SADRAJ: Teodore Sturgeon: MJUHUOV TAP Ray Bradbury: SIRENA Ray Bradbury: EST BIJELIH KAMENOVA Zvonimir Furtinger:

UKRADENI SATELIT Robert Sheckley: BORBA Robert Sheckley: GRAD SNOVA Ilja Varavski: MASKARADA Rick Raphael: LUD OSTAJE LUD Alfred Bester: VRIJEME JE IZDAJNIK Arthur C. Clarke: TIHO, MOLIM! SF SEKCIJA ASTRONAUTIKOG I RAKETNOG KLUBA ZAGREB

str. 3 36 45 59 70 77 92 97 106 129 139

SCAN i obrada slika: dan555 OCR, ispravka: Svetlost lutalica Prelom: Master Yoda www.sftim.com 1

OVAJ BROJ SIRIUSA UREDILI SU: Krsto Maurani, Bruno Ogorelec, Vojko Kraljeta i Ljudevit Gaj (lanovi Sekcije za SF ARKZ Narodne tehnike), in Damir te lanovi redakcije Romani i stripovi. Grafika oprema: Ivica Bartoli i Ljudevit Gaj. Lektor: Boidar Stani

S I R I U S, biblioteka znanstvene fantastike izlazi svakog petog u mjesecu. Cijena pojedinom primjerku 10 dinara Izdava: OOUR Informativno-revijalna izdanja NIP Vjesnik, Zagreb, Ljubice Gerovac 1. Tisak: OOUR NR i TMG Vjesnik, Zagreb Adresa urednitva: SIRlUS, Redakcija Romani i stripovi, Vjesnik, 41000 Zagreb, Ljubice Gerovac 1; Telefon urednitva (041) 515-555 Glavni i odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi Struni savjet redakcije: Sekcija za znanstvenu fantastiku Narodne tehnike, Zagreb.

Theodore Sturgeon:

Mewhus Jet
Preveo Krsto Maurani

Mjuhuov tap
Dragi sluaoci, prekidamo program da bismo objavili... Jack, ne skai tako! Opet si prosipao pepeo po cijelom... Ah, Iris, srce, daj da ujem... ... najprije identificiran kao kometa, objekt slijedi nestalnu putanju kroz stratosferu, povremeno se sputajui ak... Nervira me, Jack, ti si potpuni rob tog radija. Kad bi barem meni posveivao toliko panje. Draga, raspravit u to s tobom, posveivat u ti panju, togod na svijetu zaeli, im ujem ove vijesti, ali molim te, molim, daj da ujem ove vijesti! ... ozoravamo stanovnike Istone obale da pripaze na pribliavanje ovog objek... Iris, nemoj... Klik! No, ovako egoistinu, nepaljivu, neodgojenu Uuti, Jack Garry. Ovo je moj radio koliko i tvoj, i mogu ga iskljuiti kadgod zaelim... Smijem li te pitati zato ba sada? Zato to znam da e ovu vijest ponoviti jo stotinu puta ako je zbilja vana, i svaki put e me uutkivati. Zato to me takve stvari ne zanimaju i ne vidim razloga da ih sluam na silu. Zato to te uvijek najvie zanimaju stvari koje nemaju s nama nikakve veze. A najvie zato to na mene vie! Nisam vikao! Jesi! I sad vie! Ne viem! Mama! Tata! 3

 Molly, duo probudila si se! Siromani klinac. Hej, gdje su ti papue? Nije mi zima, tata. to je to bilo na radiju? Neto zvrnda po nebu, duo. Nisam sve uo. Svemirski brod, jel'da, tata? Vidi, ti i tvoja znanstvena fantastika! Ba u taj as neto kao gorostasna aka tresne o gornji kat vikendice i razbaca ga niz plau. Svjetla se utrnu, a obala zablista od nekakvoga asovitog, zasljepljujueg sjaja. Jackie, dragi, jesi li dobro? Mama, ide mu krv! Jack, srce, reci neto. Reci neto! Ooohhhhh ree Jack Garry posluno dok je sjedao tresui sa sebe komadie zida i buke. Oprezno opipa glavu i zazvidi. Neto je udarilo u kuu. Njegova se crvenkosa ena napola histerino nasmije. Ne ozbiljno, dragi. Ona ga obgrli, otrese mu prainu iz kose i pogladi po vratu. Ja... se bojim, Jack. Boji se! On pogleda oko sebe, drturei, u slabanoj mjeseini koja je prodirala u sobu kroz prozor. Pogled mu padne na nekakvo svjetlucanje gdje ga normalno nije moglo biti i on zgrabi Irisinu ruku. Gornji kat... nema ga! uzviknu hrapavim glasom, muei se da ustane. Mollyna soba... Molly... Tu sam, tata. Joj, stee me! Sretna mala obitelj ree Iris drhtavim glasom. Odmara se u tihoj maloj vikendici uz more da bi tata mogao pisati svoje tehnike lanie dok se mama opravlja; bez telefona, bez kina, bez ive due u blizini, u kui kojoj krov odlijee sam od sebe. Jack, to je udarilo u kuu? Jedna od onih stvari koje si opisivala ree Jack podrugljivo. Jedna od onih stvari koje te ne zanimaju, koje se nama nikako ne mogu dogoditi. Sjea li se? Ono o emu je govorio radio? Ne bi me iznenadilo. Bolje bi nam bilo da se maknemo odavde. Oruevina bi nam mogla pasti na glavu, zapaliti se ili to slino. Pa bi nas sve ubila zamumlja Molly. uti, Molly. Iris, odoh ja malo provrljati okolo. Valja mi odabrati mjesto gdje emo podii ator... ako ga uspijem nai. 4

 ator? Iris zine od uda. Hej, haj ree Molly. Jack Garry, ja ne idem spavati ni u kakav ator. Shvaa li da e ovo mjesto vrvjeti ljudima dok trepne okom? Dobro, dobro, samo izii iz ovih ruevina. Idi na plivanje. Proei se. Ili poi spavati u Mollynu sobu. Ja ne idem nikamo odavde sama. Jack uzdahne. Trebao sam te zamoliti da ostane ovdje promrmlja. Nemogua ena. Ja bijelo, ti crno, ja crno, ti bijelo... tiho, Molly. Nisam nita rekla, tata. Mijaaaoooou! To ti mijaue? Ne, tata zbilja. Iris ree: Meni se ini da se to maka dere jer ju je neto zatrpalo. I make su pametne pa se ni mrtve ne primiu ovome mjestu. Vuhv u hvuhiiiiiauuuuuuu! Kakav sablasni zvuk! Jack, ovo nije maka. Mmmmuuuuh. Mmmmmmr. to bilo da bilo ree Garry vjerojatno nije tako veliko da bismo se morali bojati kad ovako cvili. On stisne Irisinu ruku i oprezno zakorai preko kra, zavirujui tu i tamo. Molly krene, spotiui se, za njim. On zausti da joj prigovori to die buku, ali se predomisli. Ovo malo buke nee promijeniti stvari. Jauk se ponovi. Nakon petest minuta bezuspjenog traganja Garry se vrati do svoje ene, koja je petljala oko razbacanih stvari u sobi, besmisleno uspravljajui povaljane stolice. Nisam naao ni... Joj! Molly! to je? Molly je ostala pred vratima, u grmlju. Tata, doi brzo! Potaknut tonom njena glasa on sune napolje. Naao je Molly kako stoji nepomino, ukoena, pokuavajui da u usta ugura obje ake odjednom. A pred njom je leao ovjek srebrnosive koe, slomljene ruke, i mijaukao. ... tarstvo Mornarice i Obalna straa povukli su opomenu. Pilot Pan Americana javio je da je objekt nestao prema zenitu. Posljednji put je vien osamnaest milja istono od plae Normandy, New Jersey. Izvjetaji koje smo primili s terena opisuju kako leti vrlo sporo, itei. Premda je u vie navrata vien na visini 5

od svega nekoliko metara od tla, nema vijesti o bilo kakvoj teti. Istra... Zamisli samo ree Iris iskljuujui tranzistor nikakve tete. Aha. A ako nitko nije vidio pad, nitko nee doi amo da istrai stvar. Tako se moe povui u svoje odaje u atoru, bez straha da e te netko doi intervjuirati. to je tebi? Poludio si? U ovaj slabani ator, dok ovo mijaukavo udovite lei tamo vani? 'Ajde, 'ajde, mama, pa bolestan je! Nee on nikome nita. Sjedili su oko razigrane vatre od upaljene krovne indre. Jack je postavio ator bez mnogo napora. Srebrnosivi ovjek je leao napolju, spavajui, stenjui od vremena do vremena. Jack se nasmijei Irisi. Zna, volim te kad ovako lupa gluposti. Uivao sam gledajui te kako mu vjeto namjeta ruku. Tada ga nisi smatrala udovitem. Nisam, ha? Moda rije udovite i nije u redu. Jack, ono vani ima samo jednu kost u podlaktici! to ima? Oh, kojeta, zlato! To je nemogue. Pa morao bi onda imati kuglini spoj u laktu i zapeu. On i ima kuglini spoj u laktu i zapeu. No, to moram vidjeti promrmlja Jack. On uzme fenjer i ode do dugake, ispruene figure. U mraku zatrepu srebrnkaste oi. Bilo je neega udnovatog u njima. Jack primakne fenjer. Zjenice nisu bile crne nego zelene, tamnozelene. Na svjetlu se stisnu ali sa strane budu kao u make. Jack izgubi dah. On osvijetli ovjekovo tijelo. Ovaj bijae odjeven u svijetloplavi kupai ogrta i opasan utim pojasom. Pojas, pak, bijae spojen kopom koja se sastojala od dva komada metala udne ute boje; naoko nije bilo niega to bi ih dralo zajedno. Bili su jednostavno tek priljubljeni jedan uz drugoga. Kad se ovjek bio onesvijestio, odmah poto su ga nali, Jack je morao upeti svu svoju snagu da ih rastavi. Iris. Ona ustane i prie. Pusti siromaha neka spava. Iris, koje je boje bila njegova odjea? Pa crvena, s... ali, sad je plava! Jest, plava je, Iris, koga mi to vraga imamo ovdje? Nemam pojma. Nemam pojma. Nekog bijednika, koji je pobjegao iz nekog zavoda za... za 6

 Za to? Otkud da ja znam? otrese se ona. Valjda nekamo alju stvorenja koja se rode ovakva. Stvorenja se ne raaju ovakva, on nije deformiran. On je, jednostavno, drukiji. Jasno mi je to eli rei. Nije mi jasno zato mi je jasno, ali da ti kaem neto. Ona zastane i zauti, utei tako dugo da se on okrenuo, zauen. Tada ona progovori: Morala bih ga se bojati, jer je udan i ruan, ali... ne bojim se. Ni ja. Molly, vrati se u krevet. To je Malik iz bajke. Moda si u pravu. Hajde sad spavati, miko, a ujutro ga moe pitati kamo je sakrio up sa zlatnicima. Joj, fino! Ona se malo udalji i ostane stajati na jednoj nozi, crtajui drugom po pijesku. Tata? Da, Molly, duo? Smijem li i sutra spavati u atoru? Ako bude dobra. Tata oigledno hoe rei kiselo ree Iris da e, ako ne bude dobra, do sutra naveer staviti krov na kuu. Bit u dobra. Ona se izgubi u ator. Srebrnosiv ovjek zamijaue. No, starino, to je? ovjek posegne preko sebe i opipa slomljenu ruku. Boli ga ree Iris. Ona klekne do njega i odmakne njegovu zdravu ruku. ovjek se nije protivio ve je ostao leati gledajui u nju izrazom boli u majim oima. On ima est prstiju, ree Jack. Vidi? Zatim klekne do svoje ene i njeno prihvati ovjekovo zapee. Ovo je zaista kuglini spoj. Daj mu aspirin. Dobra ideja... ekaj. Jack ustane i utine donju usnicu, zbunjen Misli li da smijemo? Zato? Ne znamo odakle dolazi. Ne poznajemo kemiju njegova tijela. Tko zna kao bi mu mogli nakoditi nai lijekovi. On... to misli rei time: ne znamo odakle dolazi? Iris, hoe li me sluati barem jednom? Zar i uz ovakve dokaze pokuava, tvrdoglavo, i pomisliti da bi on mogao doi odnekud sa Zemlje? ree Jack nestrpljivo. Zna valjda 7

anatomiju. Samo mi nemoj rei da si ikad vidjela ljudsko bie ovakve koe i kostiju! Kopa, tkanina njegove odjee... ma hajde! Zaboravi predrasude i razmisli, no! Govori o stvarima koje se ne dogaaju'. To je rekao i onaj prije nego to je stao na koru od banane. Tako su znanstvenici opisivali letjelicu teu od zraka. To je rek... No, dobro, no, dobro, Jack. Poznata mi je ta tirada. Ako ti je ve milija diskusija od spavanja, da ti kaem kako mi to sve stvari povezane s ljudskim aktivnostima. Pokai mi novu vrstu plastike, novu kovinu, novi tip stroja, ja to moda neu razumjeti, ali u povjerovati, jer je rezultat ljudskog rada. Ali ovo, ovaj ovjek, ili to je ve... Znam, ree Jack blae. Ovo te plai, jer je strano, jer se svi mi podsvjesno bojimo svega to je strano. To je razlog zbog kojega se pred strancima uvlaimo u ljuturu lijepoga ponaanja, ali ne pred prijateljima. Bilo kako bilo, mislim da ovom tipu ne smijemo dati aspirin. On udie isti zrak kao i mi. Znoji se, govori barem mislim da govori. Tu ima pravo. Pa ako e mu olakati boli, vrijedi pokuati. Daj mu, ali samo jedan. Iris ode do pumpe i napuni au vodom. Kleknuvi do srebrnastog ovjeka, pridigne mu glavu, njeno stavi aspirin meu usnice i primakne au. On pohlepno popije vodu i klone. Oh, oh. Toga sam se i bojao. Iris stavi ruku na ovjekova prsa. Jack! Da li je... to je Iris? Nije mrtav, ako na to misli. Probaj. Jack poloi ruku do Irisine. Srce je kucalo masivnkn, sporim udarcima, oko osam puta u minuti. Izmeu tih tekih, sporih udaraca, potpuno izvan faze, osjeali su se neto slabiji, kratki i nagli udarci, a inilo se kao da ih je najmanje trista u minuti. ini mi se da osjeam kucanje srca izjavi Jack. Dvaju srca najednom! Iznenada ovjek podigne glavu i ispusti niz zavijajuih vriskova i jauka. Oi mu se irom otvore, a preko njih zasvjetluca prozirna membrana. Leao je savreno mirno, otvorenih usta, vritei i grgljajui. A tada munjevitim pokretom zgrabi Jackovu ruku i prinese je ustima. iljati jezik, svijetlonaranast i dobrih deset 8

centimetara dulji nego to bi smio biti, palucne i lizne Jackovu ruku. Tada se udne oi zaklope, vritanje utihne, a ovjek se smiri. Spava, ree Iris. Oh, nadam se samo da mu nismo nakodili! Uradili smo neto. Nadam se nita opasno. No, ini se da ga ruka vie ne boli. Uostalom, to nam je i bila briga. Iris je podvukla jastuk pod ovjekovu glavu neobina oblika, pa dodirne gumeni madrac za napuhavanje. Ima lijepe brkove. Poput srebra. Izgleda vrlo star i mudar. Tako izgleda i sova. Hajdemo spavati. Jack se probudio rano, poto je sanjao kako pokuava iskoiti iz leteeg motorkotaa, uz pomo kiobrana koji se uporno pretvarao u eerni pruti. Napokon je pao usred iljatih stijena, koje su se ugibale kao da su gumene. Zatim ga opkole sirene, koje su sve nalikovale na Iris, a umjesto ruku imale one penjalice pomou kojih se ljudi penju na telegrafske stupove. A niega se nije bojao. Probudio se nasmijeen, sretan bez razloga. Iris je jo spavala. Negdje vani hihotala je Molly. On sjedne i pogleda Mollyn krevet. Bio je prazan. Tihim pokretima, da ne probudi Iris, on navue mokasine i izie. Molly je kleala pred strancem, koji je, opet, uao, i Igrali su se pljeskanja. Molly! Da, tata. to to radi? Zar ne zna da ovaj ovjek ima slomljenu ruku? Oh, joj, oprosti. Misli da ga boli? Ne znam. Moe biti ree Jack Garry otresito. On se primakne k strancu i uhvati ga za zdravu ruku. ovjek podigne pogled i nasmijei se. Imao je osobito privlaan osmijeh. Zubi mu bijahu zailjeni i vrlo razmaknuti. Iiiijou mau mjaiuu Mjuhu ree. Tako se zove usklikne uzbueno Molly. Ona se nagne naprijed i povue ovjeka za rukav. Mjuhu. Hej, Mjuhu! Ona pokae na sebe. Mooli, ree Mjuhu. Mooli... Giiri. Vidi, tata? Molly je bila izvan sebe. Vidi? Ona pokae na svog oca. Tata. Tata. Diidi. Ne, beno. Tata. Tooata. 9

 Taata! Taata! Jack, ushien, pokae na sebe i ree: Jack e ek! Fino. Vidi, Molly, on teko izgovara a. Nije mu teko ni u, ni o, ni i, ali a kao da prije nije znao. Jack provjeri ipke kojima je Iris imobilizirala ruku. Obavila je to vrlo sposobno. Kad je otkrila da umjesto dvije kosti palane i lakatne, kao u ovjeka ima samo jednu, Mjuhuovu je ruku stavila meu dvije ipke da bi potpuno osigurala nepokretnost. Jack se iskesi. Intelektualno, Iris nee prihvatiti Mjuhuovo postojanje ak ni kao akademsku pretpostavku; ali kao sposobna medicinska sestra postupila je sa svojim pacijentom na najbolji nain. Mislim da se Mjuhu eli sprijateljiti s tobom, Molly, utjei Jack svoju ker, zato se s tobom igra pljeskanja, ak iako ga boli. Nemoj to iskoritavati, piliu. Neu, tata. Jack zapali vatru, od kolaca namjesti tronog i objesi lonac, u kojem je voda ubrzo zakipjela, upravo kad se Iris pojavila iz atora. Samo te ovakva kataklizma moe natjerati da skuha doruak zaguna zadovoljno se smijeei. Nisam znala da si neko bio izvia. Pa i bio sam, da zna ree Garry. Bio sam, jednom davno. eli li gazdarica nastaviti? Gazdarica eli. Kako je moj pacijent? Blista. On i Molly su odigrali turnir pljeskanja. I... onako usput, odjea mu je opet crvene boje. Jack, odakle je on? Nisam ga jo pitao. Kad nauim mijaukati, ili kad on naui govoriti, moda emo i saznati. Molly je ve iz njega izmamila informaciju da mu je ime Mjuhu. Garry se nasmije. A mene zove eek. D mu ba ne ide od ruke, je li? uti, eno. Kuhaj taj doruak. Dok je Iris poslovala oko vatre, Garry ode razgledati kuu. Nije bilo tako strano kako se bojao: ivjela nesolidna gradnja! Gornji kat je oigledno dograden kasnije, na brzinu i povrno. Originalni ravni krov kue ostao je vrst i neoteen. Uz neto malo popravka gornja se soba mogla osposobiti za njega i Iris, a Mollyn e krevet odnijeti u studio. Razvedri ga pomisao na graevni materijal i alat u garai i na fiziki rad: bit e to odmor od pisanja. Kad ga je Iris pozvala na 10

doruak, bio je zadovoljan jer je vidio da je oistio gotovo sav kr. Preostalo mu je da zakrpa daane zidove i eventualne rupe na krovu. Uostalom, prva e ih kia pronai mnogo djelotvornije nego on. to emo s Mjuhuom? upita Iris dok mu je dodavala tanjur prenih jaja sa slaninom izazovna mirisa. misli, hoe li mu ova hrana nakoditi? Jack baci pogled na posjetioca koji je sjedio s druge strane vatre, tik do Molly, zurei netremice u njegov tanjur. Ne znam. Moemo pokuati. Mjuhu proguta pokusni uzorak i stane jadikovati, traei oito jo. On pojede sve to je jo dobio, a kad Iris vie nije htjela pei jaja, lakomo smae kruh i pekmez. Svaku novu hranu najprije bi samo kuao, zatim bi dvaput zatreptao oima pa progutao. Jedina je iznimka bila kava. On spusti loni u pijesak i vrlo ga oprezno, vrlo pedantno, izvrne. Moe li s njime razgovarati? najednom upita Iris. On razgovara sa mnom izjavi Molly. uo sam ree Jack. Ne! Ne mislim na to buno zanijee Molly. Ne razumijem ga nita. Ja... ja ne znam, mama. On tek pokazuje stvari, to je sve. Jack i Iris se zgledaju. Oh, ree Iris. Jack zaklima glavom, paljivo motrei svoju ker, kao da je nikad prije nije vidio. Ne padne mu na um nita pametno pa ustane. Misli li da se kua moe pokrpati? Oh, dakako. On se nasmije. Ionako ti se nikad nije svialo kako je gornji kat obojen. Ne znam to mi je, ree Iris zamiljeno. Morala bih, zapravo, pasti u histeriju zbog svega ovoga. Spakirala bih se i otila kui da je, recimo, samo zid skrhan ili da je krov dobio rupu, ili da je ovaj... ovaj androidni fenomen ovako iskrsnuo. Ali ovako, sve zajedno u isti as... to mogu podnijeti. Stvar perspektive. Pokai mi enu koja neprestano zanovijeta. pa u ti pokazati enu koja nema pravih problema. Gubi mi se s oiju ili e ti ova tava zveknuti o glavu ree Iris odmjereno. Jack se izgubi. Molly i Mjuhu su ga slijedili do kue, a onda ostali stajati rame uz rame i buljiti u njega dok se penjao uz ljestve. to radi, tata? Mjerim gdje u otpiliti suvine daske. 11

 Oh! Jack povue crtu ugljenom, a tada se ogleda za pilom. Ostala je u garai. On sie niz ljestve, uzme pilu i opet se uspne pa pone piliti. Dvadeset minuta kasnije znoj mu se slijevao niz lice. On ostavi pilu, sie, smoi glavu pod pumpom, zapali cigaretu i opet se popne na krov. Zato ne skoi dolje, pa opet natrag? Posao je izgledao tei a dan topliji nego to su stvarno bili. Jackova dobra volja bila je obrnuto proporcionalna ovim faktorima. Ne zezaj me, Molly. Ne zezam, tata. To zanima Mjuhua. Da, svakako. Reci mu neka on pokua. Jack se vrati poslu. Nekoliko minuta kasnije, dok je hvatao dah, ogleda se. Mjuhua i Molly nije bilo na vidiku. Vjerojatno su kod atora, idu Irisi na ivce, pomisli, i nastavi piliti. Tata! Tatina ruka i rame, nenavikli na fiziki rad, zvale su ve upomo. Pila nikako nije htjela piliti ravnom linijom. On se javi, nestrpljivo: No, to je? Mjuhu te zove. eli ti neto pokazati. to e mi pokazati? Nemam vremena za igru, Molly. Pobrinut u se za Mjuhua kad budemo imali krov nad glavom. Ali to je za tebe. A to to? Ona stvar na drvetu. Oh, u redu. Vie iz lijenosti nego znatielje Jack sie niz ljestve. Molly ga je ekala. Mjuhua nije mogao vidjeti. Gdje je? Kod drveta ree ona pretjerano strpljivo, hvatajui ga za ruku. Doi, nije daleko. Vodila ga je iza kue, preko grbavog puta koji je neki aljivina prozvao cestom. Tamo je bilo i nekakvo drvo. On se okrene prema kui i vidje da u liniji sa sruenim drvetom i polomljenim krovom ima jo oteenog drvea, kao da je neto silo iz zraka letei sve nie i nie, lomei najprije vrhove drvea, pa krov, a onda opet poletjelo uvis... kamo? Zali su dublje u umu, obilazei nisko granje i pokoji grm ili srueni vrh drveta, dok nisu stigli do Mjuhua, naslonjenog na mladi javor. On se nasmijei, pokae prema vrhu drveta, pa na svoju ruku i na tlo. Jack ga je promatrao ne shvaajui nita. 12

 On je pao s drveta i slomio ruku obavijesti ga Molly. Kako zna? Pa jest, tata. Drago mi je to sam to saznao. Mogu li sada natrag na posao? On te moli da mu dohvati ono na drvetu. Jack pogleda uvis. Objeen o ralje pri vrhu drveta visio je nekakav svjetlucavi predmet, prut dugaak oko dva metra, aerodinamina oblika s obje strane, podsjeajui pomalo na dodatne rezervoare aviona. A koji je to vrag? Ne znam. Ne mogu... Rekao mi je, ali ne znam. Nema veze, to je za tebe, tako da ne mora... ne mora... Ona se zagleda u Mjuhua. Stranevi brkovi se nadmu. ... ne mora se toliko penjati uz ljestve. Molly, odakle to zna? Pa on mi je rekao. Idi, tata, ne srdi se. Ne znam kako mi on to kae, asna pionirska; on mi to kae, to je sve. Ne razumijem mumljao je Jack. Uostalom, kakva je to stvar na drvetu? Valjda si ne moram i ja slomiti ruku? Sad nije mrak. to ti sad to znai? Molly slegne ramenima. Pitaj njega. Aha, mislim da mi je jasno. On je pao s drveta zato to je bio mrak. On misli da se ja mogu popeti i dohvatiti to njegovo udo bez opasnosti od pada jer je svjetlo pa u vidjeti to radim. Osim toga, on mi laska. Ako je to uopte laskanje. to on misli, koliko nas je evolucija udaljila od majmuna? to pria, tata? Nema veze. A zato bih ja, zapravo, morao dohvatiti ono udo, ha? Da lake skoi s krova. Ne glupari. No dobro, ionako me zanima to je to na drvetu. Njegov je brod nestao, pa mi se ini da je onaj predmet na drvetu jedini artefakt kojega ima uza se osim odjee. to je to artefakt? urjak artiokin. Odoh ja i on se stane penjati. Prole su godine i godine otkako se penjao po drveu, pa je bio oprezan. Dok je tako paljivo birao grane, padne mu na um da vjerojatno postoji i djelotvorniji nain da ovjek stigne na veu nadmorsku visinu. 13

Drvo se pone njihati pod njegovom teinom. On pogleda dolje i donese vrstu odluku da vie nee ponoviti tako neto. Zatim podigne pogled i sa zadovoljstvom ustanovi da je stigao nadomak predmetu. On se podigne jo malo i spopadne ga strah kad vidje kako su tu grane tanke. Protegne se i prstima oee o glatku povrinu predmeta. Tada primijeti kako iz njega vire dva prstena dovoljno velika da kroz njih provue ruku. Jedan od njih je zapeo o granu, to je predmet i zadralo gore. Ispruivi ruku koliko je jae mogao, on dohvati jedan prsten. Nekoliko tankih grana pukne, prsten se otkvai, a Jacku sklizne umorna ruka za koju je visio s grane. Poelo je ubrzano krckanje i pucketanje, a Mjuhuov artefakt, za kojeg se i dalje grevito drao, pone padati. Jack stisne zube, oekujui udarac o tlo. Isprva je padao brzo, a tada ga prut zadri u zraku. Pomislio je ve da je prut nekim udom zapeo o granu ali nije! Tonuo je polako, poput suhog lista, a iz dvaju aerodinaminih dodataka na vrhovima pruta zauje visok, slabaan ton. On pogleda dolje, zatrepe kapcima da bi otresao znoj, pa pogleda jo jednom. Mjuhu se smijeio, iroko i sretno; Molly je zinula u udu. Kako se pribliavao tlu, njegov pad bijae sve sporiji. Kad je nakon cijele vjenosti, kako mu se inilo, osjetio blagoslovljenu tvrdnou tla pod nogama, morao je prut privui. Joj, tata, ovo je bilo divno! On proguta slinu da bi smoio osueno drijelo. Da. Zabavno ree. Mjuhu prie, uzme prut iz njegovih ruku i pusti ga da padne. Prut ostane u vodoravnom poloaju i spusti se, polako, na zemlju. Mjuhu uperi prst u nj, pa u drvo, nasmijeen. Ba kao padobran. Ha, tata? Ne diraj ga ree Jack, poznavajui svoju ker. Tko zna to je to. Moglo bi eksplodirati ili neto slino. Iznenada preplaen on pogleda u predmet, koji je leao mirno i tiho. Psikanje je prestalo. Mjuhu se naglo sagne, podigne ga jednom rukom iznad glave i mirno podvije noge. Prut se sputao vrlo polako; a im ga je dotakao iz aerodinaminih nastavaka se opet zaulo psikanje. Ovo je najaavija stvar to sam je ikad vidio. Daj da vidim. Predmet je lebdio u zraku, u visini pojasa. Jack se nagne nad jedan od vrhova. Tu ugleda finu reetku. Isprui ruku, ali mu je Mjuhu zadri vrtei glavom. Oito je opasno pribliiti se tim zavrecima. Jack odmah vidje i zato. Bili su to minijaturni ali snani mlazni motori. Ako je mlaz dovoljno snaan da u zraku dri odrasla 14

ovjeka, usisna struja mora da vue kao sam vrag, vjerojatno dovoljno jako da probui ruku kroz dlan: poput gorostasnog buaa tramvajskih karata. Ali, gdje su komande? Kako se motor prilagouje teini tereta i visini nad tlom? S drveta je padao najprije brzo a zatim, kako se vie primicao tlu, sve sporije. A ipak, kad ga je Mjuhu podigao iznad glave, podnio je teinu momentalno i spustio se vrlo sporo. Osim toga. kako je tako stabilan? Zato se ne prevrne? On se zagleda u Mjuhua sa strahopotovanjem. Oito je da on dolazi odnekud gdje je znanost vraki napredovala. Pitao se da li e mu uspjeti da togod sazna od svog posjetitelja i ako sazna, da li e razumijeti. Dakako, ini se da Molly moe... On eli da pokua s krova ree Molly. Kako e mi pomoi ovaj bjegunac iz Kuttnerova opusa? Mjuhu odmah dohvati prut, podigne ga, zavue se poda nj i provue ruke kroz ona dva prstena. Zirkajui lijevo i desno, on se okrene prema kui i pred njihovim zauenim oima poskoi desetak metara u zrak i otplovi u velikom luku, pa sleti dvadesetak metara dalje. Molly je skakala amotamo i pljeskala rukama, izvan sebe od oduevljenja. Garry pak ne nae nita pametnije da kae nego ah, ne! Mjuhu je stajao na mjestu kamo je sletio, razvukavi lice u svoj arobni smijeak, i ekao. Tada opet poskoi i poleti prema cesti. to da uradim s ovim udom? uzdahne Jack. Kamo da idem s njim, to da mu kaem? Zadrimo ga kao kuno miljene, tata. Jack je uzme za ruku i oni krenu za srebrnim ovjekom. Kuno ljubime! Pripadnik neke strane rase, lan neke nezamislive civilizacije oigledno dobro kolovan jer ovako neto nitko ne moe uraditi otprve. to bi sve mogao ispriati? Da li je prethodnica? Ili je posljednji preivjeli? Odakle je doao? Mars? Venera? Stigli su ga blizu kue. Stajao je uz ljestve. udni tap je mirno leao na tlu. Mjuhu se, fasciniran, igrao Mollynim jojoom. Kad ih je ugledao, dohvati svoju spravu, poskoi visoko u zrak i spusti se na krov. Iiiju! vikne Mjuhu i skoi dolje. tap je bio tako stabilan u zraku da mu nije nakodilo Mjuhuovo ljuljanje amotamo. Vrlo lijepo, ree Jack. I spektakularno. A ja moram natrag na posao. On krene uz ljestve. 15

Mjuhu priskoi i zgrabi ga za ruku, jadikujui i puui svojim osebujnim jezikom. Prut je pruio prema Jacku. On eli da ga upotrijebi ree Molly. Ne, hvala Jack frkne nosom, sjetivi se svog silaska s drveta. Radije u ljestvama. ree i zakorai. Mjuhu, poskakujui nestrpljivo, posegne za ljestvama i srui ih. Padajui one dohvate Jacka po goljenici. Bit e bolje da ga poslua, tata. Jack pogleda Mjuhua. Srebrni je ovjek izgledao dobroudno, koliko je to bilo mogue s takvim licem; s druge strane, moda bi bilo bolje da ga ne izaziva. Osjeajui vrsto tlo pod nogama, Jack pomisli kako mu ta fantastina naprava zapravo i ne moe mnogo nakoditi ako zakae. Uostalom, kua i nije tako visoka. On provue ruke kroz prstenove. Mjuhu pokae na krov, na Jacka, pa poskoi. Jack duboko udahne, paljivo nacilja, i skoi, nadajui se da sprava nee reagirati. On sune uvis preblizu. Streha mu zada buni precizan udarac tono u mjesto kamo ga je prije toga pogodila preka sruenih ljestava. Sudar ga nije zaustavio u letu. On prejedri preko krova, za trenutak lebdei na mjestu, a zatim krene nadolje. Na trenutak je pomislio da e se uspjeti spustiti na krov. Promaio ga je zamalo. Sve to mu je uspjelo bilo je da je opet tresnuo o drugu strehu istom goljenicom, precizno u isto bolno mjesto. Uz masu prateih psovki on sleti ravno u Irisinu koaru punu opranoga rublja. Iris pak, okreui se od ueta kamo je vjeala rublje, zine od uda. Jack! Koga vraga... gubi se odavde! Stoji usred moga opranog rublja s tim prljavim... Oh! Oh oh! ree Jack i izie iz koare natrake. Noga mu zapne o Mollyn kamionigraku, koji je Irisi sluio da na njemu vozi teko rublje. Izgubivi ravnoteu, on poskoi i odmah se nae visoko u zraku. Ovaj put je imao vie sree. Preletio je preko kue bez tete po svoju goljenicu i spustio se do Molly i Mjuhua. Tata, bio si kao ptica. Sad sam ja na redu, ha? Bit u kao mrtvac ako tvoja majka misli ono to joj itam na licu. Ne diraj to! On odgurne letipojas ustranu i izgubi se u kuu ba u trenutku kad se Iris pojavila iza ugla. Jo je uo Mollyno oduevljeno otiao je tamo dok je srljao preko ruevina u dnevnoj sobi i kroz stranja vrata van. Prednja se vrata s treskom zatvore za Iris, a on zamakne za ugao kue. Priskoivi do Mjuhua, otme mu spravu iz ruku. hitro je navue i skoi. Ovaj put je skok bio bez greke. Nije dotakao strehu i uspjeno je sletio, premda je gotovo zajaio ue za rublje. Kad je Iris 16

zadihano izjurila iz kue, nala ga je kako marljivo vjea mokru koulju. Koga vraga radi? zapita Iris glasom koji je prijetio da pukne poput prenapuhanog balona. Pomaem ti objesiti rublje, milo ree Jack. A to ti je to... to udo na leima? Jo jedan dokaz da su znanstvenofantastine izmiljotine preplavile svijet odgovori Jack uljudno. Ovo ovdje je multilateralni trodimenzionalni ispravlja mase, ili skoibran. Pomou njega ja mogu letjeti poput galeba, pobjei svim brigama ovoga svijeta i ukloniti se s puta lijepim crvenokosama u vrijeme kad njihove emocije zaprijete mojemu nosu. Jednom, u vrlo bliskoj budunosti, ti koata vjealico za eire, izvui u ti jezik iz tog jukeboxa to ti slui umjesto glave i svezati ga u mornarski vor. Tada se ona nasmije. On odahne, prie joj pa je poljubi. Oprosti, draga. Umro sam od straha dok sam visio o tom udu. Nisam opazio tvoju koaru za rublje, a da i jesam, ne bih znao kako da je izbjegnem. to je to, Jack? Kako radi? Nemam pojma. Mlaznice na vrhovima. Rade jae kad ih velika teina vue prema tlu. Rade jae kad su blie tlu nego visoko u zraku. Kad se teina smanji, i one rade slabije. Kako to radi, na kojem naelu, jednostavno nemam pojma. Koliko sam uspio vidjeti zrak ulazi na vrhu a izlazi dolje, kroz mlaznice. Ah, da... mlaznice su uvijek uperene nadolje, bez obzira na to kamo usmjeri prut. Gdje si to naao? Na drvetu. To je Mjuhuovo. Oigledno mu je posluilo kao padobran. Dok je silazio, jedan od prstenova je zapeo o granu, pa je Mjuhu ispao, sruio se i slomio ruku. to e s njime, Jack? To i mene zabrinjava. Ne moemo ga prodati cirkusu za atrakciju. On se zamisli. Nema sumnje da zna kojeta to bi moglo koristiti ovjeanstvu. Pa samo ova stvar ovdje mogla bi izmijeniti lice Zemlje! Sluaj: teak sam osamdeset kilograma. Pao sam iznenada, kad sam ispustio granu na drvetu, a ovo je izdralo moju teinu trenutano. Mjuhu je ini se tei od mene. Izdralo je njegovu teinu kad je podvio noge, drei spravu iznad glave. To znai da bi vea i jaa verzija mogla odravati u zraku i cijeli avion. Ako ve ne to, a ono barem okretati turbinu. Moe li to prati rublje? Iris je bila natmurena. 17

 Upravo sam na to i pomislio. Lako, prenosno, snanije nego to bi prema svojoj veliini smjelo biti... dakako da bi moglo prati rublje. I goniti generatore, i automobile, i... Iris, to ljudi rade kad se suoe s neim ovako vanim? Jave novinama, valjda. Pa nagrne sto tisua ljudi da zjakaju, i prkaju, i stvaraju guvu, i svakakve kongresne komisije i sam bog zna to jo. Uh! Zato ne pita Harryja Zinssera? Harryja? Pa mislio sam da ga ne trpi. To nisam nikad rekla. Osim to se zavuete u kut i brbljate o viestrukoj amputaciji i slabostima reaktancije i slino, a ja moram sjesti, plesti, dubiti na glavi ili plesati kazaok ako elim da me zapazite. Harry je u redu. Bogme, ima pravo. Harry e znati to da se radi. Odoh ja k njemu. Ni govora. A rupa u krovu? ini mi se da si rekao da e ga do noi pokrpati. Bit e mrak kad se vrati. Pomisao na piljenje pranjavih dasaka uini mu se, odjednom, najgnusnijom stvari na svijetu. Ali, bilo je logike u onome to je rekla, da se i ne spomene ton njena glasa. On uzdahne i poe, mumljajui pod bradu o tome kako najvee otkrie u povijesti ovisi o enskome hiru. Na Mjuhuovu spravu je potpuno zaboravio. Samo je prva dva koraka uspio uiniti na tlu, a Iris zavriti od smijeha videi njegovo koraanje po zraku. On stisne zube, prieka da sleti, a tada skoi prema krovu. Poslije nekog vremena, panju mu privue komeanje na tlu uz kuu. Taata! Mrrrrruuu eelllluee! Uzdahnuvi, on poloi pilu na daske. to je? Mjuhu hoe svoj skoibran! Jack proviri preko ruba krova, kritiki omjeri visinu i zakljui da e njegove stare kosti izdrati silazak bez ljestava. On skine sa sebe prut i pusti ga da padne na zemlju. Ovaj se spusti istom brzinom kao i kad je on jahao na njemu. Mjuhu ga dohvati, spretno provue najprije svoju slomljenu ruku kako je samo paljivo postupao s tom svojom rukom, i kako mu je, zapravo, malo smetalo to to je slomljena pa zdravu, a potom skoi na krov do Jacka. to je, mome? Vuuupn jouuu uip. Znam, kako ti je. Srebrni mu je ovjek htio neto rei, ali mu nije mogao pomoi. Zato se nasmijei i dohvati pilu. Mjuhu je 18

uzme i baci s krova dolje, pazei pri tom da ne pogodi Molly, koja je trkarala amo tamo da bolje vidi to se zbiva. to ti sad to znai? Delllllihjuu hhhiidn ree Mjuhu. Peeeento deh nuuuuminu heh pa pokae skoibran i rupu u krovu. Hoe mi rei da je pametnije odletjeti nego se baktati s ovim krovom? Drugaru, u pravu si. Ali, bojim se da ipak moram . .. Mjuhu zaokrui rukom oko rupe, pa opet pokae na skoibran, uprijevi prstom u jednu mlaznicu. Ne kruim. Mjuhu je oigledno shvaao, a izraz iznenaenja preleti mu licem. Kleknuvi, on zdravom rukom obuhvati jedan od dva mala mlazna motora, pritisne dva mala dugmeta, a omota motora se otvori. Unutra je bio nekakav sitni ureaj, vrlo jednostavan na prvi pogled. Oigledno primar motora. Nije se vidjelo kako je privren za kuite. Mjuhu ga izvadi i prui Jacku. Sprava je izgledala otprilike kao elektrini aparat za brijanje. Mjuhu uperi prstom u dugme pa ga utisne, a zatim odmakne Jackovu ruku ustranu tako da je sprava ostala uperena u daske. Jack je oekivao da e se neto dogoditi, spreman ak i na zasljepljujuu munju unitavajue, sirove energije, toliko blisku ljubiteljima znanstvene fantastike, ali ga sprava ipak iznenadi. Zaulo se samo blago ukanje. Fino. A to sada? Mjuhu pokae na mjesto gdje je Jack pilio. Oh ree Jack, uzme spravu, uperi je u rez i utisne dugme. Opet ukanje, lagani povratni pritisak, a u dasci se pojavi tanahna crta. Bijae to rez mnogo tanji od onoga pilom, ist i jednolian, i ravan koliko je mogao postii rukom drhtavom od uzbuenja. Prozrani oblai sitne piljevine povjetarac odnese ustranu. Jack je eksperimentirao, primiui i odmiui spravu. Rez je bio to finiji to je mlaz vie pribliio dasci. Odmiui ga od daske, otkrije da mlaz vie ne djeluje na udaljenosti od oko pola metra. Oduevljen, Jack brzo prepili dasku. Mjuhu ga ja promatrao smijeei se. Bilo je jasno da osjea otprilike ono to bi i sam osjeao da je kakvome divljaku, koji se mui maetom, pokazao pilu. Kad je zavrio, prui spravu srebrnome ovjeku i pljesne ga po leima. Mnogo ti hvala, Mjuhu.

