V.

gimnazija Klaieva 1

GEOGRAFSKA, TEMATSKA I ANROVSKA RAZNOLIKOST HRVATSKOGA BAROKA (REFERAT IZ HRVATSKOGA JEZIKA)

Zagreb 20. 1. 2012. g.

Kristina Macekovi, 4.f Mentorica: prof. Vesna Muhoberac

SADRAJ 1. 2. 3. UVOD.......................................................................................................................................3 RAZVOJ BAROKA..................................................................................................................3 RAZRADA................................................................................................................................5 3. 1. O HRVATSKOM BAROKNOM STVARALATVU......................................................5 3. 2. BAROKNI KNJIEVNI KRUGOVI(GEOGRAFSKA RASPROSTRANJENOST BAROKA U HRVATSKOJ)..............................................................................................6 3. 3. KNJIEVNE VRSTE I TEMATIKA HRVATSKOG BAROKA(ANROVSKA I TEMATSKA RAZNOLIKOST)........................................................................................7 3. 3. 1. EPIKA...................................................................................................................7 3. 3. 2. LIRIKA...............................................................................................................13 3. 3. 3. DRAMA..............................................................................................................16 3. 3. 4. DISKURZIVNI OBLICI.....................................................................................17 4. 5. ZAKLJUAK.........................................................................................................................18 LITERATURA........................................................................................................................19

1. UVOD U ovome radu bavit u se temom Geografska, tematska i anrovska raznolikost hrvatskoga baroka. Kako bismo razumjeli knjievno stvaralatvo i openito umjetnike tendencije nekoga razdoblja, tj. stila, trebamo sagledati ime su ti isti uvjetovani, tj. izazvani. Isto vrijedi i za knjievno razdoblje baroka. Stoga u se, kako bih bolje prikazala raznolikost tema i anrova tijekom baroka u Hrvatskoj, najprije osvrnuti na sam nastanak baroknog stila i uzroke njegova nastanka u Europi i na naim prostorima. Koje su sve knjievne vrste karakteristine za barok, koji su barokni knjievni krugovi i motivi, dio je koji je detaljnije obraen u razradi. 2. RAZVOJ BAROKA Godine izmeu 1600. do 1750. g. bile su popraene obiljatostima, to je promicao dvor Louisa XIV. te uzbuenou zbog novog bogatstva koja je imala novonastala srednja klasa. Umjetnost je cvijetala u grandioznom stilu dok su otkria u znanosti omoguavala ljudskom rodu da bolje razumije svijet oko sebe. 1618. g. kulminirale su tenzije izmeu protestanata i katolika to je rezultiralo Tridesetogodinjim ratom koji je trajao sve do 1648. i u kojemu su sudjelovale gotovo sve kontinentalne sile Europe. Sukobi su se odvijali primarno na teritoriju Njemake. Iako su uzroci bili religioznoga tipa, u centru se nalo i rivalstvo izmeu Habsburke Monarhije i ostalih drava. Europom je harao rat, glad i bolest. Tenzije izmeu novonastalog protestantizma i kranstva postajale su sve vee. Kroz sve ove nove vjerske ogranke, Crkva poinje gubiti utjecaj. Staru slavu pokuava ponovno prisvojiti kroz umjetnost, prvenstveno slikarstvo, knjievnost i arhitekturu. Kao pokuaj Crkve da se suprotstavi sve jaoj reformaciji, raa se umjetniki pravac barok koji se iri Europom i obiljeava, uz manja ili vea odstupanja, 17. i poetak 18. stoljea u gotovo svim umjetnostima. Stil je podrala Katolika Crkva koja je odluila na Tridentskom koncilu da zbog protestantske reformacije Crkva treba slati jasne i emocionalne religiozne poruke kroz umjetnost. Barokna je umjetnost prije svega bila propagandna umjetnost koja je brojnim crkvenim graditeljima i umjetnicima naloila da moraju iriti sveano ozraje. Stoga je barok prenaglaavao pokret i jednostavne detalje kako bi se poveala drama, tenzija, ushienje i grandioznost. Nakon to apsolutistiki vladari preuzimaju forme toga stila iz slinih razloga, on postaje i stilom vladarske veliine: vladari su u svojim baroknim palaama stvorili kulise za apsolutni dravni teatar, a tom su se stilu priklonili i aristokrati koji su pak napuhani stil vidjeli kao priliku da zadive narod.

Prema oksfordskom rjeniku, rije barok potjee od portugalske rijei barroco ili francuske baroque koje oznauju grub ili nesavren biser. Ne zna se je li rije dola iz latinkog ili arapskog jezika. Mnogi drugi kau da je rije izvedena iz mnemonikog izraza baroco koji u logici navodno predstavlja silogizam. U neformalnoj uporabi pojam se koristi za opisivanje detaljnih, sloenih pojava. Sam izraz za stil osmislili su kritiari kasnijih razdoblja, a ne umjetnici 17. i 18. stoljea. Pojam je zapravo sve do 1888. g. i Heinrich Wolfflinova djela Renesansa i barok oznaavao pretjerana i ekstravagantna djela, a ne poseban stilski pravac. Pojam je naglaavao ekscentrinu redundantnost i obilno nakupljanje detalja koje se veoma razlikovalo od jednostavnije i racionalne renesansne navike. Iako se dugo mislilo da se izraz kod kritiara prvo javio u arhitekturi, zapravo je prvi puta koriten u svibnju 1734. g. pri kritici glazbenoga ostvarenja Jean Philippea Remeauea. Barok je izraavao nove vrijednosti koje su se esto iskazivale u metaforama i alegorijama te u potrazi za uenjem i zapanjenou (tzv. maraviglia). Nakon luteranske i kopernikanske revolucije u kojima je su pronaeni vrsti centri, dokaz ljudske moi se pronalazi u baroknoj umjetnosti. Umjetnici prouavaju virtuoznost, realizam i detaljnost. Sve se vrti oko individue, pokuava se pronai ista veza izmeu umjetnika i primatelja. Smanjuje se udaljenost izmeu pojedinca i umjetnosti. Takav pristup potaknuo je stvaranje novih anrova(npr. ljubavni romani) i razvoj dijalektalnoga stvaralatva(to moemo zamijetiti i u naim krajevima). U Italiji takav pristup pak dovodi do potpunog zamjenjivanja latinskog jezika talijanskim. U panjolskoj su pisci okupljeni pod imenom Siglo de Oro. Meu njima se razlikuju conceptista i culterano pisci. Tijekom razdoblja djeluju neki od najveih umova u cijeloj povijesti ovjeanstva. Postiu se velika otkria kao mikroskop, teleskop, termometar, injekcija, barometar te razni zakoni u matematici i fizici. Djeluju Galileo Galilei, Johannes Kepler, Rene Descartes, Blaise Pascal, Pierre de Fermat i Isaac Newton. Pie se jedna od najvanijih knjiga toga doba koja je izuzetno utjecala na barokno stvaralatvo. Bila je to Autoriziranja verzija ili Biblija kralja Jamesa, verzija Biblije nastala kao rezultat konferencije sveenika koje je sazvao James I. Knjiga je opisana kao Jedino remek-djelo knjievnosti koje je sastavio neki odbor. Barokna knjievnost najbolje je prikazana u pisanjima Giambattiste Marina u Italiji, Luisa de Gongore u panjolskoj i Martina Opitza u Njemakoj. U Engleskoj se javlja i engleska metafizika poezija. John Milton izdaje slavnu epsku poemu Izgubljen raj 1667. u kojoj raspravlja o gotovo

