Sveuilite u Zagrebu

Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije Zavod za analitiku kemiju

Alka J.M. Horvat

PROCESNA I INSTRUMENTALNA ANALIZA

(Radni materijal za internu uporabu)

Zagreb kolska godina 2006./2007 .

Instrumentalna i procesna analiza

Radni materijal namijenjen je studentima kolegija PROCESNA I INSTRUMENTALNA ANALIZA na dodiplomskim studiju. Kemijskog inenjerstva
2

1. UVOD

Prije poetka! Ovaj pisani materijal namijenjen je studentima 3. godine studija na Fakultetu kemijskog inenjerstva i tehnologije i trebao bi biti pomo pri izradi vjebi i spremanju kolokvija i ispita iz predmeta Instrumentalna i procesna analiza. Program koji obuhvaa ovaj predmet je toliko opiran da se mnoge toke ovog programa mogu tek naznaiti jer vrijeme koje nam je na raspolaganju ne dozvoljava odlazak u detalje ili u irinu. Predmet bi moda trebao nositi naslov Enciklopedija instrumentalne i procesne analizi. S druge strane ovaj predmet bi se trebao naslanjati na niz ve odsluanih kolegija (i nadam se nauenih i poloenih ispita) kao to su kolegiji: iz 1.i 2. godine studija na ovom Fakultetu: Fizika, Analitika kemija, Opa i anorganska kemija i Fizikalna kemija, te iz 3. godine studija Elektrokemija. Obzirom da se raunanje i obrada podataka analize u analitikoj kemiji ne moe nikako izbjei, Matematika je vrlo vaan kolegij i odre eno predznanje iz matematike je nuno. Tako er je i matematika statistika (Primijenjena matematika) alat koji je nezaobilazan za jednog analitikog kemiara bez obzira kojom se metodom odre ivanja koristi. I konano u dananje vrijeme ope kompjuterizacije osnovna raunalna pismenost uz znanje engleskog jezika nuan su preduvjet za uspjean rad. Naravno neto od toga uit emo u hodu i nadam se savladati, a lavovski dio eka vas na vaem buduem radnom mjestu i morat ete se poteno potruditi jer konkurencija je sve vea. Instrumentalne metode osim toga nisu samo u funkciji odre ivanja sastava uzorka ime se bavi analitika kemija, nego i odre ivanja strukture npr. organskih spojeva ime se bave organski kemiari. Instrumentalnim metodama odre uje se kinetika reakcija to je podruje fizikalne kemije, odre uju se konstante stabilnosti kompleksa to je podruje tzv. koordinacijske kemije, itd. Instrumentalna analiza (Instrumentalna kemijska analiza), mogli bismo rei u uem smislu, obuhvaa dio instrumentalnih metoda koje se odnose na odre ivanje sastava i strukture. Cilj ovog kolegija prema mojem vi enju stvari je dobivanje jednog opeg pregleda o metodama i postupcima koji e jednom studentu, buduem kemijskom inenjeru, sutra moda znanstveniku, nastavniku ili voditelju industrijskog laboratorija pomoi u odre enim trenucima: kako rijeiti problem koji je pred njega postavljen, koju literaturu konsultirati, koju metodu odabrati da bi konana informacija, koju treba vjerojatno proslijediti dalje, bila to potpunija. Izbor metode ovisit e tada o znanju o osnovnim principima raznih metoda, o saznanjima o njihovim prednostima i ogranienjima. Na samom poetku odmah iza uvoda popis je literature dostupne na hrvatskom jeziku, prema poglavljima, kojom se moete posluiti da bi dobili mnogo vie informacija o metodama koje emo upoznati u praktikumu. U ovom pisanom materijalu onaj dio teksta koji se odnosi na sva ili vie podruja uvijek prethodi podrujima i metodama odre ivanja. Tako na samom poetku par je rijei o gra i instrumenata koliko se to odnosi generalno na sve instrumente a zatim slijede postupci kalibracije. Nadam se da e vam ovaj pisani materijal, koji u nadam se kroz godine koje slijede nadopunjavati, olakati uenje za kolokvij ili ispit koji je pred vama, za ispit koji obuhvaa tako mnogo starih znanja, ali isto tako i dosta novoga te zahtijeva da se poveu sva ta znanja. Alka Horvat Zavod za analitiku kemiju

U Zagrebu, veljae 2007.

Instrumentalna i procesna analiza

1. UVOD

1 UVOD

Instrumentalne metode obuhvaaju veliki broj vrlo raznih metoda i postupaka. Tu su prvenstveno spektrometrijske metode koje se baziraju na interakciji uzorka i energije a kao posljedicu interakcije mjerimo elektromagnetsko zraenje ili zraenje raznih estica (elektrona, protona, iona), zatim elektroanalitike metode kod kojih je ili signal pobude ili signal odziva (ili oba) elektrina veliina, radiokemijske metode, termike (toplinske) metode (termometrijske), metode separacije koje obuhvaaju kromatografije i elektroforeze. Kao predmet u nastavi Instrumentalne metode trebaju biti okrenute ne samo razumjevanju gra e pojedinog instrumenta nego i primjeni u razrjeavanju kemijskih problema. Dobro razumjevanje instrumentalnih metoda zahtjeva poznavanje fizikalnih principa na kojima se osnivaju, njihova ogranienja kako bi se najbolje koristile u rjeavanju zadanih problema. Samo e takvim pristupom kolovani kemiar ili kemijski inenjer znati odabrati metodu s kojom e na zadovoljavajui nain rjeiti zadatak koji je postavljen. Prije nego se upustimo u avanturu otkrivanja ve poznatog i poneto nepoznatog trebalo bi ponoviti pojmove iz Osnova analitike kemije i Analitike kemije I i II kao to su: analit, uzorak, matrica, kvalitativna analiza, kvantitativna analiza, signal, slijepa proba, selektivni reagens, specifini reagens, standard, standardna otopina, preciznost, tonost, donja granica identifikacije, donja granica odre ivanja, validacija. Cilj analitike kemije je dobivanje informacija o kemijskom sastavu (kvantitativnom i kvalitativnom), strukturi i razdiobi ispitivanog materijala. Kemijska analiza proces je dobivanja tih informacija. Kako informaciju o kemijskom sastavu nije mogue izravno mjeriti, mjeri se neko svojstvo, ponekad nazvano analitikim svojstvom, koje je usko povezano sa strukturom ili sastavom ispitivanog uzorka.

Instrumentalna i procesna analiza

1.1 LITERATURA Popis literature koji slijedi je popis literature dostupne na hrvatskom jeziku o instrumentalnim metodama. Popis sadri kako noviju tako i stariju literaturu. Literatura koju bi valjalo koristiti tokom praktikuma iz predmeta Instrumentalna i procesna analiza kao i za pripremu ispita oznaena je podebljanim slovima.

I. UVOD U ANALITIKU KEMIJU I STATISTIKA OBRADA PODATAKA 1. 2. M. Katelan-Macan, Kemijska analiza u sustavu kvalitete, kolska knjiga Zagreb 2003. B. Petz, Osnovne statistike metode za nematematiare, Udbenici Sveuilita u Zagrebu, 4. izdanje, Naklada Slap Jastrebarsko, 2002.

II. UVOD U INSTRUMENTALNU ANALIZU 1. V. Grdini, Instumentalne metode analitike kemije, Kalibracija i standardizacija, u Tehnika enciklopedija, Sv. 6, Leksikografski Zavod "Miroslav Krlea", Zagreb 1979., str. 495-496.

III. SPEKTROMETRIJSKE METODE 1. 2. 3. 4. D. A. Skoog, D. M. West, F. J. Holler, Osnove analitike kemije, 6. izdanje (englesko), kolska knjiga, Zagreb 1999., str. 489-620. S. H. Pine, Organska kemija, poglavlje Spektroskopske metode, kolska knjiga, Zagreb 1994., str. 1062-1132. Da. Maljkovi, Spektrometrija, u Tehnika enciklopedija, Sv. 12, Leksikografski Zavod "Miroslav Krlea", Zagreb 1992., str. 150-178. M. Laan, M. uprina, Spektrometrijske metode u organskoj kemiji, Sveuilina naklada, Zagreb 1976.

IV: ELEKTROANALITIKE METODE 1. 2. 3. 4. D. A. Skoog, D. M. West, F. J. Holler, Osnove analitike kemije, 6. izdanje (englesko), kolska knjiga, Zagreb 1999. I. Piljac, Elektroanalitike metode, RMC, Zagreb 1995. Poglavlja I-VI u I. Filipovi, P. Sabioncello (ur.). Laboratorijski prirunik, I dio - knjiga 2., Tehnika knjiga, Zagreb 1978. Z. tefanac, Instumentalne metode analitike kemije, Elektrokemijske metode, u Tehnika enciklopedija, Sv. 6, Leksikografski Zavod "Miroslav Krlea", Zagreb 1979., str. 496-501.

V: KROMATOGRAFIJA 1. 2. 3. D. A. Skoog, D. M. West, F. J. Holler, Osnove analitike kemije, 1. izd. (6. englesko izdanje), kolska knjiga, Zagreb 1999., str. 645-716 . Deur-iftar, D. tefanovi, Z. olji, Kromatografija, Tehnika enciklopedija, Svezak 7., Leksikografski Zavod, Zagreb 1992., str. 387-395 S. Turina, T. Bian-Fiter, B. Starevi, . Deur-iftar, Kromatografska analiza, poglavlje VII, u I. Filipovi, P. Sabioncello (ur.). Laboratorijski prirunik, I dio - knjiga 2., Tehnika knjiga, Zagreb 1978., str. 485-601.

1. UVOD

VI: OSTALE METODE 1. 2. 3. D. A. Skoog, D. M. West, F. J. Holler, Osnove analitike kemije, 1. izd. (6. englesko izdanje), kolska knjiga, Zagreb 1999. Z. tefanac, Instumentalne metode analitike kemije, Termokemijske metode, u Tehnika enciklopedija, Sv. 6., Leksikografski Zavod "Miroslav Krlea", Zagreb 1979., str. 506-509. R. Despotovi, M.J. Herak, M. Mirnik, P. Strohal, M. Vlarkovi. Radiometrijska analiza, poglavlje IX, u I. Filipovi, P. Sabioncello (ur.). Laboratorijski prirunik, I dio - knjiga 2., Tehnika knjiga, Zagreb 1978., str. 649-713. P. Sabioncello, Kalorimtrijska mjerenja, poglavlje X, u I. Filipovi, P. Sabioncello (ur.). Laboratorijski prirunik, I dio - knjiga 2., Tehnika knjiga, Zagreb 1978., str. 714-728. M. Vlatkovi, Radiokemija i radionuklidi, u Tehnika enciklopedija, Sv. 11., Leksikografski Zavod "Miroslav Krlea", Zagreb 19--

4. 5.

VII: OSTALO 1. Vlatko Silobri, Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, 5. dopunjeno izdanje, Medicinska naklada, Zagreb 2003.

Instrumentalna i procesna analiza

1.2 Vrste analitikih signala

Kemijska analiza daje informaciju mjerenjem fizikog svojstva koje je karakteristino u odnosu na analit. Takovo svojstvo pretvara se u signal i naziva se analitiki signal. U tablici 1 navedeni su neki signali koji se mogu koristiti u analitike svrhe. Navedene analitika metoda na bazi mjerenog signala samo su dio metoda i postupaka koji su mogu nai u sve obimnijoj literaturi i svakim danom broj postupaka unutar pojedinih metoda se enormno poveava. Instrumenti su alat dananje eksperimentalne kemije i s jednakim se uspjehom koriste u istraivanju, analizi i/ili nastavi. Instrumentalne metode jednako su vane u odre ivanju sastava i strukture kao i u istraivanju kinetike reakcija, ispitivanju povrina ili u procesnoj kontroli. Instrumentalna analiza obuhvaa onaj dio kemijske analize koji uz pomo vie ili manje sofisticiranih instrumenata daje podatke o kemijskom sastavu i strukturi tvari na temelju separacije, detekcije i mjerenja energetskih promjena to se doga aju u atomnim jezgrama, atomnom elektronskom omotau ili u molekulama. Tablica 1.1 1 Neki analitiki signali Signal masa volumen emisija zraenja apsorpcija zraenja rasprivanje zraenja refleksija zraenja difrakcija zraenja polarizacija (zakretanje) zraenja elektrini potencijal elektrina struja elektrini otpor odnos mase i naboja red reakcije termika svojstva

Analitika metoda na bazi mjerenog signala gravimetrijska analiza volumetrijska analiza emisijske spektrometrije apsorpcijske spektrometrije turbidimetrija, nefelometrija, Ramanova spektrometrija refraktometrija, interferometrija difrakcija rendgenskog zraenja, elektronska difrakcija polarimetrija, optika zakretna disperzija potenciometrija, kronopotenciometrija polarografija, amperometrija, kulometrija konduktometrija masena spektrometrija kinetike metode TGA, DTGA, DSC, termika vodljivost i odre ivanje entalpije

1. UVOD

1.3 Instrumenti i ure aji

U najirem smislu ure aji za instrumentalnu analizu pretvaraju signal koji se uglavnom ne moe direktno detektirati i nije razumljiv u signal koji to jest. Oni su veza izme u sustava koji se prouava i onoga (znanstvenika, inenjera u pogonu ili studenta) koji sustav prouava.

digitalna jedinica izlazni signal generator analitikog signala analitiki signal elektrini ili mehaniki ulazni signal
me usklop

pisa

ulazni pretvornik ili detektor

procesor signala

izlazni signal

izlazni signal

analogna jedinica raunalo

I n s tru m e n ta l A n a ly s is
Slika 1.1 Komponente tipinog instrumenta

Bez obzira o kojem se instrumentu radi temeljni sklop sadri samo etiri osnovne komponente (slika 1.1): izvor signala, ulazni pretvornik ili detektor, procesor signala i izlazni pretvornik tj. 1 jedinicu za oitavanje. Izvor signala. Izvor signala daje analitiki signal pojedinih sastojaka uzorka. Izvor signala moe biti sam uzorak. Na primjer signal za analitiku vagu je sama masa uzorka, za pH-metar signal je aktivitet vodikovih iona u otopini. No kod mnogih instrumenata izvor signala nije tako jednostavan. ine ga izvor energije i uzorak koji u interakciji daju analitiki signal. Ulazni pretvornik ili detektor. Pretvornik je ure aj koji pretvara jedan tip signala u drugi, na primjer termopar pretvara toplinski signal u elektrini signal. Najvei broj pretvornika koje emo spominjati pretvara analitiki signal u elektrini. Pretvoreni analitiki signal u elektrini ili mehaniki ulazi dalje u procesor signala. Procesori signala. Procesor signala modificira signal na taj nain da se moe jednostavnije i bre obra ivati u jedinici za zapis i eventualno obradu podataka. Najea modifikacija je pojaanje signala mnoenjem s veliinom veom od jedinice. Elektrini signal moe se pojaati ak za faktor 106. Razne su druge modifikacije elektrinog signala mogue: integriranje, diferenciranje, oduzimanje ili dodavanje, itd. Izlazni pretvornik ili jedinica za oitavanje. Moderni instrumenti danas kao jedinicu za oitavanje imaju raunalo. Mi emo se tokom naeg rada u laboratoriju naalost (ili na sreu) susresti s nizom ure aja starije generacije koji kao jedinicu za oitavanje imaju ure aj sa skalom (analogni prikaz), pisa s perom ili ure aj s digitalnim zapisom.

D. A. Skoog, Principles of Instrumental Analysis, 3rd Ed., Saunders College Pub. Int. Ed.,Philadelphia 1985.
5

Instrumentalna i procesna analiza

1.4 Upute za rad u laboratoriju

Laboratorijski izvjetaj i ocjenjivanje Za svaku vjebu potrebno je pisati laboratorijski izvjetaj. Laboratorijski izvjetaj pie se prema dobivenom uputstvu za pisanje izvjetaja. Svi laboratorijski izvjetaji se predaju nakon zavrenog eksperimenata a prije poetka slijedee vjebe. Laboratorijske izvjetaje pregledava i ocjenjuje asistent voditelj vjebi. Svako kanjenje u predaji izvjetaja ima za posljedicu zabranu pristupa sljedeoj vjebi i smanjenje ocjenu 10% po danu kanjenja. Laboratorijske izvjetaje treba pisati na predloku koji se dobije od asistenta uz svaku vjebu, pie se tintom, izvjetaji pisan olovkom bit e vraeni studentu. Laboratorijska biljenica i ostali pribor Za rad na vjebama potrebna je laboratorijska biljenica u koju se upisuju sva mjerenja, opaanja, biljeke potrebne za izradu laboratorijskog izvjetaja. Osim laboratorijske biljenice svaki student treba imati kutu, pribor za pisanje i jednu disketu. Grupe Polaznici vjebi podijeljeni su u grupe po 9-10 studenata prema rasporedu. Prisustvovanje vjebama je obaveznu u terminima grupa i svaka promjena se mora unaprijed dogovoriti s asistentom voditeljem vjebi. Vjeba Potenciometrijska titracija sastoji se iz dva dijela, prvi eksperimentalni u laboratoriju i drugi obrada podataka u raunalnoj uionici.

1. UVOD

1.5 Pisanje laboratorijskog izvjetaja

Laboratorijski izvjetaj treba biti napisan jasno, saeto i treba sadravati: 1. Saetak rada 2. Teorijski uvod 3. Eksperimentalni dio 4. Rezultate i raspravu 5. Popis literature koritene pri izradi izvjetaja

1 Saetak rada
Saetak treba biti napisan saeto i jasno. U tri do etiri reenice saetak bi trebao navesti cilj ispitivanja, alate s kojima se dolazi do cilja (metoda) i rezultat dobiven ispitivanjem.

2 Teorijski uvod
Sastoji se iz kratkog uvoda s teorijskim osnovama. Teorijske injenice potkrepljene su literaturnim navodom u uglatim zagradama [1].

3 Eksperimentalni dio
Mora sadravati popis aparatura i svih kemikalija: standardne otopine, reagensi, otapala, opis i blok shemu instrumenta, pripremu otopina i uzoraka, kratki opis eksperimenta.

4 Rezultati
Ukljuuju grafove, slike i tablice. Sirove podatke mjerenja i izraunate rezultate dobivene iz podataka mjerenja, te raspravu o dobivenim rezultatima.

5 Literatura
Literaturne reference trebaju biti oznaene brojevima redoslijedom kako se javljaju u radu. - refrenca iz asopisa: 1. A. Novak, S. Danko i B. Utorak, Odre ivanje eljeza u uzorcima tla s podruja sjeverozapadne Hrvatske, Kemija u industriji 23 (3), 101-105 (1995) - refrenca iz knjige: 2. A. Novak, Instrumentalna analiza, kolska knjiga Zagreb, 1999., str. 459-470 - za svaku drugu referencu pitaj asistenta ili voditelja laboratorija.

Literatura
2. Vlatko Silobri, Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, 5. dopunjeno izdanje, Medicinska naklada, Zagreb 2003.

Instrumentalna i procesna analiza

Sveuilite u Zagrebu Fakultet kemijskog inenjerstva i tehnologije

ZAVOD ZA ANALITIKU KEMIJU Zagreb, Maruliev trg 20 kolska godina: 2006./2007. Vjeba broj: ______________

INSTRUMENTALNA I PROCESNA ANALIZA

Laboratorijski izvjetaj
Naslov vjebe: ______________________________________________________________ Ime i prezime: ______________________________________ Grupa: _________________ Referat predan dne: _________________________________ Imena ostalih studenata u grupi: _______________________ _______________________ _______________________ _______________________ _______________________ _______________________

(ne ispunjavati ispod crte) ___________________________________________________________________________ Referat pregledala/o: ___________________________ datum:_________________________ Ocjena referata: _______________________________ Bodovna lista: ________________/ ( 3 ) ________________/ ( 3 ) ________________/ ( 2 ) ________________/ ( 1 ) ________________/ ( 1 ) ________________/ ( 10 ili 8 )
8

Saetak Rezultati Statistika obrada rezultata (ANOVA) (samo u dvije vjebe) Literatura Opi dojam ( stil, urednost) Ukupno

1. UVOD

1.7 KALIBRACIJSKI POSTUPCI

U svrhu kvantitativnog odre ivanja sastava uzorka metode instrumentalnih odre ivanja koncentracije analita mogu biti apsolutne, tj. ne zahtijevaju kalibraciju da bi se dobio podatak o koncentraciji iz izlaznog signala instrumenta. Osjetljivost odre ivanja moe se odrediti direktno iz teoretske ovisnosti signala i koncentracije analita. Takove su metode npr. kulometrija i kulometrijska titracija ili elektrogravimetrija. Sve ostale instrumentalne metode su relativne i time zahtijevaju kalibraciju. Tri su postupka za 2 odre ivanje koncentracije iz podataka izlaznog signala bilo kojeg instrumenta.

1.5.1 Kalibracijski dijagrami

Kalibracijski, badarni ili radni dijagram prikazuje ovisnost signala prema koliini analita (npr. koncentraciji) dobiven mjerenjem signala serije standarda (standardnih otopina) pri tono odre enim uvjetima. Kalibracijski dijagrami nisu uvijek linearni, esto su kod niskih ili visokih koncentracija krivulje a linearni je dio negdje u sredini takovog dijagrama (slika 1). Takav linearni dio odnosa signala prema. koncentraciji esto nazivamo dinamikim podrujem. Dinamiki dio kalibracijske krivulje moe prikazati jednadbom pravca y = a + bx (1.1) gdje je y signal dobiven s instrumenta, a je signal slijepe probe (tj. odsjeak na osi signala (y), b je nagib pravca za ispitivani sustav (signal vs. koncentracija) koji odgovara osjetljivosti postupka, a x je koncentracija analita. Ako se instrument badari na jednu vrstu toku sa slijepom probom, najee jednaku nuli, jednadba (1) postaje jednadba pravca kroz ishodite a kalibracijski pravac postaje pravac kroz ishodite (slika 2).
1 ,2

1 ,0

Y = 0 ,0 3 2 8 6 + 0 ,0 6 6 4 7 X R = 0 ,9 9 9 6 8
2

0 ,8

0 ,6

0 ,4

Y = 0 ,0 5 3 7 1 + 0 ,0 6 0 3 9 X R = 0 ,9 9 8 1 5
2

0 ,2

0 ,0 0 2 4 6 8 10 12
-1

14

16

18

20

/ gm L

Slika 1.2 Badarni dijagram

Kalibracijska krivulja je najbolja metoda kalibracije ukoliko je utjecaj matrice zanemariv i ne ovisi o koncentraciji analita. Osim toga nuno je da su instrumenti na kojima se mjeri stabilni.

M. Katelan-Macan, Kemijska analiza u sustavu kvalitete, Kemijska analiza u sustavu kvalitete, kolska knjiga Zagreb 2003. 9

Instrumentalna i procesna analiza

1 ,0

0 ,8

A
0 ,6

0 ,4

y= 0 ,0 6 6 4 7 x R = 0 ,9 9 9 6 8
2

0 ,2

0 ,0 0 2 4 6

8 / gm L
-1

10

12

14

Slika 1.3. Badarni pravac kroz ishodite, mjereno prema slijepoj probi

1.5.2 Metoda poznatog ili standardnog dodatka

Metoda standardnog (poznatog) dodatka sastoji se od najmanje tri koraka. Prvi je mjerenje signala analita iz uzorka, drugi dodavanje poznate koncentracije analita a trei ponovljeno mjerenje signala analita. Sa samo jednim dodatkom poznate koncentracije analita (drugi i trei korak) nuna je pretpostavka da smo u linearnom dijelu odnosa signala i koncentracije analita. Slijedei dodaci standardne otopine analita omoguuju veu preciznost i dokazuju ili opovrgavaju nau pretpostavku o linearnosti odziva prema koncentraciji. Najprecizniji rezultati se dobiju ako je koncentracija prvog dodatka jednaka najmanje dvostrukoj koncentraciji analita u uzorku. Metoda standardnog dodatka je posebno korisna kada je utjecaj matrice na odre ivanje analita znatan ili kada su koncentracije analita u uzorku vrlo blizu granice odre ivanja. Metodom standardnog dodatka utjecaj matrice znai postoji ali je konstantan za sva mjerenja. I kod ovog postupka kalibracije vana je stabilnost mjernog instrumenta. Kalibracija metodom standardnog dodatka prikazana je na primjeru mjerenja apsorbancije (A) no na isti se nain primjenjuje pri mjerenju bilo kojeg signala (npr. potencijala u direktnoj potenciometriji ili otklona galvanometra kod plamene spektrometrije). Iz grafikog prikaza (slika 3) koncentracija analita u nepoznatom uzorku oita se kao apsolutna vrijednost na osi x u etvrtom kvadrantu (negativni dio osi x). Tablica 1.2 Odre ivanje koncentracije analita u uzorku metodom standardnog dodatka Volumen dodane SO apsorbancija koncentracija dodane otopine mL A gmL -1 uzorak A uzorak V1 A1 V ( SO) ( SO) 1= 1 (1.2) + 1. dodatak uzorak + 2. dodatak V2 A2

V (ukupni ) V ( SO) ( SO) 2= 2 V (ukupni )

(1.3)

SO = standardna otopina V1= 1. dodatak standardne otopine u mL V2= 2. dodatak standardne otopine u mL (SO) = masena koncentracija standardne otopine = masena koncentracija analita u nepoznatom uzorku 1 = masena koncentracija otopine za dodani volumen V1
10

1. UVOD

2 = masena koncentracija. otopine za dodani volumen V2 A = apsorbancija za nepoznatu otopinu uzorka A1= apsorbancija uz 1. dodatak standardne otopine analita A2= apsorbancija uz 2. dodatak standardne otopine analita
0 ,6

0 ,4

0 ,2

-3

-2

-1

0
(C u
2+

1 ) / gm L
-1

2 1

3 2

Slika 1.4. Grafiki prikaz odnosa (Cu2+) gmL-1 prema apsorbanciji za metodu standardnog dodatka

Metodom standardnog dodatka iz slinosti trokuta mogue je izraunati koncentraciju analita u nepoznatom uzorku:

A1 A2 A = = +1 +2 A A ' = 1 '' = 2 A1 A A2 A
tg =

(1.4)

' + ''
2

(1.5)

' i '' = masene koncentracije analita nepoznate otopine uzorka iz dva mjerenja

= masena koncentracija analita u nepoznatom uzorku (srednja vrijednost dva mjerenja uz

standardni dodatak)

1.5.3 Metoda unutarnjeg standarda

Unutarnji standard je tvar dodana uzorku, slijepoj probi i svim standardima (standardnim otopinama) a koncentracija unutarnjeg standarda je konstantna i poznata i poznata je vrijednost signala koji odgovara unutarnjem standardu za odre enu koncentraciju. Unutarnji standard je tvar potpuno razliita od analita. Ova metoda se koristi kada je osjetljivost instrumentalne metode promjenjiva s vremenom, kod znatnog utjecaja matrice na signal analita, kada je mogu gubitak uzorka za vrijeme odre ivanja i kod nestabilnog rada instrumenta. Uglavnom kada se koliina uzorka i signal instrumenta mijenjaju od mjerenja do mjerenja iz nekoh razloga koje je teko ili nemogue kontrolirati. esto se upotrebljava u kromatografskim odre ivanjima, emisijskim spektrometrijama (spektrografiji, plamenoj spektrometriji), rendgenskoj difrakciji. Signal unutarnjeg standarda se mjeri istovremeno sa signalom analita. Priprema se poznata smjesa unutarnjeg standarda i analita za mjerenje relativnog signala detektora.

11

Instrumentalna i procesna analiza

B A

vrijme (mim)

Slika 1.5. Kromatogram uz dodatak unutarnjeg standarda; A analit, B unutarnji standard

Na kromatogramu (slika 4) povrine ispod krivulja za tvari A(analit) i B(unutarnji standard) proporcionalne su koncentracijama. Detektor pak daje najee razliit odziv za svaku komponentu. Primjerice ako je koncentracija obje tvari , analita i unutarnjeg standarda ista (5 g/mL), povrina ispod krivulja ne mora biti ista. Odnos povrina ispod krivulja (ili bilo kojeg signala pri mjerenju) za iste koncentracije analita i unutarnjeg standarda naziva se omjer odziva (F): F = signalA/signalB odnosno ukljuujui koncentracije analita i unutarnjeg standarda: signalA/signalB = F x [A]/[B] (1.7) odnosa signala analita prema signalu unutarnjeg standarda moe se prikazti i grafiki prema odnosu koncentracije analita i unutarnjeg standarda kao kod kalibracijske krivulje (slika 5). Omjer odziva je u tom sluaju nagib pravca i daje osjetljivost postupka. S istim unutarnjim standardom mogue je u jednom kromatografskom odre ivanju odrediti koncentraciju svih separiranih komponenti uz prethodno odre ivanje omjera odziva za svaku komponentu smjese. (1.6)

Slika 1.6. Kalibracija metodom unutarnjeg standarda

Ako je signal s detektora jednak za analit i unutarnji standard za istu koncentraciju oba, omjer odziva je 1. Literatura 1. M. Katelan-Macan, Kemijska analiza u sustavu kvalitete, kolska knjiga, Zagreb 2003., str. 241263.
12