You are on page 1of 13

Grka mitologija

Monsiau: Olimpski bogovi Grka mitologija sastoji se od legendi (mitova) o bogovima i herojima, a korijen joj je u vjerovanju starih Grka. Grki bogovi izgledali su kao ljudi, imali vrline i mane kao ljudi, razlikovali su se po tome to su bili besmrtni, vie-manje neranjivi te sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti, a ivjeli su na Olimpu. Ova izvjea su prvobitno irena usmenom pjesnikom tradicijom; danas grki mitovi su poznati prije svega iz starogrke knjievnosti.

Sadraj
[sakrij]

1 Izvori o 1.1 Komparativna mitologija 2 Kozmogonija o 2.1 Primordijali o 2.2 Titani 3 Teogonija o 3.1 Olimpski bogovi o 3.2 Ostala boanstva o 3.3 Mitoloka stvorenja o 3.4 Junaci o 3.5 Ostali ljudi o 3.6 Titanomahija

4 Grki i latinski nazivi 5 Poveznice 6 Literatura 7 Vanjske poveznice

Izvori [uredi]

Gustave Moreau: Heziod i Muza Osim navedenih pisaca, izvor su bila i djela drugih tragiara, pjesnika, filozofa i pisaca.

Homer: Ilijada i Odiseja

Osim dvaju najpoznatijih antikih epova, postojali su i drugi epski ciklusi i manji epovi iz kojih se moe doznati vie o grkoj mitologiji. Osim epova, u to ulaze i pjesme te druge lirske vrste poput Homerskih himni. U Ilijadi Homer govori o Trojanskome ratu i brojnim grkim junacima, ali i o olimpskim bogovima. U Odiseji je teite na junaku Odiseju, ali se pojavljuju i bogovi, ali jo vie razna mitoloka bia koja su dodatan zain u grkoj mitologiji. Homerske himne spjevane su u ast zasebnim boanstvima te iz njih doznajemo vie o pojedinim atributima i dogaajima iz ivota pojedinih slavljenih bogova.

Heziod: Teogonija te Poslovi i dani

Heziodova je Teogonija, zajedno s dijelom Poslova i dana doista kronoloki pregled od postanka svemira do pieva vremena. Pisac opisuje stvaranje svemira, prvih primordijalnih

boanstava, njihova rodoslovlja, ljubavi i sukobe. Njegova su djela vrijedan spomenik i izvor za prouavanje grke mitologije.

Vergilijev rukopis

Sofoklo, Eshil i Euripid te Aristofan

Djela triju najpoznatijih antikih tragiara donose razne inaice mitova te su takoer vrijedan izvor, kako sauvana djela, tako i fragmenti. Njima uz bok stoji i komediograf Aristofan koji donosi neke dogaaje, ali su za prouavanje grke mitologije tragedije ipak vanije.

Ovidije: Metamorfoze, Vergilije: Eneida

Rimski pisac Ovidije u svojim Metamorfozama donosi brojne crtice iz grke mitologije te u tom djelu obuhvaa sve bitno za nju. Bogovi imaju rimska imena, ali mitologija je grka. Isto vrijedi i za Eneidu koja donosi brojne crtice iz grke mitologije, tako da junak Eneja postaje i rimskim nacionalnim junakom, bez obzira na to to je Grk.

Komparativna mitologija [uredi]

Kroly Kernyi, osniva modernih studija o grkoj mitologiji Godine 1871. Edward Burnett Tylor objavio je svoje djelo Primitivna kultura u kojoj se koristio metodom komparacije te pokuao objasniti porijeklo i evoluciju religije. Max Mller uinio je to isto na podruju mitova te se stoga smatra osnivaem komparativne mitologije svojim istoimenim djelom. Mitom su se bavili i psiholozi poput Sigmunda Freuda i Carla Gustava Junga. Kroly Kernyi pie da je mitologija, odnosno - mitologem - pria koja je dobro poznata i ispriana o bogovima i junacima, ali ve ju je postalo nemogue nanovo oblikovati i mijenjati. Poslije se i Kerny priklonio nekim Jungovim zakljucima.

Max Mller etimoloki je povezao imena grkih boanstava s ostalim indoeuropskim bogovima.

