Sl. 1.

Pogled na nekropolu s jugoistone strane

EFIK BELAGIC

STARI KRSTOVI U DRENICI

Na povratku s ekipnog obraivanja steaka u Dugom Polju (izmeu vrsnice i Vran-Planine), 1953 godine, proao sam dolinom Dreanke. (Dreanka je desna pritoka Neretve, koja izvire ispod vrsnice i abulje, probija se izmeu njih, natapa negdje manje, negdje vee oaze obradive zemlje i salijeva se u Neretvu kod eljeznike stanice Drenica.) Tom prilikom sam na samom putu ispod sela Strieva zapazio interesantne stare nadgrobne spomenike u obliku krstova. Odmah pokraj njih je trasirana nova cesta. Smatrajui da su ovi krstovi ugroeni prosijecanjem nove ceste, odlu io sam da ih to prije obradim. Imao sam priliku da to uinim u junu 1954 godine.

SMJETAJ NEKROPOLE Glavna naselja u romantinoj dolini Dreanke, poevi od izvora, jesu: Gornja Drenica, Perutac i Donja Drenica. Oko 2 km istono od sela Stri eva, juno od kote 358 m, pokraj samog puta nalaze se nai spomenici. Stanovnici ovoga kraja zovu ovo mjesto Krievi ba po tim spomeni cima. Inae, oni su u zaseoku Sveca (na spec. karti Vojno-geogr. instituta Kralj. Jugoslavije 1 : 100.000 Prozor lokalitet je oznaen sa krsti em). Tu se uska dolina Dreanke neto proirila, pa je nastalo nekoliko ravnih obradivih povrina. Jedan dio je poumljen. Ispod spomenute kote, izmeu Vuje Uzde i Mujkovae probija se potok, koji nekoliko stotina metara istono od nekropole protie pravcem sjever-jugoistok i salijeva se u Dreanku. U neposrednoj blizini Krieva, na za ravanku odmah jugoistono od njih bila je nekada, po narodnom prianju, crkva. Sada se to mjesto zove Crkvina i neki vjeruju da se ispod povrine zemlje nalaze ozidane prostorije. Nekoliko stoti na metara sjeverno odavde naglo se diu sive i visoke stijene Male vrsnice. Prema jugu, odmah preko Dreanke, diu se umoviti i strmi obronci abulje. Lokalitet je ovea ravnica koja je neto vie uzdignuta od susjednih dijelova kotline, pa se odavde vidi dosta daleko na zapad i istok. Nova cesta, koja se gradi, prolazi svega 23 metra is pred spomenika. Jugozapadno odavde, neto vie od 1000 me tara zrane linije, s druge strane Dreanke, izdie se Gradina (kota 412), a nepuna 2 km zapadno, kod Strieva, pokraj puta, na nekoliko mjesta, nalazi se ukupno 35 srednjevjekovnih nadgrobnih spomenika steaka, od vapnenca i sedre, od ko jih su neki ornamentirani. Slika br. 1 pretstavlja pogled na nekropolu s june strane.

179

OPIS POJEDINIH SPOMENIKA Spomenici su poredani u pravcu istok-zapad. Drugi je postavljen 1 m daleko od prvoga, izme u treeg i drugog je razmak 180 cm. Sva tri ova spomenika su u jednoj liniji. etvrti je od treega odmaknut 6 m i povuen neto unazad; tako nje gova udaljenost od treega iznosi ukupno 750 cm. Sva etiri su postavljena tako da su im ire stra ne okrenute u pravcu sjever-jug, a ue u pravcu istok-zapad. Glavne ire strane (prednje) okrenute su prema jugu. S p o m e n i k b r . 1. Visok je 138 cm, irok pri dnu 49 cm. a debeo, takoer pri dnu, 34 cm. Nije poznato koliko je duboko u zemlji. Dri se uspravno. Klesan od vapnenca ne ba najpravil nije. Moda je tu rustinost uslovljavao i sam ka men njegov prirodni oblik. Znatno je oteen, izgleda nasilno okrnjen stradali su mu vodo ravni krakovi, a od njih vie onaj istoni, koji je skoro sav nestao. Uz njega je stradao i jedan dio sa zadnje strane, od sjeveroistoka. Uglovi mu nisu otri, nego zaobljeni, a glava krsta je namjerno jo vie zaobljena, gotovo polukruna kada se gleda sprijeda. Zadnja strana se prema vrhu po vija malo naprijed, tako da mu glava nije debela kao itav krst. Spomenik je bogato ukraen. S prednje strane sredina krsta (krino polje) podijeljeno je kosim unakrsnim linijama na 4 di jela. Te linije se produuju uspravno i vodoravno na sve 4 strane, ali su one koje idu vodoravno i gore, usljed oteenosti prekinute, pa se ne vidi njihov potpuni tok. One uspravne dolje idu sve do zemlje i tako stvaraju jedno polje u kojemu se u sredini nalazi figura ovjeka (mukarac) koji u desnoj ruci dri uspravan (neto malo nakoen) i uzdignut ma. Lijevu je ruku podboio. Stopala su mu okrenuta jedno na jednu, drugo na drugu stranu. Visina figure je 42 cm. Iznad glave ovoga mukarca, u trouglastoj povrini, prikazana je fi gura konja. Na konju ima neto, kao da je jaha, ali to nije potpuno jasno. Konj je dugaak 21 cm. U preostaloj povrini ispod nogu ovjekove figu re vidi se kosi krst, koji bi mogao biti t, zv. An drijin krst. Desno i lijevo nalazi se bordura od povijenih dvostrukih linija. U trouglastoj povrini od sredine krsta prema zapadnom vodoravnom kraku uklesana je pretstava zmije u duini od 24 cm. U takvom polju od sredine krsta prema isto nom vodoravnom kraku zbog oteenosti se danas ne vidi kakav je bio ukras. U gornjoj takvoj po vrini nalaze se jedna pored druge, u istoj visini, dvije svastike od 9 cm promjera. Izmeu njih je kraa uspravna linija koja zato to dolazi dolje u ugao dviju kosih linija s njima pravi neku vrstu strelice. Iznad svastike primjeuje se jed na kratka urezana linija koja ide vodoravno, a onda se ona na oba kraja prelama koso-gore; me utim, zbog oteenosti kamena, ne vidi se njen dalji tok. Mali kosi krst, svastike, zmija i linije kao bordure su urezane u kamenu. Kosi krst u krinom polju i vijugaste uspravne bordure kod figure ovjeka djeluju plastino, jer su linije dvostruke i trostruke, a izmeu njih je ostavljena izboina. Figure ovjeka i konja date su plastino, na taj nain to je sva pozadina izdubljena. (Sl. br. 3). Na preostalom dijelu povrine istone ue stra ne (bone strane) vidi se uspravna bordura od jednostavne dosta duboko urezane linije koja je ila krajevima sve do navrh glave krsta. U sre dini povrine od vodoravnog kraka prema dolje urezane su konture kijae, duine 50 cm. (Sl. br. 3a). S druge bone strane, zapadne, nalazi se ista takva bordura od dvije paralelne urezane linije, a izmeu njih su urezane cik-cak linije. U dijelu iznad vodoravnog kraka primjeuje se bordura samo od dviju paralelnih linija, koja je nekada tekla okolo vodoravnog kraka. (Sl. br. 3b). Na zadnjoj, sjevernoj eonoj strani, zbog ote enosti, se samo djelomino nazire bordura u vidu jednostavne linije koja je ila paralelno s usprav nim bridovima. Vjerojatno je ta bordura prela zila i na vodoravne krakove i opet se gore nastav ljala uspravno do navrh glave krsta, analogno ostalim krstovima. S p o m e n i k b r. 2 je slino oblikovan, samo to se on od prvoga, kao i od ostalih, razlikuje

Sl. 2. Pogled na nekropolu i okolinu s iune strane.

po tome to mu vodoravni krakovi s gornje stra ne imaju po jednu stepenicu. Dimenzije su mu: visina iznad zemlje 130 cm, irina u donjem dije lu 37 cm, najvea irina 70 cm, debljina 34 cm. Visina vodoravnog kraka iznosi 37 cm, a od toga stepenica 10 cm. Bridovi ovoga krsta nisu nagla eni, nego su vie otupljeni (zaobljeni), gornji krak je u vrhu zaobljen. Sa zadnje strane krst je u gornjem dijelu stesan prema vrhu tako da mu se linija zadnje strane povija naprijed. Vrlo malo je oteen i danas stoji uspravno. S prednje strane (juna eona strana) i kod ovoga spomenika na krinom polju je kosi krst, tj. ta kvadratna povrina je presjeena urezanim diogonalama toga kvadrata. Desno i lijevo uglovi diagonala su pojaani urezanim linijama koje su paralelne sa kracima tih uglova. Okolo itave prednje strane, blizu bridova i paralelno s njima, tee bordura od urezane linije. Gdje je kod vodo ravnih krakova ona stepenica tamo i ova bordura pravi stepenicu. U povrini ispod krinog polja prikazana je figura ovjeka (mukarca) koji je rairio ruke. Od kraja ruku do iznad glave ure zana je linija u obliku polukrunice to potsjea na oreol. ovjek je prikazan na vrlo jednostavan nain: glava je okrugla, vrat nije naznaen, ruke su pretstavljene sa dvije prave paralelne linije, ake i prsta uopte nema, trup je skoro svuda jednako irok, noge su tek naznaene, stopala su okrenuta na suprotne strane. Figura je duga 37 cm, a iroka (uraunavi i ruke) 18 cm. Lik je dat samo tako to su njegove konture urezane. Ovakav lik, s lukom iznad glave ponekad potsjea i na raspelo. U povrini gornjeg kraka paralelno s polukrunom ivinom linijom u vrhu urezana je jo jedna polukruna linija. Moda bi ona tre balo da pretstavlja polumjesec? Pri dnu, ova po vrina je zatvorena vodoravnom urezanom lini jom iz koje, blizu sredine, na dva mjesta izlaze dvije kose (vrlo malo povijene) linije i idu do one ivine linije. itava ova prednja strana je prika zana tako da su sve linije urezane u kamen, dok je drugo ostalo na istoj visini. (Sl. br. 4). Sa uih (bonih) strana ovaj spomenik, kao i onaj prvi, ima borduru od urezane linije, upravo od dvije urezane linije koje teku visinom, ne prekidajui svoj tok i preko vodoravnih krakova. Obe linije su s jedne strane jednako razmaknute osim kod glave krsta, gdje se zadnja postepeno pribliava prednjoj da se s ovom sasvim sastane na vrhu glave krsta. (Vidi sl. br. 3a i br. 3b).

Sl. 3. Spomenik br. 1. Sl. 3a. Spomenik br. 1 (prednji plan) i iza njega spomenici br. 2 i br. 3. Sl. 3b Spomenik br. 1 s druge strane (u prednjem planu spomenik br. 2).

Sl. 4. Spomenik br. 2.

spomeniku, samo to su neto vee (12 cm duge i iroke) i to stoje skoro jedna ispod druge. U gornjoj povrini (iznad krsta) u sredini je jedna omanja plastina jabuka, iznad nje, paralelno sa ivinom linijom, polukruna urezana linija, a ispod nje, upravo od same jabuke dolje koso lijevo i desno urezane su linije koje idu do mjesta gdje se dijagonale krinog polja spajaju sa ivinom linijom. Tako te dvije linije sa gornjim polovi cama dijagonala krinog polja ine neku vrstu romba u kome je gornji krak plastinog krsta. Povrina ispod krinog polja odvojena je jednom vodoravno usjeenom linijom. Za tu liniju s gornje strane vezane su dvije krae kose linije, kao neki pandan spomenutom rombu, a s donje strane tri urezana lika u obliku velikog tampanog slova v, u ijim sredinama je opet manji uspravni za rez, tako da taj ornamenat potsjea na neku vrstu cik-cak bordure. Ispod toga je prikazana scena od 4 muke ljudske figure koje se dre rukama i kao da su u kolu. Figure su oblikovane potpuno na isti nain kao kod drugog spomenika. Razmak iz meu figura je dosta malen, a kod krajnjih figura nije bilo mjesta da im se naznae druge dvije ruke. Stopala figura su i ovdje okrenuta na su protne strane. Figure su plitko-plastine. Njihova visina iznosi 32 cm. Scena je i s donje strane za graena jednom vodoravno urezanom linijom. (Sl. br. 5). Na sjevernoj iroj (eonoj) strani plastino je prikazan dosta veliki krst (65X55 cm) po obliku kao onaj s prednje strane, tj. njegovi krajevi su polukruno proireni. Izmeu krakova ovoga krsta se naziru kose urezane linije koje kao da i na taj nain spajaju krakove. (Sl. br. 5a). Na istonoj bonoj strani (uoj) ovaj spomenik ima borduru kao i prva dva, ije se urezane linije spajaju gore, na glavi. Osim toga, pri vrhu vodo ravnog kraka sa ove i sa gornje strane, savim blizu gornjeg vodoravnog brida, urezane su i vo doravne linije. Na ovoj strani vodoravnog kraka nalazi se plastina jabuka osrednje veliine. Takva jabuka se jo nalazi s ove strane i na glavi. U povrini ispod vodoravnog kraka prikazan je us pravan, vrlo malo nakoen,, ma sa krsnicom, drkom i polukrunom glavom. Ma je dugaak 47 cm, a krsnica mu je iroka 14 cm. (Sl. br. 5b). Sa protivne (zapadne bone) uske strane ovaj spomenik ima samo borduru kao i na istonoj i dvije plastine jabuke na istim mjestima kao i na istonoj bonoj strani. (Sl. br. 5c). S p o m e n i k b r. 4 je takoer vrlo slino, samo neto rustinije oblikovan. I on je danas uspravan. Relativno malo je oteen. Visok je iz nad zemlje 136 cm, irok je 33 cm, najvea irina mu je 85 cm, a debeo je 30 cm. Ukraen je sa eo nih strana. Na junoj eonoj strani bordura od jedne ure zane linije tee okolo, paralelno s njegovim brido vima, ali se takav tok s gornje strane ispod vodo-

Sa zadnje, ire sjeverne eone strane danas se na ovome spomeniku ne primjeuju nikakvi ukrasi. Ta strana je dosta oteena. Ako je ne kada i bio kakav ukras, onda je najvjerovatnije da se on sastojao samo od iviene linije, sline dru gim stranama ovoga spomenika. S p o m e n i k b r. 3 je po svom obliku vrlo slian opisanim. Od drugoga se razlikuje time to nema one stepenice kod vodoravnih krakova. I on je klesan tako da mu je glava s prednje strane polukruna, ali ne toliko kao kod drugoga, a sa zadnje (sjeverne) strane je prema gore snesena. Njegove dimenzije su: visina 140 cm, irina 44 cm, najvea irina 75 cm, debljina 33 cm. Danas se dri dosta uspravno. Ukraen je sa svih strana. Na prednjoj (junoj eonoj) strani, paralelno sa bridovima tee bordura od urezane linije kao i kod prva dva spomenika. Krino polje je ukraeno diagonalama kvadrata Andrijinim krstom, ali i obinim plastinim krstom duine 45 cm, a irine 30 cm, iji se krakovi na krajevi ma proiruju i zavravaju u obliku krugova. U desnoj srednjoj peterougaonoj povrini, ije su stranice pojaane jo jednom paralelnom ureza nom linijom, nalazi se plastian polumjesec, pro mjera 22 cm, iji su rogovi savijeni prema istoku. U lijevoj takvoj povrini (zapadno od sredine) urezane su dvije svastike, sline onima na prvom

182

Sl. 5. Spomenik br. 3.

Sl. 5a Spomenik br. 3. druga strana.

ravnih krakova prekida i linija se produuje koso gore prema sredini glave, gdje se u obliku vrha ravnokrakog trougla zavrava. U povrini krinog polja (sredina spomenika) prikazan je vrlo plasti an polumjesec raspona 28 cm, otvorom okrenut prema istoku, a zatim tri isto tako vrlo plastine jabuke od po oko 9 cm. promjera, nepravilno po redane jedna ispod druge. Desno i lijevo u po vrinama vodoravnih krakova nalazi se po jedna muka ljudska figura data na nain kao i kod spomenika br. 2 i 3, samo jo jednostavnije i dosta primitivno. Figure nisu plastine, nego su nji hove konture urezane, i to vrlo malo urezane. Visina ovih figura iznosi oko 18 cm. Uvrh ove

prednje plohe, skoro na samom polukrunom za vretku, nalazi se plastian polumjesec, otvorom okrenut dolje, iji je istoni dio oteen. A u po vrini dolje, ispod sredine spomenika plastino je prikazan krst visine 30, a irine 24 cm, iji se krakovi jabuasto zavravaju. (Sl. br. 6). Na zadnjoj iroj (sjevernoj eonoj) strani ovo ga spomenika prikazan je veliki plastian krst, oblika kao i onaj naprijed, tj. obian krst sa jabuastim zavrecima krakova. Krst je visok 56, a irok 60 cm. S ove, kao ni sa bonih strana ovaj spomenik nema bordura, niti kakvih drugih ukra sa. (Sl. br. 6a).

OSTALI PODACI Interesantno je ime ovoga zaseoka, Mislim da ono nije nastalo od rijei svijetlo, jer bi se prije nazvalo Svia, s obzirom da narod ovoga kraja preteno govori ikavtinom. Bie da je ono izve deno od rijei svetac ili od sveto Svetja, Sve ca. Ako je tu bila crkva, a ona je mogla biti ovdje i po izboru mjesta u ovoj upi, onda bi nai spo menici pripadali grobovima uglednih svetenih lica koji su ovdje ivjeli. Iz razgovora sa stanovnicima ovoga kraja do znao sam da se ovi grobovi smatraju grobovima nekih viih, za narod zaslunijih ljudi, koji su ne kada ovdje ivjeli. Iz toga razloga, nadgrobni ka menovi se ne diraju i ne oteuju, nego, rekao bih, jo i uvaju. Nisam opazio da togod gataju, da kamenove koriste za lijeenje da ima nekog sujevjerja u vezi s njima. Stanovnici misle da su grobovi postavljeni ispred krstova od junih, irih i najvie ukraenih strana naprijed. Neki su te grobove i vidjeli. Ivan ari, iz Gornje Drenice, lan Optinskog narodnog odbora, priao mi je kako su ti grobovi i otkopavani. Don Ni kola Juri, dugogodinji katoliki svetenik iz Donje Drenice (Donje Selo), sa desetak ljudi iz okolnih sela izvrio je pretraivanje ovih grobova oko 1937 godine. Traio je biskupov prsten, veli mi Ivan, jer je mislio da je u nekom od ovih grobova zakopan biskup. U toj grupi seljana, bio je i Grgo Juri, iz Peruca, koji je i danas iv.

