SVEUČILIŠTE U MOSTARU

FILOZOFSKI FAKULTET

Studij Filozofije

PRAVEDNOST U RATU
Seminarski rad

Student: Marko Bobetić

Mentor: dr.sc. Slavica Juka

Mostar, Siječanj, 2009

 SADRŽAJ
UVOD ...……………………………………………………………...3

1. JUS AD BELLUM ………………………………………………...4

1.1 Pravedan i opravdan razlog……………..………………………...4

1.2 Prava namjera……....……………………………………………..5

1.3 Proporcionalni zahtjevi…………..……………………………….6

2. JUS IN BELLUM …………………………………………………7

2.1 Poštovanje svih međunarodnih zakona glede prohibicije oružja... 7

2.2 Diskriminacija i neborbeni imunitet.……………....……………..8

3. JUS POST BELLUM ……………………………………………...9

4. ZAKLJUČAK ……………………………………………………10

5. LITERATURA …………………………………………………...11

2
 UVOD

U ovom seminarskom radu će se govoriti o pravednosti u ratu, o pravednom ratu i

svemu što se veže uz to. Tijekom stoljeća, pa i tisućljeća mnogi su pokušavali dati
nekakvu definiciju i teoriju o tome kako definirati pojam pravednog rata. Pokušavalo se
odrediti nekakve moralne norme vezane uz rat, kako se ponašati u ratu i što jedna država,
na kraju krajeva, može činiti a što ne za vrijeme rata.
Augustin je dugo vremena smatran, od mnogih, kao začetnik ove teorije, teorije
pravednog rata, no James T. Johnson, povjesničar tradicije teorije pravednog rata, je
rekao da se porijeklo ove teorije može pronaći čak i u grčko-rimskim, te kršćanskim
vrijednostima. Početak razmišljanja o tome, početnu točku razvoja ove teorije možemo
pronaći već kod Aristotela, zatim i Cicerona i Augustina. Tradicija teorije pravednog rata
je nedvojbeno od velikog utjecaja. Dominira moralnim i legalnim diskursima koji se tiču
rata. Vremenom su se mnoga ova moralna pravila, tj. teorija o pravednom ratu, razvila, te
su kao takva ušla u mnoge Međunarodne zakone o oružanim sukobima. Neke od tih
međunarodnih institucija su i Ujedinjeni narodi, Haag i drugi.
Teorija pravednog rata može biti podijeljena na tri djela: jus ad bellum, jus in
bello i jus post bellum. Termin jus ad bellum se tiče pravde u ratu općenito, jus in bellum
se tiče pravde u ratu nakon što je počeo, a jus post bellum se tiče pravde u ratu u završnoj
fazi rata, te po završetku. Tako dakle, neke ideje pravednog rata su postojale još davno,
ali sama terminologija koja se danas koristi, javlja se relativno kasno, tek sredinom
prošlog stoljeća.

3
 1. JUS AD BELLUM1

Dakle, kao što smo rekli, termin jus ad bellum se tiče pravde u ratu općenito i on
se najviše odnosi na vođe država, jer su ti politički vođe upravo oni koji iniciraju ratove,
pokreću vojske i na kraju krajeva odgovaraju za konačne ishode. Oni vođe koji nemaju
snagu voditi neku državu u obrambeni rat ne bi ni trebali biti na tom položaju na kojem
jesu, a oni koji bezglavo idu u rat radi nečeg drugog i koji ugrožavaju sigurnost svojih
građana, civila (jer su od civila i postavljeni na vlast), još manje. Ako vođe ne mogu
voditi rat po jus ad bellum principu učinili su ratni zločin. Teorija pravednog rata nalaže
da svaki rat, da bi bio opravdan, mora sadržati šest zahtjeva. Tih šest zahtjeva su:
pravedan i opravdan razlog, prava namjera, legitiman autoritet i javna objava, zadnja
opcija, vjerojatnost uspjeha i proporcionalni zahtjevi.

