OKO MAZALI

NEKOLIKO PRIMJERAKA SLIKARSKE UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE OD XVI.-XIX. VIJEKA

Prouavajui zadnjih godina spomenike kul ture u vezi s njihovom konzervacijom, prven stveno po zadacima Zemaljskog zavoda za zatitu spomenika kulture NRBiH, naiao sam meu mnotvom starijih slikarskih djela i na prilian broj onih koja su po sadrini, radu, zapisima ili signaturama vrlo zanimljiva za prouavanje, a i vana za nau istoriju slikarske umjetnosti. Jedan dio toga materijala iznosim ovdje, redajui ga po vremenu postanka. * * * da je on bio rodom iz Sutjeske ili Borovice. Na svojoj starijoj slici u samostanu Sutjesci onoj iz 1597 veli u zapisu da ju je nainio u svojoj 28 godini, te bi, prema tome, bio roen 1569 go dine, u vrijeme, kad je u Sarajevu radio slikar Tudor Vukovi Desisali. 3 Malo vremena poto je Dragojlovi zavrio svoju sliku iz 1621, javlja se ve kod nas slikar Marko Skorojevi, 4 rodom iz Teeva, optine Sutjeske, te grjeni Andrej u Sarajevu i tako na Stjepan ini sponu izmeu ovih i slikara Vukovia. Druge okolnosti nam, naa lost, nisu poznate kako bismo linost ovoga na ega valjanog slikara s prelaza XVI u XVII vijek bolje osvijetlili. Moglo bi se pomisliti u vezi sa zapisima na njegovim slikama da je Stjepan Dra goj lovi donator, a ne i slikar i da one figure na njegovim slikama u narodnoj nonji, sa skloplje nim rukama, pretstavljaju toga donatora, naime, nekog Stjepana Dragojlovia. Meutim, kad bi spomenute figure pretstavljale doista donatora, ne bi se moglo dogoditi da taj donator alio Stjepan Dragojlovi bude 1621 mladi, a 1597 vremean ovjek, kako se to vidi na slikama. Da kle, ta pretpostavka otpada, i mi moramo sma trati da spomenute figure pretstavljajuj dvije razliite linosti, pa bile one donatori ili samo ubaene u sliku kao zanimljiv dio kompozicije. Ovo potonje je gotovo sigurno, jer emo mnogo slinih sluajeva nai u venecijanskom slikarstvu u XV i XVI vijeku, naime, prisustvo savremenih ljudi svetim dogaajima kranskog vjerovanja. Dragojlovi naroito naglaava da je on izradio ovu ili onu sliku, jednom u Mlecima, jednom u .Borovici, jednom u Sutjesci. On to izraava ri jeju uini, a to nije nita drugo nego obiajni slikarski f e c i t, preveden na na jezik. Meu tim, iz zapisa onih dviju slika od 1597 i 1621 goU kraju Borovici ima pod starim gradom Bobovcem selo koje se danas zove Dragovi, inae u Bosni je samo jedno selo Dragojlovi, i to u optini Donjeg Ratkova kod Kljua. 3 Mazali, N e k o l i k o s t a r i h s l i k a , Gl. Z. m. 1942. str. 214 i dalje. 4 Isto tamo, str. 227 i dalje.
2 2

U lijepoj zbirci starih crkvenih slika koju po sjeduje samostan Sutjeska nalaze se i dvije slike od velikog znaaja za istoriju nae umjetnosti, a naroito za istoriju umjetnosti Narodne Republi ke Bosne i Hercegovine. Slike su djela Stjepana Dragojlovia, slikara, koji nam nije poblie po znat, no kako on u zapisu na jednoj od ove dvije slike onoj iz 1621 godine govori o sebi kao majstoru oltara (zapravo slike) Zaea Gospina za novu kapelu u Borovici, 1 a u zapisu na jednoj dosad nepoznatoj ikoni veli da ju je radio u Sutjesci, to moemo s dosta sigurnosti pretpostaviti

Borovica je selo i kraj izmeu Varea i Sutjeske. Kapela o kojoj je govor stajala je na lokalitetu, zva nom Poeblje (Poljebje) u dananjoj Gor. Borovici. Vjerojatno je bila veih dimenzija, jer je ljetopisac zove crkvom. Prepravljena je 1784, tako da je tada bila zasvoena (ovo sve se pripravi za uinit carkvu u voltu). Dekoracije u bojama izveo je fra Pavao Tokmaki i sam rodom iz Borovice, a da ne izgleda sve novo (zbog straha od turskih vlasti) neki majstor, Franjo Janji, znao je u bojama udesiti ieta tako, kao da su stara. Prema tome, taj Janji spadao je, u neku ruku, meu nae najstarije restauratore (Jeleni: L j e t o p i s f r a n j e v a k o g s a m o s t a n a u S u t j e s c i, Gl. Z. muz. 1926, str. 32). Kraj crkve sagraena je tada i vea kua za vrijeme fra Grge Vareanina, tadanjeg ministra provincijala, kasnijeg episkopa Bosne Srebrene. ( J e l e n i : nav. dj. Gl. Z. m. 1927, str. 168). Od tih graevina nema vie ni tra ga, a na njihovom mjestu podie se dananja crkva, sagraena nekoliko godina iza Prvog svjetskog rata. Stare slike iz bive kapele prenesene su ve ranije u samostan u Sutjesci.

101

dine moglo bi se naslutiti da je on i donator, to jest da je te slike radio i poklonio crkvi. ini se da Dragojlovi nije bio sveteno lice. On to ne istie. Treu njegovu sliku, dosad nepoznatu, otkrio sam sluajno prole godine u ljeto, iza smrti po znatog sarajevskog skupljaa starina Milana Matejia koji je prije II svjetskog rata posjedovao lijepu zbirku starih slika o kojima je jednom 5 pisao M. Borojevi. Mateji je umro prije par godina u Semizovcu i u njegovoj zaostavtini

nalo se i nekoliko starih slika manje vrijednosti, meu njima i jedna ikona Bogorodice, oteena neukim ienjem i po periferiji jo sasvim tam na. Otkupio sam tu ikonu da popunim moju zbirku i istei zaaale i prljave krajeve slike otkrio sam vrlo oteen zapis, koji se moe toliko rekonstruirati da se iz njega doista vidi da slika pretstavlja rad slikara Dragoj lovia. Tako sad imamo od ovoga naega slikara tri signirana djela 6 iji opis nie donosimo.

1. RASPEE KRISTOVO Scena se odigrava na nekoj maloj uzvisini, pozadi koje se tek nazire izmeu figura dolina s nekom monumentalnom graevinom, vjerojatno crkvom, koja ima sa glavne fasade rizalit u kom je portal; nazire se i neko postolje tambura, sam tambur i kupola. Pejsa na slici zahvaen je ni sko, tako da vea polovina platna pretstavlja nebo na kome se lijepo ocrtava krst sa raspetim Hristom i aneli na oblacima. itavo nebo je as svjetlije as tamnije sivkastosmee boje, osim iza Kristove glave gdje je svijetlosmee. Da ublai visoku vertikalu krsta, koja pori itavu scenu po visini, na ju je slikar presjekao jednim skoro vodoravnim mirnim oblakom. Kao pandan dosta nemirnom sklopu figura u donjem dijelu slike odgovara dosta nemiran sklop figura i jednog zavijenog oblaka u gornjem dijelu, tako da je slikar dobio potpunu ravnoteu u kompoziciji koja snano djeluje u svojoj baroknosti. Slikar je uspio da gledaoca uvue toliko u scenu, da se on osjea kao prisutan traginom dogaaju. To mu je i najvei uspjeh. to se tie kompozicije, slikar ju je razdijelio u dva dijela, odvojena onim vodoravnim obla kom, to smo ga gore spomenuli. Donja scena se odigrava na zemlji, a gornja u vazduhu. Ovdje ubrajamo i raspetog Isusa. Krst na kom je on raspet objedinjuje obje scene. Raspeti Isus dominira cijelom slikarijom. On je muskulozna, upravo atletska figura, blijede sivkastoruiaste boje, s bijelim perizonom oko bedara, zavorenim na dva mjesta. Ima skoro crnu kosu, bradu i brkove. Vrat mu je neto kra tak. Od natezanja tetiva u rukama, zgrili su mu se prsti. Iza glave ima puni nimbus po istonom obiaju. Podno krsta, obuhvativi ga, pala je na koljena Marija iz Magdale sa nekim ukoenim,
5 M. Borojevi: Rijetka privatna galerija slika, Veernja pota, Sarajevo 1931, 26.-27. VIII. 6 Slike Dragojlovia u Sutjesci spomenuo je fra Rafo Barii u svom lanku F r a n j e v a k i s am o s t a n i c r k v a u S u t j e s k o j , itajui n a starijoj slici signaturu Pravoilovi (Gl. Z. muz. 1890, str. 35 i 38). Stavlja ak i u pitanje originalnost one slike iz 1597 bez ikakvog razloga, osim ako nije sum njao da li je jedan na slikar mogao izvesti onako djelo.

grevitim izrazom lica, sline boje kao kod Isusa, i tekim pletenicama vrlo svijetle ute boje, pa lim po ramenima i leima, kakve obino nose i danas seoske djevojke po naim krajevima. Ma rija ima na sebi bijelu dugu haljinu od tee ma terije, iaranu vegetabilnim ornamentom sive boje. Gleda ukoenim, izgubljenim pogledom, moda u sv. Jovana, koji stoji pred Marijom s druge strane krsta, gledan u profilu, isto en skog karaktera, ute kose bez brade i brkova. On je obuen u smeu haljinu uhvaenu u pojasu a preko nje ima prebaen tamnocrveni plat. Jovan je lijepo prikazan u kretnji sa iskoraenom de snom nogom i ispruenom lijevom rukom. Pri rodan je. Ima neto uzdignutu glavu s uperenim pogledom u neodreenu taku. Na protivnoj strani od Jovana stoji Bogorodica u! pogruenom stavu u prirodnoj kretnji sa sklopljenim rukama pred sobom. Po mjestu stajanja ona je pogreno po stavljena, jer je gledaocu dosta blia od ostalih figura tako da je ispala okrenutih lea Isusu. Ima na sebi tamnocrvenu haljinu i crn himatij sa bijelim rupcem ispod njega na glavi. Iza Bogo rodice se vidi djelomino muka figura sa svijetlosmeom bradom i brkovima, drei lijevu ruku na prsima. Gleda u Isusa. Iza sv. Jovana stoji mlada muka figura krat ke crne kose bez brade i brkova. U desnoj ruci dri palmovu granicu, a u lijevoj kao neku ku tiju. Ima bijelu donju haljinu, a preko nje crnu, obrubljenu zlatnom pantljikom. Izgleda da je to sv. Stjepan, imenjak slikarev. Pogled mu je upe ren u gledaoca tako da daje utisak autoportreta ili neke druge figure koja je stajala kao model. Figura moe da bude 2530 godina starosti to bi odgovaralo Dragojlovievim godinama (28) a postavljena je na nain kako su renesanski sli kari Italije obiavali stavljati autoportrete u svoja slikarska djela. Uopte izgleda da se na slikar sluio modelima pri izradi ove slike, koju je radio kao mlad ovjek u Veneciji dok je bio jo pun svjeine i zanosa. Njegove figure na slici nose tako jake individualne crte da se rad po modelima moe s nekom sigurnou pretposta viti. Lica figura su tako postavljena kao da su portreti. Upadljiva je pri tom figura Bogorodice.

102

Gore u zraku u gornjoj polovini slike vide se tri anela u lijepim kretnjama pri hvatanju Hristove krvi u kalee. Dva klee sprijeda na onome vodoravnom oblaku, a jedan je pozadi u lijevom gornjem uglu slike. Perspektivski ovi aneli nisu tano postavljeni. Oni se stvarno nalaze iza ras petog Krista, a trebali su da budu u istoj ravnini slike, zapravo prostora, u kom je Isus. Jo nam je ostala figura ovjeka sa skloplje nim rukama. On je naslikan u desnom donjem uglu u narodnoj nonji i pretstavlja vjerovatno nekog imunnijeg seljaka moda dalekim po rijeklom plemia. Ja mislim, kako sam naprijed rekao, da ovo nije donator, jer sam slikar veli u zapisu da je nainio sliku u slavu boju, ali e to biti neka poznata linost iz Borovice ili Sutjeske iako po fizionomiji i previe lii na nekog vene cijanskog graanina ili plemia sa slika Ticijana, Pavla Kaljari ili kog drugog slikara. Njegove pomno njegovane ruke finih enskih prsta ni malo ne nalie na seljake. Prije bi po tom mo gao biti lan brae u Sutjesci, moda sam gvar dijan. ovjek je prikazan do pojasa, no ne u cje lini, jer mu lijevo rame nije stalo na platno. Ima crvenkastosmee opaljeno lice, kestenjastu kosu, brkove i bradu, sve lijepo njegovano. Mogao bi imati oko 40 godina. Dri ispred sebe sklopljene ruke. Na lijevom kaiprstu nosi zlatan prsten, oblika vitice s okruglom ploicom u kojoj sja briljant. Na sebi ima crvenu haljinu dugih rukava, s gusto poredanom okruglastom manjom dugma di. Preko nje nosi kao neku pelerinu bez kragne s atilom sprijeda. Pelerina je tamnosmee boje, a atila crne. Ispod haljine se vidi bijela vezena koulja, kerana po rubu. Haljina je prepasana u pojasu bijelom tkanicom iaranom uskim crvenim linijama. Figura nije postavljena da gleda u Isu sa, oito zbog elje naslikanog ili slikara da se dobro vidi u licu. (Sl. 1) Kad posmatramo sliku u cjelini, sa svih nje zinih deset figura u sceneriji, moramo priznati da je ona dobro komponovana, iva u radnji i solidno izvedena. Slikar dobro crta, pozna ana tomiju, ima smisla za prostor i plastiku. Kontura mu je mekana. Iivljava se u velikim kontrastima svjetla i sjenke, to nas nuka da napomenemo da je samo devet godina prije svretka ove slike umro iznenada u Mlecima najistaknutiji slikar venecijanske raskoi onoga vremena, Pavle Ka ljan ( P a o l o C a l i a r i - V e r o n e s e , 1528 1588), kome se u punom sjaju i naponu stvara latva divio vjerovatno i na Dragojlovi, uei tamo slikarstvo. tavie, uenje Dragojlovia pa da u vrijeme kad je Veroneze poeo pretjerivati u svojoj maniri, bacati teite na jako dejstvo pastoznih fleka i iv kontrast izmeu svjetla i sjenke. Na ovo potonje nailazimo kako smo naprijed rekli i kod naeg slikara. Ne smijemo zaboraviti da su u isto vrijeme djelovali u Mle cima drugi slikari koji su mogli uticati na rad i

Sl. 1. Raspee Hristovo, rad slikara S. Dragojlovia iz 1597 godine. Nalazi se u samostanu Sutjesci

razvoj naeg Dragojlovia kao istaknuti maniristi Palma Mlai ( P a l m a G i o v a n e , 15441628) ili Farinati (Paolo Farinati 15221606). Ispod figure Marije iz Magdale uslikan je kao sluajno tamo dospio komad hartije pravougaona oblika sa sljedeim zapisom:

Sl. 2. Zapis sa slike Raspea Hristova, slikara S. Dragojlovia, iz godine 1597.

