SMRT I smrt e biti sasma neto ljudsko Na leaju se tijelo s neim nevidljivim rve i hropti i smalaksava i stenje i onda

stane. Ko kad maina stane. I stoji. Ni makac. I ljudi u to to se zbilo gledaju ko u neki svren poso i podiu se kao kad se podiu od stola i slukinje se uprav tad najvie uzrade Mati e ivinski kriknuti otac zautati i buljiti nijemo cijelog dana. vrsta pjemse: misaona tema: smrt kao sastavni dio ivota strofa: 1.strofa je oktava, a 2. je tercina stih: slobodan rima: nema motivi: smrt, leaju, tijelo, maina, ljudi, poso, stola, slukinje, mati, otac, dana. pjesnike slike: auditivne: "Mati e ivinski kriknuti" "... i stenje" vizualne: "Na leaju se tijelo s neim nevidljivim rve" " I ljudi u to to..." " i podiu se ko..." usporedba: "i onda stane.Ko kad maina stane" epiteti: svren, ivinski asonanca: "i onda stane..." - a "I ljudi u to to..." - o " i podiu se ..." - o aliteracija: "i smalksava i stenje" - s "Mati e ivinski kriknuti" - k "otac zautati" - t PROTUMAI 1. usporedbom i epitetima 2. Tijelo kao da se bori protiv smrti to vidimo u stihovima: " Na leaju se tijelo s neim nevidljivim rve i hropti i stenje" Pjesma prikazuje smrt kao pridrodni dio ivota. Tijelo se bori protiv smrti, ali smrt je ipak jaa. Ostali ljudi nastavljaju sa svojim ivotom "i podiu se ko da se podiu od stola". Otac i majka su tuni zbog gubitka sina "Mati e ivinski kriknuti otac zautati i buljiti nijemo cijelog dana"

SMRT I JA Smrt nije izvan mene. Ona je u meni od najprvog poetka: sa mnom raste u svakom asu

Jednog dana
ja zastanem

a ona raste dalje

u meni dok me cijelog ne proraste i stigne na rub mene. Moj svretak njen pravi je poetak:

kad kraljuje dalje sama

vrsta pjemse: misaona tema: prihvaanje smrti kao neeg veeg od nas samih strofa: sedmerostih stih: slobodan rima: nema motivi: smrt, poetka, asu, dana, rub, svretak, poetak. Personifikacija: Smrt raste, kraljuje. Gradacija: "... sa mnom raste u svakom asu jednog dana ja zastanem a ona raste dalje" asonanca: "od najprvog poetka ..." - o " a ona raste dalje" - a "kad kraljuje dalje sama" - a aliteracija: "Smrt nije izvan mene. Ona je u meni." opkoraenje: "od najprvog poetka..." Pjesnik opisuje smrt kao neto to je sastavni dio njega isto kao i ivot. Izraava svoj doivljaj jedinstva ivota i smrti. On sebe, svoj ivot postavlja kao suprotnost smrti. Za pjesnika je smrt bezgranina, duboka, fascinantna i izostanak interpunkcijskog znaka oznaava tu njezinu beskrajnost. 1. U prvoj pjesmi je smrt neto sasvim normalno dok u drugoj smrt je neto vee od nas samih. 2. Doivljava smrt kao neto mistino. "Na leaju se tijelo s neim nevidljivim rve" 3. Nema upotrebe epiteta, te su pjesnike figure rjeteke u pjesmama.