1.1 Pravedan i opravdan razlog

Ovo je najvažnije pravilo koje određuje sve ono što slijedi. Država može započeti
napad samo zbog pravog razloga. Taj pravi razlog može biti samoobrana od nekog
vanjskog napadača, agresora, obrana drugih država također od agresora, zaštita nevinih
od napadača itd. Posebno je važna samoobranu od vanjskog napadača, agresora, jer vođe
napadnute zemlje, osim što imaju svako pravo upotrijebiti silu za obranu (držeći se jus ad
bellum principa), imaju i obavezu zaštititi svoje građane, inače su nepodobni za svoj
posao i poziciju. Država ima tu dužnost jer treba braniti prava vlastitog stanovništva,
uostalom vlada je uspostavljena da osigura osnovna prava ljudi. Ako se država prema
tome ravna, onda je ona legitimna; ako ne, onda država nema pravo ni razlog da postoji.
Moderni teoretičari pravednog rata govore o jednom razlogu, otporu protiv agresije.
Agresija je upotreba naoružane sile i napad na nečija temeljna prava. Teorija legitimne
vlade je nužna da bi imali temelje za teoriju pravednog rata.
Što je to točno legitimna vlada? Postoje tri osnovna kriterija za legitimnu vladu.
Ako su svi uvjeti ispunjeni, država ima pravo na vladavinu i na vlastiti mir. Kao prvo,

1
Pravda u ratu

4
država je prepoznata kao legitimna od svojih ljudi i od međunarodne zajednice. Država,
kao drugo, mora izbjegavati narušavanje prava drugih legitimnih država. Posebice,
legitimne države ne vrše agresiju protiv drugih društva. I kao treće, legitimne države
moraju napraviti svaki razumni napor da zadovolje ljudska prava vlastitih građana,
naročito onih koji se tiču života i slobode. Države koje ne ispunjavaju te kriterije nemaju
prava vladavine ili da idu u rat. O državama koje ispunjavaju te kriterije možemo govoriti
kao o legitimnim državama ili kao minimalno pravednim.
No, što ako država (državni vrh) počini agresiju unutar svoje države, dakle, ne
prelazeći granice? Ipak nam i tada definicija pravednoga rata dopušta da u ime žrtava se
napadne takav režim i svrgne s vlasti, jer agresija se ne događa samo prelaskom granica,
to je upotreba oružane sile protiv tuđih osnovnih ljudskih prava. U tim slučajevima
djeluju međunarodne institucije. Postoji nešto oko čega se mnogi ne slažu. Mora li se
aktualizirati agresija da bi bilo pravedno ići u rat? Neki su mišljenja da se može napasti
nekoga da bi se spriječila ta agresija. Dakako, tu se javljaju ovi koji tvrde da je apsurdno
napasti nekoga za nešto što još nije ni učinio. Međutim, to se rješava tako da su se
definirali nekakvi izvanredni slučajevi, tako da je moguće napasti nekog da bi se
spriječila agresija ili neki teroristički čin. Nažalost, sami smo svjedoci toga koliko se
danas, a i kroz povijest to zloupotrebljavalo, to pravo na napad prije agresije. Nebrojeno
puta su velike svjetske vojne sile napadali uz obrazloženje da se sprječava eventualna
agresija, te u zadnjih nekoliko godina aktualni terorizam.

1.2 Prava namjera

Država mora imati namjeru voditi rat samo zbog pravednog i opravdanog razloga.
Imati pravi razlog da se krene u rat nije dovoljno: motivacija da se krene u rat mora biti i
moralno prikladna. Drugi motivi, poput moći, ili otuđivanje zemlje, iracionalni poput
etničke mržnje su isključeni. Samo prava namjera u sklopu opravdanog razloga može
priskrbiti ratu pravednost. Sa svakim drugim razlogom dolazi i do moralne pokvarenost.
Međunarodni zakoni ne uključuju to pravilo, vjerojatno jer je teško dokazati državnu
intenciju napada.

5
 Dakle, država može krenuti u rat samo ako je to pravovremeno objavila, sa
saznanjem ljudi i države protiv koje se ratuje. Države mogu krenuti u rat tek kada su
iscrpile sve mirne alternative da bi riješile sukob, posebno pregovore na diplomatskoj
razini. Kada netko želi objaviti rat, mora biti siguran da je to zadnje praktično i razumno
rješenje da se efektivno odupre agresiji. Država bolje da ne ulazi u rat ako nema
mogućnosti da promijeni nadolazeću situaciju. Cilj je blokirati masivnu nasilu agresiju
koja je neminovna. Međunarodni zakoni ne uključuju taj zahtjev, smatrajući ga razumnim
i logičnim.

