Stvarno pravo

mea........

* skripta je opirna i ide u detalje, ali u potpunosti obrauje svako poglavlje to je meni bilo bitno. ne treba je znati od a do , ve je raena tako da se ne treba uvijek imati knjige pored sebe radi objanjenja pa obrauje i stvari koje na ispitu ne pitaju. Skripta je raena po Gavelli, a ne sadri poglavlja 21, 22 i 23.

I. STVARNOPRAVNO UREENJE
I PRAVNO UREENJE PRIPADANJA STVARI OSOBAMA
Stvarno pravo u objektivnom smislu (stvarno pravo) je skup pravnih normi graanskog prava koje ureuju neposredno, za svakog mjerodavno pripadanje stvari osobama. Subjektivna stvarna prava su ona graanska i to ona imovinska prava koja svoje nositelje ovlauju da odreene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti (potpunoj ili ogranienoj), a svim drugim graanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvravanju te vlasti samovlasno smetaju. Razvojni put stvarnopravnog ureenja obiljeen je temeljnim pitanjem kako urediti pripadanje stvari osobama. Pripada li stvar jednome, uskraena je drugima. Rjeenja koja daju prednost nekom kolektivnom interesu (javnom, opem) nazivamo kolektivistikima, a ona koja daju prednost individualnom (privatnom) interesu nazivamo individualistikima (slobodarska, liberalistika). Individualistiko shvaanje bilo je zastupljeno u Aristotela, Lockea, Kanta, Hegela, Fichtea. Kolektivistika shvaanja bila su zastupljena u djelima Platona, Sv. Ambrosiusa (socijalna etika ranog kranstva), Marxa, Engelsa, Lenjina. Povijest stvarnog prava obiljeena je njihovim rivalstvom gdje je svaka strana imala uvjerljive argumente pa se rijetko meusobno sasvim iskljuuju, ee je pitanje koja od njih prevladava nad onom drugom. Kolektivistiko stvarnopravno ureenje povijesno je starije, ali je razvojem ljudskog drutva potiskivano u korist individualistikog. U 20. st. je zapoeo, a u 21. st. se i nastavio proces obiljeen integracijom i globalizacijom drava.

Posebno o razvoju stvarnog prava u Hrvatskoj

Hrvatsko pravo uope ukljuilo se u suvremeni sloj pravnih poredaka kontinentalnoeuropskog pravnog kruga uvoenjem OGZ-a i drugih austrijskih zakona i carskih patenata. Time se napustilo dotadanje hrvatskougarsko feudalno pravo i uvela se jednakost pred zakonom, a pojedinci su postali subjektivnih prava. Nakon Drugog svjetskog rata naputa je individualistiko gledite i uvodi se kolektivistiko. Tek 1990. godine dolazi do integracije hrvatskog pravnog poretka u kontinentalnoeuropski pravni krug (ZV i ZZK donesena 1996., a na snazi od 01. sijenja 1997.)

Ope i posebna stvarnopravna ureenja

Zbog posebnosti nekih objekata, a i osobito vanosti nekih interesa koje pravni poredak eli zatititi, ine da pravni poreci uspostavljaju i neka posebna stvarnopravna ureenja i to za ona dobra (stvari) ija je vanost za ivot cijele zajednice takva da postoje legitimni interesi cijelog drutva da se te stvari to bolje odravaju, a i da ih se na odreeni nain iskoritava i upotrebljava ma tko bio njihov vlasnik. Zbog tih interesa, suvremeni pravni poreci uspostavljaju glede tih stvari (u pravilu posebno za svaku pojedinu vrstu) posebna stvarnopravna ureenja s nunim utjecajem javne vlasti. Te stvari nisu izuzete od djelovanja normi opeg stvarnopravnog ureenja (osim ako su opa dobra ili su zakonom stavljene izvan pravnog prometa), nego su u prvom redu podvrgnute posebnom pravnom ureenju. I kod nas uz ope stvarnopravno ureenje postoje posebna pravna ureenja za one stvari za koje je proglaeno da su dobra od interesa za Republiku Hrvatsku te da imaju njezinu osobitu zatitu. Rije je o dvije kategorije takvih dobara: a) more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, kojima je neposredno ustavnom odredbom dan status dobara od interesa za RH, i b) zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja za koje Ustav propisuje da im se moe zakonom dati status dobara od interesa za RH. Posebno ima prednost pred opim. Ako je neka vrsta stvari podvrgnuta posebnom pravnom ureenju, te su stvari time u prvom redu podvrgnute pravilima tog posebnog ureenja, a tek supsidijarno opim pravilima. Pravila opeg ureenja se ne primjenjuju ako su u suprotnosti s pravilima posebnoga. ZV uspostavlja ope ureenje pripadanja stvari osobama i ta e se pravila primjenjivati i na pripadanje stvari koje su podvrgnute nekom posebnom pravnom ureenju ako nisu s tim ureenjem u suprotnosti.

II NAELA STVARNOPRAVNOG UREENJA

Stvarnopravno ureenje slijedi opa naela gp-a ali je pitom u njihovom okviru, izgraeno po specifinim naelima: 1/ privatne pravne vlasti na stvari 2/ zatvoreni broj stvarnih prava 3/ odreenost 4/ publicitet

A Naelo privatnopravne vlasti na stvari

Stvarnopravno ureenje daje privatnopravnim subjektima privatnopravnu vlast na/glede stvari, koja je neposredna, za svakoga mjerodavna (ima apsolutno djelovanje i razmjerno je trajna). 1/ Privatnopravna vlast na stvari Privatna pravna vlast je ona koju pravno izjednaeni pr. subjekti imaju u meusobnim odnosima, na temelju svojih subjektivnih gp. Javna vlast (imperij) ima drava, vladajui pojedincima. ZV: RH i druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji pr. vlasnitva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak poloaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije to drugo odreeno. Koliko e pravne vlasti glede neke stvari zaista proizlaziti iz subjektivnog stvarnog prava, ovisit e ne samo o ovlastima, nego i o eventualnim ogranienjima, nametnutim zakonskim normama, a i odlukama tijela javne vlasti. Ogranienja su prepreke punom izvravanju ovlasti koje proizlaze iz subjektivnog stvarnog prava. Ona nameu ovlateniku neko trpljenje ili proputanje. Od pravne vlasti treba razlikovati faktinu vlast (posjed). Iako e se pravna i faktina vlast esto preklapati, to ne mora biti tako. U pravilu svako subjektivno stvarno pravo ovlauje svojeg nositelja da ima neku pravnu vlast na stvari koja je objekt tog prava. Posjed neke stvari smio bi imati samo onaj tko je ovlaten posjedovati je, odnosno onaj koji ima pravo posjedovanja (ius possidendi, pravo na posjed) Ipak mogue su drugaije situacije. 2/ Neposredna vlast Posredstvom subjektivnim stvarnih prava koja daje odreenim subjektima u pogledu odreenih stvari, pravni poredak tim subjektima daje neposrednu pravnu vlast na/glede tih stvari. On moe svoju vlast izvravati i posredno. 3/ Apsolutno djelovanje Pravna vlast koju stvarnopravno ureenje daje subjektima subjektivnih stvarnih prava, za svakoga je mjerodavna djeluje apsolutno tj. erga omnes. Svako subjektivno pravo je pravo s apsolutnim djelovanjem. Ono ovlauje svojeg nositelja da ima glede odreene stvari neku neposrednu pravnu vlast koju svatko treba potovati to znai da se svatko treba suzdravati od svega ime bi bespravno povrijedio pravnu vlast nositelja stvarnog prava. Apsolutno djelovanje je tzv. negativna strana svakog subjektivnog stvarnog prava jer postoji svaija negativna dunost na suzdravanje od povrede toga prava. To je opa negativna dunost svih. Kada je rije o ogranienim stvarnim pravima pored ove ope dunosti svih, postoji jo i posebna negativna dunost vlasnika stvari da neto trpi ili da proputa. 4/ Razmjerna trajnost Pravna vlast koju glede stvari imaju nositelji stvartnih prava razmjerno je trajne naravi. Zato stvarna prava u naelu ne prestaju protekom vremena i ne zastarijevaju (tj. zastarni rokovi su veoma dugi). Kod nas vrijedi naelo nezastarivosti stvarnih prava, osim za slunosti. Stvarna prava se u izvjesnom smislu povezuju sa stvarju koja im je predmet, pa je prate u prostoru i vremenu (slijede je) bez obzira na to kod koga se ona nalazila (naelo slijeenja). Stvarno pravo e prestati teretiti i slijediti svoj objekt tek kada prestane postojati, a to e se zbiti ispunjenjem zakonskih pretpotavaka za prestanaka tog prava i to za apsolutan prestanak tog prava.

B Naelo zatvorenog broja vrsta stvarnih prava

Podrazumijeva: a) ogranienje vrsta (tipova) stvarnih prava, b) ogranienje sadraja svake vrste stvarnih prava i c) nedjeljivost sadraja svakog pojedinog stvarnog prava. 1/ Ogranienje vrsta stvarnih prava U pravnom poretku postoje samo one vrste stvarnih prava koje su predviene zakonom zatvoreni broj vrsta stvarnih prava (numerus clausus). Budui da su stvarna prava apsolutna i za svakog mjerodavna, teko je od bilo koga oekivati da potuje tua prava ako ne moe ni znati s kojim bi sve pravima trebao raunati. Zato suvremeni pravni poreci ne doputaju pravnim subjektima da kreiraju nove vrste stvarnih prava, nego to rezerviraju iskljuivo za zakonodavca. Naprotiv, obvezna prava mogu subjekti kreirati prema svojoj volji jer su relativna.

Sustavi stvarnih prava su u svim pravnim porecima kontinentalnog-europskog pravnog kruga u bitnome slini. Sve vrste stvarnih prava svrstane su u sustav prema sadraju privatne pravne vlasti koju ona daju svojim nositeljima. Prema tom kriteriju stvarna prava se dijele na dvije velike skupine: a) pravo vlasnitva, kao pravo koje svojem nositelju daje potpunu privatnu pravnu vlast na stvari, i b) ograniena stvarna prava (druga stvarna prava) koja se dalje dijele na: a) stvarna prava koja ovlauju na uporabu odnosno koritenje stvari i b) stvarna prava koja ovlauju na osiguranje i namirenje iz neke odreene stvari. I u RH postoji glavna podjela na pravo vlasnitva i na ograniena stvarna prava, koja se dalje dijele na: a) ona kojima je bitni sadraj ovlast upotrebljavati ili koristiti stvar (slunosti, pr. graenja, pr. iz stvarnog tereta) b) ona koja ovlauje na osiguranje trabina i namirenje iz vrijednosti odreene stvari zalono pravo. 2/ Ogranienja sadraja stvarnih prava Zakon odreuje vrste stvarnih prava, te svojim normama propisuje bitan sadraj svake pojedine vrste stvarnih prava te stjecanje, prestanak i zatitu pojedinanih stvarnih prava tih vrsta. To ini striktnim normama kojima propisuje bitni sadraj stvarnih prava, ali glede nebitnoga ostavlja i neku mogunost da se podrobnije odredi sadraj svakog pojedinog stvarnog prava. 3/ Nedjeljivost sadraja stvarnih prava Svako stvarno pravo je nedjeljivo jedinstvo. Nedjeljivost sadraja stvarnih prava ne znai da ta prava ne mogu biti djeljiva. Neka to jesu (npr. pr. vlasnitva i pr. graenja), a druga nisu (npr. pr. slunosti, zalono pravo). No kada se djeljivo stvarno pravo dijeli, ono se nikada ne dijeli po sadraju ve po obujmu.

C Naelo odreenosti
Svako pojedinano subjektivno stvarno pravo moe postojati jedino: a) glede tono odreenog pojedinanog objekta, i b) s tono odreenim sadrajem. 1/ Odreenost predmeta stvarnog prava Predmet (objekt) stvarnog prava je uvijek neka individualno odreena pojedinana, samostalna stvar. A kada zakon to doputa, neki drugi individualno odreeni entitet izjednaen sa stvari (pojedinano subjektivno pravo izjednaeno sa stvari). Stvar mora biti samostalna i izdvojena iz roda kojem pripada, treba biti individualizirana, pojedinana (species.) 2/ Odreenost sadraja stvarnog prava Svako pojedino stvarno pravo koje postoji u pogledu neke stvari pripada nekoj od zakonom predvienih vrsta stvarnih prava, pa ima onaj sadraj koji je zakonom odreen za stvarna prava te vrste.

D Naelo publiciteta
Stvarna prava su apsolutna, pa je prijeko potrebno da svima bude publicirano da u pogledu odreene stvari postoji neije stvarno pravo, to omoguuje da se potuju ta tua prava. Postojanje stvarnih prava na pokretninama redovito objavljuje posjed svojom vanjskom vidljivou. Zbog toga je stjecanje stvarnih prava na pokretninama ureeno tako da je jedna od pretpostavaka za to stjecanje posjeda dotine pokretnine. Takav publicitet esto nije dovoljan, te se stoga za pojedine vrste pokretnina vode neki javni upisnici (npr. upisnik brodova, zrakoplova). Stvarna prava na takvim pokretninama stjeu se upisom u odgovarajui javni upisnik. Osnivaju se neki javni upisnici koji se vode kao elektronski zapisi u bazama podataka, kao npr. Upisnik sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina, pa se uz upise u te upisnike nekih stvarnih prava na pokretninama i nekim netjelesnim entitetima, veu graanskopravni uinci. Postojanje stvarnih prava na nekretninama objavljuje se putem njihova upisa u zemljinu knjigu. Uknjiba (tj. predbiljeba) stvarnog prava u zemljinoj knjizi jedna od pretpostavka za stjecanje stvarnih prava na nekretninama. Zatita povjerenja je nuni komplement djelovanja naela publiciteta. Zatita povjerenja djeluje kao iznimka od pravila da ovlatenik stvarnog prava koje je drugi povrijedio ima pravo na zatitu svojeg povrijeenog prava. Mogue su situacije da neka osoba faktino ima glede neke stvari vlast kakva joj pravno ne pripada, ali da se to ne moe njoj pripisati u krivnju (npr. osoba kupi stvar od posjednika koji se lano predstavio kao vlasnik te stvari). Tada dolazi do sukoba izmeu dva suprotna naela - vindikacijskog po kojemu onaj tko je pravni ovlatenik bi trebao moi zatititi svoje pravo & naela zatite naela povjerenja u prometu, (tj. zatite stjecanja u dobroj vjeri) po kojem bi onaj koji je u pravnom prometu postupao s povjerenjem u ono to je bilo publicirano trebao uivati zatitu. Jedno naelo mora usuknuti pred drugim.

Ne titi se svaije povjerenje u prometu prua se zatita samo onoj osobi koja je postupala u dobroj vjeri tj. poteno. Poteno je postupala osoba koja nije znala da je pravno stanje drukije nego to je izgledalo prema posjedu ili prema upisima u zemljinu knjigu, a i to jedino ako se to njezino neznanje ne moe pripisati njezinoj nedovoljnoj paljivosti. Strogost ovog kriterija ublaena je predmnjevom da je svaka osoba potena, a tko tvrdi suprotno mora to i dokazati.

III PRAVNI IZVORI STVARNOG PRAVA

Zakon je glavni izvor prava drava kontinentalne Europe. U pravnim ureenjima kontinentalne Europe jaa i uloga sudske prakse kao izvora prava, a u anglosaksonskim pravnim ureenjima raste broj i vanost zakona (statute law). Kao rezultat suvremenog razvoja meunarodnih odnosa, sve ee su izvor prava i odredbe meunarodnih ugovora.

A Ustav RH
Ustav RH (1990,'97,'00) sadri vane odredbe o vlasnitvu. Nepovredivost vlasnitva je proglaena kao jedna od najviih vrednota ustavnog poretka pa je zajameno i privatno vlasnitvo kao jedno od temeljnih prava ovjeka i graanina (iz skupine gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava), ali s time da je to vlasnitvo socijalno vezano i stoga podvrgnuto ogranienjima pa i mogunosti oduzimanja u opem odnosno javnom interesu. Ovo ustavno jamstvo vlasnitva predstavlja ustavni temelj cijelog hrvatskog stvarnopravnog ureenja.

B Meunarodni ugovori
Meunarodni ugovor ija ugovorna strana je RH, poto bude sklopljen, potvren i objavljen na nain na koji se objavljuju zakoni postaje dijelom pravnog poretka RH. Njegove norme su tada jae od zakonskih. Prvi protokol uz EKLJP daje tzv. jamstvo vlasnitva, tj. jamstvo svih imovinskih graanskih prava, ukljuujui i sva stvarna prava, a po praksi ESLJP ovo jamstvo se odnosi i na prava jo nekih vrsta koja prema naoj uobiajenoj sistematici prelaze okvire imovinskih prava.

C Zakoni
Glavni izvor normi naeg opeg stvarnopravnog ureenja je Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (na snazi od 1.1.1997.) koji se sastoji od slijedeih dijelova: 1/ Ope odredbe o stvarima i stvarnim pravima 6/ Pravo graenja 2/ Posjed 7/ Zalono pravo 3/ Pravo vlasnitva 8/ Stvarna prava stranih osoba 4/ Slunosti 9/ Prijelazne i zavrne odredbe 5/ Stvarni tereti Znaajni su jo i Zakon o zemljinim knjigama (na snazi od 1.1.1997.), Ovrni zakon (1996.). Uz ope, postoje i posebna pravna ureenja za odreene vrste stvari, na temelju posebnih zakona, koji sadre posebne stvarnopravne norme ili neke druge norme koje utjeu na stvarnopravni status odreenih objekata; npr. Pomorski zakonik (2004.), Zakon o rudarstvu (1994.), Zakon o poljoprivrednom zemljitu (2001.), Zakon o umama (2005.), itd.

D Podzakonski propisi
Stvarnopravni odnosi se mogu ureivati i podzakonskim propisima, donesenima na temelju Ustava RH, tj. na temelju zakona utemeljenog na Ustavu RH. Neki podzakonski propisi imaju snagu zakona - rije je o uredbama sa zakonskom snagom predsjednika Republike i Vlade. One mogu biti izvori stvarnog prava. Sabor je esto temeljem zakonodavne delegacije ovlaivao Vladu na donoenje uredbi sa zakonskom snagom, a neke su se odnosile i na neke stvarnopravne odnose kojima su postavljene zabrane raspolaganja nekretninama, odnosno odreeno je preuzimanje neke imovine.

E Dopunski izvori U sluaju pravnih praznina posee se za dopunskim pravnim izvorima. 1. Pravna pravila biveg prava
Nakon dravnog osamostaljenja RH u na pravni poredak preuzeti su mnogi bivi savezni zakoni, a za prevladavanje starih praznina preuzeta je i mogunost primjene pravnih pravila biveg prava, odnosno onoga koje je bilo na snazi 06.04.1941. kao dopunskog izvora prava. Radi toga donesen je Zakon o nainu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.04.1941. godine koji je postavio posebne pretpostavke za primjenu pravnih pravila biveg prava. Nakon donoenja ZV i ZZK ne bi smjela ostati niti jedna pravna praznina, za ije bi popunjavanje trebala primjena pr. pravila iz propisa donesenih prije 6.4.1941.g. Postupanje u izvanparninom postupku se glede

onoga to nije ureeno novim propisima ravna prema pravilima biveg Zakona o sudskom vanparninom postupku iz 1934. god.

2. Obiajno pravo
U naem suvremenom stvarnopravnom poretku obiajno pravo ne igra ulogu znaajnijeg izvora prava pa se tako kod nas kao izvor prava mogu pojaviti samo oni obiaji na iju primjenu zakon upuuje, a zakoni koji reguliraju stvarnopravne odnose to rijetko ine (npr. Zakon o vlasnitvu kod plodova ivotinja odreuje da onaj ija je ivotinja oplodila tuu ivotinju nema pravo na plod, ni na nagradu, osim ako je to drugo odreeno ili uobiajeno).

3. Sudska praksa
Rjeavajui konkretne sluajeve sud zauzima odreene stavove i prema njima donosi odluke. Isti sud e redovito postupati po shvaanju koje je ve prije bio stvorio. Ulogu svojevrsnog izvora prava igra sudska praksa kroz svoju: a/ djelatnost tumaenja i primjene zakonskih normi, i b/ kroz djelovanje mehanizma za osiguranje jedinstvene primjene zakona. Djelatnost sudova se ne iscrpljuje u interpretiranju zakonskih normi jer sudovi djeluju i kreativno u sluaju postojanja pravnih praznina, pa unutar onoga to je jezino i logiki mogue, a u skladu sa svrhom zakona, odabire tumaenje zakona koje najbolje zadovoljava zahtjeve pravednosti. Da bi se postigla jednakost svih pred zakonom tj. sudovima, uspostavljeni su mehanizmi za ujednaavanje sudske prakse. Ujednaavanju sudske prakse slue: a) pravna shvaanja prihvaena na sjednicama sudskih odjela sudova drugog stupnja, b) pravna shvaanja odjela VSRH o jedinstvenoj primjeni zakona, donesena povodom Zahtjeva za jedinstvenu primjenu zakona, c) stajalita utvrena na Opoj sjednici VSRH uz sudjelovanje predstavnika drugih sudova, d) djelovanje ostalih sredstava za ujednaavanje sudske prakse, a osobito sudskih odjela za praenje i prouavanje sudske prakse. Pravna shvaanja sudova moraju se kretati u okviru Ustava, meunarodnih ugovora i zakona, a ne predstavljaju samostalan izvor prava.

4. Pravna znanost
Danas pravna znanost nije ni neposredni, ni dopunski izvor prava i moe djelovati samo posredno, posredstvom drugih pravnih izvora.

IV RAZGRANIENJA DOMAEG OD STRANOG MJERODAVNOG PRAVA

Odgovore na pitanja o tomu ije je pravo mjerodavno za statusne, obiteljske, imovinske i sve druge materijalnopravne odnose s meunarodnim elementom s obzirom na pr. subjekte, objekte ili mjesto, daju pravila mpp o sukobu zakona kolizijska pravila. Glavni izvor opih kolizijskih pravila je u naem pravnom poretku Zakon o preuzimanju Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (ZPZRSZ). Temeljno kolizijsko pravilo za stvarnopravne odnose je da njih ureuje pravo one drave gdje se nalazi predmet tog odnosa (lex rei sitae). To znai da je hrvatsko stvarno pravo mjerodavno za pravne odnose iji se predmet nalazi na podruju RH. Ovo je ope pravilo za stvarnopravne odnose bez obzira odnosi li se na nekretnine ili pokretnine, odnosno entitet1 izjednaen s nekretninama ili pokretninama. Ovo pravilo se ne primjenjuje glede prijevoznih sredstava jer ovdje vrijede posebna pravila pa je mjerodavno pravo pravo one drave iju dravnu pripadnost imaju ta prijevozna sredstva. Za stvari u prijevozu mjerodavno je pravo koje vrijedi na njihovom odreditu. Ako kolizijska pravila upuuju na neko drugo stvarno pravo, ono se nee primijeniti: a) ako bi primjena tog stranog prava bila suprotna naem pravnom poretku, b) ako strane kolizijske norme upuuju natrag na hrvatsko pravo (renvoi)

B Nadlenost
Nadlenost sudova u sluajevima s meunarodnim elementom regulira ZPZRSZ ako posebnim zakonom ili meunarodnim ugovorom nadlenost nije ureena drugaije.

Kada je neko subjektivno pravo izjednaeno s pokretninom, ono se, u naelu, nalazi tamo gdje se nalazi subjekt (nositelj) tog prava trabina se nalazi tamo gdje je njezin vjerovnik itd. Ako je pravo inkorporirano u stvari (u vrij. papiru), ono se nalazi tamo gdje je taj vrijedn. papir. A kada je pravo pertinencija neke stvari, ono se nalazi tamo gdje je glavna stvar.

Ako je nadlean na sud to jo uvijek ne znai da zainteresirane osobe ne bi smjele zatraiti sudsku zatitu od stranog suda pa ishoditi priznavanje i izvrenje te strane sudske odluke. Posebno su ureeni sluajevi kada je nadlenost naeg suda iskljuiva. U sporovima o stvarnopravnim odnosima (parnicama) hrvatski sud je iskljuivo nadlean za sporove o pravu vlasnitva na nekretninama, sporove o ogranienim stvarnima pravima na nekretninama kao i za sporove o smetanju posjeda na nekretninama ako sporna nekretnina lei na podruju RH. Hrvatski sud je nadlean, no ne iskljuivo za takve sporove o pokretninama ili pravima koja su izjednaena s nekretninama: 1/ ako tuenik na podruju RH ima prebivalite (eventualno boravite), odnosno za pravne osobe sjedite, 2/ ako su stranke valjano ugovorile nadlenost hrvatskog suda ili je tuenik barem preutno pristao na nju 3/ spor se vodi oko zrakoplova ili broda upisanog u upisnik koji se vodi na podruju RH 4/ spor je o imovinskim odnosima branih drugova ija se imovina nalazi u RH, 5/ ako je spor o smetanju posjeda koji je poinjen na podruju RH Za provoenje izvanparninog postupka i odluivanje u njemu o stvarnopravnim zahtjevima nadlean je hrvatski sud ako osoba prema kojoj je podnesen zahtjev (protustranka) ima na podruju RH prebivalite, tj. za pravne osobe sjedite. Hrvatski sud je nadlean i kada jedina stranka u izvanparninom postupku ima prebivalite/sjedite u RH. Sud koji vodi postupak uvijek e primjenjivati domae postupovne i kolizijske norme, a kada mora primjenjivati strane materijalnopravne norme ne vrijedi iura novit curia i mora saznati sadraj mjerodavnog stranog prava preko Ministarstva pravosua, a stranke mogu dokazivati sadraj stranog prava javnom ispravom.

II. STVARNOPRAVNI ODNOS I. GRAA STVARNOPRAVNOG ODNOSA

Elementi stvarnopravnog odnosa su: 1. osobe 2. predmet tog odnosa 3. subjektivno stvarno pravo Sredinja toka svakog stvarnopravnog odnosa je njegov predmet stvar. Stvarnopravni odnos nastaje kada osoba (jedna ili vie njih) stekne subjektivno stvarno pravo na/glede neke stvari. U svakom stvarnopravnom odnosu sudjeluje na jednoj strani ona osoba koja je nositelj (ovlatenik) nekog subjektivnog stvarnog prava glede odreene stvari koja je predmet tog odnosa, - a na drugoj strani sve ostale osobe. Vlasnik stvari se glede svoje stvari nalazi u stvarnopravnom odnosu u kojem je na jednoj strani on (vlasnik, suvl., zajedn. vl.), a s druge strane su sve ostale osobe. Pritom je vlasnik u aktualnim stvarnopravnim odnosima samo s osobama koje imaju neka svoja ograniena stvarna prava na njegovoj stvari (zbog kojih je on neto duan trpjeti tj. proputati glede svoje stvari). Vlasnik je u stvarnopravnim odnosima i sa svim ostalim osobama ali tek kad bi koja od tih osoba prekrila svoju dunost da ne zadire u tue tj. vlasnikovo taj virtualni odnos s njom postaje aktualan. Nositelj svakog ogranienog stvarnog prava na nekoj stvari nalazi se u stvarnopravnom odnosu: - s njezinim vlasnikom (sasvim je aktualan) - s nositeljima drugih stvarnih prava na istoj stvari (ovisi o sadraju tih stvarnih prava) - i sa svim treim osobama (virtualan aktualan)

II. NOSITELJ STVARNOG PRAVA

Nositelj nekog stvarnog prava je osoba (pravni subjekt) koja je stekla to stvarno pravo na/glede nekog predmeta i ono joj nije prestalo. Kao nositelji stvarnih prava dolaze u obzir i naravne i pravne osobe, koje su za to sposobne. Razlikujemo nekoliko razina pravne sposobnosti: 1. sposobnost uope biti nositeljem ikakvih graanskih (privatnih) subjektivnih prava (znai postoji li uope pr. subjekt u graanskopravnom smislu?) 2. sposobnost biti nositeljem odreene vrste tih prava (npr. pr. vlasnitva) 3. sposobnost biti nositeljem takvog subjektivnog prava na objektu odreene vrste (moe li potencijalni nositelj pr. vl. imati to pravo na zemlj. unutar grada)

Iz postulata da su svi graani, pojedinci slobodni i ravnopravni proizlazi naelo jednake i pune pravne sposobnosti svih subjekata graanskog prava, i fizikih i pravnih osoba. To znai da svaka fizika i pravna osoba, moe biti nositelj svih vrsta graanskih prava, na bilo kojem od za to sposobnih objekata. Jednaka pravna spos. svih pravnih subjekata postulat je suvremenih pravnih poredaka, ali ima i iznimki, npr. da stranci mogu imati ista stvarna prava kao i domai subjekti jedino uz pretpostavku uzajamnosti. Ustav RH izriito proklamira naelo da svaka fizika i pravna osoba moe biti nositeljem pr. vlasnitva i svih vrsta ogranienih stvarnih prava, a da jedino zakon moe odrediti iznimke od tog naela. Strane fizike i pravne osobe su u naelu izjednaene s domaima ali s odreenom rezervom po URH strana osoba moe stjecati pr. vlasnitva uz uvjete odreene zakonom tj. njihova pravna sposobnost bi glede stvarnih prava ograniena zakonom tj. meunarodnim ugovorom. ZV je postavio ogranienja u pogledu pr. vlasnitva stranih osoba na nekretninama koje lee na podruju RH. Odredbe ZV ne ograniavaju spoobnost stranaca da budu vlasnici pokretnina, bilo gdje se one nalazile, kao niti da budu nositelji drugih stvarnih prava, bilo na pokretninama, bilo na nekretninama. URH usvaja naelo jednakosti pravnih subjekata. Oni pravni subjekti u koje su se nekadanji drutvenovlasniki subjekti pretvorili, postali su na temelju zakona sveopi pr. sljednici onih drutvenovlasnikih subjekata ijom su pretvorbom nastali.

Vie nositelja istog stvarnog prava

Isto stvarno pravo moe pripadati dvojici ili vie nositelja (ovlatenika). Naelno im pravo moe pripadati tako da je ono: 1. njihovo nepodijeljeno, zajedniko pravo 2. da je to pravo podijeljeno na dijelove raunski odreene u razmjeru prema cijelom pravu (alikvotne dijelove), pa da svakom nositelju pripada po neki takav dio podijeljenog prava tako podijeljeno moe biti jedino stvarno pravo koje je djeljivo. Mogue je i da neki alikvotni dio podijeljenog prava pripada nekim osobama zajedniki, jer postoji pravni temelj za to (npr. suprunici steknu radom za trajanja braka u zajedniko vl. 1/3 neke nekretnine) 3. da stvarno pravo bude nekim rokom ili uvjetom ogranieno tako da taj rok ili uvjet djeluje prema svakome (erga omnes), pa da tako ogranieno pravo bude preneseno nekoj osobi. Tada e jednoj osobi pripadati to pravo ogranieno zavrnim rokom ili raskidnim uvjetom, a drugoj ogranieno poetnim rokom ili odgodnim uvjetom.

III. PREDMET STVARNIH PRAVA

A. Potencijalni predmeti stvarnih prava
Da bi moglo postojati iije subjektivno stvarno pravo, nuno je da postoji njegov objekt. Nema bezobjektnih stvarnih prava. Objekti stvarnih prava su stvari. Nakon to je na/glede odreene stvari nastalo za nekog subjekta stvarno pravo, o daljnjoj sudbini te stvari ovisit e i daljnja sudbina tog prava. Stvarno pravo e slijediti svoj objekt u prostoru i vremenu naelo slijeenja. Pojavilo se bilo uenje da postoji specifini pravni pojam stvari koji se razlikuje od naravnoga. Ve je rimsko pravo bilo proirilo opseg pojma stvari tako da su se stvarima u pravnom prometu smatrali, tjelesne stvari (res corporales) i tzv. netjelesne stvari (ras incorporales) u koje su se ubrajale subjektivna prava (obvezna prava, nasljedno pravo i pravo slunosti). Usvojivi to uenje, neki su stariji pr. poreci europskih drava baratali s tako irokim pojmom stvari da je taj obuhvaao i tjelesne, ali i tzv. netjelesne stvari. Odatle su izveli pravilo da na samim stvarima mogu postojati stvarna prava, ako su one po svojim svojstvima sposobne da na njima postoji odgovarajua privatna pravna vlast (tj. predmet stvarnog prava: tjelesne stvari, subjektivna prava, i tzv. skupne stvari). Drugaiji svjetonazor koji je od kraja 19. i po. 20. st. postao dominantan, potaknuo je graanskopravnu znanost na to da preispita svoju dotadanju definiciju pojma stvari. Teilo se punom izjednaenju pravnog s naravnim, fizikim pojmom stvari, to je bio kraj uenju o tjelesnim i bestjelesnim stvarima. Postavljena je doktrina tjelesnosti stvari, prema kojoj su zaista stvari samo dijelovi materijalnog svijeta tjelesne stvari. Striktna primjena te doktrine je traila puno izjednaenje stvarnopravnog pojma stvari s naravnim, to bi znailo da stvarnopravni odnosi ne bi mogli postojati na iemu to nije dio materijalnog svijeta (nije tjelesna stvar), npr. Njem., vic. Nae suvremeno stvarno pravo ne barata s pravnim pojmom stvari koji bi bio drugaiji od naravnoga (prirodnoznanstvenoga), ali odustaje od izjednaavanja predmeta stvarnopravnih odnosa sa stvarima. Stvari su najei predmet stvarnopravnih odnosa, ali ne i jedini. ZV navodi: 1. stvari, koje u skladu s doktrinom tjelesnosti definira kao tjelesne dijelove prirode 2. sve drugo to je zakonom u pravnom pogledu izjednaenu sa stvarima Nema netjelesnih stvari, ali se neki netjelesni entiteti tretiraju kao da su stvari. Ali taj krug objekata je suen ZV odreuje pretpostavke koje trebaju zadovoljavati stvari da bi bile sposobne biti predmetom stvarnih prava.

Stvarnopravni odnos je odnos osoba u pogledu nekog pravnim poretkom priznatog objekta, a taj moe biti neka stvar, ali i neki drugi entitet koji je zakonom u pravnom pogledu izjednaen sa stvari.

Sposobnost bit predmetom stvarnih prava prometnost

Da bi neki od potencijalnih predmeta stvarnih prava mogao biti predmetom subjektivnog stvarnog prava, on treba biti za to sposoban tj. treba imati svojstvo prometnosti. Naelo je da su predmetom (objektom) stvarih prava sposobne biti sve stvari osim onih kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe prijee da pripadaju pojedincu. to vrijedi za sposobnost stvari na odgovarajui nain vrijedi i u pogledu pravnih entiteta koji su zakonom pravno izjednaeni sa stvarima. 1) Naravni kriterij sposobnosti Predmetom stvarnih prava moe biti svaka stvar, ali ne i takva koja nije za to sposobna, jer po svojim naravnim osobinama nije prikladna za to. Stvar nije prikladna za predmet stvarnih prava, ako ne zadovoljava slijedee zahtjeve: 1/ da je pojedinano odreena 2/ da je prikladna za sluenje ljudima 3/ da je razliita od ljudi ovjek u suvremenim pravnim sustavima nije prikladan za objekt stvarnih prava, bez obzira na to to moe sluiti ljudima. Odvojeni dijelovi ljudskog tijela su stvari razliite od ljudi, pa bi u pogledu njih mogla postojati stvarna prava, ako nisu stavljeni izvan prometa, ali bi izvravanje tih stvarnih prava bilo mogue samo ukoliko se ne bi kosilo sa neijim osobnim (neimovinskim) pravima. Stvar je prikladna za predmet stvarnih prava, samo ako moe na neki nain sluiti ljudima; stvari koje su za ljude beskorisne nisu sposobne biti objekti stvarnih prava. Stvar je prikladna za predmet stvarnih prava, samo ako moe na neki nain sluiti ljudima; stvari koje su za ljude beskorisne nisu sposobne biti objekti stvarnih prava. Da bi neka stvar bila prikladna za objekt bilo kojeg subjektivnog stvarnog prava, ona mora biti tjelesni dio prirode, koji ima zasebnu egzistenciju i koji je odreen pojedinano. Pojedinano postojanje je nuno, jer to zahtjeva naelo odreenosti (specijalnosti). Stvar postoji dok zadrava svoj identitet. Stvar je propala kada je fiziki ili pravno prestala postojati. Pojedinanost, potrebnu da bi mogla biti zasebnim predmetom stvarnih prava ima ona stvar koja je jednaka jedino sebi samoj, koja se po svojim svojstvima (izgledu, imenu ili dr.) ili nekim okolnostima koje su izvan nje (npr. mjestom gdje se nalazi i sl.) razlikuje od svih ostalih stvari barem onoliko koliko je najnunije da bi ju se u obinom ivotu (i u prometu) smatralo zasebnim entitetom. To ne znai da objekt stvanih prava ne bi mogla biti stvar koja pripada nekom rodu stvari, nego znai da ta stvar mora biti individualizirana toliko da se razlikuje od ostalih stvari istog roda, npr. nitko ne moe imati zalono pravo na nekoj koliini nafte, ali ga moe imati na svoj nafti koja je ukrcana na odreeni tanker. Prestane li pojedinano postojati stvar koja je predmet neijeg stvarnog prava, neizbjeno prestaje postojati i to stvarno pravo: - ako stvar prestane (potpuno) postojati; - ako stvar izgubi dotadanju samostalnost (postane neodvojivim dijelom neke druge stvari, ili bude nepovratno preraena u neku drugu stvar) 2) Pravni kriterij sposobnosti Stvar da bi bila sposobna za predmet stvarnih prava, mora zadovoljavati i pravni kriterij ona stvar koja na temelju zakona nije sposobna pripadati pojedincima, nesposobna je biti objektom prava vlasnitva i ogranienih stvarnih prava, bez obzira na to to moda zadovoljava naravni kriterij za to. Sposobnost stvari je naelo, ali pravni poredak moe zakonskim normama pojedinim vrstama stvari i pojedinim stvarima oduzeti sposobnost da pripadaju pojedincima bez obzira na to to bi te stvari po svojim naravnim osobinama bile za to prikladne. Takoer zakonska norma moe ograniiti tu njihovu sposobnost, npr. da ne mogu biti objektom nekih stvarnih prava i sl. Pravni poredak moe i ponovno uspostaviti tj. promijeniti ranije oduzetu ili ogranienu sposobnost stvari da bude objektom stvarnih prava. Hoe li tj. koliko e oduzeti nekoj vrsti stvari sposobnost da pripadaju piojedincima, ovisit e o pravno-politikim razlozima kojima se rukovodi.

B Predmet stvarnog prava i njegove pripadnosti 1. Uope 1/ Stvar

Predmet pojedinog stvarnog prava je pojedinana stvar, a ta moe biti:

1/ pokretnina 2/ nekretnina 3/ entitet koji nije stvar, ali ga je zakon pravno izjednaio sa stvarima (bilo pokr., bilo nekr.) to vrijedi za stvari kao predmete stvarnih prava analogno se primjenjuje na entitete koje je zakon pravno izjednaio sa stvarima. U sumnji je li neto pokretnina ili nekretnina smatra se da je pokretnina! Predmet stvarnog prava je: 1/ pojedinano odreena stvar, ukljuujui sve 2/ pripadnosti te stvari su njezini: a/ dijelovi b/ neodvojeni plodovi c/ prirast d/ pripatci

2/ Pripadnost stvari
Tko ima stvarno pravo na nekoj stvari, ima ga time i na svim njezinim pripadnostima; nema ga jedino na onima za koje je zakonom tako odreeno! 1/ Dijelovi stvari Cijela stvar ima isti pravni status stvarna prava na nekoj stvari, ujedno postoje i na svim njezinim dijelovima to je naelo, ukoliko zakon nije odredio to drugo. Samim time to se od stvari odvojio neki njezin dio, nisu glede tog dijela prestala ona stvarna prava koja su u trenutku odvajanja postojala glede cijele stvari. Spomenuto naelo striktno djeluje samo glede bitnih (neodvojivih) dijelova stvari, dok glede odvojivih ima djelovanje dispozitivne norme. S fizikalnog stajalita svaka je stvar sastavljena od dijelova. Meutim, neki su dijelovi odvojivi (nebitni), dok su drugi bitni (neodvojivi) tj. postavlja se pitanje moe li se taj dio odvojiti od stvari a da se time ne uniti ni njega niti stvar iji je on sastavni dio. 1/ Bitni (neodvojivi) dio stvari ne moe biti samostalnim predmetom stvarnih prava, pa na takvom dijelu ne moe postojati nikakvo stvarno pravo razliito od prava na cijaloj stvari (osim ako bi zakon odredio) 2/ Na nebitnom (odvojivom) dijelu stvari u pravilu takoer postoje ista prava kao i na cijeloj stvari, ali na takvom dijelu moe postojati i neko pravo tree osobe, razliito od prava na cijeloj stvari ako je utemeljeno na posebnom pravnom temelju2. Praesumptio iuris je da su svi dijelovi stvari predmet istih stvarnih prava koja postoje glede cijele stvari. Pravila za zatitu povjerenja u pravnom prometu: Ako pravo vlasnitva stvari ili neko drugo stvarno pravo na njoj stekne poteni stjecatelj (u trenutku svojeg stjecanja nije znao niti je morao znati da na odvojivom dijelu te stvari postoji neije pravo razliito od prava na cijeloj stvari), to e pravo na odvojivom dijelu stvari prestati samim time to je poteni stjecatelj stekao u svoje vlasnitvo tj. time to je na njoj stekao neko drugo stvarno pravo. Odvoji li se od stvari neki njezin dio, pa postane zasebna stvar, on je time dobio vlastitu pravnu sudbinu, ali njezino polazite je pravni status u trenutku odvajanja dijela. Naelo je da samim odvajanjem dijela stvari ne prestaju dosadanja prava, ako nije drukije odreeno (od strane subjekta, zakonske norme). 2/ Neodvojeni dijelovi plodovi Neodvojeni plod je dio matine stvari. Glede njega vrijedi sve ono to i za ostale dijelove stvari. Onaj tko ima pravo vlasnitva ili koje drugo stvarno pravo na plodonosnoj stvari, ima ga ujedno i na svakom njezinom jo neodvojenom plodu. Odvajanjem od matine stvari nastaje plod kao samostalna pokretna stvar. 3/ Prirast (accessio) Prirast neke stvari je ono to joj je izvana pridolo i razmjerno se trajno s njom tako sjedinilo da je postalo dijelom te stvari tzv. vanjski prirast. Ona subjektivna prava koja su u asu prirastanja postojala glede glavne stvari ire se i na njezin prirast, dok ona koja su postojala na prirastu prestaju. Prirast stvari dijeli njezinu pravnu sudbinu. Tzv. unutranji prirast je ono to se od stvari odvojilo njezini plodovi nakon odvajanja, kao i njezini dijelovi nakon to su se od nje odvojili. Spajanje je razmjerno trajno samo ako rastavljanje nije mogue: 1/ faktino (ono to je priraslo, postalo je bitnim dijelom glavne stvari) 2/ gospodarski (rastavljanje bi iziskivalo nerazmjerno velike trokove)
2

Npr. neka brodica je u vlasnitvu jedne osobe, a njezin je izvanbrodski motor u vlasnitvu druge, koja ga je posudila vlasniku brodice

3/ pravno (nedoputeno je) Sjedinjenje prirasta sa drugom stvari moe biti takvo da je od njih: 1. nastala nova stvar, i 2. da je jedna stvar postala prirast druge, glavne stvari U sluaju sjedinjenja pokretnine i nekretnine uvijek je nekretnina glavna stvar, pa pokretnina moe biti prirast samo te nekretnine. Iznimka, npr. kada je na tuem zemljitu gradio graditelj koji nije znao niti je morao znati da gradi na tuem, ali je vlasnik zemljita to znao i nije reagirao. Sjedine li se dvije pokretnine tako da od njih nije nastala nova stvar, glavna je ona od tih stvari koja prema shvaanju u ivotu i pravnom prometu odreuje bit stvari koja postoji nakon sjedinjenja, dok je ona druga njezin prirast. To to se samo privremeno povezalo s neijom stvari, ali je od nje odvojivo, nije postalo prirast te tue stvari, koji bi pravno pripadao njezinom vlasniku. Ipak, privremeno povezivanje izaziva neke pravne uinke: - ovlatenici stvarnih prava na onome to se privremeno povezalo s drugom stvari mogu zahtijevati odvajanje jedne stvari od druge, a ako su ispunjene pretpostavke koje za to postavljaju obveznopravne norme ovlateni su zahtijevati i naknadu - ono to se privremeno povezalo s nekom drugom stvari je ipak postalo dijelom te stvari (do odvajanja), makar njezinim odvojivim dijelom - poela je djelovati zakonska predmnjeva koja postoji u pogledu svih odvojivih dijelova stvari. Za njih se predmnijeva da su i oni predmet stvarnih prava koja postoje glede cijele stvari iji su oni dijelovi, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati. Odvoji li se od stvari njezin prirast koji je bio razmjerno trajan, to ima posljedice kakve i inae izaziva odvajanje bitnog dijela stvari. No, ako je povezivanje dviju stvari bilo samo privremeno tada je i tako svaka od privremeno povezanih stvari zadrala svoj dotadanji stvarnopravni status. 4/ Pripatci (pertinencije) Pripadak neke stvari je neka druga stvar, fiziki samostalna, koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno slui svrsi neke druge stvari kao glavne (res principales), ako i dok stoji u takvom prostornom odnosu s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni. Pripadak nije fiziki dio glavne stvari, nego je s njome povezan trajnom namjenom koju mu je vlasnik dao. Zbog te veze, pripadak ima pravni status kao da je odvojivi dio glavne stvari. Pripadak u naelu dijeli pravnu sudbinu glavne stvari accessorium sequitur principale Da bi vlasnikova stvar postala pripadak neke druge stvari ona: 1/ treba biti prikladna da slui svrsi te druge stvari 2/ treba biti u takvom prostornu odnosu s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni 3/ treba prema shvaanju u ivotu (i u prometu) moi biti pripatkom te stvari kao glavne 4/ da je vlasnik svojom voljom namijenio svoju stvar tome da razmjerno trajno slui svrsi odreene druge stvari kao glavne, dakle da trajno omoguuje ili barem pomae postizanju svrhe glavne stvari (poslovno nesposobni vlasnik ne moe svoju stvar uiniti pertinencijom druge stvari) Vlasnik moe tu svoju volju oitovati u bilo kojem obliku. Stvar prestaje biti pripatkom glavne stvari, ako trajno prestane sluiti svrsi glavne stvari, a i ako trajno prestane biti u takvom prostornom odnosu s glavnom stvari koji odgovara njegovoj namjeni kao pripatka. Za neke stvari koje se nalaze u odgovarajuem prostornom odnosu, na temelju zakona se predmnijeva (praesumptio iuris) da su namijenjene da trajno slue nekoj drugoj stvari kao glavnoj, npr. da su pripadak poslovne zgrade strojevi i slini ureaji namijenjeni istoj svrsi kao i ona. Da bi se u zemljinoj knjizi upisom hipoteke na nekretnini steklo zalono pravo i na pokretnini koja ima znaenje pripatka te nekretnine, pokretnina u zemljinoj knjizi mora biti odreena i upisana kao pripadak nekretnine.

2. Pokretnina (res mobilis)

Pokretnina je pojedinano odreena stvar koju se moe premjetati s jednog mjesta na drugo a da joj se ne povrijedi bit (supstanca). Bitno obiljeje pokretnine je njezina premjestivost.

3. Nekretnina (res immobilis) a) Pojedinano odreena nekretnina

Nekretnina je stvar koju se ne moe premjetati s jednog mjesta na drugo bez povrede njezine biti (supstance). Pojedina nekretnina se sastoji od: 1/ pojedinano odreene zemljine estice tj. odreene estice zemljine kore, tla, terena, i

10

2/ svih pripadnosti te zemljine estice tj. svega to je s tom esticom zemljita trajno spojeno na i ispod njegove povrine, ako zakonom nije to drugo odreeno. Zemljina estica je bitni dio svake nekretnine kao predmeta stvarnih prava, ali za to mora biti pojedinano odreena tako da se razlikuje od svog ostalog zemljita. Tome slui geometrijska metoda metoda mjerenja zemlje, kojom se odreuje oblik, povrina i poloaj pojedine zemljine estice u prostoru. Geometrijskim dijeljenjem povrine zemljita (zemljine kore) na pojedine estice (zemljine estice, parcele) dobiva se pouzdan oslonac za odreivanje pojedinane nekretnine. U suvremenim pravnim porecima kontinentalne Europe je geometrijska metoda pojedinanog odreivanja zemljinih estica institucionalizirana. Uspostavljen je sustav mjerenja (izmjere) zemljita, oznaavanja estica, te voenje evidencije o tako pojedinano odreenim zemljinim esticama katastar zemljita. Geometrijski se odreuju i oznaavaju pojedinane zemljine estice katastarske estice, te ih se prikazuje u javnoj evidenciji zemljita i podataka o njima u katastarskom operatu, voenom za svaku katastarsku opinu, tj. za katastarsko podruje na moru (obalno more i epikontinentalni pojas RH i onaj dio morske obale koji je u raimu pomorskog dobra). Katastarska estica je najsitnija jedinica za pojedinano odreenje svake nekretnine. Svaka pojedina nekretnina je pojedinano odreena katastarskom esticom (ili vie njih), a sastoji se od: 1/ zemljine estice (naime zemljita koje prema geometrijskoj izmjeri odgovara jednoj ili nekoliko kat. estica), te 2/ svih pripadnosti te zemljine estice, ako zakonom nije drukije odreeno Granica do koje se protee onaj dio zemljine kore koji je pojedina nekretnina (zemljite), naziva se meom. Kada su zemljine estice kao katastarske estice upisane u zemljinu knjigu, one su predmet stvarnih prava kao zemljinoknjina tijela to je zemljina estica (kat..) upisana u zemljinu knjigu tj. vie zemljinih estica (kat..), upisanih u isti zemljinoknjini uloak (ime su pravno sjedinjene u jedno tijelo). Svako zemljinoknjino tijelo (bilo da se sastoji od jedne ili vie kat..) je jedan jedini objekt prava jedna nekretnina.

Naelo jedinstvenosti nekretnine

Suvremeni pravni poreci odreuju sastav nekretnine po naelu jedinstvenosti nekretine po kojem nekretninu ini zemljite (zem..) sa svime to je s njim trajno spojeno - superficies solo cedit. Gajeva je izreka da zemljitu obino pripada sve to se na njemu zida ili sije solo cedere solent ea, que aedificantur aut seruntur. Srednjovjekovni pravni poreci, kao ni pravni poreci socijalistikog pravnog kruga, nisu poznavali naelo jedinstvenosti nekretnine. U doba kada je na pravni poredak bio ukljuen u socijalistiki pravni krug u velikoj se mjeri napustilo pravilo o pravnom jedinstvu nekretnine. Jednom zapoeto pravno razbijanje nekretnine na njezine sastavne dijelove nije bilo vie mogue zaustaviti. Kao posebna pravna kategorija se bila iroko rasprostranila nekretnina u izvanknjinom vlasnitvu (pod ime se mislilo i na nekretnine koje su bile otuivane na temelju pravnog posla i predavane stjecatelju u posjed, a taj nije upisao svoje pravo vlasnitva u zemljine knjige). I te nekretnine u izvanknjinom vlasnitvu su bile u pravnom prometu, ali bez onih blagodati koje bi zemljinoknjini sustav inae pruao glede upisanih nekretnina.

Uspostava pravnog jedinstva nekretnine:

1/ uspostava pravnog jedinstva zemljita i zgrade 2/ uspostava pravnog jedinstva nekretnine (zem. sa zgradom) i njezinih funkcionalno samostalnih dijelova (stanova, poslovnih prostorija i sl.) ZV je odredio da zemljite i sve to je s njime trajno spojeno (zgrada i dr.) treba biti jedinstvenim objektom, a u sluaju kada to nije (kada se zgrada u privatnom vl. nalazi na zemljitu koje je drutveno) - objedinio ih je tako da je na temelju zakona vlasnik zgrade postao vlasnikom i zemljita na kojem je zgrada izgraena. Radi ponovne uspostave pravnog jedinstva nekretnine (zemljita sa zgradom) s njezinim pravno osamostaljenim dijelovima (stanovima, poslovnim prostorima i sl.), dotadanje je etano vlasnitvo raformirano po uzoru na austrijsko pravo. Etani je vlasnik dobio status suvlasnika cijele nekretnine kojemu je izvravanje suvlasnikih ovlasti koncentrirano u prvom redu na odreeni dio zgrade (stan i sl.). Takva konstrukcija osigurava pravno jedinstvo nekretnine, a omoguuje razmjerno samostalno izvravanje vlasnitva na posebnim dijelovima. Da pravnim poslovima stranaka ne bi bilo naruavano naelo jedinstvenosti nekretnine, odreeno je da od dana stupanja na snagu ZV pravni poslovi koji su suprotni naelu jedinstva nekretnine ne proizvode pravne uinke, ali je svakoj ugovornoj strani u iju je korist bio takav ugovor sklopljen dano pravo da zahtijeva pravednu izmjenu ugovora kojom bi se taj nedostatak uklonio. Postavljeno je pravilo po kojem se mogu ...odredbe propisa koji su na snazi, a razliito ureuju pripadanje zgrada tj. dijelova zgrada od pripadanja zemljita, tumaiti i primjenjivati samo u skladu s naelom jedinstvenosti nekretnine. Zakon ipak otvara vlasnicima nekretnina neke mogunosti da od pojedine svoje nekretnine pravno odvoje njezine dijelove (premda su razmjerno trajno s njom fiziki povezani), kako bi ti mogli biti u vlasnitvu drugih osoba. Iznimke treba uvijek najue tumaiti exceptiones sunt strictissimae interpretationis.

11

Od cijele nekretnine mogu biti pravno odvojene zgrade i druge graevine koje su trajno izgraene na zemljitu: 1/ na temelju stvarnog prava koje svojeg nositelja ovlauje da na tom tuem zemljitu ima u svojem vlasnitvu zgradu ili drugu graevinu, ili: a/ prava graenja, ili b/ prava stvarne slunosti koja ovlauje imati dio zgrade ili naprave na poslunoj nekretnini 2/ na temelju koncesije osnovane na zakonu, ako i dok ta ovlauje da se na tom tuem zemljitu ima u svojem vlasnitvu zgradu ili drugu graevinu (npr. u pogledu poljoprivrednog zemljita u vl. drave, pri emu bi ugovor o koncesiji sadravao odredbe o dopustivosti postavljanja gospodarskih objekata, pomonih ureaja i objekata za iskoritavanje zemljita..) Od cijele nekretnine mogu biti pravno odvojeni strojevi i slini ureaji koji su s njom fiziki spojeni (npr. industrijska postrojenja), u kojem sluaju oni pravno nee biti sastavni dijelovi vlasnikove nekretnine, nego samostalne stvari u vlasnitvu neke druge osobe. Pravni temelj za to moe biti jedino pravni posao vlasnika nekretnine, a da bi uinak pravnog odvajanja nastupio potrebno je da u zemljinim knjigama bude zabiljeeno da su odreeni strojevi koji su fiziki dio nekretnine, vlasnitvo odreene druge osobe. Pravno odvajanje e prestati brisanjem zabiljebe, ali i prije toga protekom 5 god. od upisa zabiljebe (tijek tog roka zastaje za vrijeme steajnom i ovrnog postupka).

b) Pripadnosti nekretnine:
1/ dijelovi zemljita 2/ prirast nekretnine 3/ plodovi nekretnine dok nisu odvojeni 4/ pripatci zemljita Tko ima stvarno pravo na nekretnini, ima ga time i na svim njezinim pripadnostima, ako zakonom nije drukije odreeno. Doseg stvarnih prava ne nekretnini je u naelu bezgranian, ali je mogunost njihovog izvravanja ograniena pravilom da vlasnik nekretnine nije ovlaten braniti tue zahvate poduzete na tolikoj visini ili dubini gdje on nema nikakva opravdanoga interesa da ih iskljui. 1/ Dijelovi nekretnine Zakonom je odreeno da se ne smatraju dijelovima nekretnine: 1. zgrade, niti ita drugo to je s nekretninom fiziki spojeno radi neke prolazne namjene 2. zgrade, i druge graevine koje su dodue trajno spojene sa zemljitem, ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svojeg nositelja ovlauje da na tuem zemljitu ima takvu zgradu ili drugu graevinu u svojem vlasnitvu 3. stvarna prava na zemljitu ne proteu se niti na strojeve i sline ureaje koji su s nekretninom fiziki trajno spojeni, ali se pravno ne smatraju dijelovima nekretnine ako je pristankom vlasnika te nekretnine u zemljinoj knjizi zabiljeeno da su oni vlasnitvo neke druge osobe 4. stvarna prava na zemljitu se ne proteu niti na ono to je posebnim zakonom od toga izuzeto (npr. Zakonom o rudarstvu izuzeto je ono to ini rudno blago, te je proglaeno vlasnitvom RH) Nekretnina moe imati i idealne dijelove tj. zamiljene dijelove, sadrajno jednake, kojima je veliina matematiki odreena njihovim razmjerom prema cjelini. 2/ Neodvojeni plodovi Trava, drvee, plodovi i sve uporabljive stvari koje zemlja raa na svojoj povrini, dijelovi su odnosne nekretnine, sve dok se od zemlje ne odvoje. Odvajanjem postaju plodovi samostalne stvari, koje su tzv. unutranji prirast nekretnine. 3/ Prirast to god pridoe izvana te se trajno spoji s nekom nekretninom, prirast je te nekretnine - tzv. vanjski prirast nekretnine. Pritom je svejedno na koji se to nain zbilo, djelovanjem prirodnih sila, ili djelovanjem ljudi. Onaj tko ima stvarno pravo na glavnoj stvari (nekr.), ima ga ujedno i na svemu to priraste toj stvari iznimka: onaj koji je u dobroj vjeri bio izgradio zgradu na zemljitu koje je bilo tue, a vl. zem. je bio nepoten, stjee zemljite sa zgradom u svoje vlasnitvo. 4/ Pripatci Tko ima pravo vl. ili koje drugo stvarno pravo na nekretnini, ima ga time i na onome to je njezin pripadak, ako zakonom nije drukije odreeno, npr. Zakonom o Upisniku sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima da bi se u zemljinoj knjizi upisom hipoteke na nekretnini steklo zalono pravo i na pokretnini koja ima znaenje pripatka te nekretnine, pokretnina u zemljinoj knjizi mora biti odreena i upisana kao pripadak nekretnine. Zakon postavlja predmnjeve o tome da su odreene pokretnine namijenjene da trajno slue svrsi neke nekretnine:

12

1. smatra se da su namijenjeni da trajno slue svrsi nekretnine s poslovnom zgradom namijenjenom nekoj obrtnoj ili proizvodnoj djeloatnosti, kao glavnoj stvari strojevi i slini ureaji namijenjeni istoj svrsi kao i ta zgrada 2. smatra se da su namijenjene da trajno slue svrsi nekretnine ija je svrha poljoprivredna proizvodnja, kao glavnoj stvari strojevi i stoka za daljnju poljop. proizvodnju, poljoprivredni proizvodi i sjeme potrebni za daljnju poljop. proizvodnju tijekom vremena za koje se moe oekivati da e takvi ili slini biti dobiveni tom proizvodnjom, kao i postojee gnojivo i gorivo Ovo su tek predmnjeve o namjeni za trajno sluenje odreenih nekretnina kao glavne stvari to nisu predmnjeve da je neka od tih pokretnina pripadak nekretnine. Te e pokretnine biti pripatci navedenih nekretnina samo ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke da bi te pokretnine bile pripatci ovih nekretnina.

4/ Entiteti koji su zakonom pravno izjednaeni sa stvarima

Za entitete koji su zakonom pravno izjednaeni sa stvarima uzima se (fingira se) da su i oni stvari, pa ih se u pravnom pogledu tretira poput stvari, to znai da i za njih vrijedi, na odgovarajui nain, ono to i za stvari s kojima su pravno izjednaeni, osim ako je to zakonom posebno odreeno, ili proizlazi iz naravi ovih entiteta. Prema ZV sa stvarima su izjednaene: 1/ prirodne snage koje su podlone ljudskoj vlasti pokretnine 2/ idealni dijelovi stvari ako je idealni dio pokretnine, smatra se pokretninom 3/ neka subjektivna prava - mogu biti predmetom slunosti plodouivanja (prava koja daju plodove i druge koristi) - mogu biti predmetom zalonog prava - pravo graenja se tretira kao da je zemljite 4/ prinosi plodonosnih subjektivnih prava izjednaenih sa stvarju (tretiraju se poput neposrednih/posrednih plodova) Pravo na posredne plodove koje stvar daje posredstvom nekog pravnog odnosa - tzv. civilni plodovi kao to su najamnine, zakupnine i sl. mogu biti predmetom zalonog prava Posebnim zakonom se mogu i drugi bestjelesni entiteti pravno izjednaiti sa stvarima, npr. Zakon o tritu vrijednosnih papira predmet pr. vl. i zalonog pr. mogu biti nematerijalizirani vrijednosni papiri to je elektroniki zapis na mediju kod Sredinje depozitarne agencije. Entitet koji nije stvar, ali ga je zakon pravno izjednaio sa stvarima, u pravilu se tretira kao da je pokretnina. Pravni poredak pravno izjednauje s nekretninama i neke pr. entitete, koji nisu stvari ako su: 1. zakonom proglaeni za nekretninu (pr. graenja) 2. spojeni s vlasnitvom nekretnine (pr. slunosti puta u korist nekr., prava stvarnih tereta u korist nekr.) 3. teret nekretnine (pr. slunosti plodouivanja nekr., stvarni teret na nekr., zalono pr. na nekr., podzalono pr. na nekr.) Kao samostalne nekretnine tretiraju se: a/ idealni dijelovi nekretnina. Idealni dijelovi nekretnine su sposobni da budu objekti svih stvarnih prava b/ pravo graenja. Kao nekretnine, ali ne samostalne, nego kao takve koje su pripadnost drugih nekr., tretiraju se: a/ slunosti i stvarni tereti koji postoje u korist povlasne nekretnine b/ slunosti, stvarni tereti i pr. graenja koji su teret neke nekretnine

C. Koristi od stvari i drugih predmeta stvarnih prava

Koristi mogu biti: 1/ plodovi stvari 2/ pogodnosti koje donosi uporaba stvari (stvari prava) Koristi proizlaze od stvari, ali nisu identine s njom, niti su njezini dijelovi. Sve koristi od stvari pripadaju onome ija je stvar koja ih donosi, osim onih koristi koje na posebnom pr. temelju pripadaju nekoj drugoj osobi (to ona mora dokazati).

Plodovi
1. Plodovi stvari Plod (fructus) je u pravnom smislu ona korist koju se u obliku prinosa (ili prihoda) dobiva od stvari (matine stvari), a da ona i dalje ostane potpuna. Pod pravni pojam ploda potpadaju:

13

1/ neposredni plodovi (tzv. naravni, prirodni plodovi), fructus naturales 2/ posredni plodovi (tzv. civilni plodovi), fructus civiles Neposredni plodovi neke stvari su: a/ prinosi koje ta stvar daje naravnim putem (plodovi biljaka i ivotinja, nastali naravnim putem) b/ prinosi koje ta stvar daje posredstvom neijeg rada (plodovi biljaka i ivotinja, nastali naravnim putem ali uz sudjelovanje ljudskog rada) industrijski plodovi c/ sve drugo, to nisu prinosi stvari, nego od nje odvojeni dijelovi koje stvar daje s obzirom na svoju namjenu (npr. humus koji je odvojen od supstancije zemljita, voda izvaena iz bunara..) Posredni plodovi (civilni plodovi) stvari su prinosi koje stvar daje posredovanjem nekog pravnog odnosa glede nje, kao to su to najamnine, zakupnine i sl., na koje se ima pravo iz najamnog, zakupnog ili kakvog drugog pravnog odnosa glede te stvari. Odvajanje (separacija) neposrednog ploda stvari zbiva se inom fizikog odvajanja od matine stvari, bio taj dogaaj naravni dogaaj, ljudska radnja ili kombinacija toga dvoga. Odvajanje posrednog ploda zbiva se dospijeem trabine da se uini, dade ili plati ono to je posredan plod (prihod) od stvari. Odvajanje ploda moe, ali ne mora biti ujedno i njegovo ubiranje. Ubiranje je in uzimanja ploda za sebe ili koga drugoga, dakle prisvajanje ploda. Od trenutka odvajanja, plod ima vlastitu pravnu sudbinu. Pravilo je da plod, nakon to se odvojio, pripada onome ija je plodonosna stvar tj. na njemu e redovito nastati pr. vl. u korist onoga tko je vlasnik plodonosne stvari. Jedino mu ne pripadaju oni plodovi, koji na posebnom pravnom temelju pripadaju nekome drugome (npr. pravo plodouivanja, pr. zakupa). Ujedno na plodu nastaje i zalono pravo onoga tko ima zalono pravo na plodonosnoj stvari. 2. Plodovi prava Plodovi subjektivnih prava pravno su izjednaeni s plodovima stvari, te se na njih na odgovarajui nain primjenjuju ona pravila koja su postavljena za plodove stvari. Subjektivno stvarno pravo moe davati i neposredne i posredne plodove. Neposredni prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju namjenu; ono to se stjee na temelju tog prava (npr. plodovi) Posredni prinosi koje to pravo daje posredstvom pr. odnosa (npr. kamate)

Prednosti od uporabe
a) stvari koristi koje stvar daje, ne time to se od nje odvajaju plodovi, nego time to se tu stvar rabi (upotrebljava). Rije je o koristima koje se ima od uporabe stvari (od uporabe kue za stanovanje..). Prednosti od uporabe mogu, ali ne moraju biti neposredno imovinske, no one su korist za onoga tko stvar rabi. Pravo na sve koristi ima vlasnik stvari, osim ako pravo na uporabu vlasnikove stvari ima koja druga osoba na nekom posebnom pr. temelju. b) prava koristi od uporabe nekog prava pripadaju u naelu onome ije je to pravo, a drugoj bi osobi mogle pripadati samo ako bi ona na nekom posebnom pr. temelju bila ovlatena na neku uporabu tog prava

IV. SUBJEKTIVNA STVARNA PRAVA

A. Uope
Subjektivna stvarna prava (iura in re), su posebna vrsta graanskih (subjektivnih) imovinskih prava. Ona imaju tri karakteristike: 1/ neposredni predmet im je stvar 2/ privatna pravna vlast koju svojem nositelju daje svako takvo pravo na/glede svojeg predmeta je neposredna (pozitivna strana svakog subjektivnog stvarnog prava) 3/ djeluje apsolutno (negativna strana svakog subjektivnog stvarnog prava) Svako stvarno pravo u subjektivnom smislu je graansko, imovinsko pravo koje svojem nositelju daje potpunu ili djelominu neposrednu privatnu pravnu vlast na nekoj stvari sposobnoj da bude objektom takvog prava, ukljuujui i ovlast da svakog treeg iskljui od tome suprotnih, neovlatenih zadiranja u tu stvar. Svako pojedino stvarno pravo pripada nekoj od zakonom odreenih vrsta te ima onakav bitni sadraj koji je zakonom propisan za tu vrstu stvarnih prava. Sadraj svakog pojedinog subjektivnog stvarnog prava ine one ovlasti to ih pr. poredak daje nositeljima te vrste stvarnog prava glede predmeta njihova prava. Svako se subjektivno stvarno pravo sastoji od jedne ili vie ovlasti. Privatne pravne vlasti nositelja subjektivnih stvarnih prava jedne vrste se sadrajno razlikuju od privatnih pravnih vlasti nositelja prava druge vrste. Rezultat izvravanja prava bio bi u nekim situacijama nepravedan ako bi se prava izvravalo s onim punim sadrajem na kojeg bi upuivala puka gramatika i logika interpretacija pravnih izvora. Zato se i kae summum ius, summa iniuria (najvee pravo, najvea nepravda). Odatle je izgraena doktrina o unutranjim granicama subjektivnih prava po njoj pr. poredak daje subjektivna prava, ne samo za zadovoljavanje interesa njihovih subjekata, nego i radi izvravanja

14

etikih i socijalnih funkcija, pa stoga svako subjektivno pravo postoji samo u time danim granicama ta teorija nije ire prihvaena. Rjeenje nije u suavanju sadraja subjektivnog prava postavljanjem unutranjih granica njegovu sadraju, nego u ograniavanju mogunosti izvravanja subjektivnih prava. Sadraj svakog subjektivnog stvarnog prava ini nedjeljivo jedinstvo njegov se sadraj ne moe razbiti tako da se iz njega osamostali i izdvoji neka ovlast. Ako je subjektivno pravo djeljivo, ono je djeljivo jedino po obujmu tj. djeljivo je samo na alikvotne dijelove, od kojih e svaki i dalje sadravati sve ovlasti.

B. Stjecanje
Stjecanje stvarnih prava zbiva se djelovanjem pravnog kauzaliteta, koji uspostavlja pravni poredak. Ovisno o tome koje se pretpostavke stjecanja ispune, stjecanje e biti: 1/ Izvorno stjecanje njime se osniva novo stvarno pravo koje nije izvedeno ni iz ijeg prijanjeg prava steeno je bez obzira na prava koja netko ve ima na predmetu stjecanja 2/ Izvedeno stjecanje njime se iz ve postojee pravne vlasti na stvari izvodi (derivira) pravna vlast stjecatelja, pa tako steena stjecateljeva pravna vlast proizlazi iz tue pravne vlasti. Ako je npr. dosjelou netko stekao pr. vlasn. neke nekr., optereene tuim stvarnim pravima, on je izvornim stjecanjem osnovao svoje novo pr. vlasnitva. Time je dotadanje pr. vlasnitva prestalo, a s njim i sva ona stvarna prava koja su tu nekretninu teretila, ako on za njih nije znao niti je morao znati u trenutku stjecanja. No, nisu prestala ona ograniena stvarna prava za koja je znao ili je morao znati, tako da je on stekao nekretninu optereenu tim praviima. Izvedeno stjecanje moe biti: 1. Translativno prelazi na sljednika prednikovo pravo, cijelo ili neki dio tog prava 2. Konstitutivno na sljednika uope ne prelazi prednikovo pravo, nego se iz prednikovog prava izvodi za stjecatelja novo pravo, sadrajno ue od prednikova u pravilu na temelju prednikova oitovanja volje (ali i odlukom vlasti i zakonskom odredbom)

Pretpostavke stjecanja Ope pretpostavke svakog stjecanja stvarnih prava jesu:

1. sposobnost predmeta 2. sposobnost stjecatelja 3. postojanje odgovarajueg valjanog pravnog temelja stjecanja (iustus titulus) Redovito e za ovu ili onu vrstu stjecanja trebati biti ispunjene jo i neke posebne pretpostavke. Sposobnost predmeta Stvarno pravo e se stei na odreenoj stvari ako je ta stvar za to sposobna, a ispunjene su ope i posebne pretpostavke stjecanja. Kada ocjenjujemo sposobnost neega da bude objektom nekog stvarnog prava, treba se uzeti u obzir ne samo je li ono uope sposobno za objekt stvarnih prava, nego i je li sposobno biti predmetom upravo odnosne vrste stvarnih prava, npr. pokretnine nisu sposobne da se na njima steknu stvarne slunosti. Sposobnost stjecatelja Osoba koja je sposobna stei stvarno pravo odnosne vrste na/glede odreene stvari, stei e ga ako su ujedno ispunjene i sve ostale pretpostavke za to stjecanje ope i posebne. Pravni temelj stjecanja Pravni temelji stjecanja stvarnih prava su: 1. pravni poslovi, usmjereni na stjecanje tog prava (naelo kauzalne tradicije) 2. odluke sudova tj. tijela druge nadlene vlasti 3. nasljeivanje 4. neposredno zakon (injenice za koje je zakon odredio da e se njihovim nastupom stei stvarno pravo) Da bi se na temelju pravnog posla moglo stei pravo, potrebno je da je to prednikov: a/ jedostrani posao, npr. zapis b/ dvostrani posao sa stjecateljem, ugovor c/ dvostrani posao s nekom drugom osobom kao sukontrahentom zakljuen u korist tree osobe kao stjecatelja Taj posao: a/ mora postojati, b/ mora biti valjan Usvojili smo naelo kauzalne tradicije pr. temelj stjecanja je kauza stjecanja, pa nema li pr. temelja, ili on nije valjan, nema niti stjecanja.

15

Na temelju pravnih poslova i nasljeivanja uvijek, a na temelju odluka sudova tj. drugih tijela vlasti u pravilu, stvarna prava se stjeu izvedeno. Na temelju zakona stjeu se izvorno. Pravni nain (modus) stjecanja Kada je stjecanje stvarnih prava ureeno po tradicijskom naelu, tada je jedna od bitnih pretpostavaka stjecanja tih prava i da bude izvren in koji je valjani pravni nain (modus) stjecanja (kojeg odreuju norme pravnog poretka). Danas se na taj nain stjeu ta prava jedino na pokretninama, i to ne na svima. Vodi se rauna o tome da stjecatelj tim inom uspostavi onakvu socijalno relevantnu vlast na/glede predmeta stvarnog prava kakva pripada nositelju tog prava i da taj in publicira. Valjani pravni nain (modus) stjecanja stvarnih prava je po naem stvarnopravnom ureenju posebna pretpostavka za stjecanje stvarnih prava na temelju pravnog posla. Za stjecanje na temelju odluke vlasti, nasljeivanjem i na temelju zakona, ne trai se da bude izvren in koji bi bio modus stjecanja, osim ako bi to posebnim zakonom bilo odreeno.

Pravni nain stjecanja stvarnih prava na temelju pravnog posla je:

1. za stjecanje stvarnih prava na pokretninama predaja (tradicija) posjeda 2. na nekretninama - upis (uknjiba ili predbiljeba) prava koje se stjee u zemljinu knjigu 3. neki drugi nain (upis u odgovarajui upisnik, ili drugi in) ako je to posebno zakonom predvieno, npr. na brodovima i zrakoplovima; npr. ZV, OZ, Zakonom o Upisniku omoguuje da se zalono pravo na pokretninama, na dionicama i sl. osnuje upisom u odgovarajui upisnik. Prednikovo stvarno pravo Postojanje pogodnog prednikovog stvarnog prava posebna je pretpostavka izvedenog stjecanja stvarnih prava. Ona je ispunjena ako je prednik nositelj stvarnog prava koje je pogodno da se odatle izvede stvarno pravo za sljednika. Za prelaenje (translaciju) na novog stjecatelja je pogodno samo otuivo tj. nasljedivo prednikovo pravo. Za osnivanje (konstituiranje) novog stvarnog prava iz prednikovog je pogodno samo takvo prednikovo pravo iji je sadraj dovoljno irok da se iz njega moe izvesti sadrajno ue pravo za sljednika, a i uz to sadri i ovlast na takvo raspolaganje objektom (ius disponendi).

Osnivanje novih i prelaenje postojeih prava

Svako stjecanje stvarnih prava se zbiva ili kao: 1. osnivanje novog stvarnog prava za stjecatelja, ili kao 2. prelaenje ve postojeeg stvarnog prava (ili njegova alikvotnog dijela) s dotadanjeg nositelja tog prava na stjecatelja kao novog nositelja Osnivanje prava Osnivanjem nazivamo nastanak subjektivnog stvarnog prava koje do tada nije postojalo. Stvarno pravo bilo koje vrste osniva se izvornim stjecanjem toga prava. Ograniena stvarna prava se mogu osnovati i derivativnim (konstitutivnim) stjecanjem. 1. Izvorno osnivanje njime se mogu osnivati pr. vlasnitva i ograniena stvarna prava. Na stvarima koje su niije (res nullius, res derelictae) moe se osnovati pr. vl. samo izvornim stjecanjem. Nekretnina je niija tek kada na temelju oitovanja o odreknuu od vlasnitva, danog u obliku isprave prikladne za zemljinoknjini upis, bude to pravo izbrisano u zem. knjizi. Naputena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasn. RH, ako nije zakonom to drugo odreeno. Na stvarima koje su neije preferira se izvedeno stjecanje prava, ali se u nekim sluajevima moe i na takvim stvarima izvorno stei pr. vlasnitva i ograniena stvarna prava. Osnuje li se izvornim stjecanjem pr. vlasn. na stvari koja je u tom trenutku ve bila neija, dotadanje pr. vlasn. neizbjeno prestaje, a s njim u pravilu i sva ograniena stvarna prava koja terete tu stvar (nee prestati jedino ona za ije je postojanje stjecatelj znao ili morao znati). Osnuje li se ogranieno stvarno pravo, ne prestaje dotadanje pravo vlasnitva, niti ona ograniena stvarna prava na toj stvari kojima sadraj nije suprotan izvorno steenom pravu. 2. Izvedeno osnivanje prava osnivati izvoenjem iz prednikova se mogu samo ograniena stvarna prava (to je pravilo, a iznimno izvornim osnivanjem). Pravo vlasnitva se moe osnivati samo izvorno. Izvedeno stjecanje pr. vlasn. je mogue, ali se time to pravo ne osniva, nego se postojee pr. vl. prenosi s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja novog vlasnika. Za izvedeno osnivanje ogranienih stvarnih prava pored opih pretpostavaka stjecanja stvarnih prava potrebne su i posebne pretpostavke konstitutivnog stjecanja: 1. pogodno pravo prednika, a ako je temlej stjevanja pravni posao, i 2. ispravan nain stjecanja

16

Pogodno pravo prednika ovisi o sadraju prednikova prava: da prednikovo pravo sadri ovlast na takvo pravno raspolaganje predmetom prava & da prednikovo stvarno pravo svojem nositelju daje dovoljno iroku vlast na stvari (prednikovo pravo mora imati iroku pravnu vlast od stjecateljevog)...Nemo plus iuris... Pravni temelj osnivanja ogranienog subjektivnog stvarnog prava izvoenjem iz prednikova je pravni posao (tada je neophodno da bude izvren i onaj in koji slui kao modus stjecanja tog prava), ali u nekim sluajevima se takva stvarna prava mogu izvesti i odlukom suda tj. drugog nadlenog tijela vlasti (npr. sud e svojom odlukom donesenom u postupku razvrgnua suvlasnitva odluiti da se osnuje pravo stvarne slunosti, ako su stranke suglasne , a kod geometrijske diobe nekretnina i bez njihove suglasnosti). Prelaenje prava Prelaenje prava je naziv za stjecanje kod kojeg se nikakvo pravo ne osniva, ve postojee pravo (ili njegov alikvotni dio) prestaje pripadati svojem dotadanjem nositelju i poinje pripadati novome stjecatelju Prelaenje prava se zbiva kao: 1. otuenje tog prava stjecatelju 2. stjecateljevo nasljeivanje u irem smislu prednika (univerzalna sukcesija) Otuenje je prelaenje (translacija) postojeih prava, bilo kao a/ pojedinano prelaenje prava na singularnog sukcesora, bilo kao b/ prelaenje imovinske cjeline na univerzalnog sukcesora. Otuenjem se ne osniva pravo, nego se mijenja nositelj postojeeg prava. Posebne pretpostavke su: a/ pogodno pravo prednika (u granicama svoje otuivosti), a kada je pr. temelj prelaenja stvarnog prava neki pravni posao (tada se otuivanje naziva pravnim prometom), tada jo i b/ ispravan nain stjecanja Samo u sluajevima za koje je to zakonom predvieno, subjektivno stvarno pravo e se prenositi i na temelju odluke suda tj. drugog nadlenog tijela, npr. na temelju odluke suda o dosudi, donesene u ovrnom postupku. Da bi se na temelju pr. posla prenijelo stvarno pravo, neophodno je da bude u korist stjecatelja izvren in, koji je ispravan nain njegova stjecanja (modus adquirendi). U naelu je za pokretnine to predaja posjeda stjecatelja, a za nekr. upis u zem. knjige. Zbog svoje pravne naravi neotuiva su sva ona prava koja su tako vezana uz odreenu osobu da mogu egzistirati samo kao prava te osobe (tzv. strogo osobna prava), kao to su to osobne slunosti i u naelu prava iz stvarnih tereta osnovanih u korist osobe. Otuenje pr. vlasnitva zbiva se kao otuenje stvari koja je predmet tog prava pravo vlasnitva se identificira sa svojim predmetom sa stvari. Na otuenje pr. graenja primjenjuju se analogno pravila o otuivanju pr. vlasn., jer se za pr. graenja fingira da je nekretnina. Zbog svoje identifikacije s objektom, otuivost pr. vlasnitva ovisi o otuivosti tj. ogranienju otuivosti one stvari koja je objekt tog prava. Za razliku od prava vlasnitva i pr. graenja, ostala se stvarna prava ne mogu samostalno otuiti (ako se uope mogu otuiti), jer ona ne egzistiraju samostalno. Pravo stvarne slunosti moe se otuiti samo zajedno s povlasnom nekretninom iji je pripadak. Prava iz stvarnih slunosti koja postoje u korist nekretnine, mogu se otu iti samo zajedno s povlasnom nekretninom iji su pripadak. Zalono pravo je pripadak trabine koju osigurava, pa se ono moe otuiti samo zajedno s tom trabinom. Nasljeivanje u irem smislu je svaka univerzalna sukcesija (sveope sljednitvo). Nasljeivanje u uem smislu je specifina univerzalna sukcesija (sveope sljedn.) do koje dolazi zbog smrti dotadanjeg nositelja, na temelju stjecateljevog stvarnog prava. Nasljednik je specifini univerzalni sukcesor, takav koji to postaje iz specifinog razloga zbog ostaviteljeve smrti (univerzalni suk. mortis causa). Nasljedivost prava je njihovo svojstvo da mogu zbog smrti svojeg nositelja prijei na onoga tko je njegov nasljednik. Nasljedivost subjektivnog im. pr. je pravilo, a neotuivost iznimka, do koje dolazi zbog pravne naravi prava ili zbog odredaba zakona. Kao i otuivost, i nasljedivost moe biti potpuno iskljuena ili ograniena. Premda se otuivost i nasljedivost redovito podudaraju, ta se dva svojstva ne moraju podudarati. Tako npr. osobne slunosti, koje su neotuive, ipak nisu sasvim nenasljedive, makar je njihova nasljedivost veoma ograniena.

Pretvorba prava na drutvenim stvarima

Pretvorba prava na stvarima je pojava da ona prava koja su postojala na stvarima u bivem pr. poretku, ali u postojeem pr. poretku ne ulaze u krug zatvorenog broja stvarnih prava (npr. specifina prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu), mijenjaju po sili zakona svoj sadraj, pretvarajui se u prava takve vrste kakva postoji u suvremenom pr. poretku. Takva pretvorba se javlja jedino u pr. poretcima kojiu se mijenjaju tako da iz jednog tipa prelaze u drugi koji su u tranziciji. Postavlja se pitanje steenih prava? postoje dvije mogunosti:

17

1. da takva subjektivna prava budu ukinuta i apsolutno prestanu 2. da se pretvore u prava koja su u skladu s novim pr. sustavom, pa da tako pretvorena nastave pripadati dotadanjim nositeljima

1) Pretvorba prava upravljanja, koritenja i raspolaganja na stvarima u drutvenom vlasnitvu

Prava upravljanja, koritenja i raspolaganja drutvenim stvarima koja su im pripadala u trenutku njihove statusne (promjene) pretvorbe, su zajedno sa svim ostalim njihovim pravima i obvezama prela na onog subjekta koji je sveopi pr. sljednik njihovog dotadanjeg nositelja imovinski uinak pretvorbe. Drukije je bilo jedino s onim pravima koja su na temelju neke posebne zakonske odredbe imala drukiju pravnu sudbinu. Tako su dosadanja pr. upravljanja, koritenja i raspolaganja koja su na drutvenim stvarima imali pravni subjekti dok nisu pretvorbom prestali u pravilu nastavila svoje postojanje na onim istim stvarima, a one su i nadalje ostale u drutvenom vlasnitvu. To nije bilo u skladu s namjerom uklanjanja drutvenovlasnikog pr. reima, pa je za sluajeve u kojima ta prava jo nisu prestala na nekom pr. temelju, ureeno njihovo pretvaranje u pr. vlasnitva na temelju odredaba ZV-a o pretvorbi drutvenog vlasnitva. To se ne odnosi na prava na onim drutvenim stvarima koje su proglaene opim dobrima & to se ne odnosi ni na sluajeve za koje su posebni zakoni izriito odredili da drutvene stvari na kojima su drutvenovlasniki subjekti imali pr. upravljanja tj. pr. koritenja i raspolaganja postaju stvari u vlasnitvu nekog odreenog subjekta. Zakonske pretpostavke za pretvaranje pr. upravljanja tj. koritenja i raspolaganja u pr. vlasnitva: 1. da je postojalo pr. upravljanja, tj. koritenja i raspolaganja na stvari u drutvenom vlasnitvu 2. da je ta stvar sposobna biti predmetom pr. vlasnitva (nije ope dobro) 3. da nije posebnim zakonom (ili zakonskom odredbom) odreeno drukije Za nositelje tih prava koji su ve proli statusnu promjenu pretvorba tih prava se zbiva s djelovanjem unatrag od trenutka kada je ta statusna pretvorba obavljena. Subjekt je ipso iure postao vlasnikom.

2) Pretvorba prava koritenja graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu

Graevinsko zemljite je skupni naziv za zemljine estice odreene svojom specifinom namjenom da na njima budu izgraene zgrade ili da slue za javne povrine. Graevinsko zemljite su: 1/ sve zemljine estice u gradovima i naseljima gradskog karaktera, i 2/ one zemljine estice izvan gradova i naselja gradskog karaktera koje su izgraene te one koje su prostornim planom odreene za izgradnju graevinskih objekata ili za javne povrine Mnogo takvog zemljita je bilo u drutvenom vlasnitvu pri emu je imalo poseban pravni status graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu. Taj je status bio razliit, ve prema tome je li posrijedi bilo izgraeno ili neizgraeno graevinsko zemljite u drutvenom vlasnitvu. U drutveno vlasnitvo je graevinsko zem. dolo na razliite naine, a ponajvie na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i graevinskog zemljita iz 1958. i kasnijih posebnih zakona. Taj zakon je bio odredio: 1. nacionalizaciju svakog izgraenog graevinskog zemljita, i 2. nacionalizaciju svog zemljita na odreenim podrujima, postavivi pravilo da se smatraju graevinskima i nacionaliziraju sva izgraena i neizgraena graevinska zemljita koja se nalaze u uim graevinskim rejonima gradova i naselja gradskog karaktera neke osobe su na njima imale pravo koritenja 1. na izgraenom graevinskom zemljitu u drutvenom vlasnitvu je a/ pravo besplatnog koritenja zemljita koje pokriva zgrada i zemljita koje slui za redovnu upotrebu te zgrade, sve dok na tom zemljitu postoji zgrada imao onaj tko je bio vlasnik zgrade izgraene na tom zemljitu. To pravo je pretvoreno u pr. vlasnitva Zakonm o preuzimanju ZOVO b/ pravo besplatnog sukoritenja zemljita koje slui za redovnu upotrebu te zgrade, sve dok na tom zemljitu postoji zgrada, imao je svaki od etanih vlasnika posebnih dijelova u viestambenoj zgradi izgraenoj na graevinskom zemljitu u drutvenom vlasnitvu, kao pravo sukoritenja, s time da je etani vlasnik u drutvenoj zgradi imao jo i pravo sukoritenja zajednikih dijelova te zgrade. Etanim vlasnicima je (po odredbama ZV o uspostavi jedinstva nekr. i posebnih dijelova zgrade) njihovo dotadanje pravo pretvoreno u pravo suvlasnitva etanog vlasnitva na cijeloj nekretnini, to ukljuuje zem. esticu na kojoj je izgraena zgrada, kao i sve to je s njom trajno spojeno na i ispod povrine. 2. na neizgraenom graevinskom zemljitu u drutvenom vlasnitvu je moglo postojati specifino pravo koritenja takvog zemljita, koje je imalo nekoliko podvrsta. To je bilo:

18

1. pravo koritenja neizgraenog graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, kojeg je opina dodijelila odreenoj osobi a u svrhu da se to zemljite privede namjeni odreenoj provedbenim planom. Inaica ovog prava bila je 2. prvenstveno pravo koritenja neizgraenog gra. zemljita u drutvenom vl., koje je na temelju zakona pripadalo bivem vlasniku zemljita nakon to mu je ono bilo podrutvovljeno 3. na neizgraenom graevinskom zemljitu koje je nacionalizacijom postalo drutveno, postojalo je i pravo biveg vlasnika da privremeno posjeduje i iskoritava to zemljite u drutvenom vlasnitvu 4. na neizgraenom gra. zemljitu u drutvenom vl. mogla je pravo upravljanja tj. koritenja i raspolaganja imati drutvena pravna osoba to se pravo na temelju zakona pretvorilo u pr. vlasnitva dotadanjeg nositelja ili njegova pr. sljednika (ipso iure) Osoba ije pr. vlasnitva potjee od nekadanjeg pr. upravljanja ili koritenja i raspolaganja stvari u drutvenom vlasnitvu, tj. od nekadanjeg pr. koritenja ili prvenstvenog prava koritenja gra. zemljita u drutvenom vlasnitvu ima pravo na zatitu tog svojeg prava kao i svaki vlasnik (isto tako i osoba koja neko svoje ogranieno stvarno pravo, ili koje drugo pravo, npr. pravo najma, izvodi iz takvog prava svojeg prednika). Da bi dokazala to svoje pravo, trebat e dokazati da je to pravo stekla na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavaka koje su se za stjecanje toga prava zahtijevale u trenutku tog stjecanja. Ali zakon je postavio i neke predmnijeve o vlasnitvu stvari koje su do pretvorbe prava na njima bile u drutvenom vlasnitvu. Zakonske predmnijeve o vlasnitvu stvari koje su do pretvorbe prava na njima bile u drutvenom vlasnitvu su: 1. smatra se da je osoba koja je u zem. knjigama upisana kao nositelj pr. upravljanja, tj. koritenja i raspolaganja nekom nekr. u drutvenom vl. vlasnik te nekretnine 2. smatra se da je osoba koja je u zem. knjigama upisana kao nositelj prava koritenja neizgraenog gra. zemljita u drutvenom vlasnitvu, ili nositelj prvenstvenog pr. koritenja takvog zemljita vlasnik te nekretnine 3. smatra se da su vlasnitvo RH sve one stvari iz drutvenog vlasnitva na podruju RH za koje nije utvreno u ijem su vlasnitvu, niti u pogledu njih djeluje predmnijeva da su u vl. osobe koja je u zem. knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, koritenja ili raspolaganja nekretnine, tj. kao nositelj prava koritenja neizgraenog graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, ili nositelj prvenstvenoga prava koritenja takva zemljita Oborive predmnijeve oborit e ih osoba koja uspije dokazati da je pravo na toj stvari koje se potom pretvorilo u pr. vlasnitva stekla ona na valjanom pr. temelju i uz ispunjenje svih ostalih pretpostavaka koje su se za stjecanje toga prava zahtijevale u trenutku stjecanja.

C. Izvravanje
O volji nositelja stvarnog prava ovisit e da li e svoje pravo izvravati ili nee. Ako ga i ne bi izvravao, ono mu zbog toga ne bi prestalo jer su stvarna prava, trajna prava. Ipak mogu biti zakonom propisane i neke iznimke od toga, npr. dugotrajno neizvravanje prava stvarne slunosti dovodi do prestanka tog prava, pa se posluna nekretnina oslobaa tog tereta koji je smetao punom izvravanju pr. vlasnitva. Nositelji subjektivnih stvarnih prava su u izvravanju ovlasti koja im na/glede odreene stvari daju njihova prava sputani: 1. tuim pravima ona ne umanjuju sadraj stvarnih prava na koje djeluju nego djeluju 2. zakonskim ogranienjima ograniavajue na mogunost izvravanja stvarnog prava

Izvravanje subjektivnih stvarnih prava je uvijek podvrgnuto:

1/ opim (unutranjim) ogranienjima, a pored toga moe biti podvrgnuto 2/ posebnim (vanjskim) ogranienjima, njih zakon postavlja izriito, i to svako samo za neke posebne situacije Opa ogranienja su implicirana u pr. poretku i kada nisu izriito postavljena, a djeluju openito na izvravanje prava (npr. ustavna maksima da vlasnitvo obvezuje i da su nositelji vl. prava i njihovi korisnici duni pridonositi opem dobru). ZV tako odreuje da je vlasnik prigodom izvravanja svojeg prava duan postupati obzirno prema opem i tuim interesima koji nisu protivni njegovom pravu. Kada nositelj nekog stvarnog prava izvrava na/glede predmeta tog prava onu privatnu vlast koju mu daje to njegovo pravo, on ima i faktinu vlast na/glede tog predmeta koju nazivamo posjedom. Posjed je zapravo faktino izvravanje sadraja nekog stvarnog prava. Pravna vlast koju daje stvarno pravo i faktina vlast na/glede predmeta stvarnog prava, u pravilu se podudaraju. Ako se faktina vlast (posjed) ne podudara s pravnom vlau, pr. poredak e to osjeati kao protivno pravu, pa e omoguiti usklaivanje pravnog i faktinog. Tako se posjed moe na neko vrijeme osamostaliti, pa biti samostalnim initeljem u pravnim odnosima glede tog predmeta.

D. Raspolaganje

19

1. Raspolaganje stvarnim pravom znai: 1/ prenijeti ga na drugu osobu (otuiti), bilo u cijelosti bilo djelomino 2/ opteretiti ga nekim ogranienim stvarnim pravom (npr. zalono pr. opteretiti podzalonim) 3/ ograniiti ga u nekom pogledu (kakvim uvjetom, rokom i dr.) 4/ oitovanjem svoje volje uiniti da to pravo prestane (odrei se prava) Sloboda raspolaganja vlastitim pravima emanacija je slobode nositelja tog prava koja nije apsolutna. Ona moe biti ograniena na temelju odredaba posebnog zakona3, a i na temelju odluke vlasti, donesene na temelju zakona4. Mogunost raspolaganja vlastitim subjektivnim stvarnim pravima ovisi o: 1. poslovnoj sposobnosti nositelja tog prava 2. sposobnost tog prava za promet (otuivosti) 3. ispunjenju onih pretpostavaka koje pr. poredak eventualno zahtijeva za valjanost odnosnog raspolaganja 2. Raspolaganje predmetom stvarnih prava Ne sadre sva subjektivna stvarna prava ovlast za rasplaganje predmetom prava. Pojmovno bi raspolaganje moglo biti: 1/ faktino (promjena oblika, mjesta gdje se nalazi, pa sve do unitenja itd.) 2/ pravno (davanje stvari drugome u posjed i sl.) Jedino pravo vlasnitva ovlauje vlasnika na bilo kakvo raspolaganje sa stvarju, ali i ono moe biti ogranieno. Ograniena stvarna prava eventualno sadre ovlast za neko ogranieno raspolaganje sa stvarju (npr. plodouivatelj je ovlaten npr. dati stvar u zakup, ali je niije ovlaten otuiti), dok neke vrste stvarnih prava uope ne ovlauju na raspolaganje sa stvari (npr. slunost vidika).

E. Dokazivanje
Onaj koji bi tvrdio da glede odreene stvari ima neko stvarno pravo, trebat e dokazati da su se u njegovu korist ispunile sve zakonom odreene pretpostavke stjecanja tog prava. Daljnje trajanje tog prava nee morati dokazivati, jer su stvarna prava trajne naravi. Da bi olakao postupanje u pravnom prometu, ali i dokazivanje, zakon odreuje neke predmnjeve. Predmnjeve odreuje zakon u pravilu neposredno svojim normama materijalnopravnog karaktera, ali za neke sluajeve omoguuje da sud kreira predmnjevu, npr. u posebnom postupku pred sudom stvara se predmnjeva smrti i vremena smrti nestale osobe. Zakon odreuje brojne predmnijeve svojim normama, npr. predmnijevu da je posjed poten, predmnijevu da je poteni posjed ujedno i samostalan posjed i sl. Zahvaljujui predmnijevama osloboeni su od tereta dokazivanja da su se ispunile neke pretpostavke stjecanja prava (tj. prestanke ili promjene) oni koji bi to inae trebali dokazivati. Time se teret dokazivanja prebacio na suprotnu stranu. Sa stajalita procesnog prava moe se o predmnijevama govoriti kao o pravilima o teretu dokazivanja. Postupovno je pravilo da injenice ije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali je mogue dokazivati da te injenice ne postoje, ako zakonom nije to drugo odreeno (ZOP) Onaj koji bi inae trebao dokazivati da je ispunjena neka pretpostavka o kojoj ovisi postojanje ili nepostojanje nekog subjektivnog stvarnog prava, osloboen je dokazivanja ako je ta pretpostavka zakonom zamijenjena fikcijom. Tada treba dokazati okolnosti u kojima ta fikcija postoji, npr. fingira se da nisu dijelovi zemljita one graevine koje su s njime trajno spojene, ako ih od tog zemljita pravno odvaja stvarno pravo koje svojeg nositelja ovlauje na to da na tuem zemljitu ima svoju zgradu. Trebat e dokazivati da se ima takvo stvarno pravo, npr. pr. graenja ili pr. slunosti imati dio svoje zgrade na susjednoj nekretnini.

F. Zatita
Bude li povrijeeno neije stvarno pravo, time za nositelja povrijeenog stvarnog prava nastaje posebno pravo na zatitu pravo da zahtijeva neka se faktino stanje vlasti uskladi s njegovim stvarnim pravom. To pravo je relativno. Ono postoji samo prema odreenoj osobi onoj ija faktina vlast konkurira vlasti na koju je ovlaten nositelj stvarnog prava. Pravni poredak priznaje svakome pravo da od nadlene javne vlasti trai pravnu zatitu (tzv. pravozatitni zahtjev). Osim pravnog puta, postoji i nepravni samopomo. Nositelj stvarnog prava ponekad e smjeti sam tititi svoje pravo. Ona je dozvoljena samo iznimno, a i tada u pravilu samo defenzivna samopomo i to samo pod odreenim pretpostavkama. Ofenzivna samopomo je kod nas doputena jedino kod zatite oduzetog posjeda.
3

npr. nakon zabiljebe ovrhe u zem. knjizi nije doputen upis promjene prava vlasnitva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljen na raspolobi ovrenika, bez obzira na to kada je ta raspoloba poduzeta 4 npr. sud moe u postupku osiguranja odrediti radi osiguranja novane trabine privremenu mjeru zabrane otuenja i/ili optereenja pokretnine, ili uknjienog prava

20

Kaznenopravne norme odreuju kao kaznena djela i neka takva ponaanja koja naruavaju tua stvarna prava. Glavna im funkcija nije neposredna zatita privatnih prava u korist njihovih nositelja, ali posredno prua i tu zatitu. Neposrednoj zatiti subjektivnih prava slui mogunost stavljanja adhezionih zahtjeva i odluivanje o njima u kaznenom postupku.

G. Prestanak
Stvarna prava prestaju ako i kada nastanu one pravne injenice koje su pr. poretkom odreene za pretpostavke njihova prestanka. Zato je nositelj nekog stvarnog prava osloboen dunosti da dokazuje da jo postoji njegovo stvarno pravo. Stvarno pravo svojem nositelju prestaje: 1. apsolutno ako je prestalo postojati, npr. stvar je propala, odreknuem svog stvarnog prava 2. relativno ako je prestalo pripadati svojem dotadanjem nositelju, ali nije prestalo apsolutno, nego je prelo na drugu osobu

H. Vie stvarnih prava na istoj stvari

Na jednoj stvari moe postojati i vie stvarnih prava, pri emu svako od njih moe pripadati jednoj ili vie osoba. Na jednoj stvari moe postojati samo jedno jedino pravo vlasnitva. Osnuje li se novo pr. vlasnitva na cijeloj toj stvari, dotadanje pr. vlasnitva time neizbjeno prestaje, npr. ako netko dosjelou stekne pr. vlasnitva neke stvari, dotadanje pr. vlasnitva je time apsolutno prestalo. Uz pravo vlasnitva mogu na istoj stvari postojati ograniena stvarna prava. U naelu nema zapreke tome da na istoj stvari postoje brojna ograniena stvarna prava razliitih, ili istih vrsta, kao prava istih ili razliitih osoba to je pravilo. Iznimno neka se ograniena stvarna prava nee moi osnovati na istoj stvari koja je ve optereena neijim ogranienim stvarnim pravima, jer im njihov sadraj ne omoguuje koegzistenciju na istom objektu. Postojanje neijeg prava plodouivanja na nekoj stvari iskljuuje mogunost da se na toj stvari osnuju druge osobne slunosti, a postojanje neijeg prava graenja na zemljitu iskljuuje mogunost osnivanja novog pr. graenja na istom zemljitu. Kada na stvari postoji vie ogranienih stvarnih prava koja se ne bi mogla sva izvravati a da jedna ne krnje mogunost izvravanja drugih, njihov se meusobni odnos u pravilu odreuje po naelu prvenstva. Prvenstvo, u pravilu, ima ono stvarno pravo koje je prije nastalo prior tempore potior iure

V. O OPIM DOBRIMA, JAVNIM DOBRIMA I DOBRIMA OD INTERESA ZA RH

1. Opa dobra (res communes omnium), nisu sposobna biti predmetom iijih stvarnih prava, a time niti
stvarnopravnih odnosa. Stvar je ope dobro kada zbog svojih naravnih osobina nije prikladna da bude predmetom stvarnih prava, jer kao cjelina ne moe biti podvrgnuta privatnoj vlasti i jednog privatnopravnog subjekta, ali moe svakome sluiti za njegove potrebe, a i svima za ope potrebe. To je sluaj sa zrakom u zemljinoj atmosferi kao cjelini, rijekama, jezerima i moru kao cjelini, morskoj obali kao cjelini. Takve stvari mogu biti samo na uporabi svih, pa tako zadovoljavati svaije interese i potrebe. Stvar je ope dobro i kada to nije posljedica njezinih naravnih osobina, nego toga to su joj zakonske norme uskratile sposobnost da bude predmetom, stvarnih prava (res extra commercium), kako bi sluila svakome za njegove potrebe, tj. svima za ope potrebe. Na opim dobrima je mogua javna vlast imperijum drave. ZV stavlja u dunost RH da kao dobar domain vodi brigu i upravlja opim dobrima u njezinoj vlasti, te da za to odgovara. Redovito se glede opih dobara, zakonom uspostavlja neko posebno javnopravno (upravnopravno) ureenje, kojim se regulira upravljanje njima, a i nain na koji mogu pojedinci za sebe rabiti i iskoritavati opa dobra (uzimati vodu iz rijeke, ploviti morem, loviti ribu itd.). Posebna, osobito vana vrsta opih dobara je pomorsko dobro5. Pomorskim dobrom upravlja, odrava ga i zatiuje RH neposredno i/ili putem upanija. (VTSRH) Njega ine: unutranje morske vode teritorijalno more njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen opoj uporabi ili je proglaen takvim kao i sve to je s tim dijelom kopna trajno spojeno na povrini ili ispod nje
5

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama

21

Dio kopna koji je pomorsko dobro, ine morska obala, luke, nasipi, sprutovi, hridi, grebeni, plae, ua rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju iva i neiva prirodna bogatstva.

Stvari izdvojene iz opeg dobra

Izdvajanjem iz opeg dobra, nastaje zasebna pokretna stvar, razliita od opeg dobra kao cjeline. Na izdvojenim dijelovima opeg dobra mogua je privatna vlast (premda nije uvijek dozvoljena), npr. voda izdvojena iz rijeke u poseban spermnik nalazi se u vlasti onoga koji ju je za sebe izdvojio. Takva zasebna stvar, u pravilu moe biti objektom subjektivnih stvarnih prava ako zadovoljava naravni i pravni kriterij. Tada moe biti steena u neije vlasnitvo okupacijom. Takva stvar koja je nastala izdvajanjem iz opeg dobra je res nullius (niija stvar), koja okupacijom postaje vlasnitvo odnosne osobe.

Koncesija na opem dobru

Subjekt koji neposredno vodi brigu i upravlja nekim opim dobrom (u pravilu RH), ovlaten je da na odreeno vrijeme, i to jedino naplatno, dade pojedinoj fiz./pr. osobi koncesiju za neku posebnu uporabu i koritenje opeg dobra pod pretpostavkama i na nain odreen posebnim zakonom. Koncesija moe imati razliit sadraj, pa i takav da ovlauje koncesionara da na opem dobru izgradi kakvu zgradu ili kakve druge graevine. One ne postaju dijelom opeg dobra odmah, ve tek s prestankom koncesije. Zgrade ili druge graevine izgraene u tom smislu neposredno na koncesiji, a posredstvom nje na opem dobru zasebne su nekretnine, dok koncesija traje. Koncesija ih pravno odvaja od opeg dobra.

2. Javna dobra (res publicae), je naziv za sve stvari u imovini drave ili drugih javnopravnih subjekata.
Javna dobra su u vlasnitvu: 1/ RH 2/ drugih pravnih osoba javnog prava: a/ jedinica lokalne samouprave b/ jedinica podrune samouprave c/ ustanova Modeli pravnog ureenja javnih dobara: 1) francuski javna dobra se u naelu izuzimaju iz djelovanja stvarnopravnog ureenja i stavljaju se pod poseban javnopravni reim 2) njemaki nastoji da i javne stvari budu, koliko je to najvie mogue, podvrgnute jednakom stvarnopravnom ureenju kao i sve druge stvari (RH) Javna dobra su objekti stvarnih prava, a RH i druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji prava vlasnitva, imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak poloaj kao i privatni vlasnici, ako i ukoliko zakonom nije to drugo odreeno. Prema tome kakva im je namjena odreena, razlikuju se: 1/ javna dobra u opoj uporabi, npr. javne ceste, javno vodno dobro 2/ javna dobra u javnoj uporabi 3/ javna dobra koja nisu namijenjena ni za opu ni za javnu uporabu

3. Dobra od interesa za RH
Neki dijelovi materijalnog svijeta proglaeni su za dobra od osobitog interesa za RH, ime uivaju njezinu osobitu zatitu. To su u prvom redu: 1/ opa dobra (nesposobna da budu predmet stv. prava), ali mogu biti i 2/ stvari koje su predmet pr. vlasnitva Neposredno su ustavnom normom proglaeni za dobra od interesa za RH: more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva. Ustavna norma dozvoljava da se zakonom proglasi da su dobra od interesa za RH i stvari koje su: zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja. Dobra za koja bude proglaeno da su od interesa za RH stavljaju se pod poseban pravni reim. Kada je posebno pravno ureenje uspostavljano glede stvari na koje se inae primjenjuje ope stvarnopravno ureenje, primjenjivat e se glede tih stvari u prvom redu norme tog posebnog ureenja, a tek podredno opa pravila stvarnog prava. Samom injenicom da je neka stvar proglaena dobrom od inetersa za RH, nije toj stvari oduzeta sposobnost da bude objektom stvarnih prava u naelu su takve stvari i dalje sposobne biti objekti pr. vlasnitva i drugih stvarnih prava, kao

22

i bilo koje druge stvari. eli li zakonodavac da stvar koja je po svojim naravnim osobinama prikladna da bude objektom stvarnih prava, bude izvan dosega stvarnopravnog ureenja, trebat e joj zakonom oduzeti tu sposobnost (staviti je extra commercium). Ne uini li to, njezinim proglaenjem za dobro od interesa za RH nee prestati pr. vlasnitva, kao ni ograniena stvarna prava na njoj. Kada se to uini ono za nositelje subjektivnih prava na njima ima uinak zakonskog ogranienja njihovih prava. Zakonom se odreuje naknada za ogranienja kojima su podvrgnuti. Postoji mogunost davanja koncesije u pogledu takvog dobra.

III. POSJED I. PRAVNO RELEVANTNA FAKTINA VLAST NA STVARI

Posjed je pravno relevantna faktina vlast koju neka osoba ima glede odreene stvari. Posjed nije subjektivno pravo, nego je pravna injenica. Hrvatski naziv posjed potjee od lat. possessio za posjedovanje. Pravo na posjed (ius possidendi, pravo posjedovanja) je ovlast koju sadre neka subjektivna prava, ovlaujui nositelja tog prava na to da posjeduje predmet tog prava. U pravilu sva stvarna prava ovlauju na posjedovanje svojeg predmeta (iznimke su: zalono pravo na nekretnini, sudsko zalono pravo, pravo vlasnitva preneseno radi osiguranja). Mnoga obvezna prava ovlauju na posjedovanje stvari koja je predmet dunikove inidbe i vjerovnikova prava (npr. stvari koje su predmet najma, zakupa, uvanja i sl.).

Funkcije posjeda:
1/ Akvizicijska funkcija, kao pretpostavka stjecanja stvarnih prava 2/ Publicitetna funkcija, daje publicitet onim pravnim odnosima u pogledu stvari koji djeluju prema svim osobama 3/ Kontinuitetna funkcija, funkcija odravanja kontinuiteta socijalnih odnosa u pogledu stvari

Pravna narav posjeda

Rimskopravnog je porijekla uenje da je posjed injenica possessio non iuris est, sed facti, ali koja izaziva pravne uinke. OGZ je posjed bio sistematizirao meu stvarna prava. Postupno je prevladalo shvaanje da posjed nije pravo, nego pravno relevantna injenica. Postoje dvije razliite koncepcije posjeda: 1. Objektivistika (germanska/moderna) koncepcija ima svoje uporite u pozitivistikom svjetonazoru A. Comtea. Osnovna joj je tenja da se obazire samo na ono to objektivno postoji, to je zamjetljivo i izvana. 2. Subjektivistika (romanska) koncepcija oslanjajui se na idealistiku filozofiju, osobito I. Kanta, postojanje ili nepostojanje posjeda je prosuivala i po subjektivnom stavu onoga tko bi izvravao akte vlasti glede stvari. Posjed bi postojao kao spoj corpusa i animusa possidendi. Tijelo (corpus) posjeda stvari bila bi injenica faktinog izvravanja ina (akata) privatne vlasti na stvari, a ako bi s tim corpusom bio sjedinjen i odgovarajui duh (animus), volja odreenog sadraja, postojao bi posjed te stvari. Animus bi tu bila volja svojatati vlasnitvo te stvari, a ako bi postupao s voljom da za sebe izvrava samo neku parcijalnu vlast (nr. zakupca), ne bi bio posjednik ve samo dralac (detentor). Hrvatski zakonodavac je usvojio objektivnu koncepciju posjeda. Ipak, izvravanje sadraja prava stvarne slunosti glede neke nekretnine smatra se posjedom prava6, i izjednaeno je s posjedom stvari.

Zato se prua zatita posjedu?

Teorije o razlozima pruanja zatite posjedu se svrstavaju u dvije temeljne skupine: 1. apsolutne teorije, pokuavaju pronai razloge za pravnu zatitu posjeda u samom posjedu. Tko dira u posjed, dira u posjednikovu volju, pa je to razlog da pravni poredak reagira i prui posjedniku pravnu zatitu. 2. relativne teorije, trae razloge pravne zatite posjeda izvan samog posjeda. Vladajua je postala teorija mira shvaanje da pravna zatita posjeda u prvom redu slui zatiti javnog reda i mira, dakle zatiti opeg interesa da se faktina stanja ne mijenjaju samovlasno. Prigovara joj se da se nedovoljno obazire na interese pojedinaca, pa je zato nastala teorija kontinuiteta po njoj je prvenstveni razlog pravne zatite posjeda svaiji interes da se odri kontinuitet odnosa u kojima ljudi ive. Suvremena pravna doktrina upotpunjuje vladajuu teoriju mira postavkama teorije kontinuiteta.

Pravni izvori posjeda

1. ZV (osobito odredbe II. Dijela: Posjed) 2. ZPP (gl. 28: Postupak u parnicama zbog smetanja posjeda) 3. OZ (postupak prisilnog ostvarenja zatite posjeda)

Knjievnost: npr. Gavella, N.: Posjed stvari i prava, Zg., NN, 1990.

u rimskom pravu se to smatralo quasi possessio izvravanje sadraja nekog prava je neto poput posjeda

23

II. GRAA POSJEDOVNOG ODNOSA

Svaki posjed je socijalni odnos u kojem posjednik (jedna ili vie osoba) ima relativno trajnu, socijalno relevantnu faktinu vlast u pogledu odreenog objekta (predmeta posjedovanja). S jedne strane tog odnosa nalazi se posjednik, a s druge, sve ostale osobe.

1. Posjednik i predmet posjedovanja

Potencijalni posjednici i potencijalni objekti njihova posjeda mogu biti samo oni kojima njihove naravne osobine omoguuju da budu subjekti i objekti posjedovanja, ali ne oni za koje je to iskljueno kriterijem to ga je postavio pravni poredak. Posjednik je osoba koja ima faktinu vlast glede neke stvari, tj. drugog, s njim izjednaenog predmeta posjedovanja. Posjednik moe biti samo pravni subjekt (pr. sposobnost!). Nije neophodno da posjednik ima i poslovnu sposobnost, samo mu nee biti dostupni ba svi naini stjecanja posjeda. Predmet posjedovanja moe biti sve to je po svojim naravnim osobinama prikladno za takvu vlast, a ne dolazi u obzir ono glede ega norme pravnog poretka ne priznaju iiju privatnu vlast kao pravno relevantnu. U obzir da budu predmet posjedovanja dolaze: 1. stvari 2. prava stvarnih slunosti

Stvari
Faktino su prikladne da budu objekti posjedovanja samo takve stvari koje ve postoje. Ne mogu se posjedovati budue stvari. Objekti posjeda mogu biti samo individualne stvari, a ne i kvantiteti, npr. ne moe se posjedovati vina u jednoj bavi, ali vie osoba mogu biti suposjednici svog vina sadranog u bavi; niti ukupnost stvari, npr. ne moe se posjedovati imovinu kao cjelinu, niti neki dio imovine. Stvar e redovito biti predmetom posjedovanja zajedno sa svojim pripadnostima, no i pojedini dio neke stvari moe sam za sebe biti predmetom posjeda. injenica da neka stvar nije sposobna biti objektom stvarnih prava, nije sama po sebi zaprekom da ona bude objektom posjedovanja. Tako predmetom posjeda moe biti i nesamostalni i samostalni dio stvari. Predmet posjedovanja moe biti i sama za sebe npr. neka soba ili druga prostorija u stanu i sl, bez obzira na to to to ne bi moglo biti samostalnim objektom stvarnog prava. to vrijedi za dijelove stvari, na odgovarajui nain vrijedi i za pertinencije stvari. Zakonske odredbe bi mogle odrei pravnu relevantnost privatnoj faktinoj vlasti na opim dobrima (dijelovima opih dobra), ali ne urade li to posjed postoji. Isto vrijedi i za javna dobra. Zakonom je tako iskljuena zatita posjeda onima koji bi nezakonito posjedovali javno vodno dobro, kao to je zakonom iskljuena i mogunost stjecanja javnog vodnog dobra putem dosjelosti.