svim religioznim aspektima. U meuvremenu u Francuskoj djeluje Jean Baptiste Poquelin Moliere koji ponajvie pie satirine komedije. 3. RAZRADA 3. 1. O HRVATSKOM BAROKNOM STVARALATVU Iako u esnaestom stoljeu jaa utjecaj protestantizma u Europi, u Hrvatskoj, on nema veeg odjeka. Iako nije imao veeg utjecaja niti u religijskoj pa ni kulturnoj sferi, protestantizmu se u baroku prvenstveno moe pripisati oivljavanje glagoljake tradicije, sa Stjepanom Konzulom Istraninom kao jednim od prvih kulturnih radnika koji zapoinje borbu za hrvatski jezik. Kao svojevrsna antiteza protestantizmu javlja se protureformacija koja se znatno iri na ovim prostorima osnivanjem isusovakih kola s poetkom u Dubrovniku 1604. godine i Zagrebom 1607. godine. Isusovci su zasluni za irenje pismenosti, ali i knjievnog stvaranja koje se proiruje i na prostore na kojima je dotada bilo vrlo rijetko, ako ne i nepostojee (prvenstveno se to odnosi na dijalektalno stvaralatvo na prostorima gdje se koristila kajkavtina). Znaajni isusovci i knjievnici toga doba bili su Juraj Habdeli(1609.-1678.), Bartol Kai(1575.-1650.), Juraj Kriani(1618.-1683.), Antun Kanili(1699.-1777.) i Jakov Mikalja(1600.-1654.). Zastupljeni si bili i drugi crkveni redovi, prvenstveno franjevci iji je najvaniji predstavnik bio Matija Divkovi(1563.-1631.) te Ivan Belostenec(1594.-1675.) kao predstavnik pavlina. Nije potrebno veliko znanje hrvatskog baroka kako bi se zamijetilo da se barokno stvaralatvo u Hrvatskoj najvie koncentriralo oko i u Dubrovniku. Dubrovnik, kao simbol slobode i u doba turskih napada, ali i doba napada novih religijskih struja, logian je centar za razvoj baroknog knjievnog stvaralatva temeljenog na protureformacijskim idejama. Dubrovaki barokni pisci baziraju svoje stvaralatvo na ljubavnoj poeziji (Dore Dri, iko Meneti) i dramskim ostvarenjima esnaestoga stoljea. U tom, esto u tadanje doba idealizirano prikazanom gradu, javlja se i nova generacija plemia knjievnika predvoenih Ivanom Gunduliem koji u svojim djelima reflektiraju karakteristini duh vremena, tj. ideje katolike crkve. Za barokno stvaralatvo karakteristian je sukob renesansnih svjetonazora i protureformacijskih ideja ija je posljedica ponovno raanje srednjovjekovnih pogleda na ivot i smrt te prolaznost. U hrvatskoj knjievnoj historiografiji razdobljem baroka se smatra period od kraja 16. do kraja 17. stoljea. Hrvatsko razdoblje baroka zapoinje Vilom Slovinkom Jurja Barakovia (1613. g.), a zadnji prag je Sveta Roalija Antuna Kanilia iz 1780. g. 1601. g. tiskano je djelo Dubrovanina Mavra Orbinija Il regno degli Salvi(Kraljevstvo Slavena). U Hrvatskoj se zbog razjedinjenosti izmeu raznih drava(Austrija, Mletaka Republika, Osmansko Carstvo) javlja jaka elja za ujedin-