1.3 Proporcionalni zahtjevi

Država mora pri ratu vagnuti dobro koje proizlazi iz njega, kao što su osiguranje
opravdanog razloga, protiv zla koje proizlazi iz njega, prvenstveno žrtve. Samo ako su ti
zahtjevi u proporcionalnom odnosu, tj. cijena koja se plaća nije prevelika, ratna akcija se
može nastaviti. Moramo naglasiti opće dobro, jer općenito se u ratu gleda samo vlastita
korist, ne imajući na umu neprijateljske žrtve, a često zanemarujući i naše vlastite.

2. JUS IN BELLUM1

1
Pravda tijekom rata

6
 Jus in bellum je pravednost u ratu tijekom njega. Odgovorni za žrtve su
generali i vojnici te su odgovorni za svako kršenje principa i kršenjem njih nakon
sukoba odgovaraju odgovarajućem sudu, tj. na sudu za ratne zločine.
Postoje vanjski i unutarnji jus in bellum. Vanjski se tiče pravila države kojih
se ona treba pridržavati u vezi neprijatelja i vlastitih oružanih sila, dok se unutarnji
tiče pravila koje država mora poštovati u skladu s vlastitim stanovništvom u
vođenju rata protiv vanjskog neprijatelja. Pravila koja se tiču vanjskog jus in
bellum: poštivanje svih međunarodnih zakona glede prohibicije oružja,
diskriminacija i ne-borbeni imunitet, razmjernost, dobronamjerna karantena za
ratne zarobljenike i nikakva upotreba sredstava koja su Mala in Se (zlo po sebi).

2.1 Poštivanje svih međunarodnih zakona glede prohibicije oružja

U mnogim međunarodnim sporazumima i zakonima strogo je zabranjeno

korištenje kemijsko i biološko oružje, dok se velike kontroverze vode oko toga da li
se treba dozvoliti nuklearno oružje. Iako ono nije posebno zabranjeno
međunarodnim zakonima svako njegovo korištenje i razvijanje se pokušava
zabraniti. No, nažalost svjedoci smo dvostrukih standarda u svijetu.
Dok se jednima zabranjuje svakakvo korištenje i razvijanje nuklearnih oružja,
drugi, važniji i moćniji u svjetskom poretku, slobodno ga razvijaju. Takvi prvi su
bili Amerikanci u II svjetskom ratu, dok danas prijete ostalima zbog toga i pod tom
izlikom ih i napadaju.

7
2.2 Diskriminacija i neborbeni imunitet

Vojnicima nije zabranjeno nasilno reagirati na one koji im žele naštetiti. Ali
vojnik mora razlikovati civilnu populaciju, koja bi morala biti imuna od direktnog
napada, od onih vojnih, političkih i industrijskih ciljeva koji su umiješani u kršenje prava.
Iako su civilne žrtve neizbježne, moralno i zakonski je pogrešno namjerno napadati
civilne objekte. Npr., bombardiranja stambenih zona su strogo zabranjena. Nažalost,
znamo da su u novijim ratovima najveće žrtve upravo civili.
Vojnici mogu upotrijebiti silu samo razmjernu onoj koja je potrebna za dovršenje
cilja. Moraju obuzdati vlastitu snagu, tako da su oružja masovnog uništenja nesrazmjerna
za legitiman završetak rata.
Zarobi li se neprijateljski zatvorenik, on prestaje biti smrtonosna opasnost za
osnovna ljudska prava. Tako da nije pravedno te zarobljenike ubijati, silovati, mučiti,
izlagati ih gladi i žeđi, vršiti na njima medicinske eksperimente i dr. No, ono što se zbilja
događa je daleko od toga i ratni zarobljenici nerijetko bivaju zlostavljani, bez hrane i pića
pa čak i ubijani.
Vojnici ne smiju koristiti sredstva ili oružje koje je zlo po sebi. To uključuje
masovne kampanje silovanja, genocid ili etničko čišćenje, korištenje otrova ili prijevara
(maskiranje vojnika u uniforme Crvenog Križa), forsiranje zarobljenih vojnika da se bore
protiv vlastite strane i korištenje oružja čiji se efekti ne mogu kontrolirati.

