You are on page 1of 80

ISSN 2217-8511

772217 851003

prva rije

e samo zbog velike vanosti popisa koji je planiran da se provede u predstojeoj godini, jo nekoliko momenata iz politikog, vjerskog i kulturnog ivota nagovjetava da bi 2013. mogla biti u znaku Bonjaka. Tu, prije svega, mislim na osnivanje nekoliko vanih bonjakih institucija, od Bonjaake akademije nauka (BANU), Bonjake nacionalne fondacije (BNF) do Svebonjakog kongresa, koje je bonjaka elita ve dvadesetak godina odbijala, ignorirala ili izbjegavala formirati. Izgovor im je bio kako nam ne treba nacionalni program, niti takve institucije, ve je dovoljno svu svoju nacionalnu energiju usmjeriti na ouvanje dravnosti BiH. U kakvom je sad stanju, gledajui sa svih ekonomsko-politiko-sigurnosnih aspekata, Bosna i Hercegovina nije poeljno, ak ni preporuljivo mjesto, prije svega mladim ljudima, za budunost. Kao to vie nije ni primamljivo mjesto za povratak mnogih iz dijaspore. Veini njih definitvno je umrla u posljednja nada za povratak u svoju domovinu. Prema tome, argument da neko radi na nacionalnom programu tako to jaa dravnost BiH, prema oevidu demantira sve one koji su protiv formiranja nacionalnih bonjakih institucija i izrade nacionalnog programa. Nije to kriza patriotizma, mada je i ljubav prema domovini uveliko splahnula. Stoga neki novi procesi, mimo ustaljenih institucija, kakvi su donijeli osnivanje i pokretanje novih bonjakih institucija, mogu se razumjeti kao pokuaj traenja novog puta za obnavljanje entuzijazma i iznalaenje novih, dodatnih energija koje bi zaustavile negativne trendove u drutvu, odnosno, pokrenule nove snage za nastavak nacionalne renesanse, jer su mnogi skloni ustvrditi da su osamdesete, donosno, devedesete godine bile godine zakanjele bonjake renesanse da se afirmiraju i nacionalno formiraju kao (posljednji) evropski narod. Samo popis stanovnitva toliko je bitan za Bonjake, kao nedovrenu naciju, da e biti dovoljan motiv za mobiliziranje patriotsko-nacionalnih osjeanja koja bi se mogla artikulirati primarno kroz nove nacionalne institucije. I, ukoliko kreatori i osnivai Svebonjakog kongresa ne budu pristupili svome poslu na nain kao su radile druge bonjake kulturne i politike institucije, ova bi godina mogla biti godina fesa, povratka Bonjakog ponosa i dostojanstva! Va urednik: Nedad Lati

GODINA FESA

Slika sa naslovnice:

mladi sa fesom

PANBONJAK

Broj 9

najava intervju

Pie: Dr. Colin Turner 50 ...................................................................

rEvOlucIjA vjErOvANjA

ZAjEDNO, A NE uSAmljENO!

Pie: Murad Wilfried Hofmann 46 ...................................................................

OD AlIjE FIrDuSA DO AlIjE IZETBEGOvIA OD FATE OmANOvI DO FATE OrlOvI Prof. dr. sci. Najetovi Demal 24 ...................................................................

GODINA FESA

BrISEl TvrDI PAZAr NA SANDZAKu

Dr. Rifat Redovi 34 ...................................................................

Pie: Prof. dr. eval Kovaevi 38 ...................................................................

KOmE jE jADrAN TIjESNA IZmA

HariS SejDi DIrEKTOr BONjAKE NAcIONAlNE FONDAcIjE 20

BIlA jEDNOm jEDNA ZEmljA SrPSKIH ZlOINA(cA)


Pie: Dr.sci. Remzija Kadri 30 ...................................................................

decembar 2012

PANBONJAK

MarKer

Pie: Nedad Lati

Osniva se Svjetski bonjaki kongres (SBK)

SVAKI BONJAK JE ODGOVORAN ZA DRUGOG BONJAKA!


6
decembar 2012
PANBONJAK

OSNIVAKA DEKLARACIJA VJERUJUI:

dravu;

* da odgoje i obrazuju mladi narataj da dostojanstveno ive u slobodi, miru i blagostanju, nikada ne * da je Bog stvorio ljude od jednog mukarca i jedne zaboravljajui historiju stradanja i progona bonjakoga ene, pa im odredio da postanu razliita plemena i narodi, naroda; te ih pouio kako da se meusobno upoznaju i kako da potuju Bogom darovane posebnosti jednih u odnosu na U cilju ostvarenja pune slobode Bonjaka u domovini i didruge na principu duhovne vrijednosti i moralne dosljed- jaspori, ouvanja i afirmacije suverene i jedinstvene Bosne nosti, i Hercegovine te doprinosa regionalnom i meunarodnom miru u stabilnosti, * da su Boji darovi ivota, vjere, nacije, slobode, imetka i asti neotuiva prava svakog ovjeka i svakog osnivamo naroda, SVJETSKI BONJAKI KONGRES * da je samosvjesnost Bonjaka istina koja obavsa sjeditem u Sarajevu ezuje Bonjake na samopotovanje, a njihove susjede na potovanje njihovog prava na nacionalnu samobitnost, (1) SVJETSKI BONJAKI KONGRES (SBK) je izraz po* da je dravnost Bosne i Hercegovine povijesna vijesne odgovornosti i nacionalne svijesti Bonjaka da ive injenica u koju su utkani ivoti svih generacija, a Bosna i u slobodi, miru i jedinstvu u sadanjosti i budunosti. Hercegovina matina domovina svih Bonjaka. POUZDANI: * u vlastitu pamet i sposobnost sadanje generacije Bonjaka, koji hoe, znaju i mogu promijeniti poloaj podanika u poloaj slobodnog Bonjaka, koji se nikog osim Boga ne boji; * u visoku svijest i povijesnu odgovornost sadanje generacije Bonjaka, koji su preivjeli genocid, da e uraditi sve to im je u moi kako i njihovi potomci ne bi postali rtve novog genocida; (2) SBK e se zalagati za ouvanje jedinstva Bonjaka, zatitu i afirmaciju bonjakog nacionalnog identiteta i kontinuiteta duhovnog, kulturnog i drutvenog naslijea bonjakog naroda; za jaanje veza i solidarnosti meu bonjakim zajednicama i organizacijama u Bosni i Hercegovini, na Balkanu i u dijaspori; za osiguranje pojedinanih i kolektivnih prava, statusa i interesa Bonjaka; za uvanje sjeanja na genocid nad Bonjacima i djelovanje na suzbijanju negacije genocida, antibonjatva, islamofobije i dehumanizacije bonjakog identiteta, to je osnovni preduvjet za opstanak Bonjaka na svojoj pradjedovskoj zemlji.

(3) Bonjaci su nacija koja ima obavezu na * u odanost Domovini sadanje generacije Bonjaka samopotovanje i pravo na potovanje od drugih na koju su iskazili u odbrani Bosne i Hercegovine od agresije; temelju bonjake povijesne autohtonosti, nacionalne samosvjesnosti, kulturne samobitnosti i moralne samoodgovornosti. Zadatak SBK-a je da iri i razvija ove samodo* u zrelost i ozbiljnost sadanje generacije Bonjaka kazive istine te da ustanovi i razvija nacionalnu bonjaku da se nee prepustiti nemaru, stihiji i naivnom odnosu liniju odbrane od svih eventualnih opasnosti po bonjaki prema svojoj nacionalnoj sudbini, ve e nakon svega uzeti narod. svoju sudbinu u svoje ruke. (4) SBK kao nacionalna nadstranaka organizacija ODLUNI: e pratiti politika kretanja u zemlji, regionu i svijetu sa * da se bore za ostvarenje svojih nacionalnih prava, fokusom na poloaj i utjecaj bonjake nacionalne politike Bonjaci su ujedinjeni u namjeri da imaju sve to imaju i u osiguravanju vitalnih nacionalnih interesa Bonjaka, drugi narodi na Balkanu: samosvjesnu naciju i suverenu kao veinskog naroda u Bosni i Hercegovini i Sandaku te
PANBONJAK

Broj 9

statusa bonjakih zajednica u regionu i dijaspori. SBK e praviti godinji izvjetaj o stanju bonjake nacije sa javnom ocjenom o radu svih kojima je javno povjereno pravo i koji su javno preuzeli obavezu da savjesno i odgovorno zastupaju i tite nacionalne interese Bonjaka. (5) SBK e se otvoreno i odluno zalagati za jednakopravnost svih graana i naroda uvijek i na svakom mjestu, sa zahtjevom da se na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine uvai univerzalno demokratsko pravo JEDAN OVJEK - JEDAN GLAS, kako bi se ukinulo stanje prema kojem manjina vlada veinom pod lanim izgovorom straha od majorizacije veine nad manjinom. (6) SBK prihvata meunarodne deklaracije i konvencije o ljudskim pravima i slobodama i insistirat e na njihovoj primjeni. SBK e se sa posebnom panjom i odgovornou brinuti o pravima Bonjaka na Balkanu i poduzimati sve to je mogue da se osiguraju puna prava bonjakim zajednicama u cilju ouvanja i njegovanja bosanskog jezika te bonjake tradicije i kulture. (7) Prosperitet nacije temelji se i na jakoj ekonomiji i razvojnoj privredi. Stoga, SBK e okupljati bonjake privrednike sa ciljem da se ekonomsko stanje bonjakog narod unaprijedi kroz eliminaciju siromatva i davanje anse svakom Bonjaku da pronae svoje mjesto u ekonomskom poretku na osnovu pozitivne ambicije rada, individualnog doprinosa privrednim procesima, vlastitog obrazovanja i visokomoralnog odnosa prema svojoj zajednici kao prevashodnih mjerila uspjeha. SBK e raditi na promociji bonjake privrede u svijetu, posebno na tritima muslimanskih zemalja i vodeih ekonomskih centara sa ciljem bolje promocije bonjakih privrednih kapaciteta i tehnolokih inovacija.

(9) SBK e sa punim uvaavanjem i potivanjem uloge i znaaja Islamske zajednice u ouvanju bonjakog nacionalnog identiteta uvati ast i ugled bonjake uleme i damije, iskazujui posebno potovanje prema instituciji i linosti reisu-l-uleme, simbolu jedinstva dina u ummeta. (10) SBK e djelovati u cilju da Bosna i Hercegovina, zemlja sa veinskim muslimanskim stanovnitvom, postane punopravni lan Organizacije za islamsku suradnju (OIC) u Deddi, kako bi se dravi Bosni i Hercegovini otvorili razni fondovi za privredni i kulturni razvoj na dobrobit svih graana i naroda u Bosni i Hercegovini. (11) SBK e u najkraem roku pokrenuti proceduru za lanstvo pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku, radi dobijanja mjesta predstavnika pri Svjetskoj organizaciji da bi svojim glasom Nikad vie! opominjao savjest ovjeanstva kako se nikome i nikada ne bi ponovili holokaust i genocid. Na ovom putu SBK e se koristiti iskustvom Svjetskog jevrejskog kongresa. (12) SBK podrava osnivanje i razvoj bonjakih nacionalnih institucija: Bonjake akademije nauke i umjetnosti (BANU), Bonjake nacionalne fondacije (BNF), Matice bonjake i drugih organizacija od nacionalnog znaaja u cilju promicanja nauke i umjetnosti i finansijske nezavisnosti, te podrava dalju afirmaciju istaknutih pojedinaca na polju nauke, tehnologije, privrede, kulture i sporta u duhu bonjakog nacionalnog zavjeta SVAKI BONJAK ODGOVORAN JE ZA DRUGOG BONJAKA! Radi ostvarivanja spomenutih programskih naela SBK formira sljedee odbore: Odbor za jezik, kulturu i tradiciju Odbor za nauku i obrazovanje

(8) SBK e uspostaviti suradnju sa srodnim organizaci- Odbor za porodicu i demografiju jama u svijetu radi promocije bonjakog nacionalnog Odbor za ljudska prava, prava rtava zloina i identiteta i informiranja svjetske javnosti o bonjakoj nagenocida cionalnoj kulturi i tradiciji. SBK e se posebno zalagati da Odbor za dijasporu i povratak centrima svjetske politike moi objasni potrebu Bonjaka za jakom, jedinstvenom i efikasnom dravom Bosnom i Odbor za meunarodnu saradnju Hercegovinom, kao garantom mira i suivota na Balkanu, Odbor za medije i promociju ali i kao tita za bonjaki narod od eventualnog genocida. Odbor za razvoj i ekonomiju SBK e se zalagati za euro-atlantske integracije drutva i drave Bosne i Hercegovine. Odbor za omladinu i sport

decembar 2012

PANBONJAK

Hajrollah! Vie od jednog stoljea Bonjaci su ekali i, evo, doekali osnivanje SVJETSKOG BONJAKOG KONGRESA u Sarajevu, glavnom duhovnom, nacionalnom i kulturnom gradu svih Bonjaka. Ovo je glas panbonjakog razuma, koji treba da se uje do neba, jer bonjaka dua ne moe vie sluati pla nevinog djeteta koje pita zato ga ubie oni to due nejmae. Ovo je poetak velikog i dugog bonjakog puta koji se otvara pred svim Bonjacima da pou svojom povijesnom nacionalnom stazom koja vodi do cilja, bonjake nacionalne linije odbrane od genocida, linije kojom e se osigurati i dravna linija odbrane radi mira, tolerancije i pomirenja meu ljudima i narodima u Bosni i Hercegovini, na Balkanu i Europi. Zasigurno, na ovom bonjakom nacionalnom putu uspjet e savjesni, odgovorni i hrabri Bonjaci, svjesni cilja, koji nije tako daleko. Sarajevo, 29. decembra 2012.
PANBONJAK

Broj 9

pb Knjiara

FENOMEN MUFTIJA Akademik Muhamed Filipovi Izdava: El-Kelimeh, Novi Pazar

IZOLACIJA KRIMINALA TEMELJ OPSTANKA ZAJEDNICE Muftija Muamer ef. Zukorli Izdava: El-Kelimeh, Novi Pazar

SANDAKO STOLJEE OD M. EMSIKADIA DO M. ZUKORLIA Nedad Lati Izdava: El-Kelimeh, Novi Pazar

panbonjak godinjak 2012.

10

decembar 2012

PANBONJAK

MarKer

TURCi od alije napRaVili TagUTa

ako su objavile svjetske agencije, u Turskoj je povodom godinjice denaze Alije Izetbegovia, u oktobru ove godine, postavljena spomen bista. Pored Izetbegovieve biste postavljena je i bista engiza Ajtmatova, kultnog pisca sa Kafkaza, turkofonskog porijekla. Izetbegovi i Ajtmatov imaju dosta zajednikog. Obojica u sebi imaju turske krvi i obojica su popularni pisci sa antikomunistikim stavovima. Ali, u Turskoj postoje i bar dvije damije u Istanbulu i Konji, koje nose ime Alije Izetbegovia. Nesumnjivo je Izetbegovi popularan kod Turaka, haman koliko i kod Bonjaka. I bilo je za oekivati da e se u Turskoj na razne naine uvati sjeanje na njega. Ali, bronzana bista sa njegovim likom je bezmalo okirala sve koji poznaju Izetbegovia osobno, kao i njegova djela, odnosno, misao, tim prije to je bista po-

stavljena u vrijeme islamistike AK Partije iji je progam umnogome nadahnut Izetbegovievom politikom filozofijom. ak se moe tumaiti da je Ajtmatov najpopularniji pisac kod turskih nacionalista te da iza izgradnje njegove biste stoji MHP, a da je Izetbegovi najpopularniji pisac kod turskih islamista i da iza izgradnje njegove biste stoji AK Partija. U svakom sluaju, da lideri AK Partije uope znaju biografiju Alije Izetbegovia, na primjer, kad je bio buntovni mladi koji je lupao stolice u kinu zbog prikazivanja za muslimane uvrjedljivog filma, mogli bi pretpostaviti da bi taj i takav Alija prvo sam svoju bistu slupao, jer on se borio i ivot proivio prezirui tagute, one ije su biste u Alijino vrijeme bile na svim trgovima BiH, nekih muslimanskih drava, pa i Turske.
P B
PANBONJAK

Broj 9

11

MarKer

najVea nam je gReka To nismo Ubili TiTa


Britanski pisac Peter Batty objavio je knjigu pod naslovom Hoodwinking churchill u kojoj je iznio tamnu stranu Titovog karaktera.

iter Beti je u knjizi otro napao Josipa Broza te ga usporedio sa zlikovcima iz filmova o Dejmsu Bondu. Smatra ga beutnim diktatorom, megalomanom bonvivanskih sklonosti, svojevrsnom mjeavinom izmeu nacistikog feldmarala Hermana Geringa i medijskog mogula Roberta Maksvela. U knjizi stoji kako je Tito ivio u luksuznoj vili poput umnoporemeenih Bondovih zlikovaca dok mu je narod skapavao u bijedi i bio progonjen ako bi se suprotstavio njegovom totalitaritarnom reimu. Uz stotinjak luksuznih automobila posjedovao je i privatni voz, avion, jahte itd. Pisac tvrdi da bi takav luksuz i mogao proi da Tito nije odgovoran za smrt 400 hiljada njegovih sugraana. On citira Vinstona erila: To to nismo maknuli Tita jedna je od naih najveih pogreaka u Drugom svjetskom ratu. Tita su za vrijeme rata Saveznici zduno pomagali, a on tu pomo nije iskoristio u borbi protiv Njemaca, ve u borbi protiv sopstvenog naroda. Bitnije mu je bilo rijeiti se opozicije u zemlji nego ratovati s nacistima. Tito je uspio prevariti erila predstvljajui se kao demokratski partizanski voa, a zapravo je bio tiranin ogromnih diktatorskih skolonosti. Iskoristio je situaciju kada se u hladnom ratu naao izmeu istoka i zapada. Vjeto je uzimao novac i od jednih i od drugih, dobivajui i meunarodna priznanja. Kada je umro ostavio je zemlju sa nerijeenim nacionalnim pitanjem i dugom od dvadesetak milijardi dolara. Pisac ali samo to nije zavrio poput svih drugih zloinaca iz filmova o Dejmsu Bondu! P B

josip broz tito

Vinston eril

12

decembar 2012

PANBONJAK

MarKer

TUmanoVi i slobini RodiTelji sU samoUbiCe, a i osi paTi od Toga

franjo tuman

slobodan miloeVi

dobrica osi

arko Hudelist je autor neautorizovane biografije dr. Franje Tumana. Na posljednjim stranicama knjige biografije dr. Tumana, Hudelist se bavi smru roditelja predsjednika Hrvatske. Prema sjeanju Alojza Valeia tragedija obitelji Tuman dogodila se 25. aprila 1946. u jutarnjim satima. U svojoj obiteljskoj kui u V. Trgoviu Stjepan Tuman i njegova druga supruga Olga pronaeni su mrtvi. Slubeno je ustanovljeno da su smrt izazvali hici iz pitolja. Veina svjedoka tvrdi da se radi o samoubistvu. Stjepan je prvo ubio svoju suprugu, a zatim sebe . Svjedoci tvrde da je Stjepan bio nervno obolio i imao paranoju progona. Meutim, Darku Hudelistu Tuman je ustvrdio, kao i mnogo puta ranije u novinama, da su mu roditelje ubili dvojica agenata UDBE. Ostavi najprije bez majke, zatim bez brata, a na kraju i bez oca i pomajke (i to na tako su-

rov nain), Tuman je - ostavi, praktiki, bez korijena - morao negdje pronai svoj identitet i pripadnost neemu. Je li Hrvatska nadomjestak za sve to je izgubio?, pita se Hudelist. Londonski sedmini list Mail on Sunday bavio se biografijama familije Slobodana Miloevia. Oni tvrde da se otac Slobodana Miloevia, bivi pravoslavni pop iz Crne Gore, ubio kad je Slobo imao 21. godinu; njegov najdrai ujak je ve prije toga metkom raznio vlastiti mozak kad je Slobi bilo samo 7 godina. A kad su mu bile 33 godine njegova majka se objesila remenom za luster. Je li Srbija nadomjestak za sve to je izgubio?, pitat e se Slobini biografi nakon ove godine raspleta. Na kraju, ovih dana je Hudelist objavio svoje Beogradske dnevnike u kojima pie kako je Dobrica osi patio od samoubilakih nagona, te da je stoga dva puta htio izvriti samoubistvo. P B
PANBONJAK

Broj 9

13

aKter

faiZam e se VRaTiTi U eURopU

susan GeorGe teoretiarKa noVoGa KlasnoG rata

gledna ameriko-francuska politologinja i angairana intelektualka Susan George (78) je u zagrebakom Globusu iznijela sumornu sliku nove Europe: sve je spremno za najcrnji totalitarizam Neki za nju vole napisati da je enski Noam Chomsky, i to takoer nije daleko od istine. Susan George je autorica barem 15 knjiga s drutvenim temama. Poasna je predsjednica Transnacionalnog instituta koji okuplja svjetske znanstvenike, otra kritiarka MMF-a, Svjetske banke i neoliberalizma. Utemeljiteljica je francuskog ATTAC-a i antiratna aktivistica te kritiarka korporativne pohlepe. Evo njenih crnih vizija: Neoliberalna doktri-

U
14

na funkcionira posvuda. Arapsko proljee je u tom smislu bilo izuzetak, ali oni imaju drugih problema kao to je nepostojanje odvajanja crkve od drave. Dakle, siromatvo ne opada, naprotiv, pojavljuje se posvuda u svijetu. U Sjedinjenim Dravama danas je vie siromatva i nejednakosti nego to je bilo prije 25 ili 30 godina. - Sad smo opet na tragu nekog novog groznog sporazuma koji je nastao samo zato da bi gospoa Angela Merkel svojim biraima mogla rei pogledajte samo kako sam stroga prema ovim Club Med dravama, opustite se, vi radini Nijemci, i slobodno krivite te lijene i pohlepne Talijane, Grke, Francuze i ostale za sve ono to se sada dogaa. P B

decembar 2012

PANBONJAK

aKter

HRVaTi U UTom polUVeRU

Hans ditriH Gener

lavni njemaki politiar, ministar vanjskih poslova u Vladi kancelara Khola, koji je presudno utjecao na lanice Europske zajednice da priznaju Hrvatsku, analizirao je za hrvatski Globus dananju politiku Berlina prema Zagrebu. Intervju sa Generom naslovljen je da je Hrvatska Njemakoj vaana kao i 91. U doba borbe za osamostaljenje Hrvatske Hans Ditrih Gener stekao je status ive legende. Odavno je dobio svoje spomenike i svoje ulice u Hrvatskoj, ak i kafii se zovu po njemu, u puku je povijest uao svojim utim poluverima legenda kae da su u Zagrebu bili

toliko popularni da bi prodavaima bilo posve dovoljno da samo iznesu natpis u izlogu stigli generi, a Mercedesovu S klasu poetkom devedesetih zvali smo Genscher. I tako je ovjek u utom poluveru postao i ostao legenda. Danas ima 85 godina i ne posustaje. Na pitanje da li je Hrvatska izbaena iz njemake vanjskopolitike orbite, Gener je odgovorio: -Varate se. Hrvatska je nepromijenjeno vana za Njemaku. Zato se veselimo skoranjem lanstvu Hrvatske u Europskoj Uniji. Tad e svi Hrvati biti u utom poluveru i pljeskati: Danke Dojland! P B
PANBONJAK

Broj 9

15

aKter
Hrvatski tjednik Nacional otkrio je djelovanje poluilegalne finansijske grupacije u BiH koja djeluje pod kodnim imeniom Prsten

gospodaRi pRsTena
Diskretnom finansijskom pomoi i lobiranjem u HDZ-ovoj bazi peterica tajkuna pomogli su Tomislavu Karamarku da pregazi konkurenciju i preuzme HDZ
avo Zubak, moni trgovac automobilima, vlasnik hotela i trgovac naftom Tomislav Antunovi, jedan od najveih slavonskih kapitalista Marko Pipuni, Marin Filipovi, vlasnik drvopreraivakog koncerna, i Stipo Mati, utjecajni distributer informatikih proizvoda - peterica su tajkuna koji su presudno doprinijeli da Tomislav Karamarko preuzme Hrvatsku demokratsku zajednicu. Bez njihove diskretne finansijske podrke, ali i lobiranja u HDZ-ovoj bazi, Karamarko nikada ne bi uspio pregaziti konkurenciju i etablirati se kao novi voa opozicije u Hrvatskoj, potvrdio je za Nacional izvor iz najblieg kruga novog efa HDZ-a.Posebno je zanimljiva poveznica ekipe koja je svojim utjecajem i vezama dovela Karamarka do vrha. Svi oni pripadaju, iroj javnosti relativno nepoznatoj, udruzi Prsten, koja okuplja Hrvate porijeklom iz Bosanske Posavine i srednje Bosne. Neki od njih u Hrvatskoj ive due od pola stoljea, dok su se drugi doselili poetkom 90-ih, a sve ih povezuju poslovni uspjesi i lanstvo u vostvu Prstena. Iza svih stoje tvrtke koje i u sadanjoj recesiji godinje obru stotine milijuna kuna, a u politikom smislu, u veoj ili manjoj mjeri, godinama su povezani sa HDZ-om. Uvijek iz drugog plana i bez prevelikog medijskog eksponiranja, jer oni su u prvom redu lanovi snane poslovne zajednice, kojoj politika treba sluiti, ali bez neposrednog angairanja. Iako ih nije poimence spomenula, oni su tajkuni koje je Jadranka Kosor u prolotjednom intervjuu Forumu okrivila za svoj poraz na nedavnom HDZ-ovom izbornom saboru. Teko je rei zbog ega nekadanja premijerka nije decidirano navela o kome je rije, ali njezin intervju definitivno je potvrdio informaciju koju je desetak dana ranije Karamarkov suradnik prenio Nacionalu. Uostalom, jedan od prvih Karamarkovih susreta nakon preuzimanja HDZ-a odnosio se na poloaj Hrvata iz BiH. Prema agencijskoj vijesti, najavio je tijekom susreta s predsjednikom HDZ-a 1990. Boom Ljubiem snanije angairanje ove stranke kako bi se osigurala jednakopravna pozicija Hrvata u BiH. Karamarko i Ljubi su razgovarali u sredinjici HDZ-a u Zagrebu i pri tome je ef HDZ-a dao punu potporu euroatlantskom putu BiH, ali i obeao pojaani angaman Republike Hrvatske ostvarenju hrvatske konstitutivnosti i narodnoga subjektiviteta u BiH, navodi se u priopenju. Karamarko po istim navodima smatra da je jednakopravna pozicija Hrvata kljuni faktor za stabilnost drave BiH. Glavni suradnik novog predvodnika opozicije je Mili-

Uz pomo Prstena, Karamarko e se iduih godina moi posvetiti svom najvanijem cilju HDZ-ovu povratku na vlast u Hrvatskoj.

16

decembar 2012

PANBONJAK

jan Brki, bivi specijalac koji je u Sabor uao kao HDZ-ov kandidat iz dijaspore. Razumije se da je Brki proao zahvaljujui glasovima bosanskohercegovakih Hrvata, a u prikupljanju glasova pomogli su mu lanovi Prstena. Udruga Prsten predstavlja se kao najjaa hrvatska lobistika organizacija. Takve tvrdnje uvijek je teko provjeriti, ali barem desetak vodeih lanova Prstena pripadnici su poduzetnike elite u Hrvatskoj. Prstenov predvodnik je Marko Pipuni, jedan od najmonijih poduzetnika u Slavoniji. Porijeklom je iz Bosanske Posavine i vlasnik je poduzea ito, koje zapoljava oko 2500 radnika i u Slavoniji kontrolira ratarsku proizvodnju na 22.000 hektara, a u sastavu ima i sedam velikih farmi. Pipuni se 1990. doselio u Osijek iz Modrie i poeo baviti trgovinom sjemenskih kultura i stone hrane. ito je osnovao 1992. kao tvrtku koja se bavi trgovinom ratarskim kulturama i repromaterijalom potrebnim za ratarsku proizvodnju. Kad je poeo s radom 1992., imao je dva zaposlena, ukupnu imovinu od 100.000 njemakih maraka i godinji prihod od priblino milijun DEM. Dvadeset godina kasnije, ito zapoljava 450 radnika, godinji promet iznosi 140 milijuna eura, a tvrtka je procijenjena na 150.000.000 eura. Prije dvije godine Pipuni je proirio biznis i preuzeo osjeki Kandit, a kupio je i najvei dio imovine akovtine. Sa Stipom Matiem, vlasnikom M Sana, postao je i vlasnik PPK Valpova i PP Orahovice. Mati je vlasnik M San grupe koja je najvei distributer raunala i potroake elektronike u Hrvatskoj. Iako je prema poslovnim pokazateljima M San Grupa u prvih est mjeseci 2011. snizila prihode za 11 posto, na 674,6 milijuna, ova kompanija i dalje uspjeno posluje. lan Uprave bio je nekadanji general Damir Krstievi, a M San se prole godine naao pod istragom kad je otkriveno da su Ivi Sanaderu platili 300.000 eura za konzultantske usluge. Pokuali su se opravdati kako su vjerovali da Sanader ima dobre veze i moe M Sanu osigurati trinu ekspanziju. Jedan od vanih lanova Prstena je i Zvonko Biljecki, vlasnik poduzea Geofoto, koji je 2009. izabran za najboljeg poduzetnika u Hrvatskoj, a u Bruxellesu 2010. meu vodee europske poduzetnike. Geofoto je godinama bio moda i najbre rastua domaa tvrtka, a kljuan generator rasta kompanije bilo je veoma razgranato poslovanje na domaem tritu. Stotine milijuna kuna prihoda Geofoto je ostvario kroz megaprojekte finansirane od raznih dravnih ministarstava i Grada Zagreba. Otkako je nastupila recesija i nema novca u dravnom proraunu, Geofoto je u problemima, Biljecki se naao u tekoj situaciji. Iako mu je samo MORH duan 17 milijuna kuna, nije se odluio za prisilnu naplatu, to bi moda uinio kad bi bila rije o nekom privatnom duniku. Jedan od vanijih lanova Prstena je i Pavo Zubak, trgovac automobilima ije bogatstvo je jo 2004. procijenjeno na 74 milijuna eura. U posljednjih 25 godina Zubak je napredovao iz vlasnika automehaniarske radionice u Sesvetama do superuspjenog dilera automobilima i jednog od desetak najbogatijih Hrvata. Za razliku od Pipunia ili Biljeckog, Zubakova tvrtka odravala je poslovne veze s Ministarstvom unutarnjih poslova kad ga je vodio Karamarko. U listopadu 2010. novinari Veernjeg lista otkrili su da su Ministarstvo unutarnjih poslova i tadanji ministar Karamarko raspisali natjeaj za nabavu 856 slubenih automobila. Skandal je bio u tome to je neobino specificirane uvjete za ak 801 od 856 automobila za MUP zadovoljavala samo koda, koju je proda-

vao Pavo Zubak. Sve je bio dio posla s automobilima koji se nabavljaju putem upravo zavrenog natjeaja, koji je raspisao Ured za sredinju javnu nabavu i kojim se operativnim leasingom, najveim dijelom za Karamarkov MUP, planiralo unajmiti 1103 automobila, a o kolikom se biznisu radilo, pokazuje podatak da je vrijednost posla iznosila 200 milijuna kuna. Otprilike tri etvrtine pripalo je Zubaku na temelju ugovora s Karamarkom. Vaan lan Prstena je i Marin Filipovi, predsjednik je Uprave Finvest Corp., najjae tvrtke u drvnoj industriji u Hrvatskoj. Filipovi je vlasnik dviju tvornica, u abru i Drvaru u BiH, i zapoljava vie od tisuu radnika. Osim drva, Finvest je zakoraio i u turizam kupnjom hotelskog naselja u Njivicama, a u Gorskom kotaru planira otvoriti tvornicu za proizvodnju drvenih paleta. Finvest Corp. je naslijedio 2007. od svog oca Marijana Filipovia i u meuvremenu proirio poslove i na turizam. Osim toga, Filipovi je vlasnik osam posto dionica Industrogradnje. Meu pripadnicima ovdanje poslovne elite koja potjee iz Bosne je i trgovac naftom Tomislav Antunovi. Svoju poduzetniku karijeru zapoeo je prije 40 godina osnivajui tvrtku za graevinske djelatnosti. Poslije viegodinjeg rada i poslovanja u zapadnoj Europi poslove je proirio na novo podruje. Ubrzo je postao prvi privatni poduzetnik u naftnoj brani u tadanjoj Jugoslaviji. Antunovi je danas vlasnik i upravlja svojim tvrtkama: dvjema u Zagrebu, dvjema u BiH, te tvrtkama u Beu, Mnchenu i Americi, a core biznis kojim se bavi jesu trgovina naftnim derivatima i ugostiteljstvo. Vlasnik tvrtke Megacop Bruno Iljki, osim u Prstenu, i u vodstvu je Hrvatske udruge poslodavaca. Potjee iz Oraja i bavi se raznim poslovima, od trgovine proizvodima od drva pa do otkupa voa i povra iz Bosanske Posavine, u emu je u partnerskom odnosu s Agrokorom. Osim utjecajnih poduzetnika, u Prstenu su i ugledne javne osobe poput banjalukog biskupa Franje Komarice i ekonomskog analitiara Ivana Lovrenovia. Oni sigurno nisu moni poput Antunovia ili Pipunia, ali svojom prisutnou podiu kredibilitet te organizacije. Ali vodei poduzetnici koji tvore jezgru Prstena njegova su snaga i presudno su utjecali na Karamarkovu pobjedu nad stranakim protivnicima. Karamarkovi suradnici u privatnim razgovorima tvrde da je iza Milana Kujundia stajao hercegovaki lobi, koji je tom politikom anonimusu osigurao snanu podrku HDZ-ove desnice i tek je lobiranje Prstenovih tajkuna zaustavilo senzaciju. Na vlasti u dravi je lijevo-liberalna koalicija s kojom nemaju puno zajednikih interesa i nipoto im nije trebalo da desni radikali preuzmu HDZ. U tom sluaju bili bi podjednako daleko i od vlasti i oporbe, a to je, iz poslovne vizije, posve neprihvatljivo. Zato je izbor pao na Karamarka. Na razne naine, u prolosti je suraivao s dijelom tajkuna iz Prstena, i to je prevagnulo u njegovu korist. Takoer, unato medijskim optubama, Karamarko nije zadrti desniar nego racionalan politiar koji zna da HDZ za povratak na vlast treba podrku i umjerenih biraa, a ne samo desno orijentiranog tijela. Naposljetku, za razliku od Ive Sanadera i Jadranke Kosor, koji nisu bili zainteresirani za Hrvate iz BiH, utjecaj prstenovaca moe refokusirati buduu HDZ-ovu politiku. Karamarko im dosta duguje, a jedan od naina kako moe vratiti dugove jest i osiguranje utjecaja bosanskohercegovake struje. Uz pomo Prstena, Karamarko e se iduih godina moi posvetiti svom najvanijem cilju - HDZ-ovu povratku na vlast u Hrvatskoj.

