TIKVA ULJANICA

Tikva uljanica je plemenita varijanta stočne tikve. Na osnovu izgleda sjemena razlikuju se tikva
uljanica – golica koja je bez ljuske i uljana tikva sa ljuskom čije su sjemenke pokrivene čvrstom,
bijelom ljuskom. Najvažniji sastojci tikve uljanice su ulje, bjelančevine i vitamini, prije svega
vitamin B. Tikva uljanica se uzgaja radi sjemena koje sadrži do 50 % kvalitetnog ulja koje se dobiva
prešanjem. Ulje je sve traženije kao začinsko, ali i kao lijek, pogotovu dobar kod oboljenja urinarnog
trakta (prostata). Meso ploda tikve uljanice sadrži minerale, vitamine, šećer i betakaroten, sastojke
koji su veoma bitni u prehrani preživača.

Muški cvijet Ženski cvijet

Tikva uljanica treba za svoj razvitak od 80 do 130 dana u toplim, osunčanim područjima (ukupna
suma temperatura za period od klijanja do sazrijevanja je 2.500 °C.  Najbolje uspijeva na dubokim,
humusnim, bazično do umjereno kiselim tlima koja nisu u područjima kasnih proljetnih mrazeva.
Kao toploljubiva biljka ne podnosi temperature ispod  -1°C , kao ni područja s depresijama i
poplavna područja. Istovremeno ispoljava veću tolerantnost prema suši od mnogih biljaka. Potpuno
zreli plodovi podnose jesenje mrazeve od -3 do -4 °C. Najveće zahtjeve prema vodi ima u periodu
nakon cvatnje-oplodnje. Na sušu reagira venjenjem listova ili odbacivanjem tek oplođenih cvjetova.
Tikva uljanica je stranooplodna biljka, tj. ima razdvojene muške i ženske cvjetove gdje je ukupan
broj muških cvijetova po jednoj biljci 4 i više puta veći od broja ženskih cvijetova. U hladnim
razdobljima tijekom cvatnje formiraju se većinom muški cvjetovi koji nakon 4 do 5 dana otvorenosti
otpadaju. Svijetanje je sukcesivno i teče od početka srpnja do kraja kasne jeseni.  Oprašivanje je
entomofilno, vrše ga uglavnom pčele ali i drugi kukci. Dugi kišni period u vrijeme cvatnje negativno
utječe na oprašivanje zbog nemogućnosti leta pčela, no tu korištenje bumbara daje bolje rezultate jer
su manje osjetljivi na vremenske uvjete. Razmještanjem nekoliko košnica na parceli u značajnoj
mjeri poboljšava oplodnju, a time i prinos sjemena.

ODABIR ZEMLJIŠTA

Za sjetvu poželjno je dobro drenirano, strukturno plodno tlo (humus od 2,0-2,5%), sa smanjenom
zakorovljenošću i bez prisustva nematoda. Tikve ne podnose vlažna i slabo aerirana tla, pa su
poželjna su tla grublje teksture. Položaj treba biti dobro osunčan sa pH između 6.0 i 6.5. Ako su tla
nešto kiselija, treba pristupiti kalcizaciji prema analizi zemljišta najmanje 3 mjeseca prije sjetve.
Tikve mogu podnijeti pH do 5,5; treba izbjegavati ekstremno kisela područja ( < 5,5 pH).

PLODORED

U plodoredu tikva ne bi smjela doći nakon drugih Cuccurbitacea (tikvenjača), zbog nagomilavanja
potencijalnih uzročnika bolesti. Također treba izbjegavati sjetvu nakon rajčice, paprike, krumpira te
duhana. Najbolje uspijeva nakon žitarica, tj. kultura gustog sklopa, te nakon šećerne repe. Treba biti
pažljiv na sjetvu na parcelu sa ostacima herbicida na koje tikva nije tolerantna (atrazin). Sjeme tikve
uljanice ne smije sadržavati ostatke određenih pesticida, pa moramo voditi brigu čime su prethodni
usjevi tretirani.
OBRADA ZEMLJIŠTA

Tikve imaju snažan, dubok korijenov sistem, no većinu potrebne vlage i hranjiva koriste iz plićih
slojeva. Duboko jesenjsko oranje (30-35 cm), te kvalitetno proljetno usitnjavanje sjetvenog sloja su
glavni uvjeti očuvanja zimske vlage i uništavanja korova. Obradom tla pet do šest tjedana prije sjetve
(sjetvospremač, drljača-zatvaranjem brazde) provociramo korove za izniknu, te otprilike dva tjedna
prije sjetve ponovno drljamo (ili sjetvospremač) kako bi ih uništili. U ovoj fazi (dva tjedna prije
sjetve) iznikle korove možemo tretirati totalnim herbicidom (glifosat) i time smanjiti njihovu
brojnost.

OSNOVNA GNOJIDBA

Tikva ima izražene zahtjeve prema dušiku, fosforu i posebno kaliju pa gnojidbu tikvi treba bazirati
na osnovu analize zemljišta. Prema Tagizhed-u (1967.) tikva uljanica iznosi čak 42 kg K2O, 48 kg
P2O5 i 43 kg MgO po ha.
Okvirne preporuke za gnojidbu:

 NPK 7-20-30     400-450 kg/ha u jesen,

NPK 15-15-15   200-250 kg/ha u proljeće-predsjetveno u trake
KAN 100-200 kg/ha u prihrani
 NPK 15-15-15  300-450 kg/ha u proljeće-predsjetveno
KAN  150-200 kg/ha u prihrani

Stajski gnoj je vrlo poželjan. Prezreli stajnjak ravnomjerno se razbacuje po cijeloj parceli u količini
od 30 – 40 t/ha. Stajnjak se razgrađuje u omjeru 50-30-20 (50% u slijedećoj godini, 30 % za dvije
godine, a preostali dio nakon 3 godine od primjene). Poslije upotrebe stajnjaka količina mineralnih
gnojiva može se smanjiti.
Folijarna ishrana tikve mikroelementima pokazala se korisnom u fazi vegetativnog porasta. U fazi
cvjetanja važnu ulogu čini bor, no primjena folijarnih gnojiva je ograničena zbog gaženja vriježa
tikvi u vrijeme cvatnje.

SJETVA

Razmak sjetve

Sjetva se vrši od sredine travnja do sredine svibnja, kad je temperatura tla na dubini sjetve trajno
iznad 12°C. Rana sjetva uvijek daje sigurnije i veće prinose u  odnosu na zakašnjelu. Sjetva u hladno
i prevlažno tlo može dovesti do truleži i propadanja sjemena. Koristi se deklarirano sjeme tretirano
fungicidima protiv gljivičnih oboljenja, te po želji kupca tretiranog insekticidima protiv zemljišnih
štetnika. Dubina sjetve na normalnim zemljištima kreće se od 2,5 – 4 cm, dok na pijesku 4 – 5 cm.
Sije se na razmak redova 140 cm, a u redu 30-40 cm. Sjetvom na širi međuredni razmak tikva brže
zatvori redove kako ne bi izbijali korovi, a ostavlja nam se duži period za međurednu obradu tj.
kultivaciju. Potrebno je 3,5 do 5 kg sjemena po hektaru za pneumatskom kukuruznom sijačicom sa
podešenim pločicama od 9 rupa promjera 3,5 do 4,5 mm za sjetvu na zadani razmak. Priručno
rješenje je sjetva mehaničkom kukuruznom sijačicom u čije se otvore ručno ubacuje sjeme. Posebnu
pažnju treba posvetiti ispravnost sijačice zbog lakog zagušenja sjemenom.

NJEGA I ZAŠTITA USJEVA

Međurednu obradu treba početi u fazi intenzivnog porasta tikve i nastaviti sve do zatvaranja redova u
cilju održavanja zemljišta u rastresitom stanju, razbijanja pokorice, čuvanja zemljišne vlage i
suzbijanja korova. Pritom se plitko kultivira sa pačjim nožicama ili trokutastim kultivatorima čime se
ne nagrču tikve. Ukoliko bi nagrtali redove tikvi došlo bi do problema kod same berbe
(nemogućnosti nagrtanja tikvi u pravilne redove). Zajedno sa kultiviranjem vrši se i prihrana
depozitorima za mineralna gnojiva. Pritom treba paziti da se ne oštećuju vriježe tikvi. Uništavanje
korova u redovima vrši se ručnim okopavanjem u fazi kada se korovi masovno pojavljuju.
Okopavanje je i prilika da se pokupe oboljele biljke koje se obavezno uništavaju na kraju njive.

Kemijsko suzbijanje korova može se vršiti u 3 roka:

Prije sjetve:
Glifosat – neselektivno djeluje na sve iznikle korove u dozi od 2-4 l/ha.

Nakon sjetve, a prije nicanja :

Glifosat – neselektivno djelovanje na sve iznikle korove, ali i iznikle tikve, prilikom čega trebamo
biti oprezni da nisu nikle i tikve! Doza 1-2 l/ha.
S-Metolaklor-za suzbijanje jednogodišnjih sjemenskih travnih korova.
Klomazon- zemljišni herbicid za suzbijanje jednogodišnjih širokolisnih korova.
Petoksamid – zemljišni herbicid za suzbijanje jednogodišnjih travnih i jednogodišnjih širokolisnih
korova.
Linuron – selektivni rezidualni herbicid namijenjen za suzbijanje jednog. širokolisnih korova

Najčešće korištene kombinacije:

a)  metolaklor (0,8-1,5 l/ha) + klomazon (0,4 -0,75 l/ha)
b) petoksamid (2 l/ha) + klomazon (0,2-0,4 l/ha)
c) metolaklor (0,8-1,5 l/ha) + klomazon (0,2-0,4 l/ha) + linuron (1 l/ha)

Nakon nicanja:
Kizalofop -  selektivni herbicid za suzbijanje jednogodišnjih i višegodišnjih travnih korova u dozi od
1 do 2 l/ha.

Za primjenu nakon nicanja za širokolisne korove ne postoji selektivni herbicid za tikvenjače, te su

tikve u stadiju razvoja kad nije moguće izvršiti kvalitetnu aplikaciju herbicida bez gaženja usjeva,  pa
se ovakvo tretiranje i ne preporučuje.

U slučaju potrebe tretiranja protiv štetočina podzemnih organa (žičnjaci, grčice) tretira se cijela
parcela ili samo redovi prilikom sjetve zemljišnim insekticidima (Volaton , Dursban).

Najčešće bolest tikve su pepelnica, plamenjača, fuzariozno uvenuće, trulež ploda i neki virusi. Kao
mjera prevencije preporučuje se sakupljanje zaraženih biljaka  te njihovo uništavanje, kao i
poštivanje plodoreda. Najčešće se javlja pepelnica koja predstavlja opasnost samo ukoliko se pojavi
prije kraja srpnja ili početka lipnja jer uništava lisnu masu koja je u punoj funkciji. Postoji velik
spektar erisificida za ovu namjenu. Ukoliko se u fazi intenzivnog porasta pojavi plamenjača
(peronospora), u vrijeme kad još tikve nisu zatvorile redove možemo tretirati odgovarajućim
pripravkom na bazi bakra.
Sve navedeno u vezi štetnika i bolesti nije od velikog značaja na prinos, a naročito za sjemenke koje
se u to vrijeme nalaze u završnoj fazi razvoja. Tretiranje je moguće obaviti samo ukoliko tikve nisu
zatvorile redove te ne postoji opasnost od kidanja vriježa.

PRIHRANA TIKVE ULJANICE

A) KLASIČNA PRIHRANA U KULTIVACIJI

Prilikom kultiviranja tikvi (ne nagrtati) prihranjuje se sa 100-200 kg KAN-a / ha.

B) FOLIJARNA PRIHRANA
Folijarna prihrana ima svoju prednost jer se brže aplicira, tj. brže usvaja preko lista nego putem
korjena. Kod ovakvog načina prihrane valja biti vrlo oprezan i držati se preporučenih dozacija te
koncentracija kako ne bi izazvali kontra-učinak na samim biljkama. Tretiranje se vrši u ranim
jutarnjim ili u popodnevnim satima (ne po jakom suncu!) sa utroškom škropiva od 350-400 l/ha. 
Prihrana sa vrši u 2-4 navrata sve dok tikva ne zatvori redove.

BERBA

Berba se vrši ovisno o klimatskim uvjetima određene godine, a traje od kraja kolovoza do početka
studenog. Znaci sazrijevanja tikve uljanice  su sušenje plodne drške, listova i vriježa, kad  95%
plodova tikve dobiju karakterističnu žuto-zelenu boju, a kora se pod noktom ne može probosti.
Dozrijevanje tikvi započinje nagrtanjem tikvi u redove širine 50-80 cm 10-tak dana prije berbe. Time
se odvaja plod od stabljike, sjeme povećava svoju masu na račun hranjivih tvari iz mesa ploda i
naknadno dozrijeva. Tako dozrjelo sjeme se lako odvaja od mesa ploda. Žetva se vrši kombajnom za
tikve. 10-tak dana prije žetve otkinute plodove treba složiti duž njive u redove. Plodovi se slažu
ručno ili tzv. grtalom, ralicom, specijalnim uređajem montiranim ispred traktora. Na sredini ili na
rubovima parcele treba ostaviti minimalno 4 m prohoda za prvi prolaz kombajna. Maksimalna širina
pojedine trake treba biti maksimalno 1-2 ploda, a plodovi u jednom sloju. Preširoke i predebele trake
suviše usporavaju brzinu traktora i dovode do gubitka sjemena uslijed prevelike mase mesa i sjemena
u kombajnu. Redove tikvi je potrebno posložiti tako da budu što pravilniji, ravniji i ujednačeni. Zbog
pravilnog rada kombajna i boljeg vađenja sjemena trake moraju biti čiste od korova. To se postiže
radom malčera-freze prilikom samog nagrtanja tikvi u redove, pri čemu se uvijek nagrče na
malčirano zemljište. Kombajni su opremljeni posebnim dodatkom u obliku „ježa“ koji diže plodove
tikve sa trake. Kombajn odvaja sjeme od mesa i sakuplja ga u spremnik za sjeme koji se kad je pun
prazni u vreće radi lakšeg prijevoza do mjesta pranja, tj. sušenja.

SUŠENJE

Vlažno sjeme najprije treba oprati od primjesa mesa i stabljika zaostalih nakon berbe. Pranje se vrši
strojno na dan vađenja. Vlažno sjeme se suši 24 sata (ovisno o sloju) na temperaturama do 40 °C  u
konvektivnim sušarama koje mogu biti kontinuirane, semikontinuirane ili šaržne. Sušenje se vrši do
vlažnosti od oko 8%.   Prosječan prinos sjemena tikve uljanice kreće se od 1000 do 2000 kg sirovog
sjemena čime se dobije između 400 i 800 kg suhog sjemena tikve uljanice, sa 40 do 48 % sadržaja
ulja u sjemenu.