183

Sl. 5b. Spomenik br. 3, bona strana.

Sl. 5c. Spomenik br. 3 (prednji plan).

Ivan je tada, kao djeak od dvanaestak godina, takoer bio prisutan kopanju. Kod prva tri spo menika naene su ljudske kosti po jedan kos tur koji je bio smjeten u drveni sanduk, ve raspadnut. Odozgo nije bila nikakva kamena plo a. Glave su im bile kod samih krstova, a noge naprijed. Bili su postavljeni nauznak. Ivan se ne sjea drugih detalja, kao napr. da li je bila ka mena ograda itd. Kae mi da u grobnim rakama nije bilo nita osim kostura. Kod etvrtog spo menika, Ivan se sjea, bio je kameni poklopac iz

nad kostura, a uz kostur je naeno neto okrug lasto od eljeza, kod pasa. On misli da je taj predmet ostavljen u grobu i grob opet zatrpan. Grobne rake su bile otprilike na dubini od pola metra, kako kae Ivan. Ja nisam vrio nikakva otkopavanja. Don Juri je umro prije desetak godina, a sa Grgom Juriem iz Peruca nisam uspio da razgovaram, pa tako nisam bio u mogunosti da provjeravam Iva nov iskaz, ali mi se ini vjerovatnim to to je on rekao.

NEKA RAZMATRANJA O OBLICIMA I UKRASIMA I O DATIRANJU SPOMENIKA Vrlo je malen broj ovakvih nadgrobnih spo menika u Bosni i Hercegovini, a jo manje je o njima neto pisano. Ovakvih starih krstova, ve likih dimenzija, uglavnom rustine izrade, pone kad ukraenih, ponekad i sa natpisom u staroj bosanskoj irilici, oteenih, nagnutih i u ze mlju utonulih, naeno je u raznim krajevima Bosne i Hercegovine. Poneki je od njih meu stecima, poneki meu kasnijim (novijim) grobovima, a ima ih i potpuno osamljenih. Prouavajui dru ge spomenike, nai arheolozi zabiljeili su i po koji krst, ali se niko dosada nije specijalno bavio prouavanjem starih krstova. Obraujui steke, ja sam naao nekoliko slinih spomenika. Tako sam,, napr., u Kupresu naao dva. Jedan je bio u manjoj nekropoli steaka na Jeljanu u Vukovskom Polju, koji je s prednje strane imao iskle sanu figuru ovjeka, sa bone strane sablju krivoiju, a sa zadnje strane tit i baltu. 1 Drugi se nalazio u Novom Selu. On je sa prednje (sada gornje, jer je prevaljen) strane ukraen plastinim krstom. 2 Mislim da nema sumnje ako kaemo da krstovi u Drenici pripadaju naim bosansko-hercegovakim precima iz posljednjih godina perioda ste aka i iz perioda pojave prvih turskih niana. To se najbolje vidi po ukrasnim motivima na nji ma. Umjesto nadgrobnih spomenika u obliku steaka, kakvi su sve dotle pa i tada bili uobiajeni, nai stari su stavili krstove sa ukrasnim motivi1 2

. Belagi, Kupres, Sarajevo, 1954, str. 38. Isto tamo, str. 151.

184

Sl. 6. Spomenik br. 4.

Sl. 6a. Spomenik br. 4, druga strana.

Dreniki krstovi imaju svoje oblikovne ka rakteristike. Bridovi im nisu otri, a neki su dosta zaobljeni. Zavretak uspravnog dijela je sasvim zaobljen, skoro polukruan. Takvih, gore zaoblje nih polukrunih krstova ima i na drugim mjes 3 tima, kao, napr., u irokom Brijegu. Karakte ristino je za krstove u Drenici da su oni kod glave, odozgo prema dolje, tj. prema zadnjoj, iroj plohi nakoso klesani stesani, to se dosta dobro vidi na slikama broj 3a, 3b, 5a, 5b i 5c. Mala ste penica na vodoravnim krakovima jednoga k r s t i potsjea na gotike krstove s kraja XIV ili po etka XV vijeka u Dalmaciji. Ukrasi ovih spomenika pruaju dosta materi jala za prouavanje. O znaenju i porijeklu tih ukrasnih motiva neto je pisano u dosada izalim sveskama edicije o srednjevjekovnim nadgrobnim 4 spomenicima BiH, kao i u nekim lancima tam panim u godinjacima. Za mnoge od njih nije mo gue navesti pravo znaenje i razloge njihove upo trebe. Na ovim starim krstovima se, pored ve poznatih i uobiajenih motiva na stecima, kao to su: krstovi, polumjeseci, figure ljudi, razne bordure itd., javljaju dva vrlo rijetka motiva sa steaka svastika i zmija, te dva motiva koja mi dosada nisu bila poznata na stecima motiv luka iznad glave ljudske figure i motiv kosog krsta. Uzgred napominjem da sam na jednome steku nekropole kod Strieva (selo koje je naj blie Sveoj) naao veliki i plastian motiv sva stike,
Sl. 7. Nadgrobni spomenik Kneza Stjepana u Ljubinji kod Semizovea

ma sa steaka. Ali, na njima vidimo i motive ka kvih nema na stecima, motive koji se vide na t. zv. ehitskim nianima, to znai da je tada ve bio utjecaj turske kulture. U nekim krajevima se iz toga doba uoavaju drugaiji oblici nadgrobnih spomenika. Oni nisu ni steci, ni krstovi, a ni niani, nego neka vrsta uspravnih steaka, od nosno jo nerazvijenih krstova. Skoro bi se mogli tretirati nekom vrstom prelaznih oblika nadgrob nih spomenika od steaka ka krstovima. I ovih nema mnogo na broj. O njima dosada nije nita pisano. Skoro redovno oni na sebi nose motive sa steaka, ali i motive sa prvih niana. Jedan ta kav sam sa Dokom Mazaliem naao 1954 godine u selu Ljubinji, kod Semizovca. Okolni stanovnici su ga pripisivali nekom knezu Stjepanu. Bio je vrlo slian nianu (Vidi sliku br. 7). Osim ukra sa koji se vide na prednjoj strani ovaj spomenik jo ima na jednoj bonoj strani dugaak i dosta irok ma. Takvi su spomenici, vjerovatno, nasta jali tamo gdje je bio raniji i jai uticaj Turaka. Nai spomenici u Drenici su isti krstovi po obliku, to bi moglo da govori o neto drugaijim politikim prilikama, nego u krajevima gdje se javljaju naprijed spomenute prelazne forme nad grobnih spomenika,

Svastika je prastari solarni simbol i vrlo je vjerojatno da je kao takva prela i u Srednji vijek. Solarni simboli se vrlo esto nalaze zajedno sa simbolom krsta, pa se i u naem sluaju pojava svastike moe tako objanjavati. Mislim da motiv zmije na krstu u Drenici takoer ima simbolino znaenje o kojemu je za sada teko neto sigurno tvrditi. Zmija je prastaro htonino boanstvo. Njen kult je u preistoriji bio nadaleko rasprostranjen. Na Balkanu je on bio dosta jak. ini se da je on kod starih Ilira bio jo najjai. 4a I danas se kod naih naroda osjeaju tragovi toga kulta. U italijanskoj umjetnosti VIII vijeka na ka menu, osim pletera, esto se javljaju lavovi i zmi je. U romanici se takoer vide zmije, naroito u scenama borbe ivotinja koje su inae tipine za taj period. Motiv zmije se javlja, istina vrlo ri jetko, na stecima. 5 Na jednom starom nianu kod Trnova u Bosni plastino je prikazana zmija.6 Na
s Dr. A. Benac, iroki Brijeg, Sarajevo, 1953 grod., sl. 14. 15a, 32 I 83. 4 Radimlja. Olovo, iroki Brijeg. Ludmer i Kupres. 4 a Ferri Rafo Prilog poznavanju ilirske mitologije. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, god. II, 1953, str, 419428. 5 Dr. A. Benac, Anali Historijskog instituta Jug, akad. znan. i umj. u Dubrovniku. Dubrovnik 1953, God. II, str. 72, Tabl. VII. sl. 2. 6 Podaci od S. Suljagia.

186

jugozapadnom stubu crkve Krivaje (iz XV v.) u Zapadnoj Srbiji, neimar Mihajlo je u XVIII v. urezao zapis o opravci crkve, a ispod toga je, po 7 red ostaloga, stavio zmiju. Na polukrunom nadvratniku Beglerovia kue u Repovcima kod Ko njica (iz XVIII v.) pokraj natpisa na turskom jeziku vidio sam plastino pretstavljenu zmiju. Na krstu starog pravoslavnog groblja u Foi na 8 laze se dvije zmije sa roiima. Zmiju vidimo i na drvorezbarskim predmetima narodne umjet nosti, kao, napr. na guslama, u Etnografskom 9 muzeju u Beogradu , u Etnografskom muzeju u 10 Zagrebu, ili na ilirici u Etnografskom muzeju 11 u Zagrebu. Ne elei da se uputam u objanjenje pori jekla i znaenja zmije kao simbola na krstu u Drenici, niti da za njega traim neke daleke ana logije, ja sam ovdje naveo samo neke podatke koji znae da zmija, iako rijedak motiv na naim srednjevjekovnim spomenicima, ipak pretstavlja motiv koji se kao simbol, a moda i kao dekoracija protee vremenski i dalje, pa sve do naih dana, pa bi njegovom prouavanju trebalo posvetiti po sebnu panju. U vezi s ovim potsjeam na pisanje pire Kuliia o zmiji kao ivotinjskom pretstavniku duha ita u naem narodu. 1 2 Moda takvo shvatanje zmije ima veze sa njenom pojavom na srednjevje kovnim nadgrobnim spomenicima? Motiv luka polukrunice iznad glave o vjeka potsjea me najvie na oreol kranskih svetih lica. A krst sa kosim kracima je poznat pod imenom Andrijinog krsta. Na jednom steku Radimlje nalazi se ornamentalna vrpca u kojoj je ukomponovan i elemenat koji slii naem kosom krstu, ali njega ni sam autor monografije Radimlja ne ubraja u krstove, niti taj krst ima funkciju i znaenje kao ovi u Drenici. 13 Ovaj u Drenici je zaista krst. To se najbolje uoava ako se uporede prednje stra ne spomenika br. 1 i spomenika br. 3. Tamo gdje se nalazi pravi, tj. obini krst spomenika br. 3 na takvom istom mjestu spomenik br. 1 ima kosi krst. Ista funkcija, isto simboliko znaenje. Inae, nigdje na drugim mjestima nisam na ao taj motiv. Isto tako, nigdje nema ni luka iz nad ljudske figure. Zato mislim da se ta dva mo tiva po prvi puta sada u Drenici izrazito javljaju. Grupu starih krstova u Drenici vrlo je teko sasvim pouzdano datirati. Ovdje nema natpisa koji bi nam mogli znatno pomoi, a spomenici su, po svojim osobinama, skoro jedinstveni, pa ih je
7 Arheoloki spomenici i nalazita u Srbiji, 1953, str, 121122. 8 Podaci od ing. arh. Alije Bejtia. 9 Bilten Instituta za prouavanje folklora, Sarajevo, 1953 sl. na str. 324. 10 Te gusle sam vidio u vitrini. Po biljeci izgleda da su iz Sinja. 11 Bilten Instituta za prouavanje folklora, Sarajevo. 1953, sl na str, 324.

vrlo teko uporeivati. Meutim, ovdje, ipak, ima mo nekoliko elemenata koji nam pomau da se spomenici sa dosta vjerovatnosti vremenski odrede. Openito se smatra da su nadgrobni sopmenici u obliku krsta mlai od nadgrobnih spomenika koje nazivamo stecima. Po oblicima i izgledu uopte (velike dimenzije, rustina izrada, zaobljenost, koso klesanje itd.), a donekle i po sadanjem stanju (oteenost) moemo zakljuiti da spome nici u Drenici pripadaju starijim,, ako ne i naj starijim krstovima u BiH. Veinu ukrasa mo tiva koji se nalaze na ovim krstovima esto vidi mo i na stecima, ali sam taj elemenat nije dovoljan za preciznije odreivanje ovih krstova. Isto tako, figure ljudi i figura konja ne znae mnogo u pogledu datiranja, osim to bi se moglo pretpo staviti da su ove, zato to su raane sasvim jedno stavno i ematski (napr. kolo), neto novije od ve ine takvih motiva na stecima i gotovo da imaju samo dekorativan karakter. Motive zmije, oreola i kosog krsta ne mogu zasada koristiti za dati ranje, iako mi se ini da bi kosi krst mogao da se svrsta u mlae motive. Veina dosada poznatih steaka u BiH pripadaju XIV i XV vijeku. Poto nai krstovi imaju mnogo motiva sa steaka, to i oni spadaju u period steaka, odnosno negdje u kraj toga perioda, ili barem u prvi period nepo sredno iza steaka, kada je ta tradicija bila jo vrlo svjea. To znai da su ovi spomenici iz kraja XV vijeka. U prilog ovakvog datiranja ide i i njenica da su ovi krstovi locirani pokraj puta, kao to je skoro redovna pojava kod steaka. A sa dosta sigurnosti moe se pretpostaviti da je ovuda prolazio i srednjevjekovni put. Meutim, kako sam ve ranije napomenuo, nai spomenici imaju i motiv kijae (spomenik br. 1), vie mo tiva jabuka (spomenik br. 3 i br. 4), pa i ma sa ue strane spomenika br. 3, koji se neto povija i slii sablji, koji imaju veze s najstarijim nia nima, to opet znai da pripadaju prvim godinama turske okupacije. Turski utjecaj nije svuda bio jednako jak, a bilo je krajeva gdje Turci zadugo nisu doli, ili se nisu bili uvrstili. U tim krajevi ma se tradicija postavljanja steaka ili upotrebe ukrasnih motiva s ovih mogla due i odrati. U takvim sluajevima su se slobodnije klesali nad grobni spomenici u obliku pravoga krsta i tu vjerovatno i nije bilo upotrebe onih prelaznih obli ka u vidu polukrstova ili poluniana. Mislim da je takav kraj bila i dolina Dreanke. Zato bismo, po svemu to sam naveo, sa najvie vjerovatnosti, spomenike u Drenici mogli da svrstamo u vre menski period od kraja XV ili poetka XVI vijeka. Nije iskljueno da su ovi krstovi nastali isto dobno, ili u kratkim vremenskim razmacima, jer su istih oblika i istih i slinih ukrasnih motiva.
12 piro Kulii. Zmija kao ivotinjski pretstavnik duha ita, Razvitak, Banja Luka. br. 5, god. VII, str, 143147. 13 A. Benac, Radimlja, 1950, str. 12 i 32 i sl. br. 26 i 27.