PANBONJAK

Broj 9

17

FOtO ODSLiK
Nakon osude zloinaca, Luki pred Hakim sudom za zloine nad Bonjacima

18

decembar 2012

PANBONJAK

VIE(NIJE)GRAD SPOMEN KUSTURNICA

' MILAN LUKIc I EMIR KUSTURICA

akon presude Sredoju i Milanu Lukiu u Hagu, gdje su ovi srpski zloinci osueni na 27. godina, odnosno na doivotnu kaznu zavora, i formalno je Pravda rekla svoje o izvrenju zloina nad Bonjacima, kojeg su srpski vojnici poinili 1992/93. godine, mit o zloinu, kojeg svakog historijskog ciklusa ratovanja u Bosni poine Srbi nad Bonjacima na mostu, kojeg je sagradio Mehmed-paa Sokolovi, prvi put je i sudski dokazan. Iako se radi samo o dvojici zloinaca, a masovna ubistva, klanja, paljenja i silovanja Bonjakinja vrile su sistematski mnogoljudne vojne formacije kao i etnike horde sastavljene od primitivnih seljaka, srpskih dobrovoljaca, presuda njima se moe razumjeti samo kao imendan zloina u Viegradu. Presudom Lukiima moe biti zadovoljen samo jedan gram na tasu terazije pravde u odnosu na brdo srpskog krimena na drugom tasu terazije. A zbog ljepote mosta Mehmed-pae Sokolovia, kojeg je proslavio pisac Ivo Andri, opisujui ga samo kao upriju na Drini, kasaba je bila uzviena, pa joj je dato ime tako da znai vie od grada. Ispod mosta, gdje duboka Drina vijekovima tee, utihnuo je bol kakav ne pamti niti jedan most na svijetu, kao to su utihli slavuji na Bikavcu brdu, grada Viegrada Jer to Vie-nije-grad! To je dokazano mjesto najgnusnijih srpskih zloina nad Bonjacima. A, to to ga Emir Kusturica hoe pretvoriti i preimenovati od Drvengrada do Andrigrada, ostat e samo halucinacija jedne imbecilne spodobe, kakvih je jo samo bilo u sokaku, na uu Razava u Drinu, u kojem je Ivo odrastao. Moe ta imbecilna spodoba graditi to god hoe, a da slii na grad. To Vie-nije-grad ve samo jeziva Spomen Kusturnica!
n l

PANBONJAK

Broj 9

19

intervju

Pie: Nedad Lati

Haris Sejdi, dikretor Bonjake nacionalne fondacije (BNF)

E BITI KLUB NAJIMUNIJIH BONJAKA SVIJETA


27.12. 2011. u Sarajevu je osnovana Bonjaka nacionalna fondacija (BNF). Ona je nastala kao prirodan slijed jednog dugoronog projekta osnivanja nacionalnih institucija Bonjaka, koje kao narod do sada nisu imali. BNF-u e primarni zadatak biti podrka nacionalnim programima i projektima od interesa Bonjaka.
20
decembar 2012
PANBONJAK

pb: kad, kako, od koga, pa i zato je dolo do ideje osnivanja nacionalne bonjake fondacije (bnf)? sejdi: nakon osnivanja bonjake akademije nauka i umjetnosti (banU) u junu 2011. godine godine, cijeli period do kraja decembra 2011.godine obiljeen je naporima ka realizaciji ideje formiranja bnf-a, i kao dio tog projekta ponosan sam to je sam in osnivanja naiao na pozitivan odjek u javnosti. a kruna svega je da je 27.12. 2011. u sarajevu osnovana bonjaka nacionalna fondacija (bnf), kao prirodan slijed jednog dugoronog projekta osnivanja nacionalnih institucija bonjaka, koje bonjaci kao narod do sada nisu imali. bnf e kao osnovni zadatak imati podrku nacionalnim programima i projektima od interesa bonjaka. pb: koja je temeljna misija ili cilj fondacije? sejdi: bonjaka nacionalna fondacija sa sjeditem u sarajevu osiguravat e, na temelju participacije lanstva i donacija, kao i drugih izvora i dotacija, te profita iz projekata koje emo pokrenuti, sredstva za finansiranje vanih nacionalnih programa i projekata bonjaka, kao to je servisiranje rada bonjake akademije nauka i umjetnosti (banU), ali i ostalih planiranih bonjakih nacionalnih projekata, prije svega svjetskog bonjakog kongresa, bonjakog univerziteta i matice bonjaka, kao institucija koje e se osnovati u narednom periodu. pb: ta bi trebalo privui, motivirati i animirati druge biznismene da se ukljuce u rad bnf-a? sejdi: prije svega ideja i osjeaj nacionalne pripadnosti i potrebe jedne ovakve institucije bonjakom narodu. ali, sigurno e mnoge biznismene privui toj ideji sam biznis i projekti koji e imati investicioni i profitabilni karakter. ovo nikako nee biti samo humanitrano-donatorsko drutvo bogatih biznismena, ve, prije i vie od toga, klub koji e iznalaziti razne oblike privrednog i finansijskog udruivanja i investiranja kapitala koji e biti kompatibilni sa prioritetima nacionalnih interesa. okupit emo strunjake, radoholike, patriote i iskusne biznismene koji e biti podstrekai, ohrabrivai, pa i savjetnici i mentori za biznis. pb: je li to samo ideja kojom se trebaju baviti biznismeni ili poduzetnici iz drugih javnih

Haris sejdi

Bonjaka nacionalna fondacija sa sjeditem u Sarajevu osiguravat e, na temelju participacije lanstva i donacija, kao i drugih izvora i dotacija, te profita iz projekata koje emo pokrenuti, sredstva za finansiranje vanih nacionalnih programa i projekata Bonjaka, kao to je servisiranje rada Bonjake akademije nauka i umjetnosti (BANU), ali i ostalih planiranih bonjakih nacionalnih projekata, prije svega Svjetskog bonjakog kongresa, bonjakog univerziteta i matice Bonjaka, kao institucija koje e se osnovati u narednom periodu.

PANBONJAK

Broj 9

21

djelatnosti od umjetnosti do politike? sejdi: To je ideja otvorena za sve koji imaju osjeaj nacinalne pripadnosti, koji imaju osjeaj nacionalnog dostojanstva i koji vide da bonjaci kao narod vape za ovakvim institucijama. Umjetnost i kultura kao jedan od najvanijih segmenata drutva su apsolutno marginalizirani od strane politikih i dravnih institucija. osim toga to se moramo boriti za zaustavljanje takvog trenda kod bonjaka, moramo iznai afirmativan i ekonomski ak profitabilan nain afirmacije naeg kulturnog blaga i stvaralatva. naa kulturna batina moe biti veoma dobar privredni resurs. stoga vjerujem da e se mnogi javni radnici iz kulture, obrazovanja i umjetnosti nai na ovom fonu i ukljuiti se u rad bnf-a. Zapravo, ve imamo nekolicinu vrlo uglednih bonjakih stvralaca koji su se ukljuili u ove projekte. pb: Vi ste biznismen iz provincije, iz Tenja, koji uspjeva opstati na tritu i razvijati sopstveni biznis. kakav je ambijent za privatni biznis u provinciji danas? morate li imati jakog politikog pokrovitelja? ovo je pitanje umjesno, jer Teanj slovi kao jaka sda-ova utvrda. sejdi: da, centrala koTeks-a jeste u Tenju, ali mi imamo svoje poslovnice i prodavnice irom biH, a nai partneri su iz cijele regije, tako da to uopte nije vano ni znaajno gdje nam je formalno sjedite. koTeks je odavno prevaziao lokalne okvire da bi zavisio od ove ili one politike opcije, ili lokalnog monika. a, lino vjerujem da ovjek moe uspjeti u bilo kojem poslu kojim se bavi ako taj posao poznaje do najsitnijih detalja, a kako neka organizacija raste i razvija se potrebni su joj timovi ljudi. dakle, hvala bogu nemamo i ne treba nam politiki pokrovitelj. ako ste pitanjem asocirali na Teanj kao jednu bonjaku kasabu koja ima relativno dobar poslijeratni ekonomski razvoj u odnosu na neke druge manje bosanske gradove, a koja ima nekoliko istaknutih pojednica u vrhu sda, onda pitanjem pogaate opi trend poslijeratnog razvoja bosanskih gradova. generalno, moe se rei da su politiari vladajue stranke mogli, ako su htjeli i imali interesa, pomoi na razne naine za razvoj privrede u jednoj opini. ipak, Teanj je uvijek imao i ljudskih i privrednih resursa da bude srednje razvijena opina. Uvijek je u Tenju bilo istaknutih politikih pojedinaca i uvijek je u Tenju bilo izuzetnih poduzetnika. ak, mislim, da je stoga Teanj doivljavao i neke dramatine obrte prilikom promjena reima. Tako je uspjean naelnik Tenja tokom 2. svj. rata ubijen od strane komunista, i ne zna mu se ni za mezar. U novijoj povijesti u Tenju je odrana uvena sjednica vrha sda na kojoj

je pobijedila frakcija alije izetbegovia u sukobu sa Zulfikarpaiem. Realno to i jeste bio historijski dogaaj. sve to pokazuje politiki interes i politiku snagu koju Teanjci iskau u datom trenutku historije. pb: bili ste politiki aktivni. ta je problem sa Vaim politikim angamanom u sda-u? sejdi: Trenutno sam lan ko sda Zdk, a problem sa mojim politikim angamanom je izmeu ostalog i moja trenutna posveenost poslu kojim se bavim, aktivnostima oko bnf-a i izradi magistarskog rada. Ubjeenja sam da se u poslu, ali i u politici sve vrti oko ljudi. to bi se reklo kadrovska politika je temelj svake politike. kako neka organizacija ili politika stranka raste i razvija se, potrebno je da stvara timove jakih, obrazovanih i prodornih ljudi. naalost, u provincijama se trai podobnost i slijepa poslunost preko kojih jaaju i rastu lokalni monici. nove ideje teko prolaze. miljenja sam da e kongres sda naredne godine definitvno postaviti stvari na pravo mjesto. moda e postojea garnitura, ili grupa ljudi iz Tenja koji su visoko pozicionirani u sda-u, i koji slove da imaju dosta utjecaja na politiku, posebno kadrovsku politiku stranke, biti zateena snanim zahtjevima, koje ja ujem na terenu, za promjenama u stranci. mogue da e biti i okirani jer su svikli na sadanje stanje koje ne ele mijenjati. njima je, oito, bilo dobro. malo ko zna da je Tenju bila namjena sudbina, ili uloga moevca, upravo zbog ljubomore na njegov predratni razvoj u komunizmu. akter te prie trebao je biti ovjek koji je danas visoko pozicioniran u sda-u, a koji je tad bio mladi odgojen u komunistikim strukturama. jo niko nije istraio ubistvo jednog, po mnogima najperspektvinijeg mladog bonjakog politiara, a vjeruje se da ga je ubio kos. Tako da je mogue oekivati burno politiko proljee u Tenju. Ustalom, malo ta e se desiti u Tenju, a da nee i u drugim gradovima bosanske provincije. pb: imate li kontakte sa naim biznismenima iz dijaspore i da li je istina da ima uspjenih biznismena u dijaspori? sejdi: imam, radimo i imamo poslovne kontakte. i svakako da ima naih ljudi uspjenih i u dijaspori. ali tim ljudima nikad niko nije iskreno i poslovno pruio ruku iz bosne. stoga vjerujem da e bnf poluiti moda i najvei uspjeh kod naih uspjenih poduzetnika u dijaspori. sve emo uiniti da oni svoj novac, svoje iskustvo i tehnologiju prenesu u bosnu. i to je jedna od naih primarnih misija.

22

decembar 2012

PANBONJAK

pb: da li je mogue razvijati slobodarsko drutvo i slobodnu trinu ekonomiju sa ovakvim stepenom korupcije? i da li vjerujete da e se korupciji stati u kraj? sejdi: Vjerujem da postojeim politikim elitama na neki nain odgovara ovakva drava biH. Vjerujem da e pravna drava kad tad procesuirati i sankcionirati sve korupcionake afere. ali, razoaran sam reakcijom drutva na ovu poast. moramo kao drutvo djelovati i boriti se protiv svakog oblika korova, zaputenosti i drutvenih tetoina ma iz koje brane dolazili. jedno od najveih zala naeg drutva je korupcija. svi se moramo mobilizirati da zaustavimo taj trend, a potom i iskorijenimo koliko moemo to zlo. bez toga nema ni drutvenog ni ekonomskog napretka zemlje, ni selameta narodu. pb: postoji etiki biznis, bar takav ekonomski pravac priznaju teoretiari, a da li je mogu nacionalni biznis na nain na koji se bnf ima namjeru baviti biznisom? sejdi: mogao bih odgovoriti cinino; ako je mogue nacionalno politiko organziranje, to je dominatno u biH, zato ne bi bilo mogue i u biznisu? ali, da podsjetim da je bnf samo jedna kockica u novonastalim strukturama nacionalnog bonjakog oragniziranja, pored banU i svebonjakog kongresa. kako e reagirati nacionalne stranke na ovakve ideje? Vjerujte mi da o tome nismo ba puno ni razmiljali, pa ni raspravljali. Hoe li neka politika opcija prepoznati to kao dobar pravac djelovanja, pa i pridruiti se i podrati nas, ili e u nama vidjeti neku konkurenciju, ostaje da se vidi u narednom periodu. to se tie etikog biznisa moj babo, koji je osnovao koTeX, primjer je takvog biznismena. on se, sjedne strane, ni po kakvu cijenu ne bi bavio haramli poslovima, a s druge strane, nain voenja biznisa iskljuivo je baziran na povjerenju sa klijentima i partnerima. on vjeruje samo ako vodi biznis na takav nain da u tome moe biti bereketa. od takvih ljudi bi trebali uiti mladi biznismeni koji su skloni beskrupuloznim metodama osvajati trite i ostvarivati profit. To je pogreno i opasno. preferiram, a takve biznismene i oekujem u bnf-u, ljude sklone konceptu etikog biznisa. U svakom sluaju, bnf je profilirana kao nestranaka i nadstranaka organizacija, jer pogledajte stanje privrede danas. imate stranake lobije, pa ak i stranaki biznis. imate nacionalno-stranake lobije, legalne i poluilegalne, poput hrvatske grupe prsten po. gledajte kako vlada milorad dodik. njegova vlada vie slii na klub predstavnika nekoliko monih biznismena, naravno srpskih, nego

na resorna entitetska ministarstva. bar takav se stie dojam kad sluate opoziciju u skuptini Rs-a prilikom usvajanja budeta. ne, mi neemo biti pandan takvim ekonomskim lobijima. a, na koncu, zato ne bismo bili i to?! mada nam, bar za sada, nisu takve ambicije. mi elimo da studiozno pratimo ekonomsku problemtiku za privredni razvoj naeg drutva, kako bismo bili spremni animirati i zainteresirati, te na koncu i privui strane investicije i investitore, posebno one sa bosanskim korijenima, od ijeg bi uspjenog biznisa i profita donirali i pomagali projekte i institucije od nacionalnog znaaja. mi elimo povezati bonjake u biH, zatim bonjake u regiji, prije svega iz sandaka, zatim i u dijaspori kroz biznis, a potom i institucije. pb: postoje ovdje, kako u biH tako i u snadaku, neke fondacije nekih islamskih zemalja sa slinim ciljevima pomaganja bonjacima kroz obrazovanje, nauku, pa ak i biznis. koliko ete se preklapati u radu sa njima. sejdi: ovdje treba razdvojiti rad stranih diplomatskih predstavnitava, za kulturu i ekonomiju, to je opepoznata i legalna praksa, od raznih dopunskih aktivnosti drugih drava. mi smo kao rtva agresije bili muhta raznim vidovima pomoi i trebamo za sva vremena biti zahvalni svakome na plemenitim akcijama pomoi naem narodu. meutim, vrijeme je da se odvikavamo od ivota raznih oblika pomoi. javljaju se miljenja i negodovanja oko raznih utjecaja, ideolokih i politikih, pa ak i vjerskih, kroz te takve strane fondacije za pomo narodima biH stoga . mi moramo stvoriti svoje fondacije da bi bile partner svakom dobronamjernom projektu, odnosno fondaciji druge drave. ne budemo li i na ovom polju brzo i snano djelovali ostat emo bez najtalentiranije svoje djece. mnogi e pravilno razumjeti ta hou rei. sa svih strana ujemo prie kako su naa djeca izvanredni uenici i studenti. ali niko ih ne stipendira i ne pomae njihove projekte i karijere. U bezizlaznoj situaciji siromatva, ponude im se strane stipendije i donacije. U mnogim takvim fondacijama zateknut ete nae prekrasne mladie i djevojke. nadam se da ve nije kasno da zaustavimo izvoz najdragocjenijeg naeg resura odliva mladih mozgova. stoga oekujem snanu podrku mladih bnfu!
PANBONJAK

Broj 9

23

FeLjtOn

Prof. dr. sci. Najetovi Demal

Prva graanska politika stranka u BiH koja je konstituisana bila je muslimanska narodna organizacija (mNO), osnovana 03.12.1906. godine, koju je vodio Egzekutivni obor na elu s Ali-begom Firdusom.

OD ALIJE FIRdUSA dO ALIJE IZETBEgOVIA - OD FATE OMANOVI dO FATE ORLOVI


Formiranju muslimanske narodne organizacije (mNO) prethodio je progon mostarskog muftije Ali Fehmija Dabia iz Bosne i Hercegovine u Istanbul. Naime, 03. maja 1899.godine izvreno je konspirativno pokatolienje i udaja djevojke Fate Omanovi.

gOdINA FESA

24

decembar 2012

PANBONJAK

Sabor 1910 Predsjednik BH Sabora Alaj Beg Firdus cita zahvalnicu caru

Uvod
Radi boljeg razumijevanja ovog eseja, na samom poetku je neophodno, ukratko, definisati politike stranke i pokrete. Politike stranke nastaju u 19 st., razvojem graanskog (kapitalistikog) drutva koje se bazira na slobodnom tritu i kapitalu profitu. Predstavljaju takve organizovane grupe pojedinaca koji se organizuju na bazi svoje ideologije. Politike stranke su dinamike organizacije koje animiraju ljude, institucije, procese i sl. Imaju za cilj da izraze (artikuliraju) odreenu potrebu. Nain na koji artikuliu svoje ciljeve odreuje njihov karakter. One su ist oblik politike volje legitimiran pred birakim tijelom. Predstavljaju konkretnu artikulaciju konkretnih interesa lanstva. Za njih je primarni interes drava, tj., izgradnja dravnopravnog sistema. Za razliku od njih, politiki pokreti su iroke organizacije, asocijacije koje okupljaju velike mase sa jednokratnim ciljem ogranienog trajanja (oslobodilaki pokreti protiv kolonijalizma, okupacije i sl.). Kasnije se u pokretima javljaju frakcije koje ih razaraju. U pokretima je slabija disciplina, ne postoji hijerarhija i organizacija. Umjesto discipline, postoji lojalnost. U pokretima ideologija fluidna, sastoji se samo od nekoliko postavki i ciljeva. Kasnije se pokreti transformiu u vie politikih stranaka. Dakle, pokreti su jednokratni politiki projekti koji imaju za cilj ostvarenje stratekih zadataka, npr:, osloboenje drave i slino. Za Muslimansku narodnu organizaciju (MNO) moemo rei da je ona, ustvari, vie politiki pokret nego politika stranka, to se ne odnosi na npr., Jugo-

slavensku muslimansku organizaciju JMO. U razdoblju od 1946. do 1949.godine komunistike vlasti su ukinule bosanskomuslimansko nacionalno ime priznato u toku NOR-a. Muslimani kao naorod nisu unijeti u prvi Ustav BiH, 1946. godine. Nakon toga, 1947. godine, ukinut je Glavni odbor Muslimana u BiH. Popisom stanovnitva 1948. godine slubena politika Muslimane tretira kao neopredijeljene, oekujui da ih se veina opredijeli u srpskom ili hrvatskom pravcu. Naredne godine, 1949., ukinuto je i KDM Preporod, MDD Merhamet koja su obnovljena, prvo u oktobru 1990. godine, a drugo 2.2.1991. godine. Ustavom BiH, 1946. godine, Muslimani su priznati kao posebna nacionalno-politika kategorija. Popisi stanovnitva 1981. i 1991. godine sadre odrednicupopisnu kategoriju Musliman kao nacionalnu oznaku. Na Drugom bonjakom saboru, odranom u Sarajevu 28.09.1993.godine, donijeta je i potvrena odluka kojom je bosanskohercegovakim muslimanima vraeno staro historijsko ime Bonjaci. Od tada su i skoro sve dotadanje bosanskohercegovake muslimanske institucije slubeno uzele bonjako ime. Pored naziva Bonjak, za pripadnika bonjake nacije, koriste se i nazivi: Musliman, Bonjak-musliman, Bosanski Musliman, sa istim znaenjem. Rukovodei se nastojanjem da ovo izlaganje ne bude previe dugako, izostavio sam iri osvrt na etnogenezu i historiju Bonjaka. U pripremi eseja koriena je brojna literatura od koje posebno izdvajamo knjigu rahmetli Atifa PurivaPANBONJAK

Broj 9

25

tre: Jugoslavenska muslimanska organizacija (JMO) u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Svjetlost, Sarajevo, 1977.

politike tenje. S tim u vezi, dozvoljena je slobodna upotreba srpskog imena, pokrenut je list Prosvjeta (tampan irilicom) i dr. Ovakvim kursom vlasti su nastojale pridobiti za svoju politiku vodee krugove srpskog graanstva. Drei se vjerske ravnotee, austrougarska politika imala je za cilj da u cjelokupnom lokalnom stanovnitvu razvije i uvrsti osjeanje zemaljske, bosanske posebnosti i narodnosti. To je bio pokuaj da se, nasuprot razliitim nacionalnim idejama u BiH, istakne koncept koji bi pod bosanskim (bonjakim) imenom okupio sve etnike zajednice u BiH. Kalaj je poao od ideje Osman Topal-pae vezane za interkonfesionalno bonjatvo. Nastojao je onemoguiti razvijanje postojeih nacionalnih pokreta i izolovati BiH od politikih uticaja okolnih junoslavenskih zemalja. Na isticanje bosanske posebnosti i usmjeravanje aktivnosti u pravcu stvaranja bosanske nacije i bonjatva, Kalaja su, u stanovitoj mjeri, silile okolnosti koje su proizilazile iz interesa austrougarske dravne politike. Meutim, sva njegova nastojanja ostala su uzaludna, budui da je nacionalna misao ve bila uhvatila duboki korijen. Politika bonjatva odbaena je poslije gotovo 30 godina austrougarske uprave, kada je 1906. godine objavljen opiran Izvjetaj o upravi u BiH. Nakon smrti Benjamina Kalaja, 1903. godine, postepeno je ublaavan okupacioni reim. Ukinuta je preventivna cenzura tampe, sprovodi se poreska reforma, okonava se pitanje vjersko-prosvjetne autonomije te se priznaju zahtjevi da BiH dobije izvjesnu samoupravu. Nakon toga, pojedini nacionalno-politiki pokreti pristupaju novom stranakom organizovanju i konstituisanju. Kalajev nasljednik, Itvan Burian, je polahko i oprezno, razliitim mjerama, guio politiku bonjatva. Bonjatvo kao opebosansku nacionalnu ideju i protuteu nacionalnim pokretima, u politikom ivotu propagirao je i Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak u svom listu Bonjak. Poznato je da je Mehmed-beg prvi musliman koji je objavio tekst tampan latinicom. Graanska politika na podruju BiH imala je nekoliko razvojnih etapa. Prva se odnosila na aktivnosti vezane za vjersko-prosvjetnu autonomiju. U drugoj fazi iz vjersko-prosvjetnih pokreta formiraju se graanske politike stranke koje su po svojoj ideologiji odgovarale tipu narodnih organizacija. Veina tadanjih politikih stranaka, s obzirom na to da nije bilo parlamentarne podloge, smatrala je da u BiH nema uvjeta za djelatnost klasinih politikih stranaka. Prema tom konceptu, smatralo se da svaki narodni pokret treba ostati jedinstven dok ne ostvari svoje nacionalnopolitike i dravno-pravne ciljeve, a tek nakon toga mogue je rjeavanje socijalnih pitanja. Prva graanska politika stranka u BiH koja je

Politike Prilike U BiH U doBa aUstro-Ugarske


U razvoju politikog ivota razlikuju se politike koje inicira i vodi austrougarska uprava i one koje nastaju meu samim bosanskohercegovakim stanovnitvom. Austrougarska politika postepene liberalizacije javnog ivota omoguila je da se ve relativno oformljeni nacionalni pokreti konstituiu u politike stranke. Krajem 1906. godine osnovana je Muslimanska narodna organizacija, 1907. godine Srpska narodna organizacija, a 1908. godine Hrvatska narodna zajednica. Istovremeno dolo je do sindikalnog i politikog organizovanja radnika. Prvi opi javni radniki zbor odran je u Sarajevu, 27.08.1905. godine, na kojem su usvojena pravila Glavnog radnikog saveza (GRS). Vlasti su tek 21.09.1906. godine odobrile ova pravila, ime je legalizovan sindikalni pokret. Iz sindikalnog pokreta izrasla je Socijaldemokratska stranka za BiH (SDS), osnovana 28-29.06.1909. godine. Vlada je 1908. godine uspostavila Inspekciju rada, a od 01.01.1910. godine radnici su dobili zdravstveno osiguranje. Austrougarska vlast nastoji odrati unutranju ravnoteu, svjesna da bi svaki njen poremeaj u korist nekog od tri naroda ugrozio poloaj Monarhije u BiH. Napori u tom pogledu svodili su se na sprjeavanje i kontrolisanje nacionalnih tenji lokalnog stanovnitva, te izolaciju BiH od nacionalo-politikih kretanja u susjednim dravama. U vrijeme Kalajeve uprave, u BiH je dugo vremena bila zabranjena upotreba hrvatskog imena. Onemogueno da svoje nacionalne ideje realizuje osnivanjem politikih drutava i ustanova, posebno u prvo vrijeme Kalajeve uprave, domae stanovnitvo preduzima inicijative okupljanja na konfesionalnoj osnovi, organizujui pjevaka drutva, itaonice, kole i privredne institucije. Primjera radi, katolici su godine 1893. u Sarajevu formirali pjevako drutvo s nazivom Narodno pjevako drutvo, a zatim u Vareu Zvijezda (1894) i u Travniku Vlai (1899), itd. Slino je bilo i kod Srba i muslimana. Nakon okupacije, general Josip Filipovi pokuavao je, osloncem na inovniki aparat doveden iz Hrvatske, u upravi provoditi hrvatsku politiku. Takva politika naila je na odluan otpor, zbog ega je Filipovi ve u decembru 1878. godine morao odstupiti sa dunosti zemaljskog poglavara. Njega, 1882. godine, nasljeuje Benjamin Kalaj koji posebnu panju poklanja srpskom nacionalnom pokretu, smatrajui ga najrazvijenijim, te da je potrebno neutralisati njegove nacionalne-

26

decembar 2012

PANBONJAK

Kalaj je poao od ideje Osman Topal-pae vezane za interkonfesionalno bonjatvo. Nastojao je onemoguiti razvijanje postojeih nacionalnih pokreta i izolovati BiH od politikih uticaja okolnih junoslavenskih zemalja. Na isticanje bosanske posebnosti i usmjeravanje aktivnosti u pravcu stvaranja bosanske nacije i bonjatva, Kalaja su, u stanovitoj mjeri, silile okolnosti koje su proizilazile iz interesa austrougarske dravne politike.
konstituisana bila je Muslimanska narodna organizacija (MNO), osnovana 03.12.1906. godine, koju je vodio Egzekutivni obor na elu s Ali-begom Firdusom. Iz bonjakog autonomnog pokreta izrasla je politika organizacija Bonjaka konstituisana na principu tadanjih graanskih politikih stranaka. Pored zahtjeva za vjersko-mearifsku (prosvjetnu) autonomiju, ova stranka zahtijevala je i autonomiju BiH pod sultanovim suverenitetom. Podravali su je svi slojevi muslimanskog stanovnitva, iako su joj u vostvu uglavnom bili krupni zemljoposjednici, koji su svoje agrarne interese postavili kao opemuslimansko pitanje. Nasuprot MNO, djelovali su reimski orijentisani graani, nezavisni intelektualci i dravni inovnici, koju su sami sebe nazivali neprednim muslimanima. Oni su 24. do 26.08.1908. godine osnovali Muslimansku naprednu stranku (MNS). Njen program u osnovi nije se razlikovao od programa MNO, ali ona je u nacionalnom pitanju zastupala prohrvatski stav. Uvidjevu da zbog toga ne uiva podrku irih muslimanskih slojeva, rukovodstvo ove stranke revidira svoj program i odrie se hrvatske nacionalne ideje. Istovremeno, vre promjenu imena stranke u Muslimansku samostalnu stranku (MSS). Pred prve saborske izbore u aprilu 1910. godine, pokuale su se objediniti MNO i MSS ali su, zbog ambicija pojedinaca, pregovori propali. Istovremeno se iz MNO izdvaja grupa mladih aktivista, prosrpski orijetisanih, koji pokreu list Samouprava, u kojem istiu da je vostvo MNO zanemarilo socijalne i kulturne probleme muslimanskog naroda, prije svega seljatva. Ova grupa nije se konstituisala u politiku stranku, a njen kandidat na izborima, Osman iki, iz Mostara, dobio je zanemariv broj glasova. Srpski politiki pokret utemeljen je formiranjem Srpske narodne organizacije (SNO) koja je osnovana 27. 31.10.1907. godine, ujedinjenjem triju politikih grupa koje su se meu srpskim stanovnitvom oformile sredinom prve decenije XX st. Prvu grupu inile su voe autonomne borbe na elu sa Jeftanovi Gligorijem i ola Vojislavom. Kasnije im se pridruuje i intelektualac Srki Milan. Ta grupa je 1905. godine pokrenula list za politiku, prosvjetu i privredu, Srpska rije, u kojem je uglavnom zastupala svoje ekonomske interese. Mlada srpska graanska inteligencija ih je kritikovala traei da se sa crkveno-kolskog interesa pree na politika pitanja. Ova druga grupa se, zbog opstrukcija u Sarajevu, okuplja u Mostaru gdje Risto Radulovi i Vasilj Gri pokreu list Narod. Ovoj grupi prikljuuje se najvei dio srpske inteligencije. Trea grupa djelovala je uglavnom u Sjeverozapadnoj Bosni. Poznata je po listu Otadbina, kojeg je ureivao Petar Koi. Ova grupa odbacuje ideju o samostalnoj politikoj ulozi inteligencije i vezuje se sa seljatvom, traei, u prvom redu, rjeenje agrarnog pitanja. Nakon duih pregovora, predstavnici sve tri navedene grupe su na sastanku u Sarajevu, 11.05.1907. godine, usvojili rezoluciju kojom su traili formiranje srpske politike organizacije, to je zajedniki ministar finansija, Itvan Burian, odobrio, pa su na osnivakoj skuptini stavovi iz razolucije usvojeni kao program SNO. Pored navedenih srpskih politikih stranaka, i doktor Lazar Dimitrijevi, iz Sarajeva, formirao je u maju 1907. godine Srpsku narodnu samostalnu stranku, koja je poslije izbornog neuspjeha 1910. godine prestala postojati. Srpsko graanstvo, koje je stajalo na elu srpskog nacionalnog pokreta, u krajnjoj liniji, eljelo je isto to i srpsko seljatvo, rjeenje agrarnog pitanja i sjedinjenje sa Srbijom. Hrvatski politiki pokret sporo i oprezno pristupa formalnom organizovanju. Poetkom XX st. jasno se ispoljavaju dvije politike opcije: klerikalna i graansko-liberalna. Inicijativu za stvaranje hrvatske politike oprganizacije dala je graansko-liberalna opcija uz koju su pristali i franjevci. Konstituirajua sjednica Sredinjeg odbora Hrvatske narodne zajednice (HNZ) odrana ja 21.02.1908. godine, a prva radna sjednica Sredinjeg odbora od 22. do 25.02.1908. godine, na kojoj je za predsjednika izabran Nikola Mandi, advokat iz Sarajeva. Osnova strategije njenog programa bila je da su BiH po plemenu starosjedilaca i po dravnom pravu hrvatske zemlje, pa je prirodno da se prikljue Hrvatskoj. Upozorenjima na malobrojnost Hrvata u BiH vrili su homogenizaciju hrvatskog stanovnitva. Kao natkonfesionalna organizacija, raunali su i na pridobijanje muslimana za hrvatsku nacionalnu ideju. Ova stranka o agrarnom pitanju nije
PANBONJAK

