Prije vie stoljea ovjek je spoznao da suenjem i mrvljenjem dijelova nekih biljaka ili koritenjem njihovog soka moe

kontrolirati prisutnost i brojnost insekata.

Od poznatih supstanci insekticidnog djelovanja (piretrin, nikotin, rotenon) koje se mogu dobiti iz biljaka, zbog skupe proizvodnje i kemijske nestabilnosti u komercijalnoj uporabi do danas se zadrao jo jedino piretrin.

Piretrin se dobiva suenjem i ekstrakcijom iz cvjetnih glavica buhaa.

Prva pisana svjedoenja o insekticidnom djelovanju buhaa potiu od prije dvije tisue godina. Uzgajan je i koriten u Perziji, a stoljeima se vee uz Put svile, preko kojeg je i stigao do Europe.

Dalmatinski buha (Chrysanthemum cinerariifolium) endemska je samonikla trajnica istone obale Sredozemlja iji cvjetovi i sjeme sadre i do jedan posto piretrina. Raste na vrlo toplim, suhim, kamenitim i siromanim tlima. Trai mnogo suneve svjetlosti i ne podnosi zasjenjenost.

Buha izrasta u viegodinje polugrmove, ivotnog vijeka i do 30 godina, visoke do 70 cm sa srebrno-zelenim rasperanim listovima u podnoju, iznad kojih se uzdiu cvjetovi na dugakim stabljikama. Cvjetove buhaa ine uti, cjevasti plodni cvjetii u centru i neplodni bijeli jeziasti cvjetovi koji ih okruuju. Nalikuju na ivanice, odnosno krizanteme, pa otud potjeu neki nazivi. Na jednoj biljci izraste i do 1000 cvjetova, koji cvatu od svibnja do srpnja.

Kako bi se estrahirao piretrin iz cvjetova buhaa oni moraju biti osueni odmah nakon berbe. Obino se sue na suncu u tankim slojevima pri emu ih je potrebno esto okretati kako bi se spreila fermentacija. U sluaju proizvodnje velikih koliina, da bi se ubrani cvetovi na vreme osuili, ipak je potrebno koristiti sunice sa toplim zrakom u kojima temperatura ne sme prei 80C.

Piretrini se danas veinom koriste za suzbijanje insekata u domainstvu ili u skladitima hrane, ali ima preparata i za suzbijanje tetnih insekata povrtlarskih biljaka u zatienom prostoru jer je nestabilan na svjetlosti.

Kako je piretrin prirodni insekticid izvrsne uinkovitosti i brze razgradnje te nije otrovan za toplokrvne organizme, idealan je za organsku i ekoloku poljoprivredu.

Na osnovu grae prirodnih piretrina sintetizirani su piretroidi, grupa insekticida irokog spektra djelovanja.

Tehnologija uzgoja buhaa

Da bi se buha uzgojio potrebno je propusno zemljite s dosta kalcija te sunani i suhi poloaji.

Na istom mjestu buha se moe uzgajati do 8 godina, nakon ega bi po prirodi plodoreda trebalo barem 2-3 godine uzgajati neku drugu kulturu.

Zemljite koje smo namijenili uzgoju buhaa obrauje se u jesen i to to dublje (radi boljeg razvoja korijena) te ga je dobro pognojiti stajnjakom. Buha se sadi u proljee na prethodno kultiviranom tlu. Svake slijedee godine obrada tla sastoji se u okopavanju u redu i kultiviranju zemljita izmeu redova.

Rasad za sadnju moe se proizvesti iz sjemena ove biljke u lijehama tijekom veljae i oujka. Za otprilike osam tjedana (koncem travnja i poetkom svibnja) biljke su spremne za rasaivanje na otvorenom.

Koliina sjemena za proizvodnju rasada ovisi od veliine parcele na kojoj se zasad podie. Ilustracije radi za 1 ha (10 000 m) potrebno je 400-500 grama sjemena, odnosno proizvesti rasad na lijehi povrine do 80 m. Za 1m lijehe potrebno je 6-8 grama sjemena. Rasauje se na razmak izmeu biljaka 20-40 cm ,a meu redovima 40-70 cm. Prve godine buha slabo cvjeta i donosi mali rod. Takoer prve godine potrebno je popuniti praznine na parceli novim biljkama, ako se pokae da se prethodni rasad nije primio. Normalni prinosi trebaju se oekivati od druge do este godine uzgoja.

Cvjetanje poinje krajem svibnja i traje 15-20 dana, optimalno vrijeme berbe je kada je 75% rascvjetanih cvjetova jedne cvati i to po sunanom i suhom vremenu. Suenje cvjetova se moe vriti u sunicama ili prirodno, gdje se nakon jednog dana suenja na suncu prenose u suhu i prozranu prostoriju (s dobrom zranom cirkulacijom) do potpunog suenja.

Dalmatinski buha (Chrysanthemum cinerariifolium) Kupac: (niste prijavljeni) Dalmatinski buha Chrysanthemum cinerariifolium Naziv artikla : Kratki opis artikla : Struni naziv : Grupa artikla : Dalmatinski buha Grmolika trajnica Chrysanthemum cinerariifolium Breskve ifra artikla : 53_3

Visina kod isporuke : Teina kod isporuke :

40 cm 0,50 kg

Cijena : 18,00 Kn Cijena je s PDV-om

KUPNJA ARTIKLA

Koliina : kom

Realna slika artikla kod isporuke :

Detaljni opis artikla : Nazivaju ga jo i dalmatinska krizantema ili ivanica, a podrijetlom je iz dalmacije gdje i raste kao samoniklo bilje. Ova biljka je trajnica sivo-zelenih listova te raste kao grm visine do 60 centimetara. Dalmatinski buha se uzgaja zbog cvjetova iz kojih se nakon suenja ekstrakcijom dobiva kemijska tvar piretrum, odnosno prirodni insekticid. Ovaj insekticid unitava sve biljne i ivotinjske nametnike bez loeg uinka na ljude i ivotinje. Od ove biljke mogu se izraditi sprejevi, eterina ulja, sapuni i drugi proizvodi koji se koriste protiv neeljenih kukaca, moljaca i ostalih nametnika.

Ostale slike proizvoda :

Povedaj Povedaj Povedaj

Uvjeti uzgoja : Dalmatinski buha nije zahtjkevna biljka i lako se uzgaja. Najbolje uspijeva i daje najvedi prinos aktivne tvari kada se uzgaja na duboko i dobro dreniranim tlima izloenima suncu. Voli toplu klimu s kratkom i blagom zimom i vrudim ljetom. Korijen dalmatinskog buhaa raste dosta duboko i ne treba ga esto zalijevati.

Povratak na prethodnu stranicu

Copyright 2011. Vrtni centar Iva | Izrada Cimerman Software

Buha prirodni insekticid

Autor: Kruno PavloviObjavljeno: 9. Travanj 2010. U ekolokoj proizvodnji pojedinih poljoprivrednih proizvoda buha se preporuuje kao vodei insekticid. Ponovno se pojavljuju skromne aktivnosti oko oivljavanja njegove proizvodnje. No, dobro je saznati poneto iz njegove povijesti i naina uzgoja, kako se ne bi ponovile greke i razoaranja iz prolosti. Uzgoj buhaa (Pyrethrum cinerariaefolium D.C.)

Vjerojatno je buha viegodinja zeljasta biljka, u nas dobila ime po brzom uspjenom usmrivanju buhe, vrlo pominoga ljudskoga i ivotinjskog nametnika. Buha spada u porodicu Glavoika (Compositeae) i rod Pyrethrum, gdje je vrlo veliki broj vrsta, samo u Europi njih 17. Najvanije su tri vrste, i to na dalmatinski buha, perzijski (P. roseum Bieb) i kavkaski (P. garneum Bieb.) Razlikuju se po boji latica, ali i insekticidnoj moi. Perzijski buha ima ute suscvjetnice i ruiaste, rumene latice, rijetko kada bjelkaste. Kavkaski ima ute suscvjetnice i mesnate crvene latice. Meutim, dalmatinski buha ima poput snijega bijele latice, i veu insekticidnu mo od spomenuta dva. Podrijetlo buhaa Dalmatinski buha podrijetlom je iz Dalmacije, gdje od davnina raste kao samonikao. O njemu se vie doznalo kad je dubrovaki ljekarnik Antun Drobac (1810. 1882.) oko 1840. otkrio njegovu insekticidnu mo. Opina Dubrovnik proglasila ga je prilikom njegove smrti zaslunim graaninom, zbog vie zasluga izmeu kojih se posebno istie da je on prvi otkrio jakost i mo buhaa, te da se je stavio u promet, uslijed ega su se nai krajevi obogatili. Samonikli divlji buha sitnog je cvijeta, a rastao je po okrajcima umaraka, po padinama breuljaka i zaputenim krakim terasama, ali samo i uvijek na propusnim tlima. Uzgoj buhaa krupnog cvijeta kao poljodjelske kulture zapoeo je u okolici Dubrovnika ibai u upi Dubrovakoj) oko 1854. Nekoliko godina poslije zapoet je uzgoj pitomog buhaa i na drugim podrujima Dalmacije, jer je potranja za suhim cvijetom naglo rasla, pa samo iskoritavanje samoniklog buhaa nije moglo zadovoljiti trgovake potrebe. Treba napomenuti da na dalmatinski buha kao vrsta nije ujednaenih morfolokih svojstava. U uzgoju se nalaze odlike koje su po rastu buseva nie (niski) i vie (visoki), zatim po veliini i irini lista. Isto tako postoje razlike po dobi cvatnje (rani i kasni), ali i po sadraju piretrina. Prvi opis buhaa potjee iz 1860.

Od tada pa do 1937. postojala je zbrka oko njegova znanstvenog imena, kad je prihvaen i po botaniarima priznat De Candoleov nazivPyrethrum cinerariaefolium D. C. Iz povijesti buhaa Iako je insekticidna mo buhaa bila poznata i priznata, jo zadugo nije bila otkrivena supstancija, koja je bila nositelj te moi. U mnogim zemljama provoena su istraivanja u tu svrhu. Tek nakon viegodinjih istraivanja uspjelo je 1924. poznatim kemiarima Staudingeru i Ruaiki izolirati alkaloid koji buhau daje insekticidnu mo. Oni su taj spoj nazvali pyrethorone esters, odnosno piretrin (I. i II.). To je bilo pravo veliko otkrie, pa su od tada gotovo u cijelosti potisnuti iz uporabe perzijski i kavkaski buha. Iduih godina i desetljea nastavljena su istraivanja buhaa, pa je 1945. otkriven jo jedan spoj u buhau nazvan cimerin (I. i II.). Godine 1966., zahvaljujui suvremenim kemijskim analizama, otkrivene su jo dvije insekticidne supstancije nazvane jasmolin (I. i II.). U meuvremenu su u Japanu i Keniji, tim dvama najveim svjetskim proizvoaima buhaa, osnovani instituti za oplemenjivanje (selekciju) buhaa, u svrhu uzgoja tipova s veim postotkom piretrina. Dostignut je postotak piretrina u cvijetu buhaa od 2 i vie posto. Iako je posljednjih desetljea dolo do stvaranja sintetskih piretroida, insekticidna mo buhaa nije zaboravljena i naputena. Naprotiv, buha je ostao nezamjenjiv izvor piretrina, zbog svoje neotrovnosti za ljude i domae ivotinje, ali i njegova svojstva da ne djeluje na fizioloke rezistentnosti (otpornosti) kod insekata. O tome svjedoi njegova 150-godinja uspjena uporaba.