103

koji se ita: Na 2 jula u Bnecije (Venecija), na 1597, ja Stiepan Dr(ago)ilovi uini ovo (na slav)u Boju na (ili za) sret(an da)n godita 28. Drim da je u zapisu slikar pri kraju napravio greku. Mjesto ili on je napisao Drim da se ovdje svakako radi o 28 roendanu slikara. On se slui u pisanju polukurzivnom bo sanskom irilicom, samo, zaudo, unosi u pismo slovo (grko omega) koje u njoj ne postoji i stalno se njim slui kao da ne pozna o. Zapis je ispisan crnim slovima. Kraj desnog donjeg ugla zapisa, neto nie, slikar je u jednu naslikanu kartuu, jajolike ba rokne forme uslikao krst i desno i lijevo od nje govog uspravnog kraka, a nie vodoravnog upi sao slova S. D., latinicom, to moemo itati kao inicijale majstora (Stjepan Dragojlovi). Slika je raena uljenim bojama na platnu grubljeg tkiva, veliine 160:82 cm. Gore je l u -

no z a v r e n a , to se vidi na okviru s lea na koji je nategnuto platno, ali je kasnijom izmje nom originalnog prednjeg okvira novim, koji je imao pravougaonu formu slika sprijeda dobila trouglate zakrpe u gornjem dijelu, da se pokriju upljine to ih je inio novi okvir i luni dio slike. Na njima se sad vide tragovi nekih neobi nih cvjetova. Boje na slici prilino su potamnjele, moda od prvobitnog laka. Sad su sve svedene na jedan taman srebrenasto siv ton. Inkarnat je, uglavnom, blijedo crvenkastosiv, osim lica one figure u narodnoj nonji. Izuzevi sitne krakelure slika se jo uvijek moe smatrati u relativno dobrom stanju. Bolje je ouvan gornji dio, gdje je samo oteena glava onog anela u lijevom gornjem uglu jednom pu kotinom u platnu, nego donji u kom je slika pro bijena kao kurumima na deset mjesta. Tako jedno mjesto nalazi se i usred zapisa no on se moe s prilinom sigurnou dopuniti. Na slici bi trebalo izvriti to prije konzervatorski zahvat.

2. IMAKULATA Bogorodica je prikazana kao obino kod ove slike u cijeloj figuri, stojei na mjeseevom srpu. Obuhvaena je mjesto mandorle oblakom. Glavu je zadigla gore i neto malo udesno. Ruke je sklopila kao na molitvu. Umotana je u tamnoplavi plat, ija boja je gotovo pocrnjela. Ispod njega se vidi crvena haljina (krap boje). Na glavi ima ispod plata bijel rubac. Nie mjeseevog srpa vide se uti i svijetloplavi cvjetii sa po e tiri latice, a neto udesno od njih je ljiljanov cvijet. Desno i lijevo od Madone pored ruba pri kazani su razni simbolini znakovi. Tako su s de sne strane ozdo prema gore: kula (Davidova?), bunar i ogledalo na stalku, a s lijeve kao neki okvir, kapelica (hram?) sa stupovima, bazen i vrata. U lijevom donjem uglu vidi se poprsje sv. Stjepana (opet sv. Stjepan!) sa nimbusom iza glave. On je malo podigao glavu prema Bogoro dici. U misnikom je ruhu crvene boje sa zlat nim vezom (dalmatika) i bijelom kouljom (alba). Dri desnu ruku na prsima, a u lijevoj ima otvo renu knjigu sa oteenim zapisima na obe stra nice. Na lijevoj stranici ostalo je od latinskog za pisa samo nekoliko slova: . RA . . ili . . BA . . u prvom redu, . . ANA . . u drugom, . . NCE . . u tre em. Na desnoj strani vide se ostaci zapisa ispi sanog bosanskom irilicom, koji se ranije mogao s malim dopunama proitati. 7 Danas taj zapis prikazuje slika 3.
7

Sl. 3. Zapis sa slike Bezgrenog zaea, rad slikara S. Dra gojlovia, iz godine 1621

Barii: nav. dj. str. 35.

S dopunama, prema ranijem Bariievom ita nju, sadraj bi mu bio sljedei: (n)a 1621 na 10 a(g)osta (ia Stie)pan Dragoilovi( uini ovi otar) na slavu (i potene blaenog za)etia na novoj kapeli . . . batinu u) Borovicu. U pozadini iza sv. Stjepana vidi se dunjino ili limunovo stablo sa nekoliko malih i dva velika ploda danas ve u dosta nejasnom izgledu. U desnom donjem uglu slike je poprsje mla eg ovjeka (starog naizgled oko 25 godina) u narodnoj nonji, irokog lica crne masti, niska ela, punih usana, uskih bria, izvijenih obrva i kratke kose. (Sl. 4) Pogled mu je uperen neto u vis no ne u Bogorodicu. Ruke je sklopio pred prsima. Na malom prstu i onom do njega nosi po prsten: na malom je zlatna dvostruka vitica sa zlatnom ploicom i crvenim kamenom u njoj, a na prstu do njega samo trostruka vitica. ovjek nosi na sebi haljetak crvenkaste boje ciklame, sa gusto poredanim dugmetima sprijeda. Sad se vidi samo bijeli ovratnik, izvezen plavim kon cem. Iza figure s desne strane je kao neka grana s cvjetovima crvene boje iza koje se nazire tanko-

104

vijasto stablo, a pred figurom je granica ljiljana sa dva cvijeta i dva pupoljka. I ova figura kao i ona na preanjoj slici ovako odjevena u narodno odijelo daje utisak ovjeka seljaka, ova ak i vie nego ona iz 1597 godine, jer, iako je pomno njegovanog lica i kose, nije onako njegovanih ruku kao to ih vidimo kod one na preanjoj slici. I ova figura daje utisak neke ive linosti, odnosno figure raene po i vom modelu. Slikar se inae prilino izmijenio u svom radu u toku 24 godine, koliko je prolo izmeu stvaranja obe slike. Ova slika danas ne ini na gledaoca utisak onako potpune cjeline kao preanja. Moe tome biti uzrok i vrlo ravo stanje slike, moda i neko neuko ienje lica i ruku Bogorodice ili i ev. popravljanje bojom. Promatrajui zapise na obe slike, lako emo ustanoviti da slikar nakon 24 godine dva slova pie drugaije nego ranije: slovo a na ranijoj slici pie , a na kasnijoj , slovo n pie na ranijoj , a na kasnijoj Slika je raena, kao i preanja, uljenim bo jama na platnu dosta grubog tkiva veliine 155: 173 cm. 8 Danas je u vrlo loem stanju tako da ni foto-snimak cijele slike nije uspio; zato ga u ovom lanku, naalost, i ne donosimo. Iznad gla ve Bogorodice ima u platnu uspravna pukotina od 5 cm duljine i 1 cm irine. U gornjem lijevom uglu vide se 4 rupe kao od debelih eksera, a u donjem lijevom uglu po lijevom ramenu sv. Stje pana i po donjem rubu knjige ima velika puko tina po sastavu platna, duga 44 cm. Na Bogorodiinom platu, podnu, desno, otpala je sasvim boja i imaju dvije uspravne pukotine, jedna do

Sl. 4. Figura ovjeka sa ljiljanom, na slici Bezgrenog zeea slikara Dragojlovia, iz god. 1621.

druge, veliine 7 i 9 cm. Odatle prema dnu slike otpala je boja po cijeloj irini a naroito pred rukama figure u narodnoj nonji. Sva je slika inae pokrivena sitnim krakelurama, a boje su potamnjele.

3. BOGORODICA S RASPEEM (alosna Gospa, Trinoduza, Iako imamo u Sarajevu jo dva primjerka Bogorodiine slike ovoga primjerka, ovaj se od njih dosta razlikuje, ali se mora odmah konstatovati da se oba ova, to su nastala u Bosni, tj. ovaj Dragojloviev i onaj Marka Skorojevia, 9 po svo jim posebnim odlikama znatno razlikuju od onoga dalmatinskog. 1 0 Dragoj lovi je poznavao, to je oito iz nje gove slike, osnovni nacrt jedne ikone tipa koji Podaci o dimenzijama ovih slika nisu kod Bariia tani. On za ovu sliku to je opisujemo daje ve liinu 173:158 cm, dok za sliku raspea ima veliinu 144:158 cm. ( B a r i i , nav. dj. 35 i 38). 9 Mazali: N e k o l i k o s t a r i h s l i k a , Gl. Z. m. 1942, str. 227 i dalje. 10 Mazali: Kritska kola i njezini pri m j 1e1 r c i u S a r a j e v u , Gl. Z. m. 1937, str. 65. Mazali: N e k o l i k o s t a r i h s l i k a , Gl. Z. m. 1942, str. 231.
8

Della

Misericordia)

opisujemo (Sl. 5), a jasno je da se bavio i slika njem ikona uopte, no on je bio uglavnom slikar koji je izuen u koli italijanskog Renesansa i ve se malo tee snalazio sa slikanjem ikona po vizantiskoj koli, to se vidi i po ovoj ikoni. Kao podlogu upotrijebio je jelovu dasku veli ine 25:32 cm sa debljinom od 22 mm bez okviria. Dasku je osigurao s lea, da se ne bi uvijala, s dvije uljebljene preke, a sprijeda tim, to je na dasku ukovao odmah i okviri. Daska se, do ista, ouvala do danas potpuno ravna. Takav po stupak nije iskoriavan kod slikara vizantiske kole, osim Kriana koji su radili i u Veneciji, ukivajui esto i preke s lea, to su tamo i na uili kao i Dragoj lovi svoj nain. Dragoj lovi se razlikuje i po neem drugom u tehnikom po stupku od slikara vizantinske kole pa i od Kri ana. Ne pozlauje itavu tablu na kojoj slika ve

105

Sl. 5. alosna gospa, ikona iz godine 1592. Rad slikara S. Dragojlovia. Zbirka pisca

samo njezine dijelove koji su mu potrebni kao nimbusi, zlatni ukrasi ili sam okviri, a i to je vidio kod italijanskih slikara u Veneciji koji su sa zlatom ukraavali svoje svete slike. Grund (gips-kreda-tutkal) nije mu deblji od pola mili metra. Madona je prikazana prema poznatoj abloni, ovdje u stojeem stavu, kako dri pred sobom krst s raspetim Isusom u minijaturi. Slikar je nastojao da se crteom priblii to vie vizantiskom na inu tretiranja predmeta no nije mu to uspjevalo kako treba. Glava Madone ima doista prema pro pisu Erminije uzak nos, mala usta, velike oi, duge savijene obrve itd., no slikar prikazujui tu glavu, nije postigao zbiljsku otmenost linija je dne vizantinske Bogorodice, nego dosta realisti an portret neke seljanice iz Sutjeske koja mu je pozirala. Jedino je pretjerao u neto razvue nim obrvama. Sudei po visoko dranom tjemenu ini se da je modelka imala smotane pletenice na vrhu glave. Bogorodica ima prebaen maforij preko halji ne ispod koga se vidi na glavi bijeli rubac (mjesto grke kape po vizantiskom obiaju), no taj rubac je prirodno naboran i izmodelovan. Maforij je iste one neobine crvenkaste boje (cvijeta cikla me) koju je Dragojlovi upotrijebio i na onoj slici iz 1621 godine. Maforij je oivien irokom zlatnom pantljikom obrubljenom sitnim zrncima bisera, a osim toga i nizom vezenih polukruia,

kakve je slikar upotrijebio i na vezenoj koulji one figure u narodnoj nonji na slici iz 1597 go dine. Haljina Madone je zelene boje, optoena oko vrata i podnu rukava zlatnom pantljikom iji su rubovi posuti sitnim biserom. Postava maforija je tamnozelena. I pored toga to je slikar na stojao da ostavi odijelo Madone na plonom rje enju po obiaju vizantiske kole, izmaklo mu se pa ga je tu i tamo izmodelovao po nainu zapad ne kole sa prirodnom anatomijom nabora. Naj jaa osvjetljenja na maforiju izveo je gustim rafama zlatnom bojom, no tim nije postigao eljeni efekat. Naprotiv, upropastio je onu lijepu crven kastu boju maforija. U tom poslu bili su bolji domai ikonopisci koji su radili u Sarajevu ikone za pravoslavni svijet, ali je to bila njihova struka nepomuena umjetnou, zapravo tehnologijom Renesansa iz koje je nikao na Dragojlovi. Ni ruke Madone kojima dri krst nije znao rijeiti na vizantiski nain. Oito se muio oko toga kao i oko tijela Hristova, koje je gotovo unakazio, dok je njegovu glavu naprosto naslikao na najbolji nain zapadne kole. Ta glava je upravo draestan prilog cijeloj slici kao i Isusovi prsti i dlan, jednako obraeni. Bijeli perizon Hristov oko be dara izmodelovan je crvenkastosmeom bojom. Inkarnat figura je uikastosme. Na krstu vie Hristove glave objeen je ras tvoren svitak sa slovima (Isus Nazarenac car judejski). Po tome je Dragoj lovi stajao blizu srpskim slikarima, vjerovatno sarajevskim, koji su esto Isusa zvali carem za razliku od grkog vasilevs i koji su slovo n pisali na bosanski nain kao to ga je i on napisao. Istina, on je taj naziv car mogao nai i u starijoj slovenskoj lite raturi. Bogorodiin nimbus iaran je kruiima, izve denim puncom a u Isusovom su upisana obiajena slova . U oba gornja ugla slike nalazi se po jedan vei ornamentiran medaljon sa Bogorodiinim monogramom: U de snom donjem uglu je slikareva signatura koja se vidi u reprodukciji na priloenoj slici (Sl. 6), a sa dopunama se moe ovako itati: (N)a 1592 g(odi)t(a) u Su(tis)c(i) i(a) Sti(ep)an Dr(ago)ilovic' uini. Pozadina slike izvedena je zelenkastoplavom bojom, gore tamnijom, dolje svjetlijom. Moda zelenkasti ton potie od utog firnisa, koji jo nije skinut. Iako ima svojih ikonografskih nedostataka, ova ikona naeg majstora posmatrana u cjelini ostav lja na gledaoca neobino ugodan dojam po sloe nosti boja koji, uglavnom, proistie iz komple mentarnosti one bizarne crvenkaste i one zelen kaste do tamnozelene, koje dominiraju slikom. Taj dojam pojaan je ubaenim plohama zlata i svijetlosmeeg inkarnata. No, mi ipak ne moe mo po ovoj jednoj ikoni ocijeniti Dragojlovia kao ikonografa, koliko ga moemo ocijeniti kao sli-

