GNOJIDBA KUKURUZA Kukuruz je biljka visokog genetskog potencijala.

Danas su selekcijom dobiveni sve rodniji hibridi kukuruza koji da bi iskoristili svoj genetski potencijal i dali visoke prinose trae, uz ostale uvjete dobre proizvodnje i dovoljne koliine biljnih hranjiva. Usvajanje biljnih hraniva i gnojidba ovisi o nekoliko bitnih imbenika kao to su fizike i kemijske osobine tla, koliina oborina, ispiranje, suai dr. Od kemijskih svojstava najbitnija je pH vrijednost ili kiselost tla koja moe uzrokovati vezanje hraniva u tlu tako da ih biljke ne mogu usvojiti. Sadraj biljnih hranjiva u tlu je razliit, pa je stoga dobro , gdje je to mogue napraviti analizu tla. na osnovna biljna hraniva, pH vrijednost i sadraj humusa. Prema sadraju hraniva u tlu i zahtjevima kukuruza za odreeni prinos lake se odreuje koliina potrebnih hraniva za ostvarenje visokih prinosa. U gnojidbi se kao izvor hraniva za podmirenje potreba kukuruza mogu rabiti organska (stajski gnoj, gnojevka) i mineralna gnojiva. Najbolja je primjena stajskog gnoja uz mineralna gnojiva. Iako se stajskim gnojem ne mogu podmiriti sve koliine hranjiva potrebnih za prinos kukuruza, on je izvor organske tvari koja povoljno djeluje na osobine tla, poboljava strukturu tla i povoljno djeluje na bujniji ivot i rad mikroorganizama tla. Osim toga stajski gnoj je izvor mikroelemenata. No za podmirenje potreba hranjiva ( do 40 t/ha), potrebna je velika koliina koja predstavlja problem u transportu i primjeni. Neto je manje to izraeno pri primjeni gnojevke jer se ona lake primjenjuje. Opasnost pri primjeni stajskog gnoja i gnojevke je nemogunost praenja mineralizacije duika u tlu koji se moe onda vrlo lako isprati i postati opasnost za zagaenje pitkih voda. Poznato je da iskoritenje stajskog gnoja traje barem tri godine i nikada nisu poznate tone koliine iskoritenih hraniva. Smatra se da se prve godine po unoenju iskoristi 50%, druge godine 30% i tree godine 20% uneenih koliina. Posebni uvjeti u tlu, nedostatak hraniva u tlu, nedovoljno unoenje hraniva u tlo mogu biti razlozi nedostatka pojedinih biljni hranjiva kod kukuruza. Ti se nedostaci hraniva pokazuju na biljkama specifinim znakovima. Ako nedostaje duik listovi postaju blijedozeleni pa i uti, a kukuruz zaostaje u porastu. Fosfor je neophodan u poetku razvoja kukuruza pa ako je u nedostatku starije lie i stabljika dobiva ljubiasto crvenu boju. Kasnije tijekom rasta kukuruza ti stariji listovi odumiru, a cijele biljke zaostaju u porastu. Pri nedostatku kalija kukuruz je slabije otporan na niske temperature (mraz), na suu tijekom ljeta i na gljivine bolesti. Stariji se listovi nabiru i sue po rubovima. Moe doi i do odumiranja cijelih listova. Kalij utjee na kvalitetu zrna pa se njegovim nedostatkom smanjuje kvaliteta zrna. Radi svih navedenih razloga kukuruz treba pravilno ishraniti, a to se moe samo pravilnom gnojidbom. Smatra se da kukuruz za ostvarenje visokih prinosa trai gnojidbu sa 150 - 200 kg/ha duika (N), 100-130 kg/ha fosfora (P2O5) i 120 - 180 kg/ha kalija (K2O). Gnojidbu kukuruza treba provoditi u nekoliko faza i to pred osnovnu obradu tla, u predsjetvenoj pripremi ili u startu tj. zajedno sa sjetvom i prihranjivati tijekom rasta i razvoja u podrujima s vie oborina ili prema potrebi.

Osnovna gnojidba kukuruza se obavlja u jesen ili proljee to ovisi o tipu tla i vremenskim mogunostima. esto se radi nemogunosti ulaska na povrine koje su previe mokre od oborina ili je kasno skinuta prethodne kultura pa su nastupili nepovoljni klimatski uvjeti, osnovna gnojidba obavlja u proljee. U ovoj je gnojidbi neophodno unoenje biljnih hraniva na dubinu glavne mase korijena, a to je dubina oranja, da bi kad se korijen razvije imao na raspolaganju dovoljne koliine hranjiva. Takve biljke se bolje ukorjenjujuj jer se u podruju s najvie hraniva razvija i najvea masa korijena. Gnojiva dodavana u ovoj gnojidbi se uglavnom unose u tlo oranjem. U toj se gnojidbi moe u tlo unijeti dvije treine fosfora i kalija ili ak ukupna koliina fosfora i kalija i manja koliina duika. Za podmirenje potreba hraniva zato treba u ovoj gnojidbi unijeti u tlo 500-550 kg/ha NPK 720-30 ili NPK 8-26-26 ili na tlima koja su siromana na fosforu NPK 10-30-20. Fosfor i kalij se slabo pokreu u tlu (svega oko 2 cm godinje) pa stoga nema opasnosti od njihovog ispiranja tijekom zime. Ako se ova hraniva unesu u tlo suvie plitko iz istog razloga nee se premjestiti u dublje slojeve. Predsjetvena i startna gnojidba Ova se gnojidba obavlja unoenjem podjednakih koliina hraniva u tlo u zonu sjetve. Gnojiva se mogu unijeti tanjuranjem ili deponatorom za gnojivo u samoj sjetvi. Koliine hraniva unesene u ovoj gnojidbi neophodne su za poetni rast i razvoj kukuruza. Od mineralnih gnojiva u ovoj se gnojidbi unosi u tlo 200-250 kg/ha NPK 15-15-15. Osim ovog gnojiva ako su u osnovnoj gnojidbi unesene ukupne koliine fosfora i kalija predsjetveno se primjenjuje 250 - 300 kg/ ha UREE 46%N ili 230 - 250 l/ha tekueg duinog gnojiva UAN otopine s 30% N. U podrujima s manje oborina ove koliine duika mogu biti dovoljne i nije potrebno prihranjivanje duikom tijekom rasta i razvoja kukuruza. UAN otopina moe se primijeniti i zajedno sa herbicidima prije sjetva ili odmah (2-3 dana) nakon sjetve, ali svakako prije nicanja kukuruza. Prihranjivanje Na laganijim tlima i u podrujima s puno oborina svakako treba obaviti prihranjivanje kukuruza tijekom vegetacije. Ovisno o stanju kukuruza mogu se obaviti jedno ili dva prihranjivanja. Prva prihrana se moe obaviti u fazi 3-5 listova i to sa 150-200 kg/ha KAN-a 27%N ili sa 100-150 kg/ ha UREE 46%N. Druga prihrana se uglavnom obavlja KAN-om i to sa 100-150 kg/ha jer bi UREA kasnijom primjenom mogla produiti vegetaciju kukuruza. Prihranjivati se moe i tekuim gnojivima i to posebno onima koja sadre cink (Zn), bor (B) ili magnezij (Mg) jer su to hranjiva na iji je nedostatak kukuruz vrlo osjetljiva mogu biti ograniavajui faktor prinosa. Stoga se treba primijeniti 2-3 puta od faze 3-5-listova 3%tna otopina Fertine R.