Veleučilište u Slavonskom Brodu

Preddiplomski stručni studij Bilinogojstva

smjerovi Hortikultura i Ratarstvo

Opća kemija

doc. dr. sc. Krunoslav Mirosavljević

 Kemija u agronomiji
 Kemija je temelj agronomije!

 Proizvodnja hrane u osnovi je skup kemijskih postupaka kojima nastaju različiti

ugljikohidrati, aminokiseline i lipidi: šećeri, proteini, vitamini, masti i ulja…

 Fotosinteza (slika 1),

 Hranidbeni lanac,
 Očuvanje okoliša,
 Gnojiva,
 Sredstva za zaštitu bilja,
 Hormoni rasta…

Slika 1. Ilustrirani prikaz fotosinteze.

…općenito o ovom kolegiju…
 Izvođenje nastave
Predavanja i vježbe: doc. dr. sc. Krunoslav Mirosavljević, prof. v. š.

Konzultacije: ponedjeljak 13 – 15 h ili po prethodnom dogovoru…

Kontaktni podaci: 035-492-630 i krunoslav.mirosavljevic@gmail.com

Mjesto izvođenja nastave: amfiteatar srednje škole Matije Antuna Reljkovića,

Cankareva 76, Slavonski Brod

ECTS Predavanja Vježbe Samostalan rad Ukupno sati

6 60 15 105 180
 Cilj i ishodi učenja kolegija
Cilj ovog kolegija je upoznati studente s osnovama kemije i temeljnim kemijskim
procesima važnim za razumijevanje pojava u prirodi.

Ishodi učenja – nakon uspješno svladanog kolegija studenti će moći:

 nabrojati 3 glavne vrste kemijskih veza,

 definirati pH i nabrojati čimbenike koji na njega utječu,
 objasniti djelovanje pufera u kiselom i bazičnom mediju,
 razlikovati osnovna svojstva metala i nemetala,
 kategorizirati najvažnije organske spojeve po vrstama spojeva,
 nabrojati 20 esencijalnih aminokiselina,
 primijeniti osnove kemijskog računa.
 Upute za pohađanje nastave
Upute za pohađanje nastave i polaganje ispita iz kolegija „Kemija“ na stručnom studiju
Bilinogojstva na Veleučilištu u Slavonskom Brodu pisane su u skladu s Pravilnikom o
studiranju i primjenjuju se na sve studente od 1. listopada 2015. godine:

1. Od studenata se očekuje da redovito pohađaju predavanja i vježbe te polažu parcijalne

ispite (kolokvije) i/ili završni ispit na redovnim i/ili izvanrednim ispitnim rokovima.

2. Za svakog studenta vodi se evidencija o pohađanju nastave i uspjesima proisteklim iz

njegovog rada (prisutnost na nastavi, aktivnost, parcijalni ispiti i/ili završni ispit).

3. Pravo na potpis kojim se u indeksu potvrđuje uredno izvršavanje propisanih obveza

imaju studenti koji su bili prisutni na minimalno 70% od ukupnog broja nastavnih sati.
Studenti koji ne ostvare sve uvjete za potpis isti kolegij ponovno upisuju u idućoj
akademskoj godini te im se tada brišu sva ostvarena postignuća u tekućoj akad. godini.

4. Ispit se sastoji od tri dijela (parcijalna ispita - kolokvija) koji se ocjenjuju zasebno
(tijekom nastave) ili zajedno (na redovitim i/ili izvanrednim rokovima).
5. Zasebno polaganje parcijalnih ispita (kolokvija):

5.1. Prvi parcijalni ispit (kolokvij) sadrži pitanja iz Opće kemije ocjenjuje se pismeno.
Pismeni dio sastoji se od 10 pitanja. Odgovori na svako od njih vrjednuju se najviše sa
po 10 bodova. Ocjena ovog dijela ispita s obzirom na ostvarene bodove izračunava se na
sljedeći način:
Broj bodova Ocjena
89 – 100 Izvrstan (5) A
76 – 88 Vrlo dobar (4) B
63 – 75 Dobar (3) C
50 – 62 Dovoljan (2) D, E
0 – 49 Nedovoljan (1) F, FX

5.2. Drugi parcijalni ispit (kolokvij) sadrži pitanja iz Anorganske kemije, Organske
kemije i/ili Biokemije i za njegovo ocjenjivanje vrijede ista pravila kao i za prvi
parcijalni ispit (točka 5.1.).

5.3. Treći parcijalni ispit (kolokvij) sadrži pitanja iz Stehiometrije i ocjenjuje se pismeno.
Ispit se sastoji od 5 pitanja. Odgovori na svako od njih vrjednuju se najviše sa po 20
bodova. Ocjena ispita s obzirom na ostvarene bodove izračunava se na način prikazan u
tablici pod točkom 5.1.
Ukoliko student tijekom nastave pokaže zavidnu aktivnost i znanje, može se
nagraditi bodovima koji se pribrajaju parcijalnom ispitu (kolokviju) na čije se
gradivo ta postignuća odnose.

Konačna ocjena kolegija (koja se upisuje u indeks) je aritmetička sredina ocjena

svih triju parcijalnih ispita koje nužno moraju biti pozitivne.

Ne postoji nikakva međusobna uvjetovanost za pristupanje pojedinom parcijalnom

ispitu. Parcijalni ispiti tijekom semestra mogu se jednom ponoviti na zahtjev
studenata. Studenti nemaju obvezu izlaska na parcijalne ispite. Svaki parcijalni ispit
piše se 60 minuta.
6. Polaganje završnog ispita:

Na redovitim i/ili izvanrednim ispitnim rokovima student polaže završni ispit koji
objedinjava pitanja svih triju parcijalnih ispita (kolokvija).
Pismeni dio završnog ispita sastoji se od 10 pitanja. Odgovori na svako od njih
vrjednuju se najviše sa po 10 bodova. Ocjena pismenog dijela ispita s obzirom na
ostvarene bodove izračunava se na način prikazan u tablici pod točkom 5.1.

Studenti koji ostvare pozitivnu (prolaznu) ocjenu na pismenom dijelu ispita pristupaju
usmenom dijelu ispita koji se također ocjenjuje ocjenama nedovoljan (1), dovoljan (2),
dobar (3), vrlo dobar (4) i izvrstan (5). Ukoliko je i usmeni dio ispita ocijenjen
pozitivno, računa se konačna ocjena ispita kao aritmetička sredina ovih dviju ocjena.
Nepristupanje usmenom dijelu ispita rezultira konačnom ocjenom nedovoljan (1) iz
ispita.

Završni ispit piše se 60 minuta.

7. Za sve nejasnoće, pitanja, prijedloge i komentare nastavnik na kolegiju stoji na

raspolaganju u vrijeme konzultacija.
 Aktivnosti

Parcijalni ispiti: 1. parcijalni ispit – Opća kemija – 14.11.2016.

2. parcijalni ispit – Anorganska kemija, Organska kemija i/ili
Biokemija – 21.12.2016.
3. parcijalni ispit – Stehiometrija – 25.01.2017.

Prisutnost na nastavi – obavezno na minimalno na 70% predavanja i/ili vježbi!