106

kara zapadne kole po onim radovima iz 1597 i 1621 godine. Vrlo je teko ustanoviti kakvom je vrstom boja slikar radio opisanu ikonu, da li temperom, uljem ili nekom nama zasad nepoznatom tehnikom. Ili je, moda, izveo podlogu jednom vrstom boje, a ostalo drugom? Slika daje doista utisak neega novog u pogledu upotrebljene boje, to dosad ni sam mogao ustanoviti kod drugih slikara iz Bo sne. Da li toj novoj tehnici imamo da pripiemo i neobino krakeliranje obojene povrine to do sad nisam naao ni na jednoj drugoj ikoni? Glav ne pukotine u temelju i bojenoj plohi proteu se samo po v e r t i k a l i slike. Izgledalo bi da je to me kriva sama daska na kojoj je slika izvedena, no s lea se vidi da je daska cijela osim jedne pukotine. Pravci godinjaka na dasci su guste uspravne paralelne linije, doim spomenute glav ne pukotine slikarije su savijene, a izmeu njih se pokazuju tu i tamo vrlo sitne vodoravne dosta guste krakelure. Iznimku ini neobina kosa pu kotina po licu Madone oko usana i donjeg dijela nosa sa sporednim sitnim pukotinama. Kosa pu kotina na slikama je upravo unikum. Ikona je inae oteena u donjem dijelu ne ukim skidanjem laka, tako da je boja ogrebena do temelja, a ima tu i tamo sitnih ispalih dije lova i boje i temelja. Dodajmo tome i pukotinu same daske koja se protee od dna pa preko Isu sovih nogu iznad stopala. Prikovani okviri pri lino je ouvan. On je irok 1618 mm, ima je dnostavan lijep profil i pozlaen je. Moemo rei da je pored svih oteenja ikona u relativno do brom stanju. Tip opisane ikone bio je omiljen u zapadnom susjedstvu Bosne, a izgleda da su ga rado gajili i nai slikari katolici u Bosni. Ja sam ranije iznio miljenje da bi to bio tip one poznate Bogorodice nekadanjeg Olovskog samostana. 1 1 Ovdje imamo opet jedan primjerak te Bogorodice, izraen od jednog slikara iz Bosne, a znamo da je nadbiskup trosmajer dobio svojevremeno iz Kreeva neko liko slika, meu kojima i jednu Gospu ovoga tipa (Jeleni, Gl. Z. m. 1913, str. 51). U vrijeme kad je Dragojlovi radio opisanu ikonu bio je na Bosni provincijal franjevakog reda fra Marijan Aljini, rodom iz Sutjeske. 12 Protekle su 24 godine dobar dio ljudskog vijeka izmeu prvih slika Stipana Dragojlovia, koje poznajemo, i one zadnje od 1621 go dine. Gdje je bio kroz to vrijeme i ta je stvarao? Iz toga se namee nuan imperativ da treba tra gati za njegovim radovima u Bosni, naroito u srednjoj, po manjim seoskim crkvama i samosta nima. Od samostana dolaze u prvom redu u obzir Sutjeska, Fojnica i Kreevo sa njihovim lijepim zbirkama, no taj krug treba proiriti i na udalje12 Status Bosnae Arg. pro ann. MDCCCXXXV Anconae, str. 11.

Sl. 6. Zapis (znatno uvean) slikara S. Dragojlovia na ikoni alosne Gospe iz 1592 godine

nije katolike samostane i crkve koji imaju starih slika, kao to su Jajce, Gorica kod Livna, Buii, G. Dolac i Ovarevo kod Travnika, Vare, Zavidovi, Tuzla i dr. Ne lei mi u zadatku da o Dragojloviu u ovom lanku dadnem ita vie od prostog prikaza onih triju opisanih slika, kako bih skrenuo panju na ovog naeg slikara s prelaza 16 u 17 stoljee, ali nee biti zgorega ako gornjim recima dodam i opis jo triju slika iz zbirke samostana Sutjeske koje imaju nekih veza sa slikarskom umjetnou Dragojlovia. One se u prvom redu istiu efekti ma svijetlog i tamnog, imaju boja i tonova s nje gove palete i u timungu nose uglavnom njegov srebrenastosiv ton. Figure su individualizovane tako, da je oito da su raene po ivim modelima: 1. Sv. B a r b a r a u samostanu misle da je sv. Janja Agnesa). 13 Na oblaku sjedi mlaa ena lijepe fizionomije s nekakvom zatvorenom krunom na glavi i nizom bisera po rubu kose, raeljane na dvoje. U uima ima oboce s veli kim zrnima bisera. Obuena je u sivkastobijelu dekoltovanu haljinu sa sametskim prslukom sivoplave boje. Svetica dri u lijevoj ruci palmovu granicu i crven (krap) plat kojim je inae oba vljena po koljenima. U desnoj ispruenoj ruci dri zlatan kale s hostijom. (Sl. 7) U pozadini figure s desne strane vidi se kula sa dva okrugla pro zora. Inkarnat je crvenkastosiv. Slika je raena na platnu grubljeg tkiva veli ine 48:65 cm uljenim bojama. Slika je u dosta loem stanju iako to na prvi pogled ne izgleda,
13 Sv. Janja ne moe nikako biti, jer su njezini atributi u likovnoj umjetnosti bode, janje, strijela, lomaa, ili ma, doim su Barbarini, kale ili toranj, koje ba vidimo i na ovoj slici. Toranj, kao sjeanje na kulu sa dva prozora u kojoj ju je otac Dioskor drao zatvorenu. Kruna ne bi spadala na glavu ove figure, jer je otac Barbarin bio samo bogata, a nikakav vladar. Moda je ovdje kruna simbolian znak muenitva.

107

Cijelo platno je prilino trulo i krhko, a slikarija je sva ispresijecana sitnim krakelurama. Oteena je iznad glave na etiri mjesta od kojih je jedno rupa od 15 mm promjera. Dolje, s lijeve strane, ima velika uspravna rupa u platnu veliine 3:9 cm. Nie nje su jo etiri manje rupice. 2 . B o g o r o d i c a s a s v e t i t e l j i m a . (Sl. 8) Bogorodica stoji na okruglastom oblaku u bi jeloj haljini, dugoj do zemlje. Zaogrnuta je pla vim platem, ispod koga se vidi na glavi smei rubac, koji joj pada i po prsima. Haljina je iroka i stegnuta u pojasu. Bogorodica dri prekrtene ruke na prsima. Glavu je malo nagnula naprijed ulijevo i gleda dolje, u sv. Antu. Oko Bogorodice je okvir od nemirnih oblaka, a mjesto nimbusa ima oko glave 12 zvjezdica poredanih u elipsastoj formi. Pred Bogorodicom klee dva sveca iz reda sv. Franje. Jedan onaj Bogorodici s lijeva je sv. Anto. Mlai je ovjek u crnom (?) habitusu, drei u desnoj ruci, koja mu lei na prsima, ljiljanovu stabljiku s dva cvijeta i dva pupoljka. Desnu ruku je opruio ispred sebe. Glavu je ne to zadigao s pogledom navie. Ne gleda u Bogo rodicu kako se to ini, jer je ona u perspektivi po zadi obojice svetaca. Sveti Ante ima kao i inae tonzuru i elipsast oreol, izveden jednom linijom ukaste boje. Drugi svetac (sv. Franjo Asiki), pokriven je djelomino Bogorodiinim platem. I on je u crnom (?) habitusu. Dri prekrtene ruke na prsi ma i raspelo u desnoj ruci. I on je zadigao glavu i gleda navie. Tonzura mu se ne vidi. Izgleda prosjed ovjek. Inkarnat kod sve tri figure je blijedoroza na sivkasto. Slika je mnogo izgubila tim to su boje potamnjele tako da sve ide na sivo do sasvim cr noga. Samo je bijela boja ouvala svoju svjeinu. Slika je raena uljenim bojama, na platnu grubljeg tkiva, veliine 50:84 cm, gore polukru no zavrena. Sama slikarij a puna je sitnih krakelura, a platno trulo i krhko da ve dobij a po sebi sitne rupice (naroito se to manifestuje oko koljena glavne figure) doim je pri dnu izjeden i otpao skoro itav rub slike. S lea je cijela gor nja treina platna prelijepljena novim platnom, a i na sredini ima zakrpu pravougaonog oblika veliine 12:16 cm. Okvir na slici je iz druge po lovine prolog vijeka. 3. Blagovijest, Roenje Isuso vo i U l a z a k u J e r u s a 1 i m (triptihon). Slikarija je razdijeljena na tri dijela sa dva slikana stupca spojena lukovima. Stupci imaju renesanske glave. U srednjem dijelu slike prika zano je R o e n j e I s u s a . Scena se odigrava pred talom. Bogorodica dri na krilu kao koli jevku prekrivenu bijelim arafom. Na sredini lei golo djetence, Isus. Bogorodica je u sivkastobijeloj (prvobitno bijeloj) haljini ogrnuta tamnoplavim ogrtaem. Ima prekrtene ruke na prsima. Zdesna klei sv. Josip u plavoj haljini i sivosme-

Sl. 7. Sv. Barbara, iz samostana Sutjeske, moda rad slikara S. Dragojlovia, s poetka 17 vijeka.

Sl. 8. Bogorodica sa svetiteljima iz samostana Sutjeske, moda rad S. Dragojlovia s poetka 17 vijeka.

108

em ogrtau. On je prosijed starac. Ruke dri pred prsima. Slijeva klei pastir u utom haljetku, tamnoplavim akirama i crvenim dokoljenicama. Dri u desnoj ruci na zemlji koaricu s nekom peradi, a u lijevoj tap. Iza njega i Bogo rodice vidi se jedna ena, zaogrnuta bijelim maforijem u crnoj haljini (moda mati sv. Jovana Krstitelja). Dri u rukama golo dijete (moda ma log sv. Jovana). Malo se nagnula da vidi malog Isusa, a ini se da i ono dijete dri tako da bi i ono vidjelo Isusa. Gore pod lukom lebdi aneo u bijeloj koulji, crvenkastoj haljini i haljetku zagasitoplave boje. Rairenih je krila i ruku u ko jima dri razvijen svitak sa prigodnim zapisom: G 1 o r i a (i n e x c e 1 s i s D e o). Ovaj zadnji dio zapisa i lijeva ruka anela otpali su zajedno sa temeljem slike do samog platna. Nebo je oblano, sivkaste boje. U lijevom dijelu slike prikazano je B l a g o v j e t e n j e . Bogorodica klei u tamnoj izbi pred klecalom na kom je otvorena knjiga. Ima na sebi haljinu sivkastoroza boje. Lice joj je u profilu. Aneo slijee zdesna, drei u lijevoj ruci ljiljan a desnu ispruenu prema Bogorodici. On je u crvenkastosmeoj haljini i utom ogrtau, crne duge kose i bijelih krila. I njegovo lice je u profilu. Inkarnat figura je sivkastoroza, no dosta

svijetlo. Iznad obe figure pod lukom lebdi golub. I u ovom dijelu slike boja se odljutila na vie mjesta, ali su lica obe figure naroito stradala. U treem dijelu triptihona naslikan je U l a z a k H r i s t o v u J e r u s a l i m . Isus sjedi n a crnosivom magaretu. Ima na sebi bijel hiton, pre ko koga je prebaen tamnoplavi plat. Ispred njega mlai ovjek prostire po putu neku crvenu draperiju. Uz Isusa koraa stariji apostol u pla vom hitonu preko koga nosi ut ogrta. Iza njega vide se jo dvije glave apostola, a Isusu s lijeve strane jo jedna. U prvom planu pozadine vidi se debelo stablo uz koje pue ovjek (vjerovatno Zakhej). On ima oko glave maramu, a na sebi odijelo ukaste boje s kraim crvenkastim haljetkom. Dalje u pozadini je grad s bedemima iza kojih se vidi dio zvonika. Podno bedema tee ri jeka. Iznad grada je oblano nebo, sivkaste boje. Usljed odljuskavanja boje stradali su platovi bli ih figura na ovom treem dijelu triptihona. Slika je raena uljenim bojama na platnu do sta grubog tkiva, veliine l20:190 cm. Platno je dosta ouvano ali se boja, kako smo gore zabilje ili, ljuti na mnogo mjesta, te bi ovu sliku, kao i sva Dragojlovieva djela, trebalo to skorije pod vri konzervatorskom zahvatu.

POPRSJE ISUSA PANTOKRATORA, RAD KRITSKE KOLE Iz pravoslavne crkve u elebiu potie ikona Isusa koju dolje prikazujemo. Raena je tempera bojama na dasci empresovog drveta, sastavljenoj od dva dijela, veliine 28:35:2 cm. Daska je imala slea dvije ukovane preke; gornja je ve sa svim iscrvotoena, a donja je davno otpala. Sli kar je prevukao najprije dasku dosta debelim grundom (oko 1 mm) i na tom grundu izveo vrlo vjeto otrim predmetom crte, a periferiju nimba oznaio zvjezdolikom puncom i istom ukrasio i unutranje dijelove nimba. Zatim je to prevukao listiima pravog zlata i po rubu daske povukao crvenom bojom okviri, irok oko jedan cm. Na zlatnom polju izveo je onda sliku bojama. Isus je prikazan u poznatom tipu iji je uzor zapravo prototip, ona glava poznate slike Isusa iz Kahrije damije (ranije Kora crkve) u Carigradu. Freske ove crkve datiraju se u XIII vijek. Zanimljivo je promatrati na ovoj slici kako je slikar izveo tehniki svoj zadatak. On je itavo lice i vrat Isusa prebojio najprije zelenom zem ljom (verde terra) no ne poznatom veronekom nego nekom drugom toplijeg tona koja nalii na eku zelenu zemlju (eska hlinka, Bohmische grune Erde) ili je to je vjerovatnije umi jeao dosta tamnog smeeg okera u veroneku zelenu zemlju. Zatim je napravio od bijele boje, utog okera i vrlo malo crne i crvenog cinobera takozvanu mesnu boju (sarka gr.). Ovu je

Sl. 9. Ikona Isusa Pantokratora iz srp.-prav. crkve u Ko njicu, r a d nepoznatog slikara kritske kole s kraja 15 ili poetka 16 vijeka

109

Sl. 10. Sv. Tri Kralja, prednja strana slike nepoznatog maj stora s poetka 16 vijeka. Nalazi se u samostanu Sutjesci.

mijeao sa bojom one zelene podloge koju su stari grki slikari nazivali proplasmos i njom je prevukao sve svijetle dijelove lica i vrata, rastanjujui je velikom vjetinom u zasjenane dije love, tako da se smeezelena podloga (proplasmos) kroz nju providjela. Ovu mjeavinu, koja je naj prije dolazila preko smeezelene podloge, zvali su stari grki slikari (glikasmom). Sad je slikar preko nje bojio istom sarkom (onom mesnom bojom), rastanjujui je prema krajevima glikazma, ne dohvatajui uopte do njih, tako da je na tim dijelovima slike dobijao neki neutralan ton kao lagani prelaz od svijetlog u tamno. Kada se ta boja osuila, uzeo je pero (od nepoznatog materijala, moda od trske) i rafama iste bijele boje pojaao osvijetljene dijelove. Srafe su savr eno izvuene, po emu se vidi velika vjetina kojom je raspolagao na slikar kao crta, no nije manji bio ni u rukovanju bojom (Sl. 9). Kosu je podloio crnom bojom, a onda tamnosmeim okerom oznaio pramenove i uvojke pa ralelnim linijama, irokim oko tri mm, razmak nutim dva do tri mm. Ove je na istaknutim mje stima osvijetlio mjeavinom istog okera sa svi jetlim i na koncu ta osvjetljenja pojaao perom na potrebnim mjestima istim utim okerom. Kao podlogu za obrve, bradu i brkove isko ristio je slikar onu prvu smeezelenu podlogu (proplasmos), a zatim je tamnosmeom bojom izvukao skupine dlaka neto irim potezima, a izmeu njih povukao perom crne rafe u prav cima kako teku forme obrva, brkova i brade. Usne Isusove obojio je istim crvenim cinoberom i donju malo rafirao na osvijetljenom dijelu bijelom bojom. Opti utisak boje lica nije na roza ili crven kasto, kako je to propisivala kritska kola, nego vie ukasto, kako se to vidi na vizantiskim iko nama ili starijim srpskim freskama. Ne smijemo previdjeti ovdje ni slinu boju lica, odnosno sarke, kakvu je bio uveo poznati grki slikar XVI vijeka Panselin, na koga su se i Kriani e sto ugledali. 14 Isusov plat (himatij) i hiton ukoliko se vide prebojio je tamnim smeim okerom i etkicom dosta grubim rafama zlatne boje (amalgam ili satrti listii) osvijetlio ispupene dijelove drape rije. Velika vjetina kojom je ovaj majstor radio i odlian rezultat koji je postigao, te tehniki po stupak, stavljaju ga meu prvoklasne ikonopisce
14 Slikar Panselin uzimao je za prvu podlogu (pronlasmos) jednake dijelove bijele boje (psimiti = olovno bjelilo), okera. zelene boje to se upotrebljava u zidnom sli karstvu (neka boja biljnog porijekla) i crne (Papadopulos, Erminija. str. 20 i 243). Proba je pokazala da se od te mje avine dobije smeezelena boja, sa tragom sivkaste. Za boju mesa Panselin uzima jednake dijelove bijele, okera i crvenog cinobera. Ta mjeavina (sarka) pokazuje ukastoroza ton, ali vie na ukasto. (Papadopulos, nav. dj. str. 243244). Za glikasmos Panselin uzima 2 dijela sarke, a 1 dio proplasmosa. (Papadopulos, nav. dj. tor. 244).

