SOCIJALNA PSIHOLOGIJA znanstvena disciplina koja prouava kako stvarna ili zamiljena prisutnost drugih ljudi utjee na nae

e misli, osjeaje i ponaanje. Prouava drutveno ponaanje i miljenje na osnovu empirijskih dokaza. Ljudsko ponaanje je rezultat biolokog nasljea i okolinskih faktora. Predmet socijalne psihologije ukljuuje 3 elementa: 1. dri se znanstvenog istraivanja- do spoznaje dolazi empirijskom metodom provjere 2. drutveno ponaanje- prouava se svrhom razumjevanja i predvianja 3. socijalna misao- npr.stavovi, vrijednosti, uvjerenja, samopotovanje, soc percepcija Socijalnim psiholozima je naroito zanimljivo ta se dogaa u mislima pojedinca kada razliiti utjecaji dou u sukob jedan sa drugim. Socijalnu psihologiju zanima u kojoj mjeri su ljudi pod utjecajem svojih tumaenja ili konstrukcije socijalne okoline. Konstrukcija nain na koji ljudi percipiraju, shvataju i tumae socijalni svijet. Postoje 2 stajalita o ljudskom ponaanju: 1)ponaanje, inteligencija, linost su rezultat genetskog ustrojsktva, 2) ljudsko ponaanje proizilazi iskljuivo iz naeg ivotnog iskustva Socijalna psihologija kao znanost pokuava pruiti objektivno i povjerljivo znanje o ljudskom drutvenom ponaanju. Socijalna psihologija je grana psihologije i kao takva ima temeljni interes u razumjevanju pojedinanih ljudskih bia. Psiholozi linosti usmjeravaju svoju panju na individualne razlike znaajke ljudske linosti koje ih ine razliitima od drugih ljudi. Osnovna atribucijska pogreka- sklonost da svoje i ponaanje drugih ljudi objanjavamo osobinama linosti, podcjenjujui na taj nain snagu socijalnog utjecaja. Biheviorizam- psiholoka kola koja je tvrdila da se pozitivni i negativni dogaaji u okolini povezuju sa odreenim ponaanjem. Gestalt psihologija- psiholoka kola koja naglaava vanost prouavanja subjektivnog naina na koji se neki objekat pojavljuje u ovjekovim mislima. Samopotovanje- ovjekova procjena svoje vlastite vrijednosti. Socijalna spoznaja- kako ljudi misle o sebi i socijalnom svijetu, tj kako ljudi odabiru, tumae pamte i koriste socijalnu informaciju. Socijalna psihologija koristi 3 glavne metode znanstvenog istraivanja: 1. Korelacijsko istraivanje 2. Labaratorijski eksperiment 3. Terensko istraivanje / metoda opaanja 1. Korelacijsko istraivanje- postupak sustavnog mjerenja dviju varijabli i odreievanja odnosa meu njima. Ima 2 dijela: a) jesu li 2 ili vie varijable povezane, b) koja vrsta veze postoji izmeu varijabli. Koeficijent korelacije- statistiki pokazatelj koji ukazuje koliko se dobro moe na temelju jedne varijable predviati vrijednost u drugoj. Koeficijent korelacije moe imati bilo koju vrijednost izmeu -1,00 i +1,00. Korelacija od +1.00 govorila bi nam da postoji savreno pozitivna veza izmeu 2 varijable. Koeficijent korelacije koji se kree oko 0 govori da ne postoji veza izmeu 2 varijable. Korelacija od -1,00 upuivala bi na savreno negativnu vezu izmeu 2 varijable. Prednosti ovog istraivanja: relativno jednostavno i lako ga je sprovesti. Nedostatak: ne moe pruiti uzrono posljedine dokaze. Anketa - istraivanje u kojeme se dio ljudi ispituje o njihovim stavovima i ponaanju. Koristi se sluanji izbor ljudi- nain kojim se osiguraca da e uzorak biti reprezentativan za populaciju.