jenjem slavenske ideje i nasljea. Takvo nastojanje rezultiralo je nastankom djela koja nose oznaku baroknog slavizma. To je postignuto prvenstveno baroknim epom koji se uvelike ugleda na vergilijanski ep, tj. Tassovu inaicu takva epa. Tematika takva epa je suvremena i nacionalna, a opjevani dogaaj ima vaan utjecaj na zbivanja. U baroknom razdoblju, tj. tijekom 17. stoljea gotovo se u potpunosti rjeava pitanje opeprihvaenoga pisma. irilica vie nije bila tolika konkurecija latinici, a glagoljica je ve dugo bila zapostavljena tako da jezino pitanje vie nije bilo toliko vezano za pismo ve za to bolje uprilienje latinice da dosljedno biljei foneme hrvatskoga jezika. Veina crkvenih i openito kulturnih djelatnika koristila je tokavtinu ijekavskoga tipa jer im je takav dijalekt pomagao u misionarskom djelovanju prilikom prodora na istok. akavtina se kasnije povlai i gotovo se ne pojavljuje se u knjievnosti sve do dijalektalne knjievnosti dvadesetoga stoljea. Na kajkavskom podruju vidljivi su standardizacijski procesi koji su vidljivi u razvoju funkcionalnih stilova. Za opu hrvatsku jezinu situaciju u 17. stoljeu moda su najvanija jezina nastojanja ozaljskoga jezino-knjievnoga kruga kojemu su pripadali Petar Zrinski. Fran Krsto Frankopan, Ivan Belostenec, Ana Katarina Zrinski i drugi. 3. 2. BAROKNI KNJIEVNI KRUGOVI (GEOGRAFSKA RASPROSTRANJENOST BAROKA U HRVATSKOJ) Razdoblje baroka u Hrvatskoj, dakle prvenstveno razdoblje 17. stoljea, jedno je od rijetkih razdoblja hrvatsko knjievnog stvaralatva koje se u dijeli na jasne geografske epicentre, tj. krugove u kojima je koncentrirano barokno stvaralatvo. Tako u tom razdoblju razlikujemo etiri karakteristina knjievna kruga: dubrovako-dalmatinski, ozaljski, kajkavski i slavonski krug. Dubrovako-dalmatinski krug vjerojatno je najplodonosniji krug baroknog razdoblja. Knjievnost ovoga kruga stvara prvenstveno ve prije spomenuta nova generacija plemia koji razvijaju epska, lirska, ali i dramska djela. Takvi su Ivan Gunduli koji pie dramsko djelo Dubravka, epsko djelo Osman i poemu Suze sina razmetoga, Ivan Buni Vui koji pie zbirku pjesama Plandovanja i poemu Suze Mandalijene pokornice, Ignjat urevi koji pie zbirku pjesama Pjesni razlike , poeme Suze Marunkove i Mandalijena pokornica te Junije Palmoti koji pie dramsko djelo Pavlimir. Ozaljski krug ine pripadnici poznatih plemikih obitelji Zrinskih i Frankopana ije su tragine sudbine obiljeile razdoblje baroka. Najvaniji su predstavnici ovog kruga Fran Krsto Frankopan koji pie lirska djela Gartlic za as kratiti i Dijake junake, Katarina Zrinski koja u svoje zadnje dane

pie molitvenik Putni tovaru te Petar Zrinski. Moda najvei znaaj za tadanje, ali i budue generacije knjievnika ovaj krug ima zbog svog progresivnog jezinog rada. Predstavnici ovoga kruga koristili su knjievni jezik koji je mjeavina elemenata iz svih hrvatskih narjeja, pritom polazei od dijalekta kraja juno od Kupe gdje su se dodirivale ajkavtina, kajkavtina i tokavtina. Time su nastavili graditi koncepciju koju su razvijali i raniji hrvatski glagolai, da se do standardiziranoga jezika dolazi mijeanjem narjeja, a ne biranjem jedna od tri. Svoj jezini koncept provodili su u svojim knjievnim(Adrijanskoga mora sirena, Gartlic za as kratiti), ali i leksikografskim djelima(Gazofilacij). Predstavnik kajkavskog kruga je Juraj Habdeli koji u diskurzivnom obliku Pervi otca naega Adama greh okuplja propovijedi za razvijanje ljudske moralne svijesti. Predstavnik slavonskoga kruga je Antun Kanili koji pie poemu Sveta Roalija u kojoj obrauje vjenu, a u baroku posebno popularnu, temu ivota i muke svetice. 3. 3. KNJIEVNE VRSTE I TEMATIKA HRVATSKOG BAROKA(ANROVSKA I TEMATSKA RAZNOLIKOST) 3. 3. 1. EPIKA U baroku se najvie razvijaju narativna djela u stihu koja esto opisuju vrlo opsenu priu. U 17. stoljeu proiruje se tematski krug knjievnosti, a proiruje se i utjecaj djela openito. Knjievno najproduktivnija regija je dubrovako-dalmatinski prostor u kojemu nastaju narativna epska djela koja e postati uzorom svim djelima u stihu u daljnjim razdobljima i drugima regijama. Tematska, fabularna i sadrajna analiza tih djela ukazuje na to da se takva djela mogu podijeliti u nekoliko podvrsta(religiozna i komina barokna poema te povijesni ep). Dva kvantitativno i kvalitativno najzastupljenija roda knjievnosti su epika i lirika. Epska djela u baroku iznimno su raznolika i mnogobrojna. U svojim temama i idejama esto jasno ocrtavaju duh vremena okreui se religioznim temama. U epskim vrstama najee se kao sredinje ideje javljaju bitke koje denotativno ili konotativno opisuju borbu kranstva bilo nad Turcima ili pak nad protestantima. Siget je tako bio i ostao jedna od najuestalijih tema kroz barok i kasnija razdoblja. Tu je temu opjevao hrvatski ban Nikola Zrinski na maarskom jeziku, a njegov je brat Petar preveo i preradio to djelo na hrvatskom jeziku i tiskao ga pod nazivom Adrijanskoga mora sirena 1660. g. Istu je temu na poseban nain opjevao Pavao Ritter Vitezovi u Odiljenju sigetskom 1684. g. Za hrvatski barok iznimno su vana djela Jurja Barakovia Vila Sovinka, ep sloene kompozicije i naglaenoga

rodoljubna stava te ep Junija Palmotia Kristijada (1670. g.). Sam suvremeni barokni ivot prikazan je u zanimljivom putopisnom epu Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotia Djonoria. Vrhunac baroknog stvaralatva dosegnut je u epu Osman Ivana Gundulia, u kojem je pobjeda Poljaka nad Turcima potakla pjesnika da predvidi konanu pobjedu krana nad Turcima. Tematika je u skladu s vremenom (pokuaji borbe protiv reformacije), pa je omiljena tema ivot svetice, kao npr. Sveta Roalija Antuna Kanilia. Unutar te teme posebno su vane i teme obraenja grjenica i njihov put do svetosti kao u djelu Mandalijena pokornica Ivana Bunia Vuia iz 1630. g. i djelu Uzdasi Mandalijene pokornice Ignjata urevia iz 1728. g. Dvije epske vrste koje su zastupljene u nas su klasian ep i barokna poema. Barokna poema ili pla javlja se u baroku kao autohtona barokna vrsta. To je knjievna vrsta koja je stvorena da izrazi sadraje koji nisu dovoljno opseni da bi se obradili epom, a sadraj odreuju na nain koji je blii lirskom izriaju. U sadrajnom smislu povezane su s religioznim temama. Razlikuju se religiozna i komina barokna poema. Suze sina razmetnoga(1622. g., Venecija) religiozna je barokna poema Ivana Gundulia koja je postala uzor za sva daljnja religiozna epska djela u baroku. Uz koritenje karakteristine barokne poeme, Gunduli ovo djelo pie osmercima koji su karakteristini za to razdoblje. Tematika je karakteristino barokna: tema je novozavjetna parabola o izgubljenom sinu(Evanelje po Luki, XV. 18.). Djelo se sastoji od tri plaa(Sagrjeenje,Spoznanje,Skruenje) u kojima Gunduli opisuje put ovjekova poinjenoga grijeha, spoznaje grjenosti i krajnjega pokajanja, ideju koju kasnije iskoritavaju mnoga djela koja se bave ivotima svetaca(ponajprije Sveta Roalija i Pervi otca naega Adama greh). Djelo spaja ovjeno i boansko suprotstavljajui grijeh i oprost. Bog je prikazan kao velikoduan otac koji radosno prima sina koji ga je napustio. Time se on zapravo simboliki bavi temom reformatora i njihovim povratkom Bogu. Tradicionalnoj religioznoj temi daje se novovjekovni obrat monoloko-ispovijednim pripovijedanjem ve pokojnoga sina koje se upotpunjava mislima s tipinim baroknim stilskim figurama(koneto, antiteza i slino). U djelu su zastupljene i refleksije o smrti i prolaznosti koje su odraz duha vremena snano koncentriranog oko pojedinca i njegove sudbine. 49. to ne uinih, to ne skrivih, U k zlobu s nje ne upadoh? Tlaih zakon, neprav ivih, Tlapih, mamih, grabih, kradoh;

Na vrlija se djela spravih; Sram poplesah, Boga ostavih.1 18. Ah, spoznanje priestito! Unutarnja s tebe zraka Razvedrena vidi oito Pravo dobro bez oblaka, Gdi je spasenje, gdi su moji Slaci i drai svim pokoji.2 86. Sam spovijedam i ne tajim, Velici su grijesi moji; ...3 Ivan Buni Vui pie religioznu baroknu poemu Mandalijena pokornica(1630. g., Mleci). Kao i Gundulievo, poema se bavi sagrjeenjem i obraanjem, a ak je i struktura djela izrazito slina: poema je pisana u tri cviljenja u osmercima. Ovim podudarnostima svjedoimo o Gundulievoj vanosti za formiranje barokne religiozne poeme, ali i popularizaciju religioznih tema vezanih uz grjenost i obraenje svetica. Ignjat urevi pie jo jednu religioznu poemu Uzdasi Mandalijene pokornice ve kasne 1728. g. Zanimljivo je da iako vremenski pie gotovo izvan razdoblja baroka, neke se njegove pjesme i ova poema smatraju vrhuncem hrvatskog knjievnog baroka. Za razliku od religiozne poeme Uzdasi Mandalijene pokornice koja je tematski ekvivalentna ranijim Gundulievim i Bunievim djelima, urevi pie i kominu baroknu poemu Suze Marunkove, vrstu koja nije toliko rasprostranjena u to doba.Tri su karakteristina obiljeja ove vrste: tema je gotovo uvijek ljubav nekog kominog lika prema osobi koja je i sama komina, ali pripada svijetu koji je junaku neuhvatljiv, u djelu prevladava monolog lica koje nitko ne slua te se humor zasniva na iskrivljavanju petrarkistikog naina izraavanja i metaforike. Donekle se iskrivljava i struktura religiozne barokne poeme: boansku osobu
1 Ivan Gunduli: Suze sina razmetnoga(Sagrjeenje). Djelo preuzeto sa http://lektire.skole.hr 2 Ivan Gunduli: Suze sina razmetnoga(Spoznanje) 3 Ivan Gunduli: Suze sina razmetnoga(Skruenje)

10

predstavlja ljubljena osoba, a i samo djelo se sastoji od triju dijela gdje se u uvodnom dijelu lik predstavlja, sredinji se dio sastoji od ljubavnih izjava, dok se u zavrnom dijelu dolazi do otrjenjenja. Takva struktura dovodi do paralele sa trodijelnom strukturom religiozne poeme. U ovoj vrsti urevi se okree neto zemaljskijim temama stvarajui lik smijenog udvaraa Marunka, seljaka s otoka Mljeta koji pati za djevom Pavicom iz susjednoga sela. Komine usporedbe voljene djeve iz usta seljaka Marunka: Ljepa mi si neg Danica, bjelja mi si vele od snijega, draa mi si neg salica, slaa neg loj od bubrega; ljepe vonja oznojena negli safur od peena.4 Zadnju vaniju religioznu poemu Sveta Roalija, panormitanska divica(1780.g., tiskana 1781. g.) pie Antun Kanili. To je poema strukturirana u etiri pjevanja, a tematski je vezana uz svetu Roaliju, sveticu iz Palerma, koja na dan svojih zaruka doivljava obraenje i odlazi ivjeti pustinjakim ivotom. Iako je djelo nastalo u doba prosvjetiteljstva, ipak je barokno s elementima rokokoa. Ovo djelo smatra se najvanijim djelom katolike obnove na naim prostorima. Kod ovoga djela treba zamijetiti slinosti i razliitosti s dubrovakim baroknim poemama. Dok Roalija govori u prvom licu, obraajui se pismu koje namjerava poslati roditeljima, i opseno se razrauje tematika, u dubrovakim poemama pripovjeda uvodi grjenika i pria ili u prvom ili u treem licu, tematika je razraena saeto, a kompozicija vra i razlivena. Zajednike strane su im knjievna vrsta, alegorinost i pisanje u stihovima. Iz ove usporedbe moemo uvidjeti vremensku, ali i geografsku razloenost knjievnog stvaralatva u kojemu se esto iste teme razrauju na razliite i izvorne naine. Kao najvaniji povijesni ep baroka, ali moda najvanije djelo toga razdoblja izdvaja se Gunduliev Osman(1826. g.). Iako je ep tiskan tek u devetnaestom stoljeu, sauvan je u velikom broju rukopisnih primjeraka te je bio najitanije djelo starog Dubrovnika(Slamnig). Ovaj povijesni ep podijeljen je na dvadeset pjevanja, a Gunduli u osmerakim katrenima paralelno prikazuje zbivanja kojima su okosnica suvremeni dogaaji. Slika je svijeta u Gundulievu djelu izuzetno antitetika: sukobljavaju se kranstvo i islam, turska prolost i sadanjost, slava i zaborav, sloboda i ropstvo. U djelu je jasan utjecaj Tassova Osloboena Jeruzalema(Gunduliev uitelj bio je Camilio Camilli, autor nadopune Tassova epa) te domae tradicionalne usmene knjievnosti. Dok je naprimjer narativni spjev Vila Slovinka Jurja Barakovia vie starovjekovno djelo koje nagovjetava barok, veina
4 Ignjat urevi: Suze Marunkove