187

Za vrijeme i neposredno iza vladanja kralja Stje pana Tome, koji je kako je poznato postao veliki katolik i kao takav gradio crkve i kupio crkveno ruho i progonio pristae Bosanske na rodne crkve da bi se to vie dodvorio papi, u Bosni su se izmijenile prilike. Ojaale su pozicije katolike crkve. Opasnost od turskog prodiranja, kao i pojaan rad franjevaca ili su tome u pri log. Mislim da se u tome periodu javljaju krstovi kao nadgrobni spomenici, a sve vie slabi obiaj postavljanja steaka na grobove. Tada su u Drenici krani imali jak uticaj. U Sveoj je, vjerovatno, bila vanija crkva. Zato i ima vjerovatnosti da se krstovi u Sveoj odnose na svetenike. Moda su ovi svetenici igrali znaajniju ulogu u

odbrani kranstva (na dva krsta su isklesani maevi) i moda su, kao takvi, bili rtvom turskih, ili drugih nekih nasilnika, zbog ega su im istovjernici, u doba kada su prilike za podizanje krstova bile povoljne, takve spomenike i podigli. Ovo je, razumije se, samo jedna i vrlo daleka pretpostavka o pripadnosti ovih krstova.

Stari krstovi u Drenici, o kojima je ovdje bila rije, po svemu, a naroito po svojim ukrasnim motivima, pretstavljaju ne samo rijetke, nego je dinstvene i vrlo vrijedne spomenike kulture u BiH, koje na svaki nain treba dobro uvati.

RSUM LES CROIX ANCIENNES DE DREJNICA

L'auteur dcrit et tudie dans cet article une petite ncropole situe dans la valle de la Drejanka (Herzgo vine), et compose de quatre monuments funraires en forme de croix. Ces (monuments sont isols, rustiques, d'assez grandes dimensions et construits en pierre calcaire. Ils sont trs (richement dcors de motifs qui se retrouvent sur les stetchaks (pierres tombales datant du Moyen Age) et sur les plus anciens nichani (stles funraires turques). On retrouve l les motifs familiers des pierres tombales: croissants de lune, silhouettes d'hommes et d'animaux, diverses bordures, etc. . . . On dcouvre aussi ici deux motifs qui n'apparaissent que trs rarement sur les pierres tombales; la croix gamme et le serpent. On peut y voir galement deux motifs entirement nouveaux: un arc plac au-dessus d'une silhouette d'homme, qui fait penser une aurole, et une croix en sautoir, en forme de croix de Saint Andr. Le Kyatcha (gourdin) et le demi-cercle (pomme) sont des motifs qui furent inspirs par la culture turque. Par leur forme, et surtout par leurs dcorations, ces croix sont trs intressantes, et uniques en Bosnie-Herzgovine; elles peuvent se ranger au nombre des premires croix qui apparurent dans cette rgion aprs la priode des stetchaks ou pierres tombales. L'auteur estime que ces monuments remontent la fin du XVme ou au dbut du XVIme sicle.

188