to je sterilno; stanje bez
klica; neplodnost, jalovost,
stetoskop im. m. r. (gr.) - ljevkasta
slualica za pregled, oslukivanje rada
srca i plua,
stezalica im. . r. - naprava, pomagalo za
stezanje, stezaljka,
stezati gl. nesvr. i u. - iz ved. prema
stegnuti, prez. steem.
steznik im. m. r., n. mn. steznici - naroiti
dio enske odjee za stezanje grudi i
struka; korzet, mider,
sticaj im. m. r. - istovremeni skup, splet
dogaaja, okolnosti na istom mjestu i u
sto vrijeme,
sticati gl. nesvr. i u., prez. stiem izved. prema stei,
stii/stignuti gl. svr., prez. stignem sustii, sustignuti; doi, pristii, prispje
ti.
stid im. m. r. - dubok osjeaj velike
neugodnosti, kajanja zbog runog ili
prostog postupka, vlastitih mahana i sl.,
sram, sramota,
stidan prid., odr. v. stidni - koji se stidi,
koji osjea stid, stidljiv, srameljiv; koji
se odnosi na ono to izaziva stid, npr.
stidno mjesto, stidna u.
stidjeti se gl. nesvr., prez. stidim se osjeati stid, sramiti se; ustezati se,
ustruavati se.
stidljiv prid., odr. v. stidljivi - stidan,
srameljiv; bojaljiv, plaljiv.

1072

1073
stidljivac im. m. r., g. jd. stidljivca, g. mn.
stidljivaca - stidljiv ovjek po karakte
ru.
stidljivica im. . r. - ena stidljivac,
stidljivo pril. - na stidljiv nain, poput
stidljivca, srameljivo,
stidljivost im. . r., instr. jd. stidljivou/
stidljivosti - ispoljavanje osjeaja stida,
srameljivost,
stidnica im. . r. - vanjski dio enskog
polnog organa, polnica; med. vulva.
stih im. m. r. (gr.), n. mn. stihovi - redak
u pjesmi; jedinica pjesnikog govora
sastavljena od niza ritmiki povezanih
pjesnikih stopa,
stihija im. . r. (gr.) - neobuzdana snaga
prirode; nepredvidiva, spontana i ne
kontrolisana prirodna pojava velikih
razmjera; jako podsvjesno osjeanje;
prenes. snana drutvena pojava koja se
ne da potiniti; nain ivota i rada po
uhodanoj koloteini i ukorijenjenim na
vikama.
stihljnl prid. odr. v. - stihijski, koji
ispoljava stihiju, stihijnost; nekontro
liran, nesavladiv,
stihljno pril. - poput stihije, kao stihija,
stihijski prid. odr. v. - koji se zasniva na
stihiji, stihijni.
stihoklepac im. m. r., g. jd. stihoklepca,
g. mn. stihdklepaca - onaj koji klepa
stihove, koji gradi stihove bez estetske
vrijednosti, lo. pjesnik, stihokovac;
pejor. pjesnik,
stihotvorac im. m. r., g. jd. stihotvrca, g.
mn. stihdtvoraca - onaj koji stvara
stihove, pisac stihova, stihopisac,
majstor stihovanja, pjesnik, poeta.
stihotvorstvo im. s. r., g. mn. stihotvorstava - stvaranje stihova, stihovanje,
pjesnitvo, poezija,
st'ihovanje gl. im. s. r. od stihovati.
stihovati gl. nesvr., prez. stihujem stvarati, slagati, sklapati stihove; pisati
pjesme.
stihovan prid., odr. v. stihovni - koji je u
obliku stiha, koji podlijee pravilima
stihovanja.
stjhozblrka im. . r., dat. jd. stihozbirci,
g. mn. stihozbirki - neolog. zbirka sti
hova, knjiga pjesama, poezije.

stijeg im. m. r., dat./lok. stjegu, n. mn.

stjegovi - zastava, bajrak,
stijena im. . r., n. mn. stijene/stijene tvrda kamena masa, kamena litica;
greben, hrid; odlomljeni dio hridine,
stijenka im. . r., dat. jd. stijenki, g. mn.
stijenki - unutranja, granina povrina
neega, zid.
stijesniti gl. svr., prez. stijesnim, trp.
prid. stijenjen - uiniti tijesnim, ogra
niiti na uzak prostor; smanjiti, obuzda
ti, stegnuti,
stijenjenost im. . r., instr. jd. stijenjenou/stijenjenosti - stanje onoga koji
je stijenjen,
stil im. m. r. (lat.) - osobenost, skup
znaajki koje ine osobenim graditelj
stvo, umjetnost, knjievnost ili stvara
oca, arhitekturu.
stilist(a) im. m. r., g. jd. stiliste, n. mn.
stilisti/stiliste, g. mn. stilista - linost sa
stilom, stvaralac koji se istie osobe
nim, snanim stilom; strunjak koji daje
konaan estetski oblik modnim predme
tima ili kreira izgled estradne osobe
pred javni nastup,
stilistikl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na stilistiku,
stilistiki pril. (gr.) - u stilistikom smi
slu.
stilistika im. . r. (gr.), dat. jd. stilistici znanstveno-umjetnika disciplina koja
izuava svojstva stila i objanjava ope
nita teorijska pravila i postupke stva
ralatva.
stilizacija im. . r: (gr.) - oblikovanje,
svoenje na stilske odlike; davanje
emu osobina nekog stila; pojedno
stavljivanje na osnovne crte.
stilizirati/stilizovati gl. svr. i nesvr.
(gr.-lat.), prez. stiliziram//stilizujem privoditi ka stilu; (iz)vriti stilizaciju,
stilski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na stil.
stilski pril. (gr.) - po uzusima stila,
stimulacija im. . r. (lat.) - pobuivanje,
poticanje, pospjeivanje, podraivanje,
bodrenje.
stilmulans im. m. r. (lat.) - sredstvo za
stimulaciju, podstrekalo.
stimulirati/stimulisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. stimuliramZ/stimuliem -

stjenica
podsticati, pobuivati, pospjeivati, po
draavati, podstrekavati, bodriti,
stinuti (se) gl. svr., prez. stine (se) - stis
nuti se, stvrdnuti se, ukrutiti se hladei,
ohladiti, skrutnuti.
stipendija im. . r. (lat.) - novana potpo
ra za kolovanje, studije ili specijaliza
cije.
stipendiranje gl. im. s. r. - od glagola
stipendirati.
stipendirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
stipendiram - da(va)ti kome stipendiju.
stipendist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. stipen
diste, n. mn. stipendisti, g. mn. stpendista - primalac, korisnik stipendije,
stipendistica im. . r. - stipendistkinja,
ena stipendist(a).
stipenditor im. m. r. (lat.) - davalac
stipendije.
stipsa im. . r. (gr.) - hem. dvostruki
alkalni sulfat sa sulfatima aluminija,
hroma i gvoa koji se upotrebljava u
industriji za ukruivanje u preradi koe
ili proizvodnji papira; prenes. tvrdica,
krtac, cicija,
stisak im. m. r., g. jd. stiska, n. mn. stisci/
stiskovi, g. mn. stisaka/sfiskdva - ste
zanje, pritisak koji se vri dodirom;
obuhvatanje i stiskanje ake jedan dru
gome u znak pozdrava i srdanosti.
stiska im. . r., g. mn. stiski - guva,
gungula; vremenski tjesnac, kripac,
stiskanje/stiskanje gl. im. s. r. od stiskati,
stiskati gl. nesvr., prez. stiem - up.
stisnuti.
stisnuti (se) gl. svr., prez. stisnem uiniti da ta bude stisnuto; sabiti, zbiti,
stegnuti, priljubiti (se) jedno uz drugo;
skupiti se; smanjiti se u obimu; smanjiti
potrebe i prohtjeve,
stiati (se) gl. svr., prez. stiam - smanjiti
glasnost, uiniti tihim, utiati; smiriti
uzbuenje; prestati biti buan,
stizati gl. nesvr., prez. stiem - izved. od
glagola stii,
stjecati gl. nesvr. i u. prez. stjeem izved. od glag. stei,
stjegonoa/stjegonoa im. m. r. - vojn.
koji je formacijski zaduen nositi stijeg,
zastavu, zastavnik; prenes. iron. glasno
govornik neke (tue) ideje,
stjenica im. . r., g. mn. stjenica - zool.
insekt riliar zakrljalih krila, nametnik

stjeniav
na ljude i domae ivotinje kojima sie
krv; prenes. pejor. nametljiva i dosadna
osoba, gnjavator, dave, onaj koji ne da
mira.
stjeniav prid., odr. v. stjeniavi - koji
ima stjenica,
stjenjak im. m. r., g. jd. stjenjka, n. mn.
stjenjci - stjenovito podruje; kr, ka
menje, stijenje; zool. vrsta kosa.
stjenovit prid., odr.v. stjendvitT - koji je
sastavljen od stijena, koji obiluje stije
nama; kamenit,
stjerati gl. svr., prez. stjeram - tjerajui,
spustiti, skupiti nanie, dolje u nizini;
prisiliti sve da se skupe na jednom
mjestu; zabiti, zabosti u to.
stjenjavati/stjenjivati gl. nesvr. i u.
prez. stjenjavam/stjenjujem - izved.
od stijesniti,
stjuard im. m. r. (engl.) - slubena osoba
koja brine o potrebama putnika u avi
onu ili na brodu,
stjuardesa im. . r. - ena stjuard,
sto - trocifreni glavni broj u zbiru deset
desetica (oznaka 100); stotina; broj koji
izraava neodreeno veliku koliinu e
ga.
stoar im. m. r. - onaj koji se bavi sto
kom.
stoarenje gl. im. s. r. od stoariti,
stoariti gl. nesvr., prez. stdarim - ba
viti se gajenjem stoke,
stoarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
stoare.
stoarstvo im. s. r. - bavljenje stokom,
stoarenje; privredna grana, djelatnost
gajenja stoke za ljudske potrebe,
stoi/stoli im. m. r. em. - mali sto.
stoni prid. odr. v. - koji se odnosi na
stoku, npr. stono brano, stoni fond i
sl.
stog im. m. r., g. jd. stdga, n. mn. stdgovi
- gomila sijena ili slame kupasto
naslagana oko stoine, sadjeven plast
sijena.
stog(a) pril. - zato, zbog toga.
stogodinjak im. m. r., g. jd. stogddinjaka, n. mn. stogodisnjaci - koji ima stoti
nu godina.
stogodinjakinja im. . r. - ena stogo
dinjak.

1075

1074
stogodinji prid. odr. v. - koji je trajao sto
godina, koji ima sto godina; koji se
odnosi na stotu godinu, stoljetni,
stogodinjica im. . r. - obljetnica od sto
godina, stoljetnica.
stoicizam im. m. r. (gr.) - filozofsko
shvatanje antikog doba, izmeu ideali
zma i materijalizma, po kojem je umje
renost i istrajna strpljivost temeljna
vrlina ivota po uzoru na prirodu; pre
nes. moralna i duhovna vrstina i nepo
kolebljivost pred ivotnim iskuenjima,
stoiki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na stoike i stoicizam; vrst, postojan,
strpljiv.
stoiki pril. (gr.) - poput stoika, strpljivo,
postojano.
stoik im. m. r. (gr.), n. mn. stdici, g. mn.
stoika - sljedbenik stoicizma, onaj koji
nauava i prakticira ivot u saglasnosti
s naelima prirodnog toka stvari,
stoja im. . r. - stil. novanica od stotinu
jedinica, stotinarka, stotka, stotica,
stojei prid. odr. v. - koji je u uspravnom
stavu; suprot, leei,
stojei/stoj eki pril. - na stojeki nain,
stojei, stojeke; suprot, leeke.
stojni prid. odr. v. - stalan, postojan, tvrd.
stoka im. . r., dat. jd. stoci - domaa
ivotinja, marva; blago; prenes. pejor.
neuljudan ovjek.
sto(l) im. m. r., g. jd. stdla, n. mn. stdlovi,
g. mn. stolova/stdlovd - horizontalna
ploa na nogarima za razliite namjene,
stolac im.m. r., g. jd. sto(l)ca, n. mn.
sto(l)ci, g. mn. stolaca - priruna manja
naprava za sjedenje, stoli, stolica, klu
pica, skemlija.
Stolac im. m. r., g. jd. Stoca - stari
bosanski grad na jugoistoku drave na
ostacima grada Daorsona, stanitu ilirs
kog plemena Daorsa.
stolar im. m. r., v. jd. stolaru/stolare majstor za pravljenje stolova i drugih
izraevina od drveta,
stolarija im. . r. - izraevine od drveta,
stolarski proizvodi; stolarstvo,
stolarski prid. odr. v. - koji pripada ili
potie od stolara, koji se odnosi na
stolare i stolarstvo,
stolarski pril. - kao stolar, poput stolara.

stolarstvo im. s. r., g. mn. stolarstav a /

stdlarstava - djelatnost, bavljenje pos
lom izrade stolarskih proiozvoda.
stolica im. . r., g. mn. stolica - naprava
za sjedenje; sjedite poglavara drave
ili neke pokrajine, sjedite visoke vjer
ske uprave, prijestolnica, glavni grad;
fiziol. izmet,
stoliica im. . r. em. i hip. - mala
stolica, reg. stoliica,
stoli im. m. r., g. jd. stolica, em. - mali
sto(l).
stolisnlk im. m. r., n. mn. stdlisnici - lje
kovita zeljasta biljka iz porodice glavo
ika, kunia, hajduka trava,
stolni/stoni prid. odr. v. - koji se odnosi
na sto(l); prijesto(l)ni, glavni,
stonoteniser im. m. r., g. jd. stolnotenisera - igra, takmiar u Stonom tenisu,
stonotenisa,
stonoteniserka im. . r. - stonotenisaica,
ena stonoteniser,
stolnjak im. m. r., n. mn. stlnjaci - zasti
ra preko stola,
stolovati/stolovati gl. nesvr., prez. stolu
jem - biti na vladarskoj stolici, imati
vlast, vladati, upravljati iz nekog sjedi
ta.
stoljee im. s. r. - vremenski period od
stotinu godina, vijek, npr. dvadeset i
prvo stoljee - od 2000. do 2100. godi
ne.
stoljetan prid., odr. v. stdljetni - koji ima
sto godina, koji traje jedno stoljee,
stogodinji; vrlo star, drevan,
stomak/stomak im. m. r. (gr.), g. jd.
stomaka/stomaka, n. mn. stomaci/sto
maci - eludac, liica; prenes. trbuh,
stomatolog im. m. r. (gr.), n. mn.
stomatdlozi - lijenik specijalista za
usta, prvenstveno zube; zubar, denti
sta).
stomatologija im. . r. (gr.) - nauka o
bolestima organa usne duplje, eljusti i
susjednih dijelova tijela, zubarstvo;
med. grana medicine koja se bavi pro
uavanjem i lijeenjem bolesti zuba.
stomatoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na stomatologe i stomatologiju,
stonoge im. . r. mn., dat. jd. stdnozi zool. kopneni glavonoci, none ivo
tinjice sastavljene od velikog broja la
naka i pari nogu.

stoer

stop uzv. (engl.) - stoj, stani, zaustavi se.

stopa im. . r., g. mn. stopa - donji ravni
dio noge ovjeka koji slui kao oslonac,
stopalo; otisak stopala, trag; starinska
mjera za duinu (0,324 m.); ritmika
jedinica stiha koja se ponavlja; muzika
ritmiko-melodijska jedinica, takt; iz
nos, koliina postotka,
stopalo im. s. r. - donji ravni dio noge
ovjeka koji slui kao oslonac pri
stajanju i otponac pri hodanju ili ska
kanju; taban,
stopiranje gl. im. s. r. od stopirati.
stopirati gl. svr. i nesvr. (engl.-lat.),
prez. stdpiram - zaustaviti, zaustavljati,
stopiti (se) gl. pov. svr., prez. stopim se,
trp. prid. stopljen - topljenjem spojiti,
sjediniti u jednu cjelinu, sliti se; prestati
se razlikovati, utonuti jedno u drugo,
stopostotni prid. odr. v. - koji ima sto
postotaka izvorne tvari; stoprocentni.
stopostotno pril. - sto posto, u svih sto
postotaka; u cjelini, potpuno bez ostat
ka, posve, sasvim,
stoprocentni prid. odr. v. - koji ima
stotinu procenata, koji je sasvim od iste
tvari.
storija/storija im. . r. (tal.-engl.) - pria,
zgoda, dogaaj; izvijee; historijat,
stornirati gl. svr. (tal.), prez. stdrniram knjigovodstveno ispraviti, odnosno uki
nuti ve uknjieni stavak; obustaviti
neki postupak, ponititi.
stoti prid. odr. v. - redni broj prema 100;
koji po mjestu ili vremenu dolazi nakon
99; nebrojeno puta ponovljen,
stotica im. . r., g. mn. stdticd/stdticd cjelina od sto jedinica, stotka, stoja.
stotina im. . r. - zbir od stotinu jedinica
ega.
stotinarka im. . r., dat. jd. stotinarki novanica od stotinu jedinica, stoja,
stotka, stotica,
stotinka/stotinka im. . r., dat. jd. stotin
ki/stotinki - stoti dio ega.
stotinu pril. - sto izbrojanih jedinica ega.
stotinjak broj. prid. (neprom.) - oko, pri
blino stotini,
stovarite im. s. r. - mjesto za istovar i
ostavljanje robe, skladite,
stoer im. m. r. - usaeni stup, direk na
guvnu oko kojeg se pri vrhovini (vre-

1077

stoina
vini, vridbi) gone konji; temelj, centar,
polazite.
stoina im. . r. - ovei kolac, stup oko
kojega se plasti sijeno ili slama, sadijeva stog.
straara im. . r. - stara, oronula kua,
oboretina.
stradalac im. m. r., g. jd. stradaoca, n.
mn. stradaoci, g. mn. stradalac a - stra
dalnik, onaj koji strada, koji je izloen
nesrei i stradanju, patnik,
stradalakl/stradalnikl prid. odr. v. koji se odnosi na stradaoce, stradalnike,
stradalnik im. m. r., n. mn. stradalnici, v.
jd. stradalnie - stradalac, nesretnik,
stradanje gl. im. s. r. od stradati,
stradati gl. svr. i nesvr., prez. stradam doivjeti, doivljavati nesreu, strada
nje; podnositi nevolje, trpjeti, patiti,
straga pril. - sa stranje strane, sleda,
odostraga, otpozadi.
strah im. m. r., n. mn. strahovi - uroena
instinktivna reakcija na opasnost; psi
hiko stanje uznemirenosti i strepnje,
bojazan.
straha im. . r., g. mn. straha - okantan,
uasan strah, strava,
strahoba im. . r. - ono to izaziva strah,
strahota, strailo,
strahoban prid., odr. v. strahobni - koji
izaziva strah, strahotan, strahovit, strahobalan.
strahopotovanje im. s. r. - duboko po
tovanje s primjesom straha, poniznost,
strahota im. . r., g. mn. strahota straan prizor; ono to izaziva strah,
jezu, uas, grozu; strahoba, strailo,
strahotan prid., odr. v. strdhotni - koji
izaziva strah, straan, strahoban, straho
vit, uasan, grozan,
strahotinja im. . r. - strahota, strailo,
strahotno pril. - tako da izaziva strah,
strano, uasno,
strahovanje/strahovanje gl. im. s. r. od
strahovati.
strahovati/strahovati gl.nesvr., prez.
strahujem - biti u strahu, osjeati strah,
bojati se, strepiti,
strahovit prid.,odr.v. strahdviti - straan,
uasan, zastraujui,
strahovito pril. - stravino, strano, silno.

strahovlada im. . r. - vladavina straha,

vlast koja se zasniva na strahu i nasilju,
strahovlae, tiranija.
stran prid., odr. v. strani - koji je sa
strane, mimo odreenog kruga, iz dru
gog kraja ili zemlje; koji se odnosi na
tue krajeve, tu; koji ne pripada, nije
svojstven kome ili emu; suprot, svoj,
blizak, domai,
strana im. . r., n. mn. strane, g. mn.
strana - granina povrina nekog pred
meta, tijela ili granina linija neke po
vrine; orijentacioni pravac u prostoru;
lice ili nalije nekog pljosnatog pred
meta, npr. medalja; svaka posebna po
vrina lista u knjizi; mat. linija koja
ograniava geometrijsko tijelo; prostor,
oblast, podruje jedne zemlje,
stranac im. m. r., g. jd. stranca, g. mn.
stranaca - ovjek sa strane, iz druge
sredine, neznanac; dravljanin druge
zemlje, tuinac,
strankinja im. . r. - ena stranac,
stranaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
stranku, koji pripada ili potie od stran
ke.
stranaki pril. - po pravilima stranke,
stranat prid., odr. v. stranati - koji je pun
strana.
stranev prid. odr. v. - koji pripada
strancu.
stranica im. . r., g. mn. stranica/
stranica- jedna strana lista knjige ili
drugog viestraninog predmeta,
stranka im. . r.. g. mn. stranaka/stranki politika organizacija istomiljenika u
viestranakom drutvu koja se bori za
vlast na temelju vlastitog programa o
ureenju drutvenih i ekonomskih
odnosa.
stranputica im. . r. - sporedan, zaobilaz
ni put; bespue; prenes. pogrean put,
pogreno miljenje, zabluda,
stranskl prid. odr. v. - koji nije ovdanji,
koji je iz strane zemlje, strani,
stranstvovati gl. nesvr., prez. stranstvujem - ivjeti u tuini, izvan domovine,
strasnik im. m. r., n. mn. strasnici ovjek koga nose strasti, strastan ov
jek, strastvenik.
strasnica im. . r. - ena strasnik.
strasno pril. - na strastan nain, strastve
no, vatreno.

strasnost im. . r., instr. jd. strdsnou/

strasno ti - stanje i osobina onoga koji
je strastan, strastvenost,
strast im. . r., instr. jd. strau/strasti, g.
mn. strasti - psih. veoma snano osjea
nje, neobuzdan unutranji nagon prema
emu, pouda; erotski nagon, neodo
ljiva vatrena ljubav,
strastan prid., odr. v. strasni - koji
ispoljava strast kao strasnik, vatren,
strastven prid., odr. v. strastveni - koji je
proet strau kao strastvenik.
strastveno pril. - sa puno strasti, vatreno,
strasno.
strastvenost im. . r., instr. jd. strdstvenou/strastveno ti - stanje i svojstvo onih
koji su strastveni, strasnost, vatrenost.
straan prid., odr. v. strani - koji izaziva
strah, strahovit, uasan, stravian, jezo
vit.
strailo im. s. r. - ono to izaziva strah,
to strai; naprava za straenje, odbija
nje ptica na itnim poljima; prenes.
ruan i neuredan ovjek,
straljiv prid., odr. v. straljivi - koji se
svega plai, koji se lahko uplai, pre
padne, plahovit.
straljivac im. m. r., g. jd. straljivca, g.
mn. straljivaca - straljiva osoba,
straljivica im. . r. - ena straljivac,
strano pril. - izraeno u najveoj mjeri,
uasno.
strateg/strateg im. m. r. (gr.), v. jd.
stratee/strateze n. mn. stratezi/stratezi,
g. mn. stratega/stratega - grki vojsko
voa; poznavalac strategije; onaj koji
ima sposobnost ostvarivanja velikih i
zamrenih zamisli, ideja,
strategija/strategija im. . r. (gr) vojnika, ratna vjetina; prenes. plan,
nain ostvarenja nekog cilja; nain
postavke u ahovskoj ili sportskoj igri.
strategijski/strategijski prid. odr. v.
(gr.) - koji se odnosi na strategiju i
stratege; od najvee vanosti za ostva
renje nekog cilja,
strateki/strateki prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na stratege; strategijski,
stratite im. s. r. - mjesto gdje su nekada
izvravane smrtne kazne, gubilite;
mjesto stradanja, razbojite,
stratiti gl. svr., prez. stratim, trp. prid.

stranji
straen - unititi, satrti; uludo potroiti
(zdravlje, vrijeme, novac) prokockati,
proerdati, straiti,
stratosfera im. . r. (lat.-gr.) - astr. Vi
sinski (12-60 km) atmosferski omota
oko Zemlje iznad donjeg sloja, troposfere.
stratus im. m. r. (lat.) - vrsta (niskih)
oblaka u obliku jednolinog sloja,
strava im. . r. - veliki okantan strah,
strahoba, strahota, uas, groza; prenes.
avet, privienje, utvara, udovie.
strava im. . r. - straha; sujevjerni ritual
izgona straha iz ovjeka, npr. saliti
stravu znai obaviti ritual pri kojem se
pored glave prestravljenog ovjeka u
posudu s hladnom vodom izliva rasto
pljeno olovo sa eravicom, a prema
obliku stvrdnutog olova uspostavlja se
"dijagnoza" i "terapija",
stravian prid., odr. v. stravini - koji
izaziva stravu, strah; straan,
stravino pril. - na stravian nain, silno,
jezivo.
stravinost im. . r., instr. jd. stravinoulstravinosti - stanje strave, svojstvo
onoga to je stravino,
straa im. . r. - osiguravanje, uvanje od
protivnika; obavljanje straarske du
nosti pod orujem radi zatite vojnih
jedinica ili objekata; prenes. uvanje,
zatita, nadzor,
straar im. m. r., g. jd. straara - onaj
koji bdije, uva nekoga ili neto, koji
dri strau, vojnik na straarskom mjes
tu.
straarka im. . r. - ena straar,
straara im. . r. - straarnica, namjenski
objekat za straarenje, uvanje, mjesto
gdje se nalaze straari.
straarenje gl. im. s. r. od straariti,
straariti gl. nesvr., prez. stradrim - biti
straar na strai, drati strau, obavljati
straarsku dunost; prenes. budno mo
triti i paziti na koga ili ta.
straarnica im. . r. - straara,
straarski prid. odr.v. - koji se odnosi na
straare, koji je vezan za straarsku
dunost.
stranji/stranji prid. odr. v. - koji je
straga, pozadi, iza, zadnji; suprot, pred
nji.

stranjica
stranjica/stranjica im. . r. - dio tijela
na kojem se sjedi, debelo meso kod
ovjeka, zadnjica,
strati (se) gl. svr., prez. str im (se) trkom sii, trei se spustiti nanie,
streha im. . r., dat. jd. strehi, n. mn.
strehe, g. mn. streha - donji dio krova
koji prelazi vanjske zidove graevine,
nastrenica; isturen dio koji je nadnesen
iznad ega.
strehokapina im. . r. - kapi kie to
kaplju sa strehe, okapnica, damla.
strelast prid., odr. v. strelasti - koji je
poput strijele, nalik strijeli,
strelica im. . r., em. - mala strijela,
streliica; pokaziva na spravama za
mjerenje, npr. na vagi, satu, kompasu;
pokaziva pravca,
streliarstvo im. s. r. - sport, takmiarska
disciplina gaanja mete lukom i strije
lom.
strelovit prid., odr.v. streldviti - brz poput
strijele, munjevit; vremenski veoma
kratak, trenutan,
strelovito pril. - brzo, na strelovit nain,
munjevito.
strelite im. s. r. - mjesto opremljeno za
takmienje u streliarstvu ili za gaanje
vatrenim orujem, streljana,
streljaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
streljae, strijelce i strijeljanje,
streljana im. . r., g. mn. streljana strelite.
streljivo im. s. r. - punjenje za vatreno
oruje, meci svih vrsta i kalibara; muni
cija.
stremen im. m. r. - metalna papuica
objeena s obje strane sedla u koje ja
ha mee noge, uzengija; anat. sluna
koica u srednjem uhu.
stremljenje gl. im. s. r. od stremiti,
stremiti gl.nesvr., prez. stremim - urno
se kretati, hrliti; jako teiti, arko eliti;
eznuti, uditi za im.
strepjeti gl. nesvr., prez. strepim - pribo
javati se, strahovati zbog predosjeaj a
opasnosti.
strepnja im. . r., g. mn. strepnji - boja
zan, strah pred neim, uznemirenost
zbog predosjeanja opasnosti; briga
odgovornost za nekoga ili neto.

1078

1079
streptokoke mn. im. . r. (gr.) - okrugle
bakterije nanizane kao lanac, uzrokuju
gnojenja i trovanja krvi.
stres/stres im. m. r. (engl.), n. mn. streso
vi/stresovi - stanje psihofizike iscrplje
nosti organizma nakon neke iznenadne
i snane agresije,
stresti (se) gl. svr., prez. stresem/stresem
(se) - treenjem skinuti s ega, tresui
uiniti da to spadne, otresti (se),
strgati gl. svr., prez. strgam - strgnuti,
silom naglo odvojiti ta od ega,
trgnuvi skinuti, svui s ega, naglim
pokretom iupati; raskinuti, rastrgati,
istrgati.
strgnuti gl. svr., prez. strgnem - strgati,
stric im. m. r., g. jd. strica, n. mn. strievi
- oin, oev brat, amida,
strievi im. m. r. - sin jednog brata djeci
drugog brata, amidi,
strii gl. nesvr., prez. striem/striem, 3.
1. mn. strigii - makazama sjei, podre
zivati vunu ili kosu, iati,
strihnin im. m. r. (gr.), g. jd. strihnina alkaloid iz sjemena velebilja, smrtono
sni otrov.
strijela im. . r. - prav i tanak drveni prut,
ipka sa metalnim iljkom na vrhu koji
se izbacuje na cilj pomou zategnuta
luka.
strijelac im. m. r., g. jd. strijelca, g. mn.
strijelaca - onaj koji strijelja strijelom;
ratnik naoruan lukom i strijelom;
osnovni pjeadijski rod u savremenim
armijama; sport, onaj koji se bavi
streljatvom; onaj koji postie pogotke
u igrama s loptom; sazvijee u
Zodijaku na junom dijelu neba.
strijeljanje gl. im. s. r. od strijeljati,
strijeljati gl. nesvr., prez. strijeljam odapinjati strijelu iz luka, gaati strije
lom; gaati iz puke; izvriti smrtnu
kaznu iz vatrenog oruja, liiti koga
ivota, pogubiti,
striktan prid. (lat.), odr. v. striktni - taan,
jasno odreen; izriit,
striktno pril. (lat.) - strogo, izriito,
strina im. . r. - oina, oeva brata ena,
amidinica;
hist.
oslovljava-nje
nepoznate ene u javnom ivotu u
srednjovjekovnoj Bosni.

strip im. m. r. (engl.), n. mn. stripovi pria u slikama sa kratkim tekstom

dijaloga i objanjenja,
striptiz im. m. r. (engl.) - postepeno
svlaenje plesaice pred publikom kao
plesna taka u nonim lokalima,
strizibuba im. . r., mn. strizibube - rod
insekata iz reda tvrdokrilaca.
strka im. . r., dat. jd. strci - dotravanje
mnogih sa svih strana izazvano neim
neobinim i iznenadnim, jurnjava, gu
va mete, frka, klepet,
strm/strm prid., odr. v. strmi - koji ima
otar nagib ili uspon, koji se naglo
ukoso uzdie od podloge,
strmac im. m. r., g. jd. strmca, g. mn.
strmac a - veoma strma strana brijega
koja bi se mogla obruiti, strmina,
padina.
strmen im. . r. - strma, vrletna strana
brda, strmina,
strmen prid, odr. v. strmeni - strm,
vrletan.
strmina/strmina im. . r. - strm nagib
(puta), strma strana (brda), padina,
strmen, strmac, nizbrdica,
strmo pril. - sa otrim padom, nagibom,
nanie, nizbrdo, dolje,
strmoglavc/strmoglavce/strmoglavice
pril. - s glavom prema dolje, naglava
ke.
strmoglaviti/strmoglaviti gl. nesvr.,
prez. strmdglavim, trp. prid. strmdglavljen - pasti s visine, survati se niz
liticu, pasti u dubinu,
strn im. . r., g. jd. strni - itna stabljika
koja ostaje poslije etve ili koevine,
strnjika.
strnite im. s. r. - srtnjika na njivi poslije
etve ili koevine strvnog/strmnog
(bijelog) ita, stmokos.
strnokos im. . r. - strnite,
strofa im. . r. (gr.) - poet. dva ili vie
stihova povezanih zajednikom ritmi
kom organizacijom ili intonacijom i
rimom, kitica.
strog prid., odr. v. strogi - koji zahtijeva
tano izvravanje obaveza, izriit; koji
se mora ispunjavati tano i do kraja,
rigorozan; koji potpuno odgovara
neemu, taan; koji odgovara

strojoslagar
zahtjevima odreenih normi, nepo
pustljiv; koji ne dozvoljava odstupanja
od opeprihvaenih normi, neumoljiv,
strogo pril. - na strog nain, otro, neumoljivo.
strogoa im. . r. - stanje i svojstvo onoga
koji je strog; strogost,
strogost im. . r. instr. jd. strogou/
strogosti - osobina onoga koji je strog,
strogoa.
stroj1 im. m. r. (e.), g. jd. stroja, n. mn.
strdjevi - mehanika sprava koja pre
tvara jednu energiju u drugu ili omogu
uje automatsko/poluautomatsko obav
ljanje radnog procesa; maina, ureaj.
stroj2 im. m. r. (rus.) - vojn. red, vrsta,
strojar im. m. r. (e.) - onaj koji se bavi
strojarstvom; onaj koji rukuje strojem,
mainac, mainista.
strojarnica im. . r. (e.) - prostor u
kojem se nalaze strojevi; pogonske pro
storije broda, mainerija,
strojarski prid. odr. v. (e.) - koji se
odnosi na strojeve i strojarstvo, main
ski.
strojarstvo im. s. r. (e.), g. mn. strojrstav a/str djarstava - strojarska industri
ja, grana tehnike koja se bavi izradom
strojeva; disciplina koja prouava stro
jeve i njihovu primjenu, mainstvo.
strojni1 prid. odr. v. (e.) - koji se odnosi
na stroj1, mainski.
strojni2 prid. odr. v. - koji se odnosi na
stroj2.
strojnica im. . r. (e.) - strojna, main
ska, automatska puka, mainka, mitra
ljez.
strojnlk im. m. r., n. mn. strojnici!
strdjnici - "redovnik" Crkve bosanske
po hijerarhiji ispod dida, starca i gosta,
"savreni" (za razliku od "obinih"
pristalica te crkve, "mrsnih" ljudi),
strojobravar im. m. r. - neol. zanatlija
koji vri bravarske poslove uz upotrebu
stroja; strunjak za odravanje i po
pravljanje strojeva, mainbravar.
strojopisir im. m. r. - neol. onaj koji pie
na tipkarskom stroju/tampaoj maini,
daktilograf,
strojoslagar im. m. r. - neol. onaj koji
radi u tampariji na linotipu, mainski
slagar.

strojovoa
strojovoa im. m. r. - onaj koji upravlja
pokretnim strojem, lokomotivom, mai
novoa.
strop im. m. r., g. jd. strdpa, n. mn.
strdpovi - ravna ploha koja natkriva
zatvoreni prostor ili meuspratne kons
trukcije, donji dio tavanice, plafon,
strovaliti (se) gl.svr., prez. strdvalim
{se), trp. prid. strdvaljen - baciti (se)
dolje, survati (se); propasti kroza to,
svaliti (se), oboriti (se),
strpiti/strpjeti se gl. svr., prez. strpim mimo, istrajno ekati na rjeenje; ne
reagovati na podraaj,
strpljenje im. s. r. - mirnoa, hladno
krvnost u ekanju ili iekivanju; ljud
ska vrlina istrajnog podnoenja neeg
dugotrajno munog, tekog, neugod
nog; samokontrola, strpljivost, sabur,
strpljiv prid., odr. v. strpljivi - koji je
ispunjen strpljenjem, koji je sposoban
uporno podnositi, trpiti nedae, trpeljiv,
saburli.
strpljivo pril. - sa strpljenjem, uporno,
strpljivost im. . r., instr. jd. strpljivou/
strpljivosti - osobina strpljivih, ljudska
vrlina samokontrole u iekivanju ne
eg ili podnoenju ivotnih tegoba,
strpljenje, sabur,
striti/striti gl.nesvr., prez. strim/str
im - dizati se pravo od podloge, iznad
svega ostaloga; izbijati upadljivo iz
neega, izdvajati se od okoline,
strljen im. m. r. - zool. krupni insekt iz
porodice osa sa snanom aokom i
opasnim ubodom,
strti gl. svr., prez. starem, trp. prid.
str t/strv en - tami ukloniti, otrti to;
trljanjem oistiti, izbrisati; trenjem stu
cati u sitne djelie, smrviti, samljeti u
prah, zdrobiti, satrti; prenes. smoditi;
zatrti, unititi,
struak im. m. r., g. jd. struka, n. mn.
struci, g. mn. struaka, em. - mali
struk; vlat kose, uperak,
struan prid., odr. v. struni - koji je
struan, koji ima pouzdano znanje u
nekoj oblasti; koji zasluuje povjerenje
u svojoj struci; koji se odnosi na struku,
struno pril. - na struan nain, po
pravilima struke,
strunost im. . r., instr. jd. strunou!
strunosti - osobina onih koji su stru

1081

1080
ni; koji imaju struno znanje i sposob
nost.
strunjak im. m. r., n. mn, strunjaci dobar poznavalac neke neke naune
oblasti ili tehnike; predstavnik neke
stmke; majstor u kakvom poslu; eks
pert.
strug im. m. r., n. mn. strugovi - stolarsko
orue kojim se strau i glaaju drveni
predmeti; hobli, blanja; tokarski stroj,
maina za obradu metala, kamena,
drveta; kameni toak na kojem gmari
prave svoje izraevine; mlinski kamen
za mljevenje ita koji se okree na
donjem kamenu snagom mlaza vode.
struga im. . r., dat. Strugi - uzak klanac,
strmina; bogaz; prolaz u ogradi,
strugati gl. nesvr., prez. struem - stru
gom ili dragim oruem ravnati, glaati,
hoblati; skidati gornji tanki sloj s
povrine ega, guliti; raditi, izraivati
neto na strugu; grebati,
strugnuti gl. svr., prez. strugnem - svr.
prema strugati; brzo pobjei, nestati,
kliznuti, zbrisati,
strugotina im. . r. - sitni otpaci nastali
struganjem,
struhnuti gl. svr., prez. struhnem postati traho, raspasti se usljed trahljenja, pretvoriti se u truhle, truhlovinu;
istruhnuti; sagnjiti,
struja im. . r. - elektrina energija; tok,
kretanje elektrona u provodniku glavni
tok, pravac kretanja vode u rijenom
koritu i sama ta voda (matica); povrin
sko gibanje morskih i okeanskih voda;
pomjeranje zranih slojeva (vjetar),
strujanje gl. im. s. r. od strujati,
strujati/strujiti gl. nesvr., prez. strujim kretati se u nekom pravcu; snano tei;
piriti, pirkati, puhati (o vjetru); umiti
pred poetak vrenja (o vodi),
strujni prid. odr. v. - koji se odnosi na
struju.
struk im. m. r., dat. struku, n. mn. struci/
strukovi - bot. dio biljke iznad zemlje
koji nosi na sebi list, cvijet i plod;
stabljika niske biljke; mlada biljka za
rasaivanje, rasad; oblik tijela, stas;
najui dio tijela u slabinama, izmeu
gradi i bedara.
-struk - kao dragi dio sloenih pridjeva
znai: koji je toliko puta vei, jai

koliko pokazuje prvi dio sloenice (npr.

peterostruk, dvostruk, stostruk),
striika im. . r. dat. jd. struci - znan
stvena, umjetnika ili tehnika disci
plina, podruje ljudske djelatnosti, zani
manje, profesija; ogrta od grubog kon
ca ili pree; niska bisera, ogrlica,
strukovni prid. odr. v. - koji se odnosi na
struku, koji obuhvata neku struku ili je
namijenjen nekoj struci,
strukovnjak im. m. r., n. mn. strukovnjaci - koji pripada strukovnom podruju;
strunjak.
struktura im. . r. (lat.) - unutranji
raspored sastavnih dijelova neke cje
line, sklop, sastav, graa; tvorevina,
organizam.
strukturalist(a) im. m. r. (lat.), g. jd.
strukturaliste, g. mn. strukturalista pristalica, poklonik strukturalizma,
strukturalistkinja im. . r. - ena
strukturalist a),
strukturalistiki prid. odr. v. (lat.) - koji
se odnosi na strukturalizam i struk
turaliste.
strukturalizam im. m. r. (lat.), g. jd.
strukturalizma - posebna teorija u nauci
o jeziku koja se bavi izuavanjem
unutranje grae jezika s obzirom na
njegovu fonoloku, gramatiku i leksi
ku struktura, sklop,
strukturni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na strukturu,
struna im. . r., g. mn. struna - tanka
elastina nit koja zategnuta na muzi
kim instrumentima trzajem zatreperi i
daje zvuk; dlaka iz konjskog repa ili
grive; med. nar. bolovi u trbuhu koji
nastanu skakanjem, premetanjem ili
podizanjem tekog tereta,
struniti se gl. svr., prez. strunim se, trp.
prid. striinjen - dobiti bolove, greve u
stomaku nakon premetanja ili dizanja
tekog tereta; isitniti u trunje, sitno
smrviti.
strunjaa im. . r., g. mn. strunjaa, gimnastiki rekvizit, koni duek ispu
njen vunom, strunom ili kostreti, koja
ublaava udare tijela pri premetanju
prilikom gimnastikih vjebi,
straiti gl. svr., prez. strm im - uiniti da
padne trus, stresti; iskapiti.

studija
strv im. . r., instr. jd. stfvi/strvlju strvina; prenes. elja za tuom krvlju,
krvoednost, krvolonost; strvno, strmno ili bijelo ito (npr. penica, jeam,
ra, zob i sl.),
strvan prid., odr. v. stfvni - ostrvljen,
krvoloan, krvoedan,
strvina im. . r., g. mn. strvina - truplo
krepane ivotinje, mrcina,
strv in ar im. m. r. - strvoder; zool. ptica
grabljivica, bjeliasti; prenes. onaj koji
se raduje tuoj nevolji, koji nalazi dobit
u tuoj nesrei,
strvnl prid., odr. v. - strmni, koji je od
bijelog (strvnog) ita.
strvoder/strvoder im. m. r. - strvinar,
onaj koji se stara o uklanjanju strvina,
mrcinar, ivoder,
stub im. m. r., n. mn. stubovi, g. mn.
stubova - stup, direk,
stiibe im. . r. mn. - stepenice, basamaci.
stubite im. s. r. - konstrukcija od stuba,
stepenica, basamaka za penjanje i
sputanje, stepenite,
stui/stui gl. svr., prez. stuem/stuem,
trp. prid. stuen - tucanjem usitniti,
istucati; zavriti s tucanjem, stucati,
studen im. . r., g. mn. studeni - hladnoa,
mrzlina, zima.
studen prid., odr. v. studeni - hladan,
niske temperature, leden,
studenac im. m. r., g. jd. studenca, g. mn.
studendca - izvor, vrelo; bunar, zdenac,
studeni im. m. r. - domai, narodni naziv
za jedanaesti mjesec u godini, novem
bar.
student im. m. r. (lat.) - onaj koji studira
na univerzitetu,
studentica im. . r. - ena student, stu
dentkinja.
studentarija zb. im. (lat.) - hip. od stu
denti.
studentski prid. odr, v. (lat.) - koji se
odnosi na studente,
studij im. m. r. (lat.), n. mn. studiji prouavanje, nauno istraivanje, studi
ranje; period pohaanja visoke kole,
sveuilita/univerziteta,
studija im. . r. (lat.), g. mn, studija nauna obrada nekog pitanja, y^gp$tvena rasprava; slikarska skica,
za
veliko umjetniko djelo.

studijski
studijski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na studij; koji se odnosi na stu
dio.
studio im. m. r. (tal.), g. jd. studija, instr.
jd. studiom, n. mn. studiji - umjetnika
radionica ili ustanova za prouavanje
novosti u umjetnosti i pripremanje
umjetnikih kadrova; prostor u kojem
se pripremaju i odakle se emitiraju
radijske ili televizijske emisije,
studiozan prid., (tal.), odr. v. studiozni uenjaki, visoko struan, revnosno
napisan; koji ozbiljno pristupa svakom
problemu, koji svestrano prouava,
studiozno pril. (tal.) - na studiozan nain,
ozbiljno, istraivaki.
studirati gl. nesvr. (tak), prez. studiram briljivo izuavati, udubljivati se u neki
znanstveni problem; pohaati nastavu
na fakultetu,
stiiha im. . r., g. mn. stuba - prikaza,
avet, utvara; protuha,
stiihati gl. nesvr., prez. stuham - lunjati
okolo kao stuha, stuharati.
stumbati gl. svr., prez. stumbam izvrnuti, pri turi ti.
stup im. m. r., g. jd. stupa, n. mn. stupovi
- stub, potporanj, direk; izdanak stabla,
grana.
stiipa im. . r., g. mn. stupa - drveni ili
kameni izdubljeni sud u kojem se
tukom sitne, drobe, gnjee zrnasti plo
dovi ili voe; avan; presa; ureaj na
vodeni pogon za valjanje sukna, valja
lica, valjarica,
stupac im. m. r., g. jd. stupca, n. mn.
stupci, g. mn. stupaca, em. - mali stup;
stub, stubac; jedan od etiri uspravna
kolca na zaprenim kolima ili saonama
za pridravanje tereta; uspravna kolona
u novinama,
stupanj im. m. r., g. jd. stupnja, n. mn.
stupnji!stupnjevi - stepen, mat. 360. dio
krunice kao jedinica mjere luka ili
ugla; podiok, razdjeljak na skali kao
jedinica mjere temperature, jaine zem
ljotresa, gustine tenosti i jaine alko
hola; prenes. visina, stanje, nivo, razina,
stupanje - gl. im. s. r. - od stupati,
stupati gl. nesvr. i u., prez. stupam
prema stupiti - vojn. ii, koraati ujed
naenim korakom u maru, marirati,
stupanje gl. im. s. r. - od stupati.

1083

1082
stupati gl. nesvr., prez. stupam - tui,
tucati u stupi; valjati sukno u stupi,
stupanice/stupanice mn. im. . r. stupci za pridravanje na zaprenim
kolima ili prikolicama,
stupica im. . r., g. mn. stupica, em. mala stupa; naprava za hvatanje nekih
ivotinja, klopka, zamka,
stupiti gl. svr., prez. stupim - stati
nogom, stopom, koraknuti ulazei ili
izlazei;
(kome) prii,
pristupiti,
pribliiti se; ui u sastav ega, ukljuiti
se, postati lan neega; poeti vriti
radnju
izraenu
imenicom
sa
prijedlogom: stupiti u slubu, u akciju,
u borbu, u vezu, u pre-govore; doi,
pojaviti se, nai se neg-dje; uiniti
tupim, istupiti,
stupnjevati gl. nesvr., prez. stupnjujem ob. stepenovati; odreivati vrijednosti i
odlike po stupnjevima, gradirati; lingv.
mijenjati pridjev prema stupnjevima
komparacije,
stupnjevit prid., odr. v. stupnjeviti - koji
ima stupnjeve, stepene, stepenast; koji
je u vidu stupnjeva, koji se vri postup
no.
stupnjevito pril. - na stupnjevit nain,
stepenasto, postupno,
stutiti (se) - nabrati, skupiti (obrve);
smraiti se, namrgoditi se, natmuriti se;
naoblaiti se (nebo); jurnuti prema
nekom mjestu.
stvar im. . r., g. jd. stvari, instr. jd.
stvari/stvarju, lok. stvari, n. mn. stvari,
g. mn. stvari - svaki predmet, proizvod
bilo ega, bilo ta neivo to mate
rijalno ili fiziki postoji; neka apstrak
tna injenica zamiljena kao jedinka;
stanje, situacija, okolnosti, prilike, uslo
vi karakteristini za ono to se deava,
stvaralac im. m. r., g. jd. stvaraoca, g.
mn. stvaralaca - stvaratelj, onaj koji
stvara, koji je stvorio neto; umjetnik,
stvaralaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na stvaraoce i stvaralatvo,
stvaralaki pril. - kao stvaralac, tvoraki,
umjetniki,
stvaralatvo/stvaralatvo im. s. r., g. mn.
stvaralatava/stvaralatava - ljudska
sposobnost i djelatnost usmjerena na
stvaranje duhovnih i materijalnih vri
jednosti, kreativnost.

stvaran prid., odr.v. stvarni - koji postoji

u stvarnosti, postojei, istinski, zbiljski,
realan.
stvaratelj im. m. r - stvaralac, onaj koji
stvara.
stvaranje gl. im. s. r. od stvarati,
stvarati nesvr. i u., prez. stvaram oblikovati ta novo; initi radom, pra
viti; proizvoditi,
stvarno pril. - zbilja, uistinu, doista, zais
ta.
stvarnost im. . r., instr. jd. stvarnou/
stvarnosti - stanje onoga to je stvarno;
postojee stanje, zbilja, zbiljnost.
stvor im. m. r., g. jd. stvora/stvora, n. mn.
stvdrovi - svako ivo bie; rezultat
stvaranja Stvoritelja, ono to je stvore
no, stvorenje,
stvorenje gl. im. s. r. prema stvoriti rezultat, proizvod stvaranja, stvor.
Stvoritelj im. m. r. - rlg. Tvorac i Gospo
dar univerzuma, Bog, Allah, Tvorac,
stvoriti gl. svr., prez. stvorim - rlg.
uiniti da neko ili neto postane voljom
Svemogueg Stvoritelja (o Bogu); ui
niti radom, napraviti, izraditi, proizve
sti; proizvesti umjetniko ili knjievno
djelo; osnovati, ustanoviti, podii, obra
zovati, organizirati; pojaviti se odnekud
iznenada.
stvrdnuti se gl. svr., prez. stvrdnem se postati tvrd, tvri, teko lomljiv, izgu
biti raniju mehkou, otvrdnuti,
sualdija im. m. r. (tur.-ar.) - pitac,
ispitiva, onaj koji postavlja pitanja;
sualdijama se nazivaju meleki (aneli)
Munkir i Nekir, koji prema islamskom
vjerovanju ispituju umrloga u grobu
odmah nakon ukopa,
subaa im. m. r. (tur.), g. mn. subaa nadzornik imanja, onaj koji ubire
aginske i begovske prihode sa imanja.
subjek(a)t im. m. r. (lat.), g. jd. subjekta,
g. mn. subjekata - log. pojam koji pred
stavlja predmet prosuivanja; gram.
podmet, imenski dio reenice obino u
nominativu o kojem govori predikat,
vrilac radnje; pravno lice kao nosilac
nekog prava,
subjektivan prid. (lat.), odr. v. subjektivni
- lini, svojstven samo jednom licu,
osobi, subjektu; pristrasan; suprot,
objektivan.

subjektivizam im. m. r. (lat.), g. jd.

subjektivizma - fil. uenje o svijetu
prema kojem je spoznaja subjektivna,
tj. ne postoji objektivna stvarnost nego
je spoljni materijalni svijet sadraj nae
svijesti.
subjektivnost im. . r., instr. jd. subjektivnou/subjektivnosti - osobina, svojstvo
onoga koji je subjektivan, onoga to je
subjektivno,
sublimacija im. . r. (lat.) - hem.
pretvaranje vrste tvari neposredno u
paru i obrnuto; psih. kretanje nekog na
gona na objekat vieg reda.
subliman prid. (lat.), odr. v. sublimni uzvien, velianstven; plemenit, ot
mjen, divan,
sublim iranje gl. im. s. r. od sublimirati.
sublimirati gl. svr. i nesvr., prez.
sublimiram - hem. (iz)vriti sublima
ciju; uzvisiti do najvieg stepena, ople
meniti.
subordinacija im. . r. (lat.) - strogo
potinjavanje mlaeg starijem, nieg u
slubi viem, podreenost, potinjenost,
podlonost, podvrgnutost.
subordinirati gl. svr. i nesvr., prez. ,
subordiniram - podrediti, podreivati,
subota im. . r. (hebr.) - esti dan u
sedmici, dan izmeu petka i nedjelje,
subvencija im. . r. (lat.) - pomo,
materijalna potpora iz dravnog bude
ta raznim ustanovama sa odreenom
namjenom,
subvenciomrati/subvencidnisati gl. svr.
i nesvr., prez. subvencioniram/subvencidniem - dati/davati subvenciju, po
moi/pomagati,
subverzija im. . r. (lat.) - potkopavanje,
potajni rad za ruenje postojeeg po
litikog stanja iznutra, prevratniki rad.
subverzivan prid., odr. v. subverzivni ruilaki, prevratniki,
suelic pril. - nasuprot kome, licem u
lice, oi u oi; neposredno,
sueliti gl. svr., prez. suelim - suoiti,
dovesti oi u oi nekoga s nekim; stati
licem u lice prema drugome; sresti se,
skobiti, reg. tuiti.
suut im. . r., instr. jd. suuti - saa
ljenje, saosjeanje, sauee.
sud 1 im. m. r., g. jd. suda, n. mn. sudovil
sudovi - miljenje o nekome/neemu,

1085

1084
stav; ocjena; dravni organ koji vri
jurisdikciju, koji rjeava sporove, pres
tupe i krivina djela; zgrada u kojoj je
smjeten takav organ; sudijski zbor,
kolegij; log. iskaz kojim se neto tvrdi
ili porie.
sud2 im. m. r., g. jd. suda, lok. jd. sudu, n.
mn. sudi/sudovi, g. mn. sudova/sudva
- posuda, zdjela.
sudac im. m. r., g. jd. suca, n. mn. suci, g.
mn. sudaca - sudija, pravnik u sudskoj
ustanovi koji vodi sudske postupke i
izrie presude; sport, onaj koji sudi u
sportskom takmienju; onaj koji iznosi
svoj sud, miljenje o kome.
sudinica im. . r. - ena sudac, siitkinja.
sudar im. m. r. - jak udar jednoga tijela o
drugo; sukob s neprijateljskom vojskom
u borbi.
sudariti se gl. svr., prez. sudarim se kreui se ususret udariti jedan u dru
goga; izazvati meusobni sudar; suko
biti se s nekim.
sudba im. . r., g. mn. sudbi/sudba - usud,
sudbina, edel,
sudbina/sudbina g. jd. sudbine/sudbine,
g. mn. sudbina/sudbina - nespoznata
sila koja prema mnogim vjerovanjima
upravlja ivotom ljudi i slijedom doga
aja, kob, usud, sudba, fatum; okolnosti
i uslovi ivota; ono to nekoga oekuje,
budunost,
sudbinski prid. odr. v. - koji je odreen
sudbinom, koji nosi biljeg sudbine,
sudbonosan,
sudbinski pril. - po sudbini, kako sudbina
odredi.
sudbonosan/sudbonosan prid., odr. v.
sudbonosni/sudbdnosni - od sudbinske
vanosti, presudan, preloman; koji do
nosi nesreu, fatalan,
sudbonosno/sudbonosno pril. - na sudbo
nosan nain, fatalno,
sudija im. m. r., g. mn. sudija - sudac,
sudijinica im. . r. - ena sudac, sutkinja.
sudijrn prid., odr. v. - koji pripada sudiji.
sudijski prid. odr. v. - koji se odnosi na
sudije.
sudionik im. m. r., g. jd. sudionika, n. mn.
sudionici - koji sudjeluje u emu, ues
nik.
sudionica im. . r. - ena sudionik.

sudionitvo/sudionitvo im. s. r., g. mn.

sudionitava/sudidnitdva - zajednika,
uzajamna djelatnost nekoga s nekim,
saradnja, saradnitvo,
sudite im. s. r. - sudnica, mjesto i vrije
me suenja, sud1,
suditi gl. nesvr., prez. sudim, trp. suen davati, iznositi miljenje, sud o kome,
stvarati sud, izvoditi zakljuak; misliti,
smatrati; cijeniti, ocjenjivati, vrednovati
djela ili postupke ije; provoditi postu
pak utvrivanja injenica o nekom
djelu, utvrivati istinu i pravdu; razmat
rati neiju krivicu u sudskom postupku;
sport, pratiti takmienje i provoditi pra
vila igre.
sudjelatnik/sudjelatnik im. m. r., n. mn.
sudjelatnici/sudjelatnici - saradnik, sudjelatnik; sauesnik, sudionik,
sudjelovati gl. nesvr., prez. sudjelujem raditi zajedno s nekim, imati udjela u
kakvom poslu, biti saradnik, uestvo
vati.
sudnica im. . r., g. mn. sudnica - prosto
rija gdje se odravaju sudski procesi,
sudska dvorana,
sudnji prid. odr. v. - koji se odnosi na
sud; Sudnji dan - smak svijeta, dan ko
nanog Boijeg suda, Kijametski dan.
sudoper/sudoper im. m. r. - dio kuhinj
skog namjetaja, metalno ili plastino
korito na postolju za pranje sua.
sudopera im. . r. - osoba zaduena za
pranje sudova; sudoper,
siidovanje/sudovanje gl. im. s. r. od sudovati - ob. suenje, voenje pravnog
postupka.
sudovati/sudovati gl. nesvr., prez. sudn
jem - ob. suditi, baviti se sudskim pos
lom, vriti dunost sudije,
sudski prid. odr. v. - koji se odnosi na sud
i suenje; koji je u nadlenosti suda.
sudski pril. - putem suda.
sudstvo im. s. r., g. mn. sudstavd - sudska
djelatnost, pravosudna djelatnost, sud
ska vlast.
suurma im. . r. (tur.) - pomona
domainska zgrada sprijeda otvorena,
nastrenica, upa.
suduka im. . r. (tur.), g. mn. sudzuka suhomesnati proizvod od sjeckanog ili
samljevenog bravljeg ili goveeg mesa,

najee osuena na dimu, govea ko

basica.
sue zb. im. s. r. - sudovi, posue.
suen prid., odr. v. sueni - onaj kojeg je
sudbina odredila, unaprijed odreen,
predodreen; sudnji,
suenica im. . r. - osoba koja je
sudbinom odreena da nekome bude
ivotna saputnica, ena, supruga; zaru
nica, vjerenica,
suenik im. m. r. - n. mn. sue nici mukarac koji je po narodnom vjero
vanju sudbinom odreen a nekoj ens
koj osobi postane mu, suprug,
sufara im. . r. (perz.), g. mn. sufara arapska slova, poetnica za uenje
arapskih slova ob. u mektebu.
suficit/suficit im. m. r. (lat.) - viak pri
hoda nad rashodima nakon obrauna,
pretek, viak; suprot, deficit,
sufija/sufija im. m. r. (ar.) - islamski
mistiki pjesnik; pripadnik i sljedbenik
sufizma; filozof, mudrac.
sufiks im. m. r. (lat.), g. mn. sufiksa gram. nastavaka morfema, formant u
tvorbi rijei koji se dodaje na osnovu,
nastavak, dometak, dodatak (npr. -n ik u
izvedenoj rijei radnik),
sufinansiranje gl. im. s. r. od sufinansirati.
sufinansirati gl. nesvr. i nesvr. (fr.),
prez. sufinansiram - sufinancirati, da(va)ti novac zajedno s nekim za neki
posao, projekat, ustanovu, fond i sl.
sufler/siifler im. m. r. (fr.), n. mn. sufleri
- pozorini namjetenik koji iza kulisa
suflira, ape glumcima njihove uloge;
apta, aptalac; en. suflerka.
sufliranje gl. im. s. r. od suflirati,
suflirati gl. svr. i nesvr., prez. sufliram biti sufler, doaptavati glumcima rijei
njihovih uloga,
sufizam im. m. r. (ar.), g. jd. sufizma, g.
mn. sufizama - teorija i praksa islamske
mistike.
sugerirati/sugerisati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. sugeriraml/sugerisem - uti
cati na neije miljenje, volju, osje
anja; nametnuti svoju volju; nagova
rati, naputiti, savjetovati,
sugestija im. . r. (lat.) - mo uticaja na
drugo lice, podvrgavanje svojoj volji;
nagovor, navoenje na neto.

suho1
sugestivan prid. (lat.), odr. v. sugestivni koji ima mo da u drugome izazove
odreeno psihiko stanje, raspoloenje
ili uvjerenje, uplivan,
sugestivno pril. (lat.) - na uticajan,
uplivan nain, sa sugestijom,
sugestivnost im. . r. (lat.), instr. jd.
sugestivnou/sugestivnosti - osobina
onoga koji je sugestivan,
suglasan prid., odr. v. suglasni - koji se
podudara, koji je u skladu, koji tano
odgovara emu, ob. saglasan,
suglasiti (se) gl.svr., prez. suglasim (se)pridruiti glas; uiniti da se neto sloi,
podudari; sloiti se, sporazumjeti se;
pristati na neto, ob. saglasiti (se),
suglasje im. s. r. - skladnost zvukova,
sazvuje, saglasje, saglasnost/suglas
nost.
suglasnik/suglasnik im. m. r., n. mn.
suglasnici/suglasnici - gram. glas koji
se stvara uz zatvoren ili poluzatvoren
glasovni prolaz; konsonant, saglasnik.
suglasno pril. - ob. saglasno sporazumno,
podudarno; odobravajui, potvrdno, u
skladu.
suglasnost/suglasnost im. . r., instr. jd.
suglasnosti/suglasnou - ob. saglasno
st, osobina onoga to je suglasno s im;
sklad, podudarnost, suglasje/saglasje,
saglasnost.
suglavice pril. - glavom u glavu, licem u
lice, oi u oi, izravno, direktno,
sugovornik/sugovornik im. m. r., n. mn.
sugovornici/sugovdrnici - ob. sagovor
nik, onaj sa kojim se govori, pria, su
drug u razgovoru,
siigovornica/sagovornica im. . r. - ena
sagovornik,
sugraanin im. m. r., n. mn. sugraani onaj koji s drugima ivi u istom gradu,
koji je s nekim iz istog grada; suitelj/saitelj, sagraanin.
sugraanka im. . r. - ena sugraanin,
sugreb im. m. r. - oneieno mjesto koje
prema narodnom vjerovanju moe do
bij eti konu bolest, ili gdje se moe
ograisati
suh prid., odr. v. suhi, komp. suhlji/sui
(. r. suha, s. r. suho) - bez tenosti, bez
vlage u sebi; suprot, mokar; sirov.
suho 1 im. s. r. - suha zemlje, kopno;
suprot, voda, more.

suho2
suho 2pril, - na suh nain, nasuho,
suhoica im. . r. - sleene kapi kie,
ljetna ledena padavina u obliku oica,
soiva; grad.
suhoa im. . r., g, mn. suhoa - osobina,
stanje onoga to je suho, nedostatak
vlage; suho i toplo vrijeme bez kie;
prenes. suhopamost.
suhonjav prid., odr. v. suhdnjavi - pomalo
suh, nasuh; neuhranjen, mrav (o oso
bi), ^
suhom esnat prid., odr. v. suhom esnat! koji je od suhog, suenog mesa.
suhom razica im. . r. - zimsko vrijeme
mraza i leda bez snijega, golomrazica,
suhoparan prid., odr. v. suhoparni nesadrajan, nezanimljiv, dosadan, je
dnolian.
suhoparnost im. . r., instr. jd. suhoprnou/suhoprnosti - stanje, svojs
tvo onoga to je suhoparno,
suhovina im. . r. - ono to je suho,
uvehnuto; suho granje, suharci; suprot,
sirovina.
shhozem nfsuhozem ni prid. odr. v. - koji
se odnosi na suhu zemlju, kopneni,
suhozid im. m. r., n. mn. suhozidi/suhozidovi - improvizovani zid od kamena
bez maltera,
suhozidina im. . r. - suhozid.
Suhufi im. m. r. mn. (ar.) - prvotni listovi
Boije upute u islamu koji su davani
Boijim poslanicima prije Muhammeda
a. s. i Kur'ana,
suicid im. m. r. (lat.) - samoubistvo/
samoubojstvo, samounitenje,
sujeta im. . r. (rus.) - udnja za slavom i
poastima isticanjem sebe, slavoljubiv
ost; tatina,
sujetan prid. (rus.), odr. v. sujetni - pun
sujete; tat.
siijevjeran prid., odr. v. sujevjerni praznovjeran,
siijevjerje im. s. r. - svako vjerovanje u
neto osim u Boga (gatanje, bajanje, zle
duhove, sudbinu, nesretne dane ili bro
jeve); praznovjerje,
suk im. m. r., vok. jd. suku/sue, n. mn.
sukovi/sukovi - odsjeen komad drveta,
sukati gl. nesvr., prez. suem - uzdu
uvijati, zavijati, npr. guva; upredati u
jednu nit vie dlaka vune, lana, pamu
ka; obavijati oko ega, namotavati na

1087

1086
neto, npr. na mosur; zavijati, motati,
npr. cigaretu; zavrui pomjerati prema
gore, npr. nogavice, rukave,
sukcesija im. . r. (lat.) - red, uzastopnost,
slijed jednog za drugim u vremenu;
pravn. zakonom ureen prelaz prava s
dotadanjeg na novog subjekta, naslije
e, ostavtina,
sukcesivan prid. (lat.), odr. v. sukcesivni koji se nadovezuje jedan na drugi, uza
stopan.
siikcesivno pril. (lat.) - na sukcesivan
nain, postupno, postepeno jedno za
drugim.
sukcesivnost im. . r. (lat.), instr. jd.
sukcesivnou/sukcesivnosti - stanje,
osobina noga to je sukcesivno, sljedstvenost.
sukladan prid., odr. v. sukladni - koji
odgovara, koji se poklapa, koji je u
skladu s drugim,
sukladno pril. - na sukladan nain,
skladno, saobrazno,
sukladnost im. . r., instr. jd. sukladnou
/sukladnosti - svojstvo sukladnih, saobraznih stvari,
sukljati gl. nesvr., prez. suklja - naglo i
snano izlaziti, izbijati kroz neki otvor,
kuljati, npr. dim, gejzir,
su k nar/siiknar im. m. r., g. jd. suknara/
suknara - strunjak za pravljenje sukna;
onaj kojem je zanimanje pravljenje
sukna; prodava sukna,
suknara im. . r. - tvornica, fabrika
sukna.
suknen/siiknen prid., odr. v. sukneni/
sukneni - koji je od sukna,
sukno im. s. r., g. mn. sukana - deblja
vunena valjana tkanina za seljako odi
jelo i odjevne predmete; openito tka
nina od vune, pamuka, svile, lana od
koje se prave odijela i haljine, oha.
suknuti gl. svr., prez. suknem - silovito
izbiti kroz kakav otvor, npr. dim, pla
men; naglo i brzo potei, jurnuti, po
letjeti uvis, npr. gejzir, mlaz.
suknja im. . r., g. mn. sukanja/suknji donji dio enske odjee od struka nado
lje; prenes. enska osoba.
sukob im. m. r. - protivnost, oprenost;
susret, sudar suprotnih strana, suprotstavljenih interesa, spor; neprijateljski,

oruani sudar, boj, bitka, rat; susret,

sretanje, sastanak,
sukobiti (se) gl. svr., prez. sukdbim (se) neoekivano naii na nekoga, sresti se.
sukobiti (se) gl. svr. prez. sukobim se
dovesti u sukob; sudariti se u borbi,
boju, zaratiti,
sukobljenost im. . r., instr. jd. siikobljenou/sukobljeno ti - stanje sukobljenih
strana.
sukrivac/sukrivac im. m. r., g. jd.
sukrivca/sukrivca - sauesnik u krivnji,
sakrivac.
sukrvica im. . r. - izluevina organizma
u kojoj ima pomalo krvi, koja slii krvi;
gnoj pomijean s krvlju,
sukus im. m. r. (lat.) - sok; sr, bit; snaga,
jedrina.
sulfat im. m. r. (lat.), g. jd. sulfata - hem.
so sumporne kiseline,
sulfid im. m. r. (lat.), g. jd. sulfida - hem.
spoj metala sa sumporom,
sultan im. m. r. (ar.), g. jd. sultana naslov vladara u nekim muslimanskim
zemljama, apsolutni vladar, car, impe
rator.
sultanija im. . r. (ar.) - careva kerka,
princeza; sultanova ena, sultana; cari
ca.
sultanski prid. odr. v. (ar.) - koji se
odnosi na sultana, koji potie ili pripada
sultanu.
sultanski pril. (ar.) - kao sultan, poput
sultana.
sulud prid., odr. v. suludi - kao lud,
pomalo lud, luckast, nerazborit, nepro
miljen; udljiv, tvrdoglav,
siiludo pril. - na sulud nain, nerazumno,
nepromiljeno,
sulunar im. m. r. (gr.), g. jd. sulunra, n.
mn. sulunari, g. mn. sulunra - cijev za
odvod dima iz pei; neol. dimovod;
cilindar.
suma im. . r., g. mn. suma - mat. ono to
se dobije zbrajanjem dviju ili vie
veliina, zbir, zbroj; odreena koliina
novca, iznos, svota; ukupna koliina
neega, skup.
sumaglica/sumaglica im. . r. - rijetka,
lahka magla; polumagla, izmaglica,
sumahnut/sumanut prid., odr. v. sumahnuti/sumanuti - koji je siao s uma,
sulud, mahnit.

sumorno

sumahnuto pril. - nerazumno, nepromi

ljeno, suludo, mahnito,
sumaran prid., odr. v. sumarni - mat. koji
je dobijen kao zbir, kao rezultat zbra
janja; uopen; saet, kratko izloen,
sumbul im. m. r. (perz.), g. mn. sumbula zumbul, vrsta ukrasne biljke iz poro
dice ljiljana, cvijet, hijacint, carevi.
sumirati gl. svr. i nesvr., prez. sumiram
- sab(i)rati, skupiti sve zajedno; napra
viti saetak, zakljuak.
sumiljenik im. m. r., n. mn. siimiljenici
- istomiljenik.
sumnja im. . r., g. mn. sumnji - misao o
neslaganju neega sa stvarnou, s
poznatim injenicama, nevjerica, upit
nost, dvojba, dvoumljenje; pretposta
vka, domiljanje,
sumnj alica im. . r. - osoba koja lahko
podlijee sumnjama, koja je sklona su
mnjienju.
sumnjalo im. m. i s. r. - nepovjerljiv
ovjek, sumnj alica, sumnjiavko.
sumnjati gl. nesvr., prez. sumnjam imati sumnju u istinitost neega, dovo
diti u sumnju; nemati povjerenja, ne
pouzdavati se u nekoga; pomiljati na
koga kao krivca, sumnjiiti,
sumnj en prid., odr. v. sumnjeni - proet
sumnjom, podvrgnut sumnji, okruen
sumnjom.
sumnjiav prid., odr. v. sumnjiavi - koji
je sklon sumnjienju, nepovjerljiv,
sumnjiavo pril. - sa sumnjom, nepovjer
ljivo.
sumnjiavost im. . r., instr. jd. sumnjiavou/'sumnjiavosti - osobina onoga
koji je sumnjiav,
sumnjiiti gl. nesvr., prez. sumnjiim izlagati nekoga sumnji, pretpostavljati
neiju krivicu, izraavati nepovjerenje,
sumnjiv prid., odr. v. sumnjivi - koji
izaziva sumnju, nepovjerenje; koji izra
ava sumnju, nepovjerenje, bojazan,
sumnjivac im. m. r., g. jd. sumnjivca sumnjiva osoba,
sumnjivica im. . r. - sumnjiva ena.
sumoran prid., odr. v. sumorni - natmu
ren, neveseo, tuan, sjetan; koji je ispu
njen tekoama, muan,
sumorno pril. - na sumoran nain, natmu
reno, alosno.

sumpor
sum por im. m. r. - hemijski ele-menat
(simbol S), kristalast i krhak mi-neral
ute boje, lahko zapaljiv, karak
teristina mirisa,
sum poriti gl. nesvr., prez. sumporim prskati otopinom sumpornog praka ra
di zatite; dezinfikovati sumpornom pa
rom.
sum pornl/siim porni prid. odr. v. - koji se
odnosi na sumpor; koji je od sumpora;
koji nastaje izgaranjem sumpora,
sum raje im. s. r. - vrijeme sumraka,
sum rak im. m. r., n. mn. sumraci - polu
mrak; suton,
sumrazica im. . r. - polumraz, blag mraz,
sumrzlica.
sunarodnjak im. m. r., n. mn. sunarod
njaci - sunarodnik, pripadnik istog na
roda.
sunarodnjakinja im. . r. - ena sunarod
njak.
sunace/siinace im. s. r., g. jd. sunaceta, em. i hip. - malo sunce.
Sunce im. s. r. - uareno nebesko tijelo
oko kojeg krue planete; zvijezda koja
isijava svjetlost i toplotu,
sunce im. s. r. - Suneva svjetlost,
suncobran im. m. r. - naprava za zatitu
od sunca i stvaranje sjene, hladovine,
siincokrit im. m. r. - bot. biljka uljarica iz
porodice glavoika, sa glaviastom cva
sti koja se tokom dana okree za su
ncem, iz koje se dobija jestivo ulje.
sunan prid., odr. v. sunani - pun sunca,
obasjan suncem, osunan, prisojan.
sunanica im. . r. - sunani udar nakon
izloenosti suncu.
Sunev prid. - koji pripada Suncu, koji se
odnosi na Sunce, npr. Suneva energija,
Suneva putanja.
sunna im. . r. (ar.) - obiaj, predanje u
islamskom uenju, sunnet,
suneenje gl. im. s. r. (ar.) - postupak i
in obrezivanja muke djece, sunet/
sunnet.
sunet/sunnet1 im. m. r. (ar.) - teorija i
praksa Boijeg poslanika Muhammeda,
a.,s., koju prenose njegovi savremenici,
sve ono to je Muhammed radio,
preporuio ili odo-brio a to inae nije
u
Kur'anu
spo-menuto,
hadis;
suneenje.

1088

1089
Sunneti mn. im. m. r. - manje obavezan
dio namaza, muslimanske molitve, u
odnosu na farze,
sunetiti gl. nesvr., prez. sunetim obrezivati muko dijete; razg. eraiti.
sunije/sumti mn. im. m. r. - pretena
veina muslimana koji slijede onaj
pravac u erijatskom pravu po kojem je
samo Muhammed, a. s., mogao
autentino tumaiti Kur'an, a poslije
njega nema to pravo niko pa ni halif a
(drukije stajalite imaju fije/iiti, v.).
sunovrat im. m. r. - strmoglav, nagao
pad; sunovratice, sunovratke; ponor,
provalija; bot. biljka iz istoimene poro
dice narcisa,
sunovratiti (se) gl. svr., prez. sunovratim
(se), trp. prid. sunovraen - strmoglaviti
(se), baciti se, pasti naglavake u ponor,
provaliju; svratati.
suoavati se gl. nesvr. i u. prez. suoa
vam - od suoiti se.
suoenje gl. im. s. r. : poces suoavanja,
suoavanje,
suoenje gl. im. s. r. - in suoavanja,
suoice pril. - oi u oi, licem u lice, di
rektno, neposredno,
suoiti (se) gl. svr., prez. suoim (se) dovesti, postaviti nekoga suelice, suo
ice, neposredno licem u lice, oi u oi
sa nekim drugim; sastati se, susresti se s
nekim neposredno, suoice; vidjeti,
spaziti nekoga u neposrednoj blizini,
susresti.
suosjeati gl. nesvr., prez. suosjeam saalovati, dijeliti s kim iste osjeaje,
suosniva im. m. r., g. jd. suosnivaa onaj koji je zajedno s nekim neto
osnovao; partner, kompa-njon.
suosnivaica im. . r. - ena suosniva.
supa im. . r., (njem.), g. mn. supa - lahko
teno jelo od iskuhanog mesa i povra
sa zainima, orba; juha.
suparnica im. . r. - ena suparnik, ona
koja se takmii sa nekim u ostvarivanju
nekog cilja, ona koja tei da nadvlada
suparnicu.
suparniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na suparnika, koji potie ili pripada
suparniku.
suparniki pril. - na suparnikov nain,
kao suparnici.

suparnik im. m. r., n. mn. suparnici onaj koji se takmii s nekim u posti
zanju, ostvarenju nekog cilja, onaj koji
tei da svoga rivala nadvlada, pobijedi,
takmac, protivnik, konkurent, rival,
suparnitvo im. s. r., g. mn. suparnitava
- suparniki odnos, rivalstvo,
supatnica im. . r. - ena supatnik,
supatnik/sapatnik im. m. r. supatnici sauesnik, drug u patnji,
superioran prid. (lat.), odr. v. superiorni koji nadmauje druge, nadmoan,
superiorno pril. (lat.) - sa superiomou,
nadmono,
superiornost im. . r. (lat.), instr. jd.
superiomou/superiornosti - osobina
onoga koji je superioran, nadmonost,
preimustvo,
superlativ im. m. r. (lat.) - gram. trei,
najvii stupanj pridjevskog poreenja,
suplemenik/saplemenik im. m. r., n. mn.
suplemenici - koji je iz istog plemena;
en. suplemenica,
supra im. . r. - supraga, ar izmijean sa
lugom.
supremacija im. . r. (lat.) - prvenstvo,
vrhovna vlast, prevlast, dominacija nad
kim, im.
suprotan/suprotan prid., odr. v. suprotni/
suprotni - koji je na drugoj strani, preko
puta, nasuprot; sasvim razliit od dru
goga, protivan, oprean,
suprotnost/suprotnost im. . r., instr. jd.
suprtnou/suprotnosti - osobina, sta
nje onoga to je neemu suprotno,
oprenost.
suprug/suprug im. m. r., vok. jd. supruze/siipruze, n. mn. supruzi, g. mn.
supruga - muki brani drug, mu;
suprunik,
supruga im. . r. - enski brani drug.
suprunikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na suprunike,
suprunik im. m. r., n. mn. suprunici jedan od branih drugova,
supstanca im. . r. (lat.), g. mn. supstanci/
sup stanca - supstancija, fil. bitna, ne
promjenljiva sutina stvari nasuprot
promjenljivim primjercima; jezgro, bit,
sutina; materija, tvar, masa.
supstitucija im. . r. (lat.) - zamjena,
odmjena, zamjenjivanje.

surina
supstituirati/supstituisati gl. svr. i ne
svr., prez. supstituiram//suptituiem (iz)vriti supstituciju, zamijeniti, zamje
njivati.
supstrat im. m. r. (lat.), g. jd. supstrata fil. jedinstvena materijalna osnova sro
dnih pojava ili procesa, sukus; osnova,
podloga, temelj; lingv. ostaci nekog sta
rijeg stanja u jeziku na nekom podru
ju.
suptilan/suptilan prid. (lat.), odr.v.
suptilni - tankoutan, prefinjen, njean,
krhak.
suptilnost im. . r. (lat.), instr. jd. suptflnosti/suptilnou - svojstvo onoga koji
je suptilan, prefmjenost, tankoutnost,
osjeajnost, njenost,
suputnik/saputnik im. m. r., n. mn.
suputnici/saputnici - onaj koji putuje s
nekim.
sur prid., odr. v. suri (. r, ura; s. r. suro)
- koji je boje pepela ili olova, siv,
pepeljastosiv; prenes. grub, sirov; mrk,
sumoran.
ura im. . r. (tur.), g. jd. sure - red, niz,
linija; redak u tekstu,
sure im. s. r. (ar.), g. jd. sureta - ime
nekog od 114 poglavlja u Kur'anu.
ura im. . r., g. jd. sure (ar.) - sure.
suradnica/saradnica im. . r. - ena
suradnik/suradnik,
suradnik/saradnik im. m. r., n. mn.
suradnici/saradnici - onaj koji s kim
sarauje, pomaga i pomonik u nekom
poslu; asistent; sastavni dio naziva ne
kih zvanja, npr. nauni saradnik, struni
saradnik.
suradnitvo/saradnitvo im. s. r. - zajed
niki rad, saraivanje, saradnja,
suradnja/saradnja im. . r. - saraivanje,
saradnitvo u nekom poslu, saradnja,
zajedniki rad.
suraivati/saraivati gl. nesvr., prez.
suraujem/saraujem - raditi s nekim
zajedno na istom poslu,
surahija im. . r. (ar.) - posuda bez drke,
dugog, uskog, na vrhu ra vraenog vra
ta, a irokog oblog "trbuha",
surla im. . r. (tur.), g. mn. surli - njuka,
rilo poput trube, npr. u slona,
surma im. . r. (tur.) - orijentalno srebrenastomrko kozmetiko sredstvo od anti

surmelijast
monova praha i masti za ukraavanje
oiju.
surmelijast prid. (tur.), odr. v. surmelija sti - koji je kao surma, poput surme,
srebrenast.
surogat im. m. r. (lat.), g. jd. surogta zamjena, nadomjestak; patvorina, kri
votvorina, falsifikat; kopija, lani pri
mjerak originala,
siiro v/surov prid., odr. v. surovi/surovi (o ovjeku) svirep, grub, okrutan; es
tok, naprasit, otar; nemilosrdan, bespo
tedan; (o predmetima, pojavama, poj
movima) divlji, neobraen, pust (o
kraju); teak, neugodan za ivot; mu
an, tegoban,
surovo/surovo pril. - na surov nain,
grubo, okrutno, nemilosrdno,
surovost/surovost im. . r., instr. jd.
surovou/surovosti i surovou/suro
vosti - osobina onoga koji je surov,
stanje onoga to je surovo, grubost,
okrutnost, nemilosrdnost,
survati (se) gl. svr., prez. survam (se),
trp. prid. survan - baciti (se), pasti,
strovaliti (se), oboriti, sruiti niz strmi
nu, u provaliju,
susak/siisak im. m. r. (tur.), g. jd. suska/
susaka, n. mn. susaci/susaci - velika
kaika za vaenje tenosti iz dubokog
suda, kutlaa,
susam im. m. r. (tur.) - bot. biljka,
orijentalna biljka sa sitnim jajolikim
utim sjemenom od koga se dobija
slatkasto ulje za jelo; sezam (gr.)
susjed im. m. r. - onaj koji stanuje, ivi
pored nekoga, komija,
susjedica im. . r. - susjeda, susjetka;
kominica, kominka, hip. kona.
susjedni prid. odr. v. - koji je prvi do
nekoga.
susjedski prid. odr. v. - koji se odnosi na
susjede, komijski.
susjedski pril. - na fin nain, poput
susjeda, komijski.
susjedstvo im. s. r., g. mn. susjedstava blizina s kim po mjestu stanovanja,
sjedenja ili nalaenja; ukupnost susjeda,
komiluk.
susjetka im: . r., lok. jd. susjetki - hip.
susjeda, susjedica, kominica, kona.
susnjeica im. . r. - kia pomijeana sa
snijegom.

1091

1090
suspendirati/suspendovati gl. svr. i nes
vr. (lat.), prez. suspendiram/suspendujem - privremeno obustaviti, privre
meno ukloniti iz slube; privremeno
odgoditi, odloiti vaenje ega, odgo
diti izvrenje ega.
suspenzija im. . r. (lat.) - suspendovanje,
privremeno obustavljanje, odgoda izv
renja; privremeno odstranjivanje neko
ga iz slube; prestanak vaenja ega;
hem. fino rastvorene estice vrste tvari
u otopini.
susresti (se) gl. svr., prez. susretnem
(se)- naii na koga ili to, sresti; sastati
se, nai se s kim; izai u susret nekome,
doekati nekoga; upoznati se.
susret im. m. r. - usputni nailazak na
nekoga, sretanje; sastanak, vienje;
sportska igra, utakmica; sudar, sukob s
neprijateljskom vojskom,
susretati (se) gl. nesvr. i u., prez.
susreem (se) - od susresti,
susretite im. s. r. - mjesto stalnih susreta,
vienja, sastanaka,
susretljiv prid., odr. v. susretljivi - spre
man i raspoloen da pomogne, predu
sretljiv, usluan, ljubazan,
susretljivo pril. - na susretljiv nain,
predusretljivo.
susretljivost im. . r., instr. jd. susretljivou/susretljivosti - osobina susretljivih,
predusretljivost,
sustanar im. m. r. - onaj koji s kim
stanuje u istom stanu s jednakim pravi
ma na korienje,
siistanarka im. . r. - ena sustanar,
sustati gl. svr., prez. sustanem - umoriti
se, iscrpiti se, posustati, iznemoi, one
moati.
sustav/sistem im. m. r. - cjelokupnost
dijelova koji obrazuju neku cjelinu,
sastav, sklop, struktura, kompozicija;
oblik drutvenog ureenja,
sustii/sustignuti gl. svr., prez. sustignem - idui, trei poravnati se s nekim
ispred, stignuti, dostii koga; doi,
pristii, prispjeti; dostignuti nekoga u
razvoju, u uzrastu; izjednaiti se.
sustizati gl. nesvr. i u. prema sustignuti,
prez. sustiem - skraivati rastojanje s
onim ispred.
sua im. . r. - dugotrajno vrijeme bez
kie, kodljivo za vegetaciju.

suan prid., odr. v. suni - koji nema

dovoljnu koliinu kie i vlage,
suara im. . r., g. mn. suara - prostorija
za suenje neega, suionica, sunica,
suica im. . r. - tuberkuloza; rijeka koja
presui u toku ljeta,
suiav prid., odr. v. suiavi - koji boluje
od suice, tuberkulozan,
suilo im. s. r., g. mn. suila - aparat za
suenje, fen; ono na emu se neto sui
ili mjesto gdje se neto sui.
suionica/suionica im. . r. - prostorija
za suenje, sunica, suara,
suiti (se) gl. nesvr., prez. suim (se)neto mokro, vlano sirovo initi su
him, suhljim, initi da presahne kakva
tenost, initi suhim uklanjajui vlagu;
oslobaati vlage, sokova (voe, meso);
postajati suh gubei vlagu, sokove,
svjeinu, vehnuti, sahnuti; postajati
mrav, mravjeti, slabiti, iscrpljivati se.
sutina im. . r. - ono to je bitno i glavno
u neemu; unutranja sadrina, bit,
bitnost.
suteren im. m. r. (fr.) - podrum, dio
zgrade ispod prizemlja, podrumski stan.
Siitjeska/Sutjeska im. . r. - rijeka u
istonoj Bosni, lijeva pritoka Drine,
koja protie kroz Tjentite; sutjeska kanjon.
sutlija im. . r. (tur.) - mlijeno jelo,
slatko jelo od pirina kuhanog u zasla
enom mlijeku, sutlija.
suton im. m. r. - sumrak, polumrak od
zalaska sunca do poetka noi ili pred
osvit dana.
sutra pril. - s jutra, narednog dana nakon
dananjeg; u budunosti; u imenikoj
slubi sutranji dan; budue vrijeme,
dudunost.
satradan/siitradan pril. - sutranjeg, na
rednog dana.
sutranji/sutranji prid. odr. v. - koji ima
osobine onoga od sutra,
sutranjica/sutranjica im. . r. - sutra
nje vrijeme, budunost,
suvenir im. m. r. (fr.), g. jd. suvenira - dar
za uspomenu,
suveren/suveren im. m. r. (fr.) - nosilac
vrhovne vlasti, neogranieni gospodar,
vlastodrac, monarh, sultan.

suzavac
suveren prid. (fr.), odr. v. suvereni samostalan, nezavisan od druge drave,
neogranien; koji potpuno vlada ime.
suverenitet im. m. r. (fr.), g. jd. suvere
niteta - potpuna, apsolutna nezavisnost
jedne drave ili naroda na vlastitoj
teritoriji, suverenost; vrhovna, najvia
vlast.
suvereno pril. (fr.) - na suveren nain,
neogranieno,
suverenost im. . r. (fr.), instr. jd. suvere
nou/suverenosti - verhovna, najvia
vlast, suverenitet,
suviak im. m. r., g. jd. suvika, n. mn.
suvikovi - nepotroeni, nepotrebni dio
neega, ostatak, viak; ono ega ima
previe.
suvian prid., odr. v. suvini - koji pre
mauje potrebe, prekomjeran, pretjeran;
nepotreban,
siivie/siivie pril. - odve mnogo, pretje
rano, preko svake mjere, previe.
suvinOst/siivinost im. . r., instr. jd.
suvinou/suvinosti i suvinou/
sitvi-nosti - stanje, osobina onoga to
je suvino,
suvoza im. m. r., g. jd. suvoza pomoni voza, zamjenik vozaa; onaj
koji putuje s vozaem, koji sjedi do
vozaa.
suvozaica im. . r. - ena suvoza,
suvremen/savremen i suvremen/savre
men prid., odr. v. suvremeni/ savremeni
- koji se odnosi na sadanje vrijeme,
sadanji; moderan; koji je u skladu s
vremenom o kome se govori, tadanji,
istovremen, istodoban,
suvremenik/savremenik i suvremenik/
savremenik im. m. r., n. mn. suvre
menicu savremenici - onaj koji ivi s
kim u isto vrijeme,
suvremenica/savremenica im. . r. - ena
savremenik,
suza/siiza im. . r., g. mn. suza/suza bezbojna slankasta izlue vina suznih
lijezda u onoj duplji koja odrava
vlanost one jabuice; tenost iz oiju
prilikom plakanja zbog bola ili jakog
uzbuenja; jedna kap te tenosti,
siizan prid, odr. v. suzni - ispunjen suza
ma; obliven suzama,
suzavac im. m. r., g. jd. suzavca, g. mn.
suzavacd - vrsta lakeg bojnog otrova

suzbiti
koji u plinovitom stanju nadrauje oi i
dine organe,
suzbiti gl. svr., prez. suzbijem - privre
meno zaustaviti, odbiti; svesti na manju
mjeru, ograniiti; staviti pod kontrolu,
omesti, osujetiti, sprijeiti,
suzdran prid., odr. v. suzdrani uzdran, priguen, odmjeren, potisnut;
suzdrljiv,
suzdrano pril. - uzdravajui se.
suzdranost im. . r., instr. jd. suzdranou!suzdranosti - uzdranost, osobi
na, stanje onoga koji je suzdran,
suzdrati se gl. svr., prez. suzdrim uzdrati, zadrati, ne ispoljiti, prikriti
kakvo osjeanje, zatomiti, suspregnuti;
ne izjasniti se.
suzdrljivost im. . r., instr. jd. suzdrljivou/suzdrljivosti - osobina onoga
koji je suzdran, stanje onoga to je
suzdrano.
suziti1 (se) gl. svr., prez. suzim (se) uiniti uim, smanjiti, stijesniti; svesti
na manju mjeru; postati uim; smanjiti
djelokrug rada, ograniiti; smanjiti se,
skupiti se.
suziti2 gl. nesvr., prez. suzim - luiti, pro
livati suze; plakati,
suanj im. m. r., g. jd. sunja - onaj koji
nema slobode, onaj koji je utamnien,
rob, zarobljenik, uhapenik, uznik, po
danik.
suanjstvo im. s. r. - stanje u kojem se
nalazi suanj, zarobljenitvo, robija;
tamnovanje,
sudrebna prid., odr. v. sudrebna drebna, bremenita (o kobili, magarici,
muli, mazgi, devi),
svaiji zamj. - koji pripada svakome; bilo
iji, ma iji; kojim se moe sluiti sva
ko.
svadba im. . r., g. mn. svadbi - skup,
veselje povodom enidbe i vjenanja,
svabarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na svadbare, svatovski; svadbeni,
svadbeni prid. odr. v. - koji se odnosi na
svadbu.
svadbovati gl. nesvr., prez. svadbujem provoditi, odravati svadbu, uestvovati
na svadbenoj sveanosti,
svaditi se gl. svr., prez. svadim se - biti u
sukobu, u svai, svaati se.

1093

1092
svadljiv prid., odr. v. svadljivi - koji je
sklon svaanju, svaama,
svadljivac im. m. r., g. jd. svadljivca, n.
mn. svadljivci, g. mn. svadljivaca svadljiv ovjek, svaalica; en. svadljivica.
svadljiv pril. - na svadljiv nain, izazi
vaki.
svadljivost im. . r., svadljivou/svadljivosti - osobina onoga koji je svadljiv,
koji je sklon svai.
svaa im. . r., g. mn. svaa - zavada;
buna rasprava uvredljivog tona.
svaalaki prid. odr. v. - svojstven
svaalicama, svadljiv,
svaalaki pril. - poput svaalice.
svaalica im. . r., g. jd. svaalica - osoba
sklona svaanju; svadljivac, kavgadi
ja, prznica,
svaati se gl. nesvr. i u. prez. svaam se
- od svaditi se.
svagda pril. - stil. u svako doba, svakad,
uvijek, vazda,
svagdanji prid. odr. v. - ob. svakidanji,
svakodnevni; uobiajen, redovan; koji
se odnosi na svaku priliku,
svagdanjica im. . r. - ob. svakidanjica,
svakodnevica.
svagdje pril. - na svakom mjestu, svugdje,
svak im. m. r., n. mn. svaci/svakovi sestrin mu ostalim sestrama, zet.
svak im. zamj. - svako,
svakakav prid. zamj. - kojeg ima od svih
vrsta, razliit, raznovrstan; pej. neva
ljao, kojekakav,
svakako pril. - na svakakav nain; daka
ko, naravno; vrlo vjerovatno, po svemu
sudei.
svaki zamj. - svi do jednoga; od svake
vrste.
svakidanji prid. odr. v. - svagdanji,
svakodnevni, uobiajen,
svakidanjica/svakidanjica im. . r. svakodnevica, uobiajen svakodnevni
ivot.
svako im. zamj., gen. svakog(a), dat/lok.
svakom/svakome/svakomu - svako, ime
nika zamjenica svakog lica, svaki
pojedinac bez izuzetka; koji obuhvata
sve pojmove, predmete, bia i dr.; pej.
svakakva osoba, kojeko,
svakodnevan/svakodnevan prid., odr. v.
svakodnevni/svakddnevni - koji se po-

navija iz dana u dan, redovan; koji slui

za svaki dan, obian,
svakodnevica/svakodnevica im. . r. svakidanjica, ivotna monotonija,
svakojak prid., odr. v. svakojaki - sva
kakav, kojekakav,
svakojako pril. - na svaki nain,
svak oji prid. zamj. - svaki, svi odreda;
bilo koji.
svakovrstan/svakovrstan prid., odr. v.
svakovrsni/svakdvrsni - sastavljen od
svih vrsta, od svake vrste; raznovrstan,
raznorodan, razliit,
svaliti (se) gl. svr., prez. svalim (se), trp.
prid. svaljen - uiniti da neto spadne,
smaknuti, skinuti; oboriti, skrhati;
umorno sjesti ili lei, pasti, sruiti se;
prenes. neosnovano pripisati nekome
(krivicu, teret), natovariti,
svanue im. s. r. - raanje novog dana, cik
zore, osvit,
svanuti gl. svr., prez. svane - razdaniti
se, postati svijetlo, vidno poslije noi;
prenes. osloboditi se briga, osjetiti olak
anje.
svariti gl. svr., prez. svarim - zavriti
varenje ega, varenjem, kuhanjem zgo
toviti jelo, skuhati; preraditi hranu u
elucu, probaviti; prenes. shvatiti,
svast im. . r., instr. jd. svau/svasti svastika1.
svastika 1 im. . r., dat./lok.jd. svastici enina sestra.
svastika 2 im. . r. (sanskrt), dat./lok. jd.
svastici - znak u obliku istokrakog krsta
s krajevima savijenim pod pravim
uglom, kukasti krst, jedan od hinduskih
religioznih simbola; simbol u Rimskom
Carstvu; u srednjovjekovnoj Bosni na
stecima simbol Sunca, kretanja; am
blem u nacistikoj Njemakoj,
svatar/svatar im. m. r., g. jd. svatara/
svatara - onaj koji se bavi svaim,
svatara im. . r. - arg. blok, biljenica
za svakodnevne svakovrsne biljeke,
svatarenje gl. im. s. r. - od svatariti,
svatariti gl. nesvr., prez. svatarim baviti se svim i svaim, a niim studio
zno i struno,
svatarstvo im. s. r. - povrno bavljenje
mnogim stvarima, svatarenje.
svat im. m. r., n. mn. svati/svatovi mladoenjin/mladin prijatelj, gost, zva

svekrva
nica prilikom enidbe; sudionik u svad
bi.
svatovac im. m. r., g. jd. svatovca, n. mn.
svatovci; g. mn. svatovacd - skupna, ve
sela i uzviena svatovska pjesma,
svatovski prid. odr. v. - koji se odnosi na
svatove, koji pripada svatovima.
sve pril. - obuhvatanje ukupnosti onoga
to znai rije uz koju stoji; bez ostatka,
bez izuzetka; uz komarativ (npr. sve
bolji)
svean prid., odr. v. sveani - koji se
odnosi na svetkovanje i sveanost, bla
gdanski ili sveano raspoloen, uzvien,
uznosit, ponosit,
sveanost im. . r., instr. jd. sveanou/
sveanosti - stanje i osobina onoga to
je sveano, uzvienost; sveana atmo
sfera, svean ton, sveano raspoloenje;
priredba posveena nekom blagdanu,
dogaaju ili linosti,
sveeniki/sveteniki prid. odr. v. - koji
se odnosi na sveenike/svetenike, koji
pripada sveenicima/svetenicima,
sveenik/svetenik im. m. r., n. mn.
sveenici/svetenici - opi naziv za
crkveno lice koje je primilo sakrament
na osnovi kojeg vri obrede i obavlja
crkvene slube,
sveenstvo/svetenstvo im. s. r., g. mn.
sveenstava/svetenstava - sveeniki/
sveteniki stale, sveenici/svetenici,
kler.
svedenost im. . r., instr. jd. svedenou/
svedenosti - osobina i stanje onoga to
je svedeno, zasvoenost, zaobljenost;
saetost.
svehnuti gl. svr., prez. svehnem - izgubiti
tenost, ivotnost u listu i cvijetu, pre
stati se zeleniti i cvjetati, uvehnuti,
usahnuti, sparuiti se, osuiti se; prenes.
fiziki oslabiti, izgubiti jedrinu, oronuti,
grohnuti.
svejedno pril. - jednako, isto; u svakom
sluaju, i tako i tako.
svekar im. m. r., g. jd. svekra, n. mn.
svekrovi, g. mn. svekrova/svekrova muev otac.
svekolik prid., odr. v. svekoliki - ukupan,
cjelokupan, cijel,
svekrva im. . r., g. mn. svekrvi/svekrva mueva mati, majka.

svemir

svemir im. m. r. - cjelokupnost prostora i

vremena s ukupnom materijom i du
hom, kosmos, vasiona, univerzum,
svemirski prid. odr. v. - koji se odnosi na
svemir, kosmiki, vasionski,
svemoan prid. odr. v. svemoni - onaj
koji ima apsolutnu mo, koji ima ne
ogranienu vlast,
svemonlk im. m. r., n. mn. svemonici onaj koji je svemoan; onaj koji ima
svu vlast, apsolutista, imperator, car,
sultan.
svemono pril. - beskrajno mono,
svemogu prid., odr. v. svemoguI - koji
sve moe, svemoan.
Svemogui poim. prid. - Allah; Bog,
Stvoritelj.
svenarodan prid., odr. v. svenarodni koji se odnosi na sav narod, ope
narodni.
sveobuhvatan/sveobuhvatan prid., odr.
v. sveobuhvatni/sveobuhvatni - koji
obuhvata sve, koji skladno uklapa sve
dijelove u jedinstvenu cjelinu, cjelo
kupan; koji proima svakoga; svojstven
svima.
sveopi/sveopti prid. odr. v. - koji se
odnosi na sva bia i sve pojave,
sveobuhvatan,
sveprisutan prid., odr. v. sveprisutni koji je svuda i uvijek prisutan, koji se
nalazi svagdi i u svemu,
sveprisutnost im. . r., instr. jd. sveprisutnou/sveprisutnosti - neogranieno
postojanje ega i koga u svemu,
sveska im. . r., g. mn. sveski/'svezaka uvezan formatiran svezak papira za
pisanje, teka.
sveslavenstvo/s veslovenstvo im. s. r. ruski hegemonistiki pokret u 19. sto
ljeu za kulturno i politiko ujedinje
nje svih slavenskih naroda; ideologija
tog pokreta; panslavizam,
svesrdan prid., odr. v. svesrdni - koji
izraava najveu iskrenost i ljubav iz
sveg srca, vrlo srdaan,
svesrdno pril. - na svesrdan nain, od
sveg srca, najsrdanije,
svesrdnost im. . r., instr. jd. svesrdnou/
svesrdno ti - osobina onoga koji je
svesrdan.
svesti1 gl. svr., prez. svedem/svedem voenjem uiniti da neko sie na nii

1095

1094
prostor, u donju prostoriju, provesti s
vieg mjesta na nie, spustiti; dovesti
na manju mjeru, ograniti, saeti;
utvrditi tok neega, usmjeriti; dati emu
oblik svoda, zasvoditi.
svesti2 gl. svr., prez. svezem/svezem voenjem prenijeti, dopremiti, voe
njem sve skupiti na jedno mjesto, nago
milati.
svesti3 gl. svr., prez. svezem/svezem zavriti sav vez, izvesti,
svestran prid., odr. v. svestrani - koji
obuhvata svu sloenost, koji se na mno
go naina ispoljava, viestruk, potpun;
ije znanje obuhvata mnoge oblasti,
svestrano pril. - na svestran nain, u sva
kom pogledu,
svestranost im. . r., instr. jd. sve stranou/svestranosti - svojstvo svestranih,
sveteniki/sveeniki prid. odr. v. - koji
se odnosi na svetenike/sveenike, koji
pripada svetenicima/sveenicima,
svetenik/sveenik im. m. r., n. mn. sve
tenici/sveenici - opi naziv za crkveno
lice koje je primilo sakrament na osnovi
kojeg vri obrede i obavlja crkvene
slube; nii in u crkvenoj hijerarhiji
istonog obreda izmeu akona i epis
kopa, pop.
svet prid., odr. v. sveti (. r. sveta, s. r.
sveto) - rlg. koji je prosvijetljen
Boijim duhom, svjetlou, nurom, na
kojeg je prenesen Boiji blagoslov,
hazreti; koji je uzvien, savren, bez
grean, besporoan, idealan; koji je
predmet vjerskog kulta u kranstvu,
svetac im. m. r., g. jd. svea, g. mn.
svetaca - rlg. svetitelj, posveenik; onaj
koga je crkvena organizacija u kran
stvu proglasila svetim zbog njegovih
osobina i zasluga za vjeru; blagdan,
praznik.
svetaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
svece, svetitelj ski.
svetilite im. s. r. - svetite; sveto mjesto;
hram; oltar,
svetinja im. . r. - rlg. predmet religijskog
kulta (sveta mjesta, relikvije); prenes.
ono to se smatra svetim, neprikosno
venim, nedodirljivim, ono to se uzdie
do kulta.
svetiti1 gl. nesvr., prez. svetim - relig. po
sveivati.

svetiti 2 (se) gl. nesvr., prez. svetim -

samoinicijativno kanjavati zloinca u

ime rtve, izvravati, provoditi osvetu,
svetkovati/svetkovati gl. nesvr., prez.
svetkujem - proslavljati blagdan, blago
vati, praznovati,
svetkovina im. . r. - sveanost, proslava,
obiljeavanje nekog blagdana, svea
nost.
svetogrdan/svetogrdan prid., odr. v. sve
togru i/svetogrdni - koji vrijea i
skrnavi svetinju,
svetogfdno/svetogrdno pril. - na sveto
grdan nain,
svetogre im. s. r. - svetogrdan postupak,
vrijeanje, skrnavljenje svetinje,
svetohranlte im. s. r. (crkv.) - u kato
likoj crkvi ormari u oltaru u kojem se
uva kale, putir s hostijom, tabernakul,
svetokrug im. m. r., n. mn. svetokruzi oreol, nimbus, na ikonama svijetli krug
naslikan oko glave svetitelja,
svetost im. . r., instr. jd. svetou/svetosti
- osobina i stanje onoga koji je svet,
svetinja, uzvienost; svetoa; poasni
naslov koji se dodaje papi u katolikoj
crkvi, a u ortodoksnoj crkvi patrijarhu,
sveuilite im. s. r. - visokokolska usta
nova multistudija, univerzitet,
sveuilin i prid. odr. v. - koji se odnosi na
sveuilite, univerzitetski,
sveuilitarac im. m. r., g. jd. sveuilitarca, n. mn. sveuilitrci, g. mn.
sveuilitaraca/sveuilitaraca - polaz
nik studija na sveuilitu, student,
sveudilj pril. - stalno, neprekidno, jedna
ko.
sveukupan prid., odr. v. sveukupni - koji
sadri ukupnost svih dijelova, cjelovit,
itav.
sveukupnost im. . r., instr. jd. sveukupnou/sveukupnosti - jedinstvo svih
elemenata, cjelina svih bia, svih poja
va.
svevinji/svevinji prid. odr. v. - nad
zemaljski, najuzvieniji; Bog, Boanska
mo; Svevinji - jedno od lijepih
Allahovih imena.
sveza im. . r. - ono ime se neto vee ili
je svezano, veza, spona; uzao, vor,
zavezak.
svezak im. m. r., g. jd. sveska, n. mn.
svesci, g. mn. svezaka - sveska; sveanj,

svijest
fascikla; jedna od knjiga djela od vie
tomova.
svezati gl. svr., prez. sveem - sastaviti
dva kraja konca ili konopca vorom,
uzlom; onemoguiti kretanje nekome
vezujui ga za neki nepomian pred
met, privezati; stegnuti nekome ruke ili
noge uetom, lancem, okovima; sputati,
sveznadar/sveznadar im. m. r., g. jd.
sveznadara/sveznadara - onaj koji sve
zna, vrlo znan ovjek, sveznalica; mu
drac.
sveznalac im. m. r., g. jd. sveznalca/sveznaoca, g. mn. sveznalaca - sveznalica,
enciklopedista,
sveznalakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na sveznalice, svojstven sveznalicama.
sveznalica im. m. i . r. - osoba irokog
obrazovanja; iron. osoba koja se ponaa
i govori kao da sve zna.
sveanj/sveanj im. m. r., g. jd. svenja/
svenja, n. mn. svenjevi/svenji - vie
predmeta obavijenih, umotanih zajedno
ili privrenih jednom vezom, zave
ljaj, snop.
svi zamj. mn. m. r. (. r. sve, s. r. sva) obuhvata pojedinano sve bez ostatka,
svibanj im. m. r., g. jd. svibnja - domai
naziv za peti mjesec u godini, maj.
svibanjski prid. odr. v. - koji se odnosi na
svibanj, koji se pojavljuje u svibnju,
majski.
svidjeti gl. svr., prez. svidim - raistiti,
srediti, svesti (raune, meusobne
odnose).
svidjeti se gl. svr., prez. svidim se - osta
viti prijatan utisak, osjeati privlanost,
dopasti se.
sviati (se) nesvr. i u. prez. sviam - od
svidjeti (se),
svijea im. . r. - rasvjetno sredstvo
(obino valjkasto) od voska, loja ili
parafina sa fitiljem; jedinica za mje
renje jaine svjetlosnog izvora.
svijenjak im. m. r., g. jd. svijenjaka stalak za svijee, irak.
svijest im. . r. - sposobnost ovjeka da
misli i rasuuje o objektivnom svijetu,
o svojim postupcima i sebi samom;
razum; pamenje, sjeanje; normalno
psihiko stanje u kojem je ovjek svjes
tan sebe.

svijet
svijet im. m. r., n. mn. svjetovi, g. mn.
svjetova - dunjaluk, mnotvo ljudi, svi
ljudi zajedno; stvarnost, postojanje; za
grobni ivot; sadraj unutranjeg ivo
ta.
svijetao prid., odr. v. svijetli - koji svijetli,
koji isijava svjetlost, sjajan; ispunjen
svjetlou; koji blista; koji je otvorene
boje, providan; uzvien, ist, nepomu
en u pogledu moralnih kvaliteta,
svijetliti gl. nesvr., prez. svijetlim isijavati svjetlost, sijati; osvjetljavati;
blistati, blistati,
sviknuti gl. svr., prez. sviknem - navik
nuti se; obiknuti se; odomaiti se;
postati blizak,
svila im. . r. - tanka nit koju svilena buba
u stadiju razvoja gusjenice odvaja i
omotava oko sebe u ahuru; tkanina od
takvih vlakana; ono to njenou i
sjajem podsjea na svilu; biljna vlakna
va vrhu klipa kukuruza,
svilarstvo im. s. r. - djelatnost uzgoja
svilenih buba radi proizvodnje svile,
svilarska industrija,
svilast prid., odr. v. svllastl - koji je poput
svile.
svilen prid., odr. v. svileni - koji je od
svile; prenes. pretjerano fiziki njean i
osjetljiv.
svilenkast/svilenkast prid., odr. v. svilen
kasti/svilenkasti- koji je nalik svili, koji
je kao svila,
sving im. m. r. (engl.) - vrsta dez muzike
i plesa.
svrnuti gl. svr. prez. svinem - saviti,
savinuti, povinuti, smotati,
svinja im. . r. - zool. domaa ivotinja iz
porodice dvopapkara, krme; prenes.
pejor. prljav, neuredan ovjek; beskara
kteran ovjek, nitarija,
svinjac im. m. r., g. jd. svlnjca, n. mn.
svlnjci, g. mn. svinjaca - obor za svinje,
krmad; krmetnjak; prenes. zaputeno,
neuredno i prljavo mjesto,
svinjar im. m. r. - uzgajiva ili uvar
svinja.
svinjarica/svi'njarka im. . r. - ena
svinjar.
svinjarija im. . r. - ono to nalikuje
svinji; gadan, nepoten postupak; krmetina, krmaluk.

1097

1096

svinjariti gl. nesvr., prez. svinjari - biti

svinjar, krmetar; razg. ponaati se kao
svinja, praviti svinjarije, krmaluke;
krmiti se.
svinjetina im. . r. - svinjsko meso,
krmetina.
svmjiti gl. nesvr., prez. svinji - vulg.
unerediti, isprljati ta kao svinja,
svinjogojstvo im. s. r. - gajenje svinja,
krmadi; svinjarstvo,
svinjski prid. odr. v. - koji se odnosi na
svinje.
svirac im. m. r., g. jd. sv Irca, n. mn.
svirci, g. mn. sviraca - onaj koji svira,
koji voli svirati (gajde, svirale), svira,
svira im. m. r., g. jd. sviraa - onaj koji
se bavi sviranjem, kome je sviranje
zanimanje, muzikant; glazbenik, muzi
ar.
sviraica im. . r. - ena svira,
svirala im. . r. - mu. starinski narodni
duhaki instrumenat poput cijevi, s
piskom na jednom kraju i osam rupa
uzdu, frula,
sviranje gl. im. s. r. od svirati,
svirati gl. nesvr., prez. sviram - proizvo
diti zvuke na muzikom instrumentu,
svirep prid., odr. v. svirepi - krvoloan,
okrutan, nemilosrdan, bezduan,
svirepost im. . r., instr. jd. svirepou/
svireposti - osobina i stanje onoga koji
je svirep, okrutnost, nemilosrdnost,
bezdunost.
svirka im. . r., dat. jd. svirci, g. mn.
svirki - izvoenje muzike na muzikim
instrumentima; sviranje, muziciranje,
muzika, glazba,
svisnuti/svisnuti gl. svr., prez. svisnem/
svtsnem - neoekivano, naglo umrijeti
(od nepodnoljivog bola, nadljudskog
napora, prevelikog uzbuenja), preki
nuti se, presvisnuti; crknuti; lipsati.
svita 1im. . r. - haljine, odjea.
svita 2 im. . r. (fr.) - lica koja prate neku
uglednu osobu, zvaninika; pratnja;
delegacija,
svitac im. m. r. - insekt koji nou svijetli,
svitak im. m. r., g. jd. svltka, n. mn.
svlci/svltkovi, g. mn. svitaka - ono toje
savijeno ukrug, namotano kao kotur,
kao klupko, smotak; hartija namotana u
trubu.

svitati gl. nesvr., prez. svie - svanjivati

se, razdanjivati se, zoriti, jutriti,
sviti gl. svr., prez. svijem - saviti, smo
tati; obaviti, obmotati; sklupati se.
svitnjak/svitnjak im. m. r. svitnjaci gajtan, vrpca provuen kroz obavu za
vezivanje gaa, dimija, al vara; unut
ranji pojas, ukur,
svizac/svizavac im. m. r., g. jd. svlsca/
svizavca, g. mn. svizacd/svizavaca zool. vrsta glodara, mrmot,
svjear/svjear im. m. r, g. jd. svjera/
svjear a - onaj koji pravi ili prodaje
svijee.
svjearka/svjearka im. . r. - ena svje
ar.
svjearica im. . r. - ribarski brod za
noni ribolov na svjetlo,
svjeica im. . r. em. - mala svijea; el.
naprava koja elektrinom iskrom pali
smjeu rasprenog benzina i zraka u
cilindru motora; bot. biljka iz por. prostreli.
svjedoanstvo/svjedoanstvo im. s. r., g.
mn. svjeddanstava/svjedonstava ono to postoji, podatak, injenica ili
dokument kojim se utvruje postojanje
i istinitost neega, dokaz; potvrda
neega; pismeno uvjerenje koje kola
izdaje ueniku na kraju godine kao
dokaz o zavretku razreda i postignu
tom uspjehu, svjedodba; iskaz, izjava,
svjedoenje, tvrenje,
svjedoiti/svjedoiti gl. nesvr., prez.
svjeddlm/svjedoim - potvrivati isti
nitost, vjerodostojnost neega, dokazi
vati; biti svjedok, davati izjavu kao
svjedok.
svjedodba/svjedodba im. . r., g. mn.
svjedddzbl/svjedodzdba - svjedoans
tvo.
svjedok im. m. r., n. mn. svjeddci, g. mn.
svjedoka - onaj koji potvruje istinitost
neega, onaj koji je prisustvovao ne
kom dogaaju, oevidac; onaj koji pred
sudom izjavljuje ta zna o onome o
emu se raspravlja, sudi; jamac, kum na
vjenanju,
svjedokinja im. . r. - ena svjedok,
svjesno pril. - na svjestan nain, sa
svijeu; namjerno; suprot, nesvjesno,
svjesnost im. . r., instr. jd. svjesnou/
svjesnosti - svojstvo onoga koji je svje

svje
stan; sposobnost rasuivanja o objektiv
nom svijetu, o svojim postupcima; pri
sebnost.
svjestan prid., odr. v. svjesni - koji ima
svijest; koji je pri svijesti,
svjetina im. . r. - pejor. od svijet
(mnotvo ljudi), gomila, masa, rulja,
svjetioniar/svjetioniar im. m. r. - onaj
koji radi, manipulant na svjetioniku,
svjetioniarka im. . r. ena svjetioniar,
svjetionik im. m. r., g. jd. svjetionika, n.
mn. svjetionici - pomorski ureaj podi
gnut na kopnu (hridinama), koji bljeteim svjetlom omoguuje orijentaciju
brodova i regulaciju plovidbe,
svjetlati gl. nesvr., prez. svjetlam - initi
svijetlim, sjajnim, istim,
svjetlei/svijetlei prid. odr. v. - koji
svijetli.
svjetlilo im. s. r. - izvor svjetlosti; sjaj,
rasko.
svjetlo/svjetlo im. s. r., g. mn. svjetala/
svjetala - sjaj; svjetiljka, svjetlosni
izvor; suprot, mrak, tama.
svjetlosni prid. odr. v. - koji se odnosi na
svjetlost.
svjetlost im. . r., instr. jd. svjetlou/
svjetlosti - fiz. zraenje koje potie iz
atoma, vidljivo oku samo u malom
intervalu talasnih duina; sjaj, sjajnost,
blijesak.
svjetlucati gl. nesvr. i u. prez. svjetlu
cam - prema svijetliti, bljeskati,
svjetlucav prid., odr. v. svjetlucavi - koji
svjetluca,
svjetlucavo pril. - svjetlucajui,
svjetovni prid. odr. v. - koji pripada
realnom, svakodnevnom ivotu, gra
anski; suprot, vjerski, sakralni,
svjetovnost im. . r., instr. jd. svjetvnou/svjetovno ti - svojstvo onoga to je
svjetovno.
svjetovnjak im. m. r., g. jd. svjetovnjaka,
n. mn. svjetovnjaci - onaj koji pripada
realnom svijetu, onaj koji je svjetovan,
svjetski prid. odr. v. - koji se odnosi na
svijet, koji pripada cijelom svijetu.
svje prid., odr. v. svjei - koji je nedavno
dobijen ili pripremljen i koji nije izgu
bio svoja prirodna svojstva, taze, friak;
koji ostaje u prirodnom stanju, priro
dan; skoro izraen; koji nije iscrpljen,

svjee
odmoran, io, krepak; koji izraava
neto novo, originalan,
svjee pril. - na svje nain, novo.
svjee pril. - prohladno, hladno, studeno,
svjeina im. . r., g. mn. svjeina - oso
bina onoga koji je svje, svojstvo onoga
to je svjee,
svlaiti (se) gl. nesvr. i u. prez. svlaim
- prema svui (se).
Svoboda im. . r., g. mn. Svoboda - pjesn.
zast. sloboda.
svod im. m. r., n. mn. svddovi, g. mn.
svddva - zavrni gornji dio graevine
svedenog, ovalnog, sferinog oblika ko
ji prekriva neki prostor oslanjajui se na
rubne zidove, lukove ili stubove,
svoditi gl. nesvr. i u. od svesti, prez.
svodim - privoditi u oblik svoda, davati
emu oblik svoda, zasvoavati.
svodniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
svodnike i svodnitvo.
svodniki pril. - na nain svodnika, kao
svodnik.
svodnik im. . r., n. mn. svodnici - onaj
koji podvodi enske osobe mukarcima,
podvoda, svodilac, makro,
svodnica im. . r. - ena svodnik, svodilja,
svodnltvo im. s. r., g. mn. svodnltava svodniki posao, podvoenje.
svoj prisv. zamj., koji pripada i 1. i 2. i 3.
licu jednine i mnoine, . r. svdja; s. r.
svoje, g. i ak. jd. svdjeg(a) i svog(a),
dat. i lok. jd. svdjem(u) i svom(e) lini, osobni, vlastiti, roeni; slobodan,
nezavisan; originalan, naroit; blizak,
prisan, srodan, prenes. svojta, svojat,
roak,
srodnik,
ukuanin,
lan
porodice; (u prilokom znaenju) uz
brojeve: otprilike, priblino,
svojat im. . r., g. jd. svojat - svojta,
srodnik, roak; pripadnik jedne famili
ja

svojatanje gl. im. s. r. - od svojatati,

svojatati gl. nesvr., prez. svojatam, trp.
prid. svojatan - proglaavati i smatrati
svojim, polagati pravo na to, posvajati,
prisvajati.
svojedobno/svojedobno pril. - svojevre
meno, u svoje vrijeme, nekad(a).
svojeglav prid., odr. v. svojeglavi - na
svoju ruku, samovoljan, tvrdoglav,
svojeglavo pril. - na svoj nain, na svoju
ruku, tvrdoglavo.

1099

1098
svojeglavost im. . r., instr. jd. svoje gla

vo scu/svoje glav osti - osobina svojegla

vih, tvrdoglavost,
svojevoljan prid., odr. v. svojevoljni - koji
je po svojoj volji, dobrovoljan; samovo
ljan, svojeglav, tvrdoglav,
svojevoljno pril. - po svojoj volji, dobro
voljno.
svojevrem en/svojevrem en prid., odr. v.
svojevremeni/svojevremeni - koji je iz
svog vremena, koji se dogaa u svoje,
pravo vrijeme,
svojevrem eno/svojevrem eno pril. - u to
vrijeme, tada; nekad,
svojevrstan/svojevrstan prid., odr. v.
svojevrsni/svojevrsni - koji je izrazit
primjerak svoje vrste, osobit, naroit,
svojina/svojina im. . r. - ono to neko
ima, posjeduje, to pripada nekome,
vlasnitvo, sopstvenost,
svojski pril. - kako treba, dobro, valjano,
priljeno.
svojstven prid. odr. v. svdjstvenl - koji je
primjeren nekome, karakteristian za
nekoga, uroen; osoben, osobit,
svojstvo im. s. r., g. mn. svojstava - ono
to je kome ili emu svojstveno, oso
bina, obiljeje, odlika ega.
svojta im. . r., g. mn. svojti/svojata svojat, rodbina, srodnici.
svota im. . r. - koliina, iznos, suma.
svrab im. m. r., n. mn. svrbovi - med.
parazitska kona bolest sa jakim svrbeom, uga; osjeaj golicanja i peckanja
na koi koji podstie eanje.
svrabljiv prid., odr. v. svrabljivi - koji
ima svrab, ugav, ougan.
svraiji prid. odr. v. - koji se odnosi na
svrake, koji pripada svrakama ili potie
od svraka.
svraka im. . r., dat. jd. svraki, g. mn.
svraka - zool. ptica pjevaica iz poro
dice vrana, duga arena repa, vraka,
svratiste im. s. r. - mjesto gdje se dolazi,
svraa; usputni objekat gdje se putnici
due ili krae zadravaju radi odmora i
jela, han.
svratiti gl. svr., prez. svratim, trp. prid.
svraen - skrenuti s puta, svrnuti,
navrnuti, navratiti; skrenuti, usmjeriti
neto da poe drugim putem ili tokom,
skrenuti.

svrbiti gl. nesvr., prez. svrbi - imati

osjeaj svrbei, svrbljenja.
svrdlanje gl. im. s. r. - od svrdlati,
svrdlati gl. nesvr., prez. svrdlam - vrtiti
svrdlom, buiti, burgijati,
svrdlo im. s. r., g. jd. svrdla, n. mn.
svrdla, g. mn. svrdala - svrdo, alatka za
buenje rupa, burgija,
svrgnuti gl. svr., prez. svrgnem - zbaciti,
oboriti, skinuti,
svrh prij. - na vrhu, povrh, iznad, ponad.
svrha im. . r. - ono emu se tei, to se
eli postii, cilj, meta; smisao, razlog,
svrhovit prid., odr. v. svrhdvitl - koji ima
svoju svrhu, koji slui svojoj svrsi,
potpun, razloan,
svrhovitost im. . r., instr. jd. svrhdvitou/svrhdvitosti - osobina onoga to je
svrhovito, smislenost, razlonost.
svrnuti gl. svr., prez. svrnem - skrenuti s
puta, svratiti; vratiti, skupiti (stoku),
svrsishodan prid., odr. v. svrsishodni prikladan, opravdan, svrhovit, koji
odgovara svrsi, podesan, cjelishodan,
svrsishodno pril. - na svrsishodan nain,
shodno svrsi, svrhovito,
svrsishodnost im. . r., instr. jd. svrsishodnou/svrsishdnosti - osobina
onoga to je svrsishodno, podesnost,
cjelishodnost,
svrstati gl. svr., prez. svrstam, trp. prid.
svrstan - postaviti, smjestiti u vrstu,

sviikudanjl

razvrstati, klasifikovati,
s vra vanje gl. im. s. r. od svravati,
svravati gl. nesvr. i u. prema svriti,
prez. svravam - privoditi kraju, svret
ku, zavretku, dokraji vati; dovravati
zapoeto.
svretak im. m. r., g. jd. svretka, n. mn.
svreci, g. mn. svretaka - kraj, do
vretak, konac, okonanje,
svriti/svriti gl. svr., prez. svrim/
svrim - privesti kraju, svretku, dokraj
iti, zavriti, dovriti, okonati; umri
jeti, skonati,
svrtak/svrtak im. m. r., g. jd. svrtka/
svrtka, n. mn. svri/svrtkovi/svrtkovi, g.
mn. svr taka/sv rtkov a / svrtkova - ono to
se sviti, to je svreno, to je nainjeno
vrenjem, motanjem, uvijanjem, smotu
ljak; vrtlog, vir, evmtija; zavrtanj,
vijak; fr; savijutak kose na glavi,
kovrda, lokna,
svui/svui gl. svr., prez. svuem/svuem
- skinuti (odjeu); vuenjem spustiti,
skinuti sa visoka; vukui nagomilati,
navui.
sviid(a) pril. - na svakom mjestu, na sve
strane, svugdje, svukud(a)
svugdje pril. - na svim mjestima, svagdje.
sviikud(a) pril. - svud(a), na svakom
mjestu, posvuda,
sviikudanjl prid. odr. v. - koji se nalazi
svukuda,
sveprisutni, posvemanji.

1101
al im. m. r. (perz.), n. mn. alovi - dio

- fonema, glas, palatalni suglasnik,

dvadeset i peto slovo latinice, trideseto
slovo irilice,
aban im. m. r. (ar.) - ime osmog mjeseca
u muslimanskom kalendaru,
abat im. m r. (hebr.) - sabat, dan odmora
kod Jevreja od petka uvee do subote
uvee.
ablon im. m. r. (fr.-njem.), g. jd. ablona
- uzorak, kalup za izradu istovjetnih
predmeta i oblika; ponaanje i postupa
nje na isti nain; nepromjenjiv obiaj,
navika.
ablonizirnje gl. im. s. r. (fr.-njem.) od
ablonizirati,
ablonizirati gl. svr. i nesvr. (fr.-njem.),
prez. abloniziram - uiniti da to ide po
ablonu.
ablonski prid. odr. v. (fr.-njem.) - koji je
po ablonu, po navici, mehaniki,
ablonski pril. (fr.-njem.) - po ablonu,
prema obrascu, po navici, mehaniki,
automatski,
aica im. . r., em. - mala aka; prenes.
malo, neznatan broj, npr. ljudi; mala
koliina, ono to moe u aku stati,
adrvan im. m. r. (perz.), g. jd. adrvna
- vodoskok sa bazenom od mramora ili
betona.
afran im. m. r. (ar.) - biljka iz porodice
perunika sa posebnim mirisom; zain od
te biljke.
afranika im. . r. (ar.) - biljka iz
porodice glavoika.
agren im. m. r. (fr.), g. jd. agrena vrsta koe za izradu obue, korica
knjiga i sl.
ah im. m. r. (perz.) - igra na 64 crnobijela polja i dva puta po 16 figura;
upozorenje protivniku u ahovskoj igri
da mu je kralj napadnut; histor, titula
vladara u Iranu.

ahin im. m. r. (perz.) - dresirani soko za

lov.
ahist(a) im. m. r. (perz.), g. jd. ahiste igra aha.
ahistkinja im. . r. - igraica aha.
ah-mat uzv. (perz.) - izraz u igri aha
koji znai d aje protivnik izgubio.
Sahnama im. . r. (perz.) - historijski ep
perzijskog pjesnika Firdusija o starim
perzijskim vladarima,
ahovnica im. . r. (perz.) - ploa sa sa
cmo-bijelim poljima za igranje aha;
crveno-bijela polja kao simbol Hrvata i
Hrvatske na zastavi itd.
ahovski prid. (perz.) - koji se odnosi na
ah.
aht im. m. r. (njem.), n. mn. ahtovi ozidan ili od cementa izljeven prostor sa
satom za mjerenje utroka vode, ili s ne
kim drugim postrojenjem; okno rudnika,
ajka im. . r., dat. jd. ajki, g. mn. jkT histor, rijeni ratni brod na vesla; vei
rijeni amac sa veslima,
ajkaa im. . r., g. mn. ajkaa - srbi
janska narodna kapa koja je bila dio
uniforme vojske Kraljevine Srbije i Kra
ljevine Jugoslavije poslije 1918. god.
aka im. . r., dat. jd. aci, g. mn. aka dio ruke, dlan i prsti; mjera: ono koliko
moe stati u aku; mali broj ljudi,
akal im. m. r. (tur.-perz.) - agalj, hijena;
prenes. onaj to izvlai korist iz tue
nevolje.
akanje gl. im. s. r. od akati se - aketanje, boks.
aketanje gl. im. s. r. od aketati se boks, akanje,
aketati se gl. nesvr., prez. aketam se boksati se, akati se, tui se akama,
pesnicama, pesniiti se.
akati se gl. nesvr., prez. akam se boksati se, aketati se.

odjee izraen od vune ili svile za

zatitu vrata ili glave.
ala im. . r., g. mn. ala - kratka smijena
pria; duhovita dosjetka, rije; neki
nestaluk koji navodi na smijeh,
aldija im. m. r. (bos.-tur.) - onaj koji se
voli aliti.
ali/ali im. m. r., em. i hip. - mali
al.
alica 1 im. . r. (njem.) - manja posuda sa
drkom za kafu ili aj, oljica; mjera za
tekuinu, koliko stane u oljicu.
alica 2im. . r. em. od ala - mala ala.
aliti se gl. nesvr., prez. alim se - priati
s namjerom da se izazove smijeh, vese
lje, priati ale; prenes. izvrgavati se
opasnost, aliti se sa ivotom,
alter im. m. r. (njem.), g. jd. altera prekida elektrine struje, sklopka;
izvor elektrine struje; radno mjesto u
administraciji, prozore gdje se primaju
stranke.
alvare im. . r. plur. tantum (perz.) - vrlo
iroke i dugake hlae od sukna kao
dobra zatita od hladnoe, nosile su ih
muslimanke, najee u istonoj Herce
govini.
aljiv prid., odr. v. aljivi - koji voli
praviti ale, smijean, veseo, duhovit,
aljivac im. m. r., g. jd. aljlvca, g. mn.
aljivaca - aljivina, aljivdija.
aljivina/aljivija im. m. r. - aljivac,
aljiv ovjek, osoba koja svojim pria
ma i alama umije druge uveseljavati,
aljivo pril. - smijeno, duhovito, na aljiv
nain.
aljivost im. . r., instr. jd. aljivou/
aljivosti - osobina onoga to je aljivo,
am an im. m. r. (tur.), g. jd. amana, g.
mn. amana - arobnjak, vra, osoba
koja navodno vlada magijom, esto kod
naroda sjeverne i srednje Azije, Ame
rike, Afrike, Indonezije,
am anizam im. m. r. (tur.), g. jd. amanizma - spiritistiko-magijski oblik reli
gije kod nekih naroda, vrsta vjerovanja,
up. aman.
am anskl prid. odr. v. (tur.) - koji se
odnosi na amane.
am anski pril. (tur.) - na nain amana,
kao amani.

apa

amar im. m. r. (tur.) - udarac dlanom po

neijem licu, pljuska, uka; prenes.
javna opomena, iznoenje ijeg neprili
nog ponaanja pred javnost,
amija im. . r. (perz.), g. mn. mijd vei raznobojni rubac, mahrama kojom
pokrivaju glavu starije ene musliman
ke.
amot im. m. r. (fr.) - vatrostalna cigla
izraena od posebne vrste gline koja se
koristi za gradnju pei.
ampanjac im. m. r. (fr.), g. jd. ampanj
ca, g. mn. ampanjac a - zatiena mar
ka francuskog pjenuavog vina iz am
panje (Champagne), pjenuac,
ampinjon im. m. r. (fr.), g. jd. ampinjo
na - jestive gljive, peurke,
ampion im. m. r. (fr.), g. jd. ampiona pobjednik na nekom sport, takmienju,
prvak, as; prenes. najsposobniji, najbolji
u neem.
ampionat im. m. r. (fr.), g. jd. ampionta - sport, takmienje na kojem se
osvaja naslov pobjednika (ampiona),
prvenstvo.
ampionski prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na ampione,
ampionski pril. (fr.) - kao ampion, na
nain ampiona,
ampon im. m. r. (engl.), g. jd. ampona sredstvo za pranje kose ili ega drugog,
amrla im. . r. (njem.) - manja klupa,
niska stoliica bez naslona, skemlija.
ank im. m. r. (njem.), n. mn. ankovi dug masivan sto u gostionici gdje se
slui pie.
ansa im. . r. (fr.), g. mn. ansi - pogod
nost, dobra prilika, sticaj okolnosti koje
obeavaju uspjeh ako se pravilno
iskoriste.
ansona im. . r. (fr.), g. mn. ansona popularna muzika kompozicija sa
ljubavnim ili satirinim stihovima,
antavac im. m. r. (ma.), g. jd. antavca,
g. mn. antavaca - onaj koji hramlje.
antung im. m. r. (kin.), g. jd. antunga,
n. mn. antunzi - tkanina od kineske
svile.
ap im. m. r. - slinavka, bolest kod ovaca.
apa im. . r., g. jd. ape, n. mn. ape, g.
mn. pa - mehki donji dio noge sa
noktima kod ivotinja (psa, make itd.).

apat

im. m. r. - prigueno prianje s

namjerom da uje samo odreena osoba,
apatom pril. - tiho, priguenim glasom
(priati).
apetina im. . r. augm. i pejor. - velika
apa.
apica im. . r. em. - mala apa.
apirograf im. m. r. (rus.- gr.) - starinski
stroj za runo umnoavanje tekstova,
nazvan po izumiteljima ruskim tampa
rima apiro (18. 19. v.).
apka im. m. r. (rus.), g. mn. apkl okrugla kapa koja ide uz oficirsku ili
policijsku uniformu,
apnuti gl. svr., prez. sapnem - rei tiho
da se jedva uje.
apta im. m. r., g. jd. aptaa - onaj koji
ape; osoba koja glumcima ape tekst
u pozoritu,
aptaica im. . r. - ona koja ape,
aptaonica im. m. r. - posebno mjesto na
pozornici u pozoritu odakle apta
glumce podsjea na tekst,
aptanje gl. im. s. r. od aptati,
aptati gl. nesvr., prez. apem - tiho
govoriti, tako da uje samo onaj kome
su rijei upuene; prigueno govoriti
povjerljive stvari; aputati,
aptav/aputav prid., odr. v. aptavl/aputavl - izgovoren apatom,
aptom pril. - apatom; prenes. bez rijei,
bez protesta, bez otpora (pasti pod iju
okupaciju),
aputanje gl. im. s. r. od aputati,
aputati gl. nesvr., prez. apuem - ap
tati, govoriti apatom,
aputavo pril. - apatom, apuui.
ara im. . r., g. jd. are - ukrasni crte
izvezen na platnu, izrezbaren na drvetu,
urezan na metalu itd.
arac im. m. r., g. jd. arca, g. mn. araca
- onaj koji je aren, npr. konj, pjegav
ovjek itd.; vrsta mitraljeza iz Drugog
svjetskog rata njemake proizvodnje,
arada im. . r. (fr.) - spajaljka; zagonetka
u kojoj se rjeenje dobija sastavljanjem
rijei ili dijelova rijei koji i sami imaju
neko znaenje, npr. sto+lar=stolar.
araf im. m. r. (njem.), g. jd. arfa zavrtanj.
aran im. m. r. - vrsta slatkovodne jestive
ribe.
aranje gl. im. s. r. od arati.
apat

1103

1102
arati gl. nesvr., prez. aram - nanositi

arolikost im. . r., instr. jd. ardlikou/

perom ili olovkom na papir crte bez

smisla, krabati; ukraavati to arama;
prenes. vrzmati se, jurcati, varati enu,
biti nevjeran, ne govoriti potpunu istinu.
aren prid., odr. v. areni - viebojan,
raznobojan; prenes. od raznolikih sasto
jaka; nepouzdan, sumnjiv, neuvjerljiv,
arenica im. . r. - med. dio oka oko
zjenice; arena ponjava, torba; prenes.
dopis, poziv (ob. neugodan) koji je
kome poslan,
arenilo im. s. r. - arolikost, raznolikost,
raznovrsnost; raznobojnost.
areniti se gl. nesvr., prez. arenim se biti u raznim bojama, biti aren; ne
posjedovati ujednaenost, biti raznolik,
raznovrstan,
arenkast prid., odr. v. arenkastl pomalo aren,
argija im. . r. (ar.), g. mn. argija orijentalni iani instrument, tambura,
arka im. . r., dat. jd. arki - zmija
otrovnica; naprava od eljeza pomou
koje su za okvir privrena vrata,
prozorska krila i sl., baglama,
arlah im. m. r. (njem.) - zarazna djeija
bolest, skrlet,
arlatan im. m. r. (fr.), g. jd. arlatana hvalisavac, obmanjiva, varalica, osoba
koja se predstavlja da mnogo zna, koja
se izdaje za ono to nije.
arlatanski prid. odr. v. (fr.) - koji
pripada arlatanu, koji je od arlatana,
arlatanski pril. (fr.) - kao arlatan, na
nain arlatana,
arlatanstvo im. s. r. - ono to rade
arlatani, arlatanska posla, podvala,
obmana.
arm im. m. r. (fr.) - neija sposobnost da
koga osvoji, da se dopadne, da privue
druge, privlanost, dopadljivost,
armantan prid. (fr.), odr. v. armantni koji ima arma, dopadljiv, privlaan,
armantno pril. (fr.) - privlano, dopadlji
vo, osvajaki, sa armom,
armiranje gl. im. s. r. (fr.) od armirati,
armirati gl. svr. i nesvr., prez. armlram - dopasti se, dopadati se kome;
oaravati koga, osvojiti, osvajati,
arolik prid., odr. v. ardlikl - raznolik;
neujednaen na nepoeljan nain.

ardlikosti - osobina onoga to je aro

liko.
arov im. m. r., g. jd. arov ci/ardva aren pas.
arplaninac im. m. r., g. jd. arplanmca,
g. mn. arplanmaca - pasmina pasa
ovara sa Sar-planine.
art im. m. r. (ar.), mn. artovi - uslov,
uvjet; temeljna stvar; bitan elemenat;
islamski imanski artovi - osnove
islama i islamskog vjerovanja,
arer im. m. r. (fr.), g. jd. arzera - dio
oruja (revolvera, puke itd.) od metala
u kojem stoje meci, magazin, okvir,
asija im. . r. (fr.) - metalni nosa
karoserije kod automobila.
aav prid. (tur.) - pejor. priglup, luckast,
budalast, nerazuman,
aavo pril. (tur.) - priglupo, budalasto,
luckasto, nerazumno,
aljika im. . r., dat. jd. aljici kukuruzovina,
atiranje gl. im. s. r. od atirati,
atirati gl. svr. i nesvr. (njem.), prez.
citiram - osjeniti i sjeniti pri crtanju,
initi to raznobojnim,
ato im. m. r. (fr.) - preljev za kolae od
eera, jaja i mlijeka.
ator im. m. r. (tur.), g. jd. atora, g. mn.
atora - ador, nepromoivo platno i
podupirai od metala, drveta itd. po
stavljeni tako da mogu zatiti od pada
vina za vrijeme privremenog boravka na
otvorenom prostoru, u prirodi.,
atorski prid. (tur.) - koji se odnosi na
ator.
atra1 im. . r. (perz.) - natkrivena tezga
na vaarima.
atra2 im. . r. - argon, argo, sleng,
atrovaki jezik sa rijeima i izrazima
nerazumljivim za druge, tajni jezik
atrovaca kojim se eli sauvati infor
macija od onih koji ga ne znaju,
atrovac im. m. r., g. jd. atrovca, g. mn.
atrovaca - onaj koji govori atrovaki
jezik.
atrovaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
atro vce.
atrovaki pril. - na nain atrovca, kao
atrovac.
av im. m. r., g. jd. ava, n. mn. avovi mjesto gdje su saiveni komadi platna ili

ega

koe nakon operacije; crta po kojoj su

srasle kosti lubanje,
apiti gl. svr., prez. aplm - zgrabiti,
epati, uzeti nabrzinu ta tue, ukrasti,
zdipiti.
emlija im. . r. (lat.) - v. skemlija,
klupica, amrla.
ilititi gl. svr. (tur.), prez. ilitlm staviti pod katanac, zakljuati ilit,
zakataniti.
epati gl. svr., prez. epam trp. prid.
epan - brzo i vrsto zgrabiti ta, sna
no stegnuti, dokopati se ega.
uuriti se gl. svr., prez. uurim se skupiti se od zime, straha, radi skriva
nja; priviti se uz koga ili uza ta.
eboj/eboj im. m. r. (perz.) - vrsta cvijeta
izrazitog mirisa i boja.
eer im. m. r. (perz.) - slatki kristalni
proizvod od eerne repe ili od eerne
trske topiv u vodi.
eerana im. . r. (perz.), g. jd. eerane,
g. mn. eerana - tvornica za proizvod
nju eera.
eera im. m. r. (perz.), g. jd. eera diabetiar, onaj koji ima eernu bolest,
eeriti gl. nesvr. (perz.), prez. ee rim dodajui eer initi to slatkim, zasla
di vati.
eerlama/eerlema im. . r. (perz.-tur.)
- slatki, poslastica; vrsta bombona,
eerni prid. (perz.) - koji se odnosi na
eer, koji sadri eer, koji je od
eera.
edrvan im. m. r. (tur.), g. jd. edrvana adrvan, objekat posebnog oblika, ob. i
uz damiju sa esmama.
ef im. m. r. (fr.), n. mn. efovi - osoba na
elu kakve organizacije, radne jedinice
u preduzeu, administrativnog odjela
itd., onaj koji efuje, pretpostavljeni, ru
kovodilac,
efica im. . r. (fr.) - ena koja efuje,
efovati gl. nesvr. (fr.), prez. efujem biti ef, obavljati dunost efa.
efovica im. . r. (fr.) - efova ena.
efovski prid. odr. v. (fr.) - koji pripada
efovima koji se odnosi na efove,
efovski pril. (fr.) - kao ef, na nain efa.
eftelija im. . r. (perz.), g. mn. eftelija breskva.
ega im. . r. (ar.), dat. jd. egi, g. mn.
ega - egaina, ala, smijanje, neozbilj-

egaina

nost, neozbiljno ponaanje prema kome

koje se sastoji u ismijavanju, ruganju i
sl., up. tjerati egu s kim.
egaina im. . r. (ar.) - ega.
egaiti se gl. nesvr., prez. egalm se aliti se, tjerati egu, ismijavati, podru
givati se.
egrt im. m. r. (perz.), g. mn. egrta - ak
koji ui zanat kod majstora, pomonik
majstoru, koji e tek postati majstor,
egrtovati gl. nesvr. (perz.), prez.
egrtujem - biti egrt, uiti zanat kao
egrt.
egrtski prid. odr. v. (perz.) - koji se
odnosi na egrte, koji pripada egrtima,
egrtski pril. (perz.) - kao egrt, na nain
egrta.
eh/ejh im. m. r. (ar.) - prvak dervikog
reda, glavni dervi u tekiji,
ehadet im. m. r. (ar.) - svjedoenje,
svjedoanstvo; oitovanje vjere u Boga.
eher im. m. r. (perz.) - grad.
eherija im. . r. (perz.) - naziv za
Seherehajinu upriju u Sarajevu,
eherli prid. (perz.-tur.) - gradski,
eherlija im. m. r. (perz.-tur.), g. jd. e
herlija, n. mn. eherlije, g. mn. eherlija
- graanin.
ehld/ehlt im. m. r. (ar.), g. jd. ehida/
ehlta - musliman koji junakom smru
pogine u borbi za vjeru i domovinu,
ehitluci im. m. r. mn. (ar.-tur.), g. mn.
ehltlukd - ehitsko mezarje, groblje na
kojem su ukopani ehidi,
eho im. m. r. (ar.), hip. - poboan ovjek,
ovjek koji ivi na derviki nain,
eh nj a im. . r. (ar.) - tanki rezanci za
spravljanje istoimene orbe,
eherzada im. . r. (perz.) - careva ker,
princeza.
eik (ejh) im. m. r. (ar.) - starjeina
arapskog plemena,
ejtan im. m. r. (hebr.) - vrag, avo,
sotona; prenes. onaj koji je nestaan,
vragolan.
ejtanluk im. m. r. (ar.-tur.) - vragolija,
objeenjatvo; nestaluk,
emizet im. m. r. (fr.) - ormari za rublje;
prslui.
emsija im. . r. (ar.) - suncobran,
kiobran.
eniti gl. nesvr. (njem.), prez. em mimo stajati i ekati (pas); prenes.