 Preporučena literatura

1. Amić, D. (2006): Izabrana predavanja iz opće, anorganske i organske kemije za

studente stručnog studija. Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku. (interni
rukopis)

2. Amić, D. (2005): Organska kemija za studente agronomske struke.

Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku.

3. Amić, D. (2005): Kemijsko računanje, Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u

Osijeku.

4. Miloš, M. (2009): Osnove biokemije. Kemijsko-tehnološki fakultet Sveučilišta

u Splitu. (Skripta za internu upotrebu).

5. Nastavni materijali.
 Sadržaj kolegija
1. Opća kemija (Tvar i energija. Struktura atoma. Periodni sustav elemenata.
Kemijska veza. Lewisove strukture. Oblici molekula. Kompleksni spojevi.
Otopine. Kemijska ravnoteža. Neutralizacija. Hidroliza. Puferi. Oksidacija i
redukcija. Kvalitativna i kvantitativna kemijska analiza.)

2. Anorganska kemija (Elementi 1. skupine (alkalijski metali). Elementi 2.

skupine (zemnoalkalijski metali). Elementi 13. skupine. Elementi 14. skupine.
Elementi 15. skupine. Elementi 16. skupine. Elementi 17. skupine. Elementi 18.
skupine. Vodik. Prijelazni metali.)

3. Organska kemija (Ugljikovodici. Funkcionalne grupe. Alkani, alkeni, alkini,

aliciklički i aromatski ugljikovodici. Alkoholi, eteri, aldehidi, ketoni, karboksilne
kiseline, esteri. Amini i amidi.)

4. Biokemija (Aminokiseline. Enzimi. Proteini. Vitamini. Nukleinske kiseline.

Ugljikohidrati. Lipidi. Membrane. Fotosinteza. Disanje.)

5. Stehiometrija Tema 1. 2. 3. 4. 5.

Sati 30 10 10 10 15
…počeci…
 Svemir
 Teorije o postanku Svemira, Zemlje i ljudi…
 Svemir je star oko 13,7 milijardi godina.
 Zemlja je stara oko 4,5 milijarde godina.
 Prvi “ljudi” javljaju se tek prije 5-7 milijuna godina.

 Veza čovjeka i prirode…

 Čovjek je sastavan i neizostavan dio prirode!

 Prirodne znanosti… Slika 2. Svemir.

 Prirodne znanosti (kemija, fizika, biologija, geologija…) proučavaju prirodu i
pojave u njoj.
 Tvar (materija) i energija tvore svemir pa prema tome i sve što je u prirodi!
 Tvar je sve što ima masu i volumen!
 Povijest kemije
 Kemija je prirodna znanost koja proučava sastav tvari i promjene sastava tvari!

 Veza čovjeka s kemijom…

 Ta veza zasigurno postoji od same pojave ljudi (rast biljaka, kvarenje hrane,
različite atmosferske pojave, uporaba vatre, crtanje po spiljama, učinci oružja…).
 „Kemijom” su se bavili razni prirodnjaci, čarobnjaci, filozofi… starog svijeta.
 Pisani tragovi o „kemiji” vode do Babilona u vrijeme oko 3500 g. prije Krista, a
odnose se na recepturu za pravljenje plave glazure.
 Poslije toga su uslijedili recepti za liječenje i balzamiranje u Egiptu, obrada
metala (kovina) i stakla i dr.
 Neki od mogućih izraza od kojih je mogla nastati riječ kemija: kemet (egip. crn,
ugljen), heo (grč. lijevati, sipati), kimia (perz. zlato)…
 Alkemija
 Arap. al-kimia – umjetnost pretvorbe – opisuje alkemiju i predstavlja temelj za
suvremenu riječ „kemija”.
 Alkemičari su, povodeći se misliocima starog svijeta, zagovarali teoriju da se
svaka tvar sastoji od različitih kombinacija samo četiriju elemenata: zemlje, zraka,
vatre i vode, a svaki taj element se sastoji od parova četiriju svojstava: hladno,
suho, vruće i mokro (npr. vatra je spoj vrućeg i suhog, zemlja suhog i hladnog, zrak
vrućeg i mokrog, a voda mokrog i hladnog).
 Glavna misao vodilja bila im je pronalazak kamena mudraca, odnosno otkriti
kako pretvoriti obični metal u zlato i pripraviti eliksir života.
 Iako to nisu uspjeli, došli su do mnogih korisnih znanstvenih spoznaja (o
kemijskim elementima i tvarima, otopinama, smjesama i dr.).
 Od 15. stoljeća u alkemiju sve više prodiru pokusi kao metoda za dostizanje
spoznaja na sustavan i znanstven način.
Slika 3. Crtež srednjovjekovnog alkemijskog laboratorija.
 Alkemičari

Slika 4. Paracelsus. Slika 5. Barbara Celjska.

 Prvi kemičari
 Godine 1661. Robert Boyle, britanski kemičar, objavljuje knjigu The sceptical
Chymist koja predstavlja prekretnicu u odvajanju kemije od alkemije.
 Bolye je svojim pokusima uočio razliku između elemenata i spojeva, postavio
zakon o ovisnosti volumena plina o tlaku (tzv. Boyle-Mariotteov zakon), a izolirao
je metilni alkohol i aceton – otac kemije.
 Godine 1796. Henry Cavendish, britanski znanstvenik, otkrio je vodik
(„zapaljivi zrak”) prelijevanjem kiseline preko metala.
 Karl Scheele, švedski kemičar, otkrio je 1772. g. prisutnost
kisika u zraku.
 Joseph Priestley, britanski kemičar, pokazao je 1781. g. da
kada vodik izgara u zraku nastaje voda.

Slika 6. Robert Boyle.

 Jedan od najvažnijih prvih kemičara bio je francuz Antoine Laurent de Lavoisier.
 Sam je osmišljavao različite naprave i posuđe za pokuse, upotrebljavao je vagu te
prvi uveo vaganje kao objektivno mjerenje.
 Jedno od najznačajnijih njegovih otkrića je zakon o očuvanju mase.
 Uz to, otkrio je i sastav vode i zraka te njegovu ulogu u sagorijevanju i disanju.
 Proglasivši zakon o neuništivosti materije osnovom
kemijskih zbivanja, uvodi egzaktne fizikalne metode
mjerenja u kemijska istraživanja.
 Lavoisier je rekao da su vodik i kisik elementi,
a da je voda spoj vodika i kisika čime su
postavljeni temelji suvremene kemije.

Slika 7. Antoine Laurent de Lavoisier.

 Nobelova nagrada za kemiju
 Prva Nobelova nagrada za kemiju dodijeljena je 1901. god. nizozemskom kemičaru
Jacobusu Henricusu van’t Hoffu za otkriće zakona kemijske dinamike i
osmotskog tlaka u otopinama.
 Neki od poznatijih dobitnika Nobelove nagrade za kemiju:
 Ernest Rutherford (1908.),
 Marie Sklodowska-Curie (1911.),
 Lavoslav Ružička (1939.) – za rad na polimetilenima i višim terpenima,
 Linus Pauling (1954.),
 Frederick Sanger (1958. i 1980.),
 Manfred Eigen (1967.),
 Vladimir Prelog (1975.) – za proučavanje stereokemije organskih molekula i
reakcija,
 Jean-Marie Lehn (1987.),
 William E. Moerner, Eric Betzig i Stefan Hell (2014.).
Slika 8. Lavoslav Ružička. Slika 9. Vladimir Prelog.
…otkud sve u kemiji kreće…
 Atom
 Atom je najmanja građevna jedinica neke tvari koja sadrži sva njena svojstva!

 Atom se sastoji od jezgre i elektronskog omotača.

 U jezgri se nalaze protoni (+) i neutroni (0).
 Elektroni (−) su u elektronskom omotaču.
 To je električki neutralan sustav
(broj protona jednak je broju elektrona).

 Gotova sva masa atoma sadržana je

u jezgri jer je m(p+)/m(e-) ≈ 1836.
 m(p+) = 1,67x10-27 kg

Slika 10. Pojednostavljen prikaz atoma.

fizikalna veličina jedinica oznaka
Tablica 1. Osnovne jedinice SI sustava.
duljina metar m
masa kilogram kg prefiks oznaka ekspon. oblik decimalni oblik
vrijeme sekunda s peta P 1015 …
temperatura kelvin K tera T 1012 1000000000000
količina tvari mol mol giga G 109 1000000000
jakost el. energije amper A mega M 106 1000000
jačina svjetlosti kandela cd kilo k 103 1000
hekto h 102 100
deka da 101 10
- - 100 1
deci d 10-1 0,1
centi c 10-2 0,01
mili m 10-3 0,001
mikro  10-6 0,000001
nano n 10-9 0,000000001
piko p 10-12 0,000000000001
Tablica 2. Prefiksi SI jedinica.
femto f 10-15 …
 Izotopi i izobari
 Atomski broj (Z) je broj protona u jezgri ili broj elektrona u elektronskom omotaču.
 Maseni broj (A) je ukupan broj protona i neutrona u jezgri.
 Izotopi su atomi koji imaju isti atomski, a različit maseni broj.
1
1 H, 21H, 31H, 12
6 C, 136 C, 146 C, 30
15
31
P, 15 P...
 Izračunaj broj protona, neutrona i elektrona u navedenim izotopima ugljika.
 Izotopi su u prirodi neravnomjerno zastupljeni; neki postoje samo u laboratoriju.
 Izobari su izotopi različitih elemenata s jednakim masenim brojevima (npr. 54Cr i
12
54Fe).
6 C
 Jedinica atomske mase (u ili mu) je 1/12 mase izotopa i iznosi 1,660510-24 g.
 Relativna atomska masa (Ar) – koliko puta je masa nekog atoma veća od u.
 Relativna molekulska masa (Mr) – koliko puta je masa neke molekule već od u.
 Kolika je masa atoma O, a kolika molekule O2?
 Kolika je relativna molekulska masa molekule O2, a kolika je molarna masa O2?
Tablica 3. Periodni sustav elemenata.
http://www.skole.hr/UserFiles/File/PSE.jpg, 02.02.2010.
 Atomi grade sve…
 Kemijski element se sastoji samo od jedne vrste atoma.
(kisik, vodik, dušik, sumpor…)

 Kemijski spoj se sastoji od 2 ili više različitih elemenata kemijski vezana.

(voda – H2O, amonijak – NH3, sumporna kiselina – H2SO4…)

 Smjesa se sastoji od 2 ili više pomiješanih elemenata ili spojeva.

(vodovodna voda – homogena smjesa, vegeta – heterogena smjesa)

 Molekula se sastoji od 2 ili više ista ili različita atoma.

(kisik – O2, voda – H2O, klorovodična kiselina – HCl)
 Nomenklatura anorganskih spojeva
 Kemijski element prikazuju se simbolima dok se elementarne tvari i kemijski
spojevi prikazuju formulama.

 Kationi: H+ - vodikov ion (proton), Li+ - litijev ion, Sr2+ - stroncijev ion, Fe2+ -
željezov(II) ion, Fe3+ - željezov(III) ion, Cr3+ - kromov(III) ion…

Anioni: Cl- - kloridni ion, F- - fluoridni ion, O2- - oksidni ion, N3- - nitridni ion…

Poliatomni ioni: CO32- - karbonatni ion, HCO3- - hidrogenkarbonatni ion, SO42- -

sulfatni ion, HSO4- - hidrogensulfatni ion, NO3- - nitratni ion, NO2- - nitritni ion,
NH4+ - amonijev ion, H3O+ - hidronijev (oksonijev) ion, CH3COO- - acetatni ion,
OH- - hidroksidni ion, PO43- - fosfatni ion, H2PO4- - dihidrogenfosfatni ion…
 Ionski spojevi: LiBr – litijev bromid, HgI2 – živin(II) jodid, FeO – željezov(II)
oksid, Fe2O3 – željezov(III) oksid, KClO4 – kalijev perklorat, Ca3(PO4)2 – kalcijev
fosfat, NaNO3 – natrijev nitrat, Cr2O3 – kromov(III) oksid, CrO3 – kromov(VI)
oksid, (NH4)2SO4 – amonijev sulfat…

Kovalentni spojevi: HCl – klorovodik (vodikov klorid), H2S – sumporovodik

(vodikov sulfid), H2O – voda (vodikov oksid), SO2 – sumporov(IV) oksid, SO3 –
sumporov(VI) oksid, NO – dušikov(II) oksid, NO2 – dušikov(IV) oksid, NH3 –
amonijak (vodikov nitrid)…
 Elektronska struktura atoma
Broj elektrona u elektronskom omotaču nekog atoma te njihov raspored glavni su
čimbenici razumijevanja svojstava tog atoma i tvari građenih od te vrste atoma, kao i
reakcija u kojima dotični atom sudjeluje.
Točan položaj elektrona u elektronskom omotaču se ne može odrediti nego njegova
vjerojatnost nalaženja u određenom dijelu prostora oko jezgre – atomska orbitala.
Raspored elektrona opisan je vrijednostima 4 kvantna broja.

kvantni broj oznaka vrijednosti

glavni n 1,2,3,4,5,6,7…
sporedni l 0,1,2,…,n-1
magnetski m -l,…,0,…,l
spinski s -1/2, +1/2

Tablica 4. Kvantni brojevi elektrona.

 Kvantni brojevi
Tablica 5. Glavni kvantni brojevi elektrona. Tablica 6. Sporedni kvantni brojevi elektrona.

ljuska K L M N O P Q orbitala s p d f g h
n 1 2 3 4 5 6 7 l 0 1 2 3 4 5

- raste udaljenost od jezgre - raste energija orbitala (elektrona)

- raste energija orbitale (elektrona)

Magnetski kvantni broj određuje prostornu orijentaciju orbitala.

Spinski kvantni broj određuje spinske energijske nivoe elektrona.

Degenerirane orbitale su orbitale iste energije (npr. px, py i pz)!

 Atomske orbitale
E

Slika 11. Pojednostavljen prikaz osnovnih atomskih orbitala.

Slika 12. Pojednostavljen prikaz p i d atomskih orbitala.
 Elektronska konfiguracija atoma
Elektronska konfiguracija atoma predstavlja raspored elektrona u orbitalama tog atoma.

Orbitale se grafički prikazuju , elektroni .

Pravila popunjavanja orbitala:

1. prvo se popunjavanju orbitale najniže energije (1s, 2s, 2p, 3s…),
2. Paulijev princip isključenja: u atomu ne mogu biti 2 elektrona s istim
vrijednostima sva 4 kvantna broja – to znači da u jednoj orbitali mogu biti
najviše 2 elektrona,
3. Hundovo pravilo: broj nesparenih elektrona u degeneriranim orbitalama
treba biti maksimalan.
 Popunjavanje orbitala

Slika 13. Redoslijed popunjavanja atomskih orbitala.

 PRIMJERI:
H 1s1 He 1s2
1s 1s

Li 1s22s1 C 1s22s22p2
2s 2p 2s 2p

1s 1s

N 1s22s22p3 O 1s22s22p4
2s 2p 2s 2p

1s 1s

Ne 1s22s22p6
2s 2p

1s
 Na 1s22s22p63s1
3s 3p 3d

2s 2p
Na+ 1s22s22p6
ili [Ne]3s1 3s 3p 3d
1s
2s 2p
4s orbitala energijski je niža od 3d orbitale!
1s
Napiši el. konfiguracije F, Mg, S i Cl.

O 1s22s22p4 O2- 1s22s22p6

2s 2p 2s 2p

1s 1s
 Periodičnost svojstava elemenata
₰ Elektroni u valentnoj ljusci (valentni elektroni) određuju niz svojstava atoma.

₰ Atomski radijus – polovina udaljenosti između središta susjednih istovrsnih atoma.

₰ Unutar skupine, odozgo prema dolje, atomski radijus raste. Zašto?
₰ Unutar periode, slijeva udesno, atomski radijus pada. Zašto?
₰ Kakav je odnos radijusa atoma prema radijusu iona tog atoma?

₰ Ionizacijska energija (IE) – energija potrebna da se ukloni elektron iz atoma ili

iona u plinovitom stanju.
₰ Unutar skupine, odozgo prema dolje, ionizacijska energija pada. Zašto?
₰ Unutar periode, slijeva udesno, ionizacijska energija raste. Zašto?
₰ Svaki elektron ima pripadajuću energiju ionizacije.
Slika 14. Ovisnost atomskog radijusa o atomskom broju.
₰ Elektronski afinitet (EA) – mjera za promjenu energije koja je javlja kada se elektron
doda atomu ili ionu u plinovitom stanju.
₰ Sličan trend promjene u periodnom sustavu kao i energija ionizacije.
₰ Svaki elektron ima pripadajući elektronski afinitet.

₰ Elektronegativnost – mjera za silu kojom neki atom privlači elektrone iz veze s

drugim atomom.
₰ Elementi gore desno u periodnom sustavu imaju najveću elektronegativnost.
₰ Elementi dolje lijevo u periodnom sustavu imaju najmanju elektronegativnost.

₰ Element s niskom IE i niskim EA ima i nisku elektronegativnost – formira katione!

₰ Element s visokom IE i visokom EA ima i visoku elektronegativnost – formira anione!
Slika 15. Trendovi promjene nekih svojstava atoma.
Slika 16. Tablica elektronegativnosti.
1. Poredaj po rastućem atomskom radijusu sljedeće atome: Sr, Ba, Be, Mg i Ca.

2. Koji atom od ovdje nabrojanih će najlakše stvoriti kation: Li, Rb, Cs, K ili Na?

3. Koja tvrdnja je točna: r(K+) < r(K) ili r(K+) > r(K) ?

4. Koji element ima najveću elektronegativnost?

5. Tko lakše tvori anione, metali ili nemetali? Objasni odgovor.

6. Da li je teško ili lako stvoriti ion F+?

7. Koji ion ima veći radijus, O− ili O2−?

 Metali i nemetali
metali nemetali
formiraju katione formiraju anione
veći atomski radijus manji atomski radijus
niža ionizacijska energija viša ionizacijska energija
niži elektronski afinitet viši elektronski afinitet
elektropozitivniji elektronegativniji
reagiraju s kiselinama reagiraju s bazama
formiraju bazične okside formiraju kisele okside
formiraju ionske halide formiraju kovalentne halide
krutine (osim Hg) svih agregatnih stanja
provode struju ne provode struju (osim grafita)
visoka tališta niska tališta
Na, Mg, Fe, Zn, Ag… O, N, Cl, P, S…

Tablica 7. Usporedba nekih svojstava metala i nemetala.

…u kemiji je sve povezano…
 Kemijska veza
Zašto nastaju kemijski spojevi?

Privlačne sile među atomima neke tvari nazivaju se kemijskom vezom.

vrsta kemijske veze vrste atoma u vezi

ionska metal – nemetal
kovalentna nemetal – nemetal
metalna metal – metal

Tablica 8. Osnovne vrste kemijskih veza.

U realnosti najčešće postoji miješanje ionskog i kovalentnog karaktera veze:

ionski spojevi – pretežit ionski karakter veze
kovalentni spojevi – pretežit kovalentni karakter veze
Slika 17. Osnovne vrste kemijskih veza.
Ionska veza je rezultat elektrostatskog privlačenja iona nastalih prijelazom elektrona s
jednog atoma (ili grupe atoma) na drugi.
Kovalentna veza nastaje stvaranjem jednog ili više elektronskih parova koji istodobno
pripadaju atomima između kojih su smješteni.
Metalna veza se ostvaruje otpuštanjem slabo vezanih valentnih elektrona u elektronski
plin koji formalno povezuje “pozitivno nabijene atome” u 3D kristalnoj rešetci.

ionski spojevi kovalentni spojevi

krutine s visokom temperaturom tališta
TT (> 400 °C)
većina topljiva u polarnim otapalima
većina netopljiva u nepolarnim otapalima
vodene otopine i taline dobro provode
električnu struju jer sadrže ione
ionska veza nije usmjerena u prostoru
NaCl, Fe2O3, LiF, CuSO4…
plinovi, tekućine ili krutine s niskom
TT (< 300 °C)
većina netopljiva u polarnim otapalima
većina topljiva u nepolarnim otapalima
vodene otopine i taline slabo provode
električnu struju jer ne sadrže ione
kovalentna veza je usmjerena u prostoru
CO2, CH4, NH3…

Tablica 9. Neke osobine ionskih i kovalentnih spojeva.

 Lewisovi simboli
Lewisovi simboli – grafički prikaz valentnih elektrona nekog atoma ili iona.

..
. . N. . Li .
.C.
. H.

Slika 18. Energijski dijagram za atomske orbitale fluora.

 Ionska veza

Na  – e-
..
 ..

: Cl : e  : Cl :
-
Na+  
. ..

kation (+)

anion (−)

kristalna rešetka

Slika 19. Nastajanje natrijevog klorida i slaganje iona u kristalnoj rešetci.

Analogno prikazanim primjerima objasni veze u:
LiCl Zašto su navedeni spojevi ionski?
MgCl2
o Kada je razlika u elektronegativnosti atoma ()  1,7 veza
Na2O je pretežno ionska.
KBr
o Kada je razlika u elektronegativnosti atoma ()  1,7 veza
MgF2 je pretežno kovalentna.

o Pri klasifikaciji treba gledati i ostale karakteristike (npr. HF).

 Kovalentna veza
H + H HH ili H–H Cl + Cl ClCl ili Cl–Cl
slobodni (nevezujući) elektronski par

zajednički (vezujući) elektronski par

Analogno prikazanim primjerima objasni veze u:

NH3
CH4 Da li su navedena gnojiva kovalentni spojevi:
H2O (NH4)2SO4
HCl (NH2)2CO
CO KNO3
Ca(H2PO4)2
 Polarnost kovalentne veze
Ako je vezujući elektronski par ravnomjerno podijeljen između jezgara u vezi, veza je
nepolarna (npr. H – H).

Kod heteroatomnih spojeva, veze su polarne ako postoji značajna razlika u

elektronegativnosti atoma u vezi te ako molekula nema visoku simetriju
(npr. HF, H2O, NH3, CH4).

+
−

−

+ Slika 20. Shematski

prikazi molekula vode,
amonijaka i metana.
 Lewisove strukture
Lewisove strukture temelje se na pravilu okteta i ne prikazuju 3D strukturu
molekula ili poliatomnih iona!
Važan je broj i raspored elektrona, vezujućih i nevezujućih.
broj atoma broj e- za oktet broj valen. e-
1N 1x8=8 1x5=5 broj atoma broj e- za oktet broj valen. e-
3H 3x2=6 3x1=3 1N 1x8=8 1x5=5
ukupno 14 8 3O 3 x 8 = 24 3 x 6 = 18
broj vezujućih e− 14 – 8 = 6 naboj iona 1
broj veza 6/2=3 ukupno 32 24
broj vezujućih e− 32 – 24 = 8
Tablica 10. Broj vezujućih e− i veza u NH3.
broj veza 8/2=4
Tablica 11. Broj vezujućih e − i veza u NO3−.
 Rezonantne strukture i red veze

Slika 21. Rezonantne strukture nitratnog iona, NO3−.

Red veze je broj vezujućih elektronskih parova između dva atoma.

Npr. red veze u molekuli H–Cl je 1, red veze C–O u molekuli CO2 je 2, a u CO je 3.

Koliki je red veze N–O u nitratnom ionu, a koliki u nitritnom ionu?

Koliki je red veze u molekuli N2, a koliki je red veze C–O u molekuli uree?
 Formalni naboj
 Formalni naboj atoma je onaj naboj koji bi atom imao da su vezujući elektroni
ravnomjerno raspoređeni između atoma koji ostvaruju vezu – kao da je veza kovalentna.
 Formalni naboj = broj val. e– – broj nevezujućih val. e– – ½broj vezujućih val. e–
(+1)
 Npr. O3 (+1)

(-1) (0) (0) (-1)

A B C A B C

A… 6 – 6 – ½2 = – 1 A… 6 – 4 – ½4 = 0
B… 6 – 2 – ½6 = + 1 B… 6 – 2 – ½6 = + 1
C… 6 – 4 – ½4 = 0 C… 6 – 6 – ½2 = – 1
Favorizirani su:
a) manji naboji, b) udaljeniji istovrsni naboji i c) negativniji naboj na elektronegativnijem atomu.
 Vodikova veza
Međumolekulske sile određuju jačinu držanja molekula – plin, tekućina ili krutina.
Slabije su od ionske i kovalentne veze, a osnovni tipovi su:
 Londonove sile
 dipol-dipol privlačne sile Van der Waalsove sile

 vodikove veze
Vodikova veza nastaje između vodika i izrazito elektronegativnog
atoma (N, O, F, Cl) (sl. 22 i 23).

Mr
 Oblici molekula
 VSEPR – engl. Valence Shell Electron Pair Repulsion theory – valentni elektroni
oko nekog centralnog atoma smješteni su međusobno što dalje da bi se smanjilo
njihovo odbijanje.

 Najjače odbijanje je između slobodnih

(nevezujućih) elektronskih parova, a najslabije
između zajedničkih (vezujućih).

 Time je određena geometrija molekule.

Slika 24. VSEPR teorija na primjeru CH4 i NH3.

 Film 1. Oblici molekula.

Slika 25. Oblici nekih molekula (BeCl2, BCl3, PCl5 i SF6).

 Kompleksni spojevi
 Kompleksni spojevi su spojevi u kojima se nalaze skupine atoma koji su
povezani u više ili manje stabilne jedinice.

 Centralni metalni atom i ligandi (skupine međusobno povezanih atoma) povezani

su koordinacijskom kovalentnom vezom (donorsko akceptorska veza koja nastaje
iz elektronskog para samo jednog od atoma u vezi).

 Karakteristični su za prijelazne metale i takvi spojevi često su obojeni.

 Koordinacijski broj je broj liganada vezanih na centralni atom.

 Mnogi značajni biološki spojevi su kompleksni (npr. klorofil i hemoglobin).

 Imenuj navedene ione.
 Navedi koordinacijske brojeve centralnih metalnih iona.

Slika 26. Oblici nekih kompleksnih iona.

 Modra galica
CuSO4 x 5H2O – bakarov(II) sulfat pentahidrat
CuSO 4  Cu 2  SO 24
[Cu(H2O)6]2  heksaakvabakar(II) ion
CuSO 4 (aq)  Ca(OH) 2 (aq)  Cu(OH) 2 (s)  CaSO 4 ( s )

Nastala smjesa je bordoška juha koja se koristi kao

zaštita u vinogradarstvu!

Slika 27. Strukturna formula heksaakvabakar(II) iona.

 Stanja tvari

Slika 28. Tri osnovna stanja tvari.

 Promjene tvari

 Promjene u kojima se mijenja sastav tvari zovu se kemijske, a promjene u

kojima se mijenja samo energijsko stanje tvari (sastav ostaje isti) zovu se
fizikalne.

 Razvrstaj sljedeće promjene na kemijske i fizikalne:

 isparavanje vode
 taljenje metala
 gorenje ugljena
 otapanje kuhinjske soli u vodi
 hrđanje metalne ograde
 a koja je promjena kad malo posolimo juhu? 
 Smjese
 Smjesa se sastoji od dvaju ili više pomiješanih elemenata ili spojeva.

 Koja je razlika između homogene i heterogene smjese?

 Navedi po dva primjera za svaku od njih.

 Postupci za razdvajanje sastojaka iz heterogenih smjesa:

 taloženje
 filtracija
 sublimacija
 dekantiranje
 kristalizacija
 centrifugiranje
 pomoću magneta…
Slika 29. Aparatura za destilaciju.
 Otopine
 Otopine su smjese čistih tvari sastavljene od otapala i otopljene tvari.
 Topljivost otopljene tvari u otapalu najviše ovisi o međumolekulskim silama koje se
javljaju u procesu otapanja.
 Topljivost određene tvari u nekom otapalu iskazuje se kao masa te tvari koja se
može otopiti u 100 g navedenog otapala pri određenoj temperaturi.
 Slično se otapa u sličnom!
 Polarni spojevi bolje su topivi u polarnim otapalima (npr. etanol u vodi) dok su
nepolarni spojevi bolje topivi u nepolarnim otapalima (npr. jod u heksanu).
 S obzirom na izmjenu energije, proces otapanja može biti endoterman (sustav
prima energiju iz okoline, otapanje NH4NO3 u vodi) ili egzoterman (sustav daje
energiju u okolinu, otapanje NaOH u vodi).
 Zašto se ledene ceste posipaju kamenom soli?
 Vrste otopina
 Prema veličini otopljenih tvari, otopine mogu biti:
o prave otopine (čestice promjera manjeg od 1 nm; vodena otopina kuhinjske soli),
o koloidni sustavi (čestice promjera od 1 nm do 200 nm; magla, dim…),
o grubi disperzni sustavi (čestice promjera većeg od 200 nm; smjesa pijeska i
vode).

 Prema količini otopljenih tvari, otopine mogu biti:

o nezasićene (pri određenoj temperaturi ne sadrže najveću moguću masu otopljene
tvari – moguće je dodatno otapanje),
o zasićene (pri određenoj temperaturi sadrže najveću moguću masu otopljene tvari),
o prezasićene (sadrže veću masu otopljene tvari od zasićenih otopina – nestabilne).
 Voda kao otapalo
 Voda je jedna od najvažnijih tvari za život na Zemlji! Objasnite izrečenu tvrdnju.
 Navedi glavne kemijske i fizikalne karakteristike vode.

Slika 30. Shematski prikaz

slaganja molekula vode pri
različitim temperaturama.

 Voda je najvažnije otapalo koje otapa mnoštvo ionskih spojeva (kuhinjska sol,
modra galica), tvari koje mogu tvoriti vodikovu vezu (šećeri, vitamin C) te
neutralne molekule s polarnim funkcionalnim skupinama (aminokiseline).
 Amfipatske molekule (sadrže i polarni i nepolarni dio) u vodi tvore micele i
dvosloje.
Slika 31. Shematski prikaz otapanja ionskih tvari u vodi.
 Elektroliti
 Proces u kojem otopljena tvar u polarnom otapalu (vodi) disocira na ione zove se
elektrolitička disocijacija.

 Elektroliti su tvari koje otopljene u vodi, pomoću iona, provode električnu struju.
 Jaki elektroliti u vodenoj otopini potpuno disociraju na ione:
 - jake kiseline: sumporna (H2SO4), dušična (HNO3), perklorna (HClO4),
klorovodična (HCl), jodovodična (HI), bromovodična (HBr),
 - jake baze: natrijev, kalijev i kalcijev hidroksid (NaOH, KOH, Ca(OH)2),
 - soli: većina soli (Na2CO3, KCl, CuSO4, NaCl).
 Slabi elektroliti u vodenoj otopini djelomično disociraju na ione:
 - slabe kiseline: mravlja (HCOOH), octena (CH3COOH), sumporovodična
(H2S),
 - slabe baze: amonijev hidroksid (NH4OH), dietilamin ((CH3CH2)2NH).
 Kvantitativan opis otopina
 Mol je ona količina tvari (atoma, molekula, iona) definirane kemijske formule
koja sadrži isto toliko jedinki koliko ima atoma u 0,012 kg 12C.
m N
n n
M NA
 Koncentracija: količinska (množinska), c i masena, .
n m
c 
V V
 Udjeli: maseni, w i volumni, .

m(sastojak)
w(sastojak, smjesa ) 
m(smjesa )
V (sastojak)
 (sastojak, smjesa ) 
V (smjesa )
 Koligativna svojstva
Koligativna svojstva otopina ovise o samo količini (koncentraciji) otopljene tvari.

1. Sniženje ledišta – krioskopija

2. Povišenje vrelišta – ebulioskopija
3. Sniženje tlaka pare otapala
4. Osmotski tlak

Slika 32. Osmoza.

…uvijek je važno biti u ravnoteži…
 Kemijska ravnoteža
Ireverzibilna reakcija je ona koja ide do kraja (reaktanti se u potpunosti troše). →
Reverzibilna reakcija ide samo do određenog stanja (kemijska ravnoteža). 
Velika većina kemijskih reakcija su reverzibilne!

Zakon o djelovanju masa: omjer umnožaka koncentracija produkata i

koncentracija reaktanata konstantan je pri stalnoj temperaturi.

aA + bB  cC + dD

Konstanta ravnoteže reakcije K

C  D
c d

Aa  Bb
Kada je K > 1, reakcija ide “u desno”, prema nastajanju produkata, a kada je K < 1
reakcija ide “u lijevo”, prema nastajanju reaktanata.
 Pomicanje kemijske ravnoteže
Le Chatelierov princip: ako na sustav u ravnoteži djelujemo nekim vanjskim utjecajem,
sustav će reagirati pomicanjem ravnoteže tako da se taj utjecaj smanji.

Haber-Boschov postupak sinteze amonijaka:

N2(g) + 3H2(g)  2NH3(g) + energija

Endotermne reakcije su one u kojima se apsorbira energija.

Egzotermne reakcije su one u kojima se oslobađa energija.

K
NH3 
2
 6,02  10 2
dm 6
 mol 2
, pri 500 C
N 2  H 2 3
 CO2(g) + 2NH3(g)  CO(NH2)2(s) + H2O(g) + energija
N2(g) + 3H2(g)  2NH3(g) + energija

vanjski utjecaj pomak ravnoteže

vanjski utjecaj pomak ravnoteže povećanje tlaka u desno
povećanje tlaka u desno smanjenje tlaka u lijevo
smanjenje tlaka u lijevo povećanje koncentr.
u desno
povećanje NH3(g) ili CO2(g)
u lijevo
koncentracije NH3(g) povećanje koncentr.
u lijevo
povećanje koncentr. CO(NH2)2(s) ili H2O(g)
u desno
N2(g) ili H2(g) smanjenje koncentr.
u lijevo
smanjenje NH3(g) ili CO2(g)
u desno
koncentracije NH3(g) smanjenje koncentr.
u desno
smanjenje koncentr. u lijevo CO(NH2)2(s) ili H2O(g)
N2(g) ili H2(g) grijanje u lijevo
grijanje u lijevo hlađenje u desno
hlađenje u desno

Tablica 13. Pomicanje ravnoteže reakcije

Tablica 12. Pomicanje ravnoteže reakcije sinteze uree uslijed vanjskih utjecaja.
sinteze amonijaka uslijed vanjskih utjecaja.
 Brzina kemijske reakcije
promjena koncentracije reaktanata
brzina kemijske reakcije 
vrijeme promjene

Koji čimbenici utječu na brzine kemijskih reakcija?

- katalizator / inhibitor
- koncentracija reaktanata
- veličina čestica
- temperatura
- tlak
Jedinica mjere vrlo često je moldm-3s-1.

U stanju ravnoteže brzine povratnih reakcija su izjednačene!

 Konstanta disocijacije
Konstanta disocijacije, KA(B), proizlazi iz zakona o djelovanju masa i mjerilo je
jakosti neke kiseline (baze).

CH3COOH  H+ + CH3COO–

KA 
CH COO  H 
3
 
 1,8 10 5
mol  dm-3 , pri 25 C
CH3COOH
pK A   log K A  4,76, pri 25 C

Da li je jača kiselina s većom K ili sa manjom K? Objasnite odgovor.

Stupanj disocijacije () govori o postotku disociranih molekula.

Što znači ako je  = 1?
 Ionski produkt vode

H2O  H+ + OH–

H2O + H2O  H3O + + OH–

  
K w  H   OH   110 14 mol 2  dm-6 , pri 25 C

pH   log H    
pOH   log OH  
H   10
  pH

H+ - vodikov ion
H3O+ - hidronijev (oksonijev) ion
pH + pOH = pKW = 14
OH– - hidroksidni ion
KW - ionski produkt vode
 Kiselost vodenih otopina
kiselo lužnato neutralno
[H+]/moldm-3 > 10-7 < 10-7 = 10-7
[OH–]/moldm-3 < 10-7 > 10-7 = 10-7
pH <7 >7 =7
pOH >7 <7 =7

Tablica 14. Kiselost i lužnatost vodenih otopina.

Slika 33. Kiselost nekih medija.

 Kiseline i baze po Arrheniusu
Kiseline su spojevi koji disocijacijom u vodenoj otopini daju oksonijeve ili hidronijeve
ione (H3O+), tj. protone (H+). H+ + H2O → H3O+
Baze su spojevi koji disocijacijom u vodenoj otopini daju hidroksidne ione (OH–).

HNO3 → H+ + NO3– NaOH → Na+ + OH–

Amfoliti su tvari koje u vodenoj otopini daju i H3O+ i OH– ione: Al(OH)3.
baza kiselina sol voda
Al(OH )3 (s)  3HNO 3 (aq)  Al(NO 3 )3 (aq)  3H 2O (l)
Al 3  3OH  3H   3NO3 aluminijev nitrat

kiselina sol voda

baza
H3AlO3 (s)  3NaOH(aq)  Na 3AlO3 (aq)  3H2O (l)
3H   AlO 33- 3Na  3OH  natrijev aluminat

Reakcija kiselina i baza kojom nastaje sol i voda naziva se neutralizacija.

 Kiseline i baze po Brønstedu i Lowryju

Kiseline su tvari koje daju proton – proton-donori.

kiselina  H+ + baza
Baze su tvari koje primaju proton – proton-akceptori.
(konjugirani par)

CH3COOH + H2O  H3O+ + CH3COO– ravnoteža u lijevo

kiselina + baza  konj. kis. + konjugirana baza

NH3 + H2O  OH– + NH4+ ravnoteža u lijevo

baza + kiselina  konj. baza + konj. kiselina

H 3 PO4  H   H 2 PO4 K A1  7,2 103 mol  dm 3

jakost kiseline

kiselina baza

H 2 PO4  H  HPO24 K A2  6,3 108 mol  dm 3
kiselina baza

HPO24  H  PO34 K A3  4,2 1013 mol  dm 3
kiselina baza
 Kiseline i baze po Lewisu

Kiseline su tvari koje primaju elektrone – elektron-akceptori.

Baze su tvari koje daju elektrone – elektron-donori.

baza

kiselina sol

Slika 34. Reakcija NH3 i BF3.

 Neutralizacija
 Neutralizacija je reakcija kiselina i baza kojom nastaje sol i voda.
 Neutralizacija i hidroliza su reakcije u suprotnim smjerovima.
 Hidroliza je, u osnovi, reakcija tvari s vodom.

NEUTRALIZACIJA
kiselina + baza  sol + voda
HIDROLIZA

 Na kiselo-baznim neutralizacijama temelje se titracijska (titrimetrijska)

kvantitativna određivanja sadržaja nekih tvari.
 Mjeri se volumen otopine kiseline (baze) točno poznate koncentracije kojom se
titrira poznati volumen otopine baze (kiseline) čija se koncentracija istražuje.
 Hidroliza
1. Hidroliza soli jakih kiselina i jakih baza – neutralna otopina

HCl + NaOH → Na+ + Cl– + H2O

kisel. baza sol voda

Na+ + H2O  nema reakcije

Cl– + H2O  nema reakcije

2. Hidroliza soli jakih kiselina i slabih baza – kisela otopina

NH4Cl → NH4+ + Cl–

NH4+ + H2O  NH3 + H3O+ H3O+ daje kiselost!

Cl– + H2O  nema reakcije

3. Hidroliza soli slabih kiselina i jakih baza – lužnata otopina

NaHCO3 → Na+ + HCO3–

Na+ + H2O  nema reakcije

HCO3– + H2O  H2O + CO2 + OH– OH– daje lužnatost!
4. Hidroliza soli slabih kiselina i slabih baza – kiselost/lužnatost ovisi o odnosu KA i KB

CH3COONH4→ NH4+ + CH3COO–

NH4+ + H2O  NH3 + H3O+ H3O+ daje kiselost!

CH3COO– + H2O  CH3COOH + OH– OH– daje lužnatost!

Budući da je u ovom slučaju KA = KB, otopina je neutralna.

Hidroliza je u agronomiji posebno važna pri odabiru gnojiva u odnosu na kiselost tla.

5. Hidroliza uree – KA > KB – blago kisela otopina

(NH2)2CO + 2H2O → 2NH4+ + CO32–

NH4+ + H2O  NH3 + H3O+ H3O+ daje kiselost!

CO32– + H2O  HCO3– + OH– OH– daje lužnatost!
 Puferi
Puferi su sustavi koji imaju sposobnost vezanja H+ i OH– iona i na taj se način
odupiru promjeni kiselosti ili bazičnosti neke otopine.
Puferi su najčešće smjese slabih kiselina i njihovih soli ili slabih baza i njihovih soli.
Kapacitet pufera je količina jake kiseline ili jake baze koju treba dodati u 1 l pufera
da mu se pH vrijednost promijeni za 1.

sastav pufera pH
Na2CO3, NaHCO3 9,2 – 10,8
KCl, NaOH 12,0 – 13,0
CH3COOH, CH3COONa 3,7 – 5,6
K2HPO4, KH2PO4 5,8 – 8,0
Na2HPO4, NaH2PO4 6,0 – 7,5

Tablica 15. Granične pH vrijednosti nekih pufera.

 Acetatni pufer: CH3COOH/CH3COONa – u kiselom području

CH3COOH  CH3 COO– + H+ pH   log H   

CH3COONa → CH3COO– + Na+
pK A   log K A
dodatak kiseline: CH3COO– + H+  CH3COOH
dodatak baze: CH3COOH + OH–  CH3COO– + H2O

KA 
CH COO  H 
3

 1,8 10

5
mol  dm -3
CH3COOH
H   K 
 CH 3COOH
/(-log)
A
CH COO 
3


  
- log H   log K A  log
CH 3COOH
CH COO 
3


pH  pK A  log
CH3COOH
Henderson-Hasselbalchova jednadžba
CH COO 
3

Amonijačni pufer: NH3/NH4Cl – u bazičnom području

NH4OH  NH4+ + OH–

NH4Cl → NH4+ + Cl– NH3 + H2O  NH4OH

dodatak kiseline: NH4OH + H+  NH4+ + H2O

dodatak baze: NH4+ + OH–  NH4OH

Karbonatni pufer: Na2CO3/NaHCO3 – u bazičnom području

Na2CO3 → CO32– + 2Na+

NaHCO3 → HCO3– + Na+

dodatak kiseline: CO32– + H+  HCO3–

dodatak baze: HCO3– + OH–  CO32– + H2O
Fosfatni puferi – H3PO4 je triprotonska kiselina – mogu postojati 3 puferska sustava:

