„Allah vam zapovijeda da odgovorne službe - onima

koji su ih dostojni – povjeravate!“ (el-Nisa', 58.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Allah dž.š., je poslao

Muhammeda s.a.w.s., s najboljim šeri'atom - zakonima i propisima, i s
najboljom metodologijom postupanja i rada rada. Allah dž.š., mu je
objavio najbolju knjigu, i poslao ga je najboljem ummetu, i najboljoj
generaciji ljudi koja se mogla pojaviti čovječanstvu. Allah dž.š., je
njemu i njegovom ummetu usavršio din i vjeru, i Svoju blagodat
prema njima je upotpunio i zabranio je džennet svakom onom ko nije
povjerovao i ko nije punim srcem prihvatio Muhammeda s.a.w.s., i ono
s čime je došao on. Allah dž.š., prihvata samo onaj islam s kojim je
došao Muhammed s.a.w.s. – pa ko hoće sebi drugu vjeru mimo one s
kojom je došao Muhammed s.a.w.s. – neće mu biti kabul, i neće mu
biti primljena; takav će na Sudnjemu Danu propasti!

Poslanik s.a.w.s., je naredio svom ummetu da sebi biraju imame,

predstavnike i vođe, a samim imamima, predstavnicima i vođama je
naređeno da svoje funkcije i službe vrše na najpravedniji mogući način
i da emanete i povjerenje ostalih ljudi vjerno ispunjavaju. Naređeno
im je da budu pravični i pravedni onda kada vladaju ili sude ljudima, a
samim ljudima je naređeno da budu pokorni svojim predstavnicima i
imamima onda kada od njih traže da čine dobra djela!

Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Kada trojica krenu na put –

neka izaberu sebi nekoga za emira i vođu puta!“ (Sunen Ebu
Davud, br.2608.)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Nije dozvoljeno trojici ljudi – pa makar

se našli i u pustinji – a da ne izaberu sebi nekoga za
emira/vođu!“ (Musned Ahmed b. Hanbel, br.6647.)

Ako nas je Poslanik s.a.w.s., zadužio da se ovako ponašamo i da sebi

izabiramo vođu, predstavnika i emira onda kada je na okupu
minimalan broj ljudi – tri čovjeka, ili za relativno kratko vrijeme –
dužina jednog puta – onda su naredbe ovakvog tipa naznaka da je
takvo što preče i obaveznije onda kada je veći broj ljudi na okupu i
ako je u pitanju duži vremenski period!

Zbog svega toga je upravljanje i vilajet djelo putem kojeg se čovjek

može osevapiti i približiti Allahu dž.š., izvršavajući obaveze u skladu sa
svojim mogućnostima, dok pravedna vladavina i uprava može biti čak i
najvrijednije i najbolje dobro djelo kojeg čovjek može činiti.
Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: „Najdraža osoba Allahu dž.š., i
najbliža mu mjestom – na Sudnjemu Danu – će biti imam –
vođa i vladar, koji je bio pravedan, dok će najomraženija osoba
Allahu dž.š., i najgore kažnjena – na Sudnjemu Danu – biti
osoba koja je predvodila svoj narod ali je bila nasilna i
nepravedna!“ (Sunen Tirmizi, br.1329.; Musned Ahmed, br.11190.)“
(Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 28/65.)

Imam Darekutni rhm., bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao:

„Neka vam imami i vođe budu vaši najbolji, jer su oni vaša
delegacija između vas i Allaha dž.š.!“ (Sunen, 2/87.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Nije dozvoljeno

pokvarenjaku ili nesposobnjaku predati neku funkciju, ako se u
mogućnosti na isto to mjesto dovesti neko ko je dobar i sposoban!“
(Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 23/341.)

Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah dž.š., je zadovoljan s

vama onda kada budete ispunjavali sljedeće tri stvari: da samo
Njega obožavate, i da Mu ništa ravnim ne smatrate, da se svi
zajedno Allahovog užeta držite i da se ne razilazite, i da nasihat
i savjet upućujete onima kojima je Allah dž.š., podario upravu
nad vama!“ (Muvetta', imam Malika, rivajet Jahje el-Lejsija,
br.1796.)