Broj 9

27

zauzela nikakav stav. Zbog opredjeljenja da vjeru ne treba uplitati u politiku, doli su u sukob sa sarajevskim nadbiskupom Josipom tadlerom, koji je smatrao da je osnovni zadatak hrvatske politike u BiH da okupi sve katolike. tadler je 18.01.1910. godine osnovao svoju politiku stranku utemeljenu na ideolokopolitikim naelima katolikog klerikalizma, Hrvatsku katoliku udrugu za BiH (HKU). Njega su podravali austrijski hrianski socijalisti i slovenaki klerikalci. U programu, ova stranka traila je prikljuenje BiH Hrvatskoj na osnovu dravnog prava i narodnog naela. U opoziciji prema austrougarskoj upravi bile su SNO i MNO, a ostale stranke drale su se lojalno. HNZ i HKU odobrile su akt okupacije. Vremenom su ove stranke dobivale obiljeja savremenih politikih organizacija koje su s izvjesnim modifikacijama nastavile svoj ivot i poslije zavretka Prvog svjetskog rata. One su okupljale pristalice na principima iste vjerske pripadnosti, to je u krajnjoj konzekvenci ostala karakteristika politikog okupljanja i organizovanja veine politikih stranaka na podruju BiH, izuzimajui SKJ, SDP i ostale multietnike politike stranke. Prvi Ustav proglaen je 20.02.1910. godine, a prvi saborski izbori odrani su od 12. do 28.02.1910. godine. Tada je SNO osvojila svih 31 pravoslavna mandata, MNO svih 24 muslimanska mandata, a od ukupno 16 katolikih mandata HNZ je dobila 12, a HKU 4 mandata. Ustav nije donio znaajnije promjene u upravi BiH. Vrhovna vlast i dalje je ostala u rukama Zajednikog ministarstva finansija u Beu i njegove agencije-inovnike Zemaljske vlade u Sarajevu. Ustav i njegovi pratei zakoni uveli su u politiki ivot tri nove institucije: Sabor, Zemaljski savjet i Katarsko vijee. Bosanski sabor po ustavu nije imao zakonodavnu vlast, koja je i dalje ostala u nadlenosti Cara i Kralja, odnosno Vlade u Beu i Peti. Prestankom rada Bosanskog sabora, krajem juna 1914. godine, i izbijanjem Prvog svjetskog rata, prestaje i stranako-politiki ivot u BiH u to doba.

vanrednih policijskih mjera, koje ograniavaju slobodu rada i kretanja, Dozvolu povratka u domovinu licima proglaenim neovlatenim iseljenicima (Dabi i ostali), Putanje interniranih na slobodu, itd.. Posebno su se aktivirali veleposjednici koji su ocijenili da je to prilika za isticanje agrarnih zahtjeva. Muslimanska deputacija (erif Arnautovi, Muhamed-beg Dini, emsi-beg Zaimovi i Dervi-beg Miralem) u februaru 1906.godine, preko Beograda, otputovala je u Istanbul da od muftije Dabia primi dokumente i ovlatenja za daljnje voenje autonomnog pokreta, to im je muftija Dabi i uruio. Po povratku u BiH, u aprilu 1906. godine, erif Arnautovi i navedeni preduzimaju korake za pokretanje naroda u akciju i ponovno otvaranje Kancelarije u Budimpeti, radi upoznavanja javnosti sa programom i akcijama autonomnog pokreta. Zemaljsko-vakufsko povjerenstvo, imenovano od strane Vlade, prua podrku autonomnom pokretu. Na sjednici u maju 1906.godine, na prijedlogu Akifa Biserovia, usvojena je peticija kojom se od Vlade trailo da do kraja 1906.godine rijei pitanje autonomije BiH. Itvan Burijan izdao je Izjavu delegacijama navodei da e spornim pitanjima meihata izii u susret, naglaavajui dva zahtjeva: Da ulema bude podvrgnuta halifi (sultanu) i njegovom savjetniku ejhu-l-islamu i Da e se pitanje vakufsko-mearifska autonomije rijeiti kada se muslimani definitivno sloe oko svojih zahtjeva i reprezentativnih zastupnika. Muslimani su brzo ispunili oba zahtjeva i istakli pitanje hljeba i drutvenog poloaja. Posebno su istakli: materijalno smo opali i drutveno zaostali, trgnimo se i poimo naprijed. Moramo povesti politiku organizaciju, da bi smo mogli slono na jedna usta zatraiti svoja prava, ali moramo, ako ne prije, a ono uporedo s tim povesti i ekonomsku organizaciju, koja bi bila sigurno i jako utoite nae borbe. Formiranju Muslimanske narodne organizacije prethodio je progon mostarskog muftije Ali Fehmija Dabia iz Bosne i Hercegovine u Istanbul. Naime, 03. maja 1899.godine izvreno je konspirativno pokatolienje i udaja djevojke Fate Omanovi. Dva dana nakon toga, oko 1.000 Mostaraca odralo je protestnu skuptinu, a 06. maja u kiraethani (itaonici) Krcine medrese konstituisan je odbor dvanaestorice, na elu s muftijom Dabiem. Ovaj odbor je 14.10.1899. godine u Beu podnio predstavku Benjaminu Kalaju, a 19.10. iste godine Caru i Kralju Franji Josipu I., koji je dana 02.02.1900.godine u odgovoru istakao: Drava ne nalazi razloga da ita preduzme, jer za to nema razloga.

MUsliManska narodna organizacija


MNO je prva graanska politika stranka u BiH koja istakla svoj program i sprovela formalnu organizaciju sa glavnim, okrunim i mjesnim odborima. Nastala je iz autonomnog pokreta nakon progona muftije Dabia. Marta 1905.godine Zemaljska vlada donijela je odluku da se za izdravanje islamskih kolskih zavoda uvede porez od 5% na prihode. Narod je na to odgovorio: Ni pare bez vjersko-prosvjetne (mearifske) autonomije. Ohrabreni ovim, voe MNO koje su ostale u BiH, 24.03.1905.godine predale su namjesniku Itvanu Burijanu predstavku u kojoj trae: Ukidanje

28

decembar 2012

PANBONJAK

u razdoblju od 1946. do 1949.godine komunistike vlasti su ukinule bosanskomuslimansko nacionalno ime priznato u toku NOr-a. muslimani kao naorod nisu unijeti u prvi ustav BiH, 1946. godine. Nakon toga, 1947. godine, ukinut je Glavni odbor muslimana u BiH. Popisom stanovnitva 1948. godine slubena politika muslimane tretira kao neopredijeljene, oekujui da ih se veina opredijeli u srpskom ili hrvatskom pravcu.
Nedugo nakon skuptine u Mostaru, u Travniku je aktivirana opozicija Dabievom pokretu pod imenom Der hailige mufti. U proljee 1900.godine ovaj pokret stupio je u vezu sa srpskim politiarima, a u avgustu 1901.godine, u kui Ahmet-age Hende u Kiseljaku u tajnosti su se sastali bonjake i srpske voe na elu s muftijom Dabiem i Gligorijem-Gliom Jeftanoviem. Dogovarali su organizaciju vlasti na nain da bi uvaavali visoku portu, s tim da bi u BiH bili guverner i njegov zamjenik (Bonjak i Srbin) koji bi se na ovim pozicijama mijenjali prema dogovoru. U januaru 1902.godine, muftija Dabi sa jo pet prijatelja odlazi u Istanbul radi obavljanja vjerskih poslova i kupovine ilima za mostarske damije, to austro-ugarske vlasti koriste da bi mu zabrane povratak u BiH. Zabranu su propagandno obrazloili da je muftija Dabi pobjegao iz BiH. Dva mjeseca nakon toga i erif Arnautovi je interniran u Raku Goru. On, nakon toga, sa grupom Bonjaka laom, preko Save, Dunava i Crnog Mora odlazi kod muftije Dabia, prognanog u Istanbul, i ukazuju mu na teke prilike u Bosni i Hercegovini. Tom prilikom muftija Dabi ih je savjetovao i instruisao da osnuju politiku stranku, to su oni i uinili u povratku u Slavonskom Brodu. Naalost, na osnivakoj skuptini, kada je formiran Egzekutivni odbor, dolo je do podjele na dvije frakcije: kouni-tvrdii i mehkie. Dana 03.12.1906.godine, u Slavonskom Brodu, na pismeni poziv Ali-bega Firdusa odran je sastanak muslimanskih prvaka iz cijele BiH, na kojem je formirana MNO. Veina prisutnih (kouni) traili su da se borba za autonomiju proiri pitanjima politikih sloboda i agrarnih odnosa. Manjina (mehkii) bili su za to da se borba nastavi iskljuivo za vakufsku i vjerskoprosvjetnu (mearifsku) autonomiju. Na ovoj sjednici je izabran Egzekutivni odbor, ije je sjedite bilo u hotelu Paris u Budimpeti. Za predsjednika odbora izabran je Ali-beg Firdus, zemljoposjednik iz Livna. Agrarni odnosi istaknuti su kao opte-muslimansko pitanje. Vladi je zamjereno na pretvaranju privatnog (mulk) u dravni (erazi mirije) posjed. Trailo se izvrenje Saferskog zakona, ukidanje paualizacije desetine, vraanje prava na ispau i koritenje optinskih uma, ukidanje naredbe o neovlatenim iseljenicima i dozvola za njihov povratak u BiH. Zahtijevano je uvoenje graanskih sloboda, sloboda javnih korporacija i optinska samouprava. Istaknuto je da muslimani moraju biti u vezi sa halifatom, odnosno ejhul-islamom. Zakljuili su da je neodrivo da inovjerna vlada upravlja vjerom muslimana. Ustali su protiv davanja dravne zemlje i preduzea strancima, stvaranju beskunika i bezzemljaa muslimana, hapenju muslimana u vrijeme dok Hrvati dre javne manifestacije i sl. Demantovali su vladinu propagandu da muslimanski prvaci formiraju MNO (po naputku Srba i u korist Srbije). List MNO zvao se Musavat (jednakost). MNO je smatrala da je BiH dio turske carevine, a AustroUgarska opunomoenicom evropskih sila koje su joj na Berlinskom kongresu samo povjerile upravu i ureenje ovih pokrajina. Prvi izbori u BiH obavljeni su poetkom 1907.godine. Uestvovalo je oko 130.000 odraslih muslimana. U svim mjestima izabrani su Milletski odbori MNO, koji su poslali svoje delegate (njih oko 100) na Prvu skuptinu MNO u Budimpetu, na kojoj je izabran i proiren Egzekutivni odbor od 18 lanova kojima je povjereno da o svim pitanjima zastupaju muslimane BiH. Narodnu kancelariju MNO u Budimpeti namjesnik Itvan Burijan stalno je zaobilazio, mada je Egzekutivni odbor saraivao sa Zemaljskim vakufskim povjerenstvom, ali mu je isto odbilo saradnju, obrazlaui to da ne mogu govoriti u ime naroda, poto su imenovani od strane Zemaljske vlade. Javnost van BiH otpoela se sve vie interesovati za muslimansko pitanje i stanje u BiH. MNO je uspjela dobiti kulturno-vjersku autonomiju, ali je kao stranka, zbog njene procjene da su austrougarske vlasti bile najbolji garant zemljoposjednikih privilegija, ostala vjerna monarhiji. (nastavit e se...)

PANBONJAK

Broj 9

29

pOLitiKa anaLiza

Pie: Dr.sci. Remzija Kadri

BILA JEdNOM JEdNA ZEMLJA SRPSKIH ZLOINA(CA)


u ovome radu data je jedna kratka analiza nekih kontradiktorosti u dijelu koji se odnosi na ugovorne strane mirovnog sporazuma kao i presuda Hakog tirbunala za bivu jugoslaviju. jedan od potpisnika tog Sporazuma je bio i Slobodan miloevi, a koji je optuen i kome je sueno za najtee oblike krenja meunarodnog humanitarnog prava. u tom postupku doneena je i meupresuda za sluaj Bosna. Postupak Slobodnu miloeviu pred Hakim tribunalom za bivu jugoslaviju nije okonan zbog smrti optuenog. Pored toga jedna od manjkavosti i kontradiktornosti Dejtonskog mirovnog sporazuma ogleda se i u injenici da je drava tim sporazumom podijeljena na dva entiteta (republika Srpska i Federacija BiH), a to je suprotno prirodnom biu Bosne i Hercegovine, kao viestoljetnoj multietnikoj, multikulturalnoj i multireligioznoj zajednici. Podjelom drave na entitete prihvaeno je zateeno stanje na terenu, a koje je nastalo usljed brutalnog rata i agresije na meunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu. I ta podjela je tetna po opstojnost drave i Bonjaka kao najmnogobrojnijeg naroda u BiH.

BOSNA, BONjAcI I DEjTON

30

decembar 2012

PANBONJAK

Uvod
Dejtonski mirovni sporazum je potpisan 14. decembra, 1995.godine u Parizu (prethodno je prafiran 21. novembra, 1995. godine u Dejtonu-SAD). U emu je kontradiktornost i nedosljednost ovog sporazuma, a koji je oigledna prepreka u funkcionisanju drave Bosne i Hercegovine i nakon 17 godina od potpisivanja istog, data je u analizi ovog rada. Potpisnici Mirovnog sporazuma su bili: Alija Izetbegovi u ime Republike Bosne i Hercegovine, Franjo Tuman u ime Republike Hrvatske i Slobodan Miloevi u ime SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora). Mirovni sporazum su potvrdili predstavnici Meunarodne zajednice svojim potpisima i to: predstavnici Evropske unije, Republike Francuske, Savezne Republike Njemake, Ruske Federacije, Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije i Irske i SAD-a. Mirovni sporazum u svojim optim odredbama ima 11. lanova i isto toliko aneksa, koji ine sastavni dio sporazuma, a to su : -Aneks 1-A (Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rjeenja), -Aneks 1-B (Sporazum o regionalnoj stabilizaciji), -Aneks 2 (Sporazum o graninoj liniji izmeu entiteta i odnosnim pitanjima), -Aneks 3 (Sporazum o izborima), -Aneks 4 (Ustav Bosne i Hercegovine), -Aneks 5 (Sporazum o arbitriranju), -Aneks 6 (Sporazum o ljudskim pravima), -Aneks 7 (Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima), -Aneks 8 (Sporazum o Komisiji za ouvanje nacionalnih spomenika), -Aneks 9 (Sporazum o osnivanju javnih korporacija BiH), -Aneks 10 (Sporazum o civilnom sprovoenju mirovnog rjeenja), -Aneks 11 (Sporazum o meunarodnim policijskim snagama). Mirovnim sporazumom je, kako se vidi, uspostavljen i Aneks 4, koji je oznaen kao Ustav Bosne i Hercegovine, po kome je prihvatajui zateeno stanje na terenu drava podijeljena na dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska). To zateeno stanje je proizvod rata i agresije na dravu Bosnu i Hercegovinu u emu je, kao jedan od glavnih izvoaa bio i Slobodan Miloevi. Kada se govori o Dejtonskom mirovnom sporazumu uvijek se moraju imati u vidu ko su potpisnici Sporazuma i kakav je njegov sadraj. Sama ta injenica jasno nam govori o karakteru etverogodinjeg rata u Bosni

i Hercegovini iz ega proizilazi da se radilo o agresiji pri emu vrena teka krenja Meunarodnog humanitarnog prava, sa najteim oblikom genocidom nad bonjakim narodom.

SUenja Pred Hakim triBUnalom za BivU jUgoSlavijU


Haki tribunal za bivu Jugoslaviju je osnovan Rezolucijom Savjeta bezbjednosti broj 827/93 u kojoj izmeu ostalog stoji: Izraavajui jo jednom krajnju zabrinutost zbog daljnjih izvjetaja o iroko rasprostranjenim i flagrantnim krenjima meunarodnog humanitarnog prava koja se vre na teritoriji bive Jugoslavije, a posebno u Republici Bosni i Hercegovini, ukljuujui izvjetaje o masovnim ubistvima, masovnom, organizovanom i sistematskom zatoenju i silovanju ena, te o nastavku prakse etnikog ienja iji je cilj, pored ostalog, osvajanje i zadravanje teritorije. Uvidom u suenje i presude Hakog tribunala za bivu Jugolaviju izvodi se zakljuak da se skoro cjelokupno civilno i vojno rukovodstvo Srbije i Republike Srpske iz tog vremena (1992.-1995.godina) optueno pred tim Tribunalom. U Meupresudi se, izmeu ostalog, kae: U vezi s argumentima amici curiae koji se odnose na genocid, Sud smatra da ima dovoljno dokaza da je postojao udrueni zloinaki poduhvat, koji je ukljuivao lanove rukovodstva bosanskih Srba, iji su cilj i namjera bili da se bosanski Muslimani djelimino unite kao grupa i da su njegovi uesnici izvrili genocid u Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Kljuu i Bosanskom Novom. Pored toga u njoj se govori i o postojanju plana ili politike Srpske demokratske stranke (SDS) u BiH za preuzimanje vlasti u optinama, koji je objelodanjen kroz varijante A i B, pri emu je kako je navedeno za Miloevia da je bio dio udruenog zloinakog poduhvata koji je ukljuivao lanove rukovodstva bosanskih Srba. Na 16. sjednici Skuptine Republike Srpske, odranoj u maju 1992.g., usvojeno je est stratekih ciljeva koji treba da dovedu do srpskog ujedinjenja u naredne etiri godine. Ti ciljevi su bili (1) razdvajanje od druge dvije nacionalne zajednice i dravno razdvajanje, (2) uspostavljanje koridora izmeu Semberije i Krajine, (3) uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, (4) uspostavljanje granice na Uni i Neretvi, (5) podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i (6) dobijanje izlaza na more za Republiku Srpsku stoji u navodima meupresude. Sa naslovom Dokazi o genocidnoj namjeri rukovodstva bosanskih Srba, Meupresuda navodi da su Radovan Karadi i Biljana Plavi izjavili (su) da je osnovni cilj rata koji vode Srbi preraspodjela stanovnitva Bosne i Hercegovine kako bi Srbima pripala kontrola nad
PANBONJAK

Broj 9

31

jedinstvenim povezanim komadom teritorije, koji bi obuhvatio itavu granicu sa Crnom Gorom, Srbijom i sva podruja na kojima istorijski ive Srbi. Zbog toga je trebalo ukloniti veliki broj bosanskih Muslimana, jer su oni bili veinsko stanovnitvo u dolini Drine u sjeveroistonoj Bosni, uz granicu sa Srbijom. Konano u dijelu pod Bosna Pretresno vijee je konstatovalo da smatra kako ima dovoljno dokaza da je (1) postojao udrueni zloinaki poduhvat, koji je ukljuivao lanove rukovodstva bosanskih Srba, iji su cilj i namjera bili da se bosanski Muslimani djelimino unite kao grupa i da su njegovi uesnici izvrili genocid u Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Kljuu i Bosanskom Novom, (2) optueni bio uesnik tog udruenog zloinakog poduhvata, (3) optueni bio uesnik udruenog zloinakog poduhvata, koji je ukljuivao lanove rukovodstva bosanskih Srba, iji je cilj bio izvrenje drugih zloina koji nisu genocid i da je mogao razumno da predvidi da e taj zloin dovesti do genocida koji e drugi uesnici udruenog zloinakog poduhvata izvriti nad dijelom bosanskih Muslimana kao grupom i da je on izvren, (4) optueni pomagao i podravao vrenje zloina genocida ili bio sauesnik u vrenju tog zloina, jer je znao za udrueni zloinaki poduhvat i njegovim uesnicima pruio znaajnu pomo, svjestan toga da su njegov cilj i namjera djelimino unitenje bosanskih Muslimana kao grupe, (5) optueni bio nadreeni odreenim osobama za koje je znao ili imao razloga da zna da se spremaju da izvre ili da su izvrili genocid nad dijelom bosanskih Muslimana kao grupom i da nije preduzeo neophodne mjere da sprijei genocid ili kazni njegove izvrioce. Meupresuda Miloeviu pokazuje da je postojao udrueni zloinaki poduhvat, koji je ukljuivao lanove rukovodstva bosanskih Srba, iji su cilj i namjera bili da se bosanski Muslimani djelimino unite kao grupa i da su njegovi uesnici izvrili genocid u Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Kljuu i Bosanskom Novom. Takoer, meupresuda pokazuje da je Miloevi kao nadreeni sa rukovodstvom bosanskih Srba (SDS) bio uesnik udruenog zloinakog poduhvata koji je ne samo planiran, nego i izvren. Ovdje emo navesti i presudu Hakog tribunala Radislavu Krstiu, koji je kao naelnik taba vojske Republike Srpske i zamjenik komadanta Drinskog korpusa osuen na 35 godina zatvora. Nakon prvostepene Presude i albe Krstieve odbrane, albeno vijee ICTY je izreklo Presudu 19. aprila 2004. i osudilo Radislava Krstia za pomaganje i podravanje genocida, pomaganje i podravanje ubistava (krenja zakona i obiaja ratovanja); istrebljenje i progone (zloini protiv ovjenosti) poinjene od 13. do 19. jula 1995., i za ubistva (krenja zakona i obiaja ratovanja) i progone (zloini protiv ovjenosti) poinjene od 10. do 13. jula 1005. u Potoarima. albeno vijee je jednoglasno osudilo Radislava Krstia na 35 godina zatvora. Sudsko vijee je u prvostepenoj Presudi konstatiralo da je, nakon to je Vojska bosanskih Srba zauzela srebreniku enklavu, Radislav Krsti znao za genocidnu

Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (kolokvijalno vie u upotrebi kao Dejtonski mirovni sporazum) obiluje mnogim manjkavostima, nedosljednostima i kontradiktornostima (na primjer: nain na koji je Sporazum potpisan uz estok pritisak meunarodne zajednice, a pogotovo Amerike administracije, te oite kontradiktornosti u mnogim oblastima kao to su pitanje ljudskih prava i slino).
namjeru nekih lanova Glavnog taba VRS. Krsti je bio svjestan da Glavni tab VRS nije imao dovoljno resursa da izvri egzekucije samostalno i da bez upotrebe resursa Drinskog korpusa ne bi mogao provesti svoj genocidni plan. Krsti je znao da time to dozvoljava da se koriste resursi Drinskog korpusa ini znaajan dopironos pogubljenju zatvorenika. Od 13. do 19. jula 1995., 7.000 do 8.000 je sistematski ubijeno u masovnim pogubljenjima, a ostali stanovnici koji su se tada nalazili u Srebrenici (priblino 25.000 ena, djece i starijih osoba) prisilno su premjeteni iz enklave. Zato je drava podijeljena na entitete Najbolji odgovor na ovo pitanje moemo prepoznati u knjizi Tejlora Brena, koju je posvetio u svojim razgovorima sa Bilom Klintonom, tadanjim predsjednikom SAD-a. Klinton je historiaru Tejloru Brenu (Taylor Branch) koji je napisao knjigu na osnovu privatnih razgovora sa Klintonom, tokom njegova dva mandata u Bijeloj kui, kasnije rekao da Evropska unija nije eljela muslimansku dravu u Evropi. Klinton je elio ukidanje embarga na oruje Bosni i Hercegovini tokom svog prvog mandata, objavio je Tejlor Bren, jer je njegova administracija smatrala da je embargo kanjavao BiH kao najslabiju dravu regije, koja je bila i najvea rtva. Za razliku od susjeda Srbije i Hrvatske, veinski muslimansko stanovnitvo u Bosni i Hercegovini bilo je izolovano i bez pristupa naoruanju, navedeno je u prvom poglavlju Brenove knjige. Klinton je rekao da su evropski saveznici blokirali ukidanje embarga, pravdajui svoja protivljenja, kako je reeno, moguim humanitarnim razlozima. Smatrali su da e dodatno naoruanje samo rasplamsati krvoprolie, ali su nezvanino, naveo je Klinton, kljuni saveznici prigovarali kako bi nezavisna Bosna i Hercegovina bila neprirodna kao jedina muslimanska drava u Evropi. Klinton je rekao i da su saveznici u Evropi podravali embargo upravo zato to se njime Bosna i Hercegovina zadravala u nepovoljnom poloaju. Saveznici su osporavali mogunost da Sjedinjene Dra-

32

decembar 2012

PANBONJAK

ve predlau promjene u politici u situaciji u kojoj ameriki vojnici uopte nisu ugroeni. U knjizi pie i da su evropski saveznici podravajui svoje mirovne snage kao znak predanosti, pretvorili ih u tit srpskim vojnim snagama za postepeno rasparavanje Bosne i Hercegovine. Bren navodi da je Klintonu rekao kako je okiran takvim cinizmom koji lii na diplomatiju mirenja na jedno oko prema patnjama evropskih Jevreja tokom Drugog svjetskog rata, a da je predsjednik samo slegnuo ramenima. Klinton je za francuskog predsjednika Fransoa Miterana kazao da je bio posebno bezobziran kada je rekao da muslimanskoj dravi nije mjesto u Evropi. Istovremeno, britanski zvaninici govorili su o bolnoj ali, kako je reeno, stvarnoj kranskoj Evropi. Nasuprot britanskim i francuskim stavovima, kazao je Klinton, njemaki kancelar Helmut Kol, meu ostalim, podravao je ukidanje embarga na oruje, to nije uspjelo jednim dijelom i zato to Njemaka nije imala mjesto u Vijeu sigurnosti UN-a. Bivi ameriki predsjednik je ukazivao da politika meunarodne zajednice prema BiH nije bila potena.

i drugi zloini, a posebno zloin u zatienoj zoni UN-a Srebrenikoj enklavi u kojoj je poinjen genocid, kao najtei oblik krenja meunarodnog humanitarnog prava, a to je potvreno i presudom Meunarodnog suda pravde u predmetu po tubi BiH protiv Srbije i Crne Gore, te presudom Hakog tribunala za bivu Jugoslaviju u suenju Radislavu Krstiu za genocid u Srebrenici. To amnestiranje zloina je potvreno priznavanjem postojanja Republike Srpske.

izvori i literatUra
1. Begi Kasim: Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Dejtonskog sporazuma, Sarajevo 1997.godine; 2. Duvnjak Nedad: Ogledi o Dejtonskoj Bosni i Heregovini, Sarajevo 2004.godine; 3. Luki Vladimir i Popovi Vitomir: Dokumenti.Dejton-Pariz, Banja Luka 1996.godine; 4. Aneks 4 Mirovnog sporazuma (Ustav BiH); 5. Rezolucija Savjeta bezbjednosti broj 827/93 o osnivanju Meunarodnog tribunala za krivino gonjenje osoba odgovornih za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava poinjenog na teritoriji bive Jugoslavije od 1991.godine (Haki tribunal za bivu Jugoslaviju); 6. Florance Hartman: Mir i kazna, Bonjaki institut 2008.godine; 7. Riard Holbruk: Kako zavriti rat, TKP ahinpai, Sarajevo 1998.godine; 8. Presuda Meunarodnog suda pravde: BiH protiv Srbije i Crne Gore, 26.02.2007.godine, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2008. godine; 9. Taylor Branch Klintonove kasete, 2009. godina; 10. www.icty.com (Meupresuda Hakog tribunala Slobodanu Miloeviu).
PANBONJAK

zakljUak
Iz ove kratke analize odreenih kontradiktornosti i manjkavosti Dejtonskog mirovnog sporazuma uoavamo da je on kao takav i nakon 17 godina od njegovog potpisivanja usporio i dalje usporava funkcionisanje drave Bosne i Hercegovine. Pored toga bilo je sasvim jasno da je drava Bosna i Hercegovina tim sporazumom bila rtva i svojevrsna zavjera Meunarodne zajednice sa ciljem da se namire velikosrpski i velikohrvatski politiki ciljevi i interesi, a sve na tetu BiH kao drave i Bonjaka, kao najmnogobrojnijeg naroda u BiH. Dozvoljavanje da optuenik za najtee oblike krenja meunarodnog humanitarnog prava Slobodan Miloevi, bude potpisnik jednog meunarodnog sporazuma, je oit dokaz da je Meunarodna zajednica zatvarala oi i amnestirala njegove zloine. Pored toga amnestirani su

Broj 9

33

pOLitiKa anaLiza

Dr. Rifat Redovi

Srbija Eurointegracije pitanje Sandaka

BRISEL TVRdI PAZAR NA SANdZAKU


Prema Izvjetaju Evropske komisije i Evropskog parlamenta koji se odnose na Sandak, a ujedno su i uslov pribliavanja Srbije Evropskoj uniji, od slubenog Beograda se zahtijeva adekvatno rjeavanje nagomilanih problema u Sandaku.
Nastojanje institucija Evropske unije i njenih lidera u procesu pridruivanja novih drava lanica ne ogleda se samo u promoviranju ideje Evrope kao ekonomsko i socijalno stabilne zajednice ve i u promoviranju autentinih demokratskih vrijednosti koje su okosnica drutvenih odnosa u Evropi, odnosa koji posjeduju izuzetan moralni kvalitet koji je utkan i u pravni sistem zemalja lanica. Iskustva demokratije se pokuavaju predstaviti i ponuditi dravama koje nemaju demokratsku tradiciju, a mi bi rekli, nemaju osjeaj za pravednost i naklonjenost idejama koje su oiene od ksenofobije, nacionalizma i etnocentrizma, ve gaje i njeguju drugaije principe koji trebaju biti uzor takvim, nedemokratskim ili kvazidemokratskim drutvima. Na prvi pogled pomislili bismo da pred evropske institucije stoji lahak zadatak koji se moe brzo rijeiti. Meutim, tekoe i esencija samoga problema stoji mnogo dublje i moe se analizirati kroz prizmu ideologija koje primordijalno konstruiraju stavove i utiu na duh naroda ili, kako danas znamo rei, kreiraju javno mnijenje na osnovu metafizikih spekulacija koje nemaju uporita u injenicama, realnom svijetu, ljepoti ophoenja i dostojanstvu, ve u satanistikoj mitologiji koja se ne eli napustiti ni po cijenu odustajanja od euroatlantskih integracija. Zainteresirane drave za ulazak u Evropsku uniju moraju revidira-

34

decembar 2012

PANBONJAK

ti svoje stavove i prihvatiti standarde Unije bez selektivnog pristupa prema principima koji ine temelj takvog udruivanja i predstavljaju visoke demokratske standarde koji se tiu, prije svega, slobode pojedinca bez obzira kojoj grupaciji pripadao, uvaavanju teritorijalnog integriteta meunarodno priznatih drava, efikasan i autonoman rad sudskih organa, slobodu medija i korektan odnos prema svim graanima bez obzira na njihovo porijeklo ili kulturoloko opredjeljenje i posebno, prema pripadnicima nacionalnih manjina. Ono to je krucijalno u ovome radu odnosi se na pitanje spremnosti nedemokratskih tradicija da se odreknu raznih diskursa koji imaju autoritarnu, a nerijetko i totalitarnu pozadinu i da se prihvati onaj stil koji upuuje na suivot i demokratski obrazac uz konstataciju da je iskren odnos prema principima humanizma bitnost na koju posebno treba obratiti panju. To je ono to pravi neotklonjivu smetnju na putu eurointegracija uz uoljiv nedostatak iskrenosti i stasalosti za prihvatanje tih vrijednosti od strane politikih i drugih elita i veine graanstva. Miljenja smo da postoje zemlje koje nisu spremne za prihvatanje ovih ideja i da ne rade na njihovom promoviranju, ve da jednostavno slijede i dalje svoju politiku i kreiraju javno miljenje da se nacionalizam ni po koju cijenu ne smije naputati, a da se samo deklarativno na neki nain zagovara demokratinost. Miljenja smo takoer, da je Srbija jedna od onih drava koja je samo u formalnom smislu za demokratiju, a da se na terenu i dalje rukovodi onim principima koji su opustoili i Srbiju i okruenje, a posebno Bosnu i Hercegovinu i Bonjake. Navest emo samo nekoliko primjera koji nedvosmisleno ukazuju na nae tvrdnje, koji imaju obavezu prihvatljivosti za reim u Beogradu, a produkt su institucija Evropske unije, zakona na kojima ona funkcionira, a koje je Beograd prihvatio kao vrijednosti koje e slijediti. nePovredivost teritorijalnokUltUrolokog Prostora Srbija kao jedna od drava koja hoe pristup Evropskoj uniji mora ispuniti neke od uslova koji se pred nju postavljaju i na taj nain pokazati spremnost da prihvata one principe koji su standardi u Evropskoj uniji. Ono to je za nas bitno i ime emo se baviti u ovome radu jesu dijelovi Izvjetaja Evropske komisije i Evropskog parlamenta koji se odnose na Sandak, a ujedno su i uslov pribliavanja Srbije Evropskoj uniji, tako da se od slubenog Beograda zahtijeva adekvatno rjeavanje nagomilanih problema u Sandaku. Ti problemi su svima dobro poznati, i naravno, nisu svi obuhvaeni u ovim izvjetajima, ali ako

U posljednjem Izvjetaju Komisije od 10. oktobra, 2012. godine, stoji i to da se treba pristupiti rjeavanju pitanja transparentnosti i dosljednosti u procesu registriranja tradicionalnih vjerskih zajednica i da se rijei pitanje vjeronauke i statusa nastavnika vjeronauke, a kako stoji u izvjetaju, posebno u vezi sa islamskom vjeroispovjeu.

