-za prehranu ljudi uglavnom u svježem stanju ili konzerviran, a može se koristiti i u suhom stanju, uzgaja se radi sjemena (zrna) koje je bogato bjelančevinama, -za hranidbu stoke se koristi stočni grašak i to kao čista kultura ili u smjesi sa žitaricama,koristi se kao zelena masa i silaža, a usitnjeno zrno se koristi kao komponenta za proizvodnju koncentrirane stočne hrane. Porijeklo i botanička pripadnost Grašak je jednogodišnja mahunarka koja pripada porodici FABACEAE, rodu PISUM. Stara je kultura koja se u prehrani ljudi koristila i 400 godina prije Krista. Centri porijekla graška su: Indija, Afganistan i jugoistočna Europa. Najveći svjetski proizvođači graška su: Kina, Indija i Kanada. Morfološka i biološka svojstva KORIJEN - je vretenast, prodire u dubinu 100-200 cm, a glavnina njegove mase se nalazi u oraničnom sloju na 30-tak cm dubine. Na početku vegetacije se sporije razvija pa je u početnim fazama rasta osjetljiv na nedostatak vode, kasnije postaje dobro razgranat i dobre upojne moći. Na korijenu su kvržice s bakterijama iz roda Rhisobium koje usvajaju dušik iz zraka i pretvaraju ga u oblik koji je prihvatljiv biljci,a nakon graška tlo ostaje bogato dušikom. STABLJIKA - je zeljasta, tanka, šuplja, na presjeku četvrtasta i presvučena je voštanom prevlakom. Grananje stabljike ovisi o vrsti i gustoći sklopa (u gustom sklopu manje ili izostaje).Stabljika je visoka 20-200 cm pa se sorte dijele na niske (20- 50 cm) i visoke (50-200 cm). Visoke sorte trebaju oslonac jer bi inače došlo do polijeganja pa su za proizvodnju pogodnije niske sorte jer ne trebaju oslonac. LIST - je složen, parno perast, završava viticom kojom se biljka hvata za oslonac. CVIJET - je leptirast kao i kod ostalih mahunarki, najčešće je bijele boje i razvija se u pazuhu listova, cvatnja je razvučena i traje 10-20 dana, grašak je samooplodan. PLOD - je mahuna različitog oblika i veličine, površina mahune je glatka ili s mrežastom nervaturom i na vrhu je zašiljena. U mahuni se razvije 1-12 sjmenki. SJEME - je zrno okruglo, ovalno, glatko ili smežurano, bijele, žute, zelene ili smeđe boje, sadrži 20-35% bjelančevina. Trajanje vegetacije kod graška iznosi 2-5 mjeseci. Agroekološki uvjeti za proizvodnju TOPLINA - grašak nema velike zahtijeve za toplinom, pa iako je jara kultura može se u toplijim krajevima (Dalmacija) uzgajati i kao ozimina bilo da se sije u jesen ili sredinom i krajem zime. Grašak klija na 1 do 8 °C,a optimalna temperatura za rast i razvoj je 15 – 20 °C. VODA - ima velike zahtijeve za vodom, a najveći su u vrijeme cvatnje.Prevelike količine vode mogu uzrokovati polijeganje graška, naročito visokih kultivara. TLO - kao i većini zrnatih mahunarki i grašku najbolje odgovaraju duboka, plodna i strukturna tla slabo kisele do neutralne reakcije. Tehnologija proizvodnje
PLODORED - grašak ne podnosi monokulturu i na istu
površinu se vraća tek nakon 4 godine. Najbolji predusjevi za grašak su strne žitarice i okopavine. Kukuruz za zrno (posebno kasniji hibridi) nije dobar predusjev za grašak. Grašak je dobra predkultura svim kulturama osim mahunarki. OBRADA TLA - se obavlja po sustavu obrade za jarine. Osnovna obrada se obavlja krajem ljeta ili u jesen a dubinu 25 - 30 cm. Predsjetvena priprema se obavlja u proljeće kad se tlo dovoljno prosuši. U predsjetvenoj pripremi tlo ne treba previše usitnjavati da se izbjegne stvaranje pokorice. GNOJIDBA - s obzirom da grašak ima sposobnost simbiotskog vezanja dušika iz zraka u gnojidbi nije potrebno dodavati veće količine dušika. Okvirne količine za osrednje plodna tla su 40-80 kg N/ha, 70- 100kg P2O5/ha i 80-120 kg K2O/ha. ½ P i K gnojiva se dodaje u osnovnoj obradi a ostatak (druga polovina) P i K i cjelokupna količina N u predsjetvenoj pripremi tla. SJETVA - u toplijim krajevima grašak se može sijati krajem rujna,početkom listopada pa čak i tijekom zime. U ostalim dijelovima zemlje se sije u rano proljeće tijekom ožujka, u brdskim područjima u travnju i svibnju. Sije se na dubinu od 4 do 6 cm i na sklop 80 do 120 biljaka/m2. NJEGA USJEVA - sije se rano pa ako u tlu nedostaje vode poslije sjetve treba obaviti valjanje da se ostvari kontakt sjemena i tla. Najčešće bolesti graška su palež i pepelnica - suzbijaju se poštivanjem plodoreda, korištenjem zdravog sjemena i fungicidima. Najčešći štetnici su pipe mahunarke, lisne uši i graškov žižak -suzbijaju se insekticidima. Korovi se suzbijaju kultiviranjem ili herbicidima. ŽETVA/BERBA Grašak dozrijeva nejednolično. Mahune se beru kada su dovoljno razvijene i bez celuloznih niti. Za zeleno zrno se bere kada je zrno dostiglo najpovoljniji kemijski sastav. Na većim površinama mahune i zeleno zrno se beru kombajnom za grašak i odmah po žetvi se transportiraju na preradu ili se duboko zamrzavaju. Zrelo (suho) zrno se bere na kraju vegetacije i ako sadrži više od 14% vlage treba ga sušiti prije spremanja u skladište. Ozimi stočni grašak u smjesi sa žitaricama se kosi sredinom svibnja kada je grašak u fazi pune cvatnje, a žitarice u fazi klasanja.