JU I SREDNJA KOLA Dr.

Husein Dani VELIKA KLADUA

MATURSKI RAD
Tema: Nain montae vertikala, spajanje i zaptivanje cijevi od sivog liva

Mentor: Kiram Begzadi dipl.ing.ma.

Kandidat: Alen Ljubijanki

Velika Kladua, 10.05.2004 godine

1. Uvod Cijevi su uplja i na obje strane otvorena cilindrina tijela koja se, u svrhu voenja i raspodjele tenosti, plina ili pare, ili sastavljaju meusobno u pojedine vodove i cijevne mree ili se montiraju izmeu pojedinih mainskih dijelova. Na zaokretima, prikljucima i odvojcima cijevnog voda montiraju se izmeu cijevi dijelovi naroitog oblika: rave, ukrnjaci, koljena, lukovi i si. Dananja industrija proizvodi gotovo za sve sluajeve primjene standardizovane cijevi i standardizovane ostale dijelove cjevovoda; samo se cijevi izuzetno velikih prenika i cijevi za izuzetno visoke pritiske izrauju od sluaja do sluaja prema narudbi. Cijevi se izraunavaju i dimenzioniu prema odreenim pritiscima. Prema ovim pritiscima cijevi se svrstavaju u grupe. Ovo su nominalni ili nazivni pritisci, te je pri izraunavanju cijevi prema ovim pritiscima uinjena pretpostavka da temperatura materije koja protie kroz cijev ne prekorauje 120 C. Ali, poto jaina materijala, odnosno dozvoljeno naprezanje prema kojem se cijev izraunava, zavisi od temperature kojoj e cijev biti izloena za vrijeme rada, tj. od temperature materije koja protie, radni pritisak kod cijevi se ne poklapa sa nazivnim pritiskom za koji je cijev proraunata. U ovom pogledu treba razlikovati tri sluaja: 1. za tenosti, plinove i paru do 120 C radni pritisak jednak je nazivnom; 2. za paru i plinove do 300 C radni pritisak iznosi 0,8 od nominalnog; 3. za plinove i pregrijanu paru do 400 C radni pritisak iznosi 0,64 od nazivnog. Cijevi, standardizovane prema nazivnim pritiscima, ispituju se propisanim probnim pritiscima. Visina probnog pritiska ne zavisi od svrhe kojoj je cijev namijenjena (tj. da li je za vodu, paru ili plin) i za vie pritiske je za 50% vea od nominalnog pritiska. Pri probi, cijev se napuni vodom do odreenog pritiska i udarcima ekia se provjerava da li je cijev gdjegod popustila. Plinske cijevi se pri probi stavljaju ispod vode i ispituju se sabijenim vazduhom. Pored utvrenih pritisaka usvojeni su, kao osnov za standardizaciju, takoe nazivni prenici, koji se odnose na unutranji prenik cijevi. Kod livenih cijevi unutranji prenik jednak je nazivnom. Kod elinih cijevi nije tako, poto je ovdje standardizovan spoljanji prenik. Kako se, meutim, debljina cijevi mijenja u zavisnosti od pritiska to i unutranji prenik elinih cijevi veinom ne odgovara nazivnom preniku. Materijal cijevi graenih u mainske svrhe jest liveno gvoe, elini liv, topljeni elik, bakar, aluminium, kalaj, olovo, mesing, bronza i druge legure. U specijalnim industrijama danas se esto primjenjuju cijevi od vjetakih materijala: plastinih masa, eternita, keramike, gume i si. Zbog izvanredne hemijske otpornosti, naroito velik znaaj za dananju hemijsku i srodne industrije imaju cijevi od polivinilhlorida (PVC), poznate kod nas pod imenom Juvidur cijevi.

2. Cijevi od livenog gvoa Cijevi od livenog gvoa grade se od SL 14 i imaju veliku primjenu kod vodovoda, plinovoda i kanalizacije. Prema nainu spajanja dijele se na cijevi sa obodima (prirubnicama) i cijevi sa naglavcima. Cijevi od livenog gvoa normirane su za prenike 40 1200 mm. Normalne duine livenih cijevi, tj. razmaci izmeu oboda cijevi, uzimaju se 2000 i 3000 mm, ako je nazivni prenik cijevi manji od 200 mm; za prenike cijevi 200 1200 mm normalne su duine 3000 i 4000 mm.