Sl. 11. Isus posre pod krstom, stranja strana slike nepo znatog slikara s [poetka 16 vijeka. Nalazi se u samostanu Sutjesci

110

kritske kole ranijeg vremena kada su se proto tipovi ikona smatrali osvetenim uzorima. Ova ikona je gotovo isti produkat vizantiske kole koju su Kriani prvenstveno gajili dok nisu pali pod vlast i uticaj Venecije. I vrlo sitne krakelure mreaste forme koje se zapaaju na ikoni koju smo opisali, karakteristina su pojava starije krit ske i vizantiske kole, dok ikone italo-kritske kole venecijanskog porijekla obino pucaju kad ostare u skoro paralelnim vodoravnim linijama, rastavljenim oko jedan cm, meu kojima se stva-

raju sitnije uspravne pukotine. Kako je daska sli ke s lea izravnavana grubim oruem (bradva, sjekirica), a ne testerom i hobliem, te uzevi u obzir i gornje podatke, moemo ovu ikonu staviti u XV vijek ili najkasnije na poetak XVI. Natpis na slici je ,a u nimbusu i na kra kovima krsta su obiajna slova Majstor se, naalost, nije potpisao. Napominjem da su i nai slikari poznavali tehniku kritske ko le i njom se koji put sluili.

SV.

TRI

KRALJA

ISUS P O S R E P O D KRSTOM

Dvostruka slika koja prikazuje u naslovu na vedene dogaaje iz ivota Isusova potie takoe iz zbirke slika samostana Sutjeske, a izraena je tako na dasci da se jedna scena nalazi na jednoj, a druga na drugoj strani. Sv. t r i K r a l j a (Sl. 10). Na slici je prika zana kao neka otvorena prostorija, pozlaena i iarana biljnim ornamentom. Bogorodica sjedi, drei objema rukama malog Isusa na krilu, oba vljenog bijelom tankom draperijom. Bogorodica ima ozbiljno, izmueno, gotovo brino lice, blijedoroza boje. Kosa joj je vrlo plava, sputena u viticama niz ramena i lea. Obuena je u plavu dugu haljinu, uhvaenu u pojasu i zaogrnuta tamnijim plavim platem. Bogorodici je iza glave zlatan gotski oreol iaran sitnim krunicama, izvedenim puncom. Mali Isus prikazan je u stojeem stavu u ivoj kretnji, gurajui lijevu ruku u zlatnu ku tiju to mu je prua otvorenu prvi od tri kralja koji klei pred njim, drei je objema rukama. Kosa u Isusa je plava a lice blijedoroza. Kralj je sijed starac dobroudna izgleda, iljate razdvo jene brade, elav je, s ostacima rijetkih uperaka. Nosi dugu tamnozelenu haljinu s rukavima, a pre ko nje drugu s kratkim rukavima ruiaste boje. Inkarnat mu je crvenoroza. Iza ovoga kralja i Isu sa stoji drugi kralj, ovjek osrednjih godina bez izraajna lica, alosna, gotovo zdvojna pogleda, crne grgurave kose, brkova i zaokruene brade, inkarnata opaljenog od sunca. On ima na sebi tamnozelen plat sa bijelim krznom oko vrata i du otvora. Dri u rukama okruglu zlatnu posudu s oduim stalkom (nogom). Njemu nadesno stoji trei kralj isto kao i gornji, ovjek osrednjih go dina, moda i neto mlai, pametna i blaga po gleda, visokog ela, crvena lica bez brade i brko va, kestenjave kose. Ima na sebi crvenoljubiastu haljinu bez rukava i plat preko nje, a od haljine, koju nosi ispod te crvenoljubiaste, vidi se samo lijevi rukav od zlatnog brokata prosjeen pridnu po modi XVI vijeka. Dri u lijevoj ruci crn rog okovan u zlato, a u desnoj veliko pero kao no jevo. Na nogama nosi neke izme. Iznad itave scene je plastian drvorezbareni zavretak gotskog stila. On je sastavni dio okvira,

koji ima jednostavan profil. Plone strane okvira iarane su lozastim ornamentom. I s u s p o s r e p o d k r s t o m . Slika j e vrlo oteena i od scene se vide samo detalji (Sl. 11). Isus je posrnuo i pao na oba koljena. Hoe da se podigne i oslanja se desnom rukom na kamen. 1 5 Iza Isusa jedan stariji ovjek (Simon iz Kirine), otac Aleksandrov i Rufov 1 6 duge kose i brade, obuhvatio je objema rukama krst s donje strane, pomaui Isusu da se podigne.17 Iza njega vidi se jedna ena, sklopljenih ruku s bijelom maramom oko glave (moda Bogorodica), a do nje mlad gologlav ovjek (moda Jovan Bogoslov), okrenut enskoj figuri sa alosnim pogledom. 18 Pred Isu som stoji vojnik s opasanim dugim maem. Njemu je otpala itava prednja strana glave i trupa uslje ljuskanja boje. (Sl. 11). On ima na sebi oklop a preko njega haljetak. Digao je desnu ruku. Na no gama su mu bijele uske akire, podvezane ispod koljena crvenkastom podvezicom. Po koljenu i iznad njega akire su probijene po modi XVI vi jeka. Kroz duguljaste otvore vidi se postava cr vene boje. Iza vojnika vidi se glava jednog posta rijeg ovjeka sa crvenom renesansnom kapom. Na ovoj strani okvir nema profila kao na pred njoj. Obojen je crvenom bojom i iaran lozastim ornamentom crne boje. Daska na kojoj je slika izvedena je jelova. Po njoj je najprije prelijepljeno dosta jako platno
15

Erminija o tom veli:

. U evaneljima nema o tome nikakva podatka. 10 Evanelje po Marku 15/21. 17 Erminija o tom veli: (odnosi se na Isusa) U evaneljima se samo veli kako Tevreji natjerae Simona iz Kirine, koji se vraao iz polja da ponese Isusov krst. (Marko 15/21, Mat. 27/32, Luka 23/36).
18 U evaneljima nema o tome nikakav podatak, ali Erminija veli:

(A. Papadopulos K.: 1909, str. 105).

111

pa onda nanesen grund (gips-kreda-tutkal) deb ljine do 1,5 mm i izvedena pozlata na mjestima gdje je predviena neka zlatna ara ili polje. Na grundu je izveden crte neobino tankim linija ma smee boje a zatim slika u tempera bojama. Po stilu slika pripada prvoj polovini XVI vijeka a rad je nekog njemakog slikara vjerovatno iz alpinskih krajeva. Pripadala je nekom oltaru sa vie slika, koje su se mogle preklapati. Stanje ove slike je vrlo ravo. Pored ve navedenih otee nja na slici Isus posre ija je dobra polovina nestala jer se uslj.ed vlage odvojilo platno s grundom i bojom od daske, i, ve istrule, raspalo se. I ostaci slike ne stoje vrsto na svom temelju od nosno dasci. Povrh svega, daska je i dosta iscrvotoena te se na njoj stvaraju pukotine (desni i lijevi donji ugao, ispred glave i prsa vojnika s maem). Meutim, kako je vjerovatno ova slika bila decenijima i decenijima okrenuta zidu, nje zine boje su se mnogo bolje ouvale nego na slici s prednje strane daske. One su potpuno svjee,

no vlaan zid je, kako smo gore vidjeli, kobno uticao na opte stanje materijala. Prednja slika, sv. Tri kralja, ouvala se relativno dobro. Ote ena je u desnom donjem uglu crvotoinom, zbog ega je na tom mjestu otpala i boja s temeljem po visini od 8 cm duine i 1 do 2 cm irine, ali se primjeuje i iznad i ispod toga mjesta raspadanje materijala, naroito po vertikali. I u lijevom do njem uglu je slika oteena crvotoinom, te je otpala boja u elipsastom obliku, veliine 5 : 6 cm, a iznad toga pri samom okviru ima probijeno mjesto kroz dasku kao od veeg eksera. Najveu tetu slikariji, meutim, nanijeli su nesavjesni ljudi. Veliki broj zapisa raznih ruku i vremena, ugrebanih otrim predmetom kroz boju u krhak grund, rastoio je gotovo svu slikariju. Zbog krhkoe grunda ti zapisi postali su veinom neitljivi i moralo bi se za njihovo deifriranje utroiti mno go vremena, to nije bilo u zadatku ovoga lan ka. Bilo bi neophodno potrebno izvriti na ovoj slici to skoriji konzervativni zahvat.

DOVOENJE BOGORODICE U HRAM Kransko slikarstvo od najstarijih vremena pa do naih dana posveivalo je ivotu Bogorodice najvei broj djela. To se opaa i u naoj starijoj umjetnosti, koja je na slikanim zidovima crkava ouvana daleko vie, nego na tablama (ikone), to je i razumljivo kad uzmemo u obzir materijal. Stoga se ugodno iznenadimo kad naiemo i na koju ikonu sa sadrinom kakvu rjee sretamo i na freskama. Takav je sluaj sa slikom koja pri kazuje uvoenje male Bogorodice u hram, vezano za njezin ivotopis u kranskom vjerovanju: kad je Bogorodica navrila tri godine, poveli su je ro ditelji, Joakim i Ana, iz Nazareta u Jerusalimski hram da je tamo predadu na slubu bogu. Od Na zareta do Jerusalima pratili su ih srodnici i Ma rijine drugarice s upaljenim svijeama. Na ulazu u hram doekao je Bogorodicu prorok Zaharija i uveo je u najveu svetinju hrama, gdje je provela 9 godina. Hranu joj je donosio arhanel Gavrilo. U srpskom zidnom slikarstvu Srednjeg vijeka taj dogaaj je prikazan u svim veim crkvama: Studenica, Deani, Peka Patrijarija, Graanica, Sopoani, Gradac, Arilje, Hilandar, Zia, Mateji, Markov manastir, Kaleni itd. Prikaz je izveden sve po jednoj emi, pogdjegdje u obrnutom po retku figura i predmeta. Tako, napr., u Studenici je prvosvetenik (Zaharija) na desnoj strani slike, a Bogorodica s pratnjom dolazi s lijeva, doim je u Graanici Zaharija na lijevoj strani, a Bogoro dica s pratnjom prilazi mu zdesna. Prema tome, mijenja se i scenerija u kojoj se odvija dogaaj, ali uvijek je iste sadrine. Naa slika izraena je po ugledu na onu u Graanici ili Deanima, ali nije kopija. U slici su zapravo dvije scene. S c e n e r i j a : Sprijeda otvoreniji prostor kao u nekom dvoritu (stvarno treba da bude prostor pred hramom) sa dvije stepenice (obratna per spektiva) od blijedoruiastog mramora, 1 9 koje vode u baldahin od koga se lijevo vidi samo jedan mali dio, zapravo drvena ograda, obojena maslinasto zelenom bojom. To bi, zapravo, trebalo da bude portal hrama. Drugi dio ograde je pozadi, no slikar ga nije znao postaviti kako treba, a osim toga obojio ga je utom bojom, ostavivi po vrhu i dnu po jednu borduru iste boje, protkanu zlatnom icom. Iza ograde baldahina, zapravo usred slike, stoji drugi dio baldahina koji slikar nije znao postaviti na pravo mjesto. To je crvena kupola koja se sa svoja etiri polukruna luka oslanja na okrugle stupce (Sl. 12) tamnozelene boje (bakarni acetat) sa utim vratovima (svijetli uti oker) i udnim glavicama u l t r a m a r i n s k e plave boje. Prednje tri glavice su, zapravo, polovice glavica kakve je na slikar vidio na slici u Dea nima kao to je vidio i onu glavicu sa svog et vrtog stupca na istom mjestu. Na vrhu kupole je dekorativan zavretak crvenkaste boje. Oito je da je ovaj dio baldahina trebalo da stoji iznad prvosvetenika. Lijevo od njega je znatno izvien drugi mali baldahin do koga vode dvije stepenice crvenkaste boje. Kupola toga baldahina je tamno zelene boje, a stupci koji je podravaju su svijetlocrveine. Iza opisanih objekata je povisok zid svi jetle, ute boje (svijetli oker), sa vijencem, izra enim bijelim linijama. Desno u zidu je kula et vrtasta oblika, svijetloplave boje s jako izbae nim zavrnim vijencem i krovom na dvije vode.
19 Po Ohridskom prologu trebalo bi 15 stepenica, po Erminiji (Papadopulos) tri.