8
 3. JUS POST BELLUM1

Jus post bellum se tiče pravednosti tijekom završetka sukoba te na završetku.

Njegova svrha je privesti rat kraju bez velikih posljedica, tj. prijelaz rata u mirno
razdoblje. U ovom slučaju i nema puno međunarodnih zakona tako da se ovdje vodi
računa o moralnim izvorima teorije pravednog rata. Ovo područje je i dalje puno
kontroverza. Dakle, bitno je da mirovni sporazum mora biti razuman i mora biti
prikazan javnosti. Još je bitnije da taj rat mora donijeti poboljšani efekt i da se poštuju
prava civila. Dalje, civili moraju imati pravo na određeni imunitet kod kazni, dok vođe i
vojnici odgovaraju o svojim eventualnim zločinima. Također, zahtjev za financijskom
kompenzacijom može biti zatražen, ali bitno je da ostane dovoljno sredstava i resursa da
pobijeđena država može započeti s rekonstrukcijom. Bitno je biti pažljiv u potraživanja
jer se slično dogodilo nakon Prvog svjetskog rata. Naime, prevelika potraživanja
pobjednika dovela su do bijesa poraženih što je dovelo do Drugog svjetskog rata.
Poslijeratno okruženje osigurava obećavajuću priliku da se reformiraju institucije
kod agresorske vlade. Takve reforme mogu uključivati: demilitarizaciju i razoružavanje,
obnovu policijskog i sudskog aparata, edukaciju glede ljudskih prava, čak i duboku
strukturalnu transformaciju prema minimalnom pravednom društvu vođenom legitimnom
državom. Ovo je, možemo reći, najkontraverzniji aspekt jus post bellum. Mora postojati
etička izlazna strategija iz ratnog stanja i zaslužuje isto tako trud i promišljanje kao i
svaka ratna strategija obrane ili preventivnog napada. Bilo kakvo nepridržavanje tih
principa treba smatrati kao nasilan prekršaj pravednog rata i kao takav treba biti kažnjen.

1
Pravda u ratu nakon njegovog završetka

9
 4. ZAKLJUČAK

Na kraju možemo zaključiti da su ove teorije o pravednom ratu, pravednosti u ratu

i sl. učinile nešto za sprječavanje incidenata velikih razmjera tijekom rata i da su ove
teorije odredile nekakve okvire koji, poštivani manje ili više, su pomogli u određivanju
moralnih vrijednosti tijekom i nakon oružanog sukoba. Dok sam opisivao pravila što se
tiču pravednosti u ratu i nakon njega shvatio sam koliko u svijetu vladaju dvostruki
standardi. Dok će jedni biti napadnuti, kažnjeni jer su se okršili o ova pravila drugi će
proći nekažnjeni. Govorimo o tome kako su neke zemlje počele raditi što ih je volja a za
takve, pa i manje stvari kažnjavaju druge. Sami smo svjedoci da neki započinju ratove
čisto iz interesa nekih vođa i da nema smisla to što pričaju. Međutim, očito je nekim
ljudima lako prodati priču o tome kako sve treba uraditi za državu.
Nepostojanjem ili pak potpunim nepoštivanjem ovih zakona o pravednosti u ratu
teško da bi se održao kakav takav red i teško da bi se izbjegle katastrofe velikih razmjera.
Unošenjem pravila o pravednosti u ratu u zakone međunarodnih institucija dobiva se
nekakav okvir koji se treba poštivati od svih za vrijeme oružanih sukoba, a i što je još
važno olakšavaju se eventualna suđenja nakon tih sukoba nekim političkim vođama,
generalima, vojnicima i sl. Poseban naglasak je stavljen na zaštitu civila za vrijeme rata i
da je strogo kažnjivo ikakvo narušavanje njihove slobode. Naravno, kao što smo već
naučili da su ipak civili najbrojnije žrtve u ratovima ipak zakon koliko toliko štiti civile.
Na kraju možemo zaključiti da su ovim teorijama postavljeni okviri postupanja u
ratu, no koji se ipak koriste djelomično i koji vjerojatno nikada u potpunosti i neće
zaživjeti, zbog ljudske prirode i glađu za ratom.

10
 LITERATURA

 Rat kao filozofijska tema, Milan Galović

 La resistenza: una guerra civile?, Norberto Bobbio

11