1104

1105
ponizno moliti, udvomiki ugaati ko
me.
enluk im. m. r. (perz.-tur.), n. mn.
enluci, g. mn. enluka - veselje, zaba
va, proslava,
enluiti gl. nesvr. (perz.-tur.), prez.
enlulm - zabavljati se, radivati se,
veseliti se, biti na enluku.
enuti gl. svr., prez. enem - poludjeti;
pomjeriti, okrenuti pameu,
epanje gl. im. s. r. od epati,
epati gl. nesvr., prez. epam - hramati,
zbog nekog uzroka ne moi hodati kako
treba; prenes. zaostajati u poslu zbog
loe organizacije, neznanja, neodgovor
nosti.
epav prid., odr. v. epavi - hrom, koji
epa.
epesati gl. nesvr., prez. epesam pomalo epati,
eprtlja im. . r. (i mu. i en. pol.) osoba koja je nespretna, nespretnjakovi.
eprtljati gl. nesvr., prez. eprtljam nespretno, ne vjeto raditi; priati nepo
vezano kako bi se prikrila istina,
eprtljav prid., odr. v. eprtljavi - nevjet,
nespretan, zbunjen,
epurina im. . r. - okrunjen klip kuku
ruza, koanj,
epuriti se gl. nesvr., prez. epurim se praviti se vaan, drati se oholo, razme
tati se.
eputljika im. . r., dat. jd. eputljici bot. biljka pavet(ina).
erbe im. s. r. (ar.) - osvjeavajui slatki
napitak, voda zaslaena eerom ili me
dom.
erbet im. m. r. (ar.) - erbe,
erbetiti gl. nesvr., prez. erbetlm, trp.
prid. erbeen - kreiti (prenes. znaenje
zbog slinosti zagaivanja krea u vodu
i eera prilikom spravljanja erbeta).
erbetnjak im. m. r., g. jd. erbetnjka, n.
mn. erbetnjaci - dio pribora za sprav
ljanje kafe, posuda posebnog oblika u
kojoj se vari voda za kafu.
eret im. m. r. (ar.) - aljivdija, vragolan,
osoba koja zna izvesti ili izgovoriti
neto smijeno, objeenjak,
eretluk im. m. r. (ar.-tur.), n. mn.
eretluci - sklonost za izvoenje ala;
lukavstvo, podmuklost.

e r if 1prid. (ar.) - astan, plemenit, poto

van.
erif 2 im. m. r. (ar.) - titula kod Arapa,

prvak, ugledan i astan ovjek.

erif 3 im. m. r. (engl.), g. mn. erifa -

najvii administrativni slubenik okru

ga, grofovije ili mjesta u Engleskoj i
USA; policajac u amerikim gradovima,
erijat im. m. r. (ar.), g. jd. erijata zakon, islamski propisi i zakoni uteme
ljeni na Kuranu, muslimanski vjerski
propisi.
erijatskl prid. odr. v. (ar.) - koji se
odnosi na erijat.
erpa im. . r. (njem.), g. mn. erpa/erpi
- okrugla, neto dublja posuda sa dvije
manje ruke, slui za kuhanje jela.
erpica im. . r. em. - mala erpa.
est gl. broj - broj izmeu pet i sedam,
biljei se brojkom 6.
estar/estar im. m. r., g. jd. estara/
estara - sprava za crtanje kruga i mje
renje manjih duina,
estina/estina im. . r. - esti dio kakve
cjeline.
eana im. m. r. (perz.) - starinski naziv
za puku duge cijevi,
e-be im. m. r. (perz.-tur.) - est i pet,
izraz u igri tavle, pa se to esto i igra
tavla naziva tako.
eir im. m. r., g. jd. eira - pokrivalo za
glavu sa uim ili irim obodom, klobuk,
eirdija im. m. r. - zanatlija koji pravi
eire.
eiri im. m. r. em. - mali eir,
eirina im. . r. augm. i pejor. - velik i
ruan eir,
eula im. . r. - drvena lopatica za
izbacivanje vode iz amca.
eta im. m. r., g. jd. eta - onaj koji
eta.
etaica im. . r. - ona koja eta.
etalica im. m. r. - klatno na zidnom satu,
njihalica, pendelum.
etallnl prid. odr. v. - koji se odnosi na
etalite.
etalite im. s. r. - prostor za etnju na
javnom mjestu,
etati gl. nesvr., prez. etam/eem, pril.
sad. etajui/eui - hodati lagahnim
korakom radi razonode i odmora,
etnja im. . r., g. mn. etnja/etnji lagahan hod radi razonode i odmora.

ifra

etnjica im. . r. em. i hip. - mala, kratka

etnja.

eva im. . r., g. mn. eva - mala ptica

pjevica, npr. poljska, velika, ubasta
eva.
eval im. m. r. (ar.), g. jd. evla - ime
desetog mjeseca muslimanskog kalen
dara.
evar im. m. r., g. jd. evra - ipraga,
iblje, grmlje; trska,
eveljati gl. nesvr., prez. eveljam gegati se u hodu kao dijete kad prohoda,
zanositi nogama pri hodanju,
evrdati gl. nesvr., prez. evrdam - kri
vudati, ii tamo-ovamo, lutati, vrludati;
prenes. u govoru se izvlaiti kako se ne
bi rekla istina, dvolino ili zbunjeno
govoriti.
evro im. m. r. (fr.), g. jd. evrda preraena koa od jareta za izradu
obue i dr. proizvoda od te koe.
ezlon im. m. r. (fr.), g. jd. ezlona lealjka.
ib im. m. r. - tanka drvena stabljika,
mladica, ibljika.
iba im. . r. - prut, ipka.
ibati gl. nesvr., prez. ibam - tui, biti
koga ibom, udarati, dijeliti amare;
pljutati (kia), izbijati u jakom mlazu.
ibica im. . r., g. mn. ibica - igica,
palidrvce, tapi od drveta sa zapalji
vom glavom koja se zapali kad se strug
ne.
iblje zb. im. s. r. od ib.
ibljlk im. m. r., g. jd. ibljika, n. mn.
ibljici, g. mn. ibljika - komad zemlji
ta zarastao u iblje, ikara,
ibnuti gl. svr., prez. sibnem - oinuti
ibom, mlatnuti, udariti; snano iknuti,
izbiti iz ega.
iar im. m. r. (perz.), g. jd. ira korist, dobit, lahko ostvaren dobitak,
iariti gl. svr. i nesvr. (perz.), prez.
irlm - ostvariti ili ostvarivati dobit,
zaraditi i zaraivati, okoristiti se, dola
ziti do iara.
ifon im. m. r. (fr.), g. jd. ifona - vrsta
tanjeg tvorniki tkanog platna,
idet im. m. r. (ar.) - jakost,
ifra im. . r. (fr.), g. jd. ifri - sistem
ugovorenih znakova pomou za tajno
komuniciranje, primalac znaenje poru-

ifrant
ke deifruje pomou unaprijed dogovo
renog kljua sa poiljaocem,
ifrant im. m. r. (fr.) - osoba koja
sastavlja ifre i deifruje ifrovane poru
ke.
ifrantica/ifrantkinja im. . r. (fr.) enska osoba koja radi isto to ifrant,
ifrirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
ifriram - napisati ifriranu poruku,
ihta im. . r. (njem.), g. mn. sihti smjena.
slit im. m. r. (ar.), n. mn. iiti - pripadnik
muslimanske vjere koji priznaje samo
K uran i odbacuje usmenu predaju;
sljedbenik halife Alije.,
ija im. . r. - zadnji dio vrata,
ikamranje gl. im. s. r. (fr.) od ikanirati,
ikanirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
ikaniram - progoniti, ponaati se pa
kosno prema kome, stvarati mu neprili
ke, gnjaviti, muiti, kinjiti, maltretirati,
ikara im. . r., g. jd. ikare - gusta uma
u kojoj se prepliu grane i iblje, iprag,
ikarje zbir. im. s. r. od ikara - zemljite
pod ikarom,
ikljati gl. nesvr., prez. sikljam - izbijati
jakim mlazom, kuljati (voda, krv); ik
tati.
iknuti gl. svr., prez. siknem - izbiti u
jakom mlazu, pokuljati, briznuti; buknu
ti, suknuti (vatra, plamen); izrasti (bilje),
iktati gl. nesvr., prez. ike - ikljati.
ilo im. s. r., g. jd. ila, n. mn. sila, g. mn.
sila - deblja igla usaena u drku za
buenje rupa u debljem materijalu, npr.
u koi.
iljak im. m. r., g. jd. iljka, n. mn. iljci,
g. mn. iljaka - otar vrh; predmet sa
zailjenim, otrim vrhom,
iljalo/iljalo im. s. r. - naprava za iljenje
olovaka.
iljast/iljat prid., odr. v. siljastl/siljati koji ima iljak.
ilji im. m. r., em. - mali iljak,
iljee im. s. r., g. jd. siljezeta - janje od
godinu dana.
iljiti gl. nesvr., prez. iljim - initi da ta
ima otar vrh; prenes. izvrtati sadraj
prie radi smijeha,
slijte im. s. r. (tur.), g. jd. iljteta etverokutni duei za sjedenje; tanki
madrac koji se stere po seiji.

1107

1106

izofrenik

imi im. m. r., g. jd. simija - vrsta

irina im. . r., g. jd. irine, n. mn. irine,

ike im. . r. mn., g. mn. iki - ianjem

amerikog plesa,
imir im. m. r. (perz.) - vrsta zimzelene
biljke koja slui za ukras,
imirovina im. . r. - imirovo drvo
koje se moe obraivati,
ina im. . r. (njem.), g. mn. ina tranica eljeznike ili tramvajske pru
ge.
indra im. . r. (njem.) - daice za
pokrivanje krova,
inobus/inobus im. m. r. (njem.) - voz sa
dva-tri vagona slian autobusu na mo
torni pogon,
inter/intor im. m. r. (njem.), g. mn.
intera/intora - osoba kojoj je zanima
nje hvatanje pasa lutalica ili uklanjanje
crkotina.
inuti gl. svr., prez. sinem - udariti koga
(ipkom, biem itd.),
injel im. m. r. (rus.), g. jd. injela, g. mn.
injela - vojniki i oficirski zimski
kaput.
ip im. m. r., n. mn. ipovi/ipovi - stup od
drveta, elika, betona itd. koji prolazi
kroz vodu, mehki dio tla i stoji na nosi
vom sloju tla; metalna ipka za pri
vrivanje prozora, vrata i sl. u leite.
ipak im. m. r., g. jd. ipka, n. mn. ipci,
g. mn. ipaka - nar, mogranj, granata,
plod divlje rue okrugla oblika pun
crvenih nakiselih bobica ispod kore.
iparica im. . r. - odraslija djevojica,
ipka im. . r., dat. ipki/sipci, g. mn. sipki
- tanko dulje drvo za ibanje; od metala
izljeveni izduljeni odljevci za armaturu,
ogradu i sl.
ipkov prid. odr. v. - koji je od ipka,
ipraga im. . r. - ikara, zemljite pod
ikarom, ipraje.
ipraje zbir. im. s. r. - zemljite pod
ipragom.
ipurak im. m. r., g. jd. ipurka, n. mn.
ipurci, g. mn. ipuraka - ipak, plod
divlje rue.
ira im. . r. (perz.) - smjesa od ljiva i dr.
voa koja nakon vrenja slui za peenje
rakije.
irilac/iritelj im. m. r., g. jd. irioca/
iritelja, g. mn. irilac a/iritelja - onaj
koji neto iri, prenosi, npr. vijesti, no
vosti.

g. mn. irina - jedna od dimenzija, ono

to je krae od duine; prostor veih
razmjera, polje, morska puina; prenes.
osobina osobe sa razumijevanjem,
emancipacijom, dobronamjernou.
irit im. m. r. (tur.), g. jd. ihta - ukrasna
traka priivena na odreene dijelove
uniforme.
iriti (se) gl. nesvr., prez. irim (se) initi da ta bude ire, prostranije, ras
prostirati; prenes. uveavati, razvijati;
uzimati maha, poprimati vee razmjere;
postajati deblji; uivati udobnost, biti
komotan, koristiti ije dobro do maksi
muma; kooperiti se, razmetati se.
irk im. m. r. (ar.) - mnogobotvo, polite
izam.
irok prid., odr. v. iroki, komp. iri - koji
je irinom velik, prostran, komotan; pre
nes. svestran, viestruk, iscrpan; libera
lan, irokogrud, emancipiran.
iroko1 pril., komp. ire - u irinu, zahva
ajui veliki prostor; mnogo, u velikoj
mjeri, opirno.
iroko2 im. m. r. (tal.) - juni ili jugo
istoni vjetar, jugo.
irokogrudan/irokogrudan prid., odr. v.
irokd grudni/iroko grudni - nesebian,
emacipovan, velikoduan,
irokogrudno/irokogrudno pril. - na i
rokogrudan nain, velikoduno, nesebi
no.
irom pril. - na cijelom prostoru, diljem;
potpuno otvoreno (vrata),
i im. m. r. (tur.), g. jd. ia - naprava za
prenje kafe na duoj eljeznoj ipki.
ia im. . r. (perz.) - boca, flaa,
iarka im. . r., dat. jd. iarci, g. mn.
iarki - plod cmogorinog drvea, sadr
i sjemenke.
iati gl. nesvr., prez. iam - odstranji
vati kosu ili bradu makazama ili mai
nom za ianje; prenes. preticati u vo
nji, voziti velikom brzinom, juriti; fiju
kati (puana zrna),
ievab/ievap im. m. r. (tur.-ar.), g.
jd. ievba/ievpa - vrsta jela od
komada mesa i luka nanizanih na drvene
tapie i skuhanih u saftu.
ie im. s. r. (perz.), g. jd. ieta - tava
nica, plafon.

posebno oblikovan dio kose koji ukra

ava elo.
im i im. m. r. - slijepi mi, letei sisar sa
opnastim krilima,
inuti gl. svr., prez. sinem - zafrljaiti,
brzo baciti iz ruke; uiniti to velikom
brzinom,
itanje gl. im. s. r. od itati,
itati gl. nesvr., prez. itim - proizvo
diti zvuk nalik itanju pare iz poklo
pljenog lonca ili zraka iz probuene
gume automobila; oponaati itanje
izgovorom glasa ; siktati (zmija),
iti gl. nesvr., prez. ijem, trp. prid. iven
- iglom u kojoj je uvuen konac ili
mainom za ivanje sastavljati komade
platna; ivanjem sastavljati dijelove
koe radi zaustavljanja krvarenja.
ivai prid. odr. v. - koji slui za ivanje,
npr. pribor za ivanje,
ivanje gl. im. s. r. od ivati,
ivati gl. nesvr., prez. ivam - iti.
iza, izika im. . r. (gr.) - enska osoba
sa luckastim ponaanjem, kao da je
izofreniarka, svojevremeno est naziv
za oboavateljke popularne muzike,
iziti gl. nesvr. (gr.), prez. izim - biti u
posebnom raspoloenju punom ljutnje
zbog negativnog razvoja situacije;
ponaati se luckasto, kao izofreniar;
ludovati za neim kao, npr. svojevre
mena euforija izazvana pojavom Bitlsa
(Beatlesa) i njihove muzike,
izm a im. . r. (gr.) - otcjepljenje iz
crkvene zajednice, raskol, rascjep kr
anstva na katolicizam i pravoslavlje,
izm atik im. m. r., g. jd. izmdtika, n. mn.
izmatici - pristalica izme, onaj koji
podrava izmu, raskolnik,
izofrenik i prid. odr. v. (gr.) - koji je u
vezi sa izofrenijom, koji se odnosi na
izofreniju i izofreniare.
izofreniki pril. (gr.) - na izofreniki
nain, kao izofreniar,
izofrenija im. . r. (gr.) - shizofrenija,
vrsta duevne bolesti kojoj su osobine
poremeenost miljenja, podvajanje li
nosti, agresivnost, gubljenje osjeaja za
stvarnost.
izofrenik/izofreniar im. m. r. (gr.) onaj koji boluje od izofrenije.

izofreniarka

izofreniarka im. . r. (gr.), dat. jd.

izofreniari - ona koja boluje od izo
frenije.
kaf im. m. r. (lat.), g. jd. kafa - abar,
tekne, posuda od drveta za vodu i sl.
kakljanje gl. im. s. r. od kakljiti.
kakljati gl. nesvr., prez. kakljim - ob.
kakljiti, golicati, lagano koga dodiri
vati, dodirima po kakljivu mjestu na
tijelu izazivati smijeh,
kakljiti gl. nesvr., prez. kakljim kakljati.
kakljiv prid., odr. v. kakljivi - golicav,
osjetljiv na kakljanje.
kakljivo pril. - osjetljivo; prenes. proble
matino, delikatno, sa zahtjevom za
opreznost.
kakljivost im. . r., instr. jd. kakljivou/kakljivosti - osobina onoga koji je
kakljiv.
kamp im. m. r., n. mn. kampi - morski
rak crvenkaste boje.
kare im. . r. plur. tantum (njem.) - ma
kaze, noice, dvokraka alatka za rezanje
platna, papira; prenes. u nogometu po
sebno izveden udarac,
krapina im. . r. - vrsta morske ribe.
kart im. m. r. (tal.) - proizvod sa gre
kom koji se odbacuje, neupotrebljiva
roba, ono to nije ni za ta.
kartiranje gl. im. s. r. (tal.) od kartirati,
kartirati gl. svr. i nesvr. (tal.), prez.
kartlram - odvajati, odbacivati kart,
izdvojiti neupotrebljivo,
kembav prid. (perz.), odr. v. kembavl koji ima kembe, kojem je uzrastao
trbuh, trbuast,
kembe im. s. r. (perz.), g. jd . kembeta trbuh; posebno jelo pripremljeno od
buraga, tripice, kembii, furda, fileki.
kiljiti gl. nesvr., prez. kiljim - gledati
kiljei, poluzatvorenih oiju,
kija im. . r. (tur.) - sitno narezani
hercegovaki duhan za puenje,
kljoc uzv. - zvuk jednog pokreta kakvog
mehanizma, npr. okretanje kljua u bra
vi.
kljoca/kljocara im. . r., hip. - kakvo
vatreno oruje, depni noi na raskla
panje.
kljocanje gl. im. s. r. od kljocati,
kljocati gl. nesvr., prez. kljocam proizvoditi ime zvuk kljoc.

1109

1108

koda im. . r. (njem.) - teta; marka

automobila,
koditi gl. im. s. r. (njem.), prez. kodim tetiti, nanositi tetu, nepovoljno djelo
vati.
kodljiv prid. (njem.), odr. v. kddljivl tetan, koji kodi,
kola im. . r. (lat.) - ustanova u kojoj se
stie znanje, vjetine i izgrauju ljudske
vrline; pravac u nauci ili umjetnosti,
sljedbenici tog pravca; vrsta djeije igre.
kolarina/kolarina im. . r. (lat.) naknada koja se uplauje za kolovanje,
kolovati (se) gl. nesvr. (lat.), prez. ko
lujem (se) - slati koga u kolu, obrazo
vati ga; pohaati kolu, obrazovati se.
kolski prid. odr. v. (lat.) - koji pripada
koli, koji ima svojstva kole,
kolski pril. (lat.) - na kolski nain, kao u
koli; uhodanim putem,
kolstvo im. s. r. (lat.), g. mn. kolstavd sistem obrazovno-odgojnih ustanova,
organizacija i djelovanje kola u nastavno-obrazovnom procesu,
kolj im. m. r. (tal.) - otoi, manje ostrvo
u moru.
koljka im. . r., dat. jd. koljki, g. mn.
koljki - morski ili slatkovodni mekuac
s oklopom od dva priljubljena kapka;
vanjski dio uha; ono to oblikom pod
sjea na koljku,
korpija im. . r., korpion im. m. r.
(gr.) - tipavac, akrep, klijetavac, opa
sna ivotinja iz porodice pauka sa otrov
nom bodljom na zadnjem dijelu tijela,
krabalo im. s. r. - pejor. lo pisac,
piskaralo, onaj za kojeg se kae da ne
pie nego kraba,
krabanje gl. im. s. r. od krabati,
krabati gl. nesvr., prez. krabam - pisati
neitkim rukopisom; pisati lanke, sa
stave, knjige itd. koje nemaju nikakvu
vrijednost.
krapa im. m. r. (njem.), g. mn. krapa raspuklina na stijenama nastala djelova
njem vode.
krbav prid., odr. v. krbavl - oteen,
okrnjen, krnj (zub), koji ima prorijeene
zube, krezav.
krgai im. m. r. mn. - mekuci koji diu
na krge.

lic

krge im. . r. mn., g. mn. krga - organ

krt prid., odr. v. krti, komp. krtijl - koji

razvijen kod riba, nekih vodozemaca

itd. pomou kojeg diu u vodi.
krgonoac im. m. r., g. jd. krgonoca zool. rak sa krgama na nogama,
krgut im. m. r. - zvuk koji nastaje nag
lim stiskanjem i pokretanjem gornjih i
donjih zuba, kripa,
krgutati gl. nesvr., prez. krguem kripati zubima, proizvoditi krgut,
kriljac im. m. r., g. jd. krlljca, g. mn.
kriljaca - kamen slojevitog sastava koji
se moe razbiti na ploe,
krinja im. . r. (lat.) - dio namjetaja,
sanduk za dranje rublja, raznih pred
meta, knjiga itd.; zamrziva hrane,
krip im. m. r., g. jd. kripa - naprava
kojom se uvrsti kakav predmet kako bi
se mogao obraditi,
kripa im. . r. - kripanje, neprijatan
zvuk koji nastaje trenjem predmeta o
predmet ili nepodmazanih mehanizama,
npr. baglama na vratima,
kripac im. m. r., g. jd. kripca, g. mn.
kripaca - nepovoljan poloaj u kojem
se neko nae, iz kojeg se teko izvui,
neugodan splet okolnosti,
kripanje gl. im. s. r. od kripati - kripa,
kripati gl. nesvr., prez. krlplm - kripiti, izazivati kripu, proizvoditi kripu;
kad se neto ne odvija po planu, ne ii
prema zamisli, nailaziti na potekoe,
kripav prid. odr. v. kripavl- koji kripi,
kripit! gl. nesvr., prez. krlpim - kripa
ti.
kripuckanje gl. im. s. r. od kripuckati.
kripuckati gl. nesvr., prez. kripuckdm
- kriputati,
kripnuti/kripnuti gl. svr., prez. kripnem/kripnem - izazvati jednokratnu
kratkotrajnu kripu,
kriputanje gl. im. s. r. od kriputati,
kriputati gl. nesvr., prez. kripuem kripuckati, kripati na mahove, naiz
mjenino izazivati ponavljanje jae ili
slabije kripe,
kriputav prid., odr. v. kriputavi - koji
kripue.
kropiti gl. nesvr., prez. krdplm, pril.
sad. krdpei - obilno padati (kia);
prskati po emu vodom ili drugom te
nosti.
kropljenje gl. im. s. r. od kropiti.

je pretjerano uzdran u troenju, pret

jerano tedljiv, koji je tvrdica,
krtac im. m. r., g. jd. krca, n. mn. krci,
g. mn. krtaca - krtica, tvrdica, cicija,
pretjerano tedljiva osoba,
krtakl prid. - koji se odnosi na krce.
krtaki pril. - na nain krca, kao krtac,
krtariti gl. nesvr., prez. krtarim - biti
krt, ponaati sa kao krtac, tvrdiiti,
cicijaiti.
krtica im. . r. (za m. i . pol.) - krtac,
tvrdica, cicija,
krto pril. - na krt nain, sa tvrdliukom.
krtost im. . r., instr. krtou/krtosti osobina onoga ko je krt, tvrdiluk,
cicijanje, cicijatvo.
krni prid. odr. v. - koji pripada krga
ma.
kuna im. . r. (engl.) - brod sa jedrima na
dva ili tri jarbola.
lag im. m. r. (njem.) - udarac uope;
udar, srani udar, izljev krvi u mozak;
dodatak po vrhu kolaa, torte, kafe itd.
lager im. m. r. (njem.), g. jd. lagera popularna muzika ugodne, slatkaste me
lodije koja najee govori o ljubavi;
prenes. sve ono to je trenutno aktuelno
i traeno, to se mnogima dopada u tom
momentu.
lajer im. m. r. (njem), g. jd. lajera providna mrea koja sa enskog eira
pada do polovine lica.
lampav prid. (njem.), odr. v. lampavi povran, neuredan, nezgrapan,
lapa im. . r. (njem.), g. jd. lape - kuna
obua, papua,
lauf im. m. r. (njem.) - gumeno crijevo
za polijevanje, prskanje vodom; unu
tranja automobilska guma.
lep im. m. r. (njem.) - teretni Brod bez
pogona, koji se vezuje za teglja; veliki
teretni kamion za transportovanje vie
manjih vozila,
lepanje gl. im. s. r. (njem.) od lepati.
slepa ti gl. nesvr., prez. lepam - vui,
tegliti koga ili to za sobom,
leper im. m. r. (njem.), g. mn. lepera teglja, veliki teretni kamion,
lic im. m. r. (njem.), n. mn. licevi mjesto na pantalonama, suknji koje se
moe skopati i otkopati.

lif
li'f im. m. r. (njem.), g. jd. fifa - razg.
otmjenost, uglaenost, prefinjenost, ra
zumnost u ponaanju,
ljaka im. . r. (njem.), dat. jd. ljaci ostatak nakon topljenja rude, uglja, tro
ska.
ljakati gl. nesvr. (njem.), prez. ljakam
- razg. raditi (osoba), funkcionisati
(stroj).
ljam im. m. r. (njem.) - osobe najniih
moralnih osobina, bagra, olo.
ljapati gl. nesvr., prez. ljapdm - gazati
po vodi ili blatu pri emu se uje zvuk
ljap.
ljem im. m. r. (njem.), g. jd. ljema, mn.
ljemovi - metalna kaciga za zatitu
glave, vaan dio borbene opreme vojni
ka.
ljiva im. . r., g. mn. ljiva - voka iz
porodice rua koja ima jajolik, plavkast
i ukusan plod sa kopicom.
ljivar im. m. r. - onaj koji uzgaja i
prodaje ljive,
ljivarsk! prid. odr. v. - koji pripada
ljivarima.
ljivarski pril. - kao ljivar, na nain
ljivara.
ljivik im. m. r., n. mn. ljivici, g. mn.
ljivika - zemljite na kojem su stabla
ljive.
ljivov prid. odr. v. - koji je od ljive,
ljivovica im. . r. - rakija ispeena od
ploda ljive,
ljivovina im. . r. - drvo od ljive kao
graa, materijal za obradu,
ljokati gl. nesvr., prez. ljokam - piti,
opijati se, pretjerivati u piu.
ljokice im. . r. mn. - male staklene ili
metalne ploice koje slue kao ukrasi na
odjei plesaica, pjevaa itd.
ljuka im. . r., dat. jd. ljuki - barska
ptica tankog dugakog i na kraju
zadebljanog kljuna i dugih nogu.
ljunak im. m. r., g. jd. ljunka, n. mn.
ljunci, g. mn. ljundkd - sitni zdrobljeni
komadii stijena koje nanosi rijeka,
slui kao graevinski materijal,
ljunan prid., odr. v. ljunani - posut,
pokrivan ljunkom,
ljunkovit prid., odr. v. ljankdviti - bogat
ljunkom, pun ljunka, od ljunka.

1111

1110
majser im. m. r. (njem.), g. mn. majsera
- vrsta automatskog oruja u Drugom
svjetskom ratu; automat,
minka im. . r. (njem.), dat. jd. minki, g.
mn. minki - razna sredstva za u le p
avanje lica; ureivanje lika glumca za
ulogu na sceni pomou tih sredstava,
minkanje/minkanje gl. im. s. r. od
minkati.
minkati/minkati se gl. nesvr., prez.
minkam/minkam - nanositi minku na
lice i uljepavati se; minkom urediti lik
glumca za izvoenje uloge,
minker im. m. r. (njem.), g. mn.
minkera - strunjak za minku, onaj
koji minka glumce; prenes. osoba koja
poklanja panju na izgled, koji se oblai
po posljednjoj modi, prepotentno se
ponaa itd.
minkerica im. . r. (njem.) - up. minker,
minkerski prid. odr. v. (njem.) - koji se
odnosi na minkere i minkerice.
minkerski pril. (njem.) - na minkerski
nain, kao minker,
mirgl im. m. r. (njem.), g. jd. mirgla vrsta potronog materijala od platna ili
papira sa nalijepljenim prahom minerala
korunda koji slui, npr. za skidanje
hre, glaanje i ienje kakve povrine
(metal, drvo i dr.),
mokljan im. m. r. - osoba koja nije
pametna, ograniena, nespretna osoba;
glupan, smetenjak, mokljo, zvekan, tik
van.
mokljo im. m. r., pejor. - mokljan,
mrcanje gl. im. s. r. od mrcati,
mrcanje/mrcanje gl. im. s. r. od mrca
ti.
mrcati/mrcati gl. nesvr., prez. mrcain/mrcdm - tiho plakati; stalno uvla
iti izluevinu sluznice u nos.
mrcav prid., odr. v. mrcavi - plaljiv,
sklon mrcanju.
mfcavo pril. - mrcajui, sa mrcanjem;
plaljivo, pretjerano osjetljivo,
mrk/mrk im. m. r., mn. mrkovi/
mrkovi - deblje crijevo kojim se izba
cuje ili uvlai tenost, pogodno za isisa
vanje nepotrebne vode, ili za gaenje
vatre.
mrkanje/mrkanje gl. im. s. r. od
mrkati.

mrkati/mrkati gl. nesvr., prez. mrem/mfem - uvlaiti to u nos (sekret,

lijek, burmut itd.),
mrkavac/mrkavac im. m. r., g. jd.
mrkavea/mrkavea, g. mn. mrkav dea/
mrkav ded - onaj koji je premlad, ma
lian, balavac; pejor. neodgojena osoba,
neotesanac,
mrkavica/mrkavica im. . r. - ena
mrkavac.
mrkljiv prid., odr. v. mrkljivi - kojem
curi iz nosa zbog prehlade,
mrknuti gl. svr., prez. mrknem - up.
mrkati.
mugnuti gl. svr., prez. mugnem - brzo
pobjei, zbrisati,
najder im. m. r. (njem.), g. jd. najdera,
razg. - ob. kroja,
najderica im. . r. (njem.), razg. - ob.
krojaica.
nala im. . r. (njem.), g. jd. nle - kopa
za kosu ili dijelove odjee,
nicla im. . r. (njem.) - meso bez kosti od
teleeg ili goveeg buta; jelo od tucanog
ili mljevenog mesa, odrezak,
oder im. m. r. (njem.) - razg. ljunak,
ofer im. m. r. (fr.), g. jd. ofera - voza
vozila na motorni pogon (automobil,
kamion, autobus),
ogor im. m. r. (ma.) - ee: ura,
urjak, enin brat; svastikin mu, bado,
badenog; sestrin mu, zet.
ogorica im. . r. - ee: svastika, enina
sestra.
ojka im. m. r., dat. jd. sojki - ptica iz
porodice vrana; kreha, kreja,
ok im. m. r. (engl.), g. jd. oka, n. mn.
okovi - naglo uzbuenje, stanje izaz
vano iznenadnim strahom; u medic. po
remeaj vegetativnih funkcija.
okac im. m. r., g. jd. okca, g. mn.
okaca - naziv za Hrvata iz Baranje,
Slavonije i Srema; u razg. svi katolici,
okica im. . r. - ena okac,
okiranje gl. im. s. r. (engl.) od okirati.
okirati (se) gl. svr. i nesvr. (engl.),
prez. dkiram (se) - izazvati ili izazivati
ok kod koga, uasnuti, uasavati (se);
preneraziti se, zapanjiti se.
olja im. . r. (njem.), g. mn. olja - manja
duboka posuda sa drkom za kafu, aj
itd.

panjolac

onjo im. m. r., pejor. - slabi, mekuac,

mlakonja, mokljo.
opati gl. nesvr., prez. opam - guranjem
hrane u drijelo hraniti gusku ili puru.
oven im. m. r. (fr.), g. jd. ovena, pejor. ovinist.
ovenski prid. odr. v. (fr.) - ovinistiki,
koji pripada o veni ma.
ovenski pril. (fr.) - ovinistiki, kao
oveni, na ovenski nain.
ovinist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. oviniste,
n. mn. ovinisti/oviniste - oven, prista
lica i zagovornik ovinizma.
ovinistkinja/ovinistica im. . r. (fr.) up. ovinista, pristalica ovinizma en.
pola.
ovinistiki prid. odr. v. (fr.) - koji pripa
da ovinistima i ovinizmu, ovenski.
ovnistiki pril. (fr.) - na nain oviniste,
kao ovinista, ovenski.
ovinizam im. m. r. (fr.), g. jd. ovinizma,
g. mn. ovinizama - izraavanje mrnje
prema drugim rasama, narodima, vjera
ma; proganjanje, ugnjetavanje, istreblji
vanje drugih naroda; poduzimanje niza
radnji koje su suprotne ljudskim pravi
ma i slobodama.
paga im. . r. (tal.) - uzica, tanji kono
pac; figura u baletu,
pageti im. m. r. mn. (tal.) - tjestenina,
dugi tanki makaroni i jelo od njih.
pajz im. m. r. (njem.) - ostava, prostorija
za hranu pored kuhinje,
palir im. m. r. (njem.), g. jd. palira dva reda ljudi ili vojske izmeu kojih
prolazi osoba kojoj se daje poast,
palta im. . r. (njem.) - novinski stubac,
otisak tampanog sloga prije preloma u
strane.
panac im. m. r. (lat.), g. jd. pnca graanin panije, panjolac.
panija im. . r. (lat.) - drava na
Pirinejskom poluostrvu izmeu Atlans
kog okeana i Sredozemnog mora, pa
njolska.
panijel im. m. r. (engl.) - vrsta psa, duge
dlake i objeenih uiju,
panski prid. odr. v. (lat.) - koji pripada
paniji, panjolski.
panjolac im. m. r. (tal.), g. jd. panjolca
- panac.

panjolka

panjolka im. m. r. (tal.), dat. jd.

panj diki - stanovnica panjolske, pre
ma panjolac.
panjolska im. m. r. (tal.), dat. jd.
panjolskoj - panija,
panjolski prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na panjolsku, panjolce i pa
njolke.
pargla im. . r. (njem.) - povre debele
bijele stabljike,
partati gl. nesvr. (njem.), prez. partam
- iscrtavati okomite i vodoravne crte;
prenes. razg. kretati se, hodati tamoamo, gore-dolje.
pedicija im. . r. (tal.) - preduzee za
prevoz robe; otpremanje robe
pediter im. m. r. (tal.), g. jd. peditera prevoznik.
pekulacija im. . r. (lat.) - pekuliranje,
pekulisanje, nastojanje da se doe do
to lake zarade u trgovakim i finan
sijskim poslovima, iarenje, nastojanje
da se to kupi jeftinije a preproda
skuplje sa svrhom bogaenja,
pekulant im. m. r. (lat.), g. mn. pekulanata/pekulanata - osoba koja se bavi
pekulacijama radi zarade, koji pekuliui vodi poslove, raundija, iardi
ja, crnoberzijanac,
pekulantica/pekulantica i pekulantkinja/pekulantkinja im. . r. (lat.) up. pekulant, osoba en. pola koja se
bavi pekulacijama,
pekulirati/pekulisati gl. nesvr. (lat.),
prez. pekulirdm/pekuliem - voditi po
sao uz pekulaciju, baviti se pekula
cijama radi zarade,
perploa im. . r. (njem.) - graa za
izradu namjetaja, tanje ploe dobivene
lijepljenjem listova furnira.
p'ica1im. . r. - kopica, kotica, tvrdi dio
ploda, npr. ljive, trenje, tikve.
p'ica2im. . r. (njem.) - vrh, vrak, iljak;
vrhunac ega, npr. vrijeme najvee gu
ve u gradskom saobraaju; popis gluma
ca i ostalih aktera na poetku filma,
picast prid. (njem.), odr. v. picastT iljat, sa iljatim vrhom,
picl im. m. r. (njem.), pejor. - pijun,
uhoda, agent, njukalo,
pijun im. m. r. (tal.-njem.), g. jd. pijuna
- osoba koja tajno prikuplja razne

1113

1112
podatke koji se mogu iskoristiti u vojne,
ekonomske i druge svrhe,
pijunaa im. . r. (tal.) - posao kojim se
bave pijuni, dostavljanje tajnih podata
ka vlastitoj centrali ili prodaja informa
cija zainteresovanoj strani,
pijuniranje gl. im. s. r. (tal.) od piju
nirati.
pijunirati gl. nesvr. (tal.), prez. pijuni
ram - baviti se pijunaom, potkazivati,
biti uhoda.
pijunski prid. odr. v. (tal.) - koji pripada
pijunima.
pijunski pril. (tal.) - kao pijun, na
pijunski nain,
pikati gl. nesvr. (njem.), prez. pikam ee: dolmiti, nadijevati, puniti, filova
ti, npr. paprike mesom, pile povrem.
pil im. m. r. (njem.), n. mn. pilovi - sve
karte za igranje, snop karata.
pilja im. m. r. (gr.) - spilja, peina,
prirodne upljina u brdu, kroz brdo, sa
hodnicima,
pinat im. m. r. (tal.), g. jd. pinta spana, zelje, zeleni listovi biljke iz vrta
za spravljanje raznih jela, npr. pite
zeljanice.
pirit im. m. r. (lat.) - vrsta alkohola koji
se moe dobiti od vonih sokova, kro
ba i celuloze, kao i sintetikim putem,
pitalj im. m. r. (njem.), g. jd .pitalja razg. starinski naziv za bolnicu,
prica im. . r. (njem.) - stakleni cilindar
sa upljom iglom za ubrizgavanje lijeka,
pricer im. m. r. (njem.), g. jd. price alkoholno pie, vino pomijeano sa so
dom.
rafciger im. m. r. (njem.) - alatka za
zavrtanje i odvrtanje arafa, odvrta,
odvija.
rapnel im. m. r. (engl.), g. jd. rapnela artiljerijsko zrno napunjeno metalnim
kuglicama koje eksplodira u zraku i
opasno ugroava irok prostor,
ta upit. zamj., g. ega, dat. emu, ak. ta,
instr. im, ime - za dobijanje informa
cije za nepoznato (pojmove, stvari,
dogaaje, radnje).
tab im. m. r. (njem.), n. mn. tabovi komandno tijelo u vojsci koje sreuje
podatke i donosi odluke o vojnim opera
cijama, stoer.

tabnl/tapskl prid. odr. v. (njem.) - koji

pripada ili se odnosi na tab, stoerni,
tafelaj im. m. r. (njem.), g. jd. tafelja stalak na kojem stoji slika dok slikar
radi.
tafeta im. . r. (tal.) - sport, palica koju
trkai predaju jedan drugom dok ne
stignu na cilj gdje je predaju onome
kome je namijenjena,
tagalj im. m. r. (njem.), g. jd. tagalja graevina uz talu u kojoj se dri stona
hrana (sijeno, slama i sl.).
taka im. . r. (tal.), g. jd. take, dat. jd.
taki - ravasto pomagalo sa prekom
pomou kojeg se invalidi mogu kretati
drei ga ispod pazuha,
takor im. m. r., g. jd. takora, g. mn.
takora - vrsta glodavca, pacov,
takorski prid. odr. v. - koji pripada
takorima.
takorski pril. - kao takor, na nain
takora.
tala im. . r. (njem.) - staja, graevina u
koju se zatvara stoka,
taletina im. m. r. augm. - velika, ne
zgrapna tala,
talica im. . r. em. i hip. - mala tala,
talskl prid. odr. v. - koji pripada ili se
odnosi na talu, stajski.
tambilj im. m. r. (tal.), g. jd. tambilja peat, ig, muhur,
tampa im. . r. (tal.) - tisak, tehnika
umnoavanja tekstova (knjige, novine i
sl.) u vie primjeraka; dnevni i sedmini
listovi, novine,
tampanje gl. im. s. r. (tal.)od tampati tiskanje.
tampar im. m. r. (tal.), g. jd. tampara vlasnik tamparije; osoba koja rukuje
tamparskim strojem, tiskar, tipograf,
tamparija im. . r. (tal.) - preduzee,
firma, prostorija u kojoj se tampaju
tekstovi, tiskara,
tamparski prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na tampu i tampare, tiskarski,
tamparstvo im. s. r., g. mn. tamparstava - tamparska djelatnost, ukupno ta
mpari, tamparije, izdanja; tiskarstvo,
tampati gl. svr. i nesvr. (tal.), prez.
tampam - pomou tamparske maine
napraviti otisak na papir, umnoiti tim
nainom tekst, crte itd. u vie primje
raka, tiskati.

tene

tancanje gl. im. s. r. (njem.) od tancati.

tancati gl. nesvr. (njem), prez. tancam
- umnoavati ta; prenes. proizvoditi ta
u velikim koliinama.
tand im. m. r. (njem.), mn. tandovi prodajno mjesto, npr. na sajmu knjiga
gdje ima vie ponuaa robe.
tap im. m. r., n. mn. tpovi - pomogalo
od drveta i sl. za oslanjanje u hodanju;
jedan od rekvizita elegantnog odijevanja
gospodskih slojeva drutva; tak u bilijaru za udaranje kuglica,
tapi im. m. r. em. - mali tap.
tapiast prid. - nalik na tapi,
tapin im. m. r. (tal.), g. jd. tapina - ne
promoiva okrugla vrpca za potpaljiva
nje mina i eksploziva,
tavilo im. s. r., g. jd. tavila - sredstvo za
tavljenje koe.
tavionica im. . r. - prostor u kojem se
tavi koa.
tavie/tavie pril. - tovie,
tavljenje gl. im. s. r. od taviti,
taviti gl. nesvr., prez. tavim, trp. prid.
Stavljen - sirovu kou pripremiti za dalju
obradu pomou sredstava za tavljenje,
tedionica im. . r. - ustanova koja pri
kuplja novac od tednje i daje kredite uz
kamate.
tedjeti gl. nesvr., prez. tedim - umjere
no troiti novac i dr., drati novac na
tednji da se nae kad zatreba; biti
paljiv prema kome i ne izricati kritiku
otro kako zasluuje; ne troiti pretjera
no snagu.
tedljiv prid., odr. tedljivi - koji zna
tedjeti.
tedni prid. odr. v. - koji se odnosi na
tednju, npr. tedna knjiica,
tednja im. . r. - uvanje novca i dr.
dobara od pretjeranog troenja,
tednjak im. m. r., mn. tednjaci kuhinjska pe na kojoj se kuha i kojom
se grije.
tedro pril. (stsl.) - izdano, obilno, dare
ljivo.
tektati gl. nesvr., prez. tekem - ispre
kidano i ljutito lajati; pucati isprekidano
iz mitraljeza,
tenara im. . r. - kuica za psa; prenes.
lo stan, brlog, jazbina,
tene im. s. r., g. jd. teneta, zbir. im.
tenad - mladune psa, kue.

teneak

teneak im. m. r. - zarazna bolest kod

pasa koju izaziva virus.
teta im. . r. - ono to je uinjeno loim
rukovanjem, neznanjem, namjernim dje
lovanjem i gubitak kao posljedica toga;
kvar; koda; zijan,
tetan prid., odr. v. tetni - koji nanosi
tetu, kodljiv,
tetiti gl. nesvr., prez. tetim - nanositi
tetu, biti tetan,
tetnik im. m. r., n. mn. tetnici - onaj
koji nanosi tetu, koji je kriv za nano
enje tete, zijaner; tetoina (o ivo
tinji).
tetno pril. - kodljivo,
ttoina/tetoina im. . r. - tetnik,
zijaner, onaj koji nanosi tetu, koji pra
vi zijan; insekti koji nanose tetu,
tetovati gl.svr., prez. tetujem - pre
trpjeti tetu, biti na gubitku zbog uinje
ne tete.
tienikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
tienike, ili pripada tienicima,
tieniki pril. - na nain tienika, kao
tienik.
tienik im. m. r., g. jd. tienika, n. mn.
tienici - onaj koji je pod neijom za
titom.
tfenje/ticenje gl. im. s. r. od tititi,
tigli/tigli im. m. r. (njem.) - vrsta pti
ce pjevice, eljugar,
tihproba im. . r. (njem.) - provjera koja
nije detaljna nego po sistemu uzoraka,
tihvort im. m. r. (njem.) - natuknica,
rije koja potie, zahtijeva odgovor,
objanjenje,
tikla/tikla im. . r. (njem.), g. mn. tikli/
tikli - potpetica na enskoj obui,
timati gl. nesvr., prez. timam - podea
vati, usklaivati ta.
timung im. m. r. (njem.), g. jd. fimunzi ugoaj, raspoloenje, atmosfera,
tipaljka im. . r., dat. jd. tipaljci, g. mn.
tipaljka - pomagalo, sredstvo za pri
vrivanje ega, dra sa dva kraka;
klijeta; dio tijela raka.
tipanje gl. im. s. r. od tipati.
tipati gl. nesvr., prez. tipam - vrsto
stiskati prstima da zaboli; prenes. nadra
iti kou, sluznicu, ujedati (mraz, miris
luka i sl.).
tipavac im. m. r., g. jd. tfpavca, g. mn.
tipavaca - korpion, korpija.

1114

1115
tipkanje gl. im. s. r. od tipkati.
tipkati gl. nesvr., prez. tipkam - poma
lo tipati, ponavljati tipanje.
tipnuti gl. svr., prez. tipnem - brzo
utinuti da niko ne vidi.
tir im. m. r. - vrsta korova; divlji spana,
pinat.
tirak im. m. r. (njem.) - skrob, sredstvo
za tirkanje rublja,
tirka im. . r. (njem.), dat. jd. tirki/tirci
- tirak.
tirkanje gl. im. s. r. od tirkati,
tirkati gl. nesvr., prez. tirkam - potapa
ti rublje u vodu sa tirkom kako bi se
utirkalo.
tit im. m. r. - odbrambeno oruje koje se
nekadanji ratnici nosili na ruci za
zatitu; prenes. odbrana, zatita, zaklon
od opasnosti,
titast prid., odr. v. titasti - nalik na tit,
u obliku tita,
tititi/tititi gl. nesvr., prez. titim/titim,
trp. prid. tien/tien - uzeti koga pod
zatitu, braniti ga od opasnosti, od ijih
zlih postupaka, od tetnih uticaja,
titnl/titni prid. odr. v. - koji pripada
titnjai.
titnik/titnik im. m. r., mn. titnici/
titnici - ono to titi, npr. noge nogo
metaa, branik na vozilu i sl.
titnjaa im. . r. - titna lijezda, tiroida.
titonoa/titonoa im. m. r. - osoba koja
je pratila viteza ija je dunost bila
noenje tita,
tivo im. s. r. - ono to se ita, tekst,
to upit. zamj., g. ega, dat. emu, instr.
im/ime - up. ta.
tof im. m. r. (njem.), mn. tdfovi - tkani
na; prenes. materijal, graa za stvaranje
naunih ili umjetnikih djela,
togod neodr. zamj. - bar neto, neto
malo.
tokavac im. m. r., g. jd. tokavca, g. mn.
tokavaca - osoba kojoj je tokavsko
narjeje osnova maternjeg jezika,
tokavka im. . r. - ena tokavac,
tokavski prid. odr. v. - koji se odnosi na
tokavski govor ili tokavsko narjeje,
tono/tono zamj. - potapalica u pria
nju, u zn. kao to: tono bi se reklo,
topati gl. nesvr. (njem.), prez. topam zaustavljati, u sportu: primiriti loptu,
topericom mjeriti vrijeme.

toperica im. . r. (njem.), g. jd. tdperice

- vrsta sata kojim se tano moe
izmjeriti vrijeme, jer ima mehanizam za
zaustavljanje kazaljke; hronometar.
tos im. m. r. (njem), n. mn. tsovi udarac, jak ut; gomila, hrpa; dosjetka,
smicalica, vic.
tota neodr. zamj. - hrpa razliitih pred
meta, svata, poneto od svega,
tovalac/tovatelj im. m. r., g. jd. tdvaoca/tdvatelja - ee: potovalac, poto
vatelj, onaj koji potuje,
tovateljica/to vatelj ka im. . r. - ee
potovateljica/potovateljka.
tovie pril. - tavie, tome u prilog, jo
ire; dapae, ak.
trajk im. m. r. (engl.), n. mn. trajkovi radnika obustava rada u fabrici, predu
zeu itd. zbog loih uslova rada, neispla
enih plaa, krenja prava radnika,
trajka/trajka im. m. r. (engl.), g. jd.
trajka/trajkaa - uesnik u trajku,
trajkaica im. . r. (engl.) - up. trajka,
uesnica u trajku,
trajkakl/trajkakl prid. odr. v. (engl.)
- koji pripada trajkaima.
trajkaki/trajkakl pril. (engl.) - na
nain trajkaa, kao trajka,
trajkati/trajkovati gl. nesvr. (engl ),
prez. trajkam/trajkujem - obustaviti
proizvodnju, pokrenuti trajk radi ostva
rivanja zahtjeva, biti u trajku,
trajkbreher im. m. r. (engl.-njem.) trajkolomac, osoba koja nije za trajk,
koja ne prekida posao, onaj koji izdaje
interese radnika koji su u trajku, koji
slama ostvarivanje radnika koji trajku
ju.
trajkolomac im. m. r., g .jd . trajkdlomc a - up. trajkbreher,
trcaljka im. . r., g. mn. trcaljki naprava za trcanje (vodom i sl.),
trcanje gl. im. s. r. od trcati,
trcati gl. nesvr., prez. trcam - rasipati
tekuinu pomou trcaljke.
Stremiti gl. svr., prez. trcnem - naglo
prsnuti kakvom tekuinom, briznuti.
trati gl. nesvr., prez. trim - striti,
izdvajati se, biti razliit od okoline, ne
uklapati se u neki opi princip,
treber im. m. r. (njem.), g. jd. trebera ak koji ui napamet, bez razumijeva
nja, onaj sa znanjem steenim na taj

turost

nain, osoba koja poslunou i dodvo

ravanjem nastoji uspjeti,
trecanje gl. im. s. r. od trecati,
trecati gl. nesvr., prez. trecam - naglo
se trznuti od iznenadnog zvuka, straha,
od vienog iznenaujueg prizora i sl.,
lecnuti se.
trecnuti gl. svr., prez. trecnem - up.
nesvr. trecati.
Streka im. . r. (njem.), g. jd. treke eljenika pruga,
trik im. m. r. (njem.), g. jd. trika, n. mn.
trikovi - ue, konopac.
trk(alj) im. m. r. - parazit u tijelu sisara,
trkljast prid., odr. v. trkljasti - koji je
izrastao, koji stri u odnosu na ostale,
tropot im. m. r. - lupa, buka, npr. od
padanja, ruenja, brzog silaenja niz
stepenice.
trudla im. . r. (njem.) - vrsta kolaa od
savijenog tijesta i fila.
trukla im. . r. (njem.) - slatki ili slani
kola od tijesta nadjeven sirom ili im
slatkim.
tucati gl. nesvr., prez. tucam - trzati
oitom bez uticaja volje uz prepoznatljiv
zvuk od pritiska u trbuhu,
tiiica im. . r. em od tuka,
tiiijl prid. odr. - koji je od tuke, koji se
odnosi na tuku,
tiik im. m. r. (tal.) - materijal s primjesam za izvoenje dekorativnih rado
va u kiparstvu i graevinarstvu.
tuka1 im. . r., g. mn. tuka - slatkovodna
riba grabljivica.
tiika2 im. . r. (njem.), g. mn. tuka vrsta njemakog aviona bombardera u
Drugom svjetskom ratu.
tula im. . r. (tal.) - od drveta napravljena
zamjena za izgubljeni dio noge do
koljena; tule mn. pomagala od drveta
kojima se izduuju noge i stvara se
utisak neprirodne visine ovjeka koji na
njima hoda.
tur prid., odr. v. turi - oskudan, jalov,
suhoparan, sa malo podataka, bez ideja,
turak im. m. r., g. jd. turka, n. mn.
turci - vrsta insekta, zrikavac, popac,
turo pril. - oskudno, jalovo, mravo, su
hoparno.
turost im. . r., instr. jd. turou/turosti
- osobina onoga to je turo.

uur
iiur im. m. r. (ar.) - hvala, zahvaljivanje
upueno Bogu.
iift im. m. r. (njem.), n. mn. uftovi razg. osoba niskih moralnih osobina,
hulja, podlac, nitkov,
iiga im. . r. (perz.), g. mn. uga zarazna kona bolest, svrab,
ugarac im. m. r. (perz.), g. jd. ugrca parazit koji izaziva ugu.
ugav prid. (perz.), odr. v. ugav! - koji je
obolio od uge.
ugavac im. m. r.(perz.), g. jd. ugavca osoba koja boluje od uge; prenes.
bijednik, nitarija, beskunik,
uhva im. . r. (ar.) - sumnja,
uhveli nepromj. prid. (ar.) - sumnjiv,
iikast prid., odr. v. ukasti - koji je bez
rogova (brave, govedo),
uknut prid., odr. v. uknutI - pomalo lud,
aknut, udaren, munjen.
uknuti gl. svr., prez. uknem - razg.
lagahno udariti,
ukunbaba im. . r. (tur.-bos.) - ukun
baba, prababa,
ukundjed im. m. r. (tur.-bos.) - ukundjed, pradjed, pradjedov otac, djedov
djed.
uljanje gl. im. s. r. od uljati se.
uljati se gl. nesvr., prez. uljam se prikradati se, kriom, potajno prilaziti
emu, unjati se.
ulj im. m. r., n. mn. uljevi - vori na
izlaznom dijelu debelog crijeva nastao
proirenjem vena; hemoroid.
um im. m. r., n. mn. umovi - umjeren i
neodreen zvuk, npr. um potoka.
uma im. . r., g. jd. ume, n. mn. ume zemljite na kojem raste mnogo drvea;
prenes. problematina situacija u kojoj
se teko snai,
umni prid., odr. v. - koji umi, koji je
prepoznatljiv po umu.
umar im. m. r. - lugar, osoba koja uva
umu, strunjak za ume.
umarak im. m. r., g. jd. umarka, n. mn.
umarci, g. mn. umaraka - gusta, mla
da uma.
umarev/iimarov prid. odr. v. - koji pri
pada umaru,
umarica im. . r. - umarak; bot. ljeko
vita biljka iz porodice abljaka; brebe
rina, sasa.

1116

1117
umarski prid. odr. v.- koji se odnosi na
umare i umarstvo,
umarski pril. - kao umar, na nain u
mara.
umarstvo im. s. r., g. mn. umar stava disciplina koja prouava ivot ume i
biljnih vrsta u njoj.
umetina im. . r., augm. i pejor. - velika
uma.
umljenje gl. im. s. r. od umiti/umjeti.
umiti/umjeti gl. nesvr., prez. umim izazivati, prozvoditi um.
um nik im. m. r. - lingv. umni suglasnik,
umno/umno pril. - umei, sa umom,
umor im. m. r. - prigueni um trepere
nja lia na vjetru ili kretanja vode.
umovit prid., odr. v. um viti - koji je
pod umom, obrastao drveem.
umski/umski prid. - koji se odnosi na
umu, koji pripada umi, koji raste u
umi.
und im. m. r. (njem.) - literatura bez
vrijednosti koju itaju itaoci najskrom
nijih zahtjeva.
unka im. . r. (njem.), dat. jd. unki, g.
mn. unki - sueni ili kuhani svinjski
but.
unuti gl. svr., prez. une - iznenada
pasti napamet, naglo i neoekivano do
nijeti odluku,
unjanje gl. im. s. r. od unjati se.
unjati se gl. nesvr., prez. unjam se uljati se.
upa im. . r. (njem.) - pomona od
dasaka izgraena kuica za smjetaj ala
ta, drva, uglja itd.
upak im. m. r. (tur.), g. jd. tipka, n. mn.
tipci, g. mn. tipaka - vulg. zadnjica;
otvor na debelom crijevu; mar.
upalj prid., odr. v. uplji - koji je iznutra
prazan, koji ima rupu; prenes. bez
sadraja, bez koristi (npr. uplja pria),
uplje/uplje pril. - prazno, bezizraajno,
upljika im. . r., dat. jd. upljici - rupica,
mala upljina; vrsta veza, pletiva ili
ipke.
upljikav prid., odr. v. upljikavi - rupi
ast, pun upljika,
upljina im. . r. - prazan neispunjen
prostor u vrstom tijelu, duplja, npr.
anat. nosna upljina ili duplja, trbuna
upljina ili duplja; prenes. ono to nedo
staje u izlaganju, neizreeno, preuena

fakta, nedostatak dokaza u sudskom

postupku itd.
upljoglavac im. m. r., g. jd. upljdglavca, n. mn. upljoglavci, g. mn. upljdglavaca - onaj koji nema znanja ni
pameti, kao da mu je prazna glava ispod
lobanje, praznoglavac, neznalica,
ura im. m. r. - urak, urjak,
urak im. m. r., g. jd. urka - ura,
urjak, brat od supruge,
iirenje gl. im. s. r. od uriti,
uriti gl. nesvr., prez. urim - vrelom
vodom skidati perje sa zaklanog pileta,
urjak im. m. r., g. jd. urjaka, v. jd.
urjae - enin brat, ura.
urovati gl. nesvr. (ar.), prez. urujem potajno biti s istomiljanicima u savezu
radi ostvarivanja zajednikih ciljeva
protiv drugih, biti u dosluhu,
iister im. m. r. (njem.) razg. - ee: obu
ar.
iistermat im. m. r. (njem.) - iron. izraz u
igranju aha za najbru kombinaciju
matiranja protivnika,
ua im. . r., g. jd. ue - beznaajna
osoba, bez ieg, bez obiljeja i dobrih
osobina.
uanj im. m. r., g. jd. unja, g. mn.
unjeva - onomatop. jednokratan um
utanja; opalo suho lie.
uka im. . r., dat. jd. uki, g. mn. uki
- utanje, uanj, um; mn. uke,
otpaci od drveta pri blanjanju; lie od
kukuruznog klipa, komuina,
ukanje gl. im. s. r. od ukati,
ukati gl. nesvr., prez. ukam - pro
izvoditi ukanje, govoriti sa ukanjem,
foneme 5 i z izgovarati kao i f, prenes.
tiho govoriti, aputati, prenositi kriom
neke vijesti, zuckati,
ukav prid., odr. v. ukavi - koji uka,
unuti gl. nesvr., prez. itnem - up. u
kati.
utanje gl. im. s. r. od utati,
utati gl. nesvr., prez. utim - proizvo
diti zvuk utanja, npr. lie na vjetru,
utav prid., odr. v. utavi - koji uti,
uurenje gl. im. s. r. od uuriti se.
uuriti se gl. nesvr., prez. uu rim se dizati se, npr. kosa na glavi, kostrijeiti
se.
ilt im. m. r. (engl.), n. mn. utovi - udarac
loptom u nogometu, rukometu itd.

vapska

iita im. . r. (njem.) - zdrobljena masa

materijala (cigle, maltera) nakon ruenja.
utiranje gl. im. s. r. (engl.) od utirati,
utirati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez.
utiram - udariti i upuivati loptu prema
eljenom cilju; prenes. bezobrazno
odbaciti koga, otjerati,
utjeti gl. nesvr., prez. utim - ne priati,
ne govoriti, ne davati glasa,
utke/utke pril. - bez prie, bez rijei,
utljiv prid., odr. v. utljivi - koji uvijek
uti, kojem je osobina da nerado pria,
utljivost im. . r., instr. utljivou/
utljivosti - osobina onoga koji uti, koji
je utljiv.
iitnuti gl. svr., prez. utnem - jakim
udarcem uputiti loptu,
utnja im. . r. - stanje kad se uti,
svjesno izbjegavanje iznoenja svoga
miljenja; nain izricanja nijemog otpo
ra i neslaganja.
vaba/vabo im. m. r. - pripadnik nje
makog naroda iz vapske; arg. Nije
mac.
vabica im. . r. - pripadnica njemakog
naroda iz Svapske.
vajcarac im. m. r., g. jd. vajcrca vicarac, stanovnik i graanin vajcarske.
vajcarka/vajcarkinja - vicarka, vicarkinja, stanovnica i graanka vajcar
ske.
vajcarska im. . r. - vicarska, drava u
srednjoj Evropi,
vajcarski prid. odr. v. - vicarski, koji se
odnosi na vajcarsku, koji je iz vajcar
ske.
valer im. m. r. (fr.), g. mn. valera - onaj
koji voli zavoditi ene, ljubavnik, ens
karo.
valerka im. . r. (fr.), dat. jd. valerki, g.
mn. valerki - zavodnica, ljubavnica, up.
valer.
valja/velja im. . r., g. jd. valje/velje,
n. mn. valje/velje - ona koja ije,
obinije: krojaica,
vapski prid. odr. v. - koji se odnosi na
vapsku i vabe; razg. arg. njemaki.
vapska im. . r., dat. jd. vapskj - jedna
od njemakih pokrajina; razg. Nje
maka.

vargla

vargla im. . r. (njem.) - svinjski eludac

punjen mesom, slaninom i zainima.
ved/ved im. m. r., n. mn. vedi/vedi veanin, stanovnik vedske, pripadnik
vedskog naroda.
vetkinja im. . r. - veanka, stanovnica
vedske, pripadnica vedskog naroda.
vedska im. . r., dat. jd. vedskoj drava na sjeveru Evrope, na Skandi
navskom poluostrvu,
vedski prid. odr. v. - koji se odnosi na
vedsku i vede.
veanin im. m. r., n. mn. veani - up.
ved.
verc im. m. r. (njem.), g. jd. verca prodaja krijumarene robe tajno izvan
znanja vlasti,
vercanje/vercovanje gl. im. s. r.
(njem.) od vercati/vercovati,
vercati/vercovati gl. nesvr. (njem.),
prez. vercam/verujem - baviti se
vercom, krijui prenositi robu preko
granice i prodavati je, krijumariti;
voziti se bez putne karte,
vercer/vercer im. m. r. (njem.) - onaj
koji se bavi vercom, krijumar.

1118
vercerskl/vercerskl prid. odr. v. (njem.)
- koji se odnosi na verc i vercere,
vercerski/vercerski pril. (njem.) - kao
vercer, na vercerski nain.
vicarac im. m. r., g. jd. vicrca vajcarac, stanovnik i graanin vicar
ske.
vicarka/vicarkinja im. . r., dat. jd.
vicarki/vicarkinji - vajcarka, vajcarkinja, stanovnica i graanka vicar
ske.
vicarska im. . r., dat. jd. vicarskoj vajcarska, drava u Evropi,
vicarski prid. odr. v. - vajcarski, koji se
odnosi na vicarsku, koji je iz vicar
ske, koji pripada vicarskoj,
vi'ndlati/vmlovati gl. nesvr. (njem.),
prez. vindlam/vindlujem - izvlaiti se,
zabuavati u poslu; varati, biti preva
rant, lopua, bez potenja,
vraka im. . r., dat. jd. sv raki, g. mn.
vraka - svraka, vrsta ptice,
vrljanje gl. im. s. r. od vrljati,
vrljati gl. nesvr., prez. vrljam - lutati
bez cilja, ii malo tamo, malo ovamo.

T
T t fonem(a), dentalni konsonant, suglas
nik, dvadeset i esto slovo abecede,
dvadeset i drugo u azbuci.
ta pokaz. zamjen. . r., g. jd. te, dat. jd. toj
- ona na koju pokazujemo.
ta rijeca - pomae za isticanje neeg to
je oito (ta naravno), poticanje na rad
nju (ta kreni ve jednom),
tabaiti gl. nesvr. (ar.), prez. tabaim urediti, taviti kou; prenes. koristiti
vlast da bi se iskazala sila.
tabak im. m. r. (ar.) n. mn. tabaci, g. mn.
tabaka - onaj koji tavi kou, koar;
arak papira; duhan; sloj, red;
taban im. m. r. (tur.), g. mn. tabana donja strana stopala, ono ime stajemo
na tlo.
tabati gl. nesvr. (tur.), prez. tabamJtabam - gaziti tabanima, pritiskati podlo
gu; prenes. tui koga, lemati ga.
tabela im. . r. (lat.), g. mn. tabela - preg
ledan i slikovit prikaz podataka pretho
dno opisanih u tekstu,
tabelaran prid. (lat.), odr. v. tabelarni prikazan tabelom, izloen u obliku ta
bele.
tabhana/tabakhana im. . r. (ar.-perz.) koara, radionica za obradu sirove ko
e.
tabija im. . r. (ar.) - isturena kamena
utvrda odakle pucaju topovi, bastijon.
tabijat im. m. r. (ar.), g. jd. tabijta, g.
mn. tabijta - narav, priroda, ud.
tabijatli prid. (ar.-tur.) - udljiv, teke
naravi, nepredvidljiv,
tabijasuz im. m. r. (ar.-tur.) - ovjek
udne naravi, udljiv ovjek,
tabirdija im. m. r. (ar.-tur.) - osoba koja
tumai snove,
tabiriti gl. nesvr. (ar.), prez. tablrim ~
tumaiti snove; analizirati.

tabla im. . r. (lat.), g. mn. tabla - kolska

tabla, ploa, predmet izraen u obliku
ploe, (npr. okoladna tabla).
tabla im. . r. (tur.) - tacna, pusluavnik
tableta im. . r. (fr.), g. mn. tableta - lijek
u obliku male okrugle ploice,
tablica im. . r., g. mn. tablica - manja
ploica sa natpisom koja se privruje
na to, (npr. registarske tablice, plo
ice); u mat. iznosi odreenih veliina
pomou kojih se mogu rjeavati zadaci
(npr. logaritamska tablica),
tablini prid. odr. v. - koji je dio tablice,
koji se odnosi na tablicu,
tabloid im. m. r. (engl.), g. jd. tabloida vrsta novina koje jednostavnim jezikom
i sa dosta slika donose vijesti i traeve
iz svijeta oubiznisa, esto i one to
nisu istinite.
tabor im. m. r. (ma.) - mjesto gdje na
otvorenom boravi vojska; skupina isto
miljenika; jedna od zaraenih strana;
blok.
taborite im. s. r. (ma.) - mjesto gdje se
nalazi tabor, boravite,
tabornik im. m. r. (ma.), mn. tabornici osoba koja upravlja taborom; in i slu
ba u feudalno doba.
tabu im. m. r. (maor.), g. jd. tbua, n. mn.
tbui - svetinja, tajna, osobe, predmeti i
sl. to nije dozvoljeno gledati, dodiri
vati, istraivati i sl.
tabure im. m. r. (fr.), g. jd. taburea - dio
namjetaja, slui za sjedenje, sa toko
vima radi estog pomicanja,
tabut im. m. r. (ar.), g. mn. tabuta - lijes u
kojem muslimani nose i ukopavaju
meita (umrlog) za vrijeme denaze,
tacna/tasna im. . r. (njem.) - komad
kuhinjskog posua neophodan u poslu
ivanju; tabla, posluavnik.

taan
taan prid., odr. v. tani - rjee: toan;
istinit, vjeran, onaj to sadri stvarne
elemente i istinite podatke, koji tano
odgovara onome na to se odnosi,
taka im. . r., dat. jd. taki, g. mn.
taaka/taki - rjee: toka (rus.); pravo
pisni znak na kraju reenice, skraenice
itd.; jedan od elemenata u geometriji;
prenes. neto veoma malo, to nalikuje
na taku.
takast prid., odr. v. takasti - rjee:
tokast, koji je posut takama, na take,
take im. . r. plur. tantum, g. mn. taki civare, kolica sa jednim tokom i dvje
ma rukama,
takica im. . r., em. - rjee: tokica,
mala taka; u prolosti bon na koji se
mogla dobiti odreena koliina hrane,
bon za sljedovanje,
tano pril. - upravo tako, na taan nain,
bez greke; u to vrijeme kad treba, u taj
as, ni prije ni poslije tog vremena,
tanost im. . r., instr. jd. tanou/tano
sti - rjee: tonost; svojstvo onoga to
je tano i onoga koji je taan,
tai g l svr., prez. taknem - taknuti,
tad/tada/tada pril. za vrijeme - u taj as,
u to vrijeme,
tadanji/tadanji prid. odr. v. - koji je bio
tada, ondanji,
tad im. m. r. (perz.), g. jd. tdza/tadza kruna, carska kruna; vrsta dervike
kape; izraz u ahu kojim se upozorava
d aje kralj (kruna) u opasnosti,
taft im. m. r. (perz.) - lagana sjajna tka
nina od svile,
tahan-halva/tahan-halva im. . r. (ar.) vrsta halve koju slastiari prave od
iskuhanog eera, mljevenog korijena
biljke ugen i tahana (samljeveno susamovo sjeme),
tahmln im. m. r. (ar.), g. jd. tahmlna procjena od oka bez mjerenja, pretpos
tavka.
tahmis im. m. r. (ar.), g. jd. tahmlsa radionica za prenje kahve, prodavnica
kafe.
tahmiija im. m. r. (ar.-tur.) - onaj koji
pri i prodaje kahvu,
taht im. m. r. (perz.) - prijestolje, tron.
tahta im. . r. (perz.) - daska,
tain/taj in im. m. r. (ar.) - sljedovanje,
obrok, opskrba; vojniki kruh.

1120

1121
taj pokaz. zamjen. m. r., g. jd. tdg(a), dat.
jd. tdm(e), n. mn. ti, g. mn. tih itd. - koji
je u blizini; o kojem se govori
tajac im. m. r., g. jd. tajca g. mn. tajaca iznenadna tiina nastala zbog nekog
neprijatnog zbivanja, loe vijesti i sl.;
muk, utnja, tiina,
tajanstven prid., odr. v. tajanstveni - koji
sadri neto to ne znamo, neto nedo
kuivo, nejasno, zagonetno,
tajanstveno pril. - nedokuivo, nepozna
to, tajnovito,
tajfun im. m. r. (engl.), g. jd. tajfuna, g.
mn. tajfuna - veoma jak vjetar u po
druju Tihog okeana, tropski ciklon.
tajga im. . r. (rus.), dat. jd. tajgi, g. mn.
tajgi - uma od vie porodica jela i
drugih etinara u Sibiru i na sjeveru
Kanade.
tajiti gl. nesvr., prez. tajim - uvati tajnu,
prikrivati to, skrivati.
tajna im. . r., g. mn. tajni - neto to se
skriva od drugih, to se ne pria, to je
neotkriveno.
tajni prid. odr. v. - ono to ima osobinu
tajne, to se obavlja kriom.
tajnik im. m. r., n. mn. tajnici, g. mn.
tajnika, dat. instr. lok. mn. tajnicima ee: sekretar; . r. tajnica - ee:
sekretarica.
tajnitvo im. s. r. - ee: sekretarijat,
administrativno odjeljenje u preduzeu
kojem na elu stoji sekretar, tajnik.
tajno pril. - daleko od oiju, prikriveno, u
potaji.
tajnost im. . r., instr. jd. tajnou/tajnosti
- osobina onoga to je tajno; okolnosti u
kojima se neto mora biti skriveno od
drugih.
tajnovit prid., odr. v. tajndvitl - koji ima
neku tajnu, zagonetan, tajanstven,
tajnovito pril. - tajanstveno, na tajnovit
nain.
tajnovitost im. . r., instr. jd. tajndvitou/tajndvitosti - svojstvo onoga to je
tajnovito, zagonetno, tajanstveno,
tajom pril. - u starijem jeziku: tajno,
kriomice.
tak im. m. r. (fr.) - bilijarski tap.
takat/takat im. m. r. (ar.) - tjelesna snaga,
sposobnost, mo; mogunost.

takav pokaz. prid. zamjen. m. r., . r.

takva, u s. r. takvo - oznaava isto
vjetnost ili slinost sa neim,
takmac im. m. r., g. jd. takmaca, n. mn.
takmaci, g. mn. takmaca - takmiar,
natjecatelj, osoba koja sudjeluje u tak
mienju i nastoji da pobijedi, npr. u
sportu, kvizu i sl.
takmiar im. m. r., v. jd. takmiaru/
takmiare - takmac, natjecatelj; . r.
takmiarka im. . r., dat. jd. takmiarki,
g. mn. takmiarki - enska osoba koja
se takmii, natjecateljka
takmiarski prid. odr. v. - koji se odnosi
na takmienje i takmiare,
takmiarski pril. - na nain takmiara,
kao takmiar,
takmienje gl. im. s. r. - izv. od takmiiti
se.
takmiiti se gl. nesvr., prez. takmiim se
- natjecati se, nadmetati se s kim u
borbi za pobjedu, biti rival,
taknuti gl. svr., prez. taknem, trp. prid.
taknut - tai, blago dodirnuti koga
prstom ili nekim drugim dijelom tijela.
tako pril. za nain - na takav nain, na taj
nain.
takoe(r) pril. - isto tako, na isti nain,
takometar im. m. r. (gr.-lat.), g. jd. takometra, g. mn. takometar a - brzinomjer,
naprava za mjerenje brzine,
takorei pril. - otprilike, moglo bi se tako
rei.
takozvani/takozvani prid. odr. v. - koji se
tako zove; izraz kojim se govornik
ograuje od ega, ili eli to negirati
(npr. tzv. junak).
taksa im. . r. (gr.) - u administraciji
novana naknada utvrena zakonom,
dabina dravi, tarifa; rjee: pristojba,
taksativno pril. (gr.) - poimenino, izri
ito.
takseni prid. odr. v. - koji se odnosi na
taksu.
taksi/taksi im. m. r. (gr.), g. jd. taksija,
instr. jd. taksijem, n. mn. taksiji, g. mn.
taksija - automobil koji slui za
prevoenje putnika s taksimetrom za
izraunavanje cijene,
taksimetar im. m. r. (gr.-lat.), g. jd.
taksimetra, g. mn. taksimetara - ureaj
u taksiju za izraunavanje cijene pre vo
enja.

talac
taksirat im. m. r. (ar.), g. jd. taksirta nesrea, nevolja; grijeh koji treba Bog
kazniti.
taksirati1 gl. nesvr., prez. taksiram voziti taksi, biti zaposlen kao taksista.
taksirati2 gl. nesvr., prez. taksiram odrediti, utvrditi cijenu; platiti propi
sanu taksu; prilijepiti taksenu marku na
molbu, biljegovati.
taksist(a) im. m. r. (gr.), g. mn. taksista voza taksija.
takt im. m. r. (lat.), n. mn. taktovi ponavljanje radnji ili kretnji po nekom
pravilu; ritmika mjera u muzici; jedna
faza rada motora; osjeaj mjere u pona
anju i ophoenju meu ljudima, obaz
rivost.
takum im. m. r. (tur.) - pribor, servis,
kompletna oprema; tuce neeg, npr. l2
mahrama; dio ibuka koji se stavlja u
usta.
takvim im. m. r. (ar.), g. jd. takvima muslimanski kalendar sa naznaenim
satima i minutama kada poinje vrijeme
pojedinih molitvi (namaza) i posta,
taktian prid. (lat.), odr. v. taktinl - koji
ima takta, pun takta; paljiv, obazriv,
oprezan.
taktiar im. m. r. (lat.), v. jd. taktiaru/
taktiare - osoba koja postupa vjeto,
koja ima smisla za taktiku,
taktiki prid. (lat.) - koji se odnosi na
taktiku.
taktiki pril. (lat.) - na taktian nain,
taktino, vjeto, smiljeno,
taktino pril. (lat.) - taktiki,
taktika im. . r. (gr.) - nain postupanja
u nadmetanju, u ostvarivanju neke
zamisli; vojn. umijee voenja vojne
operacije u okviru vojne strategije; po
stupci u ponaanju prilikom postizanja
nekog cilja,
taktilan prid. (lat.), odr. v. taktilni osjetilan, opipljiv, koji se odnosi na
opip, koje se moe osjetiti dodirom,
taktizirati gl. nesvr. (gr.), prez. takti
ziram - primjenjivati taktiku, izbjega
vati iskazivanje prave istine iz taktikih
razloga.
talac im. m. r., g. jd. taoca, n. mn. taoci,
g. mn. talaca - osoba zadrana silom
kao garancija da se nee vriti repre

talambas
sivne mjere ili da se ispune odreeni
zahtjevi.
talambas im. m. r. (perz.-tur.) - starinski
mali bubanj u obliku metalne zdjele s
razapetom koom preko otvora, daulbaz.
talambasati gl. nesvr., prez. talambasam
- dizati veliku buku, svima davati do
znanja kako se ta desilo, pretjerivati
priajui o kakvoj novosti i sl.
talas im. m. r. (gr.), g. jd. talasa, g. mn.
talasa - val.
talasast prid. (gr.), odr. v. talasasti valovit.
talasati gl. nesvr. (gr.), prez. talasam dizati talase na povrini vode; biti uzrok
ili izazivati uzbuenje, nemir, sekiraciju
itd. kod veeg mnotva ljudi,
talasoterapija im. . r. (gr.) - lijeenje
koje se zasniva na djelovanju morske
vode.
talas im. m. r. (tur.), g. jd. tala talaika, strugotina ob. od jelova drveta,
talaika im. . r. (tur.) - tala, strugotina.
talen(a)t im. m. r. (gr.), g. mn. talenata osobiti dar za neto, darovitost, nada
renost; osoba koja posjeduje tu osobinu,
darovita osoba; starinska novana jedi
nica i mjera za teinu,
talentiran/talentovan prid., odr. v. talen
tirani/talentovani - darovit, obdaren,
nadaren, koji ima talenat,
talih im. m. r. (tur.) - talija, srea.
Talija1 im. m. r. - muza.
talija2 im. . r. (ar.) - talih, srea.
Talijan im. m. r. (tal.) g. jd. Talijana, g.
mn. Talijna - pripadnik talijanskog
naroda, Italijan,
talijanizam im. m. r., (tal.) g. jd. talijanizma, g. mn. talijanizama - posuenica
pruzeta iz talijanskog jezika,
talijanski prid. odr. v. (tal.) - koji se
odnosi na Italiju, koji pripada Italiji i
Talijanima,
talijantina im. . r. (tal.) - talijanski
jezik; sve osobine Italije i Talijana,
talilac im. m. r., g. jd. talioca, n. mn.
talioci, g. mn. talilaca - radnik zaduen
za taljenje u talionici,
talionica im. . r. - fabrika, radionica i sl.
u kojima se neto tali, topi, topionica,
talionikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
talionice.

1123

1122
talir im. m. r. (njem.), g. jd. talira starinski srebreni novac u vie evrop
skih zemalja,
talisman im. m. r. (ar.-perz.), talismana hamajlija, predmet sa urezanim ili napi
sanim znakovima koji po vjerovanju
donosi sreu i titi od zla, (arobni)
zapis.
talite im. s. r. - temperatura na kojoj
odreena materija iz tvrdog prelazi u
tekue stanje, taka taljenja, topljenja,
taliti (se) gl. nesvr., prez. talim, trp. prid.
taljen - topiti (se), initi da tvar iz
tvrdog stanja prelazi u tekue.
talk im. m. r. (ar.), mn. talkovi, g. mn.
talkova - kozmetiki prah; mekani silikatni mineral koji je primjesa raznim
proizvodima,
talkin im. m. r. (ar.), g. jd. talkina - hodina uputa umrlome na mezaru neposred
no nakon denaze, poto se raziu do
tada prisutni.
Talmud im. m. r. (hebr.) - zbornik
jevrejske usmene predaje, interpretacije
Starog zavjeta, doslovan prevod: uenje
nauka.
talog im. m. r., mn. tlozi, g. mn. tldga ono to se skupi na dnu posude ili ega
drugog u emu se nalazi tenost, neotopljene estice,
taloenje gl. im. s. r. - izv. od taloiti,
taloiti (se) gl. nesvr., prez. tlozi (se) izdvajati se iz tenosti i padati na dno;
kad se to gomila kao talog, postepeno
se gomilati, skupljati kao talog,
taloni prid. odr. v. - koji nastaje talo
enjem.
taljige im. . r. plur. tantum, g. mn. taljiga
- kola koja vue jedan konj.
taljiv prid., odr. v. taljivi - topljiv, koji se
moe taliti,
taljivost im. . r., instr. jd. taljivou/
taljivosti - osobina onoga to je toplji
vo, topljivost.
tama im. . r., v. jd. tamo - mrak, nedos
tatak svjetla; doba o kojem se malo zna
ili pamti; ivot bez radosti i lijepih
trenutaka, amotinja; neznanje, neobra
zovanost, neobavijetenost, zaostalost.
taman pril. (ar.) - upravo, ba tako, u
pravi as; prave, odgovarajue veliine
(npr. taman mu je odijelo); ak, makar,

pa ba i kad bi, sve kad bi (npr. taman

da mi je zadnje).
taman prid., odr. v. tamni - bez svjetlosti,
mraan, zatvorene boje, mrk, crn; tajan
stven, zagonetne udi, bez radosti,
neveseo, ojaen, turoban,
tamaniti gl. nesvr., prez. tamanim, trp.
prid. tamanjen - unitavati, iskorjenji
vati neto ega ima mnogo, npr. tama
niti komarce; prenes. aljivo: jesti veli
ke koliine hrane,
tamaris im. m. r. (lat.) - tamariska, vrsta
niskog zimzelenog grma s ruiastim ili
bijelim cvjetovima, metljika,
tamariska im. . r. (lat.), dat. tamariski/
tamarisci - ee: tamaris,
tambura im. . r. (perz.), g. mn. tambura
- narodni muziki instrument sa icama,
svira se trzalicom.
tambura im. m. r. (perz.) g. jd. tambura, g. mn. tambura - muziar koji
svira na tamburi; prenes. propagator,
onaj koji zvunim rijeima trai isto
miljenike,
tamburaki prid. (perz.) odr. v. - koji se
odnosi na tamburae, npr. tamburaki
orkestar.
tamburaki pril. (perz.) - na nain tambu
raa, kao tamburai,
tamburanje gl. im. s. r. (perz.) - izv. od
tamburati.
tamburati gl. nesvr. (perz.), prez. tam
buram - svirati tamburu; prenes. puno
priati i zamarati ponavljanjem iste pri
e.
tamburica im. . r. (perz.) - em. od tam
bura, mala tambura,
tamjan im. m. r. (gr.) - mirisno drvo;
smola tog drveta koja iri prodoran
miris kada se pali, upotrebljava se za
kaenje na vjerskim obredima,
tamjanika i. . r., dat. jd. tamjanici - vrsta
stonog groa; majina duica; sorta
jabuke; sorta kruke,
tamnica im. . r. g. mn. tamnica - zatvor,
podzemne prostorije pune vlage i tame
gdje osuenici izdravaju kaznu,
tamniar im. m. r. v. jd. tamniaru/
tamniare - osoba koja je zaposlena u
tamnici i uva kanjenike.
tamnjenje gl. im. s. r. od tamniti.
tamniti gl. nesvr., prez. tamnim - initi
ta tamnim, potamnjivati.

tane

tamno pril. - mrano, bez svjetla; prenes.

neodreeno, nejasno, tajanstveno.
tamnoput(an)/tamnoput prid. - koji pri
pada bijeloj rasi ali ima tamniju kou,
put.
tamnovati gl. nesvr., prez. tamnujem izdravati kaznu u tamnici, robijati,
tamnjeti gl. nesvr. prez. tmnim - posta
jati taman; prenes. padati u sjenu, u
zaborav.
tamo pril. - na tom mjestu,
tamonji prid. odr. v. - koji su uvijek
tamo, tu oduvijek ive.
tampon im. m. r. (fr.), g. jd. tampona, g.
mn. tampona - komad gaze, vate i sl. u
obliku valjka za zaustavljanje krvare
nja, posuivanje sekreta itd.; sloj zemlje
kojim se ta odvaja od ega drugog;
sredstvo za izoliranje,
tanahan prid. ekspr., odr. v. tanahni/
tanani - tanan, kojem je osobina da je
tanak.
tanahno pril. - tanano, na tanahan nain.
tanak prid., odr. v. tanki, komp. tanji koji je male irine, male debljine; pre
nes. oskudan, nije bogat, posan, osiro
maen itd.
tanan prid., odr. v. tanani - tanahan, nje
an, profinjen, vrlo osjetljiv,
tanano pril. - veoma tanko; njeno, profi
njeno, osjetljivo, suptilno,
tandara im. . r. (tur.) - rotilj, prvarni
ca.
tandara-mandara pril. (tur.) - zbrdazdola, bez reda i smisla,
tandaranje gl. im. s. r. (tur.) - izv. od
tandarati.
tandarati gl. nesvr. (tur.), prez. tandaram - tandrkati, kloparati; voziti se
autom po neravnom terenu ili cesti
punoj rupa.
tandem im. m. r. (engl.), g. jd. tandema bicikl sa dva sjedala i etiri pedale;
prenes. dvije osobe koje slono rade,
koje se u poslu odlino razumiju i sla
u.
tandrkanje gl. im. s. r. (tur.-perz.) od
tandrkati.
tandrkati gl. nesvr. (tur.-perz.), prez.
tandrem - tandarati, kloparati,
tane im. s. r. (perz.), g. jd. tneta puano ili topovsko zrno, metak.

tangenta
tangenta im. . r. (lat.) - u matem. pravac
koji dodiruje krivulju u samo jednoj
taki.
tangirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
tangiram - dodirnuti, dodirivati, odno
siti se na to ili na koga.
tango im. m. r. (p.), g. jd. tanga - vrsta
plesa porijeklom iz Argentine koji se
plee u paru.
tanin im. m. r. (fr.), g. jd. tamna - vrsta
praha za tavljenje koe, dobiva se od
kore bjelogorinog drvea.
tank im. m. r. (engl.), g. jd. tankovi spremite, rezervoar za uvanje poseb
nih tekuina, npr. naftnih derivata,
tanker/tanker im. m. r. (engl.) - posebna
vrsta broda za prevoz nafte i drugih
tekuina.
tanko pril., komp. tanje - u tankom obi
mu; prenes. slabo, malo, jedva,
tankoutan prid., odr. v. tankdutni osjetljiv, senzibilan,
tankovit prid., odr. v. tankdvitl - koji je
vitak i tanak,
tantal im. m. r. - hemijski elemenat,
simbol Ta; u grkoj mitologiji Tantal je
sin Zeusa i Plute, osuen na vjenu glad
i e usred obilja koje mu uvijek
izmie.
tantijema im. . r. (fr.) - ista dobit nakon
zavrenog posla u bankama i sl. koja se
u postocima dijeli uesnicima koji ima
ju ugovor; naknada umjetnicima iz
bruto-prihoda za izvoenje i emitovanje
njihovog djela,
tanzfmat im. m. r. (ar.), g. jd. tanzimta reforma.
tanjiti (se) gl. nesvr., prez. tanjim - initi
da neto bude tanje; postajati tanje;
slabiti.
tanjir/tanjur im. m. r. - plitak sud ireg
ruba iz kojeg se jede.
tanjurast prid., odr. v. tanjurastl - koji
ima oblik tanjira, slian tanjiru,
tanjuan prid., odr. v. tanjunl - deminu
tiv od tanak, tanahan, tanan,
tapati/tapati gl. nesvr., prez. tdpam/
tapam - oprezno ii po mraku,
tapet im. m. r. (gr.), g. jd. tapeta - pros
tirka za pod; esto u okviru izraza
staviti na tapet, to znai uzeti u
razmatranje, postaviti to kao problem.

1125

1124
tapeta im. . r. (gr.) g. mn. tapeta materijal od papira, plastike, tkanine
koji se lijepi na zidove, namjetaj i sl.
tapetar im. m. r., (gr.) g. jd. tapetara zanatlija koji presvlai namjetaj tka
ninom ili koom,
tapija im. . r. (tur.) - sudski ovjeren
dokument koji svjedoi o vlasnikom
pravu na nekretnine.
tapir im. m. r. - junoamerika i istonoindijska ivotinja srednje veliine slina
svinji iz porodice lihopapkara.
tapiserija im. . r. (fr.), g. mn. tapiserija tkanina runo uraena sa raznim ukra
sima.
tapkati gl. nesvr., prez. tapkam - hodati
polahko sitnim koracima pri emu se
uje lagahni zvuk gaenja po mehkoj
podlozi; lupkati rukama kako bi se
poravnala kakva povrina,
tapati gl. nesvr., prez. tapem - lagahno
prijateljski lupkati rukom koga po ra
menima ili leima,
taptisati gl. nesvr. (tur.), prez. taptiem davati boanska svojstva; oboavati,
tara im. . r. (ar.-pan.) - razlika izmeu
bruto i neto teine proizvoda,
tarabe im. . r. plur. tantum (perz.), g.
mn. taraba - ograda od dasaka,
tarantula im. . r. (tal.) - vrsta korpije;
vrsta otrovnog pauka,
tarapana/taraphana im. . r. (ar.-perz.) radionica za kovanje novca; prenes.
strah od neeg,
tarin im. m. r. (perz.) - cimet,
tarhana im. . r. (perz.) - tijesto potkuhano sirovim paradajzom izdrobljeno u
mrvice od ega se pravi istoimena
orba.
tarifa im. . r. (ar.-pan.) - slubeno
utvrene cijene; popis poslova i njihova
novana vrijednost; visina carinskih
dabina.
tarifni prid. odr. v. (ar. - pan.) - propisan
tarifom, koji se odnosi na tarifu,
tarlh im. m. r. (ar.) - historija, povijest;
hronogram, natpis sa datumom grae
nja ili popravaka ispisan arapskim
pismom na damijama, tekijama, mos
tovima.
tarlk/tarikat im. m. r. (ar.) - derviki red.
tartuf im. m. r. (tal.) - jestiva gljiva koja
raste pod zemljom.

tas im. m. r. (ar.), n. mn. tasovi - vrsta

metalne zdjele posebnog oblika, npr.
tasovi na vagi.
taslaiti gl. nesvr. (tur.), prez. taslalm grubo tesati; prenes. imati seksualni
odnos.
taslaisati nesvr. (tur.), prez. taslaiem oholo se drati, praviti se vaan, upi
njati se.
tast im. m. r. - ee: punac, enin otac.
tastatura im. . r. (tal.) - dio pisae
maine, kompjutera itd. na kojem se
nalaze tipke za razne operacije,
taster im. m. r. (tal.) - dugme koje pokre
e kakav aparat, koje ga stavlja u funk
ciju.
tas im. m. r. (tur.) - kamen; ploica u igri
domino.
taak im. m. r. (tur.), n. mn. taci monje, testisi, muda.
taaksuz prid. (tur.) - onaj koji je bez
monji.
talihan im. m. r. (tur.-perz.), g. jd. talihna - kameni han, tako se zvao han u
Sarajevu kod hotela Evrope, koji je
izgorio 1879.
taizam im. m. r. (fr.), g. jd. taizma pravac u slikarstvu kojem je glavna
odlika spontano nanoenje boje na plat
no, a u svemu se polazi od mrlje boje iz
koje proizlazi dalja razrada slike,
tana/tana im. . r. (njem.) - torbica,
torba, taka.
tat prid., odr. v. tati - sujetan, samo
ljubiv; osjetljiv na svoju veliinu i zas
luge.
tata im. . r. - ee: punica, enina
mater.
tatina/tatina im. . r. - osobina onoga
ko je tat, sujeta,
tato pril. - sujetno, samoljubivo.
tat im. m. r., mn. tati - lopov, lupe,
kradljivac.
tata im. m. r. hip. - otac, babo.
tatar/tatarin im. m. r. (tur.) - potar,
glasnik na brzu konju u Osmanskom
Carstvu.
Tatar/Tatarin im. m. r., mn. Tatari pripadnik jednog od istoimenih azijskih
naroda odnosno plemena; . r. Tatarka.
tatski prid. - koji se odnosi i pripada tatu,
lopovu.

teatrolog
tatski pril. - na nain tata, kao tat, na
lopovski nain,
tautologija im. . r. (gr.) - stilska figura
u kojoj se jedna za drugom niu rijei
istog ili slinog znaenja radi naglaa
vanja i isticanja (npr. poee praskati,
pucati).
tautolokl/tautologljski prid. odr. v.
(gr.) - koji se odnosi na tautologiju,
koji je tautologija,
tava/tava im. . r. (perz.) - posuda sa
dugom drkom za prenje; tiganj.
tavan im. m. r. (tur.), g. mn. tavana prostor ispod krova na kui, potkrovlje,
tavanica/tavanica im. . r. (tur.) - strop,
plafon.
taverna im. . r. (tal.) - gostionica,
restoran u kojem se slue primorski
specijaliteti,
tavla im. . r. (lat.) - vrsta igre za dva
igraa, igra se na ograenoj dasci tako
to se na oznaena polja stavljaju kolu
tii.
tavla im. . r., g. mn. tavll - tala, konju
nica.
tavlenlk im. m. r. (lat.), g. jd. tavlenika, n.
mn. tavlenici, g. mn. tavlenika - ugojen
konj koji se dri u tali,
tavoriti gl. nesvr., prez. tavorim - ivjeti
loe jedva sastavljajui kraj s krajem,
provoditi dane u svakojakoj oskudici,
taze prid. (perz.) - svje, nov.
tazbina im. . r. - pripadnici enine
porodice, enina rodbinu njenom muu.
te vezn. - uz sastavne reenice (npr. otvo
rila je paket, te poela dijeliti darove),
teatar im. m. r. (gr.), g. jd. tetra pozorite, rjee: kazalite; prenes. pret
varanje, gluma, posebna vrsta ponaa
nja radi postizanja nekog cilja,
teatarski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na teatar i pripada teatru, pozo
rini.
teatralan prid. (gr.) odr. v. teatralni neprirodnog ponaanja, sa gestima kao
u teatru, namjeten, s pozom,
teatralno pril. (gr.), - na nain kao u
teatru.
teatrolog im. m. r.(gr.), n. mn. teatrdlozi,
dat. - instr. - lok. mn. teatrdlozima specijalist za teatrologiju, osoba koja se
bavi teatrologijom.

teatrologija
teatrologija im. . r. (gr.) - nauka o
pozorinoj umjetnosti i historiji,
tebrlk im. m. r. (ar.), g. jd. tebrika estitanje.
teaj im. m. r., mn. teajevi, g. mn.
teajeva/teajeva - kurs, obuka; krai
ciklus predavanja i prakse za sticanje
znanja iz odreenog zanimanja,
teajni prid. odr. v. - koji se odnosi na
teaj.
tean prd., odr. v. teni - koji je takvog
agregatnog stanja, tekui, koji tee; koji
ide glatko, bez zastoja (govor, npr.);
ugodan za jelo, koji se jede s dobrim
tekom, s apetitom.
teenje gl. im. s. r. od tei - sticanje
imetka.
teevina im. . r. - zaraena, steena
imovina, ono to je ostvareno teenjem.
teno pril. - bez tekoa, glatko; s ape
titom, s tekom,
tei/tei gl. nesvr., prez. te em - kretati
se poput tenosti; obilno lijevati (suze);
ii bez zastoja, glatko, nizati se; prenes.
zaraivati, sticati imetak,
tedvid im. m. r. (ar.), g. jd. tedvida fonetska pravila za ispravno uenje
Kurana.
teferi im. m. r. (ar.) - provod, zabava;
okupljanje naroda radi provoda, zabave,
prie, aikovanja, aenja.
teferiiti gl. nesvr. (ar.), prez. teferiim zabavljati se u prirodi, na teferiu,
uivati u promatranju prirode, ili neeg
drugog lijepog,
tefter im. m. r. (gr.), g. jd. teftera, g. mn.
teftera - biljenica, sveska, registar;
knjiga rauna; knjiga u koju trgovac
zavodi dugovanja i potraivanja,
tefterdar im. m. r. (gr.-perz.), g. jd.
teftedra - u Osmanskoj Carevini mini
star finansija; ef finansija jednog vilajeta.
teg im. m. r., mn. tegovi - uteg, od eljeza
valjkastog oblika, ob. ide uz vagu kao
mjera za teinu; razg. givikt.
tegeltija im. . r. (tur.) - mehko ebe koje
se stavlja na konja ispod sedla.
tegla im. . r. (lat.), g. mn. tegla - staklena
posuda u obliku valjka za dranje
preraenog voa i povra, staklenka,
teglei prid. odr. v. - odnosi se na onoga
ko tegli, vue (npr. teglei vo).

1127

1126
tegljenje gl. im. s. r. - izv. od tegliti,
tegliti gl. nesvr., prez. teglim, trp. prid.
tegljen - vui ta teko za sobom; pre
nes. raditi teke poslove, rintati, dirinditi.
teglja im. m. r., g. jd. tegljaa, g. mn.
tegljaa - prevozno sredstvo koje slui
za tegljenje, npr. brod.
tegoba im. . r. - poremeaj u radu orga
na; psihika nelagoda, patnja, muka,
trpljenje.
tegoban prid., odr. v. tegobni - teak, pun
tegoba, nelagoda, muke, npr. ivot,
tegobno pril. - teko, nelagodno, muno, s
tegobama, na tegoban nain,
tehlr im. m. r. (ar.), g. jd. tehira - oteza
nje, odgaanje za poslije,
tehniar im. m. r. (gr.), v. jd. tehniaru/tehniare, instr. jd. tehniarom/tehni
arem - strunjak u nekoj tehnikoj
disciplini, ovjek sa znanjem iz tehnike
koje mu slui u praksi,
tehniki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na tehniku i primjenu znanja iz
tehnike.
tehniki pril. (gr.) - kao u tehnici, na
tehniki nain,
tehnika im. . r. (gr.), g. mn. tehnika skup ideja i sredstava koji slue za
postizanje odreenog cilja; niz metoda
koje pomau da se izvede neki
konkretan posao u proizvodnji; nain
upotrebe materijala, maina, instrume
nata; vjetina u obavljanju odreenog
posla.
tehnokrat im. m. r. (gr.), n. mn. tehndkrati/tehndkrate - pripadnik tehnokratije, onaj koji podrava tehnokratiju.
tehnokratija im. . r. (gr.) - rjee:
tehnokracija, vladavina tehnike inteli
gencije u privredi i ekonomiji, urei
vanje drutva zasnovano na znanju,
iskustvu i razvojnim planovima koje
predlau najobrazovaniji,
tehnologija im. . r. (gr.) - nauka o
nainima i fazama prerade sirovina u
proizvodnji,
tehnoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na tehnologiju i tehnologe.
tehnoloki pril. (gr.) - na nain tehno
logije i tehnologa, kao tehnolog.

tein im. m. r. (lat.), g. jd. teina - sastojak

aja i nekih drugih biljaka istovjetan sa
kofeinom.
teist(a) im. m. r. (gr.), n. mn. teisti/teiste,
g. mn. teista - pristalica teizma.
teizam im. m. r. (gr.), g. jd. teizma uenje koje tvrdi da postoji jedan Bog
koji je stvorio svijet i njime upravlja.
tek1 pril. - istom (npr. tek poslije),
tek" vezn. - pored toga, ipak, uprkos tome
(npr. bio ili ne bio spreman, tek on je
postigao zgoditak na utakmici); im:
(tek to je doao, morao je ponovo ii).
tek3im. m. r., ee: apetit,
teka im. . r. (gr.), dat. jd. teci, g. mn.
teka - sveska, biljenica,
tekbiri im. m. r. mn. (ar.) - skupno uenje
(izgovaranje) po vie puta Allahu
ekber = Bog je velik, naroito za
Bajram i pri uenju hatme.
tekija im. . r. (tur.), g. mn. tekija nastamba u kojoj borave dervii i
obavljaju vjerske obrede, dervihana.
tekli im. m. r. - glasnik, glasonoa, onaj
koji donosi vijesti,
tekne im. s. r. (tur.), g. jd. tekneta, n. mn.
tekneta, g. mn. tekneta - korito,
tekovina im. . r. - dostignue, teevina,
ono to je upornim radom i usrajnou
postignuto za korist drutvene zajedni
ce.
tekst im. m. r. (lat.), mn. tekstovi - lingv.
niz reenica povezanih ukupnim smis
lom koje su napisane ili odtampane,
tekstil im. m. r. (lat.), g. jd. tekstila proizvodi dobiveni tkanjem i pletenjem;
tkanina; sve to je izraeno od odreene
vrste tkanine, npr. razna odjea,
tekstilac im. m. r., (lat.) g. jd. tekstilca, g.
mn. tekstilci, g. mn. tekstilaca, dat. instr. - lok. mn. tekstilcima - strunjak u
proizvodnji i prodaji tekstila, radnik
koji radi u tekstilnoj industriji, osoba
koja je zavrila tekstilnu kolu,
tekstilni prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na tekstil.
tekstologija im. . r. (lat.) - sistem pravila
na osnovu kojih se priprema odreeni
tekst za objavljivanje; tumaenje teksta;
prijedlozi za njegovo poboljanje itd.
tekstualno pril. (lat.) - pomou teksta (se
izraziti), tekstom.

telefon
tektonika im. . r. (gr.), dat. jd. tektdnici,
g. mn. tektdnika - dio gelogije koji
prouava grau Zemljine kore i promje
ne izazvane unutranjim procesima,
tektonski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na tektoniku.
tekui prid. odr. v. - teni (o tekuini);
sadanji, savremeni, svakodnevni,
tekuica im. . r. - voda koja tee, rijeka,
potok.
tekuina im. . r. - tenost, materija u
tenom stanju,
tekunica im. . r. - glodavac iz porodice
vjeverica.
telac im. m. r., g. jd. telca, n. mn. telci, g.
mn. telaca - muko tele; pejor. prenes.
glupak, budala.
telad zb. im. s. r. - vie telaca razliitog
spola zajedno,
telal im. m. r. (ar.), g. jd. tella, g. mn.
telala - osoba koja je prije uz bubanj
izvjetavala narod o najnovijim vijesti
ma, iznosila pozive, oglase; pozivar,
telaliti gl. nesvr. (ar.), prez. telalim histor, iznositi vijesti, oglaavati, pozi
vati na javnom mjestu, vriti posao
telala; pejor. iriti vijesti koje ne bi
trebalo.
tele im. s. r., g. jd. teleta, mn. telii, zbir.
telad - mlado govee; prenes. osoba
koja nije naroito pametna, budala, glu
pan.
teleak im. m. r., g. mn. teleaka, n. mn.
teledci, g. mn. teleaka, gat. - instr. lok. - mn. telecima - torba ukraena
teleom koom s koje nije skinuta
dlaka.
telei prid. odr. v. - od teleta, od teleeg
mesa.
teledirigirati/teledirigovati gl. nesvr.
(gr.), prez. teledirigiram/teledirigujem
- upravljati na daljinu (avionom,
svemirskim brodom, projektilom i sl.)
pomou instrumenata bez fizikog do
dira.
telefaks/telefaks im. m. r. (gr.-lat.) aparat koji prenosi slike, crtee i tekst u
okviru telefonske mree,
telefon im. m. r. (gr.), g. jd. telefona, g.
mn. telefona - aparat pomou kojim se
u okviru telefonske mree prenose
govorne poruke na daljinu.

telefonirati
telefonirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
telefdniram - javiti, javljati, prenijeti,
prenositi poruku telefonom.
telefonist(a) im. m. r. (gr.), n. mn.
telefdnisti/telefdniste - osoba koja tele
fonira.
telefonistica/telefonistkinja im. . r.
(gr.) - ena telefonist,
telefonski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na telefon, koji pripada telefonu,
telegraf/telegraf im. m. r. (gr.) - ureaj
za prenoenje i primanje poruka na
daljinu ob. pomou Morzeovih zvunih
znakova; ustanova koja tako prenosi
poruke.
telegrafirati/telegrafisati gl. svr. i ne
svr. (gr.), prez. telegrafiram/telegrafiem - poslati telegram, javiti telegra
fom.
telegrafist(a) im. m. r. (gr.) - potanski
slubenik koji radi na tekegrafu.
telegrafski/telegrafski prid. odr. v. (gr.)
- koji se odnosi na telegraf,
telegrafski/telegrafski pril. (gr.) - tele
grafskim putem, na telegrafski nain;
prenes. kratko kao telegram, najkrae,
telegram/telegram im. m. r. (gr.) kratka poruka poslana telegrafom, brzo
jav.
telekomunikacija im. . r. (gr.-lat.) prenoenje i primanje govornih i napi
sanih informacija na daljinu; skup
raznih ureaja koji omoguavaju komu
nikaciju na daljinu,
teleks im. m. r. (engl.) - ee: teleprinter,
ureaj za prenoenje pisanih informa
cija na daljinu; poruka poslana teleprin
terom.
telence im. s. r. g. jd. telenceta, hip. od
tele - malo tele.
teleobjektlv/teleobjektilv im. m. r. (gr.lat.), g. jd. teleobjektiva/teleobjektiva objektiv sa mogunou optikog pri
bliavanja udaljenih objekata prilikom
fotografisanja.
teleologija im. . r. (gr.) - filozofsko i
religiozno uenje prema kojem je sve u
prirodi ureeno sa odreenom svrhom i
svaki razvoj ostvaruje unaprijed odre
ene ciljeve.
telepat(a) im. m. r. (gr.), n. mn. telepati/
telepate, g. mn. telepata, dat. - instr. -

1129

1128
lok. mn. telepatima/telepatama - onaj
koji se bavi telepatijom,
telepatija im. . r. (gr.) - naziv za
mogunost komuniciranja sa drugom
osobom pomou duevnih procesa; sa
znavanje predstava, misli, osjeaja dru
ge osobe bez sporazumijevanja jezikom
i posredovanja sluha, vida, dodira;
javljanje iste misli kod dvije osobe koje
su udaljene,
telepatski prid. odr. v. (gr.)- koji se
odnosi na telepate i telepatiju,
telepatski pril. (gr.) - na nain telepatije,
teleprinter im. m. r. (gr.-engl.), g. jd.
teleprintera, g. mn. teleprintera - tele
komunikacijski ureaj za odailjanje i
primanje pisanih poruka, teleks,
teleskop/teleskop im. m. r. (gr.) - opti
ka naprava za posmatranje nebeskih
tijela.
teletina im. . r. - meso od teleta,
televizija i televizija im. . r. (gr.-lat.) prenoenje ivih slika i govora na
daljinu pomou telekomunikacijskih
ureaja i posredstvom elektromagnet
skih valova; ustanova koja stvara i
prenosi televizijski program,
televizijski/televizijski prid. odr. v. (gr. lat.)- koji se odnosi na televiziju i na
ono ime se takva ustanova bavi.
televizor im. m. r., (gr.-lat.), g. jd. tele
vizora, g. mn. televizora- elektronski
aparat sa ekranom koji prima sliku i
govor koji odailje televizijski predaj
nik, televizijski prijemnik,
teljenje gl. im. s. r. od teliti se.
teliti se gl. nesvr., prez. teli se, trp. prid.
teljen, pril. sada. telei se - raati tele
(krava); prenes. muiti se, patiti se,
raditi sporo,
telva/telva im. . r. (tur.) - talog od kuha
ne kahve.
tema im. . r. (gr.) - predmet o kojem se
govori, ono to treba pismeno obraditi;
dio muzike kompozicije koji slui kao
osnova za varijacije; u vezanom tekstu
(diskursu) pripremni dio reenice, ono
to je poznato i na emu nije teite
koje je na remi, obavijesni subjekat,
tematika im. . r. (gr.), dat. jd. tematici niz pitanja i problema vezanih za odre
eno podruje, npr. u nauci, umjetnosti,
politici i dr.

tembr im. m. r. (fr.) - osobito svojstvo,

boja glasa, tona karakteristina za svaki
glas ili instrument,
temelj im. m. r. (gr.), g. jd. temelja/
temelja, n. mn. temelji/temelji, g. mn.
temelja/temelja - osnova, baza, funda
ment; vrst oslonac na kojem se neto
gradi; donji dio graevine; prenes. ono
na em je neto zasnovano, ono to je
bitno, na emu neto poiva,
temeljac im. m. r. (gr.), g. jd. temeljca,
g. mn. temeljaca - kamen kojim se
obiljeava poetak gradnje; prenes. ono
toje najbitnije u neemu, temelj, osno
va.
temeljan prid., odr. v. temeljni - koji
pripada temelju,
temeljit prid. (gr.), odr. v. temeljiti sistematian, sistemski, koji ne izostav
lja ni jednu pojedinost, koji radi sve od
temelja.
temeljenje gl. im. s. r. (gr.) od temeljiti,
temeljiti/temeljiti (se) gl. nesvr., prez.
temeljim/temeljim (se) - polaziti od
neeg ta je bitno, uzimati to kao
osnovu; zasnivati se na neemu, pola
ziti od ega.
temeljito/temeljito pril. (gr.) - vrsto,
snano, na temeljit nain,
temeljitost/temeljitost im. . r. (gr.),
instr. jd. temeljitou/temeljitou i
temeljitosti/temeljitosti - svojstvo onoga
to je temeljito, osobina onoga koji je
temeljit; ono to je zasnovano bez izostavljanja ijedne pojedinosti,
tempera im. . r. (tal.) - boja koja se
koristi u slikarstvu; vrsta tehnike u
slikarstvu; slika izraena takvim boja
ma.
temperamen(a)t im. m. r. (lat.), g. jd.
temperamenta - ud, narav, priroda
nekog ovjeka na osnovu kojih se
ponaa u raznim ivotnim prilikama,
brzina i jaina osjeanja, stepen emo
cionalne uzbuenosti.
temperamentan/temperamentan
prid.
(lat.), odr. v. temperamentni - koji brzo
i ivo reaguje, koji ima temperamenta,
temperamentno/temperamentno
pril.
(lat.) - na temperamentan nain, s tem
peramentom,
temperatura im. . r. (lat.) - vruina,
toplina, stanje tijela i materija izraeno

teniserka
jedinicama mjere na termometru; vru
ica, znak bolesti organizma,
temperaturni/temperaturni prid. odr. v.
(lat.) - koji se odnosi na temperaturu,
tempiranje gl. im. s. r. od tempirati.
tempirati gl. svr. i nesvr., prez. tempi
ram - odrediti ili odreivati da se ta
dogodi u pravi momenat; namjestiti ili
namjetati upalja eksploziva,
temiz prid. (tur.) - ist.
templari im. m. r. mn. (lat.) - srednjo
vjekovni katoliki red vitezova osnovan
da bi titio hodoasnike na Kristov
grob.
tempo im. m. r. (tal.) - brzina kojom se
vri neka radnja; brzina kojom se izvodi
neko muziko djelo,
temre im. s. r. (tur.), g. jd. temreta koplje; drak od baj raka.
ten im. m. r. (fr.) - boja i kvalitet koe
lica.
tendencija im. . r. (lat.) - namjera, cilj,
tenja, stremljenje, sklonost ka neemu;
esto prikrivena misao koja se protee
kroz cijelo izlaganje,
tendecioznl prid. odr. v. (lat.) - namjerni,
ciljani, koji se odnosi na tendenciju,
tendeciozno pril. (lat.) - s namjerom, s
ciljem; na tendenciozan nain,
tender im. m. r. (engl.) - neposredno uz
lokomotivu prikopan vagon sa zaliha
ma vode i goriva; uope: ono to je
emu prikljueno, dodano; u novije vri
jeme raspisani oglas za one koji nude
izvedbu radova,
tendirati gl. nesvr. (lat.), prez. tendiram
- imati sklonost prema emu, stremiti,
teiti.
tendera/tendera im. . r. (tur.), g. mn.
tendzera/tendzera - duboka posuda od
bakra bez drke,
tenee im. s. r. (perz.), g. jd. teneeta pleh, lim.
tenef im. m. r. (ar.) - konopac, ue; konac,
tenis/tenis im. m. r. (engl.) - sport u
kojem se reketima loptica prebacuje
preko mree,
tenisa/teniser im. m. r. g. jd. tenisal
tenisera, v. jd. tenisau/tenis eru obino teniser, sportista koji igra tenis,
teniserka/tenisaica im. . r. (engl.), dat.
jd. teniserki, g. mn. teniserka - ona koja
se bavi tenisom

tenk
tenk im. m. r. (engl), mn. tenkovi/tenkovi
- vojno motorno vozilo na gusjenicama
sa topom i mitraljezima instaliranim na
kupoli.
tenkist(a) im. m. r., g. jd, tenkiste, n. mn.
tenkisti/tenkiste - vojnik koji je lan
posade tenka,
tenkovski/tenkovski prid. odr. v. - koji se
odnosi na tenk ili je sastavljen od
tenkova (npr. tenkovska jedinica).
tenor im. m. r. (tal.), g. jd. tenora, g. mn.
tenora- mu. najvii muki glas; pjeva
sa takvim glasom,
tenorskl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na tenor i tenore,
tenorski pril. (lat.) - na nain tenora, kao
tenor.
tenzija im. . r. (lat.) - stanje sa nagomi
lanim raznim negativnostima koje brzo
mogu dovesti do najgoreg,
teokratija/teokracija im. . r. (gr.) ureenje u kojem crkva ima i politiku
vlast; dravno ureenje u kojem svje
tovna i crkvena vlast nisu odvojene,
teolog im. m. r. (gr.), n. mn. tedlozi, dat.instr.-lok. mn. tedlozima - osoba koja se
bavi teologijom, strunjak za teologiju,
bogoslov.
teologija im. . r. (gr.) - nauka koja
nastoji sistematizirati religiozne dogme
i vjerovanja; visokokolska ustanova u
kojoj se koluju budui sveenici; bo
goslovija, bogoslovlje,
teoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na teologiju,
teoloki pril. (gr.) - na nain teologa, kao
teolog.
teorema im. . r. (gr.), g. mn. teorema tvrdnja u nauci zasnovana na odree
nim pretpostavkama pa se mora objas
niti izvoenjem dokaza, tvrdnja koja se
moe izvesti iz ve dokazanih stavova,
teoretiar im. m. r. (gr.), g. jd. teoreti
ara, g. mn. teoretiara - obrazovana
osoba koja se bavi teorijama, koja
uspostavlja teoriju,
teoretisati/teoretizirati gl. nesvr. (gr ),
prez. teoretiem/teoretiziram - uspos
tavljati, izgraivati i iznositi teoriju;
baviti se ime na suvie apstraktan
nain.
teoretski/teoretski prid. odr. v. (gr.) teorijski, koji se odnosi na teoriju, koji

1130

1131
uvodi u teoriju, koji je preuzet iz knji
ga, apstraktan, knjiki,
teorija/teorija im. . r. (gr.) - logiki
uopeno znanje, iskustvo, spoznaja,
osnovni nauni pojmovi posmatrani
uopeno nasuprot pojedinanim primje
rima iz prakse; sistem ideja i
sistematsko izlaganje tih ideja; nauno
tumaenje zakonitosti u prirodi i dru
tvu; temeljni pojmovi neke discipline,
teorijski prid. odr. v. - teoretski,
teozofija im. . r. (gr.) - nauka o
intuitivnoj spoznaji Boga, o direktnoj
vezi izmeu Boga i ovjeka,
teozof im. m. r. (gr.) - osoba koja se bavi
teozofijom.
teozofskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na teozofiju.
teozofski pril. (gr.) - na nain teozofa,
kao teozof,
tepa im. . r. (tur.) - breuljak, uzvisina;
tako se zove jedna pijaca u Mostaru,
tepanje gl. im. s. r. od tepati,
tepati gl. nesvr., prez. tepam - izgovarati
rijei kao dijete kad poinje govoriti;
govoriti kome odmila, njeno, tepajui,
tepav prid., odr. v. tepavi - osobina onoga
koji tepa.
tepih im. m. r. (njem.), n. mn. tepisi, g. jd.
tepiha, g. mn. tepiha, dat.-instr.-lok.
mn. tepisima - prostira, prostirka za
pod, ilim, sag.
tepsija im. . r. (tur.), g. mn. tepsija okrugli bakreni ili emajlirani sud, vea
plitka posuda za peenje hljeba, pita i
dr. hrane.
terakota im. . r. (tal.) - peena glina kao
materijal; crvenkastouta boja peene
gline.
terapeut im. m. r. (gr.), g. jd. terapeuta,
g. mn. terapeuta - zdravstveni radnik
koji provodi terapiju na bolesniku,
terapija im. . r. (gr.) - lijeenje bolesti
odreenom metodom, npr. fizikalna te
rapija.
terasa im. . r. (fr.) - otkriven ili pokriven
dio zgrade povezan vratima sa ostalim
dijelovima; prirodno, djelovanjem vo
da, nastale ravne povrine u prirodi uz
obalu rijeke, mora i sl.
terasast prid. (fr.), odr. v. terasasti terase poredane kao stepenice.

teravija im. . r. (ar.) - nona ramazanska

molitva od 20 rekata, koja se klanja
zajedno sa jacijom,
terazije/terezija im. . r. (tur.) - vaga,
kantar; terazije se zove i rezervoar iz
koga se voda razvodi pa je po tome
dobio naziv jedan trg u Beogradu gdje
je za osmanske vlasti bio rezervoar,
terbijesuz im. m. r. (ar.-tur.) - neodgojen
ovjek, prostak,
terca im. . r. (tal.) - u mu. trei stepen
ljestvice, interval izmeu prvog i treeg
tona na bilo kojem stupnju mu. skale,
ljestvice.
tercijar im. m. r. (lat.) - kenozoik, tree
doba u razvoju Zemlje,
tercijarni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na tercijar, trei po redu.
tereda im. . r. (ar.) - kalup, model na
osnovu kojeg se to izrauje (cipele,
nakit i sl.).
teren im. m. r. (fr.), g. jd. terena, g. mn.
terena - zemljite odreeno po nekoj
izrazitoj osobini, npr. umovit teren;
igralite; mjesto gdje se vre istraiva
nja; odredite gdje se upuuju radnici
radi posla.
terenac im. m. r. (fr.), g. jd. terenca, n.
mn. terenci, g. mn. terenaca, dat.-instr.lok. mn. terencima - radnik koji obavlja
posao na terenu izvan mjesta prebi
valita.
terenski prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na teren, npr. terenski rad.
teret im. m. r., g. mn. tereta - ono to je
teko za nonje, to je natovareno na
vozilo; breme; prenes. tegoba, tekoa,
briga, obaveza, ono to pritie duu.
teretni prid. odr. v. - koji je teak, koji
jako optereuje; koji se odnosi na teret;
koji prenosi, prevozi ili vue teret,
teretnjak im. m. r., g. jd. teretnjaka, n. m.
mn. teretnjci, g. mn. teretnjaka sredstvo koje slui za prevoz tereta,
terevenka im. . r. (tur.) dat. jd. terevenci,
g. mn. terevenki - buno veselje, zaba
va; pijanka; orgijanje,
terezijanskl prid. (gr.) odr. v. - odnosi se
na doba vladavine carice Marije Terezije.
terijer im. m. r. (engl.) - vrsta lovakog
psa.

termometar
teritorij im. m. r. i teritorija . r. (lat.) geografsko podruje obuhvaeno grani
cama drave ili odreeno prirodnim
svojstvima,
teritorijalni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na teritoriju, koji je obuhvaen
teritorijom,
terlema im. . r. (tur.) - vruica, tifus,
terluci im. m. r. i terluke im. . r. mn.
(tur.), g. mn. terluka - enske papue po
licu izvezene zlatom, srebrom ili svi
lom; nazuvci, obojci,
termalni/termalni prid. odr. v. (gr.) koji se odnosi na prirodni izvor tople
vode.
terme im. . r. plur. tantum (gr.) prirodni izvori tople vode, vrua vrela,
termiki prid. odr. v. (gr.) - toplinski,
koji se odnosi na termiku.
termin im. m. r. (lat.), g. jd. termina, g.
mn. termina - nauni ili struni naziv za
odreeni pojam, rije koja tano odre
uje odreenu pojavu u nauci, tehnici,
umjetnosti itd.; rok, odreeno vrijeme
kada treba neto uraditi,
terminal im. m. r. (tal.), g. jd. terminala stanica u zranom, eljeznikom ili
autobuskom saobraaju gdje se primaju
putnici; postrojenja za utovar i istovar
robe; mjesto obrade elektronskih poda
taka.
terminator im. m. r. (lat.) - onaj koji
ograniava, koji postavlja meu; gra
nica izmeu osvijetljene i neosvijetljene
strane planete Marsa; prenes. onaj koji
sve unitava,
terminologija im. . r. (lat.-gr.) - skup
termina kojima se obiljeavaju pojmovi
u okviru odreene nauke, struke, dje
latnosti i sl.; nazivlje,
termit im. m. r. (lat.), g. jd. termita, mn.
termiti, g. mn. termita - duguljasti
insekti jakih vilica, ive u zajednici i
prave tetu grizui drvene dijelove bro
dova, namjetaja i sl.
termofor/termofor im. m. r. (gr.), g. jd.
termof6ra/termofora - predmet od gu
me koji napunjen vodom slui za zagri
javanje tijela,
termometar/termometar im. m. r. (gr.),
g. jd. termometra/termometra, g. mn.
termometara/termometara - toplomjer,

teror
sprava za mjerenje temperature tijela,
zraka itd.
teror im. m. r. (fr.), g. jd. terora - nasilje
iz politikih razloga, izazivanje straha,
uasa najee poturanjem eksplozivnih
naprava pri emu obino stradaju
neduni.
terorist(a) im. m. r. n. mn. terdristi/
terdriste - osoba koja terorom eli
postii politike ciljeve; koja vri
nasilje i zastrauje,
teroristkinja i teroristica im. . r. - ena
terorist.
terorizam im. m. r. (fr.), g. jd. terorizma vrenje nasilja i zastraivanja u poli
tike svrhe; vladavina uz pomo terora;
unitavanje protivnika najokrutnijim
metodama (ubijanje, masakr, ugnjeta
vanje).
terorizirati/terorisati gl. nesvr. (fr.),
prez. teroriziram/terdriem - vriti teror
nad nekim,
terpentin im. m. r. (gr.), g. jd. terpentina
- smola koju lui cmogorino drvo,
slui kao sirovina u proizvodnji lakova
i boja.
ters im. m. r. (tur.), n. mn. tersovi - osoba
naopake, pogane naravi, onaj koji je
nepopustljiv, nemilosardan i na svoju
ruku.
terzija im. m. r. (perz.), g. mn. terzija kroja.
terziluk im. m. r. (perz.-tur.), n. mn.
terziluci - krojaki zanat,
tesar/tesar im. m. r., g. jd. tesara/tesara,
v.
jd. tesaru/tesare - drvodjelac, onaj
koji drvo obrauje tesanjem.
tesanje/tesanje gl. im. s. r. - izv. od tesati,
tesati gl. nesvr., prez. teem - obraivati
drvo tesarskom sjekirom i drugim ala
tom; prenes. mnogo raditi sa nekim
kako bi se uklopio u ivotne tokove,
usvravati ta kako bi posluilo svrsi
itd.
tesir im. m. r. (ar.), g. jd. tesira - djelo
vanje, uticaj; muka, briga, tegoba nakon
primljene loe vijesti,
teslun im. m. r. (ar.), g. jd. teslima predaja; kao pravni termin: predaja
objekta u vlasnitvo, u posjed najpo
voljnijem ponuau,
teslimiti (se) gl. svr. (ar.), prez. teslimim
- predati (se).

1133

1132
tespih im. m. r. (ar.), g. jd. tespiha brojanica kod muslimana sa nanizana
33 zrna.
test im. m. r. (engl.), n. mn. testovi obino pismena provjera znanja; u nau
ci pokus koji pomae da se donese
konani sud o odreenim zakonitosti
ma.
testament im. m. r. (lat.), g. mn. testamenata - oporuka,
testera im. . r. (perz.), g. mn. testera pila, aga.
testerati gl. nesvr. (perz.), prez. testeram, trp. prid. testeran - pilati, rezati
testerom.
testija im. . r. (perz.) - glineni sud za
vodu slian bardaku; vr.
testiranje gl. im. s. r. (engl.) od testirati.
testirati gl. svr. i nesvr. (engl.), prez.
testiram - ispitivati, provjeravati znanje
pomou testa,
testis im. m. r. (lat.), mn. testisi - muka
polna lijezda, jaje, lijevo ili desno
mudo.
teka im. m. r., g. jd. tekaa - teka
kategorija u borilakim sportovima
(bokser, hrva).
teko pril., komp. teze - s naporom, s
tekoom, muno,
tekoa im. . r. - neprilika, smetnja,
nezgoda, teko stanje; ono to ne
dozvoljava normalan ivot, rad, obav
ljanje neke radnje itd.
teta/teta/teta im. . r., hip. - svaka za
dijete starija ena u zreloj dobi prije
starosti; nepoznata ena; tetka.
tetak im. m. r. - tetkin mu.
tetanus/tetanus im. m. r. (gr.) - teka
zarazna bolest uzrokovana bacilom koji
moe biti u zemlji, pijesku, stajskom
ubretu, manifestuje se grenjem, pa se
u narodu zove zli gr.
tetiva im. . r. g. mn. tetiva - veza na luku
za odapinjanje strijela; vezivno tkivo
miia i kostiju koje omoguuje po
kretljivost zglobova; u mat. du koja
spaja dvije take krivulje.
tetka im. . r. v. jd. tetka, g. mn.
tetaka/tetki - oeva ili majina sestra,
tetoenje gl. im. s. r. od tetoiti,
tetoiti gl. nesvr., prez. tetoim - biti
brian, njeno se brinuti o kome, uga
ati mu; milovati, maziti.

tetoviranje gl. im. s. r. (tahit.) - izv. od

tetovirati.
tetovirati gl. svr. i nesvr. (engl. tatoo iz
tahit. tatau), prez. tetdviram - ucrtavati
ubodima igle bojom neizbrisive crtee i
dr. u kou.
tetreika/titreika im. . r. (tur.) trepetljika, enski nakit koji treperi,
tetrijeb im. m. r., mn. tetrijebi - umska
ptica iz porodice kokoki.
teturanje gl. im. s. r. od teturati,
teturati gl. nesvr., prez. teturam - hodati
teturajui, jedva se odravati na noga
ma, posrtati,
teveeli prid. (ar.-tur.) - naivan, luckast,
subu-dalast.
teveelija im. m. r. (ar.-tur.) - naivina;
luckast, subudalast ovjek,
teveelijast prid. (ar.-tur.), odr. v.
teveelijasti - teveeli, naivan, luckast,
tevhid im. m. r. (ar.) - vjerovanje ujednog
Boga; molitva za mrtve kod muslimana
koja se sastoji u grupnom uenju na dan
kad je denaza, nakon sedam dana,
eterdeset dana, na pola godine i na
godinu.
teza im. . r. (gr.), g. mn. teza - postavka
koju treba dokazati; bitna mjesta u
izlaganju; privi stepen Hegelove trijade:
teza - antiteza - sinteza; doktorska di
sertacija; nenaglaeni dio sloga, suprot.
od arza.
tezga/tezga/tezga im. . r. (perz.), dat. jd.
tezgi, g. mn. tezgi - sto na pijaci ili u
prodavnici, pult, banak; prenes. dodatna
zarada mimo redovne plae,
tezgarenje gl. im. s. r. od tezgariti,
tezgariti gl. nesvr., prez. tezgarim - zara
ivati radei prekovremeno pored stal
nog radnog odnosa,
tezgere im. . r. plur. tantum (perz.), g.
mn. tezgera - nosiljka za materijal (ka
men, cigla, malter itd.), traglje, tragae.
tea im. . r. - gravitacija, Zemljina tea,
privlana sila Zemlje,
teaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
teake.
teaki pril. - kao teak, na teaki nain.
teak im. m. r., mn. teaci, g. jd. teaka,
g. mn. teaka - zemljoradnik, poljopriv
rednik; radnik nadniar.
teak prid., odr. v. teki, komp. tei kojem je osobina velika teina, supr. od

tigrov
lagan; prenes. nepodnoljiv, muan,
naporan; sloen, zamren, kompliko
van; izraen u velikoj mjeri,
teina im. . r. - vrsta sile izraena
odgovarajuom mjerom; ono to ima
vanost, vrijednost, na emu je teite;
teak osjeaj, muka, munina, gaenje,
teinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
teinu.
teini prid. odr. v. - koji se odnosi na
teite, koji se nalazi u teitu, koji
prolazi kroz teite,
teite im. s. r. - ono najvanije, najbit
nije, to je sr, bit, centar, sredite; fiz.
taka zamiljene rezultante svih teina
pojedinih dijelova tijela, odnosno rezul
tante sila koji djeluju na tijelo,
teiti gl. nesvr., prez. teim - biti teak,
imati teinu; prenes. stremiti, nastojati
dostii neki cilj; osjeati privlanost
prema kome ili emu.
tenja gl. im. . r. - elja za ostvarenjem
nekog cilja, nastojanje, stremljenje.
ti li. zamj., g. jd. tebe, dat. tebi/ti, akuz.
tebe/te, instr. tobom, lok. tebi - drugo
lice jednine (ti ita),
ticalo im. s. r., n. mn. ticala, g. mn. ticala
- pokretljiv organ kod ivotinja kojim
dodiruju ili hvataju, pipak.
ticati (se) gl. nesvr., prez. tiem - do
dirivati; odnositi se na koga ili ta.
tiflologija im. . r. (gr.) - nauka koja se
bavi prouavanjem sljepila i naina
ivota slijepih,
tiftik prid. (ar.) - potpuno iscijepan,
raspadnut.
tiftui im. m. r. (fr.), g. jd. tiftma - gusta
pamuna tkanina,
tifus im. m. r. (gr.) - vrsta teke zarazne
bolesti praene visokom temperaturom,
tifusnl prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na tifus.
tiganj/tiganj im. m. r. (gr.), g. jd. tignja
- tava.
tigar im. m. r. (gr.), g. jd. tigra, n. mn.
tigrovi - divlja zvijer iz porodice maaf ka.
tigrast prid. (gr.), odr. v. figrasti - nalik
na tigrovu kou.
tigrov prid. odr. v. (gr.) - koji pripada
tigru, koji je od tigra.

tigrovski
tigrovski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na tigrove, koji je kao kod tigra,
koji pripada tigrovima,
tigrovski pril. (gr.) - na nain tigra, kao
tigar.
tih prid., odr. v. tihi, komp. tii - neujan,
koji ne pravi buku, priguen; miran,
koji nije svadljiv, blag, umjeren,
tiho pril. - neujno, bez buke, mirno,
tijara im. . r. (gr.) - pokriva za glavu
asirskih i persijskih vladara; papina
trostrana kruna,
tijek im. m. r., ee: tok.
tijelo im. s. r., mn. tijela/tjelesa, g. mn.
tijela/tjelesa - svi organi ovjeka ili
ivotinje; predmet u prostoru; organ
vlasti, sluba; u mat. dio prostora ome
en ploham.
tijesan prid., odr. v. tijesni, komp. tjenji uzak, sa manje prostora nego to treba,
npr. tijesan sokak, tijesna cipela, premale irine u odnosu na druge predme
te.
tijesno pril. - usko; prenes. oskudno, ne
dovoljno.
tijesto im. s. r., n. mn. tijesta, g. mn.
tijesta - s vodom potkuhano brano
pripremljeno za spravljanje hljeba i dr.
tik1 im. m. r. - veoma vrsto drvo za
izgradnju brodova i namjetaja; bot.
indijski hrast.
tik2 pril. - za pojaavanje znaenja blizine
uz prijedlog (npr. tik do mene),
tiket/tiket im. m. r. (engl.) - listi u
nagradnim igrama, u lotu, sportskoj
prognozi.
tikovina im. . r. - tikovo drvo kao
materijal za gradnju,
tikva im. . r., g. mn. tikava/tikvi jednogodinja vrtna biljka i plod te
biljke; bundeva, bua.
tikvan im. m. r. - osoba male pameti,
praznoglava osoba, glupan,
tikvast prid., odr. v. tikvasti - slian obli
ku i ukusu tikve,
tikvica im. . r. g. mn. tikvica - mala
tikva.
tikvice im. . r., em. i hip. od tikva male tikve koje se mogu pripremati na
razne naine (up. punjene tikvice),
tikviirina im. . r., augm. i pejor. - velika
tikva.