Prava
Stvarna slunost je stvarno pravo svagdanjeg vlasnika odreene nekretnine da se za potrebe te nekretnine na odreeni nain slui neijom nekretninom, iji svagdanji vlasnik to mora trpjeti ili mora proputati odreene radnje glede svoje nekretnine koje bi inae imao pravo initi. Posjed prava stvarne slunosti je stanje u kojem neka osoba faktino izvrava sadraj prava stvarne slunosti glede neke nekretnine. Faktino izvravanje sadraja kakvih drugih prava ne smatra se posjedom prava. Njihovim izvravanjem nastaje ili posjed stvari, ili ne nastaje nikakav posjed, npr. onaj tko izvrava sadraj prava slunosti plodouivanja glede neke stvari, izvrava time svoju vlast glede te stvari, pa je posjednik te stvari.

2. Posjednikova faktina vlast Posjed stvari

Sadraj posjeda stvari je faktina vlast koju odreena osoba ima glede odreene stvari. Ta faktina vlast treba objektivno postojati kao socijalna injenica (posjed ne ovisi o postojanju animus possidendi). Postojanje ili nepostojanje posjeda se prosuuje prema shvaanjima koja u drutvu openito vladaju o tome je li u nekoj situaciji postoji ili ne postoji neija faktina vlast takvog sadraja da je drutveno relevantna, npr. podstanar ima posjed sobe u kojoj stanuje na temelju ugovora o podnajmu, dok hotelski gost nema posjed sobe u kojoj je smjeten u hotelu. Drutvena shvaanja uzimaju naroito neke okolnosti u obzir:

24

1. vanjska vidljivost ono to se u drutvu zamjeuje, osjea i shvaa kao neija razmjerno trajna, za svakoga relevantna vlast neke osobe glede odreene stvari je posjed. Redovito je dovoljno da bude zamjetljivo postojanje neije vlasti, bez da bude vidljivo koja je osoba posjednik. 2. razmjerna trajnost, npr. posjetitelj nije posjednik stolice na koju je sjeo 3. mogunost iskljuenja tuih samovlasnih zahvaanja u stvar posjed stvari e postojati samo dok posjednik bude u stanju da tree iskljui od onih utjecaja na stvar koji bi po svom sadraju bili negacija njegove faktine vlasti 4. dostupnost stvari posjedniku stvar je posjedniku dostupna, kada je on zaista dri, ali i inae kad god mu je dostupna zato to drugi potuju njegov posjed. Graa posjeda moe biti jedinstvena, i tada je posjed samo neposredan. Stupnjevan posjed e se sastojati od 1) neposrednog posjeda kao temeljnog i 2) posrednog posjeda. Kad je posjed stupnjevan, razlikuje se: 1/ samostalan posjed, i 2/ nesamostalan posjed. Neposredan posjed je onaj to ga posjednik ima glede odreene stvari kroz to to na njoj neposredno i vanjski vidljivo izvrava svoju faktinu vlast osobno ili posredstvom posjednika u posjedovanju. Za njega je karakteristino neposredno osobno ili putem pomonika u posjedovanju fiziko dranje stvari u vlasti osobe. Neposredan posjed stvari je temelj i svakog posjeda prava. Stvar moe biti u neijem neposrednom posjedu, a da pritom nije ni u ijem posrednom posjedu, dok obrnuto nije mogue. Neposredan posjednik ostvaruje svoj posjed posjedovnim inima. Svaki akt koji neka osoba izvri neposredno na stvari, ako je vanjski vidljiv i takvog sadraja da ga se u drutvu moe prepoznati kao ostvarenje faktine vlasti te osobe na toj stvari njezin je posjedovni in. Prosuuje se objektivno, prema shvaanjima koja u drutvu postoje o tome ime se ostvaruje faktinu vlast na takvoj stvari. in koji bi netko poduzeo bez ikakve volje da njime ostvaruje svoju vlast na stvari, nije njegov posjedovni in. Nema vlasti bez volje vladati izvravanje vlasti implicira voljno postupanje. Onaj tko neto ini a da to ne eli, ili koji neto ini samo za drugoga, taj ne izvrava nikakvu vlast, ili barem ne izvrava nikakvu svoju vlast. Volja je i po ureenju utemeljenom na tzv. objektivnoj koncepciji posjeda neophodna da bi odreeni in bio posjedovni in. No, po takvim ureenjima nije mjerodavan sadraj volje. Tu volja nije samostalni element posjeda, jer po objektivistikom shvaanju, posjed ima samo jedan element faktinu vlast. Volja treba biti implicirana u posjedovnim inima. Nije mjerodavno je li stvar faktino dri u svojoj vlasti s voljom da to uini kao da je njezin vlasnik. Dovoljna je tzv. prirodna volja tj. ne mora imati sve one kvalitete koje se inae trae da bi volja bila pravno relevantna. Ako je posjedovni in pravni posao, da bi proizvodio pravne uinke zbog kojih je poduzet treba zadovoljavati sve one pretpostavke koje se i inae trae za valjanost pravnih poslova, dakle potrebna je pravno kvalificirana volja (volja osobe koja je poslovna sposobna i ubrojiva) koja je oitovana tako da zadovoljava pretpostavke za valjanost oitovanja (oitovana je slobodno, ozbiljno, odreeno i razumljivo). Pomonik u posjedovanju je osoba koja neposredno poduzima one ine kojima se izvrava faktina vlast na stvari, ali koja time ne izvrava nikakvu svoju, nego iskljuivo tuu faktinu vlast. On nije posjednik!!!! Neposredan posjednik stvari je taj drugi koji posredstvom pomonika u posjedovanju izvrava svoju faktinu vlast na predmetu svojeg posjedovanja. Pomonik u posjedovanju poduzimanjem akata kojima se izvrava faktina vlast na stvari pokorava se posjednikovoj volji, njegovim nalozima, tako da izvrava iskljuivo njegovu faktinu vlast na stvari. Pomonik u posjedovanju moe biti svaka osoba koja se s posjednikom stvari nalazi u radnom ili slinom odnosu, ili je lan njegova domainstva, ali i svi ostali koji izvravaju odreene posjedovne ine na stvari a da time ne izvravaju nikakvu svoju vlast glede te stvari, nego iskljuivo tuu vlast, npr. prekarist. Dok se ne utvrdi da je postupao kao tui pomonik u posjedovanju, smatrat e se da je izvravao vlastite posjedovne ine, pa e ga se smatrati neposrednim posjednikom stvari. Posredan posjed stvari posredstvom onoga tko stvar neposredno posjeduje, nju moe ujedno posjedovati i netko drugi, podredno, dakle kao posredni posjednik te stvari. Posredni posjed stvari postoji ako neposredni posjednik, izvravajui svoju faktinu vlast na stvari, ujedno time izvrava i vlast za drugoga, jer se tada posredstvom vlasti neposrednog posjednika stvar ujedno nalazi i u posrednoj vioj faktinoj vlasti posrednog posjednika. Kada netko stvar posjeduje kao plodouivatelj, zaloni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, uvar, posudovnik ili u kojem drugom slinom odnosu u kojem je ovlaten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Za postojanje posrednog posjeda je potrebno dvoje: 1. posredujui posjed, je onaj neposredan posjed posredstvom kojega posredni posjednik posjeduje, ako izmeu njega i neposrednog posjednika postoji posredujui odnos 2. posredujui odnos, je odnos neposrednog i posrednog posjednika u kojem neposredni stvar posjeduje kao netko tko ju je ovlaten posjedovati kroz neko vrijeme (npr. plodouivatelj), ili ju je obvezan kroz neko vrijeme posjedovati (npr. kao uvar), a potom treba stvar predati posrednom posjedniku u neposredan posjed Potrebno je da njihov odnos ima dvije nerazdvojne komponente:

25

1. ovlast ili obveza neposrednog posjednika da stvar posjeduje privremeno i u okviru vie vlasti posrednog posjednika iz koje je izvedena, i 2. zahtjev posrednog posjednika neposrednome, neka mu taj preda stvar u neposredan posjed nakon to prestane biti ovlaten ili obvezan posjedovati je, npr. kada je jedna osoba s drugom sklopila ug. o zakupu garae i predala joj tu garau u posjed, ova druga je postala neposrednim posjednikom te garae, a druga posrednim jer u pogledu te garae postoji meu njima posredujui odnos ug. o zakupu. Mogue je i viestruko stupnjevanje posjeda stvari. U temelju e uvijek biti neiji neposredan posjed stvari, a na njemu e biti izgraena cijela ljestvica viestruko stupnjevanog posjeda, npr. podnajmoprimac - najmoprimac - najmodavac Samostalan ako posjednik posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik tj. ne priznajui niiju viu privatnu, posrednu vlast na stvari (tzv. vlasniki posjed). Za svaki se posjed predmnjeva da je samostalan. Na predmnjevu samostalnosti posjeda kod pokretnina, oslanja se predmnjeva vlasnitva. Nesamostalan ako posjednik stvar posjeduje priznajui tuu viu privatnu vlast na njoj (tzv. uporabni posjed) Postoji li samo neposredan posjed neke stvari, taj je neminovno samostalan. Ne moe neposredan posjed biti samostalan, kad god postoji i posredan posjed iste stvari. Ako posredni posjednik svoju vlast izvodi iz tue jo vie vlasti, njegov je posjed nesamostalan. Kada postoji vie stupnjeva posjeda iste vrste samostalan je jedino posjed onog stupnja koji je najudaljeniji od neposrednog posjeda, dok su na svim ostalim stupnjevima posjedovanja te stvari nesamostalni posjedi.

Posjed & suposjed

Na svakom stupnju posjedovanja, posjed moe biti: 1. (samo) posjed (individualni posjed), ili 2. suposjed Posjed kada na jednom stupnju posjedovanja stvar posjeduje samo jedna osoba, tada je to posjed Suposjed postoji kada isti posjed stvari ima vie osoba, to kod viestruko stupnjevanog posjeda znai kada na istom stupnju posjedovanja stvar posjeduje vie osoba. Svi suposjednici imaju istodobno isti posjed na istom stupnju posjedovanja, pri emu je faktina vlast svakog suposjednika ograniena faktinom vlau ostalih suposjednika. Nema suposjeda izmeu neposrednog i posrednog posjednika iste stvari, a ni suposjeda izmeu osoba koje istu stvar posredno posjeduju na razliitim stupnjavima posjedovanja. Meu suposjednicima nije posjed nikada podijeljen po kvotama. Nain izvravanja faktine vlasti moe biti razliit: 1. obian, ili 2. zajedniki suposjed Obian suposjed je onaj kod kojeg svaki od suposjednika moe suposjed izvravati nezavisno od ostalih suposjednika. Pritom faktina vlast ostalih posjednika konkurira s njegovom, dakle s njegovim izvravanjem suposjeda. 1. neposredan obian suposjed je npr. neposredan suposjed stanara jedne zgrade, glede zajednikih dijelova zgrade svaki od njih se samostalno slui stubama, dizalom, dvoritem i sl. 2. posredan obian suposjed, ako posredni suposjednici imaju prema neposrednome zahtjev za izruenje stvari kao solidarni vjerovnici Zajedniki suposjed je onaj kod kojeg ni jedan od suposjednika ne izvrava suposjed samostalno, nego svaki samo u zajednici s ostalima, dakle kao da su svi oni zajedno jedan posjednik 1. neposredan zajedniki suposjed je npr. sukljuarstvo sluaj osoba koje su posjednici npr. jedne blagajne tako da svaka od njih ima svoj klju, a blagajna e se otvoriti jedino ako bude otkljuana sa svim kljuevima 2. posredan zajedniki suposjed, ako suposjednici imaju prema neposrednome zahtjev za izruenje stvari kao vjerovnici nedjeljive obveze

Posjed prava Posjed prava je razmjerno trajna faktina vlast posjednika jedne nekretnine kao povlasne, koja se sastoji u faktinom
izvravanju sadraja prava stvarnih slunosti glede neke tue nekretnine kao poslune. Sadraj posjeda prava e biti razliit, ovisno o tome da li posjednik povlasne nekretnine faktino izvrava sadraj afirmativne ili negativne stvarne slunosti Afirmativne stvarne slunosti su one koje se u korist jedne nekretnine kao povlasne izvravaju na drugoj nekretnini kao poslunoj, a to onaj ija je posluna nekretnina trpi (npr. neke slunosti puta). Negativne stvarne slunosti su one koje se ne izvravaju na poslunoj nekretnini nego ih se izvrava time to onaj ija je posluna nekretnina, u korist povlasne nekretnine proputa initi na svojoj nekretnini neto to bi inae inio (npr. ne gradi na svojoj nekretnini, da ne bi zaklonio vidik s druge nekretnine).

26

3. Tzv. idealni posjed

Idealni posjed je naziv za od pravnog poretka priznatu privatnu i za svakoga relevantnu vlast koju osoba ima u pogledu nekog predmeta kao da je taj predmet njezin (makar on to moda i nije), a da se pritom ta njezina vlast ne sastoji u kakvoj neposrednoj fizikoj, efektivnoj vlasti na stvari, niti se na nju oslanja. Posjed s njime ima jedino tu slunost to oba stvaraju sliku pripadanja subjektivnog prava u pogledu predmeta posjedovanja ali, tzv. idealni posjed uope nije posjed, budui da nema neposrednog tjelesnog, efektivnog dranja stvari u vlasti osobe. Idealni posjed nastaje za osobu time to joj javna vlast svojom odlukom ili neposredno zakonom preda stvar u posjed, uspostavivi neku pravno relevantnu vlast u pogledu stvari, ali takvu koja nije faktina. To joj daje odgovarajue mogunosti postupanja glede stvari, osobito mogunost pravnog raspolaganja njome. Redovito se moe i sama staviti u faktian posjed te stvari, ali to nije ovlatena uiniti nasilno. Ako bi za uspostavu faktikog posjeda trebala kakva prisila, trebat e putem suda (tj. druge nadlene vlasti) u odgovarajuem postupku ishoditi ovrnu predaju stvari njemu u posjed. Jednom steeni idealni posjed moi e se prekinuti odlukom koju bi u odgovarajuem postupku donio sud tj. drugo nadleno tijelo vlasti. Na pravni poredak vee neke pravne uinke uz neke idealne posjede: + nasljedniki posjed, ukljuujui i sluaj oasnosti ostavine + sud donese rjeenje o dosudi kojim odluuje tko je nekretninu kupio te da e mu se tu nekretninu predati poto rjeenje o dosudi postane pravomono i on poloi kupovinu Nasljedniki posjed je od pravnog poretka priznata privatna i za svakoga relevantna vlast koju ostaviteljev nasljednik ima glede svih ostaviteljevih posjeda. Nasljedniki posjed je tzv. idealni posjed, a nastaje ostaviteljevom smru, kao posljedica nasljedivosti posjeda. Ako je ostavitelj u trenutku svoje smrti imao ikoje posjede stvari i/ili prava, ti su se posjedi nali u sastavu ostavine te su u trenutku ostaviteljeve smrti preli na ostaviteljevog nasljednika, postavi njegovi na temelju zakona, (ipso iure). Svaki ostaviteljev posjed se kod nasljednika nastavlja: - na istom predmetu posjedovanja - na istom stupnju posjedovanja - s istim objektivnim kvalitetama posjeda (zakonitost/nezakonitost, istinitost/neistinitost, koje je imao kod ostavitelja). Ako je ostavitelja naslijedilo nekoliko sunasljednika, svi su oni stekli nasljedniki suposjed svakog pojedinog od ostaviteljevih posjeda. Nasljedniki posjed nastaje i postoji samo zato da ostaviteljeva smrt ne bi izazvala prekid dotadanjeg posjedovanja. Nasljedniki posjed bi se trebao pretvoriti iz idealnog u faktini posjed. To e se zbiti kada nasljedniki posjednik pone izvravati posjedovne ine na predmetu posjedovanja. Nasljedniki posjed svojim trajanjem doprinosi vremenu posjedovanja potrebnom za stjecanje predmeta posjedovanja putem dosjelosti. Ostaviteljev nasljednik je ovlaten da odmah zapone i efektivno pojedovati ono to je posjedovao ostavitelj, ali pritom nije ovlaten dirati u ostale posjede iste stvari ili prava. Nasljednik nee postupati samovlasno ako poduzme posjedovne ine pod pretpostavkom: a) da je zaista ostaviteljev nasljednik b) da poduzimanje posjedovnih ina nije povjereno izvritelju oporuke ili skrbniku ostavine c) da poduzimanjem posjedovnih ina ne zadire ni u iji tui posjed tj. suposjed Umjesto nasljednika e posjedovne ine poduzimati neka druga osoba, ako joj je na temelju oporuke ili odluke suda (tj. javnog bilj., kao sudskog povjerenika) povjereno da kao izvritelj oporuke ili kao skrbnik ostavine izvrava posjed za raun ostaviteljevih nasljednika. Nasljedniki posjed uiva posjedovnu zatitu kao da je ostavitelj jo posjednik. Pravo na posjedovnu zatitu se moe u punom obujmu ostvarivati jedino prema treim osobama. Postoji u naelu i pravo na zatitu pojedinog suposjeda od samovlasnih smetanja drugog suposjednika, ali ga se putem suda moe ostvarivati u veoma ogranienom krugu sluajeva. Suposjednik ima protiv drugog suposjednika pravo na sudsku zatitu svojeg suposjeda jedino ako su ga potpuno iskljuili od dotadanjeg suposjeda ili su mu bitno ograniili dotadanji nain izvravanja faktine vlasti, ali niti tada ako bi za odluivanje o tom zahtjevu bilo nuno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. Tako sunasljednikusuposjedniku redovito protiv ostalih suposjednika nee stajati na raspolaganju posesorni, nego jedino petitorni put zatite. Ako neka osoba nastupa kao da je ona ostaviteljev nasljednik, svojatajui si na temelju toga pravo na posjed, to je spor o nasljednom pravu i pravu na nasljedstvo, a posredstvom toga i na nasljedniki posjed. Takvoj se osobi ne moe s uspjehom staviti zahtjev zbog smetanja posjeda, nego jedino petitorni zahtjev u redovitom parninom postupku, ili bi

27

protiv takve osobe ostali potencijalni nasljednici mogli staviti samo hereditatis petitio (nasljedniki zahtjev) pa u petitornom postupku (poto bude utvreno da nasljedno pravo pripada njima/i njima) ishoditi da im posjed/suposjed izrui tko si ga je bio prisvojio svojatajui si nasljedno pravo koje mu nije pripadalo, ili koje nije pripadalo samo njemu, nego i njima. Tabularni (knjini) posjed jest injenica da je u zemljinu knjigu upisano pravo vlasnitva neke nekretnine ili neko drugo knjino pravo, kao pravo odreene osobe (ak i kada joj ne pripada upisano pravo). Ta injenica nastaje upisom u glavnu knjigu, a prestaje brisanjem. Tabularni posjed je tzv. idealni posjed, ali u RH on nije ikakav, pa ni idealni posjed. Pravni uinci injenice upisa u zemljinu knjigu: 1. to je modus stjecanja prava 2. stvara se presumpcija da njoj zaista pripada upisano pravo 3. mogunost da s tim pravom osoba knjino raspolae 4. titi upisanu osobu od onih koji bi inae mogli nekretninu ili pravo na njoj stei pozivajui se na naelo povjerenja u zemljine knjige injenica upisa (tzv. tabularni posjed) ne daje pravo na posjedovnu zatitu, a u naem suvremenom pr. poretku ne dovodi niti do tabularne dosjelosti, koliko god dugo nevaljani upis trajao.7

III. STJECANJE POSJEDA

Posjed se stjee inom stjecanja, tj. inom kojim stjecatelj uspostavlja svoju faktinu vlast na/glede stvari. Posjed je steen ako i kada je inom stjecanja zaista na/glede stvari nastalo stanje koje ima sve osobine posjeda stvari tj. posjeda prava, bilo neposrednog bilo posrednog. in stjecanja posjeda redovito je neki: 1. tjelesni in, poduzet na/glede stvari radi stjecanja posjeda 2. oitovanje volje, tj. pravni posao kojim se prenosi posjed Neposredan posjed se moe stei jedinio vanjski vidljivim, tjelesnim inom poduzetim na/glede stvari (postoji iznimka!). Posredan posjed se moe stei iskljuivo oitovanjem volje (pr. poslom). in stjecanja posjeda moe biti: 1. jednostran uzimanje/oduzimanje posjeda ovisno o tome stjecanje posjeda je izvorno ili izvedeno 2. dvostran predaja, primodredaja, tradicija posjeda Da bi se nekim inom mogao stei posjed, taj in treba biti posjedovni in, poduzet s voljom da se uspostavi stjecateljeva faktina vlast na/glede stvari. U pravilu je dovoljno da je poduzet s prirodnom voljom koja je u drutvu relevantna (nije potrebno da to bude pravno kvalificirana volja). To pravilo vrijedi kada se posjed stjee iskljuivo tjelesnim inom. Kada se in stjecanja posjeda sastoji u oitovanju volje, tada on (da bi rezultirao eljenim stjecanjem posjeda) treba zadovoljavati sve one pretpostavke koje se i inae trae za valjanost pravnih poslova. Tzv. idealni posjed se redovito stjee bez nekog vanjski vidljivog ina stjecanja samom odlukom suda ili drugog tijela vlasti tj. ispunjenjem zakonskih pretpostavaka. Tako npr. ostaviteljev nasljednik stjee nasljedniki posjed samim time to je naslijedio ostavitelja. Stjecatelj moe posjed stei: 1. vlastitim inom stjecanja 2. inom neke druge osobe koja je njegov zastupnik (ugovorni, zakonski; poslovoa bez naloga) u poduzimanju ina stjecanja posjeda Stjecatelj moe posjed stei i inom osobe koja kao zastupnik dotadanjeg posjednika predaje posjed stjecatelju + kao i inom sudskog ovritelja u postupku ovrhe Posjed je steen izvorno (originarno), ako je stjecatelj jednostranim inom uspostavio svoju faktinu vlast glede neke stvari koja u tom asu nije bila ni u ijem posjedu, ili ako je bila uspostavio je svoju vlast neovisno, tovie usprkos tom tuem posjedu. Nitko ne bi smio samovlasno uzeti u svoj posjed stvar koju mirno posjeduje neka osoba, ali kada se to dogodi izvorno je steen posjed.
7

Prije su u naem pravnom poretku idealni posjed bili: a) idealan posjed opina, gradova, odnosno Grada Zagreba nastajao je Uredbom o privremenomo preuzimanju u upravljanju odreenom imovinom, tj. kasnije Zakonom o privremenom preuzimanju i upravljanju odreenom imovinom b) idealan posjed opina je nastajao i po pravilima biveg Zakona o gra. zemljitu c) idealan posjed opine nastajao je kada bi sud (doavi do zakljuka da nitko nije naslijedio ostavitelja) donio rjeenje o predaji ostavine opinskoj skuptini po bivem Zakonu o nasljeivanju

28

Posjed je steen izvedeno, ako je na stjecatelja prela faktina vlast koju je dotadanji posjednik imao na predmetu posjedovanja, bilo: 1. dvostranim inom predaje (tradicije) kojim je u sporazumu s dotadanjim posjednikom prenesen njegov posjed na stjecatelja ili je iz njegova posjeda izveden daljnji stupanj posjeda za stjecatelja 2. nasljeivanjem dotadanjag posjednika

1. STJECANJE POSJEDA STVARI

A. Stjecanje posjeda jednostranim inom
Stjecanje posjeda jednostranim inom biva uspostavljena neposredna, vanjski vidljiva i manje-vie trajna vlast osobe glede neke stvari. To e biti: a) in uzea stvari implicira volju da se zagospodari sa tom stvari b) in oduzea stvari Tko jednostranim inom uzea ili oduzea uspostavi svoju faktinu vlast glede neke stvari, izvorno je stekao posjed te stvari. inom uzea (aprehenzije) stvari u neposredan posjed izvorno se stjee posjed stvari koje nitko ne posjeduje. Misli se prvenstveno na in uzimanja stvari rukom, ali moe i npr. ulovom ivotinje zamkom. in oduzea stvari je takoer in uzea stvari, ali takav koji uspostavlja stjecateljevu faktinu vlast glede odnosne stvari, a oduzima faktinu vlast dotadanjem posjedniku. Razlikujemo samovlasno oduzee stvari, od onoga koje nije samovlasno. Izvorno stjecanje posjeda oduzeem stvari od dotadanjag posjednika koje je samovlasno, nije dozvoljeno. To e biti kada je steen silom (vi), potajno ili prijevarom (clam) ili zloupotrebom povjerenja (precario modo). Takav posjed je neistinit i nije miran jer onaj od kojega je posjed samovlasno steen ima pravo tititi svoj oduzeti posjed. Poslui li se tim svojim pravom, pa ponovno uspostavi svoju faktinu vlast glede stvari koja mu je bila oduzeta uzet e se da smetani posjed nije ni bio prestao, nego da je trajao cijelo vrijeme (naelo kontinuiteta). Od trenutka kada bivi posjednik vie nema pravo na posjedovnu zatitu posjed novog posjednika je miran. Tada bivem posjedniku jedino preostaje pokrenuti spor o pravu na posjed te stvari (tzv. petitorni spor). Izvorno stjecanje posjeda oduzeem stvari nije samovlasno, ako je in oduzimanja ili smetanja posjeda doputen zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to doputa. Posjedniku iji je posjed oduzet, ali oduzee nije bilo samovlasno, ne pripada pravo na zatitu posjeda. in uzea/oduzea stvari je jednostrani in kojim onaj tko je uzeo stvar, za sebe stjee neposredan posjed stvari. Ako je on radio kao zastupnik neke druge osobe, tada je time to je izvrio in uzea stvari u posjed stekao za sebe neposredan, a za zastupanoga posredan posjed te stvari. Potrebno je da meu njima postoji odnos zastupanja (valjani odnos ugovornog ili zakonskog zastupanja). im zastupnik izvorno stekne neposredan posjed stvari, time ujedno i zastupani dolazi u posredan posjed iste stvari. Iznimka je stjecanje neposrednog posjeda pomou pomonika u posjedovanju. Posredan posjed je mogue izvorno stei i putem poslovoe bez naloga, no zastupani tada nee stei svoj posredan posjed samom injenicom da je poslovoa bez naloga stekao neposredan posjed stvari, nego e biti potrebno i da zastupani odobri poslovoin in to djeluje ex tunc. Svaki sluaj treba procjenjivati po objektivnom kriteriju mjerodavno je ono to je za tree osobe vidljivo, a ne ono to se dogaa u nemanifestiranoj volji subjekta. Ako netko tvrdi da je on tu stvar uzeo postupajui kao tui zastupnik ili pomonik u posjedovanju, trebat e to dokazati bude li to sporno.

B. Stjecanje posjeda dvostranim inom - predaja

Predaja (tradicija) je dvostrani in usmjeren na to da se u sporazumu s dotadanjim posjednikom posjed stvari prenese stjecatelju. Posjed se inom predaje stjee Izvedeno. Dvije su mogunosti za izvedeno stjecanje posjeda: 1. da posjed bude prenesen (translacijom prednikova posjeda na stjecatelja), ili 2. da posjed bude osnovan izvoenjem iz prednikova posjeda. Predaja posjeda je dvostrani in koji ima dvije sastavnice: 1) in dotadanjeg posjednika davanje, i 2) in stjecatelja primanje. Oni tvore in predaje posjeda. Kao dvostrani in predaje posjeda dolazi u obzir dvoje: 1. dvostrani tjelesni in, vanjski vidljiv, kojom se prenosi posjed stjecatelju, i 2) dvostrano oitovanje volje onoga tko prenosi posjed i stjecatelja. Stvar se prenosi u neposredan posjed predajom stvari (tjelesnom predajom), a u posredan oitovanjem volje. iznimno: kada se stvar predaje u posjed putem predaje sredstva posjedovanja, ako je to sredstvo vrijednosni papir koji zamjenjuje robu u pravnom prometu, npr. tovarni list, skladinica, tada se predajom tog vrijednosnog papira prenosi na stjecatelja posredan posjed stvari.

29

iznimno: kada se stvar predaje u neposredan posjed onom tko u tom asu ve ima tu stvar, tako da je ve u poloaju izvravati vlast na njoj, stvar e se predati stjecatelju u neposredan posjed samim oitovanjem volje (traditio brevi manu). esto e koincidirati predaja stvari u neposredan posjed jedne i u posredan posjed druge osobe, npr. u sluaju zastupnika stjecatelja u stjecanju posjeda. Za predaju dvostranim tjelesnim inom predavatelja i primatelja posjeda je dovoljna barem tzv. prirodna volja odgovarajueg sadraja, no kod dvostranog oitovanja volje predavatelja i primatelja posjeda potrebne su i one kvalitete koje se inae trae za valjanost pravnih poslova. Ako je dotadani posjednik bio duan predati stvar drugome u posjed, a nije to dobrovoljno uradio, predavateljeva sastavnica tog ina davanja moe i protiv njegove volje biti zamijenjena odgovarajuim inom sudskog ovritelja. Predaja posjeda je izvrena kada je njezin cilj postignut, tj. kada stjecatelj doe u poloaj da moe izvravati faktinu vlast glede te stvari i to kao singularni sukcesor dotadanjeg posjednika u posjedovanju te stvari. Prijenos posjeda je izostao ako je stjecatelj doao u poloaj da moe izvravati faktinu vlast na stvari, ali je svoju vlast uspostavio neovisno o vlasti dotadanjeg posjednika. Stjecatelj je originarno stekao posjed stvari. Predaja posjeda je u mnogim sluajevima toka u kojoj obvezni odnosi prerastaju u stvarnopravne, jer je redovito predaja posjeda stvari jedna od pretpostavaka za stjecanje stvarnih prava (pr. vlasnitva, zalonog prava). Predaja stvari igra bitnu ulogu i u nekim pravnim odnosima koji nemaju stvarnopravni karakter, kao npr. u odnosima najma, zakupa, depozita, uskladitenja i dr. Zbog predaje stvari e prijei rizik za sluajnu propast stvari, ponekad e odatle nastati prema primatelju zahtjev da vrati ono to je primio bez osnove (kondikcijski zahtjev), esto e nastati pravo na predavateljevu odgovornost za materijalne i pravne nedostatke predane stvari, itd.

1/ Stjecanje posjeda predajom stvari

Predaja stvari je dvostrani voljni in kojim dotadanji posjednik predaje i stjecatelj prima stvar u neposredan posjed, a izvrena je kada se stjecatelj s voljom prenositelja nae u poloaju da moe izvravati faktinu vlast glede stvari. Da bi se njime prenio neposredan posjed stvari, potrebno je da bude izvren dvostrani, voljni in davanja i primanja stvari radi prijenosa posjeda na njoj, barem s tzv. prirodnom voljom. Uinak predaje nije uvijek jednak: 1. mogue je da bude takav da faktina vlast dotadanjeg posjednika predavatelja bude, prenesena na stjecatelja, ime predavatelj prestaje biti posjednikom stvari 2. mogue je i da stvar bude predana i primljena u neposredan posjed stjecatelja, ali u njegov nesamostalan posjed tj. da predavatelj sebi pridri posredan posjed iste stvari, ako meu njima postoji posredujui odnos 3. mogue je i da je stvar predana i primljena u neposredan posjed koji je takvog sadraja, da je stjecatelju prenesen samo suposjed te stvari, a da je predavatelj stvari ostao u njezinu suposjedu. 1. prava predaja (traditio vera) stvari (tj. predaja iz ruke u ruku) zbiva se predajom stvari stjecatelju. na pokr. dotadanji posjednik urui ovome odnosnu stvar, a ona je primi u svoje ruke, uspostavljajui time svoju faktinu vlast glede te stvari na nek. prava predaja se zbiva dovoenjem stjecatelja na nekretninu, pokazivanje mea zemljita i sl. inaice: a/ uzimanje stvari uz dozvolu stjecatelj uzima stvar u svoj posjed uz dozvolu njezina dotadanjeg posjednika, npr. stjee posjed stvari koju se kupuje u trgovini sa samoposluivanjem, ili iz automata. Na taj nain uzuar (uporabovnik) stjee plodove tue stvari, a i zaloni vjerovnik stjee na taj nain plodove pokretne stvari koja mu je dana u zalog itd. U svim tim sluajevima prenesen je neposredan posjed stvari stjecatelju, ali ne samim time to je on dobio dozvolu da uzme stvar, nego tek kada je izvrio svoj dio ina primopredaje, tj. kada je na temelju te dozvole stvar uzeo. Ovakva predaja posjeda nipoto nije tradicija dugom rukom (traditio longa manu), poznatom iz starijih pravnih poredaka. Njime se bio posjed prenosio samim time to je dotadanji posjednik, pokazavi stjecatelju nekretninu, oitovao svoju volju da mu je predaje u posjed. b/ dovoenje stvari u krug stjecateljeve faktine vlasti stjecatelj posjeda ne prima stvar ba doslovno u ruke, nego mu je prenositelj preda tako to je stavi na mjesto koje je pod faktinom vlau primatelja. Takvo prenoenje posjeda e se zbiti ako stjecatelj odredi prenositelju da stvar stavi na odreeno mjesto u krugu stjecateljeve faktine vlasti npr.poloi na moj stol, kao i kada je stjecatelj postavio ureaj za primanje takvih stvari, npr. sandui za potu, te je time oitovao svoju volju da tim putem prima ono to je prikladno da mu na takav nain bude predavano. Tako e npr. pismo koje je ubaeno u sandui postavljen za primanje pote, biti predano posjedniku tog sanduia ve kada bude u nj ubaeno, a ne tek kada ga on uzme iz tog sanduia. Ako to nije odredio, a nije uobiajeno njihovo predavanje putem potanskog sanduia, npr. predavanje novca, primatelj e stei posjed tih stvari tek kada ih uzme iz sanduia. 2. predaja stvari putem predaje sredstava posjedovanja

30

Dvostrani in prenoenja posjeda neke stvari moe biti uinjen i kao predaja u neposredan posjed neke druge stvari, ako je ta druga stvar takva da je sredstvo posjedovanja one stvari koju se zapravo eli prenijeti u posjed stjecatelja, npr. klju je sredstvo neposrednog posjedovanja onoga to je njime zakljuano. Da bi se predajom jedne stvari u neposredan posjed prenijelo posjed druge, potrebno je: a) da je u tom aktu implicirana volja prenijeti posjed one druge stvari, i b) da je stvar koju se predaje stjecatelju takva da je ona sredstvo posjedovanja one druge stvari koju se zapravo eli prenijeti u stjecateljev posjed . Prelaenje na stjecatelja posjeda stvari koju se posjeduje posredstvom sredstva posjedovanja, zbiva se u trenutku u kojem se stjecatelj nae u poloaju da moe izvravati faktinu vlast glede te stvari koju mu je predavatelj elio predati, predajui mu sredstvo njezina posjedovanja. Kada se posjed stvari prenosi putem predaje sredstva njezinog posjedovanja, moe se dogoditi da jednoj osobi bude predano sredstvo posjedovanja, a drugoj stvar (ako ju se moe posjedovati i bez tog sredstva posjedovanja). U takvim sluajevima je onaj kome je predano sredstvo posjedovanja stekao u posjed to sredstvo, a je li ujedno stekao i posjed stvari, trebat e prosuivati po opem pravilu da je posjed steen kada stjecatelj uspostavi svoju faktinu vlast glede stvari. Predaja stvari putem predaje stvari koja je sredstvo njezinog posjedovanja, nalikuje na tzv. simboliku tradiciju, ali ona je nezamisliva u suvremenim pravnim poretcima. Nekada se smatralo da se posjed stvari moe prenijeti i tako da se umjesto te stvari preda simbol posjedovanja te stvari. Predaja kljua je tada bila tumaena kao predaja simbola posjedovanja, a nije se u njoj vidjelo ono to ona zaista jest predaja orua posjedovanja, kojom primatelj kljua dolazi u situaciju da ima neposrednu faktinu vlast glede one stvari koja se tim kljuem otkljuava. Sredstva posjedovanja su i oni vrijednosni papiri koji u pravnom prometu zamjenjuju robu za koju su izdani, jer u sebi inkorporiraju pravo zahtijevati od izdavatelja papira izruenje onih stvari koje su u tom papiru navedene. Tovarni list je sredstvo takvog posrednog posjedovanja stvari predane na prijevoz i navedene u tovarnom listu, a skladinica sredstvo posrednog posjedovanja robe koja je predana na uskladitenje i navedena u skladinici, stoga je posjednik tovarnog lista posredni posjednik robe predane u posjed prijevozniku, a posjednik skladinice posredni posjednik robe predane u posjed skladitaru. Postavljeno je pravilo da prednost ima predaja same stvari onome tko je u dobroj vjeri stekao posjed te stvari, a ne onome tko je, makar i u dobroj vjeri, stekao tradicijski vrijednosni papir. Tovarni list i teretnica su zato tzv. tradicijski vrijednosni papiri. To je iznimka od pravila da se predajom stvari prenosi neposredan posjed. 3. predaja posjeda putem zastupnika Posjed stvari se moe predati i posredstvom neke druge osobe zastupnika kod predaje. Ako se in predaje posjeda izvri putem zastupnika kod predaje, tada se zapravo zbivaju dva ina predaje: - prvo predavatelj predaje stvar zastupniku - potom zastupnik stvar predaje stjecatelju Ako je zastupnik radio za raun onoga koji predaje stvar, tada e stjecatelj stei posjed te stvari tek kada primi stvar u posjed od predavateljevog zastupnika. Ako je zastupnik radio za raun stjecatelja, stjecatelj je stekao posjed stvari ve time to je stvar primio njegov zastupnik u posjed. Za prijevoznika se ne predmnijeva da je zastupnik primatelja. Ulogu zastupnika kod tradicije igrat e sudski ovritelj kada e u ovrnom postupku poduzeti in kojim e zamijeniti in predaje posjeda koji je bio duan izvriti ovrenik.

2/ Stjecanje posjeda oitovanjem volje

Predaja oitovanjem volje je in prijenosa posjeda koji se zbiva bez fizike predaje stvari, suglasnim oitovanjem volje dotadanjeg posjednika i stjecatelja da se posjed predaje stjecatelju. Oitovanjem volje predaje se stjecatelju posredan posjed stvari, dok se neposredan posjed ne moe stei pukim oitovanjem volje. Iznimka: kada dotadanji pomonik u posjedovanju stjee kratkom rukom neposredan posjed stvari. Budui da je to pravni posao, potrebno je da ispunjava sve pretpostavke koje se trae za valjanost pravnih poslova. Kada se posjed stjee oitovanjem volje prenositelja i stjecatelja, tada ga se stjee inom koji nije vanjski vidljiv. Tako je postavljeno pravilo da e predaja posjeda koja je izvrena samim oitovanjem volje djelovati prema treima jedino ako su o njoj obavijeteni, ili inae znaju za nju. 1. predaja kratkom rukom (traditio brevi manu) je in predaje neposrednog posjeda osobi koja se ve nalazi u poloaju da izvrava svoju vlast glede stvari, a sastoji se od oitovanja volje dotadanjeg neposrednog posjednika i stjecatelja da prvi prenosi na drugoga svoj posjed. Tjelesna predaja u takvom sluaju nije potrebna, jer se stjecatelj ve nalazi u poloaju da izvrava akte faktine vlasti prema stvari, pa je dovoljno da interno, izmeu njega i predavatelja posjeda, doe do prenoenja vlasti. - kratkom rukom se prenosi samostalan posjed na stjecatelja koji je i do tada posjedovao tu stvar, ali kao njezin nesamostalni posjednik, npr. najmoprimac postaje vlasnik - posjed vieg stupnja na stjecatelja koji je do tada posjedovao na niem stupnju, npr. uvar postaje najmoprimac

31

- izvedeni posjed onome koji je stvar do tada imao u svojem izvorno steenom posjedu, npr. stvar je posjedovao bez pravnog temelja postane najmoprimac - neposredan posjed onome koji do tada izvrava prenositeljevu vlast na stvari, u ulozi njegovog pomonika u posjedovanju 2. prenoenje prava zahtijevati predaju stvari (cessio vindicationis) je in prenoenja postojeeg posrednog posjeda na drugu osobu oitovanjem volje dotadanjeg posrednog posjednika i stjecatelja kojim prvi prenosi na drugoga svoje pravo zahtijevati od posredujueg posjednika da taj preda stvar nakon to mu prestane ovlatenje ili dunost posjedovati je. Stjecatelj je time to mu je preneseno pravo zahtijevati stvar, uao u posredujui odnos umjesto prenositelja. To je pravni posao izmeu stjecatelja i dotadanjeg posrednog posjednika. To e se redovito obaviti cesijom, prenoenjem ugovora, asignacijom. Moe se obaviti i prisilno rjeenjem suda donesenim u ovrnom postupku. 3. osnivanje prava zahtijevati predaju stvari (constitutum possessorium), dotadanji posjednik zadrava stvar u svojem posjedu, a za stjecatelja se osniva pravo da mu dotadanji posjednik preda stvar poto prestane biti ovlaten ili obvezan posjedovati je. Zbiva se dvostranim voljnim inom oitovanja volje. Predavatelj je zadrao stvar u svojem posjedu, pa je uspostavom tog posredujueg odnosa izmeu njega i stjecatelja, osnovan za stjecatelja vii, posredan posjed te stvari. Tako se iz dotadanjag predavateljevog posjeda oitovanjem volje predavatelja i stjecatelja izveo za stjecatelja jo jedan posjed iste stvari, ali na viem stupnju posjedovanja, npr. onaj koji neposredno posjeduje svoju stvar, proda tu stvar kupcu, ugovorivi s njime da e stvar ostati kod prodavatelja da je uva dok je kupac ne zatrai. Na takav nain se moe za stjecatelja izvesti posredan posjed iz predavateljeva posredna posjeda, npr. kupac ima posredan posjed stvari, a daruje ju treoj osobi, ostavljajui za sebe pravo plodouivanja darovane stvari. a) constitutum possessorium povezan s nekim drugim inom predaje posjeda Constitutum possessorium je povezan s inom predaje stvari u neposredan posjed stjecatelja, ako je predavatelj predao stvar u neposredan i nesamostalan posjed stjecatelja, a za sebe je zadrao posredan posjed iste stvari. Predajom stvari u neposredan posjed stjecatelja, predavatelju ne prestaje posjed te stvari, nego se nastavlja kao vii posredni posjed, npr. odnosi posudbe, najma, zakupa, ostave itd. Constitutum possessorium moe biti povezan i s inom predaje u posredan posjed stjecatelju. Biti e to, ako je predavi stvar u posredan posjed, predavatelj zadrao za sebe vii posredni posjed iste stvari. Vlasnik stvari koju je dao u zalog vjerovniku, posredan je posjednik te stvari. On moe tu istu stvar dalje zaloiti i drugom vjerovniku, pri emu e svoj posredan posjed te stvari prenijeti tom drugom zalonom vjerovniku u njegov posredan posjed. Uinit e to cesijom svojeg prava da od prvog vjerovnika zahtijeva neka mu taj vrati stvar kad mu prestane zalono pravo. Time e taj drugi zaloni vjerovnik postati posrednim posjednikom zaloga, ali nesamostalnim jer e vlasnik stvari postati viim, posrednim, samostalnim posjednikom stvari. b) stjecanja posrednog posjeda posredstvom ina predaje zastupniku anticipirani posesorni konstitut Tada koincidiraju dva stjecanja posjeda iste stvari: u niem stupnju e zastupnik stei za sebe nesamostalan posjed stvari, a ujedno e zastupani stei posredan posjed iste stvari vieg stupnja posjedovanja, zahvaljujui svojem odnosu sa zastupnikom. C. Stjecanje posjeda stvari nasljeivanjem Do translacije posjeda na dugu osobu dolazi smru umrlog posjednika, bez posebnog ina stjecanja, tj. ipso iure. Zbog ostaviteljeve smrti i u trenutku kada je ona nastupila, postao je ostaviteljevim sveopim sljednikom onaj tko je postao ostaviteljev nasljednik, tj. opina ili grad u sluaju oasne ostavine. Tako je sveopi sljednik time stekao i u naelu sve posjede koje je ostavitelj imao u tranutku svoje smrti. Iznimno, ne bi stekao one koji nisu bili slobodni za nasljeivanje, a to su oni koje bi netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekao na posebnom pravnom temelju. Kod ostaviteljevog sveopeg sljednika mortis causa, svaki ostaviteljev posjed ima isprva, sve dok taj ne zapone i efektivno posjedovati ono to je posjedovao ostavitelj, karakter nasljednikog posjeda.

2. STJECANJE POSJEDA PRAVA

U naem suvremenom stvarnopravnom poretku mogu se posjedovati jedino prava stvarnih slunosti. Ono se moe stei: 1. jednostranim inom, 2. dvostranim inom, 3. nasljeivanjem

A. Stjecanje posjeda prava jednostranim inom

in kojim se stjee posjed prava je jednostran, ako je poduzet samovlasno tj. bez suglasnosti posjednika one nekretnine koja dobiva ulogu poslune nekretnine. Posjed stjee izvorno. Kao in osnivanja posjeda tih prava dolazi u obzir jedino in faktinog izvravanja sadraja nekog prava stvarne slunosti u korist jedne, a na teret druge nekretnine. Svaki in osnivanja posjeda prava treba imati dvije sastavnice: 1. da posjednik one nekretnine koja bi stjecanjem posjeda prava dobila ulogu povlasne nekretnine faktino izvri sadraj nekog prava stvarne slunosti u korist te svoje, a na teret tue nekretnine, 2. da se toj stjecateljevoj faktinoj vlasti pokori posjednik te druge nekretnine

32

O sadraju ina osnivanja posjeda prava, ovisit e je li njime stekao posjed afirmativne ili negativne stvarne slunosti. Posjed afirmativne stvarne slunosti osniva se jednostranim inom kojim neposredni posjednik neke odreene nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno izvri na nekretnini u tuem posjedu kao svoje pravo neto to posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, npr. prolazom posjednika jedne nekretnine preko nekretnine u tuem posjedu. Posjed negativne stvanre slunosti bit e osnovan jednostranim inom stjecanja, ako je neposredni posjednik neke odreene nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno zabranio posjedniku druge nekretnine da na svojoj nekretnini ini neto to bi taj inae mogao initi, pa je taj zbog toga to propustio initi, npr. da otvara prozore prema povlasnoj nekretnini i sl.

B. Stjecanje posjeda prava dvostranim inom

a) osnivanje posjeda prava njegovim izvoenjem iz posjeda poslune nekretnine Iz posjeda jedne nekretnine moe se dvostranim inom stjecanja osnovati posjed prava stvarne slunosti. Ono ima dvije sastavnice: 1. faktino izvravanje sadraja prava stvarne slunosti u korist jedne, a na teret druge nekretnine, i 2. pokoravanje posjednika te druge nekretnine stjecateljevoj faktinoj vlasti. Za razliku od jednostranog stjecanja, ono se ovdje zbiva uz suglasnost posjednika poslune nekretnine, i takav je posjed steen izvedeno. Mogu se osnovati afirmative i negativne stvarne slunosti, u sporazumu s posjednikom nekretnine koja postaje posluna. Posjed se stjee tek kada posjednik nekretnine koja postaje posluna zaista otrpi/propusti po prvi puta. Neposredan posjed stvari je temelj svakog posjeda prava stvarne slunosti. Postoje li ve i posredni posjedi povlasne nekretnine, tada su posredstvom stjecanja posjeda prava neposrednog posjednika, ujedno i svi posredni posjednici te nekretnine stekli posredne posjede tog prava stvarne slunosti u korist te nekretnine. in trpljenja i in proputanja ne moe zamijeniti nikakav in sudskog ovritelja, nego OZ odreuje sredstva prisile (novane kazne, kazne zatvora), koja e se primijeniti da bi se posjednika nekretnine ovrenika privolilo da ipak izvri svoju dunost trpljenja tj. proputanja. b) stjecanje posjeda prava dvostranim inom predaje posjeda povlasne nekretnine Posjed prava koji je ve osnovan u korist neke nekretnine kao povlasne, prijei e zajedno s posjedom te nekretnine na stjecatelja, ako posjed povlasne nekretnine prijee na drugu osobu. Prijei e na nju dvostranim inom kojim e posjed te nekretnine biti predan stjecatelju. Ako bi netko jednostranim inom stekao posjed povlasne nekretnine, na njega nee samim time prijei i posjed prava stvarne slunosti u njezinu korist. Stjecanje posjeda jednostranim inom je izvorno stjecanje, pa takvim stjecanjem posjeda povlasne nekretnine prestaju svi dotadanji posjedi te nekretnine, a s njima i svi dotadanji posjedi prava stvarnih slunosti u korist te nekretnine.

C. Stjecanje posjeda prava nasljeivanjem

Ostaviteljev posjed prava stvarne slunosti na nasljednika prelazi zajedno s posjedom nekretnine u iju korist postoji taj posjed prava.

IV. TRAJANJE POSJEDA I NJEGOVA KAKVOA

A NAELO TRAJNOSTI
Posjed je manje-vie trajno stanje u kojem postoji posjednikova faktina vlast na/glede predmeta posjedovanja. Naelo je da posjed nastaje inom stjecanja, a traje sve dok ne nastupi okolnost koja ga okonava. Postoji zakonska predmnijeva trajnosti posjeda olim possessor, hodie possessor presumitur - jednom posjednik, i sada posjednik, presumira se (oboriva presumpcija). Naelo trajnosti posjeda ini da posjedniku ne prestaje posjed, niti mu se prekida posjedovanje, samim time to je on tijekom dueg ili kraeg vremena proputao, ili bio sprijeen izvravati posjedovne ine, ako je to priputanje ili sprijeenost bila privremene naravi. Pritom nije odluno koliko je vremena proteklo od kada je posjednik zadnji put izvrio neki posjedovni in, nego je odluno je li njegovo neizvravanje vlasti bilo trajne naravi, ili nije. Posjed neke osobe ne prestaje samom injenicom da joj ga je neka druga osoba oduzela. Ako oduzeti posjed bude ponovno uspostavljen uz pomo sredstava posjedovane zatite, uzima se kao da je cijelo vrijeme on trajao, bez prekida. Od trenutka oduzimanja posjeda postoje dva meusobno konkurentna posjeda, oba uvjetno. Posjed traje i nakon to je faktina vlast prenesena s dotadanjeg posjednika na drugu osobu, koja je posjed izvedeno stekla. Univerzalni sukcesor posjednika nastavlja njegov posjed, kao i singularni sukcesor. Isti posjed nastavlja egzistirati kao posjed stjecateljasljednika u posjedovanju.

B KAKVOA POSJEDA

33

Objektivne znaajke posjeda:

1. zakonitost (possessio iusta), kada posjednik ima pravo na posjed 2. istinitost (possessio non vitiosa), ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja Subjektivna znaajka posjeda: 3. potenje (possessio bone fidei), se predmnijeva Posjed koji ima sve pozitivne znaajke, i objektivne i subjektivne, naziva se publicijanski posjed (po nazivu tube kojom se takav posjednik moe posluiti kao da je vlasnik), ili uzukapioni posjed (po tome to se takav posjed moe redovitom dosjelou pretvoriti u pravo), ili pak kvalificirani posjed (po injenici da je takav posjed kvalificiran za spomenutu tubu i za redovitu dosjelost). Sva tri naziva su ravnopravno u uporabi. 1/ zakonitost/nezakonitost Zakonit je onaj posjed koji ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, a nezakonit je onaj koji uope nema nikakav pravni temelj za to, ili mu temelj nije valjan. Na posjedovanje stvari ovlauje pravo vlasnitva te stvari, ali i npr. pravo plodouivanja, dobrovoljno zalono pravo na pokretnini, pravo zakupa, pravo najma, pravo posudbe i dr. Na posjedovanje prava stvarne slunosti ovlauje jedino pravo te stvarne slunosti. Posjed bez pravnog temelja je nezakonit, kao i onaj koji ima pravni temelj, ali je taj nitav. Ako je pravni temelj posjeda pobojan, bit e zakonit, dok mu ne bude taj temelj poniten (s uinkom ex tunc). 2/ istinitost/neistinitost Istinit posjed je onaj koji nije steen na protupravan nain tj. nije nastao ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zloupotrebom povjerenja (praecario modo). Neistinit (viciozan) posjed je onaj koji je nastao nekim od tih protupravnih, samovlasnih ina. silom (vis), kada je posjed steen inom stjecanja kojim je primijenjena nedoputena: 1. fizika sila (vis apsoluta), 2. prijetnja zastraivanje (metus), vis compulsiva. Prijetnja je izjednaena s fizikom silom samo ako je bila toliko ozbiljna da je dala jednak rezultat kao da je bila primijenjena fizika prisila. Prijetnja se prosuuje analogno prijetnji kod zakljuivanja ugovora. potajno (clam), ako je steen inom koji je poduzet tako da dotadanji posjednik stvari ne sazna za njega (kraom i sl.). S njime je izjednaen posjed koji je steen prijevarom (dolus), tj. zlonamjernim dovoenjem u zabludu ili odravanjem u zabludi. zlouporabom povjerenja (na izmoljen nain, praecario modo), su svi oni naini stjecanja posjeda u kojima je stjecatelj ve imao neku poziciju glede tue stvari, ali ju je onda samovlasno pretvorio iz neposjeda u posjed, ili iz posjeda nieg stupnja u posjed vieg stupnja. Istinitost/neistinitost posjeda prosuuje se prema posjednikovim postupcima, ili postupcima njezina zak. zastupnika. Istinit posjed je miran ve od trenutka kada je steen. Umirenje neistinitog posjeda posjed neistinitog posjednika nije miran tako dugo dok posjedniku iji je posjed oduzeo pripada pravo na zatitu tog oduzetog posjeda. Nakon to ga se vie ne moe ukloniti sredstvima posjedovne zatite, neistinit posjed se umirio te uiva posjedovnu zatitu, ali je i dalje neistinit. 3/ poten/nepoten Posjed je poten (possessio bone fidei, savjestan posjed) ovisno o subjektivnom stavu posjednika o usklaenosti njegovog posjeda s pravom. Pitanje kakav je posjednikov stav postavlja se samo kada je posjed nezakonit, a on ipak posjeduje. Uvijek se predmnijeva da je posjed poten praesumptio iuris. Posjed je nepoten: 1. kada je posjednik ve u asu saznanja znao da mu ne pripada pravo na taj posjed, ili 2. kada je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga da posumnja u to da mu to pravo pripada 3. kada je posjednik naknadno saznao da mu ne pripada pravo na taj posjed. Naknadna zla vjera teti potenju posjeda mala fides superveniens nocet. Sa tim saznanjem je izjednaen dogaaj: bude li posjedniku dostavljena tuba kojom druga osoba osporava njegovo pravo na posjed, a spor bude okonan pravomonom presudom da pravo na posjed ne pripada posjedniku uzima se da je posjednikov posjed bio nepoten jo od trenutka kada je primio tubu.

C SLJEDNITVO U POSJEDOVANJU I KAKVOA POSJEDA

To se pitanje postavlja samo kod izvedenog stjecanja posjeda. Objektivne znaajke, zakonitost i istinitost posjeda, prate posjed kada taj sveopim sljednitvom prelazi na sljednika. Objektivne znaajke prednikovog posjeda ne ive dalje u posjedu nakon to je taj preao na pojedinanog sljednika u posjedovanju, nego je sljednikov posjed zakonit/nezakonit, kao i istinit/neistinit, ovisno o tome na kakvom pravnom temelju i na koji nain ga je sljednik stekao. Ali, ako sljednikov posjed ima znaajku zakonitosti ili istinitosti, ili oboje, a kod prednika je imao jednake pozitivne kvalitete, nadovezuju se bez prekida te znaajke posjeda jedne na druge.

34

Subjektivna znaajka, potenje, nikada ne prelazi sa prednika na sljednika u posjedovanju. Potenje se uvijek prosuuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Nasljednik postaje potenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u sluaju kada je ostavitelj bio nepoteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

D PREDMNJEVE O POSJEDU
Postulat je svih graanskopravnih ureenja da se za svaki posjed predmnijeva da je poten. To je praesumptio iuris, a teret dokaza je na suprotnoj strani. Korijen predmnjevi potenja i nevinosti je osobno pravo na ast i ugled. Za svakog se posjednika predmnijeva da samostalno posjeduje, a to je praesumptio iuris. Ona slui zatiti povjerenja u pravnom prometu, a ima obrambeno (defenzivno) djelovanje u korist osobe koja upravo posjeduje stvar. Daje joj pogodniji poloaj u postupku pred sudom, kada netko vlasnikom tubom trai izruenje stvari, jer je oslobaa dunosti da dokazuje svoje pravo. Za ofenzivno djelovanje tj. da bi netko mogao upraviti svoj vlasniki zahtjev drugome, nije ni potrebna, niti je dovoljna ova opa predmnijeva posjednikova vlasnitva pokretnine. Za to mu treba predmnijeva vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem. Predmnijeva vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem postoji na temelju zakona za tzv. publicijanskog posjednika stvari, naime za samostalnog posjednika stvari iji je posjed zakonit, istinit i poten, tj. bio je to prije nego to je posjed stvari stekla druga osoba. Zahtjev koji u postupku pred nadlenim tijelom vlasti postavlja pozivom na ovu predmnijevu naziva se publicijanski zahtjev tj. publicijanska tuba. Predmnijevani vlasnik e moi u postupku pred sudom ili drugim nadlenim tijelom, igrati ulogu vlasnika sve dok protivna strana ne dokae za sebe da je ona vlasnik sporne stvari.

V. PRAVNI UINCI POSJEDA

Funkcije posjeda su: 1. akvizicijska, funkcija pretpostavke za stjecanje stvarnih prava 2. publicitetna, davanje publiciteta onim odnosima koji postoje glede stvari, a tiu se treih osoba, pa im je publicitet neophodan 3. kontinuitetna (zatitna), funkcija zatite i odravanja kontinuiteta socijalnih odnosa glede stvari

A. Akvizicijska funkcija
Akvizicijska funkcija je povjerena posjedu u prvom redu za sluajeve u kojima se stvarno pravo na pokretnini stjee na temelju pravnog posla dotadanjeg nositelja stvarnog prava na toj pokretnini. Za takve sluajeve je u brojnim stvarnopravnim ureenjima kontinentalne Europe (austr, njem, vic, RH) stjecanje stvarnih prava ureeno po tzv. tradicijskom naelu. Za stjecanje stvarnog prava na temelju pr. posla potreban valjani modus stjecanja, a taj je predaja posjeda. Stjecanje stvarnih prava se ne zbiva samom predajom posjeda stjecatelju, nego i ispunjenjem daljnjih pretpostavaka tog stjecanja. Kod stjecanja stvarnih prava kojima nije temelj pravni posao (na temelju zakona, odluke vlasti ili nasljeivanjem) ne primjenjuje se tradicijsko naelo, npr. nasljednik stjee ostaviteljevom smru sva njegova prava, ukljuujui i sva njegova stvarna prava, a da mu za to nije potrebno imati posjed. Ipak, i kod stjecanja pokretnina na takvim temeljima posjedu je esto povjerena akvizicijska funkcija, npr. za stjecanje prava vlasnitva na stvari koja je do tada bila niija, potrebno je da stjecatelj uzme stvar u svoj posjed.

B Publicitetna funkcija
Posjed obavlja funkciju davanja publiciteta pravima u pogledu stvari stvarnim pravima, a i drugim pravima koja svoje nositelje ovlauju na posjedovanje stvari. Zato vidljiva egzistencija posjeda objavljuje svakome da glede stvari najvjerojatnije zaista postoji, ne samo posjed, nego i pravo na taj posjed. Suvremeni pravni poreci dodue glede nekretnina sve vie prenose na zemljine knjige ili druge javne registre funkciju davanja publiciteta pravima koja postoje glede stvari, ali posjed i dalje obavlja publicitetnu funkciju barem glede veine pokretnina. Posjed igra ulogu vanjske slike subjektivnog prava. Svojom vanjskom vidljivou daje publicitet subjektivnim pravima na stvari. No, svojstvo vanjske vidljivosti ima u pravilu samo neposredni posjed. Posredni posjedi redovito nisu vanjski vidljivi, a isto tako ni posjedi prava. Da bi odrali povjerenje u posjed kao sliku subjektivnih prava, pravni poreci moraju otkloniti ili barem znatno ublaiti opasnosti koje u pravnom prometu prijete od pogrene slike koju bi o pravu mogao dati posjed. To je neizbjena posljedica povjeravanja publicitetne funkcije posjedu. Zato suvremeni pravni poreci pruaju na razliite naine zatitu povjerenju u pravnom prometu, ukljuujui i to da i uz posjed koji je samo privid prava veu pravne uinke poput onih koji bi proizlazili da odnosno pravo zaista postoji. Pravni poredak postavlja neke zakonske predmnijeve o posjedu, nune za ostvarivanje publicitetne funkcije posjeda: a) da je svaki posjednik samostalan posjednik, i b) da je samostalni posjednik vlasnik pokretnine. Na publicitetnoj funkciji posjeda se grade vani pravni uinci, jer suvremeni pravni poretci pruaju zatitu onima koji su u pravnom prometu stjecali poteno, pouzdajui se u

35

publicitetno djelovanje posjeda. Tako je a) mogue stei pravo i od prividnog vlasnika, i b) postoji zatita potenog posjednika koji vraa stvar njezinu vlasniku.

C Kontinuitetna funkcija
Neophodno je da socijalni odnosi u drutvu glede stvari budu to stabilniji, da se odrava njihov kontinuitet. Tei se to manjim protupravnim potresima nastalim samovlasnim inima. Funkciju odravanja kontinuiteta i stabilnosti socijalnih odnosa glede stvari izvrava posjed kroz svoje pravne uinke kao to su: 1. zatita posjeda od smetanja 2. mogunost da se putem dosjelosti dugotrajan posjed pretvori u subjektivno stvarno pravo

1. Zatita posjeda od smetanja

Posjed se titi od samovlasnog smetanja, bez obzira je li u skladu s pravom ili nije, i bez obzira kakve je kakvoe. Samovlasnim smetanjem posjeda nastaje za posjednika specifino subjektivno pravo na posjedovnu (posesornu) zatitu, koje on moe ostvarivati putem samopomoi, i putem suda u posebnom sudskom parninom postupku postupku zbog smetanja posjeda (posesornom postupku). Posjed uiva zatitu i posredno posredstvom zatite prava na posjed, posredstvom kaznenopravne zatite, i posredstvom djelovanja tijela upravne vlasti u brojnim postupcima iz njihovog djelokruga, npr. kod zatite javnog reda i mira. Djelovanje posjedovne zatite je ogranieno na zatitu posjeda od samovlasnog smetanja. Ono ne utjee na pravo na posjed. Pravo na posjed moe se utvrivati i ostvarivati pred sudom, ili drugim nadlenim tijelom vlasti, neovisno o trajanju i ishodu postupka za zatitu posjeda. U postupku o pravu na posjed, ne moe se s uspjehom isticati da tee postupak zbog smetanja posjeda (prigovor litispendencije), niti da je postupak zbog smetanja posjeda pravomono okonan (prigovor res iudicata). titi se svaki posjed koji je: 1. faktian. Idealni posjed ne uiva posjedovnu zatitu. Na temelju posebne zakonske odredbe posjedovnu zatitu uiva nasljedniki posjed radi ostvarenja naela kontinuiteta posjeda. titi se svaki postojei stupanj posjedovanja. 2. posljednji, a to je onaj koji je postojao u trenutku kad je izvren in smetanja, bez obzira na to koliko je dugo do tada trajao. Rimsko pravo je od smetanja posjeda na nekretninama titilo, ne posljednji posjed, nego posjed koji je dulje trajao u posljednjoj godini (interdictum utrubi). 3. miran. Neistinit posjed nije miran jedino u odnosu na odreenu osobu, i to samo kroz odreeno vrijeme. Neistinit posjed nije miran jedino u odnosu na onu osobu od koje je pribavljen na neki od nedozvoljenih naina, dok joj pripada pravo da titi svoj posjed koji joj je na nedozvoljeni nain bio oduzet. Zatitu uiva posljednji, faktini posjed, bez obzira na njegovu kakvou. Zakonom su odreene iznimke, pa tako Zakon o vodama odreuje da osoba koja neovlateno koristi javno vodno dobro ne moe ostvarivati posjedovnu zatitu. Svaka je samovlast zabranjena. Niti kada postoji nesklad izmeu posjeda i prava na posjed, nije dozvoljeno postojee posjedovno stanje mijenjati samovlasno. Posjed je smetan, ako je: 1. oduzet, ako je potpuno prestala fatina vlast dotadanjeg posjednika, tj. kod posjeda prava stvarne slunosti, osjea se kao osloboenje od tereta na poslunoj nekretnini 2. uznemiren, ako je posjednikova faktina vlast u nekom pogledu ili u nekom dijelu ograniena tuom faktinom vlau glede istog predmeta posjedovanja, ali nije sasvim iskljuena. Pravo na zatitu posjeda nastaje samo ako je posjed smetan: 1. neijim inom smetanja koji svjesno (voljno) iskljuuje ili ograniava postojeu posjednikovu vlast nameui svoju ili/i faktinu vlast neke druge osobe, i to samo ako je 2. taj in smetanja samovlastan. in smetanja izaziva dva komplementarna uinka: 1. faktina vlast dotadanjeg posjednika nestaje, ili se smanjuje, a ujedno se 2. uspostavlja nova faktina vlast onoga koji je poduzeo in smetanja, ili se njegova ve od ranije postojea faktina vlast iri in smetanja posjeda moe biti uinjen pozitivnim injenjem i neinjenjem, npr. onaj tko tui posjed od drugoga pribavi zloupotrebom povjerenja.in smetanja e redovito biti poduzet kao neka radnja, ali je mogue i da bude uinjen rijeima prijetnjom. To e se smatrati inom smetanja ako su upotrijebljene rijei koje sadre prijetnju koja je takva da je izjednaena sa silom, a to e biti ako ta prijetnja izaziva kod posjednika opravdani strah, jer iz okolnosti je vidljivo da postoji ozbiljna opasnost po ivot, tijelo ili druga znatnija dobra.

36

in smetanja moe biti poduzet osobno, ali i po zastupniku. Kao zastupnik moe se javiti osoba u ulozi pomonika u posjedovanju, ili u ulozi osobe koja neposredno posjedujui poduzima taj in za raun onoga koji smeta. Takve osobe su zastupnici, ako im je poduzimanje ina smetanja netko naredio, a one su po tom nalogu postupile. Samovlasni in smetanja posjeda je protupravan. in smetanja tueg posjeda je samovlastan, ako onaj koji ga je poduzeo za poduzimanje tog ina: 1. nije imao posjednikovo doputenje (moe, ali ne mora biti pravni posao), 2. niti je na taj in bio ovlaten neposredno zakonom ili odlukom koju je sud tj. drugo tijelo vlasti donijelo na temelju zakona koji doputa taj zahvat u tui posjed, npr. premjetanje pogreno parkiranih vozila.

Pravo na zatitu posjeda je specifino subjektivno pravo posjednika koje smetanjem njegovog posjeda nastaje za nj na
temelju zakona, ovlaujui ga da titi svoj posjed od tog smetanja, bilo putem samopomoi, bilo putem suda. Pravo na zatitu posjeda nastaje za posjednika samovlasnim smetanjem njegova posjeda. Pravo na zatitu posjeda posjednik moe ostvariti putem: 1. suda, specifinost je sudske zatite da u posebnom postupku za smetanje posjeda, zbog njegove sumarnosti, hitnosti i provizornosti, nije dozvoljeno raspravljanje pravnih pitanja. 2. samopomoi Ostvarivanje prava na zatitu posjeda nee biti mogue u sluajevima u kojima je posjed smetan, ako bi ostvarivanje toga prava bilo protivnom cilju zbog kojeg pravni poredak daje pravo na zatitu. Trajanje prava na zatitu posjeda je ogranieno: 30 dana od kada je posjednik saznao za smetanje i tko je smetao, a najkasnije kada istekne 1 godina od ina smetanja, bez obzira na to je li i kada je posjednik saznao za to smetanje. To je prekluzivni rok. Tijek roka se prekida: 1. kada ranije posjedovno stanje bude uspostavljeno (silom ili milom), ili 2. kada posjednik podnese sudu tubu zbog smetanja posjeda, pod pretpostavkom da sud utvrdi osnovanost tubenog zahtjeva

Samopomo je ostvarivanje prava uporabom vlastite snage i/ili drugih privatnih sredstava, a ne posredstvom javne
vlasti. - predbacuje joj se da nije dovoljno efikasna jer zakazuje protiv jaega, a s druge strane da ugroava javni mir. Njome se moe posluiti posjednik/suposjednik iji posjed je smetan, ako i dok ima pravo na zatitu svojeg posjeda. Umjesto njega, moe se samopomoi posluiti njegov pomonik u posjedovanju, a njegovi akti se smatraju aktima posjednikove samopomoi. Samopomo je doputena uz ispunjenje tri zakonske pretpostavke: 1. posjedu prijeti neposredna opasnost (u tjeku je in smetanja posjeda, ili je on ve oduzet) 2. u postojeoj situaciji je samopomo nuna, jer bi sudska pomo stigla prekasno 3. pri uporabi samopomoi nije primijenjena sila vee jakosti nego to je primjerena okolnostima in samopomoi ne bi smio ni po sadraju, intenzitetu, ni posljedicama prelaziti granicu onog to je u postojeoj situaciji ba nuno da bi se zatitilo posjed. Ako je posjednik ostvario svoje pravo na zatitu posjeda putem samopomoi kada nisu bile ispunjene sve pretpostavke za njezinu doputenost, on e odgovarati za poinjenu tetu, ali osoba protiv ijeg je smetanja primijenio samopomo nema pravo na posjedovnu zatitu od akata njegove samopomoi, sve dok joj posjed ne postane miran. Poduzme li dotadanji posjednik koji zakanjeli in samopomoi, to e biti in smetanja posjeda novog posjednika. Samopomo moe biti: 1. defenzivna, obrana postojeeg stanja 2. ofenzivna, ponovno uspostavljanje ve oduzetog posjeda

Putem suda posjednik moe ostvariti svoje pravo na zatitu svojeg posjeda bez ulaenja u pitanje pripada li mu pravo
na posjed. Za raspravljanje i odluivanje o tome nadlean je redovni sud (opinski). To je sumaran i hitan sudski postupak u kojem sud odluuje iskljuivo prema posljednjem stanju posjeda u nastalom smetanju. Predmet raspravljanja i odluivanja u postupku zbog smetanja posjeda jest je li tuenik smetao tuiteljev posjed te pripada li tuitelju pravo na zatitu tog posjeda od tuenikovog in smetanja, i kako uspostaviti posjed kakav je bio prije smetanja te ga zatititi za ubudue. Ako uspostava prijanjeg posjedovnog stanja nije mogua, tada posjedniku ne pripada pravo na posjedovnu zatitu. Oteenik moe od poinitelja potraivati naknadu pretrpljene tete, po pravilima obveznog prava. Dozvoljeno je da se u tom postupku raspravljaju i dokazuju jedino injenice koje se odnose na: 1. posljednje stanje posjeda 2. nastalo smetanje

37

Isljueno je raspravljenje i odluivanje o: 1. pravu na posjed (i o pravu na poduzimanje posjedovnih ina) 2. pravnom temelju posjeda 3. potenju posjednika 4. korisnost ina smetanja sa stajalita kakvog drutvenog, javnog ili slinog interesa 5. zahtjevima za naknadu tete Iznimno, smije se isticati i raspravljati o pravu na poduzimanje posjedovnih ina u vezi s tuenikovim prigovorom da nije bio samovlastan njegov in kojim je tuitelju oduzeo ili uznemirio posjed. Beziznimno vrijedni naelo da se pravo na posjed moe...utvrivati i ostvarivati u postupku pred sudom, ili drugim nadlenim tijelom vlasti, neovisno o trajanju i ishodu postupka za zatitu posjeda. VSRH kada je prije zavretka posjedovne parnice u postupku gdje se odluivalo o pravu na posjed onoga koji je u posjedovnoj parnici tueni, odlueno da njemu pripada pravo na posjed, onda sukladno naelu petitorium absorbet possessorium, u tom sluaju tuiteljska strana ne moe imati posjedovnu zatitu. Jednako kao pravomona sudska odluka kojom je okonan petitorni spor, djeluje i konano rjeenje upravnih vlasti o pravu na posjed.

Aktivna legitimacija:
1. posljednji, faktini i mirni posjednik stvari/prava iji je posjed samovlasno smetan kako: - neposredni, tako u naelu i - posredni, te - svaki suposjednik, a i 2. nasljednik takvog posjednika Neposredni posjednik ima pravo na sudsku zatitu od samovlasnog smetanja koje bi poinila bilo koja osoba, ukljuujui i one koje u nekoj ulozi sudjeluju u posjedovanju (njegov pomonik u posjedovanju, posredni posjednik). Posredni posjednik, ima pravo na zatitu svojeg posjeda: 1. uvijek od samovlasnog smetanja koje bi uinila koja trea osoba posredni posjednik moe od treih osoba tititi svoj posjed jedino ako zatiti posjed neposrednog posjednika (a ovlaten je zahtijevati da se stvar preda njemu u neposredan posjed jedino ako neposredan posjednik ne bi mogao, ili ne bi htio, ponovno preuzeti oduzeti posjed). 2. u naelu, i od samovlasnog ina smetanja koji bi poduzeo neposredan posjednik, ali ne ako bi bilo nuno raspravljati o njihovom meusobnom pravnom odnosu. in smetanja postoji ak i npr. kada je nekome treemu dozvolio poduzimanje neega na/glede predmeta posjedovanja, to mu s obzirom na svoj odnos s posrednim posjednikom nije bio ovlaten dozvoliti. Suposjednik ima pravo na zatitu: 1. uvijek od samovlasnog smetanja koje bi uinila koja trea osoba; Ako je on jedan od vie suposjednika posrednog posjeda moe zahtijevati da trei vrati stvar u posjed neposrednog posjednika. 2. u naelu, od samovlasnog smetanja koje bi uinio njegov suposjednik, ali samo ako je posrijedi takvo smetanje da je on potpuno iskljuen iz dotadanjeg suposjeda ili mu je bitno ogranien dotadanji nain izvravanja faktine vlasti, a i tada samo ako za to nije nuno raspravljati o pravom odnosu meu suposjednicima Nasljednik ima pravo na zatitu: 1. od samovlasnih zahvata treih osoba, i to: a) svaki nasljednik tj. sunasljednik (ima jednako pravo kakvo je imao ostavitelj) b) kada je upravljanje objektom posjeda povjereno izvritelju oporuke ili skrbniku ostavine. Taj je umjesto nasljednika ovlaten traiti zatitu posjeda, a sam nasljednik bi jedino mogao potom zahtijevati da se ono to je oduzeto preda izvritelju oporuke tj. skrbniku ostavine 2. nasljednik ne moe svoj nasljedniki posjed tititi od samovlasnih zahvata svojih sunasljednika, tj. osoba koje uzimaju u posjed ono to je posjedovao ostavitelj, svojatajui si nasljedno pravo (bilo bi potrebno raspravljati o nasljednom pravu kao pravu na posjed, a to nije doputeno). Nakon to je on nasljedniki posjed pretvorio u faktian, on moe taj posjed tititi i od svih osoba koje bi u nj zadirale, pa makar si one svojatale nasljedno pravo, jer je nasljednik pretvorio nasljedniki posjed u faktian posjed. Posjednikov pomonik u posjedovanju nije aktivno legitimiran za pokretanje sudskog postupka zbog smetanja!!

Pasivna legitimacija
Pasivno legitimirana u postupku zbog smetanja posjeda je osoba koja je poduzela in smetanja, uznemirivi ili oduzevi tui posjed. Onaj u iju korist je druga osoba poduzela in smetanja pasivno je legitimiran ve samim time to je in smetanja iao u njegovu korist, a on se nije od toga ogradio. Osoba koja je za drugoga izvrila in smetanja, bude li

38

tuena, moe imenovati onoga za koga je poduzela in smetanja (nominatio auctoris, laudatio auctoris), pa bi taj mogao umjesto nje stupiti u parnicu (ZPP). in smetanja moe poduzeti: 1. tzv. trea osoba, koja se nalazila izvan strukture posjedovanja objekta 2. osoba koja se nalazi unutar strukture posjedovanja Naelno je pasivno legitimiran onaj koji je: 1. imao ulogu posjednikova pomonika u posjedovanju te ju je samovlasno pretvorio u svoj posjed 2. suposjednik koji je smetao kojeg drugog suposjednika istog predmeta posjedovanja 3. neposredni posjednik koji je smetao posrednoga 4. posredni posjednik koji je smetao neposrednoga 5. nasljednik na kojeg je s ostavitelja preao posjed samovlasno oduzet dotadanjem posjedniku, ako bi ostavitelj bio pasivno legitimiran, tj. umjesto nasljednika pasivno je legitimiran izvritelj oporuke ili skrbnik ostavine.

Tubeni zahtjev se sastoji od 3 elementa:

1. od zahtjeva da se utvrdi in smetanja tuiteljeva posjeda 2. da se tuenom naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja 3. da se zabrani takvo ili slino smetanje ubudue, sve to pod prijetnjom ovrhe, ne bude li tuenik to sam u odreenom roku dobrovoljno izvrio Sporedni zahtjevi: naknada parninih trokova, odreivanje privremenih mjera, odreivanje kratkog paricijskog roka, da odredi da alba nee odlagati ovrnost rjeenja. Pravo na zatitu posjeda nastaje inom smetanja posjeda, a traje 30 dana od kada je posjednik saznao da mu je i tko mu je smetao posjed, ali najdulje 1 godinu od ina smetanja. Rok je prekluzivan (a ne zastaran). Istekom tog roka prestaje pravo posjednika na zatitu njegova posjeda od tog smetanja.

Prigovori tuenika
Tuenik nipoto ne moe stavljati prigovore koji se odnose na: 1/ pravo na posjed, ukljuujui i pravo na poduzimanje posjedovnih ina 2/ pravni temelj posjeda 3/ potenje posjednika 4/ korisnost ina smetanja sa stajalita kakvog drutvenog, javnog ili slinog interesa Tuenik moe stavljeti tuitelju samo prigovore koji se odnose na to: 1/ ima li tuitelj posjed kakav se titi 2/ je li tuenik taj tuiteljev posjed samovlasnim inom smetanja uznemirio tj. oduzeo 3/ nije li istekom prekluzivnih rokova tuitelju prestalo pravo na sudsku zatitu 4/ nije li uspostavljanje prijanjeg posjedovnog stanja faktino nemogue ili nedoputeno = materijalnopravni prigovori Sud donosi konanu odluku o meritumu u obliku rjeenja o smetanju posjeda koje ima karakter tzv. konanog rjeenja. Izreka rjeenja o smetanju posjeda kojim sud usvaja tubeni zahtjev, ima tri glavna dijela: 1. utvrivanje posjeda i ina smetanja 2. naredba tueniku da uspostavi prijanje posjedovno stanje 3. zabrana takvog ili slinog ina smetanja ubudue, sve pod prijetnjoom ovrhe Sud nee odbiti tubeni zahtjev za posjedovnu zatitu, ako je tuitelj naknadno povukao tubu u dijelu zahtjeva za uspostavu posjedovnog stanja budui da je tuenik sam uspostavio povrijeeno posjedovno stanje tijekom parnice, ve e se u tom sluaju posjedovna zatita sastojati od utvrenja ina smetanja posjeda, te zabrane takvog ili slinog smetanja. Izreka rjeenja o smetanju posjeda moe sadravati jo i odluku suda o snoenju trokova, pod prijetnjom prisilnog izvrenja. U rjeenju o smetanju posjeda sud odreuje rok za dobrovoljno izvrenje onoga to je naredio paricijski rok. Prema okolnostima pojedinog sluaja, pa ga moe odrediti u kraem trajanju od inae propisanih 15 dana. tovie, moe odrediti da rjeenje treba izvriti odmah. Od redovitih pravnih lijekova protiv konanog rjeenja doputena je samo alba u roku 8 dana. Tu je ona uvijek devolutivan pravni lijek nju e uvijek rjeavati vii sud. U pravilu je alba suspenzivan pravni lijek, pa odlae izvrenje rjeenja no, sud je ovlaten oduzeti albi to svojstvo, kada postoje vani razlozi.

39

Od izvanrednih pravnih lijekova, ovdje strankama stoji na raspolaganju mogunost da zahtijevaju ponavljanje pravomono zavrenog postupka, u roku od 30 dana po pravomonosti rjeenja Ako im je nezakonitim postupanjem uskraena mogunost da raspravljaju pred sudom, ili su povrijeena pravila o stranakoj i parninoj sposobnosti ili o zastupanju stranaka. Nije doputena revizija. Kroz cijelo vrijeme dok tee postupak zbog smetanja posjeda, sud moe odrediti po slubenoj dunosti, pa i bez sasluanja protivne strane, privremene mjere, koje se primjenjuju u ovrnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oteenja ili spreavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive tete. Moe odrediti mjeru takvog sadraja koji je primjeren svrsi zbog koje odreuje tu mjeru. Odredit e je rjeenjem procesne naravi, protiv kojega nije doputena posebna alba, pa ga je mogue pobijati tek u eventualnoj albi na konano rjeenje zato je ono odmah ovrno. Privremena mjera moe biti donesena na odreeno vrijeme, pa e biti ukinuta kad ono protekne + biti e ukinuta i na zahtjev tuenika, ako su se okolnosti tako promijenile da ona vie nije postreba. Svakako e sud ukinuti privremenu mjeru, ako tubeni zahtjev bude pravomono odbijen. Paricijski rok u pravilu poinje tei od pravomonosti rjeenja, sud moe odrediti da alba protiv rjeenja nema suspenzivan znaaj. Tada paricijski rok poinje tei od dostave rjeenja tueniku. Rok za traenje ovrhe je 30 dana, a poinje tei prvi dan nakon isteka paricijskog roka. Istekom tog roka gubi pravo da trai ovrnu provedbu rjeenja, pa mu na raspolaganju ostaje samo put redovne parnice o petitornom zahtjevu. Tim rokom nije ograniena mogunost ovrnog provoenja sudske naredbe tueniku da trpi ili da proputa. Nije u granice tog roka svedena ni mogunost zahtijevanja ovrnog provoenja sudske odluke o trokovima postupka. Ako tuitelj na vrijeme zatrai ovrhu, pa bude doneseno rjeenje o ovrsi, provest e ju se po pravilima OZ o ovrsi radi ostvarenja tzv. nenovanih trabina. Ako tuenik ponovno smeta posjed, nakon to je ve jednom bilo uspostavljeno ranije posjedovno stanje po rjeenju donesenom u postupku zbog smetanja posjeda, posjednik nee ponovo voditi parnicu zbog smetanja posjeda. Posjednik e, na temelju zabrane takvog ili slinog smetanja posjeda izreene u ve ranije donesenom pravomonom rjeenju o smetanju posjeda kao ovrnoj ispravi, ishoditi novo rjeenje o ovrsi kojim e biti odreena uspostava ranijeg posjedovnog stanja, a i zaprijeeno novanom kaznom za sluaj ponovnog smetanja. Posjednik moe staviti prijedlog za donoenje novog rjeenja o ovrsi zbog ponovnog smetanja samo u roku 30 dana od svog saznanja za ponovno smetanje posjeda, a najkasnije u roku od godine dana nakon ponovljenog smetanja. To sve vrijedi samo za sluaj da se ponovno smetanje u biti ne razlikuje od onoga o kome je sud ve pravomono odluio i zabranio jednaka i slina smetanja.

2. Pretvaranje dugotrajnog posjeda u stvarno pravo putem dosjelosti

Funkciju odravanja kontinuiteta i stabilnosti socijalnih odnosa glede stvari obavlja posjed i time to se on, poto je dugo trajao, moe pretvoriti u stvarno pravo. Dosjelost je stjecanje stvarnih prava neprekidnim izvravanjem njihova sadraja tijekom zakonom odreenog vremena. Posjednik koji stjee dosjelou naziva se dosjedatelj, uzukapijent. U suvremenom hrvatskom pravnom poretku moe se putem dosjelosti stei: 1. pravo vlasnitva 2. prava stvarnih slunosti Dosjelost: - otvara drugi put stjecanja stvarnih prava, omoguujui da se oni posjedi stvari i prava koji u sutini nisu protupravni, nakon odreeniog vremena pretvore u subjektivna stvarna prava - otvara i drugi put dokazivanja

VI. PRESTANAK POSJEDA

Posjed je prestao kada je dotadanjem posjedniku trajno prestala faktina vlast koja je bila sadraj njegova posjeda tj. kada se zbio dogaaj kojim je ta faktina vlast prestala. Predmnijeva se da jednom steeni posjed neprekidno dalje traje, a tko tvrdi da je prestao treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. Posjed je: 1. apsolutno prestao, ako je time to prestao dotadanjem posjedniku, uope prestao postojati 2. relativno prestao, ako je prestao dotadanjem posjedniku, ali nije prestao postojati, nego je preao na neku drugu osobu. Ovo zapravo i nije prestanak posjeda, nego samo jedan aspekt prelaenja tog posjeda s jedne osobe na drugu (postoji kontinuitet).

40

1. Prestanak posjeda stvari

Apsolutni prestanak ako stvar trajno prestane biti tj. kada stvar propadne, bude naputena ili oduzeta dotadanjem
posjedniku a propast i gubitak stvari S propau stvari prestaje svaka vlast na/glede nje tj. apsolutno prestaje posjed. Razlog zbog kojeg je stvar propala nije odluan. Stvar je mogla propasti zbog nekog prirodnog dogaaja, a i zbog ljudske radnje, skrivljene ili neskrivljene. S propau stvari izjednaen je i definitivni gubitak stvari, kao i stavljanje stvari izvan prometa kada pravni poredak iskljuuje mogunost posjedovanja stvari koje nisu u prometu. b naputanje stvari Posjed prestaje apsolutno, ako posjednik svojom voljom napusti stvar. Naputanje stvari (derelikcija) je voljni in, suprotan inu uzimanja stvari u posjed (aktu aprehenzije). Samo je ono naputanje stvari koje je uinjeno s voljom da se definitivno prestane tu stvar posjedovati in kojim apsolutno prestaje posjed stvari (dovoljna je tzv. prirodna volja). Ta volja moe, ali ne mora biti oitovana izriito. esto e biti oitovana znacima i konkludentnim radnjama, npr. odlaganje stvari na otpad. c oduzee stvari kada je neka osoba posjedniku oduzela stvar, ako on nije ostvario zatitu svog posjeda

Relativni prestanak ako je prestao biti posjed svojeg dotadanjeg posjednika no traje i dalje kao posjed druge
osobe, ali jedino ako ta druga osoba pritom ne izvrava nikakvu vlast dotadanjeg posjednika u pogledu te stvari. - prijenosom posjeda s dotadanjeg posjednika na stjecatelja koji se zbiva dvostranim inom predaje - posjednikovom smru, nastavljaju svoje postojanje kao posjedi njegovog nasljednika Relativni prestanak posjeda ne utjee na posjede koji na drugim stupnmjevima posjedovanja postoje glede te stvari oni ostaju nepromijenjeni.

2. Prestanak posjeda prava 1/ apsolutni prestanak

Posjed prava stvarne slunosti e apsolutno prestati ako i kada propadne posluna nekretnina, tj. ona na teret koje je postojao posjed prava stvarne slunosti. To je svaki dogaaj kojim je ona trajno prestala biti sposobna za izvravanje tog posjeda prava, npr. trajno bude potopljeno polje na kojem se izvravalo posjed nekog prava stvarne slunosti. a gubitak posjeda povlasne nekretnine prestane li posjed povlasne nekretnine apsolutno, zajedno e s tim posjedom apsolutno prestati i svi posjedi prava u korist te nekretnine. Izvorno stjecanje posjeda poslune nekretnine neminovno izaziva apsolutni prestanak svih posjeda prava koja su do tada postojala u korist tog dobra. b odreknue od posjeda prava tj. oitovanjem volje dotadanjeg posjednika prava stvarne slunosti da nee vie izvravati sadraj odnosne stvarne slunosti na poslunoj nekretnini. Samim neizvravanjem, sadraja prava stvarne slunosti, ne prestaje posjed tog prava dok god ga njegov posjednik moe izvravati, ako to eli. c oduzee posjeda prava ako osoba koja posjeduje poslunu nekretninu prestane initi to je do tada inio tj. prestane trpjeti to je do tada trpio, odnosno prestane proputati to je do tada proputao, a dotadanji posjednik prava ne ostvari zatitu svojega posjeda prava od tog smetanja

2/ relativni prestanak
Posjed prava stvarne slunosti prestaje dotadanjem posjedniku relativno, ako mu relativno prestane posjed povlasne nekretnine: ako posjed prijee na drugu osobu i posjednikovom smru.

41

IV. ZEMLJINE KNJIGE I. PUBLICIRANJE PRAVA NA NEKRETNINAMA

Stvarna prava na nekretninama da bi djelovala erga omnes, da bi se mogla tititi i suprotstavljati prema svim osobama moraju biti publicirana na nain koji svima omoguuje da za njih saznaju. Publiciranje stvarnih prava na nekretninama je nuno da bi pravni promet nekretnina bio pravno siguran. Radi ostvarivanja veeg publiciteta stvarnih prava na nekretninama stjecanje stvarnih prava na nekretninama se poinje uvjetovati upravo upisom u posebnu javnu knjigu. U pojedinim pravnim poretcima tijekom 19.st. se postojee javne knjige u koje su se upisivala prava na nekretninama poinju transformirati u posebne sustave publiciranja prava na nekretninama, to je zadrano i u modernim pravnim poretcima. U srednjoeuropskim kontinentalnim pravnim poretcima koji spadaju u tzv. germanski pravni krug i koji su usvojili tradicijsko naelo stjecanja stvarnih prava razvio se zemljinoknjini publicitetni sustav. Zemljinoknjinim sustavom se stvarna prava na nekretninama publiciraju neposrednim upisivanjem nekretnina i prava na njima u zemljine, gruntovne knjige u koje je upis ujedno i pretpostavka za stjecanje stvarnih prava na temelju pravnog posla, npr. RH. U zapadnoeuropskim kontinentalnim pravnim porecima koji su usvojili konsenzualno naelo stjecanja prava razvio se po uzoru na francuski pravni poredak sustav transkripcija i inkripcija. Njime se publicitet stvarnih prava na nekretninama ostvaruje publiciranjem, polaganjem isprava o raspolaganju pravima na nekretninama u javne knjige, s time da je upis u javni registar u pojedinim pravnim porecima i pretpostavka stjecanja odreenih stvarnih prava (npr. hipoteka), npr. franc, panj, port. U pravnim porecima angloamerikog pravnog kruga razvilo se nekoliko sustava publiciranja prava na nekretninama od kojih su najznaajnija dva publicitetna sustava: 1. deeds registration sustav, koji se osniva na polaganju u javnu knjigu javno ovjerenih isprava kojima se na temelju pravnog posla prenose ili osnivaju prava na nekretninama, npr. u velikom broju federalnih drava SAD-a 2. title registration sustav, kojim se osniva na neposrednom upisivanju u javne knjige prava na nekretninama s time da je glede odreenih prava na nekretninama upis konstitutivan za njihovo stjecanje, npr. neke federalne drave SAD-a, jednim dijelom VB. Pruanje zatite povjerenja sudionicima u pravnom prometu nekretnina koji su se pouzdali u publiciranu vanjsku sliku pravnog stanja nekretnina najvanija je uloga sustava publiciranja prava na nekretninama, koja proizlazi iz njihove publicitetna funkcije. Publiciranje stvarnih prava na nekretninama ostvaruje se u hrvatskom pravnom poretku upisivanjem prava na nekretninama i injenica vanih za pravni promet nekretnina u zemljine knjige (gruntovne knjige, gruntovnica). Zemljine knjige su jedini, osnovni i iskljuivi instrument za publiciranje stvarnih prava na nekretninama koje mogu biti u pravnom prometu. Zato su ujedno i temelj zatite povjerenja u pravnom prometu nekretnina.

B. Razne vrste evidencije nekretnina

Podaci o nekretninama vode se u razliitim evidencijama nekretnina (popisima, pregledima, sustavno voenim podacima o nekretninama). S obzirom na znaenje koje razliite evidencije nekretnina imaju u pravnom prometu nekretnina, razlikuju se evidencije u kojima se vode podatci koji su mjerodavni za pravno stanje nekretnina u pravnom prometu od ostalih evidencija nekretnina u kojima se vode drugi podatci o nekretninama koji su namijenjeni poreznim, gospodarskim, urbanistikim, ekolokim i drugim potrebama. Kod nas je jedina evidencija nekretnina mjerodavna za pravni promet ona zemljinoknjina evidencija. Kad je zakonom propisano da se stvarna prava na nekretninama stjeu, prenose, mijenjaju ili prestaju upisom u javnu knjigu, takvu je stvarnopravnu promjenu mogue ostvariti jedino upisom u zemljinu knjigu. Za pravno stanje nekretnine mjerodavno je

42

iskljuivo ono to pie u zemljinoj knjizi, a ne i nekoj drugoj evidenciji nekretnina. Ako se ti podaci razlikuju za pravni promet nekretnina mjerodavno je iskljuivo ono to pie u zemljinoj knjizi. Ostale evidencije nekretnina namijenjene su razliitim gospodarskim, vojnim, urbanistikim, poreznim i drugim potrebama, a vode ih razliiti dravni organi. Sve te evidencije imaju vanost za zemljinoknjinu evidenciju ako sadre podatke o faktinom stanju nekretnina, povrini, obliku, granicama po kojima se u zemljinoknjinoj evidenciji odreuju pojedinane nekretnine. Od svih javnih evidencija koje se vode o nekretninama u tom je smislu za zemljinoknjinu evidenciju od najvee vanosti katastar zemljita. Katastar zemljita je javna evidencija o zemljitima koja sadri podatke o zemljitima glede njihova poloaja, oblika, povrine, izgraenosti, naina iskoritavanja, proizvodne sposobnosti, katastarskog prihoda i korisnika. Podaci iz njega namijenjeni su gospodarskim, pravnim, upravnim, poreznim, statistikim i drugim potrebama, utvrivanju katastarskog prihoda, osnivanju zemljinih knjiga, izradi prostornih planova i sl. Katastar je izraen temeljem podataka o zemljitima dobivenim geodetskom izmjerom zemljita. Temeljem geodetske izmjere provodi se katastarska izmjera kojom se utvruju katastarske estice, nain njihova iskoritavanja i njihovi korisnici (posjednici) pa se temeljem te izmjere izrauje katastarski operat (katastarski planovi, popisi, pregledi). Katastarska estica (parcelu) zemljita je osnovna jedinica katastra zemljita koja se u Zakonu o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita definira kao dio zemljita (zemljine povrine) koji se iskoritava na isti nain i pripada istom korisniku. Oblik i povrina estice dobiveni su geometrijskim dijeljenjem zemljine povrine po jedinstvenoj metodi utvrenoj zakonom. Svaka estica je oznaena, individualizirana posebnim brojem katastarske estice i nazivom katastarske opine u kojoj lei. Katastarska opina je osnovna teritorijalna jedinica za koju se izrauje katastar zemljita. Ona u pravilu obuhvaa podruje jednog naseljenog mjesta s pripadajuim zemljitem. Poloaj i oblik svake estice i objekta koji se na njoj nalazi grafiki su prikazani na katastarskim planovima, a ostali podaci se upisuju u posebne popise i preglede. Osnivanje i odravanje svih slubenih evidencija o nekretninama mora se temeljiti na podacima izmjere i katastra zemljita. Zemljinoknjina evidencija takoer se temelji na katastarskoj evidenciji odnosno na podacima katastarske izmjere o zemljitima. Pojedinana nekretnina koja je predmet stvarnopravnih odnosa individualizira se upravo po katastarskim oznakama. Zbog toga se podaci o katastarskim esticama u katastru zemljita i zemljinoj knjizi moraju odravati u stalnoj suglasnosti, a svaka se promjena tih podataka provedena u katastru mora provesti i u zemljinoj knjizi.

C. Zemljinoknjino pravo
U objektivnom smislu predstavlja skup pravnih pravila koja ureuju upisivanje nekretnina i prava na njima u zemljine knjige te pravne odnose meu ljudima koji nastaju upisivanjem nekretnina i prava na njima u zemljine knjige. Zemljinoknjino pravo u subjektivnom smislu skup je ovlatenja koja pripadaju subjektima u pravnim odnosima glede nekretnina upisanih u zemljine knjige, koji nastaju upisivanjem nekretnina i prava na njima u zemljine knjige po pravilima zemljinoknjinog prava u objektivnom smislu. Pravila zemljinoknjinog prava u objektivnom smislu dijele se na: - materijalno zemljinoknjino pravo, je skup pravnih pravila o materijalnopravnim pretpostavkama i uincima publiciranja, upisivanja nekretnina i prava na njima u zemljine knjige - postupovno (procesno, formalno), ine pravila o postupku u zemljinoknjinim stvarima, pravila o tome kako se zahtijevaju, nareuju i provode razni upisi u zemljine knjige, kao i pravila koja ureuju organizaciju, sastav, osnivanje, voenje i obnavljanje zemljinih knjiga te postupovne pretpostavke za provedbu upisa. Materijalno i procesno zemljinoknjino pravo ine cjelinu i kod nas su ureeni istim propisima.

D Glavni pravni izvori i knjievnost kod nas

Glavni pravni izvori zemljinoknjinog prava u RH su: 1. Zakon o zemljinim knjigama, (temelji se i proizlazi iz ZV) 2. Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima, te 3. Pravilnik o unutarnjem ustroju, voenju zemljinih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljinoknjinim odjelima sudova (Zemljinoknjini poslovnik) ZZK je podijeljen u 6 dijelova: 1. ope odredbe 2. zemljine knjige

43

3. postupak u zemljinoknjinim stvarima 4. posebne odredbe o zemljinoj knjizi voenoj elekrtonikom obradom podataka i zemljinoknjinom postupku 5. osnivanje, obnavljanje, dopunjavanje i preoblikovanje zemljine knjige 6. prijelazne i zavrne odredbe U dopunske izvore pripadaju propisi koji ureuju katastar, prostorno planiranje i izgradnju objekata te brojni propisi koji ureuju posebne pravne reime pojedinih vrsta nekretnina ili neke posebne pravne odnose na nekretninama (npr. Zakon o umama, Zakon o vodama i dr.) + kao i brojni propisi koji ureuju parnini i ovrni postupak, pravna pravila o izvanparninom postupku, propisi o javnim biljenicima i dr.

II. UREENJE ZEMLJINIH KNJIGA

Zemljine knjige su javne knjige koje se vode o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni poredak.
U njih se upisuju sve nekretnine koje mogu biti u pravnom prometu, osim ako za neke vrste nekretnina nije to posebno odreeno, stvarna prava na nekretninama, druga prava za koja je to zakonom odreeno, te druge injenice vane za pravni promet nekretnina. One imaju u RH nekoliko vanih funkcija: osnovne su publicitetna funkcija i zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina. Zemljinim knjigama se osigurava apsolutno djelovanje stvarnih prava na nekretninama i ostvaruje naelo publiciteta stvarnog prava. Iz ove funkcije proizlazi i njihova najvanija funkcija zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina. Prava koja su poteni stjecatelji stekli pouzdajui se u tonost zemljinih knjiga nee se moi osporavati u odnosu na njega se podatci u zemljinoj knjizi smatraju tonim, istinitim i potpunim. Upisom u zemljine knjige ostvaruje se zakonom predvieni nain derivativnog stjecanja stvarnih prava na nekretninama. Upis u zemljine knjige je modus za stjecanje stvarnih prava na nekretnini kada se ona stjeu na temelju pravnog posla. Zemljine knjige otklanjaju kolizije u ostvarivanju stvarnih prava na istoj nekretnini jer redoslijed upisa prava u zemljine knjige odreuje i redoslijed njihova ostvarivanja. Zemljine knjige se temelje na podacima katastarske izmjere, a pojedinane nekretnine se u zemljinim knjigama individualiziraju po katastarskim oznakama zemljita (katastarske estice). Na katastarskoj izmjeri zemljita se temelji i osnivanje, obnavljanje i dopunjavanje zemljinih knjiga. Voenje zemljinih knjiga i rjeavanje zemljinoknjinih predmeta pripada u sudsku nadlenost (zemljinoknjini odjel koji se osniva pri opinskom sudu i to za nekretnine koje se nalaze na podruju za koje je taj sud mjesno nadlean) Za rjeavanje albi nadlean je upanijski sud. Zemljine knjige se vode po sustavu tzv. realnih folija. Upisi se provode i odreeni su s obzirom na objekt prava, tj. zemljinoknjino tijelo, odnosno pojedinana nekretnina. Zemljine knjige mogu se voditi na dva naina: 1) runo voena zemljina knjiga runo upisivanje zemljinoknjinih podataka u uvezene sveske zemljinih knjiga ili 2) EOP zemljina knjiga pohranjivanjem zemljinoknjinih podataka u bazu podataka pomou elektronike obrade podataka. Razlike izmeu ove dvije evidencije postoje samo glede tehnike njihova voenja. Osnivanje zemljinih knjiga provodi se u posebno ureenom postupku koji je podijeljen na dva dijela: a) postupak osnivanja i b) ispravni postupak. Zemljina knjiga se osniva za svaku katastarsku opinu za koju se jo ne vodi temeljem odluke ministra pravosua. Osniva ju sud 1 na ijem je podruju katastarska opina za koju se zemljina knjiga osniva. Postupak osnivanja sastoji se od sastavljanja zemljinoknjinih uloaka. Nakon to se sastave svi uloci za jednu katastarsku opinu i nakon to ministar pravosua odredi da e se s njima postupati kao sa zemljinim knjigama otvara se novoosnovana zemljina knjiga. Istodobno poinje i ispravni postupak i objavljuje se javni oglas kojim se svi oni koji smatraju da bi u osnovanu zemljinu knjigu trebalo neto upisati, promijeniti ili ispraviti pozivaju da u odreenom roku stave svoje prigovore ili prijave. Ispravni postupak zavrava raspravom za ispravak na kojoj se raspravlja o podnesenim prigovorima i prijavama, te odluuje o provedbi upisa zatraenih prijavama ili prigovorima. Ova pravila se na odgovarajui nain primjenjuju i u postupku obnavljanja (kada je zemljina knjiga ili neki njezin dio unitena, izgubljena ili je postala neupotrebljiva, kao i kad je za odnosnu katastarsku opinu proveden novi premjer ili reambulacija katastarskih podataka zemljina knjiga se obnavlja) i dopunjavanja zemljine knjige (kad u nju nisu upisana sva zemljita katastarske opine za koju se vodi), kao i u pojedinanom ispravnom postupku.

44

Osobe ijim prigovorima ili prijavama sud nije u cijelosti ili djelomino udovoljio, kao i osobe iji su upisi u ispravnom postupku ispravljeni, izbrisani, nadopunjeni, mogu tubom zahtijevati ispravak upisa (tuba za ispravak) i zahtijevati zabiljebu te tube u zemljine knjige.

B. Naela zemljinoknjinog ureenja 1. Naelo stvarnosti (naelo gruntovnice) odreuje to je predmet upisa u zemljine knjige (nekretnine, stvarna
prava i druga prava za koja je to zakonom odreeno knjina prava, kao i druge injenice vane za pravni promet za koje je to zakonom odreeno). Nekretnine koje nisu sposobne biti objektom stvarnih prava, u pravilu se, ne upisuju u zemljine knjige osim ako to zakonom nije propisano. Takve nekretnine se upisuju u zemljinu knjigu samo ako to zatrai osoba koja na tome ima pravni interes, npr. koncesija na opem dobru. Prava koja mogu biti predmet samostalnog upisa nazivaju se knjinim pravima, a radi se o pravima koja za svoj objekt imaju nekretnine upisane u zemljinim knjigama. Knjinim pravima smatraju se sva stvarna prava na nekretninama (vlasnitvo, slunosti itd.) kao i odreena obvezna prava (prvokupa, nazadkupa, najma, zakupa i koncesije). Posebni zakon moe odrediti da se i neka druga prava na nekretninama upisuju u zemljinu knjigu. Pored knjinih prava u zemljine knjige se upisuju i osobni odnosi nositelja knjinih prava te pravne injenice vane za pravni promet nekretnina. Osobni odnosi i pravne injenice koji se upisuju u zemljine knjige odreeni su Zakonom o zemljinim knjigama ili drugim zakonom.

2. Naelom upisa odreeno je kako upis u zemljine knjige djeluje na stjecanje, promjenu, prijenos i prestanak
knjinih prava. Kad se stvarna prava na nekretninama stjeu, prenose, ograniavaju ili ukidaju na temelju pravnog posla, upis u zemljinu knnjigu jedna je od materijalnopravnih pretpostavaka derivativnog stjecanja, prijenosa, ograniavanja ili ukidanja stvarnih prava na nekretnini naelo konstitutivnosti upisa, naelo upisa u materijalnom smislu, naelo upisa u apsolutnom smislu Upis u zemljine knjige predstavlja modus, zakonski nain stjecanja stvarnih prava na nekretnini kad se ta prava stjeu na temelju pravnog posla. Na temelju pravnog posla, knjina prava se stjeu, prenose, ograniavaju ili ukidaju iskljuivo upisom u glavnu knjigu tzv. sustav glavne knjige Kad je do stjecanja, ograniavanja ili prestanka stvarnog prava dolo temeljem odluke suda, odluke drugog tijela, na temelju zakona ili nasljeivanjem, upis nije materijalnopravna pretpostavka stjecanja stvarnih prava. Taj upis je samo deklaratornog, publicitetnog znaenja naelo deklaratornosti upisa, naelo upisa u formalnom smislu, naelo upisa u relativnom smislu. Tada je stjecatelj stvarnog prava ovlaten ishoditi upis u glavnu knjigu koji ima samo deklaratorno znaenje i kad se u zemljinu knjigu upisuju obvezna prava koja mogu biti predmetom upisa. Budui da su obvezna prava relativna i djeluju samo inter partes, njihovim upisivanjem u zemljinu knjigu ona postaju apsolutna i poinju djelovati erga omnes. Pravni uinci naela upisa nastupaju jedino ako je proveden valjani, istiniti upis koji e biti valjan, istinit kada je u skladu sa stvarnim, zbiljskim, izvanknjinim stanjem nekretnine glede nositelja stvarnog prava, sadraja i opsega stvarnog prava te prvenstvenim redom koje zaista ima. Upis e biti istinit kad su u asu kada je bio zahtijevan bile ispunjene sve pretpostavke koje se po pravilima koja ureuju knjino pravo moraju ispuniti da bi se to pravo upisom steklo, promijenilo ili prestalo, te kad su ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke odreene zemljinoknjinim pravom. Jedino istiniti upis predstavlja valjani modus stjecanja stjecanja, promjene ili prestanka knjinog prava na temelju pravnog posla. Provedbom neistinitog upisa ne dolazi do stjecanja knjinog prava u korist osobe u iju je korist takav upis proveden. Provedbom neistinitog upisa dolazi samo do povrede upisanog knjinog prava. Oteenom nositelju knjinog prava priznaje se tada pravo na sudsku zatitu knjinog prava povrijeenog neistinitim upisom i to podnoenjem tube za brisanje po pravilima zemljinoknjinog prava. U odnosu na potenog treeg stjecatelja smatrat e se da je nositelj knjinog prava osoba u iju korist je pravo upisano premda ona to nije, jer je upis proveden u njezinu korist neistinit.

3. Naelo knjinog prednika odreuje da su upisi u zemljinu knjigu doputeni samo protiv osobe koja je u asu
podnoenja prijedloga za upis ve upisana u zemljinu knjigu kao nositelj knjinog prava glede kojeg se upis zahtijeva ili koja barem istodobno bude uknjiena ili predbiljeena kao nositelj knjinog prava (knjini prednik). ZZK odreuje iznimke: kada je knjino pravo preneseno izvanknjino na vie osoba uzastopno pa posljednji stjecatelj moe zahtijevati da se upis provede neposredno na njega bez upisivanja meustjecatelja, ali tada stjecatelj mora ispravama podobnim za upis dokazati neprekinuti niz izvanknjinih stjecanja od knjinog prednika do sebe

45

 Ako nasljednik otui pravo koje je s ostavitelja nasljeivanjem prelo na njega, stjecatelju e se doputiti upis prava neposredno iza ostavitelja, ali opet samo ako dokae ispravama podobnim za upis neprekinuti slijed prijenosa prava od ostavitelja kao knjinog prednika do sebe iznimka je predviena i za sluaj brisanja hipoteke glede koje je dolo do izvanknjinih prijenosa hipotekarne trabine. Hipotekarni dunik moe zahtijevati brisanje hipoteke protiv upisanog hipotekarnog vjerovnika i bez prethodnog upisa izvanknjinih prijenosa hipotekarne trabine u korist prijanjih hipotekarnih vjerovnika. kada zbog smrti knjinog prednika knjino pravo prijee na nasljednike jer tada vjerovnici nasljednika mogu ishoditi osiguranje svoje trabine prema utvrenom nasljedniku i bez prethodnog upisa nasljednika. iznimke sadri i OZ u odredbama o uknjibi ovrhovoditeljeva (vjerovnikova) prava vlasnitva, zalonog i ostalih stvarnih prava na dunikovim nekretninama u ovrnom postupku u sluajevima kada ovrenik nije upisan kao vlasnik nekretnine tj. nositelj prava glede kojeg se provodi ovrha iznimke sadri i SZ u odredbama koje ureuju upis u zemljine knjige knjinih prava koja su steena prije nego to je nad pravnom osobom otvoren steajni postupak 4. Naelo javnosti znai da su zemljine knjige javne, jer je njihov sadraj svim dostupan, a uvid u njih svima slobodan - naelo javnosti u formalnom smislu. Naelo javnosti znai i da zemljine knjige, izvatci, ispisi, prijepisi iz nje uivaju javnu vjeru glede potpunosti i istinitosti, valjanosti svog sadraja i imaju dokaznu snagu javnih isprava - naelo javnosti u materijalnom smislu. Pravo uvida u zemljine knjige potpuno je neogranieno, jer za ostvarivanje uvida nije potrebno dokazivati niti uiniti vjerojatnim postojanje za to nekog interesa pravne ili koje druge naravi. Kod runo voene knjige, uvid se moe ostvariti osobno ili putem zastupnika neposrednim uvidom u zemljinu knjigu ili posredno putem izvatka (ovjerenog prijepisa sadraja odreenog zk uloka koji na zahtjev izdaje voditelj zemljinih knjiga). Kod EOP zemljine knjige uvid se ostvaruje izdavanjem ispisa iz baze podataka zemljinih knjiga. Izvadak iz zemljine knjige sadri sve sastavne dijelove zk uloka, a moe biti potpun ili nepotpun. Izvadak je potpun kad sadri pored sadanjeg stanja nekretnine i sve promjene koje su tom stanju prethodile (tzv. povijesni izvadak). Izvadak e biti nepotpun kad su iz njega izostavljani upisi koji nisu potrebni u svrhu kojoj izvadak treba sluiti. Taj ispis zamjenjuje izvadak iz zemljine knjige. Ispise iz baze zemljinih podataka izdaju zemljinoknjini sudovi, tijela nadlena za katastar zemljita, javni biljenici, odvjetnici i to za sve nekretnine u Republici Hrvatskoj. Iz naela javnosti u formalnom smislu proizlazi da glede poznavanja zemljinoknjinog stanja vrijedi neoboriva predmnjeva o poznavanju zemljinoknjinog stanja. Nitko se ne moe pozvati niti moe dokazivati da mu zemljinoknjino stanje nije bilo ili nije moglo biti poznato. Na neoborivoj predmnjevi o poznavanju zemljinoknjinog stanja osniva se i pravilo o potenju, dobroj vjeri stjecatelja prilikom stjecanja knjinih prava. Potenje pri stjecanju knjinih prava moe se odnositi jedino na ispriivo nepoznavanje izvanknjinog stanja. U skladu s naelom javnosti u materijalnom smislu, zemljine knjige uivaju javnu vjeru da je njihov sadraj potpun i istinit, valjan pravna predmnijeva o istinitosti i potpunosti zemljinih knjiga (oboriva). U sluajevima kad zemljinoknjinoo stanje nije potpuno ili nije valjano, u odnosu na potene stjecatelje vrijedi neoboriva predmnjeva istinitosti, potpunosti i valjanosti zemljinoknjinog stanja.

5. Naelom povjerenja tite se potene tree osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost
zemljinoknjinog stanja u sluajevima kad se to stanje razlikuje od zbiljskog pravnog stanja nekretnine. Ovo naelo djeluje u dva smjera: a) pozitivnom (kao naelo povjerenja u istinitost) i b) negativnom (kao naelo povjerenja u potpunost). Pravni uinci naela povjerenja u istinitost nastupaju kad se zemljinoknjino stanje razlikuje od izvanknjinog zbog toga to je u zemljinoj knjizi nevaljanim, neistinitim upisom kao nositelj knjinog prava upisana osoba koja nije stvarni, izvanknjini nositelj tog prava ili kojim je knjino pravo upisano sa sadrajem, opsegom ili prvenstvenim redom koji se razlikuju od njegova stvarnog, izvanknjinog sadraja, opsega ili prvenstvenog reda. Tada u odnosu na potenog stjecatelja djeluje neoboriva predmnjeva da je glede tog upisa zemljinoknjino stanje valjano, istinito tj. da ono to je upisano u zemljinoj knjizi postoji. Pravni uinci naela povjerenja u potpunost nastupaju kad je zemljinoknjino stanje nepotpuno jer u knjizi nisu upisana sva prava i pravne injenice glede odreene nekretnine koje inae mogu biti predmet upisa u zemljinu knjigu. Pravni uinci neoborive predmnjeve o potpunosti sastoje se u tome da e poteni stjecatelj koji je postupao s povjerenjem u potpunost zemljinoknjinog stanja stei knjino pravo neoptereeno neupisanim pravima i pravnim injenicama.