se u globalu prihvati princip univerzalnih vrijednosti u rjeavanju tih problema, onda ih zasebno ne treba ni navoditi. Na ovome mjestu izdvajamo one mamente iz izvjetaja koji se nalau Srbiji, a odnose se na otklanjanje nedemokratskih kriterija u procesu konstituiranja Bonjakog nacionalnog vijea i akreditiranja nekih studijskih programa na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru kako stoji u izvjetaju povjerenika Evropskog parlamenta za Srbiju, gospodina Jelka Kacina iz novembra mjeseca 2010. godine. Umjesto da krene s rjeavanjem ukazanih probleme u Sandaku, zvanini Beograd je od onda, pa do danas permanentno inicirao i proizvodio nove, i produbljivao stare probleme, tako da u posljednjem Izvjetaju Komisije od 10. oktobra, 2012. godine, stoji i to da treba pribjei rjeavanju pitanja transparentnosti i dosljednosti u procesu registriranja tradicionalnih vjerskih zajednica i da se rijei pitanje vjeronauke i statusa nastavnika vjeronauke, a kako stoji u izvjetaju, posebno u vezi sa islamskom vjeroispovjeu. U ovom Izvjetaju se posebno naglaava i obaveza Srbije da uini napredak u zatiti kulturnog
PANBONJAK

Broj 9

35

nasljea nacionalnih manjina i zvanine upotrebe maternjeg jezika nacionalnih manjina u skladu sa Okvirnom konvencijom za zatitu nacionalnih manjina, dokumentom koji je drava Srbija prihvatila i potpisala kao obavezu da e sve ono to stoji u njemu biti implementirano u dravi i u sopstveni pravni sistem. Imajui ovo u vidu, logino je, da se kod veine Bonjaka javljaju nelagode i protesti uslijed nepotivanja ovih obaveza, posebno kada je u pitanju problem regionalizacije Srbije. Poznato je da je Sandak teritorijalno kulturoloka koherentnost iji se sklad, na osnovu ovih kriterija koji su prihvaeni od Srbije, ne smije uruavati, prekrajati ili pripajati nekakvim administrativnim jedinicama tipa statistikih i drugih regiona ni po koju cijenu, jer bi se u suprotnom izgubila ona posebnost koja tvori Sandak i specifinost naroda koji ivi na tom prostoru. Unato jasnoj situaciji kada je Sandak u pitanju i nepovredivost teritorijalnokulturolokog prostora, zvanini Beograd po svaku cijenu radi na dezintegriranju Sandaka, ne potujui, kako domae, tako ni meunarodne najvie pravne akte, kao i upute u preduzimanju radnji za pozitivno rjeavanje problema. Suprotno tome, vlast u Beogradu, saraujui sa onim politikim predstavnicima Bonjaka koji ne zastupaju interese svoga naroda ozbiljno dovodi u pitanje prava pripadnika bonjake nacionalne zajednice u Republici Srbiji, i donosi veliki broj odluka koje su protivustavne, protivzakonite i odluka koje nisu u skladu s meunarodnim pravom, a sve u cilju da se region Sandak ne uspostavi i da se po svaku cijenu Sandak proba utopiti u nekakav region u kojem bi se izgubila sandaka posebnost. Ustav Republike Srbije u lanu 78. kae: Zabranjeno je preduzimanje mera koje bi prouzrokovale vetako menjanje nacionalnog sastava stanovnitva na podrujima gde pripadnici nacionalnih manjina ive tradicionalno i u znaajnom broju. Isto tako, lanom 22. Zakona o zatiti prava i sloboda nacionalnih manjina se kae: Zabranjuju se mere koje menjaju odnos stanovnitva u oblastima naseljenim nacionalnim manjinama i koje oteavaju uivanje i ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina. Meunarodno pravo, takoer, ne predvia bilo kakva etniko-kulturoloka prekrajanja, posebno onih entiteta koji imaju historijsko utjemeljenje na odreenoj teritoriji te na osnovu toga izdvajamo dva dokumenta Savjeta Evrope koji ukazuju na to. Pomenuta Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina u lanu 16. kae: Ugovornice e se uzdravati od mera koje menjaju odnos stanovnitva u oblastima naseljenim pripadnicima nacionalnih manjina, a imaju za cilj ograniavanje

Vlast u Beogradu, saraujui sa onim politikim predstavnicima Bonjaka koji ne zastupaju interese svoga naroda, ozbiljno dovodi u pitanje prava pripadnika bonjake nacionalne zajednice u Republici Srbiji, i donosi veliki broj odluka koje su protivustavne, protivzakonite i odluka koje nisu u skladu s meunarodnim pravom, a sve u cilju da se region Sandak ne uspostavi i da se po svaku cijenu Sandak proba utopiti u nekakav region u kojem bi se izgubila sandaka posebnost.
prava i sloboda koji proizilaze iz naela sadranih u ovoj Okvirnoj konvenciji. Nedvosmisleno se, kao to vidimo, ovim pravnim odredbama onemoguava pokuaj da se ivotni prostor jedne nacionalne posebnosti narui tako to bi se ukljuivanjem jednog posebno kulturno-historijskog prostora kao to je Sandak koji je nekada imao i politiko-administrativnu posebnost, na silu umetnuo u nekakav drugi administrativni prostor ime bi izgubio autentinost koja je osnovna vrijednost te posebnosti. osiroMaeni sandak Drugi meunarodno pravni dokument koji nam potkrjepljuje miljenje o Sandaku kao posebnoj regiji jeste Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima gdje se u lanu 7, istie da se mora voditi rauna o Potovanju geografske oblasti svakog regionalnog ili manjinskog jezika kako bi se osiguralo da posto-

36

decembar 2012

PANBONJAK

jea ili nova administrativna podjela ne predstavljaju prepreku unapreenju regionalnog ili jezika manjina o kome se radi. Oba ova dokumenta su ratificirana i usvojena u srbijanskom parlamentu i pravno su obavezujui tako da svaka pria o regionalizaciji Srbije u kojoj ne postoji region Sandak sa sjeditem u Novom Pazaru ne moe imati pravnu ili bilo koju drugu osnovu. Ono to hrabri graane Sandaka, dakle, graane bez obzira kojoj naciji pripadali, jeste osvrt Evropske komisije u posljednjem izvjetaju, na ekonomsku situaciju u Sandaku gdje se navodi da je: ova oblast i dalje veoma nerazvijena, sa visokom stopom nezaposlenosti i nedostatka odgovarajue infrastrukture i ulaganja tako da je neophodno zalaganje dravnih organa za njen ekonomski razvoj. Dakle, postalo je toliko evidentno da i u ekonomskom pogledu institucije Evrope moraju reagirati i skrenuti panju dravi Srbiji da se mora neto pozitivno mijenjati u ovoj regiji. Nedopustivo je i u krajnjoj mjeri simptomatino da se podruje Sandaka do te mjere osiromailo da se stie utisak da nismo dio Evrope kada je u pitanju problem nezaposlenosti i privredne infrastrukture tako da imamo pojavu masovnih migracija koje prijete da postanu problem iseljavanja sa ovih prostora. Moramo priznati da Srbija kao zemlja sa puno potencijala i povoljnom geostratekom poloaju ne treba uiniti puno napora da bude prihvaena od strane Evropske unije sem nastojanja da se na pravi nain tumae demokratske i druge univerzalno-prihvatljive vrijednosti i sprovode u sopstvenoj dravi. S druge strane, Srbija je i drava koja nema sposobnost da iskoristi te potencijale na pravi nain uslijed nedostatka volje da se suoi sa sopstvenim nacionalizmom i teritorijalnim ekspanzionizmom koji se pokuava sprovesti u dogledno vrijeme ne obazirui se na injenicu da je to neizvodljivo. Razgraditi i odvojiti mitsko od stvarnog, jeste najvei problem koji kola srpskim i srbijanskim institucijama na gotovo svim nivoima tako da kada je u pitanju fenomen srpske duhovnosti i formiranju iste, tj. kreiranje javnog mnijenja, onda se zaista mora govoriti o ozbiljnom problemu koji proba utemeljiti neosnovano kao osnovano, nemogue kao mogue i neistinito kao istinito, mitsko kao realno. Kada bi se na stvari gledalo iz racionalne perspektive, onda bi nedvojbeno srpska elita imala puno laki posao da stvori atmosferu u srpskome mnjenju koja odraava stvarnost, a ne vie mit. Optereenost srpskog naroda mitom ne prestaje unato izgraenom naunom stavu o tom ranom obliku zajednike svijesti i njegovoj ulozi u kreiranju etnija, naroda, nacija i samih drava. Vremena metafizikih uspavanki su daleko iza nas i zau-

zimaju mjesto u epskoj tradiciji, a ne nikako u realpolitici koja funkcionira na osnovu injenica koje su stvarne i na osnovu kojih se prave razne diplomatsko-politike platforme. Voditi polemiku o demokratskim principima, naprimjer, jeste zaista apsurd koji pokazuje svu paradoksalnost srpske i srbijanske zbilje i pokuaj trivijaliziranja neega o emu Evropa uopte ne raspravlja. Pitanje parlamentarne veine jeste jedno od osnovnih demokratskih principa koji je neupitan u predstavnikoj demokratiji i jedino je u Srbiji nepoznanica i problem o kojem se raspravlja kada je, recimo, u pitanju formiranje Bonjakog nacionalnog savjeta. Jedini kriterij kojim se zvanini Beograd rukovodi kada je u pitanju ovaj problem, jeste zapravo kriterij podobnosti tako da se ne dozvoljava konstituiranje Bonjakog nacionalnog savjeta koji nije po mjeri drave. Zemlje lanice Evropske unije izuzetno pridaju vanost obrazovanju svojih graana, posebno visokom obrazovanju, tako da i u tom pogledu izdvajaju ogromna finansijka sredstva ne bi li poveali stopu visokoobrazovanih ljudi ne pitajui za cijenu. Stopa visokoobrazovanih u Evropskoj uniji je oko 22% a u Srbiji oko 6,6% tako da je za oekivati da se te stope visokoobrazovanih poveaju i u zemljama Evropske unije i u Srbiji. Dok u Evropskoj uniji imamo izuzetna zalaganja da se vri to vea produkcija visokokolski obrazovanog kadra, u Srbiji se izuzetno radi na onemoguavanju obrazovanja na visokokolskim ustanovama iako sama drava ne izdvaja niti jedan jedini euro na univerzitetima koji im nisu po volji, posebno prema univerzitetima koji imaju prefiks internacionalizma i iji osnivai ne pripadaju dominantnom narodu, nekoj kontroliranoj ustanovi ili nekoj oligarhijskoj grupi. Ne umijemo na drugi nain razumjeti opstruiranje rada Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru sem na nain koji koji karakterizira duboku krizu graanske svijesti koja je karakteristika totalitarnih reima. Mehanizam kreiranja javnog mnijenja u Srbiji ne nosi sa sobom breme intelektualnog potenja koje treba dominirati elitom koja putem medija i ostalih institucija propagira ideje koje su u skladu sa standardima demokratije i na taj nain utie na svijest mase u smislu prosveivanja. Uslijed nedostatka intelektualnog potenja ljudi koji trebaju biti avangarda u Srbiji kako u politikom, tako i uopte, u kulturnosocijalnom smislu, susreemo se sa fenomenom svjesnog neprihvatanja realnosti, a sve u cilju obmanjivanja javnosti uslijed permanentnih pogreaka koje proistiu, velikim svojim dijelom, iz tradicije koja nosi sa sobom zlo i koja poiva na raznim memorandumima koji se krvlju piu.
PANBONJAK

Broj 9

37

GraniCe

Pie: Prof. dr. eval Kovaevi

Pristup Bosne i Hercegovine meunarodnim vodama jadranskog mora

KOME JE JAdRAN TIJESNA IZMA


jasno je da su vode Neretvanskog i Korulanskog kanala faktiki meunarodne vode, a ne kako ih Hrvatska smatra svojim unutranjim vodama. Pristup BiH otvorenom moru je nunost, a unutarnje i teritorijalne vode Hrvatske bi to sprijeavale.
Onaj ko vlada svjetskim morima, vlada i cijelim svijetom., izreka je poznatog amerikog pomorskog stratega koja nam govori o vanosti vladanja morima i morskim obalama. Meunarodno pravo podrazumijeva da svaka suverena drava koja izlazi na obalu Jadranskog mora, ima pristup meunarodnim vodama koje esto nazivamo i otvorenim morem. Pristup meunarodnim vodama podrazumijeva direktnu vezu sa teritorijalnim vodama svake pojedine drave. Ako drava ima duboko uvuenu obalu u kopno i ako je more usko, onda se taj pristup u meunarodno-pravnoj praksi naziva meunarodni morski put (international seaway). Ipak, dravne institucije nisu informirale javnost da sve to vai i za BiH. Neshvatljivo je i zanemarivanje da u pravnom smislu BiH posjeduje dvije obale: jednu koja izlazi u Neumski i Malo-Stonski zaliv, a drugu koja je privremeno zaboravljena u Bokokotorskom zalivu sa Igalom i Njivicama uz rijeku Sutorinu. Drava bi trebala pokrenuti postupak povratka Sutorinske obale natrag u BiH i sagledati naine za preuzimanje stvarne granice iz 1946. godine u tom dravnom podruju prema Hrvatskoj i Crnoj Gori. Povratak Sutorine bi jako puno znaio za BiH, a CG ne bi otetio. Svi u BiH trebamo odbaciti neprijateljsku propagandu i moramo znati da se iz teritorijalnih voda BiH treba direktno ulaziti u meunarodne vode, te da se sve to moe pravno urediti. Uvuenost nae obale duboko u kopno, i raspored okolnih poluotoka i otoka ne mogu biti prepreka Bosanskohercegovakom pristupu otvorenom moru. Naprotiv, sve to predstavlja skup posebnih okolnosti koje doprinose opravdanosti naeg zahtjeva i njegovog pozitivnog rjeenja.

38

decembar 2012

PANBONJAK

PristUP MeUnarodniM vodaMa MeUnarodni Morski PUt Naime, morski put u Neretvanskom i Korulanskom kanalu slui za meunarodnu plovidbu, jer iz Neuma koji se nalazi u BiH morski put void u dva pravca. Jedan parvac ide preko Neretvanskog kanala prema luci Ploe koja se nalazi u Hrvatskoj, a drugi pravac ide preko Neretvanskog i Korulanskog kanala prema otvorenom moru i dalje prema Italiji, Sloveniji, CG, Albaniji i drugim dravama svijeta, te ponovo natrag prema BiH i Hrvatskoj. S obzirom da taj morski put spaja BiH sa meunarodnim vodama i potom dalje sa drugim dravama, jasno je da se radi o meunarodnom morskom putu. I dok je unutar Jugoslavije ovaj morski put imao unutarnji karakter, jer se iskljuivo radilo o plovidbi unutarnjim vodama unutar jedne drave, nakon njenog raspada i osamostaljenja BiH i Hrvatske taj put dobiva meunarodni karakter. Kao to su unutarnje kopnene granice Republika nakon osamostaljenja automatski postale meunarodne, isto tako i ovaj unutarnji morski put postaje meunarodni morski put, To je zato jer BiH ne smije biti iskljuena niti odvojena od meunarodnih voda vodama nijedne drave, pa ak ni arhipelake, a samim tim ni Hrvatske. U skladu s ovim, Hrvatska ne bi trebala ovaj morski koridor smatrati svojim unutarnjim niti teritorijalnim vodama, nego meunarodnim vodama.Nesmetani ili Nekodljivi prolaz na koji hrvatska pokuava reducirati prava Bosne i Hercegovine predstavlja obmanu. Nesmetani prolaz kroz hrvatske unutarnje i teritorijalne vode na putu iz BH Luke, ne moe nikako biti zamjena za slobodnu plovidbu koridorom meunarodnih voda, jer je razlika ko no i dan. U meunarodnim vodama ni jedna drava ne vri suverenu vlast i ne moe iskljuiti drugu dravu, a plovidba je slobodna za sve i to je ono to treba biti vano za BiH, jer u suprotnom ako bi BiH koristila nesmetan prolaz, ona bi se svog pomorskog suvereniteta i svojih prava odrekla svojevoljno za sva vremena i bila bi podlona suverenoj vlasti i volji Hrvatske, a to ni jedna drava ne bi prihvatila na svojim pomorskim vartima, da je na ulazu i izlazu iz vlastite luke kontrolira druga drava, to se zove pomorska kontrola ili pomorska blokada, a nikako slobodna plovidba. Ne treba sumnjati da bi Hrvatska rado vjebala pomorsku i kopnenu blokadu istovremeno, nakon to bi izgradila mostovnu zaobilaznicu oko BiH, iz razloga jer ne krije da se boji razvoja BiH kao pomorske drave, ali i kad god bi joj ponestalo argumenata u neodoljivom izazovu svojatanja svega i svaega u BiH. Dakle jasno je da su vode Neretvanskog i Korulanskog kanala faktiki meunarodne vode, a ne kako ih Hrvatska smatra svojim unutranjim vodama. Pristup BiH otvorenom moru je nunost, a unutarnje i teritorijalne vode Hrvatske bi to sprjeavale. Osim toga jasno je da je BiH ravnopravna drava na meunarodnom pomorskom planu, te da e braniti slobodu plovidbe i svoje pravo da se razvija kao pomorska drava. Ovakvo rjeenje ne bi trebalo biti protiv interesa Hrvatske, osim to ona u ovom sluaju ne bi mogla dominirati nad BiH. Sloboda plovidbe koridorom meunarodnih voda do BiH i natrag, odgovara i EU i NATO. Stoga, upravo budue lanstvo nae drave u ove dvije organizacije nas poziva da preuzmemo brigu i odgovornost o pomorskom aspektu nae drave kako bi on sluio podjednako i nama i naim saveznicima.

S obzirom da nikakav zvanian dokument o prijenosu tog dijela teritorija izmeu BiH i Crne Gore ne postoji, smatramo upravu nad Sutorinom nelegalnom ili pak administrativnom grekom koju treba u svakom sluaju ispraviti i vratiti u prethodno stanje, a to je pripadnost teritoriju BiH u AVNOJ-evskim granicama.

Obala u Neumskom i Malostonskom zalivu uvuena je u kopno i dio je jedinstvenog arhipelaga koji je ranije bio u sastavu jedne zajednike drave Jugoslavije, a sada pripada dvjema samostalnim dravama Hrvatskoj i BiH. Iz tog razloga, kako bi pristup otvorenom moru bio osiguran za obje drave, potrebno je u tom dijelu Jadrana nanovo odrediti morske granice tako da i BiH, a ne samo Hrvatska, ima pristup meunarodnim vodama. Moramo se zapitati zato to ove dvije drave do sada nisu uradile. Razlog je taj to je Hrvatska umislila da ima obavezu zakljuati pomorska vrata za BiH, te da su pregovori o korienju luke Ploe i prolasku kroz Neum, voeni izgleda samo da se dobije na vremenu dok se ne izgradi onaj ukleti prijetei most. Taj most bi istovremeno bio i cestovna zaobilaznica i pregrada u funkciji pomorske blokade oko cijele obale BiH, kao i uporite sa kojeg bi se lansirala nova i jaa ugroenost naroda za konano komadanje BiH u kojem bi upravo odsijecanje primorja kod Neuma trebalo biti glavni cilj paklenog plana Hrvatske. BiH drava je u vezi sa pomorskom strategijom zatajila, javnost ni o emu nije bila obavijetena, pa nije ni mogla reagirati, jer nije ni znala o emu se zapravo radi. Sad kad je jasno da drava ne pokazuje efikasnu institucionalnu viziju za izlaz iz Hrvatske pomorske blokade u meunarodne vode, elimo kao slobodni graani pokazati naim pomorskim susjedima da grijee, a Bosanskohercegovake institucije i medije bukvalno natjerati da se bore za suverena teritorijalno-pomorska prava nae drave. Radi toga smo izabrali nekoliko primjera iz kojih se vidi da se direktan pristup otvorenom moru moe i mora obezbijediti za sve drave koje, kao Bosna i Hercegovina, imaju obale uvuene u kopno, te da BiH ne moe i ne smije biti odsjeena od otvorenog mora. razgranienje izMeU Monaka i FrancUske Monako je mala suverena drava sa 4,1 km obale na Sredozemnom moru, okruena kopnenim teritorijem Republike Francuske. Francuska je, proglasivi svoje teritorijalne vode na 12 milja irine, stvorila situaciju da bi njene teritorijalne vode u potpunosti okruivale teritorijalne vode
PANBONJAK

Broj 9

39

Monaka i to iz razloga jer bone granice teritorijalnih voda obino predstavlju nastavak kopnene granice, pa bi teritorijalne vode Monaka formirale trougao i zavravale se nedaleko od obale. Time bi faktiki teritorijalne vode Monaka, bile odvojene (odsjeene) od otvorenog mora. Dana 14. februara, 1973. godine, vladar Monaka je suverenom odlukom br. 5094 odredio granice teritorijalnih voda Monaka kako slijedi: Teritorijalne vode Monaka e se protezati od obale, to jest od polazne linije koju formira niska voda (osjeka), sve do 12 nautikih milja irine. 11 godina kasnije, 16. februara, 1984. godine, Francuska i Monako su postigle suglasnost da e radi neophodnosti prostiranja teritorijalnih voda obje drave, koje e iznositi

voda ni na jednom mjestu ne prelazi udaljenost tri milje od srednje linije koja predstavlja pomorsku granicu izmeu dvije drave. Ovaj koridor otvorenog mora vodi do Ruskih teritorijalnih voda u blizini grada St. Petersburga. Od tog grada zapoinje Ruski plinovod i ide dnom ovog koridora otvorenog mora, koji kao to smo naveli, prolazi izmeu teritorijalnih voda Finske i Estonije i vodi sve do Danske i Njemake, a odatle dalje prema Velikoj Britaniji. Trasa Plinovoda dugog preko 2000 milja od St. Petresburga prema Danskoj i Velikoj Britaniji prolazi dnom koridora meunarodnih voda kojeg su ostavile Finska i Estonija prema Rusiji. 9 Aprila 1993. godine Ministarstva vanjskih poslova obje drave nagovijestila su odreivanje irine vlastitih teritorijalnih voda u iznosu do 12 milja, te su naglasile da bi u tom sluaju koridor meunarodnih voda bio u potpunosti zatvoren njihovim teritorijalnim vodama. U cilju zadravanja slobodne plovidbe kroz Finski zaliv, republika Estonija je izjavila spremnost da ogranii irinu svojih teritorijalnih voda u Finskom zalivu, tako da su teritorijalne vode udaljene 3 milje ili vie od srednje linije zaliva. Istu spremnost je izrazila i Finska, tako da je dobiven sveukupno 6 milja irok i preko 100 milja dugaak koridor meunarodnih voda u

po 12 nautikih milja irine, biti potrebno odrediti koordinate bonih graninih linija na obje strane Monako-Francuske granice, ime bi se, ustvari, dobio zakrivljeni koridor teritorijalnih voda za Monako koji bi sezao sve do meunarodnih voda (otvorenog mora). Koordinate tog koridora su pojedinano navedene u dokumentu o suglasnosti. Dakle, Monako nije zanemario svoja suverena pomorska prava, pa je temeljem vlastite Suverene odluke i pregovora, te na kraju suglasnosti sa Francuskom, ostvario koridor/pojas teritorijalnih voda od 12 nautikih milja duine i 1 nautiku milju irine u kojem je i zona za ribarenje i na kojem vri suverenitet, te time posjeduje direktan izlaz na otvoreno more. Time su Monako i Francuska dokazali da, prema Konvenciji UN o pravu mora iz 1982. godine, teritorijalne vode jedne drave ne mogu i ne smiju biti odsjeene od otvorenog mora teritorijalnim vodama druge drave. razgranienje izMeU Finske i estonije U FinskoM zalivU Finska i Estonija se nalaze nasuprot jedna drugoj, na suprotnim obalama Finskog zaliva u Baltikom moru. Pomorska granica izmeu ove dvije drave protee se priblino sredinom Finskog zaliva. 1994 godine, Finska i Estonija potpisale su bilateralni ugovor u kojem se obje drave odriu, svaka po tri nautike milje sa svoje strane, od srednje linije razgranienja, tako da kreiraju 6 milja irok prolaz (koridor) meunarodnih voda u Finskom zalivu. Taj meunarodni prolaz je definiran tako da: Vanjska granica teritorijalnih

Finskom zalivu. To znai da je ovim koridorom otvorenog mora plovidba slobodna za plovila svih zemalja svijeta bez ikakvih ogranienja. Ovaj koridor je posebno vaan za Rusiju ije teritorijalne vode u ovom sluaju nisu odvojene teritorijalnim vodama Finske i Estonije od otvorenog mora, nego su, i pored relativno nepovoljnog poloaja, jer su uvuene u kopno, slino kao obala BiH, ipak direktno spojene sa meunarodnim vodama. Zakljuak je da isto naelo moe biti primijenjeno i u cilju obezbjeenja koridora meunarodnih voda u Korulanskom i Neretvanskom kanalu, koji isto tako, kao i Finski zaliv slue za meunarodnu plovidbu, a sve u svrhu zadravanja direktne veze teritorijalnih voda Bosne i Hercegovine sa otvorenim morem. Stoga bi BiH trebala zahtijevati od Hrvatske da donese odluku o ukidanju bive Jugoslavenske ravne polazne crte (rt Proizd - otok Vodnjak) koja je sluila za odreivanje teritorijalnih voda Jugoslavije, te da nanovo odredi Hrvatske teritorijalne vode na takav nain

40

decembar 2012

PANBONJAK

Shematski prikaz poloaja Finske, Estonije i Rusije u Finskom zalivu. Koridor meunarodnih voda, irok 6 nautikih milja vodi sredinom zaliva sve do Ruskih teritorijalnih voda.
da se dobije koridor meunarodnih voda u Neretvanskom i Korulanskom kanalu, irine 1 nautiku milju, koji bi sezao sve do teritorijalnih voda BiH. Ova tema je ve bila obraena u elaboratu Bosna i Hercegovina pomorska drava, pa se nadamo da e uz ovaj dodatak biti ozbiljnije shvaena. razgranienje izMeU slovenije i Hrvatske Stav Slovenske javnosti naspram povezanosti Slovenije sa otvorenim morem moe se saeti u jednoj jedinoj reenici: Slovenija ve desetljeima ima vezu sa otvorenim morem. U vezi s tim Slovenci nadalje smatraju da bona pomorska granica sa Hrvatskom, ne ide sredinom Piranskog zaliva (Savudrijske vale), nego blie hrvatskoj strani obale, tako da veina zaliva pripada Sloveniji. Pri povlaenju morske granice, Meunarodno pravo ostavlja mogunost odstupanja od crte sredine u posebnim okolnostima kad se drugaije ne moe postii pravedno rjeenje. Da bi Slovenija legalizirala direktnu vezu sa otvorenim morem, ona zahtijeva od Hrvatske da dio hrvatskih teritorijalnih voda bude proglaen koridorom meunarodnih voda, koji bi se spajao sa slovenskim teritorijalnim vodama. Sporazum (Drnovek-Raan) koji predvia ovakvo rjeenje je potpisan izmeu dvije vlade, ali nije ratificiran u Saboru RH te bez obzira na to, kao takav ima svoju pravnu teinu i predstavlja putokaz u kojem smjeru je mogue pronai kompromis. Hrvatska dravna politika se prema razgranienju na moru sa Slovenijom svodi na negiranje Slovenskog prava na direktnu vezu sa meunarodnim vodama, insistira iskljuivo na primjeni crte sredine u Piranskom zalivu, te predlae meunarodnu arbitrau, koju pak Slovenija naelno prihvaa, ali smatra da u tom sluaju predmet arbitrae nije samo pomorska, nego i cijela kopnena granica. Drugim rijeima, Slovenska strana ovakvim stavom navodi vodu na svoj mlin, to u sutini predstavlja pritisak na Hrvatsku da prihvati kompromisno, a time i pravedno rjeenje ija sutina je u tome da i Slovenija zadri izlaz na otvoreno more, a da Hrvatska time ne gubi, jer je plovidba u koridoru meunarodnih voda slobodna za sve, pa time i za Hrvatsku. Prethodni stav Slovenske vlade o mogunosti arbitrae

cijele granice, ako bi to bilo potrebno, je dobar primjer taktike fleksibilnosti u odbrani teritorijalno-pomorskih prava Slovenije, jer stav Badinterove komisije da su granice republikama u trenutku raspada bive SFRJ postale dravnim meunarodno priznatim granicama, iako prihvaen kao principijelan, ipak sam po sebi nije dovoljan da rijei one izuzetke koji odstupaju od pravila. U te izuzetke spadaju razgranienja na moru izmeu Slovenije, Hrvatske, BiH i Crne Gore, kao i sporovi oko granica na rijekama Dragonji, Dravi, Drini, Dunavu i Savi, koji su uzrokovani promjenom rijenih tokova. Isto tako i zahtjev za povratkom primorja kod Sutorine bi spadao u grupu izuzetaka od naelnog stava Badinterove komisije. Pravednost takvog zahtjeva zasniva se na utemeljenosti AVNOJ-skih granica BiH u oviru SFRJ. Za BiH su te granice znatno ranije priznate na Berlinskom kongresu i predstavljaju kompletne kopnene granice BiH. Taj teritorij nikada nije zvanino prenesen sa BiH na Crnu Goru, pa stoga predstavlja izuzetak i mora biti razrijeen zasebno. BiH je ula u Jugoslaviju sa svojim kompletnim granicama
PANBONJAK

Broj 9

41

potrebno za pregovore sa Hrvatskom, te izlazak BiH iz pomorske izolacije i uinkovitu pomorsku aktivnost. PrivreMeno razgranienje izMeU Hrvatske i crne gore Kratka digresija: Prije svega vano je napomenuti da je Bosanskohercegovaka vlast, kako zakonodavna, tako i izvrna, do sada proputala mnoge prilike da razmotri

i treba s kompletnim granicama izai iz Jugoslavije. Sutorina je primjer kako se u agresivnim aspiracijama na primorsko-pomorski teritorij BiH, manipulira ak i principima Badinterove komisije. Opasno je za BiH da se samo ona sa svoje strane dri tih naela, dok nas drugi istovremeno erupaju, jer bez fleksibilne mogunosti protuzahtjeva, rezultanta agresivnih nastojanja uvijek e biti na tetu BiH. Drugi primjer takve manipulacije je tvrdnja Hrvatske vlade da otoii Veliki i Mali koj, Vrh Kleka i hrid Lopata ne pripadaju teritoriju BiH, iako je njihova pripadnost naem teritoriju odreena upravo u skladu sa principima Badinterove komisije. Ovo negiranje je direktno negiranje Badinterovih principa i iskljuivo je napadako- taktike prirode da bi se dobilo vrijeme za gradnju mosta i da bi se negiralo pravo BiH na direktnu vezu sa meunarodnim vodama, te da bi se nau dravu faktiki dovelo u bezizlazan poloaj, takorei na svren in. BiH vlada od sticanja neovisnosti drave nikada nije poduzimala aktivnu odbranu dravnih interesa, a aktivna odbrana podrazumijeva i protuzahtjeve i protunapad, kada odreena situacija tako zahtijeva. Situacija u bosansko-hercegovakom primorju je upravo takva da osim prometne i luke infrastrukture, zahtijeva aktivnosti vlade na planu meunarodnog prava i to: . a) proglaenje koridora meunarodnih voda koji je povezan sa teritorijalnim vodama BiH, . b) trenutno zaustavljanje gradnje mosta koji bi odvojio BiH od meunarodnih voda . c) povratak Sutorinskog primorja natrag u BiH Karta SR Slovenije iz ezdesetih godina 20. vijeka (u sastavu SFRJ) na kojoj je ucrtana pomorska granica sa SR Hrvatskom. Ovako nacrtana granica ukazuje na smisao stava da je i u prolosti Slovenija posjedovala vezu sa otvorenim morem. Utisak je da bi Hrvatska rado Sloveniji izala u susret u smislu ozvanienja slovenskih zahtjeva, ali smatra ovakvo rjeenje preuranjenim iz razloga to bi time potvrdila ista takva prava koja ima i BiH, te na taj nain otvorila vrata pravednog rjeenja i za BiH, to joj kao prijateljskoj dravi do sada nije bio cilj. Ipak, vrijeme ulaska u EU i potreba za pravednim razgranienjem na moru bez kojeg se ne mogu izvoditi projekti ni unutardravnih ni meunarodnih komunikacija, trebaju natjerati sve nas u BiH, politiare, medije i kompletnu javnost na formiranje odgovarajuih institucija koje bi pripremile zakonodavstvo i sve ostalo

mogunost, opravdanost i nunost povratka otuenog dijela BiH primorja kod Sutorine. Sad, umjesto da BiH pregovara sa Republikom Hrvatskom o kopnenoj granici na Prevlaci i kod Sutorine i koja se proteze do rta Kobila, odakle nastavlja granici na moru, to sada, kao nezakoniti upravitelj ini Crna Gora. Kaemo nezakoniti upravitelj jer meunarodno pravo ne poznaje prijenos vlasnitva i uspostavu suvereniteta nad odreenim podrujem bez valjanog dokumenta, kao to je ugovor o ustupanju, ugovor o prodaji ili mirovni sporazum i slino. Obzirom da nikakav zvanian dokument o prijenosu tog dijela teritorija izmeu BiH i Crne Gore ne postoji, smatramo upravu nad Sutorinom nelegalnom ili pak administrativnom grekom koju treba u svakom sluaju ispraviti i vratiti u prethodno stanje, a to je pripadnost teritoriju BiH u AVNOJ-evskim granicama. to se pak, ranije spomenutog Protokola o privremenom razgranienju tie, on predstavlja kompromisno rjeenje koje je dovelo do privremenog razgranienja na moru. Privremena rjeenja, kao to smo ranije napominjali, imaju tendenciju da prerastu u trajna. Kompromis je prije svega napravljen pri odreivanju bone morske granice, tako to je umjesto srednje linije razgranienja povuena kompromisna linija. Da je koriena srednja linija, ona bi dovela do rjeenja da Hrvatske teritorijalne vode u velikoj mjeri zatvaraju Bokokotorski zaliv u ijoj unutranjosti su veim dijelom Crnogorske vode, to bi znatno otealo pristup meunarodnim vodama (otvorenom moru) te naruavalo Crnogorski suverenitet i znaajno uvealo povrinu Hrvatskih teritorijalnih voda, a na tetu pomorskog teritorija Crne Gore. Iako je Hrvatska insistirala na srednjoj, simetrinoj liniji kao metodu za razgranienje, na kraju je ipak pristala na kompromisno rjeenje koje je znatno povoljnije za Crnu Goru, jer je sprijeilo da bude dovedena u podreen poloaj na tom dijelu mora. Ipak ni Hrvatska time nije sutinski oteena, ali se moe rei da nije ni istrajavala na rjeenju koje bi nju dovelo u dominantniji poloaj u odno-

