Farhang Mehr ZARATHUTRANIZAM

Uvod u drevnu mudrost Zarathutre

ZARATHUTRANIZAM
U ovoj nam knjizi najvei ivi autoritet zarathutranizma predstavlja duhovno naslijee jedne od najstarijih i najutjecajnijih religija u povijesti. Dr. Mehr iznosi zaboravljenu duhovnost Zarathutre i pokazuje kako je ona utjecala na abrahamske religije. itatelja uvodi u gathika naela svetih tekstova na avestanskom i pahlaviju, u Au, naelo Boje volje, moralni dualizam dobra i zla, stvaralaki Sveti duh Spenta Mainyu, besmrtnost due, naelo osvjeavanja i konanu pobjedu Dobrote. Dr. Farhang Mehr roen je u Tehranu, Iran. Tamo je, pod ahom, bio predsjednik Sveuilita Pahlavi, zamjenik predsjednika vlade, guverner Irana pri OPEC-u. Utemeljitelj je Svjetske zarathutranske organizacije i Drutva za drevnu iransku kulturu. Takoer je dvanaest godina bio predsjednik Zarathutranskog Anjumana u Tehranu. Dr. Mehr je profesor na bostonskom sveuilitu. Sada s obitelji ivi u Newtonu, Massachussetts.

Naslov izvornika: Farhang Mehr THE ZOROASTRIAN TRADITION An Introduction to the Ancient Wisdom of Zarathustra Farhang Mehr, 1991.

PREDGOVOR
S rastuim uvjerenjem meu znanstvenicima o utjecaju zarathutranizma na abrahamske i istone narode, pomanjkanje literature na engleskom o zarathutranizmu postaje sve oitije. "Unutar idovske religije, pie profesor James Barr, razvoj tema kao to su aneli, duali zam, eshatologija i uskrsnue tijela obino se pripisuje utjecaju iranske religije." Nakon osloboenja iz babilonskoga suanjstva i dodira s Perzijancima, idovi su napustili svoju staru zamisao o Sheolu i usvojili Zarathutrino uenje u pogledu buduega svijeta. Koncept nagrade i kazne u onostranom ivotu to su ga idovi posudili od starih Perzijanaca, kasnije se pojavio u Starom zavjetu. Govori se da je izvorno me sijansko vjerovanje, koje je tako nejasno u idovskim izvorima, nastalo pod utjecajem Zarathutrine zamisli o Saosyantu. Ishod tih meusobnih djelovanja je upadna slinost izmeu zarathutranizma i judeokranske eshatologije. Utjecaj zarathutranizma na muslimanski misticizam oit je u tek stovima vodeega muslimanskoga mistika, SuhravardTja. Isto je tako uoljiva slinost izmeu obreda proienja i molitava Mlae Aveste i Kur'ana. Tema svjetla, osobito u mahajana budizmu, ishod je utjecaja zarathutranizma na tu religiju. Ciljajui na zarathutranizam i njegov izravan i neizravan utjecaj na druge religije, profesor Mary Boyce pie: "Neke od njegovih vodeih doktrina usvojili su judaizam, kranstvo i islam, kao i mnotvo gnostikih sljedbi, dok je na Istoku on imao odreenoga utjecaja na razvoj budizma." Zarathutrin dualizam duboko se dojmio mnogih religija i kola filozofske misli. Zasad jo uvijek aktualna vjera, zarathutranizam je bio slubena, ili glavna, religija Iranskoga carstva tijekom tri dinastije koje su trajale dva naest stoljea. Iako danas malobrojne, zarathutranske zajednice u Iranu, na indijskom potkontinentu, u Engleskoj i Sjevernoj Americi ponosne su na svoju religijsku kulturu i uporno se bore za njezino ouvanje pred opasnostima dananjega nemirnoga svijeta. Poznati po svome integritetu, poduzetnikom duhu i dobrohotnosti (to su osobine koje proizlaze iz njihovih religijskih vjerovanja), zarathutrani su mnogo cijenjeni u zem-

ljama u kojima ive. Uzorna je njihova lojalnost pojedinim vladama i njihova privrenost modernizaciji i napretku. Trenutno smanjivanje zarathutranskoga stanovnitva predstavlja ozbiljnu prijetnju odravanju zajednice na ivotu. To je pojava koja je povezana s niskim natalitetom, velikom pokretljivou i neprimanju stranaca, a koja obiljeava zarathutranizam. Zarathutranima u dijas pori te su osobine, spojene s otuenjem od njihove tradicionalne kulture i s pomanjkanjem priroenoga religijskoga konteksta u njihovim novim boravitima, donijele mnoge brige. U Indiji su, zarathutrani, poznati kao Parsi, po zanimanju arhi tekti, graditelji i menaderi u tekoj industriji, velikim bankarskim i osiguravajuim drutvima, pomorskom prijevozu i komercijalnoj zranoj tvrtki (Air India). Otac indijskog nuklearnog programa bio je Pars. To su bila i tri visoka vojna zapovjednika u vojsci, mornarici i zranim snagama u toj zemlji tijekom 1970.-ih godina. Danas je jedini indijski feldmaral Pars, a on je zapovijedao indijskim snagama koje su izvojevale pobjedu u indo-pakistanskom ratu 1971. Parsi su u Pakistanu potaknuli glavna brodarska i hotelska poduzea, a prije nacionalizacije njima su i upravljali. Trenutano Parsi slue kao visoki dunosnici kako u indijskoj tako i u pakistanskoj administraciji. Parsi su i ustanovili, fi nancirali i vodili nekoliko velikih humanitarnih organizacija na indijs kom potkontinentu. U Iranu su zarathutrani zadobili relativnu drutvenu i ekonomsku slobodu u zadnjih sedamdeset godina i znaajno su pridonijeli razvoju svoje zemlje u raznim podrujima ivota. Oni su bili izravno ili neizrav no ukljueni u uvoenje bankarstva, elektrinih centrala i komunikacij skih mrea u mnogim iranskim gradovima. Posljednjih godina u Iranu, zarathutrani se nalaze meu vodeim urbanistikim planerima, indus trijalcima, tehnikim strunjacima i administratorima. U odnosu na cjelo kupno stanovnitvo Irana, zarathutrani su, vie nego ijedna religijska i etnika zajednica sponzorirali kole, sirotita i bolnice otvorene sva kome bez obzira na vjeru i etniko podrijetlo. Bez obzira na mnoga sui generis i tipina obiljeja zarathutrana, veina Europljana koja je pisala o njima esto se ograniavala na raspra vu o relativnom bogatstvu te zajednice, velikoj dobrotvornosti, kultu vatre i tornju tiine. Povremeno su neki naglaavali ulogu Parsija u in dustrijalizaciji Indije.

Profesor Jacques Duchesne-Guillemin primijetio je da su Parsi postali idovi Indije. Profesor John R. Hinnels pitao se zato ih nisu progonili kao europske idove. Neki su znanstvenici tono zapazili da su Parsi napredovali pod Britancima, ali su pogrjeno zakljuili da su patili za indijske neovisnosti. Pretpostavka da je prestanak britanske pot pore nakodio Parsima nije tona. Indijska vlada nije nikada pokazala nikakvu diskriminaciju prema Parsima. Parsi su patili zbog zakona o nacionalizaciji industrije, jer su sluajno bili vlasnici razmjerno veega dijela privatnih industrijskih poduzea u to doba. U svojim ispitivanjima, mnogi su pisci propustili spomenuti da su se jo poetkom sedamnaestoga stoljea, prije nastupanja britanske koloni zacije, Parsi u Indiji odlikovali kao istaknuti trgovci. To postignue mog li su zahvaliti svome pionirskom duhu. Mandelslo, povjesniar i putnik u osamnaestom stoljeu, pisao je da su ve tada Parsi bili ukljueni u grad nju brodova i dokova s Istonoindijskom kompanijom, a da su kasnije Britanci nevoljko kupovali brodove to su ih gradili Indijci. Zapadni pis ci redovito ne spominju bilo kakav doprinos Parsa indijskom pokretu za neovisnost, niti injenicu da su tri predsjednika indijskoga Nacionalnoga kongresa, tijekom prvih dvadeset godina njegove borbe protiv Britanaca, bili Parsi. U Mumbayu je podignut spomenik u ast jednoga od njih. Govorei o Irancima u doba kada je zarathutranizam bila glavna religija u Iranu, profesor William Jackson pie, Iranac je, pod utjecajem svoje vjere, bio ovjek akcije, truda i praktinih ivotnih vrijednosti. Sudei po njihovim sadanjim postignuima, zarathutrani jo uvijek posjeduju iste osobine. Oni se pridravaju istoga moralnoga kodeksa i isto su tako aktivni, praktini i konstruktivni kao to su bili njihovi preci pred tri tisue godina. Iznenauje to su zapadni pisci rijetko postavljali pitanje zato i kako su zarathutrani postali tako jedinstveno domiljati, marljivi i ovjekoljubivi na indijskom potkontinentu i u Iranu. Rijetko su provodili istraivanje o meusobnom odnosu izmeu zaratutranskih religijskih vjerovanja i oblikovanja njihovoga karaktera. Kao to je sluaj i s drugim manjinama, religijska vjerovanja proimaju politiko, drutvenoekonomsko i politiko ponaanje zarathutrana, gdje god oni ive. Istraivanje moralnih, drutvenih, ekonomskih i politikih vrijed nosti zarathutranizma i njihovoga utjecaja na lanove zajednice prua nam uvid u postupak prevoenja doktrine u ponaanje. Nadam se da e ova knjiga posluiti da objasni zarathutranska doktrinama vjerovanja

u njihovom pravom svjetlu i pokazati da su ona, vie od napadnoga i senzacionalistiki objanjavanoga kulta vatre i tornja tiine, obiljeje zarathutranske zajednice. Daljnji poticaj u pripremi ovoga djela bilo je sve vee zanimanje za prouavanje zarathutranizma na Zapadu kako meu Zapadnjacima tako i doseljenima zarathutranima koji govore engleski. Ova knjiga govori o trajnim obiljejima vjere. Namjera joj je pruiti saeti i razum ljivi prikaz zarathutranskih doktrina. Mnogi znanstvenici vjeruju da su te doktrine imale vei utjecaj na ovjeanstvo, izravno ili neizravno, od bilo koje druge vjere. Povremeno sam drao nunim dati vlastita tumaenja tih doktrina - tumaenja koja su u skladu sa slovom i duhom Gatha i u sukladnosti s uvjerenjima pripadnika te vjere. Drugim rijeima, pokuao sam u ovoj knjizi predstaviti okvir gathikih naela, niza vje rovanja dananjih zarathutrana koji su praktiki vjernici. Ustezao sam se od rasprave o zarathutranskim ritualima pa sam tako izbjegao neka poznata prijeporna pitanja. Prijepori zbunjuju a ne prosvjetljuju novajlije koji prouavaju neku religiju. U ovoj se knjizi izrazi mazdaizam i zarathutranizam rabe naiz mjence - kao i mazdaisti i zoroastrijanci ili zarathutrani. U interesu jasnijega shvaanja zaratutranskih naela i da bih potakao znatielju itatelja, povremeno sam usporeivao gathike koncepte i njihove pan dane u drugim religijama, ne imajui na umu nikakav vrijednosni sud. Vjerujem da te usporedbe pridonose boljem shvaanju zaratutranizma, a vjerujem da e ova knjiga zanimati podjednako zarathutrane i nezarathutrane. Naposljetku, elim izraziti svoju zahvalnost svima onima koji su me ohrabrivali i pomagali u ovom pothvatu. Osobito, veliko mi je zado voljstvo da ovu knjigu posvetim svome dragome prijatelju dr. Vartanu Gregorianu, prijanjem rektoru University of Pennsylvania i sadanjem predsjedniku newyorke javne knjinice. Ova posveta je znak moje zah valnosti na njegovoj potpori tijekom moga prilagoavanja na ivot u Sjedinjenim Dravama, mojem novom, ako ne i stalnom, domu. Sveuilite u Bostonu

UVOD
Povijest
Jedna od najstarijih objavljenih religija, mazdaizam, u razliitim je stupnjevima utjecala na mnoge religije, ukljuujui mahavana budizam, maniheizam, judaizam, kranstvo i islam. On je takoer ostavio traga na nekoliko kola filozofske misli. Platon je znao za Zarathutru, a Pitagora je vjerojatno prouavao zarathutransku filozofiju. Tragove mazdaizma moemo pronai kako u neoplatonizmu tako i u neopitagorejskim kolama. Nazivi koji se rabe za sljedbenika te religije su: mazdayasni (mazdaisti), zartushti (zarathutrani), Beh-Dini i Parsi. Mazdayasni (mazdaist) znai tovatelj Mazde. Mazda oznaava Uzvienu mudrost. To je naziv za Boga Zarathutre. Zaratuti (zarathutran) oznauje sljedbenika pro roka Zarathutre, a Beh-Din znai Dobra religija. Parsi su Perzijanci koji su u devetom stoljeu A.D. pobjegli pred muslimanskim progonima i pronali utoite u Indiji. Na Zapadu se ta religija najee naziva zoroastrianizam; a Zoroas ter je grki prijevod Zarathutre. Opa tendencija u kranskom svijetu je povezati religije s njihovim utemeljiteljima, to drugi ne gledaju uvi jek s odobravanjem. Na primjer, muslimani obino ne vole da ih nazivaju muhamedancima. U ovom se radu mazdaizam i zarathutranizam rabe naizmjence. Meutim, iz sljedeih je razloga mazdaizam svrsishodniji. Sljedbenici mazdaizma, privueni Zarathutrinim uenjima, poznati su po razliitim nazivima u razliitim dijelovima svijeta. U Iranu ih ostalo stanovnitvo naziva zaratutima (zarathutranima), a meusobno se nazivaju BehDin. U Indiji i Pakistanu poznati su kao Parsi. U Europi i Americi zovu ih zoroastrijanci. U svetim knjigama abrahamskih religija, kao i u veini grkih i rimskih klasinih tekstova, spominju se kao Magi i Majui. Stoga je Mazdayasnan (mazdaist), u znaenju sljedbenika mazdaizma, neutral na i sveobuhvatna nomenklatura koja pokriva sve i osujeuje bilo kakvu zbrku. Ipak, u interesu tonosti, rabio sam nomenklaturu koju rabi tekst u svom izvornom obliku kada navodim izvor. S obzirom na starost mazdaizma neke su injenice izgubljene ti jekom povijesti, a neke nebitne su pridodane tijekom vremena, od kojih

su sve vodile prema injeninim i doktrinarnim prijeporima. Kako se veina tih prijepora tie rubnih dijelova a ne i sri zarathutranizma, oni nisu od izravnoga interesa u ovoj knjizi, koja se bavi trajnim poukama mazdaizma. Druga je stvar kada se prijepor odnosi na bitno pitanje kao to je dualizam, u kojemu sluaju emo se podulje zadrati na toj temi. Doktrinarni prijepori proizlaze iz razliitih tumaenja Gatha (dio koji se odnosi na otkrivenje u Svetim knjigama), kao i iz divergencija u Mlaoj Avesti (dio koji je u kasnijim razdobljima pridodan izvornom Svetom pismu). I druge religije doivljavaju slina nezgodna stanja. Pro rokovi uenici sastavljali su Boju poruku, otkrivenu proroku, u razliita vremena, a poboni sljedbenici dodali su joj neke dijelove u kasnijim razdobljima. U takvom postupku moemo samo oekivati razilaenja i dvosmislenosti. Odgonetanje jezinih potekoa - vokabulara, gramatike i sintakse - Gatha (dio Aveste koji se odnosi na objavu) takoer se poka zalo mukotrpnom zadaom, jer ne postoji nijedan drugi tekst na jeziku Gatha. Prisutnost elipsa, metafora, alegorija i rairena uporaba figura tivnoga jezika pojaava potekoe. Iako su komparativna prouavanja jezika slinih onome u Gathama, i onih koji su se govorili u isto doba, osvijetlila mnoge nejasne dijelove zarathutranskih studija, a znanstveni napori filologa i povjesniara utrli put prema boljem shvaanju te religi je, ostaju brojna nerijeena pitanja. Prigodom rjeavanja doktrinarnih pitanja treba imati na umu sljedee injenice. Prvo, religija ne cvjeta u zrakopraznom prostom, a otkrivena religija nije iznimka. Religija se razvija u pozadini duboko ukorijenjenih tradicionalnih shvaanja i djeluje u uzajamnom odnosu s drugim religi jama, kultovima i ideologijama. Drugo, kako je otkrivena (objavljena) religija po prirodi revolucionarna ona preobraava ovjekovu mentalnu i duhovnu strukturu i njegov pojedinani i drutveni nain ivota. Kao takva ona dovodi u pitanje uspostavljene religijsko-politike ustanove. Tree, tijekom vremena ovjek opet manipulira s religijom radi svojih neposrednih interesa. Povijest religije puna je primjera doktrinarnih pogrjenih tumaenja, ideolokih krivotvorenja i pogrjenih obavijesti o injenicama koja ine kako tlaitelji tako i potlaeni u razliitim okolnos tima kako bi to posluilo njihovim trenutanim politikim i ekonomskim ciljevima. Bigotski autori prouzrokovali su svojim iskrivljenim prika zima zarathutranizma mnogo zbrke. Stoga, otkrivanje izvornih dok trina mazdaizma zahtijeva, pored filolokoga i teolokoga prouavanja,

temeljito istraivanje prevladavajuih drutvenopolitikih uvjeta u onom dobu u kojem su se dogaale doktrinalne promjene. Uvoenje Yazata u Mlau Avestu, supstitucija kozmikoga dualizma za etiki dualizam, unoenje fizikoga uskrsnua u tradiciju, pripisivanje nadnaravne osob nosti proroku, i drugi dodaci toj vjeri, proizali su iz drutvenopolitikih razmatranja u razliitim epohama, bez kojega bi znanja nae shvaanje razvoja zarathutranske tradicije bilo nepotpuno. Danas su najvei doprinos prouavanju te religije dali filolozi i povjesniari. Usporedno prouavanje Gatha i Rig Vede razrijeilo je mnoga prijeporna pitanja. Rig Veda potjee otprilike iz 1750. godine prije Krista i imala je dosta srodnosti s prevladavajuim vjerovanjima u doba otkria mazdaizma. Ipak, usporedna filoloka, folklorna, mitoloka i druga prouavanja imaju odreena ogranienja. Prigodom postavlja nja i tumaenja usporedbi, iznose se pretpostavke, izvode zakljuci i oblikuju openita zapaanja. U najboljem sluaju to moemo prih vatiti kao razborite vjerojatnosti, a sama razboritost je subjektivna stvar. Drutvenopolitiko istraivanje trebalo bi slijediti povijesne i filoloke studije. Ali istraivanje utjecaja politike na religiju u vrijeme Ahemenida, Parta i Sasanida uglavnom je zanemareno. Potreban je vei napor znanst venika iz drutvenih znanosti u tom smjeru. Glavna povijesna pretpostavka u zarathutranskim studijama je postojanje zajednikoga podrijetla za indoeuropske jezike i niza zajednikih religijskih i kulturnih obiljeja za indoiranske etnike sku pine. Bez takvih pretpostavki istraivanje ne bilo moglo ni poeti. Kas nije rekonstrukcije jezika, kulture i religije preispitivale su utemeljenost poetnih pretpostavki. Slinost izmeu predzarathutranskih religijskih uvjerenja i onih Rig Vede injenica je koja je izdrala analitike i sintetike testove. Ona je uvelike pomogla da se objasne neka doktrinar na razilaenja koja su se dogodila u Mlaoj Avesti. Ponovna prikrivena pojava predzarathutranskih boanstava u Mlaoj Avesti i slinost ritual nih oboavanja usmjerenih prema Yazatima u Tatima sa rtvenim slavopojkama izreenima bogovima u Rig Vedi, moemo uvjerljivo objasniti kao politiko upletanje u religiju, najvjerojatnije sa strane Magija, uvara predzarathutranskih indoiranskih uvjerenja. Nakon razdoblja nazatka u ranom ahemenijskom razdoblju, Magi su uspjeli doi na visoke religij ske poloaje, tada u zarathutranskoj sveenikoj klasi. Uvid u doba

ponovnoga dolaska Magija na novu hijerarhijsku ljestvicu otkrit e nam veliinu utjecaja politike toga doba na postdarijski zarathutranizam. Religijska ratobornost nije nova pojava. Kao drutvenopolitiki prosvjedni pokret ona je postojala od poetka povijesti. Meutim pro mijenile su se njezina snaga i metode rada. Tijekom vladavine Sasanida, kada je tadanja vlast traila svoj legitimitet u religijskoj pravovjernosti, politiki razmetnici poput manihejaca i ratobornih mazdakita dovodili su u pitanje to njezino traenje. Uspon Magija Gaumate u doba Ahemenijaca prua nam jo jedan primjer religijsko-politike urote. Daljnje religijske promjene koje su kasnije uveli preobraeni Magi, a podnosili su ih pravovjerni zarathutrani dalje potvruje utjecaj politike na religiju u tome dobu. Malo je poznato o drutvenopolitikima uvjetima zajednica u istonom Iranu gdje je zarathutranizam cvjetao. Narod istonoga Irana bio je skrajnje ravnoduan prema povijesti i kronologiji. On nije us postavio bilo kakav sustav kronolokoga zapisivanja koji bi se izveo iz danog datuma kao osnove. Stoga se ne moe procijeniti brzina kojom se mazdaizam irio. Mazdaizam je, prije negoli je uao u pisanu povijest, trebao dugo ekati da ga usvoje Perzijanci zapadnoga Irana i da se us postavi Ahemenijnsko carstvo. Do tog je doba mazdaizam proeo cijeli iranski narod. Povijesna je injenica da zarathutrani nisu prakticirali prisilno obraenje i daje stoga veina obraenika dragovoljno prihvatila vjeru iz uvjerenja. Privlanost nove religije leala je u njezinim dok trinama koje su odgovarale duhovnim i drutvenim potrebama pojedinca. Nova se religija obraala kako puku tako i eliti. Njezine doktrine bile su svete, izravne, humane, praktine i razumne. Mora da je s tim obiljejima mazdaizam ve bio stara i utvrena religija prije nego to je smjetena u pisanu povijest. Dva najvie prijeporna pitanja u povijesti mazdaizma su toan datum roenja i rodno mjesto te religije. Razilaenje je nastalo uslijed protuslovnih podataka, a ne njihovoga pomanjkanja. Svi su suglasni da je Zarathutra prethodio osnivanje Ahemenijskoga carstva u estom stoljeu prije Krista, a prilino podataka smjeta njegov rodni grad u Transoksianiji u sredinjoj Aziji. Moderni znanstvenici smjestili su Zarathutrino vrijeme negdje oko 1750. godine prije Krista. Odsutnost u Gathama prorokovih osobnih podataka - genealogije, dana i mjesta roenja i blie obitelji - nije, po mom miljenju, sluajno.

Bez obzira na suprotne tvrdnje nekih znanstvenika, same Gathe, ako ne i Mlaa Avesta, protive se tovanju kulta, bez obzira odnosilo li se ono na prirodne elemente ili na osobu. Osim prikaza njegovoga postavljenja za proroka, u Gathana se nita ne pojavljuje o Zarathutrinom ivotnom putu ne pojavljuje. Bez zabiljeene povijesti i bez rodoslovnog stabla, Zarathutrina kronologija ostaje pitanje za raspravu. Razlaui samo religijske doktrine i filozofiju vjere, a ne povijesne injenice per se, ova knjiga ne ulazi u raspravu o kronologiji osim usputno. Veliki politiki obrati kojima su mazdaisti bili izloeni donijeli su im teke gubitke, ukljuujui i veliki dio njihove religijske literature. Postojei dijelovi vrlo su mali pa ipak svjedoe o velikoj religiji i dubo koj filozofiji. Opseg izvorne Aveste - naziv za zarathurtanske svete knjige - ne siguran je. Dva muslimanska povjesniara iz dvanaestoga i trinaestoga stoljea, Tabari i Mas'udi, izjavila su da je cijela Avesta napisana na 12.000 kravljih koa i pohranjena u riznicama Di-e Nipit u Perzepolisu i Gang-e Sapiganu u hramu vatre Azar Goasp. Primjerak u Perzepolisu zapaljen je tijekom Aleksandrove invazije, a drugi je primjerak prenesen u Atenu gdje je preveden na grki. Nakon to su Parti izbacili Grke 250. godine prije Krista, zarathurtanizam je doivio preporod. Iako su bili mitrijanci, nekoliko partijskih kraljeva bili su blagonakloni prema zarathurtanizmu, a jedan od njih, kralj Volgeses, naredio je da se sakupe raspreni dijelovi Aveste. Tu je zadau obavio Tansar, veliki sveenik Ardeshira, utemeljitelj sasanidske dinastije, koji je doao na prijestolje godine 224. A.D. Tradicija govori da se Avesta sastojala od dvadeset i jedne naske, ili sveska. Tansar ju je reorganizirao u tri dijela: Gassanik (gathike ili pobone slavopojke), Hadha Mansarik (spoj duhovnih i sv jetovnih uenja) i Datik (zakon). Avesta koja je dola do nas sastoji se od pet dijelova: Yasna, Vispred, Yat, Vendidad i Khordeh Avesta. Gathe su sada ukljuene u Yasnu. Gathe su boanske slavopojke. Postoje nepotkrijepljene tvrdnje da je glavni dio Gatha preivio. Same Gathe zauzimaju poglavlja 28-34 i 43-53 knjige Yasne. Poglavlja 35-42 knjige Yasne ine Gathe Haptanhaiti, ili Gathe od sedam poglavlja. Za razliku od pravih Gatha, Gathe od sedam poglavlja nije sastavio prorok ve njegovi uenici. Jezik je dovoljno arhaian da bismo vidjeli kako je sastavljen kratko vrijeme nakon izvornih Gatha,

a njegova skrivena znaenja dovoljno su razliita da bi pokazala da je to djelo napisano poslije prorokove smrti. Kronoloki, ono dolazi neposredno nakon izvornih Gatha. Za razliku od izvornih Gatha, Gathe od sedam poglavlja su u prozi. Ostatak Aveste naziva se Mlaa Avesta njezini se knjievni dijalekti znaajno razlikuju kako od Gatha tako i od Gatha Haptanhaiti, to znai da su bili sastavljeni dugo vremena nakon prorokove smrti. Razlika u stilu razliitih dijelova Mlae Aveste slino otkriva da su sastavljeni u razliitim vremenima. Meutim, injenica to jezik Mlae Aveste pri pada istonom Iranu ne znai da je djelo napisano na tom podruju. Mazdaisti, gdje god boravili, recitirali su Manthre, svete rijei iz Aveste, na svom izvornom jeziku. Sveenici zapadnoga Irana dobro su poznavali avestanski jezik pa su vjerojatno i njegovi autori. Kao to smo ve spomenuli, drutveno-vjerski dogaaj u mazdaitskoj religiji sa znaajnim politikim posljedicama bila je pojava Magija kao mazdaitskih sveenika u postdarijevskom razdoblju. Magi, kako grki tekstovi nazivaju zarathutrane, bio je vjerojatno naziv za sveeniku klasu koji su rabili podjednako Indijci, Perzijanci i Babilon ci. U doba Medijaca, Magi su bili mona sveenika klasa ili klan u sjeverozapadnom Iranu. Isticali su se otroumljem i sklonou prema duhovnom i znanstvenom. Preko domaih obiaja i dodira s Mezopotamcima, postali su vrlo skloni liturgijskim obredima. Premda i sam zaotar, lan sveenike obitelji u istonom Iranu, prorok Zarathutra nije volio nasljedne sveenike klase niti njihove pretjerane rituale. U Gathama se uasavao formalizma i rtvenikih postupaka. Kritizirao je karapane (sveenike) i kavije (prineve ili sveenike prineve) koji su narod drali u neznanju i predrasudama. Zarathutra je odbacio tu plitkost vanj skih obreda i izjavio da pojedinac moe postii samoproienje samo putem samoostvarenja, hurvatat. Tako je Zarathutrino uenje izravno pogodilo interese prineva i sveenika Magija. Mora da su Magi negodo vali i odupirali se novoj vjeri, te su proroka optuili za bogohulstvo. S obzirom na njihovu usku povezanost s Medijcima, Magi nisu mogli zadobiti politiko povjerenje Ahemenida, a s obzirom na svoju tlailaku religijsku praksu, nova ih dinastija nije potovala. Tijekom vladavine Kambiza, drugog ahemenidskoga kralja, Mag po imenu Gaumata uzurpirao je prijestolje. Njegova urota ubrzo se otkrila i Darije

ga je svrgnuo. Nakon toga Magi su pali u potpunu nemilost. Herodot nas obavjeuje da je nakon svrgnua Gaumate, javno ogorenje protiv Magi ja bilo tako snano da je godinjica Gaumatina pada postala javna svet kovina nazvana Magofobia. Toga dana Magi se nisu usuivali napustiti svoje kue da ih javnost ne bi gnjavila. Nakon toga, u naporu da poprave svoj izgubljeni drutvenopolitiki status, Magi su promijenili svoju poli tiku i postupno uli u glavni tijek zarathutranizma. Zahvaljujui svojim intelektualnim sposobnostima, ubrzo su uspjeli pronai put do krugova moi. Kameni natpisi postdarijevskih Ahemenida nose imena Mithra i Anahita pored Ahura Mazda, to je injenica koja otkriva utjecaj Magija. Takav razvoj dogaaja moe se protumaiti kao ustupak Magijima to su ga uinili Darijevi nasljednici kako bi pomirili vladu i potencijalno moni klan Magija. Kada su jednom doivjeli rehabilitaciju, Magi su ubrzo zadobili svoje stare poloaje i uspjeli su u novu vjera ukljuiti, prenda u promijenjenom obliku, mnoga predzarathutranska vjerovanja i prakse. Izgleda da je Magijima trebalo dugo vremena da religijskim praksama Perzijanaca pridodaju vlastite, pie Dastur Dhalla. U ne kim sluajevima pridodavanje se sastojalo od zamjene, poput zamjene sustava pokopa izlaganjem mrtvih tijela; uvoenja novih obreda, poput uvoenja uskrsnua tijela; naglaavanja nekih indoiranskih kulturnih obiljeja i vjerovanja, poput oboavanje vatre i posveivanje prirodnih elemenata. Pored preorijentacije mazdaizma, tvrdokorni Magi, u svome rodo ljublju, opirali su se helenizaciji Irana, i kada im se ukazala prigoda, stali na stranu Parta u njihovoj borbi protiv Seleucida. Tijekom vladavine Arsacidsa, Magi su uivali utjecajan i cijenjen drutveni poloaj. Postupno su samo za sebe prisvojili zarathutranske sveenike i athravanske poloaje. Unato odsutnosti bilo kakvoga spominjanja sveenikoga stalea u izvornim Gathama, ukljuenje sljedeega odlomka u Yasnu vrlo je znaajno, Kajem se, ao mi je i inim pokoru za bilo koji grijeh koji sam moda poinio protiv mojih pretpostavljenih, religijskih sudaca i voa Magija.. Mlaa Avesta upuuje na Athravana, sveenika vatre iz indoiranskoga razdoblja. Pod Sasanidima, Magi su dosegli najvie sveenike poloaje i autori su cijele Vendidade - knjige koja snano zagovara izvoenje liturgije i vanjskoga proienja.

Tijekom sasanidskoga razdoblja mazdaizam je postao slubena dravna vjera pa je tako bila potpuno politizirana. Razum je zamije nila slijepa vjera, a samilost puka prisila. Zastraivanje i neutemeljene optube postali su svakodnevna pojava. Te tlaiteljske mjere doivjele su svoj vrhunac u razaranju Sasanidskoga carstva, a time i padu mazdaizma. U svome dugome ivotnome vijeku mazdaizam se susreo s mnogim religijama i politikim utjecajima koji su na njemu ostavili traga. Bio je u svom vanjskom obliku izloen judaizmu, kranstvu, islamu, hin duizmu i budizmu; u unutarnjem se obliku meusobno proimao s maniheizmom, zurvanizmom, mitraizmom, mzdakizmom i s nekoliko drugih heretikih vjera. Ta su meusobna proimanja, uz politike ma nipulacije, dovela do sveope degeneracije zarathutranizma. U povijesti zarathutranske tradicije opaaju se tri faze. Prva je bila gathiki mazda izam, obiljeen monoteizmom, istim etikim poukama, moralnim dua lizmom i snoljivou. Bila je to religija koju su prakticirali sljedbenici te vjere od vremena otkrivenja pa tijekom veega dijela ahemenidskoga razdoblja. Druga je bila magijski mazdaizam, ili u tradiciji Mlae Aveste, koji se prakticirao pred konac ahemenidske i arsacidske dinastije. Mlaa Avesta, Yazati (aneli), kozmiki dualizam, fiziko uskrsnue i rituali pustili su svoje korijenje. Trea je bila politizirani ili sasanidski zarathutranizam, kojega su obiljeavali slubena teologija, dogmatizam, formalizam i nesnoljivost. Politizirana religija poticala je doktrinarna razilaenja i drutvenoreligijsku ratobornost koja je dovela do arapskoga zbacivanja sasanidske dinastije. U ovoj se knjizi objanjavaju doktri narna vjerovanja zarathutrana kao praktikih vjernika s osvrtom na gathiki mazdaizam. Izvori Ova knjiga bavi se doktrinarnim vjerovanjima zarathutrana. Ona razmatra trajna obiljeja te vjere. Glavne pouke te religije izloene su u Gathama, odraavaju se u Mlaoj Avesti, tijekom stoljea, a da nas ih prakticiraju moderni zarathutrani. U ovoj se knjizi bavimo

zarathutranizmom kao ivom duhovnou a nai prvenstveni izvori su svete knjige i dananja vjerovanja mazdaista. Iako su raspreni po cijelome svijetu, glavnina zarathutrana jo uvijek ivi na indijskom potkontinentu i u Iranu. Stoga njihova vjerova nja predstavljaju dananju praksu. Zarathutrani u dijaspori u dvadese tom stoljeu nuno e unijeti odreene promjene u religijsku praksu koje bi mogle pomoi da se njihova zajednica obnovi ili nestane. Zarathutranske svete knjige napisane su na avestanskom jeziku s razvijenim gramatikim rodovima i dijalektima koji se govore u istonom Iranu. Doseljenici u zapadni Iran odluili su se na jednostavniji jezik, pahlavi. Meutim, oni su nastavili govoriti svete molitve, Manthre, na avestanskom jeziku. U doba kada je mazdaizam prodro u zapadni Iran, Medija je bila vazal Asirije. U estom su stoljeu Medijci ustali protiv Asiraca i pod vrgnuli su ih. Ni medijska kraljevska kua ni sveeniki klan Magi nisu propovijedali mazdaizam. Magi su bili jedno od est plemena u Medij skom carstvu. Uspostava ahemenijske dinastije, s njihovim kraljevima koji su propovijedali mazdaizam, dala je novi poticaj toj religiji. ak i da su re ligiju rabili u politike svrhe, kao to neki znanstvenici napominju, ahemenijski kraljevi podupirali su mazdaistiku vjeru. Kameni Darijevi nat pisi jasno svjedoe o tovanju Ahura Mazde, Utjecaj Magija blijedio je usponom ahemenijske dinastije. Suzbijena je Gaumatina urota da ponov no uspostavi vlast Magija i nastavljeno je ocrnjivanje Magija. Prolo je neko vrijeme dok Magi, prihvaajui mazdaizam, nisu ponovno uli u glavnu struju iranskoga drutva. Tijekom Aleksandrove invazije, Magi su se postavili kao uvari iranske kulture protiv helenskoga upletanja. U zbacivanju Seleucida i uspostavi Arsacida, Magi su vidjeli mogunost povratka u gornje slojeve iranskoga drutva. Preporod Zarathutrine vjere potakao je narod zapadnoga Irana da shvati znaenje svetih knjiga. Dva stoljea helenske vladavine ograniila su meusobne veze izmeu istonoga i zapadnoga Irana i tako poveali jezine potekoe u komu nikaciji izmeu ljudi po cijeloj toj zemlji. Osjeala se snana potreba za prijevodom tekstova Aveste na pahlavi. U pokretu, kojemu he svrha bila nalik nastojanjima u srednjem vijeku u Europi da se Biblija prevede na suvremene jezike, zadaa prijevoda avestanskoga teksta na pahlavi za pala je uene Magije.

U doba vladavine Sasanida, crkva i drava bile su sjedinjene ili ih se smatralo blizancima. Ardeir, utemeljitelj sasanidske dinastije, koja je pripadala sveenikoj klasi Athravana, proglasio je mazdaizam slubenom religijom drave. On je zaduio svoga velikog sveenika, Tansara, da pone sakupljati rasprena avestanske radove i da pri premi slubeno autorizirani tekst svetih knjiga. Istodobno se nastavilo s prevoenjem Aveste na pahlavi, a pridodani su i komentari, koji su zajed no postali poznati kao Zend Avesta {Azainti na avestanskom, a Avestak-u Zand na pahlaviju). S novom ulogom koju je religija zadobila u drutvenopolitikom ivotu iranskoga naroda, mnoga religijska, filozofska i knjievna djela pojavila su se na pahlaviju, vrtei se esto oko slubene teologije. To je pojava kojoj smo danas svjedoci u zemljama s teokratskim ili dru gim oblicima autokratskih vladavina. Knjige na pahlaviju pisali su pra vovjerni zarathutrani kao i heretici, filozofi pa i politiari, oni koju su podupirali reim kao i disidenti, potlaeni kao i tlaitelji. Upravo kao i u nae doba, politiki disidenti koji su se alili na drutvenu nepravdu svoju su oporbu zaodijevali u religiju, bilo u obliku scenarija posjeta nebu i paklu, u kontekstu dualizma i muenitva, u odnosu na konanu pobjedu potlaenih, u drutvenu pripovijest, ili u filozofski okvir. Mazdak nije zastupao novu religiju. Tvrdio je da su njegova socijalistika stajalita predstavljala istinsku zarathutransku religiju govorei da je slubena crkva iskrivila prave doktrine. Mazdak je dao popularizirani zarathutranizam svoga doba. U sedmom stoljeu A.D., tijekom arapsko-islamske invazije Irana, mnoge su knjinice spaljene a brojne knjige unitene. Nakon to smo prisustvovali u nae doba razornim razmjerima kulturnih revolucija u komunistikoj Kini i islamistikom Iranu, nije nam teko zamisliti opsenost ruilakih razaranja koja su provodili napadai prema iran skoj kulturnoj batini. Osim pljake i teritorijalne ekspanzije, Arapi su odluili zamijeniti zarathutranizam islamom, a perzijski jezik arapskim. Oba su cilja postigli nakon zamjene perzijskog arapskim pismom u dese tom stoljeu A.D., kada se islamizacija Irana ubrzano irila. U devetom stoljeu A.D., tijekom vladavine abasidskih kalifa, nekoliko athravanskih sveenika, ukljuujui Atarfarnbagha i Adarbada Hemeda, sakupili su postojee dijelove svetih knjiga i dali se na pisanje

pravila i komentara preostalih u sjeanju. Rezultat njihova plemenita napora je bio ouvanje dijela religijske i filozofske literature sasanidske ere - to je bila operacija spaavanja slina onoj u Kini nakon tamonje kulturne revolucije. Meutim, do toga je doba pahlavi pao u zaborav i ljudi vie nisu mogli razumjeti religijske tekstove napisane na pahlaviju. Stoga je dolo do drugaijega razvoja. Dijelovi Aveste prevedeni su s pahlavija na per zijski i pridodani su komentari. Cjelina je postala poznata kao Pazand (Paiti Zaini na avestanskom jeziku). U meuvremenu su sveenici sas tavili dodatne molitve u Pazandu i unijeli ih u Khordeh Avestu. Stoga je oito da avestanski tekstovi ne mogu pretendirati na iz vornost kao to to mogu Gathe. injenica da su Gathe usaene u Avestu ne daje ostalim dijelovima Aveste istu vjerodostojnost. Niti ona uvodi Mladu Avestu u teoloke kanone za tumaenje Gdtha. Suprotne tvrdnje temelje se na pogrenom shvaanju mazdaizma. U svezi s autentinou raznih dijelova avestanskih izvora, kronologija dobiva na vanosti. Zarathutranska literatura primila je tri nepopravljiva udarca: prvo Aleksandrovu invaziju u etvrtom stoljeu; drugo, arapsko osvajanje u sedmom stoljeu, i tree, prevlast barbarskih Mongola u dvanaestom stoljeu. Posljednji udarac bio je najrazorniji. Mongolski kraljevi, koji su prihvatili islam, spojili su zadobiveni religijski ar sa svo jom priroenom okrutnou. Divljaki su progonili sve nemuslimane, ukljuujui zarathutrane. Kao ishod tih nedaa, u posljednjih trinaest stoljea, ne samo da je uvelike opao broj zarathutrana, ve je uniteno preko tri etvrtine religijske literature iz sasanidske ere. Svaka od postojeih avestanskih knjiga bavi se odreenim vidovi ma religije i s njom povezanim znanjem. Yasna, koja znai oboavanje, ima sedamdesetidva haitija ili poglavlja i obuhvaa dvije Gathe. Yasna se bavi stvoriteljem, otkrivenjem, vjenim zakonom, slobodom izbora, svrhom ivota, besmrtnou due, zakonom posljedica i obnovom svije ta. Yasti, koji znae oboavani, sastavljeni su u ast Yazata. Kao to emo objasniti kasnije u ovoj knjizi, veina Yazata ne potjee iz Gdtha. Vispred, u znaenju svih svetkovina, ima dvadesetietiri poglavlja i odnosi se na est sezonskih svetkovina zahvalnosti, Gahanbara. Vendidad, u znaenju zakona protiv demona i lanih boanstava, uglavnom se sastoji od pravila higijene. Khordeh Avesta je dvojezina i sadri dnevne mo-

litve, od kojih je jedan dio na perzijskom. One predstavljaju sasanidske i postsasanidske molitve. Gathe su nedvojbeno najsvetiji i najautentiniji dio Aveste. One predstavljaju istinski mandaizam - religiju koja se propovijedala i prak ticirala od vremena otkrivenja u istonom Iranu. Ona odgovara prvoj fazi u religijskoj povijesti. Bila je takoer religija carstva tijelom prvoga dijela ahemenidske vladavine. Mazdaizam je u toj fazi imao oslobodilake i moralizatorske funkcije. Obiljeavali su ga humanitarizam, elastinost i snoljivost sa svrhom da se uklone drutvena nepravda, predrasude i zaluivanje naroda koje su vrili lani sveenici i iskvareni vladari - karapani i kaviji. Ahemenidi su rabili religiju prvenstveno u moralnom i duhovnom kontekstu. U postahemenidskoj eri tom su religijom vladali preobraeni Magi. Ta je era bila druga faza u razvoju zarathutranske tradicje. Zarathutranizam Maga bio je regresivan i ritualistiki. Magi su ponovno uveli u tu religiju neke predzarathutranske koncepte. Obredi su poprimili vee znaenje nego njezina bit. Glavni dio Mlae Aveste je mentalno dijete magijskih mudraca. Jedan istaknuti znanstvenik otiao je tako daleko da je tvrdio kako Yate u Mlaoj Avesti predstavljaju politeizam koji je vrlo slian onome velikom ciklusu himni prijanjih Indoarijaca, Rig Vedama - politeizmu protiv kojega se Zarathutra pobunio. Po mom je miljenju, i zbog razloga koji u objasniti u dijelu o Yazatima, politeizam u Tatima vie je prividan nego stvaran. Glavna primjedba dijelovima Mlae Aveste nije ukljuivanje Yazata, ve ponov no uvoenje pretjeranoga ritualizma, osobito onoga radi odbijanja zlih duhova - to je praksa koja se izrazito suprotstavlja obiljejima Gatha. Posljednja faza u religijskim tradicijama o kojima raspravljamo je sasanidski mazdaizam, koji je bio politiki usmjeren. Njegove su oso bine bile podvrgavanje duhovnosti politikoj disciplini i potpori klasne diskriminacije. U doba uspostavljanja sasanidske dinastije, mazdaizam je funkcionirao u oslobodilakom i nacionalnom smislu. Mazdaizam je bio ujedinjujua snaga u rukama vlade da bi postigla svoje politike ciljeve. Od samoga poetka, u svojoj borbi za vlast, Ardeshir, utemeljitelj sasanidske dinastije, politizirao je religiju, pomaui tako svom usponu prema vlasti. Putem ujedinjujue snage religije, on je takoer uspio ot kloniti helenistiki kulturni utjecaj, ouvavi teritorijalnu cjelinu zemlje i mobilizirajui ljude na obnovi veliine ahemenidskoga Irana. Sasanidi su sebe drali zakonitim nasljednicima Ahemenida.

Usredotoenjem moi u vladajuoj klasi, irila se iskva renost, pojaavalo tlaenje, a rastao je i javni otpor. Pred kraj su se drutvenoekonomski uvjeti toliko pogorali da su sasanidski kraljevi poeli rabiti religiju samo kao legitimizaciju za nastavak dinastije. U estom stoljeu, uivanje u luksuzu, nemoral i dekadencija u vladajuoj klasi, kraljevskoj kui i u redovima sveenstva (koji su pandani kavia i karapana iz prorokovog doba), postali su toliko raireni da je to imalo za posljedicu pad dinastije i podvrgavanje religije arapskim napadaima. To je neizbjena sudbina neke religije koja se poistovjeuje s politikom reima u opadanju. Na avestanske izvore nadovezuju se tekstovi na pahlaviju. Nema dvojbe da mnoge pahlavi knjige predstavljaju vrijedne izvore za zarathutranska prouavanja. Ali trebamo li sve pahlavi knjige drati autentinim dokumentima o zarathutranskom pravovjerju? I u kojoj se mjeri moemo u njih pouzdati u tom smislu? Pahlavi knjige mogu se podijeliti na dvije skupine. U prvu pri padaju pahlavi inaice avestanskih tekstova - Pahlvi Yasna, Pahlavi Vispred i Pahlavi Yost, koje moemo drati religijskim izvorima isto toliko koliko i njihove avestanske pandane. U drugoj su pomijeani avestanski i pahlavi tekstovi, popute Afrini-Dahman, kao i iste pahlavi knjige. Mnogi su autori sastavili popis pahlavi knjiga i one su lako dostupne. Zbog pomanjkanja sauvane grae o mazdaizmu, neke su od tih knjige privukle veu pozornost nego to zasluuju. Kratak pogled sadraja tih knjiga otkriva da se one bave pitanjima filozofije, higijene i zakona, vrtei se oko religije. Sadraj tih knjiga ne smijemo nekritiki uzeti kao pravovjerne zarathutranske doktrine. Kao izvore, trebamo ih paljivo ispitati, analizirati i rabiti kritino. Kratak pregled nekih pahlavi knjiga ilustrirati e ovu tvrdnju. Dinkhard je najdulja postojea pahlavi knjiga. Ona je zanimljiva zbirka religijskih, povijesnih, zemljopisnih, zakonskih i medicinskih obavijesti, i kao takva, mjeavina znanja svoga doba. Matikan-i-Hizar Dadaistan je traktat o osobnom zakonu i sudstvu sasanidske ere temeljen na presudama nekih sudaca. Pretpostavljamo da su pravne knjige poput Matikana bile brojne u to doba, od kojih nijedna nije preivjela. ikand Gumani Vijar je znanstvena knjiga o filozofiji religije. Odbacujui iz vjesne doktrine idova, maniheista i krana, knjiga raspravlja o prob-

lemu Dobra i Zla u irokom okviru zarathutranizma i njegovim srod nim izdancima. Bunda-hin je druga knjiga u toj kategoriji. Ona se bavi podrijetlom i prirodom stvaranja kao i eshatologijom. Minok-i-Khrad uglavnom je knjiga etike koja takoer sadri neto legendarnog materi jala. Sayast-la-Sayast ili Pahlavi Rivayat bavi se problemima grijeha, ru kovanja leevima, teinom neistoe i pravoga naina proienja. Arda Viraf Nameh knjievni je i fikcionalni prikaz posjeta velikoga sveenika nebu i paklu, poneto nalik Danteovoj Boanskoj komediji, ali napisan tri stoljea prije nje. Bahman Yat opisuje pobjede i patnje zarathutrana i prikazuje tlaiteljsko ponaanje muslimana. Svjetska religijska povijest puna je protuslovnih tumaenja svetih knjiga, koja esto predstavljaju stajalita razliitih sljedbi, u rasponu od naglaeno konzervativnih do izrazito radikalnih. U nae doba neki su znanstvenici otili u krajnost dajui marksistiko tumaenje izvjesnim odlomcima u svetim knjigama otkrivenja. Da su nekim sluajem samo ti komentari preivjeli, potomci bi mislili o njima kao jedinom ispravnom predstavljanju vjere, a to bi bilo katastrofalno! Naalost, to se dogodilo u zarathutranizmu kao rezultat nekritikoga prihvaanja svih pahlavi knjiga kao izvora za pravu vjeru. Veina pahlavi tekstova koja je dola do nas imaju znanstvenu i in formativnu vrijednost, s bogatim filozofskim tonom. Neki od njih utjeca li su i na islamsku (i'a) filozofsku misao u Iranu, ali oni ne predstavljaju pravovjerni zarathutranizam. Neki od tih napisa predstavljaju zurvanitska, manihejska i druga heretika stajalita. Veina tih knjiga sastavljena je u nepovoljnom okruju nekoliko stoljea nakon pada Sasanida. U njima je prisutna mogunost dodavanja ili isputanja, zbog straha ili zaborava, i u najboljem sluaju one odraavaju vjerovanja i miljenja njihovih autora. Stoga je potreban oprez od nekritikoga prihvaanja pahlavi tekstova kao izvora mazdaistike doktrine. Klasini tekstovi Grka pruaju vrijedan, iako katkad dvojben, izvor. Oni ine kako izjave o injenicama tako i izraze miljenja. injenine izjave odnose se na ono opipljivo i zapaljivo u zarathutranizmu i, kada su popraene usporedbama sa svojim grkim pandanima, pouzdanije su. injenine izjave trebamo smatrati valjanima. To nije sluaj s izrazima miljenja koji se odnose na neopipljiva pitanja u zarathutranizmu. Oni ukljuuju shvaanje izvjesnih vrlo sofisticiranih religijskih i metafizikih

koncepata iranske vjere. Kako bi shvatili te koncepte, Grci povlae us poredbe izmeu njih i vlastitoga panteona bogova. Te su usporedbe bile esto nespojive a katkad i smijene, to je imalo za ishod pogrjeno tumaenje. Neki izvaci iz tekstova Herodota i Plutarha ilustriraju tu tvrdnju. Herodot je u petom stoljeu prije Krista pisao: Meu Perzijancima nije uobiajeno imati idole (slike bogova) i sagraene hramove, kao i podignute oltare. Oni ak njihovu uporabu dre znakom ludosti. Oni ne vjeruju kao Heleni da su bogovi poput ljudi. U istoj knjizi on takoer izjavljuje, Perzijanci dre laganje najsramotnijom stvari na svi jetu. Do njega po teini prijestupa je stvaranje dugova, uglavnom zbog toga to su dunici prisiljeni govoriti lai. Sve su to injenine izjave i popraene su usporedbama. Iz tih izjava moemo zakljuiti da su Perzijanci oboavali nematerijalnoga i boanskoga boga, da nisu stvarali sliku boga i da nisu lagali. U sljedeim citatima iz Herodota, koji sadre kako izjave o injenicama tako i izraze miljenja, stanje je drugaije. Perzijanci nika da ne oneiuju rijeke izluinama svojih tijela, niti u nekoj od njih peru ruke; niti e drugima dopustiti da to rade, jer imaju veliko potovanje prema rijekama. Prvi dio te izjave sadri niz injenica koje se tiu nekih inova od kojih se Perzijanci suzdravaju. Drugi dio sadri izraz miljenja koje ne predstavlja odgovarajue zarathutransko vjerovanje u njegovom pravom kontekstu. Perzijanci nisu potovali rijeku per se, ve su se uasavali oneienja vode, bez obzira koja je to voda. Vodu, poput drugih prirodnih elemenata - zrak, tlo i vatru - treba marno odravati istima. To je propisana religijska, kao i svjetovna, dunost. Ne udi to je zarathutranizam dobio etiketu prve religije koja se bavi ouvanjem okolia. U zarathutranizmu materija i priroda isto su tako dobri kao um i dua. One nisu zle i treba ih sauvati i brinuti se o njima. Drugi zarathutranski koncept koje su Grci esto pogrjeno shvaali i tumaili je pitanje moralnog dualizma. Unato tomu, taj je koncept os tavio traga u grkoj filozofskoj misli. Jo je u estom stoljeu prije Krista Teagen iz Regija tvrdio je da je boansko ratovanje (borba bogova) u grkoj knjievnosti alegorija za moralni sukob u ovjeku. Neki drugi grki pisci predstavili su taj koncept kao kozmiki dualizam. Grci su mogli vidjeti da zarathutrani nisu idolopoklonici i da vje ruju u transcendentnoga osobnoga (i boanskoga) Boga, kao to smo

vidjeli u Herodotovom svjedoanstvu. Ali Grci uglavnom nisu uspjeli shvatiti svrhu i posljedice dualistikog naela. Moda je zbog te zbrke dolo uslijed opsesija da se tu doktrinu objasni helenistikim konceptima boanstava. Na primjer, Diogen iz Laerta pie kako su Eudoks i Aristotel izjavili da u doktrinama Maga postoje dvije sile suprotstavljene jedna drugoj. Jedna predstavlja dobroga boga Zeusa, nazvanoga Ormuzd ili Ahura Mazda, a druga vraga Hada, nazvanoga Areimandios ili Angramainyo. Plutarh pie o istoj temi: Oromondes je proizaao iz svjetla i meu svim stvarima koja ula zapaaju taj mu je element najvie nalik; Areimandios je proizaao iz tame i stoga je iste naravi kao i ona. Ti izvaci pokazuju da Plutarh nije shvatio zarathutranski koncept Boga. Zarathutra je nedvosmisleno proglasio da je Ahura Mazda stvorio svaku dobru stvar, ukljuujui svjetlo i da je svjetlo proizalo iz Boga ili ga je on stvorio. Stoga Bog ne moe proizai iz svjetla kao to Plutarh tvrdi, ve svjetlo potjee od Boga. U mazdaizmu Bog se predstavlja jed nako toliko svjetlou koliko i istinom i pravednou. Grki nas tekstovi obavjeuju da su poznati lijenik kralja Artakserksa II, Ktesije (400. prije Krista), te filozofi Teopomp iz Kiosa (300. prije Krista) i Hermipos iz Smirne (250. prije Krista) imali intelektualne odnose s Magima. Drugi izvori za zarathurtanske studije djela su kranskih pisaca, uglavnom Armenaca, tijekom sasanidske ere, te muslimanski tekstovi postsasanidske ere. Iz dolje spomenutih razloga, i ti tekstovi zahti jevaju posebnu pozornost prije negoli ih uzmemo kao valjane izvore za Zarathutrinu teologiju. Iz razloga o kojima ovdje raspravljamo, mnogi tekstovi kranskih povjesniara toga razdoblja sadre pogrjene obavijesti, ba kao i grki tekstovi. Iako je rat izmeu Rima i Perzije zapoeo u prvom stoljeu prije Krista, on se pojaao od treega stoljea A.D. nadalje, sve dok u sedmom stoljeu A.D. Arapi nisu porazili i podvrgnuli Iran pod svoju vlast. Od treega stoljea A.D., zarathutranska religija postala je slubena vjera Perzijskoga carstva. Otprilike jedno stoljee kasnije, Konstantin je progla sio Rimsko carstvo kranskim, a sebe braniteljem te vjere, zahtijevajui lojalnost od svih krana, bez obzira na njihovo dravljanstvo. Tijekom treega i etvrtoga stoljea, tri su stvari bile posebno vane Sasanidima. Prvo, Arsacidi, koji su vladali Iranom prije Sasanida, preivjeli su u Armeniji i uivali zatitu Rimljana, pa su tako predstav ljali moguu politiku prijetnju Sasanidima. (Arsacidski kralj Vologe-

ses, postavio je 62. godine A.D. svoga mlaega brata Tiridatesa, koji je bio sljedbenik zarathutranizam, na armensko prijestolje. Tiridatesovi nasljednici nastavili su vladati Armenijom i nakon dolaska na vlast Sasanida, a Armenija, koja je nekada bila uporite zarathutranizma, prkosei Sasanidima, postala je kranska.) Drugo, Armenci, koji su pri hvatili kranstvo, iskazivali su lojalnost Rimu i predstavljali moguu re ligijsku i politiku prijetnju Sasanidskom carstvu. Tree, kranske dog me izvana i manihejske doktrine iznutra prijetile su slubenoj dravnoj religiji. Produljeni rat izmeu Irana i Rima, koji su Armenci esto poti cali, zatrovao je umove suvremenih povjesniara. Stoga su povijesni prikazi te ere uglavnom pristrani i politiki nadahnuti. Sljedei izvaci iz tekstova nekih kranskih pisaca toga razdoblja ilustriraju tu tvrdnju. Theodoros od Mopsuestije Damascius, kranski grki pisac koji je ivio za sasanidske ere, nazvao je mazdaizam primitivnim i pokuao falsificirati Zarathutrino pozivanje na monoteizam pripisujui mu zurvanistiku doktrinu stvaranja. Armenski pisac Elisaeus, u svojoj poznatoj povijesnoj knjizi Vartan, napisanoj u petom stoljeu, odbacuje zarathutranska vjerovanja. Jedan drugi armenski povjesniar, Eznic, u svojoj knjizi pro tiv heretikih miljenja, razmilja o zarathutranizmu u poduljem prikazu u kojemu zurvanistike doktrine postojanja predstavlja kao zarathutranske. On pie: Prije bilo ega, neba ili zemlje, ili bia bilo 22 koje vrste, postojao je Zurvan a ime mu znai srea ili slava. Stoga u ovoj knjizi ponavljamo oprez pred takvim tekstovima. Bitno je temeljito procijeniti njihovu vjerodostojnost prije nego to se oslonimo na njih kao izvore za zarathutranske doktrine. Meutim, moemo ih uspjeno rabiti za druge obavijesti. Oba spomenuta armenska pisca obavjeuju nas da su u petom stoljeu A,D. postojale barem dvije zarathutranske sljedbe koje su bile neprijateljske jedna prema drugoj. Jedna se zvala Mog (Magi, Maghava), a druga Zendik. Prva je najvema bila utjecajna u zapadnoj Perziji a druga u istonoj Perziji, to je korisna obavijest o izmi u to doba. Pogled na zemljopisna sredita tih dviju sljedbi moe nam pomoi odrediti njihovu pravovjernost. Predrasude i krive obavijesti, sline onima to smo ih gore opisa li, moemo otkriti u tekstovima mnogih muslimanskih povjesniara, od kojih su neki, poput Dimigija (A.D. 1327), otili tako daleko u svojemu neprijateljstvu da su Mage poistovjetili s idolopoklonicima.

Dimigi je ivio udoba kada su progoni nemuslimana u Iranu, osobito zarathutrana, bili na vrhuncu. Nasuprot tomu, slavni i poznati musli manski povjesniar SahrestanT (A.D. 1153) izjavljuje u svom slavnom spisu, Kitabu-l-Milal va Nahal (O religijskim sljedbama i vjerovanjima) da zarathutranizam, kao otkrivena religija, spada u istu kategoriju kao judaizam i kranstvo. Za njega je zarathutranizam bio religija koja je vjerovala u monoteizam, otkrivenje (preko svetih knjiga) i Sudnji dan. Sljedbenici te religije u islamu nazivaju se Ahl-e Kitab (oni koji vjeruju o knjige otkrivenja) i prema njima se ponaaju kao prema zimijima. Zimi su trebali plaati porez na glavarinu i podvrgnuti se islamskoj vladavini, a zauzvrat bilo im je bilo doputeno ispovijedati svoju vjeru. Dok su se krani i Zidovi svakako smatrali zimijima, zimijski status zarathutrana, bez obzira na spominjanje Majua u Kur 'anu i Haditima, bio je predmet spora. U pokuaju da spase zarathutrane od progona neki blagonakloni iranski muslimani poistovjetili su Zarathutru s Ibrahimom, ali toj tvrd nji nedostaje povijesne podloge. U svom nastojanju da spase svoju staru batinu, drugi iranski muslimani pripisali su zarathutranske hramove vatre i mauzoleje i'a imamima ili ibrahimskim prorocima. Na prim jer, grob Kira Velikoga u Farsu pripisivao se majci kralja Solomona, a poznati hram vatre u Azerbejdanu samom kralju Solomonu. U postmuhamedanskom Iranu, usprkos svim slubenim naporima da se ukloni iranska religija, zarathurtanizam je utjecao na mnoge mus limanske teozofske kole. Najpoznatija je mistina kola ihab al-Din Suhrawardi Maqtula i njegova filozofija Iraq u dvanaestom stoljeu. Suhrawardi, koji je vjerovao u intuiciju, osobno otkrie, Boje ukaza nje i vizionarsko zapaanje (Kaf i ohud) kao nain ostvarenja istine, izriito je priznao da slijedi stazu koju su prije njega utabali Fraaotra i Jamaspa, koja su obojica bili prvi uenici Zarathutre. SuhravardT je vidio Boga kao Svjetlo nad svjetlima. Najvanije isijavanje iz toga iz vora bio je Bahman ili Vohu Mana. Suhravardljevu filozofiju preuzeli su i proirili veliki filozofi poput Mohamada Sehrzourija i Mulle Sadre. Zarathutranizam je ostavio traga na mu'atazilitsku kolu u kojoj je sredinja zamisao jedinstvo pravde i Boga. U toj je islamistikoj koli pravda razumski razumljivi koncept. Bog mora djelovati u skladu s pravdom i prema tome nije izvor nepravde i zla. To je jedno od glavnih obiljeja koncepta Boga i zakona Ae u zarathutranskim uenjima.

Nakon jedanaest stoljea tiine i prekida djelovanja, zarathutranizam je pronaao put do europskih ustanova viega obrazovanja u osamna estom stoljeu. To se moglo zahvaliti znanstvenom geniju i neumornim naporima nekolicine europskih znanstvenika. U devetnaestom je stoljeu, nadahnut zarathutranskom dualistikim konceptu i konanom pobje dom dobra, Friedrich Nietzsche pripisivao vlastitu filozofiju Zarathutri; a Richard Strauss, pod dojmom Nietzscheova rada, nazvao je jednu simfoniju po Zarathutri. U osamnaestom stoljeu, zarathutranizam je privukao francuske pisce kao to su Voltaire i Diderot. Ti su se francuski pisci zalagali za prirodnu religiju i protivili su se monopolu nad isti nom koji je imala Katolika crkva. Oni su vidjeli zarathutranski monoteizam kao oruje koje se moe iskoristiti protiv kranstva, ukazujui da Mojsije nije jedini: istina se moe nai i u nekranskoj tradiciji. Prvi europski znanstvenik koji je ponovno uveo zarathutranizam u za padni svijet bio je oxfordski sveuilini profesor Hyde. Njegovo ueno djelo pod naslovom Historia Religionis veterum Persarum eurumque Magorum, objavljeno 1700., ukljuuje mnoge obavijesti o religiji Parsa i njihovom vjerovanju u monoteizam, to je posebno privuklo Zapadne znanstvenike. Hyde nije znao avestanski i pahlavi, pa se njegovo znanje o zarathutranizrnu i religiji koju je on predstavljao temeljilo na onome to je nauio od Parsa. Bila je to vjera koju su ispovijedali Parsi u Indiji, osloboena skolastike spekulacije ili filozofskoga tumaenja. Zatim je slijedio rad slavnoga francuskoga znanstvenika Anquetila du Perrona, koji je 1711. objavio prijevod onoga to je on nazvao Zend-Avesta, koja je sadravala teoloka i moralna naela kao i ceremonije boanskih slubi. Iako su kasnije otkrivene mnoge netonosti u njegovom prijevo du, njegov pionirski rad zadrao je svoje istaknuto mjesto. On je utro put daljnjim istraivanjima zarathutranizma, kako na Zapadu tako i kod Parsa u Indiji. Anquetil du Perron prouavao je Zend-Avesta u Indiji usred ozraja nevjerice i sumnje to su ih Parsi pokazivali. Nije imao prijanjega iskustva s avestanskom gramatikom ili filologijom a morao se boriti s mnogim fizikim i znanstvenim preprekama. Nakon Perronovoga prijevoda, mnogi znanstvenici prouavali su zarathutranizam, a njihova stajalita kreu se od odbacivanja toga proroka, do njegova priznavanja s obzirom da je njegova religija utje cala na praktiki sve kasnije religije. Od apsolutnoga monoteizma do

teolokoga dualizma; od velikoga opsega moralnoga uenja do umijea arobnjatva, od istanane filozofije ivota do primitivnoga kodeksa ponaanja. Ako uzmemo u obzir ogranienja i predrasude ljudskoga uma i starost mazdaizma, takva razliita miljenja mogla su se i oekivati. Pro tuslovlja se nastavljaju i proirit e se u budunost, a to ini prouavanje zarathutranizma sve izazovnijim. Metode istraivanja Prvo smo istraili vjerovanja sadanjih zarathutranskih vjernika u Iranu i na indijskom potkontinentu. Onda smo objasnili postavke te vjere u praksi unutar gathikoga doktrinarnoga okvira. Pri tome smo rabili filoloka istraivanja, teoloka tumaenja i povijesne podatke. Ispitali smo i objasnili doktrinarne promjene u svjetlu drutvenopolitikih snaga koje su djelovale u svakoj razliitoj povijesnoj epohi. Nismo nekritiki prihvatili nikakve znanstvene spekulacije. Meu raznim prijevodima Gatha, odluio sam se za prijevod dr. Taraporewale jer on, kao praktiki zarathutranski znanstvenik ima bolji uvid u duh Gatha od nerazathutranskih znanstvenika. Povremeno sam citirao prijevod Dinah Iranija. Razmotrio sam tumaenje sukoba izmeu sjedilakoga poljodjel skog ivota i nomadskoga ivota - ili sukob izmeu sijanja i stepe. Upo raba sljedeih izraza u Avesti: nmana (obitelj), vis (jedinica naseljenja, koja se moe usporediti s klanom, selom ili gradom), Zantu (teritorij) i khatra (ljudi iste kulture, zanimanja i tenji, neto poput naroda), poka zuju da je Zarathutra propovijedao za nastanjene ljude u okomito struk turiranom drutvu a ne samo za nomade. Povezanost vedskoga i gathikoga jezika i zajednika mitologija indoiranskoga naroda ne bi se smjela nerazumno rastegnuti na svaki dio zarathutranske vjere. Uporaba analogija ima svoje granice. Na prim jer, ona se pokazala korisnom u objanjavanju postupka ponovnoga uvoenja u Mlau Avestu indoiranskih boanstava u obliku Yazata. Nae polazite je da je Zarathutra propovijedao novu religiju. On je prekinuo s ritualima povezanima sa tovanjem daeva, ukljuujui i pretjeranu uporabu Haome, i povukao crtu izmeu teologije, mitologije

i epske tradicije - crtu koja je naruena u Mlaoj Avesti. On je odba cio zamisao o boanskom silasku vladara na zemlju i pozvao ljude da ustanu protiv nepravde. Objasnio sam ponovnu pojavu rituala u Mlaoj Avesti i manipulaciju religijom u politike svrhe koju su vrili prinevi i sveenici sasanidskoga razdoblja. Prijeporna pitanja, kao to su etike vrijednosti nasuprot kozmikom dualizmu, predstavio sam bez vrijednosnoga suda. Opisao sam vjerovanje zarathutranskih praktikih vjernika o tom pitanju, te postupak promjene gathikoga etikoga dualizma u kozmiki dualizam Mlae Aveste. Ispitao sam valjanost injeninih svjedoenja pisaca kao to su Hyde, Mandelslo i Chevalier de Chardin u odnosu na monoteizam u zarathutranskoj tradiciji i usporedio ih sa spekulacijama znanstvenika poput Henninga. Struktura djela Kao to sam prije spomenuo, ova se knjiga bavi doktrinarnim vjerovanjima praktikih zarathutrana koja u ispitivati unutar okvira gathikih naela. Razmotrit u inaice u suvremenoj praksi. Po mom su miljenju Gathe obznanile sedam novih i, za to doba, revolucionarnih koncepata koji su utjecali na ovjekovu filozofiju stvara nja i nain ivota za budua tisuljea. Ti koncepti ine zarathutranske doktrine koju jo uvijek slijede i prakticiraju sljedbenici te vjere. Kada nekoga zarathutranina zapitamo o njegovim vjerovanjima onda on kae da vjeruje u: Ahura Mazdu kao jednoga Boga, Zarathutru kao Bojega proroka, Asu kao Boju volju, postojanje dobra i zla, neprestani in stvaranja, ivot poslije smrti, nebo i pakao, te u konanu pobjedu do brote. Raspravljamo i tumaimo ta vjerovanja unutar okvira gathikih doktrina u sedam poglavlja. Prvo poglavlje: raspravlja se o vjerovanje u jednoga Boga, Ahum Mazdu, naelo jedinstva, konstruktivnost, dobrota i pravda. Prorok je sijao duhovno jedinstvo u mnoini. On je proglasio da postoji jedno Bie {Ahura) i da je to Bie izvor svih drugih. On je dalje izjavio da to Bie nema poetka ni kraja. Bie nema podrijetla pa bi bilo kakvi nagovjetaji o postojanju primordijalnoga stanja ne-Bia bili

nerazumni. To je teoloki monoteizam. Za razliku od grkih filozofa, Zarathutra nije drao da se svemir razvio iz temeljne tvari. Izvor nije temeljna tvar ve boansko Bie. Dobrota, konstruktivnost i pravda bitni su u konceptu Ahura Mazde. Drugo poglavlje: ovdje se raspravlja o naelima prorotva i ot krivenja. Zarathutra je doivio Ahura Mazdu putem unutarnjih oiju uma i svijesti. Bog se Zarathutri ne prikazuje u oblacima ili u vatri; niti prorok uzlazi na nebo da bi vidio Boga. Gathe prikazuju prorotvo kao dvosmjerni proces. Prva se faza odnosi na uspostavu izravnoga odnosa s Bogom putem teozofske kontemplacije; druga je otkrivenje Boje poruke. Zarathutra je vidio Boga u samo njegovim svojstvima. Plamsaji tih svojstava zrae unutar svakoga ljudskoga bia. Taj je koncept jo jedna oznaka vjerovanja u jedinstvo Bia (izostanak vjerovanja u panteizam). Zarathutra je bio prvi prorok koji je uveo Boga kao svetu inteligenciju i mudrost i koji je vidio ljudska bia kao posjednike svete inteligencije i kao suradnike Boga. Kao suradnici, oni mogu razviti i pojaati svoju inteligenciju i koristiti je za unapreenje svijeta i procvat ovjeanstva. Tree poglavlje istrauje naela Ae - vjenoga boanskoga zakona, poretka, pravde, pravednosti i progresa. Aa se nalazi u temelju mazdaizma. Aktivni zarathutrani nazivaju je Bojom voljom. Glavna briga Zarathutre je moralni, praktini, ureeni ivot. Za njega se borba izmeu dobra i zla nastavlja sve do vremena kada dobro nepovratno pobjeuje. Mazdaizam je dao svrhu, nadu i samodostojanstvo ljudskim biima. U zarathutranizmu se nalazi zamisao o jedinstvu, dobroti i pravdi Boga; podrazumijeva se da Bog treba djelovati u skladu s pravdom. etvrto poglavlje tie se dobra i zla. Naelo moralne dvojnosti glav no je naelo zarathutranizma. Prorok je rekao da su se na poetku po jave (ili stvaranja) ovjeka, dva mentaliteta iskazala u ovjekovom umu, rijei i djelu. Jedan je dio dobar; drugi zao. Iz njihovoga sukoba stvorili su se ivot i neivot. Tako, prema Zarathutri, dok Bitak nema podrijetla, ivot i neivot imaju. Zlo ima podrijetlo i ne moe biti primordijalno. Ahura Mazda izmislio je i Mainyavu i Gaethyju; u oba ta svijeta zamisliv je dualizam, ali s Ahura Mazdom ne moe biti dualizma. Platonska aka demija, u etvrtom stoljeu prije Krista, pokazala je veliko zanimanje za zarathutranski dualizam. O tom se naelu raspravlja u etvrtom poglav lju gdje se istrauje koncept zla.

Peto poglavlje objanjava prirodu Spenta Mainyua, uveavajuega ili stvaralakoga duha. Vjerovanje u stvaralaku, uveavajuu i razvoj nu silu na ovom svijetu (Spenta Mainyu) temeljno je zarathutranizmu. Zarathutra je pridavao veliku pozornost fizikom svijetu i silama koje djeluju u svemiru. On je utvrdio dva boanska medija za postignue pro gresa, od kojih su oba svojstva Ahura Mazde. Ta dva medija su Aa (red i pravda), o kojima raspravljamo u treem poglavlju i Spenta Mainyu (stvaralaka, uveavajua i razvojna sila) a objanjena u ovom poglavlju. Bog ne stvara ponovno svijet u infinitezimalnim tokama vremena, niti ga je stvorio jednom zauvijek. Prema naelu Spenta Mainyu, stvaranje je neprestani proces. Bog je prvi uzrok; drugi uzroci postoje prema zakonu Ae. U mazdaizmu, stvaranje se pribliava emanaciji, koju oblikuje Bog. esto poglavlje predstavlja zakon posljedica. Zarathutra je prvi uveo koncept neba i pakla (plod ili nagradu i kaznu). idovi, prije nego to su doli u dodir sa zarathutranima, vjerovali su da e se svi pojedinci, bez obzira na njihova ivotna postignua na ovom svijetu, preobraziti u sjene, sheol, i ivjeti na tamnom mjestu u dnu zemlje. U razdoblju posli je izgona to se stajalite promijenilo, a u judaizmu i kasnije u drugim otkrivenim religijama pojavila se zamisao nagrade i kazne. Sedmo poglavlje posveeno je objanjenju naela konane pob jede dobra nad zlom, ili, kao to se openito zna, uspostave Bojega kraljevstva na zemlji. ovjekova borba dostii e svoj vrhunac u pot punom osvjeenju (ili obnovi) svijeta. Meutim, taj je proces postupan. Obeana konana pobjeda dobrote ulijeva nadu i sreu u srca svih onih koji rade za sreu drugih. Kao suradnici Boga, ljudi moraju suraivati sa Spenta Mainyu u skladu s Aom, kako bi sukob zamijenili skladom, a bijedu sreom. Bog je dao fiziki svijet pa prema tome taj svijet nije zao. ovjek, kao uvar prirode, mora se skrbiti za prirodu i okoli i dobrim djelima uspostaviti kraljevstvo Boje na zemlji.

I. JEDAN BOG: AHURA MAZDA Naelo monoteizma

Kada sam zamislio Tebe, O Mazda, Kao onoga Prvoga i onoga Posljednjega Kao Najoboavanijega Kao Oca Dobre misli, Kao Stvoritelja Vjenoga zakona Istine i Ispravnosti, Kao Gospodara suca naih djela u ivotu, Tada sam ostavio mjesto za Tebe u mojim oima.
(Gathe: Yasna 31-8)

Ahura Mazda On je Apsolutan, Sve-savreni, Duh duhova, Bit Bia, Prvi Uzrok, Stvoritelj, Hranitelj, Izvor Dobrote, Uzviena Mudrost, Priroda Istine, Suanstvo Pravde, Neograniena Konstruktivna Mo, Vjeni Zakon, Nepromjenjiv, Krajnja Stvarnost i Jedini Oboavani kojega treba tovati; a tako ga je obznanio i propovijedao preko Ae Zarathutra. Ahura Mazda je transcendentalan, imanentan i ne-osoban. U svojoj Transcendentnosti on je beskonano velik i s onu stranu svega stvaranja. On je neovisan od kozmosa, ali kozmos ovisi o njemu. On nema pros torne lokacije. Otkrivenje, prorotvo i intuicija odnose se na transcendentnost Boga. U svojoj Imanentnosti, on se iskazuje u cijelom stvaranju. On je prisutan posvuda u kozmosu: u zrncima pijeska, u sjemenkama biljaka, u biu ivotinja i u duhu ljudi. On je u svom stvaranju kao i s njim, te izvan njega i s onu stranu njega. On je izvan prostora i vremena, iako su prostor i vrijeme u njemu i s njim. Svo stvaranje postoji u prisutnosti Boga. Kozmos ne skriva Boga, niti je on njegovo tijelo; i poput stvaranja kozmos ima duu. On je izraz Boje stvaralatva.

U svojoj ne-osobnosti, on nije osoba, ali ima osoban odnos s ovjekom. On je apstraktan a ipak stvaran, on je ista monada i lien je antropomorfnih crta. On je bit svijesti bez svjesnoga sebstva. Bog nema ni oblika ni forme i ne pojavljuje su u nijednoj materijalnoj tvari. Ono malo naznaka o Bojim oima koje sve vide i rukama koje dijele nagrade treba shvatiti kao metafore i pjesniku slobodu u pokuaju da se opiu Boja beskonana svojstva pomou analogije s konanim konceptima u jeziku koji obini ljudi lako razumiju. Antropomorfne zamisli rjee su u Gathama nego u svim drugim svetim knjigama. U gathikoj tradiciji, Ahura Mazda je osoban u svom odnosu prema ovjeku; a u Mlaoj Avesti, on postaje bezlian kao Boanstvo. Ahura Mazda je neopisiv i ovjeku se pojavljuje samo u svojim svojstvima. Prema Gathama, on je Inteligencija, Ispravnost-s-Pravdom, Mirnoa-s-Ljubavlju, Boanska Mo, Savrenstvo i Vjenost. On je Svjetlo svih svjetala, a iz njega zrai sva dobrota. Njegova svojstva su eterizirani moralni koncepti izraeni u istim apstrakcijama, iako su u Mlaoj Avesti oni utjelovljeni kao arkaneli. Ahura Mazda pretvoren je u svojstva, a bljeskovi tih svojstava nalaze se u svakom ljudskom biu. ovjek, s obzirom da je suradnik Boga, moe djelovati zajedno s Bogom ako to izabere. U toj mrei odnosa, konani ovjek iskazuje i konceptualizira svojstva Boga. Konani ovjek moe samo putem tih svojstava shvatiti i opisati inae neizrecivoga i beskonanoga Ahura Mazdu. Do brota, konstruktivnost i pravda sredinje su kategorije u Zarathutrinom konceptu Ahura Mazde. Izraz Ahura Mazda oznaava Gospodara kako nebeskog tako i ze maljskog svijeta. Ahura potjee iz korijena Ah, u znaenju biti, postojati, a Mazda iz Mane, u znaenju mudrosti i inteligencije. Ahura Mazda je Bit Bia i Mudrosti. Mudrost i pravda stalne su niti koje proimaju cijele Gathe - svete knjige zarathutrana. Vanost mudrosti odraava se i u Vohu Mani, koja je prvi spomenuti epitet kao i prvo stvaranje Boga. est glavnih epiteta Ahura Mazde, koji su u Mlaoj Avesti poznati pod zajednikim imenom Amea Spenta, su: Uzviena mudrost, Ispravnost (Pravda), Boanska mo, Ljubav, Savrenstvo (cjelina) i Besmrtnost. Oni nisu popratne pojave ve bit Ahura Mazde. Iako svaka od tih odlika u svojoj uzvienosti i univerzalnosti predstavlja Ahura Mazdu, nijedna od njih nije Ahura Mazda; Ahura Mazda je svaka od njih i sve zajedno. Iako ih ima est one su jedna misao, jedna rije i jedno djelo; one su

otac i djeca; one su izvor i zrake svjetla; i one predstavljaju mnoinu u jednosti. (1) Uzvieni um, Vahita Mana, je bit mudrosti i inteligencije. On je univerzalan um. Dobar um je prvo djelo Ahura Mazde. Gathe govore da je Ahura Mazda izmislio svemir u svom univerzalnom umu, koji je bit dobroga uma. U hijerarhiji svojstava, dobar um je na prvom mjestu. Sve to oznauje vanost dobre misli i zdravoga rasuivanja o zarathutranizmu. (2) Uzviena Ispravnost i Pravda iste su, a predstavlja ih Aa Vahita. Ispravnost je pravda, a pravda je ispravnost; Aa Vahita je uni verzalna pravda. Aa Vahita takoer predstavlja vjeni zakon koji vlada svemirom. Ona oznaava kako prirodne tako i boanske zakone, koji se poklapaju. Ahura Mazda je zakonodavac i sudac. Aa predstavlja volju Ahura Mazde. Ona je druga u hijerarhiji svojstava i stvorena je u dobrom umu Ahura Mazde. (3) Khatra je trea glavna osobina Boga. Nijedna hrvatska rijene moe je tono i potpuno objasniti. Khatra je spoj svete, dobre i konstruktivne potencijalnosti, moi, utjecaja i hegemonije. Ne treba je mijeati s fizikom snagom. Ona predstavlja istinsku snagu, prevlast i autoritet. Ona oznaava boansko kraljevstvo. Boanska mo je ostva renje volje Ahura Mazde; ona oznaava duhovnu, mentalnu i moralnu snagu i stvara ljubav a ne mrnju, poniznost a ne oholost. Khatra potie u pojednicima elju da slue drugima a ne da ih tlae. (4) Univerzalna Ljubav i Mirnoa, Spenta Armaity, oznaava unu tarnje stajalite dobrohotnosti, udostojavanja i ljubavi. Ona podrazumi jeva najuzvieniju portvovnost i nesebinu slubu. Ona znai ljubav bez oekivanja uzvrata i obavljanja dunosti bez promiljanja o nagradi. Ona oznaava univerzalno bratstvo ovjeka. (5) Savrenstvo, Hurvatat, izraava samoostvarenje i cjelinu. Uzviena dobrohotnost, kreativnost i inteligencija osobine su Ahura Mazdinoga savrenstva. Hurvatat je najvie stanje dobrote i vrsnoe u ovome i drugome svijetu. Ono se esto spominje zajedno sa estom osobinom, Ameratat ili besmrtnou, kako bi se pokazala bliskost i povezanost obojega. Savrenstvo takoer podrazumijeva odsutnost elje, oekivanja ili htijenja.

(6) Besmrtnost, Ameratat, osobina je vjenosti i nepromjenjivosti. ivot u svojem najirem smislu je u Bogu, s njim ili za njega. On nije zaet, niti je pokvarljiv i nema ni poetka ni kraja. Putem njega postoji svemir i odrava se ivot. Ameratat je osloboen vremena i prostora. S tim se svojstvima ponovno potvruje ukupna dobrota Ahura Mazde. Kako on iskljuivo ini dobro, u njemu se ne moe zaeti ni kakvo zlo. S obzirom da je dobrota sredinje svojstvo Boga, on ne moe initi zlo. Sve to je potpuno i idealno je u njemu, s njim i proizlazi iz njega. Ahura Mazda je stvoritelj. Rijei koje prenose tu zamisao, a koje se rabe u Gathdma su Datar i Taea. Prva rije, Datar, potjee iz kori jena Da, u znaenju dati, darivati i udostojati se; a Datar znai onaj koji daje. U tom smislu Bog daje sve blagoslove i sve to je dobro proizlazi iz njega. Druga rije Taea, dolazi od Ta, u znaenju odrezati, obliko vati, ocrtati, a Taea znai onaj koji oblikuje, ocrtava, obrtnik, initelj. U tom smislu Bog ocrtava i stvara sav svijet. Stoga, u zarathutranizmu, stvaranje podrazumijeva spoj davanja i oblikovanja, proizlaenja i uveavanja, ocrtavanja i injenja. U mazdaizmu se stvaranje pribliava proizlaenju, te sve zrake svjetla, dobrote i zraee energije dolaze iz Izvora - Svjetla nad svjetlima. Spenta Mainyu Iako nije ukljuen u est svojstava, Spenta Mainyu je jo jedno glavno svojstvo Boga. Spenta Mainyu je Uzviena Konstruktivna mo, univerzalna sila stvaralatva i bit konstruktivnosti i pozitivnosti. Spenta znai rast i napredak; Mainyu oznaava duevnu sposobnost ili duh; te dvije rijei zajedno znae uveavanje duha. Uveavanje postoji kako u kvantitativnom tako i u kvalitativnom smislu. Spenta Mainyu je zamiljen u Ahura Mazdinom umu i katkada se naziva Ahura Mazdinim sinom, simbolizirajui Boju produktivnost. To je samoostvarujue svojstvo ili djelatnost Ahura Mazde; to je samogenerirajua energija koja vodi do stvaranja i evolucije svemira. Spenta Mainyu je dinamian i stvaranje je stalan proces. Zarathutri je svetost takoer znaila obilje, rast i zdravlje. Spenta Mainyu predstavlja naelo uveavanja i razvoja u svemiru.

Stvaranje je sastavnica u definiciji Ahura Mazde; toje aspekt Ahura Mazdine dobrohotnosti i udostojavanja. Kao takvi, stvaralatvo i stvara nje inherentni su i nenamjerni u Ahura Mazdi. Stvaranje, kao in Ahura Mazde, nema cilja. Meutim, s obzirom na slobodu izbora, ovjekove radnje su motivirane. Posljedicama ovjekovih slobodnih djelatnosti vlada zakon Ae. Ahura Mazda podario je ovjeka inteligencijom i dao mu slobodu izbora da postavi Ahura Mazdine dobrostivosti za bilo koju uporabu koju izabere. ovjek anje ono to sije. Sve u svome poetnome obliku vodi prema dobru ovjeanstva i napretku svijeta. Meutim, ovjek to moe uporabiti u dobre ili zle svrhe. Ahura Mazda je najblagotvorniji duh. Dostojanstvo, duhovnost i upuenost u tajne Ahura Mazde, kako ih je predstavila Zarathutrina Aa, bili su novost u drevnom svijetu. Bio je to novi koncept uveden u novu vjeru. Stoga je za Irance Bog postao Bie beskonane moralnosti, svjetla, istine i istoe. Boga nije trebalo sluiti obredima ve krjeposnim inovima, ne rtvama ve nesebinom ljubav lju, ne ritualima ve dobrim umom. Zarathutra je predstavio Boga kao moralno savrenstvo. Ljudima je rekao da Ahura Mazda, nije osvetolju biv nego pravedan pa ga se stoga ne treba bojati ve voljeti, ne treba ga se uasavati ve tovati. Ahura Mazdi nisu potrebni rituali i rtve da bi ljudi stekli njegovu naklonost. Zarathutra je proglasio da je Ahura Mazda autor svega dobroga i svih dobrih stvari. Ahura Mazda posjeduje beskonanu konstruktivnost i mo. Razaranje ne proizlazi iz njega. Postojanje Ahura Mazde Gathiki pristup pitanju postojanja jednoga Boga, Ahura Mazde, je intuitivan, racionalan i moralan. Ono malo to je poznato o vjerovanjima Indoiranaca prije dolaska Zarathutre govori o primitivnom animizmu povezanom s utjelovlje njem prirodnih pojava to ini politeistiku vjeru. Zarathutra je revolu cionirao postojea vjerovanja, protjerao mnotvo boanstava i propovi jedao monoteizam - postojanje jednoga nevidljivoga Boga koji je Duh nad duhovima, Uzvieni duh, Univerzalni duh, Univerzalna inteligen cija i Svjetlo nad svjetlima. Zarathutra je proglasio da je Ahura Mazda,

poznat preko svojih svojstava, vrijedan tovanja uz iskljuenje svih zamiljenih bogova. Bilo je to vie od puke reforme. Kako je Zarathutra doao do toga zakljuka? Zarathutra je putem razuma posumnjao u istinitost i valjanost postojeih boanstava u koje su vjerovali indoiranski narodi. Putem in tuitivne spoznaje, dobroga uma i svete Ae on je spoznao Ahura Mazdu. Bio je to poetak njegove potrage za istinom. Ta je predodba dostupna onima koji doista trae istinu. Zarathutra je, putem razumnoga pristupa i praktinoga rasuivanja, shvatio logiku nunost postojanja inteligentnoga i hegemonijskoga Boga. Draestan, neprekinuti krug dana i noi, utvrena putanja pla neta, beskrajna izmjena godinjih doba i nepogrjeiva pravilnost prirod nih ciklusa ukazuju na postojanje planera i podravatelja - stvoritelja. Razum govori da takvo stvaranje sa svojom pravilnou ne moe biti sluajno, niti moe biti ishod zajednikih napora mnogih boanstava.16 Rabei moralni pristup - prakticirajui odlike istine, hrabrosti i ljubavi - Zarathutra je postigao boansku mo samoostvarenja i savrenstva. On je stekao mogunost da komunicira s Bogom i vidi svo jim unutarnjim okom stvarnost jednoga Boga. Takoer je shvatio, da su u njihovoj uzvienosti, to one moralne odlike Ahura Mazdinih atributa na koja se ovjek mora ugledati. Tako je Zarathutra zakljuio, zajednikim naporom uma, srca i svijesti, kroz meditaciju (Tuna Maitih), savjetujui se sa svojim dobrim umom, prakticirajui ispravnost i zazivajui Dobri duh (Spenta Mainyu), zakljuio da mora postojati Uzviena stvarnost, Sveznajui i Svemogui Bog kojega je nazvao Ahura Mazda, Gospodar Mudrosti i Bia. Amea Spenta Amea Spenta zajedniko je ime za est glavnih svojstava Ahura Mazde. U Gathama se samo na dva mjesta spominje est svoj stava Ahura Mazde, spomenutih zajedno, ali bez zajednikoga imena. Izraz Amea Spenta u znaenju Velikoduni besmrtnici, prvi se put pojavio u Haptan Ghaityju. Iako je taj naziv naglaavao moralnu znaajku vjere, on je is todobno utro put za utjelovljenje tih svojstava kao arkanela (izvrnih posrednika Ahura Mazde) u Mladoj Avesti. Amea Spenta pokazuje

boansku i apsolutnu prirodu moralnosti u zarathutranskoj religijskoj filozofiji. Tih est svojstava su plod i djeca Ahura Mazde, a tu oznaku zadravaju kroz cijelu Mlau Avestu. Oni su milostivi, moni i mudri. Oni pomau Ahura Mazdi u odravanju svijeta i osvjeenju svemira. U Mlaoj Avesti svaki se Amea Spenta poistovjeuje s fizikim elementom kojemu prua svoju zatitu. Vohu Mana pazi na stoku, Aa na vatru, Khatra na metale, Armaity na zemlju, Hurvatat na vodu, a Ameratat na biljke. S obzirom da se Bog u obliku svojstava pojavljuje u ljudskim biima, svako od tih svojstava obavlja neku funckiju u odnosu na pojedinu osobu i njezino tijelo. Tako Mana vodi um ili umno bogat stvo, Aa zdravlje ili tjelesno bogatstvo, Khatra materijalno bogatstvo, Armaity srce ili emocionalno bogatstvo, Hurvatat savjest ili samoispunjenje, a Ameratat vjeni ivot. Najbolje postojanje i zajednitvo je s Ahura Mazdom. Ahura Mazda i njegovih est svojstava katkad se nazivaju sedam Amea Spenta, to jednostavno oznauje jedinstvo njih sedam. Sedam dana u mjesecu nazivaju se u zarathutranskom kalendaru po Ahura Mazdi i njegovim glavnim svojstvima. (U zarathutranskom kalendaru svaki mjesec od trideset dana podijeljen je na etiri dijela od izmjenino osam i sedam dana, koji odgovaraju etirim tjednima u dananjem kalen daru. Prvi dan u svakom tjednu nosi ime Boga. Prikaz Postanka u ko jemu je Bog stvorio svijet u est dana ne pojavljuje se u Gathama.) Razvoj takvih pitanja u idovskoj religiji kao to su aneli, duali zam, eshatologija i uskrsnue tijela obino se pripisuje utjecaju iranske religije, pie profesor James Barr. Profesor Mary Boyce primjeuje da 21 je zamisao o stvaranju u Starom zavjetu nastala putem dodira s Iranom. Iako su u Gdthdma svojstva Ahura Mazde aktivna i uvijek na sceni, ona ne igraju ulogu odvojenih entiteta kao to su aneli. Kao aneli, mogli bismo rei, oni su na rubu i samo se pretpostavljaju. Tek u Mlaoj Avesti oni su naglaeniji kao aneli i djeluju kao Ahura Mazdini posrednici. Ne iznenauje pojava Amea Spenta i Yazata kao anela - suradnika Boga - u Mlaoj Avesti s obzirom da je i ovjek suradnik Boga. Razlika izmeu anela i ovjeka ogleda se u injenici da aneli, kao Boji epiteti, uvijek djeluju u skladu s Ahura Mazdinom voljom, dok ovjek, u vrenju svoje slobode izbora, moe skrenuti. Dalje opisujemo pretpostavljenu ulogu Magija u uvoenju anela u Mlau Avestu.

Yazati
Druga skupina utjelovljenih vrlina Ahura Mazde su Yazati, koji su, osim Sraoe, Atara i Aija, stvorene u Mlaoj Avesti. Sraoa, Atar i Ai spominju se u Gathama, ali ne kao Yazati. Yazata znai oboavani. Oboavanje kojim se Yazati zazivaju u Yatima postalo je prijeporno pi tanje. Neki Yazati, kao pomagai Ahura Mazde, postigli su vei ugled od Amea Spente, a njihovo velianje povremeno postaje pretjerano. Da bismo ilustrirali to zastranjenje, moemo spomenuti sluaj kada sam Ahura Mazda prinosi rtvu u Yazata Titryi za kiu. Takvo obilje oboavanja moe se objasniti, ali ne i opravdati povijesnom pozadinom i dubokoumnou Yazata. Kako je koncept Yazata uao u Mlau Avestu? Podsjetimo se da religija ne raste u zrakopraznom prostoru i da na njezin razvoj utjeu drutvenopolitiki imbenici. Ahemenidi, bez obzira jesu li bili uvjere ni zarathutrani ili nisu, proglasili su svoju privrenost Ahura Mazdi. Parti, iako nisu bili zarathutrani, pokazali su veliku sklonost prema zarathutranizmu. Sasanidi su uvelike rabili religiju u svom politikom poduhvatu. Oni su od zarathutranizma uinili zakonsku snagu za svoju vladavinu i za zahtijevanje lojalnosti od svojih podanika. Magi su bili skupina koja je izvrila veliki utjecaj na tijek i sadraj religijskoga razvoja tijekom cijeloga toga razdoblja. Povijesni podaci naznauju da je prije Ahemenida, tijekom vladavine Medijaca, sveeniki klan Maga bio politiki i drutveno vrlo moan. U njihovoj religijskoj praksi veliku su ulogu igrali rituali, prinoenje rtava boanstvima, tumaenje snova, recitiranje ini koje su tjerale zlo, ubijanje mrskih bia i mnotvo drugih obiaja, kojima se Zarathutra protivio. Ahemenidi, nisu mogli biti skloni Magima barem iz dva razloga: religijske prakse Maga i njihove bliske povezanosti s Medijcima. Tada je dolo do uspona Guamate koji je, putem dobro organizirane urote, prisvojio prijestolje i proglasio se kraljem. On je neuspjeno pokuavao ponovno dovesti Mage na njihove prijanje poloaje. Nakon to je Darije zbacio Guamatu, Magi su pali u duboku nemilost. Shvativi vrsti temelj ahemenidske di nastije i puko prihvaanje zarathutranizma, Magi, koju su bili poznati po svojoj inteligenciji i otroumnosti, prihvatili su zarathutranizam i na godili se s vladajuom klasom. Magi su postupno bili rehabilitirani. Us-

pjeli su, u postdarijskoj eri, uspeti se na hijerarhijskoj ljestvici i povratiti svoj izgubljeni drutveni status. Tijekom su vremena Magi uspjeli u novu vjeru ponovno uvesti neka od predzarathutranskih boanstava u obliku Yazata. Yazati, koji su bili Boja stvorenja, djelovali su kao nje govi izvrni asnici. Iz drutvenoekonomskih razloga, Magi su takoer ponovno uveli i povezali neke stare rituale s oboavanjima Yazata. U biti, ponovno utvrivanje Yazata kao svojstava i stvorenja Ahura Mazde, nije bilo nespojivo s gathikim naelom da sve dobre stvari proizlaze iz Ahura Mazde i da ih je on stvorio. Zastranjenje je bilo pretjerano slav ljenje Yazata. Neke osobine Yazata, kao to su dobrotvornost, pobonost i mir predstavljaju mentalne odlike; nazivaju se Mainyava. Druge, naz vane Gaethya, predstavljaju materijalne elemente. Gaethya ukljuuju prirodne i atmosferske pojave poput vode, zemlje, vatre, vjetra, sunca i mjeseca. Ekoloka skrb Gatha za svemir i skrb za zdrav meusobni odnos izmeu ljudskoga bia i njegovoga okolia objanjava zbog ega su u Mlau Avestu uvedeni hvaljenje i slavljenje Yazata. Ne iznenauje to se mazdaizam naziva prvom ekolokom religijom. tovanje Yazata naglaava ouvanje prirode. U tom smislu, unoenje Yazata u Mlau Avestu posluilo je da se svima naglasi vanost ouvanja prirode, oso bito puku kojemu su religijske zapovijedi znaajnije od znanstvenih i vladinih preporuka. I teoloki, stvaranje Yazata ostaje nekodljivo dokle god je Ahura Mazda i dalje stvoritelj Yazata, pa tako njegova svetost os taje bez suparnika. Etike i duhovne konotacije Yazata su goleme. Yazati su savreno aksioloko sredstvo. Ovu tvrdnju rasvijetlit e kratki opis trojstva Sraoa, Rasnu i Mitra, kao i onaj Yazata Atara i Anahite. Isto ne moemo kazati za ponovno uvoenje rituala to su uinili Magi. Trojstvo Sraoa, Rasnu i Mitra, tri bratska Yazata, uiva posebno tovanje. Oni se brinu da se provodi pravda, te da svaki pojedinac uiva prave posljedice svojih inova. Sraoa predstavlja Boje ui koje sve uju, Mitra predstavlja Boje oi koje sve vide, a Ranu djeluje kao predsjedajui sudac, predstavljajui Boju pravdu. Pred takvim sas tavom suda ne moe se sakriti ili prikriti nikakva injenica. Prema tome osigurana je savrena pravda. Nedvojbeno, ta je metafora lijepa i dojmlji va.

Pored svojih sudskih funkcija, Sraoa i Mitra obavljaju i druge dunosti. Sraoa je sredstvo otkrivenja, vjerski uitelj i on bdije nad ovjekovim tijelom i duom. On je isto toliko Boje uho kao i univer zalno uho cijeloga pravednoga naroda. Izjednaavanje Bojega uha ili oka s onima cijeloga pravednoga naroda ukazuje na duhovno jedinstvo pravednoga naroda i Boga. Tako Sraoa slui kao dvosmjerni kanal: prenosei Boju poruku ovjeanstvu i donosei poruku pravednoga naroda Bogu. Mitra je duh svetosti ugovora i neprijatelj neistine. On vodi boansku borbu protiv zla i kanjava one koji prekre obeanje. Tri Yazata, Apam Napat, Anahita i Ahurani nadziru vodu, a dva Yazata Atar i Neryosang vatru; Vayu je duh vjetra, a Zam zemlje. Tako etiri tradicionalna prirodna elementa dobivaju posebnu pozornost, prikazujui svetost prirode. Skrb za prirodu je vjerska dunost, a raza ranje materijalnoga svijeta je grijeh. Drugi zadueni Yazati nadzirat e i kanjavati pojedince koji ne obavljaju svoju dunost. Od tri Yazata zaduena za tovanje vode, Apam Napat je mukarac a druga dva ene. Apam Napat, glavni duh vode, ivi ispod voda, a u su radnji s Vayuom, duhom vjetra, raspodjeljuje vodu na zemlji. Tijekom vremena, Apam Naput izgubio je svoje prvenstvo pred Anahitom, za koju se vjeruje da je neindoiranska boica. Rije Anahita znai neokaljana i podrazumijeva da vodu treba drati istom. Anahita je takoer davateljica plodnosti i olakava raanje. Kako bi ovjek uinio toga duha vode sretnim, mora initi sve to mu je u moi da odrava vodu istom. Ahurani nadzire Vouriikau (more) i druge vode. Osim toga, ona donosi zdravlje, bogatstvo i slavu onima koji vodu odravaju istom. Atar znai vatra, svjetlo i vatreni plamen. Simboliki, on pred stavlja vjeno svjetlo Ahura Mazde. Zarathutra je zadrao indoiransko tovanje vatre, a Magi su ga naglaavali. U svim se religijama tuje vatra. U kranstvu, Bog se obiljeava kao prodirua vatra; u islamu Allah je svjetlo neba i zemlje; a u judaizmu Jahve se na Sinajskoj gori spus tio u vatri. U zarathutranizmu se dobar mentalitet i istina simboliziraju svjetlom, a neistina tamom; Bog se opisuje kao Uzvieno svjetlo; a o nebu se naizmjence govori kao Boravitu svjetla, Boravitu Dobroga uma i Boravitu Najboljega postojanja. Kako plamen vatre putuje prema gore, ljudska bia trebaju sebe poboljavati kako bi napredovala u ivotu. Koncept Boga i dobrote kao svjetla ima duboko znaenje u mazdaizmu

kao to ima i bijela boja. U svim religijskim obredima, bilo u uvoenju mladih u vjeru, vjenanju ili pogrebnim slubama, zarathutrani nose bijelu odjeu. Oni u svojim molitvama gledaju prema svjetlu, bilo to sunce, mjesec ili svjetlo vatre. U Mlaoj Avesti, Atar je veliki Yazata koji, zajedno s Nairyosanghom, djeluje kao uvar vatre. Zam i Vayu predstavljaju dva druga prirodna elementa, zemlju i zrak. Vayu znai kretanje zraka ili vjetar. Zam, uvar zemlje, takoer se naziva Zamyat. Vayu, duh vjetra, dijeli se na dva dijela, od kojih je jedan produktivan a drugi destruktivan. U Avesti, samo se dobar dio, koji je jak i vrst, oboava kao initelj dobra, pobjednik i zatiratelj zla. Tako su tri muka Yazata, Atar, Anahita i Vayu zatitnici vatre, vode i zraka,, dok je enska Yazata Zam uvarica zemlje, a svi su posveeni. Imena nekih drugih Yazata spomenutih u svetim knjigama su: Hvarekhaeta, Sunce; Maonghah, Mjesec; Vanat, zvijezda; Asman, ne bo; Sirus Titra, kia; Uta, zora; i Anaghra Raoa, svjetlo. Haoma je jo jedan vani Yazata. To je bila biljka rabljena u religijskim obredima u predzarathutranskoj eri. A nakon to je ponovno zadobila svoju funkciju u ritualu Yasne u Mlaoj Avesti, uzdignuta je na poloaj Yazata i jo uvi jek se simbolilki rabi u obredima. U Mlaoj Avesti Yazati postaju i neka druga dobrostiva obiljeja Boga kao to su Airyaman, zdravlje; Daena, svjesnost; Chisti, znanje; Rata, milosre; Akhti, mir; Ai, pobonost; te Verethraghnam, pobjeda. Personifikacija Yazata u Mlaoj Avesti imala je za ishod pojavu anela. Takav novi razvoj naveo je neke pisce da pogrjeno oznae Ohrmozda kao boanstvo, to nije opravdano. Yazati nisu bogovi. Oni su suradnici Ohrmozda onoliko koliko i ljudska bia, premda bez slobode izbora i napasti da ine zla djela! Dualizam Neki znanstvenici dre da je zarathutranizam dualistika religija, jer podrazumijeva dva primordijalna duha - Dobro i Zlo. Zarathutrani su otro reagirali na tu tvrdnju. Neslaganje je suanske naravi, a ne samo semantiko, nasuprot stajalitu katolikoga biskupa, dr. Casartellija, koji izjavljuje da je pitanje dualizma u zarathutranizmu pitanje termina.

Svjetske religije dijele se u grubo u dvije skupine: abrahamske i istone. Abrahamske religije su monoteistine. Iz praktinih razloga, neka religija se dri monoteistikom ako (I) vjeruje u jednoga BogaStvoritelja-Hranitelja, koji je transcendentan i vjean; (II) vjeruje u prorotvo, otkrivenje i sveto pismo koje sadri Boju poruku; i (III) vje ruje u ivot nakon smrti, nagradu i kaznu. Nasuprot tomu, velike istone religije kao to su hinduizam, budizam i njihove sestrinske religijske tradicije, nisu, strogo govorei, monoteistike. U istonim religijama, koje prakticira pola svjetskoga stanovnitva, crta razgranienja izmeu boanskoga i ljudskoga, stvar noga i imaginarnoga, povijesti i mitologije nije jasna. Hinduizam nije oktriven nekom odreenome proroku, a prema njegovim sljedbenicima ta je religija primordijalna i uvijek je bila. Hinduski Brahman je Krajnja stvarnost shvaen kao jedan i nerazlikovan, statian i dinamian i izvan svih definicija. To nije Bog. On se izraava kao neti neti, to znai ni ovo ni ono. On nije ni dobar ni lo, ni konstruktivan ni destruktivan, ni trans cendentan ni imanentan. Njegovo ime i opis su tiina. Brahman je mit ska slika. U hinduizmu, bogovi imaju zemaljska utjelovljenja, a Krina, ratniki bog, na primjer, je utjelovljenje boga Vine. On sam je boanski lik. Slino je stanje u budizmu. Budizam ne vjeruje u Boga, u osobni duh ili u otkrivenje. Pa ipak, istone religije vjeruju na neki neodreen nain u neki bezlini duh kao Boanstvo. Unutar te dvije iroke kategorije, postoje razlike u pogledu Bojih odlika, Bojega iskazivanja, Bojega odnosa prema ovjeku i stvaranju. Zamisao o Trojstvu, na primjer, odbojna je muslimanima, dok je mus limanska zamisao o osvetoljubivosti Boga neprihvatljiva kranstvu. Karma, u hinduizmu, kao uinak bilo koje radnje na initelja - bilo u prolom postojanju bilo u sadanjem - predstavlja slijepi determinizam, dok u budizmu, svako bie, iako nasljeuje karme iz prolih ivota, moe promijeniti svoju sudbinu slobodnom voljom. U jainizmu, karma je neto to spaja pojedinca s privlanostima materijalnoga svijeta. Tako vidimo da se koncepti koji se u religijama unutar iste skupine predstav ljaju pod istim nazivom razlikuju u sadraju. S obzirom da zarathutranizam vjeruje u osnovna obiljeja monoteistikih religija - transcendentnost i vjenost stvoritelja, ot krivenje, Boju poruku i ivot nakon smrti s nagradom i kaznom - on

se mora svrstati kao monoteistina religija. Meutim, to ne podrazumi jeva da se priroda i pridjevi Zarathutrinoga Boga ili proces otkrivenja ili prorotva u zarathutranizmu nuno u detaljima poklapaju s onima u abrahamskim religijama. To ne bi trebalo nikoga iznenaditi. Mojsijev Jahva i Muhammadov Allah predstavljaju bogove dviju monoteistikih religija. To ini i kranska doktrina Trojstva, koja se po formi razlikuje od judaizma i islama. Ipak se kranstvo dri jednako monoteistikim koliko i te dvije religije. Ista je stvar sa Zarathutrinim Ahura Mazdom i s vjenim, sveznajuim i svemonim Ohrmozdom, koji konano pobjeuje Ahrimana. Rei da su zarathutrani dualisti je jedno, rei da su oni duoteisti je drugo. Zarathutrani ne vjeruju u dva Boga pa prema tome nisu duoteisti. Zarathutranizam se moe drati dualistikim unutar konteksta monoteizma. Ahura Mazda stvorio je zemaljski i nebeski svijet (astvant i manahya) u svojoj iskljuivoj dobroti; dualizam se predstavlja u stvaranju putem iskazivanja suprotnosti prema stvaranju Boga u obliku blizanaca. Monoteizam je ukorijenjen u Gathama na najnedvosmisleniji nain, i opisan u cijelom svetom pismu, onako kako ga vidimo u sljedea dva odlomka: Doista, vjerujem da si Ti, O Mazda, Uzvieno Dobrohotno provienje, Jer sam Te spoznao kao Iskonski uzrok svega stvaranja, Jer e ti Svojom Savrenom inteligencijom odrediti pravednu nagradu za sva djela, dobru dobrome, lou zlome, do zadnjega dana stvaranja.
(Game: Yasna 43-5)

Koji e nas Tvoji Privrenici uiti ovome: Da si Ti najvredniji koga treba prizivati, Sveti Sudac djela, Gospodar Istine Stvoritelj doista otkriva Tajne ivota koji razrauje Njegov plan; Mi emo nastojati razrijeiti te tajne putem Ljubavi.
(Gathe: Yasna 46-9)

Nita ne moe umanjiti monoteistiko obiljeje zarathutranizma; nita ne moe ukloniti dubinu dualizma u toj vjeri. Ako je u teologiji monoteizam razvoj politeizma, u filozofiji je dualizam razvoj monoizma. Meutim, mi se u ovoj knjizi bavimo prvenstveno doktrinarnim vjerovanjima vjere, a ne vrijednosnim sudovima - prednou jednoga koncepta nad drugim. Neki pisci tvrde da zarathutranizam vjeruje u kozmiki dualizam; drugi dre da zrathutranizam vjeruje u teoloki monoteizam i etiki dualizam; ali svi se slau da je zarathutranizam prvenstveno etika religija. Etiko i stvaralako iskazivanje Boga u Spenta Mainyuu dovelo je do prijepora. Da zakljuimo, zarathutranizam vjeruje u jednoga stvoritelj a-hranitelja svemira; on je sveznajui, svenazoan i svemoan; on je jedini vrijedan tovanja; on je bez poetka i kraja, nepromjenjiv i vjean, a pojavljuje se samo u svojim svojstvima; on je stvorio svemir u svome dobrom umu (Vohu Mana), oblikovao ga u svojoj svjesnosti (Daena), is kazao ga putem svoga dobrohotnoga duha (Spenta Mainyu), i pokrenuo svojom voljom (Aa) - vjeni zakon pravde i ispravnosti; on je stvorio ovjeka kao svoga suradnika sa sposobnostima da razlikuje izmeu is pravnoga i pogrjenog i da radi na unapreenju svemira; on je otkrio svoj vjeni zakon proroku Zarathutri u Gathama; on je proglasio zakon posljedica i stvarnost ivota poslije smrti; i on je propisao istinsku sreu (Uta) za ispravne. U naem dobu, vjernici i vjernice, bez obzira gdje se nalaze, nastavljaju prizivati Ahura Mazdu kao jedinoga Boga u gathikoj tradiciji, poniznim, zahvalnim srcem i uzdignutih ruku. Oni nastavljaju moliti putem ispravnih djela Ae, dobre mudrosti Vohua Mane i ljubav lju i portvovnou Armaitya, kako bi im dobrohotni duh Ahura Mazde udijelio savreno blaenstvo Hurvatata i boansku mo Khatre da donesu utjehu dui svemira i uini ih besmrtnima.

II. ZARATHUTRINO PROROTVO Naelo otkrivenja

Tako je govorio Ahura Mazda: Poznajem samo jednoga - Zarathutru Spitamu, koji jedini slua nae pouke. On e, Premudri, razglasiti nae namjere onima to Ispravnost slijede. Njemu treba udijeliti blagost rijei.
(Gathe: Yasna 29-8)

Otkrivenje Mazdaizam je otkrivena (objavljena) religija. On je Boja poruka, a Zarathutra je Boji prorok. Ali u mazdaizmu uloga proroka nije bila samo prenoenje poruke. Prorok je bio takoer pretea i vjesnik koji je proao kroz neumorno i muno iskuenje da bi dosegao stanje savrenstva. Zarathutrino proroansko poslanstvo bio je dvosmjerni proces. On se sastojao od razdoblja njegove teozofske kontemplacije nakon ega je slijedilo Boje otkrivenje. Zarathutra je sam potakao pro ces i pokazao se dostojan poslanstva. Njegova svetost, ispravnost i pozi tivnost priskrbili su mu povjerenje Ahura Mazde, a u svom sveznanju Ahura Mazda znao je za Zarathutrinu volju da objavi i iri njegovu svetu poruku. Postupak imenovanja proroka jedini je dio Zarathutrine ivotne prie koji je dokumentiran u Gathama, svetom pismu. To ne treba uditi. Gathiki mazdaizam je protiv svih kultova, ukljuujui i kult linosti. U Gathama nema obavijesti o Zarathutrinoj genealogiji ili blioj obitelji, osim da je pripadao klanu ili kuanstvu Spitama. U svetom se pismu takoer spominje ime jedne od njegovih keri, ne iz razloga srodnosti ve zbog toga to je ona bila jedna od prvih pet aktivnih prorokovih

uenika. Meutim, prikaz prorokova obiteljskoga stabla daje se u Mlaoj Avesti. U gathikom prikazu razaznaju se tri se razliite faze prorokove slube. Prva je doba sumnji i oaja mladoga Zarathutre. Zarathutra od bacuje ope prihvaena vjerovanja u boanstva i njihova pretpostavljena podruja djelovanja. On porie uenja Athravana i Magija o stvarnosti i svrsi ivota. Zarathutra je dijete krjeposnih roditelja i odgojen je u indoiranskom religijskom okoliu u kojemu vlada panteon boanstava. Jo u svo joj mladosti dovodio je u pitanje istinu o bogovima i boicama. Zgraao se nad obiajem rtvovanja ivotinja i nad uporabom opojnih pia u vjer skim obredima. Nije odobravao sebino sveenstvo i njihovu praksu istjerivanja vraga. Uasavao se nad pohlepom sveenika i nad njihovom iskoritavanjem narodnih predrasuda u svrhu vlastitoga bogaenja. Jo u ranoj mladosti osjetio je temeljnu nedostatnost u drutveno-vjerskom ustrojstvu zajednice. Drao je da je ljudska bijeda prirodna posljedica pogrjenih ljudskih inova. On se tada dao na otkrivanje ispravnosti, istine i tajne sree, putem promatranja, primjene svetoga uma, prakse meditacije i intuitivne spoznaje. Dragi se korak sastojao u Zarathutrinom propitivanju o Krajnjoj istini. Njegov je pristup bio intuitivan, racionalan i moralan. U tom su se postupku aktivirali i njegov um i njegova svijest. Zarathutra je na racionalnoj razini - promatrajui izmjene dana i noi, putanje planeta, slijed godinjih doba, te sloeno ustrojstvo u prirodi i ljudskom svijetu zakljuio da mora postojati u pozadini neka inteligentna sila koja planira i ureduje to ope ustrojstvo. Mislio je da se tako sloeni i ureeni poredak ne moe sluajno dogoditi niti da ga je mogla stvoriti skupina neovisnih i po hijerarhiji jednakih boanstava. On je rasuivao u svom svetom umu, Mani, da taj nepogrjeivi poredak stvaranja mora biti djelo jedne velike i mone Monade koja je beskonana i koju ne moe odrediti ogranien ovjek. Nadalje je razmatrao stvaranje u njegovoj univerzalnosti kao is kazu Krajnje stvarnosti. Tu Univerzalnu inteligenciju nazvao je Vahita Mana (Uzviena mudrost), te postulirao da je Uzviena mudrost autor postanka i da se stvaranje odvija po zakonu Ae. Stvoritelja je vizualizirao kao onoga koji posjeduje svetu boansku mo koju je on nazvao Khatra. Nakon to je formulirao prima facie koncept Boga putem

Bojih svojstava, Zarathutra je nastojao spoznati ga putem svoga uma i svoje svijesti. eznuo je da vidi autora vjenoga zakona, planera svemira i uzroka postanka. Dubokim promiljanjem je dolazio do zakljuka da ogranien ovjek ne moe vidjeti i shvatiti Beskonano osim putem nje govih svojstava; on je shvaao da Uzviena mudrost mora biti prvo svoj stvo Istinskoga Boga. Odluio je opiti s Bogom. Oslukujui zov svoje svijesti, Daene, shvatio je da je takav dodir mogu jedino na moralnoj ra zini, razini Ae ili ispravnosti. To je shvaanje zabiljeeno u Gathama: Kada u Te vidjeti, Aa, Gospodaru istine? Kada u, mudar u Ljubavi, ja vidjeti Vohu Manu? Kada u ja, slijedei glas Sraoe, Broditi stazom prema Monom Ahuri? Da uzmognemo uvijek, proglaavajui Svetu rije, Obratiti snagom Jezika one koji su zabludjeli
(Gathe: Yasna 28-5)

Trea faza bila je djelovanje na razini Ae sa svim njezinim moral nim i etikim posljedicama. Zarathutra je pomno stupao stazom is pravnosti, prakticirajui nesebinu ljubav, moralnu snagu i istinu u svim njezinim dimenzijama, u potrazi za dobrim umom i prizivajui Sveti duh. Zarathutra se povodio za Bojim svojstvima. Cijeli svoj ivot je posvetio propovijedanju istine, voenju svojih blinjih ljudskih bia i ouvanju prirode. Zarathutra je, obraajui se izravno Svetom duhu, opio s Dobrim umom, uspinjao se Stazom istine, vodio Univerzalnu ljubav, postizao Boansku hrabrost, dosegnuo Samoostvarenje i tako postao Savren i Besmrtan. Vidio je Boga u svom umu, osjeao Boga u svojoj svijesti i najveu radost doivljavao u njegovoj blizini. Svakoga je dana zadobivao vei uvid u prirodu Kranje stvarnosti. Usporedno s postupkom Zarathutrinoga propitkivanja Istine, ali na potpuno razliitoj razini, Dua postanka, Geu Urvan, alila se Bogu na irenje nepravde, nasilja, mrnje, neprijateljstva i osvete na zemlji. Ona je optuivala nesklad to pustoi drutvo. Zaklinjala je Boga da pomogne. Usrdno ga je molila da oisti zemlju od razornih elemenata. Svjesna cilja postanka, ona je preklinjala Stvoritelja da poalje jakoga i ispravnoga pojedinca da popravi takvo stanje i da vrati mir, slogu i na-

predak na ovome svijetu. Njezin zahtjev je poduprla Ispravnost pa ga je zato razmotrio Bog. Tebi se, o Gospodine, tuila Dua postanka, Za koga si me stvorio i tko mije dao ovaj oblik? Zavade i bijes, nasilje i samovolja monika me tlae; Nemam drugog zatitnika osim tebe, Pribavi mi, stoga, blagoslov sreenoga, smirenoga ivota.
(Gathe: Yasna29-1)