112

Kula ima sprijeda visoku kapiju, a zdesna uzan prozor. Platna su joj iarana bijelim linijama. Kula ima na vrhu iljak (alem) oko koga je omotana crve na draperija, koja se s krova sputa do iza zida. Nebo iza scenerije je zlatno izvedeno od listi a pravog zlata. Eto, u toj sceneriji odigrava se dogaaj u dvije scene. Pretstava: S c e n a I. U prvoj grupi ove scene vidi se mala Bogorodica u tamnocrvenom maforiju (cinober, izmodelovan mnogo crnom bojom) i dugoj tamnoplavoj haljini (indigo, izmodelovan crnom i bijelom bojom). Na nogama su joj crvene cipe lice. Maforij je opervaen uskom zlatnom tra kom. Ispod maforij a na glavi Bogorodice tek se nazire grka kapa plave boje. Bogorodica stoji na drugoj stepenici trona ispruenih ruku prema prvosveteniku, koji ima na sebi kratki crveni haljetak, obrubljen podnu irokom utom trakom, protkanom zlatnom icom. Isti porub, neto ui, je i podnu rukava. Ispod haljetka vidi se dugi tamnoplav hiton, obrubljen podnu irokom utom trakom, protkanom zlatom. Preko oboga je pre baen svijetlocrven (minij) plat, koji ima kuku ljicu i utu postavu. Zaharija je ispruio ruke prema Bogorodici. On je sijed starac, duge valo vite kose, brade i brkova. U licu ima pored oz biljnosti i neto radostan izraz. Na glavi mu je svetenika kapica crvene boje (cinober) a na no gama ute cipele sa crvenim dijelovima ozgo. Mjesto u dijete, Zaharija je upro pogled preko njega u neizvjesnu taku. Oito je da se slikar nije znao bolje izraziti. Bogorodica gleda u nje govu desnu ruku. Ima neto stisnute oi kao pred jakim svjetlom. Iza nje pristupaju skrueno Joa kim i Ana. Joakim ima maslinasto zelen plat i tamnoplav hiton, izmodelovan crnom ti bijelom bojom. Bosonog je. Ima kratku crnu kosu, za okruenu kratku bradu i brkove. Lijevu ruku je ispruio kao da potie Bogorodicu da pristupi Zahariji, a desnu je savio tako, da su mu prsti na sredini lijeve. Joakim je sav suta skromnost. Po gled je upro u Zaharijino lice. Do njega s desne strane je Ana u crvenom maforiju (cinober). Od plave haljine vidi joj se samo mali dio pridnu, a isto tako i vrlo malo plave grke kape pod ma forij em na glavi. Ana gleda neto ustranu iza Zaharije. U ovoj situaciji morala bi da gleda u Zahariju ili u svoju djevojicu. I ona dri ruke u istom poloaju kao i Joakim. Sve figure ove gru pe imaju zlatan nimbus iza glave. Drugu grupu ove scene pretstavljaju druga rice Marijine, ovdje prikazane kao djevojke. U cjelini se vide dvije. Ostale u dijelovima. Fizio nomije djevojaka su skoro jednake kao u bliza naca. Sve su okruglastog i punakog lica, punih usana, tankih obrva i iste koafire. Lice im obrubljuju pletenice koje polaze s ela. Ostala kosa im je uvijena u kovrde. Dosta je dobro prikazana 8
Nae starine III.

Sl. 12. Uvoenje male Bogorodice u hram (Vaveenje) Ikona nepoznatog slikara 16 ili 17 vijeka (Zbirka pisca.)

ivost konverzacije meu njima. ruci zapaljenu svijeu bijele boje.

Svaka nosi u

Prva od djevojaka ima dugu bijelu haljinu i maslinastozelen haljetak s kratkim rukavima, ob rubljenim utom trakom, protkanom zlatnom i com. Preko haljetka ima tamnoplav ogrta, uhva en pod vratom i ispod koljena okruglim dugmetom. Na nogama su joj crvene cipele. Svijeu dri pred sobom objema rukama uspravno. Zakrenula je glavu prema drugarici do sebe. Ta ima dugu tamnozelenu haljinu i kratak crven haljetak, dosta stegnut u pojasu. Preko desnog ramena ima pre baenu neku crvenu (cinober) draperiju, izmodelovanu svjetlijom crvenom bojom; doim su ha ljina i haljetak izmodelovani bijelom bojom s upo trebom tu i tamo crne u vrlo tankim linijama. Na nogama ima crvene cipele. Svijeu dri obje ma rukama nagnutu nadesno. Od tree djevojke vidi se samo detalj glave i mali dio bijele haljine na prsima. Od etvrte, pete i este djevojke vide se samo neznatni dijelovi haljina, crvene boje. Tlo na kom se kreu opisane figure je smee boje. S c e n a I I . Ova scena prikazana je u lije vom gornjem uglu. U spomenutom malom balda hinu sjedi kao kip Bogorodica na nekoj klupi. Gleda ispred sebe u daljinu (trebalo bi da gleda gore u anela). Na sebi ima isto odijelo iz prve scene. Desno od kupole baldahina vidi se aneo

113

koji slijee neto uzdignutih krila i kao da u ru kama nosi nerazgovijetan predmet. Aneo ima na sebi zelenu haljinu i crven plat koji je zalepran. Oko itave slike bio je nabojen uski crven okviri iji se tragovi i danas vide. irok je oko pola centimetra. Natpis na slici ne moe se, naalost, proitati, jer je u toku stoljea preko prvobitnog srpskog natpisa ispisan drugi natpis jo dva puta, i to, prvi put grki, a drugi put neodreenim jezikom. Natpis se nalazi iznad glavnog baldahina i to neto s desne, a neto s lijeve. Od prvobitnog zapisa vidi se slijeva a zdesna izvedeno crvenom bojom (cinober). Drugi natpis pisan je ispod prvog tamnijom crvenom bojom (moda purpur) dosta plastinim slovima, no za hvatio je i donje krajeve slova prvog natpisa. (Sl. 12). Od njeg se vidi slijeva a zdesna Od treeg natpisa, koji je pisan opet crvenim cinoberom, ali kao korektura ili restauracija drugog, vidi se slijeva a zdesna Prema tome, ti ostaci nisu dovoljni da se i jedan od natpisa rekonstruie. Kod pravoslavnih Srba slika se zove Vavedenje pr. Bogorodice, a kod Grka Eisodija ( , no teko je i jedan od njih aplicirati na ove ostatke. Grki prirunik za slikanje ikona, kojim su se u prevodima sluili i nai slikari, propisuje da se scena ovako pretstavi: hram je sa kapijom i pred njom tri stepenice ( ). Na kapiji stoji Zaharija u arhiepiskopskoj odedi, ispruenih ruku naprijed. Pred njim Bogorodica, s jednom rukom ispruenom prema njemu, a sa svijeom u drugoj ruci . Iza nje Joakim i Ana gledajui jedno drugo i pokazuju na Bogorodicu. Iza njih je skupina djevojaka sa svijeama. Gore u hramu lijepo izraen mali baldahin i u njemu sjedi Bogorodica, primajui hljeb koji joj donosi arhanel Gavrilo blagosiljajui je. Majstor slike koju smo opisali i pored grea ka, koje su inae uoljive na svim naim starim slikama ove i sline vrste, istie se silnim kolo ritom u kom preovladava crvena boja, bilo ova, bilo ona, iji ar, mislim te crvene boje, zna, da ublai komplementarnom zelenom i prekine tu i tamo ubaenom plavom bojom ove ili one vrste. Najtea je greka to je Zahariju ostavio bez prsa, to se lako ni ne zapazi. Anatomija figura dosta mu je prirodna i bolja od najveeg broja naih starih slikara. Kompozicija je uravnoteena zna lakom podjelom prostora i presjecanjem svih vertikala jako istaknutom horizontalom onoga zida u pozadini scena. Inkarnat mu je jednak kod svih sigura: podloga je tamni oker, a osvjetlja vanje izvedeno mjeavinom toga okera s neto bijele i vrlo malo crvenog cinobera. Slika je izvedena tempera bojama na dasci tvrdog drveta (hrastovina?) veliine 23 : 31 cm,

ali se vidi da je prvobitno bila neto vea (za oko 0,5 cm), jer je obrezivana s donje i desne strane. Daska je slea izravnata nekom grubom alatkom (moda bradvom) i, da se ne povija, imala je dvi je ukovane preke koje su davno ispale, a daska se ipak nije povila. Slikarija je izvedena na obi ajnom temelju (gips-kreda-tutkal moda i s neto sapuna) odlino pripremljenom, jer se on do da nas potpuno sauvao, a tim je sauvana i boja na njemu. Cio temelj nije pozlaivan ve samo nebo i nimbusi, a sitne zlatne linije, to se vide tu i ta mo po slikariji, izvedene su musivnim zlatom. I pored odline ouvanosti, slikarija je pokrivena po cijeloj povrini mreicom krakelura tankih kao dlaka, izuzevi pozlate koja pokazuje drugu vrstu pucanja. Za izvoenje slikarije majstor je upotrijebio slijedee boje: bijelu (olovno bjelilo), svijetli uti oker, tamni uti oker, peenu sijensku zemlju ili peeni tamni oker,minij, crveni cinober, neku cr venu, nepoznatog porijekla moda purpur, jo jednu crvenu nepoznatog porijekla, ukoliko nije mjeavina cinobera i purpura, jednu svijetloroza koja naginje na modro (moda mjeavina purpu ra, bijele i ultramarina), prirodni ultramarin (lapis-lazuli), maslinastozelenu, tu istu pomijeanu sa crnom i crnu. Napominjem da je ovo jedina stara ikona od velikog mnotva to sam ih vidio na kojoj se po javljuje ultramarin, plava boja ija se cijena od reivala jednakom teinom zlata. Slikar se, naalost, nije potpisao i kako je ovaj njegov rad kao zasebna ikona skoro jedinstven po svojoj izradi i utisku to ga stvara na gledaoca kad se gleda u originalu, nismo u situaciji da ga uporeenjem pripiemo ikome od naih starijih poznatih majstora. Moemo ga, meutim, pridru iti vrlo slinoj hramovnoj ikoni manastira Lepavine, iz god. 1640. ali koja nema ivosti scene kao naa. to se tie datiranja, tu smo u neto boljem poloaju, jer na slici slea imaju dva za pisa od dvije ruke, koji se pored sve neitljivosti mogu s izvjesnom rezervom rekonstruisati, s go dinom koja se sigurno ita u prve tri brojke. Na grubo otesanom prostoru slea, i to ba oko sre dine daske, ostala su dva malo uglaenija mjesta kud je alatka prola i ona su iskoriena za zapise. Oni su, kako ih ja vidim, prikazani na naoj slici (Sl. 13) i mogli bi se rekonstruisati, uglavnom, ovako: gornji zapis: sia staa ikona mnje popa Vuka ljeto 7164 (1659); donji zapis: Dabo, Dabo saf . . . safunia.

Sl. 13. Zapisi na ikoni Vavedenja

114

Teko je rei koji je zapis stariji, gornji ili donji. Od gornjega slovo jer, u rijei ljeto, pre lazi preko slova o, od rijei Dabo, ali to moe biti i obratno. Ipak mi se ini da je donji zapis stariji iako je to malo neprirodno zbog poloaja na kom se nalazi, ali izgleda da je pisar gornjeg zbog pomanjkanja mjesta preao neto u slova do njeg. Meutim, moe stvar i tu da bude obratna, ali ne mijenja nimalo vrijeme ovih zapisa, ako je moja pretpostavka tana: naime, vjerovatno je da su pop Vuk i Dabo safundija iz jedne porodice u kojoj se ova ikona nala polovinom XVII vije ka. Safundije su bile u to doba u Sarajevu bogati 20 esnaf. Ne izgleda vjerovatno da bi Dabo prodao ikonu popu Vuku, a nije mogue ni da bi je pop prodao Dabi. Ikona je mogla samo nasljedstvom, poklonom ili udajom promijeniti vlasnika. Poklon ikona iz kue je gotovo nemogu, doim su ene nosile u priju pokoju ikonu, obino dotadanju slavsku ikonu, ako su u kui bile dvije od iste vrste ili neku Bogorodicu. Ispred rijei popa mo da je u zapisu prvobitno bilo jo koje slovo, moda proto, ali se danas u zapisu ne primjeuje. Jedan pop Vuk spominje se u Sarajevu 1516 godine, ali se na njega ne moe zapis odnositi, jer je u njemu jasno oznaen XVII vijek. Inae je u Sarajevu bio 1651 jedan paroh imenom Vukoje 2 1 koji bi mogao biti onaj Vuk iz zapisa, ali ni to nije sigurno. Kasnije, oko 167175, javlja se kao pa roh u Sarajevu pop Vukoman 2 2 no teko da se i na njega moe odnositi onaj zapis. Dakle, to se tie popa Vuka iz naeg zapisa, ne moemo utvr diti ko je. Dabo sapundija ne spominje se u do sad poznatim dokumentima Stare crkve, ali ime Dabo nije rijetko u Sarajevu u XVII vijeku. Je dan Dabo sapundija umro je u Sarajevu toga vremena. Njegov nadgrobni spomenik je naen u starom groblju Na Carini, gdje se nalo jo mnotvo spomenika starih Sarajlija pravoslavne vjere. Groblje se nalazilo zapadno od dananje fabrike duvana, ali je prije par decenija sasvim iskreno. Vaniji spomenici ugraeni su u grob ljansku kapelu u pravosl. groblju u Koevu. Ima ih par i u Muzeju Stare crkve i dva u vrtu Zemalj. muzeja u Sarajevu. Spomenik Dabe sapundije nalazi se sad u lapidariju Muzeja Stare crkve (Sl. 14). Na spomeniku nije ubiljeena go dina, ali se neemo prevariti ako ustvrdimo da je Dabo u naem zapisu i Dabo na tom spomeniku jedna te ista linost. to se tie vremena kad je umro moemo ga dosta tano odrediti po jednom drugom spomeniku, koji je radio isti majstor sa istim karakteristikama uklesanih slova i na kome ima godina smrti pokojnika. To je spomenik ne kog Damjana (Sl. 15) koji je umro, kako se vidi, 7140 po starom kalendaru, tj. 1632 po
20 Skari: Srpski prav. narod i crkva u X V I I i X V I I I vijeku u Sarajevu, str. 71. 21 Isto tamo, str. 140. 22 Isto tamo, str. 140.

Sl. 14. Nadgrobni spomenik Dabe sapundije. Sad u lapi dariju Muzeja Stare crkve u Sarajevu

Sl. 15. Nadgrobni spomenik Damjanov iz godine 1632 ili 1662, sad u vrtu Zemalj. muzeja u Sarajevu

115

novom, ili ako itamo godinu smrti Damjanove 7170 , onda bi po naem raunu to bila godina 1662. Dakle, Dabo je umro oko jedne ili druge godine. Da je isti majstor radio oba spo menika, to se vidi uporeenjem nekih naroito karakteristinih slova kao gdje se a sastoji od jedne male krunice pokraj uspravne haste, i je zatvoreno pridnu i ima dupli naglasak, jako koso poloen, a slovo d ima vrlo dugake donje krakove. Moramo ovdje spomenuti i ovo: kako se Dabo sapundija ne spominje u dokumen tima arhive Stare crkve, a obilatije vijesti te ar 23 hive datiraju nekako od polovine XVII vijeka, drim da je Dabo ivio i umro prije toga vreme na, te bismo morali smatrati da je Dabin zapis na naoj ikoni stariji od zapisa popa Vuka i da na Damjanovu nadgrobnom spomeniku treba go dinu njegove smrti itati kao , tj. po naem raunu 1632. Ikona je, svakako, znatno starija od oba zapisa. Ona je po svojoj sadrini i tehnici bliska naoj slikarskoj zaostavtini Srednjeg vi jeka. Mnotvo istih boja i polutonova, solidan temelj na kom je slika izvedena, dobar crte gla va i ruku, lijepo izveden prelaz tamnoga u svi jetlo, sve su oznake naeg slikarstva XVI vijeka koje je logini nastavak onoga starijeg. No iz nje govog rada dobiva se i dojam kao da je on imao i veza sa slikarskom kolom toga vremena u Du brovniku. Naroito nas na to upuuje briljantnost povrine boja ove slike i neobino sitne krakelure istih. Stoga drim da ova ikona pripada drugoj polovini XVI vijeka.