Slika 1. Cijev sa obodima

Slika 2. Cijev sa naglavkom

Cijevi od livenog gvoa upotrebljavaju se redovno za pritiske koji ne prekorauju 10 at. U posebnim sluajevima uzimaju se i za pritiske do 16 at. Za jo vee pritiske cijevi se liju od elinog liva. Upotrebu livenog gvoa za pregrijanu paru temperature 300 40 C treba izbjegavati. Cijevi se liju u vertikalnom, a rjee u vodoravnom poloaju. U ovom posljednjem sluaju mogu se, zbog ugiba jezgre ili zbog neispravnog poloaja kalupa, dobiti cijevi sa nepodjednakom debljinom zida. Za cjevovode koji se polau u zemlju vie odgovaraju livene cijevi, jer je kora liva otpornija prema oksidaciji. Da bi se cjevovod, pri polaganju u zemlji, mogao prilagoditi neravninama terena, uobiajeno je spajanje takvih cijevi naglavcima, jer ovi doputaju izvjesnu pokretljivost cijevi u sastavku. Naglavak se zaptiva kudjeljom, a na kraju se zalije rastopljenim olovom. Da bi se ouvale od ranja, cijevi se asfaltiraju, odnosno katraniu. U tu je svrhu cijev, prethodno dobro osuena, zagrije na 100 150 C pa se zatim uroni, na izvjesno vrijeme, u rastopljeni asfalt. One dijelove cijevi gdje se poslije stavlja zaptivka, ne treba asfaltirati, i stoga se oni prije stavljanja u asfalt premazu krenim mlijekom. Ako

se to ne uini, rastopljeno olovo pri dodiru sa katranom prska, a katran izgara i ai. Cijevi od livenog gvoa, usljed djelovanja zemnih elektrinih, tzv. lutajuih, struja i slobodne ugljenine kiseline, vremenom gube svoju vrstou i polako se raspadaju. Veliki napredak u izradi livenih cijevi postignut je primjenom centrifugalnog livenja. U nizu novih grana industrije izgraenih u naoj zemlji vrlo znaajno mjesto pripada industriji centrifugalnog liva u eljezari Ilija, koja sada uspjeno i u punom obimu proizvodi centrifugalno livene cijevi, kako za potrebe domae industrije tako i za izvoz. Pri centrifugalnom livenju se rastopljeno gvoe pribija uz zidove kalupa, gdje se ohladi i stvrdne. Nakon livenja cijev se paljivo odgrijava. Mehanike osobine ovako izraenih cijevi nadmauju, u svakom pogledu, osobine cijevi livenih u pijesku, tako da se kod njih moe raunati sa znatno veim dozvoljenim naprezanjem: 350 - 500 kp/cm 2, mjesto 250 kp/cm'2, koliko se uzima kod cijevi livenih u pijesku.

3. Spajanje cijevi od SL Meusobna veza dijelova cjevovoda treba da odgovara ovim osnovnim zahtjevima: 1) da je nepropustljiva, 2) da moe primiti uzdune sile, 3) da se lako sastavlja i rastavlja. Cijevi od livenog gvoa spajaju se naglavcima i obodima, a eline cijevi obodima, cjevnim navrtkama, zavarivanjem, zakivanjem i lemljenjem. Od toga se najee primjenjuju eline cijevi spojene obodima, navrtkama i zavarivanjem. 3.1. Spajanje naglavcima Spajanje cijevi naglavcima prikazano je na slici 3. Veze ove vrste su jednostavne i jeftine, ali su podesne samo za umjerene pritiske, poto ne mogu da prime vee uzdune sile. Pored toga, vei pritisak mogao bi lako da izbaci zaptivku koja se dri samo trenjem. S druge strane, ovakav spoj omoguuje toplotne dilatacije cijevi i doputa ugaonu pokretljivost cijevi, to je naroito korisno pri polaganju plinskih, vodovodnih i kanalizacionih cijevi u zemlji, gdje se nepodudaranja osi cjevovoda ne mogu izbjei.

Slika 3. Spajanje cijevi naglavcima

Ova vrsta spoja ne zadovoljava uslovu lakog rastavljanja, jer da bi se cijev, npr. u sluaju kvara, mogla izvaditi iz cjevovoda, potrebno je uzduno pomjeranje cijevi za dvostruku duinu kojom ona lei u naglavku. Stoga se naglavcima spajaju samo cijevi podzemnih vodova, gdje su sluajevi demontiranja relativno rijetki. Pri spajanju se stavlja glatki kraj cijevi koja se prikljuuje u naglavak susjedne cijevi i jedan dio nastalog meuprostora ispuni se kudjeljom natopljenom u katranu ili loju. Zatim se oko naglavka napravi kalup od ilovae i preostali dio meuprostora zalije olovom. Poslije toga se kalup odstrani a olovo se, prema naglavku, obrubi i podbije. Da bi se zaptivka bolje drala i da je pritisak u cijevi ne bi lako istisnuo napolje, izrauje se, ponekad lijeb A, slika 4, na unutranjoj strani naglavka. U tu svrhu se podeblja, ponekad, i slobodni kraj cijevi B. eljezara Ilija isporuuje centrifugalno livene cijevi sa naroitom zavojnicom u naglavku i zaptivnim prstenom od gume. Sam nain sklapanja je, na taj nain, znatno uproten i svodi se samo na uvrtanje prstena A, slika 3.

Slika 4. ljeb na unutranjoj strani naglavka

Slika 5. Loptasti naglavci

Vea ugaona pomjeranja i trajnije oscilacije cijevi mogu primiti loptasti naglavci, odnosno zglavkaste veze. Zglavkaste veze upotrebljavaju se samo u izuzetnim sluajevima, poto su vrlo osjetljive u pogledu zaptivanja i poto se teko obrauju. Kao to je na slici 5 naznaeno, cijev moe slobodno oscilirati oko svoje osi i, pri tome, podbijena loptasta olovna povrina A slui joj kao voica. Siika 6 predstavlja zglavkastu vezu, koja se moe lako rastaviti. U sluaju niskih temperatura, dijelovi zglavkaste veze su od bronze. Ukoliko su manja relativna pomjeranja dijelova zglavkaste veze, utoliko je lake postii hermetinost spoja.

Slika 6. Zglavkasta veza koja se moe lako rastaviti

Na zaokretima i odvojcima ukljuuju se u cjevovod posebni dijelovi kao rave, ukrnjaci, lukovi i si. Ovi su dijelovi takoe standardizovani. Prikljuak cijevi pod uglom postie se umetanjem u cjevovod ravastih dijelova i koljena, slika 7. Primjenom ravi postie se, prema potrebi, i redukcija presjeka na taj nain to se prenik D glavnog cjevovoda smanji na odgovarajui prenik d prikljunog voda.