Postoje brojne teorije o izvornom porijeklu mitova, a s time i same grke mitologije. Prema skripturalnoj teoriji, sve su mitoloke legende izvedene iz razliitih prianja religijskih tekstova. Prema povijesnoj teoriji, sve su osobe u mitologiji neko bile ljudska bia, a legende i fantastina obiljeja dodaci su kasnijeg vremena. Primjerice, pria o Eolu izvedena je iz prie o vladaru na nekom otoku u Tirenskome moru. Alegorijska teorija govori da su svi mitovi simboliki i da je svaka pria zapravo alegorija. Fizikalna teorija govori da su elementi - zrak, vatra, voda i zemlja - bili predmet vjerskog tovanja i oboavanja, a boanstva su roena kao personifikacija tih elemenata. Max Mller povezivao je veinu europskih mitologija s arijskom mitologijom koju je smatrao izvornom. Godine 1891. rekao je da je najvanije otkrie 19. stoljea ova jednostavna jednakost: sanskrtski Dyau pt = grki Zeus = rimski Jupiter = staronordijski Tyr. Podrku toj teoriji daje i etimologija, posebice indoeuropeistika. Naime, Zeusovo grko ime povezano je s ie. korijenom *dey- = svijetliti, odnosno *dyws = danje nebo. U nominativu je njegov oblik , a u genitivu se Zes mijenja u . To moemo povezati s glavnim bogom Indoeuropljana - *dyws ph2tr = boanski otac. Usp. u sanskrtu dyau pt. Iz istog korijena dolazi i lat. ime Zeusova pandana u rimskoj mitologiji, Jupitera: Iupiter, Iovis < stlat. Diovis, od genitiva u ie. - *dyeu-ph2tr. Na rimsku je mitologiju mnogo utjecala grka i etruanska mitologija. U arheologiji i mitografiji dolo je do novih otkria. Grci su bili inspirirani nekim civilizacijama u Maloj Aziji i na Bliskom Istoku. Primjerice, Adonis je pandan bliskoistonog "umirueg boga", a Afroditin je pandan anatolijske Kibele.

Kozmogonija [uredi]
Teogoniju ili postanak bogova opisivali su mnogi izvori, a najpoznatije je Heziodovo djelo Teogonija.

Primordijali [uredi]

Eros, 5. stoljee pr. Kr. Kaos je poetno nitavilo i praznina koja je ispunjavala svemir prije postanka bogova. Iz njega su nastali prvi bogovi:

Ereb - vjena tama, nastaje iz Kaosa.

Nikta tamna no (prema drugim izvorima nastala je iz spajanja Kaosa s Erebom). Eter - vjeno svjetlo (prema drugim izvorima isti zrak gornjeg neba koji diu bogovi). Hemera - svijetli dan; ki Ereba i Nikte. Eros - spajatelj, prema Heziodu on je prvi koji je nastao jer je morala postajati mo, snaga koja e garantirati spajanje svemira. Bog odgovoran za poudu, ljubav i seks, takoer je tovan kao oinsko boanstvo. Jedan od koncepata Erosa u grkoj misli jest taj da je Eros prastaro boanstvo koje utjelovljuje ne samo snagu erotske ljubavi nego takoer i kreativni poriv uvijek stvarajue prirode, prvoroeno svjetlo koje je dolo u postojanje i ureenje svih stvari u svemiru. U eluzijanskim misterijama slavljen je kao Protagonus prvoroeni. Geja Zemlja, nastala iz Kaosa. Geja je po nekim tumaenjima Majka (boica). Zemlje - kasniji oblik praindoeuropske Velike Majke koja potjee iz razdoblja neolitika. Tartar istodobno i boanstvo i mjesto u podzemlju (jo dublje od Hada). U drevnim orfikim misterijama Tartar je takoer i neograniena prvopostojea "stvar" iz koje nastaju svjetlost i svemir. Uran - zvjezdano nebo, roen od Geje bez zaea. Pont - more.

Prema orfikim misterijama iz Kaosa prvo proizlazi Nikta.

Titani [uredi]

Giorgio Vasari: Kastriranje Urana Titani su loza Urana i Geje. Titani prvoroeni, prva boanstva nastala parenjem, bogovi s Olimpa nastaju parenjem Titana. Prvi narataj:

Feba - Kejova supruga, boica Mjeseca. Hiperion - bog svjetla i sunca, stvara sa suprugom Tejom boga Sunca Helija, boginju Mjeseca Selenu, boginju zore Eju. Kej - nakon poraza protiv olimpskih bogova baen je u Giros. Krej - Euribijin suprug. Kron - Zeusov otac, Rejin suprug, postaje vladar svijeta nakon oca Urana. Mnemozina - majka devet Muza. Japet - suprug nimfe Klimene, nakon poraza protiv olimpskih bogova baen je u Tartar. Okean - gospodar mora, najjai Titan, stvorio je sa svojom sestrom i suprugom Tetijom, bogove rijeka, mora i nimfe. Reja - Hestijina, Demetrina, Herina, Hadova, Posejdonova i Zeusova majka, vlada sa suprugom Kronom.

Teja - Kejova supruga, traila je za svoju djecu dio vladavine Titana, nakon toga su ubijeni Hiperion i Helije, a Selena je poinila samoubojstvo. Temida - boginja pravednosti i reda, druga Zeusova supruga (nakon Metide), poznaje budunost i omoguila je Deukalijonu i Piri da preive veliku poplavu da bi mogli ponovno nastaniti zemlju. Tetija - boginja mora, Okeanova supruga, kao Herina dadilja proklela je zvijezde da vjeno eu po nebu.

Teogonija [uredi]
Unutar grke mitologije vidljiva su dva naina za dolazak u ivot: 1. dijeljenje (Geja, Nikta) 2. parenje (Hiperion, Zeus) Prvotna boanstva nastaju dijeljenjem od Kaosa, no poslije Geje gotovo sva boanstva koja su nastala dijeljenjem imaju negativan predznak (smrt, prijevara, itd...) i u veini sluajeva potjeu od Nikte (tamne noi). Takoer boanstva nastala dijeljenjem gotovo nikada se ne udruuju s boanstvima nastalim parenjem. Primjeuje se model reprodukcije, iz djelovanja dvaju bia, mukog i enskog, u boanskom, a i u ljudskom drutvu. Prvi odgovor mita na pitanje: Koji je uzrok ovome? postaje: Ovo je njegov otac i ovo je njegova majka. Nakon Kaosa pojavljuje se Geja, vjena osnova bogova s Olimpa. Dijeljenjem ona stvara Urana (zvjezdano nebo), svog sina i mua, njoj jednakog da je prekriva, te Ponta (dubine mora i planinske vrhunce). Parenjem s Uranom nastaju Okean (svjetski ocean) i Krije, te navedeni prvi narataj Titana, a s njima i posljednji, najmoniji i najstraniji Titan, Kron. Njezini kasniji potomci s Uranom divovski su jednooki Kiklopi, graditelji zidova. Poslije dobivaju individualna imena:

Bront grmljavina. Sterop grom. Arger (sjajni) snaga i mo svih zanata.

Takoer, tu su i tri strana sina Geje i Urana, storuki i pedesetoglavi Hekatonhiri:


Kot Briorej Gige.

Olimpski bogovi [uredi]

Giovanni Battista Tiepolo: Olimp, 18. stoljee Zeus je s bogovima ivio na Olimpu, bio je otac mnogih bogova i heroja. Iz veza bogova sa smrtnicima roeni su polubogovi i heroji. Grki bogovi imali su sve ljudske mane i vrline: oni vole, mrze, grijee u izvanbranim vezama, opijaju se medovinom. Na njih kao i na ljude djeluju Mojre (Srde).

Zeus - otac mnogih bogova i junaka, gospodar neba i zemlje, bog groma, munje i oluje. Afrodita - boica je ljubavi, ljepote, poude i spolnosti. Apolon, Feb - bog je medicine, prorotva, streliarstva, glazbe, sunca i kolonizacije te muke ljepote. Ares - bog rata i bojne vreve; simbol hrabrosti, silovitosti i junake snage. Artemida - boica je Mjeseca, zvijeri i lova, zatitnica djevojaka, boica svadbe i poroda. Atena - boica je civilizacije, mudrosti, snage, pravednog rata, tkanja, metalurgije i obrta. Demetra - boica zemlje, ratarstva, plodnosti, a u prvom redu ita. Dioniz - bog plodnosti zemlje, bog vegetacije, vina, ena. Had - bog podzemnog svijeta. Heba - boica mladosti; vronoa bogovima na Olimpu. Hefest - bog kova, zatitnik obrtnika, kipara, metalurga i vatre. Helije - bog Sunca. Hera - vrhovna je starogrka boica, Zeusova ena i sestra; boica braka. Hermes - glasnik bogova, zatitnik putnika i lopova, pastira, pjesnika, atletiara i trgovaca. Perzefona - Demetrina ki, Hadova ena. Posejdon - bog mora, vode, vladar potresa.