2. Labaratorijski eksperiment nudi najviu razinu kontorole varijabli. Metoda u kojoj istraiva sluajno rasporeuje sudionike u razliite situacije i osigurava da su te situacije istovjetne po svemu osim po nezavisnoj varijabli. Cilj je utvrditi to je vie moge utjecaj manipulacije odreenom varijablom, ili jednog broja varijabli, na ponaanje. Nezavisna varijabla variajbla koju istraitelj mijenja ili varira kako bi provjerio ima li uinak na neku drugu varijablu. To je varijabla sa kojom eksperimentator manipulie. Zavisna varijabla varijabla koju istraiva mjeri kako bi provjerio je li pod utjecajem nezavisne varijable. To su varijable svianja i privlaenja, to je predmet eksperimenta. Kontrolne varijable su one koje eksperimentator mora uzeti u obzir i mogu biti od presudne vanosti. Kontaminirajua varijabla je takav fenomen kada se rezultati mogu objanjavati pomou nezavisne varijable i pomou nekih drugih varijabli koju eksperimentator nije kontrolisao. Razrada znaajnosti- (p vrijednost) je broj koji pokazuje koliko je vjerovatno da je rezultat eksperimenta dobiven sluajno, a ne zbog nezavisne varijable. Unutarnja valjanost- stupanj sigurnosti da nita osim nezavisne varijable nije moglo uticati na zavisnu varijablu. Replikacija-ponavljanje istraivanja. Metaanaliza- statistiki postupak koji uzima u obzir prosjek rezultata dviju ili vie istraivanja kako bi se ustanovilo je li uinak nezavisne varijable pouzdan. 3. Terensko istraivanje provodi se na terenu drutvene okoline, tj bilo gdje u javnosti gdje ljudi provode svoje normalne svakodnevne aktivnosti. Metoda opaanja postupak u kom istraiva promatra ljude i biljei podatke ili dojmove o njihovom ponasanju. Etnografija metoda kojom istraiva pokuava razumjeti grupu ljudi ili kulturu opaajui je iznutra ne nameui bilo kakve unaprijed steene predodbe. Postoje 3 glavne vrste terenskog istraivanja: a) Opaanje u Prirodnim uvjetima obuhvata odlazak u drutvenu okolinu i jednostano opaanje ponaanja koje se dogaa, bez namjere ili pokuaja da se utjee na situaciju ili na ponaanje na bilo koji nain. Uobiajno je i potrebno da opaa unaprijed odlui koja e ponaanja biljeiti i mjeriti. Ova metoda nije dobra jer istraiva nema kontrolu nad osnim to se dogaa. b) Prirodni eksperiment koristi drutvene dogaaje u stvarnom ivotu koji nude provjeru teorije ili hipoteze. Upotreba drutvenih dogaaja koji se odvijaju prirodnim tokom esto od istraivaa zahtjeva da postane sudionikom. Prednosti su dogaaj koji se odvija prirodnim tokom ne bi bilo mogue proizvesti u labaratorijskom ili terenskom eksperimentu. c) Terenski eksperiment dosee provedbu labaratorijskog eksperimenta u drutvenoj okolini stvarnog ivota. Zahtjeva se planiranje i priprema, manipulacija nezavsnom varijablom, mjere zavisne varijable i odluka koje varijable treba kontrolisati. Istraiva pokuava utjecati na to kako se ljudi ponaaju. Terenski eksperimenti nude prednost okoline iz svakodnevnog ivota, ali nude manje kontrole nad situacijom nego labaratorijski eksp. Valjanost eksperimenta- eksperiment mora izdrati neka pitanja koja se o njemu postavljaju. Postoje 3 vrste valjanosti: 1. Unutranja valjanost- stupanj sigurnosti da nita osim nezavisne varijable nije moglo utjecati na zavisnu varijablu. Eksperiment ima unutranju valjanost ako se razultati mogu jasno i pouzdano povezati sa manipulacijom nezavisne varijable. 2. Vanjska valjanost stupanj u kojem se rezultati istraivanja mogu generaliziratu na druge situcaije i druge ljude. Ona se odnosi na mogunost poopavanja rezultata jednog specifinog eksperimenta na druge eksperimente, ispitanike i mjere. Ako razliiti eksperimentatori koristei razliite postupke, ispitanike i mjerne instrumente mogu davati

dosljedne rezultate onima iz orginalnog eksperimenta, onda eksperiment ima vanjsku vrijednost. 3. Ekoloka valjanost odnosi se na poopavanje rezultata iz nekog eksperimenta na stvarni svijet. Labaratorijski eksperiment provode se u umjetnim uvjetima gdje su mnogi aspekti svakodnevnog ivota odsutni ili kontorlirani. Labaratorijski eksperiment ima ekoloku valjanost ako su rezultati relevantni i mogu se primjeniti na ono to se dogaa u svakodnevnom ivotu. Eksperiment u socijalnoj psihologiji je sam po sebi drutvena situacija pa prema tome postoje 3 izvora greaka i pristanosti: 1. Zahtjevne znaajke- su svi aspekti bilo koje drutvene situacije koja daje preutne ili implicitne naznake kakvo se ponaanje oekuje. 2. Uinci eksperimentatora- pojavljuje se kada na rezultate utjee, kao da se iskrivljuju namjerno ili ne namjerno. Ovo ukljuuje utjecaj na ispitanike i na podatke. 3. Uinci ispitanika- ispitanik moe imati poitivan ili negativan stav. Oekivanje vrednovanja je najraireniji uinak ispitanika. To znai da se ispitanik eli pokazati u boljem svjetlu. Ispitanicim je najee neugodno pri ispitivanju, pa je dunost eksperimentatora da se osoba osjea ugodno i da jasno razumije ta zadatak od nje zahtjeva. Etika razmatranja- eksperimentator se mora drati etikog kodeksa. Etiko naelo psihologije je : ne ini drugima ono to ne eli sebi. Ispitanik bi trebao biti obavjeten o ciljevima i rezultatima istraivanja. Istraiva mora razmotriti etike implikacije i psiholoke posljedice koje njegovo istraivanje moe imati za njegove ispitanike. Kad se koristi obmana vano je da eksperimentator na kraju eksperimenta obavjesti ispitanika o tome. Analiza arhivske grae oblik metode opaanja kojom istraiva prouava prikupljene dokumente ili arhive u nekoj kulturi (npr. dnevnike, romane, asopise i novine). Cilj je spoznaja o vrijednostima koje vladaju u drutvu. Mana je to nije objektivna. 2. SOCIJALIZACIJA Kohelberg i Eriksnon razvili su ideju od drutvenom svijetu i pokazali da je socijalizacija proces koji traje cijeli ivot. Neija rana iskustva odreuju naine pristupanja svim buduim drutvenim situacijama. Prva veza odreuje nain kako osoba pristupa, ponaa se i kontaktira s drugim ljudima. Zato je u sreditu veza majke i djeteta. Na prirodu i razvoj privrenosti i uinke uskraivanja majke djetetu djeluju bioloki i okolinski faktori. Savremeni pogled na ljudski drutveni razvoj uzima u obzir 3 komponente: 1. Bioloke sile- ovdje se misli na interakciju biolokih (prirodnih) i okolinskih (odgoj) faktora. Istraivanje Tomasa, esa i Bira prua zgodan prikaz kako se djeca razlikuju po temperamentu od roena i interackciju tih razlika s okolinskim utjecajima. Njihovo istraivanje je pokazalo kako okolinski utjecaji mogu smanjiti ili pojaati odreene znaajke temperamenta u razliitoj dobi. Temperament traje cijelog ivota ali ga u odreenim granicama mogu modificirati okolinski faktori. 2. Kulturni i subkulturni utjecaj- prikaz razvoja djeteta mora uzeti u obzir drutveni kontekst u kome se dijete odgaja. Tu spada: obiteljska struktura, kulturna povjest, i politikoekonomska organiziranost. Od roenja do adolescencije pojedinac je izloen brojnim razliitim i esto suprostavljenim utjecajima. Izvor utjecaja- obitelj i vrnjaci, obrazovni sistem, vjerski, politii i ekonomski i pravni sistem. 3. Iskustva pojedinca- Prva veza veina istraivanja bavila se sa 2 glavna pitanja: a) treba li prva veza biti s prirodnom majkom ili bi odgovarao bilo tko to bi se brinuo o djetetu

b) koje su posljedice u stvaranju rane, prve veze i koje mogu biti posljedice raskidanja prve veze. Privrenost je bilo koja veza ili srdana povezanost, karakteriziraju je brina veza ili veza puna ljubavi. Privrenost je instiktivna kod mnogih vrsta i razvija se kao rezultat reciprociteta. Mjere privrenost kod ljudi: strah od stranca i tjeskoba od odvajanja. Jaina privrenosti je povezana s majinskim razumjevanjem. Privrenost je rezultat interakcije majke i djeteta i nije pod kontorlom samo jedne osobe. Komunikacijska teorija privrenosti tie se naina na koji se neverbalna ponaanja razvijaju u odreeni komunikacijski sustav izmeu majke i djeteta. Ainsvot i Vittig su predloili 3 kategorije privrenosti : izbjegavajua, sigurna,otporna Eriksonova teorija drutvenog razvoja Naglasak stavlja na svakodnevno djelovanje u drutvenom svijetu i to se zove Psihologija ega. Ego je dio nae psiholoke strukture kojeg drimo za JA, onaj dio nae linosti koji je veinom svjestan i u kontaktu sa stvarnim svijetom. Eriksonova ego psihologija eli objasniti i razumjeti kako pojedinac savladava svakodnevne zahtjeve drutvenog ivota. On predstavlja da ego prolazi 8 stupnjeva razvoja i na svakom stupnju pojedinac treba savladati odreenu krizu iz ega se razvija stav prema sebi i drugima. Krize se mogu savladati na pozitivan nain i onda je ego ojaan, i na negativan nain , onda je ego oslabljen. 8 stupnjeva se deava kroz cijeli ivot: 4 u djetinjstvu, 1 u mladosti i 3 u dorasloj dobi. Identitet- potraga za identitetom se deava iz prelaza iz djetinjstva u adolescenciju. Ostvarivanje identiteta predstavlja uspjeno rjeavanje krize identiteta i razultira snagom ega. Kohilbergova teorija moralnog razvoja Moralnost je pravda ili estitost, budui da su moralne situacije ili dileme one u kojima se sukobljavaju gledita i interesi , naeli pravde su koncepti za rjeavanje tih sukoba. Ova teorija kae da moralno rasuivanje osobe prolazi 3 razine s 2 stupnja na svomj razini: 1. Predkonvencionalna razina -djetinjstvo se sastoji iz 2 stupnja: a) stupanj kazne i pokoravanja b) istrumentalna svrha (dijete nema koncepciju ispravnog i pogrenog) 2. Konvencionalna razina adolescencija 3. Postkonvencionalna razina Heinzova dilema moralno rasuivanje i ponaanje jedne osobe moe utjecati na moralno rasuivanje druge osobe.

3. MOTIVACIJA Proces pokretanja ovjeka i njegovog usmjeravanja na odreene objekte i regulisanja aktivnosti radi postizanja odreenih ciljeva naziva se motivacija. Pokretake snage koje izazivaju aktivnost ovjeka koje usmjeravaju i upravljaju njome nazivamo motivima. Socijalizacija ostavlja potpuniji i dublji efekat na motivaciju nego i na jednu od drugih psihikih funkcija ovjeka. Ima mnog pokuaja da se motivi svrstaju u pojedine grupe. Mogu se podijeliti prema razliitim mjerilima, prema tome da li poivaju na uroenim ili steenim jerilima. Bioloki ili fizioloki motivi poivaju po pravilu na uroenim potrebama , npr motiv za hranom, odmorom. Ogroman broj motiva poiva na na potrebama koje su u toku ivota steene i formirane. Motivi se mogu podijeliti na primarne i sekundarne. esto se o uroenim motivima govori kao o primarnim, a svi koji poivaju na steenim potrebama su sekundarni. Primarni motiv oznaava sve motive koji su bitni zioloku i socijalnu egzistenciju (motiv za drutvom). Veoma je esta podjela motiva na bioloke i na socijalne. Pod biolokim se podrazumjevaju motivi koji poivaju na tjelesnim potrebama. Pod socijalnim se podrazumjeva motivi koji poivaju na psiholokim potrebama, za ije ostvarivanje je neophodan kontakt sa drugim ljudima i koji su zajedniki veem broju ljudi. Prema Frojdu postoje 2 instikta: instikt ivota i instikt smrti. Bioloke potrebe predstavljaju nedostatak ili subisak neega u organizmu. Ovo shvatanje nedostatka ili suvika dovodi do aktiviranja organizma , radi toga da bi se uspostavlia ravnotea u organizmu. Kada doe do aktiviranja organizma uslijed toga da mi neto nedostaje ili je suvino ovjek to doivljava kao tenziju. Tenzija je doivljena potreba. Bioloka potreba ima mnogo: za hranom, vodom, odreenom temperaturom, kiseonikom, odmorom. Bioloke potrebe djeluju u toku cijelog ivotam, ali se u toku ivota mijenjaju. Socijalni motivi su motivi koji se mogu zadovoljiti samo kontaktom s drugim osobama, direktnom interakcijom i pokreu na socijalno ponaanje, predstavljaju pokretake snage za interakciju meu ljudima vie nego drugi motivi i poivaju na psiholokim potrebama. Motiv borbenosti- manifestuje se u sklonosti pojedinca da cijeve ijem ostvarenju tei obezbjedi borbom. esto se ovim motivom izjednauje motiv agresivnosti. Motiv sigurnosti manifestuje se u tenji da se odri nepromjenjenom situacija koja e obezbjediti zadovoljenje za pojedinca bitnih motiva. Motiv za linom afirmacijom manifestuje se u tenji pojedinca da bude prihvaen i priznat od drugih i da ima poloaj u uoj i iroj grupi. Motiv za samoaktuelizacijom- najizrazitiji predstavnik shvatanja ovog motiva je A.Maslow. to je motiv kad postignemo sve to smo eljeli. Gregarni motiv postoji tenja za vezanou, da budemo dio neega. Afilijativni motiv je tenja pojedinca da bude u drutvu sa drugim pojedincima, da stupa u interakciju s drugima.

4. STAVOVI U gotovo svim aspektima naeg drutvenog ivota mi neprestano traimo da drugi izraze svoj stav, iznosimo drugima nae poglede i pokuavamo promijeniti miljenje drugih. Stav se moe definisati kao nauna sklonost reagiranju na doslovno povoljan ili nepovoljan nain s obzirom na dani objekat. Stav je steena , relativno trajna i stabilna organizacija pozitivnih i negativnih emocija, vrednovanja, reagiranja prema nekom objektu, osobi ili situaciji. Drutveni obiaji, kulturne norme igraju veliku ulogu u odreivanju naih stavova. Postoje 2 pristupa definiraju stavova: 1. Strukturalni pristup ovaj pristup prua razumjevanje stavova osvrtanjem na vezu stavova sa drugim kljunim pojmovima (uvjerenjima, vrednotama, namjerama i ponaanju) To odraava tradicionalnu trokomponenatalnu analizu: Afektivna komponenta koja se odnosi na evaluaciju (emocija) objekta stava i odraava vrijednost neke osobe. Kognitivna komponenta se odnosi na uvjerenje o objektu stava. Konativna komponenta se odnosi na ponaanje s obziriom na objekat ili osobu stava. 2. Funkcionalni pristup zastupa miljenje da stavovi unapreuju dobrobit pojedinca, tako to vre 4 funkcije: funkcija prilagodbe, spoznajna funkcija, funkcija smo izraavanja i funkcija odbrane ega. Osnovna ideja ovog pristupa je da stavovi pomau osobi u posredovanju izmeu unutranjih zahtjeva vlastitog ja i vanjskog svijeta. Po ovom pristupu da bi promijenili stav treba poznavati 2 stvari: stav koji posjeduje i funkciju koju stav vri za osobu. etiri katakteristike linosti: K konformizam I inteligencija S samopotovanje S sugestibilnost Mjerenje stavova 1. Direktne (izravne) tehnike - skale za mjerenje stavova (likertova skala- stav osobe je zbir bodova na svako pitanje) - semantiki diferencijal ( Osgood emocionalne komponente stava- zahtjeva procjenu stava na skalama sa 7 stupnjeva ) - skale za mjerenje socijalne distance 2. Indirektne (neizravne) tehnike - testovi znanja - grafike skale - projektivne tehnike - ponaanje Organizacija i pormjena stavova
Stavovi se organiziraju i mjenjaju prema naelu spoznajne doslijednosti. Postoje 3 teorije spoznaje dosljednosti poznate pod imenom Obitelj teorija dosljednosti: 1. Teorija ravnotee (Heider), 2. Teorija kongurentnosti (Osgood) 3. Teorija nesuglasja (Festinger). Drugi pristup promjeni stavova: 1. Teorija samoopaanja, 2. Upravljanje dojmovima o sebi, 3. Samostvorena promjena stava