6. Naelo privole (naelo konsenza) odreuje da se upisi u zemljine knjige mogu provoditi samo uz obostranu
privolu osobe koja upisom stjee pravo i osobe ije se pravo upisom ograniava, prenosi na drugoga ili ukida.

46

Ako se zatraenim upisom mijenja prvenstveni red, sadraj, opseg i dr. ve uknjienih knjinih prava za provedbu upisa, potreban je i pristanak osoba u iju su korist upisana ta prava. Ispravak ve provedenih upisa je mogu jedino ako na to pristanu sve zainteresirane osobe. Osoba koja upisom stjee neko pravo, svoju privolu za provedbu upisa daje ve samim podnoenjem prijedloga da se u njezinu korist upie knjino pravo. Osoba ije se pravo upisom ograniava ili prestaje, svoj pristanak za upis daje u klauzuli intabulandi (clausula intabulandi) - izriitoj i strogo formalnoj izjavi da pristaje na uknjibu kojom se njezino pravo ograniava, optereuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. Pristanak na upis se moe dati bezuvjetno, pod odreenim uvjetom ili se moe oroiti.

7. Naelo zakonitosti (naelo legaliteta) odreuje da je zemljinoknjini sud po slubenoj dunosti obvezan
ispitati postoje li sve zakonske pretpostavke za upis u zemljine knjige. Ovaj sud mora utvrditi: 1. moe li se upis provesti s obzirom na stanje u zemljinoj knjizi glede predmeta upisa i eventualne zapreke, 2. postoje li osnove za sumnju jesu li osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom upisa, odnosno jesu li osobe koje zahtijevaju upis na to ovlatene, 3. proizlazi li utemeljenost prijedloga iz sadraja podnesenih isprava, 4. imaju li isprave oblik koji se zahtijeva za provedbu zatraenog upisa. Ako je sud ili neko drugo tijelo odredilo upis, sud e se ograniiti samo na ispitivanje je li upis odredilo za to nadleno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje u zemljinoj knjizi.

8. Naelo prvenstva (naelo prioriteta) ureuje pravne uinke upisa prema drugim upisima ovisno o vremenskom
redoslijedu kojim su upisi provedeni. Prvenstveni red upisa u zemljinu knjigu utvruje se prema asu u kojem je sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka suda ili tijela kojom se odreuje upis, jer se upis smatra provedenim kada je zemljinoknjinom sudu stigao prijedlog za upis. Knjino pravo za koje je ranije podnesen prijedlog za upis imat e ranije, bolje mjesto u prvenstvenom redu od onih prava za koja je kasnije podnesen prijedlog za upis. Ako je sudu istovremeno stiglo vie prijedloga za upis, upisana prava imat e isti prvenstveni red, odnosno sva prava e se ostvarivati istodobno i to razmjerno svojoj vrijednosti i vrijednosti ostalih prava s istim redom prvenstva prema vrijednosti nekretnine koja je objekt tih prava. Do promjene prvenstvenog reda moe doi na nekoliko naina. Jedan od naina je brisanje prava koje je bilo na ranijem, boljem mjestu u redu prvenstva. Tada se pravo koje je bilo iza njega odmah pomie unaprijed u svom prvenstvenom redu (tzv. naelo vremenskog prvenstva reda, naelo klizeeg ranga). Druga mogunost je da nositelji knjinih prava sporazumno, temeljem pravnog posla, promijene prvenstveni red svojih prava (ustup prvenstvenog reda, prioritetna cesija). Do ustupa prvenstvenog reda dolazi uknjibom ili predbiljebom ustupa prvenstva koja se provodi temeljem sporazuma nositelja knjinih prava koji mijenjaju prvenstveni red. Ta promjena ne smije tetiti pravima koja su upisana izmeu prava koja mijenjaju prvenstveni red, kao ni pravima koja se odnose na prava koja mijenjaju prvenstveni red, ponekad je za ustup potreban i pristanak drugih nositelja knjinih prava na odnosnoj nekretnini. Ako je pravo koje stupa naprijed po svojem opsegu vee od prava koje stupa unatrag, a nositelji tih prava ele da pravo stupi naprijed u svom punom opsegu, potreban je pristanak nositelja knjinih prava koja su upisana izmeu njih. Ako je pravo koje stupa natrag hipoteka, potreban je i pristanak vlasnika nekretnine, a ako je pravo koje stupa natrag optereeno pravom treega, potreban je i njegov pristanak. Ustup prvenstvenog reda moe biti neogranien ili ogranien. Ustup e biti neogranien kad pravo koje stupa naprijed za cijeli svoj sadraj i opseg, tj. neogranieno stjee novi prvenstveni red.

9. Naelo potpunosti znai da zemljine knjige pruaju prikaz cjelokupnog pravnog stanja glede odreene
nekretnine. U zemljine knjige treba upisivati sve podatke o nekretnini i pravima na njima koji su vani za pravno stanje nekretnina mjerodavno za pravni promet nekretnina.

10. Naelo odreenosti (naelo specijaliteta) zahtijeva da svaki upis u zemljine knjige bude samostalna i potpuno
odreena pravna cjelina, odnosno da sadraj upisa bude potpuno odreen. Upisi moraju biti tono i nedvosmisleno odreeni u pogledu nekretnina koje u zemljinim knjigama moraju biti opisane u skladu s podacima u katastru. Upisi moraju biti jasno odreeni i s obzirom na vrstu upisa, prava koja se upisuju i njihov bitni sadraj, isprave na temelju kojih su provedeni te na subjekte knjinih prava. Posebno je vano da upisi budu tono vremenski odreeni.

11. Naelo preglednosti odreuje da zemljine knjige moraju biti ureene tako da se iz njih moe lako i brzo
saznati cjelokupno pravno stanje upisanih nekretnina.

47

Ovo naelo se ostvaruje podjelom zemljine knjige na glavnu knjigu i zbirku isprava te podjelom glavne knjige na zemljinoknjine uloke koji su razdijeljeni na tri lista i vode se po sustavu realnih folija. Preglednost upisa postie se tzv. sustavom dvoknjienja jer se svaki upis provodi u glavnoj knjizi upisom bitnog sadraja prava, dok se u zbirci isprava pohranjuju isprave na osnovi kojih je upis proveden i koje sadre sve elemente za odreivanje sadraja upisanog prava.

C. Sastav zemljinih knjiga

Zemljina knjiga sastoji se od glavne knjige i zbirke isprava, a uz svaku se zemljinu knjigu vode potrebni pomoni popisi i katastarski planovi (zemljina knjiga u irem smislu) Glavna knjiga i zbirka isprava smatraju se zemljinom knjigom u uem smislu jer se u njih upisuju nekretnine i prava na nekretninama i ono to je u njima upisano mjerodavno je za pravni promet nekretnina.

I. Glavna knjiga
Glavna knjiga je dio zemljine knjige u koji se upisuju nekretnine i promjene na nekretninama te stvarna prava na nekretninama i promjene tih prava. U nju se upisuju sva zemljita jedne katastarske opine. U glavnu knjigu se moe upisati i ope dobro, ali samo na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes, npr. ima koncesiju na opem dobru. Za svaku se katastarsku opinu vodi posebna glavna knjiga. Glavna knjiga je najvaniji dio zemljine knjige. Zemljinoknjini upisi se provode samo u glavnoj knjizi. Upisi u druge dijelove zemljine knjige u irem smislu (npr. u pomone popise) imaju samo deklaratorni, pomoni karakter i slue objanjavanju upisa provedenih u glavnoj knjizi (npr. isprave poloene u zbirci isprava) te olakavaju pronalaenje podataka u glavnoj knjizi (npr. pomoni popisi). Kod runo voene zemljine knjige glavna knjiga se vodi tako da se u uvezane tomove knjiga runo upisuju zemljinoknjini podaci. Kod EOP zemljine knjige glavna se knjiga vodi iskljuivo elektronikom obradom podataka tako se upisi pohranjuju u bazu zemljinih podataka to ima znaenje provedbe upisa. Glavna knjiga kao dio EOP zemljine knjige se sastoji od dva dijela popisa upisa i popis izbrisanih upisa koji zajedno ine glavnu knjigu i dio su baze zemljinih podataka. Oba popisa su pravno izjednaena i zajedno ostvaruju istu funkciju koju ima glavna knjiga kod runo voene zemljine knjige.

a) Zemljinoknjini uloak
Zemljinoknjini uloak je dio glavne knjige u koji se upisuje jedno zemljinoknjino tijelo i sve promjene na njemu, knjina prava koja se odnose na to zemljinoknjino tijelo i promjene tih prava te druga prava i injenice ije je upisivanje u glavnu knjigu predvieno ili doputeno razliitim zakonskim propisima Glavna knjiga se sastoji od zemljinoknjinih uloaka. Ona je u biti skup tih uloaka povezanih u jednu cjelinu u koje su upisane sve nekretnine jedne katastarske opine. U zk uloak se upisuje samo jedna pojedinana nekretnina, odnosno jedno zemljinoknjino tijelo. Zemljinoknjino tijelo je jedna ili vie katastarskih estica koje se nalaze u istoj katastarskoj opini i koje u pravnom prometu imaju isti pravni poloaj jer pripadaju istom vlasniku, nisu razliito optereene te glede njih ne postoje razlike u ogranienjima vlasnitva. Sastav zemljinoknjinog tijela mijenja se otpisom pojedinih estica iz tijela i pripisom tijelu upisanom u nekom drugom uloku. Promjena sastava tijela provodi se u posebnom zemljinoknjinom postupku otpisivanja i pripisivanja. Sve katastarske estice jednog zemljinoknjinog tijela u pravnom prometu predstavljaju jedan objekt stvarnopravnih odnosa. Katastarske estice koje ine jedno tijelo smatraju se sve zajedno jednom pojedinanom nekretninom i dijele istu pravnu sudbinu. Predmetom raspolaganja mogu biti sve katastarske estice zajedno ili idealni dio svih estica. Na pojedinim esticama koje ine jedno tijelo ne mogu razliite osobe imati vlasnitvo i na njima ne mogu biti razliita optereenja. estica za koju se eli uspostaviti poseban pravni status mora se izdvojiti u zasebno zemljinoknjino tijelo i upisati u drugi uloak u kojem e opet svi njegovi sastavni dijelovi imati jednaki pravni status.

Sastav zemljinoknjinog uloka

Zk uloak se sastoji od tri dijela: a) posjedovnice (popisini list, list A), b) vlastovnice (vlasniki list, list B), c) teretovnice (teretni list, list C) U posjedovnicu se upisuju svi sastavni dijelovi zk tijela, odnosno sva zemljita koje ine jedno zemljinoknjino tijelo, te katastarski podatci o njima kao to su oznaka i naziv zemljita, kultura, povrina, poblie identifikacijske oznake za zgrade, eventualne primjedbe o karakteristikama zemljita. Upisuju se i sve katastarske promjene koje se odnose na njih, pokretanje postupka za promjenu tih podataka, kao i sva javnopravna ogranienja u pravnom prometu zemljinoknjinog

48

tijela koja nisu ope naravi. Od stvarnih prava se u posjedovnicu upisuju ona stvarna prava koja postoje u korist tijela ili nekog suvlasnikog (idealnog) dijela zemljinoknjinog tijela (npr. pravo stvarne slunosti, pravo stvarnog tereta). U vlastovnicu se upisuje vlasnitvo, odnosno podaci o vlasniku nekretnine (ime vlasnika, suvlasnika, zajednikih vlasnika cijelog tijela opisanog u posjedovnici), kao i sve promjene glede vlasnitva. Upisuju se i ogranienja kojima je vlasnik osobno podvrgnut glede upravljanja ili raspolaganja tijelom, kao to su npr. maloljetnost, skrbnitvo, steaj i sl. U njoj se ine vidljivim i ogranienja raspolaganja zemljinoknjinim tijelom koja su inae predmetom upisa u teretovnicu, a tiu se svakog vlasnika. U teretovnicu se upisuju stvarna i druga prava kojima je optereeno tijelo ili idealni dio nekog suvlasnika, prava steena na tim pravima kao i ogranienja u raspolaganju tijelom kojima je podvrgnut svagdanji vlasnik (zalono pr., osobne i stvarne slunosti, realni tereti, pr. graenja, obvezna pr. koja mogu biti predmetom upisa u zemljinu knj.). Upisuju se i koncesije osnovane na nekretninama koje su ope dobro ili javno dobro u vlasnitvu RH ili jedinice lokalne uprave i samouprave. Uvijek se upisuje i zabrana otuenja i optereenja nekretnine.

b) Poduloak
Poduloak je sastavni dio uloka koji se otvara za idealni dio odreenog suvlasnika i u koji se provode upisi koji se odnose na taj idealni dio. Poduloak e se otvoriti na prijedlog svakog suvlasnika tijela za njegov suvlasniki dio, a i za suvlasniki dio koji je povezan s vlasnitvom posebnog dijela nekretnine. Poduloak po svom sastavu u potpunosti odgovara sastavu uloka i na njega se u potpunosti primjenjuju ista pravila kao i za uloak. Nakon to se otvori poduloak svi upisi glede suvlasnikog dijela za koji je otvoren provode se samo u poduloku.

II. Zbirka isprava zajedno s glavnom knjigom ini zemljinu knjigu u uem smislu i sastoji se od isprava na
temelju kojih su provedeni upisi u glavnu knjigu. U zbirku isprava se po brojevima pod kojima su provedeni upisi u glavnu knjigu polau izvornici ili ovjerovljeni prijepisi isprava na temelju kojih su zahtijevani i doputeni upisi. Prijepisi se uvezuju u sveske. Zbirka isprava vodi se zajedniki za sve glavne knjige koje se vode kod jednog suda i to uvijek runo, neovisno o tome vodi li se runo zemljina knjiga ili preko EOP-a. Zbirka isprava slui objanjavanju upisa provedenih u glavnoj knjizi.

III. Zbirka zemljinoknjinih rjeenja vodi se za EOP zemljinu knjigu i to uz odgovarajuu primjenu pravila
za voenje zbirke isprava. Ona se vodi runo, ulaganjem zemljinoknjinih rjeenja u posebnu knjigu i to po njihovim rednim brojevima, a rjeenja se uvezuju u sveske ime se ostvaruje vea sigurnost podataka u EOP zemljinoj knjizi.

IV. Zbirka katastarskih planova Katastarski planovi su geodetski prikaz i nacrt zemljita u jednoj katastarskoj
opini u odreenom razmjeru koji prikazuje poloaj i oblik zemljita i objekata koji se trajno nalaze na njima ili ispod njihove povrine, a slue za lake snalaenje u podacima o poloaju, obliku i povrini zemljita. Oni slue za lake snalaenje u podatcima o poloaju, obliku i povrini zemljita. Katastarske planove izrauje nadleno dravno tijelo i dostavlja ih zemljinoknjinom sudu.

V. Pomoni popisi omoguavaju lake i bre pronalaenje podataka upisanih u glavnoj knjizi.
Uz svaku glavnu knjigu vodi se popis zemljita (pomoni popis, stvarni registar), a uz njega vodi se i tzv. osobni pomoni popis, imenici abecedni popis vlasnika i nositelja prava graenja te abecedni popis predbiljeenih vlasnika uz ija imena je upisan broj uloka u kojem je upisano zemljinoknjino tijelo na kojem postoje ta prava. Pokraj navedenih pomonih propisa, ZZK-om ili drugim propisom (npr. Poslovnikom) moe se odrediti i voenje drugih pomonih isprava pa tako sudovi kod nas vode i npr. urudbeni brojevnik, poslovni kalendar i sl.

III. UPIS U ZEMLJINE KNJIGE A. Predmet upisa

Predmet upisa su stvarna i neka obvezna prava na nekretninama, osobni odnosi nositelja tih prava i pravne injenice iji je upis u zemljine knjige izriito i taksativno odreen Zakonom o zemljinim knjigama ili nekim drugim zakonom. Prava za koja je odreeno da mogu biti predmetom zemljinoknjinog upisa nazivaju se knjinim pravima. Stvarna prava koja se upisuju u zemljine knjige su:

49

1. pravo vlasnitva, 2. slunosti i stvarni tereti, (u teretovnicu poslunog dobra, a stvarne slunosti ili stvarni tereti u posjedovnicu gospodujue nekretnine) 3. pravo graenja i zalono pravo na nekretnini i hipoteka. Pravo graenja se provodi dvostrukim upisom: u teretovnicu zk uloka u kojem je upisano zemljite na kojem je osnovano pravo graenja, te se otvara novi zk uloak u koji se pravo graenja upisuje kao da je posebno zk tijelo u posjedovnicu. Hipoteka se upisuje u teretovnicu zk uloka u kojem je upisana nekretnina optereena zalonim pravom. Od stvarnih prava se ne upisuju samo ona za koja je zakonom odreeno da se ne upisuju (npr. javnopravni stvarni tereti). Obvezna prava koja mogu biti predmetom upisa odreuje ZZk, a moe biti odreen i posebnim zakonom. ZZk: pravo nazadkupa, prvokupa, zakupa, najma i koncesije. Obvezna prava se upisuju u teretovnicu zk uloka u kojem je upisano zk tijelo na koje se odnose. Koncesije se upisuju u teretovnicu prema pravilima o upisu zakupa. Obvezna prava koja ve na temelju zakona djeluju apsolutno ne moraju se upisati u zemljinu knjigu da bi djelovala erga omnes, jer ona tako djeluju na temelju samog zakona, npr. zakonsko pravo prvokupa. Sva se knjina prava upisuju u zemljinu knjigu i kada su ograniena, uvjetovana ili oroena, i to zabiljebom, ali ZZK moe drukije odrediti, npr. upis vlasnitva ogranien uvjetom ili rokom. Osobne odnose i pravne injenice koje se upisuje u zemljine knjige odreuje ZZK, ali i drugi propisi (Obz, ZN, OZ, Zakon o izvlatenju), a upisuju se zabiljebom. Od osobnih odnosa u zemljine knjige se upisuje maloljetnost, skrbnitvo, produenje roditeljskog prava i sl., a od pravnih injenica se upisuje npr. vodi li se glede knjinog prava spor, je li podignuta hipotekarna tuba, je li hipotekarni vjerovnik otkazao hipotekarnu trabinu, odreivanje ovrhe, je li glede nekretnine sklopljen ugovor o doivotnom uzdravanju i sl. Knjina prava se u zemljine knjige upisuju uknjibom i predbiljebom dok se osobni odnosi i pravne injenice upisuju zabiljebom.

B. Pretpostavke upisa
1. Materijalne pretpostavke upisa
Zemljinoknjini upis se moe dozvoliti samo protiv knjinog prednika, a to je osoba koja je u asu podnoenja prijedloga za upis ve upisana ili e istodobno biti upisana kao nositelj knjinog prava koje se upisom prenosi, mijenja, ograniava ili prestaje, odnosno glede kojega se zahtijeva upis. Tabularna isprava Uz prijedlog za upis sudu se mora priloiti ili predoiti isprava odgovarajueg oblika i sadraja koja je podobna da se na temelju nje provede upis u zemljinu knjigu tabularna isprava (zemljinoknjina isprava). Ona moe biti javna ili privatna isprava, a mora ispunjavati ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave: 1. mora biti sastavljena u propisanom obliku za njezinu valjanost, 2. u ispravi na osnovi koje se provodi upis (uknjiba ili predbiljeba) knjinog prava, njegove promjene, ogranienja ili prestanka mora biti vidljiv pravni temelj - uknjiba i predbiljeba mogu se provesti samo temeljem isprave o kauzalnom pravnom poslu iz koje je vidljiva pravna osnova stjecanja, ogranienja ili promjene knjinog prava, 3. isprava ne smije imati oitih pravnih nedostataka koje dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost i ne smije biti nejasnih mjesta, precrtavanja ili brisanja. Ako se isprava sastoji od vie listova, oni moraju biti tako spojeni da se ne moe umetnuti ni jedan list, 4. u ispravi moraju biti navedene osobe protiv kojih i u iju korist se upis zahtijeva i to na nain da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima, 5. u ispravi moraju biti navedeni mjesto, dan, mjesec i godina gdje i kad je sastavljena. Uknjiba i predbiljeba mogu se zahtijevati samo temeljem javnih isprava koje ispunjavaju sve ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave pri emu ZZK izriito propisuje na osnovi kojih se javnih isprava moe provesti uknjiba, a na osnovi kojih predbiljeba. Privatna isprava na temelju koje se zahtijeva uknjiba mora, pored toga, ispunjavati i jo neke posebne pretpostavke za uknjibu.

2. Postupovne pretpostavke upisa, odreene su ZZK:

1. stavljanje zahtjeva za upis, 2. podnoenje isprava, 3. dozvola suda, 4. provedba upisa, 5. pravomonost rjeenja o upisu.

50

C. Vrste zemljinoknjinog upisa

1. UKNJIBA je upis kojim se knjina prava stjeu, prenose, ograniuju ili prestaju bez posebnog naknadnog
opravdanja. Uknjiba se naziva intabulacijom kad se knjino pravo stjee, mijenja ili ograniava (pozitivna uknjiba), odnosno ekstabulacijom kad uknjibom knjina prava prestaju, odnosno kada se briu iz zemljine knjige (negativna uknjiba). Predmet uknjibe su sva knjina prava koja mogu biti predmet upisa u zemljinu knjigu. Pravni uinci uknjibe sastoje se u konanom i bezuvjetnom stjecanju, prijenosu, ograniavanju ili prestanku knjinih prava i nisu uvjetovani ili vremenski ogranieni. Oni nastupaju odmah po provedbi upisa, odnosno od trenutka kad je sudu stigao prijedlog za uknjibu i to u opsegu kako je odreeno uknjibom i zato se ona ne mora naknadno opravdati. Kada se stvarna prava na nekretnini stjeu, mijenjaju ili prestaju na temelju pravnog posla, uknjiba je jedna od materijalnopravnih pretpostavaka takvog stjecanja, promjene ili prestanka stvarnih prava na nekretnini. Tada je ona modus stjecanja. Za provedbu uknjibe moraju se ispuniti: a) materijalne pretpostavake glede knjinog prednika, b) ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave, c) sve postupovne pretpostavke koje se zahtijevaju za provedbu takvog upisa. I glede tabularne isprave temeljem koje se provodi uknjiba moraju biti ispunjene i posebne pretpostavke. Isprave temeljem kojih se moe provesti uknjiba mogu se podijeliti u dvije skupine: 1. privatne isprave o pravnim poslovima glede prava na nekretninama i javne isprave o pravnim poslovima koje su sastavili nadleno tijelo ili javni biljenik (sudski zapisnik i javnobilj. akt) u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku ako sadre sve to se zahtijeva i za uknjibu temeljem privatnih isprava. Te isprave moraju ispunjavati i posebne pretpostavke za uknjibu: 1/ isprava mora sadravati tonu oznaku zemljita ili prava glede kojeg se zahtijeva uknjiba, 2/ isprava mora sadravati izriitu izjavu onoga ije se pravo ogranieva, optereuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjibu - clausula intabulandi, 3/ na privatnoj ispravi mora biti ovjerena istinitost potpisa, 4/ kad je privatnu ispravu potpisao opunomoenik osobe protiv koje se zahtijeva uknjiba, istinitost opunomoenikovog potpisa na toj ispravi i opunomoiteljevog potpisa na punomoi moraju biti ovjereni na nain na koji se ovjerava istinitost potpisa na privatnim ispravama. Opunomoenik mora imati specijalnu punomo samo za taj posao, no ako je ovlaten opom ili generalnom punomoi, odnosno za odreenu vrstu poslova, ona u asu podnoenja prijedloga za upis ne smije biti starija od jedne godine. 2. javne isprave za koje je ZZK izriito odredio da se na temelju njih moe dopustiti uknjiba. To su odluke suda ili drugog nadlenog tijela i pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovrnim ispravama prikladnima za upis prava u zemljinu knjigu ako sadre tonu oznaku zemljita ili prava na koje se odnosi upis. Ovrne isprave: ovrna sudska odluka i ovrna sudska nagodba, ovrna odluka donesena u upravnom postupku, ovrna javnobiljenika isprava kao i druge isprave za koje je zakonom odreeno da su ovrne isprave, sudske odluke o dosudi nekretnina prodanih na prisilnoj prodaji, pravomona ostavinska rjeenja, rjeenja donesena u upravnim postupcima kao npr. rjeenje o izvlatenju nekretnine i sl.

2. PREDBILJEBA je upis kojim se knjina prava stjeu, prenose, ograniuju ili prestaju pod uvjetom
naknadnog opravdanja i u opsegu u kojem budu naknadno opravdana. Predmet predbiljebe je isti kao i predmet uknjibe. Predbiljeba moe takoer biti pozitivna i negativna ovisno o tome da li se pod uvjetom naknadnog opravdanja njome stjeu, mijenjaju ili ograniavaju knjina prava (pozitivna predbilj.) ili ona prestaju (negativna predbilj.). Ona se provodi kada nije mogue provesti uknjibu jer u trenutku podnoenja prijedloga za upis nisu bile ispunjene sve pretpostavke za uknjibu. Kada se naknadno sve pretpostavke za uknjibu ostvare, predbiljeba se pretvara u uknjibu i to ex tunc, od trenutka provoenja predbiljebe. Ona je takoer modus stjecanja stvarnih prava na nekretninama na temelju pravnog posla. Proizlazi da je njezin osnovni smisao stjecanje prvenstvenog reda. Kad se predbiljeba opravda smatrat e se da predbiljeeno knjino pravo ima ono mjesto u prvenstvenom redu koje je steklo u asu podnoenja prijedloga za upis. Za predbiljebu se moraju ispuniti materijalne i procesne pretpostavke kao i za provedbu svakog zk upisa. Predbiljeba se moe provesti jedino ako se upis zahtijeva protiv knjinog prednika. Isprava mora ispunjavati sve ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave, ali ne mora udovoljavati nekoj od posebnih pretpostavaka valjanosti tabularne isprave za uknjibu. Isprave za upis predbiljebe mogu se podijeliti u dvije skupine:

51

a) privatne isprave o pravnim poslovima i javne isprave koje su o pravnim poslovima u granicama svojih ovlasti i u propisanom obliku sastavili nadleno tijelo ili javni biljenik koje ne udovoljavaju nekoj od posebnih pretpostavaka predvienih za uknjibu, ali ispunjavaju ope pretpostavke valjanosti tabularne isprave za upis. Tada e se predbiljeba dozvoliti kad: 1) u ispravi nije navedena tona oznaka zemljita ili prava glede kojega se zahtijeva upis, 2) u ispravi, a i u posebnoj ispravi, i u prijedlogu za upis nema clasusule intabulandi, 3) pristanak za upis dana je uvjetno ili oroeno, 4) istinitost potpisa osobe ije se pravo upisom ograniuje, optereuje, ukida ili prenosi na drugu osobu nije ovjerena na nain propisan posebnim zakonom, 5) istinitost potpisa opunomoenika na ispravi na temelju koje se protiv opunomoenika zahtijeva upis nije ovjerena na nain propisan posebnim zakonom, 6) opa ili generina punomo temeljem koje je opunomoitelj potpisao ispravu temeljem koje se protiv opunomoitelja zahtijeva uknjiba izdana je prije vie od godinu dana od asa podnoenja prijedloga za upis, 7) istinitost potpisa opunomoitelja na punomoi temeljem koje je opunomoenik potpisao ispravu na temelju koje se protiv opunomoitelja zahtijeva uknjiba nije ovjerena na nain propisan posebnim zakonom. b) javne isprave za koje je ZZK izriito odredio da e se temeljem njih dopustiti predbiljeba: 1/ pravomone domae sudske odluke kojima se stvarno pravo bezuvjetno utvruje ili dosuuje ili se bezuvjetno odbija, koje jo nisu postale ovrne, 2/ odluke domaeg suda, odnosno s njom izjednaene odluke drugog tijela vlasti kojom se predbiljeba odreuje kao mjera osiguranja, 3/ ostale javne isprave odreene posebnim zakonom.

Opravdanje predbiljebe je pravni akt kojim se naknadno uklanjaju nedostaci tabularne isprave zbog kojih ona nije
valjana za uknjibu ve samo za predbiljebu. Isprave pod a opravdava se temeljem potvrde o ovrnosti odluke suda ili drugog tijela vlasti na temelju koje je predbiljeba bila doputena. Isprave pod b opravdava se ispravom prikladnom za uknjibu kojom se otklanja nedostatak u ispravi radi koje nije bila doputena uknjiba. Kad prednik nije voljan izdati takvu ispravu, ona se opravdava pravomonom presudom donesenom u sudskom parninom postupku pokrenutom tubom radi opravdanja predbiljebe. Ako je klauzula intabulandi dana pod uvjetom ili rokom, predbiljeba se opravdava javnom ili javno ovjerenom ispravom kojom se dokazuje da je ispunjen uvjet, odnosno da je istekao rok. Kad se predbiljeba opravda odmah se pretvara u uknjibu sa svim uincima uknjibe ex tunc, odnosno od trenutka kada je sudu stigao prijedlog za upis. Ako opravdanje izostane, predbiljeba e se izbrisati na zahtjev nositelja knjinog prava protiv kojeg je predbiljeba bila doputena.

3. ZABILJEBA je upis kojim se u zemljinim knjigama ine vidljivima mjerodavne okolnosti za koje je zakonom
odreeno da se upisuju u zemljine knjige ili kojim se osnivaju odreeni pravni uinci kada je to predvieno zakonom. Ovom vrstom upisa se ne upisuju knjina prava niti se mogu stjecati, mijenjati ili prestajati knjina prava, ve se ine vidljivim osobni odnosi nositelja knjinih prava i pravne injenice mjerodavne za pravni promet nekretnina. Zabiljeba e se dopustiti samo protiv nositelja knjinog prava glede koga se provodi zabiljeba. Ovdje se takoer zahtijeva tabularna isprava kao pretpostavka upisa koja mora ispunjavati ope pretpostavke, ali za pojedine vrste zabiljebi posebno se ureuju i eventualne dodatne pretpostavke.

a) Zabiljeba osobnih odnosa

ZZK samo primjerice navodi koji se osobni odnosi zabiljeuju (maloljetnost, skrbnitvo, produljenje roditeljskog prava, otvorenje steajnog postupka nad pravnom osobom, i dr.). Ovom zabiljebom se upisuje i promjena imena nositelja knjinog prava, promjena boravita i druge injenice vane za utvrivanje identiteta ili poloaja nositelja knjinog prava glede njegovih subjektivnih mogunosti da raspolae svojim knjinim pravom. Zabiljeba osobnih odnosa ima iskljuivo publicitetni, deklaratorni karakter. Osnovna pretpostavka da bi se neki osobni odnos mogao zabiljeiti jest njegov nastanak i utvrenje od strane nadlenog tijela u za to propisanom postupku, odnosno konstituiranje nekog osobnog odnosa odlukom nadlenog tijela.

b) Zabiljeba pravnih injenica

52

Ovom zabiljebom konstituiraju se pravni uinci mjerodavni za pravno stanje nekretnine i za raspolaganje knjinim pravom. One nisu taksativno navedene u ZZK jer se mogu odrediti i drugim zakonom. Po ZZK posebno su ureene slijedee: 1. zabiljeba prvenstvenog reda kojom se osniva prvenstveni red za budue otuenje ili optereenje nekretnine, 2. zabiljeba otkaza i hipotekarne tube, 3. zabiljeba spora, 4. zabiljeba tube radi pobijanja dunikovih pravnih radnji poduzetih na tetu vjerovnika, 5. zabiljeba imenovanja ili opoziva upravitelja kojom se upisuje da su suvlasnici ili zajedniki vlasnici odredili upravitelja, 6. zabiljeba odbijanja ovrhe, 7. zabiljeba dosude kojom se upisuje da je ovrni sud u postupku ovrhe donio rjeenje o dosudi nekretnine najboljem ponuau. Drugi zakoni: ZV, npr. zabiljeba da se strojevi i slini ureaji koji slue nekretnini smatraju samostalnim stvarima i da su vlasnitvo druge osobe; OZ, npr. da se u zemljinu knjigu upisuje zabiljeba ovrhe; ZOO, npr. da davatelj uzdravanja moe zahtijevati zabiljebu ugovora o doivotnom uzdravanju i sl.

4. UPIS uiniti vidljivim

ZZK odreuje da se neke injenice i okolnosti koje se odnose na knjina prava, njihove nositelje, postupak i sl. moraju uiniti vidljivim u zemljinoj knjizi i one se ine vidljivim posebnim upisom uiniti vidljivim koga zk sud provodi po slubenoj dunosti kada je to zakonom izriito odreeno, npr. radi preglednosti knjiga, bolje potpunosti, i sl.

IV. PRAVNI UINCI UPISA U ZEMLJINU KNJIGU A. Akvizicijska funkcija upisa

U skladu s tradicijskim naelom, modus stjecanja stvarnih prava na nekretnini na temelju pravnog posla jest upis stvarnog prava u korist stjecatelja u zemljinu knjigu. Tada je upis u zemljinu knjigu jedna od materijalnih pretpostavki za stjecanje stvarnog prava na nekretnini. Zemljinoknjini upis stvarnog prava u korist stjecatelja konstitutivan je za stjecanje tog prava na temelju pravnog posla. Takav upis ima istu akvizicijsku funkciju to ga ima predaja pokretne stvari u posjed kad se na temelju pravnog posla stjeu stvarna prava na pokretnini.

Upis u zemljinu knjigu kao nain (pretpostavka) stjecanja stvarnih prava

Akvizicijska funkcija dolazi do izraaja u svim sluajevima kada je upis u zemljinu knjigu pretpostavka za stjecanje, prenoenje, ogranienje i ukidanje stvarnih prava na nekretninama. Upis brisanja moe biti konstitutivan za prestanak prava i kad je ono prestalo po nekoj drugoj osnovi razliitoj od pravnog posla (uvijek kada je izriito odreeno zakonom da stvarno pravo koje je prestalo odreknuem, istekom roka, ispunjenjem uvjeta, ukinuem, neizvravanjem i sl. prestaje tek kad se izbrie iz zemljine knjige). Ako u zemljinoj knjizi nije upisano zemljite, katastarska estica, tada upis u zemljinu knjigu, kao modus stjecanja, zamjenjuje polaganje isprave u sud, to ima znaenje uknjibe, odnosno predbiljebe (ZV). Upis u zemljine knjige mora biti istinit i valjan da bi ispunio svoju akvizicijsku funkciju. U suprotnom sluaju upis je nevaljan pa se povrijeeno pravo moe tititi tubom za brisanje. Unato tome to je stvarno pravo upisano u korist stjecatelja, on nije postao nositelj tog prava. U odnosu na osobu u iju je korist proveden neistinit upis djelovat e samo pravni uinci koje upis proizvodi s obzirom na svoju publicitetnu funkciju. Dok se ne dokae suprotno predmnijevat e se da je upisana osoba nositelj stvarnog prava na nekretnini i da je ovlatena njime raspolagati.

Upis kao pretpostavka raspolaganja knjinom pravom

Upisom izvanknjino steenih stvarnih prava u zemljinu knjigu samo se daje vanjska vidljivost izvanknjino steenim stvarnim pravima na nekretnini, a upis se u glavnoj zemljinoj knjizi provodi na zahtjev osobe koja je izvanknjino stekla stvarno pravo na nekretnini. No, unato tome, takav upis ima posebnu vanost za daljnja raspolaganja tim pravom, kao i za njegovu zatitu. Tek upisom izvanknjino steenog prava u zemljinu knjigu, njegov izvanknjini nositelj stjee mogunost daljnjeg raspolaganja tim pravom na temelju pravnog posla. Od trenutka kada je izvanknjino steeno pravo upisano, injenica njegova postojanja dokazuje se samim time to je ono upisano u zemljine knjige. Njegovim upisom nositelj se titi od mogunosti svog gubitka izvanknjino steenog prava zbog djelovanja pravnih uinaka zatite povjerenja u potpunost.

B. Publicitetna funkcija upisa 53

1. Zemljinoknjino stanje kao vanjska slika pravnog stanja nekretnine

Upisom u zemljine knjige ostvaruje se u odnosu na stvarna prava na nekretninama naelo publiciteta. Zemljinoknjinim upisima publiciraju se sva stvarna prava na nekretnini, daje im se vanjska vidljivost nuna da bi djelovala apsolutno i da bi se mogla tititi i ostvarivati contra omnes. Zemljinoknjinim upisima se daje i vanjska slika pravnog stanja nekretnine. Stvarnim pravima na nakretninama i opepravnom stanju nekretnina vanjsku sliku, publicitet daje zemljinoknjini upis. Iz publicitetne funkcije upisa proizlaze posebni pravni uinci vani za pravni promet nekretnina. Upisom knjinog prava u zemljinu knjigu nastaje oboriva predmnjeva da je osoba koja je u zemljinoj knjizi upisana kao nositelj knjinog prava zaista njegov zbiljski nositelj tj. da u korist upisane osobe zaista postoji upisano knjino pravo i to upravo s onim sadrajem, opsegom i redom prvenstva kako je to u zemljinoj knjizi upisano. Pravni uinci te predmnjeve vani su za dokazivanje stvarnih prava na nekretnini, kao i za njihovo daljnje raspolaganje. Nositelj stvarnog prava upisanog u zemljinu knjigu e dokazivanjem injenice upisa, dokazati svoje pravo. Na publicitetnoj funkciji upisa se temelji i zatita povjerenja potenih stjecatelja u pravnom prometu nekretnina. Smatra se da zemljina knjiga potpuno i istinito odraava injenino i pravno stanje nekretnine. Ova predmnjeva djeluje u dva smjera: a) pozitivnom predmnijeva se da postoje upisana knjina prava, pravne injenice i osobni odnosi i to upravo u korist osoba koje su upisane, te da upisana knjina prava postoje upravo s upisanim sadrajem, opsegom i redom prvenstva predmnijeva o istinitosti, valjanosti zemljinoknjinog stanja, b) negativnom predmnijeva se da su u zemljinoj knjizi upisana sva prava, tereti i ogranienja, pravne injenice i osobni odnosi, odnosno da ne postoji nita to nije upisano iako bi trebali biti upisani da bi djelovali prema svima predmnjeva o potpunosti zemljinoknjinog stanja . Ona se ne odnosi samo na ona prava koja ve temeljem zakona djeluju apsolutno bez upisa u zemljine knjige. Predmnjeve o istinitosti i potpunosti su oborive i mogue je dokazivati suprotno, ali samo ako u odnosu na potenog stjecatelja nisu ve nastupili najvaniji pravni uinci publicitetne funkcije upisa pravni uinci zatite povjerenja.

2. Zatita povjerenja u pravnom prometu nekretnina

a/ sukob zemljinoknjinog i izvanknjinog pravnog stanja nekretnine Kad je zemljinoknjino stanje nepotpuno ili neistinito, dolazi do sukoba izmeu zemljinoknjinog i izvanknjinog pravnog stanja nekretnina. Poteni stjecatelji koji su knjina prava stekli izvodei ih iz nevaljanih i nepotpunih zemljinoknjinih upisa uivaju, ako su ispunjene sve pretpostavke za zatitu njihova povjerenja, zatitu svog stjecanja. b/ Stjecanje temeljem povjerenja 1/ Zatita povjerenja u istinitost Kada je poteni stjecatelj stekao knjino pravo izvodei ga iz neistinitog upisa, u njegovu korist nastupaju uinci zatite povjerenja u istinitost. Oni se osnivaju na neoborivoj predmnjevi koja djeluje u odnosu na potenog stjecatelja da je upis njegova prednika valjan, istinit. U odnosu na potenog stjecatelja smatra se da je njegov pravni prednik koji je uknjien kao nositelj knjinog prava zaista i njegov zbiljski nositelj premda on to nije, jer je upis proveden u njegovu korist neistinit. Istodobno, zbiljski nositelj prestaje biti nositeljem tog prava ne moe vie ni tubom za brisanje zahtijevati stvarnopravnu zatitu svog knjinog prava. Nastupanje pravnih uinaka zatite povjerenja u istinitost tj. stjecanje stvarnih prava na nekretnini na temelju zatite povjerenja uvjetovano je istekom roka u kojem se u odnosu na potenog stjecatelja tubom za brisanje moe zahtijevati brisanje prednikovog neistinitog upisa i uspostavljanje prijanjeg zemljinoknjinog stanja. Tek kad isteknu rokovi u kojima se i protiv potenog stjecatelja moe osporavati valjanost uknjibe njegova prednika stjecanje u korist potenog stjecatelja postat e bezuvjetno i konano i to ve od asa kad je zahtijevan upis u korist potenog stjecatelja. Ako je nositelju knjinog prava ije je pravo povrijeeno nevaljanom uknjibom bilo dostavljeno rjeenje o toj uknjibi provedenoj u korist prednika, on mora u roku za albu zahtijevati zabiljebu da je uknjiba sporna, te u roku 60 dana od tog roka podnijeti protiv potenog stjecatelja tubu za brisanje. Ako mu nije bilo dostavljeno rjeenje o uknjibi u korist prednika, protiv potenog stjecatelja tuba za brisanje moe se s uspjehom podnijesti ako nisu protekle tri godine od dana kada je zatraena uknjiba u korist prednika. 2/ Zatita povjerenja u potpunost

54

Kad je zemljinoknjino stanje nepotpuno, u korist potenog stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u potpunost zk stanja nastupaju pravni uinci zatite povjerenja u potpunost. Oni se osnivaju na neoborivoj predmnijevi koja djeluje u odnosu na potenog stjecatelja da je zemljinoknjino stanje potpuno. Potenom stjecatelju se nee moi s uspjehom suprotstaviti neupisana prava na nekretninama, izvanknjino steena prava ako nisu bila vidljiva iz zemljine knjige u asu podnoenja prijedloga za upis ili nije bilo vidljivo da je njihov upis zatraen. Poteni stjecatelj stjee nekretninu s onim pravnim stanjem koje je bilo vidljivo iz zemljine knjige u asu kad je zahtijevao upis svog prava. U odnosu na potenog stjecatelja moi e se suprotstaviti sva ona neupisana prava, tereti i ogranienja koja postoje temeljem zakona za koja je odreeno da djeluju apsolutno i bez upisa u zemljine knjige. Pravni uinci zatite povjerenja u potpunost nastupaju odmah kad se u korist potenog stjecatelja provede upis (nisu odgoeni!!).

3. Pretpostavke za zatitu povjerenja:

a) zemljinoknjino stanje mora biti nepotpuno ili neistinito, b) stjecatelj mora biti u dobroj vjeri. Potenje se predmnijeva, a stjecatelj mora biti poten (u dobroj vjeri) u asu sklapanja pravnog posla i u asu zahtijevanja upisa u svoju korist. Za to mora upotrijebiti dunu panju potrebnu za takav nain stjecanja u pravnom prometu. Dobra vjera se moe odnositi samo na nepoznavanje izvanknjinog stanja, c) poteni stjecatelj kao singularni sukcesor knjinog prednika mora stvarno pravo na nekretnini stei temeljem valjanog naplatnog ili bespolatnog pravnog posla koji moe biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnog prava, d) u korist potenog stjecatelja mora se provesti upis knjinog prava.

V. OSNOVNO O ZEMLJINOKNJINOM POSTUPKU

A. Nadlenost i stranke
Upis se provodi u posebnom zemljinoknjinom postupku gdje se primjenjuju pravila ZZK i pravila izvanparninog postupka, a posredno i parninog postupka, ako zakonom nije to drugo odreeno. Rokovi odreeni ZZK se ne mogu produivati (2 iznimke: zk sud moe produiti rok za podnoenje tube radi opravdanja predbiljebe, te rok u kojem se sudu mora predoiti izvornik ili prijevod isprave na osnovi koje se zahtjeva upis), osim ako to nije zakonom odreeno. Sud 1 (opinki sud) nadlean za voenje zemljine knjige naziva se zemljinoknjinim sudom. Mjesno je nadlean sud koji vodi zemljinu knjigu u kojoj se treba provesti upis ako zakon nije neto drugo odredio. O albama odluuje mjesno nadleni upanijski sud. Stranke u postupku su osoba u iju se korist provodi upis i osoba protiv koje se taj upis treba provesti (nositelj knjinog prava), a kad je prijedlog za upis podnijelo ovlateno dravno tijelo, ono u postupku ima poloaj stranke. Upis uknjibe ili predbiljebe ovlatena je zahtijevati svaka fizika ili pravna osoba koja bi upisom stekla, promijenila ili izgubila knjino pravo. Prijedlog za upis zabiljebe ovlatena je podnijeti osoba koja ima pravni interes za provedbu takvog upisa ili je posebnim propisom na to ovlatena.

B. Prijedlog za upis i prilozi

Postupak se pokree na prijedlog stranaka ili nadlenog tijela, a sud sam po slubenoj dunosti ne moe pokrenuti postupak niti provoditi upise, osim ako zakonom nije drukije odreeno. Prijedlog mora imati odreeni oblik, sadraj i priloge. Prijedlog se moe podnijeti pismeno ili usmeno na zapisnik kod zk suda. Podnoenje prijedloga za upis se mora odmah uiniti vidljivim (plomba) u onom mjestu u uloku gdje bi se upis trebao provesti. U prijedlogu se tono mora navesti zk sud kojem se prijedlog podnosi, ime i adresa podnositelja prijedloga i svih osoba kojima sud mora poslati rjeenje doneseno u povodu prijedloga. U njemu moraju biti tono i u skladu s podatcima u zemljinoj knjizi oznaeni zk uloak u koji se mora provesti upis i oznake zemljita upisanih u tom uloku. U prijedlogu mora biti vidljivo koje bi se knjino pravo upisom steklo, ograniilo, opteretilo ili ukinulo, odnosno osobni odnos ili pr. injenica iji se upis zahtijeva, te koja se vrsta upisa zahtijeva. Prijedlog za uknjibu preutno u sebi sadri i prijedlog za predbiljebu, ako ju podnositelj nije izriito iskljuio. Jednim prijedlogom se moe zahtijevati i vie upisa, ako se svi upisi temelje na istoj ispravi. Prijedlogu moraju biti priloene isprave temeljem kojih se zahtijeva upis i to u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu. Ako su sastavljene na stranom jeziku, potreban je i prijevod od ovlatenog sudskog tumaa.

C. Odluivanje o prijedlogu za upis

ZK sud odluuje o prijedlogu bez rasprave i bez sasluanja stranaka i to iskljuivo temeljem navoda u prijedlogu i prilozima te stanja u zemljinim knjigama u asu podnoenja prijedloga.

55

Za odluivanje o prijedlogu mjerodavno je stanje u knjizi u trenutku podnoenja prijedloga sudu pa sud ne moe zasnivati svoju odluku na stanju koje je nastalo nakon podnoenja prijedloga niti na isprava koje su nastale nakon podnoenja prijedloga za upis ili kojima su nakon podnoenja prijedloga za upis ureeni neki pravni odnosi glede nekretnine i knjinih prava. Odluku o prijedlogu za upis sud donosi u obliku rjeenja nakon to je u skladu s naelom zakonitosti pregledao prijedlog za upis, priloge i zemljinoknjino stanje. Rjeenjem e sud udovoljiti prijedlogu, odrediti i naloiti provedbu upisa ili e u potpunosti ili djelomino odbiti prijedlog za upis. Rjeenje kojim se prijedlog odbija mora biti obrazloeno, a odbijanje se mora zabiljeiti kako bi se sauvao prvenstveni red u sluaju da upanijski sud povodom albe dopusti upis.

D. Provedba upisa
Upis se provodi po nalogu zk suda koji je sud izdao u rjeenju o upisu i prema sadraju tog naloga. U runo voenu zemljinu knjigu upisi se provode runim upisivanjem sadraja upisa na onom mjestu u zk uloku gdje je provedena plomba koja se po slubenoj dunosti brie prilikom provedbe upisa, odnosno zabiljebe da je prijedlog za upis proveden. U EOP zemljinu knjigu upis se provodi pohranjivanjem, unoenjem u bazu zemljinih podataka sadraja upisa to ima znaenje provedbe upisa. Redoslijed provedbe upisa odreen je vremenskim redoslijedom podnoenja prijedloga za upis. Ako je vie prijedloga za upis istodobno pristiglo, upisi e se istodobno provesti, a kod svakog e se upisa zabiljeiti brojevi istodobno zaprimljenih prijedloga za upis. Ako se istodobni prijedlozi meusobno iskljuuju, svi e se upisi provesti uz upozorenje podnositelja da u parnici rijee kome pripada pravo. Upisi se provode prije pravomonosti rjeenja o upisu i prije dostave strankama pa alba ne odgaa upis. Pravni uinci djeluju od trenutka kada je prijedlog stigao sudu jer se smatra da je i upis proveden u tom asu. Pravni uinci provedenog upisa, meutim, nastupaju tek kada upis postane pravomoan pa i pravni uinci naela povjerenja u odnosu na potene tree osobe nastupaju tek od asa pravomonosti rjeenja. Sadraj provedenog upisa ne smije se naknadno mijenjati niti uiniti neitljivim, a pogreke se mogu ispravljati samo nakon to je proveden postupak za ispravak pogrenog upisa temeljem rjeenja suda o ispravku pogrenog upisa donesenog temeljem sporazuma svih zainteresiranih osoba. Ako sporazuma nema, sud ne moe sam ispraviti pogrean upis ve e one koji zahtijevaju ispravak uputiti na parnicu. Po slubenoj dunosti i bez provedbe postupka za ispravak, pogreka se moe ispraviti samo ako ispravak ne bi dovodio u pitanje ve steena prava niti bi doveo u opasnost osobe koje postupaju s povjerenjem u zemljine knjige.

E. Pravni lijekovi u zemljinoknjinom postupku

Protiv rjeenja donesenih u prvom stupnju doputena je alba, a od izvanrednih pravnih lijekova moe se podnijeti samo zahtjev za zatitu zakonitosti prema odredbama ZPP-a. albu su ovlatene uloiti stranke i osobe na ija se knjina prava upis odnosi i koje su provedenim upisom na neki nain neposredno povrijeene u svojem pravu. Rok za podnoenje je 15 dana, a podnosi se sudu 1 kako bi se ulaganje albe zabiljeilo u zemljinoj knjizi. albom se pobijaju netona, nezakonita, nedoputena rjeenja donesena u zk postupku. alba e biti osnovana ako je sud prvog stupnja dopustio i proveo upis za koji nisu bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke odreene pravilima zemljinoknjinog prava, odnosno ako je odbijen prijedlog koji udovoljava tim pretpostavkama. Sud drugog stupnja odluuje prema stanju u zemljinim knjigama kakvo je bilo u asu kada je sudu 1 stigao prijedlog za upis, a svoju odluku mora temeljiti na istom injeninom i pravnom stanju temeljem kojega je i 1 sud donio svoju odluku. Stoga se u albu ne mogu iznositi nove injenice i novi dokazi niti se mogu prilagati nove isprave. Drugostupanjski sud moe odbiti albu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku (tada e se po slubenoj dunosti izbrisati zabiljeba albe, tj. zabiljeba o odbijanju upisa ) ili moe usvojiti albu i preinaiti prvostupanjsko rjeenje. Kad usvoji albu protiv rjeenja o upisu, 2 sud e naloiti brisanje upisa, uspostavu prijanjeg zk stanja i brisanje zabiljebe albe protiv rjeenja. Kad usvoji albu i preinai 1 rjeenje o odbijanju upisa, tako da dopusti upis, 2 sud e naloiti da se provede upis i da se izbrie zabiljeba o odbijanju upisa. Upis proveden na temelju odluke 2 sud smatrat e se kao da je proveden u asu kad je podnesen prijedlog za upis.

VI. TUBA ZA BRISANJE

Ako se provede nevaljani, neistiniti upis dolazi do povrede upisanog knjinog prava. Tubom za brisanje (brisovnom tubom) nositelj knjinog prava ije je pravo povrijeeno nevaljanim upisom titi svoje knjino pravo zahtijevajui brisanje nevaljane, neistinite uknjibe i uspostavljanje prijanjeg zemljinoknjinog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane uknjibe. Brisovnu tubu je ovlaten podnijeti oteeni nositelj knjinog prava, kao i njegovi univerzalni sljednici.

56

Brisovna tuba se podnosi protiv osobe u iju korist je provedena neistinita uknjiba tj. protiv osobe koja je glede nevaljane uknjibe u neposrednom pravnom odnosu s osobom ije je knjino pravo uknjibom povrijeeno (tzv. neposredni stjecatelj) i njegovih univerzalnih sljednika + singularnog sljednika koji je uknjiio svoje pravo. Brisovna tuba se moe s uspjehom podii sve dok ne nastupe injenice na temelju kojih bi povrijeeno knjino pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drukije odreeno, npr. vlasnik nekretnine ije je vlasnitvo povrijeeno nevaljanom uknjibom kojom je vlasnitvo preneseno na neku drugu osobu, ne bi s uspjehom mogao podii tubu za brisanje ako je ta ili neka druga osoba u meuvremenu dosjelou stekla vlasnitvo te nekretnine. Pravo na podnoenje brisovne tube ne zastarijeva! Iznimka: Ako stjecatelj u asu sklapanja pravnog posla, a ni u asu podnoenja prijedloga za upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da je prednikova uknjiba nevaljana (potena trea osoba), zatita knjinog prava povrijeenog nevaljanom prednikovom uknjibom moi e se osporavati tubom za brisanje samo u zakonom odreenim rokovima. Nakon proteka rokova u odnosu na potenog stjecatelja nastupaju pravni uinci zatite povjerenja u istinitost. Ako je nositelju povrijeenog knjinog prava bilo dostavljeno rjeenje o uknjibi u korist prednika potenog stjecatelja, oteeni nositelj knjinog prava mora u roku za albu zatraiti zabiljebu da je upis sporan, nevaljan (zabiljeba brisovne tube) te u roku 60 dana od isteka roka za albu podnijeti tubu za brisanje. Ako mu nije bilo dostavljano rjeenje o uknjibi, tuba za brisanje mora se podii u roku 3 godine od kada je zatraen tj. proveden nevaljani, neistinit upis.

VLASNITVO
V. PRAVNA USTANOVA VLASNITVA
1. POJAM I NAZIV
Naziv vlasnitvo potjee od latinskog naziva dominium. naziv za pravnu ustanovu vlasnitva naziv za predmet vlasnitva naziv i za subjektivno pravo vlasnitva (u uem i irem smislu) Uim pojmom vlasnitva suvremena graanskopravna znanost naziva pravom vlasnitva samo jednu odreenu vrstu stvarnih prava i to onu s maksimalnim ovlatenjima u pogledu stvari. irim pojmom vlasnitva slui se javno, osobito ustavno pravo. On obuhvaa pored vlasnitva u uem smislu, jo i sva druga stvarna prava, nadalje sva ostala privatna imovinska prava, kao i sva ona prava koja moda nisu imovinska, ali imaju imovinsku komponentu ((npr. intelektualno vl.: a) autorsko pravo i njemu srodna prava, b) industrijsko vlasn.)).

2. ULOGA I GLAVNE CRTE RAZVOJA PR. USTANOVE VLASNITVA

Pravna ustanova vlasnitva je jedna od stoernih ustanova cijelog pravnog i uope drutvenog poretka. To osobito vrijedi za pravne poretke kontinentalnoeuropskog pravnog kruga (tzv. rimsko-germanske pravne obitelji). Njima je pravna ustanova vlasnitva, uz slobodu ugovaranja i nasljeivanja, jedan od tri temeljna stupa graanskopravnog ureenja. Dva su suprotna koncepta vlasnitva: kolektivistiki i individualistiki 1. kolektivistiko ureenje vlasnitva vue korijenje od plemenskog vlasnitva, a tipino je za srednji vijek u Europi (pravne zasade Germana, Slavena i dr.) 2. individualistiko shvaanje vlasnitva potjee iz rimskog prava. Ono je privatno vlasnitvo pojedinca. Bartolus: ius in re corporali perfecte disponendi nisi lege prohibetur Po kolektivistikom shvaanju vlasnitva, pojedinac ima glede stvari jedino onolike ovlasti koje mu preputa kolektivitet. Stvar zapravo pripada kolektivitetu. U feudalniim pravnim ureenjima pojedinci su imali samo ona prava na stvarima kakve im je dala via vlast, a ta je za sebe zadrala sve one ovlasti koje im nije prenijela. U takvom ureenju moe sadraj svakog pojedinog prava vlasnitva biti drukiji. Individualistiko shvaanje vlasnitva je izraz tenji ka ravnopravnosti, pravnoj jednakosti svih subjekata. Pojedinac je potpuni i iskljuivi vlasnik svojih stvari. Rije je o privatnom vlasnitvu. Uenje o pravu vlasnitva kao pojmovno neogranienom, jedinstvenom i jednovrsnom pravu pojedinca glede stvari bilo je suprotstavljeno u prvom redu feudalnom, ali i ostatcima rodovskog i obiteljskog vlasnitva. Privatno vlasnitvo i na tome izgraen pravni, gospodarski i socijalni sustav dao je sjajne rezultate, ali je imao i tamno nalije omoguavao je i ekstremno egoistina ponaanja. Sukobi o problemu vlasnikovih ovlasti traju kroz gotovo cijelo 20. st.

57

Socijalistike drave (tako i SFRJ) usvojivi kolektivistiko gledanje na pravo vlasnitva i pokuavajui na njemu izgraditi nove drutvene i ekonomske odnose prvo su poduzeli znatan broj mjera kojima su velik broj dotadanjih privatnih vlasnitva pretvorili u drutveno, a potom su izgradili sustave ovlatenja koja su davali pravnim subjektima glede stvari. Ti su pravni sustavi napustili individualistiki pojam vlasnitva, koji implicira jednovrsnost prava vlasnitva i zamijenili ga kolektivistikim, u kojem postoje razliiti oblici vlasnitva, s razliitim ovlatenjima (drutveno, graansko, zadruno prijelazni oblik iz privatnog u drutveno). Individualistiko ureenje vlasnitva odralo se u pravnim poretcima zapadnoeuropskih drava i mnogih izvaneuropskih, a i ponovno se ustoliilo u poretcima onih koje su izale iz socijalistikog pravnog kruga ali bitno reformirano osobito usvajanjem doktrine o socijalnoj vezanosti vlasnitva. Svaki pojedinac je kao vlasnik duan prigodom izvravanja svojeg prava vlasnitva postupati obzirno prema drugima, a i prema opim interesima. Prihvativi doktrinu o socijalnoj vezanosti privatnog vlasnitva, suvremeni pravni poreci se efikasno slue mehanizmom javnopravnog utjecaja na izvravanje prava vlasnitva. Usvojio ga je i hrvatski pravni poredak, u prvom redu svojim ustavnim normama koje nepovredivost vlasnitva proglauju za jednu od najviih vrednosta ustavnog poretka RH, a potom jame vlasnitvo kao privatno ali socijalno vezano. URH, l. 48.: Jami se pravo vlasnitva. Vlasnitvo obvezuje. Nositelji vlasnikog prava i njihovi korisnici duni su pridonositi opem dobru.

3. DOKTRINARNA PITANJA
Neke negativne posljedice proizale iz ustanove vlasnitva postavile su pitanje poeljnosti i mogunosti da se u suvremenom drutvu ukine pravna ustanova vlasnitva, to je bila glavna preokupacija raznih drutvenih znanosti u 20.st. Doktrina koja je slijedila razliita socijalistika stremljenja tragala je za mogunou da vlasnitvo bude ukinuto,a da ti odnosi postoje kao isto ekonomski odnosi. Polazei od marksistikog uenja da je ekonomija temelj prava krenula je u potragu za vlasnitvom u ekonomskom smislu. Vjerovala je da ga je nala u tzv. ekonomskom vlasnitvu u ekonomskim proizvodnim odnosima u kojima se prisvajaju gospodarska dobra. To ekonomsko vlasnitvo biva djelovanjem pravnog poretka podvrgnuto pravnoj ustanovi vlasnitva. Vjerovalo se da ekonomsko vlasnitvo u drutvu djeluje tako to pravni poredak daje nekim osobama pravo vlasnitva na sredstvima za proizvodnju, ali da bi ono moglo djelovati i bez vlasnikopravne regulative, kao isti ekonomski odnos. eljelo se ekonomsko vlasnitvo sredstava za proizvodnju osloboditi prava vlasnitva, uinivi ga drutvenim vlasnitvom. Drutveno vlasnitvo bi bilo isto ekonomsko vlasnitvo u kojem stvari ne bi nitko imao u svojem vlasnitvu. Odrede li pravne norme da u pogledu nekih stvari nema privatne pravne vlasti te stvari dolaze pod djelovanje javne vlasti. Javnopravna vlast bi ispunila podruje osloboeno od privatnopravne. Subjekti javne vlasti nali su se time u ulozi vlasnika. Ti su subjekti onda davali drugim subjektima neka tono odreena ovlatenja glede stvari (pr. koritenja itd.). Pokazalo se da ukidanje individualistiki ureene pravne ustanove vlasnitva ne ukida vlasnitvo kao pravnu ustanovu, nego samo mijenja njezinu strukturu umjesto da bude izgraena prema individualistikom modelu, ona se transformira u vlasnitvo po kolektivistikom modelu. Argumenti zagovornika privatnog vlasnitva: pozivanje na ugovor na temelju kojeg je neka stvar iz nekadanjeg kolektivnog vlasnitva bila preputena pojedincu na iskljuivu uporabu i raspolaganje (Hugo Grotius) pozivanje na rad kao izvor privatnog vlasnitva (John Locke) privatno vlasnitvo pojedinca je element i pretpostavka njegove slobode (Kant, Hegel) Kroz slobodno trite i cijene koje se na njemu formiraju teku dobra prema vlasniku s najboljiim mogunostima njegova iskoritavanja. Nezamislivo je trino poslovanje s dobrima, ako bi svatko u njih mogao slobodno zahvaati. Upravo privatno vlasnitvo ima to svojstvo da stvari iskljuivo pripadaju nositelju prava vlasnitva. Zato je privatno vlasnitvo pretpostavka trinog gospodarstva. To je sr rezultata do kojih se dolo ekonomskom analizom vlasnitva. Neuspjeh pokuaja da se na temelju kolektivistiki shvaenog vlasnitva organiziraju drutveni sustavi, dao je najbolji argument u prilog individualistiki koncipiranog vlasnitva.

4. JAMSTVO VLASNITVA KAO TEMELJ LJUDSKOG PRAVA

Jamstvo vlasnitva redovito ima dva aspekta: 1. jamstvo postojanja pravne ustanove vlasnitva u pravnom poretku, i

58

2.

jamstvo pojedinamih prava vlasnitva u irem smislu

Jamstvom vlasnitva se titi veoma irok krug privatnih prava. Najua je veza jamstva vlasnitva i garancija osobne slobode, tako da ono osigurava prostor za slobodno djelovanje pravnih subjekata na imovinskopravnom podruju i time jamstvo vlasnitva nadopunjava slobodu poduzetnitva. U suvremenim pravnim porecima, koji su usvojili naelo socijalne vezanosti vlasnitva, jamstvo vlasnitva se nuno nalazi u korelaciji s tim naelom te se tako jami da javnopravni zahvati u vlasnitvo nee ii preko odreene granice. Ustavno jamstvo prava vlasnitva u prvom redu daje odredba URH, l. 48. Jami se pravo vlasnitva. Ona je zajedno s jo nekima ustavni temelj cijelom imovinskopravnom ureenju u nas, a u prvom redu pravnoj ustanovi vlasnitva. Ustavno jamstvo prava vlasnitva je u najtjenjijoj vezi s temeljnom ustavnom odredbom da su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, potivanje prava ovjeka, nepovredivost vlasnitva, ouvanje prirode i ovjekova okolia, vladavina prava i demokratski viestranaki sustav najvie...vrednote ustavnog poretka RH. l. 17. Ope deklaracije o ljudskim pravima UN-a iz 1948. sadri pravo jamstva. l. 1. Prvog protokola uz Europsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. igra osobito vanu ulogu jamstva prava vlasnitva. Jamstvo prava vlasnitva daju javnopravne norme, i to one najvieg ranga jer privatno pravo nije u stanju samo sprijeiti javnopravne utjecaje na vlasnitvo. Pojmovno je pravo vlasnitva i dalje ostalo isto, ono i dalje daje vlasniku potpunu privatnu pravnu vlast glede stvari, no zbiljski sadraj te njegove pravne vlasti bivao je sve vie i vie sputavan ogranienjima i zato mu javno pravo priskae u pomo odreujui svojim najjaim normama krajnju granicu javnopravnim zahvatima u vlasnitvo. a) Jamstvo pravne ustanove vlasnitva Jedan od dvaju aspekata jamstva vlasnitva jest jamstvo koje pravni poredak daje svakome da e u pravnom poretku opstati i igrati svoju socijalnu ulogu pravna ustanova individualistiki koncipiranog vlasnitva, dakle socijalno vezanog privatnog vlasnitva. Vlasnitvo je zajameno kao jedno od temeljnih sloboda i prava ovjeka i graanina ali ne kao nepovredivo, ve kao socijalno vezano. l. 48.st.2.: Vlasnitvo obvezuje. Nositelji vlasnikih prava i njihovi korisnici duni su pridonositi opem dobru. Privatno vlasnitvo e sluiti zadovoljavanju interesa svojeg vlasnika, ali e ono sluiti i opem dobru. Jamstvo ustanove vlasnitva (u smislu socijalno vezanog privatnog vlasnitva) ima dvoje komponente : 1) kvantitativnu i 2) kvalitativnu Kvantitativna komponenta jamstva pravne ustanove vlasnitva jest zatita od nepotrebnog suavanja podruja djelovanja privatnog vlasnitva. Pravni poredak svima daje jamstvo da nee bez dovoljnog razloga izuzimati iz sfere privatne pravne vlasti stvari koje se redovito u njoj nalaze. Jamstvo pravne ustanove vlasnitva djeluje samo protivno nacionalizaciji i stavljanju extra commercium onih stvari koje ve jesu u neijem vlasnitvu, ali i to samo u pravilu. Mogle bi biti napravljene iznimke, ali jedino ukoliko bi one bile nune za ostvarivanje nekih drugih najviih vrednota ustavnog poretka. Kvalitativna komponenta jamstva pravne ustanove vlasnitva jest u tome to pravni poredak daje svima jamstvo da nee stegnuti vlasnitvo suvie, tj. da e prigodom ureivanja te pravne ustanove a) ouvati barem ono to je bitno za privatno vlasnitvo, kao i b) da postavljena ogranienja vlasnitva nee biti nerazmjerna. Zakonodavac nikada nije ovlaten ukinuti ono to je bitno za postojanje vlasnikove privatne pravne vlasti na stvari, ostavivi vlasniku samo golo pravo (nudum ius) vlasnitva. Prema ustavnopravnoj praksi u Njemakoj, dvoje je bitno za kvalitetu privatnog vlasnitva: da su vlasnikove stvari podvrgnute vlasnikovoj privatnoj poduzetnosti (pa da mogu sluiti da zadovoljava svoje privatne interese) i da vlasnik bude ovlaten raspolagati sa svojim stvarima. Ustavni sud RH e u postupku za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom ukinuti zakon ili pojedine njegove odredbe ako utvrdi da su nesuglasni s Ustavom, tj. ukinuti i ponititi drugi propis, ako utvrdi da nije suglasan s Ustavom odnosno sa zakonom. b) Jamstvo pojedinanih prava vlasnitva u irem smislu Drugi aspekt jamstva vlasnitva jest jamstvo da javna vlast nee zadirati u njihova prava vlasnitva u irem smislu, osim pod pretpostavkom odreenima Ustavom. Zbog socijalne vezanosti vlasnitva javna vlast e smjeti, a u mnogim sluajevima i morati, oduzimati, optereivati i ograniavati neija prava vlasnitva, odnosno pravnu vlast koju ta prava daju. Jamstvo vlasnitva samo postavlja granice takvom djelovanju javne vlasti. Norme Ustava RH su te koje odreuju pretpostavke pod kojima su doputeni odreeni zahvati javne vlasti u prava vlasnitva, odnosno u pravne vlasti koje ta prava daju svojim nositeljima. Zahvati koji bi bili uinjeni pod tim pretpostavkama u pravilu bi bili doputeni, no, ni pod tim pretpostavkama ne bi bili doputeni, a) ako bi bili takvi da bi ugroavali samu ustanovu vlasnitva, ili b) ako bi bili nerazmjerni.

59

Kada jamstvo vlasnitva daju norme meunarodnog prava koje obvezuju dravu, tada bi to jamstvo trebalo djelovati i protiv ustavne vlasti. Od nedoputenih zahvata pojedinanim aktima izvrne (upravne) vlasti u steena prava vlasnitva u irem smislu titi jamstvo vlasnitva ve u upravnom postupku i potom u upravnom sporu, ali i nakon njihova okonanja putem postupka za zatitu ustavnih sloboda i prava ovjeka i graanina pred Ustavnim sudom Hrvatske (koji pokree ustavnom tubom svatko tko smatra da mu je odlukom tijela vlasti povrijeeno njegovo pr. vlasn.). Od nedoputenih zahvata propisima zakonodavne vlasti u steena prava vlasnitva u irem smislu titi jamstvo vlasnitva putem ocjenjivanja suglasnosti zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, koju provodi Ustavni sud RH u posebnom postupku. Jamstvo vlasnitva tradicionalno ne bi izvan sudskih postupaka titilo od sudbene vlasti, ali na suvremeni pravni poredak daje mogunost zatite ljudskih porava i temeljnih sloboda i u postupku pred Ustavnim sudom RH od odluka koje su u sudskim postupcima donijeli sudovi (pokree se ustavnom tubom). Jamstvo steenih prava vlasnitva u irem smislu daje i l.1. Prvog protokola uz Europsku konvenciju o zatiti ljudskih prava i temeljnih slodoba. Kada su iscrpljena sva raspoloiva domaa pravna sredstva u pravnom sustavu neke drave koja je prihvatila obveze iz te konvencije, tada pravni subjekti mogu putem tube ostvarivati zajamenu im zatitu vlasnitva putem Europskog suda za ljudska prava. Zajamena zatita od izvlatenja i njezine granice Jamstvom vlasnitva zatieno je pravo vlasnitva u . s. od nedozvoljenih: 1) izvlatenja (eksproprijacija) u uem smislu, tj. od toga da javna vlast oduzme u opem ili u javnom interesu neko od subjektivnih prava vl. u . s. njegovom nositelju potpuno izvlatenje 2) stavljanja extra commercium stvari koje su predmet ve steenih prava vlasnitva u . s. (takav je akt vlasti zakonom izjednaen s izvlatenjem) 3) izvlatenja koja se provode kao nacionalizacija Nacionalizacija je svojevrsno izvlatenje u opem, tj. javnom interesu, a od izvlatenja u uem smislu se razlikuje po tome to se ne provodi pojedinanim aktima vlasti, nego zakonom, a i to se njome oduzimaju sva prava vlasnitva na stvarima koje slue privreivanju u nekim granama gospodarstva i sl., ili se oduzimaju cijele imovine neke vrste pravnih subjekata. Ustavom odreene pretpostavke pod kojima javna vlast smije zadirati u prava vlasnitva su : 1. zakonitost 2. interes RH, i 3. naknada izvlateniku, u visini trine vrijednosti onoga to mu se oduzima. Nema izvlatenja bez naknade. Ako se provelo izvlatenje, a razlog njegova provoenja koji je interes RH ne bude ostvaren u propisanom, odnosno u razumnom roku, tada izvlatenik ima pravo zahtijevati da se uspostavi prijanje pravno i faktino stanje koliko je to najvie mogue. Zajamena zatita od nedobrovoljnog optereenja (nepotpunog izvlatenja) i njezine granice Jedan od moguih naina ograniavanja pravne vlasti vlasnika u irem smislu je i prisilno optereivanje (privremeno ili trajno) njegove stvari ili njegova prava osnivanjem na/glede toga nekog subjektivnog prava u korist odreene tree osobe, pozivom na javni/opi interes. Ona se nazivaju nepotpunim izvlatenjem (ureeno Zakonom o izvlatenju). Javna vlast smije odrediti nedobrovoljno optereivanje vlasnikove stavri ili prava nekim subjektivnim pravom u korist odreene tree osobe jedino ako su ispunjene Ustavom odreene pretpostavke za doputenost izvlatenja, dakle jedino: a) na temelju i u granicama zakona, b) u interesu RH, i c) uz naknadu trine vrijednosti tj. naknadu za umanjenje trine vrijednosti Zajamena zatita od zakonskog ograniavanja Zakonska ogranienja vlasnitva u irem smislu su ona kojima zakonodavac opim normama javnopravne naravi (propisima), ograniava izvravanje pravne vlasti svih vlasnika u irem smislu u pogledu stvari odreenih vrsta, u odreenim situacijama i sl. time to vlasnicima u irem smislu namee dunost injenja ili neinjenja.

60

Ogranienja vlasnitva treba razlikovati od izvlatenja. Dok su ogranienja vlasnitva odreena opim pravilima (propisi), naprotiv, izvlatenja su zahvati u pojedina, ve steena prava vlasnitva, koje javna vlast poduzima u pravilu pojedinanim odlukama (ipak nacionalizaciju redovito odreuje opim pravilom - zakonom). Takoer za razliku od izvlatenja, za ogranienja vlasnitva Ustav RH ne propisuje pravo na naknadu. Zakonodavac ne smije ogranienjima povrijediti jamstvo vlasnitva, to ga daje Ustav RH, odnosno meunarodni ugovori. Zakonska ogranienja ne vrijeaju jamstvo vlasnitva jedino ako su: 1. odreena pod pretpostavkama pod kojima Ustav RH, odnosno meunarodni ugovor, dozvoljava odreivanje takvih ograniavanja vlasnitva u irem smislu, te ako su 2. u skladu s ustavnim naelom razmjernosti Nastalu povredu e se ukloniti u postupku pred Ustavnim sudom RH. Ako je povrijeena Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povreda e se utvrivati pred Europskim sudom za ljudska prava. Ustav RH odreuje Jami se pravo vlasnitva i odreuje pretpostavke pod kojima je mogue vlasnitvo ograniiti, naime: poduzetnika sloboda i vlasnika prava mogu se iznimno ograniiti zakonom radi zatite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi. Doputeno e biti ogranienje koje je odreeno uz ispunjenje Ustavom RH odreenih pretpostavaka za odreivanje zakonskog ogranienja vlasnitva, a te su da je ono a) potrebno radi zatite interesa i sigurnosti RH, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi i b) osnovano je na zakonu, te c) da je ono razmjerno naravi potrebe za ogranienjem Je li neko ogranienje vlasnitva u irem smislu doputeno i sa stajalita meunarodnog ugovora ili nije, prosuivat e se prema tom ugovoru. Sa stajalita jamstva vlasnitva iz l.1. Prvog protokola uz Europsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prosuivat e se doputenost ovih ogranienja po pravilu iz l.1., st.2., po kojem drava ima pravo primijeniti zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasnitva u skladu s opim interesom ili za osiguranje plaanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni. Pravilo je da javna vlast nije duna dati ikakvu naknadu za ogranienja kojima je doputeno podvrgnula pravo vlasnitva u irem smislu radi zatite interesa i sigutrnosti RH, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi, ako je to uradila ograniavajui sve vlasnike u irem smislu koji su u istim situacijama. Zbog diskriminirajueg ogranienja vlasnik ima pravo na naknadu kao i za odgovarajue izvlatenje. Zakonska ogranienja vlasnitva trebaju (osim ispunjenja zakonskih odredaba i odredaba meunarodnih ugovora) biti u skladu s ustavnim naelom razmjernosti, po kojem svako ogranienje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ogranienjem u svakom pojedinom sluaju. Zakonodavac je ovlaten da pod odreenim pretpostavkama, uspostavi posebno pravno ureenje za dobra od interesa za RH. Uini li to u pogledu nekih stvari, uspostavio je za njih posebno pravno ureenje (reim) uporabe i iskoritavanja stvari. Njime su uspostavljena specifina zakonska ogranienja, koja djeluju ograniavajue i na vlasnitva u irem smislu koja ve postoje na tim stvarima. Da bi ogranienje vlasnitva u irem smislu, u pogledu uspostavljanja posebnih pravnih reima, bilo doputeno sa stajalita Ustava RH potrebno je: 1. da su ispunjene sve Ustavom RH odreene pretpostavke za uspostavljanje takvog posebnog pravnog ureenja, a to su da: a) to posebno ureenje je uspostavljeno glede: 1. stvari za koje je neposredno Ustavom odreeno da su od interesa za RH, pa da imaju njezinu osobitu zatitu, ili je 2. glede nekih stvari iz Ustavom odreenog kruga, zakonom odreeno da su one od interesa za RH, pa da imaju njezinu osobitu zatitu, te je b) nain uporabe i iskoritavanja tih stvari odreen zakonom, i c) zakonom je odreena naknada vlasnicima 2. i da je ono razmjerno naravi potrebe za ogranienjem

61

VI. PRAVO VLASNITVA

I. POJAM I OBILJEJA PRAVA VLASNITVA
Pravo vlasnitva je stvarno pravo koje svojem nositelju (vlasniku) daje najpotpuniju, za svakoga mjerodavnu privatnu pravnu vlast na/glede stvari to je pravni poredak dozvoljava i jami. ZV: Pravo vlasnitva je stvarno pravo na odreenoj stvari koje ovlauje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje ini to ga je volja te da svakoga drugoga od toga iskljui, ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima. Pravo vlasnitva, uz ona obiljeja koja su zajednika svim stvarnim pravima (1/ neposredni predmet pr. vl. je stvar, 2/ privatna pravna vlast koju pr. vl. daje svojem nositelju na/glede te stvari je neposredna i 3/ djeluje apsolutno), ima jo i specifina: 1. daje potpunu privatnu pravnu vlast na i glede stvari 2. jedinstveno je 3. jednovrsno je 1/ Potpunost privatne pravne vlasti Pravo vlasnitva vlasniku daje privatnu pravnu vlast koja je: 1/ pojmovno bezgranina i iskljuiva, ali je i 2/ socijalno vezana Sadraj prava vlasnitva jest pojmovno bezgranina i iskljuiva vlasnikova pravna vlast, koja ima dvije nerazdruive strane pozitivnu i negativnu. a/ pozitivna strana pojmovno bezgranina vlast Pojmovno bezgranina vlasnikova privatna pravna vlast na/glede njegove stvari je pozitivna strana vlasnitva, okrenuta prema predmetu prava vlasnitva. Vlasnik je ovlaten initi sa svojom stvari sve to nije protupravno. Pravo vlasnitva nije subjektivno pravo s tono unaprijed odreenim sadrajem, nego je vlasnik ovlaten initi to ga je volja sa svojom stvari i s koristima od nje. Takvo definiranje pr. vl. ima svoj korijen u liberalistikoindividualistikom shvaanju vlasnitva kao jednog od ljudskih prava. Suprotna metoda definiranja prava vl. je ona po kojoj se sadraj vlasnikova prava odreuje kao skup vlasnikovih maksimalnih ovlasti (tzv. vlasnikovih prava), koje se nabraja. Iz srednjovjekovne i pandektne doktrine se kasnije dolo do tvrdnje da su ovlasti koje vlasnik ima glede svoje stvari: a/ ius possidendi, b/ ius utendi, c/ ius fruendi, d/ ius disponendi i e/ ius excludendi tertii. Tako se bilo odustalo od pokuaja da se taksativno nabroje sve vlasnikove ovlasti,

62

nego ih se navodilo samo kao tipine. To nisu nikakva prava, nego su samo emanacije jedinstvenog vlasnikova prava vlasnitva. Suvremeno hrvatsko stvarnopravno ureenje je usvojilo liberalistiko-individualistiku koncepciju vlasnitva, ali korigiranu pravilom o njegovoj socijalnoj vezanosti. Pravo vlasnitva je pravo koje vlasniku daje pojmovno bezgraninu slobodu postupanja, uz ogranienje tuim pravima i zakonskim ogranienjima. b/ negativna strana iskljuivost Vlasnik je jedini ovlaten initi sa svojom stvari i koristima od nje to ga je volja, pa je ovlaten svakoga drugoga iskljuiti od toga ako to nije protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima. Iskljuivost vlasnitva je njegova negativna strana, okrenuta prema svakoj treoj osobi. Ona omoguuje djelovanje pozitivne strane tog prava. Iskljuivost prava vlasnitva djeluje kroz mogunost zatite vlasnikovog prava od samovlasnih zahvata treih osoba. Pravna vlast koju ima na stvari nositelj prava vlasnitva apsolutna je, dakle djeluje prema treima. Zadre li netko u stvar koja pripada vlasniku, za vlasnika time nastaje na temelju njegova prava vlasnitva neki stvarnopravni zahtjev protiv osobe koja je zadrla. Koji e biti sadraj zahtjeva ovisit e o vrsti zadiranja, a moi e ga ostvariti putem za to nadlenog tijela javne, u pravilu sudske vlasti. Ne iskoristi li vlasnik mogunost zatite svojeg prava od tuih samovlasnih zahvata, pa nametnuta tua faktina vlast (posjed) potraje kroz due razdoblje, ta se moe budu li ispunjene zakonom odreene pretpostavke za stjecanje putem dosjelosti iz puke faktine vlasti pretvoriti u pravnu vlast. Condominium plurium in solidum existere nequit. Ne mogu na istoj stvari postojati dvije privatne pravne vlasti koje bi bile potpune. Socijalna vezanost vlasnikove stvari Pravo vlasnitva postoji u pravnom poretku, a izvrava se u socijalnim odnosima determiniranim tim poretkom, koji vlasnikovu pravnu vlast dodue jami, ali je i ograniava. Pod socijalnom vezanou vlasnitva treba razumijeti vezanost vlasnikove naelne slobode dunostima prema drugim subjektima u drutvu i drutvu kao cjelini (dunostima da trpi, proputa, ini i daje), a ija koliina i obuhvatnost ovise o ulozi i socijalnoj funkciji vlasnikove stvari. Socijalna vezanost vlasnitva ne utjee na sadraj prava vlasnitva, ali utjee na izvravanje prava vlasnitva, i to ograniavajui ga. Zbog socijalne vezanosti vlasnitva nije privatna pravna vlast koju daje pravo vlasnitva, i u zbilji potpuna vlast. Ona je samo najpotpunija privatna vlast koju se na/glede predmeta tog prava vlasnitva moe imati u pravnom poretku dotinog drutva. 2/ Jednovrsnost prava vlasnitva Postoji samo jedna vrsta prava vlasnitva. Postojanje druge vrste prava vlasnitva znailo bi da vlasnitvo jedne vrste ovlauje svojeg nositelja drukije od vlasnitva druge vrste, a to je logiki nemogue. Vie vrsta prava vlasnitva poznavali su feudalni pravni poretci, koji su omoguavali da na istoj stvari postoji za jednu osobu vie (vrhovno vlasnitvo), a za drugu nie vlasnitvo (koristovno vlasnitvo), svako drukijeg sadraja. Nakon stupanja na snagu Ustava RH iz 1990. postalo je potrebno iz naeg pravnog poretka ukloniti dotadanji dualizam ureenja prava na stvarima i uspostaviti jedno jedino ope stvarnopravno ureenje, s jednom jedinom vrstom prava vlasnitva. Tome se poelo udovoljavati kroz tzv. pretvorbu drutvenog vlasnitva. Za to je bilo potrebno uraditi dvoje: 1/ promijeniti status dotadanjim drutvenovlasnikim pravnim osobama, da bi bile sposobne biti subjekti pr. vlasnitva, i 2/ prava tih osoba na drutvenim stvarima pretvoriti u pr. vlasnitva na tim stvarima. Radi potpune uspostave jednovrsnosti vlasnitva prijelazne odredbe ZV uredile su pretvorbu drutvenog vlasnitva, tj. uspostavu jednovrsnosti vlasnitva putem pretvaranja postojeih prava na drutvenim stvarima u pr. vlasnitva. Nekadanja prava upravljanja, koritenja i raspolaganja stvarima u drutvenom vlasnitvu pretvorena su u pravo vlasnitva tako to je dotodanji zakoniti nositelj prava koje se pretvara na temelju samog zakona postajao vlasnikom tih stvari. Po istom su principu zakonskom normom pretvorena i nekadanja prava koritenja neizgraenoga graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, odnosno prevenstvenog prava koritenja u pravo vlasnitva svojeg dotadanjeg zakonitog nositelja. Od dana stupanja na snagu ZV mogu se odredbe propisa koji su na snazi, a razliito ureuju drutveno od ostaloga vlasnitva, tumaiti i primjenjivati samo u skladu s naelom jednovrsnosti vlasnitva.

63

3/ Jedinstvenost prava vlasnitva Pravo vlasnitva je jedinstveno pravo, kojemu se sadraj ne moe dijeliti. Ovlasti se ne moe izdvajati iz prava vlasnitva u samostalna subjektivna prava. Vlasnik bi mogao u pogledu predmeta svojeg prava vlasnitva osnovati za drugoga neka subjektivna prava, iji bi se sadraj u veoj ili manjoj mjeri podudarao s nekim od tradicionalnih vlasnikovih ovlasti. Uini li to, vlasnik time ne prenosi na treu osobu neku od svojih vlasnikih ovlasti, nego stvara za tu osobu novo pravo, koje do tada nije postojalo. Time nije naruio naelo jedinstvenosti prava vlasnitva. Njegovo je pravo vlasnitva ostalo kakvo je i do tada bilo, vlasnik nije prestao biti ovlaten posjedovati i rabiti svoju stvar. Ali, vlasnik je sada, dok traje pravo treega, sprijeen da izvrava svoje pravo vlasnitva na bilo koji nain kojim bi vrijeao pravo koje su tree osobe stekle glede njegove stvari. Rije je o sukobu vlasnikova prava i prava tree osobe glede iste stvari. Kada ona prestanu, otpala je smetnja za izvravanje prava vlasnitva. U doba dok se vlasnitvo smatralo skupom vlasnikih ovlasti, pa se vjerovalo da vlasnik iz svojeg vlasnitva izdvaja i prenosi drugome pojedinu ovlast (pravo), vraanje te ovlasti vlasniku se objanjavalo nekakvom navodnom posebnom ovlau vlasnika da mu se u sadraj njegovog vlasnitva samo po sebi vrati ono to je iz njega bilo izdvojeno ius recedentie, pravo rekadentnosti. Drukije je bilo po hrvatsko-ugarskom feudalnom pravu, koje je omoguavalo izdvajanje pojedinih ovlasti iz prava vlasnitva te njihovo pretvaranje u samostalna prava. Drukije je bilo i s drutvenim vlasnitvom. Tadanji socijalistiki pravni poredak je iskljuivao mogunost da tzv. sredstva u drutvenom vlasnitvu budu u iijem vlasnitvu, ali su neki subjekti mogli imati na njima subjektivna prava (iji su sadraj tvorile neke osamostaljene vlasnike ovlasti). Ta su prava postojala kao kakva krnja prava vlasnitva, tj. neke vlasnike ovlasti kojima je bio dan znaaj samostalnih prava.

II. POLOAJ I ULOGA PRAVA VLASNITVA U SUSTAVU STVARNIH PRAVA

Pravo vlasnitva zauzima sredinje mjesto u sustavu stvarnih prava, ono je glavno stvarno pravo. Zato je postavljeno naelo da to god je zakonom odreeno za pravo vlasnitva i vlasnike, vrijedi na odgovarajui nain i za sva ograniena stvarna prava, ako za njih nije to posebno odreeno zakonom niti proizlazi iz njihove pravne naravi.

III. GLAVNI PRAVNI IZVORI I KNJ. O PRAVU VLASNITVA U NAS

Glavni pravni izvor pravila koja ureuju pr. vl. u hrv. pr. poretku su odredbe l. 30-173 ZV. Uz to velik broj raznih zakona i meunarodnih ugovora sadri odredbe koje neposredno ili posredno ureuju neka pitanja u vezi s pravom vlasnitva.

IV. PREDMET I OVLATENICI PRAVA VLASNITVA

A. Predmet Naelo je suvremenih prava da u obzir da bude predmetom neijeg prava vlasnitva dolazi tjelesna stvar, tj. pokretnina ili nekretnina ako je po naravnom i pravnom kriteriju uope sposobna biti predmetom stvarnih prava (pr. vl. nipoto ne moe postojati na subjektivnim pravima). Predmet prava vlasnitva moe biti jedino stvar koja je pojedinano odreena. Kada na nekoj stvari postoji pravo vlasnitva, ono se tada u pravilu protee na sve njezine pripadnosti: a/ dijelove, b/ plodove, c/ prirast i d/ pripatke. Pravo vlasnitva cijele stvari se beziznimno protee na sve njezine bitne dijelove. Glede nebitnih (odvojivih) dijelova stvari, samo se predmnijeva da se pravo vlasnitva te stvari protee i na njih. Nebitni dijelovi mogu biti samostalni objekti prava vlasnitva. Neprotezanje pr. vl. cijele stvari na sve njezine dijelove je iznimka, pa je treba i dokazati. to je pripadak neke stvari, prosuuje se prema kriterijima koje za to postavlja zakon. Zakonom su postavljene neke predmnjeve o trajnosti namjene: 1/ kada je predmet pr. vl. nekretnina s poslovnom zgradom, smatra se da su trajno namijenjeni da slue svrsi te nekretnine oni strojevi i slini ureaji koji su namijenjeni odnosnoj djelatnosti 2/ kada je predmet pr. vl. nekretnina koja je namijenjena poljoprivrednoj proizvodnji, smatra se da su trajno namijenjene da slue svrsi te nekretnine strojevi i stoka namijenjeni daljnjoj poljoprivrednoj proizvodnji, poljoprivredni proizvodi i sjeme potrebni za daljnju poljoprivrednu proizvodnju kroz ono vrijeme za koje se moe oekivati da e takvi ili slini biti dobiveni tom proizvodnjom, kao i postojee gnojivo i gorivo 3/ kada postoje prava u korist neke nekretnine (stvarne slunosti, stvarni tereti u korist te nekretnine), smatra ih se njezinom pripadnou

64

Pravo vlasnitva nekretnine protee se u naelu na sve to je s njom trajno spojeno, bilo na, ispod ili iznad povrine zemljita. Iznimno, vl. nekr. se nee protezati na: 1/ zgrade i druge graevine koje su od zemljita s kojim su trajno fiziki povezane, pravno odvojene stvarnim pravom (pr. graenja, stvarnom slunou) koje svojeg nositelja ovlauje da ih ima u svojem vlasnitvu na tuem zemljitu 2/ pravo vlasn. nekr. se nee protezati niti na zgrade i drugo to je sa zemljitem trajno fiziki povezano i nije od njega odvojeno nikakvim stvarnim pravom, ali je sa zemljitem spojeno samo radi neke prolazne namjene 3/ nee se pr. vlasn. nekr. protezati ni na strojeve i ureaje koji bi inae bili dijelovi nekretnine, ako je u zemljinim knjigama zabiljeeno da su oni vlasnitvo neke druge osobe. Uinak te zabiljebe traje dok ona ne bude izbrisana, s time da taj uinak i bez brisanja prestaje protekom 5 god. od upisa, ali tijek toga roka zastaje za vrijeme steajnog i ovrnog postupka. Zakon moe neke netjelesne entitete izjednaiti sa stvarima u tom smislu da oni, unato svojoj netjelesnosti, mogu biti predmetom prava vlasnitva. 1/ ZV je odredio da je idealni dio stvari predmet suvlasnikova prava vlasnitva 2/ ZV je izjednaio sa stvarima i prirodne sile koje su podlone ljudskoj vlasti 3/ Zakon o tritu vrijednosnih papira je odredio da je i nematrijalizirani vrijednosni papir predmet prava vlasnitva, iako to uope nije stvar (papir), nego postoji samo u obliku elektronikog zapisa na odgovarajuem mediju kod Sredinje depozitarne agencije B. Osobe Naelo je da svaka fizika i pravna osoba moe biti nositelj prava vlasnitva vlasnik. Zakonom bi mogle biti od toga odreene iznimke. 1. O RH i ostalim osobama javnog prava kao nositeljima prava vlasnitva Naelo je da su RH i sve ostale osobe javnog prava u svojoj ulozi vlasnika izjednaene sa ostalim vlasnicima, ali zakonom moe biti to drugo odreeno, npr. javno vodno dobro je na temelju Zakona o vodama neotuivo, a ne moe ga se stei dosjelou, na njemu se mogu stei druga stvarna prava (no ne i dosjelou) ali samo na temelju prethodnog akta Hrvatskih voda itd. Pravo vlasnitva RH izvrava Vlada RH (ureeno Zakonom o Vladi RH), odnosno tijelo koje je ona na to ovlastila, ako posebnim zakonom nije to drugo odreeno (npr. Zakon o vodama odreuje da javnim vodnim dobrom upravljaju Hrvatske vode). Onaj tko odluuje o stvarima u vlasnitvu RH duan je postupati kao dobar domain i odgovara za to, a nain izvravanja ovisit e o namjeni stvari koju odreuje: 1/ posebni zakon, ili 2/ dravno tijelo koje je za to nadleno na temelju zakona, 3/ tijelo koje je nadleno da na toj stvari izvrava pravo vlasnitva RH. Mogu se razlikovati tri temeljna tipa namjene javnih stvari, pa razlikujemo javna dobra na: 1/ javna dobra u opoj uporabi, 2/ javna dobra u javnoj uporabi i 3/ javna dobra u financijskoj imovini Drave (isti prihod od tih stvari dio je dravnog prorauna) Zakonom je postavljena oboriva predmnjeva u korist vlasnitva RH predmnijeva se da je RH vlasnik svih onih stvari na podruju RH koje su bile u drutvenom vlasnitvu, a nije utvreno u ijem su vlasnitvu, niti glede njih djeluje predmnjeva da su u vlasnitvu one osobe koja je u zemljinim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, koritenja ili raspolaganja nekretninom, odnosno kao nositelj prava koritenja neizgraenog graevinskog zemljita u drutvenom vlasnitvu, ili nositelj prvenstvenoga prava koritenja takva zemljita. Nositelji prava vlasnitva na javnim dobrima mogu biti i druge osobe javnog prava, kao to su jedinice lokalne i podrune samouprave, ustanove te s njima izjednaene pravne osobe. Pravo vlasnitva jedinice lokalne i podrune samouprave, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno, izvrava njezino poglavarstvo. Njima je zakonom ograniena mogunost pravnog raspolaganja njihovim nekretninama. One smiju svoje nekretnine otuiti ili njima na drugi nain pravno raspolagati jedino na osnovi javnog natjeaja i uz naknadu utvrenu po trinoj cijeni, ako zakonom nije drukije odreeno, a pravni posao koji bi tome bio suprotan bio bi nitetan. 2. O strancima kao nositeljima prava vlasnitva

65

Suvremeni pravni poredak RH u naelu priznaje strancima jednaku sposobnost da stjeu i budu nositelji stvarnih prava na stvarima koje se nalaze na podruju RH kakvu imaju i domai pravni subjekti, ali i ostavlja mogunost za uspostavu iznimaka od toga. Ustav RH odreuje da strana osoba moe stjecati pravo vlasnitva uz uvjete odreene zakonom. To je iskoristio na zakonodavac postavivi o tome neka ograniavajua pravila u ZV, a i neka posebna pravila u nekoliko drugih zakona. Stranci su fizike osobe koje nemaju dravljanstvo RH, kao i pravne osobe koje imaju registrirano sjedite izvan podruja RH. Pravila ZV ograniavaju sposobnosti stranaca da stjeu pravo vlasnitva, jedino glede stjecanja prava vlasnitva nekretnina na podruju RH. Tim odredbama se ne dira u sposobnost stranaca da budu vlasnici pokretnina, niti da budu nositelji drugih stvarnih prava, bilo na pokretninama bilo na nekretninama. Pravilo je da na nekretninama u RH mogu stranci stjecati pravo vlasnitva pod jednakim pretpostavkama kao i domai pravni subjekti, ali s tom razlikom da e pravo vlasnitva moi stei: 1/ na temelju nasljeivanja, kao i 2/ na temelju pravnih poslova, ako budu ispunjene neke posebne pretpostavke za to. Na temelju nasljeivanja stranac moe stei pravo vlasnitva nekretnina na podruju RH, ako je uz ope i posebne pretpostavke pod kojima se stjee nasljeivanjem ispunjena i dodatna pretpostavka da postoji uzajamnost (reciprocitet). Pravni poredak RH ne priznaje strancima sposobnost stjecanja prava koju njihova drava uskrauje naim pravnim subjektima. Postojanje uzajamnosti se predmnijeva dok se ne dokae suprotno (prigovor nepostojanja uzajamnosti). Na temelju pravnog posla stranac moe stei pravo vlasnitva nekretnine ako su ispunjene i dvije dodatne pretpostavke: 1/ uzajamnost i 2/ odobrenje javne vlasti za to stjecanje to je suglasnost koju daje ministar nadlean za pravosue (upravni akt). Pravni posao upravljen na to da stranac stekne pravo vlasnitva nekretnine na podruju RH nije valjan dok god se za nj ne ishodi suglasnost nadlenog ministra. Ministar odluuje na zahtjev. Uskrati li ministar suglasnost za to da neka strana osoba stekne na osnovi pravnog posla pravo vlasnitva odreene nekretnine, ta osoba nee moi ponovno zahtijevati odobrenje za stjecanje iste nekretnine dok ne protekne pet godina od dana podnoenja zahtjeva koji je odbijen. Stranci mogu na temelju odluke vlasti stjecati nekretnine na podruju RH pod jednakim pretpostavkama kao i domai dravljani, ako posebnim zakonom, ili meunarodnim ugovorom nije to drugo odreeno. Stranci ne mogu biti vlasnici nekretnina koje se nalaze na tzv. iskljuenom podruju podruju za koje bi, radi zatite interesa i sigurnosti RH, bilo odreeno da na njemu stranci ne mogu imati pravo vlasnitva. Proglaenjem nekog podruja iskljuenim za strance, prestaje ex lege strancima pravo vlasnitva nekretnina koje su do tada imali na tom podruju, a umjesto toga im pripada pravo na naknadu prema propisima o izvlatenju. Stranci ne mogu ni biti vlasnici poljoprivrednog zemljita na podruju RH, osim ako je meunarodnim ugovorom to drugo odreeno. Strancima je uskraena sposobnost da stjeu ume i umska zemljita u svoje vlasnitvo, osim ako je meunarodnim ugovorom to drugo odreeno. Stranci ne mogu stei pravo vlasnitva nekretnina u strogom rezervatu, nacionalnom parku, posebnom rezervatu, parku prirode, regionalnom parku, spomeniku prirode, znaajnom krajobrazu, park-umi i spomeniku parkovne arhitekture, ako meunarodnim ugovorom nije drukije odreeno. 3. Vie nositelja prava vlasnitva na istoj stvari injenica da na jednoj stvari moe postojati samo jedno pravo vlasnitva, ne iskljuuje mogunost da bude vie osoba nositeljem istog prava vlasnitva na jednoj stvari. Mogue je da na stvari postoji jedno pravo vlasnitva koje istodobno pripada dvjema ili vie osoba tako da one sudjeluju u tom pravu vlasnitva kao: 1/ suvlasnici, 2/ zajedniki vlasnici, ili 3/ jedna kao prethodni vlasnik te stvari, a druga kao njezin potonji vlasnik. Pravilo je, da e se pravo vlasnitva neke stvari, stekne li ga nekoliko osoba, samim time podijeliti na alikvotne dijelove, po dio za svaku od tih osoba, koje e postati suvlasnici te stvari. Alikvotni dio prava vlasnitva pojedinog suvlasnika, njegov je suvlasniki dio.

66

Nemogue je da jedna osoba bude vlasnikom nekog fiziki neodvojivog (bitnog) dijela stvari, a da druga bude vlasnik ostatka te stvari. No, mogue je da na cijeloj stvari nekretnini, postoji pravo vlasnitva koje pripada veem ili manjem broju suvlasnika, a da ujedno za pojedinog suvlasnika bude iz njegova suvlasnikog dijela izvedeno i za nj uspostavljeno etano vlasnitvo odreenog posebnog dijela zgrade. Etano vlasnitvo je inaica suvlasnitva cijele nekretnine. Svaki etani vlasnik je samo jedan od vie suvlasnika cijele nekretnine, ali s time da je on ujedno i etani vlasnik nekog odreenog posebnog dijela zgrade. Pravo vlasnitva neke stvari se nee podijeliti na alikvotne dijelove time to ga stekne nekoliko osoba ako ga one steknu na pravnom temelju koji zakon daje za stjecanje zajednikog vlasnitva. Te osobe e zajedno biti nositelji cijelog, nepodijeljenog prava vlasnitva. Pravo vlasnitva neke stvari se nee podijeliti na alikvotne dijelove, niti ako ga stekne nekoliko osoba uz ogranienje rokom ili uvjetom, tako da one sudjeluju u tom pravu vlasnitva, imajui punu pravnu vlast: 1/ jedna do isteka roka tj. do ispunjenja uvjeta prethodni vlasnik, a 2/ druga od toga dalje potonji vlasnik stvari.

V. GRANICE VLASNIKOVE PRAVNE VLASTI

A. O granicama djelovanja prava vlasnitva imbenici koji odreuju vlasnikovu pravnu vlast su slijedei: 1/ s jedne strane djeluje vlasnikovo pravo vlasnitva, 2/ s druge strane djeluju: a/ ogranienja koja postoje na temelju zakona, b/ tua prava glede stvari koja je predmet prava vlasnitva te c/ ogranienja koja je vlasnik uspostavio svojim pravnim poslom, s djelovanjem erga omnes Pravni poretci uspostavljaju utjecaj na pravnu vlast koju vlasnik ima glede stvari na jedan od dva razliita modela: a/ jedan se model slui uskim odreivanjem sadraja prava vlasnitva. Suavanjem prava vlasnitva postie se to da ono daje vlasniku samo usko odreene ovlasti glede stvari, a svu ostalu moguu vlast glede stvari zadrava se time za kolektivitet. Ovim su se modelom osobito sluili pravni poretci tzv. socijalistikih drava b/ drugi se model utjecaja na vlasnikovu pravnu vlast ne slui suavanjem sadraja prava vlasnitva, nego djeluje na vlasnikovu pravnu vlast putem imbenika koji joj se suprotstavljaju. Javna vlast se slui svojim ustavnim ovlastima da u opem ili javnom interesu postavlja, mijenja i ukida zakonska ogranienja vlasnitva, a eventualno i da drugim subjektima dade neka subjektivna prava u pogledu vlasnikove stvari. Vraanje vlasnikove pravne vlasti na podruje s kojeg je bila potisnuta djelovanjem nekog tueg prava zbiva se samim prestankom tog prava. O toj se pojavi obiava govoriti kao o elastinosti ili rekadentnosti prava vlasnitva, ali to nije ispravno zapravo je posrijedi elastinost vlasnikove pravne vlasti, a ne prava vlasnitva. Zahvaljujui elastinosti vlasnikove pravne vlasti, mo javnopravnog zahvaanja u vlasnitvo osobito je pogodno orue kojim javna vlast moe ostvarivati socijalnu vezanost vlasnitva. B. Zakonska ogranienja vlasnitva Iako je pravo vlasnitva pojmovno bezgranino, vlasnikova je pravna vlast uvijek u veoj ili manjoj mjeri sputana opim, a esto i veoma brojnim posebnim zakonskim ogranienjima. Ogranienja nameu vlasniku dunost da glede svoje stvari neto trpi ili proputa (negativna ogr.), ili da neto daje ili ini (pozitivna ogr.), to inae ne bi bio duan nikome davati ili initi. Ono moe pogodovati interesima nekih osoba, ali ogranienjem neijeg prava vlasnitva ne nastaje ni za koga ikakvo subjektivno pravo graanskopravne prirode ne postoji pravo iz tueg ogranienja. Zakonska ogranienja vlasn. su sva ona koja su neposredno ili posredno utemeljena na zakonu, a to su: 1/ ogranienja vlasnitva uspostavljena zakonom, tj. ona iji je a/ neposredni temelj zakonska norma, i b/ neposredni temelj podzakonska norma, ako je utemeljena na zakonu 2/ ogranienja odreenog prava vlasnitva iji je neposredni temelj odluka nekog tijela javne vlasti, ako je ta odluka utemeljena na zakonu 3/ ogranienja odreenog prava vlasnitva koja je uspostavio vlasnik svojim raspolaganjima (na temelju pravnog posla), ako je ograniavajue djelovanje prema svakome utemeljeno na zakonu

67

Zakonska ogranienja vlasnitva ne smiju biti suprotna ustavnom jamstvu vlasnitva, niti ustavnom naelu razmjernosti ogranienja. Zakonska ogranienja vlasnitva ne smiju biti suprotna ni jamstvu vlasnitva koje daju meunarodni ugovori. 1. Opa zakonska ogranienja Opa (generalna) ogranienja vlasnitva su ona koja ograniavaju izvravanje svakog prava vlasnitva. Doktrina o opim ogranienjima vlasnitva postavljena je kao odgovor na probleme koji su se javili u drutvenim odnosima nakon to su pravni poretci izgradili ustanovu vlasnitva po individualistikom modelu. Javna vlast je dodue postavljala neka posebna (specijalna) ogranienja izvravanju prava vl., ali ta su bila samo pojedinane iznimke od naela da je vlasnik ovlaten initi sa svojom stvari sve to mu nije zabranjeno, a da nije duan initi ita to mu nije ba nareeno, pa nisu bila u stanju sprjeavati sve ekscese. Prema tradicionalnom uenju o naelno neogranienom pravu vlasnitva, vlasnik je za sve bio ovlaten, ako nisu izriito postavljena posebna ogranienja koja bi ga u tome sprjeavala. Zbog toga se tragalo za opim ogranienjem prava vlasnitva. Postupno se dolo do zakljuka da iz odnosa vlasnitva i ostalih drutvenih ustanova svakog drutva, proizlaze opa ogranienja prava vlasnitva. Ona su implicite sadrana u svakom pravnom poretku, te ih se moe utvrditi tumaenjem njegovih postulata. Doktrina o unutranjim granicama prava vlasnitva (koja je tvrdila da je svako pr. vl. ve pojmovno ogranieno), zamijenjena je doktrinom o opim ogranienjiima izvravanja prava vlasnitva ogranienja djeluju izvana, iz pravnog poretka, makar i ne bila izriito propisana. iroko usvajanje civilistike doktrine o opim ogranienjima izvravanja pr. vl. podudaralo se s ustavnopravnim usvajanjem ideje socijalne drave. Ono je zahtijevalo da u dravi interesi vlasnika stvari nemaju bezuvjetnu prednost pred opim i ostalim interesima, ali ne i da vlasnitvo bude stavljeno iskljuivo u slubu javnih ili tuih interesa i ciljeva. Ta je ideja urodila postavljanjem naela socijalne vezanosti vlasnitva kao ustavnog naela. Naelo socijalne vezanosti vlasnitva prilikom izvravanja tog prava prvi je bio postavio njemaki Weimarski Ustav iz 1919. Tako je uenje graanskopravne doktrine o opim ogranienjima izvravanja prava vlasnitva, impliciranim u pravnom poretku, dobilo svoj izriit izraz u ustavnoj normi o socijalnoj vezanosti prava vlasnitva. Premda bi opa ogranienja vlasnitva mogla djelovati ve i na temelju same doktrine, a pogotovo na temelju ustavnog naela socijalne vezanosti, suvremeni zakonodavac na tom temelju gradi i odgovarajua zakonska pravila o opim ogranienjima izvravanja prava vlasnitva. Polazei od toga da vlasnitvo obvezuje i da je vlasnik duan doprinositi opem dobru, zakon odreuje da je vlasnik prigodom izvravanja svojeg prava openito...duan postupati obzirno prema opim i tuim interesima koji nisu protivni njegovom pravu.... Ako bi u situaciji u kojoj se naao mogao izvravati svoje pravo vlasnitva na nekoliko razliitih naina, od kojih bi svaki omoguavao da u cijelosti zadovolji vlastite interese vlasnik je duan postupati obzirno prigodom biranja naina na koji e izvravati to svoje pravo, a dakako i prigodom izvravanja prava vlasnitva, pa se svojim pravom sluiti na onaj nain koji manje pogaa tue interese. Pravilo da je vlasnik duan obzirno postupati jest openite naravi, a za neke je situacije ono konkretizirano pravilima o 1/ zabrani ikane, 2/ krajnjoj nudi i 3/ trpljenju tuih zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa. Ona su samo sluajevi koji su navedeni posebno, ali nipoto limitativno. Zbrana ikane Nitko, pa tako niti vlasnik, nije ovlaten sluiti se svojim pravom s jedinim ciljem da drugoga kinji (ikanira), naime da mu teti ili da ga smeta. Ako bi iz vlasnikova postupka kojem bi jedini cilj bio da drugome teti ili da ga smeta, proizala za drugoga teta, vlasnik e mu biti za tu tetu odgovoran prema pravilima obveznog prava. Krajnja nuda Ako se netko nae u krajnjoj nudi, pa zahvati u vlasnikovu stvar da bi time otklonio tetu koja njemu ili drugome neposredno prijeti, a ta teta je nerazmjerno vea od one koja iz tog zahvata proizlazi za vlasnika stvari vlasnik u takvom sluaju nije ovlaten zabraniti/sprijeiti tui zahvat. Vlasnik ima pravo da mu se naknadi teta koju je pretrpio tuim zahvatom u njegovu stvar, poduzetiim u krajnjoj nudi. Od koga vlasnik ima pravo na naknadu tete, odreuju pravila obveznog prava ZOO oteenik moe traiti naknadu a/ od osobe koja je kriva za nastanak opasnosti tete, ili b/ od osoba od kojih je teta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne vie od koristi to su je imale od toga Trpljenje zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa Vlasnik nekretnine nije ovlaten nikome braniti zahvat koji bi bio poduzet na tolikoj visini ili dubini da on nema nikakav opravdani interes da taj zahvat iskljui. Takav zahtjev mora trpjeti i nema pravo ni na kakvu naknadu za nj.