Opisana ikona po svojoj sadrini je zasada unikum u staroj umjetnosti nae Republike, Bosne i Hercegovine. Dosad se nije naao ni jedan drugi 24 primjerak slike kao posebne ikone s ovom te mom niti u zidnom slikarstvu niti na tablama, u naoj Republici. Nismo ga nali ni u popisu iko 25 na Stare crkve u Sarajevu iz godine 1681. Ni smo dosada nali ni neko drugo djelo istog maj stora, ali moramo priznati da je do danas prou en neznatan dio slikarskog blaga to se krije po crkvama i u privatnom posjedu po naoj zemlji. Ikona koju smo opisali nalazi se sad u zbirci pisca. Nabavljena je iz radnje pok. Milke Kebelje koja je, tamo iza svretka Prvog svjetskog rata, rukovodila poslije smrti svog mua radnjom za izradu okvira i prodaju novih i starih ikona. Milka je znala i da popravlja stare ikone. U tu radnju svraao je svojevremeno i Risto ajkanovi, posljednji od starih sarajevskih ikonopisaca i nalazio i tu zarade, izraujui jeftine ikone ili popravljajui stare. On je po prianju pok. Milke napravio jednu ili dvije kopije i od ikone koju smo gore opisali. Vjerovatno e jedna od tih ko pija biti ikona Vavedenja koja se i sad nalazi u Staroj crkvi, ali je vrlo lo i bezvrijedan rad kakvih je Risto znatan broj napravio potkraj ivota. Dosta je napomenuti da se za pozlaivanje sluio prostom pozlatom. Spomenuta Milka dola je do opisane ikone nasljedstvom, no nije mi poznato kojim.

BOGORODICA SLIKARA EMANUILA U srpsko-pravoslavnoj crkvi sv. Prokopija u Visokom u naosu s desne strane nalazi se u jednom prijestolu ikona Bogorodice Hipsilotere , koja ve svojim neo binim izgledom i umjetnikom izradom privlai gledaoca. Bogorodica je prikazana kako sjedi u masiv nom tronu od bijelog mramora, koji ima sa stra na dva stupca od crvenog mramora. (Sl. 16). Ovi stupci imaju podnoje (plintu) zelene boje sa jednim torusom na vrhu i kapitel korintskog oblika sa dva velika akantusova lista sa strana i aneoskom glavom s krilima u sredini. Na gla vici stupca ima pravougaona plitka posuda sa vazom u sredini. Oboje zlatne boje. Vaza ima sa strana drke. Naslon trona je zelene boje. Bogorodica pridrava lijevom rukom malog Isusa koji joj sjedi na koljenu, dok je desnu spu stila na svoje koljeno. Isus dri u lijevoj ruci svitak, a desnom blagosilja. Bogorodica ima na sebi tamnocrveni maforij, opervaen oskom
23

zlatnom trakom. Ispod njega se vidi hiton tamnoplave boje (pod lakom izgleda zelen), iji su ru kavi pridnu ukraeni s dvije zlatne trake. Na glavi pod maforijem vidi se u Bogorodice grka kapa tamnoplave boje. Isus ima na sebi bijelu kouljicu, a preko nje smei himatij, izmodelovan zlatnim rafama. Opasan je crvenim pojasem iaranim zlatnim prugama. Inkarnat figura je blijedocrvenkast, na smeoj podlozi. lanci prsta kod obe figure su previe istaknuti. Pozadina iza figura je bila pokrivena listiima pravog zlata (sad premazana prostom pozlatom). Tlo je prika zano zelenom bojom. Natpis iznad Bogorodice je , a sa strane Isusove glave . U nimbu Isusovom nema uobiajenih slova Obe figure imaju na sebi jo tragova onih fi zionomija karakteristinih za ikone, proizile iz
21 Na ikonostasu Stare crkve u Sarajevu, u onom ciklusu od 16 malih ikona nepoznatog slikara X V I I v. ima i prikaz Vavedenja. To je druga ikonica s lijeva kad smo okrenuti prema oltaru. (Mazali, Kritska kola i njezini primjerci u Sarajevu, Gl, Z. m. 1937, str. 84). 25 Skari: Srpski prav. narod i crkva u Sarajevu, str. 153.

Skari: Srpski prav. narod i crkva u Sarajevu, str. 12.

116

zuje na kasniji rad nasljednika porodice Rico ( ), t. j. negdje u polovini XVII vijeka pa i neto kasnije, svrstavi je u produkte poznogrkog ivopisa. Po dnu slike u sredini je sljedei zapis: a sa strana . Zapis je ispisan djelomino u ligaturama. Slikara Emanuila Kaliaki prviput ovdje sretamo zapisanog na naim ikonama a isto tako i Dora Kalata. Drugih podataka o njima nemamo. Slika je raena tempera bojama na dasci tvr dog drveta, sastavljenoj od dva komada, zapravo od tri, jer je slikar na udan nain jednu dasku sastavio od dva komada (sl. 16a). Da sauva vr stinu daske, udario joj je slea tri preke, a slica je preko nje zalijepio platno jakog tkiva. Preko ovog udario je obiajni temelj od gipsa, krede i tutkala i na njemu izveo sliku bojama u veliini 91 : 61 : 2.5 cm, to odgovara i veliini daske.

Sl. 16.

Slika Bogorodice Emanuila Kaliaki (17 vijek) iz srp.-prav. crkve sv. Prokopija u Visokom

radione slikarske porodice Rico ili njihovih di rektnih nasljednika. Isti sluaj je i sa bojama, a naroito s obradom draperija. No sve je neto si rovije i grublje. Prema tome bismo mogli posta nak ove ikone staviti u vrijeme koje se nadove-

Sl. 16.a

JEDAN DEISIS IZ 1767 GODINE U oltaru srpsko-pravoslavne crkve u Zvorniku nalazi se povelika ikona raena na dasci, ali tako da okvir ini sa slikom cjelinu, a i sam je po kriven minijaturnim sliicama. (Sl. 17). Na ikoni se vidi scena Deisisa u obiajnom izgledu: Isus sjedi u prijestolju, a njemu sa stra na Bogorodica i sv. Jovan Krstitelj u stavu mo ljenja, s prekrtenim rukama na prsima. Isus je prikazan kao mlai ovjek duguljaste glave, kratke male bradice i tankih bria, raseljane kose po sredini. Desnom rukom blagosilja, a u lijevoj dri otvorenu knjigu, oslonjenu na koljeno sa slijedeim tekstom: Isus ima crveni hiton i preko njega zelen himatij izmodelovan zlatnim rafama. Oboje je opervaeno bisernim porubom. Prijesto u kom sjedi Isus visok je, s neto baroknih detalja. Sme e je boje. Jastuk pod Isusom je iste, ali svjetlije boje, ukraen grupicama od po tri takice. Inkarnat je ukastoroza. Bogorodica ima na sebi crveni maforij i pod njim dugu zelenu haljinu, oboje oivieno zrnci ma bisera. Pod maforij em na glavi Bogorodica nosi grku kapu. Sv. Jovan je u krznu smee boje s prebae nim zelenim platem preko njega. Plat je iski en zlatnim takicama. Ispod itave opisane scene su tri svetitelja minijaturne izrade. U sredini sjedi sveti Nikola

117

u nekom tronu, lijevo od njega je sv. Dimitrije, a desno sv. ore, oba na konjima. (Sl. 17, 18). Figure stoje na zelenom polju iznad koga je zlatno nebo. Oreoli su pokriveni kovanim sre brom, kojim su takoer pokrivene ruke i noge figura. Male slike po okviru rasporeene su ova ko: gore u pojasu iznad Deisisa je naslikan Bog rairenih ruku s trouglatim nimbusom iza glave. Desno i lijevo su po jedan aneo. Na desnoj us pravnoj strani okvira su poredani ozgo dolje u ovalnim kartuama est proroka, a na lijevoj uspravnoj strani okvira isto toliko. Ispod Dei sisa vide se male slike sv. Petke, Save srpskog, Simeuna Nemanjia, sv. Stefana i nepoznate sve tice. Natpis slike je: (1767). Signatura slikara nalazi se pridnu desno: Slikar e biti isti onaj Teodor Stefanov Valjevac iz godine 1761 to ga spominje dr M. Filipovi sa slike Bogorodice u kancelariji pravosl. arhijerejskog namjesnika u Valjevu. 26 Ikona koju smo opisali raena je tempera bo jama na hrastavoj dasci veliine 113:92:2.5 cm (s okvirom), doim je sam srednji dio veliine 72 : 51 : 2.5 cm. Ovaj dio sastoji se od jednog ko mada daske, doim je okvir, satavljen od etiri komada daske (dva uspravna i dva vodoravna) koji imaju s oba kraja od istog komada izraen izvien rub polukrunog profila, iaran geometriskim drvorezbarenim ornamentom. Ovaj rub ini ujedno i okvir na slici oko samog Deisisa i okvir za cijelu sliku. Srednja daska na kojoj je slika Deisisa ima slea dvije uljebljene preke, da se ne uvija. Osim neto crvotoine slika je uglavnom ouvana.

Sl. 17. Deisis, ikona iz 1767 godine, rad slikara Teodora Stefanova. Slika se nalazi u srp.-prav. crkvi u Zvorniku

PORTRET BOSANSKOG KRALJA TOMAA U zbirci slika samostana u Sutjesci nalazi se i jedan portret toboe bosanskog kralja Tomaa. (Sl. 19). Kralj je prikazan kao ovjek osrednjih godina crne masti, malo savijena nosa, tamnokestenjaste kose, brkova i brade, sa zlatnom krunom na gla vi. Ta kruna nije poznata bosanska kruna s lji ljanima, ve je sastavljena od niza akantusovih manjih i veih stabljika sa po jednim zrnom bi sera u vrhu. Duga kosa pala je kralju po rame nima. Upadljiv je kratak vrat na ovom portretu. U desnoj ruci dri kralj srebreno ezlo sa zlat nim ukrasima. U lijevoj ruci dri zlatnu kuglu s krstom na vrhu. Kralj ima na sebi preko oklo pa tamno plavu haljinu s crvenim pojasem, a preko nje kao brokatski smei ogrta sa hermeSl. 18. Deisis, ikona iz 1767 godine, detalj
26 Dr. M. Filipovi: Teodor Stefanov Valjevac, srbijanski ikonopisac, 18 veka, Muzeji II, Beograd 1949, 145.

118

ruke sa sabljom, oko sredine glavnog grba vide se s lijeve strane gledaocu 4 direka, a s desne bijel dvoglavi orao na crvenom polju. Na vrhu glavnog grba je takoer zlatna kruna, a podnu visi o grbu zlatan lanac sa zlatnim medaljonom u kome se vi di u kleeem stavu figura sa sklopljenim rukama, podignutim navie prema zrakama, koje se otud pruaju toj figuri. Desno prema kraljevom licu je signatura: , a ispod toga Slea na okviru ima zapis: Fratum franciscanorum Conventus S. Joanis Baptistae Sutinscae 1871. Na ovu sliku osvrnuo se svojevremeno s par rijei i fra Rafo Barii, nazivajui je izvor nom,27 to bi znailo kako ja razumijem da je raena u vrijeme kraljeva ivota, tj. da po tie iz XV vijeka. Barii joj navodi i dimenzije 75 : 62,5 cm, to ne odgovara dananjim. Slike na platnu javljaju se u Italiji tek po etkom esnaestog vijeka, 28 sa jaom upotrebom uljenih boja. Teko da su u Bosni radili slikari na platnu prije XVI vijeka. Platna u Italiji XV do XVIII vijeka su jakog tkiva, dosta grube ice i tek sa XVIII vijekom javlja se platno tanje ice finijeg tkiva, kakvo je upotrebljeno za ovu sliku kralja Tome. Kraljeva kruna na glavi, sastavlje na od akantusa nemirnih linija upuuje nas na XVIII vijek, a isto tako i onaj oblik grba kraj njegove glave). On je tipina kartua toga vre mena. Uglavnom dobro ouvano platno tanke ice na kom je slika izvedena, dok su grublja i jaa platna XVI i XVII vijeka u istoj zbirci sva od starosti ve natrula, najbolji je dokaz da se ta slika ne moe nikako datirati ranije od XVIII vijeka i spada i ona u one mnoge sumnjive do kumente to su ih emigranti iz Bosne i crkveni ljudi pribavljali raunajui na eventualnu korist u danoj prilici (Ohmuevii na pr.) Slika je raena uljenim bojama na platnu ve liine 66,5 : 78,5 cm. Osim krakelura kojima je sva prekrivena i neto poguvanog platna usljed sasuivanja, slika je uglavnom dobro ouvana. Otranji okvir na kom je nategnuto platno sav je iscrvotoen, naroito njegova poprena daska. Slea ima slika i tri zakrpe u vrhu, jednu oko sredine i jednu pridnu, prilijepljene na meha niki oteena mjesta.

Sl. 19. Portre bosanskog kralja Tomaa iz samostana Sutjeske. Rad nepoznatog majstora 18 vijeka

linovim krznom u gornjem dijelu i niskim tam nim krznom oko vrata. Ogrta je uhvaen pod vratom velikim zlatnim okruglim dugmetom. Li jevo od kraljeve glave do ezla je grb oblika barokne kartue, sastavljen od raznih drugih grbova. Oblik i sastav su mu upravo fantastini. Uglavnom je itavo polje grba razdijeljeno jed nom neto konveksnom linijom na dva vodo ravna dijela. U gornjem, koji je pozlaen, u sre dini se nalazi mali crveni tit sa zlatnom kru nom u unutranjosti i na vrhu tita. Ispod grba su dva ukrtena kljua s crnakim glavama na vrhu. Ove glave su okrunjene. U donjem dijelu glavnog tita nalazi se u sredini lijeva ruka u oklopu sa sabljom. Do nje gledaocu lijevo obojeno je polje, gore bijelo, dolje plavo. U bije lom polju je kardinalski eir, a u plavom tri zlatne glave s krunama. Na protivnoj strani po lje je obojeno gore plavo, dolje crveno. U plavom polju nalaze se tri potkove, a u crvenom ahov sko polje s bijelim i crvenim etvorinama. Iznad

JEDNA IKONA SLIKARA JOVANA MAZALIA-BOGUNOVIA U mojoj zbirci nalazi se stara ikona na kojoj su pretstavljeni sv. Vartolomej, arh. Mihajlo, sv. Jevtimije i Spiridion. Po svom sastavu prikazanih svetaca ovo je neobian primjer medu starim crkvenim slikama u Bi Hi vrlo je teko odgo netati kakve meusobne veze imaju prikazane linosti i ta je navelo slikara na taj izbor. Jo je udnije da je ovu ikonu dala napraviti ili je
27 Barii: Franjevaki samostan i crkva u Sutjesikoj, Gl. Z. muz. 1890, str. 3435. 28

L. Brieger: Das Kunstsaimmeln, Munchen, str. 31.

119

kupila od slikara pa poklonila jednoj crkvi, ili htjela da je pokloni, do ega nije dolo, jedna monahinja koja je, izgleda, poticala iz iste poro dice ili sredine iz koje je bio i sam slikar, ija se signatura sa zapisom ouvala, zahvaljujui de belom sloju smeeg laka kojim je slika bila pre vuena. Glavne figure na ikoni su svakako Jevtimije ( ) i Spiridon ( ) prikazani u dopojasnim slikama, obojica kao arhi episkopi, okrenuti jedan drugom tako da se vide u tri etvrtine profila. Obojica dre desnu ruku u visini prsa s prstima sastavljenim na blago slov, a u lijevoj dre knjigu crvene boje, iski enu zrncima bisera i smeom bojom. Imaju na sebi tamnozelene sakose, iskiene takoe zrncima bisera. Preko sakosa nose prebaen omofor bi jele boje s crvenim krstovima. Glave svetaca izraene su po nauenoj abloni usljed ega oba imaju i sline fizionomije. Prikazani su kao prosijedi starci, s kosom osrednje duine, poduim objeenim brkovima i odue brade, dolje neto zailjene. Oba svetitelja su naizgled prijazna lica s neto veselosti u izrazu, dosta velikih oiju i iroka ela. Oi su im uprte u gledaoca. Spiri don ima na glavi obiajnu kapu smee boje, oki enu bisernim zrncima. (Sl. 20). Iza ove dvije figure povuena je u visini nji hova vrata bijela linija kao zavretak zelenog polja njihove pozadine. Iza njih su prikazani u dokoljeninim slikama u manjem mjerilu perspektivski tano apostol Vartolomej slijeva i arhanel Mihailo zdesna. Vartolomej ima malo udnu fizionomiju, koja nas potsjea na koptske ili abesinske li kove. Kosa mu je crna, kutrava, elo uglato, brkovi mali, objeeni, a brada kratka koja se povlai samo po rubu lica, zapravo vilice. Nos kao da je malo prebijen, lice puno, usne debele, oi crne okruglaste. Glava potsjea i na fajumske portrete. Drim da je to sluajnost i da slikar nije imao neku perdloku po kojoj je mogao sve ca tako prikazati. On ima na sebi crveni hiton okien sitnim zrncima bisera i zeleni ogrta pre baen preko desnog ramena. Iza glave mu je zlatni nimbus. Arhanel Mihailo prikazan je kao mladi duge crne kose, okruglasta puna lica, velikih crnih oiju uperenih u gledaoca, splotenog nosa, deblih i punih usana. Na sebi ima crve ni divitisij iaran zrnima bisera. U desnoj ruci mu je veliki bljeskav zmaj. Krila su mu smee boje. Iza glave ima zlatan nimb. Kod svih figura veden na zelenoj deno dodavanjem Nimbusi kod svih i crnom linijom. inkarnat je ruiaste boje, iz osnovi; modelovanje je izve bijele boje onoj ruiastoj. figura ogranieni su crvenom

U cjelini uzevi, sve etiri figure su dobro uloene u raspoloivi prostor, no za one dvije fi gure u pozadini ne smijemo misliti da ih je sli kar zbog perspektivskih razloga smanjio, jer on vrlo vjerovatno nije na perspektivu ni mislio niti ju je poznavao, nego nakon svretka prvih dviju figura nije imao dovoljno prostora te je morao da one druge dvije izvede u manjoj formi. Po svoj prilici je tako radio i po ve nauenoj a bloni. to se tie tehnike izvoenja slike bojama, slikar je tu jo u prilinoj mjeri u starijoj teh nici. On izrauje kose, bradu i brkove na nain naih starijih slikara, uzimajui najprije izvjesnu tamnu podlogu (ovdje zelenu ili crnu) pa po njoj izvlai drugom svjetlijom bojom glavne prame nove dlaka, koje zatim jo svjetlijom bojom ogra nii tankim linijama (kod staraca). Meutim, kod mladih figura izvlai odmah svijetlim tankim li nijama koafiru. Upotrebljava zelenu boju za pod logu inkarnata i kao boju za zemlju a zlatnu (listie) za nebo. Sliku je izveo na dosta tankoj jelovoj dasci, veliine 32 : 42.5/ : 1.8 cm na koju je prikovao okvir jednostavnog profila, kako bi je osigurao od uvijanja. Podlogu za boje izveo je od tankog premaza daske obinom masom dobijenom od mijeanja ugaenog gipsa (gesso sottile kod eninija) krede i tutkala, 2 9 moda i s nekom ne znatnom primjesom sapuna ili meda. To mislim stoga, to se onaj premaz, tj. grund na kom je slika bojom izvedena, odlino ouvao i jo je uvi jek elastian. Slikar je radio tempera bojama, no njegova paleta je neobino siromana. On je za ovu sliku upotrijebio samo bijelu boju (olovno bjelilo), tamni uti oker, crvenu (cinober), zelenu (bakarni acetat) i crnu. Slikar nije imao ni dobrih etkica, odnosno radio je sa prilino otrcanim, jer nije mogao i pored nastojanja da izvede fine tanke linije gdje su mu trebale. To se najbolje vidi po zapisu ija su slova ispala prilino ne zgrapna, as vrlo tanka, as vrlo debela. Tanke linije veinom su se istrle. Slika je uglavnom dobro ouvana. Osim nimbusa prekrivena je inae vrlo tankim krakelurama mreastog oblika. Smei firnis koji je bio poaavio skinut je. Zapis se nalazi podnu slike, a izveden je bi jelom bojom. ita se: (= 1801) i dalje Slikar Jovan Mazali-Bogunovi rodom je iz sela Dvorita, Sreza bosansko-dubikog. Roen je oko 1760 godine, a umro oko 1840. Porijeklom je od roda Bogunovia iz koga su potkraj XVIII vi29 Postupak se vidi u Erminiji na str. 13 u lanku o gipsu (Papadopulos, Erminija).

Iza Vartolomej a i Mihaila je zlatno nebo, koje se ima smatrati i kao nebo iza ostale dvije figure.

120

jeka po pridjevcima nastala i prezimena Martinovii, Paii, Kovaevii, Mazalii (zapravo Mazalice). Svi rodovi koji su proizili od Bogunovia poznaju se po slavskom patronu sv. Jovanu Krsti telju. Od moje pokojne majke sluao sam da je slikar Jovan iao u Indiju s turskom vojskom (kao komora?) i donio je otuda kojekakvih pred meta od kojih je ona svojevremeno vidjela kokosov orah, nekakav neobian no, morskih koljki itd. To je ona sluala i od mog strica Nikole, a i ja kasnije, oko 1930, kad je on davno bio prevalio stotu godinu ivota. Po njegovom kazivanju Jovan je uio slikanje od nekog kaludera, no nije znao rei da li u manastiru Motanici ili gdje drugdje. Napominjem da je sjeverno od Hrvatske Kostajnice, koja nije daleko od mje sta djelovanja naeg slikara, postojao u XVIII vijeku srpsko-pravoslavni manastir Komogovina (srednjovjekovna Komogovna) sa slikarskom ko lom. Manastir je naputen 1777 i njegovo brat stvo se razilo. Drim da je jedan dio preao i u bosanski manastir Motanicu, medu njima, vje rovatno, i neki ikonograf od kojeg je na Jovan nauio slikanje. Jovan je, po prianju mog spo menutog strica, moj pradjed. Moj pokojni otac Jovan dobio je na krtenju to ime kao unuk sli kara Jovana. Unoenjem u signaturu godine po starom raunaju od poetka svijeta vidi se da je na slikar stajao u bliskim odnosima sa ma nastirom. Gornji podaci bili su odavno poznati u naoj porodici, ali kolikogod sam tragao za nekim ra Sl. 20. Ikona sa etiri svetitelja. Rad slikara Jovana Mazalia Bogunovia iz 1801 godine. Zbirka pisca dom slikara Jovana, nisam uspijevao da ita na em i pored toga to je prije rata bilo mnotvo ikona u pravoslavnim kuama i malim crkvama, ai ve od skidanja laka, izgorjelog i raspuca a ima ih i danas, po selima u podruju Kozare. nog od plamena svijee. Meutim, sve su bez signature. Samo za jednu sliku sv. Dora koja se nalazila u pravoslavnoj Monahinji Marti nisam zasad mogao nai ni crkvi u Bos, Kostajnici znala je moja pokojna kakvih drugih tragova. majka da je rad naeg slikara. Na toj slici bila Neto stariji savremenici slikara Jovana su je i neka signatura no ve toliko istrvena da se Simeon Balti i Jovan Grbi. Oba ta prezimena nije mogla proitati. Slika je inae bila vrlo nalazimo i danas u krajevima Kozare. Izgleda da tamna, ali tehniki isto opremljena kao i ova je iz istog kraja njegov pretasnik Savo ulibrk koju opisujemo. Do nje sam doao prole godine. (XVII v.) koji se na jednoj svojoj slici potpisao Ona potjee iz zaostavtine moje tetke, koja je tajnom bukvicom Krabule poto je prezime umrla pred sam rat u Banjoj Luci. Ona je sliku malo uljepao (elubrk, tanije elubrk), 3 0 ubatinila od kue. ienjem sam ustanovio da je librka ima i danas u krajevima oko Kozare. to zasad jedini poznati rad naeg slikara. Slika Iz zapisa se vidi, da slikar slovo t pie sa je bila inae sva crna od ai i potamnjelog laka, jednom i sa tri uspravne haste, a za slovo v upo tako da su se na njoj jedva razabirale glavne fi trebljava kvadrati, znak iz bosanske irilice. gure. Zapis je prilino stradao ne od skidanja Poluglasove negdje mee, negdje izostavlja.

PORTRET BISKUPA FRA GRGE ILIA U zbirci slika samostana Sutjeske nalazi se i portret svojevremeno poznatog bosanskog bisku pa Ilia rodom iz Varea. (Sl. 21).
30 Spomenica o srp. prav. viadianstvu pakrakom, Novi Sad 1930, str. 36,

Biskup je prikazan sjedei u fotelji s barok nim naslanjaima od kojih je leni ispunjen crve nim svilenim tofom (rips) boje karmina, mije anog s neto bijele boje i crvenog cinobera. Desnom rukom blagosilja, a u lijevoj dri biskup sku palicu (pastoral), iji vrh sainjava savijena

121

fizionomije, takoer plave masti s otvorenom knjigom u rukama. Na desnom listu knjige je kao zlatan grb (franj. reda?) u nekoj rokoko kartui s plavim poljem, raspolovljenim po visini tankom utom linijom. U desnoj polovini grba su kao tri jabuke, a u lijevoj krst u crnoj boji s tri krunice i jednom vijugom. Na lijevoj strani knjige je latinski zapis na itavoj strani: HOMILIAE ET CONCIONES R. F. GREGORI A VAR. EPISCP. RUSPEN. VICARIL APOST. III BOSNIA ARGENT. ANNOR. LXVII A. D. MDCCCIL U vrijeme kad je ova slika nastala, radio je u Bosni i bio poznat kao slikar u katolikoj sredini samo fra Miho ui. Kad je Kukuljevi dolazio u Bosnu (ini mi se 1856), naao je u Travniku u upskom domu jedan portret biskupa Ilia za koji je doznao da ga je radio fra Miho ui. 3 1 Tragao sam za tim portretom godinama dok sam bio u Travniku, no nisam ga naao. Neto slian ovome naemu iz Sutjeske ima u staroj katoli koj crkvi u Vareu portret biskupa Ilia iz 1801, veliine 70 : 90 cm. Kako se ne zna ni za jedan ni za drugi na kakav su nain doli u da nanji posjed, drim da e jedan od njih biti onaj portret iz Travnika. Moram napomenuti da sam ja od djela koja se pripisuju uiu vidio dosad tri, ali ona nemaju nikakve meusobne veze, po emu bi se dalo sigurno zakljuiti da potiu od jedne ruke. Isto tako nemaju te tri slike veze s ovim dvjema. Jo jedan portret biskupa Ilia iz 1803 slian gornjima nalazi se u kreevskom samostanu, ali izgleda, da nije od iste ruke (v. u ovoj knjizi: Tihi, Starije slike i predmeti umj. zanata u Kre. samostanu), kao ni onoj u Fojnici. Portret koji smo opisali raen je na platnu jakog tkiva, uljenim bojama, u veliini 92 : 72,5 cm Slikarija je danas pokrivena po cijeloj povr ini sitnim krakelurama, a platno je probijeno u gornjem lijevom uglu, na vrhu mitre i gotovo u sredini izmeu to dvoje po duini do 10 cm. Slea je iznad tih probijenih mjesta po rubu sli ke podlijepljeno originalno platno novim, u i rini 3 do 5 cm. Dva oteena mjesta ranije su nestruno podlijepljena zakrpama i to komadima neke stare slike. Prema tome vidimo da je opi sana slika u ravom stanju i da bi joj trebalo posvetiti naroitu panju da se ouva.

