Sadraj

Predgovor 9

Razumijevanje religije
I. POGLAVLJE
to je religija? Fenomenologija i prouavanje religije Antropologija religije
M IT O VI I S I M BO L I

Sociologija religije Psihologija religije Kritika teorija i religija Rituali i njihovo provo enje
RE L IG I J E S V IJ E T A ( KART A) V RE M E N S K A C RTA RE L IG I J A S V I J E TA

10 14 19 20 23 26 28 32 34 36

Antike religije
Prapovijesna religija

II. POGLAVLJE

S V E T A M JE S TA , S V E T I K ALE N D A RI

Zemlja Azteka i Inka Kolijevka civilizacije: drevni Bliski istok Drevni Egipat: zemlja kralja sveenika
E G I P AT S KI H RA MO V I : G RA E V I N E M O I

Religije stare Grke i Rima Stari bogovi: keltska religija Nordijski bogovi: skandinavske religije Stepski nomadi

38 48 50 57 65 72 74 89 92 96

SADRAJ

Uro enike religije

III. POGLAVLJE
Razumijevanje uro enikih religija 1. studija: Uro enike religije Azije 2. studija: Pleme Foe iz Papue Nove Gvineje 3. studija: Religije australskih Aboridina 4. studija: Melanezija 5. studija: Uro enike religije June Amerike 6. studija: Sjevernoameriki Indijanci 7. studija: Inuiti 8. studija: Nordijski amanizam 9. studija: Uro enike religije Afrike 10. studija: Narod Bangwa 11. studija: Narod Zulu 100 104 108 110 113 114 120 123 124 126 131 132

Hinduizam
IV. POGLAVLJE
Povijesni pregled Filozofija Sveti spisi Vjerovanja tovanja i svetkovine
S VE T K O V I N E H IN D U IZ MA

Obitelj i drutvo Ja sam hinduist Hinduizam u suvremenom svijetu

134 140 143 146 153 156 157 159 160

Dainizam
V. POGLAVLJE
Povijesni pregled Sveti spisi Vjerovanja Obitelj i drutvo tovanja i svetkovine Ja sam dainist Dainizam u suvremenom svijetu 165 171 173 178 180 185 186

SADRAJ

Budizam
VI. POGLAVLJE
Povijesni pregled Sveti spisi Vjerovanja Obitelj i drutvo
CAO I I H A H AO

Ja sam budist Budizam u suvremenom svijetu

188 194 198 204 208 210 211

Sikhizam
VII. POGLAVLJE
Povijesni pregled Sveti spisi Vjerovanja tovanja i svetkovine
S VE T K O V IN E S IK H IZ MA ZLATN I H RAM

Ja sam sikh Obitelj i drutvo Sikhizam u suvremenom svijetu

216 222 224 227 229 231 233 234 237

Mazdaizam
VIII. POGLAVLJE
Povijesni pregled Vjerovanja Obitelj i drutvo Ja sam mazdaist Mazdaizam u suvremenom svijetu 242 247 251 256 258

Judaizam
IX. POGLAVLJE
Povijesni pregled Grane judaizma Razvoj judaizma
SA V EZ

Sveti spisi Vjerovanja Obitelj i drutvo tovanja i svetkovine

S V E TK O VI N E J U D A I ZM A

Ja sam idov Holokaust

I Z R AE L / P A L E S T I N A : P O K U S N O P O D R U J E Z A T R I V J E R E

Judaizam u suvremenom svijetu

265 273 276 280 282 286 290 294 296 300 301 304 306

SADRAJ

Kranstvo
X. POGLAVLJE
Povijesni pregled Isus
OG RAN CI CRKV E

Sveti spisi Vjerovanja tovanja i svetkovine

K R A N S K E S V E TK O VI N E

Ja sam kranin Obitelj i drutvo Suvremeno kranstvo izvan zapadnoga svijeta Kranstvo u suvremenom svijetu

311 317 324 326 328 334 337 339 340 343 349

Islam
XI. POGLAVLJE
Povijesni pregled Jedinstvo i raznolikost islama Sveti spisi Vjerovanja tovanja i svetkovine
IS LA MS K E S V E TKO V I N E

Zakon islama Znanost, umjetnost i kultura Obitelj i drutvo Ja sam musliman Islam u suvremenom svijetu

356 363 368 372 376 377 381 384 387 390 391

Religije istone Azije

XII. POGLAVLJE
Mudraci i besmrtnici: kineske religije Kranstvo u suvremenoj Kini
TO V AN JE P RE D AK A

Sinkyo: tradicionalna korejska religija Mozaik tradicija: japanske religije

SADRAJ

394 403 407 408 410

Bahaizam
XIII. POGLAVLJE
Povijesni pregled Sveti spisi Vjerovanja tovanja i svetkovine Obitelj i drutvo Ja sam bahaist Bahaizam u suvremenom svijetu 421 423 424 426 427 429 431

Religija u dananjem svijetu

XIV. POGLAVLJE
Uvod Od egzistencijalizma do postmodernizma Novi religijski pokreti Sekularizacija i sakralizacija Ja sam rastafarijanac Religija i globalizacija Ja sam traga za duhovnou Religija i politika 435 435 440 445 447 449 451 453 456 483 484 494

Pojmovnik Autori tekstova Kazalo Zahvale

10

Razumijevanje religije
I. POGLAVLJE

to je religija?
R U S S E L T. M c C U TC H EO N
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

Definirati ne znai zavriti nego zapoeti. Definirati ne znai zarobiti nego stvoriti ... Na kraju, definirati ne znai unititi nego konstruirati s ciljem uinkovitog razmiljanja ... Zapravo, imamo definicije, koje su nejasne i nerazgovjetne, i to za svaku stvar o kojoj neto znamo ... Stoga definirajmo koncept definicije kao probnu klasifikaciju fenomena koji nam doputa da zaponemo s analizom tako definiranog fenomena.
Brian K. Smith

Iako nitko nije siguran u podrijetlo rijei religija, znamo da ona potjee iz latinskog jezika i da jezici na koje je latinski vrio utjecaj imaju rijei istovjetne hrvatskoj rijei religija. Ono to se u britanskoj znanosti nekad zvalo komparativna religija, u njemakom je poznato kao Religionswissenschaft (ili samo Wissenschaft), sustavno prouavanje religija, a u francuskom kao les sciences religieuses. Iako poeci rijei religija, koji seu u antika vremena, nemaju veze s njezinim dananjim znaenjima, ini se da potjee od rijei koje su znaile: obraati pozornost na neku aktivnost (religere) ili neto vrsto drati (religare), no danas se obino upotrebljava kad se govori o vjerovanjima, ponaanju i drutvenim institucijama koje imaju neto zajedniko s razmiljanjima o nekom, ili svima, od navedenih koncepata: podrijetlo, kraj i znaaj svemira, doga aji poslije smrti, postojanje i volja monih, neljudskih bia kao to su duhovi, preci, an eli, demoni i bogovi te nain na koji

11

sve od navedenoga oblikuje ljudsko razmiljanje. Svaki od ovih koncepata odnosi se na naem oku nevidljiv (neempirijski) svijet koji kao da lei izvan ljudske povijesti. Pojave koje nazivamo religioznima esto se smatraju oprenima onim institucijama koje oznaujemo politikima. Zbog toga se rukovodimo sljedeom pretpostavkom: dok je religija stvar osobnog vjerovanja o kojoj se ne moe odluiti razumnom raspravom, stvari poput politike vidljive su i javne te stoga otvorene jednoj takvoj raspravi.

Bit religije
Iako je ta uobiajena razlika izme u privatnog i javnog, osjeaja i djelovanja, sama po sebi stvar povijesnog razvoja, tek smo negdje u 17. stoljeu vidjeli dokaze da su se rijei, koje su se nekad odnosile na neije ponaanje, poloaj u drutvu i drutveni status (na primjer pobonost i potovanje), postale stvar osobnih osjeaja. Dananja pretpostavka da svi posjedujemo jezgru vjerovanja koju na neki nain javno izraavamo kroz rituale toliko je rairena da se ini da se njezino preispitivanje protivi intuiciji.

TO J E R E L I G I J A ?

Hodoasnici pale svijee napravljene od jakova maslaca u hramu Jokhangu u Lhasi, najvanijem budistikom mjestu u Tibetu.

12

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

David Beckham u oima mnogih ljudi uiva status ikone, kojom je postao zahvaljujui uspjehu u nogometu.

Ova pretpostavka nadahnjuje ljude koje bismo mogli nazvati esencijalistima. Oni su esencijalisti jer podravaju miljenje da religija imenuje vidljiva ponaanja koja su uzrokovana neime to nazivaju vjera. Dakle, moemo zamisliti da netko kae: Nisam religiozan, ali sam duhovan. Ovdje se podrazumijeva pretpostavka da su institucije povezane s religijama (hijerarhije, propisi, rituali, itd.) tek sporedne i nebitne. Vana odrednica je unutranja vjera, unutranja esencija (bit) religije. Iako je bit religije neto bez ega se pojedinac smatra nereligioznim, javlja se pod razliitim imenima: vjera, vjerovanje, svetost ... Esencijalisti se openito slau da je bit religije stvarna i neempirijska, dakle da je samu po sebi ne moemo vidjeti, uti, dotaknuti. Ona se opire prouavanjima i mora se iskusiti iz prve ruke.

Funkcija religije
Osim pristupa koji podrazumijeva unutranje iskustvo, koje ini podlogu religioznog ponaanja, uenjaci su upotrebljavali termin religija za neto to smatraju radoznalim podrujima opazivog ljudskog ponaanja, kojem je potrebno objanjenje. Takvi ljudi formiraju teorije kako bi objasnili zato ljudi misle da, na primjer, nevidljiv dio njihova tijela (obino zvan dua) ivi i nakon tjelesne smrti, da mona bia upravljaju svemirom, da u postojanju ima neto vie od onoga to je vidljivo golim okom. Te su teorije veinom funkcionalistike prirode, to bi znailo da je tee odrediti socijalnu, psiholoku ili politiku ulogu koju igraju pojave koje nazivamo religioznima. Konkretno, imamo funkcionaliste kao to su:
G

Karl Marx (1818. 1883.), ije je djelo o ekonomiji politike religiju smatralo mirotvorcem koji je ujedno umrtvljivao

13

potlaen ljudski osjeaj za bol i otu enje, a istovremeno spreavao da poduzmu neto da im ivot bude sretniji poto se smatralo da krajnja odgovornost prebiva u biu koje postoji izvan povijesti.
G mile Durkheim (1858. 1917.), ija je socioloka definicija religije podrazumijevala skup vjerovanja i praksi to su ljudima, koji su se njima rukovodili, omoguivale da budu dijelom zajednikog drutvenog identiteta. G

ravnomjerno rasprostranjeno me u lanovima skupina koje nazivamo obiteljima ili igrama, pa su tako i sve ostale stvari (ukljuujui i religiju!) definirane utoliko to su im u manjoj ili veoj mjeri zajedniki nizovi ogranienih zajednikih osobina.

Religija kao klasifikator

Pouka prie jest da je vjerojatnije da e nam rije religija vie rei o osobi koja je upotrebljava (klasifikatoru) nego o stvari koju se klasificira. Na primjer, frojdovski psiholog nee doi do zakljuka da religija funkcionira na nain da potlauje narodne mase. Frojdovska teorija iskljuuje izvlaenje takvog marksistikog zakljuka. Tako er, bilo koji znanstvenik koji prihvati Wittgensteinov pristup prije ili kasnije naii e na sluaj u kojem e skupina imati neke zajednike osobine, ali bit e ih nedovoljno da bi se smatrale religijom. Ako, na primjer, nogometne utakmice zadovoljavaju veinu kriterija jedne religije, to se sve ne bi moglo nazvati religijom, ako je i nogomet jedna od njih? I to tako iroka primjena rijei religija ini njezinoj posebnosti, a time i korisnosti? to se tie onih koji se priklanjaju esencijalistikom pristupu, vjerojatno nije sluajno da se samo one institucije s kojima se pojedinac slae smatraju izriajima autentinog unutranjeg iskustva, sentimentalnosti ili osjeaja dok se ostale tradicije kritiziraju kao plitke i prera ene. Dakle, to je religija? Ba kao i bilo koji drugi pojam u naem rjeniku, religija je povijesni artefakt kojeg razliiti sudionici drutva upotrebljavaju u razne svrhe: da klasificiraju odre ene dijelove svojeg drutvenog ivota u svrhu njihova slavljenja, poniavanja ili teroriziranja. to god da ona jest ili nije, religija je, ako nita drugo, element retorike koji lanovi skupine upotrebljavaju kako bi razvrstali svoje identitete unutar nje.

Sigmund Freud (1856. 1939.), kojega su vlastite psiholoke studije potaknule da usporedi religiozno ponaanje s funkcijom koju imaju snovi. Prema njemu, snovi pomau ljudima isprazniti antisocijalne tjeskobe na nain koji ne prijeti njihovome mjestu unutar skupine. Iako su ova tri klasina pristupa prilino razliita, svaki od njih moe se shvatiti kao funkcionalistiki utoliko to na religiju gleda kao na instituciju koja ima ulogu pomagati zajednicama i pojedincima da se reproduciraju.

TO J E R E L I G I J A ?

Pristup obiteljske slinosti

Trei se pristup naziva definicija obiteljske slinosti. Podosta se razlikuje od esencijalistikog naina definiranja religije sukladno kojemu postoje neempirijska, temeljna obiljeja bez kojih neto nije religiozno i funkcionalistikog koji kae da religije pomau u zadovoljavanju ljudskih potreba. Povezan s filozofijom Ludwiga Wittgensteina (1889. 1951.), pristup obiteljske slinosti smatra da nita ne odre uje samo jedna sutina ili funkcija. Tonije, jedino lanovi jedne obitelji u veoj ili manjoj mjeri dijele skup zajednikih osobina, isto kao to pojave koje nazivamo igrama manje ili vie posjeduju niz zajednikih obiljeja. Niti jedno od njih nije

14

Fenomenologija i prouavanje religije

C H R I STO P H E R PA RT R I D G E

kada je pojam religijskih studija postao uobiajen te su osnovani razliiti odsjeci religioznih studija.

Religionsphnomenologie
Fenomenologija se razlikuje od ostalih pristupa izuavanju religije utoliko to nuno ne pokuava razumijevati drutvenu prirodu religije, ne bavi se istraivanjem psiholokih imbenika vezanih uz religiozna uvjerenja niti se posebno bavi povijesnim razvojem religija. Njezin je glavni interes opisne prirode, ona se bavi klasifikacijom religioznih fenomena: predmeta, rituala, uenja, ponaanja i slinog. Pojam Religionsphnomenologie prvi je upotrijebio nizozemski znanstvenik Pierre Daniel Chantepie de la Saussaye (1848. 1920.) u svome djelu Lehrbuch der Religions-geschichte (1887.), u kojem je na jednostavan nain dokumentirao religiozne fenomene. Ovu vrstu fenomenologije mogli bismo opisati kao deskriptivnu, kojoj je cilj jednostavno prikupiti informacije o razliitim religijama i, kao to botaniari klasificiraju biljke, prepoznati raznovrsnosti pojedinih religioznih fenomena. Takva klasifikacija vrsta religioznih fenomena, koja je glavno obiljeje fenomenoloke metode, moe se vidjeti i u djelima suvremenih znanstvenika kao to su Ninian Smart (1927. 2001.) i Mircea Eliade (1907. 1986.). Takve doktrine (svakako u ranijim djelima) imaju tendenciju prikaza religijskih fenomena koji su, da nastavimo s analogijom, umnogome slini botanikome priruniku. Prepoznaju se razliite vrste (via religija, nia religija, proroanska religija, mistina religija itd.) te se kategoriziraju, razmatraju i uspore uju pojedina religiozna vjerovanja i prakse. S napretkom izuavanja religije fenomenologija je postala kompleksna metoda koja zasluuje vie pozornosti od Chantepieva pukog katalogiziranja injenica.

Postoji dugaka povijest prouavanja religija i zainteresiranosti za religije drugih. Unato tomu, akademsko prouavanje religija razmjerno je nova pojava na sveuilitima. Uvelike zahvaljujui impresivnom radu i utjecaju njemakog znanstvenika Friedricha Maxa Mllera (1823. 1900.), prve sveuiline katedre utemeljene su u posljednjoj etvrtini devetnaestog stoljea. Do druge polovice dvadesetog stoljea prouavanje religije postalo je istaknuto i vano polje akademskih istraivanja. U povijesnom razdoblju u kojem je racionalizam prvog dijela stoljea doivio propadanje te je dolo do porasta zanimanja, posebice za nekranske vrste duhovnosti, od 1945. godine poeo se pojavljivati rastui broj akademskih institucija koje nude kolegije i teajeve prouavanja religije. Nadalje, studije provedene u ostalim disciplinama sve su se vie me usobno pribliavale studijama iji su autori bili studenti religije (vidi lanke Antropologija religije, Psihologija religije, Sociologija religije i Kritika teorija i religija). Ti su imbenici, izme u ostalih, omoguili prouavanju religije na sveuilitima Zapada odmak od tradicionalnog poloaja, koji je bio uz bok prouavanju kranske teologije, i to kako bi se takvo prouavanje moglo izgraditi kao neovisna grana istraivanja. Dakle, dok je u prvom dijelu stoljea izuavanje nekranskih vjera bilo organizirano na fakultetima kranske teologije i pouavano kao dio teolokog akademskog stupnja, dogodio se pomak, posebice u kasnim 1960-im i 1970-im

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

15

Taj kasniji interdisciplinarni razvoj, koji je dijelom bio nadahnut filozofijom Edmunda Husserla (1859. 1938.), prepoznao je kako lako prijanja uvjerenja nesvjesno utjeu na neije razmiljanje. Zato su znanstvenici poput Gerardusa van der Leeuwa (1890. 1950.) naglaavali potrebu za fenomenolokom epoch, odnosno kategoriziranjem pitanja o ontolokom ili objektivnom statusu koji religiozne pojave imaju sukladno svjesnosti. Na taj se nain na poetku odlae pitanje o objektivnoj ili neovisnoj istini o Kali, Allahu ili Duhu Svetom. Znanstvenik tei obustavljanju prosu ivanja o vjerovanjima onih koje prouava kako bi stekao veu objektivnost i tonost razumijevanja. Kljuno mjesto u fenomenologiji zauzima i potreba za empatijom (Einfhlung) koja pridonosi razumijevanju religije iznutra. Studenti religije istrauju kako osjetiti nain religioznih vjerovanja tako da prema vjernicima osjeaju empatiju. Zajedno s prekidanjem osuda i empatinosti, fenomenolozi govore o fotografskoj viziji, sposobnosti da promatra vidi iza posebnosti religije te da dosegne njezinu bit i znaenje. Mi esto vidimo samo ono to elimo ili oekujemo da emo vidjeti, a fotografska vizija je sposobnost da se fenomen promatra bez takvih iskrivljenja i ogranienja. Stoga fenomenolozi kasnijeg razdoblja nisu samo katalogizirali injenice religijske povijesti, nego su i uz pomo epoch, empatije i fotografske vizije teili razumijevanju njihova znaenja za vjernika. Iako su fenomenolozi vrlo svjesni injenice da e uvijek postojati raskorak izme u vjernikova i znanstvenikova razumijevanja religioznih injenica, cilj je fenomenologije, koliko je god to mogue, svjedoiti samo onomu to je opaeno. Tei se otklanjanju svega to bi stalo na put neutralnom predstavljanju injenica.

Ideja svetog
Neki su znanstvenici nadili takvo jednostavno predstavljanje injenica i zahtijevali vie. Klasian primjer je Rudolf Otto (1869. 1937.) i njegovo djelo Das Heilige (Ideja svetog, 1917.). On na temelju svojeg prouavanja razliitih religija tvrdi da je svim religijskim izriajima zajedniki nepobitan osjeaj nadnaravnog ili svetog. Naravno, tu se ne mora raditi samo o jednostavnom prikazu injenica povijesti religije, nego i o razvoju pojedinih filozofskih interpretacija tih injenica. Otto tvrdi da je sredinja istina svih religija iskren osjeaj strahopotovanja ili naklonosti vjernika, osjeaj tajanstvenosti nadahnut susretom s boanskim. Otto uspijeva napraviti i vie od pukog izlaganja religijskih injenica. On kree od pretpostavke postojanja svetog na nain da prihvaa istinitost susreta s nadnaravnim. Za neke je znanstvenike, kao to je Ninian Smart, takva pretpostavka izuavanja religije neprihvatljiva. Takvo kompromitiranje objektivnosti, kae Smart, iskrivljuje znanstvenikova istraivanja i otkria. Ono to znanstvenik na taj nain dobije nije nepristran prikaz religijskih injenica, nego osobna teologija religije.

F E N O M E N O LO G I JA I P R O U AVA N J E R E L I G I J E

Neutralnost?
Dok Ottova vrsta fenomenologije jasno prikazuje osnovni nedostatak objektivnosti, u dananje se doba uglavnom prepoznaje da je to problem koji se javlja u prouavanju religije kao takve. Iako bi mnogi znanstvenici koji danas prouavaju religiju eljeli obraniti pojam epoch kao ideal kojem bi pojedinac trebao teiti, postavlja se pitanje je li u tom idealu sadrana odre ena doza naivnosti. Na primjer, sam postupak odabira i izrade tipologija pretpostavlja odre enu razinu tumaenja.

16

Milijuni hodoasnika na svetkovini Maha Kumbh Mela u Allahabadu u Indiji

Davanje prednosti pri odabiru nekih injenica u odnosu na ostale i njihovo predstavljanje zajedno s nekim drugim injenicama kako bi ih se prikazalo kao neku vrstu religije ipak pretpostavlja nekakvu razinu tumaenja. injenice koje smatramo vanima ili nevanima, zanimljivima ili nezanimljivima, oblikovat e neke od naih nazora, bilo da su oni religijski ili ne. Biti ateist ne znai automatski da je znanstvenik objektivniji ili neutralniji. Stoga se vjerovanje u odvojenu objektivnost i tvrdnja da je ona strogo deskriptivna sada smatraju naivnima.

Vano je da, kako se uputamo u izuavanje, prepoznamo i kritiki procijenimo naa vjerovanja, nae pretpostavke, nae predrasude i nain na koji bi oni mogli oblikovati nae razumijevanje religije (vidi lanak Kritika teorija i religija).

Upuene i neupuene osobe

Jo jedno vano pitanje vezano uz suvremeno izuavanje religioznosti jest problem upuenih i neupuenih osoba. U kojoj mjeri nevjernik (neupuena osoba) moe razumijevati

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

17

vjeru na nain na koji to moe vjernik (upuena osoba)? Smatra se da neupuene osobe, jednostavno zato to nisu upuene, nikad ne mogu u potpunosti shvatiti iskustvo upuenih. ak e i ljudi koji iskuse isti doga aj u isto vrijeme (zbog svojih uvjerenja i osobnih iskustava) tumaiti to iskustvo na drugaije naine. Ipak, neki su znanstvenici bili uvjereni da postoji nedvojbena prednost u prouavanju religije izvana koje se ponekad naziva etika perspektiva. Pripadnike religije moe uvjetovati, ili na njih

moe vriti pritisak da prihvate odre eno, a esto i ogranieno shvaanje njihove vjere, dok je neupuena osoba u znanstvenom poloaju u kojem na nju ne utjeu takvi pritisci i uvjetovanje. Nepristranost i nezainteresiranost omoguuju veu objektivnost. Nedvojbeno postoji vrijednost znanstvene odvojenosti od religije. No iako znanstvenik moe bolje poznavati povijest, tekstove, filozofiju, ustrojstvo i drutvene implikacije neke vjere od prosjenog vjernika, a nije iskusio tu vjeru iznutra, sigurno e imati prilino veliku rupu u sreditu svog shvaanja. Zapravo, mnoge e upuene osobe ustrajati na tome da je znanstveno razumsko znanje sporedno u odnosu na znaenje njihove vjere. Dakle, i drugi su spoznali vrijednost prouavanja religije od strane upuenih osoba, ili barem vrsto oslanjanje na stajalita upuenih, koje se ponekad naziva emska perspektiva.

F E N O M E N O LO G I JA I P R O U AVA N J E R E L I G I J E

Oslukivanje i dijalog
Kako bi se uzela u obzir emska perspektiva, zajedno s naglaskom na promatranje sudionika (vidi Antropologiju religije), neki su govorili o razini odjeka u studijama religije. Prelazak praga razine odjeka doga a se kad upuene osobe preispituju tumaenja znanstvenika emska perspektiva pobija etiku interpretaciju. Perspektiva upuene osobe, koja moe biti u sukobu sa znanstvenim interpretacijama, smatra se jednako vanom ili ak i vanijom. Wilfred Cantwell Smith (1916. 2000.) ak je tumaio da niti jedno shvaanje vjere nije vjerodostojno sve dok ga ne prizna upuena osoba. Studije religije se, dakle, provode u kontekstu dijaloga koji ozbiljno shvaa nazore upuenih osoba u svrhu dubljeg razumijevanja pogleda na svijet upuene osobe.

18

S druge strane fenomenologije

U knjizi Beyond phenomenology (S druge strane fenomenologije, 1999.) Gavin Flood prosu uje da ono to je bitno za prouavanje religija nije toliko razlika izme u upuenih i neupuenih osoba, nego izme u kritikog i nekritikog.

Albanski katolici na misi

Flood upotrebljava teorije koje su razvijene u drutvenim znanostima. Pozivajui se na pomak u suvremenoj teoriji razgovora, koja prepoznaje da je cjelokupno znanje svojstveno tradiciji i utemeljeno unutar pojedine kulture (vidi lanak Kritina teorija i religija), Flood najprije objanjava da religije ne treba izdvajati i prouavati odvojeno od povijesnog, politikog, kulturolokog, lingvistikog i socijalnog konteksta. Kao drugo, tvrdi da znanstvenici, na koje utjeu i njihovi osobni koncepti, uvijek unose vlastitu konceptualnu prtljagu u prouavanje religije. Dakle, bilo da se radi o utjecaju koji istraivanja imaju na zajednicu koju se prouava ili da je to zbog predrasuda, predvi anja, instinkata, emocija i osobina znanstvenika koje znaajno utjeu na to istraivanje,

akademsko prouavanje religije nikad ne moe biti neovisno i u potpunosti objektivno. Sukladno tome, Flood se zalae za rigorozan metateoretski diskurs u prouavanju religija. Metateorija je kritika analiza teorije i prakse i cilj joj je razjasniti temeljne pretpostavke svojstvene svakom istraivakom projektu i kritiki se na njih osvrnuti. Prema tome, metateorija je bitna jer ona propituje kontekste istraivanja, prirodu istraivanja i vrste interesa predstavljene u njemu. Metateorija pritom preispituje ideju odvojene objektivnosti u prouavanju religije i stajalite da pojedinac moe biti nezainteresirani promatra koji je sposoban napraviti neutralne opise religijskih fenomena, a da na njih ne utjeu osobne procjene. Dakle, znanstvenici se uvijek trebaju kritiki angairati oko vlastitih pretpostavki, predrasuda i naga anja i uzeti ih u obzir. To znai da biti pripadnik neke vjere ne mora ujedno biti zapreka u prouavanju religije. Netko, na primjer, moe biti kranski teolog i dobar student religije. No za znanstvenike poput Flooda nije vano je li netko vjernik ili nije, nego kritiki angaman oko pretpostavki neke osobe i svjesnost o njima: Vana je kritika, a ne vjera. Bitno je napomenuti da nedavni teoloki rad i filozofija religije, veinom u Francuskoj, vide nove mogunosti za filozofiju religije u okretanju prema fenomenologiji. Veina tog rada nastala je kao odgovor na teoriju filozofa, francuskog idova Emmanuela Levinasa (1906. 1995.). Imena posebno povezana s tom temom su Jean-Luc Marion, Dominique Janicaud, Jean-Luc Chretien, Michel Henry i Alain Badiou. Marion je, na primjer, pisao o fenomenologiji dara u teologiji, Badiou je odgovorio na Levinasovo osporavanje stavljanja naglaska na znaaj drugog, a Chretien je pisao o fenomenologiji molitve.

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

19

Antropologija religije
F I O N A B OW I E

Antropologija pristupa religiji kao vidu kulture. Religiozna vjerovanja i prakse bitni su za nain na koji organiziramo svoje drutvene ivote. Oni oblikuju razumijevanje naeg mjesta u svijetu i odre uju nain na koji se povezujemo jedni s drugima i s ostatkom prirodnog (i nadnaravnog) poretka. Istinitost u odnosu na neistinitost religioznih vjerovanja ili autentinost odnosno moralna vrijednost religijskih praksi esta su tema antropologa iji je glavni zadatak dokumentirati to ljudi rade i misle, a ne odre ivati u to bi oni trebali vjerovati ili kako se trebaju ponaati. Jedno od ranih promatranja u antropologiji religije bavilo se opsegom u kojem religija i socijalna struktura odraavaju jedna drugu. Dvojica su ljudi pruila dokaze o ovoj sluajnosti obrazaca: francuski povjesniar Fustel de Coulanges (1830. 1889.), koji se sluio klasinim izvorima, i kotski biblijski znanstvenik William Robertson Smith (1846. 1894.), koji je studirao semitske religije. Na primjer, nomadska plemena, kao to su beduini, razmiljaju o Bogu u okvirima oca i upotrebljavaju obiteljske i pastoralne prikaze da bi opisali svoj odnos s njime. U opreci s time, staloeno, hijerarhijsko drutvo opisat e Boga kao monarha kojem se odaju poasti, a na prikazima se nalaze sluge i stvari uz pomo kojih se tuje vrhovnog vladara. Ove rane studije utjecale su na francuskog sociologa milea Durkheima (1858. 1917.) ija je knjiga Elementarni oblici religioznog ivota (1912.) postavila temelj kasnijim antropolokim studijama religije.

Durkheim nije htio tvrditi da religija odre uje strukturu drutva. On je objanjavao da je religija projekcija najviih drutvenih vrijednosti i ciljeva. Podruje svetog odvojeno je od svjetovnog i napravljeno da djeluje i prirodno i obvezno. Putem kolektivnih rituala ljudi iznova potvr uju svoje vjerovanje u nadnaravna bia i ujedno jaaju me usobne odnose. Uro eniki nain ivota koji povezuje grupe ljudi s odre enim oblicima animalnog ili nekim drugim vrstama prirodnih fenomena, koji mogu biti ili zabranjene ili propisane vrste ponaanja, mnogi su znanstvenici 19. stoljea smatrali najranijim oblicima religije te je kao takav bio predmet zanimanja Durkheima i antropologa Edwarda Burnetta Tylora (1832. 1917.). On je napravio evolucijski pomak od animizma k politeizmu, a zatim i monoteizmu. Ipak, kako su evolucijski dokazi u osnovi nedokazivi, njegov se kasniji rad nije nadogra ivao samo na te temelje nego i na vie socioloke uvide Durkheima i antropologa kao to su bili Alfred Radcliffe-Brown (1881. 1955.) i sir Edward Evan Evans-Pritchard (1902. 1973.). Evans-Pritchard nastojao je zadrati povijesnu perspektivu svojih prethodnika dok je u isto vrijeme postavljao pitanje naga anja o podrijetlu podataka zasnovanih na opaanjima iz prve ruke i sudjelovanju u ivotima ljudi. Njegovo klasino djelo iz 1937. godine o etnografiji arobnjatva, proricanju i magiji u plemenu Azande u sredinjoj Africi pokazalo je su da vjerovanja koja iz perspektive zapadnjaka izgledaju iracionalno i neznanstveno, kao to je postojanje vjetica i magije, savreno logina poto se shvati apstraktni sustav na kojem se zasniva to drutvo. Dok je Durkheim bio deklarirani ateist, neki od najutjecajnijih antropologa kasnijeg dijela 20. stoljea, ukljuujui Evans-Pritcharda, bili su ili su postali rimokatolici.

Vjera u vrhovnog Boga ili jednog Boga vie nije samo puko filozofsko razmiljanje; ona je velika, praktina ideja.
Maurice Hocart

A N T R O P O LO G I JA R E L I G I J E

20

Mitovi i simboli
DOUGLAS DAVIES

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

Da smo maloprije uli neku dirljivu glazbu, iznenadili bismo se kad bi nas netko pitao je li ta glazba bila tona ili netona. Glazba, mogli bismo odgovoriti, ne moe biti ni tona ni netona. Neprikladno je pitati takvo pitanje. Veina ljudi zna da im se glazba kao takva moe obratiti bez uporabe govora. Kako je s glazbom, tako je i s ljudima. Na pitanje to netko misli ne moe se u potpunosti odgovoriti ako se kae da je on va suprug ili da je ona vaa supruga, i to zato to uvijek postoje neizreene razine intuicije, osjeaja i emocija ugra enih u me uljudske odnose. Na pitanje znaenja mora se uvijek gledati tako da se uzimaju u obzir ove dimenzije kao i one injenine.

Mitovi Mitovi postoje u mnogim oblicima ovisno o kulturi iz koje potjeu. No njihova funkcija je odre ivanje kljunih pitanja i ivotnih vrijednosti dotinog drutva. Oni esto dramatiziraju duboka pitanja ivota i smrti, postanka ovjeanstva i smisla ivota te naina na koji bismo se trebali ponaati kao gra anin ili suprunik, kao Boje stvorenje ili poljoprivrednik itd. Mitovi nisu znanstvene ili socioloke teorije koje se bave tim pitanjima. Oni su rezultat naina na koji je neki narod ili skupina ljudi razmiljala o njima. Njihova je funkcija ne samo navo enje teorije ivota, koju se moe prihvatiti ili ostaviti na volju. Oni slue tome da iznude odaziv ovjeanstva. Mogli bismo govoriti o mitovima kao o mostovima izme u intelekta i emocija, izme u uma i srca, a pritom su poput glazbe. Izraavaju ideju i izazivaju reakciju na nju. Ponekad mitovi tvore opsene nizove, me usobno se isprepliui

i susreui s mnogim vidovima ivota, kao to je to sluaj kod naroda Dogon koji ivi na rijeci Niger u zapadnoj Africi. S druge strane, mogu jednostavno sluiti kao djelomini prikazi problema kao to je mrnja izme u ljudi i zmija ili razlog odre enog oblika planine. Jedan od problema u razumijevanju mitova lei u injenici da su religije Zapada (judaizam, kranstvo i islam) vrlo zainteresirane za povijest. One imaju svoje osnivae i povijest smatraju Bojim djelom. Ovaj snani naglasak stavljen na stvarne doga aje razlikuje se od istonjakog pristupa religiji, koji naglaava svjesnost pojedinca. Hinduizam i budizam imaju drugaiji pristup povijesti, a samim time i znanosti. Na Zapadu je potraga za znanstvenim injenicama poput potrage za povijesnim injenicama, ali oba napora razlikuju se od potrage za religioznim iskustvom dananjice. Na Zapadu su povijest i znanost zaivjele kao okviri unutar kojih se pronalaze i tumae religiozna iskustva, a jedna od posljedica toga je da je s mitova uklonjena njihova mo da pobude odgovore ljudi na religiozne nazore. Uvaeni povjesniar religije Mircea Eliade teio je ponovnom uspostavljanju izgubljenog smisla svetog tako da je pomagao ljudima da shvate pravu prirodu mitova. Svjetovni zapadnjak izgubio je smisao svetog i to pokuava nadoknaditi, kako Eliade tvrdi, uz pomo znanstvene fantastike, knjievnosti nadnaravnog i filmova. Naravno, pojedinac moe imati snaan osjeaj za povijest i ne teei tomu da uniti mitsko cijenjenje ideja i vjerovanja.

Simboli Religiozni simboli pomau vjernicima u razumijevanju njihove vjere na jedinstvene, profinjene naine. Ba kao i mitovi, i oni slue da bi udruili intelekt i emocije za potrebe naukovanja. I simboli integriraju socijalne i osobne dimenzije religije,

omoguujui pojedincima da imaju neka zajednika vjerovanja izraena uz pomo simbola, dok u isto vrijeme imaju slobodu unoenja osobnog znaenja u njih. Cijeli svoj ivot ivimo u svijetu simbola. Svakodnevni osmijesi i drugi izrazi lica, rukovanja i pozdravi, kao i prihvaeniji statusni simboli poput dobrih automobila i velikih kua drugima alju poruke o nama. Da bismo razjasnili znaenje simbola pomoi e ako napravimo razliku izme u termina simbol i znak. U vezi sa znakovima postoji odre ena proizvoljnost, tako da rije stol, koja oznauje komad namjetaja ravne povrine i ima etiri noge moemo bez problema zamijeniti bilo kojim drugim zvukom, tako da ga recimo Englezi zovu table, Nijemci Tisch, a Velani bwrdd. Za razliku od znaka, simbol je prisnije povezan s onime na to se odnosi. Sudjeluje u onome to simbolizira i ne moe se lako zamijeniti s nekim drugim simbolom niti se moe objasniti rijeima i jo uvijek posjedovati istu mo. Na primjer, poljubac je simbol privrenosti i ljubavi i ne samo da oznaava te osjeaje nego ih i prikazuje. U tom smislu simbol je ustvari misao na djelu. Religiozni simboli posjeduju ove ope odrednice, ali esto su ak i moniji jer utjelovljuju i izraavaju najvie ivotne vrijednosti. Isusov kri, svete knjige muslimana ili sikha, sveta krava hinduista ili Budha koji sjedi u tiini svi oni simboliziraju odanost milijuna religioznih ena i mukaraca. U sluaju njihova obeaenja ili napada na njih, dolazi do snane reakcije vjernika koja pokazuje koliko su duboko simboli usa eni u njihov emocionalni ivot. Snaga simbola lei u njihovoj sposobnosti da ujedine vjernike jedne vjere u zajednicu. Ostvaruju arinu toku vjere i akcije dok u isto vrijeme omoguuju stupanj osobnog shvaanja koji s njima moda i ne dijele ljudi izvana.

21

M I TO V I I S I M B O L I

U mnogim je drutvima zajedniki pogled na simbole bitan kao ujedinjujui ivotni princip. Krv, na primjer, moe biti simbol ivota, snage, roditeljstva ili obitelji te srodstva kao takvog. U kranstvu ona predstavlja ivot koji se izlije na samrti, samortvujuu ljubav Krista koji je umro zbog ljudskoga grijeha. Mogue je i da crvena boja poslui kao simbol opasnosti zbog svojeg dubljeg biolokog povezivanja sa ivotom i smrti. Simboli slue kao okidai religiozne predanosti. Oni utjelovljuju uenja

i izraavaju ih na opipljiv nain, tako da u kranstvu sakrament krtenja i Isusova posljednja veera dovode vjernika u praktinu vezu s inae apstraktnim idejama pokajanja i oprosta. Teko da bi ljudi mogli ivjeti bez simbola jer oni uvijek trebaju neto da ih motivira na ivot. To ustvari znai da apstraktne ideje trebaju biti smjetene unutar simbola kako bi pojedinci bili potaknuti ravnati se po njima. Kada do e do pokuaja da se simboli pretvore u puke iskaze istine, moe lako doi do nestajanja tog vanog okidaa.

Dekorativno odjeven plesa izvodi Ramayanu, hinduistiki ep u kojem su bogovi u sreditu pozornosti i ive me u ljudima. Mitovi i simboli zauzimaju vanije mjesto u religijama Istoka nego Zapada.

22

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

Pripadnik naroda Kogi iz Kolumbije svira frulu. Kogiji su zadrali teokratsko ure enje drutva koje predvode vjerski vo e zvani mane.

ovjek je ivotinja zarobljena u mreama znaenja koje je sam ispleo. Smatram da je kultura ta mrea.
Clifford Geertz

To se odnosi na Mary Douglas (1921. 2007.) i Victora Turnera (1920. 1983.) koji su bili posebno zainteresirani za simbolike aspekte religije. Na njih nisu utjecali samo Durkheim i Evans-Pritchard, nego u veoj mjeri i Durkheimovi nadareni uenici Marcel Mauss (1872. 1950.) i Henri Hubert (1864. 1925.). Oni su pisali o obrednim razmjenama, rtvovanju i magiji. U svojoj utjecajnoj zbirci eseja Purity and Danger (ednost i opasnost, 1966.) Douglas razmatra naine na koje se ljudsko tijelo upotrebljava kao simbol sustava u kojem se nalaze ifrirana znaenja. Na tijelo se gleda kao na mikrokozmos sila i opasnosti pripisivanih drutvu u cjelini. Dakle, skupina koja se brine za ouvanje drutvenih granica, poput lanova brahmanske kaste u Indiji, poklanja veliku pozornost pojmovima istoe i oneienja koji utjeu na tijelo pojedinca. U prouavanju pravila istoe Douglas se prvenstveno bavi sustavima klasifikacije. Na primjer, u svojoj studiji idovskih pravila istoe u treoj knjizi Mojsijevoj, Douglas objanjava da prehrambena pravila nisu rezultat medicinskog ili higijenskog povoda ve su u skladu sa sustavom klasifikacije koji ivotinje dijeli na iste i neiste vrste u skladu s injenicom podudaraju li se ili ne s odre enim pravilima (poput, recimo, jesu li papkari i preivaju li) ili su anomalne i time neiste i zabranjene. Kao i Robertson Smith, i Douglas je opazila da neki rituali zadravaju svoju formu kroz mnoge generacije bez obzira na promjene u njihovu tumaenju, a to je znaenje ouvano u samoj formi, ba kao i objanjenja za odre enu ritualnu radnju.

U djelu Mary Douglas vidimo plodonosnu kombinaciju socioloke i simbolistike tradicije durkheimovaca i strukturalizma Claudea Lvi-Straussa (ro . 1908.). Lvi-Strauss proveo je terenski rad u amazonskom dijelu Brazila, no on je bio vrlo utjecajan kao teoretiar koji razmatra ne samo znaenje ili semantiku drutvenog ustrojstva nego i njegovu sintaksu ili formalne aspekte. U svoja etiri sveska studije mitologije (1970. 1981.) trudi se predoiti univerzalnost odre enih kulturnih tema. esto ih naziva binarnim opozicijama, kao to je, na primjer, transformacija hrane iz sirove u kuhanu ili opozicija izme u kulture i prirode. Strukturalizam Lvi-Straussa osvre se na ruski formalizam i lingvistiku vicarca Ferdinanda de Saussurea (1857. 1913.) te istie recentnije psihoanalitike studije religije. Oba osvrta prije se mogu smatrati predstavnicima znanstvene nego humanistike tradicije. Sa strane simbolizma i onog koji objanjava, Victor Turner autor je niza senzibilnih, podrobnih studija rituala i simbola koje se koncentriraju na procesijsku prirodu rituala i njihovih teatralnih, dramatinih aspekata utemeljenih na opsenom terenskom radu me u zambijskim narodom Ndembu provedenom 1950-ih godina. Clifford Geertz (1926. 2006.) u istoj se mjeri bavi znaenjem i tumaenjem, a u skladu s njemako-amerikom tradicijom on se vie osvre na kulturu nego na drutveno ustrojstvo. Za Geertza je religija ona bit koja daje smisao ljudskome drutvu, a religiozni simboli kodificiraju stavove ili doivljaj svijeta. Njihova snaga lei u njihovoj sposobnosti da odraavaju i oblikuju drutvo.

23

Sociologija religije
M A LCO L M H A M I LTO N

Korijeni u osobnim potrebama

Teoretski pristupi sociologiji religije mogu se korisno, iako pomalo ugrubo, podijeliti na one koji shvaaju da korijeni religije lee u individualnim potrebama i sklonostima i na one koji uoavaju da se ti korijeni nalaze u drutvenim procesima i proizlaze iz karakteristika drutva i drutvenih skupina. Potonje mogu biti dodatno podijeljene na one koji naglaavaju kognitivne procese, to bi bio intelektualizam, i na one koji naglaavaju razliite osjeaje i emocije, to je emocionalizam. U 19. stoljeu teoretiari intelektualizma, kao to su bili Auguste Comte (1798. 1857.), Edward Burnett Tylor (1832. 1917.), James G. Frazer (1854. 1941.) i Herbert Spencer (1820. 1903.), u osnovi su tumaili religijsko vjerovanje kao pokuaje koji su nastali prije pojave znanosti s ciljem razumijevanja svijeta i ljudskog iskustva, a u sve veoj mjeri ih je trebalo zamijeniti pouzdano znanstveno znanje. U budunosti nije trebalo biti mjesta za religiju te je ona trebala biti u potpunosti svjetovna. Teoretiari emocionalizma, kao to su bili Robert Ranulph Marett (1866. 1943.), Bronislaw Malinowski (1884. 1942.) i Sigmund Freud (1856. 1939.) smatrali su da religije proizlaze iz osjeaja poput straha, nesigurnosti, podvojenosti i strahopotovanja. One nisu pokuaji da se objasni i shvati nego da se izi e na kraj s intenzivnim emocionalnim iskustvom.

Socioloko prouavanje religije vue korijene iz prosvjetiteljstva 17. i 18. stoljea, koje je teilo ne samo propitivanju religijskih vjerovanja nego i razumijevanju religije kao prirodnog fenomena, proizvoda ljudi, prije nego kao rezultata Bojeg otkrivenja ili otkrivene istine. Dok je suvremena sociologija religije uvelike napustila neskriveno kritian stav ranih teoretskih pristupa religijskih potraga za istinom, disciplina zadrava kljuni princip da razumijevanje religije mora priznati da je, barem donekle, drutvena tvorevina te da su tekovine drutva bitno upletene u nastanak, razvoj i razumijevanje religijskih vjerovanja i praksi.

SO C I O LO G I JA R E L I G I J E

Metodoloki agnosticizam
Dok neki sociolozi smatraju neka religijska vjerovanja lanima, a priznanje toga kljunim za njihovo socioloko razumijevanje, dominantno mjesto u sociologiji religije danas zauzima metodoloki agnosticizam. Ta metoda navodi da nije ni mogue ni nuno odluiti jesu li vjerovanja tona ili netona kako bi ih se socioloki prouavalo. Teologija i filozofija, a ne sociologija, raspravljaju o pitanjima religijske istine. Uvjeti koji promiu prihvaanje ili odbacivanje religijskih vjerovanja i praksi, ali i upravljaju njihovim irenjem, i utjecaj koji imaju na ponaanje i drutvo, mogu se prouavati bez prethodne odluke o njihovoj istinitosti ili lanosti.

Korijeni u drutvenim procesima

Najutjecajniji socioloki pristupi koji uzimaju u obzir da korijeni religije lee u drutvu i drutvenim procesima, a ne u individualnom, oni su Karla Marxa i milea Durkheima. Za Marxa je religija bila oblik ideologije koji su podravali vladajui slojevi kako bi mogli kontrolirati mase, a u isto je vrijeme bila izraz protesta protiv takvog ugnjetavanja. Marx je govorio: Uzdah potlaenog stvorenja.

24

Utjecajni sociolog Karl Marx

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

Religija je uzdah potlaenog stvorenja i opijum za narod.

Karl Marx

Ipak, kao protest nije mijenjala nita nego je samo promicala rezignaciju i obeavala rjeavanje problema u ivotu poslije smrti. Religija je opijum za narod u smislu da otupljuje bol potlaenih i na taj nain spreava njihovu pobunu. Dakle, potlaeni se okreu religiji koja im pomae da se provuku kroz ivot, a vladajui slojevi je promiu kako bi ih drali u aci. Ona e jednostavno nestati kada nestanu i drutveni razlozi koji je uzrokuju. Durkheim je smatrao religiju prijeko potrebnom, povezujuom drutvenom silom koja ispunjava osnovne funkcije u drutvu. Bila je izraz ljudskog podre ivanja, i to ne vladajuem sloju kako je tvrdio Marx, nego zahtjevima samog drutva i drutvenim pritiscima koji nadilaze osobne sklonosti. U svojem slavnom djelu Elementarni oblici religioznog ivota (1912.) tvrdio je: Religija je drutvo koje oboava samo sebe. Bog moda i ne postoji, ali drutvo da. Smo drutvo vri pritisak na pojedinca da se prilagodi, a ne Bog. Pojedinci koji ne razumiju prirodu drutva i drutvenih skupina upotrebljavaju jezik religije kako bi objasnili drutvene sile koje doivljavaju. Iako ljudi krivo tumae drutvene sile kao religiozne sile, ono to doivljavaju je stvarno. tovie, za Durkheima religija ima pozitivnu ulogu utoliko to povezuje drutvo u moralnu zajednicu.

sociologiji religije. Dio njegova opusa jedna je od najpoznatijih rasprava u poddisciplini Protestantska etika i duh kapitalizma (1904. 1905.) i tri velike studije o svijetu religija. Weberov pristup religiji bio je pretea onoga to je poslije postalo poznato kao teorija znaenja, koja naglaava nain na koji religija daje znaenje ljudskom ivotu i drutvu unato vidljive proizvoljne patnje i nepravde. Religija nudi objanjenje i razlog dobre i loe sree smjetajui ih u okvire vee slike stvarnosti koja moe sezati i izvan svijeta svakodnevne trenutane percepcije. Na taj nain ona pomae pronai smisao u neemu to uvijek prijeti biti besmisleno, tako da su oni koji nezaslueno pate u ovom ivotu moda to zasluili u prethodnom ili e tek zasluiti svoje nagrade u sljedeem ivotu ili na nebu. Onima koji uspijevaju zahvaljujui pokvarenosti, na kraju e biti su eno i bit e primjereno kanjeni.

Teorija racionalnog izbora

Najnoviji opi teoretski pristup sociologiji religije, koji sjedinjuje mnoge ranije uvide, teorija je racionalnog izbora. Oslanjajui se na ekonomsku teoriju odnosi se prema religiji kao prema suparnikim proizvodima ponu enima na tritu, i to od strane vo a i religioznih organizacija, koje se uspore uje s komercijalnim tvrtkama. Nude se potroaima koji biraju ono to najvie odgovara njihovim potrebama, ono to je najvjerodostojnije i slino. Ovaj pristup obeava pribavljanje mnogih uvida. Ipak, otro ga kritiziraju oni koji sumnjaju da se na religiju moe gledati kao na neto izabrano na isti nain kao i kad se bira proizvo ae automobila ili sapuna. Ti kritiari smatraju je neime uz iju pomo se ljudi socijaliziraju i to oblikuje vaan dio njihova identiteta koji se ne moe jednostavno ukinuti ili promijeniti.

Max Weber i teorija znaenja

Na kasnije teoretske pristupe sociologije religije uvelike su utjecala prethodno spomenuta djela. Ti pristupi teili su sintetizirati uvide ranijih teorija u razliitije pristupe u kojima se isprepliu razliite struje intelektualnih, emocionalnih i drutvenih imbenika. Istaknut primjer je djelo Maxa Webera (1864. 1920.), koji je do dananjeg dana vjerojatno najvie pridonio

25

Nadalje, ako su religijska vjerovanja stvar sklonosti i pogodnosti, zato sljedbenici prihvaaju neugodne zahtjeve i ogranienja koja obino nameu te prijetnju od kazni ako se odbiju pokoriti?

Sekularizacija i novi pokreti

Tijekom mnogih desetljea sociologija religije bila je smatrana beznaajnom granom sociologije. Tijekom posljednjih nekoliko godina situacija se promijenila, posebno u SAD-u. Samostalnim empirijskim istraivanjem dominirale su dvije sfere: sekularizacija i religiozne sekte, kultovi i pokreti. Naveliko se pretpostavljalo da dolazi do odbacivanja religije u modernim industrijskim drutvima te da ona gubi svoj drutveni znaaj to je postavka sekularizacije. Nju su preispitivali mnogi, posebno teoretiari racionalnog izbora, i ustanovili da je nedostatna. Rezultat je bila opsena rasprava. Sada je nadmono miljenje, iako ne i neosporavano, da je teza sekularizacije bila mit. Kljuna za ovu raspravu je tvrdnja da, dok religija u svojim tradicionalnim oblicima moda propada u nekim suvremenim, zapadnim drutvima, to nije sluaj u svima od njih. SAD je tu znaajna iznimka. Stalno se pojavljuju novi oblici religioznosti kako bi zadovoljili priro ene duhovne potrebe. Neki novi oblici jasne su religiozne prirode.

Ostali, kako se tvrdi, nisu ba nalik tradicionalnoj religiji. Njihovi su sastavni dijelovi alternativni i dopunski oblici lijeenja, psihoterapije, tehnike razvoja ljudskog potencijala, ozbiljna ekologija, holistika duhovnost, New Age, kult slavnih linosti, nacionalistiki pokreti pa ak i sport. Mogunost smatranja takvih stvari oblicima religije ovisi o tome kako definiramo religiju, oko ega se mnogi spore. Drugi kljuan element u raspravi o sekularizaciji sve je vei broj razliitih sekti i kultova, novih vjerskih pokreta koji su se u velikoj mjeri pojavili nakon 1960-ih i 1970-ih godina. Teoretiarima antisekularizacije (ili sakralizacije) ovaj procvat nove religioznosti odobrava nepodravanje teze, dok za teoretiare sekularizacije takvi pokreti ne podravaju izlike za propadanje matinih crkava i vjera. Koji god da je njihov znaaj za tezu sekularizacije, novi vjerski pokreti, ali i sekte i kultovi openito, zadivili su sociologe ije opsene studije o njima formiraju velik dio ove teme. Pridavanje velikog znaaja novim vjerskim pokretima u posljednje je vrijeme uravnoteeno istraivanjima glavnih religijskih crkava i zajednica te studija religioznog ivota etnikih manjina i iseljenikih zajednica me u kojima je religija posebno bitna te je vaan element identiteta. Takve studije, pridruene interesu za nove oblike religije i kvazireligije, ine suvremenu sociologiju religije raznovrsnijom i promjenjivijom nego ikad prije.

SO C I O LO G I JA R E L I G I J E

26

Psihologija religije
F R A S E R WAT T S

Tri kljune osobe dominiraju psihologijom religije, koju smo naslijedili iz razdoblja prije dva svjetska rata. To su William James, Sigmund Freud i C. G. Jung.

William James (1842. 1910.)

Neosporno remek-djelo ranog razdoblja psihologije religije klasik je Raznolikosti religioznog iskustva, koji je krajem 19. stoljea napisao William James. James je sastavio zanimljiv pregled osobnih izvjea o vjerskim iskustvima te ih ugradio u bogat, vjet okvir analitike obrade. Smatrao je da je vjersko iskustvo osobne prirode i temelj na kojem se izgra uju vjersko uenje i crkveni ivot. Ipak, njegovi su kritiari otpoetka tvrdili da se vjersko iskustvo ustvari tumai unutar okvira naslije enog vjerskog uenja te da ga oblikuje ivot institucije. James se nadao da e postaviti religiju na znanstveni temelj uz pomo znanstvenog istraivanja vjerskog iskustva, iako nije bio kadar uvjerljivo dokazati njegovo doslovno prihvaanje. Usprkos ovim pitanjima, ak niti njegovi kritiari nisu sumnjali u kvalitetu njegova rada. I danas se o njemu raspravlja jednako estoko kao i kada je napisan.
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

Vjerske ideje ... su iluzije, ostvarenje najstarijih, najjaih i najnunijih elja ovjeanstva.
Sigmund Freud

to su mu govorili njegovi pacijenti tijekom psihoanalize, iako je prijavio samo jedan sluaj u kojem je religija igrala kljunu ulogu. Bio je to takozvani ovjek-vuk u kojem su se ispreplitale religija i opsjednutost. To je Freuda dovelo do zakljuka da je religija univerzalni oblik opsesivne neuroze. Zapravo se Freudova psihologija religije uope nije temeljila na podacima. Bila je mjeavina ope teorije psihoanalize i njegova osobnog neprijateljstva prema religiji. O religiji je napisao nekoliko knjiga, a u svakoj od njih zastupa drugaiji pristup. Najjasnija je Budunost jedne iluzije, u kojoj tvrdi da je religija samo iluzija, to je za njega bio izraz koji je oznaivao ispunjenje elja. Freudovi nasljednici tvrdili su da je ono to je on nazivao iluzijom, ukljuujui i religiju, ustvari mnogo vrednije ljudima nego to to on tvrdi, utoliko to im pomae da se prilagode ivotu.

C. G. Jung (1875. 1961.)

Freudov pristup religiji u izmijenjenom je obliku nastavio Carl Gustav Jung. I dok je Freud bio otar kritiar religije, Jung joj je bio naklonjen. Ipak, njegov je pristup religiji bio u tolikoj mjeri osebujan da su mnogi u njemu pronali neugodnog prijatelja. Jung je napravio razliku izme u ega, kao sredita svjesnog ivota, i sebstva, cjelokupne osobnosti kojom ljudi potencijalno mogu postati. Za Junga je sebstvo odraz Boga u ljudskoj psihi, a proces individualizacije (dakle, proces preobrazbe od egocentrinog ka samocentrinom ivotu) na neki je nain podudaran vjerskom spasenju. Jung je izbjegavao pitanje postojanja Boga iza psihe i obiavao je govoriti da to nije pitanje za njega kao psihologa. Jung je vie vanosti pridavao znaaju kranskog uenja nego ostali psiholozi te je, na primjer, pisao dugake eseje o Svetoj misi i Svetom Trojstvu.

Sigmund Freud, iji je utjecaj na psihologiju i religiju neosporan

Sigmund Freud (1856. 1939.)

Jo jedna vana linost u razvoju psihologije religije bio je Sigmund Freud, iako se njegov pristup uvelike razlikovao od Jamesova. Freud je gradio svoje ope teorije na onome

27

Mladi vjernici mole se tijekom mise u crkvi The Hiding Place u gradu Chittenangu, New York, SAD.

P S I H O LO G I JA R E L I G I J E

Psihologija religije danas

Psihologija religije bila se prilino pritajila sredinom 20. stoljea, ali u posljednjih se nekoliko desetljea poela buditi. Postala je izriito znanstvenom disciplinom, a danas se u veini psiholokih istraivanja o religiji koriste kvantitativne metode. Trenutano ne postoje velike psiholoke teorije o religiji, no dolo je do vanih uvida o razliitim konkretnim vidovima religije. Sljedei primjeri doaravaju aktualni rad.
G

Individualne razlike Jedna korisna razlika bila je izme u intrinzinih religioznih ljudi (oni za koje je religija kljuna motivacija u ivotu) i ekstrinzinih religioznih ljudi (oni za koje je religija jedna od ivotnih potreba). Intrinziari i ekstrinziari uvelike se razlikuju jedni od drugih. Na primjer, intrinzino religiozni ljudi nemaju toliko drutvenih predrasuda od nereligioznih ljudi, dok ih ekstrinzino religiozni ljudi imaju vie.

Razvoj religija Djeje razumijevanje religije ima predvidljivu putanju i kree se od konkretnog k apstraktnom. Ipak, stjecanje boljeg intelektualnog razumijevanja religije nije nuno popraeno veim duhovnim iskustvom. Ustvari, odrastanjem djece moe doi do nazadovanja u duhovnom iskustvu. Postojali su pokuaji produljivanja razvojnog pristupa religiji u odraslu dob. Primjerice, James Fowler razvio je opu teoriju razvoja vjere. Iako je u njoj prepoznao razliite pristupe vjeri u odraslih, nije razjanjeno idu li vie razine vjere nuno ukorak s prethodnima ni jesu li kao takve nadmone.

Psihiko zdravlje Unato Freudovu nazoru da je religija oblik neuroze, znanstvena istraivanja pokazala su da esto postoji pozitivan odnos izme u religije i zdravlja, posebno psihikog. Vrlo je vjerojatno da religija zapravo pomae u poboljavanju psihikog zdravlja ljudi, iako je to teko dokazati na uvjerljiv nain.

28

Religija vjerojatno pomae postavljanjem okvira znaenja i zajednice koja prua podrku. Oboje ljudima omoguuje da se bolje nose sa stresnim iskustvima. Konzervativno i karizmatino kranstvo Pokazano je veliko zanimanje za religijski fundamentalizam i karizmatinu religiju. Kljuna odlika fundamentalizma je crno-bijeli nain razmiljanja koji podrava snano ravanje na istinu i la te na upuene i neupuene osobe. Fenomen karizmatinosti, koji je zainteresirao mnoge znanstvenike, govorenje je razliitim jezicima. Malo je vjerojatno da je taj jezik stvaran, vjerojatno je oblik ekstatinog iskaza. Jedan od istraivakih pravaca istraivao je drutvenu pozadinu u kojoj ljudi poinju govoriti razliitim jezicima. Drugi se pravac bavio neuobiajenim stanjem svijesti u kojem ljudi gube kontrolu nad proizvoljnou svojega govora. Iako psihologija openito religiju razmatra na znanstven, samostalan nain, postoje i druge dodirne toke. Jedna je ukljuenje psiholokih metoda u pastoralnu brigu kranske Crkve. S time je zapoeo Freudov prijatelj, luteranski sveenik Oskar Pfister (1873. 1956.). Druga je dijalog izme u religijskih i psiholokih pogleda na svijet, to je gledite openitijeg dijaloga izme u znanosti i religije. Neki psiholozi smatraju da ljudi nisu nita osim proizvoda njihove evolucije ili ivanih sustava, dok religija i vjera naglaavaju njihov znaaj u Bojem planu.
G

Kritika teorija i religija

J E R E M Y C A R R ET T E

Nae poznavanje religije uvijek je politiki oblikovano i nikad nije bezazlena ili neutralna aktivnost. Poznavanje religije uvijek se moe preispitivati, a znanstvenici koji se bave njezinim prouavanjem otkrivaju da su religija i razgovori o njoj povezani s pitanjem moi. Kritika teorija preispituje razumijevanje religije i otkriva drutvenu i politiku prirodu takvih ideja.

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

Definicija kritike teorije

Kritika teorija proizlazi iz dugake tradicije zapadnjakog naina razmiljanja koji propituje istinu i tonost znanja. U prvi plan stavlja tri velika majstora sumnje: Karla Marxa (1818. 1883.), Friedricha Nietzschea (1844. 1900.) i Sigmunda Freuda (1856. 1939.). Drei se Marxa, kritika teorija prepoznaje da je sve znanje povezano s ekonomskom i politikom ideologijom, slijedei razmiljanja Nietzschea ona shvaa da je sve znanje povezano sa eljom za moi, a razumijevajui Freuda shvaa da je sve znanje povezano sa stvarima koje su izvan nae svjesnosti (nesvjesno). Ideje ovih velikih mislilaca utjecale su na djelo kritike teorije te su prenesene u nju. Poeli su preispitivati nazor da je znanje neutralno i racionalno. Postoje dva kljuna shvaanja kritike teorije; stroga definicija i blaga definicija. Potonja je povezana s Frankfurtskom kolom kritike teorije, vanom skupinom njemakih intelektualaca koji su pokuali vidjeti drutvo sukladno idejama Marxa i Freuda.

29

Me u njima su bili Theodor Adorno (1903. 1969.) i Max Horkheimer (1895. 1973.). Oni su zajedniki objavili Dijalektiku prosvjetljenja, poticajno djelo u kojem su dovodili u pitanje zapadnjako racionalno razmiljanje nakon prosvjetiteljstva. to su rekli o potencijalu ljudskog znanja koje je dovelo do njemake nacistike ideologije i strahota holokausta? Smatralo se da se kultura oblikuje pod utjecajem propagandne manipulacije. Blaga definicija sadrava vie kritikih teorija koje su veinom nastale u Francuskoj nakon studentskih nemira u Parizu 1968. godine. Taj je datum prekretnica u modernoj povijesti zapadnog intelektualizma zato to, izme u ostalog, odraava pomak u razmiljanju o moi drave i kontroli ideja. To je stvar koja pribliava pitanje moi i politike pitanju znanja i istine.

Poststrukturalizam
Kritiki nain razmiljanja koji se pojavio u Francuskoj 1968. godine poznat je kao poststrukturalizam jer se pojavio poslije intelektualnog pokreta poznatog kao strukturalizam. Strukturalizam je smatrao da pojedinac moe prepoznati odre eni broj zadanih struktura mitova, jezika i svijeta. Poststrukturalisti su tvrdili da te strukture nisu zadane u strukturi svijeta nego su ih stvorila razliita drutva u razliitim povijesnim razdobljima i kulturama. Michel Foucault (1926. 1984.) prouavao je povijesnu prirodu ideja pokazujui da su naini na koje razmiljamo o svijetu povezani s politikim institucijama i reimima na vlasti. Jacques Derrida (1930. 2004.) pokazao je da nai naini prikazivanja svijeta kroz tekst sadravaju skrivena proturjeja i napetosti jer je jezik

Francuski studenti bacaju kamenje na policiju u neredima 1968. zapoinjui neto to je preraslo u dravni protest.

KRITIKA TEORIJA I RELIGIJA

30

nestabilan i izgra uje se na dokazivanju autoriteta, a ne istine. Ta je nestabilnost jezika poput otkria da znaenje rijei u rjeniku jednostavno znai druge rijei (a ne neto to je sigurno i nepromjenjivo u svijetu) i da su znaenja jednostavno utvr ena ili dogovorena (dakle, nisu cijelo vrijeme na vrstim temeljima). Ta dva utjecajna mislioca dovela su znanje u pitanje i omoguila znanstvenicima koji se bave prouavanjem religije da otkriju kako neto to jest ili nije klasificirano kao religija moe pomoi odre enim skupinama ljudi unutar drutva. Kritika teorija stoga nije apstraktan i odvojen nain razmiljanja ve aktivna etika odgovornost za svijet i na nain razmiljanja o njemu. Ona razotkriva vezu izme u ideja i politikih postupaka.

Religija je politika sila.

Michel Foucault

Kraj fenomenologije
Prije nastanka kritike teorije, studije religije esto su se sastojale od zastupanja drugaijih religijskih tradicija i njihova razumijevanja s obzirom na njihove rituale, vjerovanja i prakse. To je poznato kao fenomenologija religije i jo je uvijek uvjerljivo nadmona u kolskim i sveuilinim studijskim programima. Takav pristup predvi a da je znanje neutralno te da se razliite teme mogu predoiti bez previe potekoa. Mnogi su znanstvenici pretpostavljali i da pojedincu ne treba teorija ili teoretsko gledite (nain razumijevanja znanja i svijeta) da bi zastupali religijsku tradiciju ili skup ideja. Postojala je pretpostavka da jezik neutralno predstavlja vanjski svijet u skladu s izravnim podudaranjem izme u predstavljenog subjekta (rijei) i objekta vanjskog svijeta (stvari), u ovom sluaju vjerskih stvari. Ipak, znanje i kategorije upotrebljavani

za prikazivanje svijeta i religije sada se smatraju nositeljima skrivenih pretpostavki, i to s implikacijama koje se odnose na spol, drutvo, politiku, kolonijalnu povijest, rasu i etniku pripadnost. Danas se na sve znanje gleda kao da izraava odre enu toku gledita ili predrasuda o svijetu. Stvaranje i prikupljanje znanja nikad nije neutralno. Dakle, nakon kritike teorije nema neutralnog upoznavanja s religijskim idejama. Kritika teorija nain je razmiljanja o tome kako nae dominantne predodbe o religiji postaju dominantnima ili prevladavajuima. Ona nastoji prepoznati skrivena miljenja unutar naeg znanja i priznaje da sve ideje o religiji zastupaju teoretsko gledite o znanju, ak i ako je ono pobijeno ili nije oito. Kritika teorija nain je istraivanja religije uz pomo grupe kritikih pitanja o svijetu i idejama vezanim uz njega. Nije ograniena studijama religije, no odnosi se na sve naine razmiljanja o svijetu. ak preispituje i granicu izme u razliitih disciplina znanja. Kritika teorija nije poddisciplina vjerskih studija, kao to su to sociologija, antropologija ili psihologija religije. Ona se protivi svim trima podrujima i preispituje sve vrste znanja. Kritika teorija ispituje samu ideju religije kao zapadnjaku, pa ak i kransku kategoriju koja smatra da je vjerovanje vanije od naina na koji ljudi ive, to se naposljetku koristi kako bi se naga alo o tome u to vjeruju ljudi izvan kranstva. To se smatra izobliavanjem drugih kultura. Kako bi ispravila takvo gledite, kritika teorija razmatra tradicije i kulture izvan predrasuda takve ideje, koja pretpostavlja da postoji neto posebno i prepoznatljivo to moemo nazivati religijom ili religijskim. Na primjer, znanstvenici preispituju tumaenje drugih kultura kranskih

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

31

misionara te ispituju je li hinduizam religija ili kultura jugoistone Azije. Prema tome bismo ak mogli preispitivati je li zapadni kapitalizam kultura ili religija. Kritika teorija pridaje pozornost nainu na koji je znanje povezano s politikim idejama i preispituje dominaciju zapadnjakih ideja (posebno europskih i amerikih) nad razliitim nainima vi enja svijeta u ostalim kulturama i povijesnim razdobljima. Ona istrauje nain na koji ideje nadmono vladaju svijetom i istinu koju ljudi posjeduju o tom svijetu.

Religija, mo i kultura
Kritika teorija pokazuje nam da su naini na koje razmiljamo o religiji povezani s pitanjima o moi. Religijske studije sada se bave istraivanjem kako je povijest, zajedno sa zlouporabljenim kolonijalizmom, utjecala na nastanak religije kao ideje, kako dravna vlast, politiki reimi i globalizirani svijet kapitalizma utjeu na taj proces i kako masovni mediji preinauju ono to smatramo religijom te razotkriva one aktivnosti i skupine koje unutar drutva nisu prepoznate kao vjerske. Kritika teorija otkriva zloupotrebu vlasti kroz povijest i ispituje tko ima koristi od razmiljanja o svijetu na odre eni nain. Prepoznaje one koji su marginalizirani i ne mogu se zauzeti za sebe. Razmatrajui rasu, spol, seksualnost i ekonomsko bogatstvo moemo vidjeti kako esto ideje o religiji podravaju one koji su na vlasti, a obino je to vladajua, obrazovana elita bijelih

zapadnjaka. Razmiljanje i pisanje o idejama iz poloaja izrabljivanih drastino mijenja temu i povijesne zapise. Takav postupak preispituje priu o kranskoj povijesti od njezinih romansko-europskih polarizacija te je istrauje kroz njezinu afriku, a posebno etiopsku tradiciju i istie znaaj Augustina kao Afrikanca. Istrauje sudjelovanje budistikih redovnika u politikom aktivizmu i otkriva kako zapadnjaki mediji izobliuju razumijevanje islama. Kritika teorija tako er prepoznaje naine ivota izvan glavnih tradicija i istrauje uro enike ili lokalne tradicije diljem svijeta, koje su potisnuli multinacionalni poslovni interesi za naftu i teritorij. Kritika teorija preispituje granicu izme u religije i kulture i tvrdi da je za razumijevanje vanije ono to ljudi rade od onoga u to vjeruju. Razlikovanje vjerskog i sekularnog smatra se ideolokim ili politikim alatom. Sukladno ovom nazoru, kategorija religije moe se primijeniti na sve kulturne aktivnosti, kao to su nogomet, kupnja, moda, izlasci u klubove i film. Povijesni korijeni drutvenih institucija, kao to su vlada, kole, bolnice i pravosu e, prikazani su kao nositelji ideja koje se mogu smatrati vjerskima, ak i ako one nisu transparentne. Kritika teorija radikalno mijenja razumijevanje religije i pokazuje vanost koju ta ideja ima za svjetsku povijest. Nakon kritike teorije, prouavanje religije postaje politika aktivnost, iskaz naina na koji mone organizacije u razliitim dijelovima svijeta oblikuju nain na koji mi razumijemo i klasificiramo svijet.

KRITIKA TEORIJA I RELIGIJA

32

Rituali i njihovo provo enje

F I O N A B OW I E

rituale sukladno onome to se njima postie. Na primjer, Catherine Bell (ro . 1953.) razlikuje:
G

Ritual iscjeljivanja u Beninu

Ritual je ustaljena, formalna, simbolina radnja. Na vjerski ritual obino se gleda kao na neto to upuuje na boanska, ili transcendentna, bia ili moda na pretke, koje sudionici zazivaju, mole za naklonost, hrane putem prinoenja rtava, oboavaju ili komuniciraju s njima na neke druge naine. Rituali pokuavaju odrediti kljune dvojbe ljudskog postojanja i nositi se s njima, a neke od njh su: trajnost i stabilnost, rast i plodnost, smrtnost i besmrtnost ili transcendencija. Stvarajui divljeg ratnika ili poslunu enu, vjernog slugu ili bahatog tiranina, oni imaju potencijal preobrazbe ljudi i okolnosti. Vieznanost ritualnih simbola i prizivanje nadnaravnih moi uveava i prikriva ljudske potrebe i emocije. Poto se rituali ponekad provode u zastraujuim okolnostima, kao na primjer u nekim ritualima inicijacije, poruke koje oni nose djeluju na psiholoko-biolokoj razini koja ukljuuje, ali u isto vrijeme i nadilazi, racionalni um. Tijekom rituala vjeto se rukuje simbolima i svetim objektima kako bi se obogatila njihova izvedba i prenijele ideoloke poruke povezane sa sutinom pojedinca, drutva i svemira. Rituali su ugra eni u temelje ljudske kulture i mogu se upotrijebiti u svrhu kontrole, podre ivanja, stabiliziranja, pobu ivanja ili teroriziranja pojedinaca i skupina. Njihovo prouavanje daje nam klju za razumijevanje i tumaenje kulture. Antropolozi i znanstvenici koji se bave prouavanjem religije ponekad gledaju na

obrede prijelaza ili rituale ivotne krize G kalendarske rituale i komemoracijske obrede G obrede razmjene ili komunikacije G obrede alosti G obrede slavlja, posta, svetkovina G politike rituale Drugi pristup je usmjeravanje panje na njihovu objasnidbenu vrijednost. Mircea Eliade (1907. 1986.) zainteresiran je za rituale kao za neto ime se iznova donose zakoni prvobitnog kozmogonskog mita, s time da stalno u sadanjost unose elemente prolosti. Robin Horton naglaava stvarnost religijskih vjerovanja koja se nalaze iza ritualnih obreda. Koristei kao primjer narod Kalabari iz Nigerije, on ustraje na tvrdnji da religiozni rituali imaju mo ganuti i preobraziti sudionike jer rituali izraavaju vjerovanja koja imaju znaenje i suvislost za njihove sljedbenike. Ugledajui se na Durkheima (1858. 1917.) drugi znanstvenici tvrde da su rituali uinkoviti jer izraavaju stav o drutvenom fenomenu. Maurice Bloch je, piui o ritualima obrezanja na Madagaskaru, iznio zanimljivo opaanje u kojem kae da poto ritual nije u potpunosti iskaz, a ni djelo, dozvoljava da se njegova poruka istovremeno prenese i prikrije. U nekim sluajevima, ritualni simboli mogu biti puni rezonance. To je demonstrirao Victor Turner (1920. 1983.) na primjeru iscjeljivanja naroda Ndembu iz sredinje Afrike, poglavito u ritualima instalacije i inicijacije. U ostalim sluajevima izvo enje samog rituala moe biti lieno sadraja simbolike koja je zaboravljena tijekom vremena, to Fritz Staal tvrdi za vedske rituale u Indiji. Kljuna linost u prouavanju simbola je Arnold van Gennep (1873. 1957.),

RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

33

koji je prepoznao temeljni obrazac me u velikim brojem rituala. Bilo da prouavamo sezonske svetkovine poput Boia, suncostaja ili etve, ili rituale ivotne krize koji oznauju promjenu u statusu iz jednog ivotnog stadija u drugi, kao to su ro enje, pubertet, brak ili pogrebni rituali, u podlozi svih njih vidimo trostruki uzorak odvajanja, tranzicije i reintegracije. Van Gennep je primijetio i da openito postoji, isto kao i drutveni pomak, fiziki prijelaz u ritual te da je prvo izvo enje rituala obino pomnije provedeno nego u naknadnim prilikama zato to nosi teret promjene statusa. Victor Turner preuzeo je van Gennepov koncept naglaavajui pomak od drutvenog ustrojstva ka sredinjem antistrukturalistikom poloaju, takozvanoj liminalnoj fazi obreda prijelaza. U srednjoj fazi inicijanti esto imaju neke iste karakteristike. Prolaze kroz proces izjednaivanja u kojem mogu biti skinuti ili odjeveni tako da se poniti individualnost, moe ih se skroz oiati ili im pustiti kosu da naraste. Poetnike se esto odvaja od svakodnevnog ivota jer trebaju proi kroz odre ena iskuenja koja ih zbliavaju jedne s drugima i s onima koji su ih inicirali. Turner je skovao pojam communitas kako bi opisao spontanu, trenutanu i konkretnu povezanost koja je tipina za ljude u liminalnoj fazi obreda prijelaza. I liminalnost se moe institucionalizirati i gotovo bezgranino proiriti, na primjer u vojsci, samostanima, bolnicama i azilima. Bruce Lincoln kritizirao je i van Gennepov i Turnerov model i tvrdio da se njihovi modeli vie odnose na muke nego na enske inicijante, istiui da ene imaju nii status u drutvenoj hijerarhiji ime je za njihovu srednju fazu inicijacije manje vjerojatno da e naglaavati antistrukturalne elemente. Radije nego da je se ponizi kao uvod u uzvieno stanje, jo se jae uvruje njezino skromno mjesto u drutvu. ena e,

prije nego njezin muki partner, biti inicirana samostalno te biti zatvorena u kuu. ene se esto prije oboava nego svlai, a za prirodu znanja koje se prenosi tijekom inicijacije vjerojatnije je da e biti zemaljske nego ezoterine naravi. Lincoln smatra da je za ensku inicijaciju vjerojatnije da e obuhvaati ogra ivanje, pretvorbu ili uveanje i nastanak prije nego odjeljivanje, ograniavanje i reintegraciju. Ritual je vrsta ceremonije, no nisu sve ceremonije rituali. Richard Schechner (ro . 1934.) istaknuo je da ovisi o okolnostima hoe li se ceremonija smatrati ritualom ili predstavom. Ako je svrha ceremonije djelotvornost, radi se o ritualu, a ako je svrha zabava,

Nijedno iskustvo nije preskromno da ne bi moglo postati dijelom rituala i da mu ne bi moglo biti dano uzvieno znaenje.
Mary Douglas

RITUALI I NJIHOVO PROVO ENJE

to je predstava. Nema bezuvjetnih razlika, a veina ceremonija sadrava elemente kako djelotvorne namjere tako i zabave. Na ritualu kraja kontinuuma vjerojatno je da e biti aktivna publika koja ima zajednike ciljeve i namjere kao i glavni sudionici. Vrijeme i prostor su sveti i simbolinog su znaenja, a bitan je krajnji rezultat postupka (iscjeljivanje, inicijacija, pomo preminulima ili neto drugo). Za publiku u teatralnim ceremonijama vjerojatnije je da e samo gledati, a ne i sudjelovati, a doga aj postaje sam sebi svrha. Izvodi se za one koji gledaju, a ne za one koji su u nazonosti neke vie sile ili za one koji su odsutni.

Djeaci australskih Aboridina lica i tijela ukraenih bojom za svoju ceremoniju inicijacije

Razumijevanje religije Antike religije Uro enike religije Hinduizam Dainizam Budizam Sikhizam Mazdaizam Judaizam Kranstvo Islam Religije istone Azije Bahaizam Religija u dananjem svijetu Pojmovnik

Raskoan prirunik. Bogato ilustriran vodi u boji kroz prole i sadanje religije svijeta. The Times Uzbudljiva i pouna knjiga. Ne znam ni za to na tritu to bi se izdaleka moglo usporediti s opsegom, ravnoteom, razumljivou i senzibilnou ove knjige. The Church Times Ova je knjiga dobar alat za pronalaenje injenica, a zanimat e kako strunjake tako i prosjenog itatelja. The Bookseller Sa 80 suradnika i gotovo 200 fotografija u boji, karata i dijagrama knjiga slui kao primamljiv prirunik, a sadrava dovoljno detalja da bi se mogla upotrebljavati za ozbiljnija prouavanja. The Methodist Recorder itajui knjigu i pojedinosti o religijskoj duhovnosti, bio sam zapanjen golemim bogatstvom vjerske raznolikosti. Tony Benn

www.mozaik-knjiga.hr 297,00 kn