11

narativnih tekstova u baroku uprikazuje povijesno za uu i iru zajednicu vaan dogaaj. Toj podvrsti povijesnih epova pripada prvenstveno Osman. Osman je, moemo rei, prvi hrvatski ep koji opjevava suvremenost, a ne udaljenu prolost. Tema kojom se ep bavi jest hoimska bitka koja se vodila izmeu Turaka i Poljaka 1621. g. i tragina pogibelj sultana Osmana od ruku vlastitih vojnika u Carigradu 1622. g. U ep su uz povijesne tematike utkane i razne romantino-viteke epizode koje su protutea povijesnih zbivanja. Velik je naglasak na grandioznoj borbi muslimaskog i kranskog svijeta prilikom ega Gunduli proroki nagovjetava i zbiljsku pobjedu kranstva nad istokom. U pozadini se, isto u svrhu prikaza propadanja muslimanskog svijeta, prikazuje borba za vlast izmeu legitimnog vladara i pobunjene vojske. Gunduli je naraciju razvio sa subjektivnoga stajalita: stajalita krana, Slavena i dubrovakog plemia. Strukturirajuci takav epski svijet, Gundulic je stvorio djelo naglaeno krcansko-slavenske ideologije, a preplecuci povijesnu gradu s vitekim epizodama, u kojima junacke i lijepe djevojke svojim dvobojima, hrabrim pothvatima i strastvenim ljubavima zovu ci tatelja u svijet mate, stvorio je i izrazito romantican spjev, koji je vec u prvoj polovici 19. stoljeca za uzeo mjesto klasicnog djela hrvatske knjievnosti.5 Zbog toga to se primjeuje da Gunduli politiku vidi kao djelatnost nezavisnu od kranskih ideja, ovaj ep se i smatra prvim hrvatskim epskim djelom u kojem se jasno razabire sekularno razumijevanje povijesti. U 17. stoljeu se pod utjecajem Osmana piu i mnogi drugi epovi povijesne tematike kao to su Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotia Dionoria(1623.-1680.), Sveti Ivan biskup trogirski Petra Kanavelia, Opsida sigetska Petra Zrinskog(1621.-1671.), Odiljenje sigetsko(Linz, 1684. g.) Pavla Rittera Vitezovia, te Bea grada opkruenje od cara Mehmeta i Kara Mustafe velikoga vezijera(Linz, 1684. g.) Petra Bogainovia. Sva ta djela se povezuju u jedan epski model, onaj povijesni, u kojemu se prikazuje i kompleksnost povijesnih zbivanja proetim pripovijedakim stavovima. U ovim epskim djelima povijesna dogaanja se prikazuju kao zbivanja neovisna od boanske volje. Ista su djela oblikovala ideologiju baroknog slavizma na poduju Hrvatske, tj. podruju slavenskih kranskih zamalja. Za takve ideje slavenskog suvereniteta u baroku moemo rei da su bile klice za kasnije narode pokrete ve od poetka sedamnaestoga stoljea. Tako su takve ideje kojima se velia prolost i nasluuje svijetla budunost projicirane u epskim djelima tijekom sedamnaestog i osamnaestog stoljea. U baroku najjaa je upravo takva struja ideja koja predvia slavnu pobjedu Slavena nad Turcima na elu s Poljskom. Najvie se takve ideje zamijeuju u djelima koja govore o sigetskoj bitki, kao naprimjer Opsida sigetska i Odiljenje sigetsko, gdje se hrvatska drava sutinski sagledava kao predzie kranstva(antemurale christianitatis).

