SEMINARSKI RAD CRNE RUPE - Ekvivalencija masa/energija

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

Ekvivalencija masa/energija
1.0.1 Crne rupe
injenica da se svjetlost savija pod utjecajem gravitacije dovodi do sljedeih zakljuaka koje moemo potvrditi eksperimentom. Zamislimo da dodajemo masu tijelu. Kako se poveava masa, tako se poveava i gravitacijsko privlaenje i objekti trebaju vie energije kako bi dosegli brzinu potrebnu za bijeg. Kada je masa dovoljno velika, toliko da je brzina potrebna za izbjegavanje gravitacijskog privlaenja vea od brzine svjetlosti kaemo da je kreirana crna rupa.

Prijevod sa slike: Crna rupa kako se masa poveava, tako se poveava i gravitacijsko privlaenje. Ako je gravitacijsko privlaenje tako veliko da mu ne moe izbjei ak niti svjetlost, tada se formira crna rupa.

Drugi nain definiranja crne rupe je da za zadanu masu, postoji radijus i ukoliko je itava masa komprimirana (saeta) unutar tog radijusa zakrivljenost prostorvremena postaje beskonana i objekt je okruen podjednakim (pravilnim) radijusom (even horizont). Ovaj radijus nazivamo Schwarzschild-ov radijus i on varira s obzirom na masu objekta (objekti sa velikom masom imaju velik Schwarzschild-ov radijus, objekti male mase imaju malen Schwarzschild-ov radijus).

Schwarzschild-ov radijus odreuje toku na kojoj se formira pravilan radijus, unutar tog radijusa svjetlost ne moe pobjei. Vizualna slika crne rupe je ona sa crnom tokom u sreditu prostora bez ikakvog emitiranja radijacije (zraenja). Zraenje bilo koje vrste koje upada na crnu rupu se ne reflektira ve u potpunosti apsorbira, svjetlost zvijezda koje se nalaze u pozadini crne rupe ponaa se kao u prolasku kroz leu.

Iako crnu rupu ne moemo vidjeti, ona posjeduje svojstva i strukturu. Granino podruje koje okruuje crnu rupu na Schwarzschild-ovom radijusu naziva se pravilnim radijusom, dogaaji unutar ove granice se ne mogu promatrati. S obzirom da sile materije ne mogu nadjaati silu gravitacije, sveukupna masa crne rupe se saima do u beskonanost u samom sreditu, kojeg nazivamo singularnou.

Crna rupa se moe pojaviti u bilo kojoj veliini. Crne rupe koje nastaju od mase zvijezda pretpostavlja se da su nastale tijekom dogaaja koje nazivamo supernovama, i imaju radijus od 5 km. Galaktike crne rupe u sreditima nekih galaksija, ije mase iznose nekoliko milijuna masa sunca i radijusa veliine sunevog sustava, nastale su tijekom vremena umiranjem zvijezda. Malene crne rupe nastale u poecima Svemira (uslijed izuzetno velikog pritiska) imaju mase veliine mase asteroida i veliine su zrna pijeska. Valja uoiti da su crne rupe mjesta potpune entropije s obzirom da sva informacija ili objekti koji uu u crnu rupu iz nje nikada ne izau. Ukoliko bi promatra uao u crnu rupu u potrazi za informacijom koja nedostaje, on/ona ne bi bio u mogunosti komunicirati svoje pronalaske izvan pravilnog horizonta.

Prijevod sa slike ispod: Pad u crnu rupu promatra koji izvana promatra sat koji upada u crnu rupu uoava da sat sve vie usporava sve dok se na zaustavi tono iznad pravilnog horizonta. Sa druge strane, Promatara koji bi upadao u crnu rupu vidi ostatak Svemira kako ubrzava, promatrajui kraj vremena tono prije nego to dotakne pravilni horizont.

1.1 Galaksije
1.1.1 Galaksije
Galaksija je nakupina zvijezda, plina i praine meusobno povezana zajednikim gravitacijskim privlaenjem. Veliine Galaksija se kreu u rasponu od 10,000 do 200,000 svjetlosnih godina i svjetlosti izmeu 109 do 1014 svjetloa sunevog sustava. Otkrie nebula, tj. maglica, neodreenih (fuzzy) objekata na nebu koji nisu planeti, kometi niti zvijezde, pripisuje se Charles Messier-u u kasnim 1700-im. Njegov skup od 103 objekta je prvi katalog galaksija. Herschnel (1792 - 1871) je koristio snani reflektirajui teleskop kako bi izradio prvi Opi katalog galaksija.

Prije otkria fotografskih ploa, astronomi su galaksije crtali rukom. Galaksije imaju neke zajednike karakteristike. Gravitacija dri zajedno milijarde zvijezda, najgua regija nalazi se u sreditu, nazivamo je jezgrom ili ispupenjem. Neke galaksije imaju spiralne ili zavinute ogranke. Sve galaksije imaju blijedu vanjsku regiju (podruje) ili envelopu (omota) i zagonetni vijenac tamne materije. Sadraj galaksija varira od jednog do drugog tipa galaksije, ali i sa vremenom. Gotovo sve tipova galaksija moemo pronai u grupama ili klasterima. Mnogi klasteri galaksija imaju velike, supergigantske galaksije u svom centru koje su nastale unitavanjem svojih susjeda. Na sunev sustav je smjeten u vanjskoj regiji spiralne galaksije koju nazivamo Mlijenom stazom. Najblia susjedna galaksija je Galaksija Andromeda (M31).

Iznad je prikazan 3D crte veine galasija koje pripadaju Lokalnoj Grupi galaksija, populacija galaksija unutar 100 kpc pripada Mlijenoj stazi. Mogu se vidjeti klasteri patuljastih galaksija koje se ponaaju kao sateliti oko razmjerno velike Mlijene staze i Andromede.

1.1.2 Hubbleova sekvenca

Gotovo itava trenutno poznata klasifikacija galaksija razvila se iz poetne sheme koju je predloio ameriki astronom Edwin Hubble 1926. U Hubble-ovoj shemi, koja se temelji na optikoj pojavi slika galaksija na fotografskim ploama, galaksije se dijele u tri temeljne klase: eliptine, spiralne i nepravilne (neregularne).

1.1.3 Nastanak zvijezde

Jedna osobina koja je u korelaciji sa oblikom, pojavnosti i bojom galaksjia je koliina trenutnog stvaranja zvijezda. Zvijezde nastaju kada se gigantski oblaci vodikovog plina i praine urue pod vlastitom gravitacijom. Kako se oblak urui zadjeli se u mnogo manjih dijelova. Svaki dio se nastavlja uruavati sve dok ne zapone termonuklearna fuzija.

Poetni uvjeti u galaksiji odreuju brzinu formiranja zvijezda. Na primjer, eliptine galaksije doive kolaps ranije i veoma brzo se formiraju zvijezde. Plin se iskoristi tijekom poetnih godina i one danas imaju izgled blago crvenih objekata u kojima trenutno nema formiranja novih zvijezda.

Prijevod sa slike: Eliptine galaksije crvena jezgra i envelopa (ovojnica) = populacija starih zvijezda, Spiralne galaksije crveno ispupenje = stari plavi disk = mlade.

Spiralne galaksije, sa druge strane se formiranju sporije, sa manjom brzinom formiranja zvijezda. Plin koji se iskoritava za formiranje zvijezda troi se sporije i zbog toga ga ostaje dovoljno i danas za daljnji nastavak formiranja zvijezda u spiralnim okrajcima galaksija.

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com