Pravilan oblik molitve

Sveti Ignjatije Brjancaninov

Tiho odbaci, kao da se odričeš zbog svoje nedostojnosti, svaku predstavu svjetlosti ili
nekog svetitelja, Anđela, Samog Krista i Majke Božje - sve, sve. Trudi se da tvoj um pazi
samo na riječi molitve, bez ikakve slike (ma koliko ta slika bila fina!), bez ikakvog mišljenja,
u potpunom samoodbacivanju. Mi smo pali odbacivanjem Božjeg i oživljavanjem svoga; a
svoje, to je ništavilo, nebiće; jer sve što smo imali od svoga postanka, uključujući i sam
postanak, sve smo dobili od Boga.
Duhovni napredak treba da tražiš u odsijecanju svoje volje. To djelo umrtvljuje strasti i
izvodi iz tjelesnog mudrovanja kao iz pakla. U onome ko odsijeca svoju volju, djelovanje
molitve javlja se samo po sebi, kada se bavi pažljivom molitvom uz zaključavanje uma u
riječi molitve. Ako se čovjek prethodno ne očisti odsijecanjem volje, onda se istinsko djelovanje
molitve u njemu nikada ne otkriva. Kada se pak otkrije djelovanje molitve, onda postaje
jasno da ono nije ništa drugo nego potpuno odbacivanje svoje volje radi volje Božje.
Govorio sam ti o neophodnosti odsijecanja tvoje volje. To se odnosi upravo na
molitveni podvig. Dužan si da se sam u sebi odrekneš svake pomisli o tome da si
uznapredovao, i da u siromaštvu duha (što odsijecanje volje i je), uz paženje na riječi i
strah Božji stojiš u mislima pred Bogom, vapijući da budeš pomilovan i sve očekujući od
milosti Božje. On će sa nama učiniti po Svojoj volji i milosti; tada će biti jasno da je dobro
koje je Bog darovao nešto sasvim drugo u odnosu na ono što je čovjek mislio da će dobiti.
Oni koji se ne odreknu svoje volje, u opasnosti su od prelesti(obmane).
Ovih dana sam pažljivo pročitao "Slovo o Isusovoj molitvi". U njemu je sasvim jasno
izloženo da je molitva sa zaključavanjem uma u riječi molitve najkorisnija i najsigurnija, a
da su Sveti Oci zabranili korištenje mehanizma nosnog disanja sa nastojanjem da se
umom uđe u srce onima koji su nezreli za takvo moljenje!
Tebi je neophodno da se moliš na prvi način, uzimajući za rukovodstvo opće pravilo, a
ne izuzetke od općeg pravila, koji su se dogodili po naročitom promislu Božjem. Ja se
trudim da se naučim samo na prvi način, kao na neophodan za pažnju.
Pažnja je - duša molitve. Trudim se da uklonim sve drugo, kako bi delanje bilo
sasvim nesebično, a napredovanje u potpunosti prepušteno volji Božjoj.
Odlučno se drži zaključavanja u riječi molitve. Ako se pri tome sam po sebi pojavi
neki drugi mehanizam, onda neka djeluje dok ne prođe. A ako prođe, ne uznemiruj se.
Tvoja molitva je još uvijek u potpunosti materijalna. Jer i sami mehanizmi kojih si se ranije
pogrešno držao mogu da se isprave zaključavanjem uma u riječi molitve. Uz ovaj posljednji
mehanizam u svoje vrijeme javlja se dragocjeno, sasvim duhovno molitveno djelovanje.
Veoma je pogrešno tvoje traganje za mjestom srca! Ako um budeš zaključavao u
riječi, srce će početi da suosjeća sa umom. Isprva se treba moliti uz to suosjećanje. A kada
se čovjek očisti kroz pokajanje, onda će se mjesto srca pokazati samo od sebe.
 Kada na molitvi osjetiš bezosjećajnost, onda je korisno da, bez obzira na to stanje,
prinudiš sebe na pažljivu molitvu i da ne ostavljaš molitveni podvig, tvoreći molitvu
glasno i bez žurbe, jer poslije te bezosjećajnosti iznenada se srca dotiče blagodat Božja i ono
dolazi u umiljenje. Nikako se ne treba opterećivati trajanjem borbe sa strastima. Taj period
određuje Bog po Svome premudrom Promislu. Prijevremeno oslobađanje od unutrašnjih
borbi štetno je za dušu
Ako se okaneš svake težnje svake težnje ka umišljenom napredovanju i prepustiš stvar
tvoga napredovanja Bogu, predajući Njegovoj volji tvoju prolaznu i vječnu sudbinu ako na
molitvi budeš brinuo jedino o pažnji od koje se obično javlja i kojoj sudjeluje umiljenje,
onda će tvoj molitveni podvig postati pravilan.
To će te znatno umiriti. Spokojstvo će biti znamenje milosti Božje. Također, ne bih ti
savjetovao da se suviše detaljno upuštaš u razmatranje svoje grešnosti. Biće dovoljno ako je
budeš svjestan. Duhovni podvig treba da bude što je moguće manje složen.
U društvu se treba moliti samo umom, a nasamo - umom i ustima, da čuješ samo ti.
Za polagano i pažljivo proiznošenje sto molitava potrebno je 30 minuta, to jest oko
pola sata; nekim podvižnicima potrebno je i više vremena. Molitve nemoj da proiznosiš
brzo, odmah jednu za drugom; poslije svake molitve napravi kratak predah i time pomozi
umu da se usredotoči.
Neprekidno ponavljanje molitava rasijava um. Udiši duboko i oprezno; diši tiho i
sporo; taj mehanizam čuva od rasijanosti. Kada okončaš moljenje Isusovom molitvom, ne
prepuštaj se različitim razmišljanjima i maštanjima, koja su uvijek pusta, zavodljiva i
lažna; nego vrijeme do sna provedi u raspoloženju koje si dobio na molitvenom podvigu.
Polazeći na počinak ponavljaj molitvu; zaspi sa njom. Naući se tako da kada se probudiš
prva tvoja misao, prva riječ i djelo bude molitva Isusova.
Oci savjetuju da se poslije objeda bavimo sjećanjem na smrt. To je sasvim ispravno, no
i živa molitva Isusova nerazdvojna je od živog sjećanja na smrt; živo sjećanje na smrt
povezano je sa živom molitvom Gospodu Isusu, Koji je porazio smrt i Svojim privremenim
potčinjavanjem smrti darovao ljudima život vječni.