68

Npr. vjerojatno e postojati opravdani interes vl. zemljita da zabrani postavljanje iare iznad povrine svojeg zemljita, ali to e se ocjenjivati od sluaja do sluaja. 2. Posebna zakonska ogranienja Posebna zakonska ogranienja vlasnitva su ona kojima zakonodavac, radi zatite interesa i sigurnosti drave, prirode, ljudskog okolia i zdravlja ljudi propisom ograniava izvravanje prava vlasnitva odreenih vrsta stvari, za odreene situacije i sl. Posebna zakonska ogranienja treba razlikovati i od ogranienja koja izviru iz posebnih ureenja postavljenih za dobra od interesa RH. Dok za ogranienja vlasnitva Ustav RH ne propisuje pravo na naknadu, propisuje je za ona ogranienja koja izviru iz posebnih ureenja postavljenih za dobra od interesa RH. Sadraj posebnih ogranienja vlasnitva moe biti takav da ona nameu vlasniku dunost da u pogledu svoje stvari neto trpi ili proputa negativna ogranienja (npr. vl. ume je duan trpjeti da se umom i umskim zemljitem kreu posjetitelji uma), ili mu stavljaju u dunost da neto ini u pogledu svoje stvari pozitivna ogranienja (npr. vlasnici i ovlatenici poljoprivrednog zemljita duni su obradivo poljop. zem. obraivati ne umanjujui njegovu vrijednost sukladno agrotehnikim mjerama). Budui da se javna vlast suouje s noovim situacijama i novim problemima koje mora rijeiti, ona postavlja i nova ogranienja vlasnitva. Neki zakoni ovlauju neka tijela javne vlasti da u nekim sluajevima uspostave ogranienja prava vlasnitva odreene stvari. Npr. vl. nekr. glede koje se provodi ovrha radi naplate neije novane trabine, bit e ogranien u svojoj slobodi pravnog raspolaganja nekretninom nakon to se na zahtjev suda u zem. knjizi upie zabiljeba ovrhe, jer nakon zabiljebe ovrhe nije doputen upis promjene prava vlasnitva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljen na raspolobi ovrenika, bez obzira na to kada je ta raspoloba poduzeta. Ono to se pod djelovanjem ogranienja mijenja, to je mogunost izvravanja prava vlasnitva. Npr. ako se eli voziti svoje vozilo, smije to samo u granicama prometnih propisa Nastaju sadrajne razlike izmeu vlasnikove pravne vlasti na stvarima razliitih vrsta, u razliitim situacijama itd., premda je vlasnikovo pravo vlasnitva uvijek jednakog sadraja. U naelu vlasnik nema pravo na naknadu za zakonska ogranienja kojima je podvrgnut glede svoje stvari. Ako je glede neke svoje stvari vlasnik podvrgnut ogranienjima koja od njega, ali ne i od ostalih vlasnika takvih stvari, zahtijevaju teu rtvu, ili ga inae dovode u poloaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlatenje on ima pravo na naknadu kao za izvlatenje. Pravni poredak oekuje od vlasnika da potuje zakonska ogranienja, te ga, po potrebi, na to sili. U pravilu to ini upravnopravnim i kaznenopravnim sredstvima, a ne graanskopravnim. Javna vlast je ta koja sili vlasnika na potovanje ogranienja prava vlasnitva. Prema naem pravu, kada netko pozitivno zakonsko ogranienje zahtijeva od vlasnika da neto poduzme glede vlastite stvari, a on to ne uradi i ne uspijeva ga se na to prisiliti, tada je poglavarstvo jedinice lokalne i podrune samouprave ovlateno uspostaviti privremeno upravljanje tom stvarju (sekvestraciju), primjenjujui na odgovarajui nain pravila o privremenom skrbnitvu nad ostavinom za sluaj da su nasljednici nepoznati ili nepoznatog boravitva, ako posebni zakon ne odreuje to drugo. U izvravanju privremenog upravljanja moe poglavarstvo dati vlasnikovu stvar u zakup na odreeno vrijeme, a zakupnina se moe upotrijebiti jedino za odravanje stvari ili za ispunjenje druge obveze zbog koje je uspostavljeno privremeno upravljanje stvarju. Glede stvari za koje je Ustavom ili zakonom proglaeno da su od interesa za RH, pa da uivaju njezinu osobitu zatitu, propisuje se poseban nain njihove uporabe i iskoritavanja. Takva ogranienja mogunosti izvravanja prava vlasnitva trae od vlasnika rtvu u opem interesu. Zato mu pripada pravo na naknadu na temelju opeg propisa ZV (ta naknada ne mora biti jednaka onoj kod izvlatenja). C. Ograniavajue djelovanje tuih prava Svako apsolutno pravo koje netko drugi ima na vlasnikovoj stvari, djeluje ograniavajue na vlasnikovu pravnu vlast na/glede te stvari.Tako biva djelovanje vlasnikove pravne vlasti glede te stvari suspendirano onoliko koliko to trai potovanje tueg prava. Svako apsolutno pravo koje netko drugi ima na vlasnikovoj stvari, djeluje neposredno na vlasnikovu pravnu vlast na/glede te stvari, i to onako kako bi djelovalo i zakonsko ogranienje vlasnitva ako bi imalo sadraj kakav ima to subjektivno pravo. Tua relativna prava (obvezna prava) ne mogu neposredno utjecati na vlasnikovu pravnu vlast glede stvari. Njihovi neposredni objekti nisu stvari, nego osobe dunici, ili tonije inidbe njihovih dunika. Vjerovnik ima pravo da mu dunik izvri tu inidbu, ali nema neposredno nikakvu pravnu vlast na toj stvari koja bi kolidirala s vlasnikovom pravnom vlau. Tua relativna prava u naelu ne utjeu neposredno na sadraj vlasnikove pravne vlasti u pogledu

69

stvari, nego tek posredstvom toga to osoba koja je vlasnik stvari iima obvezu izvriti neku inidbu odreenoj osobi. Od toga naela postoje i vane iznimke u pogledu prava zakupa i najma. Pod zakonom odreenim pretpostavkama nastajat e na vlasnikovoj stvari neija tua prava na temelju odluke vlasti (npr. na temelju odluke suda donesene u postupku ovrhe redi osiguranja namirenja neke dunikove novane obveze, osniva se za vjerovnika prisilno zalono pravo na stvari koja je u dunikovom vlasnitvu; npr. na temelju odluke nadlenog tijela upravne vlasti, donesenoj u postupku izvlatenja, osniva se za korisnika izvlatenja a/ pravo stvarne slunosti, ili b/ pravo zakupa na vlasnikovoj stvari) ili na temelju zakona, a bez, pa ak i protiv, vlasnikove volje. To odreuju propisi koji openito ureuju izvlatenje, komasaciju, ovrhu i prisilno osiguranje i dr., ali i neki posebni propisi (npr. ZPZ). D. Ogranienja uspostavljena vlasnikovim pravnim poslom Na je zakonodavac izriito odredio da ako nije to drugo odreeno, vlasnik moe u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograniiti, uvjetovati ili oroiti, a moe ga i opteretiti. Pravilo je da ogranienja i optereenja prava vlasnitva koja je uspostavio vlasnik imaju samo relativno djelovanje ona ne djeluju prema treima, tj. ta ogranienja su obveznopravne naravi. Da bi ona ipak djelovala apsolutno trebaju biti ispunjene i zakonske pretpostavke za apsolutno djelovanje takvih ogranienja i optereenja vlasnitva. Tek ako su ispunjene posebne zakonske pretpostavke za to djelovat e i prema treima ogranienja i optereenja vlasnitva koja je vlasnik uspostavio. To ima slijedee posljedice: 1/ Prijenos tako ogranienog prava vlasnitva je u pravilu mogu jedino ukoliko to nije suprotno tim ogranienjima, a tada e pravo vlasnitva prijei na novog vlasnika zajedno s ogranienjima kojima je podvrgnuto i teretima kojima je optereeno 2/ stjecanje ogranienih stvarnijm prava na odnosnoj stvari je isto tako mogue u pravilu jedino ukoliko to nije suprotno postavljenim ogranienjima i optereenjima, a kada netko stekne takvo pravo, stekao ga je kao teret stvari na kojoj ve postoje ogranienja tj. optereenja 3/ ako bi u ovrnom ili u steajnom postupku vlasnikovi vjerovnici namirivali svoje trabine iz vrijednosti stvari glede koje postoje takva ogranienja ili optereenja, mogunost njihova namirenja je svedena samo na prostor koji za nju ostavljaju ta ogranienja ili optereenja Vlasnikova ogranienja i optereenja, makar i imaju apsolutno djelovanje, ipak nee utjecati na tua prava koja ve postoje na stvari u trenutku uspostave ogranienja odnosno optereenja. Ona nee utjecati ni na prava koja bi u pravnom prometu stekli trei koj nisu znali niti su mogli znati za tu ogranienost ili optereenost prava vlasnitva. Vlasnik moe oitovanjem svoje volje, tj. svojim pravnim poslom postaviti zabranu otuenja i/ili optereenja neke svoje stvari. Moe je postaviti kao: 1/ potpunu zabranu, ili kao 2/ djelominu zabranu Postavljena zabrana otuenja i/ili optereenja obvezuje jedino vlasnika koji ju je postavio i jedino u odnosu prema odreenoj osobi kojoj se tako obvezao. Djelovanje je obveznopravno. Da bi zabrana djelovala apsolutno, potrebno je da budu kumulativno ispunjene dvije posebne pretpostavke: 1/ da je zabrana osnovana u korist branog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja te 2/ da je upisana u zemljinu knjigu (zabiljebom u teretovnici, a uiniti vidljivom u vlastovnici), tj. u javni upisnik Takvu je zabranu mogue uspostaviti samo glede nekretnina i onih stvari koje se stjeu u vlasnitvo upisom u javni upisnik. Vlasnik moe svojim oitovanjem volje ograniiti svoje pravo vlasnitva kakvim uvjetom ili rokom. Uvjetovanje prava vlasnitva prigodom njegova prijenosa na drugu osobu redovito slui kao sredstvo za osiguranje ispunjenja neke trabine. Mogue je ugovoriti pridraj prava vlasnitva (pactum reservati dominii), u kojem e se sluaju pravo vlasnitva prigodom prijenosa na drugu osobu ograniiti kakvim odgodnim uvjetom, pa e uinak tog prijenosa vlasnitva nastupiti tek kada stjecatelj otuivatelju ispuni odreenu inidbu. Mogu je i prijenos prava vl. radi osiguranja, naime prijenos prava vlasnitva na vjerovnika uz ogranienje raskidnim uvjetom, a taj je da vjerovniku bude ispunjena odreena trabina. U pravilu e i takvo ograniavanje prava vlasnitva uvjetom ili rokom djelovati samo relativno, a apsolutno ako je upisano 1/ u zemljinu knjigu, tj. 2/ u javni upisnik bez upisa u koji nije mogue stei stvar za koju je ogranienje odreeno. Uvjetovanjem odnosno oroenjem koje djeluje i apsolutno, nastaje situacija u kojoj sudjeluju u pravu vlasnitva dvije osobe jedna kao prethodni, a druga kao potonji vlasnik iste stvari.

70

VII. STJECANJE PRAVA VLASNITVA I. UOPE

Da bi neka osoba bila vlasnik odreene stvari, ona treba stei pravo vlasnitva te stvari (aproprijacija), bilo da za nju bude osnovano pravo vlasnitva kojeg do tada nije bilo (originarno stjecanje prava vlasnitva), bilo da na nju prijee ve postojee pravo vlasnitva (derivativno stjecanje prava vlasnitva koje moe biti translativno ili konstitutivno)

A. Osnivanje i prelaenje prava vlasnitva

Osnovati pravo vlasnitva se moe samo tako to e odreena osoba izvorno (originarno) stei to pravo glede odreene stvari. Pravo vlasnitva daje svojem nositelju najpotpuniju privatnu pravnu vlast glede stvari koju pravni poredak dozvoljava i jami, to iskljuuje svaku mogunost postojanja privatnog prava glede stvari koje bi imalo jo iri sadraj (zato ga se ne moe osnovati izvoenjem iz nekog drugog stvarnog prava). Osnovati se pravo vlasnitva moe glede stvari koja u tom trenutku nije niija, ali i glede takve na kojoj ve netko ima pravo vlasnitva. Ako je stvar ve neija, tada pravo vlasnitva moe prijei (uz ispunjenje svih ostalih pretpostavaka) s jednog na drugog pravnog subjekta i to bilo cijelo bilo samo neki suvlasniki dio prava vlasnitva. To moe biti otuivanje ili nasljeivanje u irem smislu, ali u oba sluaja posrijedi je translacija postojeeg prava s jednog pravnog subjekta na drugog. U onom obujmu u kojem je prelo na novog vlasnika, prestalo je pravo vlasnitva dotadanjem vlasniku (relativno je prestalo). Budui da je posrijedi izvedeno stjecanje u naelu pravo vlasnitva prelazi s prednika na sljednika bez promjene pravnog statusa stvari koja je predmet tog prava vlasnitva. Time je stjecatelj stekao stvar: a) sa svim stvarnim pravima koja postoje u korist te stvari (pravima stvarnih slunosti), b) sa svim ogranienjima tog prava vlasnitva (zakonskim i ugovornim) te c) svim teretima te stvari (tuim pravima na toj stvari) Ako je stvar ve neija, moe se na njoj osnovati novo pravo vlasnitva za drugu osobu pod zakonom odreenim pretpostavkama. Ako ga se osnuje, novoosnovano pravo vlasnitva istiskuje dotadanje jer ne mogu u isto vrijeme postojati dva prava koja bi davala najpotpuniju privatnu pravnu vlast glede stvari pa osnivanjem novog prava vlasnitva dotadanje neizbjeno apsolutno prestaje jer izmeu njih nema kontinuiteta. Stjecatelj postaje vlasnikom stvari, ali pritom na njega ne prelaze stvarna prava koja su postojala u korist te stvari, no s druge strane na njegovo pravo vlasnitva ne djeluju ogranienja koja je prednik bio uspostavio pravnim poslom niti je optereen dotadanjim teretima (tuim pravima)

71

B. O opim i posebnim pretpostavkama stjecanja prava vlasnitva

Ope pretpostavke svakog stjecanja prava vlasnitva su: a) sposobnost predmeta da se na njemu stekne pravo vlasnitva, b) sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasnitva na tom predmetu, c) pravni temelj za to da taj stjecatelj na tom predmetu stekne pravo vlasnitva. Zakon esto odreuje i neke posebne pretpostavke za stjecanje koje djeluju ograniavajue (npr. stjecanje prava vlasnitva za strance), a ponekad zakon i potpuno zabranjuje pravni promet nekih stvari ili mogunost tog prometa ograniava (npr. stjecanje nekretnina unutar nacionalnog parka i sl.). Svako subjektivno pravo pa tako i pravo vlasnitva moe pripadati nekome samo ako on za to ima pravni temelj predvien normama objektivnog prava (pravna osnova, iustus titulus acquirendi). Kao pravni temelj stjecanja mogu u naem pravnom poretku posluiti: a) pravni poslovi kojima je cilj (causa) stjecanje prava vlasnitva, b) odluke vlasti (sudske ili upravne) usmjerene na stjecanje prava vlasnitva, c) nasljeivanje, d) neposredno zakon. Uz ope pravni poredak redovito trai i ispunjenje nekih posebnih pretpostavaka stjecanja prava vlasnitva koje ovise o vrsti pravnog temelja stjecanja. Stjecatelj e stei pravo vlasnitva na nekom od zakonom predvienih pravnih temelja ako i kada budu ispunjene sve pretpostavke (ope i posebne) odreene za to zakonom.

C. Publicitet
U pravilu nije potrebno davati nikakav posebni publicitet injenici da je netko stekao pravo vlasnitva pokretnine jer je to vidljivo kroz posjed pokretnine, osim ako je posrijedi pravo vlasnitva na nekoj od pokretnina koje se upisuju u javni upisnik (npr. motorna vozila u upisniku vozila koji vodi policijska uprava). Tada e biti potrebno u tom upisniku evidentirati stjecanje i promjenu prava vlasnitva. To nije pretpostavka stjecanja prava vlasnitva, a u pravilu niti ne izaziva ikakve neposredne graanskopravne uinke. Kod nekretnina su stjecanje i promjena prava vlasnitva nad njima kao i drugih prava na nekretninama vidljivi iz upisa prava u zemljinim knjigama.

II. STJECANJE STVARI U VLASNITVO TEMELJEM PRAVNOG POSLA

Kada se vlasnitvo stjee temeljem pravnog posla, pravo vlasnitva se stjee izvedeno (derivativno) jer prelazi s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja. Da bi se vlasnitvo steklo temeljem pravnog posla, pored opih pretpostavaka stjecanja, moraju biti ispunjene i posebne pretpostavke stjecanja temeljem pravnog posla: a) da pravni temelj za stjecanje vlasnitva postoji kao valjani pravni posao usmjeren na prijenos prava vlasnitva odreene pokretnine s otuivatelja na stjecatelja (bilo u cijelosti, bilo u nekom dijelu i sl.) te da je to pravni posao vlasnika pokretnine, koji je ovlaten s njome tako raspolagati b) da je to vlasnitvo s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja preneseno na zakonom odreen nain za stjecanje vlasnitva temeljem pravnog posla (modus adquirendi), tj. mora biti izvren zakonom odreeni in (akt) kojim otuivatelj (dotadanji vlasnik) prenosi stjecatelju svoju vlast na stvari i ovaj je prima. Dok se ne ispune sve zakonom odreene pretpostavke stjecanja, kako ope tako i posebne, vlasnitvo jo nije prelo na stjecatelja. Ipak, radi zatite povjerenja u pravnom prometu, zakonodavac otvara alternativni put stjecanja prava vlasnitva onima kojima se stjecanje prava vlasnitva temeljem pravnog posla izjalovilo, ali samo onima koji su postupali u dobroj vjeri (poteno). Taj alternativni pravni put omoguen je putem dva pravna instituta: a) stjecanje putem zatite povjerenja, b) dosjelost. Oba instituta omoguuju da se stekne vlasnitvo ako su umjesto nekih posebnih pretpostavaka za stjecanje na temelju pravnog posla ispunjene neke druge zakonom odreene posebne pretpostavke stjecanja. Ispunjenjem tih pretpostavaka nastupit e stjecanje prava vlasnitva i ono nee biti stjecanje temeljem pravnog posla jer se ono izjalovilo, nego stjecanje na temelju zakona.

A. Prelaenje prava vlasnitva pokretnina 1. Pretpostavke prelaenja vlasnikovog prava na stjecatelja

Kada su ispunjene i ostale ope pretpostavke stjecanja prava vlasnitva, vlasnitvo pokretne stvari prijei e na stjecatelja predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed. Posebne pretpostavke za stjecanje prava vlasnitva na pokretninama temeljem pravnog posla su (osim ako zakonom nije to drugo odreeno): 1. da kao pravni temelj tog stjecanja a) postoji valjani pravni posao usmjeren na prijenos prava vlasnitva odreene pokretnine s otuivatelja na stjecatelja i b) da je to pravni posao vlasnika pokretnine kojim on stjecatelju prenosi svoje pravo vlasnitva te pokretnine u granicama svoje ovlasti da raspolae tom stvarju. 2. da je to vlasnitvo s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja bilo preneseno na zakonom odreen nain za stjecanje vlasnitva temeljem pravnog posla (tradicija, predaja pokretnine u samostalan posjed stjecatelju).

72

Pravni posao otuivatelja moe biti jednostrani pravni posao otuivatelja (npr. oporuna odredba) ili pak dvostrani pravni posao koji pak moe biti jednostranoobvezujui (npr. ugovor o darovanju ili dvostranoobvezujui (npr. ugovor o kupoprodaji i sl.). Da bi pravni posao mogao biti pravni temelj stjecanja on mora biti kauzalan, odnosno iz njega mora biti vidljivo ne samo da je volja upravljena na prijenos prava vlasnitva odreene stvari, nego i koji je pravni razlog (causa) tog prijenosa (npr. eli li otuivatelj prenijeti vlasnitvo kao dar ili ne, prodaje li on tu stvari ili je zamjenjuje za tuu i sl.). Da bi se na temelju pravnog posla moglo prenijeti pravo vlasnitva, taj pravni posao mora objektivno postojati i biti valjan. Ako je pravni posao nitetan, on ne postoji i ne proizvodi pravne uinke. Ako je pak samo pobojan, on proizvodi pravne uinke sve dok ga sud ne poniti (tada e uinak pr. posla naknadno otpasti s uinkom ex tunc). Onaj koji otuuje stvar mora biti vlasnik stvari koju otuuje, a i tada e se od njega moi stei vlasnitvo samo u granicama njegove ovlasti da raspolae stvarju (nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet). Ako otuivatelj ima samo idealni suvlasniki dio neke stvari, moe otuiti samo taj idealni dio. Ako je pravo vlasnitva ogranieno s djelovanjem prema treima, najvie to se moe prenijeti je tako ogranieno pravo vlasnitva. Temeljem pravnog posla vlasnitvo se moe stei samo u okviru otuivateljevog ovlatenja da raspolae sa stvari. No njegovo ovlatenje moe biti ogranieno zakonom, odlukom suda (npr. rjeenjem o odreivanju privremene mjere) ili pravnim poslom samog vlasnika. Stjecanje vlasnitva pokretnih stvari ureeno je prema tradicijskom naelu, odnosno stjecatelj e vlasnitvo pokretne stvari stei temeljem valjanog pravnog posla dotadanjeg vlasnika te stvari na taj nain to e mu ona biti predana u samostalan posjed. Da bi predajom stvari u stjecateljev samostalan posjed moglo prijei pravo vlasnitva, potrebno je da ta predaja bude izvrena na temelju valjanog pravnog posla dotadanjeg vlasnika stvari, usmjerenog prema prenoenju prava vlasnitva te stvari na stjecatelja. Kod nas je primijenjeno naelo kauzalne tradicije po kojem se uzima u obzir da je onaj vlasnikov pravni posao koji je pravni temelj stjecanja (npr. ugovor o kupoprodaji) uzrok (causa) predaje stvari stjecatelju pa odatle proizlazi da uinak predaje treba biti ovisan o egzistenciji i o valjanosti tog posla. Predajom stvari u samostalan posjed stjecatelja nee se prenijeti pravo vlasnitva ako ta predaja nije posljedica vlasnikovog pravnog posla usmjerenog na stjecanje prava vlasnitva. Sa stajalita stjecanja prava vlasnitva na pokretnoj stvari nije odluno hoe li otuivatelj predati stjecatelju stvar u neposredan ili posredan posjed, vano je samo da je samostalan. Da bi pravo vlasnitva neke stvari prelo na stjecatelja, potrebno je da bude izvrena predaja u stjecateljev samostalan posjed i da ona bude valjana. 1/ Predaja je izvrena tek kada je stvar prela iz samostalnog posjeda dotadanjeg vlasnika u samostalni posjed stjecatelja dvostranim inom predaje tog posjeda stvari. 2/ to se valjanosti izvrene predaje posjeda tie, treba razlikovati je li samostalan posjed prenesen tjelesnom predajom stvari ili oitovanjem volje. Ako se radi o tjelesnoj predaji to je faktini in, a ne pravni posao pa se za njegovu valjanost ne trai da je izvren s voljom predavatelja i stjecatelja koja je pravno kvalificirana, niti bi ga se moglo pobijati zbog mana volje, nego je dovoljno da je izvren s prirodnom voljom onoga koji je predao i onoga koji je primio posjed. Ako je samostalan posjed prenesen temeljem oitovanja volje tada je on prenesen pravnim poslom pa za valjanost ove predaje treba ispuniti sve pretpostavke koje se trae za valjanost pravnih poslova (time se prenosi posredan samostalan posjed stvari). Ako se vlasnik obvee da e neku pokretnu stvar prenijeti u vlasnitvo odreene osobe, treba joj tu stvar dobrovoljno prenijeti inae ga se na to moe siliti putem suda. Sud tada donosi u ovrnom postupku, rjeenje o ovrsi temeljem ovrne isprave. Tada e sudski ovritelj tu stvar oduzeti od ovrenika i prenijeti je stjecatelju (ovrhovoditelju) u samostalan posjed. Isto e biti ako stvari nije u neposrednom posjedu ovrenika nego neke tree osobe, ali ako je ta trea osoba dobrovoljno izrui. U suprotnom, ovrhovoditelj mora traiti od suda da na njega prenese pravo zahtijevati predaju stvari koje ovrenik ima prema osobi koja stvar neposredno posjeduje (cessio vindicationis). Pravomonou sudske odluke biti e izvrena predaja stvari stjecatelju u njegov samostalan, ali posredan posjed.

2. Nastup pravnog uinka

a) Prelaenje prava vlasnitva na stjecatelja
Stjecanje prava vlasnitva temeljem pravnog posla je derivativno, pa ono pravo vlasnitva koje je bilo kod otuivatelja nastavlja kod stjecatelja svoju dotadanju egzistenciju, a s njim i sva ona prava koja ga terete jer stjecanje vlasnitva temeljem pravnog posla ne utjee na prava treih osoba koja postoje na stvari, osim ako je drukije odreeno zakonom radi zatite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u javne evidencije namijenjene spoznaji mjerodavnih podataka. Ako se stjecanje prava vlasnitva izjalovilo, predajom stvari u samostalan posjed nije preneseno i vlasnitvo. Iz toga mogu proizai i problemi jer se za onoga koji ima stvar u samostalnom posjedu predmnijeva i da je njezin vlasnik pa ta osoba prema treima moe nastupati kao njezin vlasnik.

73

b) Trenutak prijelaza vlasnitva

Prijenos prava vlasnitva pokretnine temeljem pravnog posla, zbiti e se u pravilu u trenutku kada je stjecatelju prenesen samostalan posjed stvari temeljem vlasnikovog pravnog posla, ako su ispunjene sve pretpostavke (ope i posebne) odreene zakonom. Prijenos vlasnitva moe biti odgoen ako je dotadanji vlasnik pridrao pravo vlasnitva do ispunjenja nekog uvjeta ili isteka nekog roka (pactum reservati dominii). Tada u pravu vlasnitva sudjeluju i otuivatelj i stjecatelj kao prethodni i potonji vlasnik.

c) Stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja

Moe se dogoditi da je s dotadanjim vlasnikom neke pokretnine vie osoba, neovisno jedna od druge, sklopilo valjane pravne poslove usmjerene na to da njegovo pravo vlasnitva prijee na njih s time da je svakoj od njih predao samostalan posjed stvari (npr. jednoj ga je predao oitovanjem volje pridravi za sebe neposredan posjed te stvari, a potom je drugoj osobi predao tu stvar u neposredan posjed tjelesnom predajom i sl.). Tada vrijedi pravilo prior tempore potior iure (raniji u vremenu, jai u pravu). Stoga pravo vlasnitva stjee ona osoba kojoj je pokretnina prvoj bila predana u samostalan posjed, ako su glede nje ispunjene i ostale posebne pretpostavke stjecanja. Ostalima stoje na raspolaganju obveznopravni zahtjevi otuivatelju i na njih vie ne moe prijei pravo vlasnitva.

3. Zatita povjerenja u pravnom prometu pri stjecanju pokretnine

a) Stjecanje od posjednika - nevlasnika
Ako se vlasnitvo stjee temeljem zatite povjerenja u pravnom prometu, tada se radi o stjecanju temeljem zakona, a ne temeljem pravnog posla. Pravo vlasnitva pokretnine stei e na temelju zakona od nevlasnika osoba kojoj se bez njezine krivnje izjalovilo stjecanje pokretnine na temelju pravnog posla, ako su ispunjene zakonom odreene pretpostavke: 1) predmet stjecanja je pokretnina, 2) s posjednikom-nevlasnikom te pokretnine, odnosno s posjednikom-vlasnikom (ali suvlasnikom, zajednikim vlasnikom) koji nije bio ovlaten tako pravno raspolagati njome 3) stjecatelj je sklopio pravni posao usmjeren na prijenos vlasnitva te pokretnine koji je naplatan. 4) stjecatelju je temeljem tog pravnog posla stvar predana u samostalan i to neposredan posjed, 5) stjecatelj je postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja posla i primanja samostalnog, neposrednog posjeda. 6) pokretnina koja mu je predana u posjed nije iz posjeda svojeg pravog vlasnika, odnosno osobe putem koje je on tu pokretninu posredno posjedovao izala bez ili protiv njegove volje (nije mu bila ukradena, niti je izgubio ili zametnuo). Jedino kada je objekt stjecanja gotov novac, vrijednosni papiri na donositelja, ili bilo koja druga pokretna stvar steena na javnoj drabi, moe se na tom objektu stei pravo vlasnitva od nevlasnika makar je on bio izaao iz posjeda svojeg pravog vlasnika bez ili protiv njegove volje. Uinak stjecanja prava vlasnitva pokretnine od posjednika-nevlasnika, nalikuje uinku koji nastupa prilikom stjecanja pokretnine na temelju pravnog posla s vlasnikom stvari. Stjecatelj je stekao pravo vlasnitva stvari, a dotadanje pravo vlasnitva je neminovno prestalo. Takvim stjecanjem prestaju i sva prava treih osoba koja su teretila tako steenu stvar, osim onih za koja je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati u asu kada je stjecao vlasnitvo. Za ta prava koja prestaju, stjecatelj ne duguje nikakvu naknadu, a oteene osobe imaju na raspolaganju obveznopravne zahtjeve prema osobi koja je neovlateno stvar otuila.

b) Stjecanje od tobonjeg nasljednika

Pravni poreci tite i povjerenje onih koji u pravnom prometu postupaju s povjerenjem u istinitost onoga to je utvreno u pravomonom rjeenju o nasljeivanju (mogue je da je pogreno utvreno tko je nasljednik) Pravo vlasnitva pokretnine stei e na temelju zakona od tobonjeg nasljednika osoba kojoj se bez njezine krivnje izjalovilo stjecanje temeljem pravnog posla, ako su ispunjenje posebne pretpostavke odreene zakonom: a) predmet stjecanja je pokretnina koja je nasljednikova, a stekao ju je u vlasnitvo temeljem nasljeivanja ostavitelja, b) s tobonjim nasljednikom koji je utvren pravomonim rjeenjem o nasljeivanju c) stjecatelj je sklopio pravni posao usmjeren na prijenos vlasnitva te stvari koji je naplatan, a d) stjecatelju je temeljem tog pravnog posla ta pokretnina predana u samostalan posjed, a e) stjecatelj je postupao u dobroj vjeri jer nije znao da utvrenje u pravomonom rjeenju nije istinito glede osobe od koje je stjecao. Pravila o stjecanju od tobonjeg nasljednika djeluju supsidijarno u odnosu na pravila o stjecanju od posjednikanevlasnika, odnosno tek ako nisu ispunjene pretpostavke za to da stjecatelj stekne tu stvar po pravilima o stjecanju od posjednika-nevlasnika. Uinak stjecanja od tobonjeg nasljednika jednak je uinku kakav nastupa prilikom

74

stjecanja od zbiljskog ostaviteljevog nasljednika. Stjecatelj stjee pokretninu kao da je na nj prelo pravo vlasnitva te stvari, a ujedno je prestalo dotadanje pravo vlasnitva zbiljskog nasljednika. ZN ne sadri analognu odredbu ZV po kojoj stjecanjem od nevlasnika prestaju sva prava treih osoba koja su teretila tako steenu stvar, osim onih za koja je stjecatelj znao da postoje ili je to mora znati u asu kada je stjecao vlasnitvo.

B. Prelaenje prava vlasnitva nekretnina

1. Pretpostavke prelaenja vlasnikovog prava na stjecatelja
Posebne pretpostavke stjecanja prava vlasnitva nekretnine na temelju pravnog posla, ako zakonom nije to drugo odreeno, su: 1) da kao pravni temelj postoji valjani pravni posao usmjeren na prijenos otuivateljevog prava vlasnitva odreene nekretnine na stjecatelja (bilo u cijelosti bilo djelomino i sl.) i 2) da je to pravni posao vlasnika nekretnine kojim on stjecatelju prenosi svoje pravo vlasnitva te nekretnine u granicama svoje ovlasti da raspolae tom stvarju, 3) da je izvren in koji je zakonom odreeni nain stjecanja nekretnine na tom pravnom temelju (upis u zemljinu knjigu, tj. ako nekretnina nije upisana onda polaganje odgovarajue tabularne isprave u sud). Pravni posao Pravni posao usmjeren na prijenos vlasnitva nekretnine mora biti uinjen u pisanom obliku (za razliku kod pokretnina), odnosno mora biti oblikovan u ispravu. Taj oblik je propisan za valjanost pravnog posla pa je pravni posao kojemu je cilj prijenos prava vlasnitva nekretnine, ako nije u pisanom obliku nitetan. Tabularna isprava Da bi se temeljem pravnog posla moglo prenijeti pravo vl. na stjecatelja potreban je upis u zemljinu knjigu, a za to je potrebno da isprava u koju je oblikovan pravni posao ima onakav sadraj i oblik kakav se po pravilima zemljinoknjinog prava trai da bi sud na temelju nje mogao dopustiti provoenje upisa. Takva isprava se naziva tabularna ili zemljinoknjina isprava. Da bi ona bila tabularna, mora zadovoljavati ope pretpostavke upisa: 1) iz nje mora biti vidljiv pravni temelj stjecanja (darovanje, kupoprodaja i sl.), 2) da su u njoj navedene osobe protiv kojih se i u iju korist bi se proveo upis i to tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima, mjesto gdje je isprava sastavljena i datum kada je sastavljena 3) da nema oitih nedostataka koji bi dovodili u sumnju njezinu vjerodostojnost. Pored ovih opih bilo bi korisno da tabularna isprava zadovoljava i posebne pretpostavke za uknjibu: 1) ovjerena je istinitost potpisa osobe ije se pravo prenosi (odnosno njezina punomonika), 2) tona oznaka zemljita i 3) bezuvjetna clausula intabulandi. Ako pravni posao kojemu je cilj prijenos prava vlasnitva nekretnine nije napravljen u pisanom obliku, on je nitav, ali ako je napravljen u pisanom obliku, no nema osobine tabularne isprave nije zbog toga nevaljan, nego sud nee moi dopustiti upis u zemljinu knjigu. Ako isprava ima osobine potrebne za tabularnu ispravu, no ne zadovoljava i sve posebne pretpostavke za uknjibu, temeljem takve tabularne isprave sud e dopustiti samo predbiljebu. Tko se valjanim, pisanim pravnim poslom obvezao prenijeti svoje pravo vlasnitva nekretnine na stjecatelja, nije ispunio tu svoju obvezu dok vjerovniku ne preda tabularnu ispravu. Ako je potrebno dokazivati pravni slijed neprekinutog niza izvanknjino steenih prava vlasnitva, dunik mora vjerovniku predati sve isprave koje dokazuju taj slijed. Stjecatelj moe stei pravo vlasnitva samo upisom protiv knjinog prednika. Stoga otuivatelj mora biti upisan u zemljinoj knjizi kao vlasnik nekretnine koja je predmet pravnog posla ili ako je izvanknjini vlasnik mora biti u poziciji omoguiti upis stjecateljevog vlasnitva protiv one osobe koja je nevaljano upisana u zemljinu knjigu. Onaj tko jest vlasnik nekretnine, ali je njezin izvanknjini vlasnik nema svojstvo knjinog prednika. Zakonom predvieni upisi prava vlasnitva u zemljinoj knjizi su: uknjiba i predbiljeba. Ako nekretnina nije upisana u zemljinu knjigu, mogu se u sudu poloiti ovjerovljene isprave sposobne da se na temelju njih dozvoli upis u zemljinu knjgu. Isprava koja se polae u sud radi stjecanja prava vlasnitva na nekretnini koja nije upisana u zemljinu knjigu treba zadovoljavati barem ope pretpostavke za upis, a ako osim toga zadovoljava i sve posebne pretpostavke za uknjibu, polaganje takve tabularne isprave u sud imati e uinak uknjibe. Zadovoljava li poloena isprava posebne pretpostavke za upis, ali ne i sve posebne pretpostavke za uknjibu, njezino e polaganje imati uinak predbiljebe. Posebna pravila o stjecanju prava vlasnitva polaganjem isprave u sud postavio je Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo u pogledu nekadanjih drutvenih stanova koji su na temelju toga zakona privatizirani putem njihove prodaje stanarima. Ako vlasnik ne da stjecatelju tabularnu ispravu pogodnu za upis knjinog prava, stjecatelj ga moe na to siliti putem suda i tada e ovrna isprava zamijeniti njegovu privatnu ispravu. Na temelju te ovrne isprave vjerovnik-

75

stjecatelj e predloiti upis zemljinoknjinom sudu. Nakon donoenja rjeenja o ovrsi, ta injenica e se u zemljinoj knjizi zabiljeiti. OZ je odredio: da nakon zabiljebe ovrhe nije doputen upis promjene prava vlasnitva niti kojeg drugog stvarnog prava utemeljen na raspolabi ovrenika, bez obzira kada je raspoloba poduzeta.

2. Nastup pravnog uinka

Pravni uinak upisa nastupa provedbom upisa (uknjibe, predbiljebe) stjecateljeva vlasnitva u zemljinoj knjizi, ako je upis valjan. Pravni uinak valjanog upisa je taj da je to valjani nain stjecanja prava vlasnitva nekretnine i time je vlasnitvo prednika prelo na stjecatelja. Stjecanje vlasnitva nekretnine temeljem pravnog posla je izvedeno stjecanje kojim pravo vlasnitva koje je bilo kod otuivatelja, prelazi (cijelo ili dio, eventualno dodatno ogranieno) na stjecatelja. Stjecatelj je glede prava vlasnitva nekretnine koju je tako stekao pravni sljednik otuivatelja. Zbog toga prelaenje prava vlasnitva nekretnine na stjecatelja ne utjee na prava treih koja postoje na nekretnini u trenutku stjecanja osim ako je drukije ureeno zakonom radi zatite onoga koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljine knjige.... Isto tako i sva prava koja su postojala u korist nekretnine ostaju i dalje. Ako se u zemljinu knjigu upisalo neije pravo vlasnitva, ali taj upis nije valjan njime se nije steklo pravo vlasnitva, makar su bile i ispunjene sve ostale pravne pretpostavke stjecanja, ali tada djeluje predmnjeva istitnosti i potpunosti zemljinij knjiga pa se predmnijeva da je vlasnik nekretnine onaj tko je kao njezin vlasnik upisan (uknjien, predbiljeen) u zemljinoj knjizi. Ta predmnjeva djeluje u korist onoga iji upis vlasnitva je neistinit, budui da je njegovo vlasnitvo upisano nevaljanim upisom. Ona djeluje i u korist onoga iji upis je bio istinit, ali je naknadno postao neistinit jer je netko drugi naknadno stekao tu nekretninu izvanknjino (dosjelou, odlukom vlasti).

Trenutak prijelaza vlasnitva

Prijenos prava vlasnitva zbiva se provedbom uknjibe (predbiljebe) stjecateljevog prava vlasnitva u zemljinu knjigu. Poto upis bude proveden, on djeluje ex tunc, tako da je stjecatelj stekao pravo vlasnitva jo u trenutku kada je sudu bio podnio prijedlog za tu uknjibu tj. predbiljebu. Ako je vlasnik prigodom prijenosa svog prava vlasnitva nekretnine, ograniio to pravo odgodnim uvjetom ili poetnim rokom to e pravo sasvim prijei na stjecatelja samo ako se taj uvjet ispuni, odnosno kad rok istekne, s djelovanjem ex tunc. Do tada e u pravu vlasnitva sudjelovati i otuivatelj i stjecatelj kao prethodni i potonji vlasnik.

Stjecanje u sluaju viestrukog ugovaranja

Ako vlasnik nekretnine prema vie osoba neovisno od jedne do druge, preuzme obvezu da im prenese vlasnitvo iste nekretnine, pravo vlasnitva e stei osoba glede koje se prvo ispune sve ope i posebne pretpostavke stjecanja tog prava, odnosno ona koja je temeljem vlasnikovog pravnog posla prva zatraila upis (uknjibu, predbiljebu), emu je udovoljeno. Ostale osobe mogu samo stavljati obveznopravne zahtjeve otuivatelju. Ovakvo e stjecanje u nekim sluajevima moi biti podvrgnuto naknadnoj korekciji primjenom specifinog prava pobijati upis vlasnitva nepotenog stjecatelja kvazibrisovnom tubom. Dogaa se, da vlasnik s jednom osobom valjano ugovori prijenos vlasnitva te nekretnine i preda joj tu nekretninu u samostalan posjed, a potom s nekim drugim takoer sklopi posao usmjeren na prijenos prava vlasnitva iste te nekretnine i potom se taj drugi upie u zemljinoj knjizi kao vlasnik. Osoba koja je stekla nekretninu u samostalan posjed nije postala i njezinim vlasnikom, ali je stekla nekretninu tako da je ona publicijanski (uzukapioni, kvalificirani) posjednik nekretnine. Ona je takav posjednik ako je samostalan posjed te nekretnine stekla zakonito (temeljem pravnog posla s tadanjim vlasnikom), na istinit nain (posjed joj je tadanji vlasnik predao), a za svakoga se predmnijeva potenje prigodom stjecanja posjeda pa tako i za nju. Kroz publicijanski posjed, ona se moe osloniti na predmnjevu svojeg vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem. Ako joj netko trei oduzme posjed nekretnine ili je smeta, ona se moe posluiti publicijanskom tubom, odnosno publicijanskom negatorijom. Tada se publicijanski posjednik moe iako se druga osoba upisala u zemljinu knjigu posluiti kvazibrisovnom tubom zahtijevajui brisanje njegovog prava vlasnitva i uknjibu prava vlasnitva te nekretnine u svoju korist u roku od tri godine (prekluzivan rok) od kada je izvren upis ije se brisanje zahtijeva, ali samo ako upisani vlasnik u trenutku kada je sklapao posao s otuivateljem znao da je on ve ranijim valjanim pravnim poslom usmjerenim na prijenos vlasnitva te nekretnine raspolagao njome u korist druge osobe te joj predao nekretninu u samostalan posjed.

3. Zatita povjerenja u pravnom prometu pri stjecanju nekretnine

Zakonska je predmnijeva da zemljina knjiga istinito i potpuno odraava injenino i pravno stanje nekretnine. Na tim predmnijevama se temelji povjerenje u zemljine knjige. Zatita povjerenja u istinitost zemljine knjige Ako je neistinitim upisom povrijeeno knjino pravo vlasnitva, posluit e se pravi vlasnik nekretnine brisovnom tubom protiv neistinito upisanoga, da bi putem suda ishodio brisanje neistinitog upisa i ponovan upis vlastitog prava vlasnitva. Budui da se na temelju zakona smatra da zemljina knjiga istinito i potpuno odraava

76

injenino i pravno stanje, to omoguuje neistinito upisanome da prema treima istupa kao da je on vlasnik nekretnine. Zatitu povjerenja u istinitost zemljinih knjiga pravni poredak jedino prua treim stjecateljima, tj. onima koji su vlasnitvo nekretnine stjecali od neistinitog vlasnika, ali i njima je prua jedino ako su postupale u dobroj vjeri. Tako im pravni poredak otvara alternativni put stjecanja prava vlasnitva putem instituta stjecanja vlasnitva nekretnine na temelju povjerenja u istinitost zemljine knjige. Pretpostavke za stjecanje prava vlasnitva nekretnine temeljem povjerenja u istinitost zemljine knjige su: a) da je objekt stjecanja nekretnina, b) da je stjecatelj s osobom koja je neistinito upisana kao vlasnik nekretnine (neposrednim neistinitim stjecateljem ili njegovim pravnim sljednikom) sklopio pravni posao (bilo naplatan, bilo besplatan) usmjeren na stjecanje prava vlasnitva nekretnine (cijele ili dijela), c) da je stjecatelj u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljine knjige prigodom sklapanja pravnog posla i prigodom stavljanja zahtjeva za upisom svojeg prava, d) da je u zemljinu knjigu upisano stjecateljevo pravo vlasnitva nekretnine i e) da upis stjecateljevog prava vlasnitva nije izbrisan zbog nevaljanosti (zbiljski vlasnik se nije posluio brisovnom tubom). Radi zatite treih osoba koje su u dobroj vjeri postupali s povjerenjem u zemljine knjige, pravni poredak vremenski ograniava pravo na brisovnu tubu protiv njih i to prekluzivnim zavrnim rokom s ijim istekom prestaje pravo na brisovnu tubu protiv takvih treih stjecatelja. Nepoteni stjecatelji ne uivaju tu zatitu i protiv njih brisovna tuba nije ograniena nikakvim rokom. Stjecanje prava vlasnitva na temelju povjerenja u istinitost zemljine knjige je stjecanje temeljem zakona, ali po izriitoj zakonskoj odredbi stjecatelj stjee nekretninu kao od njezina vlasnika, odnosno s istim pravnim posljedicama kao da je stjee temeljem pravnog posla, to znai da ovo stjecanje ne utjee na prava treih osoba koja postoje na stvari. Djelovanje povjerenja u potpunost zemljine knjige Zatita koju zakon daje onima koji stjeu nekretninu pouzdajui se u potpunost stanja u zemljinoj knjizi, sastoji se u tome da e stjecatelj ispune li se zakonom odreene pretpostavke za to stei vlasnitvo nekretnine, slobodne od svih onih tuih prava, tereta i ogranienja koja nisu upisana u zemljinoj knjizi iako bi to mogla biti, a stjecatelj za njih nije znao niti je morao znati. Pretpostavke za to su: 1) stjecatelj je stekao pravo vlasnitva nekretnine upisom u zemljinu knjigu, 2) stekao ga je time to je ono na njega prelo temeljem pravnog posla, odnosno temeljem povjerenja u zemljinu knjigu, 3) tua prava, tereti, ogranienja, iako su mogla biti upisana, nisu bila upisana, niti je iz zemljine knjige vidljivo da je sudu podnesen prijedlog za njihov upis, 4) stjecatelj se prilikom stjecanja u dobroj vjeri oslanjao na potpunost zemljine knjige, odnosno nije znao, niti je s obzirom na okolnosti morao znati za izvanknjino postojanje na nekretnini tuih prava, tereta ili ogranienja. Ako su te pretpostavke ispunjene, stjecatelj je upisom svojeg prava vlasnitva kojim je stekao nekretninu, nju stekao optereenu samo onim tuim pravima, teretima i ogranienjima koja su u trenutku njegova stjecanja 1/ bila upisana u zemljinoj knjizi, 2/ onima neupisanima za koja je znao ili morao znati, 3/ ali i onima koja postoje temeljem zakona, a ne upisuju se u zemljinu knjigu, dok sva ostala prestaju. Djelovanje povjerenja u potpunost zemljine knjige nastupa u trenutku stjecanja vlasnitva nekretnine.

4. Stjecanje od tobonjeg nasljednika

Oni koji se pouzdaju u istinitost pravomonog rjeenja o nasljeivanju (osobu nasljednika), stjeu pravo vlasnitva nekretnine pod istim pretpostavkama kao to bi stekli i vlasnitvo pokretnine s jednom razlikom. Nije pretpostavka tog stjecanja da je na temelju pravnog posla s tobonjim nasljednikom izvrena predaja u samostalan posjed, nego da je izvren upis stjecateljevog vlasnitva u zemljinu knjigu protiv tobonjeg nasljednika (odnosno njegovih sljednika) kao knjinog prednika. Do stjecanja nekretnine od tobonjeg nasljednika moe doi jedino u sluajevima u kojima nije nastupilo stjecanje po pravilima o zatiti povjerenja u istinitost i potpunost zemljinih knjiga.

III. STJECANJE STVARI U VLASNITVO NA TEMELJU ODLUKE SUDA ILI DRUGE VLASTI
Pravo vlasnitva se moe stei temeljem odluke suda ili odluke druge javne vlasti (upravne i sl.), ali jedino u sluajevima predvienim zakonom i tada samo na nain i pod pretpostavkama koje zakon za to odreuje. Pravila o stjecanju vlasnitva odlukom suda ili druge vlasti sadrana u Zakonu o vlasnitvu opa su pravila koja e se primjenjivati tek supsidijarno pravilima iz posebnih zakona koji ureuju pojedine mogunosti stjecanja na temelju odluke. Stjecanje vlasnitva odlukom suda ili druge vlasti mogue je samo ako sadraj te odluke (njezine izreke) bude takav da odreenom subjektu daje pravo vlasnitva odreene stvari. Pravni temelj stjecanja prava vlasnitva moe biti samo kondemnatorna odluka koja je usmjerena na promjenu dotadanjeg

77

prava vlasnitva odreene stvari. Osim toga odluka suda mora biti i pravomona, a odluka upravne vlasti i konana. Za stjecanje prava vlasnitva temeljem odluke nije potrebna predaja pokretnine, niti upis stjecateljevog vlasnitva u zemljine knjige, osim ako je to zakonom propisano. Pravo vlasnitva stjee se trenutkom pravomonosti odluke suda, odnosno konanosti odluke druge vlasti. Stjecatelj je ovlaten ishoditi upis u zemljinu knjigu svojeg sudskom odlukom utvrenog vlasnitva nekretnine. Bilo bi pametno da to stjecatelj uini jer prema izriitoj zakonskoj odredbi vlasnitvo nekretnine steeno odlukom suda ili drugog tijela ne moe se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajui s povjerenjem u zemljine knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasnitva na nekretnini dok jo pravo koje je bilo steeno odlukom suda ili drugog tijela nije bilo upisano. Naelo je da se pravo vlasnitva ovim putem stjee izvedeno. No, posebnim zakonom moe biti tako ureeno stjecanje na temelju odreene vrste odluka da se vlasnitvo stjee izvorno. Bez obzira na sve, to u naelu nee utjecati na prava treih osoba koja su do tada teretila stvar. Prava treih koja su teretila tu stvar terete je i nadalje, osim onih za koje je to odreeno onom odlukom koja je temelj stjecanja prava vlasnitva, posebnim zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Razni zakoni ureuju za odreene situacije mogunost stjecanja prava vlasnitva odlukom suda ili odlukom tijela upravne vlasti.

A. Stjecanje na temelju odluke o konfiskaciji

Javna vlast je pod odreenim pretpostavkama ovlatena odrediti konfiskaciju, odnosno prisilno i bez naknade oduzimanje u korist Republike Hrvatske prava vlasnitva to ga neki pravni subjekt ima u pogledu neke stvari ili vie njih. Temeljem odluke vlasti o konfiskaciji osobi protiv koje je konfiskacija odreena prestaje pravo vlasnitva odreene stvari, a RH stjee pravo vlasnitva te stvari temeljem odluke suda ili upravne vlasti o konfiskaciji. U kaznenom postupku konfiskacija se moe odrediti kao sigurnosna mjera oduzimanja predmeta iz l. 80. Kaznenog zakona, odnosno kao zatitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom iz l. 82. KZ. Na temelju pravomone odluke o oduzimanju neke stvari kao sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta (sadranoj u sudskoj presudi kojom se okrivljenik proglaava krivim ili posebnom rjeenju suda, odnosno u rjeenju drugog tijela pred kojim se vodio postupak), kao i na temelju pravomone odluke o oduzimanju neke stvari kojom je odreeno oduzimanje te stvari kao zatitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom (sadrane u sudskoj presudi, odnosno u kaznenom nalogu) pravo vlasnitva te stvari stjee RH. Za to stjecanje nije potreban nikakav drugi in u funkciji posebnog naina stjecanja vlasnitva jer uinak nastupa pravomonou presude, odnosno konanou odluke. Zakon o kaznenom postupku odreuje pretpostavke pod kojima e se odluiti da postaju vlasnitvo drave tzv. sumnjive stvari (tue stvari naene kod okrivljenika, za koje se ne zna ije su). U prekrajnom postupku, odnosno u vezi s tim postupkom, moe se odrediti konfiskacija kao zatitna mjera oduzimanja predmeta, odnosno kao mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene prekrajem (sve ostalo je isto kao i u sluaju kaznenog postupka). Konfiskacija moe biti odreena odlukama (rjeenjima) koje donosi upravna vlast u nekim posebnim upravnim postupcima pa su onda te odluke (rjeenja) pravni temelj na kojem drava stjee vlasnitvo konfiskacijom.

B. Stjecanje na temelju odluke o izvlatenju

Na temelju odluke vlasti kojom je odreeno potpuno izvlatenje, desit e se prestanak dotadanjeg prava vlasnitva predmeta izvlatenja, i nastanak novog korisnik izvlatenja stjee pravo vlasnitva na onoj stvari koja je predmet izvlatenja. Uz to e izvlatenik stei i pravo na naknadu. Predmet izvlatenja kod nas moe biti: 1) nekretnina (radi izgradnje objekta ili izvoenja radova na njoj), 2) nekretnina u zatienom podruju, 3) nekretnina ili pokretnina koja je kulturno dobro. Zakonom bi moglo biti odreeno da se izvlatenje moe provesti i u pogledu nekih drugih stvari jer Zakon o izvlatenju samo openito ureuje izvlatenje nekretnina i postupak izvlatenja, a ostali zakoni koji ureuju izvlatenje, sadre posebna pravila za njima odreene sluajeve izvlatenja.

Stjecanje prava vlasnitva izvlatenjem nekretnine

Pravni temelj na kojem korisnik izvlatenja (fizika ili pravna osoba) stjee pravo vlasnitva nekretnine koja je predmetom izvlatenja je odluka nadlene upravne vlasti donesena u postupku izvlatenja - rjeenje o izvlatenju kojim je prihvaen prijedlog za potpuno izvlatenje odreene nekretnine. Kada to rjeenje postane konano, korisnik izvlatenja postao je vlasnikom nekretnine koja je predmetom izvlatenja. Za stjecanje vlasnitva na tom temelju nije potreban upis stjecateljevog vlasnitva u zemljinu knjigu. Vlasnitvo se stjee danom pravomonosti rjeenja i ono se stjee izvorno jer potpunim izvlatenjem prestaju pored prava vlasnitva prijanjeg vlasnika i druga prava na toj nekretnini. Korisnik izvlatenja stjee pravo na posjed izvlatene nekretnine danom pravomonosti rjeenje o izvlatenju, pod pretpostavkom da je ve do tada dao/isplatio naknadu izvlateniku; a nije li do tada to uinio tek danom kada izvri tu svoju obvezu prema izvlateniku. Ako izvlatenik ni nakon ispunjenja obveze isplate naknade ne preda posjed korisniku izvlatenja, u upravnom postupku e se provesti prisilno oduzimanje posjeda i davanje nekretnine u posjed korisniku izvlatenja (tzv. deposedacija). Izvlatenik

78

ima pravo na naknadu koju bi u prvom redu trebao dobiti u nekoj drugoj nekretnini koja bi priblino odgovarala dotadanjoj ili podredno u novcu. Naknada se odreuje rjeenjem o izvlatenju, kao obveza korisnika izvlatenja da na ime naknade dade odreenu stvar ili isplati novac. Da se sa isplatom naknade izvlateniku ne bi odugovlailo, predvien je da korisnik izvlatenja u pravilu ne stjee pravo na posjed izvlatene nekretnine iako ju je ve stekao u vlasnitvo sve dok ne izvri svoju obvezu davanja/plaanja naknade izvlateniku.

Stjecanje prava vlasnitva izvlatenjem kulturnog dobra

Da bi se odlukom vlasti moglo odrediti izvlatenje nekog kulturnog dobra, potrebno je da za to postoji interes RH a) jer prijeti opasnost od oteenja ili unitenja kulturnog dobra, a vlasnik kulturnog dobra nema mogunosti ili interesa osigurati provedbu odreenih mjera zatite i ouvanja, ili b) ne moe se na drugi nain osigurati obavljanje arheolokih istraivanja i iskopavanja ili provedbu mjera tehnike zatite na kulturnom dobru, ili c) nije mogue na drugi nain osigurati dostupnost kulturnog dobra za javnost, ili d) postoji neki drugi interes RH, koji je vlada RH utvrdila svojom odlukom.U pogledu stjecanja kulturnog dobra koje je predmet izvlatenja, vrijedi sve isto kao i u sluaju stjecanja nekretnine koja je predmet izvlatenja i stjecanje naknade za nju.

Stjecanje prava vlasnitva izvlatenjem stvari koja je proglaena za prirodnu vrijednost

Izvlatenje se moe provesti na stvarima koje su zatiene prirodne vrijednosti (zatiena podruja, zatiene svojte i zatieni minerali, sigovine i fosili) ako je to nuno radi njihove zatite. Potrebno je postojanje interesa drave, ali ga nije potrebno posebno utvrivati za nekretnine u zatienom podruju, budui da se po zakonu (Zakon o zatiti prirode) smatra da taj interes postoji. Izvlatenje se provodi u upravnom postupku prema opim odredbama Zakona o izvlatenju. Korisnik izvlatenja je RH, upanija ili Grad Zagreb.

Stjecanje na temelju odluke o komasaciji

Komasacija je oduzimanje zemljita na nekom podruju, koja se provodi aktom javne, upravne vlasti u opem interesu da se vlasnitvo zemljinih estica na nekom podruju preraspodjeli tako da se zemljite na tom podruju moe to bolje iskoritavati za poljoprivrednu proizvodnju. Rascjepkane zemljine estice svih vlasnika s cijelog podruja oduzimaju se u posebnom upravnom postupku njihovim vlasnicima te se unose u tzv. komasacijsku gromadu da bi ih se potom meu njih preraspodjelilo. Iz te gromade se odlukom tijela upravne vlasti dodjeljuju ranijim vlasnicima odgovarajui kompleksi zemljita i to novooblikovane zemljine estice, to pogodnije za poljoprivrednu proizvodnju (vee, pravilnije i dr.). Temeljem rjeenja o komasaciji, sudionici komasacijskog postupka stjeu pravo vlasnitva i druga prava na nekretninama koje su im iz gromade dodijeljene kao naknada za ono to su unijeli u tu gromadu. Upis u zemljine knjige nije pretpostavka stjecanja jer e uslijediti tek naknadno, a stjecanje temeljem tog rjeenja je izvorno.

C. Stjecanje temeljem odluke o naknadi za oduzetu imovinu

Radi ublaavanja uinaka nacionalizacije u razdoblju 1945.-1991., uveden je institut denacionalizacije. Ovaj pravni institut je uspostavljen i ureen Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunistike vladavine. Pravni institut denacionalizacije je tako ureen da se na temelju odluke za to nadlene upravne vlasti daje prijanjim vlasnicima, odnosno njihovim pravnim sljednicima naknada za oduzeti imetak. Naknada im se u pravilu daje u novcu, odnosno vrijednosnim papirima, ali za neke vrste oduzetih stvari naknada se daje i u naravi, odnosno u stvarima koje su nekada bile njihove. Stjecanje prava na naknadu u novcu, odnosno vrijednosnim papirima je obveznopravne naravi i njime prijanji vlasnik stjee trabinu protiv obveznika naknade. Stvarnopravnog je karaktera stjecanje naknade u naravi jer je to stjecanje vlasnitva onih stvari koje se na ime naknade za oduzeto daju prijanjem vlasniku i to je u biti stjecanje prava vlasnitva temeljem odluke upravne vlasti. Pravni temelj stjecanja je konana odluka nadlene upravne vlasti donesena u postupku za naknadu oduzete imovine, odnosno rjeenje o naknadi za oduzetu imovinu (tzv. rjeenje o denacionalizaciji) kojim je udovoljeno zahtjevu za naknadu. Kada to rjeenje postane konano, njime ovlatenik prava na naknadu (prijanji vlasnik) postaje vlasnikom stvari za koje je tim rjeenjem odreeno da mu se daje u vlasnitvo. Za stjecanje na ovom temelju nije potreban upis u zemljine knjige, ali je doputen i koristan, tovie trebao bi biti izvren po slubenoj dunosti. Temeljem konanog rjeenja, vlasnik stjee stvar u stanju u kojem se nalazi u trenutku donoenja prvostupanjskog rjeenja, a ne uspostavlja se ono pravo vlasnitva koje je svojedobno bilo oduzeto. Prijanji vlasnik nema pravo na vraanje plodova, trokova kao ni pravo na naknadu tete, no ako je stvar u meuvremenu poboljana, prijanji vlasnik je duan dati naknadu za te poboljice, odnosno umjesto toga priznati suvlasnitvo, a do tada onaj tko stvar posjeduje nije duan predati stvar vlasniku u neposredan posjed. Na onome to po tom Zakonu dolazi u obzir da bude predmetom denacionalizacije, ali glede toga zahtjev nije podnesen ili je pravomono odbijen ili odbaen, pravo vlasnitva stjee RH, ako zakonom nije to drugo propisano.

D. Stjecanje na temelju odluke o razvrgnuu suvlasnitva

79

Kada se razvrgnue suvlasnitva provodi odlukom suda, odluka kojom je sud odluio o razvrgnuu je pravni temelj stjecanja prava vlasnitva pa e pravomonou te odluke svaki suvlasnik stei u vlasnitvo ono to je tom odlukom odreeno i to time to e mu se nekretnine (izgleda da je greka, vjerojatno treba pisati pokretnine) predati u samostalan posjed, a glede nekretnina e se njegovo pravo vlasnitva upisati u zemljinu knjigu. Svaki od njih stjee pravo vlasnitva izvoenjem tog prava iz dotadanjeg suvlasnitva, a ostaju i dalje sva stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na stvari glede koje je suvlasnitvo razvrgnuto, osim onih za koje je to odreeno rjeenjem o razvrgnuu suvlasnitva ili posebnim zakonom ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati. Odluka suda o razvrgnuu suvlasnitva je tzv. iudicium duplex jer izvrenje pravomone odluke moe zahtijevati svaki od suvlasnika koji je sudjelovao u sudskom razvrgnuu, bez obzira na to na iji je zahtjev sud odluivao. Nakon razvrgnua, svi suvlasnici koji su u njemu sudjelovali odgovaraju solidarno jedni drugima za materijalne i pravne nedostatke onoga to je svaki pojedini od njih stekao, odnosno trebao stei temeljem odluke o razvrgnuu.

IV. STJECANJE STVARI U VLASNITVO NA TEMELJU NASLJEIVANJA

Da bi se vlasnitvo steklo na temelju nasljeivanja (sveopeg sljednitva), treba, pored opih pretpostavaka stjecanja prava vlasnitva, jo i posebna da je taj pravni temelj stjecanja nasljeivanje dotadanjeg vlasnika, dakle da su ispunjene sve one zakonske pretpostavke pod kojima odreena osoba postaje sveopim pravnim sljednikom dotadanjeg vlasnika stvari. Za stjecanje prava vlasnitva na temelju nasljeivanja nije potrebna predaja pokretnine, niti upis u zemljine knjige pravo vlasnitva se stjee na temelju samog zakona ipso iure, u trenutku kada se zbilo nasljeivanje. Pretpostavke stjecanja prava vlasnitva nasljeivanjem su, opred opih pretpostavki stjecanja, jo i 1/ da je dotadanji vlasnik stvari umro, 2/ da je stvar nakon njegove smrti u sastavu njegove ostavine te 3/ da je stjecatelj smru dotadanjeg vlasnika stekao nasljedno pravo pa je njegov nasljednik. Nasljednik je ovlaten svoje pravo vlasnitva nasljeivanjem steenih nekretnina upisati u zemljinu knjigu, ali e to moi tek nakon to bude utvreno da je on ostaviteljev nasljednik. Stjecanje prava vlasnitva nasljeivanjem je izvedeno stjecanje. Umre li neka osoba, a nitko ne bude njezinim nasljednikom, ona ima sveopeg sljednika. Na temelju zakona postaje zbog njezine smrti njezinim sveopim sljednikom opina tj. grad odreen zakonom, ili vie opina odnosno gradova. Oni imaju pritom jednak poloaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, osim to se oni, za razliku od nasljednika, ne mogu toga odrei. U tom svojstvu stjeu i sva prava vlasnitva koja su se nakon ostaviteljeve smrti zatekla u sastavu ostavine koja je ostala oasna. Stjecanje je izvedeno.

V. STJECANJE STVARI U VLASNITVO NA TEMELJU ZAKONA

Zakon kao pravni temelj stjecanja u pravilu igra ulogu dopunskog pravnog temelja stjecanja vlasnitva. Pravo vlasnitva e se stjecati na temelju zakona u sluajevima kada stjecanje ne nastupa na nekom drugom pravnom temelju. Da bi se pravo vlasnitva steklo temeljem zakona, potrebno je uz ope pretpostavke i: 1) da je taj pravni temelj stjecanja zakon, odnosno zakonom odreene pretpostavke za stjecanje prava vlasnitva u sluajevima kada ga se ne stjee ni na temelju pravnog posla, ni odluke suda ili tijela druge javne vlasti, niti nasljeivanjem i 2) da su te pretpostavke ispunjene. Pravo vlasnitva se na temelju zakona stjee izvorno, ako nije to posebno zakonom odreeno. Prestaje dotadanje pravo vlasnitva kao i druga moebitna stvarna prava (ne prestaju samo ona za koja je stjecatelj u trenutklu stjecanja znao ili morao znati), a stjecatelj ne duguje naknadu nikome. Pravni odnosi izmeu prijanjeg vlasnika i osoba ija su stvarna prava prestala zbog stjecanja prava vlasnitva temeljem zakona, prosuuju se ako nije to posebnim zakonom odreeno po obveznopravnim pravilima. Pravila o stjecanju vlasnitva temeljem zakona mogu se po njihovoj srodnosti razvrstati u skupine to ini i na Zakon o vlasnitvu razlikujui 4 temeljne skupine: 1) stjecanje prisvojenjem i nalazom stvari, 2) stjecanje prirataja stvari, 3) stjecanje dosjelou, 4) stjecanje pretvorbom prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu u pravo vlasnitva, a ZN dodaje i 5) stjecanje vlasnitva izdvajanjem iz ostavine.

A. Stjecanje u vlasnitvo prisvojenjem i nalazom stvari

1. Prisvojenje (okupacija) a/ Uope

80

Prisvojenje (okupacija, occupatio) je stjecanje prava vlasnitva na temelju zakona, uzimanjem u samostalan posjed odreene stvari s namjerom da ju se prisvoji. Da bi se vlasnitvo steklo prisvojenjem, uz ope potrebno je ispunjenje i posebnih pretpostavaka stjecanja prava vlasnitva upravo prisvojenjem: a) stjecatelj je u pogledu te stvari izvrio in prisvojenja, b) stvar je sposobna da bude steena u vlasnitvo prisvojenjem i c) stjecatelj je sposoban da prisvojenjem stekne tu stvar u vlasnitvo. in prisvojenja je in uzea stvari u neposredan posjed (in aprehenzije) i to ne u bilo kakav posjed, nego u samostalan posjed i to s namjerom da se time stekne vlasnitvo te stvari. Da bi se moglo prisvojenjem stei neku stvar u vlasnitvo potrebno je uz ispunjenje naravnog i pravnog kriterija jo i sposobnost da se pravo stekne upravo prisvojenjem. Tu sposobnost imaju: a) niije stvari i b) stvari koje su u javnom vlasnitvu, ali su namijenjene tome da se iz njih izdvaja i izdvojeno prisvaja. Osoba treba biti sposobna za stjecanje prisvajanjem. Valja razlikovati opu i posebnu sposobnost za stjecanje vlasnitva prisvojenjem. Opa sposobnost za stjecanje prisvojenjem podudara se u suvremenim pravnim porecima s opom sposobnou stjecanja prava vlasnitva. Za stjecanje prisvojenjem onih stvari koje su samo ogranieno sposobne da ih se stekne prisvojenjem, potrebno je jo i da stjecatelj ima posebnu sposobnost stjecanja tih stvari prisvojenjem. Za stjecanje prisvojenjem vlasnitva onih stvari koje se i inae mogu pribavljati ili rabiti jedino uz posebnu dozvolu (npr. neke vrste oruja) potrebno je da stjecatelj u opu sposobnost ima i posebnu sposobnost za stjecanje prisvojenjem. Posebnu sposobnost za stjecanje takvih stvari prisvojenjem imaju osobe koje imaju odgovarajuu dozvolu za pribavljanje odnosno uporabu tih stvari (npr. kolekcionar oruja moe stei prisvojenjem u vlasnitvo naputeno oruje, ali ne i studenti Pravnog fakulteta u Zagrebu, osim ako imaju dozvolu za dranje oruja). Za stjecanje vlasnitva prisvojenjem onih stvari koje su u vlasnitvu drave ili jedinica lokalne samouprave, a namijenjene su tome da ih se prisvaja, nije dovoljna ona sposobnost za stjecanje prisvojenjem koja je dostatna za stjecanje niijih stvari. Ona je potrebna, ali stjecatelj mora imati i posebno pravo na prisvojenje koje moe dati neposredno zakon ili doputenje izdano temeljem zakona. Pravo na prisvojenje je preobraajno pravo nastanka, koje ovlauje svojeg nositelja na to da odreene stvari stekne prisvojenjem. Pravo na prisvojenje nije stvarno pravo jer samo ovlauje na stjecanje prava vlasnitva inom prisvojenja. Pravo na prisvojenje stvari u javnom vlasnitvu ogranieno je granicama ovlasti koje daje to pravo.

a) Niije stvari (res nullius)

Niije stvari su one stvari koje nisu u vlasnitvu ni jedne osobe, iako su sposobne za to. Stvari koje su ve u neijem vlasnitvu ne mogu se (naravno) stei prisvojenjem. U sumnji smatra se da stvar nije niija (odnosno da je neija). Iznimno od toga, uzima se da je pripitomljena ivotinja niija ako sama od sebe izostane 42 dana, a i da je niiji roj pela koji vlasnik nije vijao 2 dana. Kategorija niijih stvari obuhvaa: a) izvorno niije stvari, b) stvari nastale izdvajanjem iz opeg dobra i c) naputene stvari. Izvorno niije stvari su one koje nikada nisu bile ni u ijem vlasnitvu. Iako ih je sve manje, razvojem tehnologije ire se i mogunosti da se takve stvare uzmu u posjed. Iz opeg dobra (npr. zrak u zemljinoj atmosferi) mogu izdvajanjem (odvajanjem) nastati zasebne stvari, sposobne da budu predmetom prava vlasnitva. Voda iz rijeke stavljena u bocu zasebna je stvar, a izdvajanjem iz rijeke i flairanjem nastala je niija stvar sposobna da ju se u vlasnitvo stekne prisvojenjem. O opim dobrima brigu vodi i njima upravlja drava ako posebnim zakonom nije to drugo odreeno. U toj ulozi drava zakonom ili drugim propisom ureuje nain na koji se ta opa dobra rabe, pa u okviru toga i odreuje pretpostavke pod kojima doputa izdvajanje i prisvajanje dijelova materije opeg dobra. To nisu pretpostavke stjecanja prava vlasnitva, nego pretpostavke doputenosti zahvata u ope dobro. U sluaju krenja tih propisa mogue su sankcije i konfiskacija (ali je ipak bilo steeno pravo vlasnitvo te stvari). Posebna vrsta niijih stvari su naputene stvari (res derelictae) koje nisu izvorno niije ve su postale niije time to ih je dotadanji vlasnik napustio, odrekavi se time svojeg prava vlasnitva. Nisu niije stvari one koje je vlasnik napustio ili bacio u nudi (u bijegu, vatri ili poplavi) ili je posjed izgubio u dogaaju kakav je npr. pad aviona, a u dvojbi se uvijek smatra da stvar nije niija. Stoga i kada je vidljivo da je vlasnik stvar napustio, potrebno je jo odgovoriti i na pitanje je li to uinio s voljom da se odrekne vlasnitva te stvari ili nije. O ovome odgovoru ovisi i prosudba je li stvar naputanjem postala niija ili nije. Samo ako se iz okolnosti sluaja moe s dovoljno razloga zakljuiti da je vlasnik napustio stvar s voljom da se time odrekne vlasnitva te stvari - stvar je postala niija pa kao takva dolazi u obzir da bude prisvojenjem steena u vlasnitvo. U suprotnom stvar je steena samo u posjed. Pravilo je da u obzir za stjecanje prisvojenjem dolaze niije stvari i da je njihovo prisvojenje svakome slobodno, no ovdje dolaze u obzir samo niije pokretnine jer se na nekretnini koju nitko nema u vlasnitvu ne moe stei vlasnitvo prisvojenjem to vrijedi i za suvlasnike dijelove

81

nekretnine. Zakonom je odreeno i da niiji (naputeni) suvlasniki dijelovi pokretnina nisu sposobni za stjecanje prisvojenjem.

b) Stvari u javnom vlasnitvu namijenjene da se iz njih prisvaja

Neke stvari (npr. rude) po svojim bi osobinama mogle biti opa dobra, da nisu na temelju posebnog zakona u javnom vlasnitvu (vlasnitvu drave ili drugih osoba javnog prava). Stvari u javnom vlasnitvu ija namjena je da ih se prisvaja, sposobne su da ih se poto budu izdvojene u zasebne stvari, stekne u vlasnitvo prisvojenjem, ali ta njihova sposobnost je ograniena. Stvari u javnom vlasnitvu sposobne su za stjecanje prisvojenjem jedino na temelju i u granicama ovlasti koje za to daje zakon ili doputenje izdano temeljem zakona (koncesija, odobrenje i sl.) ako posebnim zakonom nije drukije odreeno. Radi se tu o stvarima koje nisu niije, nego su tue (vlasnitvo drave ili jedinica lokalne uprave i samouprave), a da bi se neto tuega moglo izdvojiti u zasebnu stvar i potom je stei prisvojenjem u vlasnitvo, potrebno je da stjecatelj ima pravo na odvajanje i ujedno prisvojenje pravo na prisvojenje. To pravo moe dati zakon ili na zakonu utemeljeni akt nositelja prava vlasnitva stvari u javnom vlasnitvu.

b/ O prisvojenju vode i ruda

Vode su kao cjelina ope dobro pa kao takva ne mogu biti predmetom stvarnih prava, ali se iz tog opeg dobra moe izdvojiti neka koliina vode u zasebnu stvar. Ta stvar je niija i sposobna da bude steena prisvojenjem pa e je inom prisvojenja koji se redovito zbiva ujedno s odvajanjem stei u vlasnitvo stjecatelj koji je za to stjecanje sposoban. Iskoritavanje vode kao opeg dobra ureeno je zakonom (Zakon o vodama) koji dozvoljava uzimanje vode u okviru tzv. ope upotrebe vode, odnosno zahvaanje iz vodotoka i drugih prirodnih leita, vode za pie, sanitarne i druge osobne potrebe domainstva, koje se ini obinim nainom koji ne zahtijeva posebne naprave i ne iskljuuje druge od jednakog koritenja. Izvan okvira ze ope uporabe voda, dozvoljeno je uzimanje vode jedino na temelju i u granicama ovlasti koju daje, bilo neposredno zakon (npr. vlasnik nekretnine moe prisvajati oborinske vode koje se skupljaju na njegovoj nekretnini i sl.), bilo vodopravna dozvola koju je odreenoj osobi izdala nadlena upravna vlast. U suprotnom se ini prekraj, ali to ne utjee na steeno pravo vlasnitva (ali je valjda dozvoljena konfiskacija). Rudno blago (mineralne sirovine) proglaeno je vlasnitvom drave Zakonom o rudarstvu i namijenjeno je tome da ga se iskoritava (eksploatira), odnosno da se iz njega izdvaja i izdvojeno prisvaja. Ono to bi od toga bilo izdvojeno u zasebnu stvar, nee samim time postati niije pa e nadalje biti u vlasnitvu drave. No, inom prisvojenja u vlasnitvo to moe stei onaj koji je sposoban i koji ima pravo prisvojenja takve stvari. Pravo na prisvojenje ima onaj kome ga je: 1) nadlena upravna vlast dala kao odobrenje za istraivanje ili kao rudarsku koncesiju za iskoritavanje mineralnih sirovina na odreenom podruju ili mu je odobrenje za prisvajanje dao 2) poseban zakon. Onaj tko ima pravo na prisvojenje stei e inom prisvojenja u svoje vlasnitvo one minerale i sl. koje za sebe izdvoji u zasebnu stvar i prisvoji je na temelju i u granicama svojeg prava na prisvajanje.

c/ O prisvojenju ivotinja i riba

ivotinje imaju razliiti pravni status, ovisno o tome jesu li pitome, divlje ili pripitomljene. Pitome su one koje po svojoj vrsti pripadaju domaim ivotinjama, divlje su one ije vrste slobodno ive u prirodi, a pripitomljene su one divlje ivotinje koje su faktino u takvom odnosu sa ovjekom kao da su domae. Divlje ivotinje nisu vlasnitvo onoga na ijem zemljitu ive, nego su niije stvari, to otvara mogunost da ih se stekne prisvojenjem u vlasnitvo. No ovdje treba razlikovati divlja od ostalih divljih ivotinja, dok za ribe vrijede posebna pravila. One divlje ivotinje koje nisu divlja, niije su stvari koje svatko moe prisvojenjem stei u svoje vlasnitvo. Prisvajanje divljai specifino je ureeno jer nije slobodno, odnosno divlja je ogranieno sposobna da je se stekne prisvojenjem. Divlja moe prisvojenjem u vlasnitvo stei samo onaj koji ima pravo lova prema Zakonu o lovstvu. Pravo lova daje svojem nositelju posebnu sposobnost da prisvojenjem stekne u vlasnitvo divlja u onom lovitu na koje se odnosi to pravo lova, ali jedino u okviru lovnogospodarske osnove. Tko god unutar lovita izvri akt prisvajanja divljai, prisvojenu divlja time stjee u vlasnitvo onaj tko je ovlatenik prava lova. Prisvojitelj je stekao samo posjed, ali ne i vlasnitvo prisvojene divljai. Ako bi netko izvrio akt prisvajanja divljai izvan ikojeg lovita, divlja koju je prisvojio, stekao je time u vlasnitvo onaj tko je po zakonu duan tamo zatiivati divlja (vlasnik zemljita, odnosno osoba koja koristi to zemljite). Pitome i pripitomljene ivotinje tretiraju se manje-vie jednako kao i neive stvari. Redovito su u neijem vlasnitvu, to tada iskljuuje mogunost stjecanja prisvojenjem. Samo ako bi bile naputene tako da bi postale niije stvari, moglo bi ih se stei prisvojenjem. Pripitomljene ivotinje mogu pobjei gospodaru i vratiti se u prirodnu slobodu ime bi postale divlje pa bi ih se i glede mogunosti prisvojenja tako tretiralo. Uzima se da je pripitomljena ivotinja opet postala divlja ako sama od sebe izostane 40 dana ispod vlasti svojeg dotadanjeg gospodara, a isto i za roj pela koji vlasnik nije vratio u svoj posjed u roku od 2 dana.

82

Morske ribe i drugi organizmi u moru i pomorskom podzemlju dio su pomorskog dobra, dakle opeg dobra. Bude li neka riba ili drugi organizam izdvojen iz opeg dobra, nastat e time zasebna stvar koja e biti sposobna da je se stekne u vlasnitvo inom prisvojenja, a in izdvajanja e redovito biti i in prisvojenja. Za ulov riba i drugih organizama moraju biti ispunjene pretpostavke odreene zakonom. U suprotnom ini se prekraj, ali to ne utjee na nastupanje stvarnopravnog uinka jer se vlasnitvo temeljem zakona steklo prisvojenjem. No otvara se mogunost sankcije i konfiskacije ulova u korist RH. Slatkovodne ribe i druge vodene ivotinje imaju pravnu sudbinu morskih riba.

d) O stjecanju vlasnitva naputenih stvari, nesposobnih za stjecanje prisvojenjem

Ako se vlasnik odrekao prava vlasnitva nad svojom stvari ona postaje niija koja se moe stei u vlasnitvo prisvojenjem. No pravni poredak iz pravnopolitikih razloga iskljuuje mogunost stjecanja nekih stvari prisvajanjem. Kod nas je to sluaj: a) naputenih nekretnina i suvlasnikih dijelova nekretnina, b) naputenih suvlasnikih dijelova pokretnina, c) naputenih kulturnih dobara. Ako se vlasnik odrekao svojeg prava vlasnitva nad nekretninom, ona nee postati niija ve e na temelju zakona prijei u vlasnitvo Republike Hrvatske ako nije zakonom to drugo odreeno. Pravo vlasnitva takve nekretnine prelazi s dotadanjeg vlasnika na dravu to znai da drava stjee vlasnitvo naputene nekretnine izvedeno, to je iznimka od naela da se na temelju zakona vlasnitvo stjee izvorno. Ova pravila na odgovarajui nain vrijede i za idealne dijelove nekretnina. Ako suvlasnik pokretnine napusti svoj idealni dio pokretnine, odriui se suvlasnitva te pokretnine, ne nastaje mogunost stjecanja tog idealnog dijela prisvojenjem jer on nema tjelesnu egzistenciju pa ga se ni ne moe uzeti u samostalan posjed. Stoga naputeni suvlasniki dio pokretnine prirasta dijelovima ostalih suvlasnika razmjerno njihovim suvlasnikim dijelovima. Ako kulturno dobro nema vlasnika ili se on ne moe utvrditi ili je nepoznat ili kulturno dobro ostane bez vlasnika, vlasnikom postaje Republika Hrvatska. Za sva kulturna dobra pa i za ona za koja se samo predmnjeva da su kulturna dobra, a nalaze se ili se nau u zemlji, moru ili vodi, postoji zakonska predmnjeva da su u vlasnitvu Republike Hrvatske. Ova predmnjeva je oboriva, vlasnik stvari u pogledu koje postoji ta predmnjeva, oborit e je ako putem suda ishodi utvrenje svojeg vlasnitva.

2. Nalaz
Izgubljene stvari nisu ni u jednom trenutku niije stvari i njih se ne moe prisvojenjem stei u vlasnitvo. Stjecanje vlasnitva na izgubljenim stvarima ureeno je po pravilima koja nalazniku omoguuje da izvorno stekne vlasnitvo stvari koju je naao, ali tek u sluaju kada vie nije mogue ouvati dotadanje vlasnitvo izgubljene i naene stvari. Prednost ima vraanje stvari vlasniku, odnosno onome tko je stvar izgubio. Nalaznikovo potenje se nagrauje i obeteuje ako je imao nune trokove, a tek ako vlasnik (posjednik) izgubljene stvari nije iskoristio priliku nije iskoristio priliku da ponovno uspostavi vlast na izgubljenoj stvari, nalaznik e na temelju zakona stei pravo vlasnitva na stvari koju je naao. Ako naena stvar predstavlja blago primijenit e se posebna pravila o nalazu blaga pa i kad je naena stvar kulturno dobro. Ako je naena stvar ivotinja, primijenit e se pravila o zatiti naputenih i izgubljenih ivotinja, a tek supsidijarno opa pravila o stjecanju vlasnitva izgubljenih stvari. Kada tijelo koje vodi kazneni postupak nae kod okrivljenika stvar za koju se ne zna ija je, primjenjuju se posebna pravila o postupanju sa sumnjivim stvarima. Izgubljena stvar je pokretnina u neijem vlasnitvu koju nitko nema u svojem posjedu, a izala je iz posjeda dotadanjeg posjednika bez njegove volje (stvar je izgubljena, zametnuta, sakrivena i sl.). Ako posjednik stvar ne moe nai kroz neko krae vrijeme ili na kojoj privremeno ne izvrava ine svoje vlasti, stvar nije izala iz njegovog posjeda pa nije izgubljena stvar. Nije izgubljena ni ona stvar koju je njezin vlasnik napustio jer je ona iz njegova posjeda izala njegovom voljom da se odrekne prava vlasnitva. Naputena stvar nije izgubljena, ve niija. Nalaz izgubljene stvari je jednostrani in uzea (aprehenzije) neposrednog posjeda tue izgubljene stvari, a samo opaanje izgubljene stvari bez uzea u posjed nije nalaz. Nalaznik je onaj tko je izvrio in uzimanja tue izgubljene stvari u posjed. Ako je netko prvi opazio izgubljenu stvar i za nju se maio, odnosno napravio radnju usmjerenu na uzee stvari u posjed, no tu stvar je drugi prije njega dohvatio i izvrio in uzea, obojica su tada sunalaznici, no samo u pogledu prava na nalazninu. Nalaznikova prava i dunosti pripadaju onome koji je izgubljenu stvar uzeo u posjed, a na nalazninu imaju pravo sve osobe koje su zajedno nale izgubljenu stvar i to na jednake dijelove.

a) Dunosti i prava nalaznika 83

Nalaznik je duan naenu stvar bez odgaanja predati onome tko ju je izgubio ili njezinom vlasniku ako moe saznati tko je to, a nije mu teko dostupan. U suprotnom, duan je naenu stvar bez odgaanja predati najbliem nalaznom uredu osobno ili putem osobe u ijim ju je prostorijama, prijevoznom ili slinom sredstvu naao. Tada e ta osoba predati stvar u ime i za raun nalaznika. Nalazni ured je duan primiti u polog naenu stvar i uvati je za onoga tko ju je izgubio iz posjeda i poduzeti sve mjere ouvanja stvari to ukljuuje i objavu oglasa o nalazu stvari. Ako je stvar pokvarljiva ili su za njezino uvanje/odravanje potrebni trokovi nerazmjerni njezinoj vrijednosti, prodati e je na javnoj drabi, a novac e se poloiti u sud. Ako se vlasnik javi i dokae svoje svojstvo, nalazni ured e mu predati stvar zajedno s koristima ili iznos dobiven njezinom prodajom i to zajedno s kamatama. Ako se javi nekoliko osoba te se javi sumnja u osobu vlasnika, prednost ima ona koja je stvar izgubila iz neposrednog posjeda ako okolnosti ne upuuju na drugu osobu. O injenici predaje stvari osobi koja je dokazala da joj stvar pripada, nalazni ured je duan pisano obavijestiti nalaznika i izruiti mu naplaenu nalazninu. Nalaznik temeljem zakona ima pravo na: a) naknadu nunih trokova koje je imao u vezi s naenom stvari i b) nalazninu. Oboje su njegova potraivanja od osobe kojoj je vratio stvar. Pravo na nalazninu je specifino pravo nalaznika koje mu pripada ako je ispunio sve dunosti nalaznika, a pravo na nalazninu ga ovlauje da potrauje nalazninu u iznosu od 10 posto od prometne vrijednosti procjenjive stvari, odnosno u manjem iznosu ako ga je sud na zahtjev dunika odredio kao pravini iznos nalaznine. Ako se vrijednost stvari ne moe procijeniti ili ta postoji samo za obveznika plaanja nalaznine, nalaznik moe zahtijevati od suda da odredi pravian iznos nalaznine. Osoba kojoj je stvar vraena moe se osloboditi plaanja nunih trokova i nalaznine nalazniku abandonom, pa e se fingirati da se ta osoba uope nije javila. Bezuspjeni protek jednogodinjeg roka od objave oglasa stvara za nalaznika priliku da stekne naenu stvar isprva u posjed, a kasnije i u vlasnitvo. Nakon proteka roka naena stvar, odnosno novac dobiven prodajom, predaje se u neposredni posjed nalazniku. Predajom u neposredni posjed nalazniku nastaje situacija u kojoj se mogu ispuniti pretpostavke za to da nalaznik stekne naenu stvar u svoje vlasnitvo. Nalaznik nakon stjecanja neposrednog posjeda moe stvar (novac) rabiti za sebe, a svoj posjed moe tititi od svih samovlasnih zahvata. On je zakonit i istinit samostalni posjednik predane stvari (novca). Ako se ipak javi vlasnik ili osoba koja je stvar izgubila, nalaznik mora vratiti stvar zajedno sa svim dobivenim koristima, odnosno mora isplatiti dobiveni novac zajedno s kamatama nakon odbitka nunih trokova. Nalaznik moe stei vlasnitvo nad naenom stvari ako su pored opih ispunjene i dvije dodatne pretpostavke: a) ispunjene su sve zakonske dunosti nalaznika, b) ispunjene su sve pretpostavke za stjecanje stvari u vlasnitvo putem dosjelosti (posjed odreene kvalitete, trajanje posjeda u zakonom odreenom vremenu, sposobnost objekta i subjekta za stjecanje dosjelou). Potenje posjeda prosuuje se prema posebnom kriteriju i uzima se da je nalaznik poten posjednik stvari koju je naao i koja mu je potom predana u posjed (ona ili za nju dobiveni novac) ako ne zna niti bi morao znati ija je naena stvar.

b) Stjecanje vlasnitva naenog blaga

Pravo vlasnitva blaga stjee se temeljem zakona, ali blago nema status niije stvari pa se ne moe prisvojenjem stei u vlasnitvo. Blagom se smatraju novac, dragocjenosti i druge pokretne stvari od vrijednosti koje su tako dugo bile skrivene u nekoj nekretnini da se njihov vlasnik vie ne moe utvrditi. Blago mogu biti samo pokretnine koje su zadrale svoju samostalnost ne postavi neodvojivim dijelom nekretnine u kojoj su bile skrivene. Blago mogu biti samo pokretnine za koje se s velikom vjerojatnou moe smatrati da su bile u neijem vlasnitvu pa blago nisu stvari poput palih meteorita, mamutovih kosti i sl. Pokretnine koje su skrivene u drugoj pokretnini nisu blago ve samostalni dijelovi te pokretnine pa se predmnijeva da su u vlasnitvu one osobe koja je vlasnik cijele pokretnine u kojoj su skriveni. Nalaz blaga je in uzea stvari u posjed gdje vrijede na odgovarajui nain pravila o nalazu izgubljene stvari i o tome tko je nalaznik. Za nalaznika blaga nastaje dunost da blago koje je naao uzme u posjed za Republiku Hrvatsku. Onaj koji je blago opazio treba to blago uzeti u svoj neposredan i nesamostalan posjed ime e blago doi u posredan i samostalan posjed Republike Hrvatske. Nalaznik je duan odmah obavijestiti najblii dostupni nalazni ured i po nareenju nalaznog ureda predati u posjed nalaznom uredu, a do tada poduzeti nune mjere da blago ne bi propalo, bilo oteeno ili otueno. Nalazni ured mora blago uzeti u polog i objaviti oglas da se utvrdi nema li stvar moda vlasnika. Ako je blago od opeg kulturnog interesa, nalazni ured mora odmah o nalazu obavijestiti nadleno dravno tijelo za zatitu spomenika kulture, odnosno ako se radi o arhivskoj grai nadleni dravni arhiv koji su ovlateni te predmete uzeti u posjed i uvanje. Nalaznik, a i vlasnik nekretnine u kojoj je naeno blago imaju: a) pravo na naknadu nunih trokova i b) pravo na primjerenu nagradu koja bi trebala biti barem jednaka nalaznini za naenu tuu stvar, no nikada vea od vrijednosti naenog blaga. Svakome od sunalaznika pripada nagrada, ali ako je neki od njih pokuao zatajiti nalaz blaga, on nema pravo na naknadu svojih nunih trokova niti na svoj dio nagrade. Naknadu nunih trokova i nagradu duna je isplatiti Republika Hrvatska. Republika Hrvatska stjee vlasnitvo naenog blaga na temelju zakona i to nalaznikovim inom uzimanja blaga u posjed. Ukoliko se odlui na abandon, drava nije duna isplatiti nune trokove ni nagradu nalazniku. Nalazniku i vlasniku nekretnine na kojoj je naeno blago (odnosno nositelju prava graenja na njoj) odmah se mora predati naeno blago u samostalan

84

(su)posjed kao to bi nalazni ured predao naenu stvar u posjed. Time prestaje pravo vlasnitva drave i njezina obveza plaanja trokova i nagrade, a za nalaznika i vlasnika nekretnine nastaje prilika za stjecanje blaga u suvlasnitvo.

B. Stjecanje prirataja stvari u vlasnitvo 1. Prirataj stvari i stjecanje vlasnitva

U pogledu stvari koja je u neijem vlasnitvu mogu nastupiti faktine promjene izazvane prirodnim dogaajem ili ljudskom radnjom (neto se moe odvojiti od vlasnikove stvari, neto se moe sjediniti s tuom stvari, propast stvari). Takve promjene izazivaju i odreene stvarnopravne uinke. Ako se od vlasnikove stvari neto odvojilo u novu stvar ili se s njom neto tuega sjedinilo, nastao je prirataj vlasnikove stvari i to bilo: a) unutranji ili b) vanjski. Unutranji prirataj vlasnikove stvari je ona stvar koja proizlazi iz te stvari pa se inom odvajanja od nje osamostaljuje u novu stvar bilo da je to odvajanje namjerno ili nenamjerno, odnosno uzrokovano prirodnim dogaajem ili ljudskom radnjom. Unutranji prirataj vlasnikove stvari je od nje: a) odvojeni plod i b) odvojeni sastavni dio koji se ostamostalio u novu stvar. Ako je odvajanjem od matine stvari samo neto od njezine supstancije (materije) uniteno, propalo, potroeno time nije nastao prirataj vlasnikove stvari. Vanjski prirataj vlasnikove stvari je ono to je tuega dolo izvana i sjedinilo se s vlasnikovom stvari, izgubivi time svoju dotadanju samostalnost. To sjedinjenje moe biti: a) tako da je tua stvar njoj prirasla tako da je postala njezinim sastavnim dijelom, b) tako da se tua stvar s vlasnikovom sjedinila u novu stvar ili c) takvo da je sjedinjenje tueg rada s vlasnikovom stvari ona preraena u novu stvar. U prvom sluaju vlasnikova stvar zadrava svoj dotadanji identitet dok ga gubi tua stvar koja joj je prirasla, a u druga dva sluaja vlasnikova stvar gubi svoj identitet zajedno s onim to joj je priraslo pa prestaje postojati jer se pretvara u novu stvar. Je li sjedinjenje bilo takovo da je tua stvar prirasla vlasnikovoj, postavi njeznim sastavnim dijelom ili su se stvari razliitih vlasnika sjedinile u novu stvar, ovisi o okolnostima sluaja i prosuuje se po opem shvaanju. Ako su se stvari razliitih vlasnika tako sjedinile da je jedna od njih i nakon toga nastavila svoje dotadanje samostalno postojanje, a druga je postala njezinim dijelom, posrijedi je prirastanje sporedne stvari glavnoj (accessio) s odgovarajuim pravnim posljedicama. Inae je sjedinjenjem nastala nova stvar, s time odgovarajuim posljedicama. Uz bok sjedinjenja stvari u novu stvar, stavljen je sluaj prerade vlasnikove stvari u novu stvar (proizvod) koja nastaje djelovanjem tueg rada na vlasnikovu stvar-materijal.

a) Trajnost sjedinjenja
Sjedinjenje s tuom stvari moe biti privremeno ili trajno (definitivno) prema tome moe li se, a i smije li se, razdvojiti ono to se sjedinilo, odnosno moe li se uspostaviti ono stanje koje je postojalo prije njezine prerade. To je vano to zakon daje pravni temelj za stjecanje vanjskog prirataja jedino u pogledu onog vanjskog prirataja koji je trajan. Ako nema pravnog temelja za stjecanje onoga to se sjedinilo jer se sjedinjeno moe rastaviti svakomu e se vratiti ono to je njegovo (naelo supstancije), na njegov zahtjev (actio ad exhibendum). Ako se sjedinjeno moe i smije razdvojiti, odnosno preraeno vratiti u stanje prije prerade vanjski prirataj nije trajan. U suprotnom prirataj je trajan (definitivan). Mogunost razdvajanja, odnosno uspostave prijanjeg stanja prosuuje se prema mjeovitom faktino-gospodarskom kriteriju, uz dodatni pravni kriterij dopustivosti. Za prvi kriterij potrebno je: a) da je faktino mogue sjedinjeno rastaviti tako da opet budu samostalne stvari sve one koje su se drugima sjedinile, odnosno kod prerade je potrebno da faktino bude mogue vraanje preraene stvari u stanje u kakvom je bila prije prerade8, b) ne smiju biti nerazmjerno veliki trokovi tog rastavljanja, odnosno uspostave ranijeg stanja. Pravni kriterij dopustivosti kae da prirataj nije trajan iako bi se sjedinjeno moglo razdvojiti, odnosno preraeno vratiti u stanje prije prerade ako to nije doputeno (zakonom ili odlukom suda, odnosno druge vlasti utemeljene na zakonu).

b) O stjecanju vlasnitva priratajem

Nastanak prirataja izaziva stvarnopravne uinke (u prvom redu izazivanje vlasnitva). Prirataj ne nastaje kao niija stvar, nego ga ve u trenutku nastanka stjee temeljem zakona u svoje vlasnitvo ona osoba kojoj se glede tog prirataja ispune zakonom odreene pretpostavke ako ga nitko ne stekne na nekom drugom pravnom temelju. Stjecanje vlasnitva prirataja ureeno je pravilima temeljem dvaju naela. U prvom redu je to naelo supstancije jer se sva stvarna prava veu uz svoje predmet i slijede ga dok ono postoji. Stvar postoji dok postoji njezina materija (supstancija) pa i kada se promijeni ili uniti njezin dotadanji oblik, ali preostane
8

Ipak, ako je sjedinjenjem odnosno preradom nastala nova stvar, a ta je osobite umjetnike ili druge kulturne vrijednosti, koja bi propala rastavljanjem odnosno uspostavom prijanjeg stanja, zakon daje svakom od vlasnika/suvlasnika te novonastale stvari pravo zahtijevati da sud odlui da se ne dopusti uspostava prijanjeg stanja, odnosno rastavljanje stvari.

85

supstancija sposobna da bude samostalnim predmetom prava vlasnitva, pravo vlasnitva ostaje i dalje vezano uz tu supstanciju. Tek ako od stvari nije preostalo nita na emu bi moglo preostati pravo vlasnitva to je pravo vlasnitva prestalo propau stvari. Na ovom naelu temelji se pravilo da onaj tko ima pravo vlasnitva na nekoj stvari ima ga time i na svim njezinim pripadnostima, a pripadnost stvari je svaki njezin dio, sve to se s njom razmjerno trajno spoji (prirast) i svaki njezin plod sve dok se od nje ne odvoji. Unutranji prirataj pripada onome od ije se stvari odvojio u novu stvar, a vanjski onome s ijom se stvari sjedinio izgubivi svoj dotadanji identitet (naelo atrakcije, privlaenja), odnosno pripada onome iji je materijal preraen u novu stvar. U pogledu prirataja koji je proizvod neijeg rada pravila izvedena iz naela supstancije, korigirana su tzv. proizvodnim naelom koje trai da prirataj koji je proizvod (plod, preraevina) neijeg rada pripadne u vlasnitvo onome tko ga je proizveo, ako nije to drugo ugovoreno. Stvarnopravni uinak prirataja koji je proizvod neijeg rada ide u prvom redu u korist proizvoaa, iako ne uvijek i ne uvijek samo u njegovu korist. Pravo vlasnitva prirataja stjee neka osoba na temelju zakona ako su uz ope pretpostavke stjecanja ispunjene i posebne pretpostavke stjecanja prirataja upravo na temelju zakona: a) nastao je neki odreeni prirataj vlasnikove stvari (unutranji ili vanjski), b) prirataj je trajne naravi, c) nitko ga u trenutku njegova nastanka nije stekao u vlasnitvo na nekom drugom pravnom temelju i d) ispunjene su posebne pretpostavke koje zakon trai za stjecanje one vrste prirataja kojoj pripada taj koji je nastao. Pretpostavka za stjecanje vlasnitva prirataja nije i izvrenje nekog ina stjecanja kao modusa jer ispunjenjem pretpostavaka, (su)vlasnitvo prirataja se stjee ex lege samom injenicom da je prirataj nastao, a stjecanje se dogaa u trenutku nastanka prirataja.

2. Stjecanje odvajanjem od vlasnikove stvari a) Stjecanje odvajanjem

Od neke stvari se mogu odvojiti u nove stvari: a) njezini plodovi i b) njezini dijelovi, pa tako mogu postati samostalni predmeti prava vlasnitva. Rije je o fizikom odvajanju do kojeg dolazi djelovanjem prirodnih sila ili ljudskim djelovanjem ili kombinacijom. Stvar od koje se odvajaju plodovi i dijelovi naziva se matina stvar, a stvari nastale odvajanjem od matine stvari njezin su prirataj (unutranji). Plodovi i sve to se odvoji od neke stvari pripada i nakon odvajanja njezinom vlasniku ako nije to drugo odreeno. Zakonom je uspostavljen sustav pravnih temelja za stjecanje prava vlasnitva na unutranjem prirataju stvari u kojem su neki pravni temelji stjecanja jai od drugih. Odvajanjem pravo vlasnitva odvojenog ploda ili dijela stvari stjee vlasnik one stvari od koje se to odvojilo (supstancijalno naelo koje je korigirano proizvodnim ako netko drugi posjeduje samostalno vlasnikovu stvar pa je vjerojatno doprinio nastanku prirataja te tada vlasnitvo unutranjeg prirataja stjee samostalni posjednik stvari, ali samo ako je u trenutku odvajanja bio u potenom posjedu vlasnikove stvari). Zbog daljnje korekcije proizvodnim naelom ni vlasnik ni samostalni posjednik nee stei vlasnitvo prirataja ako ga stekne osoba koja pred njima ima u tome prednost (npr. plodouivatelj koji ex lege stjee vlasnitvo unutranjeg prirataja samim odvajanjem prirataja od stvari). No, ako stvar posjeduje netko drugi kao da je on nositelj ogranienog stvarnog prava, pravo vlasnitva prirataja stjee takav nesamostalni posjednik stvari (umjesto nositelja prava) ako je u trenutku odvajanja prirataja bio poteni posjednik stvari od koje se prirataj odvojio. Prednost prigodom stjecanja plodova i drugoga to bi se odvojilo od vlasnikove stvari ispred svih navedenih ima obveznopravni ovlatenik kojega njegovo obvezno pravo (npr. pravo zakupa) ovlauje na stjecanje unutranjeg prirataja stvari koja mu je na temelju tog prava dana u nesamostalan posjed na temelju i u granicama ovlatenja zakupa u vremenu dok stvar ima u posjedu. Posjeduje li netko, nesamostalno stvar kao da ima obvezno pravo koje bi ga ovlaivalo na stjecanje u vlasnitvo prirataja te stvari koju posjeduje, tada taj posjednik stvari postaje vlasnik prirataja odvajanjem kao da je nositelj odnosnog prava, ali samo ako je u trenutku odvajanja prirataja bio poten.

b) Stjecanje ubiranjem
Neke osobe su ovlatene za sebe ubrati, odnosno uzeti u svoj samostalan posjed plodove ili druge pripadnosti stvari koja nije njihovo vlasnitvo pa ako se tim svojim pravom poslue, one temeljem svog prava stjeu inom ubiranja (uzimanja u posjed, aprehenzije, percepcije) pravo vlasnitva na onome to su ubrale. One ne postaju vlasnicima pukim odvajanjem, nego ba ubiranjem odnosno uzimanjem u samostalan posjed. Stjecanje vlasnitva ubiranjem zbiva se na temelju zakona, ali ne po opim pravilima jer ima posebni pravni temelj u nekom pravu koje na temelju zakona ovlauje na ubiranje i stjecanje ubranoga. Pravo vlasnitva ploda stjeu njegovim ubiranjem, izvrenim na temelju i u granicama ovlasti koje im zakon daje s obzirom na njihovo stvarno pravo: ovlatenik prava slunosti uporabe, nositelj zalonog prava na pokretnoj stvari koju neposredno posjeduje kao i prava izjednaenog s pokretninom te vlasnik glede granja i korijenja tueg drvea i ostalog raslinja koje je istrgnuo iz svojeg zemljita. A i posjednici tue stvari imaju temeljem zakona u nekim situacijama pravo

86

odnoenja (ius tollendi) koje ih tada ovlauje na to da odvoje i za sebe uzmu neke pripadnosti tue stvari koju posjeduju. Na temelju i u granicama njegovog prava na odnoenje, inom uzimanja u svoj posjed s voljom da uzeto stekne za sebe, posjednik izvorno stjee pravo vlasnitva na onome to je odvojio i uzeo za sebe. Ubiranje (percepcija) je in koji u sebi sadri ponekad i odvajanje (separatio) i tada je ubiranje ujedno i odvajanje, ali to ne mora biti uvijek tako. Jedino ono odvajanje koje se zbiva ljudskim inom uzimanja stvari u posjed je ubiranje. Osobe koje su ovlatene na stjecanje vlasnitva ubiranjem imaju u tom svojem pravu poseban pravni temelj za stjecanje vlasnitva ubiranjem, dok osobe koje bi prirataj stekle na temelju zakona odvajanjem (pa i vlasnik matine stvari) stjeu ga jedino ako nitko nije na kojem drugom pravnom temelju stekao prirataj u trenutku njegova nastanka. Ako je netko izvrio in ubiranja prirataja, ali nije time stekao vlasnitvo onoga to je ubrao jer nema pravo koje ga ovlauje da ubiranjem stekne vlasnitvo ubranoga tada je odvajanjem prirataja izvreno inom ubiranja stekao vlasnitvo onaj u pogledu kojega su se ispunile zakonske pretpostavke stjecanja prirataja odvajanjem.

3. Stjecanje prirastanjem tue stvari vlasnikovoj

esto se dogaa da se dvije (ili vie) stvari tako sjedine da jedna od njih nastavi svoju dotadanju egzistenciju, a druga trajno prestane postojati kao samostalna stvar, pretvorivi se u sastavni dio prve stvari i tada se govori kao o prirastanju sporedne stvari glavnoj, odnosno o prirastanju (akcesiji). Stvar koja je prirasla (prirast) naziva se sporedna stvar, a stvar kojoj je prirasla glavnom. Ipak nakon trajnog prirastanja nema vie nikakve sporedne stvari jer postoji samo jedna stvar, ona glavna koja nastavlja svoju egzistenciju i nakon prirastanja sporedne stvari. Ako je sjedinjenje trajno, pravo vlasnitva glavne stvari iri se i na ono to joj je priraslo (na njezin vanjski prirataj), a ujedno prestaje dotadanje pravo vlasnitva na stvari koja je prirastanjem izgubila svoju samostalnost. Zbiva se to djelovanjem naela atrakcije koje je inaica naela supstancije. No i sva stvarna prava koja su teretila glavnu stvar sada su se takoer protegnula na sporednu stvar (accessio cedit principali). S druge strane s prestankom prava vlasnitva na sporednoj stvari, prestala su i sva stvarna prava koja su teretila sporednu stvar9, a vlasnik glavne stvari stjee izvorno i vlasnito prirasle sporedne stvari. Stvarnopravne uinke prirastanja prate i oni obveznopravni pa vlasnik glavne stvari ne stjee prirataj besplatno jer temeljem zakona nastaje za njega obveza da bivem vlasniku sporedne stvari naknadi korist koju ima od tog prirastanja (versio in rem, obveza iz stjecanja bez osnove), a eventualno mu duguje i naknadu tete. Prirastanje sporedne stvari glavnoj moe se dogoditi kao: a) prirastanje poretnine pokretnini, b) prirastanje pokretnine nekretnini i c) prirastanje nekretnine nekretnini. + d) I neiji rad i novac mogu biti uloeni u tuu nekretninu ili pokretninu (ne i obrnuto) pa e tada biti prirast te stvari u koju su uloeni. Ono to vrijedi za prirastanje pokretnine drugoj stvari (pokretnini ili nekretnini), vrijedi na odgovarajui nain i za ulaganje rada, odnosno novca u stvar. Ulaganje u neku stvar (pokretnu ili nepokretnu) izjednaeno je s prirastanjem toj stvari glavna stvar je uvijek ona u koju se ulae, a uloeni rad, odnosno novac tretiraju se kao sporedna stvar. Samim ulaganjem ne nastaje nikakvo stvarno pravo na stvari u koju je ulagano, a pravo na naknadu za to to je uloeno u tuu stvar odreuju obveznopravna pravila. No ona se nikako ne mogu vratiti u naturi, stoga su u stvarnopravnom smislu izgubljeni za onoga koji je uloio rad ili novac u tuu stvar pa mu pripada pravo na naknadu, odnosno vraanje vrijednosti.

a) Prirastanje pokretnine pokretnini

Klasian primjer ovog sluaja je bojanje tue stvari svojom bojom (tinctura), ali prirastanje pokretne stvari pokretnini moe se zbiti u svim sluajevima u kojima se dogodi: a) sjedinjenje takvih stvari u uem smislu rijei (fiziko sjedinjenje), b) mijeanje krutih stvari (commixtio) i c) mijeanje tekuina (confusio). d) ulaganje rada, i novca u pokretninu. Ovdje vrijede sva opa pravila o prirataju sporedne stvari glavnoj, ali se moe postaviti pitanje koja je glavna, a koja sporedna stvar. Ako su se sjedinile pokretnine, a po opem shvaanju nije od njih nastala nova stvar tada je barem jedna od sjedinjenih stvari zadrala svoju egzistenciju kao glavna, a druge su joj prirasle postavi njezine pripadnosti. Glavna stvar e biti ona koja prema shvaanjima koja o tome vladaju u prometu, odnosno ivotu odreuje bit cjeline. I suvlasniki dio pokretnine naputanjem prirasta ostalim suvlasnikim dijelovima ex lege, u trenutku naputanja.

b) Prirastanje pokretnine nekretnini

9

osim onih koja po svojoj naravi mogu za predmet imati naknadu na koju bivi vlasnik ima pravo tj. s prestankom samostalne egzistencije pokretne stvari nee sasvim prestati zalono pravo koje ju je teretilo svoje e postojanje nastaviti kao zalono pravo koje tereti potraivanje naknade, jer je ono surogat propalog zaloga

87

Pravnu sudbinu prirasta nekretnini odreuje naelo jedinstvenosti nekretnine po kojem nekretninu ini geometrijski odreena zemljina estica sa svime to je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj povrini i ispod nje, ukljuujui i sve to joj razmjerno trajno priraste (superficies solo cedit). Ono to se tuega trajno spojilo s vlasnikovom nekretninom, sporedna je stvar koja je prirasla glavnoj (nekretnini) pa vlasnik nekretnine stjee pravo vlasnitva na tom prirataju. Prirataj vlasnikove nekretnine moe biti tua pokretnina i tui rad i tui novac (novana sredstva) uloena u vlasnikovu nekretninu. Mogue je da u pogledu pojedinih nekretnina budu uspostavljene neke iznimke od njihove naelne jedinstvenosti, ako graevine i strojevi budu pravno odvojeni od zemljita s kojim su fiziki spojeni pa da ne pripadnu istom vlasniku kojem pripada zemljite (npr. pravo graenja). Ulaganje svoga rada ili novca u tuu stvar moe samo na posebnom pravnom temelju dovesti do stjecanja prava vlasnitva, odnosno suvlasnitva te nekretnine. Sluajevi prirasta pokretnine tuoj nekretnini su sijanje i saenje na tuem zemljitu, izgradnja zgrade na tuem zemljitu i ugradnja tueg materijala. a) Biljke koje puste korijenje u nekom zemljitu ili ih se od toga zemljita ne moe odvojiti bez nerazmjerno velikih trokova, vlasnitvo su onoga ije je zemljite bez obzira na to ije je bilo sjeme ili sadnice. Pravo na naknadu regulirano je obveznim pravom. b) Izgradnja zgrade (inaedificatio) na tuem zemljitu poseban je sluaj prirastanja pokretnih stvari nekretnini zgrada je prirast zemljita na kojem je izgraena pa vlasnik zemljita je ujedno i vlasnik izgraene zgrade. Ipak posebno su regulirane pravne posljedice izgradnje zgrade na tuem zemljitu. Ova posebna regulativa postavljena je ako je zgrada izgraena na tuem zemljitu, ali pravna sudbina tog zemljita sa zgradom nije odreena na nekom drugom pravnom temelju (npr. temeljem ugovora o ortakluku i sl.). Zemljite je tue ako graditelj zgrade nije vlasnik tog zemljita ili ako nije iskljuivi vlasnik (npr. postoji suvlasnitvo ili zajedniko vlasnitvo). Kao tue zemljite se tretira i sluaj kada je zemljite u vlasnitvu graditelja, ali neka druga osoba ima pravo graenja. Pod zgradom se misli kako na zgrade u uem smislu tako i na svaki graevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljinoj estici ili ispod nje. Zgrada je izgraena kada je dovedena u takvo stanje da ju je mogue rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito slue (stambena za stanovanje i sl.). Dok je gradnja jo u tijeku posrijedi je ugraivanje materijala u vlasnikovo zemljite s odgovarajuim uincima, a vlasnik zemljita ima pravo na sudsku zatitu zbog povrede prava vlasnitva. Vlasnik moe zahtijevati da graditelj prestane sa uznemiravanjem njegova prava vlasnitva, a i da mu preda u posjed zemljite sa svime to se sa zemljitem trajno spojilo, a i naknadu tete ako su ispunjene pretpostavke obveznog prava. No, ako je zgrada izgraena dolazi ex lege do stjecanja vlasnitva ako su sposobni predmet, stjecatelj, a pitanje tko e biti vlasnik zemljita sa zgradom nije rijeeno na nekom drugom pravnom temelju (npr. ugovorom o ortakluku) te ako su ispunjene sve posebne pretpostavke koje za to stjecanje predvia zakon. Takoer, zakon odreuje da je pravni uinak drugaiji, ovisno o tome koliko su prigodom izgradnje zgrade vlasnik zemljita i graditelj postupali poteno ili nepoteno: I. Redovit je sluaj da vlasnik zemljita ne zna da netko samovlasno gradi zgradu na njegovom zemljitu i tada ne igra nikakvu ulogu je li graditelj znao da gradi na tuem zemljitu ili nije. Tada je zgrada koja je izgraena na tuem zemljitu prirasla zemljitu postavi time vlasnitvo onoga tko je vlasnik toga zemljita. Vlasnik zemljita je ovlaten traiti da mu se preda u posjed njegova stvar pa e graditelj posjednik nekretnine morati predati zemljite sa zgradom u posjed vlasniku, a potraivanja graditelja prema vlasniku prosuivati e se prema pravilima obveznog prava. Ako vlasnik ima interes koji se sa stajalita pravnog poretka uvaava, moe od graditelja zahtijevati uspostavu prijanjeg stanja zemljita, pa je graditelj duan postupiti po takvom zahtjevu i o svom troku sruiti to je izgradio i zemljite u svakom pogledu dovesti u onakvo stanje u kakvom je bilo. Graditelj nema pravo ni na kakvu naknadu za uspostavu prijanjeg stanja zemljita, a ak niti na onu naknadu na koju bi inae imao pravo da je zgrada ostala na vlasnikovom zemljitu. Graditelj je ovlaten samo uzeti za sebe materijal koji je bio njegov, a odvojio ga je prilikom uspostave ranijeg stanja zemljita. Bez obzira na mogue rjeenje, vlasnik ima pravo na naknadu tete od graditelja ako su ispunjene pretpostavke obveznog prava. II. Izgradi li na tuem zemljitu zgradu poteni graditelj, odnosno onaj koji nije znao niti morao znati da gradi na tuem, a vlasnik zemljita nije pritom postupao poteno jer je znao za gradnju, a nije je bez odgode zabranio tada se primjenjuje proizvodno naelo, a ne naelo supstancije. Tada e poteni graditelj stei pravo vlasnitva cijele nekretnine, odnosno i zemljita iji je vlasnik bio nepoten (obrnuta primjena naela superficies cedit solo). Cijela zemljina estica sa zgradom e biti u vlasnitvu graditelja od trenutka kada je izgraena zgrada na njoj, a prijanji vlasnik zemljita e imati pravo naknade trine vrijednosti tog zemljita. III. U sluaju da graditelj nije bio poten (znao je ili je morao znati da gradi na tuem), ali niti vlasnik zemljita nije bio poten (znao je za graenje, a nije ga bez odgaanja zabranio), zemljite sa zgradom ipak pripada vlasniku zemljita. Ovdje se predbacuje vlasniku njegovo dvosmisleno dranje koje je nepotenog graditelja poticalo da i dalje gradi iako bi moda graenje prekinuo i time smanjio tetu koju si sam nanosi da ga je

88

vlasnik zemljita na vrijeme upozorio. Vlasnik zemljita e tada moi zahtijevati da mu graditelj preda u posjed zemljite sa zgradom, ali tu vlasnik nee moi od graditelja zahtijevati uspostavu prijanjeg stanja zemljita jer bi takav zahtjev bio ikanozne naravi. Graditelj e morati predati posjed zgrade i zemljita kada to zatrai vlasnik, a od vlasnika e moi potraivati naknadu ako je to predvieno obveznim pravom. No tada u sluaju obostranog nepotenja graditelj ima facultas alternativu ovlaten je umjesto predaje zemljita sa zgradom uspostaviti prijanje stanje zemljita o svojem troku i uzeti za sebe svoj materijal i zemljite predati vlasniku. Ovo ovlatenje za graditelja proizlazi iz zakona s time da se graditelj smije sluiti njime samo dok ne istekne rok u kojem bi po pravomonosti odluke suda trebao predati posjed zemljita sa zgradom njezinom vlasniku (paricijski rok djeluje prekluzivno na graditeljevu facultas alternativu).

Prekoraenje mee graenjem

Ovaj sluaj je specifian jer je vlasnik izgradio zgradu na svojem zemljitu, ali je prekoraenjem mee zahvaena neka povrina susjednog zemljita uz meu. Dio zgrade koji je zahvatio susjedovo zemljite nije samostalna stvar koja bi prirasla susjednom zemljitu ve je bitni dio cijele zgrade koja je opet bitni dio onog zemljita na kojem je izgraena. Prekoraenjem mee dio zgrade koji zadire na tue zemljite nije prirastao tuem zemljitu, nego pravo vlasnitva tog dijela zgrade ime onaj tko je vlasnik zemljita na kojem je izgraena glavnina zgrade iji je to dio. Vlasnik povrijeenog zemljita ima pravo na uspostavu prijanjeg stanja i naknadu tete ako to priznaju pravila obveznog prava. Ako se zahtijeva uspostava prijanjeg stanja, graditelj e to morati uiniti u svojem troku, no poteni graditelj ima ako je vlasnik susjednog zemljita zatraio uspostavu prijanjeg stanja, ali ona nije mogua bez znatnije tete za ostali dio zgrade ili nerazmjerno velikih trokova takoer facultas alternativu, odnosno pravo da umjesto uspostave prijanjeg stanja otkupi po trinoj cijeni cijelu zemljinu esticu koja je zahvaena dijelom njegove zgrade. Vlasnik povrijeenog zemljita ima i pravo zahtijevati da onaj ija zgrada svojim dijelom prelazi meu njegove zemljine estice, otkupi cijelu tu zemljinu esticu po trinoj cijeni. Dok se na tuem zemljitu nalazi dio tue zgrade uzima se da je vlasniku susjedne nekretnine dana do opoziva neprava stvarna slunost imati dio svoje zgrade na tuem zemljitu to nije besplatno, odnosno to podrazumijeva novanu rentu u visini zakupnine za zahvaeno zemljite to mora initi svagdanji vlasnik nekretnine iji je dio na tuem zemljitu.