Sl. 21. Portre bos. biskupa Ilia iz 1802 godine, rad fra Mihe uia (?)

granica, naroito luksuzno izraena. Na malom prstu desne ruke i prstenjaku nosi biskup zlatne prstenove s veim draguljima. Na glavi mu je biskupska mitra (infula), opervaena po dnu i rokim zlatnim porubom s crvenom postavom. Mitra je iarana lozastim ornamentom, a u sredini ima vezen krst s pet poveih raznobojnih ka menova: etiri na krajevima krakova krsta, a jedan u njihovom presjecitu. Biskup je u orna tu. Dolje je bijela vezena koulja (alba) a ozgo ljubiast haljetak (kazula). Preko njega nosi zlatni lanac s krstom (pektoral). Biskup je po stariji ovjek (67 god.) plave masti, prosijedih brkova, dobroudna i prijatna lica. U njegovoj pozadini vidi se zastor od teke, naizgled, brokatske materije smee boje sa gotovo crnim a rama biljnog ornamenta. Biskupu s desne strane stoji djeak u obrednom ruhu (ministrant) lijepe

IKONA SV. TROJICE U AJNIU U oltaru stare srpsko-pravoslavne crkve u ajniu, u samoj apsidalnoj nii, nalazi se slika sv. Trojice, raena uljenim bojama na platnu vrlo sitnog tkiva, na kakvom su obiavali raditi
31 Kukuljevi: Zbornik umjetnikah jugoslavenskih, Za greb 1858, str. 54.

nai slikari, a naroito vojvoanski, od kraja XVIII vijeka, pa tamo do devedesetih godina prolog. Slika je pri vrhu polukruno zavrena (Sl. 22). Veliina joj je 64 : 90 cm. Na slici je prikazana u obiajnoj kompoziciji onoga vremena sv. Trojica, a rad izveden u duhu

122

zapadne kole od vrlo dobrog majstora koji se, naalost, nije potpisao. Slika je bila prvobitno premazana nekakvim loim lakom koji je dobio s vremenom sme i slabo proziran ton, tako da se ni boje ne mogu tano odrediti dok se lak ne bi skinuo. Tome doprinosi jo i vrlo ravo stanje slike inae. Centralna figura slike, Bogorodica, stoji bosim nogama na glavi zmije, koja se omotala oko kugle (Zemlja). Lice Bogorodice je oteeno i ne vidi se dobro. Izgleda da ima ruke sklopljene na prsima. Odjevena je u dugu haljinu i zaogrnuta irokim platem koji joj pada do zemlje. Ostale figure rasporeene su simetrino oko ove. Iznad Bogo rodice, s njezine desne strane sjedi Isus, sredo vjean ovjek, blaga lica, crne duge kose, razdi jeljene po tjemenu, crne zaokruene brade i brko va. Ima na sebi hiton i plat. Desnom rukom pri drava veliki krst na kom je bio raspet. Lijevu je podigao nad glavu Bogorodice i dri, sa svoje strane krunu, koju s druge podrava Bog. Ovaj je prikazan kao ozbiljan starac, duge sijede brade, brkova i kose. Nosi na sebi dugu donju haljinu i iroki carski plat. Sve tri spomenute figure ima ju pune zlatne nimbuse iza glava. Kruna koju dri Bog sa Isusom je zatvorena ruska, carska kruna, s krstom na vrhu, obiajna u vojvoanskoj rani joj ikonografiji. Dolje, desno i lijevo od Bogoro dice, klee dva anela, od kojih je desni gledaocu sasvim sauvan (Sl. 22, 23) doim je onaj na pro tivnoj strani dosta oteen, tako da se ni ne raza bire ima li pred sobom sklopljene ruke, ili neto prua prema Bogorodici, ili ih je sklopio na prsi ma. Obuen je u dugu donju haljinu s kratkim haljetkom preko nje. Ouvani aneo, onaj s dru ge strane, vrlo je lijepa, draesna figura kako u kretnji tako i u obradi. Po njemu se moe i oci jeniti vrsnoa majstora koji je izradio sliku. I on ima na sebi dugu haljinu, a preko nje kratak haljetak, dobro stegnut u pojasu. Aneo je neto nagnut unazad. Ima rairena krila. Dri u ruci granicu s ljiljanovim cvjetovima, dok je lijevu stavio na grudi. U vrhu slike je lebdei golub (Duh Sveti). Sudei po ovome anelu i ouvanim dijelo vima drugih figura, sliku je radio jedan od boljih vojvoanskih slikara iz prve polovine prolog vi jeka, kolovan vjerovatno u Beu. To pokazuje kako precizan crte, tako i anatomija figura i pri rodan pad draperija. Dodajmo jo i neto teatralnosti za ovu vrstu slike. Pri dnu slike u neobino bogatoj rokokokartui, sastavljenoj od izmiljenih listova i grani ca, nalazi se zapis crkvenoslovenske redakcije sa natruhom nekih, isto ruskih rijei (Sl. 24). Iz zapisa vidimo da su sliku poklonili ajnikoj crkvi poznati bogati sarajevski trgovci, sinovi Hadi-Riste, kasniji Hadi-Ristii, koji su se u prvoj polovini XIX vijeka bavili trgovinom nave liko. Radili su, uglavnom, sa inozemstvom. Sta

Sl. 22. Sv. Trojica, rad nepoznatog majstora iz 1848 go dine u srp.-prav. crkvi u ajniu

Sl. 23. J e d a n aneo sa slike S.v. Trojice u staroj srp.-prav. crkvi u ajniu

123

Sl. 24. Zapis iz 1848 godine na ikoni Sv. Trojice u staroj srp.-prav. crkvi u ajniu

imala i svoju komisionu radnju. U ovim vezama s Beom moramo, traiti i porijeklo gore opisane 32 ikone. Iz zapisa vidimo jo i to da su sinovi Hadi-Ristini osim ikone sv. Trojice poklonili u isto vrijeme crkvi i ikonu s 12 apostola ili 12 iko na sa po jednim apostolom. Ovo potonje je vjerovatnije, jer se na ikonostasima obino meu u tre em pojasu desno i lijevo od ikone sv. Trojice po est apostola, a veliina ikonostasa stare crkve u ajniu upravo odgovara prostoru koji bi zauzele pretpostavljene ikone. Meutim, danas nema vie ni traga od kakve ikone raene na platnu s ka kvim apostolom ili vie njih. Razlog je tome to su bile raene na tankom platnu, a i to to je u prolom ratu propala nova crkva s njezinim umjetnikim inventarom u kom bi se, moda, nalo tragova spomenutih ikona. Slikar je u zapisu, napravio dvije greke, za mijenivi dva puta slovo sa slovom N. To je u prvoj rijei i u rijei userdijeie.

riji od njih, Pero, putovao je esto u Lajpcig i Be, a 1851 preselio se sasvim u Be, gdje su braa

JEDNA IKONA SV. LUKE U srpsko-pravoslavnoj crkvi u Busovai (Srez travniki) nalazi se meu ostalim i jedna ikona sv. Luke, Evaneliste, koja je, po svoj prilici, kao i ostale stare ikone u spomenutoj crkvi dola na to mjesto poklonom. Ko je bio darodavac ne zna se, ali vjerpvatno Stara crkva u Sarajevu, odnos no njena optina. Slika je izraena tempera bojama na dasci tvrdog drveta, veliine 61,5 : 84,5 : 2 cm. Daska ima slea dvije uljebljene preke da se ouva od uvijanja. Svetac je prikazan do koljena na slici, kao mladi ovjek, u stojeem stavu pored nekog, kako se ini, zaokruenog predmeta, preko koga mu se savio dio plata. Lica je duguljastog, lijepo obli kovanog, malo pokuastog, uskog nosa, misaonih oiju, uprtih u gledaoca, gotovo ravnih obrva, bujne crne kose, malih bria i kratke zaokru ene brade, pridnu neto razdvojene. Inkarnat mu je blijedout. Na svetitelju je hiton ivozelene boje, uhvaen u pojasu i opervaen zlatnim porubom. Materija hitona je vrlo lagana, to se vidi po velikom broju sitnih nabora. Preko desnog ramena prebaen je crvenkast plat, koji je podr avan zlatnim tregerom na lijevom ramenu. Treger je ukraen biljnim ornamentom. I plat je sav u mnotvu nabora, no materija je neto kru6a, kao taft. Komplementarnost crvenkaste boje plata i zelene boje hitona ine na oko vrlo ugo dan dojam, koji ne umanjuje ni zlatna boja ko32 Skari: Sarajevo i njegova okolina, Sarajevo 1937, str. 203, 204, 205, 223. Drugi sin Hadi-Ristin bio je Ilija, kasniji Hadi-Ilija Hadi-Risti. Da li je Hadi-Risto imao jo koga sina nije mi poznato.

jom je slikar vrlo vjeto izmodelovao nabore. Ova zlatna boja je musivno zlato. Svetitelj dri lijevu ruku podignutu do prsa s opruenim kai prstom, a u desnoj preko koje mu je prebaen i dio plata dri otvorenu knjigu s tekstom koji

Sl. 25. Ikona sv. Luke u srp.-prav. crikvi u Busovai, rad nepoznatog slikara oko polovine 19 vijeka

124

poinje rijeima: Ponjee ubo mnozi naaa i niti povjest'. Svecu iza glave je zlatan nimbus (listii). U pozadini figure vidi se na jednoj strani kao dio nekog debla, a na drugoj dio arhitekture sa viseom draperijom crvenkaste boje. Prostor izmeu tog dvoga je sivkastosmee izbojen. Nat pis na slici izveden je vrlo lijepim i dekorativnim slovima: sv. Evangelist Luka (Sl. 26). Slikar ove ikone ima dosta bogatu paletu; upotrijebio je na ovoj ikoni: svijetli oker, crveni cinober, minij, kremizi (krap), zeleni cinober, in digo, bijelu (olovno bjelilo), crnu i zlatnu boju, osim zlatnih listia. Bojama operie znalaki. Iz vodi, napr. prelaze od svijetlog na tamno vrlo vjeto, tako da se ovi ni ne osjeaju. Crta dobro, i nesumnjivo je bio kolovan slikar koji je nauio raditi po ivom modelu, to se vidi po pravilnoj anatomiji figure i lomova draperije, proporciji glave i crteu ruku. Ipak, glava ovoga sv. Luke je najzanimljivija na ovoj slici. Ona nije izmiljena ve je slika ivog modela, naroitih individualnih

crta, skoro bi se reklo samog slikara. Pomno nje govano lice, brada, kosa i ruke ne prilie nimalo ovjeku koji je doao iz pustinje. Slika je, po svemu sudei, rad nekog srpskog slikara iz Vojvodine ili Srbije iz vremena oko po lovine prolog vijeka. Od istog slikara je i jedna manja slika sv. Stefana u istoj crkvi u Busovai, a obje imaju neke veze sa slikom sv. Trojice iz oltara srp. prav. crkve u Zvorniku, koju je radio 1861 slikar Rista Nikoli i signirao je. Nije mi poblie poznat taj slikar, ali drim da e se od njega nai jo koji rad u Bosni i Hercegovini, a vie njih u Srbiji i Vojvodini.

Sl. 26. Natpis na slici sv. Luke iz srp.-prav. crkve u Busovai

JEDNA OKORILOVA IKONA Iz male crkve u elebiu koja je ugroena Jablanikim Jezerom potie i ikona Uspenja Bogorodiina koja je nekad bila vlasnitvo pozna tog Prokopija okorila (Sl. 27). Ikona je raena tempera bojom na dasci tvrdog drveta (vjerovatno tisovog), sastavljenoj od tri dosta vorava dijela. Veliina cijele daske je 31,2 : 35,4 : 2,2 cm sa dvije, slea uljebljene pre ke od hrastovog drveta. Slikar je prednju stranu, na kojoj je izveo sliku, prelijepio najprije papi rom sive boje preko koga je nanio obiajni gipskreda grund u debljini do 3/4 mm. Sliku je izveo u manjem formatu nego je veliina daske, tako da je oko nje ostao obojeni okvir irine 3,6 cm. Sama slikarija veliine je 24 : 27,5 cm. Na njoj je prikazana mrtva Bogorodica na odru svijetlo ze lene boje, ali otvorenih oiju i prekrtenih ruku na prsima. Iznad nje, iza odra, stoji kao obino Isus s njezinom duom u lijevoj ruci (Bogorodica u minijaturi u bijelo obuena i s nimbom). Isus je okruen mandorlom ukastoroza boje, uokvi renoj obojenim crvenkastim okvirom, ija je unu tranja linija nazubljena. Sprijeda do glave Bogorodiine uz odar stoji sv. Petar maui kadionicom bijele boje, a podno odra stoji sv. Pavle. (Sl. 27). Do njih je jo po jedan apostol i iza njih se vide djelomino jo po tri. Pet od prikazanih apo stola uhvatili su se rukom za lice u znak tuge, a jedan, onaj iznad sv. Pavla, nageo se prema Bogorodici i kadi je malom kadionicom (t. zv. ru kom). Iznad apostola s lijeve strane gledaocu vi di se dopojasna figura sv. Dionizija s knjigom u rukama, a s desne dopojasna figura sv. Jeroteja, takoe s knjigom u rukama. Obojica imaju na sebi preko sakosa omofor. U pozadini su visoki pilastri i iza njih zidovi neke zgrade u kojoj se odigrava scena. Slikarija je ablonski rad ruske monake kole prve polovine prolog vijeka, te kao umjet nina nema nikakve vrijednosti. Pretrpana je i vim bojama: Slikar je upotrijebio bijelu boju, uti oker, kromovu utu, minij, krap, zelenu, indigo i crnu upotrebjavajui naizmjenino one ivlje na

Sl. 27. Ikona Uspenja Bogorodiina (ruska kola 19 vijeka), nekadanje vlasnitvo Prokopija okorila, sad u srp.-prav. crkvi u Konjicu

125

odijelima prikazanih figura. Lice i noge su ute okeraste boje. Zlato (listii) upotrijebljeno je samo kod nimbusa. Na lijevoj strani iznad apostola, ali jo u nimbusima napisano je , a na desnoj Dionizije i Jerotej oznaeni su natpisom u svojim nimbusima . Isus u nimbu ima obiajna slova , a iznad nimba Bogorodica ima u svom nimbu oznaku Naslov ikone je ispisan po vrhu iznad slikarije u obojenom okviru: . (Sl. 27). Pozadi ikone u gornjem lijevom uglu ima za pis: 1860

Iz toga zapisa vidimo da je negdanji vlasnik ikone bio Prokopije okorilo, jeromonah, koji je kao svetenik slubovao u Ljubinju i Mostaru. Roen je u Plani kod Bilee 1802. Od maja 1858 do u zimu 1860 proveo je u Rusiji kupei priloge za gradnju crkava u Hercegovini (Konjic, Borci, Bijelo Polje, Zupanjac, Ljubuki, Stara Gabela i Mostar). Umro je godine 1866 u Mostaru. oko rilo je i pisao. Njegov prvi rad: Statistika mo starske pravoslavne crkve u 1856 godini tampan je mnogo kasnije u Sarajevu u Istoniku od 1889 (250252). Ljetopis Hercegovine od 1837 do 1857 tampan je u mostarskom Narodu od 1908 u brojevima od jula i avgusta. Dr. Vlado orovi prikazao je u Glasniku Zemaljskog muzeja (Sarajevo 1913, str. 89 i dalje) njegov dnevnik, odakle smo i izvadili gornje podatke o okorilu.

RSUM QUELQUES EXEMPLES DE L'ART PICTURAL EN BOSNIE-HERZEGOVINE DU XVI m e AU XIX m e SIECLE

Nous trouvons, dans l'article qui prcde, la description de plusieurs peintures anciennes, oeuvres, en gnral, de peintres et iconogaphes autochtones, pas encore tudis jusqu' nos jours, et demeurs le plus souvent dans l'ombre. C'est le cas particulirement des oeuvres iconographiques qui se trouvent dans les petites glises de villages carts, mais galement assez souvent dans des monastres connus. Parmi les peintures dcrites, les plus remarquables sont les oeuvres du matre Stpane Dragolovitch, qui vcut la fin du XVIme sicle et au dbut du XVIIme et tudia la peinture Venise. L'une des peintures tudies dans cet article, signe de Stepane Dragolovitch, date du sjour de celui-ci Venise (1597 n 1), alors que les deux autres, galement signes, furent excutes en Bosnie, pays natal du peintre, entre 1592 et 1621 (nos 4 et 5). Ces dernires oeuvres ainsi que celle de 1597, se trouvent actuellement au monastre de Soutieska, en Bosnie, alors que l'icne de la Vierge (n 3) est proprit prive. Ce mme monastire abrite galement quelques peintures non signes, que l'on attribue, par comparaison, Dragolovitch. Parmi les autres peintures dcrites dans l'article ci-dessus, on remarque surtout une tte de Christ de l'cole de Crte, du XVme ou XVIme sicle; l'icne reprsentant la Prsentation de la Vierge au Temple, puis l'icne dit Deisis, du peintre Thodore, datant de 1767 (nos 17 et 18), et le portrait de l'vque bosniaque Ilitch (1802), oeuvre du peintre Miha Tchouitch, franciscain. Il y a galement une intressante icne baroque appartenant l'cole viennoise, excute en 1848 par un peintre de la Vovodina, et une icne de Saint Luc de la mme poque.

126