1134

1135
tilda im. . r. (p.) - izvijeni znak (~)
kojim se pokazuje ponavljanje odredni
ce u rjeniku,
tili/tili rijeca za pojaavanje, za tili as.
tilsum im. m. r. (ar.) - maijska tajna;
izgovor, znak, crte i sl. kojim se uva
kakva tajna,
tim im. m. r. (engl.), n. mn. tim ovi - grupa
strunjaka okupljenih u zajednikom
projektu, poslu, zadatku; sastav sport
ske ekipe.
timarenje gl. im. s. r. (perz.) od timariti,
timariti gl. nesvr. (perz.), prez. tim arim hraniti i istiti konja, njegovati ga eagijom i etkom,
timbar im. m. r. (fr.) - tembr.
timijan/tamijan im. m. r. - biljka poznata
pod nazivom majina duica,
timor im. m. r. (lat.) - kr, stijena,
kamenjar; gusta i velika uma.
timpan im. m. r. (gr.) - vrsta bubnja koji
se sastoji od bakrenog dijela prekriven
og napetom koom, talambas,
timski prid. odr. v. (engl.) - koji se odnosi
na tim.
timski pril. - na nain kako radi tim.
tinejderi/tinejder im. m. r. (engl.) vrijeme ivota muke ili enske osobe
od trinaeste do devetnaeste godine i
vota.
tinktura im. . r. (lat.) - lijek ili koz
metiko sredstvo u tenom stanju od
biljaka drugih tvari, otopina u alkoholu,
tinta im. . r. (tal.), g. jd. tinte, n. mn.
tinte, g. mn. tin ti - najee plave boje
tekuina za pisanje perom, mastilo,
crnilo, mureep.
tintarnica im. m. r. (lat.) - boica u kojoj
se dri tinta, u koju se umae pero
prilikom pisanja,
tinjalica im. . r. - elektronska cijev
ispunjena gasom koja svijetli i pri
slabom naponu struje,
tinjanje gl. im. od tinjati,
tinjati gl. nesvr., prez. tin ja - gorjeti
ispod pepela bez plamena; slabo svijet
liti.
tip im. m. r. (gr.), dat. jd. tipu/tipu, n.
mn. tip o vi - ono to je zajedniko
srodnoj grupi predmeta i pojava; model,
obrazac; izraziti predstavnik odreene
vrste; biol. podvrsta u svrstavanju orga-

nizama, ivih bia; prenes. pejor. sum

njiv ovjek, prepredenjak, udak,
tipian/tipian prid. (gr.), odr. v. tipini/
tipini - koji pripada istom tipu, koji
ima neto ope i zajedniko mnogima,
karakteristian, primjeran,
tipino/tipino pril. (gr.) - na tipian
nain, u tipinom obliku,
tipinost/tipinost im. . r. (gr.), instr.
jd. tipinou/tipinou i tipinosti/tipinosti - karakteristina osobina, svoj
stvo onoga to je tipino,
tipik im. m. r. (gr.), g. jd. fipika, mn.
tipici, g. mn. fipika - pravilo o bogosluenju u pravoslavnim crkvama, pra
vilnik o ivotu monaha u manastirima,
tipizacija im. . r. (gr.) - grupisanje
prema odreenim tipovima, prema bit
nim svojstvima, obiljejima,
tipiziran prid. (gr.), odr. v. tipizirani ureen tako da pripada odreenom tipu,
izraziti predstavnik kakve skupine,
tipizirati gl. svr. i nesvr. (gr.), prez.
tipiziram - srediti, sreivati, ureivati
ta prema eljenom tipu, svojstvima;
svesti/svoditi na jedan tip.
tipka im. . r., dat. jd. fipci/tipki, g. mn.
tipki - dirka, pokretna ploica, npr. na
klaviru, pisaoj maini i sl.
tipka im. m. r., g. jd. tipkaa, g. mn.
tipkaa - ee: daktilograf; . r. tipka
ica - ee: daktilografkinja,
tipkati gl. nesvr., prez. tipkam - pisati na
ureaju koji ima tipke (kompjuter,
pisaa maina),
tipograf im. m. r. (gr.) - slovoslaga,
radnik grafiar u tampariji u kojoj se
na starinski nain tampaju knjige,
tipologija im. . r. (gr.) - nauna dis
ciplina koja prouava tipove, svrstava
nje i klasifikacije tipova,
tipoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na tipologiju,
tipovati gl. nesvr. (gr.), prez. tipujem prognozirati, predviati uspjeh ekipa u
sportskoj prognozi,
tipski prid. odr. v. (gr.) - usklaen prema
jednom tipu, tipian,
tipski pril. (gr.) - tipino, na tipski nain,
prema odreenom tipu.
tirada im. . r. (fr.) - duga, esto neprijat
na pria ob. u povienom svaalakom
tonu; puno rijei koje malo kazuju.

tiskovina

tiranija im. . r. (gr.) - vladavina tirana,

nasilje, okrutnost, ugnjetavanje, zlosta
vljanje.
tiranin im. m. r. (gr.), mn. tirani - vladar
koji provodi vlast punu samovolje,
nasilja, ne obazirui se na zakon; onaj
koji se grubo, okrutno, nemilosrdno i
bezobzirno odnosi prema niima, mla
ima.
tiranisati/tiranizirati gl. nesvr. (gr ),
prez. tircmiem/tiraniziram - provoditi
tiraniju, postupati kao tiranin, vladati na
tiranski nain,
tiranski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na tirane i tiraniju,
tiranski pril. (gr.) - na nain tiranina i
tiranije.
tira im. . r. (fr.), g. jd. tiraa - broj
odtampanih primjeraka knjiga, novina,
asopisa i sl.; naklada,
tirani prid. odr. v. (fr.) - koji se odnosi
na tira.
tirit im. m. r. (ar.), g. mn. firita - nadjev
za pitu od sira, mesa i sl. koji se stavlja
u jufke; smjesa od izdrobljenog tijesta
zamijeanog s maslom i jajima koja se
sa samljevenim orasima stavlja u
baklavu.
tirkiz im. m. r. (fr.), g. jd. tirkiza - nepro
ziran dragulj plave, plavozelene i zele
ne boje.
Tirol im. m. r. - planinsko podruje u zap.
Austriji i sjevernoj Italiji.
tisa im. . r. - planinsko etinarsko drvo.
tisak im. m. r. (e.) - tampa, tehnika
umnoavanja tekstova pomou tam
parskih strojeva; dnevne novine,
tiskanica im. . r. - obrazac, formular;
ono to se potom otprema po poseb
nim pravilima; tampane stvari,
tiskar im. m. r. - vlasnik tiskare, tampar,
tiskara im. . r. - tamparija, preduzee
koje se bavi tampanjem,
tiskarski prid. - koji se odnosi na tiskare,
tiskanje.
tiskarstvo im. s. r. - djelatnost, tiskarski
zanat, tamparstvo,
tiskanje gl. im. s. r. izv. od tiskati,
tiskati gl. nesvr., prez. tiskam - tampati;
gurati se, utrpavati se; potiskivati,
tiskovina im. . r. - ono to je nastalo
tampanjem, tampana stvar; potanska
poiljka kojom se posebno rukuje.

tisovina
tisovina im. . r. - drvo od tise kao
materijal za obradu,
tisua/tisua broj - hiljada, 1000 jedinica
uzetih kao cjelina,
tisui/tisuiti red. broj - koji je na redu
iza 999.
tisuljee im. s. r. - hiljadu godina, mile^ nij.
tisuljetni prid. - tisuugodinji, hiljaduljetnji, hiljadugodinji,
tiina im. . r. - stanje bez buke, zvukova,
glasova, potpuni mir; mimo vrijeme
bez vjetra.
titati/tititi gl. nesvr., prez. titi me osjeati brigu, tegobu,
titan im. m. r. (gr.) - div, gigant, prema
nazivu Titan za divove iz grke mito
logije koji su htjeli da svrgnu Zeusa
kako bi ovladali nebom,
titiz im. m. r. (tur.) - krt ovjek, krtac,
tvrdica.
titizluk im. m. r. (tur.) - krtost, tvrdiluk,
titlovati gl. nesvr. (njem.), prez. titlujem
- ispisivati tekst prevoda govora gluma
ca stranog filma na ekranu,
titovka/titovka im. m. r., dat. jd. titovci/
titvci, g. mn. titvki/titvki - kapa koju
su nosili Titovi partizani i vojnici JNA.
titraj im. m. r. - dio titranja, pokret u
titranju.
titrati gl. nesvr., prez. titra - treperiti,
treptati; izvrgavati koga hirovima,
titrav prid. odr. v. titravi - treptav, tre
perav, koji titra,
titula/titula im. . r. (lat.) - steeno zvanje
(profesor, doktor); porodini ili poasni
naslov (lord, ser, baron, grof),
titular im. m. r. (lat.), g. jd. titulara - onaj
koji daje ime, koji je titularan, nomina
lan (vlasnik i sl.),
titularan prid. (lat.), odr. v. titularni samo po naslovu, po tituli, poasni, no
minalan.
titulirati/titulisati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. tituliram/titidiem - dati titulu,
naslov, osloviti koga prema tituli, rei
neiju titulu (profesore!),
tijelce im. s. r., g. jd. tijelceta, g. mn.
tijelaca, em. i hip. od tijelo - tjelace,
tjelece.
tijesan prid., odr. v. tijesni - uzak, malo
prostora.

1137

1136
tja! uzv. - koji dolazi uz mirenje sa
stanjem i injenicama,
tjedan im. m. r., g. mn. tjedana - ee:
sedmica, nedjelja, razdoblje od sedam
dana; hefta,
tjedni prid. odr. v. - ee: sedmini, koji
se odnosi na tjedan, sedmicu; nedjeljni,
heftini.
tjednik im. m. r., mn. tjednici - nedjelj
nik, list koji izlazi jednom u sedmici,
tjedno pril. - ee: sedmino, nedjeljno,
svakog tjedna, svake nedjelje,
tjelace/tjelace i tjelece/tjelece im. s.
r., g. jd. tjelceta g. mn. tjelca, hip.
od tijelo - tjelece, tjelce, malo tijelo,
tjelesina im. . r., augm. - veliko glo
mazno tijelo,
tjelesni prid. odr. v. - koji se odnosi na
tijelo; fiziki, puten,
tjelesurina im. . r., augm. i pejor. - veli
ko nezgrapno tijelo,
tjelece/tjelece im. s. r., g. mn. tjeleca,
em. i hip. od tijelo - tjelace, tijelce,
tjelohranitelj im. m. r. g. jd. tjelo
hranitelja, g. mn. tjelohtanitelja - onaj
koji uva neku poznatu osobu od fizi
kog napada, bodigard, u razg. gorila,
tjelovjeba im. . r., g. mn. tjelovjebi ee: gimnastika.
tjeme im. s. r., g. jd. tjemena, n. mn.
tjemena, g. mn. tjemena - dio na vrhu
glave, gornji dio lubanje,
tjemence im. s. r., hip. od tjeme - malo
tjeme, me(h)ko tjeme kod novoroen
eta.
tjemenica/tjemenjaa im. . r. - ljutenje
osjetljive koe i osip na tjemenu djete
ta.
tjeralica im. m. r. - potjernica, dokumenat
kojim su svi pozvani a pomognu u
hvatanju osumnjienog za djelo kanji
vo po zakonu,
tjeranje gl. im. s. r. od tjerati,
tjerati gl. nesvr., prez. tjeram - goniti
koga kako bi bio uhvaen, juriti koga;
vriti pritisak kako bi neko bio otjeran
iz mjesta stanovanja, progoniti; nasilno
odvesti, sprovesti; uzvicima navesti
konja da krene; pariti se (kuja),
tjeskoba im. . r. - stanje duha, osjeaj
straha, nespokojstva, nelagode, neizvje
snosti; skuen prostor.

tjeskobno pril. - skueno, nespokojno, u

strahu, neizvjesno,
tjesnac im. m. r., g. jd. tjesnaca, g. mn.
tjesnaca - uzan prostor izmeu dva
brda, pojas na moru izmeu dva kopna;
prenes. kripac, teak poloaj u koji
moe ko zapasti,
tjestenina im. . r. - hrana spravljena od
brana, hljeb, peciva, makaroni, fidelini, rezanci i sl.
tjeenje gl. im. s. r. od tjeiti,
tjeiti gl. nesvr., prez. tjeim - upuivati
kome blage rijei radi ublaavanja tuge,
pruati utjehu, rijeima olakavati tugu.
tjeitelj im. m. r. - tjeilac, onaj koji tjei;
tjeiteljica im. . r. - tjeiteljka, ona koja
tjei.
tkalac im. m. r., g. jd. tkalca, g. mn.
tkalaca - osoba koja zna tkati, koja se
bavi tkanjem, tka; ptica srodna vrapcu,
tkalaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
tkalce i tkanje,
tkalja im. . r. g. mn. tkalja - ena kojoj
je tkanje zanimanje; vrsta tropske ptice,
tkanica im. . r., g. mn. tkanica - tkanina
od vune u raznim bojama i arama,
proizvod kune radinosti,
tkanina im. . r., g. mn. tkanina proizvod dobijen tkanjem od pamunih,
vunenih, svilinih i dr. niti, platno, tof.
tkanje gl. im. s. r. - izv. od tkati, postupak
u proizvodnji tkanina,
tkaonica/tkaonica im. . r. - tvornica koja
prozvodi tkanine.
tkati gl. nesvr., prez. tkam/tkem - izrai
vati tkaninu na stanu ili razboju; prenes.
sanjati, matati, planirati,
tkivo im. s. r., g. jd. tkiva, g. mn. tkiva skup elija ili stanica ivih bia, npr.
miino tkivo.
tko up. zamj., g. jd. koga, dat. jd. kdme ee: ko.
tkogod zamj. - ee: kogod, ko bilo.
tlailac/tlaitelj im. m. r., g. jd. tlaioca,
n. mn. tlaioci, g. mn. tlaildca - onaj
ko tlai druge ljude, ugnjeta, tiranin,
tlaenje gl. im. s. r. od tlaiti,
tlaiti gl. nesvr., prez. tlai - biti nasilan,
agresivan prema drugim ljudima, isko
ritavati ih moralno i materijalno, izla
gati ih grubom pritisku.

tobogan
tlak im. m. r. (e.), n. mn. tlakovi pritisak, sila koja djeluje na jedinicu
povrine.
tlakomjer im. m. r., g. jd. tlakomjera, g.
mn. tlakomjera - aparat za mjerenje
krvnog pritiska, tlaka,
tlapiti gl. nesvr., prez. tlpi - buncati,
priati kao u bunilu; isprazno sanjariti,
tlapljenje gl. im. s. r. od tlapiti,
tlapnja im. . r., g. mn. tlapnji - buncanje,
sanjarenje, pria o onome to se pri
inja, privida,
tle/tlo im. s. r. - zemlja, povrina zemlje,
ono po emu hodamo,
tlocrt/tlocrt im. m. r. - plan, crte izgleda
dijela graevine naslonjenog na tlo.
tmast prid., odr. v. tmasti - taman, crn,
zagasit.
tmica/tmina im. . r. - tama, pomrina,
mrak.
tmuran prid., odr. v. tmurni - bez dovolj
no svjetla, mraan; prenes. sumoran,
turoban, ispunjen tekim mislima i
emocijama,
tmuriti (se) gl. nesvr., prez. tmurim se postajati tmuran, sumoran, mraan;
mrgoditi se, mrtiti se zbog loeg raspo
loenja.
tmiia im. . r., augm. i pejor. - tama,
tmica u nekom zatvorenom prostoru,
to pokaz. zamj. s. r., g. toga, dat. tom(e),
m. r. taj, . r. ta - ono na ta poka
zujemo.
toaleta im. . r. (fr.) - sveana odjea ob.
enska, haljina, kostim; ureen spoljni
izgled; dio namjetaja, sto sa ogledalom
i priborom za minkanje i eljanje;
prostorija sa nunikom, we.
toaletni/toaletni prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na toaletu, npr. toaletni pribor,
toaletni papir,
toba im. . r. (ar.) - pokajanje od grijeha
(npr. doi tobe, tobe dos o u zn. proi se
grijeha, popraviti se i dalje ne initi
grijehe).
tobdija im. m. r. (tur.), g. mn. tobdija vojnik artiljerac koji puca iz topa;
prenes. fudbaler koji ima jak udarac,
tobe ja rabum, tobe estagfiriilahl uzv. Boe oprosti! Kae se kad se izgovori
kakva grijena rije,
tobogan im. m. r. (engl.) - sprava za igru i
zabavu na plai ili u zabavnom parku.

tobolac
tobolac im. m. r. g. jd. tdbolca, n. mn.
tdblci, g. mn. tobolaca - dua kona
vreica za strijele; vree na trbuhu
enke kengura u kojoj nosi mladune,
tobolari - im. m. r. plur. tantum - ee:
torbari; ivotinje sisari koje imaju tobo
lac, torbu u kojoj nose mladune, npr.
enka kengura.
tdbo(e) pril. - naizgled, prividno, kao
oja, kobajagi,
tobonji prid. odr. v. - prividan, koji je to
samo naizgled, laan,
tocilo im. s. r. - brus u obliku toka koji se
okree i slui za otrenje,
toak/toak im. m. r. g. jd. toka, mn.
tokovi - kota,
toionica/toionica im. . r. - u prolosti
esto naziv za mjesto gdje se toi i
prodaje pie (gostionica, bife, kafi),
toenje gl. im. s. r. od toiti.
toiti1 gl. nesvr., prez. toim - nalijevati,
puniti tekuinom.
toiti2 gl. nesvr. prez. tdi - rastakati,
izjedati drvo (crv).
toga im. . r. (lat.), dat. jd. togi - gornja
haljinka koju su nosili punoljetni graa
ni u starom Rimu.
tbljaga im. . r. (tur.), dat. jd. tdljazi, g.
mn. toljaga - batina, podebeo i teak
tap.
tok im. m. r. - rjee: tijek; kretanje tekue
vode u prirodi, smjer kojim tee rijeka
ili potok; bilo kakvo kretanje u prostoru
i vremenu, nain kako se neto odvija,
toka im. . r. (tur.), dat. jd. toki, mn. toke,
g. mn. toka - kopa na opasau; dio
oklopa na prsima junaka u epskoj pjes
mi.
tokar im. m. r. (tur.), v. jd. tokaru/tokare
- zanatlija koji obrauje metal ili drvo
na maini za tokarenje, gloda,
tokarenje gl. im. s. r. (tur.) od tokari ti.
tokariti gl. nesvr. (tur.), prez. tdkarim obraivati metal ili drvo tokarskim
strojem.
tokarski prid. odr. v. (tur.) - koji se
odnosi na tokare,
tokarski pril. (tur.) - na tokarski nain,
kao tokar.
tokata im. . r. (tal.), g. mn. tokta muzika kompozicija najee brzog
tempa za .klavir, orgulje ili neki drugi
instrument sa dirkama.

1139

1138
toke im. . r. plur. tantum (tur.) - u
prolosti ukrasi od metala (dugmad) na
prednjem dijelu nonje; vee metalne
ploe kao zatita prsa od oruja u boju.
tokmak im. m. r. (tur.), v. jd. tdkmae, n.
mn. tdkmaci, g. mn. tokmaka - topuz,
malj, mlat; teretni konj; prenes. priglup
ovjek, budala, zvekan,
tokom/tokom pril. - rjee: tijekom; za
vrijeme neega, u toku.
toksian prid. (gr.), odr. v. toksini otrovan, koji sadri otrov,
toksikofobija im. . r. (gr.) - bolestan
strah od otrova,
toksikolog im. m. r. (gr.), g. jd. toksikdloga, n. mn. toksikdlozi, g. mn. toksikd16go - osoba koja se bavi toksikolo
gijom.
toksikologija im. . r. (gr.) - nauka koja
se bavi prouavanjem otrova i njihovog
uticaja na organizam,
toksikoloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na toksikologiju i toksikologe.
toksikopatija im. . r. (gr.) - bilo koja
bolest nastala trovanjem,
toksin im. m. r. (gr.), g. jd. toksina, g.
mn. toksina - otrov,
tolerancija im. . r. (lat.) - odnos u kojem
se meusobno prihvaa drugaije (kul
tura, obiaji, miljenje, uvjerenja i dr.),
trpeljivost, podnoljivost; u tehnici do
puteno odstupanje od zadatih mjera,
tolerantan prid. (lat.), odr. v. tolerantni liberalan, pomirljiv, trpeljiv, bez kruto
sti i iskljuivosti prema drugaijem,
tolerantnost im. . r. (lat.), instr. jd.
tolerantnou/tolerantnosti - osobina
onoga ko je tolerantan,
toleriranje/tolerisanje gl. im. s. r. (lat.)
od tolerirati/tolerisati,
tolerirati/tolerisati gl. nesvr. (lat.), prez.
toleriram/toleriem - prihvatati razlike,
doputati, biti liberalan, pomirljiv,
toliki prid. odr. v. - koji je kad se poredi s
nekim drugim pojmom isti po veliini,
iznosu i sl.; koji se istie po veliini,
koliini, znaenju,
toliko pril. - u toj mjeri, koliini; mnogo,
veliki broj; vremenski dugo.
tolinl prid., em. od toliki - tako malen,
tolino pril., em. od toliko - u tako maloj
mjeri, koliini.

toljaga im. . r. - velik i teak komad

drveta pogodan za udaranje; batina,
tom im. m. r. (gr.), mn. tdmovi, g. mn.
tdmova - obimna knjiga, svezak u
ediciji od vie tomova,
tombola im. . r. (tal.) - igra na sreu sa
listiima koji mogu dobiti nagradu,
tomruk im. m. r. (tur.), mn. tdmruci klada, panj; nekad davno vrsta drvenih
okova za kanjenike.
ton im. m. r. (gr.), n. mn. tonovi - oso
bina zvuka, glasa; nijansa boje; nain
govora u obraanju kome, npr. povien
ton.
tona im. . r. (engl.), g. mn. tona - mjera
za teinu, 1000 kg.
tonalitet im. m. r. (gr.), g. jd. tonaliteta suodnos tonova u kompoziciji, njena
melodijska osnovica; prevlaujua boja
na slici.
tonaa im. . r. (engl.) - nosivost izraena
u tonama.
tonian prid. (gr.), odr. v. tdnini - koji
ima ton, naglaen, suprot, atonian,
nenaglaen.
tonik im. m. r. (gr.), g. jd. tdnika, mn.
tonici, g. mn. tonika - bezalkoholno
osvjeavajue pie gorkasta ukusa,
tonikum im. m. r. (gr.) - lijek za jaanje,
okrepljenje i osvjeenje,
tonski prid. odr. v. (gr.) - koji se odnosi
na ton, npr. tonski zapis,
tonski pril. (gr.) - u vezi sa tonom, u
tonovima.
tonuti gl. nesvr., prez. tonem - padati
ispod povrine vode, upadati u neku
itku masu; prenes. propadati, gubiti
ta, postajati gubitnik,
tonzile im. . r. plur. tantum (lat.), g. mn.
tonzila - med. krajnici,
tonzura im. . r. (lat.) - kod katolikih
redovnika obrijan dio na vrhu glave.
top im. m. r. (tur.), mn. tdpovi - arti
ljerijsko oruje duge i iroke cijevi;
figura u ahu, kula.
topao/topal prid., odr. v. topli - koji je
zagrijan, suprotno od hladan; prenes.
saosjeajan, naklonjen, srdaan, njean,
topal im. m. r. (tur.), g. jd. topola - osoba
sa jednom kraom nogom, hrom ovjek.

topografski
topaz/topaz im. m. r. (gr.), g. jd. topaza/
tdpaza - vrsta prozirnog poludragog
kamena zelene ili ute boje, hrizolit.
tdphana/tophana im. . r. (tur.-perz.) fabrika za izradu topova,
topinambur im. m. r. - biljka iz porodice
glavoika, ioka,
topionica/topionica im. . r. - radionica
ili fabrika u kojima se topi ruda, metal,
talionica itd.
topljenje gl. im. s. r. od topiti,
topiti (se) gl. nesvr., prez. tdpim (se) pomou temperature uiniti da neka
tvar pree iz vrstog u teno stanje;
prelaziti u teno stanje usljed djelova
nja vruine, taliti.,
toplana im. . r., g. mn. toplna - predu
zee koje se brine o funkciji postrojenja
za grijanje veeg broja zgrada,
toplice/toplice im. . r. plur. tantum, g.
mn. toplica - vrela tople i esto ljeko
vite vode; ljeilita i kupalita izgrae
na na takvom izvoru,
toplina im. . r., g. mn. topina - osobina
onoga to je toplo; u fiz. jedan od obli
ka energije; prenes. srdanost, njenost,
ljudskost, prisnost i sl.
toplo pril. - s toplinom, na topao nain,
toplokrvan/toplokrvan prid., odr. v.
topldkrvni/toplokrvni - kojem je uro
eno odravanje tjelesne temperature,
toplomjer im. m. r., g. jd. toplomjera, g.
mn. toplomjera - sprava za mjerenje
temperature tijela,
toplota im. . r. - ono to je toplo u
fizikom smislu, toplina,
toplotni/toplotni prid. odr. v. - koji se
odnosi na toplotu, npr. toplotni udar.
topljiv prid., odr. v. tdpljivi - koji se moe
topiti.
topljivost im. . r., instr. jd. tdpljivou/
tdpljivosti - osobina onoga to je toplji
vo.
topnitvo im. s. r., (tur.) - artiljerija,
topograf im. m. r. (gr.), g. jd. topdgrafa,
g. mn. topdgrafa - strunjak za topo
grafiju.
topografija im. . r. (gr.) - nauka koja se
bavi snimanjem odreenog podruja
Zemlje i izradom planova i topograf
skih karti.
topografski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na topografe i topografiju.

topola
topola im. . r. - vrsta listopadnog drveta
iz porodice vrba.
toponomastika im. . r. (gr.), dat. jd.
toponomastici - nauka o toponimima,
toponim/toponim im. m. r. (gr.) geografska imena, imena naselja, mora,
rijeka, planina, brda itd.
topot im. m. r. - zvuk udaranja o tlo
kopita konja u trku.
topovnjaa im. . r. (tur.), g. mn.
topovnjaa - ratni brod naoruan topo
vima.
topovski prid. odr. v. (tur.) - koji se
odnosi na topove, npr. topovska paljba,
toprak im. m. r. (tur.) - tlo, zemlja, ono
to je vlastito; ognjite; domovina; pre
nes. kuni prag.
topuz im. m. r. (ar.) - buzdovan, starinsko
hladno oruje za udaranje protivnika,
izraen od krae toljage sa eljeznom
kuglom sa bodljama na kraju,
topuzina im. . r., pejor. prenes. - glupak,
tvrdoglava i nedokazana osoba,
tor im. m. r., mn. tdrovi - ograen prostor
u koji se zatvaraju ovce.
tora im. . r. (jevr.) - jevrejski naziv za
Mojsijeve zakone, prvih pet knjiga
Biblije, Starog zavjeta; Petoknjije; svi
tak na kojem je Petoknjije rukom napi
sano, obredni predmet u sinagogi,
toranj im. m. r., mn. tornjevi - visoka i
uska graevina, samostalna ili u sastavu
druge graevine (npr. crkveni toranj;
uzdignuta platforma razliite namjene).
torba im. m. r. (tur.), g. mn. torbi - pred
met za noenje potrebnih stvari (hrana,
spisi, odjea itd.),
torbar/torbar im. m. r. (tur.), g. jd.
torbara/torbara - zanatlija koji izrauje
torbe; trgovac koji nosi i prodaje raznu
robu.
torbari/torbari/torbari im. m. r. plur.
tantum, (tur.) - biol. ivotinje koje u
torbi, tobolcu nose mladune, tobolari,
torbariti gl. nesvr. (tur.), prez. tdrbarim
- prodavati robu kao torbar; raditi samo
za zaradu, tezgariti,
torbarskl prid. odr. v. (tur.) - koji se
odnosi na torbare,
torbarski pril. (tur.) - kao torbar, na nain
torbara.

1141

1140
torbetina im. . r. (tur.), g. mn. torbetina,
augm. i pejor. od torba - velika nezgra
pna torba.
torbica im. . r., em. - mala torba, manja
enska ili muka priruna torba za
osobne stvari,
toreador im. m. r. (p.), g. jd. toreadora uesnik koride koji se bori sa bikom,
torlak im. m. r. (tur.), v. jd. tdrlae, n.
mn. tdrlaci, g. mn. torlaka - hvalisavac,
razmetljivac; brdo u blizini Beograda,
torlakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
Torlake i torlako narjeje kako se
naziva skup govora u junoj Srbiji,
tornado/tornado im. m. r. (p.), g. jd.
tdrnada- vrsta vjetra razorne snage kod
kojeg se zrak u brzom kovitlacu naglo
die.
tornjati se gl. nesvr., imp. tdrnjaj se! pejor. gubiti se s oiju, nestati,
torokati gl. nesvr. (tur.), prez. torkam/
tordem - pejor. govoriti o svemu i
svaemu bez reda i smisla, ljutito
prigovarati bez pravog razloga; brbljati
kojeta.
torokua im. . r. (tur.) pejor. - ena koja
toroe, brbljivica,
torpedir anj e/torpedo vanje gl. im. s. r.
(lat.) - izv. od torpedirati/torpedo vati.
torpedirati/torpedo vati gl. svr. i nesvr.
(lat.), prez. torpediram/tdrpedujem torpedom gaati i potapati brodove na
moru; prenes. raznim sredstvima one
moguavati da neko postigne odreeni
cilj, a ostvari kakvo djelo i sl.
torpednl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na torpedo, koji je naoruan
torpedima.
torpedo im. m. r. (lat.), mn. torpeda oruje koje se koristi za gaanje i
potapanje brodova.
torta im. . r. (lat.) - vei kola okruglog
oblika od brana, jaja, eera, okolade,
voa itd.
tortura im. . r. (lat.) - muenje, podvrga
vanje koga mukama; fiziki i psihiki
pritisak, mrcvarenje,
torzija im. . r. (lat.) - uvrtanje, zavrtanje,
sukanje i sila koja se protivi usukivanju; u medicini uvrtanje krvnog suda
radi zaustavljanja krvarenja.
torzo im. m. r. (tal.), mn. torza - kip koji
prikazuje gornji dio ljudskog tijela bez

udova; bista; prenes. neto to nije

potpuno, to je nedovreno,
tost/tost im. m. r. (engl.), mn. tostovi/
tstovi - krike hljeba ugrijane, zape
ene u tosteru.
toster im. m. r. (engl.), g. mn. tosterd kuhinjska elektrina naprava za sprav
ljanje tosta,
total im. m. r. (lat.), g. jd. totala - naziv u
jeziku filma za sliku glumca snimljenog
u krupnom planu; ukupnost svih dijelo
va, cjelokupnost, sve zajedno,
totalan/totalan prid. (lat.), odr. v. tdtalni/
totalni - sav, itav, cijel, ukupan, pot
pun.
totalitarizam im. m. r. (lat.), g. jd. totali
tarizma, g. mn. totalitarizama - vlast
totalitarne drave u kojoj je sve u
rukama pojedinca ili jedne vladajue
skupine koja kontrolie javni i kulturni
ivot, ograniava slobode i prava gra
ana i njihove inicijative,
totalitet im. m. r. (fr.), g. jd. totaliteta cjelokupnost, ukupnost, cjelina,
totalizacija im. . r. (lat.) - zbrajanje,
sumiranje, saimanje,
totalno/totalno pril. (lat.) - potpuno, sas
vim, u krupnom planu, u totalu.
totem im. m. r. (indijan.), g. jd. totema ivotinja, biljka, predmet kojem jedna
drutvena grupa, npr. indijansko pleme
iskazuje posebno potovanje, totem je
simbol pretka s kojim su posebno pove
zani.
totemizam im. r., (indijan.), g. jd. toternizma - vjerovanje u toteme, kult totema;
jedan od najranijih oblika religije.
tov im. m. r. (perz.) - tovljenje,
tovan/tovan prid. (perz.), odr. v. tovni ugojen, dobro uhranjen.
tovar im. m. r. - teret natovaren na na
leima, na konja, vozilo; u lok. govo
rima naziv za magarca.
to varenje gl. im. s. r. od tovariti,
tovariti gl. nesvr., prez. tdvarim - podi
zati i slagati teret radi prenoenja ili
prevoenja; prenes. nabijediti nekoga,
slagati o njemu, optuiti ga, opterei
vati koga ime.
tovarni prid. odr. v. - koji je za preno
enje tereta (npr. tovarni konj); koji se
odnosi na tovar (npr. tovarni list).

tradicija
tovilite im. s. r. (perz.) - prostorije u
kojima se tove ivotinje,
tovljenje gl. im. s. r. (perz.) - izv. od
toviti.
toviti gl. nesvr. (perz.), prez. tdvim hraniti stoku kako bi dobila na teini;
pejor. toviti se: debljati se, gojiti se
prekomjernim uzimanjem hrane.
tovljenik im. m. r. (perz.), mn. tovljenici ivotinja koja se posebno hrani kako bi
dobila na teini,
toz im. m. r. (tur.) - prah, praina (npr. toz
od kafe).
tozluci/tozluke im. plur. tantum (tur.) dokoljenice od ohe ili sukna koje se sa
strane kopaju,
trabakula im. . r. (tal.) - teretni obalni
jedrenjak sa dva jarbola, otre krme i
zaobljenog pramca,
trabant im. m. r. (tal.), g. mn. trabanata istomiljenik, pratilac, satelit; prenes.
pretjerano odan, pristalica, ulizica,
trabozan im. m. r. (gr.), mn. trabdzani parmak, koi za ograivanje stepenica
i sl.; balustrada.
trabunjalo im. s. r. - osoba koja trabunja,
trabunjanje gl. im. s. r. od trabunjati,
trabunjati gl. nesvr., prez. trabunjam govoriti besmislice i gluposti, priati
kojeta bez ikakvog reda i smisla,
traenje gl. im. s. r. od traiti,
traiti gl. nesvr., prez. traim - rjee:
tratiti, troiti uludo, uzalud, rasipati
(novac, bogatstvo, vrijeme).
tra im. m. r. (njem.), mn. traevi, g. mn.
traeva - ogovaranje, klevatanje, sitne
lai o drugim osobama,
traak im. m. r., g. jd. traka, mn. traci,
g. mn. traka, dat.-instr.-lok. mn.
tra cima em. - mali trak. .
traara im. . r. - ena koja voli traati,
traati gl. nesvr., prez. traam - ogova
rati, iznositi sitne lai o kome, klevetati,
traer im. m. r., v. jd. traeru - mukarac
koji voli traati; ogovara,
traerski pril. - kao traer i traara, na
njihov nain,
tranice im. . r. plur. tantum - eljezni
ka ili tramvajska pruga, ine.
tradicija im. . r. (lat.) - kultura, obiaji,
pravila, naini ivljenja jedne ljudske
zajednice kroz historiju koji se prenose
s generacija na generaciju.

tradicionalan
tradicionalan prid. (lat.), odr. v. tradicio
nalni - koji pripada tradiciji, koji se
oslanja na tradiciju,
tradicionalistiki prid. (lat.) - koji slijedi
duh tradicionalizma,
tradicionalizam im. m. r., (lat.), g. jd.
tradicionalizma - oslanjanje na tradici
ju, odravanje tradicije, potivanje vri
jednost tradicije,
tradicionalno pril. (lat.) - po tradiciji, na
nain tradicije,
trafika im. . r. (tal.), dat. jd. trafici, g.
mn. trafka - kiosk u kojem se prodaju
novine, asopisi, cigarete, obrasci, po
tanske marke, takse i dr.
trafikant im. m. r. (tal.) - trgovac koji
prodaju robu u trafici.
trag im. m. r., mn. tragovi - otisak stopala
noge na tlu, podu i sl.; ostaci onoga to
je bilo; neto to moe posluiti kao
dokaz, potvrda, to ukazuje na neto,
traga im. m. r., g. jd. tragaa - onaj koji
slijedi trag i na osnovu toga dolazi do
cilja.
tragae im. . r. plur. tantum, g. tragaa tezgere, traglje, nosiljka za dva radnika
pomou koje se nosi cigla i dr. materijal
na graevini,
traganje gl. im. s. r. od tragati,
tragati gl. nesvr., prez. tragam - slijediti
trag; prenes. istraivati, paljivo traiti,
tragedija im. . r. (gr.) - dramsko djelo u
kojem se prikazuju moralni sukobi
izmeu likova a zavrava se smru
glavnog junaka; prenes. velika nesrea,
nesretan dogaaj, nevolja,
traged im. m. r. (gr.), g. jd. trageda glumac koji ima ulogu u tragediji,
tragetkinja im. . r. (gr.) - glumica koja
glumi u tragediji,
tragian prid. (gr.), odr. v. tragini nesretan, potresan, pun stradanja, zlo
koban, smrtan,
tragiar im. m. r. (gr.), g. jd. tragiara,
g. mn. tragiara - pisac tragedija, glu
mac koji igra u tragediji; prenes. osoba
koja ivi tragino; tragina linost,
tragiarka im. . r. (gr.) - ena tragiar,
tragikomedija im. . r. (gr.) - dramsko
djelo sa elementima tragedije i kome
dije, u kome je pomijeano potresno sa
smijenim, a zavretak je sretan.

1143

1142
tragikomian prid. (gr.), odr. v. tragikomini - koji je i nesretan i smijean,
traglje im. . r. plur. tantum, g. traglji tragae.
trahom im. m. r. (gr.), g. jd. trahoma, g.
mn. trahoma - zarazna bolest oiju koju
u narodu zovu misimjaa ili misirska
okobolja, po miljenju da joj je
porijeklo iz Misira (Egipta),
trajan prid., odr. v. trajni - stalan, koji
nije ogranien u vremenu,
trajati gl. nesvr., prez. trajem - stalno
postojati u vremenu, odravati upot
rebljivu vrijednost, biti trajan,
trajekt im. m. r. (lat.), g. mn. trajekata vrsta broda za prevoz vozila, robe i
putnika, ob. od kopna do ostrva,
trajno pril. - stalno, neprekidno, na trajan
nain.
trajnost im. . r., instr. jd. trajnou/
trajnosti - osobina onoga koji je trajan,
svojstvo onoga to je trajno, posto
janost, stalnost.
trak im. m. r., mn. traci/trkovi - tanka
zraka svjetla.
traka im. . r. dat. jd. traci, g. mn. traka vrpca, uzak komad tkanine, papira i sl.
za vezivanje, privrivanje ega; dio
ceste (npr. desna traka; ono na ta se
snima film ili zvuk, filmska traka, mag
netna traka); kaseta,
trakavica im. . r. - paraziti u tijelu
ovjeka i kod drugih kimenjaka; pre
nes. ono to je namjerno razvueno da
due traje (predavanje, serija sapunica
na televiziji i dr.).
trakt im. m. r. (lat.) - krilo zgrade, tj. dio
graevine posebno izdvojen,
traktat im. m. r. (lat.), g. jd. traktata, g.
mn. traktta - teorijsko djelo o nekom
problemu; rasprava, studija; pravn. me
unarodni ugovor,
traktor im. m. r. (lat.) - motorno vozilo za
vuu plugova i drugih poljoprivrednih
maina.
traktorist(a) im. m. r., g. jd. traktorist,
n. mn. traktdristi/traktdriste - voza
traktora, onaj koji upravlja i rukuje
traktorom.
traljav prid., odr. v. traljavi - lo, bez
vrijedan, bez panje prema sebi; pode
ran, neuredan, prljav, dronjav,
traljavo pril. - na traljav nain, loe.

trambulma im. . r. (tal.), g. mn.

trambulma - elastina daska za poja
avanje odraza prilikom skakanja u
vodu.
tramontana/tramontana im. . r. (tal.) vjetar sjevernjak na moru.
trampa im. . r. (tur.-tal.) - zamjena
predmeta i dobara; trgovina u kojoj se
razmjena dobara vri bez novca,
trampiti gl. svr. i nesvr., prez. trdmpim
- vriti ili izvriti razmjenu predmeta i
dobara; zamjenjivati se s nekim za
neto, razmjenjivati.
tramvaj/tramvaj im. m. r. (engl), g. jd.
tramvaja/tramvaja - gradska eljeznica,
najprije sa konjskom zapregom a danas
na elektrini pogon,
tramvajski/tramvajski prid. (engl.) - koji
se odnosi na tramvaj.
trans im. m. r. (engl.) - posebno stanje
svijesti; hipnotiki san; zanos, ushie
nje.
transakcija im. . r. (lat.), g. mn. transak
cija - bankarski ili trgovaki ugovor
esto zakljuen bez vienja osobe ili
gotova novca; poravnjanje, sporazum,
nagodba, pothvat,
transcendetalan prid. (lat.), odr. v.
transcendetalni - filoz, prediskustven,
odnosi se na uslove spoznavanja pred
meta koji su prije iskustva,
transcendiranje gl. im. s. r. - izv. od
transcendirati.
transcendirati gl. svr. i nesvr. (lat.),
prez. transcendiram - prei ili prelaziti
granice iskustva, biti iznad ili izvan
opaanja pomou osjetila,
transfer im. m. r. (lat.), g. mn. transfera prenos novca iz jedne ustanove u
drugu, iz drave u drugu dravu; mije
njanje jedne novane valute u drugu;
dokumenat kojim se prenosi pravo
vlasnitva na drugu osobu; u sportu
prelazak sportista iz jednog kluba u
drugi.
transformacija im. . r. (lat.), g. mn.
transformacija - preobraaj, preobraz
ba, mijenjanje oblika, pretvaranje,
transformator im. m. r. (lat.), g. jd.
transfdrmator a, g. mn. transformatora
- pretvara, onaj koji mijenja; tehn.
postrojenje za smanjenje ili povienje
elektrine struje.

trana

transformirati/transformisati gl. svr. i

nesvr. (lat.), prez. transformiram/ transfdrmiem - preobraziti, pretvoriti, pre
oblikovati.
transfuzija im. . r. (lat.), g. mn. transfu
zija - u med. prenos krvi zdrave u krvni
sistem bolesne osobe,
transkripcija im. . r. (lat.), g. mn.
transkripcija - upotreba pisma kojom
po mogunosti tano reprodukujemo
sve finese izgovora glasova; prenoenje
kompozicije napisane za jedan instru
ment ili glas, na drugi instrument ili
glas.
transliteracija im. . r. (lat.), g. mn.
transliteracija - prenoenje teksta iz
jednog pisma u drugo, prenoenje slova
jednog pisma u slova drugog pisma,
npr. iz irilice u latinicu,
transmisija im. . r. (lat.), g. mn. trans
misija - sistem prenosa pogonske sile sa
motora na ostale dijelove postrojenja
pomou zupanika, osovina, raznih ti
pova remenja,
transparent im. m. r. (lat.) - vei komad
platna ili papira na kojim je napisana
parola, poruka, zahtjev i sl., nosi se za
vrijeme protesta,
transplantacija im. . r. (lat.), g. mn.
transplantacija - u med. operativna za
mjena bolesnog tkiva ili organa zdra
vim tkivom iste ili druge osobe,
transport im. m. r. (lat.), g. mn. trans
porta - prevoenje roba i putnika,
sredstva za prevoz roba i putnika,
transporter im. m. r. (lat.), g. jd. trans
portera, g. mn. transportera - prevozno
sredstvo razliitih namjena, najee za
prevoz putnika i tereta,
transportirati/transportovati gl. svr. i
nesvr., prez. transpdrtiram/trdnsportujem - prevoziti, otpremati velike koli
ine robe sredstvima za transportovanje.
transverzala im. . r. (lat.), g. mn.
transverzala - pravac koji sijee druga
dva pravca; linija koja sijee druge
dvije linije; popreni pravac, crta.
transvestit/transvestit im. m. r. (lat.), g.
jd. transvestita - ovjek sklon da nosi
odjeu suprotnog pola.
trana im. . r. (fr.), g. mn. trani - obrok,
odreena suma novca ili vrijednosnih

traneja
papira koji se doznauju u odreenom
vremenskom razdoblju,
traneja im. . r. (fr.), g. mn. traneja dugaak dubok rov koji titi vojsku od
metaka, krhotina granata i od posmatra
nja protivnika,
tranzistor im. m. r. (engl.), g. jd. tranzi
stora, g. mn. tranzistora - element u
elektronici izumljen 1947., zamjena za
glomazne radio-cijevi, elektrode, krista
lna pojaala; naziv za prenosni radio
aparat sa tranzistorima,
tranzit im. m. r. (lat.) - prevoenje robe ili
putnika iz jedne drave u drugu kroz
zemlju koja se nalazi izmeu njih; zao
bilazni put, zaobilaznica.
tranzitni prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na tranzit, koji se vri tranzitom.
trap1 im. m. r. (hol.) - donji dio kola,
donje postrojenje vozila, asija; tokovi
aviona (stajni trap).
trap2 im. m. r., n. mn. trapovi - rupa u
zemlji za uvanje krompira, repe i sl.
trapav prid., odr. v. trapavi - nespretan,
trom u hodu, koji teko hoda.
trapavo pril. - nespretno, tromo, na trapav
nain.
traper im. m. r. (engl.), g. mn. trapera - u
Americi lovac ivotinja ije je krzno na
cijeni.
traperice im. . r. plur. tantum (engl.) pantalone od pamunog platna skrojene
po uzoru na odjeu amerikih trapera i
farmera, farmerice,
trapez im. m. r. (gr.), g. jd. trapeza etverokut sa dvije nejednake paralelne
strane; sprava u gimnastici sastavljena
od preke objeene na dva konopca;
mjesto u cirkusu gdje se izvode akrobatske take programa,
trapist im. m. r. (fr.) - pripadnik katoli
kog crkvenog reda i sir koji se proizvo
di po njihovom receptu.
tras uzv. - kojim se doarava zvuk udar
ca, ruenja ega, ljutitog lupanja vrati
ma i sl.
trasa im. . r. (fr.) - kolcima oznaen
projektovani pravac budueg puta, ces
te, pruge i sl.
trasiranje gl. im. s. r. (fr.) od trasirati.
trasirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
trasiram - obiljeiti i obiljeavati, pro
jektovan trasu.

1145

1144
tranje gl. im. s. r. od trati.
trati gl. nesvr., prez. tarem, trp. prid.
tran - krpom i sl. skidati prljavtinu s
neke povrine,
tratina im. . r. - naobraeno zemljite
obraslo sitnom travom, utrina,
tratinica im. . r., g. mn. tratinica livadska biljka, krasuljak,
trauma/trauma im. m. r. (gr.) - med.
ozljeda, povreda izazvana fizikim uti
cajem na organizam (udarcem, hemij
skim sredstvom, elektrinom strujom);
psihiko optereenje,
traumatian prid. (gr.), odr. v. trauma
tini - koji je izazvan traumom; kojeg
proima trauma,
traumatolog im. m. r. (gr.), mn. traumatdlozi - osoba koja se bavi traumatolo
gijom.
traumatologija im. . r. (gr.) - prou
avanje i lijeenje trauma i njihovih
posljedica u ivanom sistemu,
traumatoloki prid. odr. v. (gr.) - koji je
u vezi sa traumatologijom i traumato
lozima.
traumatski/traumatski prid. odr. v.
(gr.) - koji se odnosi na traume.
trava im. . r. g. mn. trva - biljka zelene
boje s tankom vlati; prenes. ljekovita
biljka; arg. droga koja se pui (mari
huana).
travanj im. m. r., g. jd. travnja - ee:
april, etvrti mjesec u godini,
travar im. m. r., g. jd. travara - osoba
koja skuplja i prodaje ljekovito bilje,
onaj koji lijei ljekovitim biljem,
travarica im. . r. - vrsta rakije sa aro
mom trava,
travarica/travarica im. . r. - travarka.
travarka im. . r. - travarica, ena koja
skuplje ljekovito bilje i pomou njega
lijei bolesnike,
travarski/travarskl prid. odr. v. - koji se
odnosi na travare.
travarstvo im. s. r., g. mn. travar stava djelatnost skupljanja, prouavanja i lije
enja travama, ljekovitim biljem,
travestija im. . r. (lat.) - knjievno djelo
iji se pisac ruga nekom drugom ozbilj
nom djelu mijenjajui mu izraz i inei
ga besmislenim,
travica im. . r., em. i hip. - mala sitna
trava.

travka im. . r., dat. jd. travci, g. mn.

travki - vlat trave, travica
travnat prid., odr. v. travnati - prekriven
travom, na kojem se nalazi trava,
travnjak im. m. r., mn. travnjaci - povri
na na kojoj je zasaena posebna vrsta
trava koja se stalno njeguje,
trabina im. . r. - ono to se potrauje,
potraivanje,
trailac/traitelj im. m. r., g. jd. traioca/
traitelja, g. mn. trailaca/traitelja osoba koja trai,
traiti gl. nesvr., prez. traim - nastojati
pronai neku osobu, neto izgubljeno,
zametnuto; moliti, zahtijevati, iskati;
imati potrebu za neim, npr. za istim
zrakom.
trbobolja im. . r. g. mn. trbdbolja - bolo
vi u trbuhu,
trbonja/trbonja im. m. r. - iron. osoba sa
velikom trbuhom.
trbuh im. m. r., mn. trbusi, g. mn. trbuha
- dio tijela izmeu prsa i zdjelice,
trbuna duplja, eludac i crijeva, sto
mak, drob; prenes. unutranjost ega;
neko ispupenje.
trbuhozborac im. m. r., g. jd. trbuho
zborac g. mn. trbuhozboraca - osoba
koja ne mie usnama, pa izgleda da
govori iz trbuha,
trbuast prid., odr. v. trbuasti - koji je
okrugao, zaobljen, sa velikim trbuhom,
trbui im. m. r., em. - mali trbuh,
trbuina im. . r., augm. i pejor - veliki
trbuh.
trbuni prid. odr. v. - koji se odnosi na
trbuh ili mu pripada,
tranje gl. im. s. r. od trati - kretanje u
trku.
trati gl. nesvr., prez. trim - kretati se
brzo, bre raditi nogama nego pri obi
nom hodu; juriti, uriti, nastojati dobiti
u vremenu; truditi se.
trka im. . r., dat. jd. trki - poljska jare
bica.
trkaralo im. s. r. - onaj koji trakara,
koji za nakoga obavlja sitne poslove;
potrko, potrkalo.
trkarati gl. nesvr., prez. trkaram trati tamo-ovamo, dolje-gore radi
obavljanja poslova.

treniranje
trebati gl. nesvr., prez. trebam - imati
potrebu za neim; zahtijevati neto
potrebno (npr. trebam novac za put),
trebovanje gl. im. s. r. od trebovati,
sljedovanje,
trebovati gl. nesvr., prez. trebujem sljedovati, preuzeti neto to nam pripa
da.
treepozivac im. m. r., g. jd. treepozivca
- rezerva, stariji pripadnici vojske koji
se posljednji mobiliu prilikom odbra
ne.
treerazredan prid., odr. v. treerzredni
- koji je po kvalitetu vrlo lo, tree
klase.
trei red. broj - odgovara glavnom broju
tri, onaj to po redu dolazi iza drugoga
a prije etvrtoga; nije ni prvi ni drugi,
nego trei, nova osoba, onaj koji je
izvan konteksta u odnosu na prvu dvo
jicu.
treina/treina im. . r. - trei dio cjeline;
porez u tursko doba.
tref im. m. r. (fr.) - znak na kartama za
igranje, djetelina sa tri lista cme boje.
trema im. . r. (gr.) - nelagoda, strah,
zbunjenost neposredno prije nastupa,
prilikom obavljanja neke nesvakidanje
aktivnosti, strah od nepoznatoga,
tremolo im. m. r. (tal.), mn. tremoli titranje, treperenje, podrhtavanje tona
prilikom sviranja ili pjevanja.
tren im. m. r. - trenutak, asak, mali
odsjeak vremena, kao treptaj oka.
trend im. m. r. (engl.), mn. trendovi opa sklonost prema neemu u jednom
odsjeku vremena, ono to je aktuelno,
moderno, to mnogi prihvataju,
trener im. m. r. (engl.) - osoba koja
uvjebava sportiste, onaj koji ih trenira
kako bi bili spremniji prilikom natjeca
nja.
trenerka/trenerka im. . r. (engl.), dat.
trenerki/trenerki - sportska odjea za
trening; trenerica, ona koja koga treni
ra.
trenica im. . r. - daska od veoma kva
litetnog drveta,
trening im. m. r. (engl.), mn. treninzi vjebanje, treniranje, priprema za natje
canje.
tren iran je gl. im. s. r. (engl.) - izv. od
trenirati, trening, vjebanje.

trenirati
trenirati gl. nesvr., prez. treniram vjebati, uvjebavati, pripremati se za
natjecanje u kakvoj sportskoj disciplini,
trenutak im. m. r., g. jd. trenutka, n. mn.
trenuci, g. mn. trenutaka - tren, mome
nat, kratko vrijeme,
trenutan prid., odr. v. trenutni - ono to
se dogaa u trenutku, momentalni,
trenuti gl. svr., prez. trenem - zaspati
jedan tren, na trenutak zatvoriti oi i
opet ih otvoriti,
trenutno pril. - momentalno, u jednom
trenu, za jedan trenutak; zasada, za
neko vrijeme,
trenje im. s. r. - otpor to ga kretanju
nekog tijela prua povrina po kojoj se
ono kree.
trepavice im. . r. plur. tantum - dlaice
na rubovima onih kapaka,
treperenje gl. im. s. r. - izv. od treperiti,
treperiti gl. nesvr., prez. treperim podrhtavati, treptati, titrati; vihoriti se
(zastava na vjetru); svjetlucati, svijetliti
sa prekidima,
trepet im. m. r. - treperenje, treptanje;
svjetlucanje; u izrazu strah i trepet: onaj
to ulijeva veliki strah,
trepet anje gl. im. s. r. od trepetati,
trepetati gl. nesvr., prez. trepeem treperiti, titrati, podrhtavati, treptati,
trepetljika im. . r., dat. jd. trepetljici tanke svjetlucave ploice srebra, zlata,
lima na iglama koje se nose u kosi, na
glavi i sl., u sveanim prilikama,
trepnuti gl. svr., prez. trepnem - u tre
nutku zatvoriti i otvoriti oi.
treptaj im. m. r., g. jd. treptaja, g. mn.
treptaja - pokret onih kapaka; jedan
pokret trepereeg tijela; drhtaj; jedan
svjetlosni signal,
treptati gl. nesvr., prez. trepe - up. svr.
trepnuti.
treptelija im. . r. - grana kao enski
nakit.
tres uzv. - podraavanje zvuka koji se
uje pri padu izazvanom jakim udar
cem.
tresak/tresak im. m. r., g .jd . treska, dat.instr.-lok. jd. tres ku/tres ku, n. mn.
treskovi, g. mn. tresaka/treskva - jak,
prodoran zvuk koji se uje pri padu
ega tekog, lupanja vrata i sl., lupa.

1147

1146
treset im. m. r. - vrsta uglja nastalog
procesom razlaganja movarnih biljki,
tresetite im. s. r. - podruje na kojem
nastaje treset ili gdje ima treseta,
tresnuti gl. svr., prez. tresnem - naglo i
jako
udariti,
mlatnuti,
raspaliti;
proizvesasti jak zvuk (tres!) naglim
udarcem i drugim radnjama; prenes.
izgovoriti ta neugodno u jednom dahu,
skresati, istresti,
tresenje gl. im. s. r. - od tresti,
tresti gl. nesvr., prez. tresem - drmati,
drmusati; snano mahati i udarati da bi
se uklonila praina; drhtati, tresti se od
hladnoe.
trenja1 im. m. r., g. pi. treanja - voka
sa okruglim slatkim plodom najee
crvene boje.
trenja2 im. . r., g. mn. trenji - tresenje
stabla radi prikupljanja plodova; istresanje ega radi otklanjanja praine i sl.;
drhtanje tijela; arh. potres tla, zemljo
tres.
trenjev/trenjov prid. odr. v. - od
trenjeva drveta, od trenje (drvo, plod,
cvijet, slatko itd.),
tretati gl. nesvr., prez. treti - biti
preglasan, zvuati preglasno, proizvo
diti prodoran zvuk, praviti buku.
tretav prid. odr. v. tretavi - preglasan,
prebuan, gromoglasan, koji treti,
tretman im. m. r. (fr.), g. jd. tretmana postupanje, postupak, obrada, odnos
prema emu.
tretiranje gl. im. s. r. (fr.) od tretirati.
tretirati gl. nesvr. (fr.), prez. tretiram stavljati u postupak, odnositi se prema
emu, ophoditi se, obraivati ta.
trezor im. m. r. (fr.), g. jd. trezora - dobro
utvrena, osigurana i nepristupana
prostorija ob. u banci gdje se uvaju
novac, papiri od vrijednosti, dragocje
nosti.
trezven prid., odr. v. trezveni - razuman,
svjestan, razborit, priseban, umjeren,
trezveno pril. - razumno, svjesno, razbo
rito, na trezven nain,
trezvenjak im. m. r., mn. trezvenjci, g.
mn. terzvenjaka - zagovornik za uz
dravanje od upotrebe alkohola; osoba
vrlo umjerena u ispijanju alkoholnih
pia.

trg/trg im. m. r., mn. trgovi/trgovi - vei

slobodan i ravan javni prostor u gradu
okruen zgradama,
trganje gl. im. s. r. od trgati,
trgati gl. nesvr., prez. trgam - snanim
pokretima kidati ta na komade,
trgnuti gl. svr., prez. trgnem - naglo
povui, potegnuti; prenes. brzo popiti
au pia u jednom gutljaju; naglo se
probuditi, prenuti se iz sna; naglo se
pokrenuti od straha,
trgovac im. m. r., g.jd. trgovca, n. mn.
trgovci, g. mn. trgovaca - zanimanje
osobe koja prodaje i kupuje, koja se
bavi trgovinom,
trgovaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
trgovce.
trgovaki pril. - kao trgovac, na trgovaki
nain.
trgovanje/trgovanje gl. im. s. r. od trgo
vati.
trgovati/trgovati gl. nesvr., prez. trgu
jem/trgujem - baviti se prodajom i ku
povinom radi zarade,
trgovi im. m. r., em. od trgovac - onaj
to se bavi sitnom trgovinom; mali
trgovac.
trgovina im. . r. - djelatnost kojom se
bavi onaj koji kupuje i prodaje; promet
robe, trgovanje; prodavnica u kojoj se
prodaje roba.
trgovinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
trgovinu.
tri broj, g. triju/triju, dat., instr. i lok.
trima/trima - broj jedinki vei od dva a
manji od etiri,
triangl im. m. r. (lat.) - muziki instru
ment u obliku trokuta o koji se udara
dugom ipkom da bi se proizveo zvuk;
u geodez. sprava za mjerenje visinskih
kota.
tribina im. . r. (fr.), g. mn. tribina prostorija sa sjedalima u kojoj se odra
vaju javna predavanja, rasprave, debate;
mjesto za obraanje javnosti; izdignuti
dio sa sjedalima na fudbalskom igrali
tu, hipodromu i sl.
tribun im. m. r. (lat.), g. jd. tribuna - u
starom Rimu slubenik kojeg su birali
plebejci da titi njihova prava; popular
ni voa naroda, govornik koji se vjeto
umije obratiti narodnim masama.

trijumfirati

tribut im. m. r. (lat.), g. jd. tributa - hist.

danak koji su pokoreni narodi plaali
osvajau; dug, doprinos, porez, prilog.
trica1 im. . r. - mekinje; prenes. neto
bezvrijedno, beznaajno, triarija.
trica2 im. . r. - trojka, brojka, cifra tri.
tricikl im. m. r. (gr.), g. mn. tricikla/
tricikla - prevozno sredstvo sa tri toka
na noni ili motorni pogon,
triarija im. . r. - trica, bezvrijedna
stvar; sitnica, glupost,
triav prid., odr. v. triavi - bezvrijedan,
beznaajan, sitan, nitavan,
trideset broj - za jedan vei od dvadeset i
devet, oznaava se brojkom 30.
tridesetero/tridesetoro zbir. broj - mla
dunad ili trideset osoba koje nisu istog
roda i pola.
trigonometrija im. . r. (gr) - mat. dis
ciplina, prouava odnose meu linijama
i kutovima trougla na ravnini ili
povrini kugle,
trihinoza im. . r. (gr.) - bolest miia
ljudi i ivotinja koju uzrokuje, kao dla
ka tanak nametnik, trihina,
trijas im. m. r. (gr) - razdoblje u razvoju
Zemlje, prvi od tri perioda mezozoika,
trijebljenje gl. im. s. r. od trijebiti,
trijebiti gl. nesvr., prez. trijebim, trp.
prid. trijebljen - odvajati nepotrebno ili
nekorisno kako bi ta postalo urednije,
istiti; prenes. istrebljivati, unitavati,
trijem im. m. r., mn. trijemovi - natkriven
prostor na stupovima uz kuu.
trijenale im. m. r. (lat.) - priredbe umjet
nike prirode koje se odravaju svake
tree godine,
trijeska im. . r., dat. trijesci - iver, sitni
komadii drveta, okresine, treice.
trijezan prid., odr. v. trijezni - trezven,
nije pijan; razuman, razborit,
trijezniti se gl. nesvr., prez. trijeznim se
- postajati trijezan.
trijezno pril. - trezveno, razborito,
trijumf im. m. r. (lat.) - sveani ulazak i
slavlje pobjednika u starom Rimu; pre
ves. pobjeda, radost i slavlje zbog po
bjede.
trijumfalan prid. (lat.), odr. v. trijumfalni
- pobjedniki, u slavu pobjede i pobjed
nika.
tr ij umfir a ti/trij umfo va ti gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. trijumfiram/trijumfu-

trijumvirat
jem - sveano slaviti ili proslaviti pob
jedu, iskazivati zadovoljstvo pobjedni
ka, likovati zbog pobjede,
trijumvirat im. m. r. (lat.), g. jd. trijum
virata - zajednika vladavina triju vla
dara: Cezara, Pompeja i Krasa u starom
Rimu (I trijumvirat, 60. god. p. n. e.);
prenes. trojka na vlasti, drutvo trojice,
trik im. m. r. (engl.), n. mn. trikovi vjeto izvedena obmana pri kojoj vidi
mo ono ega nema, smicalica, opsjena,
lopovtina, podvala.
triko im. m. r. (fr.), g. jd. trikda - odjea
od rastezljive pletene tkanine koju nose
balerine, akrobati u cirkusu, sportai,
trikotaa im. . r. (fr.) - tvornica sa
strojevima za proizvodnju pletene tka
nine, prodavnica u kojoj se prodaju
odjevni predmeti od takve tkanine;
odjevni predmeti od pletene tkanine.
triler1 im. m. r. (njem.) - muzika kom
pozicija sa melodijskim ukrasom izve
denim brzim i nekoliko puta ponavljanim smjenjivanjem osnovnog tona i
najblieg vieg tona u jednakom traja
nju.
triler2 im. m. r. (engl.) - krim. roman ili
film pun zapleta, jeze i napetosti,
trilogija im. . r. (gr.) - tri djela istog
pisca, koja tematski ine cjelinu,
trio im. m. r., g. jd. trija - mu. kompozi
cija pisana za tri glasa ili tri instru
menta; prenes. tri nerazdvojne osobe,
trojka.
triper im. m. r. (njem.) - zarazna spolna
bolest koja se prenosi seksualnim odno
som, kapavac,
tripice im. . r. plur. tantum (tal.) - jelo od
goveeg eluca, kembii, drobina, fileki.
triptih im. m. r. (gr.) - umjetniko djelo
od tri zasebna dijela koja tematski i
idejno predstavljaju cjelinu; tri spojene
slike, vea je u sredini a dvije krajnje se
mogu preko nje preklopiti,
tristo/trista broj - tri puta po sto, biljei
se brojkom 300, tri stotine,
trivijalan prid. (lat.), odr. v. trivijalni obian, svakodnevni, svakidanji, bana
lan.
trivijalno pril. (lat.) - obino, svako
dnevno, banalno, na trivijalan nain.

1149

1148
trivijalnost im. . r. (lat.), instr. jd.
trivijalnou/trivijalnosti - osobina ono
ga to je trivijalno i onoga koji je
trivijalan.
trk im. m. r. - tranje, radnja nogu bra
nego prilikom hodanja,
trka im. . r., dat. jd. trci - tranje kao
natjecateljska disciplina (sportai, ko
nji, automobili i sl.); velika jurnjava,
urba; brzina i veliki napori kako bi se
postigao neki cilj.
trka im. m. r., g. jd. trkaa - onaj ko
dobro tri; takmiar u atletici,
trkaki prid. odr. v. - koji se odnosi trke i
trkae.
trkaki pril. - na trkaki nain, kao trka,
trkai prid. - koji slui za trke (npr. trkai
automobili),
trkallsnl prid. odr. v. - koji se odnosi na
trkalite.
trkalite im. s. r. - prostor, mjesto, pista
gdje se odravaju trke; hipodrom (konj
ske trke),
trklja im. . r. - motka, pritka,
tr kij ast prid., odr. v. trkljasti - nalik na
trklju, kao motka; visok, mrav (o oso
bi).
trknuti gl. svr., prez. trknem - brzo otii
do nekog mjesta, skoknuti,
trkom pril. - trei, u trku.
trlica im. . r. - ureaj za mlaenje i ie
nje lana i konoplje,
trljanje/trljanje gl. im. s. r. od trljati,
trljati/trljati gl. nesvr., prez. trljam/
trljam - snano pritiskujui vui rukom
i kakvim sredstvom preko ega; pre
vlaiti jednim predmetom preko dru, g0g'

tfn im. m. r., mn. trnovi, zbir. trnje - iljat

otar izrataj na stablu biljke, npr. na
rui; nisko bodljikavo iblje ili granje,
trnak im. m. r. g. jd. trnka, em. i hip. mali trn.
trnac im. m. r., g. jd. trnca, ob. mn. trnci
- u mn. ono to osjeamo ispod koe a
izazvano je poveanom emocijom, hla
dnoom itd., marac,
trnokop im. m. r., g. jd. trndkopa, g. mn.
trnbkdpa - alat sa eljeznim plosnatim
dijelom na jednoj strani i iljatim s
druge strane na drvenoj dralici pogo-

dan za vaenje korijenja i kamenja

prilikom kopanja.
trnov prid. odr. v. - od tma, od trnja, koji
se odnosi na trnje,
trnovit prid., odr. v. trndviti - pun tmja,
zarastao u trnje; prenes. teek, muko
trpan, muan, tegoban (put),
trnuti gl. nesvr., prez. trnem/trnem gasiti plamen, initi da to prestane
gorjeti; prestajati svijetliti, gorjeti,
trnuti gl. nesvr., prez. trne - biti obuzet
tmcima od straha, uzbuenja, napora,
trnje zb. im. s. r. izv. od trn - dosta trno
va.
trnjina im. . r., g. mn. trnjina - biljka u
obliku iblja i modri okrugli plodovi te
biljke kiselkastog ukusa,
trobojka/trobojnica im. . r., dat. jd.
trdbjci, g. mn. trdbdjki - zastava koja
ima tri boje, trobojna zastava,
trockizam im. m. r. (rus.), g. jd. trockizma - hist. naziv za politiki pravac koji
su slijedile pristalice Lava Trockog,
Staljinovog oponenta u SSSR, ideolo
gija o stalnoj revoluciji koja treba da
dovede do besklasnog drutva,
trolan prid., odr. v. trdlani - sastavljen
od tri lana, od tri dijela,
trodimenzionalan prid., odr. v. trodimen
zionalni - ono to ima tri dimenzije:
duinu, irinu i visinu,
trodnevni prid. odr. v. - koji traje tri dana.
trofanda im. . r. (perz.) - rano voe,
voe koje prvo prispije.
trofej im. m. r. (gr.), g. jd. trofeja uspomena na neki uspjeh, npr. predmet
osvojen u ratu, rogovi jelena itd. iz
lova, pehar dobijen za pobjedu u sport
skom natjecanju,
trofejni prid. odr. v. (gr.)- koji se odnosi
na trofeje (npr. trofejni pitolj) koji se
uva kao uspomena na pobjedu,
troglodit im. m. r. (gr.), g. jd. troglodita
- prvobitni ovjek koji je ivio u pilji,
peinski ovjek; prenes. necivilizovana
osoba, onaj koji je divljeg ponaanja.
trogod prid., odr. v. trdgodi - koji ima tri
godine, ee: trogodinji,
trogodac im. m. r., g. jd. trdgoca, n. mn.
trdgoci, g. mn. trdgodaca - ivotinja
(konj, vo i sl.) od tri godine,
trogodinjak im. m. r., mn. trogodinjaci
- djeak od tri godine.

tronuto

trojak prid., odr. v. trojaki - koji se

pojavljuje na tri naina, u tri oblika;
koji je od tri vrste,
troje zbir. broj - tri osobe u zbiru, tri bia
nejednaka po rodu (mu, ena, dijete),
tri stvari ili pojma (npr. troje papue),
trojka im. . r., dat. jd. trojci/trojki, g.
mn. trojki - brojka tri, ono to je obilje
eno brojem tri (soba itd.); ocjena u
koli; tri osobe koje su zajedno u poslu
i sl.; zaprega od tri konja,
trojke im. . r. mn. - troje novoroenadi
u istom porodu,
trojni prid. odr. v. - koji se odnosi na ono
to ostvaruju tri strane (npr. trojni
savez).
trojstvo im. s. r. - ujedinjena i nedjeljiva
trojna zajednica, trojno jedinstvo, npr. u
kranstvu Otac, Sin i sv. Duh; isto
vremeno postojanje triju oblika jedne
pojave.
trokatnica im. . r., g. mn. trdkatnicatrospratnica, zgrada sa tri kata (sprata),
trokolica im. . r., g. mn. trdkolica vozilo koje ima tri toka, npr. tricikl.
trokut im. m. r., n. mn. trokuti/trbkutovi trugao, dio povrine omeen trima stra
nicama.
trolejbus im. m. r. (engl.) - prevozno
sredstvo u gradskom prometu na elek
trini pogon slino autobusu.
trom prid., odr. v. tromi - teko pokretljiv,
spor, lijen.
trombon im. m. r. (tal.), g. jd. trombona muziki duhaki instrument, pozauna,
tromboza im. . r. (gr.) - bolest krvnih
sudova, stvaranje tromba i zaepljenje
krvnih sudova,
tromea im. . r., g. mn. tromea - mjesto
gdje se sastaju granice (mee) triju
drava.
tromjeseje im. s. r. - vrijeme od tri
mjeseca, jedna etvrtina godine, kvar
tal.
tron im. m. r. (gr.) - stolica u kojoj sjedi
vladar, prijestolje,
tronoac im. m. r., g. jd. trdnoca, n. mn.
trdnoci, g. mn. tronoaca - mala
stolica sa tri noge bez naslanjaa.
tronuti gl. svr., prez. tronem - dirnuti
koga, izazvati tugu, ganuti, potresti,
tronuto pril. - potreseno, s uzbuenjem.

trop
trop im. m. r. mn. tropi - stilska figura,
izraz ili rije sa prenesenim znaenjem.
tropi im. m. r. mn. (gr.) - tropski pre
djeli, krajevi oko ekvatora, izrazito top
le klime.
tropski prid. odr. v. (gr.) - koji je vezan
za trope, koji je u tropskim podrujima,
u tropima.
troskok im. m. r., mn. trdskoci, g. mn.
trdskka/trdskka - sportska atletska
disciplina.
trostran prid., odr. v. trdstrani - koji ima
tri strane; ono u emu sudjeluju tri
strane; usmjeren u tri smjera,
trostruk prid., odr. v. trdstruki - sastav
ljen od tri struka, tri sloja ili niti.
troak im. m. r., g. jd. troka - ono to je
potroeno (novac, izdatak, rashod, ma
terijal, radna snaga); utroak,
troan prid., odr. v. troni - dotrajao, osta
rio, oronuo, pohaban; ruevan; na izma
ku, iznemogao,
troarina/troarina im. . r. - iznos nov
ca koji se plaa na potronu robu.
troilo im. s. r., g. mn. troila - potroa;
aparat ili ureaj (pe, bojler itd.) za iji
rad je potrebno troiti elektrinu ili
neku drugu energiju,
troenje gl. im. s. r. od troiti,
troiti gl. nesvr, prez. trdim, trp. prid.
troen - radi ivotnih potreba smanji
vati koliinu potronih dobara (novca,
namirnica itd.); habati to stalnom
upotrebom; (se) smanjivati snagu i
zdravlje iscrpljujui se.
trokali prid. (bos.-tur.) - koji mnogo
troi.
trokovnik im. m. r., mn .trokovnici predvianje i proraun tro-kova.
tronost im. . r., instr. jd. tronou/
tronosti - osobina, stanje onoga koji je
troan i onoga to je trono,
trotoar/trotoar im. m. r. (fr.), g. jd.
trdtoara/trotora - dio ulice odreen za
kretanje pjeaka, plonik,
trova im. m. r. g. jd. trovaa, g. mn.
trova - osoba koja truje, trovatelj,
trovaica im. . r. - trovateljica, trovateljka..
trovatelj im. m. r. - trova,
trovateljica im. . r. - trovateljka, tro
vaica.

1151

1150
trovatelj ka im. . r. - trovateljica,
trovaica.
trovanje gl. im. s. r. od trovati,
trovati gl. nesvr., prez. trujem, trp. prid.
trovan - davati kome otrov, initi to
otrovnim, (se) ugroavati zdravlje otro
vom, izlagati se djelovanju otrova;
prenes. loe uticati na koga, kvariti ga.
trozub(ac) im. m. r., g. jd. trdzupca orue koje ima na vrhu tri iljka (zuba),
vile, ostve.
trpak prid., odr. v. trpki, komp. trpkiji koji svojim ukusom skuplja usta; pre
nes. opor, otar, jedak u izraavanju,
ponaanju.
trpati gl. nesvr., prez. trpam - ubacivati,
slagati, stavljati ta u neki prostor ob.
vie nego moe stati,
trpeljiv prid., odr. v. trpeljivi - koji moe
trpjeti, snoljiv,
trpeljiv pril. - na trpeljiv nain, snoljivo.
trpeljivost im. . r., instr. jd. trpeljivou/
trpeljivosti - svojstvo onoga koji trpi,
snoljivost,
trpeza im. . r. (gr.) - sto na kojem se
slue dnevni obroci hrane, za kojim se
jede, gdje se uz obilnu i raznovrsnu
hranu i pie neto proslavlja,
trpjeti/trpjeti gl. nesvr., prez. trpim/
trpim - podnositi nelagode, tekoe,
nevolje; muiti se, stradati; osjeati
duevnu i moralnu bol i podnositi je,
patiti se; osjeati i snositi posljedice
izazvane neijim uticajem; podnositi
prisustvo koga nerazumnog,
trpko pril. - s ukusom trpkosti; jetko u
izraavanju, ohoenju.
trpkoa/trpkost im. . r. - osobina onoga
to je trpko,
trpni/trpni prid. - pasivni, na kojem se
vri radnja,
trs im. m. r., n. mn. trsovi, zbir. trsje stabljika vinove loze, okot.
trska im. . r., dat. jd. trsci, g. mn. trski visoka biljka iz por. trava koja raste uz
vodu, uplje stabljike,
trsoto im. m. r. - vrsta insekta.
trsta im. m. r., g. jd. trsta - insekt ije
liinke ive na korijenju vodenih bilja
ka.

trstenjak im. m. r., mn. trstenjaci, g. jd.

trstenj ka, g. mn. trstenjaka - vrsta
ptice.
trstika im. . r., dat. jd. trstici, g. mn,
trstika - biljka iz por. titara,
trav prid. odr. v. travi - upav, razba
ruen, kutrav, neuredne kose.
trak im. m. r., g. jd. trka - zemljite
obraslo trskom,
trljika im. . r., dat. jd. trljici - stabljika
kukuruza s koje su obrani klipovi,
kukuruzovina,
trtak/trtak im. m. r., g. jd. trtka/trtka,
mn. trci - ptica cari; prenes. osoba
niskog rasta,
trtica im. . r. - zadnji dio ptica, zakrljali
repni prljenovi; donji dio ovjekove
kime.
trtijati gl. nesvr., prez. trtljam - pejor.
blebetati, brbljati, nadugo i nairoko
priati o beznaajnim temama.
truba im. . r., g. mn. truba - mu. instru
ment; prenes. neznalica, osoba koja se u
neto slabo razumije,
truba im. m. r., g. jd. trubaa, v. jd.
trubau, g. mn. trubaa - muziar koji
svira trubu,
trubadur im. m. r. (fr.), g. jd. trubadura srednjovjekovni pjesnici i pjevai koji
su pjevali o ideliziranoj vitekoj ljuba
vi.
truhljenje gl. im. s. r. - izv. od trubiti,
trubiti gl. nesvr., prez. trubim - svirati
trubu; davati zvune signale automilskom sirenom; prenes. iriti glasine, raz
nositi vijesti, uporno isto ponavljati,
trublja im. . r. - arh. truba,
trubnjava im. . r. - pejor. truhljenje,
zvuk trube; buka, dernjava radi isticanje
zasluga.
truckati (se) gl. nesvr., prez. truckam se
- tresti se pri vonji loim putem,
truati gl. nesvr., prez. trua - govoriti
kojeta, lupetati besmislice, bulazniti,
trud1 im. m. r., n. mn. trudovi - nastojanje
i napor da se obavi neki umni ili fiziki
posao; poroajni napon, bol pri raanju
djeteta..
trud2 im. m. r. - biljka iz por. gljiva koja
slui za paljenje vatre kresivom.
trudan prid., odr. v. trudni - umoran,
obuzet umorom; teak.

trunjav

trudbeniki prid. odr. v. (rus.) - koji se

odnosi na trudbenike,
trudbeniki pril. (rus.) - na nain trud
benika, kao trudbenik,
trudbenik im. m. r. (rus.), n. mn.
trudbenici, g. mn. trudbenika - radnik,
pripadnik radnike klase u komunizmu,
djelatnik.
truditi se gl. nesvr., prez. trudim se ulagati trud, nastojati, naprezati se kako
bi se posao uspjeno dovrio,
trudna prid. . r., odr. v. trudna - obuzeta
umorom, umorna; nosea, u drugom
stanju, bremenita, zbabna,
trudnica im. . r., g. mn. trudnica trudna, nosea, bremenita ena, ona ko
ja je u drugom stanju, zbabna,
trudnoa im. . r., g. mn. trudnoa stanje u kojem moe biti enska osoba,
bremenitost, drugo stanje, vrijeme od
zaea djeteta do roenja,
trudovi im. m. r. mn. - bolovi pred poro
aj kod trudnice, poroajni bolovi,
truhle im. m. r. - ob. trule,
truhli prid. odr. v., truhlo,, truhlo - koji je
gnjio, u stanju raspadanja,
triihlost im. . r., instr. jd. truhlou/
truhlosti - svojstvo onoga to je truhlo,
truhlovina im. . r. - trule,
truhnu ti gl. nesvr., prez. truhnem truhliti, postajati truhlim, rasadati se,
gnjiliti; prenes. propadati moralno,
triile im. m. r. - ono to je truhlo, to je u
stanju raspadanja, truhlovina.
trun im. m. r., zbir. im. trunje - veoma
sitan komadi neega, mala koliina
ega.
trunak im. m. r. g. jd. trunka, n. mn.
trunci, g. mn. trunaka, dat.-instr.-lok.
mn. truncima em. i hip. - mali trun.
truniti gl. nesvr., prez. trunim, trp. prid.
trunjen - posipati trunjem; sitniti se,
postajati trunje; prenes. rijeima izno
siti ta neistinito radi svae ili postiza
nja nekog drugog cilja,
trunka/trunka im. . r., dat. trunci/trunci,
g. mn. trunki/trunki - trunica,
truntav prid. odr. v. truntavi - trom,
nezgrapan, koji teko hoda ob. zbog
vika tjelesne teine,
trunjav prid., odr. v. trim javi- pun trunja,
posut trunjem.

trup
trup im. m. r., mn. trupovi - dio tijela
izmeu vrata i udova; glavni dio broda;
dio aviona bez repa i krila,
trupa im. . r. (fr.-njem.) - vea vojna
jedinica, postrojba; putujue pozorite,
trupac im. m. r., mn. trupci, g. jd. trupca,
g. mn. trupaca - stablo drveta sa kojeg
su okresane grane; oblo drvo.
truplo im. s. r. - tijelo mrtvog ovjeka,
le.
trupni prid. odr. v. (fr.-njem.) - koji
pripa-da trupi,
triis/trus im. m. r., mn. trusovi - potres,
trusiti gl. nesvr., prez. trusim, trp. prid.
truen - tresti, stresati, istresati neto,
trusni/trusni prid., odr. v. - koji se odnosi
na potres, trus (npr. trusno podruje,
podlono potresu).
trust im. m. r. (engl.), n. mn. trustovi vie tvornica, firmi, preduzea sa
jednom upravom,
triit im. m. r., n. mn. trutovi - mujak
pele; prenes. neradnik, gotovan, onaj
koji ivi od tueg rada.
trvenje im. s. r. - sukobljavanje, netrpe
ljivost, svaa.
trzaj im. m. r. - brz, nagao, iznenadan i
kratak pokret, najee bez uticaja volje.
trzalica im. m. r., g. mn. trzalica - tanka
ploica u obliku trokuta za sviranje na
ianim mu. instrumentima,
trzanje gl. im. s. r. od trzati,
trzati gl. nesvr., prez. trzam - initi trza
jetrini/trini prid. odr. v. - koji se odnosi
na trite, namijenjen tritu,
trino/trino pril. - prema zakonima
trita, u odnosu na trite,
trite im. s. r., g. jd. trita, g. mn. trita
- ponuda i potranja robe na odreenom
podruju, aktivnosti vezane za trgovinu
i zakljuivanje trgovakih poslova,
trnica/trnica im. m. r. - zgrada ili pro
stor u gradu gdje najee sitni proizvo
ai prodaju namirnice.
tu pril. - ovdje, na ovom mjestu.
tuba im. . r. (lat.) - cijev zatvorena s
jedne strane i sa zatvaraem s druge
strane koja slui za dranje ljepila,
kreme, paste itd.; muziki duhaki
instrument.

1153

1152
tiibast prid. (lat.), odr. v. tubasti - u
obliku tube.
tuberan im. m. r. (lat.), g. jd. tuberna, g.
mn. tuberna - tuberkulotik, osoba koja
boluje od tuberkuloze,
tuberkulotik im. m. r. (lat.), mn. tuberkuIdtici - tuberan.
tuberkuloza im. . r. (lat.) - zarazna
bolest koju izaziva Kohov bacil, jekti
ka, suica, siija, grudobolja,
tucanik im. m. r., g. jd. tucanika, g. mn.
tucanika, mn. tucanici - izdrobljen ili
istucan kamen kojim se pokriva cesta,
drobljenac.
tiicanje gl. im. s. r. od tucati,
tucati gl. nesvr., prez. tucam - udarcima
to drobiti, pretvarati u sitne komade,
razbijati, sitniti; (se) udarati jaje od jaje.
tuce im. s. r. (njem.), g. jd. tuceta - skup
od dvanaest istih, jednorodnih predme
ta, komada,
tiickanje gl. im. s. r. od tuckati.
tiickati gl. nesvr., prez. tiickam - tucati u
kratkim vremenskim razmacima,
tu im. m. r. (tur.), g. jd. tua - bronza,
mjed.
tua1 im. . r. - krupa, grad, led, smrznute
kapi kie koje padaju kao zrna.
tua2 im. . r. - tunjava, fiziki obraun,
tiiak im. m. r., g. jd. tiika, mn. tucil
tukovi- bot. dio u kruni cvijeta; pred
met od metala sa okruglim krajevima za
tucanje kafe u avanu.
tunjava im. . r. - tua, meusobno
udaranje dviju ili vie osoba, fiziki
obraun.
tui1 gl. nesvr., prez. tuem - udarati
koga i nanositi mu bol; udarati o neto;
gaati iz vatrenog oruje; prenes. po
bjeivati koga (sport).
tui se2 gl. nesvr., prez. tuem se - biti
sklon tunjavi, boriti se s nekim, meu
sobno zadavati udarce,
tuda pril. - ovim putem, tim putem,
tui prid. odr. v. - strani, koji nam ne
pripada, koji se razlikuje po shvata
njima, osjeajima, obiajima i sl.
tue pril. - strano, na tui nain, neobi
no.
tuica im. . r. - posredno ili neposredno
preuzeta rije iz nekog drugog jezika i
prilagoena strukturi jezika u koji je
unesena.

tuina/tuina im. . r. - strana zemlja,

tua zemlja; inostranstvo, inozemstvo,
tuinac im. m. r., g. jd. tuine a, g. mn.
tuinaca - stranac, osoba koja je iz tui
ne; ovjek koji ne moe da se prilagodi
u odreenoj sredini,
tuinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
tuince.
tuinski pril. - na nain tuinca, kao
tuin.
tuiti se gl. nesvr., prez. tuim se prestajati biti prisan sa kime, udaljavati
se od koga, postajati tu.
tufahija im. . r., n. mn. tufhije (ar.) poslastica od jabuka, skuhana jabuka sa
nadjevom od mljevenih oraha ili bade
ma.
tufek im. m. r. (perz.), n. mn. tufeci, g.
mn. tufeka - puka; pukar.
tuga im. . r., dat. jd. tuzi, g. mn. tugaemocionalno stanje, alost,
tugaljiv prid., odr. v. tugaljivi - koji je
proet tugom, tuan, alostan,
tugaljivo pril. - tuno, alosno, na tugaljiv
nain.
tugovanje gl. im. s. r. od tugovati,
tugovati gl. nesvr., prez. tugujem - biti
proet tugom, osjeati tugu, pokazivati
tugu.
tuhaf/tuhafli prid. (ar.) - udan, udno
vat, zaudan,
tuhmet im. m. r. (ar.) - sumnja, sumnji
enje.
tiik uzv. - za laki udarac o neto,
tiika im. . r., dat. jd. tuki, g. mn. tuka urka, pura, enka, domaa pernata pti
ca iz reda koka; prenes. glupa enska
osoba.
tukac im. m. r., g. jd. tukca, n. mn. tukci,
g. mn. tukaca - puran, mujak, domaa
ptica iz reda koka; prenes. glupan, glu
pa muka osoba,
tulek im. m. r. (perz.) - ovjeuljak, o
vjek malog rasta,
tulekast prid. (perz.) - malena rasta, ni
zak.
tulipan im. m. r., g. jd. tulipana, g. mn.
tulipna - lala, cvijet iz porodice ljilja
na.
tuliti gl. nesvr., prez. tulim/tulim - putati
otegnut zvuk (sirena); gasiti plamen
svijee; prenes. poluglasno, prigueno
plakati.

tunel
tulum im. m. r. - razg. vrlo buna zabava,
tulumba im. . r. (tur.), g. mn. tulumbi sladak duguljast i rebrast zaliveni kola,
tuljac im. m. r., g. jd. tuljca, n. mn. tuljci,
g. mn. tuljaca - cilindar petrolejske
lampe; uplja cijev koja slui za razli
ite namjene, ob. se neim puni, npr.
duhanom.
tuljan im. m. r., g. mn. tuljana - sisar koji
umjesto udova ima peraje; mn. tuljani
porodica takvih sisara.
tuma im. m. r. (ma.), g. jd. tumaa osoba koja neto objanjava, koja pre
vodi sa stranog jezika, prevodilac;
aneks kojim se tumae neke pojedinosti
iz glavnog teksta, dodatak knjizi koji
sadri objanjenja,
tumaenje gl. im. s. r. (ma.) od tumaiti,
tumaiti gl. nesvr. (ma.), prez. tumaim
- objanjavati, prevoditi; igrati ulogu na
pozornici; komentarisati, iznositi mi
ljenje o kakvom tekstu,
tumaranje gl. im. s. r. od tumarati,
tumarati gl. nesvr., prez. tumaram - ii
bez cilja, lutati,
tumbanje/tumbanje gl. im. s. r. (tur.) od
tumbati.
tumbati/tumbati gl. nesvr. (tur.), prez.
tumbam - okretati da ono gore doe do
lje, prevrtati, zamjenjivati mjesta, uini
ti da to doe naopako, obrnuto, strmo
glavce.
tiimbe pril. (tur.) - obrnuto, naopako,
strmoglavice, naglavice.
tumor im. m. r. (lat.), g. jd. tumora, g.
mn. tumora - med. izraslina, izrataj,
otekli dio tijela, neprestano bujanje
novih elija, postoje neopasni (benigni)
i opasni (maligni) tumori,
tumulus im. m. r. (lat.) - gomila, breu
ljak, manje ili vie humak nasute ze
mlje ili kamenja ispod kojih je grob;
vrsta oblaka,
tiina im. . r. - tunj, morska riba selica
tamnoplave boje i ukusna mesa.
tundra im. . r. (rus.), g. mn. tundri "biljna zajednica u arktikim podrujima
Azije i Amerike; nisko granje, maho
vina, liajevi.
tunel im. m. r. (engl.), g. jd. tunela prokopan prolaz kroz brdo, ispod mora,
u rudniku i sl. koji slui u razne svrhe.

tunika
tunika im. . r. (lat.), dat. jd. tunici, g.
mn. tunika - vrsta odjee, u starom
Rimu prtena koulja bez rukava, muka
do koljena, enska do glenja, danas
vrsta kratke enske haljine,
tunolovac im. m. r., g. jd. tunolovca, g.
mn. tundlvaca - brod opremljen za lov
na tune.
tunj im. m. r. - tuna, morska riba selica,
tunjav prid., odr. v. tunjavi - spleten,
nesnalaljiv, koji sporo shvata, tupo
glav.
tunjevina im. . r. - meso od tune.
tup prid., odr. v. tupi, komp. tuplji - koji
nije otar, koji ne moe da ree; prenes.
koji nije pametan, koji teko shvaa i
opaa, glup.
tup uzv. - koji oponaa zvuk prilikom
pada; kao izraz neeg neoekivanog u
zbivanju.
tiipadija im. m. r., g. mn. tupadzija onaj koji tupi, koji pria besmislice
nadugo i nairoko, koji nita ne kazuje
svojom priom,
tiipast prid., odr. v. tupasti - okruglast,
zatupast (nos); prenes. tup, koji teko
shvata, koji nije pametan,
tiipav prid., odr. v. tupavi - koji je tup,
odlikuje se tupou,
tiipina im. . r. - sirovina, vapnenac iz
kojeg se proizvodi veoma kvalitetan
cement,
topljenje gl. im. s. r. od tupiti,
tupiti gl. nesvr., prez. tupim, trp. prid.
tupljen - initi to tupim; prenes. sma
njivati jainu ega, slabiti ga; dosai
vati dugim prianjem bez smisla; (se)
postajati tup (no),
tiipkanje gl. im . s. r. od tupkati,
tupkati gl. nesvr., prez. tupkam - lupkati,
udarati polahko ponavljajui nogom ili
rukom.
tupo pril. - odsutno, prazno, apatino,
ravnoduno; potmulo, podmuklo,
tupoglav prid., odr. v. tupdglavi - glup,
ogranien, tupav,
tupoglavac im. m. r., g. jd. tupoglvca, v.
jd. tupdglave, n. mn. tupoglavci, g.
mn. tupdglavaca - glupava osoba,
tupost im. . r., instr. jd. tupou/tuposti osobina onoga to je tupo, onoga koji je
tup.

1155

1154
tur im. m. r. (tur.), n. mn. turovi/turovi zadnji dio pantalona; stranjica.
tura1 im. . r. (fr.) - runda, krug, etapa,
dio (turnira, natjecanja, putovanja, pia
i sl.).
tura2 im. . r. (tur.) - grb, monogram
osmanskih vladara koji stoji na poetku
svakog fermana; ona strana kovanog
novca na kojoj je grb drave,
turati gl. nesvr., prez. turam - stavljati,
metati to.
turban im. m. r. (perz.), g. jd. turbana, g.
mn. turbana - alma, saruk od lahke
tkanine koji se obavija oko fesa ili gla
ve.
turbe im. s. r. (ar.) - islamski nadgrobni
spomenik, podignut esto uz damiju
nekom uglednom i pobonom ovjeku,
turbina im. . r. (lat.), g. mn. turbina motor ije pokretanje omoguava snaga
vode, pare, plina itd., npr. u hidro
centrali turbina pokrenuta jakim mla
zom vode proizvodi elektrinu struju,
turbulencija im. . r. (lat.) - vrtlog zraka
u atmosferi izazvan izmjenom zranih
slojeva; uzburkanost, nemir, estina,
neobuzdanost,
turcizam im. m. r. g. jd. turcizma, g. mn.
turcizama - rijei preuzete iz turskog
jezika (eki, duek, top itd.); rijei iz
arapskog i perzijskog jezika preuzete
posredstvom turskog jezika u vrijeme
vladavine Osmanlija u naim krajevi
ma, orijentalizmi.
Turin im. m. r. (tur.) - pripadnik turskog
naroda, stanovnik Turske.
Turkinja im. . r. - pripadnica turskog
naroda.
turinak im. m. r., g. jd. turinka, mn.
turinci - biljka iz porodice makova,
turenje gl. im. s. r. - izv. od turiti,
turiti gl. nesvr., prez. tur im - hist.
initi koga Turinom u zn. prevoditi na
islam.
turist(a) im. m. r. (fr.), n. mn. turisti/
turiste - putnik radi vlastitog zado
voljstva, odmora i razonode,
turistkinja im. . r. (fr.) - ena turist,
turistiki prid. odr. v. fr.) - koji se odnosi
na turiste i turizam,
turistiki pril. - kao turista, na turistiki
nain.

turiti gl. svr., prez. turim - staviti, me

tnuti, gurnuti,
turizam im. m. r. (fr.), g. jd. turizma putovanja prema vlastitoj elji; djelat
nost na poslovima vezanim za puto
vanja i boravak turista,
turkologija im. . r. (tur.-gr.) - nauka
koja se bavi prouavanjem turske kul
ture, historije, jezika i knjievnosti,
turneja im. . r. (fr.) - putovanje sa
zadravanjem u odreenim mjestima
radi posla kao to to rade umjetnici,
sportisti, politiari, predavai,
turnir im. m. r. (fr.), g. jd. turnira, g. mn.
turnira - srednjovjekovno natjecanje vi
tezova u ratnim vjetinama; uope:
takmienje ko e biti najbolji u ahu,
nogometu, boksu itd.
turnus im. m. r. (gr.), g. mn. turnusa obavljanje kakve aktivnosti vie puta
po ve utvrenom redu.
turnuti gl. svr., prez. turnem - naglim
pokretom ruke odmaknuti to od sebe;
brzim pokretom staviti, gurnuti u neto,
turoban prid., odr. v. turobni - neveseo,
pun crnih misli, loeg raspoloenja,
turobno pril. - na turoban nain,
turpija im. . r. (tur.), g. mn. turpija - alat
od elika hrapave povrine, slui za
struganje i ravnanje metala,
turpijanje gl. im. s. r. (tur.) od turpijati,
turpijati gl. nesvr. (tur.), prez. turpijam obraivati materijal turpijom,
tiirskl prid. - koji pripada ili se odnosi na
Tursku i Turke,
turski/turski pril. - na nain Turaka, kao
Turci.
turija im. . r. (tur.) - ukiseljeno voe ili
povre.
turundl prid. (ar.-tur.) - boje narane,
naran-ast.
tust prid., odr. v. tusti - udebljan, mastan,
podgojen, gojazan,
tii im. m. r. (fr.), n. mn. tuevi - ureaj za
sapiranje tijela prilikom kupanja; kratka
muzika kompozicija kojom se to
najavljuje; u hrvanju pobjeda kad se
protivnik poloi na pleke,
tuirati gl. svr. i nesvr. (fr.), prez.
tuiram - sapirati tijelo jakim mlazom
vode iz tua; u hrvanju poloiti pro
tivnika na lea; razoarati koga.

tubalica

tuta pril. - u zn. bezbroj, vrlo mnogo

zajedno sa rijeju tma: tuta i tma.
tutanj im. m. r., mn. tutnji/tutnjevi tutnjava, zvuk od grmljavine, eksplo
zije, kloparanja tokova voza, buke,
larme, galame i sl. koji se razlijee iz
daljine.
tiitkalo im. s. r. (tur.) - ljepilo koje se
koristi u stolarstvu; pravi se od koe i
kostiju ivotinja,
tutnuti gl. svr., prez. tutnem - brzo kome
neto dati, gurnuti u ruku kriom, met
nuti, staviti,
tutnjava im. . r. - tutnjanje, tutanj,
tutnjati gl. nesvr., prez. tutnjam - initi
tutanj, proizvoditi tutnjavu (topovi, avi
oni, gromovi, krda ivotinja u pokretu i
sl.).
tutor im. m. r. (lat.) - osoba kojoj je
slubeno povjereno da se brine o
nemonim, maloljetnim i dr. osobama;
onaj koji upravlja, odreuje, namee
drugima svoja pravila,
tutun im. m. r. (tur.) - duhan,
tutundija im. m. r. (tur.) - onaj koji se
bavi duhanom,
tuvana/tuvana prid. (perz.) - lijepo, dob
ro, u izobilju,
tiiz im. m. r. (tur.) - so(l); po tome naziv
grada Tuzla,
tuzemni prid. odr. v. - suprot, od ino
zemni, inostrani, koji se odnosi na
vlastitu zemlju, domai.
Tuzlak im. m. r., mn. Tuzlaci, g. jd.
Tuzlaka, g. mn. Tuzlaka - stanovnik
grada Tuzle.
Tuzlanka im. . r., dat. jd. Tuzldnki, g.
mn. Tuzldnki - ena iz Tuzle; sta
novnica Tuzle,
tuakati gl. nesvr., prez. tuakam - esto
tuiti koga ob. bez razloga.
tuan prid., odr. v. tuni - alostan, obuzet
negativnim emocijama: tugom, nezado
voljstvom i sl.; koji izraava tugu.
tuba im. . r., g. mn. tubi - akt oteene
osobe kojim se pred sudom pokree
sudski postupak protiv krivca,
tubalica im. . r. - tuna pjesma
jednostavne melodije kojom se ali za
nekim ili neim, naricaljka, tugovanka;
elegija, lirska pjesma tunog raspolo
enja.

tuenik
1156
tuenik im. m. r., mn. tuenici - onaj koga
tue, protiv koga je tuba, optuenik,
tuibaba im. . r., g. mn. tuibaba - pejor.
osoba koja stalno nekoga tui (uite
ljici, pretpostavljenom, i sl.),
tuilac/tuitelj im. m. r., g. jd. tuioca, n.
mn. tuioci, g. mn. tuilaca, dat.-instr.lok. mn. tuiocima - pravnik koji po
dunosti podie optube u sudu u ime
zakona, drave, javnosti; osoba koja
tui.
tuilatvo/tuiteljstvo im. s. r. - dravna
ustanova koja ima dunost da kontro
lie zakonitosti u drutvu i pokree
postupke protiv prekritelja zakona.
tuiti1 gl. nesvr., prez. tuim - osjeati
tugu, tugovati, patiti za nekim.
tuiti2 gl. svr., prez. tuim, trp. prid.
tuen - podnijeti tubu na sudu; aliti se
protiv koga, biti nezadovoljan zbog
neega.
tuno pril. - alosno, loe, na tuan nain,
s tugom.
tvar im. . r., g. jd. tvari, g. mn. tvari materija, ono od ega se to sastoji,
graa.
tvaran prid., odr. v. tvarni - materijalan,
stvaran, fiziki, koji se odnosi na tvar.
tvoj zamj. m. r., . r. tvdja, s. r. tvdje - koji
pripada sugovorniku, npr. tvoj stan.
tvor im. m. r., mn. tvdrovi - ivotinja iz
porodice kuna, prepoznatljiva po smrd
ljivom sekretu koji lui kao odbram
beno sredstvo,
tvorac im. m. r., g. jd. tvorca, n. mn.
tvorci, g. mn. tvoraca, dat.-instr.-lok.
mn. tvorcima - stvaralac, izumitelj, kre
ator.
Tvorac im. mn. r. g. jd. Tvorca - Bog,
Stvoritelj, Svemogui...
tvorakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
tvorca.
tvoraki pril. - kao tvorac, na nain
tvorca.
tvorba im. . r., g. mn. tvorbi - graenje,
stvaranje, npr. tvorba rijei,
tvorevina im. . r., g. mn. tvdrevina produkt, proizvod, djelo, ono to je
stvoreno.
tvoriti gl. nesvr., prez. tvdrim, trp. prid.
tvorim - stvarati, graditi, izraivati,
obrazovati.

1157
tvornica im. . r., g. mn. tvornica fabrika, zgrada u kojoj se nalazi niz
postrojenja, ureaja, naprava pomou
kojih se to proizvodi, npr. hrana,
maine, automobili itd.
tvorniar im. m. r., v. jd. tvorniare/
tvrniaru - vlasnik tvornice, fabrikant,
tvorniki prid. odr. v. - odnosi se na
tvornicu i ono to pripada tvornici,
tvorniki pril. - na nain tvornice, na
tvorniki nain,
tvrd/tvrd prid., odr. v. tvrdi/tvrdi, komp.
tvri - koji ima vrsto zbijene mole
kule, teko razgradljiv, koji ne mijenja
oblik pod teretom, kompaktan, sainjen
od kamena, eljeza, betona, koji je
izdrljiv; neiji iskaz koji iskljuuje
sumnju, suzdran u iskazivanju emocija
itd.
tvrdica im. m. r., v. jd. tvrdice/tvrdico krt ovjek, krtac, arg. stipsa,
tvrdiiti gl. nesvr., prez. tvrdiim - biti
krt, krtariti,
tvrditi/tvrditi gl. nesvr., prez. tvrdim/
tvrdim - izrei to kao istinu i vrsto
stajati iza toga, kazivati neto kao pot
puno sigurno, kao provjereno,
tvrdiluk im. m. r. (bos.-tur.) - krtost,
tvrdnuti/tvrdnuti gl. nesvr., prez. tvrdnem - postajati tvrd, otvrdnjavati, vrs
nuti.
tvrdnja/tvrdnja im. . r. - ono to se tvrdi
iskazom.
tvrdoa im. . r. - svojstvo vrstih tijela,
njihov otpor pri obradi, rezanju; prenes.
duevna osobina, strogost; tvrdogla
vost.
tvrdoglav prid., odr. v. tvrddglavi svojeglav, zadrt; koji sve radi po svome
bez obzira na okolnosti i konani ishod,
ne prihvaa savjete,
tvrdoglavac im. m. r., g. jd. tvrdoglavca,
n. mn. tvrdoglavci, g. mn. tvrddglavaca, dat.-instr.-lok. mn. tvrddglavcima
- tvrdoglav ovjek, svojeglava osoba,
tvrdoglavo pril. - na tvrdoglav nain,
svojeglavo,
tvrdoglavost im. . r., instr. jd. tvrddglavosu/tv rdd glav osti - osobina onoga ko
je tvrdoglav, krajnja nepopustljivost,
svojeglavost

tvrdokoran/tvrdokoran prid., odr. v.

tvrddkorni/tvrdokorni - veoma nepo
pustljiv, uporan u svojim namjerama,
tvrdoglav.
tvrdokorno pril. - nepopustljivo, tvrdo
glavo, uporno,
tvrdokornost im. . r., instr. jd. tvrdo
kornou/tvrdokornosti - osobina onoga
ko je tvrdokoran,
tvrdokrilci im. m. r. mn. - insekti sa
tvrdim krilima, kornjai.

tvrtka
tvra/tvra im. . r. - ekspr. tvrava,
utvren i nepristupaan grad esto na
brdu.
tvrava im. . r. g. mn. tvrava - utvren
i nepristupaan grad esto na brdu, sa
visokim bedemima, tvra,
tvrtka im. . r., g. mn. tvrtki/tvrtka firma, veoma mono trgovako ili
industrijsko preduzee oznaeno nekim
imenom.

1159

U
U u - fonema, glas, samoglasnik, dvadeset
i sedmo slovo latinice, dvadeset i
etvrto slovo azbuke,
uprijed. - npr.s lok. (u gradu); sa ak. (ii u
grad); s. gen. (u nas=kod nas); prefiks
izvedenih glagola (urezati, uvui, ubr
zati); prvi dio priloga (uoi, unazad),
uagditi (se) gl. svr., od agda (ar.), prez.
uagdlm/uagdlm - ukuhati eer, kuha
njem pripremiti agdu.
ubaciti gl. svr., prez. ubacim, prid. trp.
ubaen - ta staviti brzim pokretom;
gurnuti u neto; naknadno uvrstiti;
umetnuti, unijeti; poslati, uputiti (u
borbu, na poloaj i sl.); (se) naknadno
dospjeti u neku sredinu, uspjeti se
ugurati; uvui se.
ubav prid. - ekspr. lijep, divan, krasan .
ubavo pril. - ekspr. ljupko, lijepo, divno,
krasno.
ubavost im. . r., instr. jd. ubavou/
ubavosti - osobina onoga koji je ubav,
svojstvo onoga to je ubavo,
ubehutiti se gl. svr., od behut (perz.),
prez. ubehutlm se - smiriti se, pritajiti
se; obeznaniti se, biti u behutu.
ubica im.. r. - ubojica, onaj koji je ubio,
oduzeo kome ivot.
ubijanje gl. im. s. r. od ubijati.
ubijati gl. nesvr., prez. ubijam, trp. prid.
ubijen - oduzimati ivot kome, prenes.
patiti, nervirati, smetati, npr. ubija me
cipela.
ubijediti (koga) gl. svr., prez. ubijedlm,
trp. prid. ubijeen - uvjeriti,
ubilac im. m. r., g. jd. ubioca, g. mn
ubilaca - onaj koji neto ubija, u zn.
unitava, ob. kakvo duhovno dobro,
zamisao itd.
ubilaki prid. - koji se odnosi na ubioca.
ubilaki pril. odr. v. - na nain ubioca, na
ubilaki nain.

ubiljeavati gl.nesvr., prez. ubiljedvam

- zapisivati, upisivati, up. ubiljeiti,
ubiljeiti (to) gl. svr., prez. ubiljeim,
prid. trp. ubiljezen - upisati, zapisati,
zabiljeiti (ob. u neku postojeu cjelinu,
tekst, knjigu predvienu za unoenje
podataka),
ubiranje gl. im. s. r. od ubirati,
ubirati gl. nesvr., prez. iibirem, pril. sad.
ubirui - kupiti, skupljati plodove; bra
ti; naplaivati (porez, carine),
ubitaan prid., odr. v. ubitani - koji
ubija, nanosi smrt; poguban, smrtono
san; pren. koji unitava, upropatava;
vrlo tetan, opasan, razoran
ubiti gl. svr., prez. ubijem, prid. trp.
ubijen/ubit - nasilno oduzeti kome
ivot, liiti ivota; usmrtiti, umoriti;
tetnim djelovanjem unititi; upropa
stiti, utui (o mrazu, gradu i sl.); dovesti
do propasti; unititi, razoriti; izmuiti,
izmoriti, iznuriti, premoriti, satrti (sna
gu, zdravlje); baciti u oajanje, dovesti
u teko (duevno) stanje; ojaditi, pogo
diti, poraziti; (se); poiniti samouboj
stvo; izmoriti se
ublaiti gl. svr., prez. ublaim, prid. trp.
ublaen - uiniti blaim neto otro,
surovo, oslabiti otrinu, estinu ega;
uiniti popustljivim, uiniti podnolji
vim; smekati, umiriti, utoliti, smiriti,
ublaujui prid. - koji ublauje (lijek),
ublijedjeti gl. svr., prez. ublijedlm, prid.
rad. ublijedio, ublijedjela - postati bli
jed, izgubiti boju u licu.
ubod im. m. r. - mjesto ubodeno im
iljatim; bod; meton. povreda, rana,
oiljak nastali ubadanjem; pren. otra,
zajedljiva rije
ubog prid., odr. v. ubogi - jadan, bijedan,
sirot, kojeg treba aliti,
ubogo pril. - siromano, jadno, bijedno,

siroto.
uboj im. m. r. - ozljeda nanesena udar
cem; nagnjeeno mjesto na tijelu,
ubojica im. m. r., v. jd. ubojico/uboj ice ubica onaj koji je izvrio ubistvo,
ubojit prid., odr. v. ubojiti - koji moe
ubiti, kojim se ubija, opasan po ivot;
prenes. otar, surov, estok, prodoran,
ubojito pril. - na ubojit nain,
ubojni prid. odr. - ekspr. koji moe ubiti,
koji ubija (oruje); borbeni,
ubosti gl. svr., prez. ubodem, prid. gl.
rad. ubo - otrim, iljatim predmetom i
sl. nanijeti povredu, raniti; zabosti,
zabiti, zariti (to iljasto); pren. neugo
dno dirnuti, zadati otru bol; pogoditi,
uvrijediti
uboki prid. - koji se odnosi na uboge;
koji pripada ubogima,
ubotina im. . r. - up. ubotvo,
ubotvo im. s. r., g. mn ubotava - svi
ubogi; stanje onoga koji je ubog.
ubolte im. s. r. - isto to i ubonica,
ubonica im. . r. - prihvatilite za uboge;
uboki, sirotinjski dom; uboite.
ubrati gl. svr., prez. uberem, imp. uberi otkinuti npr. plod s drveta, ruu sa
stabljike i sl.
ubrizgati gl. svr., prez. ubrizgam unijeti u mlazu tekuinu, npr. pod kou,
u venu, u organizam itd.
ubrojati gl. svr., prez. ubrojim, trp. prid.
ubrojan - ubrojiti,
ubrojiti gl. svr., prez. ubrojim, prid. trp.
ubrojen - ubrojati, ukljuiti, uvrstiti u
to, pridodati ve postojeoj koliini.
ubrus im. m. r., g. mn. ubrusa - komad
platna ili papira koji slui za brisanje ili
zatitu odjee uz jelo; salveta,
ubrzano pril. - s poveanom brzinom,
vrlo brzo.
ubrzanje gl. im. s. r. izv. od ubrzati - fiz.
poveanje brzine (u jedinici vremena),
ubrzati gl. svr., prez. ub izam, trp. prid.
ubrzan - poveati brzinu ega, uiniti
da se ko ili to bre kree, da se to
bre dogaa, ostvari,
ubrzo pril. - za kratko vrijeme poslije
poetka, odmah nakon; uskoro,
ubudue pril. - odsada nadalje,
iibuaviti se gl. svr., prez. ubuavl se postati buav; upljesniviti se.
ucijelo pril. - na nain da ostane cijelo.

uenjaki
ucijeniti gl. svr., prez. ucijenim, trp. prid.
ucijenjen - prijetnjom, zastraivanjem,
pritiskom i sl. iznuditi novac ili neto
drugo od ucijenjenoga,
ucijepiti gl. svr., prez. ucijepim, trp. prid.
Ocijepljen - unijeti kao cijep; vakcinisati; nakalemiti; prenes. usaditi kome
kakvu ideju, navratiti ga itd.
ucjena im. . r., g. mn. ucjena - ucjenji
vanje, ono to je iznueno ucjenjiva
njem; prenes. novac koji se daje za hva
tanje koga.
ucjenjiva im. m. r., g. jd. ucjenjivaa onaj koji ucjenjuje, osoba koja se bavi
ucjenjivanjem,
ucjenjivaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na ucjenjivae,
ucjenjivaki pril. - kao ucjenjiva, na
nain ucjenjivaa,
ucmekati gl. svr., prez. ucmekam - arg.
pejor. ubiti koga vatrenim orujem,
ucrtati/ucrtati gl. svr., prez. ucrtam/
ue ham - crtajui dodati jo neto u
postojei crte, skicu i sl.
ucrvati se/ucrvati se gl. svr., prez.
ue rva/uc iva se, trp. prid. ucrvdn - biti u
stanju raspadanja i hrana crvima; pren.
dosaivati se, biti lijen, razlijeniti se.
ucviliti gl. svr., prez. ucvlllm, prid. trp.
ucviljen - oalostiti koga, rastuiti tako
da izaziva suze.
uas pril. - smjesta; odmah potom; u tre
nutku.
iien prid., odr. v. ueni - obrazovan, koji
mnogo zna, koji je stekao znanje,
iienica im. . r. - djvojica koja ide u
kolu, koja se obrazuje, up. uenik,
ueniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
uenike, koji pripada uenicima,
ueniki pril. - kao uenik, na nain ue
nika.
uenik im. m. r., n. mn. uenici - onaj koji
ui u koli, koji se obrazuje, ak; onaj
koji je uio ili ui od koga; pristalica,
sljedbenik.
uenOst im. . r., instr. jd. uenou/
uenosti - odlika onoga koji je uen;
ukupnost njegova znanja,
uenjaki prid. - koji se odnosi na ue
njake, koji pripada uenjacima,
uenjaki pril. - kao uenjak, na nain
uenjaka.

uenjak
uenjak im. m. r., g. jd. uenjaka,, n. mn.
uenjaci - onaj koji je uen, koji je u
nauci, znanstvenik,
uenje gl. im. s. r. od uiti - znanje,
injenice, teorije i dr. o emu, nauka,
znanje.
uesnik im. m. r., n. mn. uesnici - osoba
koja je aktivno sudjelovala u neemu,
sudionik.
uestao prid., odr. v. uestali - koji se
esto ponavlja,
uestalost im. . r., instr. jd. uestalou/
uestalosti - osobina ili stanje onoga to
je uestalo,
uestalo/iiestano pril. - na nain da se
esto ponavlja,
uestati gl. svr., prid. rad. uestao/
uestala - biti ei, sve ee initi ili
se javljati.
uestvovanje gl. im. s. r. izv. uestvovati
- sudjelovanje,
uestvovati gl. svr. i nesvr., prez. ues
tvujem, pril. sad. uestvujui - biti ue
snik, sudjelovati, biti aktivno ukljuen
u to.
uee im.s. r. - uestvovanje, sudjelova
nje u nekom zajednikom poslu; fiziki
i materijalni udio u radu; osobni dopri
nos zajednikom projektu; udio u nov
cu pri uzimanju kredita,
uetverostruiti gl. svr., prez. uetvero
struim - doprinijeti da to bude etiri
puta vee i jae.
uilite im. s. r., arh. - kola; mjesto gdje
se ui, mjesto gdje se moe uiti,
uilo im. s. r., g. mn. uila - nastavno
sredstvo, ono to pomae da obrazova
nje bude savrenije, sredstvo koje omo
guuje uenicima da bolje razumiju
gradivo, nastavno pomagalo,
uinak im. m. r., g. jd uinka, n. mn
uinci, g. mn uinaka - rezultat rada;
efekat; proizvod,
uinilac im. m. r., g. jd. uinioca, g. mn.
uinilaca - onaj koji je neto uinio,
uinitelj, poinitelj,
uiniti gl. svr., prez. uinim, prid. trp.
uinjen - napraviti, nainiti, stvoriti,
spremiti, prirediti,
uinkovit prid., odr. v. uinkdviti - ekspr.
koji je uspjean, djelotvoran, efektan,
koristan, plodonosan, efikasan,
uinkovito pril. - efektno, uspjeno, djelo

1161

1160
tvorno.
uinkovitost im. m. . r., instr. jd. uinkdvitosti/uinkdvitou - svojstvo onoga
to je uinkovito, efektno, osobina ono
ga koji je uinkovit,
uionica im. . r. - prostorija u kojoj se
odrava nastava,
uitelj im. m. r., v. jd. uitelju, instr. jd.
uiteljem - prosvjetni radnik, onaj koji
ui i odgaja djecu; onaj koji drugima
prenosi znanja ili vjetine; onaj od
kojeg se ui, kojemu se duguje znanje,
iiiteljevanje gl. im. s. r. od uiteljevati,
uiteljevati gl. nesvr., prez. uitelj uj em,
pril. sad. uitelj ujui - raditi kao uitelj,
biti uitelj u jednom periodu ivota,
uiteljica im. . r. - osoba enskog pola
koja ui djecu i druge, koja radi isto to
i uitelj.
uiteljski prid. odr. v. - koji se odnosi na
uitelje.
uiteljski pril. - na nain uitelja, kao
uitelj.
uiteljstvo/uiteljstvo im. s. r. - uiteljski
stale, svi uitelji i uiteljice.
uiti gl. nesvr., prez. uim, pril. sad.
uei, impf. uah, prid. trp. uen - na
stojati da se to naui, upamti, razu
mije; stjecati znanje ili vjetinu; poha
ati kolu, biti na kakvom zanatu;
izgovarati molitvu u islamu; prenositi
drugome znanje, vjetinu; pouavati;
savjetovati,
ukur im. m. r. (tur.) - svitnjak, uzica za
vezanje gaa, dimija i sl. u pasu.
ulaniti (se) gl. svr., prez. ulanim (se),
prid. trp. ulani en - primiti koga za la
na, upiati se: postati lan ega.
umalost im z r instr. jd. umalosti/
umaloi u stanje onoga koji je umao
ili onoga to je umalo.
umao prid., odr. v. umali - apatian, bez
volje, bez ivota, pokreta i napretka,
trom.
uo im. m. r., hip: od uitelj.
utiv prid., odr. v. utivi - pristojan, ulju
dan, odgojen,
utivo pril. - na utiv nain, s utivou.
utivost im. . r., instr. jd. utivosti/
utivou - osobina onoga k o je utiv,
uustiti/uiistiti se gl. svr., od ust
(perz.), prez. uustim se - obui se tako
da bude ust, spretan i okretan.

uvrstiti gl. svr., prez. uvrstim, prid.

trp. uvren - uiniti to da je vrsto,
da se ne ljulja, ne klima; utvrditi; uiniti
se nepokolebljivim u kakvu uvjerenju,
uariti gl. svr., od ar (perz.), prez. uarim - zaraditi,
uelepiriti gl. svr., prez. uelepirim napljakati.
ui gl. svr., prez. uem, imp. ui, prid.
rad. uao - suprot, od izii; kreui se
dospjeti u kakav zatvoren, ogranien
prostor, u unutranjost, u kakvu sredi
nu, zajednicu, doba ivota, djelatnost;
upustiti se dublje u neto.
ud1 im. m. r., g. jd. uda, n. mn. udovi ekstremitet (noga ili ruka); muki polni
organ, penis.
ud2 im. m. r. (ind.), g. jd. uda - vrsta
mirisavog drveta za kaenje porijeklom
iz Indije, stavlja se na eravicu i kadi se
obino prilikom uenja mevluda i hatmi, a slui i kao zatita odjee od moljaca.
udah im. m. r., n. mn. udasi - udisanje
zraka u plua, supr. izdah,
udahnuti gl. svr., prez. udahnem, imp.
udahni - uvui zrak u plua (kroz nos ili
usta).
udaja im. . r., g. mn. udaja - stupanje
enske osobe u brak
udalj pril. - ob. u kontekstu: skok udalj,
udaljavanje gl. im. s. r. od udaljavati,
udaljavati (se) gl. nesvr., prez. udalja
vam (se), pril. sad. udaljavajui - po
lahko se odmicati od mjesta polaska i
kretati ka daljini,
udaljenost im. . r., instr. jd. udaljenosti/
udaljenou - mjerljiva ili uoena dalji
na; odstojanje; prenes. odsutnost pris
nosti, odnos na odstojanju (o osobama);
distanca.
udaljiti (se) gl. svr., prez. udaljim (se),
prid. trp. udaljen - ukloniti, odstraniti,
otjerati, otpustiti, iskljuiti, istjerati,
izbaciti koga ili to; otii, ukloniti se,
odmai se, odvojiti se, izgubiti se; skre
nuti s predmeta o kojem je rije, prijei
na izlaganje o drugim stvarima; ne biti
vie prisan, blizak; postati dalek, otuiti
se.
udar im. m. r., g. mn. udara - udarac;
zvuk izazvan zamahom, kretanjem, po
kretanjem kakvog mehanizma itd.; rit

udav
mina oscilacija zidova arterija koja
odraava rad srca, otkucaj bila, pulsa;
nagli zamah vjetra, valova mora; za
hvatanje tijela elektrinom strujom,
strujni udar; promjena u organizmu iza
zvana pucanjem ili zaepljenjem krvnih
sudova, srani ili modani udar.
udarac im. m. r., g. jd. udarca, g. mn.
udaraca - posljedica izazvana zamah
nutom rukom, baenim predmetom i sl.
koji se zaustave na onome emu su
namijenjeni ili na onome to im je na
putu; udar; bolan gubitak, pretrpljena
teta itd.; u sportu otro upuivanje
lopte i sl.
udaraljke im. . r. mn. - mu. naziv za
niz instrumenata koji daju zvuk nakon
udaranja drvenih ili elinih tapia
(bubanj, inele i dr.),
udaranje gl. im. s. r. od udarati,
udarati gl. nesvr., pril. sad. udarajui up. udariti
udaren prid., odr. v. udareni - koji je
dobio udarac; prenes. luckast, budalast,
aknut.
udariti (se) gl. svr. prema nesvr. uda
rati, prez. udaram (se), prid. trp. udaren
- zadati udarac kome; lupiti, mlatnuti
koga; uiniti da se sudare dva tijela,
npr. udariti sjekirom o drvo; izvriti
napad orujem, napasti, npr. na grad;
poeti snano padati, zasuti (o kii i
snijegu); sam sebi zadati udarac,
udarni/udarni prid. odr. v. - koji slui za
zadava-nje udara; glavni, onaj koji pro
izvodi najjai dojam,
udarniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
udarnika i udarnike,
udarniki pril. - kao udarnik, na nain
udarnika.
udarnik im. m. r., n. mn. udarnici - ra
dnik u socijalizmu koji prebacuje dnev
nu propisanu normu i veoma se zalae
na poslu radi sveopeg napretka dru
tva.
udarnistvo im. s. r., g. mn. udarnitava udarniki rad kao metoda natjecanja u
radu.
udati (se) gl. svr., prez. udam (se) uiniti da enska osoba stupi u brak;
stupiti u brak (samo za ensku osobu),
iidav im. m. r., g. mn. udava - velika
zmija koja ivi u tropskim krajevima,

udavaa
piton, zmijski car.
udavaa im. . r., v. jd. udavao djevojka koja je stasala za udaju,
udaviti (se) gl. svr., prez. udavim (se),
prid. trp. udavljen - oduzeti kome ivot
steui ga za grlo; zadaviti; usmrtiti;
utopiti (se), uguiti se; prenes. izmoriti
koga dosadnim prianjem i sl.
Udba im. . r. - skraenica od Uprava
dravne bezbjednosti (tajna politika
policija) u FNRJ.
udbS im. m. r., g. jd. udbaa - slubenik
Udbe.
udebljati (se) gl. svr., prez. udebljam
(se) - postati debeo; postati deblji; ui
niti da neko postane debeo.
udes im. m. r., g. mn. udesa - nesretan
sluaj, nesrea; sudar u saobraaju, pro
metni sudar,
udesiti gl. svr., prez. udes im, prid. trp.
udeen - urediti, srediti, prirediti, na
initi, spremiti; podesiti, prilagoditi;
uskladiti, ugoditi (ob. muzike instru
mente); prenes. dovesti koga u veliku
nepriliku, teak poloaj; nagrditi, upro
pastiti; razg. urediti se, dotjerati se (o
vanjtini).
udesno pril. - na desnu stranu, u desnu
stranu
udica im. . r., g. mn. udica - mala elina
kuka, otra pri kraju, privezana na silk
ime se love ribe.
udijeliti (to) gl. svr., prez. udijelim,
prid. trp. udijeljen - dati milostinju
onom koji prosi,
udio/udjel im. m. r., g. jd. udjela - dio
koji pripada kome u zajednikom vlas
nitvu; sudjelovanje u emu (radom,
novcem itd.),
udisaj im. m. r., g. jd. udisaja, g. mn.
udisaja - koliina zraka koja se odjed
nom udahne, udah.
udisanje gl. im. s. r. od udisati,
udisati gl. nesvr., prez. udiem, pril. sad.
udiui, gl. im. udisanje - uvlaiti zrak
u plua kroz nos ili usta.
uenje gl. im. s. r. izv. od uditi,
iiditi gl. nesvr., pril. sad. udei - nanositi
kome tetu; tetiti emu.
udiviti gl. svr., prez. udivim, prid. trp.
udivljen - izazvati kod koga divljenje,
uenje; zadiviti; zadiviti se.
udTvljeno pril. - divei se; zadivljeno.

1162

1163
udaljenost im. . r., instr. jd. udivljenou/udivljenosti - stanje onoga koji je
udivljen; zadivljenost,
udjenuti/bdjeti gl. svr., prez. udjenem uvui to kroz neto usko, npr. konac u
iglu; ekspr. uspjeti se ugurati; uvui se.
iidlaga im. . r., dat. jd. udlazi - pomagalo
od vrstog materijala koja slui u ki
rurgiji za imobilizacija prelomljene ko
sti.
udno prijed. (s. gen.) - pokazuje mjesto: u
dnu, na dnu, u najniem dijelu (npr.
udno brda),
udoban prid., odr. v. udobni - ugodan,
komotan, npr. naslonja, stan, auto itd.
udobno pril. - na udoban nain,
udobnost im. . r., instr. jd. udobnosti/
udobnou - osobina onoga to je udo
bno.
udobrovoljiti gl. svr., prez. udobrdvoIjim, prid. trp. udobrdvoljen - uiniti da
ko bude dobre volje; odobrovoljiti, ora
spoloiti; (se) postati dobre volje; ora
spoloiti se.
udolina im. . r., g. mn. udolina - ua
dolina izmeu bregova,
udomaiti (se) gl. svr., prez. udomaim
se, prid. trp. udomaen - odomaiti se,
postati kao domai, blizak,
udomljenje gl. im. s. r. izv. od udomiti,
udomiti gl. svr., prez. udomim, prid. trp.
udomljen - dati kome dom, nai mu
dom; osigurati se za dalji ivot, stei
dom.
udostojiti gl. svr., prez. udostojim - ui
niti koga dostojnim, ukazati mu ast
(koje je ob. vie nego to taj zasluuje);
(se) uiniti neto to nije velika ast za
onoga ko to ini; umilostiviti se.
udova/udova im. . r. - udovica
udovac im. m. r., g. jd. udovca, gen. mn.
udovaca - onaj kome je umrla ena.
udovica im. . r. - udova, ena kojoj je
umro mu; udova; bot. vrsta ljekovite
biljke.
udovicln/udoviln prid. - koji pripada
udovici.
udoviki prid. odr. v. - koji se odnosi na
udovice.
udoviki pril. odr. - na udoviki nain,
kao udovica,
udovoljiti gl. svr., prez. udovoljim, prid.
trp. udovoljen - ispuniti kome elju,

zahtjev, traenje,
udrobiti gl. svr., prez. udrobim, prid. trp.
udrobljen - nadrobiti, drobei npr. hljeb
na komadie staviti ga u mlijeko, u
orbu, u bijelu kahvu; prenes. svata
napriati bez veze i smisla, nadrobiti
kojeta.
udruga im. . r., dat. jd. udruzi, g. mn.
udruga - ob. udruenje, drutvo,
udruen prid., odr. v.. udrueni - zdruen,
povezan, spojen, ujedinjen (ljudi, orga
nizacije, napori, nastojanja itd.)
udruenost im. . r., instr. jd. udruenou/udrueno ti - stanje onih koji su
udrueni; zdruenost.
udruenje gl. im. s. r. - drutvo, udruga,
organizacija, vei broj osoba udruen
radi zajednikog posla ili cilja,
udruiti (se) gl. svr., prez. udruim (se),
prid. trp. udruen - zdruiti, spojiti (se),
sastaviti (se) u zajednicu, cjelinu; orga
nizovati (se),
udubina/udubina im. . r., g. mn.
udubina - mjesto koje se sputa, koje je
dublje u odnosu na povrinu iji je dio,
udubljeno mjesto; udubljenje,
udubiti gl. svr., prez. udubim, prid. trp.
udubljen - pritiskom na povrinu ega
napraviti udubinu; dobiti udubinu na
povrini; ulegnuti se, uleknuti se; dubo
ko se zanijeti ime, sav se unijeti u ta,
zadubiti se.
udubljenje im. s. r. - udubina, udubljeno
mjesto.
udugo pril. - na nain da dugo traje;
opirno.
udvara im. m. r., g. jd. udvara - onaj
koji se udvara djevojci, aik, aiklija.
udvaranje gl. im. s. r. izv. od udvarati,
udvarati (se) gl. nesvr., prez. udvaram
(se), pril sad. udvarajui - lijepim rije
ima i ponaanjem nastojati stei naklo
nost djevojke ili ene; aikovati; pren.
pejor. ulagivati se, dodvoravati se.
udvoje pril. - dvoje zajedno; u paru.
udvojiti (to) gl. svr., prez. udvojim,
prid. trp. udvojen - uiniti da to bude
dvostruko, udvostruiti; presaviti da bu
de u dva sloja, da postane dvostruko
deblje.
udvoran prid., odr. v. udvorni - uglaen,
pristojan i usklaen prema pravilima
dvorskog ili kakvog strogo propisanog

uganue
ponaanja; pren. pejor. koji se dodvo
rava, ulaguje,
udvorica im. . r. (m i spol) - onaj koji
se dodvorava; laskavac, ulizica.
itdvorikT prid. odr. v. - koji se odnosi na
udvorice.
udvoriki pril. - kao udvorica, na nain
udvorice.
udvorlstvo/udvornlstvo im. s. r., g. mn.
udvoritava/udvomitdvd - ponaanje
onoga koji je udvorica,
udvorno pril. - na udvoran nain,
udvornost im. . r., instr. jd. udvornosti/
udvornou - ponaanje onoga koji je
udvoran.
udvostruenje gl. im. s. r. od udvostru
iti.
udvostruiti gl. svr., prez. udvdstruiim,
prid. trp. udvdstruen - uiniti da to
postane dvostruko (1+1), udvojiti,
iidbenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi
na udbenike,
udbenlki pril. - kao u udbeniku, na
nain udbenika,
udbenik im. m. r., n. mn. udbenici nastavno sredstvo, knjiga iz koje se ui
nastavni predmet,
uf uzv. - izraava neugodno iznenaenje,
nestrpljenje, gaenje, nelagodu i sl.
ufanje gl. im. s.r. od ufati se.
ufati se gl. nesvr., prez. ufam se, pril.
sad. ufajui se - nadati se, vjerovati,
uzdati se (ob. u Boga),
ufitiljiti gl. svr., prez. ufitiljim - arg. u
ali: jako oslabiti, smraviti; postati
tanak (kao fitilj), stanjiti se; prenes. sa
se: pretjerano se dotjerivati, obui se
ukoeno i bez leernosti,
ugaa im. m. r., g. jd ugaa - onaj koji
ugaa, povlauje, koji se dodvorava; u
mu. strunjak koji ugaa instrumente,
arg. timer (njem.),
ugaanje gl. im. s. r. od ugaati,
ugaati gl. nesvr. prema svr. ugoditi,
prez. ugaam, pril. sad. ugaajui - i
niti sve na volju, udovoljavati u svakoj
4 sitnici; u mu. timati instrumente,
iigalj im. m. r., g. jd. uglja - ugljen, pri
rodno vrsto gorivo nastalo na razli
itim dubinama Zemljine kore, umur
(tur.).
uganue im. s. r. - istegnue zglobnih
tetiva

uganuti
uganuti gl. svr., prez. uganem - iskrenuti
zglob noge ili ruke prekomjernim napi
njanjem i istezanjem, ozljediti zglobne
tetive.
ugao im. m r., g. jd. ugla, n. mn uglovi kut; geom. prostor omeen dvjema linijima koje se dodiruju; dio prostorije,
graevine, raskrsnice itd.
ugaoni prid. - koji se nalazi na uglu.
ugar im. m. r. - jednogodinji odmor ze
mljita koje se obrauje sa svrhom da
mu se obnovi plodnost,
ugarak im. m. r., g. jd. ugarka, n. mn
ugarci, g. mn iigaraka - komad, ostatak
djelomino izgorjelog drva.
ugasiti gl. svr., prez. ugasim, prid. trp.
ugaen - uiniti da vatra ili plamen pre
stane gorjeti; utrnuti; pren. uguiti to,
suzbiti, smiriti; (se) prestati gorjeti;
polagahno umrijeti od starosti prirod
nom smru; prestati raditi (o motoru);
prestati izlaziti, djelovati itd. (listovi,
publikacije, drutvima, zakoni i propisi
itd.).
ugasli prid. odr. v. - koji se ugasio, izgu
bio sjaj; ugaeni, npr. vulkan,
ugasnuti gl. svr., prez. ugasnem - ugasiti
se.
ugaziti gl. svr., prez. ugazim, prid. trp.
ugaen - stati nogama u ta, npr. u bla
to; utabati; prenes. upustiti se, uvaliti se
u to, zagaziti u to; uprljati se zaga
zivi.
ugibanje gl. im. s. r. od ugibati,
ugibati se gl nesvr., prez. ugibljem sef
ugibam se - savijati se, povijati se pod
teretom; kretati se uvijajui tijelom;
prenes. izbjegavati koga, uklanjati se.
uginue im. s. r. - prestanak ivota, smrt
ivotinje ili biljke,
uginuti gl. svr., prez. uginem - zavriti
ivot, prestati ivjeti; krepati, lipsati,
crknuti.
uglaati gl. svr., prez. uglaam, prid. trp.
uglaan - uiniti to glatkim i sjajnim,
uiniti da ne bude vie hrapavo; peglom
uiniti da to bude ravno, ispeglati; pre
nes. potpuno urediti u tekstu stil i dr.;
dotjerati to.
ugladiti gl. svr., prez. ugladim, prid. trp.
uglaen - uiniti glatkim, uiniti da ne
stri; pren. dovesti u red vanjtinu, na
vike i ponaanje, uiniti da ko postane

1164

1165
uglaen.
uglaen prid., odr. v. uglaeni - koji je
lijepog ponaanja; otmjen, ljubazan, ci
viliziran.
uglaeno pril. - na uglaen nain, s uglaenou.
uglaenost im. . r., instr. jd. iiglaenosti/
uglaenou - osobina onoga koji je
uglaen, svojstvo onoga to je uglaeno
uglas pril. - na nain da svi istovremeno
govore.
iiglast/uglat prid., odr. v. uglasti/uglati koji je nalik na ugao, okast.; prenes.
teko prilagodljiv, nepristupaan,
uglatost im. . r., instr. jd. uglatosti/
uglatou - svojstvo i stanje onoga to
je uglasto.
uglaviti gl. svr., prez. uglavim, prid. trp.
uglavljen - utaknuti ta u kakav manji
prostor, umetnuti ta tvrdo tako da
vrsto stoji; uvrstiti; prenes. sporazu
mno utvrditi, ugovoriti, dogovoriti se.
uglavnom pril. - u glavnim crtama, naj
veim dijelom; najee; preteno,
ukratko.
uglazbiti gl. svr., prez. uglazbim, prid.
trp. uglazbljen - napisati note za ve
postojei tekst pjesme i tako sastaviti
muziko djelo, napisati kompoziciju,
skladbu.
ugled im. m. r. - dobar glas, ast, poto
vanje, priznanje, uvaavanje; poloaj,
dostojanstvo,
ugledan prid., odr. v. ugledni - koji uiva
ugled; uvaen, cijenjen, vien, istaknut,
ugledati gl. svr., prez. ugledam - u
momentu ta vidjeti, opaziti, spaziti,
primijetiti.
uglednik im. m r., n. mn. uglednici ugledan ovjek, prvak,
iiglednost im. . r., instr. jd. uglednou/
uglednosti - osobina onoga to je ugled
no, ugled; lijepa vanjtina; naoitost.
uglobiti gl. svr., prez. uglobim, prid. trp.
iiglobljen - uiniti da se ta u drugo
umetne; ulijebiti, uglaviti,
ugljen im. m. r. - ugalj, umur,
ugljenar im. m. r., gen. jd. ugljenra onaj koji proizvodi i prodaje drveni
ugljen.
ugljenara im. . r. - pe u kojoj se pro
izvodi drveni ugljen; stovarite i mjesto
gdje se prodaje ugljen.

ugljeni prid. odr. v. - koji se odnosi na

ugalj.
ugljenisanje gl. im. s. r. od ugljenisati,
ugljenisati gl. svr., prez. ugljeniem, trp.
prid. ugljenisan - rjee: ugljeniti, uiniti
da ta postane kao ugljen,
ugljenjenje gl. im. s. r. izv. od ugljeniti.
ugljeniti gl. nesvr., pril. sad. ugljenei ugljenisati, pretvarati se izgaranjem ili
oksidacijom u ugalj,
ugljenokop im. m. r. - mjesto gdje se
kopa ugalj, rudnik uglja,
ugljevlje zb. im. s. r. - ar u vatri, u pei;
razgorjeli ugalj ili drvo; ostatak ugae
ne vatre.
ugljini prid. odr. v. - koji se odnosi na
ugljik ili ga sadri.
ugljik im. m. r., gen. jd. ugljika - hem.
element, simbol C, sastavni dio velikog
broja organskih spojeva, bitan sastojak
biljnog i ivotinjskog svijeta,
ugljonosan prid., odr. ugljdnosni - koji
sadri ugljen, bogat ugljenom; ugljevit
(o slojevima zemlje),
ugnati gl. svr., prez. ugnam - gonei
utjerati, npr. stoku u tor ili talu,
ugnijezditi se gl. svr., prez. ugnijezdim
se, prid. trp. iignijeen - namjestiti se u
gnijezdu; prenes. uvui se u to, ustaliti
se negdje, postati domai, zauzeti dobar
poloaj (o osobi),
ugnuti gl. svr., prez. ugnem, prid. trp.
ugniit - up. ugibati se, sagnuti se.
ugnjaviti gl. svr., prez. ugnjavim, trp.
prid. ugnjavljen - dosaditi kome kak
vom gnjavaom, npr. dugim nezanim
ljivim prianjem,
ugnjeta im. m. r., g. jd. ugnjetaa - onaj
koji drugoga ugnjetava; izrabljiva, tlaitelj.
ugnjetaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
ugnjetae.
ugnjetaki pril. - kao ugnjeta, na nain
ugnjetaa.
ugnjetavanje gl. im. s. r. od ugnjetavati,
ugnjetavati gl. nesvr., prez. ugnjetavam,
pril. sad. ugnjetavajui - izrabljivati,
tlaiti.
ugodan prid., odr. v. ugodni - koji donosi
ugodnost, zadovoljstvo, koje je povo
ljan za ope duevno stanje i za tijelo,
ugoditi gl. svr., prez. ugodim, prid. trp.
iigoen - priutiti kome da se osjea

ugovorno
ugodno; mu. dovesti u sklad, urediti
zvuk; utimati mu. instrument,
ugodnik im. m. r., n. mn. ugodnici - rijet.
boiji pravednik, bogougodnik,
ugodno pril. - na ugodan nain, s ugo
dnou.
ugodnost im. . r., instr. jd. ugodnosti/
ugodnou - svojstvo onoga to je ugo
dno.
ugoaj im .m . r.,g .jd . ugoaja - atmosfe
ra, ope raspoloenje osobe, sredine,
krajolika, umjetnikog djela itd., razg.
timung.
ugojiti se gl. svr., prez. ugojim se, prid.
trp. ugojen - postati debeo, gojazan,
udebljati se.
ugoniti gl. nesvr., prez. ugonim, pril. sad.
ugonei - up. ugnati.
ugor im. m. r. - zool. morska riba iz
porodice jegulja,
ugostitelj im. m. r., v. jd. ugdstitelju osoba koja radi u ugostiteljstvu ili se
bavi ugostiteljstvom, kojoj je to zani
manje.
ugostiteljka im. . r., dat. jd. ugdstiteljki ena ugostiteljske struke,
ugostiteljski prid. odr. v. - koji se odnosi
na ugostitelje i ugostiteljstvo,
ugostiteljski pril.- kao ugostitelj, na nain
ugostitelja
ugostiteljstvo im. s. r. - djelatnost hotela,
kafana, restorana, gostionica itd.
ugostiti gl. svr., prez. ugostim, prid. trp.
ugoen - primiti, poastiti gosta, uini
ti da se osjea kao kod kue.
ugovara im. m. r., g. jd. ugovaraa jedan od uesnika pri sklapanju ugovo
ra.
ugovarati gl. nesvr., prez. ugdvaram up. ugovoriti,
ugovor im. m. r., g. jd. ugovora - saglas
nost dviju ili vie osoba ili dviju strana
o uspostavljanju meusobnih odnosa u
odreenom poslu; sastanak radi donoe
nja ugovora,
ugovoriti gl. svr., prez. ug dvo rim uspostaviti sporazum o odreenom po
slu, pitanju; odrediti sve pojedinosti ko
je trebaju potovati obje strane; dogo
voriti se, utvrditi, uglaviti,
ugovorni prid. odr. v. - koji se odnosi na
ugovor.
ugovorno pril. - prema ugovoru, na teme-

ugrabiti
Iju ugovora,
ugrabiti gl. svr., prid. trp. ugrabljen - na
brzinu, naglo uhvatiti ta, doepati se
prvi ega; dograbiti, zauzeti; pren. brzo
iskoristiti trenutak da se to uini, po
stigne, da se doe do ega, uhvatiti pra
vu priliku.
ugraditi gl. svr., prez. ugradim, prid. trp.
ugraen - postaviti to trajno na odgo
varajue mjesto, upotrijebiti kao grae
vinski materijal, uloiti kao materijal u
gradnju ega.
ugradnja im. . r. - ugraivanje kakvih
dijelova, predmeta, ureaja, materijala
itd. u neku cjelinu,
ugravirati gl. svr., prez. ugraviram tehnikom graviranja urezati kakav sim
bol, natpis itd. u zlatan nakit ili neki
drugi materijal,
ugrijati gl. svr., prez. ugrijem, imp. ugrij
- uiniti da ta bude toplo, izloiti
utjecaju topline, odstraniti osjeaj hlad
noe, ispuniti osjeajem topline; poeti
jae grijati (o Suncu),
ugristi gl. svr., prez. ugrizem, prid. trp.
ugrizen - zahvatiti to zubima; zariti zu
be, ujesti; pren. dobaciti pakosnu, zaje
dljivu rije; pecnuti, uvrijediti, bocnuti.
ugriz im. m. r. - trag zuba na ugrizenom
mjestu; ujed.
ugroziti gl. svr., prez. ugrozim, prid. trp.
ugroen - prijetei uiniti koga nesi
gurnim, biti opasan za drugoga, njego
va prava i nain ivota,
ugroavanje gl. im. s. r. od ugroavati,
up. ugroziti,
ugroavati gl. nesvr., prez. ugroavam predstavljati stalnu opasnost za neiju
sigurnost, up. ugroziti,
ugroenost im. . r., instr. jd. ugrdenou/ugrdenosti - stanje i poloaj onoga
koji je ugroen, onoga to je ugroeno,
ugruhati (se) gl. svr., prez. ugruham se dobiti ozljede prilikom pada (nagnjeenja, modrice, otekline, bez lomova ko
stiju).
ugruak im. m. r., g. jd. ugruka, n. mn.
ugruci, g. mn. ugruaka - grudvica
ugruane tvari, npr. ugruak krvi, med.
tromb; reg. gromuljica,
ugurati gl. svr., prez. uguram - na silu
ta gurajui smjestiti ob. tamo gdje je

1167

1166
tijesno, gdje je mali prostor, ubaciti,
utisnuti; prenes. koristei protekciju na
mjestiti koga na dobro mjesto u slubi,
ugursuz im. m. r. (tur.) - nevaljao, zao,
opak ovjek; hip. objeenjak, vragolan,
spadalo.
ugursuzluk im. m. r. (tur.), n. mn. ugursuzluci - nevaljatina, neurednost, zapu
tenost, nesreenost; prenes. vragolanstvo.
iigusto pril. - u gustom sloju, tako da bude
gusto.
uguenje gl. im. s. r. - smrt nastala gue
njem; davljenje,
uguiti (se) gl. svr., prez. uguim - biti
usmren zbog nedosatatka vazduha, od
gra; usmrtiti (se) otrovnim plinom;
prenes. nasilno obuzdati, ukrotiti, umi
riti, npr. jake osjeaje, uzbuenje; za
braniti, ukinuti, obustaviti, npr. kakvu
djelatnost.
uhalada/iihalada/iiholaa im. . r. zoo. vrsta insekta, triga.
uhapsiti gl. svr., prez. uhapsim, prid. trp.
uhapen - uhititi krivca, liiti ga slobo
de zbog krivinog djela, zatvoriti,
uhapenik im. m. r., g. jd. uhapenika, n.
mn. uhapenici - zatvorenik, uhienik.
uhat prid., odr. v. uhati - koji ima velike
ui.
uhazuriti gl. svr. (tur.), prez. uhazurim prihazuriti, pripremiti,
uhelaiti (se) gl. svr. (ar.), prez. uheldim (se) - upropastiti, unititi, uiniti da
ta bude hela; (se) unerediti se, ispraz
niti crijeva u gae.
uhienik/uhienik im. m. r., g. jd. uhie
nika/uhienika, n. mn. uhienici/uhi
enici - uhapenik, zatvorenik,
uhienica im. . r. - ena uhienik,
uhienje im. s. r. - hapenja, liavanje slo
bode.
uhidbeni prid. odr. v. - koji se odnosi na
uhienje, hapenje, npr. uhidbeni nalog,
uhititi gl. svr., prez. uhitim, prid. trp.
uhien - uhapsiti, oduzeti slobodu,
uhvatiti, savladati,
uhljebiti gl. svr., prez. uhljebim - omo
guiti kome da radi, dati kome dobro
mjesto u slubi bez obzira na to ta e
raditi.
iiho im. s. r., g. jd. uha, n. mn ui, g. mn.
ui/uiju - organ sluha; dio posude i sl.

koji slui za hvatanje; dio sjekire,

motike itd. u koji se uglavljuje drka,
uica.
iihoda im. m. i . r., g. mn. uhoda - osoba
koja tajno uhodi, prati koga radi prikup
ljana podataka, pijun,
uhodan prid., odr. v. uhodani - koji tee
bez problema, koji dobro ide, npr. uho
dan posao.
uhodanost im. . r., instr. jd. uhodanou/
uhodanosti - svojstvo onoga to je uho
dano, onoga koji je uhodan,
uhodati se gl. svr., prez. uhodam, prid.
trp. uhodan - odvijati se bez problema,
ui u redovan tok rada, poeti uredno
tei; izvravati se
uhoenje gl. im. s. r. od uhoditi,
uhoditi gl. nesvr., prez. uhodim, pril.
sad. uhodei - tajno pratiti koga radi
prikupljanja podataka, pijunirati,
uholaa im. . r. - uhalada, insekt, ku
kac.
uhraniti gl. svr., prez. uhranim, prid. trp.
uhranjen - dati kome vee koliine
hrane kako bi se popravio, postao jai,
pomou hrane uiniti jakim onoga ko je
slab.
uhranjenost im. . r., instr. jd uhranjeno
u/uhranjenosti - stanje i svojstvo ono
ga koji je uhranjen; gojaznost, deblji
na.
uhvatiti gl. svr., prez. uhvatim, prid. trp.
uhvaen - brzim pokretom ruke dohva
titi ta; domai se ega; ugrabiti priliku;
silom zadrati nekoga ne doputajui da
pobjegne; zatvoriti, uhapsiti; nai se u
odreenoj situaciji i sl.; zatei koga,
uvrebati; uloviti; shvatiti, razabrati, npr.
znaenje, smisao,
uhvatiti se gl. svr., prez. uhvatim se,
prid. trp. uhvaen - rukom se prihvatiti
za neto; biti namamljen na neto; ui u
kavgu, potui se; prihvatiti se ega
(uhvatio se posla); stvoriti se, nastati,
npr. led, kora, pokorica, skrama,
uhvatljiv prid., odr. v. uhvatljivi - koji
nije neuhvatljiv; razumljiv, shvatljiv,
uigrati (se) gl. svr., prez. uigram (se) postati uigran nakon vjebanja, izvje
bati (se); uskladiti (se) (o sportskom
timu i sl.),
uinat pril. (ar.) - uprkos,
uisati/ujisati gl. svr. (tur.), prez. uie -

ujednaenost

odgovarati, dolikovati, priliiti, prista

jati (o odjei),
uistinu pril. - zaista, stvarno, doista, zbi
lja.
ujagmiti gl. svr., prez. ujagmim - ugra
biti, doepati se neega,
ujahati gl. svr., prez. iijaem - ui jaui
ob. na konju,
iijak im. m. r., n. mn ujaci - kod musli
mana: daida, majin brat; fratar, fra
njevac.
ujam im. m. r., g. jd. ujma, n. mn. ujmovi
- naknada mlinaru u branu za mlje
venje u mlinu; uur.
ujaraiti gl. svr., prez. ujaraim - istre
nirati, pripremiti, npr. konja za trku.
ujarmiti gl. svr., prez. ujarmim, prid. trp.
ujarmljen - upregnuti volove u jaram;
prenes. uiniti koga podjarmljenim, si
lom mu nametnuti pravila koja mora
bez pobune potovati,
ujdurma im. . r. (tur.) - ekspr. prevara,
podvala, smicalica.
ujed im. m. r. - povreda, rana nanesena
zubima, ugriz,
ujedanput pril. - iznenada, odjednom,
najedanput; svi istovremeno,
ujedanje gl. im. s. r. od ujedati,
ujedati gl. nesvr. prema svr. ujesti,
prez. ujedam, pril. sad. ujedajui - zu
bima gristi; rijeima vrijeati, nagrizati,
zadavati bol.
ujedinitelj im. m. r. - ujedinilac, onaj koji
ujedinjuje, koji je ujedinio,
ujediniti gl. svr., prez. ujedinim, prid.
trp. ujedinjen - sastaviti vie dijelova,
napraviti cjelinu (ob. o narodima, oso
bama, organizacijama, strankama itd.),
ujedinjenje gl. im. s. r. od ujediniti - po
sljedica, zavrni in nastojanja da se ne
to ujedini,
ujedinjenost im. . r., instr. jd. ujedinje
nou/ujedinjenosti - stanje onoga to je
ujedinjeno,
ujednaen prid., odr. v. ujednaeni svugdje podjednak, ravnomjeran, isto
doban, koji se skladno odvija,
ujednaeno pril. - na isti nain; podjedna
ko, ravnomjerno; slono, istodobno,
ujednaenost im. . r., instr. jd. ujednae
nou/ujednaenosti - svojstvo onoga
to je ujednaeno.

ujednaiti
ujednaiti gl. svr., prez. ujednaim, prid.
trp. ujednaen - uiniti da ta bude
ujednaeno, podjednako, ravnomjerno,
ujedno pril. - tako kao da je jedno,
ujesti gl. svr., prez. ujedem, prid. rad.
ujeo, prid. trp. ujeden - ugristi zubima,
povrijediti tako da ostane trag, ujed,
rana; pren. uvrijediti, pecnuti,
uj mar im. m. r., g. jd. ujmra - onaj koji
uzima ujam; insekt tetoina na itu,
graku i sl. iz por. iaka.
ujna im. m. . - ujakova ena, dainica,
dajdinica.
ujo im., g. jd. uje - hip. od ujak.
ujutro pril. - u jutarnjim satima, kad pro
e no, poslije noi.
ukabuliti gl. svr. (tur.), prez. ukabulim priznati.
ukajditi gl. svr., prez. Ukajdim, arh. napisati note (kaje), komponovati.
ukajtiti gl. svr., prez. Ukajtim, arh. zabiljeiti, zapisati; uvesti u zemljine
knjige prenos prava vlasnitva na ku
pca.
ukalkulirati/ukalkulisati gl. svr. (fr.),
prez. ukalkUliram/ukalkUliem - urau
nati, up. kalkulirati,
ukalupiti gl. svr. (perz.), prez. ukalu
pim , prid. trp. ukalupljen - raditi po
uhodanom receptu, po kalupu pri emu
se gubi izrazitost, svjeina, origina
lnost; svesti se na kalup, na ablon, po
stati ogranien,
ukalupljenost im. . r., instr. jd. ukalupIjenou/ukalupljeno ti - osobina onoga
koji je ukalupljen i svojstvo onoga to
je ukalupljeno,
ukaljati gl. svr., prez. ukaljam, prid. trp.
ukaljan - uprljati, zaprljati blatom, nei
stoom; prenes. izgubiti obraz, pote
nje, ocrniti koga.
ukapati1 gl. svr., prez. ukapam - uliti
nekoliko kapi u to, npr. kapi za uho.
ukapati^ gl. nesvr., prez. ukapam - uko
pavati.
ukaz im. m. r. - odluka, rjeenje, akt
vrhovne izvrne vlasti u dravi, koje
potpisuje ef drave odn. nosilac naj
vie vlasti; hist. rjeenje vrhovne vlasti
o postavljenju inovnika,
ukazati (se) gl. svr., prez. ukazem, prid.
trp. ukazan - skrenuti panju na to
savjetom, opomenom, kritikom; (se)

1169

1168
pokazati se, pojaviti se (o natprirodnoj
pojavi).
ukebati gl. svr., prez. Ukebam, prid. trp.
Ukeban - arg. uhvatiti, uloviti tata u
nedozvoljenoj radnji.
ukidati gl. nesvr., prez. ukidam - initi
da to prestane postojati,
ukinue gl. im. s. r. od ukinuti - ukidanje,
slubeno obustavljanje vaenja kakvog
zakona, propisa, odluke, rad ustanove
itd.
ukinuti gl.svr. prema nesvr. ukidati,
prez. Ukinem, prid. trp. ukinut - uiniti
da ta prestane postojati ili djelovati
(ustanova, uredba, zakon, ugovor itd.),
ukipiti (se) gl. svr., prez. ukipim se, prid.
trp. Ukipljen - postati nepokretan (kao
kip); ukoiti se, uiniti da izgleda kao
kip.
ukiseliti (se) gl. svr., prez. Ukiselim, prid.
trp. Ukiseljen - uiniti da neto postane
kiselo (stavljanjem u ocat, vrenjem
itd.); (se) dobiti kiseo ukus, postati ki
seo; pokvariti se (hrana); pren. oneras
poloiti se, namrtiti se, natmuriti se
uklesati gl. svr., prez. Ukleem, prid. trp.
uklesan - urezati u kamen kakav sim
bol, slova i sl.
uklet prid., odr. v. ukleti - na kojem je
prokletstvo i kletva, pa mu nita ne ide
kako treba,
ukleti gl. svr., prez. ukunem - uiniti da
ko bude uklet, baciti kletvu na koga da
bude nesretan,
iikletost im. . r., instr. jd. ukletou/
ukletosti - stanje onoga koji je uklet,
uklijetenost im. . r., instr. jd. Uklijetenou/Uklijetenosti - stanje onoga to
je uklijeteno,
uklijetiti gl. svr., prez. Uklijetim, prid.
trp. uklijeten - uhvatiti koga ili ta u
klijeta ili neto slino kao klijeta; ste
gnuti klijetima; prenes. dovesti koga u
bezizlazan poloaj s dviju strana; (se)
zaglaviti se; ne moi se izvui, ostati
stegnut izmeu neega,
ukliniti (se) gl. svr., prez. Uklinim - vojn.
prodrijeti u obliku klina, duboko pro
drijeti u teritoriju neprijatelja,
uklonlste im. s.r. - proirenje trake ceste
ili ulice za privremeno zaustavljanje
vozila.
ukloniti gl. svr., prez. Uklonim, prid. trp.

Uklonjen - pomaknuti koga ili to, pre

mjestiti, skloniti da ne smeta; (se)
skloniti se, npr. od kie, izmaknuti se,
izbjei to.
uklopiti (se) gl. svr., prez. Uklopim, prid.
trp. Uklopljen - nai mjesta, snai se,
prilagoditi (se) sredini ili situaciji,
ukljetenje gl. im. s. r. od uklijetiti,
ukljeva im. . r. - slatkovodna riba iz po
rodice arana,
ukljuenje gl. im. s. r. od ukljuiti,
ukljuiti (se) gl. svr., prez. Ukljuim,
prid. trp. Ukljuen - uiniti da neto radi
(aparat), ubaciti u sistem; ulaniti koga
u organizaciju, dati pravo sudjelovanja
u emu; (se) ui u sistem, pridruiti se,
postati aktivan,
ukljuivo pril. - ukljuujui,
uknjienje gl. im. s. r. od uknjiiti,
uknjiba im. . r. - uknjienje, upisivanje,
biljeenje podataka, npr. o imovinskim
pravima u zemljine knjige; intabula
cija.
uknjiiti gl. svr., prez. Uknjiim - upisati
u poslovnu, zemljinu i sl. knjigu,
ukoen prid., odr. v. Ukoeni - postati
krut, ukruen; prenes. previe sluben,
zvanian, strog, formalan, usiljen,
ukoenost im. . r., instr. jd. Ukoenou/
Ukenosti - osobina onoga koji je uko
en, svojstvo onoga toje ukoeno
ukoiti se gl. svr., prez. Ukoim se, prid.
trp. Ukoen - izgubiti mogunost giba
nja usljed stezanja miia, postati negi
bljiv, krut; ukrutiti se.
ukoliko vezn. - u poredbenim ( Ukoliko
bude vie priao, manje e postii.) i
pogodbenim reenicama u zn. ako
(Ukoliko bude uio, proi e.),
ukoljeniiti gl. svr., prez. ukdljeniim sapeti ispod koljena govee ili konja na
pai kako ne bi odlutalo.
ukomponirati/ukomponovati svr., prez.
ukompdniram/ukdmponujem - dodati
ta kakvoj cjelini na nain da se uklapa
u ve postojee, ob. u umjetnikim dje
lima gdje se kompozicija pretpostavlja
kao odlika.
ukop im. m. r. - polaganje, stavljanje
mrtvaca u grob, denaza, sahrana, po
greb.
ukopati gl. svr., prez. ukdpdm - postaviti
koga ili ta u iskopanu raku u zemlji i

ukras
zatrpati; sahraniti; (se) vojn. utvrditi se
u rovovima,
ukopati gl. svr., prez. ukdpam - spojiti
to, ukljuiti, prikljuiti, npr.na izvor
elektrine energije, u telefonsku mreu;
prenes. shvatiti, razumjeti,
ukopistiti se gl. svr., prez. ukdpistim se pejor. tjerati inat, inatiti se preko mjere
tvrdoglavo insistirajui samo na jednom
rjeenju.
ukopni prid. - koji se odnosi na ukop.
ukopnina im. . r. - ono to se plaa za
ukop, pogrebni troak.
ukor im. m. r. - opomena ili disciplinska
kazna (u koli, u slubi) zbog kakvog
prestupa, pogreke; zamjerka, prekor,
prigovor.
ukorak pril. - vojn. ii drei isti ritam sa
drugima; prenes. ne zaostajui, upore. do, npr. s vremenom,
ukoriiti gl. svr., prez. Ukoriim, prid.
trp. Ukorien - uvezati, povezati u kori
ce listove papira,
ukorijeniti se gl. svr., prez. ukorijenim
se, prid. trp. ukdrijenjen - pustiti kori
jen; primiti se (o biljci); postati obiaj,
duboko se usaditi (o navikama), postati
domai (o osobi); uvrijeiti se.
ukoriti gl. svr., prez. Ukorim, prid. trp.
Ukoren - izrei ukor kao disciplinsku
mjeru, opomenuti, prekoriti koga, za
mjeriti, prigovoriti kome ta.
ukositi gl. svr., prez. Ukdsim, prid. trp.
Ukoen - namjestiti, postaviti ta ukoso,
nakrivo.
ukosnica im. . r. - ono to se stavlja u
kosu radi privrivanja, kopa, nala,
ukoso pril. - nakrivo, u kosom poloaju,
nije uspravno,
ukotac pril. - ob. u vezi sa gl. uhvatiti se,
hrvati, boriti i sl.; pren. doi u sukob,
zavaditi se.
ukotviti se gl. svr., prez. Ukotvim se,
prid. trp. Ukotvljen - spustiti kotvu (si
dro) na dno, usidriti se.
ukovati gl. svr., prez. Ukujem prid. trp.
ukovan - uiniti kovanjem da to posta
ne sastavni dio neke cjeline,
ukrae pril. - na krai nain, da bude
krae, npr. prianje,
ukraj prij. - s gen. u zn. pored, kod, kraj.
ukras im. m. r., g. jd. ukrasa, g. mn.
ukrasa - ono to slui za ulepavanje

ukrasiti
ili ukraavanje, ures.
ukrasiti gl. svr., prez. ukrasim, prid. trp.
ukraen - uiniti pomou ukrasa da ne
to bude ljepe, dati emu lijep izgled,
uljepati, uresiti,
ukrasni prid. odr. v. - koji slui kao
ukras, uresni.
ukrasti gl. svr., prez. ukradem, imp.
ukradi, prid. trp. ukraden - izvriti kra
u, kriom otuiti iju stvar (lopov.)
ukratko pril. - na najkrai ili krai nain,
u nekoliko rijei, jednom rijeju,
iikrcaj im. m. r., g. jd. ukrcaja - ukrca
vanje, ulazak putnika i unoenje robe u
kakvo prevozno sredstvo,
ukrcati gl. svr., prez. ukitam, prid. trp.
ukrcan - smjestiti putnike i robu u pre
vozno sredstvo; (se) ui, popeti se u
prevozno sredstvo; reg. baviti se pos
lom pomorca; pren. spretno se ubaciti
na dobro radno mjesto u slubi, ui u
povoljan posao,
ukresati gl. svr., prez. ukreem, prid. trp.
ukresan - udarcem o kremen izbiti
iskru; upaliti palidrvce ibice,
ukriviti gl. svr., prez. ukrivim, prid. trp.
ukrivljen - uiniti da to stoji nakrivo,
ukositi.
iikrivo pril. - u zn. krivim smjerom uz gl.
poi, otii i sl.; nakrivo, nakrivljeno,
ukoso uz gl. stajati i sl.
iikrl pril. - ee: unakrst (o dvije ceste,
dva puta, ono to se vee trakom itd.),
ukrotiti gl. svr., prez. ukrotim, prid. trp.
ukroen - uiniti da neto ili neko bude
krotak, miran; umiriti,
ukrstiti gl. svr., prez. ukrstim, prid. trp.
ukrten - uiniti, namjestiti da neto bu
de unakrst, ukri; (se) stati poprijeko,
jedan preko drugog u obliku krsta, kri
a.
ukrtati (se) gl. nesvr., prez. ukrtam
(se), pril. sad. ukrtajui (se) - namje
tati da neto bude unakrst, nalik na
krst, up. ukrstiti,
ukruenost im. . r., instr. jd. ukrueno
u/ukruenosti - stanje onoga to je
ukrueno.
ukrug pril. - uz gl. kretanja ii, kretati se,
plesati itd. tako da se opisuje krug.
ukrupno pril. - u krupnom novcu,
ukrutiti gl. svr., prez. Skrutim, prid. trp.
ukruen - uiniti ta krutim; (se)

1171

1170
stvrdnuti se, postati krut, nesavitljiv,
ukoiti se (o miiima, ilama), izgubiti
gipkost; ukoiti se, stati mirno, ne mi
ui se (esto od straha); prenes. postati
sluben, vaan; drati se ukoeno,
ukubet im. m. r. (ar.) - nesrea, boija
kazna.
ukucati gl. svr., prez. ukucam - kucajui
utjerati, npr. ekser, zakucati; utipkati u
kompjuter neki tekst,
ukuanin im. m. r., n. mn. ukuani - lan
porodice, svi porodino vezani iz iste
kue.
ukuhati gl. svr., prez. ukuham - kuha
njem doi do toga da neto postane
sastavni dio, npr. eer,
ukupan prid., odr. v. ukupni - cijel, cjelo
kupan, potpun, sav, itav, koji obuhvata
sve elemente,
ukupno pril. - sve zajedno, skupa, ujedno,
u cjelini.
ukupnost im. . r., instr. jd ukupnou/
ukupnosti - svojstvo onoga to je ukup
no, cjelina.
ukus im. m. r., g. mn. ukusa - ono to je
ukusno (o jelu), okus; estetsko mjerilo,
osjeaj i sposobnost razlikovanja lijepo
ga od runoga,
ukusan prid., odr. v. ukusni - koji je
ugodna okusa; koji je s ukusom izra
en; lijep, skladan,
ukusno pril. - na ukusan nain, s ukusom;
dopadljivo, lijepo,
ukusnost im. . r., instr. jd. ukusnou/
Skusnosti - osobina onoga to je ukusno
i onoga koji ima ukusa,
ulaga im. m. r.. g. id. ulagaa - onaj koji
ulae (ted ra elan kakvog udruenja,
kockar).
ulagati gl. nesvrs.. prez. ulaem - up. svr.
uloiti.
ulagiva im. m. r., g. jd. ulagiva - onaj
koji se ulaguje, ulizica, udvorica,
ulagivakl prid., odr. v. - koji se odnosi
na ulagivae.
ulagivaki pril. - kao ulagiva, na nain
ulagivaa.
ulagivati se nesvr., prez. ulagujem se ulizivati se, dodvoravati se.
ulak m (tur.), n. mn. ulaci - glasnik,
glasnoa, tekli,
ulaniti gl. svr., prez. Slanim, prid. trp.
Slanen - poredati ta kao karike lanca.

ular im. (orij.), g. jd. ulra - povodac

kojim se vodi konj.
iilaz im. m. r. - mjesto na koje se ulazi,
vrata; mjesto na granici gdje se ulazi u
dravu; u raunovodstvu knjiga ulaznih
faktura u koju se unose podaci prometa
(novca, robe, predmeta i sl.),
ulazak im. m. r., gen. jd. ulaska, n. mn.
ulasci, gen. mn. ulazaka - trenutak kad
neko ulazi, stupa u neki prostor; razg.
ulanjenje, upis u neko drutvo i sl.
iilaznl/ulazni prid. odr. v - koji se odnosi
na ulaz, koji slui za ulaz.
ulaznica im. . r. - karta s kojom se stjee
pravo ulaska, npr. na priredbu,
ulaznina im. . r. - cijena ulaznice, novac
koji se daje za ulazak,
ulegnuti/ulei (se) gl. svr., prez. ulegnem
se, prid. trp. Slegnut - postati ulegnut,
dobiti ulegnue; udubiti (se), slegnuti
(se).
ulegnue im. s. r., g. jd. ulegnua - mjesto
koje se ulegnulo, sleglo bez vanjskog
mehanikog djelovanja; udubljenje,
ulema im. . r. (tur.) - naziv za skupinu
islamskih vjerskih uitelja; islamski
vjerski uitelj, uen ovjek, teolog,
uletjeti gl. svr., prez. uletim/uletim, imp.
uleti, prid. rad. uletio, uletjela - letei
ui u ta; prenes. naglo ui; nepromi
ljeno se upustiti u ta, poduzeti ta.
uleati se gl. svr., prez. uleim se - ulije
niti se od dugog leanja, oslabiti leei
(u bolesti).
ulica im. . r., g. mn. ulica - prostor u
naseljenom mjestu odreen za kretanje
pjeaka i vozila; prenes. pejor. svijet
ulice, svjetina,
iiliar im. m. r., v. jd. uliaru/uliare onaj koji besposlen provodi vrijeme na
ulici, besposlenjak, skitnica,
iiliarka im. . r., dat. jd. uliarki - ena
koja provodi vrijeme na ulici, bespo
slena ena; prenes. prostitutka,
ulini prid. odr. v. - koji se odnosi na
ulicu, koji se dogaa na ulici; okrenut
ulici.
ulijeniti se gl. svr., prez. ulij enim se postati lijen,
ulijepiti (se) gl. svr., prez. Slijepim, prid.
trp. Slijepljen - upasti u ljepilo, biti pre
kriven ljepilom; sastaviti pomou lje
pila.

uloiti

ulijevati gl. nesvr., prez. ulijevam - ulivati.

ulijevo pril. - na lijevu stranu (zaokre
nuti).
uliste im. s. r. - konica, pelinjak,
uliti gl. svr., prez. ulijem, imp. ulij, prid.
trp. uliven - tenost, tekuinu preliti iz
jedne posude u drugu,
ulivati gl. nesvr., prez. Slivam - ulijevati,
ulizati gl. svr., prez. Sliem - glatko
zaeljati, zalizati, zagladiti (kosu); (se)
pretjerano se dotjerati, ulickati se; uli
zivati se kome.
ulizica im. m. i . r., v. jd. ulizice/ulizico onaj koji voli da se ulizuje.
uliziki prid. odr. v. - koji se odnosi na
ulizice.
uliziki pril. - kao ulizica, na nain uli
zica.
ulizivati se gl. nesvr., prez. ulizujem se dodvoravati se, ulagivati se ob radi sti
canja koristi,
ulog/ulog im. m. r., n. mn. ulozi g. mn.
ulga/ulogd - iznos novca koji se uloi
za sudjelovanje u poslu, igri i sl.; la
narina, udio, doprinos; svota uplaena u
tedionicu; ukupan iznos na tednoj
knjiici u banci,
iiloga im. . r., dat. jd. ulozi - ono to
glumac tumai u filmu, pozorinom
komadu itd. (lik, tekst, govor i sl.),
ulomak im. m. r. - g. jd. ulomka, n. mn.
ulomci, g. mn. ulomaka - odlomak.
ulov im. m. r. - n. mn. ulovi - ono to je
ulovljeno (riba, divlja),
uloviti gl. svr., prez. ulovim, prid. trp.
ulovljen - uhvatiti ili ubiti to u lovu
(divlja); upecati (ribu); pren. vjeto
stei, zaraditi, dobiti; stii koga trei;
uspjeti to uti ili vidjeti koga; zatei (u
krai ili nezgodnoj prilici); (se) upasti u
zamku; pren. upasti u proturjeje.
ulozi im. m. r. mn., g. mn. Slga - bolest
zglobova, kostobolja, giht, podagra,
uloak im. m. r., g. jd. uloka, n. mn.
uloci, g. mn uloaka - neto emu je
namjena da se negdje uloi, npr. uloak
za bateriju, umetak za cipelu kao orto
pedsko pomagalo itd.
uloiti gl. svr., prez. uloim, prid. trp.
uloen - umetnuti, staviti; dati novac na
tednju ili u obrt; utroiti (trud, vrijeme,
novac, ivce i sl.).

ultimativan
ultimativan prid. (lat.), odr. v. ultimativni
- koji sadri ultimatum, koji je ulti
matum.
ultimativno pril. (lat.) - na ultimativan
nain.
ultimatum im. m. r. (lat.) - zahtjev koji je
istovremeno prijetnja; zahtjev jedne
drave kao prijetnja objave rata za slu
aj neizvrenja,
ultra- (lat.) - u sloenim rijeima oznaa
va da se ono to je iskazano drugim
dijelom javlja u vrlo velikoj, krajnjoj,
pretjeranoj mjeri, npr. ultradesniar.
ultradesniar im. m. r. (lat.-bos.) - desno
orijentisani politiar koji uvijek pretje
ruje u zahtjevima, up. ultra.
ultradesniarskl prid. odr. v. (lat. bos.) koji se odnosi na ultradesniare.
ultradesniarski pril. (lat.-bos.) - kao
ultradesniar, na nain ultradesniara.
ultra im. m. r. (lat.), g. jd ultra - koji
pretjeruje u zahtjevima, koji zahtijeva
krajnje rjeenje (u politici); ekstremist,
ultrakl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na ultrae.
ultraki pril. (lat.) - na nain ultraa, kao
ultra.
ultrazvuk im. m. r. (lat.-bos.) - aparat koji
registruje titranje vrstih, tekuih i pli
novitih tijela, upotrebljava se u medi
cini za postavljanje dijagnoze; dijagno
stika metoda,
ulubiti gl. svr., prez. ulubim, prid. trp.
ulubljen - nainiti ulegnue na kakvoj
ravnoj povrini, udubiti,
uluiti gl. svr., prez. iiluim - ekspr. isko
ristiti priliku, zgodu,
iiludo pril. - uzalud, beskorisno, zaludu,
utaman, ututanj,
uljani prid.odr. v. - koji je od ulja, sadri
ulje; koji radi na ulje, npr. uljana svje
tiljka.
uljanik im. m. r., g. jd. uljanika g. mn.
uljanika - pelinjak,
uljara im. . r., g. mn. uljara - tvornica
ulja.
uljarice im. . r. mn. - biljke od kojih se
fabriki proizvodi ulje (maslina, sunco
kret itd.).
ulje im. s. r., g. jd. idja - masna tekuina
sok biljnog, ivotinjskog ili mineralnog
porijekla, npr. suncokretovo ulje); teku
ina za podmazivanje motora i strojeva;

1173

1172
slika raena uljanim bojama; uljana,
masna boja.
uljepano pril. - na uljepan nain,
uljepanost im. . r., instr. jd. uljepanou/uljepanosti - stanje onoga to je
uljepano
uljepanje gl. im. s. r. od uljepati - razni
postupci da to dobije ljepi izgled, da
ljepota bude vie izraena, da bude
ljepe.
uljepati gl. svr, prez. uljepam prid. trp.
uljepan - uiniti ljepim; pren. prika
zati ljepim nego to jest.
ulepavanje gl. im. s. r. od uljepavati,
uljepavati gl. nesvr., prez. uljepavam nastojati da to bude ljepe, up. svr.
uljepati.
uljeure im. . mn. - kitovi zubani sa
zubima samo u donjoj vilici,
uljevit prid., odr. v. uljevitl - koji je bogat
uljem, koji sadri mnogo ulja.
uljez im. m. r., g. jd. uljeza, g. mn. uljeza
- pejor. neeljen doljak, onaj koji se
nametnuo, nerado vien gost; zet koji
ivi u eninoj kui.
uljika im. . r., dat. jd. uljici - reg. naziv
za maslinu (stablo i plod),
uljni prid. - koji sadri ulje; koji se odnosi
na ulje.
uljudan prid., odr. uljudni - dobro odgo
jen; pristojan, uglaen, utiv,
uljudba im. . r., g. mn. uljudbi - osobina
onoga koji je uljuen, odgojen, pristo
jan, sa ponaanjem kako prilii ljudima,
uljuditi gl. svr., prez. uljudim, prid. trp.
uljuen - uiniti koga uljudnim, pristoj
nim, odgojiti ga da bude kako prilii
ljudima.
uljudno pril. - na uljudan nain; pristojno,
utivo.
uljudnost im. . r, instr. jd. uljudnou/
uljudnosti - osobina onoga koji je ulju
dan.
uljOenost im. ., instr. jd. uljuenou/
idjuenosti - osobina onoga koji je ulju
en, stanje onoga toje uljueno,
uljuljati (se) gl. svr., prez. uljuljam (se)
- zaspati ljuljajui (se); prenes. biti za
nesen ugodnou i ne primjeivati zbi
lju oko sebe.
um im. m. r., n. mn. umovi - razum,
intelekt, sposobnost rasuivanju, ono
to ovjeku omoguuje spoznaju i razu

mije vanje stvarnosti koja ga okruuje;

filoz, najvia spoznajna mo, ukupnost
spoznaja na teorijskom i praktinom
podruju.
umai gl. svr., prez. iimaknem - umaknu
ti, nestati s odreenog mjesta prije nego
to doemo, pobjei,
umak im. m. r., n. mn. umai - tean i
zainjen dodatak jelu koji se posebno
priprema, sos (njem.),
umaknuti gl. svr., prez. umaknem umai, kriom se izvui; utei, pobjei,
kidnuti, otii dalje od drugoga, odmak
nuti pred njim, pobjei,
umalo pril. - gotovo, zamalo, za sitnicu.
uman prid., odr. v. umni - intelektualni,
koji je obdaren intelektom, razumom,
koji izraava intelektualne sposobnosti;
pametan, mudar; odr. v.: koji se odnosi
na um.
umanjenik im. m. r., n. mn. umanjenici mat. broj od kojega se u raunskoj ope
raciji oduzimanja odbija; minuend.
umanjenje gl. im. s. r. od umanjiti,
umanjiti gl. svr., prez. umanjim, prid.
trp. umanjen - uiniti ta manjim, sma
njiti (se),
umaranje gl. im. s. r. od umarati,
umarati (se) gl. nesvr., prez. umaram
(se), pril. sad. umrajui (se) - tokom
rada osjeeti umor.
umarirati gl. svr. (fr.), prez. umariram
- ui marirajui, ulazak vojske marevskim korakom kad neto osvoji,
umatanje gl. im. s. r. od umatati,
umatati gl. nesvr., prez. umatam, pril.
sad. umtajui - ob. umotavati, initi da
kakav predmet, igraka i sl. bude umo
tan.
umazati gl. svr., prez. umaem, imp.
umai - uprljati, umrljati ime masnim;
zamazati.
umet im. m. r. (ar.) - narod, sljedbenici
jednog pejgambera,
umeta im m. r., g. jd. umetaa - onaj koji
umee; sprava koja automatski to
umee; ulaga,
umetak im. m. r., g. jd. umetka, n. mn.
umeci, g. mn. umetaka - neto to se
umee (u tekst, u stroj, u neki program
itd.); baterija,
umetanje gl. im. s. r. od umetati,
umetati gl. nesvr., prez. umeem, pril.

umiroviti

sad. umeui - up. umetnuti,

umetnuti gl. svr., prez. umetnem - me
tnuti, staviti to izmeu dijelova nee
ga; naknadno u tekst unijeti nove ree
nice; dodati, ubaciti,
umijee im. s. r. - vjetina, sposobnost.,
umijesiti gl. svr., prez. umijesim, prid.
trp. umijeen - mijesei pripremiti tije
sto za hljeb i sl.
umijeati (se) gl. svr., prez. umijeam,
prid. trp. umijean - mijeanjem uiniti
da to postane sastavni dio smjese;
uvui, uplesti, upetljati koga najee u
neto nepovoljno; (se) poduzeti ta,
intervenirati, sudjelovati, uzeti uee;
upasti, ubaciti se (u razgovor); izgubiti
se u masi; postati lan neke zajednice,
izjednaiti se s njom.
umilan prid., odr. v. umilni - umiljat, mio,
drag.
limlino pril. - na umilan nain
umilostiviti (se) gl. svr., prez. umildstivim (se), prid. trp. umildstivljen odobrovoljiti koga, uiniti ga milosti
vim, otkloniti iju zlovolju; (se) postati
milostiv; smilovati se.
umiljat prid., odr. v. umiljati - ljubak,
mio, drag, koji osvaja naklonost umilja
tim, pitomim ponaanjem,
umiljato pril. - na umiljat nain,
uminuti gl. svr., prez. uminem - proi;
izgubiti silinu, estinu, smanjiti inten
zitet; popustiti (uminula je bol),
umiranje gl. im. s. r. od umirati,
umirati gl. nesvr., prez. umirem, pril.
sad. umirui - gubiti znakove ivota i
pribliavati se smrti, biti u stanju gae
nja ivotnih funkcija; pren. ekspr. patiti
za nekim, eznuti
umirenje gl. im s. r. od umiriti - presta
nak stanja boli, straha itd.; smirenje,
npr. sredstvo za umirenje; prestanak ne
mira, komeanja meu ljudima i sl.
umiriti (se) gl. svr., prez. umirim (se),
prid. trp. umiren - uiniti da ko prestane
biti nemiran, prekinuti mete, buku, ne
red 4itd.; smiriti; otkloniti uzrok uzne
mirenosti, unijeti spokojstvo; silom
uguiti otpor; pacificirati; (se) postati
miran, smiriti se, vratiti svoj mir.
umiroviti gl., prez. umirovim, prid. trp.
umirovljen - prei iz slube u mirovinu;
penzionisan koga.

umirovljeniki
umirovljeniki prid. odr. v. - koji se
odnosi na umirovljenike, penzionere,
umirovljeniki pril. - kao umirovljenik,
na nain umirovljenika
umirovljenik im. m. r., g. jd. umirovlje
nika, n. mn umirovljenici - onaj koji je
umirovljen; penzioner,
umirovljenica im. . r. - ena koja je u
mirovini, penzionerka,
umirovljenje gl. im. s. r. od umiroviti prestanak slube; penzioniranje.
umirui prid. odr. v. - koji umire,
umisliti gl. svr., prez. umislim, trp. prid.
umiljen - stvoriti u mati sliku ega to
ne postoji, to je nestvarno, neosno
vano; zamiljati; uobraziti se, izgraditi
previe visoko miljenje o sebi, svojoj
ljepoti, znanju i sposobnosti, postati
umiljen, ohol.
umiljaj im. m. r. - predodba o neposto
jeem; utvara; pravn. unaprijed smilje
no krivino djelo; predumiljaj,
umiljanje gl. im. s. r. izv. od umiljati.
umiljati gl. nesvr., prez. umiljam, pril.
sad. umiljajui - up. umisliti,
umiljen prid., odr. v. umiljeni - ohol,
uobraen.
umiljenica im. . r. - ona koja je umilje
na.
umiljenik im. m. r., n. mn. umiljenici onaj tko je umiljen, uobraen; uobraenko.
umiljeno pril. - uobraeno, oholo, s
umiljenou.
umiljenost im. . r., instr. jd. umiljenou/umiljenosti - osobina onoga koji je
umiljen.
umiti (se) gl. svr., prez. umijem, imp.
umij (se), prid. trp. umiven - vodom
oprati lice ili ruke, prenes. ekspr. dotje
rati ta u red tako kao da je umiveno,
urediti.
umivaonica/umivaonica im. . - mjesto
gdje se umiva, prostorija za umivanje.
umivaonik im. m. r., n. mn. umivaonici sud za umivanje, lavabo ugraen u zid.
umjeren prid., odr. v. umjereni - suz
dran, koji ima pravu mjeru, koji ne
pretjeruje i zna ograniiti svoje potrebe,
umjereno pril. - s osjeajem mjere, s
umjerenou,
umjerenost im. . r., instr. jd. umjereno
sti/umjerenou - osobina onoga koji je

1175

1174
umjeren, svojstvo onoga to je umjere
no.
umjerenjaki prid. odr. v. - koji pripada
umjerenjacima,
umjerenjaki pril. - kao umjerenjak, na
nain umjerenjaka,
umjerenjak im. m. r., g. jd. umjerenjka,
n. mn. umjerenjaci - onaj koji je umje
ren (ob. u politici),
umjerenjatvo im. s. r. - osobina umjere
njaka; politiki stil umjerenjaka,
umjeriti gl. svr., prez. Smjerim - uiniti
umjerenim; uskladiti s mogunostima, s
prilikama, nai pravu mjeru, ne dati da
postane pretjerano; ograniiti, usporiti,
umjesno pril. - s umjesnou, na umjestan
nain.
umjesnost im. . r., instr. jd. umjesnou/
umjesnosti - svojstvo onoga to je
umjesno.
umjestan prid., odr. v. umjesni - primje
ren, opravdan, koji je na svome mjestu,
koji odgovara potrebi, prilici.
umjesto1 prij. - u gen. u zn. zamjene
(doao je umjesto njega).
umjesto2 pril. - u zn. da je jedna radnja,
situacija i sl. zamijenjena drugom, sa
vezn. da i to (umjesto da radi, on se
odmara).
umjean prid., odr. v. umjeni - vjet,
spretan, okretan,
umjeno pril. - vjeto, spretno, s umje
nou.
umjenost im. . r., instr. jd. umjenosti/
umjenou - osobina onoga koji je
umjean; spretnost, vjetina,
umjetan prid. (njem. kalk), odr. v. umje
tni - vjetaki, koji nije nastao prirod
nim putem, na ije je nastajanje ovjek
imao uticaj, npr. umjetno vlakno,
umjetnica im. . r. - ena koja stvara
umjetnika djela, up. umjetnik,
umjeti gl. nesvr., prez. umijem, pril. sad.
umijui - znati raditi to, biti vjet,
umjetniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na umjetnike i umjetnost,
umjetniki pril. - na nain umjetnika, kao
u umjetnosti.
umjetnik im. m. r., n. mn. Smjetnici stvaralac umjetnikih djela u umjetno
sti; prenes. onaj koji je u neem veoma
vjet, koji neto veoma dobro radi.
umjetnina im. . r., g. mn. umjetnina -

umjetniko djelo, proizvod umjetnika,

umjetno pril. - vjetako, na umjetni na
in, npr. umjetno dobiveno vlakno,
umjetnost im. . r., instr. jd. Smjetnou/
Smjetnosti - djelatnost stvaranja umjet
nikih djela pomou rijei, glasa, linija,
boja, pokreta, plastinog oblika, kons
trukcije i dr.; prenes. velika vjetina u
emu.
umnica im. . r. - umna ena, up. umnik.
umnik im. m. r., n. mn. umnici - mislilac,
onaj koji je uman, pametan,
umno pril.- pametno, na uman nain;
mudro; prenes. duevno, mentalno, npr.
razvijen.
umnogom(e) pril. - uveliko, u velikoj
mjeri, po mnogo emu.
umnost im. . r., instr. jd. umnosti/
umnou - osobina onoga koji je uman.
umnoak im. m. r., g. jd. Smnoka, n. mn.
Smnoci, g. mn. Smnoaka - mat. rezul
tat mnoenja, proizvod pomnoenih
brojeva.
umnoavanje gl. im. s. r. izv. od umno
avati.
umnoavati gl. nesvr. prema svr. umno
iti, prez. umndavam, pril. sad. umno
avajui - pomou mnoenja initi da
ega ima vie na broju,
umnoiti gl. svr., prez. Smnoim, prid.
trp. Smnoen - uiniti da ega bude vie
na broju, poveati broj ega; grafikom
tehnikom proizvesti u vie primjeraka;
(se) poveati se brojno, postati mnogo^ brojniji.
umnjak im. m. r., n. mn. umnjaci - term.
zub kutnjak koji izrasta poslije puberte
ta; prenes. zub mudrosti,
umobolan prid., odr. v. umobolni - duev
no bolestan, bolesna uma.
umobolnica im. . r. - ena duevni
bolesnik, up. umobolnik,
umobolnica im. . r. - bolnica za lijeenje
umobolnika, duevnih bolesnika; razg.
ludnica.
umobolnik im. m. r., n. mn. umoblnici duevni bolesnik, onaj koji je umobo
lan.
umobolnost im. . r., instr. jd. umobolnou/umobolnosti - stanje onoga koji je
umobolan.
umoiti gl. svr., prez. Smoim - djeli
mino rukom, nogom, jezikom uroniti u

umrljati
tekuinu.
umoliti gl. svr. prema nesvr. umoljavati,
prez. Smolim, prid. trp. Smoljen - po
stii da se ostvari ono to se u molbi
trai, nagovoriti onoga koji treba molbu
rijeiti pozitivno.
umor im. m. r. - gubljenje snage i volje
od naporna rada, smanjenje snage, su
stalost, malaksalost, zamor,
umoran prid., odr. v. umorni - obuzet
umorom, zamorom, posustao od rada,
napora i sl.
umoriti (se)1 gl. svr. prema nesvr.
umarati, prez. Smorim (se) - uiniti ko
ga umornim, dovesti se u stanje umora,
postati umoran; malaksati, sustati, za
moriti se, klonuti, posustati,
umoriti (se)2 gl. svr., prez. Smorim (se) ubiti, usmrtiti, oduzeti ivot; ubiti se.
iimorno pril. - posustalo, s umorom, po
kazujui umor.
umornost im. . r., instr. jd. umrnou/
urno m o ti - stanje onoga koji je umo
ran; umor.
umorstvo im. s. r., g. mn. Smorstava nasilno oduzimanje ivota, ubistvo, zlo
in.
umotati gl. svr., prez. umotam trp. prid.
umotan - obaviti to, npr. papirom, za
viti sa svih strana, uviti,
umotvorina im. . r., g. mn. umotvdrina djelo nastalo umnim radom, produkt
stvaralakog uma; iron. plod umnog
rada koji mnogo ne vrijedi,
umovanje gl. im. s. r. izv. od umovati,
umovati gl. nesvr., prez. Smujem, pril.
sad. Smujui - razmiljajui razmatrati
neki problem; iron. pametovati, pretje
rano razmiljati tamo gdje odmah treba
djelovati.
umrijeti gl. svr., prez. umrem, prid. rad.
Smr - preminuti, prestati ivjeti; pren.
nestati, ieznuti, npr. nade, uspomene,
ljubav.
umrli prid. u slubi imenice - pokojnik,
pokojni od smrti do sahrane, meit,
mftvac.
umrlica im. . r. - smrtovnica, slubeni
dokument kojim se dokazuje neija
smrt.
umrljati gl. svr., prez. Smrljam - za
mrljati, uprljati, prouzroiti da se na
emu pojave mrlje.

umrtviti (se)
umrtviti (se) gl. svr., prez. umrtvim ,
prid. trp. umrtvljen - uiniti da privre
meno budu obustavljene ivotne funk
cije; prenes. usporiti ili zaustaviti kreta
nje, uiniti tromim, liiti ivahnosti,
unititi volju, elje; (se) biti kao mrtav,
prestati davati vidljive znakove ivota;
predati pasivnosti,
umrtvljenost im. . r., instr. jd. umrrtvljenou/um rtvljenosti - mrtvilo, stanje
onoga to je umrtvljeno; pasivnost,
umudriti se gl. svr., prez. umudrim se postati mudar, opametiti se, predati se
mislima, uozbiljiti se.
umuknuti gl. svr., prez. umuknem , imp.
umukni - zautjeti, prestati govoriti, za
nijemiti; prestati vriti paljbu iz vatre
nog oruja itd.
umutiti gl. svr., prez. umutim , prid. trp.
umuen - mijeati itku smjesu a bi se
postigla eljena gustoa i tvrdoa, npr.
umutiti jaja za pravljenje kolaa,
unajmiti gl. svr., prez. unajmim , prid.
trp. unajmljen - dati kome posao uz
odreeni novani iznos; uzeti ta pod
najam kako bi se steklo pravo upotrebe,
npr. unajmiti stan.
unajmljenik im. m. r., g. jd. unajmljenika , n. mn. unajmljenici - najamnik,
osoba unajmljena da obavi kakav posao
za koji slijedi nagrada,
unajmljenica im. . r. - ena unajmljena
da uradi neki posao, najamnica,
unajmiji va im. m. r., g. jd. unajmljivaa
- onaj koji unajmljuje (koga ili to),
unakaziti gl. svr., prez. unakazim , prid.
trp. unakaen - nagrditi, izobliiti, ui
niti da ta postane runo,
unakrsno pril. - unakrst, ukrtajui (se),
na unakrstan nain, jedno preko drugo
ga.
unakrst pril. - ukrteno, poprijeko jedno u
odnosu na drugo, ukri.
unakrstan prid., odr. v. unakrsni - koji je
u obliku pravaca koji se ukrtaju, pre
sijecaju, koji se izvodi ili je izveden
unakrst.
unaokolo pril. - svuda oko kakvog objek
ta, mjesta odmora i sl., sa svih strana,
unapreenje im. s. r. - napredak u slubi,
dobijanje vieg ina u vojsci; prelazak
na vii hijerarhijski poloaj; promaknu
e.

1176

1177
unaprijed pril. - ostvariti to prije nego je
vrijeme za to, npr. primiti novac una
prijed; vidjeti ishod ega prije nego do
toga doe, razmiljati unaprijed itd.;
suprot, od unazad,
unaprijediti svr., prez. unaprijedim,
prid. trp. unaprijeen - dovesti ta u bo
lje stanje, obogatiti pozitivnim sa
drajima, razviti, proiriti, probuditi;
promaknuti koga na vii poloaj, pro
izvesti u vii in; promaknuti,
unato prij. - ee: pored, uprkos, nasup
rot, npr. unato tekoama zabiljeen je
pozitivan bilans,
unatrag/unatrag pril. - unazad, natrag,
tamo odakle se dolo; u proteklom
dobu.
unatrake/unatrake/unatrake pril. kreui se unazad, s leima okrenutim
u smjeru kretanja, natrake,
unazad/unazad/unazad pril. - unatrag,
unazaditi gl. svr., prez. unazadim, prid.
trp. unazaen - uiniti da stanje postane
jo loije, pogorati.
unca im. . r. (engl.) - mjera za teinu u
Americi i Engleskoj (28,349 grama
apotekarska i 31,103 grama za pleme
nite metale),
unedogled/unedogled pril. - beskrajno
daleko, dokle se ne moe okom do
prijeti, u beskraj; beskrajno dugo ide,
npr. protee se unedogled,
unekoliko/unekoliko pril. - djelimino,
djelimice, u nekoj mjeri,
unepovrat/unepovrat pril. - bez mogu
nosti vraanja na poetak, nepovratno;
zauvijek propalo,
unerediti (se) gl svr., prez. uneredim,
prid. trp unereen - uiniti to neure
dnim, dovesti u nered; isprljati se vrei
nudu, ne vladati fiziolokim funkcija
ma, uhelaiti se.
unesreiti (se) gl. svr., prez. unesreim
(se), prid. trp. unesreen - uiniti koga
nesretnim; uiniti se nesrenim, postati
nesretan; doivjeti nesreu, nastradati,
unezvijeren prid., odr. unezvijereni izbezumljen, smeten, izvan sebe, koji je
u pometnji, bez prisebnosti.
unezvijereno pril. - na unezvijeren nain,
unii gl. svr., prez. uniem, imp. unii,
prid. rad. uniao - up. ui.
unifikacija im. . r. (lat.) - ujednaavanje,

opredjeljivanje za jedinstvenu normu,

propis i sl.
uniforma im. . r. (lat.), dat. jd. uniformi,
g. mn. uniformi - odijelo propisanog
kroja koje nose vojnici, oficiri, namje
tenici agencija itd.; odora,
uniforman prid. (lat.), odr. v. uniformni jednak, jedinstven, jednoobrazan,
uniformiranje/uniformisanje gl. im. s. r.
(lat.), izv. od uniformirati/uniformisati.
uniformirati/uniformisati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. unifdrmiram/unifdrmiem - initi ili uiniti da je ko u uni
formi; uiniti ili initi to uniformnim,
jednoobraznim, jednolikim,
uniformnost im. . r., instr. jd. unifor
mnou/uniformnosti - jednolikost, je
dnoobraznost, svojstvo onoga to je
uniformno,
unija im. . r. (lat.), g. mn. unija - sjedi
njenje, ujedinjenje, savez; zajednica
drava ili nacija; udruivanje crkava,
unijat im. m. r. (lat.), g. mn. unijata vjernik Grkokatolike crkve unijom ve
zane s Rimokatolikom crkvom,
unijatski prid. odr. v. (lat.) - koji se odno
si na uniju i unijate.
unijeti gl. svr., prez. unesem/unesem,
prid. rad. unio,unijela, prid. trp. unesen/
unijet - smjestiti koga ili ta unutra, u
unutranjost, npr. u neku prostoriju;
uvesti jo pojedinosti u kakav tekst i sl.;
zabiljeiti vaan podatak u slubenu
knjigu, zavesti, uknjiiti; jako se udu
biti, zanijeti se, uivjeti se u to.
unikat im. m. r. (lat.), g. jd. unikata jedini primjerak ega, npr. knjige u bi
blioteci; pren. iron. jedinstvena, nikom
normalnom slina osoba,
unilateralan prid. (lat.), odr. v. unilate
ralni - jednostran, obvezujui samo za
jednu stranu.
unionist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. unidniste
- pristalica unionizma.
unionistikl prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na unionizam i unioniste,
unionistiki pril. (lat.) - na unionistiki
nain, kao unionista,
unionizam im. m. r. (lat.), g. jd. unio
nizma, g. mn. unionizama - politiko
usmjerenje ka stvaranju unije vie dra
va; program politikih stranaka koje
njeguju ideje ujedinjavanja.

unka
unisono pril. (tal.) - mu. jednoglasno,
unitenje gl. im. s. r. izv. od unititi,
unititi gl. svr., prez. unitim - uiniti da
ko ili ta vie ne postoji; zatrti, razoriti,
pobiti; dovesti u vrlo teko stanje, izlo
iti nevoljama, gubicima, razaranju;
upropastiti se, npr. piem, nebrigom i
sl.
unitarist(a) im. m. r. (lat.), g. jd. unita
riste - pristalica, zagovornik unitarizma,
unitaristiki prid.odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na unitarizam i unitariste,
unitaristiki pril. (lat.) - kao unitarist, na
nain unitarista,
unitarizam im. m. r. (lat.), g. jd. unita
rizma, g. mn. unitarizama - politiki
program koji tei za centraliziranom
vlau, a ograniava ili odrie autono
miju i prava dijelova koji ine dravu,
univerzalan prid. (lat.), odr. univerzalni opi, svjetski, sveopi, sveobuhvatni,
koji se odnosi na univerzum; koji moe
posluiti u mnoge svrhe; koji je sve
stran zbog svog znanja,
univerzalij e/uni verzalije im. . r. mn.
(lat.) - filoz, ope stvari, opi pojmovi;
ono to je svojstveno svima, to je
ope; lingv. ono to je svojstveno svim
ili mnogim jezicima (imena i glagoli,
zamjenice, jednina i mnoina i sl.)
univerzalizam im. m. r. (lat.), g. jd.
univerzalizma, g. mn. univerzalizama pogled u filozofiji po kojem je ope
vanije od posebnoga, pa pojedinano i
individualno ima znaenje po tome to
je odreeno univerzalnim,
univerzalnost im. . r. (lat.), instr. jd.
univerzalnou/univerzalnosti - osobina
onoga koji je univerzalan, svojstvo ono
ga to je univerzalno,
univerzitet im. m. r. (lat.), g. jd. univerzi
teta - skupina visokokolskih obrazov
nih ustanova objedinjenih zajednikom
administrativnom upravom, sveuilite,
univerzum im. m. r. (lat.) - svijet, svemir,
vasiona, kosmos, vaseljena,
uniziti gl. svr., prez. unizim, prid. trp.
unien - poniziti koga, zastidjeti ga,
rijeima initi da ko izgleda nevaan,
beznaajan, loih moralnih navika i sl.
iako to nije.
unka im. m. r. (tur.) - prednji uzdignuti
dio sedla koji se jo zove jabuka.

unos
unos im. m. r. - ono to se unosi, npr.
podaci koji se unose u raunovodstve
ne knjige, u kompjuter i sl.
unosan prid., odr. v. unosni - koji se
isplati, omoguuje zaradu, donosi dobit,
korist; probitaan, npr. unosan posao,
unovaiti gl. svr., prez. undvaim, prid.
trp. undvaen - ee: regrutovati, re
grutirati, okupiti novake (regrute) u
vojsku; prijaviti se u plaeniku vojsku;
uiniti koga novakom, uzeti prvi put u
vojsku.
unoviti gl. svr., prid. trp. iindven pretvoriti neku vrijednostu novac, za
mijeniti za novac; prodati; razg. pejor.
neke svoje sposobnosti dobro prodati,
pretvoriti u materijalne pogodnosti ili
privilegije,
unue im. s. r., zb. im. unuad - hip. od
unuk i unuka,
unui im. m. r., em. i hip. - mali unuk.
unuk im. m. r., v. jd. unue, mn. unuci djedu, nani, baki muko dijete od sina
ili keri.
unuka im. . r., dat. jd. unuci - djedu,
nani, baki ensko dijete od sina ili ke
ri.
unutar prij. uz. gen. - u zn. u okviru ega,
npr. unutar stranke, unutarstranaki.
unutarnji prid. odr. v. - ee: unutranji,
koji se odnosi na nutrinu, unutranjost,
unutarnjost im. . r., instr. jd. unutarnjo
u/unutarnjosti - ee: unutranjost,
ono to svojstveno nutrini, pojedinosti
koje su unutar ega.
unutra/unutra pril. - u nutrini, u unutra
njosti, u okviru ega.
unutranji prid. odr. v. - unutarnji,
unutranjost im. . r., instr. jd. unutra
njou/unutranjosti - unutarnjost, pro
stor u okviru ega, omeen graom, ko
nstrukcijom, granicama, npr. dio drave
koji je dalje od glavnog grada,
unjkanje gl. im. s. r. od unjkati - govore
nje kroz nos.
unjkati gl. nesvr., prez. unjkam - govo
riti kroz nos nazalnim glasom,
iinjkav prid., odr. v. unjkavi - koji se
odnosi na unjkanje.
uobiajen prid., odr. v. uobiajeni - koji
je ustaljen zbog obiaja, koji se uobi
ajio, koji se obino primjenjuje, doga
a, susree.

1179

1178
uobipjenost im. . r., instr. jd. uobiajenost/uobiajenou - osobina onoga to
je uobiajeno,
uobiajiti (se) gl. svr., prez. uobiajim,
prid. trp. uobiajen - ui u obiaj, po
stati uobiajeno,
uobllenost im. . r., instr. jd. udblienou/udblienosti - stanje onoga to je
uoblieno.
uobliiti gl. svr., prez. udbliim, prid.
trp. uoblien - dobiti oblik, dati oblik
emu; oblikovati (se).
uobrazilja im. . r., g. mn. uobrazilja mata; ono to je plod mate; privie
nje.
uobraziti gl. svr., prez. uobrazim, trp.
prid. uobraen - matom stvoriti pred
stavu ega to ne postoji; izmatati;
umisliti se, stei o sebi visoko milje
nje, postati nadmen, ohol.
uobraen prid., odr. v. udbraeni - umi
ljen, nadmen, ohol, koji misli d a je ne
to to nije.
uoavati gl. nesvr, prez. uoavam zapaati, sagledavati; odmah razumije
vati, shvatati.
uoi prij. - neposredno prije kakvog doga
aja, zbivanja, npr. uoi Bajrama,
uoiti gl. svr., prez. uoim, prid. trp.
uoen - ugledati, spaziti, zapaziti okom;
sagledati, shvatiti.
uoljiv prid., odr. v. udljivi - kojeg je
lahko uoiti,
uoljivost im. . r., instr. jd. uoljivou/uoljiv osti - svojstvo onoga to se
moe uoiti, to se lahko zapaa.
uokolo pril. - unaokolo, oko nekog mje
sta.
uokviriti gl. svr., prez. udkvirim, prid.
trp. udkviren - staviti to u okvir; pren.
zaokruiti, zavriti, npr. tekst i sl.
uope/uopte pril. - uzimati to kao zaje
dniku pojavu, bez obzira na pojedina
ne sluajeve; u odrinim reenicama
(npr. uope/uopte se ne slaem s tim);
nikako, ni u kojem sluaju,
uopen/uopten prid. trp. - koji je u
opem smislu, u opim crtama, posma
tran u naelu,
uopeno/uopteno pril. - na uopen na
in, u opem smislu, u opim crtama,
naelno posmatrano,
uopenost/iioptenost im. . r., instr. jd.

uopenoi/uopenosti,
uopte no u/
uoptenosti - svojstvo onoga to je
uopeno.
uopiti/uoptiti gl. svr., prez. uopavam/
uoptavam - podignuti na nivo milje
nja koje vrijedi za sve sluajeve, po
smatrati tako da se ne odnosi na poje
dinano, dati neemu iri, naelan sud,
uiniti opim; generalizirati,
uortaiti (se) gl. svr., prez. uortaim zajedno sa ortakom biti u nekom poslu;
prenes. udruiti se radi ega ob. neas
nog i sl.
uostalom pril. - napokon, naposljetku,
upotrebljava se kad se dodaje jo jedna
okolnost saglasna sa smislom ve ree
noga.
uozbiljiti (se) gl. svr., prez. udzbiljim postati ozbiljan.
upad im. m. r. - upadanje, iznenadni ula
zak, neoekivan i nasilan in, npr.
vojnog upada na tui teritorij, upada u
financijski, bankarski sistem i sl.
upadan prid., odr. upadni - upadljiv,
upadica im. . r. - kratka reenica, opa
ska, komentar i sl. izreeni za vrijeme
ijeg govora ili izlaganja,
upadljiv prid., odr. v. upadljivi - uoljiv,
upadan, koji se odmah vidi zbog neke
svoje osobine,
upadljivo pril. - na upadljiv nain, uolji
vo.
upadno pril. - upadljivo
iipala im. . r., g. mn. upala - stanje
ivoga tkiva izazvano ozljedom, nekom
bakterijom, virusom itd.
upaliti (se) gl. svr., prez. upalim (se),
prid. trp. upaljen - uiniti da to pone
gorjeti; pritiskom na dugme, aktivirati,
uiniti da svira, svijetli (o aparatima,
motorima i instalacijama); prenes. na
draiti, uzbuditi koga; odueviti, zagri
jati, zainteresirati za to; (se) poeti
gorjeti, zapaliti se; biti zahvaen upa
lom.
iipalni prid. odr. v. - koji se odnosi na
upalu.
upalja im. m. r., g. jd. upaljaa - razg.
fajercak (njem.), naprava za paljenje
cigareta; dio u eksplozivnim sredstvima
kojim se izaziva eksplozija,
upaljiv prid., odr. v. updljivi - zapaljiv,
koji brzo plane; pren. koji se brzo i

upirati

lahko rasrdi, koji lahko plane (o osobi),

upamtiti gl. svr., prez. upamtim, prid.
trp. upamen - zapamtiti, zadrati u sje
anju.
uparloiti se gl. svr., prez. uparloim,
prid. trp. uparloen - postati (kao) parlog.
upasti gl. svr., prez. upadnem, imp. upa
dni, prid. rad. upao - iznenada pasti pod
djelovanjem svoje teine u neki zatvo
ren prostor; dospjeti u neku nepovoljnu
situaciju, u neto neeljeno, zapasti u
neko stanje; silom ui, prodrijeti, npr.
na tuu teritoriju; iznenada uletjeti u
kakav prostor,
upecati gl. svr., prez. upecam - uhvatiti,
uloviti ribu pecajui, uloviti udicom;
prenes. uhvatiti koga u zamku; preva
riti, nadmudriti; arg. vjetinom zado
biti branog druga; razg. prevariti se,
biti obmanut.
upeatljiv prid., odr. v. upeatljivi - koji
ostavlja jak utisak, dojmljiv, koji se
pamti.
upeatljivo pril. - na upeatljiv nain,
vrlo ivo; dojmljivo,
upeatljivost im. . r., instr. jd. upeatljivou/upeatljivosti - svojstvo onoga
to je upeatljivo,
upei gl. svr., prez. upee, prid. rad.
upeklo - pripei, jako ugrijati (o suncu),
uperiti gl. svr., prez. uperim, prid. trp.
uperen - okrenuti prema kome ta opa
sno, npr. cijev vatrenog oruja, otrovan
pogled itd.
upeti (se) gl. svr. prema nesvr. upinjati
se, prez. upnem, imp. upni, gl. prid. rad.
upeo, upela - napregnuti se, svu volju i
elje upotrijebiti da se ostvari zacrtani
cilj.
upetljati gl. svr., prez. upetljam - loe
napraviti petlju tako da se ne moe
lahko razvezati ni razmrsiti; zaplesti
(se), umijeati (se), uplesti (se) u neto
loe.
upija im. m. r., g. jd. upija - pribor za
suenje tinte pri pisanju; papir koji slui
za to.
upijanje gl. im. s. r. od upijati,
upijati gl. nesvr., prez. upijam - imati
sposobnost upijanja tenosti,
upiranje gl. im. s. r. od upirati,
upirati gl. nesvr., prez. upirem, pril. sad.

upis
upirui - up. uprijeti.
upis im. m. r. - upisivanje, npr. u kolu;
uknjienje, uknjiba, npr. u zemljine
knjige.
upiati (se) gl. svr., prez. upiem (se) zavesti, npr. u kolske knjige podatke o
kandidatu; (se) obaviti upis po vlastitoj
volji; unijeti u popis neke podatke,
upisivanje gl. im. s. r. od upisivati,
upisivati (se) gl. nesvr., prez. upisujem
(se), pril. sad. upisujui - up. svr. upi
sati.
upisni prid. - koji se odnosi na upis.
upisnica im. . r. - dokument o upisu,
formular sa osobnim podacima,
upisnina im. . r. - novana naknada koja
se plaa prilikom upisivanja.
upit im. m. r. - kratko pitanje postavljeno
onome od koga se oekuje odgovor.
upitati (se) gl. svr., prez. upitam (se) postaviti pitanje, zapitati; (se) postaviti
pitanje samom sebi; zamisliti se nad
svojim postupcima
upiti (se) gl. svr. prema nesvr. upijati,
prez. upijem, trp. prid. upijen - imati
osobinu da usie neto teno; prenes.
eljno primiti u sebe; usvojiti, zapam
titi; (se) ui, zai, prilijepiti se, pripiti
se.
upitni prid. odr. v. - koji sadri pitanje;
admin. onaj o kojem je rije,
upitnik im. m. r., mn. upitnici - znak za
pitanje u pravopisu (?); obrazac, form
ular u koji se unose podaci prema
postavljenim pitanjima; kvestionar,
upitnost im. . r., instr. jd. upitnou/
upitnosti - osobina onoga u ta se
sumnja, onoga to je upitno.
uplaivati gl. nesvr., prez. uplaujem davati odreene iznose novca u kupo
vini, u otplati duga.
uplaen prid., odr. v. uplaeni - pre
straen, koji je obuzet strahom,
uplaeno pril. - prestraeno, sa strahom, u
strahu, plaei se.
uplaenost im. . r., instr. jd. uplaenou/uplaenosti - stanje onoga koji je
uplaen.
uplaiti (se) gl. svr., prez. uplaim (se) izazvati kod koga strah; ustraiti (se),
prepasti (se),
uplata im. . r., g. jd. uplate, n. mn.
uplate, g. mn. uplata - odreena koli

1181

1180
ina novca data prilikom kupovine;
jedna rata u otplati duga, kredita i sl.
uplatiti gl. svr., prez. uplatim - up.
nesvr. uplaivati,
uplesti gl. svr., prez. upletem, prid. trp.
upleten - uiniti da to bude u spletu,
upleteno, npr. uplesti pletenicu, ispre
plesti to; unijeti ta u glavnu temu, u
osnovni predmet (govora, pisanja);
uvui, umijeati koga u ta; (se) zapet
ljati se, upetljati se u ta; umijeati se u
ta.
upliv im. m. r. - ee: uticaj, utjecaj,
uplivan prid., odr. v. upllvnl - koji ima
uticaj, utjecajan,
uplivati gl. svr., prez. uplivam - ui
negdje plivajui,
uploviti gl. svr., prez. uplovim - ui
plovei (npr. brod),
upljesniviti se gl. svr., prez. upljesnivl se
- pretvoriti se u plijesan; ubuati se.
upljuvak im. m. r., g. jd. upljiivka, mn.
upljuvci, g. mn. upljuvaka - ono to
muha upljuje, trag od muhe; term. li
inka muhe i ostalih slinih insekata,
upljuvati gl. svr., prez. upljuje - zagaditi,
prekriti upljuvcima.
upokojen prid., odr. v. updkojenl - po
kojni, umrli; prenes. ekspr., umiren,
smiren, spokojan,
upokojenje gl. im. s. r. od upokojiti,
upokojiti gl. svr., prez. updkojlm, prid.
trp. updkojen - dati kome pokoj; prenes.
uiniti da ko bude spokojan; umiriti,
smiriti; razg. ubiti,
upola pril. - napola, za onoliko koliko je
pola, za polovicu, npr. vei, manji,
upomo uzv. - kojim se trai pomo,
upoprijeiti se gl. svr., prez. upoprijelm, prid. trp. upoprijeen - preprijeiti
se, stati poprijeko,
iipoprijeko pril. - poprijeko, popreke
(vezati i sl.),
upor im. m. r. - sport. term. za otpor noge
kad se na nju prenosi teina tijela,
uporaba im. . r. - ee: upotreba,
uporaban prid., odr. v. uporabni - upotreban, koji se odnosi na uporabu,
uporabiv/uporabljiv prid., odr. v. uporabivl/uporabljivl - upotrebljiv, koji je jo
u stanju za upotrebu, prikladan,
uporabivost im. . r., instr. jd. upora
bivou/uporabivosti - ee: upotreb

ljivost, svojstvo onoga to je upotreb

ljivo.
uporan/uporan prid., odr. v. uporni/upo
rni - ustrajan, nepopustljiv,
uporedan prid., odr. v. uporedni - kompa
rativan, poredben, usporedan,
uporedba im. . r., g. mn. uporedbi poreenje, komparacija, usporedba,
uporediti gl. svr., prez. updredlm - vriti
poreenje, porediti, usporediti,
uporedivost im. . r., instr. jd. uporedivou/uporedivosti - usporedivost, osobi
na onoga to je uporedivo.
uporedo pril. - naporedo, usporedo,
uporite im. s. r., g. jd. uporita, n. mn.
uporita, g, mn. uporita - oslonac,
podrka, potpora, pomo; vojn. utvre
na baza, manje mjesto prilagoeno za
boravak vojske i poduzimanje napada,
uporka im. . r., dat. jd. uprci, g. mn.
uporkl - drka, drak, dralica; greda,
uporno pril. - ustrajno, stalno, ne popu
tajui, s upornou,
upornost im. . r., instr. jd. uporno
u/upornosti - osobina onoga koji je
uporan, ustrajnost, nepopustljivost,
iipornjak im. m. r., n. mn. uprnjaci potporanj, ono to dri kakvu kon
strukciju; prenes. onaj koji je uporan,
ustrajan.
uposliti gl. svr, prez. uposlim, prid. trp.
uposlen - dati kome posao, zaposliti se,
uzeti u slubu,
upotpuniti gl. svr., prez. updtpunlm,
prid. trp. upotpunjen - uiniti potpunim,
potpunijim; dopuniti,
upotreba im. . r. - upotrebljavanje, upo
raba, poraba, koritenje ega s odree
nom svrhom,
iipotreban prid., odr. v. upotrebni - koji
slui za upotrebu, primjenjiv u praksi,
uporaban.
upotrebljiv prid., odr. v. upotrebljivi uporabljiv, koji se moe upotrijebiti,
upotrebljivost im. . r., instr. jd. upo
trebljivou/upotrebljivosti - osobina
neega to je upotrebljivo, mogunost
upotrebe.
upotrijebiti gl. svr., prez. updtrijeblm,
prid. trp. updtrijebljen - posluiti se im
s odreenom svrhom, uporabiti,
upoznati gl. svr., prez. updzndm, prid.
trp. upoznat - stei poznanstvo; saznati

upranjavati
ta o emu, upoznati ta sadri neka
stvar, tekst itd.
upozoriti gl. svr., prez. updzorlm, prid.
trp. updzoren - rei kome da bude
paljiv, da pripazi, skrenuti pozornost
na ono toje vano; opomenuti,
uprava im. . r., g. jd. uprave, n. mn.
uprave - ljudstvo u preduzeu, koli,
ustanovi i sl. koje upravlja, admini
stracija, direkcija; organ na dravnom
nivou koji se brine za neposredno
ostvarivanje zakona i drugih propisa,
npr. uprava za pravosue,
upravitelj im. m. r. - osoba koja ruko
vodi, upravlja kakvom ustanovom,
upravnik, ravnatelj, direktor,
upraviteljica/upraviteljka im. . r. - e
nska osoba koja upravlja, up. upravitelj,
upraviti gl. svr., prez. upravim, prid. trp.
upravljen - usmjeriti, pokazati kome
put; uputiti se u nekom smjeru, usmje
riti se.
upravlja im. m. r., g. jd. upravljaa mehanizam za upravljanje vozila, mo
tora, stroja itd.
upravljaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na upravljae,
upravljaki pril. - kao upravlja, na nain
upravljaa,
upravljanje gl. im. s. r. od upravljati,
upravljati gl. nesvr. prema svr. upra
viti, prez. upravljam - voditi poslove,
npr. u preduzeu koristei svoje znanje,
biti upravitelj, direktor; vladati, biti
vlast; znati koristiti mehanizam za
upravljanje vozilom itd.; ugledati se na
koga ili to, ravnati se prema emu.
upravni prid. odr. v. - koji se odnosi na
upravu i upravljanje,
upravnlki prid. odr. v. - koji se odnosi
na upravnika,
upravnik im. m. r., mn. upravnici - upra
vitelj; . r. upravnica.
upravnica im. . r. - upraviteljica,
upravo pril. - tano tako; u to vrijeme, u
tom trenutku,
iiprlzno pril. - beskorisno, naprazno, uza
lud.
upranjavanje gl. im. s. r. od upranjavti.
upranjavati gl. nesvr., prez. upraznjavam - baviti se nekom aktivnou, vri
ti, obavljati neki posao; dodatno se i
me baviti iz zadovoljstva, imati hobi.

upranjen
upranjen prid., odr. v. upranjeni nepopunjen, ispranjen (ob. o radnom
mjestu, poloaju u hijerarhiji itd.),
upranjenost im. . r., instr. jd. upranjenou/up ranjeno ti - stanje onoga to
je upranjeno.
upregnuti gl. svr., prez. upregnem, prid.
trp. upregnut - staviti u jaram vola ili
vezati konja uz rudu kako bi mogli te
gliti; pren. opteretiti koga tekim ra
dom, podjarmiti,
upresti gl. svr., prez. upredem, prid. trp.
up ree n - od vie niti predenjem napra
viti jednu; usukati,
uprijeti gl. svr., prez. uprem, imp. upri,
prid. rad. upro - snano pritisnuti (ru
kom ili prstom); pokazivati na koga
prstom u koga; napregnuti se; zapeti
svim silama da bi se postigao neki cilj.
upriliiti gl. svr., prez. upriliim, prid.
trp. uprilien - uiniti ta u povoljnoj
prilici, izabrati povoljnu priliku, imati
sastanak s povodom,
upristojiti (se) gl. svr., prez. upristojim,
prid. trp. upristojen - uiniti koga pri
stojnim; (se) postati pristojan ili pristo
jniji.
uprkos/uprkos pril. - usprkos, uinat.
uprljati gl. svr., prez. uprljam - uiniti
prljavim, uiniti neistim, zaprljati (se);
prenes. osramotiti (se), obeastiti (se),
upropastilac im. m. r., g. jd. upropastioca, g. mn. upropastilaca - upropastitelj, onaj koji je upropastio ili koji
upropatava,
upropastitelj im. m. r. - upropastilac,
upropastiti gl. svr., prez. uprdpastim,
prid. trp. uprdpaten - uiniti da to
propadne, dovesti do propasti; unititi;
prenes. oduzeti ast djevojci, obea
stiti, osramotiti; unititi se, propasti (fi
ziki, materijalno, moralno),
uprskati gl. svr., prez. uprskam - rasuti
to teno prskanjem, u sitnim kaplji
cama; prenes. loe obaviti kakav posao,
podbaciti, pokvariti,
iiprste pril. - u zn. znati to do namanjeg
detalja, do sitnice, savreno,
uprta im. . r., g. mn. uprta - uprta, ono
to dri torbu ili teret na leima,
uprta im. m. r., g. jd. uprtaa - uprta,
uprtiti gl. svr., prez. uprtim, trp. prid.
upren - staviti teret na lea; (se) uzeti

1183

1182
to teko na lea.
uprtnjaa/uprtnjaa im. . r. - naprtnja
a, ranac, torba,
upucati (se) gl. svr., prez. upucam (se) pogoditi ta vatrenim orujem; prenes.
ubiti koga revolverom, pukom itd.;
ubiti se, izvriti samoubistvo,
upuen prid., odr. v. upueni - koji je
informiran, obavijeten, koji dobro zna.
upuenost im. . r., instr. jd. upuenou/
upuenosti - osobina onoga koji je upu
en.
upuiva im. m. r., g. jd. upuivaa - onaj
koji upuuje,
upuivakl prid. odr. v. - koji se odnosi
na upuivae, na upuivanje,
upuivakl pril. - kao upuiva, na nain
upuivaa.
iiputa im. . r., g. mn. uputa - uputstvo,
napisano objanjenje o upotrebi lijeka,
naputak.
uputan prid., odr. v. uputni - preporuljiv,
opravdan.
uputiti gl. svr., prez. uputim, prid. trp.
upuen - poslati koga ili ta, upraviti u
nekom smjeru; posavjetovati, pouiti,
nauiti; upoznati koga s ime; (se) kre
nuti u odreenom smjeru,
uputnica im. . r., g. mn. uputnica - fo
rmular u poti kao dokument uz posla
nu poiljku (paket, novac i sl.), dozna
ka; dokument za upuivanje bolesnika
u bolnice; znak (>) u leksikografiji
koji kazuje da o tome jo negdje ima
informacija,
uputno pril. - pametno, ispravno, zgodno,
opravdano, dobro,
uputnost im. . r., instr. jd. uputnou/
uputnosti - osobina onoga to je uputno,
uputstvo im. s. r. - uputa, naputak.
ura im. . r. (tal.-njem.) - sat, sahat (60
minuta); mehanizam za pokazivanje
vremena.
uraunati gl. svr., prez. uraunam, prid.
trp. uraunat - ubrojati, unijeti u raun,
u rezultat raunske radnje; uzeti sve
elemente u obzir,
uraunljiv prid., odr. v. uraunljivi razuman, zdrave pameti, odgovoran, pri
sebi.
uraditi gl. svr., prez. uradim, trp. prid.
uraen - uiniti; zavriti neki posao;
napraviti, nainiti, izraditi neki pred-

met; postupiti,
uragan im. m. r., g. jd. uragana - orkan,
tropski vjetar vrlo velike snage,
iiraganskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
uragan, snaan kao uragan,
uramiti gl. svr. (njem.), prez. uramim,
prid. trp. uramljen - staviti u ram,
uokviriti sliku.
Uran im. m. r. (gr.), g. jd. Urana - bog
neba u starogrkoj mitologiji; sedma
planeta Sunevog sistema; (uran) hem.
radioaktivni element, simbol U.
uranak im. m. r., g. jd. uranka, n. mn.
uranci, g. mn. uranaka - jutarnje rano
ustajanje.
uraniti gl. svr., prez. uranim - rano uju
tro ustati; doi prije dogovorenog vre
mena.
uranjanje gl. im. s. r. od uranjati,
uranjati gl. nesvr., prez. uranjam, pril.
sad. uranjajui - ulaziti u vodu ili neku
drugu tekuinu ispod povrine.
urar im. m. r. (tal.- njem.), g. jd. urara sahadija, zanatlija, strunjak za popra
vljanje ura, satova,
urarskl prid. odr. v. (tal.-njem.) - koji se
odnosi na urara i urare,
urarski pril. - kao urar, na nain urara,
urasti gl. svr., prez. urastem - rastui ui,
prodrijeti u to; postati sastavni dio
ega.
uravnilovka/uravnilovka im. . r. (rus ),
dat. jd. uravnilovci/uravnilovci - ravno
mjerno rasporeivanje proizvedenih do
bara ili ostvarenog dohotka meu pro
izvoaima bez obzira koliko je ko i ta
je ko proizveo i uloio u proces pro
izvodnje, potpuno drutveno izjednaa
vanje u komunizmu,
uravnoteen prid., odr. v. uravndteeni smiren, stabilan, koji je u ravnotei,
uravnoteeno pril. - mirno, smireno,
odmjereno,
uravnoteenost im. . r., instr. jd. uravndteenou/uravndteenosti - osobina
onoga koji je uravnoteen i svojstvo
onoga to je uravnoteeno,
uravnoteiti gl. svr., prez. uravndteJm postaviti ta u ravnoteu, izjednaiti,
npr. primanja s izdacima, vitamine,
minerale u hrani itd.; prenes. srediti se,
postati pribran, miran, postii duevnu
ravnoteu.

uredniki

urazumiti gl. svr., prez. urazumim, prid.

trp. urdzumljen - uiniti koga razum
nim; objasniti kome, uiniti da shvati,
otvoriti oi; opametiti se, postati razu
man.
urbani prid. odr. v. (lat.) - gradski, koji se
odnosi na organizirani sistem ivota
grada.
urbanist im. ni. r. (lat.), g. jd. urbaniste strunjak za urbanizam,
urbanistiki prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na urbaniste i urbanizam,
urbanistiki pril. (lat.) - prema zahtjevi
ma urbanizma, na urbanistiki nain,
urbanizacija im. . r. (lat.) - proces stva
ranja gradova i pretvaranja seoskih po
druja u gradska; proces oblikovanja
gradskog stanovnitva i promjene koje
prate doseljavanje sa sela u grad.
urbanizam im. m. r. (lat.), g. jd. urba
nizma, g. mn. urbanizama - djelatnost
na ureivanju gradova i planiranju nji
hova razvoja,
urbaniziranje gl. im. s. r. od urbanizirati,
urbanizirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
urbaniziram, pril. sad. urbanizirajui provesti i provoditi urbanizaciju, biti u
procesu urbanizacije,
urei gl. svr., prez. ureknem/ureem baciti urok na koga, urokom navui ne
sreu.
ured im. m. r. - biro, kancelarija, mjesto
gdje je nadleni organ slube, ustanova;
generalno: naziv za administrativnu po
slovnu prostoriju, zgradu,
uredan prid., odr. v. uredni - koji vodi
rauna o svom spoljnjem izgledu, ure
dnosti, istoi; ist; taan, savjestan;
odgovoran, savjestan, npr. uredna do
kumentacija,
uredba im. . r., g. mn. uredaba/uredbi vrsta normativnog akta kojim dravne
vlasti pojanjavaju odredbe zakona i
njegovo izvrenje,
urediti gl. svr., prez. uredim, prid. trp.
ureen - prilagoditi ta potrebi, dovesti
u uredno stanje, dovesti u red; srediti,
izmiriti, isplatiti raun, dug i sl.; obaviti
posao urednika, pripremiti za objavlji
vanje knjigu, asopis i sl.; dotjerati se
radi boljeg izgleda,
uredniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
urednike.

uredniki
uredniki pril. - kao urednik, na nain
urednika.
urednik im. m. r., n. mn urednici - onaj
koji ureuje i odabira tekstove za
objavljivanje u novinama, asopisima,
knjigama.
urednica im. . r. - enska osoba koja
ureuje, up. urednik,
urednikovati gl. nesvr., prez. urednikujem - obavljati posao urednika u
jednom dijelu ivota i sl., biti urednik,
urednitvo im. s. r., g. mn. urednltava redakcija, radno tijelo koje ureuje no
vine, asopise itd.; prostorija uredni
tva.
uredno pril. - na uredan nain, s uredno
u.
urednost im. . r., instr. jd. urednosti/
urednou - osobina i stanje onoga koji
je uredan i onoga to je uredno,
uredovanje gl. im. s. r. od uredovati,
uredovati gl. nesvr., prez. uredujem,
pril. sad. uredujui - biti u uredu, obav
ljati djelatnost za koju je ured namije
njen, slubeno djelovati; intervenisati,
zavoditi red (policija),
uredovni prid., odr. v. - slubeni, koji ima
snagu slubenog propisa,
uredski prid. odr. v. - koji se odnosi na
ured, kancelarijski,
ureaj im. m. r., g. mn. ureaja - aparat,
naprava, sprava sa vie elemenata slo
enih u cjelinu sa zajednikom funk
cijom.
ureenje im. s. r. - drutveni poredak,
organiziran sistem razvijenog ljudskog
drutva.
ureiva im. m. r., g. jd. ureivaa - ure
dnik, onaj koji ureuje, uljepava itd.
ureivaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na ureivaa i uredivae.
ureivaki pril. - kao ureiva, na nain
ureivaa.
uremija im. . r. (gr.) - bolest gomilanja
sastojaka mokrae u krvi koju izaziva
lo rad bubrega,
ures im. m. r. - ukras, nakit,
uresnl prid, odr. v. - ukrasni,
uresiti gl. svr., prez. uresim, prid. trp.
ureen - ukrasiti, nakititi, nagizdati,
iiretra im. . r. (gr.) - mokrana cijev
koja od bubrega provodi mokrau u
mokrani mjehur; mokraovod.

1185

1184
urez im. m. r. - zarez, nasjeeno mjesto,
urezotina, posjekotina, brazgotina,
urezati gl. svr., prez. urezem, imp. urezi
- otrim predmetom zarezati, nainiti
urez, slovo, aru i sl.
urgentno pril. (lat.) - hitno, neodlono,
neodgodivo,
urgiranje gl. im. s. r.(lat.) od urgirati,
urgirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
urgiram, pril. sad. urgirajui - ponoviti
da je neto urgentno, podsjetiti na hi
tnost, pourivati,
urica im. . r. em. i hip. - sati, mali sat.
urin im. m. r. (gr.), g. jd. urina - mokra
a.
uriti gl. svr., prez. urijem, imp. urlj zariti, zabosti otar predmet u ta tvrdo,
urlanje gl. im. s. r. od urlati,
urlati gl. nesvr., prez. urlam - derati se,
vikati, veoma glasno pjevati,
urlator im. (tal.), g. mn. urlatora - pejor.
onaj koji urla; naziv za pjevae za
bavnih melodija u Italiji ezdesetih
godina 20. vijeka koji su izmislili no
vinari, jer su se navodno u izvoenju
kompozicija zanemarivala pravila arti
kulacije.
urlik: im. m. r., n. mn. urlici - prodorno
deranje, vika, urlikanje, npr. vuka, vje
tra.
urlikanje gl. im. s. r. od urlikati,
urlikati gl. nesvr., prez. urllem, pril.
sad. urlliii - urlati.
urna im. . r. (lat.) - posuda slina vazi u
kojoj se dri pepeo pokojnika,
urnebes im. m. r. - zabava na kojoj ima
graje, kominih zbivanja, nereda, loma.
urnebesni prid. odr. v. - koji se odnosi na
urnebes.
urnebesno pril. - na urnebesan nain,
urnek im. m. r. (tur.) - uzorak, obrazac,
mustra.
urod im. m. r. - rod, godinji prinos
biljaka, plodovi,
uroditi gl. svr., prez. urodim - dati plod,
rod; dovesti do ega, izazvati poslje
dice.
uroen prid., odr. v. uroeni - koji je u
prirodi, naravi, ono s ime se ko rodio,
uroenik im. m. r., g. jd. uroenika, nom.
mn. uroenici - domorodac, pripadnik
neke od domaih civilizacija i naroda u
zemljama Afrike, Australije i Amerike;

pejor. naziv za stanovnika koji je odu

vijek tu, koji nije doselio,
uroenica im. . r. - isto to uroenik
samo enskog pola.
urok im. m. r., n. mn. uroci, g. mn. uroka
- u narodu pogled ili in koji moe
navui na koga nesreu, nedau, zlo,
bolest itd.
urokljiv prid., odr. v. urdkljivi - koji ima
mo, koji moe urei oima, pogledom,
urologija im. . r. (gr.) - prouavanje i
lijeenje bolesti mokranih organa,
uroniti gl. svr., prez. uronim, prid. trp.
uronjen - gurnuti ta ispod povrine
vode; prenes. udubiti se u ta, predati se
emu.
urota im. . r. - zavjera, dogovor o za
jednikoj akciji protiv koga ili ega.
urotiti se gl. svr., prez. urotim (se) udruiti se radi urote, zavjere,
urotniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
urotu i urotnike,
urotniki pril. - kao urotnik, na nain
urotnika.
urotnik im. m. r., v. jd. urotnie, n. mn.
urotnici - onaj koji sudjeluje u uroti;
zavjerenik,
uruiti gl. svr., prez. uruim - dati,
predati u ruke; izruiti, dostaviti, npr.
pismo.
iirudba im. . r., g. mn. urudbl - ob.
uruenje.
urudbeni prid. odr. v. - koji se odnosi na
urudbu, npr. urudbeni akt zabiljeen
u protokolu,
uruiti gl. svr., prez. uruim - oboriti
stablo, posjei stablo; uruiti se od sta
rosti (kua, drvo i sl.), pasti samo od
sebe.
urvina im. . r. - provalija; strmina sa ko
je se odronjava kamenje; ruevina, ra
zvalina.
usaditi gl. svr., prez. usadim, prid. trp.
usaen - umetnuti neto, utisnuti u to,
uvrstiti u leite; zasaditi; pren. uiniti
da ko to usvoji, npr. dobru naviku,
obiaj i sl.
usahnuti gl. svr., prez. usahnem - uvehnuti, sasuiti se (o biljci); pren. izgubiti
svjeinu; smeurati se, sparuati se;
prenes. nestati; odumrijeti,
usaljen prid., odr. v. usaljenl - sav od
sala, mastan (o osobi), debeo.

ushieno
usamljen prid., odr. v. usamljeni - sam;
koji nema nikoga, izdvojen od drugih,
koji trpi i osjea samou,
usamljenica im. . r. - ena koja je usam
ljena.
usam ljenik! prid. - koji se odnosi na
usamljenike,
usamljenlki pril.- kao usamljenik, na
nain usamljenika,
usamljenik im. m. r., g. jd. usamljenika,
n. mn. usamljenici - onaj koji je sam
bez igdje ikoga, osoba povuena u sa
mou.
usamljenost im. . r., instr. jd. usamlje
nou/usamljenosti - stanje onoga koji
je usamljen,
usavriti gl. svr., prez. usavrim, prid.
trp. usavren - uiniti da ta postane
savrenije, bolje; struno se usavriti,
proiriti svoje struno znanje, razviti se
u svojoj struci do najvieg stupnja,
useliti (se) gl. svr., prez. iisefim (se) ee: posefiti (se), pomesti se, zbuniti
se pa pogrijeiti,
useknuti (se) gl. svr., prez. useknem (se)
- obrisati nos, proistiti, pritiskom zraka
iz plua izbaciti nagomilani sekret,
slinu.
useliti (se) gl. svr, prez. uselim, prid. trp.
useljen - unijeti stvari i smjestiti se u
stan, kuu ili zgradu; doi u drugu dra
vu s namjerom da tu ivi.
useljenica im. . r. - ona koja se uselila u
drugu dravu,
useljeniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na useljenike,
useljeniki pril. - kao useljenik, na nain
useljenika.
useljenik im. m. r., g. jd. useljenika, n.
mn. useljenici - onaj koji se uselio u
drugu dravu; . r. useljenica,
useljenje gl. im. s. r. - unoenje i namje
tanje osobnih stvari u novi stan, kuu,
ured i sl. s namjerom da se tu stanuje,
useljiv prid., odr. useljivi - koji ostvaruje
sve pretpostavke da moe primiti sta
nare, u koji se moe useliti, npr. useljiv
stan.
ushien prid., odr. v. ushieni - odu
evljen, uzbuen zbog ega lijepog i
radosnog.
ushieno pril. - s ushienjem, s ushieno
u

ushienost
ushienost im. . r., instr. jd. ushienou/
ushienosti - stanje onoga koji je ushi
en.
ushienje gl. im. s. r. - oduevljenje,
radosno uzbuenje, zanos, razdraga
nost.
ushit im. m. r., g. mn. ushita - ushienje,
usijelica/usjedjelica im. . r. - neudata
starija enska osoba, stara djevojka,
usidjeliki pril. - pejor. kao usidjelica, na
nain usidjelice; zloesto, sitniavo,
usidriti (se) gl. svr., prez. usidrim baciti sidro na dno mora ili rijeke kako
bi brod stajao na mjestu; ukotviti (se);
prenes. ne micati s jednog mjesta, za
drati se na nekom mjestu,
usijanje im. s. r. - usijanost, stanje usijanosti; uarenost; prenes. vrhunac na
petosti.
usijati gl. svr., prez. uijem - posijati
(sjeme).
usijati (se) gl. svr., prez. iisijam (se) postati usijan zagrijavanjem, arenjem;
zaariti; biti uaren, dobiti sjaj, svi
jetliti, cakliti se; prenes. doi do velike
napetosti, raspaliti se.
usiljen prid., odr. v. usiljeni - neprirodan,
izvjetaen u ponaanju,
usiljeno pril. - na usiljen nain,
usipati gl. nesvr., prez. usipam - nasipati
to u kakvu posudu,
usirak im. m. r., g. jd. usirka, n. mn.
usirci, g. mn usiraka - ono to se usirilo, zgrudvalo, npr. grudica sira, usirena krv.
usiriti gl. svr., prez. iisirim - preradom
od mlijeka dobiti sir.
usisa/usisiva im. m. r., g. jd. usisaa/
usisivaa - elektrini aparat za usisava
nje praine,
usisati gl. svr., prez. usiem - uvui u
sebe zrak, prainu, tekuinu i sl. sisa
njem, upijanjem, apsorbirati,
usisni prid. odr. v. - koji slui za usisa
vanje.
usitniti gl. svr., prez. usitnim, prid. trp.
usitnjen - krupnu novanicu promije
niti u sitno; razdijeliti, iscjepkati na
sitne dijelove ili jedinice,
usitno* pril. - sitno, razdijeljeno u male
dijelove.
usitnjenost im. . r., instr. jd. usitnjeno
u/usitnjenosti - osobina, stanje onoga

usov

1187

1186
to je usitnjeno,
usjei gl. svr., prez. usijeem, imp. usijeci, prid. trp. usjeen - otrim predme
tom nainiti zasjek, brazgotinu, usjek i
sl.
usjediti/usjedjeti se gl. svr., prez. usjedim se - zadugo biti u sjedeem ploaju
na jednom mjestu, zasjesti; ukoiti se
od dugog sjedenja,
usjek/usjek im. m. r., n. mn. usjeci/usjeci
- usjeeno mjesto, zasjek u brdu, padini
(radi postavljanja tranica, izgradnje
puta i sl.).
usjelina im. . r. - prostrana padina,
usjev/usjev im. m. r., n. mn. usjevil usjev i
- prinos, plod od onoga to je posijano i
izniklo (ob. itarice).
uskipjeti gl. svr., prez. uskipim - poeti
kipjeti; prenes. planuti, raestiti se.
uskisnuti gl. svr., prez. iiskisnem, prid.
rad. uskisao, uskisla - ukiseliti se i
pokvariti se zbog toplote i dodira sa
zrakom; uzavreti, narasti usljed vrenja;
nadoi, nabujati, npr. tijesto,
uskladititi gl. svr., prez. uskladitim,
prid. trp. uskladiten - smjestiti u skla
dite.
uskladiti gl. svr., prez. uskladim, prid.
trp. usklaen - usaglasiti, dovesti u
sklad, u suglasnost,
usklaenost im. . r., instr. jd. usklae
nou/usklaenosti - stanje onoga to je
usklaeno.
usklini prid. odr. v. - uzvini, koji izra
ava usklik, klicanje (o rijeima, ree
nicama).
usklinik im. m. r., n. mn. usklinici uzvinik, pravopisni znak (!).
iiskllk im. m. r., n. mn. usklici - uzvik,
npr. od veselja naglo podizanje jaine
glasa; gram. vrsta rijei za izricanje
emocije ili stava prema prethodno izre
enom ili prema situaciji, npr. joj! uh!
iisko pril., komp. ue - tijesno, na nain da
je mali razmak izmeu strana,
uskoiti gl. svr., prez. uskoim - hitro
skoiti u ta; prenes. odjednom se do
moi poloaja, zvanja; upasti kome u
rije.
uskoki prid. odr. v. - koji se odnosi na
uskoke.
uskoki pril. - kao uskok, na nain usko
ka.

uskoa im. . r. - uskost,

uskogrudan prid., odr. uskdgrudni - koji
ima ograniene, uske poglede,
uskogrudnost im. . r., instr. jd. uskogru
dnou/uskogrudnosti - osobina onoga
koji je uskogrudan.
uskok im. m. r., n. mn. uskoci - hist.
protivnik turske vlasti od druge pol. 15.
v. koji je iz Hrvatske uskakao u
Bosnu radi pljake i razbojnitava.
uskokodakati se gl. nesvr., prez. uskokodaem se - glasno i dugo kokodakati,
raskokodakati se (koko); prenes. mno
go govoriti, bunei se i prigovarajui,
previe glasno i brzo priati,
uskomeati (se) gl. svr., prez. usko
meam, prid. trp. uskomean - uzvrpo
ljiti se, uzvrtjeti se, initi nervozne
kretnje, biti zahvaen nemirom, uzne
miriti se; ispuniti se ivou, akcijom (o
velikom broju ljudi),
uskometranl prid. odr. v. - koji se odno
si na filmsku traku od 8 ili 16 mm.
uskoro pril. - ubrzo, u skorom vremenu,
uskost im. . r., instr. jd. uskosti/uskou stanje ili svojstvo onoga to je usko,
uskoa.
uskotraan prid., odr. v. uskotrani odnosi se na uskotranu prugu, kolo
sijek sa uskim razmakom izmeu tra
nica u odnosu na normalni ili iroki
kolosijek.
uskovitlati gl. svr., prez. uskovitlam,
prid. trp. uskovitlan - jako kovitlati,
kovitlanjem podii; vrtjeti u krugu, u
kovitlac; pren. izazvati nemir, uzbue
nje; uskomeati,
uskrisitelj im. m. r. - onaj koji uskrisuje,
vraa koga u ivot,
uskrisiti gl. svr., prez. uskrisim, prid. trp.
iiskrien - vratiti u ivot, uiniti da opet
ivi; ob. uskrsnuti.
Uskrs im. m. r. - krianski blagdan koji
se svetkuje kao dan Kristova uskrsnua,
uskrsni prid. odr. v. - uskrnji, koji se
odnosi na Uskrs,
uskrsnue gl. im. s. r. od uskrsnuti trenutak i in ustajanja od mrtvih; pren.
ponovno oivljavanje; preporod, obno
va.
uskrsnuti gl. svr., prez. uskrsnem - ustati
iz mrtvih, povratiti se u ivot; oivjeti
koga, podii iz mrtvih.

uskrnji prid. odr. v. - uskrsni,

uslfiti gl. svr., prez. usliim, prid. trp.
iislien - ispuniti molbu, molitvu ob. u
obraanju Bogu.
uslov im. m. r. - uvjet,
iisluga im. . r., dat. jd. usluzi - pomo ili
postupak koji se kome ini iz ljubazno
sti i susretljivosti; rad koji nije proizvo
dni, npr. lijenika usluga,
usluan prid.,odr. v. usluni - susretljiv,
spreman na uslugu,
usluno pril. - susretljivo, na usluan na
in, s uslunou.
uslunost im. . r., instr. jd. uslunou/
uslunosti - osobina ili postupak onoga
koji je usluan,
usljed prijed. s gen. - zbog.
usmeni prid. odr. v. - izreeni, izgovoreni,
nenapisan, koji se prenosi govorom,
usmeno pril. - izraen govorom, bez pisa
nja i itanja,
iismina im. . r. - srednji sloj koe, potkono vezivno tkivo,
usmjerenost im. . r., instr. jd. usmjere
nou/usmjerenosti - osobina onoga to
je usmjereno,
usmjeriti gl. svr., prez. usmjerim, prid.
trp. usmjeren - upraviti u nekom smje
ru, k nekom cilju, uputiti ta; usredo
toiti se, koncentrisan se na neto,
usmjeriva im. m. r., g. jd. usmjerivaa onaj koji usmjerava, odreuje smjer,
usmrdjeti se gl. svr., prez. usmrdim se,
prid. rad. usmrdio, usmrdjela, prid. trp.
usmren - postati smrdljiv,
usmrtiti gl. svr., prez. usmrtim, prid. trp.
usmren - zadati kome smrt, liiti koga
ivota, ubiti,
usna im. . r. - dio usta.
usnaa im. . r. - vrsta morske ribe.
usneni prid. odr. v. - labijalni, koji se
odnosi na usne; fon. suglasnici koje
izgovaramo i pomou usana (b, p, m, v,

fr

usni prid. odr. v. - koji se odnosi ili je dio

usta, npr. usna upljina,
usnica im. . r., em. od usna.
usnuti gl. svr., prez. usnim - utonuti u
san.
usoptiti se gl. svr., prez. usoptim se, prid.
trp. usopen - ubrzano disati od tranja
ili uzbuenja; zapuhati se.
usov im. m. r. - lavina.

uspaliti se
uspaliti se gl. svr., prez. uspallm (se),
prid. trp. uspaljen - razbuktati strasti,
biti obuzet erotskim matarijama i na
gonima; prenes. razljutiti se.
uspaljenica im. . r. - pejor. uspaljena
ena, ena sa izraenim nagonom za
seksom, fitnija.
uspavan prid., odr. v. uspavam - kojeg je
neko uspavao; pren. nesvjestan, prita
jen, sakriven, latentan (o snazi, sposo
bnosti i sl.),
uspavati gl. svr., prez. uspavam, trp.
prid. uspavan - uiniti da neko zaspi;
sam utonuti u san; prenes. biti odsutan,
bez koncentracije ili daleko sa mislima,
uspeti se gl. svr., prez. iispnem se, imp.
uspni se, prid. rad. uspeo, uspela - doi
uzbrdo na visinu, popeti se; prenes.
zauzeti bolji poloaj u slubi, drutvu,
biti unaprijeen u vie zvanje, postati
neto vie.
uspijevanje gl. im. s. r. od uspijevati,
uspijevati gl. nesvr., prez. uspijevam,
pril. sad. uspijevajui - razvijati se u
odreenim uslovima (biljke),
uspinjaa im. . r., g. mn. uspinjaa vrsta prevoznog sredstva na elektrini
pogon sa tokovima na sajli pogodnog
za penjanje na visinu, iana eljeznica,
uspinjati se gl. nesvr., prez. uspinjem se
- up. uspeti se.
uspjeh im. m. r., n. mn. uspjesi, g. mn.
uspjeha - povoljan zavretak posla, pot
hvata, postignuti cilj, ostvarenje elje
itd.
uspjelost im. . r., instr. jd. uspjelou/
uspjelosti - osobina onoga to je uspje
no.
uspjean prid., odr. uspjeni - koji postie
uspjehe, koji uspijeva (ovjek), koji je
omoguio uspjeh,
uspjeno pril. - s uspjehom, na nain da
vodi uspjehu,
uspjenost im. . r., instr. jd. uspjeno
u/uspjenosti - osobina onoga to je
uspjeno.
uspjeti gl. svr., prez. uspijem, prid. trp.
uspio, uspjela - ostvariti uspjeh, poi za
rukom, postii eljeni cilj, opravdati
svrhu odreene aktivnosti,
usplahireno pril. - uplaeno, uznemireno,
zbunjeno, uzbueno,
usplahiriti se gl. svr., prez. uspldhlrlm

1188

1189
se, prid. trp. usplahiren - veoma se
uznemiriti, zbuniti se, uzbuditi i uplaiti
se.
usplam teti gl. svr., prez. usplamtim planuti, buknuti, razgorjeti se (o vatri);
prenes.pasti u vatru, raspaliti se, razlju
titi se; pocrvenjeti, zarumenjeti se na
glo, zaariti se (o licu),
uspokojiti (se) gl. svr., prez. uspdkojim
(se), prid. trp. uspdkojen - uiniti spo
kojnim, mirnim, umiriti, smiriti; sam
neto uiniti u vraanju spokoj stva.
uspomena im. . r., g. mn. uspomena trajno sjeanje na koga ili to; slika,
predmet, suvenir, knjiga itd. koji trajno
podsjeaju na koga ili to; tekst u
kojem se biljee uspomene i sjeanja,
memoari.
uspon im. m. r., g. mn. uspona - teren koji
se die, koji treba prei penjanjem;
hodanje uzbrdo; prenes. uspjean ra
zvoj, napredak, napredovanje,
usporedan prid., odr. v. usporedni - ob.
uporedan, naporedan, paralelan; pored
ben, komparativan,
usporedba im. . r., g. mn. usporedaba/
usporedbi - ob. poreenje, poredba, ko
mparacija.
usporediti gl. svr., prez. uspdredlm, prid.
trp. uspdreen - ob. uporediti, izvriti
poreenje kako bi se nale slinosti i
razlike, komparirati,
usporedivost im. . r., instr. jd. usporedi
vou/usporedivosti - uporedivost, oso
bina onoga koji je usporediv i svojstvo
onoga toje usporedivo,
iisporednica im. . r. - mat. paralelna,
uporedna crta, ob. uporednica.
lisporenik im. m. r., n. mn. usporednici
- geogr, zamiljena crta na zemaljskoj
kugli kojoj su sve take jednako uda
ljene od ekvatora; up. paralela, upored
nik.
usporedo pril. - uporedo, u istom pravcu;
istodobno.
usporeivanje gl. im. s. r. od usporei
vati.
usporeivati gl. nesvr., prez. usporeu
jem, pril. sad. usporeujui - uporei
vati, komparirati,
usporen prid., odr. v. usporeni - koji se ne
kree brzo, koji je sporiji od uobia
jenoga.

usporenje im. s. r. - fiz. smanjenje brzine

(u jedinici vremena),
uspostava im. . r. - uspostavljanje ega.
uspostaviti gl. svr., prez. uspdstavljam,
prid. trp. uspdstavljen - stvoriti, napra
viti, ustanoviti, npr. organe vlasti, aka
demije, institucije itd.
uspravan prid., odr. v. uspravni - koji
stoji vertikalno, okomito; prenes. a
stan, dostojanstven; koji je vrsta zna
aja.
uspraviti gl. svr, prez. uspravim, prid.
trp. uspravljen - postaviti, dovesti koga
ili to u uspravan poloaj, postaviti
okomito; (se) zauzeti uspravan poloaj,
stati uspravno,
uspravno pril. - okomito, vertikalno, na
uspravan nain; prenes. asno, dosto
janstveno.
uspravnost im. . r., instr. jd. uspravno
u/uspravnosti - stanje ili svojstvo
onoga koji je uspravan ili onoga to je
uspravno.
usprkos prij. - uprkos, bez obzira, i pored
(ega), unato (emu),
usprotiviti se gl. svr., prez. usprdtlvlm se
- biti protiv, pokazati protivljenje, izra
ziti neslaganje, uiniti protivno ijoj
volji.
uspuhati se gl. svr., prez. uspuem se zapuhati se, disati ubrzano od tranja,
napora itd.
usput pril. - usputno, obaviti to na brzinu
uz glavni posao, uzgredno,
usputan prid., odr. usputni - koji se do
gaa ili nalazi usput; uzgredan; spore
dan, nevaan, sekundaran,
usputno pril. - usput, uzgredno, sporedno,
letimino, povrno,
usrdan prid., odr. v. usrdni - iskren, srda
an, ljubazan, topao,
usrdno pril. - na usrdan nain, s usrdnou.
usrdnost im. . r., instr. jd. usrdnou/
iisrdnosti - osobina onoga koji je
usrdan, svojstvo onoga toje usrdno,
usreitelj im. m. r., g. jd. usreitelja esto i iron. onaj koji usreuje, donosi
sreu.
usreiteljskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na usreitelje,
usreiteljski pril. - kao usreitelj, na
nain usreitelja.

ustaniki
usreiti (se) gl. svr., prez. usreim, prid.
trp. usreen - donijeti sreu; prenes.
iron. donijeti nesreu, npr. ba se usre
io.
iisred prij. - u sredini ega, u sredinu,
usredotoenje gl. im. s. r. od usredotoiti,
usredotoiti (se) gl. svr., prez. usreddtoim, prid. trp. usreddtoen - usmjeriti
panju na ono to je bitno, imati visok
stepen koncentracije, potpuno se sa
brati.
usredsrijediti (se) gl. svr., prez. usredsrijedim (se) - usmjeriti panju u sredi
nu problema, usredotoiti se.
usrkati gl. nesvr., prez. usrem, prid. trp.
usrkan - srui jesti, piti (juhu ili kafu),
usta im. s. r. plur. tantum, gen. usta duplja koju kod ovjeka zatvaraju go
rnja i donja vilica, dio govornog aparata
u kojem se obrazuju glasovi; prvi organ
kroz koji prolazi hrana u eludac;
prenes. otvor ega, ulaz; prenes. uku
anin, eljade, onaj koga treba izdra
vati (dosl. hraniti),
ustajalost im. . r., instr. jd. ustajalou/
ustajalosti - stanje onoga toje ustajalo,
ustajao prid., odr. v. ustajali - koji je od
stajanja izgubio svjeinu, npr. jelo,
zrak.
ustajati gl. nesvr., prez. ustajem, imp.
ustaj - podizati se iz sjedeeg ili leeeg poloaja,
ustajati se gl. svr., prez. ustajem se - do
i u stanje ustajalosti, izgubiti dobar
ukus, izgubiti svjeinu,
ustalasati (se) gl. svr., prid. trp. usta
lasan - zatalasati, od mirnog stanja iza
zvati valove (tekuine, ita i sl.); pren.
izazvati komeanje; uskomeati (se),
ustaliti (se) gl. svr., prez. ustalim, prid.
trp. ustaljen - uiniti da to postane ili
ostane stalno, uvesti u stalnu naviku;
uobiajiti (se),
ustaljenost im. . r., instr. jd. ustaljenou/ustaljenosti - svojstvo onoga to je
ustaljeno.
ustanak im. m. r., g. jd. ustanka, n. mn.
ustanci, g. mn. ustanaka - oruana po
buna naroda protiv neprijatelja,
ustaniki prid. - koji se odnosi na usta
nike.
ustaniki pril. - na nain ustanika, kao
ustanik.

ustanik
ustanik im. m. r., n. mn. ustanici uesnik u ustanku, sudionik, jedan od
onih koji su digli ustanak,
ustanova im. . r., g. mn. ustanova organizovana institucija koja obavlja
odreenu djelatnost, jedinica vlasti ili
administracije, ono to je zakonom
ustanovljeno, npr. dravne, prosvjetne,
zdravstvene, naune ustanove,
ustanoviti gl. svr., prez. ustanovim, prid.
trp. ustanovljen - osnovati to, stvoriti;
utvrditi, odrediti, dokazati, zakljuiti;
otkriti, npr. greku,
ustanovljenje gl. im. s. r. - osnivanje,
stvaranje, uvoenje, uspostavljanje,
iistaa im. m. r., g. mn. ustaa - dosl. zn.:
ustanik; pripadnik i sljedbenik fai
stike organizacije Ustaa koju je po
etkom tridesetih godina osnovao Ante
Paveli; pripadnik Ustake vojske u
Nezavisnoj dravi Hrvatskoj (19411945).
ustaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
ustae, koji pripada ustaama,
ustaki pril. - na ustaki nain, kao ustaa,
ustatvo im. s. r. - ideologija i postupci
ustakog pokreta,
ustati gl. svr., prez. ustanem, imp. ustani
- dii se i zauzeti stojei poloaj,
dignuti se iz sjedeeg ili leeeg polo
aja; povesti borbu za slobodu, dignuti
ustanak; usprotiviti se, opirati se emu.
ustav im. m. r., g. mn. ustava - glavni
pravno-politiki zakon o ustrojstvu i
drutvenom ureenju drave, pravima i
dunostima njenih graana; tip pisma u
staroj glagoljici i staroj irilici,
iistava im. . r. - sistem koji regulie nivo
vode i proputanje brodova kroz brane
koje prepreuju plovni put.
ustavan prid., odr. v. ustavni - u skladu sa
ustavom, zasnovan na ustavu, koji se
odnosi na ustav,
ustavnost im. . r., instr. jd. ustavno
u/ustavnosti - osobina onoga to je
ustavno, to je utemeljeno na ustavu,
ustavotvoran prid., odr. v. ustavotvorni koji stvara, tvori ustav, koji ima pravo
donoenja ustava,
ustegnuti gl. svr., prez. ustegnem, imp.
ustegni, prid. rad. ustegnuo/ustegao,
pril. pr. ustegnuvi/ustegavi - trgnuti,
povui (ruku); uskratiti kome to;

1191

1190
uzdrati se od ega.
ustezati (se) gl. nesvr., prez. usteem (se)
- up. ustegnuti.
ustoboiti se gl. svr., prez. ustdboim se
- uspraviti se na napadan, grub nain,
ustolienje gl. im. s. r. od ustoliiti,
ustoliiti (se) gl. svr., prid. trp. ustdlien
- postaviti vladara na prijesto ili sve
enika na visoku crkvenu dunost.
ustonoac im. m. r., n. mn. ustdnoci, g.
mn. ustdnozaca - zool. rak izduenog
tijela; stomatopodi.
ustopice/ustopce pril. - u stopu (pratei)
koga, neposredno za kim ili im.
ustostruenje gl. im. s. r. od ustostruiti,
ustostruiti (se) gl. svr., prid. trp. ustdstruen - mat. doslovno poveati sto
puta; razg. poveati mnogo puta, npr.
imetak.
ustrajati gl. svr., prez. ustrajem - ne
odustati do kraja, ne poputati, ostati pri
svome, biti uporan,
ustrajavati gl. nesvr., prez. ustrajavam up. ustrajati,
ustrajno pril. - s ustrajnou, uporno,bez
odustajanja,
ustrajnost im. ., instr. jd. ustrajnou/
ustrajnosti - osobina onoga koji je
ustrajan, svojstvo onoga to je ustrajno,
ustraeno pril. uplaeno, u strahu,
ustraiti (se) gl. svr., prez. ustraim se,
prid. trp. ustraen - preplaiti koga, za
dati mu strah, uplaiti,
ustraviti se gl. svr., prez. ustravim se,
prid. trp. ustravljen - biti obuzet stra
vom, jako se uplaiti,
ustravljeno pril. - uplaeno, ustraeno, u
stravi, u velikom strahu,
ustrati se gl. svr., prez. ustrim se - nai
se u pometnji kad treba neto brzo
rijeiti, nastojati brzo pomoi kome,
poeti uurbano trati, dati se u tranje,
ustrebati gl. svr., prez. ustrebam - kad
neto u jednom asu zatreba, zatrebati,
ustremiti se gl. svr., prez. ustremim se,
prid. trp. ustremljen - napasti koga ili
to, baciti se, navaliti na koga, otro
uperiti pogled,
ustreptalost im. . r., instr. jd. ustreptalou/ustreptalosti - uzbuenost, stanje
onoga koji je ustreptao.
ustreptati gl. svr., prez. ustrepem uzbuditi se, uzdrhtati.

ustrijeliti gl. svr., prez. ustrijelim, prid.

trp. ustrijeljen - pogoditi, ubiti koga
strijelom ili vatrenim orujem; (se)
izvriti samoubistvo vatrenim orujem,
ustroj im. m. r. - ustrojstvo,
ustrojiti gl. svr., prez. ustrojim - uiniti
da ta funkcionira kao jedinstvena stru
ktura, organizirati,
ustrojstvo im. s. r., g. mn. ustrdjstava ustroj, skup sistemskih odnosa meu
dijelovima ega; struktura,
ustruavanje gl. im. s. r. od ustruavati
se.
ustruavati (se) gl. nesvr., prez. ustrua
vam se - ustezati se, oklijevati, stidjeti
se, enirati se.
ustuk im. m. r., n. mn. us tuci, g. mn.
ustuka - uzmak, brzo povlaenje, odstu
panje.
ustuknuti gl. svr., prez. ustuknem, imp.
ustukni, prid. rad. ustuknuo - brzo se
povui bez utjecaja volje; odstupiti od
tvrdoga stava; popustiti, npr. pred oi
tim injenicama,
ustupak im. m. r., g. jd. ustupka, n. mn.
ustupci, g. mn. ustupaka - poputanje
od svog stava, miljenja, gledita i sl. u
korist druge strane radi ostvarivanja
sporazuma,
ustupiti gl. svr. prema nesvr. ustupati,
prez. ustupim, prid. trp. ustupljen - dati,
predati neto kome od vlastitog imetka,
interesa, prava i sl.
ustvrditi gl. svr., prez. ustvrdim, prid.
trp. ustvren - izrei tvrdnju.
usud im. m. r. - sudbina, kob, udes, ono
to je unaprijed odreeno; Usud - bie
iz bajke koje unaprijed odreuje o
vjekovu sudbinu,
usuditi se gl. svr., prez. usudim se - i
pored raznih prepreka, strahova uiniti
ta, osmjeliti se.
usukan prid., odr. v. usukani - mrav,
slab, ispijen,
usukano pril, - kruto, utogljeno, zadrto
(u ponaanju, miljenju),
usukati gl. svr., prez. usuem, imp. usui
- upresti vie niti, vlakana i sl.; (se)
upresti se; postati mrav, omravjeti,
sasuiti se.
iisuprot prij. (s gen. i dat.) - uprkos,
usprkos, unato,
usuti gl. svr., prez. uspem, prid. rad.

uenac
usuo, prid. trp. usut - iz jedne posude u
drugu izruiti to u drugu, npr. vodu.
usvajanje gl. im. s. r. od usvajati,
usvajati gl. nesvr., prez, usvajam - up.
usvojiti.
usvijetliti gl. svr., prez. usvijetlim, prid.
trp. usvijetljen - uiniti da to dobije
sjaj ienjem, peglanje i sl., postii da
se sjaji.
usvinjiti gl. svr., prez. usvinji - pejor.
uprljati (se) kao svinja, uprljati ono to
je bilo isto; potpuno pokvariti ta.
usvojenica im. . r. - ona koja je usvo
jena.
usvojenik im. m. r., g. jd. usvojenika, n.
mn. usvojenici - onaj koga je neko
usvojio, ob. dijete ostalo bez roditelja,
usvojilac im. m. r., g. jd. usvojioca, g.
mn. usvojilaca - usvojitelj, onaj koji
usvaja dijete,
usvojitelj im. m. r. - usvojilac,
usvojiti gl. svr., prez. usvojim - uzeti
dijete i brinuti se o njemu kao o svom;
prihvatiti, odobriti, sloiti se, npr. s
neijim prijedlogom.
u im. . r., g. jd. ui, g. mn. uiju/ui zool. insekt parazit u kosi ovjeka; opi
naziv za razne parazite na ivotinjama i
biljkama; prenes. dosadna, bezobrazna,
nepotena osoba,
uaniti (se) gl. svr., prez. uanim (se) izgraditi aneve radi odbrane od ne
prijatelja, utvrditi se; prenes. vrsto
drati dobar poloaj u slubi i sl.
uara im. . r., g. mn. uara - zool. vrsta
sove (umska i mala uara),
uuvan prid., odr. v. uuvani - odran u
dobrom stanju i izgledu, sa sauvanom
svjeinom.
uOvanost im. . r., instr. jd. uuvanou/uiivanosti - osobina onoga koji je
uuvan i onoga to je uuvano.
ue im. s. r., g. jd. ua, g. mn. ua mjesto gdje se rijeka ili potok ulijeva u
veu rijeku ili u more.
ueeriti gl. svr., prez. ueerim - uiniti
da ta bude kao eer, npr. ueeriti
voe, ukuhati ta u rastopljenom eeru;
prenes. slatko zaspati,
uenac im. m. r., g. jd. uenca, g. mn.
uenaca - zool. insekt koji napada vi
novu lozu; lisna u.

ueprtljati
ueprtljati/ueprtljiti se gl. svr., prez.
ueprtljam/ueprtljim se - ponaati se
kao eprtlja, biti zbunjen i kad su jedno
stavni poslovi u pitanju, zapetljati se,
zbuniti se.
uetati (se) gl. svr., prez. uetam/ueem
- etajui ui negdje, u neki prostor.
uice im. . r. plur. tantum - metalni dio
sjekire, nasuprot sjeivu u koji se utie
drak; upljina na kraju igle u koju se
udijeva konac,
uiariti gl. svr., prez. uiarim - ostva
riti iar, izvui skromnu korist na
lahak nain, snalaenjem, doskoicom,
uiljiti gl. svr., prez. uiljim, prid. trp.
usiljen - dati emu oblik iljka, zailjiti;
(se) postati kao iljak od mravosti,
uimice pril. - uicama (udariti),
uinuti gl. svr., prez. uinem - istegnuti
(lea, vrat), to za posljedicu ima bol i
ukoenost,
uiroko pril. - u irinu,
uitak im. m. r., g. jd. uitka, n. mn. uici,
g. mn. uitaka - uiveni, uvueni dio u
kroju tkanine ili platna,
uiti gl. svr., prez. uijem, prid. trp. uiven/uit - pomou igle i konca sastaviti
dva dijela tkanine, pokrpati izderotinu,
zaiti, priiti,
ukopiti gl. svr., prez. ukopim, prid. trp.
ukopljen - utrojiti, odstraniti sjemenike, kastrirati; pren. razg. uiniti koga
nesposobnim, npr. za rad, akciju, stva
ralatvo.
ukopljenik im. m. r., g. jd. ukopljenika,
n. mn. ukopljenici - onaj koji je ukopijen.
uljiv prid., odr. v. uljivi - koji ima ui,
koji je napadnut uima,
uljivac im. m. r., g. jd. uljivca, g. mn.
uljivica - onaj koji ima ui; prenes.
pejor. odrpanac, bijednik,
uljivica im. . r. - ona koja je uljiva.
umrkati gl. svr., prez. umrkam - mr
kanjem uvui, up. mrkati.
iinT prid. odr. v. - koji se odnosi na uho,
koji je dio uha.
uoriti gl. svr., prez. udrim, prid. trp.
uren - oblikovati tlocrt sela ili mjesta
tako da kue oblikuju or; prenes. ui
niti da se saradnici u poslu dre reda i
pravila, da funkcioniraju besprijekorno,
utap im. m. r. - pun Mjesec, vrijeme kad

1193

1192
je Mjesec pun.
utapiti se gl. svr., prez. utapim se, prid.
trp. utapljen - postati kao tap, ukrutiti
se, ukoiti se kad treba raditi ili djelo
vati.
utaviti gl. svr., prez. utavim, prid. trp.
utavljen - posebnim postupcima obra
diti kou ivotinje; uiniti kou.
uteda im. . r. - ono to nije utroeno, to
je sauvano, skupljeno umjerenim tro
enjem (novac, vrijeme, materijal),
utedjeti gl. svr., prez. utedim, prid. trp.
uteen - ostvariti utedu, sauvati dio
potronih dobara umjerenim troenjem,
uteevina im. . r. - uteda, npr. uteen
novac.
utinuti gl. svr., prez. utinem, imp.
utini - prstima dobro stisnuti iju kou;
prenes. bocnuti, rei kome ta zajed
ljivo.
utipak im. m. r., g. jd. utipka, n. mn.
utipci, g. mn. utipaka - slani ili slatki
kolai od tijesta peen u vruem ulju.
utirkati gl. svr., prez. utirkam - pomo
u tirke uiniti da rublje postane kruto,
zakrobiti.
utogljenost im. . r., instr. jd. utogljenou/utgljenosti - svojstvo ili stanje
onoga koji je utogljen i onoga to je
utogljeno,
utogljiti se gl. svr., prez. utogljim se,
prid. trp. utogljen - biti ukoen u pona
anju, pridati sebi vei znaaj, postati
usiljen.
uuljati se gl. svr., prez. uuljam se uunjati se, kriom ui, kradom se uvu
i.
uur im. m. r. (ar.) - ujam, naknada u bra
nu koju je mlinar uzimao za mljevenje
u mlinu.
uutkati gl. svr., prez. uutkam - naglo
zautkati koga da ne bi izrekao kakvu
tajnu, prisiliti koga da ne govori,
utabanati gl. svr. (tur.), prez. utabanam
- ugaziti tabanima, uravnati gazajui
tabanima.
utabati gl. svr., prez. utabam - utabanati,
poravnati ob. iskopanu zemlju gazajui
tabanima.
utaboriti se gl. svr., prez. utaborim se urediti tabor i smjestiti se (ob. vojska),
utai gl. svr., prez. utaknem - utaknuti,
uvui, npr. konac u iglu.

iitaja im. . r., g. mn. utaja - pronevjera,

prisvajanje tue imovine, neprijavljivanje poreza na prihode,
utajilac im. m. r., g. jd. utajioca, g. mn.
utajilaca - utajitelj, utajiva, onaj koji
vri ili je izvrio utaju,
utajitelj im. m. r. - utajilac, utajiva,
utajiti gl. svr., prez. utajim, prid. trp.
utajen - izvriti utaju, zatajiti, pronevje
riti.
utajiva im. m. r., g. jd. utajiva - osoba
koja vri ili je izvrila utaju, utajilac,
utajitelj.
utakmica im. . r. - sport, nadmetanje
dvaju timova; uope takmienje, natje
canje, nadmetanje u neemu,
utaknuti gl. svr., prez. utaknem, prid.
rad. utaknuo/utakao - utai, provui,
uvui, npr. konac u iglu.
utamniiti gl. svr., prez. utamniim,
prid. trp. utamnien - baciti koga u
tamnicu, zatvoriti ga u zatvor,
utanaiti gl. svr. (ma.), prez. utanaim,
prid. trp. utanaen - postii dogovor u
kojem su utvrene sve pojedinosti, do
govoriti se, ugovoriti,
utanjiti gl. svr., prez. utanjim, prid. trp.
utanjen - uiniti da neto bude tanje,
stanjiti ta; iz raznih razloga progovoriti
tankim, slabo ujnim, tihim, blagim
glasom; smrati, oslabjeti, stanjiti se;
prenes. biti na izmaku snaga; arg. osta
ti bez novca,
utapati (se) gl. nesvr., prez. utapam (se)
- uranjati ta ispod povrine vode; (se)
daviti se u vodi, guiti se.
utaiti gl. svr., prez. utaim, prid. trp.
utaen - utoliti, ugasiti, zadovoljiti po
trebu za jelom i piem.
utei gl. svr., prez. uteem/uteknem pobjei, skloniti se, umai, spasiti se
(od neprilike, opasnosti po ivot, teko
a, od ega neprijatnog).
uteg im. m. r., n. mn. utezi - metalni pred
met odreene teine koji slui za mje
renja na vagi; dio satnog mehanizma
koji omoguava rad zidnog sata; spor
tski rekvizit u dizanju tegova,
utega im. . r., n. mn. utezi, g. mn. utega udlaga, pomagalo kojim se uvruje
dio tijela ob. prilikom preloma kostiju,
utegnuti (se) gl. svr., prez. utegnem,
imp. utegni - uvrstiti, stegnuti pomou

utjecaj
pomagala (zavoji, udlage) povrijeeni
dio tijela da u takvom poloaju prije
prebol i; opasati, npr. pojas,
utemeljitelj im. m. r. - osniva, osoba
koja je utemeljila, osnovala neku usta
novu, firmu, udruenje, drutvo itd.
utemeljiti/utemeljiti gl. svr., prez. ute
meljim, prid. trp. utemeljen - postaviti
temelje emu, osnovati; iznijeti neobo
rive argumente koji potkrepljuju kakve
tvrdnje.
utemeljiva im. m. r., g. jd. utemeljiva
- utemeljitelj, onaj koji utemeljuje,
utenzllije im. . r. mn. (lat.) - medicinski
instrumenti,
uterus im. m. r. (lat.) - anat. maternica;
plod utrobe, dijete,
uticaj im. m. r. - utjecaj,
uticajan prid., odr. v. uticajni - utjecajan,
uticanje gl. im. s. r. od uticati,
uticati gl. nesvr., prez. utiem - utjecati,
djelovati na koga.
utika im. m. r., g. jd. utikaa - naprava
na kraju ice sa dva ili tri klina pomou
koje se aparat ukljuuje u telefonsku ili
elektrinu mreu,
utilitaran prid. (lat.), odr. v. utilitarni upotrebljiv u praktine svrhe, koji
odgovara neposrednoj koristi; prakti
an, prikladan, svrhovit,
utilitarizam im. m. r. (lat.), g. jd. utilitarizma, g. mn. utilitarizama - uenje po
kome je osnova ljudskog morala ono
to donosi neposrednu korist; prenes.
tenja da se iz svega izvue korist,
utisak/utisak im. m. r., g. j d utiska/
utiska, n. mn. utisci!utisci, g. mn. utisa
ka/utisaka - dojam,
utisnuti gl. svr., prez. utisnem, imp.
utisni - pritiskom ostaviti otisak; umet
nuti smjestiti ta u tijesan prostor;
ugurati se, tiskajui se zauzeti mjesto,
uvui se; prenes. urezati se u sjeanje,
ostati trajno u sjeanju,
utiati gl. svr., prez. utiam, prid. trp.
utian - smanjiti buku, stiati, uiniti da
ta bude tie; prenes. oslabiti, nestati,
prestati, npr. bol.
utjecaj im. m. r., g. jd. utjecaja, g. mn.
utjecaja - uticaj, mo, snaga djelovanja
na koga ili ta da mijenja svoje po
stupke, ponaanje, nain ivota itd.

utjecajan
utjecajan prid., odr. v. utjecajni - uticajni,
koji ima jak utjecaj, veliku mo da
utjee.
utjecanje gl. im. s. r. od utjecati - uticanje.
utjecati gl. nesvr., prez. utjeem, pril.
sad. utjeui - uticati, imati utjecaj na
koga ili ta, djelovati na koga, na ta;
ulijevati se, npr. potok utjee u rijeku,
utjeha im. . r., dat. jd. utjehi - potiski
vanje i ublaavanje tuge i drugih nega
tivnih emocija nakon kakve ivotne
tragedije nalaenjem drugih kvaliteta u
ivotu koji slijedi,
utjelovljenje gl. im. s. r. od utjeloviti,
utjeloviti gl. svr., prez. utjelovim, prid.
trp. utjelovljen - dati emu zamiljenom
materijalni oblik, otjelotvoriti.
utjerati gl. svr., prez. utjeram - uz
upotrebu sile uiniti da neko negdje
ue, ugnati; pritiskom, zamahom ili
udarcima uini da to (ekser, npr.) ue
u neto tvrdo, zabiti; prestraiti koga
(utjerati strah); opametiti (utjerati pa
met u glavu); naplatiti dug, porez i sl.
utjeriv prid., odr. v. utjerivI - koji se
moe utjerati; naplativ (dug),
utjean prid., odr. v. utjeni - koji moe
utjeiti, koji se odnosi na utjehu, npr.
utjena nagrada,
utjeiti gl. svr., prez. utjeim - utjehom
pomoi kome da ublai bol, tugu,
alost, pruiti utjehu; (se) sam nai
utjehu.
utjeiv/utjeljiv prid., odr. v. utjeivl/
utjeljivl - koji se da utjeiti,
utjeno pril. - pruajui utjehu, djelujui s
utjehom.
utkati gl. svr., prez. utkam, trp. prid.
utkan - tkanjem ugraditi to u posto
jee.
uto/u tom pril. - u tom trenutku, u taj mah,
istovremeno.
utoite im. s. r. - sklonite, pribjeite,
mjesto gdje se ko sklonio od opasnosti,
nevolje.
utoliko pril. - u konekstu ispred kompa
rativa za izricanje posljedice, npr. uto
liko bolje.
utoliti gl. svr., prez. iitollm, prid. trp.
utoljen - udovoljiti nekoj elji, ugasiti
kakvu potrebu, npr. e, glad, bijes,
utonuti gl. svr., prez. utonem, imp. utdni

1195

1194
- djelomino ili potpuno upasti u ta,
npr. u vodu, ivo blato; prenes. udubiti
se, unijeti se u ta, predati se emu;
zaspati ugodnim, tvrdim snom. [- u san]
utopija im. . r. (gr.) - zamiljeno ide
alno drutvo u kojem vladaju savreni
odnosi, blagostanje i srea, idealno
stanje koje je nemogue ostvariti, ne
ostvariva zamisao, zamisao bez podlo
ge.
utopijski prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na utopiju,
utopijski pril. (gr.) - na utopijski nain,
kao u utopiji.
utopist(a) im. m. r. (gr.), g. jd. utdpiste ovjek koji stvara ideje o utopiji; razg.
osoba zanesena utopijom,
utopistiki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na utopiste,
utopistiki pril. (gr.) - kao utopist, na
nain utopista,
utopiti (se) gl. svr., prez. utopim (se),
prid. trp. utopljen - zagnjuriti koga u
vodu i udaviti ga; prenes. uiniti da ko
ili ta nestane u mnotvu, iroj zajednici
i sl.; (se) izgubiti ivot u vodi, udaviti
se; izgubiti se, nestati stapajui se s im
veim, jaim i sl.
utopliti gl. svr., prez. utopllm, prid. trp.
utopljen - obui toplu odjeu i zatititi
(se) od hladnoe, toplo (se) odjenuti;
zagrijati (se),
utopljenica im. . r. - ona koja se utopila,
utopljenlkl prid. odr. v. - koji se odnosi
na utopljenike,
utopljenlki pril. - kao utopljenik, na
nain utopljenika,
utopljenik im. m. r., g. jd. utopljenika, n.
mn. utopljenici - onaj koji se utopio,
utorak im. m. r., g. jd. utorka, n. mn.
utorci, g. mn. utoraka - dan u sedmici
koji dolazi iza ponedjeljka, drugi dan
poslije nedjelje,
utovar im. m. r. - unoenje ili tovarenje
robe, tereta i sl. u prevozno sredstvo,
utovariti gl. svr., prez. utdvarlm, prid.
trp. utdvaren - smjestiti stvari, robu,
teret u automobil, kamion, vagon, brod
i sl.
utovarni prid. odr. v. - koji se odnosi na
utovar, koji slui za utovar,
utoviti gl. svr., prez. utovim (se), prid.
trp. utovljen - ugojiti (se), udebljati (se),

uhraniti ivotinju kako bi se postigla

bolja cijena pri prodaji,
utrapiti gl. svr., prez. utraplm, prid. trp.
utrapljen - dati, prodati kome ta i na
lukav nain rijeiti se ega, ostvariti
samo za sebe povoljno stanje, podme
tnuti, prevariti, uvaliti kome ta.
utrati gl. svr., prez. utrim/utrim - ui
trei.
utrenlk im. m. r. (zast.), g. jd. utrenlka, n.
mn. utrenlci - utrt put, put koji nije na
sut kamenjem,
utrina im. . r.(zast.) - zajednika livada
koja slui za ispau stoke.
utrka im. . r., dat. jd. utrci - utrkivanje,
takmienje u tranju, ko je bri, trka
ljudi i ivotinja,
utrkivanje gl. im. s. r. od utrkivati se.
utrkivati se gl. nesvr., prez. utrkujem se,
pril. sad. utrkujui - nadmetati se, natje
cati se, takmiiti se u tranju,
utrljati gl. svr., prez. utrljam - ravno
mjernim pokretima dlana nanijeti ulje,
kremu i sl. na kou.
utrnue im. s. r. - utmulost, obuzetost
trncima zbog slabe cirkulacije krvi; ne
stanak, gaenje ega, npr. loze poro
dice.
utrnuti (se) gl. svr., prez. utrnem, imp.
utrni - biti obuzet trncima zbog slabe
cirkulacije krvi; ekspr. ugasiti to, npr.
svjetlo; (se) ugasiti se, npr. kakva
aktivnost.
utroba im. . r., g. jd. utrobe, n. mn.
utrobe - organi smjeteni u trbunoj i
grudnoj upljini ovjeka ili ivotinje
(eludac, crijeva i dr.); iznutrica; brod
iznutra, dio izmeu kostura i palube,
nutrina.
utroje pril. - raditi ta uz sudjelovanje tri
ju osoba, tri osobe zajedno,
utrostruenje gl. im. s. r. od utrostruiti,
utrostruiti gl. svr., prez. utrdstrulm,
prid. trp. utrdstruen - uiniti trostru
kim, ojaati ta tri puta, poveati; presavijanjem nainiti tri sloja,
utroak im. m. r., g. jd. utroka, n. mn.
utroci, g. mn. utroaka - ono to se
potroi, potronja, npr. energije, novca,
vremena itd. (ob. u radnom procesu),
utroiti gl. svr., prez. utroim, prid. trp.
utroen - potroiti energiju, novac, vri
jeme itd., npr. u proizvodnji, u doma

utvrda

instvu.
utrpati gl. svr., prez. utrpam - bez reda i
natrpati u to, nasilu ugurati; (se) pren.
pejor. doi nepozvan, naturiti se, name
tnuti se, uvaliti se, ugurati se.
utrti gl. svr., prez. utrem/utarem, prid.
trp. utrt/utrven - hodanjem, vonjom i
sl. od livade uiniti tvrdu stazu; od
snijega gaenjem napraviti prtinu; pre
nes. prokriti put za one koji dolaze, up.
ii utrtim stazama,
utrak im. m. r., g. jd. utrka, n. mn.
utrci, g. mn. utrdka - ob. dnevni pa
zar, novani iznos ostvaren prodajom
artikala u trgovini, rezultat trgovanja,
npr. dnevni utrak.
utuen prid., odr. v. utueni - bezvoljan,
potiten, bez volje, sumornih osjeanja,
utui gl. svr., prez. utuem/utuem, imp.
utui, prid. trp. utuen - uiniti koga
utuenim, potitenim, ubiti mu volju,
deprimirati; potroiti to bez koristi, up.
utui vrijeme.
utuk im. m. r., n. mn. utui, g. mn. utuka odgovor kome u polemici, diskusiji,
protivnapad; arh. lijek, protivotrov,
ututkfinost im. . r., instr. jd. ututkanou/ututkanosti - stanje onoga to je
ututkano ili koji je ututkan.
ututkati g l svr., prez. ututkam, trp. prid.
ututkan - umotati ta sa svih strana
kako bi bilo toplije, zavui sa svih
strana oko tijela, npr. pokriva,
utuviti/utuviti gl. svr., prez. utuvim/
utuvim, prid. trp. utuvljen/utuvljen upamtiti; ponavljanjem i jasnim obja
njenjima uiniti da neko to zapamti,
uliti u pamet,
iitva im. . r., g. mn. utvl - zool. barska i
morska ptica iz porodice pataka,
iitvara im. . r., g. mn. utvara - avet,
privienje, sablast koji su plod mate,
fikcija.
utvaranje gl. im. s. r. od utvarati,
utvarati gl. nesvr., prez. utvaram, pril.
sad. utvarajui - zast. umiljati, stvarati
matom utvare, privienja, up. utvoriti,
utvoriti gl. svr., prez. utvorlm, prid. trp.
utvoren - zast. umisliti to, stvoriti ma
tom privienje, utvaru,
utvrda im. . r., g. mn. utvrda - kameno
utvrenje sagraeno za odbranu od
navale neprijatelja, tvrdalj.

utvrditi
utvrditi gl. svr., prez. utvrdim, prid. trp.
utvren - uvrstiti to da bude neo
svojivo, da se ne pomie, osigurati; po
tpuno nauiti, stei sigurnost u znanju;
tano to ustanoviti, prouavanjem
izvesti pravi zakljuak, konstatirati,
utvrdo/iitvrdo pril. - na nain da bude
tvrdo, supr. umeko.
uvakufiti gl. svr., prez. uvakufim - za
vjetati, dati imovinu u vakuf,
iivala im. . r., g. mn. uvala - manji mor
ski zaliv.
uvaliti gl. svr., prez. uvalim, prid. trp.
uvaljen - gurnuti neki predmet u ta;
prenes. podvaliti kome to neispravno;
uiniti da neko neto uradi za drugoga;
(se) zapasti u nepriliku, nai se u
nezgodnoj situaciji, u nevolji,
uvaljati (se) gl. svr., prez. uvaljam (se) uiniti valjanjem da neto bude uva
ljano (sukno, vuna); valjajui postii da
se po tome to nahvata, npr. eer,
brano.
uvarak im. m. r., g. jd. uvarka, n. mn.
uvarci, g. mn. uvaraka - podvarak, ono
to se due varilo, npr. napitak od
prokuhanog bilja; meso s kiselim kupu
som ili krompirom.
uvaavanje gl. im. s. r. od uvaavati,
uvaavati gl. nesvr. prema svr. uvaiti,
prez. uvaavam, pril. sad. uvaavajui cijeniti koga, imati potovanje prema
njemu; uzimati u obzir sve injenice i
okolnosti, uraunavati sve bitne detalje,
uvaen prid., odr. v. uvaeni - potovan,
cijenjen, ugledan; uzet u obzir,
uvaiti gl. svr., prez. uvaim, prid. trp.
uvaen - prihvatiti, uraunati, uzeti u
obzir.
iivee(r) pril. - na poetku noi, kad
nastupi veer, kad se smrkne,
uvean prid., odr. v. uveani - koji je vei
nego toje bio, povean,
uveanica im. . r., g. jd. uveanice, n.
mn. uveanice - gram. augmentativ, ri
je koja znai neto uveano,
uveati gl. svr., prez. uveam - poveati
ta, uiniti veim; (se) postati vee sa
mo od sebe.
uveavajui prid. odr. v. - koji uveava,
ob. u kontekstu, npr. uveavajue ogldalo.
uveden prid., odr. v. uvedeni - koji je

1197

1196
sasvim uhodan u poslu, uspjean, pro
fesionalan.
uvehlost im. . r., instr. jd. iivehlou/
uvehlosti - uvehnulost, stanje onoga to
je uvehlo.
uvehnulost im. . r., instr. jd. uvehnulou/uvehnulosti - uvehlost.
uvehnuti/uvehnuti gl. svr., prez. itvehnem - doi u stanje uvehlosti, izgubiti
svjeinu, boju, snagu; prenes. propasti
(ono to se uzdizalo, razvijalo, raslo,
npr. u kulturi, javnoj djelatnosti),
uveliati gl. svr., prez. uveliam trp. prid.
uvelian - svojim prisustvom uiniti da
neto bude jo vee, ljepe; rijeima
predstaviti neto veim nego to jeste,
pretjerati u opisivanju dodavanjem i
onoga ega nema u stvarnim injenica
ma.
uveliavanje gl. im. s. r. od uveliavati.
uveliavati gl. nesvr., prez. uveliavam,
pril. sad. uvelivajui - predstavljati
neto veim nego to jeste, pretjerivati
u opisivanju dododavanjem i onoga e
ga nema u stvarnosti, up. svr. gl. uve
liati.
uvelike/iiveliko pril. - u jeku, u zamahu, u
velikoj mjeri (o poslu koji je ve uzna
predovao).
uvelost/uvenulost im. . r. - ob. uvehlost,
uvehnulost.
uvenuti/uvenuti gl. svr., prez. uvenem ob. uvehnuti.
uvertira im. . r. (fr.) - uvod u vee mu
ziko djelo (operu, operetu) koje izvodi
orkestar; predigra; manje djelo za orke
star (u jednom stavku); prenes. uvod za
neto neprijatno, nelagodno,
uveseljavanje gl. im. s. r. od uveseljavati,
uveseljavati gl. nesvr., prez. uveselja
vam, pril. sad. uveseljavajui zanimlji
vim i kominim priama, postupcima i
sl. initi da drutvo bude veselo, raspo
loeno, iriti veselje.
uvesti1 gl. svr., prez. uvezem, imp. uvezi,
prid. rad. uvezao, prid. trp. uvezen stra
nu robu unijeti u svoju zemlju; vozei
se ui u neki prostor.
uvesti2 gl. svr., prez. uvedem/uvedem,
imp. uvedi, aor. uvedoh, prid. rad. uveo,
prid. trp. uveden - dovesti koga, vodei
ga uiniti da ue u odreeni prostor;
uputiti koga u posao; adm. unijeti u

knjige, zapisati, zavesti; uspostaviti

(red); uiniti da ta postane obiaj, pra
ksa.
uvez im. m. r. - povez, korienje (o knji
zi), nain uvezivanja, npr. tvrdi uvez.
uvezati gl. svr., prez. uveem, prid. trp.
uvezan - uiniti vezanjem da vie odvo
jenih dijelova postane cjelina, spojiti
listove u knjigu; ukoriiti.
uvid im. m. r. - posmatranje, rasuivanje i
razmiljanje o neem kako bi se na
osnovu vie podataka donio zakljuak,
uvidjeti gl. svr., prez. uvidim - na osnovu
posmatranja, razmiljanja i rasuivanja
razumjeti ono to se prije nije moglo ili
htjelo shvatiti,
iiviaj im. m. r., g. jd. uviaja, g. mn.
uviaja - postupak utvrivanja inje
nica i okolnosti ob. nakon kakvog ka
njivog prekraja, oevid,
uviavan prid., odr. v. uviavni - razu
man, koji uvia sve pojedinosti, shvaa
smisao ega, koji razumije drugoga,
uviavno pril. - razumno, na uviavan
nain.
uviavnost im. . r., instr. jd. uviavnou/uvivnosti - osobina onoga koji je
uviavan.
uvijanje gl. im. s. r. od uvijati,
uvijati (se) gl. nesvr., prez. uvijam (se),
pril. sad. uvijajui (se) - umotavati ta u
papir; izbjegavati neposredno odgovo
riti na pitanje, okoliati; (se) initi kru
ne pokrete nekim dijelom tijela, izvi
jati se; uvijanjem kovrati kosu; zamotavati cigaret-papir,
uvijek pril. - u svako doba, u svakoj pri
lici, svaki put; stalno, neprestano.
uvijen prid., odr. v. uvijeni - umotan u
to; nejasan u odgovoru, zaobilazan, s
naznakama; ukovran (kosa),
uvijeno pril. - nejasno, na posredan,
zaobilazan nain,
uvinuti (se) gl. svr., prez. iivinem (se) saviti (ruku); okrenuti (se) oko ose.
uvir im. m. r. - ekspr. ue, mjesto gdje
voda uvire; mjesto gdje voda odlazi pod
zemlju, ponire,
uviranje gl. im. s. r. od uvirati,
uvirati gl. nesvr., prez. uvirem, pril. sad.
uvirui - ulijevati se u veu vodu, npr.
potok uvire u rijeku; odlaziti pod ze
mlju, npr. rijeka ponornica uvire.

uvjetno

iivls pril. - prema gore, navie, u visinu

(npr. skok uvis).
uviti gl. svr., prez. uvijem, imp. uvij,
prid. trp. uvijen/iivit - up. uvijati,
uvjeravanje gl. im. s. r. od uvjeravati,
uvjeravati gl. nesvr. prema svr. uvjeriti,
prez. uvjeravam, pril. sad. uvjeravajui
- potvrujui argumentima nastojati da
onaj koji sumnja ostane uvjeren da je
neto istina, pokuavati uvjeriti koga,
izjavljivati sa sigurnou; (se) sve vie
postajati uvjeren u to, uviati,
uvjeren prid., odr. v. uvjereni - koji je
siguran u ta, koji vjeruje u neto sa
sigurnou; koji je ta po uvjerenju;
osvjedoen,
uvjereno pril. - s uvjerenjem, samopo
uzdano, sa sigurnou,
uvjerenost im. . r., instr. jd. uvjereno
u/uvjerenosti - stanje onoga koji je
uvjeren, sigurnost u to; samopouzda
nje.
uvjerenje gl. im. s. r. - uvjerenost, izgra
eno miljenje o neemu, shvaanje,
pogled izgraen na vjerovanju da je ta
istinito, pravilno, pravedno; (steena)
sigurnost u ta; uvjerenost; admin. po
tvrda, dokument koji potvruje ta.
uvjeriti gl. svr., prez. uvjerim, prid. trp.
uvjeren - dokazati kome da je ta isti
nito, pravilno, uiniti da povjeruje; (se)
dobiti, nai potvrdu, siguran dokaz,
ispitivanjem ta potvrditi, osvjedoiti
se, uvidjeti,
uvjerljiv prid., odr. v. uvjerljivi - koji zna
uvjeriti, koji uvjerava; utemeljen, za
snovan na stvarnosti; oigledan, opi
pljiv, npr. dokaz,
uvjerljivo pril. - na uvjerljiv nain, s
uvjerljivou,
uvjerljivost im. . r., instr. jd. uvjerljivo
sti/uvjerljivou - svojstvo onoga to je
uvjerljivo.
uvjet im. m. r. - uslov, pretpostavka po
trebna da se to ostvari, ono od ega
neto zavisi,
uvjetan prid., odr. v. uvjetni - uslovan,
koji je ostvarljiv ako se ispuni neki
uvjet.
uvjetno pril. - prihvaeno pod nekim
uvjetom.

uvjetovanost
uvjetovanost im. . r., instr. jd. uvjeto
vanou/uvjetovanosti - svojstvo onoga
to je uvjetovano,
uvjetovanje gl. im. s. r. od uvjetovati,
uvjetovati gl. svr. i nesvr., prez.
uvjetujem, pril. sad. uvjetujui - usloviti
ili uslovljavao to, postaviti ili po
stavljati uvjete,
uvjebanost im. . r., instr. jd uvjeba
no u/uvjebano ti - osobina onoga koji
je uvjeban i svojstvo onoga to je
uvjebano,
uvjebati gl. svr., prez. uvjebam usavriti, razviti vjetine vjebanjem,
uvlaenje gl. im. s. r. od uvlaiti,
uvlaiti gl. nesvr., prez. uvlaim, pril.
sad. uvlaei - vui unutra ono to je
ispred, napolju, up. uvui,
uvlaka im. . r., g. jd. uvlake, dat. jd.
uvlaci, n. mn. uvlake - ono to se uvla
i; prenes. osoba koja se uvlai, ulizuje.
uvod im. m. r. - ono od ega ta poinje,
poetak, priprema, npr. poetni dio
knjige, rasprave, govora, razgovora,
izlaganja; poetak neke radnje, doga
aja.
uvodilac/uvoditelj im. m. r., g. jd. uvddioca/uvdditelja - onaj koji koga u neto
uvodi, npr. u neku prostoriju,
uvoenje gl. im. s. r. od uvoditi,
uvoditi gl. nesvr., prez. uvodim, pril. sad.
uvodei - initi da ko ili ta bude uve
deno, up. uvesti,
uvodni prid. odr. v. - poetni, pripremni,
koji uvodi u ta.
uvodniar im. m. r. - novinar koji pie
uvodnike u novinama,
uvodnik im. m. r., n. mn. uvodnici - prvi,
udarni lanak u novinama i slinim
publikacijama,
u vojaiti gl. svr., prez. uvojaim, prid.
trp. uvdjaen - uiniti koga vojnikom,
uniformisati; uvjebati da bude vojnik;
mobilisati.
uvojak im. m. r., g. jd. uvojka, n. mn.
uvojci, g. mn. uvojaka - kovre, uvijen
pramen kose; vitica,
uvoji im. m. r., em. i hip. od uvojak.
uvoz im. m. r. - kupljena roba u ino
zemstvu i njen dovoz na domae trite,
import, suprot, izvoz,
uvoziti gl. nesvr., prez. uvozim, pril. sad.
uvozei, trp. prid. uvoen - kupiti robu u

1199

1198
inozemstvu i prodavati je na domaem
tritu, up. svr. uvesti,
uvozni prid. odr. v. - koji se odnosi na
uvoz robe iz inozemstva,
uvoznikl prid. odr. v. - koji se odnosi na
uvoznike.
uvoznik im. m. r., n. mn. uvoznici - onaj
koji uvozi, koji se bavi uvozom, suprot,
izvoznik.
uvri se gl. svr., prez. uvrgnem se - up.
u vrgnuti se.
uvrebati gl. svr., prez. uvrebam vrebajui uloviti, uhvatiti,
uvreda im. . r. - ono to vrijea, nanosi
sramotu, nepravdu, rui dostojanstvo
drugoga (rijei, lai, postupci itd.);
osjeaj izazvan takvom rijei ili postu
pkom.
uvredljiv prid., odr. v. uvredljivi - koji se
lahko vrijea; razg. ono to vrijea, npr.
uvredljive rijei,
uvredljivost im. . r., instr. jd. uvredljivo
u/uvredljivosti - svojstvo onoga koji
vrijea; svojstvo onoga koji se lahko
vrijea.
uvrgnuti (se) gl. svr., prez. uvrgnem se,
imp. uvrgni - uvri se, umetnuti se,
baciti se na koga, liiti po osobinama,
naslijediti ije osobine (pamet, ljepotu,
narav itd.).
uvrh prij. s gen. - pri vrhu ega, na vrhu,
npr. uvrh trenje,
uvrijediti gl. svr., prez. uvrijedim, prid.
trp. uvrijeen - nanijeti kome uvredu;
osjetiti se pogoen uvredom, primiti ta
kao uvredu,
uvrijeen prid., odr. v. uvrijeeni - kojem
je naneena uvreda, pogoen uvredom,
uvrijeeno pril. - pokazujui se uvrijee
nim, na nain koji odaje uvrijeenost,
uvrijeenost im. . r., instr. jd. uvrije
enou/uvrijeenosti - osjeaj ili stanje
onoga koji je uvrijeen,
uvrijeen prid., odr. v. uvrijeeni - uko
rijenjen, rairen, koji je uao u obiaj,
npr. uvrijeena navika,
uvrijeiti se gl. svr., prez. uvrijeim rairiti se kao vrijea; pren. uvrstiti se,
primiti se, uzeti maha, ui u naviku,
uvrnut prid., odr. v. uvrnuti - prenes. ne
uobiajen u ponaanju, smuen, sulud,
udan, luckast.

uvrnuti gl. svr. prema nesvr. uvrtati,

prez. uvrnem, imp. uvrni - uvrtanjem,
zavrtanjem dati emu spiralni oblik;
postaviti sijalicu u leite; ugasiti petro
lejku uvrtanjem stijenja; zavrnuti, npr.
rukav koulje; zadati bol uvrtanjem
ruke.
uvrstiti (se) gl. svr., prez. uvrstim (se),
prid. trp. uvrten/uvren - stati u vrstu,
ukljuiti (se) meu druge ili drugo,
uvrtati gl. nesvr., prez. uvrem, imp.
uvri - initi da neto bude uvrnuto, up.
svr. gl. uvrnuti,
uvuen prid., odr. v. uvueni - onaj koji je
unutra nakon uvlaenja; pren. onaj koji
se bez svoje volje naao u kakvoj nepo
doptini, u emu loem, nedoputenom.
uvui gl. svr., prez. uvuem, aor. uvukoh,
prid. trp. uvuen - vukui unijeti ta;
utaknuti to u uzak otvor, npr. konac u
iglu, udjenuti; povui unutra ono to je
istaknuto, npr. trbuh; povui u se, npr.
dim cigarete; ukljuiti koga da sudje
luje u emu, ukljuiti ga u ta; umije
ati, uplesti koga u ta; (se) neopaeno
ui, uuljati se; silom ili lukavstvom
zauzeti neki poloaj u hijerarhiji itd.
uz/uza prij. - s akuz., npr. uz rijeku, uz
mene.
uz- pref. - u izvedenim rijeima, npr. u
prez. uzmognem, kao us- pred bezvunim suglasnikom, npr. uspeti se.
uzai gl. svr., prez. uzaem, imp. uzi,
prid. rad. uzaao - uzii, popeti se,
svladati uzbrdicu i stii na vrh.
uzajaman prid., odr. v. uzajamni - reci
proan, meusoban, ono to jedna oso
ba ini drugoj i obratno,
uzajamno pril. - reciprono, meusobno,
na uzajaman nain,
uzajamnost im. . r., instr. jd. uzajmnou/uzajmnosti - svojstvo onoga to je
uzajamno.
uzajmiti gl. svr., prez. uzajmlm, prid. trp.
uzajmljen - posuditi to od drugoga,
uzeti i dati u zajam, pozajmiti,
uzak prid., odr. v. uski/uski, komp. ui male irine, suvie malen, tijesan; pre
nes. uskih pogleda, zadrt (o osobi),
uzalud/uzaludno pril. - beskorisno, ulu
do, nizato, na uzaludan nain, npr. po
troeno vrijeme i napori bez rezultata.

uzbudljiv

uzaludan prid., odr. v. uzaludni - besko

ristan, bezuspjean, koji nema izgleda
na uspjeh.
uzaludnost im. . r., instr. jd. uzaludno
sti/uzaludnou - svojstvo onoga to je
uzaludno,
uzaman pril. - uzalud, badava,
iizan prid., odr. uzani - uzak.
uzanca/uzansa im. . r. (fr.), n. mn.
uzance/uzanse, g. mn. uzanca/uzansl obiaj, navika; dugogodinjom praksom
uhodani obiaji u trgovini,
uzao im. m. r., g. jd. uzla, n. mn. uzlovi vor, petlja, ono to se dobije kad se
konac, ue, ica i sl. veu ili zamrse,
uzaptiti/uzaptiti gl. svr. (ar), prez.
uzaptlm, prid. trp. uzapen - zast. uha
psiti, baciti u zatvor; prenes. drati koga
u zaptu, ne dati da se slobodno razvija,
sputati ga.
uzastopan/uzastopan prid., odr. v. uza
stopni/uzastopni - koji slijedi jedan za
drugim.
uzastopice/uzastopice pril. - uzastopno,
uzastopno/uzastopno pril. - uzastopice, u
slijedu, jedno za drugim,
uzastopnost/uzastopnost im. . r., instr.
jd. uzastopnou/uzastopno ti i uzastopnou/uzstopnosti - svojstvo onoga
to ide uzastopno, u slijedu,
uzaae im. s. r. (csl.) - uzlazak na nebo
Isusa Krista,
uzavrelost im. . r., instr. jd. uzavrelou/uzavrelosti - osobina onoga to je
uzavrelo, uskipjelost.
uzavreti gl. svr., prez. uzavrim - pro
vreti, prokljuati, od toplote poeti klju
ati; prenes. razljutiti se, raspaliti se.
uzbibati se gl. svr., prez. uzbibam se biti zahvaen ljuljanjem (ob. o morskim
valovima).
uzbrdica im. . r. - uspon, put uzbrdo,
suprot, nizbrdica,
iizbrdo pril. - uz brdo, uz strminu brijega,
navie, uspona ili planine,
uzbuditi (se) gl. svr., prez. uzbudim (se),
"prid. trp. uzbuen - uiniti da se ko
uznemiri, uzruja, izazvati, probuditi
uzbuenje; (se) osjetiti uzbuenje (ero
tika).
uzbudljiv prid., odr. v. uzbudljivi - koji
izaziva uzbuenje; uzbuujui; koji se
lahko uzbuuje.

uzbueno
uzbueno pril. - s uzbuenjem, uzbuu
jui se.
uzbuenje gl. im. s. r. - stanje onoga koji
je uzbuen,
uzbuivanje gl. im. s. r. od uzbuivati.
uzbuivati (se) gl. nesvr., prez. uzbu
ujem (se), pril. sad. uzbuujui (se) initi a se ko uzbuuje, postajati uzbu
en, up. svr. gl. uzbuditi,
uzbuna im. . r. - velika uznemirenost,
pometnja ob. zbog nadolazee opasno
sti; vojn. priprema vojske i stanovnitva
a se doeka neposredna opasnost,
napad neprijatelja; negodovanje zbog
ega nepovoljnog, nepravde, nelagode,
uzbuniti gl. svr., prez. uzbunim, prid. trp.
uzbunjen - dati znak uzbune, dii sve na
noge zbog nadolazee opasnosti, iza
zvati uzbunu,
uzbunjenost im. . r., instr. jd. uzbunje
nou/uzbunjenosti - stanje onoga koji
je uzbunjen,
uzburkanost im. . r., instr. jd. uzburka
nou/uzburkanosti - stanje onoga to je
uzburkano,
uzburkati gl. svr., prez. uzburkam - biti
uzburkan, uznemiriti se na povrini,
zatalasati se, npr. uzburkana voda; pre
nes. uznemiriti se, uzbuditi se, uskome
ati se (mnotvo i sl.),
uzda/uzda im. . r. - dvostruka uzica, kai
od koe kojom se upravlja konjem,
dizgin.
uzdah im. m. r., n. mn. uzdasi - uzdisaj,
dubok udisaj i izdisaj kao izraz boli,
patnje, aljenja, olakanja, umora i sl.
uzdahnuti gl. svr., prez. uzdahnem, imp.
uzdahni - ispustiti uzdah (u aljenju,
olakanju),
uzdanica im. . r. - mlae osobe u koje se
ubudue moe pouzdati,
uzdanje gl. im. s. r. od uzdati se.
uzdarje im.s. r. - dar koji se daje kao
uzvrat za dobiven dar.
uzdati se gl. nesvr., prez. uzdam se, pril.
sad. uzdajui se - vjerovati kome da e
izvriti ono to se od njega oekuje,
uzdii gl. svr., prez. uzdignem - uzdi
gnuti
uzdignue im. s. r. - uzvienje, uzviica;
in ili rezultat uzdizanja (moralnog i
s l) .

uzdignuti gl. svr., prez. uzdignem, prid.

1201

1200
rad. uzdignuo/uzdigao, prid. trp. uzdi
gnut - uzdii, podignuti da dospije na
veu visinu; prenes. dovesti u bolji
poloaj i stanje, poboljati, unaprijediti,
initi da dobije vei ugled, potovanje,
uzvisiti; dati vee znaenje, veu vri
jednost, uiniti viim, vanijim, znaaj
nijim.
uzdignutost im. . r., instr. jd. uzdigniitou/uzdignutosti - stanje onoga to je
uzdignuto ili onoga koji je uzdignut,
uzdisaj im. m. r., g.jd. uzdisaja - uzdah,
uzdrhtaldst/iizdrhtalost im. . r., instr.
jd. uzdrhtalou/uzdrhtalosti i uzdrhtalou/uzdrhtalosti - stanje onoga koji je
uzdrhtao, onoga to je uzdrhtalo.
uzdrhtati gl. svr., prez. uzdrhtlm/
uzdrem - zadrhtati, poeti drhtati; pre
nes. zatresti se, zadrmati (o potresu);
uzbuditi se, uznemiriti se.
uzdrmati (se) gl. svr., prez. uzdrmam
(se) - prodrmati, zadrmati, zatresti ko
ga, ta, se; prenes. uiniti nesigurnim;
poljuljati (se), pokolebati (se); jako (se)
uzbuditi, potresti (se), npr. od izne
nadne vijesti,
uzdran prid., odr. v. uzdranI - uzdrljiv,
koji ne pokazuje osjeaje, umjeren u
iskazivanju osjeaja,
uzdrano pril. - uzdrljivo, suzdrano, na
uzdran nain,
iizdranost im. . r., instr. jd. uzdrzanosu/uzdrzanosti - svojstvo onoga koji
je uzdran,
uzdrati se gl. svr. prema nesvr.
uzdravati se, prez. uzdrim se, prid.
trp. uzdran - ne mijeati se, ne izja
njavati se, ne iznositi svoje osjeaje i
stavove, obuzdati se, ne opredijeliti se.
uzdravanje gl. im. s. r. od uzdravati se.
uzdravati se gl. nesvr., prez. uzdravam
se - up. svr. gl. uzdrati se, pravn. oba
veza ili odluka jedne strane da ne
poduzima ono to bi bilo tetno za dru
gu stranu, a na to po zakonu ima pra
vo.
uzdrljiv prid., odr. v. uzdrljivI - koji se
moe i zna se uzdrati,
uzdrljivo pril. - na uzdrljiv nain, s
uzdranou.
uzdrljivost im. . r., instr. jd. uzdrljivou/uzdrljivosti - osobina onoga koji je
uzdrljiv.

uzduh im. m. r. (arh.), lok. jd. uzduhu/

uzduhu - vazduh, zrak.
iizdu pril. - po duini, duinom,
uzdurisati gl. svr. (tur.), prez. uzduriem
- sve to treba osigurati, pripremiti,
urediti, udesti, namjestiti,
uzduan prid., odr. v. uzduni - koji se
prostire uzdu, duinom ega.
uzee im. s. r. (arh.) - ekspr. zauzimanje,
zauzee, npr. grada, drave u ratu.
uzemljenje gl. im. s. r. - spoj elektrine
mree ili kakvog postrojenja sa ze
mljom radi zatite od visokog napona,
uzemljiti gl. svr., prez. uzemljim, prid.
trp. uzemljen - spojiti elektrinu mreu
sa zemljom, radi zatite, ugraditi uze
mljenje.
uzengija im. . r. (tur.), ob. u mn.
uzengije - metalni stremen s obje strane
sedla u koje jaha stavlja nogu kad jae
na konju.
uzet prid., odr. v. uzeti - oduzet, para
liziran.
uzeti gl. svr., prez. uzmem, imp. uzmi,
prid. trp. uzet - uhvatiti, primiti ta ru
kom; kupiti ta; primiti koga u slubu;
oduzeti, oteti kome ta; zauzeti poloaj,
osvojiti grad u borbi,
uzetost im. . r., instr. jd. uzetou/
uzetosti - stanje onoga koji je uzet, pa
ralizovan.
uzgaja im. m. r., g. jd. uzgajaa, g. mn.
uzgaja - onaj koji to uzgaja, uzga
jiva, uzgajatelj,
uzgajalite im. s. r. - prostor u kome se
uzgajaju ivotinje ili biljke,
uzgajatelj im. m. r., g. mn. uzgajatelja uzgaja, uzgajiva, odgajatelj,
uzgajiva im. m. r., g. jd. uzgajivaa, g.
mn. uzgajivaa - uzgaja, uzgajatelj,
odgajatelj, kojemu je posao da uzgaja
(biljke i ivotinje),
uzgajivaica im. . r. - ona koja uzgaja,
uzgajateljka.
uzglavlje/uzglavlje im. s. r. - ono to se
stavlja pod glavu (kad se lei),
uzglobiti gl. svr., prez. uzgloblm, prid.
trp. uzglobljen - spojiti u zglob, vratiti
ta u odgovarajui zglob; prenes. posta
viti na pravo mjesto.
uzgoj im. m. r. - odgoj, uzgajanje ivo
tinja i kultiviranje biljaka,
uzgojitelj im. m. r. - koji se bavi uzgojem,

uzletjeti
uzgajiva.
uzgojiteljica im. . r. - ona koje se bavi
uzgojem, uzgojiteljka.
uzgojiteljka im. . r. - uzgojiteljica.
uzgojiti gl. svr., prez. uzgojim, prid. trp.
uzgojen - odgojiti, odnjegovati, othra
niti (ivotinju ili biljku), odgajiti (bi
ljku).
tizgon/uzgon im. m. r. - fiz. sila koja dje
luje odozdo prema gore.
iizgor pril. - uspravno,
iizgred pril. - uzgredno, usput, sluajno,
uzgredan prid., odr. v. uzgredni - uspu
tan, koji se zbiva uzgred, usput, spo
redan po znaenju,
uzgredno pril. - uzgred, usput.
uzica im. . r., g. jd. uzice, n. mn. uzice malo deblji kanap od niti prediva ili
konca koji slui za razne praktine
svrhe.
uzii gl. svr., prez. uzlem, aor. uzloh,
prid. rad. uziao - uzai, popeti se, za
vriti s kretanjem navie.
uzidati gl. svr., prez. uzldam/uzlem zidajui ugraditi ta u zid.
uzimanje gl. im. s. r. od uzimati,
uzimati gl. nesvr., prez. uzimam/uzimljem, pril. sad. uzimajui/uzimljui up. svr. gl. uzeti,
uzina im. . r. - usko mjesto, uzak prolaz,
uzinad pril. (ar.) - uinat, uprkos, uprkos,
uzjahati/uzjaiti gl. svr., prez. uzjaem/
uzjalm - popeti se na konja ili ta
drugo i opkoraivi sjesti; prenes. sjesti
kome za vrat i nametnuti mu svoju
vlast, volju, samovolju i sl.
uzjoguniti se gl. svr., prez. uzjogunlm se
- biti tvrdoglav, jogunast, ne odstupati
od svoga stava, tvrdoglavo se pobuniti;
zainatiti se, zapeti,
iizlati gl. nesvr., prez. uzlam - vezivati
to uzlovima.
iizlazan/uzlazan/uzlazan prid., odr. v.
uzlazni/uzlazni/uzlazni - koji se penje,
koji ide navie; u izgovoru akcenat kod
koga glas uzlazi, ide navie,
iizlet/uzlet/uzlet im. m. r., g. mn. uzleta/
uzleta/uzleta - polijetanje, poetak leta.
uzletite im. s. r. - pista, staza za slijetanje
i polijetanje na aerodromu,
uzletjeti gl. svr., prez. uzletlm/uzletlm,
prid. rad. uzletio, uzletjelo - poletjeti,
zapoeti let; popeti se na veu visinu,

uzmai
uhvatiti veu visinu,
uzmai gl. svr., prez. uzmaknem - uzma
knuti.
uzmak im. m. r., n. mn. uzmai - povla
enje, odstupanje s poloaja u borbi;
ustupak u razgovoru, u suprostavljanu
miljenja.
uzmaknuti gl. svr., prez. uzmaknem,
imp. uzmakni, prid. rad. uzmaknuo/
uzmakao - uzmai, povui se, odstupiti,
izmaknuti se, odstupiti u borbi; ustu
knuti, uiniti korak nazad; prenes. po
pustiti, npr. u polemici, u borbi milje
nja.
uzmanjkati gl. svr., prez. uzmanjka ponestati, ne biti ega dovoljno,
uzmicanje gl. im. s. r. od uzmicati,
uzmicati gl. nesvr., prez. uzmiem, pril.
sad. uzmiui - up. uzmaknuti,
uzmuhati se gl. svr., prez. uzmuhd se uznemiriti se, ushodati se, poeti se
vrzmati, ustumarati se, uskomeati se.
uznemiriti (se) gl. svr., prez. uznemirim
(se), prid. trp. uznemiren - izazvati kod
koga nemir, unijeti nervozu, strah, pani
ku itd., poremetiti mir; postati nemi
ran; uzbuditi (se),
uznica im. . r. - ob.: tamnica* zatvor,
uzniar im. m. r., v. jd. uzniaru/uzniare
- ob.: tamniar, zatvorski uvar,
uznikl prid. odr. v. - ob.: zatvorski, ta
mniki.
uznijeti gl. svr., prez. uznesem, prid. rad.
uznio, prid. trp. uznesen/uznijet - odni
jeti ta na vrh, uz uzbrdicu; pren. dati
emu vrijednost, podii ugled, uzvisiti;
prenes. zanijeti se, odueviti se; dii se,
vinuti se, ponijeti se; uzoholiti se, po
kazati oholost,
uznik im. m. r., v. jd. uznle, n. mn. uznici
- obinije: zatoenik, zatvorenik, robi
ja, suanj.
uznosit prid., odr. v. uznositi - ponosan,
uzvien.
uznosito pril. - na uznosit nain, s uzno
sitou.
uznositost im. . r., instr. jd. uznositou/
uznositosti - osobina onoga koji je
uznosit.
uzobijestiti se gl. svr., prez. uzbbijestlm
se, prid. trp. uzobijeten - postati obije
stan.
uzor im. m. r. - onaj na koga se ugleda,

1203

1202
koji je primjer dobrih osobina i pona
anja.
uzorak im. m. r., g. jd. uzorka, n. mn.
uzorci, g. mn. uzoraka - primjerak koji
predstavlja ostale istovjetne primjerke
ega, npr. jedan reklamni uzorak pred
stavlja cijeli proizvod ili u nauci uzorak
uzet za analizu otkriva sve osobine
kakvog sistema,
uzoran prid., odr. uzorni - koji slui za
uzor, uzorit,
uzorati gl. svr., prez. uzorem, prid. trp.
uzoran - poorati, zavriti oranje, ora
njem obraditi zemlju za sijanje,
uzorit prid., odr. v. uzoriti - uzoran, koji
slui za uzor; rije kojom se oslovlja
vaju visoki sveenici u katolikoj crkvi,
npr. uzoriti kardinal,
uzoritost im. . r., instr. jd. uzoritou/
uzoritosti - osobina onoga ko je uzorit i
onoga to je uzorito; rije u oslovljavanju osobe koja obnaa visoku ast u
katolikoj crkvi: Vaa uzoritosti.
uzorno pril. - na uzoran nain,
uzrast im. m. r. - doba ivota u mladosti
bez blieg odreenja, npr. mlai uzrast,
stariji uzrast.
uzreica im. . r. - jez. izraz koji nema
veze sa glavnim tokom prie, a govo
rnik ga stalno upotrebljava da bi za
drao panju slualaca (npr. hajde da
kaemo, to bi rekli nai stari).
uzroan prid., odr. v. uzroni - koji je u
vezi s uzrokom, koji je uzrok,
uzronik im. m. r., n. mn. uzronici - onaj
koji je ili ono to je prouzrokovalo
neto, izaziva, npr. uzronik bolesti,
uzronost im. . r., instr. jd. uzronou/uzronosti - kauzalnost, veza uzro
ka i posljedica.
uzrok im. m. r., n. mn. uzroci g. mn.
uzroka - ono to uzrokuje, izaziva po
sljedice.
uzrujan prid., odr. v. uzrujani - uzbuen,
uznemiren, ljutit,
uzrujano pril. - ljutito, uzbueno, s uzrujanou.
iizrujanost im. . r., instr. jd. uzrujanou/uzrujano ti - stanje onoga ko je
uzrujan; ljuti tost, uzbuenost, uzbue
njeuzrujati gl. svr., prez. uzrujam - naljutiti
koga, uznemiriti, uzbuditi.

uzurpacija im. . r. (lat.) - nasilno pre

uzimanje vlasti, ovlatenja, prisvajanje
imovine na koju uzurpator nema pravo,
otimaina, uzurpiranje,
uzurpator im. m. r. (lat.) - onaj koji
uzurpira, pris vaj atelj,
uzurpiranje gl. im. s. r. od uzurpirati.
uzurpirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
uzurpiram, pril. sad. uzurpirajui nasilno preuzeti, oteti, izvriti ili vriti
uzurpaciju,
iizus im. m. r. (lat.) - obiaj, navika,
upotreba, pravilo,
uzvanik im. m. r., v. jd. uzvanie, n. mn.
uzvanici - gost sa pozivnicom, onaj koji
je pozvan na sveanost,
uzverati se gl. svr., prez. uzverem se uspentrati se, verui se popeti,
uzvinik im. m. r., n. mn. uzvinlci usklinik, pravopisni znak za obiljea
vanje uzvik, usklik u tekstu..
uzvik im. m. r., n. mn. uzvici - isto:
usklik, vrsta nepromjenjivih rijei (hej,
oh, jao i sl.),
uzviknuti gl. svr., prez. uzvlknem izgovoriti ta jakim ili povienim gla
som (uzvik, poziv i sl.),
iizvisina im. . r., g. jd. uzvisine, n. mn.
uzvisine - dio predjela koji se u istie
visinom, brdace, breuljak,
uzvisit/iizvisit prid. odr. v. uzvisiti/uzvisiti
- ekspr. koji visinom istie u odnosu na
okruenje, koji se die u visinu,
uzvisiti gl. svr., prez. uzvlslm, prid. trp.
uzvien - uiniti da ko doe na visinu,
na vii poloaj, do veeg ugleda; dati
emu veu vrijednost, vee znaenje,
istaknuti, veoma jako pohvaliti,
uzvien prid., odr. v. uzvieni - uzdignut
iznad ostalih zbog odreenih kvaliteta,
koji je duhovno i moralno iznad doga
anja, situacije, drutvenog miljea, koji
oplemenjuje,
uzvieno pril. - uzdignuto, na uzvien na
in, s uzvienou.
uzvienost im. . r., instr. jd. uzvlenou/uzvieno ti - osobina onoga koji je
uzvien i svojstvo onoga to je uzvie
no.
uzvienje gl. im. s. r. - uzviica, ono to
se u odnosu na okruenje blago istie
visinom, brdace,
uzviica/uzviica im. . r. - uzvienje.

iias

uzvitlati gl. svr., prez. uzvitlam, prid. trp.

uzvitlan - uskovitlati, zakovitlati, initi
da se stvori kovitlac,
uzvodan prid. odr. v. uzvodni - koji ide
suprotno od rijenog toka, koji je uz
vodu.
uzvodno pril. - uzvodnim smjerom, u
suprotnom smjeru od rijenog toka.
uzvraanje gl. im. s. r. od uzvraati,
uzvraati gl. nesvr., prez. uzvraam - up.
uzvratiti
uzvrat im. m. r. - uzvraanje kome istom
mjerom, na isti ili slian nain na uka
zanoj panji ili pomoi, vraanje usluge
i sl.
uzvratiti gl. svr., prez. uzvratim, prid.
trp. uzvraen - vratiti kome na isti ili
slian nain protivuslugom, panjom
itd.; odgovoriti na pitanje, provokaciju,
uvredu itd.
uzvratni prid. odr. v. - koji se odnosi na
uzvrat, uzvraanje (npr. uzvratna posje
ta).
iiad zb. im. od ue.
uagoriti se gl. svr., prez. uagorlm se zagrajati, zaamoriti, poeti agoriti, ra
spriati se (mnotvo),
uagriti (se) gl. svr., prez. uagrlm (se),
prid. trp. uagren - usijati (se) od toplo
te, uariti (se),
iiar/uar im. m. r., g. jd. uara/ura onaj koji proizvodi uad.
uara im. . r. - radionica za proizvodnju
uadi.
uaren prid., odr. v. uareni - koji je
crven od velike toplote, kao ar, usijan;
zajapuren (o licu),
uareno pril. - usijano, veoma vrue, sa
arom.
uarenost im. . r., instr. jd. uarenou/
uareno ti - stanje onoga koji je uaren
i onoga to je uareno,
uarija zbir. im. . r. - djelatnost, obrt
uara; razne vrste uadi, proizvodi ua
ra.
uariti gl. svr., prez. uarim, prid. trp.
*uaren - pretvoriti to u ar; uiniti da
to bude kao ar; (se) usijati se, raariti
se, postati kao ar; zajapuriti se, zaru
menjeti se (o licu),
uarski/uarski prid. - koji se odnosi na
uare.
uas im. m. r. - ono to ledi krv u ilama,

uasan
strahota, strava, grozota,
uasan prid., odr. v. uasni - pun uasa,
straan, strahovit,
uasavanje gl. im. s. r. od uasavati,
uasavati se gl. nesvr., prez. uasavam
se - osjeati odvratnost, krajnju odbo
jnost prema neemu to se ne moe
vezati za ljudskost; iron. zgraati se,
moralizirati itd. mnogo vie nego to je
potrebno.
uasno pril. - na uasan nain; strano,
strahovito.
uasnuti (se) gl. svr., prez. uzasnem izazvati uas, strah, zaprepatenje; (se)
osjetiti i pokazati uas, zgroziti se.
uasnuto pril. - s uasom; uasavajui se.
uditi gl. svr.(arh.), prez. iidlm - upaliti,
uei, npr. petrolejku; opaliti iz vatre
nog oruja.
ue im. s. r., g. jd. uzeta, n. mn. uzeta,
zbir. im. uad - konop, konopac, od vla
kana ispredeno pomagalo koje slui za
vezivanje.
uei gl. svr., prez. uleem, aor. uegoh,
prid. rad. uegao, prid. trp. ueen upaliti ta, zapaliti, potpaliti vatru; jako
ugrijati (sunce), pripei; (se) pokvariti
se od stajanja na vruini, uegnuti se.
ueljeti se gl. svr., prez. uelim se, prid.
rad. uzelio - dobiti elju, zaeljeti se,
poeljeti.
iiina im. . r., g. mn. uzina - meuobrok,
jelo izmeu glavnih obroka, sporedni,
manji obrok.
uitak im. m. r g. jd. uitka, n. mn. uzii,
g. mn. uitaka - uivanje, zadovoljstvo.

1204
uivalac im. m. r., g. jd. uivaoca, g. mn.
uivalaca - onaj koji uiva u emu; onaj
koji ima pravo koritenja naslijeene
imovine,
uivanje gl. im. s. r. od uivati,
uivati gl. nesvr., prez. uivam - ivjeti
sa osjeajem zadovoljstva, lagodnosti,
udobnosti, bezbrinosti; koristiti se i
me, imati pravo, npr. na penziju,
uivjeti se gl. svr., prez. uivim se, prid.
trp. ulvljen - unijeti se u neku situaciju
kao da se nama dogaa, npr. u sadraj
filma, knjige,
uivljeno pril. - s uivljenou, s punim
uivljavanjem.
uivljenost im. . r., instr. jd. ulvljenosti/
uivljenou - stanje onoga koji je
uivljen.
ulijebiti gl. svr., prez. ulijeblm, prid.
trp. ulijebljen - nainiti lijeb na emu,
urezati.
uurban prid., odr. v. uurbani - koji je u
urbi, koji se uri.
uurbano pril. - u urbi, sa urbom,
urei se.
uurbanost im. . r., instr. jd. uurba
nou/uurbanosti - stanje onoga koji je
uurban i onoga to je uurbano,
uurbati/uurbati se gl svr., prez.
uurbam/uurbam se - brzo se poeti
spremati, biti u urbi i sl.
uutiti gl. svr., prez. uutlm/uutlm uiniti ta utim,
uutjeti gl. svr., prez. uutlm/uutlm,
prid. rad. uutio - postati ut, npr. u licu
zbog nekog unutranjeg uzroka.

V v fonema, usnenozubni (polu)zvuni

glas, sonant; dvadeset i osmo slovo
bosanske latinine abecede; tree slovo
iriline azbuke.
V - oznaka za rimski broj 5; oznaka: za
volumen, za volt; za vanadij.
VA - skraenica za voltamper.
vab im. m. r., n. mn. vabovi - dozivanje
ivotinja, mamljenje, vabljenje,
vabac im. m. r., g. jd. vpca, g. mn.
vabacd - mamac, meka, vabilo,
vabak im. m. r., g. jd. vapka, n. mn.
vpci, g. mn. vabaka - sviralica kojom
se oponaa glasanje divljai (osobito
ptica) da bi se namamila na pukomet,
vabiti gl. nesvr., prez. vabim, trp. prid.
vabljen - mamiti, dozivati, zvati ivo
tinje posebnim uzvicima,
vadiep im. m. r. - naprava, pomagalo
kojim se vade (plutani) epovi, zapuai; otvara,
vaditi gl. nesvr., prez. vadim, trp. prid.
vaen - vui, izvlaiti ta iz ega; izu
zimati; upati iz tijela; grabiti, crpati ta
iz dubine; iskopavati; uzimati ta iz
ega; spasavati, oslobaati; arg. izgo
varati se.
vaenje gl. im. s. r. od vaditi (se),
vafl im. m. r. (njem.), g. jd. vafla - tanko
peeno tijesto, oblanda.
vaga im. . r. (njem.), dat. jd. vagi naprava za mjerenje teine; tezulja, ka
ntar, terezija.
vaganje gl. im. s. r. od vagati, instr. jd.
vaganjem - mjerenje teine, odmjerava
nje.
vagabund/vagabund im. m. r. (lat.) skitnica, protuha, vucibatina,
vagati gl. nesvr. (njem.)., prez. vagam/
vaem - vagom mjeriti teinu ega;
prenes. odmjeravati, procjenjivati; razg.
teiti, biti teak.

vagina im. . r. (lat.) - anat. enski polni

organ od vulve do uterusa, od ulaza,
usmine do maternice; rodnica, stidnica,
usmina.
vagu* im. m. r., g. jd. vaglra - poluga za
zapinjanje hama u konjskoj zaprezi,
vagnuti gl. svr. (njem.), prez. vdgnem nakratko izmjeriti vagom.
vagon im. m. r. (engl.), g. jd. vagona eljeznika kola za prevoz robe i pu
tnika.
vagonet im. m. r. (engl.) - vagoni u
rudnicima i kamenolomima,
vagoni im. m. r., em. - mali vagon,
vaiz im. m. r. (ar.) - propovjednik, sa
vjetnik; govornik,
vajar/vajar im. m. r. - onaj koji oblikuje,
vaja figure; kipar,
vajarica/vajarka im. . r. - ena vajar,
vajati/vajati gl. nesvr., prez. vajam oblikovati ili klesati od vrstog mate
rijala figure ili likove,
vajkati (se) gl. nesvr., prez. vajkam (se) tuiti se, jadati se; pravdati se, ispria
vati se; kajati se.
vajni prid. odr. v. - pejor. tobonji,
razvikani; iron. "slavni", "vrli",
vakat im. m. r. (ar.), g. jd. vakta, n. mn.
vakti/vaktovi, g. mn. vakata/vakata/
vaktdva - vrijeme, doba.
vaktija im. . r. - vakufnama.
vakif im. m. r. (ar.) - dobrotvor, za
kladnik.
vakuf im. m. r. (ar.) - muslimanska
samoodriva zadubina kojom pojedi
nac, u ime Allaha, ustupa svoj imetak
zajednici za ope dobro i dobrobit svih
lanova zajednice za sva vremena,
vakufnama im. . r. (ar.-perz.) - isprava o
vakufljenju, zadubinska povelja, za
kladnica.

vakuum
vakuum im. m. r. (lat.) - praznina, prazan
prostor, pusto; prenes. nitavilo; stanje
bezidejnosti.
val im. m. r., n. mn. vli/vlovi - talas,
uzdignuta vodena masa koja se valovito
kree i iri; pojava u ivotu koja se
kree poput ove prirodne pojave.
vala1 im. . r. (lat.) - uvala, zaliv, zaton,
draga.
vala2 im. . r. (fr.) - veo, zar; koprena,
vala/vallahi uzreica (ar.) - tako mi Boga;
bogme; ba, e ba.
valcer im. m. r. (njem.) - vrsta plesa u
parovima u troetvrtinskom taktu,
valencija im. . r. (lat.) - hem. i fiz.
svojstvo atoma da se vee sa odreenim
brojem drugih atoma izraeno brojem
atoma vodika, ili sa koliko ih zamje
njuje u molekuli, valentnost; gram. semantiko-sintaksika pojava, svojstvo
rijei, obino predikatskog glagola, da
otvara prostor u reenici (itam knjigu),
up. rekcija,
valentan/valentan prid. (lat.), odr. v.
valentni - hem. koji ima valenciju, spo
sobnost vezivanja s drugim atomima u
hemijski spoj.
valentnost im. . r. (lat.), instr. jd.
valentnou/valentnosti - valencija,
valerijana im. . r. (lat.) - bot. odoljen,
macina trava, baldrijan; ljekovita biljka
za umirenje rada srca.
valija im. m. r. (ar.) - upravnik jedne
pokrajine, guverner vilajeta u bivem
Otomanskom Carstvu.
valni prid. odr. v. - koji se odnosi na val;
talasni.
valobran im. m. r. - nasip koji luku brani
od valova, gat.
valomjer im. m. r. - naprava za mjerenje
valnih duina i snage talasa,
valorizacija im. . r. (lat.) - trg. utvri
vanje ili procjena vrijednosti robe; pre
nes. vrednovanje,
valorizirati/valorizovati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. valorizlram/valorizujem - (iz)vriti valorizaciju, utvrditi,
utvrivati vrijednost; povisi(va)ti vri
jednost ili cijenu robe.
valovit prid., odr. v. valdvitl - pun valova,
talasa, talasast; uzburkan, ustalasan,
valovito pril. - kao val, poput valova, u
valovima, diui valove, talasasto.

1207

1206
valovlje zb. im. s. r. od val.
valovnica im. . r. - obrazac za oitovanje
prihoda radi poreza,
valuta im. . r. (tal.) - novac jedne zemlje
kao sredstvo plaanja; novana vri
jednost; novanica,
valutacija im. . r. (tal.) - oznaka,
procjena vrijednosti; uplata na raun,
valutak im. m. r., n. mn. valuci, g. mn.
valutaka/valutaka - kamen uglaan i
zaobljen valovima mora ili rijeke, oblu
tak.
valja impers. - treba.
valjak im. m. r., g. jd. valjka, n. mn.
valjci, g. mn. valjaka/valjkova - mat.
tijelo ogranieno dvjema krunim osno
vama i cilindrinim omotaem, oblica,
cilindar; predmet valjkasta oblika; spra
va ili stroj za uravnavanje, valjanje
povrine; nezaustavljiva sila.
valjan prid., odr. v. valjani - koji je nastao
valjanjem, npr. valjani profil u meta
lurgiji u odnosu na kovani,
valjan prid., odr. v. valjani - vrijedan,
vrstan, sposoban; dobar, poten, estit;
pravn. punovaan, zakonit,
valjano/valjano pril. - onako kako valja,
kako treba, dobro,
valjanost im. . r., instr. jd. valjanou,/
valjanosti - osobina onoga koji je vri
jedan, valjan; estitost, vrsnoa,
valjaonica im. . r. - tvornica ili posebna
radionica u metalurkom kompleksu
gdje se valjaju potrebni profili raznih
kovina, metala.
valjati1 (se) gl. nesvr., prez. valjam (se) koturati, kotrljati oble ili valjkaste
predmete; pritiskujui valjkom, valja
njem tanjiti, oblikovati; kotrljati se,
prevrtati se; prenes. govoriti bez razmi
ljanja, lupetati.
valjati2 gl. nesvr., prez. valjam - vrijediti,
biti dobar, valjan, imati vrijednost, biti
na cijeni; biti od koristi ili dobar za
neto, sluiti; bei. (3.1.jd.) treba, po
trebno je, mora se.
valjan prid., odr. v. valjanl - koji se
odnosi na valjak, koji se sastoji od
valjaka.
valj i/valj i im. m. r., em. - mali
valjak.
valjda pril. - za izricanje opravdane pret
postavke; moda, vjerovatno, mogue.

valjkast prid., odr. v. valjkasti - koji ima

oblik valjka, obliast, cilindrian,
valjuak/valjuak im. m. r., g. jd. valjiika, n. mn. valjuci - komadi izvaljanog
tijesta koji se kuha za jelo.
valjutak im. m. r., g. jd. valjutka - valu
tak.
vampir im. m. r. (stbug.), g. jd. vampira zli duh mrtvaca koji prema narodnim
vjerovanjima nou ustaje iz groba i
ljudima sie krv; prenes. krvopija, pa
razit; zool. vrsta junoamerikog imi
a; bot. biljka pupoljica.
van! uzv. - napolje!
vanbraan prid., odr. v. vanbranl - koji
nije proistekao iz braka, izvanbrani,
nebrani.
vandal im. m. r. (njem.), g. jd. vandala Vandal, pripadnik starogermanskog ple
mena koje je polovinom 5. st. opus
toilo Rim; pren. ovjek koji nemilo
srdno pustoi, unitava; ruitelj, divljak,
barbar.
vandalizam im. m. r. (njem.), g. mn.
vandalizama - vandalstvo, divljatvo,
barbarizam,
vandalski prid. odr. v. (njem.) - koji
potie ili pripada Vandalima, vanda
lizmu.
vandalski pril. (njem.) - na nain Vanda
la, divljaki, ruilaki, barbarski.
vani pril. - napolju, izvan kue.
vanilija im. . r. (pan.) - vrsta aromatine
tropske biljke iji se plod upotrebljava
kao zain.
vanmaterini prid. odr. v. - koji se
dogaa izvan materice,
vanredan prid., odr. v. vanredni - koji
nije po redu; neredovan, neuobiajen;
osobit, izvrstan,
vanstranakl/vanstranakl prid. odr. v. koji je izvan stranaka, vanpartijski.
vanzemaljski prid. odr. v. - koji ne
pripada ili ne potie sa Zemlje, neze
maljski; prenes. nestvaran,
vanjski prid. odr. v. - koji je izvan
neega, spoljni; koji se odnosi na ino
zemstvo.
vapaj im. m. r. - izraz tekog ljudskog
bola, uzdah, jauk, krik; velika udnja za
neim; zazivanje, preklinjanje, zavjetna
molba.

variranje
vapiti gl. nesvr., prez. vapim - udno
traiti, edno iekivati, ponizno moliti,
preklinjati.
var im. m. r., n. mn. varovi - metalni av,
mjesto gdje su zavarivanjem spojena
dva komada kovine/metala,
varalica im. m. i . r., g. mn. varalica osoba koja vara; obmanjiva, prevarant,
laov, lopov,
varati gl. nesvr., prez. varam - initi,
izvoditi prevaru, obmanjivati, dovoditi
u zabludu; biti nevjeran u branim
odnosima; biti u zabludi, pogreno su
diti o emu.
varav prid., odr. v. varavi - koji vara,
varljiv, nepouzdan,
varenika im. . r., dat. jd. varenici vareno, skuhano mlijeko,
varenje gl. im. s. r. od variti.
Vare im. m. r., g. jd. Varea - rudarski
gradi Bosni,
varica im. . r. - vareno ito, bungur;
pirjan.
variak im. m. r., n. mn. variaci - drveni
sud za ito, mjera za ito.
varijabfla im. . r. (lat.) - promjenljivi dio
plate.
varijabilan prid. (lat.), odr. v. varijabilni
- promjenljiv, nestalan, nepostojan,
varijabla im. . r. (fr.), g. mn. varijabli mat. promjenljiva veliina,
varijacija im. . r. (lat.) - odstupanje od
ve utvrenog, preinaivanje; promje
na, razliitost,
varijanta im. . r. (lat.), g. mn. varijanti/
varijanata - drugi oblik istog sadraja,
drugaiji nain rjeavanja istog pitanja;
druga razrada plana, projekta, umjetni
kog ili naunog djela,
varijete im. m. r. (fr.), g. jd. varijetea, g.
mn. varijetea - veselo pozorite, lahka
scena; noni lokal sa razliitim predsta
vama zabavnog sadraja; vodvilji, mu
zika, ples, akrobacije,
varilac/varitelj im. m. r., g. jd. varioca/
vdritelja, g. mn. varilaca/vdritelja onaj koji vari, zavaruje kovine, metale;
zavariva.
varionica/varionica im. . r. - prostorija u
kojoj se vari.
variranje gl, im. s. r. od varirati.

varirati
varirati gl. nesvr. (lat.), prez. variram razlikovati se, javljati se u razliitim
oblicima; mijenjati oblike emu.
variti gl. nesvr., prez. varim - kuhati
hranu na vatri; probavljati hranu u e
lucu; spajati, zavarivati metalne ko
made uz pomo plamenika s visokom
temperaturom,
varivo im. s. r. - ono to je skuhano
(povre, orba),
varjaa im. . r. - podua drvena kaika
kojom se mijea ono to se vari.
varka im. . r., dat. jd. varki, g. mn. varki
- privid, obmana, opsjena, himba; lu
kavstvo kojim se prikriva neto ili
dovodi neko u zabludu.
varljiv prid., odr. v. varljivi - koji vara,
obmanjuje; prividan, nestvaran, nepo
stojan; promjenljiv, nestalan,
varnica im. . r., g. jd. varnice, g. mn.
varnica - iskra,
varo/varo im. m. i . r. (ma.), g. jd.
vroi/varoa - hist. manje gradsko
naselje, kasaba,
varoica/varoica im. . r., em. - mala
varo.
vas im. . r., g. mn. vai - selo, naselje,
vascijell/vascijell prid. odr. - ukupno, bez
ostatka.
vaseljena im. . r. (ersi.), g. mn. vaseljena
- vasiona, svemir, kosmos, univerzum,
vasijetnama (ar.-perz.) - oporuno pismo,
testament.
vasiona im. . r. - svemir, univerzum,
kosmos.
vaskrs im. m. r. (csl.) - uskrsnue; prenes.
osloboenje, preporod,
vaspita im. m. r., g. jd. vaspita - koji
vaspitava, odgaja; ob. odgajatelj, odgojitelj.
vaspitanje gl. im. s. r. od vaspitati - ob.
odgoj, odgajanje,
vaspitati gl. svr. i nesvr. vaspitam duhovno, intelektualno i moralno
usmjeriti, oblikovati osobu, linost (u
razvoju); ob. odgojiti, odgajati; uputiti
na pravi put.
va im. . r., g. jd. vai, g. mn. vai/vaiju
- ob. u, beskrilni kukac, insekt, koji
ivi na ovjeku kao nametnik, parazit;
prenes. pejor. nametljiv i dosadan
ovjek.

1209

1208
va prisv. zamj. za 2. 1. mn. - koji pripada
onima kojima se obraamo, vama; u
imenikoj slubi, m. r. mn. vai srodnici, istomiljenici, pripadnici vae
obitelji, vae stranke, ili vaeg drutva;
Va - u linom obraanju pojedincu iz
potovanja,
vaar/vaer im. m. r. (ma.) - pazar,
sajam; prenes. mnotvo ljudi najednom
mjestu, gungula; nered, zbrka na nekom
mjestu.
vaarski prid. odr. v. (ma.) - koji
nalikuje vaaru,
vaarski pril. (ma.) - kao na vaaru.
vat im. . r., g. jd. vati, g. mn. vati jedinica (snage) elektrine struje u me
unarodnom mjernom sistemu (W)
prema imenu kotskog izumitelja
Watta.
vata im. . r. (ar.), g. mn. vata - preraen,
oien, raeljan i izbijeljen pamuk za
higijenske svrhe i medicinsku upotrebu,
vatan im. m. r. (ar.) - domovina, zaviaj,
rodni kraj, stalno prebivalite.
vaterpolist(a) im. m. r. - igra vaterpola,
vaterpolistica/vaterpolistkinja im. . r. igraica vaterpola,
vaterpolo/vaterpolo im. m. r. (engl.) igra loptom u vodi, rukomet u vodi.
vatirati gl. svr. i nesvr., prez. vatiram oblagati vatom; tehnol. u tekstilnoj
industriji oblagati unutranjost gornje
odjee vatom, po(d)stavljati kaput.
vatra im. . r., g. jd. vatre, g. mn.
vatri/vatara - plamen, oganj, sagorije
vanje; pucanje iz bojnog oruja, paljba;
svjetlo, sjaj; crvenilo, ar u licu;
estina, bujnost nekog osjeaja ili uzbu
enja, ar, zanos, oduevljenje; razg.
poviena tjelesna temperatura, vruica.
vatralj1 im. m. r. - trouglasta gvozdena
lopatica za prenoenje i razgrtanje ara
i baratanje saom, maa; gvozdena
naprava za razgrtanje i podsticanje
vatre u pei ili ognjitu; oeg, ara,
maice.
vatralj2 im. m. r. - naziv za obijesnog
konja.
vatren prid., odr. v. vatreni - koji je od
vatre, pun vatre, kao vatra, poput vatre;
plamen; koji je boje vatre, crven;
prenes. estok, silovit; okretan, ustar.

vatreno pril. - poput vatre, estoko,

gorljivo, silovito,
vatrite im. s. r., n. mn. vatrita odreeno mjesto gdje se loi ili se
loila vatra, ognjite; mjesto saeeno
vatrom, zgarite; ognjilo,
vatrogasac im. m. r., g. jd. vatrogasca, g.
mn. vatrogasdcd/vatrdgdsdcd - onaj
koji se bavi gaenjem poara (pro
fesionalno ili kao dobrovoljac), gasilac,
poarnik.
vatrogasni/vatrogasni prid. odr. - koji se
odnosi na vatrogasce,
vatrogastvo im. s. r., g. mn. vatrogstava/
vatrdgastava - vatrogasna djelatnost,
sluba; sistem zatite od poara,
vatromet im. m. r. - sveane salve
rasprskavajuih raketa u znak velikog
kolektivnog slavlja,
vatrostalan prid., odr. v. vatrostalni otporan na vatru, negoriv, netopljiv.
vatrutina im. . r. - augm. pejor. od
vatra, vatretina; prenes. vruica,
vavijek pril. - uvijek, za sva vremena,
kroz itav ivot,
vaz im. m. r. (ar.), n. mn. vazovi propovijed, govor, besjeda.
vaza im. . r. (lat.) - ukrasna posuda,
obino za dranje ubranog cvijea.
vazal im. m. r. (fr.), g. jd. vazala vlastelin, zavisni feudalac (od svog
sizerena) u srednjem vijeku; podlonik
viem u rangu; prenes. zavisan, po
koran ovjek; poslunik, slugan,
vazda pril. (dijal.) - stalno, uvijek,
vavijek, svagda, kroz itav ivot,
vazdan pril. (dijal.) - vascijeli dan; vrlo
dugo, povazdan; stalno, uvijek,
vazdanak im. m. r., vazdanka, n. mn.
vazdanci - dnevno obitavanje, cjelo
dnevni boravak,
vazduh im. m. r. - zrak, ono to ini
atmosferu i to udiemo, uzduh; slo
bodan prostor iznad tla, visine; prostor
izvan kue, otvoreno polje, slobodna
priroda.
vazduast prid., odr. v. vazduasti - koji
je kao vazduh, lahak, providan, pro
zraan; prenes. nestvaran, nerealan,
vazduni prid. odr. - koji se odnosi na
vazduh; koji je od vazduha.

vee
vazelin im. m. r. (fr.), g. jd. vazelina mast za mazanje opekotina i za
podmazivanje strojeva, maina.
vaiti gl. nesvr., prez. vaim - pro
povijedati, drati govor, besjediti.
vaan prid., odr. v. vani - koji ima veliki
znaaj, koji je bitan, vrijedan; znamenit,
ugledan, uticajan; ozbiljan, strog, slu
ben.
vaenje gl. im. s. r. od vaiti - vrijednost;
vanost.
vai rij. - razg. (izrino ili upitno) u redu,
saglasan, moe.
vaiti gl. nesvr., prez. vaim - imati
vanost, vrijednost, reputaciju, cijenu,
ugled; biti na snazi, ispravan, vjero
dostojan; biti obavezan.
vano pril. - znaajno; ozbiljno, slubeno,
vanost im. . r., instr. jd. vanou/
vanosti - znaaj, vrijednost, cijena;
autoritet, ozbiljnost,
vee im. s. r. - veer, suton, sumrak,
akam; poetak noi.
veer im. m. i . r., g. jd. veeri/veera, g.
mn. veeri/veera - prelazak dana u
no, vee, suton, sumrak, akam; no.
veera im. . r. - veernji obrok jela;
objed na svretku dana.
veeras pril. - danas uveer, sveeri ovog
dana.
veerati gl. svr. i nesvr., prez. veeram uzimati, jesti veernji obrok jela.
veerin im. m. r., g. jd. veerina - veernji
sjeverozapadni vjetar, veernjak,
veernjak im. m. r., n. mn. veernjci veernji vjetar, zapadni vjetar, veernik; hip. vrsta novina, vrsta dnevnog
lista.
veernji prid. odr. v. - koji se odnosi na
veer, koji se deava ili javlja sveeri.
veernjica im. . r. - crkv. predveemja
sluba Boija u crkvi.
ve1 vezn. - vezuje suprotnu reenicu ili
dio reenice koja ima sadraj oprean
onome to se iznosi u prethodnoj
reenici; nego.
ve2 pril. - za vrijeme kojim se izrie da se
neto dogodilo prije nego to se
oekivalo; istie gotovost zbivanja ili
radnje; istom.
vee pril. - stil. vie, jo, vema, ak ta
vie.

vema
veina im. . r. - vei dio, vei broj; u
parlamentima ili na izborima, referen
dumima onaj dio koji brojem nadmauje pristalice drugog miljenja; suprot,
manjina.
veinom pril. - veim dijelom, preteno,
ponajvie, uglavnom; vema,
vema pril. - vie, jo; veinom,
vedar prid., odr. v. vedri - koji je bez
oblaka, ist; suprot, oblaan; prenes.
pun ivotne radosti, veseo; bistar, jasan;
ist, nepomuen, prozraan,
vede mn. . r. (sanskrt.) - svete knjige
brahmana, pisane sanskrtom; usp. kod
muslimana Suhufi; hadisi; kod. hri.
evanelja.
vedeta im. . r. (fr.), g. mn. vedeta slavan pojedinac iz javnog ivota
(umjetnik, sportista, politiar), "zvije
zda", diva, star.
vedrac im. m. r., g. jd. vedraca - mjesto u
vodi koje se ne smrzava; ist led na
kome odozgo nema snijega ili neeg
drugog; kristal,
vedrica im. . r., em. i hip. - malo vedro,
manji sud za tenost ili sipak materijal,
posudica.
vedrina im. . r., g. mn. vedrina - stanje
vedrog, prozranog neba i atmosfere,
vedrost; nona hladnoa; jasnoa, i
vost; vedro raspoloenje, veselost,
vedriti (se) gl. nesvr., prez. vedri (se) razgoniti oblake; initi vedrim, razvedravati; prenes. razveseljavati (se).
vedro im. sr. r., g. mn. vedra - zast.
otvoren sud za noenje vode ili ega
drugog; kafa, dagara.
vedro pril. - na vedar nain, s vedrinom,
vegetacija im. . r. (lat.) - bot. rastenje,
razvitak bilja; ukupnost biljnog svijeta,
biljni pokrov, rastinje; biljke odreenog
kraja.
vegetarijanac im. m. r. (lat.), g. mn. vege
tarijanaca/vegetarijanaca - onaj koji se
hrani samo biljnom hranom; biljojed,
vegetarijanka im. . r. - ona koja se hrani
samo biljnom hranom,
vegetarijanski prid. odr. v. (lat.) - koji se
odnosi na vegetarijance i vegetarijan
stvo.
vegetarijanski pril. (lat.) - na nain vege
tarijanca, kao vegetarijanac, poput ve
getarijanca.

1210

1211
vegetarijanstvo im. s. r. (lat.), g. mn.
vegetarijnstava/vegetarijanstava - na
in ivota i ishrane biljnom hranom;
uenje, shvatanje da se do tjelesnog i
duevnog zdravlja moe doi ishranom
biljnom, bezmesnom hranom; osobina
vegetarijanaca,
vegetativan prid. (lat.), odr. v. vegetativni
- biol. koji se odnosi na rastenje, disa
nje i druge automatske ivotne pojave;
koji se zbiva nesvjesno.
vegetirati gl. nesvr. (lat.), prez. vege
tiram - rasti, razvijati se (o biljkama);
medic. biti u stanju duboke kome,
nesvjesno odravati ivot; prenes. ne
aktivno, umalo ivjeti, ivotariti, tavo
riti.
vehao prid., odr. v. vehli - koji je prestao
vegetirati, uvehnuo; usahnuo,
vehementan prid. (lat.), odr. v. vehe
mentni - estok, nagao, silovit, neobuz
dan, prodoran, violentan; prenes. stras
tven, bijesan, vatren, gorljiv,
vehementno pril (lat.) - estoko, silovito,
prodorno, vatreno,
vehnuti/venuti gl. nesvr., prez. vehnem/
venem - gubiti svjeinu, sahnuti; gubiti
snagu, zdravlje, fiziki slabiti; eznuti,
veht/vehat prid. (arh.), odr. v. vehti - star,
pohaban, iznoen, polovan; uvehao,
uvehnuo; prenes. slab, iznuren,
vehtela im. . r. (arh.) - polovna odjea,
vektor im. m. r. (lat.) - mat. i fiz. du,
duina koja grafiki prikazuje neku silu
ili brzinu i njezin smjer; skup ekvi
valentnih orijentiranih duina,
velar im. m. r. (lat.), g. jd. velara - gram.
zadnjonepani suglasnik, glas koji se
tvori na zadnjem nepcu,
velarnl prid. odr. v. (lat.) - koji se odnosi
na velare; stranjonepani.
veleban prid. (e.), odr. v. velebni velianstven,
velebilje/velebilje im. s. r. - bot. otrovna
biljka iz porodice pomonica, ludaa,
bunika.
veleasni prid. odr. v. - crkv. term. titula
katolikog sveenika,
veleostojnlk im. m. r., n. mn.
veledostojnici - onaj koji ima visok
poloaj u dravi i drutvu; veliko
dostojnik.

veledostojnica im. . r. -ona koja je na

visokom poloaju,
veleuh im. m. r., n. mn. veledusi - neob.
onaj koji je veleuman, genije,
veleduan prid., odr. v. veleduni - koji se
odlikuje lijepim duevnim svojstvima,
irokogrud, plemenit, nesebian; veli
koduan.
veledunost/veledunost im. . r., instr.
jd. veledunou/veledunosti i veledunou/veledunosti - osobina onoga
koji je velikoduan, plemenitost, nese
binost, irokogrudnost; velikodunost,
velegrad im. m. r., n. mn. vele gradi/
velegradovi - veliki grad, grad nad gra
dovima; megapolis; metropola,
velegradski prid. odr. v. - koji potie ili
pripada velegradu,
velegradski pril. - na nain velegrada,
veleizdaja im. . r. - izdajstvo, nevjera
prema domovini, narodu i dravi,
veleizdajnik im. m. r., n. mn. vele
izdajnici - onaj koji je iznevjerio,
neprijatelj domovine, naroda i drave,
veleposjed im. m. r. - veliki imetak,
krupni posjed; velika povrina zemlje u
vlasnitvu posjednika,
veleposjednik im. m. r., n. mn. velepo
sjednici - vlasnik velikog posjeda,
veleposjednica im. . r. - vlasnica velikog
posjeda.
veleposlanik im. m. r., n. mn. velepo
slanici - slubeni/zvanini predstavnik
jedne drave u drugoj dravi, diplo
matski predstavnik vieg ranga od
poslanika; poklisar, ambasador,
veleposlanica im. . r. - ena velepo
slanik.
veleprodaja im. . r. - trgovina, prodaja
na veliko; veletrgovina; suprot, malo
prodaja.
velesajam im. m. r., n. mn. velesajmovi velika prodajna izloba, obino meu
narodna, najveih ekonomskih dosti
gnua.
velesila im. . r., g. mn. velesila - drava
koja prednjai ekonomskom i vojnom
snagom.
veletrgovina im. . r. - trgovina na veliko,
veleum im. m. r., n. mn. veleumovi veleduh, genije.
Vele im. . r., g. jd. Velea - planina
iznad Mostara.

veljaa

veliajan prid., odr. v. veliajni - veli

anstven; znaajan, vaan,
velianstven prid., odr. v. velianstveni koji izaziva divljenje i ushienje; uzvi
en, izvanredan,
velianstveno pril. - na velianstven na
in, uzvieno,
velianstvo/velianstvo im. s. r., g. mn.
velidnstdva/velinstava - odlika onog
koji je velianstven, uzvienost, velii
na; hist. titula, naslov i oslov vladara,
kralja ili cara.
veliati gl. nesvr., prez. veliam - initi
velikim, veim, uzdizati, uzvisivati;
hvaliti, slaviti; uveliavati, poveavati,
veliina im. . r., g. mn. veliina svojstvo, osobina onoga to je veliko,
krupno; opseg, obujam; visina, uzrast;
mat. ono to se moe izmjeriti, izra
unati; brojna vrijednost; prenes. oso
bina koja izaziva veliko potovanje i
divljenje; onaj koji se u emu istie,
nadvisuje ostale,
velik/velik prid., odr. v. veliki, komp. vei
- koji je iznad prosjenog, obinog ili
iznad onoga emu je suprotstavljen
opsegom, obujmom, razmjerama; su
prot.
velikan im. m. r., g. jd. velikana - div,
gorostas, gigant, kolos; ovjek visokog
poloaja; velik, znamenit ovjek; veledostojnik, velmoa,
velika im. m. r., velikaa - pripadnik
visokog stalea, ugledan i bogat do
stojanstvenik; veleposjednik, velmoa,
vlastelin, aristokrata; velikan,
velikoduan/velikoduan - prid., odr. v.
velikoduni/velikoduni - koji se odli
kuje lijepim duevnim svojstvima, iro
kogrud, plemenit, nesebian; veleduan.
velmoa im. m. r. - krupni zemljo
posjednik u feudalno doba; ovjek viso
kog dostojanstva, velika, monik, vla
stelin; velikan,
velorom im. m. r. (lat.) - trkalite, staza,
pista za utrke i treninge bicikla i mo
tora.
velum im. m. r. (lat.) - dio stranjeg nepca
u ustima.
velur im. m. r. (fr.) - vrsta baruna, samt,
somot, kadifa,
veljaa im. . r. - narodni naziv za drugi
mjesec u godini; februar; safer.

vena
vena im. . r. (lat.), g. mn. vena - anat.
krvna ila, krvni sud koji vodi krv
prema srcu, damar,
venerinl prid. odr. v. (lat.) - med. koji se
odnosi na polne organe,
venozan prid. (lat.), odr. v. vendzni - koji
se odnosi na vene, venski,
ventil im. m. r. (lat.), g. jd. ventila - meh.
oduak, ispuh, zalistak, zapornica, za
tvara; naprava, ureaj za iskljuenje
cjevovoda ili doziranje gibanja teku
ine, plina ili pare u njemu; prenes.
oduak, olakanje,
ventilacija im. . r. (lat.) - provjetravanje,
prozraivanje, zamjena istroenog zraka
svjeim; sistem ventilatora i drugih
naprava za osvjeavanje zraka,
ventilator im. m. r. (lat.) - ureaj, naprava
za promjenu i osvjeenje zraka u zatvo
renom prostoru; provjetriva, vjetrilo,
odunik.
ventilirati gl. svr. i nesvr. (lat.), prez.
ventiliram - provjetravati, vjetriti, pro
zrai vati, zraiti,
venuti gl. nesvr., prez. venem - vehnuti.
veo im. m. r., g. jd. vela, n. mn. ve lovi komad veoma tanke prozirne, pro
zrane ili mreaste lahke tkanine koje
ene nose preko lica; tanak sloj neega,
npr. magle, dima, oblaka,
veoma pril. - u velikoj mjeri, vrlo mnogo,
jako.
vepar im. m. r., g. jd. vepra, n. mn.
vepri/veprovi, g. mn. vepara/veprdva zool. muko krme, krmak, mujak
svinje; divlja svinja,
veprina im. . r. - bot. vrsta zimzelenog
grma, kostrika, imirika.
veranda im. . r. (sanskrt.), g. mn.
verandi - nadograena otvorena ili sta
klena natkrivena galerija uz kuu,
doksat; ovea vrtna sjenica, hladnjak; u
obinom govoru - balkon,
verati se gl. nesvr. povr., prez. verem se
- penjati se, uspinjati se, pentrati se;
baviti se alpinizmom,
verbalan prid. (lat.), odr. v. verbalni koji se izraava rijeima, usmeni, go
vorni; gram. glagolski, npr. verbalni
supstantiv.
verbalizam im. m. r. (lat.) - prazno
razmetanje rijeima, praznoslovlje;
upotreba rijei i fraza bez svrhe i

1212

1213
smisla, fraziranje; prekomjerno opisi
vanje pojmova i gomilanje nepotrebnih
atributa.
verem im. m. r. (ar.) - suica, tuberkuloza;
tuga, pesimizam,
veremiti gl. nesvr. (ar.), prez. veremim suiti se, kopnjeti od velike tuge i
enje za neim; eznuti za neim i
tjelesno slabiti,
veremli prid. (ar.) - koji je sklon veremu;
suiav.
veresija im. . r. (tur.) - kupnja ili prodaja
na poek, prodaja na kredit,
vergl im. m. r. (tal.), g. mn. vergla - mu.
orguljice, mehaniki instrument sa jed
nom ili dvije melodije na koji se svira
okretanjem ruke; organin.
vergla im. m. r. (tal.), g. jd. verglaa onaj koji svira na verglu.
verglati gl. nesvr. (tal.), prez. verglam svirati na verglu; nastojati pokrenuti
motor automobila; prenes. govoriti
brzo, mehaniki, ponavljati uvijek isto;
pejor. brbljati, blebetati,
verificirati/verifikovati svr. i nesvr.,
prez. ve rifi c Irain/Zve rif ikujem - ovjeriti,
ovjeravati, potvrditi pravovaljanost,
potvrditi istinitost, potvrivati isprav
nost, izvriti pregled,
verifikacija im. . r. (lat.) - ovjera,
ovjeravanje; provjera originala; dokaz
pravovaljanosti,
verige mn. im. . r. - lanac, sindir; lanac
nad ognjitem nad kojim visi kotao,
vermut im. m. r. (njem.) - vrsta desertnog
alkoholnog pia.
vertikala im. . r. (lat.) - okomica,
uspravna crta, linija; okomit pravac,
vertikalan prid., odr. v. vertikalni uspravan, okomit,
versifikacija im. . r. (lat.) - umjetnost
sastavljanja stihova po zakonima me
trike; znanstvena disciplina koja pro
uava graenje stihova, metrika,
verzal im. m. r. (lat.), g. jd. verzala veliko poetno slovo; tipogr. tekst veli
kim slovima,
verzija im. . r. (lat.) - jedan od vie
razliitih tekstova istog sadraja; ina
ica, varijanta; razlika u gleditima,
razliito tumaenje iste injenice.

verziran prid. (lat.), odr. v. verzirani upuen, vjet, struan, vian, izvjeban,
spretan.
veselo pril. - s veseljem, radosno, razdra
gano.
veselost im. . r., instr. jd. veselou/
veselosti - svojstvo, osobina ili stanje
onoga koji je veseo, veselje,
veseo prid., odr. v. veseli - onaj koji je
vesele udi, naravi,
veselje im. s. r. - bezbrino i radosno
raspoloenje, radost; zabava; veseo
skup s goenjem, svetkovina,
veseljak im. m. r., g. jd. veseljaka, g. mn.
veseljaci - onaj koji je vesele udi,
naravi.
vesla im. m. r., veslaa - onaj koji vesla;
sport, takmiar u veslanju.
veslaica im. . r. - ona koja vesla,
veslaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
veslae,
veslanje gl. im. s. r. od veslati,
veslarice mn. im. . r. - ptice plovke s
opnom izmeu sva etiri prsta,
veslati gl. nesvr., prez. veslam - zama
hivati veslom, grabiti vodu kako bi se
pokretao amac.
veslo im. s. r., g. mn. veala - posebno
obraen dui komad drveta koji slui za
veslanje.
vesta im. . r. (lat.), g. mn. vesta - prsluk,
grudnjak, demper s prednjim kopanjem.
vestern im. . r. (engl.) - film o ame
rikim kaubojima.
vesti gl. nesvr., prez. vezem - ukraavati
tkaninu arama i ukrasima, kititi ve
zom; nairoko i kieno priati, detaljno
opisivati.
ve im. m. r. (njem.), g. jd. vea - rublje,
rubenina.
vemauia/ve-maina im. . r. (njem.) mehaniki stroj za pranje rublja,
perilica.
veteran im. m. r. (lat.) - stari, islueni
vojnik, stari ratnik; iskusni, provjereni
borac; borac iz biveg rata; stari,
iskusni i zasluni radnik u nekoj obla
sti; asni starina,
veterinar im. m.r., g. jd. veterinara strunjak za uzgoj ivotinja, zatitu
njihova zdravlja i lijeenje; marveni
doktor.

vezica

veto/veto im. m. r. (lat.), g. mn. veta zabrana, uskraivanje saglasnosti; pra

vo pojedinca ili drave da moe samo
svojim glasom onemoguiti donoenje
nekog zakona ili izvrenje neke odluke.
vez1 im. m. r., g. jd. veza, n. mn. vezovi ara, ukras izraen na tkanini; izvezen
predmet, runi rad; nain vezenja.
vez2 im. m. r., g. jd. veza, n. mn. vezovi naprava kojom se skije ili klizaljke
vezuju za stopala; pristanite za skele
na rijeci; mjesto odreeno za vezanje
brodova; povez, korice knjige.
vez3 im. m. r., g. jd. veza, n. mn. vezovi vrsta brijesta.
veza im. . r., g. mn. veza - ono ime se
ta vee, spaja, sjedinjuje, uvruje,
sveza, vez; anat. sveza, spojno tkivo
meu kostima; uzajamni odnos meu
ljudima; tehniki ureaj za komuni
kaciju na daljinu; mogunost prelaza u
vozilo za drugi pravac; mjesto spajanja
dva kraja, vor, spoj, prikljuak; dodir,
kontakt; osoba koja prenosi saopenja,
naredbe, posrednik, kurir; blisko poz
nanstvo, vezanost mukarca i ene;
poznanstvo, prijateljstvo s uticajnim
osobama.
vezan prid., odr. v. vezani - privezan,
povezan, svezan; ogranien, limitiran u
nekom odnosu,
vezano pril. - spojeno, povezano, zajedno,
vezanost im. . r., instr. jd. vezanou/
vezanosti - stanje, osobina onoga koji je
vezan, onoga to je vezano, veza.
vezanje gl. im. s. r. od vezati,
vezati gl. svr. i nesvr., prez. vezem spojiti, spajati dva kraja, npr. ueta i sl.
uzlom, vorom, omom; spojiti, pri
vrstiti, privezati; vie predmeta iste
vrste spojiti, napraviti snop, sveanj,
svezati; stegnuti nekome ruke ili noge
uetom ili lancem, svezati, sputati;
uspostaviti vezu izmeu neega; do
vesti u vezu, u sklad; pridobiti koga za
neto; zadrati, ne dozvoliti udalja
vanje; prenes. zbliiti; ograniiti,
vezati se gl. povr., prez. veem se - spojiti
se, spajati se; zdruiti se, zbliiti se;
stupiti u brak; hem. ui, ulaziti u sastav
neke tvari.
vezica im. . r., em. - mala veza; povez;
vrpca za stezanje cipela; gram. crtica

vezilja
kojom se spajaju dvije rijei u polusloenicu (up. crno-bijeli).
vezilja im. . r., g. mn. vezilja - ona koja
veze, koja se bavi vezom; vezilica.
vezir im. m. r. (ar.), g. jd. vezira - najvia
titula u hijerarhiji Otomanskog Carstva;
ministar, guverner jedne pokrajine,
upravnik vilajeta,
vezirluk im. m. r. (ar.-tur.) - vezirstvo,
zvanje vezira; vezirsko namjetenje,
vezirovanje gl. im. s. r. od vezirovati.
vezirovati gl. nesvr. (ar.), prez. vezirujem - biti u zvanju vezira; vriti
slubu vezira; vladati kao vezir,
vezivanje gl. im. s. r. od vezivati,
vezivati gl. nesvr., prez. vezujem - up.
vezati.
vezivni prid. odr. v. - koji vee, koji slui
za vezivanje; anat. mehko tkivo koje
slui za povezivanje razliitih tkiva i
organa.
vezivo1 im. s. r., g. mn. veziva/veziva tkanina, predmet na kojem se izrauje
vez, na kojem se obavlja vezenje;
ukras, ara izvezena na emu, vezenjem
ukraen predmet; vezenje.
vezivo2 im. s. r. - ono ime se ta vee, to
slui za uvezivanje, veza; tehn. mi
neralni spoj (cement, kre) koji izaziva
stvrdnjavanje neke smjese, npr. betona,
maltera.
veznik im. m. r., n. mn. veznici - gram.
nepromjenljiva rije koja vezuje dvije
rijei ili reenice,
vi li. zamj., 2. 1. mn., g. i ak. vas, dat.
vama - upuuje na osobe kojima se
upuuje poruka,
vibracija im. . r. (lat.) - oscilatorno
kretanje, uestalo gibanje vrlo male
amplitude i vrlo velike brzine oko take
ravnotee; treperenje, podrhtavanje,
igranje; titravost, njihaj,
vibrafon im. m. r. (lat.-gr.) - sprava za
davanje signala; instrumenat iz grupe
udaraljki s elinim ploicama u vodo
ravnom poloenom okviru iznad kojih
se nalaze rezonatorske cijevi,
vibrantan prid., odr. v. vibrantni - koji
moe vibrirati; vibrirajui; treparav,
titrav.
vibrator im. m. r. (lat.) - ureaj koji daje
vibracije; tehn. ureaj za pretvaranje
istosmjerne u izmjeninu struju.

1214

1215
vibrirati gl. nesvr. (lat.), prez. vibriram -

vidikovac im. m. r., g. jd. vidikvca, g.

titrati, treperiti, podrhtavati, njihati se;

kolebati se.
vic im. m. r. (njem.), g. jd. vica, instr. jd.
vicom/vicem, n. mn. vicovi/vicevi duhovita, aljiva dosjetka, poalica,
doskoica.
vian prid., odr. v. vini - naviknut;
iskusan, vjet, spreman; koji neto
dobro poznaje, znalaki, struan.
vid1 im. m. r., n. mn. vidovi - primanje
percepcije spoljnjeg svijeta pomou
organa vida, oiju, sposobnost opaanja
oima.
vid2 im. m. r., n. mn. vidovi - pojavni
oblik ega; vrsta, tip; oblik pridjeva
kojim se kazuje da li je odreeno ili
neodreeno ono uza ta pridjev stoji;
svojstvo glagola da pokazuje svrenost
ili nesvrenost radnje; (glagolski)
aspekt.
vidan/vidan prid., odr. v. vidni - vidljiv,
koji se vidi; svijetao, jasan; prenes.
istaknut, zapaen, znatan, znaajan;
uoljiv, shvatljiv, opravdan.
vidar im. m. r. - onaj koji lijei, vida rane,
ranar(nik).
vidarica/vi'darka im. . r. - ona koja vida
rane.
vidati/vidati gl. nesvr., prez. viam/
viam - lijeiti, iscjeljivati.
video/video im. m. r. (lat.), g. jd. videa/
videa - tehn. ureaj za reprodukciju
videotraka, videokaseta; skraeno od
(lat.-engl.) videoplayer ili videorekorder.
videoigra im. . r (lat.) - elektronska
igraka u kojoj je pomou kontrola
potrebno rijeiti razne zadatke na TV ili
drugom ekranu; programirane igre na
kompjuteru.
videoteka im. . r. (lat.-gr.), dat. jd.
videoteki/videoteci - radnja u kojoj se
mogu za novac posuditi filmovi na
kasetama, spremnica videokaseta; up.
biblioteka.
vidik im. m. r., n. mn. vidici - pogled,
prostor pogleda, prostor koji oi mogu
sagledati; obzor, horizont, granica do
koje dopire vid; prenes. mo shvatanja,
umni domet, poimanje stvari i svijeta.

mn. vidikovaca - istaknuto, istureno

mjesto za posmatranje,
vidilica/vi'dilica im. . r. - otvor na krovu
kroz koji ulazi svjetlo, a izlazi dim;
osmatranica; bada, komi(je)n.
vidjelo im. sr. r., g. mn. vidjela - svjetlost,
svjetlo, osvijetljenost; vidik; organ vi
da, oko.
vidjeti gl. svr. i nesvr., prez. vidim/
vidim - imati sposobnost vida, zapaziti,
zapaati oima,
vidljiv prid., odr. v. vidljivi - koji se moe
vidjeti, vidan, uoljiv,
vidljivo pril. - oigledno, primjetno,
vidljivost im. . r., instr. jd. vidljivou/
vidljivosti - osobina i stanje onoga to
je vidljivo,
vidno pril. - svijetlo, jasno; suprot, mra
no; primjetno, vidljivo, oito,
vidnost im. . r., instr. jd. vidnou/
vidnosti - svjetlost, jasnoa; vidljivost.
vidokrug im. m. r., n. mn. vidokruzi/
vidokrugovi - vidik, obzor, horizont;
prenes. duhovni vidik, irina shvatanja,
vidovica im. . r. - bot. zeljasta biljka s
crvenim ili plavim cjetiima, dra,
krika.
V idovdan im. m. r. - dan slavenskog prethrianskog boga, danas crkveni praz
nik kod pravoslavaca, ortodoksa.
vidovit prid., odr. v. viddviti - koji ima
natprirodnu mo da predvia budu
nost; koji dobro, jasno vidi; koji ponire
u sutinu stvari,
vidovito pril. - proniui u ono to e se
dogoditi, predviajui, predvialaki.
vidovitost im. . r., instr. jd. viddvitou/
viddvitosti - osobina, svojstvo onoga
koji je vidovit,
vidovnjak im. m. r., n. mn. vidovnjaci vidovit ovjek, koji unaprijed vidi do
gaaje, prorok,
vidra im. . r., g. mn. vidri/vidara - zool.
ivotinja iz porodice kuna, ivi pored
vode i lovi ribe u vodi; prenes. vrlo
okretna, snalaljiva, mudra i lukava
osoba.
viati gl. nesvr., prez., viam - up.
vidjeti.
vien prid., odr. v. vieni - ugledan,
cijenjen, uvaen.

vijenik
vienost im. . r., instr. jd. vienou/
vieno ti - ugled, uvenje,
vienje/vienje gl. im. s. r. - miljenje,
gledite, stav; privienje, vizija; susret,
sastanak.
viganj/viganj im. m. r., g. jd. vignja/
vignja - kovako ognjite, kovaki
mijeh za raspuhivanje vatre,
vihor/vihor im. m. r., n. mn. vihori/
vihorovi - jak vjetar koji se kree u
vrtlogu, vjetar olujne jaine,
vihoran prid., odr. v. vihorni - koji je kao
vihor, vjetrovit, olujan, uskovitlan,
vrtloan.
vihoriti gl. nesvr., prez. vihdrim - snano
puhati, kovitlati, vrtloiti; leprati, po
vijati se pod vjetrom,
vi'horno pril. - kao vihor, poput vjetra,
vijadukt im. m. r. (lat.), g. jd. vijadukta graevina poput mosta preko kojeg su
provedene vodene cijevi ili put iznad
drugog puta, neke jaruge, klanca, dubodoline; nadvonjak,
vijak im. m. r., g. jd. vijka, n. mn. vijci, g.
mn. vijaka - metalni klin(ac) s navojem;
klin u koji su zavojito urezani ljebovi
radi uvrtanja u to, zavrtanj; propeler,
elisa.
vijati1 gl. nesvr., prez. vijam - pomou
vijae istiti ito, odvajati pljevu.
vijati2 gl. nesvr., prez., vije - urlati,
urlikati, zavijati (o vuku, psu).
vijavica im. . r. - snjena meava u kojoj
snaan vjetar raspruje snijeg,
vijan prid., odr. v. vijani - koji se
odnosi na vijke,
vijanik im. m. r., g. jd. vijanika, n. mn.
vijanici - vrh vrata u ianih instru
menata na kojem su vijci,
vijeati nesvr., prez. vijeam - razmatrati
u vijeu, savjetovati se, dogovarati se;
pretresati ta.
vijee im. s. r. - savjet, skup izabranih lica
koji raspravlja, pretresa, razmatra neko
pitanje i o tome donosi odluku ili daje
savjet i preporuku,
vijenica im. . r. - sjedite vijea, zgrada
u kojoj zasijeda vijee.
vijenica im. . r. - ona koja je lan
vijea.
vijenik im. m. r., n. mn. vijenici pripadnik, izabrani lan kakvog vijea.

vijek
vijek im, m. r., g. jd. vijeka, n. mn. vjekovi
- vremenski period od stotinu godina,
stoljee.
vijenac im. m. r., g. jd. vijenca, g. mn.
vijenaca - ukras od cvijea ili lia
plemenitog drvea koje se stavlja u
znak priznanja za podvige, znak slave,
vijest im. . r., g. mn. vijesti - glas,
novost; izvijee, izvjetaj, saopenje,
vijuga im. . r., dat. jd. vijugi - izvijena
linija; zavijutak, zavoj, krivina; okuka;
anat. nabor kore velikog mozga,
vijugati gl. nesvr., prez. vijugam - praviti
vijuge, krivudati, izvijati se, zavijati;
motati se.
vika im. . r., dat. jd. viki/vici - oglaa
vanje povienim glasom, galama, la
rma; povik, uzvikivanje,
vika im. m. r., g. jd. vikaa - onaj koji
vie, galami; buka,
vikaice im. . r. mn. - red ptica sa
kratkim i jakim nogama koje dobro
lete.
vikaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
vikaa.
vikaki pril. - kao vika, na nain vikaa.
vikar im. m. r. (lat.), g. jd. vikara pomoni sveenik, namjesnik vieg u
hijerarhiji, npr. biskupa, nadbiskupa,
pape; zamjenik upnika, kapelan.
vikati gl. nesvr., prez. viem - derati se,
dozivati; galamiti,
vikend im. m. r. (engl.) - kraj sedmice,
neradni dani na kraju sedmice (subota i
nedjelja); sedmini odmor,
vikendica im. . r. (engl.) - kua u kojoj
se provodi sedmini odmor, vikend;
kua u prirodi za odmor,
vikler im. m. r. (njem.), g. mn .viklera valji na koji se namotava i kalufi
kosa da bi se dobili uvojci, kovrde;
uvija, namota.
viknuti gl. svr., prez. viknem - pustiti
glas, zov; krisnuti; proderati se, zaga
lamiti.
vila1 im. . r., v. jd. vilo, n. mn. vile/vile,
g. mn. vila - zamiljeno mlado i lijepo
ensko bie s natprirodnim, maginim
moima; nestvarno, bajkovito, tajnovito
mitoloko bie savrenih osobina;
muza.

1216

1217
vila2 im. . r. (lat.), g. mn. vila - raskoan
ljetnikovac, raskona kua izvan naselja
s vrtovima,
vilajet im. m. r. (ar.) - pokrajina, pro
vincija, upravno podruje jednog valije
u Otomanskom Carstvu,
vflan/vilan prid., odr. v. vilni - koji ima
osobine vile, vilen, vilovit,
vile im. pi. tantum, g. vila - teaka
alatka, ravasto orue sa najmanje tri
paroka (roglja) za hvatanje trave,
sijena, slame; viljuke,
vilen prid., odr. v. vileni - koji ima
osobine vile, poput vile, vilan, vilovit;
pomaman.
vilenica im. . r. - osoba koja je
povilenila; vila; arobnica; top. Vileni
ca - brdo s june strane Travnika, na
suprot Bukovici, obronku Vlaia.
vileniti/vileniti gl. nesvr., vilenim/vilenim - poprimati osobine vile, postajati
kao vila; postajati pomaman, mamiti se;
mahnitati.
vilenjak im. m. r., g. jd. vilenjaka, n. mn.
vilenjaci - nestvarno bie natprirodnih
moi; arobnjak; nastran ovjek, zane
senjak; vjetropir; vilovit konj.
vilica im. . r. - anat. eljusna kost iz koje
su iznikli zubi; viljuka, dio pribora za
jelo.
vilinski/vilinski prid. odr. v. - koji se
odnosi na vile, koji potie ili pripada
vilama.
vilovit prid., odr. v. vildviti - koji posje
duje vilina svojstva; vilen, vilan; aro
ban.
vilovito pril. - na vilin nain, poput vile.
viljuka im. . r., dat. jd. viljuki, g. mn.
viljuki/vilj uaka - dio pribora za jelo
sa zubcima kojim se nabadaju zalogaji;
naziv za razne ravaste predmete i
njihove dijelove,
viljukar im. m. r. - namjensko vozilo sa
viljukama za prevoenje upakovanog
tereta.
viljukast prid., odr. v. vlljukasti - koji
ima oblik viljuke,
vime im. s. r., g. jd. vimena, n. mn. vime
na, g. mn. vimena - mlijena lijezda u
enki papkara, npr. kamila, kobila,
koza, krava, ovaca iz koje se muze
mlijeko za ishranu.

vinar im. m. r., g. jd. vinara - ovjek koji

se bavi proizvodnjom i prodajom vina.
vin prid. (csl.), odr. v. vini - kriv, grijean,
vinara im. . r. - mjesto gdje se toi i
prodaje vino; vinarnica,
vinarija im. . r. - mjesto gdje se
proizvodi i prodaje vino naveliko,
vinarstvo im. s. r. - djelatnost, privredna
grana za uzgoj groa, proizvodnju i
promet vina; nauka o proizvodnji i
preradi vina.
vince im. s. r., g. jd. vinceta, em. i hip. vinace; ugodna kapljica,
vino im. s. r., g. mn. vina - alkoholno pie
dobijeno vrenjem groanog soka.
vinodol im. m. r. - dolina sa vinogradima,
vinogorje im. s. r. - gorje pod vino
gradima, podruje pogodno za vino
grade.
vinograd im. m. r., g. mn. vinograda zemljite zasaeno vinovom lozom,
vinogradar im. m. r., g. jd. vinogradara onaj koji se bavi uzgojem groane
loze, obraiva vinograda,
vinogradarski prid. odr. v. - koji se tie
vinogradara i vinogradarstva,
vinogradarstvo im. s. r. - zemljoradniko
zanimanje i privredna djelatnost uzgoja
vinograda; znanstvena disciplina, nauka
o gajenju vinograda,
vinogradski prid. odr. v. - koji se odnosi
na vinograde,
vinorodan/vinorodan prid., odr. v.
vinorodni/vindrodni - plodan, pogodan
za uzgoj vinove loze; koji obiluje vino
vom lozom i groem,
vinov prid., odr. v. vinovi - koji se odnosi
na vino i vinovu lozu.
vinovnica im. . r. - grjenica, poinitelj
kakvog djela,
vinovnik/vinovnik im. m. r., n. mn.
vinovnici/vinovnici - krivac; grijenik,
vinski prid. odr. v. - koji je od vina, koji
se odnosi na vino.
vinjaga im. . r., dat. jd. vinjagi - bot.
divlja loza; vinika; vrijea,
vinjak im. m. r., n. mn. vinjaci - vinski
destilat, rakija od vina; konjak,
vinjeta im. . r. (fr.) - ukras u obliku
ornamenta s biljnim motivima na
naslovnom listu, na kraju poglavlja ili
knjige; etiketa, naljepnica.

visak
viola/viola im. . r. (tal.) - mu. gudaki

instrumenat slian violini (vei od nje,

a manji od violonela); druga violina,
odgovara tenorskom registru,
violentan prid., odr.v. violentni - divlji,
goropadan, estok, silovit; vehementan,
violina im. . r. (tal.) - mu. gudaki
instrumenat sopranskog registra sa
etiri strune.
violinist(a) im. m. r., violiniste - umjetnik,
muziar koji svira na violini,
violinistica/violinistkinja im. . r. - ona
koja svira na violini,
violinski prid. odr. v. - koji se odnosi na
violinu (npr. violinski orkestar),
violonelo im. sr. r. (tal.), g. mn. violon
ela - mu. gudaki instrument sa etiri
ice, vei od viole i violine, a manji od
kontrabasa, berdeta, svira se sjedei;
elo.
vir im. m. r., g. jd. vira, n. mn. virovi duboko mjesto u rijeci gdje se voda
vrtloi, vrtlog; vrelo, mjesto gdje voda
izvire.
viriti gl. nesvr., prez. virim - gledati,
posmatrati skriven, npr. kroz rupicu, iz
prikrajka, iza oka; pomoliti se, po
maljati se, striti na povrini, na vidiku,
virm an im. m. r. (fr.), g. jd. virmana bank. bezgotovinski prenos svote sa
jednog rauna na drugi putem banko
vnog naloga,
virologija im. . r. (lat.-gr.) - biol.
nauna oblast o prouavanju virusa,
virtualan/virtuelan prid. (lat.), odr. v.
virtualni/virtuelni - koji je sposoban za
djelovanje, potencijalan, moguan,
virtuoz/virtuoz im. m. r. (tal.) - umjetnik
(obino muziar) koji savreno vlada
tehnikom svoje umjetnosti; prenes.
ovjek vrlo vjet i savreno umjean u
svom poslu.
virus im. m. r. (lat.) - parazitski mikro
organizam koji izaziva zarazne bolesti,
vis im. m. r., g. jd. visa, n. mn. visovi - vrh
brda, vrh gore, planine; najvia taka,
vrica; visina.
visak im. m. r., g. jd. viska, n. mn.
visci/viskovi, g. mn. visaka/viskdva tehn. naprava, uteg na niti za utvri
vanje uspravne linije, vertikalnog polo
aja u odnosu na podlogu.

visibaba
visibaba im. . r. - bot. proljetno poljsko

cvijee bijelih zvonastih cvjetova,

visina im. . r., g. jd. visine, g. mn. visina
- prostor visoko iznad Zemljine povri
ne.
visinom jer im. m. r. - sprava za mjerenje
nadmorske visine, altimetar.
visiti gl. nesvr., prez. visim - pruati se,
biti u viseem poloaju; prenes. stalno
boraviti, zadravati se gdje; dangubiti
na jednom mjestu,
viski/viski im. m. r. (engl.), g. jd. viskija,
n. mn. viskiji - vrsta alkoholnog pia,
jake rakije od ita, najee rai, jema
ili kukuruza,
viskoza im. . r. (lat.) - hem. i tehn.
celulozna masa za izradu vjetakih
vlakana, umjetne svile,
viskozan prid., odr. v. viskzni - koji se
odnosi na viskozu, koji je od viskoze,
viskoznost im. . r., instr. jd. viskoznou/
viskoznosti - term. svojstvo tekuine da
se opire promjeni poloaja svojih
molekula, viskozitet; ljepljivost, itkost.
Visoica im. . r. - uzvisina, uzviica.
V isoica im. . r. - brdo u obliku piramide
kod Visokog u centralnoj Bosni,
visoina im. . r. - prostrani uzdignuti
teren; visoravan; visija, visoje.
visoje im. s. r. - prostrano uzdignuto
podruje s brojnim visovima i uzvi
sinama; planinski vijenac, gorje; visija,
visoravan, visoina.
visok prid., odr. v. visoki, komp. vii - koji
se protee visoko uvis, kod kojeg je
znatno rastojanje izmeu gornje i donje
take; koji ima izrazit rast, stas.
visoko pril. - znatno iznad osnove od koje
se mjeri; suprot, nisko; na odreenoj
visini; u velikoj mjeri; vrlo mnogo; u
visokom tonu; pozitivno, pretjerano
dobro.
Visoko im. s. r., g. jd. Visokog, dat./lok.
jd. Visokom - grad u srednjoj Bosni,
visokom oralan prid. odr. v. visokomoralni - koji ima visoke moralne nazore,
koji slijedi pravila visokog morala;
veoma estit, poten; principijelan,
visokoobrazovan prid., odr. v. visokodbrazovani - koji ima visoko, fa
kultetsko obrazovanje.

1219

1218
visokoparan prid. (rus.), odr. v. viso
koparni - koji se pravi visokim; koji je
teko razumljiv, izvjetaen,
visokorazvijen prid., odr. v. visoko
razvijeni - koji je na visokom stupnju
razvoja, koji ima najsavremeniju tehno
logiju.
visokorodan prid., odr. v. visokorodni koji daje velik rod, visok prinos.
visoravan im. . r. - ravan koja ima
nadmorsku visinu iznad 200 m; ravnica
u planinskom kraju; zaravnjen visok
planinski kraj; planinski plato, visija.
visost im. . r., instr. jd. visou/visosti hist. titula i oslov vladara,
vispren prid., odr. v. vispreni - koji dobro
zapaa, otrouman, pronicljiv, snala
ljiv.
viak im. m. r., g. jd. vika, n. mn. vikovi
- koliina, vrijednost, iznos koja prelazi
mjeru ili pretie potrebu,
vie pril. - komp. od visoko; komp. od
mnogo; u izrazima ili s imenicama koje
znae koliinu iskazuje prekoraenje
naznaene koliine; ve due vrijeme;
ve; dalje; opet; naziv znaka plus (+) i
popratna rije koja se izgovara kod
sabiranja.
vie prijed. - s genitivom: povrh, iznad
(vie Sarajeva),
vieboj im. m. r. - sport, takmienje u vie
grana lahke atletike,
viebotvo im. sr. r., viebdtava - teol.
vjerovanje u vie bogova, mnogobo
tvo, neznabotvo, bogohulstvo, polite
izam, murikluk.
viefazan prid., odr. v. viefazni - koji ima
vie faza; term. viefazna (naizmje
nina) struja u odnosu na jednofaznu
(istosmjernu),
vieglasan/vieglasan prid., odr. v. vieglasni/vieglasni - koji je komponovan
u vie glasova; suprot, jednoglasan,
vieglasje/vieglasje im. s. r. - istovre
meno zvuanje nekoliko tonova razli
ite visine; sazvuje; prenes. polit, plu
ralizam.
viekatnica im. . r. - zgrada sa vie
katova, spratova, bojeva, etaa,
viekratan/viekratan prid., odr. v. vie
kratni/viekratni- koji se ponavlja vie
puta; opetovan.

vie-manje pril. - otprilike, priblino;

uglavnom.
viemutvo im. s. r. g. mn. viemutava sistem braka po kojem ena moe imati
vie zakonitih mukaraca; mnogomutvo, poliandrija,
viespratnica im. . r. - viekatnica,
viespratnica,
viestran prid., odr. v. viestrani - koji
ima vie strana; svestran,
viestrano pril. - sa vie strana,
viestruk prid., odr. v. viestruki - koji je
vie puta ponovljen, viekratan; koji
ima vie struka, dijelova, raznolik; koji
se vri na vie naina, raznovrstan,
vieenstvo/vieenstvo im. sr. r., g. mn.
viezenstava/vieenstava - sistem bra
ka po kojem mukarac moe imati vie
zakonitih ena; mnogoenstvo, poliga
mija.
vii - komp. od vis(ok); suprot, nii; ra
zvijeniji, napredniji; natprirodan, nepo
znat.
vinja im. . r. (perz.), g. mn. vinji/
vianja - vinja, drvo i plod voke
sline trenji,
vinjev prid., odr. v. - koji pripada ili
potie od vinje; koji je od vinje.
vinjevac im. m. r., g. jd. vinjevca - sok
i liker od vianja,
vinjevaa im. . r. - rakija od vianja,
vinjevina im. . r. - vinjevo drvo kao
graa.
vinji prid. odr. v. - nebeski, boanski; (u
imenikoj slubi) najvie bie, Bog.
vinjica im. . r., em. - mala vinja; top.
Vinjica, selo nedaleko uzvodno od
ua Lave u Bosnu,
vinjik im. m. r., g. jd. vinjika, n. mn.
vinjici - nasad vianja, vinjev
vonjak,
vit prid., odr. v. viti - vitak,
vitak prid., odr. vitki, komp. vitkiji tanak, tankovit, tankovijast; savitljiv;
usp. vitak; suprot, debeo, kabast, zde
past.
vitalan prid. (lat.), odr. v. vitalni - koji je
pun ivota, ivotne snage, ivotan;
zdrav, otporan; bitan, vaan, prijeko
potreban za ivot,
vitalizam im. m. r. (lat.) - bioloko i
filozofsko uenje u 18. st. koje ivotne
pojave tumai djelovanjem posebne

vitina
ivotne snage koje nema u mrtvoj
prirodi, odnosno djelovanjem nema
terijalnog ivotnog principa koji je
razliit i od due i od fiziko-hemijskih
pojava.
vitalnost im. . r. (lat.), instr. jd. vitaln
ou/vitalnosti - ivotnost, ivotna sna
ga i oduevljenje,
vitamin im. m. r. (lat.) - hemijski sastojci
hrane neophodni za pravilnu funkciju
organizma,
viteki prid. odr. v. - koji se odnosi na
vitezove, koji pripada ili potie od vite
zova.
viteki pril. - na viteki nain, otmjeno,
plemenito.
vitetvo im. s. r., g. mn. vitetava - viteki
stale; titula viteza; drutveni poredak
sa vitekim staleom; visoko poimanje
asti, gospodstvenost, plemenitost; ju
natvo.
vitez im. m. r., vok. jd. vitee, n. mn.
vitezi/vitezovi - hist. pripadnik ple
mikog stalea; srednjovjekovni ratnik,
konjanik, riter, junak; pripadnik vite
kog reda.
Vitez im. m. r. - grad u centralnoj Bosni,
u Lavanskoj dolini,
viti gl. nesvr., prez. vijem, impr. vij! uplitanjem ili preplitanjem praviti,
svijati, npr. vijenac, gnijezdo; upredajui sastavljati niti; leprati, vihoriti
se; mahati, vitlati im; njihati, izvijati;
vrtiti, zavrtati,
vitica im. . r., g. mn. vitica - zavijutak,
uvoj; vijugav pramen kose, uvojak,
kofrda, kofrc; kopa biljaka penjaica
za prihvatanje oslonca i puzanje; prsten
bez oka, burma, halka,
v'itiari mn. m. r. - zool. red morskih
ljuskara privrenih za stijenu,
vi'tiast prid., odr. v. vitiasti - koji je u
obliku vitice, savijutka; vijugav, ko
vrdast, loknast, izu vij an u obliku vi
tice; term. mat. vitiasta zagrada - obla,
trbuasta zagrada, zagrada u obliku
uspravne crte ulegnuta ulijevo ili ude
sno.
vitina im. . r. - vitak, tanak prut za
vezanje snopova (poveza) ili pletenje
(intra); bot. naziv za razne vrste
zeljastih biljaka iz roda; pavit.

vitkost

vitkost im. . r., instr. jd. vitkou/vitkosti

- osobina onoga to je vitko; sa
vitljivost; elastinost.
vitlati gl. nesvr., prez. vitlam - okretati,
obrtati, initi da neto lepra; initi da
se neto vrti uokrug, vrtjeti, kovitlati;
mahati, mlatarati ime; tjerati, goniti
koga; leprati, vihoriti,
vitlo im. s. r., g. mn. vitala/vitla - naziv
za razne naprave koje se okreu; napra
va za namotavanje prediva, motovilo;
vratilo oko kojega se namotava bu
narski ili sidreni lanac; vodeniko kolo;
rupiast kotur alarmne sirene; vrtlog,
vitlanje, kovitlac,
vitoperiti se gl. nesvr., prez. vitdperim se
- izvijati se, izboavati se, kriviti se,
iskrivljavati se; prenes. izopaavati se.
vitorog im. m. r., vok. vitoroe, n. mn.
vito rozi, g. mn. vitoroga - koji je vitih,
izvijenih rogova; vrsta jelena vitkih,
tankovitih rogova,
vitraa im. . r. (fr.) - stakleni prozor na
ormaru, staklena pregrada, zid; zastori
za staklena vrata; slika ili ukrasna
kompozicija od komada obojenog sta
kla ili naslikana na staklu (obino na
prozorima zgrada gotskog stila),
vitre im. pi. tant. (ar.), g. mn. vitri/vitara sadaka-i-fitr, posebna milostinja koju
muslimani dijele sirotinji pred Rama
zanski bajram,
vitrina im. . r. (fr.) - zastakljen ormar u
kojem se dre ili izlau razni predmeti,
najee u muzejima i galerijama; ma
nji izlog.
vivak im. m. r., vivka, n. mn. vivci, g. mn.
vivaka - zool. vrsta ptice movarice sa
perjanicom na glavi,
vivarij im. m. r, n. mn. vivriji - mjesto
gdje se uzgajaju razne ivotinjice,
viza im. . r. (lat.) - slubena ovjera,
potvrda na javnoj ispravi; dozvola neke
vlade za ulazak, boravak, izlazak ili
prolazak kroz njenu teritoriju.
Vizant im. m. r. - v. Bizant, Carigrad,
Konstantinopolj; Bizantija.
Vizantija im. . r. - v. Bizantija, Istono
Rimsko Carstvo,
vizantijski prid. odr. v. - bizantijski koji
se odnosi na Vizant i Vizantiju.

1221

1220
vizantijski pril. - bizantijski, na bizan
tijski/vizantijski nain; dvolino, pri
jetvorno, podmuklo, s podvalom.
Vizantfnac im. m. r. - Bizantlnac, ovjek
iz Vizantije.
Vizantlnka im. . r. - Bizantinka, ena iz
Vizantije.
vizija im. . r. - slika ovjekove uobra
zilje, fantazije, mate bez stvarne po
dloge, npr. u snu, u halucinaciji; privid,
privienje, prikaza, utvara; predvianje
dogaaja; dalekosena (prividno neo
stvariva, utopijska) zamisao o eljenom
i predvidljivom razvoju dogaaja i po
duhvata.
vizionar im. m. r. (lat.) - vidovit ovjek,
zanesenjak, sanjar; koji vidi unaprijed,
prorok, vidovnjak.
vizionarka im. . r. - ena vizionar.
vizir im. m. r. (fr.) - vojn. muica, nianska ploica sa uskim otvorom; napra
va na fotografskom aparatu koja omo
guuje usmjeravanje objektiva na elje
ni predmet; pokretni dio srednjo
vjekovnog ljema, kacige koji prekriva
lice; sport, providna kaciga za zatitu
lica kod maevalaca; naprava za mje
renje upljih predmeta, za badarenje
baava.
vizita/vizita im. . r. (fr.) - posjeta koja
moe imati drutveni ili slubeni kara
kter; ljekarska posjeta bolesniku, obi
lazak bolesnika, vizitacija; vojn. pre
gled vojnih obveznika, regrutacija, vizi
tacija.
vizitkarta im. . r. (fr.-njem.) - podsje
tnica.
vizualan/vizuelan prid., odr. v. vizualni/
Vizuelni - koji se odnosi na vid; vidan,
vidljiv, oni.
vizura im. . r. (lat.) - vidno polje, sve to
se moe okom uhvatiti, vidokrug; dobra
vidljivost; term. naprava na filmskoj
kameri kroz koju snimatelj prati doga
aje na sceni, u vidokrugu.
vila im. . r. (ma.) - vrsta lovakog psa,
ker ptiar, prepeliar; prenes. vitka,
gipka, ilava i ivahna enska osoba.
vilast prid. (ma.), odr. v. vilastI - vitak,
gibak; vilav; obijesno ivahan (kao
vile).
vile im. s. r. (ma.), g. jd. vizleta - zool.
vila ili njeno psetance; mrava ivo

tinja; prenes. vitka i gipka ivahna

osoba.
vjean prid., odr. v. vjeni ~ beskonaan u
trajanju; besmrtan; vjeit,
vjeit prid., odr. v. vjeiti - trajan, nepro
lazan, besmrtan; neunitiv; vjean,
vjeito pril. - trajno, beskrajno, vjeno;
dovijeka.
vjenlk im. m. r., g. jd. vjenika, n. mn.
vjenici - onaj koji je vjean, nepro
lazan, trajan, besmrtan; neunitiv,
vjeno pril. - trajno, beskrajno, vjeito;
dovijeka.
vjenost im. . r., instr. vjenou/vjeno
sti - trajno postojanje, bezvremenost,
neprolaznost, vjeitost; berzah, ahiret,
vjea im. . r., g. mn. vjea - obrva; oni
kapak; trepavica,
vjekovati gl. nesvr., prez. vje kuj em ivjeti, provoditi svoj ivotni vijek;
vjeito trajati; dugo postojati najednom
mjestu.
vjekovit prid., odr. v. vjekdviti - dugo
vjean, vjean, vjekovan; ivotan, vita
lan.
vjekovjean prid., odr. v. vjekdvjeni vjean, trajan, vjekovjeit.
vjekovni prid. odr. v. - koji traje
vijekovima, veoma dug, stoljetni.
vjenanica 1im. . r. - isprava o vjenanju,
izvod iz knjige vjenanih; sveana
vjenana haljina.
vjenanica 2 im. . r. - greda povrh zida;
greda koja u drvenim gradnjama zatva
ra vijenac.
vjenanje gl. im. s. r. od vjenati se sveani in sklapanja braka,
vjenati (se) gl. svr., prez. vjenam - na
svean nain sklopiti brak, vezati se
brakom; dobiti vijenac slave kao znak
velike asti i postignua; vijencem se
okititi, ovjenati se.
vjeni im. m. r., em. - mali vijenac;
cvijetna krunica.
vjera im. . r., g. mn. vjera - najdublje
osjeanje pripadnosti i pokornosti
Svevinjem Stvoritelju, vjerovanje u
Boga Jedinoga i Boije odreenje,
religija, iman, vjerozakon; uvjerenje;
pouzdanje, povjerenje,
vjeran prid., odr. v. vjerne, komp. vjerniji
- proet vjerom; taan, koji odgovara

vjeronauka
izvorniku, vjerodostojan, autentian;
odan, privren, pouzdan,
vjerenica im. . r. - djevojka koja je "dala
vjeru", obeanje buduem muu da e
mu biti ena; zarunica,
vjerenik im. m. r., n. mn. vjerenici momak koji je zaruio, vjerio djevojku,
koji joj je obeao da e se oeniti
njome; zarunik,
vjeriti (se) gl. svr., prez. vjerim (se) "dati vjeru", povezati, potvrditi vjerom;
zaruiti (se),
vjernica im. . r. - enska osoba vjernik,
ona koja vjeruje u Boga, koja osjea
iman u srcu, koja je religiozna,
vjerniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
vjernike.
vjerniki pril. - poput vjernika, na
vjerniki nain,
vjernik im. m. r., n. mn. vjernici - onaj
koji vjeruje u Boga, koji osjea iman u
srcu, koji je religiozan,
vjerno pril. - odano, privreno, pouzdano;
tano, vjerodostojno, autentino,
vjernost im. . r., instr. jd. vjernou/
vjernosti - odanost, privrenost,
vjerodajnica/vjerodajnica im. . r. pismo, isprava kojom se kome daje
povjerenje, dokaz pravovaljanosti, odo
brenje pristupa; akreditivno pismo; usp.
ahdnama.
vjerodostojan/vjerodostojan prid., odr.
v. vjerodostjni/vjerddostdjni - pravo
valjan, ispravan, istinit, pravi, autenti
an.
vjerodostojnost/vjerodostojnost im. .
r., instr. jd. vjerodostojnou/vjero
dostojnosti i vjerodostojnou/vje roddstjnosti - svojstvo onoga koji je vjero
dostojan i osobina onoga to je vjero
dostojno.
vjeroispovijed/vjeroispovijed im. . r. vjerovanje, vjera, religija,
vjeroloman prid., odr. v. vjerolomni - koji
lomi, kri vjeru, zadatu rije, koji nije
od rijei, koji izigrava povjerenje, ne
pouzdan.
vjerolomstvo im. s. r. - izigravanje povje
renja, krenje zadate rijei, primljene
obaveze.
vjeronauka im. . r., dat. jd. vjeronauci nauka o vjeri; kol. vjerska poduka.

vjerouitelj
vjerouitelj im. m. r. - onaj koji ui vjeri,
nastavnik vjeronauke; mualim, mu
deris.
vjerouitelj ica im. . r. - ona koji ui
vjeri.
vjerovanje gl. im. s. r. od vjerovati vjera, iman.
vjerovatan/vjerojatan prid., odr.v. vjerovatnl/vjerojatm - koji se ini istinitim,
moguim, koji se moe smatrati tanim,
izvjesnim.
vjerovati gl. nesvr., prez. vjerujem smatrati da je neto onako kako se
prikazuje, biti uvjeren, imati povjerenje
u koga/ta; biti religiozan,
vjerovatno/vjerojatno pril. - izvjesno,
mogue.
vjerovatnoa/vjerojatnoa im. . r. objektivna mogunost ostvarenja ega,
stupanj ostvarljivosti; vjerovatnost,
vjerovatnost/vjerovatnost im. . r., instr.
jd. vjerdvatnou/vjerdvatnosti i vjerovtnou/vjerovatnosti - vjerovatnoa,
mogunost,
vjerovjesnlk/vjerovjesnlk im. m. r., n.
mn. vjerovjesnici/vjerdvjesnici - navjestilac vjere, nagovjestitelj Boije rijei,
Boijeg poslanstva; propovjednik, misi
onar; poslanik,
vjerovjesnltvo/vjerdvjesnltvo im. s. r. obznana vjere, poslanstvo,
vjerovnica/vjerovnica im. . r., n. mn. ona koja daje kome novac u zajam,
zajmodavka, povjeriteljka; suprot, du
nica.
vjerovnik/vjerovnik im. m. r., n. mn.
vjerovnici/vjerovnici - onaj koji daje
kome novac u zajam, zajmodavac, po
vjerilac.
vjerozakon im. m. r. - vjera, vjeroispo
vijed.
vjeala im. . r. plur. tantum, g. mn.
vjeala - naprava za vjeanje osuenika
na smrt.
vjealica im. . r. - predmet pokustva na
koji se vjea odjea; iviluk; objeeni
komadi suhog mesa, meso isjeeno kao
za vjeanje i suenje; vrsta jela.
vjeati gl. nesvr., prez. vjeam - stavljati
ta da visi; izvravati smrtnu kaznu
vjeanjem na vjealima.

1223

1222
vjet prid., odr. v. vjeti, komp. vjetiji koji posjeduje vjetinu, umjean, uvje
ban, okretan, snalaljiv,
vjetac im. m. r., g. jd. vjeca/vjetaca onaj koji uz pomo zlih duhova ini zla
ljudima, zloduh,
vjetaenje gl. im. s. r. od vjetaiti,
struna analiza radi utvrivanja inje
ninog stanja ega; slubeno struno
miljenje vjetaka, ekspertiza,
vjetaiti gl. nesvr., prez. vjetaim djelovati kao vjetak, struno i umjeno
utvrivati injenino stanje ega.
vjetaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
vjetake, znalaki; koji su stvorili i
izradili ljudi, umjetni, neprirodni; su
prot. prirodan,
vjetaki pril. - umjetno, neprirodno.
vjetak im. m. r., g. jd. vjetaka, n. mn.
vjetaci - znalac, poznavalac ega;
term. strunjak koji na poziv vlasti ili
suda daje miljenje u nekom sporu,
vjetica im. . r. - ena koja po narodnom
vjerovanju koritenjem natprirodnih si
la ini zlo ljudima,
vjeticlh prid. odr. v. - koji pripada vje
tici.
vjetiijl prid. odr. v. - koji se odnosi na
vjetice.
vjetina im. . r., g. mn. vjetina spretnost steena vjebanjem, okre
tnost, strunost, majstorstvo; umjenost,
promuumost.
vjeto pril. - na vjet nain, umjeno,
snalaljivo.
vjetar im. m. r., g. jd. vjetra, n. mn.
vjetrovi, g. mn. vjetrova - prirodna
zrana struja u odreenom pravcu,
vjetrenica im. . r. - vjetrokaz, vjetrilica.
vjetrenjaa im. . r. - mlin na vjetar;
zrana turbina za proizvodnju elektri
ne struje.
vjetrenjak im. m. r., g. jd. vjetrenjaka, n.
mn. vjetrenjai - onaj koji je prevrtljiv,
nestalan; vjetropir, vjetrogonja,
vjetrenjast/vjetrenjast prid. odr. v. vjetrenjasti/vjetrenjastl - koji je kao vjetar,
nestalan, promjenljiv, prevtljiv, vjetro
piran, vjetropirast,
vjetri/vjetri im. m. r., em. i hip. - slab
vjetar.
vjetrilo im. s. r. - ureaj za provjetra
vanje; ventilator.

vjetriti gl. nesvr., prez. vjetrlm uspostavljati strujanje zraka, vazduha,

zraiti; provjetravati, raiavati po
mou vjetra; osvjeavati, prozrai vati;
hlapiti, isparavati,
vjetrobran im. m. r. - uspostavljena
prepreka za vjetar, za strujanje zraka;
prednje staklo na vozilu,
vjetrogonja im. m. r. - prevrtljiv, nestalan
ili lahkomislen ovjek, bezveznjak, do
koliar; vjetrenjak, vjetropir,
vjetrokaz im. m. r. - naprava za po
kazivanje pravca, smjera i brzine vjetra;
vjetrilica, vjetrenica,
vjetrometina/vjetrometina im. . r. prostor, sa kojeg vjetar mete, mjesto
izloeno vjetru,
vjetropir im. m. r. - vjetrenjast ovjek,
lahkomislena osoba,
vjetropirka im. . r. - ena vjetropir,
vjetrovka im. . r., dat. jd. vjetrovki neol. gornji vjetronepropusni kaput, vi
ndjaka.
vjetrulja im. . r. - sprava za utvrivanje
smjera vjetra, dio kompasa u obliku
kruga ili diska ispod magnetne igle za
odreivanje smjera, pravca vjetra; vjetrovnica.
vjetrua im. . r. - zool. ptica iz roda
sokola.
vjeverica im. . r. - zool. mali, hitar glo
dar, s velikim kitnjastim repom, koji
ivi po umskom drveu,
vjeba im. . r., g. mn. vjebi/vjeba radnja, postupak za sticanje neke vje
tine; vojn. praktina primjena, provjera
neke taktike operacije; zadatak za one
koji se ue emu.
vjeba im. . r., g. jd. vjezba, vok. jd.
vjebau, instr. jd. vjebaom/vjebaem, n. mn. vjebai - onaj koji vjeba
ili sudjeluje u kakvim vjebama; sport,
takmac/takmiar u gimnastikim disci
plinama.
vjebaica im. . r. - ona koja vjeba,
vjebakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
vjebae.
vjebalite im. s. r. - mjesto, prostor za
vjebanje.
vjebanka/vjebanka im. . r., dat. jd.
vjebanki g. mn. vjebanka - kolska
sveska namijenjena za vjebanje.

vlah
vjebaonica/vjebaonica im. . r. - pro
storija za vjebanje; kola za vjebanje
buduih nastavnika,
vjebanje gl. im. s. r. od vjebati,
vjebati gl. nesvr., prez. vjebam - stal
nim i redovnim radom razvijati navike,
vjetinu ili sposobnost u emu.
vlada im. . r. - vladanje, vlast, uprav
ljanje; najvii organ izvrne vlasti neke
drave.
vladalac/vladatelj im. m. r., g. jd. vla
daoca/vladate lja, g. mn. vladalaca/vladatelja - onaj koji ima vlast, koji vlada,
upravlja (dravom), vladar,
vladanje gl. im. s. r. - podruje uprave,
drava; nain ophoenja; ponaanje,
vladar im. m. r., g.jd. vladra - onaj koji
ima vlast, koji vlada, upravlja dravom,
vladarica/vladarka im. . r. - ona koja
vlada.
vladatelj im. m. r. - vladalac,
vladati (se) gl. nesvr., prez. vladam upravljati dravom; imati, vriti vlast
nad im ili kim; izdizati se iznad svoje
okoline, dominirati; postojati, biti; imati
nadmo, prevagu; baratati, rukovati
im; znati ta, umjeti upotrebljavati ta;
ponaati se, drati se; upravljati se,
vladati se prema emu.
vladariti gl. nesvr., prez. vlddarlm ponaati se kao vladar; vladati,
vladavina/vladavina im. . r. - vlast nad
neim, vlast uope; vladanje, upravlja
nje dravom ili firmom,
vladika im. m. r., dat. jd. vladici - crkv.
naslov, zvanje u pravoslavnoj crkvi; po
glavar crkvene oblasti, episkop.
vlaga im. . r. dat/lok. jd. vlazi - vodena
para u atmosferi; prisustvo vode u emu
ili na emu, vlanost,
vlah im. m. r. (kelt.), vok. jd. vlde, n. mn.
vlasi, g. mn. vlaha - stoar iz unutra
njosti Balkana u srednjem vijeku; sta
novnik Balkana nemusliman u vrijeme
Turskog Carstva, kranin, pravosla
vac; hist. pripadnik pravoslavne vjere
ha podruju Austro-Ugarske Monar
hije; doljak za razliku od starosje
dioca; seljak kao ovjek nieg soci
jalnog poloaja prema graaninu; necivilizovan ovjek, grmalj, primitivac;
barbarin.

Vlah
Vlah im. m. r. (kelt.), n. mn. Vlasi, g. mn.

Vlaha - ovjek iz Vlake; Rumun

(Cincar, Meglenorumun, Dakorumun)
za okolne Slavene.
vlak im. m. r., n. mn. vlakovi - voz,
kompozicija od vie eljeznikih vago
na koje vue lokomotiva.
vlaka im. . r., dat. jd. vlaki - oblica ili
balvan koji se vue (vlai, vozi) po tlu;
koritasta staza u umi kojom se pri
vlae, sputaju drva, toilo; dugaka
prodolina; dugaka njiva,
vlaka im. m. r., g. jd. vlaka - brod koji
vue druge brodove, remorker; donje
ue na iari.
vlaknast prid., odr. v. vlaknasti - koji se
sastoji od vlakana, kojemu je graa
vlaknasta, koji je nalik na vlakno,
vlakno im. s. r., g. mn. vlakana/vlakana tanka dlakasta nit kao dio tkanja; biol.
tanka elastina konasta tvar u tkivu
ivog bia; tehnol. predivo kao sirovina
za tekstil, platno ili tkaninu,
vlakovoa im. m. r. - eljezniki slube
nik koji nadzire putovanje vlaka do
odredita; vozovoa, mainovoa.
vlas im. . r., g. mn. vlasi - nit kose,
dlaka; vlakno,
vlasac im. m. r., g. jd. vlasca, g. mn.
vlasaca - parazitni crv u mesu; vrsta
sitnog luka.
vlasak im. m. r., g. jd. vlaska, g. mn.
vlasaka, em. - mala vlas, nit kose; bot.
papratka; vrsta lisnate mahovine; busenjaa.
vlasast prid., odr. v. vlasasti - koji je nalik
na vlasi, kao od vlasi; vlaknast,
vlasite im. s. r. - dio glave na kojem rastu
vlasi, dio obrastao kosom,
vlasniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
vlasnike.
vlasnik im. m. r., n. mn. vlasnici - po
sjednik, sopstvenik, imalac,
vlasnica im. . r. - ena vlasnik,
vlasnitvo im. s. r. - posjedovanje imo
vine, pravo svojine; ono to kome pri
pada kao njegova svojina, imovina.
vlast im. . r., instr. jd. vlau/vlasti, g.
mn. vlasti - mo nad neim; upravljanje
nad kim ili im, vladanje; sveukuponost
oblika upravljanja dravom,
vlastan prid., odr. v. vlasni - koji ima
vlast; ovlaten.

1225

1224
vlastela im. . r. plur. tantum - plemiki
upravljaki stale,
vlastelin im. m. r., g. jd. vlastelina - veliki
posjednik, plemi, feudalac,
vlastellnka im. . r. - plemkinja, ona koja
je iz vlastele,
vlastelinstvo im. s. r. - vlastelinski po
sjed; stale vlastelina, vlastelini; shva
tanje i nain ivota vlastelina,
vlastit prid., odr. v. vlastiti - svoj, osoban,
sopstven, lian,
vlastitost im. . r., instr. jd. vlastitou/
vlastitosti - bitan sadraj ega, osobina,
svojstvo; sopstvenost,
vlastodrac/vlastodrac im. m. r., g. jd.
vlastodrca/vlastddrca - onaj koji vla
da koji dri vlast, koji upravlja ime,
vladar.
vlastoljubiv prid., odr. v. vlastoljubivi koji voli vlast, koji je eljan vlasti,
vlastoljubivost im. . r., instr. jd. vlastoIjubivou/vlastoljubivosti - osobina
onoga koji je vlastoljubiv; vlastoljublje,
vlastoljublje/vlastoljublje im. s. r. - svoj
stvo, osobina onoga koji je vlastoljubiv;
vlastoljubivost.
vlastoruan/vlastoruan prid., odr. v.
vlastoruni/vlastdruni - koji je nai
njen vlastitom, sopstvenom rukom;
svojeruan,
vlastoruno/vlastoruno pril. - koji se
obavlja lino, vlastitom rukom; svoje
runo.
vlasulja im. . r., g. mn. vlasulja - bot.
livadska trava; vrsta divljeg ovsa; vilina
kosica; zool. vrsta korala; lana kosa,
kosa napravljena od tuih ili umjetnih
vlasi.
vlasuljar/vlasuljar im. m. r., g. jd. vla
suljara/vlasuljara - onaj koji izrauje
vlasulje.
vlasuljast prid., odr. v. vlasuljasti - koji je
nalik na vlasi ili vlasulju.
Vlai im. m. r. (kelt.) - planina u Bosni.
Vlaii m. r. mn. (kelt.) - astr. zvjezdano
jato u sazvijeu Bika na sjevernom
nebu, Plejade,
vlaki prid. odr. v. (kelt.) - koji pripada,
koji potie od vlaha,
vlaki pril. (kelt.) - na nain Vlaha, svi
repo, okrutno, primitivno, divljaki,
nekulturno.

voditi

vlat im. . r., instr. jd. vlau/vlati - struk

vodati (se) gl. nesvr., prez. vdda (se) -

biljke, trave, travka,

vlaan prid., odr. v. vlani - koji ima
vlage u sebi, koji sadri vlagu, mokar,
vlaina im. . r., g. mn. vlaind - mokrina,
vlanost, vlaga,
vlaiti gl. nesvr., prez. vldJm - initi
neto vlanim, kvasiti; putati vlagu,
vlano pril. - s vlagom, mokro,
vlanost im. . r., instr. jd. vlanou/
vlanosti - osobina i stanje onoga to je
vlano; vlaga,
voajer im. m. r., g. jd. voajera - nastrana
osoba koja se zadovoljava gledanjem
kriomice polnih objekata ili inova,
voajerka im. . r. - ena voajer.
voar im. m. r. - onaj koji se bavi
voarstvom ili trgovinom voem,
voarstvo im. s. r. - gajenje, uzgoj voa,
djelatnost uzgoja voaka,
voe zb. im. s. r. - plodovi raznih voaka;
drvee na kojem rastu voke; vonjak,
voka im. . r., dat. jd. voki, g. mn.
voki/voaka - drvo, stablo na kojem
raste voe; pojedinani plod neke vo
ke.
voni prid. odr. v. - koji se odnosi na
voe, koji je od voaka,
vonjak im. m. r., n. mn. vonjaci - ze
mljite zasaeno vokama; prostor pod
voem.
vod1 im. m. r., g. jd. vdda, n. mn. vodovi ono pomou ega se neto vodi, pro
vodi, odvodi, dovodi, razvodi (npr.
cijev, ica, kabal i sl.).
vod2 im. m. r. g. jd. voda, n. mn. vodovi vojn. manja vojna jedinica u sastavu
ete, eskadrona ili baterije.
voda im. . r., g. jd. vdde, n. mn. vode, g.
mn. voda. - bezbojna tenost bez okusa i
mirisa, koja prekriva 5/6 Zemljine
povrine i koja je uslov za ivot na
Zemlji; hem. jedinjenje vodika i kisika
(H20); prirodna vodena masa rijeka i
jezera; vodeno prostranstvo; dijelovi
mora koji pripadaju jednoj dravi;
jedna strana, nagib krova,
vodarica im. . r. - ena vodonoa; mitol.
vila koja obitava kod vode; zool. barska
ptica.
vodarina/vodarina im. . r. - naknada za
korienje vode.

voditi neprekidno, u razliitim prav

cima, tamo-amo; vjebati konja; traiti
(krava) baka/bika za parenje; biti zaje
dno u bliskom odnosu; zabavljati se.
vodei prid. odr. v. - koji vodi, koji
upravlja, rukovodei; koji je na elu,
elni; koji ima glavnu rije, glavni,
voden prid., odr. v. vodeni - koji je od
vode, koji sadri vodu, koji je kao voda.
vodenast prid., odr. v. vodenasti - voden,
poput vode, vodnjikav, vlaan,
vodenica im. . r. - mlin na vodeni pogon,
mlinica.
vodenkonj im. m. r. - zool. vodeni konj.
vodenjak im. m. r., g. jd. vodenjaka, n.
mn. vodenjaci - mitol. vodeni duh;
zool. vodena ptica; repati vodozemac,
mrmoljak; vodena zmija; anat. unu
tranji dio opne koji obavija zametak u
materici i koji je ispunjen vodom;
astrol. znak u horoskopu,
vodica im. . r., g. mn. vddica, em. i hip.
od voda.
vodi im. m. r., g. jd. vodia - onaj koji je
na elu, koji predvodi; onaj koji prati
koga da mu pokae put, putovoa; onaj
koji vodi tovamu stoku ili druge ivo
tinje; strunjak koji pokazuje i obja
njava znamenitosti i umjetnika djela;
knjiga koja sadri obavijesti, upute i
podatke; sredstvo koje slui kao pre
nosilac struje i toplote, provodnik,
vodik im. m. r., g. jd. vodika - vodonik,
jednovalentni hemijski elemenat bez
boje, okusa i mirisa (H), koji sa kisi
kom tvori vodu.
vodilica im. . r. - ona koja vodi, pred
vodi; dui dio vinkla; dio stapnog
stroja; vodee vreteno na tokarskom
stroju.
vodilja im. . r. - ona koja vodi, predvodi,
vodilica; vodea (u atributskoj slubi uz
imenice, npr. misao, ideja, zvijezda),
vodir im. m. r., vodira - vretenasta, kupasta posuda u kojoj se za paom dri
voda, belegija i mazalica pri koevini;
vodijer.
voditelj im. m. r. - onaj koji vodi, vodi;
koji vodi emisije na radiju ili televiziji,
voditeljica im. . r. - ena voditelj,
voditi gl. nesvr., prez. vodim - davati
pravac kretanja kome idui ispred

vodljivost
njega, pomaui ga u hodu, pokazujui
mu put, drei ga na vodici, na jularu,
mamei ga za sobom; odreivati pra
vac, putanju kretanja ega, provoditi;
upravljati kretanjem ega; povlaiti;
rukovati ime; odvoditi; silom odvoditi,
tjerati; dovoditi mladu mladoenjinoj
kui; predvoditi, biti na elu, pred
voditi, npr. u kolu, pjesmi, svirki; biti
prvi u takmienju do cilja; rukovoditi,
upravljati ime; brinuti se o poslovima;
sluiti kao put, prolaz; dovoditi do e
ga; popunjavati pismenim podacima
koji prate tok ega; zapisivati, unositi u
neku slubenu, zvaninu knjigu; vriti,
obavljati, izvoditi; traiti bika za pare
nje (krava),
vodljivost im. . r., instr. jd. vddljivou/
vddljivosti - osobina tvari da provodi
energiju.
vodnik im. m. r., n. mn. vodnici - voj.
najnii in podoficira u vojsci; zapo
vjednik, komandir voda.
vodnjikast prid. odr. v. vodnjikasti - vo
dnjikav.
vodnjikav/vodnjikav prid. odr. v. vodnji
kavi/vodnjikavi - koji ima u sebi znatno
vode, vodenast; koji ima ukus vode;
slian vodi; razvodnjen, razblaen vo
dom.
vododerina/vododerina im. . r. - brazda,
jarak ili lijeb koji izdubi vodeni tok,
vodena bujica,
vododijelnica im. . r. - planinski greben
koji razdvaja tekue vode u dva su
sjedna sliva, razvoe,
vodoinstalater im. m. r. - majstor za
montau vodovodne opreme i popravak
vodovodnog sistema,
vodomar im. m. r. - zool. ptica iz po
rodice puzavica koja hvata male ribe i
vodene insekte.
vodomjer im. m. r. - aparat za mjerenje
protoka i potronje vode.
vodonoa/vodonoa im. m. r. - koji je za
duen da donosi vodu; prenes. nierangiran, nevaan inovnik; beznaajan
partner.
vodonosac im. m. r., g. jd. vodonosca, g.
mn. vodonosaca - onaj koji nosi vodu,
vodonoa; sporedno i manje vano i
cijenjeno zvanje; nie i nedostojno
zanimanje.

1226

1227
vodopad im. m. r. - vodena masa koja
pada s visine i mjesto padanja, slap,
buk.
vodopija im. . i m. r. - onaj koji ne pije
vino (alkohol) u drutvu nego vodu,
bezalkoholiar, trezvenjak; bot. biljka
iz porodice glavoika, cikorija,
vodoplavan prid., odr. v. vodoplavni koji je izloen poplavi, koji je podloan
plavljenju vode; koji plavi, koji izaziva
poplave, npr. val/talas,
vodoprivreda im. . r. - korienje voda i
vodenih snaga u privredne svrhe; si
stem ustanova, mjera i radnji u dru
tvenoj djelatnosti za upravljanje i gazdovanje vodnim resursima,
vodoravan prid., odr. v. vodoravni - koji
je uporedan s ravninom mirne povrine
vode, horizontalan,
vodoskok im. m. r., n. mn. vodoskoci mlaz vode koji prska, iklja uvis; ureaj
koji izbacuje vodu uvis.
vodostaj im. m. r. - term. visina povrine,
razina, nivo tekue vode, rijeke,
vodostanica im. . r. - podruni ureaj na
vodovodnoj mrei ili na vodoprivred
nim objektima; naziv za mjesto gdje se
nalaze takvi ureaji,
vodotok im. m. r., n. mn. vodotoci teenje, tok vode tekuice; korito vode
tekuice.
vodotoranj im. m. r., g. jd. vodotrnja, n.
mn. vodotornji/vodotornjevi, g. mn.
vodotornja/vodotornjeva - izgraeni to
ranj u ravniarskim ili sunim krajevi
ma sa rezervoarom za vodu.
vodovod im. m. r. - mrea cjevovoda sa
sistemom postrojenja za dovod i opskr
bljivanje pitkom vodom u naseljima,
vodozemci/vodozemci mn. m. r., g. vodozemaca/voddzemaca - ivotinje koje i
ve i na kopnu i na vodi; razred kimenjaka koji mogu disati i na krge (u
vodi) i na plua (izvan vode),
vodstvo im. s. r., g. mn. vddstava voenje, rukovoenje, predvodnitvo;
skup najistaknutijih predvodnika, voa;
vostvo; sport, prednost, bolji rezultat,
vodee mjesto u toku takmienja,
vodurina im. . r. - augm. i pejor. od
voda.
vodvilj im. m.r. (fr.), g. jd. vodvilja - krai
zabavni scenski komad lahkog i alji

vog sadraja protkan popularnim melo

dijama.
voa im. m. r., g. mn. voa - onaj koji
vodi, predvodnik, rukovodilac; starjei
na, lider.
voica im. . r. - dio mehanike naprave
koja vodi i regulie djelovanje same
naprave; uzda, dizgini.
Vogoa im. . r., g. jd. Vdgoe industrijski gradi, prigradsko naselje
na sjeverozapadu Sarajeva,
vojarna im. . r. - vojamica, zgrada za
smjetaj vojnika; kasarna,
vojevati (se) gl. nesvr., prez. vojujem voditi boj, borbu, bitku, rat; sudjelovati,
uestvovati u ratu, ratovati,
vojna im. . r., g. mn. vojni - borba, bitka,
rat.
vojni prid. odr. v. - koji se odnosi na
vojnu, na rat; koji odreen za vojne
potrebe; koji se odnosi na vojsku i na
slubu u vojsci,
vojniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
vojsku, koji pripada ili potie od
vojnika.
vojniki pril. - na nain vojnika,
vojnik im. m. r., vok. jd. vojnie, n. mn.
vojnici - borac, ratnik; onaj koji slui u
vojsci, koji vri vojniku slubu; pre
nes. sudionik kakvog pokreta, borac za
kakvu ideju,
vojnitvo im. s. r., g. mn. vojnitvo/
vojnitava - vojnika sluba; vojniki
stale; vojska.
vojno pril. - na vojni nain, pod vojniki,
vojnuk im. m. r., n. mn. vdjnuci - kran
ski vojnik u pograninim podrujima
Otomanskog Carstva; pomoni vojnik,
obino iz redova vlakog stanovnitva,
vojska im. . r., dat. jd. vojsci, n. mn.
vojske, g. mn. vojski - ukupna oruana
sila jedne drave ureena posebnim
pravilima, armija; sluba u oruanim
snagama.
vojskovoa im. m.r. - onaj koji vodi
vojsku i njom zapovijeda,
vojvoda im. m. r. - onaj koji vodi ratnike
u boj, bitku, rat, vojniki starjeina;
feudalni velikodostojnik, titula visokog
vlastelina, poglavar plemena,
vojvodaluk im. m. r., n. mn. vojvoddluci upravno podruje vojvode, vojvodina,
vojvodstvo.

volina
Vojvodina im. . r. - geogr, naziv za
podruje izmeu rijeka Save i Dunava
te maarske i rumunske granice koju
sainjavaju regije: Srem, Banat i Baka,
vojvodstvo/vojvodstvo im. s. r., g. mn.
vbjvodstava/vojvodstava - ast i dosto
janstvo vojvode; dravni ili politiki
entitet kojem je na elu vojvoda,
vojvodina; vodstvo, zapovjednitvo,
vokabulilr im. m. r. (lat.), g. jd. vokabulra - fond rijei, rijeniko blago,
rjenik jedne osobe, drutvenog sloja ili
jednog jezika,
vokacija im. . r. (lat.) - pozivanje, poziv,
podsticaj.
vokal im. m. r. (lat.), g. jd. vokala - gram.
samoglasnik; mu. ljudski glas.
vokalan prid. (lat.), odr. v. vokalni glasovni, govorni; koji se izraava gla
som, koji se pjeva, koji je odreen za
pjevanje, koji se izvodi ljudskim gla
som; suprot, instrumentalni; gram. samoglasni, npr. voklano "r".
vokalizacija im. . r. (lat.) - izgovor
vokala kod umjetnikog pjevanja, jasna
artikulacija samoglasnika u govoru i
pjevanju; gram. pretvaranje suglasnika
u samoglasnike,
vokalizirati/vokalizovati gl. svr. i ne
svr. (lat.), prez. vokallziramU vdkalizujem - izvriti vokalizaciju.
vokativ im. m. r. (lat.) - pade obraanja,
dozivanja; peti pade u bosanskom
jeziku.
vo(l) im. m. r., g. jd. vdla, n. mn. vdlovi,
g. mn. vdlva - muko govee.
volan im. m. r. (fr.), g. jd. volana upravlja automobila, amca, aviona.
volej im. m. r. (engl.), g. jd. voleja sport.: udarac lopte u zraku,
volfram im. m. r. (germ.) - hem. elemenat
atomske teine 183,92, tablini broj 74,
znak W, teki, teko topivi, tvrdi, sjajni
metal koji se upotrebljava kod izrade
legiranih elika i drugih tvrdih slitina/
legura.
voli im. m. r., g. jd. volia, em i hip. mali vo; zool. ptica smokvar, grmua,
volina im. m. r., pejor. augm. od vol volusina, veliki vo; prenes. tup ovjek,
glupak; vrsta ribe, raa; bot. biljka iz
porodice abljaka, jedi.

voljeti
voljeti gl. nesvr., prez. volim, trp. prid.
voljen - osjeati ljubav, naklonost,
privrenost prema kome ili emu, koja
se zasniva na suprotnosti pola, zajednici
ideala, krvnog srodstva i sl., eljeti,
ljubiti.
volonter im. m. r. (fr.), g. jd. volontera dobrovoljac; osoba koja besplatno oba
vlja neku slubu,
volonterka im. . r. (fr.) - ena volonter,
volontiranje gl. im. s. r. od volontirati.
volontirati gl. nesvr. (fr.), prez. Voldntiram - raditi kao volonter, dobro
voljno, besplatno sluiti za ope dobro,
volovski prid. odr. v. - koji je od vola ili
pripada volu.
volovski pril. - kao vo, poput vola.
volta im. . r. (tal.), g. mn. voltalvolti term. jedinica mjere napona elektrine
struje, oznaka V.
voltaa im. . r. (fr.) - elektrini napon,
napetost struje mjerena u voltama.
volumen/volumen im. m. r. (lat.) - obim,
obujam, sadraj; zapremina; svezak,
tom; mu. opseg, punoa, jakost glasa,
zvuka.
voluntarista im. m. r., g. mn. voluntarista
- pristalica voluntarizma,
voluntarizam im. m. r. (lat.) - filozofsko
uenje prema kojem je volja osnova
svega to postoji; psih. uenje da je
volja, a ne razum, glavni inilac duev
nog ivota; polit, samovolja, iskljui
vost.
volja im. m. r, g. n. volja - svojstvo ili
sposobnost ljudskog duha da neto
hoe, da se moe odluiti na kakvo dje
lo ili postupak; vrstina, snaga, ustra
jnost, upornost duha; rezultat htijenja,
odluka, zapovijest; elja za im, goto
vost, spremnost; duevno stanje ili ra
spoloenje u kojem se neko nalazi,
voljan/voljan prid., odr. v. voljni - koji
hoe, eli, koji ini od svoje volje,
dobrovoljan,
volje im. s. r., g. jd. voljeta - proirenje
jednjaka u ptica u obliku kesice ispod
glave gdje se zrnevlje zadrava i melje
prije nego ode u eludac; voljka, gua.
voljno pril. - s voljom, dobrovoljno, rado;
hotimice, namjerno, svjesno,
vonj/vonj im. m. r. - miris; teak, ustajao
i neugodan miris, zadah.

1229

1228
vonjati gl. nesvr., prez. vdnjam - iriti
vonj, pahnuti, zaudarati,
vonjavka im. . r., dat. jd. vdnjavki biljka koja ima jak miris; vrsta drae;
titrica, lipica.
vosak im. m. r., g. jd. voska, n. mn.
voskovi - ukasta mehka tvar koju
stvaraju pele za gradnju saa u ko
nici.
voskar im. m. r. - ovjek koji se bavi
preradom i izradom predmeta od voska,
votan prid., odr. v. vdtani - koji je od
voska; koji je premazan voskom, navoten; koji je boje i mehkoe voska
votanica im. . r. - votana svijea; navoteno platno, muema,
votiti gl. nesvr., prez. votim - prema
zivati voskom,
votka im. . r. (rus.), g. mn. votki - vrsta
rakije.
voz im. m. r., g. jd. voza, n. mn. vdzovi/
vozovi - vlak, kompozicija od vie e
ljeznikih vagona koje vue lokomo
tiva.
voza im. m. r., g. jd. vozaa - onaj koji
vozi, koji upravlja nekim vozilom, o
fer.
vozar im. m. r. - onaj koji vozari, koji se
redovno prevozi nekim vozilom; vesla
na amcu ili skeli,
vozarina/vozarina im. . r. - naknada za
vonju, za prevoz,
vozati (se) gl. nesvr., prez. vozam (se) voziti (se) tamo-amo; vozikati (se);
voziti radi zabave, etnje; prenes. iron.
obmanjivati, varati koga.
vozilo im. s. r. - prevozno sredstvo na
kopnu.
voziti (se) gl. nesvr., prez. vozim (se),
trp. prid. voen - upravljati prevoznim
sredstvom; kretati se (o vozilu), sa
obraati, ploviti; putovati vozilom,
vozni/vozni prid. odr. v. - koji se odnosi
na voz, vozila i vonju,
vonja/vonja im. . r., g. mn. vdnji voenje, prevoenje; putovanje vozom,
vozilom, prevoznim sredstvom,
vrabac im. m. r., g. jd. vrapca, g. mn.
vrabaca - zool. mala ptica siva perja iz
porodice zeba koja naseljava prostore
oko kua i naselja,
vra im. m. r. g. jd. vraa, n. mn. vrai/
vraevi - ovjek koji se bavi vraanjem,

vradbinama; gatalica, gatalac, gatar;

onaj koji se brine o kultnim obredima,
sveenik primitivnih religija, arobnjak,
vjetac.
vraara im. . r. - ena koja vraa, gatara,
vraara, vraarica; vjetica,
vraati gl. nesvr., prez. vraam - baviti
se vraanjem, gatanjem; bajati, arati,
vraati (se) gl. nesvr., prez. vraam (se)
- davati nazad ono to se uzelo; ii
nazad; ponovo se pojaviti, oitovati,
vradbina im. . r. - postupak vraa i
djelo vraanja, vraarija, gatanje, ara
nje, bajanje; vraa.
vrag im. m. r., n. mn. vragovi/vrazi, gmn. vragova/vragova - simbolino ne
stvarno bie kao olienje zla i negativnosti, avo, ejtan, neastivi, sotona,
iblis.
vragolan im. m. r. - onaj koji je poput
vraga nemiran, nestaan, nestako;
objeenjak, aljivac, vragoljak.
vragolast/vragolast prid., odr. v. vragolasti/vragdlasti - nestaan, nemiran,
vragometan, prpoan,
vragoll im. m. r. - bot. vrsta movarne
biljke.
vragolija im. . r. - vragolast postupak,
nestaluk.
vran1 im. m. r., g. jd. vrna, n. mn. vrani/
vranovi - gavran, vrana; leinar.
vran2 prid., odr. v. vrani - crn, mrk, ta
man; garav.
vrana im. . r., g. mn. vrana - zool. ptica
crna ili tamnosiva perja iz istoimene
porodice.
vranac im. m. r., g. jd. vrnca, g. mn.
vranaca - konj vrane, tamne, mrke,
crne dlake,
vrapi im. m. r., em. i hip. od vrabac,
vraki pril. - kao vrag, poput vraga;
neobuzdano, neodmjereno.
vrat im. m. r., n. mn. vratovi - anat. dio
tijela ovjeka ili ivotinje koji spaja
glavu s trupom; sueni ili tanji dio
nekog predmeta (npr. vrat ianih
instrumenata).
vrata im. . r. plur. tantum, g. vrata/
vratiju - otvor u zidu, zgrade, odaje, na
ogradi kroz koji se prolazi; krilo, krila
kojima se taj otvor zatvara; geogr, uzak
prolaz izmeu planinskih hridina, kla
nac, tjesnac; sport, prostor, okvir oivi

vrba
en sa dvije stative, direka i poprenom
gredom kroz koji se probacuje lopta
kod nekih sportskih igara, gol.
vratar im. m. r., g. jd. vratara - onaj koji
se nalazi kraj vrata, osoba koja uva,
nadzire prolaz kroz vrata; sport, igra
koji brani prolaz lopte kroz sportska
vrata, uvar vrata, golman,
vratarnica im. . r. - prostorija u kojoj je
smjeten vratar, porta, portirnica,
vrataca im. . r. - em. i hipok. od vrata,
vratanca.
vrati im. m. r., g. jd. vratia - zeljasta
biljka uta cvijeta iz porodice glavoika.
vrati im. m. r., g. jd. vratia, em. - mali
vrat.
vratilo im. s. r. - poprena greda, preka;
valjak na stanu, razboju oko kojeg se
omotava tkanje; tehn. vretenasta polu
ga, osovina koja obrtanjem preuzima i
dalje prenosi kruno kretanje, zakretni
momenat; sport, vrsta gimnastike spra
ve, poprena okrugla ipka, poluga na
dva stuba, preka; naziv takmiarske
discipline na ovoj spravi,
vratina im. m. i . r., augm. i pejor. velik i debeo vrat.
vratiti (se) gl. svr., prez. vratim (se) povratiti ono to je neko uzeo, oteo,
posudio, to je bilo izgubljeno; uzvratiti
kome neto; ponovo se pojaviti; otii i
doi ponovo nazad; nastaviti govoriti o
neemu nakon digresije,
vratni/vratni prid. odr. v. - koji se odnosi
na vrat.
vratnica im. . r. - vrata ili jedno krilo
vrata na imanju, dvoritu, kanat; anat.
ulazni ili izlazni otvor na nekom orga
nu.
vratoloman prid., odr. v. vratolomni opasan, pogibeljan, previe brz, vrto
glav; pustolovan,
vratolomija im. . r. - strmina, provalija,
neprohodan predio; prenes. opasan, ne
promiljen poduhvat, pustolovina,
vrai im. m. r., g. jd. vraica,em. i hip.
- mali vrag; nestana, vragolasta osoba,
vraiji prid. odr. v. - koji se odnosi na
vragove, koji potie ili pripada vrago
vima; nijedan, nikakav.
vrba im. . r., g. mn. vrba - bot. listopadno drvo iz istoimene porodice

vrbanac
(,Salix) koje raste kraj vode i na vlanim
tlima.
vrbanac im. m. r. (ma.), g. jd. vrbanca,
g. mn. vrbanaca - med. zarazna upalna
bolest koe i sluznice; crveni vjetar.
Vrbas im. . r. - bosanska rijeka u
Bosanskoj krajini, desna pritoka Save.
vrbica im. . r., em. - mala vrba, mlada
vrba; granica vrbe koja se osveuje
kad je Cvjetnica, Vrbica.
vrbik im. m. r., g. jd. vrbika, n. mn. vrbici
- mjesto vrbova rastinja, vrbak.
vrbov prid., odr. v. vrbovi - koji je od
vrbe.
vrbovanje gl. im. s. r. od vrbovati,
vrbovati gl. nesvr. (njem.), prez. vrbu
jem - pridobijati koga na svoju stranu;
nagovarati, uticati na nekoga da stupi u
neije redove; uzimati u najamnu
vojsku, mobilizirati za novac; pejor.
pridobijati koga za pijunsku djelatnost,
politiku konspiraciju i sl.
vrcalica im. . r. - centrifugalna sprava za
vrcanje meda; vrcaljka.
vrcati/frcati gl. nesvr., prez. vrcam/
frcam - prskati, odsjeno izlijetati, izbi
jati, iskakati; naglo se otkidati, padati;
pomou centrifugalne sprave cijediti,
istiskati med iz saa.
vrcati se gl. nesvr. povr., prez. vrcam se
- vrtiti se, trzati se, bacakati se, naglo se
micati tamo-vamo.
vrckast prid., odr. v. vr kas ti - koji se
vrcka, iv, ivahan, nestaan, nemiran,
gibak.
vrckavo pril. - na vrckav nain, ivo,
nestano; prenes. duhovito, dosjetljivo.
vr im. m. r., n. mn. vrevi - starinska
posuda za vodu sa rukama, obino od
peene gline,
vri/vrgnuti gl. svr., prez. vrgnem baciti, odbaciti; metnuti, staviti,
vri gl. nesvr., prez. vrem - vriti,
izdvajati zrnje iz zrelog itnog klasja,
vrdalama im. m. i . r. - onaj koji vrda,
neiskren, nepouzdan ovjek, prevrtlji
vac.
vrdinje gl. im. s. r. od vrdati,
vrdati gl. nesvr., prez. vrdam - ii,
kretati se mijenjajui pravac, vrludati;
micati se; izmicati, izbjegavati istinu;
izvlaiti se od neke obaveze, izgovarati
se, pravdati se; biti nestalan, prevrtljiv.

1230

1231
vrebanje gl. im. s. r. od vrebati,
vrebati gl. nesvr., prez. vrebam - pri
kriveno ekati priliku za napad na koga;
skriveno posmatrati, motriti iz pri
krajka; ekati da se neto ostvari.
vrea im. . r., g. mn. vrea - vrsta torbe
za rasuti materijal, dak; uval.
vreica im. . r., em. - mala vrea; kesa.
vrednoa im. . r. - svojstvo onoga koji je
vrijedan, marljivost, radinost, valjanost;
osobina onoga to je vrijedno, vrijedno
st.
vrednota im. . r., g. mn. vrednota novani papir, vrijednosna hartija; vri
jednost.
vrelite im. sr. r., g. mn. vrelita - mjesto
izviranja vode, vrelo; fiz. taka vrenja,
temperatura na kojoj neka tenost pro
vri.
vrelo im. s. r., g. mn. vrela - izvor vode;
izvorite rijeke; ono to je poetak
emu, to slui kao osnova emu; izvor
obavijesti o neemu, pismeni dokume
nat na osnovu kojeg se vre nauna,
znanstvena istraivanja.
vrelo pril. - s vrelinom; prenes. strastve
no, zanosno, arko, toplo, srdano,
vreloa im. . r. - vrelina, vrelost.
vremenit/vremenit prid., odr. v. vre
meniti/vremeniti - koji traje u nekom
vremenskom razdoblju; koji je zaao u
godine, vremean, postar; pun nevreme
na, buran.
vremenski prid. odr. v. - koji se odnosi na
vrijeme.
vremenski pril. - prema vremenu, s obzi
rom na vrijeme,
vremean prid., odr. v. vremeni - koji je
zaao u godine, postariji, vremenit,
vrenje gl. im. s. r. od vriti - hem. proces
koji nastaje djelovanjem encima, fe
rmentacija,
vreo prid., odr. v. vreli - vrlo topao, vru;
kipei; prenes. strastan, pun elja, uzbu
enja, zanosan; snaan,
vretenast prid., odr. v. vretenasti - koji je
kao vreteno, nalik vretenu, poput vre
tena.
vretence im. s. r., g. jd. vretenceta, em. malo vreteno; zool. vrsta kukca, insekta; vretenac; dio tokarske klupe, kotur
hvata.

vreteno/vreteno im. sr. r., g. mn. vretena/

vretena - obao predmet koji na oba
kraja zavrava iljkom; drveni ili
metalni valjak koji se okree oko svoje
osi.
vreva im. . r. - komeanje, guva, gingula; agor mnotva, graja
vrganj/vrganj im. m. r. - jestiva gljiva,
sirak.
vrgnuti gl. nesvr., prez. vrgnem - baciti,
odbaciti; metnuti, staviti,
vrh/vih im. m. r., g. jd. vrha, n. mn.
vrhovi, g. mn. vrhova - gornja, najvia
taka u prostoru; krajnja taka neega
to se die uvis, vis, vrica; krajnji,
istaknuti dio, vrak, iljak; prenes. kraj,
svretak, granica; elo, proelje; najvii
poloaj u hijerarhiji, rukovodei ljudi,
prvaci.
vrh prijed. - povrh, navrh; nad, iznad;
vie.
vrhat prid., odr. v. vrhati - prepun,
navren, uvren, ovrit.
Vrhbosna im. . r. - Vrhbosanje, stara
srednjevjekovna bosanska oblast, upa,
oko izvora i gornjerg toka rijeke Bosne;
hist. jedna od povijesnih "bosanskih
zemalja".
vrhnje im. s. r. - gornji masni sloj, nasla
ga koja se izdvoji na mlijeku nakon
stajanja; pavlaka,
vrhom pril. - napunjeno do vrha, izvrhom.
vrhovni prid. odr. v. - koji je na vrhu,
najvii po rangu, u hijerarhiji, glavni;
vrhunski.
vrhovnik/vrhovnik im. m. r., g. jd. vrho
vnika/vrhovnika, n. mn. vrhovnici/
vrhovnici - onaj koji ima vrhovnu vlast,
poglavar, suveren; starjeina, prvak,
vrhovnitvo im. s. r., g. mn. vrhovnitva/
vrhvnitava - vrhovna, najvia vlast;
poglavarstvo, vodstvo, rukovodstvo,
vrhunac im. m. r., g. jd. vrhunca - najvia
taka, "vrh vrhova"; najvii stupanj;
kulminacija.
vrhunski prid. odr. v. - koji je na
vrhuncu, najbolji; vladajui, dominan
tan.
vrhunski pril - na najbolji nain, izvan
redno, perfektno.

vritati
vfhuka im. . r. (rus.), dat. jd. vrhuki pejor. skup svih onih koji su na vrhu
vlasti i moi.
vrijedan prid., odr. v. vrijedni, komp.
vredniji - koji vrijedi, koji ima vrijed
nost, dragocjen; marljiv, radin; koji
zasluuje neto, koji je dostojan ega;
sposoban, kadar,
vrijediti gl. nesvr., prez. vrijedim - biti
na cijeni, imati cijenu, kotati; vaiti,
vrijednica im. . r. - radina, valjana ena.
vrijedno pril. - marljivo, valjano, s vo
ljom; korisno, potrebno,
vrijednostan prid. odr. v. vrijednosni koji ima veliku vrijednost, cijenu,
vrijednost im. . r., instr. jd. vrijednou/
vrijednosti - svojstvo onoga to je
vrijedno; vanost, cijena, znaaj; valja
nost, punovanost; veliina, dar, sposo
bnost; mat. koliina izraena brojem ili
simbolom.
vrijeati gl. nesvr., prez. vrijeam izazivati, nanositi bol; nadraivati ranu,
povredu, bolno mjesto; ozljeivati, po
vredi vati; nanositi uvredu; poniavati,
omalovaavati,
vrijeme im. s. r., g. jd. vremena, n. mn.
vremena, g. mn. vremena - jedna od
dimenzija, primarna dimenzija postoja
nja, mjera kretanja; trajanje; period;
pravi as, hora; trenutak; prolost,
vrijes im. m. r., n. mn. vrijesovi - vrijesak,
nizak zimzeleni grm koji donosi jestive
sitne plave plodove, borovnice,
vrijesak im. m. r., n. mn. vrijesci, g. mn.
vrije saka - vrijes,
vrijea im. . r. - bot. izdanak loze ili
biljke penjaice; lozica.
vrisak im. m. r., g. jd. vriska, n. mn.
vrisci/vriskovi, g. mn. vrisaka/vriskva
- kratkotrajan prodoran glas, krik; vriskanje, vritanje,
vriska im. . r., dat. jd. vriski, n. mn.
vriske, g. mn. vriski - vriskanje, krici,
galama, podvriskivanje.
vriskati gl. nesvr, prez. vritim - vritati,
'putati vriske, krike,
vriskanje gl. im. s. r. od vriskati,
vrisnuti gl. svr., prez. vrisnem - ispustiti
vrisak, krik; kriknuti,
vritati gl. nesvr., prez. vritim - isputati
vriske, vikati, kritati, derati se, gala
miti, dozivati.

vrlet
vrlet im. . r., g. mn. vrleti - strma nepro
hodna strana brda; strm, krevit i nepro
hodan predio,
vrletan prid., odr. v. vrletni - od vrleti,
strm, okomit, neprohodan.
vrli prid. odr. v. - koji ima vrline, dosto
jan, uvaen,
vrlina im.. r., g. mn. vrlina - odlika koja
krasi nekoga, dobra osobina, lijepo
svojstvo, pozitivna crta karaktera; pre
imustvo, prednost; moralna istota,
neporonost.
vrlo pril. - u velikoj mjeri; vema, veoma,
vrljanje gl. im. s. r. od vrljati,
vrljati gl. nesvr., prez. vrijam - ii,
hodati bez cilja; lutati, vrljati, bazati,
vrljika im. . r., dat. jd. vrljici - dui
kolac, poprena motka u ogradi; pre
ka, baskija.
vrludati/vrludati gl. nesvr., prez. vrlu
dam - hodati bez cilja, tumarati; mije
njati smjer u kretanju, krivudati; prenes.
izbjegavati jasne i nedvosmislene odgo
vore, izvrdavati, izmotavati se.
vrnuti (se) gl. svr., prez. vrnem (se) vratiti, okrenuti.
vrpca im. . r., g. mn. vrpci/vrpca - uska
traka, pantljika; mana; fitilj,
vrpoljiti se gl. nesvr., prez. vrpoljim se mekoljiti se, vrtjeti se, motati se.
vrsnica im. . r., g. mn. vrsriica - enska
osoba koja je istih godina kao neko,
vrnjakinja,
vrsnik im. m. r., vrsnika, n. mn. vrsnici muka osoba koja je istih godina kao
neko, vrnjak,
vrsnoa im. . r. - velika vrijednost, oso
biti kvalitet, odlinost, vrsnost; prvorazrednost u spretnosti, umjenost; isti
canje u poeljnim odlikama, sposob
nost.
vrsnost im. . r., instr. jd. vrsnou!
vrsnosti - svojstvo, osobina onoga koji
je vrstan i onoga toje vrsno; vrsnoa,
vrsta/vrsta im. . r. - red, skup, kategorija
istorodnih predmeta, pojmova i pojava;
pasmina; osnovna jedinica za klasi
fikaciju biljaka i ivotinja; klasa; niz,
red; postrojeni vojnici ili sportisti jedan
do drugog; kakvoa; gram. razred, gru
pa.
vrstan prid., odr. v. vrsni - koji se tie
vrste; koji posjeduje vrsnost, veliku

1232

1233
vrijednost, osobiti kvalitet, odlinost,
prvorazrednost u poeljnim odlikama;
valjan, vrijedan, ugledan, odabran; odli
an.
vraj im. m. r., lok. jd. vraju - razdrijeeno i rasporeeno snoplje ita na gu
mnu za vrenje, vridbu; prenes. razvren, nedovren posao,
vrak/vrak im. m. r., g. jd. vrka/vrka,
n. mn. vrci/vrci - em. i hip. - mali
vrh; vrica.
vralica im. . r. - stroj, maina za vrenje
ita.
vridba im. . r. - postupak vrenja ita,
vrhovina; vrijeme vrenja ita.
vrica im. . r. - vrh stabljike biljke, vrh
drveta; krajnji zasvoeni (zaotreni) dio
nekog predmeta, iljak (npr. vrica
igle).
vrika im. . r., dat. jd. vrici - bot. mla
dica koja tek izbija iz korijena loze;
konast organ za penjanje biljaka,
vitica.
vrilac/vritelj im. m. r., g. jd. vrioca/
vritelja, g. mn. vrilaca/vritelja - onaj
koji vri, obavlja kakav posao, rad, koji
vri kakvu dunost; onaj koji neto
provodi u djelo.
vriti1 gl. nesvr., prez. vrem, 3. 1. mn.
vrhu - izdvajati zrnje iz zrelog itnog
klasja.
vriti2 gl. nesvr., prez. vrim - initi,
obavljati, izvoditi, ispunjavati (neku
radnju openito ili neki posao, dunost,
zadatak).
vrljati gl. nesvr., prez. vrljam - be
sciljno hodati, motati se, tumarati;
vrljati.
vrnjak im. m. r., g. jd. vrnjaka, n. mn.
vrnjaci - muka osoba koja je istih
godina kao neko, vrsnik,
vrnjakinja im. m. r. - vrsnica.
vrt im. m. r., g. jd. vrta, n. mn. vrtovi, g.
mn. vrtova/vrtova - ureeno zemljite
zasaeno cvijeem, povrem i voem,
baa; okunica; gradski perivoji sa
vodoskocima i cvijetnjacima.
vrta im. m. r., g. jd. vrca, g. mn. vrtaa klin, ekser s navojima, vijak,
vrta im. m. r., g. jd. vrta - runa
builica, svrdo, burgija, bua, borer;
zool. vrsta insekta, kukca potkornjaka.

vrtaa im. . r. - ljevkasta udubina,

udolina, ponikva.
vrteka im. . r., dat. jd. vrteci, g. mn.
vrteka - vrtuljak sa sjeditima koji se
okree i slui za zabavu; naprava za
predenje, vitlo; prenes. zaarani krug.
vrti im. m. r., g. jd. vrtia, em. - mali
vrt; predkolska ustanova za djecu,
vrtirep im. m. r. - nemirna osoba; onaj
koji zavodi, zavodnik,
vrtirepka im. . r., dat. jd. vrtirepki - ena
koja se ponaa izazovno, zavodnica,
vrtiti/vrtiti gl. nesvr., prez. vrtim/vrtim dubiti, buiti (svrdlom, builicom, bur
gijom, buaom, borerom); praviti bu
otinu ili rupu, rov, roviti.
vrtjeti se gl. nesvr., prez. vrtim se okretati, obrtati se; biti nemiran; stalno
se micati, vrpoljiti se.
vrtlar im. m. r. - koji obrauje i odrava
vrt, bau, koji se bavi vrtlarstvom,
batovan.
vrtlarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
vrtlare.
vrtlarski pril. - poput vrtlara,
vrtlarstvo im. s. r., g. mn. vrtldrstava/
vrtlarstava - djelatnost, zanimanje, ba
vljenje obraivanjem i odravanjem
vrtova.
vrtlog/vrtlog im. m. r., n. mn. vrtlozi/
vrtlozi - mjesto i izraz vrtnje, mjesto
gdje se voda ili zrak vrte veom brzi
nom oko jedne take, osi, kovitlac, vir;
brzo kretanje ukrug, vrenje, okretanje;
prenes. brzo i naglo smjenjivanje doga
aja, previranje,
vrtloiti se gl. nesvr. povr., prez. vrtloim - okretati se u kovitlac, vrtiti se kao
u vrtlogu.
vrtni prid. odr. v. - koji se odnosi na vrt,
koji pripada ili potie iz vrta.
vrtnja im. . r., g. mn. vrtnji - kretanje
ukrug, vrenje, okretanje,
vrto im. m. r., g. jd. vrtla, g. mn. vrtla/
vrtala - zemljite za obradu i uzgoj
povrtnih kultura, povra, zeleni,
vrtoglav prid., odr. v. vrtdglavi - koji ima,
koji izaziva vrtoglavicu; koji sebi neto
uvrti u glavu, hirovit, bijesan; pren.
neoekivan, nagao, brz.
vrtoglavica im. m. r. - stanje organizma u
kojem se gubi osjeaj ravnotee i javlja

vucarati se
osjeaj da se sve vrti, da se gubi tlo pod
nogama; zanoenje, nesvijest,
vrtoglavo pril. - na vrtoglav nain, naglo,
pretjerano brzo.
vrtuljak im. m. r., g. jd. vrtuljka, n. mn.
vrtuljci, g. mn. vrtiiljaka/vrtuljaka vrteka; djeija igraka, igra, zvrk;
zool. vrsta nametnika, parazita, uzro
nik mnogih bolesti.
vru prid., odr. v. vrui - koji je topao,
vreo, koji ima visoku temperaturu, ve
oma zagrijan; prenes. usrdan, naklo
njen, srdaan; vatren, strastan; nov,
svje, skoranji,
vruac im. m. r., g. jd. vruca - nezamrznuto mjesto u vodi (rijeci, jeze
ru); struja u tekuici; prenes. vatra, ar.
vrue pril. - na vru nain, toplo; prenes.
s osjeajem, vatreno, strastveno;
usrdno, srdano,
vruica im. . r. - med. bolest praena
visokom temperaturom; prenes. jak za
nos, vatra, estina; izvor vrue, tople
vode, termalno vrelo, toplica,
vruina im. . r., g. mn. vruina - visoka,
poveana temparatura, velika toplota
zraka u atmosferi ili prostoriji,
vriilja im. . r., g. mn. vrulja - izvor,
vrelo; snano vrelo na morskom dnu.
vrutak im. m. r., g. jd. vrutka, n. mn.
vruci!vruci, g. mn. vrutaka/vrutaka izvor, vrelo,
vfv im. m. r. - roj, vreva,
vrvjeti gl. nesvr., prez. vrvi - rojiti se,
komeati se, tiskati se; obilovati ime.
vrzin prid. - samo u izrazu: vrzino kolo:
zapetljan, teko rjeiv, haotian, zbrkan
( u izrazu: vrzino kolo),
vrzmanje gl. im. s. r. od vrzmati (se),
vrzmati (se) gl. nesvr., prez. vrzmam (se)
- vitlati, motati; kretati se tamo-ovamo,
vrtiti se; prenes. pojavljivati se, iskrsa
vati u svijesti,
vikanje gl. im. s. r. od vucati (se),
vucati (se) gl. nesvr. i u. od vui, prez.
vua (se) - nositi dugo, vukariti; prenes.
pejor. hodati, pomicati se od mjesta do
mjesta bez svrhe i cilja; vucarati se.
vucarati se gl. nesvr., prez. vucara (se) pejor. potucati se, povlaiti se od ne
mila do nedraga, smucati se, skitati se,
besposliiti, dangubiti.

vucibatina
vucibatina im. . r. - pejor. osoba sklona
vucanju, vucaranju, vucalina; bespo
sliar, neradnik, skitnica; nevaljalac,
hulja, nitkov, propalica,
vua im. . r., g. mn. vua - vuenje,
tegljenje.
vuac im. m. r., g. jd. vuca, g. mn.
vuac a - med. bolest u kojoj obamre
dio ivog organizma zbog zatvaranja
krvnog toka, gangrena; reumatizam,
bolest zglobova, giht; bot. iva ograda.
vuSk im. m. r., g. jd. vuaka - zool. vrsta
ribe, luben, smudut,
vuica im. . r. - enka vuka.
vui im. m. r., em. - mali vuk, mali,
mladi vuk; zool. vrsta grabeljive mo
rske ribe.
vuiji prid. odr. v. - koji se odnosi na
vuka, pripada vuku; prenes. okrutan,
nemilosrdan, straan,
vujak im. m. r., n. mn. vujaci - pas koji
ima vuije krvi, pas nalik na vuka.
viinl pril. - koji se odnosi na vuu.
vui gl. nesvr., prez. vuem - tegliti,
povlaiti ne odvajajui od povrine;
initi da se ko kree na silu, protiv
svoje volje, voditi silom; voziti u koli
ma; nositi neto teko, nositi stalno,
neprekidno uza se; sisati, crpiti,
vudud im. m. r. (ar.), vududa - tijelo,
bie, organizam ivog bia, postojanje,
ivot, egzistencija,
viiga im. . r., dat. jd. vugi - zool. vrsta
ptice selice iji mujak ima uto perje,
a crna krila i rep.
viihak prid. (arh.), odr. v. vithki - malo
vlaan, navlaen,
vuhkda im. . r. (arh.), g. mn. vuhkda vlaga, vlanost, navlaenost.
vuk im. m. r., vok. jd. vue, n. mn. vuci/
vukovi, g. mn. vukova/vukova - krvo
lona umska zvijer koja napada stoku,
vukljati gl. nesvr., prez. vukljam - gnja
viti se nosei ta teko, nosati s mukom
svuda, vucarati; povlaiti, potezati,
vukodlak im. m. r., n. mn. vukddlaci prema narodnom vjerovanju ovjek koji
se u vrijeme punog mjeseca pretvara u
vuka i napada druge ljude; prenes.
krvoloan ovjek, krvopija; zool. vrsta
morske ribe, grdobina.

1234

1235
vukovac1 im. m. r., g. jd. vukovca pristalica i sljedbenik jezike politike i
norme Vuka Karadia.
vukovac2 im. m. r., g. jd. vukovca - zool.
vrsta morske ribe.
vulgaran prid., odr. v. vulgarni - prost,
grub, prostaki, nepristojan, neodgojen,
neobrazovan; obian, svakidanji, pu
ki, narodni,
vulgarizirati/vulgarizovati gl. svr. i
nesvr., prez. vulgariziram/vulgarizujem - uprostaiti, uiniti vulgarnim,
prostim, primitivnim, neodgojenim;
umanjiti vrijednost emu.
viilgarno pril. - prostaki, nepristojno.
Vulgata im. . r. - latinski prevod Biblije,
prihvaen kao slubeni tekst u kato
likoj crkvi,
vulkan im. m. r., g. jd. vulkana - otvor,
krater na Zemljinoj kori, povrini kroz
koji iz unutranjost pod pritiskom izbija
uarena lava i plinovi/gasovi; prenes.
oganj, vatra; u starorimskoj mitologiji Vulkan(us) bog vatre i kovake vjeti
ne.
vulkanit im. m. r. (lat.), g. jd. vulkanita tvrdi kauuk; ebonit,
vulkanizacija im. . r. - postupak vulkanizacije, vulkaniziranja; hem. preraivanje sirovog kauuka u gumu pomou
zagrijavanja i primjese sumpora,
vulkanizer im. m. r., g. jd. vulkanizera onaj koji provodi vulkanizaciju, radnik
koji se bavi vulkaniziranjem.
vulkanizirati gl. svr. i nesvr., prez.
vulkaniziram - provesti, provoditi po
stupak vulkanizacije.
vulkanski prid. odr. v. - koji potie ili
pripada vulkanu; prenes. koji je kao
vulkan, silovit, estok; vatren, pun stra
sti.
vulkanski pril. - poput vulkana, silovito,
estoko.
viilva im. . r. - spoljni enski polni
organ.
vuna im. . r., g. mn. vuna - gusta, mehka
i (ee) kovrdasta dlaka koja raste i
pokriva kou nekih ivotinja, osobito
ovce, runo; predivo od te dlake,
viinderkind im. m. r. (njem.) - veoma
nadareno dijete, udo od djeteta,
vunara im. . r. - pogon za preradu vune.

vunarstvo im. s. r. - vunarska industrija,

vunast prid., odr. v. vunasti - poput vune,
kao vuna.
vunen prid., odr. v. vuneni - koji je od
vune; koji je kao vuna, vunast.

vunica
viinica im. . r., em. i hipok. - sitna
vuna.
vunica im. . r., g. jd. vunice, g. mn.
vunica - ispredena vuna i smotana u
klupko za runo pletenje.

1237

z
Z z - fonema, glas, dental, zvuni suglas
nik, spirant; pretposljednje slovo abece
de i deveto slovo azbuke,
za prijed. - npr. uz akuz.: pobrinuo se za
veeru.
zabaciti gl. svr., prez. zabacim, trp. prid.
zabaen - baciti uz zamah, hitnuti iza
neeg, baciti preko neeg; zagubiti, za
metnuti; zaboraviti,
zabaen prid., odr. v. zabaeni - koji je
baen preko; zagubljen, zaturen; zabo
ravljen; koji je teko dostupan; koji je
daleko, koji nije na dohvat ruke.
zabaenost im. . r., g. jd. zabaenosti,
instr. jd. zabaenosti/abaenou - zagubljenost, zaturenost; stanje ili osobi
na onog onoga toje zabaeno,
zabadalo/zabadalo im. s. r., g. jd. zaba
dala/zabadala, g. mn. zabadala/zaba
dala - ono ime se zabada, to slui za
zabadanje; prenes. onaj koji sve mora da
zna, koji svugdje zabada nos.
zabadaljka im. . r., g. jd. zabadaljke,
dat. jd. zabadaljci, n. mn. zabadaljke, g.
mn. zabadaljki - predmet koji slui za
zabadanje; ala kojom se neko eli bo
cnuti, podsjetiti na neto neugodno,
zabadanje gl. im. s. r., g. jd. zabdanja,
g. mn. zabdanja - izved. od zabadati,
zabadati gl. nesvr., prez. zabadam, trp.
prid. zabadan, gl. pril. sad. zabadajui obavljati zabadanje; upotrebljavati zaba
dalo; prenes. biti zajedljiv,
zabadava pril. - zadaba, uzaludno, da
ba, nepotrebno,
zabarikadirati (se) - gl. svr. prez. zaba
rikadiram (se) - ograditi (se), uvrstiti,
osigurati barikadom; sakriti se iza ne
eg, dobro se zatititi od protivnika;
svuda postaviti barikade,
zabasati gl. svr., prez. zabasam - zalu
tati, izgubiti se u prostoru ili u nekoj

prii; ui na tui teritorij, na tui pro

stor.
zabauriti gl. svr., prez. zabaurim, rad.
gl. prid. zabaurio, trp. prid. zabasuren radei ta drugo skrenuti panju na to,
prikriti, sakriti neto; prevariti zabaurivanjem.
zabaurivanje gl. im. s. r., g. jd. zabaurivanja - odvlaenje panje od eg
injenjem ega drugog, prikrivanje, sa
krivanje istine,
zabava im. . r., g. jd. zabave - posebno
organizovano druenje uz odreenu pri
liku, razonoda; priredba; zabavljanje,
zabavan prid., odr. v. zabavni - koji se
odnosi na zabavu i zabavljanje; koji za
bavlja.
zabavica im. . r., g. jd. zbavice, em. mala zabava,
zabaviti (se) gl. svr., prez. zabavim, trp.
prid. zabavljen - uiniti da drugima bu
de zabavno; provesti vrijeme u zabavi,
zabavljajui se, razonoditi se; razg. biti
obuzet poslom, raditi ta zanimljivo;
ostati gdje due, zadrati se.
zabavlja im. m. r., g. jd. zabavlja, v.
jd. zabavljau, n. mn. zabavljai, g. mn.
zabavlja - onaj koji druge zabavlja,
zabavljati (se) gl. nesvr., prez. zabav
ljam (se), trp. prid. zabavljan - initi sve
da drugima bude zabavno; prireivati
zabave; razonoditi (se); razg. imati odabranika ili odabranicu, ii s kum, druiti
se iz ljubavi,
zabavljenost im. . r., g. jd. zabavljenosti,
instr. jd. zabavljenou/zabavljenosti zauzetost ime, preokupljenost nekim
poslom; stanje onih koji su ime zabav
ljeni.
zabavnik im. m. r., g. jd. zabavnika, v. jd.
zbavnie, n. mn. zabavnici, g. mn.

zbavnika - asopis zabavnog sadraja,

koji slui za zabavu,
zabavno pril. - na zabavan nain, veselo;
zanimljivo,
zabetonirati gl. svr. (fr.), prez. zabetdniram - betonom uvrstiti, prekriti beto
nom; zavriti betoniranje, staviti beton;
prenes. namjerno zaustaviti, zakoiti, ne
dozvoliti da ta ide naprijed pravei
kakve smetnje,
zabezeknut prid., odr.v. zabezeknuti veoma zauen; okiran; koji je zanije
mio od uda.
zabezeknuti (se) gl. svr., prez. zabezek
nem (se), trp. prid. zabezeknut - silno se
ime iznenaditi; zanijemiti od uenja;
ostati okiran, bez rijei; zbuniti se,
zinuti zateen kakvim iznenaenjem,
zabezeknuto pril. - veoma iznenaeno,
zaueno; s izrazom uenja; buljei u
koga zinuvi i bez rijei; na zauujui
nain.
zabezeknutost im. . r., g. jd. zabezekn
utosti, instr. jd. zabezeknutou!zabeze
knutosti - stanje onoga ko je zabezeknut;
zauenost najvieg stupnja,
zabiberiti gl. svr. (ind.) prez. zabiberim
- staviti bibera u ta, pobiberiti, uiniti
da ta bude biberli; nekom upadicom ili
konstatacijom priu uiniti neprijatnom,
zabija im. m. r., g. jd. zabija, g. mn.
zabija - onaj ko ta zabija; alatka za
zabijanje.
zabijanje gl. im. s. r. od zabijati.
zabijati gl. nesvr., prez. zabijam, trp.
prid. zabijan - ukucavati neto (npr.
zabijati ekser)-, razg. ubacivati u mreu
(npr. zabiti go); petljati se u ta (npr.
zabijati nos).
zabijeliti gl. svr., prez. zabijelim/zabije
lim, trp. prid. zabijeljen - uiniti neto
bijelim; obojiti u bijelo; posuti bijelim;
prekriti snijegom,
zabijeljeti gl. svr., prez. zabijeli/zabijeli,
trp. prid. zabijeljen - pobijeljeti, postati
bijel.
zabiljeka im. . r., g. jd. zabiljeke, dat.
jd. zabiljeci, g. mn. zabiljeaka/zabiljeki - kratak pismeni trag o neemu;
biljeka.
zabiljeiti gl. svr., prez. zabiljeim napraviti (za)biljeku, zapisati, notirati.

zabluditi
zabit im. . r., g. jd. zabiti - daljina, uda
ljeno mjesto,
zabiti gl. svr., prez. zabijem, trp.prid.
zabijen - zakucati, up. zabijati,
zabjelasati se gl. svr., prez. zabjelasa
se, trp. prid. zabjelasan - zasvjetlucati
bjelinom.
zablaen prid., odr. v. zablaen! - uprljan,
umazan blatom, ukaljan; okaljan runim
rijeima
zablaenost im. . r., g. jd. zablaenosti,
instr. jd. zablaenou/zablaenosti stanje onoga ko je zablaen ili to je
zablaeno
zablatiti (se) gl. svr., prez. zablatim, trp.
prid. zablaen - uprljati, umazati (se)
blatom; baciti ljagu na koga, predstaviti
ga u runom svjetlu, okaljati ga.
zablebetati (se) gl. svr., prez. zablebeem - poeti blebetati, nesuvislo, kojeta
priati.
zablehnuti se gl. svr. prez. zablehnem se
- zagledati se ne trepui; zuriti, tupo se
zagledati, buljiti u ta, blejiti.
zablehnutost im. . r., g. jd. zablehnutoti, instr. jd. zablehnutou/zablehnutosti - osobina onog ko je zablhenut.
zablejati gl. svr., prez. zablejim - poeti
blejati (za ovce); glasom oponaati
ovcu.
zableknuti gl. svr., prez. zableknem poeti bleati, ispustiti blek, oglasiti se
blekom (za koze),
zablesaviti/zablasaviti gl. svr., prez.
zablesavim/zablesavim, gl. prid. rad. zablesvio/zablesavio - zaludjeti, ponaati
se kao blesav; posatiti blesav; previe se
zanijeti.
zablijetiti gl. svr., prez. zablijetim - u
momentu poeti jako blijetiti.
zablistati gl. svr., prez. zablistam - po
eti blistati, bljesnuti; zasijati, zasvije
tliti; prenes. istaknuti se ljepotom, zna
njem i sl.
zabluda/zabluda im. . r., g. jd. zablude/
zablude, n. mn. zablude/ zablude, g. mn.
zabluda!zabluda - stav zasnovan na
pogrenim pretpostavkama; pogreno
uvjerenje; obmana,
zabluditi gl. svr., prez. zabludim, trp.
prid. zabluen - uiniti da neko bude u
zabludi, zavesti, zaslijepiti, zanijeti koga
zabludama.

zabludjelost
zabludjelost im. . r., g. jd. zabludjelosti,
instr. jd. zabludjelou/zabludjelosti stanje onog ko je u zabludi, zanesenost
zabludama,
zabludjeti gl. svr., prez. zabludim, trp.
prid. zabludeti - biti u zabludi, postati
obmanut, prihvatiti pogreno uvjerenje;
poi pogrenim putem, zalutati; pogri
jeiti; zanijeti se, predati se kakvim
osjeajima; zastraniti,
zabludno/zabludno pril. - na nain za
snovan na neistini, pogreno; zablueno.
zabluen prid., odr. v. zablueni - zave
den, koji slijedi pogrean put, prevaren;
zanijet, ponesen ime.
zablueno pril. - sa zabludom, kao u
zabludi; zavedeno, ponijeto, poneseno
ime pogrenim,
zabluenst im. . r., g. jd. zabluenosti,
instr. jd. zabluenou!zabluenosti stanje onoga ko je zabluen; zavedenost; prevarenost zabludama; ponesenost, ponijetost ime pogrenim,
zabluivanje gl. im. s. r. od zabluivati.
zabluivati gl. nesvr. i uest., prez.
zabliiujem - puniti koga zabludama,
odvoditi od pravog puta; voditi ga
pogrenim putem, navoditi na lutanje;
varati zabludama,
zabljeskati gl. svr., prez. zabije skam,
em. - zasvjetlucati, zasjajiti bljeskajui;
zablistati, zablijetiti,
zabljesnuti gl. svr. prez. zabljesnem bljesnuti, zablistati; prenes. ostaviti jak
utisak.
zabljeivati gl. nesvr. i uest., prez.
zabljeujem - zabljetavati.
zabljetavati gl. nesvr. i uest., prez.
zabljetavam - initi da ta zablijeti;
zasljepljivati bljeskom, pretjeranim sjajem.
zabljuvati gl. svr., prez. zabljujem - sve
pobljuvati, prekriti bljuvotinom, isprljati
bljuvanjem,
zabobotati gl. svr., prez. zabdboem,
onomat. - poeti bobotati, zacvokotati
zubima od studeni,
zaboga rijeca - pobogu, slui za izraa
vanje: uenja (npr. ta to, zaboga,
radi?).
zabogatiti se gl. svr., prez. zabdgatim se,
trp. prid. zabdgaen - postati bogat,
obogatiti se.

1238

1239
zaboljeti gl. svr., prez. zaboli, gl. prid.
rad. zabdlio - poeti boljeti,
zaborav im. m. r., g. jd. zaborava zaboravljanje,
zaboravan prid., odr. v. zaboravni - koji
slabo pamti, koji brzo zaboravlja,
zaboraviti gl. svr., prez. zabdravim, trp.
prid. zabdravljen - izgubiti iz pamenja;
ne sjetiti se.
zaboravko im. s. r., v. jd. zaboravko, hip.
- onaj koji esto zaboravlja, koji je sklon
zaboravljanju,
zaboravljanje/zaboravljanje gl. im. s. r.
od zaboravljati,
zaboravljati/zaboravljati gl. nesvr. i
uest., prez. zabdravljam/zabdravljam gubiti iz pamenja, ne sjeati se; ne
moi pamtiti, postajati senilan,
zaboravljiv prid., odr. v. zaboravljivi sklon zaboravljanju, koji lahko zaborav
lja.
zaboravljivost im. . r., g. jd. zaboravlji
vosti, instr. jd. zaboravljivou!zabo
ravljivosti - osobina zaboravnih,
zaboravno pril. - ne sjeajui se; na
zaboravan nain, zaboravljajui,
zaboravnost im. . r., g. jd. zaborvnosti,
instr. jd. zaboravnou!zaboravnosti obiljeje, osobina zaboravnih ljudi, za
boravljanje,
zabosti gl. svr., prez. zabddemizabddem,
prid. trp. zabdden - uiniti da neto
iljato ue u ta vrsto (npr. zabosti iglu
u platno, zabosti tap ii zemlju).
zabrabonjati gl. svr., prez. zabrabdnja,
trp. prid. zabrabonjan - ubrabonjati, sve
iza sebe zaprljati, upoganiti brabonjcima; prekriti, oneistiti brabonjcima.
zabrabonjiti gl. svr., prez. zabrabnjim - zabrabonj ati.
zabradatiti gl. svr., prez. zabradatim biti, postati neobrijan; pustiti bradu;
imati neurednu bradu,
zabraditi gl. svr. prez. zabradim, trp.
prid. zabraen - pokriti se maramom
svezavi je ispod brade,
zabraivanje gl. im. s. r. od zabraivati.
zabraivati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
zabraujem (se) - stavljati maramu na
glavu, pokrivati se maramom,
zabrajati (se) gl. nesvr. i uest., prez.
zabrajam se - postati odsutan, ne pri

mjeivati nita brojei; zanositi se bro

janjem.
zabran im, m. r., g. jd. zabrana - zabra
na, mjesto zabranjenog lova ili sjee
ume.
zabrana/zabrana im. . r., g. jd. zabrane!
zabrane, g. mn. zabrana!zabrana - ne
dozvoljen pristup do neeg ili neemu;
zabran.
zabraniti gl. svr., prez. zabranim, trp.
prid. zabranjen - narediti zabranu; sta
viti zabranu; ne dozvoliti,
zabranskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
zabran.
zabranskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
zabranu.
zabranjiv prid., odr. v. zabranjivi - koji
se moe zabraniti; koji se zabranjuje,
zabranjivanje gl. im. s. r. od zabranjivati
zabranjivati gl. nesvr., prez. zabranju
jem - obavljati zabranjivanje, braniti, ne
dozvoljavati, ne doputati; izdavati za
brane.
zabraniti gl. svr., prez. zabranim, trp.
prid. zabranjen - za svih strana posuti
branom; pobraniti.
zabratka im. . r., dat. jd. zabratki, g. mn.
zabratka - podbradaa, marama za za
braivanje.
zabraviti gl. svr., prez. zabravim, trp.
prid. zdbravljen - okrenuti klju u bravi,
zatvoriti bravu, zakljuati,
zabravljen prid., odr. v. zabravljeni zatien bravom, zakljuan,
zabravljeno pril. - na zabravljen nain,
zabravljenost im. . r., g. jd. zabravljenosti, instr. jd. zahravljenoulzahr avIjenosti - stanje i obiljeje onoga to je
zabravljeno.
zabravljivanje gl. im. s. r. od zabravljivati.
zabra vij ivati gl. nesvr. i uest., prez.
zabravljujem - okretanjem kljua u bra
vi osiguravati vrata, sigurno zatvarati,
zakljuavati,
zabrazdati gl. svr., prez. zabrazdam, trp.
prid. zabrazdan - poeti brazdati, orati;
prenes. pretjerati u emu, previe zaga
ziti u ta, zastraniti,
zabrazditi gl. svr., prez. zabrazdim, trp.
prid. zabrazen - poeti brazditi, orati;
poeti praviti bore; orui zai u tue,
preorati; prenes. duboko zai, zagaziti u

zabridjeti
ta, pretjerati, zastraniti u emu; upasti u
nevolje.
zabraivanje gl. im. s. r. od zabraivati.
zabraivati gl. nesvr., prez. zabrazda
jem - poinjati oranje pravei brazde;
prenes. predaleko ii u emu, zastra
njivati.
zabrbljati se gl. svr. prez. zabibljam, trp.
prid. zdbrbljan - raspriati se bez smisla,
ispriati i to treba i to ne treba
zabriti gl. svr., prez. zabrim - dobiti
brkove; pustiti brkove,
zabrdac im. m. r., g. jd. zabrdca, n. mn.
zabrdci, g. mn. zdbrdaca - onaj koji ivi
iza brda, koji je sa zabrdice.
zabrdica/zabrdica im. . r., g. jd. za
brdice!zabrdice - mjesto, oblast iza
brda, kraj, podruje za brdom, zabre;
brdovit kraj.
zabrdski/zabrdski prid. odr. v. - koji se
odnosi na zabrdicu, koji pripada ili se
nalazi iza brda.
zabranin/zabranin im. m. r., n. mn.
zabrdani!zahrdani, g. mn. zahr dana stanovnik nekog mjesta iza brda, onaj
koji ivi u zabru,
zabranka/zabranka im. . r., dat. jd.
zabranki!zahranki, g. mn. zdbranki ona koja stanuje za brdom, koja je iz
zabra.
zabre/zabre im. s. r., g. jd. zabra!
zabra - predio iza brda, zabrdica; Za
bre - selo u neposrednoj blizini Sara
jeva.
zabrei/zabreknuti gl. svr., prez. zabreknem - od tenosti se napuhati, zategnu
ti; natei, nateknuti.
zabrekao prid., odr. v. zabrekli - koji je
sasvim ispunjen kakvom tenou; ote
en, oteknut, napuhan; koji puca od
zdravlja, zadrigao,
zabreknue gl. im. s. r. od. zabreknuti,
zabreknuti) pril. - napuhano, zategnuto, u
stanju zabreknutosti.
zabreknutost im. . r., g. jd. zabreknu
tosti, instr. jd. zabreknutou!zabre
knutosti - stanje i obiljeje zabreknutog,
oteenost, napuhanost,
zabreje/zabreje im. s. r. - predio, kraj,
podruje, mjesto iza brijega,
zabridjeti gl. svr., prez. zabridi - poeti
bridjeti, pomalo trnuti, bockati.

zabrljati
zabrijati gl. svr., prez. zabrijem, trp.
prid. zabrijan - poeti brijati; prenes.
poeti otro puhati donosei studen,
zabrinut prid., odr. v. zabrinuti - opteeen brigama; zamiljen zbog briga,
zabrinuti (se) gl. svr., prez. zabrinem
{se) - poeti se brinuti, opteretiti se
brigama.
zabrinuto pril.- s brigom, brinui se.
zabrinutost im. . r., g. jd. zabrinutosti,
instr. jd. zabrinutou/zabrinutosti - sta
nje onog koji brine; briga, zebnja, strah
od moguih neugodnosti,
zabrinjavajui prid. odr. v. - koji zabri
njava, koji donosi brige, zabrinjujui.
zabrinjavajui pril. - na zabrinjavaju na
in, s brigama,
zabrinjavati gl. nesvr., prez. zabrinja
vam, trp. prid. zabrinjavan - poinjati
brinuti; optereivati brigama,
zabrinjujui prid. odr. v. - koji donosi
brige, zabrinjavajui,
zahrkati gl. svr., prez. zabrkam - sve
izmijeati; napraviti zbrku, pobrkati,
zabrljati/zabiijati gl. svr., prez. za
brljam/zabiij am, trp. prid. zabrljan umazati, isprljati, zaprljati ime; prenes.
upropastiti neki posao, ta pogreno
uraditi.
zabrljaviti gl. svr., prez. zabiijavim zabrljati, neto pokvariti; prenes. upro
pastiti kakav posao,
zabroditi gl. svr., prez. zabrodim - poeti
broditi, zaploviti; prenes. krenuti u ne
poznato.
zabrojati se gl. svr., prez. zabrojim/
zabrdjim se, trp. prid. zabrojan - zabrojiti se; biti, nai se u stanju zabrojanosti.
zabrojiti se gl. svr., prez. zabrojim/
zabrdjim se, trp. prid. zabrojen - unijeti
se duboko u brojanje; pogrijeiti u
brojanju, prebrojiti se.
zabrstiti gl. svr., prez. zdbrstim - poeti
brstiti sve redom; prenes. poeti govoriti
kojeta.
zabrtviti gl. svr., prez. z.abrtvim, trp.
prid. zabrtvljen - dobro zatvoriti ime,
zapuiti, vrsto zaepiti,
zabrtvljivanje gl. im. s. r. od zabrtvljivati.

1241

1240
zabrtvljivati gl. svr., prez. zabitvljujem obavljati zabrtljivanje; dobro ime za
tvarati, vrsto zaepljivati.
zabrujati/zabrujiti gl. svr., prez. zabrujim - poeti brujati, zujati; odmaknuti u
bruj anj u.
zabrundati/zabrundati gl. svr., prez.
zabrundam/zabrundam, onomat. - zapo
eti brundanje, poeti brundati,
zabizati gl. svr., prez. zabrzam, gl. prid.
rad. zabrzao, trp. prid. zabrzan - ubrzati,
raditi bre nego na poetku,
zabubati gl. svr., prez. zabubam - poeti
bubati; poeti pucati; poeti lupati;
zatvoriti, zaepiti, zaukati ime.
zabubetati gl. svr., prez. zabubetam poeti bubetati; poeti govoriti kojeta,
lupetati.
zabubnuti gl. svr., prez. zabubnem zalupnuti, zalupiti,
zabubnjati gl. svr., prez. zabubnjam poeti bubnjati,
zabudalasati/zabudalesati se gl. svr.,
prez. zabudalasam/zabudaleem - poeti
budalasati, zabudalesati se.
zahujati gl. svr., prez. zabuja - poeti
bujati, naglo izrastati; zaguati; postati
bujan.
zabuljenost im. . r., g. jd. zabuljenosti,
instr. jd. zabiiljenou/zabuljenosti - zagledanost u ta ne trepui oima; izgled
i stanje onoga ko je zabuljen ili to je
zabuljeno; pobuljenost, umotanost u ta.
zabuljiti se gl. svr., prez. zabuljim se zagledati se buljei, zuriti,
zabuna im. . r., g. jd. zabune, n. mn.
zabune, g. mn. zabuna - pogrena pro
cjena, nehotina greka; zbunjenost,
zabuncati gl. svr., prez. zabuncam - po
eti buncati; odmaknuti u buncanju,
buncati.
zabundati se gl. svr., prez. zabundam umotati se u bundu ili neto toplo,
utopliti se.
zabuniti/zbuniti se gl. svr., prez. zabu
nim se, gl. prid. rad. zabunio se, trp.
prid. zabunjen - doi u stanje zbunje
nosti, zbuniti se, iz zabune napraviti
greku; smesti se, pomesti se.
zabunkerisati se gl. svr. (engl.), prez.
zabunkeriem se - smjestiti se u bunker;
zatvoriti se u bunker.

zaburgijati gl. svr. (tur.), prez. zaburgijam, trp. prid. zaburgijan - poeti
burgijati; prenes. uskovitlati,
zabuant im. m. r., g. jd. zabuanta, g.
mn. zabuanata - onaj koji zabuava,
koji ometa zajedniki rad.
zabuantski/zabuantskl prid. odr. v. koji se odnosi na zabuante, koji im pri
pada.
zabuantski/zabuantski pril. - kao zabuanti, na zabuantski nain, zabuava
jui.
zabuanstvo im. s. r. - postupanje i oso
bina zabuanata; podvaljivanje, prevara,
varanje.
zabuavanje gl. im. s. r. od zabuavati,
zabuavati gl. nesvr., prez. zabuavam,
trp. prid. zabuavan, gl. pril. sad. za
buavajui - izbjegavati svoje obaveze
raznim smicalicama; ometati druge u
poslu; ne pridravati se zadatog plana
nego raditi po svom.
zabuiti gl. svr., prez. zabuim, trp. prid.
zabuen - zavarati koga, izbjei izvre
nje kakve obaveze,
zacakliti (se) gl. svr., prez. zacaklim, trp.
prid. zacakljen - zablistati, zasjajiti se
kao staklo; bljesnuti od uzbuenja (za
oi).
zacaktati gl. svr., prez. zacakem, ono
mat. - poeti caktati (o vatrenom oru
ju).
zacarevati gl. svr., prez. zdcarujem poeti carovati,
zacariti (se) gl. svr., prez. zacarim (se) proglasiti koga carem; postati car, pre
uzeti carsko prijestolje,
zacementirati/zacimentirati gl. svr.,
prez. zacementiram, r. gl. prid. zaceme
ntirao, trp. prid. zacementiran - uvrstiti
cementom; prekriti cementom; prenes.
ne dozvoliti promjenu postojeeg,
zacerekati se gl. svr., prez. zacerekam se
- poeti se cerekati, nepristojno i ne
umjesno se smijati; prasnuti u smijeh,
glasno se zasmijati,
zaciati/zaciati gl. svr., prez. zaciim/
zaciim - poeti ciati,
zaciganiti gl. svr., prez. zaciganim poeti ciganiti; poeti se ponaati kao
Ciganin.
zacijeliti gl. svr., prez. zacijelim, trp.
prid. zacijeljen - zarasti, ponovo postati

zacjeljenje
cjelina; ozdraviti; prenes. prestati du
evno boljeti,
zacijelo/zacijelo pril. - stvarno, sigurno;
posve sigurno, zasigurno,
zacijeljen prid., odr. v. zacijeljeni - koji je
zacijelio, zarastao; prenes. koji je pre
stao da duevno boli.
zacijeljeno pril. - sraslo; prenes. preboljeno.
zacij elj enost im. . r., g. jd. zacijeljeno ti,
instr, jd. zacijeljenou/zacijeljenosti stanje onoga toje zacijelilo,
zacijeniti gl. svr., prez. zacijenim - rei
previsoku cijenu; precijeniti; dati cijenu
emu.
zacijepiti gl. svr., prez. zacijepim - malo
zarezati, poeti cijepiti, odvajati dio od
neke cjeline; rascijepiti; napraviti ra
scjep.
zacijukati/zacijtikati gl. svr., prez. za
cij uem/zacijuem - zapoeti cijukanje,
iznenada poeti cijukati,
zacijuknuti/zacijuknuti gl. svr., prez.
zacijuknemlzacijuknem - iznenada cijuknuti.
zaikati gl. svr., prez. zaciem/zacikam poeti cikati; zavritati.
zaiknuti gl. svr., prez. zaciknem ciknuti, zavrisnuti, vrisnuti,
zacikotati (se) gl. svr., prez. zacikoem
{se) - poeti (se) cikotati, hihotati, kiko
tati, glasno smijati,
zaciktati gl. svr., prez. zacikem - poeti
ciktati, vritati cikui.
zacilikati/zacilikati gl. svr., prez. zacilikam i zaciliem/zaciliem, onomat. - po
eti cilikati, zacirlikati.
zaciliknuti gl. svr., prez. zaciliknem,
onomat. - ciliknuti, ispustiti jedan cilik,
zaciliktati gl. svr., prez. zaciliktam i
zacilikem, onomat. - poeti ciliktati.
zacimati gl. svr., prez. zdcimdm - poeti
cimati, pomjerati tamo-amo; zatresti,
zadrmati, zaljuljati cimajui,
zacimentirati gl. svr., prez. zacimentiram, r. gl. prid. zaciementirao, trp. prid.
zUcimentiran - up. zacementirati,
zacirlikati/zacirlikati gl. svr., prez. zacirlikam i zacirliem/zacirliem, ono
mat. - up. zacilikati.
zacjeljenje gl. im. s. r. - ozdravljenje
rane; prestanak duevne boli.

zacjeljivanje
zacjeljivanje gl. im. s. r. od zacjeljivati srastanje, zarastanje; prenes. prestajanje
duevne boli.
zacjeljivati gl. svr., prez. zacjeljujem zarastati, srastati ponovo u jednu cje
linu; prenes. prestajati boljeti (o du
evnoj boli),
zamenjivanje gl. im. s. r. od zacjenjivati,
zacjenjivati gl. svr., prez. zacjenjujem davati, odreivati cijenu; stavljati pre
visoku cijenu, precjenjivati,
zacmokati (se) gl. svr., prez. zacmdem
(se) i zacmokam (se), onomat. - poeti
cmokati, ljubiti; zaljubiti se, zacopati se
u koga.
zacopan prid., odr. v. zacopani - razg.
previe zaljubljen; tupoglav, upljeglav
od ljubavi.
zacopano pril.- pretjerano zaljubljeno;
tupoglavo, upljeglavo, bez razuma,
zacopanost im. . r., g. jd. zacpanosti,
instr. jd. zacopanou/zacpanosti stanje onog ko je zacopan, pretjerana
zaljubljenost; tupoglavost, upljeglavost.
zacopati se gl. svr., prez. zacdpam se,
trp. prid. zacopan - razg. zaljubiti se
veoma jako, do uiju biti zaljubljen,
zacmokati se.
zacrniti/zaciniti gl. svr., prez. zacrnim/
zacrnim, trp.prid. zacenjen/zacrnjen uiniti crnim; obojiti ta crnom bojom,
zacrnjenje gl. im. s. r. od zacrniti/
zacrnjeti - zatamnjenje.
zacrnjeti/zadnjeti se gl. svr., prez.
zacrnim/zacrnim sc, trp. prid. zacrnjen/
zacrnjen - postati crn, pocmjeti; postati
taman, potamnjeti; prenes, nanijeti sra
motu, osramotiti,
zacrnjivanje gl. im. s. r. od zacrnjivati.
zacenjivati gl. nesvr. i uest., prez. zacmjujem - initi da ta postane crno;
prenes. nanositi sramotu,
zacrpsti/zacrpsti gl. svr., prez. zacrpem/
zacrpem - poeti crpsti; zacrpati, poeti
ime ta crpsti, crpati, iz ega vaditi;
zahvatiti ime ta teno,
zacrtati/zacrtati gl. svr., prez. zacrtam/
zacrtam, r. gl. prid. zacrtao!zactao, trp.
prid. zacrtan - zapoeti crtanje, poeti
crtati; crtalom obiljeiti; prenes. posta
viti cilj, planirati, naumiti.

1242

1243
zacrtavanje gl. im. s. r. od zacrtavati postavljanje cilja, planiranje, naum.
zacrtavati gl. nesvr. i uest., prez. zac rtavam - poinjati crtati; prenes. plani
rati ta, postavljati cilj.
zacrveniti gl. svr., prez. zac iv enim!
zacrvenim - uiniti da ta bude crveno,
zamazati, obojiti, prekriti crvenom bojom.
zacrvenjeti se gl. svr., prez. zacrvenim!
zacrvenim se, trp. prid. zacrvenjen postati crven; porumenjeti; prenes. postidjeti se.
zacrviti/zachiti se gl. svr., prez. zacrvi!
zacrvi se - postati crvljiv, ucrvati se;
prenes. nakotiti se, pojaviti se kao crvi.
zacuriti (se) gl. svr., prez. zacurim se napraviti curom; prerasti iz djevojice u
djevojku, postati cura.
zacuriti gl. svr., prez. zdeuri - (za)poeti
curiti.
zacvasti gl. svr., prez. zacvate/zacvdte poeti cvasti; uveliko poeti cvasti,
zacvfliti gl. svr., prez. zacvilim - poeti
cviliti; oglasiti se cvilei.
zacvfljeti gl. svr., prez. zacvilim - zapo
eti cviljeti; zaplakati cvilei; tugaljivo
zaplakati.
zacvjetati gl. svr., prez. zacvjetd - poeti
cvjetati, poeti uveliko cvjetati,
zacvokotati gl. svr., prez. zacvdkoem poeti cvokotati, drhtati od zime cvo
koui zubima,
zacvrati gl. svr., prez. zacvri, onomat.
- poeti cvrati.
zacvrkutati gl. svr., prez. zacvrkutam,
trp. prid. zacvrkutan - poeti cvrkutati,
oglaavati se kao ptica; prenes. pod
prisilom poeti odavati tajne, progovo
riti.
zacvrljiti gl. svr., prez. zacvrlji - poeti
vrljiti, probadati na jednom mjestu;
prenes. tupo zaboljeti u elucu,
zaaditi gl. svr., prez. zaai, trp. prid.
zdaen - postati aav, uaditi, ugariti,
zaaaviti.
zaaati/zaaiti gl. svr., prez. zdaam
- zaaaviti, uiniti aavim,
zaaavanje gl. im. s. r. od zaaavati.
zaaavati gl. svr., prez. zaciava zaaivati, prekrivati au; postajati a
av, garav.

zaaaviti/zaaaviti gl. svr., prez. zdaavi/zaaavi - postati aav, zaadi

ti, uaditi, ugarati.
zauen prid., odr. v. zaaeni - aav,
uaen, ugaran.
zauenost im. . r., g. jd. zaaenosti,
instr. jd. zaaenou! zaaenosti - oso
bina i stanje onog to je zaaeno, uaenost, ugaranost.
zaaditi gl. svr., prez. zaaim - posuti
au; prekriti au; uaditi, zaaditi,
zaaivanje gl. im. s. r. od zaai vati zaaavanje.
zaaivati gl. svr., prez. zaauje - zaa
avati.
zaahuravanje gl. im. s. r. od zaahuravati se.
zaahuravati/zaahurfvati se gl. nesvr.
i uest., prez. zaahuravam se - zatva
rati se u ahuru; prenes. zatvarati se u
sebe, odvajati se, izolovati se od drugih;
zaustavljati se na jednom mjestu, ne ii
naprijed, ne razvijati se.
zaahuren prid., odr. v. zaahureni - za
tvoren u ahuru, uahuren; prenes. za
tvoren, povuen, nepovjerljiv prema
okolini.
zaahureno pril. - na zaahuren nain,
zatvoreno; prenes. nepovjerljivo,
zaahurenost im. . r., g. jd. zaahurenosti, instr. jd. zaahurenou/zaahurenosti - uahurenost; zatvorenost;
stanje onoga ko je zaahuren ili to je
zaahureno; prenes. djelimina ili po
tpuna izolacija od ljudi, zatvorenost,
povuenost u se.
zaahuriti se gl. svr., prez. zaahurim se
- zatvoriti se u ahuru, uahuriti se; ne
mijenjati se; prenes. povui se, zatvoriti
se, ne kontaktirati s drugima, izolovati
se.
zaahirivanje gl. im. s. r. od zaahurivati
se.
zaahurivati se gl. nesvr. i uest., prez.
zaahurujem se - up. zaahuravati se.
zaalmiti se gl. svr. (tur.), prez. zaalmim se - poeti nositi almu; omotati
almu oko glave; staviti almu na glavu,
zaangrljati gl. svr., prez. zaangrljam,
onomat. - poeti angrljati, grepsti angrljajui; zalupetati.
zaaran prid., odr. v. zaarani - opinjen
arima, omaijan.

zaeplj avati
zaarano pril. - omaijano, opinjeno a
rima, kao zaarani,
zaaranost im. . r., g. jd. zdaranosti,
instr. jd. zaaranou/zaaranosti - sta
nje onog ko je zaaran, omaijanost;
opijenost magijom,
zaarati gl. svr., prez. zaaram, trp. prid.
zaaran - uiniti zaaranim, zaariti;
upotrijebiti magiju nad neim ili nekim,
omaijati,
zaaravanje gl. im. s. r. od zaaravati.
zaaravati gl. nesvr. i uest., prez. zaaravam - obavljati zaaravanje: opinja
vati, omaijavati ime; initi da ko po
stane zaaran ili ta zaarano,
zaariti gl. svr., prez. zadrim - up. za
arati.
zaarkati gl. svr., prez. zdarkdm - zapo
eti, izazvati, zapodjenuti arku.
zaas pril. - brzo, za tren, za sekund,
zaavliti gl. svr., prez. zddvlim - za
kucati avlima.
zaee im. s.r., g. jd. zaea, g. mn.
zaea - oploenje, oplodnja; poetak,
zaetak; poetak novog ivota,
zaeleniti gl. svr. (tur.), prez. zaelenim - poeti nositi elenku; metnuti
elenku na glavu,
zaelnl/zaelnl prid. odr. v. - koji je na
zaelju.
zaelje/zaelje im. s.r., g. jd. zelja, g.
mn. zelja - kraj ega, ob. kolone,
zaeljustiti gl. svr., prez. zaeljustim,
trp. prid. zaeljuen - staviti em konju
u usta, zauzdati ga.
zaemeriti gl. svr., prez. zaemerim uiniti emernim, zagorati; unijeti u ta
gorinu, emer,
zaepak/zaepak im. m. r., g. jd. zaepka/zaepka, n. mn. zaepci/zaepci, g.
mn. zdepaka/zepaka - spravica za za
epljivanje, zapua,
zaepiti gl. svr., prez. zaepim, trp. prid.
zaeplj en - zatvoriti epom, prenes. rei
ta istinito od ega e drugi ostati bez
rijei, zanijemjeti,
zapljavanje/zaepljivanje gl. im. s. r.
od zaeplj a vati/zaeplj ivati,
zaepljavati/zaepljivati
gl.
nesvr.,
prez. zaepljavam/zaepljujem - postav
ljati epove na ta, zatvarati epovima;
postajati zaepljen, neprotoan, nepro
hodan.

zaepljen
zaepljen prid., odr. v. zaepljeni - zatvo
ren epom, zapuen; prenes. neprotoan;
neprohodan,
zaepljeno pril. - nasilno zatvoreno; ne
prohodno; neprotono; zapueno.
zaepljenost im. . r., g .jd. zaepij enosti,
instr. jd. zaepljenou/zdepljenosti stanje onog to je zaepljeno; zatvo
renost (ob. cijevi) ime; prenes. nemo
gunost prolaska, neprohodnost zbog
zaguenja, zaepljenja ega; neprotonost, zaepljenje.
zaepljenje gl. im. s.r., g. jd. zaepljenja,
g. mn. zaepljenja - stanje zaepljenosti;
neprohodnost puta; neprotonost cijevi;
izostanak stolice, zatvor,
zaeprkati gl. svr., prez. zaepikam, trp.
prid. zaeprkan - poeti eprkati; e
prkajui prekriti; prenes. tek poeti po
malo raditi; prikriti, zabauriti,
zaeprkavanje gl. im. s. r. od zaeprkavati.
zaeprkavati g. nesvr., prez. zaepikavam - obavljati zaeprkavanje; eprka
njem, akanjem i sl. nainom ta pr
ekrivati ime, ob. zemljom; prenes. za
poinjati pomalo s poslom; zabaurivati,
prikrivati ta.
zaeljati gl. svr., prez. zaeljam, trp.
prid. zaeljan - poeljati; eljem
skloniti kosu od ela; prenes. zagladiti
zaeljavanje gl. im. s. r. od zaeljavati.
zaeljavati gl. nesvr., prez. zaeljavam
- eljati unazad, okretati kosu od ela
prema zatioku; prenes. uravnavati ta;
povrno popravljati; prikrivati ta va
njskim izgledom, prvim dojmom i sl.
zaetak im. m. r., g. jd. zaetka, n. mn.
zaeci, g. mn. zaetaka - poetak ne
ega, poetak realizacije neke ideje; na
stajanje, otpoinjanje; zametak, embri
on.
zaeti gl. svr., prez. zanem, rad. gl. prid.
zaeo, gl. prid. trp. zaet -nastati; otpo
eti, zapoeti neto to e se razvijati;
postaviti neku ideju; zametnuti se, zatru
dnjeti.
zaetni/zaetni prid. odr. v. - koji se
odnosi na zaetak, zametak, embrional
ni.
zaetnica zaetnica im. . r. - ena zae
tnik.

1244

1245
zaetniki/zaetnikl prid. odr. v. - koji
se odnosi na zaetnike i zaetnice,
zaetnik/zaetnik im. m. r., g. jd. zaemika/zaetnika, n. mn. zaetnici!zae
tnici, g. mn. zaetnika!zaetnika - po
kreta neke ideje, onaj koji je ta prvi
poeo.
zaetnlstvo/zaetnlstvo im. s. r. - posao i
opredjeljelje zaetnika; poinjanje s i
me novim; pokretanje ega novog; po
dsticaj, inicijativa za ta novo.
zaikati gl. svr., prez. zaikam, trp. prid.
zaikan - izazvati, isprovocirati koga da
ta uradi ako smije,
zaikati gl. svr., prez. zaikam - izazi
vati, provocirati, zaikavati.
zaikavanje/zaikivanje gl. im. s. r. od.
zaikavati/zaikivati - izazivanje, pro
vociranje, zaikanje..
zaikavati/zaikivati gl. nesvr., prez. zaikavam/zaikujem - izazivati koga/ta,
provocirati, zaikati.
zain im. m. r., g. jd. zaina, g. mn. za
ina - dodatak jelu koji ga ini uku
snijim.
zainiti gl. svr., prez. zainim, trp. prid.
zainjen - staviti zain u hranu; prenes.
ukrasiti, uljepati; dopuniti interesan
tnim, lijepim ili pikantnim detaljima,
zainjati gl. nesvr., prez. zainjam - za
injavati, stavljati zaine; prenes. ukra
avati, uljepavati,
zainjati gl. nesvr., prez. zainjem poinjati; oploavati; postajati nosea,
zainjanje gl. im. s. r. od zainjati,
zainjanje gl. im. s. r. od zainjati,
zaitati se gl. svr., prez. zaitam se, trp.
prid. zaitan - zanijeti se u itanju;
poevi itati udubiti se u itanje,
zakoljica/zakoljica im. . r., g. jd. za
koljice/zakoljice, n. mn. zakoljice!
zakoljice, g. mn. zakoljica!zakoljica zadjevica, beznaajni komentari koji
izazivaju manje prepirke,
zaudan/zaudan prid., odr. v. zaudni!
zaudni - koji zauuje; udan, neobi
an.
zauditi (se) gl. svr., prez. zaudim (se),
trp. prid. zauen - iznenaditi se zbog
neeg, biti obuzet uenjem,
zaudo pril. - udno, neobino, na udan
nain; na veliko iznenaenje, vie nego
se oekivalo, preko oekivanja.

zauen prid., odr. v. zaueni - obuzet

uenjem, iznenaen,
zaueno pril. - s uenjem, udei se;
iznenaeno,
zauenost im. . r., g. jd. zauenosti,
instr. jd. zauenou!zauenosti -izne
naenost, stanje onog ko je zauen,
uenje.
zauujui prid. odr. v. - koji zauuje,
neobian, udan, koji izaziva uenje,
zaupavati gl. nesvr., prez. zaiipavam initi a ko bude zaupan; zamravati;
poinjati mrsiti,
zaupaviti/zaupaviti gl. nesvr., prez.
zaupavim/zaupavim - postati upav,
nepoeljan; uiniti koga/ta upavim,
nepoeljanim.
zauti gl. svr., prez. zaujem - iznenada
uti kakav zvuk.
zaarlijati gl. svr., prez. zaarlijam poeti arlijati,
zaeretati gl. svr., prez. zaeretam poeti eretati,
zai/zai gl. svr., prez. zaem, r. gl. prid.
zaao, aor. zoh - otii iza neega,
zaoren prid., odr. v. zaoreni - koji je zaorio; prenes. tvrdoglav; slijep od lju
bavi prema kome/emu; beskrajno odan.
zaoreno pril. - kiljei; prenes. zaslijep
ljeno od ljubavi; na zaoren nain;
tvrdoglavo,
zaorenost im. . r., g. jd. zdorenosti,
instr. jd. zatorenou!zatorenosti stanje i osobina onoga ko je zaorio;
prenes. slijepa zaljubljenost; beskrajna
odanost kome/emu; tvrdoglavost,
zaoriti gl. svr., prez. zarim, trp. prid.
zaoren - poeti oriti, obnevidjeti,
slabije vidjeti, kiljiti; prenes. zaljubiti
se; zaslijepjeti, nita loe ne primjeivati
kod izabranika/izabranice od prevelike
ljubavi; slijepo slijediti koga/ta.
zadaa im. . r., g. jd. zadate, n. mn.
zadate, g. mn. zadata - zadat posao,
zadatak koji se treba obaviti; aki
zadaci, domaa zadaa; prenes. obaveza
da se ta uradi,
zadanica im. . r., g. jd. zadanice, n.
mn. zadanice, g. mn. zadanica - teka,
sveska u koju se pie zadaa; tanka
sveska za pismene zadae u koli.

zadavij enik
zadah im. m. r., g. jd. zadaha, n. mn.
zadasi - neugodan miris, smrad, vonj;
zrak iz usta; zapah, miris, dah, svjeina,
zaahmie gl. im. s. r. od zadahnuti,
zadahnuti gl. svr., prez. zadahnem zapahnuti, proeti, ispuniti dahom; pre
nes. ispuniti, proeti nekom svjeom
milju, novim raspoloenjem,
zadahnjivanje gl. im. s. r. od zadahnjivati.
zadahnjivati gl. nesvr., prez. zaddhnjujem - zapahnjivati, ispunjavati dahom;
prenes. proimati nekom svjeom mi
lju, novim raspoloenjem, nadahnjivati,
zadahtalost im. . r., g. jd. zadahtalosti,
instr. jd. zadahtalou!zadahtalosti stanje onog ko se zadahtao, zadahtanost.
zadahtan/zadahtan prid., odr. v. zadahtdni - zapuhan, zadihan,
zadahtano/zadahtano pril. - teko, ispre
kidano diui, dahui, zadihano, zapuhano.
zadahtanost/zadahtanost im. . r., g. jd.
zadahtanostUzadahtanosti, instr. jd. zadahtanou/zadahtanou i zddahtanosti/zadahtanosti - stanje onoga ko je
zadahtan, zadihanost, zapuhanost, zada
htalost.
zadahtati (se) gl. svr., prez. zddatem
(se) - poeti dahtati, teko disati, zadi
sati se, zapuhati se; progovoriti daui.
zadak/zadak - im. m. r. g. jd. zatka/ztka,
nom. mn. zai!zai, g. mn. zaddka!
zadaka - zadnji, leni dio tijela kod
insekta.
zadatak im. m. r., g. jd. zadtka, n. mn.
zadaci, g. mn. zadataka - obaveza ili
posao koji jtreba uraditi; zadaa; raun,
raunanje.
zadati gl. svr., prez. zadam, trp. prid.
zadan!zadat - narediti, odrediti, dati po
sao.
zadatost im. . r., g. jd. zadatosti, instr.
jd. zadatou!zadatosti - stanje i osobina
onog to je zadato.
zadaviti gl. svr., prez. zadavim, trp. prid.
zadavljen - udaviti, izvriti davljenje;
uguiti davljenjem,
zadavljen prid., odr. v. zadavljeni - udavljen, usmren davljenjen, uguen; pre
nes. priguen; stijenjen; zatvoren,
zadavljenlk im. m. r., g. jd. zadavljemka,
n. mn. zadavljenici, g. mn. zadavljemka

zadavljeno
- onaj koji je usmren zadavljivanjem,
koji je zadavljen,
zadavljeno pril. - na zadavljen nain,
zadavljenost im. . r., g. jd. zadavljeno ti,
instr. jd. zadavljenou/zadavlj enosti stanje i osobina onoga k o je zadavljen,
zadavljenje gl. im. s. r. od zadaviti usmrenje davljenjem; uguenje; zagu
enje.
zadavljivanje gl. im. s. r. od zadavljivati davljenje, usmrivanje davljenjem,
zadavljivati gl. nesvr. i uest., prez.
zadavljuje - poinjati daviti, usmrivati
zadavljivanjem; prenes. stjenjavati; pri
guivati; zatvarati,
zadebljanje im. s. r., g. jd. zadebljanja dio povrine koji se debljinom razlikuje
od ostalog dijela; kvrga, izrataj,
zadebljati gl. svr., prez. zadebljam, trp.
prid. zadebljan - podebljati; uiniti ta
debljim; poveati obim neega; oteati
(o jeziku).
zaderati gl. svr., prez. zdderem, trp.prid.
zae ran - zapoeti deranje; zaparati,
otpoeti cijepati neto, sluajno isparati
ili malo pocijepati; otetiti deranjem,
zaderati se gl. svr., prez. zdderem - razg.
poeti se derati, viknuti, dreknuti; ne
pristojno viknuti,
zadesiti se gl. svr., prez. zadesim se nai se sluajno na nekom mjestu, zatei
se gdje; prenes. snai, pogoditi,
zadignuti gl. svr., prez. zadignem, rad.
gl. prid. zadignuo, trp. prid. zddignut podii, otkriti jedan kraj.
zadihan prid., odr. v. zadihani - koji zbog
napora teko i isprekidano die, zapuhan, uspuhan.
zadihano pril. - zapuhano, uspuhano,
isprekidano diui,
zadlhanost im. . r., g. jd. zadihanosti,
instr. jd. zadlhanou!zadihanosti - sta
nje onog ko je zadihan, zapuhanost,
uspuhanost.
zadihati se gl. svr., prez. zadlem (se),
trp. prid. zadihan - ubrzano disati, za
disati se; teko disati; uspuhati se.
zadijevati gl. nesvr., prez. zadijevam,
trp. prid. zadijevati - zakaiti, zabosti
kaiti za ta, iza ega; zabadati; prenes.
zadirkivati, izazivati.

1247

1246
zadimaniti gl. svr., prez. zadimanlm poeti dimaniti, zapuiti, ispuniti duhan
skim dimom,
zadimiti gl. svr., prez. zadimim, trp. prid.
zadimljen - poeti dimiti; ispuniti di
mom.
zadiranje gl. im. s. r. od zadirati,
zadirati gl. nesvr., prez. zadirem - pre
laziti granicu ega; ulaziti u tui prostor;
prenes. mijeati se u ta tue, ulaziti u
tui problem,
zadirkivao im. m. r., g. jd. zadirkivaa, g.
mn. zadirkiva - osoba koja koga za
dirkuje, blagi izaziva, provokator; za
dirkivalo.
zadirkivalo im. s. r., g. jd. zadirkivala zadirkiva, onaj koji rado zadirkuje,
pecka, peckalo,
zadirkivati gl. nesvr., prez. zadirkujem,
trp. prid. zadirkivan - izazivati u ali
nekog zbog neeg; rijeima peckati,
pomalo provocirati,
zadisati se gl. svr. prez. zadlem, trp.
prid. zadlsan - up. zadihati se.
zadiviti gl. svr., prez. zadivim, trp. prid.
zadivljen - odueviti se, osjetiti divlje
nje, biti oaran ljepotom, uivati u
ljepoti neeg; izraziti divljenje neemu,
zadivljen prid., odr. v. zadivljeni - odu
evljen, obuzet divljenjem, oaran ljepo
tom.
zadivljeno pril. - na zadivljen nain,
oduevljeno, oarano,
zadivljenost im. . r., g. jd. zadivljenosti,
instr. jd. zadivljenou!zadivljenosti stanje ushienja nekom ljepotom, odu
evljenje, oaranost, ushienje,
zadjenuti gl. svr., prez. zadjenem, gl.
prid., r. zadjenuo, trp. prid. zadjevenf
zadjeniit - zakaiti, zabosti, zadjesti,
zadjeti.
zadjesti gl. svr., prez. zadjedem, gl. prid.
r. zadio, trp. prid. zadjet/zadjeven zadjenuti, zadjeti,
zadjeti gl. svr., prez. zadijem, gl. prid. r.
zadio, trp. prid. zadjet/zadjeven - zadje
nuti, zadjesti,
zadjevica/zadjevica im. . r., g. jd. zadje
vice/zadjevice - prepirka, svaa, raspra
va; arka; izazov, povod za svau,
zadjevojiti se gl. svr., prez. zadjevdjlm
se - prerasti iz djevojice u djevojku,
zacuriti se.

zadlanica im. . r., g. jd. zadlanice, n. mn.

zadlanice, g. mn. zadlanica - vanjski dio
ake; prenes. amar,
zadno im. s. r. - dno, dance bureta,
zadnji prid. odr. v. - koji je na kraju,
krajnji, koji je ozada.
zadnjica im. . r., g. jd. zadnjice, n. mn.
z.ddnjice, g. mn. zadnjica - dio tijela na
kome se sjedi, stranjica; stranja strana
ega (npr. odjee), ono to je ozada, s
druge strane,
zadnjonepani prid. odr. v. - koji se
odnosi na zadnje, mehko nepce; gram.
koji se oblikuje na zadnjem nepcu (npr.
zadnjonepani suglasnik).
zadobfjanje/zadobfvanje gl. im. s. r. od
zadobijati/zadobivati.
zadobfjati gl. nesvr., prez. zaddbljam pridobijati; primati, dobijati radom,
sticati; osvajati, pobjeivati, zadobivati,
zadobijen prid., odr. v. zadobijenl - do
bijen, steen radom; pridobijen; osvo
jen, pobijeen; zadobiven,
zadobiti gl. svr., prez. zadobijem, trp.
prid. zadobijen!zadobiven - primiti, stei
radom; pridobiti; osvojiti, pobijediti,
zadobivati gl. nesvr., prez. zaddblvam zadobijati.
zadobiven prid., odr. v. zadobiveni zadobijen.
zadocniti gl. svr., prez. zadocnlm - stii,
doi dockan, ob. zakasniti, stii kasno,
zadocnjavanje gl. im. s. r. od zadocnj avati.
zaocnjavati gl. nesvr. i uest., prez.
zaddcnjavam - dolaziti dockan, ob. za
kanjavati, kasniti,
zadocnjeli prid. odr. v. - ob. zakanjeli,
pozni.
zadocnelost im. . r., g. jd. zadocnjelosti,
instr. jd. zaddcnjelou/zaddcnjelosti stanje zadocnjelog, zakanjenje,
zadojavanje gl. im. s. r. od zadojavati.
zadojavati gl. nesvr., prez. zaddjavam zapoinjati dojenje; prenes. nadahnjivati
se, duhovno se hraniti, zanositi se, ispu
njavati se ime.
zadojen prid., odr. v. zadojeni - koji je
poeo dojiti; prenes. nadahnut, zanesen,
ponesen ime.
zadojeno pril. - na zadojen nain, sa zadojenou; prenes. zaneseno, nadahnuto.

zadrhtati
zadojenost im. . r., g. jd. zadojenosti,
instr. jd. zadoj enoulzadojenosti - oso
bina i stanje onog ko je (ime) zadojen;
nadojenost.
zadojiti gl. svr., prez. zadojlm, trp. prid.
zadojen - prvi put poeti dojiti; prenes.
nadojiti, nadahnuti koga kakvom ide
jom; odgojiti u sebi svojstvenom duhu.
zadolmiti gl. svr. (tur.), prez. zadolmlm,
trp. prid. zadolmljen - nadolmiti, puniti
ta ime; dosta ega nadolmiti, napuniti,
ispuniti ime.
zadovoljan prid., odr. v. zadovoljni - koji
je stekao kakvo zadovoljstvo; duhovno
ispunjen; koji je dobrog raspoloenja;
sretan.
zadovoljavajui prid. odr. v. - koji zado
voljava, odgovara zadatim kriterijima;
solidan, prihvatljiv; pozitivan,
zadovoljavanje gl. im. s. r. od zadovo
ljavati - ispunjavanje, ostvarivanje elja
i potreba.
zadovoljavati gl. nesvr., prez. zadovolja
vam, trp. prid. zadovdljavan - initi
koga zadovoljnim ispunjavajui njegove
elje i potrebe; ispunjavati traene uslo
ve; odgovarati odreenim kriterijima,
zadovoljenost im. . r., g. jd. zaddvoljenosti, instr. jd. zaddvoljenoulzaddvoIjenou - stanje onog ko je zadovoljen
ili to je zadovoljeno,
zadovoljenje gl. im. s. r. od zadovoljiti,
zadovoljiti gl. svr., prez. zaddvoljlm, trp.
prid. zaddvoljen - ispuniti elju, ostvariti
potrebu; ispuniti traene uslove,
zadovoljiv prid., odr. v. zadovdljivl - koji
zadovoljava; koji (se) moe zadovoljiti,
zadovoljno pril. - na nadovoljiv nain; sa
zadovoljstvom,
zadovoljstvo/zadovoljstvo im. s.r. g. jd.
zadovoljstva!zadovdljstva, g. mn. zadovdljstava - osjeaj ispunjenja, uspjeha,
sree; radost, srea; uivanje, dobro
raspoloenje,
zadovoljtina im. . r., g. jd. zadovljtine
- ispunjenost, ispunjenje zadovoljstvom;
satisfakcija, ono to duhovno obeteuje, donosi zadovoljstvo,
zadihtati gl. svr., prez. zadrem - poeti
drhtati, treperiti, tresti se od zime, straha
ili kakvog uzbuenja.

zadrigao
zadrigao prid., odr. v. zadrigli - koji puca
od zdravlja i debljine, zabrekao (o vratu
i glavi).
zadriglost im. . r. g. jd. zadriglosti, instr.
jd. zadriglosti!zddriglou - osobina ili
stanje onog ko je zadrigao,
zadrijemati gl. svr., prez. zadrijemam,
gl. prid. rad. zadrijemao - poeti drije
mati, uvoditi se u san, imati potrebu za
snom.
zadrijeti gl. svr., prez. zadrem - biti do
krajnosti uporan u neemu, zapeti; zai
u tue, prodrijeti,
zadrmati gl. svr., prez. zadrmam, prid.
trp. zddrmdn - poeti drmati, izazvati
drmanje; zatresti,
zadrmusati gl. svr., prez. zadrmusam,
trp. prid. zadrmusan - poeti drmusati,
izazvati drmusanje; zatreskati,
zadrobiti gl. svr., prez. zadr obim, trp.
prid. zadrobljen - udrobiti, drobei umi
jeati, nadrobiti,
zadrka/zadrka im. . r., dat. jd. zadrki!
zadrki, g. mn. zddrkilzadrki - zadra
vanje, zaustavljanje.
zadrt prid., odr. v. zadrti - tvrdoglav,
krut; tvrdoglavo uporan, nepopustljiv,
zadrti gl. svr., prez. zadrem, trp. prid.
zadrt - up. zadrijeti.
zadrto pril. - na zadrt nain, tvrdoglavo,
kruto; nepopustljivo,
zadrtost im. . r., g. jd. zadrtosti, instr. jd.
zadrtou/zadrtosti - stanje i osobina
onog ko je zadrt,
zadruga im. . r., g. jd zadruge, dat. jd.
zadruzi, n. mn. zadruge, g. mn. zadruga
- udruenje privrednika; hist. porodina
zajednica od vie obitelji; kolektivna
organizacija, drutvo, udruga,
zadrugar im. m. r., g. jd. zadrugara, g.
mn. zadrugara - lan zadruge,
zadrugarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na zadrugu, koji joj pripada,
zadrugarstvo/zadrugarstvo im. s.r., g.
jd. zadrugarstva - postojanje zadruga;
pokret zadrugara,
zadruni prid. odr. v. - koji pripada
zadruzi.
zadizati (se) gl. svr., prez. zadrim (se),
trp. prid. zadran - usporiti neto, uvati
due od planiranog, potrebnog vremena;
sauvati za sebe; biti negdje vie nego
to treba.

1248

1249
zadravanje gl. im. s. r. - zadrka,
zaustavljanje, zastoj; pravljenje zadrki,
zastoja.
zadravati (se) gl. nesvr., prez. zadrdvam (se), trp. prid. zadravan - up.
zadrati (se),
zadubiti se gl. svr., prez. zadubim se, trp.
prid. zadubljen - udubiti se u ta,
zanijeti se ime; potpuno se predati
poslu; prenes. utonuti u misli, biti po
tpuno odsutan od stvarnosti,
zadubljen prid., odr. v. zadubljeni potpuno predat poslu; zanijet, zanesen
ime; prenes. potpuno odsutan,
zadubljeno pril. - s dubokom panjom,
potpuno predano; sasvim odsutno od
stvarnosti.
zadubljenost im. . r., g. jd. zadublje
no st, instr. jd. zadubljeno u!zadublje
n o st - stanje onoga ko je zadubljen:
udubljenost u ta, zanijetost, zanesenost;
odsutnost od realnosti,
zadubljivanje gl. im. s. r. od zadubljivati
se.
zadubljivati se gl. nesvr., prez. zadubljujem se, trp. prid. zadubljivan - poinjati
se udubljivati u ta; predavati se poslu;
postajati zanijet mislima, duboko pro
miljati.
zadugo/zadugo pril. - dugo, due vrijeme,
podue.
zaduha/zaduha im. . r., dat. jd. zadubi/
zddusi i zaduhi/zadusi - med. astma, si
pnja, sipljivost, oteano disanje, bronhi
tis.
zaduhaniti gl. nesvr., prez. zaduhanim poeti puiti, duhaniti; zadimiti duhan
skim dimom,
zaduhati se gl. nesvr., prez. zaduem se zapuhati se.
zadahnuti gl. nesvr., prez. zdduhnem,
trp. prid. zadiihnut - poeti jako puhati,
zapuhnuti; zapahnuti, zadahnuti ime
neugodna mirisa,
zaduen prid., odr. v. zadueni - priguen,
zadueno pril. - prigueno, priguenim
glasom.
zaduenost im. . r., g. jd. zaduenosti,
instr. jd. zaduenou!zaduenosti - sta
nje onog to je zadueno, priguenost.
zaduiti (se) gl. nesvr., prez. zdduim,
trp. prid. zaduen - zaguiti, priguiti;
poeti se guiti, daviti dimom, od dima.

zaduje im. s. r. - relig. poduje, daro

vanje za iju duu, posmrtno davanje,
daa; zadubina,
zaduljiv prid., odr. v. zaduljivi - koji
moe zaduti, zaguljiv,
zaduljivac g. jd. zaduljivca, n. mn.
zaduljiv ci, g. mn. zaduljiv dea, dat.instr.-lok. mn. zaduljivcima - onaj koji
ima zaduhu, asmatiar.
zadunica/zadunica im. . r., g. jd. za
dunice!zadunice, n. mn. zadunice!za
dunice, g. mn. zadunica!zadunica relig. molitva, misa za duu pokojnika,
zadubina/zadubina im. . r., g. jd. za
dubina!zadubine, n. mn. zadubine!
zadubine, g. mn. zadubina!zadubina
- graevina, ob. crkva napravljena za
duu darovatelja; dobroinstvo; vakuf,
zaduen prid., odr. v. zadueni - koji je u
dugovima, koji duguje novac itd.
zaduenost im. . r., g. jd. zaduenosti,
instr. jd. zaduenou!zaduenosti - sta
nje onog ko je zaduen; dugovanje,
optereenost dugom,
zaduenje gl. im. s. r. od zaduiti (se),
zaduiti (se) gl. svr. prez. zaduim (se),
trp. prid. zaduen - dobiti, (pre)uzeti
neku obavezu, zadatak, zaduenje;
(pre)uzeti novac uz obavezu vraanja;
zapasti u dug.
zaduivanje gl. im. s. r. od zaduivati
(se).
zaduivati (se) gl. nesvr., prez. zaduu
jem (se), trp. prid. zaduivan - dobijati,
(pre)uzimati zaduenje; uzimati novac
kao dug, dugovanje,
zadunica/zadunica im. . r., g. mn. za
dunica!zadunica - potvrda o dugu,
zaduenju, obveznica,
zaakoniti gl. svr. (gr.), prez. zaakonim - proglasiti koga akonom; po
stati akon,
zaubriti gl. svr. (gr.), prez. zaubrim poubriti, posuti ubretom, uiniti ubrevitim, plodnim; prenes. opoganiti,
zaprljati, oneistiti.
zafiukati gl. svr., prez. zafiiikam, ono
mat. - poeti fiukati, proizvesti fiuk.
zafijukati/zafijukati gl. svr., prez. zafijuemlzafijuem - poeti fijukati; pro
izvesti fijuk; baciti s fijukom, zamu
knuti.

zafukati
/afiju knut i gl. svr., prez. zafijuknem, trp.
prid. zafijuknut - jednom fijuknuti; zafijukati; zafrljaiti,
zafitfljiti gl. svr. (ar.), prez. zafltiljim,
trp. prid. zafitiljen - napraviti fitilj;
usukati brk; razg. izmrati, izgledati kao
fitilj.
zafratriti (se) gl. svr. (lat.), prez. zafratrim (se) - uiniti koga fratrom, pro
glasiti za fratra; postati fratar,
zafrkan prid., odr. v. zafrkani - razg.
nezgodan, neprijatan; nepredvidljiv, te
ak, nezgodan za saradnju,
zafrkancija im. . r. - razg. ala; zadirkivanje, podsmijavanje, zafrkavanje,
zafrkano pril. - nezgodno, neprijatno,
neumjesno; na nezgodan nain, zbrkano,
teko, mukotrpno,
zafrkanost im. . r., g. jd. zafrkanosti,
instr. jd. zafrkanou!zafrkanosti - razg.
osobina onih koji su zafrkani; zbrka,
zapetljanost.
zafrkati/zafrkati gl. svr., prez. zafrkam!
zafikam, trp. prid. zafrkan - prevariti,
obmanuti laima; zloupotrijebiti ije
povjerenje, namagariti ga.
zafrkati gl. svr., prez. zafre, onomat. poeti frkati, glasati se kao konj;
negodovati frkanjem, rondati,
zafrkavanje gl. im. s. r. od zafrkavati zadirkivanje; blago ismijavanje, zafrka
ncija.
zafrkavati (se) gl. nesvr., prez. zafrka
vam (se), trp. prid. zafrkavan - izazivati,
zadirkivati koga, izvoditi alu na iji
raun; aliti se, egaiti se.
zafrknuti (se) gl. svr., prez. zafrknem jednom zafrkati, prevariti (se), nama
gariti (se),
zafrljacati gl. svr., prez. zafrljdcam, trp.
prid. zafrljacan - poeti frljacati, bilo
kako bacati dalje od sebe.
zafrljaiti gl. svr., prez. zafrljacim, trp.
prid. zafiijaen - baciti frljacajui.
zafrljaiti gl. svr., prez. z.afiijaim, trp.
prid. zafrljaen - zafrljaiti,
zafrljati/zafrljati gl. svr., prez. zajfljam!
zafrljam - zafrljiti, baciti bilo kako to
dalje od sebe.
zafrljiti/zafHjiti gl. svr., prez. zafrljim!
zafrljim - zafrljati.
zafukati gl. svr., prez. zdfukdm poeti fukati; oglasiti se fukanjem.

zafuriti
zafuriti gl. svr., prez. zdfurim - ofuriti;
zapariti; posuti vrelom vodom; zaja
puriti se.
zagaivanje gl. im. s. r. od zagaivati pravljenje gata.
zagaivati gl. nesvr., prez. zagaujem praviti, podizati nasipe, zagraivati ga
tovima.
zagaditi gl. svr., prez. zagadim, trp. prid.
zagaen - oneistiti, zaprljati; prljavti
nom uiniti nezdravim,
zagaen prid., odr. v. zagaeni - zaprljan,
oneien; zbog prljavtine nezdrav,
zagaenost im. . r., g. jd. zagaenosti,
instr. jd. zagaenou/zagaenosti - sta
nje i osobina onog to je zagaeno, one
ienje.
zagaenje gl. im. s. r. od zagaditi oneienje, zagaenost,
zagaiva im. m. r., g. jd. zagaivaa, g.
mn. zagaivaa - onaj/ono to zagauje
okolinu.
zagaivanje gl. im. s. r. od zagaivati.
zagaivati gl. nesvr. prez .zagaujem vriti zagaivanje, oneiavati, initi
ta prljavim, zagaenim; ime neistim
initi ta nezdravim,
zagalamiti gl. svr. (tur.), prez. zagala
mim - poeti galamiti, zavikati na ne
kog; galamom poeti iskazivati nego
dovanje ili ljutnju,
zagaraviti/zagaraviti (se) gl. svr., prez.
zagaravim!zagaravim (se), prid. trp.
zagaravljen/zagaravljen - uiniti ta ga
ravim, odozgo pusuti, umazati garom;
ugarati, ugaraviti (se); postati garav,
uprljati se garom, zagariti se.
zagariti (se) gl. svr., prez. zdgarim (se) ugariti (se); uprljati se garom, ai.
zagasit prid., odr. v. zagasiti - koji je
tamniji, zatvorenije boje.
zagasiti gl. svr., prez. zagasim, trp. prid.
zagaen - potopiti u vodu (npr. zagasiti
kre); prenes. ublaiti dodavanjem ega;
utoliti e.
zagasitost im. . r., g. jd. zagasitosti,
instr. jd. zagasitou/zagasitosti - obi
ljeje, osobina onog to je tamnije od
osnovne boje.
zagasnuti gl. svr., prez. zagasnem - malo
zagasiti; prenes. ublaiti ta dodavanjem
ega.

1250

1251
zagatiti gl. svr., prez. zagatim, trp. prid.
zagaen - zatvoriti, zagraditi gatom;
napraviti gat, branu; zajaziti nasipom,
zagaziti gl. svr., prez. zagazim, trp. prid.
zagaen - zakoraiti i stati nogom u
neto; prenes. otii predaleko u emu.
zagegati (se) gl. svr., prez. zagegam (se)
- poeti se gegati; krenuti gegajui;
zaljuljati se.
zagipsati gl. svr., prez. zagipsdm, prid.
trp. zagipsan - zaepiti, zatvoriti gi
psom, staviti gips.
zagladiti gl. svr., prez. zdgladim, trp.
prid. zaglaen - neto hrapavo uiniti
glatkim; prenes. ublaiti nesporazum,
zaglaen prid., odr. v. zaglaeni - koji je
glaen, povrno uglaen; poravnan,
zaglaeno pril. - na zaglaen nain,
naizgled glatko,
zaglaenost im. . r., g. jd. zaglaenosti,
instr. jd. zaglaenoulzaglaenosti osobina i stanje onoga to je zaglaeno,
povrna uglaenost,
zagaivanje gl. im. s. r. zaglaivati.
zaglaivati gl. svr., prez. zagldujem obavljati zagaivanje, gladiti odozgo da
postane glatko; povrnim glaenjem pri
krivati neravnine; prenes. ublaavati ne
sporazume, umanjivati netrpeljivost,
zaglavak/zaglavak im. m. r., g. jd. zagla
vica/zglavka, n. mn. zaglavci/ zaglavci,
g. mn. zaglavakafzglavaka - klin kojim
se ta zaglavljuje.
zaglaviti (se) gl. svr., prez. zaglavim
(se), trp.prid. zaglavljen - nai se u tijes
nom poloaju
zaglavlje im. s. r. g. jd. zaglavlja, g. mn.
zaglavlja - poetni dio teksta odvojen od
cjeline; iri podnaslov; poetno poglavlje.
zagledati gl. nesvr., prez. zagledam, trp.
prid. zagledan - paljivo posmatrati sa
svih strana, promatrati,
zagledati se gl. svr., prez. zagledam se zadrati pogled na neemu, tupo gledati
u neto, buljiti,
zagledavati (se) gl. nesvr., prez.
zagledavam (se), trp. prid. zagledavan up. zagledati se.
zaglibiti (se) gl. svr., prez. zaglibim (se),
trp. prid. zaglibljen - upasti u blato;
zaglaviti (se); prenes. upasti u nevolju.

zaglupiti gl. svr., prez. zaglupim, trp.

prid. zdglupljen - uiniti da neko posta
ne glup.
zaglupjeti gl. svr., prez. zaglupim, trp.
prid. zdglupljen - postati glup, otupiti,
zagliipljen prid., odr. v. zaglupljeni - na
koga je djelovano te je postao glup;
kome su sueni intelektualni vidici,
zaglupljenost im. . r., g. jd. zaglupljenosti, instr. jd. zaglupljenosti/zdglupljenou - stanje onog ko je zaglupljen,
tupavost.
zaglupljivanje gl. im. s. r. od zagluplji
vati.
zaglupljivati gl. nesvr., prez. zagluplju
jem , trp.prid. zaglupljivan - initi nekog
glupim; postajati glup.
zaglupljujui prid. odr. v. - koji zaglup
ljuje.
zagluan prid., odr. v. zagluni - koji
zagluuje, stvara veliku buku; buan;
prenes. nijem, gluh, pust.
zagluenost im. . r., g. jd. zagluenosti,
instr. jd. zagluenou/zagluenosti stanje zagluenog; prenes. tiina, gluho
a, pusto.
zagluiti gl. svr., prez. zagluim, trp.
prid. zdgluen - ogluiti, postati gluh;
prenes. opustjeti; uiniti gluhim, pustim,
zagluno pril. - buno, na zagluan nain,
zagnoj enost im. . r., g. jd. zagnojenosti,
instr. jd. zagnojenosti/zagnojenou stanje onoga to je zagnojeno; gnoj u
inficiranoj rani.
zagnojiti (se) gl. svr., prez. zagnojim,
trp. prid. zdgnojen - postati prekrivenognojem, stvarati gnoj; posuti gnojivom,
naubriti, poubriti.
zagnjaviti gl. svr., prez. zagnjavim, trp.
prid. zagnjavljen - pretjerano koga gnja
viti; zadaviti; prenes. dosaditi, izmuiti
koga priom,
zagnjuriti gl. svr., prez. zagnjurim, trp.
prid. zagnjuren - zaroniti, staviti glavu
pod vodu.
zagolicati gl. svr., prez. zagolicdm, trp.
prid. za golican - zakakljiti nekog; pre
nes. zainteresovati koga za ta.
zagonetan prid., odr. v. zagonetni - tajno
vit; neuhvatljiv; nejasan,
zagonetka im. . r., d. jd. zagoneci, g. mn.
zagonetki - dio usmene knjievnosti,

zagovoriti (se)
obino doskoica ili pitalica u stihu;
nejasnoa; tajna, nepoznanica,
zagonetno pril. - na zagonetan nain;
tajnovito; nejasno,
zagonetnost im. . r., g. jd. zdgonetnosti,
instr. jd. zagonetnou/zdgonetnosti nejasnost, dvosmislenost, tajnovitost.
zagorac/Zagorac im. m. r., g. jd. agorca/Zgdrca, n. mn. zagorci/Zagorci, g.
mn. Zagoraca/Zagoraca - stanovnik kra
ja iza gore; stanovnik Zagorja,
zagorati gl. svr., prez. zagoram, trp.
prid. zagoran - uiniti da neto postane
gorko; prenes. oteati nekom neto,
zagoravanje gl. im. s. r. od zagoravati,
zagoravati gl. nesvr., prez. zagora
vam, trp. prid. zagoravan - initi neto
gorkim; prenes. oteavati nekome neto
(npr. zagoravati nekome ivot),
zagoriti gl. svr., prez. zagorim, trp.
prid. zagren - up. zagorati,
zagorivati nesvr., prez. zagdrujem, trp.
prid. zagdravan - up. zagoravati,
zagorje/zagorje im. s. r., g. jd. zagorja/
zagorja - predio iza planine, iza gore.
zagorjelina im. . r., g. jd. zagdrjeline, n.
mn. zagdrjeline, g. mn. zagorjelina zagorjetina, dio koji je izgorio, prepekao
se.
zagorjeti gl. svr., prez. zagorim, trp.
prid. zagoren - preplanuti, ispei se vie
nego to treba,
zagorjetina im. . r. - zagorjelina,
zagospodariti gl. svr., prez. zagospo
darim - zavladati neim, ponaati se kao
gospodar.
zagovara im. m. r., g. jd. zagovaraa, v.
jd. zagovarau/zagovarau, n. mn. zagovari - onaj koji ta zagovara, za
govornik, zagovaratelj; onaj koji druge
ometa svojom priom,
zagovaranje gl. im. s. r. od zagovarati,
zagovaratelj im. m. r., g. jd. zagova
ratelja, g. mn. zagovaratelja - up. zago
vornik.
zagovarati gl. nesvr. i u., prez. zagova
ram, trp. prid. zagovaran - zastupati ta,
zauzimati se za koga/ta; ometati govo
rom, zbunjivati,
zagovoriti (se) gl. svr., prez. zagovorim
(se), trp. prid. zagovoren - govoriti due,
govorom zadrati; zanijeti se u govoru,
zapriati se; zaloiti se govorom za

zagovornik
koga/ta; zastupiti neku ideju; prepo
ruiti.
zagovornik/zagovornlk/zagovdrnlk im.
m. r., g. jd. zagovornika!zagovornika!
zagovornika, v. jd. zagovdrnie/zagovorniefzagovdrnie, n. mn. zagovorni
ci!zagovornici!zagovornici - predstavnik
neke ideje, onaj koji zastupa neko mi
ljenje.
zagrabiti gl. svr., prez. zagrabim, trp.
prid. zagrabljen - ime brzo zahvatiti i
odvojiti od cjeline; uhvatiti rukama to
se vie moe; uzeti ega to vie.
zagrada im. . r., g. jd. zagrade, n. mn.
zagrade, g. mn. zagrada - ono to je
zagraeno; ograda; mat. znak kojim se
odvaja cijeli izraz; pravopisni znak
kojim se odvaja dio teksta,
zagrada im. . r., g. jd. zagrae, n. mn.
zagrade, g. mn. zagrada - ono to je
zagraeno, zabranjeno; ograda; zabra
n a).
zagraditi gl. svr., prez. zagradim, trp.
prid. zagraen - staviti ogradu; ogradom
zabraniti, preprijeiti prilaz,
zagrajati gl. svr., prez. zagrajim - poeti
grajati, zavikati, zagalamiti,
zagraktati gl. svr., prez. zagrakem poeti graktati; prenes. pejor. svi uglas
bez reda poeti govoriti; svi istodobno
poeti glasno negodovati.
zagraninl/zagraninT prid. odr. v. - koji
je iza granice, pogranini,
zagrcnuti se gl. svr., prez. zagrcnem (se),
rad. prid. zagrcnuo, trp. prid. zagrcnut presjei govor nadraivi dunik; pre
sjei dah ime; progutavi kapljicu
umjesto u jednjak okrenuti u plua; pre
nes. zaguiti se problemima,
zagrebaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na Zagreb, koji potie iz Zagreba ili mu
pripada.
zagrebaki pril. - na zagrebaki nain,
kao Zagrepani.
Zagrepanin im. m. r., g. jd. Zagrep
anina, n. mn. ZagrepanUZagrepani stanovnik Zagreba,
zagrepsti/zagrepsti gl. svr, prez. zagrebem/zagrebem/zagrebem, gl. prid. rad.
zagrebao!zagrebao, trp. prid. zagreban!
zagreban - poeti grepsti, zagrebati;
isparati po povrini; povui otrim pre
dmetom po neemu.

1253

1252
zagrijan prid., odr. v. zagrijani - grija
njem uinjen toplim, topao, ugrijan; pre
nes. zainteresovan,
zagrijano pril. - s povienom tempe
raturom; na zagrijan nain, zaintereso
vano, s velikim interesovanjem,
zagrijanost im. . r., g. jd. zagrijanosti,
instr. jd. zdgrijanoulzagrijanosti - sta
nje i osobina onog to je zagrijano;
prenes. revnost prema emu, zaintereso
vanost.
zagrijanje gl. im. s. r. od zagrijati (se),
zagrijati (se) gl. svr., prez. zagrijem (se)
- grijui uiniti toplim, ugrijati; prenes.
postati jako zainteresovan za neto,
zainteresovati se.
zagrijavanje gl. im. s. r. od zagrijavati
(se).
zagrijavati (se) gl. nesvr., prez. zagrija
vam (se), trp. prid. zagrijavan - up.
zagrijati (se),
zagristi gl. svr., prez. zagrizem!zagrizem,
trp. prid. zagrien - zubima stisnuti;
prenes. zagrijati se za ta, ozbiljno se
prihvatiti posla,
zagriz im. m. r., g. jd. zagriza, g. mn.
zagriza - odgrizak; raspored zuba gornje
i donje vilice, otisak zuba koji uzima
protetiar.
zagrien prid., odr. v. zagrieni - koji
slijepo slijedi neku ideju na tvrdoglav
nain; up. zkdrt.
zagrieno/zagrieno pril. - na tvrdoglav
nain; beskompromisno; iskljuivo,
zagrienost im. . r. g. jd. zagrienosti,
instr. jd. zagrienosti/zagrienou osobina onog ko je zagrien
zagriljiv prid., odr. v. zagriljivi - koji
brzo zagrize; zajedljiv, pakostan,
uvredljiv.
zagriljivac im. m. r., g. jd. zagrizljivca,
g. mn. zagriljivaca - onaj ko je za
griljiv, zajedljivac,
zagriljivo pril. - na zagriljiv nain, za
jedljivo, pakosno,
zagriljivost im. . r., g. jd. zagriljivosti,
instr. jd. zagriljivosti/zagriljivou zajedljivost, ironinost, uvredljivost,
zagrliti gl. svr., prez. zdgrlirA, trp.prid.
zagrljen - obuhvatiti rukama vi priviti uza
se; priljubiti.

zagrljaj im. m. r., g. jd. zagrljaja - po

loaj u kojem koga obuvatimo rukama
kao izraz srdanosti ili njenosti,
zagrmjeti/zagrmjeti gl. svr., prez. zagrmim - poeti grmjeti; zatutnjati; pre
nes. ljutito zavikati,
zaginuti/zagrnuti gl. svr., prez. zagrnem, trp. prid. zagrnut - prebaciti
neto toplo preko tijela; prekriti neto
slojem zemlje,
zagrobni/zagrobni prid. odr. v. - koji
dolazi poslije smrti,
zagrtati gl. nesvr., prez. zagrem - up.
zagrnuti.
zagruhati gl. svr., prez. zagruham, prid.
zagriihan - poeti jako gruhati (o gro
mu, topu i sl.),
zagubiti gl. svr., prez. zagubim, trp. prid.
zagubljen - izgubiti; zaboraviti gdje je
neto ostavljeno,
zagukati gl. svr., prez. zaguem - poeti
gukati; prenes. nasilu poeti govoriti,
progukati.
zaguliti gl. svr., prez. zagulim, trp. prid.
zaguljen - nehotino odvojiti ta od e
ga; zapoeti guljenje kore i sl,
zaguljen prid., odr. v. zaguljeni -kome/
emu je nehotino oteen gornji sloj;
prenes. zadrt,
zaguljenost im. . r., g. jd. zaguljenosti,
instr. jd. zaguljenosti/zaguljenou - sta
nje onoga to je zaguljeno; prenes.
tvrdoglavost, beskompromisnost, netak
tinost, zadrtost,
zagurati gl. svr., prez. zaguram, prid.
trp. zaguran - silom ubaciti neto, uti
snuti; gurajui sakriti,
zagustiti gl. svr., prez. zagustim - uiniti
da neto postane gusto; prenes. postati
opasno.
zagustjeti gl. svr. prez. zagustim - postati
gust, ne biti rijedak; prenes. postati opa
sno.
zaguen prid., odr. v. zagueni - priguen;
stijenjen; zaepljen; neprohodan,
zaguenost im. . r., g. jd. zaguenosti,
instr. jd. zaguenosti!zaguenou - sta
nje ili osobina zaguenog; neprohodnost, zaepljenje,
zaguenje im. s. r. od zaguiti,
zaguiti gl. svr., prez. z,dguim, prid. trp.
zaguen - zaepiti, zapuiti; uiniti ne
prohodnim.

zahukati (se)
zaguljiv prid., odr. v. zaguljivi - koji
gui; zadimljen, neprovjetren, ustajao,
zaguljivac im. m. r, g. jd. zagiiljivca, n.
mn. zaguljivci, g, mn. zaguljivdca vrsta bojnog otrov; onaj koji zaguuje,
zaguljivost im. . r., g. jd. zaguljivosti,
instr. jd. zaguljivosti/zaguljivou stanje neprovjetrenosti, ustajalosti,
zahatariti/zahatoriti/zahaturiti gl. svr.
(ar.), prez. zahatarim/zahtorim/zahaturim - zaaliti, zamjeriti,
zahladnjenje gl. im. s. r. od zahladnjeti,
zahladnjeti gl. svr., prez. zahladnilzdhladni - postati hladno,
zahlaenje gl. im. s. r. - izv. od zahladiti.
zahmet im. m. r. (tur.), g. jd. zahmeta napor, tekoa, umor.
zahmetli pril. (tur.) - muno, tegobno, uz
veliki napor.
zahod im. m. r, g. jd. zahoda, g. mn.
zahoda - WC, toalet, nunik,
zahoditi gl. nesvr., prez. zahodim - knji,
zalaziti, zapadati (misli se na Sunce ili
Mjesec).
zahralost/zahralost im. ., g. jd. za
li ralo stilzahr dalo ti, instr. jd zahralou!zahralo ti i zahraloulzahralosti - stanje i osobina onoga to je za
hralo, koroziralo.
zahrao/zahrao prid., odr. v. zahrali!
zahrali - onaj koji je zahvaen hrom,
koji je korozirao.
zahrati gl. svr., prez. zahram, prid. trp.
zahr dan!zahran - postati zahvaen
hrom, prekriti se hrom, korozirati.
zahrkati/zahrkati gl. svr., prez. zahrem/zahrem - poeti hrkati; zaspati
dubokim snom hrui, isputajui neartikulisane zvukove,
zahtijevati gl. nesvr., prez. zahtijevam,
trp. prid. zahtijevan - traiti uslugu bez
ustruavanja, postavljati zahtjeve,
zahtjev im. m. r., g. jd. zhtjeva, g. mn.
zahtjeva - traena usluga ije je izvre
nje bespogovorno; nareenje; vrsta po
dneska u poslovnoj korespondenciji,
molba.
zahtjevan prid., odr. v. zahtjevni - koji
mnogo zahtijeva; koji se odnosi na
zahtjeve.
zahukati (se) gl. svr., prez. zahuem
(se), trp. prid. zahukan - poeti hukati;
dahom ta zamagliti; zadihati se.

zahuktalo
zahuktalo pril. - s hukom, zahuktano; s
naporom, huui.
zahuktalost/zahuktalost im. . r., g. jd.
zahiiktalostilzahuktalost, instr. jd. zahu
ktalo scu!zahuktalo ti i zahuktalou!za
huktalost - stanje onoga to je zahukta
no; zamah, urba,
zahuktan prid., odr. v. zahuktam - koji se
zahuktao; koji je u zamahu, u urbi; koji
napreduje, bujan,
zahuktano pril. - zahuktalo, na zahuktan
nain, u zamahu, urei, brzo napredujui.
zahuktati (se) gl. svr., prez. zahukem
(se), trp. prid. zahuktan - zapoeti hu
ktati; zapuhati (se); ubrzati, odmaknuti,
pouriti.
zahvaati gl. nesvr., prez. zahvaam grabiti ta zamahom iz neega,
zahvala/zahvala im. . r., g. jd. zahvale!
zahvale - izraz potovanja onome ko je
uinio neku uslugu; in zahvalnosti,
zahvalan prid., odr. v. zahvalni - koji
iskazuje zahvalnost, pun zahvalnosti,
zahvaliti gl. svr., prez. zahvalim, trp.
prid. zahvaljen -iskazati, odati zahval
nost; dati ostavku,
zahvalnica im. . r., g. jd. zahvalnice pismeno priznanje za uinjeno dobro
djelo; rijei zahvalnosti,
zahvalno pril. - na zahvalan nain, sa
zahvalnou,
zahvalnost im. . r., g. jd. zahvlnosti,
instr. jd. zahvalnou/zahvlnosti - oso
bina onog ko je zahvalan; iskazano po
tovanje.
zahvaljivati gl. nesvr., prez. zahvaljujem
- iskazivati, upuivati kome zahvalnost,
zahvaljujui pril. - uz pomo, pomou,
posredstvom,
zahvat/zahvat im. m. r., g. jd. zahvata!
zahvata - pronicanje, prodiranje, ulae
nje u kakav problem; pokret ruke ili tije
la prilikom obavljanja ega; sport, po
kret u borilakim vjetinama; med. ope
rativni zahvat - operacija,
zahvatati gl. nesvr., prez. zahvatam zahvaati.
zahvatiti gl. svr. prez. zahvatim, trp.
prid. zahvaen - zagrabiti; obuhvatiti;
obuzeti; prodrijeti u neki problem,
zaigrati/zaigrati (se) gl. svr., prez. za
igram (se), trp. prid. zaigran - poeti

1254

1255
igrati neku igru; zaplesati narodni ples;
zanijeti se u igri.
zaimati gl. nesvr., prez. zaimam, prid.
rad. zaimao - posuivati, ob. pozajmlji
vati, uzajmljivati,
zaimati gl. svr., prez. zaimam - stei
odreeno bogatstvo, obogatiti radom;
skuiti se.
zainatiti se gl. svr., prez. zainatlm, trp.
prid. zainaen - za inat, uinat raditi,
postati tvrdoglav,
zainteresiranost im. . r. (lat.), g. jd.
zainteresiranosti, instr. jd. zainteresi
ranou/zainteresiranosti - zaintereso
vanost, znatielja, pokazivanje interesa
za ta/koga.
zainteresirati (se) gl. svr. (lat.), prez.
zainteresiram (se), trp. prid. zaintere
siran - zainteresovati (se); pokazati inte
resovanje ili znatielju, zanimati se za
neto.
zaiskati gl. svr., prez. zaiem/zaiem,
trp. prid. zaiskan - poeti iskati, zatra
iti; zamoliti iui.
zaiskriti gl. svr., prez. zaiskrlm - zasvi
jetliti iskrama, zablistati, bacati iskre,
zasjajiti.
zaista pril. - uistinu, doista* stvarno,
zajahati gl. svr., prez. zajaem - popeti
se na konja, uzjahati; poeti jahati, upra
vljati konjem; prenes. biti nekom na
teretu.
zajam im. m. r., g. jd. zajma, n. mn.
zajmovi - posudba, novac koji se po
suuje od nekoga ili nekome uz obavezu
da se vrati, kredit,
zajamiti/zajemiti gl. svr., prez. zajamlm/zajemlm - dati jamstvo, osigurati,
zagarantovan,
zajapuriti se gl. svr., prez. zajapurim se,
trp. prid. zajapuren - zacrvenjeti se od
vreline ili od stida, postati crven u licu.
zajaljiv prid., odr. v. zajaljiv! - onaj koji
je odmjeren, supr. nezajaljiv,
zajedati gl. nesvr., prez. zajedam, trp.
prid. zajedan - vrijeati, biti zajedljiv,
zajedljiv prid., odr. v. - koji iskazuje
zajedljivost, sarkastian, ironian,
zajedljivac im. m. r., g. jd. zajedljlvca, n.
mn. zajedljlvci, g. mn. zajedljivaca,
dat.-instr.-lok. mn. zajedljlvcima - za
jedljiv ovjek, onaj koji se zajedljivo
obraa, koji zajedljivo pria.

zajedljivica im. . r. - zajedljiva enska

osoba, ona koja je sklona zajedljivosti.
zajedljivo pril. - sa zajedljivou, na
zajedljiv nain, ironino, sarkastino,
zajedljivost im. . r., g. jd. zajedljivosti,
instr. jd. zajedljivo u/zajedljiv osti osobina onog k o je zajedljiv,
zajednica im. . r., g. jd. zajednice drutvo; ukupnost jedinki povezanih u
cjelinu; udruenje,
zajedniki prid. odr. v. - ono to pripada
zajednici.
zajednitvo im. s. r., g. jd. zajednitva zajednica; osjeaj pripadnosti zajednici,
zajedno pril. - skupa, jedno uz pomo
drugog, slono,
zajedriti gl. svr., prez. zajedrim - poeti
jedriti, ploviti na amcu koristei jedra i
snagu vjetra,
zajmiti gl. svr., prez. zajmim, trp. prid.
zajmljen - uzajmiti, pozajmiti, posuditi,
zajmljenlk im. m. r., g. jd. zajmljenlka, n.
mn. zajmljenlci - teak, onaj ko radi
poljske radove uz obavezu da mu se to
vrati.
zajmodavac im. m. r., g. jd. zajmodavca,
v. jd. zajmddave, n. mn. zajmodvci, g.
mn. zajmddavaca - onaj ko nudi zajam,
koji daje novac u zajam,
zajmoprimac im. m. r., g. jd. zajmo
primca, n. mn. zajmoprlmci, g. mn.
zajmdprlmaca - zajmoprimalac, zajmoprimatelj, onaj koji je primio zajam,
korisnik zajma,
zajmotrailac im. m. r., g. jd. zajmotrazioca, n. mn. zajmotrazioci, g. mn.
zajm otrailac, dat.-instr.-lok. mn. zajmotraziocima - onaj ko trai zajam,
zajmotraitelj.
zajutrak im. m. r., g. jd. zajutarka, n. mn.
zajutarci, g. mn. zajutraka - ob. doru
ak.
zakaiti gl. svr., prez. zakaim - okaiti o
ta, staviti na neto da visi; okrznuti,
zakapariti gl. svr. (tal.), prez. zakaparim
- dati kaparu, zakaparisati; platiti avans,
unaprijed djelimino ili kao zalog pla
titi.
zakapati gl. nesvr., prez. zakapam, prid.
trp. zakapan - ob. zakopavati, pokopa
vati, zatrpavati,
zakapati (se) gl. svr., prez. zakapam (se)
- poeti kapati; ukapati, pokapati se.

zakivati
zakapijati (se) gl. svr. (tur.), prez.
zakapijam (se), trp. prid. zdkapijan zatvoriti kapiju, zakljuati (vrata); osi
gurati se zatvorivi kapiju,
zakartati se gl. svr., prez. zakartam se udubiti se u kartanje, zanijeti se karta
njem; kartati se due vrijeme,
zakasniti gl. svr., prez. zakasnim - stii
kasno, ne stii na vrijeme,
zakanjavanje gl. im. s. r. od zakanja
vati.
zakanjavati gl. nesvr., prez. zakanjavam - uestalo kasniti,
zakasnjelost im. . r., g. jd. zakasnjelo ti,
instr. jd. zakasnjelou/zakasnjelosti ob. stanje onog ko/to je u zakanjenju,
zakanjenje gl. im. s. r. od zakasniti,
zakazati gl. svr., prez. zakazem, trp.
prid. zakazan - odrediti vrijeme odra
vanja sastanka i sl.; iznevjeriti oeki
vanja.
zakeralo im. s. r., g. jd. zakerala, g. mn.
zakerala - onaj ko stalno stavlja pri
mjedbe, insistira na nevanim detaljima,
dosauje, zanovijeta, zanovijetalo,
zakerati gl. svr., prez. zakeram - zano
vijetati, dosaivati; za sitnice zamjerati,
zakidanje gl. im. s. r. od zakidati,
zakidati gl. nesvr. i u., prez. zakidam,
trp. prid. zakidan - oteivati nekog,
prevarom dolaziti do veeg dijela,
zakinuti gl. svr., prez. zakinem - preva
riti, u proraunu namjerno ili grekom
uzeti kome ono to mu pripada,
zakipjeti gl. svr., prez. zakipi, trp. prid.
zaklpljen - poeti kipjeti; zapjeniti; pre
nes. pretjerati u ljutnji zbog neije
drskosti, pobjesnjeti, zapjeniti.
zakiseliti gl. svr., prez. zakisellm, trp.
prid. zakiseljen - staviti u vodu da se
ukiseli, ukiseliti; pripremiti kiselo po
vre; posuti ime kiselim,
zakititi gl. svr., prez. zakitim, trp. prid.
zakien - okititi, kienjem ukrasiti; sta
viti nakit; nagraditi sviraa stavljajui
mu novac na instrument ili u dep.
zakiva im. m. r., g. jd. zakiva, g. mn.
zakiva - sprava pomou koje se zakiva; onaj koji zakiva, koji se bavi zakivanjem.
zakivanje gl. im. s. r. od zakivati,
zakivati gl. nesvr., prez. zaklvam, trp.
prid. zaklvan - zakucavati, ukucavati

zakivka
eksere, privriva ta alatom za za
kivanje.
zakivka im. . r., d. jd. zkivci, g. mn.
zakivkazkivaka - metalni dio kojim se
zakiva, ekser, klinac, avao,
zaklada/zaklada im. . r. (e.), g. jd.
zaklade!zaklade - fond ili ustanova koja
se bavi poslovima u humane, prosvjetne
i kulturne svrhe; ob. fondacija,
zakladni/zakladni prid. odr. v. - koji se
odnosi na zakladu, koji joj pripada,
zakladnik/zakladnik im. m. r., g. jd. za
kladnika!zakladnika, n. mn. zakladnici!
zakladnici - osniva zaklade,
zaklanjati gl. nesvr., prez. zaklanjam,
trp. prid. zaklanjan - ime ometati, spre
avati gledanje; sklanjati; tititi,
zaklapati gl. nesvr., prez. zaklapam,
trp.prid. zaklapan - stavljati poklopac,
poklapati; zatvarati; pokrivati; obuhva
tati; podudarati se; biti taman,
zaklati gl. svr., prez. zakoljem, trp. prid.
zaklan - preklati, prerezati vrat, ubiti
klanjem; prenes. unititi,
zaklatiti (se) gl. svr., prez. zaklatim (se),
trp. prid. zaklaen - poeti (se) klatiti;
zanjihati (se), zaljuljati se klatei.
zaklepetati gl. svr., prez. zaklepeem poeti klepetati; zalupati, praviti buku
lupajui, klepeui krilima, poklopcima,
zaklet prid., odr. v. zakleti - onaj ko je
pod zakletvom; odan kome/emu.
zakleti (se) gl. svr., prez. zakunem/zakunem (se), trp. prid. zaklet, imp. zakuni se
- zakletvom moliti; dati zakletvu; pri
miti iju zakletvu, prisegnuti (se),
zakletva im. . r., g. jd. zakletve, n. mn.
zkletve, g. mn. zakletvi - sveano obe
anje; prisega,
zaklijetiti gl. svr. prez. zaklijetim, trp.
prid. zaklijeten - uklijetiti; stegnuti,
stisnuti kao klijetima; prenes. p r ik le
titi, utinuti,
zaklimati (se) gl. svr., prez. zaklimam poeti (se) klimati, zadrmati; zanjihati
(se)\ prenes. klimanjem odobravati,
zaklinjanje gl. im. s. r. od zaklinjati (se) davanje zakletve,
zaklinjati (se) gl. nesvr., prez. zaklinjem
(se) - davati kome zakletvu, obeavati
zakletvom; moliti koga zakletvom,
zaklon im. m. r., g. jd. zaklona, g. mn.
zaklona - sklonite; neto to titi od

1257

1256
pogleda, iza ega se moe sakriti ili
skloniti; skrovito mjesto.
zaklonite im. s. r., g. jd. zaklonista, g.
mn. zaklonista - skrovite, sklonite,
zakloniti gl. svr., prez. zaklonim, trp.
prid. zaklonjen - staviti u zaklon; sklo
niti na sigurno; zatititi; zatvoriti, spri
jeiti pogled,
zaklopac im. m. r., g. jd. zklopca, n. mn.
zaklope i g. mn. Zaklopaa - dio kojim se
zaklapa, poklopac,
zaklopiti gl. svr., prez. zaklopim, trp.
prid. zaklop Ijen - poklopiti, zatvoriti
poklopcem; prenes. prekriti, biti dovo
ljno.
zaklopotati gl. svr., prez. zakldpoem poeti klopotati,
zakljuak im. m. r., g. jd. zakljuka, n.
mn. zakljuci, g. mn. zakljuaka, dat.instr.-lok. mn. zakljucima - rezultat
istraivanja ili izlaganja; rezime, sae
tak.
zakljuati gl. svr., prez. zakljuam, trp.
prid. zakljuan - zatvoriti kljuem; osi
gurati, zatititi zakljuavanjem,
zakljuavanje gl. im. s. r. od zakljuavati
- zatvaranje kljuem,
zakljuenje gl. im. s. r. od zakljuiti,
zakljuiti gl. svr., prez. zakljuim, prid.
trp. zakljuen - zatvoriti ili zavriti,
sklopiti neki posao dokumentom; do
vesti do zakljuka, definisati rezultate,
konstatovati,
zakljuivanje gl. im. s. r. od zakljuivati,
zakljuivati gl. nesvr., prez. zakljuujem
- donositi zakljuke, rezimirati; privo
diti ta zavretku.
zakljuni prid. odr. v. - zavrni, krajnji,
zakljunica im. . r., g. jd. zkljunice, n.
mn. zkljunice - dokument, ugovor ko
jim se neto zakljuuje; zavrna rije,
zakljuno pril. - ukljuujui i to, s kraj
njim rokom,
zakoiti gl. svr., prez. zakoim, trp. prid.
zakoen - zaustaviti, upotrijebiti koni
cu; prenes. ne dozvoliti napredovanje,
sprijeiti napredak,
zakoliti gl. svr., prez. zakolim -(p o sta
viti koleve ili pritke uz koje raste
vinova loza, boranija, paradajz, itd.
zakolutati gl. svr. prez,. zakolutam, trp.
prid. zakolutan - negodujui poeti ko
lutati oima; zakotrljati ta.

zakon im. m. r., g. jd. zakona, g. mn. za

kona - zbirka osnovnih propisa dravne
vlasti kojima se neto odreuje, ureuje,
doputa ili zabranjuje; beziznimno sta
nje koje proizlazi iz prirode stvari (pri
rodni zakon, zakon asti); pravilo,
utvrena nauna istina (zakon gra
vitacije); razg. obiaj, red, propis.
zakonik im. m. r., g. jd. zakonika, n. mn.
zakonici, g. mn. zakonika - knjiga u
kojoj je usvojeni zakon; zbornik zakona,
zakonit prid. neodr. v. - po zakonu, koji
slijedi, potuje zakon,
zakonito pril. - na zakonit nain; potu
jui zakonske propise; propisno,
zakonitost im. . r., g. jd. zkonitosti,
instr. jd. zakonitosti/zakonitou - prin
cip koji se zasniva na zakonskim pra
vilima; zakonska ureenost, propis(a)nost.
zakonodavac im. m. r., g. jd. zakonodvca, n. mn. zakonodavci, g. mn. zakonddavaca/zakonodvaca - onaj koji
donosi, koji propisuje zakon,
zakonodavni prid. odr. v. - koji donosi,
propisuje zakon; koji je utemeljen na
zakonu.
zakonodavstvo im. s. r., g. jd. zakonodvstva - djelatnost koja se bavi propi
sivanjem zakona; institucije koje propi
suju zakone; ukupnost zakona,
zakonomjerno prid. - na zakonit nain,
zakonski; prema zakonu, prema zakon
skim mjerilima,
zakonski prid. odr. v. - koji je u vezi sa
zakonom; koji je propisan zakonom,
zakonit.
zakopati gl. svr., prez. zakdpam, trp.
prid. zakopan - iskopati zemlju, staviti u
rupu i potom zatrpati; prenes. prekinuti
svaku saradnju,
zakopavanje gl. im. s. r. od zakopavati,
zakopavati gl. nesvr., prez. zakdpavam iskopavati rupe u zemlji i u njih ta
zatrpavati.
zakopan prid., odr. v. zakopani - za
tvoren kopama, koji nije otkopan; pre
nes. nedostupan, zatvoren,
zakopanost im. . r., g. jd. zakopano
s t, instr. jd. zakopanou!zakopano
s t - stanje i osobina onog to je zakop
ano; skopanost.

zakaiti
zakopati gl. svr., prez. zakdpam, trp.
prid. zakopan - zatvoriti kopama ili
dugmadima, skopati,
zakopavanje gl. im. s. r. od zakopavati
- skopavanje.
zakopavati gl. nesvr. i u., prez zakdpavam - obavljati zakopavanje, skopa
vao, zatvarati kopajui,
zakoraiti gl. svr., prez. zakdraim, trp.
prid. zakdraen - napraviti prvi korak,
koraknuti, kroiti,
zakorjeti (se) gl. svr., prez. zakori (se) otvrdnuti, dobiti koru.
zakositi gl. svr., prez. zakdsim, trp. prid.
zakden - staviti u kosi poloaj, ukositi;
nagnuti (se) na jednu stranu,
zakotiti se gl. svr., prez. zakotim, trp.
prid. zakoen - kotei se namnoiti,
zakotrljati (se) gl. svr., prez. zakotRjam
(se), trp. prid. zakotrljan - poeti (se)
kotrljati; baciti da se kotrlja,
zakoturati gl. svr., prez. zakoturam, trp.
prid. zakoturan - poeti (se) koturati,
poeti se vozati na koturaljkama; zako
trljati.
zakovan prid., odr. v. zakovani - pri
vren kovanjem; zatvoren, ukucan
ekserima; prenes. blokiran; sprijeen,
potpuno zaustavljen ime snanim,
zakovati gl. svr., prez. zakujem, trp. prid.
zakovan - privrstiti kovanjem; potpuno
zatvoriti ime; prenes. sasvim prekinuti;
potpuno zaustaviti kakav proces,
zakovica im. . r., g. jd. zakovice, g. mn.
zakovica - dio kojim se zakiva; zakivka,
zakovitlati gl. svr., prez. zakovitlam, trp.
prid. zakovitlan - poeti kovitlati, za
vrtjeti; uhvatiti u kovitlac; baciti ko
vitlajui.
zakovi'ati gl. svr., prez. zakovzam, trp.
prid. zakovran - zakovrdati, napraviti
kovre, uviti kosu.
zakovrdati gl. svr., prez. zakovitizam,
trp. prid. zakovrdian - ob. zakovrati,
napraviti kovrde, uviti kosu.
zakratko pril. - nakratko; za kratko vrije
me, ubrzo.
zakrenost im. . r., g. jd. zakrenosti,
instr. jd. zakrenou!zakrenosti - sta
nje onog toje zakreno, neprohodnost.
zakriti gl. svr., prez. zakrim, trp. prid.
zakren - nabacavi ta onemoguiti ili

zakrkati
usporiti prolaz, napraviti (saobraajnu)
guvu; bez reda natrpati neim,
zakrkati gl. svr., prez. zakrkam, trp.
prid. zakrkan - poeti krkati,
zakreavanje/zakreivanje gl. im. s. r.
od zakreavati/zakrefvati.
zakreavati/zakreivati gl. nesvr. i u.,
prez. zakreav am!zakreujem, trp. prid.
zakreavan/zakreivan - premazivati
kreom; prskati kreom; obiljeavati
prskajui kreom,
zakreketati gl. svr., prez. zakrekeem poeti kreketati; oglaavati se kao aba;
prenes. govoriti svi uglas i bez ikakvog
reda.
zakrenuti gl. svr., prez. zakrenem, trp.
prid. zakreniti - malo okrenuti u stranu;
zakriviti; zakositi; pomjeriti lijevo ili
desno.
zakret/zakret im. m. r., g. jd. zakr eta!
zakreta, g. mn. zakr eta!zakreta - pokret
u stranu.
zakretanje/zakretanje gl. im. s. r. od zakretati.
zakreta ti/zakreta ti gl. nesvr., prez.
zakreemfzakreem, prid. trp. zakretan/
zakretan - pomjerati u stranu, zakrivljivati.
zakriati/zakriati gl. svr., prez. zakriim/zakrilm - iznenada kriknuti; zavriskati, piskutavo u strahu ili od bola vris
nuti.
zakrijetati gl. svr., prez. zakrije strn/
zakrijetlm - poeti krijetati, viknuti
krijetei; vriskanjem izraavati bijes i
negodovanje,
zakriviti gl. svr., prez. zakrivim, trp.
prid. zakrivljen - okrenuti u stranu, uko
siti.
zakrivljenost im. . r., g. jd. zakrivlje
nosti, instr. jd. zakrivljenou/zakrivlje
nosti - osobina i stanje onog to je za
krivljeno; ukoenost, zakoenost.
zakrmeljati gl. svr., prez. zakrmeljam poeti krmeljati; dobiti krmelj ine.
zakroiti gl. svr., prez. zakroim - kre
nuti naprijed, napraviti prvi korak ula
zei negdje,
zakrpa im. . r., g. jd. zakrpe, g. mn.
zkrpa - naiveni dio na poderanom
mjestu; krpa za krpljenje; prenes. do
sadna osoba, ona koja stalno prati koga.

1258

1259
zakrpati/zakrpiti gl. svr., prez. za
krpam/zakrpim, trp. prid. z.akrpan/z.akrpljen - napraviti zakrpu, uiti komad
na pocijepan dio; prenes. popraviti ta
dodavanjem na pohabani dio.
zakrpica im. . r., g. jd. zakrpice, g. mn.
zakrpica, em. - mala zakrpa,
zakrvariti gl. svr., prez. zakrvarim, trp.
prid. zakrvaren - poeti krvariti,
zakrvaviti (se) gl. svr., prez. zakrvavim
(se), trp. prid. zakrvavljen - zaliti (se),
umazati (se) krvlju; prenes. u bijesu
postati zakrvavljen (o oima),
zakrva vij enost im. . r., g. jd. zakrvavljenosti, instr. jd. zakrvavljenou/zakrvavljenosti - stanje zakrvavljenog; poprskanost, umazanost krvlju,
zakrviti/zakrviti gl. svr., prez. zakrvim!
zakrvim - prenes. krajnje zategnuti
odnose sa nekim; estoko se zavaditi,
zakrljalost/zakiljalost im. . r., g. jd.
zakrzljalostilzakrzljalosti, instr. jd. zakrljalou/zakrljalou i zakrljalo stil
zakrzljalosti - osobina i stanje onog to
je zakrljalo; nerazvijenost, zaostajanje
u razvoju.
zakrljao/zakrljao prid., odr. v. za
krljali!zakrljali - koji se nije dovoljno
razvio, koji je zaostao u razvoju; ne
dovoljno razvijen,
zakrljati gl. svr., prez. zakrljam, trp.
prid. zakrljan - zaostati u razvoju; ne
dovoljno se razviti,
zakucati gl. svr., prez. zakucam, trp.
prid. zakucan - uvrstiti kucanjem; uba
citi kucajui,
zakucavanje gl. im. s. r. od zakucavati,
zakucavati gl. nesvr., prez. zakucavam udarcima ekia ugoniti ekser u drvo ili
neki drugi materijal radi privrivanja,
zakuast/zakuast prid., odr. v. zakuasti
- povijen, uvijen; prenes. nejasan, zaku
kuljen.
zakuasto/zakuasto pril. - na uvijen,
zakuast nain; uvrnuto; teko, s puno
prepreka.
zakuhati gl. svr., prez. zakuham, trp.
prid. zakuhan - poeti kuhati; potkuhati;
prenes. spletkama dovesti do svae, ote
ati situaciju, komplikovati.
zakuhavanje gl. im. s. r. od zakuhavati,
zakuhavati gl. nesvr., prez. zakuhavam up. zakuhati.

zakukati gl. svr., prez. zakukam - poeti

kukati, glasno izraavati bol; poeti se
aliti, bezrazlono jadati.
zakukGljen prid., odr. v. zakukuljeni prenes. isprepleten kao kukolj; nejasan,
uvijen, mutan,
zakukuljeno pril. - na nejasan i uvijen
nain.
zakukuljenost im. . r., g. jd. zakukuljenosti, instr. jd. zakukuljeno scu/zakukuIjenosti - osobina onoga to je zaku
kuljeno.
zakukuljiti gl. svr., prez. zakukuljim, trp.
prid. zakukuljen - prenes. uviti, umotati,
uiniti nedovoljno jasnim,
zakukurijekao gl. svr., prez. zakukurijeem - poeti kukurijekati,
zakukurikati gl. svr., prez. zakukurie poeti kukurikati; prenes. oglaavati se
kao pijetao; prijevremeno, prerano se
oglasiti.
zakulisni prid. odr. v. - koji je iza kulisa,
sakriven; prenes. ilegalan, koji se vri
tajno, nedozvoljen, podmukao,
zakunjati gl. svr., prez. zakunjam, trp.
prid. zakunjan - zadrijemati, poeti spa
vati, uvoditi se u san; prenes. opustiti se,
ne biti dovoljno oprezan.
zakup im. m. r., g. jd. zakupa - ono to je
zakupljeno, najam; koritenje tue imo
vine po ugovoru,
zakupac im. m. r., g. jd. zakupca, n. mn.
zkupci, g. mn. zkupaca - onaj ko
uzima neto pod zakup, zakupnik,
zakupiti gl. svr., prez. zakupim, trp. prid.
zakupljen - uzeti neto pod zakup,
unajmiti.
zakupljivanje gl. im. s. r. od zakupljivati,
zakupljivati gl. nesvr. i uest., prez.
zakupljujem - uzimati pod zakup, unaj
mljivati.
zakupni prid. odr. v. - koji se odnosi na
zakup; koji je zakupljen,
zakupniki prid. odr. v. - okoji se dnosi
se na zakupnike i zakupljivanje,
zakupnik im. m. r., g. jd. zakupnika, n.
mn. zakupnici, g. mn. zakupnika - za
kupac, onaj koji zakupljuje, uzima pod
zakup.
zakupnina/zakupnina im. . r., g. jd. za
kupnine/zakupnine - novac koji se daje/
uzima za zakupljenu imovinu.

zalei
zakupnlstvo im. s. r., g. jd. zkupnitva odnos izmeu zakupca i zakupnika; za
kupniki status,
zakuska im. . r., g. jd. zakuske, dat. jd.
zkusci, g. mn. zkuski - mala sveanost
uz skromno posluivanje, koktel, ba
nket.
zakutak im. m. r., g. jd. zkutka, n. mn.
zkuci, g. mn. zakutaka - izdvojen i
miran dio u prostoriji, zapeak,
zakvaiti gl. svr., prez. zakvaim, trn.
prid. zahvaen - staviti na kvaku da visi,
ob. zakaiti,
zalaga im. m. r., g. jd. zalagaa - onaj
koji ta zalae, koji stavlja imovinu u
zalog.
zalagaonica/zalagaonica im. . r., g. jd.
zalagaonice/zalagaonice - prostorija,
mjesto gdje se ostavlja zalog,
zalagaoniar/zalagaoniar im. m. r., g.
jd. zalagadniara/zalagaoniara - onaj
koji dri zalagaonica, koji radi u zalagaonici.
zalagati (se) gl. svr., prez. zalaem (se),
trp. prid. zalagan - davati neto u zalog;
prenes. vrijedno raditi, davati sve od
sebe za koga/ta.
zalahoriti gl. svr., prez. zalahdrim poeti puhati poput lahora; zaleprati na
lahoru.
zalajati gl. svr., prez. zalajem - poeti
lajati; oglaavati se kao pas; prenes.
poeti psovati,
zalaktica im. . r., g. jd. zalaktice, g. mn.
zalaktica - podlaktica,
zalazak im. m. r., g. jd. zalaska, n. mn.
zalasci, g. mn. zalazaka, dat.-instr.-lok.
mn. zalascima - nestajanje iz vidokruga,
zalaenje; zalazak Sunca,
zalaziti gl. nesvr., prez. zalazim - ne
stajati iza neeg, odlaziti skrivajui se
za neto.
zalazni prid. odr. v. - onaj to je na
zalasku; koji se odnosi na zalazak i
zalaenje.
zalaznica im. . r., g. jd. zlaznice, n. mn.
zalaznice, g. mn. zlaznica - manja
vojna skupina, zatitnica; zalazna crta.
zalei gl. svr., prez. zalegnem/zaleem,
prid. trp. zalegnut - lei iza neeg,
namjestiti se u leei poloaj; zauzeti
leei poloaj.

zalei (se)
zalei (se) gl. svr., prez. zaleem (se) zakotiti se.
zalediti (se) gl. svr. prez. zaledim (se),
trp. prid. zaleen - postati led, za
mrznuti; zaustaviti na izvjesno vrijeme;
prenes. prestraiti se.
zalee im. s. r., g. jd. zalea - ono to je
iza lea, pozadina ili okolina nekog
kraja; prenes. sigurnost ili oslonac koji
neko ima; sport, biti u nedozvoljenoj
poziciji, ofsaid.
zaleivanje gl. im. s. r. od zaleivati,
zaleivati gl. nesvr. prez. zaleujem,
pril. sad. zaleujui - up. zalediti,
zalemiti/zalemiti gl. svr. (njem), prez.
zdlemim, gl. prid. rad. zalemio, gl. prid.
trp. zalemljen - zalijepiti lemilom, za
variti.
zalepetati gl. svr., prez. zalepeem - po
eti lepetati, mahati lepeui.
zaleprati gl. svr., prez. zalepram, trp.
prid. zalepran - poeti leprati.
zalet im. m. r., g. jd. zaleta - zatravanje;
mjesto kud se pele zalijeu; sport,
ubrzanje; prenes. zamah, nagao razvi
tak.
zaletite im. s. r., g. jd. zletita, g. mn.
zletita - mjesto s kojeg se vri zalet,
zaletjeti (se) gl. svr., prez. zdletim (se),
gl. prid. rad. zaletio (se) - pojuriti letei;
letjeti bez kontrole; prenes. zatrati se,
bez dvoumljenja krenuti na neki posao,
biti neoprezan,
zaleati (se) gl. svr., prez. zaleim (se) predugo leati, uleati se.
zaliha/zaliha im. . r. g. jd. zalihe!zalihe,
d. jd. zalihi!zalihi - viak koji se uva,
rezerva.
zalihost im. . r., g. jd. zlihosti, instr. jd.
zalihosti!zalihou - stanje onoga to je
u zalihi; ling. redundancija, viak infor
macija.
zalijeiti (se) gl. svr., prez. zalijeim
(se), trp. prid. zalijeen - privremeno
(se) izlijeiti, povrno izlijeiti,
zalijegati gl. nesvr., prez. zalijeem - up.
zalei.
zalijepiti gl. svr., prez. zalijepim, trp.
prid. zalijepljen - ljepilom privrstiti,
vrsto spojiti; prenes. priljubiti se uz
koga.

1261

1260
zalijetati gl. nesvr., prez. zalijeem - uzi
mati zalet; prenes. srljati, initi ta ne
promiljeno,
zalijevati gl. nesvr., prez. zalijevam, trp.
prid. zalijevan - kvasiti lijui vodu po
emu; natapati; posipati vodom,
zalistak im. m. r., g. jd. zaliska, n. mn.
zalisci, g. mn. zlistaka, dat.-instr.-lok.
mn. zaliscima - sporedni listi; med. dio
koji zatvara otvore u srcu (srani za
lisci); vrsta morske ribe.
zaliti (se) gl. svr., prez. zalijem (se), trp.
prid. zaliven - nakvasiti lijui; politi;
natopiti.
zalizak im. m. r., g. jd. zliska, n. mn.
zlisci, g. mn. zlizaka, dat.-instr.-lok.
mn. zaliscima - dio ela koji ide duboko
u kosu s lijeve i desne strane,
zalizati (se) gl. svr., prez. zaliem (se),
trp. prid. zalizan - poeti (se) lizati;
uiniti da neto bude glatko, uglaeno.
zalog im. m. r., g. jd. zaloga, n. mn.
zalozi, g. mn. zaldga - ono to se zalae;
pokrie za neto, garancija,
zalogaj im. m. r., d. jd. zalogaju/zalogaju
- komad hrane koji se moe odjednom
progutati; komadi hljeba,
zalogodavac im. m. r., g. jd. zalogodavca,
n. mn. zalogodvci, g. mn: zalogddavaca/zalogodavaca - onaj koji ta daje u
zalog, koji ta zalae,
zalogoprimac im. m. r., g. jd. zalogoprimca, n. mn. zalogoprimci, g. mn.
zalogdprimdca/zalogoprimaca - onaj
koji prima ta u zalog, koji uzima zalog,
zalomiti gl. svr., prez. zalomim, trp. prid.
zalomljen - okrnjiti lomei; otetiti; pre
nes. sluajno se desiti,
zaloiti gl. svr., prez. zaloim, trp. prid.
zaloen - dati ta u zalog; potpaliti va
tru; prenes. staviti zalogaj u usta, pre
gristi, prezalogajiti.
zaloiti se gl. svr., prez. zaloim se, trp.
prid. zaloen - uloiti trud u ta, potru
diti se.
zaloni prid. odr. v. - koji se odnosi na
zalog.
zalonica im. . r., g. jd. zlonice, n. mn.
zalonice, g. mn. zalonica - potvrda o
primljenom zalogu; ugovor u vezi sa
primanjem zaloga,
zaludan/zaludan prid. neodr. v. - ob.
uzaludan; bespotreban, bezvrijedan.

zaluditi gl. svr., prez. zaludim, trp.prid.

zaluen - uiniti da neko postane lud za
neim, da prekomjerno eli neto,
zaludjeti gl. svr., prez. zaludim, trp. prid.
zaluen - postati zaveden ludilom, zalu
en; poludjeti,
zaludno/zaludno pril. - ob. uzaludno,
uzalud, zaludu; beskorisno, bespotreb
no, bezvrijedno,
zaludnost im. . r., g. jd. zaludnosti, instr.
jd. zaludnou!zaludnosti - osobina
onog toje zaludno, uzaludan trud.
zaludu/zaludu pril. - zaludno, uzalud,
bespotrebno,
zalueno pril. - na zaluen nain; opijeno,
prekomjerno predato neemu, zavedeno,
u zanosu.
zaluenost im. . r., g. jd. zdluenosti,
instr. jd. zdluenou!zdluenosti - sta
nje onog ko je zaluen; ludilo; zavedenost.
zaluivanje gl. im. s. r. od zaluivati,
zaluivati gl. nesvr., prez. zaluujem,
trp. prid. zaluivan - up. zaluditi,
zalupan prid., odr. v. zalupani - koga su
poeli lupati, lupan; razg. primitivan,
zaostao.
zalupati gl. svr., prez. zalupam, prid. trp.
zalupan - poeti lupati, jako udarati;
lupanjem pokazati kvar, zaribati,
zalupiti gl. svr., prez. zalupim, trp. prid.
zalupljen - jednim zamahom zatvoriti;
snano lupnuti,
zalutati gl. svr., prez. zalutam - izgubiti
se, krenuti pogrenim putem; prenes.
pogrijeiti.
zaljeenje gl. im. s. r. od zalijeiti (se) djelimino i privremeno ozdravljenje,
zaljev im. m. r., g. jd. zaljeva, g. mn.
zaljeva - zaliv, zaton, zavala, uvala,
zaljubiti se gl. svr., prez. zaljubim se,
trp. prid. zaljubljen - poeti osjeati
ljubav; zavoljeti koga/ta.
zaljubljenik im. m. r., g. jd. zaljubljenika,
n. mn. zaljubljenici, g. mn. zaljublje
nika, dat.-instr.-lok. mn. zaljubljenicima
- onaj ko je zaljubljen, onaj koji preko
mjerno voli.
zaljubljeno pril. - na zaljubljen nain, s
ljubavlju, s ljubavnim zanosom,
zaljubljenost im. . r., g. jd. zaljublje
nosti, instr. jd. zaljubljenou!zaljublje

zamak
nosti - stanje zaljubljenika, zanesenost
ljubavlju.
zaljubljiv prid., odr. v. zaljubljivi - koji se
brzo zaljubi, koga lahko obuzme ljubav
ni zanos.
zaljubljivanje gl. im. s. r. od zaljubljivati
se.
zaljubljivati se gl. nesvr. i u., prez.
zaljubljujem se - poinjati osjeati lju
bav, postajati zaljubljen,
zaljiibljivost im. . r., g. jd. zaljubljivosti,
instr. jd. zaljubljiv ou!zaljubljiv osti osobina onih koji se esto zaljubljuju,
zaljuljati (se) gl. svr., prez. zaljuljam
(se), trp. prid. zaljuljan - poeti (se)
ljuljati, zanjihati; prenes. poeti gubiti
svijest.
zaljutiti gl. svr., prez. zaljutim, trp. prid.
zaljuen - uiniti neto ljutim, staviti
ljute zaine,
zamagliti gl. svr., prez. zamaglim, trp.
prid. zamagljen - postati maglovito,
prekriti maglom; postati mutno, nepro
zirno; prenes. uiniti nevidljivim, po
bjei.
zamagljen prid., odr. v. zamagljeni prekriven maglom, maglovit; zamuen;
prenes. prikriven ime, uinjen nevidlji
vim.
zamagljenost im. . r., g. jd. zamaglje
nosti, instr. jd. zamagljenou!zamag
ljenosti - stanje i osobina onog to je
zamagljeno,
zamah/zamah im. m. r., g. jd. zamaha!
zamaha, n. mn. zamasi/zamasi - slobo
dan i dui pokret rukom; prenes. napre
dovanje, uspon ili brzina u nekom poslu,
zamahivanje gl. im. s. r. od zamahivati,
zamahivati gl. nesvr. i u., prez. zamdhujem - praviti zamahe; mahati, razma
hivati.
zamahnuti gl. svr., prez. zamahnem, trp.
prid. zamahnut - rukom uiniti zamah;
prenes. naglo (po)krenuti.
zamajavati (se) gl. nesvr., prez. zamajavam (se), trp. prid. zamajavan - gubiti
vrijeme na gluposti bjeei od obaveza,
zavaravati (se), obmanjivati (se),
zamak/zamak im. m. r., g. jd. zamka!
zamka, n. mn. zamcUzamkovi - dvorac,
utvrena raskona graevina, estoizgraena na osami i na teko pristupa
nom mjestu.

zamaknuti
zamaknuti gl. svr., prez. zamaknem, trp.
prid. zamahnut - nestati iz vidokruga,
izgubiti se iz vida; zai.
zamalo pril. - umalo, skoro, samo to se
nije desilo,
zamaman prid., odr. v. zamamni - koji
koji zamamljuje, opijajui; poseban, u
desan; oaravajui,
zamamiti gl. svr., prez. zamamim, trp.
prid. zamamljen - mamei privui,
odvojiti od ega; primamiti; oarati,
osvojiti.
zamamljivost im. . r., g. jd. zamamljivosti, instr. jd. zamamljivou/zama
mljiv osti - osobina i stanje zamamljivog;
sposobnost zamamljivanja.
zamamno pril. - na udesan nain, opo
jno; opijajui; oaravajui,
zamamnost/zamamnost im. . r., g. jd.
zamamnosti/zamamnosti, instr. jd. za
mamnou/zamamnosti i zammnosu!
zamamnosti - osobina onog to je za
mamno, zanos,
zaman pril. - etnol. uzalud, badava
zamandaliti gl. svr. (tur.), prez. zamandalim, trp. prid. zamandaljen - mandal:
drvena greda ili eljezna ipka koja se
stavlja preko vrata sa unutranje strane
radi zatvaranja,
zamaranje gl. im. s. r. od zamarati (se),
zamarati (se) gl. nesvr., prez. zamaram
(se) - postajati umoran; raditi neto to
umara.
zamaskirati gl. svr. (fr.), prez. zamaski
ram, trp. prid. zamaskiran - preruiti
maskiranjem, stavljanjem maske; uiniti
sakrivenim i neprepoznatljivim,
zamastiti (se) gl. svr., prez. zamastim
(se), prid. trp. zamaen - pomastiti,
uiniti neto masnim; uprljati masno
om.
zamaan prid., odr. v. zamani - velik;
obiman; zahtjevan,
zamaivanje gl. im. s. r. od zamaivati
(se).
zamaivati (se) gl. nesvr., prez. zamaujem, trp. prid. zamdivan - up. za
mastiti (se),
zamandst im. . r., g. jd. zamdnosti,
instr. jd. zamdnosti/zamanou - oso
bina onog to je zamano, veliko; obimnost.
zamatanje gl. im. s. r. od zamatati (se).

1263

1262

zamatati (se) gl. nesvr., prez. zamatam

(se), trp. prid. zamatan - ob. zamotavati
(se): uvijati u neto, motati, umotavati,
zamazanac im. m. r., g. jd. zamaznca, n.
mn. zamaznci, g. mn. zamazanaca,
dat.-instr.-lok. mn. zamazncima - za
mazan, umazan ovjek; prenes. preva
rant, koji je namazan svim bojama,
zamazanost im. . r., g. jd. zamazdnosti,
instr. jd. zamazanou/zamazdnosti stanje onoga to je zamazano; povrna
prekrivenost ime da se ne prepozna;
osobina zamazanaca.
zamazati (se) gl. svr., prez. zamazem,
trp. prid. zamazan - premazati (se) ime
da se ne prepozna ono ispod; neuredno
obojiti, zamrljati; uprljati se; zagladiti
maui, sakriti ono to je runo, povrno
urediti.
zamektati gl. svr., prez. zamekeem poeti meketati, oglasiti se meketanjem
kao koza.
zamesti gl. svr., prez. zametem, trp. prid.
zameten - raspriti metui; sakriti rasprujui, razgonei; zatrpati snijegom.
zamet im. m. r. - visoki snjeni nanos;
ono to je nastalo metenjem,
zametak/zametak im. m. r., g. jd. zamet
ka/zametka, n. mn. zameci/ zmeci, g.
mn. zametaka/zametaka, dat.-instr.-lok.
mn. zamecima/zamecima - embrion;
oploena elija; poetak nekog procesa
ili posla.
zametanje gl. im. s. r. od zametati (se),
zametati (se) gl. nesvr., prez. zameem
(se) - otpoinjati, zapoinjati igru ili
svau; otpoinjati metanje ega na ta;
nabacivati na lea; optereivati se ime;
skrivati metui.
zametnuti (se) gl. svr., prez. zametnem
(se) - up. zametati (se),
zamicanje gl. im. s. r. od zamicati,
zamicati gl. nesvr., prez. zamiem - za
laziti iza neeg, lagano nestajati iz
vidokruga; odlaziti gubei se iz vida.
zamijeniti gl. svr., prez. zamijenim, prid.
trp. zamijenjen - uzeti u ta zamjenu
umjesto neeg; promijeniti,
zamijesiti gl. svr., prez. zamijesim, trp.
prid. zamijeen - poeti mijesiti; potkuhati, pripremiti tijesto; zakuhati, na
praviti zbrku, biti uzrok svae ili ne
sporazuma.

zamijeati gl. svr., prez. zamijeam, trp.

prid. zamijean - izmijeati, nainiti
smjesu.
zamijetiti gl. svr., prez. zamijetim, trp.
prid. zamijeen - primijetiti, uoiti,
zamirati gl. nesvr., prez. zdmirem - biti
sve manje iv, pomalo umirati; prenes.
lagano nestajati, gasiti se dio po dio.
zamirisati gl. svr., prez. zamiriem poeti mirisati; prenes. pasti na um.
zamisao im. . r., g. jd. zamisli - ideja,
pomisao; ono to je zamiljeno, plan.
zamisliti gl. svr., prez. zamislim, trp.
prid. zamiljen - prizvati u sjeanje,
matom stvoriti viziju,
zamisliv prid., odr. v. zamislivi - koji se
da, koji se moe zamisliti,
zamiljen prid., odr. v. zamiljeni - koji
duboko razmilja o neemu, duhom
odsutan; zabrinut,
zamiljeno pril. - odsutno, duboko u
mislima; zabrinuto,
zamjena im. . r. g. mn. zamjena - zamje
njivanje; ono to je zamijenjeno, to se
moe zamijeniti ime drugim,
zamjenica im. . r., g. mn. zamjenica gram. pronomen (lat.); vrsta promjen
ljive rijei koja upuuje na lice, predmet
itd. koji su oznaeni imenicom,
zamjeniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na zamjenice, koji pripada zamjenicama; koji se odnosi na zamjenike ili
koji im pripada.
zamjenik im. m. r., n. mn. zamjenici,
dat.-instr.-lok. mn. zamjenicima - onaj
koji je imenovan da zamijeni nekog;
onaj koji koga zamjenjuje u njegovoj
odsutnosti,
zamjenjiv prid., odr. v. zamjenjivi - za
mjenljiv, koji se moe zamijeniti.
zamjenjivati (se) gl. nesvr., prez. zamje
njujem (se), trp. prid. zamjenjivan - up.
zamijeniti (se).
zamjenjivost im. . r., g. jd. zamjenji
vosti, instr. jd. zamjenjivou/ zamjenji
vosti - mogunost zamjenjivanja; oso
bina onog to se mijenja ili to se moe
zamijeniti.
zamjeran prid., odr. v. zamj e m i - koji
brzo zamjera, preosjetljiv,
zamjeriti (se) gl. svr., prez. zamjerim
(se), trp. prid. zamjeren - pronai za

zamorenost
mjerku; naljutiti se zbog neeg; shvatiti
neto kao uvredu,
zamjerka im. . r., d. jd. zamjerci, g. mn.
zamjerki - primjedba, razlog zbog kojeg
je dolo do svae ili uvrede,
zamjetljiv prid., odr. v. zamjetljivi primjetljiv, uoljiv.
zamka im. . r., d. jd. zamci, g. mn. zamki
- klopka; neprijatno iznenaenje; pre
vara.
zamlaivanje gl. im. s. r. od zamlaivati
(se).
zamlaivati (se) gl. nesvr., prez. zamla
ujem (se), trp. prid. zamlaivan - up.
zamajavati (se),
zamlata/zamlata im. . r., g. jd. zdmlate!
zamlate, n. mn. zamlate/zdmlate, g. mn.
zamlata/zamlata - danguba, besposliar;
onaj ko se uzaludno zavarava ime, koji
se zamlauje,
zamoiti gl. svr., prez. zamoim, trp.
prid. zamoen - umoiti, spustiti u te
nost.
zamolba/zamolba im. . r., g. jd. za
molbe/zamolbe - utivo traenje usluge;
usmena ili pismena molba,
zamoliti gl. svr., prez. zamolim, trp. prid.
zamoljen - utivo zatraiti uslugu, upu
titi (za)molbu, moliti; obratiti se kome
pismeno ili usmeno traei kakvu uslu
gu.
zamolnica/zamolnica im. . r., g. jd. zamdlnice/zamolnice, n. mn. zamolnicei
zmolnice, g. mn. zamolnica/zamolnica
- vrsta podneska, molba,
zamomiti/zamomiti se gl. svr., prez.
zamdmim/zamomim se, trp. prid. zammen/zamomen - prerasti iz djeaka
u momka, postati momak.
zamor im. m. r. - umor, zamorenost, osje
aj teine poslije fizikog ili umnog ra
da.
zamorac im. m. r., g. jd. zmrca, n. mn.
zmrci, g. mn. zmoracd - zool. mo
rsko prase; vrsta majmuna; prenes. za
more, onaj na kome se vre ekspe
rimenti (o osobi),
zamoran prid.,odr. v. zamorni - koji za
mara, umara, teak, dosadan,
zamorenost im. . r., g. jd. zamorenost,
instr. jd. zamorenoulzamorenost - sta
nje poslije napornog rada, umor.

zamoriti
zamoriti gl. svr., prez. zamorim, trp.
prid. zamoren - umoriti se, osjeati
umor, teret i iscrpljenost,
zamorno pril. - na zamoran nain,
iscrpljujue, naporno,
zamotati gl. svr., prez. zamdtam, trp.
prid. zamotan - umotati, zaviti, uviti u
neto; prenes. rei uvijeno, okoliajui,
zamotuljak im. m. r., g. jd. zamotuljka, n.
mn. zamotuljci, g. mn. zamdtuljaka zamotan paketi, ono to je zamotano u
komad platna ili deku; smotuljak,
zamraiti gl. svr., prez. zamraim, trp.
prid. zamraen - uiniti da bude mra
no; navui tamne zavjese; prenes. smr
knuti se, namrgoditi se, postati mraan,
zamrijeti gl. svr., prez. zamrem, rad.
prid. zamro - up. zamirati,
zamrlost im. . r., g. jd. zamrlosti, instr.
jd. zamrloulzamrlosti - prestanak akti
vnosti, obamrlost; stanje onog to je
zamrlo.
zamrljati/zamtijati gl. svr., prez. za
mrljam!zamrljam!zamrljam, trp. prid.
zamrljan/zamrljan - zaprljati, uprljati
pravei mrlje, nainiti mrlje, zaflekati;
prenes. upropastiti ta, pokvariti,
zamrsiti/zamisiti gl. svr., prez. zamrsim/
zamrsim, trp. prid. zamren/zamren zapetljati
zamravanje gl. im. s. r. od zamravati.
zamravati gl. nesvr., prez. zamravam mrsiti, initi da ta bude zamreno, za
petljavati; prenes. uslonjavati, kompli
kovan.
zamren/zamren prid., odr. v. zamreni/
zamreni - zapetljan, spetljan; prenes.
sloen, kompleksan; komplikovan,
zamrenost/zamrenost im. . r., g. jd.
zamrenosti/zamrenosti, instr. jd. za
mrenou/zamrenou i zamrenosti/
zamrenosti - stanje onog to je za
mreno, spetljanost, zapetljanost.
zamrzavanje gl. im. s. r. od zamrzavati,
zamrzavati gl. nesvr., prez. zamrzavam,
trp. prid. zamrzavan - zaleivati, initi
da neto zamrzne; prenes. prekidati
dalju aktivnost, ostavljati na zateenom
mjestu.
zamrziti/zamrziti i zamrzjeti/zamrzjeti
gl. svr., prez. zamrzim/zamrzim, trp.
prid. zamrzeti!zamren - poeti mrziti,
poeti sjeati mrnju, omrznuti.

1264

1265
zamrznuti (se) gl. svr., prez. zamrznem
(se) - uiniti a se ta zamrzne, zalediti;
smrznuti (se); prenes. prekinuti, zausta
viti dalju aktivnost, saradnju, posao,
zamuknuti gl. svr., prez. zamuknem uutjeti, prestati govoriti ili glasati na
bilo koji nain,
zamumlati/zamumljati - gl. svr. prez.
zamumlam/zamumljam - poeti mumlja
ti, govoriti nerazumljivo,
zamutiti gl. svr., prez. zamutim, trp. prid.
zamuen - poeti mutiti; spletkariti, za
kuhati.
zanat im. m. r. (ar.), g. jd. zanata, g. mn.
zanata - obrt, izuena proizvodna, pre
raivaka, obraivaka ili usluna dje
latnost; zanimanje, struka,
zanatlija im. m. r. (ar.), g. jd. zanatlije, g.
mn. zanatlije - obrtnik, onaj koji obavlja
zanatsku djelatnost; onaj koji je zavrio
zanat.
zanatski prid. odr. v. - to je u vezi sa
zanatom, koji pripada zanatu,
zanatstvo im. s. r., g. jd. zanatstva - za
natska djelatnost, obrtnitvo, mala pri
vreda.
zanavijek pril. - za sva vremena, za
uvijek.
zanemariti gl. svr., prez. zanemarim, trp.
prid. zanemaren - biti nemaran prema
kome/emu; zaboraviti na neto, zapo
staviti, zapustiti,
zanemariv/zanemarljiv prid. neodr. v. beznaajan, koji se moe zanemariti,
zanemarivanje gl. im. s. r. - izv. od. za
nemarivati.
zanemarivati gl. nesvr., prez. zanema
rujem - biti nemaran prema kome/
emu, zapostavljati,
zanemoi gl. svr., prez. zanemognem oslabiti, izgubiti snagu,
zaneseno/zaneseno - pril. opijeno, na
neracionalan nain; opijeno, ushieno,
zanesenost im. . r., g. jd. zanesenosti,
instr. jd. zanesenou!zanesenosti - sta
nje onog ko je zanesen, opijenost, ushi
enost.
zanesenjakl prid. odr. v. - koji je u vezi
sa zanosom i zanesenjacima,
zanesenjaki pril. - na nain zanesenjaka,
kao zanesenjaci,
zanesenjak im. m. r., g. jd. zanesenjka,
n. mn. zanesenjaci, g. mn. zanesenjka,

dat.-instr.-lok.-mn. zanesenjacima - onaj

ko je zanesen neim, ko je daleko otiao
u razmiljanjima ili se pretjerano
posvetio neemu, fanatik,
zanesenjatvo im. s. r. - osobina ili stanje
zanesenjaka,
zanijekati gl. svr., prez. zanijeem, trp.
prid. zanijekan - porei neto, negirati;
rei ne.
zanijemjelost im. . r., g. jd. zanijemjelosti, instr. jd. zanijemjelou/zanijemjelosti - stanje onog ko je zanijemio,
zanijemjeti gl. svr., prez. zanijemim, trp.
prid. zanijemljen - postati nijem, prestati
govoriti, izgubiti mo govora; prestra
en ili snano iznenaen ime naglo
uutjeti.
zanijeti gl. svr., prez. zanesem/zanesem,
rad. prid. zanio, trp. prid. zanesen/
zanijet - pomjeriti jedan kraj u stranu;
ostati u drugom stanju, zatrudnjeti,
zanimanje im. s. r., g. jd. zanimanja, g.
mn. zanimanja - posao, struka, pro
fesija; intresovanje, interes za neto,
zanimati (se) gl. svr., prez. zanimam (se)
- baviti se neim; biti zainteresiran za
neto; raspitivati se za koga/ta.
zanimljiv prid., odr. v. zanimljivi - koji
izaziva zanimanje, skree panju na se,
interesantan,
zanimljivo pril. - na zanimljiv nain, sa
zanimanjem, pobuujui interes, intere
santno.
zanimljivost im. . r., g. jd. zanimljivosti,
instr. jd. zanimljivou/zanimljivosti osobina onog to je zanimljivo,
zanoati gl. svr., prez. zanda - ui u
no; pasti, nastati, spustiti se (o noi),
zanoiti gl. svr., prez. zanoim - ostati tu
no na spavanju, ostati preko noi;
provesti no tamo gdje se zatekne,
zanoktica im. . r., g. jd. zanoktice, n. mn.
zanoktice - odvojeni dio koice oko
nokta; bolno zapaljenje mesa ispod no
kta.
zanos im. m. r., g. jd. zanosa, g. mn.
zanosa - stanje opijenosti neim,
preputenost emocijama, ushienje stva
ralakim razmiljanjima ili matanjima,
fantazija.
zanosan prid., odr. v. zanosni - izuzetan,
koji osvaja ljepotom, opojan, aroban.

zaobljenost
zanositi gl. nesvr., prez. zanosim, trp.
prid. zanoen - up. zanijeti; loe govoriti
jedan jezik zbog prevladavanja znanja
drugog jezika,
zanosno pril. - na zanosan, privlaan na
in, opojno, arobno,
zanovijet im. . r., g. jd. zanovijeti, instr.
jd. zanovijeu/zanovijeti - bot. biljka iz
porodice leptimjaa; smetnja,
zanovijetalo im. s. r., g. jd. zanovijetala,
g. mn. zanovijetala - zanovijetalac, onaj
koji zanovijeta, ima previe nepotreb
nih, nebitnih zhtjeva; teka i dosadna
osoba.
zanovijetanje gl. im. s. r. od zanovijetati,
zanovijetati gl. nesvr., prez. zandvijetam
- traiti pomo za sitnice bespotrebno
uznemirujui druge, nepotrebno dosai
vati.
zanjihati gl. svr., prez. zanjiem, trp.
prid. zanjihan - poeti njihati, zaljuljati,
zao prid., odr. v. zli - pun zla, zloban,
veoma lo, opak; koji ini zlo, zlurad,
zaobii/zaobii gl. svr., prez. zadbiem ii oko neeg, obii oko koga/ega;
izbjei koga/ta.
zaobilazak im. m. r., g. jd. zaobilaska, n.
mn. zaobilasci, g. mn. zaobilazaka, dat.instr.-lok. mn. zaobilascima - obilazak,
obilaenje oko koga/ega; izbjegavanje
neposrednog susreta; razg. (za)obilaznica.
zaobilazan/zaobilazan prid., odr. v. zao
bilazni/zaobilazni - koji (za)obilazi oko
ega, obino dui; neposredan,
zaobilaziti gl. svr., prez. zaobilazim, trp.
prid. zaobilaen - ii, obilaziti oko ne
eg, ii zaobilaznicom; izbjegavati ne
posredan susret, obilaziti,
zaobilaznica/zaobilaznica/zaobilaznica
im. . r. - zaobilazni put, obilaznica,
zaobilazno/zaobilazno/zaobilazno pril. na zaobilazan nain, kraticom, zaobila
zei.
zaobliti (se) gl. svr., prez. zaoblim (se),
trp. prid. zaobljen - postati obao; uiniti
da neto bude oblo.
zaobljavati/zaobljivati gl. nesvr., prez.
zadbljavam/zadbljujem - initi ta ob
lim; postati obal.
zaobljenost im. . r. g. jd. zaobljenosti,
instr. jd. zaobljenou/zaobljenosti -

zaodjenuti
osobina onog to je oblo, to je za
obljeno.
zaodj enu ti/zaodj esti/zaodjeti (se) gl.
svr., prez. zaddjenem, rad. prid. zaodjenuo, trp. prid. zaodjenut - obui se,
odjenuti se; prebaciti ta preko lea,
prigrnuti se; prenes. predstaviti neto
drugaijim,
zaogrnuti/zaoginuti (se) gl. svr., prez.
zaogrnem/zaogmem (se), rad.prid. za
ogrnuo/zaogrnuo, trp. prid. zaogrnut/
zaogrnut - ogrnuti se neim, staviti ne
to preko ramena, zaodjenuti,
zaogrtanje gl. im. s. r. - izv. od zadgrtati
(se).
zaogrtati (se) gl. nesvr., prez. zaogrem
(se) -ogrtati (se), stavljati ta odozgo;
prekrivati ime.
zaokrenuti (se) gl. svr. prez. zaokrenem
(se), trp. prid. zaokrenut - okrenuti (se),
otii u drugu stranu; skrenuti; vratiti
(se), krenuti nazad,
zaokret im. m. r., g. jd. zaokreta, g. mn.
zaokreta - pomjeranje u drugu stranu ili
u drugom pravcu, okret; prenes. pot
puno okretanje u drugom pravcu; nagla
promjena u emu.
zaokretanje gl. im. s. r. od zaokretati,
zaokretati/zaokretati (se) gl. nesvr.,
prez. zadkreem/zaokreem (se), rad.
prid. zaokretao/zaokretao, prid trp., zaokretan/zadkretan - skretati u stranu, up.
zaokrenuti (se).
zaokrugliti (se) gl. svr., prez. zaokruglim
(se), trp. prid. zaokrugljen - postati
okruglo; zaobliti (se); zaokruiti,
zaokruavanje/zaokrurvanje gl. im. s.
r. od zaokruavati.
zaokrua vati/zaokrui vati gl. nesvr. i
u., prez. zaokruav am!zaokruujem,
trp. prid. zaokruav an!zaokruiv an - za
poinjati okruivanje; dovravati okruivanje; prenes. dovravati, uobliavati
neku cjelinu, neki posao ili kakve drugo
aktivnosti.
zaokruen prid., odr. v. zaokrueni - koji
je unutar kruga; krugom izdvojen, sta
vljen u krug; zatvoren u cjelini; odreen
priblinom vrijednosti cijelog broja;
prenes. dovren, zavren kao cjelina,
zaokruenost im. . r., g. jd. zaokruenosti, instr. jd. zaokruenou/za-

1266

1267
okruenosti - osobina onog to je za
okrueno; prenes. zavrenost u cjelini,
zaokruiti gl. svr., prez. zaokruim, trp.
prid. zaokruen - staviti neto u krug,
oznaiti krunicom ili kruiem; prenes.
ire obuhvatiti; dovriti, uobliiti cje
linu.
zaokruivanje gl. im. s. r. od zaokrui
vati.
zaokruivati gl. nesvr. i u., prez. za
okruujem, trp. prid. zaokruivan zaokruavati.
zaokupiti gl. svr., prez. zaokupim, trp.
prid. zaokupljen - biti obuzet neim,
zaokupljenost im. . r., g. jd. zaoku
pljenosti, instr. jd. zaokupljenou/za
okupljenosti - stanje obuzetosti, duboka
posveenost ili predanost neemu,
zaorati gl. svr., prez. zdorem, trp. prid.
zaoran - poeti orati; prenes. temeljito
zapoeti kakav posao,
zabstalost im. . r., g. jd. zaostalosti,
instr. jd. zaostalou/zaostalosti - nii
stepen fizikog ili intelektualnog razvo
ja; primitivizam, zaostajanje za vreme
nom i njegovim dostignuima pravilima
ponaanja.
zaostao prid., odr. v. zaostali - zakrljao;
primitivan; nerazvijen,
zaostatak im. m. r., g. jd. zaosttka, n.
mn. zaostci, g. mn. zaostataka - ono
to nije uraeno, to kasni; period za
ostajanja.
zaostati gl. svr., prez. zaostanem - ostati
iza koga/ega; ne stii, ne uraditi posao
do kraja, kasniti,
zaostavtina im. . r., g. jd. zaostavtina,
n. mn. zaostvtine, g. mn. zaostvtina
- ostavtina, nasljedstvo, ono to ostaje
poslije smrti vlasnika,
zaotrenost im. . r., g. jd. zaotrenosti,
instr. jd. zaotrenou/zaotrenosti - sta
nje, osobina onog to nije tupo, to je
otro; zailjenost; prenes. ljutnja iza
zvana kakvim nesporazumom; zategnu
tost u odnosima,
zaotriti gl. svr., prez. zaotrim, trp.prid.
zaotren - uiniti da neto bude otro;
prenes. dovesti odnose do ivice podno
ljivosti, krajnje ih zategnuti,
zaova im. . r., g. jd. zaove, n. mn. zdove,
g. mn. zaova - mueva sestra.

zaozbiljno pril. - sasvim ozbiljno,

stvarno, na ozbiljan nain,
zapackati gl. svr., prez. zapackam, prid.
trp. zapackan - sve umrljati packama;
zamrljati, ufiekati.
zapad im. m. r., g. jd. zapada - strana
svijeta; mjesto zalaenja sunca; Zapad zapadne zemlje,
zapad/zapad im. m. r., g. jd. zapada/
zapada - zapadanje.
zapadni prid. odr. v. - onaj koji je na
zapadu; koji potie, ili pripada Zapadu,
zapadno pril. - na zapadnoj strani,
zapadnjaki prid. - koji se odnosi na
zapadnjake; koji je kao na zapadu,
zapadnjak im. m. r., g. jd. zapadnjaka, n.
mn. zapadnjaci, g. mn. zapadnjaka vjetar koji pue sa zapada; onaj ko
pripada zapadnoj kulturi,
zapadnjatvo im. s. r., g. jd. zapadnjatvo
- sveukupno pripadnitvo zapadu,
zapah im. m. r., g. jd. zapaha - zadah,
dah, vonj, smrad,
zapahnuti gl. svr., prez. zapahnem, prid
trp. zapahnut - ispustiti, rairiti, ra
sprsnuti zapah.
zapakovati gl. svr. (njem.), prez. zapakujem, trp. prid. zapakovan - spa
kovati, smotati u paket; uredno i vrsto
povezati.
zapaliti gl. svr. prez. zapalim, trp. prid.
zapaljen - potpaliti, napraviti, otvoriti
plamen; uiniti da neto pone gorjeti;
podstaknuti nekog da burno reaguje,
zapaljiv prid., odr. v. zapaljivi - koji se
moe zapaliti; koji moe da plane i gori;
prenes. koji se moe podjariti, potpaliti,
koji je sklon bumom reagovanju,
zapamtiti gl. svr., prez. zapamtim, trp.
prid. zapamen - sauvati u pamenju,
memorisati, nauiti, sauvati u sjeanju,
zapanjeno pril. - sa zapanjenjem, na
zapanjujui nain, u velikom udu, izne
naeno, skamenjeno,
zapanjenost im. . r., g. jd. zapanjenosti,
instr. jd. zapanjenou/zapanjenosti stanje onog ko je zapanjen; skamenjenost, zaleenost od iznenaenja,
zapanjiti (se) gl. svr., prez. zapanjim
(se), trp. prid. zapanjen - ukoiti se od
iznenaenja, skameniti se, ostati bez
teksta.

zapeti
zapanjujue pril. - na zapanjujui nain,
zapanjeno, iznenaujue.
zapanjujui prid. odr. v. - koji zapanjuje;
koji je iznenaujui, neoekivan, okan
tan.
zapapriti gl. svr., prez. zapaprim, trp.
prid. zapapren - posuti paprom, za
biberiti; prenes. zaotriti sukob, rei ne
to to e izazvati burno reagovanje,
zaparati gl. svr., prez. zaparam, trp.
prid. zaparan - zagrebati parajui, ote
titi paranjem; zapoeti parati,
zapariti gl. svr., prez. zaparim, trp. prid.
zdparen - ispuniti parom; izloiti pari;
preliti vrelom vodom i pokriti da ostane
u pari.
zapasati gl. svr., prez. zapaem, trp. prid.
zdpasan - ob. opasati, vezati oko struka,
zapasti gl. svr., prez. zapadnem - pasti
iza neeg; prenes. pasti u nevolje,
zapaziti gl. svr., prez. zapazim, trp. prid.
zapaen - primijetiti, uoiti, paljivo
gledajui vidjeti,
zapaanje gl. im. s. r. od zapaati,
zapaati gl. nesvr., prez. zapaam primjeivati, uoavati, paljivo gledaju
i vidjeti.
zapaen prid., odr. v. zapaeni - primije
en, uoen, koji je po neemu izdvojen,
zapeatiti gl. svr., prez. zapeatim, trp.
prid. zapeaen - staviti peat, ovjeriti
peatom; prenes. sasvim zavriti; trajno
zatvoriti.
zapeen prid., odr. v. zapeeni - koji je
nastao peenjem (o hrani); koji je pee
njem dobio pokoicu; koji je porumenio
od peenja; speen,
zapeak/zapeak im. m. r., g. jd. zape
ka/zapeka, n. mn. zapeci! zpeci, g.
mn. zapeaka/zpeaka - skriveni kutak,
skrovito i ugodno mjesto u prostoriji,
zapei/zapei gl. svr., prez. zapeem,
prid rad. . r. zdpekla, trp. prid. zapeen
- spremiti peenjem (o hrani); izloiti
toploti da se ispee i porumeni; prenes.
spei se, sasvim sasuiti,
zapee/zapee im. s. r., g. jd. zapea!
zpea - dio ruke iznad ake ili pesni
ce.
zapet prid., odr. v. zapeti - nategnut, na
pet; prenes. spreman za neki posao,
zapeti gl. svr., prez. zapnem, trp. prid.
zapet - nogom nehotino zakaiti za

zapetljati
neto, posrnuti; prenes. naii na prepre
ku u radu, zaustaviti se; uloiti dodatni
trud; tvrdoglavo insistirati,
zapetljati gl. svr., prez. zapetljam, trp.
prid. zapetljan - zamrsiti, pogreno spo
jiti, povezati ili svezati; prenes. neto
jednostavno uiniti sloenim, kompliko
v an
zapiljiti se gl. svr., prez. zapiljim se, trp.
prid. zapiljen - zagledati se u koga/ta
piljei, zabuljiti se u nekoga/neto,
zapinja im. m. r., g. jd. zapinjaa, n. mn.
zapinjai, g. mn. zapinja - ono ime
se ta zapinje, kai ili zaustavlja,
zapinjanje gl. im. s. r. od zapinjati,
zapinjati gl. nesvr., prez. zapinjem potucati, spoticati se; praviti smetnje.
zapis im. m. r., g. jd. zapisa, g. mn. zapisa
- ono to je (kome) zapisano; pismena
poruka na margini; tekst zapisan iz sve
tih knjiga, hamajlije; vrsta knjievnog
teksta pisanog hronoloki o putovanji
ma, krajevima ili dogaajima,
zapisati gl. svr., prez. zapiem, prid. trp.
zapisan - zabiljeiti, ostaviti pisanu po
ruku; sastaviti zapis,
zapisiva im. m. r., g. jd. zapisiva, n.
mn. zapisivai, g. mn. zapisiva - oso
ba koja zapisuje; onaj koji pravi zapise,
zapisniar im. m. r., g. jd. zapisniara, n.
mn. zapisniari, g. mn. zapisniara onaj ko vodi zapisnik; slubeno lice
koje pie zapisnike,
zapisniarev/zapisniarov prid. odr. v. koji pripada zapisniaru,
zapisniarka im. . r., d. jd. zapisniarki,
g. mn. zapisniarki - enska osoba koja
vodi zapisnik,
zapisniarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na zapisniare, koji potie od njih ili im
pripada.
zapisniki/zapisniki prid. odr. v. - koji
se odnosi na zapisnik, koje se nalazi u
zapisniku.
zapisniki/zapisniki pril. - na temelju
zapisnika, kao u zapisniku.
zapisnik im. m. r., g. jd. zapisnika, n. mn.
zapisnici, g. mn. zapisnika - dokument o
odranom sastanku, zvanina biljeka o
nekom dogaaju,
zapitati/zapitati gl. svr., prez. zapitim/zapitim - poeti pitati, oponaati
zvuk pitaljke; prenes. bolno zajaukati.

1268

1269
zapitati (se) gl. svr., prez. zapitam (se),
trp. prid. zapitan - postaviti pitanje,
upitati.
zapiti (se) gl. svr., prez. zapijem (se), trp.
prid. zapijen - piti bez granice; zadrati
se pijui vie nego to je planirano,
zapjeniti gl. svr., prez. zapjenim, trp.
prid. zapjenjen - poeti pjeniti, praviti
pjenu; postati prekriven pjenom; prenes.
razbjesnjeti se, govoriti i initi ta obu
zet bijesom,
zapjenuati gl. svr., prez. zapjenuam,
trp. prid. zapjenuan - poeti pjenuati,
praviti pjenu bez prestanka; prenes. rei
ili uiniti ta obuzet bijesom,
zapjevati gl. svr., prez. zapjevam, trp.
prid. zapjevan - poeti pjevati; opustiti
se pjevajui,
zapjevuiti gl. svr., prez. zapjevuim poeti tiho pjevati, pjevuiti,
zaplakati gl. svr., prez. zaplaem, imp.
zaplai - poeti plakati, pustiti suzu.
zaplakati se gl. svr., prez. zaplaem se,
imp. zapli - poeti sapirati lagano pe
rui.
zaplamsati (se) gl. svr., prez. zaplamsam
(se), trp. prid. zaplamsan - poeti pla
msati, raspaliti se do plamen, zapla
m teti.
zaplam teti (se) gl. svr., prez. zaplamtim
- snano plamtjeti; pojaviti se s plame
nom; up. zaplamsati.
zaplaen prid., odr. v. zaplaeni - koga su
prijetei uplaili, zastraen, uplaen,
zaplaeno pril. - prijetnjom uplaeno, prepadnuto, u strahu, sa strahom, zastrae
no.
zaplaenost im. . r., g. jd zaplaenosti,
instr. jd. zaplaenou/zaplaenosti stanje i osjeanje onog koga su zaplaili,
kome su prijetili, koji je osjetio strah,
zaplaiti (se) gl. svr., prez. zaplaim (se),
trp. prid. zaplaen - prijetnjom prepasti,
uplatiti, zastraiti; osjetiti strah,
zaplesati gl. svr., prez. zapleem - otpo
eti ples; poeti plesati, njihati se u
ritmu muzike,
zaplesti (se) gl. svr., prez. z.apletem/
zapletem (se), trp. prid. zapleten zanijeti se u pletenju; zavriti zaplet,
zakrpiti pletui; splesti, spetljati; prenes.
splesti se, spetljati se, zapeti.

zaplet im. m. r., g. jd. zapleta, g. mn.

zpleta - pletena zakrpa; ono to za
mreno, ono to treba rasplesti, razdvo
jiti; knji, zaplet u djelu, uslonjavanje
situacije; komplikovanje u svakodnev
nom ivotu,
zapletaj im. m. r., g. jd. zapletaja, g. mn.
zapletaja - ono to je zapleteno; pletena
zakrpa, rezultat zaplitanja,
zapletati/zaplitati gl. nesvr., prez. zaple
em/zapliem, trp. prid. zapletanfzapli
tan - up. zaplesti,
zapleten prid., odr. v. zapleteni - upetljan,
zapetljan u neto; zamren, sloen, neja
san.
zapletenost im. . r., g. jd. zapletenosti,
instr. jd. zapletenou/zapletenosti - sta
nje onog to je zapleteno,
zaplijeniti gl. svr., prez. zaplijenim, trp.
prid. zaplijenjen - uzeti neto u zapljenu,
uzeti dio imovine u vrijednosti duga;
oteti kao plijen,
zaploviti gl. svr., prez. zaplovim, trp.
prid. zaplovljen - poeti ploviti, krenuti
u plovidbu,
zapljena im. . r., g. jd. zapljene - slube
no oduzimanje imovine zbog namirenja
duga.
zapljeskati/zapljeskati/zapljeskati
gl.
svr., prez. zapljeskati!/zapljeem/zapljeskam - poeti pljeskati, udarati dla
nom o dlan izraavajui zadovoljstvo ili
pruajui podrku,
zapljusnuti gl. svr., prez. zapljusnem,
trp. prid. zapljusnut - zaliti nekog/ta na
glo pljusnuvi vodom; zaliti pljuskajui;*
prenes. zasuti nekom priom,
zapljutati/zapljutati gl. nesvr., prez.
zapljutim i zapljutim/zapljiitim - na
glo poeti pljutati; up. zapljusnuti,
zapljuvati/zapljuvati gl. svr., prez. zapljujem, trp. prid. zapljuvan - ispljuvati
neto, uprljati pljuvakom; zagaditi,
zapoeti gl. svr., prez. zaponem, prid
trp. zapoet - krenuti u nekom poslu,
poeti ta raditi,
zapoinjanje gl. im. s. r. od zapoinjati,
zapoinjati gl., nesvr. i u., prez. zapdinjem - vie puta poinjati iz poetka,
zapodjenuti gl. svr., prez. zapddjenem,
rad. prid. zapddjenuo, trp. prid. zapddjenut - zapoeti, podstaknuti; zapoeti
priu o emu; zapoeti arku.

zapovijedan
zapomagati gl. svr., prez. zapdmazem zvati u pomo, zavikati, zajaukati,
zaponac im. m. r., g. jd. zpnca, n, mn.
zpnci, g. mn. zponaca, dat.-instr.lok. mn. zaponcima - reza kojom se
zatvaraju vrata, zapinja,
zapor im. m. r., g. jd. zapora - ob. za
tvara; konica,
zaporak im. m. r., g. jd. zaporka, n. mn.
zpdrci, g. mn. zaporaka - janjee kolje
nice.
zaporni prid. odr. v. - koji se odnosi na
zapor.
zaposjednuti gl. svr., prez. zapdsjednem,
rad prid. zapdsjednuo, trp. prid. zapo
sjednut - up. zaposjesti,
zaposjesti gl. svr., prez. zapdsjednem,
rad. prid. zapdsjeo/zapdsio, trp. prid.
zaposjednut - zaposjednuti; prenes. za
uzeti mjesto, zauzeti poloaj,
zaposlen prid., odr. v. zaposleni - koji ima
posao, uposlen, zauzet poslom,
zaposlenost im. . r., g. jd. zaposlenosti,
instr. jd. zaposlenou/zaposlenosti - po
loaj u kojem su oni koji su zaposleni;
stanje zaposlenih, uposlenost.
zaposlenje gl. im. s. r. od zaposliti upoljenje, dobijanje posla, radnog mje
sta.
zaposliti (se) gl. svr., prez. zaposlim (se),
trp. prid. zaposlen - uposliti (se), dati
kome posao, radno mjesto; dobiti, nai
posao, poeti raditi,
zapostaviti (se) gl. svr., prez. zapdstavim
(se), trp. prid. zapdstavljen - zaboraviti
na nekog, zanemariti, prestati voditi bri
gu o sebi ili kome drugom,
zapostavljenost im. . r., g. jd. zapostavljenosti, instr. jd. zapdstavljenoul
zapdstavljenosti - stanje onog to je za
postavljeno, zaobravljeno; nemar, nehat,
zanemarenost.
zapoljavati (se) gl. nesvr., prez. zapo
ljavam (se), trp. prid. zapoljavan upoljavati, dodjeljivati posao, primati
zaposlenike; nalaziti, dobijati posao,
zapovijed/zapovijed im. . r., g. jd. za
povijedi, g. mn. zapovijedi/zapovijedi naredba, nareenje, zapovijest,
zapovijedan prid., odr. v. zapovijedni koji se odnosi na zapovijed, naredben,
naredbodavan; jasan, otar.

zapovijedanje
zapovijedanje gl. im. s. r. od zapovijedati
- davanje naredbi, nareivanje,
zapovijedati gl. nesvr., prez. zapdvijedam - izdavati zapovijedi, nareivati;
komandovati,
zapovijediti gl. svr., prez. zapdvijedim,
trp. prid. zapdvijeen- zapovjediti, izdati
zapovijed, narediti,
zapovijest im. . r., g. jd. zapovijesti!
zapovijesti, instr. jd. zapovijeu!zapo
vijesti - zapovijed, naredba, nareenje,
zapovjediti gl. svr. prez. zapdvjedim, gl.
prid. rad. zapdvjedio, gl. prid. trp. zapdvjeen - ob. zapovijediti: narediti, nalo
iti nekom da uradi neto,
zapovjedniki/zapovjedniki prid. odr.
v. - koji potie ili pripada zapovjedniku,
zapovjedniki/zapovjedniki pril. - kao
zapovjednik, na zapovjedniki nain,
zapovjednik/zapovjednik im. m. r., g. jd.
zapovjednika!zapovjednika, n. mn. za
povjednici!zapovjednici, g. mn. zapovje
dnika!zapovjednika - onaj koji zapo
vijeda, koji nareuje (narednik) ili ko
manduje (komandant),
zapovjednlkov/zapovjednikov prid. odr.
v. - koji pripada zapovjedniku,
zapovjednitvo/zapovjednitvo im. s. r.,
g. jd. zapovjednitva!zapovjednitva zapovjedno osoblje, uprava, komanda;
vojn. pravo zapovijedanja, komando
vanje.
zapraiti gl. svr., prez. zapraim, trp.
prid. zapraen - uiniti praljivim, po
praiti; poputi prakom, opraiti biljke,
zapraiva im. m. r., g. jd. zapraiva,
g. mn. zapraiva - ureaj ili sprava za
zapraivanje,
zapraivanje gl. im. s. r. od zapraivati posipanje hemijskih preparata po biljka
ma radi zatite,
zapraivati gl. nesvr., prez. zapraujem,
trp. prid. zapraivan - up. zapraiti,
zapravo pril. - ustvari, upravo,
zapreavanje/zapreivanje gl. im. s. r. izved. od zapreavatUzapreivati.
zapreavati/zapreivati gl. nesvr., prez.
zapreavam!zapreujem - obavljati za
preavanje, initi zapreke, spreavati,
prijeiti; stajati na put, onemoguavati
prolaz, presijecati put.

1270

1271
zapredati gl. nesvr., prez. zapredam, trp.
prid. zap redan - upredati, presti vunu;
priati nadugo i nairoko, raspredati,
zaprega im. . r., g. jd. zaprege, dat. jd.
zaprezi, g. mn. zaprega - oprema za
uprezanje konja; zaprena kola.
zapregnuti gl. svr., prez. zapregnem,
trp.prid. zapregnut - staviti u zapregu,
upregnuti.
zapreka im. . r., g. jd. zapreke, dat. jd.
zapreci, g. mn. zapreka - prepreka,
smetnja; brana,
zapremiti gl. svr., prez. zapremim, trp.
prid. zapremljen - zauzeti cijelu zapreminu nekog prostora, ispuniti zapreminu.
zapremina im. . r., g. jd. zapremine volumen; proizvod duine, irine i visi
ne ega.
zaprepastiti (se) gl. svr., prez. zaprepa
stim (se), trp.prid. zaprepaen!zapre
paten - neprijatno (se) iznenaditi, zapa
njiti (se).
zaprepaen/zaprepaten prid., odr. v.
zaprepaeni!zaprepateni - koji je izbe
zumljen od zaprepaenja, silno zau
en, zapanjen,
zaprepaeno/zaprepateno pril. - sa zaprepaenjem, izbezumljeno, skamenje
no.
zaprepaenost/zaprepatenost im. . r.,
g. jd. zaprepateno ti!z.aprepatenosti,
instr. jd. zaprepaenou/zaprepatenou i zaprepateno ti! zaprepatenosti - zapanjenost, silna iznenaenost,
izbezumljenost.
zaprepaenje/zaprepatenje gl. im. s. r.
od zaprepastiti (se),
zapresti (se) gl. svr, prez. zapredem!
zapredem (se) - poeti presti; zaraditi se
predui.
zapretanje gl. im. s. r. od zapretati (se),
zapretati (se) gl. nesvr., prez. zapreem
(se) - nagrtati pepeo po emu; zatrpavati
ta pepelom; prekrivati se pepelom;
uvlaiti se u ta prhko; prenes. povrno
skrivati.
zapreni prid. odr. v. - koji se odnosi na
zapregu, koji je njen dio.
zapriati (se) gl. svr., prez. zapriam
(se), trp. prid. zaprian - poeti priati;
ostati due u prii; odvlaiti iju panju
priom.

zaprijeiti (se) gl. svr., prez. zaprijeim

(se), trp. prid. zaprijeen - sprijeiti,
zaustaviti; preprijeiti (se); onemoguiti
ta kakvom preprekom,
zaprijetiti gl. svr., prez. zaprijetim, trp.
prid. zaprijeen - poeti prijetiti; uputiti
prijetnju.
zaprljati (se) gl. svr., prez. zaprljam/
zap rija fn (se), rad. prid. zapljao/zapdjao
(se), trp. prid. zaprljan - uprljati, zama
zati, uiniti ta prljavim, oneistiti.
zaprositi gl. svr., prez. zaprosim, trp.
prid. zaproen - poeti prositi; upitati
nekog da stupi u brak; up. prdsiti.
zaprka im. . r., dat. jd zprci, g. mn.
zpraka!zaprki - brano zapreno na
masti ili ulju to se dodaje skuhanoj hra
ni.
zapriti gl. svr., prez. zaprim, trp. prid.
zapren - preliti zaprkom; priti da bu
de ispreno, peeno; prenes. prirediti
kome neugodnost,
zapt im. m. r. (tur.) g. jd. zapta - stega,
disciplina.
zaptiti/zaptiti gl. svr. (tur.), prez. zaptim,
trp. prid. zaptiven - drati disciplinu,
red; uzdravati, zadravati, spreavati,
ustezati; zaepiti, zapuiti, zatvoriti, ste
gnuti.
zapucati gl. svr., prez. zapucam, trp.prid.
zapucan, onomat. - poeti pucati iz
vatrenog oruja; pomalo pucati; prenes.
odluno se uputiti nergdje.
zapuckarati gl. nesvr., prez. zapuckaram, onomat. - poeti puckarati, razmje
njivati paljbu, pomalo pucati,
zapucketati gl. svr., prez. zapucketam,
onomat. - poeti pucketati,
zapuak/zapuak im. m. r., g. jd. zpuka/zapuka, n. mn. zapuci!zapuci, g.
mn zpuaka/zapuaka - rupica kroz
koju se provlai dugme (puca),
zapuh im. m. r., g. jd. zapuha, n. mn.
zapui, g. mn. zpiiha, dat. mn. zpusima - nalet vjetra,
zapuhnuti gl. svr., prez. zapuhnem, trp.
prid. zapuhnut - iznenada jako i kratko
puhnuti.
zapuhati gl. nesvr., prez. zapuem, prid.
trp. zapuhan - poeti puhati,
zapuhati se gl. nesvr., prez. zapuem se,
trp. prid. zapuhan - disati puui od
napornog hoda, zadihati se.

zarana
zapustiti/zapustiti gl. svr., prez. zapu
stim, rad. prid. zapustio!zapustio, trp.
prid. zaputen - ne brinuti se o neemu
ili nekome; prepustiti neto samom sebi
ili vremenu; ostaviti po strani,
zapua im. m. r., g. jd. zapua - ep.
zapuiti gl. svr., prez. zapuim - zatvoriti
zapuaem, zaepiti; zadimiti, ispuniti
dimom.
zaputen prid., odr. v. zaputeni - koji
nije njegovan; neuredan; koji je prepu
ten sebi, o kome se niko ne brine,
zaputenost im. . r., g. jd. zaputenost,
instr. jd. zaputenou!zaputenost stanje u kojem se nalazi ono to je
zaputeno; neurednost; zanemarenost.
zaputiti gl. svr., prez. zaputim, trp. prid.
zapuen - staviti pute (o konju), sputiti,
uputiti.
zaputiti (se) gl. svr., prez. zaputim (se),
trp. prid. zapuen - krenuti u nepoznato,
uputiti se.
zar/zar rijeca - zaista, stvarno, valjda za
izraavanje nesigurnosti, sumnje u ne
to.
zar im. m. r. (tur.), g. jd. ara, n. mn.
zarovi, g. mn. arova - neobavezan veo,
vala, koprena na licu nekih muslimanki
kao sastavni dio vjerski propisane
odjee.
zar im. m. r., g. jd. ara - neob. svitanje,
sjaj, svjetlost (up. ozariti).
zaraunati (se) gl. svr. prez. zaraunam,
gl. prid. rad. zaraunao, gl. prid. trp. za
raunat!araunan - ob. uraunati; ura
unati vie nego to treba; zacijeniti;
razg. pogrijeiti u raunanju,
zaraeni prid. odr. v. - sukobljen, koji su
u ratu (zaraene strane).
zarad/zarad i zaradi/zaradi prijed. - (s
gen.) zbog; radi.
zarada im. . r., g. jd. zarade - ono to je
zaraeno: plata, naknada za izvren po
sao, nadnica; dobit, profit, razlika izme
u kupovne i prodajne cijene,
zaraditi (se) gl. svr., prez. zaradim (se),
prid trp. zaraen - ostvariti zaradu, stei
dobit; zasluiti svojim postupcima; uni
jeti se u posao, udubiti se u posao.
zaraivati gl. nesvr, prez. zaraujem sticati; up. zaraditi,
zarana pril. - rano; rano jutro, od rana
jutra.

zarasti
zarasti gl. svr, prez. zarstem/zarstem zacijeliti, izlijeiti (o rani); nestati pod
onim to je izraslo, prekriti dlakom, tra
vom, korovom i sl.
zaratiti (se) gl. svr., prez. zaratim, trp.
prid. zaraen - poeti rat; prenes. esto
ko se posvaati s kim.
zaravan im. . r., g. jd. zaravni, n. mn.
zaravni, g. mn. zaravni - ravnica na ne
koj nadmorskoj visini; visoravan; ravno
proirenje u brdovitom kraju,
zaravnati gl. svr., prez. zaravnam, trp.
prid. zaravnat/zaravnan - poravnati, ne
ku povrinu uiniti ravnom; nainiti ra
van.
zaraza/zaraza im. . r., g. jd. zarazeI
zaraze - stanje zaraenosti; zaraenost.
zarazan/zarazan prid., odr. v. zrazni/
zarazni - koji izaziva zarazu; prenes. ko
ji se prenosi kao zaraza,
zaraziti gl. svr., prez. zarazim, trp. prid.
zaraen - prenijeti zarazu; dobiti, primiti
zarazu.
zarazno/zarazno pril. - na zarazan nain,
zaraznost/zaraznost im. . r., instr. jd zaraznou/zarazno ti i zaraznou/zaraznosti - osobina onog to je zarazno,
zaraenost im. . r., g. jd. zaraenosti,
instr. jd zaraenou/zaraenosti - stanje
zaraenog.
zaraljiv prid., odr. v. zaraljivi - koji se
brzo moe zaraziti, podloan zarazi,
zaraljivost im. . r., g. jd. zaraljiv osti,
instr. jd. zaraljivou/zaraljivosti svojstvo zaraljivog: osjetljivost na infe
kcije, podlonost zarazi; mogunost pre
noenja zaraze,
zarei/zarei se gl. svr., prez. zareknem!
za reem se - vrsto rei samom sebi,
odluiti, dati zavjet,
zaredati gl. svr., prez. zaredam - sve
redom obuhvatiti (npr. sve se redom po
bolijevati),
zarediti (se) gl. svr., prez. zaredim {se),
trp. prid. zareen - uiniti koga redo
vnikom, redovnicom ili sveenikom;
postati redovnik, redovnica, sveenik,
zareivanje gl. im. s. r. od zareivati (se),
zareivati (se) gl. nesvr., prez. zareujem (se), trp. prid. zareivan - up. za
rediti (se).
zarez im. m. r., g. jd. zareza, g. mn. za
reza - urez, posjekotina; ling. inter

1272

1273
punkcijski znak; mat. znak (decimalni
zarez).
zarezati (se) gl. svr., prez. zareem (se),
trp. prid. zbrezan - poeti rezati; oznaiti
otricom; zasjei, porezati se.
zarezivanje gl. im. s. r. od zarezivati,
zarezivati gl. nesvr, prez. zarezujem, trp.
prid. zarezJvan - up. zarezati; razg. uva
avati koga.
zaribati gl. svr., prez. zaribam, trp. prid.
zariban - poeti ribati; prenes. zakri
pati, zaglaviti se, stati zbog dotrajalosti
ili nepodmazanosti; razg. zaboraviti; ne
znati; pogrijeiti; nasjesti,
zaridati gl. svr., prez. zaridam - poeti
ridati, zaplakati ridajui; zajecati,
zarinuti gl. svr., prez. zarinem, trp. prid.
zbrinut - ui u dubinu, up. zariti,
zariti gl. svr., prez. zarijem, trp. prid. zariven - zabiti, zabosti; zavui se kori
stei dodatni napor (krtice, insekti, para
ziti).
zarobiti (se) gl. svr., prez. zarobim (se),
trp. prid. zdrobljen - uzeti koga kao za
robljenika; oduzeti kome slobodu; osvo
jiti, oduzeti ta od protivnika; prenes.
biti u velikom poslu; previe koga opte
retiti poslom,
zarobljavanje gl. im. s. r. od zarobljavati,
zarobljavati gl. nesvr., prez. zaroblja
vam, trp. prid. zarobljavan - up. zaro
biti.
zarobljenica im. . r., g. mn. zarobljenica
- enska osoba zarobljenik: ona koju su
zarobili; ona koja je ime zarobljena,
zarobljeniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na zarobljenike, koji im pripada,
zarobljeniki pril. - kao zarobljenik, na
nain zarobljenika,
zarobljenik im. m. r., g. jd. zarobljenika,
n. mn. zarobljenici, g. mn. zarobljenika,
dat.-instr.-lok. mn. zarobljenicima - onaj
ko je lien slobode, koga su zarobili;
prenes. onaj koji je ime zarobljen,
zarobljenfkov prid. odr. v. - koji pripada
zarobljeniku,
zarobljenitvo im. s. r., g. jd. zaroblje
nitva - poloaj i stanje onoga koji je
zarobljenik; ropstvo; prenes. robovanje
kakvom poslu,
zaroniti gl. svr., prez. zaronim, trp. prid.
zaronjen - poeti roniti, zagnjuriti; uro

niti; prenes. potpuno se unijeti u kakav

posao.
zaronjavanje/zaronjivanje gl. im. s. r.
od zaronjavati/zaronjivati.
zaronjavati/zaronjivati gl. nesvr., prez.
zardnjavam/zardnjujem - obavljati zaronjavanje, up. zaroniti.
zaronjenost im. . r., g. jd. zaronjenosti,
instr. jd. zaronjenou/zaronjenosti uronjenost, stanje onog to je zaronjeno,
zarub im. m. r., g. jd. zaruba - ob. porub,
zarubiti gl. svr., prez. zarubim, trp. prid.
zarubljen - nainiti rub, porubiti, oivi
iti; nainiti ta zarubljenim.
zaruen prid., odr. v. zarueni - unaprijed
dogovoren, rezervisan; isproen.
zaruiti gl. svr., prez. zaruim, trp. prid.
zaruen - prstenom ozvaniiti zaruke,
isprositi djevojku; razg. unaprijed se do
govoriti, rezervisati ta.
zaruivanje gl. im. s. r. - obavljanje za
ruka, prosidba djevojke; dogovaranje o
isporuci ega.
zarunica/zarunica im. . r. - ona koja
je zaruena, koja je prihvatila zaruku.
zaruniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
zarunike.
zarunik/zarunik im. m. r., v. jd. zrunie/zarunie, n. mn. zarunici/zaru
nici, g. jd. zarunika - onaj ko je zaru
en, ko je obavio zaruke i odluio da se
eni.
zarunitvo/zarunitvo im. s. r. - period
trajanja zaruka; stanje u vrijeme dok
traju zaruke,
zarudjeti (se) gl. svr., prez. zarudim (se);
trp. prid. zaruen - poeti rudjeti, poeti
(se) crvenjeti; svitati, svanuti (zora),
sazrijevati (voe),
zaraivanje gl. im. s. r. od zaruivati.
zaraivati gl. nesvr. i u., prez. zarau
jem (se) - up. zarudjeti (se),
zaruke im. . r. mn. - vjeridba; obeanje
koje daju zarunici jednom drugom; za
runiki dar.
zarumeniti gl. svr., prez. zarumenim uiniti rumenim, porumeniti koga/ta.
zarumenjeti se gl. svr., prez. zarumenim
se, trp. prid. zarumenjeti - postati rumen,
zacrvenjeti se.
zaruavanje gl. im. s. r. od zaruavati
(se).

zasijavanje
zaruavati (se) gl. nesvr. i u., prez.
zaruava (se), trp. prid. zaruavan - up.
zaruiti (se),
zaruiti (se) gl. svr, prez. zaruim, trp.
prid. zaruen - djelimino (se) otetiti
ruenjem.
zarutavjeti gl. svr., prez. zarutavim, trp.
prid. zarutdvljen - postati rutav, zadlakaviti.
zaraziti gl. svr., prez. zdruim, trp. prid.
zdruen - poeti ruiti; poeti vikati ra
ei.
zahrzati gl. svr., prez. zahrem - poeti
hrzati, oglasiti se hrzanjem kao konj.
zasad im. m. r. - zasaena biljka; presada.
zasad(a) pril. - sada, u ovo vrijeme,
zasaditi gl. svr., prez. zasadim, trp. prid.
zasaen - posaditi, staviti zasad u ze
mlju.
zasaivanje gl. im. s. r. od zasaivati.
zasaivati gl. nesvr., prez. zasaujem,
trp. prid. zasaen - up. zasaditi,
zaseban prid., odr. v. zasebni - poseban,
drugaiji, odvojen,
zasebno pril. - posebno, odvojeno,
zasebnost im. . r., g. jd. zasebnosti, instr.
jd zasebnou/zasebnosti - osobina ono
ga to je zasebno: posebnost; odvoje
nost, izdvojenost,
zaselak im. m. r., g. jd. zseoka/zselka,
n. mn zaselci/zAseoci, g. mn zaselaka seoce, nekoliko kua izvan sela, odvo
jeni dio, ogranak sela.
zasien prid., odr. v. - koji je potpuno
ispunjen sadrajem, koncentriran; po
tpuno sit.
zasienost im. . r., g. jd. zasienosti,
instr. jd. zasienou!zasienosti - stanje
onog to je zasieno; potpuna sitost,
zasienje gl. im. s. r. od zasititi (se),
zasiivanje gl. im. od zasiivati (se),
zasiivati (se) gl. nesvr. i u., prez.
zasiujem - initi (se) zasienim; up. za
sititi (se).
zasigurno pril. - sigurno, nepobitno, ne
dvojbeno, sto posto, van svake sumnje,
zasijati gl. svr., prez. zaijem, trp. prid.
zasijan - staviti sjeme u zemlju, sve
posijati.
zasijati gl. svr., prez. zasijam - zasjati,
poeti sjajiti, zablistati, zasjajiti.
zasijavanje gl. im. s. r. od zasijavati.

zasijavati
zasijavati gl. nesvr., prez. zasijavam obavljati sjetvu, sijanje, sijati,
zasijecanje gl. im. s. r. od zasijecati,
zasijecati gl. nesvr., prez. zasijecam, trp.
prid. zasijecan - obavljati zasijecanje;
up. zasjei,
zasijevati gl. svr., prez. zdsijeva - poeti
sijevati.
zasiktati gl. svr., prez. zasikem - poeti
siktati.
zasip im. m. r., g. jd. zasipa, g. mn. zasipa
- ono to je zasuto, to je nastalo
zasipanjem; smet, namet snijega,
zasipanje gl. im. s. r. od zasipati (se),
zasipati (se) gl. nesvr. i u., prez. zasi
pam/zasiplj em. - dodavati sipajui, oba
vljati zasipanje; up. zasuti.
zasipiti gl. svr., prez. zasipim, trp. prid.
zasiplj en - poeti sipiti, postati sipljiv,
zasiriti gl. svr., prez. zasirim, trp. prid.
zasien - ostaviti da se siri, usiriti,
zasisati gl. svr., prez. zasisamizasiem previe sisati; pretjerati u dojenju,
zasititi (se) gl. svr., prez. zasitim (se),
trp. prid. zasien - uiniti sitim; postati
sit, najesti se; prenes. zadovoljiti se i
me.
zasjati gl. svr., prez. zasjam - zasijati,
poeti sjati; zablistati; uariti (se),
zasjei (se) gl. svr., prez. zasijeem (se),
prid. trp. zasjeen, imp. zasijeci - poeti
sjei; zarezati (se); porezati (se); urezati
se sijekui.
zasjeda im. . r., g. jd. zasjede, n. mn.
zasjede, g. mn. zasjeda - zamka, busija,
eka; skriveno mjesto iza kojeg se ne
opaeno osmatra ili odakle se neoeki
vano djeluje,
zasjedanje gl. im. s. r. od zasjedati zvanian sastanak; sjednica,
zasjedanje gl. im. s. r. - zapoinjanje
sjedanja, zauzimanje sjedeeg poloanja, sjedanje,
zasjedati gl. svr., prez. zasjedam - ob.
zasjesti: posjedati, sjesti,
zasjedati gl. nesvr., prez. zasjedam vijeati, sudjelovati u zasjedanju; odra
vati sjednice; dogovati se sjedei; zauzi
mati sjedei poloaj, sjedati; zauzimati
poloaj u zasjedi,
zasjejeti/zasjediti se gl. svr., prez.
zasjedim se - zadrati se due sjedei
gdje.

1274

1275
zasjek im. m. r., g. jd. zasjeka!zasjeka,
nom. mn. zasjeci - zasjeeno mjesto,
zasjekotina-, usjek, usjeklina,
zasjekotina im. . r. - ono to je zasje
eno, zasjek,
zasjen im. m. r., g. jd. zasjena, g. mn.
zasjena - sjena, sjenka; zasjena; sjenovito mjesto, hladovina,
zasjena im. . r. - in zasjenjivanja, zasje
njenje; sjena, hladovina,
zasjenak im. m. r., g. jd zsjenka, n. mn
zsjenci, g. mn zsjenaka, dat.-instr.lok. mn. zsjencima - mjesto u sjeni;
hladovina.
zasjeniti gl. svr., prez. zasjenim, trp.
prid. zasjenjen - nainiti (za)sjenu, za
kloniti sjenom: prenes. svojim uspjehom
ostaviti koga iza sebe, nadmaiti neko
ga.
zasjenjen prid., odr. v. zasjenjeni - koji je
u sjeni, sjenom zatien od svjetlosti;
prenes. koji je tuim uspjehom ostao
neprimijeen.
zasjenjeno pril. - na zasjenjen nain, u
sjeni; neprimijeeno.
zasjenjenost im. . r., g. jd .zasjenj enosti,
instr. jd. zasjenjenou/zasjenjenosti stanje i osobina onoga ko/to je u sjeni,
zasjenjenje gl. im. s. r. od zasjeniti,
zasjesti gl. svr., prez. zasjedem!zdsje
dnem - udobno sjesti; ostati due u dru
tvu ugodno askajui; prenes. vrsto
drati zauzetu poziciju,
zaskoiti gl. svr., prez. zaskoim, trp.
prid. zaskoen - pretei, preduhitriti u
emu; prekinuti u govoru; iznenaditi,
prevariti koga govorom,
zaslada/zaslada im. . r. - ono ime se to
zasladi; desert, poslastica,
zasladiti (se) gl. svr., prez. zasladim (se)
- uiniti slatkim; pojesti ta slatko,
zaslaen prid., odr. v. zaslaeni - poeeren, sladak, koji je sa sladom,
zaslaeno pril. - na zaslaen nain, sla
tko; prenes. ljubazno,
zaslaenost im. . r., g. jd. zaslaenosti,
instr. jd. zaslaenou!zaslaenosti stanje onoga to je zaslaeno, slatkoa,
zaslaivanje gl. im. s. r. od zaslafvati.
zaslaivati gl. nesvr. i u., prez. zasldujem - stavljati slad, eer u ta; dodava
njem eera initi slatkim, eeriti;
prenes. uljepavati, initi ugodnijim.

zasliniti gl. svr., prez. zaslanim, trp.

prid. zaslanjen - uiniti dovoljno slanim;
posoliti.
zaslijepiti gl. svr., prez. zaslijepim, trp.
prid. zaslijepljen - u trenutku ne vidjeti,
obnevidjeti od jake svjetlosti; prenes. od
snanih emocija (npr. ljubavi) izgubiti,
oduzeti mo rasuivanja,
zaslijepljen prid., odr. v. zaslijepljeni koji je obnevidio od bljetavila svjetlo
sti; prenes. koji je od jakih emocija
izgubio mo rasuivanja,
zaslijepljeno pril. - na zaslijepljen nain,
slijepo, ne vidjevi nita,
zaslijepljenost im. . r., g. jd. zaslijeplje
nosti, instr. jd. zaslijepljenou!zaslije
pljenosti - stanje onoga ko je zaslijep
ljen.
zaslon im. m. r., g. jd. zaslona, g. mn.
zaslona - zaslonac, dio koji titi od
svjetlosti (tit svjetiljke; dio kaketa
iznad ela),
zasluga im. . r., g. jd. zasluge, d. jd.
zasluzi, n. mn. zasluge, g. mn. zasluga ono to je zaslueno radom; zaslueno
priznanje, potovanje, zahvalnost i sl
zasluan prid., odi*, v. zdsluzni - koji ima
zasluge za neto; koji je doprinio ne
emu.
zasluiti gl. svr., prez. zasluim, trp. prid.
zasluen - zaraditi ta predano radei;
stei ne samo novac nego i priznanje ili
kritiku.
zasluno pril. - na zasluan nain, sa za
slugama.
zaslunost im. . r., g. jd. zaslunosti,
instr. jd. zaslunoulzasluno ti - oso
bina onoga ko je za ta zasluan,
zasmetati gl. svr., prez. zasmetam - na
praviti kakvu smetnju, omesti, prekinuti
nekog u poslu,
zasmijati (se) gl. svr., prez. zasmijeml
zasmijem (se), trp. prid. zasmijan - na
vesti nekog da se smije, nasmijati (se);
poeti se smijati,
zasmijavanje gl. im. s. r. od zasmijavati
(se).
zasmijavati (se) gl. nesvr. i u., prez.
zasmijavam, trp. prid. zasmijavan - up.
zasmijati (se),
zasmoliti gl. svr., prez. zasmolim, trp.
prid. zasmoljen - zatvoriti smolom; pre
mazati smolom.

zastajati
zasmraditi gl. svr., prez. zdsmmdim, trp.
prid. zdsmrden - rairiti smrad, uiniti
smrdljivim, usmrditi.
zasmrMenost im. .. r., g. jd. zasmraenosti, instr. jd. zasmrdenoulzdsmrdenosti - osobina onoga to je zasmraeno, usmrenost.
zasmrditi/zasmiiti i zasmrjeti/ zasmrdjeti gl. svr., prez. zasm rdim !za
sm rdim , trp. prid. zasm renlzasm rdeti poeti iriti neugodan miris, iriti smrad,
poeti smrditi, zasmraditi,
zasm rdi vanje gl. im. s. r. zasmrdi vati.
zasmrivati gl. nesvr., prez. zasmMuje,
trp. prid. zasmiivan - initi da ta po
stane smrdljivo, iriti smrad,
zasnijeiti gl. svr., prez. zdsnijeim, trp.
prid. zasnijeen - poeti snijeiti; okre
nuti kiu u snijeg,
zasnivanje gl. im. s. r. od zasnivati (se),
zasnivati (se) gl. nesvr., prez. zasnivam
{se), trp. prid. zasnivan - temeljiti neku
misao ili ideju na neemu; pozivati se
na ta.
zasnovanost im. . r., g. jd. zasnovanosti,
instr. jd zasnovanou!zasnovanosti osobina onoga to je zasnovano; utemeljenost.
zasnovati gl. svr., prez. zasnujem, trp.
prid. zasnovan - utemeljiti, dati, posta
viti osnovu, osnovati,
zasoliti gl. svr., prez. zasolim, trp. prid.
zasoljen - previe posoliti, staviti pre
vie soli u neto, jae posoliti; prenes.
nanijeti tetu, zabiberiti; neugodnom
alom pretjerati nanosei kome tetu,
zaspalo pril. - pospano, spavajui,
zaspalost im. . r., g. jd. zaspalo ti, instr.
jd. zaspaloulzaspalosti - stanje onoga
koji spava; pospanost,
zaspati gl. svr., prez. zaspim - utonuti u
san, poeti spavati; prenes. duhovno
odlutati.
zasramiti (se) gl. svr., prez. zasram im
(se), trp. prid. zasrdmljen - postidjeli
(se), zastiditi/zastidjeti se.
zasrebriti (se) gl. svr., prez. zasrebrim,
trp. prid. zasrebren - posrebriti, uiniti
ta srebrnim; dobiti srebrni sjaj, sjajiti se
kao srebro,
zastajati gl. nesvr., prez. zastanem - za
ustavljati se; povremeno stajati; pre
kidati posao s vremena na vrijeme.

zastajkivanje
zastajkivanje gl. im. s. r. od zastajkivati.
zastajkivati gl. nesvr. i u., prez. za
stajkujem - zaustavljati se s vremena na
vrijeme, povremeno i pomalo zastajati,
zastakliti (se) gl. svr., prez. zastaklim
(se), trp. prid. zastakljen - (po)staviti
staklo; zatvoriti staklom; postakliti,
ustakliti; zasjajiti se kao staklo,
zastakljavanje/zastakljivanje gl. im. s. r.
od zastakljavati/zastakljivati.
zastakljavati/zastakljivati (se) gl. nesvr.
i u., prez. zastakljavam/zastakljujem up. zastakliti,
zastakljen prid., odr. v. zastakljeni - postakljen, ustakljen.
zastakljenost im. . r., g. jd. zastakljenosti, instr. jd. zastaklj enou/zastaklje
no ti - stanje i onoga toje zastakljeno,
zastalno/zastalno pril. - na neodreeno
vrijeme, stalno,
zastanak im. m. r., g. jd. zastanka, n. mn.
zas tanci, g. mn. zastanaka - zastoj, za
dravanje, zastajanje; pauza, stanka,
odmor.
zastara im. . r., g. jd. zastare, n. mn.
zastare, g. mn. zastara - zastarjelost,
zastarenje kakvog prava,
zastarijevanje gl. im. s. r. od zastarije
vati.
zastarijevati gl. nesvr., prez. zastarije
vam - postajati starim, nesavremenim;
postajati zbog starosti neupotrebljivim,
zastariti/zastarjeti gl. svr., prez. zasta
rem - postati star, ostariti; ne biti savre
men, biti nevaan zbog proteklog vre
mena.
zastariv/zastarljiv prid., odr. v. zastariv!/
zastarljiv! - ob. zastariv; koji podlijee
starenju, koji moe zastarjeti,
zastari vost/zas tar ljivost im. . r., instr.
jd. zastariv oulzastarljiv ou i zastarivosti/zastarljivosti - ob. zastarivost; mo
gunost zastarijevanja,
zastarjelost im. . r., instr. jd zasta
rjelosti/zastarjelou - stanje onoga to
je zastarjelo; nesavremenost.
zastati gl. svr., prez. zastanem - nakratko
stati, zaustaviti se na trenutak,
zastava im. . r., g. jd. zastave, n. mn.
zastave, g. mn. zastava - bajrak, stijeg,
platno u obliku pravougaonika sa odre
enim simbolima (boje i znakovi) koji

m i

1276
predstavljaju narod, organizacije, odre
ene skupine, grupe, drave,
zastava im. . r., g. jd. zastave, n. mn.
zastave, g. mn. zastava - brana, ustava,
pregrada koja ta zastavlja.
zastavica im. . r., g. jd. zastavice, em. mala zastava,
zastavnik im m. r., g. jd. zastavnika, v. jd.
zstavnie, n. mn. zastavnici, dat.-instr.lok. mn. zstavnlcima - onaj koji nosi
zastavu; in u vojsci,
zastenjati gl. svr., prez. zastenjem poeti stenjati, javiti se stenjui.
zastiditi gl. svr., prez. zastldlm, trp. prid.
zastien - nekoga uiniti stidnim, posu
diti, posramiti,
zastidjeti se gl. svr., prez. zastldlm se,
trp. prid. zastien - postati stidan, postidjeti se, posramiti se, osjetiti stid.
zastien prid., odr. v. zastieni - postien,
posramljen,
zastieno pril. - sa stidom, posramljeno,
postieno.
zastienost im. . r., g. jd. zastieno ti,
instr. jd. zastlenoulzastieno ti - sta
nje onoga ko je zastien, postienost,
posramljenost, osjeaj stida,
zastiranje gl. im. s. r. od zastirati (se),
zastirati (se) gl. nesvr., prez. zastirem
(se) - sve prekrivati ime sterui preko
ega; prekrivati se ime radi zatite,
zastoj im. m. r., g. jd. zastoja, g. mn.
zastoja - privremeni prekid kretanja ili
nekog posla,
zastor im. m. r., g. jd. zastor, g. mn.
zastora - zavjesa, roletna, draperija; ono
to se stavlja preko neega ili oko
neega da se zatiti od pogleda, sunca i
dr.
zastraniti gl. svr., prez. zastranim, trp.
prid. zastranjen - poi pogrenim pu
tem; odvojiti se.
zastranjivanje gl. im. s. r. od zastranji
vati.
zastranjivati gl. nesvr. i u., prez. za
stranjujem - up. zastraniti,
zastraen prid., odr. v. zastraeni zaplaen, uplaen, ustraen.
zastraeno pril. - na zastraen nain, upla
eno, prepadnuto, preplaeno, s osjea
njem straha,
zastraenost im. . r., g. jd. zastraenosti,
instr. jd zastraenou!zastraenosti -

stanje u kojem se nalazi onaj koji osjeti

strah, zaplaenost, ustraenost, jak strah,
zastraiti (se) gl. svr., prez. zastraim,
trp. prid. zastraen - utjerati u koga
strah, prepasti, zaplaiti, uplaiti koga;
osjetiti jak strah, prepasti se, zaplaiti
se.
zastraivanje gl. im. s. r. od zastraivati
(se).

zastraivati gl. nesvr., prez. zastraujem,

trp. prid. zastraivan - up. zastraiti,
zastraujui prid. odr. v. - koji zastrauje,
koji ulijeva strah, straan,
zastrijeti gl. svr., prez. zastrem, trp. prid.
zastrt - sve prekriti, sasvim pokriti,
zastupanje gl. im. s. r. od zastupati,
zastupati gl. nesvr., prez. zastupam, trp.
prid. zastupan - predstavljati, zauzimati
se za nekog ili za neto; po slubenoj
dunosti biti na mjestu nekog drugog i
govoriti u njegovo ime.
zastupljenost im. . r., g. jd. zastuplje
nosti, instr. jd. zastupljenou/zastu
pljenosti - prisutnost neega u nekoj cje
lini.
zastupnica im. . r., g. jd. zastupnice, v.
jd. zastupnice, n. mn. zstupnice, g. mn.
zastupnica - enska osoba zastupnik,
ona koja koga/ta zastupa,
zastupniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na zastupnike,
zastupniki pril. - kao zastupnik, na nain
zastupnika,
zastupnik im. m. r., g. jd. zastupnika, v.
jd zastupnle, n. mn zastupnici, g. mn.
zastupnika - delegat, predstavnik; onaj
koji openito zastupa ije interese; pred
stavnik biraa u parlamentu ili tijelu
zakonodavne vlasti
zastupnitvo im. s. r., g. jd. zastupnitva,
g. mn. zstupnltava - zastupnika dje
latnost; predstavnitvo, pravno ili fizi
ko lice koje se bavi zastupanjem, za
stupstvo.
zastupstvo im. s. r., g. jd. zastupstva, g.
mn. zastupstava - zastupnitvo,
zasukan prid., odr. v. zasukanI - uvrnut,
uvijen; razoblien, razvuen u jednu
stranu; prenes. zadrt, duhovno ograni
en.
zasukanac im. m. r., g. jd zasuknca, n.
mn. zasuknci, g. mn. zasukanaca - onaj

zasvrbiti
koji je udno neobian, uvrnut, za
sukan, tvrdoglav,
zasukati gl. svr., prez. zasuem, prid. trp.
zasukan, imp. zasui - uvrnuti, zavrnuti;
podaviti; izobliiti,
zasukivanje gl. im. s. r. od zasukivati,
zasukivati gl. nesvr., prez. zasukujem up. zasukati.
zasun im. m. r., g. jd. zasuna, g. mn.
zasuna - zasovnica, reza, vrsta jedno
stavnog zatvaraa; zaporni dio koji u
cjevovodu omoguuje proticanje bez
promjene smjera kretanja,
zasuti (se) gl. svr., prez. zaspem (se), trp.
prid. zasut, imp. zaspi - sipanjem ega
prekriti ili popuniti ta; prosuti neto po
neemu; posuti po nekom ta sitno,
prahu ili u djeliima; staviti ta sitno u
ta sipajui odozgo; naglo poeti padati
u jednakim djeliima (o kii); prenes.
ljutito govoriti,
zasuziti (se) gl. svr., prez. zasuzlm, trp.
prid. zasuen - poeti suziti, zaiskriti
suzom.
zasunjiti gl. svr., prez. zasuznjlm zarobiti, uiniti sunjem, zatvorenikom,
zasvagda pril. - zauvijek, za sva vremena,
zasvijetliti gl. svr., prez. zasvijetllm, trp.
prid. zasvijetljen - poeti svijetliti,
zasvinjiti gl. svr., prez. zasvlnjlm, trp.
prid. zasvlnjen - uprljati i napraviti ne
red kao svinja; zakrmiti, postati tvrdo
glav.
zasvirati gl. svr., prez. zasviram, trp.
prid. zasvlran - poeti svirati, zapoeti
sviranje.
zasvjedoiti gl. svr., prez. zasvjedoim,
trp. prid. zasvjedoen - ob. posvjedoiti,
potvrditi neto kao svjedok,
zasvjetlucati gl. svr., prez. zasvjetlucam,
em. - poeti pomalo svijetliti, svjetlu
cati.
zasvoditi gl. svr., prez. zasvodlm, trp.
prid. zasvoen - natkriti, staviti krov,
staviti svod; prenes. prekriti, zatititi,
zasvoavanje/zasvoivanje gl. im. s. r. izved. od zasvoavatUzasvoivati.
zasvoavati/zasvoivati gl. nesvr., prez.
zasvdavam/zasvdujem, trp. prid. zasvdavan/zasvdlvan - up. zasvdditi.
zasvrbiti/zasvrbiti i zasvrbjeti/zasvrbjeti gl. svr., prez. zasvrblm/zasvibim poeti svrbiti, zagolicati, zakakiljati.

zasvrdlati
zasvrdlati/zasvrdlati gl. svr. prez. zdsvrdlam /zasvidlam , prid. trp. zdsvrdldn poeti svrdlati, zaburgijati, buiti svrd
lom.
zaeeriti gl. svr., prez. zaeerim , trp.
prid. zaeeren - zasladiti eerom, po
eeriti, uiniti neto slatkim, staviti
eera.
zailjen prid., odr. v. za ilje n i - koji ima
iljak; kome je nainjen iljak, zaotren,
zailjenost im. . r., g. jd. zdiljenosti,
instr. jd. zd ilj enoul zailjeno ti - sta
nje i osobina onoga to je zailjeno,
zaotrenost, naotrenost.
zailjiti gl. svr., prez. zailjim, trp. prid.
zailjen - uiniti neto iljatim, napraviti
iljak, zotriti, naotriti vrh.
zaiti gl. svr., prez. zaijem, trp. prid.
zaiven - spojen ivanjem, uiven, sa
svim zatvoren iglom i koncem, saiven.
zaitati/zaitati gl. svr., prez. zaitim l
zaitim, onomat. - poeti itati,
zaivanje gl. im. s. r. - spajanje ivanjem,
zaivati gl. nesvr., prez. zaivam - oba
vljati zaivanje.
zakljocati gl. svr., prez. zdkljocdm,
onomat. - poeti kljocati, zaklepetati
zakrgutati gl. svr., prez. zakrguem,
onomat. - poeti krgutati, zakripati zu
bima.
zakripati/zakripiti gl. svr., prez. zakripam/zakripim - poeti kripati, kra
tko kripnuti.
zatedjeti gl. svr., prez. zatedim, trp.
prid. zdteen - utedjeti, sauvati tedei.
zatiavati/zatiivati gl. nesvr., prez.
zatidvdm/zatiujem - pruati, oba
vljati zatitu, tititi,
zatien/zatien prid., odr. v. zatieni!
zatieni - koji je pod zatitom, koga
brane, tite, uvaju,
zatlenost/zatienost im. . r., g. jd. zdtieno stilzatieno ti, instr. jd. zatienou/zatienou i zatieno stilzdtienosti - stanje onog koga tite; mogu
nost i stepen zatite,
zatita im. . r., g. jd. zatite - tienje,
osiguravanje, uvanje, sklanjanje od ne
ega; odbrana; sredstva kojima se ko/ta
uva, brani, titi; organizacija koja se
bavi odbranom, tienjem, uvanjem
koga/ega.

zatirati (se)

1279

1278
zatititi/zatititi gl. svr., prez. zatitim!
zatitim, prid. trp. zatienizatien osigurati, sauvati, odbraniti; v. tititi,
zatitni prid. odr. v. - onaj koji se odnosi
na zatitu ili slui kao zatita,
zatitnica im. . r. - ona koja obavlja
zatitu, enska osoba zatitni; vojn. dio
jedinice sa zadatkom da titi glavninu
vojske.
zatitniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na zatitnike,
zatitniki pril. - kao zatitnici, na za
titniki nain, titei.
zatitnik im. m., g. jd. zatitnika, v. jd zatitnie, n. mn zatitnici, g. mn. zatitni
ka, dat.-instr.-lok. mn. zatitnicima onaj koji druge titi od opasnosti; sve
tac.
zatitnitvo im. s. r., g. jd. ztitnitva, g.
mn. ztitnitavd - zatitnika djelat
nost; organizovano pruanje zatite,
zato up. zamj. - zbog ega.
zaukati gl. svr., prez. zaukam, trp.
prid. zaukan, onomat. - poeti ukati;
utopliti, zabundati, uukati.
zaukavanje gl. im. s. r. od zaukavati.
zaukavati gl. nesvr., prez. zaukdvam
- obavljati zaukavanje.
zautati gl. svr., prez. zautim, onomat.
- poeti utati, oglasiti se utanjem.
zautjeti gl. svr., prez. zautimlzautim poeti utjeti, uutjeti; naglo prestati
govoriti, zanijemiti,
zataja/zataja im. . r., g. jd. zataje/zataje
- ono to je tajno; preuenost, tajnost;
preutkivanje, utaja.
zatajiti gl. svr., prez. zatajim, trp. prid.
zatajen - prikriti, sakriti; preutiti, uta
jiti; iznevjeriti, podbaciti, zakazati,
zataknuti gl. svr., prez. zataknem, rad.
prid. zataknuo, trp. prid. zataknut, imp.
zatakni - zatai, zakaiti; umetnuti, za
djenuti.
zatalasan prid., odr. v. zatalasani - usta
lasan, uzburkan; prenes. pokrenut iz sta
nja mirovanja,
zatalasanost im. . r., g. jd. zatalasanosti,
instr. jd. zatalasanoulzatalasanosti stanje i osobina onoga to je zatalasano,
zatalasati gl. svr., prez. zatalasam, trp.
prid. zatalasan - pokrenuti talase; uzbur
kati; zadrhtati; prenes. izazvati drutve-

no gibanje, pokrenuti na djelovanje; po

eti se kretati,
zatamniti gl. svr., prez. zdtamnim, trp.
prid. zatamnjen - uiniti neto tamnim,
potamniti.
zatamnjen prid., odr. v. zatamnjen! - koji
je uinjen tamnim, potamnjen; zamra
en; koji je postao taman, mraan,
zatamnjenost im. . r., g. jd. zatamnjenosti, instr. jd. zatamnjenou/zatamnjenosti - stanje onoga to je zatamnjeno.
zatamnjenje gl. im. s. r. - zatamnjenost.
zatamnjeti (se) gl. svr., prez. zdtamnim,
trp. prid. zatamnjen - postati taman,
potamnjeti,
zatakati gl. svr., prez. zatakam, trn.
prid. zatakan - prikriti, sakriti istinu o
nekome ili neemu, prikriti; ublaiti,
zatakavanje/zataki vanje gl. im. s. r. izved. od zatakavati/zatakivati.
zatakavati/zatakivati gl. nesvr., prez.
zatakavam!zatakuj em - up. zatakati,
zateen/zateknut prid., odr. v. zateeni!
zateknuti - koji je uhvaen u kakvom
nezgodnom poslu, koji je iznenaen
zbog toga to je otkriven,
zateeno pril. - iznenaeno,
zateenost/zateknutost im. . r., g. jd.
zateeno stilzateknuto ti, instr. jd. zateenou/zateknutou i zateenosti/zateknutosti - stanje onoga koji zateen,
zateknut.
zatei/zatei (se) gl. svr. prez. zateeml
zateem i zateknem (se) - naii na neto,
vidjeti nekog ili neto u datom trenutku;
nai se kao svjedok, uhvatiti na djelu,
zatega/zatega im. . r., g. jd. zate gel
zatege, dat. jd zatezi/zatezi - ono ime se
zatee, stee; ue, kanap za zatezanje,
zategnut prid., odr. v. zategnuti - napet,
neoputen; prenes. krut, oprezan, napre
gnut; neprijateljski,
zategnuti gl. svr., prez. zategnem, rad.
prid. zategnuo! zate gao, trp. prid. zate
gnut - napregnuti, povui do kraja; uda
ljiti krajeve jedan od drugog; prenes.
biti veoma udaljen, neprijateljski raspo
loen.
zategnuto pril. - vrsto; oprezno, uzdrano; kruto, napregnuto; neprijateljski.

zategnutost im. . r., g. jd. zategnutost,

instr. jd zategnutou/zategnutosti - sta
nje onog to/koje zategnut(o).
zateknue gl. im. s. r. od zateknuti.
zateknut prid., odr. v. zateknuti - zateen;
oteknut.
zateknuti gl. svr., prez. zateknem -zatei
koga, uhvatiti na djelu,
zateknutost im. . r., g. jd. zdteknutst,
instr. jd zateknutou/zateknutosti - sta
nje onog to/ko je zateknut(o); zateenost; oteknue.
za tepati gl. svr., prez. zdtepdm - poeti
tepati; protepati,
zatesati gl. svr., prez. zateem, trp. prid.
zate san - poeti tesati; malo otesati, za
rubiti; zailjiti, zaotriti teui,
zatesterisati gl. svr. (perz.), prez. zates te riem - poeti testerisati,
zateturati (se) gl. svr., prez. zateturam
(se), trp. prid. zateturan - poeti teturati,
pote turati,
zatezanje gl. im. s. r. od zatezati (se),
zatezati (se) gl. nesvr., prez. zdtezem up. zategnuti (se),
zatezni prid. odr. v. - koji se naknadno
dodaje, koji ide uz osnovu (npr. zatezna
kamata),
zaticanje gl. im. s. r. od zaticati,
zaticati (se) gl. nesvr. i u., prez. zatiem
(se), trp. prid. zatican - stvarati otok,
oticati; nalaziti, uhvatiti na djelu, nala
ziti u kakvom stanju, poloaju,
zatiljak/zatiljak im. m. r., g. jd. zatiljka!
zatiljka, n. mn. zatiljci!zatiljci, g. mn.
ztiljdka/zatiljdka - zadnji dio glave;
potiljak.
zatim/zatim pril. - poslije toga, potom;
osim toga, jo, uz to.

zatira im. m. r., g. jd. zatira, g. mn.

zatiraa - onaj koji zatire ili unitava,
Unititelj, unitavalac.

zatiraev prid. odr. v. - koji pripada zatirau.

zatirakl prid. odr. v. - koji se odnosi na

zatirae.
zadraki pril. - na zatiraki nain, kao
zatirai, zatirui.
zatiraica im. . r., g. mn. zatirdica - ona
koja ta zatire, unititeljica, unititeljka.
zatiranje gl. im. s. r. od zatirati (se),
zatirati (se) gl. nesvr., prez. zadrem (se)
- unitavati, gaziti do nestanka; utirati,

zatiskati
sravnjivati; prenes. nestajati, gubiti se,
izumirati.
zatiskati gl. svr., prez. zatiskam, trp.
prid. zatiskan - up. zatisnuti,
zatiskati gl. nesvr., prez. zatiskam - ob.
zatiskivati.
zatiskivanje gl. im. s. r. od zatiskivati.
zatiskivati (se) gl. nesvr., prez. zatiskujem (se), trp. prid. zatisklvan - up. zati
snuti.
zatisnuti gl. svr., prez. zatisnem - tisnuti
za ta; ugurati, utisnuti (se); zapuiti,
zaepiti (se); prenes. zaboraviti gdje je
ta ostavljeno, zametnuti,
zatije/zatije im. s. r., g. jd. zatija/
zatija - mir poslije buke; stanje poslije
prekida ega burnog, nemirnog; privre
meno mirovanje; prestanak pucnjave;
zaklonjeno mjesto,
zatitrati - gl. svr. prez. zatitram, gl. prid.
rad. zatitrao, gl. prid. trp. zatitran - po
eti titrati.
zatjecanje gl. im. s. r. od zatjecati zaticanje.
zatjecati (se) gl. nesvr., prez. zatjeem
(se), prid. trp. zatjecan - up. zatei (se),
zaticati.
zatjerati gl. svr., prez. zatjeram - rastje
rati; otjerati, protjerati; utjerati, zabiti,
zatjerivanje gl. im. s. r. od. zatjerivati.
zatjerivati gl. nesvr., prez. zatjerujem up. zatjerati,
zato pril. - zbog toga, iz tog razloga,
zatoen prid., odr. v. zatoeni - zarobljen;
zatvoren.
zatoenica im. . r. - ona koja je zatoena,
zarobljenica; zatvorenica,
zatoeniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na zatoenike,
zatoeniki pril. - kao zatoenici, na
zatoeniki nain,
zatoenik im. m. r., g. jd. zatoenika, n.
mn. zatoenici, g. mn. zatoenika, dat.instr.-lok. mn. zatoenicima - zaroblje
nik, onaj k o je zatoen,
zatoenitvo im. s. r. - zarobljenitvo;
stanje onoga koji je zatoen; zatoenje,
zatoenost im. . r., g. jd. zatoenosti,
instr. jd. zatoenou!zatoenosti - sta
nje onoga ko je zatoen, strpan u zatvor;
zatoenje; zatvorenost.

1280

1281
zatoiti gl. svr., prez. zatoim, trp. prid.
zatoen - oduzeti nekom slobodu kre
tanja, zatvoriti, strpati u zatvor,
zatoka im. . r., g. jd. zatoke, dat. zatoi uvala, uzak prostor u kopnu u koji se
uvuklo jezero ili more.
zaton im. m. r., g. jd. zatona - manji zaliv,
zatopliti gl. svr., prez. zatopll, trp. prid.
zatopljen - otopliti, postati toplo,
zator im. m. r., g. jd. zatora, g. mn. zatra
- propast, unitenje, istrebljenje,
zatornik im. m. r., g. jd. ztomika, n. mn.
zatornlci, g. mn. ztomika - Unititelj,
onaj koji upropatava, istrebljuje, onaj
koji sve zatire,
zatrapati gl. svr., prez. zatrapam - poeti
trapati; zagaziti trapajui.
zatrapiti gl. svr., prez. zatraplm, trp.
prid. zatrapljen - poeti trapiti; staviti u
trap, utrapiti; pokriti zemljom, zatrpati,
zatraviti (se) gl. svr., prez. zatravi (se),
trp. prid. zatravljen - posijati travu;
obrasti travom, zarasti u travu, ostaviti,
prepustiti travi,
zatravljen prid., odr. v. zatravljeni obrastao travom, preputen travi; po
sijan travom; zaputen, nenjegovan.
zatravljeno pril. - kao zatravljen, obraslo
travom, zaputeno,
zatravljenost im. . r., g. jd. zabavlje
nosti, instr. jd. zabavljenou/zatravlje
no st i - stanje onog to je zatravilo,
zatravljivanje gl. im. s. r. od zatravljivati
(se).
zatravljivati (se) gl. nesvr., prez.
zatravljuje (se), trp. prid. zat rav ljiv an up. zatraviti (se),
zatraiti gl. svr., prez. zatraim, trp.
prid. zatraen - zaiskati, traiti ta od
koga; zamoliti koga za kakvu uslugu,
zatrati se gl. svr., prez. zatrlm se, trp.
prid. zatran - uhvatiti zalet u tranju;
potrati, pojuriti trkom; prenes. krenuti
prije vremena,
zatravanje gl. im. s. r. od zatravati se.
zatravati se gl. nesvr., prez. zatbavam
se - up. zatrati se.
zatrebati gl. svr., prez. zatrebam - poja
viti se kao potreba, postati potreban;
dobiti, imati potrebu za neim; osjetiti
nedostatak neega,
zatreperiti gl. svr., prez. zat repe rim poeti treperiti, zadrhtati, zastrepiti.

zatreptati gl. svr., prez. zatrepem poeti treptati (o oima i trepavicama),

zatrepteti gl. svr., prez. zatreptlm poeti treptjeti, up. zatreperiti,
zatresati (se) gl. nesvr. i u., prez. zatresam (se), trp. prid. zatresan - up.
zatresti (se),
zatreskati (se) gl. svr., prez. zatreskam
(se), trp. prid. zatreskan - poeti tre
skati; prenes. beskrajno se zaljubiti u
koga.
zatresti/zatresti (se) gl. svr., prez. zatresem/zatresem (se), trp. prid. zatresen poeti (se) tresti; uiniti da se ta/ko
trese, potresti; zadrhtati,
zatretati gl. svr., prez. zatretlm - poeti
tretati; preglasno se oglasiti; zatutnjati;
zagrmjeti.
zatrgoviti (se) gl. svr., prez. zatrgovlm
(se) - uiniti koga trgovcem, postaviti ga
za trgovca; postati trgovac,
zatrijeti (se) gl. svr., prez. zatrem - up.
zatrti (se), uiniti da ta nestane, istri
jebiti se.
zatrkati/zatikati se gl. svr., prez. zatrkam/zatrkam se i zatrem/zatrem se zatrati, zaletjeti se; poeti trkati, potrkati, potrati,
zatrkavanje/zatrkfvanje gl. im. s. r. od
zatrkavati/zatrkivati se.
zatrkavati/zatrkivati se gl. nesvr. i u.,
prez. zatrkavam/zatrkujem se - up. za
trkati/zatrkati se.
zatrovan prid., odr. v. zatrovani - koji je
uzeo ili je bio u kontaktu sa otrovnim
materijama, otrovan; prenes. koji je po
tpuno ispunjen loim mislima i osjea
njima.
zatrovanost im. . r., g. jd. zatrovanosti,
instr. jd. zatrovanou/zarovanosti - sta
nje onog toje zatrovano,
zatrovanje gl. im. s. r. od zatrovati (se),
zatrovati (se) gl. svr., prez. zatrujem
(se), trp. prid. zatrovan - otrovati (se),
uiniti da neto postane otrovno; zaga
diti; prenes. utjecati na nekoga loim
mislima i idejama,
zatrpan prid., odr. v. zatrpani - prekriven,
zasut ime teko otklonjivim, nedostu
pan; prenes. preoptereen,
zatrpano pril. - nedostupno, prekriveno
ime, nedostupno; prenes. preopteree
no.

zatupast
zatrpanost im. . r., g. jd. zatrpanosti,
instr. jd. zatrpanou/zatrpanosti - sta
nje onog to je zatrpano; preoptereenost ime.
zatrpati (se) gl. svr., prez. zatipam (se),
trp. prid. zatrpan - nabacati neto preko
neeg tako da postane nedostupno; pre
kriti ta zasipajui ga; nabacivanjem
ega preko sebe biti zatrpan; prenes.
imati ili dati nekom previe posla,
zatrpavanje gl. im. s. r. od zatrpavati
(se).
zatrpavati (se) gl. nesvr., prez. zatrpa
vam (), trp. prid. zatrpavan - up.
zatrpati (se),
zatrti (se) gl. svr., prez. zatrem (se), rad.
prid. zatro, trp. prid. zatrt/zatrven - uni
titi, istrijebiti; potpuno nestati, izumri
jeti.
zatrubiti gl. svr., prez. zatrublm/zatrublm - poeti trubiti, oglasiti se trubei,
trubom.
zatrudnjavanje gl. im. s. r. od zatrudnjavati.
zatrudnjavati gl. nesvr. i u., prez. zatrudnjavam - esto ostajati trudna, zano
siti, ostajati u drugom stanju,
zatrudnjeti gl. svr., prez. zatrudnlml
zatrudnlm, rad. prid. zatrudnjela - (p)ostati trudna, nosea (ena), ostati u dru
gom stanju; zanijeti,
zatruskati gl. svr., prez. zatruskam poeti traskati,
zatucan prid. neodr. v. - primitivan, za
ostao; mentalno ogranien,
zatucano pril. - na primitivan ili zaostao
nain; primitivno, zaostalo,
zatucanost im. . r. g. jd. zatucanosti,
instr. jd. zatucanosti/zatucanou - pri
mitivizam, zaostalost, osobina onoga
koji je zatucan,
zatucanje gl. im. s. r. od zatucati,
zatucati gl. nesvr. i u., prez. zatucam,
trp. prid. zatucan - up. zatui/zatui,
zatfli/zatui gl. svr., prez. zatuem/zatuem, rad. prid. zatukao, . r. zatukla,
trp. prid. zatuen - ubiti, sasvim utui;
zakucati, pokucati; tukui sabiti; sasvim
utui, ubiti; prenes. uiniti zatucanim,
primitivnim, zaostalim,
zatupast prid., odr. v. zatupastl - kratak,
obao, tubast (o nosu).

zatupiti (se)
zatupiti (se) gl. svr., prez. zatupim (se),
trp. prid. zatupljen - uiniti tupim; za
glupiti, uiniti koga glupim; prenes.
uguiti nekoga priom,
zatupjeti gl. svr., prez. zatupim, rad.
prid. . r. zatupjela, trp. prid. zatupljen postati tup, postati glup; zaglupjeti; otu
pjeti, postati neosjeajan.
zatapkati gl. svr., prez. zatupkam - poe
ti tupkati, lupkati,
zatupljen prid., odr. v. zatupljeni - otu
pljen, zarubljen, koji je uinjen tupim;
zaglupljen.
zatupljeno pril. - na zatupljen nain; tupo,
glupo, zaostalo, primitivno,
zatupljenost im. . r., g. jd. zatupljeno ti,
instr. jd. zatupljeno u/zatupljeno st i stanje i osobina zatupljenog.
zatupljenje gl. im. s. r. od zatupiti (se),
zatupljivanje gl. im. s. r. od zatupljivati
(se).
zatupljivati (se) gl. nesvr., prez. zatu
pljujem (se), trp. prid. zatupljivan - up.
zatupiti (se) i zatupjeti,
zaturanje gl. im. s. r. - od zaturati (se),
zaturati (se) gl. nesvr. i u., prez. zaturam (se), trp. prid. zaturan - up. zaturiti
(se).
zaturiti (se) gl. svr., prez. zaturim (se),
trp. prid. zaturen - izgubiti se, zabaciti,
zagubiti, zametnuti, zaboraviti gdje je
neto ostavljeno,
zatvara im. m. r., g. jd. zatvaraa, g.
mn. zatvaraa - ono ime se neto za
tvara; ep, zapuiva; mehanizam za za
tvaranje.
zatvaranje gl. im. s. r. od zatvarati (se),
zatvarati (se) gl. nesvr., prez. zatvaram
(se), prid. trp. zatvaran - obavljati zatva
ranje, initi da neto ne bude otvoreno;
zvanino proglaavati neto zavrenim
ili zatvorenim,
zatvor im. m. r., g. jd. zatvora, g. mn.
zatvora - mjesto namijenjeno za izdra
vanje kazne, kaznionica; oteano pra
njenje crijeva, tvrda stolica,
zatvoren prid., odr. v. zatvoren! - koji nije
otvoren, koji sa svih strana ima pre
gradu; koji nije na slobodi, koji je u
zatvoru; prenes. tamna ili zagasita boja;
povuen, utljiv.

1282

1283
zatvorenica im. . r., g. jd. zatvorenice, n.
mn. zatvorenice, g. mn. zatvorenica enska osoba zatvorenik,
zatvoreniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na zatvorenike, koji im pripada ili potie
od njih.
zatvoreniki pril. - kao zatvorenici, na
nain zatvorenika,
zatvorenik im. m. r. g. jd. zatvorenika,
nom. mn. zatvorenici - onaj koji je za
tvoren; uhapenik, onaj koji u zatvoru
izdrava kaznu; robija; kanjenik;
uznik.
zatvoreno pril. - na zatvoren nain,
zatvorenost im. . r., g. jd. zatvorenosti,
instr. jd zatvorenou/zatvorenosti osobina onog ko je zatvoren; stanje
onog to je zatvoreno,
zatvoriti (se) gl. svr., prez. zatvorim (se),
trp. prid. zatvoren - pregraditi, zagraditi,
ograditi; zabraniti pristup neemu; pre
stati poslovati po isteku radnog vre
mena; prouzroiti oteano pranjenje
crijeva, tvrdu stolicu; oduzeti nekom
slobodu; povui se u privatni ivot; po
vui se u sebe (o osobi),
zatvorski prid. odr. v. - koji se odnosi na
zatvor.
zaudaranje gl. im. s. r. od zaudarati,
zaudarati gl. nesvr., prez. zaudaram iriti neugodan miris, smrdjeti,
zaustaviti (se) gl. svr., prez. zaustavim,
trp. prid. zaustavljen - prekinuti kre
tanje, hod, pokret, bilo kakav posao ili
aktivnost; (pre)stati; sprijeiti, prekinuti;
stati ispred koga ne dozvoljavajui mu
daljnje kretanje, presresti, zadrati; za
drati, skrenuti panju na koga/ta.
zaustavlja im. m. r., g. jd. zaustavlja,
n. mn. zaustavlji, g. mn. zaustavlja
- onaj koji zaustavlja,
zaustavljanje gl. im. s. r. od zaustavljati
(se).
zaustavljati (se) gl. nesvr. i u., prez.
zaustavljam se - up. zaustaviti (se),
zaustavljen prid., odr. v. zaustavljeni koji je sprijeen u aktivnosti; prekinut;
zadran, presretnut.
zaustavljenost im. . r., g. jd. zaiistavljenosti, instr. jd. zaiistavljenoulzaiistavIjenosti - stanje onog ko/to je zausta
vljeno).

zaustavili prid. odr. v. - koji slui za

zaustavljanje (npr. zaustaviti mehani
zam).
zaustiti gl. svr., prez. zaustim, trp. prid.
zauen - otvoriti usta da se ta kae, ali
se odmah predomisliti; pokuati rei, ali
biti prekinuti,
zauci im. m. r. pi. tant., g. mn. zauaka mjesto iza uiju; blagi udarci iza uiju,
zaunice; zauke, zaunici, zaunjaci,
djeija zarazna bolest,
zaunica im. . r., g. jd. zaunice, n. mn.
zaunice, g. mn. zaunica - zauak, uda
rac dlanom iza uiju; amar,
zaunjaci im. m. r. mn., g. mn. zaunjaka,
dat.-instr.-lok. mn. zaunjacima -zauci.
zauvijek pril. - zastalno, za sva vremena,
zasvagda.
zauzdan/zauzdan prid., odr. v. zauzdaniI
zauzdani - koji je upregnut uzdama;
sputan uzdama; prenes. ime sputan,
ogranien.
zauzdanost/zauzdanost im. . r., instr. jd.
zauzdanou/zauzdanou i zauzdanostilzauzdano ti - stanje zauzdanog; oso
bina onog to je zauzdano, obuzdanost,
suzdranost,
zauzdati (se) gl. svr. prez. zauzdam (se),
trp. prid. zauzdan - staviti uzde (konju);
savladati; staviti pod kontrolu nekog ili
neto; obuzdati, suzdrati, savladati (se),
zauzdavanje gl. im. s. r. od zauzdavati
(se).
zauzdavati (se) gl. nesvr. i u., prez.
zauzdavam (se) - up. zauzdati (se),
zauzee gl. im. s. r. od zauzeti (se),
zauzeti (se) gl. svr. prez. zauzmem, rad.
prid. zauzeo, trp. prid. zauzet - silom
doi do neeg; osvojiti, zadobiti; zapo
sjesti; pomoi kome oko ega; angai
rati se, biti na ijoj strani branei, titei
ga.
zauzetost im. . r., g. jd. zauzetosti, instr.
jd. zauzetou!zauzetosti - stanje onoga
k o je zauzet; predanost emu.
zauzimanje gl. im. s. r. od zauzimati (se),
zauzimati (se) gl. nesvr., prez. zauzimam/
zauzimljem (se) - up. zauzeti (se),
zaiizlati (se) gl. svr., prez. zauzlam, trp.
prid. zauzlan - zavezati (se) u vor,
napraviti uzao, uvrstiti uzlom; prenes.
spetljati se.

zavaravati (se)
zauzlavanje gl. im. s. r. od zauzlavati
(se).
zauzlavati (se) gl. nesvr., prez. zauzlavam (se), trp. prid. zauzlavan - up. zaiizlati (se).
zauzvrat/zauzvrat/zauzvrat pril. - u za
mjenu, na isti nain, istom mjerom,
zavada/zavada im. . r., g. jd. zavade!
zavade, n. mn. zavade!zavade, g. mn.
zavada/zavada - zavaanje, posljedica
zavaanja, svaa, rasprava koja je za
vrila ljutnjom,
zavaditi (se) gl. svr., prez. zavadim (se),
trp. prid. zavaen - stvoriti svau, me
usobno posvaati; posvaati se.
zavaanje gl. im. s. r. od zavaati (se),
zavaati (se) gl. nesvr., prez. zov adam
(se) - up. zavaditi (se),
zavaenost im. . r., gn. jd. zavaenosti,
instr. jd. zavaenou!zavaeno ti odnos izmeu zavaenih, stanje meu
zavaenima,
zavala im. . r. g. jd. zavale - uvala,
ulegnuti dio kopna izmeu brda, dolina,
zavala gl. im. s. r. - razg. rezultat zava
ljivanja; zavaljeno, nagomilano nesadjeveno sijeno,
zavaliti (se) gl. svr., prez. zavalim, trp.
prid. zavaljen - gurnuti dolje, zabaciti
unazad; udobno se smjestiti u naslonja;
prenes. prevariti, dovesti u nepriliku;
izdati, gurnuti u probleme; previe se
zaduiti.
zavaljati gl. svr., prez. zavaljam, trp.
prid. zavaljan - poeti valjati, zakotrlja
ti; prenes. dovesti u teku situaciju,
natovariti probleme,
zavaljen prid., odr. v. zavaljeni - gurunt
dolje, sputen vie nego to treba; koji je
u poluleeem poloaju; udobno smje
ten u stolici,
zavaljivanje gl. im. s. r. od zavaljivati
(se).
zavaljivati (se) gl. nesvr. i u., prez.
zavaljujem (se) - up. zavaliti (se),
zavarati gl. svr., prez. zavaram, trp. prid.
zavaran - uraditi neto na prevaru,
prevariti, varajui usmjeriti neiju pa
nju na drugu stranu,
zavaravanje gl. im. s. r. od. zavaravati
(se) - varanje, obmanjivanje,
zavaravati (se) gl. nesvr., prez. zava
ravam (se), trp. prid. zavaravan - up.

zavariti
zavarati (se); zanositi se nemoguim,
bjeati od istine,
zavariti gl. svr., prez. zavarim, trp. prid.
zavaren - spojiti dva dijela metala apa
ratom za zavarivanje; privrstiti varei.
zavariva im. m. r., g. jd. zavarivaa, g.
mn. zavarivaa - onaj koji zavaruje,
varilac.
zavarivanje gl. im. s. r. od zavarivati,
zavarivati gl. nesvr., prez. zavarujem,
trp. prid^jzavarivan, imp. zavaruj - up.
zavariti.
zaveslaj im. m. r., g. jd. zaveslaja, g. mn.
zaveslaja - zamah veslom u toku veslanja.
zaveslati gl. svr., prez. zaveslam, trp.
prid. zaveslan - poeti veslati; odma
knuti u veslanju.
zavesti (se) gl. svr., prez. zdvedem/zavedem {se), trp. prid. zaveden, imp. zavedi,
aor. zavedoh - odvesti pogrenim putem,
prevariti; osvojiti neije srce, privui
panju osobe suprotnog spola; usposta
viti neko stanje, red; unijeti, upisati u
slubene knjige,
zavesti se gl. svr., prez. zaveem!zaveem
se - zaraditi se vezui.
zavezan prid., odr. v. zavezani - svezan,
spetljan; sputan, koji nije slobodan; ne
snalaljiv.
zavezanost im. . r., g. jd. zavezano ti,
instr. jd zavezanou!zavezanost - sta
nje onoga to je zavezano i osobina
zavezanog,
zavezati gl. svr., prez. zaveem, trp. prid.
zavezan - svezati, stegnuti neim, pri
vrstiti uzicom; prenes. ne govoriti, u
tjeti od umora; u nepristojnom opho
enju: rei kome da prestane govoriti,
zaveljaj im. m. r., g. jd. zaveljaja, g.
mn. zaveljaja - ono to je umotano i
zavezano u platno; smotuljak,
zaveljaji im. m. r., em. - mali
zaveljaj; smotuljak, smotulji.
zaviaj im. m. r., lok. jd. zaviaju - rodni
kraj.
zaviajni prid. odr. v. - koji se odnosi na
zaviaj.
zaviajnost im. . r., g. jd. zaviajnosti,
instr. jd. zaviajno scu!zaviajno ti - pri
padnost zaviaju; pravo boravka,
zavidan prid., odr. v. zavidni - koji ima
zavist, koji zavidi, zavidljiv; ljubomo

1284

1285
ran; prenes. koji je visoko, koji se po
dobru odvojio, uspjean,
zavidjeti gl. nesvr., prez. zavidim - biti
zavidan, ljubomoran, nesretan zato to
je neko bolji,
zavidljiv prid., odr. v. zavidljivi - koji je
sklon zavisti,
zavidljivac im. m. r., g. jd. zavidljivcai n.
mn. zavidljivci, g. mn. zavidljivaca,
dat.-instr.-lok. mn. zavidljivcima - onaj
koji je sklon zavidnosti, koji je zavidan,
zavidno pril. - zlobno, sa zaviu, na
zavidan nain; na zavidnom nivou, zna
ajno.
zavidnost im. . r., g. jd. zavidnosti, instr.
jd. zavidnosu!zavidnosti - osobina onog
ko je zavidan; zavist,
za vihoriti (se) gl. svr., prez. zavihdri
(se), prid. trp. zavihoren - poeti viho
riti, zanjihati se, razmahati se na vihoru,
zavija im. m. r., g. jd. zavija, g. mn.
zavijaa - alatka za zavrtanje; platneni
omota za zavijanje oko ega; zavoj,
zavijaa im. . r., g. jd. zavijae, n. mn.
zavijae, g. mn. zavijaae - vrsta kolaa,
savijaa.
zavijanje gl. im. s. r. od zavijati (se),
zavijati gl. svr., prez. zavije, trp. prid.
zavijan - zamesti vijavicom, napadati,
nagomilati se; poeti vijati; oglasiti se
zavijajui.
zavijati gl. nesvr., prez. zavijam, trp.
prid. zavijan - zatvarati, zavrtati vijkom;
umotavati; smotavati u zavijutak, sa
vijati; fijukati (o vjetru); nanositi sme
tove (o snijegu); jaukati, lajati zavi
jajui; prenes. izbjegavati konkretan
odgovor.
zavijen prid., odr. v. zavijem - uvrnut,
privren zavijaem; prenes. zaobila
zan, okolian, uvijen,
zavijeno pril. - na zavijen nain; uvijeno,
uvrnuto, zaobilazno,
zavijutak im. m. r., g. jd. zavijutka, n.
mn. zavijuci, g. mn. zavijutaka, dat.instr.-lok. mn. zavijucima - neto to je
zavijeno ili umotano u mali zaveljaj;
smotuljak; izvijen dio neega; krivina,
zavikati gl. svr., prez. zaviem, trp. prid.
zdvikan, imp. z,avii - poeti vikati,
zaviknuti gl. svr., prez. zaviknem, rad.
prid. zaviknuo - viknuti, poviknuti.

zavinuti (se) gl. svr. prez. zdvinem {se),

trp. prid. zavrnut - zavrnuti; poviti, iskri
viti, izviti (se),
zaviriti gl. svr., prez. zavirim, pril. sad.
zavirujui - kriom pogledati unutra; na
kratko pogledati, ovla pregledati,
zavirivanje gl. im. s. r. od zavirivati,
zavirivati gl. nesvr., prez. zavirujem,
pril. sad. zavirujui - povremeno pogle
dati, viriti unutra, poviri vati.
zavirkivanje gl. im. s. r. od zavirkivati,
zavirkivati gl. nesvr., prez. zavirkujem,
pril. sad. zavirkujui - povremeno virkati, pomalo zagledati unutra,
zavisan prid., odr. v. zavisni - koji zavisi
od nekoga ili neega; ovisan,
zavisiti gl. nesvr., prez. zvisim - biti
uslovljen neim; biti u zavisnosti od
koga/ega, ovisiti; biti podreen, poti
njen.
zavisno pril. - ovisno, na nain koji je
uslovljen neim,
zavisnost im. . r., g. jd. zavisnosti, instr.
jd. zavisnou!zavisnosti - stanje onoga
koji je zavisan, ovisnost; nesamosta
lnost.
zavist im. . r., g. jd. zavisti, instr. jd.
zaviu!zavisti - osjeaj i stanje onoga
koji je zavidan,
zaviti gl. svr., prez. zavijem, trp. prid.
zavijen - umotati, omotati; uvrnuti, za
vrnuti; skrenuti u stranu,
zavitlati gl. svr., prez. zavitlam, trp. prid.
zavitlan - zavrnuti vitlom; zamahom
baciti u visinu, zafrljaiti; zahvatiti
vrtlogom.
zavitlavanje gl. im. s. r. od zavitlavati
(se).
zavitlavati (se) gl. nesvr., prez. zavitla
vam {se), trp. prid. zavitlavan - up.
zavitlati; prenes. aliti se, zbijati s kim
alu.
zavjera im. . r., g. jd. zavjere, n. mn.
zavjere, g. mn. zavjera - urota; tajni plan
protiv nekog,
zavjerenica im. . r. - urotnica, ena
zavjerenik,
zavjereniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na zavjerenike,
zavjereniki pril. - kao zavjerenici, na
nain zavjerenika.
zavjerenik im. m. r., g. jd. zavjerenika, n.
mn. zavjerenici, g. mn. zavjerenika,

zavlaiti (se)
dat.-instr.-lok. mn. zavjerenicima urotnik, onaj koji priprema zavjeru,
zavjerenitvo im. s. r. - sudjelovanje u
uroti, uestvovanje u zavjeri,
zavjeriti se gl. svr., prez. zavjerim se napraviti zavjeru, urotiti se; dati rije,
obeati (se),
za vjernica im. . r., g. jd. zvjernice tekst zakletve,
zavjesa im. . r., g. jd. zavjese, n. mn.
zavjese, g. mn. zavjesa - platno koje visi
kao ukras ili zatita od pogleda, stora;
zastor.
zavjetaj im. m. r., g. jd. zavjetaja, g.
mn. zavjetaja - ono to je nekom
ostavljeno u amanet, kao obaveza po
slije neije smrti; posljednja volja; za
vjetanje, oporuka, testament,
zavjetanje gl. im. s. r. - ostavljanje opruke.
zavjetatelj im. m. r. - onaj koji zavjeta;
zavjetalac,
zavjetati gl. svr., prez. zavjetam, trp.
prid. zavjetan - ostaviti zavjetaj, opo
ruku, kao obavezu nekom poslije svoje
smrti.
zavjet im. m. r., g. jd. zavjeta, g. mn.
zavjeta - zakletva, sveano obeanje,
zavjetni prid. odr. v. - koji se odnosi na
zavjet.
zavjetnikl prid. odr. v. - koji se odnosi
na zavjetnike.
zavjetniki pril. - kao zavjetnici; na nain
zavjetnika.
zavjetnlk im. im. r., g. jd. zavjetnika, n.
mn. zavjetnici, g. mn. zavjetnika, dat.instr.-lok. mn. zavjetnicima - onaj ko
daje zavjet, ko se zaklinje,
zavjetovanje gl. im. s. r. od zavjetovati
se.
zavjetovati se gl. svr. i nesvr., prez.
zavjetujem se - dati zavjet, zakleti se,
obeati zakletvom,
zavjetrina/zavjetrina im. . r. - mjesto
zaklonjeno od vjetra,
zavlaenje gl. im. s. r. od zavlaiti (se),
zavlaiti (se) gl. nesvr., prez. zavlaim
{se) - stavljati neto u uzak prostor (npr.
zavlaiti ruku u dep); uvlaiti se ko
jekuda; prenes. ulaziti u drutvo kome
ne pripadate, u kojem vam nema mjesta.

zavladati
zavladati gl. svr., prez. zbvladam poeti vladati; imati kontrolu nad neim
ili nad nekim.
zavod im. m. r., g. jd. zavoda, g. mn.
zavoda - institucija specijalizovana za
odreene poslove,
zavoditi gl. nesvr., prez. zavodim, trp.
prid. zdvoen - osvajati, armirati; voditi
krivim putem; upisivati u knjigu proto
kola.
zavoditi se gl. nesvr., prez. zavodim se tonuti u san; gubiti svijest,
zavodljiv prid., odr. v. zavddljivi - koji se
da zavesti; privlaan, primamljiv, zano
san.
zavodljivo pril. - na zavodljiv nain;
zanosno, privlano,
zavodljivost im. . r., g. jd. zavddljivosti,
instr. jd. zavddljivou/zavddljivosti privlanost, zanosnost, zavodnia osobi
na.
zavodnica im. . r., g. jd. zavodnice, n.
mn. zavodnice, g. mn. zvodnica - ena
koja zavodi; gljiva iz porodice peurki,
zavodniki prid. odr. v. - koji se odnosi
na one koji zavode
zavodniki pril. - onako kako rade za
vodnice, na zavodniki nain,
zavodnik im. m. r., g. jd. zvodnika, n.
mn. zavodnici, g. mn. zavodnika, dat.instr.-lok. mn. zavodnicima - onaj koji
osvaja, zavodi ljepotom, duhovitou,
ponaanjem, armer; razvratnik,
zavoenje gl. im. s. r. od zavoditi.
zavoj/zavOj im. m. r., g. jd. zavoja - traka
od gaze ili lana za previjanje rana; kri
vina na putu.
zavoj aiti (se) gl. svr., prez. zavdjaim
(se) - zavojniiti, uiniti koga vojnikom;
zavojniiti se, postati vojnik.
zavoj ast prid., odr. v. zavojasti - krivu
dav, koji ima mnogo zavoja, okuka.
zavoj i im. m. r., g. jd. zvojia, em. mali zavoj,
zavojeva im. m. r., g. jd. zavojevaa, g.
mn. zavojevaa - onaj koji vodi osva
jaki rat; agresor,
zavojevaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na zavojevae,
zavojevaki pril. - kao zavojevai, na
zavojevaki nain,
zavojit prid., odr. v. zdvojiti - pun zavoja,
krivudav.