19

 e ek ree Mjuhu, pa posegne prema Jackovu vratu, jedan palac poloi na Jackovu kljunu kost, a drugi na lopaticu, i lagano dvaput stisne! Tako se kod kue rukuje, ha? nasmije se Jack. Zatim pomisli kako je vrlo vjerojatno i pogodio. Svaki civilizirani narod ima neku vrstu dodirnog pozdrava. Rukovanje je evoluiralo iz uzdignutog dlana, koji je pokazivao da u ruci nema oruja. Moda je i ovo neto slino. I zaista, svakako je znak dobrih namjera ponuditi svoj vrat! Hitrim je pokretima Mjuhu vratio spravu u kuite na vrhu pruta, a onda, drei se jednom rukom, sletio na zemlju. im je sletio, on baci prut prema Jacku. Ovaj se iznenadi vidjevi kako prirodno leti kroz zrak, pa posegne da ga uhvati, ali promai. Prut opie luk i stane padati, a mlazni motorii prorade. Jack prieka da mu se prut polako priblii, uhvati ga i sleti s krova. Srebrni je ovjek slijedio Jacka do garae i promatrao ga kako prekapa po daskama. Jack izabere nekoliko dasaka, izmjeri ih i dohvati prut. Muio se i muio, ali mu ne poe za rukom da izvadi reza. Pritiskao je kuite, vrtio ga, navlaio, Uspio je samo izazvati itanje kad je prut pritisnuo nadolje. Eeek, eek ree Mjuhu. On uzme prut i otvori kuite. Jack je paljivo motrio, pa se nasmijao i uzeo reza. Brzo je ispilio daske, cerei se na pilu koja je visjela na zidu. Tada sloi daske jednu do druge, pribije ih zajedno i izgladi rubove, a onda ustane i promotri ponosno svoje djelo. Vrata za izlaz na krov su gotova. A tada shvati da su preteka da bi ih nosio sam. Da je Mjuhu zdrav... On se poee po glavi. Pa nosi ga pomou skoibrana, tata. Molly! Kako si se toga sjetila? Mjuhu mi je rekao .. .zapravo... Daj, da to raistimo jednom zauvijek. Kako to tebi Mjuhu pria? Ne znam, tata. To ti je kao da se sjeam da mi je neto rekao, zna, ali ne... ne rijeima, zna. Samo... samo... ona zapne, a tada vikne, naglo i uzrujano ja ne znam, tata, zbilja ne znam. to ti je sada rekao? Ona pogleda Mjuhua. Jack opet uoi ono neobino nadimanje srebrnih brkova. Ona objasni: Metni ova vrata na skoibran i podigni. Skoibran e polagano padati, a ti ga dotle... guraj. Jack pogleda vrata, pa mlazni ureaj, i shvati. Kad je podvukao mlazni prut pod vrata, Mjuhu mu pomogne da ga digne. Mjuhu ga 20

umiri i odgura van dobar komad puta prije nego to je prut opet potonuo do tla. Opet uvis, opet guranje, i evo ih do kue. Molly je poskakivala oko njih, pljeskala rukama, moljakala da se porovoza i hvalila Mjuhua. Kad su stali uza zid. Jack upita: to sada, Einsteinu juniore, kako na krov? Mjuhu uzme Mollyn jojo i stane se njime spretno igrati. I ode. Hej! On ne zna, tata. Smisli sam. eli li rei da je u stanju smisliti ovakav trik za noenje vrata, a mozak mu stao kad ih treba podii na krov? Aha. Jack Garry pogleda odlazeu srebrnu priliku i zavrti glavom. Bio je spreman na to da je Mjuhu inteligencijom ispred ljudi, premda na drukiji nain. Ali da e ustuknuti pred jednostavnim problemom iz elementarne logike, to se jednostavno nije uklapalo. ovjek njegovih sposobnosti svakako nee smisliti ovako dosjetljivu metodu prijenosa a da ne shvati da je to samo pola problema. Pitao se nije li rjeenje zapravo tako jednostavno da ga Mjuhu nije smatrao vrijednim objanjavanja. Jack slegne ramenima, vrati se do garae i potrai koloturnik. Muio se dobra dva sata dok nije podigao vrata na krov i pribio ih na mjesto. Mjuhua cijela ta parada oito nije uope zanimala. Kad je Jack pribio posljednji avao i s odobravanjem razgledao svoje djelo, zauje kako Mjuhu vriti. Brzo dohvati mlazni prut i odjedri s krova na zemlju. Iris! Iris! to se dogodilo? Ne znam, Jack, on je... Jack otri do lica kue. Mjuhu je leao na tlu, estoko se grei. Leao je nauznak, svinuvi lea u nemoguem luku. kopajui petama u pijesak; i glava mu je bila u nemoguem poloaju tako da se o tlo oslanjao samo o pete i elo. Zdravom je rukom bubnjao o tlo. Usnice je krivio, a iz grla se ulo krkljavo zavijanje, jezivo, zastraujue. inilo se da moe vritati jednako glasno udiui zrak kao i izdiui ga. Molly je stajala do njega, kao hipnotizirana, i smijeila ae. Jack klekne do zgrenog tijela i pokua ga umiriti. Molly, ne ceri se tako na siromaha. Ali, on je sretan, tata. On je to? Zar ne vidi, tata? Ti si bedak. Pa on se osjea divno. Vidi da se smije. Iris, to mu je? 21

 Pojeo je aspirin, to je sve to znam. Pojeo je etiri obavijesti ih MoIly. On ih oboava. to da radimo, Jack? Ne znam, srce odgovori Jack zabrinuto. Moda je najbolje da ga pustimo da mu to proe samo. Sredstvo za ienje ili sedativ bi mu mogli nakoditi. Napad je prolazio, a tada najednom prestane i Mjuhu se sasvim olabavi. Jack mu poloi ruku na prsa i opet osjeti ono neobino lupanje dvaju srdaca. U nesvijesti je ree. Molly izjavi udnim, tihim glasom: Ne, tata. On gleda u svoje snove. Snove? Naranasto nebo objasni Molly. Jack je otro promotri. Stajala je mirno, mirei. Mnogo Mjuhua. Stotine i stotine... velikih. Velikih poput gospodina Thorndyka. (Gospodin Thorndyke bijae izdava, stanovao je u gradu. Metar i devedesetpet.) Okrugle kue i veliki avioni, a... umjesto krila imaju prutove. Molly, lupa kojeta ree njena majka zabrinuto. Jack je utia. Reci dalje, dijete. Jedno mjesto, soba. To je... tamo je Mjuhu i mnogi drugi. Stoje... stoje u repu. Tu je i jedan veliki, ima uti eir. On ih tjera u rep. To je Mjuhu. Izlazi iz repa. Skae kroz prozor na skoibranu. Nastupi duga tiina. Mjuhu zastenje. No? ' Nita, tata... ekaj! Sve je... sve... nejasno. Aha, tu je nekakva stvar, kao podmornica. Samo na zemlji, ne u vodi. Vrata su otvorena. Mjuhu je... unutra. Dugmeta i satovi. Mjuhu okree dugme. Okree... Oh. Joj! To me boli! Ona akama pritisne elo. Molly! Molly otvori oi i ree, sasvim sabrano: A, sve je u redu, mama. Ono u snu je boljelo, nije boljelo mene. Bilo je puno vatre i... pospano, samo vie. I boljelo je. Jack, stradat e nam dijete! Ne vjerujem ree Jack. Pa ni ja ree Iris zaueno, a tada proape, jedva ujno: to me nagnalo da to kaem? Mjuhu spava najednom izjavi Molly. Nema vie snova? Vie nema snova. Hej. Ovo je bilo... smijeno. 22

 Hajdemo na ruak ree Iris. Glas joj je drhtao. Oni udu u kuu. Jack pogleda Mjuhua, koji je mirno spavao i smijeio se. Padne mu na um ideja da udnoga stvora metne u krevet, ali se predomisli. Dan je vru, trava gusta, pa neka lei. Vrtei glavom, on ude u kuu. Sjedite i jedite ree Iris. Jack se osvrne po sobi. Uinila si prava uda ree. Krhotine i buka su nestali, a zatitne su prevlake sjale na naslonjaima. Oni posjedaju oko stolia i stanu unitavati sendvie. Jack. Hm? to je to bilo... ? Telepatija? Tako mi se ini. Neto takvo. Ha, ha, ekaj samo da to ispriam Zinsseru! Nee mi vjerovati. Hoe li otii do aerodroma? Nego to. Moda povedem i Mjuhua. Bit e to malo nezgodno, to misli? Mjuhu ba nije takav da bi ga mogao predstaviti kao neaka Juliusa. Ma bit e sve u redu. Neka sjedi na stranjem sjedalu s Molly dok ne nagovorim Zinssera da izie i pogleda ga. A zato ne dovede Zinssera ovamo? Razmisli malo. Kad ga sretnemo u gradu, slobodan je. Ovdje je vezan uz aerodrom. Jack, to misli da li je Molly sigurna uz ovo stvorenje? Pa dakako. Zabrinuta si? Ja... i jesam, zna. Ali ne za Mjuhua. Za sebe. Zabrinuta sam jer mislim da bi trebala biti, ako me shvaa. Jack se nagne i poljubi je. Dobar stari majinski instinkt zahihoe. Mjuhu je nov, stran, mogao bi biti opasan. Istovremeno, Mjuhu je ozlijeen, dobroudan, pa izaziva majinske osjeaje. Tu ima neega ree Iris zamiljeno. Velik je i ruan ba kao i ti, definitivno inteligentniji. A prema tebi nemam majinskih osjeaja. Jack razvue lice u osmjeh. Ne zezaj se. On proguta kavu i ustane. Jedi, Molly, pa se umij. Ja idem pogledati to radi Mjuhu. Hoe li na aerodrom upita Iris. Ako Mjuhu pristane na to. Ima previe toga to bih elio znati, previe za moj jadni mozak. Ne vjerujem da e Zinsser na sve 23

odgovoriti; ali dvoje zna vie, pa emo neto smisliti. Iris, ovo je neto veliko! Jack izie. Mjuhu je sjedio, veselo prouavajui gusjenicu. Mjuhu. uu? to misli o maloj vonji? Huubilii grrris. eek? Aha. Ne razumije. 'Ajde. Jack pokae prema garai. Mjuhu vrlo, vrlo paljivo poloi gusjenicu u travu i ustane. Ba u tom trenu grozomoran tresak odjekne iz garae. Za trenutak svi stajae ukoeni, a tada se prolomi Mollyn zagluni vrisak. Jack pohita prema garai glavom bez obzira. Molly! to se dogodilo! Na zvuk njegova glasa dijete zauti kao da je netko okrenuo prekida. Molly! Tu sam, tata javi se ona slabanim glasom. Stajala je uz auto, pretvorivi se sva u jednu napuenu, drhtavu donju usnicu. Auto je dopola virio kroz stranji zid garae. Tata, nisam htjela. Samo sam htjela pomoi da izveze auto iz garae. Neu dobiti batina, neu? Tata, nisam... Tiho! Ona se odmah umiri. Molly, to te spopalo? Zna da ne smije dirati starter! Ja sam se samo pravila da ga diram. Zamislila sam da sam u podmornici koja moe letjeti, onako kao Mjuhu. Jack prieka da utihne ovaj kaos. Doi amo ree on strogo. Ona mu prie sitnim koraiima, vukui noge, s rukama iza lea. Morao bih ti dati po turu, zna. Aha glas joj je drhtao mislim da bi. Samo dvaput, ha, tata? Jack se ugrize za jezik da se svlada, ali ne uspije. Lopove mali, mislio je smijui se. Zna to ree on, osorno, gledajui u auto. Garaa je, sreom, bila nesolidna, pa e se ovo malo ogrebotina na poklopcu motora i na odbojniku izgubiti meu starim grijesima. Dobit e tri dobre batine. Dodat u ih prvi put kad zaslui po turu.

24

 Da, tata. Ona se pokajniki popne na stranje sjedalo, nastojei da se to manje vidi. Jack raisti ruevine koliko je mogao, zatim ue, upali motor i izveze staru krntiju iz garae. Mjuhu je stajao postrani, paljivo promatrajui brundavi auto zauenim srebrnim oima. Ui ree Jack, mahnuvi rukom. Mjuhu se udalji nekoliko koraka. Mjuhu! vikne Molly provrivi kroz stranja vrata. Mjuhu ree Jauk i prie. Molly otvori vrata, on ue, a ona se nasmije kad ga vidje kako se skutrio na podu, pa ga stane vui dok nije sjeo na sjadalo. Jack odveze auto oko kue, stane, podigne Mjuhuov tap, otpuhne poljubac s dlana Irisi, pa se odvezu. etrdeset minuta kasnije stigli su do aerodroma nakon ekstatine vonje pune Mollynih komentara na uda prirode, zemaljske vegetacije i zemljopisa. Mjuhu je buljio oi, zurio, beio se, oduevljeno sluajui Mollyna objanjenja Jack bi se zakleo da ju je sve razumio isputajui mijaukava odobravanja, vriskava pitanja i cijukave znakove veselja. A sada objavi Jack dok je parkirao auto uz ogradu aerodroma, vas dvoje ekajte u autu. Ja u potraiti gospodina Zinssera. Molly, moe li objasniti Mjuhu da mora ostati u autu dok se ja ne vratim? Zna, ako ga vide drugi ljudi, htjet e da ga svata pitaju, a mi ga ne bismo htjeli umarati, zar ne? Ne, tata. Rei u mu. Mjuhu ree ona, okreui se prema srebrnom ovjeku. Gledali su se duboko oi u oi. Njegovi brci su se nadimali i trzali. Bit e dobar, je li, i nee se pokazivati? eek, izjavi Mjuhu, eek merrrredii. On veli da si ti gazda. Jack se nasmije izlazei. Tako, ha? Da li dijete zna to se zbiva ili je sve to samo igra? Budite dobri. Do vienja, Mjuhu! Nosei mlazni tap, on ue u zgradu. Zinsser je, kao i obino, imao pune ruke posla. Aerodrom je bio malen, ali je privatni promet bio gust pa je Zinsser, kao glavni dispeer, bio neprekidno u pogonu. On rukom pokrije mikrofon telefonske slualice jer je upravo razgovarao. Zdravo, Garry! to je nova u irokom bijelom svijetu? srdano pozdravi Jacka. Sjedi. Bit u zaas gotov On veselo zakokodae u telefon, smijeei se Jacku. Jack se namjesti to je udobnije mogao i prieka da Zinsser dovri razgovor. 25

No, eto, ree Zinsser, a telefon opet zazvoni. Jack zakoluta oima. Zinsser zavri i taj razgovor, a telefon opet zazvoni. Zinsser na telefonu. No, sad je dosta, ree Jack sam sebi, pa ustane, ode do vrata i tiho ih zatvori. Zatim uzme mlazni prut i pred Zinsserovim zabezeknutim oima stane na stol, podigne prut iznad glave i zakorai u prazno. Visei tako u zraku, Jack preko ramena pogleda u Zinssera, ije je lice izgledalo kao crveni puni mjesec usred snjene oluje, jer su mlazevi iz vrhova tapa otpuhnuli uvis svaki i najmanji papiri to se toga asa naao u kancelariji. Ipak, prvo to je uradio kad je doao sebi od uda bilo je da spusti slualicu. I mislio sam ree Jack, smijui se. Ti... ti... to ti je to? To je dijalektiki polarizator, odgovori Jack, sleui na pod. To jest, omoguuje razgovor s glavnim dispeerom dok ovaj uporno telefonira. Zinsser je ve izletio iz svoga stolca i optrao stol, iznenaujue brzo za ovjeka njegove grae. Daj da vidim. Jack mu prui prut i stane pripovijedati. *** Gledaj, Mjuhu! Avion! Zajedno su promatrali Cessnu kako slijee, oduevljavajui se malim oblaiima praine koje su podigli kotai pri prvom dodiru o tlo. Evo jo jednog! Ovaj uzlijee! Mali plavi dvosjed je rulao pistom, okrenuo se, pa zabrujao prema njima, podiui se u zrak nisko nad njihovim glavama. IIIIjauuuu, oponaala je Molly zvuk motora. Sssssviiiiiii! psikao je Mjuhu, kopirajui psikanje krila kroz zrak. Molly zapljee rukama i zavriti od veselja. Jo je jedan avion krenuo da uzleti. Promatrali su ga prodirui ga oima. *** sat. Hajde van, da ga vidi, ree Jack. Zinsser baci pogled na

26

 Ne mogu. alu na stranu, valja mi provesti jo najmanje pola sata uz ovaj telefon. Hoe li mu to biti vani? Nema gotovo nikoga. Mislim da nee. Molly je s njim, a kako sam ti rekao, slau se izvanredno. To bih volio istraiti, tu telepatiju. Najednom se nasmije. Ta Molly... zna li to je danas uradila? On ispria kako je Molly provezla auto kroz zid garae. Fakinka zahihoe Zinsser. Svi su isti. Juer je moj mali neak oistio travnjak pred kuom majinim usisaem za prainu. Nasmije se. Da se vratimo na tog... kako se zove... Mjuhua... i tu njegovu igraku. Jack, moramo pripaziti na njega. Zna li da je on i ta njegova odjea i ovo ovdje sve to imamo temelj da otkrijemo odakle je? Svakako. Ali, sluaj. On je vrlo inteligentan. Siguran sam da bi nam mogao ispriati svega i svata. Nego to, inteligentan je ree Zinsser. Kladim se da je iznad prosjeka za ovu planetu. Inae ga ne bi pustili na takvo putovanje. Jack, kakva teta to nemamo taj brod! Moda se vrati. to misli, odakle bi mogao biti? Moda Mars. 'Ajde, promisli malo. Dobro, Mars ima atmosferu, ali je ona vraki rijetka. Organizam Mjuhuova rasta morao bi imati ogromna plua. Ne. Mjuhu je navikao na atmosferu koja je sasvim nalik na ovu nau. To znai da ni Venera ne dolazi u obzir. Ova njegova odjea mu ovdje sasvim odgovara. Njegova planeta vjerojatno ima ne samo vraki slinu atmosferu nego i istovetnu klimu. ini se da mu naa hrana odgovara, osim nekih izuzetaka aspirin ga poalje u narkotiki trans do neba. Neto kao pijanstvo smijanja. to ne kae! Da vidimo: Jupiter otpada, nije graen za tako veliku gravitaciju. Vanjske planete su prehladne, a Merkur prevru. Zinsser se zavali u stolicu i kao odsutan duhom obrie znoj sa svoje elave glave. Jack, ovaj tip uope ne dolazi iz naega Suneva sustava! Ima pravo! Harry, to misli o ovoj njegovoj mlaznoj spravi? Kako mi pria da ree drvo... mogu li je vidjeti? Pa jasno. Garry se zaposli oko pruta. Pronaao je ona sitna dugmeta i pritisnuo ih. Kuite se glatko otvori. On izvadi reza i oprezno otpili rub stola. 27

 Ovakvo udo jo nisam vidio ree Zinsser. Daj da vidim. On prihvati napravu i stane je okretati u ruci. Ne vidim nikakvo gorivo ree zamiljeno. Mislim da ga tjera zrak. Ali to goni zrak? Opet zrak ree Jack. Ne alim se. Mislim da ovo na neki nain dezintegrira dio zraka i koristi se dobivenom energijom da proizvede mali mlaz. Moe biti ree Zinsser. Garry se ukoi kad vidje kako dispeer zirka u otvor za mlaz. Za ime boje, ne diraj to dugme. Ne boj se. Pazi... ima pravo! Ova cijev je koncentrina. Kako je samo mogue da ureaj za disrupciju bude ovako malen i lagan? Jack Garry se zamisli. To me mui cijeli dan. Imam jedan odgovor. Moe li prihvatiti neto to zvui potpuno fantastino, samo ako je logino? Zna me nasmije se Zinsser, mahnuvi rukom prema velikoj hrpi znanstvenofantastinih asopisa na polici. Reci. Pa, evo oprezno zapone Jack. Ti zna to je to nuklearna sila. To je ono to dri jezgru atoma na okupu. E, sad, ako se dobro sjeam to su me uili o nuklearnoj teoriji, izgleda mi da je mogue stvoriti kuglu sazdanu od te nuklearne sile koja bi bila stabilna. Kuglu? A to u njoj? Nuklearna sila. Ili nita... prazan prostor. Dobro. Pa ako tu kuglu okrui drugom kuglom, sazdanom od energetskog polja sposobnog da prolazi kroz unutranju kuglu ili sposobnog da proputa materiju, ini mi se da bi sve to ue meu ove uravnoteene sile moralo pretrpjeti disrupciju. I sad ima eksplozivni tlak zarobljen unutar unutranje kugle, zar ne? Pazi sad: ako ono vanjsko polje priblii onoj unutranjoj kugli, pritisak koji si unutra zarobio pobjei e van. Sad to sve poveaj, vie materije prolaza kroz dvije kugle prema unutra, vie disrupcije, vie eksplozivnog pritiska, jai mlaz. I to ti je to on lupne po mlaznome motoru. Vrlo dosjetljivo zaklima Zinsser glavom. ak ako si i promaio, teorija je prvoklasna. Sve to si mi dosad rekao svodi se, zapravo, na to da nam je udvostruiti ovu spravu i tako otkriti naelo na kojem radi, a onda se pomuiti da stabiliziramo energetsko polje. Zapravo, najprije kuglu nuklearne sile, a onda energetsko polje sposobno da je penetrira. Zatim dodamo materiju, s jedne strane i puf! on rairi ruke. Na to dugokosi momci jo nisu pomislili. 28

 Ni govora ree Garry. Mjuhu e nam sve objasniti. Nadam se, Jack. Ovo bi moglo preokrenuti naglavce cijelu industriju. Shvatio si nasmije se Jack. Telefon opet zazvoni. Zinsser pogleda na sat. To je za mene. On sjedne, podigne slualicu i udubi se u ivu diskusiju o arterskim uslugama, dostavnicama, teretnim listama i zakonskim restrikcijama. Jack se oslonio o otpiljeni rub stola i sanjario. Mjuhu: superiorni pripadnik superiorne civilizacije, doao je na Zemlju da izvede barbarsko ovjeanstvo iz mraka. Pitao se kako Mjuhu izgleda kod kue, meu sebi slinima. Mlad, ali vrlo sabran, zakljui, i vrlo talentiran. Intelektualna krema, kao stvoren za ambasadora na novoj i dinaminoj planeti kakva je Zemlja. A brod? Da li se vratio u tajnovite dubine svemira? Ili negdje u blizini krui i oekuje vijesti od svoga poduzetnog ambasadora? Zinsser odloi slualicu i uzdahne. estitaj mi na mojoj snazi volje. Najvaniji dogaaj u mome ivotu, a ja ovdje rintam kao magarac. Osjeam se kao dijete na Badnjak. Idemo ga pogledati. *** Uiiiijauauau! vritao je Mjuhu dok je jo jedan avion proiao iznad njihovih glava. Molly je skakutala po sjedalu. Mjuhu je divno oponaao. Srebrni ovjek uspue se uz naslon vozaevog sjedala lakim i skladnim pokretom, nastojei da bolje vidi. Jedan se Piper upravo pribliio ulazu u hangar i mirovao nedaleko od njih, dok mu se propeler polako okretao. Molly se nasloni laktovima na naslon da i ona bolje vidi. Mjuhu laktom oee o njen eiri i on padne na pod. On se sagne da ga podigne i zapne glavom o kontrolnu tablu, a poklopac pretinca za rukavice otvori se, zveknuvi. Njegove se udne zjenice raire, prozirni mu trei kapak palucne preko oiju i on posegne rukom u pretinac. Molly se jo nije ni snala, a on je ve iziao iz auta i trao preko parkiralita, skaui visoko u zrak, isputajui nesebine zvuke, povremeno stajui i lupajui zdravom rukom o tlo. Izvan sebe od straha, Molly Garry istri iz auta i jurne za njim Mjuhu! Mjuhu, vrati se! On se okrene prema njoj rairenih ruku. Vrrrraauuu! On protri mimo nje. Sputajui jednu ruku i diui drugu, oponaajui avion dok kree u zraku, on potri u 29

irokom luku prema niskom zidiu na granici parkiralita i piste, preskoi ga i pojuri prema hangaru. Molly, zadihana, jecajui, lupne nogom o tlo. Mjuhu! zastenje bespomono. Tata je rekao... Dva mehaniara, koji su stajali uz mali Piper, motor kojega je jo uvijek radio u praznom hodu, osvrnu se traei krivca za nemogue zvuke koji dopiru do njih, zvuke kao da sto bijesnih maaka oponaa indijanski bojni pokli. Ugledali su tankonogu, srebrnosivu prikazu, srebrnih brkova i uskih oiju, odjevenu u skrletno crvenu odjeu, to je povremeno prelazila u tamni indigo. Bez rijei, kao jedan, okrenu se i nagnu u bezglavi bijeg. A Mjuhu, uz jo jedan urlik sree, priskoi do aviona i nestane u njegovoj unutranjosti. Molly prinese ruku ustima. Oh, Mjuhu! ona uzdahne. Sad si nagrabusio. Ona zauje bat koraka i okrene se. Njen je otac grabio ogromnim koracima prema njoj, a Zinsser je upeo sve snage da ne zaostane. Molly! Gdje je Mjuhu? Ona nijemo uperi prstom u Piper. To kao da je bio signal malom avionu, koji krene preko piste. Hej! ekaj! zaurla Jack Garry besmisleno, grabei prema avionu. On skoi prema zidu, ali ga vlastita brzina prevari, vrh cipele mu zapne o zid i on se prostre preko asfalta. Zinsser i Molly pomognu mu da stane na noge. On izvadi maramicu i pritisne je o nos koji je krvario. Mjuhu! Mali se avion gegao preko piste, a onda iznenada zagrmi. Rep mu se odigne od tla i on pojuri poprijeko piste, u vjetar. Jack se okrene prema Zinsseru i vidje olienje uasa. Pratei njegov pogled, Jack ugleda jo jedan avion, veliki esterosjed. Nikad se jo nije osjetio tako bespomonim. Ova e se dva aviona sudariti. Nije bilo pomoi. On ih je promatrao ne trepui, gotovo ravnoduno, inilo se kao da puu; taj je posljednji trenutak izgledao kao cijela vjenost. A tada, na samo dvadeset metara visine, Mjuhu ugasi motor i nagne krila. Piper uspori, nasloni se u vjetar i skrene postrance tako blizu ispod drugog aviona da ih je samo jo jedan premaz boje dijelio od katastrofe. Jack nije imao pojma kako dugo je zadravao dah, ali kad ga je napokon ispustio, bila je to agonija. No, barem zna letjeti uzdahne Zinsser. Pa, dakako da zna letjeti otrese se Jack. Ovakva prethistorijska naprava kakva je za njega avion prava je djeja igra. Tata, bojim se. Ja ne ree Jack uplje. 30

 Ni ja doda Zinsser. Avion je osiguran. Piper zastrijeli uvis. Na sto metara visine najednom zaokrene, jezivo naglo, prevrne se, a onda zapikira ravno prema njima. Proiao je tako blizu da se Zinsser u hipu nae prostrt na zemlji, potrbuke. Jack i Molly su samo promatrali. Podigne se oblak praine i sakrije avion. Trajalo je to samo nekoliko sekundi, a onda se avion opet pojavi, kojih stopedeset metara visoko, aavo posrui. Odjednom Molly zagluno zavriti i pokrije lice rukama. Molly! to ti je? Ona ga rukama obuhvati oko vrata i pripije se oajniki jecajui. Prestani! zaurla on, a onda doda njeno, to je, zlato? On se boji. Mjuhu se strano, strano boji. Jack podigne pogled. Avion se nagnuo ustranu i stao ponirati. Zinsser zaurla: Gasa! Gasa! Dodaj gasa, budalo! Mjuhu ugasi motor. Nijem, avion se zakovitla kroz zrak i stropota se usred zaglune lomljave. Molly ree sasvim mirno: Mjuhuove slike su prestale ree i srui se onesvijetena na tlo. Odvezli su ga u bolnicu. Bilo je muno skupljati ostatke, podizati ga, nositi u kola hitne pomoi... Jack je svim srcem elio da Molly ne vidi; ali ona je sjela i gorko plakala dok su ga odnosili. Dok su on i Zinsser nervozno hodali amo tamo po ekaonici, on zabrinuto pomisli kako e imati grdne muke s djetetom kad sve to proe. Deurni lijenik izie, briui ruke. Tko je doveo ovaj sluaj... vi? Obojica, ree Zinsser. to... tko je on? Jedan moj prijatelj. Da li je... hoe li preivjeti? Otkud da to ja znam? otrese se lijenik. Tokom cijele moje dugogodinje prakse... on puhne. Ovaj ovjek ima dvojni krvotok. Dva odvojena krvotoka. Po jedno srce za svaki od njih. Arterijska krv nalik je na venoznu, ljubiasta je. Kako se ozlijedio? 31

 Pojeo je bocu aspirina iz mog auta objasni Jack. Aspirin ga ini pijanim. Digao je avion i odmaglio s njime. Aspirin ga ini... Lijenik promotri najprije jednoga, pa drugoga, vrlo paljivo. Ako me zezate, neu pitati. Ipak... ono... ona stvar tamo unutra dovoljna je da svakog lijenika zezne do neba. Kako dugo ima onaj podvez na ruci? Zinsser pogleda u Jacka, a Jack ree: Oko osamnaest sati. Osamnaest sati? Lijenik zavrti glavom. Tako je dobro zaraslo, da bih prije rekao osamnaest dana. Prije nego je Jack uspio to rei, on doda: Potrebna mu je transfuzija. To je nemogue! Hou rei, njegova krv... Znam. Uzeo sam uzorak. Dao sam dvojici tehniara da pokuaju smijeali kemikalije u plazmu tako da mu damo priblini nadomjestak. Obojica me prozvae laovom. Ali njemu je potrebna transfuzija. Obavijestit u vas. On napusti ekaonicu. To ti je jedan doktor izvan sebe od uda. Jo se i dobro dri, ree Zinsser. Dobro ga poznajem. Moe li mu zamjeriti? Harry, ne znam to u ako Mjuhu ode. Toliko ga voli? Ne samo to. Doi na prag susreta s drugom civilizacijom, a onda ti proe kroz prste poput pijeska... to je previe. Onaj mlazni motor... Jack, ako nam ga Mjuhu ne objasni, ne vjerujem da emo nai tako genijalnog znanstvenika koji bi to mogao. Bilo bi to... bilo bi to kao da kovau iz... Da, a njegovo podrijetlo? Zinsser se oduevi. On nije iz naeg sustava. A to znai da je sposoban prevaliti meuzvjezdane udaljenosti, to znai da ima zvjezdani pogon, ili ak prostornovremenski vor o kojima momci toliko piu. Preivjet e on ree Jack. On mora preivjeti ili nema pravde na svijetu. Toliko ga toga moramo pitati, Harry! Gledaj... on je ovdje. To znai da e jo njegovi doi, jednoga dana. Daa. A zato ve nisu doli? Moda i jesu. Daniken... Oh, joj ree Zinsser nemoj pretjerivati. Lijenik ue u ekaonicu. Mislim da e se izvui. Zbilja? Ne zbilja. Nita nije zbiljsko kod ovoga tipa. Ali mi se ini da e biti u redu. to jede? 32

 Otprilike isto to i mi, ini mi se. ini vam se. Niste ba krcati znanjem o njemu. Pa i nisam. Tek to je stigao. Ne! Ne pitajte odakle Morat ete ga pitati sami. Lijenik se poee po glavi. On nije s ovoga svijeta. To je sigurno. Oigledno je odrastao, ali mu je svaki lom kao u djeteta; takve ete stvari vidjeti u trogodinjaka. Prozirne membrane preko... emu se smijete? Jack se poeo smijati polako, smijuljei se, ali je smijeh nabujao, izbjegao kontroli. Sad je urlao od smijeha. Zinsser vikne: Jack! Dosta! Ovo je bolnica... Jack se pribere naas, odgurne Zinsserovu ruku, ree ne mogu si pomoi, pa zapadne u novi grohot. to ti je, ovjee? upita Zinsser. Ha ha ha! odgovori mu Jack. A onda se otrijezni, vie od toga. Cijela stvar mora biti smijena, Harry. Neu dopustiti da bude drukije. Ma, koga to vraga... ? Pazi, Harry. Mi smo nabacali kojekakve pretpostavke o Mjuhuu, o njegovoj civilizaciji, tehnologiji, podrijetlu. A nikad neemo saznati nita! Zato? Pa on e nam rei. Nee. Pogrijeio sam. Rei e nam mnogo toga. Ali nam to nee pomoi. Pazi; ako je nae visine, ako je stigao k nama u svemirskom brodu, ako je donio nekoliko lukavih spravica, koje su oigledno produkt vrlo napredne civilizacije, to ne znai da je on stvorio tu civilizaciju niti da je jedinka superiorna svojoj okolini. No, zato ne? Zato ne? Harry, da li je Molly izumila automobil? Ne, ali... Ali je danas provezla jednoga kroz stranji zid garae. Zinsserove se oi raire. Hoe rei... Sve se slae! Sjea li se kako je Mjuhu rijeio problem kako da prenesem vrata pomou letipruta? Fascinirao ga je Mollyn jojo. A to kae na udnu vezu koju je uspostavio s Molly? to misli? Sjeti se Irisine reakcije gotovo materinske, premda nije znala zato? Siromani malian uzdahne Zinsser. Pitam se da li je pomislio da je kod kue kad je sletio? 33

 Siromani malian... tono ree Jack i stane se opet smijati. Moe li ti Molly rastumaiti kako radi motor s unutranjim sagorijevanjem? Moe li ti objasniti aerodinamine sile koje djeluju na krilo? On potrese glavom. ekaj, pa e vidjeti. Mjuhu e nam rei ekvivalent Mollynog vozili smo se u autu tata i ja i ili smo dvjesta kilometara na sat. Ali, kako je dospio ovamo? Kako je Molly prola kroz stranji zid garae? Lijenik bespomono slegne ramenima. Bioloke reakcije njegova organizma su doista kao u djeteta. A ako jest dijete, tada e se njegovo tkivo oporavljati vrlo brzo, pa mogu jamiti da e preivjeti. Zinsser zastenje. To e nam mnogo pomoi... a i njemu, siromah mali. Ovako malen, pun djejeg povjerenja u odrasle, vjerojatno je bio uvjeren da emo ga nekako dopremiti njegovom domu. Ne znamo nita, nita, ak ni kako da udvostruimo ovaj njegov mlazni tap koji je, u svijetu s kojeg je doao tek igraka za malu djecu.

Ray Bradbury:

The Fog Horn

Preveo Vojko Kraljeta

34

Sirena
Ray Douglas Bradbury smatra se najveim ivim piscem znanstvene fantastike. Uavi u anr boova (buljookih udovita), svemirskih kauboja i njihovih dogodovtina nazvanih svemirskim operama (space operas), pomogao je pdii razinu pisanja, stvorivi na tom podruju panje vrijedna literarna ostvarenja. Njegova vea ljubav spram ljupkom jeziku i ovjeku nego spram svemirskim letjelicama, utjecala je na gotovo sve pisce tog podruja koji su doli nakon njega. Nesumnjivo se nita ne bi promijenilo u znastvenoj fantastici prie bi i dalje bile nezanimljive, ovjekov ivot jeftin i on sam smijean da Bradbury nije bio zaveden priama Edgara Allana Poea i Julesa Vernea 1932. godine. Vjeruje da je arobnjak iz Oza potaknuo njegovu ljubav spram pisanju i znanstvenoj fantastici u isto vrijeme. Gutao je djela Vicki Baum, Burroughsa, Wellsa, princa Valianta i Bucka Rogersa; ovu posljednju dvojicu itao je u nedjeljnom stripmagazinu koji je prodavao. U Los Angelesu je prijateljevao s piscem SF Henryjem Kuttnerom. Bradbury tvrdi da ga je upravo Kuttner upravio prema uspjenoj karijeri, rekavi mu: Ray, prestani gnjaviti ljude oko sebe svojim idejama. Dosta je toga deranja na svakoga, vikanja drugima u ui o svojim velikim idejama. Idi kui, uzmi pisai stroj i PII! Ne moe GOVORITI o tome kako eli biti pisac mora PISATI da bi bio pisac? Njegov je opus fenomenalan, kao to je i njegov mladenaki izgled. Napisao bi najmanje jednu kratku priu svaki tjedan u proteklih 39 godina; veina ih je izdana. Njegova djela su: Marsijanska kronika, Objanjeni ovjek, Fahrenheit 451, Listopadna zemlja, Maslakovo vino, Lijek za melankoliju, Neto opako dolazi ovim putem, Himna trkaima, Pjevam elektrino tijelo i R je za Raketu. Njegove knjige i prie adaptirane su za kazaline daske i ekran. Njegova su djela prevedena na petnaest razliitih jezika i jedan je od najpopularnijih pisaca u Francuskoj, Velikoj Britaniji, Njemakoj, Italiji, Brazilu i Argentini. Bio je pozvan i u SSSR. gdje je postao popularan gotovo kao kozmonauti. I vie nego pisac znanstvene fantastike Bradbury je pjesnik, dramaturg, predava, konstruktor i pravi novelist i liriar. Dobio je i akademijinu nagradu za scenarij Moby Dicka. Njegov savjet piscima? Ne priajte o tome; PIITE. Bradbury je pisac koji posjeduje matu i energiju: Moram pisati sve to mogu. Vrijeme istie vrlo brzo kae i ako ne pourimo i

35

ne zavrimo na posao, umrijet emo ne ostavivii iza sebe nita kao dokaz da smo bili ovdje. ROBERT JACOBS

Tamo vani u hladnoj vodi, daleko od zemlje, ekali smo svaku no na dolazak magle; ona je dola, a mi smo istei zvuni stroj palili svjetla za maglu, gore, na kamenom tornju. Osjeajui se kao dvije ptice na sivom nebu, McDunn i ja slali smo svjetlo, koje je sad crveno, zatim bijelo i opet crveno, dolazilo do oiju osamljenih brodova. Ako nisu ugledali nae svjetlo, tada je uvijek tu bio na Glas, duboki krik nae Sirene za maglu, koji je snano podrhtavao kroz maglene dronjke i tjerajui galebove inio ih hrpom razbacanih karata, ispod kojih su se visoki valovi valjali bijesno se pjenei. Usamljen je ovo ivot, ali si se ve nauio na nj, zar ne? upita McDunn. Da rekoh. S tobom se dade priati. Pa, sutra je tvoj red za izlazak na kopno ree on, smijui se na djevojke i gin. Na to misli, McDunn, kad te ostavim ovdje samog? Na more i njegove tajne. McDunn upali svoju lulu. Bilo je sedam i petnaest, veer, mjesec studeni, ukljuena grijalica, svjetlo je okretalo svoj rep u dvjesta smjerova, a Sirena odzvanjala u grlu tornja. Nije bilo grada sto milja niz obalu, samo cesta, koja je prolazila kroz pustu zemlju do mora, nekoliko automobila i pojas od dvije milje hladne vode do naih stijena, a jedva nekoliko brodova. Tajne mora ree McDunn zamiljeno. Zna, ocean je najvea i najvrakija snjena pahuljica koja postoji. Okree i stvara tisue oblika i boja, nikad ih ne ponavljajui. udno. Jedne noi, prije mnogo godina, bio sam ovdje sam, kad su sve ribe ovog mora dole ovamo i izronile na povrinu. Neto ih je natjeralo da doplivaju i ostanu ovdje u zaljevu, drui i zurei u toranj, dok su preko njih prolazile crvena, bijela i crvena boja, tako da sam mogao vidjeti njihove udne oi. Smrznuo sam se. Kreui se tu do ponoi, ribe su izgledale kao velik paunov rep. Tada su bez zvuka nestale, milijun ih je otilo. Mislim da su moda, na neki nain, prole sve ove milje da bi se pomolile. udno. Ali zamisli kako im je morao izgledati toranj sa svojih sedamdeset i pet 36

stopa iznad mora, sa svjetlom koje bljeti iz njega, javljajui se monstrumskim glasom. Nikad se nisu vratile te ribe... Zadrhtao sam. Gledao sam dugaku sivu morsku livadu, koja se prostirala daleko, nikuda, i ni u to. O, more je puno. McDunn je nervozno pukao svoju lulu, mirkajui. Bio je nervozan cijelog dana, ne odajui razloga tome. Uza sve nae strojeve i takozvane podmornice, proi e jo tisue stoljea prije nego to doemo do kraja prije nego to dodirnemo dno potopljenih zemalja u kraljevstvima iz bajki i spoznamo pravi strah. Zamisli, tamo dolje je jo uvijek 300.000 godina prije nas. Dok smo mi okolo paradirali s fanfarama, oduzimajui jedan drugom zemlje i skidajui glave, oni su ivjeli ispod mora dvanaest milja dubokoga, hladnog, u vremenu starom kao brada repatice. Da, to je stara zemlja. Doi. Imam ti rei neto posebno, na to sam ekao prilino dugo. Popeli smo se osamdeset stuba, ispunivi vrijeme prianjem. Na vrhuncu je McDunn ugasio sobno svjetlo da ne bi dolo do odsjaja u ogledalu. Veliko oko svjetla je zujalo, lako se okreui u svojoj nauljenoj rupi. Sirena je ujednaeno trubila svakih petnaest sekundi. Zvui kao ivotinja, zar ne? McDunn kimnu sam sebi. Velika, usamljena ivotinja, koja plae u noi. Sjedei ovdje na granici od deset bilijuna godina ona zove Dubine; ja sam ovdje, ja sam ovdje, ja sam ovdje. A Dubine odgovaraju, da, odgovaraju, ovdje si ve tri mjeseca... Johnny, bolje je da te pripremim: u ovo doba godine ree promatrajui tamu i maglu neto posjeuje svjetionik. Jata riba, kao to si priao? Ne, to je neto drugo. Nisam ti o tome priao da ne pomisli da sam budala. Ali noas ti moram to ispriati, jer prema oznaci u mojem kalendaru iz prole godine noas je no kada to dolazi. Neu ii u pojedinosti, mora se sam uvjeriti. Samo sjedi ovdje. Ako eli, sutra moe spremiti svoje stvari, motornim amcem otploviti do obale i odvesti se svojim kolima, parkiranim na molu, u neki kontinentalni gradi, da vie nikada ne ugasi svoja svjetla nou. Neu se uditi niti te okrivljavati. Ovo se dogaa ve treu godinu, i to je prvi put da se netko osim mene moe uvjeriti u istinitost svega. Samo ekaj i gledaj. 37

Pola sata je bilo prolo a da smo progovorili jedva nekoliko rijei. Kad nam je postalo dosadno, McDunn mi je objasnio neke od njegovih ideja o Sireni. Jednog dana, prije mnogo godina, ovjek je hodajui okolo stao na zvuk oceana, na hladnoj, neosunanoj obali i rekao: Potreban nam je glas koji e na moru upozoravati brodove; ja u stvoriti jedan. Stvorit u vjeni glas, kao to je vjena magla; stvorit u glas koji je kao prazan krevet pored vas, koji je kao prazna kua kad otvorite vrata, koji je kao drvee u jesen bez lia. Zvuk koji je kao ptice to plaui lete na jug, zvuk koji je kao studeni vjetar na obali, strmoj i hladnoj. Stvorit u zvuk koji je tako osamljen da ga nitko ne moe mimoii bilo tko da ga uje odzvanjat e mu u dui, a srca e initi toplijim; znait e mnogo svatkom tko ga uje u udaljenim gradiima. Stvorit u zvuk i aparaturu koju e nazvati Sirenom, i tko god je uje, znat e to je to vjena tuga i prolaznost ivota. Sirena se oglasi. Ja sam izmislio ovu priu ree McDunn tiho kako bih pokuao objasniti zato ovo bie dolazi svake godine do svjetionika. Sirena ga zove, ja mislim, i ono dolazi... Ali... rekoh. Pssst! ree McDunn. Tamo! On pokaza prema Dubinama. Neto je plivalo prema svjetioniku. Bila je hladna no, kao to rekoh; visoki je toranj bio hladan, svjetlo je dolazilo i odlazilo, a Sirena je zvala i zvala kroz rasparanu maglu. Nisi mogao vidjeti daleko i nisi mogao vidjeti dobro, duboko se more gibalo na svojem putu oko zemlje pokrivene koprenom noi, glatko i mirno, boje sivog mulja, a nas dvojica smo iz visokog tornja promatrali kako se tamo, dalje, uz rumor vode, pojavljuju valovi i pjena. I tada je na povrinu hladnog mora izronila glava, velika glava tamne boje, OGROMNIH OlJU, a za njom vrat. A zatim jo nikakvo tijelo, nego vrat, i jo toga vrata! Glava se uzdigla itavih etrdeset stopa iznad vode nasaena na vitak i divan tamni vrat. Tek tada se, kao mali otok crnih koralja, koljki i rakova, tijelo uzdiglo iz podzemlja. Trzalo je repom. U svemu, proraunao sam da udovite od glave do vrha repa ima oko devedeset ili sto stopa. Rekoh neto. Ne znam to. Mir, deko, proape McDunn. To je nemogue! uskliknuh. 38

 Ne, Johnny, MI smo nemogui. ONO je takvo bilo i prije deset milijuna godina. ONO se nije promijenilo. MI i zemlja smo se promijenili, postali nemogui. MI! Ono je plivalo polako, veoma dostojanstveno, tamo dalje u ledenoj vodi. Magla je obavijajui ga na trenutke poveavala njegove dimenzije. Jedno od oiju udovita uhvatilo je, zadravalo i odbijalo nae snano svjetlo, crveno, bijelo, crveno, bijelo, kao disk to alje poruku u prastaroj ifri. Bilo je tiho kao magla kroz koju je plivalo. To je neka vrsta dinosaurusa! unuh drei se ograde od stuba. Da, jedan iz njihovog plemena. Ali oni su izumrli! Ne, samo su se sakrili u Dubine. Duboko su, duboko dolje u najdubljim Dubinama. Zar to nije, Johnny, prava rije, koja toliko mnogo kae: Dubine. Sva hladnoa, tama i ponor ovog svijeta krije se u rijei kao to je ova. to emo uiniti? Uiniti? Imamo posao koji ne smijemo napustiti. Osim toga, ovdje smo sigurniji nego u nekom brodiu koji bi se pokuao doepati obale. To je bie veliko kao razara i gotovo isto tako brzo. Ali ekaj, zato ono dolazi OVAMO? Slijedeeg trenutka sam dobio odgovor. Oglasila se Sirena. A udovite je odgovorilo. Krik je odjeknuo preko milijun godina zemlje i magle. Krik toliko bolan i osamljen da je ovjeku potresao i glavu i tijelo. Monstrum je vikao na toranj. Ponovo zazvui Sirena. udovite ponovo zaurla. Opet Sirena, udovite otvori svoja velika nazubljena usta, ispustivi zvuk na vlas isti kao Sirenin. Osamljen, beskrajan, dalek. Zvuk osamljenosti, beskrajnih mora hladnih noi, odsjeenosti. To je bio taj zvuk. Zna li sada proapta McDunn zato dolazi ovamo? Kimnuh. Cijele godine, Johnny, jadno udovite eka negdje ispod dvadeset milja mora, udaljeno tisuu milja i staro moda milijun godina, to jedino bie. Zamisli, ekati milijun godina; bi li TI mogao ekati tako dugo? Moda je zadnje iz svoje vrste? Sklon sam potvrditi da jest. Uglavnom, prije pet godina su ovamo doli ljudi i izgradili svjetionik. I ukljuili su Sirenu usmjerivi joj zvuk prema mjestu gdje si se ti zakopao sanjajui o zemlji na kojoj je jo bilo tisue istih 39

kao i ti, a sada si sam, preputen svijetu koji nije napravljen za tebe, svijetu od kojeg se mora sakrivati. Zvuk Sirene dolazi i odlazi, dolazi i odlazi. Uznemiri se, otvara oi ogromne lee mie se i polako, polako odvaja od blatnog dna Dubina, jer ima ocean na svojim leima, teak. Sirena dolazi, prolazei kroz tisue milja vode, tiha i poznata, uznemiruje ti povrinu trbuha, a ti se die, polako, polako. Utoljuje glad ribama i rijekama rakova, uzdiui se polako kroz jesenske mjesece, kroz rujan kada magle dolaze, kroz listopad, sa Sirenom koja te neprestance zove kroz jo vie magle, dok u kasnom studenom, poto si se dan za danom prilagoavao promjeni dubine, nekoliko stopa vie svakim satom, nisi doao blizu povrine; i jo si iv. Mora sam usporiti; ako odmah izroni eksplodirat e. Zato su ti i potrebna sva ta tri mjeseca izranjavanja, a za njima jo odreeni broj dana dok ne dopliva do svjetionika. I tamo si, tamo, u noi, Johnny, najvee prokleto udovite ikad stvoreno. A tu je svjetionik, koji te zove, dugakim vratom kao to je tvoj koji viri iz vode, s tijelom kao to je tvoje tijelo, i to je najvanije, s glasom kao to je tvoj glas. Da li shvaa sada, Johnny, da li razumije? Oglasila se Sirena. A udovite je odgovorilo. Vidio sam sve, znao sam sve: milijun godina usamljenosti i ekanja nekoga tko se nikada nee vratiti. Milijun godina izolacije na dnu mora, ludost vremena tamo dolje, dok se nebo oistilo od pticareptila, movare se isuile s kontinenata, dok su ljenivcima, sabljastom tigru i mamutima tragovi zauvijek nestali u ponorima punim katrana, dok je ovjek trao poput termita na brdu. Oglasila se Sirena. Prole godine ree McDunn to je stvorenje plivalo okolo i okolo, itavu no. Ne prilazei previe blizu, zbunjeno, rekao bih. Uplaeno, moda. I pomalo ljutito poto je prolo sav taj put. Ali, slijedeeg dana, neoekivano, digla se magla, dolo je odmorno sunce, nebo je bilo plavo kao slika. I monstrum je otplivao otjeran vruinom i tiinom, ne vraajui se vie. Pretpostavljam da razmilja o svemu ve godinu dana, pokuavajui shvatiti. Zbog ega se upravo na taj nain to dogodilo. udovite i Sirena vikali su jedno na drugo, udaljeni samo sto jardi. Monstrumove su oi, kako bi ih svjetlo pogodilo, bile vatra i led, vatra i led. To je ivot za tebe ree McDunn. Netko eka nekoga tko se nee nikada vratiti kui. Uvijek netko voli neku stvar vie nego ona voli njega. I nakon odreenog vremena eli unititi tu stvar bilo to da je, da ti vie ne moe nanositi bol. 40

udovite je zurilo prema svjetioniku. Oglasila se Sirena. Da vidimo to e se dogoditi ree McDunn. On ugasi Sirenu. Slijedea minuta tiine bila je toliko napeta da smo mogli uti polagano okretanje svjetla i kucanje naih srca, tu, meu staklima na vrhu tornja. udovite je zaprepateno stalo. Njegove velike oi su mirkale kao svjetiljke svjetionika. Usta su mu bila razjapljena. Ispustilo je grmljavinu kao vulkan. Okretao je glavu sad u ovom, sad u onom smjeru, kao da trai zvuk koji je ieznuo u magli. Buljilo je u svjetionik. Zagrmjelo je ponovo. Tada je njegove oi zahvatila vatra. Podignulo se mlatei po vodi i pojurilo na toranj, oima ispunjenim bolnim bijesom. McDunn! kriknuh. Ukljui sirenu! McDunn je petljao oko prekidaa. Ali ak i kad ju je ukljuio, udovite nije stalo. Dok je grabilo prema tornju, uhvatio sam bljesak njegovih ogromnih pandi, s koicom meu prstima. Velike oi na desnoj strani njegove strane glave svijetlile su kao veliki kotao u koji se mogu viui strovaliti. Toranj se zatresao. Sirena je urlala; monstrum je urlao. Zgrabio je toranj bjesnei na stakla i ona se smrskae nad nama. McDunn me zgrabi za rame Brzo, dolje! Toranj se njihao, drhtao i poeo poputati. Monstrum i Sirena su i dalje urlali. Spotiui se jurili smo niz stube. Brzo! Doli smo do podnoja kad se toranj nagnuo prema nama. Sagnuli smo se i proavi ispod stuba sakrili se u podrum. Osjeali smo podrhtavanje tla od udara stijena o zemlju; Sirena naglo uuti. Monstrum se nadvio nad toranj. Toranj je pao. Kleei, McDunn i ja smo se vrsto drali zajedno, dok se na svijet ruio. Tada je sve bilo gotovo. Nita nije ostalo osim mraka i mora, koje je jednolino zapljuskivalo obalu sirovoga, neobraenoga kamenja. To i drugi zvuk. Sluaj ree McDunn tiho. Sluaj. ekali smo, oslukivali. Tada sam ga uo. Ispoetka samo usisavanje zraka, nakon ega je ostao vakuum, a zatim je nad nama i oko nas odjeknula jadikovka, koja je izraavala svu zbunjenost i osamljenost toga ogromnog udovita, dok se zrak ispunio odvratnim vonjem njegova tijela. udovite je urlalo, teko diui. Tornja je nestalo. Svjetla je nestalo. 41

Stvar koju je zvalo vie od milijun godina je nestala. Monstrum je otvarao svoja usta isputajui glasne zvukove. Zvuk Sirene, ponovo i ponovo. A brodovi, daleko na moru, ne pronaavi svjetlo, ne vidjevi nita prolazei, uli su zvuk do kasno u no i morali su pomisliti: tamo je, osamljeni zvuk, sirena Osamljenoga zaljeva. Sve je u redu. Proli smo rt. I tako je bilo cijele noi. *** Sunce je bilo toplo i uto kad su sutradan popodne doli spasioci da nas izbave iz zatrpanog podruma. Sruio se, to je sve rekao je McDunn ozbiljno. Primili smo nekoliko tekih udaraca valova, svjetionik nije izdrao. Uhvatio me za rame. Nita se nije moglo vidjeti. Ocean je bio miran, nebo plavo. Jedini je ostatak bio veliki smrad to se dizao iz zelene tvari koja je prekrila kamenje palog tornja i stijene na obali. Unaokolo su zujali kukci. Ocean je prao obalu. Slijedee godine izgradili su novi svjetionik, ali tada sam ve imao u malom gradu posao, enu i dobru, malu, toplu kuicu. U jesenske veeri zatvaram vrata, tako da se moe vidjeti samo uto svjetlo i dim to kulja kroz dimnjak. A McDunn? On je sam dao nacrt za ovaj sadanji svjetionik izgraen od armiranog betona. Za svaki sluaj rekao je. *** Novi svjetionik bio je gotov u studenom. Odvezao sam se dolje jedne veeri. Parkirao sam kola i gledajui sivi ocean sluao zvuk nove sirene. Jedanput, dva puta, tri puta, etiri puta u minuti. Zvala je tamo, u daljini. udovite? Nikad se nije vratilo. Otilo je ree McDunn. Otilo je nazad u Dubine. Nauilo je da nita ne moe previe voljeti na ovome svijetu. Otilo je u najdublje Dubine da eka jo milijun godina. Da, jadno stvorenje! ekajui tamo dok na ovoj alosnoj planeti ovjek dolazi i odlazi. Ono eka i eka.

42

Sjedio sam u svojim kolima, sluajui. Nisam mogao vidjeti svjetionik u Osamljenom zaljevu. Samo sam uo Sirenu. Sirenu, Sirenu. Zvuila je kao udovite koje doziva. Sjedio sam tamo, elei da ima neto to bih mogao rei.

Ray Bradbury:

Here There be Tygers

Prevela Mihaela Vekari

est bijelih kamenova

Planetu treba unititi do temelja govorio je Chatterton. Poite i razorite je, poubijajte zmije, otrujte ivotinje, isuite rijeke, oistite zrak od cvjetnog praha, izrujte zemlju, iupajte njezinu tajnu, raskopajte je i bjeite im postignete ono to elite. Inae e vas planeta osvojiti. Na planete se ne moete osloniti. One su udne, zle, one e vas sigurno prevariti, osobito ona daleka, milijarde kilometara udaljena; na vama je, dakle, da ugrabite prednost. Strgnite joj kou, kaem vam. Izvucite rudau i bjeite 43

prije nego to vas taj svijet raznese. Tako treba postupati s planetom. Brod je letio prema planeti br. 7 zvjezdanog sustava 84. Preletjeli su milijarde kilometara, Zemlja je bila daleko, zaboravljeno njeno sunce i njen sustav, taj ve kolonizirani, ispitan i iskoriten sustav, a drugi su sustavi prerovani do temelja, ogoljeni i proieni; i sada, svemirski brodovi siunih stanovnika jedne nevjerojatno udaljene planete, odlaze u otkrivanje drugih univerzuma. Za nekoliko mjeseci, nekoliko godina, oni e moi putovati bilo kamo jer je brzina raketa fantastina; desettisuiti put svemirski brod, opremljen za osvajanje svemira, spustio se poput pera na neku stranu planetu. Ne odgovori kapetan Forester. Previe potujem druge planete da bih prema njima postupao onako kako vi govorite, Chattertone. Sreom, ja nisam zaduen za pljakanje i unitavanje. Sretan sam to sam samo astronaut. Vi ste antropologmineralog. Poite, struite tlo, dubite ga. Ja u samo nadgledati. Ja u samo proetati okolicom da vidim taj novi svijet, kako je sazdan, na to je nalik. Volim promatrati. Svi astronauti su skloni promatranju, inae ne bi bili astronauti. Kad ste jedan od takvih, volite osjetiti nove mirise, vidjeti nove boje, nove ljude ako ih ima, nove oceane i njihove otoke. Uzmite revolver ree Chatterton. U futroli je. Obojica se okrenu prema oknu i ugledaju zelenu planetu to im je dolazila u susret. Pitam se to ona misli o nama ree Forester. Mene nee voljeti otpovrne Chatterton. Boga mu, dat u sve od sebe da me ne zavoli! I ba me briga, zamislite, uope me nije briga. Zanima me samo novac. Spustite se onamo ako moete, komandante. ini se da je ova zemlja bogata, razumijem se ja u to. Planeta je bila prekrasne zelene boje, kakvu nisu vidjeli od djetinjstva. Izmeu blagih breuljaka prosula se jezera kao kapi bistre plave vode; nije bilo velikih bunih ulica, osvijetljenih reklama, gradova. To je more zelenih terena za golf, pomisli Forester, beskrajno more. Moglo bi se neprekidno igrati, deset tisua kilometara u bilo kojem smjeru. Praznina planeta, svijet za igranje kriketa, zemlja na koju e se ovjek samo ispruiti s djetelinom u ustima, poluzatvorenih oiju, smijeei se prema nebu, udiui miris trave ili e drijemajui provoditi vjenu nedjelju. Kad bi planeta bila ena, bila bi upravo ovakva. 44

 ena izvana, a iznutra mukarac ree Chatterton. Ispod je sve tvrdo, muko bakar, uran. Ne dajte da vas zavede minka. On se uputi prema kovegu, gdje je ekala Sondarobot. Glava glodalica s plaviastim svjetlima bila je spremna da zaroni 20 metara ispod zemlje, iupa korijenje i stvori prostor za jo dublje sputanje, do srca planete. Chatterton namigne stroju. Ukrotit emo ovo to vi nazivate enom, Forestere, i to ozbiljno. U to ne sumnjam odgovori on mirno. Svemirski brod se spusti na tlo. Previe je zeleno, previe pitamo ree Chatterton. To mi se ne svia. Okrene se prema komandantu. Uzet emo puke. Ako nemate nita protiv, ovdje ja zapovijedam. Da, ali moja kompanija plaa nae putovanje i svu ovu aparaturu to vrijedi milijune dolara; u zatitu je uloen golem novac, Na novoj planeti br. 7 zvjezdanog sustava 84 zrak je bio dobar. Zanjie se irom otvoren izlaz. Jedan po jedan kroie ljudi na svijet zelenila. Posljednji se pojavio Chatterton s revolverom u rukama. Kad je Chatterton spustio nogu na travu, zemlja se zatrese. Trava zaleluja. uma u daljini zatutnji. Nebo kao da neprimjetno zatrepta i zatamni se. Za to vrijeme ljudi promatrahu Chattertona. Gospode! Potres! Chatterton problijedi, dok su se ostali smijali. Ne voli vas, Chattertone. Glupost! Potresi se napokon umirie. Dakle ree kapetan Forester budui da se planeta nije tresla zbog nas, vjerojatno ne voli vau filozofiju. Koincidencija odgovori Chatterton s kiselim osmijehom. Hajdemo sada, i to brzo. Htio bih da Sonda za pola sata izie i pokupi prve podatke. Poekajte asak ree Forester uozbiljivi se. Najprije moramo pregledati okolicu da bismo se uvjerili nema li ljudi ili ivotinja. Osim toga, ne dolazimo svake godine na ovako simpatinu planetu, ne moete nam spoitavati to je elimo malo pogledati. Dobro ree Chatterton pridruujui se ostalima. Obavimo i to. 45

Pokraj broda ostavie jednog uvara i krenue preko polja i dolina. Poput grupe kolaraca to se zaputila u etnju jednoga lijepog dana sredine ljeta gazili su po travnjaku prikladnom za kriket, gdje ste, ako oslunete, mogli uti um lopte na travi, blago uborenje glasova, iznenadni smijeh ene iz nekoga sjenovitog trijema obraslog brljanom, zveckanje leda u posudi s hladnim ajem, najboljim napitkom za toplih dana. Ah ree Driscoll, jedan od najmlaih lanova ekipe, duboko udiui svjei zrak donio sam tapove za golf; kasnije emo igrati. Kakav teren! Ljudi se utke nasmijae sjetivi se sezone golfa, blagoga svjeeg lahora to mami na tenis, vremena stvorenog za vonju biciklom i berbu divljega groa. Hvata li vas elja da postriete tu travu? upita Driscoll. Ljudi se zaustavie. Znao sam da neto nije u redu uzvikne Chatterton. Ova trava: ta svjee je pokoena! To je vjerojatno takva uvijek kratka vrsta trave. Chatterton pljune na jedan busen i razgazi nogom. Ne svia mi se to. Nikako mi se ne svia. Ako nam se neto dogodi, na Zemlji se to nikada nee saznati. Glupa li pravila: ako se jedan svemirski brod ne vrati, nikada ne aljemo drugi da bismo doznali to se dogodilo. To je normalno objasni Forester. Ne moemo gubiti vrijeme u uzaludnoj borbi s tisuama neprijateljskih planeta. U svaki svemirski brod uloeno je mnogo godina, novaca, ivota. Nemamo toliko sredstava da moemo gubiti dva stroja kad je ve jedan izgubljen zbog neprijateljstva neke planete. Mi idemo na mirne planete poput ove. esto se pitam ree Driscoll kakva je sudbina zadesila sve one ekspedicije nestale u univerzumima do kojih nikada vie neemo stii. Chatterton se zagleda u umu u daljini. Njih su ubili, zaklali, ispekli za objed. Upravo kao to se i nama svakog trenutka moe dogoditi. Vrijeme je da se prihvatimo posla, komandante! Nalazili su se na vrhu male uzvisine. Obratite panju na svoja osjetila ree Driscoll oputenih ruku i nogu. Sjetite se kako ste trali kad ste bili djeca i kako je na vas djelovao vjetar. Kao da umjesto ruku imate krila: trite i neprekidno vam se ini da ete poletjeti, ali to vam nikada nije uspjelo. Grupica utone u sjeanje. 46

 Okuajte vjetar, zaboga! Zapravo, mi nikada nismo uistinu letjeli. Sjednemo u tone metala, a to ni izdaleka nije pravo letenje. Nikada nismo letjeli sami, kao ptice. Zar ne bi bilo divno da samo rairimo ruke, ovako... on isprui ruke i da potrimo? Potri ispred grupe smijui se svojoj djetinjariji. i da letimo! uzvikne. On poleti. Pokrenue se kazaljke na satovima ljudi to su ostali na tlu. Gledali su u zrak. S neba dopre prodorni zvuk nekoga nevjerojatnog smijeha. Recite mu da se spusti promrmlja Chatterton. Ubit e ga. Nitko ga nije uo. Misli su im bile daleko od Chattertona. Smjekali su se od zaprepatenja. Driscoll se napokon spusti ispred njih. Jeste li me vidjeli? Boe, ja sam letio! Da, vidjeli su ga. Moram sjesti. Oh, boe moj! Driscoll rukama obuhvati koljena smijui se. Ja sam vrabac, ja sam soko, neka me bog blagoslovi! Hajde, pokuajte i vi! Vjetar me podigao i ponio doda trenutak kasnije dahui i uzdiui od ushienja. Kreemo ree Chatterton. Polako se okretao na sve strane ispitujui nebo: To je klopka. On hoe da svi odletimo, a onda emo odjednom omlitaviti i biti ubijeni. Ja se vraam u brod. Priekat ete moju naredbu ree Forester. Ljudi se namrtie na tu napetu atmosferu. Vjetar je blago pirkao. ulo se zujanje jelenka, vjeni um mjeseca oujka. Zamolio sam vjetar da me ponese ree Driscoll. I on je to uinio! Forester dade znak ostalima da se odmaknu: Idem okuati sreu. Ako se ubijem, vratite se u brod. ao mi je to vam to ne mogu dopustiti ree Chatterton. Vi ste komandant i ne smijemo dopustiti da se izloite opasnosti. Chatterton izvue revolver: Moram stei malo autoriteta. Ako treba, osvojit u ga silom. Predugo traje ova igra. Nareujem vam da se vratite u brod. Maknite tu pucaljku mirno ree Forester. Me miite se, idiote! 47

Chatterton je mirkajui pogledavao as u komandanta, as u revolver: Zar nita niste osjetili? Ovaj svijet je iv, on je budan i poigrava se s nama ekajui svojih pet minuta. Na meni je da o tome sudim ree Forester. Ako odmah ne spremite taj revolver, morat u vas uhapsiti. Kad neete sa mnom, glupani, crknite ovdje. Obavit u sve predradnje i odlazim. Chattertone! Ne pokuavajte me zadrati! Chatterton stane trati. Najednom se zauje prodoran krik. Svi u glas uzviknu i pogledaju prema nebu. Pogledajte ga ree Driscoll. Chatterton je letio. *** No se spustila poput ogromnog oka to se sklopilo. Zaprepaten, Chatterton je sjeo na padinu breuljika. Ostali su stajali oko njega, iscrpljeni, i gledali ga podrugljivo. Nije obraao panju ni na njih ni na nebo; zanimalo ga je samo tlo, njegove ruke i tijelo; zatvorio se u sebe. Onda, zar nije bilo divno? upita jedan po imenu Koestler. Svi su letjeli poput vuge, orla, vrapca, i svi su bili sretni. Saberite se, Chattertone ree Koestler. Zar vas to ba ni malo ne zabavlja? Nemogue! Chatterton sklopi oi. To je nemogue. Postoji samo jedno objanjenje: planeta je iva. Zrak je iv. Podigao me kao da ima ruke. U svakom trenutku moe nas sve poubijati. To je ivo. Dobro ree Koestler. Prihvatimo da je ivo. Dakle, neto ivo mora neto i smjerati. Pretpostavimo da nas taj svijet eli usreiti. Kao da eli potkrijepiti ovu pretpostavku, doleti Driscoll s pljoskama u rukama. Pronaao sam potok, kuao sam... ista voda, kuajte i vi! Forester uze jednu uturicu i prui je Chattertonu. On zatrese glavom i okrene mu lea. Zarije lice u ake. To je krv ovog planeta, iva krv. Pijte je! A kad je ispijete, taj svijet e ui u vas, vidjet e vaim oima, uti vaim uima. Ne, hvala! Forester slegne ramenima i napije se. 48

 Vino ree. Nemogue. Mogue. Pomiriite, kuajte! Izvrsno bijelo vino. Otrov ree Chatterton. uturice su ile u krug. Lutali su itavo poslijepodne trudei se da ne uine bilo to to bi moglo pomutiti taj mir. Bili su poput mladia koji su se nali pred lijepom enom i strijepe na pomisao da bi je jedna pogreno izgovorena rije ili kretnja mogla odbili i liiti ih njenih ari i naklonosti. Oni su osjetili drhtanje tla to je doekalo Chattertona, mislio je Forester, a oni ne ele da se tlo trese. Treba ih pustiti da uivaju u ovom prazninom danu, danu za dokolicu i pecanje. Pustiti ih da lee u sjeni stabala ili da etaju blagim breuljcima, ne prisiljavati ih da misle na istraivanje, pripremanje terena ili kontaminaciju. Otkrili su jednu malu rjeicu to utjee u kipue jezero. Ribe ivih boja, koje su uzvodno plivale u svjeoj vodi, padale su u vrui izvor i nekoliko minuta kasnije skuhane isplivale na povrinu. Chatterton se preko volje pridrui ostalima upravo kad su jeli. Nee vas sve otrovati. U takvim stvarima uvijek se krije nekakva klopka. Noas u spavati u brodu. Vi moete i vani ako vam se svia. Pada mi na um da sam jednom vidio neku zemljopisnu kartu iz srednjeg vijeka na kojoj je pisalo: Ovdje ima tigrova. Dakle, noas dok budete spavali pokazat e se tigrovi i kanibali... Forester zaklima glavom. Slaem se s vaim miljenjem. Ova je planeta iva. Ima i svoju osobnost. Mi smo joj potrebni da bude valorizirana, da procijenimo njezinu ljepotu. emu prizor pun uda ako nema gledalaca? Ali Chatterton ga nije sluao. Onako skvren doimao se bolesno. Ja sam otrovan. Otrovan! Pridravali su ga za ramena dok se nije smirila munina. Dali su mu vode. Ostali su se osjeali dobro. Bit e bolje da ubudue jedemo samo hranu s broda zakljui Forester. To je sigurnije. Sad emo se odmah prihvatiti posla. Chatterton se tresao briui usta. Izgubili smo cijeli dan. Ako treba, sam u raditi. Pokazat u ja toj... Posrui krene prema brodu. 49

 Ne izgleda ba poletno promrmlja Driscoll. Ne bismo li ga mogli zadrati, komandante? Zapravo, on subvencionira ovu ekspediciju. Mi mu samo moemo pomagati; u naem ugovoru postoji klauzula koja nam doputa da odbijemo rad u opasnim uvjetima. Dakle... osjeajte se na ovom piknikom planetu kao kod kue. Ne urezujte inicijale u stabla, ne bacajte po travi korice od banane. Dolje, u brodu, zauje se snano brujanje. Iz otvora skladita pojavi se velika svijetlea Sonda. Za njom je iao Chatterton upravljajui njome telekomandama. Ovuda. Kakav idiot! Hajde! vikao je Chatterton. Sonda zarije dugi drak u zelenu travu. Chatterton namigne ostalima: Pokazat u ja toj planeti... Zadrhtae nebesa. Sonda se nalazila u sreditu maloga travnatog mora. Nastavila je raditi izvlaei vlano korijenje pomijeano s travom i bacajui ga u sito. Najednom se Sonda oglasi otrim kretanjem poput udovita koje ste prekinuli u jelu. Ogromni mjehuri nekakve modrocrvene tekuine stali su polako izvirati iz tla. Povuci se, idiote! Sonda se teko pomakne, kao da izvodi kakav prethistorijski plesni korak; kripala je poput prenatrpana vlaka na otroj okuci i izbacivala crvene iskre. Potom je stala tonuti. Tekuina je stvarala tamnu lokvu. S uzdahom i kaljanjem, dahtanjem i tucanjem Sonda utone u crnkastu pjenu kao na smrt pogoen slon to rie u posljednjim trenucima, kao mamut koji polako nestaje u vrtlogu. Gospode! ree Forester tiho, opinjen prizorom. Znate li to je to, Driscoll? To je smola. Taj glupi stroj upao je u rupu smole! Sluaj me! vikne Chatterton Sondi trei uz rub uljastog jezera. Ovuda, s ove strane! Ali poput dugovratih dinosaurusa, starih gospodara Zemlje, Sonda je koprcajui se tonula u jedno od onih jezera iz kojih se nitko vie nije vratio i osunao na vrstom poznatom tlu. Chatterton se okrene prema ljudima to stajahu sa strane: Uinite neto! Sonda iezne. Rupa smole zadovoljno izbaci mjehur usisavajui kostur sada nevidljivog udovita. Povrina bare se umiri. Podigne se 50

posljednji golemi mjehur i raspline se irei miris petroleja. Ljudi se primaknue rubu maloga crnog jezera. Chatterton je prestao urlati. Punu minutu promatrao je smolasto jezero, zatim se okrene i odsutno zagleda u breuljke i valovitu zelenu travu. U daljini se ulo kako zrelo voe polako pada na zemlju. Pokazat u ja njoj ree mirno. Nemojte to tako uzimati k srcu, Chattertone. Ukrotit u je nastavi on. Sjednite i popijte neto. Ukrotit u je i pokazati joj da se sa mnom ne moe tako igrati. Chatterton se uputi prema brodu. Poekajte trenutak ree Forester. Chatterton se dade u trk. Znam to treba uraditi, znam kako u je ukrotiti! Stanite! vikne Forester. Zatri se, a onda se sjeti moe letjeti: Na brodu je A bomba, ako se je domogne... I ostali su pomislili isto i poletjeli. umarak se isprijeio izmeu svemirskog broda i Chattertona, koji je urlajui trao, zaboravivi da moe letjeti, ili se bojao poletjeti, moda zbog toga to za to nije dobio izriito doputenje. Da sprijei Chattertona u njegovoj ubilakoj nakani, ekipa je zajedno s kapetanom zatvorila brod. Sve su osigurali i opkolili brod dok je Chatterton tek zaao u umarak. Tada su ga posljednji put vidjeli. ekali su u zasjedi na izlazu. Ba je blesav tip! Chatterton vie nije iziao iz umarka. Vratio se i eka da popusti naa panja. Poite i potraite ga ree Forester. Dva ovjeka poletjee. Na svijet zelenila spusti se gusta blaga kia. Posljednji udarac ree Driscoll. Nikad se ovdje neemo moi nastaniti. Opaate li da ne pada na nas. Pada naokolo, ispred, iza nas. Kakva planeta! Na svjeoj plavkastoj kii ostali su potpuno suhi. Sunce je zapadalo, Mjesec, ogromni Mjesec boje leda, izlazio je iznad natopljenih breuljaka. Ovoj planeti nedostaje samo jedna stvar. Da ree netko polako, zamiljeno. Moramo malo bolje pregledati ree Driscoll. Bilo bi logino. Vjetar nas nosi da letimo, stabla i rijeke nas hrane, sve je ivo. Da moda zatraimo drutvo... Dugo sam razmiljao o tome i danas, a i inae prekine ga Koestler. Svi mi ivimo u celibatu, ve godinama putujemo, 51

umorili smo se. Zar ne bi bilo lijepo da se negdje skrasimo? Moda ovdje. Na Zemlji se bjesomuno radi da bi se mogla kupiti kua i platiti porez; gradovi zaraavaju. Ovdje, u ovakvoj klimi, nema ni potrebe za kuom. Kad postane dosadno, moe se naruiti kia, oblaci, snijeg, promjena. Ovdje nije potrebno raditi da se bilo to postigne. Brzo bi nam postalo dosadno. Poludjeli bismo. Ne ree Koestler smijeei se. Ako ivot postane prelijep, moramo samo nekoliko puta ponoviti ono to je rekao Chatterton: Ovdje sigurno ima tigrova. Sluajte! Nije li to u daljini bio glasni hropac neke divovske mako skrivene u sutonom zamraenim umama? Ljudi zadrhtae od uasa. Ova je planeta prevrtljiva ree podrugljivo Koestler. Poput ene koja e sve uiniti da bi se svidjela svojim gostima, ali samo dok su oni ljubazni prema njoj. Chatterton nije bio ljubazan. Chatterton? to je s njim? Umjesto odgovora izdaleka se zauju krici. Dvojica iz grupe koji su odletjeli u potragu za Chattertonom dozivali su s vrhova stabala. Forester, Driscoll i Koestler poletjee prema njima. to se dogaa? Ljudi pokau prema umarku. Vjerovali smo da e vas ovo zanimati, komandante. To je vraki udno. Jedan pokae na stazu. Pogledajte ovo, komandante. Na stazi su se jasno vidjeli svjei tragovi golemih pandi. A ondje... Nekoliko kapi krvi. U zraku se osjeao teak maji vonj. Chatterton? Mislim da ga vie neemo nai, komandante. Dok su odlazili u tiinu poveerja, pratio ih je slab, vrlo slab hropac tigra. *** No je bila topla i ljudi su polijegali na meku travu pokraj broda. Ovo me sjea na jednu no iz djetinjstva ree Driscoll Najtoplije noi kolovoza legao sam s bratom na travnjak, ispred 52

palae pravde. Gledali smo u zvijezde i razgovarali. To je bila velika no, najljepa no godine. Sad, kad ponovo mislim na to, bila je to najljepa no u mom ivotu. Zatim doda: Ne raunajui ovu, dakako. Misli mi se neprekidno navraaju na Chattertona ree Koestler. Tu vie nema pomoi doda Forester. Odspavat emo nekoliko sati i otii. Ne moemo se izloiti opasnosti da ostanemo jo jedan dan. Ne govorim o opasnosti koja je bila uzrokom Chattertonova nestanka, ne. Htio sam rei da emo, ako ostanemo, previe zavoljeti ovu planetu. Vie je neemo htjeti napustiti. Lagani povjetarac milovao im je lica. Ne elim tako brzo otii. Driscoll je mirno leao s rukama pod glavom. A ovoj planeti nita ne znai to odlazimo. to e se dogoditi, komandante, ako na Zemlji ispriamo kakvu smo arobnu planetu otkrili? Doi e je osvojiti, opustoit e je. Ne odgovori lijeno Forester. Kao prvo, ova planeta ne bi prihvatila masovnu invaziju. Ne znam to bi uinila, ali vjerojatno bi smislila neto osobito. Drugo, zavolio sam ovu planetu; potujem je. Vratit emo se na Zemlju, ali neemo ispriati istinu. Rei emo da je to neprijateljska planeta. To bi i bila za svakoga prosjenog ovjeka poput Chattertona, koji bi se okomio na nju i unitavao je. Uostalom, to i nee biti ista la. Smijeno ree Koestler ja se ne bojim. Chatterton je nestao, moda stravino ubijen, a unato tome mi ovdje leimo, nitko se ne uzbuuje, nitko ne strahuje. udno. Ipak, moe se objasniti: mi imamo povjerenja u planetu i ona u nas. Poto ste ispili vodu ili vino, niste li opazili da vie niste imali elju za piem? Ovo je planeta umjerenosti. Ispruena tijela povezivalo je veliko srce zelene planete. Forester ree: edan sam. Kap kie ovlai mu usta. Blago se nasmijei. Usamljen sam pomisli. Iznenada zauje tihe ugodne glasove. Pogleda prema privienju. Kroz nekoliko uokrug poloenih breuljaka protjecala je bistra rijeka. U plitkoj vodi igrale su se prekrasne ene jasnih lica. Zabavljale su se poput djece na obali. I dogodi se da je Forester znao tko su one i to rade. Bile su to nomatkinje, koje slobodno krstare planetom na kojoj nema velikih 53

cesta i gradova nego samo breuljci i doline, i to upravo tamo gdje su one eljele. Dok je Forester postavljao, pitanja, nevidljivi sugovornik aptao je odgovore. Ovdje nema mukaraca. Ove ene, same, predstavljaju svoju vrstu. Mukarci su iezli prije pedeset tisua godina. A gdje su sad te ene? Jedan kilometar iznad zelene ume, kilometar iznad rijeke vina, pokraj est bijelih kamenova, jo jedan kilometar dalje od velike rijeke. Tamo, u plitkoj vodi, igraju se ene koje bi bile ljupke supruge i odgajale predivnu djecu. Forester otvori oi. Ostali su upravo ustajali. Usnio sam udan san. Svi su sanjali udan san. Jedan kilometar iznad zelene ume... ... kilometar iznad rijeke vina... ... pokraj est bijelih kamenova nadovee Koestler. ... i jo jedan kilometar dalje od velike rijeke zavri Driscoll sjedajui. Punu minutu nitko ne prozbori ni rijei. Promatrali su srebrni svemirski brod pod sjajem zvijezda. Hoemo li poi ili poletjeti, komandante? Forester ne odgovori. Driscoll ree: Ostanimo ovdje, komandante. Ne vraajmo se vie na Zemlju. Nitko nikada nee doi da bi doznao to se s nama dogodilo; mislit e da smo izgubljeni. to kaete na to? Forester je bio obliven znojem. Oblizavao je usne. Rukama grevito obuhvati koljena. Ljudi su ga promatrali iekujui. Bilo bi ugodno procijedi napokon komandant. Svakako. Ali... Forester duboko uzdahnu: Moramo izvriti misiju. Ljudi su mnogo uloili u ovaj brod. Moramo im ga vratiti. Forester ustane. Nitko se ne pomakne. Ovo je lijepa no ree Koestler. Skrenue pogled na blage breuljke, stabla i rijeke to teku prema obzoru. Uimo u brod teka srca procijedi Forester. Komandante... Penjite se izusti. Brod se podigne prema nebu. Kroz okno broda Forester vidio svaku dolinu, svako najmanje jezerce. Trebali smo ostati ree Koestler. Da, znam. Jo nije kasno da se vratimo. 54

 Bojim se da jest. Forester podesi teleskop na oknu broda. Gledajte sada. Koestler pogleda. Promijenila se povrina planete. Pojavili su se tigrovi, dinosaurusi, mamuti. Vulkani su proradili, nad breuljcima bjesnili uragani i ciklone, nastao je kaos razbjenjelog elementa. Da, to je doista bila ena ree Forester. Tisue godina ekala je gosta, pripremala se za njega, uljepavala. Pokazala nam je svoje najljepe lice. Kad se Chatterton runo ponio prema njoj, upozorila ga je nekoliko puta, a kad je pokuao naruiti njenu ljepotu, uklonila ga je. Kao sve ene eljela je biti voljena zbog nje same, ne zbog njenog bogatstva. A sada, poto nam je sve ponudila, mi joj okreemo lea. Postala je prezrena ena. Pustila nas je da odemo, dakako, ali nikada se vie neemo moi vratiti. Doekala bi nas njima... Glavom pokae na tigrove, ciklone i uzavrela jezera. Komandante ree Koestler. Da. Malo je prekasno da vam o tome priam, ali, upravo trenutku kad smo polijetali nadgledao sam ulaznu komoru. Pustio sam Driscolla da pobjegne s broda. Htio se iskrcati. Nisam mu mogao odbiti. Ja sam kriv. Sad je on tamo, na toj pobjenjeloj planeti. Obojica se okrenue prema oknu. Nakon duge utnje Foresler prozbori: Drago mi je to je jedan od nas smogao toliko zdravog razuma da ostane. Ali on je sada mrtav! Ne, ova predstava namijenjena je samo nama: to je vjerojatno samo vizualna halucinacija. Nie, ispod tigrova, lavova i uragana Driscoll je iv i neozlijeen, jer on je sada njen jedini gledalac. Oh, ona e ga razmaziti svojom umiljatou. eka ga divan ivot, a mi emo lutati svemirom u traganju za slinom planetom, kakvu vie nikada neemo nai. Ne, neemo ni pokuati vratiti se i spasiti Driscolla. Uostalom, uvjeren sam da nam to ni ona ne bi dopustila... Punom brzinom naprijed, Koestler! Brod se trzne i stane sve vie ubrzavati. I dok je planeta nestajala u obasjanoj sumaglici, Forester vrlo ivo zamisli Driscolla kako zviduui mirno koraa zelenom umom, okruen ljepotom planete; za njega tee potok vina, u vruim izvorima za njega plivaju kuhane ribe, na stablima za njega zrije voe, a u daljini ga oekuju ume i jezera. Driscoll gazi po 55

nepreglednom zelenom sagu, prolazi pokraj est bijelih kamenova, tamo, iza ume, prema slikovitim obalama velike rijeke...

Zvonimir Furtinger:

Ukradeni satelit
56

Pedeset milijuna kilometara daleko od Sunca kree se planeta Merkur. Otprilike na dvostrukoj udaljenosti krui slijedea planeta, Venera. Na udaljenosti od 150 milijuna kilometara od Sunca nalazi se naa Zemlja. Dok Merkur i Venera jure svojim stazama osamljeni, naa je Zemlja drueljubiva: oko nje se vrti Mjesec i jo nekoliko tisua umjetnih satelita. Na se sunani sustav protee i dalje. Evo Mars, pa onda velika praznina ispunjena asteroidima, ogromni Jupiter s tucetom pratilaca, neto manji Saturn sa svojim glasovitim prstenovima i mnogobrojnim pratiocima, pa Neptun, Uran i Pluton, pa umalo to nismo gotovi s nabrajanjem drutva koje je Sunce prisililo da se kree oko njega. Da, jo bi trebalo spomenuti komete, kojih su staze toliko rastegnute da se na jednom kraju pribliuju Suncu blie od Merkurove staze, a na drugom se udaljuju nekoliko puta vie od Plutona. I upravo uz samo tjeme staze Bellinoga kometa prolazio je svemirski brod. Ime mu je bilo veoma sloeno i teko bismo ga izgovorili na bilo kojem zemaljskom jeziku, a u slobodnom prijevodu glasilo bi otprilike Onaj koji istrauje u svemirskom kvadrantu 8, poslan od centralne uprave. Sve je to bilo izraeno jednom jedinom rijeju, ali to u ovom trenutku nije bitno. Svemirski brod bio je ogroman za nae pojmove. Kakav mu je bio pogon teko bi bilo rei jer je posrijedi bilo naelo uvedeno u registre pod brojem 67.039, a ti arhivi nisu bili dostupni nepozvanima, a najmanje stanovnicima Zemlje, koji za taj svijet nisu ni znali. Ali u brodu su se nalazila iva bia, koja su i te kako pazila kuda plove i to se oko njih dogaa. Zvonce je isprekidano zvonilo. Inenjer kod rasklopne ploe zagleda se u neku krivulju i uzdahne: Zrake K. Intenzitet 30 iznad normale. to mislite da li da poduzmemo zatitne mjere? upita ga voa ekspedicije. Zasad su zrake jo ispod granice opasnosti, ali je oito da e im se intenzitet pojaavati to se vie budemo pribliavali toj zvijezdi. Oito sve dolazi od nje. Voa je znao to treba uiniti. Dao je signal za pripravnost tri i onda se zadubio u okular elektronskog teleskopa. Bilo je oito da se pribliavaju nekom planetnom sustavu, jer su se oko zvijezde s vlastitim sjajem nazrijevale tokice osvijetljene 57

svjetlom centralnog tijela. Osim toga, kretale su se oko te zvijezde kao sredita. No bio je to siromaan planetni sustav, jer planeta nije bilo, kako se dosad moglo zamijetiti, ni deset. Voa je poeo iskreno sumnjati da li su se uope isplatili nemali trokovi za tu ekspediciju kad e rezultati biti tako mravi. A osim toga, ponovit e se stara i vjena istina. U cijelom svemiru postoji samo jedna nastanjena planeta s inteligentnim biima. Ovdje nee uope biti ivota, jer zvijezda isijava K zrake tolikim intenzitetom da ne moe biti ni govora o nekom ivotu. Osim toga... voa je s nevjericom promatrao kazaljku na analizatoru. Inenjeru, vidim li tono? Nevjerojatno zaprepastio se inenjer, koji je od tog trenutka zabrinuto promatrao intenzitet K zraka to je polagano rastao. Analizator pokazuje da je ovdje rije o ogromnim masama, koje mi uope ne moemo zamisliti. Da, to je bilo tono. Na tako ogromnim planetama mora vladati neviena gravitacija, koja bi svojom nevjerojatnom silom zdrobila svako bie to bi se nalo na planeti. Ipak neto rekne s olakanjem voa koga su osim navigacijskih briga muile i pomisli na potekoe oko nabave novih kredita za istraivanje, ako ne donesu nikakve rezultate. To moramo ne neki nain registrirati, kako bismo mogli... Prekinulo ga je dvostruko zvonce. Bio je to signal da se intenzitet K zraka pribliio kritinoj granici. Moramo poduzeti zatitne mjere. Inenjeru, dajte signal. Osim toga, bit e opasno promatrati svemir neposredno. Ukljuite kamere. Inenjer je potjerao na posao svoj odred, a i sam pripomogao kod nekih kritinih zahvata. Odmah nakon toga stvorio se oko broda ionizirani sloj, koji je dijelom reflektirao a dijelom apsorbirao opasne K zrake. Pogledajte, voo upozori inenjer ukazujui na ekran kamere. Odakle bi samo moglo dolaziti ovo svjetlucanje oko planeta? Voa prijee do ekrana. Pokuao je poveati faktor poveanja, ali je slika tada postala nejasna. Ipak se opaalo da sjetlucanje nije bilo izravno spojeno s planetama. Ako logino prosudimo, onda bi to svjetlucanje moglo potjecati od tijela to se okreu oko planeta. 58

Voa je to izrekao nekako srameljivo, kao da ni sam je siguran u ono to govori. Meutim, inenjer potvrdno kimne glavom. To sam i ja mislio, ali se nisam usudio izrei. To je onda najvee znanstveno otkrie do sada. Vidimo vlastitim oima da mogu postojati i sloeniji sustavi od naega. I svaka planeta moe imati svog pratioca. Voa se veoma uzbudio, pa je neprestano uvjeravao inenjera kako su na tragu velikog otkria i da zapravo ne postoji neka fizikalna zapreka da se formira i neki sloeniji planetni sustav od njihovog. A ako su oni to zaista otkrili, onda nee vie biti tekoa oko dobava novih kredita za istraivanje. Iako su bili prilino sigurni u svoje otkrie, ipak ih je uenjaki oprez silio da provjere svoje pretpostavke. Osim toga, trebalo bi donijeti u centralu i neke opipljive dokaze. Zato su morali pokuati prodrijeti jo blie negostoljubivom suncu. Moramo drati u rukama neoborive dokaze za nae otkrie mrmljao je kao za sebe voa. Da se ne kanite iskrcati na nekoj od ovih planeta? Upozoravam vas da su K zrake ve sada dovoljno jake da nas unite ako se ne bismo koristili zatitnim sredstvima. Osim toga, te su planete tolikih razmjera da to ljudski um jedva moe shvatiti. Gravitacija bi nas naprosto zdrobila, to god mi upotrijebili kao protusredstvo. Inenjer je bio uzbuen, i to s pravom, jer je najbolje mogao shvatiti kakve bi sve posljedice mogao izazvati nesmotreni posjet nekoj planeti iz tog sustava. Ne bojte se, inenjeru, ne kanim uiniti takvu nesmotrenost. Htio bih samo proi toliko blizu da sve vidimo, da sastavimo zapisnik i da mu priloimo neku sliku. Uostalom, da vidimo to nam kae analiza. Nadam se da ju je stroj ve zavrio. Inenjer izvadi papir iz analizatora i ustanovi staru istinu da se u cijelom svemiru ne moe nai nijedan novi element. Zatim je proitao da je na etvrtoj ili petoj planeti, raunajui od sredinje zvijezde, upravo idealna gustoa duika i ugljika, to je neobino pogodno za ivot. Ali masa tog tijela bila je preogromna i sve bi se na njoj moralo smrviti zbog silne gravitacije. Da rekne voa kad se upoznao s rezultatima analize opet se potvrdila stara istina. ivot je mogu samo na naoj planeti. Mi smo potpuno sami u svemiru. 59

 Pogledajte, voo, kakvi su podaci s tree planete. Na njoj ima jedna petina kisika u atmosferi. isti otrov zakljui voa i onda se zagleda u sliku na ekranu. Sada su se ve toliko pribliili da se ve prilino jasno vidjelo da ono svjetlucanje potjee od samostalnih nebeskih tijela to se vrte oko svojih planeta. Odmah u sastaviti izvjetaj o tome ponudi se inenjer. Uinite to i pokaite mi kad budete gotovi. Ali ekajte! Pogledajte, oko tree planete imamo cijeli niz, malih, zapravo siunih tijela u usporedbi sa samom planetom. Upravo nevjerojatna igra prirode. To moramo bolje istraiti, a onda sastaviti izvjetaj. *** Na Zemlji nitko nije ni slutio da je u na Sunani sustav prodrlo neko svemirsko vozilo, a jo bi se manje tko domislio da je onih nekoliko tisua umjetnih satelita privuklo panju neznanih posjetitelja. Vladalo je ope uvjerenje da se za njih brinu samo vojnici, diplomati i pobornici za svjetski mir, jer to su bile nuklearne bombe. Velike sile uputile su ih u orbitu oko Zemlje, kako bi se nale pri ruci ako bi zatrebalo. Baze za lansiranje nisu vie bile potrebne, a umjetni sateliti s nuklearnim punjenjem postali su nedostini cilj za eventualnog protivnika. Sigurnost nuklearnog napada bila je stopostotna, ali na alost obostrana. Bio je dovoljan pritisak na dugme pa da se bilo koji satelit spusti na bilo koju toku na ovoj planeti. Za sigurnost pogotka jamio je sloeni i pouzdani elektronski ureaj i dobro kolovano ljudstvo. Tako je to ve bilo generacijama, pa su se ljudi privikli na to nuklearno kolo. Istina, bilo je ljudi koji bi povremeno prosvjedovali protiv takvog slanja, tvrdei da je vrlo neugodan osjeaj kad se zna da je ovjeanstvo u doslovnom smislu okrueno atomskom opasnou. Traili su da se ti sateliti uklone i potpiu sve mogue deklaracije o vjenom miru, na to su sve vlade pristajale u teoriji, ali bi u praksi ostajalo sve po starom. Drugi su naprotiv, mislili da je upravo na taj nain osiguran vjeni mir, jer je uspostavljena takva ravnotea sile da bi rat pod takvim okolnostima bio ne samo zloin ve, to je mnogo gore, s vojnog stanovita besmislen, jer bi svi protivnici bili uniteni zajedno s neutralcima. Obian ovjek s ulice nije time uope tr'o glavu i ivot se odvijao svojim normalnim tokom. Jedino su specijalni korpusi u pojedinim vojskama paljivo pratili na svojim promatranicama putanje vlastitih i tuih nuklearnih satelita. 60

Svakome su bile izraunate putanje, i dok su se sateliti njih drali sve je bilo u redu. *** Inenjer iz svemirskog broda dospjelog iz nepoznate galaksije, dao bi sigurno pola ivota kad bi bio upuen u prilike na Zemlji. Ali po njegovu shvaanju bilo je u naem Sunanom sustavu odvie zloudnih K zraka, a mase planeta bile su prevelike da bi se mogao razviti bilo kakav organizam. U svemirskom brodu panju je zaokupila upravo trea planeta, odnosno Zemlja. Inenjeru, molio bih vas da pourite s vaim izvjetajem. Linije emo brzo uspostaviti. Voa je ve u duhu vidio zabezeknuta lica predsjednitva centralne uprave za istraivanje kvadranta 8. Priekajte trenutak. Ne bi bilo zgodno da moramo slati jednu poruku s ispravcima. Pogledajte sada to svjetlucanje oko tree planete. Pokuao sam prebrojiti te iskre, ali ne ide. Mora ih biti svakako vie od tisuu. Jedna je vea, to pokazuje da se i ovdje nalazi i neko vee tijelo. Inenjer je govorio nekim tajanstvenim tonom u glasu, kao da ono glavno jo treba da doe. Voa je to primijetio i zbog toga upitao, toboe ravnodunim glasom: Smatrate li to najvanijim otkriem? Moda je to najvanije otkako postoji ovjeanstvo. Gledajte kako se te iskrice kreu. Hm, hm... priznajem, na to nisam obraao panju. Ni ja, ali me je raunarska memorija upozorila. Vidite, ima ih koje se okreu oko ekvatora, ima ih koje se vrte od pola do pola, a veina ih se kree tako da dou u zenit nad svaku toku te planete izmeu 70 stupnjeva sjeverne irine i 70 stupnjeva june irine. To me navodi na razmiljanje. Voa je osjetio kako se uzbudio. Da, na slinu misao doao je i sam, ali ju je brzo odbacio kao nedostojnu ozbiljnog znanstvenika. Sada ga je inenjer upravo izazivao svojom pretpostavkom koju nije izrekao. Ne bih rekao da tu ima neto udnoga, dragi inenjeru. Oko naeg Sunca kree se 89 planeta, pa nikome nita. Sve je to u naelu isto. Razlika je samo u broju i veliini, ali u svakom sluaju tu nema ivota. 61

 Eh, eh... inenjer je oito htio neto izrei, ali se naglo prekine i proguta zapoetu misao. Htjeli ste neto rei? Da, voo rekne inenjer nakon kraeg oklijevanja samo to neka ostane meu nama. Ne bih htio da me po povratku proglase fantastom. Potpuno je jasno da je sastav cijeloga ovog planetnog sustava takav da je na bilo kojoj toki ovdje ivot nemogu. Ah vidite li... one iskrice oko tree planete... Oito su to neka mala tijela koja krue oko njega, a u tim putanjama ini mi se, koliko god bile nepravilne, ipak postoji neki sustav. Kao da ih je netko postavio s namjerom... ali, dakako, bilo bi posve uzaludno da pokuamo dokuiti u koju svrhu... Inenjer je napeto oekivao reakciju svoga pretpostavljenog. Da li e prasnuti u smijeh ili e se zamisliti. Voa je neko vrijeme utio, a onda upita vrlo ozbiljno. Vi dakle, mislite... Pst... jo uvijek tvrdim da ovdje nema ivota. To je bilo samo onako... ovjek vie puta dolazi na udne misli kada promatra tajne prirode. Voa je ve htio neto rei, ali se u kabini zauje sirena. Opasnost od Kzraka na samoj granici dopustivog zauje se usplahireni glas u zvuniku. Nastavite u istom smjeru. Mjerite zrake, i ako se pojaaju za jednu jedinicu, smjesta mijenjajte smjer vonje bez posebne zapovijedi. Poto je izdao tu zapovijed posadi, voa se okrene inenjeru. Nevjerojatno je kako su te K zrake prodorne. Bojim se emo morati odustati od daljnjeg pribliavanja ovoj zvijezdi. Opasnost da nastradamo postaje vea svakog trenutka. Bilo bi mi drago kad bismo otkrili tajnu tih iskrica. Uinit u to mogu, jer vjerujem da nas podgrizaju iste sumnje. No sada je krajnji trenutak da poaljemo izvjetaj. *** U velikoj dvorani za sjednice centralne uprave za svemirska istraivanja bilo je ivo. Ondje se pored funkcionara uprave skupilo jo i uglednih uenjaka, koji su tvorili neku vrstu savjetodavnog 62

tijela uprave. Svi su bili iznenaeni, jer je poziv uslijedio neoekivano i bio oznaen kao vrlo vaan. Znanstvenici, savjeti kojih se nisu uzimali u obzir prigodom pripremanja ekspedicije u kvadrant 8, nadali su se katastrofalnim vijestima. Napokon se pojavio predsjednik. Sazvao sam vas u ovo neobino doba da bih vam proitao poruku to je upravo stigla od naih istraivaa iz kvadranta 8. udo je to jo mogu slati izvjetaj. Ja sam im lijepo izraunao moment gravitacije i pritiska svjetla... Bio je to jedan od odbaenih savjetodavaca. No sa svih strana uli su se povici, pa je brzo umukao. Predsjednik je nastavio: Molio bih kolegu i njemu sline da se suzdre od neumjesnih opaski. Sluajte me paljivo. Sada u proitati izvjetaj koji je malo prije stigao, a onda emo malo porazgovarati o svemu tome: Pojedinosti u vezi s otkriem planetnog sustava u kvadrantu 8, sektor 4C, pododjel 18. Definitivno je ustanovljen broj planeta. Ima ih devet. Dvoranom je proao amor razoaranja. I zaista, onima koji stanuju u sustavu sa 89 planeta ne moe odgovarati tako siuna grupacija. Molim da se suzdrite od primjedbi zagrmi predsjednik. Kasnije e biti vremena za diskusiju. Nastavljam: Oko nekih planeta vrte se jo neka manja tijela po odreenim putanjama... Predsjednik je morao zastati jer je uenje auditorija bilo prebuno. Ne mirii li to malo na mistifikaciju? javi se opet nepriznati genij. Molio bih da me ne prekidate. A da bih vas umirio, odmah naglaavam da emo traiti dokaze. Ne moe se dopustiti da se teorije obaraju ili potvruju samo tako. A sada da nastavim: Oko tree planete, raunajui od sredinje zvijezde, kree se jedno vee tijelo i nekoliko stotina ili to je vjerojatnije tisua manjih. Broj nismo mogli tono ustanoviti. Nije li to odvie fantastino? ulo se nekoliko povika. Doputam, ali nema teoretske zapreke da se tako neto formira u slobodnoj prirodi. Idemo dalje. Ta sitna tijela to se vrte 63

oko spomenute planete navode na pomisao da su djela inteligentnih bia. Dvoranom zaori smijeh. Smijali su se ponajvie oni koj su takvu ideju smatrali nemoguom, jer se kosila s njihovim uvjerenjem, ali smijali su se i oni koji su u dui doputali takvu mogunost ali se nisu htjeli odati da ne postanu predmetom izrugivanja. Predsjednik je prilino otrim tonom zamolio za tiinu. No onda se javio jedan glas iz partera. Dopustit ete, predsjednie, da je teko ostati ozbiljan kada se uju takve besmislice. Ve smo u prijanjem izvjetaju uli da je rije o ogromnim tijelima, tako velikim da ne moemo ni shvatiti njihovu veliinu. Svako dijete zna da je na tako velikom tijelu bilo kakav ivot nemogu. Ve smo saznali i kakve zrake emitira ta centralna zvijezda. Kraj tih K zraka ne moe biti ivota, to smo svi jednoglasno zakljuili, pa prema tome... Pronaao sam! prekine govornika glas iz dubine dvorane. to ste pronali? upita predsjednik, u koga je prevladala znatielja nad smislom za disciplinom. K zrake javi se taj uenjak Nijedan ovjek do sada nije bio izvrgnut tolikom bombardiranju K zraka kao ovi nai istraivai. Po svoj prilici to je izazvalo kod njih neke negativne psihike promjene. Te zrake su ih izolirale od razbora, to bi se inae u obinom ivotu reklo: ludilo. Kod ovako labilnih osoba... Oduzimam vam rije! zaurla predsjednik. Ovo nije mjesto gdje se iznose osobni stavovi zavaenih znanstvenika. Budui da se razjareni uenjak nije smirio, morala ga je posluga vijenice nasilno odstraniti. Tek je onda predsjednik mogao nastaviti: Uostalom, vidi se iz izvjetaja da se i samim istraivaima ta ideja uinila presmionom. Evo nastavka: Potpuno smo svjesni da je ivot nezamisliv u uvjetima to vladaju na tom planetarnom sustavu. Ali ipak, pojava onih mnogih prateih tijela navodi na razmiljanje. Njihov je raspored takav kao da su postavljeni s odreenom svrhom. Vidi skicu putanja malih tijela. Neki su poeli vikati da im se pokae skica, no predsjednik je to odbio, jer valja najprije proitati izvjetaj do kraja. On je nastavio: Teko je povjerovati da su to izvela neka iva, razumna bia, a jo tee da je to igra sluaja. Nalazimo se ve due u tom 64

planetarnom sustavu i opasnost od K zraka postaje svakog trenutka sve vea. Ali mi elimo na svaki nain objasniti tu pojavu. To je sve. to kaete na ovo? Sada kada je svatko mogao uzeti rije, nastao je samo amor. Napokon se jedan odvai: Ako je to tono, onda bi se ovjek morao zamisliti, ali... lako je slati izvjetaje o onome to se odavde ne moe kontrolirati. U dvorani je nastala bura, jer se jedan dio priklonio govorniku a drugi su bijesno protestirali. Onda buku prekine jedan zviduk i nakon kojeg je slijedilo zujanje. Stizao je novi izvjetaj i stroj ga je biljeio: Uspjeli smo analizirati sastav neobinih pratilaca planeta. Prevladavaju tvrdi metali, a unutar se nalazi i neka materija vee atomske teine od bilo kojega poznatog elementa u prirodi. Pretpostavljamo da je rije o zbijenim atomima ili nekom veoma labilnom elementu. Dalje, dalje!... uli su se nestrpljivi povici. Nita vie. To je sve. Dakle, da ujem prijedloge. Opet je nastao tajac. Nitko nije imao hrabrosti, predloiti neto u tako izvanrednoj situaciji. Onda se jedan uenjak digne: Ja bih neto predloio, ali to bi bilo skopano s velikim utrokom energije. Da ujemo ohrabri ga predsjednik. Neka jedan takav predmet, odnosno tijelo, uz pomo umjetne gravitacije izvuku iz svoje putanje i neka ga dovedu k nama da ga vidimo i prouimo. Ako to uine, potroit e sve zalihe goriva upozori predsjednik. Nita zato. Poslat emo im u susret vozilo s rezervnim gorivom. Istina, na taj emo nain potroiti cijeli kredit za taj kvadrant, ali e rezultati biti senzacionalni, pa emo u slijedeem semestru dobiti veu svotu. Mislim da bi to bilo najbolje, dakako uz pretpostavku da izvjetaj nije bio plod mate. Ima neto u tom prijedlogu odobri predsjednik. To dajem na glasanje. Tko je za? Molim bez duge rasprave, jer ne zaboravite da su nai ljudi izvrgnuti cijelo vrijeme K zrakama. *** 65

...Zlo se poelo irili s promatranice na vrhu Kilimandara. U noi od 17. na 18. rujna u dva sata i 30 minuta opaen je umjetni satelit, uveden u katalog pod brojem Ja 379, kako naglo mijenja smjer svoga kretanja. Dvije minute kasnije obavijeteni su ve svi svjetski centri o tom dogaaju. U 2 sata 32 minute i 20 sekundi ve su deurni oficiri rastrgali zapeaene kuverte da bi proitali upute generaltaba za takav sluaj. Eterom su sjevnuli elektronski impulsi, koji su aktivirali ureaje na 28 satelita. I oni su promijenili svoj dosadanji kurs i poeli se sputati na teritorij Zemlje, kojoj je pripadao Ja 379. Ali ni oficiri te zemlje nisu ostali skrtenih ruku. Nije prola ni minuta i 42 sekunde otkako je 28 nuklearnih satelita poelo padati na svoje ciljeve, a ve se promijenio kurs daljnjih 63. Na to je promijenilo kurs jo nekoliko stotina satelita, a doskora i tisuu. Otkako je Ja 379 promijenio svoju putanju, ve je vie tri tisua umjetnih satelita s nuklearnim glavama poletjelo prema Zemlji. *** U dvorani centralne uprave za svemirske putove znanstvenici su nestrpljivo ekali na daljnje vijesti svojih istraivaa iz kvadranta 8. Napokon se zaulo zujanje stroja i predsjednik je podigao papir s najnovijim izvjetajem: Mogu vam javiti povoljne vijesti zapoe predsjednik poto je preletio izvjetaj. S umjetnom gravitacijom pomakli smo zatraeno tijelo Sad se kree po liniji hiperbole normalnim ubrzanjem prema nama. Za tu operaciju utroili smo gotovo cjelokupno gorivo. Zadrali smo ga samo toliko koliko je bilo neophodno da se odmaknemo izvan dohvata K zraka. Zapazili smo da je cijeli sustav pratilaca tree planete veoma sloen i da medu tim tijelima vladaju veoma labilni gravitacijski odnosi. Tek to smo jedno tijelo iupali iz njegove putanje, svi su ostali za vrlo kratko vrijeme ispali iz svojih orbita i pali na treu planetu. ini se da su se pri tome oslobodile velike koliine energije, jer smo ustanovili znatna oteenja na planeti. Zato pretpostavljamo da je to ipak bila prirodna formacija i da na tom planetu nema ni govora o nekom ivotu, a najmanje intelitnom. Oekujemo vozilo s rezervnim gorivom na granici kvadranta osam.

66

Robert Sheckley:

The Hour of Battle

Preveo Nikola Popovi

Borba
Od novih izvanrednih talenata koji su se posljednjih godina pojavili u SF (znanstvenoj fantastici) malo njih obeava toliko kao mladi Amerikanac Robert Sheckley. U razdoblju od nekoliko godina njegove kratke prie i novele, osobito zapaena, Poloaj civilizacije, stvorile su trajni dojam na itaoce irom svijeta. Sheckley surauje iroko u vrhunskim publikacijama toga anra. Vrlo esto su mu prie s primjesom uasa to se moda najbolje moe uoiti u prii Nedodirnuti ljudskom rukom. U ovoj prii, koju sada objavljujemo, napetost od izbijanja rata u galaksiji je izvanredno dobro graena do klimaksa.

Ova se kazaljka nije pomaknula. Jesi li ti to opazio? zapita Edwardson stojei kraj prozora i gledajui prema zvijezdama. Ne odgovori Morse. On je stajao i zurio neprekidno vie od jednog sata u Attisonov detektor. Sada trepnu tri puta brzo i pogleda ponovno. Ni za milimetar. I ja mislim da se ne mie dodade Casel iza komandnog pulta za otvaranje vatre iz ubojnog oruja. Ba je tako i bilo. Tanka crna igla na indikatoru poivala je nepokretno na nuli. Brodski topovi bili su spremni, sa drijelima otvorenim prema zvijezdama. Neprekidni um ispunjavao je prostoriju. Dolazio je od Attisonova detektora i djelovao je umirujue. um je potvrivao da je detektor bio povezan sa svim ostalim detektorima koji su inili ogromnu mreu oko cijele Zemlje. Sto mu gromova, to ne dolaze? promrmlja Edwardson, jo uvijek gledajui prema zvijezdama. to ne udare ve jednom? 67

 Ma prestani ree mu Morse. Imao je umoran mrani izgled. Visoko na desnoj strani iznad sljepoonice vidjela se opeklina od radijacije, tanka kao suncem opaljena koa u veliini karanfilova cvijeta. Izdaleka je nalikovala na neko odlikovanje. Ba bih elio da dou ree Edwardson, vrati se do svoje stolice i nagnu se da bi ubrisao niski metalni strop. Zar ti ne eli da dou? Edwardson je imao usko njeno lice kao u mia, ali vrlo inteligentnog mia. Takvo koje bi make izbjegavale. Zar ti ne bi? ponovi on. Ostali nisu odgovorili. Vratili su se svojim snovima i netremice zurili u ekran detektora. Imali su dovoljno vremena ree Edwardson kao da govori sam sebi. Cassel zijevnu i obliznu usnice. Hoe li netko igrati preferans? upita eui gustu bradu. Brada mu je bila uspomena iz studentskih dana. Cassel je smatrao da bi u nju mogao spremiti kisika barem za petnest minuta. Dakako nikad nije stupio u svemirski prostor bez skafandera da to provjeri. Morse okrenu glavu, a Edwardson je i dalje pazio na komunikator. To su inili tako nauenom i izvjebanom rutinom kao da im je ve dolazila iz podsvijesti. Prije bi sami sebi prerezali vratove nego to bi ostavili indikator bez kontrole. Misli da e brzo doi? zapita Edwardson ne skidajui smee prodorne oi s indikatora. ovjek mu nije odgovorio. Poslije dva mjeseca zajednikog boravka u svemiru volja za konverzacijom je splasnula. Nije ih zanimalo to je Cassel radio kao student i nisu ih zanimala Morseova osvajanja. Bilo im je uasno dosadno, ak i s vlastitim mislima i snovima, dosaivali su se ak i oekujui svakog trenutka napad. Samo bih jednu stvar elio znati nastavi Edwardson neku davno zapoetu konverzaciju. Kako daleko oni to mogu ostvarivati? Tjednima su razgovarali o dometu neprijateljeve telepatije i uvijek se ponovo vraali na to. Kao profesionalni vojnici nisu mogli odoljeti raspravama o neprijatelju i njegovu oruju. To je bio njihov poslovni razgovor. Pa ree Morse s dosadom u glasu naa detektorska mrea pokriva sistem negdje tamo do izvan Marsovu orbite. 68