5 Citat preuzet: http://dzs.ffzg.hr/text/epika-falisevac.htm

12

to se tie samih knjievnih vrsta i tematike, povijesna epika baroka razlikuje se od renesansne utoliko to u baroku saznajemo i o unutarnjim svjetovima junaka, njihovim osobinama i duhovnom stanju(za razliku u renesansnih djela gdje su likovi, tj. junaci nositelji ope ideje te su openito izraena junaka i epska obiljeja). Neke od razloga moemo traiti u samim vrelima za nastanak baronih povijesnih epova. Naime, veina se takvih baroknih epskih djela ugleda na Tassov renesansni povijesni ep za koji su karakteristine brojne romantino-viteke epizode. Takve se epizode u baroku proiruju u smislu da nam daju detaljnije podatke o samim likovima, sukladno barokoj fiksaciji na ovjeka kao pojedinca. Na naim prostorima se takva opsenija karakterizacija moe objasniti nedostatkom romana i pripovjedaka romaneskne tematike(vrste koje su se ve ukorijenile u ostatku Europe) ime se zapravo zadovoljavala barokna tenja ka ovjekovoj introspekciji. Barokna epska djela postaju sve sloenija uvoenjem brojnih epizoda te biografskih , dnevnikih, refleksivnih i religioznih segmenata ime se klasini pripovijeda biblijsko-vergilijanskog epa zamijenjuje esto subjektivnim pripovijedaem koji ispreplie povijest masovnog i pojedinanog(kao u Osmanu), te nas estim analepsama, pa i prolepsama vodi kroz sloenu epsku strukturu. Nakon razvoja humanistike i renesansne epike, koja je oblikovala znaajne epske vrste kao to su biblijski i povijesni ep, tijekom baroka u hrvatskoj knjievnosti nastaju brojna narativna epska djela koja su najrasprostranjeniji knjievni rod toga doba. Takva stihovana epika obnaa razne knjievne i izvanknjievne funkcije, a naracija se u epskim djelima razvija po baroknim poetikim naelima. Narativna djela koja nastaju tijekom baroka su obiljeena visokoestetikim motivacijama. Korpus djela u kojima se u stihu pripovijeda o nekim vanim drutveno-povijesnim dogaajima u hrvatskoj je knjievnosti 17. i 18. stoljea mnogo vei nego to je to bio epski korpus knjievnosti 16. stoljea. U djelima se pripovijeda o povijesnim dogaajima, religiji, zemljoradnji, stihom se slavilo, tuilo , alilo, rugalo, poduavalo. Prozna su djela sve do kraja 18. stoljea gotovo nepostojea. Nedostatak proznih djela treba traiti u malobrojnoj graanskoj italakoj publici koja je prozu konzumirala na stranim jezicima. 3. 3. 2. LIRIKA Lirika, iako kvantitativno manje zastuljena u baroku, igra vanu ulogu u predstavljanju duha vremena. I u ovom rodu najvee uspjehe postiu autori dalmatinsko-dubrovakog kruga(Plandovanja Ivana Bunia Vuia i Pjesni razlike Ignjata urevia), no ne zaostaju niti djela Frana Krste Frankopana Gartlic za as kratiti i Dijake junake, a za hrvatsku pisanu jezinu povijest vaan je rukopis Pavlinski zbornik.

13

Ivan Buni Vui u svojoj zbirci pjesama Plandovanja opisuje svoje dane mladosti, doba uivanja u ivotu, ljubavi, ali i dokolici, po emu je zbirka i dobila ime. Buni je prvotno bio pjesnik duhovne lirike koja je tiskana, a Plandovanja su ostala u rukopisu. Djelo sadri 75 ljubavnih pjesama, 18 duhovnih, 8 nadgrobnica, 5 razgocora pastirskih, 3 prepjeva psalma i 2 pohvalnice. Za njegovu su liriku karakteristina ispreplitanja petrarkistikih i baroknih motiva i ideja sa estim antitezama. Takve primjere vidimo u pjesmama Nemoj, nemoj ma Ljubice: Ere nee, vjeruj meni, dugo vrijeme kazat tebi medne usti, pram zlaeni i dvije dzore zgara s nebi.6 U ovoj pjesmi on petrarkistiki govori o neuzvraenoj ljubavi, dok gotovo u svakoj strofi napominje baroknu misao o prolaznosti vremena, a i ljepote. Zatim Slatka duo mom ivotu: O razbludni svijetli vlasi, moji gorui prami lijepi, o sunani zraci drazi, s kojijeh dua m oslijepi!7 Ovdje je ena pak poetski subjekt koji se u detalje opisuje(obiljeje petrarkizma), dok se istodobno ljepota reducira na jedan motiv(apostrofa kao znaajka baroka). Slino vidimo i u pjesmi Tvra je vil moja tvrdoga mramora gdje pjesnik ponovno progovara o neuzvraenoj ljubavi, a pritom se slui antitezom i konetom: Oba smo kamena, oba smo mramori, gora ona ledena, ja gora ka gori.8 Dok prijanje pjesme pripadaju ljubavnim pjesmama, pjesma Vrhu smrti pripada duhovnim te se prema tome osjea i promjena tona te tenja baroknim motivima(prvenstveno antitetiko promiljanje o ivotu i smrti): Budi nam spomena: ljudcka su godita vihar, plam i sjena, san, magla i nita.9 Iz ovih primjera uviamo da je temelj Bunieva stvaralatva komplementarnost, ali i kontrast izmeu renesansnih i baroknih motiva i postupaka. Sljedea vanija barokna zbirka pjesama su Pjesni razlike Ignjata urevia koja je tiskana tek u 19. stoljeu, a prije toga je uvana u rukopisnom obliku. Pjesme se u zbirci dijele na ljubavnu liriku,
6 Ivan Buni Vui: Nemoj, nemoj ma Ljubice 7 Ivan Buni Vui: Slatka duo mom ivotu 8 Ivan Buni Vui: Tvra je vil moja tvrdoga mramora 9 Ivan Buni Vui:Vrhu smrti

14

nabone pjesme, idilske pjesme, dulje pripovijedne pjesme, prijevode basni, pjesme u folklornom tonu, fragment tragedije o Juditi i nekoliko prepjeva. Najei motiv i subjekt su ene i njegov doivljaj istih prilikom ega se on vie od recimo, Bunia, koristi baroknim motivima i postupcima. Tako na primjer u pjesmi Slici svojoj u ruci gospoe iznenauje itatelja apostrofom: O estita sliko moja, puna sree neizreene, tebe lijepa m gospoja hoe uza se, nee mene.10 Dok u drugim pjesmama kao u Vili neharnoj prikazuje svoju, esto ogorenu sliku ena: Vijenac se njoj vije, i tad se oholi, ovjeka kad zbije i kad mu odoli.11 Veliku ulogu u baroknom lirskom stvaralatvu odigrao je Fran Krsto Frankopan ija je tragina smrt 1671. g. na mnoge naine obiljeila barokno razdoblje, ali i stvaralatvo kasnijih razdoblja sve do modernoga doba. Frankopan je oplemenio razdoblje sa ak dvije zbirke pjesama koje su moda najvanije po tome to se u njima koristi jezikom ozaljskog knjievnog kruga te u hrvatsku knjievnost u uporabu uvodi epski deseterac. Najznaajnije Frankopanovo djelo je zbirka Gartlic za as kratiti koju je napisao tijekom zatoenitva. To je zbirka 109 uglavno ljubavno-refleksivnih pjesama nejednake duljine, forme i vrste. Djelo je nastalo pod utjecajem zbirke talijanskih marinistikih pjesama austrijskog pjesnika Leopolda Wilhelma (Diporti, 1656). Barokni antitetiki motivi prolaznosti ljepote i vjenosti ovjenosti proteu se kroz veinu pjesama: To vsakdanja pelda isto oituje da lipoga lica nitar je ljubeznost; tako mudrih ljudih navuk nazvestuje: lovistvo kraljuje kakot prava lipost.12 (lovistvo zove se prava lipota) Kak ste lipo, drago cvitje, tak ste berzo preminee; daste spoznat da veselje