1. H3PO4/NaH2PO4 – u izrazito kiselom području

H3PO4  H+ + H2PO4–
NaH2PO4 → Na+ + H2PO4–
dodatak kiseline: H2PO4– + H+  H3PO4
dodatak baze: H3PO4 + OH–  H2PO4 –+
2. NaH2PO4/Na2HPO4 – u neutralnom području
NaH2PO4 → Na+ + H2PO4–
Na2HPO4 → 2Na+ + HPO42–
3. Na2HPO4/Na3PO4 – u izrazito bazičnom
području
Na2HPO4 → 2Na+ + HPO42–
H2O
Na3PO4 → 3Na+ + PO43–
dodatak kiseline: PO43– + H+  HPO42–
dodatak baze: HPO42– + OH–  PO43– + H2O

dodatak kiseline: HPO42– + H+  H2PO4–

dodatak baze: H2PO4– + OH–  HPO42– + H2O
 Oksidacijsko-redukcijske jednadžbe
 Lavoisier je definirao oksidaciju kao reakciju spajanja s kisikom (grč. oxys – kiseo).
 Suprotno tome, redukcija je reakcija u kojoj se nekoj tvari oduzima kisik.
 Oksidacija je reakcija u kojoj se nekom atomu (ionu, molekuli) povećava
oksidacijski broj, tj. on gubi elektrone.
 Redukcija je reakcija u kojoj se nekom atomu (ionu, molekuli) smanjuje
oksidacijski broj, tj. on prima elektrone.
 Oksidans (oksidacijsko sredstvo) je tvar prima elektrone, oksidira drugu tvar, a pri
tome se ona reducira.
 Reducens (redukcijsko sredstvo) je tvar otpušta elektrone, reducira drugu tvar, a pri
tome se ona oksidira.
 Oksidacijsko-redukcijske reakcije kraće se zovu redoks reakcije.
 Pravila za određivanje oksidacijskog broja
 1. Oksidacijski broj elementarnih tvari uvijek je 0 (Na, O2, Fe, H2…).
 2. Oksidacijski broj vodika je I u svim spojevima (H2O, HCl), osim u metalnim
hidridima gdje je –I (NaH).
 3. Kisik u svim spojevima ima oksidacijski broj –II (H2O, H2SO4), osim u
peroksidima u kojima iznosi –I (H2O2).
 4. Oksidacijski broj atoma elemenata 1. skupine u spojevima je uvijek I (Na, K).
 5. Oksidacijski broj elemenata 2. skupine u spojevima je uvijek II (Mg, Ba).
I I
 6. Zbroj oksidacijskih brojeva u formulskoj jedinki uvijek je 0 (H Cl).
II
 7. Oksidacijski broj jednostavnog iona jednak je nabojnom broju iona (Mg 2 ).
 8. Zbroj oksidacijskih brojeva atoma u složenom ionu jednak je nabojnom broju tog
VI  II
2
iona (S O ).4
 U kovalentnim vezama elektroni se pripišu elektronegativnijem atomu – kao da su
sve veze ionske.
 Kao i kod formalnog naboja, zbroj svih pojedinačnih oksidacijskih brojeva treba
davati ukupni broj jedinke (0 za molekule, nabojni broj za ione).
 Oksidacijski broj = broj val. e– – broj nevezujućih val. e– – broj vezujućih val. e–
-III +IV -II

A B C
A… 5 – 2 – 6 = – 3
Oksidacijski broj ne ovisi o
B… 4 – 0 – 0 = + 4
rezonantnoj strukturi!
C… 6 – 6 – 2 = – 2

 Odredi oksidacijske brojeve atoma u sljedećim jedinkama:

H2, NH3, NaNO3, H3PO4, K2Cr2O7, (NH2)2CO, HCOOH
† Što se dogodi željeznom čavlu koji dulje vrijeme stoji u otopini modre galice?
† Dio čavla uronjen u otopinu biva prekriven „bakrenom” bojom.

Fe(s) + CuSO4(aq) → FeSO4(aq) + Cu(s)

† U ovoj reakciji atomi elementarnog željeza iz čavla su se oksidirali, a ioni bakra iz

otopine modre galice su se reducirali.

0 II
† O: Fe(s) – 2e  Fe 2 (aq)
-

II 0 +
2
† R: Cu (aq)  2e  Cu (s)
-

Fe(s)  Cu 2 (aq)  Fe 2 (aq)  Cu(s)

₡ Reakcija otapanja bakra u razrijeđenoj dušičnoj kiselini:

₡ Izjednači reakciju otapanja bakra u koncentriranoj dušičnoj kiselini:

Cu(s) + HNO3(conc.) → Cu(NO3)2(aq) + NO2(g) + H2O(l)
0 II
₡ O: Cu(s) – 2e  Cu 2 (aq)
-

V IV +

₡ R: NO (aq)  2H  1e  NO 2 (g)  H 2O(l)
-
3
-
/2

Cu(s)  2NO3 (aq) 4H   Cu 2 (aq)  2NO2 (g)  2H 2O(l)

Cu(s)  4HNO3 (conc.)  Cu(NO3 ) 2 (aq)  2NO2 (g)  2H 2 O(l)

₡ Izjednači reakciju oksidacije organske tvari u tlu kalijevim bikromatom:

C(org.) + K2Cr2O7(aq) + H2SO4(conc.) → Cr2(SO4)3(aq) + CO2(g) + K2SO4(aq) + H2O(l)
 Kemijska analiza
▲ Kemijska analiza je skup postupaka za odjeljivanje, dokazivanje i određivanje
pojedinih sastojaka u uzorku neke tvari.

▲ Rezultati kemijske analize otkrivaju strukturu i sastav tvari.

▲ Kemijski identitet sastojka u uzorku određuje se kvalitativnom analizom, a

brojčani podaci o relativnim ili apsolutnim količinama sastojaka dobivaju se
kvantitativnom analizom.

▲ Odjeljivanje je često dio i kvalitativne i kvantitativne analize.

▲ Sastojak uzorka koji se određuje zove se analit.

 Uzorci za analizu mogu biti u svim agregatnim stanjima!

 Vrlo je važno uzeti reprezentativan uzorak! Što to znači?

 Za kvalitetnu analizu potrebno je dobro poznavanje:

 kemijskih i fizikalnih osobina tvari koje se analiziraju i tvari s
kojima se analitički postupak provodi,
 mehanizama mogućih reakcija, te
 pravila laboratorijskog rada.

 U praksi se najčešće mjere mase i volumeni pojedinih tvari, a sadržaj ostalih

komponenti se stehiometrijski preračunava.
Slika 35. Analitički kemičar „u elementu”. 
 Gravimetrijske metode za cilj imaju određivanje mase analita ili neke druge
tvari koja je u poznatom stehiometrijskom odnosu s analitom.

 Volumetrijskim metodama određuje se volumen otopine reagensa potrebnog

za potpunu reakciju s analitom.

 U elektroanalitičkim metodama mjere se električna svojstva (jakost struje,

otpor, potencijal i dr.) neke tvari.

 Spektroskopske metode temelje se na mjerenju međudjelovanja (interakcije)

između elektromagnetskog zračenja i analita ili na zračenju koje analit emitira.

 Metode koje se temelje na radioaktivnom raspadu, energijskim promjenama u

reakciji, optičkoj aktivnosti tvari, indeksu loma, termičkoj vodljivosti…
Slika 36. NMR spektrometar.

Slika 37. UV-VIS spektrofotometar.

Hvala na strpljenju!