Graenje tuim materijalom

injenica da je zgrada izgraena od tueg materijala (pokretnina) ili da je neto tuega u nju ugraeno ne utjee na vlasnitvo nekretnine. Materijal od kojeg je izgraena zgrada prirastao je zemljitu kao glavnoj stvari, odnosno postao je dio zemljita. Jednako je i kada se neto ugradi u nekretninu, a ono to se od prirasloga moe odvojiti bez nerazmjerno velikih trokova, odvojivi je dio nekretnine pa i dalje pripada onome iji je bio i prije nego to je uporabljen za izgradnju zgrade pa on moe zahtijevati odvajanje. U suprotnom, prirastanjem stjee vlasnitvo onaj ija je nekretnina, a bivi vlasnik materijala ima obveznopravni zahtjev na naknadu tog materijala ako to dozvoljava obvezno pravo. Osoba iji je bio materijal nije ni u kojem sluaju postala vlasnikom (suvlasnikom, zajednikim vlasnikom) te nekretnine ili nekog njezinog dijela samim time to je od njezinoga materijala izgraena zgrada. Potenje ili nepotenje ovdje ne igraju ulogu kao ni odnos vrijednosti zemljita i tueg materijala. to vrijedi za ulaganje materijala (pokretnina) u tuu nekretninu, vrijedi jednako i za ulaganje u nju tueg rada i novca. Iz toga mogu proizai samo i jedino obveznopravni zahtjevi. Prilikom dogradnje, nadogradnje, adaptacije ili sanacije zgrade i sl. vrijede ranije izloena pravila pa nitko ne moe stei vlasnitvo nekretnine ugradnjom svojih ili tuih stvari, odnosno ulaganjem svojeg ili tueg rada ili novca u zgradu u vidu adaptacije i sl.

c) Prirastanje nekretnine nekretnini

Ovdje je rije o sluajevima naplave, otrgnute zemlje, otoka i naputenog korita. Naplav (alluvio) je zemljite i druge tvari koje voda postupno, neprimjetno odnosi s jednog zemljita i taloi ga na drugom. Samim time to se neka naplava spojila s neijim zemljitem to se dogaa odmah im je na njega nanesena, ona je prirasla tom zemljitu pa se i na nju proirilo pravo vlasnitva vlasnika obalnog zemljita. Ovo pravilo namijenjeno je da dade pravnu kvalifikaciju posljedica prirodnog procesa naplavljivanja. Analogna pravila mogu se odnositi i kada vjetar neprimjetno nanosi zemlju, pijesak i sl. s jednog na drugo zemljite. Otrgnuta zemlja (avulsum) je komad zemlje koji je voda, osobito kod poplava i bujica otkinula od nekog zemljita pa ga je pritom pripojila drugom zemljitu. Vlasnik otrgnute zemlje ovlaten je u roku od godine dana odvojiti ga od zemljita na koje ga je bujica nanijela. U suprotnom, vlasnitvo nanesene zemlje prirasta vlasniku zemljita na koje je bujica nanijela zemlju, ali ne samom injenicom prirastanja ve tek nakon proputanja navedenog roka.

89

U vodotoku moe prirodnim ili umjetnim putem nastati otok (insula in flumine nata, otok roen u rijeci) pa ako taj vodotok nije ope dobro (jer su ope dobro samo vode), tada otok koji je trajno nastao u vodotoku pravno prirasta zemljitima koja lee du toga otoka na obje obale po duini zemljita, a u irinu do polovine vodotoka. To znai da se na zamiljenu crtu koja ide sredinom vodotoka povlae okomice od mea obalnih zemljita pa svakom vlasniku obalnog zemljita pripada ona povrina otoka koja lei unutar tako produenih mea njegovo zemljita do sredine vodotoka. Ako je otok nastao samo na jednoj polovini vodotoka, onda po istom principu prirasta obalnim zemljitima na blioj mu obali. Vlasnici stjeu vlasnitvo samom injenicom trajnog nastanka otoka i u asu kada se to dogodilo. Naputeno korito (alveus derelictus) je korito koje je ostalo naputeno time to je vodotok prirodno ili umjetno skrenut. Tada s jedne strane postoji naputeno korito, a s druge strane neije su se zemljine estice nale pod vodom. Zainteresirani priobalni vlasnici imaju pravo da u roku od tri godine navedu tok vode u ranije korito u svojem troku ako se to ne protivi planu regulacije tog vodotoka. Ne bude li uspostavljeno ranije stanje vlasnici zemljita koji trpe tetu zbog novog toka vode imaju pravo na naknadu iz ostavljenog korita ili iz njegove vrijednosti ako posebnim propisom nije drugaije odreeno. to od ostavljenog korita ne pripadne kao naknada vlasnicima koji su pretrpjeli tetu promjenom toka vode, to prirasta vlasnicima obalnih zemljita prema pravilima o stjecanju vlasnitva otoka ako posebnim propisom nije drugaije odreeno.

4. Stjecanje sjedinjenjem tue stvari s vlasnikovom u novu stvar

Pokretne stvari razliitih vlasnika mogu se djelovanjem prirodnih sila i/ili ljudskog rada sjediniti (pomijeati) tako da niti jedna od njih ne nastavi svoju dotadanju egzistenciju, nego da od njih nastane nova stvar. Je li sjedinjenjem pokretnih stvari razliitih vlasnika nastala nova stvar ili su jednoj od postojeih stvari samo prirasle druge, postavi time njezine pripadnosti prosuuje se prema opem shvaanju, odnosno shvaanju u svakodnevnom ivotu. Samo se pokretnine mogu zajedno povezati u novu stvar. Pravne posljedice sjedinjenja ureene su u prvom redu po naelu supstancije. Ako se novonastalu stvar moe rastaviti na sve one stvari od kojih je nastala svaki od vlasnika sjedinjenih stvari moe ishoditi rastavljanje te e se svakome vratiti to je njegovo. Ako po faktino-gospodarskom ili pravnom kriteriju nije mogue rastaviti sjedinjeno nastala je trajno (definitivno) nova stvar od onih koje su se u nju neodvojivo sjedinile. Umjesto prava vlasnitva koje je izgubio sjedinjenjem, svaki od vlasnika stvari koje su se sjedinile stjee pravo vlasnitva na novoj stvari u koju su se one sjedinile. Stjeu ga temeljem zakona, samim sjedinjenjem njegove stvari s tuima u novu stvar. Svakome od novih vlasnika pripada suvlasniki dio prava vlasnitva novonastale stvari, a veliina ovisi od odnosa vrijednosti tih stvari u trenutku njihova sjedinjenja u novu stvar. Kako to suvlasnitvo nastaje bez, a moda i protiv volje svih stjecatelja, radi se o nenamjernom suvlasnitvu (communio incidens). Bivi vlasnik stvari koji se bez svoje krivnje naao u nenamjernom suvlasnitvu ima po samom zakonu specifino pravo na razvrgnue tog suvlasnitva isplatom. O njegovoj volji ovisi hoe li zadrati novonastalu stvar i isplatiti krive suvlasnike ili e krivi suvlasnici morati isplatiti njega. Ako nema krivnje nenamjernih suvlasnika tada pravo isplatiti drugoga ima onaj ija je stvar vie vrijedila u trenutku sjedinjenja, ali nije ovlaten zahtijevati od drugoga da isplati njega. Za biveg vlasnika koji je kriv za nastanak nenamjernog suvlasnitva u kojem se naao ne nastaje pravo na razvrgnue tog suvlasnitva isplatom. Prestankom samostalne egzistencije stvari koje su se sjedinile u novu u pravilu prestaju i sva ograniena stvarna prava koja su teretila te stvari, ali ne prestaju ona koja po svojoj naravi mogu za predmet imati naknadu na koju bivi vlasnik ima pravo, a od obveznih prava prestaju najam i zakup. Pitanje naknade osobama ija su prava prestala, prosuuje se prema pravilima obveznog prava.

5. Stjecanje nove stvari nastale tuom preradom vlasnikove stvari

Prerada je pretvaranje pokretne stvari (jedne ili vie njih) u novu stvar preraditeljevim korisnim radom. Da bi se radilo o preradi, mora se raditi o ljudskom radu koji je rezultirao time da je od dotadanje pokretne stvari (materijala) nastala nova stvar (proizvod). Je li se to dogodilo ili nije ovisi o tome je li djelovanjem njegova rada na neiju stvar od nje po opem shvaanju nastala nova stvar jer ako nije nema prerade ni njezinih pravnih posljedica (npr. groe-vino). Za sluaj da je neija pokretnina preraena u novu stvar, a nitko nije postao vlasnikom te nove stvari na kojem drugom pravnom temelju, primjenjuje se naelo supstancije pa kadgod se vlasnikovu stvar koju je netko preradio moe vratiti u prijanje stanje, vlasniku e se vratiti ono to je njegovo, a je li vraanje mogue prosuuje se prema faktino-gospodarskom i pravnom kriteriju. Vraanjem u prijanje stanje propada rezultat rada i preraditelju se ne moe vratiti ono to je njegovo (jer se radi o radu). Ipak naelo supstancije se ograniava pa kada je preradom nastala nova stvar osobite umjetnike ili druge kulturne vrijednosti koja bi propala povratom preraenih stvari u prijanje stanje zakon daje preraditelju pravo zahtijevati od suda odluku da uspostava prijanjeg stanja nije doputena.

90

Ako je proizvod trajno nastao sjedinjenjem vlasnikovog materijala i tueg korisnog rada (nije mogue vratiti vlasnikovu stvar u prijanje stanje ili to nije doputeno) nastaju dvije pravne posljedice: a) prestaju dotadanja prava na preraenoj stvari (pravo vlasnitva, ali i druga prava), b) stjee se pravo vlasnitva na novonastaloj stvari. Do toga dolazi samom injenicom prerade i u trenutku kada je preradom nastala nova stvar bez obzira na potenje ili nepotenje jednog ili drugog stjecatelja. Stjecanje vlasnitva nove stvari ureeno je kombiniranom primjenom naela supstancije i proizvodnog naela. Novu stvar stjeu vlasnik preraene stvari (naelo supstancije) i preraditelj (proizvodno naelo) ime se meu njima stvara nenamjerno suvlasnitvo, pa oni postaju suvlasnici u razmjeru vrijednosti stvari i korisnog rada u trenutku kada je od te stvari preradom nastala nova stvar.Vrijednost korisnog preraditeljevog rada je ona koja je nastala preradom, odnosno ona za koliko je proizvod vrijedniji od stvari koja je u nj preraena. Bivi vlasnik stvari koji se bez svoje krivnje naao u takvom suvlasnitvu ima pravo na razvrgnue tog suvlasnitva isplatom, a ako je preraditelj kriv ima i pravo odluivanja hoe li zadrati novonastalu stvar za sebe i isplatiti preraditelja ili e krivi preraditelj morati isplatiti njega. Preraditelju ne pripada ovakvo pravo jer je njegov rad uzrokovao sjedinjenje tuih stvari bez volje svih njihovih vlasnika pa je u nekom irem smislu kriv za to da je nastalo nenamjerno suvlasnitvo ak i kada se preradu stvari ne moe pripisati ba njegovoj krivnji.

Prerada vie stvari razliitih vlasnika u novu stvar

Preradi li netko vie stvari razliitih vlasnika u novu stvar dolo je do sjedinjenja stvari razliitih vlasnika u novu stvar s elementom prerade. Ako izmeu svih njih nije postojao pravni odnos, proizvod e se stjecati temeljem zakona po pravilima za sjedinjenje u novu stvar, ali s time da e i preraditelj eventualno stei dio prava vlasnitva po pravilima o preradi. Razlika u odnosu na raniji institut javlja se kod vraanja u prijanje stanje jer je ovdje preraditelju, ali ne i vlasnicima preraenih stvari dano pravo zahtijevati od suda odluku da uspostava prijanjeg stanja nije doputena. Ako uspostava prijanjeg stanja nije mogua, tada izmeu preraditelja i svih vlasnika sjedinjenih stvari glede proizvoda nastaje nenamjerno suvlasnitvo. Suvlasniki dijelovi im pripadaju prema razmjeru vrijednosti njihovih stvari i korisnog rada u asu kada je od toga nastala nova stvar. Preraditelju pripada suvlasniki dio jedino ako je njegov rad na sjedinjavanju stvari bio objektivno koristan (odnosno samo ako je vrijednost nove stvari vea od zbroja vrijednosti svih stvari koje su u nju sjedinjene. Razlika vrijednosti je rezultat njegovog korisnog rada). Za sluaj razvrgnua, pravo na diobu isplatom pripada nekrivim bivim vlasnicima stvari, ali ne pripada preraditelju kao takvom osim ako je on ujedno i jedan od bivih suvlasnika, a nije kriv to je tue stvari preradio.

6. O pravnom statusu privremeno sjedinjenih i preraenih stvari do njihovog rastavljanja odnosno uspostave prijanjeg stanja
Ako se sjedinjeno (preraeno) moe vratiti u prijanje stanje svakome e se vratiti ono to je njegovo. Dotadanje pravo vlasnitva nije prestalo, ni ostala stvarna prava koja su teretila stvar. Ako je dolo do samo privremenog sjedinjenja stvari razliitih vlasnika jer se moe i smije odvojiti ono to je priraslo glavnoj stvari, odnosno ono to se sjedinilo u novu stvar, tada je stvar koja se privremeno sjedinila s tuom postala odvojivim (nebitnim) dijelom glavne stvari, odnosno odvojivim (nebitnim) dijelom nove stvari nastale sjedinjenjem, pa na takvim dijelovima mogu postojati drukija stvarna prava nego na cijeloj stvari. Stoga svaki od bivih vlasnika sjedinjenih stvari zadrava i nakon toga sjedinjenja svoje dotadanje pravo vlasnitva na onome na emu ga je imao i do tada, samo to je to sada odvojivi dio neke druge stvari (glavne ili nove). Dok vlasnici nebitnih dijelova ne zatrae odvajanje, prema potenom treem stjecatelju e djelovati zakonska predmnjeva da je sve od ega se stvar sastoji u istom vlasnitvu pa tada prestaje to pravo vlasnitva koje je postojalo na odvojivom dijelu, a hoe li osoba kojoj je do tada pripadalo moi za to traiti naknadu od otuivatelja, ovisi o pravilima obveznog prava. Kod privremene prerade situacija je malo drugaija jer njome preraena stvar nije postala odvojivim dijelom proizvoda, nego je prestala postojati pretvorivi se u novu stvar. Tada u pravu vlasnitva proizvoda sudjeluje nekoliko osoba u ulogama prethodnog i potonjeg vlasnika. Ulogu prethodnog vlasnika proizvoda imaju oni koji su na proizvodu stekli suvlasnitvo preradom jer su ga stekli pod negativnim raskidnim uvjetom da se ranije stanje ne uspostavi. Ulogu potonjeg vlasnika ima bivi vlasnik preraene stvari i on e postati vlasnikom ako se stvar vrati u prijanje stanje (pozitivan, odgodan, potestativan uvjet jer ispunjenje ovisi o njegovoj volji, budui da je on taj koji ima pravo zahtijevati uspostavu prijanjeg stanja). Odnos prethodnog i potonjeg vlasnitva imati e samo relativno djelovanje jer nisu ispunjene pretpostavke pod kojima bi djelovao prema treima. S uspostavom prijanjeg stanja uvjet se ispunio i oni su bezuvjetni vlasnici stvari koja opet sada postoji, a prestalo je suvlasnitvo proizvoda.

C. Stjecanje u vlasnitvo dosjelou

91

Dosjelost (uzukapija) je stjecanje prava vlasnitva neke stvari neprekinutim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom predvieno vrijeme. Dosjelou se moe u pravo vlasnitva pretvoriti samo posjed stvari koji ima zakonom odreeni sadraj i kakvou te takav neprekidno traje zakonom odreeno vrijeme. Ako je posjed neke stvari trajao dovoljno dugo u situaciji u kojoj je postojalo dovoljno mogunosti da ga se pravnim putem suzbije ako vrijea neije pravo to pokazuje da taj posjed u biti nije u suprotnosti s pravnim odnosima koji postoje u pogledu te stvari pa da vlast na njoj koja je samo faktina treba naknadno biti ozakonjena putem dosjelosti ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Posredan uinak stjecanja putem dosjelosti jest da ona osoba koja je do tada bila vlasnik, gubi to svoje dotadanje pravo vlasnitva stvari koju je stekao dosjedatelj, a ujedno (u pravilu) prestaju i druga prava koja su teretila tu stvar. Stjecanje putem dosjelosti je izvorno stjecanje, pa tko stjee putem dosjelosti ne izvodi svoje pravo iz prednikova prava, nego neovisno o njegovom pravu stjee ono i onoliko koliko posjeduje (quantum possessum, tantum praescriptum). Oni tereti koji su mu bili poznati, ne prestaju unato njegovu stjecanju jer je objekt posjedovao zajedno s teretima. Raspolaganja dosjedatelja kojima je on optereivao objekt posjedovanja dok jo nije bio njegov, konvalidiraju u trenutku kada se ispune pretpostavke njegovog stjecanja putem dosjelosti. Pravni uinci dosjelosti nastupaju ipso iure im se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti (nije potreban modus). Ipak na pravne uinke dosjelosti sud ne pazi po slubenoj dunosti ve samo na zahtjev ovlatene osobe (dosjedatelj ili njegov univerzalni sukcesor, a singularni glede stvari steene putem dosjelosti). Zahtjev moe biti postavljen u obliku tube na utvrenje pravnih uinaka dosjelosti ili u obliku prigovora. Nakon utvrenja, tako steeno pravo vlasnitva moi e se upisati u zemljinoj knjizi. Uz ope pretpostavke stjecanja, potrebno je i ispunjenje posebnih pretpostavaka stjecanja upravo dosjelou: 1. stjecatelj (dosjedatelj, uzukapijent) ima samostalan posjed te stvari i to posjed onakve kakvoe koju zakon trai za redovitu, odnosno barem za izvanrednu dosjelost, 2. taj posjed traje neprekidno kroz zakonom predvieno vrijeme, 3. stvar je sposobna biti predmetom stjecanja u vlasnitvo putem dosjelosti i 4. stjecatelj je sposoban stei tu stvar u vlasnitvo dosjelou. Dosjelost se pojavljuje u dvije inaice, redovita i izvanredna dosjelost, a nain stjecanja, odnosno nemogunost stjecanja ovisit e o kakvoi posjeda.

1. Sposobnost stjecatelja
Da bi netko mogao stei pravo vlasnitva neke stvari putem dosjelosti, on mora biti sposoban stei tu stvar u vlasnitvo. Danas se sposobnost stjecanja dosjelou nalazi u granicama ope pravne sposobnosti pravnih subjekata, dok npr. u rimskom pravu nije bilo tako jer peregrini nisu mogli stjecati stvari tim putem.

2. Sposobnost stvari
Ovdje se misli na dvoje: a) opa sposobnost odnosne stvari da bude predmetom prava vlasnitva i b) posebna sposobnost te stvari da bude steena upravo putem dosjelosti. Obje trebaju postojati. Stvar koju nitko ne bi mogao stei u svoje vlasnitvo, ne moe je nitko ni stei putem dosjelosti jer predmetom prava vlasnitva ne moe uvijek biti sve to moe biti predmetom posjeda. U pravilu je svaka stvar koja bi mogla biti steena u vlasnitvo sposobna i da to bude putem dosjelosti, ali mogue su iznimke jer ponekad pravni poredak odreuje da pojedine vrste stvari nisu sposobne biti objekti stjecanja putem dosjelosti iako bi ih se moglo stei u vlasnitvo na koji drugi nain. Kod nas su sve stvari na kojima je mogue stei vlasnitvo ujedno sposobne i na stjecanje vlasnitva dosjelou (pokretnine i nekretnine), ali je ipak temeljem posebnih zakona ta sposobnost uskraena nekim vrstama nekretnina (npr. na javnom vodnom dobru ne moe se dosjelou stei vlasnitvo niti drugo stvarno pravo).

3. Posjedovanje stvari
Dosjelou se u pravo vlasnitva moe pretvoriti jedino samostalan posjed stvari (neposredan kao i posredan, vano je samo da je samostalan). Da bi se samostalan posjed stvari (vlasniki posjed) mogao redovitom dosjelou pretvoriti u pravo vlasnitva, potrebno je da on ima onakvu kakvou kakva se trai za redovitu dosjelost - posjed mora biti zakonit, istinit i poten.

4. Vrijeme posjedovanja

92

Jedna od pretpostavaka stjecanja vlasnitva putem dosjelosti jest i da dosjedateljev samostalan, zakonit, istinit i poten posjed stvari traje neprekidno kroz zakonom odreeno vrijeme (rok dosjelosti). Vrijeme dosjelosti moe biti redovito i izvanredno ovisno o tom iju se stvar dosjeda. Redovito vrijeme (ono koje je u pravilu potrebno da bi se steklo pravo vlasnitva putem redovite dosjelosti) jest tri godine za stjecanje vlasnitva pokretnine, a deset godina za nekretnine. Meutim, ako bi se dosjelou stjecalo stvar koja je u vlasnitvu Republike Hrvatske, jedinica lokalne i regionalne samouprave, odnosno s njima izjednaenih pravnih osoba, odnosno stvari u (su)vlasnitvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne trae za sebe dobitak nego slue za dobrotvorne ili druge opekorisne svrhe tada je za stjecanje potrebno da protekne izvanredno vrijeme koje je dvostruko due od redovitoga - est godina za pokretnine i 20 godina za nekretnine. Rok za redovitu dosjelost poinje tei onog dana kada posjednik stekne samostalan posjed stvari koji je onakve kakvoe kakva se trai za takvu dosjelost, a zavrit e istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za tu dosjelost i to ne bude li u meuvremenu prekinut, niti traje zastoj tijeka tog roka. Bude li dosijedanje prekinuto, ono se ne moe nastaviti, pa ako nakon prekida ista osoba stekne samostalan posjed stvari, morati e ponovno poeti dosjedati. Prekid dosjedanja moe nastupiti iz faktinih i pravnih razloga. Prekid dosijedanja nastupa iz faktinih razloga (tzv. faktini prekid) ako: 1. dosjedatelj izgubi samostalni posjed stvari i ne sauva njegov kontinuitet sluei se pravom na posjedovnu zatitu, 2. ako prestane biti poten posjednik, odnosno ako sazna da nije vlasnik stvari koju samostalno posjeduje mala fides superveniens nocet. Prekid e nastupiti iz pravnih razloga (tzv. civilni prekid) ako: 1. posjednik stvari (dosjedatelj) prizna tue pravo vlasnitva, ili 2. vlasnik podigne tubu protiv dosjedatelja, odnosno poduzme neku drugu radnju pred sudom ili drugim nadlenim tijelom radi utvrivanja, osiguravanja ili ostvarenja njegovog prava vlasnitva i to bude uspjeno. Na civilni prekid se analogno primjenjuju pravila o prekidu tijeka roka zastare trabina. Zastojem roka dosjelosti ne prestaje dosijedanje, nego se samo tijek roka dosjelosti produuje za onoliko koliko je trajao zastoj. Dok zastoj traje vrijeme dosjelosti ne moe istei. Prenoenje posjeda izvedenim nainom na novog posjednika ne prekida posjedovanje, nego se postojei posjed nastavlja kod pravnog sljednika dotadanjeg posjednika, odnosno kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora. Sljednik moe nastaviti dosijedanje ako njegov posjed ima za to potrebnu kakvou. Tada se sljedniku uraunava rok dosjelosti i ono vrijeme tijekom kojeg su u neprekidnom nizu posjedovali svi njegovi prednici, ali samo pod pretpostavkom da su im posjedi imali kakvou koja se nastavlja u njegovom posjedu.

5. Posebno o stjecanju izvanrednom dosjelou

Izvanredna dosjelost (longissimi temporis praescriptio) je inaica dosjelosti za koju vrijedi u naelu ono to i za svaku redovitu dosjelost, ali s vanim specifinostima. Izvanrednom dosjelou pravo vlasnitva moe stei samostalan posjednik stvari iji posjed nema sve pozitivne kvalitete koje su inae potrebne za redovitu dosjelost ako mu je posjed barem poten, a traje znatno due nego to se to trai za redovitu dosjelost. Izvanrednom dosjelou se moe u pravo vlasnitva pretvoriti samostalan posjed stvari ako je barem poten. Potenje se uvijek predmnjeva, a potenim se smatra i nasljednik nepotenog posjednika ako za nepotenje svog prednika nije znao niti morao znati. Koliko god dugo trajao, nepoteni posjed se ne moe pretvoriti u pravo vlasnitva ni putem redovite ni putem izvanredne dosjelosti (quod initio vitiousum est, non potest tractu temporis convalescere). Za stjecanje putem izvanredne dosjelosti zahtijeva se daleko dulje vrijeme trajanja samostalnog posjeda stvari. Posjed koji ima kvalitete samo za izvanrednu dosjelost tek e svojim znatno duim trajanjem pokazati da nije protivan pravnim odnosima koji postoje u pogledu predmeta posjedovanja. Za izvanrednu dosjelost vrijede dva roka: za samostalan posjed pokretnine potrebno je 10 godina dosijedanja, a za nekretnine 20 godina. No to je redovito vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost. Ako bi se izvanrednom dosjelou stjecalo vlasnitvo stvari koje pripadaju takvim subjektima da je za stjecanje potrebno izvanredno vrijeme tada bi za pokretnine rok dosjelosti iznosio 20 godina za pokretnine i 40 godina za nekretnine. Sve to se tie poetka, prekida i zastoja tijeka tih rokova, kao i za uraunavanje prednikovog vremena, vrijedi u naelu isto to i za svaku dosjelost. Mogunost uraunavanja prednikovog posjeda vrijedi i za izvanrednu dosjelost, ako postoji neprekidna sukcesija u potenom posjedovanju. Ako je samostalni posjed njegovog prednika bio poten, zakonit i istinit, nita se time ne mijenja na duini trajanja roka dosjelosti, jer je on u dosijedanju prednikov sljednik samo u potenom posjedovanju. U obrnutom sluaju, odnosno ako je prednik samostalno posjedovao stvar tako da je teklo vrijeme potrebno za izvanrednu dosjelost koje nije isteklo, a sljednik posjeduje stvar zakonito, poteno i istinito kod njega teku dva roka za dosjelost. Tada se kod sljednika nastavlja tijek vremena za ve ranije zapoetu izvanrednu dosjelost, a od trenutka kada je on stekao zakonit, poten i istinit

93

posjed te stvari tee i vrijeme za redovitu dosjelost. Koja e dosjelost nastupiti (redovita ili izvanredna) ovisi o tome koji e rok prvi istei.

D. Stjecanje pretvorbom prava na drutvenim stvarima u pravo vlasnitva

Specifini drutvenovlasniki subjekti, sposobni da budu nositelji prava na drutvenim stvarima, ali nesposobni da budu nositelji prava vlasnitva, prestali su postojati, a na njihovo mjesto su stupili njihovi sveopi pravni sljednici, sposobni da budu nositelji prava vlasnitva. Oni su kao njihovi pravni sljednici stekli na stvarima prava vlasnitva na temelju zakona, nastala pretvorbom onih prava na bivim drutvenim stvarima koja su pripadala njihovim pravnim prednicima.

E. Stjecanje vlasnitva radom i/ili ivotom u obiteljskoj zajednici 1. Stjecanje vlasnitva steenog radom u branoj zajednici i drugim zajednicama ivota
Pravo vlasnitva koje jedan od sudionika zajednice stekne po pravilima stvarnoga prava o stjecanju vlasnitva, time ujedno stjee i drugi sudionik takve zajednice po pravilima obiteljskog prava o imovinskim odnosima u toj zajednici. Da bi pravo vlasnitva neke stvari koju je za trajanja brane zajednice stekao jedan od branih drugova, ujedno stekao i drugi brani drug, potrebno je da pored opih pretpostavaka stjecanja bude ispunjena i posebna da je pravo vlasnitva te stvari postalo branom steevinom oba ta brana druga temeljem normi obiteljskog prava. Pravo vlasnitva koje stekne jedan brani drug postaje brana steevina oba brana druga na temelju OBZ-a. Tako branom steevinom oba brana druga postaje: 1. sve to bilo koji od branih drugova za vrijeme trajanja brane zajednice stekne radom (stvari i prava steena na ime zarade kao npr. plaa, sve ono to bilo koji od branih drugova za trajanja brane zajednice stekne radom po opim pravilima stvarnog prava kao npr. preradom i sl.), 2. sve to za trajanja brane zajednice potekne iz te imovine (kamate, drugi plodovi te ostale koristi i sl.), 3. dobitak od igara na sreu, 4. imovinska korist od autorskog ili srodnog prava, dok je samo autorsko djelo iskljuivo autorovo. Brana steevina pripada branim drugovima kao suvlasnicima u jednakim dijelovima osim ako branim ugovorom nije drugaije odreeno. Pravni uinci stjecanja vlasnitva stvari koja predstavlja predmet brane steevine se sastoje u tome da brani drug neposredno postaje stjecatelj prava vlasnitva na nekoj stvari, nadalje ta stvar postaje predmetom brane steevine, a drugi brani drug ipso iure stjee suvlasniki dio i to u pravilu polovicu ako nije drugaije ureeno branim ugovorom. Brani drug temeljem zakona postaje posredni stjecatelj stvari koja je postala brana steevina. Na kraju, onom branom drugu koji je neposredni stjecatelj stvari u vlasnitvo prestaje onoliki dio tog prava vlasnitva koliko prelazi na njegovo branog druga kao posrednog stjecatelja. Na stjecanje idealnih dijelova u branoj steevini nije potreban nikakav modus stjecanja. Iako brani drug ovdje stjee temeljem zakona, to stjecanje se ne odvija originarno ve izvedeno jer njime prelazi dio istog prava vlasnitva na drugog branog druga pa tim stjecanjem ne prestaju stvarna prava koja su do tada postojala na predmetu stjecanja. Sve izloeno vrijedi i za izvanbranu i istospolnu zajednicu ako su temeljem zakona nastupili uinci izvanbrane, odnosno istospolne zajednice.

2. Stjecanje vlasnitva na temelju prava na izdvajanje iz ostavine

Prava na izdvajanje iz ostavine su po svojoj pravnoj naravi zakonski zapisi (zakonski legati), na temelju kojih u povodu ostaviteljeve smrti nastupa pojedinano sljednitvo u pogledu njegovih imovinskih prava. Tim zakonskim zapisima ureuju se nakon ostaviteljeve smrti neka imovinska pitanja koja su za ostaviteljeva ivota u izvjesnom smislu ostala otvorena zbog toga to se u obiteljskoj zajednici s ostaviteljem faktino ivjelo po kolektivistikom obrascu. Ono to je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, a u pogledu toga postoji pravo neke osobe na izdvajanje iz ostavine, izdvaja se iz ostavine u tom smislu da prestaje biti predmetom nasljeivanja, te na temelju prava na izdvajanje prelazi u imovinu ovlatenika tog prava, neovisno o tome pripada li mu nasljedno pravo ili ne. Ta osoba time postaje ostaviteljev pojedinani sljednik u pogledu prava vlasnitva onih stvari koje su za nj izdvojene iz ostavine te postale njegovo vlasnitvo.

a) Stjecanje predmeta zajednikog kuanstva

Na temelju zakona pripada nekim osobama pravo na izdvajanje nekih pokretnina - predmeta zajednikog kuanstva. To pravo pripada: 1. nadivjelom ostaviteljevom branom drugu, i 2. ostaviteljevim potomcima, pod pretpostavkom da su u doba ostaviteljeve smrti ivjeli s njim u istom kuanstvu.

94

To ih pravo ovlauje: 1. na izdvajanje iz ostavine pokretnina koje su bile ostaviteljeve, a predmeti su zajednikog kuanstva, te nisu znatnije vrijednosti 2. na stjecanje tih pokretnina u vlasnitvo

b) Stjecanje vlastitog doprinosa ostaviteljevoj imovini

Na temelju zakona pripada nekim osobama pravo na izdvajanje svojeg doprinosa ostaviteljevoj imovini. Trebaju biti kumulativno biti ispunjene slijedee pretpostavke: 1. ostaviteljev je potomak 2. ivio je s ostaviteljem u zajednici 3. svojim radom ili davanjima je pridonio da se povea ostaviteljeva imovina. Izdvaja se onoliki dio imovinskih prava, koliko odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom ostaviteljeva imovina poveala dok su on i ostavitelj ivjeli u zajednici. Nositelj prava na izdvajanje stjee u trenutku ostaviteljeve smrti na temelju zakona pravo da se iz ostavine izdvoji dio ostaviteljevih imovinskih prava na ime njegovog doprinosa poveanju vrijednosti ostaviteljeve imovine u vrijeme dok je ivio u zajednici s ostaviteljem. Ne zahtijeva li izdvajanje iz ostavine u roku od 5 godina od ostaviteljeve smrti, nastupit e prekluzija njegovog prava. Taj izdvojeni dio se ne uraunava u nuni dio, niti u njegov nasljedniki dio.

VIII. ZATITA PRAVA VLASNITVA I. UOPE A. Povreda vlasnitva i vlasniki zahtjev

Vlasnitvo uiva iroku pravnu zatitu na ustavnoj, meunarodnoj, zakonskoj i podzakonskoj razini. Vlasniki zahtjev je vlasnikovo subjektivno pravo koje ga ovlauje da od osobe koja vrijea njegovo pravo vlasnitva zahtijeva onu inidbu kojom e se ukloniti ta povreda. Vlasniki zahtjev nastaje povredom vlasnitva pa vlasniku od trenutka povrede sve do njezinog otklanjanja pripada vlasniki zahtjev kao jo jedno subjektivno pravo pored prava vlasnitva, no oni nisu identini. Pravo vlasnitva je apsolutno pravo i djeluje prema treima, dok vlasniki zahtjev djeluje samo protiv osobe koja vrijea pravo vlasnitva. Pravo vlasnitva ne nalae nikome nikakvo aktivno injenje ve samo uzdravanje od povreda (proputanje), vlasniki zahtjev nalae odreenoj osobi neko odreeno injenje (aktivno ili pasivno). Ipak vlasniki zahtjev nije samostalno pravo jer ovisi o pravu vlasnitva temeljem kojeg je nastalo i pripada svagdanjem nositelju povrijeenog prava vlasnitva i postoji samo ako i dok postoji pravo vlasnitva koje je povrijeeno. Vlasniki zahtjev nastaje povredom prava vlasnitva koja se sastoji ili u tuem bespravnom posjedovanju vlasnikove stvari ili u kakvom drugom bespravnom uznemiravanju vlasnika u izvravanju njegove pravne vlasti. O tome kakva je povreda vlasnitva, ovisi sadraj vlasnikog zahtjeva: 1. Tuim bespravnim posjedovanjem (oduzimanje stvari) nastaje za vlasnika vlasniki zahtjev za povrat stvari vindikacijski zahtjev, jer vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. 2. Tuim bespravnim uznemiravanjem vlasnika u izvravanju njegove pravne vlasti koja se zbiva na drugi nain, a ne bespravnim posjedovanjem stvari nastaje za vlasnika vlasniki zahtjev za prestanak uznemiravanja - negatorijski

95

zahtjev, negatorijska tuba, zahtjev za nepaenje. Ako trea osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi nain, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik moe putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Vlasnike zahtjeve se tradicionalno naziva i vlasnikim tubama to u suvremenim pravnim porecima vie nije sasvim adekvatno. Jo je Windscheid zahtjev poimao kao subjektivno graansko pravo materijalnopravne prirode razliito od procesnopravne tube. I kod nas je usvojen materijalnopravni pojam zahtjeva, ali se nainio i ustupak tradiciji pa Zakon o vlasnitvu rabi i ukorijenjeni naziv vlasnika tuba, ali gdje se pritom misli na vlasniki zahtjev u materijalnopravnom obliku (subjektivno pravo zahtijevati od odreene osobe odreenu inidbu)

Put ostvarivanja vlasnikog zahtjeva

U pravilu je za odluivanje o vlasnikim zahtjevima nadlena sudska vlast jer je pravo vlasnitva jedno od temeljnih prava ovjeka i graanina, a za odluivanje o takvim stvarima su prema Zakonu o sudovima nadleni sudovi. Putem neke druge javne vlasti (upravne) vlasnik e svoj vlasniki zahtjev ostvarivati jedino ako odredbe posebnog zakona zahtijevaju da se odluuje pred tom upravnom vlau. Ovisno o tome kojim e putem ostvarivati svoj vlasniki zahtjev, vlasnik e mu dati primjeren oblik. Putem suda e svoj materijalnopravni zahtjev upraviti drugoj strani u parnici putem tube u procesnopravnom smislu. Vlasniki zahtjev u materijalnopravnom smislu e uvijek biti jednak bez obzira postavljao se on putem suda ili izvansudski ili putem upravnog tijela. Ukoliko se vlasniki zahtjev ostvaruje tubom pred sudom po svojem sadraju to moe biti: 1. vindikacijska tuba kojom vlasnik zahtijeva da mu posjednik preda posjed stvari, 2. negatorijska tuba kojom vlasnik zahtijeva da prestane uznemiravanje njegovog prava vlasnitva. Svaka ima po dvije inaice, odnosno moe se pojaviti 1. prava vlasnika tuba ili 2. vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika (publicijanska tuba actio Publiciana), odnosno kao 3. prava vlasnika tuba za prestanak uznemiravanja ili kao 4. tuba predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska actio negatoria). Svi ovi zahtjevi-tube specifini su vlasniki zahtjevi-tube i njima se ne moe tititi niti jedno drugo pravo. Za zatitu svojeg prava vlasnitva od nekih posebnih vrsta povreda, mogue su i drugi modaliteti (npr. brisovna tuba, opozicioni i izluni zahtjevi u ovrnom postupku, tuba na utvrenje prava vlasnitva, adhezioni zahtjevi u kaznenom postupku, zahtjev zbog smetanja posjeda, itd.). Za sve te zahtjeve vrijede u prvom redu posebna pravila, dok e se opa pravila o ostvarivanju vlasnikih zahtjeva primjenjivati podredno. Vlasnik svoj vlasniki zahtjev nije ovlaten ostvarivati putem ofenzivne samopomoi (ima na raspolaganju sud*), dok se defenzivnom samopomoi moe posluiti da bi suzbio povredu svojeg prava vlasnitva kada neposredno prijeti opasnost ako je takva zatita nuna i ako nain otklanjanja povrede prava odgovara prilikama. * Vlasnik-posjednik e moi svoju stvar zatititi putem ofenzivne samopomoi, ali on to tada ini u svojstvu posjednika stvari kojemu je stvar oduzeta iz posjeda i u zakonom odreenim granicama.

B. Razlikovanje vlasnikih od nekih slinih zahtjeva

Vlasniki zahtjevi (vlasnike tube) razlikuju se od svih ostalih po svojem pravnom temelju. Pravni temelj vlasnikih zahtjeva je pravo vlasnitva (dokazano ili barem predmnijevano) one osobe koja taj zahtjev postavlja. Postavlja se pitanje to odreuje pravni temelj pojedinog zahtjeva. Prema naem procesnom pravu i sudskoj praksi sud nije vezan tuiteljevom pravnom kvalifikacijom zahtjeva. Mjerodavno je jedino to sud nakon parninog utvrivanja injenica zakljui koji je pravni temelj tuiteljevog zahtjeva. Doe li sud do zakljuka da tubeni zahtjev nije utemeljen na pravu vlasnitva, nego na nekom drugom pravnom temelju, udovoljit e mu na tom drugom pravnom temelju bez obzira na to koje je od svojih prava tuitelj elio zatititi kada je podigao tubu.

1. Razlikovanje vlasnike (petitorne) od posjedovne (posesorne) tube

Ovi zahtjevi su slini jer je vindikaciona vlasnika tuba slina zahtjevu tube zbog smetanja posjeda stvari oduzeem, a zahtjev negatorijske vlasnike tube slian je zahtjevu zbog smetanja posjeda stvari uznemiravanjem. Bitna razlika nalazi se u pravnom temelju i cilju zahtjeva, jer je vlasniki zahtjev utemeljen na pravu vlasnitva, a zahtjev zbog smetanja posjeda (posjedovna tuba) proizlazi iz injenice posjedovanja i samovlasne povrede injenice posjedovanja. Posjedovnim tubama se ne trai zatita prava, nego zatita faktine vlasti glede stvari od samovlasnog mijenjanja i usmjerene su na otklanjanje ovih povreda. Naglaavanjem petitornog elementa u vlasnikim zahtjevima istie se da su to petitorni sporovi te se time pokazuje razlika prema posjedovnim parnicama, pokrenutim posjedovnim tubama. Iz bitne materijalnopravne razlike, proizlaze i procesnopravne. O petitornom sporu odluuje se u parnici koja se vodi po opim pravilima parninog postupka, dok se u posjedovnom sporu odluuje u parnici koja se vodi po posebnim pojednostavljenim pravilima. Nema identiteta spora u ta dva postupka pa injenica da se vodi posjedovni spor ne smeta pokretanju petitornoga o istoj stvari, a ak ne smeta i da posjedovni spor bude pravomono rijeen. Budui da posjedovna tuba proizlazi iz samovlasne povrede posjeda, a ne iz povrede prava, u

96

posjedovnom sporu ne treba, niti se smije raspravljati o pravu na posjed, dok je kod vlasnikog zahtjeva upravo obrnuto (pravo na posjed sporne stvari predmet je spora izmeu tuitelja i tuenika pa je ono i predmet rasprave).

2. Razlikovanje vlasnike od nasljednike tube

Ovo se razlikovanje provodi prema pravnom temelju zahtjeva: vlasniki zahtjevi proizlaze iz povrede prava vlasnitva, a nasljedniki iz povrede nasljednog prava. Razlikovanje je iznimno vano zbog toga to nasljedniki zahtjevi zastarijevaju, a vlasniki ne. Razlikovanje esto nije potpuno jasno jer nasljednik neke sporne stvari ima i nasljedno pravo i pravo vlasnitva sporne stvari steeno nasljeivanjem (ipso iure). Stoga on moe zahtijevati vraanje stvari u posjed bilo nasljednikim zahtjevom bilo vlasnikim zahtjevom. No, ako se o stvari stranke spore stoga to je meu njima sporno tko je od njih naslijedio ostavitelja, tada je to nasljedniki zahtjev, inae je vlasniki. Ako tuitelj podigne tubu kojom zahtijeva da mu tuenik vrati stvar u posjed, pozivajui se na svoje pravo vlasnitva steeno nasljeivanjem od biveg vlasnika, a tuenik tome suprotstavi svoj tzv. univerzalni prigovor, spor vie nije vlasniki, nego je to spor o nasljednom pravu pa e se tuiteljev zahtjev tretirati kao nasljedniki. Univerzalnim prigovorom naziva se onaj kojim tuenik za sebe tvrdi da je on nasljednik umrlog vlasnika pa da stoga njemu pripada pravo na posjed sporne stvari jer ju je stekao nasljeivanjem. Ako mu tuenik ne suprotstavlja nikakav materijalnopravni prigovor, ili mu suprotstavi samo tzv. singularni prigovor, radi se o vlasnikom sporu. Singularnim prigovorom naziva se onaj kojim tuenik za sebe tvrdi da je on vlasnik sporne stvari, jer je tu stvar stekao u svoje vlasnitvo na nekom pravnom temelju na kojem je postao pojedinanim sljednikom dotadanjeg vlasnika te stvari.

3. Razlikovanje vlasnike od tubi zbog stjecanja bez pravnog temelja

Potrebno je razlikovati vindikacijski zahtjev od kondikcijskih (obveznopravni zahtjev zbog stjecanja bez pravnog temelja). Pretpostavke za podizanje tih zahtjeva su takve da oni nikada ne konkuriraju kada je mogue podii vindikaciju nije mogue kondikciju i obrnuto. Vlasniki zahtjev moe podii onaj koji je vlasnik, a ne i onaj tko je to bio, ali vie nije. Kondikciju moe podii onaj tko je bio vlasnik, ali je to prestao biti jer je njegova stvar bez pravnog temelja ula u imovinu druge osobe time to ju je ona stekla u vlasnitvo. Ako je stvar predana drugoj osobi bez pravne osnove ta osoba je stekla posjed stvari, ali ne i pravo vlasnitva pa ta stvar i nije prela u njezinu imovinu pa tada nema mjesta kondikciji, ali ima vindikaciji. Naprotiv, ako je druga osoba stekla pravo vlasnitva zbog dogaaja kao to je trajno prirastanje tue stvari njezinoj i sl., tada je time na temelju zakona prestalo dotadanje pravo vlasnitva one stvari koja je njezinoj prirasla pa bivi vlasnik stvari koja je propala, vie nema pravo na vindikaciju (stvar vie ne postoji pa onda ni pravo vlasnitva te stvari), ali moe podii zahtjev za naknadu vrijednosti onoga to je priratajem drugi stekao bez pravnog temelja (kondikciju). Stoga kod nas vrijedi pravilo gdje ima mjesta vindikaciji nema mjesta kondikciji i obrnuto.

4. Vlasniki zahtjev i tuba na utvrenje vlasnitva

Ovo razlikovanje se provodi prema sadraju zahtjeva. Vlasnikim tubama zahtijeva se od tuenika neko injenje (povrat stvari, prestanak uznemiravanja). Tubama na utvrenje (deklaratornim tubama) se trai od suda da utvrdi postojanje ili nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, te istinitost/neistinitost neke isprave. Vlasnik e se posluiti ovom tubom ako bi mu neka osoba povrijedilo pravo vlasnitva, ali ne kakvim injenjem ve rijeima kojima bi za sebe svojatala pravo vlasnitva njegove stvari ili bi tvrdila da je njezin vlasnik. Ipak prema pravilima procesnog prava tube za utvrenje prava vlasnitva doputene su jedino ako je to posebnim propisom predvieno ili ako tuitelj ima pravni interes na tom sudskom utvrenju to mora uiniti vjerojatnim. Takve tube nisu doputene ako bi tuitelj mogao svoj cilj postii kondemnatornom tubom.

II. POSEBNO O VINDIKACIJSKOM ZAHTJEVU (ZAHTJEVU ZA POVRAT STVARI, VINDIKACIJSKOJ TUBI)

Vlasnik ima pravo na svoju stvar i sve koristi od nje pa je ovlaten zahtijevati da mu onaj tko njegovu stvar bespravno posjeduje preda svoj posjed stvari kao i koristi koje je od nje imao. Zahtijeva li to, to je njegov vlasniki zahtjev za povrat stvari. Vlasnik ima pravo od nepotenog posjednika ishoditi predaju stvari u optimalnom stanju te predaju svih koristi od nje, dok u korist potenoga Zakon postavlja odreene granice vlasnikovom pravu. Zakon priznaje vlasniku pravo na naknadu onoga to mu posjednik ne moe predati, a trebao bi, no priznaje i posjedniku pravo da mu vlasnik naknadi neke trokove to ih je imao za njegovu stvar. Pravo na naknadu vlasniku i posjedniku priznaje se da se ne bi jedan obogaivao na raun drugoga, ali zakon pogoduje potenog posjednika, budui da taj nije znao niti je trebao znati da posjeduje stvar koju nema pravo posjedovati. Svoj vlasniki zahtjev za povrat stvari,

97

vlasnik moe staviti i njegovo ostvarenje ishoditi kako izvansudski tako i putem suda. Ako se odlui na parnicu, vlasnik e morati postaviti tubu i zahtijevati od tuenika da mu preda stvar u posjed. Glavni predmet spora e biti pravo na posjed sporne stvari. Ukoliko sud utvrdi opravdanost tuiteljevog zahtjeva odredit e tueniku da tuitelju preda posjed sporne stvari, a odluit e i o tuenikovim protuzahtjevima da mu se naknade trokovi, budui da ima, pod pretpostavkama odreenima zakonom, pravo traiti naknadu nekih trokova to ih je imao za stvar koju mora predati njezinom vlasniku. Vlasniki zahtjev moe putem suda tueniku biti postavljen kao prava vlasnika tuba (reivindikacija) ili kao vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika. Obje ove tube nazivaju se vindikacijskim tubama ili vindikacijama (lat. vindicatio sudsko zahtijevanje svojega nazad).

A. Prava vlasnika tuba za povrat stvari reivindikacija

Prava vlasnika tuba (rei vindicatio) je tuba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar, kojom on, pozivajui se na svoje pravo vlasnitva koje je u stanju dokazati, trai od nje da mu ona preda svoj posjed te stvari. Svrha ovog zahtjeva je iskljuenje drugih osoba od nedozvoljenog (bespravnog) posjedovanja vlasnikove stvari te vraanja posjeda stvari koji mu pripada s obzirom na njegovo pravo vlasnitva.

1. Aktivna legitimacija
Aktivno legitimiran (materijalnopravno ovlaten) za pravu vlasniku tubu je vlasnik stvari iju predaju zahtijeva ako je u stanju dokazati to svoje pravo vlasnitva. Vlasnik stvari moe biti vlasnik-neposjednik ili vlasnik-posredni posjednik. Ako pravo vlasnitva ima nekoliko osoba (suvlasnici, zajedniki vl., etani vl., prethodni i potonji vl.), pravo vlasnitva aktivno ih legitimira na vlasniku tubu, ali se razlike u njihovom sudjelovanju u pravu vlasnitva neizbjeno odraavaju i na toj njihovoj legitimaciji. Kao i samovlasnik, legitimirani su svi suvlasnici zajedno, a i svi zajedniki vlasnici zajedno. Svaki pojedini suvlasnik aktivno je legitimiran da od svojih suvlasnika zahtijeva da mu predaju stvar u suposjed ako nisu valjano drugaije odluili glede stvari, a od treih osoba ovlaten je zahtijevati da posjed suvlasnike stvari predaju svim suvlasnicima zajedno, odnosno njemu samome ako je ostalih ovlaten da i za njih primi taj posjed. Isto vrijedi i za pojedinog zajednikog vlasnika. Etani vlasnik drugaije je legitimiran glede svog posebnog dijela, nego glede cijele stvari. Glede posebnog dijela aktivno je legitimiran kao da je on jedini vlasnik tog dijela, a glede cijele nekretnine legitimiran je kao suvlasnik. U sluaju da suvlasniki dio nekretnine, zajedno s etanim vlasnitvom pripada dvjema ili vie osoba kao suvlasnicima ili kao zajednikim vlasnicima, sve su te osobe legitimirane za stavljanje zahtjeva, ali solidarno (kao da su sve one jedan suvlasnik). Vlasniki zahtjev koji bi stavila bilo koja od tih osoba, smatrao bi se vlasnikim zahtjevom svih njih, a predaja stvari jednoj od njih smatrala bi se predajom svima njima. Za vrijeme ekanja da se uvjet ispuni, odnosno da rok istekne, aktivno je legitimiran prethodni vlasnik, a potonji tek od trenutka kada je postao vlasnikom. To znai da e potonji vlasnik, u sluaju da ogranienje vlasnitva djeluje prema treima biti aktivno legitimiran od trenutka kada se uvjet ispuni odnosno rok istekne. Ako je ogranienje samo interno, od trenutka kada mu prethodni prenese pravo vlasnitva. Ukoliko bude osporeno, tuitelj e u postupku morati dokazati svoje pravo vlasnitva na stvari iji povrat zahtijeva, to nije uvijek jednostavno. Tuitelj e u pravilu dokazati da je vlasnik stvari koju zahtijeva dokazavi da je stekao pravo vlasnitva te stvari. Dovoljno je da dokae da je stekao vlasnitvo, a ne mora dokazivati i da je nadalje bio vlasnik. Kod derivativnog dokazivanja prava vlasnitva postoji velika potekoa jer se treba dokazivati pravni slijed prelaska prava vlasnitva svih prednika sve dok se ne doe do onog prednika koji je pravo vlasnitva stekao izvorno (dosjelou ili prisvojenjem). Zbog tekoe dokazivanja, kae se da je to avolsko dokazivanje (avolji dokaz, probatio diabolica). Ipak praksa pokazuje da dokaz vlasnitva i nije tako teak jer upis prava vlasnitva u zemljinim knjigama oslobaa vlasnika svakog daljnjeg dokazivanja jer zemljine knjige uivaju javnu vjeru (ali e se vlasnik itekako najeb.. u postupku upisa izvanknjinog vlasnitva kada nema knjinog prednika jer e gruntovnica traiti da tada dokazuje pravni slijed pa daj Boe da uspije istaknuti originarno stjecanje jer mu avolje dokazivanje ne gine!) Isto tako, vlasnik e biti osloboen dokazivanja pravnog slijeda ako e moi istaknuti svoje originarno stjecanje vlasnitva ili svojeg prednika.

2. Pasivna legitimacija
Pasivno legitimiran za vlasniku tubu za povrat stvari je posjednik vlasnikove stvari ako je posjeduje bespravno. Tko bespravno samostalno posjeduje tuu stvar, vrijea vlasnikovo pravo vlasnitva. Isto tako nesamostalni posjednici vrijeaju vlasnikovo pravo vlasnitva ako priznaju tuu viu vlast na stvari koja nije vlasnikova niti je izvedena iz vlasnikove (tui pomonik u posjedovanju nije posjednik stvari, pa nije pasivno legitimiran, ali e ga redovito vlasnik tuiti, pa on mora putem suda pozvati osobu iju on vlast navodno izvrava, neka umjesto njega stupi u parnicu ako se ovaj ne odazove, tuenik e biti pomonik u posjedovanju jer nije dokazao svoju tvrdnju da nije posjednik stvari). Vlasnik e redovito zahtijevati stvar od onoga koji je neposredno posjeduje (odnosno od njegovog pomonika u posjedovanju) vodei se predmnjevom da je posjed koji taj ima samostalan posjed. Ako je svoj zahtjev upravio

98

prema nesamostalnom posjedniku, taj e se moi obraniti tzv. imenovanjem prednika, osobe iju on viu vlast na stvari priznaje i iz ijeg posjeda izvodi svoj (laudatio auctoris, nominatio auctoris) i tako sve dok se ne doe do samostalnog posjednika. Imenovanu osobu e se pozvati da stupi u parnicu, ali ako se ona ne odazove ili odbije stupiti, tuenik se nije obranio od tube i za njega e se i dalje predmnijevati da je samostalni posjednik stvari. Tuenikova pasivna legitimacija nee prestati ako on napusti posjed sporne stvari nakon dostave tube (nakon litispendencije). Vlasnik se meutim nije duan drati biveg posjednika stvari i moe svoj zahtjev za povrat postaviti onome tko upravo ima njegovu stvar u svojem posjedu. Ako bude osporeno, tuitelj e morati dokazati da se njegova stvar nalazi u tuenikovom posjedu. Na njemu lei teret dokaza svojeg prava vlasnitva i identiteta stvari iju predaju trai tvrdei da je njegova i da je stvar u posjedu tuenika. Ako bi tuenik tajio pred sudom da posjeduje stvar, a dokae se da je ona ipak u njegovu posjedu sud e tada ne uputajui se u daljnje izvoenje dokaza o tuiteljevom pravu vlasnitva, odluiti da je tuenik duan predati stvar tuitelju u posjed. Time petitorni spor nije rijeen stoga tuenik moe vindikacijom traiti tu stvar natrag, no tada teret dokaza prelazi na njega. Ako bi tuenik u postupku lano priznavao da posjeduje stvar koju nema u posjedu pa bi time zavarao tuitelja nanijevi mu tetu, odgovarao bi mu za svu tetu koja bi odatle proizala.

3. Zahtjev, protuzahtjevi i prigovori

Glavni i nuni sadraj vlasnike tube je tuiteljev zahtjev tueniku neka mu taj preda svoj posjed odreene stvari. Rezultat treba biti taj da vlasnik postane posjednikom (suposjednikom) svoje stvari. Ako vlasnik stavi svoj zahtjev u obliku tube, vlasnik-tuitelj od suda tada zahtijeva kondemnaciju, odluku suda (presudu) da je posjednik-tuenik duan prenijeti svoj posjed tuitelju (odnosno osobi koju je tuitelj odredio) i to pod prijetnjom ovrhe. Ako vlasnik zahtijeva od tuenika da mu preda svoj neposredan posjed stvari, zahtijevati e od njega inidbu tjelesne predaje te stvari, a kada zahtijeva predaju posrednog posjeda, zahtijevat e od njega takvo oitovanje volje kakvim se prenosi posredan posjed. Vlasnikom tubom moe se zahtijevati predaju posjeda individualno odreene stvari (speciesa), a moe se zahtijevati i predaju posjeda generine stvari, ali samo ako je dovoljno individualizirana. Tuitelj mora svoj zahtjev staviti dovoljno odreeno glede stvari iju predaju trai stvar mora opisati po onim njezinim osobinama po kojima se ona razlikuje od istovrsnih stvari. Glede neke koliine iz nekog roda (genusa) moe se samo staviti obveznopravni zahtjev trabinu, ali ne i stvarnopravni vlasniki zahtjev. Jedino ako je odreena koliina generinih stvari neim posebno obiljeena tako da je time individualizirana, ona moe biti predmetom vlasnikog zahtjeva. Vlasnik zato u pravilu nee moi zahtijevati predaju posjeda gotovog novca koji je pomijean s tuim gotovim novcem, osim ako bi se njegov novac mogao raspoznati tako da bi bilo mogue dokazati pravo vlasnitva upravo odreenih komada, a i njihov posjednik je mogao znati da mu ti komadi ne pripadaju. Tada e vlasnik ipak moi staviti vlasniki zahtjev da mu se upravo ti komadi predaju u posjed. Vlasnik moe jedino prema nepotenom posjedniku s uspjehom staviti maksimalan zahtjev glede stanja one stvari iju predaju trai, dok je njegov zahtjev protiv potenog posjednika znatno stegnut. Predmnijeva se da je posjednikov posjed stvari bio poten sve do onog trenutka kada je primio vlasniku tubu ili saznao za drugi tome odgovarajui zahtjev za povrat stvari koja je rezultirala pravomonom odlukom da mu ne pripada pravo na posjed te stvari. Ako vlasnik tvrdi da je posjed bio nepoten i ranije, trebati e to dokazati, odnosno da je posjed bio nepoten u trenutku stjecanja ili da je naknadno prestao biti poten time to je posjednik saznao da mu ne pripada pravo na posjed. Ako je tuenik isprva bio poten, a potom je postao nepoten za svako od tih razdoblja e se drugaije prosuivati osnovanost zahtjeva glede stanja stvari koju tuitelj trai. Za vrijeme potenja posjeda primijenjivat e se pravila o sadraju zahtjeva protiv potenog posjednika, o protuzahtjevima potenog posjednika i o prigovorima koje poteni posjednik ima pravo staviti vlasniku, a u pogledu ostaloga pravila o sadraju vlasnikog zahtjeva protiv nepotenog posjednika. Ipak, pravila postavljena za nepotenog posjednika primjenjivat e se i glede svega to je posjednik, makar je openito bio poten, inio sa stvari i imao koristi od nje, ako je to bilo neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Kod nas je postavljeno izriito zakonsko pravilo da ne zastarijeva vlasnikovo pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, osim ako zakonom nije to drugo odreeno (naelo nezastarivosti). Temeljem te odredbe nikada ne zastarijeva glavni zahtjev, odnosno zahtjev vlasnika posjedniku da mu on preda svoj posjed stvari. Sporedni zahtjevi koje bi vlasnik mogao tueniku staviti su: 1) predaja koristi od stvari (plodova, koristi od uporabe), 2) naknada tete koja je nastala pogoranjem ili propau onoga to treba predati u posjed vlasniku. Koje sporedne zahtjeve moe vlasnik staviti, ovisi o potenju posjednika. Sporedni zahtjevi mogu biti stavljeni zajedno s glavnim zahtjevom u vlasnikoj tubi ili u posebnoj tubi radi koje e se voditi posebna parnica. Ipak sporedni zahtjevi zastarijevaju i to za tri godine od dana predaje stvari vlasniku. Jednaki sluaj je i sa tuenikovim protuzahtjevima za naknadu trokova koje je imao za vlasnikovu stvar (verzijski zahtjev koji se prosuuje po posebnim pravilima ZV-a). Tuenikovi materijalnopravni prigovori koji se mogu staviti bilo u samoj vlasnikoj parnici ili u posebnoj tubi (parnici) mogu biti peremptorni prigovori (exceptiones peremptoriae) odnosno takvi koji negiraju ili koji ako su

99

osnovani ukidaju vlasniki zahtjev, tako i dilatorni prigovori (exceptiones dilatoriae), koji vlasniki zahtjev zaustavljaju.

Posebno o zahtjevu potenom posjedniku, njegovim protuzahtjevima i prigovorima

Vlasnik je ovlaten zahtijevati od posjednika da se njemu ili osobi koju je on odredio preda stvar u posjed cum omni causa (sa svim plodovima koji se jo nisu odvojili i sa svim vanjskim prirastom toj stvari, odnosno poboljicama). No od potenog posjednika vlasnik ne moe zahtijevati koristi koje je taj imao od vlasnikove stvari kod ju je poteno posjedovao. Stoga vlasnik ima pravo od njega zahtijevati svoju stvar samo ako i ukoliko je taj jo ima jer je poten posjednik duan predati stvar vlasniku u stanju u kojem se ona zatekla u asu kada je primio vlasniku tubu, a ako je stvar za vrijeme potenog posjeda propala pa je nije u stanju predati nije duan dati vlasniku dati ikakvu naknadu za to. Isto tako ako se stvar za vrijeme trajanja potenog posjeda pogorala (oteena, smanjila joj se vrijednost) predat e je tako pogoranu i nije duan popraviti oteenje, niti naknaditi tetu koju vlasnik uslijed toga trpi. Jedino ako je posjednik posjedovao stvar smatrajui da mu pripada neko ogranieno stvarno ili obvezno pravo (npr. pravo najma), ali je stvar unitio ili otetio ili je inae dolo do unitenja ili oteenja za koja bi odgovarao i da je zaista imao to pravo, vlasnik ima pravo od potenog posjednika zahtijevati naknadu te tete. Posjednikova pravna raspolaganja su bez uiunka, stoga ako posjednik zakljui ugovor s treom osobom koji je usmjeren na otuenje ili optereenje stvari pa ak i nakon predaje, trea osoba postaje samo posjednik te stvari, ali ne i vlasnik. Vlasnik e protiv te osobe imati pravo upraviti vlasniki zahtjev pri emu e se (ne)potenje ravnati prema (ne)potenju tog posjednika koji je posjed stekao od prijanjeg potenog posjednika. Jedino ako posjed pokretne stvari stekne osoba od biveg posjednika i stekne pravo vlasnitva izvorno temeljem zakona (stjecanjem od nevlasnika ili putem dosjelosti) tada vlasniki zahtjev vie nema smisla jer je vlasnitvo tuitelja apsolutno prestalo. Ako je posjednik koji je otuio vlasnikovu stvar jo i pritom bio poten, dotadanji vlasnik nee moi od njega ishoditi naknadu tete, jer poteni posjednik ne odgovara vlasniku stvari za njezinu propast. Ako su odvojeni plodovi i dijelovi stvari preli temeljem zakona u vlasnitvo potenog posjednika matine stvari vlasnik nije ovlaten zahtijevati te plodove i dijelove stvari od potenog posjednika koji je bio poten u trenutku odvajanja. Vlasnik nije ovlaten od posjednika zahtijevati ni naknadu za uporabu stvari u doba dok ju je on poteno posjedovao kao ni naknadu za ostale koristi koje je poteni posjednik imao od stvari za vrijeme dok ju je posjedovao, ali samo ako su te koristi bile primjerene onom pravu na posjed stvari za koje je poteni posjednik vjerovao da mu pripada. Ipak, ne stjee svaki poteni posjednik matine stvari vlasnitvo plodova i dijelova koji su se od nje odvojili. Ne stjee ih makar je stvar poteno posjedovao, ali u trenutku odvajanja nije bio njezin samostalni posjednik, niti ju je posjedovao kao da je nositelj ogranienog stvarnog prava na temelju kojeg bi mu (da ga je imao) pripadalo vlasnitvo plodova ili odvojenih dijelova stvar, a niti kao da je nositelj takvog obveznog prava na temelju kojeg bi mu pripadalo vlasnitvo odvojenih plodova ili drugih dijelova. Te koristi je ovlaten od njega zahtijevati vlasnik, a ovlaten je zahtijevati i naknadu za onu uporabu i koristi koje je od njegove stvari imao njezin poteni posjednik, koje su bile neprimjerene pravu za koje je vjerovao da ga ovlauje na posjedovanje te stvari (ogranienom stvarnom ili obveznom pravu). Ako vlasnik zahtijeva predaju stvari od posjednika, on ima pravo temeljem zakona od vlasnika zahtijevati naknadu trokova koje je napravio za stvar u vrijeme dok ju je poteno posjedovao ako su ti trokovi bili nuni (stvar bi bez njih propala, pogorala se ili bi joj se vrijednost smanjila) ili korisni (trokovi su pridonijeli poveanju vrijednosti stvari. Je li se vrijednost poveala ili nije prosuuje se prema objektivnom kriteriju, trinoj cijeni). Ali, ako je poteni posjednik promijenio namjenu vlasnikove stvari, troak uinjen za to nema narav korisnog troka bez obzira koliko je stvari objektivno porasla trina vrijednost, ako ta promjena namjene nije korisna za vlasnika. Poteni posjednik nema pravo na naknadu luksuznih trokova (trokovi uinjeni na stvari radi svojeg zadovoljstva, uljepavanja stvari, vee udobnosti i sl.). Ako ih vlasnik smatra korisnima za sebe moe ponuditi naknadu za njih, a ako se o tome ne sporazume, posjednik ima pravo odnoenja (ius tollendi), odnosno odvojiti od vlasnikove stvari i za sebe uzeti sve ono to joj je svojega dodao i vratiti stvar vlasniku bez toga, ali samo ako se to moe odvojiti bez oteenja same stvari. Ono to ne bude odvojeno dio je vlasnikove stvari i mora se vratiti vlasniku, a poteni posjednik nema pravo na naknadu, osim ako vlasnik ne odlui drugaije. Od iznosa naknade na koju poteni posjednik ima pravo odbit e se vrijednost plodova i drugih koristi koje je posjednik imao od vlasnikove stvari. Poteni posjednik ima i pravo zadranja (ius retentionis) vlasnikove stvari koju neposredno posjeduje dok mu ne budu naknaeni svi trokovi na koje ima pravo. Potraivanje trokova e zastarjeti za tri godine od dana predaje stvari vlasniku.

Prigovori potenog posjednika

Prigovori kojima posjednik negira vlasniki zahtjev su oni kojima on porie istinitost injeninih navoda na kojima se temelji vlasniki zahtjev, odnosno porie da osoba koja je stavila vlasniki zahtjev ima pravo vlasnitva

100

sporne stvari ili porie da posjeduje stvar koju ta osoba zahtijeva. Poricati pravo vlasnitva znai osporavati aktivnu legitimaciju tuitelja (tuitelj nije vlasnik, tuenik je vlasnik, negiranje pretpostavaka za izvorno stjecanje vlasnitva i sl.). Poricati vlastiti posjed znai poricati vlastitu pasivnu legitimaciju, tvrdei da niti jedna stvar koju tuenik ima u posjedu nije identina stvari iju predaju tuitelj zahtijeva. Prigovori koji ukidaju vlasniki zahtjev su oni kojima tuenik ne porie da je tuitelj imao pravo vlasnitva stvari koju zahtijeva, niti porie svoj posjed te stvari, nego tome suprotstavlja tvrdnju da su se prilike izmijenile pa da tuitelj nije vie vlasnik stvari ili da on kao tuenik vie nije u posjedu te stvari. Prigovori koji zaustavljaju vlasniki zahtjev su oni koji ne poriu da je tuitelj zaista vlasnik stvari koju zahtijeva, niti poriu da je tuitelj posjednik te stvari, nego tvrde da tuenik ima pravo koje ga ovlauje da posjeduje tu tuiteljevu stvar. Tuenikovo posjedovanje vlasnikove stvari redovito e se temeljiti na: a) pravu koje je on stekao prema tuitelju (npr. temeljem ugovora s njim o najmu, zakupu ili zalogu), b) pravu koje je dobio od tree osobe koja ima pravo posjedovati vlasnikovu stvar (npr. temeljem ugovora o najmu, najmoprimac je sa tuenikom sklopio ugovor o podnajmu i predala mu vlasnikovu stvar u posjed), c) pravu na posjedovanje stvari koje je tuenik stekao od biveg vlasnika koji je svoje pravo vlasnitva prenio na tuitelja-sadanjeg vlasnika. Posjednik moe svoje pravo na posjed suprotstaviti vlasnikom zahtjevu novog vlasnika stvari, ako ga je mogao suprotstaviti zahtjevu biveg vlasnika na predaju stvari, a novi je vlasnik stekao stvar u vlasnitvo od biveg vlasnika time to mu je ovaj prenio svoj zahtjev koji je imao na predaju te stvari (cessio vindicationis), d) pravu posjedovanja vlasnikove stvari koje je tueniku dao zakon ili odluka javne vlasti u okviru svojih zakonskih ovlasti. Poteni posjednik ovlaten je vlasnikom zahtjevu suprotstaviti zaustavljajui prigovor zadranja (exceptio retentionis), no ovom prigovoru nema mjesta kada je iskljueno svako vjerovnikovo pravo da zadri stvar, odnosno kada posjednik ima u svojem posjedu stvar koja je izala iz vlasnikovog posjeda protiv njegove volje ili ju je on predao posjedniku u posudbu ili uvanje ili je posrijedi takva stvar za kakvu zakon odreuje da je vjerovnik ne smije zadrati (npr. punomo dobivenu od dunika, isprave dunika, legitimacije i druge stvari koje se ne mogu izloiti prodaji). U sluajevima kada je prigovoru zadranja bilo mjesta, poteni posjednik vie ne moe postavljati taj prigovor kada vlasnik ispuni ono to je posjednik dugovao posjedniku, odnosno kada dade odgovarajue osiguranje za njegovu trabinu (npr. stvar u zalog).

Posebno o zahtjevu nepotenom posjedniku, njegovim protuzahtjevima i prigovorima

Vlasnik ima pravo od nepotenog posjednika svoje stvari zahtijevati: a) predaju posjeda stvari u njezinom prvobitnom stanju, ali i sve ono to je u meuvremenu stvari priraslo, b) naknadu sve tete koje su nastale na stvari za vrijeme nepotenog posjeda, odnosno tete koja je nastala zbog propasti stvari koja je u to doba nastupila, c) predaju svih koristi (odvojenih plodova, odvojenih dijelova, koristi od uporabe), odnosno naknadu svega onoga to se od toga ne moe predati, d) naknadu zanemarene koristi, odnosno sve one koristi koje je stvar mogla dati, ali ih je posjednik propustio. Zahtjev naknade zastarijeva za tri godine, ali rok poinje tei tek nakon predaje stvari vlasniku. Posjednikova pravna raspolaganja ne proizvode uinke, no ponekada e trei stei vlasnitvo ili neko drugo pravo na stvari i od nepotenog posjednika, ali tada nepoteni posjednik duguje naknadu tete vlasniku. Jednaki su sluajevi kada je nepoteni posjednik pravnim raspolaganjima onemoguio vlasniku da doe do svoje stvari (npr. prodao ju je treoj osobi koja je nepoznata ili nedostupna). Tada vlasnik ima pravo na naknadu od nepotenog posjednika. Ako se naknadno ustanovi tko posjeduje njegovu stvar i gdje mu je prebivalite, odnosno boravite, vlasnik e moi od njega zatraiti svoju stvar, ali e i morati vratiti naknadu. Nepoteni posjednik ima pravo zahtijevati naknadu nunih trokova, ali samo onih nunih trokova koji bi bili nuni i vlasniku, a ne i onih nunih trokova koji ne bi bili nuni da se stvar nalazila u vlasnikovom posjedu. Kod korisnih trokova treba razlikovati: a) trokove koji su bili korisni da bi stvar dala plodove i b) trokove korisne za samu stvar. Nepoteni posjednik stvari duan je predati vlasniku plodove te stvari gdje dolazi do primjene zakonsko pravilo po kojem onaj tko je duan drugome predati plodove neke stvari ili prava ima pravo od njega zahtijevati naknadu onih trokova koje je imao radi dobivanja tih plodova, ako bi ih imao dobar gospodar, no nikada vie od vrijednosti plodova koje je duan predati i ne vie nego to je zaista potroio. to se tie onih trokova koji su bili korisni za vlasnikovu stvar, nepoteni posjednik e imati pravo zahtijevati da mu ih vlasnik naknadi po pravilu da svatko ije su pokretne stvari, rad ili sredstva bez pravnog temelja prirasle tuoj stvari, a ne daju se od nje odvojiti, ima pravo na naknadu za to to je priraslo, ako i ukoliko na nju ima pravo po obveznopravnim pravilima (nepravo poslovodstvo bez naloga). Nepoteni posjednik nema pravo na naknadu luksuznih trokova. Ovlaten je za sebe odvojiti i uzeti ono to je dodao tuoj stvari, uinivi trokove koji mu se ne naknauju, pod pretpostavkom da se to moe odvojiti bez oteenja

101

vlasnikove stvari (ius tollendi). Ne moe li se odvojiti, dodani dio postaje prirast vlasnikovoj stvari i mora se zajedno sa stvari predati vlasniku, a nepoteni posjednik nema pravo na nikakvu naknadu. Nepoteni posjednik nema pravo zadranja dok mu ne budu naknaeni trokovi koje zahtijeva, nego mora predati stvar bez odgode. Pravo nepotenog posjednika za protuzahtjeve zastarijeva tri godine od dana predaje stvari vlasniku. Mogunost stavljanja prigovora koji negiraju vlasniki zahtjev je za nepotenog posjednika jednaka kao i za potenoga. I nepoteni posjednik moe s uspjehom stavljati prigovore koji ukidaju vlasniki zahtjev, ali on ne moe osnovano tvrditi da je tuitelju prestalo pravo vlasnitva time to je on (tuenik) stekao spornu stvar od nevlasnika ili dosjelou (trai se potenje koje on nema). Nepoteni posjednik ima samo ogranienu mogunost uspjenog prigovaranja da vie ne posjeduje vlasnikovu stvar jer on odgovara za vlasnikovu stvar koja je propala, unitena je, potroena, otuena i sl. dok ju je nepoteno posjedovao. Ako je nepoteni posjednik napustio posjed vlasnikove stvari nakon litispendencije, on e trebati tuitelju koji trai stvar od njega (a ne onoga koji sada posjeduje stvar) predati tu stvar o svojem troku, odnosno trebat e mu naknaditi njezinu punu vrijednost. Nepoteni posjednik u pravilu ne moe osnovano uputiti vlasniku prigovor koji zaustavlja vlasniki zahtjev jer takvim prigovorom posjednik tvrdi da ima pravo posjedovati vlasnikovu stvar, a nepoteni posjednik nema takvo pravo.

4. Odluka suda i njezino provoenje

Sud e usvojiti tubeni zahtjev, doe li do zakljuka da je osnovan, odnosno donijeti kondemnatornu presudu kojom e narediti tueniku da preda (prenese) posjed stvari tuitelju, odnosno onoj osobi koju je tuitelj odredio. Ako je tuitelj postavio i sporedne zahtjeve, a tuenik protuzahtjeve, sud e u pravilu i o njima odluiti tom presudom. U presudi e sud navesti i rok za dobrovoljno izvrenje onoga to je presudom naredio (paricijski rok). Pored kondemnacije, sud moe donijeti i deklaraciju da je tuitelj vlasnik stvari ako vlasnik to istakne u zahtjevu. Iako po naem procesnom pravu nema mjesta deklaraciji kada je mogua kondemnacija, kada postoji pravni interes za to, povezivanje deklaracije s kondemnacijom je ipak dozvoljeno. Posebne odluke su kada tuenik taji posjed ili kada tuenik napustio posjed stvari nakon litispendencije. Ako tuenik napustio posjed stvari tuitelj ima dvije mogunosti: a) usmjeravanje vlasnikog zahtjeva protiv novog posjednika stvari kada e povui tubeni zahtjev protiv dotadanjeg tuenika i b) nastavljanje parnice s dotadanjim posjednikom. U tom sluaju e sud ako utvrdi da je tuba osnovana donijeti osuujuu presudu protiv tuenika-biveg posjednika i odrediti alternativu tueniku odnosno mogunost da tuitelju ili osobi koju je on odredio preda stvar o svojem troku ili naknaditi punu vrijednost te stvari. Ako je tuenik lano tvrdio da posjeduje stvar koju vlasnik zahtijeva da bi ga zavarao, odgovara mu za svu tetu koja iz toga proizae.

Provoenje osuujue presude

Nakon paricijskog roka pravomona presuda postaje ovrna pa tuitelj kao ovrhovoditelj moe ishoditi (fiziku, tjelesnu) predaju posjeda stvari (po pravilima OZ o ovrsi radi ostvarenja tzv. nenovanih trabina). Ako se radi pak o predaji posrednog posjeda oitovanjem volje tada pravomona i ovrna sudska odluka zamijenjuje tuenikovo (ovrenikovo) oitovanje volje. Kako e se provesti ovrha ovisi je li rije o pokretninama ili nekretninama. Ako se radi o pokretnini nain ovrhe ovisi o tome nalazi li se predmet ovrhe u neposrednom posjedu ovrenika, odnosno neposrednom posjedu tree osobe koju je ona spremna izruiti ili se stvar nalazi u neposrednom posjedu tree osobe koja je nije spremna izruiti ili stvar nije naena. Ako se stvar nalazi u neposrednom posjedu ovrenika, sudski e je ovritelj od njega oduzeti i predati ovrhovoditelju kao i kada se stvar nae kod tree osobe koja ju je voljna predati sudskom ovritelju. Ako se stvar nalazi u neposrednom posjedu tree osobe koja je nije voljna predati, potrebna je cessio vindicationis tj. da se na ovrhovoditelja prenese onaj zahtjev na predaju te stvari koji ovrenik ima prema toj osobi. Ako stvar nije naena ni kod ovrenika ni kod tree osobe na zahtjev ovrhovoditelja ovrni sud e procijeniti vrijednost stvari i rjeenjem narediti ovreniku da taj iznos isplati ovrhovoditelju u odreenom roku, a ne plati li ga, u istom e se ovrnom postupku provesti ovrha radi naplate tog iznosa. Ovrhu radi predaje nekretnina provest e se tako to e sudski ovritelj predati nekretninu u posjed ovrhovoditelju, nakon to prethodno s nje udalji osobe i ukloni tue pokretnine. Iznimno, ako je presuda donesena ali jo nije ovrna, ovrni sud moe odrediti i provesti prethodnu ovrhu radi predaje stvari, ako su ispunjene posebne pretpostavke za to. To e sud odrediti i provesti na prijedlog ovrhovoditelja ako on uini vjerojatnim da prijeti opasnost da e se ovrha onemoguiti ili znatno oteati, bude li se ekao da presuda postane ovrna i ako je dao osiguranje za tetu koju bi ovrenik mogao pretrpjeti zbog prethodne ovrhe. Bude li naknadno ukinuta presuda na temelju koje je prethodna ovrha bila odreena, bit e potrabno provesti protuovrhu. Za ovrenikovu tetu odgovara cijelom svojom imovinom ovrhovoditelj kao i stvarno, odnosno onim to je kao osiguranje dao za takav sluaj.

Privremene mjere osiguranja

Sud moe, ak i prije pokretanja postupka o vlasnikom zahtjevu, a i kroz cijelo vrijeme trajanja postupka, odrediti privremene mjere po pravilima OZ o privremenim mjerama radi osiguranja nenovane trabine, ako je:

102

1. vjerojatno da je osnovan tubeni zahtjev tuitelja za predaju posjeda stvari, i 2. vjerojatna je opasnost da bi se ostvarenje tubenog zahtjeva moglo sprijeiti ili znatno oteati, ili je 3. vjerojatno da postoji potreba za odnosnom mjerom da bi se sprijeilo nasilje ili nastanak nenadoknadive tete. Sud ih moe odrediti po slubenoj dunosti, ali i na zahtjev tuitelja. Mjere koje osobito dolaze u obzir: a) zabrana otuenja i optereenja stvari, b) zabrana poduzimanja radnji koje bi mogle nanijeti tetu c) nalog da se poduzmu radnje koje su potrebne da bi se odralo postojee stanje stvari i sl. d) privremeno urediti sporni odnos meu strankama ako je to nuno radi sprjeavanja nastanka nenadoknadive ili teko nadoknadive tete, nasilja ili iz drugih vanih razloga Oteenom protivniku osiguranja predlagatelj osiguranja odgovara za tetu cijelom svojom imovinom kao i stvarno, odnosno onim to je kao osiguranje dao za takav sluaj.

B. Vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za povrat stvari publicijanska tuba

Publicijanska tuba je tuba kojom onaj za kojega se u postupku pred sudom ili drugim nadlenim tijelom smatra (predmnijeva) da je vlasnik stvari trai od osobe koja tu stvar posjeduje, da mu ona preda svoj posjed te stvari. To je vindikaciona, petitorna tuba, ali nije prava vlasnika jer tuitelj ne moe dokazati svoje pravo vlasnitva (da moe dignuo bi pravu vlasniku tubu), ali u odnosu prema osobi koja stvar posjeduje za njega moe dokazati da postoji predmnijeva da je on vlasnik te stvari (predmnjeva vlasnitva s ofenzivnim djelovanjem). Predmnjeva vlasnitva na koju se oslanja ova tuba djeluje u korist osobe koja je bila samostalan posjednik sporne stvari, a taj njezin posjed je bio zakonit, istinit i poten (tzv. publicijanski, kvalificirani posjed). Ona djeluje protiv tuenika (aktualnog posjednika sporne stvari), ali samo ako on: a) nema pravni temelj za to posjedovanje ili b) ima pravni temelj za posjedovanje, ali slabiji od tuiteljevog. Da bi se postigao povrat stvari ovom tubom, tuitelj mora dokazati injenice iz kojih proizlazi da se u odnosu prema tueniku za nju predmnijeva da je vlasnik sporne stvari. Stoga, budui da uspjena publicijanska tuba djeluje jednako kao i vindikacija i onaj tko je vlasnik stvari redovito e se njome sluiti jer mu to pojednostavljuje dokazivanje vlasnitva. Postoje samo neke razlike prema vindikaciji, dok za sve ostalo vrijede pravila vindikacijske tube. Prvenstveno, aktivno legitimirana osoba je ona koja moe dokazati injenice na temelju kojih se po zakonu predmnijeva vlasnitvo stvari iju predaju zahtijeva. Trebat e dokazati da je spornu stvar stekao u svoj samostalan posjed na valjanom pravnom temelju, a i da je taj posjed stekao na istinit nain. Potenje se predmnijeva dok se ne dokae suprotno. Pasivno legitimiran je osoba koja spornu stvar posjeduje bez ikakvog pravnog temelja ili na pravnom temelju koji je slabiji od tuiteljevog. Kriteriji za prosudbu jaine pravnog temelja su: 1. slabiji pravni temelj ima posjednik-tuenik ako posjeduje tu stvar nezakonito, neistinito ili nepoteno, 2. ako je i tuenikov posjed zakonit, istinit i poten tada je njegov posjed slabiji ako on za razliku od tuitelja ne moe oznaiti svojeg prednika ili moe oznaiti samo sumnjivoga, 3. ako su i u tome jednaki tuenikov posjed je slabiji ako je on svoj posjed stekao besplatno, a tuitelj naplatno. Zakonom je odreeno da se na publicijansku tubu, na prigovore posjednika kao i na pravni poloaj koji ima poteni, odnosno nepoteni posjednik kad je duan predati stvar vlasniku, na odgovarajui nain primjenjuje ono to i za pravu vlasniku tubu, ako nije drugo odreeno zakonom, niti je u suprotnosti s pravnom naravi tube predmnijevanog vlasnika. Zbog pravne naravi mogue su i neke specifinosti: a) tuenikov prigovor koji negira da je tuitelj ikada imao spornu stvar u samostalnom posjedu takve kakvoe kakva je potrebna da bi se predmnijevalo njegovo vlasnitvo, b) ukidajui prigovor da je tuiteljev posjed u meuvremenu izgubio potrebnu kakvou (npr. pravni temelj tuiteljevog stjecanja je poniten i sl.), c) prigovor svojeg prava vlasnitva sporne stvari (exceptio dominii), d) prigovor svojeg jednako jakog ili jaeg prava na posjed sporne stvari. Ostali mogui prigovori jednaki su kao i u vindikaciji. Sve to vrijedi za donoenje i provoenje sudske odluke u vindikaciji, primjenjuje se i u publicijani.

Prerastanje publicijanskog u reivindikacijski spor

Kod nas procesni propisi ne veu sud na tuiteljevu pravnu kvalifikaciju tubenog zahtjeva, nego je mjerodavno samo ono na to se tuitelj u svojim injeninim navodima zaista poziva. Zbog toga kada netko preda sudu zahtjev protiv druge osobe za predaju stvari tvrdei da taj zahtjev stavlja kao vlasnik stvari, sud e iz razloga procesne ekonomije voditi taj postupak kao da je rije o nepravom vlasnikom (publicijanskom) zahtjevu. Sadrajno isti zahtjev e, ovisno o tome je li utemeljen na dokazanom ili na predmnijevanom vlasnitvu, biti pravi ili nepravi vlasniki zahtjev. Nepravi vlasniki zahtjev moe postaviti onaj koji je aktivno legitimiran samo za stavljanje publicijanskog zahtjeva, ali i onaj koji je legitimiran za stavljanje vindikacije. Zato e sud redovito voditi postupak kao da je rije o publicijanskom zahtjevu, a tek ako se spor ne bi mogao rijeiti na temelju predmnjeve o vlasnitvu (tuenik ima pravni temelj za samostalno posjedovanje stvari koji nije slabiji od tuiteljevog) sud e taj isti postupak

103

nastaviti dalje voditi kao da je posrijedi pravi vlasniki zahtjev pa e tuitelj, ako dokae da je vlasnik, uspjeti sa tim svojim zahtjevom iako bi podlegao u parnici da se i dalje pozivao samo na predmnijevano vlasnitvo.

III. POSEBNO O NEGATORIJSKOM ZAHTJEVU (ZAHTJEVU ZA PRESTANAK UZNEMIRAVANJA, NEGATORIJSKOJ TUBI)

Vlasnik bi se mogao protiv bespravnog uznemiravanja posluiti i defenzivnom samopomoi, ali zatita vlasnitva omoguava i sudsku zatitu. inom bespravnog uznemiravanja nastaje za vlasnika vlasniki zahtjev pa vlasnik ima pravo putem javne vlasti (prvenstveno putem suda) ishoditi otklanjanje te povrede svojeg vlasnitva (tzv. vindicatio libertatis, zahtijevanje slobode vlasnitva). Da bi putem suda ishodio prestanak bespravnog uznemiravanja, vlasnik e staviti svoj negatorijski zahtjev kao pravi vlasniki zahtjev (tubu) za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) ili kao zahtjev predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijansku actio negatoriju)

A. Prava vlasnika tuba za prestanak uznemiravanja negatorijska tuba

Negatorijska tuba je zahtjev vlasnika koji na temelju svojeg vlasnitva to ga je u stanju dokazati trai od osobe koja mu nije oduzela posjed stvari, niti mu osporava pravo vlasnitva, nego ga na neki drugi nain bespravno (samovlasno) uznemiruje (smeta) u izvravanju pravne vlasti koja mu kao vlasniku pripada da to uznemiravanje prestane. Vlasnika se smeta ako neka osoba bez pravnog temelja poduzima ine kojima faktino izvrava sadraj nekog prava na stvari koje joj ne pripada (pri emu je nevano svojata li si ona to pravo ili ne) ili proiruje, odnosno mijenja sadraj prava koje joj pripada. Vlasnikova vlast na stvari je okrnjena i ako neka osoba ne izvrava sadraj nekog prava na vlasnikovoj stvari ve na nekoj drugoj stvari (svojoj, tuoj, niijoj) poduzima ine kojima ograniava ili smeta vlasnika u tome da on svoju vlast na stvari izvrava u punom obujmu. Puke rijei nisu uznemiravanje, ali uznemiravanje moe biti i neki in koji nije aktivna radnja (proputanje). Kada se pojedinani ini uznemiravanja ponavljaju, a i kada se s obzirom na okolnosti moe opravdano oekivati da e se ponoviti, vlasnikova pravna vlast je okrnjena. Rezultat udovoljenja negatorijskom zahtjevu treba biti prestanak nedozvoljenih uznemiravanja. Negatorijskoj tubi ima mjesta samo protiv bespravnih uznemiravanja, odnosno onih na koje poinitelj nije bio ovlaten svojim subjektivnim pravom niti zakonskim ogranienjem vlasnikovog prava. Vlasnik stavljajui svoj zahtjev putem tube trai kondemnaciju, odnosno odluku suda (presudu) da je tuenik duan neko negativno ili/i pozitivno injenje kojim e prestati bespravno uznemiravanje tuiteljevog vlasnitva i to pod prijetnjom ovrhe. Tuitelj mora dokazati da mu je pravo vlasnitva uznemireno i da je uznemireno od strane tuenika, ali ne mora dokazivati bespravnost ina jer tuenik mora dokazati subjektivno pravo koje ga na uznemiravanje ovlauje ili da je tuitelj zbog ogranienja vlasnitva duan trpjeti ine koji ga uznemiravaju ako tuenik tvrdi da ima pravo poduzimati ono to uznemiruje vlasnika stvari. Aktivno legitimirana osoba za ovu vlasniku tubu je vlasnik (i suvlasnik, zajedniki vlasnik, prethodni i potonji vlasnik u granicama njihovih ovlasti na zatitu) koji je u stanju dokazati da je vlasnik stvari. Kao pasivno legitimirana u obzir dolazi osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, bilo postupajui za sebe, po nalogu ili u korist tree osobe, ali i osoba po ijem se nalogu ini ono to uznemirava vlasnika kao i osoba u iju se korist uznemirava vlasnika ako je ona znajui za to to se ini to odobrila ili se time okoristila.

Zahtjev i prigovori
Vlasnik je ovlaten zahtijevati od pasivno legitimirane osobe njezino negativno i/ili pozitivno injenje kojim e prestati bespravno uznemiravanje - uspostava stanja koje je bilo prije uznemiravanja, pa e vlasnik zahtijevati: proputanje ponaanja kojim se uznemiruje vlasnika, injenje kojim e se otkloniti izvor uznemiravanja i/ili injenje kojim e se uspostaviti prijanje stanje stvari te proputanje daljnjeg uznemiravanja. Zahtijevanjem kondemnacije od suda, tuitelj zahtijeva presudu suda da je tuenik: 1. duan na injenje ranije navedenog te 2. zabranu suda tueniku ponavljanja iste ili sline radnje kojom smeta tuiteljevo vlasnitvo i to pod prijetnjom ovrhe. Ako se uznemiravanje dogaa zato to si tuenik svojata neko pravo na vlasnikovoj stvari, odnosno samovoljno mijenjajui ili proirujui pravo koje je imao, tada e tuitelj sa svojim zahtjevom za injenje (uspostavu prijanjeg stanja i prestanak uznemiravanja) zahtijevati i 3. utvrenje da tueniku ne pripada pravo koje si svojata, odnosno da mu ne pripada pravo onog sadraja kakav si svojata. Ovi vlasniki zahtjevi ne mogu zastarjeti jer se iznova obnavljaju trajanjem protupravnog stanja u kojem netko vrijea tue pravo vlasnitva, odnosno svakim inom uznemiravanja nastaje novi negatorijski zahtjev. Ako je inom uznemiravanja prouzroena teta vlasniku, vlasnik moe zahtijevati naknadu po opim pravilima o naknadi tete i to

104

kao sporedan zahtjev uz glavni (negatorijski), ali i samostalno. Kao i kod vindikacijskih zahtjeva i ovdje dolaze u obzir peremptorni prigovori koji negiraju ili ukidaju vlasniki zahtjev, odnosno dilatorni prigovori koji zahtjev zaustavljaju. Sud moe obvezati tuenika na pozitivne ili negativne inidbe (uspostava prijanjeg stanja i otklanjanje izvora uznemiravanja ili tuenikovo proputanje ponaanja kojima uznemirava vlasnika). Osim toga, sud e zabraniti ponavljanje istog ili slinog uznemiravanja. Nakon isteka paricijskog roka, presuda postaje ovrna pa tuitelj tada moe kao ovrhovoditelj od suda ishoditi odreivanje i provoenje ovrhe, a nain e ovisiti o tome to je ovrenik bio duan uiniti u paricijskom roku, a nije to dobrovoljno uradio. 1/ Ako je trebao uiniti neko pozitivno injenje (uspostava prijanjeg stanja i/ili otklanjenj izvora uznemiravanja) sud e ovlastiti ovrhovoditelja da sam ili putem druge osobe uini na raun ovrenika ono to je taj trebao uiniti, ali ako je to radnja koju moe uiniti samo ovrenik, na nju e ga sud siliti novanim kaznama. 2/ Ako je ovrenik trebao neto trpjeti ili proputati (ne initi) sud e mu rjeenjem zaprijetiti novanom kaznom ili kaznom zatvora. Za odreivanje i provoenje prethodne ovrhe vrijede pravila u vezi s reivindikacijskim zahtjevom.

B. Vlasnika tuba predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja publicijanska negatorijska tuba

Pravo na zatitu od uznemiravanja ima onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadlenim tijelom dokae da je samostalni posjednik stvari te pravni temelj i istinit nain stjecanja tog posjeda, ali jedino ako je poteni posjednik stvari. Stoga ima na raspolaganju i publicijansku negatoriju gdje se na odgovarajui nain primjenjuju pravila o negatorijskoj tubi i publicijanskoj tubi.

IV O DALJNJIM ZAHTJEVIMA KOJI SLUE ZATITI PRAVA VLASNITVA OD NEKIH OSOBITIH POVREDA
Vlasnikovo pravo vlasnitva moe ponekad biti izvrgnuto osobitim vrstama povreda pa kada je njegovo pravo vlasnitva povrijeeno takvom osobitom vrstom povreda gdje su postavljena posebna pravila, vlasniki zahtjev se moe izraziti jedino kao zahtjev predvien tim posebnim pravilima za zatitu od takve povrede (iako vlasniki zahtjev nesumnjivo postoji). To utjee na vlasniki zahtjev jer ovdje vrijede posebna pravila koja se prvenstveno primjenjuju, a tek supsidijarno dolazi u obzir primjena opih pravila o vlasnikim zahtjevima. Bude li pravo vlasnitva izvrgnuto nekim osobitim vrstama povreda, vlasniki zahtjev e temeljem posebnih propisa biti izraen kao: 1. vlasnikova brisovna tuba, 2. izluni zahtjev, 3. opozicioni zahtjev, 4. adhezioni zahtjev u kaznenom postupku ili kao 5. zahtjev za ureenje mee.

A. Vlasnikova brisovna tuba

Svaki neistiniti upis protiv vlasnika nekretnine, vrijea njegovo upisano pravo, pa time za njega nastaje negatorijski zahtjev, koji se moe izraziti i ostvarivati jedino sredstvima propisanim posebnim pravilima za zatitu knjinih prava. 1. Zatita od neistinitih tuih upisa Sredstva te zatite su: 1. pravni lijekovi protiv rjeenja donesenog u zemljinoknjinom postupku (alba i zahtjev za zatitu zakonitosti), 2. brisovna tuba. Brisovnom tubom zahtijeva nositelj knjinog prava, povrijeenog tuim neistinitim upisom da se izbrie taj neistiniti upis i time uspostavi prijanje zemljinoknjinostanje. 2. Zatita od promjena oznaka zemljine estice Pravo vlasnitva moe vrijeati i promjena oznaka zemljine estice u posjedovnici zemljinoknjinog uloka (promjena upisanog katastarskog broja, oblika i povrine katastarske estice i sl.). Ako su posljedica promjena u katastru, o njima se odluuje u upravnom postupku pred upravnim tijelom nadlenim za katastar pa se tim putem i ostvaruje zatita od povreda, a nakon toga mogua je i sudska zatita pred Upravnim sudom.

B. Vlasnikov izluni zahtjev

Ako je dunikov vjerovnik ishodio od suda provoenje ovrhe radi namirenja njegove novane trabine, ali se ta ovrha provodi na stvari koja nije dunikova nego je u vlasnitvu tree osobe, onda e ta trea osoba moi staviti izluni zahtjev. Trea osoba e zahtijevati da se ovrhu glede te stvari proglasi nedoputenom jer njoj pripada pravo vlasnitva na toj stvari, a to je pravo koje sprjeava ovrhu. Jednak sluaj je mogu i u steajnom postupku kada bi se dijelom steajne mase proglasila imovina tree osobe.

105

C. Vlasnikov opozicioni zahtjev

Opozicioni zahtjev je zahtjev ovrenika kojim on zahtijeva da se utvrdi da postoje injenice koje ukidaju ovrhovoditeljevo pravo koje bi se ostvarivalo ovrhom ili zaustavljaju njegovo djelovanje inei ovrhu nedoputenom. Npr. ako je u vlasnikoj parnici za povrat stvari sud odluio da je posjednik duan predati posjed stvari tuitelju pa je i odreena ovrha, ali je u meuvremenu posjednik stekao pravo vlasnitva te stvari (npr. kupio ju je), ovrenik e u ovrnom postupku staviti svoj opozicioni zahtjev pa dokazati da je on sada vlasnik stvari tako da ovrhovoditelj sada vie nema pravo na tu stvar. Moe ga isticati ovrenik, kao i vlasnik te stvari iji je to onda negatorijski zahtjev. Potrebno je da svoj opozicioni zahtjev uloi kao albu na rjeenje o ovrsi, pa ako sud ne udovolji toj albi, uputit e vlasnika-ovrenika da podigne tubu protiv ovrhovoditelja opozicionu tubu, kojom e traiti da se ovrha na tom predmetu proglasi nedoputenom. Tako e ovrni sud ukinuti radnje koje je proveo u ovrnom postupku i obustaviti tu ovrhu.

D. Vlasnikov adhezioni zahtjev u kaznenom postupku

U kaznenom postupku raspravit e se imovinskopravni zahtjev nastao zbog poinjenja onog kaznenog djela zbog kojega se postupak vodi, ako je to predloio oteenik, ali jedino ako se time ne bi znatno odugovlaio kazneni postupak. Oteenik bi mogao staviti adhezioni zahtjev zahtijevajui naknadu tete, povrat stvari (raivindikacijski zahtjev) ili ponitaj odreenog pravnog posla. Pasivno je legitimiran posjednik stvari koji je okrivljenik, sudionik u kaznenom djelu ili osoba kojoj su okrivljenik/sudionik predali stvar na uvanje, kao i od RH (ako ta stvar ne slui za utvrenje injenica u kaznenom postupku). Ako sud okrivljenika proglasi krivim, moe usvojiti oteenikov zahtjev u cijelosti, djelomino ili ne odluiti o njemu nego ga uputiti na parnicu. Ako ga oslobodi, sud e vlasnika stvari uputiti na parnicu.

E. Vlasnikov zahtjev za ureenje mee

Vlasnik zemljita moe putem suda staviti zahtjev za ureenje mea u izvanparninom postupku u sluaju: a) da mea nije sporna meu susjedima, ali prijeti opasnost da je se nee moi raspoznati, b) kada se meu vie ne raspoznaje ili je sporna meu susjedima. Na vlasnikov zahtjev sud u izvanparninom postupku za ureenje mea: a) obnavlja nespornu meu kojoj prijeti opasnost da ju se nee moi raspoznati, odnosno b) po zakonom odreenim kriterijima ispravlja meu koju se ne raspoznaje ili je sporna. S usmenim proglaenjem svoje odluke sud oznaava meu meanjim znakovima. Ipak, time sud ne rjeava meritorno o pravu vlasnitva zemljita, nego samo nastaje predmnjeva da se zemljita svakog od susjeda, a i time pravo vlasnitva protee do mee koju je sud tako odredio. Ova predmnjeva je oboriva putem parnice. Moe se putem vlasnike tube zahtijevati da se preda u posjed ono to drugi posjeduje i da se mea oznai u skladu s pravom vlasnitva. Pravomona presuda u vlasnikom sporu oboriti e predmnjevu o vlasnitvu stvorenu u postupku ureenja mea. Ovu predmnjevu moe obarati svatko, ali onaj tko je sudjelovao u postupku ureenja mea, vlasniku tubu moe podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana pravomonosti odluke donesene u izvanparninom postupku ureenja mea.

IX. SUSJEDSKI ODNOSI I PRAVO VLASNITVA

Zemljita koja su faktino povezana, a pravno podijeljena na estice, ine zajednicu vlasnika na dijelove communio pro diviso. Na odnose nastale u faktinoj zajednici kakva je communio pro diviso primjenjuje se pravilo iz l.31. ZV koji izvravanje pravne vlasti ograniava dunou obzirnog postupanja.

I. SUSJEDSKA PRAVA
Pojam susjedskih prava odnosi se na pravila kojima se ureuju odnosi izmeu susjeda vlasnika susjednih nekretnina. Susjedsko pravo nije neko samostalno posebno pravo. Ponekad se za susjedska prava rabi termin legalni servituti (zakonske slunosti). No, ta dva termina nisu sinonimi. U hrvatskom pozitivnom pravu pod nazivom zakonskih slunosti l.185. odreuje da su to zakonska ogranienja prava vl. kojima se pravo vl. optereuje na nain da ispunjenjem pretpostavaka propisanih zakonom nastaje slunost koja optereuje sve stvari glede kojih su te pretpostavke ispunjene, uz posebnu odredbu da se na takve sluajeve ne primjenjuju pravila o slunostima. Pravila o susjedskim odnosima, za razliku od drugih ogranienja prava vl. nastalih na osnovi zakona (ex lege), ne smanjuju sadraj prava vl. sadraj vlasnitva mijenja se samo sa gledita susjedskopravne zajednice i to tako da se istodobno za jednog vlasnika ograniava, a za drugog u istom opsegu poveava. Time se samo ograniava mogunost izvravanja prava vl., a sadraj prava vl. ostaje isti. Tako se omoguava da se na ogranienom prostoru moe izvravati vie prava vlasnitva.

106

Faktina povezanost ne podrazumijeva da nekretnine moraju neposredno graniiti pa e pravila o susjedskim pravima ureivati odnose i izmeu susjeda koji su meusobno udaljeni i nekoliko kilometara. Odredbe o susjedskim pravima nisu kogentne naravi i susjedi mogu na drugi nain urediti svoje odnose. l.100/1: Susjedska su prava ovlasti koje radi uzajamno obzirnoga izvravanja pr. vl. daju odredbe ovoga ili drugoga zakona vlasniku nekr., ovlaujui ga da u svezi s izvravanjem svojega prava vlsnitva zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovu interesu trpi, proputa ili ini glede svoje nekretnine ono to je odreeno zakonom. Za onoga koji je zakonom duan neto trpjeti, propustiti ili initi odreeno je da bude to manje ogranien, optereen ili na drugi nain uznemiren u izvravanju svojeg prava vlasnitva. Kad vlasnik nekretnine osnuje na temelju svojega prava vlasnitva neko pravo kojim preputa drugome sluenje nekretninom, on takoer treba potivati susjedska prava. Susjedska prava bi se mogla klasificirati po raznim osnovama, npr. po razlozima njihovog postojanja, po nainu ostvarivanja uspostave ravnotee u susjedskopravnoj zajednici ili pak vrsti zahtjeva (posebni i opi zahtjevi); oni koji zahtijevaju injenje, trpljenje, proputanje. 1/ Mea Granice zemljine estice su odreene geometrijski kao kat. estica i oznauju se meom. Meom se oznaava do kuda u prostoru dosee vlasnikova pravna vlast glede nekretnine. Mea se oznaava menim znacima (meai) koji mogu biti bilo dijelovi nekretnine (npr. stijena, stablo), ili pak posebno postavljeni meani znakovi (meni kolii i sl.). Svaki je vl. nekr. ovlaten oznaiti meu svoje nekretnine i na taj nain pokazati dokle dopire njegova pravna vlast, ali s druge strane postoji i obveza vlasnika obiljeiti granicu svoje nekr. prema pravilima Zakona o dravnoj izmjeri i katastru nekretnina. Pretpostavke ureivanja tj. obnavljanja ili ispravljanja mee odreene su l.103. Mea e se obnoviti ako nije sporna ali prijeti opasnost da se nee moi raspoznati. Mea e se ispravljati ako se vie ne raspoznaje ili ako se raspoznaje ali je sporna ili ako je dolo do promjene u obliku ili veliini zemljita. Obveza je vl. nekr. promjene na nekretnini prijaviti nadlenom uredu za katastar pod prijetnjom prekrajne odgovornosti. Obnavljanje ili ispravljanje mee ima pravo zahtijevati svaki vl. nekr. u sudskom postupku postupku ureenja mee, koji je izvanparnini postupak. Sud se nee drati redoslijeda naina ureenja mee iz l.103., ako se radi samo o obnavljanju mee jer e zapravo samo postaviti nove meane znakove. U postupku ispravljanja mee sud e morati utvrditi gdje je mea i pri tom e morati potovati redoslijed naina ureenja mee odreen l.103. Prema tom redoslijedu meu e prvenstveno uskladiti s granicama katastarske estice prema katastarskom nacrtu ali samo ako 1/ je to mogue i 2/ stranke na to pristanu. Sud nije vezan katastarskim planom ni ovlaten meu uskladiti s njim ako stranke ne pristanu da mea bude ureena u skladu s katastarskim planom. Akt pristanka se sastoji u tome da nakon to im se na licu mjesta pokae gdje mea prolazi vlasnici pristanu da mea prolazi upravo na mjestu pokazanom na terenu (tj. ne smatra se aktom pristanka ako stranke pristanu na ono to je pokazano samo na papiru tj. katastarskom planu). Ne pristanu li stranke u postupku da se mea uredi u skladu s katastarskim planom ili to nije mogue, sud e odluiti po sporazumu stranaka vlasnika susjednih nekretnina. Ne uspiju li se vlasnici, tj. pojedinci dogovoriti gdje prolazi mea sud e o tome odluiti na temelju posljednjeg mirnog posjeda a u skladu s publicitetnom funkcijom posjeda i predmnijevom da je posjednik ujedno i pravni ovlatenik (ima pravo na posjed). Ako izvanparnini sud ne moe utvrditi ni posljednji mirni posjed sud donosi odluku po pravinoj odluci. Ne nae li sud razloge za drukiju odluku (npr. zbog postojanja vodotoka i sl.) sud bi meu po pravinoj ocjeni mogao utvrditi podjelom sporne povrine na jednake dijelove. Sud e morati obrazloiti zato je mea utvrena upravo na taj nain i zato je pravino da se mea nalazi upravo na mjestu na kojem je postavljena u postupku ureenja (ispravljanja) mee. U postupku obnavljanja i ispravljanja mea sud ne odluuje o pr. vlasnitva. Ali, kad sud donese odluku kojom se ureuje mea istodobno na licu mjesta oznauje meu meanim znakovima i od tog trenutka djeluje oboriva presumpcija da postoji vlasnitvo do obnovljene tj. ispravljene mee. Nakon to je mea oznaena, vlasnitvo sporne povrine protivno presumpciji o pravu vlasnitva na omeenom podruju moe se dokazivati u parnici svojim jaim pravom, te se moe traiti da se oznai mea u skladu s odlukom parninog suda. Onaj tko je sudjelovao u postupku ureenja mee moe svoje vlasnitvo dokazivati samo u roku 6 mj. od dana pravomonosti odluke donesene u postupku ureenja mee.

107

Vlasnitvo na spornoj povrini, nakon to protekne navedeni rok, mogao bi dokazivati samo onaj koji je bio njegovim vlasnikom prije no to je mea bila oznaena a nije sudjelovao u postupku ureenja mee, odnosno onaj koji je stekao vlasnitvo neovisno od osobe koja je sudjelovala u postupku ureenja mee. 2/ Ograda na mei (zajednika ograda) Sve ono to razgraniuje dva zemljita (ograde, plotovi, ivice i sl.) kao i stvari koje slue kao meni znakovi smatraju se suvlasnitvom osoba ija zemljita razgraniavaju. To je oboriva predmnjeva i vlasnik moe dokazivati svoje vl. na ogradi, te ako u tome uspije primjenjivat e se pravila o vlastitoj ogradi. Sve dok neka stvar ima funkciju zajednike ograde ili meanog znaka suvlasnitvo se ne moe dijeliti. Svaki je vlasnik nekretnine ovlaten sluiti se zajednikom ogradom do polovine ukupne debljine, pa i izdubljivati ju do te dubine. Sluenje zajednikom ogradom ne smije dovoditi ogradu u opasnost ili u stanje koje bi moglo prouzroiti njeno ruenja. Trokove odravanja snose suvlasnici na jednake dijelove. Nastane li treima teta suvlasnici e solidarno odgovarati za tako nastalu tetu. 3/ Stablo na mei Stablo, a i drugo raslinje koje je u tom smislu na odgovarajui nain izjednaeno sa stablom, nalazi se u vlasnitvu onog (u skladu s naelom superficies solo cedit) iz ijeg je zemljita izraslo deblo, bez obzira na to gdje se proteu ile ili grane. Nalazi li se stablo na samoj mei, bit e u suvlasnitvu susjeda s obje strane mee. 4/ Granje i korijenje Problem granja i korijenja na tuem zemljitu rijeen je sukladno naelu superficies solo cedit. Vlasnik zemljita smije odsjei grane tueg stabla koje vise iznad njegovog zemljita i zadrati ih, ili sluiti se njima, odnosno istrgnuti iz zemlje korijenje i ile prodrle ispod povrine njegovog zemljita, a vlasnik drva duan je tu svojevrsnu samopomo trpjeti izuzetak ako se radi o granama drvea koje pripada umi u smislu Zakona o umama zabranjuje svako odsijecanje grana, dijelova grana ili kresanje lisnika ako to nije predvieno umskogospodarskim planovima, a odredbe Zakona o umama su lex specialis na l.105. ZV. Odsijecanjem, vlasnik zemljita postaje vlasnikom grana (istrgnutih ila) koje su se nalazile na njegovom zemljitu. Vlasnik zemljita na/pod ije su zemljite prodrle grane ili korijenje ne moe prisiliti susjeda da on sam odsijee grane svojeg drveta koje su se nale u tuem zranom prostoru. Vlasnik zemljita na kojem to drvo raste morat e trpjeti da onaj u ijoj su sferi grane ubire otpale i visee plodove. Ako vlasnik drveta ne privue natrag na svoje zemljite grane koje su prele granice njegova zemljita, a sprjeava susjeda u ostvarivanju njegovih ovlatenja taj uznemireni susjed ima pravo na zatitu, ali ne zbog uznemiravanja posjeda nego petitornom tubom. Zbog toga vlasnik zemljita s kojeg dolaze grane tj. korijenje ili ile nije odgovoran za tetu koja bi mogla nastati od granja i korijenja ili ila. No, kada se ta teta ne bi dogodila da je vlasnik drveta tj. raslinja postupao obzirno, ipak e za nju odgovarati. On tada odgovara po opim pravilima o subjektivnoj odgovornosti za tetu. ZOO odreuje da se za subjektivnu odgovornost presumira najblai oblik krivnje (obina nepanja). Vlasnik zemljita na koje je prodrlo granje tj. korijenje takoer treba izvravajui samopomo postupati obzirno i voditi rauna o interesima vlasnika susjedne nekretnine on bi trebao upozoriti vlasnika stabla tj. raslinja da namjerava iupati korijenje te ga time i upozoriti na mogue posljedice za njegovo drvo tj. raslinje (u suprotnom odgovara za tetu do koje dolazi uslijed toga to potonji ne zna da je poremeena stabilnost njegova stabla). Ta obavijest je samo akt uzajamno obzirnog izvravanja prava vlasnitva u susjedskoj zajednici. Kada je vlasniku zemljita posebnim propisima zabranjeno istrgnuti korijenje i ile tj. odsjei grane ostaje mu pravo na naknadu tete koje trpi. 5/Obveza ograivanja U hrvatskom pravnom poretku postoji obveza ograivanja svoje nekretnine tako da bude razdvojena od susjedne nekretnine. Funkcija joj je spreavanje nenamjeravanog prelaenja stvari na susjednu nekretninu. Svaki susjed osim ako je to drugo posebno propisano, ili je drukiji mjesni obiaj, ili su susjedi drukije dogovorili, mora s desne strane od svojeg glavnog ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjednog zemljita. Vlastitu ogradu vlasnik odrava sam o svom troku, na nain na koji mu odgovara. Oteena e se ograda morati popraviti tj. ponovno izgraditi tek ako postoji obveza ograivanja svoje nekretnine ili postoji opasnost da bi ograda u takvom stanju mogla susjedu nanijeti tetu. 6/ Pristup na tue a) pristup radi uzimanja svojih stvari U naem pravu postoji ope pravilo za pristup na tuu nekretninu radi uzimanja stvari koje su na nju sluajno dospjele. To mogu biti ivotinje, rojevi pela i druge pokretne stvari koje se nisu povezale s nekretninom tako da bi prestale samostalno postojati. Njihov vlasnik e ih moi uzeti natrag pristupom na tuu nekretninu. Vlasnik nekretnine duan je u primjerenom roku trpjeti pristup na svoju nekretninu u tu svrhu i ne mora se od njega traiti

108

posebno doputenje, osim ako vlasnik nekretnine sam bez odgaanja preda stvar sluajem dospjelu na njegovu nekretninu njezinom vlasniku. Pristup se mora obaviti na nain i u vrijeme kada e najmanje smetati vlasnika, a sva teta mora se nadoknaditi. Po proteku vremena koje se smatra primjerenim, vl. zem. vie nee morati trpjeti pristup na svoje zemljite, nego e za to trebati njegova dozvola. Vlasnik nekretnine ima pravo retencije na stvarima koje su dospjele na njegovu nekretninu ako mu je od njih nastala teta ili su mu s njima u vezi nastali nuni trokovi, sve dok mu teta i trokovi ne budu u cijelosti nadoknaeni, sukladno opim pravilima o pravu retencije. b) uporaba tue nekretnine radi izvoenja radova Pristup na susjedovo zemljite biti e ponekad neophodan radi graenja, odravanja i obavljanja popravaka na nekretninama ili drugih radova potrebnih za uporabu ili koritenje nekretnine jer se to nee moi obaviti iz vlastitog zemljita. Tada e susjed morati trpjeti privremenu uporabu svoje nekretnine radi smjetaja radnika, materijala, postavljanja skela i sl. im prestane uporaba, susjed mora vlasniku nekretnine na kojoj je postojala uporaba vratiti sve u prvobitno stanje i naknaditi tetu koja je nastala takvom uporabom. Takoer, zatrai li to vlasnik uporabljene nekretnine, duan je za to platiti primjerenu naknadu, a vlasnik uporabljene nekretnine ovlaten je zahtijevati primjernu naknadu u visini koja je odgovarajua naknadu za nepotpuno izvlatenje, odnosno veu ako je primjerena sluaju. Zakon o izvlatenju ima posebna pravila ako do potrebe uporabe tue nekretnine doe radi graenja ili izvoenja drugih radova od opeg interesa. Tada se zemljite moe privremeno uzeti u posjed i to ako su ispunjene pretpostavke za izvlatenje. Za privremeno uzimanje u posjed uvijek se treba plaati naknada kao da je nekretnina nepotpuno izvlatena osnivanjem zakupa i visini zakupnine koja se postie na tritu. Takoer nakon prestanka uporabe, nekretninu je potrebno vratiti u prvobitno stanje i naknaditi nastalu tetu, a ako to nije mogue vlasnik moe u roku od mjesec dana nakon prestanka uporabe zahtijevati potpuno izvlatenje. 7/ Postavljanje vodova i drugih ureaja Postavljati vodove i takve druge ureaje na tue zemljite mogue je, radi li se o postavljanju koje je u interesu RH na temelju odredaba o nepotpunom izvlatenju. Ako se radi o njihovom postavljanju u privatnom interesu, prema pravilima o osnivanju slunosti odlukom suda kojom se osniva slunost vodova i dr. ureaja. Uz ova pravila mogu postojati i posebna pravila za neke odreene sluajeve. Postavljanje vodova i dr. Ureaja po ZV ne smatra se dakle ovlatenjem potrebnim za uzajamno obzirno izvravanje pr. vlasnitva, nego je za razliku od susjedskih prava, potrebna posebna pravna osnova postupak za nepotpuno izvlatenje ili prema pravilima o stjecanju slunosti. Po ZV mora postojati bilo pristanak vlasnika susjedne nekretnine ili posebna pravna osnova u obliku odluke o nepotpunom izvlatenju ili sudske odluke o osnivanju odgovarajue slunosti, a vl. optereene nekr. se mora osigurati pravo na naknadu. 8/ Potkopavanje tue nekretnine Vlasnik zemljita e biti duan proputati takva kopanja kakvim susjedna zemljita ili graevine nee izgubiti potrebna uporita. Vlasnik susjedne nekretnine morati e trpjeti potkopavanje budu li poduzete sve radnje koje e sprijeiti gubitak stabilnosti njegove nekretnine. U te radnje je ukljueno i postavljanje posebnih konstrukcija koje e sprijeiti gubitak prirodne stabilnosti susjednih nekretnina. Vlasnik zemljita ija je stabilnost ugroena nee morati trpjeti takve konstrukcije na svojoj nekretnini jer one moraju biti postavljene na onom zemljitu koje se kopa. Ogranienje pravne vlasti u ovom sluaju sastoji se u trpljenju osiguranja odnosno zamjene prirodne stabilnosti nekretnine posebnim konstrukcijama. Skrb o takvim konstrukcijama mora trajno voditi onaj koji je izvrio potkopavanje. Ako nije mogue provesti takve posebne mjere, vlasnik nekretnine ija je stabilnost u opasnosti moe zahtijevati zabranu radnji od kojih njegovoj nekretnini prijeti opasnost za stabilnost. Zabrana kopanja nekretnine koje bi moglo dovesti u opasnost stabilnost druge nekretnine moe se postii i zahtjevom na obveznopravnoj razini na temelju odredaba ZOO - popularnom tubom. Kad se kopanje nekr. obavlja u javnom interesu, moi e se zahtijevati poduzimanje mjera koje e rezultirati nenaruavanjem stabilnosti njegove nekretnine. U sluaju neuinkovitosti tj. neopravdanosti mjera, osoba ija je nekr. ugroena nee moi zahtijevati prestanak izvoenja izdubljivanja nego e jedino imati pravo na naknadu tete koja prelazi uobiajenu granicu. 9/ Imisije Imisije su fizike smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju sluenje ili koritenje drugom nekretninom (dim, neugodni mirisi, buka, otpadne vode i sl.). Ogranienja vlasnika glede imisija slui i zatiti okolia od tetnih utjecaja. Vlasnik ili posjednik nekretnine mora se suzdravati od radnji kojih su posljedica imisije, kao i otklanjati odreene uzroke to potjeu od njegove nekretnine, a izazivaju imisije. Ipak, trpjeti se moraju sve imisije koje su doputene, a pravni poredak mora sadravati kriterije za odreivanje razine tetnih utjecaja koji se moraju trpjeti. Granica preko koje se imisije ne moraju trpjeti odreena je prema nekoliko kriterija. Osnovni je nain odailjanja prema kojem se imisije dijele na neposredne (direktne) i posredne (indirektne).

109

Nitko ne mora trpjeti da se na njegovu nekretninu odailju imisije bilo posebnim ureajima ili neposredno na drugi nain neposredne imisije. One su u pravilu zabranjene, a doputene su jedino ako postoji poseban pravni temelj. Posredne imisije su one koje na tuu nekretninu dospiju bez izravnog utjecaja onog s ije nekretnine dolaze (prirodnim silama ili sluajem). Doputenost posrednih imisija procjenjuje se prema kriteriju prekomjernosti, tete koju prouzroe i posebnih ciljeva. Imisije e biti nedoputene ako prijeu bilo koji od navedenih kriterija, no fiksna granica ne postoji. Prekomjernost se procjenjuje prema vremenu odailjanja imisija, mjestu, vrsti i namjeni nekretnine na koju dolaze imisije. Mjerodavni su kriteriji za nekretninu koja im je izloena. Drugi kriterij je teta koju nanose pa e imisije koje nanose znatniju tetu biti nedoputene i to bez obzira to moda nije ispunjen kriterij prekomjernosti. to se smatra znatnijom tetom, sud odreuje u svakom pojedinom sluaju. Doputenost imisija ovisit e i o posebnim odredbama, npr. onima kojima se odreuje koja se koliina tetnih tvari moe isputati u zrak, vodu i sl. Pravo na zatitu od imisija ima i vlasnik nekretnine i sve osobe koje posjeduju nekretninu temeljem prava izvedenog iz njegovog, to vrijedi glede svih susjedskih prava (zakupnici, najmoprimci i sl.). Zatita od imisija ostvaruje se negatornim zahtjevom koji se poneto razlikuje od klasinog negatornog zahtjeva i to po sadraju i aktivnim legitimiranim osobama za njezino podizanje. Prvenstveno je ovu vrstu negatornog zahtjeva ovlaten podii vlasnik, ali i svatko tko posjeduje nekretninu temeljem prava izvedenog iz vlasnikovog, a ne samo (predmnijevani) vlasnik. Zatita od imisija moe se zahtijevati i od osoba koje neposredno posjeduju nekretninu s koje imisije dolaze. Kad se negatornom tubom zahtijeva zatita od imisija, zahtjev moe biti proiren i zahtjevom za uklanjanje izvora nedoputenih imisija, to znai i promjenu stanja tue nekr., te zahtjevom za poduzimannjem svrhovitih mjera kad prijeti predvidiva opasnost od neposrednih ili od posrednih prekomjernih imisija. Pravo na podnoenje negatorne tube ne zastarijeva. Glede prekomjernih posrednih imisija moe se zahtijevati otklanjanje uzroka imisija, naknada tete, proputanje uzroka buduih imisija kao i provedba svrhovitih mjera radi spreavanja imisija. Glede prekomjernih neposrednih imisija moe se zahtijevati da uznemiravanje prouzroeno neposrednim imisijama prestane, da se nadoknadi pretrpljena teta i provedba svrhovitih mjera radi spreavanja imisija. Poseban je sluaj kada je nekretnina smetana imisijama koje dolaze s druge nekretnine, a posljedica su djelatnosti za koju postoji doputenje nadlene vlasti. Tada se smatra da postoji posebna prava osnova zbog koje e se te imisije morati trpjeti, bilo prekomjerno posredne ili neposredne pa se nee moi zahtijevati proputanje obavljanja takve djelatnosti, a zatita je osigurana naknadom tete nanesene imisijama i zahtjevom za poduzimanjem prikladnih mjera da se ubudue sprijee prekomjerne imisije, odnosno da se sprijei nastupanje tete ili da se smanje. Zatita od imisija moe se zahtijevati i prije no to su one upuene na nekretninu, ali samo ako prijeti predvidiva opasnost od neposrednih ili posrednih prekomjernih imisija i onda vrijede odredbe Ovrnog zakona o privremenim mjerama koja moe biti bilo koja mjera kojom se postie svrha. Ako se privremena mjera zatrai prije podnoenja tube za zatitu od imisija, sud e odrediti i rok u kojem se mora podnijeti ta tuba, a proputanjem rok ukinut e se privremena mjera na prijedlog onoga protiv kojega je donesena. Zatita od imisija moe se ostvariti i na obveznopravnoj razini temeljem l. 1047. ZOO jer te odredbe omoguuju preventivno postupanje protiv tetnih djelovanja na okoli (popularna tuba). Ako je rije o opekorisnoj djelatnosti, zahtjev je suen na mogunost traenja da se poduzmu mjere za njeno spreavanje ili smanjivanje pod uvjetom da je to drutveno opravdano, a naknadu tete moe se ostvariti samo u iznosu koji se smatra prekomjernom tetom. 10/ Opasnost od ruenja zgrade Bude li uslijed neodravanja nekretnina dovedena u takvo stanje da se moe djelomino ili potpuno sruiti, a pritom je ugroena tua nekretnina, od vlasnika nekretnine moe se zahtijevati da odrava zgradu u toj mjeri da ne ugroava susjedne nekretnine. Zahtjev se moe sastojati od poduzimanja mjera potrebnih za sprjeavanje nastanka tete kao i dovoljnog osiguranja za naknadu budue tete. Taj zahtjev moe postaviti i posjednik nekretnine kojem prijeti teta kao i svatko kome prijeti teta prema l. 1047. ZOO. Ako bi neodravanje nekretnine dovelo do ugroavanja prirode, ljudskog okolia, zdravlja ljudi kao i ugrozilo spomenik kulture ili sigurnost drave, vlasnik moe biti ogranien u izvravanju svoje vlasti putem sekvestracije. Neodravanje nekretnine moglo bi dovesti i do presumpcije gubitka vlasnitva i to ako bi bile ispunjene posebne pretpostavke odreene posebnim propisom koji odreuje koje je zemljite zaputene obrade, odnosno koja je zgrada ruevna. 11/ Zabrana mijenjanja naravnog toka vode Vlasnik zemljita nema bez posebne pravne osnove ovlatenje mijenjati tok voda (povrinskih ili podzemnih) koje prirodno protjeu preko njegovog zemljita utjee li to na ovlatenja koja imaju susjedi na zemljitima koja se nalaze nizvodno ili uzvodno. On ne moe na svojem zemljitu postavljati prepreke ili naprave kojima bi sprjeavao prirodan dotok vode na svoje zemljite sa zemljita koje se nalazi uzvodno i obrnuto, vlasnik uzvodnog zemljita ne smije nita poduzimati to bi inae na svom zemljiti mogao to bi u veoj mjeri teretilo nizvodno zemljite (npr. mijenjao jainu toka vode). Posebna pravila o podzemnim vodama postavljena su Zakonom o

110

vodama, u kojem brane mijenjanje toka podzemnih voda vlasnicima zemljita, a o povredi ogranienja nee odluivati sud ve vodopravni inspektor. Kao posebno susjedsko pravo je odreena dunost vlasnika nekretnine da mora poduzeti sve potrebne mjere da kinica koja se slijeva s njegove zgrade ne pada na tuu nekretninu. Zapravo se radi o nekoj vrsti imisija, no tu se ne trai prekomjernost jer se svako slijevanje vode sa zgrade koje ima za posljedicu padanje vode na tuu nekr. mora sprijeiti.

II. USPOSTAVA RAVNOTEE PRI IZVRAVANJU PRAVA VLASNITVA

Zahtjevi kojima se ostvaruju susjedska prava su vlasniki zahtjevi pa se njihovim ostvarivanjem titi pravo vlasnitva. Ti zahtjevi se u pravilu ostvaruju u postupku pred sudom, ali ih je mogue ostvarivati u upravnom postupku pa i putem samopomoi. Uspostavu ravnotee u susjedskoj zajednici ima pravo zahtijevati vlasnik nekretnine koji za to ima opravdani interes kao i posjednici kojima je vlasnik prepustio izvravanje svog prava vlasnitva, a koji za to imaju opravdani interes i ije je pravo na posjed izvedeno iz vlasnikova prava ako to ne bi bilo u suprotnosti s interesima vlasnika. Osobe kojima je vlasnik prepustio izvravanje prava vlasnitva ne bi imale pravo to zahtijevati ako je zahtjev podnio sam vlasnik. Zahtjev se upuuje protiv vlasnika nekretnine kao i ranije navedenim osobama. Ravnotea se moe ostvarivati na stvarnopravnoj razini putem negatorijske tube (negatorne publicijanske tube) ili specifine negatorijske tube (kod imisija). Ako postoji posebna pravna osnova za uznemiravanje vlasnika, negatorni zahtjev nee biti doputen. U vezi s meom, susjedska prava se ostvaruju u posebnom postupku ureenja mea. Ravnotea se moe ostvariti i posjedovnom zatitom zbog uznemiravanja u posjedovanju koja je pogodna zbog brzine postupanja, no njome se ne mogu ostvarivati sva susjedska prava ve samo ona kad je susjed samovlasnim inom uznemiravan u posjedovanju stvari ili prava. Stoga susjed koji je ometan u ubiranju plodova ili rezanju grana koje su prodrle sa tueg zemljita na njegovo ne bi se mogao posluiti posjedovnom zatitom jer nije u posjedu ni grane kao stvari, niti prava na ubiranje plodova ili rezanje grana. Ovrnim zakonom mogue je da sud radi osiguranja pravnog reda odredi privremenu mjeru kojom e se privremeno urediti sporni odnos meu strankama. Pretpostavka za zahtijevanje te privremene mjere jest da je ona nuna radi sprjeavanja nastankna nenadoknadive ili teko nadoknadive tete, nasilja ili je potrebna iz drugih vanih razloga radi osiguranja pravnog reda. Samopomou se ravnotea moe dopustiti samo ako je doputena. Obveznopravnim zahtjevima moe se takoer uspostaviti poljuljana ravnotea u susjedskim odnosima (zahtjevom za uklanjanje opasnosti od tete od imisija, potkopavanja nekr., opasnost od ruenja tue zgrade; zahtjevom za popravljanje tete zajedn. ograda, ograivanje nekr., granje i korijenje, pristup na tue, uporaba nekr. radi izvoenja radova, potkopavanje tue nekr., imisije, opasnost od ruenja zgrade). Ponekad e i upravnopravne mjere biti vrlo djelotvorne (npr. ako dolazi buka susjed e pozvati policiju i sl.) Zatita vlasnitva unutar susjedske zajednice moe imati ulogu i u zatiti ovjekova okolia (npr. zahtijevanjem prestanka imisija i sl.)

X. PRESTANAK PRAVA VLASNITVA

Svako pojedino pravo vlasnitva postoji i pripada svojem nositelju tako dugo glede stvari koja je njegov predmet dok ne nastupe one pravne injenice koje su pravnim poretkom predviene kao pretpostavke prestanka prava vlasnitva. Onaj tko tvrdi da je na nekoj stvari prestalo neije pravo vlasnitva, treba tu tvrdnju dokazati. Prestanak prava vlasnitva moe biti apsolutan ili relativan.

I. RELATIVAN PRESTANAK PRAVA VLASNITVA

Do relativnog prestanka prava vlasnitva dolazi ujedno s prelaenjem (translacijom) tog prava s dotadanjeg na novog vlasnika (pojedinanog ili sveopeg sljednika dotadanjeg vlasnika). Svako prelaenje prava vlasnitva s dotadanjeg vlasnika na novoga, ima za novoga znaaj stjecanja, a za dotadanjeg vlasnika znaaj relativnog prestanka njegovog prava vlasnitva. Pravo vlasnitva je kod stjecatelja ono isto koje je bilo kod dotadanjeg vlasnika. Stjecatelj je pravni sljednik dotadanjeg vlasnika. Nita se nije izmijenilo u pogledu prava koje tree osobe imaju na istoj stvari.

111

Relativni prestanak prava vlasnitva dotadanjeg nositelja se zbiva uvijek kada stjecatelj stjee to pravo vlasnitva na temelju pravnog posla s dotadanjim vlasnikom, ili nasljeivanju u irem smislu. Isto se u pravilu zbiva i u sluajevima kada stjecatelj stjee pravo vlasnitva na temelju odluke suda ili druge vlasti (osim u sluajevima u kojima stjecatelj na temelju odluke stjee izvorno, kao npr. na temelju odluke o izvlatenju). Naprotiv, kada pravo vlasnitva stjecatelj stjee na temelju zakona, tada je samo iznimno prestanak dotadanjeg vlasnitva relativan (npr. kada se pravo vlasnitva nekretnine stjee na temelju povjerenja u istinitost zemljine knjige), jer u pravilu stjecatelj na tom temelju stjee pravo vlasnitva izvorno.

II. APSOLUTAN PRESTANAK PRAVA VLASNITVA

1/ Prestanak propau stvari Propadne li stvar koja je predmet neijeg prava vlasnitva, to pravo vlasnitva neizbjeno prestaje postojati; no preostanu li nakon propasti stvari neki njezini ostatci, pravo vlasnitva koje je postojalo na stvari, postoji i dalje na njima. Stvar je propala i kada je od nje trajno nastala nova stvar (sjedinjenjem s tuom stvari ili tuom preradom). 2/ Trajni gubitak samostalnosti stvari S propau stvari izjednaeni su i svi sluajevi u kojima je stvar izgubila svoju dotadanju pravnu samostalnost, prirastavi tuoj stvari kao sporedna glavnoj, pa je postala njezinim dijelom koji nije na posebnom pravnom temelju pravno odvojen od te tue stvari 3/ Stavljanje stvari izvan prometa Odredi li zakon da se neke stvari stavljaju izvan prometa (extra commercium), samim time prestaju prava vlasnitva koja su tada postojala na tim stvarima. On ima pravo na naknadu kao i u sluaju potpunog izvlatenja. 4/ Tue izvorno stjecanje prava vlasnitva Svako izvorno stjecanje stvari koja je ve neija, nuno uzrokuje prestanak prava vlasnitva dotadanjeg vlasnika, i to apsolutno. Stjecanje vlasnitva na temelju zakona je izvorno stjecanje. Iznimno od pravila, kada se na temelju zakona stjee pravo vlasnitva povjerenjem u istinitost zemljine knjige, stjecanje je izvedeno (kao da se steklo na temelju pravnog posla s vlasnikom stvari), pa je slijedom toga prestanak dotadanjeg vlasnitva relativan. Apsolutni prestanak dotadanjeg prava vlasnitva se zbiva i u sluajevima kada je izvorni stjecatelj prava vlasnitva ona ista osoba koja je do tog stjecanja bila vlasnikom objekta stjecanja, jer je i tada dotadanje pravo vlasnitva apsolutno prestalo, a nastalo novo, koje je na temelju zakona pripalo bivem vlasniku. Pravo vlasnitva na nekoj stvari e samo iznimno prestati apsolutno zbog toga to je druga osoba stekla vlasnitvo na temelju odluke suda ili druge vlasti jedino ako drugi pravni subjekt na temelju takve odluke stjee pravo vlasnitva tue stvari izvorno, npr. na temelju odluka o potpunom izvlatenju, komasaciji ili konfiskaciji. 5/ Prestanak odreknuem a/ odreknue od prava vlasnitva pokretnine Pravo vlasnitva pokrenine prestaje odreknuem derelikcijom. Derelikcija (derelictio) je vlasnikov in naputanja posjeda svoje stvari, poduzet s namjerom odreknua od prava vlasnitva te stvari. Derelikcija je po svojoj naravi pravni posao vlasnika stvari, koji se sastoji od faktinog ina naputanja posjeda stvari i oitovanja volje da se odrie svojeg vlasnitva na njoj. Da bi to oitovanje volje bilo valjano, potrebno je da ispunjava sve ope pretpostavke za valjanost pravnih poslova (ono moe biti uinjeno i znacima, a i konkludentnim radnjama). Zakonom je odreeno da se u sumnji smatra da stvar nije niija. Suvlasnik se takoer moe odrei svojeg dijela prava vlasnitva pokretnine, ali on to ne moe uiniti faktinim inom naputanja posjeda idealnog dijela te pokretnine, jer idealni dio nema materijalnu egzistenciju. On to moe uiniti samo oitovanjem volje da se odrie svojeg suvlasnikog dijela prava vlasnitvana njoj, dakle svojeg vlasnitva idealnog dijela stvari. Time naputeni suvlasniki dio prirasta po samom zakonu ostalim suvlasnicima, razmjerno njihovim suvlasnikim dijelovima. b/ odreknue od prava vlasnitva na nekretnini Pravo vlasnitva nekretnine redovito e prestati na temelju vlasnikovog oitovanja volje da se odrie svojeg prava vlasnitva na njoj, a na nain da e se brisati upis tog njegova vlasnitva u zemljinoj knjizi. Pravo vlasnitva nekretnine prestaje tek upisom brisanja vlasnikova vlasnitva, a na materijalnopravnom temelju njegovog oitovanja da ga se odrie, danog u obliku isprave prikladne za zemljinoknjini prijenos (tabularne isprave). Nekretnina je u prvi mah niija (res nullius), ali naputena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasnitvo RH, ako nije zakonom to drugo odreeno. Ovo vrijedi na odgovarajui nain i za sluaj da se suvlasnik odrie svojeg suvlasnikog dijela prava vlasnitva nekretnine.

112

6/ Prestanak vlasnitva na temelju odredbi posebnog zakona Na temelju odredbi posebnog zakona prestat e pravo vlasnitva apsolutno, kada se ispune zakonom predviene pretpostavke za to. Uini li zakon da prestane neko pravo vlasnitva na stvari koja je sposobna biti predmetom vlasnitva, otvara se time prostor za stjecanje novog prava vlasnitva na toj stvari. Posebni bi zakon mogao odrediti da prestanak prava vlasnitva nekretnina nastupi i bez brisanja vlasnikovog prava u zemljinoj knjizi. To, meutim, ne smije tetiti onima koji bi se u pravnom prometu pouzdali u istinitost i potpunost zemljinih knjiga.

XI. SUVLASNITVO
Suvlasnitvo je takvo sudjelovanje vie osoba u pravu vlasnitva iste stvari kod kojeg svakom pojedinom suvlasniku pripada po neki dio prava vlasnitva te stvari, raunski odreen razmjerom prema cijelom pravu vlasnitva. Pravni institut suvlasnitva potjee iz tradicije rimskog prava i individualistiki je koncipiran svaka osoba koja sudjeluje u vlasnitvu neke stvari zaseban je pravni subjekt, kojem pripada neki odreeni dio prava vlasnitva te stvari. Kad god vie osoba istodobno sudjeluje u pravu vlasnitva iste stvari, predmnijeva se suvlasnitvo. Pravo vlasnitva je jedinstveno pravo, kojemu se ne moe dijeliti sadraj izdvajanjem pojedinih ovlasti, ali mu se obujam moe raunski podijeliti na dijelove odreene svojim razmjerom prema cijelom pravu vlasnitva. Takve dijelove se oznaava razlomkom. Na svakoga suvlasnika otpada po neki raunski odreeni dio prava vlasnitva alikvotni dio tog prava (lat. aliquoties nekoliko puta) to je njegov suvlasniki dio. Suvlasniki dio prava vlasnitva nekretnine se upisuje u zemljinoj knjizi u vlastovnicu zemljinoknjinog uloka.

113

Zbroj suvlasnikih dijelova svih suvlasnika odreene stvari ne moe biti ni vei ni manji od jednog cijelog prava vlasnitva te stvari. U sumnji koliki su suvlasniki dijelovi, smatra se da su jednaki. Svaki od suvlasnika, ma koliko da je velik ili malen njegov suvlasniki dio nositelj je prava vlasnitva, ili tonije svojeg suvlasnikog dijela prava vlasnitva, ali neizbjeno s cijelim sadrajem, dakle sa svim vlasnikim ovlastima. No, mogunost izvravanja prava vlasnitva glede cijele stvari ograniena je za svakog pojedinog suvlasnika time to postoje i drugi suvlasnici, od kojih svaki ima svoj dio prava vlasnitva iste stvari. Nema suvlasnitva bez diobe stvari na idealne dijelove, niti idealnih dijelova bez suvlasnikih dijelova tko ima idealni dio, ima i suvlasniki; i obrnuto. Svaki idealni dio stvari njezin je odvojeni dio. Stvar (tjelesna) je predmet prava vlasnitva svih suvlasnika. Uz to je svaki pojedini idealni dio te stvari (netjelesni) predmet suvlasnikog dijela (alikvotnog dijela prava vlasnitva) pojedinog suvlasnika, pri emu je taj suvlasnik potpuni vlasnik svojeg idealnog dijela, pa po svojoj volji izvrava pravo vlasnitva glede tog dijela. Idealni dio nekr.upisat e se u zem. knjige kao samostalan objekt na zahtjev suvlasnika da se otvori poduloak za taj dio. Idealni dio e biti upisan u posjedovnicu poduloka. Suvlasniki dio i idealni dio stvari su nerazdruivo povezani. Veliina idealnog dijela stvari ovisi o veliini suvlasnikog dijela. Niti jedan vlasnik ne moe svojim samovoljnim inima poveavati veliinu svojeg dijela ni na koji nain, pa niti promjenama stvari. Suvlasnici se mogu sporazumjeti da e neki od njih obaviti nekakvo poboljanje stvari, pa da e u naknadu za to njegov dio biti povean to e se zbiti na temelju njihovog ugovora. Idealni dio stvari ponaa se u prometu kao da je samostalna tjelesna stvar. Pravni promet idealnih dijelova odija se po pravilima koje vrijede za pravni promet stvarima iji su to idealni dijelovi. Pravni promet idealnih dijelova se odvija zajedno s prometom suvlasnikih dijelova.

I. USPOSTAVA SUVLASNITVA
Suvlasnitvo se uspostavlja: 1/ konkurencijom meu vlasnicima, i 2/ diobom stvari na idealne dijelove Imaju li istodobno pravo vlasnitva na istoj stvari dvije ili vie osoba, tada je posljedica konkurencije tih njihovih prava vlasnitva nastanak suvlasnitva. Kadgod je rezultat stjecanja prava vlasnitva neke stvari takav da to pravo istodobno imaju dvije ili vie osoba (a ne postoji neki od sluajeva zajednikog vlasnitva) zbog konkurencije njihovih prava vlasnitva nastalo je suvlasnitvo (partes fiunt concursu). Uspostava suvlasnitva konkurencijom meu vlasnicima, zbiva se kada se ispune sve pretpostavke za stjecanje prava vlasnitva. Tako e do uspostave suvlasnitva doi: 1/ prigodom stjecanja prava vlasnitva, ako nekoliko osoba zajedno steknu pravo vlasnitva iste stvari na nekom od pravnih temelja za stjecanje prava vlasnitva 2/ ako se ispune one posebne pretpostavke pod kojima se na temelju zakona stjee upravo suvlasnitvo, npr. kada deblo izraste na samoj mei 3/ stjecanjem stvari u zajedniku (branu i sl.) steevinu Diobom stvari na idealne dijelove, ujedno se uspostavlja suvlasnitvo. Vlasnik stvari je ovlaten svoju stvar pravno razdijeliti na idealne dijelove. Pritom moe sam ostati vlasnikom svakog pojedinog od tih dijelova, a moe i te dijelove prenijeti u vlasnitvo drugih osoba, koji e time postati suvlasnici te stvari.

II. IZVRAVANJE PRAVA VLASNITVA KOJE PRIPADA SUVLASNICIMA

Kod izvravanja prava vlasnitva kod suvlasnika potrebno je razlikovati: 1/ izvravanje prava vlasnitva glede idealnog dijela stvari, od 2/ izvravanja prava vlasnitva na/glede cijele stvari

A. Izvravanje pr. vl. glede idealnog dijela stvari

Svaki suvlasnik je potpuni vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasnikom dijelu. Suvlasnik ima glede svojeg idealnog dijela u naelu sve ovlasti vlasnika, ali uz ogradu ako ih moe izvravati s obzirom na narav idealnog dijela. Suvlasnik je ovlaten pravno raspolagati svojim idealnim dijelom sasvim samostalno, ne dirajui u tua prava. Za to mu ne treba pristanak ostalih suvlasnika. Ostali suvlasnici u naelu nemaju pravo prvokupa (osim ako im pripada na nekom posebnom pravom temelju). Kada raspolae svojim idealnim dijelom, suvlasnik ujedno raspolae i svojim suvlasnikim dijelom.

114

Suvlasnik raspolae sa svojim idealnim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikovo raspolaganje stvarima. Njime se pravno raspolae kao sa tjelesnim stvarima. Da bi napustio idealni dio pokretnine, dovoljno je da suvlasnik valjano oituje svoju volju o tome da u namjeri odreknua od suvlasnikog dijela naputa posjed idealnog dijela. Taj dio prirasta dijelovima ostalih suvlasnika, ime se njihovi dijelovi razmjerno poveavaju dok njihov zbroj ne dosegne jedno cijelo. Da bi suvlasnik napustio svoj idealni suvlasniki dio nekretnine nije dovoljno da on valjano oituje svoju volju da se odrekne tog dijela, nego treba jo i da se upis njegovog prava izbrie iz zemljine knjige taj e dio po sili zakona pripasti RH. Suvlasnik je ovlaten glede svojeg idealnog dijela stavljati svakome zahtjeve koji proizlaze iz njegovog prava vlasnitva tog dijela; stavljati ih moe treima, a i svojim suvlasnicima. Iznimno od toga, kada je ovrhom koja se vodi protiv jedne osobe, obuhvaena i pokretna stvar koja je u suvlasnitvu ovrenika i nekih drugih osoba, ovrenikovim suvlasnicima je zakonom uskraeno pravo da svoj idealni dio prava vlasnitva tite izlunim zahtjevima, naime uskraeno im je pravo da zahtijevaju neka se proglasi nedoputenom ovrhu na stvari u pogledu koje imaju idealni dio prava vlasnitva. Svakom suvlasniku je zakonom dano 1/ pravo da zahtijeva neka se iz iznosa dobivenoga ovrnom prodajom te stvari, njega namiri za vrijednost njegovog idealnog dijela prije namirenja ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovrnom postupku te prije naknade trokova ovrnog postupka. Alternativa tome je 2/ pravo suvlasnika da u sluaju kada se vodi ovrha na stvari koja je predmet i njegovog idealnog dijela prava vlasnitva, zahtijeva neka mu se cijela ta stvar koja je predmet ovrhe ustupi, ako poloi iznos koji odgovara vrijednosti ovrenikovog udjela u toj stvari. (OZ)

B. Izvravanje prava vlasnitva glede cijele stvari

Niti jedan od suvlasnika nema cijelo pravo vlasnitva stvari, nego samo svoj dio tog prava, svoj suvlasniki dio. Svaki suvlasnik smije glede suvlasnike stvari izvravati sve vlasnike ovlasti, ali to smije initi bez suglasnosti ostalih jedino ako time ne vrijea prava ostalih. Zbog problema koji se javljaju kod izvravanja vlasnikih ovlasti kae se da je suvlasnitvo majka svaa (communio est mater rixarium). Suvlasnika zajednica nije pravna osoba, nego samo zajednica odluivanja o izvravanju vlasnikih ovlasti na/glede suvlasnike stvari. Svaki pojedini suvlasnik ima i neka prava koja ga ovlauju da istupa i odluuje samostalno, po svojoj volji: 1/ Svaki pojedini suvlasnik ima pravo sudjelovati u upravljanju suvlasnikom stvarju, te u svako doba zahtijevati da se poloe rauni i podijele sve koristi 2/ Svaki pojedini suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati a/ svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasnitva, a b/ treima postavljati one zahtjeve koje bi im i inae mogao stavljati vlasnik stvari 3/ Svaki pojedini suvlasnik ima pravo na razvrgnue suvlasnitva 4/ Pojedini suvlasnik koji ima za to odgovarajui suvlasniki dio, ima pravo u svako doba zahtijevati da se u korist njegovog suvlasnikog dijela nekretnine osnuje etano vlasnitvo, ako su ispunjene i sve daljnje pretpostavke za to. Poduzme li u pogledu suvlasnike stvari neki od suvlasnika bilo to bez ovlasti za to postupa o je kao poslovoa bez naloga.

Upravljanje suvlasnikom stvarju

Pravo na upravljanje pripada svakom suvlasniku bez obzira na veliinu njegovog suvlasnikog dijela. Iako je svaki suvlasnik ovlaten sudjelovati u upravljanju suvlasnikom stvari, to ne znai da je ba za svaki posao potrebna suglasnost svih suvlasnika. Naelo jednoglasnosti je provedeno striktno samo glede poslova koji su izvanredne uprave. Suvlasnici odluuju valjanim oitovanjima svoje volje. Ta mogu biti u bilo kojem obliku, osim ako se na temelju njihovog sporazuma ili zakona za valjanost odluke trai da njihova volja bude oitovana ba u nekom odreenom obliku. Poslovi redovite uprave stvarju su oni koji se poduzimaju radi redovitog odravanja, uporabe i iskoritavanja stvari za njezinu redovitu svrhu, ali jedino ako ne izazivaju naroito velike trokove. Zakon je odredio da e se u sumnji za svaki posao smatrati da premauje okvir redovitoga upravljanja. O poslovima redovite uprave suvlasnici odluuju veinom glasova pritom se veina ne rauna po broju osoba, nego po veliini njihovih suvlasnikih dijelova. Meutim, potrebno je da su i svi ostali suvlasnici imali priliku izraziti svoje miljenje. Ako bi se glasovi podijelili pola za, a pola protiv poduzimanja nekog posla redovite uprave u tom sluaju, ako je poduzimanje posla nuno za odranje stvari, svaki od suvlasnika je ovlaten zahtijevati od suda da odlui o poduzimanju tog posla, pa e odluka suda zamijeniti odluku veine. Sud u pravilu o tome odluuje u izvanparninom postupku, a u parninom jedino ako postoji spor o tome tko su suvlasnici, odnosno koliko su im veliki suvlasniki dijelovi. Manjina koja je nadglasana ima pravo zahtijevati primjereno osiguranje od eventualne tete. Svaki suvlasnik

115

protiv ije je volje veina odluila da se poduzme posao redovite uprave, ili je to umjesto veine odluio sud, ima pravo zahtijevati osiguranje za tetu koja bi za njega mogla nastupiti bude li poduzet posao protiv njegove volje. Osiguranje e mu na njegov zahtjev biti duni dati oni suvlasnici koji ine veinu koja je o poslu odluila, odnosno oni u iju korist odluio sud. To e mu osiguranje u pravilu dati osnivanjem za njega zalonog prava na nekom objektu to je tzv. kaucioni zalog. Ako bi davanje zaloga bilo prevelik teret za onoga tko bi bio duan dati osiguranje, sud moe odluiti da se suvlasnik koji trai osiguranje treba zadovoljiti osobnim osiguranjem jamstvom odreene osobe da e ona ispuniti obvezu naknade tete. Poslovi izvanredne uprave stvarju su svi oni koji se poduzimaju na ili glede stvari ako 1/ premauju okvir redovitog odravanja, uporabe i iskoritavanja te stvari za njezinu redovitu svrhu, ili 2/ ako se prema uobiajenom tijeku stvari ne moe oekivati da bi bili u interesu svih suvlasnika, ili 3/ ako bi izazvali naroito velike trokove. Zakon primjerino nabraja kao izvanredne poslove: 1/ promjenu namjene stvari, 2/ vee popravke, 3/ dogradnju, nadogradnju, preureenje stvari, 4/ otuenje cijele stvari, 5/ davanje stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, 6/ davanje cijele stvari u zalog, odnosno osnivanje hipoteke na njoj, 7/ osnivanje stvarnih i osobnih slunosti, stvarnog tereta ili prava graenja na cijeloj stvari U sumnji je li posrijedi posao redovite ili izvanredne uprave, smatra se da je to posao izvanredne uprave. Odluku da e se obaviti neki posao izvanredne uprave mogu suvlasnici donijeti samo suglasno, dakle jednoglasno. Iznimke moe odrediti: a/ zakon i b/ sami suvlasnici. Ako o nekom poslu izvanredne uprave nije mogue postii suglasnost, suvlasnici mogu pribjei nekom pomonom rjeenju, kao npr. da donoenje odluke prepuste arbitru, ili sluaju (rijebu) ili bilo kojem drugom. Odluivanje o pomonom rjeenju je takoer posao izvanredne uprave, pa je za njega potrebna puna suglasnost svih suvlasniika. Kod odluivanja o poslovima izvanredne uprave nikad ne postoji mogunost nadglasavanja, a isto tako ni mogunost da se odluka suvlasnika zamijeni odlukom suda. Suvlasnik koji je predloio posao, ali ipak nije dobio suglasnost da se taj posao poduzme moe razvi suvlasnitvo, a pritom mu ako nije dobio suglasnost za posao koji je predvidivo koristan za sve pripada pravo da razvrgne suvlasnitvo i u sluaju da to inae ne bi bio ovlaten u tom trenutku, jer mu je pravo na razvrgnue ogranieno zakonom ili pravnim poslom..

Upravitelj
Suvlasnici mogu upravljanje suvlasnikom stvari povjeriti upravitelju, koji e onda djelovati kao njihov opunomoenik. Odluivanje o tome je posao izvanredne uprave, pa odluku donose svi suvlasnici suglasno. No, ako se suvlasnici ne bi mogli o tome suglasiti, svaki od njih moe zahtijevati od suda da umjesto njih donese o tome odluku u izvanparninom postupku. Za upravitelja moe biti postavljana bilo koja osoba koja ima punu poslovnu sposobnost. Ako bude postavljeno nekolik upravitelja istom stvari, a ne bude odreen nain kako e oni donositi odluke, vrijedi pravilo da ih oni donose veinom glasova. Upravitelj moe biti postavljen izriito, preutno, znacima i konkludentnim inima (ako nije to posebno o tome odreeno). Povjere li suvlasnici nekome izmeu sebe da taj izvrava posjed suvlasnike stvari za sebe i ujedno za sve ostele preutno su mu time povjerili i redovitu upravu nad predmetom tog posjedovanja. Upravitelj ima poloaj nalogoprimca suvlasnika, koji je u granicama svojeg djelokruga ovlaten i obvezan upravljati sa stvari za raun suvlasnika, a ima pravo na naknadu za svoj trud. U ZV su postavljena neka posebna pravila o otkazu suvlasnika upravitelju, smjenjivanju upravitelja, kao i otkazu upravitelja suvlasnicima. Podredno se primjenjuju opa pravila obveznog prava o prestanku naloga10. Posebna pravila su slijedea: 1/ Odluivanje o otkazu suvlasnika upravitelju je posao redovite uprave, pa o njemu odluuju suvlasnici veinom glasova (ako je postavljen na dulje vrem. razdoblje mogu bez navoenja otkaznog razloga otkazati nakon to protekne 5 god.) 2/ Upravitelja se smjenjuje, ako za to postoji vaan razlog 3/ Upravitelj postavljen na neodreeno vrijeme, moe otkazati suvlasnicima bilo kada, ali uz otkazni rok od 3 mj.

Odluka o uspostavi etanog vlasnitva

Etano vlasnitvo se uspostavlja izvoenjem iz suvlasnikog dijela to ga pojedini suvlasnik ima na cijeloj nekretnini, te se ujedno neodvojivo povezuje s tim dijelom. Pravni temelj za to je odluka suvlasnika o uspostavi vlasnitva posebnog dijela nekretnine, koju suvlasnici donose suglasno i u pisanom obliku, a na zahtjev suvlasnika koji ima
10

Proizvodi uinak poput razvrgnua suvlasnike zajednice sa isplatom

116

pravo zahtijevati donoenje takve odluke. Donoenje takve odluke je posao izvanredne uprave, pa je za nj potrebna suglasnost svih suvlasnika nekretnine. Suvlasnik koji ima odgovarajui suvlasniki dio nekretnine koja se sastoji od zemljita sa zgradom, ima pravo zahtijevati od ostalih da se u korist tog njegovog dijela osnuje vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnine etano vlasnitvo. Suvlasnici nisu ovlateni uskratiti mu davanje te suglasnosti ako su ispunjene zakonske pretpostavke za uspostavu etanog vlasnitva koje zahtijeva, osim ako bi se time ukinula ili ograniila prava koja ve pripadaju nekom drugom suvlasniku na temelju ranije uspostavljenog vlasnitva posebnog dijela. Ako bi koji od suvlasnika neovlateno uskratio svoju suglasnost, na davanje suglasnosti bi ga mogao putem suda siliti suvlasnik koji zahtijeva osnivanje etanog vlasnitva. Odluka o uspostavi etanog vlasnitva je pravni temelj. Na njemu e se odgovarajuim upisom u zemljinoj knjizi uspostaviti vlasnitvo odreenog posebnog dijela nekretnine i povezati s odreenim suvlasnikim dijelom nekretnine. Uspostavom etanog vl. nekog posebnog dijela nekretnine u korist odreenog suvlasnikog dijela, mijenja se izvravanje ovlasti suvlasnika. 1/ U pogledu posebnog dijela nekretnine glede kojeg je uspostavljeno etano vlasnitvo mijenja se izvravanje suvlasnikih ovlasti utoliko to se na taj uporabno samostalni, posebni dio nekretnine usredotouje izvravanje ovlasti onog suvlasnika sa ijim je suvlasnikim dijelom povezano to etano vl. Ostalim suvlasnicima je ograniena mogunost da i oni izvravaju svoje (su)vlasnike ovlasti glede tog dijela. 2/ Izvravanje suvlasnikih ovlasti glede cijele nekretnine se mijenja im se osnuje i s njim povee etano vlasnitvo nekog uporabno samostalnog posebnog dijela nekretnine. Od tada se nain izvravanja suvlasnikih ovlasti na cijeloj nekretnini ravna u prvom redu prema posebnim pravilima o vlasnitvu posebnih dijelova nekretnine, a tek podredno po opim pravilima o suvlasnitvu. Do upisa etanog vlasnitva odluku o uspostavi etanog vlasnitva se po sili zakona smatra odlukom suvlasnika o podjeli posjeda nekretnine i izvravanju suvlasnikih ovlasti. Za nju se po sili zakona uzima da je to njihova odluka o nainu razvrgnua suvlasnike zajednice.

Suvlasnik kao poslovoa bez naloga

Suvlasnik koji bez potrebne suglasnosti ostalih suvlasnika poduzme neki posao koji je posao i drugih suvlasnika smatra se poslovoom bez naloga. Ako je on posao obavljao u interesu svih suvlasnika, postupao je kao a/ poslovoa u nudi, ili b/ poslovoa u tuu korist, ili kao c/ poslovoa protiv zabrane. Ako je obavljao posao u namjeri da za sebe zadri postignute koristi iako je znao da je posao tu, postupao je kao d/ nepravi poslovoa bez naloga. Suvlasnik moe za taj posao dobiti od svojih suvlasnika naknadno odobrenje ratihabitio.

O plodovima, koristima, trokovima i teretima

Daje li stvar plodove ili druge koristi, oni se dijele meu suvlasnike te stvari u prvom redu prema njihovom sporazumu. Isto tako e se dijeliti i trokovi i tereti te stvari. Odluivanje o toj podjeli je posao izvanredne uprave. Ako to nisu sporazumno odredili dijele se meu sve suvlasnike razmjerno veliini njihovih suvlasnikih dijelova.

O polaganju rauna
Svaki je suvlasnik ovlaten da u svako doba zahtijeva polaganje rauna i podjelu svih koristi, naime plodova i drugih koristi. Suvlasnik se ovog svojeg prava ne moe valjano unaprijed odrei.

O zatiti prava glede cijele stvari

Svaki suvlasnik je ovlaten da glede cijele stvari postavlja svojim suvlasnicima sve one specifine zahtjeve koji proizlaze iz njegovog suvlasnitva, npr. da zahtijeva uspostavu etanog vlasnitva. Ako on od ostalih suvlasnika zahtijeva neto to je njegovo pravo kao pojedinanog suvlasnika, tada ne udovolje li njegovom zahtjevu on taj svoj zahtjev moe ostvariti putem suda. Ali, zahtijeva li neto to ovisi iskljuivo o odluci svih suvlasnika, tada ne bi imao pravo taj svoj zahtjev ostvarivati putem suda, ako ostali suvlasnici ne donesu odluku koju on zahtijeva (ako nije posebno drugaije odreeno). Svaki suvlasnik je ovlaten postavljati protiv svakoga, dakle i protiv treih osoba, one zahtjeve koje bi im imao pravo postaviti vlasnik stvari, pri emu se u prvom redu misli na zahtjeve za zatitu prava vlasnitva. On je te zahtjeve ovlaten postavljati i samostalno, tj. samo u vlastito ime. No, ako bi zahtijevao da mu trea osoba preda suvlasniku

117

stvar u posjed, on je to ovlaten od nje zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. To znai da je ovlaten zahtijevati a/ da se stvar preda samo njemu u posjed, jedino ako je na to ovlaten od svih ostalih suvlasnika zahtijevati, ili b/ da se stvar preda u suposjed njemu i svim ostalim suvlasnicima, ili c/ da se stvar preda njemu i ostalim suvlasnicima tako da se za sve njih poloi na sud.

Namirenje dugova iz vrijednosti suvlasnike stvari

Vjerovnici mogu namirivati svoje novane trabine iz vrijednosti idealnog dijela stvari koji pripada njihovom duniku, a ako je s dunikovim suvlasnikim dijelom povezano i vlasnitvo nekog posebnog dijela suvlasnike stvari bit e to namirivanje iz toga dvoga, zajedno povezanoga. Dunik ne odgovara za svoje obveze cijelom stvari iji je suvlasnik. Ako bi radi namirenja novane trabine koju vjerovnik ima protiv pojedinog suvlasnika bile odreene ili poduzete ovrne radnje na cijeloj stvari svaki od ostalih suvlasnika mogao bi ishoditi od suda da proglasi ovrhu na toj stvari nedoputenom, ime bi se suvlasniku stvar izluilo iz ovrhe. Isto tako, ako bi se u steaju pojedinog suvlasnika nala u steajnoj masi cijela suvlasnika stvar, svaki od ostalih suvlasnika mogao bi ishoditi izluenje te stvari iz steajne mase. Iznimka je sluaj kada je odreena ovrha na pokretnoj stvari radi namirenja vjerovnikove novane trabine nekog od suvlasnika. Tada ostali suvlasnici ne mogu ishoditi od suda da se tu ovrhu proglasi nedoputenom u pogledu njihovih suvlasnikih dijelova, ali kada ovrha bude provedena, tj. stvar prodana u ovrnom postupku oni imaju pravo da se iz iznosa dobivenog prodajom namiri vrijednost njihovih suvlasnikih dijelova, pri emu imaju prvenstvo ispred ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovrnom postupku, pa i ispred namirenja trokova ovrnog postupka. Zakon im kao alternativu daje pravo poloiti kod suda novac u vrijednosti ovlatenikovog idealnog dijela, pa zahtijevati da im se ustupi suvlasnika stvar. Sluenje tim pravom, proizvodi uinak poput razvrgnua suvlasnike zajednice sa isplatom.

III. RAZVRGNUE SUVLASNITVA A. Pravo na razvrgnue

Svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnue suvlasnitva, bez obzira na to koliko mu je velik suvlasniki dio, te bez obzira na to jesu li ostali suvlasnici s time sporazumni ili se protive razvrgnuu zajednice. Pravo na razvrgnue je preobraajno pravo koje proizlazi iz suvlasnikovog prava vlasnitva. Pravo na razvrgnue suvlasnitva nikad ne zastarijeva. Suvlasnik je ovlaten da u bilo koje doba ostvaruje svoje pravo na razvrgnue suvlasnike zajednice. Nema pravo zahtijevati razvrgnue u tzv. nevrijeme tj. kada objektivno postoje neke okolnosti u kojima bi to razvrgnue bilo na tetu ostalih suvlasnika, a privremenog su karaktera. O opravdanosti prigovora da je razvrgnue zatraeno u nevrijeme odluuje sud koji je nadlean za voenje postupka razvrgnua. Suvlasnik se ne moe valjano unaprijed odrei svojeg prava na razvrgnue suvlasnitva. Ali, pravo na razvrgnue suvlasnitva moe biti ogranieno. Ograniiti ga moe 1/ zakon11, a i 2/ sam suvlasnik moe oitovanjem svoje volje ograniiti svoje pravo na razvrgnue suvlasnitva. Pravilo je da oitovanje volje kojim je suvlasnik ograniio svoje pravo na razvrgnue suvlasnitva djeluje samo relativno, tj. obvezuje samo tog suvlasnika u odnosu prema osobi kojoj se obvezao. Ta obveza ne prelazi na suvlasnikove nasljednike, ni na druge pravne sljednike. Jedino ako bi se ogranienje prava na razvrgnue suvlasnitva neke nekretnine upisalo u zemljinu knjigu, ono bi djelovalo apsolutno (tj. u javni upisnik). Trokove razvrgnua snose svi suvlasnici razmjerno svojima suvlasnikim dijelovima.

B. Ostvarivanje prava na razvrgnue

Razvrgnue bi moglo biti djelomino, to se tie: a/ suvlasnika s kojima se razvrgava suvlasnitvo, i b/ suvlasnikih stvari glede kojih se razvrgava suvlasnitvo. Suvlasnik moe svoje pravo na razvrgnue ostvarivati u sporazumu sa svim suvlasnicima, ili putem suda (jednostrano). Kada suvlasnici sporazumno razvrgavaju suvlasnitvo, to je dobrovoljno razvrgnue, a kada se ono provodi na zahtjev pojedinog suvlasnika, provodi ga se putem suda, pa je to sudsko razvrgnue.

1. Dobrovoljno razvrgnue
11

Npr. suvlasnitvo stvari koje slue kao zajednike ograde ili kao meni znakovi nije djeljivo dok god te stvari ne izgube tu namjenu

118

Pravni temelj dobrovoljnog razvrgnua je sporazum suvlasnika o razvrgnuu (ugovor). To je tek pravni temelj razvrgnua, pa je uz to potreban i nain razvrgnua koji su suvlasnici sporazumno odredili. Ako koji od suvlasnika ne bi ispunio svoju obvezu preuzetu sporazumom o razvrgnuu, svaki od ostalih suvlasnika moe putem suda ishoditi da je izvri. Za to e u pravilu biti potrebno da u parnici ishodi pravomonu presudu kojom e biti odreeno da mu suvlasnik uini to je duan uiniti, a ako taj to ipak ne bi uinio ni nakon to presuda postane ovrna moi e putem ovrhe prisilno ostvariti ono to je odreeno pravomonom presudom. Suvlasnici mogu svoj sporazum o razvrgnuu suvlasnitva oblikovati u neku ispravu koja, kao i ovrna sudska presuda, ima narav ovrne isprave. U obzir dolazi ovrna sudska nagodba, ovrna javnobiljenika isprava. Odreivanje naina razvrgnua je bitni dio sadraja njihovog sporazuma o razvrgnuu suvlasnitva, te ne uspiju li to odrediti, dobrovoljno razvrgnue nije mogue. Suvlasnici mogu sporazumno odrediti svaki nain razvrgnua, osim takvog koji je a/ faktino nemogue ostvariti, ili b/ nije doputen. Prigodom sporazumnog odreivanja razvrgnua suvlasnitva oni nisu vezani veliinama svojih suvlasnikih dijelova. Odreuje li zakon zabranu diobe neke suvlasnike stvari, njome u pravilu nije zabranjeno razvrgnue suvl. na nain kojim se suvlasnika stvar ne dijeli ni fiziki ni geometrijski. Zabrana diobe stvari ne smeta razvrgnuu suvlasnitva koje bi se provelo isplatom ili civilno, a isto vrijedi i za isplatu po ekvivalentu na njih se zabrana odnosi jedino ako je izriito protegnuta i na te naine razvrgnua. Tipizirani naini razvrgnua suvlasnike zajednice su: 1/ fizika dioba stvari je takav nain razvrgnua suvlasnitva kod kojeg se suvlasniku stvar dijeli na potreban broj samostalnih tjelesnih stvari, od kojih e svaka pripasti ponekom od suvlasnika koji razvrgavaju svoju suvlasniku zajednicu. Suvlasnici se mogu sporazumijeti da e stvar fiziki podijeliti, bez obzira na to je li ona djeljiva ili je nedjeljiva. Fizika dioba nedjeljive stvari zapravo e biti njezino unitenje. 2/ geometrijska dioba stvari je takav nain razvrgnua suvlasnitva kod kojeg se stvar ne dijeli fiziki, nego na estice koje se odreuju mjerenjem, da bi svaka od tako geometrijski odreenih estica pripala ponekom od suvlasnika koji se dijele. Pokretnine se ne mogu dijeliti geometrijski (tek bi je fizika dioba mogla razdijeliti u nekoliko objekata). 3/ razdioba po ekvivalentu dolazi u obzir kao nain razdiobe suvlasnitva kada se istodobno razvrgava suvlasnitvo na nekoliko stvari tako da svakom od suvlasnika svih tih stvari pripadnu na raun njegovog suvlasnikog dijela poneke od tih stvari. Ona se moe izvriti uz nadoplatu razdioba po ekvivalentu uz nadoplatu. 4/ civilno razvrgnue je ono koje se provodi unovenjem stvari suvlasniku stvar se prodaje, a novac steen tom prodajom se dijeli meu suvlasnike. Provodi se posredstvom graanskopravnog posla prodaje stvari. 5/ razvrgnue isplatom je takav nain razvrgnua suvlasnitva kod kojeg se suvlasniku stvar ne dijeli, nego e ona pripasti u vlasnitvo jednom suvlasniku, a on e ostalima biti obvezan isplatiti vrijednost njihovih suvlasnikih dijelova. Oni e trebati suglasno odrediti koliko e on kome biti duan platiti i kada, a mogu suglasno odrediti i koje e im on osiguranje trebati dati za isplatu onoga to e im ostati duan, kao i koje e biti posljedice zakasni li s ispunjenjem te svoje obveze. 6/ uspostava etanog vlasnitva njime se samo modificira pravni reim sudjelovanja suvlasnika u pravu vlasnitva nekr., ali e se na tu njihovu odluku na odgovarajui nain primjenjivati pravila o razvrgnuu suvlasnike zajednice.

2.

Sudsko razvrgnue

Sud o razvrgnuu odluuje na zahtjev jednog ili vie suvlasnika, koji tim putem ostvaruju svoje pravo na razvrgnue. Putem suda e se suvlasnitvo razvrgavati, ako meu suvlasnicima ne postoji puna suglasnost o svemu o emu bi morala postojati da bi ga se moglo razvrgnuti dobrovoljno. Nema zapreke da se i u sluaju potpune suglasnosti suvlasnici poslue sudskim putem za razvrgnue svoje zajednice. U pravilu sud o razvrgnuu suvlasnitva odluuje u izvanparninom postupku. No, sud e morati uputiti predlagatelja da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici ako meu njima postoji spor: 1/ o predmetu suvlasnitva, ili 2/ o suvlasnitvu (je li odreena osoba suvlasnik, koliko su veliki suvlasniki dijelovi) Pravomonom sudskom odlukom kojom je odreeno razvrgnue, suvlasnitvo jo nije razvrgnuto. Ono e to biti tek kada ga se u izvrenju te odluke na odgovarajui nain razvrgne, dakle kada svaki od suvlasnika koji svoje suvlasnitvo razvrgavaju, prestane imati suvlasniki dio prava vlasnitva suvlasnike stvari, a u zamjenu za to stekne odreene stvari, odnosno novac. Izvrenje sudske odluke o razvrgnuu suvlasnitva moe zahtijevati svaki od suvlasnika koji je sudjelovao u postupku razvrgnua, bez obzira na to iji je zahtjev sud odluivao.

119

Kada odluka suda (tj. nagodba) postane ovrna, a ne bude dobrovoljno izvrena, razvrgnue e se na zahtjev bilo kojeg od suvlasnika koji razvrgavaju suvlasnitvo, provesti na nain kako je njome odreeno, a prema pravilima ovrnog postupka. Sud nije slobodan u izboru naina na koji e se razvrgnue provesti: 1/ Sud je u prvom redu vezan strogim zakonskim odredbama, ako postoje takve koje utjeu na nain razvrgnua 2/ Sud je vezan i sporazumom stranaka o nainu razvrgnua 3/ Sud je vezan i pravom na razvrgnue isplatom, ako ono pripada pojedinom suvlasniku na temelju a/ pravnog posla, b/ zakona, a on ga se nije odrekao. Ako, i ukoliko nain razvrgnua nije u svemu odreen striktnim normama, sporazumom stranaka, niti pravom na razvrgnue isplatom, sud e odluiti o nainu razvrgnua po pravilima: 4/ Suvlasnitvo djeljivih stvari razvrgava se : a/ fizikom diobom pokretnih stvari, i b/ geometrijskom diobom nekretnina, a 5/ Suvlasnitvo nedjeljivih stvari civilnom diobom 6/ Ako se razvrgava suvlasnitvo nekoliko stvari istodobno, tada ako to zahtijeva neki od suvlasnika sud moe odluiti da se razvrgnue provede razdiobom po ekvivalentu.

Pravo na razvrgnue isplatom

Sud je vezan pravom na razvrgnue isplatom, ako ono postoji i ako se njegov nositelj njime poslui. Pravo na razvrgnue isplatom je subjektivno preobraajno pravo. ZV odreuje kome pripada pravo na diobu isplatom kada sjedinjenjem, mijeanjem ili smijeanjem stvari nenamjerno nastane suvlasnitvo na novonastaloj stvari. ZN odreuje za sluaj kada je suvlasnitvo nastalo kao posljedica ostaviteljeve smrti i prijelaza njegovih pr. vlasn. na nasljednike tj. zapisovnike, da na zahtjev nasljednika koji je ivio ili privreivao u zajednici s ostaviteljem, a i zapisovnika, sud moe, kad to iziskuje opravdana potreba, odluiti da mu se ostave pojedine stvari, pokretne ili nepokretne ili skupine stvari, koje bi pripale u dio ostalih nasljednika, a da im on vrijednost tih stvari isplati u novcu u roku koji sud prema okolnostima odredi. Pravo na razvrgnue isplatom moe suvlasniku pripadati na razliitim pravnim temeljima: 1/ Suvlasnik moe imati pravo na diobu isplatom, ako ga je stekao neovisno o postupku sudskog razvrgnua suvlasnitva, bilo na temelju zakona, bilo na temelju pravnog posla 2/ U samom postupku sudskog razvrgnua suvlasnitva svaki sudionik ima, pod pretpostavkama iz l.51.ZV, pravo zahtijevati da sud odredi takav nain razvrgnua suvlasnitva u kojem e suvlasnika stvar pripasti u vlasnitvo tom suvlasniku, s time da isplati ostale. Zakonske pretpostavke su: 1/ da postoji osobito ozbiljan razlog da ta stvar pripadne u cijelosti upravo tom suvlasniku u vlasnitvo, 2/ sud nije prigodom odluivanja ve vezan takvim zakonskim odredbama ili tuim pravom na diobu isplatom, koje bi iskljuivale mogunost udovoljenja ovom zahtjevu. Osobito ozbiljan razlog da stvar pripadne upravo odreenom suvlasniku postojat e npr. kada se dijeli suvlasnika stvar s kojom je on jedini do tada radio i privreivao, ako on nema nikakvog znanja, iskustva ni sposobnosti za obavljanje bilo kakvog drugog posla, kojim bi mogao privreivati za svoj ivot. Ako za sebe trai cijelu stvar suvlasnik, ili vie njih, iji su suvlasniki dijelovi zajedno barem 9/10, tada ve u samoj injenici da im je suvlasniki dio toliko velik lei osobito ozbiljan razlog da cijela stvar postane upravo njihovo vlasnitvo, pa oni ne trebaju uiniti vjerojatnim nikakav posebanm razlog za to. ZN: ..sunasljednik koji je poljodjelac ne mora uiniti vjerojatnom opravdanu potrebu...kad se radi o nasljeivanju poljoprivrednog zemljita i stvari koje slue obavljanju poljoiprivredne djelatnosti. Sud e odluiti koji od suvlasnika e na temelju odluke o diobi postati vlasnikom stvari, a ujedno e i odrediti koliko i u kojem roku je taj duan platiti ostalima na ime isplate njihovih suvlasnikih dijelova. Za osiguranje tih njihovih trabina oni imaju na temelju zakona zalono pravo na stvari koja je pripala odreenom suvlasniku u vlasnitvo na temelju odluke kojom se odreuje razvrgnue suvlasnitva isplatom. Ako on ne ispuni tu svoju obvezu, drugi suvlasnik ga moe 1/ putem suda siliti na ispunjenje te obveze, ili 2/ zahtijevati ponitenje odluke o razvrgnuu isplatom. Kada sud provodi razvrgnue suvlasnitva, a nema sporazuma suvlasnika o nainu tog razvrgnua, niti itko od njih ima pravo na razvrgnue isplatom kojim se posluio, nain razvrgnua tog suvlasnitva ovisit e o djeljivosti suvlasnike stvari. Ako je stvar djeljiva sud treba razvrgnuti suvlasnitvo djeljivih pokretnih stvari fizikom diobom, a nekretnina geometrijskom diobom.

120

Djeljivost suvlasnike stvari se prosuuje po tome moe li je se podijeliti na onoliko samostalnih stvari iste vrste, koliko je potrebno da bi svaki suvlasnik dobio po stvar koja odgovara njegovom suvlasnikom dijelu. Ako to nije mogue, a da se diobom znatno ne umanji vrijednost stvar je nedjeljiva. Kada provodi razvrgnue geometrijskom diobom nekretnine, a o nainu diobe nema sporazuma meu suvlasnicima sud je ovlaten svojom odlukom osnivati slunosti i stvarne terete na dijelovima te nekretnine, ako je to nuno za uporabu ili iskoritavanje dijela koji se tom diobom odvaja. U sluaju da je stvar nedjeljiva, sud je duan odrediti civilno razvrgnue suvlasnitva. To znai da je duan odluiti da se stvar proda na javnoj drabi ili na drugi prikladan nain, a dobiveni iznos podijeli razmjerno suvlasnikim dijelovima. Svaki od suvlasnika koji razvrgavaju suvlasnitvo moe zahtijevati od suda da, umjesto na taj nain, razvrgnue suvlasnitva provede razdiobom stvari po ekvivalentu. Makar se s time i ne sloili svi sudionici postupka, sud e udovoljiti zahtjevu za razdiobom po ekvivalentu, ako je taj s obzirom na okolnosti opravdan (uzima u obzir njihove potrebe). Suvlasnici koji takvim nainom razvrgnua dobivaju stvari vee vrijednosti od one koja je ekvivalentna njihovim suvlasnikim dijelovima, biti e obvezani ostalima nadoplatiti razliku do punog ekvivalenta suvlasnikih dijelova tih suvlasnika.

C. Pravni uinci razvrgnua

Prestanak suvlasnitva i stjecanje vlasnitva Razvrgnue suvlasnitva proizvodi za svakog suvlasnika koji u tome sudjeluje, dvostruki pravni uinak: s jedne strane, on prestaje biti suvlasnikom odreene stvari ili vie njih; s druge strane, on umjesto toga stjee u svoje vlasnitvo odreenu stvar ili novac. Pravni uinci provedenog razvrgnua su uvijek stvarnopravne prirode prestanak suvlasnitva i nastanak prava vlasnitva. Kada se razvrgnue provodi isplatom, razvrgnue ima neposredni stvarnopravni uinak jedino utoliko to prestaje njegovo suvlasnitvo, a takoer stjee i trabinu da mu se isplati odreeni iznos novca. Tek primanjem novca na ime ispunjenja te trabine, stei e pravo vlasnitva na tom novcu. Stvarnopravni uinci prestanka suvlasnitva i stjecanja prava vlasnitva nastupaju tek ispunjenjem tog ugovora tj. odluke predajom pokretne stvari koju se stjee u neposredan posjed stjecatelja, odnosno upisom stjecateljevog vlasnitva nekretnine u zemljinoj knjizi. Stjecanje do kojeg dolazi na temelju sporazuma ili sudske odluke o razvrgnuu suvlasnitva je izvedeno na temelju ugovora o razvrgnuu ili na temelju sudske odluke o razvrgnuu, iz suvlasnikog dijela koji se gubi razvrgnuem. Odgovornost za nedostatke Nakon razvrgnua suvlasnitva svi koji su kao suvlasnici sudjelovali u tom razvrgnuu odgovaraju solidarno za stvarne i pravne nedostatke onoga to je svaki pojedini od njih stekao, odnosno trebao stei u tom razvrgnuu suvlasnitva. Razvrgnue suvlasnitva i tua prava Uinci razvrgnua nastupaju samo izmeu suvlasnika koji su sudjelovali u tom razvrgnuu i samo glede onih stvari glede kojih je razvrgnue meu njima ugovoreno, odnosno odreeno sudskom odlukom. Razvrgnuem suvlasnitva ne dira se u prava treih osoba, a ni u prava onih suvlasnika koji nisu sudjelovali u razvrgnuu. Isto tako se ne dira niti u one suvlasnike stvari ili prava s kojima suvlasnici nisu sudjelovali u razvrgnuu suvlasnitva. Razvrgnue suvlasnitva, poto je to izvedeno stjecanje, u naelu ne utjee ni na: a/ prava koja terete, niti na b/ prava u korist stvari glede koje je provedeno razvrgnue fizikom ili geometrijskom diobom stvari Odstupanja od tog naela: 1/ Ako neka slunost ili stvarni teret ovlauju na neke koristi, moe pri diobi povlasne nekretnine svaki ovlatenik takve slunosti ili stvarnog tereta zahtijevati da sud uredi izvravanje tog prava na pravedan nain, a isto moe zahtijevati i svaki optereenik kada se dijeli posluna nekretnina. 2/ Ako se podijelilo nekretninu optereenu stvarnom slunou takvog sadraja da ga se smjelo izvravati samo na onom dijelu te nekretnine koji je diobom postao samostalna nekretnina s nastupom stvarnopravnih uinaka razvrgnua suvlasnitva, ta slunost ostaje i dalje kao teret na tom dijelu, no po sili zakona prestaje teretiti ostale dijelove podijeljene poslune nekretnine.

XII. ZAJEDNIKO VLASNITVO

121

Zajedniko vlasnitvo je takvo sudjelovanje vie osoba u pravu vlasnitva iste stvari da im ta stvar pripada svima zajedno, jer sve imaju udjela u tom pravu vlasnitva, ali veliina udjela niti jedne od njih nije odreena, bez obzira na to to je odrediva. Sve te osobe imaju zajedno to pravo vlasnitva meu njima nije podijeljena stvar, a ni pravo vlasnitva, ve sve one sudjeluju u nepodijeljenom subjektu prava vlasnitva nepodijeljene stvari kao da su sve zajedno jedan vlasnik. Zajedniko vlasnitvo ne dijeli stvar na idealne dijelove, a oni nisu ni solidarni vlasnici. U zajednikom vlasnitvu ne sudjeluju vlasnici kao samostalni pojedinci, nego kao lanovi nekog kolektiva koji nije pravni subjekt. Pravni subjekti su pojedinci lanovi kolektiva koji imaju pravo vlasnitva, ali tako da ono nije vlasnitvo samo pojedinog lana, nego i ostalih lanova tog kolektiva zajedniko vlasnitvo. Imovina kolektiva je svim njegovim lanovima zajednika te je odvojena od zasebnih imovina svakog pojedinog od njih. Suvlasnitvo je pravilo, a zajedniko vlasnitvo iznimka u sumnji sudjeluju li osobe u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu neke stvari, smatra se da je to suvlasnitvo. Kada je nesumnjivo posrijedi zajedniko vlasnitvo na nj e se u prvom redu primjenjivati posebna pravila o toj vrsti zajednikog vlasnitva (npr. o ortatvu), podredno tome opa pravila o zajednikom vlasnitvu, a onda podredno i tome pravila postavljena za suvlasnike. Udio pojedinog od zajednikih vlasnika u zajednikom vlasnitvu je njegov udio u kolektivu koji igra ulogu subjekta tog prava vlasnitva, a ne neki dio prava vlasnitva. Udio u zajednikom vlasnitvu odreene stvari pripada zajednikom vlasniku a/ jer je zajedniar, a b/ stvar je na temelju zakona dio zajednike imovine (imovinske mase) svih koji ine taj kolektiv. Veliina udjela kojeg pojedini zajedniar ima u zajednici vlasnika neke stvari, nije odreena. To ne znai da nije odredivo koliko je velik udio tog zajedniara u zajednikoj imovini. Sve ono to je bilo zajedniko podijelit e se tako to e se prema odreenom kriteriju utvrditi dijelovi prava vlasnitva na stvari (tj. pretvorit e se zajedniko vlasnitvo te stvari u suvlasnitvo), pa e svaki dotadanji zajedniar postati vlasnikom odreenog idealnog dijela stvari koja je do tada bila zajednika. Sudjelovanje u zajednici prestaje diobom zajednike imovine, naime odreivanjem suvlasnikih dijelova, dakle primjenom kriterija za odreivanje suvlasnikih dijelova. Udio to ga zajedniki vlasnik ima u zajednikom vlasnitvu odreene stvari, dio je njegove imovine. U naem pravnom poretku postoje slijedei tzv. oblici zajednikog vlasnitva: 12 1/ nasljednika zajednica 2/ zajednika priuva etanih vlasnika 3/ zajednika imovina ortaka 4/ zajednika imovina osnivaa preddrutva Preddrutvo je zajednica koja nastaje u procesu stvaranja drutva pravne osobe. Nastaje na temelju pravnog posla usmjerenog na osnivanje drutva pravne osobe, te postoji dok upisom u upisnik to drutvo ne postane pravnom osobom. Zajedniko vlasnitvo se uspostavlja iskljuivo na temelju zakona tj. ispunjenjem pretpostavki koje za to odredi zakon, ulazit e pravo vlasnitva u zajedniku imovinu odreenih subjekata. Da bi stvar, time to je steena postala zajedniko vlasnitvo stjecatelja i jo nekih osoba (da bi ula u njihovu zajedniku imovinu) trebaju biti ispunjene zakonom odreene pretpostavke njihovog ulaenja u zajedniku imovinu. Da bi u pogledu neke stvari nastala nasljednika zajednica, potrebno je: 1/ da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasnitva te stvari na temelju nasljeivanja, a uz to i da je 2/ ispunjena ona pretpostavka pod kojima stvar koja je tako steena postaje zajedniko vlasnitvo, naime smru dotadanjeg vlasnika je nekoliko osoba steklo nasljedno pravo, pa su one sunasljednici. Da bi neka stvar postala zajedniko vlasnitvo ortaka, potrebno je: 1/ da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasnitva te stvari i 2/ da su ispunjene pretpostavke za to da to bude stjecanje u zajedniko vlasnitvo ortaka: 1/ ortatvo (na temelju ugovora o ortatvu) i 2/ ta stvar je a/ ulog ortaka, ili je b/ steena poslovanjem ortatva, ili je c/ naknada za unitene, oteene ili oduzete stvari iz sastava imovine ortatva Zajedniki vlasnik moe svoj udio u zajednikom vlasnitvu prenijeti pravnim poslom inter vivos jedino na drugog zajedniara, jer je udio u zajednikom vlasnitvu posljedica lanstva u onom kolektivitetu iji lanovi imaju zajedniku imovinu. To lanstvo je neto to nije prenosivo na osobe izvan kruga tog kolektiviteta.
12

Prije su postojale: a/ kune zadruge, b/ zadruge i c/ zajednika imovina branih drugova

122

Prenijet e mu svoj udio ili dio tog udjela ustupom (cesijom). Ustup udjela nee utjecati na pravni poloaj zajednikog vlasnika kojem je udio ustupljen dok zajednica postoji, ve tek kada doe do diobe te zajednice. Prijenos (ustup) udjela bi utjecao jedino, ako bi svi udjeli bili preneseni na jednog od zajednikih vlasnika, jer bi time on postao jedinim vlasnikom stvari. Umre li neki od zajednikih vlasnika, njegov dio u zajednici prelazi na njegove nasljednike bez posebnog ina stjecanja samim time to su postali ostaviteljevi nasljednici. Svaki zajedniar je ovlaten zahtijevati da se pravo vlasnitva nekretnine upie u zemljine knjige tj. pokretnine u javni upisnik ali jedino kao zajedniko vlasnitvo svih zajedniara. Samo su svi zajedniari zajedno ovlateni izvravati vlasnike ovlasti glede te stvari. Drukije moe odrediti samo zakon, a mogli bi to odrediti i svi zajedniari zajedno tj. sporazumno. Trokove za tu stvar i njezine terete snose svi zajedniari solidarno. Svaki od zajedniara ima pravo na suposjed zajednike stvari. Zajednikom stvari upravljaju svi zajedniari zajedno. Oni mogu sporazumno povjeriti upravljanje nekome izmeu sebe, ili nekome treem, kao upravitelju. Raspolagati zajednikom stvari ovlateni su samo svi zajedniari zajedno, odnosno osoba koju su na to sporazumno ovlastili. Ako bi pojedini zajedniar, ili nekoliko njih, raspolagao zajednikom stvari bez ovlatenja za to raspolaganje taj njegov pravni posao bio bi nitav. Ipak trea osoba moe stei pravo vlasnitva zajednike pokretnine na temelju pravnog posla koji je sklopila samo s jednim ili s nekoliko zajedniara, bez suglasnosti ostalih ako je: 1/ taj posao naplatan, i 2/ ta je osoba postupala u dobroj vjeri. Isto e tako moi stei pravo vlasnitva zajednike nekretnine na temelju pravnog posla koji nije sklopila sa svim zajednikim vlasnicima te nekretnine, nego samo s onim koji je upisan kao vlasnik u zemljinoj knjizi ako: 1/ nekretnina nije u zemljinoj knjizi upisana kao zajednika, a 2/ ispunjene su sve pretpostavke pod kojima se i inae titi povjerenje u zemljine knjige. Zajedniki vlasnik je ovlaten da radi ostvarivanja i zatite svojeg prava postavlja odgovarajue zahtjeve 1/ ostalim zajednikim vlasnicima i 2/ treim osobama Svaki zajedniki vlasnik je ovlaten glede cijele zajednike stvari postavljati ostalim zajedniarima one zahtjeve koji proizlaze odatle to je i on zajedniki vlasnik te stvari, pa je npr. ovlaten zahtijevati od ostalih da podijele plodove. Svaki pojedini zajedniki vlasnik je ovlaten treim osobama postavljati glede zajednike stvari one zahtjeve koje moe postaviti vlasnik stvari (ne treba mu za to pristanak ostalih zajedniara), ali predaju u posjed moe od treega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. To znai da ima pravo zahtijevati da se stvar preda a/ njemu u posjed, ako je na to ovlaten i od svih ostalih zajednikih vlasnika te stvari, a ako na to nije ovlaten tada ili b/ da se stvar preda svima njima u suposjed, ili c/ da je se za njih poloi na sud.

DIOBA ZAJEDNIKOG VLASNITVA

Zajedniko vlasnitvo neke stvari se dijeli tako da se podijeli pravo vlasnitva te stvari na suvlasnike dijelove (alikvotne dijelove). Odreuje se koliki suvlasniki dio pripada pojedinom dotadanjem zajednikom vlasniku na ime njegovog udjela u zajednikom vlasnitvu te stvari. Tako se pretvara dotadanje zajedniko vlasnitvo u suvlasnitvo. Pretvori li se udio samo nekog zajednikog vlasnika u suvlasniki dio, on time prestaje biti zajedniki vlasnik s ostalima, a umjesto toga postaje suvlasnik s njima. Veliina suvlasnikog dijela ovisi u prvom redu o kriteriju to ga za to postavlja posebni zakon kojima je ureeno zajedniko vlasnitvo koje se dijeli.13 U sluaju kada takvog mjerila nema, ili njegova primjena ostavlja nedoumice o veliini suvlasnikog dijela, vrijedi pravio: u sumnji e se uzeti da niti jedan zajedniar nema vie prava nego drugi.
13

Nasljednika zajednica se dijeli prema veliini nasljednikih dijelova pojedinih sunasljednika-zajedniara. Dioba zajednike imovine ortaka dijeli se na ortake prema istom kljuu po kojem im pripadaju udjeli u dobiti, naime na jednake dijelove, ako nije to drugo odreeno ugovorom o ortatvu.

123

Svaki pojedini zajedniki vlasnik ima pravo na diobu zajednikog vlasnitva. Ono mu pripada u svako doba i nikada ne zastarijeva. Svoje pravo na diobu moe ostvarivati zajedniki vlasnik a/ dobrovoljnom diobom u sporazumu sa svim ostalim zajednikim vlasnicima, ili b/ sudskom diobom. Kada sud odluuje o veliini suvlasnikog dijela, on to ini ocjenjujui koliko je taj dio velik prema zakonom postavljenim mjerilima i uzimajui u obzir eventualne ustupe udjela. Vjerovnici svakog pojedinog zajednikog vlasnika takoer imaju pravo zahtijevati da se zajedniko vlasnitvo podijeli odreivanjem koliki suvlasniki dio pripada njihovom duniku na ime njegovog udjela u zajednikom vlasnitvu odreene stvari. To moe zahtijevati i svaka trea osoba koja za to ima pravni interes to je znai osoba ija bi pravna situacija bila povoljnija, ako bi se udio u zajednikom vlasnitvu odreene osobe pretvorio u suvlasniki dio.14 Sunasljednicizajedniari nemaju pravo na diobu, jer se ta zajednica dijeli po sili zakona samom injenicom da je utvreno koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinom (su)nasljedniku. Tim utvrenjem to postaje suvlasnika zajednica te od tada svaki od sunasljednika-suvlasnika (bivih zajedniara) ima pravo na razvrgnue tog suvlasnitva. U ostvarivanju tog prava, provodi se razvrgnue po opim pravilima o razvrgnuu suvlasnitva, ako oporukom ili odredbama Zakona o nasljeivanju nije to posebno o tome odreeno.

XIII. VLASNITVO POSEBNOG DIJELA NEKRETNINE (ETANO VL.)

Vlasnitvo posebnog dijela nekretnine ili etano vlasnitvo je iz suvlasnikog dijela proizalo i s njim trajno povezano preinaenje naina izvravanja suvlasnikih ovlasti glede neke nekretnine tako da su s uinkom i prema treima ovlasti i obveze osobe kojoj pripada odreeni suvlasniki dio nekretnine (odgovarajui dio) usredotoene u prvom redu na neki uporabno samostalni fiziki dio te nekretnine (stan ili drugu samostalnu prostoriju) kao da je taj dio u iskljuivom vlasnitvu tog suvlasnika. Razloge nastanka etanog vlasnitva moe se podijeliti u nekoliko skupina: a) socijalni razlozi (umanjuje se stambena kriza i socijalne napetosti), b) gospodarski razlozi (stvaranje novih materijala i sustava gradnje omoguilo je jeftinije podizanje velikih stambenih etvrti, a tedi se zemljite), c) prostorno-komunalni razlozi (zbog mnogobrojnih komunalnih problema koji se iskazuju na podruju gradskog prometa, komunalne infrastrukture i sl.). U sreditu etanog vlasnitva nekretnine nalazi se odnos izmeu tri temeljna sastojka, a to su zemljite, zajedniki dijelovi zgrade i posebni dijelovi zgrade. Oni su neraskidivo povezani, i u fizikom smislu ine odreenu simbiozu. Kod etanog vlasnitva moe se kazati da cijela nekretnina predstavlja sastavljenu stvar s nesamostalnim dijelovima jer etano vlasnitvo ne moe postojati bez sva tri sastavna dijela. Etano vlasnitvo se moe smatrati
14

Ako je otvoren steajni postupak, tada je udio koji steajni dunik ima u zajednikoj imovini sa svojim branim drugom, dio steajne mase, pa steajni upravitelj ima pravo zahtijevati da se provede dioba zajednikog vlasnitva steajnog dunika.

124

posebnim pojavnim oblikom prava vlasnitva, ali nikako ne i posebnom vrstom prava vlasnitva. Etano vlasnitvo ne moe se gledati niti kroz prizmu odnosa izmeu glavne stvari i pripatka jer se prvenstveno ne zna to bi bila glavna stvar, a pripadak je uvijek pokretna stvar kao i samostalna stvar bez koje moe postojati glavna stvar.

II USPOSTAVA VLASNITVA POSEBNOG DIJELA NEKRETNINE

Temeljna odrednica cijelog etanog vlasnitva je suvlasnitvo nekretnine kao cjeline, odnosno naelo jedinstva nekretnine iz kojeg se izvodi vlasnitvo posebnog dijela. Stoga, odreena vlasnika prava ire se od zemljita preko zgrade kao cjeline na posebne dijelove zgrade. Etano vlasnitvo nedjeljivo je povezano s odgovarajuim suvlasnikim dijelom nekretnine pa ga se moe samo s njime ograniiti, opteretiti, otuiti, prenijeti za sluaj smrti i podvrgnuti ovrsi. Upisi u zemljinim knjigama na odgovarajuem suvlasnikom dijelu proteu se na vlasnitvo posebnog dijela nekretnine i onda kad mu prethode u prvenstvenom redu. U sluaju prisilne drabe suvlasnikog dijela nekretnine na kojem je osnovano vlasnitvo posebnog dijela, na kupca prelaze sva ogranienja koja proizlaze iz vlasnitva posebnog dijela nekretnine bez obzira na mjesto u zemljinoj knjizi i bez uraunavanja u najviu ponudu. Bez obzira na neodvojivost suvlasnitva, jednom uspostavljeno etano vlasnitvo stvara odreena iskljuiva prava etanom vlasnitvu na dijelu na kojem je osnovano. Etano vlasnika ovlauje etanog vlasnika da upravljajui tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvrava vlasnike ovlasti i dunosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasnitvo pa da s tim dijelom i koristima od njega ini to ga je volja te svakog drugog iz toga iskljui, ako nije to drugo odreeno. Ovlasti i dunosti etanog vlasnika glede tog posebnog dijela nekretnine jednake su bilo kojem drugom vlasnitvu. No, moe se openito kazati kako kod etanog vlasnitva u pravilu postoje naglaenija ogranienja u odnosu na druge predmete na kojima moe biti uspostavljeno vlasnitvo to proizlazi iz injenice suvlasnitva na nekretnini kao cjelini. To podrazumijeva razmjerno veliki broj etanih vlasnika ili korisnika stanova za razliku od npr. obiteljskih kua, to trai i obazrivo ponaanje odnosno potivanje pravila stanovanja u objektima kolektivnog stanovanja. Neodvojiva povezanost etanog vlasnitva s odgovarajuim suvlasnikim dijelom znai da etano vlasnitvo moe biti uspostavljeno na odgovarajuem suvlasnikom dijelu nekretnine koja se sastoji od zemljita sa zgradom ili prava graenja sa zgradom (pravo graenja je u pravnom pogledu izjednaeno s nekretninom). Etano vlasnitvo moe biti uspostavljeno na dijelu suvlasnike nekretnine koji ini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvravanje suvlasnikovih ovlasti (stan ili druga prostorija). Stanom se u smislu Zakona o najmu stanova smatra skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje ine jednu zatvorenu graevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz. Stan ili druga samostalna prostorija je u pravnom smislu najmanja samostalna estica zgrade koja se u pravilu ne moe vie fiziki dijeliti, odnosno ako bi ipak dolo do diobe tako nastale cjeline morale bi imati sve potrebne sastojke koje podrazumijeva pojam stana da bi se mogle smatrati stanom. Stan mora imati poseban ulaz to znai da se ne radi o tzv. prolaznom stanu. Meu druge samostalne prostorije na kojima se moe uspostaviti etano vlasnitvo spadaju osobito samostalne poslovne prostorije, samostalne garae ili jasno omeena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila. Temeljna razlika izmeu stana i poslovne prostorije je u namjeni, a osim toga na stanu postoji uporaba, a na poslovnoj prostoriji koritenje to je iri pojam jer osim uporabe obuhvaa i ovlast ubiranja plodova. Poslovnom prostorijom se prema Zakonu o zakupu i prodaji poslovnog prostora smatraju jedna ili vie prostorija u poslovnoj ili stambenoj zgradi namijenjenih obavljanju poslovne djelatnosti koje u pravilu ine graevinsku cjelinu i imaju zaseban glavni ulaz. Uz stan ili drugu samostalnu prostoriju, etano vlasnitvo se moe protezati i na sporedne dijelove (otvoreni balkoni, terase, tavan, podrum, vrt), ali on mora biti jasno razgranien od ostalih dijelova nekretnine i dostupan s mee nekretnine ili iz njezinih zajednikih dijelova ili iz onoga stana, odnosno samostalne prostorije iji bi bio sporedni dio. Glede sporednih dijelova na odgovarajui se nain primjenjuju pravila koja vrijede za pripatke stvari, ali se njih ne moe smatrati pripatcima jer se radi o nekretninama niti se na tim dijelovima moe uspostaviti etano vlasnitvo neovisno o etanom vlasnitvu stana ili poslovne prostorije. Kao sporedne dijelove ZV spominje i mjesta za ostavljanje najvie do dva motorna vozila po pojedinom stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, to treba razlikovati od jasno omeenih mjesta u zgradi namijenjenih ostavljanju motornih vozila koja mogu biti samostalne prostorije i kao takve samostalan predmet etanog vlasnitva neovisnog od etanog vlasnitva stana ili poslovne prostorije. Zajedniki dijelovi nekretnine mogu sluiti nekretnini kao cjelini ili samo nekim njezinim dijelovima pa stoga se etano vlasnitvo ne moe uspostaviti na tim dijelovima nekretnine kao ni na dijelovima ija se namjena protivi iskljuivoj uporabi jednog etanog vlasnika. U sumnji se uzima da dio slui kao zajedniki i da mu se namjena protivi iskljuivoj uporabi u korist odreenog posebnog dijela. U zajednike dijelove koji slue nekretnini kao cjelini ubrajaju se zemljite na kojem je zgrada izgraena kao i zemljite koje slui redovitoj uporabi zgrade, temelji, glavni zidovi, proelje, stubite, tavan, hodnici, liftovi, bunari i sl. Neki od ovih zajednikih dijelova nekretnine mogu se pojaviti i kao sporedni dijelovi uz stan ili samostalnu prostoriju pa se tada nee smatrati dijelovima koji slue kao zajedniki (npr. upa stana) Pored toga, mogu postojati i dijelovi koji slue samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima (npr. posebna ulazna vrata, pregradni zidovi izmeu dva stana, terase i sl.)

125

B Uspostava etanog vlasnitva

O uspostavi, odnosno odluci o uspostavi etanog vlasnitva Zakon o vlasnitvu postavlja pravila u okviru poglavlja o suvlasnitvu pa tako kae da ako se nekretnina sastoji od zemljita sa zgradom, suvlasnik iji je suvlasniki dio te nekretnine dovoljno velik za to ovlaten je uz suglasnost ostalih suvlasnika i pod daljnjim pretpostavkama uspostaviti i sa svojim suvlasnikim dijelom povezati etano vlasnitvo ime se ne dira u suvlasnitvo, ali se izvravanje ovlasti i dunosti suvlasnika s ijim se dijelom povezalo etano vlasnitvo usredotouje u prvom redu na taj posebni dio nekretnine, a to isto vrijedi i za pravo graenja sa zgradom. Uspostava etanog vlasnitva moe se obaviti na tri naina: a) temeljem odgovarajueg suvlasnikog dijela etano vlasnitvo moe proizii i biti uspostavljeno samo na suvlasnikom dijelu koji je barem toliko velik da odgovara odnosu korisne vrijednosti toga samostalnog dijela prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine (odgovarajui suvlasniki dio), b) temeljem suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine ako svi suvlasnici nekretnine odlue da e svoja suvlasnika prava ograniiti tako to e s odreenim suvlasnikim dijelom povezati etano vlasnitvo pa o tome sastave ispravu, tada e se uzeti da je to odgovarajui suvlasniki dio iz kojeg moe biti uspostavljeno etano vlasnitvo bez obzira na to koliki bi bio taj suvlasniki dio, c) na temelju oitovanje volje vlasnika zemljite sa zgradom, odnosno nositelja prava graenja sa zgradom ta osoba moe svojim oitovanjem volje zemljinoknjinom sudu podijeliti svoje pravo vlasnitva na suvlasnike dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostaviti pravo vlasnitva na odreenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi. U prvom sluaju je potrebna odluka suda, u drugom suglasna odluka svih suvlasnika u pisanom obliku, a u treem pisano oitovanje volje vlasnika zemljita, odnosno nositelja prava graenja. Zahtjev za uspostavu etanog vlasnitva mogu postaviti: a) suvlasnik nekretnine koji ima odgovarajui suvlasniki dio, b) zajedniki vlasnici koji imaju u svoje zajednikom vlasnitvu odgovarajui suvlasniki dio, ali e sva prava i dunosti u vezi s tim etanim vlasnitvom izvravati solidarno, a prema treima e se smatrati da su jedna osoba, c) vie suvlasnika te nekretnine temeljem suglasnog zahtjeva, ako njihovi suvlasniki dijelovi ukupno iznose barem koliko je odgovarajui suvlasniki dio, ali i tada vrijede pravila kao i za zajednike vlasnike, d) vlasnik zemljita ili nositelj prava graenjka kada dijele nekretninu na suvlasnike dijelove koji su odgovarajui za uspostavu etanog vlasnitva. Kada postoji vie ovlatenika glede istog posebnog dijela svi oni se smatraju kao jedna osoba. Ako bi na bilo kojem temelju odgovarajui suvlasniki dio zajedno s etanim vlasnitvom stekle dvije ili vie osoba kao suvlasnici ili zajedniki vlasnici, sva prava i dunosti u svezi s vlasnitvom tog posebnog dijela nekretnine e moi izvravati samo solidarno, a u odnosu prema treima i drugim suvlasnicima iste nekretnine uzimati e se da su jedna osoba kako glede upravljanja cijelom nekretninom tako i svih ostalih prava i obveza vezanih uz odnose etanog vlasnitva. Njihovi meusobni odnosi ovise o tome jesu li suvlasnici ili zajedniki vlasnici, ali oni moraju solidarno izvravati prava i obveze, a prema treima se smatraju kao da su jedna osoba (vano kod namirenja trabina jer se suvlasnici, odnosno zajedniki vlasnici pojavljuju kao solidarni dunici). Etano vlasnitvo uspostavlja se upisom u zemljinu knjigu kao pravo povezano s odreenim suvlasnikim dijelom te nekretnine. Ono se upisuje u vlasnikom listu na suvlasnikom dijelu onog suvlasnika za kojeg je osnovano etano vlasnitvo uz navoenje posebnog dijela nekretnine i sporednih dijelova na koje se protee, a na posjedovni list stavlja se natpis Etano vlasnitvo. Budui da se upisi u gruntovnicu nisu ba provodili, posljedica je bila da cijela novoizgraena naselja nisu bila evidentirana u zemljinim knjigama. Radi poboljanja stanja donijet je Pravilnik o ustrojavanju i voenju knjige poloenih ugovora koji je u izravnoj vezi sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Svi ugovori o kupoprodaji koji su sklopljeni prema tom Zakonu morali su se poloiti u knjigu poloenih ugovora. U tu knjigu se upisuje pojedini stan bez obzira je li zgrada u kojoj se stan nalazi upisana u zemljinu knjigu. Etano vlasnitvo upisuje se u vlastovnici na suvlasnikom dijelu onog suvlasnika za kojega je osnovano etano vlasnitva uz navoenje na koji se odreeni posebni dio nekretnine i sporedne dijelove odnosi, a na uloku e se staviti naznaka Etano vlasnitvo. Za suvlasniki dio koji je povezan s etanim vlasnitvom otvorit e se poduloak. Suvlasniki dio za koji je otvoren poduloak oznait e se u posjedovnici poduloka rednim brojem upisa pod kojim je upisan u vlastovnici uloka, a ako je taj suvlasniki dio povezan s etanim vlasnitvom, oznait e se i time. Sastav zemljinoknjinog tijela ne mijenja se ni povezivanjem suvlasnitva s etanim vlasnitvom, ali e se na zahtjev suvlasnika sa ijim se suvlasnikim dijelom povezalo etano vlasnitvo otvoriti poduloak za taj dio. Da bi bilo mogue uspostaviti etano vlasnitvo, a radi se o derivativnom stjecanju, potreban je osim modusa (upisa u zemljinu knjigu) i pravni temelj. Kao pravni temelj javlja se pisana suglasnost svih suvlasnika, no niti jedan suvlasnik ne moe uskratiti svoj pristanak na uspostavu etanog vlasnitva drugom suvlasniku koji ima odgovarajui suvlasniki dio, osim ako bi se tom uspostavom etanog vlasnitva njemu ukinula ili ograniila prava koja mu ve pripadaju na temelju njegova ranije uspostavljenog etanog vlasnitva. Stoga uspostava etanog vlasnitva ne smije ograniavati ili ukidati prava suvlasnika ije je etano vlasnitvo ve uspostavljeno, a ostali suvlasnici ne mogu uskratiti svoj pristanak na

126

uspostavu etanog vlasnitva onom suvlasniku koji je ispunio sve pretpostavke. No ako bi neki od suvlasnika ipak uskratio suglasnost, sud bi trebao smatrati kao da je suglasnost dana i omoguiti upis u zemljinu knjigu osim ako nije pokrenut sudski postupak kojim se eli dokazati da bi uspostavom etanog vlasnitva bila ukinuta ili ograniena prava koja ve pripadaju pojedinom suvlasniku temeljem njegovog ranije uspostavljenog etanog vlasnitva. Posebno je pitanje to ako neki suvlasnici ne mogu dati svoju suglasnost (due su odsutni, a nepoznato je njegovo prebivalite/boravite, umrli su, a pitanje nasljeivanja jo nije rijeeno i sl.). Prema tome se ini da je u tim i slinim sluajevima vanije da sud utvrdi vrijeaju li se uspostavom etanog vlasnitva prava ostalih suvlasnika, odnosno postoji li meu samim suvlasnicima neki spor glede meusobnih prava i obveza koji je povezan s uspostavom etanog vlasnitva. Kruto ustrajavanje na postojanju pisane suglasnosti, ini se nepotrebnim. Etano vlasnitvo ne moe se uspostaviti dok nadleno tijelo ne potvrdi da je odreeni stan ili druga prostorija u odreenog zgradi i na odreenoj zemljinoj estici samostalna uporabna cjelina. Potvrda mora sadravati popis i opis posebnih dijelova nekretnine i da su izgraena u skladu s dozvolom nadlenog tijela. Time se osigurava da se etano vlasnitvo nee uspostaviti na zajednikom dijelu zgrade. Ovu potvrdu koju izdaje ured dravne uprave u upanijama, odnosno Gradu Zagrebu nadlean za poslove graditeljstva moe zamijeniti uporabna dozvola iz koje je vidljivo da je zgrada izgraena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, potvrenim graevinskom dozvolom da ti posebni dijelovi predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu. Isto tako etano vlasnitvo ne moe se uspostaviti dok ne postane pravomonom odluka suda o utvrivanju korisnih vrijednosti toga stana, odnosno druge prostorije te korisnih vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, osim kada Zakon o vlasnitvu odreuje da pravomonu sudsku odluku zamjenjuje isprava suvlasnika. Ova isprava je presudna za uspostavu etanog vlasnitva jer se temeljem te sudske odluke odreuje i udio svakog pojedinog suvlasnika u pravu samostalne uporabe odreenog posebnog dijela nekretnine, a i u odnosu na ostala prava i dunosti u vezi s nekretninom kao cjelinom. Sud e dostaviti odluku svakom suvlasniku i to ne samo kada se korisne vrijednosti odreuju prvi puta (kada se radi o novogradnji ili uspostavljanju etanog vlasnitva prvi put), ve i kada se radi o pojedinanom zahtjevu odreenog suvlasnika za promjenom korisne vrijednosti njegovog posebnog dijela nekretnine. To je neophodno kako bi svi suvlasnici bili upoznati s odreivanjem korisnih vrijednosti ili o njihovoj eventualnoj promjeni. Ako njome nisu zadovoljni, suvlasnici mogu ulagati pravne lijekove u izvanparninom postupku.

B Uspostava vlasnitva posebnog dijela nekretnine na temelju odgovarajueg suvlasnikog dijela i korisne vrijednosti
Zakon o vlasnitvu je odredio pravila za utvrivanje korisne vrijednosti stana ili druge prostorije: a) korisne vrijednosti utvruje iskljuivo sud odlukom u izvanparninom postupku, b) temeljno je pravilo da se korisna vrijednost stana ili druge samostalne prostorije izraunava iz korisne povrine stana ili druge samostalne prostorije (korisna povrina je ukupna podna povrina, umanjena za irinu zidova koji je prekidaju), c) osim korisne povrine uzimaju se u obzir i dodaci i odbici za razlike koje poveavaju ili smanjuju vrijednost prema drugim stanovima, odnosno prostorijama, a koje po shvaanju u prometu i iskustvu proizlaze iz namjene, poloaja i slino, a nisu nastale na troak samo jednog suvlasnika, d) zanemaruju se razlike koje poveavaju ili smanjuju vrijednost ako bi sve zajedno opravdale dodatak ili odbitak od manje od 2 posto korisne povrine stana ili druge prostorije, e) prigodom izraunavanje korisne povrine nee se uzimati u obzir tavanske i podrumske prostorije koje po svojoj opremi nisu prilagoene za stambene i poslovne svrhe kao ni stubita, otvoreni balkoni i terase, odnosno drugi dijelove nekretnine koji su pripadak nekog stana ili samostalne prostorije, f) korisna povrina se u pravilu izraunava prema glavnom projektu koji je sastavni dio graevinske dozvole ili koji je potvren po nadlenom tijelu, ali ako netko uini vjerojatnim da postoje znatnija odstupanja od tog projekta, korisna e se povrina izraunati prema stvarnom stanju, g) korisna vrijednost moe se utvrivati nakon to je gradnja zavrila, ali i prije zavretka. Korisne vrijednosti utvruje sud, a ako bi se mee suvlasnicima pojavilo sporno pitanje (npr. veliina suvlasnikih dijelova), onaj suvlasnik koji istie sporno pitanje bio bi upuen na parnicu to ne bi trebalo utjecati na usporavanje odluke o korisnim vrijednostima jer se ona moe donijeti i prije konanog zavretka parnice. Pri izraunavanju korisnih vrijednosti sud koristi pomo ovlatenih sudskih vjetaka. Korisna povrina stana izraava se u mjernim jedinicama za povrinu te nakon to je utvrena ukupna povrina npr. pojedinog stana, izraunava se prema postojeem stanju vrijednost po etvornom metru. Postojee razlike pokazuju stanje koje poveavaju ili smanjuju vrijednost i ovdje nema vrstih mjerila osim to Zakon spominje shvaanja u prometu, namjenu, iskustvo, poloaj i sl. Uzimanjem svih tih elemenata u obzir dobiva se cijena etvornog metra pojedinog posebnog dijela nekretnine koja predstavlja polazite pri konanom izraunavanju korisne vrijednosti. Mnoenjem povrine i cijene po etvornom metru stana ili drugog posebnog dijela zgrade dobije se korisna vrijednost odreene etane cjeline. Ukupan zbroj svih korisnih vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine predstavlja polazite za izraunavanje i veliine suvlasnikih dijelova. Korisna vrijednost pojedinog posebnog dijela nekretnine mnoi se sa 100 i nakon toga podijeli s ukupnom korisnom vrijednou svih posebnih dijelova nekretnine pa se tako dobije veliina suvlasnikog dijela pojedinog posebnog dijela nekretnine (npr. 28/100, 4/100 i sl.). Ukupni zbroj (100%) korisnih vrijednosti biti e ostvaren samo u sluaju da se na svim posebnim dijelovima nekretnine uspostavi etano vlasnitvo i da postoji jednak odnos izmeu svih

127

odgovarajuih suvlasnikih dijelova i svih korisnih vrijednosti. U protivnom ako se na svim dijelovima nekretnine koji ne predstavljaju zajednike dijelove, ne uspostavi etano vlasnitvo ili pojedini odgovarajui suvlasniki dijelovi budu vei od pojedinih korisnih vrijednosti, nakon odreenih promjena koje se u meuvremenu dogode, korisne vrijednosti bi se mogle ponovno utvrivati. U pretenom broju sluajeva suvlasniki dio nekretnine biti e jednak korisnoj vrijednosti stana, odnosno druge samostalne prostorije prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine. No ponekad moe biti i vea jer je npr. naknadno izvrena dogradnja na troak svih suvlasnika ili zbog toga to odreeni stan ima poseban ulaz na prometnu ulicu pa se moe koristiti i kao atraktivan poslovni prostor, a nije nastao iskljuivo ulaganjem toga suvlasnika. Ako je suvlasniki dio manji od odnosa korisne vrijednosti stana za kojeg se trai uspostava etanog vlasnitva (odnosno druge samostalne prostorije) i korisne vrijednosti svih ostalih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine, tada se etano vlasnitvo nee moi uspostaviti. No tada su mogue modifikacije putem poveanja suvlasnikog dijela ili smanjivanja korisne vrijednosti stana to bi podrazumijevalo i plaanje odreene naknade ili prijenos odreenih sporednih dijelova i slino. Sud e ponovno utvrivati korisnu vrijednost: a) zbog odreenih promjena nastalih graevinskim zahvatima, b) zbog promjene stanja stanova, odnosno drugih prostorija koje neposredno granie ili zbog prijenosa sporednih dijelova jednog posebnog dijela zgrade na drugi. U prvom sluaju zahtjev je ovlaten postaviti bilo koji od suvlasnika, a nakon zavretka gradnje i svatko tko eli stei etano vlasnitvo, a u drugom sluaju vlasnici posebnih dijelova koji izvode promjene ili prijenos. Sud koji ponovno odredi neku korisnu vrijednost, ujedno e utvrditi mijenja li se i za koliko zbroj svih korisnih vrijednosti stanova i ostalih posebnih dijelova iste nekretnine. Prvi sluaj naknade promjene korisnih vrijednosti detaljno je ureen: a) utvrena korisna vrijednost stana, odnosno druge prostorije utvrena prije zavretka gradnje promijenila se za najmanje 2% radnjama za koje je potrebna graevinska dozvola, s time da zahtjev za ponovnim utvrivanjem moe biti postavljen u roku godine dana od pravomonosti uporabne dozvole, b) nakon zavrene gradnje bitno se promijenila utvrena korisna vrijednost stana, odnosno druge prostorije takvim graevinskim zahvatima obavljenim na nekretnini za koje je potrebna graevinska dozvola, s time da u tom sluaju zahtjev za ponovno utvrivanje moe biti postavljen samo u roku od godine dana od pravomonosti uporabne dozvole. Iz ove odredbe vidi se kako zakon razlikuje i prihvaa mogunost da svi suvlasnici nekretnine ne moraju biti i etani vlasnici (nemaju odgovarajui suvlasniki dio ili jednostavno nisu pokrenuli postupak za uspostavu etanog vlasnitva) Tada se kao pretendenti za uspostavu etanog vlasnitva mogu pojaviti i osobe koje nisu bili suvlasnici u trenutku kada je zapoela gradnja ve su tijekom gradnje uloili odreena sredstva ili kupili odreeni suvlasniki dio i sl. Vea zatita se prua suvlasnicima jer mogu zahtijevati i promjenu korisnih vrijednosti prije zavretka gradnje, to je i logino jer su jedino suvlasnici mogli zahtijevati utvrivanje korisnih vrijednosti prije zavretka gradnje, a nakon zavretka gradnje situacija se mogla izmijeniti pa to mogu onda zahtijevati i druge osobe. Dok gradnja nije zavrena uzimaju se u obzir i relativno manje promjene korisnih vrijednosti (najmanje 2 posto) jer svaka promjena tijekom gradnje moe imati znaajnije posljedice za konaan izgled i suvlasnike odnose od promjena nakon zavretka gradnje koje je lake uoiti. Utvrdi li se ponovno korisna vrijednost zbog ovih promjena, suvlasnici su duni meusobno preuzeti ili prenijeti one suvlasnike dijelove koji su potrebni da bi svakom etanom vlasniku pripao barem onoliki dio koji je nakon utvrenja korisnih vrijednosti nuan za uspostavu njegova etanog vlasnitva (odgovarajui suvlasniki dio). Preuzimanje i prenoenje suvlasnikih dijelova obaviti e se putem besplatnih, odnosno naplatnih pravnih poslova ovisno o tome jesu li i koliko sudjelovali ostali suvlasnici u obavljanju promjena. U drugom sluaju promjena stanja stanova moe znaiti promjenu u korisnoj povrini koja je nastala takvim graevinskim zahvatima za koje nije potrebna graevinska dozvola, zatim promjena u namjeni ili poloaju to ima utjecaja ponajprije na one stanove koji neposredno prostorno granie. No jedan etani vlasnik moe izvriti i takvu promjenu da stan pretvori u poslovnu prostoriju ime e se poveati korisna vrijednost tog posebnog dijela, a smanjiti korisna vrijednost stanova koji se nalaze u neposrednom susjedstvu s tim stanom ili eventualno i ostalih stanova te nekretnine. Druga situacija u okviru ovog sluaja nastaje zbog prijenosa sporednih dijelova jednog posebnog dijela zgrade na drugi (balkoni, upe i sl.) Sporedan dio mora biti takav da je dostupan za prijenos na drugi posebni dio zgrade, odnosno ti posebni dijelovi zgrade moraju neposredno graniiti. Utvrdi li se ponovno korisna vrijednost zbog promjene stanja stanova ili prijenosa sporednih dijelova, suvlasnici ija je korisna vrijednost poveana duni su punu naknadu onim suvlasnicima kojima se korisna vrijednost njihovih dijelova smanjila (korisna vrijednost moe utjecati i na promjenu veliine suvlasnikih dijelova)

C Uspostava vlasnitva posebnog dijela nekretnine na temelju suglasne odluke svih suvlasnika
Suvlasnici nekretnine mogu suglasno odluiti ograniiti svoj suvlasnika prava tako to e s odreenim suvlasnikim dijelom povezati etano vlasnitvo pa makar taj suvlasniki dio i nije toliko velik koliko je inae propisano za odgovarajui suvlasniki dio. Njihovo suglasno oitovanje volje smatra se do uspostave etanog vlasnitva njihovim sporazumom o podjeli posjeda stvari i izvravanju suvlasnikih ovlasti. Ta isprava je ugovor i ona zamjenjuje pravomonu odluku suda pa se ne moe vie traiti sudsko utvrivanje korisne vrijednosti,

128

osim u sluajevima naknadne promjene korisnih vrijednosti. Ponitaj bi se mogao zahtijevati ako postoje razlozi nitetnosti ili pobojnosti. Suvlasnici mogu i drugaije odrediti veliinu posebnog dijela nekretnine koja ne mora odgovarati veliini suvlasnikog dijela, ali u svakom sluaju se smatra da svaki suvlasnik ima odgovarajui suvlasniki dio i bez obzira na to to to ne mora uvijek biti tako jer postoji potpuna suglasnost i namjera suvlasnika da uspostave etano vlasnitvo tako da sve eventualni rizici padaju na teret suvlasnika. Isprava suvlasnika trebala bi sadravati odreene sastojke temeljem kojih bi se mogao obaviti upis etanog vlasnitva u zemljinu knjigu (podaci o posebnim dijelovima zgrade i sporedni dijelovi na koje se protee i odreivanje etanog vlasnitva tog dijela kao i veliina suvlasnikog dijela pojedinog suvlasnika). Uz ispravu e biti podnesen i graevinski plan odobren od vlasti ili drugi plan ako postoje znatnija odstupanja od toga plana, a nuna je i ovjera potpisa na ispravi. Posebna clausula intabulandi nije potrebna jer je ona pretpostavka uspostavi etanog vlasnitva temeljem suglasne odluke svih suvlasnika i obvezatno se navodi u ispravi koja sadri odluku.

D Uspostava vlasnitva posebnog dijela nekretnine na temelju oitovanja volje vlasnika zemljita sa zgradom, odnosno nositelja prava graenja sa zgradom
Vlasnik zemljita sa zgradom, odnosno nositelj prava graenja sa zgradom moe svojim pisanim oitovanjem volje zemljinoknjinom sudu podijeliti svoje pravo vlasnitva na suvlasnike dijelove i pritom sa svakim od tih dijelova uspostaviti pravo vlasnitva na odreenom stanu ili drugom posebnom dijelu u zgradi i tada pravomonu odluku suda zamjenjuje ta odredba. Mogue je da nositelj prava graenja odlui uspostaviti etano vlasnitvo, ali da eventualno mora pribaviti suglasnost vlasnika zemljita na kojem postoji pravo graenja, ako je to predvieno ugovorom o pravu graenja ili bi se to protivilo njegovom sadraju. Jesu li ispunjene sve pretpostavke za upis etanog vlasnitva, procjenjuje zemljinoknjini sud. Ako zgrada tek treba biti izgraena, etano vlasnitvo e se uspostaviti tek ako zgrada bude izgraena pa se etano vlasnitvo uspostavlja pod odgodnim uvjetom. Ako je prodavatelj odredio kako e se upravljati nekretninom to e djelovati prema treima ako je zabiljeeno u zemljinoj knjizi (npr. ako je netko izgradio zgradu, podijelio je na suvlasnike dijelove i uspostavio etano vlasnitvo nad stanovima, odnosno prostorijama pa namijenio te dijelove tritu, odnosno kupoprodaji). Prema svim korisnicima tih prostorija (kupci ili eventualno najmoprimci) vrijedit e odredba o upravljanju nekretninom jedino ako je zabiljeena u zemljinoj knjizi. Ova odredba je pogodnost za prodavatelja i ona je uinjena radi toga to je on ovdje jedini i izvorni vlasnik cijele nekretnine pa mu se i dozvoljava pridraj odreenih prava koja idu u njegovu korist.

E Pretvaranje etanog vlasnitva steenog po prijanjim propisima u vlasnitvo posebnog dijela nekretnine
Zakon o vlasnitvu prema Prijelaznim i zavrnim odredbama odreuje da etano vlasnitvo i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u drutvenom vlasnitvu steeno temeljem prijanjih propisa, od stupanja na snagu Zakona o vlasnitvu postaju etanim vlasnitvom prema odredbama novog Zakona i prosuuju se po njima ako u prijelaznim odredbama nije to drugo odreeno. Vlasnik posebnog dijela zgrade nakon stupanja na snagu Zakona o vlasnitvu ostaje vlasnikom svog posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja postaje vlasnikom tog posebnog dijela s time da se vlasnitvo posebnog dijela nekretnine neodvojivo povezuje s odreenim suvlasnikim dijelom cijele nekretnine. Veliina odgovarajueg suvlasnikog dijela utvrdit e se odgovarajuom primjenom pravila Zakona o vlasnitvu o veliini odgovarajueg suvlasnikog dijela, no polazite e biti veliina odnosno vrijednost posebnog dijela u etanom vlasnitvu u odnosu prema vrijednosti cijele nekretnine (suprotna situacija od ranije opisane) Osobe koje su po prijanjim propisima imale valjani pravni temelj za stjecanje vlasnitva stana, ovlatene su na tom temelju stei stan, odnosno drugi posebni dio zgrade zajedno s odgovarajuim suvlasnikim dijelom cijele nekretnine. Upis se provodi u zemljinoj knjizi, a raniji upisi se smatraju upisima etanog vlasnitva povezanog sa suvlasnikim dijelom te nekretnine. Ako je netko do stupanja na snagu Zakona o vlasnitvu temeljem odobrenja nadlene vlasti o svome troku proveo prenamjenu zajednikih prostorija u zgradi u drutvenom vlasnitvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time i pravo vlasnitva kao etanog vlasnitva zajedno s odgovarajuim suvlasnikim dijelom cijele nekretnine. Ove odredbe primjenjuju se na odgovarajui nain i na nadogradnje, dogradnje i pregradnje nekretnine koje su izvrene do stupanja na snagu Zakona o vlasnitvu temeljem valjanog odobrenja nadlene vlasti i o svome troku. Nakon stupanja na snagu Zakona o vlasnitvu takvo to nije mogue, osim iznimno, odnosno ako nije to drugo odredio vlasnik dograene, nadograene, odnosno prigraene nekretnine. Praktiki uspostava etanog vlasnitva ima jednak uinak na suvlasnitvo nekretnine kao da se radi o razvrgnuu suvlasnitva. Dakle, suvlasnici su odluili da e umjesto diobe nekretnine svoja suvlasnika prava ograniiti tako to e s odreenim idealnim dijelom povezati vlasnitvo posebnog dijela pa se tada uzima da je to njihova odluka o nainu razvrgnua suvlasnitva. Ipak ovo razvrgnue se tie samo odnosa na posebnom dijelu nekretnine na kojem je uspostavljeno etano vlasnitvo dok i dalje ostaje suvlasnitvo na svim dijelovima nekretnine na kojima nije uspostavljeno etano vlasnitvo.

III IZVRAVANJE VLASNIKIH OVLASTI I DUNOSTI 129

Etani vlasnik ima odreena prava: a) pravo na stjecanje vlasnitva svih plodova i koristi od posebnog dijela nekretnine osim ako oni na nekom posebnom pravnom temelju ne pripadaju kome drugomu (npr. podnajam), b) pravo davanja u najam ili zakup posebnog dijela nekretnine (cijeli ili dio) ne traei za to odobrenje ostalih suvlasnika, ako nije to drugo ugovoreno ili upisano u zemljinoj knjizi, c) ovlast izvriti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, ukljuujui i promjene namjene ne traei za to odobrenje od ostalih suvlasnika, ali u skladu s graevinskim propisima i o svome troku, d) ovlast traenja naknade imovinske tete koju pretrpi na svome posebnom dijelu u svezi s odravanjem zajednikih dijelova nekretnine, e) ovlast traiti popravljanje tete u vezi s promjenama koje je izvrio drugi suvlasnik ili suvlasnici, f) ovlast traiti primjereno osiguranje ako s obzirom na okolnosti prijeti ozbiljna opasnost da e nastati teta zbog onoga to u izvravanju ili prekoraenju ovlasti glede nekretnine poduzima ili je ve poduzeo pojedini suvlasnik bez suglasnosti ostalih. Dunosti etanog vlasnika su: a) dunost odravanja, b) dunost da odgovara za tetu koja je nastala zbog nebrige ili neodravanja posebnog dijela nekretnine koja moe biti pojedinana ili solidarna, c) dunost da omogui pristup i uporabu svog posebnog dijela nekretnine ako je to potrebno za odravanje zajednikih dijelova nekretnine, d) dunost da odgovara za tetu koju je uinio ostalim suvlasnicima prigodom izvravanja promjena na svome posebnom dijelu nekretnine, e) dunost naknade imovinske tete onom etanom vlasniku koji je tu tetu pretrpio zbog toga to je omoguio pristup i uporabu svog posebnog dijela radi odravanja zajednikih dijelova nekretnine, f) dunost davanja primjerenog osiguranja kada se za to ispune uvjeti, g) dunost snoenja svih javnih obveza i tereta u vezi sa svojim etanim vlasnitvom.

2. Izvravanje suvlasnikovih ovlasti

Osim plodova koji pripadaju etanom vlasniku, Zakon o vlasnitvu spominje i druge koristi koje bi mogle pripasti suvlasniku (etanom vlasniku) u vidu razliitih nagrada, odteta, povlatenih zajmova i sl. Suvlasnik na ijem je suvlasnikom dijelu uspostavljeno etano vlasnitvo ovlaten je taj dio (cijeli i pojedine njegove dijelove) iznajmiti ili dati u zakup ne traei za to odobrenje ostalih suvlasnika, osim ako nije to drugo ugovoreno ili upisano u zemljinoj knjizi (npr. kao u sluaju upisa odreivanja naina upravljanja zgradom ili ako sami suvlasnici ugovore da se posebni dijelovi nekretnine nee moi davati u zakup za obavljanje odreenih vrsta poslovne djelatnosti jer bi to moglo remetiti mir ili im na drugi nain smetati). Suvlasnik moe na svom posebnom dijelu izvesti promjene pa i promjenu namjene, ali: a) promjena ne smije prouzroiti oteenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika koji zasluuju zatitu (vanjski izgled zgrade, sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari), b) ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajednike dijelove nekretnine, to je doputeno samo ako je takva promjena uobiajena ili sluni vanom vlasnika posebnog dijela inae je svaki suvlasnik moe zabraniti, osim ako se radi o vodovima za svjetlo, plin, energiju, vodi i telefon i slinih ureaja, antena ako nije mogu ili nije odobren prikljuak na postojeu antenu, c) ne smije se zadrijeti u tue etano vlasnitvo bez odobrenja, ali e se morati otrpjeti svi tui prepravci koji bitno i trajno ne vrijeaju etano vlasnitvo i ono to je umjesno kad se pravedno odvagnu svi interesi, d) etani vlasnik koji provodi promjene duan je dati primjerenu naknadu drugome ija je prava povrijedio i kad je taj bio duan trpjeti tu povredu. Sve odreeno za stanove i druge samostalne prostorije vrijedi jednako i za sve sporedne dijelove koji su njihovi pripatci. Ako je za promjenu namjene potrebna dozvola vlasti, suvlasnici ne mogu uskratiti svoj pristanak kad je on potreban i odgovaraju za tetu koju bi prouzroili svojom uskratom. Etani vlasnik koji je duan dopustiti pristup u stan, odnosno prostoriju i njihovu uporabu ako je to potrebno za odravanje zajednikih dijelova nekretnine ima pravo na naknadu imovinske tete koju pretrpi, a primjerenu naknadu su mu duni svi suvlasnici solidarno. Nije odreeno jesu li iznosi koji trebaju namiriti suvlasnici jednaki ili razmjerni veliini suvlasnikog dijela, no to ipak treba tumaiti u prilog razmjernosti. Postavlja se i pitanje trebaju li svi suvlasnici sudjelovati u podmirivanju tete pa i u sluaju kada jedan dio suvlasnika uope ne koristi odreene zajednike dijelove na kojima je trebalo obaviti odreeni zahvat koristei se pri tome neijim posebnim dijelom (npr. da u zgradi sa vie posebnih ulaza neke ulaze ne koriste svi suvlasnici) Ipak ovdje Zakon o vlasnitvu ne radi razliku pa su svi suvlasnici duni sudjelovati u primjerenoj naknadi, bez obzira slue li se zajednikim dijelovima nekretnine ili ne jer su ipak suvlasnici tih dijelova. Etani vlasnik ima i ovlast da trai popravljanje tete u vezi s promjenama koje je izvrio drugi suvlasnik ili suvlasnici (tada solidarno odgovaraju) Konanu odluku donosi sud vodei rauna jesu li suvlasnici bili duni trpjeti odreene promjene ili ne. Posljednja ovlast je mogunost traenja primjerenog osiguranja (npr. polog novca ili vrijednosnica) kada prijeti ozbiljna opasnost da e nastati teta, a radi se o radnjama koje se obavljaju bez suglasnosti svih suvlasnika. O zahtjevu za davanjem osiguranja odluuje sud u izvanparninom postupku ako nije to drugo propisano ili ako se ve vodi drugi postupak u vezi s onim to je suvlasnik poduzeo ili poduzima gdje je mogue odrediti davanje primjerenog osiguranja. Sud prilikom odluivanja o davanju osiguranja trebao bi voditi rauna postoji li sporazum suvlasnika o obliku primjerenog osiguranja i o svim drugim relevantnim okolnostima (npr. konkretne mogunosti suvlasnika koji poduzima radnju, interesi svih suvlasnika i sl.)

3. Izvravanje suvlasnikovih dunosti

130

Etani vlasnici moraju odravati svoj posebni dio nekretnine kao i njima namijenjene ureaje (struja, plin, voda kao i sve druge pripatke toga posebnog dijela) da drugim suvlasnicima ne nastane nikakva teta. Etani vlasnik odgovara za tetu koja je nastala zbog nebrige, odnosno neodravanja posebnog dijela nekretnine koja moe biti pojedinana ili solidarna. Za svu tetu koju drugi suvlasnici pretrpe u vezi s izvravanjem dunosti odravanja ili zbog njezina neizvravanja, odgovara im onaj suvlasnik ija je to bila dunost uzdravanja, a ako je to bila dunost vie suvlasnika oni odgovaraju za tetu solidarno. Etani vlasnik mora i snositi sve javne obveze i terete u vezi s vlasnitvom toga dijela, ako nije to drugo zakonom odreeno (komunalije, struja, voda i sl.) Javne obveze mogu se ticati poreza na vlasnitvo, a tereti namirenje hipoteke. Ako je dunik obveze za komunalije osoba koja ima pravo najma, odnosno zakupa, suvlasnik (etani vlasnik) jami dobavljau za ispunjenje te obveze. Ostale dunosti navedene su i ranije (davanje osiguranja, odgovornost za tetu i sl.) Na kraju se postavlja pitanje treba li sve ili samo neke sluajeve odgovornosti za tetu prosuivati prema kriteriju subjektivne ili objektivne odgovornosti, a pitanje na to e dati sudska praksa. Vrhovni sud je 1967. godine rekao da se odgovornost etanog vlasnika za tetu koju je vrei popravke na svoje posebnom dijelu nanio zajednikim dijelovima zgrade ili drugom etanom vlasniku temelji na objektivnom naelu. Ipak se ini kako je ovo stajalite prestrogo ako se uzme da stan nije opasna stvar, ali u svakom konkretnom sluaju se treba ispitati nije li sama radnja temeljem koje je dolo do nastanka tete opasna, odnosno ne potpada li moda pod pojam opasne djelatnosti u kojem sluaju izaziva objektivnu odgovornost za tetu.

B Izvravanje ovlasti i dunosti glede cijele nekretnine

Etani vlasnik kao suvlasnik cijele nekretnine ima odreene ovlasti glede cijele nekretnine: a) uprava svih suvlasnika nad nekretninom kao cjelinom, b) prava koja ima svaki suvlasnik neovisno o ostalima (stvaranje primjerene zajednike priuve, postavljanje zajednikog upravitelja), c) pravo na plodove i druge koristi od stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno etano vlasnitvo. Temeljna ovlast, ali i dunost je sudjelovanje u upravljanju i ovdje svi suvlasnici upravljaju po opim pravilima o upravljanju suvlasnikom stvari, osim ako nije zakonom drugaije odreeno (npr. prodavatelj je odredio kako e se upravljati nekretninom i to je zabiljeio u zemljinoj knjizi). No, ako meuvlasniki ugovor ili drugi pravni posao izmeu suvlasnika meusobno ureuje pitanje poslova koji su eventualno poduzeli od strane nekih suvlasnika bez suglasnosti ostalih, a suglasnost je bila potrebna i to na nain da se ne moe ostvariti naknada od ostalih suvlasnika ako oni nisu dali suglasnost, odredbe ugovora e imati jau pravnu snagu od zakona jer su zakonske odredbe ionako dispozitivnog karaktera. Ako etano vlasnitvo stekne dvije ili vie osoba kao suvlasnici ili kao zajedniki vlasnici, sve te osobe sudjeluju u upravljanju kao da su sve one zajedno jedan suvlasnik cijele stvari gdje se na odgovarajui nain primjenjuju pravila obveznog prava o solidarnosti vjerovnika, odnosno dunika. ZV razlikuje poslove redovitog upravljanja i izvanredne poslove, a sve odluke glede tih poslova suvlasnici donose u pisanom obliku. Poslovi redovite uprave cijelom nekretninom osobito su: a) redovito odravanje zajednikih dijelova i ureaja nekretnine (npr. vatrogasni aparati), ukljuujui i graevne promjene nune radi odravanja, b) stvaranje primjerene zajednike priuve za predvidive budue trokove, c) uzimanje zajmova radi pokria trokova odravanja koji nisu pokriveni priuvom, a potrebni su za obavljanje poslova urednog odravanja koji se ponavljaju u razmacija duljim od jedne godine (valjda malerija), d) primjereno osiguranje nekretnine, e) imenovanje i opoziv zajednikog upravitelja, f) odreivanje i promjene kunog reda, g) iznajmljivanje i davanje u zakup kao i otkazivanje stanova i drugih samostalnih prostorija gdje nije uspostavljeno etano vlasnitvo, s tim da je doputeno otkazati najam mjesta u zajednikoj garai ili zajednikom parkiralitu im nastane potreba bilo kojeg suvlasnika za tim mjestom, a uz rok od tri mjeseca makar bilo to drugo ugovoreno ili zakonom odreeno. I neki drugi poslovi koji nisu nabrojani mogu biti poslovi redovite uprave, a ravnaju se prema pravilima postavljenima u suvlasnitvu (poslove redovite uprave mogu poduzeti suvlasnici svojom odlukom koji imaju vie od polovice ukupne vrijednosti suvlasnike stvari, makar to bio i samo jedan suvlasnik). Ako se veina ne moe postii, a poduzimanje nekog posla redovite uprave nuno je za odravanje stvari, na zahtjev bilo kojeg suvlasnika odluku e donijeti sud. Svaki suvlasnik protiv ije je volje veina odluila da se neki posao poduzme ili je to uinio sud ima pravo zahtijevati osiguranje za buduu tetu (davanjem zaloga, a jamstvom samo ako sud ocijeni da bi davanje zaloga za njega bio preveliki teret. Odluka se donosi u izvanparninom postupku ako nema spora tko su suvlasnici niti kolika je veliina suvlasnikih dijelova) Izvanrednim poslovima se prelazi okvir redovitog upravljanja pa je za njihovo poduzimanje potrebna suglasnost svih suvlasnika. Izvanrednim poslovima smatraju se osobito: a) promjena namjene stvari, b) vei popravci, c) dogradnja, nadogradnja,

131

d) davanje cijele stvari u zakup ili najam dulji od jedne godine, e) osnivanje hipoteke, stvarnih i osobnih slunosti, stvarnog tereta ili prava graenja na cijeloj stvari. Nabrajanje ne treba smatrati ograniavajuim, a osim za one poslove koji se i inae smatraju izvanrednim poslovima, za donoenje odluke o poduzimanju poboljice zajednikih dijelova i ureaja nekretnina potreban je pristanak svih suvlasnika, osim ako suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova odlue da se poboljica uini, a da e oni sami snositi trokove ili se ti trokovi mogu pokriti iz priuve ne ugroavajui time mogunost da se iz priuve podmire potrebe redovitog odravanja, ali i ako poboljice nee suvie ii na tetu nadglasanih suvlasnika. Pristanak svih nije potreban ni za poboljice kojima se na zajednikim dijelovima i ureajima nekretnine osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti. Ako se suvlasnici ne mogu suglasiti, onaj suvlasnik koji je predloio posao predvidivo koristan za sve, moe zahtijevati razvrgnue suvlasnitva makar to inae u tom asu ne bi mogao. U sumnji smatra se da se radi o poslu izvanredne uprave. U smislu ZV, izvanrednim poslovima bi se u interesu zatite suvlasnika trebali smatrati svi poslovi koji nisu taksativno nabrojeni u poslovima redovite uprave.

3. Meuvlasniki ugovor
Suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da meusobne odnose mogu (ali ne moraju) odrediti pisanim sporazumom meuvlasnikim ugovorom. Meuvlasniki ugovor sadri osobito: a) veliinu suvlasnikih dijelova nekretnine, b) uvjete i nain upravljanja nekretninom, c) poblie podatke o osobi koja e upravljati nekretninom, d) opseg poslova koje e obavljati ta osoba, odgovornost za obavljene poslove i sl., e) uvjete i nain prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajednike priuve, f) ime suvlasnika ovlatenog za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno treima osobama i granice njegovih ovlasti, g) uvjete i nain koritenja zajednikih prostorija. Iako meuvlasniki ugovor ne moe unaprijed odrediti sve mogue budue odnose suvlasnika, javljat e se i dalje potreba iako u manjem obujmu za sklapanjem i posebnih ugovora kojima e se neka pitanja ureivati.

4. Ostale ovlasti suvlasnika glede cijele nekretnine

Ove ovlasti suvlasnik ima neovisno o ostalim suvlasnicima pa tako moe zahtijevati od suda da odredi: a) rok u kojem se treba obaviti neki posao redovite uprave o kojem je veinom glasova donesena odluka, b) stvaranje primjerene zajednike priuve ili primjereno poveanje odnosno smanjivanje te priuve koju je odredila veina, budui da treba prilikom stvaranja priuve voditi rauna o imovinskom stanju svih suvlasnika, c) da se tom suvlasniku ako bi mu bilo nemogue platiti odmah dio trokova nekog posla odravanja cijele nekretnine koji se javlja u razmacima duljim od jedne godine, a nije pokriven priuvom, doputa da plati u mjesenim obrocima u razdoblju ne duem od deset godina uz osiguranje osnivanja hipoteke na njegovom suvlasnikom dijelu s uobiajenim kamatama na dug osiguranog hipotekom, d) zakljuenje primjerenog osiguranja od poara ili od odgovornosti treim osobama, e) postavljanje zajednikog upravitelja ili smjenjivanje onoga koji grubo zanemaruje svoje dunosti, f) ukidanje ili izmjenu odredaba kunog reda koje je donijela veina ako one vrijeaju takve interese suvlasnika koji zasluuju zatitu ili bi njihovo izvravanje bili nepravedno zahtijevati od njega, g) otkazivanje ugovora o najmu jednog mjesta u zajednikoj garai ili parkiralitu zbog potreba tog suvlasnika, ali samo ako je on ujedno i etani vlasnik. Svaki suvlasnik ima pravo na plodove i druge koristi od stanova i drugih samostalnih prostorija nekretnine glede kojih nije uspostavljeno etano vlasnitvo razmjerno njegovom suvlasnikom udjelu, ali svakom suvlasniku-etanom vlasniku pripadaju ti plodovi i druge koristi samo za onoliko za koliko mu je suvlasniki dio vei od odgovarajueg suvlasnikog dijela. To mogu biti svi ili samo neki, ali po vokaciji ove odredbe najvie plodova i drugih koristi trebalo bi pripasti onom suvlasniku (suvlasnicima) koji nisu etani vlasnici jer njima se nita ne umanjuje ve stjeu vlasnitvo nad plodovima i drugim koristima razmjerno veliini suvlasnikog dijela. Sve odredbe pravnih poslova koje bi bile suprotne ovima o podjeli plodova i koristi su nitetne. Nitetni e biti pravni poslovi koje bi pojedini suvlasnici mogli sklopiti s treim osobama ili izmeu sebe, ali bez suglasnosti ili protiv volje ostalih suvlasnika ili ak samo jednog suvlasnika. Svrha ove odredbe je zatita interesa suvlasnika, ali pitanje raspodjele plodova i koristi mogue je drugaije urediti meuvlasnikim ugovorom ili drugim pravnim poslom, ali je onda potreban jednoglasnost.

5. Uope o dunostima suvlasnika glede cijele nekretnine

Osim ovlasti, suvlasnicima pripadaju i odreene dunosti (odreivanje upravitelja, osnivanje priuve i sl.) Dunost sudjelovanja u upravljanju nekretninom je temeljna dunost, ali i temeljna ovlast svih suvlasnika koja u sebi obuhvaa i sve ostale dunosti glede cijele nekretnine. Dunost suvlasnika je snoenje trokova cijele nekretnine, a ona se ispunjava kroz dunost stvaranja, odnosno doprinoenja zajednikoj priuvi. Svi suvlasnici trokove za odravanje i poboljavanje nekretnine snose razmjerno svojim suvlasnikim dijelovima ako nije drukije odreeno kao i doprinose za priuvu radi pokria trokova odravanja i poboljavanja nekretnine i za otplaivanje zajma za pokrie tih trokova. Veliina suvlasnikog dijela je temelj, a drugaije moe biti odreeno samo voljom suvlasnika ili odlukom suda, ali tada samo kada se radi o trokovima odravanja onih ureaja

132

nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima. Suvlasnici mogu drugaije odrediti klju raspodjele trokova i doprinosa priuvi od onog odreenog Zakonom o vlasnitvu koji vodi rauna o veliini suvlasnikih dijelova i to: a) odlukom veune suvlasnikih dijelova kad je rije o trokovima za odravanje onih ureaja nekretnine koji nisu u podjednakom omjeru korisni svim suvlasnicima (trokovi za lift, centralno grijanje i dr.) ako takvu odluku opravdavaju razliite mogunosti pojedinih suvlasnika da te ureaje rabe i nemogunost utvrivanja stvarnog potroka svakog pojedinog suvlasnika, b) suglasnom odlukom svih suvlasnika u pisanom obliku glede svih ostalih trokova za odravanje i poboljavanje nekretnine te doprinosa zajednikog priuvi. Ipak, svaki suvlasnik kao pojedinac moe zahtijevati od suda da utvrdi odgovara li nain trokova pravilima Zakona o vlasnitvu i je li valjana odluka kojom suvlasnici odreuju drukiji klju raspodjele trokova i doprinosa zajednikoj priuvi, a i da po pravednoj ocjeni utvrdi klju za raspodjelu trokova s obzirom na razliitu mogunost uporabe ureaja koji nisu podjednako korisni svim suvlasnicima. Odredbe suvlasnika o kljuu raspodjele trokova, ako su potpisi suvlasnika javno ovjerovljeni kao i pravomone odluke suda koji je utvrdio klju raspodjele trokova po pravednoj ocjeni, zabiljeit e se na zahtjev u zemljinoj knjizi.

6. Zajednika priuva
Suvlasnici imaju dunost osnivanja zajednike priuve koja predstavlja namjenski vezanu zajedniku imovinu svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjenu za pokrie trokova odravanja i poboljavanja nekretnine te za otplaivanje zajma za pokrie tih trokova. Sama svrha je strogo odreena, a ima karakter zajednike imovine. Nju tvore novani doprinosi koje su suvlasnici uplatili temeljem odluke donesene veinom suvlasnikih dijelova, odnosno odluke koju je donio sud s obzirom na predvidive trokove i uzimajui u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Zajednikom priuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloenom na nain da ona donosi plodove, a doputena su samo ona plaanja iz priuve koja su uinjena radi plaanja trokova odravanja i poboljavanja nekretnine, odnosno radi otplate zajma za te djelatnosti. Ovrhu je doputeno na priuvi provoditi samo radi podmirenja tih trabina. Upravitelj kojem je zavrila uprava duan je bez odgaanja poloiti raun o priuvi i ostatak predati novom upravitelju, a ako sud razrijei upravitelja pod prijetnjom ovrhe e mu naloiti da u roku od 14 dana preda utvreni ostatak novom upravitelju. Suvlasnik koji je otuio svoj suvlasniki dio nekretnine nema pravo na povrat svojeg doprinosa u priuvi jer je doprinos vezan uz suvlasniki dio. Sredstva zajednike priuve duni su plaati samo suvlasnici zgrade, a ne najmoprimci, zakupnici i druge osobe koje po nekoj nevlasnikoj osnovi rabe ili koriste posebni dio nekretnine. Trabine zajednike priuve zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Ako trokovi za nekretninu budu podmireni iz zajednike priuve u skladu s njezinom namjenom, oni se nee dijeliti na suvlasnike koji su uplatili svoje doprinose u priuvu. Samo oni suvlasnici koji nisu uplatili svoj doprinos u priuvu na nain i u obujmu kako je bilo predvieno, duni su sudjelovati u razmjernom dijeljenju trokova nekretnine koji su podmireni iz zajednike priuve u skladu s njezinom namjenom.

7. Upravitelj
Upravitelj je osoba koja upravlja nekretninom i zajednikom priuvom kao zastupnik svih suvlasnika i to umjesto njih pri emu u odnosu prema treima ne djeluju ogranienja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Upravitelj moe biti fizika ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Netko od suvlasnika moe obavljati dunosti upravitelja ako je postignuta suglasnost suvlasnika, no to rjeenje bi trebalo izbjegavati zbog posebnosti upraviteljevih ovlasti i dunosti. Upravitelj moe biti postavljen od suvlasnika ili suda jer svaki suvlasnik to moe zahtijevati od suda ako suvlasnici ne bi postavili upravitelja (ne mogu se suglasiti ili ih boli k... za to). Suvlasnici i zajedniki vlasnici imaju pravo zahtijevati da se dopusti zabiljeba imenovanja ili opoziva upravitelja na temelju isprave iz koje proizlazi da je to suglasna volja svih suvlasnika, odnosno zajednikih vlasnika. Zabiljeba imenovanja dopustit e se na zahtjev bilo kojeg suvlasnika, odnosno zajednikog vlasnika temeljem ovrne sudske odluke o postavljanju zajednikog upravitelja (jednako vrijedi u sluaju opoziva ili promjene te prestanka prisilne uprave). U upravljanju nekretninom upravitelj je ovlaten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, to ukljuuje i opunomoivanje strunih zastupnika za voenje tih poslova. Upraviteljev odnos sa suvlasnicima ravna se po opim pravilima o zastupanju i posebnim pravilima o upravitelju kojeg postavljaju suvlasnici ako to drugo ne proizlazi iz poloaja koji upravitelju daju odredbe Zakona o vlasnitvu kojima se ureuje etano vlasnitvo. Upravitelj ima pravo na nagradu za svoj rad, a u tome sudjeluju svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasnikim dijelovima osim ako je drugaije odreeno. Upravitelj je obvezan koliko je najvie mogue uvati interese svih suvlasnika nekretnine i u obavljanju poslova redovite uprave slijediti upute veine, a izvanredne poslove poduzimati samo temeljem suglasnosti svih suvlasnika ili odluke suda koja je zamjenjuje. Upravitelj je osobito duan: a) poloiti svakom suvlasniku uredan raun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan nain na uvid isprave na kojima se temelji i to najkasnije do 30. lipnja svake godine, b) izraditi pregled predvienih poslova za odravanje i poboljice kao i predvidivih trokova i optereenja u

133

narednoj kalendarskoj godini i to na prikladan nain objaviti u kui najkasnije do isteka kalendarske godine, c) prikupiti vie ponuda za poslove odravanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine kao i za vee radove radi poboljice. Upravitelj ne smije pogodovati nekim suvlasnicima i mora se strogo drati odluka koje suvlasnici donesu glede redovite uprave i izvanrednih poslova te paziti da te odluke budu donesene na valjan nain (pisani oblik + potreban broj glasova) inae sam snosi odgovornost za provoenje odluka odnosno izvrenje poslova za koje nije postojala suglasnost. Suvlasnici nisu organizirani u neko formalizirano tijelo (npr. stambeno vijee). Suvlasnici su duni o promjeni osobe upravitelja ili o promjenama njegovih ovlasti koja se tiu njih obavijestiti na prikladan nain najmoprimce i zakupnike. Ako bi oni ispunili obveze osobi koja vie nije upravitelj ili vie nije ovlatena primiti ispunjenje neke obveze, valjano je ispunjeno i oslobaa dunike obveze, ali samo ako nisu znali za tu promjenu. Upravitelj koji postupa suprotno propisanim obvezama, suvlasnici mogu razrijeiti dunosti i duan im je naknaditi tetu koja nastane radi njegove nemarnosti ili propusta. No suvlasnici mogu opozvati upravitelja i bez navoenja razloga ako to ele, ali tada trebaju postupati u skladu s uvjetima koji se glede raskida ugovora, odnosno openito njegova prestanka propisani ZV i u samom ugovoru s upraviteljem. Ako toga nema, onda se primjenjuju opa pravila obveznog prava o ugovoru o nalogu. Upravitelju postavljenom na neodreeno vrijeme mogu suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova otkazati uz otkazni rok od tri mjeseca koji e poeti tei prvog dana mjeseca koji slijedi otkazu, a ako je upravitelj postavljen na rok dulje od 5 godina, nakon tog proteka suvlasnici koji imaju zajedno veinu suvlasnikih dijelova mogu otkazati upravitelju ne navodei otkazni razlog.

8. Dunost prijave tete

Svaki suvlasnik je ovlaten i duan bez odgaanja prijaviti upravitelju tete za koje je spoznao da su nastale na njegovim dijelovima ili ureajima nekretnine kojima taj upravlja, a i tete na etanom vlasnitvu ako od tamo prijeti opasnost ostalim dijelovima nekretnine. Kada prijeti opasnost od tete svaki suvlasnik je ovlaten poduzeti nune mjere bez pristanka ostalih suvlasnika. Prijava se moe dostaviti i etanom vlasniku na ijem je posebnom dijelu nekretnine teta nastala, a on eventualno s time nije upoznat. Ako suvlasnik poduzima nune mjere radi otklanjanja opasnosti od tete tada je mogue da je dolo do nunog poslovodstva bez naloga. On je duan to prije o tome obavijestiti etanog vlasnika na ijem su posebnom dijelu radnje poduzete ili pak sve suvlasnike ako je radnja poduzeta na zajednikom dijelu nekretnine. Suvlasniku pripadaju sva prava koja i inae pripadaju poslovoi bez naloga (naknada nunih i korisnih trokova, naknada za trud, naknada tete koju je eventualno pretrpio). No, mogue je i da sam suvlasnik odgovara za tetu koju je prouzroio poduzimajui nune mjere.

9. Hitni popravci
Hitni popravci su radovi kojima se sprjeavaju posljedice za ivot i zdravlje ljudi kao i vea oteenja nekretnine, a potreba za njihovim izvoenjem se javlja nenadano. Ako suvlasnici ne osiguraju upravljanje nekretninom, upanija, grad, odnosno opina odrediti e fiziku ili pravnu osobu za obavljanje hitnih popravaka na toj nekretnini. Ta osoba nije upravitelj, ali se ona moe odrediti i kada upravitelj postoji. Tada e suvlasnici biti duni osobi koja obavi hitne popravke platiti trokove u roku od osam dana od kada ih ta osoba pisano obavijesti o iznosu dugovanja. Raun o obavljenom hitnom poslu smatra se ovrnom ispravom u ovrnom postupku. Radi osiguranja naplate, pravna osoba koja je obavila hitne popravke ima pravo upisa hipoteke na stan, odnosno drugi posebni dio zgrade onih suvlasnika koji nisu podmirili trokove popravka (fizike osobe nemaju ovo pravo jer e vjerojatno obavljati manje sloene i jeftinije radove).

10. Nuni popravci

Kada zbog oteenja zajednikih dijelova i ureaja nekretnine postoji opasnost za ivot i zdravlje ljudi, graevinski inspektor naredit e upravitelju nekretnine, odnosno suvlasnicima ako nemaju upravitelja, izvrenje nunih popravaka (sanacija krova, nosivih zidova, stupova, dimnjaka i sl.). alba izjavljena protiv rjeenja inspektora ne zadrava ovrhu rjeenja, a radi osiguranja naplate trokova nunih popravaka traitelj ovrhe ima pravo upisa hipoteke na stan, odnosno drugi posebni dio nekretnine onih suvlasnika koji nisu podmirili trokove popravka. Razlika izmeu hitnih i nunih popravaka je u tome to se potreba za hitnim popravcima javlja nenadano i potrebno je brzo obaviti radove dok kod nunih popravaka ne postoji tolika iznenadnost pojave oteenja niti je potrebna tolika brzina pri izvrenju popravaka.

11. Ugovor o upravljanju i koritenju zajednikih dijelova i ureaja koji koriste i drugim nekretninama
Ako se u jednoj nekretnini nalaze zajedniki dijelovi i ureaji koji koriste i drugim nekretninama (krov, kotlovnica) odnosno nadstojniki stan koji pripada i drugim nekretninama, suvlasnici tih nekretnina duni su sklopiti takav ugovor. Ako postoji spor glede tih dijelova, moraju ga rijeiti u parnici. Ako pojedini suvlasnici ne bi eljeli

134

potpisati takav ugovor moglo bi se temeljem sudske odluke utvrditi uzajamna prava i dunosti suvlasnika vie nekretnina glede toga pitanja.

IV PRESTANAK VLASNITVA NA POSEBNOM DIJELU NEKRETNINE

Temeljni nain je propast predmeta toga vlasnitva, odnosno ako stan ili druga samostalna prostorija koja je bila predmetom etanog vlasnitva trajno prestane biti prikladna za samostalno izvravanje suvlasnikovih ovlasti, a s time ujedno prestaje i etano vlasnitvo. Ako je dolo do djelomine propasti stana, to nije razlog prestanka jer je mogu popravak. Stoga mora postojati trajna nemogunost uporabe, odnosno trajni prestanak mogunosti samostalnog izvravanja suvlasnikovih ovlasti (popravak nije mogu ili ga etani vlasnik ne eli poduzeti zbog visokih trokova, npr. poar, poplava i sl.) Ipak, prestanak etanog vlasnitva ne povlai za sobom i prestanak suvlasnitva na nekretnini, to znai da je kasnije nakon obnove stana ili druge prostorije, suvlasnik opet moe uspostaviti etano vlasnitvo ako budu ispunjene sve pretpostavke. Prestanak etanog vlasnitva zbog propasti odnosi se i na sporedne dijelove (otvoreni balkoni, terase, upe i sl.) jer ti dijelovi slijede pravnu sudbinu stana ili druge samostalne prostorije (vrijede pravila o pripatcima stvari) Etano vlasnitvo prestaje i uknjibom brisanja (ako je npr. odgovarajui suvlasniki dio postao manji od korisne vrijednosti) Za uknjibu brisanja temeljem odreknua nuan je pristanak svih suvlasnika i knjinih ovlatenika ija prava optereuju odgovarajui suvlasniki dio. Prestanak etanog vlasnitva uknjibom brisanja temeljem odreknua pokazuje da postoji odreeni pravni interes pojedinog suvlasnika za ovakvim postupkom s obzirom da se radi o besplatnom ustupanju vlasnitva posebnog dijela nekretnine, stoga ostali moraju imati mogunost izraziti se da to nije u suprotnosti s njihovim interesima. Prestanak etanog vlasnitva ne povlai za sobom i prestanak suvlasnitva na nekretnini jer suvlasniki dio moe biti vei od korisne vrijednosti stana ili druge samostalne prostorije pa e suvlasnitvo ostati glede te razlike. Isto tako prestanak etanog vlasnitva ne mora utjecati na smanjivanje suvlasnikog dijela jer ako npr. doe do propasti zgrade i na taj nain prestane etano vlasnitvo, suvlasnitvo e ostati na zemljitu i materijalu koji je ostao nakon propasti zgrade. Nemogue je s druge strane da neko ostane etanim vlasnikom ako mu je prestalo suvlasnitvo. Izmeu suvlasnika i svih drugih osoba koje stanuju u zgradi nuno je razvijati takve odnose koji e rezultirati kvalitetnim suivotom. Svaki od suvlasnika duan je izvravati svoja prava obzirno prema ostalima jer u protivnom ostali suvlasnici mogu ishoditi njegovo iskljuenje iz suvlasnike zajednice pod pretpostavkama Zakona o vlasnitvu. Razlikuje se: a) iskljuenje na zahtjev veine kojeg mogu traiti suvlasnici koji imaju veinu suvlasnikih dijelova u odnosu na pojedinog etanog vlasnika ako za to postoje razlozi taksativno navedeni u ZV i suvlasnici koji zajedno imaju veinu suvlasnikih dijelova te nekretnine u odnosu na bilo kojeg suvlasnika (odnosno i onoga koji nije etani vlasnik) ako za to postoje razlozi navedeni u Zakonu. Razlozi su: a) suvlasnik ne udovoljava dunostima koje proizlaze iz zajednice, osobito ako ne plati dune iznose ni do zavretka rasprave koja prethodi presudi prvostupanjskog suda, ako je bilo sporno koliko je duan platiti pa je sud donio meupresudu, tada do zavretka prvostupanjske rasprave koja slijedi nakon meupresude, b) ako dijelove nekretnine koji su u njegovu etanom vlasnitvu ili zajednike dijelove rabi na nain koji znatno ide na tetu interesa drugih suvlasnika, c) ako svojim bezobzirnim, nepristojnim ili uope nedolinim ponaanjem uini tegobnim zajedniko stanovanje ostalim suvlasnicima ili poini kazneno djelo protiv imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti kojeg od suvlasnika ili druge osobe koja stanuje u kui, a nije rije o djelima tako malog znaenja da bi ih trebalo zanemariti. Iskljuenje nema karakter izvlatenja nego se javlja kao oblik razvrgnua suvlasnike zajednice civilnom diobom, a provodi se putem kupoprodaje na javnoj drabi. Postignuta cijena pripada iskljuenom suvlasniku i nakon toga dolazi do njegovog iseljavanja iz zgrade zajedno s lanovima njegovog domainstva. Eventualni dugovi koje je iskljueni suvlasnik imao prema ostalim suvlasnicima mogu se podmirivati iz iznosa cijene ostvarene na javnoj drabi. Radnje i ponaanja suvlasnikova branog druga i drugih lanova obitelji koji s njim stanuju kao i osoba koji s njegovim pristankom rabe dijelove nekretnine (posudovnik (besplatan pravni posao), najmoprimac, zakupnik), a koje je on propustio sprijeiti koliko je bilo mogue, uzimaju se za radnje tog suvlasnika. Suvlasnici koji se odlue na iskljuenje drugog suvlasnika tubom e od suda zahtijevati da utvrdi postojanje razloga za iskljuenje i da odlui da je tuenik duan otuiti svoj suvlasniki dio i napustiti posjed jer e se u protivnom na zahtjev tuitelja koji ne moe biti stavljen u roku kraem od tri mjeseca od pravomonosti presude, tuenikov suvlasniki dio prodati na javnoj drabi. Nakon to druga osoba stekne suvlasniki dio, zajednica s iskljuenim suvlasnikom prestaje. b) iskljuenje na zahtjev manjine postupak se sastoji od dviju parninih tubi koje se podnose u dva odvojena postupka. Prvo suvlasnik koji trai iskljuenje mora podnijeti tubu sudu kojom e traiti prestanak postupaka koji ga povrjeuju. Ako se uznemiravanje nastavi i nakon pravomonosti presude kojom je tuenik duan suzdravati se od takvih postupaka, moe se podnijeti tuba za iskljuenje koja ima znaenje kao da je podnesena od veine

135

suvlasnika. Razlozi traenja iskljuenja su jednaki kao i u sluaju kada iskljuenje trai veina suvlasnika, ali su ostvareni samo prema jednom suvlasniku.

XIV. PRETHODNO I POTONJE VLASNITVO

Vlasnik moe u svaku svrhu koja nije zabranjena, pr. vlasnitva svoje stvari ograniiti nekim rokom ili uvjetom, pa ga tako ogranienog prenijeti na drugu osobu. Uini li to, u pr. vlasnitva te stvari sudjelovat e dvije osobe, svaka u drukijoj ulozi jedna u ulozi prethodnog, a druga u ulozi potonjeg vlasnika. Prethodni i potonji vlasnik e sudjelovati u sadrajno nepodijeljenom pr. vlasnitva iste stvari tako to e pr. vlasnitva te stvari isprva imati onaj koji je prethodni vlasnik, a poto istekne ograniavajui rok ili se ispuni takav uvjet, vlasnitvo stvari e pripasti drugoj osobi potonjem vlasniku. Svaki od njih ima neke dunosti i ovlasti razliite u razdoblju do isteka ograniavajueg roka ili ispunjenja uvjeta, od onih nakon to taj rok istekne ili se uvjet ispuni. Vlasnik stvari moe pr. vlasnitva svoje stvari ograniiti i prenijeti na drugu osobu tako da ta osoba time postane prethodnim vlasnikom stvari, dakle vlasnikom uz ogranienje zavrnim rokom ili raskidnim uvjetom, a da prenositelj ima ulogu potonjeg vlasnika te iste stvari, kojemu e se puno vlasnitvo vratiti, poto istekne taj rok ili se ispuni uvjet (npr. zajmodavac kao prethodni, zajmoprimac kao potonji vlasnik) Vlasnik stvari moe pr. vlasnitva svoje stvari ograniiti i prenijeti na drugu osobu i tako da za sebe zadri ulogu prethodnog vlasnika, a da na tu osobu prenese vlasnitvo ogranieno poetnim rokom tj. suspenzivnim uvjetom, ime e ta osoba dobiti ulogu potonjeg vlasnika stvari, npr. prodavatelj kao prethodni, a kupac kao potonji vlasnik. Ogranienje pr. vlasnitva neke stvari rokom ili uvjetom djeluje u pravilu samo u meusobnom odnosu prethodnog i potonjeg vlasnika ogranienje s relativnim djelovanjem. Ako ono ima apsolutno djelovanje, tada bi to ogranienje vlasnitva djelovalo erga omnes. Ako ogranienje prethodnog vlasnika djeluje samo relativno, tj. ako je ono samo obveza prethodnog vlasnika prema drugoj osobi kao potencijalnom potonjem vlasniku, tada ta druga osoba ne sudjeluje u pravu vlasnitva neposredno, nego tek posredstvom svojeg obveznog odnosa sa prethodnim vlasnikom. Zato bi se u pravom smislu rijei moglo govoriti o sudjelovanju prethodnog i potonjeg vlasnika u pravu vlasnitva samo kada ogranienje o kojem je rije djeluje apsolutno. Razlozi: - radi stvarnog (realnog) osiguranja neke trabine takva osoba iako je vlasnik, tretira se kao da je zaloni vjerovnik, ako nije to drugo odreeno zakonom. - iz drugih razloga, npr. da bi fiducijar u ulozi vlasnika stvari zastupao fiducijanta i sl.

1. Ogranienje vlasnitva s relativnim djelovanjem

Kada je pr. vlasnitva ogranieno rokom ili uvjetom te je takvo preneseno drugoj osobi, stvar je u vlasnitvu te osobe kao prethodnog vlasnika koji e po isteku tog roka tj. po ispunjenju tog uvjeta, prenijeti pr. vlasnitva na potonjeg vlasnika. Prethodni vlasnik ima neke obveze prema potonjem vlasniku, ureene striktnim zakonskim normama (zakonske obveze): 1/ Ope obveze: a/ da svoje pr. vlasnitva izvrava postupajui obzirno prema virtualnom vlasnitvu onoga koji u ulozi tzv. potonjeg vlasnika eka da postane vlasnikom b/ da poto rok istekne ili se uvjet ispuni prenese vlasnitvo potonjemu, nakon ega e se njihov meusobni odnos prosuivati kao da je kroz cijelo to vrijeme potonji bio vlasnik stvari, a prethodni samo plodouivatelj te stvari 2/ prethodni vlasnik koji je svoje vlasnitvo zadrao ili dobio u cilju osiguranja neke trabine, ima jo i posebne obveze: c/ duan je proputati da se slui sa stvari d/ duan je proputati da raspolae sa stvari i faktino i pravno. Jedino je ovlaten da ako ne bude li mu osigurana trabina nammirena o dospijeu tu trabinu namiri iz vrijednosti stvari koju ima u svojem vlasnitvu radi osiguranja njezinog ispunjenja, i to da je namiri u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih trabina izvansudskim putem Pravo vlasnitva ima jedino prethodni vlasnik, dok ga po isteku roka ili ispunjenju uvjeta ne prenese na potonjega. Prethodni vlasnik moe vie nego to bi smio s obzirom na svoje obveze prema potonjem vlasniku jer je on pravno za svakoga jedini vlasnik stvari, pa moe valjano njome pravno raspolagati. Nadalje vjerovnici prethodnog vlasnika bi mogli iz vrijednosti te stvari namirivati svoje trabine protiv njega u ovrnom i steajnom postupku, bez obzira na

136

potencijalnog potonjeg vlasnika. Potonji vlasnik nema pravo zahtijevati da se stvar izlui iz ovrhe tj. iz steajne mase prethodnog vlasnika (ako mu to ne daju kakve posebne zakonske norme). Potencijalni potonji vlasnik ima subjektivno pravo obveznopravne naravi (ne stvarnopravne!) da mu prethodni vlasnik poto istekne rok, tj. poto se ispuni uvjet prenese u vlasnitvo stvar. To je njegova trabina. Kada rok istekne ili se uvjet ispuni, prethodni vlasnik treba prenijeti vlasnitvo na potonjega, na to ga taj moe siliti putem suda. Poto mu prethodni vlasnik prenese pr. vlasnitva, potonji postaje vlasnikom stvari s djelovanjem ex tunc. Tada se meusobni odnos prethodnog i potonjeg vlasnika prosuuje kao da je kroz cijelo vrijeme stvar bila u vlasnitvu potonjeg vlasnika, a da je prethodni samo imao pravo plodouivanja te stvari. Ako je prethodni vlasnik ima pravo da svoju trabinu namiri iz vrijednosti stvari koju je imao u vlasnitvu, ali je to svoje pravo ostvarivao na nain na koji nije bio ovlaten, on e poput zalonog vjerovnika odgovarati za svaku tetu koja je odatle proizala. Potonji vlasnik ne moe nita protiv uinaka koji su u korist treih nastupili na temelju raspolaganja to ih je prethodni vlasnik poduzeo protivno svojoj obvezi prema potonjemu. Potonjem vlasniku ostaje samo mogunost da od prethodnoga zahtijeva naknadu tete uzrokovanu povredom te obveze.

2. Ogranienje vlasnitva s apsolutnim djelovanjem

Ogranienje pr. vlasnitva uvjetom tj. rokom koji je odredio vlasnik svojim pr. poslom djeluje apsolutno ako je: 1. upisano u zem. knjigu (ZZK, l.32.st.4 i 5.) 2. u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne moe stei stvar za koju je ogranienje odreeno, ili je 3. takvo djelovanje odreeno posebnom zakonskom normom Kada ogranienje pr. vlasnitva rokom tj. uvjetom djeluje apsoltuno, tada istek roka i ispunjenje uvjeta proizvode pravne uinke u pogledu pr. vlasnitva, koji su mjerodavni za svakoga. Samim istekom roka odnosno ispunjenjem uvjeta promijeniti e se njezin vlasnik. Prethodnome e pr. vlasnitva prestati, a ujedno e potonji postati vlasnikom te stvari, i to s uinkom ex tunc15. Ali, dok se eka na istek roka odnosno ispunjenje uvjeta, ovdje imaju i prethodni i potonji vlasnik stvari stvarnopravni status u pogledu te stvari. Pr. vlasnitva dodue pripada samo onome tko je prethodni vlasnik, ali je ono za svakoga mjerodavno ogranieno zavrnim rokom, odnosno raskidnim uvjetom. Istodobno ima glede iste stvari potonji vlasnik tzv. pravo ekanja, koje je stvarnopravne naravi, pa djeluje erga omnes. To njegovo pr. ekanja nije nikakvo posebno stvarno pravo, nego je pr. vlasnitva koje dodue jo nije steeno. Budui da je i njegov status stvarnopravne naravi, to u vlasnitvu iste stvari istodobno sudjeluju dvije osobe, svaka na svoj nain jedna u ulozi prethodnog, a druga potonjeg vlasnika. Dok ne istekne rok, ili se ne ispuni uvjet koji s apsolutnim djelovanjem ograniava pr. vlasnitva, samo prethodni vlasnik ima pravo vlasnitva stvari ali je glede izvravanje svojeg prethodnog vlasnitva ogranien u korist potonjega. Uinak svakog pravnog raspolaganja koje bi prethodni vlasnik poduzeo na temelju svojeg uvjetnog odnosno oroenog pr. vlasnitva, bio bi ogranien istim onim uvjetom odnosno rokom kojim je ogranieno vlasnitvo prethodnog vlasnika. Naime, istekom roka tj. ispunjenjem uvjeta, izgubit e pravni uinak sva pravna raspolaganja stvarju koja je poduzeo prethodni vlasnik. Prava treih osoba bi dijelila sudbinu prava prethodnog vl. iz kojeg bi bila izvedena. Ako bi prethodni vlasnik izvravao svoje pravo prethodnog vlasnitva preko granice kojom je sputan u korist potonjega, potonji vlasnik ne bi mogao pozivom na svoje pravo ekanja ishoditi ikakvo trpljenje ili proputanje od prethodnog vlasnika, a niti ikakvu naknadu. Jedino to bi u ovoj fazi mogao potonji vl. poduzeti, jest da pokua od suda ishoditi odreivanje privremene mjere radi osiguranja nenovane trabine potonjeg vlasnika. Pravo ekanja potonjeg vlasnika je njegovo imovinsko pravo stvarnopravnog karaktera, pa moe s njim pravno raspolagati. Sudbina tih njegovih raspolaganja ovisna je o roku, odnosno o uvjetu ije se ispiunjenje eka. Pravo ekanja je u sastavu imovine potonjeg vlasnika, pa naelno nema zapreke da vjerovnici potonjeg vlasnika namiruju svoje novane trabine od njega u ovrnom i steajnom postupku iz vrijednosti njegovog prava ekanja. Istekne li rok, ili se ispuni uvjet koji je s apsolutnim djelovanjem ograniavao pr. vlasnitva prethodnog vlasnika njegovo pr. vlasnitva samim time prestaje ex tunc, a ujedno se pr. ekanja potonjeg vlasnika pretvara u njegovo pr. vlasnitva. Njegov meusobni odnos se prosuuje kao da je potonji vlasnik bio potpuni vlasnik za svo vrijeme ekanja, a da je prethodni vlasnik za to vrijeme bio samo plodouivatelj. Uinak isteka roka, odnosno ispunjenja uvjeta je apsolutan. Djeluje tako to svoj uinak gube ona pravna raspolaganja koja je prethodni vlasnik bio poduzeo u pogledu stvari, i to ga gube ex tunc. Nee izgubiti jedino ona prava koja su stekli, a da nisu znali, niti su morali znati
15

Ipak, kada je potrebno izbrisati upis izvren u zem. knjizi, tada do brisanja ti uinci nee nastupiti prema onima koji su se u dobroj vjeri pouzdali u istinitost i potpunost zem. knjiga

137

za oroenost odnosno uvjetovanost prednikovog pr. vlasnitva. Jedino kada je na temelju posebnog zakona omogueno djelovanje uvjetnosti tj. oroenosti pr. vlasnitva prema treima i bez upisa tada postoji mogunost da trei u dobroj vjeri steknu prava od prethodnog vlasnika ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava od nevlasnika stekli bi ih izvorno. Ako se pravo ekanja potonjeg vlasnika pretvorilo u pr. vlasnitva, sva su se pravna raspolaganja s pravom ekanja pretvorila u raspolaganja pravom vlasnitva, i to s uinkom ex tunc. Treima koji su bili stekli neka prava na pr. ekanja, ona su se istekom roka odnosno ispunjenjem uvjeta pretvorila u prava na stvari, s uinkom od kada je bio stekao pr. ekanja. To se zbilo s djelovanjem ex tunc.

XV. DALJI OBLICI VLASNITVA

1/ Communio pro diviso (zajednica vlasnika na dijelove)
Communio pro diviso je naziv za injenicu da su razliite osobe vlasnici pravno odvojenih dijelova jedne te iste stvari, ili da je svaka od njih vlasnik poneke od vie stvari koje su u nekom faktinom ili pravnom pogledu povezane u neku cjelinu. Communio pro diviso postoji kao specifina zajednica glede vie predmeta prava vlasnitva. Communio pro diviso postoji uvijek kada je vlasnik nekog odvojivog dijela stvari osoba razliita od vlasnika cijele stvari. Isto je, ako vie stvari razliitih vlasnika tvore neku cjelinu, npr. roba vie vlasnika u istom skladitu. Ovdje se ne radi o nikakvoj stvarnopravnoj zajednici vlasnika nego o injenici da su predmeti njihovih pr. vlasnitva faktino povezani. Svaki vlasnik je potpuni vlasnik svojeg predmeta, ali im injenica da su predmeti njihovih pr. vlasnitva povezani namee ogranienja u izvravanju njihovih pr. vlasnitva. Ona proizlaze iz opeg ogranienja dunou obzirnog postupanja prigodom izvravanja pr. vlasnitva, ali njihov odnos moe pr. poredak i posebno urediti, npr. specifina susjedska prava.

2/ Posredno sudjelovanje u vlasnitvu pravnih osoba

Pravo vlasnitva koje pripada nekoj pravnoj osobi, u pravnom smislu je samo njezino pravo vlasnitva. Ipak, ono posredno pripada fizikim osobama koje su u odgovarajuem odnosu s pravnom osobom koja je vlasnik (lanovima korporacije, destinatarima zaklade). Pravna osoba javnog prava je ujedno i graanskopravni i javnopravni subjekt. S graanskopravnog stajalita, pravna osoba javnog prava je po svojoj naravi redovito korporacija, dakle ima svoju imovinu i svoje lanove fizike osobe, kojima je broj promjenjiv. Imovina pripada pravnoj osobi ona je nositelj tih prava vlasnitva. Njezini lanovi nisu nositelji njezinih prava vlasnitva. Oni samo posredno sudjeluju u tom pravu vlasnitva. Takva pravna osoba ima svoje zadatke, usmjerene na promicanje odreenih javnih, opih interesa, tj. interesa njezinih lanova. U izvravanju tih zadataka takve pravna osoba namjenjuje stvari u svojem vlasnitvu bilo za opu, bilo za javnu uporabu, ili ih ostavlja bez osobite namjene da bi prihod od njih sluio postizanju zadataka te pravne osobe. lanovi te pravne osobe mogu neposredno rabiti stvari u opoj uporabi. Pravne osobe koje nisu javnopravni subjekti imaju iskljuivo graanskopravni subjektivitet. One su samo nositelji prava vlasnitva i drugih imovinskih prava. Ako je takva pravna osoba organizirana kao korporacija, tada ima odreeno lanstvo i imovinu koja pripada njezinim lanovima posredstvom njihovog lanstva u toj pravnoj osobi. Takvim se pravnim osobama redovito upravlja po donekle modificiranom suvlasnikom modelu, to omoguuje neposredno ili posredno sudjelovanje lanova u upravi, a posredstvom toga u izvravanju svih ostalih vlasnikih ovlatenja. Na ovakav su nain organizirane pravne osobe koje su gospodarski subjekti trgovaka drutva, ali i ostale, koje nisu zaklade. Trgovako drutvo kao cjelina ne moe biti predmet prava vlasnitva. Trgovako drutvo (poduzee) je u nekom smislu neije, jer nekome pripada kapital tog drutva, ali to nije stvarnopravno pripadanje. Trgovako drutvo nekome pripada posredstvom njegova prava na lanstvo. Time to je netko vlasnik dionica, on je dioniar, po ima pravo sudjelovati u upravljanju trgovakim drutvom i pravo na dividendu. Pravna osoba koja je po svojoj pravnoj naravi zaklada, sastoji se od imovine namijenjene nekoj svrsi. Zaklada je nositelj prava vlasnitva i drugih imovinskih prava, ali ona nema lanova. Postoje samo neke osobe koje izvana upravljaju zakladom radi ostvarenja njezinih svrha (administratori, upravljai) i osobe u iju korist se ta svrha ostvaruje korisnici, destinatari. Iako je imovina zaklade namijenjena destinatarima, oni nisu vlasnici niega to je zakladino, sve dok im zaklada ne prenese vlasnitvo neega iz svoje imovine. Oni u pravu vlasnitva zaklade sudjeluju samo posredno.

3/ Nekadanje razdijeljeno vlasnitvo 138

Razdijeljeno vlasnitvo (dominium diversum) je bila tipina feudalna pravna ustanova. Skup ovlasti feudalnog gospodara bilo je njegovo vrhovno vlasnitvo, a skup ovlasti vazala njegovo koristovno vlasnitvo. OGZ je preuzeo uenje o moguim razliitim vrstama prava vlasnitva, po kojem je pravo vlasnitva moglo biti ili potpuno ili nepotpuno, a ako je bilo nepotpuno tada se dijelilo na vrhovno i koristovno. Potpuno vlasnitvo odgovara suvremenom pojmu vlasnitva, dok nepotpuno je bilo ono vlasnitvo koje je nastalo razdiobom sadraja prava vlasnitva na dvoje na vrhovno i na koristovno vlasnitvo. OGZ je prihvaao mogunost da pravo vlasnitva neke stvari bude razdijeljeno po volji vlasnika ili po odredbi zakona, ali samo ako bi glede stvari postojalo, pored vrhovnog vlasnitva, jo i pravo vazala, pravo nasljednog zakupa, pravo supeficijara i pravo fideikomisara. Vrhovno vlasnitvo (dominium directum) bi davalo svojem ovlateniku pravnu vlast glede same stvari njezine supstancije (suanstva), ali ne i na koristi od nje. Vrhovni vlasnik je imao legitimaciju za vlasnike tube, pravo na posjed stvari (samostalan ali posredan), pravo protiviti se unitenju stvari, i davati odobrenje za njezino otuenje. Koristovno vlasnitvo (dominium utile) je svojem ovlateniku davalo pravo na koristi od odreene stvari, dakle pravo rabiti stvar, ubirati plodove i dr., a u nekoj mjeri i na supstanciju koristovni vlasnik dodue nije imao pravo na samostalan posjed stvari, ali je imao pravo na njezin neposredan posjed. Zato je imao pravo tititi stvar posjedovnim tubama. Koristovno vlasnitvo bi davalo neke ovlasti glede tue stvari, pa bi ga se prema suvremenoj klasifikaciji moralo svrstati pod pojam ogranienih stvarnih prava. Doktrina o potpunom i nepotpunom vlasnitvu je potpuno naputena. Suvremeniji pravni poreci ne poznaju mogunost da pravo vlasnitva bude razdijeljeno po sadraju.

4/ O nekadanjem drutvenom vlasnitvu

Drutveno vlasnitvo je bila ustanova socijalistikog pravnog poretka. Na stvarima koje su bile u drutvenom vlasnitvu nitko nije imao pravo vlasnitva. Posebno za to kreiranim, tzv. drutvenovlasnikim pravnim subjektima, davana su odreena subjektivna prava na pojedinim stvarima u drutvenom vlasnitvu. Sadraj tih prava bio je razliit, ovisno o vrsti objekta i o vrsti subjekta, a sastojao se on nekih pojedinanih vlasnikih ovlasti, koje su bile osamostaljene u prava na stvarima u drutvenom vlasnitvu pravo upravljanja, pravo koritenja i raspolaganja. Drutveno vlasnitvo je bilo neprikladno za trino gospodarstvo, te je zato transformirano u individualistiki koncipirano pravo vlasnitva. To je uraeno kroz pretvorbu dotadanjih drutvenovlasnikih subjekata u pravne subjekte koji mogu biti nositelji prava vlasnitva. Nju je trebala slijediti pretvorba onih specifinih prava na drutvenim stvarima, sposobnima da budu predmetom stvarnih prava u pravo vlasnitva. Mnoge su pravne osobe, koje su bile subjekti drutvenog vlasnitva prestale postojati, pa da neke stvari koje su bile u drutvenom vlasnitvu ne bi zbog toga bile tretirane kao da su niije, postavljena je predmnjeva u korist vlasnitva RH.

XVI. SLUNOSTI I. PRAVNA USTANOVA SLUNOSTI NA TUIM STVARIMA

Slunost je stvarno pravo na tuoj stvari, na temelju kojega se ovlatenik moe tom stvari koristiti na odreeni nain. Naziv dolazi od lat. servitus vlasnitvo optereeno slunou, slui. Vlasnik stvari optereene slunou mora trpjeti ili proputati da se ovlatenik slunosti njome na neki nain koristi. Tek je Justinijanovo pravo poelo tretirati slunosti kao jedinstveni pojam, dok je ranije rimsko pravo izgraivalo samo pojedine slunosti, i to najprije zemljine, a u kasnijem razvoju i kune. Slunosti se smatralo dobrovoljnim ogranienjima vlasnitva. Uz one tri osobne slunosti koje i danas postoje, tu je spadalo i iskoritavanje rada tueg roba ili ivotinje (operae servorum vel animalium). Uloga slunosti danas nije ni izdaleka onakva, kakva je bila u

139

klasinom rimskom pravu, a niti u doba kad je donesen OGZ. Vlasnik na temelju svog prava za drugoga osniva novo, dotad nepostojee pravo. Slunosti su cjelovito regulirane u 4-om dijelu ZV (174-245).

II. PRAVO SLUNOSTI

A. Pojam Opa obiljeja slunosti:
1/ Slunost je stvarno pravo. Iz toga slijedi da ovlatenik ima pravo neposredno iskoritavati poslunu stvar, a da je svagdanji vlasnik te stvari duan to trpjeti. 2/ Slunost je stvarno pravo na tuoj stvari. Ne moe se osnovati slunost na vlastitoj stvari. Ipak, posredno bi mogla nastati i slunost na vlastitoj stvari vlasnika slunost. Ako je upisana slunost u zemljinoj knjizi, dok ne bude izbrisana, ona postoji i nakon sjedinjenja kao vlasnika slunost i miruje, pa otuenjem jedne nekretnine moe oivjeti. Osim toga, moda bi bilo mogue na neki nain i preutno osnovati vlasniku slunost. To e biti kad na jednoj estici postoji ureaj za potrebe druge, a obje su u vlasnitvu iste osobe. Otui li se jedna od tih nekretnina drugoj osobi, u sumnji se uzima da takvo stanje ostaje, pa se vlasnikova ovlast pojavljuje kao slunost. 3/ Slunost slunosti ne moe postojati. 4/ Slunost na inidbe ne moe postojati. Sadraj slunosti je ili trpljenje ili proputanje. Optereena strana iznimno moe biti duna izvriti odreene inidbe, ali redovito supsidijarno. Te inidbe ne ulaze u sadraj slunosti, nego su spojene s izvravanjem slunosti i obveznopravnog su karaktera. Takva je npr. dunost vlasnika poslune stvari da pridonosi za odravanje te stvari ako se i sam njome slui. 5/ Slunost mora biti korisna, tj. mora imati razumnu svrhu. Ta se svrha sastoji u zadovoljavanju nekih ovlatenikovih potreba, ali kod stvarnih slunosti samo u svezi s iskoritavanjem povlasnog dobra. 6/ Slunost se mora izvravati obzirno. Ovlatenik moe sadraj slunosti dodue izvravati po svojoj volji, ali mu zakon nalae da pazi da to manje optereuje poslunu stvar. Modifikacija slunosti tj. preinaka naina izvravanja slunosti bilo po sadraju ili po uem lokalitetu na kojemu se izvrava je doputena, ali ne uvijek na jednaki nain. Modifikacije koje bitno mijenjaju dotadanji nain izvravanja slunosti su doputene samo u sporazumu s vlasnikom optereene stvari. One modifikacije koje bitno ne utjeu na dotadanji nain izvravanja slunosti mogu se uiniti jednostrano: jedna strana moe po svojoj volji preinaiti nain izvravanja ovlatenikovih ovlasti glede sadraja i mjesta, ako bitno ne mijenja dotadanji nain izvravanja. Trokove prelaganja npr. puta snosi sam vlasnik poslune stvari. Vlasnik ovo pravo ima na temelju zakona te ga se ne moe pravnim poslom iskljuiti ili ograniiti. Novija slunost ne moe ograniiti izvravanje onih koje su prije nje u prvenstvenom redu. Ako pak sve slunosti imaju isti prvenstveni red, a izvravanje jedne ometa izvravanje druge, svaki ovlatenik moe zahtijevati da sud na pravedan nain uredi izvravanje u interesu svih ovlatenika. 7/ Slunosti su neodvojive tj. neprenosive. Slunost se ne moe odvojiti od poslune stvari pa prenijeti na drugu stvar, a isto tako se slunost ne moe odvojiti od ovlatenika (osobna slunost) ili povlasne stvari (stvarna slunost) pa prenijeti na drugu osobu ili povlasnu stvar. Neodvojive su i same za sebe neprenosive i na aktivnoj i na pasivnoj strani. Na aktivnoj od ovlatenika osobne slunosti tj. od povlasne stvari, a na pasivnoj od poslune stvari. To meutim ne znai da su uope neprenosive. Kad se prenese vlasnitvo poslune stvari na drugu osobu, prenosi se skupa s njime kao teret i slunost koja na njoj postoji. Isto tako, kad se prenese vlasnitvo povlasne nekretnine na drugu osobu, prenosi se skupa s njime i slunost kao pripadak. Osobne slunosti ne mogu se uope prenijeti na drugog ovlatenika, jer su to strogo osobna prava. Na aktivnoj strani su potpuno neprenosive, iako se kod plodouivanja samo izvravanje tog prava moe prenijeti na drugu osobu. 8/ Slunosti su nedjeljive. To u potpunosti vrijedi za stvarne slunosti, dok je plodouivanje ipak djeljivo a iznimno ak i pr. uporabe kad se sastoji samo od koritenja. Po prirodi stvari, stvarna slunost moe postojati samo na cijeloj stvari, a nikako ne na alikvotnom dijelu. Tako je npr. slunou puta optereena cijela estica, iako put ide njezinim rubom. Meutim, ako doe do diobe estice na nove, manje estice, a slunost se prije izvravala samo na jednom dijelu, koji je sad postao nova estica, moe se zahtijevati da se glede ostalih dijelova ukine, inae e ubudue teretiti sve novonastale estice. U sluaju diobe povlasne nekretnine, slunost ostaje i dalje u korist svih dijelova, ali se moe samo tako izvravati, da se time ne povea ukupno optereenje vlasnika poslune nekretnine. Zemljinoknjino tijelo ini jedna ili vie estica koje imaju isti pravni status, pa ne moe samo jedna biti optereena a druge ne. Za osobne slunosti ovo naelo ne vrijedi. Plodouivanje je djeljivo, jer je i koritenje (ubiranje plodova) djeljivo. Iz toga slijedi da ono moe postojati i na alikvotnom dijelu vlasnitva poslunog dobra. Isto tako, ono moe postojati u korist vie osoba po kvotama. Nakon smrti pojedinog ovlatenika njegovo se pravo plodouivanja, kao strogo osobno, gasi i ne prirasta ostalima. Pravo uporabe ne moe postojati u korist vie osoba po alikvotnim dijelovima, nego samo zajedniki. U tom je smislu nedjeljivo. No kako je sadraj tog prava i koritenje tj. ubiranje plodova, u teoriji se smatra da bi ono moglo postojati i na alikvotnom dijelu poslunog dobra, i to samo kad mu je sadraj ogranien na koritenje. Pravo stanovanja moe biti osnovano i kao plodouivanje. U tom sluaju je djeljivo, jer ovlauje na potpuno koritenje stana, pa i na iznajmljivanje. Inae je kao uporaba nedjeljivo.

140

Vrste slunosti
Osnovna dioba slunosti je na stvarne, osobne i nepravilne, po kriteriju naina kako je odreena osoba ovlatenika. Ako je ovlatenik odreen s obzirom na svoje vlasnitvo odreene nekretnine (realiter), onda je slunost stvarna ili realna. Ako je pak ovlatenik odreen s obzirom na svoju osobu (personaliter), slunost je osobna ili personalna. A ako je slunost, koja je po svojoj naravi stvarna, osnovana ne u korist svagdanjeg vlasnika te nekretnine, nego u korist odreene osobe (koja je ujedno i vlasnik te nekretnine), onda je to nepravilna (iregularna) slunost. Na nepravilnu e se slunost primjenjivati pravila o osobnim slunostima. Nikad se ne predmnijeva da je neka slunost nepravilna, ako je po svojoj naravi stvarna tko to tvrdi mora to i dokazati. Po sadraju se slunosti dijele na afirmativne i negativne. Afirmativnim je slunostima sadraj trpljenje, a negativnima proputanje. Po trajanju se slunosti dijele na trajne (continuae) i povremene (discontinuae). Kod trajnih postoji odreeno stanje koje traje te nije potrebna neka ljudska radnja da bi se izvravala slunost (npr. pravo kapnice). Povremene se izvravaju ponavljanjem ljudskih radnja, koje moe biti i esto i sasvim rijetko (npr. slunost puta), a moe biti i na odreeno vrijeme ili u odreeno doba godine (sezonska slunost). Po tome moe li svatko trei uoiti da se na poslunoj nekretnini izvrava odreena slunost ili ne, slunosti se dijele na vidljive (apparentes) i nevidljive (non apparentes). Ova je dioba vana kad se prosuuje je li stjecatelj poslune nekretnine bio u dobroj vjeri. Slunost moe biti naplatna, to ne znai da je steena naplatno, nego da je ovlatenik duan vlasniku poslune stvari plaati naknadu za izvravanje slunosti. Prividne slunosti su ovlasti kakve daje neka slunost, ali dane samo do opoziva. Sadraj im je jednak kao i kod slunosti, pa se sve do opoziva prosuuju kao slunosti. Zakonske slunosti nisu uope slunosti, nego ogranienja prava vlasnitva u uem smislu. Ona ne postoje u okviru posebnog pravnog odnosa, nego postoje unutar samog sadraja prava vlasnitva, pa ili vlasnika ograniavaju u izvravanju sadraja njegova prava (dunost trpjeti neke imisije, zabrana sjee ume), ili mu nameu dunost inidbe u svezi s vlasnitvom stvari (ubiti zaraenu ivotinju). Na njih se ne primjenjuju pravila o slunostima. U praksi se pod zakonskim slunostima najee misli na susjedska prava.

B. Objekti i subjekti
Stvar je objekt slunosti; moe biti pokretna i nepokretna, ali redovito se ipak radi o nekretnini. Stvarne slunosti mogu postojati samo na nekretninama. Predmet prava stanovanja je ili cijela stambena zgrada ili njezin dio namijenjen stanovanju, tj. stan. Pokretna stvar se moe pojaviti kao posluna kod prava plodouivanja i uporabe. To mora biti nepotrona stvar, a potrona stvar moe samo biti objekt nepravog plodouivanja. Objekt osobne slunosti moe biti i idealni dio poslune stvari, ako je to mogue s obzirom na sadraj slunosti i narav predmeta. Stvarne slunosti po prirodi stvari ne mogu postojati na idealnom dijelu nekretnine, nego samo na cijeloj nekr. U sluaju da postoji etano vlasnitvo na posebnom dijelu nekretnine, taj posebni dio (stan), moe biti objekt osobne slunosti samo zajedno s idealnim dijelom, na kojemu je uspostavljeno vlasnitvo tog posebnog dijela. Pravo se samo iznimno moe pojaviti kao objekt stvarnih prava u sluaju pr. plodouivanja i uporabe, koje mogu postojati i na pravu koje daje plodove ili druge koristi. Za to se pravo onda po zakonu uzima da je stvar. Iznimno, pravo koje ne daje plodove moe biti objekt samo nepravog plodouivanja. Kao pravo na kojemu postoji pr. plodouivanja moe se pojaviti i pravo koje nadomjeta propalu poslunu stvar, kao npr. pravo na osigurninu ili pravo na naknadu. Prema nainu na koji je odreena osoba ovlatenika dijele se slunosti na stvarne i osobne. Ovlatenik stvarne slunosti je svagdanji vlasnik povlasne nekretnine. Ako na povlasnoj nekretnini netko ima pr. graenja, onda se ovlatenik pr. graenja pojavljuje i kao ovlatenik slunosti. Ovlatenik osobne slunosti je poimenino odreena osoba. Vie osoba moe imati pr. plodouivanja ili tako da svaka ima samostalno svoj alikvotni dio prava plodouivanja ili tako da ga imaju zajedniki. Pravo uporabe vie osoba moe imati samo zajedniki.

141

Ovlatenikova smrt nema utjecaja na trajanje stvarne slunosti stjee je novi vlasnik povlasne nekr. Na pasivnoj se strani kao subjekt nalazi svagdanji vlasnik poslune stvari.

C. Odnos prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj stvari

Kod slunosti se radi o ogranienju prava vlasnitva u irem smislu. Slunost, kao pravni odnos ima stvarnopravni karakter na pasivnoj strani, tj. s obzirom na poslunu stvar. To znai da svatko tko postane vlasnik poslune stvari mora trpjeti izvravanje te slunosti, a isto tako je i svatko trei duan to potovati, i ne ometati izvravanje slunosti na poslunoj stvari. Na aktivnoj strani samo stvarne slunosti imaju isto tako stvarnopravni karakter, jer pripadaju svagdanjem vlasniku povlasne stvari (realiter). Ako na povlasnoj nekretnini netko ima pr. graenja, za njega se glede izvravanja stvarne slunosti na odgovarajui nain primjenjuje ono to vrijedi za vlasnika povlasne nekretnine. Dok se na poslunoj nekretnini izvrava stvarna slunost, ovlatenik je posjednik prava slunosti, dok je posjednik same stvari njezin vlasnik. Osobne slunosti daju svom ovlateniku ire ovlasti nego stvarne, tako da za izvravanje vlasnikih ovlasti ne ostaje puno mjesta. Ovlatenik pr. plodouivanja ima pravo na potpunu uporabu i koritenje poslune stvari, pa vlasniku te stvari ostaje golo pr. vlasnitva. Od vlasnikih ovlasti ostao mu je posredni posjed stvari i pr. raspolaganja, dok ostale ovlasti ne moe izvravati dokle god postoji plodouivanje. Kod optereenja njegove stvari pravom uporabe, vlasnik je u neto boljem poloaju, jer ipak ima pravo i na dio koristi od poslune stvari na ono to prelazi uporabovnikove potrebe. A, ako je ona optereena pravom stanovanja, opseg vlasnikova ogranienja ovisi o tome, je li to pravo osnovano kao uporaba ili plodouivanje.

D. Uope o stjecanju slunosti

Slunost se moe stei originarno i derivativno. Ako se stjee bez suglasnosti vlasnika poslune stvari, stjecanje je originarno, u suprotnom je stjecanje derivativno. Za derivativno stjecanje slunosti potrebni su u naelu titulus i modus. Pravni temelj stjecanja slunosti su: 1/ pr. posao (dvostrani ugovor, jednostrani - oporuka), 2/ odluka vlasti (sud, upravna vlast), 3/ zakon (tj. pr. injenice za koje zakon neposredno vee stjecanje slunosti). Za stjecanje stvarnih slunosti dolaze u obzir svi, dok se osobne slunosti mogu stei na temelju pravnog posla.

1/ Osnivanje slunosti 1. osnivanje na temelju pravnog posla

Slunost na temelju pravnog posla nastaje na temelju ugovora ili oporuke. Samo vlasnik moe osnovati slunost ugovorom. Ako je posluna stvar u suvlasnitvu ili zajednikom vlasnitvu, onda je mogu osnovati samo svi suvl. ili zajedniki vl. suglasno. Iznimno, djeljivu slunost (plodouivanje) moe osnovati i pojedini suvlasnik na svom alikvotnom dijelu. Osim opih pretpostavki za valjanost ugovora, mora se ispuniti posebna zakonska pretpostavka pisani oblik, ako je posluna stvar nekretnina. Ugovor moe biti naplatan ili besplatan. Ugovor kojim se osniva slunost moe biti samostalan ugovor, ali postoji mogunost da se slunost sporazumno osnuje prilikom sklapanja nekog drugog ugovora. Prodavalac, bivi vlasnik nekretnine, moe jednim uglavkom u tom ugovoru sebi na njoj pridrati slunost (pridraj slunosti). Nain stjecanja slunosti na nekretnini je uknjiba slunosti u zemljinu knjigu. Mogue su i iznimke od pravila, ako sam zakon za odreenu situaciju propie drukije ili ako nekretnina nije upisana u zemljinu knjigu. U tom sluaju uknjibu zamjenjuje polaganje isprave sposobne za uknjibu u sud. Sadraj i opseg slunosti treba upisati to odreenije te navesti eventualne prostorne granice, ako je izvravanje slunosti ogranieno na jedan fiziki dio estice. Nain stjecanja slunosti na pokretnoj stvari (osobna slunost) je predaja te stvari stjecatelju u nesamostalni posjed na temelju valjano oitovane volje vlasnika, usmjerene na to da se stjecatelju izvede pravo slunosti. Oporuna odredba o osnutku slunosti je po svojoj pravnoj naravi legat (zapis), koja je samo pravni temelj stjecanja. I tu je potreban nain stjecanja, kao i jo neke pravne injenice (ostaviteljeva smrt, odluka kojom sud na temelju oporuke osniva slunost).

2. osnivanje odlukom vlasti

142

Vlast moe osnovati slunost samo u zakonom tono predvienim sluajevima. Po ZV sud moe slunost osnovati u diobnom postupku te u postupku osnivanja nunog prolaza, odnosno nunog osnivanja slunosti vodova ili drugih ureaja (stvarne slunosti!). I u ostavinskom postupku e sud u svoju odluku unijeti osnutak slunosti, provodei tako ostaviteljevu oporunu odredbu. Sudska odluka je samo jedna od pretpostavaka potrebnih da se stekne pravo, a kod nasljeivanja je uvijek potrebno vie takvih pravnih injenica.

Nuni prolaz i druge nune slunosti

Nuni prolaz je slunost puta osnovana sudskom odlukom, u izvanparninom postupku na temelju odluke opinskog suda na zahtjev vlasnika nekretnine, koja e, ako sud usvoji zahtjev, postati povlasna nekretnina. Svrha je nunog prolaza da omogui bolje gospodarsko iskoritavanje te nekretnine. Moe se rei da je nuni prolaz vrsta djelominog izvlatenja u korist privatne osobe a u opem interesu. Zakon odreuje da e sud istom odlukom odrediti i visinu novane naknade, koju je ovlateniik duan platiti vlasniku poslune nekretnine za sve to e on trpjeti i biti oteen, te e osnutak nunog prolaza uvjetovati potpunom isplatom te naknade. Pretpostavke osnutka nunog prolaza moraju biti kumulativno ispunjene na to sud mora strogo paziti: 1/ da do te nekretnine nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom, i 2/ da je korist od nunog prolaza za gospodarenje tom nekretninom vea od tete na poslunoj nekretnini Nije dovoljno da nuni prolaz bude samo koristan, kao to se inae zahtijeva za slunosti, nego mora biti ekonomian. Tek ako je korist vea od tete, onda je nuni prolaz i u opem interesu. Nuni prolaz se ne moe osnovati kao nepravilna slunost, nego samo u korist odreene nekretnine. Sud ne moe osnovati nuni prolaz preko nekih u zakonu navedenih nekretnina: preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi (npr. preko eljeznike pruge); kroz zgrade; kroz ograena kuna dvorita; kroz ograena uzgajalita divljai. Kroz ograene vrtove i vinograde moe osnovati nuni prolaz samo ako za to postoji osobito jak razlog. Nuni se prolaz ne moe osnovati u korist opeg dobra, jer bi to onda postao javni prolaz. U sluaju potrebe za javnim prolazom osnovat e ga upravna vlast u postupku izvlatenja. Da bi nastao nuni prolaz nije potreban poseban nain stjecanja. Osnovan je u trenutku pravomonosti sudske odluke, bez obzira na uknjibu (koja ima samo deklaratorni karakter). Analogno nunom prolazu, sud moe osnovati slunost vodova ili drugih ureaja (npr. elektrinih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacijskih) na tuoj nekretnini kao poslunoj a na zahtjev vlasnika nekretnine do koje nema nikakve ili nema prikladne veze s dobavljaem tvari, energija ili usluga koje se dostavljaju tim vodovima i drugim ureajima. I ova se slunost osniva uz obvezu ovlatenika da plati punu naknadu vlasniku poslune nekretnine.

Diobni postupak
U diobnom postupku (razvrgnue suvl. ili zajedn. vl.) sud moe samo na prijedlog svih stranaka osnovati stvarnu slunost. Samo u sluaju da dijeli pojedinu esticu na nove, manje estice sud moe i sam, bez suglasnosti stranaka, osnovati stvarnu slunost u korist jedne estice a na teret druge ili ostalih. Sud e se tu rukovoditi potrebom da se osigura normalno gospodarenje svakom od nastalih estica. Takoer je potreban i odreeni nain stjecanja tj. uknjiba u zemljinu knjigu.

Osnivanje u upravnom postupku

I upravna vlast moe u zakonom odreenim sluajevima osnovati stvarnu slunost. ZV primjerino navodi dva sluaja: a/ u postupku izvlatenja16, i b/ u komasacijskom postupku. Zakon o vodama ovlauje upanijski ured da osnuje slunost dovoenja vode u melioracijskom sustavu u odreenim okolnostima (uz naknadu za nepotpuno izvlatenje). Zakono o umama spominje osnivanje slunosti u odreenim sluajevima. Slunost e nastati u asu konanosti te odluke, tj. poseban nain stjecanja nije potreban.

3. osnivanje na temelju zakona

U naem pravu postoji samo jedan sluaj kad slunost i to stvarna, nastaje neposredno na temelju zakona, a to je dosjelost. Dosjelost je stjecanje prava na temelju izvravanja sadraja tog prava kroz zakonom odreeno vrijeme, dakle na temelju posjedovanja prava (prava stvarne slunosti). Posjed prava slunosti mora biti poten i istinit, a rok je jedan jedinstveni i iznosi 20 godina. Poteni posjednik je onaj koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo izvravati tu slunost.

16

Nepotpuno izvlatenje, gdje se pr. vl. ne oduzima nego samo ograniava osnutkom slunosti

143

Potenje prestaje im posjednik dozna da mu ne pripada pravo na posjed. Odluan je i nain na koji je izvravao sadraj slunosti. Nije to smio initi silom, potajno ili na zamolbu do opoziva, ili uope zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslune nekretnine. Za slunosti koje se po svojoj naravi mogu samo rijetko izvravati postoji posebno pravilo: stjecatelj mora dokazati da je u tih 20 godina barem tri puta nastupio sluaj kad se tu slunost moglo izvravati, te da je svaki put i izvrio (on i njegov prednik) sadraj te slunosti. Na prekid dosjelosti slunosti primjenjuju se pravila koja vrijede za prekid dosjelosti vlasnitva s time to treba dodati da se dosjelost prekida i ako doe do promjene vlasnika nekretnine, na kojoj se slunost izvrava, a novi vlasnik u asu stjecanja nije znao ni morao znati da netko izvrava sadraj slunosti povjerenje u potpunost zemljinih knjiga. Vlasnik povlasne nekretnine e stei pravo slunosti im protekne vrijeme dosjelosti, bez obzira na to je li upisao tu slunost u zemljine knjige ili ne. Zakon ga ovlauje da ishodi uknjibu. Ako ovlatenik hoe biti siguran da e zadrati slunost steenu izvanknjino dosjelou, razumno mu je ishoditi upis te slunosti u zemljinu knjigu, jer mu se inae moe dogoditi da se ona ugasi zbog zatite povjerenja u zem. knjige. Pritom za ocjenu potenja stjecatelja moe biti vana i okolnost radi li se o vidljivoj ili nevidljivoj slunosti. Moe se dakle rei da je stjecanje slunosti dosjelou uvjetno sve dok se slunost ne upie u zemljinu knjigu.

2/ Prelaenje slunosti
Slunost je teret na poslunoj stvari, pa promjena vlasnika te stvari nema utjecaja na postojanje slunosti. Stvarna slunost je pripadak povlasne nekretnine, pa tako u sluaju promjene vlasnitva na toj nekretnini novi vlasnik s nekretninom stjee ujedno i slunost.

E. Zatita slunosti
Opa sredstva zatite su: 1/ samopomo i tuba zbog smetanja posjeda, kojima se zapravo titi posjed prava slunosti 2/ obveznopravni zahtjev radi ispunjenja ugovora o osnivanju slunosti 3/ prejudicijelna tuba (radi utvrenja da slunost postoji) 4/ sredstva za zatitu knjinih prava po pravilima zemljinoknjinog prava Specifina tuba (zahtjev) kojom ovlatenik titi svoje pravo slunosti naziva se actio confessoria. Njome ovlatenik od vlasnika poslune stvari zahtijeva da prizna postojanje slunosti i da trpi izvravanje te slunosti na svojoj stvari odnosno da proputa na njoj initi ono to je na temelju te slunosti duan proputati. Rok za tubu iznosi 20 god., od onoga dana kad je ovlateniku slunosti oduzet ili smetan posjed toga prava. Aktivno legitimiran je ovlatenik slunosti. Pasivno legitimiran je vlasnik poslune stvari. Meutim, tuen moe biti i svatko trei koji svojim inima nijee tuiteljevo pravo slunosti ili ga samovlasno onemoguuje ili uznemirava u izvravanju toga prava. Tuitelj mora dokazati svoje pravo slunosti i tuenikov in kojim smeta izvravanje toga prava. Svoje pravo e dokazati tako da dokae pravni temelj i nain stjecanja, a ako je slunost stekao pravnim poslom, mora dokazati i vlasnitvo prednika. Ako se radi o stvarnoj slunosti, mora dokazati i svoje vlasnitvo povlasne nekretnine. Mogua je tzv. publicijanska actio confessoria, ili kako je zakon naziva tuba predmnijevanoga ovlatenika slunosti. Njome e se posluiti posjednik prava slunosti koji moe dokazati pravni temelj i istiniti nain svoga stjecanja posjeda te slunosti tada se za njega predmnijeva da je ovlatenik samoga prava slunosti (to se koristi kada ne moe dokazati pr. temelj stjecanja toga prava ili vlasnitvo prednika ili svoje vlasnitvo povlasne nekretnine).

F. Prestanak slunosti 1/ Propast stvari

Svaka slunost prestaje kad propadne posluna stvar, a stvarna slunost i kad propadne povlasna stvar. Ako stvar samo privremeno propadne, tj. bude obnovljena, slunost oivljava. Jednaki uinak kao kod propasti stvari nastaje i kad se stvar stavi izvan prometa, kao i kada nastupi trajna nemogunost daljnjeg izvravanja slunosti, npr. iskrenje ume za umske slunosti.

144

Iznimka postoji kod plodouivanja, koje postoji i nakon propasti poslune stvari na nadomjesku za nju (osigurnina, naknada ili pravo za propalu stvar).

2/ Odreknue
Odreknue je jednostrana izjava ovlatenika slunosti. Kod stvarnih slunosti je to vlasnik povlasne nekretnine. Svaki se ovlatenik moe odrei slunosti. Pristanak vlasnika poslune stvari nije potreban ni onda, kad bi on mogao imati interesa da slunost traje, npr. kod naplatne slunosti. Iznimno e ovlateniku stvarne slunosti koji se eli odrei slunosti, trebati suglasnost plodouivatelja njegove stvari ili zalonog vjerovnika, ako je njima nekretnina optereena.

3/ Istek roka i ispunjenje raskidnog uvjeta

Posebno pravilo postoji za sluaj da je slunost osnovana uz rok, koji traje dok trea osoba navri odreenu dob. Po zakonskoj odredbi slunost nee prestati ako trei umre prije nego navri odreene godine, nego e trajati i dalje do dana, kad bi bio navrio te godine. Zbog pravila zemljinoknjinog prava, slunost upisana u zemljinoj knjizi nee prestati auomatski istekom roka ili ispunjenjem uvjeta, nego tek brisanjem.

4/ Sjedinjenje (konfuzija)
Sjedinjenje (kod plodouivanja - konsolidacija) je spajanje slunosti i vlasnitva poslune stvari u istoj osobi. U tom sluaju slunost prestaje. Ipak, zbog pravila zemljinoknjinog prava, ako se u takvom sluaju ne zahtijeva brisanje slunosti koja je upisana u zemljinoj knjizi, a vlasnitvo tih nekretnina se opet razdvoji, slunost e oivjeti ona je kao tzv. vlasnika slunost mirovala.

5/ Prestanak ovlatenika
Stvarna prava u naelu ne prestaju smru ovlatenika, nego prelaze na njegove nasljednike. Meutim, osobne slunosti su strogo osobna prava i kao takva ne mogu prijei na nasljednike, nego se ovlatenikovom smru gase. Od toga pravila postoje prividne iznimke. Osobna slunost moe biti osnovana za ovlatenika i za njegove nasljednike, a moe i u korist jedne obitelji. Kad umru ti nasljednici prvoga ovlatenika, slunost e se ugasiti. Tu su i nasljednici ovlatenici, ali uz poetni rok smrt prvog ovlatenika. U sluaju da je osobna slunost izriito osnovana u korist jedne obitelji, prestat e kad ta obitelj izumre. U sumnji se smatra da je osnovana ne u korist obitelji, nego za nasljednike. Budui lanovi obitelji stjeu slunost u asu roenja.

6/ Ukinue na temelju odluke

Budui da je jedno od naela slunosti da one moraju imati razumnu svrhu, prestane li ta svrha trebala bi prestati i slunost. Zbog njihove vanosti i specifinosti zakon posebno regulira ukidanje slunosti puta te nunog prolaza. Sud e ih na zahtjev vlasnika poslune nekretnine ukinuti ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili pak jednako prikladan, ali koji vlasniku poslune nekr. ini manje tete ili ako postoji jednako prikladan javni prolaz. Posebno za nuni prolaz vrijedi da se moe zahtijevati da ga sud ukine i kad otpadne ona druga pretpostavka uz koju je osnovan, tj. kad postane neekonomian. Ovlatenik, ija je slunost sudskom odlukom ukinuta, nema pravo na naknadu. Sud moe ukinuti i plodouivanje ako plodouivatelj nije vlasniku poslune stvari dao duno osiguranje. Pravilo je, da slunosti ne prestaju time to je u ovrnom postupku prodana stvar koju one terete, ali su ipak odreene neke iznimke od toga u pogledu osobnih slunosti na nekr., tako da e neke prestati pravomonou rjeenja o dosudi. Posebni zakoni mogu ovlastiti i upravnu vlast da u odreenim sluajevima ukine slunost (npr. komasacija, izvlatenje), ako se ispune zakonom odreene pretpostavke. Ako je to ukinue po svom karakteru izvlatenje, ovlatenik ima pravo na punu naknadu.

7/ Rastereenje
Rastereenje zemljita je ukidanje odreenih tereta (stvarne slunosti, stvarni tereti) na odreenim zemljitima. Odreuje ga zakon u opem interesu, uz odtetu ili bez nje. Ako bi ukinue slunosti tada imalo karakter izvlatenja, ovlatenik ima pravo na punu naknadu.

8/ Zatita tueg povjerenja

Slunost se moe stei i izvanknjino. To je iznimka od naela upisa po kojemu se stvarna prava na nekretninama stjeu upisom u zemljinu knjigu, pa je kao iznimka mogua samo u zakonom predvienim sluajevima. Kod slunosti takav je sluaj stjecanje na temelju odluke vlasti te dosjelost. Kad odluka vlasti postane pravomona, odnosno konana, osniva se slunost, a kad se ispune pretpostavke dosjelosti, posjednik prava slunosti, koji je ujedno vlasnik jedne nekretnine, postaje ovlatenik slunosti, a njegova nekretnina povlasna stvar. Nakon toga moe zahtijevati da se tako nastala slunost upie u zemljinu knjigu, ali ne mora. Ako,

145

meutim, poslunu stvar stekne netko tko nije znao niti morao znati za tu slunost, slunost e prestati titi se povjerenje u potpunost zemljinih knjiga. Stjecatelj e se lake moi pozvati na svoju dobru vjeru ako je neupisana slunost bila nevidljiva. Ako je naprotiv slunost vidljiva, tee e dokazati svoju dobru vjeru.

9/ Neizvravanje
Slunosti su trajna prava, ali ipak, ako ovlatenik svoju slunost odreeno vrijeme ne izvrava, izgubit e je. Tu treba razlikovati: zastaru i tzv. usucapio libertatis. Slunost je jedino stvarno pravo koje prestaje i zastarom. Pretpostavke zastare su neizvravanje slunosti kroz 20 god. Neizvravanje postoji kad se ovlatenik svojim pravom nije uope sluio. Kod negativne se slunosti to manifestira tako to se pasivna strana ponaala kao da slunosti nema. Zastara nee uope nastupiti dok na poslunoj stvari postoji naprava namijenjena upravo izvravanju te slunosti (npr. cijevi za vodu i sl.), jer se smatra da se tu ne moe govoriti o neizvravanju. Usucapio libertatis (dosjelost slobode) zapravo je poseban sluaj neizvravanja slunosti. Kae se da je to kvalificirano neizvravanje, jer tu ovlatenik slunost nije izvravao zato, jer se vlasnik poslune stvari protivio izvravanju. Ako takvo stanje potraje tri godine, slunost e prestati. U oba ova sluaja, da bi slunost koja je upisana u zemljinoj knjizi zaista prestala, treba je izbrisati. Za uknjibu brisanja redovito e kao isprava biti potrebna sudska presuda kojom je utvreno da je slunost prestala zbog neizvravanja.

10/ Ovrna prodaja

Ovrnom prodajom poslune nekretnine nee prestati one osobne slunosti koje su u zemljinoj knjizi upisane prije hipoteke radi ijeg se ostvarenja provodi ovrna prodaja. One slunosti koje su upisane nakon te hipoteke, u pravilu prestaju pravomonou sudskog rjeenja o dosudi nekretnine kupcu, pa e ovrni sud odrediti njihovo brisanje svojim rjeenjem o dosudi nekretnine kupcu. Ali onaj tko kupuje nekretninu u ovrnom postupku, moe se sporazumjeti sa zalonim dunikom (vl. nekr.) da osobna slunost koja tu nekretninu tereti nee prestati pravomonou dosude, a da e se kupovnina umanjiti za onoliko koliko ta slunost vrijedi. Sporazum o tome e djelovati, bude li uinjen prije roita za ovrnu prodaju nekretnine, i to u obliku sudske nagodbe, ili javnobiljenike isprave. Sud e u svojem rjeenju o dosudi odrediti da se nee brisati osobne slunosti u pogledu kojih su se kupac i zaloni dunik valjano sporazumjeli da e ostati i nakon pravomonosti rjeenja o dosudi.

III. STVARNE SLUNOSTI

Stvarna slunost je stvarno pravo svagdanjeg vlasnika odreene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na odreeni nain slui tuom nekretninom (posluna nekretnina), iji svagdanji vlasnik to mora trpjeti ili mora proputati odreene radnje glede svoje nekretnine koje bi inae imao pravo initi. Stvarne ili zemljine slunosti postoje iskljuivo na nekretninama, a njezin je ovlatenik svagdanji vlasnik odreene povlasne nekretnine. Zakon izriito doputa da povlasna nekretnina bude i javno dobro u opoj ili javnoj uporabi, ako se tome ne protivi njihova prava narav. Nuni prolaz ne moe biti osnovan u korist opeg dobra. Povlasna i posluna nekretnina ne moraju biti susjedne. Ako je slunost naplatna, onda je ovlatenik duan davati vlasniku poslune nekretnine naknadu za izvravanje slunosti. Prema namjeni povlasne nekretnine dijele se stvarne slunosti na 1/ poljske - ako je povlasna nekretnina namijenjena poljodjelstvu, i na 2/ kune. Broj i jednih i drugih je neogranien tj. vlasnici povlasne i poslune nekretnine mogu osnovati stvarnu slunost kakvu ele i kakva im treba, s time da joj sadraj mora biti mogu i doputen. Zakon samo primjerice navodi najee poljske i kune slunosti.

Pojedine vrste stvarnih slunosti

1. Poljske slunosti
Kao tipine poljske slunosti zakon navodi slunosti puta, slunosti vode, slunosti pae i umske slunosti, a u praksi se nailazi i na razne druge, kao npr. pravo praviti vapno, kopati pijesak itd.

146

1/ Slunosti puta ZV dijeli vrste slunosti puta na pravo staze - servitus itineris, progona stoke - servitus actus, i kolnika - servitus viae. Njih sud moe i prisilno, u izvanparninom postupku, osnovati i tada ju se naziva nuni prolaz. Ovlatenik prava staze moe tom stazom hodati i tako tuda sebi putati druge ljude. Ovlatenik prava progona stoke moe se, uz progon stoke, i sluiti kolicima, a ovo pravo obuhvaa i pravo staze. Ovlatenik prava kolnika moe se po poslunoj nekretnini voziti jednom ili vie zaprega, motornim vozilom i biciklom. Ovo pravo obuhvaa i pravo staze i pravo progona vezane stoke. 2/ Slunosti vode Tu se najee pojavljuju pravo crpsti vodu ili pojiti stoku te slunosti vodovoda, tj. pravo vodu odvraati, navraati ili provoditi. Pravo crpsti vodu na poslunoj nekretnini ukljuuje i pravo na slobodan pristup vodi. Pravo pojiti stoku ukljuuje i pravo progoniti stoku i crpsti vodu. Slunost vodovoda daje pravo vodu s tue nekretnine navraati na svoju ili sa svoje odvraati na tuu te u tu svrhu postaviti cijevi, ljebove, brane, spremnike za vodu i druge naprave u mjeri koja se utvruje po potrebama povlasnog zemljita, a o svome troku. 3/ Slunosti pae Vrsta i broj stoke te vrijeme i mjera izvravanja prava pae odreuju se kod osnivanja te slunosti. Ako u asu stjecanja slunosti to nije odreeno, mjerodavno je kako se mirno izvravao posjed prava slunosti pae tijekom 20 god. Ona se mora izvravati tako da se ne oteti supstanca pae. 4/ umske slunosti Tu pripadaju pravo sjei drva prema potrebama ili samo suhe grane, skupljenje ira, suhog lia i sl.

2. Kune slunosti
Ako povlasna nekretnina obuhvaa i zgradu, a nije namijenjena poljodjelstvu, slunost je kuna. Dijele se na afirmativne vl. nekr. ovlauju da neto poduzima na susjedovoj nekr. kao poslunoj, a taj je to duan trpjeti, i negativne vl. nekr. ovlauju da vlasnik poslune nekr. neto proputa, to bi inae slobodno inio. U afirmativne kune slunosti spadaju npr. pravo 1/ nasloniti teret svoje zgrade na tuu, 2/ gredu ili ronik umetnuti u tui zid, 3/ imati dijelove svoje zgrade bilo u susjedovu zranom prostoru ili na susjedovu zemljitu ili imati prozor u tuem zidu radi svjetla ili radi vidika, 4/ imati svoje naprave na tuoj nekretnini, 5/ provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak, 6/ navoditi kapnicu sa svoga krova na tuu nekretninu, 7/ odvoditi ili prolijevati tekuine na susjedovo zemljite, itd. U negativne pripadaju npr. dunost 1/ svoju kuu ne povisivati, 2/ kuu ne snizivati, 3/ ne oduzimati povlatenoj zgradi svjetlo i zrak ili vidik, 4/ ne odvraati kinicu s krova svoje kue od susjedova zemljita, itd. 1/ Pravo prozora Slunost prozora daje vlasniku povlasne nekretnine pravo na svjetlo i zrak kroz prozor u zidu tue (poslune) nekretnine. Smatra se da ona obuhvaa i pravo izgraditi prozor u tuem zidu ako ga nema. Ne obuhvaa i pravo na vidik, osim ako nije izriito ukljueno. Ako nije, ovlatenik na zahtjev vlasnika poslune nekretnine mora staviti reetku na prozor. Vlasnik u svom zidu moe otvoriti prozor, te samo javnopravnim propisima to moe biti ogranieno ili zabranjeno, pa se onda radi o ogranienju prava vlasnitva a ne o slunosti. Slunost bi trebalo osnovati samo onda, ako je vlasnikov zid na samoj mei, a on bi htio da se prozorska krila otvaraju prema van, u susjedov zrani prostor. Ako se prozor otvara unutra, dozvola nije potrebna. Samim time to u svome zidu moe otvoriti prozor, vlasnik nema ujedno pravo i na svjetlo, zrak ili vidik. Vlasnik prozora koji zahtijeva od susjeda da se suzdri od gradnje na svojoj nekretnini, jer da e mu zakloniti vidik, da bi uspio sa svojim zahtjevom mora dokazati da je stekao slunost vidika na nekom pravnom temelju. Samim time to na tom susjednom zemljitu vie od 20 godina vlasnik nije nita gradio, vlasnik prozora nije dosjelou stekao slunost vidika. Mogao ju je tako stei samo ako je susjed proputao gradnju zbog zabrane vlasnika prozora. Time je vlasnik prozora stekao posjed prava slunosti vidika, pa, ako su ispunjene i ostale pretpostavke, nakon 20 god. i samu slunost.

147

2/ Pravo provoenja tekuina Ona ovlauje vlasnika povlasne nekretnine da kroz poslunu nekretninu provodi tekuine (redovito otpadne vode) iz svoje kue. Ako su za to potrebni jarci i kanali, mora ih izgraditi ovlatenik te ih drati dobro pokrivene i iste. 3/ Pravo kapnice Pravo kapnice je pravo odvoditi kinicu sa svoga krova na poslunu nekretninu bilo kroz lijeb bilo tako da otjee slobodno. 4/ Pravo imati dio zgrade i naprave na poslunoj nekretnini Ova se slunost razvila iz rimske servitus proiciendi, tj. prava imati dijelove svoje zgrade (balkon, terasu, dio krova) nad tuim zemljitem, dakle u tuem zranom prostoru. Ona ovlauje vlasnika povlasne nekretnine da u tuem vlasnikom prostoru, tj. na povrini susjedne nekretnine, ispod nje ili u njezinu zranom prostoru ima dio svoje zgrade, neku izgraenu napravu ili neki ureaj koji slui njegovoj zgradi. Ovlatenik je duan taj dio ili ureaj odravati o svom troku, a vlasniku poslune nekretnine plaati naknadu za iskoritavanje njegove nekretnine u visini zakupnine, ako nije zakonom ili ugovorom drukije odreeno. Vlasnik poslune stvari duan je pridonositi za odravanje stvari ako se i sam njome slui.

IV. OSOBNE SLUNOSTI

Osobna slunost je stvarno pravo koje ovlauje pojedinano odreenu osobu da se na odreeni nain slui tuom stvari, iji svagdanji vlasnik to mora trpjeti. Osobna slunost je strogo osobno pravo koje pripada poimenino odreenoj osobi radi zadovoljavanja nekih njezinih potreba. Te potrebe moraju imati razumnu svrhu koja zasluuje pravnu zatitu. One traju samo onoliko vremena za koliko su osnovane, a najdue do ovlatenikove smrti. Iznimno, mogu biti osnovane i za ovlatenikove prve nasljednike, ali samo izriito. Osobne slunosti su neotuive. Ipak, ovlatenik ne mora sam osobno izvravati osobnu slunost, nego to mogu i njegovi ukuani. Izvravanje plodouivanja ovlatenik moe prepustiti pravnim poslom drugoj osobi, besplatno ili naplatno. Osobne slunosti nastaju samo na temelju pravnog posla ugovora ili oporuke. Broj je osobnih slunosti u naem pravu ogranien. ZV kao osobne slunosti navodi 1/ pravo plodouivanja, 2/ pravo uporabe i 3/ pravo stanovanja. Svaku se stvarnu slunost moe osnovati i kao nepravilnu, naime u korist odreene osobe kao vlasnika povlasne nekretnine, pa je kroz to broj osobnih slunosti i u naem pravnom poretku zapravo neogranien.

Pojedine vrste osobnih slunosti

1/ Pravo plodouivanja
Pravo plodouivanja (uzufrukt, lat. ususfructus) je osobna slunost na temelju koje se ovlatenik moe u svakom pogledu sluiti tuom stvari, ali u skladu s njezinom namjenom i uvajui joj supstancu. Plodouivatelj (uzufruktuar) moe biti i fizika i pravna osoba. Ako ih je vie, svaki je samostalni nositelj svoga dijela prava plodouivanja, osim ako im ono ili dio toga prava pripada zajedniki. Predmet Predmet plodouivanja je nepotrona stvar. Najee je to nekretnina, ali moe biti i pokretna stvar, a i vie pokretnih stvari zajedno. Ona moe postojati i na alikvotnom dijelu poslune stvari. Kod plodouivanja se kao stvar tretira i pravo, pa i ono moe biti predmet te slunosti ako daje plodove ili druge koristi (npr. glavnica koja daje kamate). Ako se osnuje plodouivanje npr. na cijelom imanju, tu e se kao predmet slunosti pojaviti i potrone stvari. Tada na njima nastaje nepravo plodouivanje (quasiususfructus). Isto e biti ako je predmet pravo koje ne daje plodove kao npr. neukamaena glavnica. Predmet nepravog plodouivanja prelazi u vlasnitvo plodouivatelja, pa se onda poslunom stvari smatra njegova novana vrijednost koja se vlasniku vraa kad plodouivanje prestane. Ovaj odnos je vrlo slian zajmu i zapravo je obveznopravne naravi. Ipak izmeu nepravog plodouivanja i zajma postoje i razlike: razliita im je svrha kod nepravnog plodouivanja namjera je redovito imovinski osigurati neku osobu, a kod zajma svrha je kredit. Kod nepravog plodouivanja vraa se vrijednost, a kod zajma stvari iste vrste, koliine i kakvoe. Nepravo plodouivanje traje do isteka roka ili do smrti ovlatenika, a zajam do isteka roka ili otkaza. Sadraj Plodouivatelj je ovlaten sluiti se poslunom stvari bez obzira na to kolike su mu potrebe, ali u skladu s njezinom temeljnom namjenom. Ima pravo posjedovanja te stvari, dakle da je ima u svojem nesamostalnom posjedu, a ima i

148

pravo na potpunu uporabu i na sve koristi od te stvari. Vlasnik ima pravo na posredni posjed svoje stvari i na pravno raspolaganje njome. Vlasniku pripadaju i koristi od stvari koje nemaju karakter ploda u irem smislu. Tako npr. vlasnik ima pravo na nagradu u sluaju nalaza blaga. Prirataj poslune stvari pripada vlasniku, ali se onda i na nj proiruje plodouivanje. Plodouivatelj ima pravo na isti prihod od iste vrijednosti. On snosi sve trokove za uporabu i iskoritavanje kao i za redovito odravanje i obnavljanje poslune stvari, te terete koji je optereuju. Prihod od poslune stvari su prvenstveno svi njezini plodovi. Plodouivatelj ima pravo i na sve civilne plodove, tj. prihode koje stvar daje na temelju nekog pravnog odnosa, koji se odnose na vrijeme u kojemu je postojalo njegovo pravo plodouivanja. Plodouivateljeve dunosti Plodouivatelj mora poslunu stvar uvati kao dobar domain. Ne smije je unititi, niti joj promijeniti namjenu te joj mora odrati supstancu tj. popravljati i obnavljati ono to se s vremenom istroilo. Trokove za redovite popravke i redovito obnavljanje snosi plodouivatelj u granicama vrijednosti svoga istog prihoda, dok izvanredne popravke i izvanredno obnavljanje snosi vlasnik stvari. I terete povezane s objektom plodouivanja snosi plodouivatelj i to do visine svog istog prihoda. To su javne obveze (porezi i sl.), stvarni tereti na poslunoj nekretnini te kamate na trabine, koje su osigurane hipotekom na poslunoj nekretnini. Ako su izvanredni popravci ili obnova potrebni jer ih je skrivio sam plodouivatelj ili osoba za koju on odgovara, onda on snosi i trokove za njih. Plodouivatelj je duan vlasniku poslune stvari na njegov zahtjev dati primjereno osiguranje (kauciju) ako je supstanca stvari ugroena, a daje se po pravilima o zalonom pravu. Nakon prestanka prava plodouivanja dunost je da posjed poslune stvari preda njezinu vlasniku, u stanju u kakvu ju je bio primio. Plodouivateljeve dunosti i odgovornosti prelaze i na njegove nasljednike tj. univerzalne sukcesore. Vlasnikove dunosti Ako su zbog dotrajalosti ili vie sile postali nuni izvanredni popravci ili obnova stvari, jer je potpuno ili djelomino onemogueno izvravanje plodouivateljevog prava od vlasnika se ne moe traiti da stvar popravi ili obnovi, ali e ipak pasti na njegov teret, no tek po prestanku plodouivanja. Tada e plodouivatelj koji je sam popravio tj. obnovio stvar, moi zahtijevati naknadu trokova po pravilima koja vrijede za potenog posjednika tj. primjerenu naknadu za plodouivanje koje je izgubio zbog proputenog graenja (obnove). Vlasnik je duan plodouivatelju naknaditi i trokove za poboljice na poslunoj stvari, koje je ovaj uinio bez sporazuma s vlasnikom, ako bi na njih imao pravo po pravilima o poslovodstvu bez naloga. Plodouivatelj ima ius tollendi.

2/ Pravo uporabe
Pravo uporabe (usus) je osobna slunost na temelju koje se ovlatenik moe za svoje potrebe sluiti tuom stvari prema njezinoj namjeni i uvajui njezinu supstancu. Po ZV, uporabovnik (uzuar) ima kao i plodouivatelj pravo i na uporabu i na koritenje, pa je razlika samo kvantitativna. Dok se plodouivatelj tuom stvari moe koristiti neogranieno, uporabovnik to smije samo u opsegu svojih potreba. Uporaba nije djeljiva. Pojedini subjekt ne moe imati alikvotni dio ovoga prava. Predmet prava uporabe ne mogu biti potrone stvari. Najei sluaj ove slunosti u praksi je pravo uporabe stana. Uporabnikove ovlasti su sadrajno jednake plodouivateljevima, ali su opsegom ograniene. On se poslunom stvari smije sluiti samo u okviru svojih potreba, pa sve ostale koristi koje se iz stvari mogu crpsti a da ga se ne smeta, pripadaju vlasniku. Vlasnik je ovdje u boljem poloaju nego kad mu je stvar optereena plodouivanjem. Ovlatenik mora pravo uporabe sam izvravati (sa svojim ukuanima), pa ne moe izvravanje prepustiti pravnim poslom drugoj osobi. Ovlatenikove se potrebe prosuuju prema objektivnom kriteriju koliko bi se osoba njegove dobi te zvanja, zanimanja i obiteljskog kuanstva trebao za svoje potrebe sluiti takvom poslunom stvari. Uporabovnik ne stjee plodove poslune stvari odvajanjem, nego ubiranjem, jer se smatra da tek u tom asu pokazuje svoje potrebe. Ovdje je vlasnik duan snositi sve redovite i izvanredne trokove i terete poslune stvari i on je o svom troku mora odravati u dobru stanju, i to do visine koristi koja mu preostane nakon to uzuar namiri svoje potrebe.

149

3/ Pravo stanovanja
Pravo stanovanja (habitatio) je osobna slunost na temelju koje se ovlatenik moe sluiti tuom stambenom zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje. Sadraj ove slunosti moe biti, bilo uporaba u svrhu stanovanja, bilo plodouivanje u svrhu stanovanja. U pravilu e se pravo stanovanja prosuivati po pravilima o slunosti uporabe. Ako je pravo stanovanja osnovano s takvim sadrajem da je ovlatenik ovlaten sluiti se svim dijelovima zgrade koji su za stanovanje, tako da ih u svakom pogledu moe uivati, tada je pravo stanovanja osnovano kao plodouivanje, pa se primjenjuju pravila o pravu plodouivanja. Osnovna praktina razlika je u tome, to onda ovlatenik ima pravo zgradu ili njezin dio i iznajmiti, a inae to ne smije. Predmet slunosti stanovanja je a/ stambena zgrada, ili b/ dio zgrade namijenjen stanovanju (i njezini pripadci kao npr. podrumske prostorije). Vlasnik je slobodan u svakom pogledu raspolagati onim dijelovima zgrade koji nisu namijenjeni stanovanju, a i stambenima koji nisu obuhvaeni tom slunou.

XVII. PRAVO IZ STVARNOG TERETA I. STVARNI TERET

Stvarni teret (realni teret) je za svakoga mjerodavna optereenost nekretnine neijim stvarnim pravom na ponavljana davanja i/ili injenja na teret vrijednosti te nekretnine. Osnuje li se stvarni teret, osnovala se stvarnopravna odgovornost za ponavljana davanja i/ili injenja koja su sadraj toga tereta. Pravna ustanova stvarnih tereta je strana rimskom pravu. Naelo rimskog prava je bilo da nema slunosti na pozitivno injenje (servitus in faciendo consistere nequit). Institut stvarnog tereta vue korijen iz feudalnog prava.

A. Vrste stvarnih tereta

Stvarni tereti se dijele prema temelju svojega nastanka na: 1. privatnopravne (osnovani na temelju pravnog posla ili odluke javne vlasti koja se donosi u vezi privatnopravnih odnosa glede te nekretnine), i 2. javnopravne (osnovani na temelju zakona, npr. plaanje komunalne naknade) Prema sadraju, mogu biti: 1. naturalni na ponavljana davanja stvari, na ponavljana izvravanja odreenih inidbi rada, i 2. novani na ponavljana davanja novca (novane rente) Prema tome u iju korist je odreen teret, razlikuju se: 1. stvarni tereti u korist nekretnina, tj. predijalni stvarni tereti 2. stvarni tereti u korist osoba, tj. personalni stvarni tereti Prema trajnosti, dijele se na: 1. terete ogranienog trajanja (ogranieni zavrnim rokom ili raskidnim uvjetom), i 2. trajne (ali i oni e prestati, nastupi li neka okolnost koja je zakonom odreena za pretpostavku prestanka stvarnog tereta, npr. ukinuem)

B. Predmet, osobe i sadraj stvarnog tereta

Predmet stvarnog tereta moe biti: - nekretnina (sa svim svojim pripadnostima), koja je sposobna biti i predmetom zalonog prava - idealni dio nekretnine - pravo graenja (s ijim prestankom prestaje i stvarni teret) Optereenik stvarnog tereta je vlasnik optereene nekretnine. Umjesto vlasnika e stvarni teret koji tereti njegovu nekretninu morati snositi i osoba koja tu nekretninu samostalno posjeduje, kao i osoba koja ima pravo plodouivanja na njoj. Korisnik stvarnog tereta je onaj u iju je korist nekretnina optereena, pa je stoga nositelj prava iz tog stvarnog tereta. Korisnik stvarnog tereta treba biti odreen/odrediv, bilo: 1. realiter, tj. nekretninom (tada je teret predijalan), bilo 2. personaliter, tj. osobno (teret je osoban, personalan).

150

Kada je korisnik tereta odreen realiter, tj. svojim stvarnopravnim statusom glede neke povlasne nekretnine, on je tada ili vlasnik povlasne nekretnine, ili nositelj prava graenja na povlasnoj nekretnini. Ako je korisnik odreen personaliter, on to moe biti kao: 1. pojedinac, 2. kao pojedinac i njegovi nasljednici (oni koji nasljeuju prvoga korisnika, ako nije odreeno drukije), ili 3. kao odreena obitelj (u dvojbi se smatra da je osnovan za nasljednike, ali se moe dokazivati da je osnovan za obitelj). Sadraj stvarnog tereta je inidba koju je optereenik (svagdanji vlasnik optereene nekretnine, nositelj prava graenja) obvezan ponavljano izvravati korisniku tereta na teret vrijednosti optereene nekretnine. To je sa stajalita korisnika stvarnog tereta inidba koju on ima pravo ponavljano dobivati na teret vrijednosti optereene nekretnine. inidba treba biti mogua, doputena i odreena ili odrediva inidba ponavljanih davanja stvari ili novca, ili drugih injenja, koja ima novanu vrijednost. Stvarni teret bi mogao imati i neki daljnji, sporedni sadraj neko jednokratno davanje ili injenje koje ima novanu vrijednost, za koje bi onda na odgovarajui nain vrijedilo isto to i za inidbe koje su glavni sadraj tereta. I vie jednokratnih inidaba bi moglo biti sporedni sadraj nekog stvarnog tereta, ali jednokratne inidbe nipoto ne mogu biti jedini, niti glavni sadraj stvarnog tereta. Sadraj stvarnog tereta moe biti naknadno mijenjan, pod zakonom odreenim pretpostavkama.