42

decembar 2012

PANBONJAK

su na CG. Neovisni analitiari smatraju ovo rjeenje ipak povoljno i za Hrvatsku, jer je veliko pitanje da li bi ovakav rezultat mogla postii u sluaju postupka arbitrae. Stoga su sve relevantne meunarodne institucije pozdravile ovaj Sporazum/Protokol kao istinski pravedno i ravnopravno rjeenje ija je vrijednost i u tome to je postignuto u direktnim pregovorima dvije zainteresirane drave. Jedna vana injenica je i to da su strane dogovorile da irina teritorijalnih voda na ulazu u zaliv iznosi tri kabla (1 kabel je 1/10 nautike milje, dakle 185,2 metra), znai sveukupno 555,6 metara. Ostatak vode sve do sredine zaliva koji je promjenjive irine predstavljaju meunarodne vode/ otvoreno more, koje je, dakle, slino kao u sluaju Finskog zaliva ili kako predlaemo u Neretvanskom i Korulanskom kanalu, uvueno unutra prema obali to jest prema dnu zaliva, dakle teritorijalnim vodama one drave ija je obala uvuena duboko u kopno kao to je u ovom sluaju obala Crne Gore u Bokokotorskom zalivu, Ruska obala u Finskom, ili pak Bosanskohercegovaka obala u zalivu Neum-Klek i Malostonskom zalivu. Isto tako treba spomenuti i slijedeu vrstu kompromisa vezanu za Bokokotorski zaliv, koju citiramo iz medija: Podruje unutar Zaljeva koje po ovom Protokolu pripada Republici Hrvatskoj naziva se Zonom i za njegov nadzor se ustrojava mjeovita policijska posada koju sainjavaju pripadnici policijskih snaga obje drave - dakle, na hrvatskoj strani se ustrojava nekakav kondominij, zajednika uprava, dok strana Zaljeva koja pripada CG ostaje pod njihovim punim suverenitetom! Ako se ve iz nekog razloga htjelo uspostaviti kondominij, zajednika uprava obje drave - onda je to trebalo uiniti na cijelom vanjskom podruju Zaljeva - od crte koja povezuje Rt Kobila i Uvalu Ploe do crte koja povezuje Rt Otra i Rt Mirita. Sve u svemu, i ovaj privremeni protokol pokazuje da kompromis to jest pravedno rjeenje podrazumijeva postojanje direktne veze sa otvorenim morem za svaku dravu koja izlazi na morsku obalu. Ovo rjeenje daje Bosni i Hercegovini uporite u pravednom zahtjevu da ni BiH ne smije biti odsjeena od otvorenog mora teritorijalnim vodama ili pak mostom Hrvatske, nego da mora zadrati direktnu vezu sa meunarodnim vodama iji bi koridor bio irok 1 nautiku milju i koji bi se nastavljao na teritorijalne vode BiH. Na kraju, da bismo razbili predrasude BiH javnosti da je sramota boriti se za pomorski teritorij i prava na moru koja su Bosni i Hercegovini vie nego ita potrebna, a ipak uskraena, donosimo slijedei odlomak iz Novina. lan komisije koja je u ime Crne Gore sudjelovala u definiranju privremenog reima granice na Prevlaci, profesor meunarodnog prava dr. Neboja Vuini, ocijenio je realnom mogunost da pitanje granice na Prevlaci izmeu Crne Gore i Hrvatske bude rjeavano meunarodnom arbitraom. Podgoriki dnevni list Republika pie u etvrtak 25. sijenja kako je Vuini upozorio da slubena Podgorica treba insistirati na potunoj nadlenosti nad Bokokotorskim zaljevom kao temeljnom polazitu u definiranju konanog rjeenja granice na moru izmeu dvije zemlje. Ovo pitanje je od najvieg dravnog interesa za Crnu Goru. Iako je Prevlaka izgubila vojnostrateko znaenje, razgranienje je bitno kao osnova za granicu na otvorenom moru i time kontrolu i koritenje prirodnih bogatstava, koja nisu mala u junom Jadranu., rekao je Vuini. Izmeu Hrvatske i Crne Gore trenutno je na snazi Privremeni protokol o Prevlaci iz 2002. godine, kojim Hrvatska

ima kopneni dio poluotoka i morski pojas ulaza u Boku od nekih 550 metara, dok je dio akvatorija uz lijevu obalu poluotoka koji gleda prema Boki proglaen niijim morem. Vuini smatra da nije nerealno da se to pitanje rijei arbitraom, ukazujui na primjer Francuske i Engleske koje su, iako lanice istoga vojno-politikog saveza, slinu stvar rjeavale pred meunarodnim instancama. Treba prvo pokuati pregovorima. Ako se ne uspije, onda ii pred Meunarodni sud pravde, Meunarodni sud za pravo mora ili sud ad hoc, jer su to sve naini rjeavanja, naglasio je Neboja Vuini. ... Veleposlanik Crne Gore pri OESS-u Vesko Garevi, koji je takoer bio lan nekadanje Komisije za privremeni reim na Prevlaci, ocijenio je kako je privremeno rjeenje imalo pozitivan utjecaj na dalji razvoj odnosa ne samo Hrvatske i Crne Gore, ve i u regiji. Prema njegovim rijeima, to rjeenje je zatvorilo jedno, dugo vremena optereujue pitanje izmeu dvije drave, otvorilo granice i stvorilo prostor za rjeavanje meusobnih sporova putem dijaloga i meusobnog uvaavanja. Bosna i Hercegovina sa HrvatskoM zaUziMa jedinstven geograFskoPolitiki Prostor Ne postoje dvije drave na svijetu koje bi tako meusobno bile isprepletene i teritorijalno ovisne jedna o drugoj kao to je to Bosna i Hercegovina sa Hrvatskom. Dvije drave ustvari zauzimaju jedan, jedinstven geografsko-politiki prostor i to u dvostrukom meusobnom teritorijalnom zagrljaju, gdje svaka akcija ima i svoju reakciju. Obje drave bi stoga, iz bezbroj razloga, trebale voditi jedinstvenu, meusobno usklaenu geo-politiku, ali one to od 1991. godine nikad nisu inile. Od osamostaljenja i jedne i druge, vidjeli smo sve osim usklaene dravne zrelosti i mudrosti. Nije jednostavno sagledati: ko je, kad je i koliko je ko u prolosti doprinosio razdoru i ko je sa strane sve to koristio. Koliko nam je nemilosrdna borba donijela tete, a koliko koristi? Ko je sve stradavao i ko e i dalje stradavati u BiH? Ko je platio i ko e i dalje plaati u Hrvatskoj? Koliko e se dvije drave meusobno iznurivati? Da li pred njima dvjema stoje stara ili nova iskuenja? Da li se jedna drava moe nadati da e potkopavati drugu, a da se se to po sili zakona ne moe obrnuti? Na ova pitanja postoje odgovori i oni se mogu nai u boljem razumijevanju nae zajednike isprepletene geopolitike. Pravi interes bi ustvari trebao biti u meusobnom ukljuivanju, a ne u iskljuivanju koje je ve vie od 15 godina na djelu. Za razliku od Bosne i Hercegovine koja je teritorijalno kompaktna drava, Hrvatska to nije, jer je ona u teritorijalnom smislu sastavljena iz dva dijela. Prema Meunarodnom pravu, dravni teritorij ne mora nuno biti jedinstven da bi sve bilo u najboljem redu i da bi drava besprijekorno funkcionirala. Teritorij jedne drave moe biti odijeljen teritorijem ili biti u okruenju, kao i u teritorijalnom poluokruenju druge drave. Takva meuovisnost u meunarodno-pravnoj praksi zahtijeva da se meu dravama u tom sluaju sporazumno urede razliita pitanja kako bi se omoguila veza izmeu odvojenih dijelova dravnog teritorija. Upravo je takva situacija izmeu Bosne i Hercegovine i Hrvatske gdje je Dubrovaka republika naknadno prikljuena, a osim toga, ona je s kopnene strane u poluokruenju i istovremeno odvojena teritorijem BiH od ostalog dijela Hrvatske. Umjesto da dvije drave rijee meudravnim ugovorima svoje meusobne odnose koji proizilaze iz takve teritorijalno komunikacijske meuovisnosti, HDZ je radije
PANBONJAK

Broj 9

43

pribjegao neprijateljskoj propagandi i taktici te od svega napravio povod za okupaciju primorskih dijelova BiH, pod radnim nazivom Herceg-Bosna. Dananje loe stanje je u velikoj mjeri rezultat ovakvog neprijateljstva, ali oni koji tvrde da su ugroeni ne ele to priznati, jer se nadaju da ce vremenom ipak uspjeti ostvariti sve ono to su zajedno s HDZ-om pokuavali od 1991-95. Na drugoj strani i veliki dio BiH je u nekoj vrsti poluokruenja u odnosu prema kopnenom dijelu Hrvatske. Osim toga BiH obala je, duboko uvuena u kopno, bez vlastite luke infrastrukture i bez kvalitetne prometne komunikacije do vlastite obale, jer je ranije razvijala i koristila Luku Ploe. Ovaj dvostruki teritorijalni zagrljaj ne bi trebao biti problematian ako bi postojala potena politika namjera da se dosljedno primjene svi elementi meunarodnog prava koji su potrebni, samim tim to ve stoljeima postoji dobra tradicija u povezivanju razliitih podruja jedne drave posredstvom teritorija druge, kao i veliki broj meunarodnih morskih puteva koji su proglaeni, kojima je priznat status meunarodnih voda i u funkciji su po meunarodnim konvencijama i (ili) direktnim ugovornim aranmanima. I upravo je tako, sve i ugovoreno potpisivanjem Sporazuna o korienju Luke Ploe i prolasku kroz Neum. Hrvatska bi tako prometno spojila svoja dva rzadvojena dijela, a BiH bi preko Luke Ploe dobrim dijelom ostvarivala svoja pomorska prava, interese i potrebe. Ipak zbog osjecaja da se BiH moe nadjaati, da joj se moe vie uzeti nego dati, da se moe Hrvatska na raun BiH iriti, taj sporazum nije ratificiran, kao ni onaj o granicama. HDZ-ovska politika u namjeri da odigra velike poteze, da donese Hrvatskoj veliki teritorijalni plijen, da dovri velikohrvatski san. Ali da se Hrvatska ne mora sa BiH teritorijalno-pomorski natezati i blefirati, da se moe bolje iskrenim sporazumijevanjem postii, imamo primjer ruske enklave (Kalilingrad) koja je okruena dravama EU (Poljske i Litvanije), za koju je povezanost sa glavnim dijelom ruskog teritorija rijeena meunarodnim ugovorima na veoma uspjean i za sve povoljan nain. Ipak, problemi su poeli odmah nakon osamostaljenja. Reim dr. Franje Tumana nije krio od javnosti da mu je cilj spojiti odvojene dijelove hrvatskog dravnog podruja, upravo sa primorskim dijelom bosansko-hercegovakog teritorija koji teritorijalno odjeljuje Dubrovako primorje od ostalog dijela Hrvatske. To poveizvanje se naalost nije odvijalo putem sporazuma sa Bosnom i Hercegovinom, nego lukavstvom i to propagandnim napuhavanjem iskljuivo hrvatskog identiteta cijelom rimokatolikom stanovnitvu BiH, i konsekventno tome tituliranjem BiH dravnih prostora hrvatskim prostorima, koji to nikako nisu, jer se radi o iskljuivo bosansko- hercegovakim dravnim prostorima. Osnivanje takozvane Hrvatske Republike Herceg-Bosna bilo je u funkciji vezivanja tog i tako potrebnog podruja BiH za Hrvatsku pod vrhovnim zapovjednitvom dr. Tumana, a sa perspektivom samoopredjeljenja ugroenog naroda, kojim bi se dovrio projekat popunjavanja i podebljanja ta dva tanka i odijeljena podruja RH koja su i nazvana Dubrovako- Neretvanska upanija koja je eto razdvojena, ali samo to ne proguta Neumsku opinu i eto ga Hrvatska je jedinstvena, a BiH nije vie na moru. Iz tog razloga se u to vrijeme kralo punom parom i na moru. Trebalo je i na moru ostvariti poznatu hrvatsku parolu: Ko je ta jamio - jamio je.

Bosna i Hercegovina PoMorska drava sa dvije oBale i dva PristUPa MeUnarodniM MorskiM koridoriMa Stoljeima je BiH i prije udruivanja u Jugoslaviju bila prisutna na Jadranu. BiH je u Jugoslaviju, koja je nastala fuzijom (spajanjem) vie drava, udruila sav svoj teritorij i prilikom izlaska iz nje, iznosi van sve to je unijela ukljuujui i ona prava koja je stekla u vrijeme postojanja te drave. Steena prava se naslijeuju i ona se novonastaloj dravi ne mogu oduzeti. U vrijeme Jugoslavije BiH je dakle, isto kao i Slovenija, Hrvatska i CG, imala pristup otvorenom moru, na nain koji se moe detaljnije opisati u zasebnoj studiji, ali i bez toga se moe rei da se pristup otvorenom moru odvijao sa obale, preko unutranjih i teritorijalnih voda Jugoslavije, konkretnije preko luka kao to su Ploe i sl., ali i na druge naine. Pomorska vlast nad morem vrena je preko saveznih i republikih institucija, a postojala je i Kapetanija u Numu. Sve injenice treba uzeti u obzir u elaboriranju historijske veze BiH sa meunarodnim vodama Jadranskog mora. 23. 6. 1987. godine Jugoslavija je donijela odluku o proglaenju pojaseva obalnog mora, kao to su unutarnje vode, teritorijalne vode i pripadajui pojasevi. S obzirom da su otoci i poluotoci uz razuenu Jadransku obalu formirali jedinstveni arhipelag, bilo je mogue povezati njihove najistaknutije rtove ravnim linijama i tako dobiti sistem polaznih linija koje su sluile za mjerenje teritorijalnih voda i to 12 nautikih milja od tih linija prema puini. Sve vode izmeu tih linija i kopna, nazivane su unutarnjim vodama Jugoslavije. Poto je cijela Jugoslavenska obala smatrana jedinstvenom obalom, a rebublike nisu bile samostalne drave, pristup meunarodnim vodama se ostvarivao preko unutarnjih i teritorijalnih voda SFRJ za sve republike ravnopravno. Raspadom SFRJ, automatski su novonastale drave naslijedile pravo pristupa meunarodnim vodama, i to je trebalo naknadno pravno definirati. BiH je sa Hrvatskom mogla sklopiti sporazum o upravljanja zajednikim plovnim putem do meunarodnih voda. Iz navedenih razloga je plovni put, koji vodi od BiH obale kroz Neretvanski i Korculanski kanal prema Luci Ploe i prema otvorenom moru, postao meunarodni plovni put i kao takav bi prema meunarodnom pravu morao biti legaliziran. Drugim rijeima, umjesto unutarnjih voda Hrvatske, rjeenje je u tome da taj morski put jedino moe biti meunarodni pristupni koridor (prolaz) ili kao rezervno rjeenje, eventualno kondominij u kojem bi obje drave zajedno vrile vlast. Ipak, jedno je sigurno, BiH ne moe na tom meunarodnom morskom putu biti podlona suverenitetu Hrvatske. Ista sloboda vai i za Hrvatsku i BiH, kao i sve druge drave. Ovaj koridor meunarodnih voda je dakle, kao i koridor prema Rusiji u Finskom zalivu, ili naprimjer prema Sloveniji u Piranskom zalivu, isto tako veza Bosne i Hercegovine sa drugim pomorskim dravama svijeta i on vodi sve do Neumskog i Malostonskog zaliva, to jest do teritorijalnih voda BiH. Obzirom da se dva ili vie suvereniteta (suverenitet je vrhovna vlast odreene drave) ne mogu meusobno preklapati, niti nijedna drava ne moe vriti vlast na meunarodnim vodama, iz tog razloga Pomorski Zakonik Republike Hrvatske, NARODNE NOVINE 17/1994, 2 februar 1994. i Pomorski Zakonik Republike Hrvatske, NARODNE NOVINE 118/2004, 14. decembar, 2004., Clan 18. zahtijevaju izmjene. Naime, Hrvatska je naslijedila obalu na kojoj su ravne

44

decembar 2012

PANBONJAK

polazne linije bile povuene, ali nije naslijedila pravo da upotrijebi te iste linije na identian nain kao SFRJ, preciznije liniju: Rt Proizd-zapadni Rt Otoka Vodnjak, koja se nalazi nasuprot obali BiH, jer dok su ravne polazne linije bive Jugoslavije omeDivale obalu samo te drave, Hrvatska ne bi smjela upotrijebiti te iste linije, kako ne bi odvojila teritorijalne vode Bosne i Hercegovine od otvorenog mora. Konvencija UN o Pravu Mora iz 1982. l. 7 (stav 6) i l. 47 (stav 5) to ne dozvoljava. Arhipelaka drava ne smije primijeniti sistem polaznih linija na takav nain da odvoji od otvorenog mora ili ekskluzivne ekonomske zone teritorijalno more druge drave. Biva Jugoslavenska Ravna polazna linija: Rt Proizd-zapadni Rt Otoka Vodnjak, koja se nalazi nasuprot obali BiH, ne moe sluiti kao polazna linija za odreivanje unutarnjih i teritorijalnih voda Hrvatske u Korulanskom i Neretvanskom kanalu, jer teritorijalne vode BiH moraju biti spojene meunarodnim pristupnim koridorom sa meunarodnim vodama Jadranskog mora. Ni jedna drava ne moe vriti suverenitet nad ovim koridorom meunarodnih voda, gdje je sloboda plovidbe i polaganja podvodnih kablova zagarantirana za sve. Nad ovim koridorom Hrvatska ne moe vriti vlast i nema pravo preko njega graditi most. Ipak, i za Hrvatsku u ovom koridoru vai sloboda plovidbe i polaganja podvodnih kablova, preleta aviona i slino, ali ona ovdje ne vri iskljuivu (suverenu) vlast i time ovaj koridor nije protiv njenih interesa, ali obezbjeuje ravnopravnost za sve i to je najvanije, ne odsjeca BiH od meunarodnih voda Jadrana. Imajui sve reeno u vidu, Parlament nae drave bi konano trebao objaviti ovo pravo BiH na direktnu vezu putem pristupnog koridora meunarodnih voda sa meunarodnim vodama Jadranskog mora. Odbrana ovog prava treba biti shvaena kao kljuna u borbi za odbranu sveukupnog suvereniteta i teritorijalno-pomorskog integriteta nae drave. U svakom sluaju Hrvatska bi trebala promijeniti svoju odluku o proglaenju Korulanskog i Neretvanskog kanala svojim unutranjim vodama, kao i opozvati upotrebu bive Jugoslavenske ravne polazne linije koja se nalazi nasuprot obali BiH: Rt Proizd Otok Vodnjak i koja je sluila kao polazna linija za mjerenje teritorijalnih voda i istovremeno kao granica unutarnjih Jugoslavenskih voda. Preklapanje ovog koridora meunarodnih voda sa teritorijalnim vodama Hrvatske treba razrijeiti nekom vrstom direktnih pregovora BiH i Hrvatske u kojim bi se Hrvatska trebala priznati postojanje ovog meunarodnog koridora ili

pak sve to prepustiti Meunarodnom sudu to jest arbitrai. Nadalje je potrebno da slino kao to su odredile Finska i Estonija, i Hrvatska odredi nove granice teritorijalnog mora tako da se dobije koridor meunarodnih voda (otvorenog mora) irine 1 nautiku milju koji bi vodio sve do teritorijalnih voda BiH i sluio za meunarodnu plovidbu, kao i za polaganje podvodnih kablova i slino. Istovremeno, istovjetna rjeenja BiH bi trebala prikazati u vlastitom pomorskom zakonu. Time bi sporazum o granicama bio korigovan dodatnim amandmanima. Izgradnja auto ceste u zaleu Neuma treba biti ona prava cestovna veza izmeu dva razdvojena dijela Hrvatske, to je ve rijeeno u Sporazumu Ploce-Neum. Eventualna skraenja za 15 km mostom za Peljeac jednostavno ne dolaze u obzir ni po koju cijenu. Nijedna suverena drava ne bi dozvolila da joj se preko cijele obale postavi most i tako fiziki, vizuelno, psiholoki te protupravno odvoji od otvorenog mora. Pristup otvorenom moru znai slobodu, a sloboda se morala braniti i silom i svim sredstvima, kad je bila ugroena. To se mora javno objaviti da svako zna i da ne bude zabune. Ako mogu Rusija, Slovenija, Monako, Crna Gora, Belgija i niz drugih nespomenutih drava, koje imaju obalu uvuenu u kopno, ishoditi direktan spoj sa meunarodnim vodama, onda to iz niza razloga moe i mora Bosna i Hercegovina. Odreivanje suvereniteta nad morskim teritorijem i direktne veze sa otvorenim morem nije neka egzaktna nauka nego je stvar diplomatske sposobnosti, a prije svega odlunosti drave da svim potrebnim sredstvima brani svoj pomorski teritorij. Ovim smatramo da BH javnost kao i institucije vlasti dobivaju dovoljno informacija da vrsto stanu u odbranu suverenih i pomorskih prava BiH, te da mogu konano organizirati one institucije potrebne za izradu zakonodavstva, strategije, planova razvoja i odravanja potrebne infrastrukture, edukacije i svega ostalog potrebnog za usklaivanje sa dravama regije, a posebno EU i NATO. Sve naprijed reeno podrazumijeva osnivanje samostalnog Ministarstva pomorstva ili odjela za pomorstvo u sastavu Ministarstva za promet i komunikacije BiH, zatim Pomorski institut i ekoloku postaju smjetenu u Neumu i slino. Pozivamo vrh drave da odmah izae u javnost, da preuzme dravniku odgovornost, da objavi da je BiH kao Pomorska drava neshvatljivo zakinuta, da kau zato oni tvrde da BiH ne moe imati direktan izlaz na otvoreno more, te da iznesu plan o tome ta, kad i kako namjeravaju preduzeti da nau dravu spase od vjene sramote i pomorske izoliranosti. Odvojenost od meunarodnih voda bi znaila da smo najnesposobniji, da od dvije obale mora, sa Neumske ne moemo direktno pristupiti nigdje u meunarodne vode, i da se iz meunarodnih voda ne moe direktno doploviti u BiH, a da smo Sutorinu, Igalo, Njivice, takvu vrijednost zaboravili ili smo bili prevareni. Takav primjer eprtljavosti nije poznat niti na jednom moru. Ona drutva koja su drala do sebe, uvijek su se borila svim sredstvima za svoju pomorsku slobodu. Ta su drutva to jest drave, kada su bile odlune bile i dobro organizirane, kad su bile organizirane one su uspjevale! Hoe li nas susjedi zbog nae nesloge potkradati i hoe li nam zbog toga i nesloga i potkradanje bivati sve drai, i drai, i drai? Ili emo se pak konano pobrinuti o sebi i o svojoj dravi, kao to se susjedi brinu samo za sebe, ne osvrui se ni na koga?! Pred nama je vrlo jednostavan izbor.

PANBONJAK

Broj 9

45

eSej

Pie: Murad Wilfried Hofmann


bi bilo nepromiljeno iako opravdano poslije utopijskog, ali u svakom sluaju nehistorijskog kransko-jevrejskog modela, ve govoriti o nekakvom kransko-islamskom nasljeu. Ali s obzirom na razvoj religije u Evropi dozvoljeno je sanjati o tome, jer koliko god da je konfrontativna, ak stravina bila ovdanja povijest religije, ipak ona ne stoji na putu dananjoj ekumeni. Krani i muslimani su, kao i kranske vjerske zajednice meusobno prije toga, zbog znaajnog historijskog bremena, stranci jedni drugima. I S kranske strane konfrontacija je poela veoma rano, tanije u prvom stoljeu islama, sotoniziranjem istog od strane Jovana Damaskina. Njegova polemika se nastavila i kod Dantea Aligijerija, koji je, kao to je poznato, Muhammeda u Boanstvenoj komediji smjestio u najdublju barutinu pakla. Mrnja svega to je islamsko, koju je potpirio jedan svetac, tanije Bernard od Clairvauxa, bila je mentalitet i kriara. Meutim, kriari su ipak pokazivali visoko potovanje, prema nadmonijoj muslimanskoj civilizaciji, ali prije svega prema Salahudinu.

U odnosima zapadnjaka i muslimana, kao i u drugim pogledima, 18. stoljee predstavljalo je samo epizodu. U svakom sluaju, prema crkvi kritiki nastrojeni deisti, Lesing (s Natanom Mudrim), Gete (u Zapadno-istonom Divanu) i Fridrik Veliki (kao zapovjednik muslimanskih trupa iz Bakiristana) pokazivali su do tada nepoznate Ponimo onda sa preprekama, koje su obje simpatije prema islamu. strane postavile na svom putu jedne prema drugoj. Takvih prepreka ima podosta. Zbog toga Ubrzo nakon toga su se zbog kolonizacije cjelokva tema je pesimistina zato to kree neravnim putem na kojem se moe spotaknuti. Ali na kraju krajeva, ipak je optimistina, time to polazi od budueg razumijevanja, tavie saradnje izmeu dvaju religija i to sa punim pravom.

Prepreke na putu kransko-islamskog razumijevanja

ZAJEdNO, A NE USAMLJENO!
46
decembar 2012
PANBONJAK

upnog islamskog svijeta (osim unutranje Arabije), u emu su pored Engleske i Francuske sudjelovale i panija, Italija i caristika Rusija, iznova pogorali obostrani odnosi, i to drastino. Nesrea je poela Napoleonovom okupacijom sjevernog Egipta (1798/99) i zavrila se tek 1962. alirskom oslobodilakom borbom (koju sam inae doivio izbliza).

pritom nije radilo o islamizaciji jasno je vidljivo iz injenice da je stanovnitvo Maarske, Srbije, Grke, Bugarske i Rumunije i nakon stoljea pod osmanskom vladavinom ostalo kransko.

(iv) U zadnje vrijeme su oni muslimani koji pripadaju organizaciji Al-Kaida uinili viestruku nepravdu tako to su bez imalo obzira prema enama i djeci, uz koritenje nesrazmjernih sredOrijentalisti ne samo da su pratili kolonizaciju, oni stava i prekraj Kuranske zabrane samoubistva su je i poticali sa bitnim izuzetkom Nijemaca Isle izveli teroristike napade koji sada predstavljaju Rikert, Rudija Pareta, Anemari imel. Kapa dolje teret i muslimanima. Johanu Jakobu Rajskeu, Jozefu Hamer-Purgtalu, Gustafu Vajlu, Teodoru Nildekeu i Karlu Brokel- Na putu ka meusobnom razumijevanju i pomirenju prepreka nije liena ni sadanjost manu. Mnogi muslimani smatraju da se kolonijalno doba nastavlja u Palestini. Diskusija o tome je, naalost, irom svijeta prekinula ranije sretnu jevrejskomuslimansku simbiozu. Nakon 11. septembra ak je dovela do ugroavanja svjetskog mira.. II (i) S muslimanskog gledita se u to ubraja despotizam, koji vlada u mnogim muslimanskim zemljama, za koji kolonizacija moe biti uzrok, ali vie ne moe biti opravdanje. Nedvojbeno je da su kolonijalne sile sabotirale proces demokratizacije do te mjere da se muslimanima moglo uiniti da su ljudska prava rezervisana samo za odabrane. Ipak, to ne opravdava dananje samovlae u nekim muslimanskim zemljama.

Muslimanska strana je takoer pothranjivala kon(ii) Odbojni i jezoviti su potpuno neislamski lukfrontaciju: suz i potroako ludilo u pojedinim muslimans(i) I to ve za vrijeme Poslanika Muhammeda, kim zemljama, izazvani bogatstvom nafte i plina, kada je iz Medine protjerao tri jevrejska plemena a mogu se doivjeti u arapskom zaljevu, gdje se u s obrazloenjem da su se urotili sa (tada) protuis- meuvremenu u jednoj dvorani moe ak i skijati. lamskom Mekkom. (iii) Posebno je uasno to je to bogatstvo loe (ii) Geografsko irenje muslimanskih vojski do raspodijeljeno unutar muslimanskog svijeta, to panije i Kine, koje i danas zadivljuje, nedvojbeno je upravo tamo najvea stopa nepismenosti na nije postignuto iskljuivo zahvaljujui privlanosti svijetu: kod religije, koja je poela pozivom na islama. Poznato je da neki muslimanski zapovjed- itanje: Ikre! Bismi Rabbike ellezi halaq itaj! Sa nici iz poreskih razloga nisu pridavali velikog imenom Gospodara Tvoga Koji stvara (96:1). znaaja islamizaciji poraenog stanovnitva.. (iv) Nesretno je i prodiranje vehabijskog (iii) Jo neuveniji su bili osmanski vojni pohodi tumaenja islama sa arapskog poluostrva, jer je prema Beu, i to dva puta 1529. i 1683. Da se ono bukvalistiko i previe netolerantno prema

S kranske strane konfrontacija je poela veoma rano, tanije u prvom stoljeu islama, sotoniziranjem istog od strane jovana Damaskina. Njegova polemika se nastavila i kod Dantea Aligijerija, koji je, kao to je poznato, muhammeda u Boanstvenoj komediji smjestio u najdublju barutinu pakla.
PANBONJAK

Broj 9

47

sufizmu, islamskoj mistici, zahvaljujui kojoj je dolo do znaajnijeg produbljivanja islamske pobonosti, naroito na Zapadu. (v) Isto tako je i sa prodiranjem strujanja, izmeu ostalog i u Njemaku, koja ne samo da odbijaju asimilaciju nego i integraciju u zapadna drutva. Meu njima esto se spominju muslimani Hizb ut-Tahrir pokreta, koje bi trebalo pozvati da se vrate u zemlju svog porijekla, kada ve ne nalaze nita da im ovdje pae.

suovjenosti, a samim tim i u religijskoj toleranciji? III I na kranskoj strani se naalost desilo mnogo toga to se tetno odraava na integraciju ovdanjih muslimana. To proizlazi iz najnovijih rezultata ankete objavljenih u Christ und Welt (Kranin i svijet) po kojoj su Nijemci kritinije nastrojeni prema islamu nego to je to sluaj kod naih susjeda u Evropi i Velikoj Britaniji. Tako izgradnju damija u Portugalu podrava stanovnitva, u Francuskoj i Holandiji 2/3, dok u Njemakoj samo manje od jedne treine. To izaziva strah i ini skupove poput ovog jo bitnijim.

(vi) Nemilo trajno pozivanje mnogih turskih muslimana na Tursku nije ideoloki fundirano, ali je stvarnost. To ak vai i za Nurculuk pokret Fethulaha Gulena. tetno je po islam to ovdje postoje etiri meusobno konkurirajue muslimanske organizacije pored jo i arapskih, iranskih, bosanskih i albanskih udruenja. Kako da se u svemu tome snae jedan Nijemac? Kako da na taj nain doe do zastupnitva svih muslimana prema (i) U gradskom podruju je jo uvijek gotovo njemakim pokrajinskim vladama? nemogue izgraditi damiju. Koritenje munare (vii) Ovdanjem prihvatanju islama, pored toga, za poziv na molitvu se jo uvijek zabranjuje. teti i to to neki muslimanski imigranti ne znaju ba da razlikuju izmeu islama kao vjere i obiaja (ii) Muslimanke koje nose maramu i muslimani sa svoje zemlje porijekla. U to spadaju tzv. ubistva imenom Muhammed se jo uvijek znatno zakidaiz asti, prisilna vjenanja i obrezivanje ena: sve ju na tritu rada. barbarski obiaji, koji nedvojbeno protivrijee is(iii) Drava samo malom dijelu ovdanje muslilamu. manske djece nudi nastavu islamske vjeronauke, (viii) Prati se, i to ne bez razloga, kako se musli- iako je ona ustavnopravno propisana. mani ophode prema svojim enama, iako se ene diskriminiraju i u nemuslimanskim zemljama. (iv) tampa redovno islam predstavlja u negaPrisjetimo se samo Kine, Indije i June Amerike. tivnom svjetlu, po devizi: Dobre vijesti nisu vijesti. Muslimanski svijet je doista esto potiskivao Njemaka tampa se, na primjer, nije obazirala na ulogu koju su igrale supruge Poslanika kao to su to to me je prole godine Emir Dubaija proglasio Aia i Hafsa. Ovdje kod nas se muslimani barem Islamskom linou godine. trude da ustupe enama jednak poloaj, na koji imaju pravo, na primjer poloaj predsjednice na (v) Meutim, ono to najvie zabrinjava su skupovima i u udruenjima. (Trenutano je ena naznake da neki Nijemci svoj anti-semitizam generalni sekretar Centralnog vijea muslimana u koji je na sreu tabuiziran sada ispoljavaju na drugim Semitima, Arapima i njihovoj religiji. Njemakoj). Simptomatini za to su sve uestaliji napadi na Zar se naa pobonost ne treba manifestovati u damije.

Osmanski pohodi prema Beu, i to dva puta 1529. i 1683., bili su vojni. Da se pritom nije radilo o islamizaciji jasno je vidljivo iz injenice da je stanovnitvo maarske, Srbije, Grke, Bugarske i rumunije i nakon stoljea pod osmanskom vladavinom ostalo kransko. 48
decembar 2012
PANBONJAK

IV. Stoga je kranje vrijeme da postanemo svjesni naih zajednikih osobina..

(i) Nemamo li svi Jednog, Istog Boga, iako Ga mi zovemo Allah, jevreji koji vjeruju u posebnu vezu Ta svijest rezultat je muslimanske interpretacije s Bogom i krani sa svojim munim Trojstvom? povijesti religije kao napredovanja od plemenske religije do univerzalne religije i od vjerovanja u (ii) Zar ne govore o Istom, krani kada se pozivaistoni grijeh i utjelovljenje do jedne sasvim apju na Boga Koji voli, i muslimani kada se pozivaju straktne predstave o Bogu. na Svemilosnog? (iii) Zar se naa pobonost ne treba manifestovati u suovjenosti, a samim tim i u religijskoj toleranciji u skladu sa Kuranskom smjernicom: La ikrahe fid-din (Nema prisile u vjeri) i lekum dinukum ve lije din (Vama vaa vjera, a meni moja; 2:256/ 109:6) ? (iv) Zar vjernici svih religija, naposljetku, ne sjede svi u istom amcu na nabujalom, uzburkanom moru nevjerstva, agnosticizma i ateizma? (v) Ne borimo li se svi protiv najezde poasti modernog doba kao to su raspadanje porodica, nemogunost imanja djece, seksulna raskalaenost i konzumiranje droga? Muslimani, dakle, ne smatraju da zaostaju za prosvjetiteljstvom. Naprotiv, islam shvataju ranim pokuajem prosvjetljenja kranstva, koje je ve 325. godine na Nikejskom saboru postuliralo utjelovljenje Boga.

Poslanika: Ko od vas vidi neko zlo, neka ga ukloni rukom, a ako to ne moe, neka to onda uini svojim jezikom. Ako ni to ne moe, onda (neka to osudi) svojim srcem, ali je to najslabiji oblik imana (vjerovanja).

(vi) Zar ne nasluujemo da Bog ne samo da razu- ta fali islamu u poreenju s njima? ta muslimani mije hebrejski, latinski i arapski, nego sve jezike mogu uiniti protiv nedostatka znanja koje ih kojima Ga se doziva? optereuje? Pa, na primjer, muslimani roeni u Njemakoj pokuavaju sa islamskim novinama koje izlaze svake dvije sedmice. A islamske V. zajednice svake godine 3. oktobra prireuju Dan otvorenih vrata, kako bi se smanjio strah od Vjernici uistinu imaju svako pravo da se drugog. pribliavaju jedni drugima, da bi zajedno, a ne usamljeno u ovom izuzetno materijalistikom vre- Strah je, u konanici, najgori savjetnik. Ako ovaj menu branili vrijednosti na kojima poiva naa skup moe doprinijeti da se smanji meusobni civilizacija: bogobojaznost, bratstvo, pouzdanost, strah krana i muslimana, onda je ispunio svoju svrhu. marljivost, skromnost, portvovanost. Prema takvoj mizeriji muslimani razviju izvijesnu Onda se mogu oprostiti, znajui da sam propustio svijest da njihova ideologija treba da bude uzor mnogo prilika, ali nadati se da nisam propustio drugima, potaknuti jednom poznatom predajom sve.

Kada bi se prihvatila ta predodba, koju muslimani imaju o samima sebi, s puta bi se sklonila jedna velika prepreka. Zar to ne bi trebalo poi za rukom civilizaciji koja se naspram svih religija pokazuje otvorenom, ak punom razumijevanja: sljedbenici Hare Krine, antropozofi Rudolfa tajnera, rasplesani druidi u Stonhendu, satanisti u crnoj nonji, tibetanski budisti, jevreji sljedbenici rabina Lubovica, srpski pravoslavci i militantni ateisti poput Riarda Dokinsa.

*Predavanje dr. murada Wilfrieda Hofmanna, lana savjeta centralnog vijea muslimana, odrano povodom novogodinjeg prijema Islamske zajednice Braunvajg 08.12.2010. 49

PANBONJAK

Broj 9

raHLe

Pie: Dr. Colin Turner

Prikaz knjige: RISALEI-NUR

REVOLUCIJA VJEROVANJA
Opravdanim, krajnje uvjerljivim argumentima Bediuzzaman raspruje mit o kauzalitetu i demonstrira da oni koji se dre ovog uvjerenja ne gledaju kosmos onakvim kakav doista jeste, ili kakvim se ini, ve kakvim bi oni eljeli da bude.
Dr. Colin TURNER
Roen je u Engleskoj u gradu Birmingham 1955. godine. 1975. primio islam. Visoko obrazovanje zavrio je na Durham univerzitetu gdje trenutno radi kao profesor. Specijalizirao je Arapski i Perzijski jezik. Kasnije je doktorirao je na temu: Politiki i vjerski pokreti u Iranu za vrijeme dinastije Safavida (XVI-XVII vijek). Preko deset godina se bavi izuavanjem djela Risale-i Nur. Oxford University Pres 2008. godine objavljuje njegovu knjigu Said Nursi: Makers of Islamic Civilization (Graditelji islamske civilizacije - Said Nursi). Napisao je vie referata o Said Nursiju i njegovom djelu Risale-i Nur. Dr. Turner je oenjen i otac troje djece.

50

decembar 2012

PANBONJAK

Kao nekoga ko je roen i odrastao u Engleskoj, esto su me pitali ta mi muslimani imamo da ponudimo Zapadu. No, prije nego to o tome neto kaem, elio bih postaviti jedno pitanje i samom sebi: Jesmo li mi muslimani zato to vjerujemo u Allaha, ili mi vjerujemo u Allaha zato to smo muslimani? To pitanje me okupiralo tokom mariranja ulicama Londona prije desetak godina, kada sam uestvovao na protestima protiv ruske okupacije Afganistana. Formalno sam bio preao na islam nekoliko godina prije ovog dogaaja tako da ovo nisu bile moje prve demonstracije. Bilo je zastava i plakata i mnogo vikanja i skandiranja. Uz slogane: Rusi, napolje!, Smrt Brenjevu! i Muslimani Afganistana, pobunite se!, mi smo uzvikivali i nae islamske slogane: Allahu ekber! i La ilahe illallah! Dok su se demonstracije pribliavale kraju, priao mi je neki mladi, koji se predstavio kao neko koga zanima islam, i upitao me: Oprostite, ali ta znai La ilahe illallah? Bez trenutka oklijevanja, odgovorio sam: Nema drugog boga osim Allaha. Ne traim od Vas da mi to prevodite, rekao je, nego Vas pitam ta to doista znai. Poslije duge i neugodne tiine, doao sam do saznanja da nisam u stanju da mu odgovorim. Vjerovatno sada mislite: Kakav je to musliman koji ne zna stvarno znaenje La ilahe illallah? Moram rei: Tipian. Te veeri sam razmiljao o svom neznanju; to to sam bio u veini nije mi nimalo pomoglo ve me je samo uinilo jo vie depresivnim. No, kako sam ja postao musliman? Nema sumnje da ste uli za slijedeu anegdotu o Nasrudin-hodi: Jedan prijatelj je naao Nasrudin-hodu kako sjedi ispred velike korpe alevih papriica. Oi su mu bile crvene i nateene, krv mu je curila iz desni, a suze su mu tekle iz oiju. Ipak, on je nastavljao da ih jede. Zato se mui?, upitao ga je prijatelj. Zato to se, svaki put kad stavim novu papriicu u usta, nadam da e ba ta biti slatka., odgovorio je Nasrudin-hoda. I ja sam bio u istoj situaciji. Nijedna ideologija ili alternativni nain ivota koji sam isprobao nije mogla da zadovolji moju unutarnju potrebu za neim vie, neim za to vrijedi postojati, tim neim neuhvatljivim to je uvijek tako blizu tebe, ali se nikad ne pojavljuje. Razoaran svakim aspektom svoga ivota, napustio sam Englesku i bio nekako odvuen prema Bliskom istoku. To nije bio namjeran izbor. I tamo sam naao svoju slatku papriicu. Islam je, jednostavno, davao takav smisao kakav mi ranije nije davala nijedna religija ili ideologija. Islam je imao svoja pravila vladavine, ekonomoski sistem; imao je pravila koja su pokrivala svaki aspekt ivota. Bio je egalitaran i okrenut prema svim rasama, narodima i ljudima, ist i jednostavan za razumijevanje. Oh, i imao je Boga, Jednog Boga u koga sam uvijek.... vjerovao.To je bilo to. Izgovorio sam La ilahe illallah i postao lan ummeta. Po prvi put u ivotu, negdje sam pripadao. Novi preobraenici su u pravilu entuzijastini i ele da saznaju to je mogue vie o svojoj religiji i to u to kraem periodu. U narednih nekoliko godina moja biblioteka se ubrzano irila. Bilo je toliko toga za nauiti i toliko knjiga spremnih da podue. Knjige o historiji islama, ekonomskom sistemu, konceptu vladavine u islamu, bezbroj

KaKO SaM pOStaO MuSLiMan?

prirunika o islamskoj jurisprudenciji, i najbolje od svega: knjige o islamu i revoluciji, o tome kako su se muslimani ujedinili i utemeljili islamske vlade i islamske republike. Kad sam se vratio u Englesku poetkom 79. na studij, bio sam spreman predstaviti islam Zapadu. Ovim sam se knjigama vratio da pronaem odgovor na pitanje ta znai La ilahe illallah. Opet sam bio razoaran: te knjige jesu bile o islamu, ali ne i o Allahu; one su pokrivale svaku moguu oblast - osim one najvanije. Isto pitanje sam postavio i imamu univerzitetske damije. Izvinio se i otiao. Onda je jedan brat, uvi moje drsko pitanje koje sam postavio imamu, priao k meni i rekao: Ja imam tefsir (tumaenje) o La ilahe illallah. Ako eli, proitat emo ga zajedno. Zamiljao sam to kao knjigu od desetdvadeset stranica najvie. Ispostavilo se da je u pitanju pet hiljada stranica, u nekoliko tomova. To su bile Risale-i Nur (Poslanice Svjetlosti) od Ustaza Bediuzzamana, Saida Nursija. Inicijalno, odbacio sam Risale-i Nur kao mistine knjige. Moj brat je istakao da je ovo reakcija zatvorenog uma. Bez intelektualnog oslonca uzrokovanog prijanjim proitanim knjigama, osjeao sam se neuko i izgubljeno.Bio je to potpuno novi jezik, potpuno nova vizija. Moj brat je osjetio moju uznemirenost. Rekao je: Ne brini! Knjige koje si prije itao imaju svoje mjesto; one su kora, ali ovo, ree ubacujui kopiju Vrhovnog znaka, ovo je voe! Zatim smo poeli da itamo, ovaj put u ime Allaha, i stvari su polahko poele da dolaze na svoje mjesto. Svako od nas je roen u apsolutnom neznanju; elja da spoznamo sebe i svijet oko sebe je uroena. Ko sam ja? Odakle dolazim? ta je ovo mjesto na kojem se nalazim? ta je moja zadaa ovdje? Ko je odgovoran za moje postojanje? - to su pitanja na koja svako od nas odgovara na svoj nain, ili kroz direktno opaanje ili kroz slijepo prihvatanje odgovora sugeriranih od strane drugih. Kako neko ivi svoj ivot, kriteriji po kojima neko postupa na ovom svijetu u potpunosti zavise od prirode tih odgovora. Vrhovni znak nije nita manje nego vodi kroz kosmos, a putnik je onak ko trai odgovore na ova pitanja. Vrhovni znak ne pretpostavlja unaprijed vjerovanje u Boga; radije kree od stvorenog do Stvoritelja i afirmie ideju da svako ko iskreno eli odgovor na egzistencijalna pitanja, ko gleda na stvoreni svijet onako kakav on jeste, a ne vidi ga onakvim kakav bi elio i zamiljao da bude, mora neizbjeno doi do zakljuka koji glasi: La ilahe illallah. Tako e vidjeti red i harmoniju, ljepotu i ravnoteu, pravdu i milost, svetost i velikodunost; i u isto vrijeme e shvatiti da ovi atributi ne ukazuju na stvorena bia ve na Stvarnost u kojoj svi oni, ti atributi, postoje u savrenstvu i apsolutnosti. Vidjet e da je stvoreni svijet knjiga imena, indeks koji tei da nam kae sve o svome Autoru. U poslanici Priroda: uzrok ili posljedica? Bediuzzaman La ilahe illallah tumai na jo dublji nain. Pojam koji on ispituje je kauzalitet, kamen - temeljac materijalizma i potporni stub na kojem poiva moderna znanost. Vjera u kauzalitet daje osnovu izjavama kakve su: To je prirodno., Priroda je to stvorila., Desilo se to sluajno., itd. Opravdanim, krajnje uvjerljivim argumentima Bediuzzaman raspruje mit o kauzalitetu i demonstrira da oni koji se dre ovog uvjerenja ne gledaju kosmos onakvim kakav doista jeste, ili kakvim se ini, ve kakvim bi oni eljeli da bude.
PANBONJAK

Broj 9

51

U Tabiat Risalesi (Priroda: uzrok ili posljedica?) Bediuzzaman demonstrira da su sva bia, na svim nivoima, meusobno povezana i meuzavisna, kao koncentrini ili ispresijecani krugovi. On pokazuje da sva bia dobivaju svoju egzistenciju iz nitavila, niotkuda, tokom svojih kratkih ivota, te da svako bie ima svoju posebnu svrhu, cilj i pozvanje i da se svako ponaa kao ogledalo u kome se predstavljaju razni atributi i bezbroj Imena. Njihova prolaznost, nemo i nepredvidljivost, njihova apsolutna zavisnost o drugim faktorima izvan njih samih dokazuje, bez sumnje, da ona ne mogu biti vlasnici toga to se ini da posjeduju, a kamoli da su ona, ta bia, darovala atribute savrenosti ostalim biima koja su poput njih ili vea od njih. Materijalisti, dakako, vide stvari drugaije kada ne sagledavaju raznovrsnost bia. Oni od nas trae da vjerujemo da je ovaj kosmos, iji uroeni red i harmoniju ne poriu, ultimativno proizvod sluaja. Proizvod haosa i nereda, istog sluaja! Zatim trae od nas da vjerujemo da se ovaj kosmos odrava mehanikom igrom (bezbroj) sluajeva, pa ma ta ti sluajevi bili, ni materijalisti ne mogu da sa sigurnou odgovore na pitanje kako to da su ti sluajevi sami od sebe stvoreni, kako to da, iako su nemoni, neuki, prolazni i besciljni, nekako uspijevaju, kroz zakone koji se pojavljuju niotkuda, proizvode uredne umjetnike radove, simfonije harmonije i ravnotee koje vidimo i ujemo svuda oko nas! Kao i Ibrahim, a.s., u kui idola, Bediuzzaman unitava ove mitove i praznovjerja! Dakle, sve stvari su meusobno povezane! ponavlja on. Ma ta bilo to to je dalo ivot sjemenu cvijeta, ono mora biti odgovorno za cvijet sam; dajui im meuzavisnost, ta god da je stvorilo cvjetove, ono mora biti odgovorno za drvo; i s obzirom na injenicu da su u rodbinskom odnosu, ta god da stvara drvo, mora biti odgovorno i za umu, itd. Ono to moe da stvori samo jedan atom, mora moi stvoriti i cijeli kosmos! To je, svakako, kolosalan zahtjev za uzrok koji je slijep, nemoan, prolazan, zavisan i bez ikakve svijesti o svojoj svrsi. Sve vie i vie znanstvenika poinju da uoavaju da mehanicistike teorije iz prolosti nisu vie odrive. Suoeni sa ljepotom, veliinom, redom, harmonijom, simetrijom i svrhom, pokuaji da se objasne kreacije prizivajui ideju sluaja i kauzaliteta postaju sve vie neodrivi! Mnogi od njih su tako posramljeni kolapsom svojih starih bogova da su pali u histeriju. Jedan proslavljeni biolog - a biologija je jo uvijek najvie kruta mehanika disciplina snimljen je kako je rekao: Smijeno: to vie ljepote i harmonije otkrivam u kosmosu, sve vie sam ubijeen u njihovu beznaajnost! Jadni ovjek! On, izgleda, ne razumije da, ako je sve beznaajno, onda je beznaajan i svaki efekat na nj. Jo jedan poznati ili, da kaem, nepoznati - znanstvenik, takoer biolog, tvrdi da se postojanje bia u njihovim pojedinanim oblicima u stanovitoj mjeri moe pripisati besciljnom kretanju slijepih, besvjesnih i nemonih uzroka! On nije usamljen u ovom razmiljanju, ali je prvi priznati zapadnjaki biolog koji takve stavove zastupa otvoreno. Da stvar bude jo zanimljivija, on je status znanosti na Zapadu nastojao da pobratimi sa znanou u Rusiji pod Brenjevljevim reimom! Mehanicistika teorija je stroga, svemogua ortodoksija kojoj se svi znanstvenici, a posebno biolozi, moraju pokloniti ako ele zadrati svoj kredibilitet i svoj posao. I tako su prisiljeni da ive u straljivoj aradi uzvikujui kako su joj lojalni, a svoje stvarne stavove dre za sebe u svome privatnome ivotu. Kada se pojavila jedna knjiga u kojoj se napa-

da teorija kauzaliteta, asopis The New Scientist ju je opisao kao kandidata za paljenje. Od tada je autor ove knjige postao autsajder u znanosti Zapada. Tako razliiti stavovi kao sposobnost za opstanak kauzalnih hipoteza pokazuju da je pridavanje moi stvaranja Prirodi ili prirodnim zakonima bez znaaja, neizbjena posljedica objektivnih, naunih istraivanja. To nije nita vie nego lino miljenje. Slino tome, poricanje Stvoritelja kosmosa, Koji je postavio oigledne uzroke u njemu kao veo koji pokriva Njegovu ruku i snagu, nije in razuma nego in volje. Ukratko, kauzalnost je grubo i vjeto orue kojim se ovjek mijea u vlasnitvo Stvoritelja povrh svega stvorenog u cilju da postavi sebe kao apsolutnog vlasnika i upravljaa svega onog to posjeduje i svega onog to on jeste. Moj cilj nije bio da rezimiram Risale-i Nur ve da pokaem kako su bila daleko otila moja ranija poimanja Allaha d.. prije nego to sam proitao ovo djelo. Mislio sam da, izgovarajui La ilahe illallah, izgovaram sve to ima da se izgovori o Allahu. Zahvaljujui Risale-i Nur, sada sam u mogunosti da shvatim da je, prije njihova iitavanja, Bog za mene bio neto to sam sebi bio umislio kako bih upotpunio sluaj, onaj nepoznati faktor postavljen uglavno arbitrarno na poetku stvaranja da bi se izbjegla nemogunost beskrajne regresije (hoda unazad). Bog je bio Prvi Uzrok, Prvi Pokreta, istiniti Bog pukotina, poput ustavnog monarha Engleske koji se mora tretirati sa najviim potovanjem, ali kome nije dozvoljeno mijeanje u dogaaje iz svakodnevnog ivota. Inspirisane sloganom La illahe illallah, Risale-i Nur pokazuju da se znakovi Boga, ta ogledala Njegovih imena i svojstava, nama otkrivaju svakodnevno u novim i uvijek promjenljivim formama i konfiguracijama, izvodei na vidjelo argumente, naklonost, predeanost, ljubav i pobonost. Risale-i Nur su pokazale da postoji distinktivan proces ukljuen u proces postajanja muslimanom u pravom smislu te rijei: razmiljanje koje vodi znanju, znanje koje vodi afirmaciji, afirmacija koja vodi vjerovanju i uvjerenju, i uvjerenje koje vodi pokornosti: od svakog novog trenutka, svakog novog dana, vidi se obnavljanje svjeih aspekata Boanstvene istine, i ovaj proces je konstantan. Vanjsko prakticiranje islama, formalni akti oboavanju su oni koji su u tom smislu statini. Vjerovanje je, meutim, neto to raste ili opada, zavisno od kontinuiteta procesa koji sam upravo spomenuo. Ali, realnost vjerovanja je neto to zasluuje nau najveu panju, i iz tog procesa e neminovno slijediti posvjedoenja islama. Zato mogu rei da sam bio musliman, ali ne i vjernik; to to sam pretpostavio da je vjerovanje, u stvarnosti, to nije bilo nita vie do nemogunost da poriem. Bediuzzaman nije odgovaran za moje upoznavanje sa islamom, to je mogao svako da uini, ve za moje upoznavanje sa vjerovanjem. Vjerovanje kroz istraivanje, a ne kroz imitaciju. Vratimo se sada na pitanje: ta mi muslimani imamo da ponudimo Zapadu? Odgovor je: Sve i nita. Mi imamo vjerovanje i islam, to je sve; i imamo nae razumijevanje i tumaenje islama, to, u veini sluajeva, i nije mnogo. Kao to je i oigledno iz knjiga koje su me upoznale sa islamom, skoro sve to je bilo napisano o Zapadu u mislima je bilo manje ili vie na nivou neke benigne kulturalne razmjene. Skoro neizbjeno centralno pitanje vjerovanja bilo je prekriveno ili ignorisano u potpunosti.

OGLeDaLa bOijiH iMena

52

decembar 2012

PANBONJAK

U Kuranu, rije Allah se pojavljuje vie od 2500 puta, a rije islam manje od 100 puta. U dobrom dijelu muslimanskog tiva, taj odnos je rigorozno obrnut. U Kuranu, odnos izmeu imana (vjerovanja) i islama (potinjenosti Allahu, d..) je 5:1 u korist imana. U naslovima arapskih knjiga do kraja 19. st., islam je neznatno nadmaio iman u shvatljivih 3:2. U ezdesetim, ovaj odnos je skoio na 13:1 i danas je nedvojbeno vii. Zbog toga je bilo neminovno da se Zapad koncentrie na islam kao sistem, kao alternativnu ideologiju prezentiranu skoro u potpunosti bez osvrta na vjerovanje. Drugi razlog zato je pristup Zapadu napravio mali zaokret je taj to smo mi pogreno razumjeli Zapad. Zapad nije samo geopolitiki entitet, on je i metafora. Geografski, Zapad je bio prvo podruje na kome se odigrao masovni revolt protiv svega to pripada Bogu. Modem civilizacije Zapada bio je prvi za koga smo shvatili da nema neke formalne strukture religijskog vjerovanja u svom srcu. Zapad je kao metafora: zalaenje sunca religijskog vjerovanja; metafora za pomrainu Boga. Otkako ova pomraina nije vie ograniena samo na geopolitiki Zapad, ovjek moe da kae da, kad god je istina vjerovanja odbaena, tu je Zapad. Na Zapad bi trebalo gledati kao na stanje uma, bolest, nezahvalnost. Glavni uzrok ovoga, kao to Bediuzzaman, Said Nursi naglaava, jeste bolest samooboavanja, enanijjet (samoisticanje, samohvalisanje, ekstremna sebinost). Od poetka renesanse ovjek Zapada je bio sam sebi cilj, centar svog, vlastitog univerzuma, osnovni kriterij po kojem ivi svoj patetini ivot. ovjek je ukrao odjeu od Boijih imena, obukao je i parodirao kao bog. Problem je bio to mu ta odjea nije pristajala, i nije mu ni mogla pristajati. Ne elei prihvatiti da je njegova dunost samo da reflektira Boije atribute u ime Stvoritelja i prema Njegovoj volji, on tvrdi da su ti atributi njegovo vlasnitvo i tako potroi ivotni vijek pokuavajui da ih doda svome imaginarnom posjedu.Traei beskonano od konanog, on sebe odvlai u svirepo i esto ubojito takmienje sa sebi slinima. ovjekove beskrajne elje su uveane injenicom da je on ogranien, nemoan i zavisan; jednog dana, odustane od svega to je zamislio da je njegovo i pada u propast. On pokuava sakriti svoja ogranienja i nedostatke, koji bi trebalo da slue da ga podsjete na njegovu apsolutnu zavisnost i nemo. Zapadnjaki ovjek je osloboen loih misli o svojoj posljednjoj destinaciji - guei svoju uroenu sposobnost da spozna i voli Stvoritelja, da prepozna da nije nita i da ne moe da bilo ta posjeduje. Sekularno, samoapsorbirajue drutvo Zapada formirano je tako da na svim nivoima zaslijepi i oamuti: da bi zamaskiralo injenicu da religija pojedinca nije uspjela da ispuni svoja obeanja te da je sekularno trojstvo neogranienog progresa, apsolutne slobode i negraniene sree postalo beznaajno kao i kransko Trojstvo koje se pokazalo nemonim stoljeima ranije; da bi prikrilo injenicu da je ekonomski i nauni progres, koji posjeduje sekularni humanizam kao svoj podrazumijevajui ethos, pretvorio Zapad u duhovnu pusto, da je opustoio generaciju za generacijom. Ipak, tu su oni koji poinju da se bude, da shvataju iluziju sa kojom su ivjeli. Ovakvima se bolest od enanijjeta mora objasniti. Nema koristi govoriti onome koji je ve obolio od ove bolesti da je islamski ekonomski i pravni sistem najvie egalitaran ili najvie pravedan; ne moete izlijeiti ovjeka koji pati od raka dajui mu novi ogrta. Potrebna je tana dijagnoza, radikalna operacija i konstantna terapija.

Risale-i Nur omoguavaju sve ovo. Vi ste primijetili da sam ja bio odbio da itam Risale-i Nur mislei da su to mistine rasprave budui da sam i druge uo koji o njima tako misle. Istina je drugaija: Nema nita nejasno u konanom izboru koji Said Nursi stavlja pred nas: vjerovanje ili nevjerovanje, vjena srea ili vjena bijeda, spas ili propast, raj ili pakao i na ovom i na onom svijetu. Takoer sam uo da su Risale-i Nur revolucionarne, i sa ovim se slaem. Ali ja sada govorim o revoluciji u politikom smisli rijei. To se ne spominje u Risale-i Nur, iako sam siguran u slijedee: da je Bediuzzaman prizivao nasilno zbacivanje svih sekularnih vlada, Risale-i Nur bi bile obavezna lektira na svakom zapadnjakom univerzitetu, a Bediuzzaman bi bio domae ime na ovom dijelu Planete. Nakon svega, Zapad ima sofisticiran spot za ekstremizam, posebno kada je zainjen religijom. ta moe biti bolje, ljepe, ukusnije u oima zapadnjakih medija od slike hiljada ljutih muslimana u nekom dalekom, nasilnikom gradu koji vrite: Smrt Americi! i koji zahtijevaju revoluciju i ponovno upoznavanje sa eriatom?! Zapad vie nema problema sa pogrenim predstavljanjem islama: to mi radimo za njih, a oni to jednostavno snime za svoje potrebe. Sjeam se kada sam gledao demonstracije, deceniju ranije, u mjestu u kojem je Amerika nazvana velikim ejtanom. Ono to me okiralo tada bila je injenica da moda 70% tih demonstranata nosi levisice i da je svaka cigareta koju su ispuili za vrijeme demontracija bila Marlboro ili Winston. Dok jedna ruka ree ili tvrdi da ree veze sa Zapadom, druga ih jo vie privruje. Ipak, mi jo uvijek tvrdimo da je vrijeme za akciju, da smo dovoljno govorili. Ja sam ovu misao proitao i u Risale-i Nur. Sve je to pria, rei e neko, to nije akcija. Ali - mi nismo govorili, mi smo samo jecali i cviljeli. I zato to nismo govorili, to nismo vodili konverzaciju, to nije razgovarao brat sa bratom, vjernik sa vjernikom, musliman sa muslimanom, u ime Allaha, d.., jezikom Kurana i jezikom knjige stvaranja, onda kada smo reagirali, reagirali smo pogreno, bez autoriteta, bez discipline, bez istinskog kriterija i okvira diskusije. I ultimativno - bez trajnih rezultata. A Zapad ovo savreno razumije! Ne, revolucija koja je marirala ulicama Teherana, Kaira ili Alira nije ona vrsta revolucije na koju Bediuzzaman poziva. Revolucija koju predoavaju Risale-i Nur je revolucija u mislima, srcu, dui i duhu. To nije islamska revolucija ve revolucija vjerovanja. Kao takva, ona funkcionie na dva nivoa: dizajnirana je da bi vodila muslimane od vjerovanja pomou imitiranja do vjerovanja kroz istraivanje, i da vodi one koji ne vjeruju od oboavanja sebe do oboavanja Allaha d.. I zato, u oima onih koji kontroliu Zapad, pozvanje kakvo je ono koje vre Risale-i Nur je - smrtonosno. Konano, rekao bih ovo: Nakon mnogo godina traenja i uporeivanja, mogu da kaem da su Risale-i Nur jedno originalno, obuhvatno islamsko djelo koje vidi kosmos onakvim kakav on uistinu jeste, koje pezentira realnost vjerovanja onakvom kakva ona uistinu jeste, koje interpretira Kuran onako kako je na Poslanik, s.a.v.s., to elio, koje dijagnosticira stvarne i veoma opasne bolesti koje napadaju modernog ovjeka i koje nudi lijek. To to ine Risale-i Nur to je pozvanje koje reflektira svjetlo Kurana i koje osvjetljava kosmos, i taj hizmet vjeri i ovjeanstvu ne moe biti ignorisan. Samo islam stoji izmeu modernog ovjeka i katastrofe, i ja vjerujem da budunost islama zavisi od Risale-i Nur i onih koji ih slijede i koji su inspirisani njihovim uenjima.