Slika 7. Prikljuak cijevi

3.2. Spajanje cijevi obodima Cijevi s obodima ispunjavaju sve uslove za propisno spajanje: lako se postie hermetinost veze, mogu primiti i vee uzdune sile i lako se skidaju i namjetaju. Ali je zato vezivanje cijevi s obodima skuplje. Cijevi s obodima podesne su, zbog svojih odlika, i za vodove visokog pritiska. Kad je cjevovod na otvorenom prostoru ili u vlanoj zemlji, izloeni su zavrtnji za spajanje jakom ranju i stoga, u takvim sluajevima, imaju prednost cijevi sa naglavcima. Razlikujemo vezane i slobodne obode. Prvi sainjavaju sa cijevi jednu cjelinu, dok se drugi stave slobodno na prvobitno glatku cijev, pa se za njih tada izrade naroiti nasloni na krajevima cijevi. Vezani obodi kod livenih cijevi izliju se izcijela sa cijevi. U novijim konstrukcijama esto se obod uopte izostavlja, a cijevi se meusobno jednostavno zavare, radi vrlo povoljnih rezultata, ovaj nain u mainskoj praksi primjenjuje se svuda gdje je to uopte mogue po uslovima montae. Oblik oboda zavisi, uglavnom, od broja zavrtanja. Kod etiri i vie zavrtanja, dakle, kod veih prenika cijevi, obodi su gotovo uvijek cilindrini. Ali, ako se obod vee uz cijev sa dva zavrtnja, njegov je oblik ovalan. Kod tri zavrtnja obod je trouglastog oblika. Po pravilu broj zavrtanja za meusobno spajanje cilindrinih oboda treba da je djeljiv sa 4. Raspored zavrtanja kod cijevi i svih dijelova armature cijevnog voda treba da je simetrian s obzirom na vertikalnu i horizontalnu os, slika 8. U samim osima ne smije biti zavrtanja, poto se nekoji dijelovi armature na tim mjestima esto pojaavaju rebrima i poto tamo redovno ima najmanje mjesta za namjetanje zavrtanja.

Slika 8. Raspored vijaka

Slika 9 prikazuje spajanje obodima cijevi od livenog gvoa. Postepen prelaz tanke cijevi u masivni obod postie se na taj nain to se ovaj dio cijevi izradi konino sa nagibom 1:5 i sa dobro zaobljenim prelaznim ivicama. Time se olaka ukalupljivanje i postigne ravnomjernije hlaenje liva, a prelazna mjesta e biti manje izloena koncentraciji naprezanja.

Slika 9. Spajanje obodima

U konstrukcijama prema slika 10 obod A moe ostati neobraen, ako je samo dovoljno isto odliven. Takav obod obino neznatno natkriva obod na koji se prikljuuje, da bi se na taj nain izgubile male nepravilnosti oblika koje bi inae trebalo odstraniti obradom. Kod takvih neobraenih oboda treba samo da se za navrtke izravnaju povrine nalijeganja.

Slika 10. Lijevani obod

Slika 11 predstavlja izgled ukrnjaka, pravougaone rave i koljena za cijev sa obodima.

Slika 11. Pravougaone rave i koljena

Rave ovih oblika nisu podesne za vodove visokog pritiska, poto se u dijelovima ovih komada javljaju velika naprezanja pri temperaturnim promjenama u cijevnom vodu. Vrsta zaptivke za cjevovode treba da se izabere u zavisnosti od materije koja se sprovodi kroz cijevi, od njenog pritiska i temperature. Po pravilu debljina zaptivke, koja se namjeta izmeu naslona na obodima, treba da je to manja, jer ukoliko je debljina vea, utoliko je vei radijalni pritisak na zaptivku u toku rada i utoliko prije bi moglo nastupiti istiskivanje zaptivke sa njenog leita. Da ne bi pritisak tako lako izbacio zaptivku, esto izradi na eonim povrinama oboda nekoliko koncentrinih usjeka, koji osiguravaju poloaj zaptivke. Ovakav je nain zaptivanja potpuno siguran za pritiske do 8 at. Kod veih pritisaka zaptivka se zatvori u koncentrinom lijebu A, slika 4, koji se izradi na obodu cijevi. Prstenasti dio B kod prikljune cijevi sabija zaptivku, a ujedno slui i za centrisanje cijevi pri montai. Mana ovog nain zaptivanja je ta to se cijev ne moe izvaditi iz cjevovoda ako se prethodno ne pomjeri u uzdunom pravcu za dvostruku duinu prstenastog ispupenja za centrisanje. Da bi se na glatkim zaptivnim povrinama oboda osigurao pravilan poloaj zaptivke, kako ova ne bi prodrla i preko ivica otvora i na taj nain smanjila presjek proticanja, treba spoljanji prenik zaptivnog prstena tako podesiti da se ovaj prsten nasloni na zavrtnje, koji ga na taj nain centriu. Uspjeno zaptivanje spojenih oboda zahtijeva ravnomjerno pritezanje zavrtanja koji, po pravilu, treba da su tako smjeteni da u toku rada omogue naknadno pritezanje pod punim pritiskom. Zavrtnji za spajanje oboda vrlo su nepovoljno napregnuti usljed istovremenog istezanja i savijanja koja potiu od radnog pritiska u cijevi i od prethodnog zatezanja, a i od toplotnih deformacija cijevi. Radi sigurnosti prorauna uzima se da je punom radnom pritisku izloen ne samo presjek cijevi ve i cijela povrina zaptivaa.

10

4. Zaptivanje cijevi na sastavcima Zaptivanje cijevi na sastavcima. Pri neposrednom zaptivanju, dodirne povrine treba da se glaanjem dotjeraju jedna prema drugoj. Za uspjeno zaptivanje potrebno je naroito precizno glaanje i paljivo sastavljanje dijelova, to u znatnoj mjeri poskupljuje izradu. Pored toga, ovakve zaptivne povrine vrlo su osjetljive prema praini i neistoi i lako se ozljeuju, te zbog toga zahtijevaju stalnu panju pri radu. Mjesto neposrednim nalijeganjem glaanih povrina, zaptivanje se, ponekad, postie umetanjem na mjestu sastavka bakarnih i bronzanih lea ije glaane povrine hermetino zatvaraju sastavak, slika 12. Loptasta povrina lee doputa meusobno osciliranje spojenih oboda i olakava, prema tome, prikljuak savijenih cijevi. Ali, kod jako promjenljivih temperatura spojevi ove vrste lako postaju nehermetini usljed naizmjeninih izduivanja i skupljanja cijevi. Pri skupljanju cijev ne nalijee dobro na leu i usljed toga proputa, pri ponovnom izduenju cijevi, lea se vrsto uglavi izmeu oboda i time sprijei proputanje. Pri zaptivanju parnih vodova stavljaju se esto na sastavcima oboda prstenovi od valovitog bakarnog ili elinog lima - veinom sa ulocima od azbesta, kudjelje sa grafitom i si. Za pregrijanu paru temperature 300-400 C ne dolazi u obzir bakarni lim, ve samo elini.

Slika 12. Bakarna lea

Kao dobro sredstvo za zaptivanje mogu sluiti mekani metali u vidu prstenova npr. od olova, ili legura slinih bijelom metalu. Pri stezanju zavrtanja mekani metali, usljed svoje plastinosti, dobro zaptivaju po dodirnim povrinama, ali ne podnose visoke temperature. Od mekanih zaptivki za visoke temperature je najpovoljniji nesagoriv azbest. U prometu se azbest dobiva u vidu ploa do 12 mm debljine i u obliku vrpce. Mana mu je ta to se lako zalijepi za metalne povrine sastavka te se pri rastavljanju veze, usljed svoje male vrstoe, veinom raskida i ne moe da se ponovo iskoristi. esto se, radi toga, azbest pokrije tankom prevlakom od bakarnog lima.

11

Najjednostavnije i najjevtinije zaptivanje postie se upotrebom azbestne vrpce koja se zatvori u naroito izraenim ljebovima, slika 13. Azbest, kad je u stalnom dodiru sa vodom, postepeno se raspada. Iz tog razloga nije podesan ni za zaptivanje parnih vodova, u kojima moe nastupiti kondenzacija pare. Za takve sluajeve uzima se klingerit, poliperit ili kakav drugi, od azbesta, gume i slinih materija sastavljeni dobro preso vani zaptivni materijal. Ovi su materijali ve sami po sebi dovoljno vrsti; pored toga su esto pojaani ulocima od ice. Za zaptivanje cijevnih vodova protiv pritiska zasiene pare i sabijenog vazduha, ako temperatura ne prelazi 200 C, uzima se uljem natopljen karton ili papir. Zaptivne povrine u tom sluaju moraju biti precizno obraene.

Slika 13. Azbestna vrpca

Protiv pritiska vode guma je najbolji zaptivni materijal. U prometu se dobije u vidu vrpce 5-7 mm debljine i u vidu ploa, esto pojaanih ulocima od prediva ili ice. Kod veih pritisaka zaptivka od gume treba da se zatvori u lijebu. Da se guma ne bi zalijepila za povrine sastavka, premazuje se, pri montiranju, vlanim grafitom ili kredom.

12

5. Zakljuak Cijevi su uplja i na obje strane otvorena cilindrina tijela koja se, u svrhu voenja i raspodjele tenosti, plina ili pare, ili sastavljaju meusobno u pojedine vodove i cijevne mree ili se montiraju izmeu pojedinih mainskih dijelova. Cijevi od livenog gvoa grade se od SL 14 i imaju veliku primjenu kod vodovoda, plinovoda i kanalizacije. Prema nainu spajanja dijele se na cijevi sa obodima (prirubnicama) i cijevi sa naglavcima. Cijevi od livenog gvoa spajaju se naglavcima i obodima. Spajanje naglavcima je jednostavnije i jeftinije, ali su podesne samo za umjerene pritiske, poto ne mogu da prime vee uzdune sile. Ovakav spoj omoguuje toplotne dilatacije cijevi i doputa ugaonu pokretljivost cijevi, to je naroito korisno pri polaganju plinskih, vodovodnih i kanalizacionih cijevi u zemlji, gdje se nepodudaranja osi cjevovoda ne mogu izbjei. Ova vrsta spoja ne zadovoljava uslovu lakog rastavljanja, jer da bi se cijev, npr. u sluaju kvara, mogla izvaditi iz cjevovoda, potrebno je uzduno pomjeranje cijevi za dvostruku duinu kojom ona lei u naglavku. Stoga se naglavcima spajaju samo cijevi podzemnih vodova, gdje su sluajevi demontiranja relativno rijetki. Cijevi s obodima ispunjavaju sve uslove za propisno spajanje: lako se postie hermetinost veze, mogu primiti i vee uzdune sile i lako se skidaju i namjetaju. Ali je zato vezivanje cijevi s obodima skuplje. Cijevi s obodima podesne su, zbog svojih odlika, i za vodove visokog pritiska. Kad je cjevovod na otvorenom prostoru ili u vlanoj zemlji, izloeni su zavrtnji za spajanje jakom ranju i stoga, u takvim sluajevima, imaju prednost cijevi sa naglavcima. Zaptivanje cijevi na sastavcima. Pri neposrednom zaptivanju, dodirne povrine treba da se glaanjem dotjeraju jedna prema drugoj. Za uspjeno zaptivanje potrebno je naroito precizno glaanje i paljivo sastavljanje dijelova, to u znatnoj mjeri poskupljuje izradu. Pored toga, ovakve zaptivne povrine vrlo su osjetljive prema praini i neistoi i lako se ozljeuju, te zbog toga zahtijevaju stalnu panju pri radu. Kao dobro sredstvo za zaptivanje mogu sluiti mekani metali u vidu prstenova npr. od olova, ili legura slinih bijelom metalu. Pri stezanju zavrtanja mekani metali, usljed svoje plastinosti, dobro zaptivaju po dodirnim povrinama, ali ne podnose visoke temperature.

13

Literatura 1. Dragan Cvitkovi: Otpadne vode, Sarajevo 1998. 2. Emir Alijagi: Vodovod i kanalizacija knjiga 1, Sarajevo 2001. 3. Drago Blagojevi: Mainski elementi, Sarajevo 1990. 4. Vasilije Volkov: Elementi maina 2 dio, Sarajevo 1978. 5. Grupa autora: Inenjersko tehniki prirunik OBRADA-MONTAATEHNOLOGIJA, Beograd 1970.

14

Sadraj 1.Uvod 2. Cijevi od livenog gvoa 3. Spajanje cijevi od SL 3.1. Spajanje naglavcima 3.2. Spajanje cijevi obodima 4. Zaptivanje cijevi na sastavcima 5. Zakljuak Literatura 1 2 4 4 7 10 12 13

15