Ostala boanstva [uredi]

Jean Auguste Dominique Ingres: Zeus i Tetida, 1811.

Virgils Solis: Vijee bogova, ilustracija Ovidijevih Metamorfoza


Kron - otac olimpskih bogova, bog etve. Adonis - bog ita, smrti i ponovnog roenja. Asklepije - bog lijenitva. Eol - bog vjetra. Eros - bog ljubavi. Erinije - boginje osvete i prokletstva. Heraklo - sin Zeusa i kraljice Alkmene, polubog i junak. Hestija - boica je srca, ognjita i doma. Leta - boica ratara i stoara. Mojre - boice ivotne sudbine. Morfej - bog sna. Muze - Zeusove i Mnemozinine keri, pokroviteljice znanosti i umjetnosti: o Euterpa - zatitnica glazbe i lirske poezije o Erato - zatitnica ljubavnog i himnikog pjesnitva o Kaliopa - zatitnica epske poezije i govornitva o Klio - zatitnica povijesti i junakog pjesnitva o Melpomena - zatitnica tragedije o Polihimnija - zatitnica svete pjesme i himni, a takoer i agrikulture i pantomime o Talija - zatitnica komedije i bukolike o Terpsihora - zatitnica korske lirike i plesa

Uranija - zatitnica astronomije.

Nimfe - snage prirode utjelovljene u poluboanskim mladim enama. Pan - bog uma, njiva, zatitnik stada i pastira. Tanatos - bog smrti. Zefir - bog zapadnog vjetra.

Kentaur, rimska kopija grkog originala iz 2. st. p.n.e.

Mitoloka stvorenja [uredi]


Harpija Himera Hiron Kentaur Kerber Kiklop Lernejska Hidra Mantikora Minotaur Nemejski lav Pegaz Piton (mitologija) Satiri Nimfe

Junaci [uredi]

Heraklo; rimska skulptura iz 2. stoljea p.n.e.


Ahilej Eneja Hektor Heraklo Jazon Odisej Perzej Tezej

Ostali ljudi [uredi]

Sinis

Titanomahija [uredi]
U ratu izmeu Titana i bogova Titani su izgubili. U tome ratu Titani su bili predvoeni Kronom, a ukljuivali su: Keja, Krija, Hiperiona, Japeta, Atlanta i Menetija. Olimp je bio predvoen Zeusom (Kronovim i Rejinim sinom) i ukljuivao je: Hestiju, Demetru, Heru, Hada, Posejdona, Hekatonhire, Gigante i Kiklope (Zeus ih oslobaa iz Tartara da mu pomognu u ratu, poslije ih ponovno zatvara).

Cornelis van Haarlem: Pad Titana, 1588. Nakon deset godina rata Olimp pobjeuje i razdjeljuje svijet meu sobom:

Zeus - zrak i nebo Posejdon sva mora i sve vode Had podzemni svijet Zemlja je ostavljena svim ostalim boanstvima.

Poraeni Titani zarobljeni su u Tartar. No nisu svi Titani sudjelovali u ratu, Okean i enski titani (Teja, Reja, Temida, Mnemozina, Feba, Tetija) ostaju neutralni. Zbog toga ih Zeus nije kaznio. Hekatonhiri ostaju uvari poraenih Titana, dok ih s vremenom Zeus nije sve ne oslobodio (osim Atlanta). Grci klasinog razdoblja znali su nekoliko pjesama o ratu izmeu bogova s Olimpa i Titana. Dominantna i jedina koja je uspjela preivjeti jest Teogonija pjesnika Hezioda. Izgubljeni ep jest Titanomahija slijepog trakog barda Tomrisa. On sam kao legendarna figura spominje se u jednom dijelu eseja O muzici koji se nekada pripisivao Plerhtu.

Grki i latinski nazivi [uredi]


Rimljani su religiju preuzeli od Grka i imali su iste bogove i boice, s tim to su ih nazivali drugaije: Grko ime Latinsko ime Afrodita Ares Artemida Atena Demetra Erinije Eros Had Hefest Hera Heraklo Hermes Kron Odisej Pan Posejdon Zeus Venera Mars Dijana Minerva Cerera Furije Kupid Pluton Vulkan Junona Herkul Merkur Saturn Uliks Faun Neptun Jupiter

Perzefona Prozerpina

Uran Geja

Cel Terra