(Preveo: Demaludin Lati)


Broj 9

PANBONJAK

53

raHLe

Ghazi bin Muhammad bin Talal al-Haimi

Maestralno djelo o ljubavi namjenjeno svakome ko eli shvatiti iskonski fundamentalizam u Kuranu

LJUBAV U KURANU
maestralno djelo o ljubavi. Pisano rijeima Kurana, odavno potrebno, poklanja panju i najmanjim nijansama ove teme upravo onako kako ona to i zasluuje. Namijenjena je svakome ko eli shvatiti ta je to pravi fundamentalizam u Kuranu, koji govori o samoj sutini ljudskog bia. (ejh Nuh Ha mim Keller)
Ljubav u Kuranu je druga doktorska disertacija princa ghazi bin Muhammad bin talala. Po njenom prvom objavljivanju na www. altafsir.com downloadavalo ju je preko 485 000 italaca. Moto knjige je izvuen iz 165. kuranskog ajeta sure Al-Baqara: Oni koji su dosegli vjerovanje jo vie vole Allaha. Studija ima za cilj pokazati i pojasniti da se u Allahovoj knjizi, Kuranu, nalazi sve to se uope moe rei o ljubavi - i to detaljno, ne ukratko. Princ Ghazi napominje da velikom broju nemuslimana nije ba jasan, ili, bolje rei, nejasan im je pojam ljubavi u islamu i Kuranu. Mnogi meu njima, od uglednih intelektualaca i mislilaca do obinog naroda, misle da Kuran niti pominje, niti daje neku vanost ljubavi. A ako se desi pa i pronau neki interes islama za ljubavlju, onda se to pripisuje sufizmu ili navode neke hadise sumnjive vjerodostojnosti, zbog ega on u ovom radu pokazuje da Kuran ne samo da tretira ljubav viestruko i intenzivno, nego dokazuje da se sve, to bilo ko moe znati ili dosei o ljubavi, nalazi u Allahovoj knjizi - Kuranu. Metoda koju koristi je izvoenje zakljuaka samo na osnovu Kurana, ne na osnovu hadisa ili onoga ta su o njoj rekli islamski uenjaci ili filozofi. Kuran je njegov jedini izvor i temelj na kome gradi svaku stavku. Djelo je koncipirano u pet poglavlja: Boanska ljubav, Poslanik Allahove ljubavi, Ljubav ljudi, Ljubav, Objekat ljubavi (Voljeni). Ovaj rad moe, uz Allahovu pomo, biti od velike koristi ljudima da sami sebi pomognu u ljubavi koja vodi dobru, a udalji od one koja ih odvodi od njega. Za vas smo odabrali jedan od dijelova poglavlja objekat ljubavi (voljeni): ljepota, susret s Milostivim i njegova naklonost: Allah, d.., u Kuranu jasno pokazuje da je priroda ljubavi zasnovana na opim pravilima. U onome to slijedi pojasnit emo neka od njih:

Priroda ljUBavi

Po samoj prirodi stvari sve je u nekom procesu promjene. Pored te ope promjene tu je i ona pojedinana, jer ko je u nekom od stanja ljubavi on se unutar sebe mijenja - i to neprestano. Tako je bar na ovom svijetu. I to je tako, jer se Allah, d.., svakog asa zanima neim., javlja se na nove naine u smislu da se Milostivi otkriva, a ne da ponovo poinje. Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog asa On se zanima neim. (Ar-Rahmn, 29) Allah, d.., je Onaj Koji i iznova stvara: Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksali. Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju. (Qaf, 15) Zar ne vidi da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio? Ako htjedne, vas e udaljiti i nova stvorenja dovesti. (Ibrahm, 19-20) Ali promjena nije tek promjena. U njoj ima i uskraivanja i davanja, i to zbog toga to Allah, d.., i uskrauje i obilno daje: Ko je taj koji e Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? A Allah uskrauje i obilno daje, i Njemu ete se povratiti. (Al-Baqara, 245) Kroz razliite faze ljubavi moemo vidjeti kako utjee uskraivanje, a kako davanje u tom procesu. Faze ljubavi kakve su tuga, bol, strah, pla, oaj, traenje oprosta, povlaenje u sebe, poniznost, kajanje, preklinjanje, ar srca - jesu faze uskraivanja. Dok su: radost, spokoj, zahvala, mir, osjeaj dostatnosti, smiraj, zadivljenost, ljubav, simpatija, zadovoljstvo - faze davanja na tom putu ljubavi. Tako je onaj koji voli u stalnoj promjeni - izmeu neprestanog uskraivanja i davanja u ljubavi, bar na ovom svijetu. Vjerovatno je ovaj proces stalne promjene uzrok nezamornosti i nedosade u istinskoj ljubavi. ovjeku, naime, nikada ne dosadi da moli za dobro, i slijedom toga ne dosadi mu da trai vie. ovjeku ne dosadi da bogatstvo trai, a kada ga nematina zadesi, onda zdvaja i nadu gubi. (Fussilt, 49) Tako ni stanovnicima Denneta nikada nee dosaditi ljubav, o

ljUBav je U Stalnom ProceSU Promjene

54

decembar 2012

PANBONJAK

emu emo ire govoriti u poglavlju Ljubav, ljepota i Dennet. Allah, d.., kae: Tu ih umor nee doticati, oni odatle nikada nee izvedeni biti. (Al-Hidr, 48) Vjerovatno je to tako, jer Allaha, d.., nikada ne ophrva nikakav umor. Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih za est vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor. (Qaf, 38) Sve ovo smo naveli da bismo potcrtali da se ljubav mijenja bez stanke, ali da ovaj proces promjena ne uzrokuje zamornost od ljubavi kod ovjeka koji voli, a Allah je Onaj Koji najbolje zna: ovjek koji voli u stalnoj je potrebi za voljenim, a potreba znai da neto nedostaje. Ranije smo pominjali siromatvo ljudi, u smislu da su u stanju potrebe za nekim. Allah, d.., kae: O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan. (Ftir, 15) Vi se, eto, pozivate da troite na Allahovu putu, ali, neki od vas su krti, - a ko krtari, na svoju tetu krtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromani. A ako glave okrenete, On e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao to ste vi nee biti. (Muhammad, 38) Prirodno, svaki ovjek ima potrebu za Allahom, d.: Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog asa On se zanima neim. (Ar-Rahmn, 29) Meutim, iako sve voli Allaha, d.., (kako smo ranije vidjeli u poglavlju Univerzum i ljubav), moe se rei i da su stalna molba koja se upuuje Allahu, d.., i potreba za Allahom, neodvojivi dio te ljubavi, jer ljubav, obavezno, znai i potrebu za nekim - onaj ko voli treba svoju dragu/ svoga dragog. Ljubav ima jedno posebno svojstvo: ovjek ne moe voljeti svim svojim srcem dvoje (iste vrste). Allah, d.., kae: Vi ne moete potpuno jednako postupati prema enama svojim ma koliko to eljeli, ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnosti. I ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili, - pa, Allah e, zaista, oprostiti i samilostan biti. (An-Nis,129) Razlog ove posebnosti lei u tome to ovjek ima samo jedno srce koje istinska ljubav ispunjava tako da nema mjesta za drugu ljubav - nema prostora za vie od jedne takve ljubavi. Allah, d.., kae: Nikada Allah nije obdario nijednog ovjeka sa dva srca u jednim njedrima; i (ba kao to) On nikada nije uinio vae ene- za koje ste vi mogli izjaviti da su vam nedoputene kao tijela vaih majki (istinski) vaim majkama, tako isto On nikada nije uinio vae posinke vaim (pravim) sinovima: to su samo (oblici) govora izreeni ustima vaim a Allah govori (savrenu) Istinu: i On je jedini koji (vam) moe pokazati Pravi put! (Al-Ahzb, 4) I vjerovatno se na tome zasniva i ljubomora. Kao to ovjek zna da njegovo srce voli samo jednom ljubavlju, tako zna i da njegova draga/njen dragi, moe voljeti samo jednom ljubavlju. Zato, ako se onome ko voli uini da njegova draga/njen dragi, ima naklonost prema ikom drugom mimo njega/nje, javlja se ljubomora, a Allah, d.., najbolje zna. U svakom sluaju, ljubav ima to posebno svojstvo da uzima cijelo srce onoga ko voli, kao i sve njegove sastavne dijelove koji se u cjelosti ispunjavaju tom ljubavlju. Ako

PotreBa za ljUBavljU

O AUTORU: Jordanski princ, profesor islamske filozofije, Ghazi bin Muhammad bin Talal al-Haimi, svjetski priznati je djelatnik na polju islamske kulture, visokog obrazovanja, meureligijskog dijaloga, prava muslimanskih manjina i islamskih znakovitosti. Roen je 1966. godine u Amanu. Najstariji je sin princa Muhammada bin Talala i princese Firjal. Osnovao je Univerzitet Al-Balqaa 1996., kao i Meunarodni univerzitet za islamske nauke 2008.godine. Osniva je izuzetno znaajnog online projekta Veliki tefsir (www. altafsir.com). Za mirovni dijalog kultura i religija dobio je vie prestinih svjetskih priznanja. Nominiran je za Nobelovu nagradu za mir 2009. godine.
se radi o pravoj, istinskoj ljubavi takva ljubav ne da da u ovo srce ue druga ljubav iste vrste. Allah, d.., kae Svom Poslaniku: Reci: Klananje moje, i obredi moji, i ivot moj, i smrt moja doista su posveeni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema sauesnika; to mi je nareeno i ja sam prvi musliman. (AlAnm, 162-163) Ljubav ima nevjerovatno veliku snagu. Ljubav mijenja onoga ko voli, to smo mogli vidjeti i u poglavljiva Faze ljubavi i Kako ljubav raste. Ovom promjenom ljubav osvaja onog koji voli, a i uskraivanje koje smo gore pominjali je dio tog osvajanja. To je osvajanje dobra, jer se onaj koji voli mijenja na bolje. Ona ga vadi iz pohlepe i samozaljubljenosti. Na primjeru poslanika Jusufa vidimo ovo osvajanje dobra za njega i u zatvoru postoji samo Allah, d.. Allah, d.., kae: O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoni? (Jsuf, 39) A najvee osvajanje u ljubavi je smrt. To je najvii stepen u skali osvajanja u ljubavi: Kad onaj ko voli umire u svom voljenom ili zbog svog voljenog, to emo vidjeti u poglavlju Ljubav i smrt. Ovdje je dovoljno da ukaemo na radost u smrti kad se Allah, d.., voli, kako Allah, d.., kae u ajetu koji slijedi: Allah je od vjernika kupio ivote njihove i imetke njihove u zamjenu za Dennet koji e im dati oni e se na Allahovu putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obeao u Tewratu i Indilu i Kuranu a ko od Allaha dosljednije ispunjava obeanje svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh. (At-Tawba, 111) zakljuak: Snaga ljubavi je ogromna. Ona potpuno obuzima onoga ko voli, a zatim vodi svojim skalama kroz razliite faze ljubavi do smrti. U sluaju ljubavi prema Allahu, d..,, ljubav prema Voljenom vodi do vjenosti u svom Voljenom. Tako snaga ljubavi moe biti snaga unitenja i snaga ouvanja. Milostivi Jedini Gospodaru na, kako je ljubav mona! Allah, d.., kae: I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: Mrtvi su! Ne, oni su ivi, ali vi ne znate! Mi emo vas dovoditi u iskuenje malo sa strahom i gladovanjem, i time to ete gubiti imanja i ivote, i ljetine. A ti obraduj izdrljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kau: Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti! (Al-Baqara, 154-156) (s arapskog prevela: Aja Hadimei-Hafizovi)
PANBONJAK

Snaga ljUBavi

PoSeBno SvojStvo ljUBavi

Broj 9

55

FeLjtOn

Pie: Nedad Lati

Novi prilozi za izuavanje 13. oruane gorske divizije SS-a Handar

NAJTRAGINIJA I NAJVEA HISTORIJSKA HIPOTEKA BONJAKA


Novu opasnost za budunost Bosne i Hercegovine predstavlja Zakon o popisu stanovnitva, kuanstva i stanova u Bosni i Hercegovini koji je usvojila Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine 10/12).
UVOD
Mnogi historiari smatraju da je krvavi rat u BiH od 1992. do 1995. bio, zapravo, nastavak nesvrenog rata i klanja iz Drugog svjetskog rata. Genocid koji se desio nad Bonjacima razlikuje se od onog iz Drugog svjetskog rata samo po tome to se deavao pred kamerama. Iako je u Drugom svjetskom ratu ubijen svaki osmi Bonjak, i tako su proporcionalno Bonjaci bili drugi narod, odmah iza Jevreja, po broju rtava u Drugom svjetskom ratu, zloin nad Bonjacima je preuen. Hiljade bonjakih civila zaklanih etnikom i ustakom kamom nikad nije sahranjeno. Stotinama utamnienih u ustake logore nikava spomena nema. Nigdje spomenika, nigdje otkopane masovne grobnice itd. Skoro da se moe rei da e rat u BiH i otpoeti onoga trenutka kad je klanjana prva masovna denaza u Foi, koju je organizirala novoosnovana Stranka demokratske akcije. Dakle, kad se obznanila pedest godna uvana istina o zlodjelima srpskih, etnikih jedinica stigla je odmazda! Kako su ustaki i etniki pokreti i njihova zloinaka profaistika historijska uloga u Drugom svjetskom ratu bila nepobitna, e da bi imali pandan hipotekama Srba i Hrvata, komunisti su postojanje Handar divizije koristili i kao profaistiko-kvinsliku hipoteku za obraun sa Bonjacima. Posebno sa njihovom vjerskom inteligencijom. I dok je osamdesetih godina prologa stoljea, u bujici nacionalizma jugoslovenskih naroda, reinkarnirale ustake i etnike ideje, veliao kult Drae Mihajlovia i Ante Pavelia, pojavile istoimene stranke, ikografija, simboli, pozdravi, pjesme, davale imena ulica i gradili spomenici herojima koljaima, nigdje niti jedan spomenik, niti jedno ime kao heroja pripadnika Handar divizije, niti jedna pjesma, niti jedan afirmativni lanak, nije se pojavio u bonjakom narodu. Dodamo li tome injenice da je obznanjeno odlikovanje Bijele kue Drai Mihajloviu, da je diljem Evrope, SAD-a, Australije i Kanade, u srpskoj u hrvatskoj dijaspori cijelo vrijeme djelovalo desetine udruenja i organizacija koje su njegovale i veliale ustaku i etniku ideologiju, ta da su to liberalni demokratski zapadni reimi tolerirali, tretirali pa i podravali kao antikomunistiko djelovanje, a da nigdje u tim zemljama nije bilo niti jednog slinog udruenja koje je velialo kult Handar divizje, onda je sasvim jasno koliko je najvea bonjaka hipoteka predimenzionirana i suvisla. I jo uvijek i u samoj BiH meu Hrvatima se slavi kult ustatva, ulice nose imena ustakih zloinaca, kao i meu Srbima, gdje legalno djeluje organizacija Ravnogorskog pokreta i legalno se

56

decembar 2012

PANBONJAK

grade spomenici Drai Mihajloviu ii.

PAmflET PARERGON
Zato ima prava poplava sajtova, tekstova i knjiga, posebno sa srpskim i izraelskim prefiksom u imenu, koje zlonamjerno propagandistiki govore o Handar diviziji. itaocima su dostupne etiri knjige objavljene na junoslavenskim jezicima iz kojih se, sa razliitih aspekata, moe prilino pouzdano dobiti protret i uvid u nastanak, djelovanje i historijsku ulogu Handar divizije. To su knjige Dervia Suia, Parergon, objavljena u Sarajevu 1980; eni Lebel, HadAmin i Berlin, objavljena u Beogradu 1993, Zije Sulejmanpaia, 13. SS divizija Handar istine i lai, objavljena u Zagrebu 2000., i Mirka D. Grmeka i Louise L. Lambrichsea, Buntovnici iz Villefranchea, u prijevodu objavljena u Sarajevu 2005. godine. Mnogi autori se pozivaju i pohvalno govore o knjizi Georgea Leprea, Himmlers Bosnian Division, objavljenoj u SAD 1997. godine. Parergon je objavio i kao feljton u Osloboenju uz mjesec ramazan 1979. radi obrauna sa islamskom inteligencijom. Napisan je na osnovu tajnih dosijea i obavjetajnih podataka koje je posjedovala Dravna bezbjednost (DB) SFRJ. Navodno je korumpirajua graa iz policijskih izvora bila ponudila samom Mei Selimoviu da napie knjigu, to je on odbio. Zbog toga je pod pritiskom UDB-e bio prisiljen napustiti Sarajevo i preseliti se u Beograd. Feljton o historijskoj ulozi Islamske zajednice, odnosno pojedinaca iz vrhova IZ-e, trebao je komunistima posluiti za obraun sa klerinacionalizmom u muslimanskim redovima.Sam povod tom obraunu sa islamskom inteligencijom bila je knjiga Muhameda Hadijahia Islam i Muslimani u BiH, izdatoj 1977. u Sarajevu. U dodatku knjige objavljene su tzv. ElHidajine rezolucije muslimana iz 1941. godine. Te razolucije su osudile ustake zloine nad Srbima u BiH i ocijenjene su kao prvi i jedini glas protiv faizma u Evropi u to vrijeme. El-Hidaja je bilo udruenje islamskih vjerskih slubenika, na ijem su elu bila dva najznamenitija alima - islamska uenjaka u prolom stoljeu. To su Mehmed Handi i Kasim Dobraa. Mehmed Handi je umro 1944. godine u bolnici nakon operacije slijepog crijeva. Sumnja se da je ubijen. Neki sumnjaju da su ga ubile ustae upravo iz osvete zbog pisanja spomenutih rezolucija. Drugi, vie mladomuslimanski krugovi, pak tvrde da su ga
PANBONJAK

Knjiga Dervia Suia


objavljena u Sarajevu 1980.

Parergon

Broj 9

57

ubili komunisti. Kasim Dobraa je jo bio iv u vrijeme objavljivanja feljtona Parergon. Na taj pamflet reagirao je Prepord, list IZ-e, kojeg je ureivao Husein ozo. Zbog toga je cijela redakcija Preporoda smijenjena. ozo je bio najpriznatiji islamski mislilac u BiH u drugoj polovici prologa stoljea. Ali, on je kao mladi bio tabor imam u Handar diviziji. I Kasim Dobraa i Husein ozo su bili osueni od komunistikog reima na dugogodinje zatvorske kazne. Pod naslovom Otpoelo suenje grupi narodnih izdajnika na elu sa Kasimom Dobraom, Osloboenje od 19. septembra, petak, 1947. g., poinje svoje izvjee sa jednog od najmonstruoznijih politikih procesa muslimanskoj inteligenciji u BiH. Osloboenje od 26. septembra (opet petak), donosi naslov Izreena presuda grupi izdajnika na elu sa Kasimom Dobraom. Pred krivinim vijeem Okrunog suda kojim je predsjedavao Ahmet Sali, a optubu zastupao Musatafa Vilovi, osueni su: Kasim Dobraa na 15, Dervi Korkut na 8, Dr. Kasim Turkovi na 4, Dr. Jusuf Tanovi na 4, Mahmut Tralji na 10, (ova peterica su osuena i na konfiskaciju cjelokupne imovine), Abdulah Dervievi na 6, Mustafa Hebovi 7, Ibrahim Karali 10, Hasan Avdi 3, Hasan Ljevakovi 5, Muharem Alihodi na 2 godine i 10 mjeseci, Osman Hasanovi na 3 godine i 6 mjeseci zatvora. U izvjeu se navodi da je izricanju presude prisustvovala velika masa graana. Iz samih naslova Osloboenja moe se dobiti uvid zato su optueni i kako im je sueno.Izdajnici su iskoriavali vakufske ustanove i vjerske obrede za zloinaki rad protiv naroda i drave, Optueni su priznali da su radili pijunau za neprijatelja nae drave, Povjerenici Dobraine prevratnike organizacije bili su pomagai ustako-etnikih bandita, Prevratnika organizacija bila je povezana sa agentima strane pijunae, Prevratnika organizacija radila je za raun potpaljivaa rata naglasio je javni tuilac, traei strogu kaznu za optuene. Iako se u izvjeima sa suenja ne spominje handar divizija, jer nijedan osuenik nije bio njegov pripadnik, po naslovima se vidi na ta je tuitelj aludirao. Oekivalo se da e Dobraa, kao voa

Mehmed-ef. Handi

Husein-ef. djozo

Kasim-ef. dobraa

58

decembar 2012

PANBONJAK

muslimana i predsjednik El-Hidaje, biti osuen na ili kako bi bar razbili djelatnost ove grupe i na taj nain je pasivizirali. U Informaciji dalje se smrt. ZatoDobraa nije osuen na smrt? kao operativne radnje predviaju informativni U septembru 1947. desilo se ustolienje reisul- razgovori sa licima koja su vezana za ovu grupu, uleme h. Ibrahim efendije Fejia, to je bio prvi reis akcije prislukivanja na poslu i u stanu ifrirane kao u bivoj Jugoslaviji, i upravo se tih dana zavravalo Leopard i Morava, kontrola pote svim licima suenje Kasim efendiji Dobrai. Oekivalo se da koja se vode pod obradom. Izvriti pripreme za e Dobraa, kao voa muslimana i predsjednik razgovor sa ozom, a zatim raditi na potpunoj El-Hidaje, biti osuen na smrt. Novi reisul- kompromitaciji oze (podvukao N.L.). ulema namjeravao je posjetiti ugledne politiare Prilikom otvorenja seoske novosagraene i zahvaliti im na ukazanom povjerenju i izboru. Prvu posjetu najavio je Rodoljubu olakoviu, damije u Poriu kod Bugojna (23. septembra, 1979.), prema tradiciji Bonjaka, prireen je tadanjem ministru prosvjete. mevlud. U ime Islamske zajednice govore su Na sastanku sa olakoviem reis Feji odrali reisul-ulema Naim efendija Hadiabdi, spomenuo je Dobrau. olakovi je rekao kako je Husein efendija ozo, kao vjersko-prosvjetni sudstvo nezavisno i kako je teko zauzimati se za referent Starjeinstva IZ u Jugoslaviji, i beogradski nekoga ko je okrivljen da je ruio dravu. muftija Hamdija efendija Jusufspahi. Muftija Slijedea reisova posjeta bila je Avdi Humi, Jusufspahi roen je u selu Zanesovi nedaleko tadanjem predsjedniku Skuptine BiH, a od Poria. On je kritizirao i tek objavljenu knjigu reisovom zemljaku, jer su obojica bili iz Mostara. Dervia Suia Parergon koja Islamsku zajednicu tretira kao instituciju koja kolaborira sa faistima. Avdo Humo je saopio reisu: Uspio si u svom ozo je svoj govor poeo rijeima: Brao, zauzimanju Dobraa nee biti osuen na smrt! muslimani. Parergon je ocijenio kao zabijanja trna u zdravu nogu muslimanima! Prema pisanju Osloboenja od 29. oktobra, 1979., petsto mjetana sela Porie, gdje je ivjelo i tridesetak procenata Srba, eljno su oekivali Povodom 15. godina od smrti Huseina oze, bilten kojeg je sainila Mjesna konferencija SSRN. na FIN-u je odran nauni skup posveen njemu. Bilten je sadravao osude inkriminiranih govora Tim povodom u Ljiljanu je objavljen tekst u kojem Jusufspahia i oze. U harangu se ukljuuje se istrauje politika pozadina kompromitacije Osloboenje sa tekstom naslovljenim ta se stere Huseina oze, najveeg islamologa druge iza vjere. Potpisali su ga Zlatko Dizdarevi i Zlatko Duki, radilice Hrvoja Ituka, efa komunistikog polovine dvadesetog stoljea. agitpropa. Pored teksta o ovom sluaju, U Informaciji Centra slubi dravne Osloboenje je na istoj stranici objavilo predgovor bezbjednosti Sarajevo, koju su 26. januara, Parergonu kojeg ja napisao dr. Fuad Muhi, kao 1973. godine sainila dvojica radnika SDB-a E. odgovor na kritike islamskih informativnih novina A. i F. J., iznesen je plan rada po obradama za Preporod na ovu knjigu. 1973. godinu koji se odnosio na muslimanske Iste jeseni Tito dolazi u vilu Koprivnica kod intelektualce. U Informaciji su imena vodeih muslimanskih intelektualaca: pisca Alije Nametka, Bugojna, gdje e se odmarati dvadesetak dana. alima Kasima Dobrae, akademika Muhameda Njega je u vili posjetila republika delegacija BiH Filipovia, ininjera Omera Behmena, profesora na elu sa Raifom Dizdareviem, predsjednikom Rusmira Mahmutehajia, profesora Huseina Predsjednitva SRBiH. Dio govora kojeg je Tito oze i mnogih drugih. Husein ozo voen odrao republikom rukovodstvu BiH odnosio se i je pod ifrom Bistrik skupa sa grupom lica, na Huseina ozu, odnosno na sluaj Porie. Zato muslimanskih intelektualaca, koji su stanovali na je dobro to ste sada preduzeli otre mjere protiv Bistriku, odnosno radili u Gazi Husrev-begovoj podrivake aktivnosti nekih klerikalnih krugova. biblioteci koja se nalazi u podnoju Bistrika. Ova Takve pokuaje treba u korijenu sprijeiti, ako obrada e imati prioritet u radu, jer je prema je potrebno i otrim mjerama. Na tome vam ne dananjim obavjetenjima pruila dovoljno moe niko zamjeriti. Tri godine poslije ove Titove podataka koji nam govore da efikasnim prodorom prijetnje i medijskog lina, od sranog udara, u djelatnost ove grupe hvatamo centralna pitanja Husein efendija ozo je umro. P B vezana za neprijateljsku djelatnost ove grupe

UGUENO ISlAmSKO PROlJEE

PANBONJAK

Broj 9

59

arHiv

Pie: Nedad Lati

Enes Hasi, pripadnik 13. gorske lovake dragovoljake muslimanske divizije Handar, 50 godina krio je svoj strip ratni dnevnik.

HANDAR DIVIZIJA PROTIV ETNIKA I CRVENE ARmIJE U ISTONOJ BOSNI I mAARSKOJ 1944.
Formiranje, nastanak, ratna djelovanja i kraj Handar divizije, historijski je interpretirana samo od strane komunistikih historiara. Poto je pripadala poraenoj strani u drugom svjetskom ratu, njeni komandanti i ideolozi su proganjani, zatvarani i ubijani. dosta boraca je pobjeglo i ivjelo po zemljama Srednjeg istoka, turske, poto se radi o muslimanima, pa i australije. enes Hasi bio je u 13. Pionirskom bataljonu te brigade. njegov otac je porijeklom iz jajca, ali je uiteljavao u Sarajevu. Uza stariju brau enes se kao maloljetan ukljuio u Handar diviziju. Svjedok je antinjemake pobune ove divizije u villeranshu u Francuskoj protiv slanja divizije na istoni front. na tom momentu objanjava se razlog pod kojim je regrutirana ova divizija. muslimani u Bosni nisu imali svoje oruje niti svoje vojne formacije, osim lokalnih milicija. Bili su izloeni klanju i od etnika i od ustaa. ideja im je bila da od njemake dobiju naoruanje kako bi odbranili svoj narod. doli su u Bosnu i ratovali najvie protiv etnika. Smatrali su da su partizani i crvena armija uz etnike. enes Hasi, samouki crta, autor stripa, zapravo, svog ratnog dnevnika, kojeg je krio 52 godine, pobjegao je iz jugoslavije, pjeice preko karavanki. U zagrebu je kupio busolu i kilogram eera. Samo otac mu je znao za prebjeg. iz izbjeglikog logora u austriji pobjegao je u australiju, gdje i danas ivi. itav ivot u emigraciji uva vreicu zemlje i vlat trave sa oeva mezara iz gradskog groblja u jajcu.

60

decembar 2012

PANBONJAK

OVO JE MALI dOPRINOS NENAPISANOJ POVIJESTI BONJAKA

Slika 1. Zapovijed vojniku za noni napad na Mezgraju-Majevica 1944. Slika 2. Boj na Batini: U naem juriu na iskrcale Ruse poginuo je vodnik Nikola Ban iz Varadina. Bio je to 23.10.1944. u osam sati ujutro. Bio je odreen da sa svog pola voda doe u Kama diviziju. Juer je neprekidno bombardiralo / tuka 6 j-87/ Dunav. Naa 4. artiljerijska regumenta merzerima je sa Majevice, 4 km od Batine, orala onu stranu gdje su Rusi imali desant. Uniteno je stotine gumenih ribarskih amaca. - Nae ranjenike aljemo u Pelmonotar /Bijeli manastir/.

PANBONJAK

Broj 9

61

Slika 3. Bosanski petrup /izvidnica/ u akciji: zarobljavanje ruskih jezika. Bijeli manastir.

Slika 4. Boj kod Batine skele, listopad 1944. Korpus sicherungs compani Handar divizija odbija Ruse i baca ih u Dunav. - U ovim krvavim danima unitili smo kompletnu diviziju cijeli desant Junoukrajinskog fronta marala Tolbuhina i 12. komunistiku Somborsku brigadu. Hiljade ih je Dunav progutao. Granate su padale na svaki metar. - Prijelaz Rusa preko Dunava 22.10.1944.

62

decembar 2012

PANBONJAK

Slika 5. Ovdje u Bici kod Batine skele izginule su i mnoge moje kolege. Pokopali smo ih na vrh kleti Batine u vinogradu. Plitko smo zakopali nae ehide. Meu njima su bili Mehmedovi Mehmed iz Cepara kod Zvornika i Jaganjac Suljo iz Kljua. Slika 6. Napad Ruskih jurinih zrakoplova turmovika na nae poloaje kod Hercegsellea u Baranji, 4. studeni, 1944.

PANBONJAK

Broj 9

63

Slika 7. Jedinice 27. Regimenta u proboju obrua kod Peuha i oslobaanje grada; udar s lea sovjetskim jedinicama. Zima 1944./45. - Jedna opkoljena regimenta Wermachta traila je pomo, Rusi opkolili grad Peuh, i naa 27. regimenta u toku noi probila je obru i oslobodila 2 bataljona flag regimente. Nismo imali zarobljenih, pali su u ulinim borbama. I mi ginemo. Nakon dva dana regimenta je vraena na front ikloa.

Slika 8. Unitenje Ruske oklopne kolone pred Baboom Maarska. - Poslije odbrane Batine skele, koja je bila najtea za diviziju, dola je nova strana borba odbrana fronta na Dravi kod sela Barch i Babotcha, 58 km juno od Sigetvara. Kad su Rusi zauzeli Sigetvar, jedna oklopna divizija T-34. pritisnula nas je uz Dravu. Tog dana dobili smo novo oruje Panzer faust /oklopna aka/ i u nevienim juriima i krvi unitili ruske oklopne snage. Bjeali su ko ludi. Uli smo u grad Sigetvar prazan od straha. Nisu Dravu ni vidjeli. Uh, koliko smo pokopali svojih ehida uz Dravu. Svi kolege su mi izginuli. Allah im dao Dennetsko naselje. Rusi lee kao ljese po krvavom snijegu. Groblja tenkova T 34.

64

decembar 2012

PANBONJAK

Slika 9. Prodor u opkoljeni Peuh u Maarskoj uline borbe: 27. regimenta Handar divizije.

Slika 10. No pred Pelmontorom /Bijeli manastir/. Kraj studenog 1944. Na crteu je Hanki Nazif iz Srebrenice, jedan od najboljih boraca.

PANBONJAK

Broj 9

65

Slika 11. Napad na sovjetski tenk u prodoru kroz iklo. Sulejman iz Oraca baca Panzer minu u gusjenice.

Slika 12. Spasavanje civila iz zapaljenih kua u Bijelom manastiru. Handar studeni 1944.

Slika 13. Pokret prema urgu, Maarska, sijenja 1945.

66

decembar 2012

PANBONJAK

Slika 14. Iznoenje ranjenika sa prve linije. teljunga, Maarska, sijenja 1945.

PANBONJAK

Broj 9

67

Slika 15. Pred Barom Maarska. Branilac unitava ruski tenk snopom hand granata i svojim ivotom Neka je rahmet Ibri Kulinu iz Priboja na Limu.

Slika 16. No kod Veremarta u Baranji, studeni 1944., movare uz Dunav. Ovdje uz desnu obalu Dunava ispod samog nasipa istono od sela Lug od granata Kaue na jedan metar od mene poginuo je moj kolega emso iz Borika kod Rogatice. Granata mu je pala meu noge dok je puzio.

68

decembar 2012

PANBONJAK

Slika 17. Ostaci Handar divizije u Maarskoj Nagykania, kraj zime 1945.

Slika 18. Boj pred Barcsom. Napad odbijen uz strahovite ruske gubitke.

Slika 19. Pred Nagykaniom uzastopni ruski napadi, 28. sijenja 1945. - Front pred Nagykaniom i dalje prema Balatonu. Doao je beffel da se ukljuimo u 4. Nayer armiju. Ya Allah, budi mi na pomoi! - Malo nas je. Danas odluih napustiti front. Doli su iz naeg Trosa / komore/ oferi, sanitetski vod i sva pozadina. Ja idem u Bosnu. Pomogao mi je kurir Stipo Lasi iz Banja Luke /sa Laua/, ako stignem iv da mu pozdravim majku.

PANBONJAK

Broj 9

69

HiStOriOGraFija

Pie: Neven Aneli (London)

Tajni rat Handar divizije

Kako su bosanske jedinice postale hrvatske Himmler predloio, a Hitler podrao formiranje muslimanskih jedinica. Bonjaki komunisti u Handar diviziji.
Pokojna drava Jugoslavija, jedan njen vrlo mali dio dodue, formalno-pravno jo uvijek postoji zahvaljujui Handar diviziji. Ovaj zapanjujui podatak postaje jo udniji kada se sazna da jedino hrvatska Vlada pridaje znaaj tom malom dijelu teritorije pokraj malog francuskog grada Villefranche-de-Rourgue. Kratka protokolarna vijest agencije HINA odaslana 17. septembra prole godine glasila je da je Ivica Pani, tadanji ministar hrvatskih branitelja iz domovinskog rata, prisustvovao obiljeavanju 60. obljetnice stradanja hrvatskih vojnika u pobuni protiv nacistikih zapovjednika. Hrvati su sudjelovali u Drugom svjetskom ratu u raznim formacijama i na raznim stranama, ba kao i veina graana ostalih zemalja, ali mala je nepoznanica o njihovom bojevanju u jugozapadnoj Francuskoj. Partizanske jedinice popunjene ljudima iz Hrvatske vodile su estoke borbe diljem teritorije koja se nekada zvala Jugoslavija i nije poznato da su dospjele znatno zapadnije od Trsta. Ustake formacije, organizovane kao Verstarken Kroatischen Infanterie-Regiment 369, imale su zapaenu ulogu na istonom frontu, posebno u Staljingradu. Manja mornarika jedinica kratkotrajno je organizovana u akvatoriju Crnog mora dok je avijacija imala manju ulogu na istonom frontu. Domobrani, pak, uglavnom nisu odmicali daleko od sopstvenih domova. Ostaje pitanje koji su hrvatski vojnici organizovali pobunu u Francuskoj. Detaljnije istraivanje otkriva zanimljivu injenicu da su pobunjenici bili pripadnici Handar divizije regrutovani uglavnom u Bosni i Hercegovini. Stoga se otvara pitanje da li se 17. septembra, 1943. desila pobuna hrvatskih ili bosanskih vojnika. Pitanje nije nebitno, jer to je znaajan dogaaj za historiju Drugog svjetskog rata. Villefranchede-Rourgue je prvi osloboeni grad u okupiranoj Francuskoj. Sloboda je kratko trajala, ali Francuzi tom dogaaju daju istaknuto mjesto. Spomenik pobunjenicima podignut je na prilazu mjestu do kojeg vodi ulica Avenue des Croates, tako nazvana u ast hrvatskih vojnika. Formiranje Handar divizije bila je ideja Heinricha Himmlera, koji je smatrao muslimane prirodnim saveznicima Njemake u borbi protiv britanske imperije koja je vladala najveim dijelom teritorije naseljene muslimanskim stanovnicima te je 6. decembra, 1942. predloio Hitleru formiranje divizije sastavljene iskljuivo od Bonjaka. Pregled stanja na terenu inio je loginom Himmlerovu ideju. Globalno gledano, u oruanom sastavu Treeg Rajha sudjelovalo je oko 2 miliona nearijevskih vojnika. Imali su ak i formaciju sastavljenu od indijskih vojnika, brojne nacije u sastavu tadanjeg Sovjetskog saveza dale su znaajne jedinice za njemaku oruanu silu ba kao i znatan dio evropskih naroda. Trei Reich pokuao je organizovati ak i jedinicu od zarobljenih britanskih vojnika, ali taj potez im nije uspio. Arapi su bili vani u njemakim planovima za slom britanske imperije, jer su se tu podudarale tenje Njemake za globalnom hegemonijom i lokalnog stanovnitva za sopstvenom slobodom. U Bosni i Hercegovini ve je bio u toku izuzetno sloen rat: onaj svjetski izmeu sila osovine i saveznika, ideoloki izmeu komunista i desniara, te graanski izmeu pripadnika razliitih nacija kojima je osnova za podjelu bila religijska. U tom trenutku Bonjaci nisu imali organizovane znaajnije jedinice, s izuzecima Legije Muhameda Hadiefendia te jedinice Huske Miljkovia, te se lokalno stanovnitvo nalo na udaru etnikih formacija, ee, te ustakih jedinica, rjee. Bonjaki predstavnici traili su zatitu u Berlinu

PRVU ANTIfAISTIKU POBUNU U fRANCUSKOJ POVElI SU BOSANCI!

HITlER PODRAO HImlERA

70

decembar 2012

PANBONJAK

Gebrigs-Division, kao i 13.SS-Freiwilligen-bosn. herzogow.Gebrigs-Division (Kroatien), te SS Division Bosnien-Herzegowina). Slubeno i najpoznatije ime je: 13th Waffen Gebirgs Division der SS Handschar. Broj katolika nije smio prei 10 posto ljudstva mada su podaci o ovom segmentu donekle kontradiktorni. Navodi se brojka od 2.800 katolika da bi godinu kasnije taj broj spao na 400. Oficiri su bili gotovo iskljuivo Nijemci. Neuobiajeno za SS jedinice koje nisu imale kranskog kapelana u svojim sastavima, Handar divizija ima imama u svakoj jedinici. U maju je grupa imama poslana u Potsdam na ideoloku indoktrinaciju. Kuhinja je prilagoena islamskim vjerskim potrebama, obezbijeeno je upranjavanje muslimanske molitve pet puta dnevno dok su uniforme prilagoene sa vjerskim i SS oznakama te fesom umjesto kape. Borbeni fes je bio zelenkasto-sive boje dok je sveani bio crvenkasto-bordo. Mobilizacijski problemi bili su veliki te je divizija u junu brojala svega 9.000 od planiranih 46 hiljada ljudi. Zbog nemogunosti kvalitetne obuke na prostoru NDH te nesuglasica sa ustakim voama, jedinica je prebaena na obuku u junu Francusku, Le Puy i Le Rozier, zbog slinosti terena onom bosanskohercegovakom. Dezerterstvo je bilo opteprisutno to pokazuje i podatak da je koncem 1943. godine, na vrhuncu Had-Amin i Berlin (eni Lebel) spremnosti, divizija brojala samo 21.000 ljudi. Zbog toga je dolo do smjene na elu divizije u nadajui se nekoj vrsti autonomije jer, iako su kasno ljeto 1943. kada je SS-Oberfuhrer Karl Gustav bili u znatno boljem poloaju od Srba u okviru Sauberzweig postavljen na dunost. NDH, njihov status ipak je bio drugorazredan. Samo rijetki smatrali su se Hrvatima islamske GVOZDENA DISCIPlINA vjeroispovijesti popularno nazvanim hrvatskim U Handar diviziji bili su i komunisti cvijeem. Hitler izdaje naredbu o formiranju pristupili po partijskom zadatku. Njihovakoji su uloga bonjake jedinice 13. februara, 1943. te alje bila je oita u jedinoj pobuni unutar SS jedinica Von Ribbentropa u Zagreb da iznudi saglasnost koja se desila tokom Drugog svjetskog rata. Bilo te smijene drave, kako je Himmler nazvao je pojedinanih incidenata u drugim SS trupama, Pavelievu Hrvatsku. Mjesec dana kasnije divizija ali ovo je jedina zabiljeena pobuna koju je izveo je zvanino formirana te je poelo regrutiranje u dio 13. pionirskog bataljona smjetenog u mjestu Bihau, Brkom, Doboju, Mostaru, Sarajevu, Tuzli, Villefranche de Rouergue. U trenutku pobune, Slavonskom Brodu, Zagrebu i Zemunu. Meutim, komandant bataljona (SS-Geb.Pion.Btl.13) bio ve na samom poetku pojavljuju se problemi. je Oskar Kirchbaum, a bataljonski imam Halim Paveli insistira na hrvatskom imenu jedinice, Malko. Gotovo sve komandne dunosti bile nekim oznakama, regrutiranju iz ustakih redova su u njemakim rukama. Imam Malko imao te ukljuenju katolika u ovu formaciju. Ubrzo je je znaajnu ulogu u guenju pobune poto je postalo oito da e biti teko nai dovoljan broj pozvao pobunjenike na predaju te nastojao svojim dobrovoljaca meu hrvatskim muslimanima te se vjerskim autoritetom pridobiti ih za nacistiku pristupa i diplomatskom ubjeivanju te, na kraju, stranu. Prve nesuglasice sa komandnim kadrom prisilnoj mobilizaciji. Zbog nedostatka ljudstva pojavile su se jo u julu, po prijemu vijesti iz Bosne te udovoljavanju nekim Pavelievim zahtjevima, da su njemake jedinice masakrirale 40 Bonjaka jedan broj katolika je takoer ukljuen u diviziju u akciji protiv partizana. Mnogi od ubijenih ije je ak i ime bilo sporno. Poznata je bila pod bili su zapravo roditelji ili rodbina pripadnika nazivima: Musekmann Division, Kroatische-SS- Handar divizije. Stvari su donekle smirene daljom Freiwilligen-Division, Kroatische SS-Freiwilligen- indoktrinacijom te izdavanjem divizijske novine
PANBONJAK

Broj 9

71

Handar. Zanimljivo je da je ime divizije i novine sugerisao jedan Nijemac Gottlob Berger. Meutim, u noi 17. septembra istinska pobuna uzrokovana je glasinom da e divizija biti poslana na istoni front umjesto u Bosnu. Prema dostupnim podacima, od etverice voa pobune, trojica su bili komunisti. Dvojica su ubijena, jedan uhvaen, dok je Boo Jelenek uspio pridruiti se francuskim jedinicama Pokreta otpora. Drugi izvor tvrdi da je pobjei uspio Eduard Matutinovi te da Jelenek uopte nije bio meu voama ve jedan od rijetkih pobunjenika koji su uspjeli u originalnom planu pobjei i pridruiti se francuskom Pokretu otpora. etverica voa, dakle, bili su: Ferid Dani iz Bihaa, Nikola Vukeli iz Zagreba, Lutvija (ili Luftija) Dizdarevi iz Sarajeva te Eduard Matutinovi iz Vinkovaca. Grad je osloboen, pet njemakih oficira je ubijeno, a mnogi su uhapeni. Planiran je bio proboj te prikljuenje Pokretu otpora u junom dijelu Francuske. Sloboda je kratko trajala i ve tokom istog dana jake njemake snage krenule su u napad. Dan kasnije, strijeljali su 12 pobunjenika, a 825 nepouzdanih poslali na prinudni rad u Njemaku ili u koncentracioni logor Nuengamme. I ostatak jedinice je stacioniran u Njemakoj do zavretka obuke te je divizija oiena od katolikih vojnika. Bijedni uslovi u Bosni podstakli su pripadnike Handar divizije da prikupe 88.000 maraka njemakog Reicha za Merhamet to je bilo mogue zbog njemakih plaa poto su oni bili dio njemakih, a ne hrvatskih trupa. Konano, u martu 1944. Handar divizija dospijeva u Bosnu. Preteno su djelovali u sjevernim dijelovima zemlje gdje su pripadnici divizije poinili zloine protiv civilnog stanovnitva. Tokom 7. njemake ofanzive, zvanina jugoslavenska komisija navela je brojku od 2.000 civila ubijenih od strane Handar divizije. Inae jedinica je ubrzo postala poznata po estokim sukobima sa partizanskim snagama te privremenom miru sa etnicima. Josip Broz proglasio je, 17. augusta, amnestiju za pripadnike Handar divizije koji dezertiraju i pridrue se partizanima. Samo tokom septembra, oko 2000 pripadnika napustilo je diviziju. Taj broj postaje sve vei i krajem godine divizija gotovo da prestaje postojati. Naredni njemaki pokuaj bio je formiranje 23. SS divizije Kama za koju nikada nije skupljeno dovoljno regruta te je njen ostatak preao u Handar diviziju koja je i dalje gubila ljudstvo te je praktiki nestala prije kraja rata. Njeni ostaci uestvovali su jo u bitkama u Maarskoj te se predali saveznicima u Austriji.

prvenstveno protiv srpskih civila u Bosni, jedan broj postao je zagrien nacistikom ideologijom, uostalom jedinica je bila dio SS politiko-vojne organizacije koje je Sud u Nuernbergu proglasio zloinakom organizacijom, ali isto tako mnogi njeni pripadnici nisu dobrovoljno prili Handar diviziji. Znaajan broj preao je u partizane, a o svijetlom primjeru iz Villefranche de Rouergue diskutuju i danas historiari Drugog svjetskog rata. No, to nije kraj prie. Zbog pozitivne uloge u septembru 1943. godine, Francuzi su podigli poginulim pripadnicima Handar divizije spomenik te imenovali ulicu Avenija Hrvata. Razlog je pogreno uvjerenje da je njemaka jedinica regrutovana u okviru marionetske NDH zapravo sastavljena od Hrvata. Ogromna veina pripadnika divizije bila je bonjaka, a gotovo cjelokupno ljudstvo je bilo iz Bosne i Hercegovine s izuzetkom njemakih oficira te jednog dijela regrutovanih Albanaca s Kosova. Hrvatski ministar i ambasador prisustvuju ceremoniji obiljeavanja godinjice pobune dok bosanskohercegovake vlasti, kao i ambasada, ne ine nita za ovaj svijetli dio bh. historije. Pokojna Jugoslavija, iako izrazito ideologizirana drava iji su kreatori borili se upravo protiv Handar divizije, pored ostalih, postavila je ak i spomenplou u Villefrancheu. Nisu, dodue, dozvolili da se postavi i spomenik koji je ve napravio Vanja Radaus, ali su se starali o mjestu pogibije koje je Francuska proglasila eksteritorijalnim. Status, dakle, kakav imaju jo ambasade. Kako se drava u meuvremenu raspala, ambasade su podijeljene, ali ovaj dio zvanino i dalje pripada nepostojeoj dravi. Time podsjea na Adu Kale, rijeno ostrvo na Dunavu izmeu Rumunjske i Srbije, koju su na Berlinskom kongresu 1878. godine zaboravili dodijeliti bilo kojoj dravi te je ona ostala u sastavu stotinjak kilometara udaljene Otomanske imperije. Ovaj mali dio Francuske morao bi biti zatraen, jer dok Hrvatska izdaje ak i komemorativnu potansku marku i pokuava prisvojiti spomenik u Villefranche de Rouergue, bh. vlasti ute. Trebale bi zapravo biti glasne i uiniti sve da se ispravi historijska nepravda te imenuje Avenija Bosanaca negdje u svijetu. Zasluili su to ljudi koji su poginuli u borbi protiv nacista. A oni nisu bili iz Hrvatske ve Bosne i Hercegovine. Uostalom, zar ne zvui lijepo Avenue des Bosniaques!?

ko sU voe PoBUne U FrancUskoj George Lepre izdao je prije pet godina knjigu Himmlers Bosnian Division: The Waffen-SS Handschar Division 1943-1945. Uz nju, vjerovatno najdetaljniji uvid u pobunu pruio je Mirko Grmek Ulica Bosanaca To bi bila kratka pria o Handar diviziji koja je, u Les rvolts de Villefranche: Mutinerie dun eto, zauzela znaajno mjesto u historiji vie zemalja. bataillon de Waffen-SS Villefranche-de-Rouergue, Jedan broj pripadnika poinio je ratne zloine septembre, 1943. Naalost, nijedna od ove dvije

72

decembar 2012

PANBONJAK

knjige nije dostupna na nekom junoslavenskom jeziku. George Lepre ljubazno je pruio podatke o voama pobune: Ferid Dani iz Bihaa (prvi voa), Nikola Vukeli iz Zagreba, Lutvija Dizdarevi iz Sarajeva (u nekim izvorima pojavljuje se ime Luftija). EDUARD mATUTINOVI IZ VINKOVACA George Lepre u prepisci s autorom ovog teksta ustvrdio je da nije uspio nai nijedan dokument koji bi potvrdio da je i Boo Jelenek bio jedan od ring lidera. Eduard Matutinovi uspio je preivjeti pobunu i za njega postoje podaci, prvenstveno njemaka potjernica, koja nije raspisana i za Jelenekom. Spisak ubijenih takoer je omoguio Lepre. Veinom su bili muslimani, a mogue su manje greke u imenima poto je od originalnog imena spisak proao kroz nekoliko prijevoda, pa su neka slova preinaena ili izgubljena: Mujo Alispahi, Karamanovi (ime nepoznato), Jusuf Vujak, Zemko Banji, Efraim Bai, Ismet efkovi, Zeir Mehii, Meho Memievi, Philipp Nijemac, Ivan Jurkovi, Alija Beganovi, Mustafa Mori, Sulejman. (BHDani), Citat: Adil Zulfikarpasic: Kad govorimo o protestima muslimana protiv zloina to su proizilazili iz Pavelieve rasne politike, ne treba zaboraviti i ovu injenicu: U itavoj historiji Hitlerove vojske jedna jedina pobuna to se dogodila u toku Drugog svjetskog rata bila je pobuna muslimanske XIII Handardivizije u Francuskoj, u Villefrancheu. Kad su dobili nareenje da ubijaju Francuze, oni su ustali protiv njemakih oficira i stali na stranu partizana. Onda su bili opkoljeni i svaki peti vojnik je strijeljan. Divizija se mobilizirala za vrijeme NDH od djece muslimana koje su poklali etnici u Foi i ostaloj istonoj Bosni. Ti ljudi su bili spremni da se bore protiv etnika, ali su ih odredili za Istoni front, a prije toga ih poslali na vojnu izobrazbu u junu Francusku. Ima tu jo jedan fenomen. Jedini spomenik okupacionim trupama je spomenik XIII Handar-diviziji, koja je izginula zajedno s Francuzima. I Francuzi su ponudili jugoslavenskoj vladi park usred grada Villefranchea, ali ona to nije prihvatila. Bio je napravljen i spomenik, koji je Mitra Mitrovi vratila iz Rijeke. Nije dopustila da ide u Francusku. Bili su to mladii iz Bosne i Hercegovine koji su otkazali poslunost Hitlerovim oficirima i odbili da se bore protiv francuskih partizana. Preivjeli nakon strijeljanja poslani su na Istoni front i ondje gotovo svi izginuli. Jugoslavenska historiografija socijalistikog razdoblja, pod jakim utjecajem vladajue ideologije, 13. SS diviziju je prikazivala kao zloinaku vojnu formaciju, koja je poinila niz

masovnih zloina nad srpskim stanovnitvom. Svi takvi napisi zasnovani su na jednom Elaboratu koji je sastavila Komisija za utvrivanje zloina okupatora i njihovih saradnika FNRJ 1947. godine. Valja rei da se radi o dokumentu koji ne moe izdrati teret historijske kritike, jer se u njemu navodi niz neistina, tendencioznih poluistina i kleveti. Elaborat je napisan ispod svakog nivoa profesionalnosti i strunosti. O tome, moda, neto vie rijei kasnije. Na osnovu objavljene literature i dostupnih mu izvora, zagrebaki publicist Zija Sulejmanpai napisao je knjigu 13. SS divizija Handar istine i lai, u kojoj je prikazao povijest divizije, ali se za razliku od Leprea detaljnije upustio u prikaz prilika u kojima su se nalazili Bonjaci do formiranja 13. SS divizije. No, ono to je najznaajnije u njegovoj knjizi, je kritika navoda gore spomenutog Elaborata i historiara socijalistikog razdoblja o zloinima Handar divizije. Evo ta Ivan Lovrenovi kae o toj knjizi: () ve tjednima, ak i mjesecima po Sarajevu traim, ali ne nalazim, sugovornika o temama to ih rastvara makar i kontroverzna, ali sjajno dokumentirana i napisana knjiga staroga zagrebakog novinara Zije Sulejmanpaia o 13. SS Handar diviziji. U njoj se, koliko je meni poznato, prvi put u potpuno ocrtanom lokalnom i meunarodnom historijskom kontekstu obrauje pitanje ponaanja i vojno-politikoga optiranja bosanskih Muslimana u Drugom svjetskom ratu, zateenih u smrtonosnom rvnju izmeu etnikoga noa (pogotovo u istonoj Bosni i Hercegovini) i endehazijske asimilacije. To je jedna od tipinih pobudnih i otkrivalakih knjiga, kojoj ne treba apologetika, nego ustra i potkovana debata. To to pie na etnikim stranicama tipa srpska-mreza.com, serbianna.com, pogledi,co. yu i sl. obine su gluposti i etnika propaganda, a slino e nai i na mnogim idovskim cionistikim stranicama (uglavnom vezano za muftiju El-Huseinija koga idovi danas posebno istiu kao nekakav spoj nacizma, islamskog fundamentalizma i palestinskog terorizma i kome u famoznoj Enciklopediji Holokausta posjeuju vie mjesta nego Goebbelsu i Einchmannu zajedno). Najbolji izvor informacija o 13. SS diviziji jeste knjiga Himmlers Bosnian Division, koju je napisao George Lepre (ako si primijetio, on je i moderator na forumima Axis History i Feldgrau). Uglavnom, jo se u partizanskim dokumentima (izvjetaji, nareenja, operativni dnevnici) govori o zloinima 13. SS divizije, ali ti podaci su imali i propagandni karakter, te ih treba prihvatiti s rezervom.
PANBONJAK

Broj 9

73

Nakon rata, 1947. godine, Zemaljska komisija za utvrivanje zloina okupatora i njegovih saradnika Bosne i Hercegovine sastavila je vrlo obiman elaborat o 13. SS Handar diviziji, koji je ovu jedinicu predstavio u izrazito negativnom svjetlu, kao zloinaku i koljaku formaciju. Po ovom elaboratu, handarci su po selima nemilice ubijali civilno stanovnitvo, pljakali, palili, ubijali zarobljene i ranjene partizane itd. Po ovom dokumentu, 13. SS divizija je za vrijeme svog boravka u Bosni, od marta do oktobra 1944., na podruju od Brkog i Bijeljine do Vlasenice i ekovia, pobila 1803 civila i neutvren broj zarobljenih i ranjenih partizana. Elaborat meutim ne moe izdrati historijsku kritiku iz vie razloga: 1. naglaene tendencije da se divizija prikae u negativnom svjetlu, 2. karaktera izvora informacija izjave svjedoka, od kojih su mnogi priali fantastine stvari, drugi su uveliavali muenitvo rtava, kod treih se jasno ispoljava ovinizam (to i nije udno s obzirom na kratak period od svretka rata). Komisija je sve to nekritiki prihvaala. 3. tekih injeninih greaka npr. autori elaborata su potpuno pobrkali njemaku obavjetajno-policijsku mreu u zoni odgovornosti 13. SS divizije, pa bulazne o nekakvom Gestapou 13. SS divizije provala. U Elaboratu se navodi niz gluposti, na primjer da su u diviziji nosili nekakve noeve handare koji su bili posebno napravljeni za klanje (pogledaj komentar ovdje), da su imali istetovirana slova SS na ruci itd. Koliko su autori elaborata bili tendenciozni i neprofesionalni, najbolje govori opis masovnog ubojstva u selu Loparama krajem aprila 1944., gdje je prema elaboratu pobijeno 218 srpskih seljaka. Elaborat doslovno prenosi izjavu nekog Vida Miljanovia. Po njemu, seljaci su pohapeni, dovedeni pred nekakvu kafanu u Loparama i ubijeni. Na koji nain? E pazite sad: SS-ovci bi uhvatili seljaka, stavili mu omu oko vrata i objesili na lipu pred kafanom. Meutim, on bi preivio vjeanje. Onda bi dola dvojica sa eljeznim ipkama i tukli seljaka po prsima. On bi i to preivio. Onda na scenu stupa handarac zvani Krvavi, rodom iz elia. On vadi no i zabija ga rtvi ispod grkljana. Vadi cigarete, pali jednu, pa je stavlja rtvi u usta, onda pali i sebi, popui do pola, pa se prihvaa drka noa, noem obre i avrlja po vratu rtve. No, ta je rtva i dalje iva, i tek kad se u samrtnikom hropcu nakon tog obranja i avrljanja stane koprcati, a Krvavi je konano prekolje. Da rezimiramo: seljak preivljava vjeanje, teko batinanje eljeznim ipkama dok visi na omi, potom no zaboden u vrat nekih 2-3 minute (dok Krvavi ne ispui ono pola cigarete), pa jo i

obranje i avrljanje dok ga konano ne prekolje!? Ova morbidna fantastika bi bila smijena da se ne radi o ubijanju ljudi. Po svjedoku Miljanoviu, nije jedna osoba ovako ubijena, ve dvije treine pohapenih seljaka upravo na opisani nain. Onda su se SS-ovcima prikljuili etnici, pa su oni zajedno (valjda im je ono vjeanjebatinanje-zabijanje noa-puenje-obranje & avrljanje-klanje na kraju dosadilo), ostatak pobili mitraljeskom vatrom ili poklali. Ovakve i sline navode elaborata kritikuje i pobija Zija Sulejmanpai, u svojoj knjizi 13. SS divizija istine i lai. Konkretno u sluaju Lopara, Sulejmanpai prenosi izvjetaj sa suenja (kojemu je i sam prisustvovao) dvojici pripadnika 13. SS divizije. OK, jedan je osuen na smrt jer je njegov drug svjedoio protiv njega (spasivi na taj nain svoju glavu). Ali tu se spominje samo vjeanje ljudi, te da su SS-ovci neke prije vjeanja tukli i u neke pucali iz pitolja. I to je sve. Podaci izneseni u elaboratu su u kontradikciji sa izvorima prvog reda. Na primjer, komisija navodi kako je zapovjednik divizije general Sauberzweig naredio da sjeverno od Save nema zarobljenika (tokom operacija u Srijemu) meutim, on u svom izvjetaju po zavretku akcije spominje 85 zarobljenika, itd. Sulejmanpai je isto tako primijetio da je jugoslavenska tampa potpuno preuivala i ignorirala suenja pripadnicima 13. SS divizije, dok su pak sa ostalih suenja domaim izdajnicima, okupatorima i narodnim neprijateljima objavljivani opirni izvjetaji. Ne spominje se ni suenje 38-rici oficira divizije. Sulejmanpai je dosta dobro obarao mitove i neistine o ratnim zloinima 13. SS divizije, ali je otiao u drugu krajnost. Po njemu, ispada da su svi zloini 13. SS divizije izmiljeni. Podaci o broju rtava (1803 osobe) vjerovatno su pretjerani, mada se nekome i ne ine veliki u poreenju sa zloinima Pavla uriia, koji je samo za nekoliko dana pobio 1.000 bonjakih mukaraca i oko 8.000 ena i djece, o emu je izvijestio Drau Mihailovia. 13. SS divizija je za osam mjeseci pobila 1.800 ljudi. Meutim, i ti podaci su preuveliani iz razloga to se 13. SS diviziji pripisuju i ubojstva uhapenih simpatizera NOP-a, potom racije, pretresi, strijeljanja prilikom racija itd. Borba protiv partizanskih simpatizera, policijske mjere, hapenja itd., nisu ni spadala u posao 13. SS divizije, ve posebnih jedinica SS policije, tzv. njemakog redarstva u Hrvatskoj, itd. Bez ikakve sumnje, stvarne razmjere civila ubijenih od strane pripadnika 13. SS divizije bez obimnih komparativnih arhivsko-antropolokih istraivanja nije ni mogue utvrditi. Na srpskim ultranacionalistikim web-

74

decembar 2012

PANBONJAK

stranicama, kao i na nekim cionistikim, mogu se nai i podaci da je 13. SS divizija sprovodila pravi genocid, da je ubijala sve Srbe i sl., i to smiljeno i planirano. Takve prie su obine budalatine, jer kako onda objasniti injenicu da je 13. SS divizija saraivala sve vrijeme s etnicima? Ili, kako to da je u nekim srpskim selima ubijeno po nekoliko desetina osoba, a u nekim ni jedna jedina? Ili, zato su onda borci 13. SS divizije u bonjakom selu Vraii strijeljali 28 civila? Ili, da se u Smjernicama za osiguranje mira u Bosni, programu djelovanja 13. SS divizije, Srbi pozivaju da uzmu uea u zajednici? Ili da je zapovjednik divizije general Sauberzweig Srbe nazivao zdravim i konstruktivnim elementom? Ratni zloini 13. SS divizije u koje po odredbama enevske konvencije iz 1929. spadaju ubojstva civila desili su se kao posljedica izuzetno brutalnog naina borbe protiv gerile, u kojem je pravo na odmazdu (koje je doputeno po meunarodnom ratnom pravu) zloupotrebljavano do krajnje mjere. Nacionalna pripadnost

stanovnitva nije bila primarni motiv, nego da li to stanovnitvo podrava partizane. U tome su handarci imali podrku etnika, koji su im predavali i cinkali saradnike NOP-a u svojim selima, ukoliko ih ve sami ne bi likvidirali. Ako se uzme u obzir da je znatan broj handaraca potekao iz krajeva koje su opustoili etnici, onda se moe razumjeti da su takvi eventualno imali manje skrupula prema ubojstvima srpskih civila. No, ni muslimani Bonjaci naklonjeni NOP-u ne bi bili poteeni ukoliko bi im pali u ruke. Ja sam u popisima imena rtava 13. SS divizije utvrdio oko 120 muslimanskih imena. Dakle, 13. SS divizija jeste inila ratne zloine, ali nije planirala ni sprovodila genocid. Dakle, u tom kontekstu se ne moe izjednaavati sa etnicima ni ustaama kako se to esto ini (posebno u saopenjima SUBNOAR-a, Helsinkog komiteta, pa nedavno je i na lan predsjednitva Suljo Tihi izletio sa neim slinim). Jo samo da se osvrnem na dvije stvari: 13. SS diviziji se pripisuje uloga u Holokaustu, unitenju idova. To je besmislica, iz jednostavnog razloga: idova u Bosni 1944. nije gotovo ni bilo, zahvaljujui revnosti Pavelievog reima. Ja sam u imenima rtava naao svega tri takva sluaja: jedan idovski ljekar partizan (dr. Ivo Lev) je zarobljen i likvidiran; u bonjakom selu Gnojnica naene su skrivene dvije idovske obitelji, odvedene i likvidirane, a jedan je sanitetski oficir u bolnici u Bijeljini saznao da je jedan stari doktor idov, prijavio ga je Gestapou i ovaj je ubijen. Mislim da se samo onaj prvi sluaj moe staviti na teret 13. SS diviziji, jer njihov posao nije bio da trae neprijatelje, pogotovu ne one rasne. Za to su postojale posebne jedinice. Takoer, komunisti su optuivali 13. SS diviziju za masovna ubojstva ratnih zarobljenika. No, u samom Elaboratu postoje kontradikcije, najprije se tvrdi da su svi zarobljenici ubijani na licu mjesta, a onda se navodi sluaj da jednog koji je zarobljen u ekoviima, pa sproveden u zatvor u Brko (a radi se o stotinjak kilometara razdaljine). Himmlers Bosnian Division je apsolutno odlina knjiga, napisana od autora koji nema veze s balkanskim glupostima, nepristrasno, objektivno i, to je najvanije, znanstveno, na osnovu dokumenata iz Bonna, Freiburga i dr., kao i izjava preivjelih oficira i vojnika divizije (Nijemaca i Bonjaka). Na alost, koliko je meni poznato, jo uvijek ne postoji njezin prijevod na bosanski, iako je napisana prije osam godina, tako da je dostupna samo na engleskom.
P B

PANBONJAK

Broj 9

75

StanaK

Pie: Nedad Lati

SOcIO-POlITIKI PrOFIl BONjAKE NAcIONAlNE STrANKE SDA

SdA JE OTROV U MEdU


Koliko god likovali (po) bjednici ovih izbora, nee dugo proi, a Bonjaci e osjetiti da su polizali otrov u medu. Staklenka tegla tog otrova u medu postala je Islamska zajednica!

76

decembar 2012

PANBONJAK

Da je iko itao, pa jo i razumio stavove samog Brzo, veoma brzo se prelo preko fenomena pa i iznenaenja proteklih izbora u BiH. Valjda stoga Alije Izetbegovia o ulozi damije u drutvu, ve to je lidere stranaka ekala urgencija rjeavanja vlasti na dravnom i federalnom nivou, kao i zbog bi do sada imali jasne izravne osude ovakvog toga to nije bilo puno prigovora na neregularnost glasanja. Ipak veoma, veoma je znakovito za BiH ponaanja pojedinaca i (politike) zloupotrebe da su tzv. nacionalne stranke zabiljeile porast gladamije i mimbera! saa i izbile u prvi plan. Prvo, stoga jer su to ratne stranke i, kao takve, opstaju na vlasti ve skoro dvije decenije. Ne mora to biti alarmantno sa ideoloNaime, Izetbegovi je pisao da kad bi se u kog stanovita, a moralo bi ih se drati na oku, jer su pokazale i dokazale da su spremne na svata da damijama sticala materijalna korist, u njih bi bi se odrale na vlasti. Ta njihova osobina, ratnih svraali najgori ljudi, olo! stranaka, dola je do punog izraaja na proteklim, dakle lokalnim, izborima. Samo su one spremne mobilizirati armiju aktivista, naravno uhljebljenih kroz stranaku infrastrukturu, koji su preorali teren. I to je presudan razlog visoke stope izlaznosti kao alternativni izborni tabovi SDA. biraa. Nisu njihovi trubai ba mnogo bili buni u kampanji, niti su alarmirali uzbunu o ugroenosti njihove vjere i nacije, koliko su irili propagandu olo U damijama od usta do usta i iz ruke u ruku podmiivali biAko se i ne bi pozivali na neprikosnovene islamske rae. autoritete, kao ni na akta, koje je donijela Islamska zajednica BiH, odmah prilikom prvih viestranakih izbora, da je iko itao, pa jo i razumio stainteregrUm U iz-i vove samog Alije Izetbegovia o ulozi damije u to se tie same SDA, za njenu kampanju je bio drutvu, ve bi do sada imali jasne izravne osude presudan momenat interegruma u vrhu Islam- ovakvog ponaanja pojedinaca i (politike) zlouske zajednice, gdje je zavrena procedura izbora potrebe damije i mimbera! Naime, Izetbegovi je novog reisu-uleme. U tom intergrumu imami su pisao da kad bi se u damijama sticala materijalna imali odrijeene ruke da zanemare oficijelne sta- korist, u njih bi svraali najgori ljudi, olo! Htjelo vove, proklamovane u aktima Islamske zajednice o se rei, da se damije posjeuju iskljuivo i samo zabrani politikog djelovanja vjerskih slubenika. zarad sticanja duhovnog zadovoljstva i bogatstva! Tako da je ogromna veina imama i hatiba u po- Paradoks je da su se damije pretvorile u sve drugo sljednjoj hutbi, dan prije izborne utnje, izravno, osim mjesta gdje se stie duhovno zadovljstvo i da jasno i eskplicitno agitirala za SDA-ove kandidate. je tome kriva i najvie doprinjela stranka nastala na Uz to su glavni autoriteti slali poruke, poput jed- Izetbegovievoj filozofiji. nog muftije: Selam vam je muftija SDA je kutija! Stoga, koliko god likovali (po)bjednici ovih izbora, ak su i buntovi pamfleta tampanog u formi no- nee dugo proi, a narod e osjetiti da je polizao vine, kao natipropagandni materijal SDA, bacani u otrov u medu. Staklenka tog otrova u medu postahareme damija, da bi se dijelili poslije dume-na- la je Islamska zajednica! maza. Na stranu to se radi o gibetu, sadraju pamfleta, to islam sa gnuanjem osuuje metod iska- A vladajua veina i nije takav problem kakvim je zivanja svojih stavova i uvjerenja, pa makar to bila prikazuje agitprop SDA. Da su onih hasuli, tzv. vlai politika profana uvjerenja, to ni jedan imam nije dajuu veinu, misli se na SDP i SBB, jedna ozbiljna osudio. Naprotiv, dematski odbori su se ponaali bonjaka politika opcija bi pojela za doruak!
PANBONJAK

Broj 9

77

OGlASNI PROSTOR zaDnja Strana KOriCa 1/1 1.500,00 Km + PDv UNUTRANJA ZADNJA KORICA 1/1 1.000 Km +PDv unutranja zaDnja KOriCa 600 Km+PDv unutranja zaDnja 400 Km+PDv UNUTRANJA PREDNJA KORICA 1/1 1.000 Km+PDv UNUTRANJA PREDNJA KORICA 600 Km+PDv UNUTRANJE STRANE 1/1 600 Km+PDv UNUTRANJE STRANE 350 Km +PDv UNUTRANJE STRANE 200 Km +PDv rabat: TrI OGlAAvANjA u TOKu GODINE 10% EST OGlAAvANjA 20 % EST DO 12 OGlAAvANjA 30 % AvANSNA uPlATA 10 %

Potovani itaoci, Obavjetavamo vas da pretplatu za sljedeih 6 ili 12 brojeva mjesenog asopisa PAN BONjAK moete izvriti na na devizni raun otvoren kod Sparkasse banke (prema uputstvu koje ete dobiti putem tel/ faksa broj +387 32 650 818 ili e-maila: ). PRETPlATA za evroPU Godinja: 75,00 Eur Polugodinja: 40,00 Eur. za Sad, kanadU i aUStralijU Godinja: 168,00 uSD Polugodinja: 85,00 uSD. za oStale zemlje van evroPe Godinja 250,00 USD Polugodinja: 130,00 USD e-MaiL aDreSa : marketing@panbosnjak.com marketing@panbosnjak.com

78

decembar 2012

PANBONJAK

iMpreSuM
pOziv na SuraDnju Kao svebonjaki mjeseni list bavimo se drutvenim i politikim temama, te geopolitikim i strategijskim istraivanjima. Pozivamo autore i istraivae, kao i prevodioce na suradnju, da objavljuju svoje autorske radove, kao i prijevode, u formi analitike, kolumne, reportae, intervjua... itaoce pozivamo da kandidiraju i podre nae projekte, akcije i ideje. adresa (Sandak): Gradska 1, 36300 Novi Pazar, Srbija Tel/Fax: +381/20/322-181 adresa (biH): ljubljanska 18b, 71 000 Sarajevo, BiH Tel/fax: +387/33/ 263 720 Web: www.panBosnjak.com www.panBosnjak.ba www.panBosnjak.me www.panBosnjak.net www.panBosnjak.rs E-mail adresa: redakcija@panbosnjak.com pOziv na prepLatu Pozivamo itaoce i institucije da se pretplate na na list putem naih kontakt adresa u Novom Pazaru i Sarajevu. urednik: Nedad lati pomonik urednika i sekretar: jahja Fehratovi Savjet: dr. Ferid muhi dr. Demaludin lati Alija Dogovi dr. Hasnija muratagi-Tuna Haris Sejdi Dtp: Ifet Alikovi Salahudin Feti Lektura: Sanela Kariik ureivaki kolegij: dr. Demil Bektovi Fatmir Bai Emir rami Hazbija Kala mirza Hulusi Indira Kuuk-Sorgu dr. Admir muratovi dr. Bisera Bokailo muhamed eman vedad Huseinspahi

PANBONJAK

Broj 9

79

You might also like