Nakon to se posavjetovao sa svojim Uzvienim umom i svojom Ispravnou o pritubi Due postanka, Ahura Mazda je objavio svoju volju. Taj prikaz potvruje neophodnost da se ovjek posavjetuje sa Sve tim umom i Savjeu prije nego to se upusti u bilo koji tijek radnje. Gathe nas obavjeuju da je Ahura Mazda, kao odgovor na zahtjev Due postanka (ili Majke zemlje), imenovao Zarathutru svojim proro kom i otkrio mu svoju poruku {Manthra). Boji je glas prenijela Sraoa, utjelovljena kao uiteljica religije. Zarathutra je uo Boji glas putem svojih uiju uma. Metafore koje se rabe su lijepe i zanimljive. Sve se to dogaalo u apstraktnom i duhovnom okruenju u kojemu nije bilo ni kakvoga fizikoga kretanja. Kada je Zarathutra primio poruku, on se sveano obvezao da e poduavati ono to su mu otkrile same rijei Najsvetijega, slavopojke sadrane u Gathama. Prikaz proroanskoga poslanstva zabiljeen u Gathama racionalan je i istodobno okultan. On utjelovljuje temelje dobre religije. U tom se procesu proimaju razum i intuicija, um i svijest se sjedinjuju, a sve moralne snage su na djelu da Rijei istine otkriju proroku. Gathe Gathe su Boja uenja u milozvunim slavopojkama, Manthrama. Gathe znae svete slavopojke a Manthre znae ono to pobuuje na promiljanje. One sadre pravila za najbolji ivot i Boji su vjeni zakon. Njihova je svrha uklanjanje nejednakosti i nepravde. One vode

prema razvoju i napretku svijeta. Gathe ilustriraju punou savrenstva, luminoznost (prosvjetljenje) boanske Mudrosti, sreu vjere u Istinu i posljedini blagoslov Dobrote. To djelo prikazuje postupak uspostave boanske Suverenosti, Khshatre, na zemlji. Gathe su racionalne, praktine i univerzalne. Prvo, Gathe su racionalne. Sveti razum je stalna nit koja se provlai kroz Gathe. Uzvieni um (ili Mudrost) je prva spomenuta od lika Boga. Ahura Mazda zamislio je svemir u svome Uzvienome umu. Posavjetovao se sa svojim umom i ispravnou prije negoli je izabrao Zarathutru za proroka. Zarathutra je spoznao Boga u svome dobrome umu. ovjekovu osobnost uvelike ini boanska mo njegova uma. Pro rok poziva svoju publiku da pouje njegove propovijedi i procijene ih svojim dobrim umovima i rasuivanjem. On ustrajava na potrebi da sluatelji racionalno naine svoj izbor. Gathe takoer govore o Khratuu, naslijeenoj inteligenciji, i Chistiju, steenom znanju, naglaavajui tako vanost uenja. Drugo, Gathe su praktine. One pouavaju ljude da vode aktivan ivot na temelju dobrih misli, dobrih rijei i dobrih djela za sreu svih i za napredak i obnovu svijeta. Pravila moralnosti ine glavni dio Gatha. Ona usmjeravaju ovjekov nain ivota na najjednostavniji i najpraktiniji nain, tako da se Gathe manje bave teolokim zakuastostima a vie znaenjem pravoga i krivoga i oblikovanjem moralnoga prosuivanja. Gathe su otkrivene da bi vodile ovjeka putem moralne Mudrosti, da bi unaprijedile svijet putem jedinstva i ovjenih inova i da bi dokinule bijedu i ponienje ovjeka. Gathe su prvi ekoloki zakon. ovjek kao su radnik Boga mora potovati svetost prirode i raditi na njezinom ouvanju i odravanju. Gesla dobrih misli, Humata; dobre rijei, Hukhta; i do bra djela, Huvarta najrazumljivija su ikada izreena praktina pravila ponaanja. Gathe su univerzalne. Njihova poruka sadri najvie istine za cijelo ovjeanstvo. Zarathutra propovijeda za svakoga bez obzira na rasu, boju koe ili spol. Njegova svrha je univerzalno uzdizanje istine, promicanje ljubavi, usklaivanje uma i srca, samoostvarenje ovjeka, postignue sree, Uta. Univerzalnost te religije ogleda se u tome to se Zarathutra obraa cijelom ovjeanstvu bez ikakvih etnikih, rasnih ili drugih razlika. On

govori za sve koji su doli izbliza i izdaleka da sluaju kako propovijeda. On objavljuje da je doao preobratiti sve na novu vjeru; ipak, on cijelom ovjeanstvu obeava blaenstvo dobrih djela. Ispravnost je Zarathutri bila istovjetna s mazdaizmom. Ispravnost i vrlina su neophodne, a tkogod bude krjepostan, Au, uivat e u euforiji koju obeavaju Gathe. Drutveni, prije negoli teoloki obziri, objanjavaju dananju nevoljkost zarathutranskih vjernika da prime u svoje krilo one koji nisu roeni zarathutrani. U Iranu, muslimani ne mogu prihvatiti zarathutranizam, jer bi bili izloeni smrtnoj kazni. Islamsko drutvo je zatvoreno drutvo; svatko se moe pridruiti, ali nitko ne moe otii. U Indiji, Parsi koji su se doselili u Indiju u devetom stoljeu obeali su vladaru Gujrata da se nee mijeati u hinduska vjerovanja. Svoje su obeanje odrali. U moder no doba navode se drutvenoekonmski obziri i pitanje preivljenja kao dodatni razlozi za ne-preobraanje. Cijelo pitanje prihvaanja onih koji nisu roeni zarathutrani u tu vjeru pretvorilo se u usijani i tetan prije por koje e na kraju rijeiti zahtjevi modernosti i pokretljivost. U zarathutranizmu vrlina znai pravdu. Vrlina ne oznauje slijepo izvravanje onoga to je nareeno i ustezanje od onoga to je zabranjeno; ona oznauje da ovjekova djela injenja i propusta moraju za ishod ima ti pravdu. U tom kontekstu nae namjere i rezultati naih radnji dobivaju vanost.15 Prorok proglaava da on pouava ono to je nauio od Ahura Mazde i da pouava sve one koji sluaju rijei Istine i uivaju u sretnom ivotu. Ono to si Ti otkrio u Tvojoj unutarnjoj vatri, Blaenstvo kroz Au svima nama obeao, Boanski zakon za tankoutnu duu Sve to, O Mazda, objasni nam jasno, U rijeima nadahnua iz Tvojih usta, Kako bi nam pomogao da preobratimo sve ive ljude. (Gathe: Yasna31-3) U traenju obraenika, ne smije se uporabiti nikakva prisila, ni kakva prijetnja i nikakva sila. Nikakav materijalni motiv - bogatstvo, brak ili druge svjetovne stvari - ne smiju utjecati na neiju odluku da prihvati vjeru. U svjetlu zahtjeva vjere onako kako su oni objanjeni u

Gathama, bilo bi tono kazati da je mazdaizam pitanje prihvaanja a ne preobraanja. Zarathutra je bio iznimno mudra i sveta osoba. Bog mu je dao, prema Gathama, dar govora kako bi mogao preobratiti ljude jezikom a ne maem. Briga za dostojanstvo ovjeka u Gathama, i kao pojedinca i kao lana drutva; za ravnopravnost mukarca i ene, i, doista, svih ljud skih bia, u istinu zapanjuje. Nadmo jednoga pojedinca nad drugim iskljuivo ovisi o njegovoj ispravnosti. Gathe dijele ljude u dvije skupine, Avan, ispravne i Dregvant, zloeste. Nije dovoljno biti zarathutranin samo po nazivu, pukom izjavom o vjeri. Kriterij je djelo a ne rije. Zarathutra udi za bratstvom Avana, Maghom, koje e razveseliti svijest mukaraca i ena zarathutranske vjere. On naglaava da Ahura Mazda daje blagoslov svim ispravnim duama koje surauju s Ahura Mazdom u uspostavi Khshatre na zemlji. Gathiko naelo bratstva ljudi prua dodatno svjedoanstvo o univerzalnosti vjere. Gathe nisu knjiga probitanosti, a uputstva u njima nisu za konkretne okolnosti u konkretnim vremenskim razdobljima. Naela sadrana u Gathama ope su prirode. Ona se mogu primijeniti na sve pojedince u svim dobima i na svim mjestima, bez obzira na nebitne vanjske razlike. ak je i prorok podvrgnut istim pravilima. Boji in stvaranja dogaa se po istom zakonu, koji je Boja volja. Naglaavajui to, moemo us tvrditi da potoji jedan zakon - Boji zakon - kojemu se jednako podvr gavaju Bog i ljudska bia. U Gathama nepogrjeivo prevladava zakon Ae. Prema tom zakonu, ispravnost i zloa, istina i la nikada se ne mogu pomiriti i meu njima nije doputen nikakav kompromis. Prema tome, koncept bijele lai ili lai probitanosti)) je pogrjean. Dobrota i zlo su tui jedan drugome pa miroljubiva koegzistencija)) meu njima nije prihvatljiva. Taj jasan i nedvosmislen pristup iskazuje se u jedinstvenoj dosljednosti u cijelim Gathama. S obzirom na prevlast zakona Ae, koji oznauje napredak, s jedne strane, te na djelovanje Spenta Mainyua, koji znai uveavanje i razvoj, s druge strane, nema sukoba izmeu gathikih naela i modernosti, sve dok modernost ne prekri naela zarathutran ske moralnosti. Dinamizam gathikih pravila odgovara na pitanja koja postavljaju promjenjiva vremena. Dva zakona razvoja i napretka, kao pratitelja zakona jedinstva i stvaranja, jame eljeni sklad.

Zarathutra Pored prikaza Zarathutrinoga postavljanja za proroka, Gathe daju imena sedam prvih prorokovih uenika. Dvoje su s prorokom sluajno povezani krvnim srodstvom. Maidyoimaongha, prvi uenik, bio je prorokov brati, a Pouruchista je bila njegova ki. Fraaotra i Jamaspa, dva brata iz klana Hvoga, Fryana, iz turanske etnike skupine, Kay Vitaspa, i njegova kraljevska pratilja, Hutaosa, su ostali prvi uenici spomenuti u Gathama. Gathe sadre odreene upute proroka svo jim uenicima o tome kako trebaju ivjeti, propovijedati i biti primjer drugima. Zarathutrina propovijed povodom vjenanja njegove keri za Fraaotra vaan je dokument o ravnopravnosti spolova. ene se u Gathama uvijek tretiraju jednako kao i mukarci. U uvodu ove knjige dali smo objanjenje za isputanje prorokove genealogije u Gathama. Meutim, Mlaa Avesta daje imena njegovih roditelja: Pouruaspa (njegov otac) i Dughdhova (njegova majka). Spominje se da su oboje pripadali vrlo cijenjenim obiteljima, poznatima po svojoj pobonosti. Mlaa Avesta takoer nas obavjeuje da je mladi Zarathutra do dobi od petnaest godina nauio sve to je mogao o tajnama stvaranja i stvarnostima ivota od mudraca svoga doba. Meutim, njegov ljubopitljivi um nije bio zadovoljan, a njegova boanska inteligencija nije poznavala granica. Stoga se okrenuo meditaciji i samopropitkivanju. Teio je prema samoostvarenju i shvaanju uloge ovjeka u stvaranju. Krjeposni Zarathutra je petnaest godina hodao stazom istine i nastavio svoju meditaciju, savjetujui se s Dobrim umom, Savjeu i Svetom ljubavi. Primio je svoje poslanstvo u dobi od trideset godina. Tijekom prvih dvanaest godina njegove slube, proroka su stalno napadali u nje govom rodnom gradu Chaychastu. Iritirao ga je drski prkos vladajuih prineva i sveenika, ali nije se pokolebao. Bio je odluan u svom po slanstvu, vrst u svom stajalitu i uvjeren u krajnju pobjedu Istine. Pri kaz epizode iz prorokova ivota daje se u Gathama. U jednom trenutku prorok se alio da su mu laljivi vladari prijetili i odvojili njegove sljed benike od njega. Onda je zapitao Ahuru u koju se zemlju treba preseliti.

U koju zemlju da krenem? Kamo da zakoraim? Od pouzdanih uenika i od prijatelja, Dre me odvojena i daleko: Nijedan mi suradnik ne donosi radosti, A svi vladari dre se neistine; Kako u ja onda udovoljiti Ahura Mazdi?
(Gathe: Yasna 46-1)

Zarathutra je u dobi od etrdesetidvije godine, zajedno s nekoliko svojih uenika, napustio rodni grad i odselio u Bactriju u istonom Iranu. Nastavljajui s obraenjima, prorok se opet suoio sa sebinim intere sima drutvenih nametnika koji su ljubomorno i izazovno pokuavali zadrati svoje povlatene poloaje u tom drutvu. Vijest o novome pro roku dola je do Kavija Vitaspe, lokalnoga kralja Balha, koji je poz vao Zarathutra u svoju palau da mu objasni njegova vjerovanja. On je takoer pozvao svoje visoke sveenike da budu nazoni i da iznose svoja stajalita na temelju njihove tradicionalne vjere. Osvjedoivi se o snazi Zarathutirnoga predstavljanja nove vjere i razumnosti njegovih doktrina, Vitaspa je predbacio tradicionalnim sveenicima njihovo ne prijateljstvo prema proroku i sam je usvojio novu religiju, usprkos su protnih savjeta svojih dvorjana. Taj dogaaj bio je prijelomna toka u po vijesti nove religije. Istodobno je dolo do novoga vala suprotstavljanja koji su pokrenuli tradicionalni sveenici i vladajui prinevi. Prorok u Oathama predbacuje prinevima i sveenicima koji pokuavaju svojim zlim inovima drati ovjeanstvo u jarmu. Kada e moji prijatelji stii da ire Tvoju vjeru? Kada e se rastopiti ta pokvarena smjesa lai, Kojom Sveenici oaravaju svoje lakovjernike, Kojom zloesti Vladari imaju vlast Nad imanjima i izvravaju svoje zle namjere!
(Gathe: Yasna 48-10)

Bez obzira na strahovite potekoe, Zarathutra se sveano obvezu je da e nastaviti propovijedati istinu. On dri da je rad na neijem idealu najbolja nagrada i srea.

Tvoju u Poruku, Mazda, svakako propovijedati, jer ovo treba prenijeti mudrima, da zla sudba eka one koji su lani, dok e nad Istinoljubivima zasjati Boansko svjetlo; Da e jedino sretan i mudar biti onaj, Koji mudrome izloi Tvoju Svetu rije.
(Gathe: Yasna 50-8)

Mlaa Avesta izvjeuje nas da je Zarathutra vjenao djevojku po imenu Hvovi koja je postala njegova prva enska uenica. Tri njihova po tomka bila su djeaci, a tri djevojice. Mlaa Avesta navodi imena djece s imenima etrdesetijednoga prorokova uenika. Turbaratur, neprijatelj nove vjere, ubio je proroka u dobi od sedamdesetsedam godina dok je on propovijedao u oratoriju u Bactriji (Balhu). Tako se njegovo muenitvo dogodilo etrdesetsedam godina nakon ot krivenja i u doba kada je mazdaizam ve bio vrsto utemeljen. Osobnost proroka Iz sadraja Gatha moe se sasvim dobro razaznati da je Zarathutra bio prirodan ovjek. Bio je iznimno mudra i ispravna osoba. Bio je Avanu - onaj koji je dostigao vrhunac samoostvarenja, savrenstva i besmrtnosti. Nikada nije za sebe tvrdio da ima nadnaravnu mo ili takve odlike. Bio je smrtan ovjek, Maretan, koji je dosegao besmrtnost kada ga je Bog imenovao prorokom. To se takoer odraava u Gaihama, gdje Dua postanka usrdno moli Boga da imenuje nekoga meu krjeposnim ivim smrtnicima, Maravat, kao spasitelja. Aa podupire taj zahtjev. I Dua postanka i Aa dre da takav spasitelj treba biti najjai meu smrt nicima. Aa, Gospodin, koji spaja sav ivot u jedno, koji ne mrzi nijedno ivo bie, odgovorio je: "Od onih ispod mene nije mi nijedan poznat, koji bi neistinu suprotstavio Istini; On mora biti najjai od smrtnika, Na iji se zov moramo brzo odazvati."
(Gathe: Yasna 29-3)

Zapanjena postavljanjem Zarathutre za proroka, Dua postanka uzviknula je da Zarathutra ne posjeduje nikakvu svjetovnu mo. Ona je oekivala princa jake ruke i s vojskom koji bi bio izabran na taj poloaj. Bog je preutno izvijestio Duu postanka da je za takvo poslanstvo potrebna duhovna a ne svjetovna snaga. Trenutano poalivi zbog svoje drskosti, Dua postanka priznala je da Bog najbolje zna, i od Boga zatraila da novoimenovanome proroku dade mentalnu snagu i duhovnu mo kako bi obavljao svoje poslanstvo. Nakon toga Bog mu je podario i dar uvjerljivoga govora. Prorok je bio karizmatina osoba koja je pos jedovala inteligenciju, mo uvjeravanja i rjeitost. Tako je Zarathutra postao utjelovljenje savrenstva na ovome svijetu a ne, kao to su tvrdili pretjerano gorljivi teozofi, jedan Ameaspand. Znakovito je da sam Ahura Mazda proroka naziva Zarathutra, to znai Zlatno svjetlo. Ime Zarathutra sastoji se od Zaratha, to znai zlatan, i Ushtra to znai svjetlo. Prema jednom miljenju, ime koje je prorok dobio pri roenju bilo je Spitma, prema klanu ili kui kojoj je pripadao njegov otac, dok je Zarathutra bilo ime koje je dobio nakon svoga prosvjetljenja. Slino su ime, Buddha, dali budistiki sljedbenici Siddartha Guatame. Prema suprotnom stajalitu, Zarath znai ut ili star, a Utra znai deva, dok dvije rijei zajedno znae vlasnik ute ili stare deve. Uzimajui u obzir gornji opis prorokove osobe, ne bismo tre bali doslovce shvatiti uda koja mu se pripisuju u Mlaoj Avesti. Ne bi im se smjelo dopustiti da umrljaju istinsku osobnost velikog proroka. Zarathutra je bio prirodan ovjek, mudrac, uitelj, filozof i prorok i kao takvoga ga se treba sjeati i potovati. Nema tajne u osobi proroka. Zarathutra nije u Gathama opisan kao boanstvo. On je bio vjesnik no ve religije a ne samo reformator - to treba uvijek naglasiti. Vjerovao je u Stvoritelja kao izvora sve dobrote, u stvaranje kao in velikodunosti i u ovjeka kao pokretaa razvoja i napretka. Drao je da je postanak dobar i svet, a zlo izopaenje. Mislio je da je zlo proizvod ljudske zloe. Izjavio je da je moralni dualizam neophodan za ostvarenje ovjekove slobode izbora, te priznao inherentnu polarnost izmeu istine i lai. Pro glasio je nepomirljivost Dobra i Zla. Preporuio je stalnu borbu protiv zloe. Propovijedao je ivot nade, pun djelatnosti i uitka. Obeao je duhovni ivot nakon fizike smrti. Osudio je tradicionalne rtvenike

rituale ubijanja vola i ispijanja opojnoga pia iz biljke Homa. To su bila nauavanja koja su Zarathutru uinila besmrtnim. Predzarathutranska era bila je poznata po rairenom animizmu i raznim oblicima tovanja prirode. Osobito je bio vaan kult sunca. U tom sustavu, Athravani su se prvenstveno zalagali za pravilno slavljenje rituala koji su postajali sve vei troak i teret za stanovnitvo. Zarathutra se zalagao da se ljudi pridravaju bitnih osobina vjere umjesto opsesije izvanjskim obredima proienja i liturgijom. On je zagovarao izravan i osoban dodir s Bogom putem mudrosti, smrtnosti i ljubavi, a ne posre dan i bezlian odnos putem sveenikih posrednika; nesebino zalaganje za napredak ovjeanstva a ne predstave koje e se svidjeti prinevima i sveenicima. Slian narodni pokret uslijedio je kasnije protiv brahmana, sveenike klase u Indiji. On je imao za ishod pojavu jainizma i budizma. Nove ideje koje je propovijedao Zarathutra obraale su se jednako in telektualnoj eliti i pobonim masama. Zanimljiv je odnos Zarathutre prema sveenstvu. U Gathama, Zarathutra sebe naziva Zaota, sveenik. Stoga bismo oekivali da e Gathe posebno spomenuti sveenike klase Athravana i Magija. Sas vim suprotno, prorok ih potpuno zanemaruje. Meutim, u Gathama od Sedam poglavlja i u Mladoj Avesti, izraz Athravan, sveenik vatre iz indoiranske ere, ponovno se spominje. Isputanje Athravana u Gathama ne moe biti sluajno. Ili prorok nije elio da se nastave njihove tradicional ne dunosti ili nije elio Athravane kao posebnu sveeniku klasu koja obavlja vjerske funkcije. Sasvim je drugaije s Magijima, sveenikom kalsom u zapadnom Iranu, koja se mnogo godina suprotstavljala Zarathutri i njegovom poslansvtu. Rije Karapan vjerojatno se odnosi na njih. Rije maga, u znaenju veliki uporabljena je u Gathama od Sedam poglavlja u generikom smislu i to samo jednom. Iako Mlaa Avesta obiluje ritualima, ne moemo drati sluajnom injenicu da se liturgija ne spominje u Gathama. U potrazi za objanjenjem, zapaamo da Zarathutra u Gathama predbacuje Karapanima njihovu sloenu i te gobnu litrugiju. Prorok tuje Boga samo jednostavnim ritualima i z d i g nutih ruku, dubokim i iskrenim potovanjem i dobrom milju, dob rom rijei i dobrim djelom. Te primjedbe ne moemo olako shvatiti. Zakljuak je da Zarathutra nastoji prenijeti ideju kako dunost mazdaista ne prestaje izvoenjem odreenih rituala i mehanikim mrmljanjem

molitvi. Vano je djelo a ne rije, namjera a ne spontanost, iskrenost a ne pretvaranje. Iskreno uvjerenje istaknuto je obiljeje mazdaizma, Rituali koje danas izvode zarathutrani ukljuuju je liturgija koju su Magi uveli u Mlau Avestu. Ovdje bih mogao dodati osobnu biljeku o pozitivnom uinku tih rituala. Rituali koji pomau mentalnoj koncen traciji opravdani su; izvan toga oni su nepotrebni. Nadnevak i mjesto roenja Zarathutre U odsutnosti tone obavijesti u Avesti o nadnevku i mjestu roenja proroka Zarathutre, moramo se osloniti na tekstove povjesniara. Treba naglasiti nekoliko stvari. Prvo, narod istonoga Irana, gdje je Zarathutra propovijedao svoju religiju, nije imao kronoloko biljeenje poevi od odreenoga datuma kao osnove. Drugo, genealogija proroka nije spomenuta u Gathama. Tree, dokazi o tome su prijeporni. Grci koji su pisali o Zarathutri bili su vremenski daleko udaljeni od njega; Sasanidi su eljeli da se uspostava njihove dinastije podudara sa zlatnim do bom u pretpostavljenom zarathutranskom povijesnom obrascu. Stoga nam starost religije i manipulacija s vremenom djelovanja proroka iz politikih razloga moe pribaviti objanjenje za razlike u miljenju. Grki klasini pisci, koji citiraju istaknute povijesne osobe poput Aristotela, Hermodorusa i Ksanta (peto stoljee prije Krista), datiruju proroka est tisua godina prije Krista. Iranski pisci iz sasanidskoga doba, u pokuaju da se roenje Zarathutre poklapa s pisanom povijeu i da se njegovo tisuljee poklapa s utemeljenjem sasanidske vlada vine, datirali su ga mnogo kasnije u sedmo stoljee prije Krista. Tako su oni poistovjetili Vitaspa, tijekom ije vladavine je ivio Zarathutra, s Hitaspesom, Darijevim ocem, ahemenidskim kraljem. Jedan od tih datuma, sedmo tisuljee prije Krista dri se klasinim, a drugi, sedmo stoljee prije Krista, tradicionalnim. Jo je 500. godine A.D. Agatija, grki povjeniar koji je bio suvremenik s pahlavi piscima sasanidskoga razdoblja, pisao: Ne moemo ut vrditi vrijeme kada je Zarathutra bio u naponu snage i kada je dao svoje zakone. Perzijanci danas jednostavno kau da je ivio u doba Hystaspesa, ali to je vrlo dvojbeno i ne moemo razrijeiti dvojbu je li taj Hystaspes

bio Darijev otac ili neki drugi Hystaspes. Zatim nastavlja: Bez obzira u koje je doba ivio, on je svakako bio njihov prorok.... Nakon to je promijenio stari oblik tovanja, uveo je viestruke i udne doktrine. Premda je u tim izjavama Agatija bio politiki motiviran i elio osuditi zarathutranizam i perzijske sljedbenike te religije, njegova dvojba glede vremenskog situiranja proroka oznauje da tradicionalan nadnevak nije ak ni onda uivao konsensus znanstvenika. Povijest ovjeanstva pokazuje da se metalurgija razvila jo 7.000 godina prije Krista i da je u zapadnoj Aziji eljezno doba poelo neto prije 1.000. godine prije Krista. eljezo se ne spominje u Gathama, ali se spominje metal ili bronca, Ayah. Moe li se pojava te rijei, na temelju rekonstrukcije materijalne kulture, uzeti kao oznaka da se zarathutranizam irio neko vrijeme u bronanom dobu, to jest, prije 1.000. godine prije Krista? Rig Veda se datira u osamnaesto stoljee prije Krista. Rekonstruirajui knjievnu kulturu i religijska vjerovanja, te imajui na umu da su neka obiljeja gathikoga jezika arhainija od odgovarajuih obiljeja vedskoga sanskrta, mogli bismo datirati roenje zarathutranizma oko tog doba. Suvremeni zarathutrani podijeljeni su oko toga pitanja. Odbacujui klasinu grku kronologiju, oni su predloili datume koji se proteu od sedmoga do jedanaestoga, etrnaestoga, petanestoga pa sve do sedamnaestoga i osamanestoga stoljea prije Krista. Nedavno su otkriveni ostaci zarathutranskoga hrama u Uzbekistanu, u Aziji, i sovjetski arheolozi su ih datirali da su iz razdoblja od 2.000 godina prije Krista. Najranije spominjanje zarathutranizma u drugim svetim knjigama je u Starom zavjetu, a prvi povijesni prikaz o proroku dao je Herodot. Rodno mjesto Zarathutre, prema Avesti, je na obalama rijeke Dareja u Airyana Vaejahu. Zaviaj Airyana Vaejah ne moe se tono odrediti na zemljopisnoj karti. Kad bi taj naziv oznaavao zemlju u kojoj su se govorili iranski jezici i prevladavala iranska kultura, na sadanjoj karti svijeta to bi bilo podruje koje pokriva dijelove Transkavkazije, sredinje Azije, sjeverozapadne Indije, Mezopotamije i Irana. Neki spo minju Azerbejdan i mjesto Ragha (Rey) kao prorokovo rodno mjesto. On je svoju religiju propovijedao u Balhu i govori se da je ubijen u Balhu. Gathiki jezik pripada jezicima istonoga Irana. Dareja se danas

prepoznaje kao Araxes (Seyhoon u Perziji) u Transoksianiji;* a rodno mjesto proroka smjeta se blizu sjeverozapadne granice Medije. Neki znanstvenici dre da je grad Ragha (danas Rey blizu Teherana) bio prorokovo rodno mjesto; a drugi pretpostavljaju da je to bilo sjedite prorokove slube u kojemu je on bio i duhovni i svjetovni voa - to je tvrdnja koja se ne moe dokazati, osobito u svjetlu tardicionalnoga grada njegova muenitva, Balha. Proroci prije i poslije Zarathutre Gathe ne spominju ime nijednoga proroka prije ili poslije Zarathutre. Prema svetim knjigama, mazdaizam koji je otkriven Zarathutri najbolja je religija i idealan nain ivota. Meutim, Mlaa Avesta spominje imena dviju osoba u poluprorokom statusu, a to su Gaya Maretan i Yima. Gaya Maretan, pri mordijalni ovjek, pojavljuje se kao prvi smrtnik koji je uo boanske postavke vjere. On je bio prvi vladar Irana i praslika ovjeka. Druga osoba je Yima - Yama na vedskom - koji je takoer bio kralj Irana i praslika dobroga vladara. Njegova je vladavina bila povezana s pravdom, izobiljem i mirom. Bog ga je upozorio da dolaze tri uzastopne hladne zime koje e unititit sve ivo na zemlji. Yima je sagradio pilju, vera, u koju je stavio sjeme raznih biljaka, sve vrste stoke i najbolja ljudska bia. Po iranskoj mitologiji, Yima se takoer uspeo u duhovni svijet i vratio na zemlju. U jednom je trenutku Bog elio da Yima bude prorok i da iri Boju poruku. Shvaajui vanost i potekoe takvoga poslanstva, Yima je izjavio da nije sposoban i da nema dovoljno samopouzdanja da bi pri hvatio tako visoko poslanstvo. Pred kraj svoje vladavine, Yima je postao tat i tvrdio da ima boansku mo. Zbog toga mu je Bog skinuo milost, te je Yima izgubio kraljevsku vlast. U Gathama se Yimu kudi kao grjenika zato to je dopustio klanje volova za uitak ovjeka.

* Napomena urednika: Araxes je u Transkavkaziji, podruju Medije, a ne u Transoksianiji, gdje se nalazi rijeka Syr Darya.

Mlaa Avesta spominje i ime Haoangha, nasljednika Gaya Maretana, kao prvoga zakonodavca i utemeljitelja dinastije Para-Dhata. ParaDhata znai iskonski zakon boanskog karaktera. Iz svega spomenutoga moemo zakljuiti da su prije Zarathutre postojali pojedinci koji su imali viziju, bili nadahnuti boanskim, i povremeno donosili zakone, ali Zarathutra je bio prva osoba koja je primila proroansko poslanstvo u punom znaenju te rijei. Zarathutra je prvi primio poruku i dobio nalog da je propovijeda. Kada Gathe izjavljuju da je mazdaizam najbolja religija za sva vremena, ne misli se na druge proroke osim Zarathutre. Meutim, one govore o Saoyantu. U obliku Soyos, Saoyant se ponovno pojavljuje u Mlaoj Avesti kao izabrani spasitelj. Znanstvenici rabe naziv Saosyant da bi oznaili Mesiju ili Mahdija u abrahamskim religijama. Tko je
Saoyant?

U Gathama se Saoyant spominje i u jednini i u mnoini, iako uvijek u generikom smislu, oznaavajui pobone ljude koji rade na poboljanju svijeta. Tako se svi vrlo krjeposni ljudi kao to su Gaya Maretan, Yima, prije prokletstva, Haoangha, Zarathutra i tisue drugih mogu smatrati Saoyant. U Mlaoj Avesti stanje se promijenilo pa se iz raz Soyo, pahlavski prijevod rijei Saoyant, rabi za tri konkretne osobe koje e doi i pomoi ili dovriti uspostavu boanskoga kraljevstva na zemlji. Svi Soyoi bit e Zarathutrini udesno roeni sinovi. Oni e na stati od Zarathutrina sjemena, putem nadnaravne oplodnje triju djevo jaka u tri uha. Oni nisu novi proroci i ne propovijedaju nove religije. Oni primjenjuju zakon koji je Zarathutri ve otkriven. Gathe ostaju jedini boanski zakonik. Gathe predstavljaju postanak s Bogom u sreditu, ljudsku zajed nicu s Istinom u sredini i dinamizam u svemiru temeljen na poretku u kojemu je Bog uzvieni izvor ontolokoga i aksiolokoga savrenstva. Zarathutrin Bog predstavlja svu pozitivnost, konstruktivnost i dobrotu. On porie svu negativnost, razornost i zlo. Gathe se istiu po svojim aforizmima; one ne govore o detaljima. Zakon Ae brine se o detaljima, a medij Spenta Mainyu pazi da religijska pravila odgovaraju potrebama promjenjivoga drutva. Sva ta naela u Gathama ine mazdaizam napred nim i omoguuju zarathutranima da udovolje zahtjevima vremena ne

utiui se nikakvom drugom nainu ivota ili religiji. Zarathutranski vjernici vjeruju u oivljavanje, a ne u obnovu mazdaizma. Mazdaizam je velika batina koju je Zarathutra ostavio ovjeanstvu. Nakon nekoliko tisuljea on je jo uvijek iva vjera, a zarathutrani ga posvuda ljubomorno tite od vanjskih upletanja s nadom da e ga vjerno prenijeti potomstvu. Oni vjeruju u vjeni ivot za one koji djeluju u okviru Ae za napredak ovjeanstva i razvoj svijeta. To je volja Ahura Mazde otkrivena putem proroka. Onaj tko putem Ae u potpunosti postie Obnovu naega ivota na Zemlji, to je Zarathutrina zadaa, Ahurina Volja, On dobiva Vjeni ivot za nagradu, On e naslijediti sve Zemaljske nagrade; Mazda, Najmudriji to mi je otkrio. (Gathe:Yasna 46-19) Da zakljuimo, Zarathutra je bio ispravan smrtan ovjek koji je imenovan prorokom. On je propovijedao novu religiju, mazdaizam, koju mu je otkrio Ahura Mazda u svetoj knjizi Gathama. Njegovo postavljenje za proroka proisteklo je isto tako iz njegove ispravnosti, boanske mudrosti i ljubavi prema Istini kao i iz dobrohotnoga izbora Ahura Mazde. Ahura Mazdina poruka otkrivena Zarathutri nalazi se u Gathama, koje se racionalne, praktine i univerzalne. Gathe su duhovni i prirodni zakon za vjena vremena. One sadre molitve i moralni i graanski zakonik za ponaanje ovjeanstva. Zarathutrani, gdje god ive, moraju se pridravati postavki moralnoga ponaanja onako kako su zabiljeene u Gathama i pridruiti se svome proroku u zavjetu da se uzdaju u Ahura Mazdu i da pomou posveenih djela, posveenih rijei i posveenih molitvi izreenih u njegovo ime, zadobiju svetu mudrost (Vohu Mana), ispravnost-s-pravdom (Aa), moralnu snagu (Khatra), da slue drugima s mirom i ljubavlju (Armaity), postignu samoostvarenje i savrenstvo (Hurvatat); i konano dosegnu besmrtnost (Ameratai) i traj nu sreu (Uta) u jedinstvu s Vjenom stvarnou - Biti Dobrote.

III. AA Naelo Vjenoga zakona i Pravde - Boja volja

Mazda, gdje su privrenici koju znaju Za ovjeka Vohu? U neprilici i nevolji, To znanje njihovoga Boanskoga nasljea Donosi Slobodu njihovom intelektu i umu; Nikoga osim Tebe neemo nikada priznavati: Jer nas titi prema Vjenom zakonu.
(Gathe: Yasna 34-7)

Povijest Aa oznaava zakon, ispravnost i pravdu. Biti pravedan znai initi ispravnu stvar, a nijedan in ne moe biti ispravan ako se ne poklapa sa zakonom Ae. Zakon Ae zahtijeva nesebinu slubu s ljubavlju i privrenosti prema ouvanju, razvoju i obnavljanju svijeta. Aa je drugo svojstvo - pored Dobroga uma (Vohu Mana) - a ipak najee spominjano svojstvo Boga u Gathama. To je sam temelj mazdaizma. Istina i Dobar um blisko su povezani. Moda je Dobar um aktivniji kao sredstvo pomou kojega Bog najvie voli otkriti Samoga Sebe. Znanstvenici govore o Bogu, Dobrom umu i Istini kao boanskom Trojstvu. U hrvatskom ne postoji toan pandan rijei Aa. Aa oznaava vjeni, nepromjenjivi i uzroni zakon koji vlada svemirom. To je boanski zakon koji upravlja kako duhovnim tako i materijalnim svijetom. U zarathutranizmu prirodni i boanski zakoni su isti. Aa takoer oznaava idealni moralni, drutveni i prirodni poredak koje treba prevladati u svijetu. Ahura Mazda je svijet zamislio u svom umu (Vohu Mana), ob likovao ga u svojoj svijesti (Daena), koja se oituje kroz njegovu stvaralaku snagu (Spenta Mainyu) i pokree u skladu s vjenim zako-

nom (Aa). Bog je Aa i Aa predstavlja Boju volju. Gathe kau da Aa ima istu volju kao i Ahura Mazda. Postojanje vjenoga zakona i poretka u ovom ili onom obliku duboko je ukorijenjeno u indoiranskoj kulturi. Au moemo pronai i u predzarathutranskoj eri. U staroperzijskim natpisima ona je Arta Njezi na vedska istoznanica je Rta. Ahura Mazda povjerio je svom najvjerni jem suradniku, Zarathutri, vjeni zakon Ae i naloio mu da ga preda ovjeanstvu. Zarathutra je i prije otkrivenja djelovao sukladno Ai pa ga moemo drati utjelovljenjem Ae na ovome svijetu. U istonim religijskim tradicijama, postoji jedan drugi koncept koji se odnosi na etiki i drutveni zakon i koji se naziva dharma (sanskrt) u hinduizmu i Dhamma (pali) u budizmu. Dharma potjee iz rijei dhr, to znai podupiranje. Dharma je moralni i drutveni temelj hinduiz ma i budizma, kao to je Aa boanski i prirodni temelj mazdaizma. Oba oznaavaju ispravnost i dobru etiku. Zakon Ae isto je tako nepromjenjiv kao i sam Bog. On upravlja postupkom postupnoga obnavljanja svijeta. On je nepromjenjiv, premda ureuje promjene u svijetu i odreuje svjetsku dinamiku. On predstavlja uzroni zakon: odnos izmeu radnji pojedinca i njihovih posljedica. Kar ma u budizmu znai isti uzroni zakon. U mazdaizmu, ovjekovo djelo odreuje smjer njegovog ivota i njegovu sudbinu. Pojedinac je slobo dan izabrati tijek svoga djelovanja i tako pokrenuti prirast izvjesnih po sljedica u pokretu. Posljedice svake radnje su predodreene, ali ovjekov izbor radnje nije. Stoga sudbina ovjeka nije unaprijed odreena. Kada jednom uinimo izbor i postavimo smjer ivota, posljedice neijih misli, rijei i djela slijedit e u skladu sa zakonom Ae. To je Boja volja i Boja pravda. Aa takoer oznaava ispravnost. Ona predstavlja mjerilo za odreivanje ispravnosti i neispravnosti inova. Ona postavlja norma tivnu etiku. Ona prua standarde koji se primjenjuju na sve ljude u svim vremenima. Ona predstavlja apsolutne vrijednosti. Openito, Gathe izraavaju bitne postavke i oblikuju standarde ponaanja na dobro ljud skih bia od kojih se oekuje da se istinski pokoravaju opim smjerni cama u kojemu postupku moraju primijeniti dobro i sveto rasuivanje. Relativizam je suprotan moralnosti Gatha. Temeljna pretpostaka je da ispravna djela stvaraju koristi pojedinom pokretau radnje kao i drutvu.

Obratno, zla djela tete kako poinitelju zlih inova tako i drutvu. Pri rast koristi pokretau radnje je automatski. Stoga se ne postavlja pitanje egoizma i utilitarizma u moralnoj filozofiji. U mazdaizmu je temeljno naelo da se stvarne koristi of dobrih inova za pojedinca slau s onima za drutvo. Zamijeene koristi mogu biti razliite. Aa odreuje stvarne, a ne zamijeene prednosti. Mazdaizam vjeruje u ope kriterije koji se primjenjuju na sve situacije. Prema zakonu Ae, ispravnost djela ute meljena je kako u Dobrom umu (Vohu Mana) tako i u Ai (Ispravnosti i Pravdi). Ispravna djela treba obavijati Nesebino i s Ljubavlju (Armaity), jer ispravnost djela uzrokuje da um i savjest djeluju jedinstveno. Da bih mogao bolji put odabrati, otkrij mi, to si u skladu s Istinom Ti odredio; Otkrij mi kroz Ljubav, kroz Vohu Mana, da bih se mogao uzdignuti i biti siguran, togod dolazi po Tvojoj zapovijedi je najbolje, za mene, kakvagod nagrada bila.
(Gathe: Yasna 31-5)

Ispravni in treba izabrati putem dobroga rasuivanja i u skladu s Aom. To omoguuje ljudskim biima, sa sposobnostima to im ih je Bog dao, primijeniti apsolutno naelo Ae na promijenjene okolnosti. Tako se izbjegava relativizam protuslovnosti. Izbor treba uiniti s ljubavlju i s osjeajem dunosti. Osjeaj dunosti bitan je dio zarathutranske moral nosti.
Takvi su, doista, Spasiteji Zemlje, Oni slijede zov Dunosti, zov Ljubavi: Mazdo, oni sluaju Vohu Manu; Oni ine ono to Aa nalae, a Ti zapovijeda; Svakako su oni Pobjednici nad Mrnjom.

(Gathe: Yasna 48-12)

Moralni standardi su oni koje su postavili Boji atributi, a u tom postupku sudjeluju Sveti Duh, Dobar Um, Ljubav i Ispravnost (Prav da). Stoga ti standardi ne mogu biti egoistini, jer im je cilj iskorijeniti mrnju i koristoljublje.

Tako se u zarathutranskoj metaetici odreivanje ispravnoga i krivo ga odvija njihovim odmjeravanjem u odnosu na nekoliko naela, a koji ma su mjerila Aa i Vohu Mana. Da bi to uinio praktinijim, Zarathutra je formulirao esto spominjana gesla: Dobra Misao, Dobra Rije i Do bro Djelo. Ta tri gesla opisuju naelo Ae na djelu. Ahura Mazda obdario je ovjeka sposobnostima kojima moe razlikovati pravo od krivog u svojim postupcima i donositi promiljene odluke. Zakon Ae omoguuje da iz dobrih djela slijede sretne posljedice. Aa takoer jami konanu pobjedu ispravnosti nad neispravnosti to podsjea na Boju svemo. Is pravnost je najbolje od svega onoga to je dobro i ona je blistava svrha ivota na zemlji. ovjek mora ispravno ivjeti i jedino radi ispravnosti same. Svjetovne nagrade ne smiju biti poticaj. Dunost radi dunosti ini nesebinu slubu. Postupak ostvarenja pobjede Dobra nad Zlom postupan je i nije nagao. Ljudsko bie koje je svjesno svoje dunosti, kao suradnik Boga, nastoji promicati vrlinu i ispravnost i iskorijeniti neispravnost i zlou. Njegova namjera treba biti napredovanje svijeta prema pobjedi i konano uspostavljanje kraljevstva Bojega na zemlji. Zarathutranin ne ispunjava svoju dunost ako se samo dri podalje od zloe - zahijeva se aktivna a ne pasivna ispravnost. Zarathutranin je obvezan dati sve od sebe kako bi vodio i spasio druge od utapanja u grijehu i lanosti. To je jedan vid zarathutranske pozitivnosti, preveden u dobar ivot, teei prema obnavljanju svijeta. Iako Gathe samo openito navode naela, kasnija Avesta detaljno utvruje obiljeje nekih vrsta ponaanja. Neke norme ponaanja se jako preporuuju, a neke se strogo zabranjuju. U cijeloj Avesti s gnuanjem se odbacuje srdba, Aema. Nju se dri izriito ogavnim inom koji vodi prema nasilju to kodi kako vritelju ina tako i drutvu. Gathe kau da srdba sprjeava zdravo prosuivanje i ispravna djela: ona stvara mrnju u srcu i ogovaranje jezikom. Ljutita osoba ne moe voljeti Istinu i ona postaje udovite u ljudskoj spodobi. To udovite, initelj zla, potak nuto je zlim mentalitetom koji prouzrokuje srdbu a njega opet srdba proizvodi. Norma ponaanja koju se visoko preporua jest odanost dunosti ili nesebina sluba. Dunost treba obavljati zbog same nje, a ne zbog oekivanja nagrade. Ako se ona obavlja nesebino i savjesno, nagrada

e pridoi putem djelovanja zakona. Dobro ovjeanstva kao cjeline i napredak svijeta trebaju biti glavna svrha ovjekovih aktivnosti. Is pravnost je dunost koju je ovjeku dodijelila Boja volja. Potenje, Ar Mangha, i ispunjenje obeanja, Mithra, posebice su naglaeni. Ispunje nje obeanja i potivanje ugovora odnose se na sve postupke ukljuujui i trgovake transakcije. Mithra kanjava one koji raskidaju ugovor. Na protiv, lanost, Drauga, lai, Druj, i nasilje, Renen, osobito se osuuju. Milost i samilost, Marezehdika, prema zaslunim ljudima, te milosre, Rata, prema siromanima snano se preporuuju. Potenje i milosre po kojima su zarathutrani poznati u cijelom svijetu proistjeu iz njihovih religijskih vjerovanja i tradicija. Konceptualizacija moralnih normi postavljena u Gathama pomae boljem shvaanju glavnih obiljeja gathike doktrine Ae. Sloboda ovjeka ovjekova sloboda najdragocjeniji je od Bojih darova. Ona je sas tavnica boanskoga zakona; ona je prirodno pravo svakoga ljudskoga bia. Koncept ropstva, pa i u svojem najblaem obliku, tu je i odbo jan zarathutranizmu. ovjekova sloboda je tako neotuiva da Bog ne ograniava ovjekovu slobodu djelovanja ak i u pogledu ovjekovoga izbora religije. Pojedinac, ako to eli, moe izabrati zlou. Meutim, Bog u svojoj pravednosti (Aa), unaprijed upozorava ovjeka na posljedice zlih radnji. Stoga proroku svojoj prvoj propovijedi propovijeda: Sluajte vlastitim uima ove najbolje savjete: Gledajte zrake vatre i promiljajte Kako najbolje moete prosuditi: Neka svaki mukarac/ena izabere svoju vjeru, onom slobodom Izbora koju svatko mora imati pred velikim dogaajima; O vi, budite svjesni ovih mojih objava!
(Gathe: Yasna 30-2)

Zarathutanizam je religija slobodne volje par excellence. Ta se slo boda propisuje za sve ovjekove transakcije i obveze. Malo je proroka pozivalo svoje sluateljstvo da odmjeri postavke vjere rasuivanjem,

dobrim umom i savjeu. Prorok takoer naglaava vanost dobroga znanja i uvid u religiju prije donoenja bilo koje odluke. Prije nego to borba u mojem umu pone, Reci mi, Ahura, sve to trebam znati, Daj mi znanje i samopouzdanje, Gospodaru, Da ispravnost nadvlada Neistinu; To je Tvoj plan - Konani oblik ivota. (Gathe: Yasna48-1) Pravo na slobodu odraava se i u zarathutranskom konceptu odnosa Bog-ovjek. Za razliku od islama, u kojemu je ovjek Abd, ili Boji rob, i za razliku od kranstva, u kojemu je ovjek Boje dijete, zarathutranizam dri ovjeka Bojim suradnikom. Stoga ni vlasnikovo pravo, ni roditeljski autoritet ne mogu sputavati ovjekovu slobodu izbo ra. Obuzdavajua sila proizlazi iz moralnih uvjerenja pojedinca, savjesti (Daena) i dobroga uma (Vohu Mana). Isto tako, kranska zamisao o istonom grijehu je odbojna zarathutranima. Djela se oblikuju u umu. Sveto rasuivanje stvara volju, koja se izraava rijeima i prenosi u djela. Slijed praktinih moralnih gesla o dobroj misli, dobroj rijei i dobrom djelu odraava prvenstvo misli. U mazdaizmu Volja je izvor moralnoga ponaanja. Ahura Mazda ne eli da njegovi suradnici slijepo prihvaaju stvari ili pod prisilom. U svim vremenima treba saznati i propovijedati cijelu istinu. U nikakvim okolnostima ovjek ne smije lagati ili skrivati is tinu. Slobodna volja i religijska svijest bitni su elementi za uvjerljivo obraenje na vjeru, elementi koji ine obraenje pitanjem uvjerenja i prihvaanja. Formalna izjava bez namjere nema valjanosti, a to razlikuje mazdaizam od onih religija koje se oslanjaju samo na formalno prizna vanje vjere, osobito pod prisilom. Priroda i okoli Zabranjen je bilo koji in koji pustoi prirodu. Zbog toga se zarathutranizam naziva prvom ekolokom religijom. Zatita okolia je vid Ae. Oneienje tla, vode, zraka i vatre u bilo kojem obliku ili stupnju

dri se prijestupom prema prirodi i zakonu Ae. To zatitniko stajalite prema prirodi ima svoje korijene u gathikom odnosu prema ivotu i materijalonm svijetu. Golema je razlika izmeu onih religija, koje na mate riju gledaju kao zlu tvar i na tijelo kao zatvor za duu, i zarathutranizma, koji se prema materiji i ivotu odnosi kao dobroinstvima od Boga i, kao takvima, dostojnima tovanja. ivot i materija, ako se usmjere prema dobroj uporabi, dostojni su boanske ljubavi i jamstva. Ahura Mazda je arhitekt kako nebeskoga tako i zemaljskoga svijeta. Njegova ostvarenja su dobra bez ikakve iznimke. Ahura Mazda podupire taj svijet koji stvara radost, a ljudska bia kao njegovi suradnici moraju djelovati mudro i zah valno u ouvanju svijeta. Boja ljubav i mudrost tite zemlju i uspostav ljaju mir i napredak na njoj. Bog je sav taj dar dao iz ljubavi prema ovjeanstvu i drugim stvorenjima. On je sam sebe proglasio dobroiniteljem svijeta. Kao nje govi suradnici i kao uivatelji njegovih darova, ljudi se ne smiju ponaati ruilaki prema prirodi. Naprotiv, ovjek mora uiniti sve napore da raz vija i unapreuje svijet. Svijet treba napredovati i dostii savrenstvo putem ovjekovih postignua, uz pomo Ae i Vohu Mane. To vjerova nje objanjava Zarathutrino veliko tovanje svih sastavnica i elemenata prirode i doista svih Bojih stvorenja. Neoprezni promatrai katkada su pogrjeno tumaili takvo stajalite kao politeistiko. Zarathutranin uznosi prirodu priznavajui veliinu i slavu Boga. On je uva kao znak zahvalnosti. Avesta je puna hvale za svetost prirodnih elemenata. U Molitvama o potovanju etiriju strana svijeta ili Namac i char Nem, Zarathutranin se klanja etirima stranama svijeta pokazujui time da gaji potovanje prema prirodi i tako svjedoi o Svemoi Ahura Mazde. Pos toje posebna klanjanja za razne vidove i sastavnice svemira, ukljuujui sunce, zvijezde, zemlju, vodu, tlo, zrak i vatru. Zarathutranske molitve ponovno potvruju i veliaju unutarnju istou i korisnost tih planeta i elemenata, te osuuju njihovo oneienje. Toranj tiine uvodi se kao metoda uklanjanja mrtvoga tijela kako bi se izbjeglo okaljanje tla i troenje zemlje koja slui za usjeve. Ne-zarathutrani nisu dovoljno ob jektivno prouavali tu metodu, a ipak su napisali mnoge senzacionalne tekstove. Objektivno istraivanje potvrdilo bi da je krajnji ishod isti bez obzira rijeavamo li se tijela u tornju tiine ili u krematoriju.

Iskazujui poasti vodi, vatri, zemlji, zraku i drugim prirodnim ele mentima u svojim molitvama, Zarathutranin priznaje vanost uvanja prirode od oneienja. Prirodni elementi bitni su za ivot i napredak: oni su izvori energije i neophodni za nastavak ivota. Ljudska bia djeluju kao povjerenici prirode na ovome svijetu. Svatko tko iznevjeri povjerenje sukobljava se sa zakonom Ae i doivjet e nesreu u ivotu. U pokuaju da potaknu puku svijest o prirodnim elementima (a da ne uvedu predzarathutranski politeizam), zarathutranski mudraci uveli su koncept Yazata, Divnih, koji predstavljaju prirodne elemente i njihovi su uvari; te ih uinili hvale vrijednima. Na primjer, u okviru Divnih, Anahita predstavlja vodu i isto tako je uvarica vode, a Atar predstav lja vatm i istodobno je duh vatre. Anahita podaruje plodnost enama, proiava muko sjeme, isti ensku utrobu, olakava roenje djeteta i priskrbljuje majinskim grudima mlijeko na vrijeme. Slino, Atar podaruje ovjeku blagostanje, obilje, mudrost, sposobnost shvaanja i mnotvo drugih blagodati. Metafore i simbolika koje se rabe u konceptu Yazata vrlo su profinjene i dojmljive. One potiu ljubav i skrb prema prirodi u srcima i umovima mnotva ljudi. Ljudska prava Zarathutranizam je prva religija koja je zauzela doktrinarno i politiko stajalite o pitanju ljudskih prava i osudila ograniavanje i kljatrenje tih prava pod bilo kojim izgovorom. Premda je to moderna pravna kovanica, koja se nije rabila u religij skim tekstovima prolosti, koncept ljudskih prava kao sustav vrijednosti i zamisli ugraen je u mazdaizmu. U zarathutranizmu zamisao o ljud skim pravima proizlazi iz naela da je ovjek stvoren da bude surad nikom Boga i kao takav treba se povoditi za uiteljem i majstorom toga zanata. S obzirom da je samo dobar stvoritelj, Bog je stvorio svemir i ovjeka kao u biti dobre. Dua stvaranja ali se na silovanje, nasilje i strast; kralj Yima pada s vlasti uslijed svoje tatine i nepridravanja zakona; prorokovo ustrajavanje na slobodi izbora u prihvaanju vjere; Zarathutrin savjet svojoj keri da odgovori na zov mudrosti i ljubavi u svojem izboru mladoenje; priznavanje ravnopravnosti mukaraca i

ena u svakom pogledu; osuda autokratske i nepravedne vladavine i pre poruka vjernicima da se ne podvrgavaju tlaiteljskim vladarima - sve to ukazuje na vanost ljudskih prava u zarathutranizmu. Mazdaistiki pojam ljudskih prava prirodno je proirenje dviju doktrina o dobroti Boga i funkciji ovjeka kao Bojega suradnika. Dijelei Boja svojstva, ovjek ima Boji peat; stoga ovjek mora initi dobro. Sluenje dru gima nesebinom portvovnou sastavni je dio sintagme biti dobar. Aa zahtijeva pravdu u stajalitu i ponaanju, a pravedan ovjek mora se u skladu s tim i ponaati. Gnjev i osveta, tlaenje i iskoritavanje, iznuivanje i neovlateno prisvajanje nisu boje odlike i ovjek ih treba izbjegavati. Gnjev i nasilje dolaze po uvredljivosti odmah do laganja. Fiziki napad i mentalno muenje pokudni su inovi, bez obzira je li ih poinjavaju pojedinci ili vlasti; oni se strogo zabranjuju. Velika je razlika izmeu onih religija koje dre smrtni ivot razdobljem ropstva i zarathutranizma koji ivot dri sakrosanktnim. U zarathutranizmu tijelo nije diaboliko, a materijalno nije zlo. Zarathutranizam vidi duu i tijelo kao skladnu cjelinu, kojih je jedin stvo privremeno prekinuto smru, ali je potpuno obnovljeno i proslav ljeno u konanoj Obnovi. Za razliku od dualizma dobra i zla, tijelo i dua nisu uzajamno neprijateljski u zarathutranizmu, iako ostaju razliite cjeline. Tijelo i dua se nadopunjuju. Stoga se zarathutrani pro tive bilo kojem obliku asketstva. U mazdaizmu se cijeni cjelovitost ljud skoga tijela, Tanu, i ljudske due, Urvan; fiziki i umni napadi odbojni su inovi. Religijski naglasak na ispravnosti, redu i skladnom ivotu zahti jeva puno potivanje pravde i ravnopravnosti. Taj naglasak ini ope naelo da nitko ne smije trpjeti umnu ili fiziku zloporabu od drugih. U punom skladu sa Zakonom, svi e ljudi djelovati, Zakonom koji ini temelj svega ivota; Po strogoj pravdi Ratu e suditi bez obzira radi li se o Pravom ovjeku ili Krivom; Uz krivo u njemu on e pomno odmjeriti svu Istinu koja je s krivim izmijeana.
(Gathe:Yasna33-l)

Ova kitica govori o vanom ljudskom pitanju: pravedno i hu mano ponaanje prema krivcima, neprijateljima i protivnicima. Ona

preporuuje ljudima da djeluju u skladu s naelom pravde, koja sadri temeljne zakone ivota. Ta kitica razlikuje tri skupine ljudi: Pravi ljudi (Avan), Krivi (Dregvan) i oni koji imaju pomijeana obiljeja istine i neistine. Prema raznim gathikim odlomcima, i prema Krivima moramo se pravedno ponaati: treba uzeti u obzir sva njihova djela, pa ako su nji hova dobra i loa djela uravnoteena oni nee trpjeti nesreu. Predanost ravnopravnosti ljudskih bia, bez obzira na etniko pod rijetlo i spol, u Gathama je oita. Gathe jednako hvale Fryanu iz turanske etnike skupine i Maidyomaha, prorokovoga neaka, i Jamaspu iz plemena Hvogva. Povlastice ljudi srazmjerne su njihovoj ispravnosti, a ne njihovoj etnikoj pripadnosti. Priznaje se bez ograda jednakost mukoga i enskoga spola. Nijed na druga religija ne moe se usporediti sa zarathutanizmom u pogledu jednakosti spolova. Prorok u svim svojim propovijedima odaje priznanje mukarcu, Na, i eni, Nairi, obraajui im se odvojeno i ravnopravno. On ostavlja i mukarcima i enama potpuno slobodu izbora vjerovanja i enidbe. U propovijedi kojom se obraa svojoj keri Pouru-Chisti, Zarathutra pouava mlade mukarce i ene da se savjetuju s vlastitim unutarnjim sebstvom - sa svojom savrenom mudrou i ljubavi (Armaity) - prije nego to se sjedine u braku. Proeti jednakou spolova u svetom pismu, zarathutranski mudraci proirili su gathiko naelo jednakosti spolova na svojstva Boga. U Mlaoj Avesti imena triju svoj stava zadravaju svoj gathiki enski spol, a tri druga imena odraavaju muki spol. Rijei koje filoloki nisu enskoga roda imaju srednji rod u Gathama. U Gathama se ne priznaje nikakv kastinski ili klasni sustav. Mazdaizam je ustao protiv kastinskoga sustava koji je prevladavo u indoiranskim drutvima. Prorok u Gathama ukorava dvije klase Karapana i Kavija; on izbjegava bilo kakvu aluziju na Athravane i Magije kao klasu kako se to ne bi protumailo kao priznanje nasljednih povlastica sveenstva. Klasni sustav u sasanidskoj eri sveenika, ratnika, zanatlija, ratara i stoara imao je svoje korijene u predgathikom iranskom drutvu, koji su vjerojatno Magi ponovno uveli. Spoj crkve i drave u sasanidskom razdoblju pokuao je ozakoniti kastinski sustav. Relativno brzi pad zarathutranizma nakon arapskog islamskoga osvajanja djelomice se dogodio uslijed pogrenoga poistovjeenja zarathutranizma s tlaiteljskim inovima i klasnom diskriminacijom u sasanidskoj eri.

Gathe priznaju samo okomitu drutvenu strukturu temeljenu na Nmana (obitelji), Vis (klanu ili selu), Zantu (plemenu ili gradu) i Dahyu (zemlji). Rije ropstvo ne postoji u Gathama. Tri skupine - Xvaetu, Airyaman, Verezena - spomenute u Gathama nisu povezane s nikakvim povlasticama. Dhallaje mislio da se one odnose na neposredne uenike, plemstvo i radniku klasu. Taraporewala ih je definirao kao tri stupnja Zarathutrinih uenika, i preveo te rijei kao samopouzdanik, suradnik i prijatelj. Religija i poredak Sve religije propovijedaju pravdu; sve vlade u nju se zaklinju. Pa ipak njezini sadraji i konotacije razlikuju se u razliitim religijama i poretcima. Sljedea obiljeja mogu se razluiti u zarathutranskom konceptu pravde: (1) Boanska priroda pravde je temeljno naelo. Posljedino tomu nijedan zakon to ga je stvorio ovjek ne smije poricati boanski zakon, kao to se on iznosi u Gathama. Gathike doktrine izlau se u opim crtama; detalji se ostavljaju ovjeku da ih unese u zakonski okvir u svjetlu napretka pojedine drutvene faze; (2) Religija i poredak - ili crkva i drava - su blizanci. Oni djeluju ruku pod ruku; premda jedna ne smije manipulirati drugom radi vlastite dobiti. Skladna suradnja tih blizanaca ne zahtijeva istovjetnost ili spoj crkve i drave; i (3) Strogo pridravanje pozitivnoga zakona provodi se u skladu s naelom Me. Grki povjesniari govorili su o strogom pridravanju pravde za vrijeme Medijaca i Ahemenida. Zakoni Medijaca i Perzijanaca su nepromjenjivi, bila je uzreica; ona je znaila da e se zakon primijeniti bez obzira na drutveni status protagonista. Strogu primjenu zakona u mazdaizmu trebamo promatrati u kontekstu pozadinskog naela razumnosti i ljubavi koje proima religiju.. Mazdaizam osuuje autokratske i nepravedne vladare. Gathe u nekoliko odlomaka savjetuju Avane da se ne podvrgavaju vladavini nepravednih i okrutnih upravljaa. Avani se usmjeravaju da podupiru samo ispravne vladare koji e, vodei se Ahura Mazdinom dobrom mudrou i ljubavi, posvetiti svoje ivote ostvarenju Istine. Avani se

moraju ujediniti u svojoj oporbi despotskim vladarima i u svojoj potpori dobrohotnim vladarima. Aktivan i konstruktivan ivot To je vana sastavnica naela Ae. Gathiki moralni kodeks sas toji se od preporuenih radnji i odricanja. Besposlenost je obiljeje zla i zabranjuje se. Boanska mudrost, ispravnost i moralna snaga pripadaju onima koji izaberu da budu aktivni. Prorok poduava svoje uenike da neprestano budu aktivni. O mudri Jamaspa Hvogva, poduavao sam, Da je aktivnost a ne neaktivnost viega poloaja, Stoga potujui Njegovu volju, tujte putem djela: Veliki Gospodar i uvar svjetova, Putem svojega Vjenoga zakona razlikuje, Tko su oni istinski Mudri a tko Nerazumni.
(Gathe:Yasna 46-17)

Biti aktivan znai proistiti srce od srdbe i zloe, propovijedati istinu, usmjeravati druge da budu krejposni i da se ujedine s drugim ispravnim ljudima u naporima za napredak svijeta. Biti aktivan podra zumijeva donoenje pravoga izbora. Naelo pravoga izbora takoer se primjenjuje na iibor pravih ljudi za drutvene i politike voe. Gathe usmjeruju da se meu smtnicima moraju odabrati voe koji se istinski predani Ai, ljubavi prema mudrosti, slubi prema ovjeanstvu i ne zasitnoj elji za promicanjem istine, vrenjem pravde i obnavljanjem svijeta. Monatvo, celibat, asketstvo i samotrpljenje nemaju mjesta u mazdaizmu. Funkcija Ae je sauvati ivot i vitalnost u ovome svijetu i pruiti ovjeku priliku da unaprijedi svoje moralno shvaanje. Svrha ivota je srea, Uta. Imperativi sree su uspostava sklada i jedinstva, prvo izmeu ovjekova tijela, Tanu, due, Urvan; a zatim izmeu po jedinca i drutva. Sklad ima dvostruki vid: iznutra unutar samoga sebe i izvana unutar drutva. Iako priznaje ovjekovu pojedinanost, osobito putem slobode izbora, Avesta snano naglaava ovjekov drutveni iden titet.

ovjekove djelatnosti trebaju biti u slubi ispravnosti. ivot je boj no polje izmeu Dobra i Zla, a ljudska bia trebaju djelovati kao Boji ratnici. Oni koji rade na napretku i savrenosti svijeta putem oslukivanja svoje savjesti, Daena, i u skladu sa zakonom Ae, zavrijeuju trajnu Utu. Oni koji ine zlo ili sprjeavaju djelatnosti Avana ili ostaju neos jetljivi za pokuaje Dregvana, proivjet e bijedan ivot. Gathe pozivaju Avane da se neprestano i beskompromisno bore protiv zla, ak i uz rizik da dovedu u opasnost vlastite ivote. Bitka mora uvijek zapoeti u umu pojedinca u pokuaju da odbaci zao mentalitet. Treba izbjegavati mrnju, srdbu i uporabu fizike sile. Druge treba popravljati samo propovije danjem, predvoenjem i pokazivanjem pravih primjera. ovjek nikada ne smije skrivati svoju religiju i istinu ak ako mu je i ivot u opasnosti. ovjekove djelatnosti ne smiju nakoditi niti njegovom duhovnom i fizikom ivotu niti drutvu u kojemu ivi. Vanost ovjekovih dunosti prema zajednici i drutvu odraava se u molitvama zarathutrana pet puta dnevno. Sljedbenik vjere priziva blagoslov Ahura Mazde; u zoru za ispravnu glavu kue i lanove kuanstva, Nman; ujutro za ispravnoga glavara sela, Savan, i njegove stanovnike; u podne za ispravnoga vou i stanovnike grada, Zantum; naveer za ispravnoga vou i narod zemlje, Dakhy; a u nou za ispravnoga vou, Rathu, religije Ispravnosti i svih istinskih i pravednih ljudi, Avan, koji stupaju stazom Ae. Uta slijedi svakoga tkogod se pridrui Bratstvu Avana. Kada doete u nae Bratstvo, Shvatit ete zasluge Istinskoga ivota, Ovjenanoga blaenstva u njegovom privrenom aru, Bilo da se trudite za ovaj ivot ili sljedei; Ali kao odluite napustiti Bratstvo, Razoarani Duhom Neistine, Onda e alost i alopojke biti va kraj.
(Gathe: Yasna 52-7)

Pripadnik mazdaizma vjeruje da oni koji djeluju u skladu sa zako nom Ae nee doivjeti nikakav sukob izmeu osobnih i drutvenih inte resa. Ali ako do toga doe, pripadnik mazdaizma treba uvijek dati pred nost drutvenim interesima. Stoga je zarathutranska etika utilitaristika, a ne sebina.

Koncept Ae oznaava ostvarenje pravde bez straha ili naklonosti, bez posredovanja ili diskriminacije i bez ikakvoga obzira na neiji drutveni poloaj. U zarathutranizmu nitko ne smije pokuati promi jeniti posljedice zakona Ae. Aa je stalni proces; u njemu se stapaju pravda i ispravnost i tvore zakon. Kao pravda, Aa iskazuje zakon po sljedica, akcije-reakcije i uzroka-posljedice. Pojedinac koji odabere put Ae, Aahe Panteo, dosegnut e Vjeno svjetlo i, na koncu, Besmrtnost. Zarathutra zamilja ispravnost (Aa) kao mo (Khatra); svjetovna mo nije u redu ukoliko nije dobivena i rabljena u svrhu pravde. On kae da stvarna mo lei u krjeposnome ovjeku zahvaljujui njegovoj mudrosti i Ai iako svjetovni vladari mogu izgledati monima. Najvie i Najbolje stii e onoga. Koji e, uei Mudrost, iriti moju poruku, Svetu rije, koju vodi savrenstvo, I Vjeni ivot - rije Istine, Vlastitu Mo Mazde stei e on zbog toga, I rasti e sve jai putem mudrosti. (Gathe: Yasna31-6) Pojedinci mogu, prema Gathama, izabrati da budu pravedni ili nepravedni: meutim, Gathe opominju da je pravda isplativija. Nepra vedna osoba moe dostii prividni, poetni uspjeh; na koncu, putem djelovanja vjenoga zakona pravde, to e se pokazati kao neuspjeh. Ne pravedni ljudi iskrivljuju stvari i pokuavaju poremetiti ivotnu shemu. Oni primjenjuju sve svoje talente da poremete zakon Ae, ali Mudrost i Istina, djelujui jedinstveno, dovest e do pravde. Duhovna ratobornost i fiziko samoobuzdavanje Iako se uasava fizikoga nasilja, zarathutranizam zagovara duhovnu ratobornost. Gathe nas ue da su dobro i zlo nepomirljivi; lano pokuava razoriti istinito; a ljudi istine ne smiju suraivati s laljivcima. 33 Lani uitelj iskrivljuje sveto pismo, a time iskrivljuje shemu ivota. Ispravnost se mora boriti protiv zla. Borba mora zapoeti unutar ovjeka, a onda se proiriti na druge ljude.

Zato neka se nitko ne obazire na Lane uitelje, I ne slua njihove rijei i puoavanja; Jer e dom, grad, pokrajinu, Pa ak i zemlju cijelu, Lani uvrijediti I dovesti ih u svijet muke i smrti; Oduprite im se maem svoga Unutarnjega duha.
(Gathe:Yasna 31-18)

Ta nam kitica otkriva i pet razina vlasti i uprave u drutvu. Na kon to pobijedi zao duh unutar sebe, svatko mora ukloniti zle misli u neijem domu, selu, plemenu (ili gradu), pokrajini, zemlji, i na kraju u cijelom svijetu. Aa je sredina Kasnija zrathutranska tradicija odreuje Au kao sredinu. Bilo koji materijalni i duhovni nedostatak dri se suprotnim boanskom zakonu i poretku. U materijalnom poretku, sredina se iskazuje kao zdravlje; pretjeranost i nedostatak kao bolest; u duhovnom poretku, sredina je u vrlini, doim se pretjeranost i nedostatak pojavljuju kao opaine. Sredina je takoer obiljeje, ili ak bit Khratua ili inteligencije; tako sre dina u mlaoj tradiciji postaje stalni pratitelj Mudrosti, kao to je Aa u gathikoj tradiciji bila stalni pomonik Vohu Mane. Tako sredina postaje vrlo vana za materijalni i moralni poredak. Sredina postaje istina i pravda. Vrlina je sredina, a pretjeranost u bilo kojem smjeru je opaina. Hrabrost je vrlina; drskost i strah su opaine. Umjerenost je vrlina; svi umjereni inovi potjeu od mudrosti i istine i pripadaju Krajnjoj stvarnosti. Da zakljuimo, Aa predstavlja Univerzalni boanski poredak. Ona ureuje kako materijalni tako i duhovni svijet. Ona znai kozmiki i drutveni poredak; ona je bit poretka. Aa je ispravan put; ona je re ligija. Zarathutranski vjernici dre Au Bojom voljom. Zarathutrina nauavanja idu protiv fatalizma. Svaka je osoba slobodna nainiti svoj izbor. Kada je jednom izbor uinjen, posljedice proistjeu iz zakona Ae. Aa je pravda i ispravnost. Aa je Istina. Pretjeranosti su suprotne zakonu

Ae. Aa zagovara slobodu i ravnopravnost ljudi, potovanje i zatitu prirode i okolia, istinu i umjerenost, i konstruktivan i produktivan ivot. Zarathutrani u svojim dnevnim molitvama priznaju da postoji samo jedan ispravan put, a to je put Ae. Svi drugi putovi vode prema lanosti.

IV. DOBRO I ZLO Naela moralnoga dualizma i slobode izbora

U poetku bijahu ta dva Duha blizanca, Koji se po vlastitoj elji nazivaju istim i neistim U misli, rijei i djelu, a prema njima se Pravilno opredijelie oni ija su djela dobra, a ne zla.
(Gathe: Yasna 30-3)

Moralni dualizam Aa se nalazi u temelju mazdaizma; teoloki monoteizam i moralni dualizam ine glavne oslonce te religije. Doktrina moralnoga dualizma je na jednoj strani povezana s naelom slobode izbora, a na drugoj sa zakonom posljedica. Nijedna gafhika doktrina nije privukla toliko pozornosti i pobu dila toliko rasprave poput dualizma. Prijepor je uzrokovalo ono to se u psiholokoj filozofiji naziva kategorijalna pogreka, a protivne teme su moralni i kozmiki dualizam. Prvi dri da je gathiki dualizam sustav misli u kojemu su na djelu dobro i zlo; a drugi povezuje dualizam s dva primordijalna duha. Raspra se proiruje na podrijetlo zla i njegovo mjesto u stvaranju. Teodiceja predstavlja nerjeive probleme u svim religijama. Meutim, doktrinarni suparnici o tom pitanju priznaju da zarathutransko gledite o ovjeku i njegovo rjeenje za zlo nude najra cionalniju od svih religija. To je potpuni odgovor do kojega se moglo doi vrlo jasnim promiljanjem, pie profesor Hennings. Razvoj du alizma u judaizmu i drugim abrahamkim religijama obino se pripisuje utjecaju zarathutranske religije. Dualizam onako kako se rabi u filozofskim kontekstima znai razliite stvari. Njegova najea uporaba je u sluaju odnosa tijelo-um. Dualisti vjeruju u postojanje dvije razliite vrste entiteta: tijela i due (ili

uma). Nasuprot, monoisti dre da postoji samo jedina vrsta supstance, naime tijelo. Dualisti se razlikuju i u svome tumaenju uzronoga odno sa izmeu dviju supstanci. Razlikovanje izmeu vidljive i nevidljive supstance vraa nas natrag u klasino doba. Dokazi toga razlikovanja su oboavanje predaka i vjerovanje u ovjekovog vieg dvojnika. U odnosu prema ovjeku, mazdaizam vjeruje u postojanje dvaju razliitih svjetova, manahya (nebeski ili mentalni) i gaethya (zemaljski), te dva razliita entiteta, Tanu (tijelo) i Urvan (dua ili um). Mazdaizam takoer vjeruje u vjenu prirodu due. Mazdaizam dri da su um i tijelo (ili materija, Geteh) uzrono povezani. Tako je Zarathutra bio prvi koji je govorio o dva odvojena svijeta tijela i due. Platon je takoer raz likovao dva svijeta koje je nazvao svijet ideja i svijet materije. Za razliku od svijeta materije, svijet ideja nije zamjetljiv osjetilima. Platon je znao za Zarathutru i njegova uenja. Prije Platona, Pitagora, kojega grki klasini pisci spominju kao uenika Zarathutre - to je moralo znaiti uenika zarathutranizma - govorio je o transmigraciji dua. Kasnije je jedan drugi grki filozof, Anaksagora, pravio razliku izmeu materije i uma, ili duha (nous na grkom). U sedamnaestom stoljeu, Rene Des cartes uveo je svoju teoriju kartezijanskoga dualizma. Ovdje se susreemo s moralnim dualizmom drugaije vrste. To je mentalna pojava. To je behavioristiko stajalite koje se manifestira u pojedinevu umu i stanjima - pojedinevim radnjama. Prvi je u tom kontekstu skovao izraz dualizam Thomas Hyde 1700., a kasnije je taj iz raz uao u metafiziko kraljevstvo preko Christiana Wolffa. Stoga duali zam sam po sebi moe imati kako etiku tako i metafiziku konotaciju. Osim u sadraju, te dvije suprotstavljajue doktrine razlikuju se i po izvoru, prirodi i znaenju zla, kao i u pitanju upravljanja svjetskim poslovima. Jedna dualizam gleda kao kozmiki sukob, druga kao etiki; jedna dri zlo metafizikim i neovisnim od ovjeka, druga pojavom koja nastaje iz ovjekovoga izbora; jedna vidi svjetski poredak ureen prema zakonu Ae (Boje volje), druga kao ishod istodobnoga vladanja Ohrmozda i Ahrimana. Stoga to doktrinarno razilaenje ima dalekosene posljedice. Genezu toga dvojnoga dualizma moemo pronai u nekim odlom cima u Gathama. Kasnije je kozmiki dualizam dobio potporu u ne kim izjavama u Mlaoj Avesti (Vendidad) i u pahlavskim knjigama.

Parafrazirani prijevod esto citiranoga gathikoga odlomka glasi: Na poetku, blizanci Mainyui pojavili su se zajedno u misli, rijei i djelu; bili su spontano aktivni i nisu se slagali jedan s drugim; bili su kao do bro i loe. Kada su doli u dodir, uspostavio se ivot i neivot. Izmeu ta dva mudar ovjek odabire pravoga, a nemudar obratno. Druge kitice predviaju najbolji ivot za sljedbenike Dobra, a najgore za privrenike zla. Zarathutra u tim i drugim gathikim odlomcima govori o sustavu miljenja koji usmjerava nae ponaanje u ivotu i vlada nad njim. U Mlaoj Avesti i pahlavskim knjigama, etiki dualizam preobraa se u kozmiki dualizam - razvoj koji je, po zarathutranima, suprotan gathikoj tradiciji. Raspra o konstrukciji odnosnoga odlomka u Gathama vrti se oko dvije kljune rijei - poetak i Mainyu. Odnosi li se u stalnom postupku stvaranja rije poetak na zametak stvaranja ili na pojavu ljudskih bia na svijetu? Znai li Mainyu mentalitet i unutarnji duh ili oznaava duh koji je izvan ljudskoga uma? Stvaranje nema poetka; ono je uvijek bilo s Bogom i Bog nikada nije bio lien stvaralake snage (ili konstruktivnosti). Bog i Spenta Mainyu (Boja stvaralaka snaga) su praiskonski, jer nemaju poetka. Razornost nije praiskonska; ona ima poetak. Razaranje je ne graenje, a razorna snaga aktivira se ljudskim djelovanjem kada ovjeka iznevjeri njegova konstruktivna snaga. Stoga se poetak odnosi na roenje ovjeka. A Mainyu oznaava ovjekov mentalitet. ak ako su Mainyui izvan ovjeka, oni ne mogu biti primordijalni. Mainyu koji stvara ivot, i sve dobre stvari, proizlazi iz Ahura Mazde; neivot (koji moemo naz vati ra-stvaranje), i sve loe stvari na svijetu, iskazuju se kada ostvarenje Ahura Mazde ne uspijeva djelovati u suglasju sa zakonom stvaranja. Sto ga zarathutranski monoteizam nije ogranien. Meusobna povezanost dvaju duhova bitna je za pravo shvaanje njihove prirode i funkcije u zarathutranskom gledanju na stvaranje. Rije poetak se iz sljedeih razloga ne moe odnositi na stvaranje. Prvo, priznajui nepromjenjivost Boga i njegovih svojstava, mora mo- prihvatiti da Bog po definiciji ne moe biti lien svoje stvaralake snage. Spenta Mainyu, Boja stvaralaka snaga, najistaknutije je obiljeje Ahura Mazde i s njim je usko povezano. Katkad se ta dva dre istovjetnima. Stalna povezanost Ahura Mazde i Spenta Mainyua

navela je neke zapadne znanstvenike da usporede odnos izmeu Spenta Mainyua i Ahura Mazde u Gathama s onim Svetoga Duha i Oca u No vom zavjetu. U svom Dobrom umu, putem Spenta Mainyua (Boga i Duha Svetoga), Ahura Mazda stvara. Drugo, uzimajui u obzir da stvaranje nije uinjeno ex nihil i da ovjek nije bio prvo Boje stvorenje, shvaamo da se rije poetak mora odnositi na roenje ovjeka. Rijei koje se u Gathama rabe za stvaranje su davanje i oblikovanje (ili dizajniranje). Stvaranje je staro koliko i sam Bog; oblik i dizajn stvorenja razvijaju se, mijenjaju i napreduju sukladno zakonu Ae. ovjek se pojavio tijekom evolucije stvaranja kada je Bog to htio. Semitska pria o Adami i Evi ne postoji u Gathama; iako se mit o stvaranju prvoga mukarca i ene (u razliitom obliku) pojavljuje u kasnijoj religijskoj literaturi. Tree, Bog je Bie bez poetka, koje zahtijeva odsutnost ne-Bia. Stoga se rije poetak u gore citiranoj kitici ne moe odnositi na Boga. Istom logikom blizanac Mainyu ne moe biti praiskonski. U Gathama, nita nije praiskonsko osim Ahura Mazde, njegovih svojstava i Spenta Mainyua. Ta je injenica oita iz mnogih odlomaka. Nadalje, Zarathutra opetovano tvrdi da je Ahura Mazda jedino Bie koje je postojalo od poetka. To je pozitivna izjava; ona odbacuje bilo kakvu sugestiju da je kao dokaz, tvrdnja o Zarathutri kao monoteistu, tvrdnja iz muka. Objavljujui stvarnost ovjek ne mora poricati sve to je nestvarno! to znai mainyu u spomenutoj gathikoj kitici? Mainyu proizlazi iz Mana, to znai mentalitet i mudrost. To takoer znai duh. Ako su duh i um zamjenjivi, onda nema potekoe; ti odlomci bi jednostavno znaili da su se na poetku pojave ovjeka, ta dva duha ili mentaliteta istodobno manifestirala u ovjekovom umu. Jedan je bio Dobro, a drugi zlo. ovjek ima slobodu izabrati izmeu njih dva, slijediti jednoga, a zanemari drugoga. Sloboda preptostavlja alternative. Ta dva duha pred stavljaju dva dijametralno oprena tijeka djelovanja. Kako smo naveli na poetku, naelo moralnoga dualizma na jednom je kraju usko pove zano s naelom slobode izbora, a na drugom kraju s naelom posljedica, koje se u obinom govoru naziva naelom nagrade i kazne. To drugo naelo je popratna pojava zakona Ae. ovjek koji se odluuje za dobro doivjet e uspjeh i sreu - onaj koji vie voli zlo pretrpjet e neuspjeh i bijedu. U Gathama se naelo moralnoga dualizma spominje bilo zajedno

s ovjekovom spontanou i slobodom djelovanja, bilo u svezi s poslje dicama i uincima. U Gathama zlo se ne iskazuje izvan ovjekove misli, rijei i djela. Gathe navode kako nikakvo pomirenje izmeu dobra i zla i nikakva prilagodba zle misli, rijei i djela uenjima ispravnih ljudi nisu mogui. Zarathutra upozorava svoje sluateljstvo da je najbolje u ivotu djelovati u skladu s duhom istine. Prema onome kako se to naelo ovdje objanjava, ne postoji nikak va dvosmislenost. Zlo je suprotno od dobroga ili, po rijeima Gatha, ono je ne-dobro. Nikakva dobrota u stvaranju ne moe se zamijetiti bez nje zine suprotnosti. U tom smislu, dobro i zlo u ovome svijetu postaju pi tanja funkcije, a ne sadraja. Oni nemaju sadraj izvan carstva ovjekove misli, rijei i djela. U transcendentnosti, Vrhovno Dobro prevladava, a dobro na ovome svijetu samo je odraz Apsolutne Dobrote. U mazdaizmu, materija nije izvanjski iskaz ideje, oblika ili duha; a zlo nije povezano s nikakvom tarnscendentnom stvarnou. I um i materija su stvarni. Dva su druga imbenika pridonijela zbrci oko zarathutranskoga dualizma. Jedan je da Ahura Mazda u svojoj stvaralakoj snazi djeluje putem Spenta Mainyua, svoga svetoga i dobroga duha; drugi je jako moralno obiljeje Ahura Mazde pa prema tome i Spenta Mainyua, Moralni sadraj Boga toliko je vaan da se Ahura Mazda pojavljuje samo u svojim moralnim svojstvima, a ne u tijelu (kao u kranstvu) ili vatri (kao u judaizmu). Gathe ne daju vlastito ime zlom duhu. One takvim duhovima daju pridjev angra. Tako Gathe postavljaju Angra Mainyu, zle duhove u ovome svijetu kao suprotnost Spenta Mainyuu, dobrom duhu u svjetovnoj funkciji, a ne izravno nasuprot Ahura Mazde u njegovom nebeskom poloaju. Ako se prisjetimo da se Spenta Mainyu postavlja kao Boji sin ili Duh, zbrka koja je nastala postavljanjem Ahrimana u izravnu suprotnost Ohrmozdu nije iznenaujua. Simboliki svjetlo predstavlja Boga a tama zlo, ali pogrjeno je misliti o tami kao tvorevini zla - kao to su ustvrdili neki znanstvenici. Gathe ne daju ime nijednog drugog stvoritelja osim Ahura Mazde za elemente svijeta i atmosferske pojave. U Gathama se, Ahura Mazda na ziva stvoriteljem kako svjetla tako i tame. Objasnit u u daljem tekstu tu vezu sa zlom.

Zlo
Priroda zla u zarathutranizmu izazvala je une rasprave meu prouavateljima religije. Ve smo raspravili o dvosmislenosti u kon strukciji odreenih odlomaka u Gathama. Ovdje se osvremo na neke odlomke u tri pahlavske knjige Dinkard, Bundahin i ikand Gumani Vijar. Stajalita o zlu objanjena u tim knjigama predstavljaju pot puni prijelaz s etikoga na kozmiki dualizam. Takva skretanja nisu neuobiajena u drugim religijskim tradicijama. Trebamo imati na umu da su te knjige napisane preko dva stoljea nakon arapskoga osvajanja i da sadre neke vane filozofske teorije iz sasanidskog doba. U doba sastavljanja tih knjiga manihejstvo i druga heretika miljenja jo uvijek su imala utjecaja na intelektualnu elitu. Zbrkano predstavljanje tvrd nji u nekim dijelovima tih knjiga govori o pritisku pod kojim su autori sastavljali svoja djela. Prema tvrdnjama postavljenima u tim knjigama moemo razabrati dvije glavne kole. 1. Prva kola dri da je zlo funkcija izopaenoga uma. Ono nema sadraja odvojenoga od ovjekovoga uma i djelovanja. Stvaranje je sta lan proces, a Spenta Mainyu predstavlja njegov dinamizam. Stvaranje se razvija kao odgovor na taj dinamizam. Pojavljuju se nove tvorevine, a stare se zamjenjuju i preoblikuju. Neke stare tvorevine vie nemaju tjelesno postojanje. Ljudsko bie nije bilo jedno od prvih tvorevima. U zarathutranskoj prii o postanku to su je sastavili pahlavski pisci, ljudi su stvoreni godinu dana nakona stvaranja svemira. Teko je rei koliko godina predstavlja ta mitska jedna godina. Prema tradiciji Mlae Aveste, mukarac, Maya, i ena, Mayoi, pojavili su se iz razvoja i preobrazbe blizanake biljke koja je prvo rasla u tlu iz sjemena Gayo Marate, pro totipa ovjeka. Izraz Angra Mainyu, koji se prevodi kao zao duh, znai zao mentalitet. Taj se mentalitet, zajedno sa svojim suprotnim blizancem, Spenta Mainyuom, u svojoj svjetovnoj funkciji, spontano iskazuje u ljudskim biima; svaka osoba treba uiniti svoj osobni izbor izmeu ta dva. U carstvu transcendencije i apsolutnoga, Spenta Mainyu nema svo je suprotnosti. No, u svijetu relativnosti, u stvaranju slobodnog ovjeka, manifestira se njegova suprotnost kroz ovjekov slobodan izbor. Svojim

pogrenim odlukama ljudska bia stvaraju i aktiviraju zlo u sebi samima i u drutvu. To nije zlo kao neka vanjska tvorevina ve kao unutarnji ele ment, koji preuzima ovjeka. Kad bi sva ljudska bia inila prave izbore i vodila ispravne ivote ne bi bilo nikakvoga zla. Angra Mainyu rabi se u Avesti kao generika, a ne vlastita imenica. Pripadnici te kole, koje nazivamo monoteistima, nadalje tvrde da je Ahura Mazda u Gathama prvi i posljednji (ili tonije bez poetka i bez kraja), praiskonski, svemudar i svemoan. Priznavanje suprotnoga pandana Ahura Mazdi dovodi do poricanja jedne od temeljnih gathikih doktrina. Oni dre, da zlo kao tvorevina izvan ovjeka, ne postoji. Bog je znao da e se neki ljudi opredijeliti za zlou; to je cijena koju ovjek mora platiti za uivanje slobode. U poretku stvaranja, sloboda misli i djelovanja tako je dragocjena, da je ne smijemo napustiti iz straha od zlih sklonosti nekolicine ljudi. Konana pobjeda dobra nad zlim, to je obiljeje Boje svemoi, uklanja tjeskobe koje bi mogle proizai iz inova nekoliko zlih ljudi. Konano, monoteisti uporno tvrde da neivot ne bi postojao da se duhovi blizanci nisu pojavili i sukobili u ovjekovom umu. Zakljuak je takoer, da suprotni pandan Spenta Mainyua nije postojao prije sukobljavanja u ovjekovom umu. ovjek je taj koji u svojoj konanosti suprotnost postojanja doivljava kao smrt. Stoga se zlo odnosi na ovjekova iskustva. 2. Druga kola, koju pogodno moemo nazvati dualistikom, tvrdi da je zlo sadrajni entitet, a ne funkcionalna sluajnost. Pripadnici te kole dre da je zlo praiskonsko, a kao ishod toga postoje dva stvoritelja: jedan koji stvara dobro i drugi koji proizvodi zlo. Meutim, oni misle da zlo, kako nije sveznajue, nije znalo da postoji dobar Bog; Bog je znao za prisutnost zla. Zlo je, tek nakon to je vidjelo tvorevine dobroga Boga, postalo svjesno postojanja dobroga Boga. Onda je zlo pokualo nainiti pandane onoga to je Bog uinio. Za svjetlo, zlo je proizvelo tamu; za istou oneienje; za istinu lanost; i slino. Meutim, prema Gathama, Bog je stvorio i svjetlo i tamu, dan i no i kozmiki poredak. Nijedna Boja tvorevina nije zlo; ovjek ih moe iskorisitti za dobre ili zle svrhe. Tama simboliki podrazumijeva zlo, ali to ne bi trebalo znaiti da je tama zlo. Dualisti dre da zlo nije moglo stvoriti pandana ljudskom biu, jer je Bog proizveo ovjeka shodno svojoj svojstvenoj slici. Bog je pohranio u ovjeka zraku svojih svojstava - dobrotu. Zlo nije sposobno

initi nita dobroga. Stoga je zlo uinilo sve napore da obmane ovjeka i okrene ga protiv Boga. Meutim, dualisti priznaju da e na kraju do bro prevladati, a taj e dogaaj znaiti uspostavu Bojega kraljevstva na zemlji. Dualisti naglaeno tvrde da je koncept o kojem smo gore rasprav ljali pravovjerna zarathutranska doktrina i da je to jedino racionalno objanjenje zla koje ne dovodi u sumnju dobrotu i pravdu Boga. Oni tvrde da u ranim fazama povijesti dobar Bog nije bio svemogu, ali da e na kraju on dostii taj poloaj. Nadalje tvrde da zlo ne moe biti samo pasivno odricanje dobra; ono je aktivna sila. U svojoj gorljivosti da utjelove zlo, dualisti su razvrstali opasne insekte i otrovne biljke kao proizvode zla pa, kao takvi, oni postaju zlo. U pahlavskim knjigama, opasna stvorenja zla nazivaju se Khrafstra, gmiue stvari. Dualisti tvrde da se postojanje divljih zvijeri i opasnih ivotinja moe samo pri pisati zlu. Njih se ne moe objasniti pomou teorije mentaliteta. U pahlavskim se knjigama dobar Bog oznauje kao Ohrmozd, a zao kao Ahriman. Ohrmozd je izvor svjetla, istine, dobrote i radosti; Ahriman je proizvoa tame, lai i bijede. Ohrmozd je konstruktivan, a Ahriman razoran. Posredni ishod je da su ta dva izvora praiskonska, antipodna i da funkcioniraju neovisno. ovjek kao Ohrmozdov suradnik mora ga oponaati i boriti se protiv Ahrimana. Pozivajui se na autoritet pahlavskih filozofskih tekstova, dualisti tvrde da Ohrmozd ne moe biti beskonaan u svakom pogledu, jer je Ah riman takoer iskonski izvor. Oni zakljuuju da je Ohrmozd beskonaan u vremenu, a konaan u prostoru ... Izvorno je on, dakle, vjean ali ne konaan ... Ahriman je vezan i prostorom i vremenom ... (Ohrmozd je jedino ogranien prostorom, jer mora dijeliti prostor s Ahrimanom i praznim /prostorom/ koji lei izmeu dva kraljevstva.) U istoj pahlavskoj knjizi, Bundahin, govori se kako je u Dobroj religiji otkriveno da je Ohrmozd bio na nebu u sveznanju i dobroti: jer je beskonano vrijeme bio neprestano u svjetlu. Svjetlo je prostor i mjesto Ohrmozda: neki to nazivaju Beskrajnim Svjetlom. Sveznanje i dobrota trajna su narav Ohrmozda: neki ih nazivaju 'Religija.' Oboje se mogu isto protumaiti, naime kao trajna narav beskonanoga Vremena, jer Ohrmozd i Pros tor, Religija i Vrijeme Ohrmozda bili su i uvijek e biti. Bundahin je nedojbeno senzacionalno intelektualan i filozofski traktat, a ipak

nije osloboen protuslovlja. Na jednom mjestu on kae Ohrmozd je u svom sveznanju znao da Razorni Duh postoji, a na drugom mjestu izjavljuje da je i Ohrmozdovo sveznanje takoer konano. to se tie konanoga i beskonanoga: istie Bundahin, visine koje se nazivaju Beskonano Svjetlo (jer nemaju kraja) i dubine koje su Beskonana Tama, beskonane su. Na granici, obje su konane, jer je izmeu njih Praznina i nema dodira izmeu njih dvije. Taj se citat, naravno, odnosi na prostor, ali se nastavlja: Opet oba Duha u sebi su konana. Opet u svezi sveznanja Ohrmozda- sve to je unutar znanja Ohnnozda konano je. Protuslovlje u tim odlomcima slabi njegov autoritet. Bundahin navodi da zlo pronalazi smjetaj za vjenost u ponoru beskonane tame. Mardan Farruk, autor pahlavskoga djela ikand Gumani Vijar iz devetoga stoljea, takoer porie Ohrmozdovo sveznanje. Ohrmozd je poput vlasnika ili vrtlara u ijemu vrtu opasne i razorne zvijeri i ptice namjeravaju otetiti voke i stabla. A mudri vrtlar, da bi doskoio nevolji i da bi zadrao te opasne zvijeri izvan vrta, izmilja sredstva kako ih uhvatiti. On se takoer obara na manihejstvo, zbog izjednaavanja zla s materijom, zbog vjerovanja u sotonsku prirodu svijeta i zbog zagovara nja askestva, jer dri da je sve to protivno Zarathutrinom uenju. Slino tomu, on kritizira islam i kranstvo to Bogu pripisuju stvaranje zla, te inei to, umanjuju dobrotu svojih Bogova. On odbacuje koncept zla kao stanje uskraivanja (to tvrde krani). Konano, on dri zlo stvarnou, istim duhom i poricanjem ivota. S druge strane, kae on zlo je loa sklonost, glupost, slijepo samopotvrivanje, pogrjeka,)) ime eli kazati da je slijeenje zla bit loe sklonosti. Mardan Farruk takoer dijeli su protnosti u dvije skupine: one kojih je razlika u funkciji ili prirodi poput mukoga i enskoga. Razlika je u tome to se suprotnosti u naelu ili biti ne mogu mijeati. One su antagonistine jedna prema drugoj: tamo gdje se pojavi svjetlo, tama odlazi. Ali suprotnosti po funkciji mogu supostojati i suraivati. Autor nadalje navodi, mudar, sveznajui i svemoni Stvoritelj je samodostatan, a njegovo se savrenstvo sastoji u tome to nema nikakvih potreba za bilo kakvom prednou ili uveanjem koje bi on mogao poeljeti izvana. Stoga moramo zakljuiti da razlog i prigoda za njegova djelovanja moraju sve biti jedne vrste - odbiti i suzbiti bilo koju tetu koja bi mu mogla prijetiti od vanjskoga neprijatelja koji bi mu mogao nanijeti zlo; a to je cijeli razlog i prigoda za in stvaranja.

Tako on ne vjeruje u svemo Boga tijekom njegova sueljavanja s Ahrimanom, iako priznaje Boje savrenstvo, koje je po njegovom miljenju Boja neovisnost od potrebe. On kae da Bog treba stvarati kako bi se obranio. Drugi slijed rasuivanja dualista jest da kako u materijalnom svi jetu postoje suprotni sadraji.... koji katkad uzajamno surauju, a katkad su uzajamno razorni, onda [oni moraju postojati] i u duhovnom svijetu, koji je uzrok materijalnoga, a materijalne stvari su njihova posljedica... Materijalni svijet je posljedica duhovnoga, a duhovni je njegov uzrok. Uzajamno suradnike suprotnosti mogle bi se odnositi na mijeane sluajeve. Golema je razlika izmeu te dvije prikazane kole. Jedna vjeruje da je zlo mentalitet i da ovisi o ovjeku i da ga ovjek pokree; druga dri da je to duh i da je iskonski. Jedna tvrdi da je zlo poricanje dobra i da se pokree kada ovjek odbija initi dobro, ili ini suprotno od dobra; druga misli da zlo ima odvojeni entitet i da je izvanjsko ovjeku. Jedna potvruje jedinstvo u kozmosu i vjenost; druga nejedinstvo i dvojnost u obojemu. Jedna dri zlo funkcionalnom uzgrednou; druga znatnom stvari. Jedna promatra duhovnu i materijalnu stvarnost u njihovim sfera ma; druga gleda na duh kao uzrok materije. Jedna vjeruje u apsolutnost sklada duhovnoga i u relativnost i nesklad fizikoga svijeta; druga u uza jamno suradniku i razornu prirodu kako duhovnoga tako i materijalno ga svijeta. Nasuprot spomenutim razlikama, obje kole slau se u dvije stvari: ovjek je suradnik Boga, a krajnja pobjeda pripada dobroti. Doktrinarni prijepor oko zla je pradavan. Pisac pahlavske knjige ikand Gumani Vijar kritizira one koji dre da zao duh proizlazi iz prirode ovjeka. Njegovo rasuivanje u odbacivanju te teorije nije is pravno. On kae da prihvaanje teorije po kojoj je ovjek putem slobode izbora stvorio zlo, dovodi do prkoenja volji njegova stvoritelja pa stoga ono nije mogue. Gathe doista stalno ponavljaju da zlotvori prkose Bogu i djeluju protiv zakona, koji je isto to i njegova volja. Pisac knjige ikand Gumani tvrdi da Bog ne bi stvorio svoga protivnika; ali on ne vidi da s obzirom da je zlo stvorio ovjek ono ne bi moglo biti Boje stvorenje. Dokazi koje on rabi za Boje sveznanje, svemo i pravdu sami sebe opovrgavaju. On tvrdi da uz neovisno postojanje zla kao iskonsk oga duha, Bog moe ostati svemoan!

Teorija da je zlo ishod ovjekovoga pogrenoga izbora i da ono izbija iz ovjekovog mentaliteta uklanja sve prigovore na svesavrenog Boga i uva Boju velianstvenost. ovjekova sloboda izbora, inherent na u zakonu Ae, Boja je Volja. Kako je on dobar Bog onda je ovjeku podario slobodu izbora. On nije stvorio zlo. Krajnja pobjeda dobrote oznauje Boju svemo. Bog je pravedan i eli da sva ljudska bia budu pravedna i ispravna. On je poslao svoga proroka da vodi ovjeka. Tvrd nja da je Bog stvorio zlo kako bi ovjeanstvo bolje shvatilo i cijenilo dobrotu nije zarathutranska doktrina. Niti je to izjava u Dinkardu da je Ohrmozd dopustio zlu da se pomijea s njegovim stvorenjima na odreeno vremensko razdoblje radi iskustva i obuke ovjeanstva. Bog nema nikakve potrebe da iskuava ovjeka. Autor ikand Gumanija, gorljivi dualistiki filozof-teolog, zakljuuje da dualizam postoji ne samo u fizikom svijetu ve i u duhovnom; da je u svugdje zlo jae od dobra. On nadalje izjavljuje da su stvari u svijetu dobre, zle ili mjeavina obojega. Taj zakljuak dovodi do uvoenja relativnosti u duhovni svijet, jer po njemu, ovaj je svijet po svojoj grai nalik drugome. Opet, u mazdaizmu, kako smo prije naveli, materija i um imaju vlastito postojanje i oboje su stvarni. Tijelo nije iz vanjsko obiljeje due, niti su oni dvije strane iste medalje. Pogrjeno je odbaciti bilo koju od te dvije kole kao nevanu. Tu se postavljaju dva pitanja: (I) koja kola predstavlja zarathutransku pravovjernost? I (II) koje je teoloko i drutveno-politiko objanjenje prelaenja, ako ga uope ima, s jedne teorije dualizma na drugu? Za odgovor na prvo pitanje moramo se vratiti Gathama. U toj se knjizi Angra Mainyu rabi u generikom smislu, u znaenju zlog mental iteta ili zlog duha. On se pojavljuje sa Spenta Mainynom kao njegov su protni blizanac. Angra se takoer rabi kao oznaka za zlu osobu. Drugi izraz koji se rabi za zao duh je Aka Mana, u znaenju zlog uma. Daevi, bogovi Indoiranaca i njihovi tovatelji nazivaju se Aka Mana. Izraz Druj, u znaenju lanost, odnosi se prekritelje zakona Ae. Ta terminologija ne podrazumijeva vanjska ili iskonska svojstva zla. Ona samo oznaava da je u ovome svijetu zlo stvarno. Kada objektivno sagledamo stvari, izgleda da je monoteistika kola blia duhu Gathd i da Angra Mainyu potjee u ovjekovu umu i u ovome svijetu putem ovjekovoga pogrenoga izbora.

U Mlaoj Avesti stanje se mijenja i osobnost zla postaje naglaenija. Angra Mainyu preuzima ulogu proizvoaa sverazornih, kodljivih i zlih stvari, ukljuujui bolesti, sue, glad i kugu. Kako je dolo do takve preobrazbe? Koji su religijski i drutven-politiki imbenici prouzroili preobraenje na kozmiki dualizam? Pretpostavljamo da su tu preobraz bu izveli i teolozi i politiki potlaene skupine. Teolozi su pokuali zadrati Ahura Mazdu podalje od zlih stvari u skladu s Gathama. Magi, koji nisu izgubili svoju ljubav prema indoiranskom panteonu bogova, a ve su prije toga u Avestu uveli Yazate, uspjeno su u Avestu ukljuili i predzarathutranske koncepte zla u obli ku daeva, koji su trebali postati neprijatelji Yazata. Ta novina imala je emotivnoga utjecaja na ljude i pruala im je drutveno-ekonomske po godnosti. Tako je svaki Yazata pronaao svoj suprotni pandan. Oni su isto tako proglasili da su opasne ivotinje i insekti stvorenja demona. Herodot i Plutarh govore da su Magi preporuivali ubijanje opasnih stvorenja. Ta je ideja ponovno uvedena u Vendidad, u kojoj su svoje mjesto nali takoer mit i folklor. Podmukli kralj Ai Dahaka nazvan je apostolom zla. Angra Mainyu postao je Demon nad Demonima kao to je Ahura Mazda bio Duh nad Duhovima. Ahriman, novi nadomjestak za Angra Mainyu, dodijelio je svakom demonu posebnu zadau. Demoni su irili neistou, bolesti, glad, suu i smrt. Jedan od naina tjeranja de mona bio je obavljanje konstruktivnih radova poput ratarstva, stoarstva i sluenja blinjima. Svrha tih dobrih inova bila je zastraiti i poraziti vragove. Drugo sredstvo bilo je recitiranje svetih ari s posebnim ob redima koje su izvodili sveenici. Ta posljednja funkcija ekonomski je zanimala sveenstvo. Izvoenje tih religijskih ceremonija omoguavalo je Magima vei drutveni utjecaj. Plutarh pie da su u tim obredima de moni (daevi) bili elementarne sile koje se moglo vie ili manje uspjeno manipulirati odgovarajuim obredima i maginim formulama. Antiteza izmeu dobroga i loega ubrzo je nala svoje mjesto u rjeniku to su ga Magi rabili. Dobri su govorili, jeli i hodali, doim su zli urlali, prodirali i jurili; dobri su imali glave i ivjeli u kui, dok su zli imali lubanju i boravili u brlogu. Pahlavski pisci proirili su podruja ovlasti dvaju suprotnih moi. Izgleda da je prijepor izmeu te dvije kole bio na vrhuncu u doba Sasanida. Manihejstvo i mazdakizam osuivali su bogatstvo, mo i

rasko i bili su prihvatljivi siromanima i potlaenima; obje religije propovijedale su kozmiki dualizam. Zurvanizam je dao filozofsku potporu kozmikom dualizmu. Bez obzira na razloge za promjenu, u doba Sasanida, Ahriman je postao najvei negativni duh s neovisnom osobnou. On je postao izvor svih zala na svijetu. Tako je zlo postalo nevidljivo i praiskonsko. Ljudi su mogli shvatiti Ahrimanovu prirodu, ali nisu ga mogli vidjeti. Meutim, Arda Viraf, na svom apokaliptikom putu u pakao - Ahrimanovo boravite - vidio ga je osobno. Zanimljivo je da se u toj knjizi Ahriman po prvi puta pojavljuje i kao zmija i kao guter, to jasno pokazuje utjecaj drugih religija na mazdaizam sasanidskoga razdoblja. Pored toga to je donosio smrt, bolest, bijedu, otrov i stvorenja koja grizu, Ahriman je stvorio lanost i est glavnih demona, izravnih su parnika Amea Spenta. To su bili Aka Mana (zao um), Indar (izopaenost i lanost), Sovar (tiranstvo i nasilje), Nakahed (neposlunost i nepri jateljstvo), Taire (nesavrenost) i Zairich (razaranje i smrt). Patnja i smrt (ili demoni) razaraju tijelo, a ne stvoritelj ija je volja dobra i koji uva i odrava tijelo, pie Mardan Farruk. Dualistika teorija nema potporu ni u Gathama ni u vjerovanjima dananjih zarathutranskih vjernika. Nijedan zarathutranin ne bi pripi sao stvaranje Khrafstre Ahrimanu. Ahriman je predmet stalne osude, ne kao stvoritelj, ve kao pojava. ovjek u konanom i relativnom svijetu ne moe zamijetiti nijedan koncept bez njegove suprotnosti. To ne ini suprotnost praiskonskom. Kao usporedba, u Starom zavjetu govori se da je Bog stvarajui svjetlo, odvojio ga od tame. Ta izjava ne ini tamu, ili sotonu, praiskonskima. Za aktivnog vjernika zarathutranina koncept Ahrimana ili zla od govara iranskoj epskoj tradiciji. Kada nekoga zarathutranina upitamo o prirodi zla, on rabi izraze Div i Druj. Div se rabi u generikom smislu opisujui ogromno udovite. Druj znai lanost. Div i Druj nisu ni duhovi ni uskraeni aneli. Za zarathutrane svi zloesti i nepoeljni inovi, misli i rijei vrte se oko koncepta Div i Druj. U ahnamehu, velikom povijesnom epu predislamskog Irana, Div se prikazuje kao omraeno mono stvorenje. Laganje je njegovo simboliko obiljeje. On govori i djeluje na zao nain. Razaranja radi, on eli nakoditi svakome i svaemu. Potpuni nedostatak inteligencije dru go je obiljeje Diva. On ne moe predvidjeti posljedice svojih radnji. On

ini sve obratno od onoga to mu predlau. U Sahnamehu, veliki junak, Rustam, susree Diva Akvana i Diva Spida. Akvan je isto to i Aka Mana, i znai zao um. Spid znai bijelo, a moda se Div-e-Sepid odnosi na zle ljude koji djeluju poput vukova u ovjoj koi. Bijela boja simboliki je povezana u zarathutranizmu s dobrotom, a crna sa zloom. Div eli ubiti Rustama i pita ga koji bi od dva oblika smrti vie vo lio: da ga bace preko planina i da ga pojedu zvijeri, ili da ga bace u more, da se utopi i da ga progutaju kitovi. Div hoe da Rustam umre najgorom moguom smrti. Rustam, koji je bio pametni i vjeti pliva, predlae da ga bace u planine. No, Div je Rustama bacio u more i Rustam, te se uspio sigurno dokopati obale. Pred tisuu godina, Ferdowsi, autor ahnameha, pisao je da su Div i Ahriman bile samo zle osobe. Drugim rijeima, on kae da oni nisu metafizika ili duhovna stvorenja. Gornja pria predstav lja sliku Diva ili Sotana onako kako ga danas vidi poboni zarathutranin. Div nije transcendentan, on lae i zloban je. Pria o Adamu, Evi, sotoni i palom ovjeku, kao to se navodi u abrahamskim religijama, ne postoji u mazdaizmu pa bi stoga usporedba po obliku i sadraju Ahrimana sa sotonom bila obmanjujua. Kakvogod bilo pravo tumaenje gathike doktrine dualizma, Zarathutra je utemeljitelj filozofije uma, to je tema koja je zaokupila mnoge mislioce ukljuujui Platona, Aristotela, Rene Descartesa i dru gih. Sloboda izbora Pouke mazdaizma utemeljene su u Istini i Pravdi (Aa), povezane s Mudrou (Johu Mana) i proete liberalnou i slobodom izbora. Zarathutra je propovijedao svojim sluateljima da prihvate vjeru slo bodno, da odaberu svoj put mudro i da pametno izabiru svoje prijatelje, uitelje i ivotne suputnike/ce. Rijetko je kada neka religija otkrivenja iskazala toliko liberalnosti. Zarathutra je priznavao osobnost i jedinstvenost svakoga pojedin ca, a istodobno je naglaavao ovjekovu kolektivnu osobnost putem lanstva u njegovoj obitelji, zajednici, zemlji i religiji. Iako je ovjek jedinstven, njegova sudbina isprepletena je sa ivotom i sudbinom svemi-

ra, zemlje i okolia, pa kao takav ovjek mora ouvati i promicati ivot na zemlji. Te toke identiteta ukljuene su u zarathutranske dnevne molitve. to se vjere tie, Zarathutra je rekao da vjeru treba prihvatiti s uvjerenjem. Beskorisno je propovijedanje vjere bez uvjerenja. U nam jeri da osloodi svoje sljedbenike od jarma sebinoga sveenstva, on se suprotstavio pretjeranim ritualima, zalagao se za jednostavnost u molit vama i izjavljivao da svatko, putem ispravnosti, moe uspostaviti komu nikaciju s Bogom. On je za ovjeka rijeio problem ivota i smrti, sree i bijede. Za razliku od veine svjetskih religija, mazdaizam je enama davao jednaka prava kao mukarcima. On je ustao protiv nepismenosti i neznanja i osuivao zastraivanje i tlaenje. Svatko treba prihvatiti neku religiju prema vlastitoj savjesti. Prema Gathama, Ahura Mazda u svojoj je svijesti, Daena, stvo rio ivot i podario ovjeku sposobnosti da izabere izmeu dobra i zla, kao i mo miljanja, govorenja i djelovanja. Daena takoer oznauje religiju, a gore spomenuta izjava znai da je Bog oblikovao ovjeka u svojoj religijskoj praksi. On je dao ovjeku Vohu Manu, dobar (sveti) um. To je sposobnost pomou koje ovjek moe misliti i rasuivati prije nego to donese odluku. On je ovjeku dao i savjest, Daenu. To je moralna sposobnost kojom ovjek moe provoditi ispravan i etiki ivot. Mlaa Avesta govori o jo jednoj sposobnosti koju je ovjek primio od Boga, prosvjetljenje ili Baodha. S te bi tri sposobnosti ovjek trebao biti u mogunosti razlikovatie ispravno od neispravnoga i vrlinu od mane. To su osjetilne kao i van osjeitlne sposobnosti. Daena je ovjekovo sebstvo. To je pounutrena slika sebe koja ukljuuje sposobnost da se procijene drutveni, normativni sustavi vjerovanja. U Avesti se implicira i podosta psihologije. U mazdaizmu se ovjekova osobnost oblikuje od est elemenata: Ego {Daena), Um (Mana), Percepcija (Baodha), Bie=Vitalnost (Ahu), duh uvar {Fravai) i boanska milost (Xvarengha). Daena je svijest o vlastitoj odovornosti. Pojedinev ego je onaj koji odreuje njegovu sudbinu. U kasnijoj Avesti, dio te funkcije daje se Fravaiju. Fravai se ne spominje u Gathama. Na Daenu utjeu misli, rijei i djela ovjeka. Kada ovjek umre, prema Yatima, njegova ga Daena eka na razdjelnici dvaju svjetova - Mostu Sudnjega dana (Chinvat). U sluaju krjeposnoga ovjeka, ona se pojav ljuje u obliku lijepe djevice, a u sluaju zle osobe u liku runoga vraga.

Daena usmjerava svakoga pojedinca prema nebu (najboljem boravitu) ili paklu (najgorem boravitu). Gathe kau da svaka osoba prema svojim sklonostima i svojim slobodnim izborom odreuje nain svoga ivota. Pojedinac slobodno oblikuje svoje misli, rijei i djela. Sljedstveno tomu, neija Daena, putem neijega slobodnoga izbora, okree se prema dobru ili zlu. Prema tome Daena predstavlja unutarnje sebstvo. Po rijeima Gatha, najbolja Daena je najbolja religija. Ve smo odredili um, Mana. On je izvor svete ili dobre mudrosti. Dobro je sinonim sa svetim. Baodha je sredstvo percepcije. On pred stavlja prosvjetljenje. Prosvjetljenje dolazi putem meditacije i osobnoga mistinoga iskustva. Ono je intuitivno. Dinkard kae, Kao to sunce osvjetljava svijet, Baodha osvjetljava ovjeka. To je svjetlo bdijenja koje potie gospodara kue da se brine o kui. Ahu, bie, ivot i vitalnost mogu se usporediti s modernom koncepcijom ivotnog poriva ili Elan vitala. Ahu se primjenjuje kako na duu tako i na tijelo, ali u tom kon tekstu on supostoji s tijelom i njegova je funkcija zajedno drati duu i tijelo. Tijelo se preobraava kada u njemu Ahu vie ne boravi. Fravai je sloeniji koncept. Iz dolje navedenih razloga, Gathe ga ne spominju. Ali u Avesti oboava se Fravai ispravnih ljudi zajedno s njihovim svojstvi ma Ahu, Baodha i Daena. Fravai krjeposnih ljudi oboavaju se, jer oni priskrbljuju pobjedonosni put istine onima koji ih posjeduju. Fravai doslovce znai ispovijed. Fravai ostaje dobar i, za razliku od Daene, na njega ne utjeu negativno djela njegovoga posjednika. U Avesti se uope ne spominju Fravai-i zlih ljudi. Moj je zakljuak da Fravai izgubljen ih dua naputa tijelo. Fravai-i su moda prototipovi sveg ivota kako ovjeka tako i ivotinje, koji postoje prije stvaranja.) Fravai-i se mogu smatrati Bojom zrakom u svakom stvorenju, bilo da su to ljudska bia ili ivotinje. Fravai je dobrota. Daena boravi samo u ljudskim biima. Za Fravaije se takoer kae da su zatitini duhovi roenja. Odsutnost Fravaija u Gathama nije sluajna. Vjeruje se da je Fravai ostatak kulta tovanja predaka koji je prevladavao u mnogim primitivnim drutvima ukljuujui i Iran prije mazdaizma. Mora da ga je Zarathutra namjerno iskljuio iz Gatha kako bi sauvao nedirnutim monoteizam. Magi su ga obnovili kao duha-uvara. Dastur dr. Dhalla povezuje Fravai s Platonovim konceptom ideje, rimskom zamisli o Genima, egipatskim pojmom Ka i brahmanskim elementom Atman.

Mora da je i sam Dhalla bio svjestan ogranienja takve usporedbe, jer odmah nastavlja da u brahmanizmu svako stvorenje, dobro ili loe, ima Atman, ali u Avesti samo dobri imaju Fravai. Sve smo ovo ovdje na veli kako bismo otklonili pogrjeno shvaanje nekih Zapadnih znanstve nika da Fravai predstavlja Ahura Mazdu. Takvo stajalite je potpuno neodrivo. Sveanost u ast Fravaija otilih dua, koju su slavili Zartuti u Iranu i Parsi u Indiji i Pakistanu, slina je kranskom Dunom danu. Ona se takoer povezuje s mnogim ritualima koji zahtijevaju tonu iz vedbu, poput onih u indijskim Pitarama ili rimskim Manesima, Neki znanstvenici ukazali su na mogui utjecaj koncepta Fravaija kako u Talmudu tako i u Novom zavjetu, pokazujui time svoju univerzalnost u ovom ili onom obliku. Rabei sposobnosti kojima su obdarena, ljudska bia bi trebala biti sposobna razlikovati dobro od zla i izabrati pravi put. Tijelo kao fiziki predmet ne moe djelovati bez due i njezinih sposobnosti. Iako su u mazdaizmu materija i duh dvije odvojene supstance, oni uzajamno djeluju jedno na drugo. Um utjee na tijelo. U tom uzajamnom djelova nju prevaga je na umu, premda i tijelo moe utjecati na um. Svako ima vlastite odlike, a oba su Boje tvorevine. ovjek ima posebno mjesto u odnosu na materiju i um. On ima izbor da ih uporabi za svoju sreu i na predak svijeta, ili za razaranje obojega. Svijet je Boja tvorevina, i njime upravlja isti zakon koji upravlja djelatnostima uma. Taj naglaeni duali zam koji su mnogi pogreno shvatili, prouzrokovao je da o mazdaizmu misle kao dualistikoj religiji. Teoloki on je monoteistiki; moralno on je dualistiki. On izdvaja zlo iz carstva beskonanoga i apsolutnoga i smjeta ga u carstvo konanoga ovjeka. ovjek moe i mora sprjeiti pojavu zla. Zarathutrau Gathama kae obraajui se Bogu: O, Mazda! Od poetka, putem tvoje Mudrosti, ti si oblikovao Daenu, savijest, kako bi ovjek mogao razabirati i Manu, mudrost, kojom e upravljati svojim inima; i podario si mu mo miljenja, govorenja i djelovanja kako bi 1 izabrao svoja vjerovanja. To je naelo slobode izbora koje se iznosi u Gathama. Kao pozitivan i negativan, teza i antiteza, um i materija, i u svakom drugom smislu u kojemu se dualizam rabio, zarathutranski dualizam samo se odnosi na um i slobodu izbora. On oznaava dva antipodna po-

gleda, poloaja, prototipa, naravi, udi, karaktera, duhova, moralnosti i mentaliteta u duhovnom okviru. Oni se niti nadopunjuju niti mogu stvori ti sintezu. Oni su nepomirljivi i ne mogu se povezati jedan s drugim. Oni se razilaze u shvaanju, vjerovanjima, rijeima i djelima. Oni se su protstavljaju jedan drugome na svakom koraku. Iz toga razloga ovjek mora nainiti svoj izbor inteligentno, konano i nedvosmisleno. To raz likovanje je od vitalne vanosti za pravo shvaanje zarathutranske slo bode izbora s obzirom na dualizam. Manihejstvo je takoer nepopustljivo dualistino, ali ono izjednaava zlo s materijom, a dobro s duhom. To je odstupanje od zarathutranskoga dualizma. Manihejstvo je duboko utjecalo na islam ski misticizam, a preko sv. Augustina ostavilo je traga i u kranstvu,, a izgleda i kod nekih zarathutranskih pisaca sasanidskoga razdoblja. Postoji izrazita razlika izmeu mazdaizma, koji vidi cijelo stvaranje kao dobro, i religija koje ovaj svijet dre sotonskim. Svaka iskvarenost u svi jetu nastaje poslije pojave ovjeka u svemiru; ona je ishod ovjekovoga pogrjenoga izbora. Taj pogrjean izbor istovjetan je sa zlom. ovjekova zloa je stvarnost Ahrimana u mazdaizmu. Ta injenica rjeenje je zagonetke zato bi dobar i svemoan Bog stvorio zlo! Od govor je da ovjek, a ne Bog stvara zlo. Bog je, ili mogao uiniti ovjeka robom bez slobode izbora, ili obdariti ga slobodom i pustiti da zli pate uslijed svoga pogrjenoga odabira. Zarathutranski mudraci uvijek su vjerovali da Bog, Savreno bie, ne moe pokrenuti nesavreni svemir. Stoga je nesavrenost zla djelo nesavrenoga ovjeka. Da zakljuimo, moralni dualizam je ivotna stvarnost. Bog je stvorio mentalni i fiziki svijet. Sve to je stvorio Bog je dobro. Boje tvorevine u njihovim iskazivanjima u mentalnom i fizikom svijetu po javljuju se kao suprotni blizanci. Sam Bog nema blizanca. Ako bi se dua lizmom impliciralo da postoje dva stvoritelja, onda kozmiki dualizam ne postoji u zarathutranizmu; mentalni dualizam postoji. Ako se pod dualizmom podrazumijeva izraavanje suprotne ili komplementarne po jave, kozmiki dualizam doista postoji. Stoga se Spenta Mainyu iskazuje s Angra Mainyom - dobro sa zlim. Gathe propovijedaju oboavanje jed noga Boga, Ahura Mazde, i neprestanu borbu protiv zla. Gathe ukazuju na zlo koje se pojavljuje u ovjekovoj misli, rijei i djelu. ovjek kao suradnik Ahura Mazde mora se sustegnuti od zloe i neumorno joj se su-

protstaviti. Manifestiranje Ahura Mazde u njegovim glavnim moralnim atributima znai pojavu Spenta Mainyua - Svetoga Stvaralakoga Duha Ahura Mazde sa svim glavnim odlikama - kao Boje slike u ovome svi jetu. Stvaranje ovjeka prema Bojoj slici i prilici kao njegovoga surad nika; te jedinstveno etika priroda mazdaizma omoguila je preobrazbu moralnoga dualizma u kozmiki dualizam (u smislu postojanja dva stvoritelja, u Mlaoj Avesti i pahlavskoj literaturi). Moralni dualizam, postojanje dobra i zla, ivotna je injenica s kojom se zarathutranin mora suoiti i prevladati je.

V. STVARALAKI (SVETI) DUH: SPENTAMAINYU Naelo velikodunoga stvaranja

Taj Otac Svetoga Duha si Ti, Ti si doista stvorio ovu zemlju da nam prui radost; I Ti si doista poslao Armaity da nas titi, Ona nam donosi mir, kadgod smo ispunjeni Ljubavi, S Vohu Manom, Mazdom mi se druimo.
(Game: Yasna 47-3)

Spenta

Mainyu

Spenta Mainyu je svojstvo, a ipak, kvintesencija Boga. On je sveti, dobri i dareljiv Duh Boga. On je Bog, a opet razliit od Boga. On dje luje kao suradnik i Boji namjesnik. On je iskaz Boje stvaralake volje i misli. To je stvarnost Boje dobrote i svetosti. To je Boji sin, a ipak je uvijek bio s Ocem. On je star koliko i sam Ahura Mazda, jer za njega vrijeme ne vrijedi; Spenta Mainyu nema ni poetka ni kraja. Spenta znai uveavajui, velikoduan, dobar i stvaralaki. Nje gova pahlavska istoznanica je abhizonik, u znaenju poveavajui. Takoer se prevodi kao sveto. Spenta Mainyu je Sveti Duh po tome to je poboan i u slubi Boga te zasluuje ovjekovo potpuno oboavanje. On je savren, besmrtan, transcendentan i imanentan. On otkriva imanentnost Boga u njezinoj punini; on predstavlja Boju velikodunost u njezinom obilju. On otkriva Boje izobilje. Svetost je Zarathutri takoer znaila obilje, rast i zdravlje. Zarathutranizam blagoslivlja sve dobre stvari ovoga svijeta kao i drugi svijet. Mainyu znai duh i/ili mentalitet. Um i duh, ako nisu istovjetni, neodvojivo su isprepleteni. Mentalitet nije funkcionalni vid duha. Spen ta Mainyu u svojoj imanentnosti iskazuje se u ovjekovoj dobroj misli,

dobroj rijei i dobrom djelu. Pojedinac koji se u svom umu opredijeli da se suprotstavi Spenta Mainyuu postaje zlo ili Angra Mainyu. Angra Mainyu je protivnik Spenta Mainyua i Boji neprijatelj. Pojedinac koji se okrene na zlo nije vie suradnik Boga, jer je prekrio Boji zakon. Angra Mainyu nije stvoren od Boga niti je transcendentan. To je mentalitet ili duh neposlunosti i predstavlja svjesnu pobunu protiv zakona Ae. Spenta Mainyu i Ahura Mazda Ahura Mazda i Spenta Mainyu, premda su iste volje nisu istovjetni. Iako est glavnih svojstava Boga ukljuuju svetost i velikodunost, Boji roditeljski odnos prema Spenta Mainyu-u naglaeniji je od njegovoga roditelj stva prema drugim glavnim svojstvima - a to su dobar um, istina, boanska suverenost, ljubav, savrenstvo i besmrtnost. U Gathama, od Sedam poglavlja est glavnih svojstava nazivaju se Amea Spenta. Kako je Bog spenta, sva njegova svojstva su takoer spenta, sveta. Zarathutranizam ne vjeruje u panteizam i nita se ne moe izjednaiti s Bogom, Ahura Mazda je Spenta Mainyu, ali Spenta Mainyu nije Ahura Mazda. Nita drugo nije Bog osim Ahura Mazde. Sunce nam moe pruiti analogiju. Spenta Mainyu djeluje kao medij izmeu nepromjenjivoga nebeskoga i promjenjivoga zemaljskoga svi jeta, izmeu nadosjetilnosit i osjetilnosti. U osjetilnom i zemaljskom svijetu, Spenta Mainyu postavlja se kao vjeni protivnik zla i razornih sila. Spenta Mainyu je neprijatelj onih koji se pobunjuju protiv Boga i dobrote. Spenta Mainyu je idealizacija savrenoga ivota u ovome svi jetu. Krivotvorenje boanske misli u stvaranju vodi prema nesavrenosti, razaranju i zlu. Spenta Mainyu pomae ovjeku da iri ljubav Vohu Mane i titi ispravne od napada zle misli. Logos u judeokranskoj tradiciji moe se usporediti sa Spenta Mainyuom u zarathutranskoj tradiciji. Philo Judaeus sjedinjuje grke i idovske ideje o Logosu i kae da je Logos prvoroeni sin Boga i djeluje kao namjesnik Boga i podvladar svijeta. Logos je takoer stvaralaki aktivan i katkad se pojavljuje kao Bog, a katkad kao svojstvo Boga. Tako Logos i Spenta Mainyu dijele tri obiljeja: Boje stvaralatvo, poistovjeenje s Bogom i svojstvo Boga. Oni se razlikuju po tome to je

Logos prvoroeni sin Boga, dok je Spenta Mainyu, kao Boji sin, uvijek bio s Bogom; prvi predstavlja ideju stvaranja iz niega, a drugi stvaranje koje je staro koliko i sam Bog. Razlika izmeu Spenta Mainyua i Ahura Mazde blijedi u Mlaoj Avesti pa se Sveti Duh asimilira u Bogu. Tijekom cijele avestanske tradicije Spenta Mainyu ostaje bit Boje svetosti. ovjek moe u ovome ivotu dosegnuti samoostvarenje, savrenstvo i sreu slijedei Sveti Duh (Spenta Mainyu) i djelujui prema svetom umu i svetoj ljubavi. Voen Tvojim Svetim Duhom i Tvojom Ljubavi, Voen mislima i rijeima i djelima Istine, Savren Vjeni ivot ovjek e dostii; Preko Khatre i preko Svete Armaity. Mazda Ahura e to sve podariti. (Gathe: Yasna 47-1) Spenta Mainyu i misticizam Misticizam se opire tonoj definiciji. On obino nagovijeta percep ciju Krajnje stvarnosti putem osobnoga duhovnoga iskustva, koje samo sveti pojedinci mogu iskusiti. Pojedinci koje vodi Sveti Duh (Spenta Mainyu), Velikoduna ljubav (Spenta Armaity) i Dobar um (Vohu Manu) su sveti. Svetost u zarathutranizmu je sinonim za dobrotu, konstruktivnost i velikodunost. Svetost ne proizlazi iz pukoga asketsva ili stalnoga izgo varanja molitvi. Svetost se ostvaruje korisnim, dobrohotnim i aktivnim ivotom. Zarathutranski misticizam moe se objasniti svetom mudrou, svetom ljubavi i svetom pravdom. On se moe prevesti u razvoj i na predak. Razvoj i napredak rabe se kako u kvantitativnom tako i u kvali tativnom smislu. Oni podrazumijevaju napredovanje koje vodi prema samoostvarenju i savrenstvu. Gathe potiu ovjeka da izabere Sveti Duh kao svoga vodia, da ga oboava i da se s njim sprijatelji i da zatrai njegovu pomo u potekoama. Prizivanje Svetoga Duha uvijek se povezuje s dobrom

mudrou i velikodunom ljubavi. U zarathutranizmu percepcija Boga doivljava se putem mudrosti svjesti - prosvjetljenja, koje proizlazi iz stapanja svetoga rasuivanja, moralnosti i svete ljubavi. Mudrost svijesti ne podrazumijeva poricanje osjetilnih ili racionalnih metoda. U potrazi za Bogom, razum i intuicija, um i svijest, ujedinjuju se i traitelj gazi stazom istine. ihab-al-Din Suhrawardi bio je muslimanski mistiki filozofu trina estom stoljeu koji je tvrdio da je spoznao Iraq - otkrie i ostvarenje Istine - iz uenja Faraotre i Jamaspe. Drevni iranski mudraci spajali su intuiciju i razum, uvid i logiku, percepciju i stvarnost, Kaf i Sohud (otkrie i razotkrivanje) u svom pristupu krajnjoj stvarnosti. Prepozna vanje jednoga puta Ae ukazuje na moralnu dimenziju implicitnu u tom postupku. Slijeenje jednoga puta Ae od najvee je vanosti za mistike. Zarathutranski mistici znaju da ih samo jedan jedini put - put Ae - vodi prema njihovom cilju. Gathe su opominjale ovjeka protiv lanosti. Onaj koji izabere djelovati protiv Svetoga Duha sljedbenik je Druja, lanosti. On je Ahriman, neprijatelj Boga. Nasuprot biblijsko-kur'anskoj zamisli creatio ex nihilo, stvaranje, prema zarathutranizmu, materijalizira se putem Spenta Mainyua, i uvijek je bilo s Bogom. Kao suradnik Boga, ovjek vidi da su nje govo postojanje i njegove odlike potekle od Boga. Gathe predviaju mogunost mistinoga sjedinjenja ili izravnoga openja s Krajnjom stvarnou. Zarathutranski misticizam ne nadilazi religijski zakon ve postoji unutar njegovoga podruja. U sjedinjenju s Bogom ovjek ne iezava poput kapljice vode u oceanu. Krajnji proces je tajna i ne moe se objasniti konanim rijeima. To je proces stvaranja besmrtnosti i povratka izvoru. Najblia analogija je odraz svjetla natrag prema izvoru za ispravne i lomljenje svjetla u sluaju zloestih - gdje se zrcalo sastoji od ovjekovih djela. Stoga je zarathutranski misticizam Misticizam Beskonanosti. Za razliku od nousa, koncepta koji je postulirao grki filozof Anaksagora, Spenta Mianyu nije kvazi-neovisni duh i ne djeluje kao posrednik izmeu Boga i svijeta. On je medij, a ne posrednik. Niti je Spenta Mainyu istovjetan s Platonovim svijetom-duom to ga je stvorilo Vrhunsko Boanstvo. Spenta Mainyu samo je stvaralaki aktivan; on ne ureuje izravno svijet. Ureenje svemira funkcija je Ae. Odbacivanjem

Spenta Mainyua, ovjek aktivira u svom umu ono to se zove Angra Mainyu. Angra Mainyu suprotan je Spenta Mainyuu. Stoga sukob Spenta Mainyua i Angra Mainyua zapoinje im ovjek odlui djelovati pro tiv Spenta Mainyua. To je ovjekov in prkosa prema Spenta Mainyuu. Mistici, zaputivi se putem Ae prema savrenstvu, oslobaaju se od iskuenja suprotstavljanja Spenta Mainyuu. Misticizam je snano obiljeje zarathutranizma, a Zarathutra je bio najvei mistik. Prije negoli je primio svoje poslanstvo on je vidio Boga kao boansku Osobu putem teozofske kontemplacije. Zarathutra je pokuao uspostaviti odnos sa svojim novo zamijeenim Bogom. On je vidio Boga u svojoj svijesti; nije dolo do nikakvoga fizikoga susreta. Zarathutra se, putem Svetoga Duha i Odane mudrosti, zapu tio putem Ae prema cilju Svjetla. To je bio in prosvjetljenja. Izvor Svjetla prosuo je svoje svjetlosne zrake po Zarathutri i on je bio pros vijetljen. Zarathutranski misticizam je teofilozofija prosvjetljenja.8 Gathe, jedinstvene po svojim aforizmima, predstavljaju svijet s Bogom u sreditu u kojemu je Sredite vrhovni izvor ontolokoga i aksiolokoga savrenstva. Zarathutranski Bog je sama pozitivnost, konstruktivnost i dobrota. Zarathutransko misitno iskustvo moe se ostvariti putem svete meditacije, konstruktivnoga promiljanja i pozitivnoga djelovanja. Negativnost, besposlenost i razaranje udaljuju ovjeka od mistinoga iskustva. Gathe ne spominju nijedan drugi ritual osim prizivanja Spenta Mainyua i meditacije putem svetoga uma i ljubavi i slijeenja Ae. Ob redi koji su tetni po tijelo i um trebaju se smatrati nezarathutranskima. Zarathutra je izjavio da ovjek moe opiti s Bogom oponaajui Boja svojstva. To je openje s odlikama izvan vremena i prostora u beskonanosti. Kako je bio utjelovljenje svetosti u ovome svijetu, Zarathutra je primio otkrivenje prorotva. Openje s Bogom povezuje se s ovjekovom voljom. Ono je otvoreno svakome pojedincu koji pos taje vrijedan toga iskustva. Podarivanje prorotva takoer je povezano s Bojom voljom. Zarathutranski koncept gnosticizma vue svoje podrijetlo iz Ae. Samoostvarenje i savrenstvo zahtijevaju se za doivljavanje mistinoga sjedinjenja s Bogom, a to se jedino moe postii putem oponaanja Bojih iskazanih odlika. est faza u postupku prema savrenstvu iste su kao est glavnih svojstava Ahura Mazde.

U zarathutranskom gnosticizmu, polazna toka je vjerovanje u: (1) Boga kao svjetla svjetala i kao kvintesencije njegovih svojstava; (2) doktrinu da zraka Bojih svojstava zrai u svakom ljudskom biu i (3) da ovjek moe rasvijetliti tu zraku unutar sebe prema savrenstvu time to e prkositi zlu i slijediti put istine, ispravnosti i pravde. Postupak gnosti cizma sastoji se od smaousavravanja u skladu sa zakonom Ae. Jaanje Dobroga uma, Vohu Mane, predstavlja prvi korak gnosti cizma. ovjek mora potpuno odbaciti lo um, Aka Manu, i ustegnuti se od zlog miljenja. Vohu Mana, s obzirom da je prva tvorevina - ili da budemo toniji, prvo zraenje Svjetla nad svjetlima - najblii je Izvoru. Nita ih ne razdvaja; oni su jedno. Svjetlo Vohu Mane zrai iz izvora i rasijava se. Druga faza u gnosticizmu je uveavanje ispravnosti, Aa, koja zrai iz svjetla Svetoga uma. Trojstvo Ahura Mazde, Vohu Mane i Ae, te vjerovanje da su sva svjetla, ukljuujui i ona Vohu Mane i Ae, odrazi Svjetla nad svjetlima Ahura Mazde, bitni su za zarathutranski koncept gnosticizma. Prakticiranje Ae nije mogue bez svetoga uma. Pojedinac moe razabrati izmeu dobroga i loega ina putem dobroga (svetoga) rasuivanja. U toj se fazi zahtijeva strogo pridravanje istine. Nikakva, pa ni dobronamjerna, la nije doputena. Islamski koncept Taghieh, ili korisne lai, stran je zarathutranizmu. estitost uma i pobonost djelovanja okrjepljuju boansku bit u pojedincu i pomau mu napre dovati prema Vahita Mani, vrhovnom i univerzalnom umu - Bojem umu. Ustrajnost u pobonosti dovodi ovjeka blie izvoru, Aa Vahiti, vrhovnoj i univerzalnoj ispravnosti - Bojoj pravdi. U toj fazi pojedi nac postie Khatru, boansku hrabrost i mo, koja ovjeku omoguuje da voli i prua nesebinu slubu svojim blinjim stvorenjima. Putem neprekidne altruistike slube, pojedinac se pribliava Khatra Vairyoi, vrhunskoj i univerzalnoj konstruktivnoj moi - Bojoj moi. Otada pa nadalje, ovjek je u poloaju da ne moe misliti o zlu niti ga nanijeti. On je osloboen iskuenja, pohlepe, elje i gnjeva. Tako ovjek stie na prag etvrte faze - univerzalne ljubavi, spokojnosti i velikodunoga mira, Spenta Armaity. U toj fazi ljubav prema ovjeanstvu zamjenjuje ljubav pojedinca prema samome sebi, svojoj obitelji i malom krugu prijatelja; nepotizam se pretvara u univerzalno bratstvo, koje je iskaz ljubavi prema Bogu ili Boje ljubavi.

Posljednje dvije faze su one savrenstva, Hurvatat, i besmrtnosti, Ameratat - openja s Bogom. Savrenost je sinonim za samoostvarenje, a ovjekov cilj je srea u besmrtnosti. Cijeli postupak odraava nepresta nu borbu izmeu Spenta Mainya i Angra Mainyua o emu smo rasprav ljali u ovom poglavlju. Obino se vjeruje da je zarathutranski misticizam utjecao kako na neoplatonski gnosticizam tako i na muslimanski sufizam. Spenta Mainyu i stvaranje U zarathutranizmu stvaranje se pribliava emanaciji. Ahura Mazda je dadar i planer, davatelj i preobraavatelj. On zrai svoju velikodunost po svim tvorevinama; stvaranje proizlazi iz njega. Zarathutranska ideja stvaranja utjecala je na islamski misticizam. Suhrawardi izjavljuje da je bit bilo svjetlost bilo tama. Najvei je Izvor svjetla- Svjetlo nad svjetlima, Univerzalno svjetlo izvan kojega nita ne postoji. Prema Suhrawardiju, samo jedna Apsolutna zraka zrai iz Izvora a to je Inteligencija ili Bahman (Vohu Mana). Bahman je najsvjetlija i najblia Izvoru. Druge zrake zrae iz Bahmana. Deveta zraka u hijerarhiji je ona koja osvjetljava zem lju i ovjekov um. Prema Suhrawardijevom objanjenju, zrake sunca, mjeseca i vatre usputne su uz Svjetlo nad svjetlima; one nisu bit. U Avesti se svjetlo koje zrai iz Boga i osvjetljava ljudski um naziva Xvarengha ili milost. Oponaajui Spenta Mainyua ovjek moe ojaati Xvarenghu unutar sebe, a suprotstavljajui se Svetom Duhu, prouzroko vati da ga Xvarengha napusti. U iranskoj mitologiji, kada je kralj Yima slijedio lanost, i tako radei okrenuo se protiv Spenta Mainyua, Boja Xvarengha ga je napustila i on je izgubio svoje kraljevstvo. Spenta Mainyu i Angra Mainyu Nestankom razlike izmeu Spenta Mainyua i Ahura Mazde u Mladoj Avesti, i asimiliranjem Svetoga duha u Boga, poploen je put da se etiki dualizam zamijeni naelom kozmikoga dualizma. Angra Mainyu, suprotnost Spenta Mainyuu, postaje Ahriman i poprima poloaj

pandana Ohrmozdu. Mlaa Avesta govori da dobre tvorevine pripadaju Spenta Mainyuu, a zla tvorevina Angra Mainyuu. U toj fazi epska tradicija istonoga Irana, pomijeana s predzarathutranskom indoiranskom mitologijom, ulazi u Avestu i podupire nastanak kozmikoga dua lizma. Na primjer, Ai-Dahak koji je svrgnuo kralja Yimu, pretvoren je u Ahrimana. Doktrina kozmikoga dualizma u njegovom istom obliku poja vila se u manihejstvu u treem stoljeu, a u zurvanizmu u etvrtom stoljeu A.D. Zurvanisti su drali bezgranino vrijeme, Zurvane Akarne, kao izvorite i roditelja dvaju suprotnih duhova Ohrmozda (Spenta Mainyua) i Ahrimana (Angra Mainyua). Draga kola koja je pridonijela dualistikoj ideji bila je kola Gayomartiana u petom stoljeu A.D. Pri padnici te kole drali su da je zlo poteklo iz neispravne misli u umu Ahure, koji se jednom pitao bi li bilo mogue da on dobije protivnika. To su bile heretike kole. Za zarathutrana zlo nije misterij. Zlo je neposluh prema Ahura Mazdi i suprotnost Svetom Duhu. S obzirom da ga je Ahura Mazda stvo rio, ovjeka njemu pripada; budui da je slobodan izabrati, ovjek se moe okrenuti protiv Boga i postati razoran, zao i bezboan. U takvom mentalnom stanju ovjek je Angra Mainyu, zla uma i zla duha. Da bi ostao suradnik Boga, ovjek mora ostati krjepostan. Kao to smo ve spomenuli, vrlina u zarathutranizmu je sinonim za plodnost, pozitivnost i konstruktivnost. Porok je sterilnost, razornost i negativnost. Sveti duh ukazuje primjerom na idealan ivot koji ovjek mora oponaati. Lana religija iskazuje se u svojim razornim rezultattima prouzrokovanim skretanjem od primjera Svetoga Duha. Spenta Mainyu i Agra Mainyu predstavljaju polarnost izmeu obilja i gladi, uveavanja i umanjivanja, napredovanja i nazadovanja, nade i oaja. Trag te moralne dvojnosti see do kozmike dvojnosti, to je za primitivnoga ovjeka bilo pitanje vjere. Primitivni je ovjek vjerovao da su sile prirode prouzrokovale i obilje i glad. Zarathutra je preobrazio pesimistiki kozmiku polarnost u etiki i optimistiki dualizam. On je proglasio, da je zlo pojava koja proizlazi iz ovjekovoga djelovanja; stoga ga ovjek moe osujetiti i sprjeiti. Da zakljuimo, Spenta Mainyu je manifestacija stvaralake snage Ahura Mazde; on je aspekt Boga, a ne Bog; on ne postoji neovisno od

Boga i ne moe biti posrednik izmeu Boga i svijeta; on je medij preko kojega dobrota, svetost i obilje nepromjenjivoga nebeskoga svijeta otkri va sebe u promjenjivom zemaljskom svijetu; on je sredstvo za materijalizaciju stvaranja; on predstavlja idealan ivot u ovom svijetu; u svojem zemaljskom iskazivanju, on se susree sa suprotnom silom onih koji se ne pokoravaju Bogu i rade na razaranju svemira - Angra Mainyuom; on nastavlja svoju borbu protiv zlih sila do postignua konane pobjede.

VI BESMRTNOST DUE Naelo posljedica i Boanskoga suda

Oni koji sada ive, oni koji su ivjeli i oni koji e jo ivjeti, Dobit e jednu od dvije nagrade koje je On odredio! U Besmrtnosti e dua Ispravnih biti uvijek u Radosti, Ali u mukama svakako e biti dua Laljivca. A takve je Zakone odredio Ahura Mazda putem Svoje suverene vlasti.
(Gathe: Yasna 45-7)

ivot poslije smrti Mazdaizam vjeruje u ivot due nakon tjelesne smrti i u neophodno djelovanje zakona posljedica. Popratni zakon uz zakon Ae, zakon po sljedica, openito je poznat kao naelo nagrade i kazne. Od samoga stvaranja, ovjek se pita odakle je doao i kamo mu je sueno ii! Odgovori na ta pitanja zahtijevaju znanje o samome sebi i stvoritelju koje nam je Zarathutra dao. On nam je rekao da nas je Bog, koji je Univerzalna mudrost i Gospodar ivota, stvorio s vjenom duom i sposobnostima da razlikujemo dobro od zla. On nas je upozo rio na povezanost trajne sree s dobrotom i beskrajne bijede sa zloom. Zarathutra je prvi uveo boanski sud i etiku dimenziju u ivot nakon smrti. Gathe su prvo sveto pismo s izriitom uputom na zagrobni ivot. Budizam vjeruje u ponovno roenje i polu-vjenost bia. Stari zavjet zanimljivo kae da mrtvi borave u donjem dijelu zemlje. Zarathutra je prvi uveo koncept nagrade i kazne u ivotu nakon smrti. Zidovi u biblijskom razdoblju vjerovali su da e mrtvi nastaviti postojati u obliku sjena, Sheol, u donjem dijelu zemlje. Nakon njiho-

voga susreta sa zarathutranizmom u Babilonu i s drutvenopolitikim tlaenjem u grko-rimskom svijetu, idovi su postupno usvojili eshatoloki boanski plan spasenja. Taj se koncept pojavljuje i u kranstvu i u islamu. U kranstvu besmrtnost ima svoje sredinje mjesto u misteriju smrti i uskrsnua Isusa Krista. Razvoj takvih tema u idovskoj religiji kao to su eshatologija i uskrsnue tijela obino se pripisuje utjecaju iranske religije. Istone religije drastino se razlikuju od zarathutranizma i abrahamskih religija u njihovom poimanju materije i duha. One openito vjeruju u ponovno roenje kao popratnu pojavu Karme. Doklegod pos toji karmika sila - neznanje, elja i vezanost (koji su uzroni korijeni ivota), ivotni proces se nastavlja. Prestanak ivotne struje predstavlja ideal, a na toj prijelomnoj toki proieno Sebstvo je nirvanizirano i imortalizirano. Imortalizacija znai stapanje u kozmiku Nirvanu. U tom je smislu neivot vjean. Zen govori o Koanu, koji je pitanje neijega ivota, stvarnoga ivota; kada ovjek umre Koan postaje neiji istinski Koan i tada je ivot doista potpun. Oito je da je vjerovanje u ivot poslije smrti, ili ivot u smrti, pi tanje vjere. Unato razlikama u temeljnom konceptu duha i ivota, zarathutranizam i istone religije nalik su jedno drugome u jednom pogledu, a to je vjerovanje u zakon posljedica. U hinduizmu, budizmu i sikizmu, Karma oznaava da je u svakom ponovnom roenju, trenutano posto janje pojedinca odreeno njegovim prijanjim postojanjem. Svako bie nasljeuje Karmu prijanjega ivota. Proces ponovnoga roenja prestaje kada ovjek dostigne savrenstvo. Bie nije vjeno ali jednom kada Atman, istinsko Sebstvo, doivi Nirvanu, ono postaje bebsmrtno. Priro da Atmana ne moe se odrediti. To je svijest o samome sebi i istinskom Sebstvu. U hinduizmu, subjektivno znanje o istoj stvarnosti, koje se ob jektivno zna kao Brahman, predstavlja besmrtnost. U zarathutranizmu, Aa odreuje posljedice ili plodove inova pojedinca i sudbinu due nakon pojedineve fizike smrti. Fizika smrt oznauje kraj jedne faze i poetak nove faze u ivotu. inovi pojedinca u ovome svijetu stavljaju posljedice u pokret. ovjek moe promijeniti svoju budunost ili sudbinu ako promijeni svoje djelovanje. Dua po jedinca moe dostii samoostvarenje i savrenstvo, Hurvatat, putem pre-

danosti pozitivnim postupcima ljubavi., privrenosti i svete razumnosti; onda ona dostie besmrtnost, Ameretat. U budizmu, Karma znai rad i prevodi se u sudbinu poradi komparativnih religijskih studija; to je bi lanca pojedineva rada na ovome svijetu. U zarathutranizmu, Aa je Boja volja. Budist moe dostii savrenstvo putem ustezanja od negativnih inova elje, privrenosti i neznanja, dok zarathutranin moe dostii savrenstvo samo pozitivnim inovima. Ustezanje od zloe, iako se ono zahtijeva, nije dovoljno; pozi tivna i krjeposna djela zahtijevaju se za spasenje. Aa predstavlja pravdu i boanski sud u zagrobnom ivotu s obzirom na ovjekove radnje na ovome svijetu. Pravda se provodi u kontekstu uzronoga zakona. Zakon posljedica Zakon Ae znai da svaka osoba prima svoju nagradu - plod njezi noga djelovanja - Mizdem. Nagrada za onoga koji nanosi zlo ne naziva se odmazdom, uzvraanjem milo za drago ili kaznom. To je patnja koja proizlazi iz njegove svijesti o njegovom otuenju od Ahura Mazde u ivotu nakon smrti. Zarathutranska eshatologija poznata je po svojoj jasnoi, pravdi i nadi. Zarathutranizam je naglaeno duhovan. Gathe govore o dva svi jeta: tjelesnom, Astvant, i duhovnom, Manahya, a oba su dobra. Gathe govore o dvije glavne sastavnice ovjeka koje su tijelo, Tanu, i dua, Urvan. Taj nadopunjujui dualizam postoji posvuda u stvaranju. Svemir ima kozmos, Geu, kao i duu, Geu Urvan. Dua nastavlja svoj ivot poslije smrti. U ovome svijetu besmrtna dua postoji zajedno sa smrtnim tijelom. Vei dio postojanja pojedinca je ivot poslije smrti. Nakon tjeles ne smrti svaija dua pridruuje se primjerenom predjelu duhovnoga svi jeta. Odredite due ovisi o ivotopisu pojedinca. Glavna obiljeja zarathutranske eshatologije su: 1. Vjenost due: Ljudsko bie ne pogiba potpuno nakon svoje vidljive svjetovne smrti. Tijelo je uniteno, ali dua preivljava. 2. Uzroni zakon posljedica: Pojedinac anje ono to je sijao. Mizdem znai posljedice i nagradu. Nagrade i posljedice automatski pridola ze ili proistjeu iz djela. Rijei nagrada i kazna, kojima se slobodno

prevodi rije Mizdem, mogu biti zbunjujue. Posljedice proizlaze iz djelovanja zakona Ae. Ahura Mazda iznad je osvete, kazne ili gnjeva; on je ista dobrota. Posljedice oznauju ponjevene plodove neijih inova. Ljudska bia zavrijeuju te plodove svojim djelima u ivotu. 3. Najbolje postojanje za ispravne a najgore za zle; Gathe opisuju priro du i sadraj posljedica samo u opim crtama. Dua ispravnih vodit e radostan ivot u boravitu najboljega postojanja, a ona zlih u boravitu najgorega postojanja. Ostavi bez nagrade, zli e zaaliti za svoj ze maljski nain ivota. Nebo i pakao nisu fizika mjesta; oni predstav ljaju stanja mentalnoga postojanja. 4. Zagrobni ivot je nastavak ivota na ovome svijetu: Gathe kau da je stvarna priroda dobroga ivota za ispravne, i loega ivota za zle, u zagrobnom svijetu nastavak ivota na ovome svijetu. Gathe upozoravaju ljudska bia na obmanjujue, privremene i tobonje pobjede koje su sve varave. Zao ovjek ubrzo e shvatiti da su njegove prividne pobjede bile prerueni promaaji. Kada Lanoga stigne odmazda, i kada Istina sve njegove pobjede pretvori u prah i pepeo, Od toga e trenutka njegov um preusmjeriti njegove korake; Njegovo srce eznut e da dostigne blagoslovljeno boravite Mazde, Ae i Vohu Mane, I stalno teiti da zadobije njihovu milost.
(Gathe: Yasna 30-10)

Gathe tjee ispravne ljude da ne pokleknu kada prime udarce i osu de od zlotvora kao odgovor na svoja dobra djela. Na koncu, zlotvori plaaju za svoju drskost i nepravdu. Ovo Te pitam, reci mi po dui, O Ahura! Onaj koji ne eli dati zasluenu nagradu onome koji ju je zasluio, Pa ak ni istinoljubivom ovjeku koji ispunjava svoju rije i djelo, Koju e kaznu on najprije ovdje platiti? Jer, doista, ja dobro znam to e on konano dobiti u kasnijem ivotu.
(Gathe: Yasna 44-19)

Posljedice proistjeu iz neijih radnji u skladu sa zakonom Ae. Pojedinac, putem svojega slobodnoga izbora, pouruje prije definirani sud. Stoga nema predodreene sudbine. Postupci imaju predodreene posljedice. ovjekova djela uvjetuju njegov ivot i budunost. Priroda i sadraj posljedica U ivotu, ljudska bia trae sreu, Usta. Srea potjee iz zakona Ae. Aa propisuje ivot radosti i uitka za pobonoga i ivot vjene bi jede za opakoga. O vi smrtnici, zapamtite ove zapovijedi Zapovijedi koje je Mudri Gospodar dao, Za Sreu i za Bol; Dugotrajnu kaznu za zlotvore, a blagoslov za sljedbenike Istine, Radost Spasenja za ispravnoga na vijeke vjekova!
(Gathe: Yasna 30-11)

Gathe ne iznose podrobnosti o prirodi posljedica. Niti spominju konkretne nagrade ili kazne. Bitno je zapamtiti da je u Gathama smrt neivot (Ajyaiti). Neivot tijela kraj je jedne faze postojanja (Gaya) i poetak druge. Drugi ivot je duhovan i po definiciji nezamjetljiv osjetilima. Ispravna osoba ne treba se bojati smrti; niti roaci umrle osobe trebaju aliti zbog njezina od laska. U zagrobnom ivotu ispravni se ne samo nagrauje za svoja dobra djela ve mu se nadoknauje za patnje to ih je pretrpio od ruku zlotvora. To ini sr muenitva u zarathutranizmu. Ustrajan napor prema konstruktivnoj promjeni stalna je briga zarathutranizma. ovjekova svrha treba biti poboljanje i obnavljanje svijeta, a Aa e se pobrinuti da pojedinci koji rade u tom smjeru dobiju svoju pravu nagradu. Poboni dostiu radost i sreu a opaki pate od bijede i potitenosti. Zarathutrani mole za dug ivot, sreu i druge bla godati u svrhu promicanja blagoslovljenoga ivota na ovome svijetu i uivanja u beskrajnoj srei na drugome svijetu. Gathe ne daju detalje o ivotu na drugome svijetu.

Razlog zbog kojega se posljedice objanjavaju samo u opim crta ma oit je. Te posljedice su duhovne nagrade i kazne pa ih konani kon cepti ne mogu odrediti. U najboljem sluaju one se mogu simboliki pri kazati kao najbolje i najgore postojanje. Konani izrazi neodgovarajui su za odreivanje prirode duhovnih dogaanja. Meutim, Gathe nas obavjetavaju da te posljedice povlae za sobom trajnu radost ili alost. Djela e donijeti plodove; zlo e iskusiti zli, a dobar blagoslov dobri. Sve misli i rijei i djela ljudi donijet e Ploda kao to je utvreno u Tvom Vjenom zakonu, Zlo zlome dobar blagoslov dobrome Tako je mudrost odredila do kraja vremena. (Gathe: Yasny 43-5) Procjena dobrih i zlih djela neke osobe nakon smrti obavlja se prije nego to ona prijee u drugi svijet. Prijelazna granica Gathe spominju chinavat, razdjelnicu ili most izmeu dva svijeta. Nema pojedinosti o obliku ili mjestu toga mosta. Izgleda da se taj izraz rabi metafiziki i da oznaava kraj jednoga stanja postojanja i poetak drugoga. Ili se to moe odnositi na vremensku toku kada se daje konani sud. Gathe otkrivaju da se sud donosi prigodom smrti i prije prijelaza razdjelnice. U toj se toki prikuplja i zatvara prikaz ivota po jedine osobe. Pitam Ahura, ono to sam od Tebe nauio, Kakva nas sudbina sustie i kakva e nas sustii; Kakve je tihe tenje dobrih ljudi i ispravnih zabiljeila Knjiga ivota, Kakve tenje su opet slijedili neispravni; Kako oni stoje, kada se procjena obavi? (Gathe: Yasna 31-14) Tom prigodom pobone due imat e lagan prijelaz; prorok e biti nazoan i dopratit e ih do njihovoga odredita. To, meutim, ne po-

drazumijeva nikakvo prorokovo posredovanje. Prorokova nazonost na mostu pitanje je dobroga vodstva. Onaj mukarac i ena, Mazda, koji oivljuju, ono to si Ti kao najbolje naloio, Aa blagoslovila, i Vohu Khatra nazvala, Tu snagu da slue, koja dolazi kroz Vohu Mana,Sve njih ja u pouavati da tuju Tebe i sve to je Tvoje S njima u koraati preko Tvoga Mosta suda. Obratno, kada dua opakoga prijee preko mosta ona e oalostiti proroka. Laan ovjek postavlja pred svoju nutrinu iskrivljenu sliku o stazi Istine; Ali na Mostu Suda njegova dua opteretit e ga njegovim lanim uenjem, tom iskrivljenom slikom, Uslijed vlastitih djela i lanoga jezika On zastranjuje s Ainoga puta. (Gathe:Yasna 51-13) Nadalje, Gathe otkrivaju da e unutarnja obiljeja, Daene, oznaiti opake ljude i biti e dodijeljeni boravitu lai. Druge opise mosta i sce narije spomenute u Vendidadu (i kasnije u Bundahinu i drugim pahlavskim djelima), treba shvatiti kao proizvode stvaralake mate njihovih pisaca. U pokuaju da ostave dojam na jednostavne i nepismene vjernike, autori Bundahina i Arda Viraf Nameha dramatizirali su scenarije pakla i neba do besmisla. Vendidad, koji je opsjednut korisnou i oboavanjem pasa, postavlja pse na ulazu na most, ne kao uvare koji e zalajati na opake, ve kao vodie koji e pomoi pobonima. Ta pacifistika funk cija pasa u scenariju vrlo je znaajna i moe se shvatiti kao dodatno svjedoanstvo o neagresivnoj prirodi mazdaizma. Pahlavske knjige proiruju krug uvara i ukljuuju anele i duhovne pse. Meu anelima koji pobonima pomau prijei preko mosta su dva Yazate, Sraoa i Atar. Ali ak i u tom kontekstu pahlavske knjige govore da u stvari vlastita svijest vodi pobonu osobu do njezinoga odredita. Bez pobonosti koja mora nastati u dui, nikakav Yazata ne moe pruiti pomo. Bujna mata pahlavskih pisaca tu se ne zaustavlja. Oni

zamiljaju konkretan oblik mosta i smjetaju ga u prostor. Izgleda da su neke od tih spekulacija pronale put do islama. Pahlavske knjige opisuju most kao gredu s mnogo strana. Neke strane su iroke a druge uske. Most je tako konstruiran da kada poboan ovjek treba prijei, iroka strana se ukae i poboan prolazi lako. Kada grijenik treba prijei, ukae se tanka i otra strana, to sprjeava nje gov prolazak. Takoer se govorilo da kada ispravna dua eli prije, vatra Frabag osvijetli tamu i due prelaze preko otroga ruba u obliku vatre. Pahlavske knjige takoer odreuju tonu lokaciju mosta. Most je smjeten u sredini Iranevaeje i protee se uzdu i preko vrha planine Alburz. Naravno, te slikovite opise ne treba uzeti ozbiljno. Na tom podruju postoji znaajna razlika izmeu gathikoga zarathutranizma i postgathike tradicije. U postgathikoj tradiciji neki su teolozi, iz bilo kojega razloga, pretvorili apstraktne gathike koncepte u materijalne i konkretne opise. Nebo: Boravite Dobroga uma, Pjesme, Beskrajnoga svjetla i Dobroga postojanja Gathe kau da due ispravnih ljudi u stanju savrene sree idu u Boravite Pjesme, Garo Demana, koje se takoer naziva Boravite Do broga uma, Vangheu Demana Manangho. To mjesto nema lokacije u prostoru. Odredite due, poput due same, nevidljivo je i neodredivo. U Gathama su Nebo i Pakao stanja svijesti, a ne zemljopisni predjeli. Prije smo spomenuli da je nebesko stanje nastavak Aahya Gaethe, carstva ispravnosti, koji u ovom svijetu oblikuje Avan. To potvruje da je nebo u mazdaizmu mentalno i duhovno stanje, a ne fiziko mjesto. Nagrada pobonima je srea u besmrtnosti. To je stanje bez protuslovlja, bez tuge i zla; to je blaenstvo. Povest u duu u Kuu Pjesama, uz pomo Dobroga uma! Poznavajui blaene nagrade Ahura Mazde za ispravna djela, Doklegod imam moi i snage, poduavat u sve da trae Istinu i Ispravnost.
(Gathe: Yasna 28-8)

U Mlaoj se Avesti taj isti i nematerijalni gathiki koncept jed noga jedinoga neba preobraava u opipljivo i konkretno etverostruko nebo, te se izrauje scenario za dobrodoli prijam pobonih dua. Taj se scenario dalje razrauje u pahlavskim knjigama. Nebo se regionalizira u kozmosu otrim razdjelnicama izmeu razliitih razina. Duhovna srea zadobiva obiljeja svjetovne radosti. Garonmana ostaje najvia faza i dobiva ime Boravite Beskrajnoga svjetla, Anaghra Raochah. Druge tri faze nazivaju se Dobra misao, Humata; Dobre rijei, Hukhta; i Dobra djela, Hvarta. Cjelina faza naziva se Najbolje postojanje, Vahita Ahu. Na najviem nebu, Garonmana, boravi Ahura Mazda, zajedno s Amea Spentama, Yazatima i ljudskim duama koje su dosegnule savrenstvo. Fravaiji hrane pristigle due ambrozijom dok ih Vohu Mana odijeva u najraskoniju odjeu. Tu pobone due uivaju u trajnoj srei. Pahlavske knjige zadrale su podjelu neba iz Mlae Aveste i jo ga vie regionalizirale. Dobra djela ispravnih ljudi dobivaju svoju brojanu vrijednost, a svakoj skupini, srazmjemo njezinoj pobonosti, pripada jedan dio neba. etiri neba smjetena su u predjelu zvijezda, predjelu mjeseca, predjelu sunca i u predjelu nazvanom Beskrajno svjetlo. Nebo se uzvisuje i opisuje kao vrlo mirisno s blagim povjetarcima i beskrajnim svjetlom. Tamo due postaju zraee i lijepe. Odjevene u ipkastu i draguljima proivenu odjeu, due sjede na zlatnim prijestolji ma. eu po zlatom ispletenim tepisima, oslanjaju se na jastuke za od mor, a hrane se duhovnom hranom. Prema pahlavskim knjigama, stanje sree na nebu nastavlja se do dana Uskrsnua. Dadistan-i Dinik daje novo tumaenje gathikih naela u pogledu posljedica. On izjavljuje da se nagrada ili odmazda ne temelje na viku dobrih djela nad loima ili obratno. Prevaga dobroga ili loega odreuje odredite due, ne proces prije njega. Prije nego to doe do svojega krajnjega odredita, dua trpi odmazdu za svaki zao in i prima nagradu za svako poinjeno dobro djelo, dri Dadistan-i Dinik. Nitko ne moe izbjei patnju zbog onoga loega to je poinio. U tom se procesu ne doputa nikakva trgovina dobrim i zlim. Dadistan-i Dinik tvrdi da je postupak prema dobru i zlu zahtjev za istinsku pravdu. To pokazuje da je razlika u tumaenju gathikih naela postojala ak i doba kada su se sastavljale pahlavske knjige.

Pakao: Boravite Zloe, Najgorega uma, Tame i Loega postojanja Odredite zlih je Boravite Zloe, Drujo Demana, koje se jo zove Boravite Najgorega uma, Achistahya Demana Mananagho i Najgore postojanje, Achita Ahu. Ne spominje se nikakvo fiziko muenje kao odmazda; Gathe kau da e bezboni trpjeti nesreu, bijedu i alost. Tek u Mlaoj Avesti od mazda dobiva konkretan oblik. Ali za onoga koji obmanjuje dobre i ispravne, Budunost e biti dugaak ivot bijede i tame, emera i oaja, O ljudi zlih ivota! Vaa djela odvest e vas u to tamno ivljenje. (Gathe: Yasna 31-20) Pakao nema konkretno mjesto u gathikom mazdaizmu. On je samo povezan s tamom i bijedom. Koliko dugo e dua bezbone osobe trpjeti bijedu? Prema Gathama, dugo e vremena patiti a moda zauvijek. Poput neba i pakao se dijeli na etiri dijela u Mlaoj Avesti. Dijelovi se zovu Zla misao, Dumata; Zla rije, Duhukhta; Zlo djelo, Duhavarta; i Beskrajna tama, Anaghra Temah. Podjele cjeline ozna uju se kao Najgore postojanje Achita Ahu, i Zlo postojanje, Du Ahu. Bezbone due hrane se u paklu otrovnom i pokvarenom hranom. Pri ulasku u pakao, bezbone due drhu od straha. Tako je u Mlaoj Avesti uinjen prvi korak prema materijalnom obliku pakla. U pahlavskim se knjigama zadravaju etiri podjele Najgorega postojanja i geografski se lociraju. One se smjetaju u sredini zemlje, ispod Mosta Chinavat. Pakao se opisuje kao duboko, tamno, hladno, prljavo i strano mjesto. Mjesto je zagaeno otrovnim stvorenjima i nas tanjuju ga demoni. U sredini pakla tee rijeka ispunjena suzama ljudskih bia. Demoni doekuju grijene due na ulazu. Zatim ih okivaju i fiziki mue. Grijene due plau i jecaju a Ahriman im se izruguje i ponaa se prezrivo prema njima. Upravo oni demoni koji su ih zaveli u njihovom svjetovnom ivotu sada ih kanjavaju. Fizika muenja koja se spo-

minju u Ardi Viraf Namehu pokazuju pievu sposobnost mate kada on duhovnim kaznama nalazi pandane u svjetovnim mukama. Pahlavska knjiga Bundahin kae da su Masya i Masyoi, mitska prva ljudska bia, koja odgovaraju Adamu i Evi u abrahamskim religi jama, poslana u pakao jer su lagala Ahura Mazdi i djelovala nasuprot boanskom poretku. Teko je kazati do koje je mjere meusobni utjecaj zarathutranizma i judeokranske tradicije odgovoran za uvoenje te ideje u Bundahin. Bundahin takoer kae da e onaj koji se preobrati iz zarathutranske vjere u druge religije poi u pakao. Ne konkretizira se trajanje patnje u paklu. Neki odlomci upuuju na trajnost, a drugi na vrijeme uskrsnua. Prijelazno mjesto Naelo koje se postavlja i istrauje u Gathama je ono tone nagrade za sveukupnost neijih radnji. Nagrada je srea ili bijeda. Bilo to izvan toga bila bi spekulacija ili pokuaj da se apstraktne i beskonane ideje objasne konanim i konkretnim izrazima. Gathe se ne bave takvim de taljima. Mlaa Avesta uvodi vee detalje koji se tiu ivota poslije smrti i govori o mjestu izmeu neba i pakla, gdje borave due s istim popisom dobra i zla. To se mjesto naziva Misvana Gatu, mjesto mijeanja. Mada Avesta ne daje nikakav opis toga mjesta i nikakvo objanjenje o prirodi nagrade i kazne u njemu. U svom osebujnom nainu predstavljanja, Vendidad smjeta prijelazno mjesto, koje naziva Hamistagan, izmeu zemlje i predjela zvi jezda. Prikaz uvjeta u Hamistaganu vrlo je oskudan. Njegovi klimatski uvjeti prilino su nalik onima na zemlji: ljeti je vrue, a zimi hladno. Izvan toga due nisu izloene nikakvim drugim tegobama ili mentalnoj agoniji. Ti ljudi nastavljaju ivjeti u mentalnom svijetu (koji sami obli kuju), koji je slian onome u ovom svijetu. Njihovo stanje bivstvovanja nastavak je njihovoga zemaljskoga postojanja. Takvo stanje nastavlja se do dana obnove svijeta.

Prijelaz iz ovoga Svijeta u Drugi svijet Mlaa Avesta prikazuje prijelaz iz ovoga svijeta u drugi svijet to objanjava opravdanje za obrede koji se izvode prigodom neije smrti. Prema tom prikazu, dua mrtve osobe ne naputa smjesta njezino tijelo. Potrebna su tri dana i noi prije negoli doe do potpunoga razdvajanja. Tijekom toga razdoblja dua stoji pokraj mjesta na kojemu je poivala glava umrloga neposredno prije smrti. To ponovno potvruje bliskost, ako ne i istovjetnost, uma i duha u zarathutarnskoj tradiciji. Dua ostaje tamo sve to vrijeme, prepriavajui sva djela koja je uinila u svom ivotu. Ako je dua bila ispravna, ona e provoditi svoje vrijeme recitirajui svete himne i iskusit e toliko radosti koliko cijeli ivui svijet moe kolektivno iskusiti. Ona e nestrpljivo iekivati plodove svojih djela u zagrobnom ivotu. Nasuprot tomu, zla dua sjedit e pored lubanje umrloga, prisjeajui se njegovih zlih inova u zbrkanom stanju i iekujui strane posljedice svojega djelovanja. Tijekom toga razdoblja, ona iskuava toliko patnje koliko cijeli ivui svijet moe kolektivno iskusiti. U prva tri dana i noi dua se povezuje s umom umrle osobe prisjeajui se svega to je ona uinila i savjetujui se pri tome s njezinim umom. U zoru etvrtoga dana ona poinje svoje putovanje u sljedei svi jet. Na mostu susree je njezina daena. Daena ispravne osobe pojavljuje se u obliku lijepe djevojke i odvodi duu te osobe prema Boravitu Do broga uma. Na tom putu, ispravna dua udie vrlo osvjeavajui mirisni zrak. Nasuprot tomu, grijenika doekuje utjelovljenje njegove svijesti u obliku rune ene. J.H. Moulton lijepo opisuje taj prizor prijevodom u stihu odnosnoga Yata: Zarudjele su etiri blistave zore, I s buenjem ljepote dana Stigli su apui povjetarci iz junoga neba, Natopljeni slatkim mirisima. Pogledam, I lagano na krilima zaljubljenih vjetrova Prilika je lebdjela nada mnom, Djevojka, ruiasta poput jutarnjega rumenila Skladna i ista poput neba, a na njenom je licu Svjeina cvijeta nedodirnutoga vremenom.

Zauen, povikao sam, Tko si ti, lijepa Djevojko, Ljepa od svega to su moje oi na zemlji vidjele? A ona odgovori, Ja sam Ti sam, Tvoje misli, tvoje rijei, tvoja djela, uzviena Svakom pobjedom nad niskom eljom, Svakom svetom molitvom Mudrom Gospodaru na Nebu, svakim djelom Ljubazne pomoi dobrima i istima. Time sam ja postala tako ljupka, i dola da vodim Tvoje korake prema mostu straha gdje na tebe eka Prorok, zaduen da izrekne sud. Trea sastavnica koja predstavlja dogaaje poslije smrti je Fravai. etvrtoga dana poslije smrti, priziva se Fravai umrloga za jedno s Fravaijima svih ispravnih ljudi. Fravaiji ispravnih ljudi, a ne grijenika, redovito u odreene dane posjeuju svijet. Obred Farvardingan u mjesecu oujku i pet dana na kraju zarathutranskoga kalendara posveeni su Fravaijima mrtvih, koje prizivaju i tuju njegovi roaci i svi ispravni ljudi. Da zakljuimo, mazdaizam vjeruje u nastavak postojanja u zagrob nom ivotu, u trajnu sreu za ispravne ljude koji su pomogli obnoviti svijet; u dugotrajnu patnju za one koji su, svojim zlim umom, sprjeavali napredak svijeta; u zagrobni ivot kao nastavak stanja koje je svaki poje dinac izabrao za sebe; i u konani boanski sud. Svojim pjesmama pohvale, svojim poniznim Bogotovljem elim sluiti svome Gospodaru! Jer sada, doista, vidim Ga vlastitim oima, Gospodara Dobroga duha, Gospodara Dobre rijei i djela Poznam ga putem Istine, koja je Ahura Mazda! Uistinu, iskazat u Mu odanost u Kui pjesama.
(Gathe: Yasna 45-8)

VII. FRA-KRETI OSVJEENjE Naelo konane pobjede dobrote

Zato budimo poput onih koji osvjeavaju svijet na putu prema savrenstvu; Neka nam Ahura Mazda pomogne i vodi nae napore putem Istine; Jer ovjek koji razmilja je tamo gdje je Mudrost kod kue.
(Gathe: Yasna 30-9)

Osvjeenje svijeta Postoji li kraj konstruktivnom, progresivnom i razvojnom pokretu stvaranja? to propisuje zakon Ae? Nema kraja stvaranju svijeta; Ahura Mazda je vjean i stvaranje je trajno. Slino tako nema kraja zakonu Ae. Ispravnost ustrajava, a zakon Ae ostaje nepromjenjiv. Meutim, Gathe spominju Kraj Vremena. to je kraj vre mena? Kraj vremena je Velika prekretnica - dogaaj koji oznaava postignue plemenitoga cilja ispravnoga ovjeka. Ispravni, putem pojedinanih i zajednikih napora, iekuju taj dogaaj - uspostavljanje Bojega kraljevstva na zemlji. Taj e dogaaj oznaiti kraj jedne faze i poetak druge u povijesti ovjeanstva. Prijelomna toka je vrhunac dugoga procesa postupnoga napredovanja - kako kvantitativnoga tako i kvalitativnoga - prema savrenstvu. Savrenstvo (samoostvarenje) i ovjekovjeenje (Hurvatat i Ameratai) su cilj i nada istinskoga mazdayasnana. Osvjeenje svijeta ishod je gomilanja pojedinanih i zajednikih inova Avana; obiljeava ga univerzalni sklad, dobrota i srea. Hurvatat osposobljava pojedinca da se pridrui Boravitu beskraj noga svjetla i da postigne najbolje postojanje; zajedniki Hurvatat vodi cijelo ovjeanstvo u Boravite beskrajnoga svjetla. Osvjeenje, Fra

Kreti, ili obnova svijeta, kako se naziva u kranstvu, idealan je kraj; taj e se kraj ostvariti, jer je to volja Ahura Mazde, Vrijeme dolaska nove faze ovisi o prirodi i snazi ovjekovih svetih (konstruktivnih) napora, koji dobivaju poticaj u dobroj misli. Neizbjena pobjeda dobra nad zlim jedan je vid svemoi Ahura Mazde. Ta svemo ini boansku Khatru, prevlast dobroga, na zemlji. Sve je to zaeto u Bojoj Vahita Mani, Uni verzalnoj inteligenciji. Tako se osvjeenje odnosi na konano odredite zajednikih napora ispravnih ljudi, Avana, u jednoj fazi postojanja. To je kraj nesklada, protuslovlja, borbe i nelagodnosti; ono proglaava dovrenje sloge, mira i ljubavi. To je kraj relativnosti i vremena i poetak bezvremenosti. Osvjeeno stanje predstavlja apsolutnost, jednost i jedinstvo. Ono oznaava kraj konanoga. Rije osvjeenje znai beskonanost, bes mrtnost i vjenost. Koje su rijei i djela najplemenitija, najbolja, Naui me, O Mazda, uini da moj ivot izraava Putem ljubavi prema Blinjima, putem potrage za Istinom, enje i molitve moga srca; Osvjei, Ahura, putem Snage za Sluenje, Moj ivot, i uini ga kako Ti eli - Istinskim. (Gathe:Yasna 34-15) Osvjeiti znai preporoditi i obnoviti. Osvjeenje svijeta najavljuje preporod stvaranja i nepogrjeivosti ovjeka. To nije razaranje jednog stanja i graenje drugog. To je vrhunac savrenstva postojeega svijeta u njegovom razvojnom procesu. Sastavnice gathikoga osvjeenja svijeta su: postupnost proce sa, zajedniki doprinos ispravnih ljudi, boanski sud. Vano je zapa ziti iskrivljavanje nekih od tih sastavnicima u kasnijoj zarathutranskoj tradiciji, osobito osobnosti Saoyanta. Postupnost oznaava odsustvo naglosti pri promjeni na prekretnoj toki. To je stalna promjena putem ustrajnoga mentalnoga i fizikoga proienja, duhovnoga uzdizanja, razvoja i uveavanja. U tom su pro cesu na djelu Spenta Mainyu, Avani i Saoyanti.

Saoyant Gathiki Saoyant nije konkretan pojedinac. U svetoj se knjizi Saoyant rabi u generikom smislu, u znaenju skupina svetih radnika. Tako se u gathikom mazdaizmu predviaju brojni spasitelji. Oni se ne pojavljuju i ne djeluju u odreenim razmacima ve postoje i djeluju u svim vremanima. U tom smislu Saoyanti nisu istoga ranga u ispravnosti, a uloga koju imaju u usavravanju svijeta razlikuje se. Neprestana i nesebina sluba moe samim tim uzdii jednoga Avu na poloaj saoyanta. Saoyanti su obdravatelji Zakona Ae, propovjed nici istine i promicatelji pravde svojim djelima. Stalni doprinos ispravnih ljudi - ukljuujui proroka, Avane i saoyante - donosi osvjeenje svi jeta. Ta se zamisao jasno iznosi u sljedea dva gathika odlomka. Prvi odlomak govori o onima koji se pokoravaju zapovijedima Ahura Mazde i ustaju protiv lanosti; drugi odlomak prepoznaje one osobe koje postaju saoyanti, spasitelji zemlje. Kada e Armaity stii i Aa, takoer, nagraujui Slube, donosei Mir i Odmor? Kada krvavi tirani, koji slijede Neistinu, nahrupe sa svih strana, tko e stajati uspravno, i krepko, vrsto u Ljubavi Vohu Mana? (Gathe:Yasna48-ll) Takvi su, doista, Spasitelji Zemlje Oni slijede zov Dunosti, zov Ljubavi: Mazda, oni sluaju Vohu Manu; Oni ine ono to Aa nareuje, kao i Tvoje Zapovijedi; Svakako oni su pobjednici nad Mrnjom. (Gathe:Yasna48-12) Jedan drugi odlomak otkriva da e Ahura Mazda tititi i voljeti one koji se suprotstavljaju zlotvorima (Daeavi). Prema Gathama, takve su osobe spasitelji. To je odreeno u zakonu Ae. Onaj koji porie Daeve i njihove ljude kao to oni poriu njega, koji je Gospodar Svih.

Kao to se oni suprotstavljaju Njemu u svakoj misli i djelu; Tko se tako pokorava i izraava mu tovanje Taj je Spasitelj, Gospodar Mudrosti, - on otkriva, O Mazda Ahura, Put ivota. Na prijatelj, na brat, otac on postaje. (Gathe:Yasna 45-11) Prorok je Spasitelj par excellence - Izabrani Spasitelj. Gospodaru moj, kada e osvanuti dan koji e pridobiti Svijet za ideju Istine? Kada e mudri Duhovni Vodii doi s Uzvienim uenjima Tvoga Izabranoga Spasitelja? Kojemu e upomo oni doi s Dobrim umom? to se mene tie, ja sam izabrao Tebe kao svoga uitelja, Ahura Mazdo. (Gathe: Yasna 46-3) Ni u Starom zavjetu Mesija se ne pojavljuje u smislu pojedinanog spasitelja. Ta se rije rabi tridesetidevet puta nemajui ni jedanput me sijansko znaenje. Meu njima su Kir, kralj Irana (Izaija 45:1); kraljevi Izraela i Veliki sveenik (Daniel 9:25-26 i Levitski zakonik 4:3, 6:22). Izraz Mesija znai pomazan ili posveen. Taj je koncept u skladu s gathikim Saoyantom. Dva biblijska Mesije, ben Josip i ben David juda izma, dolaze kasnije, kao i tri Saoyanta u avestanskoj tradiciji. Grci su poznavali zarathutranski - ili kako ga oni nazivaju, magijanski - koncept obnove svemira i zajednikoga suda za due. Postupak obnove promijenio se u Mlaoj Avesti i pahlavskoj tradiciji, premda je njegova postupnost ostala nedirnuta. Postupnost razlikuje zarathutranizam od drugih religija (na primjer, islama), koje oekuju pojavu spasitelja u doba kada je svijet ispunjen nepravdom i gnjevom, i spasitelj dolazi ukloniti zlo i uspostaviti Boje kraljevstvo na zemlji. Izrazita razlika izmeu Gatha i Mlae Aveste na podruju osvjeenja odnosi se na osobnost Spasitelja. U Mlaoj Avesti pojavljuju se tri razliita spasitelja: Ukhsyat-ereta; Ukhsyat-nemah; i Astvat-ereta. Iznimna mitska pria odnosi se na njihovo roenje. Njih e roditi majke djevice i biti e Zarathutrini potomci. Prema Farvardinu Yatu, posljed-

njem i najuinkovitijem Saoyantu, Astvat-eretu zaet e djevica naz vana Vispataurvi, to znai najvea pobjednica. Zarathutrino sjeme nalazi se u jezeru Hamun a nad njim bdiju devedesetdevet tisua devet stotina i devedesetdevet Fravaija. Mora da je Zarathutrova doktrina osvjeenja uvelike privukla Grke. Plutarh je pisao da Magi (zarathutrani) vjeruju da e nakon obnove svijeta, ovjeanstvo govoriti jednim jezikom i imati jednu dravu; ljudi e ivjeti bez hrane i nee bacati svoje sjene. Pahlavska djela razrauju avestansku doktrinu i dalje ju razgranjuju, dodajui joj i vremenski ciklus. Jedna od pahlavskih knjiga govori kako prorok u snu ili viziji vidi stablo s nekoliko grana u zlatu, srebru i eljezu, od kojih svaka predstavlja jednu eru! Iako zadravaju gathiku postupnost u procesu osvjeenja i konane pobjede dobra nad zlim, pahlavske knjige pridodale su joj nova obiljeja. Ona ukljuuju pojavu osebujnih saoyanta s nadnaravnim dogaajima pri roenju u redovnim razmacima; fiziko uskrsnue svih mrtvih i univerzalni sud; proglaenje najstranijih zloinaca za vragove, a proienje drugih grjenika. Prema kasnijoj zarathutranskoj tradiciji, Gayomart, Jamid i Zarathutra bili su spasitelji. Gayomart je bio mitoloki arhetipski ovjek ije je sjeme prelo u zemlju; a odatle je izrastao prvi ljudski par. Jamid ili Yima bio je idealan prototip kraljeva. On je vladao pravedno i izgradio je pilju, vara, po Bojoj zapovijedi, prije Ledenoga doba. U toj je pilji Yima drao najbolja ljudska bia, sjemena svih ivotinja i biljaka tijekom Tri strane hladne zime (slino semitskoj prii o Noi i Potopu). S druge strane, Zarathutra osuuje Yimu zbog lanosti. Ljudima je dao jesti govee meso i lagao je kada je sebi pripisao boanska obiljeja. U doba pojave Saoyanta ovjeanstvo e uvelike uznapredovati putem ispravnosti. Pod takvim duhovnim vodstvom, glad i e, bolest i siromatvo, gnjev i bezobzirnost bit e uvelike uklonjeni. Saoyant dola zi dati zavrni dodir savrenom djelu za konanu pobjedu. Pahlavski pisci tvrde da e tri Saoyanta doi u posljednja tri ti suljea prije kraja svijeta, u redovitim razmacima, svaki na kraju jedno ga tisuljea. Prvo tisuljee pripada Hoidaru, to je perzijska rije za avestanski Ukhyat-ereta. Drugo desetljee je ono Hoidar maha, perzij-

ske rijei za avestanskoga Ukhsyat-nemaha. Tree ili zadnje tisuljee je Soyos, istinski Saoyant. Oni sva tri imaju nadnaravno roenje i potomci su Zarathutre. Muslimanski i'iti, za razliku od muslimanskih sunita, vjeruju da e se dvanaesti imam koji vue svoje podrijetlo od 'Alija ponovno pojaviti kao Mahdi ili Spasitelj. Tri Saoyanta udesno e se roditi od djevianskih majki. Prema tom prikazu, kada je Zarathutra prilazio svojoj eni, Hvovi, njegovo je sjeme otilo prema tlu i uhvatio ga je Yazata Nairosangha (Neryosangin na pahlavskom), bog vatre, koji ga je povje rio Yazata Ardva Sura Anahiti, bogu vatre, a koji ga je stavio u jezero Kam. Sjeme je ostalo u jezeru Kansu do odreenoga vremena. Svaki put petnaestogodinja djevica pribliila bi se vodi i pijui ili kupajui se u njoj, zatrudnjela bi. Imena djevica bila su emik-abu, apir-abu i Gobak-abu. Prema zarathutranskj tradiciji, Saoyanti e biti zaeti na dan Norooz (u doba proljetne ravnodnevice); prema i'itskoj tradiciji, dvana esti imam pojavit e se na taj dan. Neka uda takoer su povezana s nadnaravnim roenjima. U dobi od trideset godina, tri Saoyanta imaju razgovore s Ormuzdom (pahlavskim prijevodom Ahura Mazde), kada primaju otkrivenja. Po njihovom povratku na zemlju, oni ine udotvornu radnju kojom prisiljavaju sun ce da se zaustavi kako bi uvjerili ljude u svoje boansko poslanstvo. Hoidarovo udo traje deset dana, Hoidamahovo dvadeset, a Soyosovo trideset. Kako moemo opravdati uda to su ih inili Saoyanti kada Zarathutra nije sebi pripisivao nadnaravnu mo? Fiziko usrksnue svojstveno je pahlavskoj tradiciji. Ni Gathe ni Avesta ga ne priznaju. To je vrlo jasno u Bundahinu, gdje se navodi da je sam Zarathutra sumnjao u fiziko uskrsnue. Prema Bundahinu, prorok je uzviknuo da raspadanjem tijela i razaranjem tvari, ne bi bila mogua obnova tijela. U odgovoru proroku, kae Bundahin, Ohrmozd je izjavio da je onaj koji je stvorio svemir iz niega bio sposoban ponov no oblikovati neto to je prije postojalo. Dadistan-i-Dinik, u potpori tom stajalitu, rasuuje da kao to je lake popraviti zgradu nego izgra diti novu, tako je Bogu lake obnoviti tvorevinu kao to je bila nego uiniti neto novo. Iz tih argumenata moemo zakljuiti da je zamisao o fizikom uskrsnuu bila toliko prijeporna da je pisac Bundahina morao pribjei nevjerojatnim priama kako bi tom konceptu dao vjerodos tojnost. Dinkard dri da tijela najodvratnijih zloinaca, kao to su sodo-

miti i otpadnici nee uskrsnuti, dok Dadistan govori da e svatko, bio ispravan ili zao, uskrsnuti u svojem tjelesnom obliku. Fiziko uskrsnue zapoet e s Gayomartom, Masyom i Masyoijem. Pridodana su i neka mitoloka i fokloristika imena kako bi knjiga proprimila mitoloki, a ne teoloki izgled. Sljedea faza je proces univerzalnoga ili kolektivnoga suda koji izrie Ormazd. Sve ljudske due od Gayomarta do Saoyanta, primaju konani sud. Skuptina slui i kao mjesto okupljanja roaka i prijatelja. Prema tom scenariju ispravni plau nad patnjama svojih zlih roaka i prijatelja; zli se ale da ih ispravni nisu dovoljno upozorili na zlodjela. Moralna poruka toga scenarija vrlo je jasna. Ona naglaava ovjekovu dunost da vodi druge. Nakon konanoga suda ispravne due se odvajaju i alju natrag na nebo kako bi uivale u najboljem postojanju; grijenici se alju natrag u pakao da prime fiziku kaznu. Fiziko kanjavanje traje tri dana. Prema tim prikazima, zli trpe fizike i duhovne patnje na ovom svijetu, duhovne patnje u paklu nakon to im se pojedinano sudi, i opet fiziku kaznu tijekom tri dana nakon univerzalnoga suda. Neki pahlavski tekstovi govore da e neki zloinci, poput Afrasiaba i Zohaka, zbog njihovih golemih grijeha, biti pretvoreni u vragove. Nakon odlune pobjede dobra nad zlim oni e biti potpuno uniteni i uklonjeni. Drugi pahlavski tekstovi skloniji su stajalitu da e svi grijenici, nakon to dobiju potrebnu kazni, biti iskupljeni. Posljednja epizoda u pahlavskom scenariju obnove je bujica vre loga metala atravana. I ispravni i zli moraju je prijei. Ispravne due nee ak osjetiti toplinu. Zle due bit e oiene od svojih grijeha pa e biti potpuno proiene. Nakon toga proiene due bit e otputene iz pakla i povedene u nebo, gdje e se pridruiti svojim krjeposnim roacima i prijateljima. Tamo e uivati u srei i vjenoj radosti, ali, nedvojbeno, uslijed njihovih patnji u paklu i tijekom tri dana nakon univerzalnoga suda, njihova radost ne moe biti tako duboka kao ona krjeposnih osoba od samoga poetka. Posljednje pitanje na dnevnom redu je unitenje demona. Predstav ljanje obnove u pahlavskim knjigama pobudilo je pozornost mnogih istraivaa. Misterij smrti i besmrtnosti predstavlja bitno obiljeje svih religija koje vjeruju u neku vrstu besmrtnosti. Veina njih dri da je smrt unitenje tijela i poetak novoga ivota. Fizika smrt je put do

razliitoga oblika postojanja. Sve vjeruju u konano proienje due ili svijesti, bilo kroz krug smrti i ponovnoga roenja bilo trpljenjem patnji u zagrobnom ivotu za poinjene grijehe. One se razlikuju u svojim prika zima prirode patnje i fizikoga uskrsnua. Pitanje smrti-uskrsnua bitno je pitanje kranstva. Tjelesno uskrsnue ne spominje se u Gathama. Ono se razvilo u pahlavskom zarathutranizmu kao i opis prirode ka zni. Islamska eshatologija, poput zarathutranskih pahlavskih tekstova, ivopisno opisuje kanjavanja u grobu i u paklu. Ukljuenje likova iz mitova i legendi u scenarije uskrsnua u pahlavskim knjigama otkriva njihovu pomijeanu mitoloko-teoloku prirodu. Naravno da oni mogu posluiti nekoj dobroj moralnoj svrsi za nepismene vjernike. Njihove moralne mudre maksime mogu biti korisne u irenju istine i ispravnosti. Svejedno, vano je shvatiti da oni nisu gathikoga podrijetla. Gathe govore o boanskoj vatri koja se rabi kao kunja na dan suda. Tu boansku vatru ne treba shvatiti kao fiziku vatrenu kunju. To je vatra koja sjajno sja u srcu svakoga ispravnoga zarathutranina. U zarathutranizmu, Bog je vjeno svjetlo, svjetlo je sama priroda Boga. Po rijeima Dastur Dhalle, Svjetlo u svojim razliitim iskazivanjima, bilo kao vatra ognjita na zemlji ili kao arki ar sunca na azurnom nebeskom svodu, ili kao srebreni sjaj polumjeseca na nebu, ili treperava blistavost zvijezda na nebesima, pa ak i u obliku ivotvorne energije raspo dijeljene po cijelom svemiru, tipini je znak mazdaizma. Stoga ne udi to je prorok drevnoga Irana uinio vatru posveenim simbolom svoje religije, simbolom kojemu po njegovoj uzvienosti, velianstvenosti i istoi, ili po tome to je najblia zemaljska slika nebeskoga Gospodara, nema premca na cijelome svijetu. Spominjanje kunje boanske vatre nije nita drugo doli kunja za kona Ae, koji nam otkriva popis ovjekovih djela. Nadalje, zakon Ae odreuje prirodu nagrade. Obje strane, Ispravna i Lana, stavljaju se na kunju, O Mazda, uz pomo sjajne Vatre boanske; Ta Vatrena kunja otkriva njihove najdublje Due, kao to nagrada svakome od njih oznauje; Potpuni neuspjeh Lani e nai, Puni bagoslov Ispravni e ponjeti. (Gathe: Yasna 51-9)

Fizika vatra ee; ona ne donosi neuspjeh zlima i radost krjeposnima - to ova kitica govori da ona ini. Stoga je jedini zakljuak da se rije vatra, u ovoj i drugim kiticama, koja se odnosi na konanu nagradu i kaznu, rabi metaforiki i treba je tumaiti kao boansku vatru. Prorok izjavljuje da e tragatelji za Istinom, u kojima tinja ljubav (Armaity) i pravda (Aa), poi putem Ae, a Boanska vatra Mudrosti dat e im zasluenu nagradu. Uz pomo toga Tvoga Svetoga Duha Ti zapeauje, O Mazda Ahura, nau sudbinu, Tvoja Vatra obdarit e nas dunom nagradom, kako Armaity i Aa tinjaju unutar nas one e nas tragatelje voditi Tvojim putem. (Gathe: Yasna 47-6) Mo boanske vatre je u Istini, a ne u njezinom plamenu. Doista u te Te drati Svemonim Dobroiniteljem, O Mazda! Jer svojom milom rukom Ti nudi pomo Kako Ispravnome tako i zlome, Kroz plamtei sjaj Tvoje vatre, mone zbog Istine, Snaga dobroga uma stigla je do mene, O Mazda! (Gathe: Yasna 43-4) Gathe su pune uputa na duhovnu vatru, Mainyo Athracha, i na unutarnju vatru. Onaj koji uje Istinu i ivi je u svom ivotu, Postaje Gospodar mudrosti to duu lijei; Da bi irio ispravna uenja, Ahura, njegove rijei su rjeite i uvjerljive; O Mazda, putem Tvoje vatre sjajne i jasne, Postavi svakoga ovjeka na njegovo mjesto. (Gathe: Yasna 31-9)

Vatra u zarathutranizmu, kao i u drugim religijama, simboliki predstavlja Boga. U Novom zavjetu govori se da je Na Bog oganj koji prodire, a u islamu Bog (Allah) je svjetlo zemlje i neba. U sinajskom otkrivenju, Bog (Jahve) spustio se na Sinajsku goru u vatri; a iz nje se uzdigao dim kao dim iz pei, i cijela se planina snano zatresla. Sjajna vatra u gornjim odlomcima u Gathama upuuje na neizbjene posljedice neijih djela kao ishod Bojega zakona Ae. To ne upuuje na patnju ili kaznu samo zlih; ona ukazije i na blaenstvo i sreu. Blaenstvo i patnja koji proistjeu iz zakona Ae otkrivaju se u svjetlu Boje unutarnje vatre: Ono to si Ti putem Tvoje Unutarnje vatre otkrio, Blagoslov to nam je putem Ae svima obean, Boanski zakon za tankoutnu duu; Sve to, O Mazda objasni nam jasno, rijeima to iz tvojih usta izlaze, kako bi nam pomogao da preobratimo sve ive ljude.
(Gathe: Yasna31-3)

Gathe i reinkarnacija Zamisao o reinkarnaciji ne postoji u Gathama. Povratak ovjeka u ovaj ivot kako bi okajao svoje grijehe nigdje se ne spominje u Avesti. Obratno, tamo se izriito govori o ideji nagrade i kazne u zagrobnom ivotu. Stoga bilo kakvu sugestiju glede reinkarnacije u zarathutranizmu treba odbaciti zbog nedostatka dokaza. Konana pobjeda dobra Gathe obeavaju konanu pobjedu dobra nad zlom. Gathe govore o kraju, to znai kraj prve faze stvaranja. Vjerovanje u kraj i dola zak Mesije ukorijenjeno je u sljedbenicima tradicije zarathutranizma, judeo-kranstva i i'itskoga islama. Meutim, za razliku od Gatha, u idovskim je izvorima nejasno podrijetlo mesijanskoga vjerovanja.

Kae se da je ideja Aharith ha-Yamin ili Kraja dana Izaije i Daniela nas tala pod utjecajem zarathutranizma. Gathika zamisao o zadnjem danu kada pobjeuje dobro prisutna je Mlaoj Avesti. Ali pahlavske knjige, u pokuaju da upotpune utjelovljenje Ahrimana, zavravaju planirani pri kaz konanom bitkom izmeu Amea Spenta i Yazata s jedne strane i vrajih pandana s druge. Nakon to su unitile zle snage, bia iz dobrih snaga ujedinjuju se i uivaju ivot bez sukoba. Sva e se ljudska bia ujediniti u dobroj misli, rijei i djelu. Nee biti nesklada, protuslovlja i borbe. ivei u savezu s Ahura Mazdom, sva e ljudska bia u svome ivotu hvaliti i veliati slavu Ahura Mazde. Da zakljuimo zarathutranizam je religija djelovanja, pravde i nade. Aktivan ivot znai ispravan ivot; pravda se ostvaruje tako da svaki pojedinac anje ono to je posijao; nada je usaena u ovjeka nje govom besmrtnou i najboljim postojanjem u zagrobnom ivotu. Nema kraja ivota; postoje razliite faze u postojanju. Svjestan konane pob jede dobra nad zlom, ovjek treba u svim fazama ivota initi ispravna djela {Asa) i sluiti ovjeanstvu s ljubavlju (Armaity) kako bi postigao savrenstvo (Hurvatai) i besmrtnost (Ameratat). Svrha je Uta (srea) i Vahita Ahu (najbolje postojanje). Onaj koji se pokae boljim od dobroga, i pomae stvaranju u svom uspravnom hodu, putem Mazdine snage on postaje na gospodar; Ali onaj koji ne unapreuje nau Majku-Zemlju, ponaa se gore od bilo kojega loega, Njega ega kazna na kraju.
(Game: Yasna 51-6)

EPILOG
Ova knjiga predstavlja gathika naela - trajne postavke zarathutranskili religijskih tradicija. U poetku boanska poruka, zarathutranska religija u svojoj se dugoj povijesti rabila za razne drutvenopolitike potrebe u raznim drutvima, a povremeno je sluila kao moralizator, osloboditelj, nacionalni ujedinitelj i zakonodavac. Tlaitelji i potlaeni razliito su tumaili njezina naela. Gathika naela utkana su u Gathama. Avestanski i pahlavski tek stovi su ih preuzeli, ponovno tumaili, preinaili i iskrivljavali. Posljedi ca svega toga bila je da se pojavilo nekoliko tradicija. A ova knjiga bavi se samo gathikom tradicijom i naelima. Gathika naela preivjela su obrate povijesti i prema njima se jo uvijek vode zarathutrani, i kao takva ona ine trajna obiljeja vjere zarathutrana po cijelom svijetu. Naalost, ne postoji nijedan standardni prijevod svetih knjiga to su ga ovjerili zarathutranski religijski autoriteti. Gathika tradicija je refleksivna. Ona razmatra bie, istinu i mudrost kao jedno i kao izvor. Taj je izvor iskljuivo dobar, konstruktivan, prave dan, odan, velikoduan i moan. On je praiskonski i vjean. On je izvor ivota, bit inteligencije i Istine. Zarathutra je vidio i odredio Izvor samo u njegovim svojstvima i nazvao ga Ahura Mazda. Za razliku od abrahamskih religijskih tradicija, Zarathutra nikada nije fiziki stajao pred Bogom. Bog se iskazivao samo u Zarathutrinom dobrom umu. Osim toga, za razliku od abrahamskih religija, zarathutranizam je vjerovao da se stvaranje svijeta nije dogodilo iz niega. Stvaranje je uvijek bilo s Ahura Mazdom. U gathikoj tradiciji, duhovnost nema protumaterijalnu konotaciju i ne zahtijeva askezu. Meutim, u Mlaoj Avesti duhovnost poprima nove dimenzije i utjee se kako askestvu tako i ezoterizmu. Zarathutra je propovijedao pet moralnih naela koja lee u temelju ovjekova ivota. Najvanija su ovjekova sloboda izbora i naelo moralnoga dualizma. Iako je ovjeku dao slobodu izbora, Ahura Mazda definirao je u svojoj pravednosti dobro i nedobro (ili zlo). On je ovjeka takoer obdario sposobnostima da spozna razliku meu njima. Zarathutra je takoer propovijedao naelo besmrtnosti due i kon cept sree i patnje koje proizlaze iz ovjekovih misli, rijei i djela. On

je nadalje kazao, da takozvana nagrada i kazna proizlaze iz djelovanja vjenoga zakona Ae - zakona stvaranja. Nikakvo posredovanje ili kas nije kajanje (osim ako ga prate tolika dobra djela da ona nadmauju pre thodna zlodjela) ne moe promijeniti ovjekovu sudbinu. ovjek je stvo ren kao suradnik Ahura Mazde; kao takvome Ahura Mazdina boanska svojstva odraavaju se u ovjeku i u svemiru. Moralnost, dobrota i konstruktivnost bitni su u zarathutranizmu. Oni su sinonimi za svetost. Bie, Dobar um (mudrost) i Istina je trojstvo na kojemu se temelji stvaranje. Dobra misao, dobra rije i dobro djelo moralno su trojstvo o kojemu ovisi srea u ivotu. Sve to je Ahura Mazda stvorio je dobro. Materija nije zlo. Tjelesno (Astvant) i duhovno (Manahya), premda razliiti, meusobno su pove zani. Meutim, duh ili um, ujtee na tijelo i odreuje ovjekov nain ivota. ovjek kao uvar svijeta obvezan je brinuti se za zatitu prirode, okolia i istou prirodnih elemenata. Zagaenje zraka, vode i zemlje je grijeh. Tako se zarathutranizam predstavlja kao prva okolina religija. Gathe govore o jednakosti mukarca i ene. Sloboda i dostojanstvo ljudskih bia uzidani su u Gathama. Jedina podjela je izmeu isprav noga (Avan) i zloga (Dregvant). Ispravni ljudi uivat e u besmrtnosti i pridruit e se Ahura Mazdi u boravitu mudrosti i istine. Svjetlo pred stavlja to boravite. Ono je simbol boanskih atributa. Zarathutranizam je utjecao na druge religije. Dualizam i naelo nagrade i kazne uvelike su utjecali na abrahamske religije. Zamisao o izravnom dodiru ovjeka s Izvorom i s onim to se poslije nazvalo misti cizam ima svoje korijene u drevnoj iranskoj religiji. Peto naelo koje je postavljeno u Gathama je konana pobjeda do bra nad zlim. To je poticaj ovjeku da vodi aktivan ivot i da se ukljui u neprestanu borbu protiv zloe. Ono je obeanje da e se uspostaviti svijet bez protuslovlja, gnjeva, nasilja, nepravde i nemoralnosti. Nadah nut Ahura Mazdinim stvaralakim duhom (Spenta Mainyu), uzvienim umom (Vahita Mana) i ispravnou (Asa Vahita), ovjek e razviti spokoj, poniznost, nesebinu i svetu ljubav (Spenta Armaity), samoostvarenje (Hurvatat) i dostii besmrtnost (Ameratat) putem savrenstva. Tada e zavladati boansko kraljevstvo (Khatra). Tada ovjek dolazi u nazonost Boga - koji je vrhunac duhovnosti.

U gathikoj tradiciji, stvaranje/emanacija uvijek su pripadali Ahura Mazdi i predstavljaju stalan proces neovisno o vremenu i prostoru. U svojoj beskonanosti Ahura je Mazda oblikovao konano vrijeme i pro stor. U Ahura Mazdinoj beskonanosti ne postoji nikakvo tjelesno bie. Beskonanost je prvo i zadnje; konano je u procesu promjene, evolucije i savrenstva. S potpunim osvjeenjem svijeta, savreno i proieno konano pridruuje se stapa u beskonanosti. Koncept zla je konaan i zlo nije bilo praiskonsko. Beskonanost Ahura Mazde je bit Bia, Istine i mudrosti. Zlo predstavlja potpuni nedostatak inteligencije i neivot. Putem sposobnosti koje mu je podario Ahura Mazda ovjek je dobio mogunost da se kree prema savrenosti i beskonanosti, unato svojoj konanoj inteligenciji. Kada dostigne savrenstvo ovjek postaje be smrtan, bezvremen i bezprostoran. A njegovo boravite bit e boravite svjetla i inteligencije. Gathe navode da je svaku dobru stvar zamislio i stvorio Izvor - beskonanost. Svemir je zamiljen i manifestira se kroz augmentativni i konstruktivni duh Ahura Mazde. Iskazivanjem konanih dobrih stvari, pojava njihovih suprotnih pandana neizbjena je. To oznaava poetak pojave neivota, lanosti i drugih suprotnosti dobrom stvaranju. Mogunost stvaranja konanih tvorevina inherentna je u beskonanosti i za ishod ima arnotachin ili sjemensku struju stvaranja svijeta. Dinami ka stvaranja dolazi od Spenta Mainyua, a ovjekova primjena slobode izbora, izmeu dva suprotna blizanca, odreuje se zakonima Ae. Zakon Ae - red, ispravnost, pravda i napredak - kljuna je toka kozmosa kao i drutvenoga poretka. On ureuje gibanje planeta, struk turu drutva i ponaanja pojedinaca. Odstupanje od Ae vodi prema ne redu u drutvu i nesreama za pojedince. U zarathutranizmu, mudrost i pravda poistovjeuju se s dobrom religijom. A zakon Ae, koji je zakon Ahura Mazde, upravlja kako duhovnim tako i materijalnim svijetom. Nered i pretjeranost su odstupanja od Ae i kao takvi su zlo. U ovoj se knjizi raspravljalo o utjecaju raznih drutvenopolitikih sila na zarathutransku tradiciju. Ponovno uvoenje nekih indoiranskih bogova u Mlau Avestu u obliku Yazata - anela - primjer je promjene uzrokovane drutvenim silama. Koncept anela postojao je u Gathama, ali sporedno. Koncept anela oblikovao se u Mlaoj Avesti i kasnije je utjecao na druge religije. Ovdje se objanjava i preobrazba moralnog

u kozmiki dualizam. Takoer se tvrdi da samo dualizam, bilo moralni ili kozmiki, moe logiki predstaviti teodiceju. Rasprava o ritualima i liturgiji, unato njihovoj vanosti u kurentnoj tradiciji, izlazi izvan okvira ove knjige. Ti rituali i ponaanja predstav ljaju svjesni religiozni odgovor laika na vjeru. Izvana oni predstavljaju religioznost vjernika. Prevladavajui rituali predstavljaju povijesni razvitak religioznog ponaanja sljedbenika religije u ivotnoj povijesti tradicije. Ova knjiga objanjava drevnu mudrost u njezinoj modernoj perspektivi. Moe ju se drati i jezgrovitim traktatom o zarathutranskoj filozofiji. Autor vjeruje da e biti zanimljiva podjednako obinim itateljima i znalcima.