Iz Drevne homilije na Veliku i svetu subotu

to je ovo danas? Velika tiina na zemlji, velika utnja i samoa, velika smirenost, jer Kralj spava. Zemlja se prestraila i zautjela, jer je Bog u tijelu usnuo i probudio pomrle od poetka svijeta. Bog je umro u tijelu i oivio podzemlje. Oito je najprije potraio praroditelja Adama kao izgubljenu ovcu. Svakako je htio posjetiti one koji su ivjeli u tami i smrtnoj sjeni. Sigurno je Bog i njegov Sin htio osloboditi zarobljenog Adama i s njim zarobljenu Evu Gospodin je uao k njemu drei pobjedni stijeg kria. im ga je ugledao praotac Adam, silno iznenaen udario se u prsi i uskliknuo svima: Gospodin moj bio sa svima. Krist je Adamu odgovorio: Probudi se ti to spava! Ustani od mrtvih, jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin. Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima to su okovani: Iziite! A onima to su u tami: Nek vas Svjetlo obasja! A usnulima: Ustanite! A tebi zapovijedam: Probudi se ti to spava, jer te nisam za to stvorio da lei vezan u podzemlju. Ustani od mrtvih. Ja sam ivot mrtvima. Ustani, djelo ruku mojih! Ustani, sliko i priliko moja. Stvoren si slian meni. Ustani, iziimo odavde! Ti si u meni a ja sam u tebi, jer smo jedna nedjeljiva osoba. Radi tebe sam ja, Bog tvoj, postao sin tvoj. Radi tebe sam ja, Gospodin, uzeo oblik sluge. Radi tebe sam ja koji prebivam nad nebom doao na zemlju i ak pod zemlju. Radi tebe, ovjeka postao sam kao bespomoan ovjek ubrojen meu mrtvace. Radi tebe koji si iz vrta istjeran, ja sam u vrtu predan idovima i u vrtu razapet. Pogledaj kako mi je lico bilo radi tebe popljuvano zato da ti povratim onaj prvotni dar ivota. Pogledaj kako su mi obrazi bili zaunicama bijeni. To sam podnio da tvoje nagreno lice obnovim prema mojoj slici. Pogledaj kako su mi lea izbievana. To sam podnio da zbacim teret tvojih grijeha to pritite tvoja lea. Pogledaj kako su mi ruke avlima bile privrene za drvo kria. To sam podnio za tebe koji si pruio svoju ruku prema zabranjenom drvetu. Usnuo sam na kriu i koplje je probolo bok moj radi tebe koji si u vrtu zaspao da od tova boka bude sazdana Eva. Moj je bok izlijeio tvoj bok. To to sam na kriu usnuo, tebe e izvesti iz podzemnog sna. Moje je koplje zaustavilo oruje upereno protiv tebe. Ustani, idimo odavde! Neprijatelj te je istjerao iz raja zemaljskog. Ja te neu vie povratiti u taj raj, nego u te smjestiti na nebesko prijestolje. Udalji te je od drva

koje je slikovito predstavljalo ivot, a evo sada ja, koji sam ivot, zdruujem se s tobom. Postavio sam kerubine da te poput slugu uvaju, a evo sada e ti se kerubini klanjati slino kao Bogu. Pripravno je kerubinsko prijestolje, nosai spremni ekaju, odaje su ureene, jela pripremljena, ureeni su vjeni atori i prebivalita, otvorene su riznice dobara, a nebesko te kraljevstvo eka jo prije postanka svijeta.
PG 43, 439. 451. 462-463