1286

1287
zavojitost im. . r., g .jd . zvojitosti, instr.
jd. zvojitou/zvojitosti - osobina
onog to je zavojito, krivudavo, krivudavost.
zavojni/zavojni prid. odr. v. - koji se
odnosi na zavoje za previjanje.
zavojnica/zavojnica im. . r., g. jd. za
vojnice, n. mn. zavojnice, g. mn. za
vojnica - ono to u obliku ima zavoje,
spirala, zavijutak; vijugava linija; ono
to se omotava oko neeg; spiralni dio
stroja.
zavojniiti (se) gl. svr., prez. zavojniim
(se), trp. prid. zavdjnien - uiniti koga
vojnikom; postati vojnik,
zavoljeti (se) gl. svr., prez. zavolim (se),
rad. prid zavdlio, . r. zavoljela - poeti
(se) voljeti; poeti osjeati ljubav;
zaljubiti se.
zavonjati gl. svr., prez. zavdnjam - po
eti vonjati, zasmrdjeti/zasmrditi.
zavraanje gl. im. s. r. od zavratiti (se),
zavratiti (se) gl. svr., prez. zdvratim (se),
trp. prid. zavraen - zavrnuti, pod(a)viti,
zaviti; izviti vrat i okrenuti glavu; po
novo se vratiti na isto mjesto,
zavrbovati gl. svr. prez. zdvrbujem privoljeti nekog na neto ili privui
nekog s odreenim ciljem,
zavreivati nesvr., prez. zavreujem up. zavrijediti,
zavrijedjeti gl. svr., prez. zdvrijedim biti vrijedan ega, zasluiti ta.
zavriskati/zavriskati gl. svr., prez. zavriskam/zavriskam - poeti vriskati,
oglasiti se vriskom,
zavritati gl. svr., prez. zavritim - poeti
vritati.
zavrnut/zavrnut prid., odr. v. zavrnuti/
zavrnuti - zavijen, uvijen, uvrnut; pre
nes. nezgodan za saradnju, krut; aknut,
uvrnut, luckast,
zavrnuti/zavinuti gl. svr., prez. zavrnemlzdvmem - zatvoriti zavrtanjem
ega, uvrnuti; zaviti, podviti, podvrnuti,
uiniti skraim; prenes. prevariti, pre
skupo naplatiti,
zavravanje gl. im. s. r. od zavravati
(se).
zavravati (se) gl. nesvr., prez. zavrava
(se), trp. prid. zaviavan - dovravati,
okonavati ta ranije zapoeto.

zavretak im. m. r., g. jd. zavretka, n.

mn. zavreci, g. mn. zavretaka - kraj,
konac ega; zadnji dio; posljednji dio.
zavriti/zavriti gl. svr, prez. zavrim!
zavrim, trp. prid. zavren!zavren - sve
uraditi, dovesti neto do kraja, dovriti,
zavrni prid. odr. v. - posljednji, krajnji,
zakljuni; koji je na zavretku ega (npr.
zavrni ispit),
zavrnica im. . r., g.jd. zavrnice, n. mn.
zavrnice - posljednja faza neega, za
vrni dio.
zavrta im. m. r., g. jd. zavrta, g. mn.
zavrta - ono ime se neto zavre,
zavrtaj im. m. r., g. jd. zdvrtaja - jedan
zamah ili okret pri zavrtanju,
zavrtanj/zavrtanj im. m. r., g. jd. za
vrtnja!zavrtnja, n. mn. zavetnji! zavrtnji
- araf, vijak.
zavrtanje gl. im. s. r. od zavrtati.
zavrtati gl. nesvr., prez. zavrem - vriti
zavrtanje, uvrtati; prenes. neprirodno
govoriti, uvijati,
zavrtjeti/zavrtjeti (se) gl. svr., prez.
zavrtim!zavrtim (se), trp. prid. zavren!
zavren - poeti (se) vrtjeti; odmaknuti
u vrenju; snano okrenuti vrtei; pre
nes. zamantati se, osjetiti vrtoglavicu,
zavrvjeti/zavrvjeti gl. svr., prez. zavrvi!
zavrvi - poeti vrvjeti, uzeti maha vrvei, provrvjeti sa svih strana; uzrokovati
mete.
zavrzlama im. . r. (tur.), g. jd. zavrzlame
- zapetljana, komplikovana stvar; petlja
nija, petljanje.
zavuen prid., odre. v. zavueni - duboku
uvuen; skriven iza ega; nepristupaan,
zavui (se) svr. prez., zavuem!zavuem
(se), trp. prid. zavuen - uvui (se) du
boko; sakriti se uvlaenjem u ta, ili zavlaenjem iza ega; ui u skuen pro
stor; ispuniti sve ime (dim, hladnoa i
sl.); odugovlaenjem odvojiti, udaljiti
od rjeenja ega.
zazeleniti gl. svr., prez. zazelenim/z.azelenim - pozeleniti, uiniti zelenim,
obojiti u zeleno,
zazelenjeti se gl. svr., prez. zazelenim!
zazelenim se - pozelenjeti; postati zelen,
zazidati gl. svr., prez. zazidam - staviti
zid, zatvoriti zidom; zidajui zagraditi,
pregraditi.

zaivjeti
zazimiti gl. svr. prez. zdzimim - doekati
gdje zimu; biti zateen zimom; ui u
zimu.
zazimljavanje gl. im. s. r. od. zazimljavati.
zazimljavati gl. nesvr., prez. zazimljavam, trp. prid. zdzJmljen - up. zazimiti,
zaziranje gl. im. s. r. od zazirati,
zazirati gl. nesvr., prez. zazirem - skla
njati se od neega, prezati, izbjegavati
neto zbog nelagodnosti ili nesigurno
sti; okretati glavu od ega, gnuati se,
grstiti se.
zazivanje gl. im. s. r. od zazivati,
zazivati gl. nesvr., prez. zazivam, trp.
prid. zazivan - zvati nekog glasno, po
zivati vie ljudi; prizivati koga/ta.
zazor im. m. r., g. jd. zazora, g. mn.
zazora - rezultat zaziranja, zaziranje, ne
lagoda; izbjegavanje; gnuanje, odvrat
nost.
zazoran prid., odr. v. zazorni - koji iza
ziva zazor, neugodan; gnusan, odvra
tan.
zazoriti gl. svr., prez. zdzorim, trp. prid.
zazoren - poeti zriti, sazreti; poeti svi
tati, osvanuti,
zazubica im. . r., g. jd. zazubice, n. mn.
zazubice - zubno meso.
zazujati gl. svr., prez. zazujim - poeti
zujati, oglaavati se zujanjem kao pela,
zaagriti se gl. svr., prez. zdagrim se zaariti se, zaplamteti, zapaliti se; pre
nes. emocijama podgrijati priu,
zaaliti gl. svr., prez. zaalim, trp. prid.
zdaljen - poeti aliti, osjetiti tugu za
im proputenim,
zaarenost im. . r., g. jd. zaarenosti,
instr. jd. zaar enou!zaarenosti - oso
bina i stanje zaarenog, usijanost, uarenost.
zaariti se gl. svr., prez. zddrim se postati (kao) ar, usijati se; zacrvenjeti
se.
zaditi gl. svr,. prez. zadijem, trp. prid.
zadiven - pobjei; udariti; zapaliti ciga
retu sa zadovoljstvom; zapaliti vatru,
uraditi neto punom snagom,
zaeljeti (se) gl. svr., prez. zaelim/
zaelim (se) - imati elju za im, poe
ljeti koga/ta.
zaivjeti gl. svr., prez. zaivim, trp. prid.
zaJvljen - poeti ivjeti; zapoeti ivot;

zamiriti
prenes. zapoeti neku ideju ili neki
proces, uiniti da neto bude prihvae
no.
zamiriti gl. svr., prez. zamirim/za
mirim, trp. prid. zamiren - stisnuti oi;
namjerno ne vidjeti, praviti se da se ne
vidi.
zauboriti gl. svr., prez. zazuborim/zazubdrim, onom. - poeti uboriti, putati
zvukove kao voda dok se kotrlja kroz
kamenje.
zautiti gl. svr., zazutim, trp. prid. za
tuen - poutiti, uiniti utim, obojiti u
uto.
zautjeti se gl. svr., prez. zazutim se postati ut, poutjeti.
zbaciti gl. svr., prez. zbacim, trp. prid.
zben - trzajem baciti sa neega; sklo
niti upotrebom sile.
zbacivanje gl. im. s. r. od zbacivati,
zbacivati gl. nesvr. i u., prez. zbacujem,
trp. prid. zbacivan - vriti zbacivanje;
up. zbaciti.
zbijati (se) gl. nesvr., prez. zbijam (se) stiskati; praviti neto (ob. alu),
zbijen prid., odr. v. zbijeni - stisnut, zgu
snut, sadrajan; vrsto povezan,
zbijeno pril. - na zbijen nain, stisnuto,
zgusnuto, sadrajno, saeto,
zbijenost im. . r., g. jd. zbijenosti, instr.
jd. zbijenou/zbijenosti - stanje i osobi
na zbijenog,
zbilja pril. - zaista, stvarno, uistinu, do
ista.
zbilja im. . r., g. jd. zbilje - stvarnost,
realnost, zbiljnost, injenino stanje,
zbiljnost im. . r., g. jd. zbiljnosti, instr. jd
zbiljnou/zbiljnosti - stvarnost, realno
st.
zbiljski prid. odr. v. - stvaran, istinit, ute
meljen na injenicama,
zbiljski pril. - istinski, uistinu,
zbir im. m. r., g. jd. zbira, lok. jd. zbiru,
n. mn. zbirovi - zbroj, rezultat sabiranja,
sveukupnost,
zbiran prid., odr. v. zbirni - koji se odnosi
na zbir; ukupni, sveukupni,
zbirica im. . r., g. mn. zbirica, em. mala zbirka,
zbirka im. . r., g. jd. zbirke, dat. jd
zbirci, g. mn. zbirki - vie istovrsnih
predmeta, kolekcija, garnitura; sabrana
djela; knjiga sabranih zadataka.

1289

1288
zbiti gl. svr., prez. zbijem, imp. z bij, trp.
prid. zbijen - stisnuti, sabiti,
zbiti se gl. svr., prez. zbude se, pril.
prosi, zbivi se - desiti se, dogoditi se,
odigrati se.
zbivanje im. s. r. od zbivati se.
zbivati se gl. nesvr., prez. zbivam se deavati se, dogaati se, odigravati se.
zbijeg/zbjeg im. m. r., g. jd. zbijegal
zbjega, n. mn. zbijegov ilzbjegovi - izbje
gli i prognani ljudi okupljeni na jednom
mjestu; privremeno stanite izbjeglih.
zblanuti se gl. svr. prez. zblnem se, trp.
prid. zblanut - zagledati se u udu; za
prepastiti se, zabezeknuti se od izne
naenja.
zbliavanje gl. im. s. r. od zbliavati (se),
zbliavati (se) gl. nesvr., prez. zbliavam
(se), trp. prid. zbliavan - pribliavati
(se), initi da ko/ta s kim/im bude
blizak; postajati blizak s kim; uspo
stavljati bliske, prijateljske odnose,
zbliiti (se) gl. svr., prez. zblizim (se),
trp. prid. zblizen - postati blizak, uspo
staviti prijateljski kontakt,
zbog prij. - uz gen. oznaava uzrok,
zbogom pril. - kao pozdrav na rastanku u
znaenju: Bog te uvao.
zbor im. m. r., g. jd. zbora, v. jd. zbore,
lok. jd. zbdru - skup mnogo ljudi orga
nizovanih s istim ciljem; sjednica, sasta
nak; hor; govor, govorenje, zborenje.
zboran prid., odr. v. zbor ani - naboran,
izboran, koji je dobio bore; namrekan,
smeuran.
zboranost im. . r., g. jd. zboranosti,
instr. jd. zboranoulzboranosti - stanje
onoga ko je zboran, izboranost, naboranost; smeuranost, smrekanost.
zborati (se) gl. svr., prez. zboram (se),
trp. prid. zboran - dobiti bore, izborati,
naborati se; napraviti nabore, nabirajui
skupiti, nepravilno skupiti, saviti, sabra
ti, smeurati,
zborite/zborite im. s. r., g. jd. zborita/
zbdrita - zborno mjesto, mjesto na ko
jem se dri zbor.
zbor enje/zbor enje gl. im. s. r. od zboriti,
zboriti gl. nesvr., prez. zborim - ob. go
voriti: priati, raspredati priu,
zbornica im. . r., g. jd. zbornice, n. mn.
zbornice, g. mn. zbornica - velika pro
storija za odravanje sastanaka; u koli

zajednika soba za nastavnike; hist.

hram i uilite.
zbornik im. m. r., g. jd. zbornika, n. mn.
zbornici, g. mn. zbornika , dat.-instr.-lok.
mn. zbornicima - knjiga u kojoj su
objavljeni nauni ili neki drugi radovi,
zborovanje gl. im. s. r. od zborovati.
zborovati gl. nesvr., prez. zborujem odravati zbor; odravati sastanak; za
sjedati; pejor. sastaniti.
zborovoa im. m. r., g. jd. zbor ov ode horovoa, glavni u vokalnom zboru,
zbrajalica im. . r., g. jd. zabrjalice, n.
mn. zabrjalice, g. mn. zabrjalica raunaljka, raunalo; djeija igrica; ka
lkulator.
zbrajanje gl. im. s. r. od zbrajati,
zbrajati gl. nesvr., prez. zbrajam (se),
trp. prid. zbrajan - sabirati, raunati;
dodavati sve to ulazi u odreenu pro
blematiku.
zbrati gl. svr., prez. zberem!zberem sabrati, berui sve prikupiti, skupiti;
obrati.
zbratimiti se gl. svr., prez. zbratimim se,
trp. prid. zbratimljen - prihvatiti nekog
kao brata, uiniti nekog pobratimom,
zbratimljavanje gl. im. s. r. od zbratimljavati (se),
zbratimljavati (se) gl. nesvr. i u., prez.
zbratimljavam (se) - up. zbratimiti se.
zbrkan prid., odr. v. zbrkani - smukan,
izmijean bez ikakvog reda; zguvan,
naboran, smeuran,
zbrkano pril.. - na zbrkan nain,
zbrkanost im. . r., g. jd. zbrkanoti,
instr. jd zbrkanou!zbrkano ti - ne
red; stanje onog to je zbrkano,
zbrkati gl. svr., prez. zbrkam - smu
kati, pomijeati sitnice ili sastojke; na
praviti nered, zbrku; smeurati, nabora
ti, zguvati bilo kako.
zbrda-zdola pril. - prenes. navrat-nanos,
bez ikakvog reda, zbrkano, pobrkano,
kakogod, svakako,
zbrinuti gl. svr. prez. zbrinem - smjestiti
na sigurno; opskrbiti, osigurati kome
uslove za ivot, zatititi od nedaa,
zbrinjavanje gl. im. s. r. od zbrinjavati,
zbrinjavati gl. nesvr., prez. zbrinjavam up. zbrinuti.

zdepast
zbrisati gl. svr., prez. zbriem, trp. prid.
zbrisan, imperat. zbrii - uiniti da sve
nestane, ukloniti; razg. pobjei,
zbrka im. . r., g. jd. zbrke, dat. jd. zb iti,
g. mn. zbrka - mete, nesklad, neureenost odnosa ili stvari,
zbrkano/zbrkano pril. - u zbrci, smueno,
smeteno, nejasno,
zbrkanost/zbrkanost im. . r., g. jd.
zbrkano stil zbrkano ti, instr. jd zbrkanou Izbrkanou i zbrkano stilzbr-kano ti
- osobina onoga to je zbrkano: smutnja,
nered.
zbrkati gl. svr., prez. zbrkam - napraviti
zbrku, pobrkati, pomijeati, zabuniti se.
zbroj m. m. r., g. jd. zbroja, lok. jd. zbrdj u , n. mn zbrojevi - zbir, rezultat sabira
nja.
zbrojati/zbrojiti gl. svr., prez. zbrdjim,
imerat. zbroj, trp. prid. zbrojan - sabrati;
sve zajedno izbrojiti, dodati sve to to
me pripada,
zbrzati gl. svr., prez. zbrzam, trp. prid.
zb'rzan - uraditi ta povrno, nabrzinu;
na brzinu i nerazumljivo ta izgovoriti,
zbuniti (se) gl. svr., prez. zbunim (se),
trp. prid. zbunjen - uiniti koga zbunje
nim, napraviti zabunu; zbog nelagode
saplesti se u mislima, smesti se.
zbunjeno pril. - na zbunjen nain, sme
teno, nejasno, zbrkano,
zbunjenost im. . r., g. jd. zbunjenosti,
instr. jd. zbunjenou/zbunjenosti - sta
nje onog k o je zbunjen,
zbunjiv prid., odr. v. zbunjivi - koji se
moe zbuniti, spleten, nesiguran,
zbunjivanje gl. im. s. r. od zbunjivati
(se).
zbunjivati (se) gl. nesvr., prez. zbunju
jem (se), pril. sad. zbunjujui - up. zbu
niti (se).
zdanje im. s. r., g. jd. zdnja - velika i
raskona zgrada; velika graevina od
kamena.
zdebljati (se) gl. svr., prez. zdebljam
(sf), trp. prid. zdebljan - udebljati (se),
ugojiti (se), nadebljati; uiniti debelim;
postati debeo,
zdenac im. m. r., g. jd. zdenca, g. mn.
zdenaca - bunar, studenac,
zdepast prid., odr. v. zdepasti - onizak i
puniji; podebeo, nezgrapan.

zderati
zderati gl. svr., prez. zderem - derui
skinuti; strgati; zguliti,
zdesna pril. - desno, sa desne strane,
zdimiti (sc)gl. svr., prez. zdimi (se) pretvoriti se u dim; razg. pobjei, brzo
otii s nekog mjesta,
zdipiti gl. svr., prez. zdipim - razg.
ukrasti; otrgnuti, brzo uzeti, zgrabiti,
zdjelica im. . r., g. jd. zdjelice, n. mn.
zdj'ice, g. mn. zdjelica, em. - mala
zdjela, zdjeliica; med. karlica,
zdjeliica im. . r., em. - mala zdjelica,
zdjelini prid. odr. v. - koji se odnosi na
zdjelice.
zdjeljati gl. svr., prez. zdjeljam/zdjjem
- stesati djeljui, otesati djeljanjem.
zdrav prid., odr. v. zdravi - koji nije
bolestan, koji je dobrog zdravlja,
zdravac im. m. r., g. jd. zdrvca - vrsta
jednogodinje zeljaste biljake; vrsta
tvrdog kamena,
zdravica im. . r., g. jd. zdravice - vrsta
zdrave zemlje,
zdravica im. . r., g. jd. zdravice - sveani
krai govor, sveano obraanje; nazdravljanje u iju ast.
zdraviti gl. nesvr., prez. zdravim - ozdra
vljati, prizdravljati, postajati zdrav,
zdravlje im. s. r., g. jd. zdravlja - stanje
zdravog organizma,
zdravo pril. - pozdrav meu bliskim pri
jateljima.
zdravstveni prid. odr. v. - koji se odnosi
na zdravstvo ili na zdravlje,
zdravstvo im. s. r., g. jd. zdravstva - zdra
vstvena djelatnost; zdravstvene institucije.
zdrmati gl. svr., prez. zdimam - stresti
drmajui, sve stresti; razg. jako udariti,
zdrobiti gl. svr., prez. zdrobim, trp. prid.
zdrobljen - usitniti neto upotrebom sile,
drobei; smrviti,
zdruiti (se) gl. svr., prez. zdruim (se),
prid. trp. zdruen - spojiti (se), pridruiti
(se); sprijateljiti se; udruiti (se), orga
nizovati se zajedniki na nekom poslu,
zdrveniti/zdrveniti se gl. svr., prez.
zdhenim se, trp. prid. zdivenjen - odrveniti, postati kao drvo; prenes. skameniti
se, ukoiti se od straha ili iznenaenja,
zduan prid., odr. v. zduni - koji je
predan emu, revan, usrdan, svesrdan.

1291

1290
zduno pril. - na zduan nain, srano,
usrdo, predano.
zeba im. . r., g. jd. zebe, n. mn. zebe, g.
mn. zeba - zool. vrsta ptice pjevaice,
zebnja gl. im. . r., g. jd. zebnje - izved.
od zepsti-, osjaaj hladnoe; prenes. jeza,
strah od neizvjesnosti; slutnja, predo
sjeanje loih deavanja.
zebra im. . r., g. jd. zebre, n. mn. zebre,
g. mn. zdbri - afriki kopitar slian ko
nju sa karakteristinim bijelim prugama
po cijelom tijelu; pjeaki prelaz na ulici
obiljeen bijelim crtama,
zebrast prid., odr. v. zebrasti - koji je
iaran kao zebra; koji ima cmo.bijele
pruge.
zec im. m. r., v. jd. zee, instr. jd. zecom,
n. mn zeevi - zool. vrsta brzog i plaljivog glodara dugih zadnjih nogu i ui
ju, kratkog repa.
zeevina im. . r. - zeije meso; zeetina,
zeiji prid. odr. v. - koji se odnosi na
zeeve.
zefir im. m. r. (fr.), g. jd. zefira - ekspr.
povjetarac, lahor; vrsta prozrana plat
na.
zeko im. m. r., v. jd. zeko, dat. jd. zeki,
hip. - zec od milja, zei,
zelemba im. m. r. g., jd. zelembaa, n.
mn. zelembai, g. mn. zelembaa - vrsta
gutera karakteristine zelene boje; pre
nes. onaj koji nosi zelenu uniformu;
vojnik.
zelen im. . r., g. jd. zeleni, instr. jd. zeleni
- zajedniki naziv za perun, celer,
kopar, mrkvu i sl. koji se koriste kao
zain u kuhanju,
zelen prid., odr. v. zeleni - koji je zelene
boje; nedozreo; prenes. mlad, neiskusan,
zelena im. m. r., g. jd. zelena, n. mn.
zeleni, g. mn. zelena - onaj koji
zarauje na previsokim kamatama; li
hvar.
zelenaenje gl. im. s. r. od zelenaiti,
zelenaiti gl. nesvr., prez. zelenaim - ba
viti se zelenatvom, lihvariti, uzimati
previsoke kamate i tako se bogatiti,
zelenakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
zelenae.
zelenaki pril. - na nain zelenaa, kao
zelenai.

zelenatvo im. s. r., g. mn. zelenatava!

zelenatvo - zelenaenja, posao zelena
a; lihvarstvo,
zelenilo im. s. r., g. mn. zelenila - zeleno
ukrasno bilje; openito: zeleno bilje; ze
lene povrine,
zeleniti gl. nesvr., prez. zelenim - uiniti
zelenim, bojiti u zeleno,
zelenko/zelenko im. m. r., hip. - konj sive
boje; ovjek zelenih oiju, zelo.
zeleno pril. - u zelenoj boji; nezrelo; ne
iskusno.
zelenjeti (se) gl. nesvr., prez. zelenim se
- postajati zelen; biti zelen.
Zeljanik im. m. r., g. jd. zeljanika, n. mn.
zeljanii, g. mn. zeljanika, dat.-instr.lok. mn. zeljanicima - uljevak ili pita od
zelja.
zeljast prid., odr. v. zleljasti - koji je poput
zelja.
zelje/zSlje im. s. r. g., jd. zelja/zelja - vrsta
lisnatog povra, pinat, spana; zeljasta
biljka.
zemaljski prid. odr. v. - koji se odnosi na
Zemlju kao planetu ili na zemlju kao
dravu.
zemika im. . r., g. jd. zemike, dat. jd.
zemiki - pecivo u obliku velikog zrna
kafe.
Zemlja im. . r., g. jd. Zemlje - planeta,
trea planeta u Sunevom sistemu,
zemlja im. . r., g. jd. zemlje, n. mn.
zemlje, g. mn. zemalja - kopno; tlo koje
se obrauje; vrsta nekretnine; drava,
zemljak im. m. r., g. jd. zemljka, v. jd.
zemljae, n. mn. zemljci, g. mn. -ze
mljaka, dat.-instr.-lok. mn. zemljcima onaj koji s kim ima isti zaviaj, domo
vinu, dravu,
zemljan prid., odr. v. zemljani - koji je
napravljen od zemlje,
zemljarina/zemljarina im. . r. g. jd.
zemljarine!zemljarine - porez na zemlju
(nekretninu),
zemljica im. . r., em. - mala koliina
zemlje; mala zemlja, dravica,
zemljini/zemljini prid. odr. v. - koji se
odnosi na zemljite.
zemljite im. s. r., g. jd. zemljita - ze
mlja, tlo; kopno; prenes. vrsta nekretni
ne.
zemljojelac im. m. r., g. jd. zemljodjelca, v. jd. z 'emljodjele, n. mn. ze-

m ljodjelci, g. mn. zem ljddjelaca - ob.

zemljoradnik, ratar, onaj koji obrauje

zemlju.
zemljodjelstvo im. s. r. - ob. zemljo
radnja.
zemljomjerstvo im. s. r. - posao kojim se
bavi geometar, mjerenje zemlje,
zemljopis im. m. r., g. jd. zemljopisa geografija; nastavni predmet; geografski
udbenik.
zemljopisac im. m. r., v. jd. zemljopie,
g. mn zem ljdpisaca - onaj ko se bavi
zemljopisom, geograf,
zemljopisni prid. odr. v. - geografski, koji
se odnosi na zemljopis,
zemljoposjed im. m. r. - zemljini posjed,
zemljoposjednik im. m. r., g. jd.
zem ljoposjednika, v. jd. zem ljoposjednie, n. mn. zem ljoposjednici, g. mn.
zem ljoposjednika, dat.-instr.-lok. mn.
zem ljoposjednicim a - onaj ko je vlasnik
zemlje, koji posjeduje zemlju,
zemljoradniki prid. odr. v. - koji se
odnosi na zemljoradnike; pril. onako
kao zemljoradnik,
zemljoradnik im. m. r., g. jd. zemljorad nika, v. jd. zemljoradnie, n. mn.
zem ljoradnici, g. mn. zemljoradnika onaj ko se bavi zemljoradnjom, poljo
privrednik,
zemljoradnja im. . r. - djelatnost koja se
bavi obraivanjem zemlje, ratarstvo,
zemljotres im. m. r., g. jd. zemljotresa poters, iznenadno jae ili slabije potresanje, drhtanje Zemljine kore; izazvano
uzrocima tektonske ili vulkanske priro
de.
zemljovid im. m. r., g. jd. zemljovida - ge
ografska karta.
zSmnl prid. odr. v. - koji je u vezi sa
zemljom.
zemunica im. . r., g. jd. zemunice, n. mn.
zemunice - nastambe ili sklonita koja
su ukopana u zemlju.
zenit im. m. r. (ar.) - strana, raj, horizont;
najvia taka nebeskog svoda u koju
dolazi Sunce,
zepsti gl. nesvr., prez. zebem/zebem osjeati hladnou,
zehra im. . r. (ar.) - ono ega je sasvim
malo, trunica, sitnica, zrno, bogda.
zbt im. m. r., g. jd. zeta, n. mn. zetovi kerkin ili sestrin mu.

zgaditi (se)
zgaditi (se) gl. svr., prez. zgadim (se),
trp. prid. zgaen - osjetiti gaenje, imati
potrebu za povraanjem; uiniti da neto
postane nepodnoljivo odvratno i odbo
jno, gadno,zgaeno.
zgarite im. s. r., g. jd. zgarita, g. mn.
zgarita - mjesto gdje je ta izgorjelo;
ruevina poslije poara,
zgasnuti gl. svr., prez. zgasnem - malo se
ugasiti.
zgaziti gl. svr., prez. zgazim, trp. prid.
zgazen - stati nogom na neto, unititi
gaenjem; prenes. silom neto postii,
unititi.
zgledanje gl. im. s. r. - izved. od zgledati
se.
zgledati se gl. svr., prez. zgledam se, gl.
prid. trp. zgleddnlzgledat - pogledom se
sporazumjeti u trenutku uenja ili izne
naenja .
zgledati se gl. nesvr., prez. zgledam se,
gl. prid. trp. zgleddnlzgledat - up. zgle
dati se.
zglob im. m. r., g. jd. zgloba, n. mn. zglo
bovi, g. mn. zglobova - med. pomian
spoj kostiju; mjesto gdje se uglavljiva
njem spajaju dijelovi ega.
zglobni prid. odr. v. - koji ima zglob; koji
se odnosi na zglob,
zglobobolja im. . r. - med. bolest zglo
bova, artritis,
zgnjeiti gl. svr., prez. zgnjeim, trp.
prid. zgnjeen - unititi gnjeei; upro
pastiti gnjeenjem; smekati gnjeei.
zgoda im. . r., g. mn. zgoda - prilika,
situacija, pravi trenutak ili ugoaj,
zgodan prid., odr. v. zgodni - lijep, pri
vlaan, pravilno graen ovjek; pristu
paan, praktian, udoban, funkcionalan;
bogat.
zgoditak im. m. r., g. jd. zgoditka, n. mn
zgodici, g. mn. zgdditaka - pogodak,
dobitak.
zgoditi gl. svr., prez. zgodim - bacajui
pogoditi; pogoditi ime.
zgoditi se gl. svr., prez. zgodi se - desiti
se, dogoditi se.
zgbdno pril. - na zgodan nain, prikladno;
funkcionalno.
zgoreg(a) pril, - obino ispred odrinog
oblika u znaenju: nije loe, nije na
odmet; nije vika.

1292

1293
zgotoviti gl. svr. zgotovim, trp. prid.
zgotovljen - uiniti gotovim, spremiti,
pripremiti, skuhati; uraditi posao, do
vriti, zavriti,
zgrabiti gl. svr., prez. zgrabim, trp. prid.
zgrabljen - epati, oteti, zamahom ne
to uhvatiti, grabei doi do neeg to se
eljelo.
zgrada im. . r., g. jd. zgrade, n. mn.
zgrade, g. mn. zgrada - vea stambena
ili poslovna graevina,
zgranuti (se) gl. svr., prez. zgranem (se),
trp. prid. zgranut - zaprepastiti se, za
stati u udu; ostati bez rijei od izne
naenja; biti u oku od neprijatnog izne
naenja.
zgranuto pril. - zabezeknuto, zaprepate
no, preneraeno; okirano,
zgranutost im. . r., g. jd. zgranutosti,
instr. jd zgrdnutou!zgranutosti - zaprepatenost, izbezumljenost, okiranost, stanje onoga k o je zgranut,
zgraanje gl. im. s. r. od zgraati se.
zgraati se gl. nesvr., prez. zgraam se osjeati i iskazivati zgraavanje, zaprepatenost.
zgraavanje gl. im. s. r. od zgraavati se.
zgraavati se gl. nesvr., prez. zgraavam
se - groziti se, gaditi se; uditi, iuavati se, jeiti se od ega stranog, ru
nog, gadnog,
zgrbiti se gl. svr., prez. zgrbim se - dobiti
grbu, pogrbiti se, postati grbav; poviti se
u leima; zguriti se.
zgrbljen prid., odr. v. zgrbljeni - koji je s
grbom, pogrbljen; povijen u leima,
zguren.
zgrbljenost im. . r., g. jd. zgrbljenosti,
instr. jd. zgrbljenou!zgrbljenosti - pogrbljenost.
zgren prid., odr. v. zgreni - grem steg
nut, ukoen; skupljen, stisnut kao u
gru.
zgfenost im. . r., g. jd. zgrenosti, instr.
jd. zgrenoulzgrenosti - stanje onoga
to je zgreno,
zgiiti se gl. svr., prez. zgrim se, trp.
prid. zgren - stegnuti, ukoiti sve mii
e; skupiti se.
zgrepsti (se) gl. svr., prez. zgrebeml
zgrebem (se) - grebui sastrugati, ski
nuti, skloniti; otetiti grebanjem; zguliti;

zguliti povrni dio koe, dobiti ogrebo

tinu.
zgrijati (se) gl. svr., prez. zgrijem (se) ugrijati (se), uiniti da postane toplo,
ugrijano.
zgrijavati/zgrijevati (se) gl. nesvr., prez.
zgrijavamlzgrijevam (se) - up. zgrijati
(se).
zgrijeiti gl. svr., prez. zgrijeim, trp.
prid. zgrijeen - uiniti grijeh, ogrijeiti
se; napraviti greku, pogrijeiti,
zgr'iti/zgristi gl. svr., prez. zgrizeml
zn'zem, trp. prid. zgrizen/zgrizen - gri
zui skinuti, odstraniti; oglodati; grizui
sravniti, poravnati s im, skratiti,
zgrizanje gl. im. s. r. - izved. od zgrizati.
zgrizati gl. nesvr., prez. zgrizam - up.
zgristi.
zgrnuti/zgrnuti gl. svr., prez. zgrneml
zgmem, trp. prid. zgrnutlzgmut - gu
rajui skupiti na gomilu; prenes. olahko
zaraditi mnogo novca,
zgromiti/zgromiti gl. svr., prez. zgro
mim, trp. prid. zgromljen - iskaliti bijes
na kome, napasti koga silno kao grom.
zgroziti se gl. svr., prez. zgrozim se, trp.
prid. zgroen - up. zgraati se.
zgroavanje gl. im. s. r. od zgroavati se ob. zgraavanje.
zgroavati se gl. nesvr., prez. zgrdavam
se, pril. sad. zgrovajui se - ob. zgra
ati se.
zgrtati/zgrtati gl. nesvr., prez. zgrem!
zgrem - gomilati ili skupljati veliku
koliinu neega (ob. novac); up. zgrnuti/
zgrnuti.
zgrudan prid., odr. v. zgrudani - pretvo
ren u grudice, ugrudan.
zgriidanost im. . r., g. jd. zgudanosti,
instr. jd. zgudano ulzgudanosti - stanje
i osobina onoga to je zgrudano,
zgrudati/zgrudvati (se) gl. svr., prez.
zgruda!zgrudva (se) - pretvoriti (se) u
grud(v)e, ugrudati (se),
zgruavanje/zgrudvavanje gl. im. s r.
od zgrudavati/zgrudvavati (se),
zgrudavati/zgrudvavati (se) gl. nesvr.,
prez. zgrudavam/zgrudvavam (se), trp.
prid. zgruddvdnlzgrudvdvdn - up. zgru
dati/zgrudvati (se),
zgruhati gl. svr., prez. zgruhdm, trp.
prid. zgruhan - udarcima unititi, sa svih

zgusnuto
strana ulupiti; dobro protresti i nanijeti
tetu vanjskom dijelu,
zgruan prid., odr. v. zgriidni - ugruan,
zgusnut, koji ima ugruke.
zgriianost im. . r., g. jd. zgriibnou!
zgruanosti - stanje onoga to je zgruano, ugruanost.
zgruati se gl. svr., prez. zgruam se postati grua; dobiti ugruke, zgusnuti
se kao grua; zgrudvati se; usiriti se.
zgruavanje gl. im. s. r. od zgruavati se.
zgruavati se gl. nesvr., prez. zgruvdm
se - up. zgruati se.
zgubidan im. m. r., g. jd. zgubidana, g.
mn. zgubidana - danguba, besposliar,
zgubidanka im. . r., dat. jd. zgubidanki,
g. mn. zgubidanki - besposliarka, e
nska osoba zgubidan.
zguliti gl. svr., prez. zgulim, trp. prid.
zguljen - povlaenjem jednog kraja ski
nuti povrinski dio s neega, guljenjem
odstraniti; oderati,
zguljivanje gl. im. s. r. od zguljivati (se),
zguljivati (se) gl. nesvr., prez. zguljujem
(se), trp. prid. zguljivan - obavljati zgu
ljivanje; up. zguliti (se),
zguran prid., odr. v. zgurani - nasilu
utrpan, uguran bez ikakvog reda, strpan,
zguranost im. . r., g. jd. zguranosti,
instr. jd. zgurdnou!zguranosti - stanje
onoga to je zgurano; nered,
zgurati gl. svr., prez. zguram, trp. prid.
zguran - potpuno ispuniti ili zatrpati
neki prostor, zatisnuti gurajui,
zgiiren prid., odr. v. zgureni - povijen
naprijed, grbav, poguren,
zgiireno pril. - grbavo, zgrbljeno, pogure
no.
zgiirenost im. . r., g. jd. zgurenosti, instr.
jd. zgurenou!zgurenosti - stanje onoga
to je zgureno, pogrbijenost, povijenost,
zguriti se gl. svr., prez. zgurim, trp. prid.
zguren - nagnuti se ramenima i gornjim
dijelom lea naprijed, zgrbiti se, poviti
se.
zgusnut prid., odr. v. zgusnuti - stisnut,
koji je postao gust; prenes. saet, zbijen,
zgusnuti se gl. svr., prez. zgusnem se postati gust, stisnuti se; prenes. zbiti,
saeti.
zgiisnuto pril. - na zgusnut nain; zbijeno,
stisnuto, saeto.

zgiisnutost
zgiisnutost im. . r., g.jd. zgusnutosti,
instr. jd. zgusnutoulzgusnutosti - oso
bina onog to je postalo gusto; stisnu
tost, zbijenost, saetost,
zguvan prid., odr. v. zguvani - poguvan, nepravilno savijen; neispeglan;
neuredan.
zguvano p ril - na zguvan nain; ne
uredno.
zguvan ost im. . r., instr. jd. zguvano scu/zguvano ti -stanje onoga to je
zguvano, poguvanost.
zguvati gl. svr., prez. zguvam, trp.
prid. zguvan - uiniti da tkanina ili pa
pir ili sl. postanu neravni, naborani,
zibati (nekoga, se) - gl. nesvr. prez.
zibam - ljuljati, njihati,
zfbanje gl. im. s. r. od zibati (se),
zibati (se) gl. nesvr. prez. zibam (se) ljuljati, njihati (se),
zlir/zikir im. m. r. (ar.) - pobono izgo
varanje, prizivanje, spominjanja Boijeg
imena.
zid im. m. r., lok. jd. zidu, n. mn zidovi, g.
mn. zidova - ozidana pregrada; pregra
da; prenes. prepreka,
zidanje gl. im. s. r. od zidati,
zidar/zidar im. m. r., g. jd. zidra!zidara,
v. jd. zidaru!zidare, n. mn. zidari!zidari,
g. mn. zidra/zidara - ovjek koji ima
zavren zidarski zanat; onaj koji zida;
graditelj.
zidarev/zidarov i zidarev/zidarov prid.
odr. v. - koji pripada zidaru,
zidarica im. . r., g. jd. zidarice, n. mn.
zidarice, g. mn. zidarica - bot. vrsta bi
ljke puzavice; vrsta ptice, zidarka.
zidarka im. . r., dat. jd. zidarki, g. mn.
zidarki- zidarica, vrsta ptice; vrsta ose.
zidarski/zidarski prid. odr. v. - koji se
odnosi se na zidare, koji pripada zidari
ma.
zidarski/zidarski pril. - na nain zidara,
kao zidari.
zidarstvo im. s. r. - zidarsko zanimanje,
djelatnost zidara; graditeljstvo
zidati gl. nesvr., prez. zidam - graditi zid;
prenes. stvarati,
zidi/zidi im. m. r., g. jd. zidia!zidia,
em. - mali, kratki zid; niski zid.
zidina im. . r., g. jd. zidine, n. mn. zidine,
g. mn. zidina - augm. od zid; zid koji

1295

1294

opasuje kakvu utvrdu, grad; ostatak gra

evine ili utvrenja, ruevina.
zidni prid. odr. v. - koji se odnosi na zid,
koji je na zidu.
zidurina im. . r., g. jd. zidurine, n. mn.
zidiirine, g. mn. zidurina, augm. i pejor.
- veliki zid.
zift im. m. r. (ar.) g. jd. zifta, n. mn. ziftovi
- prirodni katran; smola u ibuku; crni
lo.
ziherica/ziherica im. . r. (njem.), g. jd.
ziherice!ziherice - razg. igla pribadaa,
balija.
zijamet im. m. r. (ar.) - veliko imanje koje
donosi visok prihod,
zijan im. m. r. (tur.), g. jd. zijna - teta,
kvar, gubitak,
zijaner im. m. r.(perz.), v. jd. zijneru tetoina, onaj koji pravi tete,
zijaniti gl. svr. (perz.), prez. zijanim izgubiti; biti na gubitku,
zijaret im. m. r. (ar.) - posjeta, obilazak,
zijev im. m. r., g. jd. zijeva - potpuno
otvaranje usta; lingv. hijat; manji otvor
koji nastaje pomjeranjem, razdvajanjem
ega spojenog,
zijevalica im. . r., g. jd. zijevalice, n. mn.
zijevalice, g. mn. zijevalica - bot. ze
ljasta biljka s cvijetom poput usni,
usnatica; onaj koji zijeva,
zijevanje gl. im. s. r. od zijevati,
zijevati gl. nesvr., prez. zijevam - otva
rati usta duboko udiui; izvoditi zijeva
nje; prenes. biti otvoren, razdvojen, zja
piti.
zijevnuti gl. svr., prez. zijevnem - iroko
otvorenih usta punim pluima udahnuti i
izdahnuti; napraviti jedan zijev,
zikir im. m. r. (ar.) - ziir.
zima im. . r., g. jd. zime, n. mn. zime, g.
mn. zima - godinje doba koje traje od
jeseni do proljea; studen, hladnoa;
prenes. jeza.
zimi pril. - u vrijeme zime, u zimu.
zimiti gl. nesvr., prez. zimim - ob. zimo
vati.
zimljiv prid., odr. v. zimljivi - zimogriljiv, zimogrizan, zimomoran, osjet
ljiv na zimu.
zimljivo pril. - zimogriljivo, zimomomo.
zimnica im. . r. - posebno pripremljena
hrana koja moe stajati preko zime;
vrsta ptice pjevaice.

zimnjaa im. . r., g. jd. zimnjae, n. mn.

zimnjae, g. mn. zimnjaa - zimska
jabuka, zimska kruka,
zimogrizan prid., odr. v. zimdgrizni zimomoran, zimogriljiv.
zimogriljiv prid., odr. v. zimogriljivi zimomoran,
zimomoran/zimomoran prid., odr. v.
zimomdrni/zimdmdrni - zimogriljiv.
zimovalite/zimovalite im. s. r., g. jd.
zimvalista!zimovalita - turistiko mje
sto za zimski odmor; mjesto i objekti za
zimovanje,
zimovanje/zimovanje gl. im. s. r. od
zimovati.
zimovati/zimovati gl. nesvr., prez. zimu
jem! zimujem - provoditi zimu na nekom
mjestu.
zimski prid. odr. v. - koji je u vezi sa
zimom ili se odnosi na zimu.
zimus pril. - u toku zime koja je upravo
prola; prve sljedee zime.
zimzelen im. m. i . r., g. jd. zimzelena!
zimzeleni - bot. biljke koje se i zimi
zelene; penjaica ovalna lia; crnogo
rica.
zimzelen prid., odr. v. zimzeleni - koji se
zeleni i dok je zima.
zinuti gl. svr., prez. zinem - otvoriti usta;
prenes. pejor. pretjerano i otro govoriti;
prenes. zauditi se, zanijemiti od ue
nja; otvoriti se ili puknuti na mjestu
spoja.
zipka im. . r., dat. jd. zipci, g. mn. zipki kolijevka, kreveti koji se moe zibati,
beika.
zirkanje gl. im. s. r. od zirkati.
ir ka ti gl. nesvr., prez. zirkam - pogle
dati, viriti, provirivati jednim okom.
zivkanje gl. im. s. r. od zivkati (se),
zivkati (se) gl. nesvr., prez. zivkam (se) esto (se) zvati; dosaivati kome estim
pozivima,
zjakanje gl. im. s. r. od zjakati,
zjakati gl. nesvr., prez. zjakam - razg.
radoznalo razgledati okolo, nepotrebno
dangubiti.
zjapiti gl. nesvr., prez. zjapim - biti
potuno prazan; biti irom otvoren.,
zjna im. .. r., g. jd. zjene, n. mn. zjne,
g. mn. zjena - med. sredite Oka, e
nica; prenes. izuzetno osjetljivo mjesto
u koje ne treba dirati.

zlatonosan
zjenica im. . r., g. jd. zjenice - med. otvor
kroz koji svjetlost prodire u unutranjost
oka, zjena.
zlaan prid., odr. v. zlaani - pozlaen; od
zlata.
zlatan prid., odr. v. zlatni - koji je na
pravljen od zlata; prekriven zlatom;
prenes. fino odgojen, plemenit,
zlatan im. m. r., hip. - naziv od milja za
dragu osobu ili ivotinju,
zlatar/zlatar im. m. r., g. jd. zlatral
zlatara, v. jd. zlataru!zlatare - onaj koji
je zavrio zlatarski zanat; trgovac zla
tom; draguljar,
zlatara im. . r., g. jd. zlatare, n. mn.
zlatare, g. mn. zlatara - mjesto ili ra
dionica u kojoj se proizvodi nakit;
trgovina u kojoj se prodaje ili kupuje
zlato.
zlatarev/zlatarev i zlatarov/zlatarov
prid. odr. v. - koji pripada zlataru; koji
se odnosi na zlatara,
zlatarka im. . r., dat. jd. zldtdrki, g. mn.
zlatarka - ena zlatar; zlatareva ena.
zlatarkin/zlatarkui prid. odr. v. - koji
pripada zlatarki; koji se odnosi na zlatarku.
zlatarski/zlatarski prid. odr. v. - koji se
odnosi na zlatare,
zlatarski/zlatarski pril. - kao zlatar, na
nain zlatara,
zlatarstvo im. s. r. - djelatnost zlatara;
proizvodnja zlatnog nakita,
zlatica im. . r., g. mn. zlatica - bot. biljka
iz por. abljaka sa zlatastim listovima
cvijeta; zool. ivotinja kuna.
zlatiti (se) gl. nesvr., prez. zlatim (se),
trp. prid. zlaen - prekrivati zlatom;
pozlaivati; initi zlatnim; imati boju
zlata; davati sjaj, blistati kao zlato,
zlatnik im. m. r., g. jd. zlatnika, n. mn.
zlatnici, g. mn. zlatnika, dat.-instr.-lok.
mn. zlatnicima - kovanica od zlata, zla
tni novac.
zlatnina im. . r. - imovina u zlatu; nakit
od zlata.
zlato im. s. r. - hemijski element (Au),
plemeniti metal ute boje.
zlatokos prid., odr. v. zlatdkosi - koji ima
sjajnu kosu boje zlata, plavokos,
zlatonosan prid., odr. v. zlatdnosni - koji
donosi zlato; u kome se moe pronai
zlato; prenes. izuzetno vrijedan.

zlatook
zlatook prid., odr. v. zlatdokl - koji je
bistrog i sjajnog pogleda, sa oima koje
blistaju poput sjaja zlata; plemenitog
pogleda.
zlatorez im. m. r. - rad na obradi zlata;
crte u zlatu uklesan, zlatotisak; zlatni
ukras u kamenu,
zlatorog im. m. r., g. jd. zlatoroga, n. mn.
zlatorozi, g. mn. zlatoroga, dat.-instr.lok. mn. zlatorzima - u bajkama jelen
sa zlatnim rogovima,
zlatorog prid., odr. v. zlatdrogi - koji ima
zlatne rogove, koji je sa zlatnim rogo
vima.
zlatotisak im. m. r., g. jd. zlatotiska, n.
mn. zlatotlsci, g. mn. zlatotisaka, dat.instr.-lok. mn. zlatotiscima - tamparska
tehnika u zlatnoj boji; zlatorez,
zlatoust prid., odr. v. zlatdusti - koji zna
pametno, govoriti ije su rijei zlata
vrijedne.
zlikovac im. m. r., g. jd. zlikovca, v. jd.
zlikovce, n. mn. zlikovci, g. mn. zli
kovaca, dat.-instr.-lok. mn. zlikovcima ovjek koji ini zlo, zloinac,
zlikovaki prid. odr. v. - koji potie od
zlikovaca, koji im pripada, zloinaki,
zlikovaki pril. - na zlikovaki nain, kao
zlikovci, zloinaki,
zlikovev prid. odr. v. - koji pripada zli
kovcu.
zlo im. s. r., g. jd. zla, g. mn. zala - ono
to je veoma loe, tragedija, nesrea,
strana nevolja.
zid pril. - na zao nain; pakosno; tragino.
zloba im. . r. - zlobna elja, nastojanje da
se kome napakosti ili nanese zlo; pa
kost; zavist; ljubomorna zavist,
zloban prid., odr. v. zlobni - pun zlobe,
pakostan; bolesno ljubomoran, zavidan,
zlobiti gl. nesvr., prez. zloblm, trp. prid.
lebljen - biti zloban, initi zlo, pako
stiti.
zlobnik im. m. r., g. jd. zlobnika, n. mn.
zlobnici, g. mn. zlobnika, dat.-instr.-lok.
mn. zlobnicima - zloban ovjek; osoba
puna zlobe; pakosnik,
zldbnost im. . r., g. jd. zlobno ti, instr. jd.
zlbbnou/zlobnosti - pakost, bolesna
ljubomora; osobina onog koji je zloban,
zloest prid., odr. v. zloesti - koji esto
ini rune stvari; koji se runo ponaa;

1296

1297
nepristojan; neposluan, koji radi sve
suprotno od onog to treba,
zloesto pril. - na zloest nain; s mnogo
neprilika.
zloestoa im. . r. - osobina zloestih
ljudi, zloba, zlobnost; zloa, pakost,
zloin im. m. r., g. jd. zloina, g. mn.
zloina - teko krivino djelo, ubistvo,
zlodjelo.
zloinac im. m. r., g. jd. zloinca, v. jd.
zlolne, n. mn. zloinci, g. mn. zlo
inaca, dat.-instr.-lok. jd. zloincima zlikovac, ovjek koji je izvrio zloin;
ubica, ubojica, krvnik,
zloinaki prid. odr. v. - koji se odnosi na
zloince, zlikovaki; krvniki,
zloinaki pril. - na nain zloinaca, kao
zloinci, zlikovaki; krvniki,
zloinstvo/zloinstvo im. s. r. g. jd. zlo
instva/zloinstva, g. mn. zloinstava zloinaka djela, injenje zla, ubistvo.
zloa im. . r., g. jd. zlde - zlo, zlo djelo;
zluradost.
zloa/zloo im. . i m. r., g. jd. zloe, hip.
- neposluno dijete; onaj koji nije mno
go zao ali je sklon injenju manjih ne
prilika.
zloud i prid., odr. v. zloudI - zloudan,
zlbud im. . r., g. jd. zloudi, instr. jd.
zloudi - zla ud, zloudnost,
zloudan prid., odr. v. zloudni - zloud,
koji ima zlu ud; koji je zle naravi,
zloudnik im. m. r., g. jd. zloudnlka, v.
jd. zlbudnle, n. mn. zldudnlci, g. mn.
zldudnlkd, dat.-instr.-lok. mn. zloudnlcima - onaj koji ima zlu ud, zloudan
ovjek, zlobnik,
zloudno pril. - na zloudan nain,
zloudnost im. . r., g. jd. zloudnosti,
instr. jd. zloudnou!zloudnosti - oso
bina onog koji je zle udi, zloba, zlo
bnost.
zlodjelo im. s. r., g. jd. zlodjela, g. mn.
zlodjela - zlo djelo, nedjelo, zloin; zlo
a.
zloduh im. m. r., g. jd. zloduha, n. mn.
zlodusi, g. mn. zloduha - zao duh, de
mon, avo; onaj koji razmilja na zao
nain; negativna osoba koja loe djeluje
na druge.
zloglasan prid., odr. v. zid glasni - koji je
na zlu glasu; koji donosi loe vijesti.

zloglasnica im. . r. - ona koja donosi i

pronosi zle glasove; zloslutnica,
zloglasnlkl prid. odr. v. - koji se odnosi
na zloglasnike, koji im pripada,
zloglasnlki pril. - kao zloglasnici, na
nain zloglasnika.
zloglasnik im. m. r., g. jd. zloglasnika, v.
jd. zloglasnle, n. mn. zloglasnici, g.
mn. zloglasnika, dat.-instr.-lok. mn. zloglasnlcima - osoba koja donosi loe
vijesti, zle glasove; zloslutnik,
zloglasno pril. - na zloglasan nain, zlo
glasni ki.
zloglasnost im. . r., g. jd. zlo glasnosti,
instr. jd. zloglasnoulzloglasnosti osobina onoga to je zloglasno,
zloguk prid., odr. v. zloguki - koji sluti
zlo, zloslutan,
zloguko pril. - na zloguk nain, slutei
zlo, zloslutno,
zlokob im. . r., g. jd. zlokobi, instr. jd.
zlokdbi - zla sudbina, nesrea, zlo.
zlokoban/zlokoban prid., odr. v. zloko
bni/zlokobni - nesretan, tragian; zloslu
tan.
zlokobnica/zlokobnica im. . r. - enska
osoba zlokobnik, zloslutnica; nesretnica,
zlokobnlk/zlbkobnlk im. m. r., g. jd. zlokobnlka/zldkdbnlka, n. mn. zlokobnica
zlokobnlci, g. mn. zldkobnlka/zldkdbnlka, dat.-instr.-lok. mn. zlokobnlcima!
zlokobnlcima - zlokoban ovjek; zloslu
tnik; onaj koji donosi nesreu; nesretnik,
zlbkobno/zldkobno pril. - sa zlom slut
njom, slutei zlo, na zlokoban nain;
nesretno.
zlomisleno pril. - na nain onog sa zlim
mislima, mislei zlo, sa zlom milju,
zlomiljenik/zlomiljenik im. m. r., g. jd.
zlbmiljenlkalzlomiljenika, n. mn. zlomiljenlci/zlomiljenlci, g. mn. zlomiIjenlka/zlomiljemka - onaj koji uvijek
misli o zlu.
zlonamjeran prid., odr. v. zlonmjernl koji ima zle namjere, namjerno zloban,
zlonamjernik im. m. r., g. jd. zlonamjernlka, n. mn. zlonmjernlci, g. mn.
zlonmjernlka - onaj koji ima zlu na
mjeru, zlonamjeran ovjek, zlobnik,
zlonamjerno pril. - na nain zlonamjemika, kao zlonamjemici.
zlonamjernost im. . r., g. jd. zlonmjernlka, instr. jd. zlonamjernou/zlo-

zlostavljaev
nmjernosti - osobina zlonamjemika,
namjerna zloba, zlobnost.
zlopaenje gl. im. s. r. od zlopatiti (se).
zlopamtilo/zlopamtilo im. m. i . r., g. jd.
zlopamtila/zlopamtila - onaj koji dugo
pamti naneseno zlo, osoba koja ne za
boravlja na zlo koje joj je uinjeno i eli
se osvetiti.
zlopamtiti gl. nesvr., prez. zlopamtim,
trp. prid. zlopamen - pamtiti zlo, ne
zaboravljati naneseno zlo.
zlopatiti (se) gl. nesvr., prez. zlopatim
(se), trp. prid. zlopaen - muiti se u
ivotu, boriti se sa ivotnim nedaama,
zlopitan prid., odr. v. zlopitnl - koji ne
voli da jede; koji slabo jede; koji je
izbirljiv u hrani,
zlorabiti gl. nesvr., prez. zlorabim, trp.
prid. zlorabljen - zloupotrebljavati, ne
poteno koristiti,
zlorad prid., odr. v. zlorad! - koji radi zlo;
ob. zlurad.
zloslutan/zlbsl titan prid., odr. v. zloslutni!
zloslutni - koji sluti zlo; koji priziva zlo;
zlokoban.
zloslutnica/zlbslutnica im.. r. - ona koja
sluti ili priziva zlo; zlokobnica,
zloslutnik im. m. r., g. jd. zloslutnlka, v.
jd. zlbslutnle, n. mn. zloslutnlci, g. mn.
zloslutnlka - onaj koji je zloslutan, koji
sluti ili priziva zlo; zlokobnik,
zloslutno/zloslutno pril. - na zloslutan
nain, slutei zlo; zlokobno,
zloslutnost/zlbslutnost im. . r., g. jd. zlo
slutno stilzloslutno ti, instr. jd. zlbslutnou/zloslutnou i zloslutnostUzlbslutnosti - nasluivanje zla, stanje zloslutnog,
zloslutnja.
zloslutnja im. . r. - zla slutnja, naslui
vanje zla, lo predosjeaj, zloslutnost.
zlosrea im. . r. - zla, loa srea, nesrea,
zlosretan prid., odr. v. zlosretni - koji je
zle sree, koji nema sree, nesretan,
zlosretnica im. . r. - ena zlosretnik.
zlosretnlk im. m. r., g. jd. zlosretnlka, v.
jd. zJosretnle, n. mn. zlosretnlci - ne
sretnik, onaj koji ima zlu sreu; jadnik,
zlostavlja im. m. r., g. jd. zlostavljaa, v.
jd. zlostavljau, g. mn. zlostavljaa onaj koji zlostavlja, napasnik, siledija,
zlostavljaev prid. odr. v. - koji pripada
zlostavljau.

zlostavljaki
zlostavljaki prid. odr. v. - koji se odnosi
na zlostavljae i zlostavljanje,
zlostavljaki pril. - na zlostavljaki nain,
zlostasvljajui.
zlostavljanje gl. im. s. r. od zlostavljati,
zlostavljati gl. nesvr., prez. zlostavljam initi, nanositi zlo nekome; maltretirati,
dovoditi koga u teke i jedva podno
ljive situacije,
zlotvor im. m. r., g. jd. zldtvora - onaj
koji nanosi, ini zlo; zloinac; krvnik,
zldupotreba/zloupotreba im. . r., g. jd.
zloupotrebe!zloupotrebe - korienje i
jeg povjerenja za nedozvoljene, esto i
neasne stvari; korienje ega zajedni
kog iskljuivo za svoje potrebe, zlopora
ba.
zloupotrebljavanje gl. im. s. r. od zlo
upotrebljavati,
zloupotrebljavati gl. nesvr., prez. zlo
upotrebljavam - iskoritavati ije povje
renje, naklonost, poziciju za injenje
ega nedozvoljenog, neasnog; varati,
raditi protuzakonito koristei drutveni
status i poklonjeno povjerenje,
zloupotrijebiti gl. svr., prez. zloupdtrijebim, trp. prid. zloupdtrijebljen - up.
zloupotreblj avati.
zlovolja im. . r., g. jd. zlovolje, n. mn.
zlovolje, g. mn. zlovolja - loa, zla volja,
zlovoljnost; neraspoloenje, ljutnja, be
zvoljnost.
zldvoljan prid., odr. v. zlovoljni - koji je
loe, zle volje; neraspoloen, bezvoljan,
zlovoljnlk im. m. r., g. jd. zlovdljnika, v.
jd. zlbvdljnle, n. mn. zlovoljnici - onaj
koji je zlovoljan, nezadovoljan, bezvo
ljan.
zlovoljno pril. - na zlovoljan nain;
neraspoloeno, bezvoljno; nerado,
zlovoljnost im. . r., g. jd. zlovoljnosti,
instr. jd. zlovoljnou!zlovoljnosti - sta
nje loe volje, zlovolja; bezvoljnost,
neraspoloenje,
zlurad prid., odr. v. zluradi - koji se
raduje tuem zlu, koji priziva zlo.
zlurado pril. - na zlurad nain, zlovoljno;
nerado.
zluradost im. . r., g. jd. zluradosti, instr.
jd. zluradou!zluradosti - osobina i
stanje onoga ko je zlurad,
zmaj im. m. r., g. jd. zmaja, istr. jd.
zmajem, n. mn. zmajevi!zmajevi - mit.

1298

1299
krilata zvijer koja bljuje vatru; prenes.
onaj ko je hrabar; onaj kome sve polazi
za rukom i to radi hrabro, brzo, vjeto;
temperamentna osoba; veoma ljuta
osoba; igraka od papira.
Zmaj im. m. r. - astron, ime Sazvijeda.
zmija im. . r., g. jd. zmije, v. jd. zmijo, n.
mn. zmije/zmije, g. mn. zmija - zool.
vrsta opasnog gmizavca esto otrovnog
ujeda; prenes. ena otrovna jezika;
zlobnica.
zmijast prid., odr. v. zniijasti - koji
izgleda kao zmija; zmijolik,
zm'ijasto pril. - kao zmija, poput zmije;
zmijoliko.
zmijolik prid., odr. v. zmijoliki - onaj koji
oblikom podsjea na zmiju ili izgleda
kao zmija.
zmijolikost im. . r., g. jd. zmijdlikosti,
instr. jd. zmijdlikou!zmijdlikosti - oso
bina onoga to je zmijoliko.
zmijski prid. odr. v. - koji se odnosi na
zmije ili je od zmije,
zmijski pril. - na nain kako to ini zmija,
kao zmija.
znaajan prid., odr. v. znaajni - vrijedan,
bitan, vaan; obiman, sadrajan, ne
zaobilazan,
znaajno pril. - bitno, vrijedno, na zna
ajan nain,
znaajnost im. . r., g. jd. znajnosti,
instr. jd. znaajnou!znaajnosti - vri
jednost, bitnost, vanost,
znaenje im. s. r., g. jd. znenja, g. mn.
znaenja - sadraj na koji upuuje neki
znak.
znaiti gl. nesvr., prez. znaim - imati
znaenje; vrijediti, imati znaaj,
znaka im. . r., dat. jd. znaki, g. mn.
znaaka!znaki - sitan predmet sa zakakom koji se kao bro nosi na reveru,
a ima posebno znaenje pripadnosti ne
emu ili potivanja nekoga.
znak im. m. r., g. jd. znaka, n. mn. znakovUznaci, g. mn. znakova - ling. ono to
ima oznaku i oznaeno; ono to upuuje
na znaenje; simbol,
znakovni prid. odr. v. - koji se sastoji od
znakova.
znalac/znalac im. m. r., g. jd. znalca, v.
jd. znale/znale/zndoe, g. mn. zndlaca/znalaca - onaj koji je dobro upuen u

neto, poznavalac; ovjek koji ima zna

nje, specijalist za neto,
znalaki/znalaki prid. odr. v. - koji
pripada znalcima,
znalaki/znalaki pril. - kao znalac, na
znalaki nain,
znamenit/znamenit prid., odr. v. zname
niti/znameniti - poznat, vrijedan, znaa
jan, istaknut; koji se po vrijednosti,
veliini ili znaaju izdvaja od drugih,
znamenitost/znamenitost im. . r., g. jd.
znamenitosti!znamenitosti, instr. jd zna
menitosti!znamenitosti i znamenitosti!
znamenitou - osobina onog to je
znamenito, poznato, vrijedno, historijski
ili kulturno znaajno,
znamenka im. . r., dat. jd. znamenci, g.
mn. znamenki - cifra, broj, brojka; biljeg
na tijelu.
znamenje im. s. r., g. jd. znamenja, g. mn.
znamenja - oznaka; biljeg; obiljeje e
ga; predznak; ordeni, odlikovanja.
znan prid., odr. v. znani - poznat; uven;
popularan.
znanac im. m. r., g. jd. znanca, v. jd.
znane, n. mn. znnci, g. mn. znanaca poznanik.
znanost im. . r., g. jd. znanosti, instr. jd
znanou!znanosti - nauka; uenost,
znanstven prid., odr. v. znanstveni - na
uan, koji je utemeljen na znanju, na
naunim dokazima,
znanstvenik im. m. r., g. jd. znanstvenika,
v. jd. znanstvenie, n. mn. znanstvenici,
n. mn. znanstvenika, dat.-instr.-lok. mn.
znanstvenicima - naunik, uenjak koji
traga za znanjem,
znanstveno pril. - na znanstven nain,
nauno, na naunim osnovama,
znanje gl. im. s. r., g. jd. znnja, g. mn.
znnja - ono to je naueno; upuenost
u ta, poznavanje i raspolaganje nekim
injenicama; umijee, vjetina; nauka,
znanost.
znatan prid. neodr. v. - prilino veliki,
znaajan, znamenit; poznat.
znati gl. nesvr., prez. znamfzndem!
zndem - imati znanje o neemu; umjeti;
vladati ime; biti svjestan ega; imati
obiaj; moi, htjeti; smatrati,
znatielja/znatielja im. . r., g. jd. znati
elje!znatielje - elja da se ta upozna,
sazna, naui, radoznalost.

zodijak al an

znatieljan prid., odr. v. znatieljni - ra

doznao, veoma zainteresovan da ta
sazna, naui, upozna,
znatieljnik im. m. r., g. jd. znatieljnika,
v. jd. znatieljnie, n. mn. znatieljnici,
g. mn. znatieljnika, dat.-instr.-lok. mn.
znatieljnicima - znatieljan ovjek, ra
doznalac.
znatieljno pril. - sa znatieljom, rado
znalo.
znatieljnost im. . r., g. jd. znatieljnosti,
instr. jd. znatieljnou!znatieljnosti radoznalost, znatielja,
znatno pril. - u velikoj mjeri, znaajno.
znoj im. m. r., g. jd. znoja, instr. jd.
znojem - tjelesna tekuina koja izlazi
kroz kou usljed napornog rada ili
poviene temperature,
znojan/znojan prid. neodr. v. - mokar od
znoja, oznojen, znojav,
znojav prid., odr. v. znojavi - vlaan od
znoja; znojan,
znojenje gl. im. s. r. od znojiti se.
znojiti se gl. nesvr., prez. zndjim se izbijati znojem; orositi, vlaiti kapljica
ma znoja; prenes. naporno raditi,
znojnica im. . r., g. jd. znojnice, n. mn.
znjnice, g. mn. znojnica - znojna
lijezda; uloak koji kupi znoj.
zob im. . r., g. jd. zobi, instr. jd. zoblju!
zobi, lok. jd. zobi - vrsta itarice, obino
hrana za konje,
zobanje gl. im. s. r. od zobati,
zobati gl. nesvr., prez. zobljem - jesti
kakvo zrnevlje na nain kako to radi
konj.
zoben prid., odr. v. zdbeni - napravljen od
zobi; koji se odnosi na zob.
zobite im. s. r. - strnjik, njiva na kojoj je
bila zob.
zobnica im. . r., g. jd. zobnice, n. mn.
zdbnice, g. mn. zobnica - torba za zob iz
koje jede konj.
zobov prid. odr. - koji je od zobi.
zodijaki prid. odr. v. (lat.-gr.) - koji se
odnosi na Zodijak.
Zodijak im. m. r. (lat.-gr.) - nebeska
zona od dvanaest Sazvijeda kroz koje
prolazi Sunce u toku jedne godine,
zodijakalan prid. (lat.-gr.), odr. v.
zadijakalni - koji je ovisan o Zodijaku,
uslovljen njime.

zona

zona im. . r. (lat.-gr.), g. jd. zone, n. mn.

zone, g. mn. zona - pojas; ogranien
prostor, po emu specifina i odvojena
cjelina.
zonskl prid. odr. v (lat., gr.) - koji se
odnosi na zonu, koji joj pripada,
zoolog im. m. r. (gr.), g. jd. zodloga, n.
mn. zodlozi, g. mn. zodloga, dat.-instr.lok. mn. zodlozima - naunik koji izu
ava ivotinjski svijet; znanstvenik koji
se bavi zoologijom,
zoologija im. . r. (gr.) - nauka koja se
bavi proavanjem ivotinjskog svijeta,
zoologijskl prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na zoologiju,
zooloki prid. odr. v. (gr.) - koji se
odnosi na zoologe i zoologiju.
zor im. m. r. (perz.), g. jd. zora - sila,
snaga, muka, tegoba, napor; prenes. ljut
nja, bijes; urba.
zora im. . r., g. jd. zore, n. mn. zore, g.
mn. zora - svanue, svitanje; sabah;
prva dnevna svjetlost.
zoran prid., odr. v. zorni - oigledan,
vidan.
zorenje gl. im. s. r. od zoriti,
zoriti gl. nesvr., prez. zori - svitati, svanjivati; sazrijevati, zreti, postajati zrelo,
zorli pril. (perz.) - teko, naporno, s na
porom.
zorno - pril. paljivo, vidno, oigledno,
zornost im. . r., g. jd. zornosti, instr. jd.
zornou/zornosti - jasnoa koja se
moe razabrati vidom; oiglednost.
Zornjaa im. . r. - astr. zvijezda Danica,
jutarnja zvijezda,
zorom pril. - rano ujutro, u cik zore.
zorom pril. (perz.) - silom, nasilu, pod
pritiskom; jedva.
zov im. m. r., g. jd. zova - poziv, dozi
vanje, glasanje.
zova im. . r. - zohva, vrsta drvenaste
biljka; vrsta aja.
zovnuti gl. svr., prez. zovnem, imp, zovni
-jednom pozvati; dozvati,
zraak im. m. r., g. jd. zraka, n. mn.
zraci, g. mn. zraaka, em. i hip. - mali
zrak, zrai.
zraan prid., odr. v. zrani - provjetren,
prozraan; svijetao,
zraenje gl. im. s. r. - med. terapija,
izlaganje radioaktivnim zracima; pro
vjetravanje; emitovanje i prenoenje

1301

1300
energije elektromagnetnim talasima ili
esticama.
zrai im. m. r,, em. - zraak, mali zrak.
zraiti (se) gl. nesvr., prez. zraim (se),
trp. prid. sad. zraen - med. lijeiti bo
lesnika radiokativnom terapijom; izla
gati (se)djelovanju rendgenskih ili ka
kvih drugih zraka; emitovati i prenostiti
energiju; isijavati ime; provjetravati;
prenes. blistati (npr. od sree),
zrani prid. odr. v. - koji se odnosi na
zrak, vazduni,
zranica im. . r., g. jd. zrnice, n. mn.
zranice, g. mn. zranica - zranik;
cjevica kroz koju se uputa i na koju se
isputa zrak, dunica.
zranik im. m. r., g. jd. zranika, n. mn.
zramci, g. mn. zranika, dat.-instr.-lok.
mn. zranlcima - otvor ili prostorija za
provjetravanje; up. zranica.
zrak im. m. r., g. jd. zraka, n. mn. zraci vazduh; podneblje, klima; svjetlosna nit,
zraka; plinoviti Zemljin omota; prostor
iznad tla.
zraka im. . r., g. jd. zrake, n. mn. zrake,
g. mn. zraka - svjetlosni trag, svjetlosna
nit, zrak; suneva svjetlost,
zrakast prid., odr. v. zrakastI - koji izgle
da kao snop zraka koje izviru s istog
mjesta i ravnomjerno se ire na sve
strane; zrakasto rasporeen, lepezast,
zrakasto pril. - na zrakast nain; lepe
zasto; svjetlucavo, bljetavo,
zrakoplov im. m. r., g. jd. zrakoplva, g.
mn. zrakoplva - avion, prevozno sred
stvo zranog saobraaja,
zrakoplovac im. m. r., g .jd . zrakoplovca,
n. mn. zrakoplovci, g. mn. zrakoplova
ca, dat.-instr.-lok. mn. zrakoplovcima pilot, avijatiar, onaj ko upravlja zrako
plovom.
zrakoplovni prid. odr. v. - koji se odnosi
na zrakoplove i zrakoplovstvo,
zrakoplovstvo im. s. r., g. jd. zrakoplov
stva - vazduhoplovstvo, avijacija,
zrcaliti (se) gl. nesvr., prez, zrcalim (se) oslikavati se kao u ogledalu, ogledati se;
bluistati, sjajiti (se),
icalo im. s. r., g. jd. zrcala, n. mn. zrcala/
zrcala, g. mn. zrcala - ogledalo; blistava
ravna povrina koja daje odsjaj,
zicaljenje gl. im. s. r. od zrcaliti (se).

zrelina im. . r. - zrelost; stanje onoga to

je zrelo.
zrlo pril. - na zreo nain, razumno,
odmjereno, promiljeno,
zr&lost im. . r., g. jd. zrelosti, instr. jd
zrelou!zrelosti - stanje organizma i
duha na zavretku fizikog i umnog
razvoja; stanje onoga toje zrelo.
zrSo prid., odr. v. zreli - sazrio, koji nije
mlad, nije zelen; prenes. dorastao, odra
stao; sposoban da sam promilja,
zriti gl. nesvr., prez. zrrjem/zrim, rad.
prid. zreo/zrio - sazrijevati, postajati
zreo, zoriti; prenes. odrastati, postajati
samostalan,
z r ik im. m. r., g. jd. zrika - glasanje
zrikavaca; zrika, zrikanje.
zrika im. . r. - zrik, zrikanje.
zrikav prid., odr. v. zrikavi - koji je kao
zrikavac, kretav; razrok, onaj ko ima
strabizam
zrikavac im. m. r., g. jd. zrlkavca, n. mn.
znkavci, g. mn. zrikavaca, dat.-instr.lok. mn. zrikav cima - zool. insket ravnokrilac koji isputa zrik.
zrikavo pril. - sa zrikom; razroko,
zrnast prid., odr. v. zrnasti - koji je u
obliku zrna; krupiast.
zrnace/zrnace g. jd. zrnca/zrnceta,
em. - malo zrnce,
zrnce/zlnce im. s. r., g. jd. zrnca!zrnca, g.
mn. zrnaca/zrnaca, em. - malo, sitno
zrno.
zrno im. s. r., g. jd. zrna - mali okrugli
plod, boba; siuan predmet; najmanji
dio neke materije.
zub im. m. r., g. jd. zuba, n. mn. zubi, g.
mn. zuba - med. jedna od bjeliastih
izraslina kotanog tkiva u vilici prevu
enih caklinom, slue za grizenje i va
kanje; dio stroja koji slui za rezanje;
otar vrh ega.
zubac im. m. r., g. jd. zupca, n. mn, zupci,
g. mn. zubaca - otar vrh ega; narezani
dio alata za rezanje,
zubalo im. s. r., g. jd. zubala, g. mn.
zubala - zubi i desni zajedno; vjetaki
zubi, proteza,
zubar/zubar im. m. r., g. jd. zubara!
zubara, g. mn. zubara/zubara - stomato
log, ljekar koji popravlja zube i lijei
bolesti zuba.

zuriti
zubarski/zubarski prid. odr. v. - koji se
odnosi na zubare, koji im pripada,
zubarski/zubarski pril. - kao zubari, na
nain zubara,
zubarstvo im, s. r., g. mn. zubar stava/
zubrstava - djelatnost zubara; stomato
logija.
zubat prid., odr. v. zubatI - koji ima
velike ili izbaene zube; prenes. hladan,
koji ujeda, grize,
zubato pril. - otro, sa zubima; nepravil
no; neprijatno, nelagodno.
zubni prid. odr. v. - koji se odnosi na
zube.
zubobolja im. . r., g. mn. zuboblja - bol
u zubima.
zubotehniar im. m. r., g. jd. zubotehni
ar a, g. mn. zubotehniara - ob. zubni
tehniar, protetiar.
zuekanje gl. im. s. r., onomat. od zuckati,
zucnuti gl. svr., prez. zucnem, onomat. javiti se zuckanjem; razg. progovoriti
kratko, rei samo neto, dodati, pisnuti
iako nije trebalo,
zuj im. m. r. g .jd. uja, onomat. - jedan
kratak zvuk zujanja,
zujanje gl. im. s. r., onomat. od zujati,
zujati gl. nesvr., prez. zujim, onomat. isputati ili proizvoditi zvuk slian gla
sanju pela,
zuluf im. m. r. (perz.) g. jd. zulufa, g. mn.
ziilufa - uvojak, zalizak kose pruen niz
lice pored uha.
zulum im. m. r. (ar.), g. jd. zuluma, g. mn.
zuluma - nasilje, zlo, nepravda, bezako
nje, teror.
zulumar/zulumar im. m, r. (tur.), g. jd.
zulumara/zulumara, g. mn. zuluma
ra/zulumara - onaj koji ini zulum;
tiranin, nasilnik,
zupani prid. odr. v. - koji ima zupce,
zupasti.
zupanik im. m., g. jd. zupanika, n. mn.
zupanici, g. mn. zupanika, dat.-instr.lok. mn. zupanicima - dio stroja u
obliku toka sa zupcima na rubu.
ziipcast prid., odr. v. zupasti - koji ima
zupce, nazubljen.
zuriti gl. nesvr., prez. zurim, pejor. - bu
ljiti, nekulturno neoprezno gledati u
nekog, blejati.

zvanian

zvanian prid., odr. v. zvanini - koji je

ozvanien, sluben, koji potuje proto
kol; po pravilima slube, oficielan.
zvanino pril. - na zvanian nain, slube
no, formalno, protokolarno,
zvanje im. s. r., g. jd. zvanja, g. mn.
zvnja - dozivanje, prizivanje, upuiva
nje poziva; nivo strune spreme,
zvati gl. nesvr., prez. zovem, trp. prid.
zvan - dozivati, upuivati poziv, poziva
ti.
zveckanje gl. im. s. r. od zveckati,
zveckati gl. nesvr., prez. zveckam - lu
pkati neim da se uje zveka, skreui
panju ili smirujui ivce,
zveanje gl. im. s. r. od zveati,
zvearka/zvearka im. . r., g. jd. zvearke/zvearke, g. mn. zvearkilvearki vrsta otrovne zmije, egrtua,
zveati gl. nesvr., prez. zveim - lupkati
zvekom, lupkati predmetom koji zve
cka
zveka im. . r., g. jd. zveke, dat. jd.
zveki, g. mn. zveakalzveki - djeija
igraka koja pomicanjem zvei, zveka;
biljka iz por. leptimjaa.
zvfckt im. m. r., g. jd. zveketa, g. mn.
zveketa - otar i prodoran zvuk od udara
metalnog predmeta o ta tvrdo; klepet
metalnih predmeta,
zveketanje gl. im. s. r. od zveketati,
zveketati gl. nesvr., prez. zvekeem stvarati otar i prodoran zvuk
zveketav prid., odr. v. zveketavi - koji
zvekee, klepetav,
zvekir im. m. r., g. jd. zvekir a - metalni
krug privren na ulazna vrata umjesto
zvona.
zv&knuti (se) gl. svr., prez. zveknem razg. kratkim udarcem pljusnuti; lupnuti
tako da odjekne, zazvei.
zvijer im. . r., g. jd. zvijeri, g. mn. zvijeri
- krvolona divlja ivotinja; prenes. zlo
inac, krvnik,
zvijezda im. . r., g. jd. zvijezde, n. mn.
zvijezde, g. mn. zvijezda - nebesko tije
lo, planeta; simbol, znak; predmet u
obliku zvijezde; sport, naroit okret
tijela; prenes. poznata osoba u svijetu
umjetnosti, ou biznisa, estrade,
zviznuti gl. svr., prez. zvrznem - razg.
zveknuti, jako udariti.

1302

1303
zviznuti gl. svr., prez. zviznem - puhnuti
jednom u zvidaljku, ispustiti zviduk;
prenes. od problema skrenuti s pameti,
poludjeti.
zvidaljka im. . r., dat. jd. zvidaljci, g.
mn. zvidaljki - spravica za zvidanje,
pitaljka,
zvidanje gl. im. s. r. od zvidati,
zvidati gl. nesvr., prez. zvidim - pro
izvoditi i isputati zviduk; prenes. uza
ludno ta raditi,
zviduk im. m., g. jd. zviduka, n. mn.
zv'Muci, g. mn. zv'M uka - zvuk koji
nastaje zvidanjem; dogovoreni zvuni
znak, zvukovni signal,
zvidukanje gl. im. s. r. od zvidukati,
zvidukati gl. nesvr., prez. zviduem pomalo zvidati; zvidanjem razbijati
dosadu ili izraavati lijepo raspoloe
nje.
zvj&ranje gl. im. s. r. od zvjerati,
zvj&rati gl. nesvr., prez. zvjeram - unezvijereno, uznemireno razgledati; rado
znalo, nekulturno i uznemireno bacati
poglede na sve strane,
zvjrav prid., odr. v. zvjeravi - onaj koji
voli da zvjera; prenes. nepristojno ne
paljiv.
zvj&ravo pril. - kao zvijeri, unezvijereno;
s velikim oprezom i strahom gledajui
unaokolo; nepristojno nepaljivo,
zvjerinjak im. m. r., g. jd. zvjerinjaka, n.
mn. zvjerinjaci, g. mn. zvjerinjaka stanite zvijeri; posebno ograeno i za
tieno mjesto u zoolokim vrtovima
gdje borave zvijeri; prenes. nezdrava i
opasna ivotna sredina, drutvena zaje
dnica i sl.
zvjerka/zvjrka im. . r., g. jd. zvjerke!
zvjerke - jedna zvijer; prenes. pejor. o
vjek na visokom poloaju; moan o
vjek nepredvidivih reakcija,
zvjerokradica/zvjerokradica im. . r., g.
jd. zvjerokradice - krivolovac, lovokra
dica.
zvjerski prid. odr. v. - koji je kao zvijer;
divljaki, okrutno,
zvjerski pril. - kao zvijer, na nain zvijeri;
nemilosrdno, krvniki; divljaki,
zvjerstvo im. s. r., g. jd. zvjerstva, g. mn.
zvjerstava - divljatvo, zloin; krvnitvo.

zvjezdan prid., odr. v. zvjezdani - koji je

pun zvijezda,
zvjezdar - im. m. r. g. jd. zvjezdara - vrsta
slatkovodne ribe
zvjezdarnica im. . r., g. mn. zvjezdarni
ca - astron, opservatorij; objekt ureen
za promatranje nebeskih tijela i pojava u
svemiru.
zvjezdast prid., odr. v. zvjezdasti - koji
lii na zvijezdu, zvjezdolik,
zvjzasto pril. - u obliku zvijezde
zvjezdica im. . r., g. mn. zvjezdica, de
min. - mala zvijezda; zvjezdolik ukras;
zvjezdolika tjestenina,
zvjezdolik - prid., odr. v. zvjezdasti - koji
je u obliku zvijezde; zvjezdast,
zvjezdoznanac im. m. r., g. jd. zvjezdoznanca, n. mn. zvjezdoznnci, g. mn.
zvjezddznanaca - astr. astronom, pozna
valac zvijezda,
zvocanje gl. im. s. r. od zvocati,
zvocati gl. svr., prez. zvocam - razg.
dosaivati kritikama bez prestanka,
zvon im. m. r., g. jd. zvona - zvuk zvona;
pojedinaan zvuk zvona,
zvonak prid., odr. v. zvdnki - jasan, koji
odjekuje kao zvono, zvuan, prodoran,
zvonar/zvonar im. m. r., g. jd. zvonara!
zvonra, n. mn. zvonari!zvonari, g. mn.
zvona ra!zvonra - ovjek koji je zadu
en za crkvena zvona,
zvonarina im. . r. - nagrada koju za svoj
posao dobiva zvonar,
zvonarnica im. . r., g. mn. zvonarnica radionica u kojoj se lijevaju zvona;
mjesto gdje vise crkvena zvona; prostor
u kome je smjeten zvonik,
zvonast prid., odr. v. zvonasti - koji ima
oblik zvona, zvonolik.
zvonce im. s. g., jd. zvonca!zvone eta, g. '
mn. zvanaca, em. i hip. - malo zvono,
zvoni im. m. r., g. jd. zvdnia, em. jeziak u zvonu; malo zvono; vrsta
zvonolikog cvijeta,
zvonik im. m., g. jd. zvonika, n. mn.
zvonici, g. mn. zvonika, dat.-instr.-lok.
mn. zvonicima - crkveni toranj ili dio
crkve na kojem su zvona,
zvoniti gl. nesvr., prez. zvdnim - pro
izvoditi zvonak zvuk; koristiti se zvo
nom; zvonom davati znak; prenes. upo
zoravati; odjekivati,
zvonko pril. - jasno, zvuno.

zvunik
zv&no im. s. r., g. jd. zvona, g. mn. zvona ureaj za zvonjenje; zvonce,
zvonolik prid., odr. v. zvondliki - koji
oblikom podsjea na zvono, koji lii na
zvono, zvonast,
zvonjava im. . r. - uzastopni zvuk zvona;
zvonjenje,
zvonjenje gl. im. s. r. od zvoniti,
zvrcnuti gl. svr., prez. zvrcnem - kratko
zvoniti; nakratko telefonirati,
z vr aljka im. . r., dat. jd. zvialjki, g.
mn. zvialjki - mali predmet s pokret
nim dijelom koji se zamahivanjem
okree oko svoje osi i proizvodi neobi
no prodoran zvuk; zveka,
zvranje/zvfanje gl. im. s. r. od zvrati,
zvrati/zvrati gl. nesvr., prez. zvrim!
zviim, onomat. - prilikom brzog okreta
nja ega (npr. zvrki) proizvoditi i ispu
tati karakteristian i prodoran zvuk.
zvrka im. . r., dat. jd. zvrki, g. mn.
zvrki - zvrk; zraljka; zveka,
zvrkjm . m. r., g. jd. zvrka - igraka koja
se brzo okree oko svoje osi; prenes.
brza i okretna osoba,
zvrjanje/zvijanje gl. im. s. r. od zvrjati,
zvrjati/zvrjati gl. nesvr., prez. zvrjim!
zvijim - hodati okolo iz dosade, be
sciljno lutati,
zviktati gl. nesvr., prez. zv deem - up.
zvrjati.
z vrij a eka im. . r., dat. jd. zvdjaki, g.
mn. zvdjaki - up. zvrk.
zvrljati/zvHjati gl. nesvr., prez. zvrljdml
zv d j am - up. zvrjati,
zvrndati gl. nesvr., prez. zvmdam isputati neugodan parajui zvuk.
zvfndalo im. s. r., g. jd. zvmdala, g. mn.
zvmddla - onaj koji zvmda; zvralo,
zveckalo.
zvrnav prid., odr. v. zvm davi - koji
zvmda, zvri.
zvuan prid., odr. v. zvuni - koji ima jak
zvuk, zvonak; koji odjekuje zvukom;
prenes. naglaen, istaknut; poznat,
zvuanje gl. im. s. r. od zvuati,
zvuati gl. nesvr., prez. zvuim - pro
izvoditi i odailjati zvuk; prenes. ostav
ljati utisak priom; doimati se.
zvunik im. m. r., g. jd. zvunika, n. mn.
zvunici, g. mn. zvunika, dat.-instr.-lok.
mn. zvunicima - ureaj koji elektrine

zvuno
impulse pretvara u zvuk; ureaj koji
emituje i pojaava zvuk.
zvuno pril. - na zvuan nain; glasno,
zvonko.
zvunost im. . r., g. jd. zvunosti, instr.
jd. zvunou!zvunosti - osobina onog
toje zvuno; glasnost, zvonkost.
zvuk im. m. r., g. jd. zvuka, n. mn.
zvuci!zvtikovi - valovito kretanje, titraj

1304
odreene frekvencije koja se prima u
lom sluha.
zvukom jer im. m. r., g. jd. zvtikomjera, g.
mn. zvtikomjera - sprava za mjerenje
jaine zvuka; fonometar.
zvukovni prid. odr. v. - koji se odnosi na
zvuk.
zvukovno pril. - uz pomo zvuka, sa
zvukom, koristei zvuk.

- fonema, glas, palatalni suglasnik,

trideseto slovo abecede, a osmo slovo
azbuke.
aba im. . r., g. jd. abe, g. mn. zaba vodozemac skoro okruglog tijela sa du
im zadnjim nogama.
abac im. m. r., g. jd. apca, g. mn. abaea - mujak abe.
abar im. m. r., g. jd. abara - lovac na
abe; iron. ovjek koji jede ablje me
so.
abarskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
abare.
abarskl pril. - kao abar, na nain aba
ra.
abetina im. . r., augm. i pejor. - velika
aba.
abica im. . r., g. jd. abice, em. - mala
aba.
abljak im. m. r., g. jd. abljaka - mjesto
gdje ima mnogo aba.
ablji prid. odr. v. - koji se odnosi na a
be ili je od abe.
abo/abo im. m. r. (fr.), g. jd. abda ipkasti nabor na prsima enske bluze,
abokreina im. . r., g. jd. abokreine ustajala, mutna voda bare zarasla u
zelene konaste alge; prenes. mrtvilo,
ustajalost, umalost,
acanje gl. im. s. r. od acati,
acati (se) gl. nesvr., prez. acam (se),
pril. sad. cajui - igati, osjeati kra
tak otar bol; bockati; (se) brecnuti se,
ustuknuti zbog neugodnosti; biti obzi
ran.
acnuti (se) svr., prez. acnem (se), imp.
acni (se) - up. acati (se), refleksno se
trgnuti.
ad im. m. r. (fr.), g. jd. ada - zajedniki
naziv za minerale nafrit, jadeid i hloromelanit; mineral mlijenobijele do
zelene boje od kojeg se izrauju ukrasni
predmeti; gorski kristal.

aga im. . r. (njem.), g. jd. age, g. mn.

ga - pila, testera, alatka sa dugom
narezanom otricom za rezanje drveta,
aga/agar im. m. r., g. jd. aga/agra - lok. ovjek koji ree drva agom.
agor im. m. r., g. jd. agora - glasna pri
a vie ljudi, amor,
agoriti gl. nesvr., prez. agorim - amo
riti, kad tiho pria vie osoba u isto
vrijeme.
agriti (se) gl. nesvr., prez. agrim (se),
gl. pril. sad. agrei/agrei (se) - sjajiti
oima od znatielje ili uzbuenja; za
crvenjeti se, zaariti se zbog osjeaja
nelagode.
aket im. m. r. (fr.), g. jd. aketa - kratki
sako, vrsta kaputa.
al1 im. m. r., g. jd. ala, ekspr. - tuga,
aljenje zbog neeg toje prolo.
al2 im. m. r., g. jd. ala, n. mn. ali/alovi
- morska obala prekrivena sitnim kame
njem koju zapljuskuju valovi.
alac im. m. r., g. jd. alca, g. mn. alaca
- aoka, otar dio tijela nekih insekata
kojim ubadaju plijen.
alba im. . r., g. jd. albe, g. mn. albi dokument u kojem se iznosi neslaganje
s odlukom donesenom u kakvom upra
vnom postupku i trai ponovno razma
tranje problema,
albeni/albeni prid. - koji se odnosi na
albu.
alfija im. . r., g. jd. alfije - ljekovita
biljka, kadulja,
alilac im. m. r., g. jd. alioca, g. mn.
alilaca - alitelj, onaj ko podnosi a
lbu.
aliti (se) gl. nesvr., prez. alim - biti u
alosti; tugovati; izraavati nezadovo
ljstvo; (se) podnijeti albu,
alobnl prid. odr. v. - koji se odnosi na

alobno
onog ko je u alosti,
alobno pril. - alosno
alopojka im. . r. g. jd. aldpdjke, dat.
jd. zaldpdjci, n. mn. aldpojke, g. mn.
aldpojkl - tubalica, jadikovka, tugo
vanka.
alosnik/alosnik im. m. r., v. jd. alosnie/aldsnie, n. mn. dlosnici/alosnici
- onaj koji je alostan, jadnik,
alosno pril. - na alostan nain.
alost im. . r., g. jd. alosti, instr. jd.
alou/alosti, lok. jd. alosti/aldti osjeaj tuge; tugovanje za umrlim,
alostan prid., odr. v. alosni - onaj koga
je obuzela alost,
alostiti (se) gl. nesvr., prez. alostim
(se) - rastuiti, uiniti nekog alosnim,
biti alostan,
alostiv prid., odr. v. aldstivi - saaljiv,
suosjeajan,
alostivo pril. - na alostiv nain,
alovati gl. nesvr., prez. alujem - biti u
alosti za umrlim,
aluzije im. m. r. plur. tantum (fr.) - alu
zine.
aluzine im. . r. (fr.), plur. tantutum aluzije, rebrenice, reetkasti kapci na
prozorima, posebno postavljene alumi
nijske trake na prozorska okna kao
zatita od jakih sunevih zraka,
aljenje gl. im. s. r. od aliti - iskazivanje
ala, tugovanje,
amor im. m. r., g. jd. amora - agor,
amoriti/amoriti gl. nesvr., prez. morim - agoriti,
andar im. m. r. (fr.), g. jd. andara policajac, pandur,
andarina im. m. r. (fr.), g. jd. andarine, augm. i pejor. - veliki andar,
andariti gl. nesvr. (fr.), prez. andarim - ponaati se kao andar,
andarmerija im. . r. (fr.), g. jd. andar
merije - dravna policija; zgrada u kojoj
je baza te policije,
andarmerljskl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na andarmeriju.
anr im. m. r. (fr.), g. jd. anra, n. mn.
anrovi - vrsta knjievnog djela; stil,
nain.
aoka im. . r., g. jd. aoke, dat. jd. taoci
- alac.
ar im. m. r., g. jd. ara - era, erava,
eravica, najusijaniji i najtopliji dio va

1306

1307
tre; prenes. ushienje, zanos, sjaj u oi
ma; rumenilo, crvenilo na licu.
ara im. . r. (ar.), g. jd. are - zemljana
posuda; up, vr; uma s pepelom poko
jnika.
ara im. m. r., g. jd. ara - eljezna
ipka za razgrtanje vatre,
ardinijera im. . r. (fr.) - posuda za
cvijee, stalak za cvijee,
argon im. m. r. (fr.), g. jd. argona argo, sleng, atro; jezik ireg socijalnog
ili ueg profesionalnog kruga (umjetni
ka, pisaca, ljekara, aka, svijeta iz
podzemlja itd.), u kojem su esta dogo
vorena prenesena znaenja rijei (up.
zelemba = dolar), premetnuti slogovi u
rijeima (ido mova = doi ovamo) i sl.
kako bi se omoguila tajnost poruke od
onih koji ne razumiju argon,
arlni prid. odr. v. - koji se odnosi na
arite.
arite im. s. r. g. jd. arita - sredite,
centar ega, mjesto gdje je neto najintezivnije, fokus, ia.
arenje gl. im. s. r. od ariti,
ariti gl. nesvr., prez. arim, pril. sad. rei - isijavati toplotu, initi neto ua
renim.
arki prid. odr. v. - koji ari toplinom,
arko pril. - uareno, vatreno, na vatren
nain, usijano,
arkost im. . r., g. jd. rkosti, instr. jd.
rkoufrkosti - osobina onoga to je
arko.
arovit prid., odr. v. aroviti - vatren,
strastan, pun ara.
ar-ptica im. . r., g. jd. r-ptice - ptica
iz ruskih narodnih bajki; rajska ptica u
naim narodnim pripovijetkama,
arulja im. . r., g. jd. arulje - sijalica
bir im. m. r. (tal.), g. jd. bira - policajac
straar, pandur, redar,
biika im. . r., g. jd. buke, dat. jd. buci
- malter, smjesa krea, pijeska i vode za
prekrivanje zidova,
bukati gl. nesvr., prez. biikam nanositi buku, ee: malterisati,
bun im. m. r., g. jd. buna, n. mn.
zbunovi - grm.
bunast prid., odr. v. bimasti - koji ima
blik buna.
buni im. m. r., g. jd. bunia, em. mali bun.

bunje zb. im. s. r. od bun.

dera im. m. r., g. jd. dera - onaj koji

dere, koji jede preko mjere,

derati (se) gl. nesvr., prez. derem (se),
pril. sad. derui (se) - drati (se), jesti
preko mjere; prenes. skrivati nervozu,
sekirati se.
dero im. m. r. - pejor. deronja,
deronja im. m. r., g. jd. deronje - pejor.
onaj koji mnogo dere, halapljivac,
prodrljivac,
dral im. m. r., g. jd. drala,n. mn.
drlovi - vrsta ptica; etnol. konj sive
dlake.
dralovi im. m. r. - mladune drala.
drati (se) gl. nesvr., prez. derem derati.
drebad zb. im. s. r. od drijebe,
drebica im. . r., g. jd. drebice, n. mn.
drebice - mlada, rasna, zdrava kobila;
prenes. neobuzdana i izazovna djevoj
ka.
drebna prid. odr. v. - koja nosi drijebe,
koja treba da se odrijebi (o kobili),
drepi im. m. r., g. jd. drepia, em. muko drijebe,
drijebac im. m. r., g. jd. drijepca, g.
mn. drijebac a - mlad, snaan i rasan
konj; prenes. snaan, zdrav zavodljiv
mladi.
drijebe im. s. r., g. jd. drebeta mladune konja i kobile,
rijebljenje gl. im. s. r. od drijebiti se.
drijebiti se gl. nesvr., prez. drijebi se,
pril. sad. drijebei se - donositi na
svijet drijebe,
drijelce im. s. r., g. jd. drijelca/drijelceta, em. - malo drijelo,
drijelni prid. odr. v. - koji se odnosi na
drijelo.
drijelnjak im. m. r., g. jd. drijelnjaka,
n. mn. drijelnjaci - med. drijelo,
drijelo im. s. r., g. jd. drijela - cjevast
miini organ na sastavu probavnog i
dinog puta.
ei gl. nesvr., prez. eem, gl. prid. rad.
egao, trp. prid. een - ariti, isijavati
veliku toplotu, spaljivati jakom vatrom,
gorjeti.
edan prid., odr. v. edni - koji osjea
e.
edno pril. - na edan nain, kao onaj ko
ima potrebu da ugasi e.

eljezniar

ednjeti gl. nesvr., prez. ednim - posta

jati, biti edan.
e im. . r., g. jd. ei, instr. jd. ei/eu
- ea, osobina onoga koji je edan,
svojstvo onoga to je edno.
ea im. . r., instr. jd. em - e.
eati gl. nesvr., prez. eam - osjeati
e, ednjeti,
ega im. . r., g. jd. ege, dat. jd. ezi/zegi
- velika ljetna vruina.
elatin im. m. r. (fr.-tal.), g. jd. elatina elatina, bolja vrsta ivotinjskog ljepila,
tutkalo; hladetina, drhtava masa ili
smjesa (npr. od vode u kojoj su se
kuhale kosti ili meso); stinut voni sok i
vrsta bombona od tog soka; ele.
elatina im. . r. (fr.-tal.)- elatin,
elatinast prid. (fr.-tal.), odr. v. elatinast
- koji lii na elatin, elatinozan.
elatinozan prid.(fr.-tal.), odr. v. elatinzni - elatinast.
ele im. m. r. (fr.), g. jd. elea - poslastica
spravljena od elatina,
eluani prid. odr. v. - koji se odnosi na
eludac.
eluina im. . r., g. jd. eluine, augm. i
pejor. - veliki eludac,
eludac im. m. r., g. jd. eluca, g. mn.
eludaca - med. organ za probavu hra
ne.
elja im. . r., ak. jd. elju - vrsta osjeaja
(htijenje, udnja, enja, tenja za ne
im).
eljan prid., odr. v. eljni - koji ima elju
za neim.
eljeti gl. nesvr., prez. elim - imati elju,
htjeti, eznuti za neim.
eljezSr im. m. r., g. mn. eljezara - onaj
ko skuplja i prodaje eljezo,
eljezara im. . r., g. jd. eljezare tvornica za proizvodnju i preradu elje
za.
eljezarija im. . r., g. jd. eljezarije predmeti od eljeza,
eljezast prid., odr. v. eljezasti - koji je
nalik na eljezo,
eljezni prid. odr. v. - napravljen od
eljeza; koji sadri eljezo,
eljeznica im. . r., g. jd. eljeznice ustanova za prevoz putnika i tereta
vozom, vlakom,
eljezniar im. m. r., g. jd. eljezniara onaj koji radi na eljeznici.

eljezniarski
eljezniarski prid. odr. v. - koji se
odnosi na eljezniare,
eljezniki prid. odr. v. - koji se odnosi na
eljeznicu.
eljezo im. s. r., g. jd. eljeza - gvoe,
vrsta metala, kovina, hemijski element
v

(Fe);

eljezdvit prid., odr. v. eljezdviti - koji

sadrava eljezo kao element (o rudi),
eljno pril. - sa eljom, s tenjom, sa
udnjom, s nestrpljenjem.
ena im. . r., g. jd. ene - osoba enskog
pola.
enantan prid. (fr.), odr. v. zenantni dosadan, nezgodan, koji dovodi u ne
prilike; koji se sustee, stidljiv,
enerozan prid. (fr.), odr. v. enerozni plemenit, velikoduan, dareljiv, dobar,
enetina im. . r., g. jd. enetine, augm. i
pejor. - velika i zbog neega nesimpa
tina ena.
enidba im. . r., g. jd. enidbe, g. mn.
enidaba!enidbi - stupanje mukarca u
brak.
enidbenl prid. odr. v. - koji se odnosi na
enidbu.
enik im. m. r., g. jd. enika, n. mn. enici
- mladoenja, mukarac koji stupa u
brak.
enirati (se) gl. nesvr. (fr.), prez. eniram (se) - ometati dosaivati, muiti,
ograniavati; ustruavati se, sustezati
se, stidjeti se, libiti se.
eniti se gl. nesvr., prez. enim se - stu
pati u brak sa enom.
enka im. . r., g. jd. enke, dat. i lok. jd.
enki, g. mn. enki - ivo bie enskog
pola.
enkica im. . r., g. jd. enkice, hip. - ma
la enka.
enoljubac im. r., g. jd. enoljupca, g.
mn. endljubaca - onaj koji voli i ljubi
ene.
enomrzac/enomrzac im. m. r., g. jd.
enomrsca, g. mn. enomrzac a - mu
karac koji mrzi ene.
enska poim. prid. . r., g. jd. enske, dat.
jd. enskj - privlana ena; ona na koju
se gleda s podsmijehom zbog nekih
osobina.
enskadija zb. im. . r., g. jd. enskadija enska eljad,
enskar im. m. r. g. jd. enskara - mu

1308

1309
karac koji se pretjeruje u mijenjanju
ena.
enskarskl prid. odr. v. - koji se odnosi
na en kare,
enskarski pril. - kao enskar, na nain
enskara.
enskast prid., odr. v. enkasti - koji ima
enske osobine, ponaanje kao ena,
feminiziran,
enskasto pril. - kao ena, na nain ene.
enski prid. odr. v. - koji se odnosi na
enu ili pripada eni.
enski pril. - onako kako ene rade, na
nain ene.
enskica im. . r., g. jd. enskice, em. i
hip. - mala i simpatina enska,
enskinje zb. im. . r., g. jd. enskinja enski lanovi porodice,
ensko poim. prid. s. r., g. jd. enska osoba enskog spola, ena.
enskolik prid., odr. v. enskdliki - koji
ima enski lik.
enskost im. . r., g. jd. enskosti, instr.
jd. enskou/enskosti - osobine svoj
stvene eni, enstvenost,
enstven prid., odr. v. enstveni - koji se
odnosi na enstvenost,
enstvenost im. . r., g. jd. enstvenosti,
instr. jd. enstvenou!enstvenosti osobine koje su svojstvene eni, e
nskost.
entura(a), enurina, enturina im. .
r., augm. i pejor. - ogromna ena duga
jezika i drugih loih osobina,
erav im. m. r.(pras.), g. jd. erva dral.
erava im. . r., g. jd. erave - era,
eravica, najuareniji dio vatre,
eravica im. . r., g. jd. eravice - era,
erava, eravka,
eravka im. . r., g. jd. eravke, dat. i lok.
jd. erdvci - komadi erave.
eravnica im. . r., g. jd. eravnice zemlja kojom je prekrivena zapaljena
hrpa drveta da bi se dobio drveni ugalj,
eravnlk im. m. r., n. mn. erdvnici posuda u koju se radi grijanja stavlja
erava; mangal,
erminal im. m. r. (fr.), g. jd. erminala mjesec francuskog revolucionarnog ka
lendara (od 21. III do 19. IV), naziv za
ustanak parikih radnika u mjesecu
erminalu 1794.

ersej im. m. r. (engl.), g. jd. erseja vrsta tkanine od tanko eljane vune,
pamuka, svile ili sintetskih vlakana,
estica im. . r., g. jd. estice - stijena,
vrst kamen,
estina im. . r., g. jd. estine - osobina
onog koji se esti, koji je estok,
estiti se gl. nesvr., prez. estim se ljutiti se, biti gnjevan,
estok prid., odr. v. estoki - silan, jak,
sran; previe zainjen,
estoko/estoko pril. - na estok nain,
etelac im. m. r., g. jd. eteoca , g. mn.
etelac a - onaj koji anje ito.
etelakl prid. odr. v. - koji se odnosi na
eteoce.
etelaki pril. - kao etelac, na nain
eteoca.
eteoev prid. odr. v. - koji pripada eteocu.
eti gl. nesvr., prez. anjem/njem, prid.
trp. et/njeven, aor. 'eh - njeti, ubirati
penicu ili druge usjeve na polju.
eton im. m. r. (fr.), g. jd. etona - pred
met koji ima vrijednost novca, slui u
kockarskoj igri ili za pokretanje nekih
aparata.
etva im. . r., g. mn. etavaletvi - rad
koji omoguava prikupljanje ljetine,
ubiranje usjeva (penice); prenes. svaka
aktivnost kojom se ostvaruje dobit,
etveni prid. odr. v. - koji se odnosi na
etvu.
ezlo im. s. r., g. jd. ezla - tap ili palica
kao simbol carske ili kraljevske vlasti,
ganci im. m. r., g. jd. ganca, g. mn.
ganaca - ee: pura, jelo od kuku
ruznog brana,
garavica im. . r., g. jd. garavice ljutina izazvana boleu eluca koji
pravilno ne vari hranu,
goljav prid., odr. v. goljavi - koji je
veoma mrav, neuhranjen, kost i koa.
goljavac im. m. r., g. jd. goljavca, g.
mn. goljav ac a - onaj koji je mrav,
goljo.
goljavost im. . r., g. jd. goljavosti,
instr. jd. goljav os u!goljav osti - mra
vost.
ica im. . r., g. jd. ice, n. mn. ice - nit
izraena od kakvog metala (bakra,
eljeza i sl.); struna na mu. instru
mentu; tanak sloj rude; prenes. osobina,

ilavost
crta, bit.
icar im. m. r., g. jd. iara - onaj koji
proizvodi icu; prenes. osoba koja bez
rada ostvaruje korist,
ican/ian prid., odr. v. iani/iani koji je napravljen od ice.
iara im. . r. gen. jd. iare - zatvorene
ili otvoreno sredstvo za prevoz putnika
uz brdo
ie im. s. r.(arh.), g. jd. ica - ivot,
ivljenje.
idak prid., odr. v. itki - rijedak, gotovo
tean.
idov im. m. r., g. jd. idova n. mn.
idovi - ob. Jevrej; pripadnik semitskog
naroda ije tradicije poivaju na uenju
Mojsija i proroka
idovski prid. - koji se odnosi na Zidove,
idovski pril. - kao idov, na nain ido
va.
ig im. m. r., g. jd. iga, n. mn. igovi/
igovi - peat, tambilj, muhur; kratak
jak bol; trag.
iganje gl. im. s. r. od igati,
igati gl. nesvr., prez. iga - osjeati
iganje.
igica im. . r., g. jd. igice - ibica, kresa,
palidrvce.
igolo im. m. r. (fr.), g. jd. igola - mlad
ovjek koji ivi od ljubavnih veza sa
starijim bogatim enama,
igosanje/igosanje gl. im. s. r. od igo
sati.
igosati/igosati gl. svr. i nesvr., prez.
igoem trp. prid. igosan - stavljati ig
na nekog; obiljeiti ga kao otpadnika od
drutva (nekada prislanjanjem usijanog
eljeza na tijelo),
ila im. . r., g. jd. ile, g. mn. ila - dio
korijena kojim se biljka vee za zemlju;
krvni sudovi,
ilav prid., odr. v. ilavi - onaj ko je
otporan, savitljiv, vrst, ono to se ne
moe lako pokidati, tanak
ilaviti gl. nesvr., prez. ilavim - postajati
ilav, prenes. postajati dosadan,
ilavka im. . r., g. jd. ilavke - vrsta
vinove loze i vina.
ilavo pril. - otporno, savitljivo, vrsto,
tanko, izdrljivo,
ilavost im. . r., g. jd. ilavosti, instr. jd.
ilavosti!ilavou - osobina onoga koji
je ilav, svojstvo onoga toje ilavo.

ilet
ilet im. m. r. (fr.), g. jd. ileta - otrica za
brijanje, britvica,
ilica im. . r., g. jd. ilice, em. - mala
ila.
i'liav prid., odr. v. ziliavi - koji je sav
od ilica.
iliica im. . r., g. jd. ziliice, em. mala ilica,
ipon im. m. r. (fr.), g. jd. ipona - utava
donja suknja, podsuknja.
ir im. m. r., g. jd. ira, n. mn. irovi plod hrasta,
irado im. m. r., g. jd. irda - tvrdi slam
nati eir ravnog oboda i ravne povrine
gornjeg dijela,
irafa im. . r. (fr.), g. jd. irafe - afrika
visoka ivotinja dugog vrata,
irant im. m. r. (tal.), g. jd. iranta, g. mn.
iranata - jemac na mjenici, onaj ko
garantuje isplatu duga glavnog dunika,
iri/iri im. m. r. (engl.-fr.), g. jd. irija/
irija - izabrana grupa strunjaka koja
bira i proglaava pobjednike na festi
valima, konkursima, sportskim takmi
enjima i sl.
irirati gl. svr. i nesvr. (engl.-fr.), prez.
iriram - sudjelovati u radu irija,
iro im. m. r. (tal.) - biljeka na drugoj
strani mjenice koja omoguava prenos
na drugu osobu.
irondist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. irdndiste - pripadnik politike stranke iro
ndista u doba francuske buroaske re
volucije; protivnik revolucionarnog po
kreta masa.
iroskop im. m. r. (gr.) - naprava za
odravanje stabilnosti u razliitim polo
ajima (kod brodova, vozova s jednom
tranicom i sl.),
iica im. . r., g. jd. ziice, em. - mala
ika.
ika im. . r., g. jd. ike, dat. jd.
zici/ziki, g. mn. ziki - mali komadi
ara.
itar im. m. r., g. jd. dtara - ovjek koji
proizvodi ili trguje itom; itni insekt
itarica/itarica im. . r., g. jd. itarice/
itarice - zajedniki naziv za sve jedno
godinje zrnaste biljke iji plod slui za
hranu (penica, jeam, itd.),
itarski prid. odr. v. - koji se odnosi na
itare.
itelj im. m. r. (rus.), g. jd. itelja -

1311

1310
stanovnik, graanin,
iteljstvo im. s. r., g. jd. iteljstva stanovnitvo, stanovnici, graanstvo,
itije im. s. r. (st.sl) - naziv za ivotopis
nekog sveca u srpskoj knjievnosti,
itkost im. . r., g. jd. zitkosti, inst. jd.
zitkou!zitkosti - osobina onog to je
itko.
itni prid. odr. v. - koji se odnosi na ito.
itnica im. . r., g. jd. itnice - mjesto ili
kraj na kojem se uzgaja ito; spremite
za ito; hambar,
ito im. s. r., g. jd. ita - naziv za sve
itarice.
itorodan/itorodan prid., odr. v. zitorodni/itdrodni - koji je pogodan za uzga
janje ita.
iv prid., odr. v. ivi - koji nije mrtav;
temperamentan, nestaan; sirov, nedo
peen.
iva im. . r., g. jd. ive - hemijski
element (Hg), metal srebmasta sjaja.
ivac im. m. r., g. jd. ivca, g. mn. ivaca
- nerv, vlaknast organ u ljudskom i
ivotinjskom tijelu koji prenosi voljne i
nevoljne osjete, usklauje unutranje
funkcije organizma i njegov odnos
prema vanjskom svijetu; prenes. nervo
zna, ljuta osoba,
ivad zb. im. . r. - perad, domae pernate
ivotinje.
ivahan prid., odr. v. ivahni - tempe
ramentan, veseo, nemiran,
ivahno pril. - na ivahan nain, veselo,
ivahnost im. . r., g. jd. zivahnosti, instr.
jd. zivahnou/zivahnosti - osobina
onoga koji je ivahan,
ivalj im. m. r., g. jd. ivlja - narod,
stanovnici nekog kraja,
ivan prid., odr. v. ivani - nervozan,
onaj koji se brzo iznervira, koji brzo
gubi sabranost,
iveni prid. odr. v. - ivotni,
ivica im. . r., g. jd. ivice - tek narasla
umica; zeleno nisko rastinje,
ivinjak im. m. r., g. jd. zivinjaka, n.
mn. /ivinjaci, g. mn. jvinjaka - i
vica, iva ograda,
ivin prid. odr. v. - koji se odnosi na ivu
ili je od ive.
ivina im. . r., g. jd. ivine - perad;
stoka; domae ivotinje,
ivinski prid. odr. v. - koji se odnosi na

ivinu,
ivinski pril. - kao ivina.
ivjeti gl. nesvr., prez. ivim - biti u ivo
tu, trajati, bivstvovati.
zivkati gl. nesvr., prez. zivka - onomat.
oglaavati se kao vrabac sa iv-iv.
ivnuti gl. nesvr., prez. zivnem - trznuti
se iz mrtvila,
ivo pril. - ivahno, hitro, temperamentno,
ivopis im. m. r., g. jd. zivopisa - vrsta
starog i sakralnog slikarstva,
ivopisac im. m. r., g. jd. ivopisca, g.
mn. ivdpisaca - slikar ivopisa.
ivopisan prid., odr. v. ivopisni - koji je
lijep, raznolik, privlaan, prijatan,
ivopisno pril. - na ivopisan nain,
ivopisnost im. . r., g. jd. ivopisnosti,
instr. jd. ivopisnou/ivopisnosti osobina onog koji je ivopisan i onoga
to je ivopisno,
ivost im. . r., g. jd. ivosti, instr. jd.
ivosti!ivou - veselost, temperamentnost, pokretljivost, razigranost.
ivot im. m. r., g. jd. ivdta, g. mn. ivota
- osobina ivih bia.
ivotan prid., odr. v. ivotni - pun ivota,
kojo odgovara ivotu,
ivotariti gl. nesvr., prez. ivdtdrim - te
ko ivjeti, preivljavati, imati prazan
ivot bez ideja i elja,
ivotinja im. . r., g. jd. ivdtinje - ivo
bie koja se svrstava u tu vrstu,
ivotinjski prid. odr. v. - koji odnosi se na
ivotinje,
ivotinjski pril. - na nain ivotinje,
ivotno pril. - stvarno, kao u ivotu,
ivotnost im. . r., g. jd. ivotnosti, instr.
jd. ivotnou!ivotno ti - osobina ono
ga to je ivotno
ivotopis im. m. r., g. jd. ivotdpisa - opis
neijeg ivota, biografija,
ivotopisac im. m. r., g. jd. ivotopis ea, g.
mn. ivotdpisaca - autor ivotopisa,
biograf.
ivotvoran prid., odr. v. zivotvorni - koji
oivljava, vraa u ivot,
ivotvorno pril. - na ivotvoran nain,
okrepljujue, blagotvorno,
i vuka ti gl. nesvr., prez. ivuckdm ivjeti skromno, povremeno dobro i
vjeti.
ivui prid. odr. v. - koji je jo iv, koji
ivi.

muriti

ia im. . r., g. jd. ie - fokus, centar

interesovanja ili izvor neega, arite.
iak im. m. r., g. jd. ika, n. mn. ici, g.
mn. iaka - tetni insekt (u grahu,
pirinu); fitilj; mali izvor svjetla,
lica im. . r., g. jd. lice - ob. kaika,
liica im. . r., g. jd. liice, em. kaiica, mala kaika,
lijeb im. m. r., g. jd. lijeba, n. mn.
ljebovi - usko udubljenje du neega,
lijebiti gl. nesvr., prez. lijebim - praviti
lijeb.
lijezda im. . r., g. jd. lijezde - vrsta
organa u tijelu koji ima odreenu fu
nkciju u organizmu (up. pljuvane
lijezde, titna lijezda itd.),
ljebast prid., odr. v. ljebasti - koji nalii
lijebu.
ljebl im. m. r., g. jd. ljebia, em. mali lijeb,
ljezdani prid. odr. v. - koji se odnosi na
lijezde, koji pripada lijezdama,
ljezdica im. . r., g. jd. ljezdice, em. mala lijezda,
marac/marak im. m. r., g. jd. mrca/
mrka, n. mn. marci - trnci, refleksna
reakcija tijela na neugodnost ili strah,
bockanje ispod koe.
mi'ganje gl. im. s. r. od migati,
migati gl. nesvr., prez. migam - treptati
oima, namigivati; ukljuiti migavce
na automobilu.
migavac im. m. r., g. jd. migavca, g.
mn. migavaca - bono trepue svjetlo
za pokazivanje pravca na automobilu,
mignuti gl. svr., prez. mignem, imp.
niigni - trepnuti okom; nakratko uklju
iti migavac,
mirav prid., odr. v. miravi - koji miri,
kiljav.
mireke pril. - mirei, zatvorenih oiju,
mi renje gl. im. s. r. od miriti,
miriti gl. nesvr., prez. mirim - zatvoriti
oi; slabo svijetliti; kiljiti,
mi'rkinje gl. im. s. r. od mirkati.
mirkati gl. nesvr., prez. mirkam - po
malo miriti; treptati, migati,
mirkav prid., odr. v. mirkavi - onaj koji
mirka.
mirkavo pril. - mirkajui, na mirkav
nain.
m uriti gl. nesvr., prez. murim - miriti,
ne gledati, zatvoriti one kapke.

ohar
ohar im. m. r., g. jd. ohara, g. mn.
ohara - vrsta insekta, bubavaba,
ongler im. m. r. (fr.), g. jd. onglera onaj koji onglira, koji izvodi akro
bacije, u srednjem vijeku putujui pje
va ili glumac koji je izvodio akrobatske vjebe, recitovao i glumio; artist
u cirkusu koji. vjeto baca i hvata
predmete, a da ne padnu na pod; ko
medija, lakrdija, opsjenar, maioni
ar.
onglerskl prid. odr. v. (fr.) - koji se
odnosi na onglere,
onglerski pril. (fr.) - kao ongler, na
nain onglera,
ongliranje gl. im. s. r. od onglirati.
onglirati gl. nesvr. (fr.), prez. dngliram
- vjeto izvoditi onglerske akrobacije;
prenes. vjeto izbjegavati neprilike i ne
volje.
oret im. m. r. (fr.), g. jd. oreta - fina
svilena ili vunena tkanina; tekstil hrapa
ve povrine,
ovijalan prid. (fr.), odr. v. ovijalni veseo,
vesele
udi,
dobroudan,
dobroduan, prijazan, srdaan,
ovijalnost im. . r. (fr.), instr. jd. ovijlnou/ovijlnosti - osobina onoga
ko je ovijalan, dobroudnost, dobrodunost, prijaznost, srdanost,
rijeb im. m. r., g. jd. rijeba - sluajni
odabir, npr. uesnika u kakvom takmi
enju, ili dobitnika nagrada,
rijebati gl. nesvr., prez. rijebam izvlaiti rijebom uesnike u kakvom
takmienju, dobitnike nagrada i sl.
rtva im. . r., g. mn. rtava - stradalnik,
unesreeni, onaj koji trpi nasilje, ubi
jeni, onaj koji je podlegao zbog nasilja
izvrenog nad njim.
rtveni prid. odr. v. - koji se odnosi na
rtvu.
rtvenik/rtvenik im. m. r., g. jd. rtve
nika, n. mn. rtvenici - mjesto gdje se
prinosila rtva za vrijeme obreda,
rtvovanje gl. im. s. r. od rtvovati,
rtvovati (se) gl. svr. i nesvr., prez.
rtvujem (se) - podnijeti ili primjeti
rtvu; odrei se ega u korist drugih,
rvanj im. m. r., g. jd. rvnja, n. mn.
rvnjUrvnjevi - veliki kamen u mlinu
koji melje ito.

1312

1313
rvnjati gl. nesvr., prez. rvnjam - mljeti
rvnjem; prenes. halapljivo jesti ili
priati gluposti,
ubor im. m. r., . jd. ubor a - zvuk koji se
uje dok tee voda potoka,
uborika im. . r., g. jd. ubdrike, dat. jd.
ubdrici - stablo jasike, trepetljika,
uboriti gl. nesvr., prez. ubdri - tei
uborom; klokotati,
u/ii im. . r., n. mn. ui - gorak
sekret koji se skuplja u unoj kesi.
uan/iian prid., odr. v. uni/uni koji se odnosi na u; prenes. neugo
dan, otar, teak,
unica im. . r., g. jd. unice - med.
una kesica,
iino pril. - na uan nain, gorko, teko,
neugodno, otro, ljutito.
uovod im. m. r., g. jd. uovda - uni
kanal
iikast prid., odr. v. ukasti - koji lii na
utu boju ili neku njenu nijansu,
udjeti gl. nesvr., prez. udim - osjeati
udnju, teiti za neim, eznuti, vapiti,
udnja im. . r., g. jd. udnje - enja,
tenja, elja,
iika/iikva im. . r., g. jd. uke/ukve,
dat. i lok. jd. uci/ukvi - biljka iz
porodice leptimjaa; bmistra.
ulj im. m. r., g. jd. ulja, n. mn. uljevi zadebljanje na dlanu ili tabanu izazvano
fizikim radom ili noenjem tijesne
obue.
uljanje gl. im. s. r. od uljati,
uljati gl. nesvr., prez. uljam - neim
proizvesti uljanje, pritiskom stvarati
bol na koi.
umance im. s. r., g. jd. umnca/umnceta - unutranji uti dio kokoijeg jaje
ta, umanjak,
umanjak im. m. r., g. jd. umanjka, n.
mn. umanjci, g. mn. umanjaka - u
mance.
una im. . r., g. jd. une - vrsta ptice
sline djetliu.
upa im. . r., g. jd. upe - hist. terito
rijalna i administrativna jedinica na
ijem elu je upan; zemljite izloeno
suncu, prisoje, pitomina.
upan im. m. r., g. jd. upna - hist. onaj
ko je bio na elu upe.
upanija im. . r., g. jd. upanije - upa,
hrvatski naziv za kanton; hist. admi

nistrativno-teritorijalne jedinice u ze
mljama Habsburke Monarhije do
1918.
upanijski prid. odr. v. - koji pripada
upaniji.
upanskl prid. odr. v. - koji se odnosi se
na upana.
upljanin im. m. r., g. jd. upljanina, n.
mn. upljani - stanovnik upe.
upljanka im. . r. - stanovnica upe.
upljanskl prid. odr. v. - koji se odnosi na
stanovnike upe.
upni prid. odr. v. - koji se odnosi na
upu.
upnik im. m. r., g. jd. upnika, n. mn.
upnici - sveenik koji upravlja upom,
upnlkl prid. odr. v. - koji se odnosi na
upnike.
upnlki pril. - kao upnik, na nain u
pnika.
upnikovati gl. nesvr., prez. upnikujem
- biti upnik, obavljati poslove upnika,
upski prid.odr. v. - koji se odnosi na
upu, upni,
ur im. m. r. (fr.), g. jd. ura, lok. uru,
mn. urovi - urka, sastanak koji je za
bavnog karaktera.
uran prid., odr. v. urni - koji je u urbi,
hitan.
urba im. . r., g. jd. urbe - nastojanje da
se neto bre obavi zbog nedostatka
vremena, hitnja,
uriti gl. nesvr., prez. urim - zbog
nedostatka vremena obavljati neto bre
nego inae,
urka im. . r., g. jd. urke, dat. i lok. jd.
urci, g. mn. urki - ur.
urnal im. m. r. (fr.), g. jd. urnala - ilu
strovani asopis, dnevnik, novine; ra
nije u kinima kratak dokumentarni film
prije projekcije igranog filma.
urnalist(a) im. m. r. (fr.), g. jd. urnaliste - novinar,
urnalistika im. . r. (fr.), g. jd. urnali
stike, dat. i lok. jd. urnalistici - novi
narstvo, urnalizam,
urnalizam im. m. r., g. jd .urnalizma urnalistika, novinarstvo.

valiti
urno pril. - brzo, hitro, sa urbom,
ustar prid., odr. v. ustri - brz, spretan,
otar.
ustrina im. . r., g. jd. ustrine - brzina,
okretnost, osobina onoga koji je ustar,
ustro pril. - brzo i okretno, na ustar
nain.
ut prid., odr.v. uti\ komp. ui - koji je
ute boje (kao limun i sl.),
utica im. . r., g. jd. utice - vrsta bolesti
koja je izmeu ostalog vidljiva po utilu koe i bjeloonice.
iitiav prid., odr. v. utiavi - koji je
bolestan od utice,
utika im. . r., g. jd. utike, dat. i lok. jd.
utici - vrsta biljke,
utilo im. s. r., g. jd. utila - ono to je
uto, ono iz ega izbija uta boja.
utiti gl. nesvr., prez. utim - uiniti da
neto postane uto.
utjeti gl. nesvr., prez. utim - postajati
ut.
utokljunac im. m. r., g. jd. utokljunca,
g. mn. utdkljunaca - pti utog kljuna;
prenes. mlada i neiskusna osoba,
vaka im. . r., g. jd. vke, dat. i lok. jd.
vki - arg. guma za vakanje, vakaa
guma; prenes. pria ispriana bezbroj
puta.
vakati gl. nesvr., prez. vaem, pril.
sad. vui - sitniti i razmekavati zu
bima hranu,
vaknuti gl. svr., prez. vaknem - prezalogajiti, uzeti nekoliko zalogaja hrane,
pojesti malo ili nabrzinu,
valav prid., odr. v. valavi - valjav, koji
ima vale.
valavost im. . r., g. jd. valavosti, instr.
jd. valav oulvalav osti - valj avost,
osobina onoga koji je valav.
vale im. . r. mn. - uglovi gubice kod
konja gdje se stavlja metalni dio uzde;
ranice na uglovima usana,
valice im. . r., g. mn. valica, em. male vale,
valiti gl. nesvr., prez. valim - micati
gubicu; prenes. pejor. ljubiti.

SKRAENICE
adrrh
agr.
anat.
antrop.
arh.
arheoh
arhit.
astr.
augm.
autom.
bal.
bank.
bibl.
biol.
bot.
br.
bud.
crkv.
csl.
dat.
em.
dijal.
dipl.
ekol.
ekon.
ekspr.
enkl.
engl.
etnol.
eufem.
farm.
fen.
figfil.
fiz.
fiziol.
fon.
fr.
ggenet.
geod.
geogr.
geol.
geom.
glgl. im.
gl, prid. rad.
gl. pril. pro.
gl. pril. sad.
gram.
grad.
gr.
graf.

administracija
agronomija
anatomija
antropologija
arhaizam
arheologija
arhitektura
astronomija
augmentativ
automobilizam
balistika
bankarstvo
biblijski
biologija
botanika
broj
budizam
crkveno
crkvenoslavenski
dativ
deminutiv
dijalekatski, dijalektoloki
diplomatski
ekologija
ekonomija
ekspresivno
enklitika
engleski
etnoloki
eufemizam
farmacija
fenianski
figurativno
filozofija
fizika
fiziologija
fonologija
francuski
genitiv
genetika
geodezija
geografija
geologija
geometrijski
glagol
glagolska imenica
glagolski pridjev radni
glagolski prilog proli
glagolski prilog sadanji
gramatika, gramatiki
graevinarstvo
grki
grafika, grafiki

hai.
hebr.
hem.
hind.
hip.
hist.
hri.
ideol.
im.
ind.
imp.
impf.
inform.
instr.
int.
iron.
isl.
izg.
jd.
jez.
kat.
knji.
komp.
kr.
1.
lat.
likov.
lingv.
log.
lok.
m. r.
ma.
malaj.
mat.
med.
meh.
metaf.
meteor.
meton.
mil.
min.
mitol.
mlet.
mn.
musi,
mu.
n.
nar.
neodr. zamj.
neodr. v.
neol.
nepromj.
nesvr.

haianski
hebrejski
hemija, hemijski
hinduizam
hipokoristik
historijski
hrianski
ideoloki
imenica
indijski
imperativ
imperfekt
informativno
instrumental
internet
ironino
islam, islamski
izgovor
jednina
jezik, jeziki
katoliki
knjievnost, knjievni
komparativ
kranski
lice
latinski
likovna umjetnost
lingvistika, lingvistiki
logika
lokativ
muki rod
maarski
malajski
matematika, matematiki
medicinski
mehaniki
metaforiki
meteorologija
metonimijski
milion
mineralogija
mitologija
mletaki
mnoina
muslimanski
muziki
nominativ
narodni
neodreena zamjenica
neodreeni v.
neologizam
nepromjenjiv, nepromijenjen
nesvren

neutr.
nlat.
npr.
njem.
ob.
odr. v.
onomat.
op.
orij.
pat.
pel.
pejor.
peruan.
perz.
pjesn.
pleon.
plur. tantum
poet.
pogrd.
polit.
pom. gl.
posl.
prasi.
pravn.
pravosl.
prenes.
prez.
prid.
prid. rad.
prid. trp.
prijed.
pril.
pril. pro.
pril. sad.
priv.
psih.
publ.
r.
razg.
red.
reg.
rei.
retor.
rijet.
rus.

neutralno
novolatinske
naprimjer
njemaki
obino
odreen vid
onomatopeja
openito
orijentalno
patologija, patoloki
pelarstvo
pejorativ
peruanski
perzijski
pjesniki
pleonazam
pluralia tantum
poetski
pogrdno
politika, politiki
pomoni glagol
poslovica
praslavenski
pravno, pravniki
pravoslavno
preneseno znaenje
prezent
pridjev
pridjev radni
pridjev trpni
prijedlog
prilog
prilog proli
prilog sadanji
privreda, privredni
psihologija
publicistika, publicistiki
rod
razgovorni jezik
redni
regionalno
religija, religijski
retoriki
rijetko
ruski

s. r.
sanskrt.
simb.
slav.
slub.
sociol.
sport.
st.
stan.
stom.
stsl.
suprot.
svr.
p.
ved.
tal.
teat.
tehn.
term.
tipogr.
tjtop.
trgtrp. prid.
tur.
tv.
tzv.
u./ues.
umjet.
up.
uzv.
V.
v. jd.
vezn.
vet.
vojn.
vulg.
zamj.
zast.
zb. im.
zn.
zool.
. r.
arg.

srednji rod
sanskrit
simbolino
slavenski
slubeno
sociologija
sport, sportski
stoljee
stanovnici
stomatologija
staroslavenski
suprotno
svreni
panski, panjolski
vedski
talijanski
teatar, teatrologija
tehnika
termin
tipografija
to jest
toponimija
trgovina, trgovaki
trpni pridjev
turski
televizija
tako zvani
uestali
umjetnost, umjetniki
uporedi
uzvik
vokativ
vokativ jednine
veznik
veterina
vojnik, vojniki
vulgarizam
zamjenica
zastarjelo
zbirna imenica
znaenje
zoologija
enski rod
argon

Rjenik bosanskog jezika

Za izdavaa:
prof. dr. Ibrahim edi

Korektura:
Autori

Kompjuterska obrada:
Minka Musi

Korice:
Mirza Manko

tamparija:
tamparija Fojnica d. o. o. Fojnica

Za tampariju:
ehzija Buljina

Tira:

1.000
tampanje ovog rjenika pomogli su:
M inistarstvo obrazovanja i nauke Federacije B osne i H ercegovine
Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo