ODJEK, 26/14, Sa 1973, str.21.

Pavao An eli

SVJEDOCI U BOSANSKIM POVELJAMA

ORGANIZACIJA dravne vlasti u srednjovjekovnoj Bosni bila je izvedena po osnovnoj shemi: vladar, vijee, sabor. Predmet naega interesovanja je, preteno, vijee ili zbor velikaa, dok e o vladaru i saboru biti rijei samo toliko koliko je potrebno da se odredi mjesto vijea u organizaciji drave.
***

Funkcija vladara dovoljno je poznata iz politike povijesti, pa o njoj na ovome mjestu nije potrebno poblie govoriti.
***

Upravni aparat, koji je, uz vladara, obavljao poslove dravne administracije daleko je manje poznat i za njegovo izuavanje bile bi potrebne posebne studije. Mi emo ovdje samo ukazati na nekoliko osnovnih formi, odnosno institucija, koje su se tijekom vremena javljale u funkiconiranju dravne uprave. To su: dvor, dvorski savjet, dravni dostojanstvenici, upravitelji teritorijalno-politikih jedinica, pojedinci ili grupe povremeno angairani u svrhu obavljanja odre enih poslova. Dravno vijee je najvaniji i za srednjovjekovnu Bosnu najspecifiniji organ dravne vlasti. Usprkos tome, sve do danas u naoj historiografiji nije izvrena ni puna identifikacija ovoga organa, ni utvr ivanje njegova sastava, ni puni znaaj njegova djelovanja. Da bi izlaganje bilo razumljivije, mi emo odmah u poetku izloiti preliminarne rezultate istraivanja koje smo vrili u tome pravcu. Ti rezultati bi se mogli svesti na ovo: dravno vijee je najvii organ vlasti u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi; - lanovi vijea su predstavnici odre enog broja vlasteoskih rodova koji sainjavaju jasno izdvojeni sloj u hijerarhiji feudalnog drutva (velikai, velmoe, baruni); - velikaki rodovi, iz kojih i potjeu lanovi vijea, po nasljednom pravu upravljaju odre enim teritorijalno-politikim jedinicama; - broj rodova iz kojih se regrutiraju lanovi vijea jasno je definiran i suvremenicima vrlo dobro poznat; - najei apelativ, koji je oznaavao lanstvo u vijeu za vrijeme kraljevstva, je velmoa, vlastel, a u latinskim i talijanskim izvorima baro, barone = barun; - lanovi vijea, bilo pojedinano, bilo u grupi, predstavljaju i upravne jedinice u kojima vre javnu slubu; - dravno vijee ili zbor velikaa nije isto to i sabor.

Identifikacija dravnog vijea i otro izdvojenog sloja najvie aristokracije spada u bitna pitanja dravne i pravne povijesti srednjovjekovne Bosne. To je u isto vrijeme i klju za razumijevanje velikog dijela drutvenih kretanja i specifinosti koje karakteriziraju srednjovjekovnu Bosnu. Uloga zbora velikaa u politikim zbivanjima srednjovjekovne Bosne bila je vrlo aktivna i znaajnija nego u bilo kojoj drugoj dravnoj zajednici kod Junih Slavena, pa i njihovih najbliih susjeda. Ne bi se moglo rei da dosadanji historiari nisu zapaali ove aktivnosti i da nisu na njih esto ukazivali. Me utim, iako se u stvari radilo o sasvim jasno institucionaliziranoj aktivnosti dravnog vijea, historiari su to objanjavali kao djelatnost neodre ene i, u sluajnoj konstelaciji formirane, grupe velikaa. Ima sluajeva da se upotrijebio i relativno adekvatan termin (npr. zbor velikaa), ali se nigdje nije dala posebna definicija i ukazalo na ustaljenu organizaciju toga zbora. Prvi, i do sada jedini povjesniar koji je sistematski pristupio prouavanju intenzivne politike djelatnosti bosanskih velikaa, i uope feudalaca, bio je Mihajlo Dini.*)1 Kao jedan od najboljih poznavalaca bosanske povijesti uope, Dini je nedvosmisleno dokazao da se u osnovi ove politike aktivnosti krije sasvim odre ena organizacija, odnosno institucija. On je iscrpno opisao i funkciju te institucije, ali kada je trebalo da je i konano identificira Diniu se, po naemu miljenju, potkrala greka. On je, naime, zakljuio da su bosanski velikai radili u okviru sabora, a da su formalno pravo sudjelovanja u radu sabora imali svi plemeniti ljudi, dakle sva vlastela i vlasteliii. Glavno objanjenje, kako se metodinom, pedantnom i akribinom Diniu mogla potkrasti ovakva greka, vjerojatno je okolnost da nije u punoj mjeri iskoristio bogat dokumentarni materijal koji pruaju spiskovi svjedoka na bosanskim poveljama; on, naime, nije obraao dovoljno panje na faktor nasljednosti i praktine zatvorenosti kruga najvie aristokracije u Bosni. Rezultate Dinievih istraivanja prihvatili su svi historiari koji su se, bar usputno, bavili ovom problematikom. Budui da se radi o velikom autoritetu nae historiografije, mi emo se tijekom izlaganja osvrnuti na najvanije dokumente koji su bitno utjecali na formiranje Dinievih zakljuaka. Sastav predstavlja bit itavog problema dravnog vijea, pa e o njemu i biti najvie govora. Najvaniji i najiscrpniji izvori za upoznavanje sastava dravnog vijea, odnosno zbora velikaa, bez sumnje su spiskovi svjedoka na ispravama koje su izdavali bosanski vladari. Tih isprava sa poimeninim nabrajanjem svjedoka ima neto preko 50. Odavna je zapaeno da svjedoci bosanskih povelja ne posvjedouju samo autentinost isprave; oni su, kako se to vidi i po samome sadraju, sudjelovali i u donoenju odluke o kojoj isprava govori, a u isto vrijeme preuzimali, zajedno sa izdavaem (vladarom) odgovornost za njezinu realizaciju. Sudjelovanja svjedoka u donoenju odluke moglo je biti savjetodavno ili konstitutivno. One isprave iz kojih se vidi da je sudjelovanje svjedoka bilo samo konzultativno, ovdje nas ne zanimaju; svjedoci ovih isprava uzeti su iz redova dvorskog aparata ili iz sastava dvorskog (vladarskog) savjeta, broj im je relativno malen, lanstvo u vijeu nije bilo obavezno; njihova glavna funkcija je posvjedoavanje autentinosti isprave, a naho enje njihove savjetodavne uloge u donoenju odluke prvenstveno je obrazlaganje prethodnog postupka. Po sadraju, to

*) Dinieva studija Dravni sabor srednjovekovne Bosne, objavljena je kao posebno Izdanje Srpske akademije nauka (knjiga CCXXXI, Odelenje drutvenih nauka, nova serija knjiga 13) u Beogradu 1955. g.

su: razne administrativne odluke, razrjenice u okviru financijskog poslovanja, privatni ugovori i sl. Vanije isprave u svojoj ekspoziciji, po pravilu, izriito navode da je odluka donesena pristankom potpisanih svjedoka, koji su ujedno i runici (jamci) za njezino izvrenje. Po sadraju ove se isprave odnose na: davanje feudalnih posjeda; davanje u feud javnih slubi; feudalne za vjernice (vjere); me unarodne ugovore. Po formalnoj snazi, na prvo mjesto dolaze feudalne darovnice, a zatim zavjernice i me unarodni ugovori. Broj svjedoka varira od 6 do 20, iako ih je najee 12. Ali, ono to je najvanije, svi svjedoci ovih povelja su iz reda velikaa lanova dravnog vijea. I veina pristava, gdje su oni posebno izdvojeni, potjee iz kruga velikakih rodova. Zabiljeeni su i sluajevi da je odluka donesena u suglasnosti sa lanovima vijea i to je naznaeno u ekspoziciji isprave ali njihova imena nisu pobrojana. Vano je istaknuti da u povelje, po pravilu, nisu unesena imena svih velikaa koji su sudjelovali u donoenju odluke. Broj poimenino upisanih svjedoka zavisio je od shvaanja zainteresiranih stranaka, koliko je svjedoka potrebno za osiguranje izvrenja odluke, odnosno za dokaz autentinosti isprave. Ovo shvaanje, a i odgovarajue inzistiranje, ovisilo je od konkretnih uvjeta (zahtjev adresata, vrijednonost predmeta o kojemu se odluuje i sl.). Bilo je feudalnih darovnica, izdatih samo pod imenom vladara, ili uz navo enje svega 23 svjedoka, dok su, s druge strane, zapaeni pokuaji da se u povelju unesu imena svih lanova vijea koji su uestvovali u odluivanju. Ovi popisi svjedoka dozvoljavaju da se, od prve polovine XIV stoljea pa sve do pada Bosne, kontinuirano prati sudjelovanje pojedinih rodova u radu dravnog vijea, i to u vie generacija. Na taj se nain i praktino provjerava kako nasljednost lanstva u zboru velikaa, tako i zatvorenost toga kruga feudalne aristokracije. Osim poimeninog nabrajanja svjedoka, odnosno lanova dravnog vijea, povelje daju i druge informacije o lanstvu, kao to je zajedniko ime, nadlenost i dr. Nekoliko desetina dubrovakih izvora suglasno svjedoe da je najopenitiji latinski termin za lanove dravnog vijea bio naziv baro (talijanski barone) i da je time bio sasvim jasno definiran i opi poloaj velikaa u feudalnoj hijerarhiji i njihovo lanstvo u dravnom vijeu. To isto vai i za, inae malobrojnije, izvore ugarskog porijekla.
***

Analiza ovako brojnih izvora (kojih bi prema orijentacionoj procjeni moglo biti oko stotine) pokazuje da je i sastav i nadlenost i politika snaga zbora velmoa bio sasvim definiran pojam, nedvosmisleno poznat i jasan, kako u Bosni, tako i u susjedstvu. Ovakvu ocjenu izvora mogue je provjeriti i konkretnim historijatom bar dvije treine velikakih rodova, i to preteno praenjem njihova rada u dravnom vijeu kroz vie generacija. *** Broj lanova dravnog vijea, odnosno broj velikakih rodova, koji su imali pravo sudjelovanja u vijeu velmoa, bio je ogranien i suvremenicima u svakom sluaju poznat. Na takav zakljuak upuuje i nekoliko nedvosmislenih izjava samih izdavaa sveanih isprava. Tako ban Tvrtko 1356. g., u ekspoziciji feudalne darovnice kojom bosanskom biskupu potvr uje

posjed Dubnicu, kae da je biskup podnio tubu u prisustvu njegovom i (u prisustvu) svih njegovih baruna (... accedens ad presentiam nostram et omnium baronum nostrorum). U osnovi isto znaenje ima i navod iz Tvrtkove povelje bosanskom biskupu iz 1374, koja je izdata nakon savjetovanja sa bratom, majkom i uz jednodunu i jednaku volju vlastele nae zemlje (acnobilibus terre nostre unanimi et pari voluntate). U krajnjoj liniji takvo znaenje ima i esto upotrebljavani termin sva Bosna. Kralj Tvrtko II 1405. g., potvr ujui prodaju Primorja Dubrovniku i raspravljajui o nainu utvr ivanja ratne tete, izriito kae: biv na kupi z gdnom hercegom Hrvojem splickim i knezom Donjih kraj i s knezom Pavlom Radinoviem i s vojvodom Sandaljem i sa vsimi vlasteli u velmoani rusaga bosanskoga, zboriv i besjediv ... I dalje u istoj povelji Tvrtko ponavlja . . . imave svit i cil zgovor sa Hrvojem, Sandalem i s inimi velmoani kraljevstva mi sa vsim ako ne bihu u povelji imenem pisani... U tekoj politikoj situaciji i sukobima do kojih je dolo u Bosni poslije ubojstva kneza Pavla Radinovia, u jedan mah je intervenirao ak i turski car, pozvavi na okup sve bosanske velikae. Dubrovaki izvor o tome govori 0vako: Me u bosanskim barunima vlada najvee i smrtno neprijateljstvo zbog smrti pokojnog kneza Pavla. Zbog ovoga je Turin Kriija Mehmed I poslao dva svoja izaslanika da pregovaraju o miru me u reenim barunima, zbog ega je nare en zbor svih reenih baruna; ovaj zbor nije dao rezultata, poto baruni ne vjeruju jedni drugima. Kau da je na tome zboru zakjueno da se uhvate i sveu kralj Ostoja i knez Dragia Dinjii. Kada su kralj Ostoja i knez Dragia ovo opazili, slijedee noi su pobjegli sa spomenutog zbora i zbog toga se bosansko kraljevstvo nalazi u najveem meteu i razmiricama. Godine 1404. itavo vijee baruna bilo je otilo u Sanu, gdje su se u to vrijeme nalazili Hrvoje Vuki i kralj Ostoja. Ukazujui na sluajeve gdje su se na jednom zboru sastali svi lanovi vijea (baruni), elimo to istaknuti kao dokaz da je broj lanova bio sasvim ogranien i da prema tome otpada Dinieva tvrdnja po kojoj bi . . . sva vlastela bosanska, pa ak i vlasteliii, imali. . . pravo linog uea (viritim) na stanku. Bilo bi, naime, praktino nemogue okupiti doslovno svu bosansku vlastelu i vlasteliie kojih je moralo biti na stotine. (Fragment)