10 Ignjat urevi: Slici svojoj u ruci gospoe 11 Ignjat urevi: Vili neharnoj 12 Fran Krsto Frankopan: lovistvo zove se prava lipota

15

neg magnutje je terpee.13 (Cvitja razmilenje i alostno protuenje) Druga njegova zbirka Dijake junake ciklus je od osam pjesama po narodnu u kojima se Frankopan ugledao na narodnu liriku zbog ega je i veinu pjesama napisao epskim desetercem. U tim pjesmama esti su motivi hedonizma u koje su utkane misli o domovini. Najpoznatija od takvih je pjesma Napojnice pri stolu gdje vidimo slike hedonistikog ugoaja: ...haj, hod'mo se veseliti, pehar vina izroniti... , ali i domoljublja: ...a spominak da ne zgine vse keranske pokrajine, Bog je uvaj i potverdi, poganina pak zateri...14 Posebno mjesto u baroknoj lirici zauzima rukopisni zbornik Pavlinski zbornik iz 1644. g. ije je podrijetlo nepoznato. Smatra se da ga je prepisao lan pavlinskoga reda te da je nastao ili u Lepogavi ili Svetom Petru u umi. Zbornik se sastoji od proznog i pjesnikog dijela, dio pjesama je na latinskom, a dio na hrvatskom jeziku, pjesme su poredane prema kalendaru crkvene godine, a pjesama ima oko ezdeset. Poznato je da su se pjesme pjevale i izvan liturgije. Rukopis se uva u Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu. Najpoznatija pjesma iz zbirke je In hoc anni circulo u kojoj se u dvodijelnoj kompoziciji progovara o djevici Mariji i obraenju: Ti si Boga rodila, ti si vrage zgubila, Krenike oslobodila, sveta Deva MARIJA. Vano je napomenuti da je zajednika toka renesansnoj i baroknoj lirici tematika i motivi jer obje proizlaze iz tradicije, odnosno petrarkizma. No o istim temama one progovaraju na dva, moemo rei kontrastna, naina. Tako se u renesansi njeguje dosljedno oponaanje tradicije, dok se u baroku potie originalnost. Lirski subjekt je u renesansi nepromjenjiv i udaljen, dok je u baroku promjenjiv i putuje prema spoznajama. Duhovna lirika u renesansi je u potpunosti posveena religijskim motivima, dok je u baroku ona izraz unutarnjih ljudskih potreba i tenji. Na posljetku, u renesansi je stil u funkciji teme, dok je u baroku stil naglaen i nadreen temi.

13 Fran Krsto Frankopan: Cvitja razmilenje i alostno protuenje 14 F. K. Frankopan: Napojnice pri stolu

16

3. 3. 3. DRAMA Dramska knjievnost baroka uzima teme iz povijesti s naglaskom na nacionalnu povijest i mitologiju. Tipian rod 17. stoljea su melodrame koje su najvie pisali Junije Palmoti i Ivan Gunduli. Melodrama je knjievna vrsta koja objedinjuje tekst, glazbu i baletne scene s naglaenom scenografijom. U muzikologiji je to djelo za recitatora i glazbenu pratnju namijenjenu scenoskoj i koncertnoj izvedbi. Danas oznauje svako dramsko djelo s naglaenim sentimentalnim ugoajem, obratima i patetikom. Melodrame su nastale u baroku, a nastaju kao izraz nastojanja da se obnovi grka tragedija na razini radnje i strukture. Na razini radnje, za temu se bira znaajan povijesni dogaaj, a junaci odluujui o svojim ljubavnim problemima nesvjesno odluuju od sudbini naroda. Na razini strukture, mislilo se kako su barem dijelovi grkih tragedija bili pjevani pa se i za melodrame skladala glazba, emu se prilagoavao i tekst. Najpoznatija takva melodrama je Pavlimir Junija Palmotia (izvedena 1632. g.) u kojoj se bavi temom osnutka Dubrovnika. Pavlimir je najstarija hrvatska povijesna drama(melodrama). Temu za melodramu Palmoti uzima iz Ljetopisa popa Dukljanina te iz djela raznih dubrovakih ljetopisaca. Tema se moe saeti na sljedee: vladar Radoslav je morao bjeati zbog ega se sakrio u Italiju. U Italiji se oenio Rimljankom koja mu je rodila sina imenom Petrislav. Petrislav je pak dobio sina Pavlimira. Pavlimira su slavenski bani pozvali da se vrati na djedovo prijestolje. Prihvativi ponudu, Pavlimir kree prema Jadranu. Pavlimirov povratak pokuavaju sprijeiti sile zla personificirane u mitolokim biima Strmogoru, Snjenici, Tmoru, nakazama paklenim i vilenici. Pavlimir unato svemu uspijeva poraziti sile zla te uz prijestolje dobiva i voljenu enu Margaritu. Tako Pavlimir postaje utemeljitelj Dubrovnika. Dubravka Ivana Gundulia (izvedena 1628. g.) je pastirska igra koja se bavi temom slobode, plemstva i Dubrovnika. Igra je napisana u tri ina iji je osnovni motiv domoljublje i velianje slobode. Radnja je vremenski vezana uz Dan slobode kada se u Dubravi trebaju vjenati najljepi pastir i najljepa pastirica. Cijelo djelo nosi alegorijsko znaenje koje nam otkriva problem sve bogatijeg graanstva naspram sve manje utjecajne vlastele te vjeni problem slobode grada Dubrovnika. Tako su protagonisti Dubravka i Miljenko alegorian prikaz dubrovake vlastele dok je antagonist Grdan prikaz bogatog graanstva. Dinaminosti djela pridonose stihovi kojima je djelo pisano. Naime, djelo je pisano dvostruko rimovanim dvanaestercem koji je karakteristini narodni stih i osmercem koji je karakteristini barokni stih. Takvim kontrastom izmeu stihova postie se i jo jaa antiteza izmeu graanstva i vlastele, slobode i ropstva. U ovome djelu Gunduli pie stihove vezane uz temu slobode koji pripadaju nekim od najljepih stihova hrvatske knjievnosti, ali i svjetske knjievnosti uope:

17

O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga vinji nam bog je d, uzroe istini od nae sve slave, uresu jedini od ove Dubrave, sva srebra, sva zlata, svi ljudcki ivoti ne mogu bit plata tvj istoj lipoti!15 3. 3. 4. DISKURZIVNI OBLICI Sukladno religiozno turbulentnom razdoblju, dva diskurzivna oblika koji se istiu u baroku su molitvenici i propovijedi. Najznaajniji molitvenik Putni tovaru potjee od Ane Katarine Zrinski. Molitvenik je napisan 1660. g., a tiskan 1661. g. Sadri molitve za razne prigode, a zapoinje poznatim predgovorom u stihu Vsakomu onomu, ki tal bude ove knjiice. Djelo je znaajno i zbog specifinog ozaljskog jezika koji je koriten pri pisanju. Molitvenik je namijenjen da slui ovjeku kao putni prijatelj, tj. prijatelj koji e ga voditi i pomagati mu u raznim ivotnim situacijama. Putovanje je dakle za Katarinu Zrinski alegorija za ivot, a na tom putovanju nas vode Bog i nabona knjievnost. Tako su njezine teme najee religioznog karaktera: ...Obrati se, o lovie, Obrati se, jur si dosta Dosad bludil, nevernie,...16 Juraj Habdeli je pak napisao zbirku propovijednih tekstova Pervi otca naega Adama greh iz 1674. g., a osim po tom djelu, poznat je i kao autor prvog kajkavsko-latinskog rjenika Dictionar ili rijei slovenske iz 1670. g. Pervi otca naega Adama greh djelo je izrazito religiozne tematike nastalo prema latinskim uzorima. Veina tekstova u djelu su namijenjena propovijedanju. Habdelieva tenja bila je da opie Kristov ljudski ivot te da iz toga povue neke kranske pouke. U prvom dijelu on opisuje ljudske poroke i strasti kao posljedicu Adamova grijeha, dok u drugom dijelu opisuje ovjekovo popravljanje pod utjecajem Kristove rtve. Drugi dio Habdeli nije uspio dovriti. Jedan od najpoznatijih takvih propovijednih tekstova je Gizdost mladeh ljudi. U razdoblju baroka do kraja se razvijaju propovijedni govori, pa se tako dijele na tri sastavnice koje moemo uoiti i na primjeru tek-

15 Ivan Gunduli: Dubravka 16 A. K. Zrinski: Putni tovaru

18

sta Gizdost mladeh ljudi. Prva sastavnica je religijski okvir. U ovom sluaju to je citiranje Salamonove izreke koja je sredinji dio propovijedi i omoguava povezivanje sa suvremenim prilikama: Troje dugovanje mi je teko, a etrtoga zevsema ne znam: puta orla vu zraku, puta kae zvrhu zemlje, puta ladje oposred morja i puta loveka v mladosti. Druga sastavnica je kritika suvremenih prilika, tj. kritiziranje obijesti maldih ljudi: ...pute mladoga loveka, nego put nestalne pameti, prezredne batrivosti, oholije, manenije... Trea sastavnica je govorniko umijee (apostrofa, retorika pitanja, uvjerljivost) ime se pridobiva panja publike: ...kakti kraljevska ptica oral po zraku niemurne svoje pameti visoko lee?17

4.

ZAKLJUAK Barok je knjievno razdoblje koje na mnoge naine predstavlja sponu izmeu starovjekovlja i novovjekovlja. Barokna fiksacija na religiozne teme i teme ivota i smrti uvelike su inspirirane tradicijom starog, srednjeg vijeka, dok je barokna tenja za originalnou, odstupanjem od tradicionalnih izraza i popularizacijom umjetnosti velik korak prema modernim umjetnostima. I dok je to u sri stil aristokracije i apsolutizma, u isto vrijeme radom raznih crkvenih redova pismenost i knjievnost iri se u svim drutvenim slojevima cijelom Europom, pa i dalje. U Hrvatskoj u nedostatku nekih novih knjievnih vrsta(romana, pripovijetki) nastaju hibridni epski i dramski oblici. Za nae prostore moda je najvaniji produkt baroka bila ideja baroknog slavizma koja je moda po prvi put ujedinila slavenske tenje za suverenitetom. Takve ideje bile su temelj za nastanak i razvoj modernih tokova koji e obiljeiti razdoblja 18. i 19. stoljea.

17 Juraj Habdeli: Pervi otca naega Adama greh

19

5.

LITERATURA Solar, M. i Zrinjan, S.(2009.) Knjievnost 2. Zagreb: Alfa ubeli, T.(1972.) Knjievni leksikon. Zagreb: Rijeka tiskara Pavlii, P.(1995.) Barokni stih u Dubrovniku. Dubrovnik: Matica hrvatska Dubrovnik Kravar, Z.(1975.) Studije o hrvatskom knjievnom baroku. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske Schwanitz, D.(2008.) Opa kultura: sve to treba znati. Zagreb: Mozaik knjiga http://en.wikisource.org/wiki/1911_Encyclopdia_Britannica/Baroque, 10. sijenja 2012. http://en.wikipedia.org/wiki/Baroque, 10. sijenja 2012. http://www.erasofelegance.com/history/baroquepersons.html, 10. sijenja 2012. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/53809/Baroque-period/284075/Music-and-literature-inthe-Baroque-period, 10. sijenja 2012. http://www.croatica.hr/index.php/hrvpiskul/17stoljece, 10. sijenja 2012.

20

http://dzs.ffzg.hr/text/epika-falisevac.htm, 10. sijenja 2012.