Ovaj hadis nas direktno upućuje na to da je obaveza nasihatiti i

upućivati iskrene i ispravne savjete i nasihate našim pretpostavljenim
ljudima, a pogotovo imamima i vojskovođama.

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Din je nasihat, din je nasihat, din je

nasihat. Bi rečeno: Nasihat o kome, o Alahov Poslaniče? Reče:
Din je nasihat o Allahu, o Njegovoj Knjizi, o Njegovom
Poslaniku i o predstavnicima i imamima muslimana i
muslimanskog puka!“ (Muttefekun 'alejh)

Ove riječi Poslanika s.a.w.s., su obuhvatile svako dobro ka čijem

ostvarivanju moramo stremiti i ići, i svako zlo ka čijem anuliranju
moramo stremiti i ići!

Nasihat o Allahu se ogleda u ispravnosti ubjeđenja i vjerovanja u

Njegovu jednoću uz nevjerstvo prema svemu onome što se mimo
Njega obožava, uz neophodnost ihlasa i iskrenosti kada je ibadet i
robovanje Njemu u pitanju!
Nasihat o Allahovoj knjizi se ogleda u tome da se čvrsto vjeruje u sve
ono što Allahova dž.š., knjiga u sebi sadrži, uz postupanje i
maksimalan rad po njoj, i uz usklađivanje sebe, svoga srca, jezika i
tijela s principima, načelima i propisima Allahove dž.š., objave tj.
Kur'ana i Sunneta Allahova Poslanika s.a.w.s..

Nasihat o Allahovom Poslaniku se ogleda u čvrstom vjerovanju u

istinitost njegova poslanstva i poslanice s kojom je došao,
potčinjavajući mu se u svemu što nam je propisao i što nam je
zabranio.

Nasihat o vođama, predstavnicima i imamima muslimana se ogleda u

obaveznoj im poslušnosti i pokornosti u pitanjima u kojima su u pravu,
bez pravljenja revolucije i puča protivu njih ako se za tim nema prijeke
potrebe i nužde.

Nasihat prema muslimanskom puku se ogleda u tome da se muslimani

upućuju svakoj vrsti interesa i dobra kojeg mogu ostvariti po pitanju
svoga dina i dunjaluka!

Allah dž.š., kaže: „Allah vam zapovijeda da odgovorne službe -

onima koji su ih dostojni – povjeravate, i kada između ljudi
sudite da pravično i pravedno sudite. Uistinu je divan Allahov
savjet,a Allah doista sve čuje i vidi. & O vjernici, pokoravajte se
Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako
se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako
vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas
rješenje ljepše.“ (Nisa', 58-59.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u svom poznatom djelu

„Šeri'atska Politika“ – „El-Sijasa el-Šeri'jjeh“, kaže: „Prvi dio
ajeta je objavljen ljudima koji su nadležni i predpostavljeni drugim
muslimanima – na njima je obaveza da odgovorne službe i pozicije
povjeravaju samo stručnim i sposobnim ljudima za to – a ne
nesposobnim, i da, kada vladaju ljudima i ljudskim interesima – da
vladaju i sude pravično i pravedno. Drugi dio ajeta se odnosi na
muslimane i muslimanske vojske – na njima je obaveza da budu
pokorni prema svojim pretpostavljenim koji su pravedni u svojoj
raspodjeli, borbi i vladanju izuzev u pitanjima koja predstavljaju grijeh
prema Allahu dž.š.; ako grijeh prema Allahu dž.š., traže od vas –
nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju! Ako se u
nečemu budete sporili – vratiti to pitanje na Allahovu Knjigu i na
Sunnet Allahova Poslanika s.a.w.s..

Ako vaši pretpostavljeni ne budu tako postupali – budite im

pokorni u dobru kojeg traže od vas zbog toga što je u tome
pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s., i s time će te ispuniti
vaš hakk prema njima, a Allah i Njegov Poslanik s.a.w.s., nam
naređuju da se međusobno potpomažemo u dobru i bogobojaznosti,
dok nam zabranjuju da se međusobno potpomažemo u grijehu i
neprijateljstvu!

Ako nas prethodno spomenuti ajet obavezuje na to da emanete,

odgovorne funkcije, službe i povjereništva dajemo onima koji su ih
dostojni, uz pravedno i pravično vladanje međ' ljudima – u tome bi se
onda i ogledala pravedna politika i dobra uprava.

Obaveza je svakom pretpostavljenom i nadležnom čovjeku-

muslimanu, da nad svakom službom i funkcijom - koja se direktno ili
indirektno - tiče islama i muslimana, da postavi najboljeg kojeg
trenutno može naći za tu funkciju, shodno riječima Allahova Poslanika
s.a.w.s.: „Ko se bude pitao za nešto što je vezano za muslimane
– pa postavi nekog čovjeka za to, a na drugoj strani postoji
neko ko je sposobniji i bolji za muslimane od njega – taj je
prevario Allaha i Njegova Poslanika!“ (Musned Ahmed b. Hanbel)

U drugoj predaji stoji: „Ko zaposli nekog čovjeka samo zbog toga
što mu je blizu – a za isti taj posao postoji čovjek koji je Allahu
draži od prvog – takav je prevario Allaha, i Njegova Poslanika, i
takav je prevario vjernike!“ (Mustedrek, br.7023.)

Omer b. el-Hattab r.a., je rekao: „Ko se bude pitao za neko

muslimansko povjereništvo i pitanje – pa na tu funkciju dovede
čovjeka zbog toga što mu je drag ili što mu je blizak – a nije
sposoban za tu funkciju – taj je prevario Allaha i Njegova
Poslanika i muslimane!“

Dakle, obaveza je svakom muslimanu - koji je odgovoran za nešto i

koji se pita za nešto – da traži i da insistira samo na onim ljudima koji
zaslužuju i koji su sposobni za određene funkcije i povjereništva
počevši od vrha - namjesnika gradova i oblasti te vojskovođa i sudija
koji su zamjenici halife na zemlji, te ostale vojske – manjih i većih
činova, pa odgovornih za novce poput vezira i ministara, pisara i
zapisničara i onih koji ubiraju poreze zekat i novce itd..

Na svakom od spomenutih ljudi je obaveza da se pomognu

najsposobnijim ljudima koje mogu pronaći u svom okruženju sve dok
se ne dođe do imama u džamijama i mu'ezzina i učitelja i mu'allima, i
vođa za hadžije, te nadležne ljude za izvore i vode, i čuvare magacina
i hrane, uz stražare na gradovima i utvrđenjima i kovače koji prave
brave i kapije itd., itd...

Dakle, na svim spomenutim i onim nespomenutim ljudima, je obaveza

da se u svojim poslovima i povjereništvima pomognu najsposobnijim
ljudima koje trenutno mogu pronaći, dok oni koji traže ili se grabaju za
određene položaje i funkcije – takvima, često puta, ne treba dati niti
povjeriti neku službu ili funkciju.

„Neki ljudi su došli Poslaniku s.a.w.s., tražeći od njega da im

povjeri dio funkcija i vlasti na šta im je on odgovorio: „Mi ne
povjeravamo ove stvari onima koji ih traže!“ (Muttefekun 'alejh)

Poslanik s.a.w.s., je rekao Abdurrahmanu b. Semuri r.a.: „O

Abdurrahmane, ne traži imaret i vlast; ako je dobiješ bez
traženja – bićeš pomognut u njoj, a ako je dobiješ s traženjem
– biće ti otežana!“ (Muttefekun 'alejh)

Ispustiti sposobnog – učenog i pravednog čovjeka, zbog nekog čovjeka

koji je nesposoban ali nam je bliži ili nekog tamo koji nam je drug ili
prijatelj, ili samo zbog toga što je iz našeg mjesta, ili je našeg
mezheba ili tarikata, ili zbog nacije zato što je arap ili persijanac ili
turčin ili rimljanin-bizantinac, ili zbog eventualnog mita – pare ili
koristi, ili zbog srčane zavisti i pakosti prema nekom čovjeku, ili pak
zbog ličnog neprijateljstva prema njemu – to će se smatrati varanjem
Allaha i Njegova Poslanika i vjernika, i navedeno postupanje će spadati
u sljedeći ajet: „O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno
međusobno povjerenje ne poigravajte!“ (el-Enfal, 27.)

Dalje se kaže: „I neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša -

samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika. 29. O
vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost
darovati - pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i razlučiti, i
preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A
Allahova dobrota je neizmjerna!“ (el-Enfal, 28-29.)

Sunnet Allahova Poslanika s.a.w.s., nam najbolje ukazuje na to da su

povjereništva i funkcije emanet koji se mora na pravi način
ispoštovati.

Poslanik s.a.w.s., je rekao Ebu Zerru r.a.: „Funkcije su emaneti, ali

će na Sudnjemu danu biti muka i kajanje – izuzev onoga ko ih
se na pravi način prihvati, i svoj hak prema njima oduži!“
(Sahihu Muslim)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Kada se emaneti i povjereništva zagube

– iščekuj Sudnji Dan! Bi rečeno: O Allahov Poslaniče: Kako će
se zagubiti? Reče: Kada se funkcije i povjereništva predadnu
onima koji ih nisu zaslužni – iščekuj Sudnji Dan!“ (Sahihul-
Buhari)

Poslanik s.a.w.s., kaže: „Svi ste vi pastiri, i svi ćete vi biti

odgovorni za svoje stado! Imam/vođa koji vodi jedan narod je
pastir i biće odgovoran za svoje stado. Žena je pastirica u kući
svoga muža i ona je odgovorna za svoje stado. Dijete je pastir
u imetku svoga oca i ono je odgovorno za svoje stado. Rob je
pastir u imetku svoga hazde i ono je odgovorno za svoje stado.
Svi ste vi pastiri, i svi ćete biti pitani za ono što vam je
povjereno na čuvanje!“ (Muttefekun 'alejh)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Obaveza je svakom

muslimanu da se trudi u skladu sa svojim mogućnostima – pa ako se
nekome povjeri izvjesna služba ili funkcija, a ima na umu Allaha dž.š.,
i uspostavu islama i interesa muslimana, sprovodeći ono što može od
obaveza i kloneći se maksimalno zabranjenih stvari i harama – neće
biti kažnjen za ono što nije mogao sprovesti ili promijeniti.
Upošljavanje dobrih i čestitih ljudi je bolje za ummet Muhammeda
s.a.w.s., od upošljavanja loših i pokvarenih ljudi! Ko ne bude u stanju
pomognuti i uspostaviti vjeru vlašću i borbom - neka učini ono što je u
njegovoj mogućnosti od nasihata i iskrene dove sa srca za ummet
Muhammeda s.a.w.s.!“ (Medžmu'ul-Fetava, br.28/396.)

Ibnu Abbas r.a., kaže da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Jedan dan

pravednog vladara je bolji od šesdeset godina nečijeg 'ibadeta,
i jedna šeri'atska kazna sprovedena na Zemlji je bolja za
Zemlju od kiše koja bi padala četrdeset godina!“ (el-Mu'udžem
el-Kebir, br.11932.)

Imam Evza'ija rhm., je rekao: „Čuo sam od starijih da je jedan

dan pravednog vladara vrijedan koliko šesdeset godina
neprekidnog posta danju i klanjanja noću!“ (Šu'abul-Iman,
br.7379.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Trojici ljudi se neće odbiti dova: dova

postača sve dok se ne oftari, dova pravednog i dobrog imama i
vođe, i dova mazluma – onoga kome je nanijeta nepravda!“
(Musned Ishak b. Rahivejh, br.300.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Sve službe i povjereništva

imaju za prvashodni zadatak ostvarenje svake vrste interesa i dobra
kao i borbu protivu svake vrste zla koja može nastati na izvjesnom
polju!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, br.28/66.)

Molimo Allaha dž.š., da nas pomogne u činjenju ovog hajra!

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha