Dario Mi i

Fizika IV

Zagreb, akademska godina 2010./2011. www.pripreme-pomak.hr

Nakladnik Pomak, Zagreb 1. Ferenica 45 tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809 mtel.: +385 (91) 513 6794 www.pripreme-pomak.hr

Za nakladnika Branko Lemac

Dizajn ovitka minimum d.o.o.

Pomak, Zagreb, 2009. Intelektualno je vlasnitvo, poput svakog drugog vlasnitva, neotuivo, zakonom zatieno i mora se potovati (NN 167/03). Nijedan dio ove skripte ne smije se preslikavati ni umnaati na bilo koji nain, bez pismenog doputenja nakladnika. Skripta slui iskljuivo za internu uporabu na teajevima koji se, u okviru Priprema Pomak, odravaju kao pripreme za polaganje ispita iz fizike na Dravnoj maturi.

IV. TITRANJE I VALOVI IV. 1. TITRANJE

Titranje je periodino gibanje oko ravnotenog poloaja. Npr. harmonijski oscilator (H. O.) Sastoji se od (crte): - elastine opruge konstante k - tijela privrenog za oprugu mase m

m
ravnoteni poloaj

Njihalo Sastoji se od niti duljine l, za koju je objeeno neko tijelo mase m i sve se to nalazi u gravitacionom polju. Obino se uzima da je masa niti puno manja od mase tijela. Osnovni pojmovi: - elogancija, y Trenutna udaljenost od ravnotenog poloaja -amplituda, Y0 Maksimalni pomak od ravnotenog poloaja. (maksimalana elongacija) - titraj Proces pri kojem se tijelo koje titra vrati sljedei put u neki poloaj u istom stanju gibanja. - period, T - vrijeme jednog titraja - frekvencija, - broj titraja u 1s =

-Y 0

0
ravnoteni poloaj

Y0

-Y0

Y0

1 T

[ ] =

1 1 = s 1 1Hz herc [T ] s

y
svjetlo

y0 a) analogija jednolikog gibanja po krunici i titranja y(t) y(t) Tijelo se jednoliko vrti po krunici radijusa R, kutnom brzinom , obasjavamo ga paralelnim 0 snopom svjetlosti i gledamo sjenu tijela na ravnoteni okomitom zastoru sjena titra poloaj
=
t R = Y0
=t

zastor

sjene

71

Pripreme za razredbene ispite

Iz pravokutnog trokuta slijedi:

y (t ) y (t ) = R sin otkuda slijedi R da je elongacija titranja y (t ) = Y0 sin t . sin =

Ako u poetnm trenutku tijelo nije u ravnotenom poloaju onda je poetna faza 0 razliita od nule pa je elongacija titranja

y (t ) = Y0 sin( t + 0 )

Izraz t + 0 se zove faza titranja. Brzina, v(t) Projiciramo vektore brzine tijela (crte)

cos =

v(t ) v0

v(t ) = v0 cos t v0 = R = Y0 v0 = Y0 v1 = v2 = ... = v0

Openito je brzina tijela

v(t ) = v0 cos( t + 0 )
0

Ubrzanje, a(t) Projiciramo vektor ubrzanja tijela (crte)

sin =

a(t ) a0

a(t ) = a0 sin t
a0 acp = 2 R = 2Y0

a0 = acp1 = acp 2 = ... = acp

openito ili

a (t ) = a0 sin( t + 0 )

a (t ) = 2Y0 sin( t + 0 ) a(t ) = 2 y (t )

v2 v0 v(t) v(t) v1 v0

ili ako uzmemo u obzir smjerove otklona y(t) i a(t), koji su suprotni

a (t ) = 2 y (t )

acp2

a(t) acp1

a(t)

72

Pripreme za razredbene ispite

Povratna sila, Fp (t ) se uvijek pojavljuje u sustavima koji titraju i usmjerena je prema ravnotenom poloaju.

0 k F (t) m p y(t)

Fp (t ) = m a (t ) = m 2 y (t )
Povratna sila je proporcionalna elongaciji:

Fp (t ) = k y (t )
Povratnu silu esto zovemo kvazielastina sila. a1) Period titranja H. O. Usporedbom izraza

Fp = m 2 y (t )

Fp (t ) = k y (t ) k = m k = tj. - kruna frekvencija titranja m 2 T=

T = 2

m - period titranja harmonijskog oscilatora k

a2) energija H. O. Tijelo se giba kinetika energija opruga se rastee potencijalna elastina Kinetika

v(t) m 0 y(t)

Ek (t ) =

m v (t ) mv cos t = 2 2
2 2 0 2

Elastina potencijalna

E pel (t ) =

k y (t ) kY02 sin 2 t = 2 2

Ukupna energija u bilo kom trenutku je zbroj tih dviju energija:

Eu (t ) = Ek (t ) + E p el = m 2Y02 cos 2 t m 2Y02 sin 2 t m 2Y02 + = (cos 2 t + sin 2 t ) . 2 2 2

Ukupna energija ne ovisi o vremenu! Ona je konstantna tijekom vremena.

m 2Y02 Eu = . Ukupna energija je proporcionalna s kvadratom amplitude Y0 ( Eu ~ Y02 ), 2 kvadratom krune frekvencije 2 ( Eu ~ 2 ) i masom tijela m ( Eu ~ m ).
b) matematiko njihalo Za male kuteve otklona (crte na sljedeoj stranici) iz slinosti pravokutnih trokuta slijedi Fgp y (t ) = Fg l Vidimo da ulogu povratne sile igra komponenta sile tee Fgp. Uvrtavanjem izraza za silu teu mg y (t ) . Obzirom da je povratna sila kvazielastina sila tj. Fg = mg dobivamo Fgp = l

Fgp = k y (t ) , zakljuujemo da je konstanta elastinosti u ovom sluaju jednaka k =

mg . l

73

Pripreme za razredbene ispite

Kvazielastina sila uzrokuje harmonijsko titranje

g l y(t) m Fgp Fg FN FgN

T = 2

m = 2 k

m otkuda slijedi da je mg l

period titranja matematikog njihala jednak

T = 2

l . g
l gR
2 g 2 2 2

Ukoliko je njihalo objeeno u ubrzanom sustavu, tada treba nai rezultantno ubrzanje g R

T = 2

Npr. u vagonu koji se giba ubrzano po horizontali

g
F

FR = F + Fi = m g + a = mg R

F N

a = konst

gR = g 2 + a2
R c) LC titrajni krug q (0) = q0 - poetna koliina naboja na kondenzatoru

F g

q(t ) = q0 cos t
Napon izmeu ploa e se mijenjati po zakonu

u (t ) =

q(t ) C

i(t) q(t) L C

jakost struje u krugu se mijenja po zakonu

q(t ) i (t ) = t
1

sve te veliine mijenjaju se frekvencijom

0 =

2 LC

- vlastita frekvencija LC - kruga otkuda slijedi izraz za period titranja

ovog strujnog kruga:

T0 = 2 LC - Thomsonova formula
d) prigueno titranje Ako na sustav koji titra djeluje sila trenja, otpora, koja troi energiju unesenu u titrajni sustav opaa se da se amplituda titranja s vremenom smanjuje.

74

Pripreme za razredbene ispite

Pri slabom priguenju definiramo faktor priguenja (dekrement):

Y = M YM +1

y Y0

YM

konstantno

YM+1

Period se pritom gotovo ne mijenja. Faktor dobrote:

Q = 2

En E = 2 n En En +1 En

En - smanjenje energije u n-tom titraju En - energija na poetku n-tog titraja

-Y0

e) prinudno titranje Ako na titrajni sustav djeluje vanjska periodina sila

Fpr (t ) = F0 sin t

tada se uspostavi titranje s frekvencijom . to je blii 0 - vlastitoj frekvenciji titrajnog sustava, to je amplituda titranja vea. Kad 0 dolazi do rezonancije. Amplituda beskonano raste, titrajni sustav se razara. Tad je maksimalni prijenos energije s uzbudnog sustava na uzbuivani sustav. U realnim situacijama su uvijek prisutne i sile trenja ili sile otpora tako da se pri rezonanciji dostigne samo najvea amplituda koja je konane veliine.

IV. 2. MEHANIKI VALOVI

Val predstavlja irenje titranja u nekom elastinom sredstvu. Npr. val na ici: Zamislimo icu kao skup tokastih estica koje su meusobno povezane elastinim oprugama: Kad se prva estica 1 (izvor) pomakne gore-dolje (ili lijevo-desno), opruga se rastegne i povue za sobom esticu , to dovodi do rastezanja sljedee opruge i pokretanja estice itd. Sve estice titraju na isti nain s istim periodom T i istom amplitudom Y0 . Meutim, nisu

sve estice u istom stanju titranja tj. nemaju jednaku fazu. Uoimo poloaje svih estica
u poetni trenutak vremena t = 0, potom nakon etvrtine perioda titranja, , te nakon punog perioda titranja (crtei):

t=0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 1112 1314

1

t= 1 T 4

4 5 6 7 8 9 10 1112 13 14

1 t= T 2

7 8 9 10 1112 13 14
Pripreme za razredbene ispite

75

t= 3 T 4
1 2

10 11 12 13 14

Svaka od estica titra oko svog ravnotenog poloaja. Tijekom titranja estice kasne jedna za drugom u fazi. estice ne putuju udesno po ici. Mijenja se samo njihov poloaj po vertikali. Oblik ice se, u odnosu na poetni poloaj, mijenja tijekom vremena. Kaemo da se po ici udesno giba val. Val ne moemo nacrtati! Ono to je prikazano na crteima su poloaji pojedinih estica (dakle oblici ice) u pojedinim trenucima vremena. Obzirom da smo izvrili rad kojim smo estice doveli u titranje oito je, prema zakonu ouvanja energije, da val nosi energiju! Dakle, jedan nain prijenosa energije po ici je pomou vala! Valja uoiti da svaki val (mehaniki, elektromagnetski) prenosi energiju!
smjer titranja smjer irenja vala dol brijeg
smjer titranja zgucaj smjer irenja vala razrjedaj

Transverzalni val estice titraju irenja okomito na smjer irenja vala. (npr. val na ici)

Longitudinalni val estice titraju na pravcu vala (npr. zvuni val)

Valna duljina, Udaljenost izmeu dva susjedna brijega (ili dva susjedna zguaja). To je najmanja udaljenost izmeu dviju najbliih estica koje titraju u fazi. To je udaljenost koju val prevali dok jedna od estica naini puni titraj. Ako je medij po kojem putuje val homogen onda se val iri konstantom brzinom:

v= v=

Odaberemo za t period T. Tad je s =

s t

v = f. Ova relacija vrijedi za sve valove. Valja uoiti da elektromagnetski val ne treba medij koji bi ga prenosio! Pomislite, koji medij omoguuje prijenos suneva svjetla do npr. Zemlje!
a) jednadba progresivnog vala

1 1 . Drei na umu izraz za frekvenciju titranja estica f = dobivamo T T

Sve estice titraju harmonijski. Tako npr. estica u ishoditu x = 0 ima elongaciju y ( x = 0; t ) = Y0 sin t . Jednadbom vala nazivamo izraz za elongaciju y(x, t) estice na
mjestu x u trenutku t.

76

Pripreme za razredbene ispite

estica na mjestu x titra na potpuno isti nain kao i izvor, jedino kasni za izvorom u vremenu za

y izvor vala

v
y(x,t)

x tx = v
Toliko vremena treba da se val proiri od izvora do estice na mjestu x. Moemo pisati

x x

2 x x ) y ( x, t ) = y ( x = 0, t t x ) = Y0 sin [ (t t x )] = Y0 sin (t ) = Y0 sin(t v T v Kako je T v = dobivamo 2 2 y ( x, t ) = Y0 sin t x - jednadba progresivnog vala T

Uvedemo li valni broj k

k=

moe se prethodni izraz zapisati u obliku y ( x, t ) = Y0 sin( t kx) - jednadba progresivnog vala Pritom se smjer irenja podudara s pozitivnim smjerom osi x. Ako se val iri u negativnom smjeru x-osi, jednadba glasi

y ( x, t ) = Y0 sin( t + kx)

v x2

a1) razlika u fazi Za dvije estice, koje se nalaze na poloajima x1 , odnosno

x2 od izvora, je razlika u fazi u zadanom trenutku t jednaka:

x1

t=konst. 2 2 2 = t x1 t x2 = ( x2 x1 ) 2 = x gdje smo uveli uobiajenu pokratu x = x2 x1 .

a2) brzina vala Uz malo sloeniji izvod, moe se pokazati da se brzina progresivnog vala moe iskazati preko nekih karakteristika materijala u kom se iri val. Tako npr. brzina: transverzalnog vala na ici je jednaka:

v=

gdje je F napetost ice i =

m linearna gustoa materijala (ice) (m je l

masa ice a l duljina ice)

longitudinalnog vala u tapu:

v=

gdje je E Youngov modul elastinosti i je gustoa materijala (tapa).

77

Pripreme za razredbene ispite

b) odbijanje (refleksija) valova vrsti (nepomian) kraj Brijeg se reflektira kao dol. Val se odbija suprotnom fazom, tj doivi skok u fazi za : =

upadni puls reflektirani puls

slobodni (pomian) kraj Brijeg se reflektira kao brijeg. Val se odbije s istom fazom, tj.nema skoka u fazi. = 0 c) Huygensov princip irenja Valove esto grafiki opisujemo valnim frontama plohama do kojih se val proiri do nekog momenta. Npr. kod ravnog vala:

sferni val esto koristimo i valne zrake pravci, tj. linije koje pokazuju smjer irenja vala (smjer transporta energije)

ravni val

sferni val

Valne zrake su okomite na valne fronte u svakoj toki sredstva.

78

Pripreme za razredbene ispite

Huygensov princip svaka toka medija koju pogodi valna fronta postaje izvor elementarnih (sfernih) valova, ija ovojnica daje novu valnu frontu

d) Pojave s valovima d1) odbijanje (refleksija) Upadna zraka, normala i lomljena zraka lee u istoj ravnini i kut odbijanja jednak je kutu upada. = d2) lom (refrakcija) Val prelazi iz jednog medija u drugi. Upadna zraka, normala i lomljena zraka lee u istoj ravnini i vrijedi

sin v = n21 = 1 v2 sin

n21 - relativni indeks loma

Frekvencija vala se ne mijenja pri prelasku iz jednog medija u drugi (to je karakteristika izvora).

1 = 2 1
v1 =

v2

d3) interferencija Kad istovremeno dva ili vie valova stigne u istu toku prostora . Tad je rezultantno titranje vektorski zbroj pojedinih titranja, tj. rezultantna elongacija je y = y1 + y2 - princip superpozicije Gledamo dva vala jednakih frekvencija i stalne razlike u fazi koherentni valovi I1 , I 2 - koherentni izvori

r = r2 r1 - razlika u hodu do toke T

Ako su valovi harmonijski tada je razlika u fazi titranja

Konstruktivna interferencija (pojaavanje) Kad je r = 0, , 2 tj.

r = 2m

, m cijeli broj

Razlika u hodu mora biti paran broj (2m) valnih polu-duljina

Destruktivna interferencija (slabljenje)

Kad je r =

3 5

, , ... tj. 2 2 2

79

Pripreme za razredbene ispite

r = ( 2m + 1)

Razlika u hodu mora biti neparan broj valnih polu-duljina.

c1) stojni val Dobije se interferencijom upadnog i odbijenog vala Na ici duljine L uvrenoj na oba kraja: v brzina irenja osnovni stojni: Udaljenost izmeu dva susjedna vora (estice

L
ravnotezni polozaj cestica
cvor

stalno miruju) je

cvor

1
2

1 trbuh 2

= L 1 = 2 L v

1 =

v - osnovna frekvencija 2L

Tek za tu frekvenciju dobijemo na ici stojni val.

prvi pobueni:

4 2 = L 2 = 2 1

= L 2 =

v v =2 L 2L

Udaljenost izmeu trbuha i susjednog vora je

Zatvorena svirala, duljina L osnovni:

2
4

! Za vie harmonike je n = n 1 , n = 2, 3,

L
trbuh cvor

1
4

= L 1 = 4 L v 4L

1 =

1 4
L

prvi pobueni:

2
4

= L 2 = v 4L

4 L 3
3 1 4

2 = 3

2 = 3 1 . Openito je n = (2 n 1) 1 , n = 2, 3, ...

e) valovi zvuka Longitudinalni valovi u mediju. Ljudsko uho reagira na frekventni raspon 16Hz 20000Hz. e1) razina zvuka, L Intezitet zvunog vala (snage P na povrini S) je

I=

P 1 2 = Y02 v . S 2

v brzina irenja zvuka Y0 - amplituda titranja estica

80

Pripreme za razredbene ispite

 - gustoa medija 2 - kruna frekvencija = T Prag ujnosti najmanji intezitet koji izazove osjet zvuka W I 0 = 1012 2 m
Najjai zvuni inteziteti koji jo ne oteuju uho su priblino ~ 10 Uvodi se veliina koju je uobiajeno zvati razina zvuka, L

W . m2

L = 10 log

I I0

[L] = dB decibel Za sferni val je

I~
tj.

1 r2
2

I1 r2 = I 2 r1

r udaljenost od izvora zvuka

e2) Dopplerov efekt Neka se po pravcu jednolikom brzinom vi giba izvor zvuka (npr. ambulantni automobil s ukljuenom sirenom po autoputu) kojemu je frekvencija fi. Neka se maturant Tibor giba jednoliko po (paralelnom) pravcu brzinom v p (brzina promatraa) koji opaa da je frekvencija

izvora jednaka fp (Dopplerov efekt). Moe se pokazati da je frekvencija koju registrira opaa (Tibor) jednaka

f p = fi

v + vp v vp

gdje je v brzina zvuka. Predznake brzina u ovom izrazu valja uzeti na

sljedei nain: vi , v p > 0 kad se izvor i promatra meusobno pribliavaju

vi , v p < 0 kad se izvor i promatra meusobno udaljavaju

IV. 3. Elektromagnetski valovi

Iz Maxwellove teorije je slijedilo da se pomou LC kruga (ubrzanog naboja) mogu stvoriti elektromagnetski valovi. Prvi ih registrira 1888 Herz. To je irenje promjenjivih elektrinih i magnetskih polja (koja se meusobno proizvode) u prostoru. Nije potreban nikakav medij (sredstvo) za njihovo irenje. To su transverzalni valovi.

E (t ) B (t )
k - valni vektor kojemu je modul k =

E (t ) k B (t ) k

81

Pripreme za razredbene ispite

E (t ) - vremenski ovisan vektor jakosti elektrinog polja B (t ) - vremenski ovisan vektor magnetske indukcije
Brzina irenja tih valova ovisi o sredstvu u kojem se ire. U vakumu je

c=

0 0

3 108

m s

Trenutne vrijednosti jakosti elektrinog E(t) i magnetskog B(t) polja su povezane relacijom

E =c B
Spektar EM-valova:

m 104
radio - valovi

0.3 101 103 104 7 10

7

mikro - valovi

infracrveni
~ 7 107 7 vidljiva ~ 6 10 7 ~ 5.5 10 svjetlost ~ 4.5 107 ~ 4 107

4 107 108 6 1010 10

12

crvena narancasta zelena plava ljubicasta

ultraljubicasti valovi x - zrake - zrake

1014

82

Pripreme za razredbene ispite

V. OPTIKA
Svijetlost elektromagnetski val kojemu je valna duljina od 7,5 107 m do 4 107 m. Ljudsko oko je najosjetljivije na valnu duljinu zelene boje 5,5 107 m

V. 1. Valna optika
Uzima u obzir injenicu da je sjetlost val. Valne pojave: a) interferencija svjetlosti I1 , I 2 - koherentni izvori

x T r1 r2 xT

max min max S max min max min max preokrenuti zastor

S0 - centralni maksimum
d razmak izmeu koherentnih izvora L udaljenost zastora od izvora s razmak izmeu susjednih maksimuma - valna duljina upotrebljene svjetlosti koherentni izvori su oni koji imaju: 1. stalna razlika u fazi 2. istu frekvenciju, odnosno valnu duljinu to e se dobiti u toki T ovisi o razlici u hodu valova

I1 d I2 L

S0

zastor

= r2 r1
tj. o razlici u fazi

Uvjet maksimuma (svjetlo)

= 2m

= m m = 0, 1, 2 ... cijeli broj

Uvjet minimuma (tama)

= ( 2m + 1)
tg =

2
L d

Iz trokuta na crteu slijedi

xT = sin L sin = d

xT =

ako se u toki T dobije maksimum tada je =m

xT ( m ) = m

L
d

Udaljenost izmeu dva maksimuma je

S = xT ( m + 1) xT ( m ) = ( m + 1)

L
d

L
d

S=

L
d

. Dobili smo da razmak

izmeu pruga ne ovisi o m tj. razmak izmeu pruga je konstantan. Kaemo da su pruge ekvidistantne.

83

Pripreme za razredbene ispite

a1) optika razlika u hodu Ukoliko se valovi ire u nekom sredstvu indeksa loma n, ili doivljavaju refleksije na granici dvaju sredstava, tada je za pojavu interferencije bitna pojava optika razlika u hodu.

= n2r2 n1r1 (razlika u hodu zbog refleksije)

Refleksija na vrstom kraju: skok u fazi za =

ili u hodu za

Refleksija na mekom kraju: nema skoka u fazi = 0 ili u hodu 0

a2) boja tankih listia optika razlika u hodu

= ( opt. put 2 ) ( opt. put1) = = 2n1d + = 2n1d 2 2

cvrsti

n1 n 2 > n1

d
cvrsti

Uvjet minimuma reflektirane svjetlosti

= ( 2m + 1)

Debljina sredstva indeksa loma n1 za koju e se reflektirani valovi ponititi

2n1d m = ( 2m + 1)
d = ( 2m + 1)

4n1

Minimalna debljina se dobije za m = 0:

d0 =

4n1

b) ogib (difrakcija svjetlosti) injenica je da svjetlost prodire u podruije geometrijske sjene. Npr. to se dogaa kod prolaza svjetla kroz usku pukotinu. Huygensov princip objanjava pojavu zraka svijetlosti koje su otklonjene od upadnog smjera (zrake koje su doivjele ogib). Te zrake mogu interferirati i u geometrijskoj sjeni dati svjetlo-maksimum.

tama svjetlo tama

b1) Difrakciona reetaka To je niz od N pukotina smjetenih na meusobnoj udaljenosti l (crte na sljedeoj stranici).

84

Pripreme za razredbene ispite

d konstanta optike reetke

d=

l N

uvjet maksimuma:

d sin m = m

m = 0, 1, 2 cijeli broj m - kut izmeu upadnog smjera i smjera m -tog maksimuma

Kako je

sin m
m d

m 1 d
- najvii red maksimuma kojeg moe dati difrakciona reetka

Ukupni broj maksimuma jednak je 2m + 1.

c) polarizacija svjetlosti polarizirani val postoji istaknuta ravnina titranja Svjetlost je transverzalni val. Svjetlo iz arulje ili neonske cijevi u sobi nije polarizirano. Dobivanje polariziranog vala: I. prolaskom kroz kristale (dvolomce) Pojavljuju se dvije zrake: linearno - obina djelomino polarizirana polariziran - neobina potpuno (linearno) polarizirana oznaka II. refleksijom Brewstrov zakon Reflektirana zraka je potpuno polarizirana ukoliko je kut izmeu reflektirane i lomljene zrake jednak 90.

'+ = 90 ' =
sin n2 = sin n1

Zakon loma:

sin = sin ( 90- ) = cos

n1 n2

'

sin n2 = cos n1 n tg = 2 . Kut za kojega vrijedi poluena relacija zove se Brewsterov kut. n1
Optiki aktivne tvari zakreu ravninu polarizacije (npr. otopina eera)

85

Pripreme za razredbene ispite

V. 2. Geometrijska optika
Zanemarujemo injenicu da je svjetlost val. Opisujemo pojave pomou valnih zraka. a) Zakoni geometrijske optike I. Zakon pravocrtnog irenja U homogenom i izotropnom mediju svjetlost se iri pravocrtno.
II. Zakon odbijanja (refleksije) Upadna zraka, normala i odbijena zraka lee u istoj ravnini i kut odbijanja jednak je kutu upada. =

III. Zakon loma (refrakcije) Upadna zraka, normala i lomljena zraka lee u istoj ravnini i omjer sinusa upadnog kuta i sinusa kuta loma je konstanan tj.

sin = n21 - Snellov zakon sin

v1 sredstvo 1 n 1 sredstvo 2 n 2 v2

n21 - relativni indeks loma

Koristei Huygensov princip moe se pokazati da je

n21 =

v1 v2

v1 - brzina svjetlosti u prvom sredstvu v2 - brzina svjetlosti u drugom sredstvu

Ukoliko je upadno sredstvo vakuum indeks loma se naziva apsolutnim indeksom loma.

n=
Tako je

c v

c v1 c n2 = v2 n1 =
Snellov zakon loma moemo zapisati u obliku:

sin n2 = = n21 sin n1

IV. Zakon nezavisnosti svjetlosnih snopova

Nakon susreta svjetlosni snopovi se ire dalje bez ikakvih promjena u odnosu na upadne snopove.

86

Pripreme za razredbene ispite

b) Zrcala Izglaana povrina ravna ili sferna b1) ravno zrcalo slika: - virtualna (dobije se kao presjecite produetaka odbijenih zraka) - uspravna (2 ispod 1 kao to je 2 ispod 1) - jednake veliine x = x Slika je jednako udaljena od zrcala kao i predmet. Zrcalo je stigmatino od toke predmeta stvara toku sliku. Stvara se zrcalno simetrina slika. b2) sferna zrcala

1 2

2 x

T
udubljeno (konkavno) ispupeno (konveksno)

C sredite zakrivljenosti plohe T tjeme (najudubljenija ili najispupenija toka) R radijus (polumjer) zakrivljenosti plohe zrcala Sferno zrcalo nije strogo stigmatino no za paraaksijalne zrake (blizu su glavne optike osi i s njom zatvaraju male kuteve) dobivamo dobru aproksimaciju stigmatinosti Gaussova aproksimacija.
Konstrukcija slike: fokus (F) toka na glavnoj optikoj osi kroz koju prolaze (realno ili virtualno) sve reflektirane zrake, koje su upadale paralelno glavnoj optikoj osi.

F T f

f TF - arina (fokalna) duljina

Zraka koja upada kroz fokus nakon refleksije ide paralelno optikoj osi. Zraka koja upada kroz sredite zakrivljenosti C, nakon refleksije ide po istom pravcu u suprotnom smjeru. Zraka koja upada u tjeme odbija je simetrino s obzirom na glavnu optiku os.
konkavno: realno arite, f > 0 Kad je x > f slika je: - realna - obrnuta - uveana za f < x < 2f - jednaka za x = 2f umanjena za x > 2f

x A Y F x B A

f T

B y

87

Pripreme za razredbene ispite

kad je x < f slika je: - virtualna - uspravna - uveana

A A B BF

Konveksno: virtualno arite, f < 0 slika je: - virtualna - uspravna - umanjena za sve x > 0

A B x x T

A B F

Jednadba sfernog zrcala x udaljenost predmeta od zrcala (tjemena) x - udaljenost slike od zrcala (tjemena) f arina duljina Iz trokuta TAB i TAB se moe dobiti relacija jednadba sfernog zrcala

1 1 1 2 + = = , R radijus zakrivljenosti x x f R
linearno poveanje: y visina predmeta y visina slike

m=

y x = y x

Omjer linearnih dimenzija slike i linearnih dimenzija predmeta Dogovor o predznacima: U gornje relacije veliine uvrtavamo s: + predznakom realne veliine predznakom virtualne veliine jedina razlika y - kad je obrnut (realan) onda - kad je uspravan (virtualan) onda +
c) lom svjetlosti Ako je n1 > n2 (slika) tad kaemo da je sredstvo 1 optiki

gue od sredstva 2. Tad je < , zraka se lomi od okomice. Ako je n1 < n2 , tad je > , tj. lomi se k okomici.

88

Pripreme za razredbene ispite

c1) totalna refleksija Pojava kad svijetlost: - dolazi iz optiki gueg sredstva - kut upada vei od g

=90

Svjetlost se reflektira na graninoj povrini natrag u isto sredstvo.

n1 sin 90 n2 n sin g = 1 n2 =

sin g

n1 n2 > n 1 >
g g

c2) optika prizma A = 1 2 - kut prizme n - indeks loma = 1 + 2 A - kut otklona (devijacije) kut izmeu izlaznog i ulaznog pravca. Taj kut je minimalan, kada je zraka unutar prizme paralelna s osnovkom prizme tj.

2 = 1 1 = 2

m = 21 A 1 =
A = 2 1 = A 2

m + A
2

sin 1 n= = sin 1

sin

m + A

Za A maleno je i m maleno pa se moe dobiti

2 A sin 2

m = (n 1) A
Disperzija Ako na prizmu upada bijela svijetlost zapaa se da se ona cijepa u spektar boja To je pojava disperzije. Kut loma ovisi o valnoj duljini, tj. indeks loma je ovisan o valnoj duljini disperzija svjetlosti. Priblino vrijedi eksperimentalna relacija

n( ) = n0 + n0 , a konstante
budui da je

C > LJ nC < nLJ

tad je iz zakona loma

sin =

sin n

zakljuujemo da je

C > LJ

89

Pripreme za razredbene ispite

c3) lee prozirna sredina omeena sfernim plohama (jedna moe imati i beskonaan radijus zakrivljenosti) C1 , C2 - sredita zakrivljenosti ploha

pravac C1 , C2 - sredita zakrivljenosti ploha 0 optiko sredite lee

konvergentna (sabirna)

R1 C1 0 R 2 C2

divergentna (rastresna)

R1 C1 0 R 2 C2

Promatraju se tanke lee debljina zanemariva

Konstrukcija slike: Fokus (arite) toka na glavnoj optikoj osi kroz koju prolaze sve lomljene zrake, ako su upadne bile, paralelne s glavnom optikom osi.

F f

Zraka koja upada kroz fokus nakon loma ide paralelno glavnoj optikoj osi.

Zraka koja prolazi kroz optiko sredite lee se ne lomi.

F 0

Konvergentna: slika: - realna x > f - obrnuta - uveana f < x < 2f jednaka x = 2f umanjena x > 2f - virtualna x < f - uspravna - uveana

x A y B F 0 f x F B y A

90

Pripreme za razredbene ispite

Divergentna: slika: - virtualna - uspravna - umanjena

x A F A B B 0 x F f

Jednadba lee Slino kao kod zrcala moe se dobiti

1 1 1 + = - jednadba lee x x f
Pritom je jakost lee j definirana s

j=

1 , f

[ j] =

1 = m 1 = dpt (dioptrija) m

pritom za arinu duljinu vrijedi

1 nL 1 1 = 1 f n R1 R2

nL - indeks loma
n indeks loma okolnog sredstva R > 0 ako svjetlost putuje od plohe prema sreditu zakrivljenosti linearno poveanje:

y x = y x

Dogovor o predznacima: Isti kao kod sfernih zrcala!

91

Pripreme za razredbene ispite

VI. MODERNA FIZIKA VI. 1. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI

Krajem 19., poetkom 20 stoljea je opaeno da klasina Newtonova mehanika ne uspjeva objasniti neke od eksperimentalnih injenica. 1905. A. Einstein ini revolucionarni korak u pristupu. Postulati: A) Sve identine fizikalne pojave u inercijalnim sistemima referencije uz identine poetne uvjete protjeu na isti nain (postulat ope relativnosti). B) Brzina svjetlosti u vakumu je jednaka u svim smjerovima i u bilo kojem podruju datog inercijalnog sistema referencije i jednaka je u svim inercijalnim sistemima referencije (postulat konstantnosti brzine svijetlosti). Posljedice su mnogobrojne: Prostor i vrijeme su povezani Relativnost istovremenosti Relativnost vremenskih signala

t =

V2 1 2 c

- (dilatacija vremena)

V - brzina jednog ISR-a u odnosu na drugi t - vremenski interval izmeu dogaaja mjeren u istoj toki prostora jednim satom (vlastito vrijeme) t vremenski interval izmeu dogaaja mjeren u dvjema razliitim tokama prostora (dva sata) Relativnost duljina (kontrakcija duljine)

L = L0 1

V2 c2

L0 - mjereno u sustavu mirovanja tapa L mjereno u sustavu u odnosu na koji se tap giba brzinom V
Pokazuje se da se neke veliine, poput energije E i koliine gibanja p moraju preciznije definirati

E=

mc 2 V2 1 2 c

- ukupna energija tijela

p=

mV V2 1 2 c

- koliina gibanja

Pritom su one povezane fundamentalnom relacijom

E 2 = p 2c 2 + m2c 4
Odavde za V = 0 slijedi E0 = mc 2 - energija mirovanja Slino za m = 0 E = p c npr. za fotone

92

Pripreme za razredbene ispite

VI. 2. ZRAENJE CRNOG TIJELA

Zraenje koje pada na neko tijelo obino se djelomino: - reflektira reflektirano - apsorbira - transmitira upadno Tijelo koje ima osobinu da ukupno zraenje koje na njega pada apsorbira nazivamo apsolutno crno tijelo.

transmitirano

apsorbirano

Apsolutno crno tijelo ima koeficjent apsorpcije = 1 U termodinamikoj ravnotei svako tijelo emitira onoliko energije koliko i apsorbira.
a) Stefan-Boltzmannov zakon Intezitet zraenja (energija koju emitira 1 m 2 povrine crnog tijela u 1s) proporcionalan je s

T4.
I = T4 ,

= 5.67 108

Ukupna snaga zraenja povrine S je P = S T4

W - Stefan-Boltzmannova konstanta m2 K 4

b) Wienov zakon Grafiki prikaz eksperimentalnih rezultata mjerenja inteziteta zraenja I u ovisnosti o valnoj duljini , pri razliitim temperaturama T, dat je na crteu. Zapaa se da porastom temperature maksimum krivulje odgovara manjoj valnoj duljini.

T2 > T1 2 m < 1m

m - valna duljina na kojoj crno tijelo emitira najvie

energije. Wien je doao do zakljuka da je produkt apsolutne temperature crnog tijela i valne duljine na kojoj crno tijelo zrai najvie energije jednak konstanti koja ne ovisi o temperaturi: m T = C gdje je C = 2.9 103 Km - Wienova konstanta koja je odreena mjerenjem.
b1) Planckova hipoteza Iz klasine teorije zraenja crnog tijela je sljedilo da ono emitira beskonano energije besmisleno!! Izlaz nalazi Planck 1900. (14 prosinca). Postavlja hipotezu da crno tijelo emitira ili apsorbira energiju samo u odreenim porcijama, kvantima energije (diskontinuirano). Energija jednog kvanta proporcionalna je frekvenciji emitiranog elektromagnetskog vala (kvant se naziva fotonom) E f = h gdje je h = 6.626 1034 J s Planckova konstanta koja je odreena

mjerenjem. Ukupna energija za datu frekvenciju moe se napisati kao E = N Ef = N h N = 0, 1, 2 - cijeli broj Koristei tu hipotezu, Planck izvodi svoj zakon zraenja

I =

2 hc 2

1 e
hc kT

koji izvanredno opisuje eksperimentalne rezultate. Dakako, ovaj izraz ukljuuje i Wienov rezultat o zraenju crnog tijela.

93

Pripreme za razredbene ispite

VI. 3. FOTOELEKTRINI EFEKT

Ako se metalna ploica (npr. cink) postavi na elektroskop i zatim negativno nabije onda se zapaa da svijetlost odreene frekvencije ima sposobnost da smanjuje negativan naboj te ploice, tj. da iz nje izbacuje elektrone fotoelektrini efekt

Zn plocica

zivina lampa obicna zarulja

Kad ploicu obasjava obina arulja, naboj elektroskopa se ne mijenja bez obzira kakav intezitet ima upadna svijetlost obine arulje. Za razliku od te svjetlosti, svijetlost ivine lampe vrlo malog inteziteta ima sposobnost da vrlo brzo neutralizira elektroskop, tj. da izbaci negativni naboj iz cinane ploice. Prema klasinoj predodbi svjetlosti kao vala, oekivali bismo da poveavanjem inteziteta obine svijetlosti e rasti energija koju e primati elektroni, tako da e oni uz dovoljno velik intezitet poeti izletati iz materijala no to se ne opaa! Svjetlost ivine lampe, vrlo malog inteziteta izbacuje elektrone. Rjeenje nalazi 1905. A. Einstein primjenjujui Planckovu hipotezu te rabei zakon sauvanja energije. Foton nosi energiju h. Ona se djelomino troi za foton Ek kidanje veza elektrona s okolnim pozitivno povrina E f = h v nabijenim ionima ( Wi - izlazni rad), a ostatak se metala pretvara u kinetiku energiju foto-elektrona Ek .

h = Wi + Ek h = Wi +

tj.

slobodni elektron

Wi ioni

mv 2 - Einstenova relacija 2

Frekvenciju svjetlosti za koju elektroni zaponu izlaziti iz metalne ploice nazivamo graninom frekvencijom.

h g = Wi

Eksperimenti pokazuju da najvea kinetika energija foto-elektrona linearno ovisi o frekvenciji:

Ek = h Wi

u savrenom slaganju s Einsteinovom relacijom.

VI. 4. DUALNOST SVIJETLOSTI

Svijetlost pokazuje osobine vala: - pojava interferencije - pojava difrakcije - pojava polarizacije ali i osobine estice (korpuskule): - pojava fotoefekta - Comptonovo rasprenje (rasprenje svjetlosti na elekronu): Svijetlost ima znaajke i jednog i drugog, tj. ona je dualne prirode (dakle dvojne prirode). U specijalnoj teoriji relativnosti su energija E, masa m i koliina gibanja p povezane relacijom E 2 = m2c 4 + p 2c 2 .

94

Pripreme za razredbene ispite

Fotoni nemaju masu mirovanja mf = 0 E = p c S druge strane, prema Planckovoj hipotezi imamo za fotone

E = h = h

tj. E =

c p=

p - koliina gibanja (tipino korpuskularna karakteristika) - valna duljna (tipino valna karakteristika)

VI. 5. DE BROGLIEVA HIPOTEZA DUALNOST TVARI

De Broglieva hipoteza: Svakoj estici mase m i brzine v treba pridruiti valnu duljinu, koja opisuje valne osobine dane estice, datu relacijom

h h = gdje su m masa estice (tijela) i v brzina estice (tijela). p mv

Dakle, ne samo svjetlo nego sve estice (ukljuivo i tijela) imaju dualnu prirodu! 1927. Davisson i Germer, te G. Thomson mjerenjem pokazuju da elektroni doivljavaju difrakciju na kristalnoj reetki tj. ponaaju se kao val u skladu s De Broglievom hipotezom.

VI. 6. BOHROV MODEL ATOMA

Krajem 19. stoljea intezivno se ispituju spektri atoma. Za vodik se dobivaju 4 linije u vidljivom dijelu spektra. Njihove duljine, odnosno pripadne frekvencije Balmer povezuje pomou jedne relacije

= cR

1 1 2 , n = 3, 4, 5, 6 2 2 n

R konstanta Rydberga c brzina svjetlosti U atomskom svijetu postoji nekakva harmoninost. 1909. Rutherford nakon pokusa s bombardiranjem folije zlata - esticama, dolazi na ideju da predoi atom kao sunev sustav: pozitivna, teka jezgra sunce negativni, lagani elektroni planeti nedostatak elektroni koji se gibaju po krunici morali bi zraiti energiju te bi pali na jezgru za oko 108 s .To je u suprotnosti s realnou jer znamo da atomi ive puno dulje. Izlaz nalazi Niels Bohr uvodei neke nove koncepte.
Bohrovi postulati: 1) Postulat stacionarnih staza Elektroni mogu boraviti samo na odreenim stazama stacionarnim na kojima ne emitiraju energiju 2) Postulat emisije Elektroni emitiraju energiju kad prelaze s jedne stacionarne staze na drugu energija emitiranog kvanta je h = Em En , m > n

gdje su energije elektrona na stacionarnim stazama Em , En .

95

Pripreme za razredbene ispite

3) Postulat kvantizacije momenta koliine gibanja Moment koliine gibanja elektrona moe imati samo odreene vrijednosti dane relacijom:

L = rn me vn = n

h 2

n prirodan broj h Planckova konstanta rn - radijus n-te stacionarne staze

vn - brzina elektrona na n-toj stazi

Promotrimo najjednostavniji atom atom vodika. Coulombova sila igra ulogu centripetalne sile.

Fc = Fcp
2 e2 e e me vn 2 = vn = k rn me rn2 rn h h Bohrov postulat (3) vn = n , [ = ] pa se izraz za kvadrat brzine zapisuje 2 rn me 2

u obliku n 2

h2 e2 =k otkuda dobivamo polumjere stacionarnih orbita elektrona rn me 4 2 rn2 me2 rn = n 2 h2 4 2 ke 2 me

n = 1, 2, 3, ...

oko protona u vodikovom atomu

Za radijus prve stacionarne staze dobijemo

r1 =

h2 0.5 1010 m - Bohrov radijus atoma 2 2 4 ke me rn = n 2 r1 tj. r2 = 4r1 , r3 = 9r1

Radijusi ostalih stacionarnih staza su Na svakoj stazi, n, elektron ima energiju vezanja En.

En = Ek ( n ) + E pel ( n )

2 me vn 2 e2 E pel ( n ) = k - potencijalna elektrina rn

Ek ( n ) =

En =

1 e2 e2 1 e2 e2 me k k = k k 2 rn me rn 2 rn rn
1 tj. En = 2 n 1 e2 k 2 r1

1 e2 En = k 2 rn

1 e2 E1 = k = 13.6eV - energija osnovnog stanja 2 r1 E1 En = 2 n = 1, 2, 3, ... n

Valja uoiti da se stacionarna orbita n = 1 u spektroskopiji obino oznaava kao K ljuska, stacionarna staza n = 2 kao L ljuska, stacionarna staza n = 3 kao M ljuska itd. Energija osnovnog stanja elektrona u vodikovu atomu je negativna to je odraz injenice da je elektron vezan dakle nije slobodan. Ionizacijom vodikova atoma se dobije slobodni elektron i slobodni proton. Energija ionizacije vodikova atoma u osnovnom stanju upravo je jednaka energiji veze elektrona u osnovnom stanju dakle 13.6 eV.

96

Pripreme za razredbene ispite

Elektroni imaju diskretne vrijednosti energije (crte) E1 = 13.6 eV, E2 = 3.4 eV, ... Uz pomo drugog postulata E,eV

h = Em En =
E 1 1 = 1 2 2 . h 2 m

E1 1 1 2 2 h m n

to je u skladu s Balmerovom relacijom

0 -0.85 -1.5 -3.4

n=4 n=3 n=2

Pomou gornjih relacija mogu se objasniti serije karakteristinih linija vodikovog atoma. n=1 -13.6 Intezitet tih linija teorija ne objanjava. Rjeenje daje kvantna mehanika razvijena u radovima: Wernera Heisenberga (1901. 1976.) koji meu ostalim formulira princip neodreenosti

x px

tj. fizikalno je nemogue istovremeno izmjeriti toan poloaj i tonu koliinu gibanja estice (x neodreenost u poloaju, px neodreenost u koliini gibanja) Erwin Schrdinger (1887. 1961.) koji nerelativistikoj estici (elektronu) pripisuje valnu funkciju koja zadovoljava Schrdingerovu jednadbu H = E . Paul Adrien Maurice Dirac (1902. 1984.) koji relativistikom elektronu pripisuje Diracovu valnu funkciju D koja zadovoljava Diracovu jednadbu H D D = ED D . Rjeenja

Diracove jednadbe ED , D ukljuuju rjeenja Schrdingerove jednadbe kao specijalni

sluaj.

VI. 7. NUKLEARNA FIZIKA

1896. Henri Becquerel (1852. 1908.) otkriva radioaktivnost uranove rude. Rutherford ispitivanjem pokazuje da postoje tri komponente radioaktivnog zraenja: I) - zrake pozitivno nabijene - zrake negativno nabijene II) III) - zrake neutralne U Rutherfordovom modelu atoma pojavljuje se ideja o nuklearnoj jezgri koja sadri gotovo svu masu atoma ali je za oko 105 puta manjih dimenzija od atoma tj. ima dimenzije oko 1015 m. Radioaktivnost atoma uzrokovana je promjenama u jezgri! Daljnja ispitivanja pokazuju sa se jezgra sastoji od dvije vrste estica: - protona p, pozitivno nabijen (po dogovoru) q p = +e , m p = 1.672 1027 kg - neutron n, neutralan qn = 0 , mn = 1.674 1027 kg Meusobno djeluju jakim nuklearnim silama koje su stotinjak puta jae od elektrinih. Ako se zanemari mala razlika u masi i elektrino meudjelovanje tada se te dvije estice mogu smatrati ekvivalentnim naziv nukleoni. Jezgre opisujemo: - masenim brojem A (broj nukleona ) - atomskim rednim brojem Z (broj protona) - brojem neutrona N = A Z A oznaavamo ih obino simbolom Z X kemijski simbol elementa
a) Radioaktivni raspadi. Zakon radioaktivnog raspada a1) - raspad - iz jezgre izlaze estice sastavljene od dva protona ( q = +2e ) i dva neutrona jezgre helija
4 2

24 He

97

Pripreme za razredbene ispite

Openito se raspad moe zapisati kao

A 4 X Z 4Y + 2 2 Energija tih -estica je oko 10 MeV A Z

a2) - raspad Iz jezgre izlijeu dvije vrste estica: - elektroni koji nastaju raspadom neutrona
1 0 1 0 n 1 p + 1 e + 0 e 0

+ - pozitroni koji nastaju raspadom protona 1 1 0 + 0 1 p 0 n + +1 e + 0 e

injenica da nastale - estice mogu imati proizvoljnu energiju sugerirala je W. Pauliju da pretpostavi postojanje estica neutrina ve koje su dvadesetak godina kasnije i eksperimentalno zapaene. Openito se - raspad jezgre moe zapisati u obliku:
Z A

A Z 1

Y +

0 1

a3) - raspad To su fotoni vrlo velikih frekvencija odnosno vrlo velikih energija (kvanti elektromagnetskog vala). Emitiraju ih pobuene jezgre (koje poput atoma imaju svoje energetske nivoe koji su praeni prijelazima reda MeV-a) koje s vieg energetskog prelaze na nii energetski nivo. Openito se to zapisuje u obliku:
0 X ZA X + 0 Z gdje je A X jezgra u pobuenom stanju. Z A

a4) zakon radioaktivnog raspada Neka u poetnom trenutku imamo N 0 jezgara koje se mogu raspadati na jedan od gore

opisanih naina. Broj jezgara koje e se za vrijeme t raspasti je oito proporcionalan poetnom broju jezgara N N, vremenskom intervalu N t i oito ovisi o vrsti jezgre. Tu ovisnost opisujemo konstantom raspada koja karakterizira svaki radioaktivni element. N = N t Predznak je zbog toga to se broj jezgara smanjuje tokom vremena. Uz pomo integralnog rauna dobivamo zakon radioaktivnog raspada: N ( t ) = N 0 e t - broj neraspadnutih jezgara u trenutku t esto je zgodno uvesti vrijeme poluraspada T1/ 2 - za to vrijeme se pola od prisutnih neraspadnutih jezgara raspadne, odnosno pola se ne raspadne. N ln 2 0.693 N (T1/ 2 ) = 0 T1/ 2 = = 2 Tada se zakon radioaktivnog raspada moe zapisati i u obliku:

N (t ) = N0 2 Definiramo i veliinu brzinu raspada, odnosno aktivnost N = N A= t Broj raspada u jedinici vremena: [A] = 1Bq Bekerel jedan raspad u sekundi. Kako se broj neraspadnutih jezgara smanjuje tokom vremena, tako se smanjuje i aktivnost.
Iz A0 = N 0 i A ( t ) = N ( t ) = N 0 2
t T1 / 2

t T1/ 2

slijedi A ( t ) = A0 2

t T1/ 2

98

Pripreme za razredbene ispite

Analogan izraz vrijedi za masu neraspadnutih jezgara:

m ( t ) = m0 2

t T1/ 2

Broj raspadnutih jezgara do nekog trenutka je

N R (t ) = N0 N (t )

b) energija vezanja jezgre Usporedimo li masu nukleona prije nego formiraju jezgru

Z m p + N mn = Z mp + (A Z) mn [ m p = 1.007276 u 1u = 1.66054 1027 kg atomska jedinica mase MeV ] c2 mn = 1.008662 u , koristei relativistiki izraz E0 = mc 2 1u = 931.494
s masom formirane, stabilne jezgre m j (Z, A) zapaamo da je

m = Zm p + ( A Z ) mn m j ( Z , A ) > 0
Uobiajeno je m zvati defekt mase jezgre. Energiju, Ev , koja po Einstenovoj relaciji odgovara defektu mase

Ev = m c 2 = Zm p + ( A Z ) mm m j ( Z , A ) c 2
nazivamo energijom vezanja jezgre.

Definiramo srednju energiju vezanja po nuklenu

Es =

Ev A

Krivulja ovisnosti Es o masenom broju (crte) pokazuje maksimum kod izotopa jezgre

56 26

Fe .

c) Nuklearne reakcije Promotrimo reakciju u kojoj se jezgra meta X bombardira esticom a i kao rezultat toga nastaje jezgra ker Y i estica b a+XY+b krai zapis X(a, b)Y Npr. prva umjetna reakcija
4 2 1 He + 14 N 17O + 1 H 7 8

Vrijedi zakon ouvanja masenog broja: Zbroj masenih brojeva na lijevoj strani reakcije jednak je zbroju na desnoj strani reakcije. Te zakon ouvanja rednog broja: Zbroj rednih brojeva na lijevoj strani reakcije jednak je zbroju na desnoj strani.

99

Pripreme za razredbene ispite

Za sve sudare vrijede zakoni ouvanja energije i koliine gibanja. Kod neelastinih sudara mehanika energija nije ouvana. Definiramo Q vrijednost reakcije Q = Ek (konano) Ek (poetno) tj.

Q = ( M a + M X M Y M b ) c2

Q > 0 egzotermne < 0 endotermne potrebna energija praga da bi se ona poela odvijati
c1) Fuzija Proces spajanja lakih jezgara u tee, npr:
1 1 2 0 H + 1 H 23 He + 0 + 6MeV

Taj proces odgovoran za energiju zvijezda.

c2) Fisija Proces cijepanja tekih jezgara na lake, npr
92 n + 235U 141Ba + 36 Kr + 3 01n 92 56 Zbog dinamike nestabilnosti tekih jezgara, kad se one pogode sporim neutronom one se raspadnu na dvije srednje teke jezgre, pri emu se oslobodi i poneki neutron. Postoji mogunost lanane reakcije. Pritom se oslobaa i energija (nuklearni fisijski 1 0

reaktor).

100

Pripreme za razredbene ispite