 Tu gdje mi sada sjedimo nastavi Cassel, promatrajui indikator dok su ostali razgovarali. Oni moda nee ni znati da imamo sistem detektora sve dovde ree Morse ponavljajui isto tko zna koliko puta. Ma, prestani odgovori Edwardson dok mu se lice jo vie suzilo od ljutine. Oni su telepati. Vjerojatno su proitali i najmanju mrvicu u Everestovu mozgu. Everest nije znao da imamo detektorski sistem odvrati Morse vraajui pogled na ekran. Njega su uhvatili jo prije nego to smo ga imali. Gledaj nastavi Edwardson. Oni su ga sigurno pitali Mome, reci to biste vi uinili kad bi neka rasa telepata dola i zavladala Zemljom? Kako biste je vi uvali? Prazna naklapanja odgovori Cassel. Moda Everest nije ni mislio na to. Pa i on razmilja kao svaki ovjek, zato ne? Svatko se suglasio s ovim nainom obrane. I Everest bi se sloio. isti silogizam promrmlja Cassel. Vrlo klimav. Sasvim sigurno nisam elio da on bude uhvaen izjavi Edwardson... Moglo je biti i gore upadne Morse s licem tunijim no ikada. to bi bilo da su uhvatili obojicu? elio bih da naiu ree Edwardson mrano. *** Richard Everest i Ceil Robert Jones bili su poli na prvi meuzvjezdani let. Pronali su nenaseljenu planetu u podruju Vege. Sve ostalo je bila standardna procedura. Odluio je novi. Everest je krenuo dolje pomonom letjelicom ostajui u radiokontaktu s Jonesom u brodu. Snimka toga radiokontakta sauvana je da bi je ula cijela Zemlja. Upravo sam sreo stanovnike planete rekao je Everest. Bia smijena izgleda. Fiziki opis dat u ti kasnije. Pokuavaju li se sporazumjeti s tobom? pitao je Jones vodei brod u polaganoj spirali oko planete. Ne... Stani... Neka sam proklet! Oni su telepati. Kako ti se to svia? Izvanredno odgovori Jones Nastavi. ekaj. Ne bih ti znao rei da li mi se ovi momci sviaju ili ne. Oni nemaju ugodne misli, kolega! 69

 to je zapitao je Jones podigavi brod malo vie. Misli! Ova kopilad je nasilna. ini se da su pobijedili sve sisteme uokolo traei nekoga da... Da, to? Mislim da sam sve shvatio pogreno ree Everest ljubazno. Nisu oni tako loi. Jones je bio bistar, imao je sumnjiavu narav i brze reflekse. On postavi ubrzanja na sve G koje je mogao podnijeti, lee na pod i ree. Reci mi neto vie o tome. Spusti se ree Everest krei tako sve zakone svemirskih letova. Ovi momci su sasvim u redu. Zapravo oni su najdivnija... Tu je zavravala snimka jer je Jones bio pritisnut o pod akceleracijom od dvadeset G kad je upravio brod do razine potrebne za skok kroz prostor. Slomio je tri rebra, ali je stigao kui. Neka telepatska vrsta krenula je u osvajanje svemira. to e Zemlja uiniti da im se suprotstavi? Bilo je mnogo razglabanja oko suhe informacije koju je donio Jones. Oito je ta vrsta mogla lako ovladati neijim razumom. ini se da su Everestove misli pretvorili u svoje, prefinjeno mijenjajui njegovo prethodno uvjerenje. Oni su ga preuzeli oito lako. A Jones? Zato nisu njega uhvatili? Da li zbog daljina? Ili jednostavno nisu bili pripremljeni za njegov iznenadni odlazak? Jedno je bilo sigurno: sve to je Everest znao sada je znao neprijatelj. To znai da su oni znali sve o Zemlji. Znali su gdje je i kako je nezatiena naa planeta od njihove vrste napada. Moglo se oekivati da su ve na putu ovamo. Neto je bilo potrebno da bi ponitili njihovu strahovitu prednost. Ali to? Kakvo oruje postoji protiv misli? Kako se moe izmai valnoj duini? Uenjaci su grozniavo radili na tome da neto smisle. Uostalom, kako se moe saznati kada je i da li je ovjek opsjednut? Iako su neprijatelji bili nespretni s Everestom, pitanje je hoe li nastaviti tako nespretno. Nee li postati pametniji? Psiholozi su upali kosu i alili se na nedostatak apsolutne skale ljudskog roda. Dakako, neto je valjalo uiniti, i to odmah. Odgovor s jednog tehnolokog planeta bio je tehnoloki. Izgraditi svemirsku flotu i 70

opremiti je nekom vrstom mree detektorske vatrene obrane. To je uinjeno u rekordnom vremenu. Usavren je Attisonov detektor, krianac radara i encefalografa. Svaka promjena valova tipino ljudskog mozga, posade nekog broda opremljenog detektorom, uzbudit e indikatorsku skalu. ak i lo san ili sluaj nepravilne probave bit e zabiljeen. inilo se vrlo vjerojatnim da e svaki pokuaj ovladavanja nekim ljudskim razumom neto naruiti. Negdje e morati da bude neki punkt interakcije. Oekivalo se da to Attisonov detektor otkrije. Moda e zbilja i otkriti. Svemirski brodovi sa po tri ovjeka na svakom brodu razmjeteni u prostoru izmeu Zemlje i Marsa sainjavali su ogromnu sferu sa Zemljom u sreditu. Deseci tisua ljudi uali su iza komandnih pultova za otvaranje vatre iz topova, promatrajui iglu na skali Attisonova detektora. Nepokretnu iglu. to misli, da opalim nekoliko hitaca? zapita Edwardson, s prstom na dugmetu kojim se aktiviraju topovi. Samo da proistim topove? Tim topovima nije potrebno ienje ree Cassel ekajui bradu. Osim toga izazvat e paniku u cijeloj floti. Cassel ree Morse vrlo tiho skini ruku s te brade. Zato? upita Cassel. Jer sam upravo raspoloen odgovori Morse gotovo apatom da ti je nabijem u taj debeli vrat. Cassel se nakesi i stisnu pesnice. S osobitim zadovoljstvom ree Ve mi je dosadilo da gledam taj tvoj oiljak. Ustade. Prekinite ree Edwardson zabrinulo. Pazite na ekran. Nema potrebe, zbilja ree Morse zavalivi se na stolici Postoji alarmno zvonce prikljueno uz ekran. Ali ipak pogleda u ekran. to ako zvonce ne radi? zapita Edwardson. to ako ekran i sistem budu blokirani? Kako bi ti se svidjelo da ti neto hladno sklizne u mozak? Ekran radi ree Cassel. Njegove oi skrenue s Edwardsonova lica na nepokretni indikator. 71

 Razbio bih ga ree Edwardson. Ostani tu ree Cassel. Hajde da igramo preferans. U redu. Edwardson pronae masne karte i promijea ih dok je Morse jo jednom pogledao na ekran. Svakako bih elio da dou ree. Sijeci prekinu ga Edwardson pruajui mu karte. Zanima me kako izgledaju nai prijatelji ree Morse pogledavajui na ekran. Vrlo vjerojatno su slini nama odgovori Edwardson dijelei karte. Cassel je dizao jednu kartu za drugom, polagano, kao da se nadao nai neto zanimljivo ispod njih. Trebalo je da nam pridodaju jo jednog ovjeka ree Cassel. Zato nismo poslali neku prethodnicu zapita se Morse. Zato nismo napali njihovu planetu? Nemoj biti budala odgovori mu Edwardson. Izgubili bismo svaki brod koji bismo poslali. Vjerojatno bismo ga dobili natrag opsjednutog da puca po nama. Poslije kraeg vremena Edwardson ga upita razdragano. Koliko ti sada dugujem? Tri milijuna, petstotina osam tisua i deset dolara. Ba bih elio da dou ve jednom ree Morse. Hoe li da ti napiem ek? Nemoj uriti. Moe to uiniti i idui tjedan. Netko bi morao pregovarati s njima ree Morse gledajui prema zvijezdama. Cassel odmah pogleda prema ekranu. Upravo mi je neto palo na pamet ree Edwardson. Da, a to? Mislim da je strano kad netko drugi vlada tvojim mozgom odgovori Edwardson. Kladim se da je to ogavno. Saznat e kad ti se to dogodi odgovori mu Cassel. Da li je to saznao Everest? Vrlo vjerojatno. Samo nita nije mogao uiniti protiv toga. Moj se mozak osjea odlino ree Cassel. Ali prvi od vas, momci, koji se pone ponaati aavo neka se uva. Svi se nasmijae. Dakle ree Edwardson ja bih elio imati priliku porazgovarati s njima. Glupo je ovako ekati u beskraj. 72

 Zato ne? zapita Cassel. Misli li krenuti naprijed i sresti se s njima? Svakako nastavi Cassel. Nije dobro to samo sjedimo ovdje i ekamo. Morao sam se zbilja i ja sjetiti da moemo neto uiniti doda polagano Edwardson. Napokon, nisu oni nepobjedivi. Uostalom, i oni su razumna bia. Morse odredi smjer na komandnoj ploi broda i pogleda ostale. Misli li da je trebalo da se javimo komandi i obavijestimo ih to smjeramo? Ne! odvrati Cassel, a Edwardson potvrdno klimnu glavom. Crveno dugme. Mi emo samo krenuti naprijed i vidjeti to moemo uiniti: Ako ne ele razgovarati, raznijet emo ih po svemiru. Pogledajte! Kroz prozor su mogli vidjeti crveni plamen reaktivnog motora. Susjedni brod u njihovom sektoru jurnuo je naprijed. Vjerojatno su doli na istu pomisao ree Edwardson. Hajde da stignemo tamo prvi ree Cassel. Morse ukljui akcelerator i za trenutak su bili potisnuti u naslone svojih sjedala. Igla se do sada nije pomakla se mjesta, zar ne? upita Edwardson dok je alarmno zvonce bjesomuno zvonilo. Nije se ni pokrenula ree Casel gledajui na ekran, koji je bio zdrobljen s jednoga kraja na drugi.

Robert Sheckley:

Street of Dreams, Feat of Clay

Preveo Damir Mikulii

Grad snova
73

Carmody nije nikada ozbiljno namjeravao napustiti New York. Ostaje nerazjanjivo zato je to ipak uinio. Kao roeni graanin ve se bio navikao na one sitne neudobnosti ivota u metropoli. Njegov udoban stan na 209. katu Levitfrack Towera u 99. ulici bio je ureen u stilu trenutne mode svemirskog broda. Dvostruki prozori bijahu od zatamnjenog pleksiglasa, a dovod zraka bio je opskrbljen filterskim sustavom koji ga je automatski zatvarao kad je indeks polucije dosegnuo vrijednost 999,8 CodEn skale. Dakako, sustav reciklacije duikkisik bio je star. No, radio je vrlo pouzdano. elije za proiavanje vode bile su ve istroene i gotovo beskorisne. Ali vodu ionako nije nitko pio. Najvee optereenje bila je neprestana buka. Carmody je, meutim, znao da tu nema pomoi jer je staro umijee priguenja buke zaboravljeno. Sudbina svakoga graanina bila je da slua svae, muziku i ubor vode iz susjednog stana, htio to on ili ne. Ova se tortura mogla ublaiti samo tako da ovjek i sam proizvodi odgovarajuu koliinu umova. Svakodnevno putovanje na posao i natrag bilo je bremenito odreenim opasnostima, premda su one bile vie teoretske nego praktine naravi. Nezadovoljnici iz neprivilegiranih slojeva provodili su svoj nedjelotvorni protest pucajui kao snajperisti s krovova kua; katkad im je ak i uspijevalo da pogode kojeg prolaznika. U pravilu su gaali, meutim, vrlo loe. Zbog toga Carmodyjeva iznenadna odluka da napusti jedan od najuzbudljivijih megalopolisa svijeta nije imala nikakva vidljiva temelja. Moda je to bio samo neki neizreciv poticaj, moda neki praiskonski poriv prema ivotu bliem prirodi ili ak obina nastrana ideja. injenica je samo da je Carmody jednoga dana otvorio svoj Daily TimesNews i ugledao oglas o nekom modernom gradu u New Jerseyju. Doite ivjeti u Bellwether, grad koji se o svemu brine za vas, pisalo je tamo. Slijedila je lista utopijskih tvrdnji, koju je Carmody samo letimice proitao. Hm izusti Carmody i nastavi itati. Stii do Bellwethera nije bilo teko. Trebalo je samo voziti kroz UlsyssesS.Grant tunel u 43. ulici i skrenuti zatim preko Hoboken Shunta na Meudravni autoput, drati se 3,2 milje njegove CharlieSorter trake koja vodi do ceste U.S. 5. zatim se nakon 6,1 milje doe do neke provizorne pristupne ceste drave New Jersey, s koje se u zapadnom smjeru sie preko izlaza 1731 A na King's Highbridge Gate i vozi dalje jo 1,6 milja. Tu je cilj, Bellwether. 74

 Dakako Carmody ree sam sebi glasno to u i uiniti. I uinio je. 2 Cesta King's Highbridge Gate zavravala je u travnatoj, nedavno pokoenoj ravnici. Carmody izae iz kola i ogleda se. Na pola kilometra udaljenosti vidio je gradi. Natpis na skromnoj tabli oznaio ga je kao Bellwether. Taj grad nije bio graen po tradicionalnom uzorku amerikih gradova: okrueni benzinskim crpkama, mnotvom hotdog kioska, gomilom motela i zatitnikim titom brda raznoraznoga tehnikog otpada. Taj je grad vie nalikovao na neke talijanske gradove na breuljcima, a prava gradska jezgra je zapoinjala postupno. Carmodyju se to dopalo. On se odveze do ulaza u grad. Bellwether je djelovao toplo i ugodno. Ulice su bile zgodno poloene, a veliki izlozi duana naprosto su mamili k sebi. Carmody nae uskoro neto jo ljepe. Stigao je na neki trg koji je izgledao kao neka rimska piazza, samo manja. U sredini se nalazio vodoskok, u kojem je bio mramorni mladi s delfinom. Iz delfinove njuke trcao je mlaz bistre vode. Nadam se da Vam se dopada rekao je neki glas iza Carmodyjeva lijeva ramena. Zgodno odgovori Carmody. Ja sam to isplanirao i sam postavio nastavi glas. meni se ini da vodoskoci unato staromodnoj koncepciji imaju estetsku funkciju. A ova piazza s klupama i sjenovitim kestenovima graena je po uzoru na Bolognu. Pri tom se nisam bojao da u ispasti staromodan. Pravi umjetnik ini ono to smatra da je potrebno, bilo to staro tisuu godina ili novo od prije jedne sekunde. Potpuno se slaem s vama ree Carmody. Dopustite da Vam se predstavim. Ja sam Edward Carmody. On se okrene smijeei se. Ali nikog nije bilo iza njega. Na piazzi nije bilo ni ive due, kao to, uostalom, nije jo nikog susreo u ovom gradu. Oprostite ree glas. Nisam Vas htio preplaiti. Mislio sam da znate. Da znam? upita Carmody. O meni. Ne, nita ne znam odgovori Carmody. Tko ste vi i odakle govorite? Ja sam glas grada odgovori glas. Ili drugim rijeima, ja sam grad sam, Bellwether, zbiljski, pravi grad koji Vam govori. 75

 Zaista? zapita sarkastino Carmody. Tako je to, dakle. No, dobro, vi ste grad. Nije loe! On okrene lea vodoskoku i krene polako preko piazze kao ovjek koji svakog dana razgovara s gradovima i ve mu je to dosadilo. Prolazio je ulicama, lijepim alejama. Gledao je izloge, promatrao kue. Zastao je, no samo kratko, pred nekom kiparskom radionicom. I? upita grad Bellwether. to, i? odgovori brzo Carmody. Kako Vam se sviam? Sviate mi se ree Carmody. Zar samo tako? I to je sve? Znate ree Carmody grad kao grad. Kad se vidi jedan, kao da ste vidjeli vie ili manje sve. Ni u kom sluaju odgovori grad osjetno uzbuen. Ja sam posve drukiji od drugih gradova. Ja sam jedinstven. Zaista? upita Carmody nekako potcjenjivaki. Meni izgledate kao hrpa neusklaenih dijelova. Imate jednu talijansku piazzu, nekoliko zgrada u grkom stilu, jednu ulicu s kuama u stilu Tudor, jednu staromodnu njujorku kuu za iznajmljivanje, kalifornijsku hotdog daaru nalik na neki leper i vrag bi ga znao to sve. to ima u tome osobitog? Jedinstvena je kombinacija svega toga u jednu smislenu cjelinu ree grad, Te stare forme nisu anakronizmi, razumijete li? One predstavljaju ivotni stil, a takvo to svojstveno je i jednom dobro graenom ivotnom stroju. elite li alicu kave, ili sendvi, ili moda malo svjeeg voa? Kava ne zvui loe odgovori Carmody. On dopusti gradu da ga odvede do nekog lokala iza ugla. Zvao se O You Kid i bio je kopija saloona iz zlatnih devedesetih godina s Tiffany svjetiljkama, tekim kristalnim lusterom i mehanikim klavirom. Kao i sve drugo to je Carmody vidio u gradu, lokal je bio apsolutno ist, ali bez ive due. Prijatan ugoaj, ne mislite li? upita Bellwether. Malo pranjavo objasni sarkastino Carmody. Tko bi to volio, molim Vas? Jedna alica s pjenuavim kapuinom spusti se na njegov stol na posluavniku od nerajueg elika. Carmody kimne glavom. Dobar? upita Bellwether. Da, vrlo dobar. Na svoju kavu sam prilino ponosan objasni mirno grad. A i na kuhinju. elite li kuati i poneku sitnicu? Jedan omlet ili moda neki nabujak? 76

 Nita odgovori odluno Carmody. On se udobno nasloni u stolici i ree: Vi ste dakle gradmodel, zar ne? Da, ast mi je da budem jedan takav ree Bellwether. Ja sam najnoviji modelni grad i, vjerujem, najuspjeliji. Projektirala me kombinirana grupa za planiranje s Yale i ikakog sveuilita; financirala ih fondacija Rockefeller. Moje najnovije praktine pojedinosti potjeu od MITa, a neke posebne dijelove razradili su u Princetonu i u korporaciji RAND. Gradnja je tekla prema projektu General Electrica, a financirali su je fondacije Ford, Carnegie i jo neke druge institucije ije ime ne smijem spomenuti. Vrlo zanimljiva pria ree Carmody Ono tamo preko je gotska katedrala, zar ne? Pregraeni romanski stil odgovori grad. Ima sjedeih mjesta za 300 ljudi. Ne ba mnogo za zgradu te veliine. Ne, naravno. Ali namjerno je takva. Moja je ideja bila da dojam velianstvenosti spojim s udobnou. Uostalom, a gdje su zapravo stanovnici ovoga grada? upita Carmody. Otili su odgovori mrzovoljno grad. Svi su me napustili. Zato? Grad je utio neko vrijeme, a zatim ree: Dolo je do nekih sukoba izmeu grada i gradske uprave. Bolje reeno, do nesporazuma. Zapravo do nesretnog niza nesporazuma. Pretpostavljam da su izvjesnu ulogu u tome imali i neki hukai, koji su poticali graane. I to se na kraju dogodilo? Ne znam ree grad. Zaista ne znam. Jednog dana jednostavno su svi otili. Jednostavno tako! Ali ja sam siguran da e se oni vratiti. Ja ba nisam ree Carmody. Ja sam nepokolebivo u to uvjeren ree grad. No pustimo sad to: zato vi ne biste ostali ovdje, gospodine Carmody? Nisam jo stigao o tome razmisliti ree Carmody. Ovdje Vam se naprosto mora sviati ree Bellwether. Razmislite samo! Pripadao bi Vam najnoviji, najmoderniji grad na svijetu. Ne zvui tako loe ree Carmody. Barem pokuajte, to Vam nee koditi nastavi grad. No dobro, mislim da u pokuati ree Carmody.

77

Htio je, meutim, saznati vie o Bellwetheru, jer morile su ga ipak brige. elio je tono saznati zato su zapravo prijanjii stanovnici napustili grad. 3 Bellwether je ustrajao na tome da Carmody no provede u raskonom apartmanu za mladence hotela King George V. Doruak je bio postavljen na terasi, a dok je Carmody jeo Bellwether mu je svirao neki vedri Haydnov kvartet. Jutarnji zrak bio je oaravajui. Carmody ne bi nikada pomislio da je taj zrak bio rekonstituiran da mu to Bellwether nije rekao. Kad je zavrio s dorukom, Carmody se udobno naslonio u sjedalicu i naslaivao pogledom na zapadni dio grada ludu kombinaciju kineskih pagoda, venecijanskih kanala, jednoga zelenog burmanskog breuljka, grkog hrama, kalifornijskog parkiralita, normanskog tornja i jo mnogo ega drugog. Zaista vrlo lijep pogled ree on. Drago mi je to vam se dopada odgovori Bellwether. O problemu stila mnogo se raspravljalo jo od prvog dana kad su me planirali. Jedna se skupina izjanjavala za jednolinost: skladnu skupinu oblika koji se ujedinjuju u skladnu cjelinu. No takvi su i mnogi drugi modelni gradovi. Oni su jednolino dosadni, umjetne graevine koje napravi jedan ovjek ili konzorcij arhitekata i koje nemaju nikakve veze s pravim, prirodnim gradom. No, i vi ste ipak prilino umjetni, zar ne? upita Carmody. Dakako! Ali ja nikada nisam ni glumio da sam neto drugo. Ja nisam nikakav zapackan grad budunosti ili navodni fiorentinski stil, kopiran dakako. Ja sam skupina elemenata koji se jedan s drugim nadopunjuju u cjelinu. Ja nisam samo praktian i funkcionalan ve, osim toga, jo zanimljiv i uzbuujui. Bellwether, vi mi se dopadate ree Carmody s iznenadnom navalom osjeaja prijateljstva. Govore li svi modelni gradovi kao vi? Ni u kojem sluaju. Nijedan grad, bio modelni ili ne, nije dosad rekao nijedne rijei. Dakako da se to nije svialo njihovim stanovnicima. Zbog svoje utnje gradovi su djelovali tako neljubazno, bezduno, bezlino, ovjek se u njima osjeao potiteno. Zbog toga sam ja napravljen s glasom i s umjetnom svijeu koju pomou glasa izraavam. Razumijem odgovori Carmody. Najvanije je pri tom da je moja umjetna svijest mene personalizirala, to je u ovo doba sveope depersonalizacije izuzetno znaajno. Na taj sam nain u stanju zaista prii ovjeku i njegovim 78

tekoama. Kad ispunjavam elje svojih stanovnika, ja sam i stvaralac. Mi moemo zajedno razmiljati, moji ljudi i ja. Stalnim smislenim dijalogom moemo pomoi, oni meni i ja njima, u razvijanju dinamikoga i fleksibilnoga grada, u kojem se zaista isplati ivjeti. Mi moemo mijenjati jedni drugog, a da se pri tom ne izgubi mnogo na individualnosti. Zvui vrlo zgodno ree Carmody. Naravno, uz pretpostavku da ovdje imate nekog s kim biste mogli stupiti u razgovor. To je jedini nedostatak u svemu prizna grad. Ali trenutno imam vas, zar ne? Da, imate mene odgovorio je Carmody i upitao se zbog ega su mu te rijei tako neugodno odzvanjale u uima. A vi, dakako, imate mene ree grad. To je na meusobni odnos, jedinstvena, jedina vrsta odnosa koja vrijedi. A sada, moj dragi Carmody, mogao bih vas jo malo provesti uokolo. Tada vas mogu ustoliiti i regularizirati. Kako, molim? Nije to ba tako kako zvui ree grad. Samo nesretno odabran struni termin. No, vi svakako razumijete da svaki meuodnos nosi u sebi neminovno i odreene obaveze za oba partnera. Drukije ne ide, zar ne? No, ako je to jedan laissezfaire* odnos? Upravo to moramo izbjei ree Carmody. Laissez faire se lako pretvara u doktrinu osjeaja, razumijete li, i vodi izravno u anomie**. A sada, ako biste me htjeli slijediti... 4 Carmody je posluno poao u razgledanje Bellwethera. Posjetio je elektrinu centralu, postrojenje za filtriranje vode, industrijsku etvrt i pogone lake industrije. Vidio je i djeji park. Proetao se muzejima i umjetnikim galerijama, posjetio koncertnu dvoranu i jedno kazalite, jednu kuglanu, biljarsku salu i filmsku dvoranu. Kad je osjetio umor elio je stati, ali grad je htio da mu se pokae cijeli i Carmody je morao jo progutati peterokatnu zgradu American Express, portugalsku sinagogu, autobusni kolodvor, zgradu kompanije Greyhound i jo razne druge znamenitosti. Napokon je sve bilo gotovo. Carmody je doao do zakljuka da je vidio mnogo toga lijepog, ali tu su ljepotu platile i njegove umorne noge. A sada mali ruak? upita grad. Izvrsno ree Carmody. 79

Bio je uveden u jedan moderno ureen restoran i obrok je zapoeo s potage aux petits pois (juhom od graka) da bi zavrio s petits fors (minjoni). A kako bi bilo da na kraju kuate delikatesni brijski sir? upita grad. Ne, hvala ree Carmody. Ja sam sit. Sit do grla. Ali sir je dobar za probavu. Malo prvorazrednog camemberta? Ne, nikako. Moda malo biranog voa? Vrlo osvjeavajue za nepce. Ako neto na meni vapi za osvjeenjem to sigurno nije nepce ree Carmody. Barem jednu jabuku, ili kruku, ili malo groa?
* laissezfaire. franc: pustite neka svatko ini to hoe, neograniena sloboda. ** anomie. franc: bezakonje, dezorganizacija.

Hvala, nita. Malo treanja? Ne, ne i ne! Bez voa ruak nije potpun ree grad. Moj ruak jest ree Carmody. Neki vitamini sadrani su samo u svjeem vou. Izai u na kraj i bez tih vitamina. Moda pola narane koju u vam oguliti? To juno voe nimalo ne optereuje eludac. Ne, posve iskljueno. ak ni etvrt narane? Izvadit u vam kotice. Ni u kojem sluaju. Ali uinite to meni za ljubav ree grad. Znate, ja imam potrebu za potpunou; bez voa ruak nije kompletan. Ne, ne, ne! U redu, u redu, ne uzbuujte se ree grad. Ako Vam ne prija ono to vam posluujem, to je vaa stvar. Ali meni je prijao ruak! Ako vam je zaista prijao, zato ne pojedete tada neko voe? Dosta ree Carmody. Dajte mi malo groa. Dakako, ne bih vas elio na nita prisiljavati. Uope me na nita ne prisiljavate. Dajte mi groe, molim vas. 80

 Jeste li posve sigurni? Ovamo s groem! izdere se Carmody. U redu ree grad i na stolu se pojavi grozd prekrasnog mukata. Carmody pojede cijelog. Bilo je vrlo dobro. 5 Oprostite ree grad to to sad inite? Carmody je sjedio zatvorenih oiju. Malo sam zadrijemao ree. Ima li se tome to prigovoriti? to bi se moglo prigovoriti neem tako prirodnom odvrati grad. Hvala ree Carmody i opet zaklopi oi. Ali zato spavate u stolici? zapita grad. Jer sam upravo u njoj sjedio kad sam napola zaspao. Zaboljet e Vas u leima upozori ga grad. Ba me briga promrmlja Carmody jo uvijek zatvorenih oiju. Zato se ne biste poteno naspavali? Tamo preko, na leaju. Spavam veoma ugodno ovdje gdje jesam. To sigurno nije udobno objasni grad. ovjek anatomski nije graen za spavanje u sjedeem poloaju. Ja trenutno jesam upravo tako graen ree Carmody. Vi to niste. Zato se ne preselite na kau? Stolica je posve dobra. Ali kau je bolji. Molim Vas, pokuajte, Carmody. Carmody? Ha, a, to se dogodilo? ree Carmody prenuvi se iz drijemea. Kau. Mislim da biste trebali lei na kau. No dobro ree Carmody i ustane. Gdje je taj kau? Bio je odveden iz restorana niz ulicu do ugla u neku zgradu na kojoj je pisalo Drijemaonica. U sobi je bilo desetak kaua. Carmody krene prema najbliem. Ne na ovaj ree grad. Ima loe opruge. Nema veze odgovori Carmody nai u ve neki odgovarajui poloaj. Neete moi. Bit ete previe iskrivljeni. Doavola ree Carmody i ustane. Koji biste kau vi preporuili? Onaj ondje ree grad. On je posebno velik i najbolji od svih. Opruge i postava su znanstveno proraunati. Uzglavlje... 81

 Dobro, dobro, u redu ree Carmody i baci se na naznaeni leaj. Da vam zasviram neku muziku za uspavljivanje? Ne morate se truditi. Mogu i bez toga. Kako elite. Tada u ugasiti svjetlo. Dobro. elite li moda pokriva? Dakako, ja ovdje odravam potrebnu temperaturu, ali za vrijeme spavanja ljudi imaju subjektivni osjeaj hladnoe. Nema veze! Ostavite me na miru! Dobro ree grad. Ja to ne kaem zbog sebe. Ja osobno nikad ne spavam. To je za vae dobro. Okay, oprostite ree Carmody. Nita, nita, sve je u redu. Nastane tiina. Nakon nekoliko minuta Carmody ustane i sjedne na kau. to je sad? upita odmah grad. Ne mogu sada zaspati ree Carmody. Pokuajte. Zaklopite oi i svjesno opustite svaki mii tijela. Ponite s velikim nonim prstom i zatim sve vie do... Ne mogu spavati zavie Carmody. Moda uope niste ni od poetka bili umorni nastavi grad. Ali mogli biste barem zaklopiti oi i leati mirno. Ne biste li to uinili meni za volju? Ne odvrati Carmody. Nisam umoran i ne treba mi odmora. Vi ste tvrdoglavi ree grad. Radite to hoete, ja sam uinio najbolje to mogu. To je tono ree Carmody, ustane i napusti drijemaonicu. 6 Carmody je stajao na malom mostu i pogledom plovio po plavoj laguni. Kopija mosta Rialto u Veneciji ree grad. Dakako, smanjen. Znam ree Carmody proitao sam na ploici. Oaravajue, zar ne? Da, da, veoma lijepo odgovori Carmody i zapali cigaretu. Previe puite primijeti grad. 82

 Znam, ba mi prija. Kao va medicinski savjetnik moram vam kazati da je nepobitno dokazana uzrona veza izmeu puenja i raka na pluima. Znam. Da se prebacite na lulu smanjili biste postotak opasnosti. Ne volim lulu. A da pokuate s cigarama? Ne volim cigare. On pripali novu cigaretu. Ovo vam je ve trea cigareta u pet minuta ree grad. Idite doavola, ja puim toliko i tako esto koliko hou! zavie Carmody. Naravno! ree grad. Ja sam vas samo savjetovao za vae dobro. Ne mislite valjda da u jednostavno bez rijei gledati kako se svjesno unitavate? Upravo tako odgovori Carmody. Ta mislite li vi to ozbiljno? Ovdje je rije o etikom imperativu. ovjek moe djelovati protiv svoga osobnog interesa; jedan stroj, meutim, ne posjeduje taj stupanj perverznosti. Ostavite me na miru ree Carmody osornim glasom. Stalno me na neto prisiljavate. Prisiljavam? Dragi moj Carmody, zar sam ja na bilo koji nain vrio pritisak na vas? Zar sam inio ita vie osim to sam vas savjetovao? Moda niste. Ali govorite previe. Moda ne govorim dovoljno ree grad. Barem takav zakljuak se moe izvui iz vaeg ponaanja. Previe govorite ponovi Carmody i izvadi cigaretu. To vam je ve etvrta cigareta u pet minuta. Carmody otvori usta s namjerom da izree neku psovku. No ipak ne ree nita i krene dalje. to je to? upita Carmody. Automat za bonbone objasni grad. Uope ne izgleda tako. Ipak je. Njegov je dizajn varijanta nekog silosa to ga projektirao Saarionnen. Dakako, ja sam ga minijaturizirao i... Ipak, ne nalikuje na automat za bombone. Kako to funkcionira? Vrlo jednostavno. Pritisnite na crveno dugme. Priekajte malo. Pritisnite sad polugu u Aredu; sada zeleno dugme. Tako. Jedna ploica okolade klizne u ruke Carmodyju. 83

 Aha ree Carmody. On odmota papiri i zagrize u poslasticu. Prava okolada ili surogat? Prava. Hm ree Carmody i ispusti iz ruke papiri. To ree grad to je primjer nedostatka misli, koji uvijek iznova susreem kod vas. To je samo komadi papira odgovori Carmody, okrene se i pogleda na areni papiri koji je leao na posve istom ploniku. Dakako da je to samo komadi papira ree grad. Ali pomnoite to sa sto tisua stanovnika; to dobivate? Sto tisua okoladnih papiria odgovori kao iz topa Carmody. Ne vidim u tome nieg smijenog ree grad. U takvoj gomili papira ne biste voljeli ivjeti, u to sam siguran. Vi biste bili prvi koji bi se alio da su ulice pune smea. Ali inite li barem neto da se to ne dogodi? Odstranjujete li barem vlastiti otpad? Naravno, ne! To preputate meni, premda se ja moram brinuti i o svim drugim funkcijama grada, danonono, ak i nedjeljom. Carmody se sagne da bi podigao papiri. Ali tik pred njegovim prstima, prije nego to je dosegnuo papiri, pojavi se neka metalna ruka iz oblinjega koa za otpad, zgrabi papiri i nestane. U redu ree grad. Ja sam navikao da istim iza ljudi. To inim itavo vrijeme. A tako ree Carmody. I pri tom ne oekujem ni zahvalnost. Ja sam vam zahvalan, ja jesam zahvalan! zavikne Carmody. Ne, vi to niste ree Bellwether. U redu, moda i nisam. to bih trebao kazati? Ne morate rei ba nita odgovori grad. Smatrajte sluaj zavrenim. 7 Jeste li siti? upita grad poslije veere. I vie od toga ree Carmody. Niste ba mnogo jeli. Pojeo sam sve to sam htio. Bilo je vrlo dobro. Ako je bilo vrlo dobro, zato niste jeli vie? Jer vie ne mogu ugurati u sebe! Da niste moda pokvarili tek onom okoladom... ? okolada mi nije pokvarila apetit, doavola! Ve palite novu cigaretu ree grad. Tono odgovori Carmody. 84

 Zar niste mogli malo due priekati? Sluajte me dobro ree Carmody. to vi, doavola, zapravo elite...? Ali, imamo raspraviti o neem mnogo vanijem nastavi brzo grad. Jeste li ve razmiljali ime biste se eljeli baviti kao ivotnim pozivom? Na takve misli jo nisam doao. Dobro, ja sam ve razmislio o tome. Bilo bi dobro da postanete lijenik. Ja? Morao bih posjeivati posebne teajeve kao uvod, zatim se upisati na medicinski fakultet itd. Sve se to moe urediti ree grad. Ne zanima me. Dobro... kako bi bilo s pravom? Nikako. Inenjerski poziv je vrlo zanimljiv. Ne za mene. Knjigovodstvo? Ni za ivu glavu. to biste onda htjeli izuiti? Htio bih biti pilot ree Carmody iznenada. Ali, molim vas, Carmody! To je moja najozbiljnija elja. Ali ovdje nema aerodroma. Tada u letjeti bilo gdje drugdje. To govorite samo zato da biste me ljutili! Nipoto ree Carmody. elio bih postati pilot zaista, najozbiljnije. Oduvijek sam elio biti pilot. Kunem vam se! Slijedila je duga utnja. Tada ree grad: Molim, odluka ovisi posve o vama. A njegov glas bio je posve hladan. 8 Kamo ste se to uputili? Na etnju ree Carmody. U pola deset ujutro? Sigurno. Zato ne? Mislio sam da ste umorni. Bilo pa prolo. A tako? Osim toga, pomislio sam, mogli bismo ovdje sjesti i malo popriati. Moda kad se vratim? upita Carmody. 85

 Dobro, uostalom nije vano ree grad. Moja etnja nije vana ree Carmody i sjedne. dakle, popriajmo. Nemam vie elju ree grad. Nastavite Vi samo etnju. Dakle, laku no ree Carmody. Kako, molim? Rekao sam: laku no. Idete u krevet? Svakako. Kasno je i ja sam umoran. Vi elite sada spavati? Pa zato ne? Nita, nita, samo izvolite ree grad. Samo, zaboravili ste se oprati. O... to sam zaista zaboravio. Oprat u se sutra ujutro. Kad ste se kupali posljednji put? Prolo je ve prilino vremena. Sutra ujutro ulazim u kadu. Zar se ne biste bolje osjeali da to uradite odmah sada? Ne. ak i ako vam ja pripremim ugodnu kupelj? Ne! I jo jednom ne, i jo jednom doavola! elio bih sada spavati. Kako elite ree grad. Ne perite se, ne uite nita, ne jedite zdravu hranu. Ali ne svaljujte poslije krivnju na mene. Krivnju na vas? Zbog ega? Za bilo to ree grad. Da, ali na to posebno sad mislite? Nije to tako vano. Zbog ega onda uope spominjete stvar? Misilm samo na vas ree grad. To mi je jasno. Morate znati da meni ne ide ni iz depa ni u dep perete li se vi ili ne. U to ne sumnjam. Kad se netko brine za nekog, kad osjea odgovornost za nekog, tada nije lijepo uti kletvu iz usta svog tienika. Ja vas nisam proklinjao. Sada ne. Ali prije kratkog vremena... Da... bio sam nervozan. To je od puenja. 86

 Ne zapoinjite opet s tim! Dobro ree grad. Puite vi samo i dalje kao lokomotiva. to se to, uostalom, mene tie. Bravo! uzvikne Carmody i izvadi cigaretu. Ali to je moj poraz ree grad. Ne, ne odgovori Carmody, nemojte samo to rei, molim Vas. Zaboravite ree grad. Dobro, dobro. Ponekad sam previe revnosan. Mogue. A posebno je nezgodno to to imam pravo. Ja naime imam pravo, morate znati. Znam ree Carmody. Vi imate pravo, vi imate pravo, vi uvijek imate pravo. Pravo, pravo, pravo... uvajte se nepotrebnog uzbuenja ree grad. elite li au mlijeka? Ne. Jeste li sigurni? Carmody pogleda u svoje ruke. Zahvatio ga je vrlo udan osjeaj. Osjeao se neobino krivim, prljavim, bolesnim, neurednim. Osjeao se uzdu i poprijeko nedvojbeno loe i bit e uvijek tako ako se ne promijeni, ne prilagodi. No umjesto da uini taj pokuaj, on ustane, slegne ramenima i ode preko rimske piazze i venecijanskog mosta. Kamo ste krenuli upita grad. to se dogodilo? utei i stisnutih usnica koraao je Carmody kraj djejeg parka i zgrade American Express. to sam pogreno uinio? zvao je grad. to, ta kaite mi ipak! Carmody je utio i nastavio sve bre hodati kraj restorana i portugalske sinagoge. Napokon izbije na lijepu zelenu ravnicu koja je okruivala Bellwether. Nezahvalnie! vikao je grad iza njega. Vi ste isti kao i svi drugi. Svi ste vi ljudi nemogua bia; nikad da budete neim zadovoljni. Carmody ue u svoja kola i upali motor. Uostalom nastavi grad neto zamiljenijim glasom vi takoer nikada da budete neim i nezadovoljni. Moram se uiti strpljivosti. Carmody izvede auto na King's Highbridge Gate i krene na istok prema New Yorku. Sretan put! vikne Bellwether za njim. Ne brinite za mene, ja u ekati na vas. 87

Carmody stisne do kraja papuicu za gas. Iskreno poali to je uo tu posljednju reenicu.

Ilja Varavski:

Maskarad
Preveo Ivan Paprika

Maskarada
Automat je ritmiki pucketao i kljocao obavljajui svoje pretrage. Ja sam pak napola leao u duboku naslonjau, zatvorivi oi i ekajui svretak pretraga i pregleda uope. Napokon se razlijegnu melodina zvonjava. Dakle ree lijenik razgledajui film. Malo snieni krvni tlak, mala aritmija, mlitavost. Opi tonus ne bismo mogli ubrojiti meu najbolje. Jednostavno, vi ste premoreni. Kamo namjeravate ii na godinji odmor? Ne znam rekoh. Da budem iskren, sva ta odmaralita, ljeilita... Ne, ne bih mogao podnijeti. Osim toga, ne bi mi odgovaralo da napustim, odnosno da prekinem posao kojim se upravo bavim. Posao ovamo, posao onamo, no vi se ipak morate odmoriti. Znate to zastade lijenik i zamisli se na trenutak uvjeren sam da e za vas biti najbolje kakvo prikladno putovanje. Promjena okoline, novi ljudi, nepoznati gradovi. Mala doza romantike dalekih putovanja, to su sve najbolji lijekovi za bolest kao to je vaa. Razmislit u o vaem savjetu rekoh neodreeno. Nije to savjet nego lijeniki propis. I ve je ubiljeen u va osobni karton... *** Polako sam se vukao ulicom nepoznata grada. U hotelu me deurni upozorio da prije ponoi nee biti slobodne sobe, pa sam sad 88

morao odluiti kako da utuem veeri, tj. vrijeme dok ne dobijem sobu. Panju mi je privuklo jarko osvijetljeno zdanje. Na proelju je bila uvrena dugaka platnena traka, ureena maskama i natpisom: VELIKI PROLJETNI STUDENTSKI PLES S MASKAMA Neto me ponukalo da uem. Na ulazu sam kupio crvenu polumasku i crveni papirnati ogrta. Nekakav mladi u kostimu Pierrota turnuo mi je u ruku ruiasti karanfil, smijui se usput iz svega glasa. Vrtei u rukama cvjeti, probijao sam se meu plesnim parovima, pomalo zbunjen gromkom glazbom, jarkom svjetlou i treperenjem tisuu boja na mnotvu raznobojnih maski to su se vrtjele u taktu glazbe. Visoka djevojka u crnom dominu pourila mi u susret. Modre su me oi gledale preplaeno i uzrujano ispod barunaste maske. Ve sam se preplaila da neete doi! ree i odmah me uhvati za obje ruke. Pogledao sam je zaueno. Ne udaljujte se od mene ni na korak apnu djevojka oledavajui se plaljivo na sve strane. ini se da je Uitelj odluio neto uiniti. Tako se bojim! Psst, evo ga, ide! Prilazio nam je visok debeo ovjek u kostimu gusara. Nezgrapno dugaak ma lupkao je o iroke crvene mornarike izme. Crni mu je povez skrivao jedno oko, presijecajui obraz na mjestu gdje je zavravala ria brada. Desetak avola i avolia sastavljalo je njegovu svitu. Dakle, ipak niste kukavica ree on tapajui me po ramenu. Kunem se Nasljeem Sotone da ete se danas njome oeniti, bez obzira na to koliko me to stajalo! Mladoenja, mladoenja! poee vikati avoli, pleui oko nas. Dajte mu Zvjezdani Eliksir! Netko mi gurnu u ruku malenu srebrnu boicu. Pijte! ree grubo Gusar. Moda vam je to posljednja prilika. Prinesoh automatski boicu ustima. Uljasta mirisna tekuina opali mi nepce. Mladoenja, mladoenja! vritali su avoli i toptali nogama. On je ispio Zvjezdani Eliksir! Zapovjednikim pokretom Gusar im zapovijedi da uute. 89

 Ovdje bi nam bilo teko da se objasnimo ree na to, obrativi se izravno meni. Poimo na dvorite. A vi milostiva gospoo, poite takoer s nama ree i podrugljivo se pokloni djevojci koja je drhturila od straha. Dugo nas je vodio opustjelim prostorijama, prekrivenima prainom i ukraenima starim otrcanim dekoracijama. Napokon se naosmo na dvoritu. Crna zatvorena kola, u koja su biia zapregnuta etiri konja, nalikovala su vie na katafalk nego na kola. Zar nisu prilino zgodna ta kolica, posebice prikladna za svadbeno putovanje zahihoe Gusar, gurajui djevojku i mene u kola. Sam je sjeo na kozli i mahnuo biem. eljezom okovani kotai grmjeli su taracanom ulicom. No uskoro taj zvuk postade tii. Sudei po ljuljanju kola, sada se, vjerojatno, vozimo mekim seoskim putem. Djevojka je tiho jecala u kutu. Zagrlio sam je oko ramena a ona se iznenada privinu uza me uz dugaak poljubac. Ej, ne moe tako! razlijegnu se Gusarov glas. Najprije vas moram vjenati, a tek onda emo vidjeti to emo dalje. I hoete li jo uvijek biti raspoloeni za poljupce. U to kola stadoe i on grubo izvue moju suputnicu za ruku. U tom trenutku u ruci djevojke bljesnu maleni pitolj. Bljesak pucnja osvijetli grmlje uz cestu i nepokretne figure unaokolo kola. Uitelj je ubijen, molim vas, bjeite! kriknu mi neznanka, branei se od sjena to su nas opkolile. Priskoio sam joj u pomo, no u to se na mene bacie dva divovska mrava, svezae mi ruke i ponovno gurnue u kola. Trei divovski mrav skoi na kozli i kola poletjee poskakujui na rupagama. Guio sam se od smrada koji su irili moji tamniari. Sva ta avoltina nije bila ni najmanje nalik na ples pod maskama. Kola se iznenada zaustavie a mene odvukoe duboko dolje kroz nekakav kosi tunel. Nepokon ugledah i svjetlost. U golemoj ruiastoj dvorani vano je u naslonjaima sjedilo pet mrava. Vaa svjetlosti ree jedan od mojih uvara obraajui se debelome mravu pod ijim sam nogama leao. Izdajica je dopremljen... Vi ste poveli vjerolomnu i opasnu igru! izdere se na mene onaj to su ga nazivali vaa svjetlosti. Vai izvjetaji nisu istiniti i prepuni su namjerno nedoreenih opisa! Gdje je skriveno 90

Nasljedstvo Sotone?! Zar vi zaista vjerujete da e vai nespretni pokuaji moi i samo na tren odgoditi dan naeg izlaska na povrinu Zemlje? Dan za koji se pripremamo ve dvadeset i pet tisua godina!... Znajte da smo pratili svaki va korak. Vi utite zbog toga to ne moete na to nita odgovoriti, nita posebno rei. U redu. No sutra emo vam ipak razvezati jezik. I vi ete shvatiti da mi moemo biti isto toliko okrutni koliko i dareljivi. A sada ga bacite u jamu obrati se poglavar mojim straarima. Ta danas je njegova prva brana no. Gromki hihot zaglui njegove rijei. Ponovno me odvukoe u tamu. Uskoro osjetih kako padam i zauh kako se nada mnom zatvaraju nekakva preklopna vrata. Leao sam na mekoj smrdljivoj stelji. Do mene je odnekud izbliza dopiralo suzdrano ridanje. Upalih ibicu i ugledah djevojku u maski kako se licem priljubila uz zid. Tko ste vi? proaputa gotovo neujno prekrivajui mi poljupcima oba obraza. Bila sam duboko uvjerena da su vas odmah poeli muiti. Nemate ni pojma to su sve sposobni uiniti ova udovita... Bolje smrt nego uasna sudbina nai se u njihovim apama! Moramo pobjei kud puklo da puklo... Oaj mi je dao hrabrosti. Tekom mukom, ali ipak, uspio sam pokidati okove na rukama. U visini ovjeka nalazila se reetka kroz koju se vidio dugaak hodnik. Skupivi sve sile istrgnuh ipku iz reetke i pomogoh neznanki da se provue kroz nastali otvor. Za njom se provukoh i ja. Beskrajno smo dugo trali slabo osvijetljenim hodnikom, obloenim crnim mramorom, dok ne ugledasmo iznad sebe zvjezdano nebo. Kraj ulaza je na travi leao Gusarov le. Sagnuh se i izvukoh iz korica dugaki ma. Tri mi mrava poletjee u susret. Osjeao sam koliko je teko otrica probijala njihov hitinski oklop. Bre, bre! pourivala me neznanka. Zaas e ih ovdje biti na stotine. Bjeali smo putem dok se za nama orio topot mnotva nogu naih neprijatelja. Iznenada pred nama bijesnu traak svjetlosti. Na cesti su stajala naa stara crna kola. Siuni patuljak u crvenoj livreji drao je konje za uzdu kod samih vala. Spaeni smo! uskliknu djevojka uvukavi me na brzinu u kola. 91

Patuljak skoi na kozli i jarosno oinu konje. Kola su letjela ne pazei kuda voze. Bacalo nas je ludo s jedne strane na drugu. Neoekivano se zau prasak i kola se prevrnue na bok. Bre, bre! ponavljala je djevojka pomaui mi da se izvuem ispod razbijenih kola. Moramo pokuati da spasimo kartu prije nego to Slijepac sazna za Uiteljevu smrt. Strano je i zamisliti to e se dogoditi ako se doepaju Nasljedstva Sotone! Na sumranim ulicama predgraa okretali su se zaueno rijetki prolaznici, zbunjeni neobinim izgledom moje suputnice. Ja sam svoj maskaradni kostim izgubio; ostao sam bez njega u toku borbe s mravima. Doveo sam djevojku do uline svjetiljke da skinem s nje masku. Tko ste vi? uskliknu ona zaprepateno, gledajui mi lice iroko razrogaenim oima. Djevojka kriknuvi pobjee. Poletjeh za njom. Bijele plesne cipelice moje neznanke kao da su letjele po zraku. Nekoliko puta, kad bih dotrao do ugla, uspio sam ugledati za slijedeim uglom njen lepravi crni domino. Tako jo nekoliko uglova i zaokreta, pa djevojke nestade... Zaustavih se da bih doao do daha... *** No, kako se sada osjeate? upita lijenik, skinuvi mi s glave kontakte. A ja nikako da doem do daha. Jo sam bio sav zapuhan... Izvrsno! ree na kraju pregledajui novu snimku. Sada ete primiti ionski tu i moete krenuti na posao. I mirno raditi. Ovo putovanje od tri minute dalo vam je novo punjenje, koje e vam trajati najmanje pola godine...

Rick Raphael:

A Filbert Is a Nut
Preveo Nikola Popovi 92

Lud ostaje lud

Gospoica Abercrombie, fizioterapeut, potapala je starog ovjeka po pleima. Odlino vam to ide, gospodine Lieberman. Pokaite mi to kada budete zavrili. Starkelja u zamrljanoj bolesnikoj odjei pogleda je stidljivim smijekom i vrati se svojim besmislenim mazarijama po platnu. Gospoica Abercrombie pogladi svoju urednu kutu preko vitkih bokova i pogleda to rade ostali pacijenti du dugakog stola u bolnikoj radionici za zanatstvo i umjetnost. Dva miiava pomonika u besprijekornoj bjelini dosaivala su se iza zakljuanih vrata i besposleno brbljala. Kroz prozore radionice, osigurane reetkama, vidjeli su se blagi zeleni breuljci obrasli pitomim drveem koje je davalo lijep okvir ovoj instituciji za mentalno poremeene. Zgrada s radionicom bila je gotovo milju udaljena od glavne zgrade bolnice i breuljak je sakrivao pogled na sumorni kompleks zgrada, gdje su se nalazile bolnike sobe. Sestra je etala du stola, zaustavljajui se tu i tamo da bi posavjetovala ili dala neku sugestiju. Zaustavila se iza jednoga namrgoenog, ustrog pacijenta, koji je brzo pravio kuglice od gline raznih oblika i veliina. Kad bi napravio kuglicu, paljivo bi je stavio u uplju poluloptu napravljenu takoer od gline. Pa to lijepoga pravimo danas, gospodine Funston? upita ljubazno gospoica Abercrombie. 93

Brzi prsti nastavljali su svoj posao kao da pacijent nije uo pitanje. On se nagnu nad stol kao da ga je elio odgurati od ove ene. Ne smijemo biti nedrutveni, gospodine Funston ree gospoica Abercrombie polagano ali odluno. Vi ste odlino napredovali i morate zapamtiti da ste duni odgovoriti kada vas neko neto upita. Dakle, to to radite? ini mi se vrlo komplicirano. Ona profesionalno upravi pogled u pacijenta. Thaddeus Funston nastavi oblikovati malene komade gline i stavljati ih na mjesto. Ne diui pogleda sa svojeg posla, on promrmlja odgovor: Atomsku bombu. Iznenaenje prijee preko lica fizioterapeutkinje. Oprostite, gospodine Funston, jeste li kazali atomsku bombu? Jesam promrmlja opet Funston. Iza lea pacijenta gospoica Abercrombie se tiho nasmijei. Pa da, to je vrlo dobro, gospodine Funston. To pokazuje stvarno kreativno razmiljanje. Veoma sam zadovoljna s vama. Ona ga potapa po pleima i krenu du stola gdje su radili drugi pacijenti. Nekoliko minuta kasnije jedan od pomonika pogleda u svoj sat, ustade, protee se i zijevnu. Dosta za danas momci povie. Vrijeme je za povratak. Ostavite vae stvari. Nastade komeanje i amor spremanja kantica s bojom, papira i pomicanja stolica. Neki visoki plavi pacijent s tankim brkovima udari jo jednu zvrku kistom po platnu i otkoraknu da bi bolje vidio besmislenu mazariju. Uzdahnu sretno i odloi paletu. Na stolu s glinom Funston je grozniavo zavravao bezobline komade gline i postavljao ih na mjesto. Podmuklo pogleda oko sebe i uplju poluloptu od gline poklopi drugom, koja je ve bila prireena, zatim ustade i postavi se u red pred vratima, gdje su i svi ostali pacijenti ekali da se vrate u glavnu zgradu preko zelenog breuljka. Grupa izae napolje u toplo sunano poslijepodne, a vrata se zatvorie za njima. Gospoica Abercrombie pogleda okolo po prostoriji i izvadi svoj blok u koji je upisivala primjedbe o poboljanju stanja pacijenata. Prolazei polagano du stola, pravila je male saete zabiljeke o radu koji je pacijent toga dana obavio. Kod stola s glinom ona paljivo podie gornju polovicu glinene lopte i zamiljeno se zagleda u gomilu kuglica nakrcanih u donju 94

polovicu lopte. Stavi poklopac na mjesto i neto podue zapisa u svoj dnevnik. Kad je zavrila obilazak skide kutu, uze dnevnik pod ruku i napusti zgradu radionica. Kasno popodnevno sunce je grijalo i bilo joj je ugodno dok je pjeaila milju od glavne upravne zgrade, gdje ju je ekao parkiran njen automobil. Dok je kolima naputala krug bolnice, Thaddeus Funston je stajao pored prozora s reetkama u svojoj sobi sa zakljuanim vratima i gledao izgubljeno preko breuljka prema zgradi radionica. Stajao je tako nepokretan sve dok sat kasnije jedan pomonik ne doe i povede ga do zajednike blagovaonice za pacijente. Sunce zae, tama se spusti na miran krug bolnice, svjetla pogasie, tek je po jedno gorjelo u sobi svakoga deurnog. Tihi povjetarac prijee preko jo toplih breuljaka. U tri sata i jednu minutu Thaddeus Funston se tre u snu i probudi se. Uspravi se u krevetu i pogleda po svojoj tamnoj eliji. Mirno disanje i poneko hrkanje trideset ostalih pacijenata koji su mirno spavali prodiralo je u sobu. Funston se okrenu prozoru i zagleda se preko tamnih breuljaka koji su skrivali pustu zgradu gdje su bile radionice. On vrisnu, zatvori oi i rukama zakloni lice. Svjetlo kao od tisuu sunaca proparalo je no i bacilo snane sjene na odjednom osvijetljenu bolesniku sobu. Trenutak kasnije strahovita grmljavina i potres od eksplozije zahvati zgrade bolnice u snanom valu, na tisue prozora prsnu i staklo se prosu. Divlje vriskove zaplaenih i pomahnitalih pacijenata nadjaala je eksplozija. I sve je prolo u kratkom trenu. U munim trenucima koji su slijedili poela su se paliti svjetla po svim sobama velike institucije. Iza ponovno mirnog breuljka die se veliki oblak dima, iznad kojeg je lebdio manji u obliku gljive na mjestu gdje je nekad bila zgrada s radionicama, a sada je zjapila ogromna rupa. Thaddeus Funston spusti ruke s lica i lee ponovno u krevet s jedva primjetnim tajanstvenim smjekom na licu. Pomonici i bolniarke trale su po bolnici da bi ustanovili koliko ima ranjenih od eksplozije. Nije bilo ranjenih. Breuljak je apsorbirao najvei dio udarca, i osim mora razbijenog stakla teta je bila iznenaujue neznatna. Grmljavina i bljesak eksplozije obasjali su i uzdrmali cijelu okolicu. Vatrogasci i jedinice za zatitu od elementarnih 95

nepogoda iz pola tuceta susjednih opina ubrzo su se okupili oko kratera koji se jo dimio i obiljeavao mjesto nestale zgrade s radionicama. U roku od petnaest minuta ekipe za spaavanje od nesrea otkrile su jaku radijaciju to je dolazila iz kratera. Nastala je strka u elji da se ljudi i oprema udalje na sigurniju udaljenost, nekoliko stotina metara od kratera. U pet sati i trideset minuta jedan avion sletio je na oblinji aerodrom i ekipa strunjaka iz komisije za atomsku energiju, ljudi vojne obavjetajne slube te etiri agenta federalnog biroa za istraivanje iskrcali su se zajedno s malom armijom pukovnika. U pet sati i etrdeset pet minuta straari su napravili obru oko bolnice i kratera. U bolnikoj sobi C 4 Thaddeus Funston spavao je mirno i sretno. Pa to je nemogue i nevjerojatno ve je po petnaesti put ponavljao, kasnije toga jutra, pukovnik Thornas Thurgood dok je bijesno gledao oko sebe u grupu strunjaka okupljenih u atoru iz kojeg se dobro vidio krater. Kako moe atomska bomba eksplodirati u jednoj ludnici? Oito je to bila vrlo mala bomba, pukovnie stidljivo progovori jedan od strunjaka atomske komisije. Nije bila vea od tri kilotona. Ne tie me se, pa da je bila i veliine oraha! razvikao se Thurgood. Kako je dospjela onamo? Agent vojne obavjetajne slube progovori. Kada bismo to znali, ne bismo stajali ovdje. Ne znamo, ali ostaje injenica da je to bila atomska eksplozija. Thurgood se okrene zabrinuto malom sjedokosom ovjeku pored sebe. Da ponovimo sve od poetka, dr Crane. Jeste li sigurni da vam je poznato sve to je bilo u toj zgradi? Thurgood mahne rukom prema krateru: Pukovnie, rekao sam vam ve desetak puta ree upravnik bolnice uzbuenim glasom. To je bila zgrada za radnu terapiju. Mi smo pruili naim pacijentima mogunost za svakovrsni. rad. To je bilo sredstvo za njihovo oslobaanje od depresija. Radei rukama, oslobaali su se nekih frustracija i problema koji su ih doveli u bolnicu. Oni su radili uljnim bojama, vodenim bojama i glinom. Ako se moe napraviti atomska bomba od slikarskih boja, onda je gospoa Curie bila obina eprtlja. 96

 Sve to znam jest da je to bila zgrada s radionicama za umjetniki i drugi rad bolesnika. Dobro uzdahne Thurgood. Znam i to da ju je atomska eksplozija raznijela u tri sata i dvije minute. I ja moram ustanoviti kako se to dogodilo. Thurgood se svali u poljsku stolicu i umorno pogleda malog doktora. Gdje je ta djevojka koja je zaduena za nadzor nad pacijentima dok rade? Mi smo ve pozvali gospoicu Abercrombie i ona je na putu ovamo odgovori spremno doktor. Napolju izvan atora jedna mala armija vojnih i atomskih strunjaka obilazila je oko rubova kratera s Geigerovim brojaima u rukama, ispitujui svaku i najmanju krhotinu koja je svojedobno mogla bili dio zgrade. Jedan dip dojuri putem od bolnice i zaustavi se ispred atora. Naoruani vojni policajac pomogne gospoici Abercrombie da izae iz vozila. Ona napravi nekoliko koraka do vrha breuljka i pogleda dolje zapanjeno. On je zbilja napravio atomsku bombu! povie ona zbunjeno. Pukovnik Thurgood, koji je uvi njene rijei kao oparen ustao iz stolice, priskoio joj i uhvati je na vrijeme jer je pala u nesvijest. U etiri sata popodne jo uvijek su uno raspravljali u dugoj uskoj dvorani za sastanke bolnikog osoblja u upravnoj zgradi. Pukovnik Thurgood, koji je iz minute u minutu sve vie nalikovao na pacijenta, sjedio je na kraju svoje stolice na elu dugog stola, udarao akom po stolu tako da je dnevnik gospoice Abercrombie poskakivao. Pa to je besmislica! reao je Thurgood. Smijat e nam se cijeli svijet ako se za ovo ikad sazna. Atomska bomba napravljena od gline! Svi ste vi poludjeli. I svi ste stigli na pravo mjesto, samo mene iskljuite iz toga. S njegove lijeve strane gospoica Abercrombie spusti se dublje u stolicu. Dalje s obje strane dugog stola sjedili su psihijatri, fiziari, radiolozi i obavjetajci s razliitim stupnjevima nervne rastrojenosti. Gospoice Abercrombie obrati joj se jedan fiziar ljubazno prema vaim rijeima, nakon odlaska pacijenata iz zgrade vi ste ponovno pregledali ono to je Funston radio? Terapeutkinja nevoljko potvrdi glavom. 97

 I vi kaete da po vaem najboljem saznanju nastavio je fiziar nije bilo u toj lopti od gline nieg drugog do drugih komada gline? Sasvim sam sigurna da je to sve to je bilo u njoj kroz suze odgovori gospoica Abercrombie. Opet je nastao agor oko stola i ef atomskih strunjaka razmijeni nekoliko rijei sa efom obavjetajaca. Poto su se suglasili, obavjetajni oficir progovori. ini se da smo nali rjeenje, pukovnie. Moramo pruiti tom Funstonu jo jednom mogunost da napravi svoju bombu, ali ovaj put pod naim nadzorom. Thurgood skoi sa stolice a lice mu se zacrvenjelo. Zar ste poludjeli? povie. Pa zar svi elite da nas smjeste u ovu tvornicu luaka? Znate li to e novinari uiniti ako ikada netko i u djeliu sekunde zucne da bi neki paranoidni idiot s kvocijentom inteligencije jednog majmuna mogao napraviti atomsku bombu od djeje gline za modeliranje? Razapet e nas, eto to e uiniti s nama? dometne Thurgood. U osam i trideset te noi izveli su na mala vrata iz bolnice Thaddeusa Funstona zamotanog u veliki vojniki injel koji je sakrivao luaku koulju i s oficirskom kapom navuenom na lice. Pred bolnicom je ekao vojni automobil. Nekoliko minuta kasnije automobil stie na aerodrom oblinje opine i doveze Funstona ravno do vojnoga transportnog aviona koji je stajao na kraju piste s upaljenim motorima. Dva vojna policajca i nekoliko psihijatara, koji su se zakleli da e uvati tajnu, prebacili su Funstona u avion. im su ga smjestili na sjedalo nasuprot gospoici Abercrombie, avion zaurla i dobivi potrebnu brzinu die se u nono nebo. Avion se spustio slijedei dan u centru za atomske eksperimente u pustinji Nevade. Dva sata kasnije u maloj drvenoj baraki, nekoliko milja od pustinje, nekolicina nauenjaka i visokih vojnih osoba skupie se oko maloga drvenog stola. Na stolu nije bilo niega osim vra s vodom i velike gomile gline. Dok su psihijatri skidali Funstonu luaku koulju, napolju u automobilu pukovnik Thurgood je govorio zabrinutoj gospoici Abercrombie. I vi ste potpuno uvjereni da je ovo otprilike ista koliina i ista vrsta gline koju je upotrebljavao prije? 98

 Uzela sam ga iz iste kutije u skladitu bolnice odgovori ona a ista je i koliina. Thurgood dade znak lijenicima koji uu s Funstonom. Pukovnik klimne gospoici Abercrombie. Ona se nasmijei Funstonu. Kako je to lijepo, gospodine Funston. Ovi divni ljudi doveli su nas ak ovamo da bi vidjeli kako ete vi napraviti jo jednu atomsku bombu, slinu onoj koju ste napravili juer za mene. Traak zainteresiranosti ozari Funstonovo lice. On pogleda oko sebe, a zatim spazi glinu na stolu. Bez ustruavanja doe do stola i sjede. Njegovi vjeti prsti poeli su mijesiti glinu. Najprije je napravio donju udubljenu poluloptu dok su vrhunski strunjaci nacije gledali udei se. Njegovi hitri prsti upali su glinu i oblikovali razne udnovate komade koji su onda bili baeni gotovo bez ikakva reda u otvorenu poluloptu pred njim. Gospoica Abercrombie stajala je iza njegovih lea kad se Funston nagnuo nad stol kao to je to uinio prethodnog dana. S vremena na vrijeme ona bi pogledala na sat. Gomila glinenih komadia je narasla, pa kad je Funston zavrio oblikovanje druge polulopte od gline, ona prekine tiinu. Vrijeme je da se vratimo natrag, gospodine Funston. Sutra moete nastaviti rad. Ona pogleda ljude, koji su joj klimnuli glavom. Dva psihijatra prioe Funstonu kad je on paljivo stavio gornju polovicu na svoje mjesto. Funston ustade i lijenici ga ispratie izi kolibe. Nastupio je trenutak mune tiine, a onda doe do potpune promjene. Strunjaci rastvorie glinenu loptu instrumenti se pojavie kao stvoreni arobnim tapiem, a kamere su kljocale i bljeskale. Dva sata su prouavali i paljivo ispitivali masu djeje gline i fotografirali je iz svakog ugla. Zatim su napustiti kolibu i vratili se u promatraki bunker od betona nekolika milja dalje, gdje su Funston i psihijatri ekali okrueni vojnim policajcima. Rekao sam vam da je cijela ova stvar potpuna besmislica zagunao je Thurgood kad je ekipa uenjaka stigla u bunker. Thaddeus Funston se zagledao napolje kroz otvorena vrata iznad glava straara gledajui prema kolibi preko pustinje, koja je treperila od vruine. On iznenada vrisnu, zatvori oi, a rukama prekrije lice. 99

Bljesak sto puta jai od uarenog sunca nad Nevadom osvijetlio je zamraenu unutranjost bunkera, a pneumatska vrata tresnue i zatvorie bunker prije nego to je val potresa uzdrmao tlo. Nakon leta mlaznim avionom, est sati kasnije, Funston je opet u luakoj koulji sjedao izmeu svojih naoruanih pratilaca u jednoj maloj sobi u Pentagonu. Kroz prozor je mogao vidjeti uurbani promet preko rijeke Potomac, a malo dalje kupolu Capitola. U konferencijskoj dvorani nedaleko od njega vojni efovi generaltaba sjedili su nasuprot pukovniku Thurgoodu i grupi strunjaka iz Komisije za atomsku energiju. Odlomci uzbuenog razgovora i predbacivanja prodirali su kroz poluotvorena vrata u sobu gdje je Thaddeus Funston sjedio kao odsutan. U konferencijskoj dvorani visoki general crvena lica ledenim pogledom pree preko gotovo slomljene figure pukovnika Thurgooda. Nasluao sam se smijenih pria u svom ivotu, pukovnie ree general hladno ali ova tue sve rekorde. Dolazite ovamo s luakom iz ludnice, u luakoj koulji, i imate smjelosti rei da je ta bijedna individua napravila ne jednu nego dvije atomske bombe iz modelarske gline, a zatim ih aktivirala. General zastade, a malo zatim nastavi. Zato mi ne kaete odmah, pukovnie, da on moe napraviti i svemirski brod od gumene spuve? zavri general zajedljivo. U drugoj sobi Thaddeus Funston je zurio preko panorame Washingtona. Gledao je vrlo otro. U daljini se uz postolje spomenika Washingtonu poe stvarati bijeli oblak, a alim se uz grmljavinu koja je parala ui i razbijala prozore veliki spomenik podie sveano s postolja i nestade u prostoru, dok je iza njega ostajao samo plameni rep.

100

Alfred Bester:

Time Is the Traitor

Preveo Krunoslav Poljak

Vrijeme je izdajnik

101

Ne moemo se vratiti u prolost ni sustii budunost. Sretan svretak uvijek je gorko sladak. Bio jednom neki ovjek po imenu John Strapp najskupocjeniji, najmoniji, najlegendarniji ovjek u svijetu od 700 planeta i 1700 milijardi itelja. A bio je cijenjen samo zbog jednoga svog svojstva. Znao je donositi Odluke. Odluke s velikim O. Bio je jedan od malobrojnih koji su znali donositi Vane Odluke u svijetu nevjerojatne zamrenosti, a njegove su Odluke bile u 87 posto sluajeva ispravne. Postojalo je industrijsko poduzee s nazivom... recimo... Bruxton Biotics s pogonima na Deneb Alphi, Mizaru III, Terri i sa centralom na Alcoru IV. Bruto dohodak Bruxtona iznosio je 270 milijuna kr. Na poslovima odnosa s kupcima i konkurencijom radila je specijalna sluba od 200 ekonomista, od kojih je svaki bio strunjak za jedan kameni velikoga poslovnog mozaika. Nijedan od njih nije bio dorastao koordiniranju cijelog mozaika. Bruxtonu je bila potrebna Vana Odluka o poslovnoj politici. Strunjak u odjelu za istraivanja, neki E. T. A. Goland, otkrio je u laboratorijama na Denebu novi katalizator za biotiku sintezu. Bila je rije o embriolokom hormonu koji je inio nukleonske molekule podatljivima poput ilovae. Ta se ilovaa mogla modelirati i poticati na rast u svim smjerovima. Problem: treba li Bruxton odbaciti stare metode proizvodnje i prijei na novu tehniku? Za donoenje te Odluke bilo je potrebno razmotriti beskrajan splet meuovisnih faktora: trokovi, utede, vrijeme, sirovine, potranja, obuka kadrova, patenti, zakonski propisi, sudski postupci i tako dalje. Postojao je samo jedan odgovor: pitati Strappa. Poetni pregovori bili su kratki: Strapp Associates je javila da usluge Johna Strappa stoje 100.000 kr. plus 1 posto dionica Bruxton Bioticsa. Uzmi, ili poljubi pa ostavi. Bruxton je spremno prihvatio. Druga je faza bila sloenija. Potranja za Johnom Strappom bila je velika. On je donosio dvije odluke dnevno i njegovo je vrijeme bilo zauzeto do kraja godine. Moe li Bruxton tako dugo ekati? Bruxton nije mogao. Kompanija je preko TT dobila spisak Strappovih angairanja uz preporuku da pokua nagovoriti nekoga klijenta da joj prepusti termin. Bruxton je pregovarao, podmiivao, ucjenjivao i napokon uspio. John Strapp e se pojaviti u centralnom pogonu na Alcoru u ponedjeljak 29. lipnja tono u podne. Tada je poela tajnovitost. Tog ponedjeljka u 9 sati ujutro, Aldous Fisher, mrzovoljni Strappov povjerenik, pojavio se u upravi Bruxtona. Poslije kratkog sastanka sa samim starim Bruxtonom preko razglasa je objavljena slijedea obavijest: 102

PANJA! PANJA! HITNO! HITNO! SVI MUKARCI SA PREZIMENOM KRUGER NEKA SE JAVE U UPRAVI. PONAVLJAMO. SVI MUKARCI SA PREZIMENOM KRUGER NEKA SE JAVE U UPRAVI. HITNO! Kad se etrdeset sedam Krugera prijavilo Upravi, dobili su nalog da odu kuama i da ne izlaze iz svojih stanova do daljnje obavijesti. Pogonska je policija na brzinu organizirala provjeru i, pourivana razdraljivim Fisherom, poela pregledavati osobne karte svih radnika. Nijedan Kruger nije smio ostati u tvornici, ali bilo je nemogue u tri sata proeljati svih 2500 zaposlenih. Fisher se pjenio poput duine kiseline. U 11.30 u Bruxton Biotics je vladala grozniavost. Zato alju kui sve Krugere? Kakve to ima veze s legendarnim Johnom Strappom? Kakav je to ovjek John Strapp? Kako izgleda? Kako radi? Zarauje 10 milijuna kr. godinje. Jedan posto svijeta je njegov. U duhu namjetenika bio je tako blizak bogu da su oekivali kako e vidjeti anele i zlatne trube te golemo bradato bie beskonane mudrosti i ljubavi. U 11.40 stigla je Strappova tjelesna straa: osiguranje od desetorice mukaraca u jednostavnim odijelima, koji su ledenom djelotvornou pregledali sva vrata, hodnike i zakutke. Izdavali su nareenja: ovo valja ukloniti, ono valja zakljuati. Valja uiniti to i to. I bilo je uinjeno. Nitko se nije protivio Johnu Strappu. Pripadnici osiguranja zauzeli su svoja mjesta i poeli ekati. U Bruxton Biotics nastala je mrtva tiina. Udarilo je podne, a na nebu se pojavila srebrna toka. Pribliila se uz glasno zavijanje i sletjela velikom brzinom ali savrenom tonou pred glavni ulaz. Vrata na letjelici su se naglo otvorila. Kroza njih su okretno izala dva snana mukarca i paljivo se ogledala. Rukovodilac osiguranja dade znak. Iz broda izaoe dvije sekretarice, jedna brineta a druga crvenokosa, upadljive, elegantne spretne. Poslije njih izae mrav etrdesetgodinji tajnik s oalima, u irokom odijelu depovi kojeg su bili puni razliitih spisa. Iza njega se pojavi jedno velianstveno stvorenje, visoko, oholo, dodue glatko obrijano ali oigledno puno mudrosti i ljubavi. Ona dvojica snanih mukaraca krenue za ljepotanom i otprate ga uz stube, a zatim kroz glavni ulaz. Bruxton Biotics ispusti uzdah sree. John Strapp ih nije razoarao. Bio je zaista bog i bilo je pravo zadovoljstvo to si jedan posto u njegovu vlasnitvu. Posjetioci krenue glavnim predvorjem prema uredu starog Bruxtona i uoe. Bruxton ih je ekao sveano se smjestivi iza svoga pisaeg stola. Sada skoi na noge i potri naprijed. Sa arom uhvati ruku velianstvenog mukarca i vikne: 103

 Gospodine Strappe, u ime cijele svoje organizacije elim vam dobrodolicu. Tajnik zatvori vrata i ree: Ja sam Strapp. Kimne glavom svom dvojniku koji mirno sjedne u ugao. Dajte vau dokumentaciju. Stari Bruxton plaljivo pokae svoj pisai stol. Strapp sjedne za stol, uzme debele registratore i pone itati. Mrav, nemiran etrdesetogodinjak. S ravnom crnom kosom. Tamnomodrim oima. Lijepim ustima. Lijepo oblikovanim kostima pod koom. Jedno se svojstvo isticalo... potpuno pomanjkanje samosvijesti. Dok bi govorio, u njegovom se glasu osjealo neto histerino, to je ukazivalo na to da se duboko u njemu krije neka divljina i opsjednutost. Poslije dva sata napornog itanja i tihih primjedbi sekretaricama koje su pravile zagonetne biljeke Strapp ree: elim vidjeti pogon. Zato? upita Bruxton. Da ga osjetim odgovori Strapp. U Odluci uvijek postoji nijansa. Ona je najvaniji faktor. Oni izau iz ureda i formira se povorka. Odred sigurnosti, ona dva mukarca, sekretarice, tajnik, zlovoljni Fisher i velianstveni dvojnik. Zalazili su posvuda. Vidjeli su sve. A najvie je hodao tajnik. Razgovarao s radnicima, poslovoama, tehniarima, visokim, srednjim i niim rukovodiocima. Pitao ih je kako se zovu, alio se, predstavljao ih velianstvenom ovjeku, razgovarao o njihovim obiteljima, radnim uvjetima, ambicijama. Istraivao, mirisao i osjeao. Poslije etiri iscrpljujua sata vratili su se u Bruxtonov ured. Tajnik zatvori vrata. Dvojnik se skloni ustranu. Dakle? upita Bruxton. Da ih ne? ekajte ree Strapp. On pregleda biljeke sekretarica, apsorbira ih, zatvori oi i zastane miran i utljiv usred ureda poput ovjeka koji se napree da bi uo udaljeni apat. Da odlui on i postade bogatiji za 100.000 kr. i jedan posto dionica Bruxton Bioticsa. Zauzvrat, Bruxton je dobio 87 postotno jamstvo da je Odluka ispravna. Strapp opet otvori vrata, povorka se ponovno uspostavi i izmarira iz tvornice. Osoblje se koristilo posljednjom prilikom da snimi i dodirne velikog ovjeka. Tajnik je vjeto i rjeito nastojao izazvati to jai dojam. Pitao je za imena, predstavljao i zabavljao. Kako su se pribliavali letjelici, jaina glasova i smijeha sve je vie rasla. A zatim se zbilo ono nevjerojatno. 104

 Ti! iznenada povie tajnik. Njegov je glas strano vriskao. Ti kurvin sine! Ti prokleti smrdljivi ubojico! ekao sam te! ekao sam te deset godina! On izvue plosnati pitolj iz unutranjeg depa i ustrijeli ovjeka u elo. Vrijeme se zaustavilo. Bili su potrebni sati da bi mozak i krv briznuli iz potiljka i da bi tijelo palo na tlo. Tada Strappovo osoblje stupi u akciju. Na brzinu ugurae tajnika u brod. Zatim uoe sekretarice i dvojnik. Na kraju uskoie dva snana mukarca i zalupie vratima. Letjelica uzleti i nestade uz zavijanje koje se gubilo u daljini. Desetorica mukaraca u jednostavnim odijelima mirno se raziu i nestadoe. Uz tijelo koje je lealo usred uasnute gomile ostao je samo Fisher, Strappov povjerenik. Provjerite njegov identitet zakrguta Fisher. Netko izvue pokojnikovu lisnicu i otvori je. William F. Kruger, biomehaniar. Prokleta budala ree ljutito Fisher. Upozorili smo ga. Upozorili smo sve Krugere. U redu. Zovite policiju. Bilo je to esto ubojstvo Johna Strappa. Da bi se stvar zatakala, bilo je potrebno platiti 500.000 kr. I ostalih pet ubojstava je stajalo istu svotu: polovicu iznosa bi obino dobivao ovjek koji je bio dovoljno oajan da preuzme na sebe krivnju i da se opravdava privremenim gubitkom razuma. Drugu polovicu dobivali su nasljednici pokojnika. est zamjenika amilo je u razliitim kaznionicama dobivi dvadeset do pedeset godina robije, a njihove su obitelji bile za 250.000 kr. bogatije. U svom apartmanu u alkorskom Splendidu Strappovi su ljudi razgovarali namrtena lica. est u est godina ree ogoreno Aldous Fisher. Ne moemo to dalje trpjeti. Prije ili kasnije netko e pitati zato John Strapp uvijek unajmljuje lude tajnike. Platit emo mu da uti ree crvenokosa sekretarica. Strapp to moe sebi dopustiti. On moe dopustiti sebi i jedno ubojstvo mjeseno promrmlja velianstveni dvojnik. Ne otro odmahne glavom Fisher. Ne moe se vjeno zatakavati. Postoji mjera i ona je dosegnuta. to da radimo? A to se to zbiva sa Strappom? upita jedan od one dvojice snanih. Tko bi znao? oajniki odvrati Fisher. Ima maniju Krugera: kad sretne nekog tko se zove Kruger bilo koga tko se 105

zove Kruger on poinje vikati, poinje psovati, zatim ubija. Ne pitajte me zato. To je neto zakopano u njegovoj prolosti. Jesi li ga pitao to je to? Kako bih i mogao? To je poput napada epilepsije. On i ne zna da se neto dogodilo. Odvedi ga psihoanalitiaru predloi dvojnik. Ne dolazi u obzir. Zato? Ti si ovdje nov ree Fisher. Ti to ne razumije. Objasni mi. Nainit u jednu usporedbu. U 20. stoljeu ljudi su igrali sa 52 igrae karte. Bila su to jednostavna vremena. Danas je sve kompliciranije. Mi igramo s 5200 igraih karata. Razumije? Dalje? Duh moe baratati sa 52 karte. On moe donositi odluke o tom broju karata. U 20. stoljeu bilo im je lako. Ali nijedan duh nije dorastao broju od 5200 karata nijedan osim Strappova. Ali, mi imamo kompjutore! I oni su savreni kad je rije samo o kartama. Ali kad u igru ukljui 5200 igraa karata... njihove simpatije, antipatije, motivacije, sklonosti, namjere, tendencije i tako dalje ono to Strapp zove nijansama tada Strapp ini ono to stroj ne moe. On je jedinstven, a psihoanalizom bismo mogli unititi tu njegovu jedinstvenost. Zato? Zato to je to u Strappu nesvjestan proces razdraljivo objasni Fisher. On ne zna kako to radi. Da zna, njegove bi odluke bile 100 posto tone umjesto 87 posto. To je nesvjesni proces i, koliko je nama poznato, vjerojatno je povezan s istom nenormalnou koja ga sili da ubija svakog tko se zove Kruger. Ako uklonimo jedno, mogli bismo unititi i ono drugo. Ne moemo riskirati. I to da inimo? Zatitimo svoj imetak ree Fisher ogledavajui se s prijeteim izrazom u licu. Ne zaboravite to ni trena. U Strappa smo uloili odvie truda da bismo to sada unitili. Zatitimo svoj imetak! Po mom miljenju, njemu je potreban prijatelj ree brineta. Zato? Mogli bismo doznati to ga mui a da nita ne unitimo. Svatko se povjerava prijatelju. Moda e i Strapp. 106

 Mi smo njegovi prijatelji. Ne, nismo. Mi smo njegovi kompanjoni. Je li razgovarao s tobom? Ne. A s tobom? Fisher se obrati crvenekosoj. Ona zanijeka glavom. On trai neto to ne moe nai. A to? Neku enu, mislim. Posebnu vrst ene. enu koja se zove Kruger? Ne znam. Do vraga s time, to nema smisla Fisher se za tren zamisli. Dobro. Morat emo mu unajmiti prijatelja i morat emo smanjiti tempo rada da bi prijatelj mogao natjerati Strappa da govori. Od sada donosimo samo jednu Odluku na tjedan. Zaboga! vikne brineta. To znai smanjiti prihode za pet milijuna godinje. To se mora uiniti mrko e Fisher. Ili sada smanjiti ili kasnije sve izgubiti. Dovoljno smo bogati da to izdrimo. Kako e nai prijatelja? upita dvojnik. Rekao sam da emo ga unajmiti. Unajmit emo najboljeg. Nazovi Terru preko TT. Reci mi da nadu Franka Alcestea i da ga hitno pozovu. Frankieja! zacii crvenokosa. Vrti mi se u glavi. Oooh! Frankija! brineta sa zacrveni. Misli fatalnog Franka Alcestea? ampiona u tekoj kategoriji? upita snani mukarac sa strahopotovanjem. Vidio sam kako se bori s Lonzom Jordanom. To je bila borba! Sada je glumac objasni dvojnik. Jednom sam radio s njim. Pjeva. Plee. On... On je dvaput fatalniji od toga pretee ga Fisher. Unajmit emo ga. Nainiti ugovor. On e biti Strappov prijatelj. Kad ga Strapp upozna, on e... Upozna koga? Strapp se pojavi na vratima svoje sobe zijevajui i mirkajui na svjetlost. On je uvijek poslije napada duboko spavao. Koga u upoznati? Gledao ih je onako mrav, umiljat ali nemiran i nesumnjivo neim opsjednut. Nekog Franka Alcestea odvrati Fisher. Gnjavi nas da ga upoznamo s tobom i ne moemo ga vie odbijati. 107

to.

Frank Alceste? promrmlja Strapp. Ne znam tko je

*** Strapp je znao donositi Odluke, a Alceste je znao sklapati prijateljstva. Bio je to snaan mukarac tridesetih godina, crvenkastoute kose, s pjegama od sunca na licu, slomljena nosa i duboko usaenih, sivih oiju. Glas mu je bio visok i mekan. Kretao se gotovo enstvenom sporou atlete. Oaravao vas je a da nije znao kako, ak i kad to nije ni elio. Oarao je Strappa, ali je Strapp oarao i njega. Postali su prijatelji. Ne, mi smo zaista prijatelji rekao je Alceste Fisheru dok mu je vraao ek. Novac mi nije potreban, ali ja sam potreban Johnu. Zaboravite da ste me unajmili. Poderite ugovor. Pokuat u izlijeiti Johnnyja na moj nain. Alceste se okrene da bi izaao iz apartmana u rigelskom Splendidu i proe pokraj sekretarica. Da nisam toliko zauzet, moje dame promrmlja svakako bih se malo pozabavio i s vama. Pozabavi se sa mnom, Frankie javi se brineta. Crvenokosa nije mogla ni otvoriti usta. I dok je Strappova ekipa vrludala od grada do grada i od planete do planete donosei jednu Odluku tjedno, Alceste i Strapp su se zajedno provodili, a velianstveni dvojnik davao intervjue i pozirao fotografima. Bilo je i prekida kad bi se Frankie morao vratiti na Terru radi snimanja filma, ali u meuvremenu su igrali golf, tenis, kladili se na konje i pse i odlazili na boksake susrete i zabave. Posjeivali su i none klubove i Alceste doe s neobinim izvjetajem. Ne znam koliko ste pratili ono to radi Johnny rekao je Fisheru ali ako mislite da je svake noi spavao na sigurnom u svom krevetu, radije mijenjajte to miljenje. to? upita iznenaeno Fisher. Johnny se nou iulja napolje dok vi mislite da odmara mozak. Kako znate? Po njegovoj popularnosti ree mu tuno Alceste. Svugdje ga poznaju. Znaju ga u svakom bistrou odavde do Oriona. I poznaju ga na najgori nain. Po imenu? Po nadimku. Zovu ga Pusto. Pusto! 108

 Da. Gospodin Pustoenje. Juri za enama kao prerijska vatra. Ne znate? Fisher zanijee glavom. Sigurno plaa od deparca zakljui Alceste i ode. Bilo je neega zastraujueg u opsjednutosti kojom je Strapp birao ene. Uao bi s Alcesteom u klub, zauzeo stol, sjeo i popio neto. Zatim bi ustao i zaokruio hladnim pogledom po prostoriji, od stola do stola, od ene do ene. Ponekad bi se mukarci razljutili i htjeli se potui s njim. Strapp bi ih smirio hladnokrvno i pakosno na nain koji je u Alcesteu izazivao profesionalno divljenje. Sam Frankie nije se nikad tukao. Profesionalac nikad nee ni dirnuti amatera. Ali, pokuao bi uspostaviti mir, i kad mu to nije uspijevalo, naposljetku bi i sam poeo udarati. Poto bi dobro razgledao sve goste enskog spola, sjeo bi i smiren, brbljajui, smijui se ekao predstavu. Kad bi se pojavile plesaice, opet bi se pojavila njegova mrana opsjednutost i on bi ih paljivo i mirno promatrao. Rijetko bi naao djevojku koja ga zanima; uvijek isti tip, djevojku crne kose, crnih oiju i svjetle svilenaste koe. I tada bi poele neprilike. Ako bi to bila plesaica, Strapp bi poslije predstave otiao iza pozornice. Mitom, rvanjem, prijetnjama i silom probio bi se u njenu garderobu. Stao bi pred zauenu djevojku, gledao je paljivo i zatim zatraio da govori. Sluao bi njen glas, pribliio joj se poput tigra i divlje i neoekivano navalio. Ponekad bi reakcija bili krikovi, ponekad ogorena obrana, a ponekad popustljivost. Strapp bi se u trenu zadovoljio. Naglo bi ostavio djevojku, kao dentlmen platio za sve pritube i tetu i otiao da ponavlja istu predstavu iz kluba u klub do zore. Ako je bila rije o goi, Strapp bi odmah priao, rijeio se njena pratioca ili, ako je to bilo nemogue, slijedio djevojku kui i tamo ponovio navalu kao u garderobi. Opet bi ostavio djevojku, platio kao dentlmen i otiao da nastavi svoje opsjednuto traganje. Sve me to plai rekao je Alceste Fisheru. Nikad nisam vidio ovjeka kojemu se toliko uri. Mogao bi imati svaku privlanu enu kad bi bio malo sporiji. Ali on to ne moe. Neto ga goni. to? Ne znam. Kao da se bori s vremenom. Kad su postali intimniji, Strapp je dopustio Alcesteu da ga i danju prati na njegovom traganju, koje je bilo jo udnije. Dok bi ekipa obilazila planete i industrije, Strapp bi u svakom gradu 109

posjeivao Ured za statistiku stanovnitva. Tu bi podmitio naelnika i dao mu papiri na kojem je pisalo: visina 165 cm teina 55 kg kosa crna oi crne grudi 88 cm struk 65 cm bokovi 93 cm elim ime i adresu svake djevojke starije od 21 godinu koja odgovara ovom opisu rekao bi Strapp. Plaam deset kredita za svako ime. Poslije dvadeset etiri sata doao bi spisak i Strapp bi krenuo na svoje luako traganje promatrajui, razgovarajui, sluajui, ponekad zastraujue nasrnuvi i uvijek bi plaao kao dentlmen. Od povorke crnokosih i crnookih djevojaka Alcesteu bi se zavrtjelo u glavi. Ima neku fiksnu ideju rekao je Alceste Fisheru u cignuskom Spiendidu. To je sve to sam mogao ustanoviti. On trai neku osobitu djevojku, a nijedna ne udovoljava zahtjevima. Djevojku koja se zove Kruger? Ne znam ima li ime Kruger bilo kakve veze s tim. Je li mu teko udovoljiti? Pa, rei u vam. Ja bih za neke od tih djevojaka rekao da su senzacionalne. Ali on na njih ne obraa panju. Samo pogleda i ide dalje. Na druge pak navaljuje kao pravi napasnik. to to znai? Mislim da je to neka vrst testa. Neto to natjera djevojke da reagiraju otro i prirodno. To nije strast. To je hladnokrvni trik kako bi vidio kako reagiraju. Ali, to on to trai? Jo ne znam ree Alceste ali u doznati. Smislio sam mali trik. Opasno je, ali za Johnnyja vrijedi pokuati. Dogodilo se to u Areni, kamo su Strapp i Alceste otili gledati nekoliko gorila kako se u staklenom kavezu bori na ivot i smrt. Bio je to krvav prizor i obojica su se sloili da borba gorila nije nimalo civiliziranija od borbe pijetlova, pa su negodujui otili. Napolju, u praznom betonskom hodniku, besposliio je neki postariji mukarac. Kad mu je Frankie dao znak, on im pritri poput psa. 110

 Frankie! klikne taj postariji ovjek. Dobri stari Frankie! Zar me se ne sjea? Alceste je buljio u njega. Ja sam Blooper Davis. Odrasli smo zajedno u naoj staroj etvrti. Zar se ne sjea Bloopera Davisa? Blooper! Alcesteovo se lice razvedri. Dakako! Ali tada si bio Blooper Davidoff. Naravno postariji se ovjek nasmije. A ti si tada bio Frankie Kruger. Kruger! vikne Strapp tankim vriskavim glasom. Tako je ree Frankie Kruger. Promijenio sam ime kad sam se poeo baviti filmom. On mahne rukom postarijem ovjeku koji se povue u hodnik i izgubi se. Ti kurvin sine! vikao je Strapp. Lice mu je bilo blijedo i odvratno se grilo. Ti, ti prokleti smrdljivi ubojico. ekao sam ovo. ekao sam deset godina. On izvue plosnati pitolj iz unutranjeg depa i opali. Alceste u posljednji trenutak skoi ustranu a zrno odleti hodnikom uz prodoran zviduk. Strapp ponovno okine a plamen opri Alcesteovo lice. On prie Strappu, uhvati ga za zglavak i ukoi ga svojim snanim stiskom. Odvrati cijev pitolja i uhvati Strappa u klin. Strapp je disao srkui. Kolutao je oima. Gore iznad njih ula se divljaka vika gomile. U redu, ja sam Kruger progunda Alceste. Zovem se Kruger, gospodine Strapp. Pa to? to se to vas tie? Kukin srne! vikao je Strapp borei se poput gorila. Ubojico! Krvnice! Iupat u ti utrobu! Zato meni? Zato Krugeru? koristei se svom svojom snagom Alceste odvue Strappa u jednu niu i gurne ga u nju. to sam ti uinio prije deset godina? Prije nego to se onesvijestio Strapp je ispriao sve u histerinim ivotinjskim provalama srdbe. Kad je smjestio Strappa u postelju, Alceste otie u raskonu sobu za boravak u apartmanu u indijskom Splendidu. Johnny je bio zaljubljen u djevojku koja se zvala Sima Morgan zapoe. I ona je njega voljela. Bio je to pravi roman. Trebalo je da se vjenaju. I tada je Simu Morgan ubio neki Kruger. Kruger! Znai, to je ta veza. Kako? Taj Kruger je bio pijanac i nitarija. Drutvo. Bio je lo voza. Oduzeli su mu dozvolu, ali to nije znailo nita jer je Kruger imao novaca. Podmitio je prodavaa i kupio bez dozvole sportski 111

mlaznjak. Jednog je dana iz obijesti nisko nadlijetao kolu. Udario je o njen krov i ubio trinaestero djece i uiteljicu... To se dogodilo na Terri u Berlinu. Krugera nisu uspjeli uhvatiti. Poeo je letjeti s planete na planetu i jo je u bijegu. Obitelj mu alje novaca. Policija ga ne moe nai. Strapp ga trai jer je uiteljica bila njegova djevojka, Sima Morgan. Nastade stanka, a zatim Fisher upita: Kad se to dogodilo? Koliko sam mogao izraunati, prije deset godina i osam mjeseci. Fisher se zadubi u misli. A prije deset godina i tri mjeseca Strapp je prvi put pokazao da zna donositi odluke. Velike Odluke. Do tada je bio nitko i nita. Zatim je dola tragedija, a s njom histerija i sposobnost. Ne govorite mi da jedno nije posljedica drugoga. Nitko nita ne kae. I tako on neprestano ubija Krugere ree hladno Fisher. U redu. Manija osvete. Ali, to znae te djevojke i njihovo proganjanje? Alceste se sjetno nasmijei. Jeste li ikad uli izraz jedna djevojka od milijun? A tko nije? Ako je vaa djevojka jedna od milijun, znai da ih u gradu s deset milijuna djevojaka mora biti jo devet, je li tako? Strappovo osoblje potvrdi udei se. Johnny polazi od te pretpostavke. On misli da e nai dvojnicu Sime Morgan. Kako? On je do toga doao matematiki. Razmiljao je nekako ovako: mogunost da se otisci prstiju podudaraju jest jedan naprama 64 milijarde. Danas ima 1.700 milijardi ljudi. To znai da moda postoji 26 njih kojima se otisak prsta podudara, a moda ih ima i vie. Ne mora biti. Dakako da ne mora biti, ali postoji mogunost i Johnny misli upravo na to. Ako postoji 26 mogunosti, smatra on, da se podudara otisak prsta, tada postoji i mogunost da se podudaraju i osobe. On misli da e nai dvojnicu Sime Morgan bude li dovoljno uporno traio. To je ludo. Nisam rekao da nije, ali to je jedino to ga pokree. To je neka vrst borbe za ivot temeljene na brojkama. To mu dri glavu 112

iznad vode... luaka pomisao da e se prije ili kasnije vratiti onamo gdje ga je smrt ostavila prije deset godina. Smijeno! otro primijeti Fisher. Ne za Johnnyja. On je jo zaljubljen. Nemogue. On trai i trai. Upoznaje djevojku za djevojkom. Razgovara. Napada ih. Ako je ona dvojnica Sime Morgan, ona e reagirati tono onako kako je po njegovu sjeanju reagirala Sima prije deset godina. Jesi li ti Sima? pita se on. Ne, kae i odlazi. Muna je pomisao na tako izgubljenog ovjeka. Moramo mu nekako pomoi. Kako? zapita Fisher. Moramo mu pomoi da nae dvojnicu. Moramo ga natjerati da povjeruje da je neka djevojka druga Sima. Moramo nekako udesiti da se opet zaljubi. Ne! odvrati ljutito Fisher. Zato ne? Jer onog asa kad Strapp nae djevojku, ozdravit e. Prestat e biti veliki John Strapp Odluiva. Opet e postati nitko... zaljubljen ovjek. Nije njemu do toga da bude velik. On eli biti sretan. Svatko eli biti sretan zarei Fisher. Ali nitko to nije. Strappu nije gore nego drugima, ali je mnogo bogatiji. Neemo nita mijenjati. Niste li moda vi mnogo bogatiji? Neemo nita mijenjati ponovi Fisher. Neljubazno pogleda Alcestea i nastavi Najbolje je da prekinemo ugovor. Vie nam nisu potrebne vae usluge. Prekinuli smo kad sam vam vratio ek. Sada razgovarate s Johnnyjevim prijateljem. alim, Alceste, ali Strapp od sada pa nadalje nema vie mnogo vremena za prijatelje. Obavijestit u vas kad opet bude imao vremena slijedee godine. U tome neete uspjeti. Viat u se s Johnnyjem kada i gdje u ja htjeti. elite li da vam ostane prijatelj? podrugljivo se nasmijei Fisher. Tada ete ga viati kada i gdje u ja htjeti. Ili ete ga viali pod tim uvjetima ili u pokazati Strappu ugovor koji smo s vama sklopili. Jo je u arhivi, Alceste. Nisam ga poderao. Nikad nita ne bacam. Mislite li da e Strapp i dalje vjerovati u vae prijateljstvo kad vidi ugovor koji ste potpisali? 113

Alceste stisne ake. Fisher je bio u prednosti. Jedan tren su se gledali u oi, a zatim se Frankie okrene. Jadni Johnny promrmlja. On je kao ovjek kojeg izjeda trakavica. Oprostit u se s njim. Obavijestite me kad budete spremni da mi dopustite da ga opet posjetim. On ode u sobu u kojoj se Johnny upravo budio iz nesvijesti ne sjeajui se, kao i obino, niega. Alceste sjede na rub postelje. Hej, Johnny nasmijei se. Hej, Frankie odvrati Strapp sa smijekom. Sveano udarie akom jedan drugog, to je jedini nain izraavanja prijateljstva u mukaraca. to se dogodilo poslije borbe gorila? upita Strapp. Ne sjeam se niega. ovjee, naljoskao si se. U ivotu nisam vidio da netko moe toliko popiti Alceste opet udari akom Strappa. uj, Johnny, moram natrag na posao. Imam ugovor na tri filma godinje pa protestiraju. Pa prije est planeta bio si odsutan mjesec dana razoarano ree Strapp. Mislio sam da nisi u zaostatku. Danas odlazim, Johnny. Uskoro emo se opet vidjeti. uj ree Strapp. Poalji dovraga filmove. Postani mi kompanjon. Rei u Fisheru da skicira ugovor on ispue nos. S tobom sam se prvi put smijao nakon dugo, dugo vremena. Moda kasnije, Johnny. Ovaj put sam strogo vezan ugovorom. im budem mogao, vratit u se trkom. Zdravo! Zdravo! odvrati zamiljeno Strapp. Pred sobom je ekao Fisher poput psa uvara. Alceste ga pogleda s gaenjem. U boksu ovjek naui jednu stvar ree polako. Ishod borbe se ne zna do posljednje runde. Ovu vam rundu predajem, ali ona nije posljednja. Dok je odlazio, Alceste ree pola u sebi, a pola na glas: elim da bude sretan. elim da svatko bude sretan. ini mi se da bi svatko mogao biti sretan samo kad bismo si svi pruili ruku. Evo zato je Frankie uspijevao sklapati prijateljstva. *** Strappovo osoblje je opet uspostavilo budnost iz godina ubojstava i povealo broj donoenja Odluka na dvije tjedno Sada su znali zato se mora paziti na Strappa. Znali su zato se moraju zatititi Krugeri. Ali, to je bila jedina razlika. Njihov je kompanjon 114

bio bijedan, histerian, gotovo lud; ali nije bilo vano. Ta se cijena morala platiti za jedan posto svijeta. Meutim, Frankie Alceste nije mirovao. Posjetio je laboratorije Bruxton Bioticsa na Denebu. Tu se savjetovao s nekim E. T. A. Golandom, genijalnim znanstvenikom koji je otkrio onu novu tehniku modeliranja ivota zbog kojeg je Bruxton pozvao Strappa i koja je neizravno dovela do prijateljstva izmeu Alcestea i Strappa. Ernst Theodor Amadeus Goland bio je nizak, debeo, astmatian ovjek i veliki entuzijast. Ali, da, da naglo je rekao kad je laik napokon uspio objasniti znanstveniku to eli. Da, doista! Genijalna zamisao. Ne znam kako se toga sam nisam sjetio. To se moe uiniti bez tekoa. Zatim se zamisli. Osim kad je rije o novcu doda. Moete nainiti dvojnicu djevojke koja je umrla prije deset godina? upita Alceste. Bez tekoa, osim kad je rije o novcu ustro potvrdi Goland. Izgledat e jednako? Jednako se ponaati? Biti ista? Do 95 posto, plus minus nula zarez devet sedam pet. Je li to znaajna razlika? Mislim, 95 posto osobe prema 100 posto. Ah! Ne. Izuzetno je dobar zapaatelj onaj koji primjeuje i 80 posto ukupnih svojstava druge osobe. A 90 posto je nedostino. Kako ete to postii? Ah? Ovako. Empiriki imamo dva izvora. Prvi: potpuni psiholoki opis subjekta u Glavnoj arhivi na Centaurusu. Oni e nam preko TT poslati izvod na nau molbu i uz taksu od 100 kr. Molbu u poslati ja. A ja u platiti. Drugi? Drugi: suvremeni postupak balzamiranja, koji... ona je, naravno, pokopana? Da. ... koji je 98 posto savren. Od ostataka i na osnovi psiholokog opisa rekonstruirat emo tijelo i psihu po formuli sigma jednako kvadratni korijen iz minus dva to moemo uiniti bez tekoa, osim kad je rije o novcu. Ja imam novac ree Frankie Alceste. Vi uinite ostalo. U interesu svog prijatelja Alceste plati 100 kr. i formalni zahtjev za prijepis potpunoga psiholokog opisa pokojne Sime Morgan bude upuen Glavnoj arhivi na Centaurusu. Kad je opis stigao, Alceste se vrati na Terru i posjeti grad po imenu Berlin, gdje 115

natjera nekog bogalja po imenu Augenblick da postane pljaka groblja. Augenblick ode na StaatsGottesacker i ukrade porculanski lijes ispod mramornog nadgrobnog spomenika na kojem je pisalo SIMA MORGAN. U lijesu se nalazilo neto nalik na crnokosu djevojku svilenaste koe u dubokom snu. Razliitim stranputicama Alceste uspije prokrijumariti porculanski lijes kroz etiri carinske zone na Deneb. Alceste nije znao da je njegovo putovanje pratila serija katastrofa koja ga je slijedila u stopu, ali ga nije nikad dostigla. Tako je eksplozija na mlaznom putnikom avionu unitila letjelicu i velik dio pristanita pola sata nakon iskrcavanja putnika i tereta. Jedan hotel je izgorio u plamenu deset minuta poto ga je Alceste napustio. Kvar na ureajima unitio je pneumatski vlak kojim Alceste samo sluajno nije krenuo na put. Unato svemu, on je uspio predati lijes biokemiaru Golandu. Ah! ree Ernst Theodor Amadeus. Divno stvorenje. Bilo bi teta ne vratiti joj ivot. Ostalo je jednostavno, osim kad je rije o novcu. U interesu svog prijatelja Alceste je sredio da Goland dobije dopust, kupio mu laboratorij i financirao nevjerovatno skup niz pokusa. U interesu svog prijatelja Alceste je davao novac i strpljivo ekao sve dok se osam mjeseci kasnije iz tamne komore za sazrijevanje nije pojavilo crnokoso i crnooko stvorenje sa svilenastom koom, dugim nogama i visoko uzdignutim grudima. Odazivalo se na ime Sima Morgan. ula sam kako se mlanjak sputa prema koli ree Sima ne znajui da govori deset godina kasnije. Zatim sam ula tresak. to se dogodilo? Alceste je bio potresen. Do tog trena ona je bila nestvaran i neivi cilj. A sada je to bila iva ena. U njenom se govoru osjealo udno oklijevanje, gotovo greka u izgovoru glasa s. Dok je govorila, njena se glava privlano naginjala. Ustala je od stola, ali nije bila njenih pokreta ili graciozna kako je Alceste oekivao. Kretala se poput djeaka. Zovem se Frank Alceste ree on mirno. Uze je za ramena. Pogledajte me i odluite moete li imati u mene povjerenja. Njihovi se pogledi sretnu. Sima ga je ozbiljno prouavala. Alceste je opet bio potresen i dirnut. Ruke mu poee drhtati i on panino pusti djevojina ramena. Da ree Sima imam povjerenja u vas. Bez obzira na to to kaem, morate mi vjerovati. Sve to kaem da uinite, morate i uiniti. 116

Zato?

Radi Johnnyja Strappa. Njene se oi raire. Zar mu se to dogodilo ree brzo. to? Ne njemu, Sima. Vama. Budite strpljivi, draga. Objasnit u. Htio sam vam sada objasniti, ali ne mogu. Radije u priekati do sutra. Smjestie je u postelju, a Alceste izae da se bori sam sa sobom. Denebske su noi blage i crne poput baruna, pune romantike... Ili se barem tako inilo te noi Frankieju Alcesteu. Ne smije se u nju zaljubiti, gunao je. To je ludo. A zatim: Vidio si na stotine slinih njoj dok ih je Johnny lovio. Zato se nisi zaljubio u jednu od njih? I naposljetku: to e sada? Uinio je jedino to astan ovjek moe uiniti u takvoj situaciji te je svoju elju nastojao pretvoriti u prijateljstvo. Slijedeeg je jutra doao u Siminu sobu u starim pohabanim trapericama, neobrijan i nepoeljan. Uspravi se uz podnoje njene postelje i, dok je ona jela prvo briljivo pripremljeno jelo to ga je propisao Goland, Frankie je vakao cigaretu i priao joj. Dok je plakala, nije je uzeo u naruaj da je utjei nego ju je tapao po leima kao brat. Naruio je za nju haljinu. Naznaio je pogrenu veliinu i kad se ona pojavila pred njim u njoj, izgledala je tako privlano da ju je htio poljubiti. Umjesto toga lako ju je udario akom, vrlo njeno i vrlo ljubazno, a zatim je izveo napolje da joj kupi garderobu. Kad mu se pokazala u odgovarajuoj odjei, izgledala je tako zamamno da ju je opet morao udariti akom. Zatim su otili u putniku agenciju i rezervirali mjesta za prvi brod u smjeru RossAlphe III. Alceste je htio priekati nekoliko dana kako bi se djevojka odmorila, ali je bio prisiljen pouriti bojei se sebe samog. To ih je jedino spasilo od eksplozije koja je unitila kuu i privatni laboratorij biokemiara Golanda, a ubila i samog biokemiara. Alceste to nije nikad doznao. Bio je ve na brodu sa Simom oajniki se borei protiv iskuenja. Ima jedna stvar koju svi znaju o svemirskim putovanjima ali je nitko ne spominje: to je njihovo afrodizijako svojstvo. Kao u drevna vremena kad se prelazio ocean na laama, svemirski su putnici tjedan dana izolirani u svom siunom svijetu. Otcijepljeni su od stvarnosti. aroban osjeaj slobode od veza i odgovornosti vlada u mlanjau. Svi su obijesni. Svakog tjedna ima na tisue ljubavnih 117

afera... kratkotrajnih strastvenih veza kojima se moe slobodno prepustiti i koje prestaju na dan slijetanja. U toj je atmosferi Frankie Alceste uspio sauvati krutu samokontrolu. U tome mu nije pomagala injenica da je slavna linost sa strasnim ivotinjskim magnetizmom. Dok se desetak lijepih ena bacalo na njega, ustrajao je u svojoj ulozi starijeg brata i tapao i udarao akom Simu, koja je protestirala. Znam da si divan prijatelj Johnnyju i meni prekipi joj posljednje noi. Ali, ti me iscrpljuje, Frankie. Puna sam modrica. Da, znam, to je navika. Neki ljudi, na primjer Johnny, misle mozgom. Ja mislim akama. Stajali su pred kristalnim oknom koje se kupalo u blagoj svjetlosti RossAlphe a nema nita romantinije od svemirskog crnila obasjanog bijelim violetom udaljenog sunca. Sima nagne glavu i pogleda ga. Razgovarala sam s nekim putnicima ree. Ti si slavan, zar ne? Bolje rei, poznat. Ima toliko stvari koje moram upoznati. Ali najprije moram upoznati tebe. Mene? Sima potvrdi glavom. Sve je bilo tako iznenada. Bila sam zbunjena i tako uzbuena da ti nisam ni zahvalila, Frankie. Zahvaljujem ti. Vjeni sam ti dunik. Ona obavije ruke oko njegovog vrata i poljubi ga razdvojenih usana. Alceste pone drhtati. Ne mislio je. Ne. Ona ne zna to radi. Ona je tako ludo sretna od pomisli da e opet biti s Johnnyjem da ne shvaa... Uzmicao je dok nije osjetio ledenu plohu kristala koju je strogo zabranjeno dodirnuti. On namjerno pritisne dlanove na ledenu plohu. Bol ga natjera da se pomakne. Sima ga iznenaeno pusti a kad je odmaknuo ruke od kristala na njemu ostavi tridesetak etvornih centimetara krvave koe. Tako stigne na RossAlphu II s jednom djevojkom u dobrom stanju i sa dvije ruke u loem. Tu ga doeka namrgoeni Fisher u pratnji policajaca, koji zamoli Alcestea da ue u njegov ured radi vrlo ozbiljnoga privatnog razgovora. Fisher nas je upozorio ree policajac da pokuavate prokrijumariti jednu mladu enu s lanim ispravama. Odakle to Fisher zna? upita Alceste. Ti budalo! prasne Fisher. Misli li da bih ja sve to tek tako zaboravio. Pratili smo te. Ni trena te nismo putali iz vida. 118

 Fisher nas je obavijestio strogo nastavi policajac da ta ena putuje pod tuim imenom. Njene su isprave krivotvorene. Kako krivotvorene? ree Alceste. Ona je Sima Morgan. U njenim ispravama pie da je Sima Morgan. Sima Morgan je poginula prije desetak godina ree Fisher. Ta ena ne moe biti Sima Morgan. I dok se ne razjasni njen pravi identitet ree policajac ne moe dobiti dozvolu ulaska. Dokumente o smrti Sime Morgan dobit u za tjedan dana izjavi Fisher trijumfirajui. Alceste pogleda Fishera i umorno kimne glavom. I ne zna da mi olakava stvar, pomisli, najmilije bi mi bilo da je odvedem odavde i da je Johnny nikad ne vidi. Toliko ludujem za njom da... On se prekine, dodirne povoje na rukama i ree: Povuci optubu, Fisher. Neu odvrati Fisher. Ne moe ih razdvojiti. Ne na ovaj nain. Pretpostavimo da je pritvore. Na koga u se prvo pozvati radi utvrivanja njena identiteta? Na Johna Strappa. Koga u prvog pozvati da doe i da je vidi? Johna Strappa. Misli li da bi ga mogao sprijeiti da doe? Onaj ugovor zapone Fisher. Ja u... Dovraga i ugovor. Pokai mu ga. On eli djevojku a ne mene. Povuci optubu, Fisher. I prestani se boriti. Fisher ga je ljutito gledao, a zatim proguta pljuvaku. Povlaim optubu zaguna. Zatim pogleda Alcestea krvavim pogledom. Jo nije posljednja runda ree i izae iz ureda. Fisher je bio spreman. Na udaljenosti od mnogo godina svjetlosti mogao je kasniti, iako ne mnogo. Ovdje, na RossAlphi III, on je titio svoje vlasnitvo. Imao je na raspolaganju svu mo i novac Johna Strappa. Aerotaksijem, kojim su Frankie Alceste i Sima krenuli iz svemirske luke, pilotirao je Fisherov pomonik, koji je otvorio vrata kabine i poeo naginjati letjelicu kako bi svoje putnike izbacio napolje. Alceste razbije staklenu pregradu i snano epa pilota rukom za grlo. On ispravi letjelicu i spusti ih na zemlju. Alceste je sa zadovoljstvom primijetio kako se Sima nije zbunila vie nego to je bilo potrebno. Na ulici pokraj njih proe neki automobil koji je pratio letjelicu odozdo. Na prvi pucanj Alceste gurne Simu u najbliu veu i zatiti je tijelom. Zrno ga je pogodilo u rame i on na brzinu povee ranu 119

trakama nainjenim od Siminoga donjeg rublja. Gledala ga je zaprepateno svojim tamnim oima, ali se nije alila. Alceste joj zahvali snanim tapanjem i povede je na krov, a zatim se spuste kroz susjednu zgradu, u kojoj on upadne u jedan stan i telefonom pozove ambulantna kola. Kad su ambulantna kola stigla, Alceste i Sima sioe na ulicu gdje ih doeka uniformirani policajac koji je imao nalog da uhapsi par koji je odgovarao njihovom opisu. Bili su optueni zbog pljake letjelice i napada na pilota. Opasni. Naoruani. Alceste sredi policajca, a isto tako i vozaa ambulantnih kola i bolniara. On i Sima odvezoe se ambulantnim kolima, Alceste vozei kao bijesan a Sima pritiui na sirenu kao pomahnitala. U prigradskoj trgovakoj etvrti ostavie kola, uoe u jednu robnu kuu i etrdeset minuta poslije izaoe kao mladi sluga u uniformi koji gura starca u invalidskim kolicima. Osim to je imala velike grudi, Sima je bila dovoljno nalik na djeaka. Frankie je opet bio dovoljno slab od ozljede da moe glumiti starca. Odsjedoe u roskom Splendidu, gdje Alceste zabarikadira Simu u jedan apartman, dade si poviti rame i kupi pitolj. Zatim potrai Johna Strappa. Nae ga u Birou za statistiku stanovnitva kako podmiuje naelnika i daje mu papiri na kojem je pisalo: visina 165 cm teina 55 kg kosa crna oi crne grudi 88 om struk 65 cm bokovi 93 cm Hej, Johnny ree Alceste. Hej, Frankie radosno povie Strapp. Prijateljski se lupie akom. Alceste je sa zadovoljnim smijekom gledao kako Strapp objanjava i nudi mito naelniku za imena i adrese svih djevojaka starijih od dvadeset jedne godine koje odgovaraju opisu na papiriu. Kad su izali, Alceste ree: Naao sam djevojku koja moda odgovara tom opisu. U Strappovim se oima pojavi onaj hladan pogled. Zaista? ree. S malo tekoe izgovara glas s. Strapp je udno gledao u Alcestea. I smijeno naginje glavu dok govori. Strapp vrsto zgrabi Alcesteovu ruku. 120

 Nezgoda je samo to ona nije enstvena kao veina. Vie podsjea na djeaka. Zna to mislim? Pokai mi je, Frankie ree tiho Strapp. Uskoie u aerotaksi i spustie se na krov roskog Splendida. Liftom se spustie na dvadeseti kat i krenue prema apartmanu 20M. Alceste otkuca ifru na vrata. Javi se djevojaki glas: Uite! Alceste prui Strappu ruku i ree: Zbogom, Johnny. Otkljua vrata i odeta hodnikom da bi se naslonio na ogradu balkona. Izvue pitolj za svaki sluaj ako se u blizini nalazi Fisher da bi sprijeio susret u posljednji tren. Gledajui panoramu grada, razmiljao je kako bi svatko mogao biti sretan kad bi si svi pruili ruku; ali, ta je ruka ponekad bila skupa. John Strapp ude u apartman. Zatvori vrata, okrene se i hladno pone promatrati crnokosu i crnooku djevojku. Ona ga je zapanjeno gledala. Strapp prie blie, naini krug oko nje i opet stane pred nju. Kai neto ree. Vi niste John Strapp? promuca ona. Johnny Strapp? Jesam. Niste! povie ona. Niste. Moj Johnny, je mlad. Moj Johnny je... Strapp joj se priblii poput tigra. Njegove su joj ruke i usne zadavale bol dok su je njegove oi promatrale hladno i paljivo. Djevojka je vriskala i branila se, uasnuta zbog toga udnog stranog pogleda, zbog grubih ruku koje su joj bile strane, zbog njoj stranog nagona osobe koja je neko bila njen Johnny Strapp a sada je bila bolne godine promjena daleko od nje. Vi ste netko drugi vikala je. Vi niste Johnny Strapp. Vi ste netko drugi. I Strapp, ne toliko jedanaest godina stariji koliko jedanaest godina drukiji od ovjeka iju je uspomenu nastojao oivjeti, postavi pitanje sam sebi: Jesi li ti moja Sima? Jesi li ti moja ljubav... moja izgubljena mrtva ljubav? A promjena u njemu odgovori: Ne, to nije Sima. To jo nije tvoja ljubav. Kreni, Johnny. Kreni i trai. Jednog e je dana nai... djevojku koju si izgubio. On plati poput dentlmena i ode. Alceste ga je s balkona vidio kako odlazi. Bio je toliko zauen da mu se nije ni javio. Vrati se u apartman i nade Simu kako stoji, omamljena, i bulji u hrpu novanica na stolu. On odmah shvati to se zbilo. Kad ga je vidjela. Sima pone plakati... ne kao djevojka nego djeaki, stisnutih aka i izobliena lica. 121

 Frankie jecala je Zaboga! Frankie! Ona u oaju rairi ruke prema njemu. Bila je izgubljena u svijetu koji je proao mimo nje. On krene prema njoj a zatim zastade. Uini posljednji pokuaj da ugui u sebi ljubav prema tom stvorenju, nastojei nai naina da je opet spoji sa Strappom. Zatim izgubi kontrolu i stisne je u naruaj. Ona ne zna to radi mislio je. Toliko je uplaena da e se izgubiti. Ona nije moja. Jo ne. Moda nikad nee ni biti. A zatim: Fisher je pobijedio a ja sam izgubio. I naposljetku: Prolosti se samo sjeamo. Kad je sretnemo, ne prepoznajemo je. Duh se vraa, ali vrijeme ide naprijed i rastanci moraju biti zauvijek.

Arthur C. Clarke:
122

Tales from the White Hart: Silence, Please!

Preveo Krsto Maurani

Prie iz Bijelog jelena pria prva

Tiho, molim!
Nabasat ete na Bijelog jelena sasvim neoekivano, u jednoj od onih anonimnih uliica to se sputaju od Fleet Streeta prema Embankmentu. Ne bi vam pomoglo kad bih vam rekao gdje je: od onih to su krenuli da je nau malobrojni su i uspjeli u tome. Za prvi tucet posjeta bit e vam potreban vodi; nakon toga e biti dovoljno da zamirite i slijedite instinkt. No da budem sasvim iskren mi i ne elimo novih gostiju, barem ne na naoj veeri. I sad je ve prevelika guva. Neu rei nita vie nego da se mjesto povremeno trese od vibracije novinskih prea i da se kroz prozor prostorije kamo i car ide pjeice moe vidjeti Temza samo ako ovjek dovoljno istegne vrat. S ulice, krma k'o krma to, uostalom, i jest, pet dana u tjednu. ank i stolovi su u prizemlju: uobiajeni pejza smee hrastovine, mljena stakla, polica s bocama, ruke za toenje piva... nita posebno. Zaista, jedini ustupak dvadesetom stoljeu jest duboks uza ank. Stavili su ga tamo za rata, u smijenoj namjeri da amerikim vojnicima doara dom, a nama je bilo prvo rijeiti se svake opasnosti da to ikada vie prosvira. Ovdje mi valja rastumaiti tko sam to mi. Bit e to tee nego to sam mislio kad sam poeo ovu priu, jer bi potpun imenik klijenata Bijelog jelena bilo nemogue sastaviti. Stoga e biti dovoljno da kaem da se mi dijelimo u tri glavne kategorije. Prvu sainjavaju novinari, pisci i urednici. Novinari su, dakako, doli iz oblinjeg Fleet Streeta. Oni koji nam nisu bili dorasli, pobjegoe drugamo; deblji za uima ostadoe. to se tie pisaca, oni bi o nama 123

uli od drugih pisaca to bi doli da eventualno nabave koju rijetku knjigu i, upavi u klopku, ostajali. Gdje je pisaca, bit e i urednika. Da je Drew, vlasnik naega sastajalita, zahtijevao postotak od literarnih poslova sklopljenih u njegovoj krmi, bio bi postao bogataem. (ukalo se da on to i jest.) Jedan od naih vicmahera jednom je primijetio kako se u svako doba moe vidjeti pola tuceta ozlojeenih pisaca oko urednika srca kruta u uglu Bijeloga jelena, a u drugom se pola tuceta ozlojeenih urednika svaa s piscem srca kruta. Toliko o literatima: opominjem vas da e o pojedinostima jo biti rijei. Bacimo sad pogled na znanstvenike. Kako su oni dospjeli ovamo? Pa koled Birkbeck je tono preko puta, a i Kraljevski je samo nekoliko stotina metara dalje, prema Strandu. Tu svakako lei dio odgovora, a i osobne su preporuke odigrale svoju ulogu. Osim toga, mnogi od naih znanstvenika su pisci, a nemali broj naih pisaca su znanstvenici. Ovo zbunjuje, ali se nama dopada. Trei dio naeg mikrosvijeta sainjavaju, nazovimo ih tako, zainteresirani laici. Njih je u Bijeli jelen privukla halabuka, a razgovor i drutvo toliko su im se svidjeli da sada dolaze redovito svake srijede to je, naime, dan kad se sastajemo. Neki, dodue, ne izdre tempo pa otpadnu, ali se uvijek nae svjeih snaga. Imajui u vidu takav potencijal, nije udno to su srijede u Bijelome jelenu rijetko dosadne. Ne samo to se ovdje ulo kojekakvih udnovatih pria, nego se i kojekakvih udnovatih zgoda zbilo. Na primjer, ono kad je profesor ___________________ na putu za Harwell zaboravio svoju aktovku, a u njoj... no, bolje da u to ne ulazimo. Ruski agenti mogu me nai u kutu ispod daske za pikado. Skup sam, ali razuman: moi emo se nagoditi. Kad je ve o tome rije, ini mi se udnim to nijednom od mojih kolega nije palo na um da napie ove prie. Zar je tu posrijedi ono da se od ume ne vidi drvee? Ili je posrijedi manjak inicijative? Ne, u to sumnjam: neki od njih su vorc, ba kao i ja, i zajedno smo podjednako ustro prigovarali Drewu to se tako kruto dri one ast svakome, veresije nikome. Zapravo, umirem od straha, lupajui po svojoj remingtonici, da ba sada i John Christopher ili George Whitley, ili John Beynon opisuju najzgodnije dogodovtine. Kao, na primjer, onu priu o Fentonovu Utialu... ***

124

Ne sjeam se kad je sve to poelo: jedna je srijeda nalik na drugu, i teko je pripisati im datume. Osim toga, ljudi se izgube u gomili koja se skupi u Bijelome jelenu, pa mogu proi mjeseci prije nego to ih zapazite. To se vjerojatno dogodilo i Harryju Purvisu, jer kad sam ja saznao za njega, on je ve mnoge od nas znao po imenu. A to ni meni nije uspjelo. Ne znam, dakle, kad se to dogodilo, ali znam barem kako. Katalizator je bio Bert Huggins, ili tonije njegov glas. Bertov bi glas katalizirao bilo to. Kad se on oda povjerljivom aptanju, to vam zvui kao kad narednik mutra cijelu regimentu regruta. A kad otpusti sve konice, svaki razgovor zastane dok prisutni nesretnici ekaju da im se one sitne kocice u uhu vrate na svoje mjesto. On se ba bio naljutio na Johna Christophera (to nam se svima povremeno dogaa), pa je gruvanje njegove verbalne paljbe prekinulo partiju aha u dnu krme. Dvojicu je igraa, kao obino, okruila horda kibica, i svi smo podigli pogled prepavi se Bertove grmljavine. Kad su zidovi prestali vibrirati, netko ree: Kad bi barem postojao nain, da se on uutka. Tada je prozborio Harry Purvis: Postoji, da znate. Nepoznati me glas nagnao da se osvrnem. Ugledao sam malog, uredno odjevena ovjeka tridesetih godina. Puio je jednu od onih rezbarenih njemakih lula koje me uvijek pod sjete na ure kukavice i Schwarzwald. To je bila jedina nekonvencionalna stvar na njemu: izgledao je poput knjigovoe u Ministarstvu financija koji je upravo krenuo na sastanak Komisije dravnih knjigovoa. to rekoste? rekoh. On se ne osvrne na me nego pone neto akati po svojoj luli. Tek sam tada zamijetio da to nije samo komplicirano izrezbareni komad drveta, kako mi se uinilo na prvi pogled. Bilo je to neto mnogo sloenije nekakva naprava od metala i plastike, nalik na mali kemiarski stroj. Boe, to je i bio nekakav kemiarski stroj... kojekakvi sitni ventili i sve... Ja ba nemam obiaj beiti se na uda, ali ovaj put nisam skrivao svoju radoznalost. On mi se nasmijei s visine. Sve za nauku. Ovo je ideja Biokemijskog labosa. Zanima ih ega sve ima u duhanskom dimu; stoga svi ovi filteri. uli ste za davnu nedoumicu: da li puenje izaziva rak, i ako izaziva, kako? Nevolja je u tome to je potrebno mnogo... ah...destilata, da bi se identificirali neki sitniji sastojci. I zato moramo mnogo puiti. Zar vam sva ova mainerija ne kvari uitak? 125

 Nemam pojma. Vidite, ja sam samo dobrovoljac. Ja nisam pua. Oh rekoh. Tog mi trena nije naum pao pametniji odgovor. A onda se sjetim to nas je navelo na razgovor. Rekoste nastavim ja, a trnci me prou jer mi je jo zvonilo u lijevom uhu da ima naina da se uutka Bert. eljeli bismo ga uti, ako mi dopustite malu igru metaforama. Mislio sam odgovori on nakon nekoliko pokusnih dimova na svojem ureaju na nesretno Fentonovo Utialo. Tuna pria, a ipak, ini mi se, zanimljiva pouka za sve nas. A jednoga dana, tko zna, moda e ga netko ipak usavriti i stei zahvalnost cijeloga svijeta. Sii, pui, sii, pui... Pa, da ujemo priu. Kad se zbila? On uzdahne. Gotovo mi je ao to sam je spomenuo. Ipak, kad ve inzistirate, i pod uvjetom da ne napusti ova etiri zida... Ovaj, pa naravno... Dakle, Rupert Fenton je bio jedan od naih asistenata u laboratoriju. Vrlo bistar mladi, verziran u mehanici, ali slabo mu ide teorija. Uvijek je izmiljao nekakve spravice. Obino je ideja bila u redu, ali bez solidne teoretske osnove, pa nije funkcionirala. To ga, ini se, nije obeshrabrivalo; mislim da se osjeao novim Edisonom i matao kako e se obogatiti elektronkama i slinim sitnicama to se uvijek nau po laboratorijima. Nitko nije imao nita protiv njegove zanimacije, jer nije kodila njegovom poslu. Dapae, svatko ga je ohrabrivao, jer napokon, ima neega osvjeavajueg u entuzijazmu. Ipak, nitko nije oekivao da bi od njega moglo neto postati jer, kako rekoh, u teoriji se nije snalazio. Ne vjerujem da je bio u stanju integrirati e na x. Zar je mogue da netko bude takva neznalica? zine netko u udu. Moda sam pretjerao. Recimo, xe na X. Bilo kako bilo, sve je njegovo znanje bilo sasvim praktino. Daj mu elektrinu shemu, pa i najsloeniju, i on e sloiti aparat. Ali ako nije neto zbilja jednostavno, recimo TVprijemnik, nee razumjeti ni jote. Vidite, on nije bio svjestan svoje mane. I tu je, kako ete vidjeti, leala klica nesree... Mislim, da je nadoao na ideju dok je promatrao studente fizike kako obavljaju nekakve eksperimente iz akustike. Pretpostavljam da vam je svima poznat fenomen interferencije? 126

 Dakako odgovorim. Hej ree jedan od ahista, koji je dignuo ruke od pokuaja da se koncentrira (vjerojatno zato to je gubio). Meni nije. Purvis se osvrne i pogleda ga kao neto to nema prava da se kree svijetom koji je izmislio penicilin. Ako je ve tako ree on ledenim glasom bit e bolje da rastumaim. On odmahne rukom na nae ozlojeene prosvjede. Ne, inzistiram. Upravo onima koji ne razumiju, treba takve stvari razjasniti. Da je bar netko objasnio teoriju siromanom Fentonu dok je jo bilo vremena... On prostrijeli pogledom postienog ahista. Ne znam pone on priu da li ste ikad razmiljali o prirodi zvuka. Bit e dovoljno ako kaem da se on sastoji od serije valova to se kreu kroz zrak. Dakako, ne onakvih valova kakvi se javljaju na povrini mora. Ti valovi su kretanje u smjeru goredolje. Valovi zvuka sastoje se od naizmjeninih zguivanja i razreenja. Kad izazovemo buku, bilo kakvu, od najtieg apta do ovakvog tutnja koji smo malo prije iskusili, kroz zrak se pone kretati serija promjena tlaka. Jeste li kad vidjeli raniranje vagona? Evo vam savrenog primjera za ono o emu govorim. Imate dugaku kolonu teretnih vagona, meusobno povezanih. U jedan kraj udari lokomotiva, prva dva vagona se sudare, i onda vidite kako se val zguivanja seli niz kolonu. Iza njega dogaa se suprotno, kako se vagoni opet razmiu. Stvari su jednostavne dok imate jedan izvor zvuka, jednu garnituru valova. Ali, pretpostavimo da imate dva valna uzorka, i da se oba kreu u istom smjeru. Tu se javlja interferencija, a elementarna fizika zna mnoge prikladne eksperimente kojima se to demonstrira. Nas ovdje zanima pojava kad su dvije garniture valova tono u raskoraku, pa je konani rezultat tono nula. Vrh zguivanja jednoga zvunog vala tono je u dnu razreenja drugog, a konani rezultat: nikakve promjene, nikakav zvuk. Da se vratim na moju analogiju s kolonom vagona, to vam je kao da konani vagon istovremeno gurnete i povuete, jednakom snagom. Nee se dogoditi nita. Vjerujem da pogaale na to ciljam i da e vam biti jasno osnovno naelo Fentonova Utiala. Mladi je Fenton, vjerojatno, razmiljao ovako. Ovaj svijet rekao je sam sebi pretrpan je bukom. Obogatit e se onaj tko izumi savreno sredstvo za proizvodnju tiine. Hm, da vidimo... 127

 Nije mu trebalo dugo da pronae odgovor: kako rekoh, bio je bistar momak. Prvi je model bio vrlo jednostavan. Imao je mikrofon, specijalno pojaalo i par zvunika. Mikrofon je hvatao zvuk, pojaalo ga je pojaavalo i okretalo tono tako da bude u savrenom raskoraku s originalnim umom. Takav okrenuti, iskrivljen zvuk izlazio je iz zvunika, osnovni va1 i novi val bi se ponitili i konani bi rezultat bio tiina. Razumije se da je stvar mnogo sloenija. Potrebno je pripaziti da ponitavajui zvuk bude tono istog intenziteta, inae bi moglo doi do krasne guve. Ali to su tehnike pojedinosti, neu vam dosaivati malenkostima. Kako ste svi mogli zakljuiti, rije je o jednostavnoj primjeni negativnog feedbacka. Hej, trenutak samo! uzvikne Eric Maine. Eric je, moram to ovdje spomenuti, strunjak za elektroniku i urednik nekakvoga televizijskog asopisa ili neeg slinog. Napisao je i radiodramu o svemirskim letovima, ali to je druga pria... Samo trenutak! Ovdje neto ne tima. Na takav se nain ne moe postii tiina. Bilo bi nemogue uskladiti da faze... Purvis vrati svoju lulu u usta. Neko se vrijeme ulo kobno bukanje to me podsjetilo na prvi in Macbetha. A tada on upilji pogled u Erica. elite li rei ree on, a sa svake mu je rijei visjelo po nekoliko ledenih siga da ova pria nije istinita? Ah... no, ne bih iao tako daleko, ali... Ericov se glas izgubi kao da je utian. On izvadi iz depa nekakvu staru kuvertu, zajedno s itavom izlobom tranzistora i kondenzatora zapletenih u rupi, i stane neto raunati. Ono su mu zadugo bile posljednje rijei. Kako rekoh mirno nastavi Purvis lako je radilo Fentonovo Utialo. Prvi model bio je slabaan i nije se mogao nositi s vrlo visokim i vrlo niskim notama. Rezultat je bio pomalo udan. Kad bi netko govorio, ula bi se samo oba kraja spektra: slabano piskanje kao u imia, i nekakvo duboko mumljanje. Fenton je tome brzo doskoio upotrijebivi linearniju shemu (doavola, ne mogu izbjei tehnike izraze) i tako je kasniji model mogao proizvoditi potpunu tiinu na prilino velikoj povrini. Ne samo u obinoj sobi nego i u pravoj, velikoj dvorani... Vidite, Fenton nije bio od onih tajanstvenih izumitelja koji nikome ne ele rei to namjeravaju, u strahu da im netko ne ukrade ideju. Naprotiv, on je brbljao svakome tko je samo elio sluati. Raspravljao je o svojoj ideji s osobljem i sa studentima. Tako se dogodilo da je jedna od prvih osoba kojima je demonstrirao svoje 128

poboljano Utialo bio jedan student umjetnosti (zvao se, mislim, Kendall ili tako nekako) koji je studirao fiziku kao fakultativni predmet. Kendalla je Utialo vrlo zainteresiralo. Meutim, njega nije zanimao komercijalni aspekt, jo manje olakanje koje bi Utialo trebalo donijeti izmuenim uima nesretnog ovjeanstva. A, ne! Glavom su mu se vrzmale sasvim drukije ideje. Dopustite mi malu digresiju. Na naem koledu cvjeta Muzika sekcija, koja je s godinama stekla toliko lanova da se moe uhvatiti ukotac ak i s manje monumentalnim simfonijama. I ba one godine kad se zbila moja pria prihvatila se vrlo ambicioznog projekta. Mlade je eljela postaviti na pozornicu novu operu, djelo talentiranoga mladog skladatelja, ije ime ne bih htio spominjati jer je danas vrlo poznat. Nazovimo ga Edwardom Englandom. Zaboravio sam naslov djela, a bila je to jedna od onih ukoenih drama o traginoj ljubavi za koje nikad nisam uspio shvatiti zato bi morale biti manje besmislene uz glazbenu pratnju nego bez nje. Nema sumnje, mnogo ovisi o glazbi. Dobro se sjeam kako sam itao sadraj dok sam ekao da se podigne zastor, a do dandanas nisam naistu sa sobom da li je libreto morao biti ozbiljan ili ne. Hmmm, da vidim vrijeme je kasna viktorijanska era, a glavni su likovi Sarah Stampe, strastvena potanska inovnica, Walter Partridge, turobni lovouvar, i vlastelinov sin, kojeg sam ime zaboravio. Bijae to stara pria o vjenome trokutu, koju je zakomplicirala zaostalost mjetana i njihovo protivljenje promjenama, u ovom sluaju novom telegrafskom sustavu za koji su lokalni znalci tvrdili da e zaarati kravlje mlijeko i prouzrokovati neeljene posljedice na janjadi. Sve u svemu, bila je to uobiajena drama o opernoj ljubomori. Vlastelinov se sin ne eli oeniti u PTT, pa lovouvar, kojega je vrijealo ovo odustajanje, snuje osvetu. Tragedija dostie vrhunac kad siromanu Sarah pronau u Uredu za izgubljena pisma, zadavljenu ljepljivom trakom za pakiranje i umotanu u potansku vreu. Mjetani vjeaju Partridgea o najblii telegrafski stup, na veliko nezadovoljstvo nadglednika telegrafske linije. Od njega se oekivalo da pjeva veliku ariju dok ga vjeaju: i dandanas mi je ao to taj dio opere nisam vidio. Vlastelinov se sin odaje piu, ili kolonijama, ili oboje: i to vam je to. Siguran sam da se ve pitate na to ciljam: strpite se jo samo malo. injenica je da paralelno s umjetnom ljubomorom na pozornici esto ide ruku pod ruku i prava, iza nje. Tako i ovdje: Fentonova je prijatelja Kendalla ostavila mlada dama koja je trebalo da pjeva ulogu Sarah Stampe. Ne vjerujem da je inae bio osoba osobito sklona osvetama, ali mu se ovdje pruila zgoda za 129

jedinstvenu osvetu. Budimo iskreni i priznajmo da ivot u koledima izaziva u ljudima stanovitu neodgovornost; a u slinim okolnostima tko bi od nas bio u stanju odoljeti takvoj sjajnoj prilici? Vidim da nasluujete. Ali mi, publika na toj povijesnoj predstavi, nismo ni sanjali to nam se sprema dok smo sluali prve taktove uvertire. Auditorij je bio probran: svi su bili tamo, od Kancelara nadolje. Dekana i profesora je bilo koliko hoe: nikad nisam uspio shvatiti kako se toliko ljudi dalo nagovoriti da dou. Zapravo, sad mi nije jasno to sam i sam ondje radio. Uvertira je napokon utihnula, uz posvemanje odobravanje; tko zna da li muzici ili injenici da je ipak zavrila... Tada se podigne zavjesa. Scena je bila seoski trg u Doddering Sloughleighu, oko 1860. Ulazi junakinja, itajui jutarnju potu. Ona nailazi na pismo adresirano na mladoga vlastelina i smjesta je spopadne napadaj pjevanja. Uvodna arija i nije bila tako loa u usporedbi s uvertirom, ali ipak, na sreu, uli smo samo nekoliko prvih taktova. Upravo tako. Ovdje i nije vano kako je Kendall uspio nagovoriti Fentona, ako je ovaj uope i bio svjestan u kakve e svrhe posluiti njegov izum. Mogu samo rei da je demonstracija potpuno uspjela. Odjednom, iznenada, zavladala je posvemanja tiina, a Sarah Stampe je jednostavno zamaknula, poput TV programa kad iskljuite ton. Svi smo sjedili prikovani uza svoja sjedala, dok su se usta nesretne pjevaice nijemo pokretala. A tada joj lice poprimi izraz kao kad netko uasno vriti i ona pobjegne s pozornice usred kie dopisnica. Poslije toga kaos je bio neopisiv. Prvih nekoliko minuta svatko je mislio da je izgubio sluh, ali je uskoro bilo jasno da je i ostale prisutne zadesio slian nedostatak. Nekome je iz Odjela za fiziku, ini se, ubrzo postalo jasno o emu je rije, jer su meu uglednim gostima u prvome redu stali kolati komadii papira. Vicekancelar je ak pokuao uvesti red maui s pozornice rukama poput vjetrenjae. Meni je, meutim, ve bilo gotovo pozlilo od smijeha pa nisam vie zapaao finije pojedinosti. Nije nam bilo druge nego izii u predvorje to smo bre mogli. Mislim da je Kendall pobjegao; uhvatila ga je panika pred efektom koji je izazvala sprava, pa ju je zaboravio iskljuiti. Bojao se da e ga auditorij uhvatiti i linovati. A to se tie Fentona: avaj, nikad neemo saznati njegovu verziju prie. Daljnje smo dogaaje mogli samo rekonstruirati prema onome to smo kasnije zatekli na licu mjesta. 130

 Moja je teorija da je vjerojatno priekao da svi mi iziemo iz zgrade, a onda se prikrao da bi iskljuio spravu. Eksplozija je odjeknula irom koleda. Eksplozija? prodahe netko. Pa naravno. Spopada me jeza kad pomislim kako smo izmaknuli za dlaku. Jo koji decibel, jo koji fon i stvar je mogla otii u zrak dok je dvorana jo bila krcata. Gledajte kao na prst sudbine na injenicu da je samo izumitelj stradao u eksploziji. A moda je tako i bolje: nestao je u trenutku trijumfa i prije nego to je dopao dekanovih aka. ovjee, dosta moraliziranja! to se dogodilo? Pa, rekoh vam da su Fentonu teorije bile panska sela. Da je malo proakao matematiku Utiala, bilo bi mu jasno gdje je greka. Vic je u tome, vidite, to se energija ne moe unititi. ak ni kad ponitite jednu garnituru valova drugom. Dogodi se jednostavno to da se energija koju ste neutralizirali akumulira negdje drugdje. To vam je kao kad metete sobu, pa smee sakrijete pod tepih. Ako se malo zamislite nad teorijom ove vraje sprave, vidjet ete da Utialo nije bilo nikakvo utialo nego sakuplja zvuka. Za sve vrijeme dok je bilo u pogonu, ono je apsorbiralo energiju zvuka. A na koncertu je svakako imalo to apsorbirati. Bit e vam jasnije ako samo pogledate partiture Edwarda Englanda. I povrh toga, dakako, i publika je dizala poprilino buke ili da kaem pokuavala dizati za vrijeme panike. Ukupna koliina energije vjerojatno je bila golema, a jadno je Utialo sve to moralo progutati. Kamo je ila sva ta energija? Hja, shema mi nije poznata do u pojedinosti; vjerojatno u kondenzatore predajnika. Kad je Fenton prispio do njega da ga iskljui, ono je bilo poput ive bombe. Zvuk njegova dolaska bila je ona prekobrojna kap u punoj ai vode, preoptereeni ureaj to vie nije mogao izdrati. Eksplodirao je. Nekoliko trenutaka nitko ne izusti ni rijei, moda iz pijeteta prema pokojnome Fentonu. A tada Eric Maine, koji je posljednjih deset minuta proveo mrmljajui nad svojim kalkulacijama, prokri put kroz obru slualaca. U ruci je drao list papira i agresivno mahao njime. Hej! ree on. Imao sam pravo. Ta sprava nije mogla funkcionirati. Odnos faze i amplitude... Purvis odmahne rukom. Upravo sam to sada objasnio ree on strpljivo. Bolje bi vam bilo da ste sluali. Nesretni je Fenton to isto otkrio na najnezgodniji nain. 131

On baci pogled na sat. Zbog neega mu se najednom vrlo urilo. Boe, kako vrijeme leti! Podsjetite me drugi put da vam ispriam kakva smo sve uda vidjeli kroz novi protonski mikroskop. To je jo udesnija pria. Napola je bio iziao kroz vrata dok smo se sabrali. Tada George Whitley doe do daha. ekajte malo izree on smeteno. Kako to da nitko od nas nije uo za taj dogaaj? Purvis se zaustavi na pragu i promotri nas preko ramena. Imali smo samo jedan izlaz iz situacije ree. Mi nismo eljeli skandala: de movtuis nihil nisi bene, znate. Osim toga, s obzirom na injenice, zar ne mislite da je bilo sasvim na mjestu, ah, utjeti o cijeloj toj dogodovtini? Laku no elim svima.

SEKCIJA ZA ZNANSTVENU FANTASTIKU ARKZ NARODNE TEHNIKE to je Hugo, a to Nebula?

U najavi prie Ne miri se s kraljevima P. Andersona spominje se nagrada Hugo. to je to? Hugo Gernsbach (1884 1967), uenjak, strunjak za elektroniku, izumitelj, pisac i izdava, roen u Luksemburgu, emigrirao u SAD, pokrenuo struni asopis za elektroniku (bio je kratka vijeka), uinio je u travnju 1926. neprocjenjivu uslugu znanstvenoj

iz prihvaenih, dostojnih panje, neund formi knjievnog umijea. Tek e nedavno, u poetku ezdesetih godina, sf stei pravo graanstva, pa se njeni ljubitelji i pisci (meu kojima ima i vrhunskih svjetskih uenjaka) vie nee morati stidjeti to je vole. Skovao je i posebno ime: scientifiction, to je poslije evoluiralo u definitivno prihvaeni oblik science fiction (znanstvena beletristika). Ovo je moda vrijeme i mjesto da se ukae na prevodilaki nonsens; fiction je rije koja u engleskom jeziku oznaava ono to mi zovemo beletristikom. Fantastika je rije

132

fantastici i, istovremeno, bacio joj veliki klip pod noge. Pokrenuo je prvi asopis posveen iskljuivo sf: Amazing Stories i organizirao prvi klub ljubitelja sf. Time je otvorio put nevienom kvantitativnom procvatu amerike sf. (Procjenjuje se da je do danas u SAD objavljeno oko 30.000 naslova, preteno pria i novela.) Time je pospjeio protjerivanje sf kao neeg to se toboe razlikuje od ostale beletristike

kojoj ovdje, zapravo, NEMA MJESTA. Sf je, jednostavno, oblik beletristike, poput detektivske, ljubavne, kaubojske i sl. Ameriki pisci i ljubitelji sf, satjerani u izolaciju, prisiljeni na defenzivu da ne kaem konspiraciju okupili su se u usko povezani ceh supatnika, neshvaenih, koji se bave neim manje vrijednim. Poeli su organizirati sastanke, pa i konvencije.

Prva je godinja sveamerika konvencija odrana 1939. u New Yorku uz nekih 200 prisutnih. Na XI konvenciji 1953. u Philadelphiji ljubitelji sf podijelili su male modele svemirskog broda kao nagrade piscima, ilustratorima i izdavaima najuspjelijih ostvarenja sf te godine. A onda, na XXII 1955. u Clevelandu, pala je odluka da se takve nagrade dijele svake godine i da se nazovu Hugo. To je ime 1958. u Los Angelesu postalo slubenim. Jasno je da je nagrada dobila svoje ime po duhovnom ocu amerike sf! Danas ona u svijetu sf znai otprilike ono to Oscar, Ondas, Pulitzer, Goncourt znae svaka u svome krugu. Poto se ozbiljno prilo Hugovoj nagradi i itatelji je tako zduno prihvatili, pisci znanstvene fantastike su se malo poekali po glavi. Naime, svatko je htio Huga, ali kako je svugdje broj nagrada ogranien pa tako i u SFu neije vrijedno djelo ostalo je ak i bez nominacije za tu nagradu. To vjerojatno nije zadavalo tolike glavobolje piscima (barem ne svim) da bi radi to boljeg rjeavanja ovog problema osnovali udruenje amerikih pisaca znanstvene

Nebulu dodjeljuju svake godine sami pisci, i to za najbolji roman, najbolji kratki roman, najbolju priu i najbolju kratku priu. Nagrada je u obliku spiralne maglice, metalnog sjaja, napravljene od uzorka kamenoga kristala usaenog u blok lucita. Kombinirana od elemenata iz kemije, geologije i astronomije, Nebula simbolizira neogranienost podruja koja zahvaa znanstvena fantastika. Na kraju kaimo i to da su vrlo rijetka djela koja su dobila i Huga i Nebulu. Razlog je oit, ali neka nas tjei i neto drugo jo svoje nagrade za SF nisu poeli dodjeljivati kritiari. Krsto Maurani, Vojko Kraljeta

Novi svjetovi, nove granice

Takozvani novi val u znanstvenoj fantastici zapoeo je negdje sredinom prolog desetljea. Mladi pisci, a i oni stariji, nisu vie mogli a da se ne obazru na svakodnevna zbivanja na

133

fantastike, SFWA (Science Fiction Writers of America), ali je u svakom sluaju bio jedan od bitnih razloga pri pokretanju nagrade Nebula. Nebula je ustanovljena iste godine kad je osnovana i SFWA pa su na prvim godinjim banketima tog udruenja uruene i prve Nebule. Bilo je to 11. oujka 1967. godine, u New Yorku i Los Angelesu. nutnog ovjekovog poloaja guramo se u svemir, a nismo jo uredili nae prebivalite kako bi trebalo. U Velikoj Britaniji su se autori koji su bili spremni na novi nain progovoriti o tim problemima izrazivi ih kroz SF okupili oko asopisa New Worlds (Novi svjetovi). Iako taj asopis izlazi jo od 1948, on se do 1964. nije u mnogome razlikovao od gomile slinih asopisa. I tada je 1964. godine glavni urednik postao Michael Moorcock koji je najzasluniji za uspon i uspjeh to ga je asopis postigao ne samo na Otoku, ve i u svijetu. Moorcock ne samo da je od Novih svjetova stvorio veliki SF asopis, ve je od njega stvorio i znaajan avangardni knjievni asopis. Okupivi mnoge autore koji su bili spremni da eksperimentiraju sa sadrajem i formom (a da se to ne pretvori u maniru), Novi svjetovi su izazvali panju javnosti: u asopisu su suraivali (i to jo uvijek ine) neki od najboljih pisaca SF, pjesnika, kritira i likovnih umjetnika. Lista imena je dugaka: Aldiss, Ballard, Disch, Moorcock, Spinrad, Pynchon, Ellison, Zelazny, Jones, Jacobs, Platt, Harrison, Leiber i drugi. Neki od najboljih mladih britanskih (i amerikih) pjesnika objavili su svoje stihove na stranicama asopisa: Thomas; MacBeth, Logue i drugi.

ovoj naoj planeti, ponekad toliko suluda da se doimaju poput najnemoguije fantastike. Ovo nae globalno selo stalno tetura negdje na granici propasti i unitenja do kojeg moe doi zloupotrebom znanstvenog i tehnolokog potencijala i rjeenja tih problema, samo ako se rezultati novih ovjekovih dostignua i spoznaja upotrijebe na pravi, humani nain. Svi smo svjesni paradoksa treEschera, Peakea, Deana, Jonesa i drugih. Prie koje su objavljivane u asopisu nisu nigdje bile prije objavljene; romani koji su kasnije izazvali veliki uspjeh izlazili su u Novim svjetovima u nastavcima, a posebno je bila zanimljiva serija pria o jednom junaku (Jerry Gomeliusu) koje su pisali Aldiss, Jakubowski, Saltis, Moorcock, Harrison i Jones. Zbog izvanredne kvalitete, Knjievni odjel umjetnikog savjeta Velike Britanije dodijelio e 1967. nagradu asopisu. No, unato tome i pomoi koju im je i kasnije pruao savjet, este zabrane (zbog opscenosti), imale su nepovoljan utjecaj na distribuciju asopisa. Nije sluajno da su u to vrijeme esto zabranjivani mnogi podzemni asopisi (OZ, IT), u kojima su esto suraivali i autori iz Novih svjetova. Tako je asopis poeo izlaziti od 1971. u depnom izdanju, poput knjige. Nakon desetgodinjeg rada, 1974. Moorcock se ostavio posla glavnog urednika, a njegovo je mjesto zauzela njegova supruga, Hilary Bailey. Uz nju su i urednici M. John Harrison i R. Glyn Jones. Iako u asopisu susreemo ve poznata imena, u svakom je broju prisutno nekoliko priloga mladih, neafirmiranih autora. Na taj nain Novi svjetovi ostaju uistinu novi, a raspon radova, od iste fantastike do

134

Veliki format (4A) na kojem je asopis izlazio od 1967. do 1971. pruio je i likovnim umjetnicima priliku da surauju u njemu. Tako su se u Novim svjetovima pojavili radovi Paolozzija, Hamiltona,

teke znanstvene fantastike, od izvrsnih kritika do impresivnih likovnih priloga, osigurava stalnu istraivalaku kvalitetu i iri granice postojee SF.

I na kraju evo nekoliko Imena bez kojih ovaj asopis ne bi bio ono to jest: Brian W. Aldiss jedan je od najpoznatijih pisaca SF. Ovaj autor srednje generacije dobitnik je nekoliko nagrada na polju SF, ali je poznat i kao autor nekoliko bestselera koji nisu SF. U New Worlds surauje dugi niz godina i nekoliko je njegovih romana tu izilo u nastavcima. ivi u Oxfordu. J. G. Ballard (roen je u angaju) uz Aldissa je najpoznatiji predstavnik srednje generacije pisaca SF. Po vlastitoj izjavi, njega vie zanima unutarnji svemir od vanjskog. ivi u Sheppertonu a okuao se kao kipar, izlaui razbijene automobile. B. J. Bayley redovni je suradnik Novih svjetova. Poeo je objavljivati prie sa 15 godina (sada mu je 38). Nedavno mu je iziao roman Duda robota. John Clute je Kanaanin koji trenutno ivi u Londonu. Suradnik je asopisa od 1966. a osim to pie izvrsne prie, isto je tako dobar kritiar. Thomas M. Disch, lutajui Amerikanac, pisac SF i pjesnik. Autor poznatih romana Koncentracioni logor, Genocidi i Jeka oko njegovih kostiju. Dva su posljednja romana bila objavljena u nastavcima u asopisu. M. John Harrison redovni je suradnik asopisa od 1968. Autor je

ivi u Camdenu sa, kako on tvrdi, najveom domaom makom na svijetu. Knjievni je urednik asopisa. Michael Moorcock autor ja brojnih romana, od kojih su najpoznatiji oni o Jerryju Corneliusu. Takoer pie i istu fantastiku. Povremeno surauje sa rock grupom Hawswind. Dobitnik je nagrade Nebula 1966. za roman Pogledaj ovjeka. Njegova suradnja sa Hilary Bailey, sadanjom urednicom, urodila je jednim romanom i troje djece. Keith Roberts zarauje za ivot uglavnom slikajui, ali je isto tako dobar pisac. Naroito je zapaena njegova serija pria o ponovnom usponu civilizacije nakon atomskog rata. John T. Sladek, Amerikanac u Londonu, fantastian satiriar, redovni suradnik asopisa od 1966. autor poznatog romana Reproduktivni sistem. Mal Dean, redovni suradnik asopisa od 1967. Ilustrator, crta stripova, autor crtanih filmova, dizajner omotnica za knjige i gramofonske ploe i dobar jazztruba. Umro je 1974. od raka u 33. godini ivota. R. Glyn Jones je umjetniki urednik asopisa, ali se okuao i kao pjesnik, kritiar, dizajner i ilustrator. Diplomirao psihologiju na Londonskom sveuilitu. Goran Paveli

135

nekoliko romana.

Tono na datum kad je prije 35 godina hitlerovska Njemaka napala Sovjetski Savez, 22. lipnja 1976, lansirana je u stazu oko Zemlje nova sovjetska orbitalna stanica Saljut5 teka 18 tona. Minimalna je visina stanice 219 a maksimalna 260 km no smatra se da e kasnije stanica biti podignuta (dodatnim radom raketnih motora) na visinu od oko 350 km to e joj omoguiti dui ivotni vijek. Za razliku od dosadanjih sovjetskih stanica tipa Saljut ova najnovija ima dva doka za pristajanje brodova Sojuz. Znai da bi se u Saljutu5 mogle istovremeno nai dvije ekipe kozmonauta. Da li e to biti ukupno etiri ili est kozmonauta jo ovoga trenutka nije jasno. Zasad rekord u duini boravka u svemiru pripada treoj, posljednjoj ekipi amerike orbitalne stanice Skylab, koja je provela u svemiru 84 dana. Moda e Saljut5 oboriti taj rekord. Dok ovo piemo, stanica je jo prazna, provjerava se funkcioniraju li svi ureaji ispravno prije nego to na nju krenu ljudi. Zanimljivo je da stanica Saljut4 na kojoj su ve boravile dvije posade kozmonauta jo uvijek leti prazna zavrivi svoju misiju. To isto vai i za ameriku stanicu Skylab. Saljut5 bit e, ukoliko dou na nju kozmonauti, peta orbitalna stanica s ljudskom posadom (jedna amerika, etiri sovjetske, na Saljut2, naime, nije dolazila posada). Na stanici se nalazi niz instrumenata za prouavanje Sunca, zvijezda, no i naeg planeta Zemlje. *** Amerika interplanetarna sonda Viking 1 jo uvijek krui oko Marsa. Prvotni je bio plan da se dio te letjelice meko spusti na povrinu crvenog planeta 4. srpnja, na dan proslave 200godinjice nezavisnosti SAD. Strunjaci NASAe oklijevali su, meutim, sa zavrnim najdelikatnijim manevrom sputanja, jer se predvieni teren Chryse pokazao kao previe neravan. Dok ovo piemo, Viking jo uvijek trai pogodno mjesto za amarsiranje i prema posljednjim vijestima Lander (dio Vikinga) trebao bi se spustiti 16. srpnja. Kad ovaj broj Siriusa stigne u vae ruke, letjelica e moda ve biti na povrini Marsa, a moda e doi opet do odgode. Pitanje je takoer hoe li sputanje uspjeti. Dosadanji pokuaji SSSRa s letjelicama tipa Mars nisu nikad potpuno urodili plodom. Valja priekati jo koji tjedan da bismo doznali to e se dogoditi i, moda, prvi put, vidimo fotografije Marsa s lica mjesta. Kao to je ve dobro poznato, glavni cilj misije Viking jest potraga za eventualnim ivotom na Marsu. I tako, dok Viking 1 krui oko Marsa kao maka oko vrue kae, druga istovrsna letjelica Viking 2 jo se nalazi na putu prema Marsu. Ona je krenula kasnije i stii e do Marsa 7. kolovoza. Njezin je zadatak istovetan zadatku Vikinga 1, a Amerikanci su poslali dvije letjelice da bi poveali faktor uspjeha. Ako se neto dogodi Vikingu 1, moda e uspjeti njegov dvojnik... Iduih mjeseci eka nas, dakle, jedno od najuzbudljivijih razdoblja planetarne astronomije: moda emo dobiti odgovor na golicavo pitanje ima li na Marsu ivota. DAMIR MIKULII

Teleksom iz svemira

KAKO RIJEITI NERJEIV PROBLEM?

136

Obino se kae da je opreznost majka mudrosti. No opreznost nikad nije savrena. to uiniti kad vas trenutak neopreza dovede u nevolju iz koje jednostavno nema izlaza? Ne oajavajte, poruuje vam Tom Godwin, jer nevolja je majka snalaljivosti, U prii MAJKA INVENCIJE koju smo vam priredili za slijedei broj SIRIUSA grupa hrabrih (i pomalo neopreznih) istraivaa nala se na planeti naizgled posve obinoj i bezopasnoj. Kao to to esto biva, naroito u znanstvenoj fantastici, ono najobinije i naizgled najpitomije obino se pretvara u zamku. Trenutak neopreza prouzroio je teko oteenje njihovog svemirskog broda i onemoguio im povratak s nepoznate planete. Korak po korak Tom Godwin zaplee svoje junake u sve vee i vee nevolje i itatelja zaista uspijeva zabrinuti: odsjeeni od mogunosti polijetanja s planete istraivai ustanovljuju sa se sunce oko kojeg se planeta vrti pretvara u novu. Zbog jedne vrlo originalne osobine te planete tu osobinu neemo vam sad otkriti, nova e prijei u supernovu i progutati itav planetni sustav u strahovitoj eksploziji. A istraivaima se, naravno, ne gine. to biste vi uinili na njihovom mjestu? Kako biste vi rijeili ovaj nerjeiv problem? Godwin poruuje da kad zakae sve to je poznato i vjerojatno treba pokuali i ono nevjerojatno i nemogue. Neemo vam, naravno, otkrili to. Dovoljno je rei da je rjeenje toliko originalno da ve zbog njega samoga tu Godwinovu priu vrijedi proitati. No njena vrijednost nije tek u originalnosti situacije u koju autor uplee svoje junake, ni u neobinosti konanog rjeenja. Godwin je suvie dobar pripovjeda da bi se time zadovoljio. On pria na nain koji vam ne doputa da prekidate itanje. Korak po korak uvedeni ste u priu toliko uvjerljivu i ivu da vam tek posto je proitate postaje jasno koliko je, zapravo, nevjerojatna. A to je osobina po kojoj se prepoznaju najbolje prie znanstvene fantastike, one koje govore o stvarnim ljudima i koje vam umiju i najudnije nevjerojatne stvari uiniti bliskima i poznatima. Tom Godwin nam govori da se ni najfantastinija planeta u svojoj biti ne razlikuje mnogo od vrta iza vae kue i da je ovjek, ustvari, onaj faktor koji sve oko nas ini vanim i zanimljivim, a ponekad i fantastinim. To je poruka koja moda nikad nije suvina. Proitat ete u SIRIUSU broj 3 pripovijetku MAJKA INVENCIJE, zar ne?

137