C. Osnivanje stvarnog tereta

Za osnivanje stvarnog tereta, pored opih, trebaju biti ispunjene i posebne pretpostavke tog stjecanja. Privatnopravni tereti se osnivaju na odreenoj nekretnini kao poslunoj na temelju pravnog posla vlasnika nekretnine koju se optereuje, ili odlukom suda. Javnopravni tereti se osnivaju na temelju zakona.

1. Osnivanje na temelju pravnog posla

Osniva ga se izvoenjem iz vlasnitva nekretnine koju se njime optereuje, na temelju valjanog pisanog pravnog posla vlasnika nekretnine koju se optereuje, na nain odreen zakonom. Bitni sadraj tog pravnog posla su odredbe o osnivanju tereta na odreenoj nekretnini, o sadraju tog tereta i o korisniku tereta. Mogue je pravnim poslom odrediti ogranienje tog stvarnog tereta, npr. uvjetom ili rokom. Stvarni teret se na temelju takvog pravnog posla osniva upisom u zemljinu knjigu, i to u pravilu uknjibom. Uknjiit e ga se kao stvarni teret na nekretnini koju se njime optereuje, a kada se osniva kao predijalni stvarni teret tada jo i kao pravo u korist povlasne nekretnine. Privatnopravni stvarni teret moe osnovati na temelju pravnog posla vlasnik optereene nekretnine, ali i nevlasnik u sluajevima kada se titi stjecateljevo povjerenje u zemljine knjige.

2. Osnivanje na temelju odluke suda

Sud moe osnovati stvarni teret svojom odlukom (ali jedino kada je ovlaten osnovati i slunost) ako ga na to ovlauje poseban zakon, u: a/ postupku razvrgnua suvlasnitva/diobe zajednikog vlasnitva, i b/ u ostavinskom postupku Stvarni teret e nastati samom pravomonou sudske odluke, bez upisa u zemljinu knjigu (iako bi to bilo korisno).

3. Osnivanje na temelju zakona

Na temelju zakona se osnivaju javnopravni stvarni tereti, kada se ispune posebnim zakonom odreene pretpostavke za to. Zakonska pretpostavka tog osnivanja je i odluka nekog tijela javne vlasti ili odluka nekog drugog subjekta koji ima javna ovlatenja, ali se takav osniva na temelju zakona, a ne na temelju odluke. Ona je potrebna da bi se tono odredila inidba koja je sadraj tog tereta. Javnopravni teret se ne upisuje u zemljinu knjigu ako posebni zakon nije drukije odredio. Tko stekne nekretninu optereenu javnopravnim teretima neupisanima u zemljinu knjigu, stekao ju je optereenu javnopravnim teretima neupisanima u zemljinu knjigu, bez obzira na to da li je za njih znao ili ne.

D. Prestanak stvarnog tereta:

- propau optereene nekretnine (a predijalni i propau povlasne) u ta tri sluaja on prestaje po samom zakonu, - prestankom prava graenja (ako je na njemu bio osnovan) tj. bez njegovog brisanja iz zemljine knjige - stavljanje nekretnine izvan prometa - valjanim jednostranim odreknuem korisnika od temeljnog prava iz stvarnog tereta (ali tek brisanjem iz zem. knj.) - istekom roka odnosno ispunjenjem uvjeta (ali tek brisanjem iz zem. knjige) - na temelju odluke suda (ali tek brisanjem iz zem. knj.): javnopravni stvarni teret ne prestaje odlukom suda!! 1. ako izgubi razumnu svrhu, na zahtjev vlasnika optereene nekretnine, 2. sud e ukinuti predijalni stvarni teret na zahtjev vlasnika optereene nekretnine kojemu se diobom povlatene nekretnine bez njegovog pristanka otealo optereenje njegove nekretnine 3. zemljinoknjini sud je ovlaten na zahtjev vlasnika optereene nekretnine odrediti amortizaciju stvarnog tereta, pod pretpostavkama i u postupku odreenom zemljinoknjinim pravom

151

- zbog zatite povjerenja u potpunost zemljinih knjiga (samo privatnopravni tereti osnovani odlukom suda) - smru fizike osobe, odnosno prestankom pravne osobe u iju je korist bio odreen - rastereenjem nekretnine, na temelju posebnog zakona

II. PRAVO IZ STVARNOG TERETA

Pravo iz stvarnog tereta je ogranieno stvarno pravo na nekretnini koje svojeg nositelja (korisnika tereta) ovlauje na to da mu se na teret njezine vrijednosti daju stvari ili ine injenja koje su sadraj toga stvarnoga tereta, a da mu za to odgovara svagdanji vlasnik optereene nekretnine njezinom vrijednou. To je pravo samostalno ogranieno stvarno pravo (nije akcesorno nekoj trabini), podvrgnuto naelu odreenosti, neodvojivo od nekretnine koju optereuje, kao i od povlasne nekretnine (kada se radi o predijalnom teretu) i nezastarivo.

A. Predmet i ovlatenik
Predmet prava iz stvarnog tereta je nekretnina, optereena stvarnim teretom. Ovlatenik je: kod predijalnih stvarnih tereta svagdanji vlasnik povlasne nekretnine, a kod personalnih stvarnih tereta osoba u iju korist je teret odreen (a/ pojedina osoba, b/ pojedina fizika osoba i njezini nasljednici*, ili c/ pojedina obitelj). *Ako prvoodreenog korisnika naslijedi nekoliko osoba, sve one postaju njegovom smru sunositelji prava iz stvarnog tereta. To pravo nije na njih prelo nasljeivanjem, nego je ono za njih nastalo nastupom poetnog roka smru prvoodreenog korisnika. Kada je korisnik stvarnog tereta obitelj, tada su sukorisnici tereta svi ivi lanovi te obitelji, a njezini budui lanovi e postajati sukorisnicima tereta, svaki u trenutku svojeg roenja.

B. Sadraj 1/ Ovlasti korisnika stvarnog tereta

Ovlatenik glede optereene nekretnine ima dvije ovlasti, od kojih je jedna glavna, a druga sporedna: 1. stvarni teret ovlauje svojeg korisnika na to da mu svagdanji vlasnik optereene nekretnine na teret njezine vrijednosti izvrava one inidbe koje su sadraj stvarnog tereta na toj nekretnini (glavna ovlast) 2. pravo iz stvarnog tereta ovlauje korisnika tereta na to da dospjele a neispunjene pojedinane inidbe, namiruje iz vrijednosti optereene nekretnine, ma ija ona bila

2/ Pravo na inidbe iz vrijednosti optereene nekretnine

Korisnikovo je temeljno pravo da mu svagdanji vlasnik optereene nekretnine izvrava odreene inidbe. Djelovanje prava iz stvarnog tereta se moe ograniiti kakvim uvjetima, rokovima i sl., a i sadraj mu se moe kasnije preinaivati, ali samo ako se time ne bi povrijedila postojea tua prava. Temeljno pravo koje za korisnika proizlazi iz stvarnog tereta osnovanog u korist osobe ne moe se prenositi s ovlatenika na drugu osobu, ako nije drukije odreeno. Temeljno pravo tereta koji je osnovan u korist neke nekretnine kao povlasne je njezin pripadak, koji je prenosiv zajedno s tom nekretninom. Budui da diobom povlasne nekretnine predijalni stvarni teret postoji i dalje u korist svih dijelova, a time se ne smije oteati optereenje vlasnika optereene nekretnine, on ima pravo zahtijevati da se ukine taj stvarni teret ili da se smanje davanja i injenja koja su zbog diobe postala za njega tea. Korelat korisnikovom temeljnom pravu je temeljna obveza svagdaanjeg vlasnika optereene nekretnine da na teret vrijednosti optereene nekretnine korisniku tereta opetovano daje stvari i/ili ini injenja na koje taj ima pravo iz stvarnog tereta. Iz te e temeljne obveze proizlaziti pojedinane obveze kada dospije za ispunjenje neka inidba davanja ili injenja, bit e je obvezan ispuniti korisniku tereta onaj tko je u vrijeme dospijea vlasnik optereene nekretnine. S prelaskom vlasnitva optereene nekretnine na drugu osobu prelazi ujedno i temeljna obveza na novog vlasnika nekretnine. Temeljna obveza nikada ne zastarijeva.

Pojedinana prava (trabine) i pojedinane obveze

Kada dospije za ispunjenje pojedino davanje ili injenje na koje korisnik stvarnog tereta ima pravo, nastalo je time iz temeljnog prava korisnika stvarnog tereta za nj pojedinano pravo na to davanje ili injenje. Ujedno je iz temeljne obveze svagdanjeg vlasnika optereene nekretnine nastala njegova pojedinana obveza ispuniti to davanje ili injenje korisniku. Tako je iz stvarnopravnog odnosa glede optereene nekretnine proizaao obveznopravni odnos glede

152

dospjele pojedinane obveze davanja odnosno injenja (a da time nije konzumirano stvarno pravo koje iz stvarnog tereta ima korisnik tereta). Dunik svake pojedinane obveze davanja ili injenja korisnika tereta jest onaj tko je vlasnik optereene nekretnine u trenutku kada je nastala ta pojedinana obveza, dakle u trenutku dospijea. Korisnik stvarnog tereta je ovlaten zahtijevati ispunjenje dospjelih pojedinanih obveza, a ako je vie korisnika istog tereta svaki pojedini ima pravo zahtijevati ispunjenje (trabina sa vie vjerovnika). Pojedinane trabine su u naelu prenosive od trenutka svojeg nastanka, dakle od trenutka dospijea. Pojedinane trabine su zastarive, i to u roku tri godine od svojeg dospijea. Za svaku pojedinanu obvezu, dok ona ne zastari, osobno odgovara (svojom imovinom) ona osoba koja je vlasnik optereene nekretnine u doba nastanka, tj. dospijea te obveze. Umjesto vlasnika koji nije samostalno posjedovao svoju nekretninu u trenutku nastanka neke pojedinane obveze davanja ili injenja, odgovara osobno onaj tko je bio samostalni posjednik optereene nekretnine u doba nastanka te obveze, odnosno plodouivatelj te nekretnine za one pojedinane obveze koje su nastale u doba dok je on imao pravo plodouivanja.

3/ Pravo na namirenje dospjelih pojedinanih trabina iz vrijednosti optereene nekretnine stvarnopravna odgovornost
Pravo iz stvarnog tereta ovlauje korisnika tereta i na to da pojedinane trabine davanja stvari ili drugih injenja, koje mu o dospjeu nisu ispunjene, namiri iz vrijednosti optereene nekretnine, ma tko da je njezin vlasnik. Za svaku pojedinanu obvezu davanja ili injenja postoji dvostruka odgovornost i osobna i stvarnopravna odgovornost. Stvarnopravna odgovornost za pojedinanu obvezu davanja i injenja je solidarna s osobnom odgovornou, to omoguuje stavljanje i ostvarivanje zahtjeva osobno odgovornoj osobi, stvarnopravno odgovornoj osobi, a i jednoj i drugoj. Jedna i druga odgovornost za pojedinanu obvezu iz stvarnog tereta prestaje zastarom. Korisnik tereta ima pravo od vlasnika optereene nekretnine zahtijevati da taj trpi namirivanje iz vrijednosti nekretnine svake dospjele a neispunjene obveze davanja ili injenja koja proizlazi iz stvarnog tereta, odnosno protuvrijednost toga u novcu, bez obzira na to tko je bio vlasnik nekretnine kada je ta obveza nastala.

C. Osnivanje i prenoenje
Temeljno pravo iz tereta osnovanoga u korist svagdanjeg vlasnika neke nekretnine (predijalnog s.t.) je prenosivo zajedno s vlasnitvom te nekretnine. Temeljno pravo iz stvarnog tereta osnovanoga u korist neke osobe u pravilu se ne moe prenositi s ovlatenika na drugu osobu. Da bi ono ipak moglo biti mogue i djelovalo erga omnes, trebalo bi biti upisano u zemljinu knjigu. Pojedinane trabine su u naelu prenosive od trenutka svojega dospijea. Meutim, nisu prenosive one pojedinane trabine kojima njihova pravna narav ne dozvoljava da ih se prenosi drugim osobama (najee one koje potjeu iz personalnog stvarnog tereta), a ni one za koje je odreene neprenosivost.

D. Zatita
Korisniku pripada pravo na zatitu njegovog prava iz stvarnog tereta, i to na dvije razine: 1. zatitu temeljnog prava korisnika tereta, i 2. ostvarivanje dospjelih pojedinanih trabina, proizalih iz temeljnog prava Ostvaruje se putem suda, a aktivno je legitimiran za tubu korisnik tereta.

E. Odnos prava iz stvarnog tereta prema pravu vlasnitva i drugim stvarnim pravima na istoj nekretnini
Konkurencija meu stvarnim pravima se rjeava po naelu da pravo koje je prije nastalo ima prednost pred kasnijim pravom, ako nije to drugo odreeno zakonom.

XVIII. PRAVO GRAENJA

I. PRAVNO RAZDVAJANJE ZGRADE I ZEMLJITA

153

Da bi pravno razdvajanje zemljita i zgrade bilo mogue, pravni poretci sadravaju pravne institute koji to razdvajanje omoguuju, a da ne naruavaju sustav utemeljen na naelu jedinstvenosti nekretnine. U pravnim poretcima germanske pravne tradicije tu mo razdvajanja zgrade od zemljita ima pravo graenja, a u onima romanske superficijarno pravo. I superficijarno pravo i pravo graenja pravno razdvajaju zgradu od zemljita. No, superficijarno pravo samo neutralizira privlanu snagu zemljita, ime dri zgradu pravno odvojenom od zemljita svako je zaseban objekt prava vlasnitva. Pravo graenja takoer pravno razdvaja zgradu od zemljita, ali to ini time to ono preuzima funkciju zemljita, ono biva umjetno zemljite, koje kao da pokriva naravno zemljite, pa to god se gradi pravno prirasta pravu graenja kao umjetnom zemljitu, kao to bi inae pravno priraslo naravnom zemljitu. Pravo graenja je najvanije, ali ne i jedino subjektivno pravo u naem pravnom sustavu na temelju kojeg se moe imati svoju zgradu na tuem zemljitu. I na temelju stvarne slunosti odgovarajueg sadraja, moe se na susjednoj, tuoj nekretnini kao poslunoj, imati dio svoje zgrade ili naprave u korist povlasne nekretnine; a i kao prividna slunost moe na zemljitu jednog vlasnika postojati dio tue zgrade, ako je graenjem prekoraena mea.. Slino je i sa koncesijama nisu dijelovi zemljita one zgrade i druge graevine koje su trajno povezane s tim zemljitem...koje od zemljita ili od opega dobra pravno odvaja na zakonu osnovana koncesija koja svojega nositelja ovlauje da na tome ima takvu zgradu ili drugu graevinu u svome vlasnitvu. Takoer, strojevi i slini ureaji koji su ugraeni u neku nekretninu, nee biti dio te nekretnine nego samostalne stvari ako se s pristankom vlasnika nekretnine zabiljei u zemljinoj knjizi da su oni vlasnitvo druge osobe. Glavni pravni izvor pravila o pravu graenja su u naem pravnom poretku odredbe l. 280 296. ZV.

II. PRAVO GRAENJA POJAM I OBILJEJA Pravo graenja (njem. Baurecht, engl. building lease) je ogranieno stvarno pravo na neijem zemljitu, koje
ovlauje svojeg nositelja da na povrini toga zemljita ili ispod nje ima u svojem vlasnitvu zgradu trajno fiziki spojenu s tim zemljitem, a svagdanji vlasnik tog zemljita je duan to trpjeti. Od prava graenja treba razlikovati graevinsku dozvolu. Pravo graenja je stvarno pravo, koje pripada nositelju toga prava. Graevinska dozvola nije stvarno pravo, nego upravni akt, kojeg donosi javna vlast nadlena za graenja, kojim dozvoljava stvarnopravnom ovlateniku da izvodi odreene graevinske radove na nekretnini. Pravo graenja pravno odvaja vlasnitvo zgrade od vlasnitva zemljita. Dok postoji, pravo graenja sprjeava da zemljitu koje je tim pravom optereeno pravno priraste zgrada koja bi bila izgraena na povrini zemljita ili ispod nje, to bi se inae dogodilo. Isto tako, ako je na zemljitu ve izgraena zgrada, pa je ve sastavni dio tog zemljita, osnivanjem prava graenja kao tereta na tom zemljitu, ta se zgrada pravno odvaja od tog zemljita. Pravo graenja je u pravnom pogledu izjednaeno s nekretninom (l.280.); ono igra ulogu umjetnog zemljita. Zgrada koja je trajno izgraena na zemljitu optereenom pravom graenja, osnivanjem tog prava graenja postaje pripadnost sastavni dio prava graenja, a zgrada koju bi se naknadno izgradilo na zemljitu optereenom pravom graenja prirast e tom pravu graenja kao glavnoj stvari. Takoer, sve ono to bi netko ugradio ili uloio radi izgradnje zgrade, kao i u tu zgradu, prirasta pravu graenja17. Tek s prestankom prava graenja, razdvojenosti nestaje, pa zgrada prirasta zemljitu na kojem je izgraena.

Obiljeja prava graenja

Pravo graenja je: ogranieno stvarno pravo (pravo na stvari, koje je neposredno i apsolutno). Ono moe postojati i na tuoj stvari (zemljitu) kao i na vlastitoj.18 Vlasnik optereenog zemljita moe biti nositelj pr. graenja na tom svojem zemljitu. Pravo graenja pokazuje neke osobine poput slunosti pr. graenja stvara za vlasnika optereenog zemljita dunost da na tom zemljitu trpi izgradnju/postojanje tue zgrade, i to zgrade koja je s njegovim zemljitem spojena trajno. Uz to, stvarne slunosti mogu ovlaivati vlasnika povlasne nekretnine da na poslunoj nekretnini, na njezinoj povrini, ispod nje ili u njezinu zranom prostoru ima dio svoje zgrade, neku drugu izgraenu napravu ili kakav ureaj koji slui njegovoj zgradi, a i pravo graenja ovlauje na to da se ima svoju zgradu na tuem zemljitu. No, s druge strane, pravo graenja pokazuje i osobine koje ga razlikuju od slunosti. Dok stvarne slunosti mogu postojati samo kao pravna veza izmeu dvije nekretnine, povlasne i poslune, od kojih svaka pripada drugom vlasniku, dotle je kod prava graenja situacija upravo obrnuta. Pravo graenja ne povezuje dvije nekretnine, nego naprotiv jednu nekretninu pravno razdvaja na dvoje. Vlasnik zemljita ima puno pravo vlasnitva,a i vlasnik zgrade ima puno pravo vlasnitva, samo to je pravna vlast vlasnika zemljita ograniena postojanjem
17 18

Ujedno e i stvarne slunosti i stvarni tereti u korist nekretnine, djelovati u korist nositelja prava graenja. Za razliku od prava slunosti, pravo graenja ne prestaje sjedinjenjem

154

neijeg prava graenja na tom zemljitu. Upravo to pokazuje da je posrijedi ogranieno stvarno pravo, koje je sadrajno razliito od ostalih stvarnih prava. zakonom u pravnom pogledu izjednaeno sa stvari, i to s nekretninom (umjetno zemljite) neodvojivo, i to: - neodvojivo od njime optereenog zemljita, pa tko na bilo kojem pravnom temelju stekne vlasnitvo optereenoga zemljita, stekao ga je optereenog pravom graenja (jedino bi zakon drukije mogao odrediti) - pravo graenja i trajno izgraena zgrada tvore nerazdruivu pravu cjelinu (dok jedno od tog dvoga ne prestane postojati). Nije mogue prenijeti vlasnitvo zgrade izgraene na pravu graenja, a da se ujedno ne prenese pravo graenja, kao i obrnuto; Ako bi se to ipak ugovorilo bilo bi to nitavo. je otuivo i nasljedivo, kao i ostale nekretnine, osim ako je to drugo odreeno. Pravo graenja je mogue opteretiti slunostima, stvarnim teretima i zalonim pravom. Jedino ga nije mogue opteretiti pravom graenja. je trajno pravo, ali s time da ga je mogue ograniiti rokovima i uvjetima19. To moe uiniti vlasnik zemljita prigodom osnivanja prava graenja na svojem zemljitu, a i kasnije svaki nositelj prava graenja. je naplatni teret na zemljitu. Nositelj prava graenja duan je vlasniku zemljita plaati mjesenu naknadu za zemljite u iznosiu prosjene zakupnine za takvo zemljite, ako nije to drugo odreeno (ius dispositivum).20

III. PREDMET OPTEREENJA PRAVOM GRAENJA

Predmet prava graenja je uvijek cijelo zemljite, tj. cijelo zemljinoknjino tijelo21. Pravom graenja se ne moe opteretiti idealni (suvlasniki) dio zemljita. Ne moe se pravom graenja opteretiti niti zemljite s ve postojeom zgradom tako da bi to ovlaivalo glede nekog kata zgrade, tavana ili sl. pravo graenja moe od zemljita samo odvojiti cijelu zgradu, a ne i neki dio zgrade.

IV. OSNIVA I NOSITELJ PRAVA GRAENJA

Osniva prava graenja je vlasnik zemljita koje je svojim stvarnopravnim raspolaganjem opteretio pravom graenja. Osniva moe biti jedino vlasnik nekretnine. Kada su vie osoba suvlasnici, odnosno zajedniki vlasnici zemljita, one samo suglasno mogu osnovati pravo graenja kojim e opteretiti to zemljite. Nositelj (ovlatenik) prava graenja moe biti jedino neka osobno odreena osoba fizika ili pravna. Pravo graenja je pravo ad personam odreene osobe (ono ne moe biti osnovano u korist svagdanjeg vlasnika neke nekretnine, ili sl.). Tako je nositelj prava graenja a/ osoba u iju je korist to pravo osnovano, ili b/ osoba na koju je prelo. I nekoliko ad personam odreenih osoba mogu biti nositelji istog prava graenja. Sve su one suvlasnici tj. zajedniki vlasnici zgrade izgraene na tom njihovom pravu. I vlasnik zemljita koje je predmet optereenja pravom graenja moe biti osniva i nositelj tog prava na svojem zemljitu.

V. SADRAJ PRAVA GRAENJA

Bitni sadraj prava graenja ini ovlast nositelja tog prava da na povrini zemljita optereenog tim pravom, ili ispod nje, ima zgradu u svojem vlasnitvu, odvojenom od vlasnitva zemljita, a da je svagdanji vlasnik tog zemljita to duan trpjeti. Ta ovlast nositelja prava graenja postoji22: 1/ u pogledu zemljita nositelj prava graenja je a/ ovlaten imati na njemu svoju zgradu, to ukljuuje i ovlast da je izgradi na ili ispod povrine tog zemljita, a b/ inae ima glede zemljita optereenog pravom graenja ovlasti i dunosti plodouivatelja; 2/ u pogledu zgrade izgraene na tom zemljitu nositelj prava graenja je vlasnik te zgrade, jer je s pravom graenja koje tereti zemljite povezano pravo vlasnitva zgrade izgraene na tom zemljitu.

19 20

U austrijskom pravu je trajanje Baurechta ogranieno na najmanje 30, a najvie 60 godina Nekada je za ono to se plaalo kao naplatu bio u uporabi naziv - podnina 21 Pravo graenja nee nikada prestati na temelju samog prostornog plana koji onemoguuje graenje, nego e i dalje trajati, a ovlatenik toga prava bi eventualno imao pravo na naknadu za ogranienje kojem ga je prostorni plan podvrgao.
22

Ius strictum

155

U ostalome se sadraj svakog pojedinog prava graenja moe odrediti prigodom njegovog osnivanja23. Ne bude li to drugo odreeno glede naplate za pravo graenja vrijedit e dispozitivno zakonsko pravilo da je nositelj prava graenja duan...vlasniku zemljita plaati mjesenu naknadu za zemljite u iznosu prosjene zakupnine za takvo zemljite. Pravo graenja se moe ograniiti, vezati ga uz rokove i uvjete. Ono to se posebno odredi o sadraju prava graenja, dakle ogranienja tog prava djelovat e prema treima bude li upisano u zemljinoj knjizi24. Na preinaku sadraja pr. graenja primjenjuje se na odgovarajui nain ono to je odreeno i za osnivanje pr. graenja na temelju pravnog posla. Ona je doputena samo u sporazumu s vlasnikom optereene stvari. U sluajevima kada bi se preinakom sadraja prava graenja ometao dotadanji nain izvravanja ostalih stvarnih prava na optereenoj nekretnini (npr. slunosti) da bi preinaka bila doputena, potrebno je jo i da nju pristanu svi ovlatenici tih prava.

A. Ovlasti i dunosti nositelja pr. graenja dok na zemljitu ne postoji zgrada

I dok jo ne postoji zgrada na zemljitu koje je optereeno pravom graenja ima nositelj toga prava ovlasti i dunosti plodouivatelja25. On nije plodouivatelj, nego samo ima ovlasti i dunosti plodouivatelja, pa on moe svojim pravom graenja raspolagati, pa ga i otuiti, to plodouivatelj ne bi mogao. U korist nositelja prava graenja na jednoj nekretnini moe biti neija tua nekretnina optereena nekom stvarnom slunou, ba kao to to moe biti i u korist vlasnika povlasne nekretnine, ako nije to drugo za njega odreeno niti proizlazi iz naravi njegovog prava. Nositelj pr. graenja je ovlaten izgraditi zgradu na zemljitu optereenom njegovim pravom graenja, s time da e ta zgrada pravno biti dio tog prava graenja, pa e se nalaziti u vlasnitvu svagdanjeg nositelja prava graenja. Zgrada je svaki graevinski objekt, razmjerno trajno povezan sa zemljinom esticom na njezinoj povrini ili ispod nje. Ovlast izgraditi zgradu na optereenom zemljitu je graanskopravne prirode i ne moe biti vea od ovlasti koju bi imao vlasnik zemljita. Ako nije posebno odreeno kakvu je zgradu ovlaten izgraditi nositelj prava graenja je ovlaten da na ili ispod povrine optereenog zemljita, izgradi zgradu kakvu bi bio ovlaten izgraditi i vlasnik na svojem zemljitu. Nositelj prava graenja je u naelu duan vlasniku zemljita plaati naknadu za to svoje pravo. Ako nije neto drugo odreeno glede njezine visine i rokova dospijea, nositelj prava graenja je duan vlasniku zemljita plaati naknadu mjeseno, a u iznosu prosjene zakupnine za takvo zemljite. To je osobna obveza nositelja prava graenja. Ona nije stvarni teret nekretnine.

B. Ovlasti i dunosti nositelja prava graenja kada na zemljitu postoji zgrada

Ako je zgrada ve postojala u trenutku optereenja zemljita pravom graenja samim time to je to zemljite optereeno ovim pravom, zgrada je postala vlasnitvo nositelja prava graenja. Ako je zgrada graena nakon to je zemljite optereeno pravom graenja ono to je bilo ugraivano i ulagano u to zemljite radi izgradnje zgrade, nije se pravno spajalo sa zemljitem, nego s pravom graenja, kao umjetnim zemljitem. Ako se zgrada koja je u vlasnitvu nositelja prava graenja srui do te mjere da je se vie ne moe rabiti za svrhu kojoj je bila namijenjena, nositelj prava graenja je ovlaten ponovno izgraditi tu zgradu. Ne izgradi li je ponovno u roku od 6 god. barem u onoj mjeri koliko je najnunije da bi sluila svojoj prijanjoj glavnoj namjeni, vlasnik optereene nekretnine e moi ishoditi od suda ukidanje prava graenja. Rok poinje tei prvoga dana one godine koja slijedi nakon godine kad je zgrada sruena, ali ne tee dok postoje okolnosti pod kojima bi zastao tei i rok dosjelosti. Na temelju odluke suda o ukinuu prava graenja, to e pravo prestati tek brisanjem u zemljinoj knjizi. I nakon to je zgrada izgraena, nositelj prava graenja ima glede zemljita optereenog tim njegovim pravom, ovlasti i dunosti plodouivatelja. I nakon to je zgrada izgraena, tua nekretnina moe biti optereena slunou u korist nositelja prava graenja.

VI. STJECANJE PRAVA GRAENJA

23

U naelu je nositelj prava graenja ovlaten, a nije duan graditi svoju zgradu na optereenom zemljitu. No, moglo bi biti odreeno i da ju je duan izgraditi u odreenom roku, na odreeni nain i sl., pa ako se on toga ne bi pridravao, to bi moglo dovesti do prestanka njegovog prava graenja. 24 Ako se osniva pr. graenja uz ogranienje rokom ili uvjetom, to se zabiljeuje zajedno s upisom sadraja toga prava, a naknadno ogranienje ve postojeeg prava zabiljeit e se. 25 Budui da nositelj pr. graenja ima i dunosti plodouivatelja, odnosi se i na njega pravilo da korisnik stvarnog tereta ima pravo od plodouivatelja nekretnine koja je optereena stvarnim teretom zahtijevati da trpi namirenje iz njezine vrijednosti dospjelih a neispunjenih pojedinanih inidaba.

156

A. Osnivanje prava graenja

Kao pravni temelj za to dolaze u obzir a/ pravni posao vlasnika nekretnine koju se optereuje i b/ odluka suda. Naelo je da se pr. graenja ne osniva na temelju zakona, ali postoje iznimke. 1. Osnivanje na temelju pravnog posla Pretpostavke osnivanja prava graenja na temelju pravnog posla su: 1/ vlasnitvo osnivatelja (i njegova ovlast da tako raspolae zemljitem), 2/ valjani vlasnikov pravni posao kojemu je cilj osnutak prava graenja i 3/ upis prava graenja u zemljinu knjigu. Svaki vlasnik, u granicama svoje ovlasti da raspolae nekretninom, moe je opteretiti pravom graenja. Ovlast raspolaganja nekretninom moe biti stegnuta na temelju pravnog posla, odluke vlasti ili zakona. Pravni posao na temelju kojeg se osniva pravo graenja moe biti jednostran ili dvostran. Bitni sastojak toga posla oitovanje vlasnikove volje da osnuje pravo graenja na odreenoj nekretnini. Za valjanost posla na temelju kojeg se osniva pravo graenja, potrebno je da ima pisani oblik. Pravo graenja se osniva upisom u zemljinu knjigu uknjibom, tj. predbiljebom. Taj upis treba biti dvostruk pravo graenja osnovat e se a/ upisom toga prava kao posebnoga zemljinoknjinoga tijela u za to novoosnovanom zemljinoknjinom uloku i b/ upisom prava graenja kao tereta na zemljitu koje se njime optereuje. Kada i ako zgrada bude izgraena, upisat e je se kao da je izgraena na pravu graenja. U ostalome ako zakonom nije to drugo odreno glede naina osnivanja prava graenja, naina njegove promjene i prestanka, na odgovarajui nain se primjenjuju pravila o nainu osnivanja stvarnih tereta. 2. Osnivanje odlukom suda Pravo graenja moe svojom odlukom osnivati sud 1/ u postupku diobe (razvrgnua suvlasnitva, diobe zajednikog vl.), 2/ u ostavinskom postupku, ali jedino ako bi u tim postupcima bio ovlaten osnovati slunost26, i u 3/ drugim sluajevima, odreenim zakonom. 3. Osnivanje na temelju zakona U naelu se pravo graenja ne osniva na temelju zakona27. Iznimka pravo graenja se moe stei pod pretpostavkama pod kojima se titi stjecateljevo povjerenje u zemljine knjige.

B. Stjecanje neijeg prava graenja

Na prijenos prava graenja s dotadanjeg nositelja na novoga, na odgovarajui se nain primjenjuju odredbe o stjecanju pr. vlasnitva na nekretninama na temelju pravnoga posla, odluke suda i nasljeivanja, ako nije to drugo odreeno niti proizlazi iz pravne naravi prava graenja. Poteni graditelj moe stei izgradnjom zgrade pr. graenja sa zgradom, ako su ispunjene pretpostavke analogne onima pod kojima bi inae stekao zemljite i zgradu.

VII. ZATITA PRAVA GRAENJA

Dok zgrada nije izgraena uiva pravo graenja zatitu po pravilima o zatiti prava slunosti, koja se tu primjenjuju na odgovarajui nain. Nakon to je zgrada izgraena pravo graenja i nadalje uiva zatitu po pravilima o zatiti prava slunosti, a pravo vlasnitva zgrade izgraene na tom pravu graenja uiva zatitu po pravilima o zatiti prava vlasnitva.

VIII. PRESTANAK PRAVA GRAENJA

Pravo graenja e prestati: 1/ propau stvari, 2/ ovlatenikovim odreknuem, 3/ istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta, 4/ zatitom tuega povjerenja, 5/ prestankom nositelja prava,
26

Prigodom geometrijske diobe nekretnine sud moe osnovati slunost i stvarni teret na ostalim njezinom dijelovima, ako je to nuno za uporabu ili iskoritavanje dijela koji se diobom odvaja. 27 Pravo graenja ne moe se u naem pravnom poretku stei putem dosjelosti.

157

6/ rastereenjem,28 7/ ukinuem na temelju odluke suda Odluku o ukinuu pr. graenja donijet e sud na zahtjev vlasnika optereene nekretnine a/ ako ne bude na pr. graenja izgraena zgrada u roku od 20 god. od osnutka toga prava, kao i b/ kada je postojea zgrada sruena do te mjere da je nije mogue rabit za svrhu kojoj je bila namijenjena, ako u 6 god. nije ponovno izgraena barem u mjeri koliko je najnunije da bi sluila svojoj prijanjoj glavnoj namjeni. Prestanak pr. graenja upisanog u zemljinu knjigu, ne nastupa samim time to je nastao neki od razloga njegovog prestanka, nego jedino ako i kada zbog nekog od tih razloga bude to pravo izbrisano i kao posebno zemljinoknjino tijelo i kao teret na zemljitu optereenom tim pravom. Ono to je pravom graenja bilo od zemljita pravno odvojeno, prestankom toga prava postaje pripadnost zemljita. Zatvorit e se posebni uloak, koji je bio otvoren za pr. graenja, a u uloku u kojem je upisano zemljite, upisat e se zgrada na tom zemljitu. Kao tereti e se upisati ona ograniena stvarna prava koja su bila teretila pr. graenja, a nakon prestanka toga prava nastavljaju egzistirati. Vlasnik je duan osobi kojoj je prestalo pr. graenja dati onoliku naknadu za zgradu koliko je njegova nekretnina u prometu vrednija s tom zgradom nego bez nje. Prestanak pr. graenja odraava se na onim ogranienim stvarnim pravima koja su bila tereti prava graenja koje je prestalo. 1/ Zalono pravo koje je teretilo pr. graenja, u pravilu e prestati nakon to pr. graenja prestane teretiti pravo na naknadu za zgradu koju je vlasnik duan dati osobi ije je pravo graenja prestalo; ali, ako je tako odreeno, zalono pravo e ostati teretiti zemljite sa zgradom, u kojem e sluaju zadrati svoj dotadanji prvenstveni red. 2/ na ostala ograniena stvarna prava koja su teretila pravo graenja (na slunosti i stvarne terete) djelovat e prestanak toga prava razliito, ve prema tome je li na pr. graenja bila izgraena zgrada ili nije. Ako nije bila izgraena s prestankom pr. graenja prestaju i one slunosti i stvarni tereti koji su ga teretili. No, ako je na pr. graenja bila izgraena zgrada, tada prestankom toga prava ne prestaju one slunosti i stvarni tereti koji su ga teretili nego nastavljaju kao slunosti i stvarni tereti zemljita sa zgradom, pri emu zadravaju svoj dotadanji red prvenstva. Prestanak pr. graenja utjee i na ona stvarna prava koja su postojala u korist prava graenja, dakle na stvarne slunosti i na stvarne terete u korist pr. graenja kao povlasne nekretnine. Ako na povlasnom pr. graenja nije bila izgraena zgrada prestankom toga prava graenja prestaju i te stvarne slunosti i stvarni tereti u korist prava graenja, jer ne mogu nastaviti postojati nakon propasti povlasne nekretnine. Ali, ako je na povlasnom pravu graenja bila izgraena zgrada, tada s prestankom pr. graenja ne prestaju stvarne slunosti i/ili stvarni tereti u korist toga prava, nego nastavljaju svoju egzistenciju kao slunosti, odnosno tereti u korist zemljita sa zgradom, i to dotadanjim prvenstveniim redom.

IX. ODNOS PRAVA GRAENJA PREMA PRAVU VLASNITVA I OSTALIM STVARNIM PRAVIMA NA ISTOJ STVARI
Time to neije pravo graenja postoji kao teret zemljita, vlasnikova je pravna vlast na tom zemljitu ograniena. Vlasnik je ovlaten sa svojom stvari initi to ga je volja te svakoga drugoga od toga iskljuiti jedino ako to nije protivno tuim pravima, dakle i ako to nije protivno tuem pravu graenja na vlasnikovom zemljitu. Da ne bi dolo do sukoba izmeu prava graenja i ostalih ogranienih stvarnih prava koja ve terete zemljite, pr. graenja se moe osnovati jedino ako na osnivanje tog prava pristanu ovlatenici svih onih ogranienih stvarnih prava koja su ve upisana na zemljitu koje bi se opteretilo pravom graenja, a kojima bi pr. graenja tetilo. Preinaka sadraja pr. graenja, ako bi se njome ometao dotadanji nain izvravanja ostalih stvarnih prava na optereenoj nekretnini, doputena jedino ako se s njom sporazume i svi ovlatenici tih prava. Osnuje li se neko stvarno pravo kao teret pr. graenja (npr. pravo plodouivanja ili hipoteku na pravu graenja), to e pravo teretiti jedino pravo graenja, a ne i ono zemljite koje je optereeno pravom graenja.

XIX. STVARNOPRAVNO OSIGURANJE TRABINA

I. POJAANJE TRABINA NJIHOVIM STVARNOPRAVNIM OSIGURANJEM

28

Pravo graenja nee prestati ako ga stekne vlasnik optereenog zemljita ne nastupa konsolidacija.

158

Stvarnopravno osiguranje trabine je pojaanje poloaja koji vjerovnik ima u obveznom odnosu, osnivanjem stvarnog prava na predmetu osiguranja (odreenoj stvari ili s njom izjednaenom entitetu), koje ovlauje vjerovnika osigurane trabine da je namiruje iz vrijednosti predmeta osiguranja, ne bude li ona o dospijeu podmirena. Sve dok u potpunosti ne primi ispunjenje, vjerovnik je u neizvjesnosti da li e mu uspjeti namiriti je u potpunosti, pa ak i da li e je uope uspjeti namiriti. Da bi se vjerovnikov poloaj ojaao, moe se radi osiguranja njegove trabine uspostaviti stvarnopravna odgovornost odreenim predmetom, tako da e se odreenu stvar opteretiti stvarnim pravom koje e vjerovnika te trabine ovlastiti da osiguranu trabinu namiruje iz vrijednosti optereene stvari. Stvarna prava djeluju apsolutno, te e vrijednou optereene stvari odgovarati njezin svagdanji vlasnik. Pomponije vie sigurnosti prua stvar, nego ovjek (Plus cautionis in re est, quam in persona) Bude li uspostavljena stvarna odgovornost, ona e postojati pored osobne, pa e vjerovniku stajati na raspolaganju dvije mogunosti: jedna je namirenje putem dunikove osobne odgovornosti, a druga putem stvarne odgovornosti onom stvari glede koje je uspostavljena ta odgovornost za tu trabinu. To znatno pojaava poloaj vjerovnika + u sluaju zastare trabine, glavna trabina se moe namiriti iz vrijednosti stvari + bolji poloaj u sluaju ovrhe + izdvajanje iz steajne mase + ima ulogu aktivatora vrijednosti imovine (lake dolaenje do kredita), npr. vlasnik vrijedne nekretnine kojemu treba zajam, razmjerno e lako doi do njega, ako kreditoru zaloi svoju nekretninu (osnuje hipoteku na njoj), koja e ovoga slijediti.

II. DOKTRINARNA PITANJA I PROBLEMI

Poslovna praksa zahtijeva ukidanje tradicionalnog monopola zalonog prava i otvaranje alternativnih mogunosti, (npr. fiducijarnim prijenosom prava vlasnitva radi osiguranja, pridraj radi osiguranja, pravo zadranja...itd.) - u RH zalono pravo + i ostala Stvarnopravno osiguranje trabina pokretnina bez predaje u posjed: dovoljno je da ju stjecatelj stekne u svoj posredan posjed neki pravni poretci idu jo dalje: omoguuju da se na nekim pokretninama osnivaju stvarna prava i bez ikakve predaje posjeda upisom u javni upisnik (registar) to je tzv. regiostarsko zalono pravo (hipoteka na pokretninama) problem zatite traih osoba trebaju u javnom upisniku potraiti podatke o njezinom pravnom statusu (vanu ulogu ima Upisnik sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima). O namirivanju osigurane trabine izvansudskim putem: suvremeni pr. poretci nastoje udovoljiti opravdanim zahtjevima za izvansudsko namirivanje osiguranih trabina. Hrvatski pravni poredak je bio isto suoen s nedostatcima koji prate primjenu naela oficioznosti pri namirivanju osiguranih trabina. Zato smo odredili krug sluajeva u kojima je vjerovnik ovlaten na izvansudsko namirivanje osigurane trabine + javnim biljenicima je prepustio dio poslova koje je obavljao sud.

III. SUSTAV MOGUIH STVARNOPRAVNIH OSIGURANJA TRABINA U SUVREMENOM HRVATSKOM PRAVU

Hrvatski pravni poredak ima otvoreni sustav stvarnopravnog osiguranja trabina, kojemu je zalono pravo bitni i temeljni, ali ne i jedini lan. 1/ osnivanjem zalonog prava na pokretninama, nekretninama ili subjektivnim imovinskim pravima (dobrovoljna, nedobrovoljna sudska i upravna; zakonska zalona prava) 2/ fiducijarnim prijenosom radi osiguranja fiducijarnim prijenosom vlasnitva na pokretninama ili na nekretninama + fiducijarnim prijenosom nekih drugih prava uvijek dobrovoljno 3/ neke daljnje mogunosti kao osiguravanje a) pridrajem prava vlasnitva, b) izvravanjem prava zadranja (retencije), c) neka druga

XX. ZALONO PRAVO

I. POJAM I PODVRSTE

159

Zalono pravo je ogranieno stvarno pravo na odreenom predmetu zalogu, koje ovlauje svojeg nositelja (zalonog vjerovnika) da odreenu svoju trabinu (osiguranu trabinu), ne bude li ona o dospijeu ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga, ma iji taj bio, a njegov svagdanji vlasnik (zaloni dunik) je duan to trpjeti. Zalono pravo je stvarno pravo, jer svojem nositelju daje na predmetu tog njegovog prava zalogu, neposrednu i apsolutnu privatnu pravnu vlast. Zalono pravo ne daje svojem nositelju potpunu (integralnu), nego privatnu pravnu vlast ogranienog sadraja. Na istom zalogu moe postojati vie zalonih prava, koja mogu pripadati razliitim podvrstama. Pojmovno je zalono pravo jednovrsno. Ne postoji vie vrsta zalonih prava (samo podvrste). Zalona prava se svrstavaju u podvrste: 1/ prema vrsti zaloga na: 1. zalona prava na pokretnini, 2. zalona prava na nekretnini i 3. zalona prava na subjektivnom imovinskom pravu 2/ prema pravnom temelju na kojem ih se osniva, razlikuju se: 1. dobrovoljna zalona prava, kojima je temelj pravni posao osobe koja zalae svoju stvar ili pravo 2. nedobrovoljna (prisilna), koja se ne temelje na pr. poslu, nego na odluci javne vlasti te 3. zakonska zalona prava, koje nastaju ispunjenjem zakonom odreenih pretpostavki 3/ prema nainu osnivanja, razlikuje se: 1. pignus (nain osnivanja: predmet se predaje u posjed zalonom vjerovniku) 2. hipoteka (zalono pravo se osniva upisom u javni upisnik)- registarsko zalono pravo.* * u RH je hipoteka svako ono dobrovoljno zalono pravo koje se na stvari osniva bez predaje stvari vjerovniku u posjed i koje ga ne ovlauje da dri zalog u posjedu, bez obzira na to je li zalog nekretnina, pokretnina ili praavo. U RH je na nekretninama mogue dobrovoljno zalono pravo osnovati jedino kao hipoteku, a na pokretninama i pravima iznimno kao hipoteku.

II. GLAVNI PRAVNI IZVORI PRAVILA O ZALONOM PRAVU:

- odredbe 7. dijela ZV (l.297-353.) - Ovrni zakon, u naem pr. poretku je namirivanje iz vrijednosti zaloga jo uvijek u velikoj mjeri podvrgnuto djelovanju naela oficioznosti, pa se ono provodi podredstvom suda ili javnog biljenika - ZOO, sadri pravila o pojedinim zakonskim zalonim pravima; ZZK, ureuje upisivanje zalonih prava na nekretninama; Pomorski zakonik; Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zranom prometu; Zakon o tritu vrijednosnih papira; Steajni zakon; Zakon o Upisniku sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima...

III. BITNI SADRAJ ZALONOG PRAVA

a. Pravo namirenja trabine iz vrijednosti zaloga Nositelju zalonog prava njegovo zalono pravo daje pravo namirenja (ius distrahendi) zalogom osigurane trabine iz vrijednosti predmeta zalonog prava zaloga. Namirivanje te njegove trabine iz vrijednosti zaloga ima prednost pred namirivanjem svih trabina koje nisu osigurane zalonim pravima na tom zalogu i pred namirivanjem svih onih trabina koje dodue jesu osigurane zalonim pravom, ali se u prvenstvenom redu za namirivanje nalaze na mjestu iza njegove. b. Stadij osiguranja i stadij namirivanja trabine Zaloni odnos redovito ima dva razliita stadija: 1. stadij osiguranja traje od osnivanja zalonog prava do dospjelosti trabine osigurane zalonim pravom, 2. stadij namirivanja u koji e zalono pravo doi tek kada trabina koja je osigurana zalonim pravom, dospije za izvrenje, a ne bude izvrena. Ako on nastupi, u njemu je pravo namirenja iz vrijednosti zaloga aktualno, pa ga zaloni vjerovnik moe ostvarivati. c. Ostvarivanje prava na namirenje Kada pravo na namirenje postane aktualno, zaloni vjerovnik je ovlaten namirivati osiguranu trabinu iz vrijednosti zaloga. Prvo treba unoviti zalog ili plodove i druge koristi to se provodi prodajom, pa zatim iz tako dobivenog novca namiriti osiguranu trabinu. Propisani put namirivanja zalogom osigurane trabine je u naelu put njezinog

160

namirivanja posredstvom javne vlasti (naelo oficioznosti), i to u pravilu posredstvom suda odnosno javnog biljenika ono e biti provedeno po postupovnim pravilima o ovrsi novanih trabina. Biti e potrebno 1. ishoditi ovrnu odluku (ovrnu presudu, platni nalog, sudsku nagodbu i sl.), po kojoj je vlasnik zaloga duan trpjeti namirenje njegove trabine iz vrijednosti tog zaloga, odnosno imati odgovarajuu vjerodostojanu ispravu, 2. na temelju toga ishoditi odreivanje i provedbu ovrhe unovenjem zaloga radi namirenja njegove trabine, te 3. postii da se iz time dobivenog novca namiri ta njegova trabina. U sluaju da je vlasnik zaloga pao pod steaj, zaloni vjerovnik je ovlaten u steajnom postupku ishoditi izdvajanje zaloga iz steajne mase kako bi mogao namiriti svoju trabinu a da mu pri tome ne konkuriraju steajni vjerovnici (tzv. razluno pravo, pravo odvojenog namirivanja). Naelo oficioznosti ne djeluje beziznimno. Kada se ispune zakonske pretpostavke, zaloni vjerovnik e smjeti svoje pravo namirenja iz vrijednosti zaloga ostvarivati izvansudskim putem (ZV). * steajni vjerovnici su oni vjerovnici kojima osoba koja je pala pod steaj odgovara za svoje obveze osobno, tj. cijelom svojom imovinom, to u steaju znai - steajnom masom.

IV. OSIGURANA TRABINA I ZALONO PRAVO 1. Odnos osigurane trabine i zalonog prava
Trabine djeluju samo unutar obveznih odnosa, a ne i prema treima. Meutim, kada je neka trabina osigurana zalonim pravom, budui da je to stvarno pravo pa djeluje i prema treima, osigurana trabina dobiva kroz to i tu dimenziju. Prikladne za osiguranje zalonim pravom su trabine koje su bilo novane, bilo nenovane, ali im je vrijednost izraena u novcu, ako su dovoljno odreene (naelo specijalnosti). Trabina se moe osigurati zalonim pravom, ako ona ve postoji u trenutku osnivanja zalonog prava, ali i ako je to budua trabina, koja e tek nastati kada istekne neki rok, ili se ispunio neki uvjet. Trabinu se moe osigurati zalonim pravom ako je utuiva, ali i ako je neutuiva (naturalna). Nepostojanje dunikove osobne odgovornosti, ne iskljuuje mogunost da se za tu trabinu odgovara stvarnopravno odreenim predmetom. Zalog za buduu trabinu moe biti kaucioni, a moe biti i kreditni. Kaucionim zalogom se osigurava trabinu koja u budunosti moe nastati, ali je neizvjesno hoe li uope nastati, a nastane li koliko e biti velika, pa se odreuje najvii iznos do kojeg se zalogom osigurava ta mogua budua trabina. Kreditnim zalogom se osigurava trabinu koja e za kreditora tek nastati na temelju ugovora o kreditu, ako i kada korisnik kredita iskoristi kredit, pa bude duan kreditoru vratiti ono to je taj njemu platio. Zaloni odnos je vezan uz obvezni. Odatle proizlazi tradicionalno naelo akcesornosti subjektivno zalono pravo zavisi od postojanja i valjanosti koju osigurava. Zalono pravo je vezano uz vjerovnikovu trabinu koju osigurava, a ne uz dunikov dug. Promijeni li se dunik, zalono pravo bi trebalo i nadalje teretiti onaj zalog koji je i do tada teretilo (ima iznimaka). Zalono pravo se ne moe osamostaliti od trabine koju osigurava ne moe trabina pripadati jednoj, a zalono pravo drugoj osobi.

2. Obujam zalonog osiguranja trabine

Kada je neka trabina osigurana zalonim pravom, to je osiguranje namirenja iz vrijednosti zaloga glavne trabine, a i sporednih novanih trabina, tj. trabina kamata, trokova za ouvanje stvari i trokova naplate trabine. Iznimno, kada je zalonim pravom osigurana trabina koja je zastarjela, tada je njime osigurano namirenje iz vrijednosti zaloga - jedino glavne trabine. Prigodom namirivanja iz vrijednosti zaloga, prvo e se namirivati trokovi, potom kamate, a tek iza toga glavnica. U sluaju da se ne uspije iz vrijednosti zaloga namiriti i cijelu glavnicu, ono to je od nje preostalo i nadalje e donositi kamate.

3. Obvezni odnos nakon osiguranja trabine zalonim pravom

Zalono osiguranje ne mijenja obvezni odnos, nego ga pojaava. Osiguravanjem trabine zalonim pravom ne mijenja se ni identitet ni sadraj obveznog odnosa, niti to utjee na valjanost obveze, a prijee li osigurana trabina na neku drugu osobu, s njom ujedno prelazi i zalono pravo ipso iure. Trabina koja je bila nevaljana prije nego to je osigurana zalonim pravom, ostaje to i nakon to je za njezino osiguranje osnivano zalono pravo. Poto bude osnovano zalono pravo, redovito e postojati dvije odgovornosti za isti dug. Jedna e biti ona koja je sastavni dio dugovanja dunikova osobna odgovornost, a pored nje i druga stvarnopravna odgovorost vlasnika zaloga, vrijednou zaloga. Zaloni vjerovnik moe, bio njegov dunik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoe li zahtijevati namirenje svoje trabine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dunika, ili istodobno i zaloga i dunikove imovine. Osobna odgovornost dunika ne prestaje niti ako vjerovnik pokua svoju trabinu

161

namiriti iz vrijednosti zaloga, pa u tome ne uspije. No, vjerovnik i dunik mogu ugovoriti da e osnivanjem zalonog prava radi osiguranja neke trabine prestati dunikova osobna odgovornost za tu trabinu, a ostati samo odgovornost zalogom, ili da e odgovornost zalogom postati primarna, a osobna biti samo podredna. Samim prestankom zalonog prava koje osigurava neku trabinu, nee prestati i ta trabina. Dunik koji je radi osiguranja vjerovnikove trabine osnovao zalono pravo, nije duan ispuniti vjerovnikovu trabinu sve dok mu se ne vrati zalog, odnosno dok mu se ne dopusti brisanje zalonoga prava upisanoga u zemljinoj knjizi. Osnivanjem zalonog prava radi osiguranja neke trabine otvara se mogunost nedobrovoljne naplate te trabine i nakon to ona zastari, ali jedino naplate iz vrijednosti zaloga, i to jedino naplate glavnice. Poduzme li dunik in davanja zaloga (kod dobrovoljnog z.p.), on tim inom priznaje svoj dug, pa se prekida daljnji tijek zastarnog roka. A, ako nakon to je ve istekao zastarni rok, dunik osnuje zalono pravo radi osiguranja ve zastarjele trabine, taj njegov in implicira njegovo odreknue od prigovora zastare. Isto tako, trabina koju bi dunik imao pravo pobijati, prestat e biti za nj pobojna, ako je dao zalog da bi je osigurao, premda je znao za tu pobojnost. Da su to utjecaji dunikovih voljnih ina, a ne uinci osnivanja zalonog prava, najbolje se vidi po tome to ovih utjecaja na bi bilo da je neka druga osoba, a ne dunik, dala zalog za osiguranje vjerovnikove trabine.

4. Utjecaj obveznog na zaloni odnos

Ne moe postojati zaloni odnos bez trabine koju osigurava, pa prestane li postojati trabina koja je osigurana zalonim pravom, to za sobom povlai i prestanak zalonog prava koje ju je do tada osiguravalo (to se zbiva kod apsolutno prestanka trabine). Zalono pravo u pravilu slijedi trabinu koju osigurava. Nastupi li univerzalna sukcesija, pa na drugu osobu prijee uloga vjerovnika trabine osigurane zalogom, samim time na tu osobu prelazi uz trabinu i zalono pravo ipso iure. I u sluajevima singularne sukcesije trabine osigurane zalonim pravom, zalono pravo slijedi trabinu koju osigurava. Prirodni sastojak ugovora o cesiji trabine je uglavak o prijenosu zalonog prava koje osigurava tu trabinu, pa, ne bude li iskljuen, s trabinom prelaze na primaoca sporedna prava, kao to su zalog i hipoteka, ipso iure. Iznimno, trabina e prijei na vjerovnika bez zalonog prava koje ju osigurava, ako je pravni temelj njezinog prijelaza na novog vjerovnika takav da to iskljuuje prelaenje i zalonog prava na novog vjerovnika, ili je tako posebnim zakonom odreeno, npr. stranke su svojim oitovanjem volje iskljuile djelovanje onog prirodnog sastojka cesionog ugovora kome bi na primatelja prelazilo i zalono pravo. Doe li u obveznom odnosu do sljednitva na strani dunika, to ne bi trebalo utjecati na pravo zalonog vjerovnika. Tako e i biti ako je dug preao na dunikovog sveopeg sljednika, kao i u sluaju pojedinanog sljednitva na strani dunika kod preuzimanja duga i prijenosa ugovora, ali jedino ako je neka od ugovornih stranaka dala zalog. Ako ga je dala trea osoba, prestat e zalono pravo na tom zalogu, osim ako zalogodavac pristane da njegov zalog osigurava trabinu i nakon to je ona prela na novog dunika. To pravilo se moe odnositi jedino na prestanak zalonih prava na pokretninama i na pravima, ne i na hipoteke na nekretninama.

V. OBILJEJA ZALONOG PRAVA

U naem pravnom poretku posebna obiljeja (naela) zalonog prava su: 1. Akcesornost 2. Odreenost 3. Neodvojivost 4. Nedjeljivost 5. Jednovrsnost 6. Prometnost i nasljedivost 7. Oficioznost

1. Akcesornost
Zalono pravo postoji radi osiguranja odreene trabine. Trabina je glavna (mogla bi postojati bez zalonog prava), dok je zalono pravo sporedno (akcesorno) toj trabini. Ono ne moe postojati bez trabine koju osigurava, niti se moe od nje osamostaliti. Ipak je zalono pravo osamostaljeno u sluaju tzv. vlasnike hipoteke, tj. hipoteke na vlastitoj nekretnini. Ako pravni poredak dozvoli da vlasnik ima zalono pravo na teret vlastite nekretnine, tada time dozvoljava da njegovo zalono pravo postoji i bez trabine, dakle da nije akcesorno trabini. Nitko ne moe imati trabinu prema samome sebi, pa stekne li je vlasnik nekretnine optereene hipotekom, npr. postavi nasljednikom svojeg vjerovnika sjedinila se kod njega uloga dunika s ulogom vjerovnika, pa je trabina prestala konfuzijom, dok je hipoteka ostala te pripada vlasniku nekretnine (i u RH mogue).

162

2. Odreenost
Nuna je odreenost (specijalnost) zalonog prava, tj. nuno je da budu individualizirani i tono odreeni 1. trabina koju zalono pravo osigurava, i 2. zalog. Odreenost osigurane trabine Zahtjev za odreenou odnosi se u prvom redu na glavnu trabinu. Zalonim pravom se moe osigurati novanu trabinu, ako su joj barem odreeni vjerovnik i dunik, pravni temelj i visina, ili barem najvii iznos do kojeg se osigurava zalogom. Zalonim pravom se moe osigurati i nenovanu trabinu, ako joj je vrijednost izraena u novcu. Ope obveznopravno pravilo odredivosti jest: inidba je odrediva ako ugovor sadri podatke pomou kojih se moe odrediti ili su strane ostavile treoj osobi da je odredi. Za primjenu kod osiguravanja trabina zalonim pravom je to pravilo nadopunjeno jo i posebnim stvarnopravnim pravilom: dovoljno je odreena trabina kojoj su odreeni vjerovnik i dunik, pravni temelj i visina, ili barem najvii iznos do kojeg se osigurava zalogom. Uz to za sluaj kada se trabinu osigurava sudskim/javnobiljenikim dobrovoljnim zalonim pravom na pokretnini, postavlja OZ dodatno posebno pravilo o odredivosti, po kojem e se smatrati ...da je trabina odrediva, i ako je u sporazumu vjerovnika-predlagatelja osiguranja i zalogodavca-protivnika osiguranja naznaen okvirni iznos budue trabine koja se osigurava s obzirom na odreeni pravni odnos ili vie pravnih odnosa stranaka te ako su vjerovnik ili trea osoba ovlateni naknadno odrediti visinu trabine nastale do toga okvirnog iznosa i vrijeme njezine dospjelosti. Da bi sporedne trabine bile osigurane istim zalonim pravom koje osigurava glavnicu, one ne moraju biti onako tono odreene u istom smislu kao i glavna, ali trabaju biti dovoljno odredive. ZZK: Uz trabinu za koju je ugovoreno da se plaaju kamate upisuje se i kamatna stopa. Ako je ugovorena zakonska kamata, umjesto kamatne stope, upisat e se: zakonska kamata. Uz trabinu za koju je ugovoreno plaanje anuitetima, umjesto kamatne stope, upisat e se: anuitetna otplata. Za zalono osiguravanje trabine koja u trenutku osnivanja zalonog prava jo ne postoji, ali bi mogla nastati u budunosti, takoer je potrebno da ta trabina bude dovoljno odreena. Potrebno je da barem budu poznate osobe meu kojima bi ta trabina nastala i pravni temelj na kojem bi ona nastala, a i najvii iznos glavnice te trabine, odnosno najvii iznos do kojeg bi se za nju odgovaralo zalogom. Takvu trabinu je mogue osigurati kreditnim ili kaucionim zalogom. Odreenost zaloga Zalog treba biti pojedinano odreen individualiziran (species). Zbog toga to nisu dovoljno odreene, odrie se tzv. skupnim stvarima sposobnost da kao pravne cjeline budu objekti zalonog prava (imovina kao cjelina, a ni imovinska masa, ne moe kao cjelina biti objektom zalonog prava). Ne moe postojati zalono pravo niti na generinoj stvari koja nije dovoljno individualizirana.

3. Neodvojivost
Zalono pravo je neodvojivo od svojeg predmeta zaloga. Tako stekne zalog na bilo kojem pravnom temelju (pr. posao, odluka vlasti, nasljeivanje i zakon), stekao ga je optereenog onim zalonim pravom koje tereti taj zalog, a drukije bi moglo biti odreeno samo zakonom, npr. sluajevi kada se titi stjecateljevo povjerenje u pravnom prometu. Nije mogue prenositi zalono pravo s jednog predmeta na drugi, dakle s jedne stvari ili prava na drugu, osim ako bi to drugo bilo odreeno. Zakonom su odreeni neki sluajevi u kojima dolazi do zamjene predmeta zalonog prava, tako da zalono pravo nastavlja svoje postojanje na onome to je tada svojevrsni nadomjestak (surogat) dotadanjeg zaloga. Tako, 1. ako je zalog prodan radi namirivanja vjerovnika, zalono pravo nastavlja postojati na kupovini za taj zalog, a i 2. ako je zalog propao, ali je umjesto njega nastalo pravo koje ga nadomjeuje (pravo na naknadu tete, na osigurninu i dr.) dolazi po sili zakona do realne subrogacije, pa zalono pravo traje i nadalje na tom pravu nadomjestku.; 3. ako je predmet zalonog prva neka trabina na predaju stvari, ili trabina na predaju neke svote novca, pa ta trabina bude ispunjena isto zalono pravo nastavlja svoju egzistenciju na onoj stvari kojom je ona ispunjena, odnosno na novcu koji je plaen na ime njezinog ispunjenja.

4. Nedjeljivost
Zalono pravo je nedjeljivo s obzirom na 1. zalogom osiguranu trabinu i s obzirom na 2. zalog. Zalono pravo je nedjeljivo s obzirom na zalogom osiguranu trabinu u tom smislu to osigurava trabinu kao cjelinu, pa se zalono pravo ne smanjuje time to se smanjuje trabina koju ono osigurava. Dok postoji makar i samo neznatan ostatak osigurane trabine, osiguran je cijelim zalonim pravom. Zakon odreuje i neka odstupanja od toga pravila. Zalono pravo je nedjeljivo obzirom na zalog u tom smislu to namirenje trabine osigurava zalog kao cjelina, ukljuivi sve njegove pripadnosti. To, ne znai da zalogom ne bi mogli biti neki odvojivi (nebitni) dijelovi stvari,

163

plodovi stvari i sl., ili pak nekoliko nekretnina solidarno, nego to znai da ono to jest zalog, ostaje zalogom i nakon to se to umanjilo ili podijelilo. Dok postoji makar i samo neznatan ostatak zaloga, na njemu postoji zalono pravo. Ako se zalog podijelio, zalono pravo je nastavilo teretiti ono na to se podijelio, kao i ono to se od njega odvojilo (ako nije prestalo postojati).

5. Jednovrsnost
U suvremenom hrvatskom pravnom poretku postoji samo jedna vrsta zalonog prava. Jednovrsnost zalonog prava ne iskljuuje mogunost postojanja vie podvrsta tog prava. Bitni sastojak svakog zalonog prava je jednak, ma kojoj podvrsti ono pripadalo. Meutim, pretpostavke osnivanja, nebitni sadraj zalonih prava, a i neka daljnja svojstva, donekle se razlikuju od jedne do druge podvrste tih prava.

6. Prometnost i nasljedivost
Zalono pravo je u prometu: moe ga se otuiti, naslijediti, a i opteretiti, ali zbog njegove akcesorne naravi, nikada samostalno, nego jedino zajedno s trabinom koju osigurava. Moe se zalono pravo na temelju pravnog posla i ograniiti kakvim rokom ili uvjetom. Kada na drugu osobu prijee trabina koja je osigurana zalonim pravom, tada u pravilu na tu osobu ujedno prelazi i to zalono pravo. Zbiva se to samim prijelazom osigurane trabine na novog vjerovnika. Iznimno od tog pravila, trabina e na vjerovnika prijei bez zalonog prava koje nju osigurava, ako je pravni temelj njezinog prijelaza na novog vjerovnika takav da iskljuuje prelaenje i zalonog prava na novog vjerovnika. Podzalono pravo (podzalog) je takvo zalono pravo iji neposredni predmet je neko subjektivno zalono pravo (s trabinom koju osigurava), a krajnji predmet je zalog. Za podzalono pravo vrijedi na odgovarajui nain sve to i za zalono, ako nije to drugo zakonom odreeno, niti proizlazi iz pravne naravi podzalonog prava. Ne bude li trabina koja je osigurana podzalonim pravom namirena poto dospije ovlaten ju je vjerovnik te trabine namirivati iz vrijednosti zaloga, u granicama u kojima je zaloni vjerovnik bio ovlaten odande namirivati svoju trabinu. I podzalono pravo je u prometu, pa je i ono prenosivo, nasljedivo i opteretivo daljnjim podzalonim pravom. Ograniiti ga svojim pravnim poslom moe prigodom osnivanja zalonog prava vlasnik zaloga, a kasnije nositelj zalonog prava. Da bi ogranienje djelovalo apsolutno, potrebno je da ga se upie u zemljinu knjigu, odnosno u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne moe stei stvar za koju je ogranienje odreeno.

7. Oficioznost
Namirivanje iz vrijednosti zaloga provodi se putem javne vlasti, i to u pravilu putem suda. ZV: pravo na namirenje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga ostvaruje zaloni vjerovnik putem suda, a po pravilima odreenim u ovom Zakonu i na nain odreen propisima o ovrsi novanih trabina, ako nije to drugo odreeno zakonom. Postoje iznimke od naela oficioznosti. Zaloni vjerovnici mogu, kada su ispunjene zakonom predviene pretpostavke za to, namirivati svoje trabine i izvansudskim putem: 1. mogunost izvansudskog namirivanja postoji kada je trabina osigurana zalonim pravom na pokretnini ili na pravu koje se ne smatra nekretninom na temelju pristanka zalonog dunika na to, tj. ako je zaloni dunik u trenutku osnivanja zalonog prava ili kasnije izriito i u pisanom obliku dopustio izvansudsko namirivanje, ili ako je posrijedi zalogom osigurana trabina iz trgovakog posla, a zaloni dunik nije izriito iskljuio u trenutku osnivanja zalonog prava; 2. mogunost izvansudskog namirivanja postoji i kada se zalog sastoji u novcu, kao i u pogledu novca koji je zaloni dunik primio na ime zaloene mu trabine, kamata ili drugih povremenih davanja koje ona daje, te u pogledu plodova od zaloenih pokretnih stvari, koje je zaloni vjerovnik ovlaten ubrati za sebe. Posebnim zakonom bi mogli biti predvieni i daljnji sluajevi u kojima je mogue izvansudsko namirivanje iz zaloga. Tako Zakon o tritu vrijednosnih papira odreuje: Na nematerijaliziranom vrijednosnom papiru doputeno je namirivanje zalogom osigurane trabine izvansudskim putem.

VI. PREDMET ZALONOG PRAVA ZALOG 1. Sposobnost za zalog

164

Zalogom moe biti svaka stvar, a i svaki drugi entitet koji je u tom pogledu zakonom pravno izjednaen sa stvarima, ako ima opu sposobnost za zalog. Tu sposobnost ima, ako je 1. sposoban biti predmetom stvarnih prava, i 2. iz njegove je vrijednosti mogue namirivati novane trabine, jer je prikladan za unovenje. Kao zalog, mogu se pojaviti: 1. pojedinano odreene pokretnine, 2. pojedinano odreene nekretnine, 3. pojedinano odreena imovinska prava i 4. pojedinano odreeni idealni dijelovi stvari i prava, 5. nekoliko nekretnina tako da one solidarno odgovaraju zza tu trabinu zajednika (simultana) hipoteka, 6. pojedinano odreena ukupnost pokretnina. Da bi u pogledu neega to moe biti zalogom moglo biti osnovano zalono pravo odreene podvrste, potrebno je da to ima jo i posebnu sposobnost da bude predmetom upravo te povrste zalonog prava. * Zalonim pravom koje tereti neki zalog, ujedno su optereene i sve pripadnosti tog zaloga, ako nije to drugo odreeno. Samostalnim zalogom moe biti i pojedinano odreeno pravo na plodove koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa (najamnine, zakupnine, kamate i dr.).

2. Utjecaj ogranienja prometnosti

Da bi neto moglo biti zalogom, to treba biti prikladno za unovavanje. Prodajom zaloga, pretvorit e se njegova potencijalna novana vrijednost, u novac. Stoga na sposobnost za zalog utjeu pravna ogranienja prometnosti. Ono to nije u pravnom prometu (res extra commercium), to uope nije sposobno biti predmetom zalonog prava. Ono to jest u pravnom prometu, to u naelu dolazi u obzir da bude predmetom zalonog prava. Ipak to ne dolazi u obzir da bude zalogom, ako je iskljuena svaka mogunost namirivanja osigurane trabine iz vrijednosti zaloga, a i iz njegovih plodova i koristi. Pravilo je da na istom predmetu moe postojati neogranieni broj zalonih prava. Odredi li neki posebni zakon da nije mogue osnovati novo zalono pravo na zalogu, to time prestaje biti sposobno da bude zalogom za osiguranje jo koje trabine. Tako odreuju odredbe Zakona o tritu vrijednosnih papira da se na nematrijaliziranom vrijednosnom papiru moe..osnovati samo jedno zalono pravo.

3. Utjecaj pravila ovrnog prava

Pravila ovrnog prava o iskljuenju, izuzeu i ogranienju ovrhe mogu biti zapreka da se osnuje zalono pravo na neemu to bi inae bilo sposobno biti predmetom tih prava. Kada pravila ovrnog prava iskljuuju ovrhu sud ne moe provesti ovrhu u pogledu toga to po pravilima ovrnog prava ne moe biti predmetom ovrhe, a to onemoguuje vjerovniku da svoju trabinu namiruje iz vrijednosti toga. Iznimke: iznimno je mogue, pod zakonom odreenim pretpostavkama, izvansudski ostvarivati pravo namirenja zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga. Pravila ovrnog prava o izuzeu i ogranienju ovrhe, iz socijalnih razloga tite fizike i pravne osobe od provoenja ovrhe i od osnivanja nedobrovoljnog osiguranja osnivanjem zalonog prava, ako bi to ugroavalo egzistenciju tih osoba, ili im onemoguilo obavljanje njihove djelatnosti. Ona e stoga onemoguiti da se na tome osnuje nedobrovoljno zalono pravo kao i zakonsko zalono pravo, jedino ipak nee onemoguiti ovrhu u pogledu one stvari koju je dunik-ovrenik stekao od vjerovnika-ovrhovoditelja koji trai ostvarenje svoje trabine nastale u svezi s tim stjecanjem. To se sve odnosi na osnivanje nedobrovoljnih zalonih prava. Pravila ovrnog prava o izuzeu i ogranienju ovrhe ne onemoguuju, niti ikako utjeu na osnivanje dobrovoljnih zalonih prava. Pravila ovrnog prava o ovrsi ne doputaju da se na nekim stvarima koje su predmet ovrhe (na nekretninama i motornim vozilima, kada jesu, a i kada nisu zalog) osnuje na temelju pravnoga posla novo doborovljno zalono pravo. Pravila ovrnog prava o osiguranju omoguuju da sud odredi privremenu mjeru zabrane pravnog raspolaganja nekom stvari ili pravom, dakle i zabrane da se tu stvar ili pravo optereti dobrovoljnim zalonim pravom. Odredi li takvu privremenu mjeru (kod pokretnina), to e uiniti da e sva pravna raspolaganja koja su suprotna toj zabrani biti bez pravnog uinka.

VII. OVLATENICI ZALONOG PRAVA I OSTALE OSOBE KOJE SUDJELUJU U ZALONOM ODNOSU
Osnivanjem zalonog prava nastaje zaloni odnos, kao sporedni odnos uz obvezni odnos kao glavni. Na jednoj strani se nalazi ovlatenik (nositelj) zalonog prava zaloni vjerovnik, a na drugoj ostale osobe. Zaloni odnos u uem smislu je pravni odnos u kojem je na jednoj strani zaloni vjerovnik, a na drugoj zaloni dunik. Zaloni odnos u irem smislu je pravni odnos u kojem je na jednoj strani zaloni vjerovnik, a na drugoj zaloni dunik i sve ostale osobe. Zalono pravo je stvarno pravo pa djeluje erga omnes. Zaloni vjerovnik je nositelj (subjekt), ovlatenik zalonog prava. Tu ulogu moe imati iskljuivo onaj tko je u obveznom odnosu vjerovnik trabine osigurane zalonim pravom. Dok god postoji zalono pravo koje osigurava

165

neku trabinu, onaj tko je vjerovnik te trabine, ujedno je i zaloni vjerovnik. Promijeni li se u obveznom odnosu vjerovnik, zalono pravo e u pravilu prijei na novog vjerovnika. Ne prijee li, prestat e. U naem suvremenom pravnom poretku mogu svi pravni subjekti biti zaloni vjerovnici ako meunarodnim ugovorom ili posebnim zakonom nije to drugo propisano. Zaloni dunik je onaj koji mora trpjeti vjerovnikovo pravo da svoju trabinu namiruje iz zaloene strvari ili prava. To trpi onaj koji je vlasnik zaloene stvari, nositelj prava graenja, odnosno nositelj kojeg drugog zaloenog subjektivnog imovinskog prava. Zaloni dunik moe, ali i ne mora biti ista ona osoba koja je dunik u obveznom odnosu, iako je to redovito sluaj pa on postaje i osobni i zaloni dunik. Promjenom vlasnitva zaloene stvari neminovno e se promijeniti osoba zalonog dunika, a novi e moda imati drukija svojstva i drukije mogu biti okolnosti u vezi s njim od onih s kojima je vjerovnik bio raunao, to moe snano utjecati na poloaj zalonog vjerovnika, npr. zaloni vjerovnik nee moi realizirati svoje zalono pravo, ako nekretnina koja mu je zaloena, doe u vlasnitvo osobe koja je poljoprivrednik, a obiteljska joj je situacija takova da je ova nekretnina nuna za uzdravanje te osobe i njene obitelji. Zalogodavac je osoba koja je dala stvar u zalog. On moe, ali ne mora biti osobni dunik. Ako osobni dunik dade zalog, on e ujedno biti i zalogodavac. Dade li zalog netko drugi, s ulogom osobnog dunika nee se podudarati uloga zalogodavca. Zalogodavac moe, ali ne mora, biti ista osoba koja je zaloni dunik. Zalogodavac e biti ista osoba sa zalonim dunikom, ako zaloi svoju stvar ili svoje pravo. Bi li netko mogao valjano dati u zalog tuu stvar? To je mogue jer pravni poredak titi povjerenje u pravnom prometu, pa omoguuje da poteni vjerovnik stekne zalono pravo i kada mu je stvar ili pravo dao u zalog netko tko to nije bio ovlaten, budui da nije bio vlasnik zaloga, odnosno da nije bio nositelj prava koje zalae. Dunik zalonog dunika Kao zalog za osiguranje vjerovnikove trabine moe posluiti i trabina, dakle takvo subjektivno pravo koje svojeg nositelja ovlauje da od druge osobe zahtijeva neku inidbu. Vjerovnik osigurane trabine je zaloni vjerovnik, a vjerovnik trabine-zaloga je zaloni dunik. Dunik trabine-zaloga je dunik zalonog dunika. Posredstvom inidbe koju duguje, a koja je objekt trabine-zaloga, dunik zalonog dunika igra odreenu ulogu u vezi sa zalonim odnosom u uem smislu, iako u njemu ne sudjeluje neposredno.

VIII. ODNOS ZALONOG PRAVA PREMA PR. VLASNITVA I DR. STVARNIM PRAVIMA NA ZALOGU
Zalono pravo je teret na vlasnikovoj stvari, pa se ne protee izvan okvira vlasnikove pravne vlasti na toj stvari, nego postoji samo u okviru nje. Vlast zalonog vjerovnika na i glede zaloga moe jedino biti manja, ali nikako vea od vlasnikove. Ovlasti koje zalonom vjerovniku daje njegovo zalono pravo, ne mogu djelovati suprotno onim tuim pravima i onim zakonskim ogranienjima koja sputavaju i vlasnikovu pravnu vlast na stvari koja je zalog. Vlasnik ne smije sa svojom stvari koja je zalog, postupati tako da time onemogui namirivanja iz njezine vrijednosti. Inae postojanje zalonog prava na njegovoj stvari ne prijei vlasnika u izvravanju njegove pravne vlasti na njoj. Kada na istom zalogu postoji nekoliko zalonih prava, njihov je meusobni odnos u pravilu odreen mjestom svakog pojedinomg od tih zalonih prava u redu prvenstva. Taj red se stvara poo naelu vremenskog prvenstva raniji u vremenu jai u pravu (prior tempore potior iure), ako zakonom nije to drugo odreeno (npr. zaostale trabine na temelju prava na zakonsko uzdravanje zakon daje prvenstvo pri namirenju iz novca dobivenog ovrnom prodajom stvari) Postoje li na zalogu kakve slunosti i/ili pravo graenja, njihov sadraj nee biti pravna smetnja izvravanju zalonog prava na zalogu. Isto vrijedi i za pravo iz stvarnog tereta, osim u pogledu namirivanja dospjelih inidaba iz vrijednosti nekretnine njihov e se meusobni odnos ravnati po istim pravilima kao i meusobni odnos vie zalonih prava.

IX. STJECANJE ZALONOG PRAVA

Zalono pravo moe postojati jedino kao akcesorij one trabine koju osigurava. Stoga, da bi se osnovalo zalono pravo koje do tada nije postojalo, potrebno je 1. da postoji i da je prikladna za osiguranje zalogom ona trabina ijem e osiguravanju sluiti zalono pravo koje se osniva, 2. da budu ispunjene ope zakonske pretpostavke stjecanja stvarnih prava (sposobnost predmeta, sposobnost stjecatelja, postojanje valjanog pravnog temelja stjecanja), kao i 3.

166

posebne zakonske pretpostavke za stjecanje (osnivanje) upravo zalonog prava, i to: iustus titulus za osnivanje, zakonom odreeni modus acquirendi, i 4. posebne zakonske pretpostavke za osnivanje zalonog prava upravo te podvrste. Zalono pravo je prenosivo i nasljedivo, pa je mogue da neije zalono pravo stekne druga osoba, ali jedino zajedno s trabinom koju ono osigurava. Pravilo je da se prelaenje zalonog prava zbiva samim prijelazom osigurane trabine na novog vjerovnika te trabine (ipso iure, ako neto drugo nije odreeno).

X. PUBLICIRANJE ZALONOG PRAVA

Kod dobrovoljnog zalonog prava na pokretninama tradicionalno zalono pravo dobiva publicitet kroz posjed (jer se ono osniva na nain da se vjerovniku predaje posjed stvari koja je zalog). Kod zalonog prava na nekretninama, na brodovima, zrakoplovima i na predmetima industrijskog vlasnitva, omogueno je dobivanje saznanja o zalonim pravima putem upisnika u koji se upisuju ti predmeti, kao i stvarna prava na njima (pa tako i zalona prava). U pogledu zalonih prava koja zalog optereuju na neki nain koji nije svakome vidljiv se s publicitetom imalo problema. Tako, hrvatski zakonodavac je donio Zakon o Upisniku sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, kojim je odredio i uredio osnivanje i voenje Upisnika sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i na subjektivnim pravima (i jo nekim netjelesnim entitetima), kao i postupak te pravne uinke upisa. Stjecanje nekih podvrsta je tako ureeno, da je upisivanje zalonih prava u javni upisnik modus stjecanja tih prava ono ima konstitutivni, ali i publicitetni uinak. U pogledu nekih drugih podvrsta zalonih prava na pokretninama izaziva njihov upis u javni upisnik jedino publicitetni uinak.

XI. ZATITA ZALONOG PRAVA

Zalonom vjerovniku pripada pravo na zatitu njegovog zalonog prava. Bitna ovlast zalonog vjerovnika je njegovo pravo na namirenje zalogom osigurane trabine iz vrijednosti zaloga. U sluaju kada je zaloni dunik pao pod steaj, zaloni vjerovnik je sa stajalita steajnog postupka razluni vjerovnik, kojemu pripada tzv. razluno pravo kojime e postii svojevrsno odvajanje (razluenje) tog zaloga od steajne mase, kako bi svoju osiguranu trabinu odatle namirio, slobodan od konkurencije ostalih vjerovnika. Namirivanje iz vrijednosti tog zaloga e se tada provesti u okviru steajnog postupka, ali prema pravilima ovrnog prava. Zaloni vjerovnik ima pravo na zatitu od svaijeg samovlasnog ometanja, a posebnosti te zatite ovise o podvrsti njegovog zalonog prava.

XII. PRESTANAK ZALONOG PRAVA

Zalono pravo moe prestati zbog uzroka koji djeluju neposredno na samo to pravo, ali i zbog uzroka koji na nj tako djeluju posredstvom svojeg djelovanja na ostale elemente zalonog odnosa zalog, osiguranu trabinu, osobe. Prestanak zalonog prava moe biti apsolutan i relativan. Ono je prestalo apsolutno ako vie ne pripada niti jednom pravnoom subjektu, a relativno ako je prestalo pripadati dotadanjem nositelju, ali je nastavilo postojati kao pravo neke druge osobe. Zalona prava apsolutno prestaju: zbog kojih prestaju sva zalona prava 1. propau zaloga 2. odreknuem 3. istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta 4. prestankom osigurane trabine, zajedno sa svim sporednim trabinama kamata i trokova 5. prestankom zalonog vjerovnika 6. rastereenjem Za prestanak nekih podvrsta zalonih prava bit e potrebno da se ispune neke posebne pretpostavke. Prestanak zalonog prava ne utjee na postojanje trabine koju ono osigurava.

XIII. NEKA DOKTRINARNA PITANJA

Zalonom vjerovniku pripada jedino stvarnopravno ovlatenje namiriti svoju trabinu, a zalona odgovornost vlasnika zaloene stvari je stvarnopravne, a ne obveznopravne prirode. Zalono pravo je izriito zakonom navedeno kao jedna vrsta stvarnih prava. Zaloni vjerovnik ima glede zaloga takvu privatnu pravna vlast koja je i neposredna, apsolutna i razmjerno trajna. Vjerovnikova vlast djeluje neposredno, jer zaloni vjerovnik neposredno ostvaruje svoje ovlatenje da zalog bude unoven i on namiren, u tom smislu to on to ovlatenje ostvaruje bez posredovanja ikakve pozitivne inidbe zalonog dunika.

XXI. ZALONO PRAVO NA POKRETNINI 167

XXII. ZALONO PRAVO NA NEKRETNINI XXIII. ZALONO PRAVO NA IMOVINSKOM PRAVU XXIV. FIDUCIJARNI PRIJENOS I NEKE DALJNJE MOGUNOSTI STVARNOPRAVNOG OSIGURANJA TRABINA
I. FIDUCIJARNI PRIJENOS RADI OSIGURANJA TRABINE
Fiducijarni prijenos vlasnitva radi osiguranja (engl. transfer of ownership by way of security) je takva upotreba prava vlasnitva za stvarnopravno (realno) osiguravanje vjerovnikove trabine, da njome vlasnik ne optereuje svoju stvar zalonim pravom, nego je prenosi u vlasnitvo vjerovnika radi osiguranja neke njegove trabine. Izmeu vjerovnika i prenositelja tog vlasnitva je uspostavljen odnos povjerenja (fiducije), u kojem prenositelj ima ulogu fiducijanta, a vjerovnik ulogu fiducijara. Ovo sredstvo je drevno sredstvo dobrovoljnog stvarnopravnog osiguravanja trabina, povijesno starije od osiguravanja trabina zalonim pravom. Fiducijarni prijenos vlasnitva radi osiguranja slui istoj svrsi kao i zalono pravo, ali je daleko drastinije sredstvo stvarnopravnog osiguranja trabina. Na vjerovnika se prenosi vlasnitvo te stvari, pa on postaje njezinim vlasnikom te je ovlaten da s tom stvari i koristima od nje ini to ga je volja te da svakoga drugoga od toga iskljui.... On bi tu vlast mogao zlorabiti. Dokle god osigurana trabina ne bude podmirena, prenositelj ostaje bez vlasnitva svoje stvari.

1. Odnos fiducije
Kada se vjerovniku radi osiguranja njegove trabine prenese vlasnitvo neke stvari (tj. neko subjektivno pravo) uspostavlja se odnos fiducije (odnos povjerenja, fiducijarni odnos). Vjerovnik-fiducijar ima prema fiducijantu dunost da se prenesenim vlasnitvom slui jedino na odreeni nain i jedino u onu svrhu za koju mu je ono preneseno radi osiguranja odreene trabine i njezinog namirivanja u sluaju da ona dospije za ispunjenje, a ne bude ispunjena. Ima dunost fiducijantu nazad prenijeti vlasnitvo koje je dobio radi osiguranja svoje trabine, ako ta trabina bude ispunjena ili prestane na bilo koji drugi nain, a ako je prestala namirenjem iz vrijednosti stvari koja mu je prenesena u vlasnitvo ima dunost fiducijantu nazad prenijeti ono to je preostalo nakon namirenja. Takav prijenos vlasnitva se naziva fiducijrni prijenos, a njime preneseno vlasnitvo fiducijarno vlasnitvo.

2. Podvrste fiducijarnog prijenosa radi osiguranja

1/ prijenosom vlasnitva radi osiguranja, uz uspostavu ugovornog fiducijarnog odnosa, ureenog opim pravilima obveznog prava 2/ prijenosom vlasnitva radi osiguranja, na temelju stvarnopravnih pravila o ogranienju vlasnitva uvjetom 3/ sudskim i javnobiljenikim osiguranjem prijenosom vlasnitva na stvari i prijenosom prava, na temelju pravila ovrnog prava o osiguranju

II. PRIJENOS VLASNITVA, UZ USPOSTAVU FIDUCIJARNOG ODNOSA PO OPIM PRAVILIMA OBVEZNOG PRAVA
Vjerovniku se moe prenijeti vlasnitvo radi osiguranja njegove trabine, uz uspostavu ugovornog fiducijarnog odnosa, ureenog opim pravilima obveznog prava. Prijenos vlasnitva se obavlja po opim stvarnopravnim pravilima za prijenos vlasnitva na drugu osobu. Prenositelj i stjecatelj vlasnitva sklapaju jo i fiducioni ugovor (ugovor o fiduciji), na temelju kojeg se meu njima uspostavlja i dodatni pravni odnos obveznopravne naravi - odnos fiducije. Bitni sastojak fiducionog ugovora je obvezivanje vjerovnika-stjecatelja (fiducijara) da e prenositelju (fiducijantu) vratiti vlasnitvo stvari koja mu je prenesena radi osiguranja, ako i kada otpadne razlog zbog kojeg mu je prenesena. Vlasnitvo djeluje prema svakome, dok odnos fiducije djeluje samo relativno.

III. FIDUCIJARNI PRIJENOS VLASNITVA RADI OSIGURANJA TRABINE, NA TEMELJU PRAVILA STVARNOG PRAVA
Prenositelj e na vjerovnika prenijeti vlasnitvo ogranieno razlogom tog prijenosa osiguranjem odreene trabine, kao uvjetom. Uvjet e biti da je osigurana trabina postojala u trenutku kada je vlasnitvo preneseno radi njezinog osiguranja, a da potom nije ispunjena, niti je prestala na bilo koji drugi nain. Uvjet ima dvostruko djelovanje, tzv. dvostruki uvjet. U jednom smjeru djeluje kao raskidni negativni uvjet, a u drugom kao suspenzivni pozitivan uvjet.

168

Prema fiducijaru djeluje kao negativan, raskidni bude li ispunjena osigurana trabina ili ona inae prestane na bilo koji nain, ispunit e se time negativni raskidni uvjet kojim je njegovo vlasnitvo uvjetovano, pa e mu ono morati prestati. Taj isti uvjet djeluje prema prenositelju-fiducijantu kao odgodni pozitivni, pa ako se ispuni vlasnitvo e se vratiti prenositelju-fiducijantu. Fiducijarno vlasnitvo je akcesorno trabini koju osigurava.

1. Odnos fiducije
S prijenosom uvjetnog prava vlasnitva odreene stvari na vjerovnika, uspostavlja se izmeu prenositelja i tog vjerovnika odnos fiducije i to na temelju zakona. Odnos fiducije je ureen u naem pravnom poretku pravilima stvarnog prava o prethodnom i potonjem vlasnitvu (ius strictum).

2. Djelovanje uvjetnosti i odnosa fiducije

Uvjetovanost vlasnitva prenesenog radi osiguranja e u pravilu imati samo relativno djelovanje. Isto tako e i odnos fiducije biti samo njihov meusobni odnos. Prenese li vlasnik vjerovniku vlasnitvo neke svoje stvari radi osiguranja njegove trabine, pa to ogranienje vlasnitva bude upisano u zemljinu knjigu, ili u neki takav javni upisnik bez upisa u koji se ne moe steui pravo vlasnitva te stvari ta uvjetnost vlasnitva e po sili zakona djelovati apsolutno erga omnes. Kada uvjetnost vlasnitva djeluje apsolutno, tada i odnos fiducije djeluje apsolutno.

A. Pretpostavke fiducijarnog prijenosa vlasnitva radi osiguranja trabine

Pretpostavke fiducijarnog prijenosa vlasnitva su iste kao i one koje i inae trebaju biti ispunjene da bi stjecatelj na temelju pravnog posla stekao pravo vlasnitva: 1/ da postoji i da je prikladna za takvo osiguranje ona trabina ijem e osiguravanju sluiti fiducijarno vlasnitvo 2/ da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za prijenos vlasnitva na stjecatelja: a/ ope pretpostavke za stjecanje stvarnih prava b/ posebne pretpostavke za stjecanje stvari u vlasnitvo na temelju pravnog posla c/ posebne pretpostvke prijenosa vlasni'tva radi osiguranja (specifini cilj pr. posla i specifian modus stjecanja ako se prenosi vl. nekr.)* * upis u zem. knjigu treba biti dvostruk: treba upisati stjecatelja kao prethodnog vlasnika nekretnine, a i upisati otuivatelja kao potonjeg vlasnika te iste nekretnine

B. Pravni uinci prijenosa vlasnitva radi osiguranja s relativnim djelovanjem uvjeta

1/ Uinci do ispunjenja ili drugog prestanka osigurane trabine
Vjerovnik-fiducijar je po zakonu duan fiducijantu: 1/ postupati sa stvari koju je dobio radi osiguranja, obzirno prema njemu koji eka da ispunjenjem uvjeta postane vlasnik stvari 2/ obvezan je propustiti sluiti se i raspolagati tom stvari osim za namirenje te trabine 3/ poto osigurana trabina dospije, a ne bude namirena, ovlaten ju je namiriti..iz stvari u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih trabina izvansudskim putem 4/ kada osigurana trabina bude ispunjena ili ta trabina inae prestane, vjerovnik-fiducijar e biti duan prenijeti nazad na fiducijanta vlasnitvo stvari koju je dobio radi osiguranja te trabine. Fiducijar je za svakoga bezuvjetni vlasnik stvari koju je dobio radi osiguranja, pa moe initi to ga je volja sa svojim pravom vlasnitva. On takoer s tom stvari odgovara svojim vjerovnicima za svoje dugove, a padne li pod steaj ta e stvar biti dijelom steajne mase. Povrijedi li vjerovnik-fiducijar svoje dunosti iz odnosa fiducije, odgovarat e fiducijantu po obveznopravnim pravilima. Poto dospije trabina koja je osigurana fiducijarnim prijenosom vlasnitva, vjerovnik-fiducijar biva ovlaten da radi njezina namirenja unovi stvar koja mu je u fiducijarno vlasnitvo prenesena radi osiguranja te trabine, pa da iz dobivene kupovine namiri tu svoju trabinu. Povreda tog odnosa ne moe oduzeti valjanost otuenju stvari treima. Od kada je vjerovniku prenio vlasnitvo svoje stvari, pa dok god mu ono ne bude nazad preneseno, prenositelj-fiducijant nema nikakav stvarnopravni status u pogledu stvari koju je prenio fiducijaru. Ne moe ni zahtijevati da ju se izlui iz ovrhe ili iz steaja koji se vodi proitiv fiducijara. Prenositelj-fiducijant u tom odnosu ima: 1/ pravo traiti od fiducijara da mu taj bude li osigurana trabina ispunjena ili inae prestane prenese nazad vlasnitvo one stvari koju je dobio radi osiguranja te trabine,

169

2/ pravo zahtijevati naknadu tete koju je taj uzrokovao time to nije postupao u skladu s dunostima fiducijara. Ako bi neka trea osoba stekla od vjerovnika-fiducijara vlasnitvo one stvari koja je ovome bila prenesena radi osiguranja, stekla bi vlasnitvo (ili neko drugo stvarno pravo) te stvari neogranieno uvjetom kojim je ono ogranieno u meusobnom odnosu fiducijara i fiducijanta.

2/ Uinci ispunjenja ili drugog prestanka osigurane trabine

Bude li osigurana trabina ispunjena, ili ona prestane na neki drugi nain samim time se poloaj vjerovnika-fiducijara jo ne mijenja. On je i nakon toga vlasnik stvari koju je dobio radi osiguranja te trabine, a i nadalje se s fiducijantom nalazi u odnosu fiducije. Ali, sada je dospjela obveza vjerovnika-fiducijara da fiducijantu nazad prenese vlasnitvo stvari koju je dobio radi osiguranja te trabine, kao i da mu naknadi tetu koju mu je nanio postupajui protivno njihovom odnosu fiducije. Pri ispunjavanju obveze vraanja vlasnitva fiducijantu, a i nakon toga, prosuivat e se sadraj fiducijarove obveze fiducijantu, kao i moguih fiducijarovih protuzahtjeva kao da je vjerovnik-fiducijar bio samo plodouivatelj stvari kroz cijelo vrijeme od kada mu je bilo preneseno vlasnitvo, pa sve dok ga prenese nazad fiducijantu. Ne ispuni li vjerovnik-fiducijar tu svoju obvezu, njezino ispunjenje e fiducijant moi ishoditi putem suda. Fiducijant e ponovno postati vlasnikom stvari koju je bio prenio vjerovniku-fiducijaru radi osiguranja njeghove trabine, kada mu taj nazad prenese to vlasnitvo. Fiducijant nije ovlaten od treih zahtijevati da vrate, ili mu naknade ita to su valjano stekli od vjerovnika-fiducijara dok je taj bio vlasnikom stvari.

C. Pravni uinci prijenosa radi osiguranja s apsolutnim djelovanjem uvjeta

Iznimno e i prema treim osobama djelovati injenica da je vlasnik prenio vlasnitvo svoje stvari vjerovniku radi osiguranja njegove trabine. Bit e to ako u zemljinu knjigu, odnosno u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne moe stei pravo vlasnitva te stvari, bude upisano da je posrijedi prijenos radi osiguranja.

1/ Uinci do ispunjenja ili drugog prestanka osigurane trabine

Vjerovnik-fiducijar je za svakoga samo prethodni (uvjetni) vlasnik stvari koja mu je u vlasnitvo prenesena radi osiguranja. Sva pravna raspolaganja koja poduzme na temelju svojeg prethodnog vlasnitva imati e uinke koji su ogranieni raskidnim uvjetom kojim je ogranieno to njegovo vlasnitvo. Ispuni li se taj uvjet to e sruiti pravnu poziciju koju je do tada vjerovnik-fiducijant imao kao prethodni vlasnik stvari, i to s djelovanjem unazad (ex tunc), kao da uope nije ni bio vlasnik te stvari, nego samo njegov plodouivatelj. To e za sobom povui i prestanak onih subjektivnih prava koja su bila izvedena iz njegovog prethodnog vlasnitva stvari, prenesene mu radi osiguranja njegove trabine. I odnos fiducije djeluje prema svakome tj. prava i obveze koje po zakonu imaju u tom odnosu djeluju prema svakome. Samim ispunjenjem raskidnog uvjeta vlasnitvo se vraa fiducijantu-potonjem vlasniku, pa ne postoji obveza fiducijara da potonjemu vrati vlasnitvo. Poto dospije, a ne bude ispunjena trabina koja je osigurana fiducijarnim prijenosom vlasnitva, vjerovnik-fiducijar je ovlaten da radi njezinog namirenja unovi stvar koja mu je u fiducijarno vlasnitvo prenesena radi osiguranja te trabine, kako bi je potom namirivao iz dobivene kupovine, ali jedino u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih trabina izvansudskim putem. Fiducijant je za svakoga vlasnik te stvari pod odgodnim uvjetom; on je za svakoga potonji vlasnik te stvari. Fiducijantov status potonjeg vlasnika je stvarnopravne naravi djeluje prema svakome. Fiducijant je samo potonji vlasnik te stvari, pa za sada nije ovlaten da ita poduzima protiv faktinih i pravnih raspolaganja koja bi sa stvari inio njezin prethodni vlasnik, niti je ovlaten ishoditi njezino izluenje iz ovrhe, ili iz steaja koji se vodi protiv prethodnog vlasnika. Stoji mu na raspolaganju obveznopravna mogunost da zahtijeva odgovarajue osiguranje svojeg uvjetnog prava. Fiducijant moe pravno raspolagati svojim potonjim vlasnitvom (pravom ekanja).

2/ Uinci ispunjenja ili drugog prestanka osigurane trabine

Ostat e na snazi ona fiducijarova raspolaganja koja ne izlaze izvan okvira plodouivateljevih ovlasti da raspolae predmetom tog prava, naime plodovima i drugim koristima od toga. Ostat e na snazi i ona fiducijarova raspolaganja u korist treih osoba, u pogledu kojih se titi njihovo povjerenje u prometu.

170

Fiducijant je ovlaten od treih zahtijevati da vrate ili da naknade ono to su stekli od vjerovnika-fiducijara dok je taj bio prethodni vlasnik stvari, odnosno od njegovih pravnih sljednika. No nije ovlaten od njih zahtijevati vraanje/naknaivanje onoga to su stekli na temelju raspolaganja koja je bivi prethodni vlasnik uinio unutar okvira u kojem je plodouivatelj ovlaten raspolagati sa stvari, a ni onoga to su u pravnom prometu stekli trei koji nisu znali niti su mogli znati za ogranienost, uvjetovanost, oroenost ili optereenost. Fiducijarno vlasnitvo prestaje vraanjem vlasnitva stvari fiducijantu, a dakako i ispunjenjem onih pretpostavki pod kojima i inae prestaje pravo vlasnitva, bilo relativno, bilo apsolutno.

IV. SUDSKO I JAVNOBILJENIKO OSIGURANJE TRABINE FIDUCIJARNIM PRIJENOSOM VLASNITVA I SUBJEKTIVNIH PRAVA NA TEMELJU PRAVILA OVRNOG PRAVA O OSIGURANJU
Trabinu se moe osigurati i sudskim odnosno javnobiljenikim prijenosom vlasnitva i drugih subjektivnih imovinskih prava, koji je ureen posebnim pravilima, u prvom redu ovrnog prava. Vjerovnik trabine koja se osigurava, igra pritom u postupku osiguranja ulogu predlagatelja osiguranja, a osoba koja mu radi osiguranja njegove trabine prenosi posredstvom suda ili javnog biljenika u vlasnitvo neku svoju stvar, ili mu prenosi neko svoje imovinsko pravo ulogu protivnika osiguranja. I takvim se prijenosom radi osiguranja uspostavlja meu njima odnos fiducije.

1/ Osiguranje prijenosom pokretnine vjerovniku u fiducijarno vlasnitvo radi osiguranja njegove trabine
Ono je poseban sluaj prijenosa vlasnitva uz ogranienje uvjetom. Pravo vlasnitva se prenosi na vjerovnikapredlagatelja osiguranja (fiducijara) uz ogranienja uvjetom koji je implicite sadran u cilju (svrsi) tog prijenosa osiguranju odreene vjerovnikove trabine. Djelovanje fiducijarnosti vlasnitva koje je preneseno na vjerovnika putem postupka sudskog odnosno javnobiljenikog osiguranja trabina je u pravilu relativno, ali proizvodi i neke uinke kakvi su inae svojstveni prijenosu vlasnitva s djelovanjem prema svakome. U pravilu fiducijarnost tako prenesenog vlasnitva djeluje samo u meusobnom odnosu fiducijanta i fiducijara (relativno). To, meutim, nije dosljedno provedeno, jer neke odredbe OZ-a tretiraju fiducijara kao osobu u nekom osebujnom pravnom statusu krnjeg vlasnika one stvari koja mu je prenesena u fiducijarno vlasnitvo, i to s djelovanjem i prema treima.29 Fiducijant isto tako ima neke ovlasti koje djeluju apsolutno, pa stoga i on ima u pogledu te stvari nekakav osebujni pravni status krnjeg vlasnika.30 Sudski odnosno javnobiljeniki prijenos vlasnitva radi osiguranja je poseban sluaj stjecanja prava vlasnitva na temelju pravnog posla. Potrebno je: 1/ da se time osigurava trabina koja je prikladna da bude osigurana fiducijarnim prijenosom vlasnitva, ali i da, 2/ budu ispunjene sve ope zakonske pretpostavke za stjecanje stvarnih prava i posebne zakonske pretpostavke stjecanja vlasnitva na temelju pravnog posla, a uz to i posebne zakonske pretpostavke sudskog ili javnobiljenikog prijenosa vlasnitva radi osiguranja, odreene posebnim pravilima OZ o takvom osiguravanju trabina. Sposobne da budu predmetom ovakvog fiducijarnog prijenosa vlasnitva su pokretnine koje su u pravnom prometu. Stranke ve obavljenog fiducijarnog prijenosa mogu se sporazumjeti da e vlasnitvo koje je ve preneseno vjerovnikufiducijaru-predlagatelju osiguranja, posluiti kao osiguranje za jo neku daljnju trabinu tog vjerovnika prema tom fiducijantu-protivniku osiguranja. Jedino vlasnik moe prenijeti vjerovniku radi osiguranja neke njegove trabine vlasnitvo svoje stvari. Pravni temelj je ovdje sporazum o prijenosu vlasnitva radi osiguranja. To je formalni ugovor ureen pravilima OZ-a, koji se sklapa uz sudjelovanje suda odnosno javnog biljenika. Potrebno je da ima valjani oblik, i to bilo 1/ oblik sudskog zapisnika, sastavljenog pred sudom u za to predvienom sudskom postupku, bilo 2/ oblik a/ javnobiljenikog akta, ili b/ solemnizirane privatne isprave. Zakon posebno trai da u njoj bude odreena ili barem odrediva trabina koju se osigurava i kada ona dospijeva. Stjee li se fiducijarno vlasnitvo na pokretnini za koju je zakonom odreeni nain

29

Tako je npr. odreeno za sluaj da se vodi ovrha na imovini fiducijara kao i za sluaj njegovog steaja, da je predmet ovrhe ili prodaje u steaju ..pravo koje je predlagatelj osiguranja stekao na predmetu osiguranja., kao i da u sluaju prodaje predmeta osiguranja kupac stjee pravni poloaj predlagatelja osiguranja. 30 Protivnik osiguranja je npr. ovlaten i dalje posjedovati i koristiti stvar koju je prenio u vlasnitvo vjerovniku-predlagatelju osiguranja. Ovlaten je i zalonim pravom opteretiti nekretninu koju je prenio u vlasnitvo vjerovnika-predlagatelja osiguranja.

171

stjecanja takvog vlasnitva upis u Upisnik sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina, fiducijarni sporazum o prijenosu prava vlasnitva radi osiguranja treba sadravati i clausulu intabulandi. Nain stjecanja je upis u javni upisnik (javnu knjigu), i to upisom: a/ prijenosa vl. te stvari na vjerovnika, uz b/ zabiljebu da je taj prijenos obavljen radi osiguranja trabine vjerovnika. Vjerovniku-fiducijaru-predlagatelju osiguranja njegovo pravo vlasnitva daje pravo na neposredan, samostalan posjed stvari. Ne tereti ga dunost ouvanja te stvari, a nema pravo ni na njezinu uporabu. U pravilu nema pravo na plodove, a ni na druge koristi od predmeta. Vjerovnik: 1/ ne bi smio stvar otuiti prije no to dospije trabina 2/ unovenje stvari treba biti provedeno putem javnog biljenika. Prestane li osigurana trabina, duan je bez odgaanja vratiti stvar u vlasnitvo fiducijanta-protivnika osiguranja.

Stjecanje stvari u bezuvjetno vlasnitvo (datio in solutum)

Nakon dospijea trabine moe se vjerovnik-fiducijar-predlagatelj osiguranja sporazumjeti s protivnikom osiguranja da umjesto unovavanja i namirivanja iz stvari koju ima u fiducijarnom vlasnitvu, dobije tu stvar u svoje bezuvjetno vlasnitvo (sporazumno i uz pomo fikcije OZ-a). Vjerovnik-fiducijar-predlagatelj osiguranja e posredstvom javnog biljenika zatraiti od dunika-protivnika osiguranja neka se u roku 30 dana oituje, zahtijeva li da se radi namirenja osigurane trabine prodaje tu stvar posredstvom javnog biljenika. eli li protivnik osiguranja da se stvar unovi trebati e unutar tog roka od 30 dana: 1/ obavijestiti o toj svojoj elji predlagatelja osiguranja 2/ imenovasti javnog biljenika kojemu bi se povjerila ta prodaja i koji na to pristaje 3/ odrediti najniu cijenu za koju javni biljenik smije prodati stvar Primi li predlagatelj osiguranja tu obavijest, trebati e ovlastiti tog javnog biljenika za tu prodaju koju bi taj javni biljenik trebao obaviti u roku od 3 mj. Ne uspije li javni biljenik prodati stvar u tom roku, protekom tog roka nastaje fikcija da se fiducijant-protivnik osiguranja odrekao prava traiti prodaju predmeta osiguranja. Na obveznopravnoj razini to rezultira prestankom trabine, a na stvarnopravnoj smatrat e se da je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari..za cijenu koja odgovara iznosu osigurane trabine s kamatama i trokovima te poreza. Kada je prijenos vlasnitva radi osiguranja izvren po pravilima sudskog tj. javnobiljenikog osiguranja trabina, tada uglavnom prema treima ne djeluje uvjetnost vlasnitva fiducijara-predlagatelja osiguranja. Ali, i na tree osobe djeluje injenica da je na fiducijara-predlagatelja osiguranja vlasnitvo preneseno jedino radi osiguranja trabine, pa je uvjetno. Tree osobe nemaju odakle u pogledu te stvari izvoditi ikakva svoja prava iz fiducijantovog. Ipak, fiducijant moe iznajmiti stvar, otuiti plodove i sl. Namirivanje: 1/ unovenje javni bilj. treba pritom primjenjivati na odgovarajui nain pravila o prodaji stvari koja je predmet ovrne prodaje 2/ stjecanje u bezuvjetno vlasnitvo Padne li fiducijant-protivnik osiguranja pod steaj, provest e se u okviru toga i namirivanje osigurane trabine vjerovnika-fiducijara-predlagatelja osiguranja, pri emu e on imati poloaj razlunog vjerovnika. To e mu dati pravo odvojenog namirivanja osigurane trabine iz stvari koju ima u fiducijarnom vlasnitvu.

2/ Osiguranje prijenosom nekretnine vjerovniku

Pravni temelj: sporazum o prijenosu vlasnitva radi osiguranja, koji je formalni ugovor sklopljen uz sudjelovanje suda odnosno javnog biljenika. Potrebna je i clausula intabulandi. Modus: upis u zemljinu knjigu, uz zabiljebu da je prijenos vlasnitva na njega obavljen radi osiguranja odreene trabine predlagatelja osiguranja, tj. polaganje isprave o prijenosu vlasnitva radi osiguranja u sud Fiducijant je tu nekretninu ovlaten optereivati: 1/ daljnjim prijenosima vlasnitva radi osiguranja (ali samo u korist onog istog predl. os. kojemu je ve prenio vl.), i 2/ zalonim pravom (ako to nije sporazumom iskljueno) Nakon ispunjenja osigurane trabine, protivnik osiguranja je ovlaten zahtijevati da mu vjerovnik nazad prenese vlasnitvo nekretnine. Namirivanje: 1/ unovenje (uz prebijanje plodova i drugih koristi koje je vjerovnik imao)

172

2/ bezuvjetno vlasnitvo

3/ Osiguranje fiducijarnim prijenosom subjektivnog imovinskog prava vjerovniku

Subjektivna prava koja bi se radi osiguranja neke trabine prenijela vjerovniku kao fiducijaru, ne bi time postala njegovo vlasnitvo, ali bi bila njegova tj. bila bi u njegovoj imovini (prava nisu stvari, pa nisu sposobne da budu predmetom prava vlasnitva). Da bi subjektivno pravo prelo s otuivatelja na stjecatelja potrebno je: 1/ da se time osigurava trabina koja je prikladna da bude osigurana fiducijarnim prijenosom 2/ da je za taj prijenos sposobno pravo koje se prenosi i da je stjecatelj za to sposoban 3/ da postoji kao pravni temelj stjecanja pravni posao koji je valjan i upravljen na fiducijarni prijenos i da je to pravni posao nositelja subjektivnog prava 4/ da je subjektivno pravo preneseno s dotadanjeg vlasnika na stjecatelja na zakonom odreeni nain + u skladu s posebnim zakonskim pretpostavkama sudskog ili javnobiljenikog prijenosa prava radi osiguranja Modus: upis u Upisnik sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, uz zabiljebu.. Fiducijar: 1/ pravo koje mu je preneseno ne bi smio otuiti prije dospijea trabine 2/ kada to pravo naplatno otuuje, trebao bi to uraditi putem javnog biljenika Fiducijar je ovlaten tim pravom pravno raspolagati (otuiti, opteretiti). Kada je subjektivno pravo koje je predlagatelj osiguranja radi osiguranja njegove trabine, neka odreena trabina protivnika osiguranja, tada je predlagatelj osiguranja duan: 1/ poduzimati mjere potrebne za ouvanje te trabine 2/ naplaivati kamate i druge trabine koje povremeno proizlaze iz glavne trabine 3/ poto ta trabina dospije, naplatiti je tj. primiti ispunjenje nenovane tzrabine Namirivanje: 1/ unovenje 2/ datio in solutum Prestanak subjektivnog imovinskog prava: ispunjenjem pretpostavki pod kojima i inae prestaju subjektivna imovinska prava (apsolutno i relativno), a kada je upisano u Upisnik potrebno je brisanje tog prava.

4/ Daljnje mogunosti stvarnopravnog osiguranja trabina

1. Pridraj prava vlasnitva radi osiguranja (pactum reservati dominii) Ono je omiljeno sredstvo zatite vjerovnika, osobito isporuitelja industrijske opreme i slinih stvari vee vrijednosti, kod kojih se redovito ugovara otplaivanje kupovine kroz due vremensko razdoblje. Pravni uinak koji na prelaenje prava vlasnitva odreene stvari s otuivatelja na stjecatelja ima njihov meusobni sporazum je da e na stjecatelja prijei otuivateljavo pravo vlasnitva, ako se pored opih pretpostavaka stjecanje prava vlasnitva ispuni jo i odreeni odgodi uvjet. Pridraj vlasnitva pokretnina da djeluje stvarnopravno, apsolutno, potrebno je da je upisan u javni upisnik, a ako se stjee bez upisa da postoji isprava koja je sastavljena i javno ovjerena, i to prije steaja ili pljenidbe te stvari. Kupac ima pravo na posjedovnu zatitu kao i na vlasniki zahtjev kao publicijanski posjednik, te ima pravo ekanja da postane vlasnik stvari koju je kupio (to je subjektivno pravo). Pridraj prava vlasnitva kod nekretnina vlasnik si pri otuivanju nekretnine pridrava pravo vlasnitva tako da: 1. svoju dozvolu za uknjibu stjecateljevog vlasnitva uskrati, odnosno ogranii, uinivi je ovisnim o nekom poetnom roku ili odgodnom uvjetu. Trebat e upisati pravo vlasnitva u zemljinu knjigu (uknjibom). Da bi se na temelju privatne isprave mogao uknjiiti stjecatelja kao vlasnika nekretnine, potrebna je clausula intabulandi. 2. na stjecatelja prenese vlasnitvo nekretnine ogranieno nekim poetnim rokom ili odgodnim uvjetom. Da bi djelovalo prema treima, potrebno je da ga se upie u zemljinu knjigu. 2. Pravo zadranja (ius retentionis) To je pravo vjerovnika dospjele trabine koji posjeduje stvar svojeg dunika, da mu je ne vrati dok mu taj ne ispuni ili ne osigura trabinu, a u krajnjoj liniji i da tu svoju trabiunu namiri iz njene vrijednosti. U naem pravnom poretku

173

ovo je opi pravni institut pripada svakom vjerovniku ako ima trabinu protiv vlasnika odreene stvari + da je trabina dospjela + da ima dunikovu stvar u neposrednom posjedu 3. Pravo namirenja bez zalonog prava Pored prava namirenja to ga daje subjektivno zalono pravo, mogu postojati i prava namirenja koja ne proizlaze iz zalonog prava. U ovrnom postupku moe nastati pravo namirenja koje ne potjee iz zalonog prava, ali samo ako je predmet ovrhe nekretnina. 4. Faktini zalog Postoji praksa da se stvari, koje nisu sposobne da budu zalog, daju u zalog, npr. osobne isprave, kao putovnice i sl. injenica da se stvar nalazi u neposrednom posjedu vjerovnika, makar taj nema ovlast na namirivanje iz njezine vrijednosti, sili onoga ija je to stvar, da ispuni trabinu, eli li stvar dobiti nazad u svoj neposredan pojed.

174